You are on page 1of 3

E- LEARNING

Konvergacija tehnologije
U podruju novih elektronskih informacijskih usluga i medija su pionirsku ulogu imali
videotex sustavi koji su uspjeno integrirali informacijske i komunikacijske usluge
konvergencijom telefonije, raunalne obrade podataka, raunalnih informacijskih baza i
televizije kao video medija. U videotex sustavu se nalazi zaetak novih multimedijskih
sustava koji se pojavom kablovskih sustava i interaktivne televizije jo vie razvijaju. Razvoj
preuzima Internet koji nadilazi preteno nacionalno orijentirane videotex sustavi budui da
postaje svjetsko komunikacijsko okruje, transparentno informacijskim i komunikacijskim
uslugama.
Konvergencija unutar tehnologije prijenosa sve je oitija u podruju digitalnog prijenosa. U
otvorenim irokopojasnim prijenosnim sustavima se pojavljuju: digitalna telefonija, digitalni
radio, digitalna televizija i digitalni tekst pa sadraji mogu putovati primjenom bilo kojeg
dijela sjedinjenog komunikacijskog sklopa. Stoga je sve tee postaviti vrstu granicu izmeu
prijenosnih medija, odnosno medija kao institucije.
Novi mediji nose visoku razinu konvergencije informacijske i komunikacijske tehnologije.
Njihov sadraj je konvergentan i moe se prenamijeniti za razliitu infrastrukturu. S tim u
svezi je osobito znaajno spajanje televizije i osobnih raunala jer su ove medijske jedinice
veoma sline. Televizija preuzima odreen obujam funkcionalnosti osobnih raunala jer se
Internet ugrauje u sustav televizije.
IV. 5. Raunalne mree Internet mrea
Nagli razvoj Interneta je stvorio brojne probleme u radu mree. Stoga su formirane
organizacije zaduene za praenje i distribuciju informacija korisnicima o problemima i
ispadima na mrei. To su sljedee organizacije: CERT, IETF, IRTF.
U posljednjem desetljeu dvadesetog stoljea se pojavljuju razliite mrene usluge pa mrea
postaje komercijalno prihvatljiva. Najznaajniji servis je WWW koji je kreiran u Institutu
CERN. Tu je razvijen i poseban protokol za distribuiranje dokumenata HTTP.
Za sada internet ima znaajnu edukativnu ulogu jer ljude upoznaje s mogunostima koje im
nude informacijske magistrale. U javnosti raste ugled vrijednosti interaktivnih servisa te se

javljaju zahtjevi za njihovim razvojem. Stoga Internet treba promatrati kao dio razvoja
informacijskih magistrala, a ne kao vrhunac tog razvoja.

VI. Multimedija
Multimedija je mlado ali izrazito prodorno podruje informacijske tehnologije koje
predstavlja izazov za mnoge istraivae u razliitim podrujima znanosti. Pojavila se prije
nekoliko godina kao najznaajnija oblast istraivanja. Spojeni s mreom visoke brzine,
multimedijski informacijski sustavi su otvorili irok lanac novih aplikacija kombiniranih
razliitim informacijskim izvorima, kao to su glas, grafika, animacija, slike, audio i video.
U posljednjih nekoliko godina to je najee koriten termin u raunalstvu. Multimedija je
prisutna u gotovo svim raunalnim aplikacijama, a utjee na tradicionalnu medijsku industriju
poput nakladnitva, grafike, filmske umjetnosti itd. Nagli razvoj multimedije se odrazio i na
nedostatak njene univerzalne definicije. Najee definicije se odnose na povezivanje grafike,
teksta, zvuka i videa, razliito kombiniranih, uz pomo raunalne tehnologije i s kojima
korisnik moe raditi interaktivno.
Nejasnoe izaziva i preklapanje multimedije s pojmovima hipertekst i hipermedija. Stoga
navodimo definicije koje e ralaniti nejasnoe:
Hipertekst je program koji ostvaruje viestruke putove kroz tekst, omoguujui korisnicima
da slijede postojee hiperveze (hiperlinkove), da poveu pojmove teksta zajedno, ili da
pretrauju povezana upuivanja na druga mjesta u knjizi, na nelinearan nain i nain sa
sluajnim pristupom.
Hipermedija je komunikacijski medij stvoren stjecanjenm raunalne i video tehnologije.

Osnovne kategorije multimedijskih sustava


Multimedijski sustavi se pojavljuju u dva podruja: podruje raunala i podruju
komunikacija koji ih odreuju u dvije osnovne kategorije. To su:
-

samostojei sustavi koji su temeljni na zatvorenim radnim stanicama,


distribuirani sustavi koji su temeljeni na distribuiranim sustavima obrade informacija.

Samostojei multimedijski sustavi sjedinjuju interakciju s raunalom i sadrajima pomou


razliitih medijskih vrsta ugraenih u okruje primatelja. Iako su prihvatljivi pri odreenim
primjenama na podruju pasivnog informiranja i izobrazbe, ne pruaju mogunosti koje su
dosegli multimedijskih sustavi. Ranije su se ovi sustavi koristili zbog nerazvijenosti
komunikacijskog sustava koji nije omoguavao kvalitetno prenoenje multimedijskih
dokumenata.
Distribuirani multimedijski sustavi imaju znatno vei broj podruja primjene od samostojeih
multimedijskih sustava. Sadre mnotvo multimedijskih izvora koji su povezani
komunikacijsko mreom u jedinstven multimedijski dokument. Temelje se na interakciji
korisnika sadraja i aplikacije pri emu korisnik odreuje koje e sadraje primiti i kada.