Professional Documents
Culture Documents
Mile Debeljak je 27. oţujka 2006. prije podne posjetio hrvatskog konzula u Banja Luci, gosp.
Ivana Lepoglaveca. Razgovarao je s njim o problemima povratnika u Stranjane i Matoševce, kao
što su, npr.: dovođenja struje do više kuća, loše stanje putova, onečišćenost bonareva i vode i
zapuštenost Batkovića groblja, te se raspitivao o mogućnosti dobivanja kakve pomoći iz
Hrvatske. Mile je izvijestio konzula da su se povratnici više puta obraćali gradskim strukturama
vlasti u Banja Luci i traţili pomoć za rješavanje nekih od navedenih problema, ali neke posebne
pomoći nije bilo. Pisali su zamolbe za pomoć također na nekoliko međunarodnih organizacija, ali
nijedna od njih nije uopće odgovorila na dopise koji su im bili upućeni.
Konzul je obećao da će kod mjerodavnih u Banja Luci i Republici Srpskoj intervenirati za
pomoć, a to je telefonom odmah i učinio, i već sljedećeg dana u Stranjane je došao inţenjer da
pogleda teren radi izrade plana za dovođenja struje do kuća Klaudija Marića i Ruţe Tomas r.
Ljevar, koje bi se trebale graditi, dok je plan dovođenje struje do kuća Markana Blaţevića, te
Ilije, Ante i Reze Ljevar postojao već od ranije.
Za pomoć u rješavanju navedenih problema Mile Debeljak se 28. oţujka obratio pismom i
potpredsjedniku SO Banja Luka, dr. Zdravku Josipoviću. Što će od navedenih problema doista
biti i riješeno, ostaje da se vidi.
Krajem oţujka Anti Ljevaru se u njegovoj “hiţi“ u Stranjanima pridruţila i supruga Ana. U
svoj “kućerak“ je došao i Ilija Ljevar, a početkom travnja i njegova supruga Jozefina, i ostala dva
dana. Proljetni lijepi dani su korišteni za rad u baščama i oko kuća. Također su u Matoševce došli
Mirko Majdandţić i supruga Dragica, koji su cijeli tjedan čistili teren oko posve razrušene svoje
kuće. Oni imaju ţelju da na svojoj zemlji sebi naprave štogod kućice, ali kako nemaju mogućnosti
da to urade sami, obratit će se hrvatskoj Vladi da im dodijeli barem građevinski materijal. U
subotu, 1. travnja, došao je da im pomogne u čišćenju terena njihov sin Ivo sa suprugom
Katarinom.
U nedjelju, 2. travnja, svi su bili na misi, a poslije podne su se skupili kod Ilije Ljevara na
ručku. Ivo, Katarina i Jozefina su se uvečer vratili u Zagreb, što su nakon par dana učinili Anto
Ljevar i Ana, a tjedan dana kasnije također Ilija.
Dragan i Janja Mijatović su, nakon provedene zime u Njemačkoj, došli 3. travnja svojoj kući
u Ramićima, gdje su ostali do sredine mjeseca, a tu će provesti većinu vremena, do iduće jeseni.
Oni su gotovo svaki dan odlazili kod Mile i Mare Debeljaka, te se uključivali u razne akcije i
poslove.
Stjepan Pranjić sa suprugom Ankicom je došao obići svoju kuću 12. travnja. Navratili su se i
kod Mile i Mare, a prenoćili su kod Dragana i Janje Mijatović. Stjepan je tom prigodom dao 100
eura za podizanje drvene ograde oko kipa u Stranjanima i 50 eura za izdavanje Našeg zavičaja. A
donio je 50 eura za ogradu kod kipa od Rude Ćosića, Josinog,.
Na Uskrs je iz Hrvatske bio samo kod Mile i Mare njihov sin Marko, a poslije podne su im
došli na čestitanje fra Velimir i Angela Mijatovčina.
2
Na uskrsni ponedjeljak su ponovno iz Zagreba došli Anto Ljevar i Ana, koji namjeravaju u
Ljevarima ostati duţe vremena. Istoga prijepodneva došli su u Matoševce Mirko Blaţević, Josin,
Zlatka Debeljak, supruga Matina, sa sinovima Daliborom i Ivanom, i zadrţali se do poslije ručka.
Sljedećeg dana, 18. travnja, u Matoševce je došao Toma Blaţević, Ivin, sa suprugom Mirom, koji
ţive u Švicarskoj. Razlog njihova dolaska je bio da Toma naruči novi nadgrobni spomenik za
svoga oca, a u zajednički grob će biti preneseni i posmrtni ostatci majke Kate, koja je umrla u
Zagrebu.
LJEVARI NE POSUSTAJU
U prošlom broju Našeg zavičaja pisali smo kako ima izgleda da se u Stranjanima, na kućištu pok. Ilije
i Ane Ljevar, podigne još jedna nova kuća. Prije nego što se to dogodi, Ilijina i Anina kći Ruţa je sa
suprugom Ivanom odlučila podići drvenu šupu.
U utorak, 18. travnja 2006., u Ljevarima je bilo posebno ţivo, a unatoč tmurnom vremenu i kiši,
također veselo. Stigli su iz Hrvatske Ruţa i suprug Ivan, Ruţina sestra Mira, a s njima i majstor Toma
Šalić, da podignu šupu. U gradnji su pomagali i Mile Debeljak, te Ljevari: Slavko, Anto i Ana, Ilija i Reza, a
Mile je također na vrijeme našao i dovezao potreban materijal, dasku i staru građu. Kod svih sudionika u
akciji bilo je vidljivo zadovoljstvo i radost što će, nakon gradnje šupe koja će sluţiti za odlaganje
građevinskog materijala, uskoro u Ljevarima, nadaju se, izniknuti još jedna nova kuća.
Ljevari se pokazuju kao odlučni i čvrsti u čuvanju i oţivljavanju onoga što je njihova očevina i
djedovina, i čega se ne odriču. Treba im poţeljeti da ustraju i da uspiju, a da im ni ubuduće ne izostane
potrebna solidarna pomoć drugih!
Prošle godine, prije blagoslova polja i mise na Batkovića groblju, drača je u njemu sasječena, ali je
ponovno snaţno izrasla. Početkom mjeseca travnja ove godine iskrčili su je opet i groblje očistili Ane
Stojčević, r. Batković, Bojkova, i njezin sin Marko, iz Orlovca, vjerojatno na poticaj i po dogovoru s nekima
od Batkovića koji su u Hrvatskoj.
Da bi se groblje moglo lakše odrţavati u doličnom stanju, a dosad su kroz njega prolazili i traktori koji
su provozili drva, nuţno je bilo ograditi ga. Ţupnik fra Ivo se dogovorio s Milom Debeljak da pripremi
drveno kolje, što je on i učinio, a Marinko Milaković, Maričin, i Vojo Rokvić, izbjeglica iz Glamoča, prije
Uskrsa kolje su pozabijali u zemlju i postavili dio ţičane mreţe. To je urađeno novcem koji je ukupljen
prošle godine. Očekuje se da će oni koji imaju nekoga svog pokopanog u groblju, novčanim prilozima
omogućiti da se ograđivanje nastavi i završi.
Već smo ranije pisali u Našem zavičaju kako neodgovorni došljaci u naše krajeve dovoze smeće i
različit otpad i istresaju ih po šumama, pokraj putova i uz potoke. Nešto tako se dogodilo i u petak, 31.
oţujka 2006. Vraćajući se s poboţnosti kriţnog puta, Mile Debeljak je ugledao pokraj puta, iznad kuće
Mirka Batkovića, Anđukinog, gomilu otpada. Zaustavio se i otpad malo razgrnuo, ne bi li otkrio kakav trag
njegova porijekla. Našao je jedan papirić na kojem je bio ispisan naziv firme „Kosmopolit“ – preduzeća za
uvoz i trgovinu suhomesnatih proizvoda, i naveden broj telefona. Mare Milina je sljedećeg jutra nazvala
taj broj, i saznala da je to skladište robe, te ne govoreći ništa o razlogu svog poziva, raspitala se gdje
„Kosmopolit“ ima svoju prodavnicu. Doznala je za postojanje „Kosmopolitove“ prodavnice u Dervišima, i da
se ona renovira, te je zatraţila i dobila njezin telefonski broj. Nazvala je taj broj, i kad je rekla muškarcu
koji joj se javio da je otpad iz te prodavnice dovezen u Stranjane i istresen na rub puta, i da će to prijaviti
inspekciji, taj muškarac je zamolio da ništa ne prijavljuje, i obećao da će sav otpad biti pokupljen i odvezen.
Tako je i bilo, i oni koji su otpad dan ranije ostavili, u subotu, 1. travnja 2006., pokupili su ga i odvezli.
RODOSLOVNIK
Stranjani
LJEVAR: Toma, Anto, Snjeţana (Slavka i Mare r. Batković)
Matoševci