You are on page 1of 29

BOJA

U slikarstvu boja je osnovno izraajno


sredstvo i dominantni likovni element.
Oblici sa bojom dobivaju pravi karakter.
Boja je jedan dio svjetlosti. Ima sopstvenu
svjetlinu(valer) hromatsku vrijednost
(intenzitet), toplotu i hladnou, ritam i
materijalnost.
Prostornost je vea kod toplih nego kod
hladnih boja.
Najvea istoa boja je u duginom spektru.

Obojeni sunev zrak nazivamo


spektrom. Njega ine tri osnovne i tri
izvedene boje.
Osnovne boje: crvena, uta i plava.
Izvedene (sekundarne) boje:
narandasta, zelena i ljubiasta.
Tercijarne boje: crveno-ljubiasta,
plavo-ljubiasta, plavo-zelena, utozelena, uto-narandasta i crvenonarandasta.

PODJELA BOJA
Ahromatske boje
U ahromatske boje koje imju samo valersku
vrijednost ali ne i hromatsku spadaju: crna,
siva i bijela.
Mijeanjem crne i bijele mogu se dobiti
brojne nijanse sivih tonova.
Na vid razlikuje oko 200 nijansi sivih tonova.
Friedrich WilhelmOstwald koji je razvio
veliki interes a teoriju boja ima u maloj skali
8 a u veoj 16 nijansi sivih tonova

Munsellovsustav boja ima 9 nijansi sive.


Pored crne ahromatske boje sve hromatske boje
se ublaavaju.
Bijelo i crno djeluje kao neutralno.
Piet Mondrian je harmonizirao svoje kvadrate i
pravougaonike sa osnovnim bojama koristei
crnu i bijelu.
Crna i bijela stavljene pored pojedinih boja istiu
ih ili ublaavaju.
Crno i bijelo imaju estetsku i osjeajnu vrijednost.

Hromatske boje
Dijele se u dvije grupe:
Organske (prirodne) boje biljnog i
ivotinjskog porijekla
Neorganske(hemijske) boje nastale
hemijskim procesima koritenjem
razliitih hemijskih elemenata i
jedinjenja.

BOJE SUNEVOG SPEKTRA


Boja nastaje kao podraaj u oku kroz
proces odbijanja svjetlosnih zraka.
Svjetlost se sastoji od svih boja.
Oko razlikuje: plavu, zelenu, utu,
narandastu, crvenu, pururnu i indigoplavu.
Od ovih boja tri su osnovne: plava, uta i
crvena.
Sloene boje nastaju mijeanjem osnovnih
boja: zelena, ljubiasta i narandasta.

Boja je optiki fenomen. Nastaje procesom prelamanja


svjetlosti. Veliki naaj za ravoj optike i teorije boje imao je
istaknuti fiziar Isac Newton.
Od 1670 do 1672, Newton je drao predavanja iz optike.Tokom
tog razdoblja on je istraivao pojavu prelamanja svjetlosti,
pokazavii da se uz pomo trostrane prizme bijela svjetlost
moe razloiti u spektar razliitih boja, a da uz pomo lee i
pomou druge prizme, ovaj spektar moe ponovo da se sloi ili
sastavi u zrak bijele svjetlosti.
.Takoe je pokazao da jedan zrak obojene svjetlosti kada se
izdvoji iz ovog spektra dalje ne mijenja svoja svojstva ak i kada
se proputa kroz razliita druga providna tijela.On zapaa da
bez obzira na to je li obojeni zrak reflektovani (odbijen), rasut ili
proputen kroz neki predmet, njegova boja ostaje neizmijenjena.

Svjetlosni zraci osvjetljavaju neki predmet


padajui na njega, prolazei ili odbijajui se
od njega. Oni zraci koji se odbijaju od
predmet daju njegovu boju i mi taj
predmet vidimo u njegovoj boji. Ako se od
neki predmet odbijaju uti i plavi zraci mi
taj predmet vidimo kao zelen. Predmete
koji samo djelomino odbijaju, a
djelomino upijaju plave, ute i crvene
suneve zrake vidjet emo kao smee-sive.

Spektralni krug boja sastoji se od tri


osnovne i tri sloene boje.
Boje sunevog spektra ili hromatski
niz ine:
3 osnovne
3 sloene i
6 tercijarnih boja

Boje sunevog spektra

ljubiasto-crvena
ljubiasta
plavo-ljubiasta(indigo)
plava
plavo-zelena
zelena
uto-zelena
uta
uto-narandasta
narandasta
crveno-narandasta
crvena

-tercijarna
-sloena
- tercijarna
- osnovna
-tercijarna
- sloena
-tercijarna
- osnovna
-tercijarna
-sloena
-tercijarna
-osnovna

VALERSKA VRIJEDNOST BOJA


Valer je koliina svjetlosti u jednoj boji.
Osnovne, sloene i tercijarne boje su zasiene
boje, to znai da ne mogu biti veeg intenziteta
nego to jesu.
Boje se mogu oslabiti(najvie osvijetliti ili
zatamniti) sa bijelom, sivom ili crnom.
Najvei valerski(svjetlosni) kontrast jeste
izmeu crne i bijele.
Ton je odreena svjetlosna ili valerska vrijednost.
Dva tona ine dvije valerske razlike.

Razlika izmeu dva tona zove se interval.


Intervali mogu biti mali i veliki, tj. kontrastni i
harmonini.
Kontrast valera ostvaruje se u slici i crteu
primjenom velikih intervala valerskih vrijednosti.
Vrlo svijetli tonovi spadaju u visoke, a tamni u
niske valerske kljueve
Harmonija valera podrazumijeva upotrebu malih
intervala valerskih vrijednosti.
Pasa je postepeni prijelaz iz jednog tona u drugi.
Gama je ukupna tamnina, odnosno svjetlina slike.

HARMONIJA BOJA

Harmonija boja je inilac jedinstva slike.


Na harmoniju boja utjeu:
iste boje
Kvantitativni odnos bojenih povrina
Djelovanje sivih tonova
Oko trai, pored svakog obojenog prostora i
bezbojan prostor, kako bi na njemu proizvelo
boju. U tome je osnovni zakon sveukupnosti
harmonije boja.
Gete

Johannes Itten smatra da su sve


komplementarne boje harmonine :
uta-ljubiasta
zelena-crvena
plava-narandasta
Tzv. harmonije dalekih redova ine:
uta-plavoljubiasta
crvena- plavo-zelena
Narandasta-plavo-zelena i plava
Crvena, uta i plava boja nemaju meusobnih
zajednikih osobina pa se ne mogu usklaivati

Boje su saglasne:
1.ako im je isti ton
2. ako im je ista svjetlina
3. ako im je ista zasienost
Umjeren ili slab intenitet kod svih boja jeste
najbolja harmonija
Velike i male obojene povrine usklauju se tako,
to se velike slikaju sa manjom hromatinou, a
male sa velikom hromatinou.
Crna boja usklauje najrazliitije kontraste boja i
tonova

Najbolje harmonije se ostvaruju sa velikim i


malim intervalima, a najslabije sa srednjim
intervalima.
Osnovne boje su uvijek harmonine.
Komplementarne boje istiu jedna drugu.
Upotrebljene iste boje se na odstojanju
harmoniziraju optikom mjeavinom-crveno
i uto sa odreene daljine djeluje kao
narandasto-pointilizam-slikarska tehnika
koju koriste neoimpresionisti

KONRASTI BOJA
Kontrast svijetlo-tamno
Glavna vrijednost svijetlog-tamnog lei u snazi
kontrasta. Ono u sebi sadri izvjesnu dinamiku koja
uzbuuje oko jakim razlikama tonova. Izraz je jakih i
uzbudljivih strasti(romantizam).
Braa Van Eyck i Leonardo da Vinci prepoznali su
vanost kontrasta svijetlo-tamnog.
(talijanski:Chiaroscuro, svjetlo-tamno)
U periodu baroka kontrast svijetlo-tamnog igrao je
vanu ulogu. Rembrandt je izvukao iz svijetlotamnog sve mogunosti. U kompoziciji svjetlosti daje
samo jednu osminu

Caravaggio postaje uzorom umjetnicima narednih


generacija u upotrebi kontrasta svijetlog-tamnog.
Njegova novina bio je radikalan naturalizam koji je
kombinirao s paljivim psiholokim zapaanjima i
dramatinim, skoro teatralnim pristupom kjaroskurom
uporabom svjetla i sjene.
Tenebrizamje nain slikanja izrazito jakog kjaroskura,
tj. velikihkontrastasvjetla i sjene. Prvitenebristibili su
inpirirani djelimaCaravaggiakoji je bio poznat po svojim
tzv. tamnom manirom slikanja u kojoj su se likovi
rastapali u pozadinskoj dubinskoj sjeni. Jaki kontrasti su
dovodii do dramatinih, skoro teatralnih djela u skladu
sbaroknimpretjerivanjem.

Tenebristi i njihovi sljedbenici su bili iznimno


zainteresirani za karakteristike osvjetljenja,
prije svega na nain na koji svjetlost utjee na
raspoloenje i odraz emocija. Udaljavali su se
od standardnog osvjetljenja smjetajui izvor
svjetlosti na neobina mjesta, time stvarajui
neoekivane vizualne i prostorne efekte. Za
umjetnike poputRembrandtaovi efekti su bili
sredstvo kreativnosti i on je esto koristio
izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasio
emocije na djelu.

Impresionisti slikaju u pleinairu na otvoreno all


prima tehnikom i odbacuju kontrast svijetlotamno, koriste obojene sjene i sa svoje palete
eliminiu neutralne tonove crne, sive i smee.
Tamno-svijetlo, a donekle i valeri, mogu kao
sredstvo likovnog izraza u slikarstvu da obogate
likovno djelo, kao i likovno dejstvo jedne
vajarske forme.
Skulptura svojim kontrastom tamnog i svijetlog
moe da djeluje mnogo uzbudljivije negoli samo
pod prirodnim svjetlom.

Kontrast boje prema boji


Rije je o konrastu istih boja.
Najvei kontrast je izmeu osnovnih
boja, a najmanji izmeu izvedenih i
tercijarnih boja
Pored bijele sve boje djeluju tamnije,
a pored crne svjetlije

Kontrast toplo-hladno
Ovim kontrastom uspostavlja se
ravnotea ravnomjernom
kombinacijom toplih i hladnih tonova.
Ovaj kontrast je zvuan, koloristian.
Imresionisti osvjetljene povrine
slikaju toplim tonovima a sve
povrine u sjeni hladnim tonovima.

Punu hromatsku vrijednost toplohladnih odnosa mogue je postii


ukoliko su svi tonovi jednake svjetline
kao uta. U suprotnom dolazi do
dejstva tamno-svijetlog kontrasta
Plavo-zelena, plavo-ljubiasta su
hladne boje. Zelena je u sredini jer je
nastala mijeanjem tople i hladne
boje.

Komlementarni kontrast
Dvije boje su komplementarne ukoliko
pomijeane daju sivo-crnu boju jer se
meusobno ponitavaju
Najvei komplementarni kontrasti su:
uto-ljubiasto
plavo-narandasto
crveno-zeleno
Crvena i zelena su jednake hromatske i
valerske vrijednosti.

Komplementarni parovi jedan drugog


istiu i obogauju.
Osnova za harmonino slaganje boja
jeste princip komplementarnosti
boja-harmonija u kontrastima.

Simultani kontrast
Onaj kontrast kod kojeg svaka boja izaziva
komlementarnu boju
Simultani kontrast je osnova estetske
upotrebljivosti boje.-Gete
Crvena boja na crnoj utie da crna poprima
sivo-zelenu nijansu.
Po zakonu rezultanata, jedna boja( osnovna
ili sloena) uvijek evocira svoju
komplementarnu boju kao dio same sebe.

Crni, sivi ili bijeli kvadrat na crvenoj


povrini djelovat e zelenkasto-sivo.
Pod simultanim kontrastom
podrazumijevamo pojavu pri kojoj
oko trai uz svaku prisutnu boju
njenu komlementarnu boju.
Komlementarna boja nastaje kao
posljedica simultanog kontrasta u
oku posmatraa, a stvarno nije
prisutna.

Simultani efekat se javlja i meu dvjema


istim bojama koje ne moraju biti potpuno
komplementarne. Svaka od tih boja nastojat
e da drugu pomjeri prema svom
komlementarnom paru, tako da obje gube
neto od svoje piktoralne vrijednosti.
Osnovni princip slaganja boja proizilazi iz
pravila komlementarnosti. Komplementarne
boje, upotrebljene u odgovarajuim
koliinama, daju utisak statiki sigurne slike.