You are on page 1of 10

George Orwell: Za to pi em

Ve od svoje rane mladosti, mo da od pete ili este godine, znao sam da u kad odrast
em
postati pisac. Otprilike izmeu svoje sedamnaeste i dvadeset i etvrte godine nastoj
ao sam se posvetiti drugom poslu, ali radio sam ga potpuno svjestan da inim nasil
je nad svojom pravom prirodom i da u se - prije ili kasnije - morati latiti pera.
Bio sam drugo od troje djece svojih roditelja i izmeu mene i moje brae isprijeila s
e razlika od pet godina s obje strane, a oca jedva da sam i poznavao prije nego
navr ih osmu. Zbog toga, a i nekih drugih razloga, osjeao sam se pomalo osamljen
pa
je to uskoro u mene urodilo odbojnim vladanjem te ba nisam bio jako obljubljen m
eu svojim kolskim drugovima.
Izmi ljao sam prie i razgovarao sa zami ljenim osobama, kao to rade sva osamljena
djec
a, pa mislim da su od samog poetka moje literarne ambicije bile povezane s mojim
osjeajem da sam odbaen i potcjenjivan. Znao sam se s lakoom izra avati i nisam se b
oj
ao suoiti s neugodnostima pa sam osjeao da me je to zaahurilo u neku vrstu mog vlas
titog svijeta u kojem sam mogao podnijeti sve svoje neuspjehe u svagdanjem ivotu
.
Ipak, opseg ozbiljnih pismenih radova - to jest, onih koje sam smatrao va nima t
o s
am ih napisao u doba cijelog svog djetinjstva i djea tva, nije prema io ni pola t
ucet
a stranica. Prvu sam pjesmicu spjevao kad mi je bilo etiri ili pet godina i izdik
tirao sam je majci. Sjeam se jo jedino da je govorila o tigru, a taj je tigar ima
o
"stolicoke zube" - dosta dobar izraz, ali ini mi se da je pjesmica bila plagijat
Blakeove pjesme "Tigar, tigar".
U jedanaestoj sam godini, kad je izbio Prvi svjetki rat, napisao rodoljubnu pjes
micu koja je bila objavljena u mjesnim novinama, kao i idua - dvije godine kasnij
e - u povodu Kitchenerove smrti. Od vremena do vremena, kad sam ve bio malo stari
ji, pisao sam lo e i obino ih ostavljao nezavr ene, romantine pjesme o prirodi u s
tilu
uobiajenu u to doba. Poku ao sam, otprilike dvaput, napisati neku novelu, to je t
ak
oer bio grozan proma aj.
Meutim, ja sam se cijelo to vrijeme u stanovitom smislu ipak posvetio literarnom
radu. Najprije moram spomenuti "naruene" bezvrijednosti koje sam pisao brzo i lak
o bez naroita zadovoljstva. Osim kolskih zadaa pisao sam i vers d'occasion, polupo
d
smje ljive stihove koje sam nizao brzinom to me sad iznenauje - kad mi je bilo etr
nae
st godina, napisao sam, u ciglih tjedan dana, cijelu dramu u stihovima opona ajui
A
ristofana - i pomogao ureivati kolske asopise, tiskane i u rukopisu. Ti su asopisi
b
ili najtu nija lakrdija koja se uope mo e zamisliti i u obavljanju toga posla mno
go s
am se manje trsio nego to se danas trsim dok pi em za najjeftinije novine.
A ukorak s tim ja sam cijelih petnaestak godina, ili ak vi e, izvodio literarne v
je b
e sasvim druge vrste: neprekidno sam smi ljao "prie" o samom sebi; vodio takvo ne
ku
vrstu dnevnika to je postojao samo u mojoj glavi. Vjerujem da djeca i mlade to es
t
o ine. Jo kao malo dijete obiavao sam ma tati da sam, recimo, Robin Hood i zami lj
ao se
be kao glavna junaka u uzbudljivim pustolovinama, ali vrlo skoro moja je "pria" p
restala biti "narcisoidna" i postala je sve vi e i vi e obino opisivanje onog to

sam in
io i vidio.
Kadikad bi dulje vrijeme mojom glavom prolazile ovakve misli: "Otvorio je irom v
r
ata i u ao u sobu. uta suneva svjetlost probijala se kroz zavjese od muslina, lom
ila
se koso na stolcu gdje je uz tintarnicu le ala napola otvorena kutija ibica. Pri
ao
je prozoru s desnom rukom u d epu. Dolje na ulici arena je maka traka za suhim lis
tom
, itd, itd."
Ta se navika u mene nastavila sve dok nisam navr io otprilike dvadeset i pet god
i
na, tono kroz sve vrijeme dok se nisam bavio pisanjem. I ako sam morao tra iti, a
t
ra io sam i te kako one prave rijei, inilo mi se da sam taj trud pri opisivanju ini
o
gotovo protiv svoje volje, pod nekim pritiskom izvana. "Pria" je morala, pretpost

avljam, odra avati stilove raznih pisaca koje sam volio u razna doba svog
i koliko se sjeam, uvijek ju je resilo potanko opisivanje.
ivota, al
Kad sam mogao imati esnaestak godina, iznenada otkrih ljepotu samih rijei, to jes
t
, zvukova i njihova sklada. Stihovi iz Izgubljenog raja (John Milton: Paradise):
So hee with difficulty and labour hard
Moven on: with difficulty and labour hee,
koji mi se danas ne ine vi e tako divni, je ili su mi ko u niz kralje nicu, a pis
anje rij
ei "hee" umjesto "he", produbljivalo je taj u itak. Tad sam spoznao da sam rob po
ta
nka opisivanja. Sad je jasno koju sam vrstu knjiga elio pisati, ukoliko se za me
n
e uope moglo rei da sam u to vrijeme elio pisati knjige. elio sam pisati duge natu
ra
listike romane s nesretnim zavr ecima koji bi vrvjeli potankim opisima i privlanim
p
oredbama, a takoer i pretjerano reskim i kienim poglavljima i u kojima bi rijei bil
e djelomino upotrijebljene zbog njihova milozvuja. I doista, moj prvi roman, Burma
nski dani, koji sam napisao kad sam imao trideset godina, ali koji sam davno pri
je zamislio, napisan je dobrano u tom stilu.
Sve ovo iznosim jer mislim da se ne mogu utvrditi pobude za to se neki pisac lat
io
pera, ukoliko se ni ta ne zna o njegovu prija njem ivotu. Njegove e teme biti odr
eene
vremenom u kojem ivi - to barem vrijedi za nemirno, revolucionarno doba poput na
eg
- ali prije negoli je poeo pisati, on je zacijelo stekao stanovito emocionalno i
skustvo kojeg se nikad nee u potpunosti otarasiti. Priroda njegova posla, nedvojb
eno, nala e mu da disciplinira svoj temperament i pazi da ne ostane na nekom nez
re
lom stupnju svog razvoja, ili u nekom izopaenom raspolo enju; no oslobodi li se p
ot
puno svojih prija njih iskustava i utjecaja, ubit e i svoj poriv za pisanje.
Uz, mo da, potrebu da se zaradi za kruh, mislim da postoje etiri glavna motiva zb
og
kojih netko pi e, barem to se tie proze. Ti mitovi djeluju na svakog pisca, dodu
e ne
uvijek svi jednakom snagom i njihov se odnos mijenja od vremena do vremena u sv
akom piscu ve prema sredini i prilikama u kojima pisac ivi i radi. Ti su motivi:
1. Puki egoizam. elja da se prika ete pametnim, da se o vama govori, da vas se s
jeaj
u i poslije smrti, da se iska ete pred ostalima, koji su vam se posprdno podsmij
ev
ali u djetinjstvu, itd. La e svatko tko ka e da to nije njegov motiv, i to vrlo
jak.
Taj motiv nalazimo ne samo u pisaca, nego i u znanstvenika, umjetnika, politiara
, odvjetnika, u poslovnih ljudi koje prati uspjeh - ukratko, on je svojstven cij
eloj kremi ljudskog dru tva. Velika veina ljudi nije sebina i kad prijeu tridesetu
od
riu se osobnih ambicija, u mnogim sluajevima odista ih napusti svkai osjeaj da su u
ope netko i ne to - te ive uglavnom za druge ili ih jednostavno samelje prenapora
n r
ad. A uz njih ivi i manjina nadarenih, svojeglavih ljudi koji ele svoj ivot isko
ris
titi do kraja, a pisci pripadaju tom soju ljudi. Ozbiljni i pravi pisci, usudim
se rei, svi su uglavnom ta tiji i egocentriniji nego novinari, mada su manje pohle

pn
i za novcem.
2. Estetski entuzijazam. Zapa anje ljepote u vanjskom svijetu ili, s druge stran
e,
u rijeima i njihovu valjanom slijedu. Ugoditi srazom ili skladom jednog zvuka uz
drugi, sa etosti dobre proze ili ritmom dobro sroene prie. eljeti da se podijeli j
ed
no iskustvo koje smatramo vrijednim i koje ne bi valjalo ostaviti neizreenim. Est
etski je motiv vrlo slaba an u mnogih pisaca, ali ak i pisac pamfleta ili ud beni
ka u
potrijebit e svoje omiljene rijei i izraze koji mu se dopadaju s neutilitaristikih
razloga, ili se mo e zainatiti i odluno zahtijevati odreen tip slova, odreenu irinu
ma
rgine i slino. Osim eljeznikog voznog reda, ni jedna druga knjiga nije bez estetsk
i
h vrijednosti.
3. Povijesni poriv. elja da se ljudi i dogaaji spoznaju u pravom svjetlu, da se i
z
nau istine i da se sauvaju za dobro potomstva.
4. Politika svrha. Ovdje rije "politika" upotrebljavam u naj irem smislu te rijei.
elj

a da se svijet uputi odreenim smjerom, da se utjee na ideje drugih ljudi o vrsti d


ru tva za koje valja da se bore. Ponovno, nema te knjige koja ne bi bila politiki
p
ristrana. Nazor da umjetnost ne smije imati veze s politikom, odreen je politiki n
adzor.
Jasno se mo e vidjeti za to ovi razliiti motivi moraju biti u protuslovlju jedan
s dr
ugim i za to moraju kolebati od jedne do druge osobe i od vremena do vremena. Po
p
rirodi - ako svoju "prirodu" uzimate kao stanje koje ste dostigli im se osjetite
odrasli - ja sam osoba u kojoj e prva tri motiva pretegnuti nad etvrtim. Da sam iv
i
o u mirno doba, pisao bih kieno i isto deskriptivno tivo i mogao bih ostati potpun
o
nesvjestan svojih politikih pristranosti.
Najprije sam proveo pet godina na nepodobnu poslu (Indijska imperijalna policija
u Burmi) i tad sam iskusio siroma tvo i pretrpio osjeaj neuspjeha. To je potkrije
p
ilo moju priroenu mr nju vlasti i po prvi put sam bio potpuno svjestan postojanja
r
adnikih slojeva, a moj posao u Burmi pomogao mi je da sam donekle shvatio pravu p
rirodu imperijalizma; no, to iskustvo nije dostajalo da mi dade tonu politiku orij
entaciju. Tad je do ao Hitler, pa graanski rat u panjolskoj, i tako dalje. Krajem
19
35. jo mi uvijek nije uspijevalo da se vrsto odluim. Sjeam se pjesmice koju sam nap
i
sao tih dana, opisujui u njoj svoju sumnjiavost.
Sretnim sam popom po ivjet' mogo
Prije dvije tisue ljeta,
Da ljude ognjem paklenim pla im
I gledam svoj orah kako cvjeta.
I ka nje vrijeme dobro bje e,
Ugodit' nam lako je bilo,
Uspavasmo svoje te ke misli
Kro njama drvea u krilo.
Jo nevini usudismo se iskreno,
Sad, ajme! hinei radovat',
S grane jabuke zebin je pjev
Du mana mi mogo natjerat strahovat'.
Al' djevojaki trbusi i breskve,
Pa pastrva u potoku sjene,
konji, ptice zorom u letu,
Bijahu samo san od pjene.
Zabrani e nam ponovno snivat'
Pa radosti skrismo od straha ludi,
Jer konji bijahu izliveni od mjedi,
A jahat e ih mali i tusti ljudi.
Ja crv sam to strpljenja ima,
U kopljenik to izgubi harem.
Izmeu popa i komesara,
epirim se ko Eugen Aram.
A komesar mi sudbinu kroji,
Dok radio trije ti u sav glas,
A pop mi nudi Austina Seven,
Jer u mitu je ipak spas.
U snu obitavah mramorne dvore;
A to istina bje e na javi?
Ja nisam za ovo doba roen,
A jel' Smith, jel Jones, a vi?

Graanski rat u panjolskoj i drugi dogaaji u 1936. i 1937. otvorili su mi oi i od on


d
a znam gdje mi je mjesto. Svaka rije koju sam napisao od 1936. bila je izravno il
i neizravno uperena protiv totalitarizma, a za demokratski socijalizam kako ga j
a poimam. ini mi se besmislicom u vremenu poput ovog na eg misliti da se mo emo k
loni
ti pisanja o tim problemima. Svatko o njima pi e pod ovom ili onom izlikom. Razl
ik
a je samo u tom uz iju stranu pristajemo i koji pristup prihvaamo. I to smo vi e s
vje
sni svoje politike pripadnosti, pru a nam se bolja prilika da djelujemo politiki,
a
da pri tom ne rtvujemo svoj estetski i intelektualni intergritet.
Posljednjih sam se deset godina iz petnih ila trsio da pisanje politikih raspra ui
n
im umjetno u. Uvijek polazim od osjeaja za zajedni tvo i poimanja nepravde. Kad sj
edne
m da bih napisao neku knjigu, ne velim sam sebi: "Sad e stvoriti umjetniko djelo."
Ja pi em stoga to postoji neka la koju elim razotkriti, pa je moje osnovno nasto
janje
da me se saslu a.
Ali, ne bih mogao napisati knjigu ili ak neki lanak, ukoliko to uvijek za mene ne
bi bio i estetski do ivljaj. Svatko tko eli prouiti moje radove, vidjet e da, ak i
kad
se radi o obinoj propagandi, u njima ima mnogo toga to bi profesionalni politiar i
zbacio kao neva no. Ne mogu, a i ne elim, potpuno odbaciti svoj nazor na ivot i
svij
et koji sam stekao jo u djetinjstvu. I dokle god sam iv i zdrav, ja u uvijek pazi
ti
na stil svoje proze, voljeti povr inu zemlje i u ivati u solidnim predmetima: mr
vic
ama nekorisnih informacija.
Uzaludno bi bilo da poku am zatomiti tu crtu svog znaaja. Ja se jedino moram trud
it
i da izmirim svoje uvrije ene naklonosti i nenaklonosti s osnovnim javnim, opim a
kt
ivnostima koje ovo stoljee svima namee. To nije lako. Nailazimo na probleme konstr
ukcije i jezika i na nov se nain postavlja problem istinitosti.
Dopustite da spomenem samo jedan grublji primjer za te kou koja se pri tom javlja
.
Moja knjiga o graanskom ratu u panjolskoj "Kataloniji u ast", naravno, isto je poli
t
iko tivo, ali uglavnom napisano sa stanovitom dozom nepristranosti i tovanja lite
ra
rne forme. Muno sam nastojao da u njoj iznesem svu istinu, a da pri tom ne naudim
svojim literarnim instinktima. Izmeu ostaloga, u njoj se nalazi jedno dugo pogla
vlje ispunjeno navodima iz novina i slino, u kojem branim trockiste koji su bili
optu eni da spletkare s Francom.
Jasno, takvo poglavlje, koje e nakon godinu-dvije izgubiti svoju aktualnost za sv
akog prosjenog itatelja, mora nauditi knjizi. Jedan kritiar, ije mi ljenje vrlo cije
ni
m, izgrdio me: "Za to si dao tiskati svu tu dokumentaciju?", upitao je. "Od dobr
e
si knjige uinio obian novinarski lani." A to je bila istina, iako ja nisam mogao druk
je postupiti. Sluajno sam znao, to je malo ljudi znalo u Engleskoj, da su nevini
l
judi la no optu eni. Da me to nije rasrdilo, nikad ta knjiga ne bi bila napisana
.
Na ovaj ili onaj nain, taj se problem ponavlja. Problem jezika mnogo je suptilnij
i i o tom bi valjalo podulje razglabati. Napomenut u samo da sam posljednjih godi

na poku ao pisati manje slikovito, a vi e tono. U svakom sluaju, prona ao sam da d


ok vre
menom usavr imo bilo koji stil pisanja, ve smo ga prerasli. ivotinjska farma bila
je
moja prva knjiga u kojoj sam nastojao, s punom svije u o onom to radim, stopiti u
j
edno politiku i umjetniku svrhu tog djela. Ve sedam godina nisam napisao ni jedan r
oman, ali nadam se da u ga uskoro napisati. On e sigurno do ivjeti neuspjeh, ali j
a
znam, i to podosta dobro, kakvu knjigu elim napisati.
Osvrnem li se na ono to sam napisao na ove dvije-tri stranice, vidim da sam osta
v
io dojam kao da su moji motivi za pisanjem potpuno rodoljubni. Ne bih elio da to
ostane zavr nim dojmom. Svi su pisci ta ti, sebini i lijeni, a u samoj sr i njiho
vih mo
tiva skriva se misterij. Pisanje knjige u asan je i zamoran posao, kao rvanje s
ne
kom te kom bolesti. Neka se nitko ne laa tog posla ako ga na to ne goni neki zlod
uh
kojem se ne mo e oduprijeti, niti ga shvatiti.

Znamo o njemu samo to, da je taj zloduh isti onaj nagon koji tjera i dijete da n
a sebe privue pozornost vri tanjem. K tome, istina je da nikad neemo uspjeti da na
pi e
mo bilo to zanimljivo i itljivo ako neprestano ne budemo nastojali istrti vlastit
u
linost. Dobra je proza poput okna na prozoru. Ja ne mogu sa sigurno u ustvrditi ko
j
i je od mojih motiva najjai, ali znam koji od njih zaslu uje da ga slijedim.
I osvrui se unazad na svoj dosada nji rad, vidim da sam ba tamo gdje mi je nedosta
jal
o politikih pobuda, napisao mrtva slova na papiru i da sam se izgubio u pretjeran
o kienim i vulgarnim odlomcima, reenicama bez smisla, ukrasnim pridjevima i openito
u brbljanju.
"Odabrana djela Georga Orwella", ur. Vladimir Roksandi, August Cesarec, Zagreb, 1
983. g.