You are on page 1of 15

Prethodno priopenje UDK 616.89008.442.6:159.922.

5
177: 616.89008.442.6
Primljeno 29. 6. 2015.

Slobodan Sadakov
Univerzitet u Novom Sadu, Pedagoki fakultet u Somboru, Podgorika 4, RS25000 Sombor
slobodansadzakov@yahoo.com

Narcizam i tijelo
Saetak

U ovom radu osvremo se na odreene aspekte funkcioniranja tijela u okviru moderne


praktike stvarnosti, ponajprije u kontekstualnoj vezi s modernim fenomenom narcizma. Ta
analiza, izmeu ostalog, podrazumijeva sagledavanje odnosa individualnosti i narcizma,
razmatranje mogunosti vrijednosnog ocjenjivanja mjesta i funkcije narcizma, kao i novo
formiranih identiteta tijela u okviru moderne drutvenosti.
Kljune rijei

individualizam, narcizam, tijelo, kapitalizam, egoizam

1.
Kada se za predmet promiljanja uzme tijelo, na prvi se pogled moe uiniti
da nam predmet ne moe biti blii i poznatiji. Tijelom postojimo, tijekom
ivota neprestano smo svjesni senzacija i potreba tijela; svjesnost potjee od
mozga, toposa naeg refleksivnog postojanja, koji je i sam dio tijela. Zbog
svega toga moe nam se uiniti da ako neto poznajemo onda je to, svakako,
tijelo kao nuno polazite nae egzistencije. Ipak, i u ovom sluaju, vrijedi
se prisjetiti Hegelove opaske da ono poznato nije uvijek i ono spoznato.
U velikom broju situacija, znano je to iz svakodnevnog iskustva, poznato
moe biti poznato na povran nain, odnosno polu-reflektirano. Kao to nam
je kompleksno fizioloko funkcioniranje tijela samo do odreene mjere poznato, tako se i u pogledu funkcioniranja tijela u mreama praktikog svijeta
moe rei da je naa spoznaja djelomina. Naini funkcioniranja praktikih
struktura i procesa esto nam nisu sasvim prozirni iako neprestano sudjelujemo u njima i podlijeemo njihovim raznovrsnim zakonitostima. Marx je,
govorei o ponaanju ljudi u kompleksnim mehanizmima kapitalistikog poretka, to izrazio na sljedei nain:
Oni to ne znaju, ali to ine.1

Tijelo funkcionira u povijesno ustrojenim sistemima prava, ekonomije, politike, eksploatacije, zadovoljstva, obiaja, seksualnosti itd. Roenjem ulazimo u
brojne zateene odnose koji, izmeu ostalog, podrazumijevaju manje ili vie
striktne drutvene uloge, krugove slobode i neslobode, norme i subverzivnost.
Sve to ini i kontekst oitovanja tjelesnosti. U ovom nam je radu namjera
1

Karl Marx, Kapital IIII, BIGZ, Beograd 1971.,


str. 69.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

456

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

osvrnuti se na odreene aspekte funkcioniranja tijela u okviru moderne praktike stvarnosti, ponajprije u kontekstualnoj vezi s modernim fenomenom
narcizma.

2.
Aktualni praktiki kontekst, kao rezultat epohalnih tektonskih promjena
drutvenosti, ukljuuje brojne fenomene koji presudno utjeu na doivljaj tijela i forme njegova oitovanja. Neosporno ubrzanje modernog svijeta donosi permanentno (re)interpretiranje statusa tijela, u okviru openitijeg procesa (re)interpretiranja slobode i neslobode. U sreditu tog procesa, kao kljuno,
nalazi se odreenje individualnosti. Moderno doba kao doba procvata individualnosti donosilo je nove forme identiteta, nepoznate ranijim periodima
povijesti, pa i nove forme identiteta tijela. Spomenuti proces podrazumijeva,
s jedne strane, bogatstvo moguih oitovanja modernog naina ivota, ali s
druge strane podrazumijeva i njegove duboke ambivalentnosti. To je osnovni
razlog tekoa u pogledu sagledavanja i vrijednosnog ocjenjivanja ovog fenomena. Individualnost je, u temeljnom smislu, posredovana politikim, pravnim, moralnim i ekonomskim formama ivota, koje u odreenom povijesnom
trenutku bitno ocrtavaju polje drutvene interakcije. Na temelju tog praktikog okvira, koji je i sam podloan permanentnim transformacijama, zainje
se i egzistira itav niz lebdeih formi drutvenosti/identiteta. Rije je o formiranju razliitih stilova ivota kao moguih naina realizacije proklamirane
moderne slobode izbora.2 Dio tih izbora, u okviru potrage za sreom, slobodom i identitetom, vezan je za tijelo i za ono to se moe initi s tijelom. Navedeno pravo tijela, kao i ranije spomenuta ambivalentnost individualnosti,
pokazuje se kao permanentno laviranje izmeu slobode i neslobode, izmeu
mnogobrojnih mogunosti tijela/identiteta i formi manipulacije, sofisticiranih
izbora i tegobnog ivota tijela, samorealizacije i samoobmanjivanja. Vei dio
navedenog zadire upravo u polje manifestiranja fenomena narcizma kao svojevrsne antropoloke mutacije nastale na potki individualizma.
U raspravama je najtee saznati o emu se raspravlja, kako je to jednom primijetio Sartre. Slina nevolja prati i odreivanje pojma narcizma. Problem
fiksiranja i vrijednosnog ocjenjivanja ovog fenomena razumljiv je s obzirom na
njegova mnogobrojna znaenja, odnosno irok spektar aktualnih lica narcizma. Ovdje navodimo nekoliko moguih formi oitovanja i tumaenja narcizma:
psiholoka crta, karakterna crta, stil ponaanja, ekonomski i politiki konotiran
fenomen, kulturni obrazac (Christopher Lasch), fenomen integriran u tzv. indu
striju zabave i mas-medije, pojam koji se moe odnositi na kolektivno ponaa
nje (kolektivna narcisoidnost)3 itd. Erich Fromm odreuje narcizam kao
stanje iskustva u kome se jedino osoba sama, njeno tijelo, njene potrebe, njeni osjeaji, njene misli, njeno vlasnitvo, sve i svatko to njoj pripada, doivljavaju kao potpuno stvarni, dok je
svatko i sve to nije dio osobe ili nije predmet njenih potreba nezanimljiv i nepotpuno stvaran,
opaen samo intelektualnim prepoznavanjem, sve dok je afektivno bez teine i boje.4

U okviru ovog definiranja dani su, naravno, samo elementi sagledavanja


kompleksnog fenomena kakav je narcizam.

3.
Kada govorimo o povijesnom procesu oslobaanja tijela, odmah iskrsava pitanje: oslobaanje u odnosu na koga i to? Kratki odgovor mogao bi glasiti:
u odnosu na sve ono to se u odreenom povijesnom trenutku smatra konzer

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

457

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

vativizmom, bilo da je rije o kranskoj osudi tjelesnosti, stegama patrijarhalnog formalizma ili tzv. graanskom puritanizmu.
Spomenimo ovdje, najprije, kransku osudu tjelesnosti, mjerodavnu u vrlo
dugom periodu europske povijesti. U Novom je zavjetu tijelo (sarx, soma),
u svom podlijeganju prirodnosti, shvaeno kao ono to odvraa od usmjerenosti bogu.5 To je odvraanje istovremeno odvraanje od duhovno-moralne
sfere kao sfere proklamiranog telosa ljudskog ivota. Tijelo tendira k ugaanju varkama zemaljskog ivota, koje su od strane novozavjetnog uenja
proglaene efemernima. Impulsi osjetilnosti (prirodni porivi tijela) moraju
se zatomiti jer predstavljaju nebitno bavljenje sobom i prepreku dosezanju
istinskog ivota. Svojim osnovnim usmjerenjem (imperativ ljubavi prema
bogu i ispunjavanja njegovih naloga) kransko uenje naelno onemoguuje razmah svih onih fenomena koji su bliski tjelesnom zadovoljenju kao to
su egoizam, hedonizam, narcizam itd. Oholost, kao novozavjetni sinonim za
pojam narcizma, okarakterizirana je u Novom zavjetu kao grijeh.6
Kada je rije o sistemu patrijarhalne obiajnosti, moe se uoiti slino detektiranje opasnosti koje donosi razobruenje tijela, odnosno osjetilnosti. To je
ono to je, s pravom, sa stanovita tog naina ivota, prepoznato kao fatalni
problem u pogledu odranja poretka. Duh patrijarhalne zajednice ustrojen je
tako da iskazuje pretenziju da, u najveoj mjeri, raspolae tijelom. Konzek
venca ove pretenzije jest suspenzija mogunosti razmaha privacije tijela, odnosno znaajnijeg izdvajanja iz kolektivnih formi ivota. Tijelo je ono to
kolektivni duh hoe s tijelom, ime raspolae u skladu s kanonima obiajnosti.7 Ono je, u obiajno-patrijarhalnom sistemu, pozicionirano striktnim
sistemom uloga koji je posredovan kroz sve bitne forme ivota (svakodnevno postupanje, odjea, rituali, sklapanje braka itd.). Sve do dananjih dana
moemo pratiti recidive takvog naina ivota, koji se opiru modernitetu. Na
primjer, jo uvijek aktualno pitanje o noenju ferede jest, naravno, pitanje
o identitetu, tijelu i opstanku jednog sistema, pitanje o slobodi i neslobodi,
a ne o pukom komadu tkanine. Modernizacija je pokazala da dokidanje obiajnosnog okvira drutvenosti donosi sasvim drugaije mogunosti tijela te
da se upravo oslobaanjem osjetilnosti tijela izlazi iz patrijarhalnosti i otvara
novi prostor kreiranja ivota. Odumiranje starih tradicionalnih patrijarhalnih
stega pokazalo se oslobaajuim, prije svega, za ene, ali u bitnom smislu i
2

Georg Simmel je stil ivota shvatio kao rezultat individualnog izbora i djelovanja koji
je vezan, prije svega, za ivot u velikim gradovima u kojima se kao zadatak postavlja
ouvanje individualnosti od pomasovljenja
i otuenja. Psiholoka osnova na kojoj se
javlja tip velegradskih individualnosti je
intenziviranje ivanog ivota koje proizilazi iz brzih i neprekidnih izmjena vanjskih i
unutarnjih dojmova. Usp. Spahija Kozli,
Simmelova kritika moderne, Hijatus, Zenica
2008., str. 133.
3

Usp. Erich Fromm, Anatomija ljudske de


struktivnosti II, Naprijed, Zagreb 1984., str.
2829.
4

Ibid., str. 26.

Usp. Slobodan Sadakov, Novozavetni mo


ral, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom
Sadu, Novi Sad 2006., str. 128131.
6

Oholost se, prema kranskoj tradiciji, vezuje za nakienost, gizdavost, okrenutost sebi i
nepokazivanje obzira prema drugima, uz ne
izbjeno otuenje od boga. Nasuprot tome,
pozitivno se vrednuju vrline kao to su blagost, skromnost, okrenutost drugima. Usp.
Dragan Prole, Alpar Loonc, Vladimir Gvozden, Aurel Kolnai, Predrag Krsti, Gordost,
Adresa, Novi Sad 2014., str. 7381.
7

Jedan od najekstremnijih primjera je fenomen


virdina, nekadanji obiaj vezan za pod
ruje sjeverne Crne Gore, Kosova i sjeverne
Albanije, koji je podrazumijevao da enska
djeca na zahtjev roditelja (obitelji) preuzimaju ulogu mukaraca.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

458

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

za mukarce.8 Ono je predstavljalo pretpostavku etabliranja itavog niza modernih fenomena, ukljuujui i narcizam. Narcizam je, kao segment oitovanja individualnosti, podrazumijevao proces rastereenja tijela od arhainih
tabua i optereenja ne bi li ga na taj nain uinio propustljivijim za drutvene
norme.9
Dok kranski konzervativizam osuuje razobruenje tjelesnosti ponajprije
radi nagovora vezanog za budunosni (eshatoloki) moment, patrijarhalni
konzervativizam to ini pozivajui se na prolost, s namjerom da se ouva
tradirana zajednica. Kranstvo kroz eshatoloki moment zagovara stav da
prezentnost nije bitna osim kao odsudno vrijeme moralnog potvrivanja vjernosti bogu. Tijelo je, u tom kontekstu, shvaeno kao nuni instrument borbe
iji ishod treba biti pobjeda (bogu okrenute) due nad zadovoljstvima tijela. U
kontekstu patrijarhalnog naina ivota, sadanjost treba izvriti puku reprodukciju tradiranog. Nasuprot tome, moderno doba donosi sasvim drugaije
valoriziranje sadanjosti i ciljeva u sadanjosti. Ono podrazumijeva svojevrsnu trivijalizaciju prolosti (Lasch). Moderni ivot nije vie u funkciji prolosti ili budunosti10 i moglo bi se govoriti o hipostazi prezentnosti
koja podrazumijeva bitno drugaiji nain ivota u odnosu na ranije periode.
Spomenuta je hipostaza, izmeu ostalog, nuan segment hedonistiki koncipirane etike koja u sredite stavlja kult elje i potrage za dobrim ivotom
(imperativi samorealizacije u sadanjosti). To je posljedica epohalno ustrojenog empirizma i senzibiliteta modernog ivota u okviru kojeg prevladava
strast ivljenja za trenutak s redefiniranjem formi ponaanja, pri emu se
upravo briga oko tijela i zadovoljstava tijela pokazuju kao neki od prioriteta.11 Tijelo i njegova zadovoljstva se, simultano s procesom permanentnog
uklanjanja velikih ideala i transcendentnih ciljeva, prepoznaju kao ono
najprezentnije, kao osnova hedonizma i narcizma. Zadovoljstvu se vie ne
stavljaju kruti okviri; naprotiv, ono je vrednovano kao poeljno, pa se moe
govoriti i o dirigiranom hedonizmu, dok relativizirane bivaju nekadanje
okosnice ivota kao to su potovanje tradicije, rtvovanje i asketski ideali. U
okviru tog procesa, kao posljedicu odustajanja od velikih drutvenih ciljeva
i pridavanja prvenstva sadanjosti, neonarcizam donosi lebdeu linost, bez
vrste okosnice i volje, ije su glavne odlike labilnost i emotivnost.12

4.
Naznaimo jo neke od vanih toposa refleksije tijela. Poslije dugotrajne
dominacije kranskog transcendentno-vrijednosnog okvira, veliki prekid u
odnosu na tradirane predodbe srednjeg vijeka donijela je filozofija Thomasa
Hobbesa.13 Djelo ovog autora u bitnome oznaava veliku idejnu rehabilita
ciju tijela, fokusiranje na prirodne potrebe i nastrojenosti tijela. Svoju je
panju Hobbes usmjerio na ono to mu se inilo presudnim, a to je pojam
samoodranja koji podrazumijeva borbu za preivljavanje, tenju k moi,
interes zatite od drugih (tijela) i primarnu realizaciju vlastitih potreba. Odstranivi transcendentne ciljeve, ovaj je autor drutvenost shvatio kao permanentno vrenje egoistikih interesa.14 Naglaavajui egoizam kao ovjekovu
presudno determinirajuu karakteristiku koja se moe samo stiati a nikad
sasvim odbaciti Hobbes istie osnovu s koje se mora poi kad se govori o
individualnosti (prije svega u njenu ekonomskom vidu).15 Nadmetanje tijela
i pripadnih egoizama u prirodnom stanju ima svoj nastavak, u modificiranoj
formi, u drutvenom/dravnom stanju. Jedan od osnovnih argumenata vezanih
za nesigurnost (neodrivost) prirodnog stanja jest, prema Hobbesovu milje-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

459

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

nju, injenica da svatko svakog moe ubiti. Tijelo drugog se u prirodnom


stanju pokazuje, prije svega, kao fizika prijetnja, a u drutvenom stanju kao
prijetnja realizaciji raznovrsno formiranih egoistikih interesa i svrha (podjela dobara, moi, ekonomskih interesa). Hobbes je u okviru svoje koncepcije
naglasio da relativizacija imperativa tijela u prirodnom stanju (tenja k moi,
bazini egoizam) vodi u zasnivanje drave. Dravno stanje, kroz nadilaenje koncepcije tijela kao puke prirodnosti, produciralo je novi, sada pravni
okvir, u ijem okviru funkcionira novo, drutveno tijelo. Sve to, u prvom
redu, kazuje da je tijelo drutveni konstrukt i neto to se neprestano interpretira. Hobbes je, na svojevrstan nain, otvorio temu pravnog okvira zatite
tijela kao uvjeta razvijanja svih formi drutvenosti.16 Osiguravanje pravne
zatite tijela je, naravno, tegoban proces i kroz povijest je uoljivo stalno
naruavanje pravnog statusa tijela, odnosno redukcija tijela na puki broj, na
nevano topovsko meso.17 Tome je, u relativno blioj prolosti, posvjedoilo i dogaanje vezano za Prvi i Drugi svjetski rat. Tek kad tijelo prestane
bivati rtvovano kolektivizmu, obiajnoj patrijarhalnosti, ratnim planovima,
domovini itd., kad se depolitizira i dekolektivizira u znaajnijem smislu, u
pravom e smislu moi ojaati ideja privatnosti tijela i otvoriti se prostor za
fenomene kao to su egoizam, hedonizam i narcizam. Jednom rijeju, moderni Narcis eli se oblikovati i uivati u sebi mimo velikih ideja i imperativa
rtvovanja, situiran u jednom naoko ahistorijskom zakutku.18

5.
Nastavimo sada razmatrati neke znaajke odnosa individualnosti i narcizma. U
sagledavanju narcizma kao modernog fenomena esto se moe naii na ocje8

15

O tome ire u: John MacInnes, The End of


Masculinity, Open University Press, Bucking
ham 1998.

Hobbesovu se poziciju esto smatra pozicijom tzv. racionalnog egoizma. Usp. Gregory
S. Kavka, Hobbesian Moral and Political
Theory, Princeton University Press, Princeton
1986., str. 2946.

Gilles Lipovetsky, Doba praznine, Izdavaka


knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad 2011., str. 85.

16

Ibid., str. 68.

Klasino djelo u sferi prava (kaznenog prava)


koje se odnosi na zatitu tijela od muenja je:
Cesare Beccaria, O zloinima i kaznama, Logos, Split 1984.

11

17

10

Christopher Lasch, Narcistika kultura, Naprijed, Zagreb 1986., str. 5.


12

G. Lipovetsky, Doba praznine, str. 285.


13

ire o tome u: Slobodan Sadakov, Hobbes


i problem egoizma, Filozofska istraivanja,
god. 32 (2012), sv. 1, str. 6377.
14

Hobbes smatra da ne postoji takav finis ulti


mus, krajnji cij, niti summum bonum, najvie
dobro, kao to se govori u knjigama starih
filozofa morala. Thomas Hobbes, Levijatan,
Gradina, Ni 1991., str. 110. Za Hobbesove
poglede na religiju usp.: Pierre Manent, Inte
lektualna istorija liberalizma, Stubovi kulture, Beograd 2001., str. 3761.

U literarnom je smislu ta tema vjerodostojno


obraena u djelima koja se bave Prvim svjetskim ratom kao to su: Miroslav Krlea, Bitka
kod Bistrice Lesne, Prosveta, Beograd 1964.
te Erich Maria Remarque, Na Zapadu nita
novo, Minerva, Subotica 1980.
18

Suvie obuzet samim sobom, Narcis odustaje od religijskog vojevanja, dezinvestira


velika pravovjerja, njegove su naklonosti voene modom, kolebljive, liene duboke motiviranosti. G. Lipovetsky, Doba praznine,
str. 90.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

460

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

nu da on predstavlja hipostazu individualnosti, neku vrstu njene tamne strane


koja podrazumijeva zaborav drugih i njegovanje predodbe o sebi bez puno
veze sa stvarnou. Lako je uoiti da je rije o vrijednosnim sudovima koji sugeriraju negativne aspekte oitovanja ovog fenomena. Upravo to vrijednosno
ocjenjivanje narcizma u okviru moderne drutvenosti predstavlja ogroman
problem. Ako se poe od toga da narcizam jest zakonomjerno i doputeno
lice individualnosti, onda se mogu postaviti i sljedea pitanja: Postoje li i
gdje su granice narcizma? U kojem smislu taj fenomen moe biti ocijenjen
kao slijepa ulica slobode, njena parodija, prazna ljutura individualnosti?
Koje se druge forme individualnosti mogu vrednovati kao bolje i dostojnije od banalnosti narcizma? Kako unijeti vrijednosni kriterij i o narcizmu
govoriti kao o neemu istinitom ili neistinitom? Kako ga etiki vrednovati?
Moe li se govoriti o patolokim formama narcizma?19 Je li svako bavljenje
sobom i isticanje sebe narcizam ili je rije samo o stupnju i opsegu oitovanja,
odnosno o kriterijima prihvatljivog? Da li praksa izjednaavanja narcizma
sa svim to je sebino i neugodno naruava povijesnu specifinost?20 Postoji
li zdravi narcizam?
U pokuaju pribliavanja odgovorima na navedena pitanja, ovdje se moemo
prisjetiti razliitih etapa individualizma, pripadnih razliitim etapama razvoja
graanskog svijeta. Najprije treba spomenuti shvaanja prosvjetiteljskih mislitelja o individualizmu. Ta shvaanja obiljeavalo je povjerenje u pogledu
potencijala razumskog subjekta (koji su zatomljeni prethodnim epohalnim
sistemom drutvenosti). Rije je o svojevrsnom optimizmu u pogledu osloboenja ljudskih potencijala u moralnom, politikom i znanstvenom smislu.
Prosvjetitelji su iskazali uvjerenje da progresivno oslobaanje individualnosti
treba biti, na razliite naine, usmjereno na ono ope, na sudjelovanje i nadzor
u pogledu svega onoga to je strukturno i to omoguuje (aktivno sudjelovanje u osmiljavanju politike i moralne zajednice). Iz njihove perspektive vjerojatno su teko bili i zamislivi neki od oblika individualnosti koje mi
danas imamo pred oima. Moe se pretpostaviti da bi to bilo shvaeno kao
iznevjeravanje temeljnih ideja o individualnosti i prosvijeenosti te proglaeno bizarnou i trivijalnou. Ono to je s modernitetom postalo oigledno
jest to da su mogui naini prakticiranja individualnosti veoma disperzivni
i bez konsenzusa u pogledu kriterija suenja. Pandorina kutija moderne
slobode iznjedrila je obilje ivotnih manifestacija i zaljuljala mnoge granice,
uvijek s istom parolom: i to je individualnost, i to je slobodno oitovanje.
Konkzekvenca modernog vrijednosnog pluralizma je svojevrsni relativizam,
koji je, u svojoj poodmakloj fazi, doveo do potpunog probabilizma merituma. Gilles Lipovetsky istie da je na djelu drugi val individualnosti koji je
umnogome razliit od prvobitnog. On govori o drugoj individualistikoj
revoluciji, u okviru koje se narcizam pokazuje kao posljedica i minijaturizirana manifestacija procesa personalizacije, simbol prelaska s ogranienog na totalni individualizam, simbol druge individualistike revolucije.21
Upravo suvremeni individualizam, izmeu ostalog, raa dotad nepostojeu
figuru Narcisa koji na svoj nain radi na osloboenju vlastitog Ja, na svojoj
uzvienoj sudbini autonomije i nezavisnosti.22 Jednom rijeju, narcizam se
etablirao kao jedan od moguih i dopustivih odgovora na pitanje o sadraju
individualizma, praen nastankom itave jedne kulture koja to permanentno
omoguuje. Spomenuto etabliranje podrazumijevalo je raskid s brojnim dotadanjim formama drutvene interakcije i donijelo dotad nevjerojatne kombinacije aktivnosti i pasivnosti, milijarde hibridnih bia bez snane grupne
pripadnosti.23

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

461

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

Sagledavanje modernog narcizma odvija se usred sveope pozitivizacije tog


principa. S obzirom na to, moe se uoiti da se teko dolazi do kritike stajne
toke s koje se mogu iznijeti vrijednosni (u okviru toga i etiki) argumenti
o devastirajuim aspektima etabliranja i perpetuiranja ovog fenomena te o
suavanju i osiromaenju formi ljudske interakcije. Naravno, i pored toga postoje znaajni napori koji dolaze iz sfere filozofije, sociologije i psihologije,
a idu u pravcu sagledavanja funkcija, manifestacija i konzekvenci reprodukcije principa narcizma u okviru moderne drutvenosti. U podruju filozofije,
kako u klasinoj tako i u recentnoj literaturi, postoji mnogo respektabilnih
pokuaja preispitivanja onoga to donosi stvarnost graanskog svijeta, koji
su u kontekstualnoj vezi i s temom narcizma.24 Slino je i u podruju socio
logije.25 U okrilju psihologije takoer se moe uoiti kritiko sagledavanje
fenomena narcizma, kako u pogledu znaajki psiholokog razvoja tako i u
pogledu nagovijetenih patolokih konzekvenci koje donosi hipostaza ovog
principa.26 To, u odreenom smislu, predstavlja daleki odjek onoga to je u
rudimentu dano ve u mitu o Narcisu. Taj je mit ukazao na fatalnost prevelike zaljubljenosti u sebe i opsjednutosti sobom, na kob apsolutizacije fysisa i
samozaljubljenosti. Kada je rije o psihoanalitikom sagledavanju narcizma,
raspravu su pokrenule poznate Freudove studije o ovom fenomenu i njegovo
razlikovanje primarnog i sekundarnog narcizma.27 Donekle na Freudovu tragu, autori poput Fromma o narcizmu govore u okviru detektiranja patologije
normalnosti i iracionalnog racionalizma koje producira moderna drutve19

Po naelu da patologija predstavlja pojaanu


verziju normalnosti, patoloki narcizam, koji
nalazimo u karakternim poremeajima te vrste, trebao bi nam rei neto o narcizmu kao
drutvenoj pojavi. Ch. Lasch, Narcistika
kultura, str. 43.
20

Ibid., str. 37.


21

G. Lipovetsky, Doba praznine, str. 15.


22

Ibid., str. 72.


23

Ibid., str. 97. Treba spomenuti i injenicu da


se za etabliranje fenomena kao to je moderni narcizam moralo osigurati mnotvo pretpostavki u pogledu reprodukcije drutvene
stvarnosti (slobodno vrijeme, mas-mediji,
struktura intersubjektivnih odnosa itd.). Neke
od pretpostavki vezane su i za vanjske uvjete doivljaja vlastitog fizikog lika. Carla
Rice ukazuje na to da su u 19. stoljeu samo
bogatije obitelji mogle sebi priutiti ogledalo,
dok pripadnici niih klasa praktino nisu ni
imali uvid u svoj fiziki izgled. Usp. Carla
Rice, Becoming Women, University of Toronto Press, Toronto 2014.
24

Ovdje se vrijedi prisjetiti Millovog pokuaja


korigiranja Benthamove koncepcije ugode,
saeto iskazanog usporedbi vrijednosti zadovoljne svinje i nezadovoljnog Sokrata.
Prije njega, Kant je govorio o vrednovanju u

pogledu sfere morala, supostavljajui nie


ugode, koje potjeu iz patoloke sfere, i
ope kriterije umnosti (morala).
25

Spomenimo knjige kao to su: David Ries


man, Usamljena gomila, Nolit, Beograd
1965.; Robert D. Putnam,Kuglati sam, Mediterran publishing, Novi Sad 2008.; SherryTurkle,Sami zajedno, Clio, Beograd 2011.
26

Prema klasifikaciji poremeaja u DSM-IV


(ameriki Prirunik za dijagnostiku i statisti
ku mentalnih oboljenja), narcisoidni poremeaj linosti ogleda se u tome to osoba ima
izraenu potrebu za divljenjem i nedostatak
suosjeanja s drugima. Simptomi koji su prisutni su, prije svega, grandiozni osjeaj vlasti
te veliine, koji nije u skladu s njenim realnim dostignuima, zaokupljenost fantazijama
o neogranienom uspjehu, moi, briljantnosti
itd. Lipovetsky smatra da se narcistiki poremeaji manje javljaju u vidu poremeaja s
jasnim i jasno definiranim simptomima nego
u vidu karakternih poremeaja koji se odlikuju neodreenom i sveobuhvatnom nelagodnou, osjeanjem unutranje praznine i bes
mislenosti ivota, nesposobnou osjeanja
stvari i bia. G. Lipovetsky, Doba praznine,
str. 102.
27

Usp. Sigmund Freud, Prilog uvodu u narcizam, u: Sigmund Freud, Budunost jedne
iluzije, Naprijed, Zagreb 1986.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

462

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

nost.28 Fromm na zaotren nain, imajui u vidu itav niz pojava (meu njima
i moderni narcizam) koje negativno ocjenjuje, postavlja pitanje: Moe li se,
zaista, govoriti o bolesnom drutvu?29

6.
Manifestacije narcizma vezane su za mnogobrojne forme moderne drutvenosti. Neke od najuoljivijih svakako su one koje se odnose na oblikovanje
identiteta tijela. Tijelo, rastereeno od patrijarhalne, kranske i etike osude,
postaje osnovni instrument narcizma, topos uivanja, izraavanja i potvrivanja, vrlo esto i grotesknog pridavanja vanosti. Relativiziranjem velikih
ciljeva i ideala, a s primatom hedonizma i samoobuzetosti, za tijelo se otvara
specifian prostor istog promiskuiteta sa sobom. Lipovetsky naglaava da
narcizam upravo proizlazi iz ustolienja nove imaginativnosti tijela,30 dok
Lasch, opisujui kulturu narcizma, detektira sve veu brigu oko vanjtine,
odnosno tretiranja tijela kao sredstva samoekspresije. Tijelo se pokazuje
kao besmrtna maina beskrajno sposobna za preoblikovanje.31 Ono je podij
za iroki raspon oitovanja, od umjetnikog izraavanja (body art, performans) do banalnih izljeva samozaljubljenosti i ekshibicionizma.
Pored navedenog, ostaje pitanje to je s drutvenom interakcijom tako formiranih modernih narcisa, odnosno pitanje kako egomanijakalno imperijalno
sepstvo izlazi na agoru drutvenosti.32 Iako je rije o primarnoj usmjerenosti
na sebe, moderni Narcis oajniki vapi za drugima, prije svega za reduciranim drugima (onima koji e potvrditi Narcisovu konstruiranu i prezentiranu
sliku). Dok je mitskom Narcisu ogledalo mogao biti potok, moderni je Narcis
upuen na ljude kojima eli prikazati tijelo, uspjeh, bogatstvo itd., odnosno
dobiti od njih potvrdu o vlastitom znaaju. Drugi se, dakle, pokazuju kao neizbjena adresa prikazivanja narcizma:
Usprkos povremenim iluzijama o vlastitoj svemoi, narcisu su potrebni drugi da bi doivio
samoopotovanje. On ne moe ivjeti bez publike koja mu se divi. () dok je opori individualist doivljavao svijet kao praznu divljinu koju valja oblikovati po svojoj vlastitoj zamisli, za
narcisa je svijet ogledalo.33

U tako formiranom kontekstu narcistike kulture na djelu je permanentno


nadmetanje narcizama, borba za priznanje i potvrivanje te ubrzano premjetanje komunikacije na sasvim drugaije razine u odnosu na ranije. Neprestana reprodukcija narcizma pokazuje se kao potreba identiteta, vaan dio svako
dnevne interakcije i nastojanja da se osiguraju bar prividi znaaja i uravnoteenosti, iza maske ope ravnodunosti (nova hibridna drutvenost funkcionira
iako se zapravo nitko nikome ne pokazuje kao doista vaan). Narcizam trai
i stvara svoje oaze, nezavisno od ustaljenih kriterija objektivnosti i istinito
sti.34 U odreenom smislu, Hobbesova uvena postavka da je ovjek ovjeku
vuk (ili egoist) dobiva svoju modernu repliku ovjek je ovjeku narcis! Sve
to je neizbjeno posredovano novim formama masovnog komuniciranja. irenje moi medija i drugih sredstava masovne komunikacije pokazalo se vrlo
pogodnim za preobraaj velikog dijela ivota i svojevrsnu eksploziju narcizma.35
Na taj nain narcizam se smjeta u jedan poseban drutveni konstrukt koji
ima sve manje veze sa stvarnou u klasinom smislu. Pored ostalog, Lasch
smatra da je sveprisutnost kamera u naim ivotima dovela do toga da se
esto prikazujemo lano.36 Istinitom postaje slika, prikaz, imid, vanjtina.
Narcizam mora izai iz sebe, a u tom izlasku neodvojiv je od raznovrsnih
formi reklame i samopromocije, uz fleksibilno adaptiranje aktualnom tritu
poeljnog. Virtualna sfera, dakle, usisava narcizam i pokazuje se pogodnom

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

463

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

za novo formatiranje identiteta (u okviru toga i identiteta tijela). Fenomenologija modernog narcizma, prijenos iz sfere neposrednih odnosa u virtualno,
usidrena je, izmeu ostalog, u permanentnom prikazivanju (mediji, internet,
drutvene mree). Imperativ moderne komunikacije, u okviru koje je integriran i narcizam, podrazumijeva permanentnu prisutnost. Lebdei status narcizma nalazi korespondenciju u specifino strukturiranim virtualnim odnosima, u njihovoj neobaveznosti: nita nije stalno; informacije, slike, ekspresije
i impresije smjenjuju se nevienom brzinom, one postaju nevane ve koji
trenutak po objavljivanju ili doivljavanju.37 Meutim, moderni Narcis, ije
su svrhe dominantno vezane za sadanjost, prihvaa modernu verziju panta
rei, nestalnost kao neminovnost i u okviru nje vri samopromociju i prezentiranje s namjerom da se dopada, da zavodi, i to to je due mogue, uz
neprestanu elju da bude sluan, prihvaen, zatien, voljen.38
Prostor narcistike promocije trai se i u sferi visoko vrednovanih ponaanja (humanitarna djelatnost, empatija, solidarnost, razne vrste angairanosti i drutvene svjesnosti). Reklamni rezon narcizma, s manje ili vie
uspjeha u pogledu vlastite mimikrije, zaposjeda i ove sfere. ak i kad tei
odgovornosti i dobroinstvu la carte, Narcis je i dalje Narcis, simbolino utjelovljenje naeg centripetalnog doba.39 Smisao javnosti (javne sfere)
biva postupno redefiniran, u skladu s potrebama narcizma. Na djelu su nova
shvaanja njenog smisla i naina funkcioniranja, vrlo razliita u odnosu na
klasine prosvjetiteljske i liberalne predodbe o tome (vezane prije svega za
aktivno sudjelovanje u kreiranju i kontroli politikih, moralnih i drugih zajednica). Sfera privatnosti se, uz pomo narcistikog impulsa, na specifian
28

36

Pod pojmom narcizam Fromm je podrazumijevao raznovrsne oblike samodivljenja, samozadovoljstva i samouveliavanja, koristei
ga u kontekstualnoj vezi s pojmom asocijalni
individualizam koji opisuje pojavu suavanja
potrebe za suradnjom i za drugima openito.

Analizirajui ameriku kulturu, Lasch je is


kazao miljenje da su Amerikanci izgubili
sposobnost spontanih osjeanja, pa ak i ljutnje, stvarajui specifinu komercijaliziranu
ljubaznost iza koje se krije surovo natjecanje
s ciljem postizanja poloaja, uspjeha i bogatstva.

29

Usp. Erich Fromm, Zdravo drutvo, Naprijed,


Zagreb 1989.
30

G. Lipovetsky, Doba praznine, str. 81.


31

Renata Salecl, Tiranija izbora, Arhipelag, Beo


grad 2014., str. 126.
32

Usp. Ch. Lasch, Narcistika kultura, str. 14.


33

Ibid., str. 11.


34

U literaturi su navoeni brojni razlozi te potrebe: ivotni ventil, produktivan princip u


koordinatama kapitalistikog sistema drutve
nosti, pokuaj kreativnosti, nadilaenje straha, oblikovanje identiteta, samodopadljivost,
traganje za osjeanjem vrijednosti itd.
35

Usp. Jean M. Twenge, W. Keith Campbell,


The Narcissism Epidemic, Atria Paperback,
New York 2013., str. 90107.

37

Narcizam se pojavljuje kao dosad nepostojei oblik apatije sainjen od povrinske


osjetljivosti na svijet i istovremeno duboke
ravnodunosti prema njemu: to je paradoks
koji djelomice objanjava pletoru informacija
kojima smo zasuti i brzinu kojom masmedijalizirani dogaaji prekrivaju jedni druge, onemoguavajui bilo kakvu trajnu emociju. G.
Lipovetsky, Doba praznine, str. 70.
38

Ibid., str. 95.


39

Ibid, str. 313. U demokratskim vremenima,


ljudi se rijetko rtvuju jedni za druge, ali pokazuju ope suosjeanje prema svim pripadnicima ljudskog roda (Alexis de Tocqueville),
cit. prema: G. Lipovetsky, Doba praznine, str.
268.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

464

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

nain transformira i otvara prema javnoj sferi, pri emu, u okviru sveope
bagatelizacije, upotrebljivo i korisno postaje sve to moe privui panju i
dati priliku narcistikoj ekspresiji, pa i ono to je neko ljubomorno uvano kao najosobnije (moderna rasprodaja boli, osjeaja, radosti, obiteljskih
intimnih trenutaka). Povrnost narcizma, oitovana u nepreglednom obilju
vanjskih manifestacija, trijumfira nad svim onim manje transparentnim, tee
dokuivim i posredovanijim. Pretpostavljena dubina i znaaj nevidljivog i
duhovnog (due) biva relativizirana, to je jedna od kljunih konzekvenci
povijesno etabliranog empirizma. Jednom rijeju, imperativi prezentnosti (trenutnog uivanja i prikazivanja) ono su to najvie korespondira s narcizmom,
dok sve ostalo iskuava sudbinu margine i upitnosti. U tom pogledu mediji, drutvene mree, razliita tehnika pomagala, fitness-centri, kozmetiki
saloni itd. postaju radionice proizvodnje i podiji prikazivanja narcizma,
bilo da je rije o tijelu ili drugim poeljnim vrijednostima.40 U isto vrijeme,
na elektronikom/medijskom sajmu tatine dogaa se transformacija tijela
od njegove nekadanje oslobodilake funkcije k upotrebnom sredstvu u procesu prodora bizarnosti, ekshibicionizma i pseudo-slobode umotane u privid
autentinosti, duboko integrirane u postojei sistem. Crescendo tog procesa
predstavlja aktualna pomama za selfijima (selfies), koja je manje neka vrsta samoistraivanja, kako se esto sugerira, a vie tuni znak devijantnosti
koju narcizam donosi. Ta pojava ujedinjuje narcizam, inzistiranje na vanosti
trenutka (prezentnost) i elju za prikazivanjem (prije svega tijela) drugima.
U toj vizuri, svaki je trenutak vaan, treba ga uiniti slubenim, podijeliti s
drugima jer je doivljeno samo ono to je prikazano.
Silazak s novouspostavljene pozornice, povratak iz virtualnog (elektronikog, medijskog) zabrana narcizma u klasinu staromodnu realnost (koja
podrazumijeva mnotvo ivotnih zaprijeenosti od kojih se eskapistiki bjei), rjee se prihvaa traumatino, a ee na fatalistiki ravnoduan nain. Pri
povratku iz virtualne sfere nailazi se na ranije odbaeno tijelo ili zastarjelo
tijelo (Stelarc), tj. ono tijelo koje ostaje u realitetu pri ulasku u virtualno.41
Rije je o neprestanoj dualnosti na koju se moderni Narcis mora adaptirati,
o dijalektici realne beznaajnosti i samoizgraene znaajnosti, u okviru koje
se tjelesnost pokazuje kao neto to lavira izmeu realnosti i virtualnog, pri
emu nisu sasvim jasne granice gdje prestaje jedno, a poinje drugo.

7.
Jaanje ideje narcizma, kao i povijesno etabliranje principa egoizma, u bitnome je utjecalo na redefiniranje formi ljudskog identiteta i drutvene inter
akcije. U modernom je dobu na djelu, prema miljenju velikog broja autora,
apsolutizacija individualne samovolje gdje god je to mogue, odnosno legiti
miranje brojnih formi narcistiki i egoistiki protumaene individualnosti.
Jedan od autora koji na to skree panju je Gilles Lipovetsky. Govorei o
interakciji modernih individua, Lipovetsky napominje da
prostor meuljudskog suparnitva postupno ustupa mjesto neutralnom javnom odnosu u kojem Drugi, izgubivi svu puninu, nije vie neprijateljski nastrojen niti je suparniki raspoloen,
nego je ravnoduan-desupstancijaliziran.42

Ravnodunost postaje primarni vid meuljudskog openja, to je u potpunoj suglasnosti s narastajuim diskursom bezosjeajnosti.43 U toj atmosferi,
koju je producirao tijek moderne drutvenosti, reinterpetiraju se obrasci svako
dnevnog ponaanja i formira kompleksna fenomenologija ljudskih odnosa
(prijateljstvo, brak, kolegijalni odnosi, javnost, moralne dunosti itd.).44

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

465

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

Moderni fenomen narcizma javlja se, nesumnjivo, kao jedan od moguih odgovora na pitanje kako savladati moderni osjeaj iskorijenjenosti iz svijeta.45 On predstavlja nastup u sistemu osiromaenih intersubjektivnih odnosa, ali u bitnome i segment reprodukcije takvih odnosa, prije dio njihova
konzerviranja negoli transcendencije. Moderne forme socijalne interakcije,
proete narcizmom, strukturno suavaju brojne mogunosti razvijanja drugaijih tipova komunikacije, suradnje, integracije, empatije, zainteresiranosti i
akcije. Izgraena na osnovama narcistike kulture, aktualna interakcija ne
podrazumijeva produktivan odnos, nego prije parodiju komunikacije i suradnje
u reiji atomiziranih pojedinaca, kao i uoljivu oskudnost odnosa alerginih
subjekata. Narcisoidna osoba esto postie osjeaj sigurnosti u potpuno
subjektivnom uvjerenju o svom savrenstvu, svojoj nadmonosti prema drugima, o svojim izvanrednim kvalitetetama, a ne putem odnosa prema drugima
ili putem ikakvog svog rada ili dostignua.46 U ovako struktuiranim odnosima, stvarnost modernog Narcisa dobiva oblik rastrzane svijesti, s permanentnom ambivalentnou u sferi emotivnog odnoenja prema drugima:
Oaj Narcisa, suvie dobro programiranog u svojoj samoobuzetosti da bi mogao biti dirnut
Drugim, da bi izaao iz samog sebe, a ipak jo uvijek nedovoljno programiranog jer jo uvijek
udi za afektivnim odnosima.47

Jo jedan vaan aspekt vezan za interakciju na narcistikim osnovama jest


njeno sagledavanje u kontekstu konflikta i zaotravanja ljudskih odnosa. Lasch
kao osnovnu karakteristiku modernog odnoenja navodi naizgled paradoksalan moment vezan za suradnju i napetost unutar reprodukcije drutvenosti:
Prevladavajui nain meusobnog ponaanja u dananjem drutvu je suparnika saradnja.48

Ovaj autor podrobno opisuje kulturu natjecateljskog individualizma koja je


u svojoj izopaenosti logiku individualizma dovela do krajnosti, do rata svih
protiv sviju, a potragu za sreom do slijepe ulice narcistike obuzetosti sobom.49 U brojnim sluajevima narcizam se, kao i egoizam, pokazuje kao
tip ponaanja koji je ne samo neka vrsta ventila i samoosmiljavanja nego
i naglaeno produktivan princip u okviru koordinata moderne kapitalistike
drutvenosti.50 Lipovetsky smatra da narcizam
40

Npr. opsjednutost psihikim samousavravanjem, umotana u retoriku autentinosti.


41

Usp. Mihail Eptejn, Filozofija tela, Geopoeti


ka, Beograd 2009., str. 20.

drugima, da ive za trenutak a upravo su to


glavni imbenici koji su doveli do krize ljudskih odnosa. Ch. Lasch, Narcistika kultura,
str. 31.
45

G. Lipovetsky, Doba praznine, str. 61.

Kult intimnosti skriva sve vei oaj traenja


intimnosti. Osobni odnosi se raspadaju pod
emocionalnim teretom. Ibid., str. 213.

43

46

42

Tome treba dodati i Taylorovo miljenje o


javljanju specifinog eskapizma moderne
graanske individue, odnosno bijega u vie
ili manje znaajna podruja privatnih zadovoljstava, to objektivno moe voditi gubitku politike moi, kao i pojavi nove vrste
ovjekova otuenja od javne sfere. Charles
Taylor, Prizivanje graanskog drutva, igoja tampa, Beograd 2000., str. 34.
44

Savjeti ljudima da ne ulau previe u ljubav i


prijateljstvo, da izbjegnu preveliku ovisnost o

E. Fromm, Zdravo drutvo, str. 26.


47

G. Lipovetsky, Doba praznine, str. 105.


48

Ch. Lasch, Narcistika kultura, str. 133.


49

Ibid., str. XV.


50

Lasch smatra da usprkos svim svojim unutranjim patnjama, narcis posjeduje mnoge

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

466

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

ide ruku pod ruku sa sve barbarskijim i sve konfliktnijim ljudskim odnosima. Pojedinci
samo prividno postaju drutveniji i spremniji za suradnju; iza paravana hedonizma i brinosti,
svatko cinino ekspolatira osjeaje drugoga i brine o vlastitom interesu ne vodei rauna o
buduim naratajima. udna je koncepcija taj narcizam, predstavljen kao dosad nepostojea
psihika struktura, a zapravo zahvaen mreom samoljublja i elje za priznavanjem, koje su
jo Hobbes, Rousseau i Hegel smatrali odgovornima za rat meu ljudima.51

Sve navedeno sugerira potrebu otvaranja pitanja cjeline moderne drutvenosti


i naina njenog perpetuiranja, odnosno pitanje analize narcizma u kontekstu
osnovnih strukturnih karakteristika epohalnog naina drutvenosti obiljeenog ekonomskim sistemom reprodukcije. Time se izbjegava psihologiziranje ovog fenomena, s obzirom na to da se ini suvie jednostavnim svesti ga
na podruje psihologije i izdvojiti iz cjeline praktikog dogaanja.52

8.
U prethodnim smo poglavljima rada nastojali naznaiti neke od karakteristika
fenomenologije modernog narcizma. Kada je rije o toj temi, kao jedan od
vanih momenata ini se utjecaj ekonomskih determinanti na formiranje i
reprodukciju principa narcizma.53 Treba spomenuti i to da se tijelo, u raljama narcistike samoobuzetosti i pod dojmom bezgraninih horizonata osloboenih spiralom subjektivne autonomije,54 moe uiniti iskljuivo sferom
mnogostrukih mogunosti slobode i lepravih izbora te ugodne samodovoljnosti u pogledu kreiranja ivota. To znai previdjeti njegovu relativno
vrstu pozicioniranost u okviru modernog kapitalizma, njegov djelokrug i
uzglobljenost u okviru struktura koje su primarno usmjerene na reprodukciju
odreenih ekonomskih interesa i rezona. S obzirom na to, manipulacija, eks
ploatacija, otuenje i drugi devastirajui momenti tako producirane drutvenosti predstavljaju tee uoljiv i dokaziv dio, posebno zbog svoje ideologijske mistifikacije.55 U analizama individualizma (a u okviru toga i narcizma),
esto se govori o apstraktnoj graanskoj individui, uz velianje pripadne
slobode raznovrsnih izbora i sugeriranje gotovo neogranienih mogunosti
samorealizacije. Meutim, tek bi konkretiziranje i podrobnija analiza pokazali razliite razine upotrebe i manipulacije narcizmom i tijelom te razliite
razine degradacije prouzroene profitom kao dominantnim telosom.56 Takva
analiza ne moe doi iz sfere pozitivistikog i apologetskog pristupa stvar
nosti, nego jedino iz optike kritikog promiljanja moderne drutvenosti, odnosno sagledavanja pojava u njihovoj vieslojnosti.
Vraajui se temi tijela, moe se zapaziti postojanje permanentnog laviranja
izmeu moguih formi oitovanja individualnosti, pa i onih koje se odnose
na identitet tijela:
Tijelo je danas, moda vie nego ikad prije, s jedne strane gurnuto u arenu drutvenih sukoba
i represivne kontrole, a s druge otvoreno, vie nego ikad prije, prema oslobaajuim aspektima
suvremene kulture i drutvenog ivota.57

U vidu takoer treba imati i injenicu da je tijelo kroz povijest oslobaano


zahvaljujui raznovrsnim ekonomskim rezonima i potrebama. Mnogo je primjera kako je nevidljiva ruka trita usklaivala i usklauje poriv za
slobodom i potrebe kapitala, kako odreene pomake slobode itavom jednom
ideolokom mainerijom (koja ne mora biti represivna u klasinom smislu)
integrira u sistem ekonomske reprodukcije i eksploatacije. Jedan od njih je i
tzv. seksualna revolucija (seksualno osloboenje). Kapitalizam je, postupno i
ne bez prepreka, oslobaao tijelo svuda gdje se pokazivalo da to osloboenje moe donijeti profit.58 U skladu s time, ini se da se i u fenomenu

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

467

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

modernog narcizma moe pokazati veza izmeu narcistike samoobuzetosti i


trita, veza izmeu formiranja karakterne strukture i doivljavanja sebe kao
robe (koja se mora na najbolji i najprivlaniji nain upakirati, prezentirati
i to bolje prodati).59 Drugim rijeima, sinteza slobode izbora i narcizma dogaa se najee upravo u sferi ekonomije.60 Mnogostruki oblici bavljenja
tijelom (zadovoljavanje proklamiranih standarda fizikog izgleda) i psihousavravanja svoje ue imaju upravo u konzumerizmu, potpomognuti
itavom industrijom stvaranja profita.61

9.
Kapitalizam kao epohalni sistem drutvenosti ima golemu sposobnost integracije i eksploatacije itavog niza fenomena koji su povezani s individualnou. Narcizam se, kao to smo nastojali naznaiti u ranijim poglavljima rada,
pokazao pogodnim za to upravo zbog svoje imanentne povrnosti, konforbitne stvari potrebne za uspjeh u birokratskim
institucijama, koje mnogo polau na manipuliranje meuljudskim odnosima, ometaju
stvaranje dubokih osobnih privrenosti, a
istovremeno pruaju narcisu odobravanje
koje mu je potrebno da bi osjetio samopotovanje. Ibid., str. 248.
51

G. Lipovetsky, Doba praznine, str. 93.


52

O psiholokim osnovama narcizma, kritici


Frommova pristupa te odnosu klinikih aspe
kata narcistikog sindroma i analizi drutve
nog konteksta usp. Ch. Lasch, Narcistika
kultura, str. 3538.
53

To podrazumijeva i iru analizu utjecaja ekonomske sfere na oblikovanje karakterne strukture i identiteta tijela, odnosno razmatranje
njena udjela u pogledu tzv. trinog koncepta
linosti i svojevrsnog discipliniranja tijela.
54

G. Lipovetsky, Doba praznine, str. 308.


55

Na grozniavi interes za tijelo uope nije


spontan i slobodan, nego se pokorava dru
tvenim imperativima kao to su linija, forma, orgazam. Narcizam igra i dobija na svim
poljima, funkcionirajui u isti mah kao izvritelj destandardizacije i kao izvritelj standardizacije. Ibid., str. 84.
56

Ta konkretizacija pokazala bi velike razlike u


nainu ivota pripadnika jednog drutva, zavisno od njihovog socijalnog poloaja. Mjesto u lancu narcizma nije isto za sve, kao
ni svakodnevno raspolaganje tjelesnou.
Na djelu je ogroman raspon moguih oitovanja, od sofisticiranog bavljenja sobom do
vrlo brutalne i devastirajue borbe za opstanak (za neke tijelo ne predstavlja mogunost

lepravih izbora, nego i dalje, kao i u prethodnim stoljeima, radnu snagu kao jedinu
imovinu).
57

Usp. Ana Maskalan, Ljepota boli, u: Ivana


Zagorac (ur.), O sportu drugaije, Hrvatsko
filozofsko drutvo, Zagreb 2014., str. 174.
58

Upotreba tijela u funkciji stjecanja profita


posebno je oigledna u sferi sporta. Moe se
zapaziti itav niz pojava koje opstaju usprkos
svojoj iracionalnosti i barbarstvu jer donose
profit (boks, ultimate fight, rekordomanija
praena raznim formama dopinga i ugroavanja tijela). Usp. Ivana Greguric, Kiborgizacija u sportu, u: I. Zagorac (ur.), O sportu
drugaije, str. 183195.
59

Jesu li dananji pacijenti/ce estetske kirurgije


tati/e? Neki od njih svakako i jesu, a neki od
njih trae nain preivljavanja u svijetu politike, medicinske i ekonomske normalizaci
je. A. Maskalan, Ljepota boli, str. 176.
60

Ve je Mandeville ukazao na povezanost izmeu oholosti (narcizma) i ekonomije. Takoer treba imati u vidu i vezu izmeu moderne
estetizacije i ekonomije: U suvremenoj
globalnoj krizi 20 kilograma sala manje, 10
centimetara due noge i pune koarice grudnjaka izgleda da mogu utjecati na skok preko
egzistencijalne provalije nezaposlenosti i gladi. Ibid., str. 171.
61

O konstatnoj rekonstrukciji muevnosti kroz


potronju, revidiranju mukog identiteta u
okviru konzumeristikih vrijednosti, odnosno
afirmiranju modela nove, znatno meke
muevnosti, koja je orijentirana na narcistiku potronju i uitak, usp. ibid., str. 160161.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

468

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

mizma, mogunosti komercijalizacije (stvaranje profita) i apolitinosti. Pozabavimo se na kraju navedenom karakteristikom. Moderni narcizam svoju
stvarnost, izmeu ostalog, gradi u tijesnoj povezanosti sa slobodom izbora:
to izoliraniji postajemo od stvarnog sudjelovanja u drutvenoj i politikoj sferi, to smo vie
upueni na gospodarenje samima sobom. to nepredvidljiviji i nekontroliraniji postaje tijek naeg ivota, to nas vie pozivaju da zacrtamo vlastiti kurs, da zagospodarimo svojom sudbinom
i da se preobrazimo.62

Ova vrsta proklamiranog dostojanstva privacije ima svoje pretpostavke i konzekvence koje su neosporno vezane za koordinate etabliranog naina funkcioniranja sistema drutvenosti. Jedna od njih je i to da se kroz hipostazu
narcizma smanjuje emocionalni naboj investiran u javni prostor (odustajanje od znaajnije politike participacije i potrebe mijenjanja danih okolnosti),
uz zadovoljavanje upranjavanjem privatnog bavljenja sobom. Rije je o
svojevrsnoj demobilizaciji javnog prostora, odnosno pretumaenju njegove
funkcije.63 Neonarcizam se, kako je primijeeno u literaturi, raa iz otpadni
tva od politike i podrazumijeva svojevrsnu amortizaciju politiziranog tijela
te znaajno relaksiranje od odgovornosti za kvalitetu ustrojstva zajednice.64 To, prema Lipovetskom, predstavlja kraj homo politicusa i nastupanje
homo psychologicusa (kroz razne forme traganja za egom, vlastitim interesom, ekstazom osobnog osloboenja, kroz opsjednutost tijelom). U tom pogledu, narcizam se moe, u svom imanentnom doprinosu neutralizaciji homo
politicusa, sagledati i kao princip statusa quo. Na drugoj strani, kao jedan od
radikalnih odgovora na opu depolitizaciju i amortizaciju politikog tijela,
javlja se koritenje tijela kao sredstva terorizma.65 Meutim, takva upotreba,
koja podrazumijeva destrukciju vlastitog i tuih tijela, pokazuje se kao manjkavi i pseudo-politiki pristup. Iako, u naelnom smislu, moe biti motiviran
odreenim politikim ciljevima, terorizam u biti donosi suspenziju politikog
te nije rjeenje za racionalnu i svrsishodnu politizaciju tijela. Nesumnjivo je da pronalaenje politikog (Ulrich Beck) predstavlja stalni zadatak
i kompleksan problem, da moderna politika borba ukljuuje i svojevrsno
previranje u pogledu ciljeva i metoda, odnosno traenje naina proirivanja
slobode politike participacije. Iako drutva liberalne demokracije podrazumijevaju itav korpus prava vezanih za politiko djelovanje, ona posjeduju
i mehanizme odstranjivanja svakog netipinog pojavljivanja tijela u politikom smislu (naravno, kao medija politike borbe, ideja i zahtjeva), to je
motivirano ciljem ouvanja odreenih interesa.66
Na kraju, iako postoji znaajna suglasnost kada se govori o injenicama vezanima za etabliranost narcistike kulture i eksplozije narcizma, mogla
bi se, iz sasvim drugaije optike, postaviti naizgled iznenaujua pitanja:
Jesu li moderni ljudi dovoljno narcisi? Da li dovoljno vole i cijene sebe? Jesu
li dovoljno individualisti ili samo koriste povrnu stranu slobode unutar
zacrtanog kruga koji prije svega podrazumijeva odranje sistema Moi i Profita? Je li ta vrsta individualizma (praena svojevrsnim ponosom u pogledu
neobaziranja na ono ope) najdalji odmak od kolektivizma i u tom smislu
neto najslobodnije ili je neto najudaljenije od slobode i dostojanstva (ako ih
shvatimo u povezanosti s aktivitetom i mogunou istinskog kreiranja vlastitog svijeta)? Jesu li moderni narcisi rtve samoobmane i korisnici serviranog
privida koji im omoguuje da se osjeaju posebnima dok su u stvari samo
potrono sredstvo odreenog sistema, iskljueni iz odluivanja u bitnim
stvarima?67
Ovdje emo se zadovoljiti samo napomenom vezanom za odnos narcizma i
istine s obzirom na posljednje navedeno pitanje. Fromm govori o modernom

469

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
139 God. 35 (2015) Sv. 3 (455469)

S. Sadakov, Narcizam i tijelo

Narcisu koji, u svojoj subjektivizaciji, u pogledu istine ima dvostruki standard percipiranja i pokazuje ozbiljne nedostatke u percipiranju. Drugim
rijeima, nedostaje mu sposobnost objektivnosti.68 Upravo zato se ini da
se moe govoriti o sintezi lanog samouvida narcizma i ideologijske lane
svijesti, sintezi koja je potrebna za ouvanje odreenog sistema reprodukcije
drutvenosti. U okviru toga, aktualni poloaj individualnosti, njegovu moralnu i uope vrijednosnu konfuziju, moda najbolje doaravaju Kafkine rijei:
Ti si slobodan i zato si izgubljen.
Slobodan Sadakov

Narcissism and the Body


Abstract

This paper will analyse certain aspects of body functioning within contemporary practical real
ity, primarily within its contextual relationship with contemporary narcissism phenomenon. The
analysis mainly focuses on the relationship between individuality and narcissism, considers the
possibility of ethical valuation of the position and function of narcissism, as well as valuation of
the newly formed bodily identities in contemporary sociability.
Key words
individualism, narcissism, body, capitalism, egoism

62

R. Salecl, Tiranija izbora, str. 26.


63

Res publica je devitalizirana, krupna filozofska, ekonomska, politika i vojna pitanja


izazivaju istu nehajnu panju kao bilo koja
vijest iz crne kronike, sve uzviene stvari
postupno se uruavaju, zahvaene opsenom
operacijom drutvene neutralizacije i banalizacije. Izgleda da jedino privatna sfera izlazi
kao pobjednica iz te plime apatinosti; briga
o zdravlju, ouvanju materijalnog poloaja,
oslobaanje od kompleksa, ekanje ljetovanja: postalo je mogue ivjeti bez ideala, bez
transcendentnog cilja. G. Lipovetsky, Doba
praznine, str. 6768.
64

Skrbniki liberalizam koji pojedince osloba


a moralne odgovornosti i prema njima se odnosi kao prema rtvama drutvenih okolnos
ti. Ch. Lasch, Narcistika kultura, str. 248.
65

Ma koliko to bilo paradoksalno, jedini rastui pokret koji jo ozbiljno doivljava danost
tijela i u njega polae globalnu religiozno-po-

litiku misiju jest terorizam, opsjednut svetou i smrtnou tijela, pun spremnosti da ga
raznese eksplozijom radi rajskog blaenstva
svojih muenika i izbavljenja svijeta od nevjernika. No, i za terorizam se tijelo, u biti,
pretvara u figuru politikog jezika, u retoriki
stih ultimatuma. M. Eptejn, Filozofija
tela, str. 19.
66

Primjer pokreta Occupy Wall Street pokazuje


se sa stanovita sistema kao viak tjelesnog
pojavljivanja, a kao glavni argument za njegovo suzbijanje istie se onaj komunalni:
tako politizirana tijela moraju se ukloniti jer
ometaju svakodnevno funkcioniranje ivota.
67

Kant odbacuje odreene oblike oholosti jer se


mogu prodati, ali govori o plemenitoj oholos
ti koja vodi do samopotovanja kako bi se
izbjegao grijeh servilnosti.
68

E. Fromm, Zdravo drutvo, str. 26.