You are on page 1of 16

PROCES ZDRAVSTVENE NJEGE (PZNJ)

PZNJ pristup u otkrivanju i rjeavanju pacijentovih problema iz podruja zdravstvene njege (znj)
- sustavna, logina i racionalna osnova za utvrivanje i rjeavanje pacijentovih problema
-spominje se u amerikoj strunoj lit. 50-tih, engl. 70.tih, a kod nas 80-tih godina
PROBLEM - je svako stanje koje odstupa od normalnog ili poeljnog i zahtijeva intervenciju ms
-

Intervencija je aktivnost ms usmjerena rjeavanju nekog pac problema, ali donoenje odluke o potrebi
pojedinih interv u pznj mora biti logino, racionalno i utemeljeno na znanju (osoba samostalno
donosi odluku koju je sposobna obrazloiti)
Npr. (ms otvara prozor sobe u kojoj boravi osoba s povienom tjel temp, jer zna da se na taj nain
sniava temp prostorije (uz uvjet da je vani hladnije) i poveava strujanje zraka to doprinosi odavanju
suvine topline konvekcijom)

PZNJ se odvija kroz 4 osnovne faze:


1) Utvrivanje potreba za ZNJ
2) Planiranje ZNJ
3) Provoenje ZNJ
4) Evaluacija ZNJ
- Yura i Walsh (1967.) prve ga opisuju u 4 faze, prije njih D.E. Johnson ( 1959.), Orlando (1961.) i E.
Wiedenbach (1963.) ga opisuju u 3 faze, a sredinom sedamdesetih neki teoretiari izdvajaju definiranje
DG te opisuju PZNJ u 5 faza
I. Utvrivanje potreba za ZNJ
1)

prikupljanje podataka (procjena) o pac. tjelesnom i psihikom stanju, te okolinskim


utjecajima na njegovo stanje.
od pacijenta osobno - primarni izvor podataka
lanovi obitelji,bliske osobe, zdr djelatnici - sekundarni izvori
medicinska dokumentacija - tercijarni izvori
- pri tom ms primjenjuje tehnike intervjua, promatranja, mjerenja i analize dokumentacije.
To ini planski, sustavno, namjerno, samoinicijativno i savjesno. Prikupljeni podaci mogu biti:
subjektivni - dobiveni intervjuom i promatranjem
objektivni - dobiveni mjerenjem
- panju treba posvetiti provjeri dosljednosti (sukladnosti) meu podacima dobivenim
razliitim tehnikama (subjektivnim i objektivnim) i iz razliitih izvor

2)

analiza prikupljenih podataka obuhvaa:


a) reviziju (sreivanje prema sustavu, provjeru cjelovitosti)
b) interpretaciju (tumaenje, objanjenje) - spoznaja o normalnim i patolokim
fiziolokim, psiholokim i socijalnim aspektima osnovnih ljudskih potreba (da li pac
stanje i ponaanje odstupa od normalnog odnosno poeljnog, to je takvo stanje i
ponaanje uvjetovalo, koji su neeljeni uinci i mogue posljedice tog stanja, te kako se
ono odraava na zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba)
c) validaciju (testiranje hipoteza, provjeru tonosti zakljuaka) - utvrujemo da li je
potrebno prikupiti jo podataka o problemu (''vjerojatna'' dijagnoza) ili je problem sa
sigurnou prisutan (''konana'' dijagnoza)
- zakljuak interpretacije prikupljenih podataka je problem ili dijagnoza u PZNJ
3) definiranje dijagnoze (problema)
- DIJAGNOZA - aktualni ili potencijalni zdravstveni problem kojeg su ms s obzirom na
edukaciju i iskustvo sposobne i ovlatene tretirati (Gordon, 1986.) Sadri opis problema i po
mogunosti initelje koji su utjecali na njegov nastanak (uzroci). Iz problema e proizai cilj u
PZNJ, dok navoenje uzroka usmjerava odabir intervencija za rjeavanje problema.
1

- PROBLEM moe biti:


aktualan - ve prisutan i zahtijeva intervencije usmjerene rjeavanju
potencijalan - javit e se, ako izostanu intervencije usmjerene spreavanju
II. Planiranje ZNJ
1)

utvrivanje prioriteta - odreivanje redoslijeda rjeavanja otkrivenih problema s obzirom na


njihovu vanost, teinu i objektivne mogunosti rjeenja. To je zajednika aktivnost ms i pac, pri
emu ms ulae znanje i profesionalno iskustvo, a pac osobno iskustvo, percepciju teine i
vanosti problema, te elje.

2)

definiranje ciljeva - posebno, za svaki otkriveni problem. CILJ je eljeni ishod ZNJ, a odnosi
se na uklanjanje ili ublaavanje problema opisanih u dg. Ciljevi mogu biti:
a) kratkoroni
b) srednjoroni
c) dugoroni

3)

planiranje intervencija - ms mora poznavati sve naine rjeavanja nekog problema, te izabrati
najprikladnije (utemeljene na znanju, prilagoene pac, realne, konzistentne s cjelokupnim
planom, sa to manje neeljenih uinaka). Intervencije koje planira i provodi ms odnose se na 3
skupine pomoi:
neposredna fizika pomo i osiguravanje adekvatne fizike okoline
motiviranje, voenje, usmjeravanje i osiguravanje socijalne podrke
edukacija i savjetovanje
- osim odabira vrste intervencije, odreuje se tko e ih, kada, kako i s kojom uestalou
provoditi
- planiranje zavrava izradom plana ZNJ, koji sadri dijagnoze, ciljeve, intervencije i evaluaciju

III. Provoenje ZNJ


1)

validacija plana - provjera njegove ispravnosti, opravdanosti, valjanosti i kakvoe (to radi ms
koja ga je sastavila)

2)

analiza uvjeta - provjera je li plan realan s obzirom na trenutne kadrovske i tehnike uvjete
(usklaen sa mogunostima osoblja i zdr ustanove)

3)

realizacija

IV. Evaluacija u PZNJ


1)

evaluacija cilja - ponovna procjena pac stanja i ponaanja i usporedba sa eljenim (ali realnim),
unaprijed definiranim ishodom, odnosno procjena da li je i do koje razine cilj postignut.
a) trajna evaluacija - kontinuirano praenje pac stanja i ocjena da li promjene idu smjerom
definiranog cilja
b) zavrna evaluacija - vri se u satu ili danu predvienom za postignue cilja

2)

evaluacija plana - nastavlja se na evaluaciju cilja


a) cilj nije postignut - utvrditi zato i eventualno mijenjati plan
b) cilj postignut - provjeriti da li postoji mogunost recidiva istog problema i da li su se
javili novi. Ako su odgovori na ta pitanja potvrdni, izrauje se novi plan ZNJ

OSOBINE PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE


I. Sustavnost - organizirano i ciljano prikupljanje podataka s namjerom da se otkrije problem
2

Inicijativa ms, sadrana u procesu, smatra se znaajnim pokazateljem kakvoe ZNJ:


stupanj 3 - ms prua pac usmjerenu pomo u njegovom prilagoavanju na izmijenjene
uslove. ms samoinicijativno upoznaje bolesnikove ivotne navike i potrebe. ZNJ
planira i procjenjuje zajedno s bolesnikom i porodicom
stupanj 2 - bolesnik je zbrinjavan s obzirom na potrebe i navike koje sam navodi. ms
zadovoljavaju njegove izraene potrebe i elje ako to njegovim stanjem nije
kontraindicirano. ZNJ planiraju same ms
stupanj 1 - zbrinjavanje bolesnika odvija se po rutinskoj shemi, dobiva najnunije i
nije ugroen

II. Dinaminost - oituje se u mogunosti i nunosti istodobne primjene i meusobnom proimanju


pojedinih faza. Sloenost i promjenjivost pac problema ine ZNJ dinaminom i
zahtjevaju trajno i fleksibilno izmjenjivanje pojedinih faza. Tjelesno i psihiko stanje pac
(kaalj, iskaljavanje, febrilnost, umor, slabost, emocionalno stanje, raspoloenje) se
mijenja i utjee na broj, vrstu i intenzitet problema u svezi sa zadovoljavanjem osnovnih
ljudskih potreba. Stoga primjena PZNJ obuhvaa trajno praenje stanja bolesnika to
omoguava pravodobne revizije plana ZNJ i njegovo usklaivanje s novonastalim
stanjem.
III. Fleksibilnost PZNJ oituje se na 3 naina:
a) primjenjiv je na svim razinama zdr zatite, u radu s pojedincem, grupom i zajednicom, te u radu sa
svim kategorijama populacije bez obzira na dob, zdr stanje i druga obiljeja
b) primjenjiv je na svim modelima zdr njege
c) mogua je (i neophodna) sukcesivna i simultana primjena pojedinih faza
NAELA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE
I. Usmjerenost na pacijenta - pac dolazi u centar zbivanja. Planovi ZNJ izrauju se za svakog posebno
na onovi sustavno i cjelovito utvrenih potreba. Planovima ZNJ unaprijed se odreuju
ciljevi koji ine osnovu evaluacije. Kakvoa ZNJ u tom sluaju ocjenjuje se na osnovi
provedenih postupaka, ali i postignutih rezultata (ostvarenih ciljeva). Pri usmjerenosti na
pac naglaava se vanost postignutog, a ne uinjenog i tei se k cjelovitom zbrinjavanju
svakog pac
II. Uvaavanje pacijenta kao subjekta - prihvaanje pac kao aktivnog sudionika koji u svim fazama
PZNJ sudjeluje u skladu sa svojim stanjem, znanjem i sposobnostima.
III. Cjelovitost zbrinjavanja pacijenta (holistiki pristup) - podrazumijeva shvaanje ovjeka u skladu s
njegovom prirodom. Cjelokupna aktivnost ovjeka usmjerena je zadovoljavanju vlastitih
potreba za koje Maslow kae da su svojstvene cijelom organizmu, a ne njegovim
organima ili sustavima i navodi:
'' U dobroj teoriji ne postoji takav entitet kao to je potreba eluca ili ustiju ili
potreba genitalnih organa. Postoji samo potreba individue. John Smith je onaj
koji eli hranu, a ne eludac Johna Smitha. Nadalje, zadovoljenje osjea cijeli
pojedinac, a ne samo neki njegov dio. Hrana zadovoljava glad Johna Smitha, a ne
glad njegovog eluca... kad je John Smith gladan, itav je gladan.''
- drugim rjeima ovjeka treba shvatiti kao ''psihofiziku (biopsiholoku) cjelinu'' iji se doivljaji i
aktivnosti odigravaju u sloenoj interakciji s fizikom i socijalnom okolinom. Cjeloviti pristup pac u
PZNJ znai:
obuhvaanje potreba sa svih razina (prema Maslowu) i uvaavanje njihovog meusobnog odnosa
3

shvaanje potreba kao potreba cijelog organizma (a ne njegovih dijelova)


uvaavanje fiziolokih, razvojnih, psiholokih, socijalnih i kulturalnih aspekata svih potreba

PRVA FAZA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE:


UTVRIVANJE POTREBA ZA ZDRAVSTVENOM NJEGOM
PRIKUPLJANJE PODATAKA
1) Izvori podataka

a) Primarni
- promatranjem pacijenta dobijamo podatke o njegovom stanju, tj. stanju svijesti i ponaanju
- intervjuom dobijamo verbalne informacije o percepciji vlastitog zdravstvenog stanja,
tavovima, znanju, eljama i potrebama te povratne informacije o uspjenosti provedenih
ntervencija
b) Sekundarni
- izvori podataka koriste se zbog potpunijeg uvida u pacijentovo stanje i uvjeta u kojima ivi
- podaci se dobijaju od lanova njegove obitelji, prijatelja, susjeda, nastavnika, drugih
(ne)zdravstvenih djelatnika, te od drugih bolesnika u sobi
c) Tercijarni
- izvor podataka su svi oblici medinciskih dokumentacija

2) Tehnike prikupljanja podataka


a) Intervju u PZNJ
Intervju je socijalna vjetina, nezaobilazna u radu mnogih profesionalca, a moe se definirati kao
''profesionalnim ciljem usmjeren i planiran razgovor dviju osoba koje imaju meusobno
komplementarne uloge.
Vrste intervjua
dva osnovna kriterija kasifikacije intervjua su cilj i strukturiranost. S obzirom na cilj
postoji:
a. informativni (dijagnostiki) - usmjeren je na prikupljanje podataka
b. terapijski intervju njime se eli postii neka promjena u znanju, stavovima i
ponaanju
Intervju moe biti strukturiran (standarniziran) i nestrukturiran (slobodni).
Za strukturirani intervju voditelj unaprijed priprema sva pitanja i tijekom intervjua ne odstupa
od njih te mora dobiti odgovore na sva pitanja. Nestrukturirani intervju (slobodni) slian je
svakodnevnom razgovoru.
Faze intervjua
Svaki intervju ima poetak tijek i zavretak.
Poetak intervjua najvaniji je i najtei dio. Obuhvaa meusobno upoznavanje sudionika,
objanjenje svrhe intervjua i stvaranje pozitivne klime.
U prvom kontaktu znaajnu ulogu ima haloefekt i refleksija ponaanja. Haloefekt je stvarnje
suda o osobi na osnovi jedne pozitivne ili negativne osobine.
Tijek intervjua odreen je unaprijed pripremljenim strukturiranim planom, pri emu med.
sestra prikuplja verbalne informacije od pacijenta, promatra njegovo ponaanje i to dvoje
povezuje.
Verbalne tehnike obuhvaaju postavljanje otvoreinih i zatvorenih, sugestivnih i provokativnih
pitanja te koritenje refleksije parafraziranja i kratkih poticajnih fraza.
Otvorena pitanja ona koja potiu pacijenta na opiran odgovor o tome to misli, osjea, eli
ili oekuje.
Zatvorena pitanja zahtijevaju brze i kratke odgovore. Obino se koriste za prikupljanje vrlo
specifinih podataka.
Sugestivna pitanja potiu pacijena na poeljan (sugeriran) odgovor.
4

Provokatina pitanja postavljaju se kada elimo saznati emocionalnu reakciju u svezi s


nekom temom. Pri tome je vanije promotrati neverbalno ponaanje nego verbalni odgovor.
Refleksija je tehnika koja se sastoji u ponavljanju kljunih rijei ili ideje koju nam je
pacijent priopio s namjerom da ga se vrati na odreenu temu ili potakne da o njoj nastavi
priati.
Parafraziranje je tehnika koja se sastoji u interpretaciji onog to je pacijent rekao. ini se
radi provjere je li medicinska sestra dobro shvatila to joj je pacijent elio rei ili radi
poticanja pacijenta da o tome nastavi priati.
Zavretak intevjua sastoji se od:
a. najave zavretka
b. saimanja do tada reenog i dogovorenog
c. davanje mogunosti pacijentu da jo neto doda ako eli
d. dogovor za sljedei susret
e. obavjetavanja pacijenta gdje nas i kako u meuvermenu moe nai odnosno kome se
u naem odsustvu moe obratiti za pomo
b) Promatranje u PZNJ
Fizikalni pregled ukljuuje:
a. Inspekcija (vizualno promatranje)- pri kojem se mogu koristiti razliite vrste endoskopa
b. Auskultacija (sluno)
c. Palpacija (taktilno) - npr. pregled dojke
d. Perkusija (sluno)
Za razliku od svakodnevnog laikog, promatranje u procesu zdravstvene njege temelji se na
strunom znanju, a vri se sustavno i kompletno. Mogua su tri pristupa:
Promatranje od glave do pete:
- Ope stanje
- Toraks
- Vitalne funkcije
- Srce
- Glava i lice
- Plua
- Oi
- Abdomen
- Ui
- Spolni organi
- Nos
- Ekstremiteti
- Usta i grlo
- Lea
- Vrat
Promatranje velikih tijelsnih sustava:
- respiratorni
- gastrointestinalni
- kardiovaskularni
- urogenitalni
- nervni
- lokomotorni
Promatranje psihofizikog funkcioniranja pojedinca prema M. Gordon. Promatraju se
fizoloke i psihike funkcije te odnos pojedinca s okolinom.

3) Vrste podataka
3 su kriterija razlikovanja prikupljenih podataka:
dimenzija subjektivno-objektivno
Kada je rije o simptomima i znakovima bolesti, subjektivnim se smatra ono na
to se bolesnik ali, a objektivnim ono to zdravstveni djelatnik moe uoiti
(promatranjem). Za razliku od toga, svaki podatak dobiven promatranjem je
subjektivan, a podaci dobiveni mjerenjem su objektivni.
injenice-intrepretacija
injenice su rezultati dobiveni mjerenjem, promatranjem pacijentovog stanja ili
ponaanja i citiranje njegovih izjava.
Interpretecije su tumaenje injenica, zakljuci izvedeni iz njih.
Npr.
Subjektivnni podaci:
5

injenica: koa blijeda, hladna i znojna, puls ubrzan; interpretacija: ok


Objektivni podaci:
injenica: visina 160cm, teina 99 kg; interpretacija pretilost
podaci koji se odnose na sadanje i ranije stanje

4) Sadraj prikupljenih podataka


Naziv anamneza na podruju medicine prema Klaiu oznaava skup podataka to ih bolesnik
daje lijeniku o svom (zdravstvenom) ivotu prije sadanjeg oboljenja: povijest bolesti.
McFarlane i Castledine razlikuju 1. i 2. stupanj anamneze hospitializiranih bolesnika.
1.stupanj uzima se neposredno po prijemu bolesnika u bolnicu pod uvjetom da nije vitalno
ugroen. Sastoji se do podataka dobivenih kratkim intrevjuom i pregledom bolesnika od glave do
pete. Mora osigurati dovoljno informacija za izradu plana zdrvastvene njege za prvih 24 do 48
sati.
2. stupanj anamneze uzima se unutar 24 do 48 sati od prijema i osigurava veinu potrebnih
podataka i za izradu cjelovitog i dugoronijeg plana zdrvastvene njege. Prema potrebi dopunjava
se tijekom cijele hospitalizacije.
Prikupljeni podaci moraju omoguiti :
- prepoznavanje problema
- prepoznavanje uzroka
- odabir pacijentu prilagoenih intrevencija
Podatke je mogue podijeliti u tri skupine:
1. identifikacijski podaci (ime i prezime, dob, brano stanje, roditeljstvo, zanimanje, radni
odnos)
2. opi podaci (zdravstveno stanje, bolesti, znanje, socijalna podrka, uvjeti kod kue)
3. specifini podaci (uobiajeno i sadanje stanje i ponaanje u svezi sa zadovoljavanjem
osnovnih ljudskih potreba)
U skladu s tumaenjem zdravstvene njege M. Gordon, medicinska sestra mora prikupiti od pacijenta
podatke prema slijedem podsjetniku:
1. percepcije i odravanje vlastitog zdravstvenog stanja: ope zdr. stanje,izostanci s posla
zbog bolesti, to ini da ouva zdravlje, to je uinio kada su se pojavili simptomi sadanje
bolesti itd.
2. prehrana-metabolizam: uobiajeni nain prehrane i tekuine (vrsta, koliina, raspored),
promjene tjelesne teine, potekoe pri uzimanju hrane, specijalna dijeta itd.
3. eliminacija: stolica i defekacija: uestalost, osobine stolice i urina, primjena laksativa i
diuretika, znojenje
4. aktivnosti: ima li dovoljno snage za izvienje eljenih aktivnosti, koliko je samostalan od
0-4 stupnja- hranjenje, kupanje, oblaenje, opa pokretljivost itd.
5. spavanje-odmor: osjeaj odmorenosti i spremnosti za dnevne aktivnosti nakon spavanja,
raspored spavanja i dnevnih odmora, ima li problema sa spavanjem- nesanica, rano
buenje, none more, lijekovi i dr.
6. kognitivno-perceptivne funkcije: potekoe sa sluhom, vidom, promjene u sijeanju,
potekoe u uenju.
7. percepcija samog sebe: kako bi se opisao, to misli o sebi veinu vremena, osijeca li
potitenost,ljutnju, tjeskobu, to mu pomae itd.
8. uloga i odnosi s drugima: s kim ivi,odnosi u obitelji, usamljenost, pripadnost, prijatelji.
9. aktivnost i reprodukcija: zadovoljstvo seksualnim odnosom, promjene, potekoe,
uporaba sredstava i postupaka za spreavanje zaea;ene:podaci o menstruaciji,
problemi, trudnoe.
10. sueljavanje i tolerancija na stres: znaajni dogaaji i krize u posljednje dvije godine;
tko pomae u tekim trenucima.
6

11. vrijednosti i stavovi: ivotna htijenja, znaajni planovi za budunost,vjerovanja-religija,je


li znaajna, nesklad hospitalizacije i lijeenja sa vjerovanjem.
+ fizikalni pregled: pregled od glave do pete(vidi str. 2).

5) Upitnici i skale procjene


Knoll skala za procjenu sklonosti dekubitusu obuhvaa 8 initelja u njegovom nastanku a to su:
ope stanje, mentalno stanje, aktivnost, pokretljivost, inkontinencija, peroralna prehrana,
peroralna tekuina i predisponirajue bolesti, a svaki od njih ima 4 stupnja. Procjena se
upisuje u zadnju rubriku. Teoretski raspon bodova iznosi od 0 do 33, pri emu vei broj bodova
upuuje na veu vjerojatnost nastanka dekubitusa. Kritina vrijednost je 12 bodova.
Norton skala obuhvaa 5 pojedinanih ili grupnih initelja a to su: tjelesno, mentalno stanje,
kretanje/aktivnost, pokretljivost, inkontinencija, te se procjenjuju na skali od 4 stupnja.
Raspon bodova iznosi od 4 do 20 pri emu manji broj bodova ukazuje na veu vjerojatnost
nastanka dekubitusa.
Interpretacija bodova je slijedea:
18-20 bodova minimalni rizik
15-17 osrednji rizik
4-14 veliki rizik
Glasgow koma skala konstruirali su Jennett i Teazdale (1974) u svrhu otvaranja oiju te
verbalne i motorne reakcije. Otvaranje oiju, najbolja verbalna i najbolja motorika reakcija
procjenjuju se na skali od 4, 5 odnosno 6 stupnjeva. Raspon bodova na Glasgow koma skali
iznosi 3-15 bodova pri emu vei broj bodova upuuje na viu razinu svijesti.
Upitnik za procjenu stupnja orijentiranosti se sastoji od 10 uobiajenih pitanja za provjeru
orijentiranosti bolesnika u odnosu na sebe, druge, vrijeme i prostor. Za svaki toan odgovor
dobije 1 bod. Raspon bodova iznosi od 0 do 10. Ako postigne manje od 7 bodova smatra se
dezorijentiranim.
Upitnici za procjenu tjelesne boli moraju osigurati cjeloviti opis boli i obuhvatiti sva njena
vanija obiljeja: intenzitet, lokalizaciju i irenje, kvalitetu, zavisnost o situacionim initeljima,
trajanje i reakciju na postupke ublaavanja boli. Bol je subjektivni doivljaj pa njen intenzitet
moe procjenjivati samo onaj tko je osjea. Kvalitetu boli bolesnici opisuju razliitim rijeima.
Melzack i Toregerson svrstali su ih u 3 skupine: rijei koje opisuju senzorne aspekte boli (otra,
bockajua i pulsirajua); rijei koje opisuju evaluativne aspekte boli (strana, nepodnoljiva i
nelagodna), rijei koje opisuju afektivne aspekte boli (zatraujua i iscrpna). Analizom procjena
boli i okolnosti razabire se da je bol kontinuirana, nezavisna od okolnosti i aktivnosti, a prestaje
jedan sat nakon primjene analgetika koji djeluje 3-4 sata.
Skale za procejnu i praenje inkontinencije se koristi u svrhu procjene inkontinecije te
provjere uspjenosti ponovnog uspostavljanja kontrole nad uruniranjem. Tijekom 24 sata med.
sestra unosi u tablicu odgovarajue oznake o mokrenju. Ovakvo praenje omoguava
prepoznavanje inkontinecnije s obzirom na vrstu, intenzitet i pravilnost u pojavljivanju, odabir
prikladnih intrvencija za uspostavljanje prirodne kontrole nad uriniranjem te praenje uspjenosti
provedenih intrevencija.

ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA


1) Revizija podataka - podaci svrstani u odreenu skupinu po jednom kriteriju mogu biti nuni pri
zakljuivanju o (ne)postojanju problema na drugom podruju. Podaci se mogu grupirati na razliite naine, a
da pri tom sve klasifikacije budu logine i tone. Zbog toga je vano da ms ma kakvu formalnu (prema
obrascu) klasifikaciju podataka uinila, dovodi u vezu podatke iz razliitih skupina i tako zakljuuje o
(ne)postojanju problema. Osim to olakava daljnju analizu, svrstavanje podataka u skupine omoguava
otkrivanje propusta u prikupljanju podataka. Izbor kriterija i skupina za svrstavanje podataka uglavnom je
zavisan od prihvaenog modela (definicije ZNJ-V. Henderson). Cjelovita anamneza i status osiguravaju vie
podataka (pokazatelja, simptoma, indikatora) koji upuuju na isti problem. Cjeloviti (holistiki) pristup u
PZNJ podrazmijeva shvaanje ovjeka kao psihofizike cjeline, ije se aktivnosti i doivljaji odigravaju u
sloenoj interakciji sa fizkom i socijalnom okolinom.
2) Interpretacija podataka - odnosno, objanjenje podataka zahtijeva znanje o fiziolokim, psiholokim,
razvojnim, socijalnim i kulturalnim aspektima zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba. Zakljuak koji
proizae iz interpretacije podataka opis je pac problema i njegovih uzroka odnosno, predstavlja dg u PZNJ.
U prvoj fazi interpretira se svaki podatak posebno i provjerava da li ukazuje na problem. Naime,
interpretacija istog podatka u razliitom kontekstu moe rezultirati utvrivanjem raznovrsnih problema i
njihovih uzroka. Prikupljanje i interpretacija podataka zahtijevaju induktivno i deduktivno rezoniranje.
Induktivno podrazumijeva zakljuivanje od pojedinanog prema opem, a deduktivno od opeg prema
pojedinanom.
3) Validacija zakljuka - je posljednji korak u analizi podataka, a sastoji se u provjeri tonosti zakljuka
interpretacije. Pri tom ms konzultira pac, suradnike, postojeu dokumentaciju ili druge izvore. Validacijom
ms provjerava:
raspolae li optimalnim brojem dobrih podataka za utvrivanjem dg
odraavaju li prikupljeni podaci holistiki pristup i prihvaeni model ZNJ
je li hipotetski problem utemeljen na znanju i klinikom iskustvu
je li problem iz podruja ZNJ
Drugi pristup provjeri tonosti zakljuka ukljuuje konzultaciju literature. Validacija moe biti poz i
neg. Poz validacija konano potvruje tonost zakljuka i (ne)postojanje problema. Neg validacija
znai da nismo sigurni u tonost zakljuka i (ne)postojanje problema. U tom sluaju potrebno je
prikupiti nove podatke, analizirati ih i interpretirati, a postupak se ponavlja sve dok validacija nije
poz.
4) Mogue pogreke pri analizi podataka - zakljuak izveden iz analize podataka opis je pac problema i
njegovih uzroka (dg u PZNJ) i ini osnovu plana ZNJ. Stoga je vano da svi problemi budu tono utvreni.
Najei izvori pogreaka ilustrirani primjerima su:
analiza na osnovu premalog broja podataka
pogrena interpretacija
analiza pogreno povezanih podataka
iskljuiva usmjerenost na sadanje stanje
iskljuiva usmjerenost na jedan problem
DIJAGNOZA U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE
Prva faza PZNJ (utvrivanje potreba) obuhvaa prikupljanje podataka, njihovu analizu i zavrava zakljukom o
(ne)postojanju problema u svezi sa zadovoljavanjem osnovnih ljudskih potreba. Za utvreno stanje kao
sinonimi koriste se dva naziva: problem (nursing problem) i dijagnoza (nursing diagnosis). 60-tih godina naziv
dg poinje se koristiti u ZNJ. Dg iz ZNJ potrebne su ms iz 3 razloga: olakavaju komunikaciju, definiraju
sestrinsku praksu, potiu dokumentiranje ZNJ.
8

1)

Definiranje dijagnoze u PZNJ - u strunoj literaturi iz podruja ZNJ koriste se 2 termina priblino
istog znaenja: problem (nursing problem) i dijagnoza (nursing diagnosis). Prema Becknell i Smith
(1975) problem u PZNJ je svako stanje ili situacija u kojoj pac treba pomo pri ouvanju i
ponovnom uspostavljanju zdravlja, te mirnom umiranju. Dg u PZNJ pojedini autori definiraju na
vie naina:
Roy - 1982. dg je kratka izjava ili naziv koji saima skup empirijskih pokazatelja, a predstavlja
jedinstveni model ovjekovog ponaanja.
Gordon - 1976. dg koju postavlja vms opis je aktualnog ili potencijalnog zdravstvenog
problema kojeg su ms s obzirom na edukaciju i iskustvo sposobne i ovlatene tretirati
NANDA 1990. - dg je kliniki sud o reakcijama pojedinca, obitelji ii zajednice na potencijalni
zdravstveni problem ili ivotne procese. Dg ini osnovu za odabir intervencija iz zdravstvene
njege usmjerenih postizanju ciljeva za koje su odgovorne ms.

2) Dijelovi i sadraj dijagnoza u PZNJ - dg u ZNJ mogu se formulirati na razliite naine, a


najprihvaeniji model PES predloila je M. Gordon. Prema tom modelu cjeloviti opis dg obuhvaa
problem, etiologiju, odnosno uzroke i simptome. Problem je uvijek opis onog aspekta pac
zdravstvenog stanja koji zahtijeva intervenciju ms. Uzroci problema koji se opisuju u drugom djelu
dijagnostike tvrdnje mogu biti raznovrsni i obuhvaati okolinske initelje (buka), fizioloke
(oteano gutanje), emocionalne (tjeskoba), kognitivne (neupuenost), sociokulturalne (izostanak
socijalne podrke) itd. Simptomi koji ine trei dio PES modela su podaci o pac na osnovi kojih se
prepoznaju problemi i njihovi uzroci. Definiraju se kao indikatori (pokazatelji) postojanja neega.
Dg u PZNJ ini osnovu plana pri emu njeni pojedini dijelovi odreuju sadraj narednih faza
prrocesa: iz problema proizlazi cilj koji ini osnovu evaluacije, dok uzroci usmjeravaju na odabir
intervencija. Dg u PZNJ odnose se na aktualne i potencijalne te vjerojatne i konane probleme.
a) aktualni problem - onaj koji je trenutno prisutan
b) potencijalni problem - onaj koji jo nije prisutan, ali e se pojaviti ako izostanu preventivne
mjere
c) vjerojatni problemi samo su razvojna faza u prepoznavanju aktualnih i potencijalnih problema,
uvijek zahtijevaju prikupljanje novih podataka
d) konani su oni problemi koje na osnovu dostupnih podataka moemo sa sigurnou utvrditi
3) Formuliranje dijagnoza u PZNJ - je nova vjetina unutar PZNJ kojom moraju ovladati vms. Prvi
dio tvrdnje uvijek se odnosi na problem, a drugi na etiologiju. Prvi i drugi dio tvrdnje povezuju se
sintagmom ''u svezi s'', a moe se pisati kraticom ''u/s''. Problem treba formulirati u terminima stanja
pac, a ne u terminima potreba za ZNJ. Neupuenost kao uzrok problema ima donekle neg znaenje,
ali za razliku od ocjene ''nesvjesno'' ne sadri osudu. Prvi i drugi dio tvrdnje ne smije znaiti isto.
Drugi dio dg mora biti napisan to preciznije kako bi bio vodi pri odabiru intervencija. Jedna dg
opisuje uvijek samo jedan problem.
4) Usporedba medicinskih dijagnoza i dijagnoza u PZNJ - med. dg uvijek se odnosi na bolest i
zahtijeva medicinsku intervenciju, za razliku od dg u PZNJ koja opisuje probleme nastale
poradi bolesti izahtijeva intervencije iz podruja ZNJ. Svaka dg saeti je opis pac stanja i
znaajno olakava komunikaciju meu zdravstvenim djelatnicima. Svaka dg mora pruiti
informaciju o ciljnom podruju, deficitu, etiologiji, simptomima, vremenskom tijeku,
postupcima za rjeavanje problema i moguim komplikacijama. Prva klasifikacija dg u PZNJ
datira iz 1960. g. (Abdellah) a u tijeku je postupak uvrtavanja tih dijagnoza u MKB, ozljeda i
uzroka smrti.

DRUGA FAZA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE:


PLANIRANJE ZDRAVSTVENE NJEGE
Prva faza procesa zdr.njege je faza dijagnosticiranja, tj.otrivanja problema(obuhvaa prikupljanje podataka,
analizu i definiranje problema, odn. dijagnoze), a ostale su usmjerene ublaavanju ili potpunom uklanjanju.
Druga faza-rjeavanje problema poinje planiranjem zdr.njege koje obuhvaa: utvrivanje prioriteta,
definiranje ciljeva, planiranje intervencija,te izradu plana zdr.nj.
Trea faza-je provoenje.Ukljuuje validaciju plana, i analizu uvjeta za njegovu primjenu.Osim provoenja
intervencija obuhvaa stalnu procjenu pac.stanja, reviziju plana, neformalnu edukaciju i primjenu etikih
naela.
etvrta faza-evaluacija-je planirana i sstavna usporedba aktualnog pac.zdr.stanja i ponaanja po zavrenoj
skrbi sa eljenim(zdrav.stanjem i ponaanjem) opisanim u naprijed definiranim ciljevima,tj. evaluacijom se
utvruje jesu li i do koje mjere ciljavi postignuti.
1)kontinuirana ev.-trajno prati pac.stanje
2)zavrna ev-je jednokratna i ukljuuje informacije tjekom trajne procjene i vri se u trenutku
predvienog postignua cilja.
UTVRIVANJE PRIORITETA-utvruje med.sr na osnovi pac.percepcije vanosti i teine problema,
hijerarhije osn. ljudskih potreba i med.spoznaja, te mogunosti za rjeavanje pojedinih problema.
ad1) pac.percepcija vanosti i teine problema-miljenje pac.o vanosti i teini problema je odluujue,
ako nije suprotno med.spoznajama i posupcima (pr.teki bol.odbija hospitalizaciju dok ne zbrine psa)
ad2)Maslow hijer.-5 skupina: fizioloke(dehidracija), sigurnost(mogunost pada), afilijativne(socijalna
izolacija), samopotovanje(bespomonost), samoaktualizacija(neupuenost).Med sr. ocjenjuje kojim
razinama pripadaju potrebe, te daje prednost onima s niih razina-potrebe o kojima ovisi
preivljavanje(fizioloke,potr.za sigurnou) treba zadovoljiti prije potreba s viih razina.
ad3)mogunost rjeavanja problema-med.sr e utvrditi redosljed prioritetnih problema (pr.nema osobljasr. e hraniti pac, dati th., a edukaciju o prehrani e odgoditi)
CILJ- je eljeni, ali realan ishod zdr.njege
-je eljeno stanje pacijenta
-pr. problem-pretilost cilj-standardna teina
Ad1) FORMULIRANJE CILJEVA:
Ciljevi moraju biti:jasno formulirani, odnositi se na pac., specifini, sadravati razinu i vrijeme
postignua.(pr. -tjekom hosp. pac. nee dobiti dekub.-tjekom hosp.pac. e imati stolicu 1x dn)
-dobro formuliran cilj sadri uz opis pac.stanja i ponaanja,njegovu razinu, vrijeme postignua i
okolnosti u kojima e se oitovati.Djelovi formulacije koja opisuje cilj su:subjekt(pac), opis stanja i
ponaanja, njegove razine, vrijeme postignua i po potrebi opis okolnosti u kojim e se stanje i
ponaanje oitovati.
Pr. subjekt
Bolesnik
Bolesnik

stanje
e popiti
e smraviti

razina
300ml aja
2 kg

okolnosti
na boicu
djeta 1000kcal

vrijeme
tjekom jutra
za mjesec dana
10

Ad2)OSOBINE CILJEVA-vremenska odreenost(kratk i dugoroni), realnost, relevantnost, usklaenost


2.1)VREM. ODREENOST:
a)kratkoroni-treba ih postii unutar nekoliko min., sati ili dana.Definiraju se kad je stanje bol.kritino
ili kad je teko predvidjeti razvoj situacije u budunosti.Odnose se na sadanjost i probleme koji
zahtjevaju urno rjeavanje.
Pr.-problem-visokofebrilan
kratkor.cilj-za 1 sat bol. e biti subfeb.
-opstipacija
-stolica unutar 24 sata
-u kratkorone ciljeve se svrstavaju i oni ije vrijeme postignua nije odreeno datumom ili satom, ve
se realiziraju trajno-pr: P-mogunost nastanka dekub. C-tjekom hosp. nee dobiti dekub.
b)sredjnoroni-se postiu za nekoliko dana
c)dugoroni-unutar nekoliko tj, mj, ili god (za god.e smraviti 24 kg)
2.2) REALNOST CILJEVA
-da bi ciljevi bili realni njihova razina, sadraj i vrijeme postignua moraju biti usklaeni sa sposobnostima i
mogunostima pac. njegove obitelji, zdrav.osoblja i ustanove.
(pr. nerealnog cilja -bol. s tremorom ruku savladat e tehniku davanja inzulina
-bol. e provesti 4 sata na sjed. kolicima, a na odjelu nema kolica
-bol. e svaki dan imati stolicu,a zahodi su prljavi)
2.3)RELEVANTNOST CILJEVA
-je znaajno obiljeje, a odnosi se na edukacijske ciljeve.Bolesnik mora onim sadrajima i do one razine koja
mu je vana i primjenjiva u svakodnevnom ivotu.
Pr. relevantan cilj
nerelevantan cilj
-bol. e demonstrirati primjenu inhalatora
bol. e biti u stanju opisati nain primjene
-po zavrenoj eduk. bol. e nabrojati namjernice
-po zavenoj eduk.bol.e biti u stanju
zabranjene u dijab.dijeti
nabrojati dozvoljene namj. u dijab.d.
2.4) USKLAENOST CILJEVA S CJELOKUPNIM PLANOM ZBRINJAVANJA
- ciljevi postavljeni u svezi s ratliitim problemima iz podruja ZNJ i cjelokupne med skrbi moraju biti
usklaeni.

PLANIRANJE INTERVENCIJA
Po zavrenom definiranju ciljeva med. sestra planira intervencije.To su specifine aktinosti usmjerene
ublaavanju ili rjeavanju problema odnosno ostvarenju ciljeva.One su odgovor na pitanje to treba uiniti da se
cilj postigne.
VRSTE INTERVENCIJA
Dijele se na osnovi stupnja samostalnosti med.sestre i vrste pomoi koju prua pacijentu.
1)SAMOSTALNE-kod kojih m.s. nije potrebna suradnja sa drugim profilima
2)MEUZAVISNE-zahtjevaju dogovor sa drugim profilima
3)ZAVISNE-m.s. ih samostalno provodi,a prepisuje ih drugi profil djelatnika
Zavisne su usmjerene indirektno rjeavanju problema iz zdrav.njege,a propisuje ih lijenik. Samostalne i
meuzavisne se razlikuju s obzirom na vrstu pomoi,a ona ovisi o vrsti problema.
1)NEPOSREDNA FIZIKA POMO(POTPUNA ILI DJELOMINA)-hranjenje bol.,pomo kod
tuiranja,promjena poloaja
2)STVARANJE POVOLJNE FIZIKE OKOLINE-osigurati uvjete za kretanje takama,staviti
predmete na dohvat ruke
3)EDUKACIJA-savjeti , upute
4)MOTIVIRANJE-npr. grafiki prikazati promjene tjelesne teine osobi na redukcionoj dijeti.
OSOBINE INTERVENCIJA
11

U realizaciji pac. problema doprinjeti e intervencije koje su: UTEMELJENE NA ZNANJU,


INDIVIDUALIZIRANE,
USKLAENE
SA
PLANOM
ZBRINJAVANJA
PAC.,
REALNE,ATRAKTIVNE,LOGINE I BEZ NEELJENIH UINAKA.
INTERVENCIJE UTEMELJENE NA ZNANJU
-podrazumjeva postojanje teoretske osnove zato se interv. Provodi tono na odreen nain, odabir
postupaka ne smije biti rezultat rutine,navika ili intuicije.
INDIVIDUALIZIRANE INTERVENCIJE
-interv. prilagoene pacijentu,njegovim problemima i uzrocima problema.
PRILAGOAVANJE INTERV. SE POSTIE NA 4 NAINA
1.odabirom na osnovi uzorka opisanog u drugom dijelu dijagnoze
2.uravnoteenjem pacijentovih slabosti i jakih strana
3.dogovorom s pacijentom
4.uvaavanjem teine problema
1.POZNAVANJEM UZROKA USMJERAVA ODABIR INTERVENCIJA
2.TO ZNAI DA POTPUNO IDENTINE DIJAG. (jednaki problemi i uzroci) ZAHTJEVAJU
RAZLICITE POSTUPKE ZA RAZLIITE PACIJENTE
3.DA BI MOGLI ZNATI NJEGOVE NAVIKE,,ELJE I ISKUSTVA
4.PO GORDONICI RAZLIKUJU 5 RAZINA
0-OSOBA JE NEZAVISNA
1.OSOBI JE POTREBAN PRIBOR I POMAGALA
2.OSOBI JE POTREBNA POMO DRUGIH
3.PRIBOR,POMAGALA I DRUGA OSOBA
4.OSOBA JE POTPUNO OVISNA O TUOJ POMOI
USKLAENOST INTER. S CJELOKUPNIM PLANOM SKRBI
-sve intervencije obuhvaene planom zdravstvene njege moraju biti
Usklaene meusobno i s planom cjelokupne skrbi za pacijenta
REALNOST INTERVENCIJE
-planirane intervencije provode pac. osobno, lanovi obitelji, med.sestre i stoga se realnost intervencija
procjenjuje na osnovi njihovih sposobnosti i mogunosti, te organizacije koje sudjeluju u provoenju
zdrav.njege.
ATRAKTIVNOST INTERVENCIJE
-spremnost pacijenta da prihvati i sudjeluje u provoenju inter. ovisi o tome koliko mu se one ine znaajne,
svrsishodne i privlane
REDOSLJED PLANIRANIH INTERV.
-redosljed mora biti logian unutar svakog pojedinog problema i plana
MINIMUM NEELJENIH UINAKA INTERV.
-osim eljenih veina interv. oituje se i popratnim uincima koji mogu biti pozitivni i negativni
ODABIR INTERVENCIJA
-pri odabiru interv. med.sestra rezimira do tada uinjeno, navodi sve interv. koje bi mogle doprinjeti rjeavanju
problema, analizira svaku posebno i vri konani izbor
KONANI ODABIR VRI SE NA OSNOVI SLJEDEIH KRITERIJA:
-mogunost rjeavanja vie problema
-mogunost kombinacije s drugim intervencijama
-ugodnost za pacijenta
-mogunost aktivnog sudjelovanja pacijenta
12

Veina interv. nee zadovoljiti sve kriterije u potpunosti, pa treba izabrati onu koja udovoljva veine zahtjeva ili
u odreenoj situaciji najznaajnijim zahtjevima.
DIJELOVI OPISA INTERVENCIJA
-mora biti napisana na nain koji e osigurati provoenje zamisli osobe koja ju je planirala tono i pravodobno
te ukloniti mogunost nesporazuma, izostavljanja ili dvostrukog provoenja istog postupka.
DOBRO OPISANA INTERVENCIJA SADRI JASAN OPIS AKTIVNOSTI (to i kako uiniti) ,ODGOVORE
NA PITANJA TKO E ,GDJE I KADA PROVESTI POSTUPAK TE DATUM I POTPIS SESTRE.

PLAN ZDRAVSTVENE NJEGE


Plan je dio pacijentove dokumentacije, a izrauje ga vms i sadri etiri osnovne skupine informacija:
1)dijagnoze svrstane s obzirom na redosljed rjeavanja
2)ciljeve
3)planirane intervencije
4)evaluacija
Grafiko rjeenje plana mora osigurati preglednost unesenih informacija i odravati povezanost izmeu
pojedinih faza procesa.
PREPORUKE ZA IZRADU PLANA
Navoenje samo jedne dijagnoze i pripadajuih joj ciljeva i intervencija na jednom obrascu.
Pisanje kljunih rijei umjesto cijelih reenica.Stavljanje rednih brojeva za intervencije koje se
ponavljaju,koritenje ope prihvaenih ili interno dogovorenih kratica uz uvjet da njihovo tumaenje bude
pohranjeno na svima dostupnom mjestu.Ako se definiraju podciljevi za njih je potrebno predvidjeti vrijeme
postignua i planirati potrebne intervencije.Intervenije koje se rutinski provode, a ne zahtjevaju nikakav oblik
prilagodbe, ne upisuju se u planove.(hotelijerske usluge)
Na svakom obrascu mora biti naznaeno pacijentovo ime i prezime,uz svaki problem kada je otkriven,a uz cilj
kada treba biti postignut.Pie se tintom ili na mainu,komp.Eventualne pogreke treba prekriiti(ne
brisati,prekrivati naljepnicama)i oznakom eror naznaiti da je greka.
VRSTE PLANOVA
1)INDIVIDUALIZIRANI
2)STANDARDIZIRANI
3)MODIFICIRANI STANDARDIZIRANI
1)To su prazni obrasci u koje se unose sve potrebne informacije.Prednost takvizh planova je to sadre
maksimalnu prilagodbu zdrav. njege, ne sadre suvine informacije i potiu kreativnost.Mane su da je za
njihovu izradu potrebno puno vremena, a kakvoa ovisi o znanju i motiviranosti sestre.
2)Oni se izrauju za bolesnike odreene dobi koji boluju od neke bolesti.Takvi planovi sadre popis
glavnih problema koji se u toj populaciji mogu oekivati sa odgovarajuim ciljevima i
intervencijama.Standardizirani planovi se objevljuju u udbenicima, prirunicima i asopisima, a mogu
ih izraivati i same m.s. na odjelima. Prednosti tih olanova su olakavaju rad i komunikaciju i
osiguravaju najviu razinu kakvoe jer izrauju timovi vrhunskih strunjaka. Mane su im jer ne potiu
kreativnost i tako zdrav. njega postaje rutina i nedovoljno prilagoena pacijentu.
3)Modificirani
standardizirani
predstavljaju
kompromis
izmeu
individualiziranih
i
standardiziranih.Sadre prazne prostore u koje se mogu upisati specifine informacije.
U kombinaciji sa opisanim planovima mogu se koristiti dnevni planovi u situacijama kada je potrebno utvrditi
aktivnost bolesnika ili m.s. tjekom 24 sata.
SOAPIE MODEL
Djelovi kratice odraavaju faze procesa zdrav.njege.
S-subjektivni podaci
O-objektivni podaci
A-analiza podataka
P-planirane intervencije
13

I-intervencije provedene
E-evaluacija

TREA FAZA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE:


PROVOENJE ZDRAVSTVENE NJEGE
VALIDACIJA PLANA
-je ocjena valjanosti i tonosti plana te odobrenja njegove primjene
-planove zdravstvene njege mogu i smiju validirati samo vie medicinske sestre osposobljene za primjenu
procesa zdravstvene njege
ANALIZA UVJETA ZA PROVOENJE ZDRAVSTVENE NJEGE
-broj i struktura osoblja za zdravstvenu njegu (via, srednja, . . . )utvreni su odgovarajuim dokumentima.
Meutim iznenadni planirani i neplanirani izostanci s posla s politikom ne primanja zamjena za dua
odsustva mogu rezultirati znaajnim smanjenjem osoblja. Budui da nemamo razvijen sustav koji bi hitno i
djelotvorno rjeavao taj problem, potrebno je mijenjati planove i smanjiti opseg zadravstvene njege ispod
dogovorenih standarda.
REALIZACIJA
-formula poeljnog naina primjene planova zdravstvene njege molgla bi glasiti:KKK-EEE
(Kreativno,Kritiki,Kontrolirano,trajna Evaluacija,neformalna Edukacija,primjena Etikih naela)
-prikupljanje podataka tijekom zdravstvene njege moe biti neformalno i formalno.Neformalno se prate razliiti
aspekti pacijentovog stanja uglavnom s ciljem uoavanja novih, potpuno neprevidivih problema i to nije
izriito navedeno u planu zdravstvene njege. Nasuprot tome formalno prikupljanje podataka predvia se
planom zdravstvene njege i dio je kontinuirane evaluacije.
-dobar plana zdavstvene njege, nuan je ali ne i dovoljan uvjet za dobro zbinjavanje pacijenta. Konanom
uspjehu doprinjet e tek savjesno, tono i pravodobno provoenje onog to je planom predvieno. Stoga je
nuno osigurati stalni nadzor nad provoenjem te analizu kroz koju valja osigurati na sljedea pitanja:
Provodili se plan pravodobno i pravilno
Moe li se kroz daljnu edukaciju osoblja poboljati kakvoa provoenja
Bi li nova oprema ili prostorno preureenje doprinjelo poboljanju kakvoe zdravstvene njege
Osiguravaju li pismeni ili usmeni oblici komuniciranja meu lanovima tima za ZNJ kontinuitet ZNJ
-Formalna edukacija predvia se planom ZNJ , obuhvaa razliite metode poduavanja i usmjerena je
specifinim ciljevima (npr. kontrola GUK-a u perifernoj krvi uz pomo test trake....). neformalna edukacija je
sastavni dio svake aktivnosti medicinske sestre npr.: med.sestra koja pere ruke u sobi prije hranjenja
nepokretnog bolesnika ukazuje na poeljne higijenske navike

ETVRTA FAZA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE:


EVALUACIJA U PROCESU ZNJ
-evaluacija je planirana i sustavna usporedba aktualnog pacijentovog zdravstvenog stanja i ponaanja po
zavrnoj skrbi sa eljenim opisanim unaprijed definiranim ciljevima
Evaluacija ciljeva je utvrivanje jesu li, do koje razine i pravodobno postignuti, a obuhvaa:
Uvid u postavljene ciljeve
Uvid u pokazatelje postignua cilja
Analiza pokazatelja postignua cilja koji su stalno prikupljeni
- - - - - -usvajanje znanja i vjetina obino predhodi promjeni ponaanja to spada u vrlo znaajne ciljeve u ZNJ
14

-Trajna evaluacija usmjerena je pravodobnom uoavanju nedjelotvornosti planirane odnosno provedene ZNJ i
njenoj reviziji.
-Zavrna evaluacija je jednokratna i vri se na sat/dan predvienog postignua cilja.
Evaluacija plana obuhvaa: ponovnu procjenu pacijentovog stanja, ponovno planiranje (korekcija postojeeg
plana), provoenje novog izmijenjenog plana, ponovna evaluacija
-u trenutku otpusta iz bolnice bolesnik treba dobiti dva otpusna pisma jedno koje pie lijenik i drugo koje
pie med. sestra. U otpusnom pismu treba kratko i jasno prikazati ZNJ odreenog bolesnika tijekom
hospitalizacije uz preporuku za nastavank njege u drugoj ustanovi ili njegovom domu

MODELI ORGANIZACIJE
-tri osnovna modela: funkcionalni, timski i primarni model
-meusobno se razlikuju s obzirim na:obrazovnu strukuru osoblja, hijarhijsku stukturu, naela pruanja ZNJ
FUNKCIONALNI
-kod nas najzastupljeniji
-osnovna osobina modela je da se zadaci razliitog stupnja sloenosti dodjeljuje , pojedinicima s obzirom na
razinu njihove osposobljenosti, iskustva i u skladu s njihovom preferencijama
-s obzirom na ove osobine , funk. model podsjea na rad na traci
-osobljem za ZNJ rukovodi glavna med. sestra odjela koja je najeejedina ima viu strunu spremu:podjela
poslona, organizacija rada na odjelu....
-funk. model omoguava kontrolitrano i pravodobno provodenje terapijskih i dijagnostikih postupaka te
osnovnih intervencija iz ZNJ kada ima malo osoblja, a u strukturi dominira ono s niin stupnjem.obrazovanja.
Takoer osigurava dosljedno i efikasno izvravanje osnovnoh postupaka klasine njege bolesnika
-osnovni nedostaci modela proizlaze iz orijentacije na izvravanje zadataka. ZNJ je rascjepana i doima se kao
sporedno aktivnost med.sestara. Za bolesnika se brinu mnogi a nitko nema cjelovit uvjet u njegovo stanje i
probleme
.zadaci se provode rutinski, mehaniki i intuitivno , nisu prilagoeni individualnim potrebama i osobinama
bolesnika, planovi ZNJ ne postoje esti izostaje utvrivanje prioriteta budui da se zadaci obavljaju
redosljedom sobe, a svako bolesnikovo izraavanje elje pa ak i vitalnih potreba izvan predvienih termina
osoblja tumai kao ometanje u poslu.
GLAVNA SESTRA
SSS

SSS

SSS

SSS

SSS

SSS

SSS

PACIJENT
TIMSKI
-u izradi plana ZNJ sudjeluju svi lanovi tima
-omoguuje svakom lanu da iskoristi svoje znanje i sposobnosti a ono to ne zna uinit e drugi, da se
sposobnosti lanova tima uskljauju s potrebama pacijenta i na taj nain osigura kvalitetna i kompletna ZNJ
-u timskom modelu ZNJ planira se za svakog pacijenta posebno i za svakog se izrauju planovi ZNJ. Planovi
ZNJ sastavlja i za kakvou odgovorna je med.sestra kojoj je povjereno uloga voe tima
-u timskom modelu kljunu ulogu u zbrinjavanju pacijenta ima voa tima budui da sudjeluje direktno u
njihovoj skrbi mora biti dobar strunjak a istodobno i dobar organizator i rukovodilac.

GLAVNA SESTRA

VOAlanovi tima
NCJN

PACIJENTI

VOAlanovi tima

VOAlanovi tima

PACIJENTI

PACIJENTI

15

PRIMARNI
--primjenjiv je na svim razinama zdravstvene zatite uz uvjet da sve med.sestre imaju viu strunu spremu. Kod
nas se primjenjuje samo na razini primarne zdrastvene zastite u patronanoj djelatnosti med sestre.
-glavna osobina modela da se za odreenog pacijenta brine jedna (primarna) med.sestra uz potpunu orijentaciju
na njegovo kopletno zbinjavanje to pozitivno utjee na kakvou i kontinuitet ZNJ. Model potie stvaranje
poeljnog odnosa i potrebnog meusobnog povjerenja izmeu pacijenta i med.sestre.

GLAVNA SESTRA
PACIJENTI

PRIMARNA PRIMARNA

PACIJEN
T

PACIJEN
T

PRIMARNA

PACIJEN
T

PRIMARNA

PACIJEN
T

PRIMARNA

PACIJEN
T

PRIMARNA

PACIJEN
T

16