You are on page 1of 1113

PETAR SKOK PETAR SKOK

DICTIONNAIRE ETYMOLOGIQUE ETIMOLOGIJSKI RJEČNIK
DE LA LANGUE CROATE OU SERBE HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA

Rédacteurs Uredili akademici
MIRKO D E A N O V I Ć et LJUDEVIT JONKE MIRKO DEANOVIĆ i LJUDEVIT JÓNKÉ

Collaborateur dans les travaux préparatoires Surađivao u predradnjama
et l'établissement du texte i p r i r e d i o za tisak
VALENTIN PUTANEC VALENTIN PUTANEC

T O M E P R E M I ER KN J I GA PRVA

A-J A-J

ACADÉMIE YOUGOSLAVE DES SCIENCES ET DES BEAUX-ARTS JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
Z A G R E B 1971 Z A G R E B 1971
PREDGOVOR
Petar SKOK, autor ovog etimološkog rječnika, rođen je 1881. u Jurkovu Selu
u Žumberku (Hrvatska). Srednju je školu svršio u Karlovcu (1892—1899), Filo-
zof ski fakultet (slušao je romanistiku, germanistiku i indoevropski) u Beču 1900—1904.
Od 1904. do 1907. bio je srednjoškolski profesor u Banjoj Luci. Godine 1905. dok-
torirao je u Beču, a 1912. habilitirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Godine
1917. počinje predavati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao docent, a od 1919.
godine kao redoviti profesor romanistike, osnovavši na tom fakultetu prvu katedru
za romanistiku. Kao profesor djeluje 35 godina, sve do penzioniranju. Umro je 1956.
u Zagrebu.
Veoma je široko polje njegova znanstvenog istraživanja : osim na području romani-
stike u najširem smislu, on proučava jezične pojave, prošle i suvremene, na našem
teritoriju i na cijelom Balkanu. Tako je postao jedan od najznačajnijih balkanologa
svoga vremena. Osobito su originalni njegovi onomastički radovi (toponimija, antro-
ponimija). Od početka svoje lingvističke djelatnosti bavi se i problemima hrvatskog
ili srpskog jezika i njegovih dijalekata. Premda slijedi pravac neogramatičara, nije
uskogrudan pristalica te metode i ne zazire od ponekih novina 20. stoljeća. Koliko je
bila plodna njegova znanstvena djelatnost, vidi se i po velikom broju objavljenih radova:
u 70 godina, od 1889. do I960, izašlo je njegovih 511 što knjiga, što članaka (v. bi-
bliografiju njegovih radova u Ljetopisu JAZU 54, 1949, str. 194—213, i dopunu toj
bibliografiji što ju je objavio Ž. Muljačić u Zborniku za filologiju i lingvistiku 12,
Novi Sad 1969, str. 262-266).

Djelo se objavljuje uz financijsku pomoć Republičkog fonda, za naučni rad Socijalističke republike Na svom etimološkom rječniku autor je počeo raditi za vrijeme drugog svjetskog
Hrvatske rata. Godine 1948. Jugoslavenska akademija znanosti ì umjetnosti unosi to djelo u
plan svojih izdanja i 1949. dodjeljuje autoru kao pomoćnika u radu dra Valentina
Ľ ouvrage est publié avec le concours financier du Fonds national pour la recherche scientifique de Putanca iz Instituta za jezik JAZU. Tako je pomalo sabrana golema grada, dijale-
la République socialiste de Croatie
katska i etimologijska, iz objavljenih djela i časopisa i iz još neizdanog dijela Rječnika
hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU (autor se služio rukopisom toga rječnika do
Dio predradnja i priređivanje djela za tisak izvršeni su u Institutu za jezik Jugoslavenske akademije
kraja slova S; za obradbu riječi koje počinju slovima Š—Ž poslužio mu je Broz-Ive-
znanosti i umjetnosti u Zagrebu kovićev Rječnik hrvatskoga jezika,). Naknadno je autor unio u rukopis i građu iz
svoje zbirke romanizama tako da je došlo do nekih dvostručenja obradbe u rukopisu.
Une partie des travaux préparatoires et la rédaction pour la publication ont été effectues à l'Institut Smrt je prekinula ovaj Skokov višegodišnji rad (1952—1955) koji u rukopisu
philologique de l'Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts de Zagreb
obuhvaća preko 10.000 rukom pisanih strana. Godine 1958. Jugoslavenska je akademija
preuzela rukopis i od 1961. do 1968. priređivao je V. Putanec djelo za tisak. U toku
godina više se puta mijenjao sastav uredništva koje je davalo upute za rad, dok Odjel
za filologiju JAZU nije izabrao sadašnju dvojicu urednika.
Iz pijeteta prema preminulom autoru, a na osnovi odluke Odjela za filologiju
JAZU, nismo mijenjali izvorni tekst rukopisa. Ispravljene su samo najočitije omaške.
Sitnije promjene teksta, kao i dodaci, izvršeni su tako da su navijeni u uglate za-
grade. Dakako, i literatura je tu i tamo dopunjena, ali to u tekstu nije posebno isticano.
Kako je rukopis prva redakcija teksta koju bi autor, da je imao prilike, dotjerao,
ostalo je u rukopisu dosta riječi kojima autor nije dao etimologije. Neke od takvih
riječi uredništvo je uklonilo, a neke je ostavilo radi mogućnosti drugih kombinacija. PREFACE
Izuzetno je redakcija za takve riječi dala etimologiju u zagradi.
Od posebnih problema u priređivanju djela treba spomenuti: a) da je neka mjesta
Petar SKOK, auteur de ce dictionnaire étymologique, est né en 1881 à Jurkovo
u rukopisu koja su bila pisana stenografijom razriješio dr Blaž Jurišić, pa mu ovdje
Selo en Žumberak (Croatie). Il termina ľ école secondaire à Karlovac (1892—1899)
zahvaljujemo; b) da sii etimologije koje su u rukopisu dane u obliku dvaju članaka
et il fréquenta la Faculté des lettres de Vienne (Autriche) en 1900 — 1904 où il sui-
spajane na način kako smo smatrali daje najpovoljnije; c) da su neki glasovi u pomanj- vit les cours de romanistique, germanistique et d'indoeuropéen. En 1904 — 1907 il
kanju odgovarajućih tiskarskih znakova označeni na lako shvatljiv način; medu os- était professeur de lycée à Banja Luka. En 1905 il passa son doctorat à Vienne et
talim, orijentalno h 5 kvačicom ispod tiskano je kao kūrent u kurziviranom slogu, en 1912 son »habilitation« à la Faculté des lettres de Zagreb. En 1917 il commence
litavska e _s točkom i akcentom pisano je kao e 5 dugouzlaznim akcentom, slovensko à enseigner à la Faculté des lettres de Zagreb en qualité -de chargé de cours et à partir
otvoreno o t e pisano je samo s akcentom, i si. de 1919 en qualité de professeur de romanistique, après avoir fondé à la même faculté
Treba još spomenuti da autor upotrebljava stari naziv slavina u značenju »jedan la première chaire de romanistique. En tant que professeur il déploie son activité au
od slavenskih jezika« i da se dijalektalne oznake nazivaju kadšto po vjerskoj pripad- cours de 35 ans jusqu'à la retraite. Il est mort en 1956 à Zagreb.
nosti kad je ona relevantna.
Le champ de ses activités de recherche scientifique est très vaste: outre sur le champ
Treba istaknuti da su ovdje posebno obrađeni i prefiksi i sufiksi, zatim da su iz-
de la romanistique dans le sens le plus large, il étudie les phénomènes linguistiques, passés
vedenice s fonetskim inačicama i dijalektalnim i onomastičkim potvrdama grupirane
et contemporains, sur le terrain yougoslave et dans tous les Balkans. C'est ainsi qu'il
u članku pod osnovnom riječi ili korijenom. Onomastika koja ne ide u apelative obra-
est devenu un des plus renommés balkanologues de son temps. Sont surtout originaux
duje se, dakako, pod svojom riječi. Radi lakšeg snalaženja u djelu posljednja će knjiga
ses travaux onomastiques (toponymie, anthroponymie). Depuis le commencement de
sadržavati potpun indeks svih navedenih riječi.
son activité de linguiste il s'occupe des problèmes de la langue croate ou serbe et de ses
Posebna je vrijednost ovog rječnika u tome što se u njemu etimologija daje na osnovi dialectes. Quoiqu'il suive ľ école des néogrammairiens, il n'est pas un partisan aveugle
mnogih dijalektalnih i historijskih potvrda i sto je povijest riječi često povezana s analog- de cette méthode et il n'a pas d'aversion pour certaines nouveautés du 20ème siècle.
nim pojavama u ostalim slavenskim jezicima, u baltoslavenskom ì uopće u indoevrop- Combien féconde a été son activité scientifique, on peut le voir d'après le grand nombre
skim jezicima. Naročito su istaknuti odnosi sa susjednim balkanskim jezicima. Zato de ses travaux publiés: dans l'espace de 70 ans, de 1889 à 1960, sont publiés 511 de
će, osim slavista, osobito balkanolozi znati cijeniti vrijednost ovog jedinstvenog djela ses travaux, aussi bien livres qu'articles (v. bibliographie de ses travaux publiée dans
kakva naša znanost dosada nije imala i kojega značenje prelazi granice slavistike. Ljetopis de l'Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts nro 54, 1949, pages
194—213 et le supplément à cette bibliographie publié par Z. Muljačić dans le Zbornik
U Zagrebu, u svibnju 1970. za filologiju i lingvistiku nro 12, Novi Sad, 1969, pages 262—266).
Urednici L'auteur a commencé à travailler à son dictionnaire étymologique au cours de la
deuxième guerre mondiale. En 1948 l'Académie yougoslave insère cette oeuvre dans
les plans de ses publications et en 1949 elle délègue M. Valentin Putanec de l'Institut
de philologie de JAZU pour aider l'auteur dans ses travaux. C'est ainsi que sont re-
cueillis de grands matériaux, dialectologiques et étymologiques, provenant des livres
publiés et des périodiques comme aussi de la partie inéditée du Dictionnaire croate
ou serbe de JAZU (l'auteur s'est servi du manuscrit de ce dictionnaire qui va jusqu'à
la lettre S ; pour la rédaction des lemmes commençant par les lettres Š à Ž il s'est servi ι L'un des principaux mérites de ce dictionnaire consiste dans le fait que ľ etymo-
du Dictionnaire de la langue croate de Broz-Ivekovic). Après coup, l'auteur a in- j logie y est élaborée sur la base de beaucoup de données dialectales et historiques, et
sére dans le manuscrit aussi les matériaux de sa collection de romanismes ce qui eut, que l'historique d'un mot y est très souvent rattaché aux phénomènes analogues dans
pour résultat un doublement des lemmes dans le manuscrit. d'autres langues slaves, dans le baltoslave et en général dans les langues indoeuropé-
C'est la mort qui a interrompu ce travail de plusieurs années de Skok (1952—1955) ennes. On y fait surtout ressortir les relations avec les langues balkaniques voisines.
dont le manuscrit comprend plus de 10.000 pages écrites à la main. En 1958 l'Aca- C'est pourquoi, outre les slavisants, ce sont surtout les balkanologues qui sauront ap-
démie yougoslave a obtenu le manuscrit et c'est de 1961 à 1968 que Valentin précier la valeur de cet ouvrage unique que notre science jusqu'ici n'a pas possédé
Putanec a établi le texte pour la publication. Au cours de ces années, le comité et dont l'importance franchit la frontière de la slavistique.
de rédaction, qui donnait les directives pour le travail, a changé plusieurs fois
jusqu'à ce que la Section philologique de JAZU ait choisi les deux rédacteurs en chef Zagreb, mai 1970.
d'aujourd'hui. Les rédacteurs
Par piété pour le feu auteur, et à la suite d'une décision de la Section philologi-
que de JAZU, nous n'avons pas changé le texte original du manuscrit. Sont corrigés
seulement les lapsus les plus manifestes. Les changements infimes comme aussi les
suppléments au texte sont signalés entre crochets. Naturellement, la bibliographie a
été accrue elle aussi, mais ces additions ne sont pas indiquées dans le texte.
Comme le manuscrit représente la première rédaction du texte que l'auteur au-
rait retouchée s'il en avait eu le temps, dans le manuscrit sont restés beaucoup de lem-
mes pour lesquels l'auteur n'a pas donnés une etymologie. Quelques-uns de ces lemmes
ont été éliminés par les rédacteurs et quelques autres ont été retenus pour suggérer
les possibilités d'autres combinations. Dans de rares cas la rédaction a donné une ety-
mologie pour de tels lemmes entre crochets.
Parmi les problèmes à part dans la rédaction du manuscrit pour la publication
sont à noter: a) que les passages du texte qui ont été écrits en sténographie ont été
déchiffrés par M. Blaž Jurišić, et nous lui exprimons ici notre gratitude pour sa com-
plaisance; b) que les etymologies qui on été données dans le manuscrit sous la forme
de deux lemmes ont été fusionnées de la manière que nous avons jugée la plus conve-
nable; c) que quelques phonèmes, pour lesquels manquent des lettres typographiques
correspondantes, ont été indiqués d'une manière facilement compréhensible: entre au-
tres, h oriental avec un crochet sous h a été imprimé par un caractère droit dans
un texte en italique, un e lithuanien avec un point et un accent a été imprimé
comme un e avec accent montant long, un o ou e slovène ouvert et accentué est imprimé
seulement avec accent, etc.
Il faut encore mentionner que l'auteur emploie le terme ancien slavina dans le
sens шпе des langues slaves« et que les caractéristiques-dialectales sont données quel-
quefois d'après l'appartenance à une religion quand elle est significative.
Il faut faire ressortir encore que dans ce dictionnaire sont traités aussi les pré-
fixes et les suffixes, ensuite que les dérivés avec variantes phonétiques et les données
dialectales et onomastiques sont groupés dans un article sous le lemme principal ou
sous la racine. L'onomastique qui n'entre pas sous un appellati/', est traité, naturellement,
sous un lemme à part. Pour faciliter le maniement du dictionnaire le dernier livre con-
tiendra l'index complet de tous les mots cités.
KRATICE - ABRÉVIATIONS
Kráceni su samo naslovi periodika i samostalno izašlih djela. Rijetko su kráceni i naslovi
separata iz časopisa. Tu i tamo se donosi i kratica literature objavljene nakon 1956. da bi eventual-
no poslužila u potrebi.

Sont donnés en abréviations seulement les titres des périodiques et des ouvrages publiés à
part. Rarement sont données les abréviations des titres des tirés-à-part. Ça et là, sont don-
nés en abréviations les ouvrages publiés après 1956 pour qu'elles puissent servir en cas de besoin.

ÄA Arhiv za arbanasku starinu, jezik· i etnologiju. Beograd.
AAR Annalele Academiei Romíné. Bucureşti.
A A SF Annales Academiae Scienţiarum Fenicae.
AAV Acta Accademiae Velehradensis.
AC Acta croatica. Listine hrvatske. Izdao I. Kukuljević. Zagreb, 1863.
ace. accusativus
AECO Archivům Europae Centro-orientalis. Budimpešta, 1935 — 1944.
AEO Archives d'études orientales. Stockhohn.
AGI Archivio glottologico italiano. Torino.
Agrell, Zur S. Agrell, 'Zur baltoslavischen Lautgeschichte. Lund, 1921.
b.-sl. Lg,
Agrell, Zwei S. Agrell, Zwei Beiträge zur slavischen Lautgeschichte. Lund, 1918.
Beiträge
ags. anglosaski
AHID Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku.
AI AVS Arbeiten aus dem Institut für allgemeine und vergleichende Sprachwissen-
schaft. Graz.
AIF = AnzIF (v.).
AIFZ Annales de l'Institut français de Zagreb. Zagreb.
AIV Atti dell'Istituto Veneto.
AJPh American Journal of Philology,
ak. akuzativ
akad. akadijski
AKSO Aufsätze zur Kultur- und Sprachgeschichte vorn. Orients. E. Kühn gewid-
met. Breslau, 1916.
ALMA Archivům latinitatis Medii Aevi.
alt. altajski
kratice XII kratice kratice XIII kratice

AMSDSP Atti e memorie della Società Dalmata di storia patria. Zadar. Barić, Alb. H. Barić, Albanorumänische Studien. I. Sarajevo, 1919.
Archivům neophilologicum. Barić, Beiträge H. Barić, Beiträge zur slavischen Sprachgeschichte. Wien — Leipzig, 1918.
Archiv für neuere Sprachen. Barić, Ist. H. Barić, Istorija arbanaškog jezika. Sarajevo, 1959.
AnzlF Anzeiger für indogermanische Sprach- und Altertumskunde, Beiblatt zu Barić, Reč. H. Barić, Rečnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika. T. I. slovo
den IF. Strassburg. Α-O. Zagreb, 1950.
AnzSPh Anzeiger für slavische Philologie. Wiesbaden. Barić, Stud. H. Barić, Lingvističke studije. Sarajevo, 1954.
АО Archiv orientálny. Prag, 1929. ss. Barić, Uzaj. H. Barić, O uzajamnim odnosima balkanskih jezika. Beograd, 1937.
apen. apeninski Bartal A. Bartal, Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungáriáé. Bu-
Archivům philologicum. dapest, 1901.
APh
Arkiv za povjesnicu jugoslavensku. Tt. I — IX. Ed. I. Kukuljević. Zagreb. Banali M. G. Bartoli, Das Dalmatische. Tt. I-II. Beč, 1906.
В ÁSD Bulletino di archeologia e storia dalmata. Ur. F. Bulić. Split.
ar. arapski
AR Archivům romanicum. Genève, Firenze. bask. baskickí (baskijski)
bav. bavarski
arag. aragónski
BB Beiträge zur Kunde der indogermanischen Sprachen. Ed. A. Bezzenbergèr.
aram. aramejski
Göttingen.
Arambašin J. Arambašin, Liječnički rječnik. Split, 1912. BCr Bulletin international de l'Académie des sciences de Cracovie. Classe de
arb. arbanaski (albanski) phil. Kraków.
BDC Bulletin de dialectologia catalana.
arh. arhaizam
ARj Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Ed. JAZU. Zagreb, 1880. ss. Belić, Dijalekti A. Bělic, Dijelakti Istočne i Južne Srbije. Beograd, 1905 (= SDZb 1).
Belić, Galičnik A. Belić, Galički dijalekat. Beograd, 1935 (= SDZb 7).
arm. armenski
Arnim В. Arnim, Beiträge zum Stadium der altbulgarischen und altkirchensla- Belić, Priroda A. Belić, O jezičkoj prirodi i jezičkom razvitku. Beograd, 1941.
vischen Wortbildung und Übersetzungskunst. Berlin, 1931. Belić, Zamětki A. Belić, Zamětki po čakavskmrb govoramb. Moskva, 1909.
arum. arumunjski (aromunjski) Belović J. Belovic-Bernadzikowska, Grada za tehnološki rječnik ženskog ručnog
rada. Sarajevo, 1898-1906.
äs. asirski
Benešić Hrvatsko-poljski rječnik. Zagreb, 1949.
ASIF Arhiva Organul Sicietăţii isterico-filologice din Jasi. Jasi, 1889. ss.
BER Bblgarski etimologičen rečnik. Sofija, 1962. ss. Autori: V. Georgiev, I.
ASPh Archiv für slavische Philologie. Berlin. ОъІъЬо , J. Zaimov, S. Ilčev.
at. atickí berb. berberski
AT Archeogräfo triestino. Bezlaj Slovenska vodna imena. Ljubljana. 2 tt., 1956, 1959.
A UD Acta et commentationes Universitatis dorpatensis. Sect. В.: Humaniora. Bezzola R. R. Bezzola, Abbozzo di una storia dei gallicismi italiani nei primi secol
Dorpat.
(750-1300). Heidelberg, 1925.
austr.-njem. austrijsko-njemački BGDS Beiträge zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur.
av. avesta BHDZb Biblioteka Hrvatskog dijalektološkog zbornika.
ÄW B Aufsätze zur Sprach- und Literaturgeschichte W. Braun dargebracht. Dort- BI F. Iveković-I. Broz, Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb, 2 tt., 1901.
mund, 1920.
BIAP Bulletin international de l'Académie polonaise. Classe de phil. Varšava.
azerb. azerbejdžanski
bibi. biblijski
BAA Biblioteka Arhiva za arbanasku starinu, jezik i etnologiju. Beograd. BiH Bosna i Hercegovina
Babic B. Babić, Morski riečnik. Trst, 1870. (ime autora u В. Jurišić, Anali Jadran- bilj. bilješka (nota)
skog instituta, I, 1956, 297-298). BIPF Bilten Instituta za proučavanje folklora. Sarajevo.
balk. balkansko- biz. bizantijski (bizantski)
balt. baltički BJF Biblioteka Južnoslovenskog filologa.
balto-njem. balto-njemački BL Bulletin linguistique. Copenhague-Bucureşti.
balto-slav. baltoslavenski BNF Beiträge zur Namenforschung. Heidelberg, 1966. ss.
BAR Biblioteca dell' Archivům Romanicum. Ženeva. Byzantinisch-neugriechische Jahrbücher. Berlin.
BArch. Balkan-Archiv, izd. G. Weigand. Boerio G. Boerio, Dizionario del dialetto veneziano. Venezia, 18562.
kratice XIV kratice kratice XV kratice

Bog. Bogoslovlje. Beograd. ČIM Corpus inscriptionum messapicarum.
Boisacq
3
E. Boisacq, Dictionnaire étymologique de la langue grecque. Heidelberg, cine. cincarski
1938.
Cioranescu A. Cioranescu, Diccionario etimologico rumano. Madrid, 1966.
BP Bułgarski pregled.
Class, phil. Classical Philology.
Br Bratislava, časopis učené společnosti Šafaříkovy. Bratislava.
coll. collectivum
Brajković T. Brajković, Peraški dijalekat. Zagreb, 1893.
Corp. gloss, lat. Corpus glossariorum latinorum. 1899—1901. Ed. G. Goetz.
Brastvo Brastvo. Beograd.
Crânjală, Rumun- A. Crânjală, Rumunské vlivy v Karpatech. Prag, 1938.
Bratanic B. Bratanic, Oraće sprave u Hrvata. Zagreb, 1939. ské vlivy
bret. bretónski crkv. crkveno-
Bruckner A. Bruckner, Słownik etymologiczny języka polskiego. Kraków, 1927. Croazia Italia e Croazia. Rim, 1942.
Brugmann K. Brugmann, Grundriss der vergleichenden Grammatik der indogerma- CrS Croatia sacra. Zagreb,
2
nischen Sprachen. Tt. II-V, 1889-1900, I 1897 .
cslav. crkvenoslavenski
Brugmann, Dem. K. Brugmann, Die Demonstrativpronomina der indogermanischen Sprachen.
Leipzig, 1904. Cvetje Cvetje s vertov sv. Franciska. Gorica in Kamnik.
Brugmann,, KVG K. Brugmann, Kurze vergleichende Grammatik der indogermanischen
Sprachen. Strassburg, 1902-1904. čag. čagatajski
brus. bjeloruski čak. čakavski
BŠ Bălgarski starini. Sofija. Cas Čas. Znanstvena revija Leonove družbe. Ljubljana.
BSGW Berichte der phil.-hist. Klasse der kgl. sächsischen Gesellschaft der Wissen- ČČH Český časopis historický. Prag.
schaften. ССм Časopis Musea království českého. Prag.
BSLL Bulletin de la Société royale des lettres de Lund. Lund. čerem. čeremiški
BSLP Bulletin de la Société de linguistique de Paris. Paris. čerk. čerkeski
Byz. Byzantion. češ. češki
ByzSl Byzantinoslavica. ĞMF Časopis pro moderni filologii a literatury. Prag.
BZ Byzantinische Zeitschrift. Leipzig, 1892. ss. ĞMM Časopis Matice Moravské. Brno.
BZb Belićev zbornik. Beograd, I, 1921. II, 1937. CMS Časopis Macicy Serbskeje. Budišin.
Crnčić, Najstarija
c. crkveno-, usp. c.-lat. poviest I. Crnčić, Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj
Cadastre Cadastre national de l'Istrie. Sušak, 1946. Tom I i II (Supplément »Index biskupiji. Rim, 1867
patronymique«). ČSJK Časopis za slovenski jezik, književnost in zgodovino. Lubljana.
Candrea I. A. Candrea, Diţionarul limbii romíné din trecut şi astăzi. Bucureşti, 1931. čuv. čuvaški
Candrea-Densusianu I. A. Candrea, O. Densusianu, Dicţionarul etimologic al limbii romíné. Bu- ČZN Časopis za zgodovino in narodopisje. Ljubljana.
cureşti, 1907-1914.
ćir. ćirilski
Capidan, Elemen- T. Capidan, Elementul slav în dialectul aromîn. Bucureşti, 1925.
tul slav
d- donjo-
Caprin G. Caprin, Trieste. Bergamo, 1924.
Dalametra I.· Dalametra, Dicţionar macedo-romîn. Bucureşti, 1906.
Corniola Carniola. Ljubljana, 1906. ss.
dalm. dalmatski, dalmato-
Caucasica Caucasica. Zeitschrift für die Erforschung der Sprachen und Kulturen
des Kaukasus'. Leipzig, 1924. dan. danski
CD Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Zagreb. Ed. DAN Doklady Akademii nauk SSSR. Lenjingrad.
JAZU. Daničić, Kor. Đ. Daničić, Korijeni s riječima od njih postalijem u hrvatskom ili srpskom
GIG Corpus inscriptionum graecarum. jeziku. Zagreb, 1877.
cig. ciganski Daničić, Osn. Đ. Daničić, Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika. Beograd, 1876.
Cihac A. de Cihac, Dictionnaire d'étymologie daco-romane. Tomes I —III. Franc- Daničić, Rjei. Đ. Daničić, Rječnik iz književnih starina srpskih. Beograd, 1863—1864.
fort a. M., 1870-1879. 3 toma.
CIL Corpus inscriptionum latinarum. Dauzāt A. Dauzāt, Dictionnaire étymologique de la langue française. Paris, 1938.
kratice XVI kratice kratice XVII kratice

DAW Denkschriften der k. Akademie der Wissenschaften. Cl. phil.-hist. Beč. engl. engleski
Deanović, Avviam. M. Deanović, Avviamento allo studio del dialetto di Rovigno d'Istria. Zagreb, eol. eolski
1954. EOR L'Europa Orientale. Roma.
Deanović, Conc. M. Deanović, Concordanze nella terminologia marinara del Mediterraneo. Eos Eos. Lavov.
1937 (= AR 21, nro 2-3, 269-283). Ernout-Meillet A. Ernout, A. Meillet, Dictionnaire étymologique de la langue latine. Paris,
2
Deanović, Div. M. Deanović, Divergences entre les emprunts latino-romans en Dalmatie 1932, 1951 .
(= BSLP, 1938). ESF Enciklopedija slavjanskoj filologiji. Red. V. Jagić. Lenjingrad.
Deanović, Hrv. M. Deanović — J. Jernej, Hrvatskosrpsko-talijanski rječnik. Zagreb, 1956. est. estonski
2
Deanović, Tal, M. Deanović — J. Jernej, Talijansko-hrvatski rječnik. Zagreb, 1948 . Etimologija Etimologija, principy rekonštrukcii i metodika issledovanija. Akademija
DEI C. Battisti, G. Alessio, Dizionario etimologico italiano. Firenze. 1948 — 1957. nauk SSSR, Institut russkoga jazyka. Moskva, 1963, 1956.
5 voli. etiop. etiopski
Delo Delo. Časopis za nauku, književnost i društveni život. Beograd.
Etnolog Etnolog. Ljubljana, 1927. ss.
Densusianu O. Densusianu, Histoire de la langue roumaine. Paris. 1901. ss.
etr. etruščanski
Deny J. Deny, Grammaire de la langue turque (dialecte osmanli). Paris, 1920.
dfrč. donjofranački FBR Filologu biedrības raksti. Riga.
Dickenmann E. Dickenmann, Studien zur Hydronymie des Savesystems. Heidelberg. FEW = Wartburg.
Tt. I-II. 1966.
FPL Fran filoloģiska föreningen i Lund. Lund.
Dicţionarul = DLR.
Fick, Vgl. Wtb. A. Fick, Vergleichendes Wörterbuch der indogermanischen Sprachen. 18904.
Djela JAZU Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1882. ss.
Filologija Filologija. Ed. JAZU i Hrvatsko filološko društvo. Zagreb.
DLR Dicţionarul limbii romíné. Bucureşti, 1913. ss. Ed. Academia Romînă.
fin. finski
dluž. donjolužički
Fink, Im. N. Fink, Imenik znanstvenih naziva životinja. Zagreb, 1956.
DLZ Deutsche Literaturzeitung. Berlin.
Flora R. Flora, Dicţionar sîrb-romîn. Vršac, 1952.
dnjem. donjonjemački
Forcellini A. Forcellini, Lexicon totius latinitatis. Padova, 1930. ss.
dor. dórski
fr. francuski
Dorii = Weigand-Dorič.
Franck O. Franck, Studien zur serbokroatischen Ortsnamenkunde. Berlin, 1932.
Dottín G. Dottin, Manuel pour servir à l'étude de l'Antiquité celtique. Paris, 1906.
frnč. franački
Draganu, Rotními N. Draganu, Romînii în veacurile IX—XIV pe baza toponimiei si a ono-
masticei. Bucureşti, 1933. PUF Finnisch-ugrische Forschungen. Helsingfors.
DRom Dacoromania. Kluž. furl. furlanski
drom. dalmatoromanski (i: dalm.-rom.)
g- gornjo-
drum. dakorumunjski
Gaffiot F. Gaffiot, Dictionnaire illustré latin-français. Paris, 1934.
DS Dom in svet. Ljubljana.
gal. galski
Ducange C. Ducange, Glossarium mediae et infimae latinitatis. Niort. 1883 — 1887.
10 voll. Gamilhcheg E. Gamillscheg, Etymologisches Wörterbuch der französischen Sprache.
džag. džagatajski Heidelberg, 1929.
den. Gamillscheg, RG E. Gamillscheg, Romania germanica. Berlin —Leipzig, 1934—1936. 3 voll.
denoveški
Gartner Th. Gartner, Raetoromanische Grammatik. Heilbronn, 1883.
Ebert M. Ebert, Reallexikon der Vorgeschichte. Berlin, 1924-1932.
Elsi. GBIS Godišnjak Balkanološkog instituta. Sarajevo.
Encyclopädie des Islams.
GĞ Godišnjica Nikole Čupića. Beograd.
EJ Enciklopedija Jugoslavije. Zagreb.
EJud. geg. gegički
Encyclopaedia judaica.
gel. gelski
ek. ekavski
Elezovié G. Elezovič, Rečník kosovsko-metohijskog dijalekta. Beograd, 19325 1935. gen. genitiv
(2 voli., SDZb 4, 6). georg. georgijski
Endzelin, SBE J. Endzelin, Slavjano-baltijskije etjudy. Harkov, 1911. Georges F. Georges, Ausführliches lateinisch-deutsches Handwörterbuch. 1913.
eng. engadinski 2 voll.

II P. Skok: Etimologijski riječnik
kratice XVIII kratice kratice XIX kratice

germ. germanski GrS Grai si suflet. Bucureşti, 1923. ss.
Germanoslavica Germanoslavica. Vierteljahresschrift für «lie Erforschung der germanisch- GSAN Godišnjak SAN. Beograd.
-slavischen Kulturbeziehungen. Berlin, Wiesbaden, 1954. ss.
GSU Godišnikb na Sofijskaja Universitetb. Sofija.
Gerov N. Gerov, Rěčnikb na bălgarskyj jazykb. Plovdiv, 1908.
GSZ Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije. Zagreb.
GHÂ Göteborgs Högskolas Arsskrift.
Gušić, Mljet B. Gušić, Cv. Fisković, Otok Mljet. Zagreb, 1958.
glag. glagoljski
GlEl Glasnik Etnografskog instituta SAN. Beograd. Hasdeu B. P. Hasdeu, Etymologiami magnum Romániáé. Bucureşti, 1886—1893.
GIEM Glasnik Etnološkog Muzeja u Beogradu. Beograd. HDZb Hrvatski dijalektološki zbornik. Zagreb. Ed. JAZU.
GIID Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu. Novi Sad. HE Hrvatska enciklopedija. Zagreb, 1941 — 1945. 5 voli.
GIMD Glasnik Muzejskog društva za Slovenijo. Ljubljana. hebr. hebrejski
Gioita Ciotta. Zeitschrift für griechische und lateinische Sprache. Göttingen, Herkov Z. Herkov, Grada za fmancijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske.
1925. ss. Zagreb, 1956. 2 voli.
GIPD Glasnik Profesorskog društva. Beograd. het. hetitski

GISAN Glas Srpske Akademije nauka (od 196 G1SANU = Glas Srpske Akademije Heuser Heuser-Şevket, Türkisch-deutsches Wörterbuch. Istambul, 1942.
nauka i umetnosti). Hirtz, Amph. M. Hirtz, Rječnik narodnih zoologičkih naziva, I dvoživci (amphibia) i
gmazovi (reptilia). Zagreb, 1928.
GISGD Glasnik Srpskog geografskog društva.· Beograd.
Hirtz, Aves M. Hirtz, Rječnik narodnih zoolcgičkih naziva, II ptice (aves). Zagreb, 1938
GISND Glasnik Skopskog naučnog društva. Skopje. -1947.
GISPC Glasnik Srpske pravoslavne crkve. Beograd. Hirtz, Per. M. Hirtz, Rječnik peradarstva. Beograd, 1934.
GISPP Glasnik Srpske pravoslavne patrijaršije. Beograd. Hirtz, Pisces M. Hirtz, Rječnik narodnih zoologičkih naziva, III ribe (pisces). Zagreb,
1956.
GISUD Glasnik Srpskog učenog društva. Beograd,
Щ Hrvatski jezik. Zagreb, I, 1938.
gluž. gornjolužički
HNj Hrvatska njiva. Zagreb.
GIZM Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo.
Hoeg C. Hoeg, Les Saracatsans. Paris-Copenhague, 1829.
GM G. Meyer, Etymologisches Wörterbuch der albanesischen Sprache. Strass-
bourg, 1891. hol. holandijski
GođČup = GČ. Holder A. Holder, Al teel tischer Sprachschatz. Leipzig, 1896—1907. 3 voll.

Godin M. A. Godin, Wörterbuch der albanesischen Sprache. Leipzig, 1930.
Hujer, Dekl. O. Hujer, Slovanská deklinace jména. Prag, 1910.

Goetz, Thes. = Corp. gloss, lat.
Holub J. Holub, Stručný slovník etymologický jazyka československého. Prag,
19372.
Gombocz-Melich Lexicon critico-etymologicum linguae hungaricae. Magyar etymólogiai szótár. Holub-Kopečný J. Holub, F. Kopečný, Etymologický slovník jazyka českého. Prag, 1952.
Irta Z. Gombocz és J. Melich. Budapest, 1914-1944. HR Hrvatska revija. Zagreb.
Gorjajev N. Gorjajev, Etimologičeskij slovar' russkogo jazyka. Tiflis, 18962. Hraste, Brač M. Hraste, Čakavski dijalekat ostrva Brača. Beograd, 1940. (= SDZb, 10).
Görner, Ethnika Fr. Görner, Die Bildung der Ethnika von Ortsnamen im serbokroatischen hrv. hrvatski
Sprachraum. Berlin, 1963. hrv.-cslav. hrvatsko-crkvenoslavenski
got. gotski hrv.-istr. hrvatsko-istarski
GPG Godišnjak nastavnika Podgoričke gimnazije. Podgorica. hrv.-kajk. hrvatsko-kajkavski
gr. grčki hrv.-srp. hrvatsko-srpski
Građa Građa za povijest književnosti hrvatske. Ed. JAZU, Zagreb. HS Hrvatska straža. Zagreb.
Grammont M. Grammont, Traité de phonétique. Paris, 1933. Hubschmid, Alpen- J. Hubschmid, Alpenwörter romanischen und vorromanischen Ursprungs.
Grammont, Diss. M. Grammont, La dissimilation consonantique dans les langues indoeuropéen- wörter Bern, 1951.
nes et dans les langues romanes. Dijon, 1895. Hubschmid, Prae- J. Hubschmid, Praeromanica. Bern, 1949 (= Romanica helvetica 30).
Gregov Lj. Gregov, Kalendar prvog tiskanog glagoljskog misala. Zagreb, 1952. romanica
Hubschmid, Pyre- J. Hubschmid, Pyrenäenwörter vorromanischen Ursprungs und das ro-
Grimm J. und W. Grimm, Deutsches Wörterbuch. Leipzig, 1854. ss. näemvörter manische Substrat der Alpen. Salamanca, 1954.
Gröhler H. Gröhler, Über Ursprung und Bedeutung der französischen Ortsnamen. Hubschmid, J. Hubschmid, Schläuche und Fässer. Bern, 1955 (= Romanica helvetica 54).
Heidelberg, 1913—1933. 2 voll. Schläuche
kratice XX kratice kratice XXI kratice

Hubschmid, Vor- J. Hubschmid, Vorindogermanische und jüngere Wortschichten in den Jezik Jezik. Zagreb, 1951. ss.
inđ. Ostalp. romanischen Mundarten der Ostalpen. Bern. Južnoslovenski filolog. Beograd.
JF
HZb Historijski zbornik. Zagreb. JFOu Journal de la Société fmno-ougrienne. Helsingfors.
jfr. južnofrancuski
ibidem = kod istog autora, u istom kraju
JGl Južnoslovenski glasnik. Niš.
ІС Istoriški časopis. Ed. ŠANCU). Beograd.
Jugoslovenski istoriški časopis. Beograd.
ID L'Italia dialettale. Pisa.
Jireček, Elem. C. Jireček, Das Christliche Element in der topographischen Nomenklatur
id. = idem. der Balkanländer. Wien, 1897 (=· SAW 136).
idem = isto značenje. Jireček, Gesch. C. Jireček, Geschichte der Serben. Wien, 1911-1918.
ie. indoevropski (usp. ne-ie., pred-ie.) Serben
IF Indogermanische Forschungen. Strassburg. Jireček, Handel- C. Jireček, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien
ľ)b Indogermanisches Jahrbuch. Strassburg. strassen während des Mittelalters. Prag, 1879.
ik. ikavski Jireček, Romanen C. Jireček, Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittel-
alters. Wien, 1902-1904. 3 voll. C= DAW 48, 49).
ilir. ilirski
Jireček, Sporn. C. Jireček, Spomenici srpski. Beograd, 1892 ( = Spomenik SAN 11).
Імм Izglītības ministrijas mēnešraksts. Riga.
Jireček, Staat C. Jireček, Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien. Studien zur
ind. indijski Kulturgeschichte des 13.-15. Jahrhunderts. Wien, 1917, 1919 (= DAW
ir. irski 56, 58).
iran. iranski JNj Jugoslavenska njiva. Zagreb, v. HNj.
isi. islandski Jokl, Stud. N. Jokl, Studien zur albanesischen Etymologie und Wortbildung. Beč,
istr. istarski 1911.
istro-rom. istro-romanski Joki, Unt. N. Jokl, Linguistisch-kulturhistorische Untersuchungen aus dem Bereiche
des Albanesischen. Berlin, 1923.
istro-rum. istro-rumunjski
jon. jonski
ital. italski (v. tal.)
Jónké, Književni Lj. Jonke, Književni jezik u teoriji i pra>si. Zagreb, 19652.
iter. iterativno jezik
īve A. Ive, I dialetti ladino-veneti delľlstria. Strasburgo, 1900. jfP Južni pregled. Skopje.
Ivšićev zbornik Zbornik u čast Stjepana Ivšića. Zagreb, 1963. JPh = JEGPh Cv.).
Iv šić, Gram. S. Ivšić, Slavenska poredbena gramatika. Zagreb. 1970. JPol Język polski. Kraków.
IzvAN Izvestija Akademii nauk SSSR. Moskva. JŠ Jadranska straža. Split.
IzvORJAS Izvestija Otdelenija russkago jazyka i slovesnosti. Lenjingrad. jslav. južnoslavenski
IzvSSF Izvestija na Seminara po slavjanskoj filologija. Sofija. j tal. južnotalijanski
JZb Jadranski zbornik. Rijeka—Pula.
južno-
Jagić, Die Geheim- V. Jagić, Die Geheimspracheii bei den Slaven. Berlin, 1895. K katolici
sprachen
Kadlec, Valasi K. Kadlec, Valaši a valašské právo v zemích slovanských a uherských. Prag,
Jagić, Entst. V. Jagić, Die Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache. Ber- 1916.
lin, 1913".
Kahane, Terms H. & R. Kahane & O. Koshansky, Venetian nautical terms in Dalmaţia.
Jagićev zbornik Jagić-Festschrift. Zbornik u slavu Vatroslava Jagića. Berlin, 1908.
1954 (Reprint iz RPh 7, 1953-1954).
Jahrbücher Jahrbücher für Kultur und Geschichte der Slaven. Breslau. kajk. kajkavski
JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. kal. kalabrijski
ЭЬВг Jahresbericht für Kultur und Geschichte der Slaven. Breslau. kaim. kalmički
JberRI Jahresbericht des Instituts für rumänischen Sprache in Leipzig. Leipzig, kambr.
1894-1921. kambrłjski
JEGPh The Journal of English and Germanic Philology. Illinois, kar. karelski
jek. jekavski ojekavski) kaš. kašupski
kratice XXII kratice kratice XXIII kratice

katalánski Kušar M. Kušar, Narodno blago. Split, 1934.
kat.
kavk. kavkaski KZ Zeitschrift für vergleichende Sprachforschung auf dem Gebiete der indo-
germanischen Sprachen. Ed. A. Kühn. Berlin.
KB Knjiga o Balkanu. Beograd, 1936.
kečuan. kečuanski (Amerika) langob. langobardski
kelt. keltski Language Language. Baitimor.
KH Književni horizonti. Beograd. Laographia Laographia. Atena.
kimr. kimrijski lap. laponskí
kin. kineski lat. latinski
Kiparský V. Kiparský, Die gemeinslavischen Lehnwörter aus dem Germanischen. LAZU Letopis Akademije znanosti in umetnosti. Ljubljana.
Helsinki, 1934.
LB Balkansko ezikoznanie. Linguistique balkanique. Sofija.
Kiparský, Balta. V. Kiparský, Fremdes im Balten-deutsch. Helsinki, 1936.
LbGR Literaturblatt für germanische und romanische Philologie. Heilbronn-
kirg. kirgiski — Leipzig, 1880. ss.
KJ Književni Jug. Zagreb. LDiss. Language Dissertations, pubi. Linguistic Society of America. Baltimor.
Klaić A. B. Klaić, Rječnik stranih riječi, izraza i kratica. Zagreb, 1958. Lebel P. Lebel, Les noms de personnes en France. Paris, 1946.
Klaić., Zemljopis Vj. Klaić, Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati. Zagreb, 1880 — 1883. Leotti A. Leotti, Dizionario albanese-italiano. Roma, 1937.
Voli. I-III.
Leskien A. Leskien, Grammatik der serbo-kroatischen Sprache. Heidelberg, 1914.
kllat. klasično-latinski
Leskien, АЫ. A. Leskien, Der Ablaut der Wurzelsilben im Litauischen. Leipzig, 1884.
Kluge-Götze F. Kluge, Etymologisches Wörterbuch der deutschen Sprache. 13 — 14.
izd. priredio A. Götze. Berlin, 1943. Lexicon Lexicon latinitatis medii aevi Jugoslaviae. Zagreb.
LF Listy filologické. Prag.
Književnik Književnik. Zagreb.
kol. Hb. libijski
kolektiv
Kolo
lig. ligurski
Kolo Matice Hrvatske. Zagreb.
Kongres
lik. likijski
III međunarodni kongres slavista. Beograd, 1939.
lit. litavski
korn. kórnicki (keltski u Engleskoj)
liter. literarno
Karting G. Körting, Lateinisch-romanisches Wörterbuch. Paderborn, 1907.
liv. livonski
Kosmet pokrajina Kosovo (označuje dijalekat obrađen od Elezovića)
LMon Language Monographs. Baltimore.
Kr. Krasić
LMS Letopis Matice Srpske. Novi Sad.
Krahe, Fluss. H. Krahe, Unsere ältesten Flussnamen. Wiesbaden, 1964.
LMSl Letopis Matice Slovenske. Ljubljana.
Krahe, GN H. Krahe, Die alten balkanillyrischen geographischen Namen. Heidelberg,
1925. log. logudorski
Krahe, Lex. H. Krahe, Lexicon altillyrischen Personennamen. Heidelberg, 1929. Lokotsch K. Lokotsch, Etymologisches Wörterbuch der europäischen Wörter orien-
talischen Ursprungs. Heidelberg, 1927.
Krahe, Spr. H. Krahe, Sprache und Vorzeit. Heidelberg, 1954.
lomb. lombardijski
krč.-rom. krčko-romanski
Longnon H. Longnon, Les noms de lieu de la France. Paris, 1920 — 29.
Krek, Einleitung G. Krek, Einleitung in die slavische Literaturgeschichte. Graz, 18872.
Lopašić, Sporn. R. Lopašić, Spomenici Hrvatske Krajine. Voll. I —III. Zagreb, 1884—1889
Kretschmer, Wort- P. Kretschmer, Wortgeographie der hochdeutschen Umgangssprache. Göt- (= MSHSM 15, 16, 20).
tingen, 1918.
Lopašić, Urbari R. Lopašić, Urbaria lingua croatica conscripta. Zagreb, 1894 (= MHISM 5).
ksgr. kasnogrčki
lot. lotiški
kslat. kasnolatinski (spätlateinisch)
LP Lingua posnaniensis.
Kühn, Beiträge V. Kühn, Beiträge zur Wortgeographie der serbokroatischen Umgangssprache
(die Bezeichnungen für Kleidung). Berlin, 1961. LU Â Lunds Universitetą Arskrift. Lund.
Kühn, Die roma- ŁudSl Lud słowiański. Kraków, 1929-38.
A. Kühn, Romanische Philologie. Erster Teil: die romanischen Sprachen.
nischen Spr. Bern, 1951. luk. lukanski (Lucca, Italija)
kum. kumanski Lukaj L. Lukaj, Fjaluer shqyp-srbohrvatisht. Rečník arbanasko-srpskohrvatski.
Kušan F. Kušan, Ljekovito bilje. Zagreb, 19562. Beograd, 1935.
kratice XXIV kratice kratice XXV kratice

luž. lužički Migliorini B. Migliorini, A. Duro, Prontuario etimologico della lingua italiana. Torino,
Ljetopis Ljetopis JAZU. Zagreb. 1953".
Ljubljanski zvon. Ljubljana. Mihăescu H. Mihăescu, Limbă în provinciile dunărene alle imperiului roman. Bucu-
LjZ
reşti, 1960.

Machek V. Machek, Etymologický slovník jazyka českého a slovenského. Prag, 1957. Mihailā G. Mihailā, împrumuturi vechi sud-slave în limbă romînă. Bucureşti, 1960.

Machek, ČSR V. Machek, Česká a slovenská jména rostlin. Prag, 1954. Mikkola, Ursi. J. J. Mikkola, Urslavische Grammatik. Voll. I-III. Heidelberg, 1913 —
Gramm. 1950.
Machek, Rech. V. Machek, Recherches dans le domaine du lexique baltoslave. Brno, 1934.
Miklósié F. Miklosich, Etymologisches Wörterbuch der slavischen Sprachen. Beč,
Machek, Studie V. Machek, Studie o tvoření výrazů expresivních. Prag, 1930. 1886.
madž. madžarski Miklósié, Alb. F..Miklosich, Albanesische Forschungen. Voll. I-III. Beč, 1870-1871.
mak. makedonski Miklošič, Lex. F. Miklosich, Lexicon palaeoslovenico-latinum. Beč, 1862—1865.
mak.-rum. makedo-rumunjski Miklósié, Mágy. F. Miklosich, Die slavischen Elemente im Magyarischen. Beč, 1872.
Malecki M. Małecki, Przegląd słowiańskich gwar Istrii. Kraków, 1930. Miklošič, MN F. Miklosich, Die slavischen Monatsnamen. Beč, 1868.
Maretić T. Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb Miklošič, ON F. Miklosich, Die slavischen Ortsnamen aus Appelativen. Voll. I —II. 1872.
19312.
Miklošič, ONPN F. Miklosich, Die Bildung der Ortsnamen aus Personennamen. Beč, 1964.
Maretić, Crtice T. Maretić, Crtice o rječniku naše Akademije. Zagreb, 1916.
Miklošič, PN F. Miklosich, Die Bildung der slavischen Personennamen. Beč, 1860.
Maretić, Savj. T. Maretić, Jezični savjetnik. Zagreb, 1924.
Miklodič, Rum. F. Miklosich, Die slavischen Elemente im Rumunischen. Beč, 1861.
Marulio Marulić (časopis). Zagreb.
Miklošič, Steig. F. Miklosich, Ueber die Steigerung und Dehnung der Vocale in den slavi-
Marulićev zb. Zbornik u proslavu 500-godišnjice rođenja Marka Marulića. Zagreb, 1950 schen Sprachen. Beč, 1878.
(= Djela JAZU 50).
Miklošič, Term. F. Miklosich, Die christliche Terminologie der slavischen Sprachen. Beč,
Matešić J. Matešicį Rückläufiges Wörterbuch des Serbokroatischen. Wiesbaden, 1966. 1876.
Matzenauer, Cizi A. Matzenauer, Cizi slova ve slovanských řečeh. Brunn, 1870. Miklošič, tru F. Miklosich, Ueber den Ursprung der Worte von der Form aslov. tnt.
slova Beč, 1878.
A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier. Voll. I-II. Beč, 1957-59 (= Miklošič, treţ F. Miklosich, Ueber den Ursprung der Worte von der Form aslov. trêt
Mayer und trat. Beč, 1878.
Schriften der Balkankommission, lingu. Abt. 15, 16).
VI. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik. Zagreb, 1908 Miklošič, Türk. F. Miklosich, Die türkischen Elemente in den südost- und osteuropäischen
Mažuranić Sprachen. Beč, 1884. Voll. I-II.
-1923.
Miklošič, Vgl. F. Miklosich, Vergleichende Grammatik der slavischen Sprachen. Beč,
MB Mélanges Paul Boyer. Paris, 1925. 2
Gramm. 1852-1876 .
meg.-rum. rneglenorumunj ski Miklošič, Voe. F. Miklosich, Ueber die langen Vocale in den slavischen Sprachen. Beč,
Meillet, Et. A. Meillet, Etudes sur l'étymologie et le vocabulaire du vieux slave. Paris, 1879.
1902-1905. Miklošič, Zig. F. Miklosich, Ueber die Mundarten und die Wanderungen der Zigeuner
Meillet, Intr. A. Meillet, Introduction à l'étude comparative des langues indo-européennes. Europas. Voll. I-III. Beč, 1872.
Paris, 1934'. Milas M. Milas, Ispravci dubrovačkijeh riječi u Vukovu rječniku. Zagreb, 1898.
Meillet, Slave A. Meillet, Le slave commun (en collaboration avec A. Vaillant). Paris, 1934. (= Rad JAZU 136, 223-248).
Melanges Jud Sache Ort und Wort. Jakob Jud zum 60. Geburtstag. Romania helvetica, 20. Minalo Minalo. Sofija.

Melanges Mladenov = Studia Mladenov (v.). Misao Misao, književno-politički časopis. Beograd

Merlo, Stagioni C. Merlo, I nomi romanzi delle stagioni e dei mesi. Torino, 1904. Mladenov S. Mladenov, Etimologičeski i pravopisenb rečnikb na bblgarskija knižovenb
ezik-ь. Sofija, 1941.
Meyer, Alb. G. Meyer, Albanesische Studien. Voll. 1-3. Beč, 1883-1896. Mladenov, Ge- S. Mladenov, Geschichte der bulgarischen Sprache. Leipzig, 1929.
Meyer, Ngr. G. Meyer, Neugriechische Studien." Voll. I-II. Beč, 1894. Voll. III-IV, schichte
Beč, 1895. Mladenov, Reč. S. Mladenov, Rečnikb na čuždite dumi ъ bblgarskija ezikī>. Sofija, 1932.
Meyer, Türk G. Meyer, Türkische Studien. Beč, 1893 (= SAW 128, nro 1). mlet. mletački
Meyer-Lübke, Gr. W. Meyer-Lübke, Grammatik der romanischen Sprachen. Voll. I —III, mlet.-tršć. mletačko-tršćanski
register. Leipzig, Raisland, 1890-1899. MLN Modem Language Notes. Baltimore.
MHISM Monumenta historico-iuridica Slavorum Meridionalium. Ed. JAZU, Za- MLR The Modem Language Review. London.
greb.
MN y Magyar Nyelv. Budimpešta.
MIG Mitteilungen des Instituts für oesterreichische Geschichtsforschungen. MNyTESz A magyar nyelv történeti-etimológiai szótára. Budapest, I, 1967. ss.
kratice XXVI kratice
kratice XXVII kratice

mod. moderno
Niederle L. Niederle, Manuel de l'antiquité siuvę. Paris, 1923 — 1926. Voll. I —II.
Mon. croat. = AC o,.).
Milles N. Nilles, Kalendarium manuale utriusque ecclesiae orientalis et occiden-
mong. mongolski talis. Oeniponte, 1896. Voll. I-Π.
Mon. rag. Monumenta ragusina. Zagreb, 1879, 1882 (= MSHSM 10, 13). niz. nizozemski
Mon. şerb. Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Răguşii. Beč, 1858. NJ Naš jezik. Beograd.
Moor E. Moor, Westungarn in Mittelalter im Spiegel der Ortsnamen. Szeged, 1936. NMH Neuphilologische Mitteilungen, Helsingfors.
mor. moravski nord. nordijski
MOr Le Monde Oriental. Uppsala. norv. norveški
Moravcsik C. Porphyrogenitus, De administrando imperio. Ed. Gy. Moravcsik-R. Novaković, Pom. S. Novaković, Srpski pomenici XV-XVIII veka (= G1SUD 42).
J. H. Jenkins. Budapest, 1949. Tom II: Commentary, par D. Obolensky.
London, 1962. Novaković, Zemlj. S. Novaković, Zemljište radnje Nemanjine. Beograd, 1877 (= GČ 2). .
mordv. mordvinski nperz. novoperzijski
Mosin V. Mošin, Ćirilski rukopisi JAZU. Zagreb, 1952. Voli. I—II. nprov. novoprovansalski
MPh Modern Philology. NR Nova revija. Makarska.
MPKJ Materiały i prace Komisyi językowej Akademiji umiejętności w Krakowie. NReč Naše Řeč. Prag, 1917. ss.
Kraków. NSt Narodna starina, Zagreb.
m. r. muškog roda NVCsl Národopisný věstník českoslovanský. Prag.
MR Morsko ribarstvo. Split. NVj Nastavni vjesnik. Zagreb.
MR1W Mitteilungen des Rumänischen Instituts in Wien. Beč. NyK Nyelvtudományi Közlemények. Budapest.
MSFOu Mémoires de la Société finno-ougrienne. Helsingfors. Nýt Nyelotudomány. Budapest.
MSHSM Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Zagreb. Ed. njem. njemački
JAZU.
MSI Le Monde Slave. Paris. Obnorskij S. Obnorskij, S. Barchudarov, Chrestomatija po istorii russkogo jazyka.
MSLP Mémoires de la Société de linguistique de Paris. Paris. Voll. I, II, 1-2. Moskva, 1938-49.
MSNH Mémoires de la Société néophilologique de Helsingfors. Helsinki. OChP Orientálja Christiana periodica. Roma.
Mussarla, Beitrag A. Mussarla, Beitrag zur Kunde der norditalienischen Mundarten. 1872 Olivieri D. Olivieri, Dizionario etimologico italiano. Milano, 1953.
(= DAW 22). Onomastica Onomastica. Ed. A. Dauzāt. Paris. 1947. ss.
MV en Mélanges linguistiques J. Vendryes. Paris, 1925.
Onomastica1 Onomastica. Wroclaw.
MW AG Mitteilungen der Wiener Anthropologischen Gesellschaft. Beč.
Opći śematizam Opći šematizam katoličke Crkve u Jugoslaviji. Sarajevo, 1939.
oset. osetski
n- novo-
osk. oskički
n. nominativ.
a osm. osmanlijski
Nahtigal R. Nahtigal, Slovanski jeziki. Ljubljana, 1952 .
Ostojić, Opatija I. Ostojić, Benediktinska opatija u Povljima na otoku Braču. Split, 1934.
Naselja Naselja Srpskih zemalja. Ed. SAN. Beograd.
Oštir, Beitr. K. Oštir, Beiträge zur alarodischen Sprachwissenschaft. Wien — Leipzig,
Nastavnik Nastavnik. Beograd.
1921.
nbug. novobugarski Oštir, Vögeln K. Oštir, Drei vorslavisch-etruskische Vogelnamen. Ljubljana, 1930.
NE Nova Evropa. Zagreb.
ne-ie. neindoevropski Papahagi T. Papahagi, Dicţionarul dialectului aromîn. Bucureşti, 1963.
Nemanu D. Nemanić, Čakavisch-kroatische Studien. Beč, 1883,.1884, 1885. (= SAW Parčić D. A. Parčić, Rječnik hrvatsko-talijanski. Zadar, 19013.
104, 105, 108). Pascu G. Pascu, Dictionnaire étymologique macédo-roumain. Bucureşti, 1924,
neol. neologizam 1925. Tomes I-II.
Neophilologus Neophilologus. Groningen. Pascu, Suf. G. Pascu, Sufixele rommeşti. Bucureşti, 1916.
NESt Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka. Ur. St. Stanojević. Za- Patsch C. Patsch, Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte
greb, 1925-1929. Voli. I-IV. der römischen Provinz Dalmatien. Beč, 1896. ss.
ngr. novogrčki Pauly- Wissowa = REKA (v.).
kratice kratice XXIX kratice
kratice XXVIII

J. Pawlowsky, Russisch-deutsches Wörterbuch. Riga —Leipzig, 1895. PS La Patrie Serbe. Paris.
Pawlovsky
Beiträge zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur. Ed. H. Paul, PSKjf Pitanja savremenog književnog jezika. Sarajevo.
РВВ
W. Braune, E. Sievers. Halle a. d. S. Рщсагіи S. Puşcariu, Etymologisches Wörterbuch der rumänischen Sprache. Heidel-
berg, 1905.
PE Pomorska enciklopedija. Zagreb.
Puşcariu, DLR = DLR (v.).
pehl. pehlevi
Puşcariu, Istrorom, S. Puşcariu, Studii istroromîne. Bucureşti, 1926—1929.
Pekmezi, Gramm. G. Pekmezi, Grammatik der albanischen Sprache. 1908.
Quatrième congrès Actes et mémoires du IV congrès international des sciences onomastiques.
Pénzig 0. Pénzig, Flora popolare italiana. Genova, 1924.
1954. Uppsala.
perz. perzijski
Rački F. Rački, Documenta históriáé chroaticae periodum antiquarii illustrantia.
Petersson, Beiträge H. Petersson, Vermischte Beiträge zur Wortforschung. Lund, 1922.·
Zagreb, 1877.
Petrovici, Caras. E. Petrovici, Graiul Caraşovenilor. Bucureşti, 1935.
Rad Rad JAZU. Zagreb.
PF Prace filologiczne. Varšava.
Radovi FFZ Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Zadar.
piem. piemontski Radovi NDBiH Naučno društvo BiH. Radovi. Sarajevo.
pik. pikardijski
Radovi SI Radovi Staroslavenskog instituta. Zagreb.
Pirana1 II nuovo Pirona. Vocabolario friulano. Ed. G. H. Pirona, E. Carletti, G. B.
Corgnali. Udine, 1935. RAL Rendiconti dell'Accademia dei Lincei. Roma.
PK? Prace Komisji językowej. Varšava. Ramovš, Gram. F. Ramovš, Historična gramatika slovenskega jezika. II. konzonantizem.
pl. •plural VII. dijalekti. Ljubljana, 1924, 1935.
Pleteršnik M. Pleteršnik, Slovensko-nemški slovar. Ljubljana, 1894-1895. Voll. I-II. Ramovš, Zgod. F. Ramovš, Kratka zgodovina slovenskega jezika. Ljubljana, 1936.
pl.t. · plurale tantum Rasprave Rasprave Instituta za jezik JAZU. Zagreb.
Pokorny J. Pokorny, Indogermanisches etymologisches Wörterbuch. Bern, 1949. ss. RAU Rozprawy Akademii umiejętności, w. fil. Krakow.
polap. polapski Razprave Razprave, izd. Znanstveno društvo za humanistične vede. Ljubljana.
pol j. poljski Rozprave AZU Razprave Akademije znanosti in umetnosti, razr. fil.-hist. Ljubljana.
Popović, Geschichte 1. Popović, Geschichte der serbokroatischen Sprache. Wiesbaden, 1960. RČAV Rozpravy České akademie. Prag.
Popović, IR D. Popović, Turske i druge istočanske reči u našen jeziku. Beograd, 1884. REB Revue internationale des études balkaniques. Beograd.
Popović, Sintaksa M. Popović, Sintaksa i rječnik žumberačkog dijalekta. Zagreb, 1941. Redhouse* J. W. Redhouse, Lexicon english and turkish. Carigrad, 1890. ss.
port. portugiški (portugalski) REHF Revue des études hongroises et fmno-ougriennes. Paris.
PPNP Prilozi za proučavanje narodne poezije. Beograd. REIE Revue des études indoeuropéennes. Paris.
PPP Prilozi za književnost, jezik, istorijų i folklor. Ed. Pavle Popović. Beograd. REKA Realenzyklopädie der klassischen Altertumswissenschaft. Ed. C. Pauly,
pra- pra- (npr. prabaltijski) G. Wissowa & comp. Stuttgart, 1892. ss.
prabalt. prabaltijski RES Revue des études slaves. Paris.
Prace Baud. Prace lingwistyczne ofiarowane Janowi Baudouinowi de Courtenay 1869 — Rešetar, Dram. M. Rešetar, Četiri dubrovačke drame u prozi iz kraja XVII. vijeka. Beograd,
1921. Kraków, 1921. 1922.
pra-ie. praindoevropski Rešetar, Kol. M. Rešetar, Die serbokroatischen Kolonien Süditaliens. Beč, 1911.
praslav. praslavenski Rešetar, Stok. M. Rešetar, Der štokavische Dialekt. Beč, 1907.
Prati A. Prati, Vocabolario etimologico italiano. Milano, 1951. Rešetar, Zb. M. · Rešetar, Dubrovački zbornik od god. 1500. Beograd, 1933 (Posebna
pred-ie. predindoevropski izdanja SAN 100).
Prellwitz W. Prellwitz, Etymologisches Wörterbuch der griechischen Sprache. Göt- reto-rom. retoromanski
tingen, 1905. 3
Premier congrès Premier congrès international de toponymie et d'anthroponymie. Actes REW W. Meyer-Lübke, Romanisches etymologisches Wörterbuch. Heidelberg,
et mémoires. Paris, 1939. 19353.
Preobražensky A. Preobražensky, Etimologičeskij slova» russgago jazyka. Voll. I —II. rez. režijski
Moskva, 1910-1914. Trudy ORJAS, I, 1949. RFV Russkij filologičeskij věstnikb. Varšava.
PrGl Prosvetni glasnik. Beograd. RH Romanica helvetica.
Profous A. Profous, Místní jména v Čechách. Voll. I-IV. Prag, 1947-1957.
Rie. Ricerche slavistiche. Roma.
prôv. provansalski
XXX kratice
kratice kratice XXXI kratice

RIEB = REB (v.). Savremenik. Beograd.
Suvremenik
RĪGI Rivista indo-greco-italica di filologia, lingua ed antichità. Napoli, 1917—1937.
SAW Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften, phil.-hist. Cl. Beč.
RIJAZUZ Radovi Instituta JAZU u Zadru. Zadar.
SAZU Slovenska akademija znanosti in umetnosti. Ljubljana.
RIO Revue internationale d'onomastique. Paris.
SBAN Sbornikb na Bblgarskata Akademija na naukite. Kl. ist.-fil., Sofija.
RK S. Ristić-J. Kangrga, Rečník srpskohrvatskog i nemačkog jezika. II srpsko-
hrvatsko-nemački. Beograd, 1928. SbBob Jubileenb sbornikb... v čestb na S. S. ВоЬсе ъ. Sofija, 1921.
SbFil Sborník filologický. Prag.
ŘKA = RAU (v.).
Revue de linguistique romane. Paris. SbMS Sborník Matice slovenskej. Turčanský sv. Martin.
RLR
Romania. Paris. SbNUN Sbornikb za narodni umotvorenija i narodopisb. Sofija.
Ro
G. Rohlfs, Etymologisches Wörterbuch der unteritalienischen Gräzität, SbORJAS Sbornikb Otdělenija russkago jazyka i slovesnosti. Lenjingrad (Petrograd).
Rohlfs
Halle, 1930. SbPast Slovanský sborník prof. Františeku Pastrnkovi 1853—1923. Prag, 1923.
Rohlfs, Diz. Cal. G. Rohlfs, Dizionario dialettale delle Tre Calabrie. Voli. I-HI. Haiie- SbŠiš Sbornikb ъ čestb na I. D. Šišmanovb. Sofija, 1920.
Milano, 1932-1939.
S b Vaz Ivan Vazovb. Životb i tvorčestvo. Za 70. god. Sofija, 1920.
Rohlfs, Gramm. G. Rohlfs, Historische Grammatik der italenischen Sprache und ihrer
Mundarten. Bern, 1950-1954. Voll. I-III. SbZub Sborník vydaný na pamět... J. Zubatého. 1885-1925. Prag, 1926.
1872-1877.
rom. romanski
Schmeller A. Schmeller, Bayerisches Wörterbuch. Bearb. von G. K. Fromann.
Romanoslavica Romanoslavica.
München, 1872—1877.
Románsky S. Románsky, Lehnwörter lateinischen Ursprungs im Bulgarischen. 1909
Schneeweis E. Schneeweis, Die deutschen Lehnwörter im Serbokroatischen in kultur-
(= JberRI 15).
geschichtlichen Sicht. Berlin, 1960.
ROr Rocznik oryentalistyczny. Kraków.
Schneeweis, Grdr. E. SchneeweiSi Grundriss des Volksglauben und Volksbrauchs der Serbo-
Rosamani E. Rosamani, Vocabolario giuliano. Bologna. І958.
kroaten. Celje, 1935.
Rospond, -itj- S. Rospond, Poludniowo-slovianskie nazwy miejscowe z sufiksem -itj-
Schröder O. Schrader, Reallexikon der indogermanischen Altertumskunde. Berlin,
Kraków, 1937.
1917-19292.
RostaÌng Ch. Rostaing, Les noms de lieux. Paris, 1948.
J, Rozwadowski, Questiones grammaticae et etymologicae. Krakow, 1897 — Schrader-Nehring = Schrader (v.).
Rozwadowski,
Quest. 1900. Voll. 1-2. Schuchardt H. Schuchardt, Slawo-deutsches und slawo-italenisches. Graz, 1884.
Rozwadowskij Stud. J. Rozwadowski, Studia nad nazwami vod slovianskich. Kraków, 1948 Schuchardt, Rom. H. Schuchardt, Romanische Etymologien. Beč, 1898—1899. Voll. I —II.
RPh Romance Philology. Berkeley, Etym.
Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog govora. Ed. SAN (U), Schütz J. Schütz, Die geographische Terminologie des Serbokroatischen. Berlin, 1957.
RSAN
Beograd. SCL Studii şi cercetări linguistice. Bucureşti.
RSi Rocznik slawistyczny. Revue slavistique. Kraków, SDZb Srpski dijalektološki zbornik. Beograd.
ПИП. rumunjski Seliščev A. M. Seliščev, Slavjanskoje naselenije v Albaniji. Sofija, 1931.
rus. ruski Sella P. Sella, Glossario latino-italiano. Città del Vaticano, 1944 (= Studi e
rus.-cslav. rusko-crkvenoslavenski testi 109).
RY Revue yougoslave. Paris. SEW E. Berneker, Slavisches etymologisches Wörterbuch. I Α-Mor. Heidelberg,
1908-1913.
SA L. Sadnik-R. Aitzetmüller, Handwörterbuch zu den altkirchenslavischen SEZb Srpski etnografski zbornik. Beograd.
Texten. 1955. SHPr Starohrvatska prosvjeta. Split-Zagreb,
SAN Srpska akademija nauka (i SANU = Srpska akademija nauka i umetnosti). sic. sicílski
Sandfeld K. Sandfeld, Linguistique balkanique. Paris, 1930. Simeon R. Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Zagreb, 1969.
sanskr. sanskrtski Voli. I-II.
SANU = SAN (v.). Simonami D. Simonović, Botanički rečník. Beograd, 1959.
sard. sardski Simányi Sz. Simonyi, Die ungarische Sprache. Strassburg, 1907.
SAU Sprawozdania z czyności i posiedzeń Akademiji umiejętności w Krakowie. sir. sirski
Kraków. sjev. . sjeverno-
kratice XXXII kratice
kratice XXXIII kratice

SKGl Srpski književni glasnik. Beograd.
SpTNW Sprawozdania z posiedzeń Komisiji językowej Towarzystwa naukowego
Skok, Dol. P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran. Split, 1934. Warszawskiego. Varšava, 1937. ss.
Skok, Hron. P. Skok, Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. godine. Zagreb, 1951. sr- srednjo- (v. srlat.)
Skok, Osn. P. Skok, Osnovi romanske lingvistike. Zagreb, 1940. Voli. I —III.
SRAZ Studia romanica et anglica zagrabiensia (v. SRŽ). Zagreb.
Skok, Poj. P. Skok, Pojave vulgarno-latinskog jezika na natpisima rimske provincije
Dalmacije. Zagreb, 1915. srbug. srednjobugarski

Skok, Pregled P. Skok, Pregled francuske gramatike. Zagreb, 1938-1939. Voli. I-II. srdnjem. srednjodonjonjemački

Skok Slav. P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Zagreb, 1950. srengl. srednjoengleski
Voli. I-II. srgr. srednjogrcki
Skok, Suff. P. Skok, Die mit den Suffixen -ācum, -ānum, -ascum und -uscum gebil- srlat. srednjovjekovni latinski
deten südfranzösischen Ortsnamen. Halle a. S., 1906.
srnjem. srednjonjemački
Skok, Term. P. Skok, Naša pomorska i ribarska terminologija (od koga năucise jadranski
Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo). Split, 1933. srp. srpski
Skok, Verb. P. Skok, Die Verbalkomposition in der romanischen Toponomastik. Halle srperz. srednjoperzijski
a. S., 1911. sr. r. srednjeg roda
si. (i) slijedeće strane (v. ss.), srvnjem. srednjovisokonjemački
slav. slavenski SRŽ Studia romanica zagrabiensia (od br. 5 SRAZ).
Slávia Slávia, časopis pro slovanskou filológii. Prag. ss. (et) sequentes (= i slijedeće strane, godine, i tako dalje)
Slawski F. Slawski, Słownik etymologiczny języka polskiego. Kraków, 1952. ss. SSGW Sitzungsberichte der sächsischen Gesells;haft der Wissenschaften,
SIE Slovenski etnograf. Ljubljana. st- staro-
SIGI Slavjanski glasb. Sofija, Stampa R. A. Stampa, Contributo al Lessico preromanzo dei dialetti lombardo-
slov. slovenski -alpini e romanici. Zürich & Leipzig, 1937 (= RH 2).
Slovan Slovan. Ljubljana. Starinar Starinar. Beograd.
Slovo Slovo. Časopis Staroslavenskog instituta. Zagreb. Starine Starine. Ed. JAZU, Zagreb.
SlPohl Slovanské pohlády. Turčanský sv. Martin. StB Studi bizantini. Roma,
SIR The Slavonic Review. London. stbug. starobugarski
SlRev Slavistična revija. Ljubljana. stcslav. starocrkvenoslavenski
SlRu Slavische Rundschau. Berlin, stčak. staročakavski
slvč. slovački stčeš. staročeskí
SO Slávia Occidentalis. Poznaň. stdalm. starodalmatski
SOF Südostforschungen. Leipzig. Stender-Petersen A. Stender-Petersen, Slavisch-germanische Lehnwortkunde. Göteborg,
Solmsen F. Solmsen, Indogermanische Eigennamen als Spiegel der Kulturgeschichte. 1927.
Heidelberg, 1922. stengi. staroengleski
Solovjev A. V. Solovjev, Odabrani spomenici srpskoga prava (od XII do kraja XV stfr. starofrancuski
veka). Beograd, 1926.
stgerm. starogermanski
Sophocles E. A. Sophocles, Greek Lexicon of the Roman and Byzantine Periods. New-
-York, 1900. stgr. starogrčki
SpBA Spisanie na Bblgarskata Akademija na naukite. Sofija. sthrv. starohrvatski
SpKA Sprawozdania z posiedzeń Akademii umiejętności w Krakowie. Kraków, stind. staroindijski
1890-95. stir. staroirski
Spomenica Spomenica. Beograd. stiran. staroiranski
Spomenik Spomenik SAN. Beograd. stisl. staroislandski
Sporn, srp. Spomenici srbbski od 1395. do 1423. to est pisma pisana od Republike du- stilai staroitalski
brovačke kraljevima, despotima, vojvodama i knezovima srbbskiem, bosan-
skiem i primorskiem. Prepisao s dubrovačke arhive M. Pucić. Beograd, 1858. stlat. starolatinski
stlit. starolitavski

III P. Skok: Etimologijski riječnik
kratice XXXIV kratice kratice XXXV kratice

stlomb. starolombardijski Šloser, Korn. J. Schlosser, Fauna kornjaša. Voli. I-IH. Zagreb, 1877-1879.
stmadž. staromadžarski španj. španjolski
stmlet. staromletački Stefanie, Rkp. V. Stefanie, Glagoljski rukopisi JAZU. Voli. I-II. Zagreb, 1969-1970.
stnord. staronordijski JAZU
Stojanović, Sporn. Lj. Stojanović, Spomenici na srpskom jeziku. Stari srpski zapisi i natpisi. Stefanie, Rkp. Krk V. Stefanie, Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb, 1960.
Beograd, 1902—1923 (= Zbornik za istorijų, jezik i književnost, I, II, III, stok. štokavski
IV).
Štrekelj K. Štrekelj, Zur slavischen Lehnwörterkunde. Beč, 1904 (= DAW 50,
Stokes, Ürkek. W. Stokes, Urkeltischer Sprachschatz. Göttingen, 1894. nro 3).
stperz. staroperzijski Štrekelj, Prinosi K. Štrekelj, Prinosi k poznavanju tujih besed v slovenščini. Ljubljana,
Stari pisci hrvatski. Ed. JAZU. Zagreb. 1887.
StPH
Šulek B. Šulek, Deutsch-kroatisches Wörterbuch. Zagreb, 1960. Voll. I-II.
Striedter-Temps H. Striedter-Temps, Deutsche Lehnwörter im Serbokroatischen. Berlin,
1958. Šulek, Im. B. Šulek, Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb, 1879.
Strohal, Cvet R. Strohal, Cvêt vsake mudrosti. Zagreb, 1910. Šurmin Đ. Šurmin, Hrvatski spomenici. Acta croatica, 1100—1499. Zagreb, 1898.
strus. staroruski švap. švapski
stsaks. starosaksonski sved. švedski
stskand. staroskandinavski
Tagliavini, Mars. C. Tagliavini, II »Lexicon Marsiliamim«, dizionario latino-rumeno-unghe-
stsrp. starosrpski rese del sec. XVII. Bucureşti, 19.30.
stšpanj. starošpanjolski tál. talijanski
stštok. staroštokavski Tamas L. Tarnas, Etymologisch-historisches Wörterbuch der ungarischen Elemente
sttal. starotalijanski im Rumänischen. Budapest, 1966.
sttosk. starotoskanski tát. tatarski
sttur. staroturski ТВ Tommaseo-Bellini, Dizionario della lingua italiana. 1865.
Studia Mladenov Studia linguistica in honorem ас. S. Mladenov. Sofija, 1957. Theol. Blatier Theologische Blätter.
StudiE Studi Etruschi. Firenze. Thesaurus Thesaurus linguae latináé. Leipzig, 1900. 'ss.
stval. starovalonski Tiktin H. Tiktin, Rumänisch-deutsches Wörterbuch. Bucureşti, 1895-1925. Voll.
stvnjem. starovisokonjemački I-III.
SupK lura Sancii Petri de Gomai (Supetarski kartular). Ed. V. Novak, lingvistička TÍŽ Tauta ir Žodis. Kaunas.
analiza P. Skok. Zagreb, 1952. Tkalčić I. Tkalčić, Povjestni spomenici... grada Zagreba. Monumenta civitatis
Sušak J. Hamm, M. Hraste, P. Guberina, Govor otoka Suska. Zagreb, 1965 Zagrabiae. Zagreb, 1889. ss.
(= HDZb 1). Tkalčić, Sporn. I. Tkalčić, Povjestni spomenici zagrebačke biskupije. Monumenta episco-
patus Zagrabiensis. Zagreb, 1873 — 1874.
sveslav. sveslavenski Voli. I-II.
Symbolae Rozw. Symbolae grammaticae in honorem J. Razwadowski. Kraków, 1927 — 8. toh. toharski
Voll. I-II. Torp A. Fick, Vergleichendes Wörterbuch der indogermanischen Sprachen, Bd.
SZb Svetosavski zbornik. Beograd. 3 Urgermanisches Sprachenschatz, von A. Torp. Göttingen, 1909.
Szombathely, Tršć. M. Szombathely, Statuti di Trieste. Trst, 1930. 1935. tosk. toskički
statut toskn. toskanski
P. Šafárik, Památky drecniho písemnictva Jihoslovanuv. Prag, 1851. Trautmann R. Trautmann, Baltisch-slavisches Wörberbuch. Göttingen, 1923.
Šafárik, Parň.
16
Setka J. Setka, Hrvatska kršćanska terminologija. Šibenik-Makarska, 1940—1965. Troisième congrès Actes du IIP" Congrès international d'études byzantines. 1930.
Voli. I-III. Trombetti, Glott. A. Trombetti, Elementi di glottologia. Bologna, 1923.
Šišić F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925. Trombetti-, Saggio A. Trombetti, Saggio di antica onomastica mediterranea. Beograd., 1925.
Školjić A. Škaljić, Turcizmi u narodnom govoru i narodnoj književnosti Bosne i tršć. tršćanski
Hercegovine. Sarajevo, 1957. Voli. I —II.
tršć.-mlet. tršćansko-mletački
Škaljić* A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo, 1965.
Trubačev, Term. O. N. Trubačev, Istorija slavjanskih termínov rodstva i nekotoryh drevnejših
Šloser, Fl. J. Schlosser-L. Farkaš-Vukotinović, Flora croatica. Zagreb, 1869. termínov obščestvenoga stroja. Moskva, 1959.
kratice XXXVI kratice kratice XXXVII kratice

Truhelka, Sporn. Ć. Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive. Sarajevo, vlat. vulgarno-latinski
1911. visokonjemački (hochdeutsch)
vnjem.
tur. turski
vog. vogulski
tur.-tat. turskotatarski 2
Vandrák W. Vondrák, Vergleichende slavische Grammatik. Göttingen, 1924—1928 .
U unij ati 2
C. Uhlenbeck, Kurzgefasstes Wörterbuch der altindischen Sprache. Amster- Vondrák, Aksi. W. Vondrák. Altkirchenslavische Grammatik. Berlin, 1912 .
Uhlenbeck
dam, 1898. VR Vox romanica. Ženeva.
UJb Ungarische Jahrbücher. Vrela Vrela i prinosi. Sarajevo.
ukr. ukrajinski vrus. velikoruski
umbr. umbri j ski
vtur. vulgarnoturski
UP Učilišten pregled. Sofija.
Vujaklija M. Vujaklija, Rečnik stranih reči i izraza. Beograd, 19542.
UZ Učenie zápisky. Odesa.
vulg. vulgarno-
v- vulgarno- (v. vlat.) VVr Vizantijskij vremennik. Peterburg, 1894. ss.
V- visoko- (v. vnjem.)
Walde-Hof mann A. Walde, Lateinisches etymologisches Wörterbuch. Ed. J. B. Hofmann.
V- veliko- (v. vrus.) Heidelberg, 19383.
V. vidi Wartburg W. v. Wartburg, Französisches etymologisches Wörterbuch. Bonn, 1925. ss.
VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Split.
Weigand-Dorič G. Weigand, Bulgarisch-deutsches Wörterbuch. Hrsgb. von A. Doric.
VAI Vestnikb arheologu i istorii. Lenjingrad (Peterburg), 1885—1918. Leipzig, 19436.
Vaillant, Gramm. A. Vaillant, Grammaire comparée des langues slaves. Paris, 1950. ss. Voll. Weigand-Hirt L. K. Weigand-H. Hirt, Deutsches Wörterbuch. Giessen, 1909-1910.
I-II. Voll. I-II.
Vaillant, Manuel A. Vaillant, Manuel du vieux slave. Paris, 1948. Voli. I —II. WP A. Walde, Vergleichendes Wörterbuch der indogermanischen Sprachen.
Vaillant, Zlătarii A. Vaillant, La langue de Dominko Zlatarić, poète ragusain de la fin du Ed. J. Pokorny. Berlin, 1928-1932. Voll. I-III.
XVI siècle. Paris, 1928-1931. Voli. I—II. WSI Die Welt der Slaven. Wiesbaden.
val. valonski WuS Wörter und Sachen. Heidelberg.
VAR Vjesnik Državnog arhiva na Rijeci. Rijeka. WZKM Wiener Zeitschrift für die Kunde des Morgenlandes. Wien, 1887. ss.
Vasmer M. Vasmer, Russisches etymologisches Wörterbuch. Heidelberg, 1950-
1958. Voll. I-III.
Zapisi Zapisi, časopis za nauku i književnost. Cetinje.
Vasmer, Alb. M. Vasmer, Studien zur albanesischen Wortforschung. Dorpat, 1921.
Zapyšky UÀ Zapyšky ist.-fil. vod. Ukrajinskoj Akademiji.
Vasmer, GL M. Vasmer, Die griechischen Lehnwörter im Serbokroatischen. Berlin,
1944. ZbBP Zbornik u čast Bogdana Popovića. Beograd, 1929.
Vasmer, GSl M. Vasmer, Greko-slavjaňskije etjudy. Lenjingrad, 1909. ZbDan Daničićev Zbornik. Beograd-Ljubljana, 1925.
Vasmer, SGr M. Vasmer, Die Slaven in Griechenland. Berlin, 1941. ZbFFB Zbornik Filološkog fakulteta. Beograd.
VĂZ Vjesnik kr. državnog árkivá u Zagrebu. Zagreb. ZbFL Zbornik za filologiju i lingvistiku. Novi Sad.
VGSN Věstník královské české společnosti nauk. Tr. fil.-hist.-jez. Prag. ZbIJK Zbornik za istorijų, jezik i književnost. Beograd.
ved. vedski ZbJ Jagićev zbornik (v.).
Veda Veda, dvomesečnik za znanost in kulturo. Gorica. ZbMH Zbornik Matice Hrvatske o tisućgodišnjici hrvatskog kraljevstva. Zagreb,
VEM Vjesnik Etnografskog muzeja. Zagreb. 1925.
Venae Venac, književni omladinski list. Beograd. ZbMS Zbornik Matice Srpske. Novi Sad.
Vežić, Urbar M. Vežić, Urbar hrvatsko-slavonski. Zagreb, 1882. ZbNŽ Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Zagreb. Ed. JAZU.
VHAD Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva. Zagreb. ZbRFFZ Zbornik radova Filozofskog fakulteta. Zagreb.
VHDA Vjesnik hrvatskog državnog arhiva. Zagreb. ZbS Zbornik Ferdi Šišiću 1869-1929. Zagreb, 1929.
VHZA Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog árkivá. Zagreb. ZbTom. Zbornik kralja Tomislava. Zagreb, 1925.
Vijenac Vijenac, zabavi i pouci. Zagreb 1869. ss. ZbZKG Zbornik Zagrebačke klasične gimnazije 1607—1957. Zagreb, 1957.
Vincent, Toponymie A. Vincent, Toponymie de la France. Bruxelles, 1937. ZbZN Zbornik Zagrebačke biskupije. Zagreb, 1944.
Vinja, Notes V. Vinja, Notes étymologiques dalmates en marge au REW, I (=
RLR 21), II, III (= SRAZ 7 i 23, s indeksom).
ZCPh Zeitschrift für celtische Philologie.
kratice XXXVIII kratice

ZDMG Zeitschrift der deutschen Morgenländischen Gesellschaft. Göttingen,
Leipzig, Wiesbaden.
ZDWf Zeitschrift für deutsche Wortforschung. Strassburg, 1901. ss.
zend. zendavesta
Zett, Beiträge R. Zett, Beiträge zur Geschichte der Nominalkomposita im Serbokroatischen.
Köln-Wien, 1970.
ZHI Zbornik Historijskog instituta JAZU. Zagreb.
ZIP Zeitschrift tür indogermanische Forschungen.
ZNF Zeitschrift für Namenforschung (v. ZONF).
ZNO Zápisky Neofilologičeskogo Obščestva.
ZOG Zeitschrift für osteuropäische Geschichte. Berlin, 1911. ss.
ZöG Zeitschrift für die österreichischen Gymnasien. Beč, 1850. ss.
ZONF Zeitschrift für Ortsnamenforschung (öd vol. 14: ZNF). München, Berlin.
Zore, Ρα/У. L. Zore, Paljetkovanje po oblasti našega jezika. Zagreb, 1892 — 1907 (= Rad
JAZU 108, 110, 114, 115, 138, 170).
Zore, Rib. L. Zore, O ribanju po dubrovačkoj okolici (= Arkiv za povjestnicu jugo-
slavensku 10).
Zore, Tuđ. L. Zore, Dubrovačke tuđinke. Beograd, 1895 (= Spomenik SAN 26).
ZR Zadarska revija. Zadar.
ZRPh Zeitschrift für romanische Philologie. Halle. ETIMOLOGIJSKI RJEČNIK HRVATSKOGA
ZRSAN Zbornik radova SAN. Beograd. ILI SRPSKOGA J E Z I K A
ZSlaw. Zeitschrift für Slawistik. Berlin.
ZSPh Zeitschrift für slavische Phiologie. Berlin—Leipzig.
ZŠevč. Zapiski naukovoga tovarištva imeni Ševčenka. Lavov.
ZTNT Zapiski Towaristwa naukowega w Toruniu. Torun.
Zubatý, Stud. J. Zubatý, Studie a články. Prag, 1945, 1949. Voll. I-II.
ZVSF Zeitschrift für vergleichende Sprachforschung. Berlin. 1852. ss.
ZVŠ Zapisy Vysoki' školi. Odesa.

Ž Žumberak (za ŽK i ŽU, v. K i U).
ZA Živa antika, Skopje.
Život Život. Zagreb.
ŽMNP Žurnal Ministerstva Narodnogo prosveščenija. Peterburg (Lenjingrad),
1867. ss.
ž. r. ženskog roda
ŽS Življenje in svet. Ljubljana.
A
a-prvobitno uzvik dugouzlazne intonacije 1. sg. prezenta ste > ť e od glagola hbteti,
kao izraz čuđenja i iznenađenja, očuvan do upor. provansalsko seveals < lat. si velis,
danas u književnom jeziku i u narječjima stcslav. asce. Za ako upor. Musić, Slávia 8,
(npr. ŽK a, Kosmet a, ä te aa i aâ s nijan- 228. bilj. l, za aste isti, ASPh 29, 625, gdje
sama u značenju, v. Elezović, SDZb 4, 1), to drukčije tumači. Za ispuštanje α upor.
stoji prema ie. ã ili ō uz vokativ (Loewe, i u Pivi vecāko > véčko (Vuković, SDZb
KZ 54, 143). Kao uzvik pojačava se sa nu, 10, 379).
ni: tako anu u Pivi i Drobnjaku služi kao Kopulativ.no (v. Leskien, ASPh 22, l·) i
uzvik »kad se netko poziva da dođe« (cf. Vu- adverzativno značenje može se pojačati i sa:
ković, SDZb 10, 195: ànu malo da te vidu} 1. -že > -re > -r: ar »jer3 ta« (Vodice,
a ani u Crnoj Gori znači »eno« (Vuk, v, ARj Istra) u istom značenju u kojem se javlja i
l, 90). Slično u Kosmetu an znači suprotno ač > as (v. Tentor, JF 5, 202) < ašto (upor.
od nemoj, s paralelnim ante za drugo lice čak. zač prema zašto) : ar se svak uskaje, znajte
plurala, slično kao što děde ima dedete i nuda stanovito, ki godi puštaje skrovná za očito
nudate (ŽK). (Menčetić, StPH 2, 333). U kajkavskom se
Ovaj se uzvik veže i sa o, oh, oj i sa -va kopulativno a veže sa da i и + da > ada,
(ava za potvrđivanje i uvjeravanje, v. tuma- pisano adda, i anda (17. v., cf. Valjavec, Kres
čenje koje se daje niže pod ami. 1886, 242-51, i ASPh 12, 522), oboje u zna-
U praslavensko doba a nije imalo protezu čenju »dakle«.
(Bruckner, KZ 46, 205). Iz interjekcije razvio 2. u štokavskom sa ma > ama (Vasmer,
se veznik za protivnost u značenju fr. RSL 3, 260).
mais, lat. sed, njem. aber i kopula u značenju Kao m o r f o l o š k i elemenat a se javlja:
lat. et. Ovo se značenje može pojačati poka- a) u deklinaciji: od indoevropskih vremena
znim zamjenicama srednjega roda: à to »eto«, u femininima na -a prema maskulinu na -o
a ono (14. v.) > ano, u starije vrijeme avo (tip servus: serva): zmãj —; zmija, susjed-su-
< a -į- evo (14—16. v., kod dubrovačkih sjeda, gospođin—gospođa, tast —tašta, žena,
pisaca i drugdje u starijem jeziku), ase (na snaha, teta (tetki}, ШЪа, riba; -a kolek-
stećcima) < a + se (v. saj} »evo, gle«. Adver- tivnog značenja od indoevropskih vremena:
zativno značenje dobiva još enklitiku li: ali, gospoda, vlastela, rašireno sa ./': braća prema
u narječjima ài, upór. i dal. Starina se oči- brat, pl. brati; b) u tvorbi riječi: 1. kod nomina
tuje u akcentu i nerastavljivosti u izgovoru agentis: sluga, uhoda, velmoza, preteča, drvo-
i pisanju. Rastavlja se u vezi s veznikom a da. djelja, junoša, vojvoda, vinòpija, vodopija,
Adverzativno ali dolazi uvijek na prvom noćobdija, vladika, pejorativno značenje: de-
mjestu, no u narječju s'e također govori prema bèlguza, luda, lola; hipokoristici: Jíva, Pêra
njem. on al ne zna (ŽK). Može pojačati i afir- (ŽK, v. ASPh 20,530); 2. postverbalia abstracta
maciju:, ada < a + da (SDZb 9, 129). i concreta: hvala, plata (od platiti), plaća
Kopulativno α (upór. češko α) dobiva upitnu (od plaćati), trka, prisega, klada, muka, nužda,
zamjenicu srednjega roda ko: ako (glede ak- rózga, ruda, tuga, ruka, vlaga, groza; takvo
centa upor. ali), kad postaje uvjetni veznik se -a od slavenskih nomina agentis prenosi
(v. ako) koji u hrvatskokajkavskom, slovens- zbog deklinacije i na turcizme: Sarajlija,
kom i bugarskom jeziku dolazi i bez α (upor. kujundžija, bena (< tur. bon), kao i na stare
ŽK ko bude lipo) i u prijevoju če »lat. si, njem. maskuline na -ü: scđii > sudija, suda, tepbčii
wenn«. Starosrpsko aie istoga značenja sadrži > tepčija, i na neke posuđenice iz madžar-
u drugom elementu mjesto -ko = če 3. skoga jezika: bitanga. Femininum kao oznaka
abdal àbis
abdâl

Spirų). Proširio se do u Istru (Vodice) i u fabet m i, prema bizantinskom izgovoru, al-
konkréta (ruda, črta, vŕba, prítka, rózga, gòra, prijedlogom a < ad i deminutivnim sufiksom Sloveniju (budalo, Ribarić, SDZb 9, 136, fàvit, naziv nastao prema grčkom nazivu po-
voda, lúka, vuna, slama itd.) prenosi se i na -inus > -ino. Lat. baiare onomatopejskog po- gdje je -o mjesto -a). U Kosmetu postoji jpš četnih slova α i β; odatle pridjev alfabetskī
tuđice : kórpa < njem. Korb, falinga, f minga, drijetla > tal. badare »otvoriti usta, blejati«, složenica š'er-budala »osoba koja se pravi i prefiksalna složenica analfabet m »čovjek koji ne
pèrla, cenila (turcizam od ar. kenef), podù- posuđeno u badati, -am impf. (Molat, kajk.) budala« (v. šer). Odatle su naše izvedenice: zna čitati« (od gr. prefiksa αν- i lat. in-, ie. n
mijēnta < lat. fundamentum (ovo bi mogao »mariti«. Od talijanske sintagme stare a bada budaliti = budàlisati, obrazovane pomoću koji služi za negiranje značenja osnove pred
biti i lat. pl. n.). Najvažnija je pojava da se > abbadare je abađati, -am (Perast; Potomje, -iti i -isati, pridjev kakvoće budalast (sin. kojom se nalazi) i izvedenica obrazovana s po-
ovo -a prenosi i na imena rijeka predindoev- Pelješac) »osvrtati se, svraćati pažnju«. Odatle luckast) izveden- pomoću sufiksa -äst (v.) ; moću sufiksa -izam: analfabetizam, gen. -гота
ropskog porijekla: Drava < Dravus, Kupa postverbal obad m (Šibenik: ne daje mi abada). radna imenica obrazovana pomoću sufiksa (s takvim se akcentom danas govori) »nepi-
< Colapis, Sava < Savus, Una < Oenus, Sa zamjenom tal. prefiksa domaćim: obàdat, -as (v.): budalāš, augmentativ na -ina: bu- smenost, neznanje čitanja«. Grčki naziv άλφα
Soča < Sontius, Sana, Lonja, pored Dunav, -am impf. (Dubrovnik, Cavtat, Crna Gora) dalina; apstraktum od nepotvrđenog pridjeva (alfa) za slovo α je posuđenica iz hebrejskoga
Bosut, Lom < Almus, kod kojih je latinski »mariti, obazirati se«, isto na -z'raiz < njem. budalaški sa sufiksom -(j)ina: budalaština = afe/, koje je tamo naziv za a. Sama hebrejska
maskulinuin ostao. U Bojana, Mrsunja < -ieren: obadírati = obadijèrati, -dijerãm (Lika), budaleština (Šibenik, Palikuća 1771), gdje je riječ 'elef < semitskog 'alf znači upravo
Marsonia i Mlava < Malva (?) ostao je la- koji se u kajkavskom javlja i kao abadirati nastala zamjena sufiksa prema lupeština (v.). »vo« jer veliko A naliči na volujsku glavu. Taj
tinski femininum. Može se misliti da je u (Kr). Taj talijanizam nalazi se u slovenskom, Prema Koršu, ASPh 9, 493, riječ nije arapska, se znak razvio iz egipatskoga ideografskog
prvoj kategoriji latinski rod promijenjen prema češkom i poljskom jeziku. nego čagatajska butalag »glup«, od buta »klada«, pisma. U govoru učenih ljudi upotrebljava
slavenskom apelativu reka f. Kako su rijeke Lit.: ARj 8, 298. Cronia, ID 6. REW* v. ASPh 29, 627, i Elezović, JF 14, 204. U se izraz alfa i omega u značenju »početak i
bile divinizirane, može se raditi i o rodu ve- 988. DEI 3, 401. Štrekelj, ASPh 12, 452. arbanaskom bez dočetnoga -a: budal, v. GM svršetak«, a nalazi se već kod Marulića koji
zanom na primitivnu religiju; c) u izražavanju 50. Za ostalu literaturu v. SEW 96, Mladenov ga je uzeo iz Apokalipse I8 te mu daje značenje
durativnog vida kod glagola : platiti pf. prema abája ï, prema Vuku još baja f; oboje se
48. Miklošič 23. ARj s. v. Măreţii 306-7. u stihu: On je alfa i o, početak tere fin ( =
plaćati durativum < plati+a+ti, roditi pf. govori u Dalmaciji; pored toga prema istom
àbdest = àvdest (obično kao objekt uz svršetak).
prema rađati impf. < radz + α + ίζ, sjeći < vrelu abájija i abájlija f »konjski pokrovac na
glagol uzeti) »umivati se po islamskom zakonu Lit.: ARj \, 29. 67. 126. W P 2, 320. Mla-
*sěkti prema stjecati impf.; d) fakultativna sedlu«. Balkanski turcizam iz oblasti konjske
prije molitve«; prema našem pridjevu obra- denov 3. Elezović l, 5.
deiksa u sufiksu priloga mjesta: sad — sada, terminologije. Nalazi se još samo u rumunjskom
abai i odatle u deminutivu abăioară obrazo- zovanom s pomoću općeg pridjevnog sufiksa
kad — kada, kud — kuda. Može se zamije-
vanom pomoću latinskog sufiksa -oară < -ola. -ъп àvdesní (Vuk), poimeničen s pomoću abemàrija f (Dubrovnik, Zore) = (s afe-
niti sa e. Ulazi u narječjima i u glagolske pri-
Rumunjske riječi znače isto što sahraca < -iça àvdesnica »ubrus čim se muslimani rezom a-) vamarija (hrv., južna Italija) »an-
loge na -vši, -ci: pjevajuća za pjevajući (Pavi-
tur. çaprak »pokrov za sedlo, konjski pokrov« otiru kad uzmu avdest« (Vuk), nastadoše naši đeosko pozdravljenje«. Od tal. avemmaria <
čić). Zamijenio je -i u veoma < velmi.
(Lokotsch 395). Prema Daničiću od tur. (bolje oblici bez dočetnoga t: àbdes (Crna Gora) = lat. ave Maria »zdravo, Marijo!«, anđeoske
Lit.: ARj 1,82. 67-74. 90. 91. 93. 94. 122. avdes = ãvdes (Kosmet, Elezović 2, 491 ; ondje riječi upućene Bogorodici.
Meillet, MSLP 20, 108-110. Bruckner, ASPh ar.) 'abai, 'abaji. Oblik abăjlija turciziran je
kod nas prema brojnim našim izvedenicama imamo i složenicu avdesăna f, v. -ana). Riječ se Lit.: Wędkiewicz, RSl 6, 235.
10, 184. 11, 130. Bruckner 1. SEW 21. Λίζ-
klošič 1. Trautmann 1. Măreţii 256. Leskien na -li (v. -lija). nalazi i u bugarskom i arbanaskom je-
§§ 356, 437, 459, 485. Vandrák l, §§ 428—441. ziku. Balkanski religiozni turcizam koji po- àbis m (Dubrovnik) »zla godina« (meta-
Lit.: ARj l, 28. tječe od perzijske složenice ab »voda« i dest
Jagić, ASPh 31,553. Elezović 1,15. fora, s pridjevom božji), s denominálom i
abàrat pf. (Smokvica, Korčula; primjer: »ruka«. Oba su elementa indoevropske riječi. prefiksom s- : sabisati se pf. (Dubrovnik) »pro-
aba f »grubo sukno i od njega napravljen kosa ti je lako abarat) »prevariti ptice^ divljač Dočetno -i može analogijom prijeći i u -г: pasti, prosjesti se«. Odatle postverbal sàbis
ogrtač«, odatle pridjev materije abeti < aba i ribe, izazvati kod njih opreznost kod lova avdez (prema bes > bez, gen. beza). m (Polj ica, od vitra). Zoranie ima abes, u ko-
+ -en, poimeničen pomoću sufiksa -jak (v.): nesmišljenim činom, tako da uvide klopku, Lit.: ARj l, s. v. Elezović, NJ, n. s., l, jem je e mjesto i kao u tal. gesso < gr. gyp-
abènãk, gen. -aka m »kapa od abe«, radna npr. kod ribe ješkom koja ne odgovara«. 154. i si. GM 1. sos. S umetnutim m (tip dumbok) pred labi-
imenica izvedena pomoću turskog sufiksa Očito od lat. aberrare, dosada potvrđeno abeceda f »kolektivni naziv za sva slova jalom ambiz (Bosna, Ljubuški) = àmbis (Vuk,
-džija (v.): abadžija m »koji gradi odijela od od zapadnoromanskih jezika samo u log. nekoga pisma«, nastao od prva četiri slova Dubrovnik) = âmbis (Kosmet) »propast, bez-
abe«, odatle prezime Abadžić (< -đžijić), aerrare »varati«. latiničke abecede abcd; odatle naše izvede- danica, bezadnjica, provalija«. Denominál na
posvojni pridjev abadžijin »koji pripada abadži- Lit.: REW3 19. nice s pomoću sufiksa -ar (v.): abecedar, -ara, -ati: àmbisati se pf. (Vuk, Crna Gora) »dirumpi«.
ji«; odatle abadžīnica »radnja abadžijina«, određeni pridjevi abecèdãrskl, abecední. Po- Sa: h hambis (18. v.). Kavanjin ima gavez
pa pridjev svojstva i pripadanja abadžijskī = abdâl (Kosmet, Elezović l, 471), provincijski možda u značenju »bezdan, propast«. Ako
stoji i izvedenica s pomoću -ica (v.-ica, bez d):
abadžinskī i apstraktum abadžiluk (v. -luk) pridjev (indeclinabile) i imenica m (primjer: je u tom značenju i ista riječ, fonetski je od
abécevica f. Sinonim je azbuka (Vuk, bug.
»zanat abadžijin«. Balkanski turcizam arapskog abdal cövek, sinonim: budala, bena, zamiata), nos prema navedenim varijantama nejasan,
arapskoga podrijetla. Odatle prezime u Banjoj azbuka) = azbuka (Kosmet), àzbukva te
podrijetla (od ar. 'aba, istoga značenja). Nalazi odatle deminutiv azbukvica i izvedenica az- naročito početno g; υ mjesto b bio bi grčki
se u svim balkanskim jezicima. Luci Avdalović. Pridjev je ušao u upotrebu izgovor kao u južnoj Italiji àvisso, e mjesto i
bukvidnjak (17. v., Bijanković) = azbukivi-
preko derviša koji njime označuju svoju ekstazu kao kod Zoranića, a z mjesto s kao u ambiz.
Lit.: Elezović, SDZb 4, 491. Mladenov 1. dnjak (Levaković, 1693) i skraćeno bükvica
SEW 22. ARj l, 27-28. Lokotsch 2. Miklošič (dervisan-i abdalan). Općenit je danas, naprotiv, To je učena posuđenica < gr. άβυσσος >
na čitavom hrv.-srp. teritoriju balkanski tur- (u izrazu očitati nekome bukvicu) prema
\. Pascu 2, 106, nro 2. starocrkvenoslavenskom nazivu äz za a, buky lat. abyssus (kao i u Romaniji), ušla je u jezik
cizam, također arapskoga podrijetla, a u vezi
= bukva za b, i odatle određeni pridjev az- preko crkve.
abàîn, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat, sa abdal i ž>e/zd»lud«: budalam i f < tur. budala,
sinonim za bena, mangup, bug. ahmak, iz bučni, sinonim za abecedni, i bukvar, gen. -ára, Lit.: ARj l, 29. 80. 3, 115. 564. Elezović
Čilipi, Korčula) = abain (Božava) »(staklo) sinonim za abecedar u značenju »početnica«.
oblasti ruganja i psovanja. Kao pridjev poznat l, 14. Štrekelj, DAW 50, 11. REW3 56.
otvor na krovu«. Od tal. abbaino, stfr. baie Mjesto abeceda govore obrazovani ljudi i al- DEI 11.
»otvor«, postverbal od baer < lat. baiare s je u Kosmetu (Elezović l, 63: ovoga budăloga
abòkãt -(a)c -(a)c ač
l

abòkãt, gen. -ata m (Hercegovina, Crna nesreću; odatle cincarska izvedenica abraseti -ikas i -ikis, koji mu morfološki, semantički kov turen (Vitezović, Kronika 1575: v ladanju
Gora, Boka) = abukât (Rab, Dubašnica, Baš- »impertinent, bezobrazan«. U arbanaskom ab- i fonetski odgovaraju. Veoma je raširen u grada našega Gakova turna v Mejmurju)
ka) = albukat (Istra; al- je zamjena za ad-) rash »Kakerlak«, u dakorumunjskom samo za tvorbi apelativa i toponima. Osnovna mu je zove se — ispuštanjem hrv. pridjevskog sufik-
= bákat, gen. -ata (Bosna) = bokát (Rab) konja. funkcija deminutivna, no ona se vrlo često sa -ου-, madž. Csáktornya i njem. Tschakaturn,
= óvókat, gen. -ata (Lumbarda) = avõkat Lit.: ARj l, 30. Elezović l, 12. Lokotsch gubi kao u otac (v.), jaganjac, stoźac pored ali se u narodnom govoru krati s pomoću ovoga
(Korčula) = avòkãt (Dubrovnik) = avukat 9. Tiktin 4. GM 2. Pascu 2, 106. stog, stupac pored stup, gradac pored grad, sufiksa: Čakovec, gdje je supstantiviran pri-
(Božava) = avukat (Kosmet). Od tal. avvo- brusač pored kruh. Kod hidronimą označuje djev. Ovako građeni toponimi bili su često
cato, poimeničen part. perf. od (ш ìus) vacare abrîvat (se) pf. (Smokvica: vapor se ab- pritok : U пас pritok Une, ispor. u Rumunjskoj u pluralu, jer su označivali naselje; tako u
»pozvati na sud«. Prefiksom ad- izražava se rîva) sa značenjem koje je u tal. abbrivare Olteç pritok rijeke Ohe, ili u Rusiji Donec 18. vijeku desertům Marianczy, desertus pa-
pomaganje onome koji je vocatus. Značajna (pomorski , termin) »acquistare la normale pritok Dona. Iz deminutivne funkcije razvila gūs Bratoschovczy u Donjoj Podravini danas
je promjena tal. geminate w > b, koja se celerilà«. Postverbal apriva f »kretanje broda se funkcija za oznaku mladoga i za oznaku glase (kao imena ljudi) u singularu Marija-
nalazi i u krčko-rom. (veljotskom) abucuat. uslijed vlastite snage«. Sa gubitkom počet- srodstva: ždrijebao, junac, vrabac, stric, üjac пас, Bratoševac (Hamm, Rad 275, 11).
Upor. i obratno p < bb u opat (v.). Postoji nog α (prefiksa), kao u paritat, duperai: bri- (vûjac u narječjima) pored ujak. Ova funkcija
vati »napredovati« (16.v., Nauke Bernarda). Sufiks je izgubio svoju izražajnost kad oz-
i izvedenica na -luk (v.): avukãthk (Kosmet). dade se potvrditi u antroponimiji od najsta- načuje pojedini predmet ili kad mu osnova
Preko srvnjem. voct = voget »beaufsichti- Od kelt. *brīgos »snaga« > tal. brio. rijih vremena: Adamizo za hrvatske narodne ne postoji više u jeziku; tako kolac, gen. koca
gender Beamter« = nvnjem. Vogt = Vogd Lit.: ARj 1, 656. REW* 1297. DEI 7. dinastije (od Adam), Radinac od Radin, odatle od kol-, koje kao osnova postoji samo za se
< advocatus potječe slov. vòjd m, polj. wójt, ime familijskog naselja Radinei u Srijemu. u kajkavskoj leksikografiji (Belostenec), a veza
rus. voit »der Dorfälteste«. Prema lat. advo- àbrum m (Dubrovnik), ribarski termin:
»mamac što se baca u more da se okupe ribe, Iz deminutivne funkcije kod imenica za s glagolskom osnovom kol-i-ti ne osjeća se
catus > advokat, gen. -âta (Vuk, dijai, i dvò- više, premda postoji kolektiv kolje od kol.
kat m, Zagvozd, kot. Imotski) u današnjem pa tek onda se metne meka s udicom« sa muška lica razvila se veoma raširena funkcija
tvorenja nomina agentis od jednosložnih Izgleda da je sufiks -äc uklonio u ovom slu-
književnom jeziku. Na zapadu postoji i stari a > o obrum (16.v., Vetrame, Stulić) »ma-
mac, meka«. Toponim Punta de Brome (neg- glagolskih osnova: kosac, plątać, lažac, lovac, čaju homonīmiju sa kolo. Bez ikakve izražaj-
sinonim odvjetnik m. nosti je sufiks u lonac, palac i kobac zbog toga
dje kod Lepetana, Boka), zacijelo naziv ri- pisac, ranac, kupac, borac, pijevac, sopac (čak.),
Lit.: ARj l, 29. 33. 34. Kušar, NVj 3, tvorac, žrec (v.), glumac itd. Ova je funkcija što ne postoje više osnove Ion-, pal- u jeziku,
337. Kušar, Rad 118, 21. 24. Budmani, barske pošte. Postverbal od abrùmat pf. prema
još i danas živa: uspor, tečajac, milicajac. a kob je semantički daleko od kobac. U vijenac,
Rad 65, 165. Štrekelj, DAW 50, 72. Cronia, impf, abrumavat = obrumati pf. (Mljet, Po-
tomje, Stulić), obrumavat impf. (Mljet) te Rjeđe su složenice s objektom kao prvim ele- gdje je sufiks baltoslavenski kao i osnova (lit.
ID 6. Banali 2, 169. Elezović 2, 491.
(metafora) abrumavat (Čilipi) »povraćati« < mentom: čovjekoljubac. Ova se funkcija pro- vainikas), ne osjeća se veza sa vijena, koje
mlet. abrumar < *adbromare od gr. βρώμα širuje time što služi za tvorbu nomina agentis je arhaizam u današnjem jeziku.
abonos m »tvrdo drvo crne boje koje po-
tječe iz Indije a u vodi otvrdne kao kamen«, »zalogaj«, odakle i nprov. broumet »isto što od pridjevskih osnova i tako služi kao mor- Lit.: Măreţii 25. Leskien §§ 423, 390,
odatle glagolska izvedenica uabònositi se pf. abrunvi (dem. na -et) te glagol broumeja »jeter fološki elemenat u poimeničenju pridjeva 468, 357-8, 393-4. Vandrák l, § 604, pi
i prošlih participa aktiva i pasiva: starac, 620. Boskovic, JF 15, 36. 97-100. Glede
»u vodi očvrsnuti« (o drvetu, Vuk) = (u Kos- dans la mer l'appât dont on se sert pour attirer
akcenta v. R. Brandt, Sborník v česť Millera
metu) abanos. Balkanski turcizam (cine. aba- le poisson«, što je isto što abrùmat (Dubrov- astrae (toponim Oštre), Dubočac (toponim),
305-10.
noz, ngr. άμπάνοζι, bug. abanos, rum. aba- nik), -eja < *(brom)idiare, u Kalabriji abru- zubatac, mrtvac, gubavac, kradljivac, carevac,
nos) arapskoga ili, bolje, egipatskoga podri- macatu »nutrito«. Sa semantičkog gledišta krastavac, u toponimiji Petrovac (lat. ecclesia
-acija, imenički sufiks latinskoga podrijetla
jetla (Battisti) mjesto koga se u zapadnim upor. fr. amorce (poimeničen part. perf. Şti Petri), davalac, vladalac, poznavalac,
(-ãtio) za izvođenje glagolskih apstrakta (lat.
krajevima govorilo eban m (17.v.), pridjev ž.r. *admorsa od admordere). Drugo je zna- istražwalac, znanac, žganac itd. Iz ove funkcije
-ātiis kao nastavak prošlog participa pasiva
ebanskl i eben (Stulić), iz gr. έβενος > lat. čenje ovog grecizma u španj. »razmrviti«. razvija se izražaj opreke muškoga i ženskoga
i -io, gen. -ionis). Nalazi se najprije u učenim
(h)ebanus, prema starogrčkom izgovoru su- kod imena stanovnika (etnika) tako da u mo-
Lit.: ARj 8, 475. Zore, Tuđ. 1. FEW l, posuđenicama gdje je u najviše slučajeva oboje
glasnika b > sttal. èbano pored èbeno; upor. 557. REW 181. 1326. 1327. Deanović, AR ci j i izražava muško lice u opreci prema žen-
posuđeno, i osnova i sufiks: obligacija f i ob-
i našu izvedenicu êbanovina sa sufiksom prema 21, 276. Rohlfs 393. Isti, Diz. Cal. 58. skome, koje se izražava sufiksima -ka, -ica
ligirati, publikacija i publicirati, konfiskacija
hrastovina. (sinonimi su mu sufiksi -janin /v./ i -lija):
abundaţi, -ânı pf. (Marulić, 16.v.) »umno- Samoborac prema Samoborka, Kranjac prema i konfiscirati, komemoracija i komemorirati.
Lit.: Lokotsch 3. Pascu 2, 106, nro. 1.
žiti se izobilja«. .Ušlo je i u pučki pomorski Kranjica, Smederevac prema Smederevka, Pri- Odatle je apstrahiran i dodan na našu glagol-
Mlađenov 1. DEI 1407. Elezović 2, 491. sku osnovu u uživácija f (od uživati).
Meyer, Türk. l, 27. ARj l, 29. govor na Hvaru za obratnu morsku pojavu števac prema Prištevka itd. Ista funkcija od
od oseka — oseknut: abundat — opRmat (od -äc i -janin dovodi do konglutinata tipa Za- äc1 m (Bella, Stulić, danas u Dubrovniku
abraš m »konj pjegav, šaren«, provincijali- plima), odatle postverbal abunda (Hraste). Od grepčanin (kod Belostenca još Zagrebec). Kod nepoznato) »apium hortense«. Vuk ima ák
zam (Kosmet), odatle pridjev na -ast: abrasasi, tal. abbondare, lat. abundare. imena krajeva može ispasti sufiks -ina: Ra- (Dubrovnik) »petrusin, peršun, peršin«. Da-
bug. abrasest konj »s bijelom pjegom pod Lit.: ARj l, 30. REW3 52. đevac prema Radevka od Radevina (knežija ničić tvrdi da obje ove riječi ne postoje u na-
repom«. Vuk ima samo pridjev abr. "Ijiv »pje- na desnoj strani Drine). U svim ovim funkci- rodu. U 15. i 17. v. aleb nepoznatog postanja.
gav« sa sufiksom -Ijiv (v.). Osnovna je ime- -(a)c, nom. sg., gen. -ca, opći slavenski su- jama ovaj je sufiks još i danas živ i izražajan. Lukaj ima arb. aç -i -a »kopar, mirodija, ani-
nica potvrđena kod nas još u prezimenu Ab- fiks kategorije k za muški rod. Nepostojano Osjeća mu se značenje još u ovim slučajevima: ta«. Slov. i kajk. opih, gen. -iha (Belostenec,
rās, Abrašević i u toponimu Abraševa Bara. a nastalo je od kratkoga ie. ». Zbog toga se ako je toponim sintagma koja sadrži posje- Jambrešić, Stulić, Šulek) potječe od stvnjem.
Balkanski turcizam (tur. abraş »konj s bijelim pred njim mijenjaju osnovni suglasnici k,g,h dovni pridjev i apelativ kao Bajina Bašta Eppich istog podrijetla (o- pretpostavlja a-).
i crnim nogama«) perzijskoga ili arapskoga u č,ž,š. Suglasnik c razvio se od k (upor. mi- (Srbija), bajinac označuje ne samo čovjeka Oblik ač potječe od lat. apium. Glede pı > i
podrijetla (äbräš) istoga značenja. U cincar- cati pored mikati u narječjima). Upor. su- (Bajinac) nego i predmet, »duhan iz Bajine upor. inćun, sic. ačča, u južnoj Italiji accio.
skom se govori i za čovjeka i stvari a znači fiksalnu varijantu -ika (v.) i litavske sufikse Bašte« (Šapčanin). Sintagmatski toponim Ca- Zamjena č > k nije objašnjena. Opih pretpo-
1 acètati -acī
ač acetati

koje označuju konkréta (odjevne predmete, jedno i s ribarskim terminima: decelaţi, -am. kać (Kosmet) = muskać (Lika) »muškarac«
stavlja ukrštanje Eppich i tal. appio, ali može
alat, itd.). Kao osnove služe imenice i glagolske pf. (Zore, Cavtat, Hektorović) »izvaditi, is- i prema glagolskoj osnovi mazarać m (Stulić)
biti i kao olito — jelito. Apium je mediteran-
osnove: kijača (upor. Kijac u toponimi j i), plesti ribu iz mreže«, (protivno) inčetat, -am »gizdelin« < mazati. Postanja je nejasna.
skog postanja. Ako je u vezi s ie. i mediteran-
pregača (v.), šajkača (od tur. šajak, v.), sum- (Zore, Cavtat), mietala je riba (Šibenik), (s Upor. ngr. -ακης koje dolazi u deminutivnoj
skim korijenom ap- »voda«, interesantna je
porača, drljača, veljača (v.), nategača (v.), po- metatezom suglasnika n) ičintati (Žirje, subjekt funkciji osobito kod ličnih imena i prezimena.
naša svodnica, od sintagme s vode (se. biljka).
tegača (vrsta mreže). Služi kao morfološki je riba) »zakvačiti se u saki tako da se uguši«. Mogao je ući u jezik crkvenim putem preko
Lit · ARj l, 30. 65. 9, 55. Pleteršnik l, Postverbal inčet m (Korčula: riba od incela) novogrčkih ličnih imena. Upor. Nikolai Hri-
834. REW* 526. DEI 255. elemenat kod poimeničavanja pridjeva na -ov:
brezovača, Ijeskovača, makovača, komovača, »riba koja se izvadi iz oka rukom«. Od lat. stodulovič rodom iz Soluna, u Kosmetu Mi-
-ač2 je opći slavenski sufiks kategorije k za klekovača. U ovoj je funkciji vrlo raširen i disceptare, inceptare (od capere) zacijelo preko jalaćko < ngr. Μιχαλάκι (ν. i rum. prezime
muška lica. Od dragih slavenskih jezika raz- u toponimiji: Pitomaca, Popovača, Leskovača dalm.-rom. Glede c > ć upor. ćifal. Mihalache). Evo još riječi obrazovanih tim
likuje se duljinom vokala, — u drugim je (ŽK). Veže se sa sufiksom -io u -jača (v.). Lit.:ARj l, 30. 2, 330. Rešetar, Štok. sufiksom: bekać m »scolopax rusticola«, bè-
slavenskim jezicima vokal kratak. Ova du- -ača ima i afektivnu vrijednost koja se može 238. Skok, Term. 84. REW* 43. 48. nać, gen. -aia (Lika) »budala« ( < bena),
ljina je nastala najprije u zatvorenom slogu pojačati augmentativnim sufiksom -ina (v.): burlac »salamandra maculosa« (< bura, sa
u nominativu a zatim je analogijom prenesena derača pored deračina, otimačina, premeta- ačik, prilog, »otvoreno« u vezi s glagolima -rl- < -rn-), cepać = copai (Kosmet) »veliki
u ostale padeže. Upor. -äc i -ad. Kratak vo- čina. Kad se označuje muško lice, kao u ju- pogledati, odgovoriti (Mrkonjić-Grad, Bosna, komad« (< arb. ćope »komad«), culai, gen.
kal nalazi se po pravilu u femininu -ača (v.) načina, ne radi se više o sufiksu -ača, . nego Budmir), također u vezi s pridjevima koji -ăia (Srbija, Leskovac) »puzdra«, golać, gen.
i -ačica. č je nastao od pridjevskog ie. sufiksa 0 -ak (v.). Dočetak -a može se zamijeniti sa znače boju: ačik plavo (Srbija). Elezović 2, -aia (Vuk) »1° goli sin, 2° puž, 3° toponim«,
-io: -aklo > -ač. Sufiks je prema tome prvo- -ka u igračka, pljuvačka, koje je, kako pljuvač- 495 bilježi ačik kao pridjev »otvoren (o bojama)« golesać pored golesak = golešak = golišak
bitno pridjevski, ali se femininum upotreb- nica pokazuje, nastalo od pljuvača. ali ne daje primjera iz kojih bi se vidjela pri- »Lychnis dioica«, gorskać, gen. -аса (Banija)
ljava u mociji vrlo rijetko: narikača, udavača, djevska upotreba. Nalazi se još u arbanaskom »castanea vesca« (od gorski), grbać — garbai
Lit.: Maretić 258. Leskien §§ 361, 362, i bugarskom jeziku. Balkanski pridjevski
alâkaca, za koje feminine ne postoji mas- 374, 395-8. Vandrák l, 586. 612. Boskovic, (Šulek) »nasturtium officinale«, guntùrac, gen.
kulinum. Funkcija, koja je još živa, jest stva- JF 15, 39. i d. 106. 131-143. Bělic, JF 15,238. turcizam (açik od açmak »otvoriti«). -аса (Vuk) »bolest u konja, kad im ide gnoj
ranje nomina agentis od imperfektivnih gla- 1 d. Grubor, JF 8, 21-32. Pekmezi, Gramm. Lit.: ARj l, 30. GM 20. Mladenov 12. kroz nos« (od gùntura), lijai, gen. -aia (Srbija,
golskih osnova na -α-ti: sijač od sijati, iz- 220. Pascu, Sufixele 197. od lija) »lisac«, lipsać, gen. -oca »sirota« (od
davač, trubač, nosač, ispitivač, berač, brijač, áčiti se, acīm se impf, »govoriti razvlačeći Upsati), lipeai m (Kosmet) »crkavanje«, lu-
igrāč, vikāČ, cjepāč, otimač. U tvorenju ime- -ač(a)k m, -áčka f je deminutivni pridjev- riječi nepristojno i kao ludeći se« (Vuk), da- kovać (Vodopić) »albium rotundum et roseum«
nica za predmete noviji su opasat i, izolirano, ski sufiks. Nalazi se i u češkom jeziku (ma- nas se upotrebljava na istoku (Sterija), odatle (od pridjeva lukov), muzgać m »elodone moscha-
ogrtač (od pf. opásati, ogrnuti < ogrtati). leckd). Nastao je gomilanjem pridjevskih de- imenica ač f koja se upotrebljava samo u vo- ta« (< muskatï), patáé m (Riječka nahija) »stoka,
U ovoj funkciji sinonim mu je sufiks -atelj, minutivnih sufiksa -bk i -bk, slično kao u kativu: idi, ači\ (BI 1,30). Glagol je onoma- stado« (od arb. participa pate = pásur »imućan«
s kojim se kadikad naizmjence upotrebljava: kajkavskim imeničkim deminutivima tipa -ićak, topejskoga podrijetla izveden od izgovaranja pasure »ricchezza«), puštao (Martijanec) »ćuk«
izdavatelj pored izdavač, predavač pored gen. -ićka (ŽK) u pipčīčak od ptpãc, gen. pipca äaa, da bi se izrazilo prisiljeno čuđenje. Ne (od uzvika pusk, kojim se imitira glas te ptice),
predavatelj. Rumunji u sva tri dijalekta po- (ŽK) »mali pokretni nožić s drvenim drškom«. može biti u vezi s turskim açmak »otvoriti«, rzać (Kosmet, šatrovački) »konj« (od rzati),
sudiše ga s tom razlikom što kod njih tvori Ide medu karakteristične hrv.-srp. deminu- niti je istovjetan s praslavenskim *ačc, ačiti stuhač, sugai (Kosmet, prezrivo) »Arnautin«
nomina agentis od imeničkih osnova, upor. tivne nastavke sa dvostrukim sufiksom tipa u pogledu značenja. Refleksiv je prema opá- (od šuga), zmijać »Schlangenmännchen« (od
codaciu »repat« od coadă »rep«, luptaciu »borac« -ahan (v.). Primjeri: lagačak, ludačak, pu- čiti se. zmija). U jednom primjeru raširen je talijan-
od lupla »borba«. Kod imeničkih osnova u načak, slabačak, suhačak, uzačak. Prema ve- Lit.: ARj l, 31. SEW l, 32-4. skim augmentativom -one > -un: dragaćun
hrv.-srp. kao i u drugim slavenskim jezicima lik, ovolik, onolik, tvore se i rijetki deminutivi (Omiš) »lanius excubitor«. Upor. i prezime
rijedak je: kolač < kolo. Isto je tako rijedak velikāčak, onolikāčkī, ovolikāčkī (Vuk). De- -äc je sufiks za muški rod živih bića, s Dubrovčanina iz 14. v. Mazarać (od arb.
prijelaz u ť deklinacijų da bi se izrazilo ko- minutivno se značenje ne osjeća u dugačak duljinom samoglasnika kao u -ač (v.) koja modhullë, rum. mazăre »grašak«) i toponim
lektivno značenje: divljač, gen. -ci. Bradai (pored dugačak ŽK). U nejačak ne radi se o je nastala najprije u zatvorenom slogu. Od Madaraćev dèh, koji pripada crkvi treska-
(od brada) postoji kao prezime, Sokač od so- dvostrukom deminutivnom sufiksu, nego o slavenskih jezika nalazi se samo u hrvatsko- vačkoj.
kačii »kuhar« isto tako. Značajno je također deminutivu od nejak dobivenom s pomoću srpskom, i to pretežno na istočnom području.
Ne poznaje ga ni čakavsko ni kajkavsko na- Lit.: Hirtz, Amph, 13. 183. Hirtz, Aves 9,
što kulaç posudiše Arbanasi obaju dijalekata. jednostrukoga deminutivnog sufiksa -bk. 13. 41. 45. 76. 94. Elezović l, 364, 366. 401.
I Arbanasi i Rumunji posudiše još kopaç = rječje. Ne može mu se utvrditi pravilo za
Lit.: Maretić 313, § 361. Leskien §§ 543, 404. 425. 2, 419. 423. 488. ARj l, 858. 3,
copadu »klada«, Madžari szakács. Kako je već tvorbu. Služi u mociji samo jednom u srndać
546. Bělic, ASPh 23, 134 i d. Trautmann, 208. 251. 292. 293. 501. 699. 4, 58. 102. 214.
gore rečeno, -ača je u mociji za femininum ri- KZ 46, 183-4. m prema srna f. Pridjevske su osnove kadikad 356.-541. 930. 7, 146. 170. 184. 8, 182. 9, 698.
jedak sufiks. Femininum od -ač tvori se do- raširene nejasnim suglasnicima, tako zelenbać
davanjem -ica (v.): -ačica, gdje je također ačenat, -ām pf. (Dubrovnik, Cavtat) »mi- (prema zelenáč ŽK), crndać »Steinadler«, cr- -acī, pridjevski sufiks u određenom obliku,
očuvan kratak vokal: prodavačica. mikom pokazati«. Od tal. accennare < lat. vendać prema bilač (Jukićeva narodna pjesma) po postanju upravo particip prezenta imper-
adcinnare, denominal od tal. cenno m < kslat. »vojnik s bijelim remenima preko prsiju« i fektivnih glagola na -α-ti, koji je izgubio gla-
Lit.: v. -ača. gluhać = gluvać »tetrijeb« (Kolašin). Raširuje
cinnus, možda grčkoga podrijetla (od κινέω golsko značenje, ali je zadržao aktivni ili pa-
-ača f karakterističan sufiks za hrv.-srp. »pokrećem«). jednostavne osnove: puhač (Srbija) = pu(v)ać sivni smisao iz kojega se razvio smisao mo-
jezik jer se od ostalih slavenskih jezika nalazi Lit.: DEI 23.851. REWS 1932. (Vuk) od puh, mulac »nezakonito dijete?. Jed- gućnosti koju izražavaju svi ovako izvedeni
u ograničenom opsegu samo u slovenskom nom označuje stanovnike u pejorativnom pridjevi. Upor. fr. café chantant. Prim-
jeziku. Od sufiksa -aí razlikuje se time što acetati, -ām pf. (16.V., Nalješković) »pri- (posprdnom) smislu: (etnikum) Řkać (možda jeri: brijaći, jahaći, cjelivaća (ikona), jedaća
ne tvori nomina agentis, nego samo imenice miti«, učeni talijanizam, ali može da ide za- od graecus > Grk). Poimeničuje pridjev muš- (soba), obuvaći, oraci (vő, zemlja), pasáci (re-
-acī adàmanat adàmanat àdrapovac

men), paşaca (zemlja), pisaći (stroj), poljevacī neživo (za predmete): bürad, ćebad (od tur. Dubrovnik) = dijòmanat, gen. -nta (17.v., Fatila, u zn. »lijep, ljepota«, također u obliku
— polīvacī, spavači (vagon, neologizam), ćebe), dřvljad. U posljednjem primjeru poja- nar. pj.). Pridjev (s ngr. nd < ni) adamandovb. jadidar Ajkuna (i opet u nar. pjesmi). Riječ
stajaći (broj), šivaća (mašina, neologizam). čava kolektivan smisao izražen sufiksom -je Obliku adàmanat odgovara kod Dantea ada- je u Bosni potvrđena i kao imenica (GIZM
Odatle neologizmi jedaća soba, pletača (pored (u drvlje}. I ovdje se može govoriti o sufiksal- mante i staromilansko adamanla. Dolazi od 20, 10—11): osvojiti ... svakog adiđar a u zna-
pietica) igla (gdje je -aći anologijom prenesen nom konglutinatu. Kolektivan smisao što ga gr. άδάμας, -άντος od δαμάω »krotim« s čenju »blago, dragocjenost, nakit«. U arbanas-
i na suglasničke osnove jed- i plet- od glagola izražava sam sufiks -ad može se pojačati s po- privativnim prefiksom α- »ne«. Odatle preko kom jadigar »lijep, značajan, vrijedan gleda-
jesti i plesti). Ovim se pridjevskim sufiksom moću sufiksa -ija grčkoga podrijetla: Srbà- ar. i tur. alamas, eljmàz m (Kosmet) = ai- nja«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. slo-
u vezi s imenicama (sintagmama) označuju dija, Šokadija, momčadija (Javor 15, 644), mas »1° kamen za sječenje stakla, 2° dijàmanat, ženica jad k'ar, tur. vulg. yadigâr) istog zna-
predmeti (alati itd.)- Poimeničenje vrši se s po- ženskadija, također u imenu kraja: Šumadija, 3° muško ime prema ž. Elmaza (Bosna)«, čenja.
moću sufiksa: brijaća dobiva -ica (v.): brija- Špinadija (odatle Spinadinci kao Šumadincf). također rus. almaz i tal. almás. Na arapski ob- Lit.: ARj l, 32. 8, 590. Korsch, ASPh 9,
ćica, šivaća (igla) kaže se u ŽK siváčka. Sta- Lit.: Maretić 258. 268. 289. Leskien § 514. lik smjera možda i alem-kamen u narodnoj 505.
jaća zvijezda (upor. njem. Fixstern) kaže Se Vandrák l, 655. Vondrák, £TZ 58,214. i d. pjesmi (v.). Glede napuštanja dočetnoga -ant
u neologizmu stajaćica s nepravilnom izmje- upor. u Engadinu adam »Befestigungsring admiranat, gen. -anta m (Kavanjin, Pjev.
nom ć > č. Spavaći veže se jednom sa su- ad2 m, u nekih pravoslavnih Slavena (Bu- an dem Schlitten«. Ova je orijentalna riječ crnogorska) = armìralja m (17.v., Mikalja,
fiksom -iv (v.): spavaćiv. Svi su ovi pridjevi gara i Rusa) sinonim za pakao (v.), posuđe- možda akadijskog (mezopotamskog) podrijetla poslovica) = arminarta m (Pjev. crnog.) =
hrvatsko-srpske inovacije. Stara je tvorba, nica je iz stgr. αδης »Had, podzemni svijet« elmešu »dijamant«. Oblik gemanat = demanat armiljara m (poslovica) = amlralja m i danas
koja se nalazi i u češkom i poljskom jeziku, > lat. ades > tal. ade. Ušla je iz crkvenosla- odgovara madž. gyémánt, a taj je u vezi sa prema njem.: admiral, gen. -ala. Od tal. ai-
pridjev domaći, poimeničen sufiksom -in, venskog jezika i u jezik leksikografa (Mikalja, dijàmanat, dijòmanat = danas dijamant u mirante (16.V., upor. španj. i port, almirante,
koji izražava individuum: domaćin m pored Belostenec, Stulić), jednom i u narodnu pjesmu kojem je gr. 'početak aS- od άδάμας bio una- obrnuto u admiranat prema lat. admirări).
domaćina m (analogijom prema starješina). te u Gorski vijenac. Zabilježeni su još oblici krštanjem sa διαφανής »proziran« izmijenjen Dočetak -ante prema comandante. Armiralja
U staroslavenskom bio je ovaj pridjev raširen adb m (13. v.), jad (16. i 17. v.), odatle i pri- u το διαμάντι, arb. dhjamandi < kslat. diamas je iz mlet. armiragio (-gio < od starijeg -ja
u domaštbnb koji nema nikakve veze s parti- djevi adov (14.v.)j adski, adovan (14. i 17.v.), koje je potvrđeno na tablicama sa zaklinja- < -lo). Dočetak -a stoji za -o kao u gimnazija,
cipom prezenta, nego je istoga podrijetla kao adovit (18.V.), pa jadov (17.v.) i jadovan, te njima (defbdonum tabelláé). Tèlenta (Mostar, prezime) < tal. tenente. Do-
u opći, stcslav. obbštb, tj. ie. sufiks -í raširen s po- današnji učeni oblik hod. Riječ nije ušla u čeci -artaj -ara sadrže ar. rahl s članom ar-
Lit.: ARj l, 31. 2, 384. 393. 3, 127. Mla-
moću sufiksa -io i dodan prilogu doma- od- narodni govor. denov 2. Vasmer 5. 13. Vasmer, GL 40. GM 86. -rahr. Amlralja je od tal. ammiraglio. Riječ
nosno prijedlogu оЪъ-. U staroslavenskom Lit.: Miklošič 1. SEW l, 24. Mladenov Elezović 2, 511. Isti, Ný 2, 47. DEI 54. 138. je evropski složeni arabizam. Prvi dio slože-
jeziku bilo je takvih pridjeva izvedenih od 3. ARj l, 31. 4, 393. DEI 58. Vasmer 5. Vas- 1279. FEW 28. nice sadrži ar. 'amir »zapovjednik«, drugi
raznih glagolskih osnova s pomoću sufiksa mer, GL 40. dio ar. rahl »prijevoz« ili a'ali »vrhovni«. Zna-
-tub: pitija voda (Suprasliensis 549) »aqua pota- adatat, -ām pf. (Potomje, Pelješac) »pris- čenje je »zapovjednik transporta« ili »vrhovni
bilis«, nesítrzpětija moka »intolerabilis puni- ada f u istočnim podunavskim i podrav- tati, pričvrstiti, priljubiti«. Pridjev na -ьп zapovjednik«. Amir (od glagola amara »zapo-
do«, slično u češkom i poljskom jeziku. Ženski skim krajevima sinonim za ostrvo (Srbi), > -ân adatan (Potomje) »prikladan, srodan«. vijedati*) je potvrđeno u našim historijskim
rod poimeničen je u pisaća od pišati, odatle otok (Hrvati), turskoga podrijetla (< tur. ada), Od tal. adattare, pridjev adatto < lat. adaptus spomenicima: veliki amira (prema Vasmeru
je sufiks prenesen u eufemizam 'mokraća. odatle deminutiv adica f. Piše se i izgovara (7.V.) prema adaptare (Svetonije). Od istog < άμιρας), Pajazitb = veliki сагь атігь Ва-
također hada zbog početnoga a koji se u hrv.- lat. glagola s njem.-fr. -ieren > -irati: adap- jazit, amire sultan. Riječ se proširila sa Sici-
Lit.: Maretić 313, § 361 b. Vandrák 539, §
-srp. dijalektima izgovara kadšto sa slabom tirati, adaptiram. Apstrakturn iat. adaptatio lije, gdje je za vrijeme Normana bila službeni
492. Havránek, Slávia 7, 769. 780. Boskovic,
NJ, n. s., l, 116-131. aspiracijom. Tako i u arbanaskom jeziku. Do- > adaptacija, njem. die Adaptation, fr. l'adap- naziv ministra mornarice, po cijelom Sredo-
lazi u naznačenim krajevima i kao toponim tation. zemlju.
-ad1, gen. -j živ je kolektivni sufiks t-deklin. (Perina, Kovačeva adică u Donjoj Podravini;
Lit.: DE/ 55. REW3 146. FEW 28. Lit.: ARj l, 32. 81. 111. 5, 279. Mon.
za živo, rjeđe neživo; upotrebljava se najčešće v. Hamm, Rad 275, 41). Nalazi se i u bugar-
şerb. 182. 534. REW* 423. DEI 139. 168.
u štokavskim govorima. Samoglasnik a dug skom ada i arbanaskom hode. adei, također hadét m (kao hada za ada), FEW 88. Lokotsch 69. Vasmer 6. Vasmer,
je zbog istog razloga kao i u -äc, -äc, -as. Ovaj Lit.: ARj l, 31. Mladenov 2. GM 144· sinonim danas gotovo na čitavom teritoriju GL 43.
je oblik sufiksa donekle karakterističan zahrv.- za običaj, uredbu, red (Vuk). Elezov'.ć l, 4
srp. jezik, jer ostali slavenski jezici poznaju adalet m, turcizam arapskog podrijetla, t« 2, 491 bilježi za Kosmet akcenat âdet, gen. adorati, -am impf, i pf. (16. i 17.v.) prema
samo -jadb koji u nas dolazi u izvedenici čeljad potvrđen samo u izrazu donese neke adalete âdeta i prilog adetâ »obično, onako kako je impf, na -va- odor avati, -oravam (16. i 17.v.)
(od iste osnove od koje je i koljeno, no ta veza (18.V.). Od vulgarnog izgovora 'adalet za uobičajeno«. Opći je balkanski turcizam (adet, »pokloniti se, klanjati se, častiti«, od tal. — lat.
više ne postoji u današnjoj jezičnoj svijesti). arapsko <adala od 'adi »pravednost«. Ovamo prilog adeta »véritablement, tout simplement«) adorare.
Živ je u izvedenicama od naziva za domaće ide iz Kosmeta adlua f »redovni građanski arapskog podrijetla u istom značenju (ar. Lit.: ARj l, 32. 58. 111. 5, 279. Mon. şerb.
životinje: järad, jünad, živād, pilad, perad, sud« (protivno urfija »prijeki sud«), od ar. <ada), potvrđen u cincarskom, bugarskom, 182. 534. REWS 423. DEI 139. 168. FEW
prasad, telad, ždrebād. Odatle je prenesen izvedenice 'odliyye < 'adl. arbanaskom i novogrčkom. 88. Lokotsch 69. Vasmer 6 (od Petra Vel.).
i na bliznad i na sintagmatsku imenicu nâ- Lit.: ARj l, 31. Lokotsch 2. Elezović 1,4. Lit.: ARj l, 32. Lokotsch 16. Mladenov 3. Isti, GL 43.
zimād. U svim ovim izvedenicama živi u je- Pascu 2, 106. GM 2.
ziku i primitivům, dok kod gamad osnova adàmanat, gen. -nta m (14. ili l S.v., Stu- àdrapovac, gen. -ōvca m (Vuk) pored
više ne postoji. Veže se također s deminutiv- lić, Daničić) = adamant (Kavanjin) = ge- adiđar = adidžar = odidar (Vuk) m u àdrap m i odrapać, àdrapavac, odatle àdra-
nim sufiksom -če: unučad, siročad, Sfpčad, manat, gen. -nta (kajk., Belostenec, Jambre- narodnim pjesmama kao epiteton ornans in- povica f, apstraktum adrapóvština od àdra-
momčad, 'pastorčad, paščād, Arapčād, ropčad, šić s pridjevom gemantov) = démant m (Be- declinabile uz imenicu koduna i ženska lična povski + -ina, àdrapski pored àdrapovackî
Latinčād, varoščad. Rijedak je u izrazima za lostenec) = dijàmanat, gen. -anta (l S.v., imena kao Fatila: adiđar kaduna, adidžar u značenju »vojnik poderan, odrpan«, »dje-
Adžam 11 afrik
àdrapovac 10 A ilžam

pored ageamiu. U Kosmetu apstraktum adža- Također kao apstraktum s turskim sufiksom
čak odrpan«, pejorativne riječi koje se govore (ŽK, ~ pôsť). Iz crkvenog latiniteta adventus mlluk pored adžanňhk m znači »neznanje, -luk: aferimhk m »pohvala«. Turcizam iz
u Vojvodini, Banatu, Baniji i Bosanskom (se. Christi), poimeničeni part. pret. od adve- djetinjasti postupak«, adžamiska rabota, isto oblasti kurtoazije, raširen u svim balkanskim
Novom (ovdje selo Adrapovci). Očito je da ntre. Prevedenica je prišašće, došašće (Gospodnje). u bug. adzamălăk i cine. pridjev agiami »ne- jezicima (perz. podrijetla < afärin, a to od
je osnovna riječ àdrap, gen. àdrapa. Sufiksi Radna imenica na -tore (adventor) živi u iskusan, novajlija«, agiamilache »ludost«. Opći afrin »pohvala«). Dočetno -m mjesto per-
-äc, -ovac, -avac naši su dodaci. Geografska oventur (Lumbarda) = aventúr, gen. -ura balkanski turcizam arapskog podrijetla. zijskoga -n u balkanskim jezicima osniva se
area isključuje Elezovićevo izvođenje iz stgrč. (Korčula) u značenju »kupac« < tal. avventore. na turskom vulgarnom izgovoru; nije iste
Lit.: ARj l, 37. Lokotsch 29. Mladenov
το άνδράποδον »rob« (NJ l, 58-60) i Vu- Lit.: ARj l, 33. Kušar, NVj 3, 337. REW3 3. GM 2. Elezović 2, 496. Pascu 2, 106. prirode kao -m u burjum (v.).
kovićevo iz tal. atroce (GodCup 14, 214 — 42), 3219. DEI 382.
Lit.: ARj l, 36. 123. 3, 50. Skok, Slávia
koji se uostalom ni fonetski ni semantički ne adžijäsma f (Kosmet) »vodica, posvećena
ađutanat, gen. -nta m (Vuk) »1° pomoćnik 15, 180. GM 3. Elezović l, 23. 2, 495. Mla-
slažu. Kako se radi o pejorativnom nazivu voda koju donose hadžije sa božjeg groba denov 11. Pascu 2, 106. Deny § 1059.
za vojnike, moguća su dva izvora, prema Da- (npr. generala)« = adutant (Šibenik) »2° ma-
u čiju se ljekovitost mnogo vjeruje«. Unakršte-
ničiću < njem. Haderlump »čovjek odrpane linar iz makine za ulje«; di > đ je prema la-
njem sa hadžija zamijenio je -džija prvobitno afijūn, gen. -una m (Vuk, Srbija) = afi-
odjeće« prekrojen prema našem glagolu dra- tinskom. Prema tal. aiutante m (nar. pj.,
У ili g koje se nalazi u búg. aj azma pored jôn, gen. -Sna (Kosmet), na zapadu opijo =
pati, drpati, ili < njem. Trabant, od koje Crna Gora) = (s metatezom samoglasnika)
agijazma = ajazmo, arb. ajazmë f »Weihwasser«, opih pored opijum. Balkanski grecizam koji se
potječe i stčeš. i stpolj.drab »pješak«. Posljednje jautanat, gen. -anta (Crna Gora). Poimeničeni
rum. aghiazmă, stcslav. agiazma f pored raširio preko tur., rum., bug., arb. afion,
je manje vjerojatno. Navedene su riječi za- part, prezenta adiutans, gen. -antis od lat.
agiazmo n »eucharistia«. Balkanski crkveni ngr. άφιώνι, tal. a/ione. Stgr. бтио > lat.
cijelo ušle u narodni jezik spomenutih krajeva adiutore ^pomagati«. Kao vojnički termin
termin grčkog podrijetla < gr. άγιασμα, ap- opium > ar. > tur. afiūn.
iz graničarskog njemačkog jezika, kako će se običnije bez nepostojanog a: ađutant, dijal.
straktum od άγιος. Lit.: ARj l, 34. 9, 56. Elezović l, 23. Ele-
vidjeti i iz drugih naših germanizama, upor. ađutant.
Lit.: Elezović l, 23. Tiktin 31. Mladenov zović, y F 14, 231. Mladenov 11. Lokotsch
toponim Lemuštrānjga < njem. Alarmstange Lit.: ARj l, 34. 44. 492. REW3 172. 25. Tiktin 27. Korsch, ASPh 8, 647. GM 3.
12. GM 6. Vasmer, GL 41.
na Kordunu i antroponime Cantrãjtar (ŽK) SEW 24. Pascu 2, 106, nro 8.
< njem. Tanzreiter, Maj öf ar, gen. -ara (Jaska) ädžaba, prilog koji se dodaje pitanjima u adžuvan, gen. -äna m upotrebljavaju Vuk
< njem. Maihofer, apelative boktar m < sumnji (v. Elezovićeve primjere iz Kosmeta). i Daničić u prijevodu Sv. pisma u značenju afikat, gen. -kta m są impf, na-m- afikta-
njem. Wächter, šlljbot m < njem. Schildwacht, Turcizam arapskog podrijetla (ar. prilog »mladić«. Riječ je perzijska (güwan) istog vati »(upravo od sintagme ad fictum) na
halbot (Petrinja) < njem. Hauptwacht. I ağeba, ağaba, ağeb »čuđenje« i pridj. u vezi značenja. [Potvrđena je i u BiH. Došlo nagodbi utvrđena cijena« = (sa metatezom
drugi dio složenice može se svakako preina- s prilogom adžäip »čudan«); u Kosmetu kao preko turskoga ercuvan »jorgovan« < perz. kt > tk) àfitak, gen. -itka m (Dubrovnik,
čivati: za Schöpflöffel govori se pored šeflja indeclinabile (adžaip čovek), isto tako u bug. ergewãn »id.« (Škaljić)]. Prčanj) »najam«. Može biti ili latinizam ili,
f i šefarka f (Petrinja), šefrka f (ŽK). adžaib »čudan, divan« i čine. agiaipe »drôle, vjerojatnije, leksički ostatak iz dalmato-rom.
bizarre, curieux à voir«. Arapski se prilog Lit.: ARj l, 37. Škaljić2 71.
Lit.: ARj l, 32. jezika (upor. trakta > tratka < lat. tracta).
meće ria početku rečenice kao i u Elezoviće- äf = häf m (Vuk, Vučitrn) = äv m (Ko- Od srlat. affidare (prefiks ad i particip /ictus,
vim primjerima. Opominje na poštapalice smet), sinonim radica, bug. hav »tanke dlake poimeničen, 10. v.) »cijena najma« od figere.
ađrfato n (14. i 15. v.) pored adrbfatb m
(1396) i adhfato »praebenda, zadužbina (za turskog podrijetla kao elemek, dója, bajagi, u suknu, kadifi, platnu na jednoj strani«. U ostaloj Dalmaciji dalmato-rom. oblik bio
besplatan sto)«; r pored l je novogrčka pojava, kojima se davao turski izgled našim rečenicama. Upor. havli(ja) (v.). Ograničeno raširen je preplavljen talijanizmom (ct > tt) àfit m
upor. αδελφός / αδερφός. Sufiks -ato je lat. Taj je običaj vladao nekada i kod umetanja balkanski turcizam (< tur. haw) istog zna- (Perast, Boka), postverbal od afitat, -ām pf.
-atus. Dolazi od srgr. άδερφάτον prema njemačkih i talijanskih suvišnih riječi u naše čenja. (Dubrovnik, Cavtat) »iznajmiti«, sa zamjenom
ngr. αδερφός »brat«. Izvedenica na -tor: rečenice u Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri. tal. prefiksa a- < lat. ad našim na-: nafiti-
Lit.: ARj 1,34. 3,545. Mladenov 669. Ele-
adrfator m (15. v.) »onaj što uživa ađrfato«. Lit. : Elezović 2, 496. Mladenov 3. Pascu zović 1,2. vati, -ujem (impf, sa -iva-, Budinić) »najmiti«.
Upor. semantičku paralelu brašćina »objed 2, 106. Deny § 443. Sa gubitkom a- prelazi u sandhiju u fit m
u bratovštinama«. afan, gen. afana m (Rab, Božava) = ăfan (15. v., Božava, u Sloveniji Notranjsko) kao
Adžam m označuje u· nar. pjesmi i kod m (Potomje, Cavtat: pasti u afan) »nesvjestica, u tal. fitto »kamata«, denominal na -ati filati,
Lit.: ARj l, 33. Vasmer, GL 40. Gundulića Perzijanca i Perziju, ali za oznaku fitam impf. (Belostenec) »davati u najam, na
zvenimenat«. Postverbal od afànat se (Cavtat,
zemlje tvori se izvedenica s porhoću -ija (kao Dubrovnik) »zacrveniti se (više od stida)« — kamatu«, na -ovati fitovati, -ujem (Beloste-
adukavati, -dukāvām impf. (Potomje) »od- Srbija): Adžamija. Pridjev se tvori od izve- nec), radna imenica na -nik fitnik m, pridjev
gajati« prema pf.. adukati u part. perf. pas. áfámat (Božava), s asimilacijom na distancijų
denice adžamījskī (15 — 17. v.), ali postoje f — n > f — m. Od tal. affanno, affannare, na -alis fitava (Božava) »affittuale«.
adukon »odgojen«. Od lat. > tal. educare i izvedenice od Adžam: adžamskī »perzijski«,
»odgajati« (14. v.) (prefiks ex- > e- koji je neodređenog podrijetla, vjerojatno franačkoga. Lit.: ARj l, 34. 3, 59. 7, 320. Pleteršnik
apstraktum adžamstvo »Perzija«, Adzamkinja 3
l, 200. REW 3280. DEI 76. 1660.
izmijenjen sa a- u našoj posuđenici, i *ducare Lit.: Kušar, Rad 118,17. Cronia, ID 6,104.
(Gundulić, nar. pj.) »Perzijanka« i Adžamlja-
prema dux, gen. -cis). S lat. prefiksom co- REW3 250. DEI 72. EEW 47—48. Prati 16.
nin, augni. Adžamina »Perzijanac«. Mjesto a Gamillscheg 1, 193—94. afrik m (16. v., Kašić) »jugozapadni vjetar«.
»SU-« postaje apstraktum koedukacija »zajedničko čita se i e kao u turskom: Hádžem, adžemskī Od tal. africo = affrico »vjetar iz Afrike,
školovanje djece obaju spolova«. (u nar. pjesmi, Kanavelović), ovako i rum. afèrim = avèrim (Crna Gora) = aferim lebić«. Starija je posuđenica văz jăpark (pri-
Lit.: DEI 1424. Agem, agemasc »Perzija, Perzijanac, istočnjak«. m (Kosmet) »pohvala«, također uzvik za koji log, Molat; vaz je složeni prijedlog va <
Ime naroda prenesoše Arapi na luda i nevjesta su sinonimi internacionalna riječ bravo i ъ + iz) »na jugozapad«, japrk (također to-
àdvenat, gen. -enta (Dubrovnik); od 16. čovjeka, tako da se u narodnoj pjesmi govori balkansko masala u ironickom značenju u pl. ponim), na japrk (Veli otok) »ad occidentem«;
v. kod hrvatskih crkvenih pisaca (Divkovića, luda adžamija i momče adžamija. U arapskom »grijesi«. U nar. pjesmi uzvik je i bez početnoga u trojezičnoj zabilježbi iz 1557. za označivanje
Bandulavića, Posilovića, Glavinića, Filipovića, 'agami znači »barbarın, tuđinac«. Jednako u a-: ferim (ferim tebe, ljubi moja, snaha naša). granica nekretnina u Zadru jāparok: hrvatski
Kanižlića) = advent (ŽK), pridj. advencki bug. adžamija »neopiten čovek« i rum. agemiu
afrik 12 agàzli agàzli 13 agun

naziv za lat. quirina, mlet. garbin (prema Jeli- koji nije ušao u upotrebu. U narodnoj pjesmi skom azfak (na cigare, na puška) sa stezanjem agravaţi, -am pf. (16. i 17. v., tranziti van
ćevim ispisima iz zadarskog arhiva), odatle postoji pored aga i oblik agan, koji upotrebljava agi > a kao u ağaç > aç. Ali ovaj apstraktum glagoli »činiti tegobu«. Od tal. aggravare
nastaje i pridjev japršnji. žena u vezi moj agane, što je nastalo prevođenjem nije izvedenica od yağız »mrk« nego od ağız (prefiks a < ad i denominai od gravis).
Lit.: ARj l, 34. Bartoli l, 291. 2, §§ 377. i prekrojavanjem iz turskoga benim agam »moj »usta«, ağızlık »ono što se meće u usta«. Spo-
aga«, tako da je agan kao Milan neka vrsta Lit.: ARj l, 36. REW* 3855. DEI 87.
563. REW3 272. minjemo ga ovdje jer se turski samoglasnik
hipokoristika. Apstraktum se tvori s pomoću (jery) zamjenjuje sa α i zbog toga što je ispušten
-āg m, -aga f rijedak je sufiks kategorije g sufiksa -luk: agàluk (18. v.) = hagaluk, bug. gen. agrška m (Vuk), sinonim
početni suglasnik j, valjda zbog miješanja obiju
raznog značenja. Nalazi se samo u hrv.-srp. agalăk »agin feudum«. Osnovno aga veže se prešljen (v.), u Kosmetu agršak, -a m (a ostaje
riječi.
jeziku. Izmjena kratkog i dugog vokala je kao kao drugi elemenat s ličnim muslimanskim i u genitivu!) »kolut od razne materije koji se
Lit.: ARj l, 35. Mladenov 3. Elezović l, 3. natakne na donji dio vretena radi boljeg zamaha
u -äc m prema -ača f. Izražava kolektivno imenima (tip Hasan-aga) i tada se deklinira
značenje u šiprag m, ali u svijesti ne postoji samo drugi elemenat jer se ime smatra kao pri predenju«. Vukov oblik pokazuje da tursko
agirai, -am pf. (Prčanj, Muo) = agèrati
više veza te izvedenice sa šipak (v,). Kolektivno složenica. Zbog toga se stavlja crtica. Odatle a u dočetnom zatvorenom slogu može postati
pored agirati (Bijela, Boka) »(ribarski termin)
značenje ima i izvedenica prtljāg m = prtljaga brojni muslimanski patronimici tipa Smailagić. nepostojano. Turcizam ağırşak istog značenja
opkoliti mrežom, zakoliti da se ne izgubi pošta
f od glagolske osnove prtiti — prtljati, dok Za razliku od beg, nema patronimika sa -ović. nije dosada potvrđen u ostalim, balkanskim
kad se ima trata potezati«. Primjer: Agirão
je radna imenica pejorativnog značenja mùt- U narodnoj pjesmi ponavlja se i pred mu- jezicima.
sam na tu poštu (Muo). Odatle apstraktum
Ijaga, a mùtljag — mutež opet kolektiv od slimanskim imenom: Oj čuješ li, ago Asan-ago. na -ancija (v.) agirâncija f »zaokruženje«. Lit.: ARj l, 36. Elezović l, 4.
mutljati — mutiti, isto tako krčag od krčiti. To je nastalo zacijelo zbog potrebe građenja Primjer: Na agiranciju bili smo, a riba pobjegla,
Dolazi i u konglutinatu sa -ulja (v.) u sov uljaga deseterca. Isto je i kod beg (v.). Umetnuti se kažu u Prčanju da tako Muljani govore. Očito agün m (Dubašnica, Vrbnik), morska riba
od sova, gdje pojačava augmentativno značenje. može zbog istog razloga i epiteton gazi (v. se radi o dalmatskom denominalu od γϋρος koja se zove i aliga (v.) = ölig Uliti aguni
U vinjaga nije sufiks, nego je drugi elemenat gazijd): Čuješ, aga, gazi Smail-aga. Bio je > tal. giro, *adgyrare (prefiks ad-) > tal. (Feretić, Statut verbenski 9) = agun, gen.
složenice od osnove riječi jagoda. Izgleda običaj da uplivne porodice u Turskoj i Bosni aggirare sa očuvanim velarom g. Gür m (Do- -una (Rab). U Dubrovniku (tako ï u Račišću)
da je postanja afektivnog (pejorativnog) kao nose naslov aga, odatle bosanska imena kao broselo, Lika) »(zidarski termin) duga motka, se ta riba zove gavun, gen. -una = gavun
i -enda (v.), nastao baš rastavljanjem složene Adem-àga Mešić. Opći balkanski turcizam kojom se miješa žbuka u mutionici« nije potvr- (Vuk) = gavun (Božava), gavuni pl. (Muo)
imenice vinjaga, koja se u svijesti veže sa raširen u svim balkanskim jezicima (tur. đen u drugim narječjima. Nije izvjesno da = gavun (Smokvica, Korčula) = gavun
vino, a izražava rđav okus. aga »id.«). li ide ovamo. Moglo bi se raditi u toj riječi i o (Perast) = (bez v) gaün (Split) = gaūn, pl.
Lit.: Măreţie 259. 297. Leskien § 444. Lit.: ARj l, 34. i si. Lokotsch 28. Mladenov domaćem postverbalu od gurati (v.). Naziv gauni (Vrgada) = (sa v > g) gagün. Odatle na
Vandrák l, 628, § 610. 2. Vasmer 4. Deny § 1159. GM 4. Ehi, s. v. otoka Žirje n (potvrđen je Curi) može ići -aria > -ara, -era (mlet.) u imenu mreže:
Pascu 2, s. v. ovamo. Pretpostavlja υ > ги i razvitak giù > gavunāra (Dubrovnik, Mljet) = gavunâra
m deklinacije a (17. v.), hàga (Crna ž kao u Sipan < Giuppana. Inače je grčka riječ (Molat, Božava) = gagunôra, agonêra (Vrbnik)
Gora), aga, gen. âge porde age (Kosmet), agata f (Kavanjin, Bella): plemenití kamen zastupljena u italijanizmu dir m (Dubrovnik, »bucavica«. Mlečani posudiše također dalma-
jednom u narodnoj pjesmi u turskom i našem koji se zove agata (A. Kadčić). Nije potvr; Cavtat, Šibenik: učinit dir, idem ù dir, pàsãjmo tinski oblik gavon (Budmani, Tommaseo).
pluralu agalári. Značenja su različita: a) u nar. govoru. Od tal. àgata iz srednjovjekov- dva dira), impf, na -va- điravat, dirãvãm U naučnoj terminologiji ta se riba zove ciupea
gospodar zemlje (Vuk, Bosna, Kosmet), si- nih lapidara, a to iz gr. αχάαης = gagātes (Dubrovnik, Potomje) »ići amo tamo, okretati aiosa (> tal. cheppia), atherina hepsetus, u
nonim čiiluk-sahibija (Bosna) = cif lik saibija »Pechkohle«. Belostenec i iz njega Stulić se, kružiti«, (sa d > j) jirõvât impf. (Brusje) Rovinju ziro < gerres (Ive), u tršćanskom
(Kosmet); b) zapovjednik janjičara; uHasanagi- imaju akstan iz njem. agtstein, srvnjem. aget- prema jirãt pf. : jir oj brod, nemoj jir ovát brod agon »Ährenfisch«, u krčko-romanskom agaun
nici zapovjednik vojničkog odreda; odatle stein »Bernstein«, složenica od agt < ágata < tal. giro, girare. Deminutiv na -élla girèlla »seppia« (veljotizirano mlet. agon f) = u
bosanska prezimena kao Đonlagič »zapovjednik i Stein »kamen«. Upór. u narodnoj pjesmi > direte f pl. (Dubrovnik) »kvačice koje pri- mletačkom na Krku agon. Razlikuje se od
dobrovoljaca«, Bešlagić; c) u vezi s pridjevom alem-kamen zlatni (v.). Drugi su hrv.-srp. ljubljuju škure pri lastri, virandula (u Šibeni- ligan (v.). Augnţentativna je izvedenica od
haračlijski (v. harač) »sabirač poreza«; d) u nazivi jantar i ćilibar = čelibar, gen. -ára ku)«. Imperativna složenica džirasol (kalk, lat. acuş s pomoću sufiks -one. Osnovna se
vezi s turskim pluralom od krz (v.) »glavar (v.)- Šulek) »suncokret, Lelianthus«. Toponim Na riječ prevodi u iglun = iglúni (Kostanjica,
harema« (Kizlar-aga u Osmanu); e) naj- Lit.: ARj \, 35. REW* 3635. Weigand- diranu gornju, donju (Muo, ribarske pošte), vje- Boka) = iglun (Krtole) od igla = (čakavski)
starije tursko značenje srodstva »stariji brat« Hirt 28. DEI 82. rojatno je isto što Agiran na Mljetu koji dolazi iaglun (Račišće) = iglica ili jaglica (Račišće),
(upor. paša) očuvano je i kod Vuka »djever, od *aggerlanum < lat. aggeries »hrpa, gomila«. s umetnutim n inglun (Prčanj) = inglûn (Le-
muževljev brat«, ali tada postaje hipokoristik agàzli, indeklinabilni pridjev značenja »mrk«, petane, Boka). Gavun pokazuje krčko-romansku
po akcentu i dočetku: ago — aga; u Kosmetu a izveden s pomoću turskog imeničkog sufiksa Lit.: ARj 3, 502. Hraste, JF 6, 187. Skok,
Slav. 211. REW1 3937. DEI 1816. diftongaciju (au za lat. naglašeno o, upor.
aga gen. age, »stariji muškarac u zadruzi -U, epiteton ornans u narodnoj pjesmi pred rasaun < ratione). To je jedini ostatak veljotske
za mlađe žene; srodnici njihovih muževa«. imenicom gavran: i izvede agazli gavrana. agrarna f (akcenat u Banjoj Luci, Srbija, diftongacije iz ribarske sredine na Jadranu.
U turskom dobiva sufiks -ça: agata »najstariji U turskom se kaže yağız »mrk«. ' ez -li. Znači Milićević). Znači isto što i izvedenica agra- Igla na Krku je prevedenica za mlet. (istarsko)
brat«. Ovaj oblik očuvan je u Bosni u prezi- da je izvedenicu stvorio naš narodni pjevač tnaluk »nervoza«. Daničićev akcenat agrarna angusigola (deminutiv od acus + -ūceus +
menu Agačić, u toponimu Agačića Majdan. slijedeći maniru uobičajenu u narodnoj pjesmi, ne poklapa se s turskim naglašivanjem dočetnog -icula) = j'igla = angožigola (u izgovoru
Aga je nepismeni Turčin za razliku od pisme- upor. Skok, Rad 272, 39-48. U Kosmetu sloga. Zbog toga bit će pogrešan. Nije ista Hrvata u Vrbniku). Upor. tál. -dijai, angosella
noga, koji se zove efendija (Kosmet). Ovako postoji apstraktna izvedenica od yağız s riječ kao i agrarna (v.), ali je stvorena na isti < *acucella. Mletački je deminutiv izopačen
i u Turskoj. Posvojni je pridjev agin (17. v.), turskim sufiksom -luk: ăgazlak pored ãgbzhk način od tur. ağrımak »osjećaj boli«. Turcizam u Mulu (Muo, Boka) u dîngula ili igla i u
od čega poimeničenje sa -iça àginica »agina »tanka materija od pamuka ili svile kojom mu- koji dosad nije potvrđen u drugim balkanskim dôglo n sa nejasnim d. To su sve različite ribey
žena«, dok je àgica deminutiv od aga; kvali- slimansko ženskinje pokriva lice i usta kad jezicima. dijelom male i sitne, kao gavun, dijelom velike,
fikativni pridjev je àginskî, jednom i agačkī, iziđe na ulicu«. Nosile ga i kršćanke. U bugar- Lit.: ARj l, 31. Skok, Slávia 15, 180. koje imaju dugi nos, srebrnaste, žive na po-
ah(a)n 15. -āj
14 -ah(a)n
mu se može i sufiks -in (v.): Milašin (upor. slimani. Arapska je izvedenica od ličnog imena
vršini mora, ne na dnu. Ovamo ide zacijelo još poznaju duljine poslije naglaska. Samoglasnik Milaime, hrv. toponim). Kad u 15. v. pro- kao Ahmed, upor. medžidija.
gâvorica (Brač) »smaris vulgáris«, u kojem je α može varirati sa u, tako i й sa š. Oba a nastala pada slavenska lična toponimija, od svih Lit.: ARj 3, 564. Skok, Slávia 15, 180.
-un zamijenjen drugim sufiksom. O gubitku su iz debeloga poluglasa б, i to prvo α po za- ovih hipokoristika prave se porodična descen-
početnog a- upor. guća (v.). konu, a drugo a po zakonu harmonije iz mekoga dentna prezimena na -ič, -ević, -ović. Akcenat- à(h)tapod m (Vuk) = ahtapot (Łazić) =
Lit.: ARj 3, 114. 116. 115. 4, 408. Skok, ь. Pridjevski je sufiks nastao iz sufiksa -zh, sko je pravilo za ove pridejvske deminutive da oktapodb m (st. srp.) »(h)obotníca, polip, octo-
Term. 37 sl. Banali 2, 169. Jurišić, NVj 45, koji se očuvao u hipokoristicima od ličnih imena odreda nose akcenat " na osnovi. Nije demi- pus vulgáris«. Balkanski grecizam (složenica
181. Kušar, Rad 40, 10. 18. REW3 130. lve (upor. st. hrv. Sedeh > češ. Zdech) i općeg nutivni sufiks i drugog je postarija u čohan, ngr. όκταπόδι > όχταπόδι »osmokraka«, od
70. DEI 205. pridjevskog sufiksa -ъп ;> -an (v.). Demi- kozanı mèsan, ružan, rebràm, solani, zemljan. οκτώ »osam« i πους, ποδός »noga«), bug.
nucija počiva na prvom elementu h, koji dolazi Ovdje je dijelom postao iz -епъ > -en (v.) ahtapod, oktopód, arb. aftapoth, oftapoth, eine.
ah, refleksivna amorfna interjekcija, koja se u starohrvatskim hipokoristicima u vezi sa poslije palatala (kozan, ražan, zemljan) i (o)htapode, túr. ahtapodi.
nalazi u svim jezicima i dolazi sa samoglasni- samoglasnicima oii: Milohna (odatle prezime odatle prenesen na mèsan (upor. ntesnen 2К,
Milohnić na Krku), Vojihna (odatle toponim gdje je pridjevski sufiks dva puta izražen: Lit.: ARj l, 4І. 59. 8, 877. Mladenov 378.
cima u prijevoju: oh, eh, ih, uh (v.); h se prenosi 12. Pascu 69, br. 1278, 1279. Vasmer, GL
odavde i na jaoh. Izrazuje začudenje pred vo- Vojnić}. Primjeri: lăgahan < *1ъ§ъпъпъ > -ъп i -епъ), čohan, a dijelom je nastao iz -ьпъ 41, 103. ZSPh 14, 466. GM 3. Matzenauer,
kativom ličnih imena, radost, želju (ah, da lagan, grübahan, mălahan, mêkahan > mikan, > (a) n (v.). Poslije suglasničke grupe a je LF 7, 4.
mi je...}, gnjev. Pojačava se dodavanjem -a: pünahan, tanahan > tanan, üzahan > uzan, mla- preneseno i u femininum i neutrum i ostale
aha. Mjesto h govori se za čuđenje -i: al aï. đahan (d prema komparativu mlađi), živahan, padeže. -aija, rijedak hrv.-srp. pejorativni sufiks
Stariji pisci, kao Zuzzeri, upotrebljavaju ahi ladan, mllanī, pünan. U prilogu dobrano. Lit.: Maretu 313, § 361 a. 314. § 362 b. za muška lica, za koji Maretić 259 navodi samo
i dodaju proklitičnu zamjenicu me sa h: ahi- Ako se pridjevska osnova svršuje na dit, demi- 318. § 365 c. Leskien § 542. Vandrák \, 635. dva primjera iz narodnih pjesama: ludaija
meh. Vjerojatno je u ovom slučaju oboje tali- nutivni sufiks dolazi na komparativnu osnovu: § 630. Rešetar, ASPh 36, 546. (od luda < lud) i prema ovome pustàija (od
janskoga podrijetla. Mjesto hi govori se j: bleđan, gladan, hladan, mlađan, žedan, sićan. pust). Interesantan je time što mogu nastati
aj za čuđenje, žalost, želju, molbu, negiranje, Ovaj je sufiks ušao i u književni jezik, a živ ahar, gen. âhara = ar, gen. ara, har, sufiksi pejorativnog značenja stapanjem hrv.-
gnjev i ukor, te se kod Hektorovića veže sa a: je i u narječjima. Primjer iz ŽK: mlađan, gen. hara (Vuk) = ar (Kosmet) = jar (na- srp. hipokorističkog sufiksa na -a (v. bena,
aja, davori. Vuk ima također vezanje sa -a: mnedan »vrlo mršav«, bleđan »vrlo blijed«, rodne pripovijetke, kao u bug. jeziku jahăr) = luda) i -ja, dodatka turskim sufiksima -ci
âja àja kao uzvik za poricanje. Ova se značenje mâljahan > maiján »vrlo malen«. Postoji i akar, gen. àkara (Hercegovina, Bogišić) m »1° > -d&ija i -li > -lija.
razvilo zacijelo iz čuđenja nečemu. Ova veza u slovenskom jeziku málehen > majhen (ta- konjušnica (Vuk i Kosmet),. 2° dvor (Crna Lit.: ARj 6, 195. 12, 699. Maretić 259.
dobiva i deiksu k: ajak kao ondak. Mjesto k kođer kajkavsko prezime) i u ruskim narječji- Gora), 3° kuća s oborom i avlijom i sve kuće
dolazi i c: âjac, što začuđuje. Ovo a, koje se ma: boljahnyj. Mjesto -ъЪо- dolazi -ušan u naokolo (Hercegovina)«. Balkanski turcizam àis = àjis = äjs, amorfni uzvik za tjeranje
dodaje, dolazi u uzvicima i na prvom mjestu: lagūšan »vrlo lagan« ŽK, mekušan (upor. (ahır »staja, obor«), raširen u svim balkanskim volova na kretanje u stranu (Vuk) ili naprijed
ajào, ajàoh, ajàoj. Može biti istoga podrijetla mekušac, malešan), sićušan, miljušan. U što- jezicima osim. u rumunjskom jeziku, perzij- (ŽK), ăjs ŽK također hajs; kad teško ide,
i -a, koje se u rumunjskom jeziku dodaje po- kavskom prilogu lagácko »vrlo lagano« teško skog je podrijetla (perz. ãhur). Drugo a u do- akcenat je hajs; i ime vola (rogo, vokativ od
kaznim zamjenicima: acela pored cei »ovaj«. je objasniti grupu ck. Vjarojatno je c nastalo četnom slogu nastalo je od turskoga j e r y j a rogma). Odatle glagoli ăjskati, ăjsnuti, ăjsnem
Ali se u ovom slučaju pomišlja i na lat. prilog od s, koje se nalazi u tanjusan za tanahan. Iz (upor. bug. ahãr), dok u arbanaskom i novo- (Vuk) te aiskati i aisnuti (Lika, Vuk). Za obratan
hac. Također se veže sa bo (v.): ãjbo (Vuk). sk moglo je nastati ck (upor. Atanacković grčkom jeziku ostaje perzijski samoglasnik u smjer je uzvik štīs. Izgleda da je interjekcija
od Atanasije). Pored -ahan postoji i -ašan: (αχούρι = arb. ahur). ; Iz oblasti gradnje
Kao gore u talijanskom jeziku veže se aj i sa upravo složenica od àe, koju Vuk također
slabašan. Ovo š, koje je nastalo iz h kraćenjem stanova kao avlija (v.), boj (v.), kat (v.), japija
proklitikom ma: ajme za izraz žalosti, gnjeva, navodi za tjeranje volova. Odatle impf, aékati,
ukora i može se pojačati sa jao (v.) i h: ajmeh. dvočlanih sveslavenskih antroponima, u kojima (v.), dírek (v.). Oba turska značenja (1. ko- aēčem »tjerati volove vičući аеч. Elemenat -ï
Od ovoga uzvika pravi se i impf, ajmékati. je drugi elemenat bio -slav: Miloslav > njušnica, 2. obor) zastupljena su na Balkanu. nalazi se u šūs (ŽK). U Kosmetu se govori
Mjesto h dolazi u balkanskim jezicima /: af Milohna, Vojisldv > Vojihna, Sedeh < Se- sa vokalom o: oj s, koji pozna i ARj: oj s, oj ski,
deslaus < Zdeslavb) i dodavanjem pridjevskog Lit.: ARj l, 40. 3, 568. 4, 463, SEW 25.
(upor. rum. / za jslav. h u virf < vrh). Kod Skok, Slávia 15, 180. Mladenov 12. 704. ős. Izgleda da ovamo ide i uzvik ahăj (ŽK),.
Arbanasa i Novogrka dodaje se još í: arb. ie. sufiksa -io: igra veliku ulogu u hrvatsko- Lokotsch 36. GM 5. Matzenauer, LF l, 212. kojim se tjera lisica od peradi, odatle impf.
aht = ngr. άχτι. Kod Arbanasa može se i srpskim hipokoristicima: Miloš (od Milo-
tajkati, -am (ŽK).
poimeničiti ah m »žalost«. slav), Praos (od Prvoslav), Dragos (od Dra- àhbab, gen. -aba = abâb m (Kosmet)
goslav), Rados (od Radoslav). Odatle' dolazi i Lit.: ARj l, 41. 44. 34. 43. Elezović 2, 22-
Lit. : ARj l, 39. i si., 42. GM 3,4. Dicţionarul »drug, prijatelj«. Općenit je turcizam arapskog Pedersen, KZ 38, 342.
l, 74. na kršćanska imena kao u Per oš. Samoglasnik podrijetla u Bosni i · Hercegovini i drugdje,
varira u Miljuš (od Miloslav). Odatle u kršćan- premda ga ne bilježe leksikografi. Turci
skom imenu Ivaniš. Dodaje mu se i hipoko- -āj je sveslavenski sufiks iz praslavenskoga
-ah(a)n, ž. r. -ahna > -an, ž. r. -ana, su generalizirali i proširili na Balkanu arapski doba. Kao živ sufiks dolazi u svim južnosla-
rističko -a (v.) u obje kategorije: Dobriša (od plural ahbāb (sing, habib) »prijatelj« kao singu-
složen deminutivni pridjevski sufiks veoma Dobroslav), Grdiša, Perisa, Juriša, Jankiša. venskim jezicima, a od sjevernih u ruskom je-
raširen u hrv.-srp. književnom jeziku i u lar, što se često događa, upor. Juhara (v.). ziku. To je upravo složen ie. sufiks -го raširen
Samoglasno i gubi se i sa dodaje na suglasničku
narječjima. Kad se u narječjima ispušta h, . Lit.: Skok, Slávia 15, 179. Elezović 2, vokalom a. Služi za tvorenje glagolskih imenica,
osnovu češće kršćanskih imena, rjeđe starih
nastaje odatle -an, bez duljine a, koja bi morala 491. tzv. nomina actionis, ali apstraktno značenje
nastati po zakonu stezanja dvaju samoglasnika. slavenskih dvočlanih imena: Ivša, Jakša,
može prijeći u konkretno (namještaj). Samo-
Mora se uzeti da u genitivu f i n -ahna nije Nikša, Prvša (od Prvoslav), Drakša (od Dra- glasnik a je dug kao u -ač, -ag. Ako dolazi u
ahmedíja (Bosna) = hamedija (Srbija) f
bilo duljine po zakonu i da je odatle kratko goslav). Pred ś može se nalaziti i samoglasnik »bijela čalma«. Turcizam arapskoga podrijetla femininumu, onda je kratak ili po analogiji
•a preneseno i stegnuto -an mjesto an. Ovo a: Dragaš (od Dragoslav), Milaš (od Miloslav), istoga značenja, koji upotrebljavaju samo mu- dug. Veže se obično s ie. sufiksom -го, tako
-an govori se bez duljine u narječjima koja ne Petras, kao i u: Miljuš od Miloslav). Dodati
-āj 16 ajdàmak 17 ajljäzlbk

da mu je najrašireniji oblik -jaj, pred kojim u drugim balkanskim jezicima, a i u hrv.-srp. äjer m (Rab), poć v äjer »prsnuti« (Istra, lećajiv »pjegav u licu, od sunca« (od leća
se glagolske osnove na k g h palataliziraju u je izoliran. Split, Banovac, Belostenec) = (s protezom »pjega«), sipljajiv (od sipnja, s promjenom
(žš. Služi najčešće za izvođenje od perfek- Lit.: ARj l, 42. j) jâjer m (Dubrovnik, 18. v.) = jâer (17 v., pnj > plj prema sipljiv), bliznàjiv = bliznjajiv
tivnih jednostavnih i s prefiksom složenih Dubrovnik, hercegovačka narodna pjesma ) = (od blizna). Na nepoznat način došao je u
osnova. Početni palatami elemenat j mogao je àjan, gen. ajana (akcenat je možda i ajan, (s akcentom ı-\ı aer (Vrančić, Stulić) = (s j, čukljajiv (od čukalj, gen. cukija}, šaljajiv,
nastati i od tema na -i- u infinitivu kao i od ajana) m »starješina u kojem mjestu«. Balkanski kojim se uklanja hijat) ajer (16. v., Dubrovnik, žuljajiv. Nema mu potvrda u riječima knji-
-ějb i odatle se analogijom proširiti. Čisto administrativni turcizam arapskoga podrijetla Marulić, Kavanjin, Mikalja) = slov. äjer, ževnog i saobraćajnog govora. Ne nalazi se u
-oj nalazi se u uzdisaj i zalogaj (od založiti). (ar. plural a'jan »oči«, sing. <ain »oko«) nalazi se i gen. -rja (jugozapadni dio Kranjske) = (sa lišajiv, gdje je -iv došao na Пѕај.
Veza sa -to vidi se u običaj (od obiknuti), na- u dakorumunskom, bugarskom i arbanaskom i za grčko η) aur (13. v., Domentijan, upor. Lit.:Măreţie 393, § 361 e.
raštaj (od narasti), zamašāj (zamahnuti), jeziku u istom značenju. Arapski plural po- gr. αήρ) »zrak, văzduh«. Jednom se piše u
okršaj (okrsnuti). Inače se često dodaje kod stao je u turskom jeziku singular, kako se 17. v. hajer. Upor. arb. aj r. Pridjevi na -ьп ajkula f »morski pas, charcarias glaucus,
perfektiva na -i-ti: namještaj (od namjestiti), često događa. Ušao je i u bosansku musli- > -an âjeran, na -ski ajerskī (ajersko razve- monace glauca«, govori se u Srbiji za koji se
oproštaj (oprostiti), položaj (položiti), do- mansku antroponimiju (.Ajanović, Tešanj). drenje, Terzić). Oblik (j)a(j)er je pravilan govori i italijanizam pešekan (Dalmacija, Hrvat-
mišljaj (domisliti), povraćaj (povratiti), slučaj Turska administracija ostavila je na Balkanu razvitak od lat. aer(e) i odgovara posvema rum. sko primorje). [Dolazi od bug. ili rus. akúla
(slučiti), porođaj (poroditi), rađaj (roditi). više takovih arabizama: nàhija (v.), musala aier, sitai, aire, furl, ayer i fr. air. Mora se koji dolazi od nord, hakall; možda je u una-
Od imperfektivnih je glagola noćaj (noćiti), (v.), vilajet (v.). prema tome uzeti da potječe iz dalmato-ro- krštenju s njem. Hai(fisch)].
ndšaj (nositi), vršaj, ležaj (ležati), mješaj Lit.: ARj l j 42. Mladenov 12. Lokotsch manskog jezika, jer je riječ ograničena na Lit.: RK 4. Vasmer l, 9. Mladenov 4.
(miješati). U događaj pored događaj varira 38. GM 6. jadransku zonu. Od grčkog akuzativa potječe Hirtz, Pisces 15.
perfektivna i imperfektivna osnova. Rijedak tal. aria. Taj oblik posudiše pisci.^lS. v. I
je kod imeničkih osnova: naručaj (od naručje), ajâr, gen. -a m (Kosmet) »mjera ravnoteže«, on je potvrđen samo u jadranskoj zoni ârija f -ajlija je tursko-slavenski sufiks za muška
upor. stesi, brbžaj »struja« (< Ьгъгь + -ějb odatle ajãrlt, ajărim impf, »sravniti, dotje- (Cavtat, Dubrovnik, Potomje). Ovamo ide lica. Složen je od -aj, kome se ne zna pravo
od Ьгъгь). U femininumu dolazi rijetko od rivati se«. Ovaj turcizam arapskoga podrijetla zacijelo inja f (Dubrovnik) »ružno vrijeme, postanje, jer ne može biti identičan sa -aj
glagolskih osnova samo u značenju radne (ar. nar, u turskom izgovoru ayar »aloi, vihar (irija od vremena, Zore)«. Taj se oblik zatvorenjeapstrakta od glagola i nekih imenica;
imenice mješaja »onaj koji mijesi«, suđdja poids, mesure, étalon, mjera za čistoću zlata poklapa sa arb. eri (G-M) »Wohlgeruch« = -lija je svakako tursko -li (v.), koje označuje
»onaj koji sudi«, isto tako rijetko i kod imeničkih i srebra« lokalan je u hrv.-srp. jeziku, ali je eiri, određeno eirija (Godin), izvedenica na lica, potjecanje njihovo iz nekog mjesta, kadikad
osnova kvfgaja, j/rèkaja, domaja, peraja. Ali potvrđen u bug. ajar, ngr. άγιάρι, cine. -ia od ere f < *aira »Luft, Wind, Geruch«. snabdjevenost njihovu nekim svojstvom (tro-
nije izvjesno da sü -aj i -aja identični sufiksi. alare, svagdje isto značenje »verifikacija utega, Upor. za semantički razvitak *auraticum > skali, u Bosni). Služi za izvođenje od pridjeva,
Isto tako se može identificirati ovaj sufiks sa vage, srebra itd.«. Iz turske upravne termino- f r. orage »Sturm« od lat. aura = gr. αΰρα imenica i glagolskih osnova i imade kadikad
dočetkom -aj u toponimima izvedenim od logije za utege (baždarenje). »Lufthauch, leiser Wind«. Lat. aer, gen. aeris pejorativno značenje: dugajlija (od dug), gra-
pridjeva: Bjelaj , = Bilaj = Belaj (Cres), Lit.: Elezović 2, 492. Pascu 2, 107. Mla- je posudenica iz gr. αήρ, a to je u prasrodstvu najlija, novajlija (od nov), zlatajlija, točajlija
Blagaj (od blag »bonus« upor. Buna, hercego- denov 12. s našim vijoti (v.), vjetar (v.). (Baranja). Prezime Durajlija, u ŽK Dularija
vački hidronim), Kosmaj (od kosmb »kosmat«), i Dur alija (Tupčina). Možda je afektivna
Maglaj (od mbglz »maglovit«, upor. drugi albo, uzvik za poricanje »non, aja, a jök« Lit.: ARj l, 34. 41. 108. 4, 405. 421. Zore, (pejorativna) tvorevina kao -eskara u Iju-
sufiks u Meglen, Moglena kod Soluna). U (Vuk, Dubrovnik), prema Daničiću i Mare- Tuđ. 9. Pleteršnik l, 2. Kušar, Rad 118, dèskara, -endra u selendra, ženturina od žena,
tiću složenica je od uzvika aj i od enklitike 23. REW3 240. 788. GM 6. 96. DEI 287.
ovim je izvedenicama a kratko. Postoji kod WP 1, 211. gdje ima svakakvih sufiksalnih konglutinata,
ovih toponomastičkih izvedenica i fern inum: bo »naime, jer« (v.). Ispravnije prema Pavle- da bi se izrazila odvratnost.
Suvaja (od suK), Krivaja (od kriv), Crnaja, tiću potječe od tal. aibò, uzvik odvratnosti,
àjgîr, gen. -ira (Vuk) = haj gir = (sa Lit.: Skok, Rad 272, 43.
Krnjaja. Pomišlja se na to da je -aj, -aja u negiranja, koji Muratori izvodi od sintagme
ovim primjerima određeni oblik: a/ > -aj heu bone deus. Upor. bērākos (Vrbnik). Upor. disimilacijom j-r > n-r) àngîr, hàngïr = ájluk m (Vuk) = hajluk = ãjluk, gen.
mjesto -í, koji odgovara ruskom -oj (Tolstoj). za posuđivanje uzvika ājme (ŽK) < tal. hanjgir (18. v.) = jàngîr (Podgora, Dalmacija, ajlûka (Kosmet, također sa 6 mjesto u) »svaka
Još valja istaći raširenja na -ica: držajica, ahime, jok < tur. yok. Promjena tal. o > α Pavlinović) = adir (Matzenauer) »ždrijebac, plata, mjesečna činovnička beriva (Bosna),
plazăjica, stežajica, bjelajica »bijela čarapa«, nastala unakrštenjem sa ăj (v.). pastuh«, metaforickí u izvedenici ajgirača — plata vojnicima (bećarina, v.)«, odatle radna
svilajica, tulajica. Atmosferski pomorski ter- Lit.: ARj ì, 42. 362-3. Pavletić, NVj ajgiruša f (= ađiruša kod Matzenauera) imenica ajlukčija m »vojnik plaćenik« (Vuk),
min mlakajica »mlako vrijeme« ne ide ovamo. l, 362-363. Maretić, Rad 89, 115. REW3 »upaljenica«,pridjev ajgiròvit »pastušast« (Vuk). ajlbkčija (Kosmet) »činovnik«. Ovaj turcizam
To je mletačka riječ macaizzo (koja sadrži lat. 6048a. Nalazi se i u bugarskom jeziku ajgăr. Balkanski (aylık, aylıkçı) potvrđen je samo kod nas u
sufiks -aticiu > -aizzo), u koju se umiješao naš turcizam osmanlijskog podrijetla (< aygır Bosni i u Kosmetu. Uzet je iz turske upravne
pridjev mlak. Kod izraza, za predmete raširuje ajdàmak, gen. -aka m »toljaga, kijača«. »admissarius«) i ide zajedno s našom turskom i vojničke terminologije.
se s -ka: Ijuljajka, todljajka, ševeljājka. Ovaj turcizam potvrđen je u navedenom zna- terminologijom iz oblasti konjogojstva kao
čenju kod Obradovića. Izgleda da je identičan at (v.), dorat (v.). Lit.: ARj \, 43. 3, 555. Elezović 2, 492.
Lit.: Măreţii 259. 289. Leskien § 483. sa turskim infinitivom haidamak »goniti vi" ;ći Lit.: ARj l, 43. 90. 3, 566. 4, 452. Matzen- ajljäzlbk m »besposličenje«, turski apstrak-
Vandrák l, 515, § 454. Skok, BZb 1( 1921), hajde* (v.). Promijenio je prema tome kod nauer, LF 11, 345. tum (haylazlık) obrazovan s pomoću -luk,
119-128. Brugmann, IF 33, 282. nas značenje, što se rijetko događa. Potvrđen ograničen je samo na Kosmet, nastade od in-
je i u BiH. U bugarskom jeziku ima hajda- -ajiv, pridjevski sufiks složen od dočetka deklinabilnog pridjeva i imenice ajljâz (< tur.
ájam, gen. alma m (Lika, Vuk) »prednji makb i znači »glupaka«. -a imeničkih osnova i od -iv (v.). Značenje haylaz »müssig«) »besposlen, skitnica, bespo-
kraj samara što stoji ugregnut konju oko vrata«. Lit.: ARj \, 42. Mla'.enov 664. SEW 375. mu je kao i sufiksu -iv, tj. snabdjevenost sličar«. Potvrđen je i u bugarskom hailaz, gdje
Ovaj turcizam (oyum »prorez«) nije potvrđen Lokotsch 61. Vasmer l, 251. Školjić3 76. onim što kaže osnova, -j- ukida hijat. Primjeri: je proširen sufiksom -in za individua, kao

2 P· Skok: Etimologijski rječnik
1
ajljäzlbk 18 -(a)b
19 akacija

kod nas kasapiti: hailazin. U rumunjskom po- goriju osnove. Hrvatskosrpske su kreacije gïbak,
Ijubak, nizak - niži, rêzak, hoćak. Pridjevski časak, dárak, glásak, cŕvak, mravak (također »stanovnik ravnice« pored fushãr (od fushë
stoji kao prezime Hailaz (Bukovina).
sufiks -ko mogao je doći i na o-osnove i tada prezime), čovuljak = čovječuljak. Naprotiv »ravnica«), i od glagolskih osnova: vjedharak
Lit.: Elezović 2, 471. 492. Mladenov 664. morfološka funkcija veoma je razvila, i to (toskički) pored vjedhcak (gegički, ovdje kon-
glasi -ok: dubok — dublji, širok — širi, visok
— viši, žestok — žešći. Imeničke izvedenice u dva pravca. Poimeničuje pridjeve u mu- glutinat -es + -ak) »kradljivac« (od vjeth »kras-
ajmàna f (Bačka, Vuk) = jamana (Vuk)
od ovih pridjeva odbacuju od reda -ok kao škom rodu: utorak, četvrtak, petak, odavle ti«). U hrvatskosrpskom jeziku služi najprije
»kljuse u selu ili polju bez gospodara; bitanga,
u komparativu: dub(lj)ina, širina, visina, žes- prenesen i u ponedjeljak; manjak, višak, jedi- za oznaku lica koja imaju izvjesna svojstva.
sinonim java = joha (v.)«. U Kosmetu ajm-
tina, tj. tvore apstrakta i od komparativne nak = jedinac. Isto tako i prošli particip na U ovom slučaju vrši i morfološku funkciju
àna m f »neuljuđeno, nevaspitano i nespretno
osnove, · upor. težina pored teža, dubina po- -t: dobitak (rum. dobitoc »stoka«), ispravak, põimeničavanja: luđak, gluhak (također pre-
čeljade«. Odatle poàjmaniti se. Nalazi se u
red dubljina. Nadalje služi kao sufiks i za dodatak, napitak, početak, savitak = svitak zime), novak (također prezime), ljevak, gòr-
dakorumunjskom haimana »vagabund, bitan-
tvorbu pridjeva od prijedloga: prijek oď prě, ŽK, užitak, začetak, zadatak. Prema početak njãk, dònjãk, prostak, sedmak, svòjãk, također,
ga« i odatle glagol a käimani »bez posla okolo
opak od op = gr. από. Isto tako od priloga stvorene su imenice svršetak, završetak i od stegnuto u starije doba, svâk (riječ je prema
hodati«. U značenju »bitanga« i u arb. haimana
kolikoće: kolik (prilog kolt), tolik (prilog toli), nedosta(jd)ti nedostatak. Po svom značenju sve tome dubleta), vještak. Veza sa primitivumom
kao i u bug. haimana i odatle glagol haimanu-
i prema ovima onolik, ovolik, kao i od zam- su izvedenice nomina actionis. Nije stoga čudo izgubila se u junak (upor. sa suf. -ъс: junač,
vam. Vrlo raširen balkanski turcizam, koji
jeničkih osnova na -a: kàkî, tàkî, ovàkt, onàkl što ovaj sufiks dolazi i na čiste glagolske os- gen. -cd). Kad označuje lica, može se dodati
ima dva značenja: haymana(-e) »divlji, neo-
(v. niže ako} gdje dobiva određeni oblik (neo- nove prelaznog značenja: dòljevak, ulomak, i na glagolske osnove: težak (od težiti »obra-
brazovan« i »pašnjak, utrina, gdje se goni
dređeno kakav, takav, onakav, ovakav), ali ručak, zagrizah, pabirak, ovitak, lijepak, zvé- đivati«), težāk, zujāk. Varira sa -ъс: ujak u
stoka«. Metaforicko značenje postalo je opće-
u jak dolazi u neodređenom obliku jak (v.) čak, prijavak, popravak, ispravak, lažak = književnom jeziku za ûjac, gen. ûjca (ŽK)
nito na Balkanu. Daničićevo izvođenje od
i promijenio je značenje. Ne znači, kao u ožujak, držak, dometak, umetak, točak (od u narječjima prema femininumu ujna. U ovoj
hajvan, -ona »stoka« ima se zabaciti.
češkom jeziku »kakav, kaki« nego »fortis«. teći). Ali se daje i na neprelazne osnove: do- funkciji tvori maskulina i od imenica: poljak
Lit. ARj l, 43. 3, 556. 10, 121. Lokotsch lazak, stánok (lat.-dalm. stanicum) < ststa- (također etnikum i prezime), zemljak, čudak.
783. GM 144. Mladenov 664. Elezović 2, Od pridjeva količine prenesen je -ik i na stcslav.
veli, koji se očuvao u neproširenom obliku nbkb > sastanak, ostanak od ostati prema Oscilira sa -nik (v.) u vojak pored vojnik,
492. prezentskoj osnovi. Odavde do parasintaktič-
samo u čakavskim narječjima i u toponimiji koje je običnije, od nekadašnje imenice voj
âjta m (Kosmet) »pokvaren čovjek, sino- na tom području (Vela Vrata kod Cresa). kih (prefiksalnih) složenica samo je jedan »vojska« očuvane u voj (e) voda (v.). Izražava
nim za bekrija (v.), bećar (v.)«. Nalazi se Inače je generaliziran velik. Vezan na t- korak: doručak, nadimak, naprstak, omedak mociju u gùsak m prema guska f, rođak (ŽK,
bug. haita, kojim Mladenov glosira kajmana particip može označivati, kao -aći (v.), mo- (čakavski umejak Krk), oplećak, pođzimak, pri- kajkavsko rojak) prema rođaka. Služi i u
(v.), i u ngr. χάφτα »budala, besposličar«. gućnost: pitka voda.· Prema, mišljenju Trubec- krajak, ùzglavak, zapećak, zaselak, opanak tvorbi imenica koje znače predjel i pred-
Dolazi od tur. haita »hajduk, odmetnik, koga imao je pridjevski sufiks -iko i u prid- (upór. na-pęti), zaglavak, podmladak, potomak, mete: mravinjak i telećak, gdje vrši põimeni -
besposličar« i ide zajedno s balkanskim tur- jevskim izvedenicama afektivnu (deminutivnu) posobak (upor. osoba < o sobe) i do izvedenica čenje pridjeva: šljivak, gdje oscilira sa -ik:
cizmima za psovanje: budala (v.)3 bena (v.), vrijednost. Izražavao je nešto malo ili prijatno: od priloga: napredak, nazadak, prema ovima šljivik (upor. slivljâk ŽK). U ktjāk za starije
ajmana (v.), ajljaz (v.). uzak < czbkb, tanak < гъпъНъ i si. od os- posljedak. Izražava kao i -ас i materiju, a da kijb oscilira sa Kijac (čakavski toponim, upor.
novnih pridjeva czt, *іьпъ, koji se očuvaše osnova ne živi više u jeziku: pijesak, šipak, i Kijevo u Dalmaciji). Dolazi i u turskih
Lit.: Elezović ï, 8. Mladenov 664.
u komparaciji, a nestadoše u pozitivu, kad pápák, vívak, vrijesak (upor. vriština Lika); riječi: tòrbãk pored tórba. U ženskom rodu
-(a)k1 je opći slavenski sufiks iz ie. vre- izgubiše afektivnu vrijednost i postadoše sirak ne ide ovamo (v.). U ženskom rodu ne pokazuje duljinu: divljaka. Pridjevsko
mena, α je nepostojano zbog toga što se raz- morfološki elemenat za tvorbu pridjevske ka- posudiše ovaj sufiks i Rumunji i Arbanasi. postanje živo je još u jednak, dvojak, inak,
vilo iz poluglasova ъ i г., a ovi iz ie. u- i »'- tegorije. Lit.: Măreţie 313, § 361. Leskien §§ 543. gdje ima duljinu kao obično, a nema je u
osnova. U posljednjem slučaju palatalizira 546. 428. 375. 469. 399. Vandrák ì, 605, kàkî, ovàkî, onàkî (v. gore te niže -ako}.
dočetne osnovne suglasnike k g h u č ž š Iz pridjevske razvila se imenička funkcija, § 580 i 581. Havránek, Slávia l, 799-784. U šurāk oscilira sa varijantom -jako: šurjak
(primjeri: tračak od trak, mráčak od mrak, tako da služi u moci j i za izražavanje muškoga Trubetzkoj, BSLP, 24, l (1923), 130-7. (upor. surljâk ŽK). Pojačava se afektivno
grašak od grah). Po podrijetlu je pridjevni (-ák) i ženskoga (-ka) roda kod živih bića: Vaillant, BSLP 31, 43-46. (augmentativno) značenje, koje više ne postoji
sufiks kao i lat. -icus i njem. -ich. -ìko, koji patak — patka, gusāk — guska, mačak — u jeziku, sa -ina: junačina, prostačina. Duljina
mačka, svraćah -~ svrâka. U ovom slučaju -ak2 je sveslavenski sufiks pridjevskog po-
ne postoji u baltičkoj grupi, očuvao je prid- na α stoji kao u -ač (v.), -ać (v.). Upor. -jak.
događa se da u femininumu ima drugi sufiks: drijetla, kojemu u litavskom jeziku odgovara
jevsko podrijetlo u lăgak pored lak < hgbkt, -okas u pridjevima kao saldokas »sladak« od Lit.:Maretić 260. Leskien §§ 380. 402.
gladak, sladak, uzak, brïdak, drzak, kratak, momak prema moma, krmak prema krmača, Vandrák l, 610, § 584. Belić, NJ 6, 177-202.
saldus, naujokas od naujas »nova«. Nalazi se
krepak, krotak, mek < mękłkz, mrzak, skli- ili da nema femininuma: cvrčak, čvorak. Kod Babić, Ný 3, 177. i si. Boskovic, JF 15, 92-
u lat. merăcus od merus i u galskim toponi- 101.
zak, rijedak, židak, težak, tanak. Velika ve- etnika u muškom r.odu može imati za muško
mima na -acuş. Veoma je čest u varijanti
ćina ovih pridjeva gubi u komparativu i i oblik -(a)c, kako smo vidjeli. Tada se mo-
-jako (v.). U starijem južnoslavenskom bio akacija f (Dubrovnik) = (odbacivanjem
imeničkim izvedenicama sufiks -bko: uži, cija izražava u opoziciji -(a)c: -ka: Bosanac
je veoma živ i karakterističan. Zbog toga ga dočetka -ija, koji se osjećao kao suvišan su-
sladi, tanji, mrzi, rjeđi, teži. Neki od njih - Bosanka, Slavonac - Slavonka, Posavac
posudiše Arbanasi oba narječja te im služi fiks pomiješan zacijelo sa -ija) akač m (Du-
dobiše ovaj sufiks u hrv.-srp. jeziku, tako — Posavka, Podravac — Podravka, Poduna-
vac — Podunavka, Smederevac — Smederevka, za izvođenje muškoga u mociji i kod etnika, brovnik, upor. rum. acaţ, acarţ) = (odbaci-
drzak, koji je u rumunskom jeziku bez toga ima kadikad i deminutivnu vrijednost kao vanjem početnog a-, koje se osjećalo kao su-
sufiksa dirz. To znači da je u starije doba bio Prištevac — Prištevka. U srednjem rodu izra-
u hurrák »čovuljak« (od burrë »čovjek«), mo- višan prefiks pomiješan sa a- < ad-) gàzija
i u hrv.-srp. jeziku živ sufiks određene vri- žava materiju: klupko (v.). Deminutivna (afek-
tak »jednogodišnjak« (od mot »godina«), ros- (Perast, Dubrovnik, upor. tal. gaggia) = slov.
jednosti, dok je danas u jezičnom osjećaju tivna) funkcija mu je još uvijek živa i izražajna: ak »patak« prema rose »patka«, Durrësak »Dra- gacja (Notranjsko) = góc (slov.) = (zamje-
izgubio semantičnu vrijednost, a zadržao mor- tračak, članak pored član, cvijetak, đavolak, ča nin« od Dürres »Drač«, Ulqënak »Ulcinja- nom početnog α- drugim prefiksom re-) re-
fološku, tj. izrazuje samo pridjevsku kate- oblačak, redak prema red, grašak (od grah), nin« od Ulqin. Veže se sa -ar (v.): fusharák kacija = rkacija (slov.). Posuđenica preko
ako2 21 àkrap
20 ako2
akacija
očuvalo u sjevernim slavenskim jezicima, a brovnik) »ploviti uz obalu« < tal. costeggiare.
tal. acacia, mlet.-tršć. acazia, cascia, gaggia. likom što u drugim slavenskim jezicima znači izgubilo se u južnoslavenskim. Takav je raz- Deminutiv na nenaglašeni sufiks -ula >
Danas općenito akacija valjda preko njemač- »kako, kad, premda«. Veoma je značajno, i to vitak i u drugim ie. jezicima: avesta kā tal. -ola: kôstula f (dvije dubrovačke poslovice)
kog izgovora. Gr. ακακία, riječ egipatskog je od važnosti za etimologiju, što ni u jednom »kako«, lit. kai »kako«, gr. πώς »kako« odgovara »rebro« < tal. costala.
slavenskom jeziku nema proteze j- i nije je u stprus. kau »ako«, lit. ką »ako«, srednjokimr.
podrijetla kao i samo drvo. Lit.: ARj 5, 379. 8, 846. REW3 2279.
nikada ni imao. U hrv.-srp. narječjima može pan, paun »kao da«. Da je postojalo upitno
Lit.: ARj l, 44. 3, 118. Budmani, Rad DEI 32. 1133. 1134. 1135.
izgubiti prvi elemenat α (upór. ŽK ko bog značenje i u južnoslavenskim jezicima, za to
65, 164. Sturm, ČSJ 6, 65. Strekelj, DAW
da »kamo«, ko būde lípo) i dočetno -o: ak u ima dokaza. U narječju južne Srbije, gdje
50, 35. REW* 58. DEI 16. àkov, gen. akova (Vuk) = hákov (Orfelin)
kajkavskom, kao ovăk, onâk tăk itd. Ne nalazi ako ako »tako« znači potvrdu, u istom smislu
se u baltičkoj grupi. U tumačenju postoje m »vijedro, vinska mjera«. Govori se u Sla-
akmadža (Vuk) = atmadža (Kosmet) »kra- u Timoku dako (SDZb 3, 180), dok u rumunj-
dvije vrste teškoća: a) što je po postanju prvi voniji i Srbiji. Odatle deminutiv akōvče,
guj, žurica, lovački soko«, također bug. at- skom jeziku dacă (v. Skok, ASPh 37, 90. gen. akōvčeta n obrazovan s pomoću sufiksa
madia istog značenja, kao i tur. atmaca. U elemenat a- i b) koje je prvobitno značenje, i si.) znači samo »ako«. So »tako« može uvo-
da li je prvobitno upitno značenje, kao u sje- -če kao sanduče, gen. sandučeta (Srbija). Or-
Poljicima (Dalmacija) prezime Atmača. Turci- diti i u njemačkom jeziku pogodbene reče-
vernim slavenskim jezicima, ili pogodbeno kao felin poznaje još pridjev hákován i kolektiv
zam je iz tur. feudalnog života. Lovci su no- nice. Budući da i danas još možemo hipotet-
u južnoslavenskim. Brugmann uporeduje a- hákovčad. Iz hrv.-srp. jezika posudiše Ru-
sili sokole u ruci, kad bi polazili u lov. Vukov sku rečenicu, naročito potencijalnu, izraziti
u ako sa sanskrtskim a-sáu »onaj«, grčkim munji acov u istom značenju u Banatu i Me-
oblik pokazuj'e asimilaciju tm > km kao foraca upitnom rečenicom (ako bude lijepo vrijeme
έ-κεΐ »ondje«, ει »ako«, prvobitno »kako«, hedinţi, ali u drugim krajevima govore Ru-
za tmica. = bude U lijepo vrijeme /prolaza = la donnée/, munji acãu, što znači da su taj oblik posudili
Lit.: ARj l, 45. Elezović l, 42. Mladenov lat. e-quidem, oskičkirn e-tanto. Prema ovom doći ću /apodoza = la conséquence/), rješava
tumačenju, prvi elemenat bio bi ie. zamje- iz starijeg madžarskog akou (1368). I Slovaci
11. ako = tako = kako upravo na izričit posudiše istu riječ. Madžari posudiše iz pa-
nički korijen e, u prijevoju o\o > slav. α. način to pitanje. -'Iz ovih konstrukcija izlazi
àkmak (l S.v.) = âmak i ãmãk (Kosmet) Prema ovom tumačenju prvobitno bi značenje noskoslavenskoga govora okovb »željeznim ob-
i ekspletivna upotreba li (ŽK ako li me neš ručima okovana posuda«, postverbal od oko-
m »luda, glupak, budala«, također bug. ahmak bilo upitno »kako«. Drugi dolaze do istog posluniť). Ovome ako li dodaje Kavanjin još vati (v.). Panonski postverbal očuvao se u
(Ako sam pomak, ne sam ahmak, ta mi davaš prvobitnog značenja, identificirajući ako sa prilošku deiksu -će: okolice. Upor. u francus- Miholjcu kod Križevaca u izvedenici 1720.
zeleni krastama, v. Gerov 5, 317) i rum. acmac jako (v.) »kako«. Ovi tumače gubitak suglas-
kom jeziku si u neupravnom pitanju (Je ne modius vulgo okovanec »pola zagrebačkog va-
«espretnjaković«. Odatle apstraktum amăk- nika j time što ako dolazi uvijek na početku sais pas s'il est venu). Kopulativni veznik α gana« (Mažuranić, Prinosi 821). Značenje
hk pored amakhk (Kosmet) »budalaština«. rečenice. Ali nema dokaza da je ako ikada u a bude li ružno, neću doći izražava adverza- »modius« izgubilo se u hrv.-srp. zbog homo-
Ide u red uvredljivih balkanskih turcizama imalo /. Prema tome ovo se mišljenje mora tivnost, dok i prije i poslije ako izražava kon- nimije sa okovi »negve«. Madžarizam iz sta-
arapskog podrijetla (ar. ahmak »lud«), kao ajmana zabaciti. Ali i Brugmannovo se mišljenje mora cesiju, jednako kao i neutrum sve (sve ako), rijega vremena, ide u isti red kao i parlog
(v.), bena (v.), budala (v.), torlak (v.), i sl. zabaciti, premda se uporedenje ako — d a u Crnoj Gori veza no + ako > nâko (Vuk) (v.) i čobanja (v.).
Lit.: ARj l, 65. Mladenov 12. Elezović l, vrlo dobro slaže, jer se a-ko vrlo dobro slaže znači »osim« = izuzimanje (upor. fr. si će
14. Lokotsch 25. sa češkim ać »ako, kako«, poljskim acz < Lit. ^ARj l, 58. Miklošič 153, s. v. ku 1.
n'est). SEW 26, s. v. akov. Gombocz — Melich
acze »premda«, gdje je a- očito kopulativno-
1
-ako je sveslavenski sufiks kategorije k, koji -adverzativno kao i u iako = ako i »premda«, Lit.: ARj l, 45-8. Miklošič 107, s. v. ju. 49, s. v. ako.
služi za tvorenje priloga načina od korijena SEW 26, s. v. ako. Bruckner l, s. v. a, 2,
ijâko (Kosmet, Elezović l, 228 kao koncesivni s. v. acz. Brugmann, Dem. 32. Belić, Priroda
upitnih i pokaznih zamjenica: kako (od kt, veznik). O tome a v. gore a. Ovo tumačenje akram, gen. akráma m iz Jukićeve narodne
474. Mladenov 4, s. v. ako, 680, s. v. če, WP
v. tko) »quomodo«, odatle dakako, nego da objašnjava nepostojanje proteze j, a isključuje l, 507, s. v. que za če, 519, quo — que, qua f. pjesme u značenju »doček«: Njem' okrama u
kako (ŽK negđakako), tako (od í г., v. taj) i Miklošičevo, koji je u α tražio refleks od Boisacq 219. Budimu nejma / m njegovim yet stotín' momaka;
»sic«, ovako (v. ovaj) »hoc modo«, onako (v. sveslavenske zamjenice i, ja, je, kao i ona, Na akramu indiskoga bana. Očito je da je
onaj) »ilio modo«, svakako, svakojako (v. sav, što identificiraju ako sa jako »kako« u staro- akôržit se pf. (Smokvica) = (sa zamjenom ovaj oblik identičan s današnjim bosanskim
kt) »varie«. U kajkavskom narječju -o se shvaća crkvenoslavenskom jeziku, ukrajinskom, češ- tal. prefiksa a < lat. ad hrv. prefiksom гг-) turcizmom ičram, od ar. ik'ram > u tur.
kao fakultativna deiksa te se odbacuje (kak). kom i poljskom i u oba lužická jezika. Drugi ukôržit se (Rab) »opaziti, dosjetiti se«. Od ikram etmek, što se u narodnoj 'pjesmi doslovno
Pored priloga, koji su upravo srednji rodovi elemenat -ko najlakše je tumačiti. To je zai- tal. (tosk.) accorgersi (prema mlet. izgovoru prevodi sa »ićram učiniti« (ispor. egipatsko
pridjeva, govore se i određeni pridjevi kaki, sta zamjenički upitni deiktički (upór. lat. ż) < lat. *accorrigere. arapski el achram). Daničić ne daje značenja,
takí, onakí, ovàkï, svâkakï, svakojaki (u kaj- sic) elemenat u neutrumu -ko = quod, quid, Lit.: Kušar, Rad 118, 25. nego etimologiju (ar. plural akran, sg. kärn
kavskom sa dvostrukim sufiksom svakojački). koji sam za se bez a- može u našim narječjima »drug, kolega«, koja se riječ govori u Kosmetu
Ovi se pridjevi nalaze i u drugim slavenskim uvoditi hipotetske rečenice kao i u francuskom akosi at, -am pf. (Smokvica, Korčula: kao akran, gen. -a m »vršnjak, drug«).
jezicima, dok su pridjevi izvedeni s pomoću jeziku (j'avais de l'argent que je le donnerais), Ja bi maina, pa ćemo lako akoštat abrïvom) Lit.: ARj l, 59. 3, 766, Skok, Slávia 15,
-ъ о i -ovo karakteristika hrvatskosrpskoga je- a u prijevoju ce zaista i uvodi uvijek bez a- u = akòstati (Perast) = akuštat (Božava) = 352. Elezović 2, 493.
zika, i to -ъ о > -av samo štokavskoga i knji- (uz gubitak prefiksa koji je nestao u sandhiju)
hrvatsko-kajkavskom, slovenskom i bugar-
ževnoga jezika: kakav, kakva ili kakov, ka- skom jeziku. U starom crkvenoslavenskom, .kuštali (Molat: vapor je kuštua na rivu)·»pris- àkrap = àkrep i akrep (Kosmet) = jàkrep
kova, takav, ovakav, onakav. Od izvedenica
slovačkom i ruskom jeziku postoji i aky < tati«. Öd tal. accostare, denominai od costa m u istočnim krajevima i narodnoj pjesmi
na -ъ о pravi se apstraktum s pomoću su- ie. podrijetla s prefiksom a- < ad-. U Crnoj za škorpija f = skrpijun = škorpijôn — špú-
a + ie. аџи kao u sanskrtu ká »gdje«>
fiksa -oca: kakvoća. Gori (Riječka nahija) a je zamijenjen doma- rak, gen. -rka m (Crna Gora). U Kosmetu
avesta čū »kako«, koje nije ostavilo traga u
2
ako je pogodbeni (hipotetski, realni, po- ćim prefiksom o = ob, okostati se pf. (l 5.v.) znači »kazaljka na satu«. Stulić ima naš izraz
hrvatskosrpskom jeziku. Budući da je -ko =
tencijalni i irealni) veznik (konjunkcija). U »približiti se«. Na lat. -idiare > tal. -eggiare štipavac, koji nije potvrđen u narodnom go-
če upitna zamjenica, može se zaista uzeti
tom značenju nalazi se i u slovenskom i bu- > -ižati upućuje kostižati, -am impf. (Du- voru. Arnauti govore hagrép m pored shkrap
da je prvobitno značenje bilo upitno, koje se
garskom jeziku. Sveslavenski je s tom raz-
à kr ap 22 al2
al
2
23 alabaşlar

(Godin). Istočni je oblik turcizam arapskoga âkvila f (16. i 17.v., Dubrovnik) »orao«.
s vezicom: al-baber, al-bašča, al-binjiš, al- rječjima ima više primjera za nj : drvălo »mjesto
podrijetla (ar. <ahrab u turskom izgovoru Deminutiv na -ič akvilić »orlić, orlović, or-
-čador, al-čoha, al-duvak, al-katmer. Vezica je za gorivo drvo pred kućom« (ŽK), cesala
akrep). Oblik àkrap dokazuje da su se arapske lušić«. Od lat. > tal. aquila »id.«. Odatle
opravdana kad drugi elemenat dolazi sam n.pl. »češagija«. Vokal a- pred -lo došao iz
riječi na Balkanu širile i prema arapskom iz- lat. > tal. izvedenica na -o, -oras aquilo, -onis
za se, no alat = halat (Crna Gora) piše se konjugacije α-ti i odatle prenesen i na imeničke
govoru. Latinski oblik došao je na zapadu > akvìlon, gen. -ona m (17.v.) »1° sjeverna
zajedno premda at dolazi također samo za se, izvedenice, kao stopalo, mrežale. Od ovoga
u nominativu u učenom obliku scorpia, preko strana, 2° sjeverni vjetar«.
kao i u turskom (al at »crven konj«). Ovo treba razlikovati pejorativni sufiks -alol-ilo
tal. scorpione > škrpijun (pučka starija) i škor- Lit.: ARj l, 59. 60. Budmani, Rad 65, 164. pisanje nastalo je prema dorat (v.), koje se koji služi u štokavskom govoru za pravljenje
pijôn (mlada posudenica). Značajan je crno- DEI 562-563. ne osjeća kao složeni apelativ, nego kao jedna pejorativnih radnih imenica od imperfektiv-
gorski oblik špúrak koji pretpostavlja meta-
-(a)!1 je pridjevski i imenički sufiks ie. pod- riječ, od koje se tvori hipokoristik doro. Od nih glagolskih osnova na -α-ti, i-ti: ćaskalo
tezu *spurk(ius), koja je po svoj prilici ostatak
rijetla. Kao pridjevski sufiks dolazi na samo- alat postoje i izvedenice: pridjevi alatav (ćaskati, Vuk, ARj 2, 127), naklapalo (nakla-
starodalmatskog romanskog govora, dok ar-
glasničke i suglasničke osnove glagolske i (Vuk), alatasi (Vuk, Kosmet), imenica alà- pati, Vuk), blebetalo (blebetali), hajalo (hajati),
bansko skkrap-i predstavlja stapanje arap-
imeničke, od kojih neke ne žive više same tuša »alatasta kobila«. Ove izvedenice upućuju zanovijetalo (zanovijetati), trubilo (trubiti). Pe-
skoga i staroromanskog oblika. jorativnost može se izraziti i sufiksom -as
u jeziku, tako u cio < сеіъ, năgao < nagib. na to da se alat mora pisati zajedno. Drugi
Lit.: ARj l, 59. 4, 438. REWa 7741 i 7741 a. Može se vezati sa -го: šúpalj m. г., šuplja ï. r. dio složenice je hrvatskosrpska imenica samo (v.): klebėtas. Nastao je samo u hrv.-srp.
Lokotsch 47. Elezović l, 8. Na samoglasne osnove dolazi u gnj'io gnjila, u jednom primjeru: alčašica »biljka trapaeolum štokavskom govoru pejorativiziranjem slo-
smjeli (< smêH, običnije smion, gdje je spojen majus i antirrhinum« prema Daničićevoj eti- ženog sufiksa -alac, gen.- aoca, u kojem -(a)c
aksađb m (15.v.) = aksagb (stsrp., 15. v.) sa općim pridjevskim sufiksom -ьп), neumrli, mologiji. Složenica alkermoš »neki napitak« po- poimeničuje prošli particip -al, -ala.
(termin za mjere) »šestina unce«. Od ngr. sreo zrela, čio; na suglasničke u svijetao svi- red krmez (v.) u Jačkama nije jasna, jer krmez Lit.: Măreţie 261. 295-6. Leskien §§ 371.
άξάγι = srgr., biz. έξάγιον < lat. exagium. jetla (odatle svjetlost, ali svijetiti pored svijet- ne znači nikada »napitak« kao u Jačkama, a 378. Vandrák l, 570.
Prema latinskom izgovoru aksaž = aksadž, liti, koje je obrazovano prema pridjevu, a drugih potvrda za alkermoš »napitak« nije se
koje može biti i dalmatoromanski leksički os- svijetiti prema osnovi), topal topla (osnova našlo. ala2 = ăla, uzvik kojim se pojačava sam čin,
tatak. Upor. oksjenač za x. Sa š < x ašadž tep očuvana u toponimu TepljuK), nagao na- Od al postoje i izvedenice, i to turska âlca nastaje od al(i) i a; ako se dodaайnastaje alàh:
(Dubrovnik, Zore) »podmjerivanje mjera«. Iz gla. Tada se pojavljuje nepostojano a, i to za alat. U Kosmetu je aldža, gen -e »najčešće prema ah i aj govori se i ălaj. Izražava čuđenje
dalmatoromanskog je i oblik s prijeglasom a samo u muškom rodu između suglasničke ime volu, rjeđe 'konju, crvene dlake«. Naša i potvrđivanje u isto doba (tip: ala se ukrasio*).
> i zbog palatala što slijedi sîz, gen. šiša m osnove gdje stoji mjesto poluvokala. Taj je izvedenica alica u Mostaru »rana trešnja« Ima primjera i za želju i proklinjanje. Nalazi
(Dobrota) »pravac, metoda« = slža f (Vuk, zakon tvorbe važi također i za prošli particip (Vuk). Turski pridjev može postati naš de- se i u arbanaskom jeziku, ali u značenju po-
Paštrovići, nar. prip. ; dočetno -a je od n. aktiva, gdje se nalazi isti sufiks i tu je živ: klinabilni pridjev ako dobije naše pridjevske ticanja »hajde, dalje, naprijed«. U takvu je
pl., primjer: svake siže aspre} »vrsta, fela, imao imala, vidio vidjela prema išao išla. U sufikse: ălav (Milićević), koji Vetranie piše značenju i kod nas u narječjima (Lika), upor.
sorta«. Gubitak početnog e > a (asimilacija književnom i saobraćajnom jeziku /, kad za- alaf (jedanput u izrazu αίαβ šipci). U herce- i u komandi za potezanje mreže: pomalo,
e — a > a — a kao u galatına) nalazi se u tvara slog, vokalizira se u o. U narječjima govačkoj narodnoj pjesmi nastade odatle ala, ala, malo bolje na desno (Prčanj). U Kos-
saz (Rab, Istra) »1° nekakva mjerica za sjeme diftong ao steže se u α ili o. Mjesto -ъі dolazi metatezom indeklinabilni epitet aval binjiš metu âla — ala = »oh, ah«. Nalazi se i u tur-
svilene bube, 2° šestina unce« < mlet. sazo, i varijanta -el u kiseo kisela (prava osnova vidi (Vuk). Pored sufiksa -av dobiva i -en (prema skom i arapskom jeziku u značenju »he«. U
furi. sas, tal. saggio. Denominai sažat pf. (Smo- se u po-kis-nutį v.). Neki su pridjevi kao *magl~b zelen, gvozden) alen (Milićević, Kosmet) »ru- narodnoj pjesmi dobiva h na početku: hala.
kvica, Korčula) »naviknuti (u pitanju« Je U očuvani samo u toponimiji (Maglaj*): Kod žičast«. Ovako i u bugarskom jeziku. U Ma- Lit.: ARj l, 60. 3, 558. Elezović 9. GM
sažala sedlo? Pita se za mladu mazgu, koja imenica pojavljuje se u sva tri roda i stavlja kedoniji ima nastavak -ev: alev, a u bugarskom 7—8, s. v. alla alla.
je odskora osedlaná)«. Ovamo idu i naši in- se također na suglasničke i samoglasičke os- jeziku još -est: alest. Ovaj se turcizam osman-
ternacionalni galicizmi esej m, esejist < fr. nove: na samoglasne u dio . (< děh), gen. lijskog podrijetla za oznaku boja nalazi i u
âla3, gen. ale (Kosmet, razlika u akcentu
essai. dijela, predjel i deklinira se kao o-osnova. arbanaskom jeziku. Nema nikakve veze s
prema àia »zmija«, v. hala) f »naziv za stariju
Lit.: ARj l, 59. Zore, P alj. 115. 160. Tua. Tada znači radne imenice i nazive za oruđa, ovim pridjevom al m (Vuk) »bijeda, napast,
Turkinju ili Arnautkinju«. Ovaj naziv upo-
4. Kušar, S Rad 118, 24. Lukié, Bog. 4, 140- koja s njima stoje u vezi: pijetao, gen. pijetla, miseria, casus ad versus«, koja je prema Ма-
trebljavaju i Srbi u Peći. Arbanasi imaju
150. REW 2932. SEW l, 26. Vasmer, GL 42. vital, vitao, gen. vitla, ûzao, gen. uzla (v.), teenaueru tursko-tatarska, ujgurska i džaga-
halle f »tetka«. U Kosmetu u tom značenju
tajska riječ al »doluş, fraus«.
sv'fdao, gen. svrdla (pored sufiksa r u narje- postoji naša izvedenica alka »tetka«. Sufiks
akšam (Vuk) = aksam (Kosmet) »Γ vece čju svldar, svidra ŽK). Dolazi u deklinaciji Lit.: ARj l, 60. 64. 67. 69. 75. İ22. Mladenov -ka je došao na arapsko halla prema tetka
(akšam pade: o, po aksomu), 2° muslimanska i- osnova, kad izražava apstrakta: misao, 5. Elezović l, 9. 13. GM 7. Matzenauer, i zbog toga nema deminutivnog značenja:
molitva mujezinova, kad zađe sunce, večernja gen. misli (pro-, po-), pogibao, gen. pogibli, LF 72, 2. Sulek, Im. '2. 541.
to je unakrštenje kao češagija (v.). Turcizam
molitva (akšam klanjati) ч. U posljednjem prëgîbao, iznikao, ponikao, izrastao, nazebao. je iz oblasti afektivnog života (srodstva itd.)
-ala1 f je neživ sufiks. Dolazi u dva primjera
značenju riječ je skraćenica od akşam na- U pridjevskim i imeničkim tvorbama nije kao amiaza (v.), àhbãd (v.).
u pluralu: mrežale, vlačale. I ovdje znači oruđe,
mazi. Odatle dolazi (samo kod katolika i pra- više produktivan u jeziku. kao kad u srednjem rodu služi za tvorenje Lit.: Elezović l, 10. GM 145.
voslavnih, ne kod muslimana) prezime Akša- Lit.:Maretić 260. 313, § 361 g. Leskien imena oruđa od imeničkih i glagolskih osnova:
mović. Ovaj turcizam složenica je prema Ele- 113. 290-91. Vandrák l, 564-69, § 527- năkovalo (pored nakovanj), oralo, sjedalo, alabaşlar, gen. -stra (Bella, Stolic) =
zoviću od tur. pridjeva ák »bijel« i perz. sam 34. Vaillant, RES 13, 156-7. zrcalo, stopalo, klecalo, ogledalo, šukalo. Kao alabastro n (Bunić, prema tal.) = alabavstro
»vece« i značila bi »vece u punom jeku«, upor.
al2 = âl (Kosmet) pridjev indeklin. »crven«. i gornje dvije može biti samo plurale tantum: n (16.V., prema srednjolat. alabaustrum i
belo plãdnê »podne u punom jeku«.
Dolazi u narodnim pjesmama u vezi s turskim vješala. U sjevernim slavenskim jezicima od- sttal. -stro) = (sa aferezom a-) labastar, gen.
Lit. ARj l, 59. Elezović 1,9. GM 1. БЫ. govara mu -dio, koje je indoevropskog podri- -stra (l S.v.). Arb. alabaster, s elanom -stri.
imenicama, gdje tvori složenice koje se pišu
S. V.
jetla i glasi u lat. -bulum (stabulimi). U na- Riječ je orijentalnog podrijetla. Etimologija
alabaşlar 24 àlãj àlãj :5 alban.

nepoznata. U evropske je jezike došla preko u svoju pasivnu konjugāciju: allakatem »zer- mi stvoren je indeklinabilni epitet alajli alat, gen. alata = halat m. Pored ovoga
grčkoga άλάβαστρον. streue mich«. S obzirom na ovo preneseno barjak koji se ne govori u turskom jeziku. oblika, koji je danas općenit na cijelom te-
Lit.: ARj l, 60. 5, 859. DEI 109. REW* značenje moglo bi biti da u vezi s osnovom On se pomiješao s pridjevom al »crven« (v.), ritoriju hrv.-srp. jezika, postoji i alta f gdje
306. Boisacq3 40. GM 1. Maretić, Savj. 160. ovih glagola stoji i pridjev õlakast »razuzdan« pa se u narodnoj pjesmi pored alajli-barjak je α shvaćeno kao nepostojano (upor. agršaK),
i imenica alâkaca f »razuzdano žensko čeljade« govori alali pašmage (Vuk), čemu odgovaraju ali nije ušao u saobraćajni i književni jezik.
(Vuk). U Kosmem ima álakat, -am impf, različita na drugom mjestu crvene pašmage (Vuk). Razlog je što se u akcentu i duljini poklapa
aladža (u nar. pjesmi, Daničićev je akcenat značenja »larmati, graj ati, tražiti, preturati, Sva tri vojnička turcizma raširena su po cijelom sa zanat. Upor. poslovicu bez alata nema
nesiguran) = aladža i aladža f (Kosmet) pretraživati«. Kako glagol, pridjev i imenica Balkanu u oba značenja »puk, procesija, zanata. Odatle nastade izvedenica alatljika
»šarena haljina, tkanina«, također u složenici imaju onomatopejski izgled (opetovanje istoga pratnja«. f »jedan komad iz skupa alata« (Vuk), ali je
šamaladža, gdje prvi elemenat znači Sa m samoglasnika, tvorenje sa -kati), nije čudo Lit.: ARj l, 61-62. 4, 734. 9, 693. SEW tvorba nejasna. -Iji pred sufiksom -ika izgleda
»Perzija« (v.) »svilom protkana šarena haljina«. što postoje različne varijante suglasnika (p l, 27. Elezović l, 10. 2, 409. Lokotsch 51. kao tursko -li. U današnjem jeziku industri-
Kao imenica nalazi se još u bugarskom (ala- mjesto k: alapača) i nadovezivanja na glagol Mladenov 4. 298. Pascu 2, 107. ЕЫ s. v. jalizacije postala je ova riječ općenita. Kao
dža) i rumunjskom jeziku (alagea »fino platno a). orlati impf, (arlakača). Upor. i pridjev (h)alast turcizam arapskoga podrijetla (ar. pl. ālāt
Turcizam (pridjev i imenica alaca »šarena, (ŽK) »razuzdan«. Svakako neće stajati izvo- alàman1 m (Vuk) »hajduk, razbojnik«,
od sg. âlet, kao obično, v. ahbab, fukara)
vunena tkanina«) iz oblasti tkanina, kao bez đenje Matzenauerovo od tursko-tatarsko-altaj- u jednom dijelu bivše Vojne granice (Šajkaški
nalazi se u svim balkanskim jezicima, kako
itd. skoga alu, alak »stultus, mente captus?. I bataljun, Banat) »ciganin«. Upotrebljava se
je i prirodno kad se zna da se zanatska organi-
Lit.: ARj l, 61. Elezović l, 11. Lokotsch sanai glagoli orlati, -am (Vuk) »tumultuare« = u poredbi kao alamani pojedoše. Neće biti
zacija i produkcija (esnafi, zanati) vršila prema
50. Korsch, ASPh 8, 647. ărliti, -īm »ululare«, pa prema urlikali obra- u vezi s Allemand »Nijemac« jer Turci u
istočanskom tipu po čitavom Balkanu za tur-
zovani deminutivni imperfektiv! arlíkati = novije vrijeme prihvatiše ovaj naziv za narod,
sko vrijeme. Drugi homonim alat »brodsko
alah (Daničićev akcenat) = halah (Vuk) = arlúkati, arlūčem »ululare«, pa od iste osnove stariji je Nemçeli, nego će biti, kako Matze-
uže« nije turska riječ, nego madžarska alattsag,
halaj = -àlãh. gen. aláha (akcenat bosanskih izveden pridjev s pomoću sufiksa -ovan (v.) nauer i Daničić misle, turski (tatarsko-džaga-
dobivena ispuštanjem madžarskog sufiksa za
muslimana, učeniji muslimani oponašaju i arlovan (Lika) = ariòvit (Srbija) »tumultuosus« tajski) alaman = alakman »lupeže. Čudno je apstrakta.
arapsku geminatu àllãh) »bog, samo kod mu- da riječ nije potvrđena drugdje na Balkanu.
onomatopeje su latinskoga tipa ululare s umet- Lit.: ARj l, 63. Mladenov 4. GM 8. Tiktin
slimana«. Odatle uzvik vala = vàlãj »boga mi, nutim r prema orli — harli (v.). Daničić ne- Prema Korschu je također iz istočno-turskoga 717. Korsch, ASPh H, 648. Asbóth, Ny K 5,
bog me« za isticanje istinitosti tvrdnje, koji pravom gleda u njima turski glagol Irlamak i u vezi s glagolom almak (v. ališ-veriš). prema IJb 3, 164.
upotrebljavaju i kršćani obaju zakona na »pjevati« što ne može biti ni semantički ni Lit.: ARj l, 62. Matzenauer, LF 7, 2.
Korsch, ASPh 8, 647. alauža f (Vuk) = alaudža = (sa aferezom
Baniji, Kordunu, Lici i dalje na istoku. Početno morfološki ispravno, jer naše glagolske pozaj- α-) lauza f »lapavica«, Daničić izvodi od no-
v- potječe od arapske partikule toa, koja služi mice iz turskoga glase na -isati (v.). Iz ovoga Alàman2 m (16—18. v., Vetranie, Zaničić) vogr. άλαχοσύνη »nesreća«.
pri zaklinjanju: wallah »Boga mi«. Postoji još se prikaza vidi da se i posuđenice iz oblasti prema f alamanka (Vuk, nar. pj.) »sablja«. Lit.: ARj l, 63.
uzvik za sokol jenje, čuđenje i žalost jalàh ~ religije mogu onomatopeizirati. U složenim Pridjev alamanskī (15. v., Crna Gora), poime- al avanta f »vreva, gungula« (Srbija), »stvar
jala (Vuk), od arapskoga jallah »bože« i prilog uzvicima masala (v.), sup anula (Kosmet) »uzvik ničen u f zemlja Alamanska f = (prema tal., stečena bez muke« (Bosna), odatle radna ime-
alalem (Vuk) »po svoj prilici«, od arapskoga čuđenja« < ar. subhan ullak riječ alah ulazi na nenaglašeni sufiks -ia) Alamanja (Ve- nica alavantadžija m »čovjek koji hoće bez
allalem »bog zna«. U'Kosmetu se govori uzvik kao drugi elemenat. tranić) = (isto sa romanskim slabljenjem muke da živi« i pf. glagol zaalavàntati »steći
ala-čerim »kako bog daš, od arapskoga allah Lit.: ARj l, 61. 63. 110. 3, 558. 560. 786. a > e u intertonici) Alèman'm (16. v., Vetra- što bez muke« (oboje iz Bosne). U Vučitrnu
qerim »bog je milostiv«. Ovaj religiozni arabizam 4, 440. BI 2, 695, Mladenov 4. Elezović nie, Glavinić, Kanavelić) prema Alemanha (Kosmet) govori se rečenica Doneli b eu ala-
proširen je na čitavom Balkanu. Pored toga 2, 11. 285, 360. GM 7. Matzenauer, LF 7, (nar. pj.), pridjev alèmãnski (Kašić) = alè- vante, ali Elezović ne zna pravo značenje.
postoji u narodnoj pjesmi ilah m u vezi ilah 2. Korsch, ASPh 8, 647. manjskī (17. v., Ančić). Zemlja А1етапја(ртета Čini se da se pokriva s bosanskim. Belić,
ičum, od arapskoga 'andkum, po turskom tal.).Oba lika 'potječu iz Italije Alamagna = Dijalekti 352, bilježi alavanta u značenju
izgovoru indkum »bog s vama«. Od alah postoji àlãj, gen. àlaja (17. v.) (Vuk) »puk, pukovni- Alemagna, pridjev alemanno — alamanno, »kicoš«, a Sima Milutinović, Istorija 183,
i glagolska izvedenica halačati, -čaju (Turci) ja, vojna parada, gomila ljudi, ovaca, pukovska zamijenjeno sa tedesco, v. tudešak. U narodnu
zastava«. Posljednje značenje nastalo je po ima primjer: »Nahija požarevačka... s oso-
(Milutinović) = halékati, hàlêkãm i halēčēm pjesmu i u Crnu Goru ušlo je preko turskog.
zakonu sinegdohe ili ispuštanjem drugog bitom i bogatom alavantom«. U turskom jeziku
(17. v., Dubrovnik) = haldkatiı-acem, impf., Upor. i arb. alaman. U turskom je također
elementa u složenici àlaj-bàrjak, koja se govori postoji riječ talijanskog podrijetla alabanda
haláknuti, halāknēm pf. (17. v.) »vikati halah, iz talijanskog jezika.
također. U složenici deklinira se samo drugi »žestoko predbacivanje« < tal. alla banda. Sva-
kad se govori o Turcima i njihovoj vojsci«. Lit.: ARj l, 62, 66. REWS 308. DEI 105. kako, podrijetlo i semantika nisu jasno jutvr-
Nije .izvjesno da li je od te glagolske osnove elemenat, ali ima potvrda za dekliniranje obaju ΟΛί 8. Korsch, ASPh '8, 647. đeni.
izvedena imenica halakuša f (Dalmacija) elemenata. Odatle radna imenica alaj-bar-
jaktar. Postoji još složenica alajbeg »zapovjed- Lit.: ARj l, 64. Skok, Slávia 15, 180.
»vinova loza crna grožđa«, kao ni to da li alaša f = olakša (za ovaj oblik nema potvrda
je u prvom dijelu imenice (h)alabuka sadržano nik puka, pukovnik, jedan od četvorice pred- u ARj; umetnuto k iznenađuje), kolektivni alban m (Šulek, bijel i crn ~, Hrv. pri-
alah. Glagoli su potvrđeni i bez h (alàkati, stavnika bosanskih begova«, àlãjbegovica f je naziv za mnoštvo konja. Iz osmanlijskoga morje) »vrst vinove loze«. Ovamo ide možda
alaknuti, -em -kam, -čem) i sa j- jalàkati, »žena njegova«. Zabilježiti treba iz Kosmeta jezika, upor. rusko lošad, koje je zbog a > o arbol mali i veliki (Šulek, Hrv. primorje)
jalaknuti. j- potječe od jalah (v. gore). Obra- alajbegova slama »pusto maslo«. Pored ove starija posuđenica kao u klobuk pored kalpak »bijelo grožđe«. Od tal. albana »varietà d'uva
zovani su kao tíkati, vikati »govoriti ti, vi«, složenice govorilo se u značenju pukovnik i (v.). Alaša nije potvrđeno drugdje na Balkanu, chiara, a maturazione tarda« i lat. albuêlis
i aékati i nemaju nikakve veze s turskim miralâj, gen. -aja (Kosmet). Odatle miralajevica a u turskom jeziku nema kolektivnog značenja, »Rebenart« > albera (milansko narječje), sve
almak »uzimati«, kako je mislio Daničić. Zna- f »žena njegova«. Ali ovaj posljednji izraz nije nego »teretni konj za sedlanje, pastuhe. od albus.
čajno je da su Arbanasi skadarskog gegičkog ostavio traga u prezimenima bosanskih musli- Lit.: ARj l, 62. SEW 734. Lokotsch 55. Lit.: ARj, l, 64. 102. REW3 327. DEI
narječja posudili naš infinitiv i prenijeli ga mana, nego Alajbegović. U narodnoj pjes- Vasmer 2, 63 — 4. 107.
albëta 26 Aleksandar
Aleksandar 27 alem

albëta f (Baošići, Boka) »onaj momenat još u vrijeme hrvatske narodne dinastije u nenaglašeno -ia: Aleksandrija (Egipat). Veoma lium candidum (biljka)«. Odatle po svoj prilici
zore, kad nije ni dan ni noć«. Deminutiv na darovnici Petra Crnoga (»prandiurn pro fine«, raznoliki su oblici s aferezom α-: Lèksandar, pripjev (refren) leluja (nar. pj. u Srijemu) i
-itta > tal. -etta od opće romanske riječi 1080). Likov(o) je srednjovisokonjemačka slo- gen. -dra (16. v.) = (ks > hs) Lehsandar, glagol saleluvala se (Otok, Slavonija, možda
alba »zora«, ispuštanjem opće riječi lux »bijela ženica litkauf, u kojoj prvi elemenat lit znači gen. -dra (dubrovački pisci) = sveti Leksêdrije momentana kreacija, jer nije dovoljno potvr-
svjetlost«, poimeničeni pridjev ž. r. Upor. »žestoko piće«, a drugi »kupovina«, dakle »piće •(Peć) = Lèksãndro = Lehsandro. Toponim đena) u izrazu saleluvala se bolest sa mojega
francuske deminutive pik. aubette, Languedoc pri kupovini«. Halvàluk je opet turski apstrak- Lèhsãndrija f s etnikumom Lehsandrínjanin tijela, što se kaže kad svećenik prvi put zapje-
aubeto »pointe du jour«. tum na -luk od hãha (v.), dok je kanata dal- m prema Lehsàndrinka i pridjevom lehsàn- va aleluja na Uskrsnuće. Kod pravoslavaca,
Lit.: REW3 331. FEW 63. DEI 106. matoromanska apstraktna izvedenica na -ata drinskí. Žensko ime Lehsàndrîna (17. v.). Sa prema novogrčkom izgovoru ove hebrejske
(upravo pasivni particip prošlosti) od cena ks > hs > s Lèsãndro s pridjevom Lèsandrov, imperativne složenice (hallelu »slavite« -jäh
àlcak, gen. alçaka m »nevaljanac, obješe- »večera«. Lesêndrije (Slatina) i u imenu egipatskog »bog«) αλληλούια = aliluja, àliluj (Srbija, Mi-
njak, lopov, kao izraz u šali«, općenit bosansko- Lit.: ARj l, 65. 3, 561. 8, 889. Miklošič grada Lèsãndrija (Vuk, 17. v.) s pridjevom lićević) u dočetku obrnuto prema pomiluj. Kao
hercegovački turcizam (tur. pridjev alçak 221. SEW 27. Matzenauer, LF 8, 41. Gom- lesàndrijskî, lesàndrïnskï (18. v., Dubrovčani). biblijska riječ nalazi se u svim balkanskim i
»rđav, zao, nevaljao«), koji nije potvrđen u bocz-Melich l, 62. i si. Maver, SR 3, 308-12. Hipokoristici : Leksa, potvrđeno i u prezimenu evropskim jezicima. Odatle sa sufiksom -arium
drugim balkanskim jezicima. Upotrebljava se Leksić, na -an (tip Milan) Ĺeksan (18. v., > -ar alilar (18. v.) »pojanje aliluja pos-
samo kao imenica. aldum, indeklinabilni pridjev, epiteton
ornans u narodnoj pjesmi u izrazima aldum Kavanjin), Leka m (14. v., nar. pj., također lije pročitanog apostola«, stegnuto od grčkog
Lit.: ARj l, 64. Skok, Slávia 15, 180. direk »zlatan stup«, aldum trava »sambucus arb. Leka Dukaxhim) — Leká (Kosmet) άλληλουιάριον. Biljka srlat. alleluia — tal. lù-
Korsch, ASPh 8, 648. i prezime s pridjevom Lekin (poimeničen na iola nazvana je tako već u srednjem vijeku
ebulus«. Drugih potvrda nema. Zbog toga
ālčīn, gen. aicina (Kosmet) m znači isto što i nije posve pouzdan. Čini se da je identičan -iça Lêkinica »žena Lekina«), također u topo- jer cvjeta oko Uskrsa.
turski alf г. Ovaj turcizam nije potvrđen u drugim s turskom imenicom altm »zlato«, koja se nalazi nimiji, prezime Lekić, Leko m u prezimenu Lit.: ARj l, 66. 74. 4, 4. Tentor, JF 5,
Leković, na -an Lekán, Léso pored Lésa u 203. Vasmei, GL 42. DEI 129.
našim krajevima, ali se nalazi u bugarskom jeziku i u bugarskom jeziku altan u istom značenju.
alčija i u arbanskom alici, gdje znači »sadra, Samoglasno u obična je zamjena za tursko jery prezimenu Lesić, Lesović. Iste fonetske pojave
opetuju se u kraćem obliku Aleksije = Lesij alem, indeklinabilni pridjev koji se upo-
žbuka« kao i u turskom jeziku. Značajan je (upór. hadům, kaduna itd.), ali je neobično trebljava kao epiteton ornans u narodnoj pjesmi
zbog dodatka -n koji je nastao da .bi se mogao lt > Id i zbog toga nije etimologija posve (18. v.) = Alesije kao i u imenu biljke lèsãndra
f (Vuk) »smyrnium olustrum, petroselinum u vezi sa kamen iii kamen dragi. U crnogorskoj
deklinirati, dok je u bugarskoiţi jeziku dodano pouzdana. narodnoj pjesmi postoji varijanta aler kamen
-ja kao u svim ostalim našim primjerima koji macedonicum«. Grčko lično ime ušlo je tur-
Lit.: ARj l, 65. Lokotsch 61. Mladenov 5. skim posredovanjem (a ovo preko ar. Al dragi pored alin kamen dragi kod Vuka. Zna-
se svršavaju na turski naglašeni vokal. Upor. čenje i etimologija nije dosada utvrđena, jer
hrv.-kajk. merčin, gen. -iria »mjerač« po- alega f (Mikalja, Voltiđi, Perast), također Iskandar > tur. Skender) Arbanasa Jurja
Kastriotića, koji je bio prozvan Skender-beg Daničićevo izvođenje od arapske riječi 'alam =
red tepčija, sudija < tepbči, scaii, gdje nala- toponim u Monasterium Sancii Georgii de turski alem »znak, zastava«, koja je očuvana u
zimo također u jednome -n, u drugima -ja Alega(\216) = (sa protezom v) voliga (Korčula, (1459, Dubrovnik), jer je bio odgojen kao
ičoglan na turskom dvoru u Carigradu. Njegova rumunjskom alem »polumjesec i zvijezda na
iz istog razloga. Orebić, Molat, Krk, Senj, Ugljan) = (bez turskim zgradama«, pl. alemuri »zastave s
anaptikse eļf) vaoga = vóga (Dubrovnik, zemlja bi prema njemu prozvana Skènderija
Lit.: Elezović l, 13. Mladenov 5. GM 8. (Vuk) »zemlja oko Skadra«, pridjev skande- polumjesecom i zvijezdom« ne može da objasni
Mljet, Pelješac, Cavtat; Stulić) = vaga (Ku- pitanje kako je došlo do specijalizacije toga
aldomāš = aldumāš ni (15. v.j, odatle i čište) = (sa likvidnom metatezom al > la, rinski (Turci, 1707), skenderski (kralj, nevjera):
kod Kavanjina i Mrnavića Skanderbeg. Skender značenja baš za epitet uz dragi kamen, riječi
deminutiv obrazovan s pomoću sufiksa -će, kao u Labin, i s augmentaţivnim hrv.-srp. koja se upotrebljava u narodnom govoru (ŽK)
gen. -četa: aldumašče, -eta (Vuk), kajkavsko sufiksom na -ina) lažina (Korčula, Split, kao muško ime (Bosna i Hercegovina, prezime
Lika) potvrđeno je prvi put 1466, odatle pridjev u značenju dijamanta. Značenje »magicus«,
hrvatski i slovenski pravni izraz za pojam koji Brač) »morska trava zostera marina, p'urić, koje Daničić pridaje epitetu alem, nije ničim
se zove lîkov m, likova n na zapadu, u istoč- alga kao naučni termin«. Stara posuđenica Skenderov u poimeničenju Skenderovac, pre-
zime Skenderović, na -äc Skenderac, gen.-rca potvrđeno. Postoji još pridjev àlemov u jednoj
nim krajevima halvàluk, a u čakavskima lat. alga (ie. podrijetla). S anaptiksom eji Petranovićevoj narodnoj pjesmi: Jedne uši,
kanata f »napitak, objed, večera na završetku potvrđena je u tršćanskom govoru i tal. jeziku. (Vitezović) »čovjek iz zemlje Skenderije«.
Na -uša Skenderuša (oranica, Gospić). Kao dvoje mendušice, alemove dvije zvjezdice.
kupovine«. Odatle je izvedena radna imenica Anaptiksa je zacijelo južnotalijanska te je Drugih potvrda za taj pridjev nema. Moguća
aldomašnlk, oldomašnik (16. v.) »svjedok pri kasnije došla u Dalmaciju, kako potvrđuju opće ime skender m (Marulić, Lučić, Krna-
rutić) g. 1561. pas ili skender, nazvan tako po su tri tumačenja, koja sva tri mogu da objasne
kupovini« (u jednom pravnom spomeniku). dalmatinski oblici bez nje (koji su stari, kako i značenja i specijalizaciju za epitet. Alem
Izvor je riječi madžarski apstraktum áldomás se vidi iz oblika s metatezom likvida). Može svoj prilici zbog toga jer potječe iz Iskenderije
(= Aleksandrija}. Još postoji hipokoristik dozvoljava, prvo, pomišljanje na turski pridjev
»žrtva, svečana gozba pri žrtvi uopće« izveden da potječe iz 7. v. kao i Labin. al (v.) »crven«, koji je potvrđen ü izvedenici
od madžarske glagolske osnove áld »žrtvovati«. Šaša ruskog podrijetla.' Lično ime je grčkog
Lit.: ARj l, 65. 5, 940. Zore, Rad 170, podrijetla Αλέξανδρος, koje ide u tip slože- napravljenoj s pomoću pridjevnog sufiksa -en.
Madžarski particip aido posudiše kajkavci: 228. Macan, ZWVŽ 29, l, 207. CD 6, 162. Ta je potvrđena u Srbiji i Kosmetu. Kao
àldõv, gen. aldova (Daničićev poštokavljeni REW3 334. FEW 65. DEI 123. WP l, 153. nica (άνήρ »čovjek« i άλέξω »zaštićujem«)
značenja »zaštitnik ljudi«. aval u Hercegovini, i ovaj je mogao postati
akcenat, 17. v.) »žrtva«, odatle pf. àldovati se Walde 25. epitet i tom prilikom promijeniti dočetno -n
»žrtvovati se«, pridjev àldõvan àldõvna, radna Lit.: ARj l, 65. 4, 440. 5, 959. 960. 6,
16. Matzenauer, LF 9, 201. Korsch, ASPh u -m. Ako je tako, onda alem-kamen dragi
imenica aldovavac »svećenik«. Aleksandar, gen. -dra m pored Aleksandro znači naprosto »dragi kamen (= dijamant,
Ovaj madžarski prvobitno mitološki termin (-o kao u Măkso) = Aleksandar = (sa an > 9, 520. Elezović l, 359. Solmsen, Eigennamen
114. rubin) jake crvene boje«, nešto kao fr. escar-
posudiše svi narodi koji s njima graniče u en) Aleksender (13 — 16. v.), lično ime. Odatle boncle u Pèlerinage de Charlemagne < lat.
značenju pravnog termina, čak i Slovenci. hipokoristik Aleksa m = Aleksa, s protezom aleluja f (Cres) »Γ uzviku liturgiji, 2° bla- carbunculus, koji se sjaji na vatri i svjetlosti.
Hrvatskosrpski izraz za taj pravni termin ne Jaleksa. Toponimi od poimeničenih pridjeva goslovljena maslinova grančica, 3° crkvena Izmjene aler i alin objašnjavaju se time, što je
postoji, premda je sam pravni običaj potvrđen Aleksandrovac, Aleksinac (18. v., Vuk). Na pjesma (Banovac)«, 4° aleluja bela f (Šulek) »li- pridjev alen narodnom pjevaču prešao u red
28 almaz almaz 29 älterän
âlem

slabo razumljivih turskih epiteta, kojih je i u usta meće, tal. bocchino«. Tu posljednju imenica almaz. Od ar. almas, a ovo od gr. kao i kod pravoslavaca (Srba i Bugara):' slov.
u izobilju u našoj narodnoj pjesmi (upor. riječ izvodi Daničić kao i epitet od ar. 'alam άδάμας »dijamant«. oltár, deminutiv oltarček. Deminutivi na -ъk
Skok, Rad 272, 39-48). To bi bilo jedno »znak, zastava«, što nije uvjerljivo. Lit.: ARj 1, 75. Mladenov 5, Lokotsch 60. > -ák oltárok, gen. -rka, oltarić, oltane.
tumačenje, koje pruža izvjesnu vjerojatnost. GM 94. Elezović, NJ 2, 47-50. Pridjevi na -ъп ~> -an òltãran, poimeničen
Lit.: ARj l, 66. i si. 74. 239. Tiktin 1053.
Pored toga Korsch upućuje na sjevernotursko Korsch, ASPh 8, 648. GM 8. REWS 142. oltarnik, na -jak oltarnjak, na -ski oltarski =
alam, além, koje znači »ures na odjeći«. Ali Almugavari m pl. prema katal., španj. al- oltarski (Kosmet). Taj posudiše i Dakorumunji,
ovo pomišljanje ne rješava problem, već je âlet m jednom u narodnoj pjesmi: En' mogàvar »katalánski vojnici u službi Aragonaca — premda postoji strum, altar — i Madžari
samo navođenje neke druge suzvučne turske ono je AKİ Čelebija u aletu alćergeletu, što se protiv Anžuvinaca, u 14. v. (1302—1411) na oltar (14. v.). Kod katolika dobiva i prefiks
i to sjeverno turske, a ne južnoturske ( = titra zlatnim buzdovanom. Daničić tu riječ Balkanu (upor. katal. Valencia > velenca, predoltarje n. Postoje još varijante po zakonima
osmanlijske) riječi, koja jedino dolazi u obzir izvodi od ar. hil'at hal'at = tur. halat »časna v.)« = Mogovari (bez arapskog člana al-, prema dicimilacije: gubitak l zbog / — r > 0 —
za našu narodnu pjesmu. Zbog toga može da haljina«, od koje dolazi i naša halja, haljina tal. mogàvero, koje spominje Danilo na dva r. Oblik òtãr je dosta raširen (16. v., Dubrovnik)
baci izvjesnu svjetlost na problem analogan (v.) i rum. halat, plur. -uri »spavaća košulja«. mjesta u vezi sa Frugy, Pruzi < Franci, = atar, gen. -ára (ŽK, Poljica, Crmnica,
izraz koji upotrebljava rumunjska narodna Upor i ar. hali »čilim«. Kakvo je odijelo al- Turbky, Jasi, Tatari, Mogovari že i Katalani, Lastrić, Kačić, Kavanjin, Mikalja, Voltici).
pjesma: pietre nestemate (plurale tantum), ćergelet, ne zna se. Izvjesno je da se u alet koji dođoše na Svetu Goru i popališe hramove. Odatle deminutiv otarie, augmentativ na
koji rumunjski pjevač nije razumio pa ga je na alćergelet radi o igri riječi. Naziv je ar. mugãwir »ratnik«, odatle sttal. -ina otarina. Pridjevi u poimeničenju otarnica
razne načine izopačivao : pietre năţtrăpate,kao mugàvero, katal., španj., port, almogàvar »lako (crkvica), otarnik »trpežnjak«, atarski. Dobiva
LIT.: ARj 1,67. Tiktin 717. Lokotsch 797. prefikse podotarje (Stulić) »podnožje pred ol-
daje izvedenica od năstrapă = hrv.-srp. maštrafa oboružani ratnik«. Na Balkan su došli iz južne
(v.) < ar. mešrebe. Čita se i o piatră nescar Italije gdje su ratovali u 12, 13. i 14. v. kao tarom«, predotarnik m (Bella, Stulić) »trpe-
alis (Kosmet), indeklinabilni pridjev u žnjak, incef (v.)« = pridotarnik (Kašić, Kačić).
piatră, gdje nescar stoji možda prema stfr. značenju »istinski, pravi« (alls gazda) arapskog
katalánska i španjolska infanterija, u kojoj
escarboncle < lat. carbunculus. Te pietre je bilo Arapa i kršćana. Drugi disimilacijski oblik je òntar, gen. -ára
podrijetla (chalis »koji nije miješan,· čist«); (nar. pj., Slavonija), na ontari (Vrbnik, 1639).
nestemate nose životinje na dva roga. Što znači nalazi se još u bugarskom jeziku (halės, u Lit.: ARj 6, 895. REW* 5716. Prati 675.
rumunjski pridjev nestemate, to najbolje tumači Kršćanski termin zapadne i istočne crkve
istom značenju). »žrtvenik, časna trapeza« (upor. kod Vuka
bugarska i naša narodna pjesma. U Angelova- aloj m (14. i 15. v.) = aloja f (15. v.) =
Lit.: Elezović l, 12. Mladenov 665. ući u oltar, sudove s mirom nanesú sa slavom
Arnandova, Bălgarska narodna po'-'-lja l, aloje n (jedanput) = aluja (pisano alua)
17 to je bezcen karnak, a kod Vuka Nar. pj. f = alov m (jedanput u slavonskoj narodnoj u oltar). Fonetikom samom ne može se riješiti
ališ-veriš m (Bosna) = ahš-veriš i albs- problem, da li je to posuđenica iz lat. altare
2, 482 i 3, 83 : U njoj se sjaji bescen kamen pjesmi: Petar djela nova kola od olova)
-veríš (Kosmet) (obično objekt uz nema ~, (prema Jirečeku iz balkanskog latiniteta), iz
dragi; i od zlata dvanaest jabuka, a u svakoj »drvo αλόη«. Prema bizantinskom i latinskom
/~- ima) »pazar, promet, posao, potajan dogovor«. stvnjem. altari (Miklošič, Bruckner) ili iz
bescen kamen dragi. Prema bescjen < bez- izgovoru samoglasnik η u αλόη < hebr.
U bugarskom jeziku postoji i prijevod (da bizantskoga (Boháč) άλτάριον. Kako ne po-
сепьпъ rum. nestemate sadrži slav. ne i prošli 'ahalim (plural), nperz. älwa. Nije narodna
zemaš s nego vzemane-davané). Čudan je ru- riječ. kazuje metatezu likvida (kao Albana > Labin),
particip od lat. aestimare, koji inače nije po-
munjski prijevod daraveră »posao«, koji sadrži ne potječe iz prgog vremena (7. v.) i nije nastala
tvrđen u rum. jeziku, i zbog toga su ga rumunj- Lit.: ARj l, 76. 77.
dvije slavenske riječi dar + vjera. U Kosrnetu kontaktom naroda nego evangelizacijom i ni-
ski narodni pjevači različito izopačivali tražeći
postoji također s futurskim participom, koji kako ne ide u praslav. doba, premda se nalazi
mu značenje. Prema tomu, analogija o kojoj àloka f »jaruga«, možda je isto što (h)aluga
izražava namjeru: aladžak veredžěk više . . . u svim slavinama. Upor. arb. hter < alterium.
je riječ veli nam da treba i u epitetu alem f »provalija« (Crna Gora i južni krajevi), ali
nemamo. Ovo je turska složena radna imenica Latinska je izvedenica s pomoću sufiksa -ariš <
tražiti riječ koja je bila preinačivana, jer u u tom liku samoglasnik u može da stoji mjesto
(alış-venş »pazar, promet«) obrazovana s po- -alis od altus »visok«.
govoru nije bila dovoljno poznata. Zbog nazala ç. Zbog toga je identifikacija nesigurna.
toga mislim da se u alem može da sakriva grčka moću sufiksa -(y)l-is, koji odgovara našem -nje Grčki akuzativ άλοκα od αλοξ = αδλαξ, Lit. ARj l, 77. 9, 9. 72. 349. 10, 304. 11,
(uzimanje + davanje), od almak »uzeti« i
riječ adāmas »dijamant« > ar. almas (v. niže ώλαξ, ngr. αύλάκιον »brazda, mali jarak« 493. 495. Zore, Palj. 114,227. Miletić, SDZb
vermek »dati«. Upotrebljava se u svim balkan- ne poklapa se posve ni značenjem ni fonetski. 9, 386. Budmani, Rad 65, 162. REW 381.
almaz], u kojoj je d promijenjeno u /, kako se
skim jezicima u istom značenju kao u turskom Puscariu 68. 124. D'ensusianu 49. Tiktin 53.
kadikad događa. Ali treba pomišljati i na to Lit.: ARj l, 76. 3, 561. SEW l, 381.
jeziku: u bug. аІъІъ- егКъ, arb. allish-verish, Pleteršnik l, 821. Hraste, BJF 8, 20. Elezović
da se može raditi o istoj riječi alemande, koja
ngr. αλισβερίσι i cine. alışverişe f. l, 26. Miklošič 221. Bruckner 379. Vasmer
dolazi u spomenutom starofrancuskom Pele- altar, gen. -ára m (17. v., Glavinić, Vite-
Lit..-Skok, Slávia 15, 181. Elezović l, 13. 14. Kiparský 119. Holub 254. Gorjaev 3.
rinage-M (ed. Koschwitz 581): Encore ai un zović, Kraljić) = altar, gen. -ara (Rab) nalazi Jireček, Romanen l, 36. GM 233. Boháč,
chapel ď alemande engoet »još sam metnuo 2, 503. Mladenov 5. Mladenov, Geschichte
290. Tiktin 505. Pascu 2, 107. Deny § 713, se s neizmijenjenim samoglasnikom a već u LE 35, 432. Mladenov 380. Kuljbakin, JF 5,
oko vrata niz dragog kamenja«. To starofran- stcslav. ahtarb (Psalt. sin., upor. rus. altan). 301. Mažuranu 2, 823.
618.
cusko alemande nema nikakve veze s Nijemci- Kod Držića odatle augmentativ altarijūn,
ma (v. gore Alaman2), nego odgovara srednjo- älk m (Kosmet) »svjetina, narod, gomila«. gen. -una. Apstraktum na -ija altarija f (Bo- älterän, pridjev »ljut« (Dubrovnik, Cav-
latinskom pridjevu al(l)amanđina < alaban- Turcizam arapskoga podrijetla; nalazi se još gišić) needitus altaris«. Taj oblik dolazi sa tat), upravo part. perf. pas. od nepotvrđenog
dina (se. petra) »drago kamenje pravljeno u arb. hallk = chalk, istoga značenja. disimilacijom l-r > n-r i s protezom j: glagola ^alterati, od tal. alterare (internacio-
u maloazijskom gradu Alabanda (Caria)«. jantar pored jentăr (Vodice, Istra). Pripada bez nalno), od alter, koje je posuđeno u prilogu
Lit.: Elezović l, 13. GM 145.
Naš epitet alem može biti skraćenica od alani- sumnje narodskom govoru. Najčešće sa a > o, aitroke (Božava) < tal. altroché. Taj se prilog
Andina). Svakako nema nikakve veze ni s almaz, indeklin., kao ukrasni pridjev upo- na što upućuje posuđenica iz starijega doba inače miješa u narodni govor Dalmacije,
turskom riječi alem »svijet«, koja se nalazi u trijebljen u Petranovićevoj narodnoj pjesmi: oltar, gen. -ara = oltar (Božava) = oltar, naročito u gradovima.
arb. além »ljudi, svijet«, ni sa âlim (Dalmacija) almaz-prstenovi »prstenoví s dijamantima«. U gen. -oră (Hvar), s tom fonetskom promje- Lit. Cronia, ID 6, 105. REW3 383. DEI
»glatka kost poput sise, što se navrne na kamiš bugarskom i arbanaskom jeziku dolazi kao nom i u ostalim slavinama stcslav. оіыагь, 144.
altıpatlar 30 -ālj 31
-alj aljur-biljur

altıpatlar (Kosmet) m »revolver koji šest olumast. Denominal na -ati olumati, part. perf. -alo (v. -ala, -lo) < -dio u sjevernim slaven- měkla od metla), ali u obliku akljav pridjev
puta puca«, pored, skraćeno, altija i altija. pas. naoluman (Stulić) »stipsom obojen«. Ob- skim jezicima i da je promjena / > // kao u dosada nije potvrđen nego samo u metatezi
Primjer je za skraćivanje turskih složenih ri- lici sa a-, ja- potječu preko srvnjem. alun, sukaljtca (ŽK) za šukalo. Ta je promjena ãljkav. Možda ovamo s takvom metatezom
ječi. Prvi elemenat je broj altı »šest« kao i u a taj preko fr. alun. Oblici sa a- > o- preko nastala možda i zbog toga da se spriječi prije- ide i pridjev ăljtav, poimeničen u âljtavac,
prezimenu Altiparmaković »šest prsta«. Voj- rom. alúmen > tal. allume. Odatle i interna- laz l > o pred suglasnikom (za -alka > aoka gen. aljtavca i (od iste osnove) glagol ăljtati
nički turcizam. cionalno aluminij m. Alúmen je nepoznata upor. *Konavaoka > Konavoka od Konavli). impf, »nespretno hodati kao klijajući se«.
Lit.: Elezović l, 3. 2, 493. postanja. Zacijelo je u vezi sa aluta f »Alaun- Zbog toga je 7/ iz prđlja preneseno i na -aljka. Obje riječi potvrđuje Pavlinović za Dalmaciju
leder«, koje se nalazi također u pučkom vidu Druge je prirode sufiks -alj, gen. -lja u rogalj (Podgora), ali ovdje ne bismo očekivali madža-
altirna f (lS.v., Zadarski lekcionář, gubitak u Romaniji; kod nas je riječ proširena demi- m, gen. rõglja, Staval] m, gen. stavlja i u pedalj rizma.
početnog l- shvaćenog kao romanski član, nutivnim sufiksom -zk > -ák lutak, gen -tka m, gen. pedlja. Ovdje se može raditi, kao
m (Bella, Stulić, Voltiđi) »tanka učinjena koža Lit.: ARj l, 77. i si. 120. Belić, NJ n. s-
disimilacija n — n > l — n) = intijerna (Du- u posljednjem primjeru, o prijelazu dnj > l, 264.
brovnik, an- > in- kao u Uncun pored lan- od divokoze«, tal. alluda (16.v.). dlj (upor. pédan, gen. pêdnja ŽK i obratno
cun) = intima (Ranjina, Lekcionář, Kašić) Lit. ARj 1, 77. 4, 584. 6, 228. 7, 471. 8, siganj, gen. signja < Mului), dakle o pridjev- àljma (Vuk) = àjma (Kovačević) f »na-
= interna pored intirnja (Mikalja) = lan- 898. Pleteršnik l, 4. 206. 230. 802. SEW l, skom složenom sufiksu -nj (v.). Prema ovom ziv luka allium ascalonicum«, koji se zove
tírna (Božava) = latirna (lS.v., Kavanjin, di- 28. REWS 389. DEI 136-137. FEW 79. tumačenju rogalj i štavalj bili bi poimeničeni i vlasac »vlaški luk«. Naziv upućuje na rumunj-
similacija n — n > a — l, upor. njem. La- pridjevi. ski izvor riječi: hajmâ »Schalotte« (Alexi).
terne) = (an pred suglasnikom > u ili upliv àlvatan, -tną (također sa й-) = ălvatan Rumunjska riječ glasi i hagima, hasma i od-
Lit.: Măreţii 261. Leskien 256. Boskovic,
od lucere, upor. krčko-rom. lunćerna < lu- (Kosmet) = avlatan (Vuk, sa metatezom kao JF 15, 143-154. govara tačno madžarskome hagyma. Promjena
cerna) lutijerna = lutêrnja (ŽK) = (moderna zãvla ŽK. pored zãovd), pridjev u značenju madž. g)» > j nastala je zacijelo uplivom rum.
posuđenica) lanterna (16.V., Rab, Dubrovnik »prostran (o odijelu)« izveden s pomoću našeg -aljé, sufiks, konstatiran je dosada u dvije aiu < lat. allium. Ali i madžarsko d izgovara
i ostala Dalmacija) u značenju »1° svijetnjak općeg pridjevnog sufiksa -an od arapskog al- riječi izvedene od domaćih osnova: osrdalje se kao /,' pa je àjma moglo doći i direktno
(altirne i svitnjaci razlikuju se}, svitnjica, i»at »prikladan, o haljini koja dobro stoji«. n (Došen) »osrčina«, primjer (Pavlinović) : iz madžarskog jezika, ali Vukovo aljma upu-
fenjer; 2° pomorski svjetionik; 3° toponim
Lit.:.ARj 1,77. 124. Elezović 1,12. Srce se pridrží svoga osrdalja »loj izmiješan ćuje na rumunjski izvor, jer je u starijem ru-
1га lanterne (Budva)«. Deminutiv na -ica in-
sa mesom oko srca« (Pavlinović); gràbalje n munjskom lj bio očuvan. Matzenauerovo iz-
tijernica (Dubrovnik), lantîrnica (Božava) »pesce
-ālj m prema -alja f (glede kvantitete upor. u izričaju: Teško ti je Klisu na kamenu, a Zad- vođenje od turskog ili madžarskog alma »ja-
.simile alla triglia, lucerna = krčko-rom.
-äc m prema -аса f) je hrvatskosrpski imenički varju, jer je na grabalju, a Vrgorcu, jer je na buka« ima se zabaciti.
lunćerna«. Radna imenica na -ist(a) lantèr-
sufiks istočnih štokavskih krajeva. Ne nalazi udarcu (Pavlinović). Grabalje je čini se naprav- Lit.: ARj l, 77. Dicţionarul s. v. Matze-
nista m »svjetioničar«. Altirna i intijerna lek-
se u drugim slavenskim Užicima. Služi za ljeno zbog asoniranja sa Zadvarje. Za -alje nauer, LF 7, 2.
sički su ostaci dalmatoromanski, dok su os-
izvođenje imena životinja, naročito konja, ne daje Maretić nikakva primjera, nego za
tali od lat. > tal. lanterna < gr. λαμπτηρ,
rjeđe živih lica od pridjeva i imenica: gubalj -ālj, -alja, -aljka. -alje ima kolektivno zna- aljuga f (Pavlinović) = (sa a > o) oljuga
gen. -ηρος. Glede sufiksa -erna etruščanskog
»gubav konj«, kusali «kusast konj«, slvalj »siv čenje. Mogao bi potjecali od lat. -alia, koji »sitna ribica, koja se stoprv izlegla«, oljiga
podrijetla upor. lucerna.
konj«, zèkãlj od hipokoristika zeko < zelenko, se nalazi u tal. -aglia (canaglia). — alia je n. (Mikalja) »halex trichia« = (J > j čakavski,
Lit.:ARj l, 77. 3, 850. 5, 924. 899. Budmani, pūtalį (v.), mrkalj »mrk konj« (može biti i pl. od pridjevskog lat. -alis. I taj se nalazi Brač) ojiga »atherina mochon« = oliga (Rijeka
Rad 65, 165. Kušar, Rad 118, 23.REW3 4896. prezime). Živa lica zastupa bogalj. Jedine dvije u dvije izvedenice od naših osnova: krizo,
Skok, ZRPh 41, 151. Olivieri 385-6. i vrbanski statut, Hrv.primorje, Vrbnik, Krk)
imenice, gdje bi služio za tvorenje imena gen. -ola m (Lika) »kriška izrezana na dvije, »isto, kao mala girica, koja se zove i oblica,
alubaša m, turska složenica nepoznata zna- predmeta, jesu četvřtalj »žitna mjera« od četvrt na tri, na četiri osušene kriške«, otročálj, gen. agone* = õliga (Senj). Deminutivi na -ьс
čenja u Hektorovićevoj bugarštici: Andrijaš i vatrālj od vatra. Ali u prvoj riječi sufiks otročalji ili -alji »dječak, deran« (Istra). Posljed- > -ас oljižac, gen. -sca (Stulić), na -ica olji-
se moljaše baši,, alubaši, subaši (šesnaesterac). -alj može biti i njemačkog podrijetla, upor. nja ne može biti izvedenica s pomoću -eh, jer žica (Mikalja) = oliSica (Bakar). Na -nica
Tačno je poznat samo drugi elemenat baša Viertel > frtalj (ŽK), a u drugoj može biti taj služi za izvođenje apstrakta. < -ьп + -ica oližnica (Vrbnik, Senj) »mreža
(v.). Daničić traži u prvom elementu slože- i romanski -alis, jer je u dalmatinskom lati- Lit.: ARj 3, 353. 5, 592, 9, 445. Maretić kojom se love olige«. Dalmato-romanski lek-
nice alup »hrabar junak«. nitetu potvrđen vatralis, a vatra nije slavenska, 261. Meyer-Lübke, Gram. 2, 482, § 439. sički ostatak iz ribarske terminologije od lat.
nego ilirotračka riječ. Sa -ālj ne stoji u vezi 477, § 434. halex, gen. -ids, gr. το άλυκόν »salure«. Ovamo
Lit.: ARj l, 77.
sufiks -lja, koji tvori ženske radne imenice: ide sa sraštenim članom (upor. lovrata .pored
alun m (hrvatskokajkavski, Belostenec, prălja f od prati, odavde prenesen u grebè- aljkav, pridjev (Vuk). = âtljav (Baranja, ovrata) lojka »isto«.
Jambrešić, slov. aluri) = (s protezom j) jalun nalja (i sa dužinom grebenalja) od greben i Vuk) »neuredan u odijevanju«, »koji radi Lit.: ARj 8, 892. 894. 900. REW3 4001.
(Belostenec) = (sa ja- > je-) jelun »kocelj, grebenati, u neologizam primalja »babica« i površno i kojekako«. U posljednjem značenju Skok, Term. 53
stipsa, alaun«. U slovenskom je proteza za- krivalja »grožđe duguljasto krivih jagoda« od pridjev je ušao u današnji saobraćajni govor
mijenjena sa g-: galun — golün. Upor. bavar.- kriv. U vezi stoji sa sufiksom -lja konglutinat zapadnih krajeva. Oblik koji se govori u Ba- aljur-biljur, uzvik u narodnoj pjesmi uz
-njem. galaun prema njem. Alaun. Odatle -ăljka, koji tvori imenice za oruđa od impf, ranji važan je za postavljanje etimologije duge noći, potvrđen je samo jedanput pa se
slovenski pridjevi galûnat, galunov, poime- glagola na -a-ti: čegrtaljka, kazaljka, mà- koju je već Daničić dao. To je naš pridjev ne može znati šta upravo znači i koje mu je
ničeno na -ьс > -ас, -ica galunoveclgol-, galu- hāljka, okretāljka, sìsaljka, štrcaljka, rjeđe izveden s pomoću sufiksa -(j)av (v.) od osnove postanje. Izvjesno je samo da je to turska
novicaļ gol-. Denominal na -iti ogolúniti. radne imenice naradaljka, nazive za pjesme madžarskog glagola hatlani »raditi kojekako«. složenica tipa kitap mitap, ali da je drugi
U Dalmaciji je potvrđen òlum m (Dubrovnik, i igre: tužaljka, izmetaljka »djevojačka igra«. Suglasnička grupa tlj očuvana je u Baranji elemenat tursko bilir »zna«, kako hoće Pačić,
Ston, Stulić, sa a- > o- kao u starim romaniz- Nije isti sufiks u stabaljka od stablo. Očigledno kao u madžarskom jeziku i prešla je u klj to se ne zna.
mima). Pridjevi na -ьп > -an oluman, sa -ost je da se u -lja, -ăljka radi o varijanti sufiksa (upor. lakija od Kittel, pêkljar od petliar ŽK, Lit.: ARj l, 78.
32 âmân amânat 33 ambašadur
-(a)m

-(a)m je danas potpuno neživ (mrtav) su- äma2 f (Muo, Lastva) »morska riba koja se amânat, gen. -anta m (16.v.) »dragi« prema od centra turcizama, u Dalmaciji (Podgora?,
fiks ie. podrijetla. Upór. lat. superlatívne hvata udicom«. Ribari u Bijeloj i u Baošićima amanca f (Nalješković) »draga«, od talijanskog Pavlinović) u značenju »žao«. Možda je ara-
pridjeve na -imus (infimus). U nekim imeni- zovu je špadun < tal. spadone. Ako je od ha- poimeničenog participa prezenta amante m bizam amarr »tuga«. Nije dovoljno potvrđeno.
cama, koje se niže navode, potpuno se srastao mus > tal. amo »udica«, neobičan je semantički od amare i sttal. apstraktuma odatle amanza
Lit.: ARj l, 79. Korsch, ASPh 8, 648.
s osnovom; u nekim se opet osnova osjeća razvitak. (13. i 14v.) »Geliebte«. Od apstraktuma je
još i danas. Nalazi se u sva tri roda. Prema
3
Lit.: REW 4025, DEI 173. talijanski deminutiv na -ino: amancin m (Na-
lješković). U Kosmetu je poimeničen part, amaro (Potomje, Pelješac: para mi se amaro
tome je to sufiks pridjevskog podrijetla. U
amajnati, -am (l6.v., Vetranie u primjeru: perf. pas. "na' -ka amâtka f s deminutivom »čini mi se neobično«). Od tal. amaro, novija
toj funkciji danas živi u dva primjera, koji
ter s neprijatelji gdje se staju į га svijet neće na -ica amātkica »žena prijatne spoljašnosti gradska tuđica u Dalmaciji, < lat. amarus.
su po postanju stari participi prezenta (la-
da ammajnaju), nejasnog značenja, po svoj i mila po naravi«. Apstraktum tal. amore < Pučka etimologija izvodi odatle i tal. amarasca
kom, pitoni), i u dva redna broja: sedmi, osmi,
prilici »staviti mač u korice (tako u Kalabriji lat. amor ušao je također u jezik puka u jad- = amarena (upór. u narječju maregna) =
od sedam i osam, gdje je isto tako mrtav kao
mmajinare)«. U vezi je s pomorskim terminom ranskoj zoni: amur (Rab), odatle poimeničen marasca, sa sufiksom -inus: maraschino »vrsta
i u dim, sram, um, šum, hram, gluma, krma,
maināt, -am pf. (Smokvica, Korčula) »1° spus- pridjev lat. -osus > tal. -oso u ž.r. murôža gorke trešnje, liker i vino odatle« = maráséin
slama, šuma, rame. U kosmb raširen je danas
titi jedro; obratno isat; 2° spustiti bilo što, (Božava) < mlet. morosa < amorosa, glagol (Božava) »vrsta grožđa«, marašćina f (Božava)
pridjevskim sufiksom -at: kosmat, dok se
što se s pomoću vinca ili na drugi način diže«. na -are = -ati namùrati se, -ãm pf. (Dubrov- »vino che ha sapore di marasca«, maraska f
prvobitni očuvao u toponimu Kosmaj (v. pod
Postverbal maina f »Windstille«. Od tal. (po- nik, Perast) = namurăt se (Božava) = namu- (Vrgada, Jurišić) »višnja«, marašcīna (Vrgada)
-aj). Osnova se još dobro osjeća u pridjevu
suđeno iz napuljskog narječja) ammainare =-- rât se (Rab) < tal. innamorarsi »zaljubiti se«; »vrsta grožđa i vina« = maraština f (Dalmacija)
bratim (v. brať), odatle pobratim, poočim,
(s aferezom u sandhiju) mainare (tako mlet. s lat. -idiare > -zzati: amorižat impf. (Dub- »vrsta vinove loze bijela grožđa«, maraska f
posestrima, pismo. Ali se ne osjeća više u pov-
i tršć.), od lat. invaginare (prefiks in- i vagina rovnik, Cavtat) »voditi ljubav, činiti kortu, (Mikalja). Dočetak -aska zamijenjen je do-
jesmo (v.), kao ni u prilozima amo (v.), tamo,
»korice« > tal. guaina}. Glede ην > m upór. vagidžat«. maćim sufiksom u marača »prunus ceiasus«.
kamo, mìnio, sìmo, osim u ovamo, onamo. U
mitati (Hrvati u Abrucima) < invitare. Sufiksi -asca i -ena nisu latinski, nego pred-
jaram i ječam a je nastalo iz mekog 6. Lit.: ARj l, 78. 7, 463. Elezović l, 14. rimski (-ascus je ligurski, -eno je kao u Tirreno
Lit.: Vandrák 552-555. Lit.: ARj \, 78. REWS 4527. DEI 164. REW3 399. 427. Kušar, Rad 118, 24. 25.
2331. Štrekelj, ASPh 11, 463. Wędkiewicz, Budmani, Rad 65, 167. Cronia, ID 6, 115 maloazijski). Zbog toga bi (a)marasca =
RSI 6, 231. -116. amarena mogla biti mediteranska riječ srodna
ama1 (Vuk, Kosmet), veznik suprotnosti
sa alpinskom marasc »alno montano«.
kao ali, ala, u narodnoj pjesmi i u saobraćaj-
amaldar m »carinik« jedan je od najstari-
nom i književnom govoru istočnih krajeva. amanet (Vuk) m »depositum, vjera, po- Lit.; ARj 6, 468. 469. Cronia, ID 6, 114.
jih potvrđenih arabizama u našem jeziku (15.v.); DEI 151. REWS 406. FEW 83.
Nalazi se u bugarskom jeziku u dva vida ama vjerenje, sigurnost«. Odatle pridjev amanetări
postoji i pridjev (amahdarska гесь)', < ar.
i ami »nego«, u rumunjskom ama i ma »odista«, (samo u Srbiji) »poštanski«, jer je riječ amanet
u arbanskom ama »ali« i novogrčkom μα. amel-dār »carinik«.
značila i »poštanska pošiljka«. Mjesto -et âmbar (Vuk) = âmbar (Kosmet) = ham-
I u hrv.-srp. može se ispustiti početno a- Lit.: ARj l, 78. Elsi. s. v. (arapski sufiks za apstrakta) postoji i -at: bar m, sinonim žitnica, potvrđeno od 16.v.
xi istim krajevima gdje se govori ama, ali tada amânat m u istom značenju. U Crnoj Gori Sa istoka prodire na zapad i potiskuje domaću
ma izražava suprotnu misao: Mă da mi ga aman, gen. amâna m (16.v.) = amân
i narodnoj pjesmi a u -at smatra se kao nepo- riječ. Također toponim. Odatle su izvede-
pored amân (Kosmet) »milost«. Upotrebljava
je uhvatiti, ala bi mu pokazao. Kad se ma stojano. Govori se i bez početnog a- manet nice: augmentativ ambarına, deminutiv am-
veže s da, mâda dobiva i koncesivno znače- se više kao uzvik beznađa i tuge »vaj, avaj«
kod leksikografa i pisaca l S.v., c u narodnom bar če (Kosmet) i oznaka mjesta, gdje je neka-
i u vezi bože (Kosmet), nego kao samostalna
nje, sinonim je za veznik premda (v.). Dobiva govoru potvrđeno je u Drsniku (Kosmet): da bio ambar: ambarište (v. sufiks -ište). U
u dočetku -n: aman (Vuk) prema kanda < imenica. Kad je čisti uzvik, ponavlja se. Za
mânet, gen. maneta. Postoje još dvije nesi- igri se upotrebljavaju i glagoli ambàrati impf,
kao + no + da < kao ono da. Ovo aman Crnu Goru daje Vuk eman, gen. emana i he-
gurne varijante: amamet kod Kavanjina i i ambarnuti pf. Opći je balkanski turcizam
prevodi Vuk sa »čini mi se«, a Daničić ga iden- man prema ar. eman u istom značenju. Taj
hanámet u Pjevánijima crnogorskim. Oboje perzijskog podrijetla (perz. änbm jamb- »šupa«,
tificira s imenicom àman. Ni jedno ni drugo turcizam arapskoga podrijetla (ar. eman =
bi moglo biti štamparska greška, a ne ujedna- postverbal od glagola änbaštän »nagomilati«,
tur. amân, aman allah) raširen je na cijelom
ne potvrđuju primjeri koji se navode u ARj. čenje (asimilacija) m — re > от i metateza. = ambar u turskom izgovoru), potvrđen u
Mjesto ama govori se u jugozapadnim kra- Balkanu (bug., rum., cine. aman, arb. aman
Odatle radna imenica amānetčīja m »čovjek bugarskom, rumunjskom, arbanaskom jeziku
= hamán) u istom značenju. Složenica amân
jevima Ima (17.v.): Doša-bi, êma ne mogu koji čuva tuđe stvari«. Taj je turcizam arapskog (K)ambar, novogrčkom αμπάρι (u istom zna-
(Crmnica, Miletić, SDZb 9, 449). U Banjoj zaman »milost i sve što je s time u vezi« tur-
podrijetla (ar. imâna = tur. emanet) i raširen čenju). Korsch ga izvodi od ar. anbãr, pi. oânibr
Luci pojačava se sa hă koje služi kao uzvični skog tipa kitap mitap upotrebljava se u Kos-
je na čitavom Balkanu (bug., rum., arb. ama- »spremnica, komora za hljeb«. Druga je rijcč
prilog u značenju »tako valja«. Balkanski tur- metu kao objekt uz aman zaman nema »ima
net pored rum. emanet, ngr. άμανέτι/έμ-, ambar, gen. ambra »jantar« koja je evropski
cizam arapskog podrijetla (amma, emmã »ali, da se plati«. Složenica odgovara našem ga-
άμανάτι, cine. aminele) sa samoglasničkim arabizam (ar. 'anbar), v. amber.
ipak«) iz oblasti sintakse. Kad se radi o ma, licizmu bez pardana = svakako. Iz ove slo-
ženice, ispuštanjem prvog dijela, mogao je varijantama. Iz istočnih krajeva hrvatsko-srp- Lit.: ARj l, 79-80. 3, 564. Elezović l,
može biti i posuđenica iz talijanskog jezika. skih došao je i na zapad u književni i saobra-
kod nas nastati prilog zaman »zaludu«, koji 17. GM 9. Korsch, ASPh 8, 648. Matze-
To naročito vrijedi za čakavsko narječje u Hrv. ćajni govor. nauer, LF l, 2.
primorju (mă sam mu kazal). Bugarsko ami ne treba da potječe od iste osnove kao češko
ide zajedno sa srgr. i ngr. άμή, αμέ »sed, maně, kako misli Budmani, ARj 6, 435. Ali je Lit.:ARj l, 78-9. 3, 565. 6, 442, Elezović
moguće unakrštavanje turske i slavenske, riječi 1, 386. 2, 494. SEW l, 28. Lokotsch 66. Pascu ambašadur, gen. -ura m (16.v., Dimitro-
verum«. 2, 108. GM 9.
kao u češagija (v.). vić) »poslanik, poklisar«. Od tal. ambascia-
Lit.: ARj l, 78. 3, 27. Mladenov 5, 6. GM 9.
Lokotsch 64. SEW l, 28. Korsch, ASPh 8, Lit.: ARj ï, 78. 3, 590. Mladenov 6. GM 9 · dorè (14.V.), radna imenica na -atore m od
648. Matzenauer, LF l, 2. Elezović l, 14. Pascu 2, 107. Elezović l, 14. 2, 472. 493· amar kao prilog potvrđen je samo jednom ambasciare, posuđenica od prov. ambaisar, a
Deny § 982. Skok, Slávia 15, 504. Lokotsch 66. u rečenici : Za to mi je amar na nj, i to daleko to od gal. ambactus »sluga«. Danas ambasà-

3 P. Skok: Etimologijski rječnik
ámen 35
34 ámen
ambašadur
kovati impf, »vikati amin«, u narodnoj pjesmi. nastade prezime Midžić. Taj turcizam iz ob-
dor, gen. -óra i ambasada f od francuske po- ide s nastavkom -alj (?, tip Vukalj) i Brozalj Internacionalna riječ biblijskog hebrejskog pod- lasti srodstva arapskog je podrijetla (ar. 'amudža
suđenice iz tal. ambasciata, -tore -dore > (15. v.), upor. i Vitezovićevu opću liıecjambrek rijetla, upor. i, bug., rum. amin. »ujak s očeve strane« > tur. amuca, amca).
fr. ambassade, ambassadeur. Italijanizam koji »pijanica«, koja je možda sugerirana od tal.
imbriaco. Da lična imena mogu postati opće Lit.: ARj l, 81. Lokotsch 68. Elezović l, Lit.: ARj l, 81. Elezović 2, 412. GM 2,
se nalazi vrlo često u dubrovačkim historij- 14. EJud. s. v. 278.
riječi, dokazuje zvane, žvanic <. Johannes
skim spomenicima.
preko mlet. zuan »glupan« (Istra). Od Ambro- amîja (Starigrad, Hvar) »tetka«. Od mlet.
Lit.: ARj í, 80. REWS 408a. DEI 154. Amerika f (isti akcenat kao u talijanskom)
sius grčkog podrijetla, gr. άμβρόσιος »božanski, amia < lat. amila. Odatle i fr. tante > njem.
»1° ime kontinenta, 2° kraći naziv SAD« =
besmrtan«. Tante (17. v.), koje se i kod nas govori po
amber m (Vuk) = âmbar, gen. ambra Amerika (ŽK) = Amerika (ŽU) = (sa afe-
Lit.: ARj l, 80. 82. 84. 681. 4,448. Gombocz- gradovima.
(Vuk, Kavanjin, narodna pjesma) = ambra rezom a-) Mêrika (Vrgada, Krk, Kolicí,
f (preko talijanskog, 17.v., Mikalja, Kavanjin) -Melich 88. Bėgi ŽK, Vodice, Istra). Etnici : na -ьс (prema Lit.: REW3 424. DEI 161. FEW 89.
= ămbor = anbor »succinum, ćelibar, bur- tipu Afrikanac) Amerikanac, gen. -anca (ŽK)
àmbulja f (Vuk) »dugačka vreća«. Demi- arnikat, gen. -kta m (17. v., Držić) =
stin, cyanus persicus«. Odatle apstraktum am- prema tal. Americano, na -janin Američanin
nutivi: na -ica ambùljice f pl. »dronjci, rite, (sa metatezom, da riječ dobije izgled naše
berija f (Vuk, nar. pj.) »rozolija začinjena (knjiški, ne čuje se u narodu). Pridjev na
starež«, na -гћ > -ak ambuljak, gen. -Ijka izvedenice na -ъК) àmilak, gen. -tka (Kašić),
amberom« (sufiks -íja je ar. -Іууе)ч. Evropski -bsk: američki (knjiški), prema tal. americano
m »biljka gnorimus Lepeli« bez naznake gdje = (sa cl > tál. tt) amit »svećeničko odijelo
i balkanski arbizam (ar. 'anbar): rum. ambru > amerikánski (ŽK) kao afrikanski. Čisti
se govori. Vasmer zabacuje Daničićevo iz- za vrijeme molitve«. Od tal. amictus, gen.»
= ambră, bug. amber = ambra, gr. ^μβρα. talijanski poimeničeni pridjev americana >
vođenje iz gr. αναβολή = άμβολή »ogrtač«, -us poimeničen part. pret. od атгсіо, -īre
Lit.: ARj 1, 80. 83. REW3 441. Mladenov amerikána f (Lepetane, Boka) »vrsta graha«.
ngr. άνάβολιον »ukopna košulja«, s pravom, »zaogrnuti«, tal. amato (14. v.), arb. amit.
5. Lokotsch 78. DEI 157. Od tal. America, ime stvoreno prema latinskom
jer se ne slaže s fonetskim razvitkom. tipu Attica od ličnog imena geografa Amerigo Lit.: ARj 1, 81. GM 10. DEI 164.
Značenje ne dozvoljava da se ova riječ veže Vespucci (1454 — 1512), koji je četiri puta
ambrëta f (Dobrota) = ombreia (Prčanj, sa bugarskim ambalja »vaccin«, (am)boljasvam -amo, tim sufiksom grade se od zamje-
(Tivať) = ombreta (Stulić) = ìmbrete f. pl., putovao po južnoj Americi. Amerigo je isto
»cijepim« ili sa čine. ambol'u »greffe, ente«, ničkih osnova, jedne upitne i triju pokaznih,
gen. īmbrētā (Vuk) »kopče na košulji pod što prov. Aimeric (v. Emerik).
ambul'isire »cijepiti« od gr. (ά)μπολιάζω, prilozi mjesta, koji znače pravac ' micanja i
grlom, od mjedi, od srebra ili zlata u bogatih Lit.: Jurišić, NVj 45, 183. Ribarić, SDZb kretanja. Nalazi se i u drugim slavenskim
denominál od (α)μπόλι. 9, 124. DEI 160. Maretić, Savj. 2.
ljudi po varošima, u siromaha spone mjesto jezicima. Postanje nije objašnjeno, a ni ie.
imbreta, tj. sa svake strane po jedan končić, Lit.: ARj l, 80. Vasmer, GL 43. Pascu 2,
l O,-br. 98-99. paralele nisu utvrđene; kamo »quorsum« (od
kojim se veže košulja na zamku, ažulica, àmet m = hamet (Vitezović, 17.v.) »po- upitne zamjenice k ъ, v. tko), tamo »ibi« (od
maite«. Budmani je mislio da je riječ tali- gibija, propast«. Drugih potvrda za tu ime- t ъ, v. taj), ovamo pored ovamo »hue« (od о ъ,
ámelj m (Vuk) »nečistoća u žitu, nečisto nicu u nominativu nema. U književnom i
janska, ali ne zna koja. U jednoj potvrdi iz v. ovaj, čakavski vamo ŽK), onamo pored
žito« (Srijem, Lika); ávelj m »treske, ljuske saobraćajnom jeziku upotrebljava se samo
14. v. u Trstu čita se: cintura di grana intessuta onamo »illuc« (od опъ, v. onaj, čakavski namo
i ogranci, koji ostanu među sijenom« (Lika); prilog karnetom (17.v.) »posvema, sasvim,
con filo ďoro cņn cinque, dieci membretis. ŽK). Dočetno -o shvaća se u narječjima kao
àvrlje n (Vuk) »herbae inutilis segmenta do nogu« (uz glagol poraziti). Vuk ima prilog
Pisac Cavalli, koji donosi taj citat, tumači deiksa i odbacuje se npr. u hrvatskokajkav-
putrescentia« (Srijem, Baranja, u Lici isto izveden s pomoću -icē (v.): àmetimicë i, po
membretum »specie di bottoni«. To je talijanski skom i čakavskom: kam gres. Upor. i bugarski
što ámelj i avelj). Od avelj postoji još iz-
deminutiv na -etto < vlat. -ittus membretto. zakonu haplologije, âmelice (Srijem). Glede ovamo pored о атъ. Druge je prirode u crno-
vedenica stvorena s pomoću -аса: aveljača f početnog h- kod turskih riječi v. ačik i ambar.
Početno m ispalo je zbog disimilacije m — gorskoj himni Onam onamo, gdje je kraćenje
»sitne konoplje što ostanu naj zadnje«. Sudeći Taj je turcizam arapskog podrijetla (ar. 'ammet
m > 0 — m. po značenju i po zajedničkim fonetskim ele- haplologijom zbog stiha. Od svih ovih pri-
»opće, svuda«) ograničen na hrvatskosrpski je- loga, osim od kamo, mogu se praviti određeni
Lit.: ARj 3, 812. 8, 909. Rešetar, Štok. mentima, ove tri riječi idu zajedno, ali je
224. REW" 5428. Skok, ZRPh 54, 202. zik. Krivo je Matzenauerovo izvođenje ha- pridjevi s pomoću složenog sufiksa -šnji,
teško objasniti prijelaz m > v u amelj i avelj metom < gr. prilog ομαδόν »omnino«.
i dočetna dva sloga u avrlje. Daničić tumači koji je nastao asimilacijom u današnji < *da-
Ambros (Budinić) = (sa zjž prema mle- Lit.: ARj \, 81. 3, 564. Korsch, ASPh 9, nasnji < danas; onamošnji, ovamošnji, ta-
amelj = avelj i aveljača iz madžarskog hüvely 504. Matzenauer, LF 7, 212.
tačkom) Ambroz (14. v.) = Ambroz (16. »ljuska«, što objašnjava samo dočetak -elj. Mo- mošnji. Ovamo i onamo mogu u štokavskim
v.) = Anbroi = Ambroza (Gradić) = Am- žda avrlje i ne ide u ovu seriju. Upor. (h)avar narječjima primiti deiksu -ka: ovàmoka, onà-
broza m (Ančić, Bosna) = (prema latinskom) amid m (Kašić) »nišeste, škrob, štirka, moka. Upor. slovenski tamkaj. Zasebno treba
m (ŽK) »komad grane ili štapa kojim se baca štěrká«. Od tal. àmido (14. v.), a to od gr.-lat.
Ambrosija, -je (Vuk), -zij j -žije (15. v.) / na voćku da bi se istreslo voće«; avrlje »čini govoriti o štokavskom kraćem obliku amo po-
-zio I -zo = (bez ní) Abrosije = (bez 6) Amroz amylum. red ovamo. Daničić tumači postanje kraćeg
se kao kolektivna izvedenica odatle.
= Amruš (preko madžarskog Ambrus) (ta- Lit.: ARj 1, 81. REW3 437. DEI 161. oblika gubitkom v i stezanjem oa > a. Time
kođer prezime, Zagreb) = Ambruš, odatle Lit.: ARj \, 123. se dobro objašnjava duljina i akcenat (upor.
prezime Jambrušić, Jambrešić — (prema tali- àmidza m = amidža (Kosmet) »stric« (kod pojas > pas), ali se ne kaže zbog čega je na-
ámen uz àmen (katolički izgovor) prema
janskom /toskankom/ Ambrogio) Amrođo — bosanskih muslimana, a u Kosmetu i kod stalo ispadanje, jer u kajkavskim i čakavskim
(sa protezom, hrvatskokajkavski hipokoristik) âmîn (pravoslavni izgovor prema grčkom pi- Srba kršćana, obično naziv za starije musli- narječjima ispada samo početni samoglasnik
sanju αμήν hebrejske riječi āmen »uistinu«). mane). Kačić, Razgovor 126 b, ima oblik ameža zbog hijata u sandhiju, tj. najprije poslije ri-
Jambrek (16. v.), odatle prezimena Jambreković,
Imenica je u rečenici kao amen u molitvi (Arnesi je ruke oprostila). Kao u arb. midžo ječi i oblika koji se svršavaju na samoglasnik.
s deminutivnim sufiksom -ьс + -bk > -čak
Jambrečak, na -išak Jambrišak = (sa aferezom prema njem. wie das Amen im Gebet', inače (= midžoja, midžua) i u Kosmetu se ispušta Zbog toga mislim da se postanak štokavskoga
sloga am-) Brož (15. v.), odatle hrvatsko- prilog (amin da bog da, Vuk), odatle amânaţi o-: mīdža, mīdže; u vezi s ličnim imenima amo može i drukčije tumačiti. Od pokazne
kajkavsko prezime Bros, Brozić, Erózií, Brô- impf. = aminai, -am (Kosmet) »poslije sva- gubi akcenat: Midža Vēstij. Iz ovakvih veza zamjenice soj postoji prilog simo kod čakavaca
zović (kod Karlovca), Bróžo (15. v.). Ovamo tovske zdravice pjevati ămin-ămin« = amin-
-amo 36 1
-(a)n 37 -(a)n1
i kajkavaca. Taj prilog mogao je nekad po- Djelomice je srastao s osnovom tako da je
stojati i kod štokavaca. Upor. simo tamo (Mi- teško razlikovati osnovu od sufiksa, često i svijest), bijesan (od bijes), blatan (od blato), a u san, gen. sna je nepostojano. Razlog je
rakuli 10 b), što odgovara stcslav. semo pored zbog toga što osnova ne postoji više u jeziku koristan (od korist), vrletan (od vrlet), gladan u tome suglasnička grupa st. U feminimumu
samo. Oba ova oblika morala su propasti (3). Često živi samo poimeničen (4). Kadikad (od glad), hladan (od hlad), ledom (od led, je poimeničen: cijena (v.), hrána, luna, mi-
zbog dvostruke homonimije: 1) s prijedlo- se upotrebljava samo u određenom vidu pored leden), mástan (od mast), miran (od jena, pjena, rana, slina, srna, strana, struna,
gom i prilogom sem sjem »osim« < svěně (v. (5). Kad je vezan sa drugim pridjevskim su- mir), oblačan (od oblak), olovan (od olovo), vésna, vuna. U neutrumu: dno, vino, sijeno,
Skok, Rad 272) i 2) zbog priloga samo »nur«, fiksom го, uvijek je u određenom vidu (5). pametan (od pamet), rodan (od rod), slavan stegno, súkno, zrno. Isto se dogodilo kad je
šerno = samoltamo moralo se reformirati Može se dodavati i drugim sufiksima, tako (od slava), taman (od tama), čudan (od čudo), promijenio deklinacioni tip, te iz o-osnova
na dva načina; prvo, zamjenom pokazne za- sufiksu -ov (v.) i odatle nastaje konglutinat častan (od čast), smiješan (od smijeh), sjajan prešao u z'-osnove, kao u desni, gdje samo
mjenice sb sa о ъ. Na taj je način dobiven -ovan (v.), koji ima svoju funkciju. Neposto- (od sjaj), dužan (od dug), pravičan (od pravica), lingvist znade, da ta riječ ima istu osnovu
prilog ovamo, koji se upotrebljava u južno- jano a, koje čini slog u suglasničkoj grupi bolestan (od bolest), ispravan (od isprava), kao i lat. dens, -tis, zatim u plijesan, gen.
slavenskim jezicima; drugo, ispuštanjem za- na koncu, nestaje u femininumu i neutrumu sramotan (od sramota), probitačan (od probitak), plijesni, te kad se u vezi sa suglasnikom s
mjeničke osnove s-, što se osobito dobro sla- (6). Nastao je od ť (upór. lit. -inas, -minkas, tričan (od trica), nemaran (od nemar), radišan pomiješao sa sufiksom, deklinacije i: sablazan
galo sa amo tamo »kojekuda« ili tamo amo. -ininkë oo slav. -ьпъ, -ьпіЪъ, -ьпіса) odnosno (od radiša), štedišan (od štediša), siromašan (v., od sablast > sablastbnb).
Upor. ovamo onamo u značenju »kojekuda«. od mekog poluglasa. Zbog toga se c kg h pred (od siromah), pšeničan (od pšenica), pravedan 5. U određenom vidu dolazi kadikad od
Daničićevo tumačenje mora se odbiti iz kro- njim mijenjaju u č ž š (7). Mjesto i > ь (od pravda), itd. Rijetko se događa da je u starijih izvedenica samo u kućni (od kuća),
noloških razloga. Ovamo je mlađa kreacija, stoji i prijevojni štěpen ě, koji u svim našim pridjevu ispušten imenički prefiks kao u burni (od bura), glavni (od glava), izdājnī
a simo starija. Duljina od amo prenesena je narječjima glasi e, a ne ije,jei\i i, kako bismo vičan (od navika). Zatim služi i od glagolskih (od izdaja), skrajni (od skraja), studení kao
na ovamo, onamo. Šuman tumači -α-mo pre- očekivali (v. -eri). Ušao je i u rumunjski jezik, osnova: javan (od javiti), budan (od buditi), naziv za mjesec novembar, zatim u desní, gdje
ma a-ko u -ako, tako, kako, jako, što ispra- ali je djelomice raširen latinskim nenaglaše- tajan (od tajiti), tvaran (od tvoriti). Kad je nestalo imenice, od koje je pridjev izveden;
vno kritizira Jagić. J. Kozlovskij upoređuje nim sufiksom -icus > -ič Į -ее (8). U tom je dolazi na glagolske osnove, onda je živ u zatim redovito u slučaju kad je proširen sa
amo sa gr. ήμος. jeziku živ i produktivan. Ovo se niže detaljnije participu perfekta pasiva: dan, znan, izdjelan. w: sadašnji, jutrošnji, večerašnji, Ijetošnji,
Lit.: ARj l, 81, 8, 952-3. 9, 481-2. obrazlaže prema brojevima ,danim gore u Od priloga nazad, -naprijed nastade nazadan, jesenašnji, skorašnji, tamošnji, ovamošnji, dâlnjl,
Mladenov 371. Măreţii 325. Šuman, ASPh zagradi. napredan. Na sintagme se dodaje također: gornji, prednji, posljednji, svagdanji, negdanji
30, 293. Kozlovskij, ASPh 10, 657-8. 1. Bez određenog je značenja. Sufiks samo bèzrodan (od bez roda), zdušan (od s dušom, pored nek(a)dašnji, kao ı u slučaju gdje je
kaže da je imenička, priloška, glagolska osnova zapadni krajevi), nepoštedan, djelotvoran (ne- palaţalizacija prenesena: kutnjl pored kućni.
amper m (hrv.-kajk., Zagreb) »sic, siganj«. ili sintagma uzeta u funkciji kvalifikacije, ili, ologizam 18. v., Stulić, od djelo tvoriti, za Ako je izvedenica skorašnja ili učena (neolo-
Slov. jêmpar, gen. -rja »Fischbehälter« = kako Belíc, Priroda 311, uči, kao dopuna ili fr. efficace), bezobrazan (od bez obraza), gizam), određeni je oblik redovit: fosforni,
jêpar, gen -rja (Gorensko) »neka posuda«. determinacija u zavisnom položaju. Prema tvrdokoran (od tvrda kora), nádvoran (15. klorni, dnevni (od dan), istražni (od istraga),
Ovamo će ići zacijelo i lémp m = lempa f tome, taj sufiks služi u morfološkoj funkciji. v., od na dvor, ARj 7, 315). U pristupačan predbježni, dušni (se. dan, od duša). Neodre-
(Toimin) »drvena posuda koja se nosi na Da je tako, vidi se najbolje iz činjenice, da (od glagola pristupiti) došlo je do konglutinata đeni se oblik -nj očuvao u poimeničenom obliku
leđima, zacijelo isto što jćmpa »Butte«. Bit strani pridjevi, najviše internacionalni i učeni, -ák + -ъп zbog toga, što je postojala imenica u imenima mjeseci: siječanj, gen. siječnja,
će od stvnjem. ambar, eimbar, srvnjem eimbe", moraju dobiti ovaj sufiks da ih naša jezična pristupah (značenje posibilnosti kao kod po- svibanj, gen. svibnja (za maj), lipanj, gen.
nvnjem. Eimer m, koje je možda prekrilo svijest može osjetiti kao pridjeve. Primjeri: kretan, v. gore 1). lipnja (za juni), srpanj, gen. srpnja (za juli),
gr. amphora > lat. ampara (složenica od efikasan ili efikasan (fr. efficace), fizikalan, 3. Osnova više ne živi, a sufiks je ipak živ, sve pridjevske izvedenice od sviba, lipa i srp,
άμφι- i φέρω »nosim«, haplologija άμφι- fališan (njem. falsch), poetičan, kritičan, iro- tj. jasno se osjeća njegova morfološka funkcija: samo je siječanj od sjeći. Dosta brojne su ime-
φορεύς. Odatle i lat. ampulla, od koje de- ničan, političan, moralan, nemoralan, itd. Do- jasan, crn, lijen, pun, ran, vrán »crn«, nice sa -nj, koje postadoše od neodređenog
minutiv na -iça '. sudi vode i vina ili ampulice gađa se dapače, da se dodaje i našim pridjevima tijesan. U slan samo lingvist znade da je to pridjeva: bubanj, gen. bubnja, bâcanj, năkovanj
(Zanotti). O varno ne ide aibole = aybole (u da bi se bolje označila pridjevska funkcija. prijevoj od io. Ovamo treba staviti i slučaj (prema năkovalo ŽK), potporanj, svežanj, gen.
Dubrovniku 1386 - 1391) = abole (Zadar), Pored ubog govori se ubožan, pored sulud gdje je i sufiks mrtav, jer je pridjev nestao, svežnja, žrvanj (v.), sužanj (v.).
u tršćanskom statutu 1350. aybolus = albo! suludan, pored čil čilan, pored milostiv milo- a bio je izveden od priloga ju, koji živi danas
(Istra) »madia, naćve«. To je od alveolus, 6. Nepostojanog a nema ni onda, ako je
stivan, pored moguć mogućan. Dogodilo se i samo u čakavskom i kajkavskom/иг ( < ju + ѓе). sufiks -ьпъ došao na osnovu koja svršava na
deminutiv od alveus (disimilacijom l — l > 0 to da se poneki stari pridjevi danas govore Stcslav. pridjev juni potisnut je danas na
— /) > *aveolus (sa vi > ib kao u Olib, (v.). -n: stran < stranbnb, odatle nastran (od
samo sa tim sufiksom, tako Ігег ъ (očuvan čitavom području od mlad, а očuvao se samo sintagme na stranu), savremen (od sintagme
Upor. novoprov. ambro »grosse bouteille de u rumunjskom jeziku treaz) danas samo tri- u junak, gen. junaka,, júnac, gen. junca i ju-
verre où l'on fait macérer des plantes sa vremenom), privremen (od sintagme pri
jezan ili trezven, оЫІъ danas samo obilan, nica, gdje je poimeničen s pomoću sufiksa -ak, vremenu), bescjen, u toponimiji Vini Vrh,
aromatiques avec du vin ou du vinaigre«. isto tako samo kukavan (upor. kukavelj). -Ы i -ica. Vinagora < іпьпі od vino, upor. Vinovrh
Lit.: ARj 1, 82. Banali 1, 235. REW* 431. Samo u nekoliko slučajeva dobiva specijalno 4. Poimeničen je u sva tri roda. Tada ne kod Zagreba, od vinov vrh. U rumunjskom
391. PleterŠnik 1, 366. 507. DEI 201. PEW značenje mogućnosti, i to kad je pridjev iz- živi u jezičnoj svijesti ni u osnovi ni kao sufiks. se jeziku iz stranbnz razvilo strein, gdje se
80. 90. Weigand-Ніп l, 414. veden od glagolskih osnova: neizmjeran »koji Osnova i sufiks mogu se raspoznati samo na sufiks -ьпъ može razabrati, samo je i došao
-(a)n1 m, -na f, -no n opći je hrvatskosrpski se ne može izmjeriti«, pokretan i nepokretan osnovu lingvističkog upoređenja i analize. iz vecin < lat. vicinus. Uporedi istu pojavu
pridjevski sufiks sveslavenskog i ie. podrijetla »koji se (ne) može pokrenuti«. U ovan prema ovca izražava mociju. U rujan u stjenica < stěn + -ьпіса prema rumunskom
određenog značenja (1). Djelomice je živ i 2. Kao živ ili produktivan sufiks služi (se. mesęcb) ušao je u kalendarsku terminologiju stelniţă, gdje je iz -пъп- nastalo disimilacijom
produktivan još i danas (2) tako da se u je- danas za izvođenje pridjeva od imenica jedno- za septembar. U maskulinumu je poimeničen -In-. Nepostojano a se pojavljuje, kad dobiva
zičnoj svijesti dobro razlikuje sufiks od osnove. stavnih, izvedenih i složenih: svijestan (od u: član, čun, plijen, stan, san, sin (v.), trn, deminutivni sufiks -ce u poimeničenim pri-
ostan. U posljednjoj riječi a je nepomično, mjerima: dance (od dno), brašance, vlakance
.(a)n
1
38 -an" 39 anasar

(od vlakno), sukance (od sukno), odavde pre- Grozdana, Vujana, Vukana, i dragana kao Odavde je prenesen na imena mjesta, koja se gdje se govori pívána pored pivara, ciglana
neseno u sitance (od sito), bjelance prema lično žensko ime i kao apelativ. Kad služi kao svršavaju na -a: Belocrkvanac (od Bela Crkva) (od cigla »crijep«), dvorana pored sala (od
žutance (v.)) čedance (od čedo), mjestance (od morfološko sredstvo poimeničenja pridjeva, Svetojdnac (ŽK, od toponima Sveta Jana), njem. Saal), kuglana, şokolana. Najnovija je
mjesto}, društvance (od društvo). Upor. djetence koja znače zla ljudska svojstva, onda ima pe- Peštanac (od Pešta), Jaskánac (v. i niže -anski, izvedenica nastala u doba industrijalizacije
(prema ditéce ŽK). Taj deminutivni sufiks jorativno značenje: divljan, dugan, glupan, -anstvo). Kad se dodaje našim osnovama, čeličana, gdje je -äna dodan na pridjev čelični.
-ance nalazi se samo u hrv.-srp. jeziku i nastao tupan, mrtvan, odavde prenesen i na imeničke ima dva značenja: pejorativno u obrukánac, Rijedak je primjer za postanje sufiksa od ime-
je iz potrebe da se spriječi gomilanje suglasnika, osnove u bukvan, tikvan, zvekan. Bez afektivne, prebranac, previjanac, ili služi za tvorenje nica i zbog toga je od interesa za opću lingvi-
koje bi dovelo do svakojakih asimilacija i tj. neutralne je vrijednosti u domišljan, riđan imena pristaša neke stranke: starčevićanac stiku.
nestajanja osjećaja za osnovu (v. niže -ance). (ime vola), mnadan (ime vola ŽK, od mlad). od Starčević. Veže se i sa sufiksom -ija (v.), Lit. -.Măreţii 262. Lokotsch 80. Leskien § 547.
1. Upor. kao tipične primjere iz gore na- U ovom posljednjem značenju posudiš ga koji može biti grčkoga podrijetla ili je staro-
crkvenoslavenski kolektivni sufiks -ije pre- Äna2 f = hipokoristik Ana (Vuk) = Ane
vedenih pridjeva: pšeničan od pšenica, pra- Rumunji: plăvan »vo bijele i sive boje« (od
plav), bălan »vo bijele boje« (vjerojatno od nesen u deklināciju -a. Tako nastali sufiks = (sa protezom;'- hrvkaj.) Jana f. Deminutivi:
vičan od pravica, tričan od trica, vičan od na -ica Anica, na -ka Anka (15. v.), Ànkica,
běh, ali može biti ilirotračka osnova). U -anija ima pejorativno značenje i služi za
navika, probitačan od probitak, pristupačan od na -če Anče, gen. -eta (ŽK), na -oka Anoka
pristupah, junačan od junak, dužan od dug, jednom slučaju služi u mociji za izraz muškoga, izvođenje od osnova imperfektivnih glagola
tako u plovan prema plovka (Niš) u značenju na -α-tí: hvatànija, petljànija, pisanija, vezànija, = Janoka, na -uša Anuía, dem. Anuška.
snažan od snaga, istražni (sudac, od istraga), Augmentativ Anera (Lika). Toponim Sveta
brižan (od briga), bezbrižan (od sintagme bez patak prema patka. Upor. u rumunjskom pjevanija. Postoji još vezanje sa -го u lòkvãnj
jeziku răţoiu prema raţă (-oiu je od lat. -oneus) od lokva i tukvanj od tukva = tikva, grčki Jana, etnik Svetojanac, gen. -ânca (ŽK),
brige), zdušan (od sintagme s dušom), bezdušan pridjev svetojanski. Latinski deminutivi u
(od sintagme bez duše), dušni (dan, od duša). = răcăk m prema raca i racka (ŽK). Izgledalo τύκος (ν.), nakovanj (ali upor. năkovalo ŽK).
bi kao da je sufiks u župan iste prirode kao u Odavde je prenesen u čokanj = kočanj (v.) Dubrovniku: -uculaAnucla (Kotor,Dubrovnik),
8. Odatle je nastao rumunjski pridjevni sa metatezom, koštanj (v.) i krbanj (v.). I u Anuhla (15. v.) = (sa aferezom a-) Nukla
plovan, tj. da izražava mušku radnu imenicu
sufiks -nic, koji neki lingvisti izvode iz južno- ovom slučaju nema duljine vokala u f: putanja (Đordić). Ovamo će ići i Držićev deminutiv
izvedenu od šupa. Ali kako je to izoliran slučaj
slavenskog imeničkog sufiksa -nik (v.), što (od put), pomaganja (od osnove pomagati), Anisula. Od hebr. Anna. S talijanskim demi-
u slavensTdm jezicima, a zoapan je potvrđeno
ne može biti, jer taj sufiks tvori u slavenskim kopanja (v.) i lubanja (v.), -anj se može raširiti nutivnim sufiksom -itta > -etta Aneta. Pre-
u neslavenskom spomeniku, sufiks -an u ovoj
jezicima radne imenice: tainic < tajbnb > deminutivnim sufiksom -bko: bljuvánjak, gen. zimena Anii, Ančić, Aničić, Anočić, Janušić
riječi nije slavenskoga, nego turskog podrijetla.
tajan, padnie = paşnic »miran« od lat. pace -anjka, potočanjāk, gen. -anjka. Odatle pre- (hrv.-kajk., neizvjesno, jer može biti i od
Još postoji -ana u izvedenici od polje', poljana.
»mir«, zilnic »dnevni« od plurala zile od sing. nesen u žumanjak, gen. -anjka. Duljina je Janui < madž. Janos).
Ovdje ima kolektivno značenje. Drugi bi
zi < lat. dies, îndărătnic »nazadan« od latinske prenesena i na -ance u blatance, čedance, gdje Lit.: ARj ï, 82. 89. 90. 93. 8, 265. Jireček,
primjer bio za ovakvo izvođenje: smetana
sintagme in + de + retro »natrag«. se ne radi o sufiksu -an nego о ~ьп (v. -Iain). Romanen 2, 22 — 23.
»kajmak, vrhnje«, ali je te riječi nestalo u
Lit.: Măreţii 261. 314. § 362 a. Leskien južnoslavenskim jezicima. Da je nekada posto- Lit.: Măreţii 261. Leskien §§ 445, 467, anafora f (13. v.) — (sa aferezom a-)
§§ 518, 540, 541, 424, 492. Vandrák l, 525, jala jednako kao kod Čeha, dokaz je rum. 446, 549, 424. Vandrák l, 546, § 500.
§§475-478, Bruckner, .řřZ 46, 237. Lohmann, năfora (Srbija, Kosmet) = năora (Kosmet)
ZSPh 10, 352-382. Havránek, Slávia 7, smîntână i vlaško prezime Smantara. Sufiks = napora (Ljubiša) = năvora (Vuk) »(termin
-anica u cjepanica, gibanica, oranica ne prikazuje -an3 sufiks latinskog i talijanskog podrijetla istočne crkve) posvećeni hljeb koji se dijeli u
779. 782. Boskovic, JF 15, 102. i si.
raširenje ovoga sufiksa s pomoću -ica, nego je (< lat. -anus, tal. -ano). U tim jezicima prvo- crkvi narodu poslije liturgije, poskurica, pasku-
-an2 pojavljuje se u hrv.-srp. sđ dva kvan- to poimeničenje sufiksa -an.n prošlom participu bitno tvori pridjeve koji se zatim poimeničuju. rica, hostija«. Određeni pridjev: naforni (Da-
titeta: sa kratkim α i sa dugim α (upór. -ač pasiva s pomoću -ica (v.). Isto tako ni ručanica, Nalazi se kao okamina u našim tuđicama nilo). Balkanska riječ grčkog crkvenog po-
i -aš m prema -аса f). U prvom slučaju je sunčanica, cjevănica, ključanica, gdje -ica gdje se dijelom kontaminira s našim sufiksima: drijetla: rum. (a)naforă, -fură, bug. náfora,
veoma raširen kao hipokoristički sufiks u služi poimeničenju kao u sunčanica i ključanica lutoran < tal. luterano, Talijan < furl. Tali- arb. naforë, cine. anafurauă »pétition, supplique«
dvije afektivne vrijednosti ili značenja. U (upor. zaključan), a dijelom je prenesen ana- án, Amerikanac < tal. Americano + -ас, Od gr. αναφορά (upor. lat. prevedenicu oblata)
meliorativnom značenju izvodi lična imena za logički. Varijanta sa dugim a dolazi najprije Afrikanac < tal. Africano + -ac. U kršćanin »isto«; postverbal od ανά- »gore, iznova« i
muška lica od dvočlanih praslavenskih ličnih u poimeničenju velikan (upor. prezime Veli- je poistovjećen s našim sufiksom za tvorbu φέρω »nosim«. Kao internacionalna riječ u
imena : Milan (od Milivoj), Vukan (od Vukmir), kanović) augmentativnog značenja. Označuje etnika -janin. Upor. -äc, -an2.
stilistici anafora »retorička figura koja se sastoji
Grdan, Bojan, Gruban, Stojan (od ' Stojislav), muško živo kod ljudi i životinja: gaćan, go- u ponavljanju iste riječi u istoj rečenici«.
Živan. Pored ovih i od kršćanskih imena: -ana1 f je hrvatskosrpski sufiks koji je nastao
tòvãn, guşan, guşan, kuman, sirotan; od pred- od perzijske imenice han(e), koja je veoma Lit.: ARj l, 83. 7, 320. 509. 756. GM
Dukan, Jurán (oboje od Georgius), Matan (od meta u obručān. U mociji služi u puran (hr- raširena kao apelativ hân (v.) »gostionica«. 296. Vasmer, GL 43. Mladenov 343. Tiktin
Malija), Peran (od Petar, upor. slovensko vatskokajkavski) prema pura za tukac prema 64. Můrko, WuS 2, 91.
prezime Petrán). Često stoji u vezi s hipo- Sinonim mu je -ara (v.). Značenje mu je lo-
tuka. Odavde je duljina prenesena u župan kalno »zgrada u kojoj se nalazi ono što osnova
koristicima na -e, -o (Milan prema Mile, pored župan. Moglo bi se reći, da se konta- anasar m: mili moj gospodine..., veliký j
Peran prema Pero, Pere). Od ovih imena na- kaže«. Živ je i produktivan i danas. Dolazi hon'kiare i ~e, u prijepisu Aleksandride iz 15.
minirao ili da se pomiješao s talijanskim najprije u turskim složenicama: džebana (v.),
staju prezimena na -ovií (Milanovia, Petra- -ano i tada je raširen sa -ьс u mociji: -anac v. U druga dva rukopisa romana o Aleksandru
nović, Matanović, itd.). Između tih služi i apsàna (v.), barutana (v.), mehana. Kako pored Velikom čita se oblik bez početnog a-: nasar.
m prema -ãnka fi označuje stanovnike (etnika): ovih složenica postoje u jeziku i nesložené
kao lično ime i kao apelativ dragan od Drago- Ide u najstarije naše turcizme arapskoga podri-
Amerikanac prema Amerikanka, Austrijanac, turske imenice aps, barut itd., iz turskih je
slav i od pridjeva drag (odatle i prezimena jetla. Daničić tumači iz nesir, pl. ansar, ali
Banijanac (od Banija, dio Karlovca), Srbijanac. složenica apstrahiran sufiks -âna, koji može moglo bi biti i ar. nazzar »inspektor, admiral,
Dragarne i Draganović). U toj upotrebi je star,
jer je već u stcslav. postojao bratan od brat Odatle i u izvedenici pretorijanac. Uz Talijan doći i na domaće osnove: sušana »sušionica«, vojvoda«.
(odatle prezime Bratanic i Bratanović). Kao postoji Talijanac pored Italijanac. U partizan svilana, solana pored solara (BI 2, 443). S
Lit.: ARj l, 83. 7, 605. Lokotsch 126. ЕЫ.
hipokoristički sufiks dolazi i u ž. r.: Bojana, prema partizanka raširenje nije nastupilo. istoka raširio se i na hrvatskokajkavsko područje, S. V.
anason 40 -anei j a -ancija 41 ändrak1

anason m »foeniculum dulce« (Pančić), te zbog prethodnog sloga u Ijutini (afektu) od domaćih glagolskih osnova. Apstrakta na an > in kao u Uncun pored láncún, mogu biti
pridjev na -ov anasonov (također bug., rum. bio krivo spojen i tako srašten ostao, a kako -ancija: dovŕšancija f (Lika, sjeverna Dalmacija, i dalmato-romanski leksički ostaci.
anason = anison /Moldavija/, iz gr. ανισον, je riječ duga, prepolovljena je također zbog Pavlinović) »dovršaonica, zadnji dan vršidbe«, Lit.: ARj 3, 835. 6, 600. 715. 716. Rešetar,
οίνησον), preko tur. aniš (Belostenac, Du- afekta. Pridjev anatemskī. Na -nik: anatemnīk doiinjancija (Lika) »dožinjanje« (v. žeti) = JF 12, 287. Matzenauer, LF 8, 12. REW3
brovnik) = aniž (Vuk, Mikalja, Dubrovnik) (Vuk) = na -njak anatemnjak prema anatem' dužijanca f (Bunjevci u Tavankutu, Šebešića 520. DEI 28. Skok, Term. 53. 54.
= aniz (Šulek) = anjez (15. v., Šulek) = nica f. Denominal na -ati anatemati, -am Žedniku kraj Subotice) »dožajnica« (Lika),
s talijanskim deminutivnim sufiksom -itta pf. = na -isati anatemisati, -šem pf. »prokleti«. govorancija — govorancija — govoranca (slov., andaga f (jedna potvrda iz 15. v., Mon.
> -etta anizeta f »rakija začinjena anišem« = Balkanska riječ crkvenog podrijetla: gr. άνάθεμ« Jagić, pismo Šurminu), kukancija (Hercegovi- şerb. 408. Sp. srp. 2, 97. 99.) Daničić riječ
s tal. sufiksom -ina anižína f (Tivat) »mastika, »isto« (od ανά »gore«, τίθ-ημι »postavljam«)? na) »pomagnjavina«, màntrãncija (okolica du- definira kao »vas quoddam« i izvodi je iz gr.
mištrô, gen. -ä« = (sa a- > o-) onež m rum. anaftemă = anatemă, bug. anatema, brovačka) od mantrati se (v.) »vrtjeti se u glavi«, ένθήκη (prefiks εν- i -teka (v.) od τίθημι.)
(slov.) = ònaiz (Vuk) = onaj z (Popović), anatemósvam, cine. anathimă, anathimare. nagonancija (Crna Gora. Riječka nabija) »na- > lat. entheca. Prema novogrčkom izgovoru
odatle na -ovica ònãjzovica f »rakija od onaj za« Lit.: ARj l, 83. 7, 680. Vasmer, GL 44. gon silom na nešto«, otepanclja (Grižani) nt > nd i k > g, upor. tal. èndica »fondaco,
= (sa nejasnim /) onliz (Stulić i Popović, Tiktin 65. Pascu г, 12. br. 125. »kleveta« od otepati, potèskãncija (Rab) »(po)- magazzino, provista«. Vasmer sumnja u is-
prema Marelicu nepouzdano) »pimpinella ani- teškoća«, tèrãncija, varâncija (ŽK) pored pravnost Daničićeve etimologije, možda s
sum«. Oblici na -aj- mjesto -i jesu od austr.-njem. Anatolija f (književno) = Ànadol (pjeva- vàrãncija i varâncija. Na -anca: cokòtãnca nepravom. Samo je Daničićeva definicija
Aneis. Kod Slovenaca s protezom /-: jánež, nija crnog., preko turskog) = Anadolija —· (18. v.) »stridor, cokotanje«, mišanca (Žrnovo) značenja neispravna.
pridjev janežev) poimeničenje jáneževec, ja- (s aferezom a-) Natalija f (1-5. v.) »Mala »jelo pripravljeno od kostrića, radića, žutinice Lit.: ARj l, 84. REW* 2876. DEI 1475.
nežnik; hrv. (slatki} janus (preko madž, anos). Azija, Levanat«. Pridjevi na -ski: natolijski i parapaća zajedno«, obećanca f (Marin Držić) Vasmer, GL 44.
Ide li ovamo janežić »graue Eidechse«? Upór. (16. v.) = natolski (16. v.), na -evski natoljevski »obećanje«, obilanca (čakavski), obranca »krivo
još rum. oblike aniş (Erdelj), (h}anoş (Boto- (I. Gundulić). Etnikum Anadolac, gen. -Ica drvo prebačeno preko ramena, kad se iz daljine andar (Šloser) = andara f »crna velika
şani) i madž. anos. (Bosna), Natoljevac, gen. -vca »čovjek odatle«. voda nosi u dvije posude«. Tu je služio sufiks vodena biljka, marrubium«. Deminutiv na
Lit.: AR] l, 83. 90. 94. 8, 946. 950. PUteršnik Balkanska riječ grčkog podrijetla Ανατολή -anca za zamjenu dočetka u òbramnica (Vuk, -ьс > -äc: andarac, gen. -rea (Šulek). Ne
l, 358. 830. Tiktin 96. Mlađenov 6. Korsch, »istok«, arb. anadolt, čine. Anatolie — Nădulie, v.). U pridikānca í (Bunjevci) za »propovje- zna se gdje se govori. Od njem. Andorn <
ASPh 648-649. DEI 209. anatolit »Levantina«. daonica« služi istoj svrsi. U uf anca f (Dalma- lat. cantherum, prema Weigand-Hirthu »dun-
Lit.: ARj l, 83. 7, 693. Pascu 2, 11, br. cija, Andrijašević) »ufanje« je unakrštenje kler Herkunft«.
Anastas m = (sa aferezom α-) Nastas = 123. GM 10. sufiksa i prijevod prema tal. speranza. I u Lit.: ARj 1, 84.
hipokoristik Násto (Vuk) = Naca = Nacko uzdanca f (Boka, Krtole, Vuk) »uzdanica«
= Anastasije = Anastasia = (prema kslat. anei (Dubrovnik) = anei (Perast), adver- zamijenjen je domaći sufiks kao kod ufanca. andara - mandara (Vuk), složenica zna-
i tal. izgovoru) Anastázia (17. v.) = Ana- zativna partikula, prilog i veznik u isto doba, Slično: neuzdanca f (Kašić, Kavanjin) »neufa- čenja »koješta, zaludno, besposlica«. Ne de-
stažij m prema Anastazija f = Nastazija »pače, da, dapače, bržek« (17. v., Ančić, Terzić). nje«; uzglãnca f (Bunjevci) »jastuk« < uzgla- klinira se, pa je teško označiti gramatičku
(16. v.) = Anastaze (Kavanjin) = hipoko- U vezi sa tal. ne »ni«: nana (Božava). Od tal. vlje (od sintagme uz glavu}; uzlmānca (Bu- kategoriju u koju ide, da li je imenica ili prilog.
ristik Nasta. Od gr. Αναστάσιος, stvoreno anzi < kilát, antea, analogijski promijenjeno njevci) »tijesto izliveno u tepsiju«, vjeravânca U arb. postoji imenica andere f »oluja«. Odatle
kao i Paschalis > Paško od pascha »Uskrs« u lat. *antius prema prius. Ovamo ide možda f (Krtole) »vjerovanje«. je glagol impf, andàratì »govoriti koješta«
od άνάστασις »upravo: rođeni na Uskrs«. naziv rta kod Raba Kaldănac, gen. Kaldãnca. (Vuk) = andarät, -am (Kosmet) »mlatariti«.
Lit.: ARj l, 819. 2, 684. 727. 734. 927.
Odatle prezime Anastasijević (podrijetlom Cin- U toj složenici izvjestan je samo prvi dio 3, 339. 6, 447. 7, 338. 8, 120. 320. 437. 9, Daničić ovu riječ izvodi od ngr. αντάρα
carin) = Nastasijević, Nastasović, Nastić. Kal-, koji potječe od mlet. čao < tal. capo 353. 10, 648. 11, 122. Štrekelj, ASPh 8, 315. f »vika, svađa, boj«, što po svoj prilici nije
U bizantskoj Dalmaciji je to ime bilo u običaju < vlat. caput. Drugi dio -danac, -danča, koji 14, 533. Marette 562. BI 2, 573. 698. Y. Mal- ispravno jer tvorba upućuje na turske slože-
i kod katolika. Kratilo se ispuštanjem Ana-: se različito piše u dokumentima, može se kiel, Developement of the latin suffixes -antia nice tipa kitap-mitap, pa je sigurno naša
Stasius '(Split, 1258) prema Stasia (Krk, upoređivati s dubrovačkim obalskim topo- and -entia in the romance languages (Univ. dalja onomatopoetska kreacija stvorena prema
1198), u Zadru Sv. Stasila (1466). Odatle nimom Dance, gen. Danaca f pl. D- može of Calif. Pubi. 1). Berkeley-Los-Angeles, 1945. turskom uzoru. Upor. tăndara-măndara (v.).
prezime Stošić. biti lat. = tal. prijedlog de pred prilogom Lit.:ARj l, 84. GM 11. Elezović l, 15.
Lit.: ARj l, 83. 7, 220. 648. 653. Jireček, anzi (upor. anzi detto »detto prima«), no anćuga f = inćun, gen. -lína m (Dubrovnik) Klaić 1252.
Romanen l, 51. 2, 22. može se uporädivati i s predrimskim obalnim = minčun m = minčôn, gen -öna (Senj) =
toponimom Antiuni. menćun (Vrbnik) = inćok (Zore) = rnićun ändrak1 m (Vuk, Srijem, Bačka, Srbija)
anatema f (13. v.) = (pseudojekavizam, Lit.: ARj l, 84. DEI 236. REW3 494. (Budva) »vrst sardelina, engraulis encrasicho- »riječ bez određenog značenja«. Upotrebljava
upor. pisanje anatema) anaćema f (Crna Gora Budmani, Rad 65, 167. Cronia, ID 6. Skok, lus«. Deminutiv na -li: itićunić (Stulić); na se u pitanjima čuđenja: što tije ~ ! kao supstitut
»crkveno prokletstvo, ekskomunikācija«. Odatle Slav. 62. Ribezzo, Onomastica 2, 44. -гса: minćunica f »ime ovci na Krku (prema za đavo, vrag, sent (ŽK, slov.), koji ti je an-
uzvik ànatemate = (s aferezom a-) natemate Kurelcu od imena ribe)«. Anćuga je od tal. drak ?, i u kletvi andrak te odneo, mjesto
đavola i njegova imena (Vrčević). Značajno -ancila, učeni sufiks latinskog podrijetla, acciuga s umetnutim n, upor. ančuna (Foggia) đavo, vrag. Čini se da je grčkog podrijetla:
je da se zamjeničkim genitivom, u kojem je poimeničenje lat. part, prezenta na -ans, ı ancina (Genova) itd. Inćun ide naporedo s άνθράκιον »Geschwür« unakršteno sa δράκαινα
lice koje se proklinje, taj uzvik može rastaviti -antis s popoću nenaglašenog sufiksa -ia mlet. in'ćo > in'ćuo (Rovinj), dobivši sufiks »ženski zmaj«. Ali je mogućno, da se pod
u dva dijela: anate ga, te, ili mate. Ta sin- za apstrakta: -antia. Pojavljuje se u jadranskoj -un i -k; m- u minćun / menćun potječe zacijelo andrak skriva i rum. un drac (u izrazu e tot
taktička konstrukcija nastala je prema nalet ga zoni i u talijanskom vidu -anca < tal. anza, °d unakrštavanja sa mici »malen«. Izvor je un drac »sve jedan vrag, alles eins«) < lat.
bilo, sramota te bila. Ne mislim da je taj uzvik najprije u riječima, koje su i po osnovi latin- gr.^ άφύη. Glede pi > č, koje je pravilno u draco, -ora's u značenju »vrag« ili možda prije
nastao od gr. kosog padeža αναθέματος, skoga ili talijanskoga podrijetla. U oba lika južnoj Italiji i Genoví v. ač. Oblici inćun, ime biljke mandragora (v.), od koje se poludi,
nego od anatema te bilo, u kojem je genitiv ušao je u narodni govor i služi za izvođenje i minćun i menćun s obzirom na fonetsku, poj avu jer se u Srbiji govori u kletvi matrag, koje
Sndrak1 42 anđeo anđeo 43 angrīz

je skraćenica od rum. mătrăgună < madragora. (s ispuštanjem suglasnika n pred dentalom, tum na -bstvo ändeostvo; j mjesto d kod ča- prema viški od Vis itd.) engleski (Pavlinović),
Upór. Por' că î - a dat cineva mătrăgună »lud obratan govor, ili disimilacija n — r > 0 — r) kavaca: anjel (Hektorović) = onjel (Brač, (sa -en > -in kao u tal. inglese} Ingles /- ezm
je«, upravo »čini se da mu je dao mandragoru«. Jadrij (15. v.), hipokoristik Jadra, Jadre, Brus j e) = ânje (Božava), kod kajkavaca aňgel = (17—18. v.), ingleskī, Ingleskinja f, ingleskī
Nikako ne zadovoljava Daničićevo izvođenje gen. -eta, Jadre (Cres), pridjev Jadrînovi ajngel (ŽK). Kod dubrovačkih pisaca (sa gj > (Vuk, Boka, Molai), Ingleskā = (sa z > ž)
od perz. ädrenk »bol, žalost, nesreća«. pored Jedrînovi i Jidrtnovi (nőm. pl.), svetko- dj) andio, gen. -djela = -dela (Dubrovnik, ìnglez, gen. -éža, (potpun italijanizam) Inģlmtera
Lit.: ARj l, 81. Tiktin 567. 962. Rohlfs vina Jadrmjina, prisjev Jadrov (dalmatinsko Perast), arkandio (Risan). Kršćanski termin: (18. v.) = Inglitera, engUterski (16. v.) =
146. REW3 5291. prezime Giadrov), toponim Jadrtovac = tal. od gr. άγγελος »poslanik«, lat. angelus. Du- (prema turskom, a taj prema talijanskom)
Castel Andreis = Jadrêj (Cres), prezimena brovački oblik andio govori za velami izgovor ingiliz — Indiliz (Srbija), indiliski, grad
ândrãk2 m »dumetum, česta« (Valjevo, Stari Jadrić = (na -úľ) Jadntlič od Jadrul (Zadar, ge kao u Bovi i Otrantu ànghielo, upor. liturgija Inglitar (narodna crnogorska pjesma) =
Vlah) = (unakrštavanje sa drača") handrača f 1527); sa a > o potvrđeno samo u prezi- (bizantski izgovor). Upor. bug. angel, slov. Neglitera (Mirakuli), denominai poingležiti
(Dubrovnik, Vuk) »česta, trnje, živica«, s menima Ondrić = Ondrihich (Dubrovnik). Od angel, angelček prema ánjouc, rez. anjul. prema se (Pavlinović). U .složenicama prvi je dio
pridjevom handračev, augmentativ handra- grčkog svetačkog imena Ανδρέας. Odatle furl, agnulı arb. engjell. Prema tome je knji- uvijek prema latinskom, kao i u njemačkom,
čina. Odatle poimeničen pridjev na -bsk ime mjeseca studenog andrejščak (slov., Preko- ževno d nastalo zamjenom gr. e sa (jat). francuskom : anglosaski (-saksoński), anglo-
andraška f (Hrvatska, Donja Stubica) «biljka murje), poimeničen pridjev andrejsk(i) + -jak, Za izgovor prema tal. gè > mlet. z potvrda -normanski »normanski u Engleskoj«, anglo-
leontodon taraxacum«. Ovamo ide možda i ime bulke jandrašika (Zagreb) »kosmura«, jadra- je u ličnom imenu župan Anžul, skraćeno -egipatski, anglo-iranski itd., u značenju obostra-
antraga f (Slavonija, Jablanci, nedovoljno po- šicaj-iešica = jandraška »cichorium intybus«, knezb Anžb (14. v.) < mlet. Anso, Anzolo. no engleski i iranski itd. Od lat. pridjeva angli-
tvrđeno) »lomina, travuljina, korov«. Daničić na -ona (prema masona, mošunkd) jandrašona Odatle dalmatinsko prezime Anzulović. Upor. cus > anglicanus > anglikanski (crkva).
pomišlja na grčki botanički termin άνθέρικος, »jabuka«. Veoma rašireno ime i u dalmatinskim u Rovinju Anzula. Ženska lična imena: Lit.: ARj l, 90. 3, 838. 839. 8, 835. 10,
lat. anthericus, άνθέριξ l >osje na klasu, klas«, gradovima u srednjem vijeku. Andelija, hipokoristik Anda, Jéša (Lika) = 466.
άνθερίκη »aphodèle«, što ne može biti ni Lit.: ARj l, 85. 4, 404. 405. 440. 452. 9, 2. Đeša, Jesna. Andželika (Dubrovnik) »vrsta bilj-
fonetski ni semantički. Pleteršnik l, 4. Ribarić, SDZb 9, 64. 66. Ji- ke« < lat. i tal. angelica (15. v.). angosa f (Marulić u rimi podnose / trpiše
reček, Romanen 2, 22. angose, Judita 3, 306). U komentaru angose
Lit.: ARj l, 84. 85. 93. 3, 565. Rohlfs Lit.: ARj 1, 86-7. 93. 4, 628. Mladenov 6.
Rešetar, Stok. 224. GM 95. Sturm, ČSJK komentiraju se sa »nevolje«. Daničić misli
2453. àndrkva f (Mikalja) »pastinaca, paštrnak,
6, 68. Ramovš, Gram. 2, 235. Zore, Tuđ. 1. da zbog rime stoji mjesto angosa. Komentar
andr(a)mólji, gen. -ólja m pl. »dronjci slatka trava«. Postanjem, treba razlikovati od Hraste, SDZb 10, 21. i JF 6, 187. Vasmer, govori protiv toga mišljenja. Potreba komentara
što od pocijepanih haljina vise na čeljadetu«. àndrkva f »raphanus, rapistrum«, koje ide GL 44. Klaić 63. govori i za to da se angosa nije upotrebljavala
Po tome i »drugo što bi kao oni visjelo na če- zajedno sa rdakva, v. rodakva. Ne zna se u Splitu u Marulićevo doba. Marulić upotreb-
ljadetu ili čemu god« = (disimilacija n — m pravo da li se gdje govori andrakva »hren«. áneta, gen. pi. ánetã n »zavojiti žljebovi u ljava doduše zbog rime dijalekatske oblike
> n — v) andravolji (Vuk) »isto; pejorativan Daničić je izvodi od gr, ΐνδράχλη = άνδράχνη puščanoj cijevi«. Izgleda da se deklinira kao (npr. pes, mei"). Drugih potvrda za angosa <
izraz za odijelo« = andramttje n (Vuk) »kao »portulaca; pourpier«. Àndrkva u naznačenom tane, laneta. Možda < ar. enhā plural od lat. angustia, tal. angoscia nema. Ovamo ide
nešto ljepše od andravolja« (eufemističku značenju nije dovoljno potvrđena. Vasmer je nahv »put, pravac«. Potrebne su još druge možda (s aferezom an-) ribarski termin goša
unakrštavanje sa milje) = antràmanja f (Lika) nije uzeo u svoj rječnik grecizama. Ako postoji potvrde. Nema potvrda iz drugih balkanskih f (Split, Bijela, Boka) = gola (Mljet) »der
»(metafora) cima krumpira povučena zajedno u narodu, slaže se sa ngr. andraka (Južna jezika. mittlere dichte Teil des Netzes im Gegensatz
sa gomoljikom«. Prema Daničiću od grčke Italija). Lit.: AR l, 90. zu Seitenteilen (krila), trećina tratke«. To je
složenice χονδρόμαΛλον »gruba vuna, vuna Lit.: ARj l, 86 Rohlfs 137. dio sabake. Oči su široke prs i po', do goča su
s runjama«, prema Vasmeru vjerojatnije u angàrija f (16. v., Dubrovnik) »tlaka, mrje, dje su oči široka dva prsta, a daje je kolić',
andróbus, novije dijalekatsku izopačenje
vezi s katal. androminas: »1° Habseligkeiten, kuluk«. Angaria, angaridia (-idia od -idiare na koliću su oči široka četiri prsta (Opis sa
2° im Wege stehende Gegenstände«. To je novog tehničkog naziva omnibus ili autobus.
< gr. -ίζειν), angaredum, angariar, anga- Mljeta). Prijelaz -sa > -ča je prema guče
daleko upoređenje. Možda je njem. složenica Nije zahvatilo saobraćajni jezik.
rarius dolazi vrlo često u dalmatinskim latin- (v).
Haderwolle s umetnutim r pred dentalom. Lit.: Pavlovic, NJ 7, 58-61. ski pisanim statutima u istom značenju, ovdje Lit.: ARj l, 90. Rešetar, Štok. 235. Macan,
Lit.: ARj l, 84. 93. Vasmer, GL 44. ändžak, prilog, »samo, jedino«, potvrđen iz bizantskog prava. Također i tal. angaria, ZbNŽ 29, 209.
dosada samo u Kosmetu, ali postoji i bug. angheria. Balkanska riječ: bug. angàrija, arb.
Andrej m (13 — 17. v.) (pridjev AnJrejev, ándžak (sinonim za ta imenno, tăkmo) i čine. angart. Od gr. αγγαρεία, glagol άγγαρέω angrīz, gen. àngriza m (Split, Šulek, haplo-
prezime Andrejevic) = Andreja m (13. v. -a angeac «od prilike«. Odgovara turskom pridjevu, »kulučim«, apstraktum na -εια od gr. αγγαρος logija) = granàriz m (Dubrovnik, Cavtat,
prema gr. -as) = Andrejos (14—15. v.) = vezniku i prilogu ancak složenom od an (3. 1. »poslanik perzijskog kralja na konju (koji je imao Zore) »riža«. Od apozitivne složenice tal. gra-
Andrija (13. v.), pridjev Andrijin, prezime sing, ona ili äna) i -čak — çağ »količina pravo ubirati takse)«. noriso. Drugi dio òriz m (Perast, Vuk Crna
Andrijevič = Andrijāš (16. v., prezime Andri- Lit.: ARj l, 90. Jireček, Romanen l, 87. Gora, Mikalja, Kosmet, Boka. Piva, Drob-
uopće«.
jašević) — Andrije. Hipokoristici : Andra GM 12. REW3 458. DEI 201. 202. Маги- njak) = oriz (Prčanj oriz na kavraman, ib.
Lit.: Elezović l, 16. Pascu 2, 108. Deny ranić 5. »Lammfleisch mit Reis«; pridjev orizon, na
(Srbija, Vuk, pridjev Andrin) = Andrò (pre-
§ 424 i sl.
zime Andrić, Andrović} =-- André, gen. -eta -ište orizište n toponim Orizari) = oriza f
(13. —14. v.) = Andre (Cres) = Andreta anđeo, gen. -dela m (16. v., književno, Anglija f (15. v.), etnikum Anglijanac (Stulić) = drīz, na -iça ori&ica »kobasica u
(15. v.) = Ändruško (15-16. v.) = Andros Vuk) = andel (Rab), odatle deminutiv na (Belostenec), pridjev angliski, anglijanski (nije kojoj ima oriža«, orižice f pl. /Vrbnik/ »biljka
(prezime Androšević) = Àndriko. S protezom: -ьс > -äc anđelac, gen. -Ica == na -»fe > ušlo u jezik) = (sa tal. sufiksom -ese < lát. sedum acre« = oriža f (Lika K) »pirin(a)č,
Jandrij (15-16. v.) = Jandrîja (ŽK) = Jandri- -ák andelak, gen. -elka pored -eoka (15. v.), -ensis) Englez, gen. -éza m (Vuk, danas opće- riža«. Oblik oriz je balkanski grecizam (gr.
jaš, hipokoristik landre, landra, prezirne na -äc < rbk-\--ić anđelčić, pridjevi na -ov nito) = Anglez (Crna Gora), pridjev na -bski Ορυζον): stcslav., rum., bug., arb. oriz. Preko
Jandrić (hrv.-kajk.), Jandričić < *Jandriko = andelov, na -bskb anđelski = anđeoski, apstrak- engleski, zemlja Engleska (Vuk); (analogijom srvnjem. ris, nvnjem. Reis > ríša (općenito
àiigrïz 44 -anın 45 -anskï

u Hrvatskoj, ŽK; Šibenik); slov. riè f pored kazati da je -anin nastao iz -janin, ne obratno. -bka prenesen: Rumîncă »Rumunjka«, -janin tj. talijanski je pridjev postao naš kad mu
rajž m. Preko tal. riso > říz (Zaostrog), ríž, -janin naime palatalizira c, d, g, h, k, /5 m, n, s, posudiše i Arbanasi: Dibran (od Dibrë), se dodao naš opći pridjevski sufiks -ski. Upór.
gen. riža (Božava, Rab, Istra). Preko madžar- sk, st, t, v u č, đ, ž, š, lj, št = šć, ć, vlj: Jajča- Shkodran {Skadranin), Mishkodran »stanovnik gore efikasan iz fr. efficace, v. -(a)n. Prema
skog došla je složenica riškaša f (hrv.-kajk., nin (od Jajce, također prezime), Vinkovčanin okolice Skadra«. Jednako je posuđen i -ifaz ovima je valjda prekrojen grčki pridjev dama-
Belostenac, Voltidija). Za gr. δρυζον upór. (od Vinkovci), Karlovčanin (od Karlovac), za femininum. [Usp. i -janin}. scenus u .damaštariski. Tome sufiksu -anskï
sanskr. vríhí-š, afg. vriže > nperz. birindz Mlečanin (od Mleci), brđanin (od brdo), Beo-
Lit.: Maretić 262. i si. 290. i si. Leskien odgovaraju imenice .naroda na -anac (v.).
> tur. pirinç > pirin(d)ć. Indeklinabile građanin (od Beograd), Bažanin (od Bag),
§§ 391. Vandrák l, 542, § 497. Pekmezi 221. Prema ovim hibridnim, pola stranim, a p'ola
rizi f pl. (Dubrovnik, Korčula, Potomje) do- Ličanin (od Lika), pučanin, otočanin (od otok), Pascu, Sufixele 302. domaćim primjerima stvoreni su zacijelo
lazi od mlet. risi-bisi »jelo od riže i graška«. Rimljanin (od Rim), Jakinjanin (od Jakin), muhamedanski i Mehamedanac, koji se u Bosni
Lit.: ARj 9, 168. Rešetar, Štok. 241. Ele- Hrvaćanin (od Hrvati), Cavtaćanin (od Cavtat), ànio, gen. anjela m (Perast) = anijo, gen. ne govore, nego muslimanski od Muslim i
zović 2, 533. Kušar, Rad 118, 19. Vuković, Banaćanin (od Banat), Hraštanin (od Hrast), anjela (Mljet) = anjel (Račišće, Brač) = anel Musliman, stvoren dakako i ovaj na isti način.
SDZb 10, 391. Pleteršnik l, 428. 847. 2, 372. Ivaštanin (od Ivanjska), kršćanin, ostrvljanin (Korčula) »1° gvozden kolut zaliven u stijenu Upor. tal. maomettano i njem. mohamedamsch.
428. Miklošič 225. Bruckner 473. Holub-Ko- (od ostrvo). -janin dolazi veoma često vezan pokraj mora gdje se lađe privezuju, u zidu
pečný, 321. REW3 6109. Bonfante, KZ 64, Što se govori -anski u navedenim primjerima,
uz sufiks -ъс zbog toga što i ovaj sufiks služi za vezivanje životinja, 2° {svjetala s anjelom, razlog leži i u tome što i Nijemci stvor.· se na
129. GAÍ 38. 316. Štrekelj, DAW 50, 52-53. sam za se u istoj funkciji: -canin, koji se dodaje Mljet), brnjica, bijančug, prejica (Smokvica, ovaj način svoj hibridni sufiks -anisch u ameri-
veoma često zbog toga da bi se osnova očuvala Korčula)«. Od tal. anello, lat. deminutiv kanisch, afrikanisch, mohamedamsch. Zbog toga
-anin m, običnije -janin m, složen je čista bez palataliziranja: Zagrepčanin od Zagreb anellus = anulus od anus. ih je bolje izbjegavati i zamjenjivati s američki,
sveslavenski sufiks indoevropskog i balto- (nekada kod Belostenca Zagrebac), Dubrov-
slavenskog podrijetla, -j od -janin potječe po Lit.: ARj l, 289. Macan, ZbNŽ 29, l, afrički, austrijski. Drugog je postanja -anski
čanin (od Dubrava mjesto Dubrava za Du- 209. REW3 452. DEI 195. u božanski, vladičanski, čovječanskī (Lastrić
svoj prilici od ie. sufiksa -го (upór. -aj prema brovnik), Mitrovčanin (od Mitrovica). Ovamo
-jaj}. Paralela mu je u litavskom -énas (Tilzénas čovičanski), djevičanski (Lastrić divičanski),
i Decani (od dědina). Rjeđi je konglutinat sa anita (15. v.) = anet (16. v.) »kopar (v.)«. brčanski (od Brka, rijeka, Brčko, mjesto na
»čovjek iz Tilzita«, Kalnėnas »brđanin«), a u -ar < lat. -arius, koji sam dolazi također u Arb. anido »isto«. Od lat. anēthum > tal.
grčkom -ήνοζ: Λαμψακηνός »čovjek iz Lamp- njoj). U starijem jeziku govorilo se člov,ičaski
istoj funkciji kao -janin (upór. Prijekari od aneto, biljka, podrijetlom mediteranska. (Bernardin), člověčaskije (a. 1333, Mon. şerb.
saka«, Δαμασκηνός. U singularu dolazi i u Prijeko u Dubrovniku) : Lešćaranin (od Liješće,
antroponimiji (Varešanin, Kuprešanin, Oreš- Lit.: ARj l, 89. REW3 455. DEI 197. 163), što je sasvim ispravno prema stcslav.
Lika). Sasvim rijetko služi od pridjeva: vā- člověčbsk-. Ovako bi bilo u svim navedenim
čanin). Drugi dio ovog sufiksa -in dolazi i u rošćan (ŽK, od varoš). Sufiks -ъс može doći ankas s prijedlogom za, s prilogom i gla- primjerima, gdje stoje c k g ispred -bsk- da
u apelativima (primjer: gospodin: pl. gospoda, i na konac ovoga sufiksa: Piroćanac (od Pirat, golom reći (Dalmacija, valjda Podgora, Pavli- su potvrđeni iz starijih vremena. Ovdje je
vlastelin: vlastela) i znači jedan individuum također prezime), Sesveščanec (kajkavski, od nović) »reći nešto napola, natuknuti, da bi se n umetnuto pred sufiks -ski. Umetanje je ana-
između drugih iste kategorije. Zbog toga išče- Sesvete), Rovišćanec (od Rovišće). Ovamo je što doznalo od drugoga«. Bez prijedloga logické prirode. Nastalo je prema veličanstvo,
zava u pluralu. Plural u starijem jeziku glasio došao prema mociji. Danas vlada naime ten- kaže se s priloškim sufiksoqi -ice ankasice. veličanstven, gdje je -an- pravilno, jer je to
je po suglasničkoj deklinaciji -ane, -jane, dencija da se femininum od -janin pravi ispu- Daničić izvodi od ar. ankas »nepotpuno«. apstraktum, izveden ód prošlog participa pa-
danas analogijom izjednačeno sa deklinacijom o : štanjem -іпъ i zamjenom sa sufiksom -ka, Arabizam koji u drugim našim krajevima ni siva veličan od veličati, jednako kao poznanstvo
-ani, -jani. U narječjima po analogiji plurala koji je nekada pravio femininum prema -ъс na Balkanu nije potvrđen. od poznati — poznán, znani, znan. Da čovje-
gubi se -in i u singularu (u kajkavskom i dje- (Prištevac — Prištevka, Smederevac — Sme-
lomice čakavskom: Zagrepčan mjesto Zag- Lit.: ARj \, 90. čanski i veličanstvo idu zajedno, vidi se u
derevka, Slovenac ~ Slovenka): Zagrepčanin
repčanin). Kod plurale tantum dolazi i u Zadarskom lekcionářů, gdje na str. 73 b čitamo :
— Zagrepčanka, Beograđanin — Beograđanka, ânkora f (Šibenik, Mljet, 16-18, v.) = Kad sede sin človičaski na pristolji veličastva
toponimiji od najstarijih vremena. Služi za izvo-
Bečanin — Bečanka itd. U narječjima se bolje ânkura (Perast, Cres) »sidro«. Denominai na svoga, što Vuk prevodi Kad sjede sin čovječij
đenje imena stanovnika muškoga roda (mještani)
očuvala starina. Tako je u čakavskom za -ati ankorati. Od lat. i tal. > àncora, a to na prestolju slave svoje (= Cum şederii filius
od imena mjesta i krajeva ili od apelativa, koji Hvaranin {Forări) femininum Hvarka. Pred od gr. άγκυρα, estruščanskog podrijetla. hominis in sede majestatu suae, Mat. 19, 28).
znače naselje {grad, varoš, selo, ostrvo, otok, br-
-janin može ispasti sufiks koji je služio za Ovamo ide balkanski turcizam perzijskog po- Vidi se da je veličanstvo stvoreno prema velik,
do), а može označivati i jednoga između neke
izvođenje toponima: od Dubašnica (Krk) drijetla lenger (< όζγκυρα, sa novogr. ng a onda zamijenjeno u veličanstvo prema participu
množine (pučanin od puk, kršćanin, gošćan »jedan
stanovnici su Dubašnjani (sa disimilacijom < ne) (Posavina, nar. pj.) = lender m (18. veličan od veličati. Odavde je -anski prenesen
između gostiju« ŽK). Oblik -ёпіпъ, koji od-
Dubašljani). Sinonimi su ovom sufiksu -ьс, v., nar. pjesma) iz oblasti pomorstva, bug. na imenice sa c k g u osnovi, čak i na katoličan-
govara tačno litavskom -énas (bez slavenskog
-ak, -jak {Ljubušak od Ljubuški) i tursko -lija lenger. Prezime Lengerović. ski (Kanižlić) od katolik i na poštanski od
individualnog -ini) i grčkom -ήνος, očuvao
(v.). Posudiše ga Rumunji, i to, a to je zna- S
Lit.: ARj \, 91. 6; 7. REW 443 b. DEI pošta, ali u narječjima poštarskī. U posljednjem
se samo u slavenskom narodnom imenu Slo-
čajno, prema -епіпъ > -ean. Istisnuo je posvema 190. primjeru dogodilo se umetanje i iz istog razloga
епіпъ, o kojem će biti niže govora, -anin
latinski -ensis i dodaje se toponimima i apela- kao -an- u mjestance. U pošt + ski moralo se
bez j dolazi u Bečanin (od Вес), Moračanin
tivima latinskoga i slavenskoga podrijetla bez -auskī je pridjevski sufiks složen od -an naime izbjeći asimilaciji suglasnika, da bi se
(od Moračd), Senjanin (od Senj), Spužanin
razlike, mnogo dosljednije nego u južnoslaven- različita podrijetla i od općeg pridjevskog sufiksa mogla bolje vidjeti osnova, dakle iz razloga raz-
(od Spue), Mačvanin (od Mačva, prema ovome
skim jezicima: apusean »zapadnjak« od apus -skī (v. niže). Prvi je elemenat nastao najprije govjetnosti. Treći je razlog, sasvim različit,
Bačvanin prema Bačka), Tuzlarım (od Tuzla),
»zapad« (od glagola a apune »zapasti«), codrean od tal. -ano u amerikanski pored američki,
Kotoranin (od Kotor), Makaranın (od Makarska za postanak sufiksa -anski u ciganski, građanski,
»šumski čovjek« (od codru »šuma«), Bucureştean afrikanski pored afrički, austrijanski pored
ili bolje od Makar, kako se brdo zove, prema mačvanski (također prezime), rišnjanskī, tuzlan-
(od Bucureşti), mãsean »gost« (od masă < austrijski, (i)talijanski pored čega se upo-
ilirskom Muccurum), i apelativu varošanin, ski, kršćanski = (h)riSćanski. Ovdje je nastao
trebljava italski samo u lingvistici (samo kad
tj. u svim onim slučajevima gdje već osnova lat. mensa »sto«). I femininum je posuđen
se govori o starim ie. narječjima na apeninskom od etnika na -anin, -janin na jednak način
sadržava č, š, ž, nj, cv, r. Zbog toga se može -eancă: Bucureşteancă. Zbog toga je i -că <
poluotoku), trojanski pored trójski (od Troja), kao u mociji Zagrepčanka (mjesto Zagrepka)
-anskī 46 antìluk antiluk 47 -aonicaj-ionica

prema Zagrepčanin, kao u Hvaranka pored u znače lica, prave se pridjevi na -ου (posjed) > n — l prema Altiparmakovic (prezime od Antolić, Jantolčić (17. v.), bez proteze Antol-
u narječju pravilnog Hvârka prema Hvaranin, i na -ski (svojstvo). altı parmak »šest prsta«), gdje je po pravilu ković (hrv.-kajk.). Sa ngr. nd < m Andan
-anstvo, apstraktan složen sufiks, samo što nema. u prezimenima Andonović, Andonije. Hipo-
Lit.: ARj 11, 784. Holub Kopečný451 -456.
mjesto -ski stoji -sivo (v.), dolazi samo kod Lit.: ARj l, 92. koristik na -ui Antul, Amula m. Na -in (tal.
DEI 218. Vandrák l, 671.
pridjeva -anski izvedenih od osnova c k g: deminutivni sufiks) Antunīn. Gr. > lat.
božanstvo, čovječanstvo, djevičanstvo, katoličan- anta f (Vuk) »humka, granica« (Srijem, antor m (Kavanjin) »biljka helleborus niger, Antonius.
stvo, veličanstvo, vladičanstvo. Taj sufiks Bačka, Srbija u valjevskom okrugu). Odatle kukurijek«. Od tal. amòra »aconito«. Kavanjin Lit.: ARj l, 84. 91. 92. 4, 455.
je analogickí prenesen u svjedočanstvo (od svje- denominai ântati impf, »praviti ante«. (Vuk, spominje tu biljku uz nalip i cikutvu (v.).
dočiti, BJ 2, 512, Vuk; pored ispravnijeg u istim krajevima). Potječe od madž. ham Promjena roda nastala je odatle što je tal. f -anje n, -énje n, sveslavenski sufiksi slo-
svjedodžba), prema poznanstvo od poznati. «hum«, koje je postalo femininum kao bitanga < shvaćen kao genitiv. ženi od prošlog participa pasiva na -an, -en
madž. bitang. Lit.: ARj l, 93. DEI 232. (v.) i sufiksa -je (v.). Znače glagolsku radnju
Lit.: Maretu 35, § 39 a. 306, § 555 i 314, kao čin. Pored ovih narodskih oblika postoje
§ 362 c. Leskien §§ 511. 512. Lit.: ARj l, 91. Radojčić, GUD 2 (1929),
248-50. antrešelj m (Vuk, Bosna, Krivošije, najčešće i -anije, -enije posuđeni iz crkvenoslavenskog
s prijedlogom uis glagolom staviti} — an- (slavenosrpskog) jezika kao jezika narodne
-ant, sufiks lat. = tal. > njem. podrijetla. antèrija pored änterija f (Vuk) »kratka liturgije: dolaze većinom u riječima crkvenim
trśalje n (Stulić) = antršelje (Bela) = antrselj
Služi za pravljenje radnih imenica često haljina s rukavima koja se nosi pod drugom« kao blagodejanije, bdenije, sostojanije. Ako su
(Kavanjin) = antreš (u prilogu u autres »povrh
pejorativnog značenja od stranih i kadikad (u istočnim krajevima, npr. u Bosni), odatle ti sufiksi postali i narodski, onda su prešli u
svega drugog«, Vrčević) — antréše (Šibenik) =
od domaćih imeničkih i glagolskih osnova, denominativ america f (za -rijica} pored deklināciju -a i riječi su tako izvedene dobile
(an > in kao láncún > Uncun, v.) intrešelj
upor. -ancija. Većinom su to novije izvedenice. anterijca i apstraktum koji je postao konkrétum pejorativno značenje: petljanija, pjevanija. Ti
(Stulić) = intrišel (Smokvica, Korčula) =
Dolazi najprije u stranim riječima, gdje je anterüuk m (Vuk) »količina platna za anteriju«. sufiksi ušli su i u rumunjski jezik u crkveno-
(prijevod prefiksa ш »u«) utrešelj -= (odbaci-
ovaj sufiks upravo particip prezenta: lat. Riječ je raširena na Balkanu: bug. antèrija, slavenskom vidu, tj. mjesto hrv.-srp. nj ne
-ans, gen. -antis > tal. -ante. Sama osnova vanje prefiksa in-}, trèselj (Vuk, nar. pj.) =
rum. antenu, arb. ändert (ovamo došla preko nalazi se j. Dodaju se u rumunjskom i na
odnosno i osnovni glagol često se ne nalazi trešéj (Zatrebač. Izvjestilac Arbanas kaže i
novogrčkoga, kako pokazuje nd < nt). Tur- latinske osnove: capetenįp f »glavar« od cap
kao posudenica u našem jeziku: trafikant »pro- ndërmjef) = (disimilacija r — / > r — ii)
cizam (ameri »donje odijelo slično zapadnoj »glava« (semantička paralela sa sluga (v.) i
davač duhana« od trafika »prodavaonica du- trešmj, gen. trešnja (Krtole) — trešelja f
spavaćoj kabanici«) arapskoga podrijetla (ar. podestà}, supuşenie f »podanstvo« (od prošlog
hana«, politikant od politika, maturant prema »1° ono što se natovarenu konju metne odozgo
'•amari, prema glasovitom junaku Amar iz participa supus od supune}, cetăţenie f »gra-
matura, maturirati, laborant od značenja, koje među strane, mjesto između dviju natovarenih
doba arapskoga poganstva). đanstvo« (od cetate < civitatem »grad«); na
je u laboratorij (a), a sam glagol laborirati strana, prazan prostor između dviju strana na
Lit.: ARj l, 91, SEW l, 28. Mladenov 7. samaru; 2' mali mijeh za vino (Smokvica); turske riječi: şiretenie f »lukavstvo« (od şir}.
ima drugo značenje »bolovati od nečega«; GM 11.
muzikant prema muzicirati i muzika, komedijant 3° krtog, sordes in cubili sparsae (Srijem)«. Lit. : Maretić 262. Pascu, Sufixele 241 —
Na -zk > -ak trešeljāk; metnuti na utrešeljak 244.
prema komedijati i komedija, komandant prema anti- »protu«, prefiks grčkoga podrijetla,
komandovati = komandirati, komanda, ignorant ne upotrebljava seu pučkom, nego u učenom go- (Sarajevo) »oben drein geben«. Dvije su moguć-
nosti postanja: ili je dalmato-romanski lek- anjitânto (Božava) »kadikad, kadšto, s
»neznalica« prema lat. glagolu ignorare »ne znati«, voru antikr(i}st, (16. v., Marulić, Postila), anti-
sički ostatak od vlat. *intersellum od sella vremena na vrijeme«, prilog, od tal. složenog
(ignorirati, ima drugo značenje »ne priznavati, papa (Kavanjin), s pridjevom antikrstov
»sedlo« s prefiksom inter, ili je kao ' pastirski priloga ogni < lat. omnis, omnia + tanto <
ne cijeniti nekoga«), špekulant prema špekuli- = antikrist (Vuk), antikristov, antipod — lat.
termin ostatak jezika srednjovjekovnih Vlaha lat. tanturn.
rati, denuncijant prema denuncirati itd., di- antipodae od gr. αντίποδες pl. od πους,
letant za koji ne postoji glagol. Od domaćih ποδός »noga«, antispasmotikon (Reljković, grčki od rumunjske sintagme între + şei ili şele Lit.: Cronia, ID 6, 165.
je osnova obična riječ prevarant »varalica« pridjev od άντι,σπασμός). U toponomastici od ja < sella »sedlo«, pl. şele, arb. shalë.
prema prevara, zacijelo u vezi sa defraudant, Antivar (Kavanjin) = Bar prema tal. Antivari Lit.: ARj l, 93. 3, 850. REW» 7795. Jagić, -aonica, -ionica f, imenički su sufiksi
zabušant »embusqué« (nastala je u prvom prema grčkom izgovoru β > arb. (talijanizam) ASPh l, 281. Skok, ZRPh 36, 644. složeni od tri elementa: od -al I-il. (v.}, kijiji
svjetskom ratu) od zabušiti, -lm »sakriti«, Tivari (sa gubitkom An-}, etnik Tivaras su sufiksi prošlog participa aktiva, od općEg
đački izraz bubant, biflănt »koji uči odviše na »Baranin« prema f Tivarēsh »Baranka«. Hrv.-srp. Antun, gen. -una (16. v.) m prema f pridjevskog sufiksa -ьпь (v. -an} i od imenič-
pamet« od domaćeg glagola bubati i od posu- izgovor Bâr osniva se na lat. Barium (upor. Antunica, pridjev Antunov, poimeničen ti kog sufiksa -ica, koji služi za poimeničenje
đenog iz njemačkog jezika blflati < büffeln. Bari u Italiji). Dokaz za to je i dio grada prezimenu Antunović, hipokoristik Ante = pridjeva. Ovaj konglutinat, koji se nalazi samo
Latinska je varijanta ovog sufiksa -ent: diri- koji se zove Brbot (poviše Podgrada) < lat. Ama s pridjevom Antin, odatle prezime Antii u južnoslavenskim jezicima, služi za tvorenje
gent, student. Samoglasnik e je iz latinske barbatum »mjesto obrašteno sitnom šumom«. prema f Anta, deminutiv na -ica Antica, Tone = imenica od imperfektivnih glagola na -a-ti,
konjugacije na -ere kao -ant što je prema Upor. Bărbat na Rabu i Pagu. Tône (Cres) s hrv.-kajk. deminutivom Tônček; -i-ti, koje znače mjesto, gdje se vrši radnja
-are. Ova varijanta ne znači samo radne bez prijelaza o > u Anton (Cres), sa sufiksom izrečena glagolom. Raširio se u novije doba
Lit.: ARj l, 91. 92. Skok, Slav. 58. 71.
imenice nego i stvari, kao koeficient, incident, *Antonac, koje nije potvrđeno u ARj, ali i vezan je uz razvitak proizvodnje i školstva.
orient. U ovoj varijanti moguće je nepostojano antìluk (Vuk) m »šesták, turski novac od postoji prezime Antončić (Krk), Antonie, U kajkavskom obično se poimeničenje vrši s
a: incidenat. Maretić nije uzeo ove sufikse šest groša« (nar. pj.). Turcizam, apstraktum Antonovia. Sa protezom j: Jantôn (ŽK). Prema pomoću -a (v.). Primjeri: spavaonica, bla-
u svoj popis zacijelo zbog toga što za njih izveden od brojnika altı »šest« s pomoću sufiksa lat.: Àntonije m prema Antonija f. Prezime govaonica, klaonica (od klati, na istoku klanica},
nema primjera u Vukovu Rječniku. Pridjevi -luk (v.); riječ danas više ne živi, jer je nestao Antonijević (Srbija, Cincarm?). Sa disimila- vježbaonica (od vježbati}, gombaonica (od
svojstva od -ant / -ent prave se dodavanjem taj novac. Upor. za izumiranje naziva novaca cijom n — n + n — /, koja može biti madžar- gambali}, zalagaonica (od zalagati, njem.
općeg pridjevskog -ьп > -an : sekăntan, patakun (ŽK), novčić = krajcar, forint(a) itd. skog podrijetla (madž. Antal}: Arnol = Jantai Versatzamt), dražbovaonica (od dražbovati},
korpulentan, kompetentan, pregnantan. Kad U turskom altılık nastala je disimilacija / — / (16. v.), prošireno sa -ьс Antolac, u prezimenu prodavaonica (od prodavati}, ljevaonica (od
-aonicaj-ionica 48 аргП apríl 49 -ar"

lijevati, na istoku livnica), valjaonica, kovrča- apetit, gen. -ita m (17. v., danas općenito) cslav. aprilii < srgr. i gr. άπρίλιος, upor. Nepostojano a u pridjeva i muških imenica
onica (najnovije izvedenice); radionica (od = apètid (Perast, mlet t > d) = (s aferezom rum. aprilie) = aprili} (15. v.) = («k = i) ostaje samo u dočetnoj suglasničkoj grupi,
raditi), učionica (od učiti}, odavde prenesen a-, koja je mlet.) = pētīt (Božava) = petid, gen. aprëla (15. v.) = aprilis (16. v., preko madž.) kad označuje slog. Pridjevski primjeri : dobar,
u predionica (od presti). Od reda su to noviji -ida (Istra) »tek (ŽK)«. Od tal. appetito, od lat. = (pr > vr, mlet.) avril (Cres) = (s aferezom bistar, bodar pored bodar hrabar, hitar, jedar,
neologizmi koji se dadu potvrditi u novijem appetitus, upravo poimeničen particip per- a-) vrîja, gen. vrìla (-α < -o < -], Vodice) = jar, modar, mokar, mudar, oštar, spor, šar
književnom i saobraćajnom jeziku od 60 fekta od ad-petere. Bez prefiksa petit m (su- prílja oprílji (igra riječi, Otok, Slavonija1), pored šaren, gdje je pridjevsko značenje istaknu-
godina na ovamo. dački termin) »zahtjev«. oprttjiti, òpnljím (Vinkovci) = opŕljiti = to još jednom s pomoću pridjevskog sufiksa
Lit.: Maretić 301-302. Moskovljević, NJ Lit.: ARj l, 94. 9, 814. 815. Croni ID, oprliti, opflīm »ožeći, opaliti«, »travanj«. Od -en (v.), síâr, vedar. Imenice muškoga roda:
2, 76-77. Leskien § 385. Boskovic, JF 15, 6. DEI 253. REW 546 a. lat. aprilis > tal. aprile, drugi mjesec rimske dar, djever, mír, pír, žír, svekar. Imenice
105-125. godine posvećen Veneri. Već Varro izvodi ženskoga roda: iskra, mjera, vidra; imenice
äpkal o n (Vuk, Srijem) = êpkalo n (Vuk, taj izraz od imena božice Αφροδίτη, hipo- srednjega roda: bedro, jedro, njedra, puzdro,
apa drapa (Vuk), sioženica pogrdnog Srijem) »zalistak na dulcu«. Prema Matzenaueru koristik Άφρώ; vjerojatno je lat. izvedenica pero, rêbro, vijèdro. Sve ove imenice bile su
(pejorativnog) značenja, za koju je teško odre- od gr. επικάλυμμα »poklopac«. Vasmer na -ilis od etruščanskog apru. obrazovane s pomoću ovog sufiksa već u
diti leksičku kategoriju, da li je imenica, kojeg sumnja u ispravnost te etimologije. U dočetku Lit. :^ ARj l, 97. Mon. şerb. 158-159. indoevropske doba, pa se mora uzeti, da ovaj
je roda, ili prilog, »convicium in rem male je ponašen grecizam prema našim izvedeni- 537. Surtnin 311. Románsky 91. Lovretić, sufiks već u praslavensko doba nije bio vitalan.
confectam«. Daničić je izvodi iz gr. άπο- cama za nazive oruđa sa sufiksom -alo (v. ala). ZbNŽ 2, 96. Kušar, Rad 118, 17. Budmani,
τροπή/άπότροποζ »ružan, gadan«, što neće stajati. Rad 65, 163. Ribarić, SDZb 9, 70. 204. REW3 Lit.: Maretić 314. § 362 d. 322, § 368 i.
Lit.: ARj l, 84. 3, 29. Vasmer, GL 57. Vandrák l, §§ 515-518.
Vjerojatnije je da je to onomatopeja obrazovana 562. DEI 260. Stefanie, Rad 285, 84.
prema tipu turskih sioženica kitap — mitap, apokalipsa f (danas, ranije potvrde, sa
a na osnovu našeg glagola drapati (v.). gen. i lok. sg. apokalipsi, znak da je riječ aptazi (Dubrovnik, stari dubrovački kan- -ar2 m, gen. -ára (duljina samoglasnika je
bila indeklinabilna kao tal. apocalissi) »otkri- celarijski termin, potvrđen samo u lök. pl.: kao u -äc, -as i -ari), sveslavenski je sufiks za
Lit.: ARj \, 94.
venje«; teološki grčki termin, apstraktum jedno pismo u aptazěhb u kanželariji »privatno muška lica (nomina agentis), ali je rijedak u
άποκάλυψις od αποκαλύπτω »otkrivam«. pismo, obveznica s naznakom dužne svote, poljskom i ruskom jeziku. Sinonimi su mu
apâlat, gen. -ha m (Milna, Brač: poj mi stavljena u službenu pohranu medu zadužnice sufiksi: -(a)c (v.), -al(a)c, -nik (v.), -telj
kupit španjulet u '—·) (prerna opâlda f Štajer- Lit.: ARj l, 94. DEI 242.
u kneževoj kancelariji«) = (u dubrovačkom (v.), -ač (v.) i -as" (v.) (1). Služi i za predmete.
ska, Dolenjsko) »trafika, trafika (ŽK)«. Radne latinitetu, indeclinabile) aptagi pored ák. Podrijetlom je < latinski sufiks -arius (2).
imenice na -ar < lat. -arius = -nik opâldar — apoplèsija f (Kućište) »kap, damla, žiak
pl. aptagos = (u budvanskom statutu) li Postoji mišljenje, da potječe od gotskoga
opâldnik m »trafikant«. Od tal. appalto (14. v.), (ŽK)«. Od tal. apoplessia, od gr. αποπληξία, s
attazi (varijanta aitagli) = (u kotorskom statutu) -areis, koji je također latinskog podrijetla kao
srlat. apaltus (1252) < lat. *ap-pactum (v. aferezom a- kao obično u grčkim riječima pre-
aptagiae (1215. zabranjuje se u Kotoru komesu i njemačko -er. Nalazi se u svim evropskim
päť) »ugovor«. Značajni su prijelazi —o > -a uzetim preko talijanskog.
uzimati aptagias süper uttum clericum). Jireček jezicima, u koje ga je proširilo kršćanstvo.
zbog identifikacije s nastavkom slov. -o = ima iz g. 1348. grafiju actachi. Prema dub- Najvjerojatnije je stoga mišljenje da ga je
hr v.-srp. -u u akuzativu, lt > Id. aposto, gen. -ola m (Vuk, 13. v.) — apostol rovačkom statutu značenje je »ľ zadužnica, kršćanstvo proširilo najprije u balkanske sla-
Lit.: Pleteršnik l' 830. DEI 250. REW3 (Vuk), pridjevi apoštolov, apostolski, apostolički 2° sudbena globa, 3° pristojba«. Osnovni je venske jezike, odakle je preko panonske i ru-
533. (prema lat. > tal. apostolico), apstrakti àpostol- oblik aptagi, sa ct > pt i prema dubrovačkom munjske nizine ušao u sjeverozapadne i sjevero-
stvo, àpostolje n, prema lat. > tal. -at apostolat, čitanju gi kao zvučni velar i asimilacijom istočne slavenske jezike. Ovaj sufiks potječe
apâns&z (Kosmet), prilog »iznenada, neoče- gen. -ata; (sa sí > sí iz madž. prema Daničiću, e — a > a — a (tip taštament, galatına) od prema tome iz balkanskog kršćanskog latini-
kivano«. Nije potvrđen u drugim našim kra- što ne treba da stoji, upor. štacun prema sta- gr. έκταγή »muleta, sportula«. Glede dočetka teta. Denominalan (3) je i deverbalan (4),
jevima gdje ima obilje turcizama, ali se nalazi čun, v. oblike apusto prema apusto) aposto, gì > zi upor. tetrazi (v.). tj. može tvoriti nove imenice od imeničkih (3)
u bugarskom jeziku (apanszz u istom značenju gen. -ola = apostol (ŽK) s istim izvedenicama i glagolskih (4) osnova. Kad tvori nomina
Lit.: ARj l, 97. Jireček, Romanen l, 88.
kao u Kosmetu). U turskom postoji kao prilog = (-o/ > -úľ) apóstul (15. v.) = apóstul m 2, 9. CD 2, 135. Skok, Rad 222, 114-119. agentis, izražava mociju (5), tj. pravi ženska
vremena ansızın pored apansızın u istom (Lastrić) = (sa o > u u penultimi) apusto, lica s pomoću -ica (v) ili -ka (v.). Kod ženskih
značenju kao na Balkanu. Postpozicija -siz gen. -ola (15. v., Vuk) = apustol (15. v.) (Upor. -fajr 1 , -ra, -ro stari je pridjevski sufiks, radnih imenica i imena predmeta raširuje se
za odricanje »bez nečega« glasi kod nas obično u prvotisku glagoljskog brevijara iz g. 1491. sveslavenski je i baltoslavenski ie. podrijetla, sa -a (v.) u -ara (6,7). Tada -a- gubi duljinu.
suz (v.); an dolazi u turskom još u an be an oktaba Petra i Pavla apustolu pored apostolu), koji nije više živ ni produktivan, premda je Rjeđe služi za izvođenje imena stanovnika
»progressivement«. Što je ар, nejasno je. apùstolskì, àpustohtvo = (sa sí > sí) apusto dosta raširen. Potpuno se srastao s pridjev- (etnika) (8). Može se proširiti sufiksima
Lit.: Elezović 2, 494. Mladenov 8. Deny § (Radnic) = apustól (Glavinić) = apustul (Ве- skom i imeničkom osnovom i može se raspo- -(a)c: -arac, gen. -arca (9); -ica: -anca (5):
401. lostenac). Crkveni termin od gr. > lat. apaštalus znati kao sufiks samo na osnovu lingvističkog -nik: -arnik (10): -nica: -arnica (11): -íja
»poslanik«, prijevoj od αποστέλλω »šaljem«; uporedênja s drugim ie. jezicima. Danas (v.): -arija (12), u ovom slučaju pojavljuje
àpeo, gen. -ela m (15. i 17. v.) »(sudački lat. > tal. pridjev apostolico. karakterizira samo pridjeve, ali im ne daje se u francuskom vidu kao -erija < fr. -érié
termin) priziv«. Postverbal od apelavati (se) Lit.: ARj 1, 97. REW3 530 a. DEI 248. specijalnog značenja. Razlikuje se od starog (13); -bko: -arak, gen. arka (9); -ina: -orina
— apelivati se = apelirati (preko njem. iz- Stefanie, Rad 285, 86. 87. pridjevskog sufiksa -zk, time, što u kompara- (14). Postoji i varijanta -arius > -er / -ir (16).
govora) »prizvati«. Apstraktum apelācija f. tivu ostaje, dok -bk nestaje. Očuvao se u pri- Zamjenjuje nenaglašeni dočetak -ar u Caesar,
Od tal. appetto, postverbal od appellare < apríl, gen. -ila m (14. v., prvotisak glagolj- djevskoj i imeničkoj funkciji, u drugom slučaju germ. Kaisar > cesarb, car (v.), njem -er,
ad-pettare (pettare, promjena konjugacije od skog brevijara 1491) = april (Rab) = àprio, je vjerojatno poimeničen. I kad je u imeničkoj koje je istog postanja: petljar = pêkljar m
peller e}. gen.-z'/a (Dubrovnik, Kašić) = aprilj (14. v., funkciji, očuvao se u sva tri roda. Prema tome, (ŽK) prema pêkljarica f, mlet. -er < -arius
Lit.: ARj 1, 94. REWS 542. DEI 252. prema cslav. аргііъ < srgr. άπρίλις = morao je prvobitno biti pridjevski sufiks. Badvar a. 1304. Raširuje se talijanskim demi-

4 P. Skok: Etimologijski rječnik
-ar
3
50 -ar' 2
-ar 51 2
-ar

nutivnim sufiksom -ino: zvonjarin (Potomje) vrtal pored vrť). Može značiti i nositelja iz- mininum može se izraziti i sa sufiksom -ka 10. -arnik dolazi samo u neologizmima: lje-
»budilica«. To je tal. svegliarino < od lat. vjesnog svojstva kao drugar, mràvãr (ptica, mjesto -ica, tako u novinarka, u buvarka f karnik za apotekar, ranarnik za kirurg, sumar-
exvigilare. Veže se i sa io u -jar, tako da u ovom koja se zove i Ušinār), člana nekog udruženja: (od buha) znači »noćna košulja« (ŽK). nih »glavar šumara«. U toponimu Konjanik
slučaju palatalizira prethodne suglasnike u zadrugar. U ovoj je funkciji sufiks živ i pro- 6. Sufiks -ara označuje ženske radne ime- (Makedonija) narodski je sufiks i označuje
sufiksima: -ьс, -iça, -ika, -bk, -ъі u č, lj (15). duktivan. Dolazi i u antroponimiji, kod pre- nice u gatara, kartára, redara, vračara, muš- brdo na kojem su boravili nekada Juruci ko-
Ove će se odlike objasniti pod ovim brojevima: zimena: Zdelar, Lončar, i odatle u patroni- kòbara, pejorativna riječ izvedena od pridjeva nj ari.
1. Da je sufiksima -αϊ i -(n)ik sinoniman micima na -ović ! -evie'. Kamenarević, Lon- muški sa udvostručenim sufiksom -oba (prema 11. -arnica narodskoga je podrijetla u me-
sufiks -ar, vidi se najbolje u dubletama Ijekar čar ević, Ovčar evič. U ovoj funkciji posudiše grdoba) + -ara, kao i krava muzara. Inače sarnica pored mesara i u voštarnica, a znači
i liječnik; poglavar pored poglavnik, slagar — ga Madžari, dodavši mu svoj -os: mésaros. sufiks -ara, kao i lat. -aria, znači mjesto gdje mjesto (lokal) gdje mesar, voštar vrše svoju
slagač (tipograf), carinar pored carinik, kuhar Madžarski sufiks govori se i kod nas u crkvāroš se nalazi ono što znači i osnova, ili gdje se radnju.
pored kuhač. (Bačka, ARj l, 829) »tko često ide u crkvu« i vrši radnja ako je osnova glagolska: brašnara,
džeparoš pored džepār. Prema tipu nataroš < 12. -aria je postao prilično raširen sufiks
2. Kao latinski sufiks nalazi se najprije u crepara, drvara, gvožđara, mljekara »proda- u značenju radionica i prodavaonica: stolarija,
nótárius (Slavonija, Srijem) nastadoše noktaroš vaonica mlijeka«, pivara, pecara (od impera-
onim radnim imenicama gdje je posuđena i = noktaš (Vuk) »koji pruža nokte za tuđim štamparija pored neologizma tiskara, želje-
osnova i sufiks. To su mlinar (čakavski malinar) tiva peci od peći), kupusara, stolara, tiskara zàrija, vrtljàrija. Kolektivno značenje, koje
ženama, hoće da ih ljubi«, p'ecaroš (Ilok, (od tiskati = štampati, hrvatski neologizam),
< lat. molinarius pored mlin (čakavski malin) Vukovar) od pecati ribu, piekāros, pletkaroš sufiks -ija ima, očuvano je još u drvenarija
< molinum, mornar < marinarius. Ove riječi vinara »trgovina vina«. U ovoj je funkciji su- »drvene stvari«, kao i u izvedenici od grčke
»(s)pletkar«. Ako se od ovih imenica. prave fiks živ i danas u doba industrijalizacije, kad
nijesu posuđene iz gotskoga, gdje nijesu denominálni glagoli, tada imperfektivni idu riječi trpeza: trpezarija za »blagovaonica, je-
potvrđene. I kad ovakve posuđenice dolaze je stvorena riječ koksara, željezara, -ara oz- daća soba« na zapadu. Kad je očuvano ko-
po konjugaciji -i-ti : ribariti, gospodariti. načuje zatim razne predmete što se odnose
preko staroga ili novoga visokog njemačkoga, Odatle je možda apstrahiran glagolski sufiks lektivno značenje, a osnova nemoralne oso-
sufiks ostaje -ar. Primjer : mežnar (kod kajka- na odjeću, jela: brvnara »kuća od brvana«, bine, onda sufiks ima pejorativno značenje:
-ariti u životariti »teško živjeti«, mrcvariti (v. gužvara, elevara, smokvara, subara. Ovamo
vaca i čakavaca) < lat. mansionarius > stvnjem. niže). Jedan jedini slučaj postoji za oznaku laganje f pl., gadarija (Lika, Dubrovnik),
mesnari, trâjbar (ŽK). Drukčije na istoku, idu još košara (od koš) i pustara (od pridjeva gladarija, govnarija, krparije, igrarije, groši-
knjige: bukvar »početnica« od bukva, naziv pust).
gdje se kaže mòler za njem. Maler. Dakako, za slovo b. Označuje mjesto samo u voćar ćarija, praščarija, slatkarija, petljanja f pored
u svim slučajevima gdje imamo dočetak -ar, 7. -ara, sufiks tal. < lat. podrijetla, čest petljanija, tričarije, sljeparije (upor. slîpar m
(od voće}. V. još -arati, -ariti, iriţi.
а radi se o muškom licu, ne radi se o latinskom je u izvedenicama od imena morskih riba. »čovjek koji slipi, vara«, od slijep ŽK). Ovako
sufiksu. Tako je bòljãr(in) nastalo od turskog 4. Isto je tako živ i produktivan u građenju Služi za pravljenje naziva mreža kojima se je nastala i psovka ništarija m, f. Ne radi se
(avarskog) plurala : boilalar (v.), a ne od bolje + radnih imenica od imperfektivnih glagolskih hvataju ribe što ih osnova navodi. U toj funk- o sufiksu -arija u madžarija »madžarski du-
-ar. Isto je i u timar (v.). I kad se radi o ime- osnova. Tada znači vršioca onih radnji što ih ciji dolazi i u našim nazivima riba. Kako se kat«, Bosna, koje je nastalo od etnika Madžar
nima predmeta, i onda je latinskoga pod- izražavaju glagoli: brodar (od broditi), čuvar, taj sufiks upotrebljava u jadranskoj zoni, očito (v.) i od arapskoga sufiksa -iyye (kao u ahme-
rijetla: granar m < granarium od granum gatar, kuhar, pekar (pored pek kod kajkavaca, je da je dalmatoromanskog, talijanskog ili mle- dija, v.).
od njem. Back), pisar, stražar, štampar, vidar, tačkog podrijetla. Proširuje se našim sufiksom
»žitnica«, panar m < panarium od panem »košara 13. Zamjena sufiksa -arija sufiksom fran-
vòzãr, zidar. Ovamo ide i pudar »čuvar vino- -ica. Primjeri iz dalmatoromanskog: palan-
za hljeb«, ciplarica í »mreža za hvatanje cipala« cuskoga podrijetla -erija naročito je česta,
grada« od starog glagola puditi »tjerati«, koji dara (v. palamidd), tunara (Budva), ušatara,
< cephal + -aria itd. Kad se u funkciji tvo- ako je već osnova francuska: parfumerija, dro-
posudiše Madžari: pandur, odakle je riječ lokardarica itd. Sa mletačkim -aria >-era:
renja imena za razne predmete pojavljuje kao gerija, bižuterija.
-ara, i tada je latinskoga podrijetla. Mora se došla opet k nama u značenju »uličnog stražara«; jastogera (v. jastog), tunera (uređaji za lov tuna).
ipak uzeti, da se u nekim slučajevima latinski u Rumunja ptndar i Arbanasa pëndar u značenju Od naših osnova: iglăra, rakara, bukvâra, 14. -arina je čest sufiks u oznaka dažbina
sufiks stopio sa slavenskoga podrijetla sufiksom »poljskog čuvara«, riječ za koju postoji turcizam gaunera (Budva, naši oblici bukva, gavun), za ono što kaže osnova za različite vrste po-
bekčija (v.). I ovdje dolazi u antroponimiji: skakvlera (Špič), rákiéra (Budva), svićarlca reza: dimarina, glavarina, kućarina, krvarina,
-aro, tako u lòpar (v.), kômãr, koje su svesla-
Pisarević. (Muo). svadbarina, travarina (srednjolatinski herba-
venske riječi. U riječi kotar (v.) ne radi se
8. U značenju stanovnika (etnika) ima malo ticum), brodarina, odatle neobično u hrvatskom
uopće ni o slavenskom ni o romanskom su- 5. Primjeri su brojni: drugarica (prema
primjera : od Prijeko u Dubrovniku stanovnik neologizmu dohodarina »porez na dohodak«.
fiksu, jer je to avarska riječ. drugar, ne prema drug, od čega je družica),
"ì. Od imena predmeta tvori radne imenice gospodarica, glavärica, kuharica, pisàrica, mlje- je Prijekor äc m, Prijekarka f, Kanižar (Lika, 15. Primjeri za -jar(a) nijesu brojni: lon-
koje označuju muška lica što se bave onim kàrica, vratarima, gdje znači ženu koja se bavi Gospić), Kljenovar (od Kljenovica kod Senja), čar, vrtljar (od vrtal pored vrt, v.), pješčara.
što kažu osnove, dakle raznih zanata i službi: onim što znači osnova. Ali često znači ženu, Puntar m, Pûntarka f,.stanovníci Punta (nom. Ovamo idu današnje izvedenice od riječi iz-
bačvar, bravar, cestar, čizmar, drvar, kamenar, suprugu onoga koji je označen zanatom u Punat < lat. Ponte, na Krku), brlgari m vedenih s pomoću stranog sufiksa grčkog
ključar, kolar, kožar, kravar, limar, lugar, osnovi: lugàrica »lugareva žena«, pekàrica »stanovnici bregova (ŽK)«, Rijedak je isto podrijetla -ika: gramatičar, kritičar, fizičar,
mesar, mljekar, novinar, poljar, puškar, re- »pékárévá žena«. U mornarica f ne znači ni tako konglutinat -ar + -janin u Lešćaranin historičar, za koje se predlažu i jednostavnije
Шаг, ribar, ribar, vinar, vinogradar, volar, jedno ni drugo, nego riječ ima kolektivno od Liješče u Lici. Ovamo idu Turci Konjari neizvedene riječi: kritik, fizik, historik.
vratar, crkvar »koji ide u crkvu« (upor. mašar značenje, jer je to ponašena mletačka riječ u Makedoniji od Konia (Mala Azija). 16. Zasebno treba promatrati varijantu -erius
»čovjek koji je bio kod mise«), zlatar, hiljà- marinaressa, izvedenica od marinaro s pomoću 9. Primjeri za -araç, -arak nijesu također za -arius (upor. slov. prezime Oštir < tal.
dar »koji broji hiljade, novčar«, ženar »tko lat. sufiksa -itia > -ezza, koji može imati brojni: muškarac, poletarac, pomeljarac, buk- ostiere < lat. hospitarius), koja ima veliku
leti za ženama«, zvan također ženskār (je- kolektivno značenje. Ali sufiks -anca može varac, suvarak (od suh). Značajno je da je važnost u romanskim jezicima. Ona je zastup-
dim primjer za izvedenice od pridjeva), označivati i predmete: travarica (od trava) ovdje duljina očuvana kao i kad je -ar u do- ljena najprije u pseudojekavskom liku -ijer
glavar (također poglavar kao primjer za izve- znači u Dalmaciji vrstu rakije, brodarica znači četnom slogu. Vjerojatno su to sasvim recentna gustijer m (Bogišić) »nešto što se pravi od
denice od sintagme), gospodar, vrtljar (od mjesto gdje se iskrcava (tal. barcagno). Fe- tvorenja. mlijeka«. U Ostožijer (Konavli, Pavlinović)
52 aràjdati (se) aràjdati (se) 53 -ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti

zamjenjuje kolektiv ostožje (Vuk) »stožina oko da se tako prevodi tursko araba ile gitmek, što da je rajdati primitivům, a aràjdati sekun- arankát i, -kam koga ili na koga pf. (16.v.,
stoga sađevena«; pàlijer, gen. -éra = pâlir, nije tačno jer gitmek ne znači »jahati« nego darno nastalo od narajdati krivim rastavlja- Nalješković) »napasti, navaliti«. Prema Da-
gen. -ira m »čovjek koji pali ugljevlje«. Prema »ići«. Odatle je izvedena radna imenica s po- njem prefiksa kao u buliti < obuliti, driješiti ničiću bilo bi od tal. arrancare »veliere, strap-
mlet. -er < -arius; voder (u terminologiji moću turskoga -džija (v.): arabadžija, -e (Kos- < odriješiti, tj. ispuštanjem n-', -j- se može pare, sradicare« (što semantički ne može biti)
mlina »jedan nosi vruću, drugi hladnu vodu«), met) = rabadžija (Vuk, akcenat je sumnjiv, objasniti unakrštanjem sa raj {raj dati). Ovu od franačkoga rank. Prije će biti u vezi s tal.
plàhlr, gen. -ira (Srijem, Vuk) »vo koji se mjesto rabadžija) = rabadžija m (Kosmet) dubrovačku riječ (rajdati se) tumači Milas arringare, denominai od arringa, arringo, ren-
plaši«, zvèkîr, gen. -ira (Vuk) »halka, biočug«. »onaj koji ide s kolima na rad ili vozi pod iz sintagme bog ti raj dao. Nema primjera za gar (Trento) »jemanden tüchtig abkanzeln«,
Naročito je brojno zastupljen u slov.: mečir, kiriju (= furman m ŽK)«, odatle apstraktum takvo izvođenje glagola. Glede gubitka po- odatle na -aria > fr. -ière, tal. -iera: rin-
arabadžlhk (Kosmet) = rabadžiluk m (Vuk) četnoga a- upor. raba za araba, rakija. gìera (Dobrota) »red, fr. rang«, internacio-
gen. -rja = mečar »Schwertfeger«, kopir »ko-
pica«, kosir, kurbir »kurbež, kurviš«, kolektivno »radnja rabadžije« i pridjev rabadžijski i impf, Lit.: ARj l, 98, 7, 551. 13, 1. Dančić, Kor. nalno (h)aranga f, harangirati (u hrvatskim
značenje u drobir »Brüchstücke«, hrastir glagol rabadžovati, -ujem (Miličević). Potvr- 20. DEI 299. REW 672. gradskim govorima preko njemačkoga) »javan
»ptica crex pratensis«, hudir »vrag«, kloštir đeno je i prezime i ime mahale u okružju govor«, od gotskoga brings. Arankati nije
»klop«. U mehir zamjenjuje domaći -ur u donjotuzlanskom Rabadžič (valjda je takav ak- arakčīn, gen. -čina (Mikalja, Belostenac, nažalost obilnije potvrđeno. Zbog an < en
mjehur, u tnočvir, močir domaće -ar u močvar cenat). Turcizam osmanlijskog podrijetla, na- Stulić) = rakčin m (Martić, Belović, Herce- kao u láncún za lencun, Uncun < linteolu (v.)
(upor. mocvir = mocver), osîr »osinjak«, re- lazi se u svim balkanskim jezicima (bug. araba, govina, Crna Gora) »klobuk postavljen ko- kao i zbog -g > -k moglo bi se raditi o dalmato-
zir od rezati, skočir (Idrija) od skočiti, sko- arabadžija, arabadžilak, cine. arabă f. »ve- žom, kapa«. Turcizam arapskoga podrijetla romanskom germanizmu.
vir »sova«, slepir »Blindschleiche«, smrdér lika kola«, gr. αραμπάς, αραμπατζής). Gubitak (ar. 'arakçın »kapica koja se nosi da kupi znoj«, Lit.: ARj l, 99. REWa 4209. 7325. DEI
(Štajerska) »koji smrdi«, sovir od sova. U sto- početnoga a- nalazi se u hrvatskosrpskom, izvedenica od 'arak »znoj«; od iste je osnove 302. Asboth, Nýt 6, 126 (cf. RSl 8, 367).
žir (također prezime) -ir je zamijenio domaći gdje je nastao u sandhiju: ova (ta, ona) + i rakija, v.). Nije potvrđen u ostalim balkan-
sufiks -er u stožer; trebir ima kolektivno zna- + araba, i u rumunjskom roabă f »ručna skim jezicima. Arapin m, Arapi pl. — Arabljanin, pl.
čenje »što se istrijebi«. U vardır zamjenjuje kola sa dva točka«. Za gubitak a- upor. i arak- Lit.: ARj l, 99. Lokotsch 92. m -га, prema Arapka, Arabljanka f. Odatle
tal. -iano u vardjan < guardiano (Primjeri an, rakija. pridjev arapski, ime zemlje Arabija. U prvom
iz ARj 3, 512. 9, 276. 587. 589. 945. i Ple- Lit.:. ARj l, 98, 3, 568. 12, 831. Elezović obliku dodan je sufiks -in na Arap, oblik koji
araksati impf, »pristajati s lađom«. Slabo govore Rumunji (Harap) i Arbanasi, a dru-
teršnik l, 560. 175. 279. 286. 412. 424. 491. l, 17. 2, 156. Lokotsch 90. Skok, Slávia 15, potvrđeno značenje, dano samo jednim pri-
495. 2, 510. 522. 539. 582. 597. 685. 748.). 181. Mladenov 8. Pascu 2, 108. Matzenauer, gom je, valjda prema njemačkom Arabier,
mjerom. Od gr. aorista άραξα, od ngr. αράζω dodan sufiks -janin. Prvi se oblik govori i
LF 16, 161.
Lit.: Maretić 263, § 323. Maretić, NJ 2, »vor Anker gehen«. piše kod Hrvata, drugi kod nekih Srba. Pri-
99-100. Tucan, NJ 2, 133-134. Milojević, aradžan, pridjev »rot im Gesicht durch Lit.: ARj l, 99. Vasmer, GL 45.
NJ 2, 209-10. Boskovic, NJ l, 205-10. djev uz ime toga naroda je crni, odakle se
oder aus innerer Anstrengung« (Dubrovnik, vidi da Arapin u nas označuje ne samo narod
Boskovic, JF 15, 38 i si. 106 i si. 131-143.
Bělic, JF 15, 239. Vaillant, RES 24, 183. M. Držić). Od izvedenice *arrabidiatus od araloj m (Božava) = (metateza r — 1 > semitskoga jezičnog roda nego i Crnce, koji
Stegmann v. Pritzwald, WuS 12, 214. Babić, lat. rabies. Može biti i posuđenica iz južnotal. / — r) alerõj, gen. ^оја (Hvar, Brusje, Vis, idu u druge jezične skupine. Na Balkanu gubi
NJ 3, 176-80. Flajšhans, LF 67, 236. SO arraggiare »stizzirsi« = tal. arrabbiare (14.v.). Brač, Šolta, Čiovo) — (s aferezom početnog se početno a- u rapka f (bug. provincijsko)
13. Vandrák l, 558, § 520. Upor. ač < apium. samoglasa u sandhiju) rèloj m (čakavski, Split, »carevića, kukuruz«. S početnim a- stoji hàrap-
Lit.: Rešetar, Stok. 224. Rohlfs, Diz. Cal. Poljica, Bukovica, Molat) = lerój, gen. -ója ka f u rukopisu 18. v. u značenju »mirasole,
ar3, gen. -a m (Kosmet), samo kao objekt 108. DEI 299. (Rab). Afereza se nalazi i u mlet. lerogio (Boe- ricinus communis« pored arepka (Stulić) f u
uz glagol imati, »dostojanstvo, čast«. Taj je rio), rolojo. Prema toskanskom orologio > istom značenju. Daničić kaže da se i u turskom
arabizam (ar »stid, sram«) potvrđen samo ov- aràjdati (se), -ām pf. (16.v., Dubrovnik, orlodžo m, orlodžije n (Dubrovnik, Zore) = jeziku kaže e mjesto a u areb. Ovamo ide i
dje. Nema mu potvrde u ostalim balkanskim Cavtat, Kašić) »veseliti (se), razveseliti, ob- (metateza) òlordijo n (Perast) = orlođije (Po- arapka f »nekaka kruška tvrda, crnkasta«.
jezicima. U -Bosni se govori samo s turskom radovati se, diviti se« prema impf, na -va- araj- tomje) = orlodžo (Mikalja) = orlado (Ku- Lit.: ARj l, 104, 3, 573. DEI 264.
postpozicijom odricanja -suz (v.) »bez«: ârsuz davati. Pridjevi na -av aràjdav na -ьп > ćište) = òrlod m (Kućište) »časovnik, sat,
kao indeklinabilni pridjev, u značenju »obi- -an aràjdan »veseo, zadovoljan«. Apstrakti džepni i zidni«. U Režiji orloj, orlej. Sinkopa
jestan, obješenjak«, koji se pomiješao s hrsuz arajdavstvo = arajdaj, àrãjstvo n (Vuk, Sri- -ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti glagolski su
intertonike nalazi se i u furi, orlòj. Tal. od sufiksi iterativnog imperfektivnog vida. Služe
(v.). jem), arajdnost f (Kavanjin). Na -ьс > -ас grčke = lat. složenice horologium.
od part. perf. akt. aràjdalac, gen. -aoca prema u denominalnoj funkciji za izvođenje glagola
Lit.: Elezović l, 17. Skok, Slávia 15, Lit.: ARj 9, 170. 13, 863. Hraste, JF 6, dijelom od imeničkih i pridjevskih, a dijelom
181—182. arajdalica f. S aferezom a-: râjdati se, -ām 188. Kušar, Rad 118, 20. Sturm, ČSJK 6,
(za-, na-) (Vuk, Dubrovnik), iter, rajdavati od nepoznatih osnova. Primjeri: puškar ati (od
67. REW3 4183. puška), ljenčariti (od lijen), mrcvariti (od mrt-
àraba f (Vuk, akcenat je sumnjiv, jer se se »radovati se«. Postanjem nejasno. Daničić
predlaže gr. ραΐζω »ozdraviti, oporaviti vac, s metatezom suglasnika c iz *mrtvcariti
prema turskom dočetnom akcentu i prema araluk (Srbija) = arâhk (Kosmet) »hod-
bugarskom araba očekuje araba, ali bi mogao se, odmoriti se«, at. ράδιος »facile«, koje ne i gubitkom í u suglasničkoj grupi). U trčka-
nik, koridor«. Turcizam osmanlijskog podri- rati (od trčati) ima i deminutivne značenje,
biti prema cincarskom araba) = haraba (nar. objašnjava početno a- niti se slaže značenjem.
jetla (apstraktum obrazovan s pomoću nastavka a u piskarali (od pisati) još i pejorativno. Tu
pj. crnog.) = raba f (Đorđević) = rabe f.pl. To je mišljenje napustio u Kor. 20, gdje veli
-luk (v.) od ara »prostor između dva predmeta, dolazi u varijanti -k-ar-, koja je nastala pre-
(plural zbog analogije sa kola} »kola, volujska da rajdati sadrži umetnuto У i da je isto što
interval, mjesto«). Nalazi se i u ostalim bal- ma k-a-ti (v.). Nalazi se i u izvedenici iz
kola na dva točka (Stari Vlah, Novaković)«. radovati se (v. rado). Na *ragitare, intenzi-
kanskim jezicima s istim značenjem (bug. njemačkog jezika: fusariu »rđavo raditi«, od
U crnogorskoj pjesmi se kaže u rimi: sablju vum od ragere »brüllen« s prefiksom ad- (tosk.
aralak, rumunjski aralık i arb. arallëk). Pfuscher »rđav radnik«, -trio' nalazi se u uspla-
paše, a arabu jaše. Daničić tvrdi da Bosanac raitare, furl, raita) teško je misliti zbog zna-
govori arabu jahati mjesto voziti, i tumači čenja i zbog d umjesto t. Postoji mogućnost Lit.: GM 14. Mladenov 8. hiriti se (od pridjeva plah, v.). Od ne-
-ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti 54 Arbanasin Arbanasin 55 Arbanasin

poznate je osnove u tumarati. Značajno je arbadiga f »globa koja se plaća kad bi stanovnik grada Tirane) od Arban-, koju os- Arnüti (Kosmet), Arnautka — Arnutka f,
da se nalazi također u rumunjskom a se că- tko pustio stoku na tuđi pašnjak« (Šurmin) novu upotrebljavaju i Arbanasi Gege u ob- Arnuče = Arnauče, pl. Arnučići, pridjev
ţăra »puzati«, izvedenica od acata »penjati se« = (ar > r) rbadiga (Miklošič) = arbâdija liku Arbé'n i odatle Arbeni, arbënisht, a Arba- arnautski — arnucki (Kosmet) i apstraktum
< lat. adcaptiare. Nije, prema tome, posve (Vodice) = eřbadig m (Rab) »travarina«. U nasi Goge u rotacizmu: Arbër i Arbëri, ar- Arnaùtluk = Arnautlăk »Arbanija«, glagol
izvjesno da je apstrahiran od gospodariti kao istročakavskom rubàdnica »krdo ovaca« slaže bërisht za Arbanas i Arbanija, arbanski, na- poarnàutiti = poarnutit. U Crnoj Gori go-
u životariti. se semantički samo donekle sa slov. rabâd- ročito u talijanskoj dijaspori (Sicilija, Mo- vori se mjesto ar > r: Rnàut, za koji Rešetar
Lit.: Măreţii 342 — 3. 345. 346. Leskien nica »tuja ovca na pašo vzeta«. Latinski sufiks lise, Kalabrija). Zabilježiti treba da Cincari daje i izgovor Hrnjaut »čovjek iz Romanije«
235. 242-3. Pascu, Sufixele 178. -icus zamijenjen je domaćim -nica. Sa -je u govore također Arbines s varijantom -es mje- (Dubrovnik). U arbanaskom govoru danas
rbadje n (Notranjsko) »pašnina, Weidetrift«. sto -as i i mjesto a za oslabljeno arbanasko ë. prevladava drugo ime za njih, ne ono staro
arătos (nar. pj., nar. prip., nar. posi.) = Od poimeničenog lat. pridjeva na -aticus u Arbën = Arbër odgovara slovo po slovo staro- Arbën = Arbër, nego Shqipëtar pored Shqu-
(s umetnutim n pred dentalom) arantos (Ri- srlat. herbaticum > tal. erbatico > upor. srpskom, imenu grada Kruje = Kroja (> arb. pëtar, ime obrazovano s pomoću arbanskoga
san), prilog s genitivom onoga što se prokli- španj. herbadgo »Viehweide«, koje se semantički Krua, određeno kroni »izvor«, kraj ima oko sufiksa -tar za pravljenje nomina agentis od
nje: arătos Carigrada, tako me arantos ne bilo. slaže sa istročakavskim rubadnica. Od lat. 40 izvora): ЯаЪьпъ, pridjev rabanski 1415. pridjeva shqipë ili shqupë »arbanaski« i prema
Upor. konstrukciju nalet ga bilo, anatémáié herbą > tal. erba mediteranskog podrijetla. Ra- mjesto ar- je po zakonu likvidne metate- etimologiji koju je dao Gustav Meyer, od
(v.). Denominal na -Ujati (analogija prema Ovamo ide složenica od apozitivne sintagme ze. Prema tome Arbanasitn) ---. ^ Arbines znači osnove glagola shqipónj »razumijem«. Oni
blagosiljati) aratosiljati se, -tòsíljãm impf, »pro- tal. erba rosa > barbarôza (Rab) = barba- stanovnika grada Kruje. Ako se još uzme da sebe nazivaju, prema toj etimologiji, koja
klinjati što, želeći oprostiti ga se«. Od gr. rôža (Krk, Božava, Šulek) »1° pelargonium Arbën — Arbër odgovara Ptolomejevu Al- se ne prihvaća jednoglasno, kao ljude koji
άρατός »proklet«. Ušlo u jezik preko grč- radula, 2° melissa officinalis«. Upor. mlet. banopolis (prema Αλβανοί, upor. kod istoga razumiju svoj jezik, upor. Nijemac (v.) za
kih popova i kaludera. arba < herbą, izmijenjeno u barba pod up- autora του ' Αλβανού ορούς za του Άλβίου Germane kod svih Slavena i madž. magyará-
Lit. ARj l, 99. 101. livom barba (v.). Iz rum. iarbă u šatrovačkom ορούς kod Strabonaj i da je promjena / > r pred zni »tumačiti«. K. Treimer ne prihvaća Me-
jeziku je jarba »Gras«. suglasnikom nastala po zakonu novogrčke fone- yerovu etimologiju. Po njegovu mišljenju
aravais, gen. -a (Kosmet) m »promet, pa- Lit. ARj l, 101. 102. Pleteršnik 2, 368. Kušar, tike (αδερφός za αδελφός), onda se mora uzeti shqyp (Gege) = shqip (Toske) ide zajedno
zar« pore~d revais m (Kosmet) u istom zna- Rad 118, 22. Mažuranu 1235. Grünen- da su Arbanasi dobili ime po starom grad- s arb. qipl »kup« i predstavlja *s(e)mkupo
čenju. Elezović izvodi od perzijskoga reviš »tok, thal, ASPh 42, 316. Ribarić, SDZb 9, 129. skom naselju, tj. da je kod Ilirotračana vladao »Volkshaufe«.
način kretanja«. On ne tumači zamjenu sa- REW* 4109. Miklošič 284. Matzenauer, LF isti onomastički zakon kao na Mediteranu, Ovaj naziv potvrđen je kod nas u Dubrov-
moglasnika j dvoglasom (diftongom) ai. Ova 17, 181. gdje se narodno ime tvori prema glavnom niku već u 13. vijeku u obliku Skapudar.
je pojava jasna samo onda ako se uzme da gradu. Upor. romanus ("> Rumunj; rumane
Arbanasin, pl. Arbanasi (sa -in kao u Srbin), U naš govor nije ušao. Jedino Pavlinović piše
je taj turcizam perzijskoga podrijetla došao u Švicarskoj) od Roma,.
danas općenito Arbanas (analogija prema plu- Skipetar nepravilno sa s mjesto s. U govor
u srpski govor u Kosmetu preko arbanaskoga
ralu bez -iri), tako i u toponimu Arbanasi Makedonaca i u Kosmetu ušao je Šiptar,
narječja u kojem i postaje dvoglas ai: shpai Osnova ovoga toponima je predie. alba »bri-
pl., toponim kod Zadra; prema talijanskom Šiftar.
za shpij shtëpi < lat. hospitium »kuća«. Ali jeg««, upor. populi Albenses (Plinije 3, 69), ta-
to bi trebalo utvrditi ispitivanjem arbanaskih i njemačkom dosta se govori i piše Albanac kođer u imenima rijeka Alba / Albula, upor. U tajnim jezicima na Balkanu dolaze za
govora u Kosmetu. Početno a- u aravaiš m, Albanka f i pridjev albanski, što nije po- Lab pritok Drima. Ovo ime očuvalo se po njih još ova imena: 1. Krpatin znači »Arnau-
nalazi se još u aravariìja, le f (Kosmet) »slat- trebno s obzirom na činjenicu da je ime Ar- slavenskim fonetskim zakonima i u Epiru: tin« u Prištini. Osnova je po svoj prilici iden-
kiš koji se u tepsiji peče, a pravi se od brašna banasin, odatle pridjev arbanaski, i arbanaški Lab kao plemensko albansko ime, odatle tična s pridjevom krpatno (se. mjesto) u Ko-
ili griza, šećera i masla«, od turskoga revani. (kao Vis: viški) i arbanski i odatle ime zemlje pokrajina Labëri gdje pleme stanuje. Naziv paoniku, gdje to označuje »mesto krševito,
Taj je dodatak razumljiv samo onda ako se Arbanija potvrđeno već od 12.v. U staro- zemlje Rabanija potvrđen je od 1493. Raba- planinsko, lomno«, što je zacijelo izvedenica
uzme da su oba turcizma, koji su dosada srpskim dokumentima označuju se kao bal- nija, pisano i Rbbanija, Rbana (valjda Rbanja), od krpa — karpa (s članom karpata, Make-
potvrđeni samo u Kosmetu, došli ovamo kanski nomadi koji žive u katunima (katun upor. i u 17.v. providur ad Kotora i Rabanije, donija) < arb. karpe »grebene. Odatle je iz-
preko cincarskoga gdje se a- stavlja pred po- Arbanas). Stalnosjedioci postaju dolaskom Tu- Crna Gora, Starine 10, 22. Varijanta je tog veden ·ί glagol nakrpati »arnautski govoriti«
četno r po pravilu, upor. Romanus > Ar- raka u Evropu, ali se feudalne arbanaske po- irnena prema ar > r, tj. arbanaskom izgovoru (u narodnoj pjesmi o Banoviću Strahinji): i
man »Cincarin«. I to bi trebalo utvrditi ispi- rodice pominju i prije turskoga vremena. Rbanija (Crna Gora, 17.v., Starine 10, 23 nakrpat sitno arnautski. 2. Ako je ovo izvođenje
tivanjem cincarskih govora. Prema tome morale su postojati među epir- i Vuk, nar. pj. 8, 326, danas Rbanija u Crm- ispravno, a izgleda da jest, onda se objašnjuje
Lit.: Elezović l, 17. 2, 494. skim i skadarskim Slavenima i arbanaske nici). Stojanović ima odatle izvedenicu za i naziv Krša »Arnautin« u tajnom jeziku u
stalnosjedilačke kmetovske porodice. Zna- naziv stanovnika Rbánjak, gen. -anjka m, ali Vranju (Srbija). Tu je krpa zamijenjeno na-
aràvuna f (Mikalja) = rauna »kapara«. Bal- čajno je da Skenderbegova porodica nosi nema navoda gdje se tako govori. Gornje iz- šom riječju krš »greben«. I u Prištini se Arnauti
kanska riječ grčkoga podrijetla: gr. άρραβ- naša lična imena i da on upotrebljava sla- vođenje potvrđuje i grčki naziv Αρβανίτης, zovu ovako. Oba naziva, Krpatin (obrazovano
ών, -ώνος, ak. αρραβώνα: drum. arvonă, arvună vensku kancelariju. Prvobitni opseg i teritorij obrazovan s pomoću grčkoga sufiksa -ίτης za od krpa dodavanjem -tin od Arnautin) i Krša
»arrhes«, bug. ravona, tur. urbim, arunun, njihovih naselja ne da se tačno ustanoviti. etnika (koji odgovara našem -janin) od Ar- odnose se još na ono doba kada Arnauti žive
lat. arrobo, gen. -onis (Plauto, Terencije). Ova- Po analizi njihova narodnog imena dade se banum, kako se Kruja (kod Kačića Kroja) kao nomadi po vrletnim planinama. 3. Nejas-
mo ide i tal. arra u složenici kapara (v.) i ipak utvrditi da im je prvobitna postojbina obično zove u srednjem vijeku. Od grčkoga niji je naziv za njih Reska u zidarskom šatro-
slov. zaorati pf. »kaparisati«. Za grčku riječ kraj oko Kruje i sam grad, iako ih najstarije naziva nastade turski Arnăut ispuštanjem do- vačkom govoru u Siriniću.
se drži da je semitskog podrijetla, upor. hebr. potvrde pominju u Epiru. Arbanasin je, naime, četka -ης i samoglasnika i, kako obično biva,
'ērābōn »zalog«. izuzevši naš individualni sufiks -in, potpuno Lit.: ARj l, 61. 102. 111. 12, 832. 13, 788.
te metatezom v — n > n — v (u). Turski Elezović l, 18. 2, 83. Skok, Rad 272, 79.
Lit.: ARj l, 101. Pleteršnik 2, 816. Pascu arbanaska izvedenica obrazovana s pomoću ar- je naziv prodro i u naše istočne krajeve Arnau- GM 14. 411. Jireček, ASPh 8 102. Ribezzo,
2, 16, br. 205. Lukié, Bog. 4, 140-150. banaskog sufiksa -as za etnika (upor. Tiranas, tin, pi. Amatiti (1782), pored Arnûtin, pl. Onomastica 2 (1948), 44. Kostie, JF 6, 220
Arbanasin 56 -arda àrdalj 57 àrest

i sl Trojanovi ć, JF 5, 223-224. Treimer, mediteranskog podrijetla, jer se nalazi u hebr. àrdalj, gén. -álja m »gorušica, slačica« (is- jesak — mjesto posuto pijeskom > borilište
IF 35, 135. sl. WP l, 372. Krähe, GN 12-3. gofer »resina« i asirskom kupru »bitumen«. točna Srbija) = hardal (Bili). Arabizam (har- u amfiteatru. S aferezom a- u prvobitnom
Joki, SAW 168, 43. Miletić, SDZb 9, 278. Latinski oblik dao je u hrv.-srp. jeziku mno- dal) koji nije potvrđen nigdje drugdje na značenju: rima f (Trogir) »sitni morski pije-
gobrojne varijante koje se objašnjuju dijelom Balkanu. sak«, zacijelo iz dalmatoromanskog jezika;
arbor m = (sa protezom j-) jãrbor (Gaza- različitim refleksima i, e, u za gr. u, a dije- Lit.: ARj l, 105. Škaljić* 314. m < n nije objašnjeno. Bez aferezę i s prvo-
rović) = (sa disimilacijom r — r > r — 1) : lom različitim refleksima za velar pred tim bitnim n i protezom /: jarma (Hvar) »krupan
arbul m (Stulić) = ãrbuo, gen. -ula (16.v., glasom: après (16.v.), odatle pridjev cipresov, ardûra f (Muo, Budva, Dobrota, Božava, pijesak«, toponim Jarinovica (Hvar, Hraste).
Dubrovnik, Ranjina, Perast, Dobrota, Mi- kol. cipresovlje = cipreš, pridjev cipreški, na uz glagol planúť) »ŕosforescencija, svjetlucanje Ovamo ide toponim Rina vela (seoce Drve-
kalja, poslovice), sa deminutivom na -ić ar- -ište ciprešište = ciprii (Belostenac) = ci- mora, ribanje pod arduru na palamide, ribarski nik) i Réna f (Bar), ime rijeke koja se dijeli
bulić (Budva) = jarbuo (Mljet) = jarbol (16.v., prež = (s umetnutim m pred labijalom) cim- termin«. Od tal. ardura, apstraktum od àr- na više potoka poviše Toplice. Upor. u Do-
Brač, Rab, Notranjsko, Slovenija), sa demi- pris (Ugljan) = cimpreš (Šulek) = auprès dere < lat. ardere »gorjeli, paliti«, mlet. ardor broti contrada in Alba rena, Arena alba kod
nutivom na -ъс > -äc jarbolac, gen. -Ica (Is- (Božava) = (sa č mjesto c) Üpris — iipr'es, de mar. Od àrdere > arditi (Budva): vidi, Lepetana = Bijeli pijesak kod Stoliva. Ar-
tra) = (sa / > o) jarbo (o < ol Božava) = jar- cipresov = cipreš, ciprešište, čepres (Marulić, kako more ardì (to je za vrijeme ardure). banasi posudiše ran »sitan pijesak«, rane trash
buo (17.V., Mljet) = jărbul (Račišće) = (sa di- Dubrovčani), pridjev čepresan, čepresište n = Daničić stavlja ovamo arzovan m (u jednom »pržina«, Mahela rãnês »Pristan« (Ulcinj).
similacijom r — r > m — r) jambor, kol. na -je (sa e < υ) čempris (ne zna se gdje se govori) srijemskom desetercu kao apozicija uz svijeću : Lit.: ARj 14, 27.
jamborje, odatle složenica trijamborica = trijan- = cempfeš (Belostenac) = cemprs (Dalmacija, Pa iznela svecu arzovanaįp'ona čeka Rada
borka »Drei-master«, denominal ojamboriti. Ple- Pavlinović) = čempris (Šulek) = .čempres gospodara). To bi imalo biti tal. part. perf. arenda f (Vuk) »zakup«. Odatle na -as
teršnik ima u f orbala, jambora, kol. jamborovje, (Vuk, Dubrovčani) = čempres (Budva, Ška- arso, ali morfološki dio -ovan ostaje neobjaš- arendas, gen. -áša, apstraktum arendaštvo n,
jarbola i jarbola »jedrilo na brodu, katarka, Mast- Ijari), pridjevi čempresan, čempresast, čempre- njen. Pored toga, kako dolazi italijanizam u na lat. -atar, gen. -oris arendator m (Vuk)
baum«. U poredenju sa mramor < lat. marmore, sav, čempreski, čempresov, poimeničen čempre- srijemsku narodnu pjesmu? = rendãtur (ŽK) »zakupnik«. Od kslat.
raka < arca ne pokazuje likvidnu metatezu. sovina = (sa ć za gr. k, upor. ćefalija) ćepris Lit.: ARj 1, 114. Cronia, ID 6. REWS arrenda. Nalazi se u rumunjskom, madžar-
Zbog toga je mlada posudenica iz starodalmat- = čempres (Tivat) = ćimpres = (prema gr. 620. DEI 279. skom i bugarskom jeziku. Upor. španj. arren-
skoga, upor. krčko-rom. juarbul, furl, arbul, κυπάρισσος) ćepariz (Vuk, Perast, Škaljari, damiento, tal. affitto (v. af it), kat. renda, tal.
tal. (tosk.) àlbero, arbora, ' albero < lat. ar- Prčanj) = ćaparlz ((stari ljudi, Lastra, Ti- Arđur m (l6.v.) označuje Daničić kao ru- arrenda (prefiks a < lat. ad i rèndita, — odak-
borem »1° drvo, 2° (specijalizirano zakatarku vat) = čiparis (Domentijan) = ćeperiz (Lju- munjsko muško ime. Prije će biti od gr. le galicizam renta prekg njem. Rente, renta-
u talijanskom, katalánskom, španjolskom i biša) = ćeveriz (Krtole) = (sa u, o za gr. 'Λργύριος. Upor. ngr. prezime Αργυρίου. bilan (lat. sufiks -abilis proširen na -ьп > -an
portugiškom, dakle na Mediteranu) kllat. ma- υ) cumpres (Šulek) = ćopris (»česmina«, što Lit.: ARj l, 103. — novi part. perf. od tal. rendere < kllat.
lus (koje se zbog homonimije sa malus »zao« začuđuje) = (s očuvanim velarom) kùpres reddere (prefiks re- i dare) > renditi, -im impf.
nije očuvalo u romanskim jezicima)«. U arb. (također toponim u Bosni) = kuperiz (17.v., are, čestica za potvrdu »jest« (šatrovački (Perast, Krk) »donositi korist«. Prevedenica
arbun i varkësë. čakavci) = kumparis (a. 1468) = kiparis jezik kalajdžija, Bos. krajina). Od rum. 3.1. vratiti razlog (Bernardin, Bandulavić, Ranjina)
Lit. ARj l, 102, 103. 14, 444. 447. 467. (1733, botaničari na istoku, upor. arb. qi- sing. prez. are < lat. habet od a avea < ha- = reddere rationem. Možda je dalmatoro-
Pleteršnik l, 6. 357. 358. 690. 807. Misklošič paris). Od svih tih brojnih varijanata iskrista- bere. Prema toj čestici stvoreno je u istom manski leksički ostatak na -ati rèndati, -ām
4. SEW l, 30. GAÍ 16. Cronia, ID 6. Budmani, lizirao se kao opći naziv čempres. Od toga jeziku od rum. niječne čestice nu < lat. non, impf. (Dubrovnik) (za-) »taumeln (von Be-
Rad 65, 166. Kušar, Rad 118, 23. se tvori i kolektiv na lat. -ata cemprèsãta f dodatkom -re od are, nore (— niječna čestica trunkenen), teturati«.
(Dubrovnik). Veoma je vjerojatno da taj ob- »nije«). Od lat. participa habitus > tal. àbito Lit.: ARj l, 104. 13, 870. Rešetar, Stok.
arbun, gen. -una m (Hektorović, Bella, lik i toponim Kupres predstavljaju dalmato- > obit m (Rab, Božava) »ženska haljina« 284. REW3 7141. SEW 1, 30. Mladenov 8.
Stulić, Vuk, Zore) = arbun (Malínská) = romanski leksički ostatak. Naziv je prema (talijanizam) — (latinizam) obit m (16.v.) — Tiktin 90. Gombocz-Melich 180. DEI 300.
ärbur (Malínská) = arbuo, gen. -ula (Bela) tome ušao u jezik: a) kao čisti grecizam u habit (15.V.) = (h)âbet (Bosna, katolici) »re-
»morska riba erythinus, crvenkasta, plosnata«. dovničko, fratarsko odijelo«. àrest m (18.v., bug. arést), denominai na
Boki, b) kao talijanizam i c) kao dalmato-
Od mlet. arbora »Rolling« (sa disimilacijom Lit.: ARj l, 29. 3, 544. Cronia, ID 6. -ovati orestovati, -ujem = àrest (l8.v., Belo-
romanski leksički ostatak.
r — r > r — n, r — ľ). Zbog crvenkaste boje Kušar, Rad 118, 19. Trojanović, JF 5, 255. stenac), areštovati — ariste n »zatvor, haps«
gotovo je nespojivo vezati taj naziv s albula Lit.: l 768. 797. 802. 859. 937-8. 941. DEI 11. (Vuk, Vojvodina), poimeničen part. perf. pas.
»Weissfisch« ili sa albumus. Daničićevo izvo- 2, 39. 131. 132. 137, 138. 140. 5, 1. 791. 795. arištanac, gen. -anca m (Vuk) = (afereza a-)
807. Pleteršnik l, 85. Ribarić, SDZb 9, 129. arečitati pf. (Marin Držić, objekt komedije)
đenje od lat. arbor također nije uvjerljivo. Budmani, Rad 65, 164. Mussafia, Beitrag rest m »Г ostatek, 2° zatvor« = rešt (Vrbnik)
Lit.: ARj l, 102. ASPh 25, 436. REW* 127. Lokotsch 727. Štrekelj, DAW 50, 11. prema impf. rečitavati; -am (I. Držić) i lati- »1° ostatak, 2° sequestrum (Belostenac)« =
328. 329 a. FEW 62. Skok, Term. 47. 84. Ive § 71, 78. REW'S 2442. GM 228. DEI nizmu na -irati recitirati, -citiram (Zagreb) rešt (Istra, ŽK, gradiška i brodska pukovnija,
276. 954. od lat. > tal. recitare, sadrži protezu a- is- Varoš, Slavonija) = rait (Bednja) »career,
arciprës (Cres, upor. istrom, arciprieso) pred r, koja je pravilna u cincarskom (tip zatvor, kaznionica«. Odatle reštanac, gen.
= (sa disimilacijom r — r > n — r) ancipreš -arda, strani sufiks (pejorativan, upor. arumân < lat. romanus) i u nekim talijanskim -anca m »zatvorenik«. Od tal. postverbala
m (Vodice, Istra) == ancipreš (Buzet, Sovinjsko fr. -ard, iz drugog svjetskog rata capitulard). narječjima (v. Ragusium). Bez prefiksa re-: arresto (18. v.) od arrestare < kslat. adrestare.
polje) = ancipreš (15. i 16.v., Zoranie, upor. Dolazi samo u maşlarda m f »koji sve hvali citirati, citiram. Odatle poimeničen part. prez. na -ia (v.
istrom, ansiprieso) poklapa se s toskanskim i svakome laže«. Potvrđeno u folklornoj građi. Lit.: ARj l, 104. 13, 810. -andja) restancija f »ostatak« < tal. restanza.
arcipresso sa disimilacijom ancipresso, u ko- Sufiks je mogao doći iz tal. -ardo (sa -o > -a Od fr. arrêter, prema njem. izgovoru, aretirati,
jem je a- jednakog podrijetla kao u alloro preko -o > -и) tal. bugiardo »lažljivac«, testardo arena f (učeni latinizam) »mjesto gdje se aretīrām (hrv. gradovi).
< laurus, tj. ostatak člana illa > la, cypressus »tvrdoglavac«. bore gladijatori, borilište«. Značenje se raz- Lit.: ARj l, 104. 109. REW3 674. DEI
> tal. cipresso (14.v.) < gr. κυπάρισσος Lit.: ARj 6, 497. ZbNŽ 5, 83. DEI 279. vilo po semantičkom zakonu sinegdohe: pi- 301.
arež 58 àrgat àrgatin 59 ârgutla

arež (Šulek) = ariš, gen. ariža (Stulić, -crnja (Vrbnik) = vrganj, gen. vrgnja pored àrgatin m (17. v., individualno -in kao u sufiks -ula: *lacerlula. U značenju »daždev-
Cres), odatle kol. na složeni sufiks -ev-ina -ànja, deminutiv vrgnjic »onaj dio pluga koji Srbin, kasapiri), pl. argaţi, gen. argată »nadničar, njak« potvrđen je u Istri lužerät m < tal.
ariševina f (Hrvatska, Pančić) = árií (ne zna reže, ralo«. Istroromanski od lat. *organium saraori ili argaţi«. Sa -ar < lat. -arms i -aš: lučena prema mletačkom izgovoru. U Dalma-
se gdje se tako govori) = ariž (Perast) »pinus na -ium prema *ordinium (v.): vargano, vergeň àrgatãr (Vuk, nar. pj.) = argataš, gen. -aša. ciji i na Balkanu uopće postoji lacarta, lacartus
larix«. Upór. u mletačkom govoru na Cresu (Rovinj, Pula, Fazana), vergano (Bale), vergai Takoder sa ar- > r-: dem. na -ьс rgatac, gen. < lat. lacertus > tál. lacerta u značenju ribe
orise. Bez /- potvrđeno je i u Abruzzima (Galežan), furl, (v)uardzine <'*organium izmi- -аса (Pavlinović) = rgatar = rgatin. Kolek- »scomber«. Upor. za prijelaz značenja gr.
arge. S očuvanim / samo u Božavi lariž. Od jenjeno u argine prema ordine, uarzenâr »co- tiv na -ija argàtija f. Apstraktum na -luk σαΰρος u značenju »1° riba, 2° gušterica«.
tal. làrice preko mlet. larise (1242). Oblik struttore di aratri«, uarzenon »aratro, coltro«. argatluk »opera mercenaria«. Pridjev na -ski Potvrde su pisces lācēnos, de gripo de lacertis
arie može da stoji u vezi i sa sjev.-tal. larécio, Istroromanska riječ je raširena i na kopnu: ar galski, odatle na -ina argaština f (Milićević). (dubrovački statut). Grupa rt prešla je u rd
Lat. larix, gen. -icis, mediteranskog podrijetla, vrganj (Praputnjak kod Bakra), vrganj (Novaija Denominal na -ovali argatovati, -ujem. Bal- i (upor. lacerda u Genoví) u mlet. lanzarda
koje je prodrlo i u njemački s izgovorom -ce na Pagu), vrganj, gen. vrgnja (Bibinje kod kanski grecizam od εργάτης (izvedenica na (s umetnutim n pred dentálnom afrikatom),
> k Lärche > slov. sa metatezom rélih »ma- Zadra i posvuda na Krku). Upor. krčko-rom. -ατής od έργον) s promjenom ερ- > αρ- u krčkoromanskom /acar pored lanzuorda
cesen«. or gain (?). već u ngr. αργάτης »isto« i u romanskim je- (iz mlet.). Najstarija je potvrda iz 1080. u
Lit.: ARj \, 104. 108-109. Pleteršnik 2, zicima (v. argat i argutla) : rum., arb. argat, splitskom nadimku Mratinus Locarda. Stari su
2. Kao učena (knjiška) riječ u crkvenoj ter- bug. argatin, glagol argatuvam, tur. ırgat.
417. REW3 4916. DEI 2170. minologiji organ m (Dubrovnik) = organ dalmatinski nadimci po ribama: u Dubrovniku
(Rab), deminutivi organic, organac, radna Lit.: ARj l, 104. 105. SEW ì, 30. GM Saraka, Girica. Stara je posudenica, kako
arežine f pl. (srednja Dalmacija, Pavlino- 15. Mladenov 8. Vasmer, GL 46. pokazuje α > o u nenaglašenom slogu: lodar ad,
imenica na -ište organiste = i posudenica iz
vić) »pokrivač od vune i köstri j éti«. Na ovu gen. -arda m (Perast, Časka) = lokarda f
njemačkog jezika: orgule f pl. (ŽK) — orgulje, argić m (Mikalja, Stulić) = jargić (Pag)
riječ naliči arazine f pl. (Lika) »nespretna (Račišće, Dubrovnik, Mljet) = lokarda, gen
radna imenica na -as = -ar orguljaš (hrv.-kajk.) »apus, bregulja, čiopa, roraj (mnoštvo sino-
obuća i odjeća i svake prnje po kući«, ali se ne pl. lokărad (Senj) = lokarda (Cres, Malínská,
= orgunaš, orguljar, orguljati preko njem. nima)«. Naziv za pticu koji nije dovoljno
slaže semantički. Daničić tumači od tal. Rab) — inkârda (Božava) »scomber eólias,
Orgel, tako i slov. orgle f pl., ôrglati, regolice potvrđen u narodnom govoru.
arrazzo (15. v.), industrijski proizvod fr. plavica (Cres,) skuša, vrnut«. Odatle na lat.
itd.
grada Arras u Pikardiji, što se ne slaže ni Lit.: ARj ï, 105 (ovdje krivo ardžić). 14, -ária + -iça lokardarica (Malínská) »mreža
fonetski ni semantički. 3. U ribarskoj terminologiji riganj, gen. 166. Hirtz, Aves 2. 166. 419. za lokarde, tal.-mlet. scombrera«. Čuje se i
Lit.: ARj l, 104. 112. SEW l, 30. REW3 rîgnja m (Budva) »konop koji služi za to da argila f (Srbija) = nargila f »sprava za pu- mlet. lànlarda. U Bijeloj (Boka) govore se
668. DEI 267. bude mreža otegnuta. Na kraju rignja je kamen šenje«. Upada u oči ispadanje početnoga sva tri naziva lokarde, làncarde i škombri za
koji zovu dobrić. Taj stoji na dnu mora«. n, koje bi bilo razumljivo da se radi o romanskoj istu ribu. Riječ je i balkanska: u ngr. λακέρδα
argan m 1. (17. v., Glavinić) »istezalo, čiga« Odatle deminutiv na -ellus > -io: riganjio, gen. posuđenici, gdje bi se taj gubitak mogao tuma- »ein gesalzener Tunfisch, trup«, lakerda (Pančić),
= organ (Cres) »machina scansoria« = argan -njela (Zore) »konop kojim se veže dio mreže bug. lakerda. Oblik laçaria > lacarda je po
čiti miješanjem ,s prijedlogom ш »u«. U bugar-
(Dubrovnik, Zore) »sjprava oko grade, koze za barku kad se izbaci mrežom«. svoj prilici mediteranski, s kojim se unakrstio
skom jeziku glasi također samo sa n- nargile.
itd.« = àrgon (Šibenik) »visoki stup blizu lat. lucerlus.
4. Potpuno knjiške, internacionalne riječi Ako je ovaj balkanski turcizam arapskoga po-
makine, mlina za masline (terminologija uljar- drijetla (tur. nargile) došao u Srbiju preko Lil.: ARj 5, 884. 6, 139. 232. Elezović,
organ, gen. organa m, organizam, gen. -zrna, NJ 2, 47-50. Budmani, Rad 65, 164. Kušar,
stva)« = slov. argan »Winde« = argon m
na -irati organizirati, -nizīrām, organizacija. Arbanasa, može se također tumačiti miješa-
(Buzet, Sovinjsko polje) »sprava, kojom se njem s arbanaskim prijedlogom ne »u«, ali Rad 118, 15. Miklošič 173. SEW l, 687.
Cronia, ID 6, 105. Tentor, JF 5, 210. Mla-
stišću sporte da iscuri ulje«. Od gr. όργανον > Lit.: ARj l, 104. 4, 470. 9, 165. ZbNŽ 7, ga Gustav Meyer nije zabilježio za arbanaski. denov 269. Románsky 117. REW3 4821 a.
lat. organum > tal. òrgano, furl, argagn, 312. Bratanic, Oráče sprave u Hrvata 27 — 30. Lit.: ARj 7, 582. Mladenov 337. Bartoli 2, 200. 294. Jagićev zbornik 55. DEI
mlet. (gradovi) argano »Werkzeug zum krämpeln Pleteršnik \, 654. 847. 2, 416. 939. Zore, 83. 2165. 2747. 2276. Vasmer, RSl 4, 181.
der Wolle« sa o- > a- unakrštanjem sa gr. Rib. 54. Rešetar, JF 12, 286. Kušar, Rad 118, argıtla (Božava) = argitula (Ugljan, Veliki Joki, IF 37, 110. CD. \, 176.
εργάτης > argatin ili asimilacijom o — α — 21. Schuchardt, ZRPh 15, 91. Štrekelj, ASPh
14, 552. DAW 56, 73. Ive 26. Bartoli 2, 210. otok, Sali) »daždevnjak, salamandra, (prema
ű > α —- α — α od gr. n pl. τα όργανα. Croniji u Božavi) lucertola, gušterica«, dal- ârgutla f (16. v., Dubrovnik, Vetranie,
REW3 6096. Pirana2 1231.
Talijanski deminutiv na -ellő < lat. -ellus : matoromanski oblik *agirtla, koji se slaže & Marulić, Hektorović, Mikalja, Bella, Stulić)
argànel m (Račišće) »1° konop za pluta i olova, tosk. agerto < lat. lācēnus > tal. lacerto, = argulula = (metatezom) àrgluta (Zore) =
2° vinova loza (Primorje)«. Sa protezom /- : àrgat m (Vuk, Crna Gora, nar. pj.) »jama
mlet. ozerlola < *lucertula (unakrštanje sa (sa nejasnim i mjesto u) argilla (Mikalja, nije
j argan m (Posavina) »1° vrtal, 2° stup na lađi, na kakvoj zgradi kao puškarnica«. Daničić
lucēre, jer se svjetluca), čortula (Korzika), potvrđeno u narodnom govoru) »ručica, dr-
na kojem se sidro vira«. Upor. madž. járgány tumači tu riječ iz tur. ergedal »zasjeda, mjesto
arsimela (Parma) < lat. *lacerlella (disimilacija žalo, pokretač za krmilo (= timun) kojim
(okolina Tise) »Baum, mit dem das stecken zgodno za zasjedu«, što ne odgovara ni fo-
r — l > n — 1). Da argıtla predstavlja dalmato- upravlja krmilar«. Dalmatoromanski leksički
gebliebene Schiff von der Sandbank an die netski ni semantički. Schuchardt pomišlja na
-rornanski oblik, dokazuje očuvani velar g ostatak kao brodski termin, deminutiv na ne-
srlat. argata (1349) »annulus crassior« (Diez)
Höhe gehoben wird«. ispred i (upor. giman, galatına); r je metatezom naglašeni sufiks -ula od lat. ergela > srlat.
i pita da li se s time može dovesti u vezu srp.
S protezom v-, koja je furlanskog ili istro- prenijet iz naglašenog sloga u nenaglašeni. argata »argano« < gr. εργάτης, potisnut od
argat »Schiesscharte«. Upor. argate (Bari)
romanskog podrijetla: vargănj m (Vodice) = Sonorizacija c > g nastala je možda unakršta- mlet. argola — arguola == arigola < *argcola
»telaio«, napuljski deminutiv argatella (ar-
vrganj, gen. vrgnjã (Marčelji, Kastavština) gata) »argano« < lat. ergala (Vitruvije) <
njem sa gr. pridjevom λαγαρός »grêle« (upor. s ispadanjem međusuglasničkog t, upor.
»stari plug koji nema kotača, nego samo že- splitski toponim Logorun). Upor. španj. i port·. sa punijim deminutivom -ellus aragalelle'
gr. εργάτης »argano«.
ljezni lemeš, a sve ostalo je od drva« (> demi- lagarto, l- je odbačeno, jer se identificiralo (Napulj) »argano«, španj. argadilla (naglašeno
nutiv vrgnjic) = vrganj, gen. -gnja (Medulin) Lit.: ARj l, 105. Schuchardt, ZRPh 15, sa članom (upor. obratno lovrata). Argilla a > u kao u krčkorom. kupio < capite)
= varganj (Pazinski kraj) = verganj, gen. 91., bilj. 1. DEI 283. predstavlja deminutiv na lat. nenaglašeni > jargõla f (Senj) = jàrgola (Šibenik, Korčula)
arkáda 61 arma
ârgutla 60 arkáda

na -ūceus, preveden je u 13. v. sa Lučac (— na- imenica na -džija larmadšija. Afereza a- u
= argola (Budva, Božava) = (sa ar > r i Privlaka, Komletinci, Slav., Zaplanje, Srbija, šim deminutivom na -ьс > -ас). vezi s prijedlogom а < lat. ad i člana illáé > le.
protezom v) vrgõla (Lastva, Račišće, Mljet). Sušak, Cres), 3° ograđen krš s pločom te Armija f (Rajić, crnog. nar. pj., danas službeni
Prema madž. izgovoru dočetnog lat. -s
Upór. tal. rigola sa gubitkom a-. sahranjenim mrtvacem, 4° kovčeg, lijes, Sarg naziv za »korpus, vojska«) od francuskog
arkuš m (ŽK, Belostenec, Jambrešić, hrv.-kajk.)
Lit.: ARj 1, 105. Cronia, ID 6. Macan, (Virje)«. Bug. raka »sto u koji su ugrađena apstraktuma armée < lat. armata, poimeničeni
= arak, gen. arka »tabak papira«.
ZbNŽ 29, 214. Banali 2, 287. Skok, Term. krilca za vodenično vreteno«. Slov. rake f pl. part. pret. = armada f (17. v., pisci, nar. pj.)
81. 138. ZRPh 54, 192. REW3 2894. Mussarla, »Mühlgerinne, Mühlgang (Gorenjsko, Notranj- Lit.: ARj l, 109. DEI 27ì.
»vojska« < španj. armada (istog postanja preko
Beitrag 146., bilj. 2. Schuchardt, ZRPh 15, sko), pokrit jarak po kojem je voda puštena u njem.) = armata f (15. v., nar. pj.) < tal.
91., bilj 2. DEI 282. arka) m (Kolombatović) »morska riba zvana
koji kraj (Idrija), upor. njem. Wasserarche«. (tosk.) armata.
ovčica, pagelius momyrus« = arkaja f (Zore)
Raka je toponim u sing, i pl. (Morinje /tu
arhi- (prema gr. άρχι-) =ar- (rh > r) — »tal. lucerna« — rkalja f (sadrži sonantno r za Na -ati armati, -am impf. (Mljet) (ribarski
je i potok/, Vrbnik, kragujevački okrug),
arci- = arfo'- (prema lat. > tal. archi-) ^arči- ar, upor. Rbanija za Arbanija, v. Arbanasin). termin) »1° opskrbiti mreže potrebitim, 2°
Rake (Virje), odatle pridjevsko prezime na
(prema tal. arci-} = ješ- (prema madž. es-, Nigdje nije navedeno gdje se tako govori u spremiti lađu za putovanje« prema iteratīvu
-bsk Rački, Na raku (ribarska pošta, Morinje,
a to prema njem. ers-) u crkvenim terminima: Dalmaciji. Svakako tuđa riječ, ali se ne zna armavati, -am (Mljet). Na -idiare > tal.
Muo). Radna imenica na -ar răkar m (Sara-
arhi(i)episkop s pridjevima na -OD, -ski i koja. -eggiare > -ižati: armižati »privezati lađu za
jevo) »koji kopa raku«. U značenju »obiteljska
apstraktumom na -si^o (pravoslavci) = arhi- Lit. ARj l, 109. obalu da bude sigurna od vjetra«. Odatle postver-
grobnica« išla je i po u- deklinaciji: slov. rakev
biskup = arcibiskup s izvedenicama na -at, bal slov. manza = moríža. Na -tore: armatúr
(također češki) = râkva (17. v., bezjački govor,
-ija, -ski = arcièpiskop, s istim izvedenicama arla f (Dubrovnik, Perast) »1° lijeha, pred m (Prčanj) »gospodar lade, kapetan pustica
Slum, Istra). Također rumunjski. U bugarskom
(v. jepiskop = biskup), arhanđel = arhanđeo, kućom, malo izdignuta, 2° posuda za cvijeće« = (v.)«. Sa a > o : orma f »konjska oprema«
jeziku postoji i lat. deminutiv -ula ar cula >
gen. -г/а = àrkandio, gen. -djela = arkanđeo, rákla »Schrank in der Wand, Gewölbe, Kasten (sa protezom v- kao u vaoga > voga} varla (također slov.); postverbal od ormati,-amimpf.
gen. -г/а = àrhãndio, gen. -djela — arkanđel, (Rešetar) = jaria. Upada u oči sinkopa sa- »oružati, opremiti« (Hektorović), part. pret.
in der die junge Braut ihre Sachen aufbewahrt
-stvo, -ov, -ski — (pravoslávnej) àrãndel moglasa u prema jãrula (Rab) »1° lijeha« = pas. orman »brigantine, poimeničen na -ica
(Drama), relikvijar«, (s prijelazom u neutrum
(Srbija, mjesec novembar) s izvedenicama -OL» jârula (čakavci, 17. v., Božava, Šibenik, Krk, ormànica f (Vuk) = ormenica (Vuk, nar. pj.)
o- deklinacije) raklo »Gewölbe einer Brücke«.
àrãndehki, poimeničen pridjev arandelovski, Baraković, Veli otok) »2° vaso da fiori«, deminu- = oranica (Vuk, Srbija) »brod, čun, šajka«.
Kod Rumunja raclă = (metatezom) lacră
arāndelovštāk, gen. -aßa »čovjek koji slavi tiv na -ica jarulica (Kavanjin). Sa ja > jejerula ormanda f (18. v., ljetopisi) < armada (s umet-
»Kasten«, deminutiv na -iça racliţă (Moldavija).
arandelov dam, aranđeo, gen. -ela (v. anđeo); (Hvar). Od lat. deminutiva na -olus j -ola od nutim n pred dentalom).
Ovamo ide još raknić m (Vrbnik, notárska knji-
arcidak — arcižakan < archidiacon (v. zakon); area »lijeha« : areola > tal. aiuòla, iz dalmato- Velike varijacije postoje od lat. izvedenica na
ga, sa kn < kl, zacijelo zbog unakrštanja s ra-
arcipop (v. pop}; arčidukeša f (v. uka); arčipret kno, v.) »ormarić«.
romanskoga jezika, kako pokazuje π > r -arium > -ar : armara f (čakavski) = armar
m < tal. arciprete < archipresbyter; ješprišt (upor. potvrde u Supetarskom kartularu). (Perast, Cres, Rapić) = ormar, gen. -ára
m (17. v., Vitezović, Belostenac, hrv.-kajk.), Grčki i arbanaski latinizam od važnosti Južnodalmatska sinkopa od u objašnjava se (Dubrovnik, Hrvatska) = ormar, gen. -āra
odatle na -гУа ješprištija < madž. esperest < su za određenje podrijetla. Arbanasi pored najlakše unakrštanjem s drugim deminutivom (Rab, ŽK) = (sa disimilacijom r — r > r — n)
nvnjem. Erzpriester < stfr. arciprestre < slavizmą rake imaju i arke, koji može da potječe sličnog značenja od lat. arvum > arum + orman, gen. -ana (Vuk) = (sa disimilacijom
archipresbyter, vicejašprišt (Krašić), vicijašpeš od lat. arca (postverbal od arcēre »sadržavati«). nenaglašeni sufiks -ulus > arula »njivica«. r — r > l — r) lemor (Bednja, hrv.-kajk.) =
(ŽK) = vicijašpuš (ŽK). Danas se kod katolika Gr. αρκλα je od arcula, potvrđeno na natpi-
Lit.: ARj \, 110. 4, 473. Budmani, Rad (sa redukcijom ar > r~) fmar (Istra) = (sa
prevodi prefiksom nad- nadbiskup, -ija. U sima. Slav, raka, rakla kao i ti romanizmi 65, 161. Kušar, Rad 118, 14. Aranza, ASPh metatezom or > ró) romár, pored ormar i
tal. archi- pored arci- < gr. άρχι- prema mogu da potječu iz balkanskog latiniteta, 14, 77-78. REW* 632. 692. DEI 103. rmar (Vodice, Istra) — (s aferezom početnog
gr. άρχος »glava«, αρχή »početak«. a ne iz talijanskog jezika. Kako je metateza
sloga) slov. marina f = omar(a} (disimila-
likvida bila na djelu i u 7. v., što pokazuju árii (Vuk), indeklinabilni pridjev zabilje-
Lit.: ARj l, 99. 105. 106. 107. 4, 629. torno ispuštanje prvog r, Notranjsko) = mo-
Skradin i Labin, raka i rakla ne treba da idu žen u dvije narodne pjesme »silan, silovit,
Veselinović, GodČup 26, 231. 238. rejna = morajna (Gorenjsko) = marènica =
kao posudenice u praslavensko doba. Zbog ljut« = harli. Apstraktum je od iste osnove
morejnica. Augmentativ na tal. sufiks -one >
rakev i rakva ne treba s Hirtom i Meilletom harluk m »ponositost, naprasitost« u bosanskoj
arka1 (Vuk) f »leda od haljine« = arka -un armerün, gen. -una (Rab) = armarûn
zaključivati da je rakva, rakev — raka posu- narodnoj pjesmi. Turcizam koji u ostalim
(Kosmet) »leđa u pravom i prenesenom zna- (Molai, Božava) »veliki ormar« < mlet. arme-
đeno iz got. *arkõ. Upor. murva < morum balkanskim jezicima nije potvrđen. Daničić
čenju: zaštita, protekcija«. Turcizam osmanlij- rane. Apstraktum na lat. -atura > mlet.
itd. Kod posuđenica postoji oscilacija -a i ga isporeduje sa kàrli (v.), čime se ne objašnjava
skog podrijetla (arka »leđa«), nalazi se i u -adura : armadura f (Smokvica, Korčula)
-va. ni značenje ni ispadanje početnoga k-, Bud-
bugarskom (arka), arbanaskom (arke}\ ru- »grativo, lime (Muo), konop odozgo tratke,
Lit. ARj l, 109. Pleteršnik 2, 372. ZbNŽ 8, mani objašnjava apstraktum turskim erlik,
munjskom jeziku, gdje se iz prenesenog zna- pluto i olovo za mreže« = armatūra (Cavtat,
135. 13, 269. Fancev, ASPh 29, 386. Ribarić, od er »čovjek, muž«, ali turska grupa er ne
čenja razvila radna imenica »zaštitnike. Dubrovnik) »1° skele kod gradnje kuće, 2°
SDZb 9, 13. Starine 3, 329. Miklošič 272. prelazi u ar, upor. jèrlija (v.). Mislim da treba
Lit.: ARj l, 109. Skok, Slávia 15, 181. Miklošič, Lex. 782. Mladenov 556. Tiktin plutnja i olovna kao dio krila na mreži zvanoj
tumačiti i pridjev i imenicu kao turske izve-
Mladenov 9. GM 15. Matzenauer, LF l, 3. 885. GM 15. 361. Hirt, РВВ 23, 338. Meillet, šabaka ili trakta (Mljet)«.
denice na -li i -luk od ar. hair »žestina« (Zenker).
Elezović l, 18. Tiktin 88. IF 5, 332. Karsten, IF 22, 294. Románsky Od tal. < lat. arma, armata, armare, fr.
126. REW3 611. DEI 269. Lit.: ARj l, 110. 3, 577. Skok, Slávia 15, armée, španj. armada, armario, armadio (disimila.
ärka2 f (16. v., latinizam) kao biblijski izraz 351. Lokotsch 830.
cija r — r > r — d, koja nije zastupljena u-
za lađu koju je gradio Noa kao i za kovčeg koji arkada f »(graditeljski termin) skup svodova« arma f (17. v., Mikalja, nar. pj.) »grb« hrv.-srp.i.
je gradio Mojsije. Stara posuđenica pokazuje (npr. arkáde na Mirogoju, u Zagrebu), iz fr. < tal. arme. Larma f (i slov.) »Lärm« od tal.
metatezu likvida i posebnu semantiku: raka arcade preko njem. < tal. arcata (tako i u Lit.: ARj l, 110. 111. 645. 9, 157. 172. 173.
uzvika all'arma »pod oružje«, također rum. Pleteršnik l, 551. 822. 602. Budmani, Rad
(ŽK, slov., Marulić, stcslav.) »1° obiteljska srednjovjekovnom latinitetu), izvedenica od larmă, denominal na -ati larmati, -ânı, radna 65, 161. Kušar, Rad 118, 14. 20. Macan,
grobnica, 2° grob (15. v., Vuk, nar. pj., Srbija, arcus »luk«. Dio Splita Arcuzo, lat. deminutiv
arma 62 ar n j ül aróma 63 art

ZbNŽ 29, l, 209. Cronia, /ö 6. Ribarić, (Božava, Budva, objekt barka) »vezati pri kraju« aróma f (internacionalno) = aromat m možda dalmato-rom. *arsin(a). Mlet. arsana
SDZb 9, 187. Barw« 2, 65. ЯЕЙ? 653. 652.
3
= remizaţi, -am (Vetranie, objekt plavcu) (Domentijan) = aromato n (14. v.). Od gr. dobilo je u 16. v. -le (upor. Cividale u Furlan-
NJ l, 192. Tentor, JF 5, 203. Matzenauer, »osigurati čamac blizu obale protiv vjetra«. άρωμα, gen. -ατός. Oblik na -o stvoren prema iji) arsenale, koje postade internacionalno >
LF 12, 164. Vasmer, RSl 3, 260. Talijanskom je glagolu izvor grčki denominal bizantinskom pl. αρώματα η. Upor. tal. aròma- arsenal, gen. -ala, u Crnoj Gori (Pjev.) s
όρμίζω > ormeggio (1. 1. prez.) od όρμος io, fr. aromate. promjenom sufiksa arsènãt, -ata. Toj se
armağan m (Vuk, nar. pj.) »dar« = armağan. »plaža«, -iźati < tal. -eggiare < vlat. -idiare
Turcizam koji nije potvrđen u drugim balkan- Lit.: ARj l, 112. DEI 297. izmjeni ne zna razlog. Od ar. sintagme dar as
< gr. -ιζειν služi za tvorbu denominala. sina'a »kuća u kojoj se radi, radionica«; d
skim j-ezicima; perzijskoga je podrijetla: perz.
Lit.: ARj \, 111. 13, 869. Cronia, ID 6, arpa f (dubrovački pisci) od tal. arpa < je ispušteno jer se zamijenilo s romanskim
eremgān = tur. armağan, istoga značenja.
105. germ. *harpa, (latinizam) arfa f (Vuk) = prijedlogom de.
Zabilježeni su i oblici sa har- (narodna pje-
harfa od njem. Harfe, a to od kslat. harfa Lit.: ARj l, 113. Tentor, JF 5, 211. Skok,
sma, BiH).
àrmutine f. pl. (Lika) »mutno vino sa dna germanskog podrijetla. Term. 103. 105. REW3 2474. DEI 305.
Lit.: АЩ l, 110. Lokotsch 103. Škaljic* 98. suda«, sinonim omućine (Lika). Daničić izvodi Lit.: ARj !.. 104. 112. REW3 4054. DEI
krivo od tur. armud »kruška« i upoređuje armud 297. àrslan, gen. -ana m (Vuk, nar. pj.) »lav«.
armelïn m (Molat, Božava) = armelïn, şerbeti »kruškovača«. Za oblik armuline nema Odatle arslànija f »stari turski sitni novac od
gen. -ina (Šulek) = armelîna f (Bol, Sutomore) potvrda iz drugih naših narječja. árpakása f (Vuk) »ječmena kaša«, hibridna 40 para« od turskoga pridjeva aršiam »lavski«.
= (sa protezom _;'-) jarmulin (upor. istrom.
Lit.: ARj l, 111. složenica tipa dževizorah (Skok, Slávia 15). U kajkavskom dolazi u istom značenju oroslan
annoiiti) = (sa deminutivnim sufiksom, -ka) Prvi je dio turska imenica arpa »ječam«, a (Vramec, Belostenec). U ŽK govori se samo
armèlînka (Prvić-Luka, Split, Šulek) = arme- drugi je dio naša imenica kaša (v.). Opominje
Arnir m »slidnik sv. Dujma« (Kavanjìn), u poredenju za pridjev ljut: ljut je kaj oroslan,
rinka (Brač) »kajsija, natupijerka«. Od tal. na dvojezične hibridne složenice tipa Lingua-
splitski nadbiskup (+ 1180). Odatle prezime ali nitko ne zna· što ta riječ znači. Od oroslan
(tosk.) annettine* (plod), -a (drvo), mlet. arme- glossa (toponim na Siciliji). Inače je arpa
Arnirić hrabreni (Kavanjin), samostan sv. Arnira postoje izvedenice na -ak m, -anka f, -njica
iin. Rumènjãnka (Orebić, Pelješac, Zore) rašireno na Balkanu i u deminutivnoj turskoj
Upor. sa tal. patronimičkim nastavkom -i : f, pridjev oroslanski. Balkanski turcizam:
predstavlja drugi tip, koji se može upoređi- izvedenici na -džik (v.): arpadžik m (Vuk)
porodica Arneri u Korčuli. Ime je nastalo od bug. ardan pored aslan, arb. asttan, sve istoga
vati sa denoveškim armugnin. To su jadranski = harpadšik »sitan crni luk«, potvrđenoj u
srlat. Rainerius, a to od franačkog dvosložnog značenja. U kajkavski je došao preko madžar-
tipovi. Treći je tip u sjevernoj Hrvatskoj Slavoniji i Bosni od 18. v. U Banjoj Luci je
Ragin hari. Ide u red franačkih svećeničkih skoga.
mandalıca (hrv.-kajk, Zagreb, Patačić). Četvrti arpadžik ono što se u Zagrebu i drugdje zove
imena koja dolaze Hrvatima iz Ogiąja (Aquileia). Lit.: ARj l, 113. SEW l, 31. Mladenov
je mareia f = deminutiv na -ica marelica, »lučica (rasadna)«. U rumunjskom je jeziku
slov. (almarêlica, koji ide zajedno sa nvnjem. Lit.: ARj l, 112. Jireček, Romanen 2, 54. 9-10. GM 18.
0. 61.267. arpagic ono za što se u njemačkom jeziku
Marille. Jadranski tip sadrži lat. > tal. pri- veli »Schnittlauch, Schalotte«. U Vinkovcima àrsili, gen. -ina (Vuk) m »lakat kao mjera
djevski i deminutivni sufiks -inus ' · -ino, i Srijemu govori se repadžik sa ar > re, valjda (v.)«, potvrđeno od 17. v. = arsîn, gen. aršīna
-ina od Armenia, *armeninus (se. pnmus, arniž m (čak., istočna Istra) »vas lignei prema rep ili repa.
genus«. Upor. istrorom. arnazo (Rovinj) »re- m (Kosmet, potvrđeno 1765) »dužina od vrha
malum) s disimilacijom n — n > l — n. Ru- prstiju do ramena«. Turcizam perzijskog ili
cipiente«, tal. arnese pl. (Toscana) »roba, Lit.: ARj l, 112. 3, 577. Lokotsch 105.
menjanka se slaže bolje sa sufiksom -iacus Belić, NJ, n. s. l, 266-7.
cose« < prôv. arnês, stfr. herneis " - nfr. harnais osmanlijskog podrijetla. Tursko arşin kao
(prunus malus armeniaca). Njemački tip pret- mjera izvedeno je od ans »pijest« ili od perzij-
postavlja talijanski izvor bez pridjevskog < germ, (složenica) *heernest od Heer »vojska«. arsal m »nuncius, poslanik vlasteoski«, skoga ärš »lakat« s pomoću sufiksa -(y)in. Na-
sufiksa.: *armelln i metatezu. Nejasan je Lit.: Nemanić ì, 44. Štrekelj, DAW 50, potvrđeno u Vinodolskom zakonu: posai = lazi se u svim balkanskim jezicima, kao i drugi
odnos prema tim tipovima u mandalıca. Vje- 2. Ive 7., bilj. 2. hrv. arsal. Bit će prije vassallus, posudenica izrazi za mjere (kantar, v.) (bug., rum. aršin,
rojatno sadrži čitavu sintagmu malum *arme- iz srednjovjekovnog latiniteta, negoli Jagićevo arb. arshî-ni). Od iste tursko-pėrzijske imenice
nīniim. Od istog talijanskog pridjeva potječe árnjevi, gen. arnjèvã m pl. t. (Vuk) »tectum upoređenje s ar. irsal »poslanstvo«, rasu! izvodi Budmani indeklinabilni epitet harešli
i armelïn, gen. -ina m (16. v., Posilo vic, Kava- »poslanik«. Kad bi stajalo Jagićevo mišljenje,
currus rustici« (Vojvodina). Madžarska posude- za pušku koja se u narodnim pjesmama zove
njin) = armilïn, gen. -ina (16. v., Vetranie) nica provincijski raširena: madž. árny »sjen«. arsal bi išao zajedno s mogoriš (v.) među šišana (v.). Ali to se mišljenje ne može utvrditi,
< tal. armellino, njem. Hermelin, upravo Gombocz-Melich 140 s. v. árnyék ne spominje najstarije naše arabizme. Glede gubitka počet- v. harčalija, koje je izopačeno u harešli, v.
mūs *armenīnus (= Arménias, armeniacus) našu posuđenicu koju nije lako objasniti mor- noga v-, ako je od vassallus, upor. apa (v.) za takvo izopačivanje turskih riječi u epitetima
»armenski miš, mustella alba, bijela lasica«. fološki. Dvije su mogućnosti. Ili je árny shva- prema vampa (vapor), a glede rs < ss upor. na -li Skok, Rad 272, 41. i si.
Postoji i mogućnost tumačenja iz stvnjem. ćeno kao plural, pa je prema koši — koševi Marseille < Massilia i fr. varlet. Glede
harmilīn od hermo »lasica«. Lit.: ARj l, 113. SEW ì, 31. Mladenov
stvoren novi naš rašireni plural, ili je árnyék značenja sluga > poslanik upor. cursor prema 10. GM 16.
Lit.: ARj l, 110. 111. 511. 610. 4, 472. shvaćeno kao madžarski plural pa preneseno cursus, REW3 2417.
6, 471. Pleteršnik l, 4. 551. 553. Jonke, Rad3 u naš jezik kao árnjevi. Lit.: ARj l, 113. REW3 9166. Mažuranić art m »Netz« (Cres) = art f, gen. uarti
275, 174. Zore, Palj. 160, 222. Ive 171. REW 9. Dobrić, ZbZKG 547—555. (Molat) »ribarski alat«. Slaže se s krčkorom.
654. 656. DEI 292. Lit.: ARj l, 112.
vuart f (joina vuart »un arte /rete/«). Ne može
arsana f (17. v., Mrnavić, Kavanjin) < se misliti da je art = vuart od rētis, kad je u
armīž m (Božava) = armiž (Budva), arnjul, gen. -ula m (Molat) »bubreg«.
stmlet. arzana, odatle identifikacijom mletač- krčkoromanskom e > ai raita = raida pored
brodarski termin < tal. armeggio (17. v.) = Nema potvrda iz drugih narječja. Primjer:
kog oblika s našim genitivom novi nominativ rial, pl. raite (fonetika prema očekivanju). Nema
ormeggio »cavo per ormeggiare« (a pored o arnjulï me bole. Dalmato-romanski leksički
arsan, toponim Arsan (dio Cresa koji plima druge nego uzeti sa Schuchardtom da se u
unakrštanjem sa arma, v. orman »brigantine). ostatak od vlat. deminutiva na -oļus *rēniolus
preplavljuje). Sa a > o òrsan m (Dubrovnik, art — vuart sakriva lat. ars, gen. artis u speci-
Postverbal od armeggiare, mlet. armizar = od rēn, gen. rēnis, upor. log. renules.
Mikalja, Bella, Voltiđi, Kašić, Vodopić) jalnom ribarskom značenju. Prov., katal., španj.
ormeggiare > armìzati, -am impf. = armižat Lit.: REW* 7206. pored orsan, toponim na Korčuli, predstavlja i port. ars je kolektivni naziv za ribarski alat.
64 árum árum 65 ase
art

velebitskom Podgorju) = artenja (Vrbnik' potvrđen još u arb. (K)arúm u istom značenju. pridjevski sufiks poimeničen s pomoću -ica
Katalánska izvedenica ártó (-ó < lat. -oněm)
»ptica puffinus«. Postoji još oblik latrina * Zamjena m га n iste je prirode kao u bedeın u toponimu Bjelasica, ispor. polj. bìalasy
znači »mreža«. Tal. arte »umijeće« daje art,
(Kolombatović, valjda Dalmacija) »puffinus (v.) za beden, burjum za bujurun. »bjelkast«. Prestao je biti živ imenički i pri-
gen. arti f kod Marulića, Budinića art ili
mestrua, nova art od boja (Kuhačević). obscurus«, u kojoj kao da je srašten (aglutini- Lit.: ARj l, 114. Elezović l, 19. Lokotsch djevski sufiks već u praslavensko doba. Tu
Odatle radna imenica obrazovana s pomoću ran) romanski član. Ali ne zna se, kako je 834. GM 16, 148. je nastao upravo od -sb s proširenjem -ost.
latinskog sufiksa -ensis > tal. -ese i -anus > došlo do pr mjesto rt > tr. Od tal. artèria arvànija f (u Petranovićevoj nar. pjesmi) Sam se -sı kod imenica očuvao samo strašten
-ano : artežān, gen. -ana m (18. v., Banovac) koje se nalazi na cijelom Mediteranu, u tali- = harvanija f (također u nar. pjesmi) = s osnovom, tako da se može raspoznati samo
= artizan (Dubrovnik, Hrv. primorje, Marulić, janskim narječjima sa varijacijama, u grčkom avrànija (s metatezom tipa barjak za bajrak, na osnovu lingvističke analize. Ovamo idu:
Budinić, I. Držić) »obrtnik, zanatlija«, od tal. i portugalskom jeziku. v.) »ogrtač« (Bosna). Taj turcizam (havrani/ ovas, gen. ovsa (v.), caí od osnove (o) calati
artigiano > fr. artisan. Ovamo idu donekle harvani) nije potvrđen u drugim balkanskim (v.), glâs od osnove gol, koja dolazi u redupli-
Lit.: ARj l, 113. Hirtz, Aves 3. 409. 420.
i naši vojnički izrazi artiljer, gen. -éra = jezicima. kaciji glagol (v.), klas od osnove koljena (v.),
DEI 307.
artíljerist, apstraktum na -ija artiljerija iz Lit.: ARj \, 114. 125. 3, 578. 'kus (v.), bijes (v.), kriješ (v.), kos (v.), ris (v.);
fr. artillerie (14. v.) od stfr. glagola artillier artičôk m (18. v., Kavanjin) = artičoka od pridjeva samo u rus, dok je poimeničen
arza = harza į »izvještaj« kao objekt u vezi s pomoću -ica, kao gore u Bjelasica, u lisac
(13. v.) »opremiti« koji je nastao unakrštanjem f (Belostenec) = artičovka (Jambrešić) =
s glagolom pisati, učiniti (na portu): mazar -lisica (v.). Inače se -as б kod pridjeva očuvao
od art f »vještina« i stfr. atillier < apticulare artičoka (Šulek) = artičôk (Božava) = (me-
(»molbe«) pišu, harze prepisuju (u nar. pjesmi, kao živ sufiks samo u konglutinatu -ost, gdje
od aptus. Krčkoromanski raita f pokazuje tateza ar + rá) ratičoka — izmjena arti- u
Jukić, Bos. prijatelj 2). Odatle naš denominal -t potječe od pridjeva na -at. Konglutinat je
prijelaz u latinsku deklināciju -α jednako kao arki- (daljom disimilacijom t — tš > k — č)
harziti, -im impf, »bijediti, potvořiti, denun- nastao zbog sinonimije, jer su i -as i -at zna-
reta (Riječka nahija, Crna Gora) »mreža arkičoka (Belostenec) = arćićok »cynara scoly-
cirati«, u bos. narodnoj pjesmi s interesantnim čili isto, snabdjevenost osobitim svojstvom,
za hvatanje ribe, grib (v.)«. Kako dočetak mus« od sjev.-tal. articiocco f prema njem.
semantičkim razvitkom (učiniti kriv izvještaj istom bojom, u nepotpunom opsegu. Pored
krčkorom. oblika riat pokazuje, postojala je Artischocke, madž. articsóka, arb. artiçók.
— obijediti). Taj je arabizam više proširen toga i u početnom dijelu doživio je -ost razna
retis, kao i tal. rete f, bez prijelaza u α-dekli- Sinonim karčofao, gen. -ala (-ō, gen. -ala
u arapskoj složenici 'ard-i hal — perz. arz-i raširenja, najprije sa k: -kast, pa sa -ih: -ikast,
naci ju; reta predstavlja prema tome dalma- kao dženerō, gen. -rala, Mikalja) »dragušica,
hal > tur. arsual < arz »iskaz, izvještaj« i zatim sa -ar : -arast, -ič : -ičast, sa j : -jast,
toromanski prijelaz. gardun, kardun pitomi« dolazi od tal. car-
ar. hal »stanje«, upravo »iskaz o stanju«: arzo- -kar : -kärast, -ol : -õlast, -ölj : -oljast. Pri-
Lit.: ARj l, 113. 13, 904. Tentor, ASPh ciòfo(lo), cardò/ano, od ar. haršūf.
(h)al m (u Petranovićevoj nar. pj.) = arzovâl mjeri: sam sufiks -asř dolazi u izvedenicama
30, 187. Banali 2, 34. 218. 235. §§ 295. 397. Lit.: ARj l, 103. 114. 4, 863. Cronia, pored arzuvăl (Kosmet) = arzovan (Vuk, s
REW3 679. DEI 309. ID 6, 40. SEW l 489. GM 16. REW3 4060. od imenica i pridjeva: budalast, davolast,
disimilacijom r — l > r — n) = herzoval (Bo- grivast, račvast, küsast, okruglast, pjegast,
arta u Petranovićevoj narodnoj pjesmi, Lokotsch 833. Matzenauer, LF 16, 170-171.
Šulek, Im. 513. gišić) = rzoval »molba, predstavka«. Ovaj je prutast. Raširenje -kost dolazi samo u izve-
u vezi sa Marta: U Kreševu kolo igra, i u administrativni turcizam potvrđen još u ru- denicama od pridjeva: bjelkast, crvenkast,
kolu. arta Marta, za kapom joj zlatna parta. artikul m (15. v.) »član (kao gramatički munjskom jeziku (arzuhal, arzovâl, harzoval), rùmenkast, šarkast, zèlenkast, žutkast, plavkast.
Ne zna se ni pravo značenje ni kategorija te i pravni termin)« == (prema madžarskom iz- arbanaskom (arzual, arzuhal) i novogrčkom U narječjima može se još proširiti sa -ov kao
riječi, da li je imenica ili pridjev (indeclinabile) govoru lat. jezika) artikulus (16. v.). Od lat. (άρζουχάλι) u istom značenju. Ovamo ide u črnovkast ili črnovkast (ŽK). U raširenju
ili prilog, ili čak glagol. Prema tome Daničićevo deminutiva aniculus < artus. Ovamo idu i i složenica arzi o.daja u Jukićevoj narodnoj -kast može doći i na komparativnu osnovu:
tumačenje od tur. arta »ostatak« nije razum- internacionalni izrazi artikulacija, artikulirati. pjesmi »cubiculum salutatorium«, prema Đa- crnjkast, žućkast. U raširenju -ikast dolazi u
ljivo i ne osniva se ni na čemu. Izgleda prije ničiću arz-i »za prijavljivanje«. mòdrikast, višnjikast, čak i od pridjeva plavetan:
Lit.: ARj l, 114. Šurmin. 311. Mlađenov
da se radi o turskoj složenici tipa kitap — mitap 3
9. REW 687. DEI 309. Lit.: ARj l, 114. 3, 578. 595. Elezović l, plavetnikast. -arast se nalzai u prütarast
i igri riječi, da bi se jezikom izrazila igra u 18. Marjanović, NJ 3, 216. GM 16—17. pored prütast, a -kärast u žućkarast; -ilast
kolu. Arta je doduše potvrđena u bug. ortak arula f (sv. Sava: arulu velikuju ježe jestb u bjeličast, galičast, ljubičast, ružičast. Ovdje
< tur. anık »izlišan« i u glagolu artisant, ogniste u medi skovano i prenosimo). Od srednjo- arzlak = hàrzlak m »tip, kalup (puške)«
u Vukovoj nar. pjesmi: Sve (se. puške") na služi upravo kao sufiks -jast od imenica na -ica
-isvam. Vjerojatno se i u arta Marta »Marta gr. αρουλα < laţ. arula, deminutiv na ne- (v.): bjelica, galica, ljubica i ružica. Zato se
koja se ističe, nadmeće« radi o turskom glagolu naglašeni sufiks -ula od lat. ara. Grčki latinizam jedan arzlak izgonjeņe. Turcizam iz oblasti
oružja koji inače nije potvrđen u narodnom ovi primjeri mogu smatrati kao izvedenice s
artmak »dodavati, množiti, nadmetati (se)«, koji je kao i oltar (v.) postao pravoslavni pomoću -yasî jednako kao i kučast i zakučast,
koji Daničić nalazi u anovati, -njem impf. govoru ni u drugim balkanskim jezicima.
crkveni termin. pastušast, pepeljast, pupčast, šiljast, gdje ta-
(Vuk) »savjetovati, učiti koga pokazujući Lit.: BI l, 18. 372.
Lit.: ARj l, 114. Varmer, GL 47. kođer služi za izvođenje pridjeva od imenica:
starješinstvo nad njim«, i s kojim je u vezi -as, kao živ sufiks ne postoji u apelativima kuk, pastuh, pepeo, pupak, šilj. Da bi se izbjeglo
artarlsat, -išem impf, »preteći, povećati preko árum, po svoj prilici indeklinabilni pridjev ni u jednom slavenskom jeziku, nego samo u palataliziranje suglasnika kg, dodaje se -olast,
obične mjere« (Kosmet), gdje se nalazi turski (u Petranovićevoj narodnoj pjesmi i u Lici) našim prezimenima izvedenim od hipoko- koji je apstrahiran iz đavolast, u mrkolast,
kauzativ obrazovan s pomoću sufiksa -ir : artır- »sulud, tvrdoglav, ćudljiv« = arum i arun ristika od dvočlanih praslavenskih ličnih imena, vragolast. Posljednji je pridjev izmijenjen
mak (Elezovićev artimak bit će štamparska (Kosmet) najviše u vezi sa konj »koji neće kao Milas (dubrovačko prezime) od Miloslav, prema -jast u vragoljast.
greška) kao u baterisati (v.) < bat-ir-mak da ide pravo, koji se đemu na pokorava«, a Belas od Bjeloslav, V ūkas od Vuk(o)mir,
»potopiti, uništiti«. Lit.: Štrekelj, DAW 50, 39. Marette 265.
onda u prenesenom značenju »inadžija, tvr- Vidas od Vidomir, isto tako Juras od Juraj 314. 316. 318. Vandrák l, 630., § 624. Leskien
Lit.: ARj l, 113. Mlađenov 9. Elezović 2, doglav čovjek«. Odatle naša izvedenica árum- (i ovo ime išlo je u starije doba u dvočlani §§ 525 i 526. Bruckner, ZSPh 2, 308.
495. Deny § 579. njãk m (Lika) »suludnjak«, koja je nastala na sistem: Jurislav), Petras od Petar, Matas od
artena f (Mikalja) = artina (Dubrovnik taj način što je na arum došao dočetak Matej, Matija. Od ovih nastadoše patroni- äse, gen. ãsêta n (Kosmet) »bolje končano·
i okolica) sa deminutivima na -ica i -ka artinica -njak iz naše sinonimne riječi. Turcizam mi čka imena na -ić, -ovié: Mătăsii, Matasović, platno«, sinonim patiska (v.). Arabizam po-
(Dubrovnik i okolica) = attinka (Stinica u arapskog podrijetla (haruri) i istog značenja Vukasović. Moglo bi se uzeti da se očuvao kao tvrđen također u bugarskom jeziku hasé

5 P. Skok: Etimologijski rječnik
äse 66 aspra
aspra 67

kao neutrum, dok bismo prema arapskom u bugarskom jeziku (aslî i asla) i u arbana-
pored jăspri f pl. s deminutivom jâsprica učena složenica od άστρον »zvijezda« i sufiksa
chasa očekivali femininum. Inače naši turcizmi skom jeziku. Ovamo ide možda i prilog jàsli
(17. v.) = jăsprice (Crmnica) = jâspro n -λόγος, -)ογια koji znače naučno zanimanje
na -ei gen. -eta, kao ćebe (v.), svršavaju i u uz glagol ići »ponosito ići«, iako je proteza j-
(istarska nar. pj.) »1° srebrn novac 15. — onim što znači prvi dio složenice.
turskom jeziku na -e, nikada na -a. rijetka kod turskih riječi različitog podrijetla.
18. v., T pecunia, 3° šljoka, Flitter (Vuk, Lit.: ARj l, 116. Šurmin 107. REW3 745 a
Lit.: Elezovič \, 20. Mladenov 666. U cincarskom je jeziku asii -cheleam »barem«
Slavonija)«. Denominal òjaspriti se (Poljica, DEI 342.
prema ár. hasil -i Kéľam pored hasl -ı »ukratko«.
Dalmacija) »onovčiti se«. Balkanska riječ
asi = hasi, u narodnoj pjesmi kao indekli- Pored toga treba zabilježiti složenicu tipa esumiti, -im na koga pf. (Dalmacija, Pavli-
grčkobizantinskog podrijetla: srgr. i ngr.
nabile, imenica ili pridjev, veže se sa učiniti kitap — mitap u asii vâsli (Imotski) »zaman, nović) »rasrditi se na koga«. Nije dovoljno
άσπρον < lat. asperum unakršteno s pridje-
se u značenju »pobuniti se, odmetnuti se«. uzalud« prema turskom ash fash istog zna- potvrđeno primjerima iz narodnog govora.
vom άσπρος »bijel« (upor. poslovicu Čuvaj
Odatle imenica asija, gen. -e m »odmetnik, bun- čenja. Taj turcizam arapskog podrijetla (osli = Možda talijanizam assumere (kod. Dantea <
bijele novce za crne dané), upravo od gr. pl.
tovnik« (Kosmet), potvrđen također u bug. prilog načina, hasl-i za hãsil-ί u značenju tal. prefiks ad- > α i sumere}. Prijelaz značenja
n. άσπρα »novac«: rum. aspră, arb. aspre
jeziku asija (u istom značenju). Bosanske »prvobitno, starinsko, originalno«) ide u nije jasan, Daničićevo mišljenje da je od tur.
f pored ashpërë »1° kleine türkische Silber-
primjere v. u Skok, Slávia 15, 182. Turcizam kategoriju posuđenica-poštapalica tipa denrek ısınmak »ugrijati se, žestiti se« nije uvjerljivo
münze, 2° Geld überhaupt«, tur. aspra. Tur.
arapskog podrijetla ('osi, pridjev i imenica). (v.). ni morfološki ni semantički.
akçe istog značenja je prevedenica od bizan-
Lit.: ARj l, 115. Mladenov 10. Lit.: ARj l, 115. 4, 482. Mladenov 10. tinske riječi koja upravo znači »oštro kovan Lit.: ARj l, 116. REW* 8448. DEI 336.
GM 18. Elezović l, 20. Deny 474. Zore, novac«: jàspra (Vuk, Šulek) je i botanički
àsistit, -lm impf. (Čilipi, Šibenik) = (s Rad 138, 56. -āš1, gen. -aša (duljina kao u -oc, -ari), živ
termirr (lysimachia nummularia).
aferezom a-~) sistit (Korčula) »pomoći«. Od tal. i produktivan hrvatskosrpski sufiks (rijedak
asma, gen. -e f (Kosmet) »vrst loze, čar- Lit.: ARj l, 116. 3, 483. 4, 483. 8, 802.
assistere (14. v.), od ad- i sislere (reduplikacija u dragim slavenskim jezicima), služi najprije
daklija (v.)«, nalazi se i u bugarskom jeziku Pleteršnik \, 360. Miklošič 4. SEW Ï, 32.
od staré). Prijelaz talijanske konjugacije -ere Ribarić, SDZb 9, 153. Psichari, MSLP 6, za izvođenje radnih imenica od imeničkih
asma »łożnica«. Dolazi od tur. asma. Ima i u
u -iti kao obično u Dalmaciji (upor. kűrit 312. REW> 708. Rohlfs 27. 252. Románsky (1) i glagolskih (2) osnova u neutralnom i
BiH asma = hasma u istom značenju.
< correre}. Ovamo ide kao part. prez. asistent 91. GM 18. Meyer, Ngr. 3, 12. Schwytzer, pejorativnom značenju. U ovom slučaju pravi
< łat. assistens > tal. assistente, i azìstent Lit.: Elezović 2,495. Mladenov 10. Školjić2 IF 49, 28. Elezović l, 21. Mladenov 10. Vasmer,
101. se femininum (mocija) (3) s pomoću -ica
sa z < s (upor. bazen za franc, bassin). GL 48. Šulek, Im. 125'. (v.). Pored toga u istoj funkciji upotrebljava
Lit.: ARj 1, 115. Kledé 99-100. ásol m (Dalmacija, valjda Podgora, Pavli- se i za poimeničenje pridjeva (4). U tim funkci-
nović) »dobit i što kmet daje gospodaru« = àstagarka f (Novaković) u poredbi za jama sinonimi su mu sufiksi -ač (v.), -ar,
àsker m (Vuk, narodna pjesma, BiH, Kos- asul pored asil, indeklinabilni pridjev i prilog golemu svijeću. Pravo značenje nije određeno. -jar, -dzija (v.) (5), -nik (v.), -telj. Dodaje se u an-
met) = ašker = aščer (Kosmet) »1° vojnik, (Kosmet, Vučitrn) »dobar, kako treba« u Prema Daničiću od gr. αστράγαλος »1° gle- troponimiji hipokorističkim skraćenicama od
2° vojska«: carski àsker (talunu se /—ı ~) »sulta- vezi s glagolom urabötat »uraditi«, odatle pf. žanj, 2° biljka dragani«. Vasmer otklanja s starih slavenskih dvočlanih ličnih imena (6).
nova vojska«. Na -ija < ar. -ijje askeríja f glagol nasülit, -im (na + asûlit, koji bez pre- pravom tu etimologiju. Da je još uvijek živ sufiks, vidi se odatle što
»Γ vojna taksa, 2° vojna služba«. Balkanski fiksa nije potvrđen) »ljudski uraditi«. Turcizam Lit.: ARj l, 116. Vasmer, GL 48. Šulek, služi u gornjoj funkciji i za izvođenje od
turcizam (preko arapskog) latinskog podrijetla arapskoga podrijetla (ar. hasyl »rezultat, pri- Im. 500. najnovijih tuđica (7). Posudiše ga od južnih
(lat. exercitus > ar. askđr > tur. asker, glede hod«) potvrđen još u arb. hasëlë f (gegički). Slavena i Rumunji i Arbanasi (8). Po postanju
metateze χ > sk upor. Alexander > ar. al Samoglasnici o/u nastadoše iz turskoga г (< astar, gen. astara m »postava, platno za je najvećim dijelom posuđen iz madžarskoga
Iskandar > tur. Skender, Iskenderije < tur. hasıl); upor. kaduna (v.). postavu, pamučno platno u koje se obično jezika (9), ali dijelom je postao iz slavenskih
Alexandria), iz turske vojne terminologije: mrtvi Turci zavijaju«. Turcizam perzijskog
Lit.: ARj l, 115. Elezović 2, 376. GM 148. sufiksalnih sredstava (10). Primjeri za ilu-
rum. ascher »vojnik«, ascherliu, bug. askér(iri), (perz. astär) ili bolje osmanlijskog podrijetla straciju ovih postavki:
askeríja, askerlăk -»vojna služba«, arb. asqér, aspida f (14. v., Vuk) »vipera, zmija otrov- (džag. astar »rđava vrsta svile, platno kao
cine. äschere, ngr. ασκέρι. Perzijska složenica 1. Od imeničkih osnova označuje pristalicu
nica« = (s protezom j-} jaspida (16. v., Ve- postava«), nalazi se još u rumunjskom, bugar-
je također postala balkanska riječ: serâsker ~ stranke, tako od právo nastade právaš prema
tranie) pored stsrp. aspidb (16. v.) = ašpid skom i arbanaskom jeziku u istom značenju
seraskijer (Ljubiša) = serašćer (Vuk, nar. pj.) nazivu Hrvatske stranke prava (19. v.). U
m (Divković, Posilović, Radnić, Budinić, i obliku (ostar) i u novogrčkom jeziku άσ-
»generalissimus« < perz. säräskar < sär -i- τάρι(ον). zadnje doba austrougarske okupacije Bosne
16. v.) = ašpit (Poljica, Dalmacija), s pridje- nastade za Nebosance pejorativan naziv ku-
äskär »glava vojske«. Italijanizam je apstraktum vom na -in 'aspidin, na -ov aspidovb (15, v., Lit. ARj l, 116. Mladenov 10. G M 19
zemcijon (Kućišće) u izrazu bâtit ~ (< tal. feraš, od kufer »kovčeg«, s kojim dođoše u
Aleksandrida). Balkanska riječ grčkog po- Matzenauer, LF 7, 4.
battere) »gimnasticirati«. Bosnu. Dok je u prvom izrazu sufiks neutralan,
drijetla (ngr. ασπίδα od stgr. ασπίς, -ίδος): u drugom je pejorativan. Neutralan je nadalje
Lit.: ARj l, 115. GM 18. Mladenov 10. rum. aspidă, bug. aspid m pored aspida, arbe astrolog m (16. v., Dubrovnik) = aštrulog u tamburaš, gajdāš, birtās (v.), a pejorativan u
Skok, Slávia 15, 182., br. 27. Lokotsch aspith s članom -dhi. Ušla u balkanske jezik. U5. v.: meštri ki se govore a'strulozï) = (s
1307. Elezović l, 24. Pascu 2, 109., br 51. budalaš, rakijaš, pendžeraš. U ovom slučaju
iz srednjovjekovnih fiziologa. aferezom α-) str ólig m (Dubrovnik) prema veže se i sa sufiksom -ija (v.) kao u mudrijaš.
Lit.: ARj l, 115. 116. 118. 845. 4, 483. strâKga f (Cres) = ströliga (Potomje) = U kalaš »nevaljalac, lopov« (odatle raskalašen)
asli, kao indeklinabilni pridjev u narodnoj
Mladenov 10. SHittz,Amph. 1. GM 18. Vasmer, strohga (Božava, Korčula) »gatalac m prema etimološkog je podrijetla (< perz. galias, tur.
pjesmi znači »plemenit«. U tom značenju
GL 48. REW 711. Tiktin 113. Prema gatalica, vračara, vještica, striga = qalaš »id.«). U riječi bradas znači snabdjevenost.
potvrđen je i u arbanaskom jeziku. Kao prilog
»trtoga f (Korčula)«. Denominál na -ati stro-
znači »sasvim, potpuno« i upotrebljava se uz aspra f (Vuk, Crna gora, tako i u bugarskom 2. Od glagolskih osnova tvori isključivo
"Sat, -ām (Dubrovnik, Cavtat) »prozreti (si-
naše pridjeve: asli zreo »potpuno zreo«, asli jeziku) sa deminutivom na -ica ăsprica (Držić) pejorativne radne imenice: pravdaš (od prav-
tuaaju)«. Od mlet. stroleg(o) prema stratega,
manit »potpuno lud«. U tom značenju potvrđen = (sa protezom j-~) jăspra f (16. v., Dubrovnik, dati se), blebetaš (od blebetali), prtljaš (od
lari, strolig < lat. astrologus > tal. astròlogo.
je i u Kosmetu (asli i osli »doista, pouzdano«), nar. pj., Vuk, Istra), pi. jăspre, gen. jàsprî prtljali}, zanovjetaš (od zanovijetati), kartaš
Apstraktum na -ija astrologija (17. v.). Grčka (od kartati se}.
68 -asce -asce 69 ašik

3. Od svih ovih radnih imenica govore se Jaroš od Jaroslav, u poljskom Stanisz od vidi osnova, dodan je -ašce kao gotov deminu- prodaju jela« = arčija »upravitelj kuhinje kod
femininumi obrazovani s pomoću -ica; ako Stanislaw. Tu je -š nastalo od veze sa -h tivni sufiks. Riječ sice je u ŽK postalo i poseban svadbe« (Čilipi kod Dubrovnika. Promjena
i nisu potvrđeni, a ono su mogući: bertašica (v. -ahan, -ihna) sa sufiksom -ıo. termin. Označuje sitašce u upotrebi za čišćenje šč > rč nije utvrđena). Odatle pridjev aščijin,
f (ŽK) »gostioničarka« pored bêrtinja od njem. Lit.: Măreţii 265. Leskien §§ 366, 406. podojenog mlijeka i pri tom nitko ne misli na poimeničen u izvedenicama aščinica = aščtjnica
Win fin). Štrekelj, DAW 50, 54-55. Vandrák l, 633- sito, tj. sice je izgubilo deminutivno značenje. = aščinica (Bosna) f = aščinica f (Kosmet)
4. Bjelaš je konj (od bijel). To je rijetko 635. §§ 631-647. Pascu, Sufixele 345 i sl. Drugi je primjer klubašce (< ЫпЬъсъсе) gdje »kuhinja, dućan u kojem se za novac može
poimeničenje, ali je veoma rašireno: bogataš Pekmezi 220. Boskovic, JF 15, 38 i si. ARj se očuvalo deminutivno značenje od klupko jesti«, aščbka f (Kosmet) »kuharica« (s našim
(= bogatuš ŽK s madžarskim -os > -uš), 13, 101. 4, 766. (< ЫсЪъЪо). Kao što u ovom primjeru, tako sufiksom -ka (v.) i apstraktum ašiiluk m (Vuk)
plemenitāš, velikaš za magnat (i odatle pridjevi i u srdašce (< srbdbčbce) pojavljuje se osnova »zanat, vještina kuharova«. Opći balkanski
velikaški, plemenitaški, bogataški). Takvi se as2 m (Vrčevic) »kec (termin u igri kartama) « medija. Síce pored sitašce ponavlja se u bfce turcizam osmanlijskoga podrijetla (turska iz-
pridjevi govore i od gore navedenih izvedenica. = has m (Marin Držić: da među bogaci valjam < brd-ce (u Dalmacij', Kaštela) u značenju vedenica na -ci od as »juha«, u vulgarnom
has, prema Budmanijevu tumačenju) = as (u »povišeno mjesto u selu«, s gubitkom deminu-
5. Da mu je sinoniman ovaj turski sufiks, izgovoru aha, na kom se osniva akcija), nalazi
nadašnjem knjiž. jezika) = as (metaforickí tivnog značenja, pored brdašce, -gdje je demi-
vidi se iz oblika pravdadžija, koji se govori se u gotovo u svim balkanskim jezicima u oba
preneseno u Ljubljani na nekadašnju novča- nutivno značenje potpuno očuvano, jednako
pored pravdaš (Hrvatska). Upor. niže štrajkaš izgovora (bug. ahčíja, arb. ahçi, akçi kod
nicu od 1.000 dinara u staroj Jugoslaviji). Od kao u koritašce, sedlašce, střmašce od strmen
pored štrajkao, gdje se opet vidi, da mu je Gega, u Skadru hacì). Ide u balkansku kuhinj-
lat. as, gen. assis > tal. asse, asso (15. v.) (s gubitkom sufiksa -en, upór. šibenski od
sinonim -ač. »rimska moneta (jedinica duodecimalnpg sis-
sku terminologiju orijentalnoga podrijetla.
6. U antroponimiji su potvrde za -as Šibenik, Topusko od Toplice). Samo u pluralu Lit.: ARj 1,44. 117. SEW l, 25. Mlade-
tema)«, njem. As, arb. as. vratašca. Pluralni oblik osnovnog sufiksa -ьсе
dosta rijetke: Bogdaš, odatle toponim Bogda- nov 12. GM 4-5. Lokotsch 117. Elezović l,
Lit.: ARj l, 117. 3, 579. GM 17-18. nalazi se u vraća f (ŽK) u značenju »mala 9. 24. 2, 496.
šić u Boci, od hipokoristika Bogde od Bogdan,
Bune, NJ 2, 212. DEI 328. 333. vrata na dnu bureta« i u toponimu Vraća.
Milaš od Miloslav, odatle pridjevski toponim
Milašme pl. m (Hrvatska), Dobraš od Dobro- Kako se vidi, kad je sufiks naglašen, onda ašešur, gen. -ură (Rab, Božava) »općinski
аѕаг, gen. -a m (Kosmet), objekt uz glagol prisjednik«. Od sitai, assessore (13. v.) < lat.
slav. Danas su to prezimena. Odavde je pre- nema duljine. Oblik -ašce nastao je iz -acce
uzeti, »desetak«, sinonim ušur (v.). Taj arabizam assessor, radna imenica na -or od part. prêt.
nesen i raširen sa -in (v.) u kumasin od kum (< -ъсъсеі-ъсъсе) na osnovu zakona disimi-
Cäsar) nalazi se još u bug. ašár, pored jušur, od assedēre.
i prijašin od prijatelj. Ova raširenja stvorena lacije time što je iz tš — tš ispalo t u
oba puta u istom značenju.
su prema hipokoristicima. : Milašīn, Petrašīn, prvom elementu suglasničke grupe. Lit.: Kušar, Rad 118, 21. Ctonia, ID 6.
Lit.: Elezović l, 23. Mladenov 12. Lit.: Boskovic, JF 15, 102. Maretić 265.
koja postoje kao u prezimenima i u izvedeni-
cama na -ič, -ović, -evie. Pored -as postoji i Leskien § 424. ašibičar m »(biijka) aquilegia vulgáris« (Sla-
ašašīn, gen. -ina m (Dubrovnik, Poljički vonija, Šulek). Drugih potvrda nema ni iz
varijanta -iš u Ivaniš, nekada lično ime, danas ašča, gen. -e f (Kosmet) »aspra, jaspra
statut, Budinić) »razbojnik«. Pridjev: ašašinski. narodnog govora ni iz balkanskih jezika. Da-
očuvano u patronimiku Ivanisevic. (srebrn novac)«. Za vrijeme sultana Bajazita
Apstraktum na -stvo: ašašinstvo »razbojstvo, ničić je izvodi iz ar. 'ašyk-i bīčare »ljubavnik
1. Danas su veoma rašireni športaš od lupeštvo«. Od tal. assassino < ar. pl. 'haššašin, II kovale su se četiri ašce od jednog drama bez duše« i upoređuje s nazivom popina ka-
englesko-francuske riječi šport, i štrajkaš od sing. 'haššiaš »pušač hašiša«, izvedenica od srebra. U Bosni se upotrebljavaju složenice: pica. Bez daljih obavještenja etimologija ostaje
engleske riječi strike. opojne biljke hašiš (internacionalna riječ). Tako džepašče, gen. -età m od džep (v.) (Sarajevo) neutvrđena.
8. U rumunjskom jeziku je -aş veoma raz- se zvala sekta koja je počinjala ubojstva u opoj- = džep-ašluk m (Travnik) = dzepášluk (Mo-
granjen i tvori ne samo radne imenice kao Lit.: ARj l, 117.
nom stanju. Kod Marina Držića hassası m pl. star) za »Taschengeld«. U posljednja dva oblika
ucigaş »ubica« od ucig »ubiti«, ostaş »vojnik« »Wachkommandant«. pomiješala su se dva turcizma harçlık i ahçalik. ašićare, prilog »otvoreno, nesakrito« (Bosna,
od oaste »vojska«, nego i pridjeve kao codaş Vuk ima još kazukāšče, gen. -eta n = kazu- Kosmet). Turcizam perzijskoga podrijetla:
Lit.: ARj l, 117. 3, 580. REW3 4071a.
»repat« od coadă »rep«. Tu služi za izvođenje DEI 328. Lokotsch 839. Rešetar, ASPh 31, kàrina f »pristojba za pristajanje broda, Ufer- tur. aįik'are = perz. āskār. Nalazi se u istom
od glagola i imenica latinskoga podrijetla 478-479. Matzenauer, LP 7, 4. geld«; kazukàrina je naša izvedenica s pomoću značenju i obliku u arb. ashiqare (skadarski
(uccidere, hostis, cauda), ali i od posudenica sufiksa -arina (v. -ar), dok je osnova tursko ashiçare) i u bug. ašikeré, a u cincarskom jeziku
kao birtas »gostioničar« od njem. Wirt. Nalazi -ašce, deminutivni sufiks srednjega rada kazık »kolac« (u za tursko jery kao u koduna, bez početnoga a- şichiare. ARj 3, 32 ima oblik
se u imenima biljki i životinja, a ima i demi- udvojenog postanja, od -ьс > -(a)c (v.), -ъН v.). Postanje značenja je jasno. Brod se naime eškero (18. v., Zuzzeri, Rosa i dva leksikografa).
nutivno značenje kao u baetas »dječačić« od i od -će (v.) ili ud udvojenog -ьсе; a je nastalo veže o stup zabijen kao kolac u zemlju. Tur- Odnos između eškero i ašićare nije jasan.
băet, băiat »dječak«, ciocănaş od ciocan »mala od mekog ili tvrdog poluvokala ь/6. Postoji cizam ašča nastao je od turskoga pridjeva ák
čašica«. U arbanaskom jeziku imamo mengash samo u hrvatskosrpskom jeziku, gdje udvojeni »bijel« (upor. Akhisar za Prusac u Bosni, upravo Lit. Skok, Slávia 15, 182., br. 31. Mladenov
»ljevak« od menge < lat. manica »rukav«, od 13. GM 19. Elezović l, 24. Pascu 2, 165.
deminutivni sufiksi ni j esu rijetki, upór. kaj- »bijeli grad«, i deminutivnog turskog sufiksa
čega je mëngjër »lijevi«. kavski -Heki -îcăk, gen. -íčka (ŽK: pipčīcāk -će, upor. Deny § 517). Denominacija je prema ašik = hasik (Vuk) = jašik (učiniti na dje-
9. Madžarsko -aš nalazi se najprije u po- od pîpăc »nožić«, petešićak od petêh »pijetao«), tome ista kao u aspra į jaspra od gr. άσπρος vojku) m »dragi« u vezi s refleksivnim glagolima
sudenicama gdje je i osnova posuđena, kao u -čac (ŽK: jūnčac od junac, klasunčac od »bijel«. Naša suglasnička grupa razvila se iz ~ se učiniti, r~j se metnuti na koju, za kojom »za-
nazivu jela paprikaš, zatim u paj daš m i paj- klasūnač). Primjeri: u sunāšce (< зіъпьсъсе) turskoga akçe jednako kao u basca od bagce ljubiti se«, također s turskim sufiksom -čija
dašica f »suputnik« (v.), orijaš (v.). Madžarska potječe od udvojenoga -će: sunce (< $1ъпьсе) (v.).
l-džija (v.): ašikčija = ašigdžija m (Vuk)
posudenica kõu! (ŽK) bila je preinačena u (v.). Iz ovoga primjera apstrahiran je i dodan Lit.: ARj 4, 924. Elezović 2, 472. Skok, »amator«, odatle pridjev ašikov u toponimu
kočijaš prema kočija (v.). u sitašce od sžio. Ovdje se može kazati i razlog Slávia 15, 345.
Ašikova Mehana u Vračarskom srezu, i ap-
10. U primjerima navedenim u t. 6 za- tome postupku. Sam deminutivni sufiks -će aščija, gen. -e m (Vuk) = akcija (nar. pj., straktum ašikluk m (Reljković) »amores« i
cijelo je slavenskoga postanja, kako se vidi nalazi se u síce (ŽK), gdje je iz grupe te nastalo Crna Gora) = akcija (Kosmet) »kuhač, kuhar, denominal ašikovati »ljubiti« = jašikovati
iz varijante -os u Vidoš od Vidomir, u češkom po pravilu c. Da se to ne dogodi, tj. da se bolje čovjek koji drži radnju, u kojoj se kuhaju i (17. v.): ne boluje, veće ašikuje. Također u
70 -ašnjī, -ošnjī, -išnjī, -ušnjī, -šnjī -ašnjī, .-ošnjī, -išnjī, -ušnjī, -šnjī 71
ašik

vezi s turskim imperativom za 3. lice: aşkol- (metafora) »spada argentina«, od lat. demi- u bugarskom i ruskom jeziku. Primjeri : 1) pored deminutiva na -ica perlica »Waldmeister,
sun (Kosmet) = ašikõsum = ačkōsum (Bosna), nutiva asciala s aglutiniranim članom i meta- pridjevi od priloga na -as: jesenašnji od je- asperula odorata«.
uzvik u značenju »bravo, na zdravlje«. Glede tezom palataliteta ś — U > s — 1 > j. senas, večerašnji od večeras, današnji od danas, Lit.: Pleteršnik 2, 24. DEI 325.
n > m upor. burjum (v.). Ovaj turcizam arap- Lit.: ARj 8, 889. Fancev, Djela JAZU noćašnji od noćas; 2) od priloga na -oi: ju-
skoga podrijetla i istog značenja ('ašyK) nalazi 31, 171. Macan, ZbNŽ 29, l, 214. Skok, trošnji od jutros, Ijetošnjl od ljetos; 3) od
se i u ostalim balkanskim jezicima (bug. ašik Term. 52. 155. REW3 696. FEW 152. DEI priloga na -us : zimušnji od zimus. U sva ta -aština je rijedak složen hrvatskosrpski
»ljubavnik, pjevač ljubavnih pjesama« i uzvik 316. tri slučaja dočetno -s potječe od pokazne sufiks za pravljenje apstrakta od pridjeva i
alkolsün; u arb. ashk pored ashik = s umetnu- zamjenice saj (v.). Kako su ovo svevremenski imenice. Ne nalazi se u ovom obliku u drugim
ašlama f (općenito u Bosni i Hercegovini) slavenskim jezicima (ali upor. hrv.-kajk. i slov.
tim r arshik »ljubavnik«, arshìqi f, arshikl'ek prilozi, nije čudo što su se odavde apstrahirali
= aršlama f (Vuk, Pančić, Petranović) = siromaščina). Nastao je najprije u pridjevu
(gegički) »ljubakanje«, ashikoj »ljubim, ljuba- sufiksi -ašnji, -ošnji i dodali na vremenske
aršlama- (Kosmet) = r šlama (Vuk, Šumadija) izvedenom s pomoću sufiksa -bski (v.) od
kam«). Glede arš- : as- upor, niže ašlama, priloge koji se svršuju na -a, -o, -e, dva puta
= arašlama (Vuk, narodna pjesma) = orašlama siromah: siromašk(i), koji je poimeničen s
ašov. Iz oblasti je ljubavnog govora kao i već u starocrkvenoslavenskom jeziku dapače
(nema ni ARj, ni BI) = aršlamija (Šulek) pomoću sufiksa za apstrakta -ina (v.): sirò-
sevdah (v.) i sevdalinke (v.). Turski jery može i na priloge na -a koji nijesu vremenski, nego
»crna trešnja duguljastog Iika3 plavica« (Vuk, maština. Upor. gospoština (gospošćina ŽK) od
ispasti. Pored značenja »ljubavnik« itd. postoji mjesni (lokalni). Primjeri: pridjevi od priloga
Pančić), »oplemenjeno kalemljeno voće kao gospodski. Od ovih izvedenica prenesen je
u Kosmem asık, -a, pl. asid u značenju »piljak, na -a: ondašnji od onda, sadašnji od sada,
trešnje, višnje« (Kosmet), »rana trešnja, ranica, na uboština od ubog ili uboški, na reveitina od
jagnjeća čašična kost kojom se djeca igraju«, jučerašnji od jučer(a), nekadašnji pored neg-
crna, lika duguljastog, plavica« (Vuk, Šuma- revan »siromašan«, koji pridjev nije štokavska
u istom značenju i u balkanskim, jezicima, dašnji od nekada, sjutrašnji od sjutra (ŽK
dija). U narodnom govoru potvrđeni su likovi riječ, u Crnoj Gori na neimaština od ne imati,
bugarskom, rumunjskom i arbanaskom (ovdje sutra), tadašnji od tada, vazdašnji od vazda.
ašlama = aršlama = ruama; r za ar je kao koja je riječ danas ušla u književni jezik, i na
i s umetnutim r ashik = arshik, upor. Capidan, Odavde je sufiks -Šnjī prenesen na vremenske
Rbanija (v) i rmija (v.). Ašlama .je oblik koji koncu na budalaština od budala (v. -ština).
Le jeu aux osselets chez les Roumains, les Slaves priloga na -o, -e: davnašnji od davno, jer
se potpuno poklapa s turskim apokopativnim
et les Albanais, REB 1, 311-231. Razvitak postoji i od davna, prijašnji pored predašnji Lit.: Leskien § 497. Măreţii 306., § 355
infinitivom aşlama »kalemljenje, oplemenji-
značenja nije objašnjen iako se bez sumnje od prije = pređe, maloprešnji od malo pre, 1. Pleteršnik l, 69. 2, 480.
vanje« od aş(ı)lamak »pricjepljivati, navrta-
radi o istoj riječi. Zacijelo ide ovamo i varijanta prvašnji od prvo, s prva, skorašnji od skoro,
vati, kalemiti«. Sam glagol nalazi se u bug. onomadašnji od onomadne. Očuvao se samogla-
a > e u ešak, gen. eška m (Vuk, nar. pj.) ašladisvam, -disam »vakciniram, prisađujem«,
»ekstaza«. U prilogu eškile (Vuk, Sentandrija) snik mjesnog priloga -o u tamošnji, ovako već -(a)ť je onomatopejski imenički sufiks
odatle ašlama. Prema tome je apstraktum po- u starocrkvenoslavenskom tamošbnb, od koji se nalazi i u drugim slavenskim jezicima.
= heškile (Rapić) = (jedanput i) eškilj (18. stao konkrétum, r je umetnuto u našem jeziku tamo, ali je izmijenjen u ovdašnji od ovdje, Iz imeničkih je izvedenica prenesen i u deno-
v.), gdje je arapska riječ vezana s turskom kao u aršov pored ašov (v.) i u arb. arshik jer postoji ovda, a očuvao se u domašnji od nimalne glagole onomatopejskog značenja;
postpozicijom -ile koja odgovara našem pri- pored ashik. Razlog za umetanje je nepoznat. doma, također stcslav. domašbnjb i rus. a je nastalo iz debelog poluglasa i nepostojano
jedlogu s = sa = su. Značenje je priloga »zdra- Umetnuto je još a > o u arašlama kao gore domašnij. je, ali ako je u onomatopejskoj osnovi samo-
vo, podobro«. Taj prilog dokazuje da se radi u oroslan (v.) za arslan. Dodatak -ija mjesto glasnik a ili e, onda mjesto ъ stoji oje i u su-
o istoj riječi. Prijelaz a > e nije objašnjen. -a ide po svoj prilici na račun Šulekov. Lit.: Măreţie 315., § 362 g. 325., § 370 c.
Leskien §§ 540-41. Vandrák \, 537., § 490. fiksu. U ovim se izvedenicama opaža ono što
Korsch, ASPh 9, 677 misli da se radi možda
ne o arapskoj nego o talijanskoj riječi escire Lit.: ARj l, 101. 113. 118. BI 2, 356. 491. Lohmann, ZSPh 10, 352 i si. ARj 8. se u turskoj i madžarskoj gramatici zove samo-
Elezović l, 20. Mladenov 12. 953. 9, 482. glasna harmonija u sufiksima (tipovi plurali
> uscire < lat. exire, što ne može biti jer od
begler prema ağalar u turskoj, a embernek
tog glagola nema imenice. -ašnjī, -ošnjī, -išnjī, -ušnjī, -šnjī, složeni ašov, gen. asova m (Vuk, Vojvodina, prema lónak u madžarskoj gramatici). Primjeri
Lit.: ARj l, 117-8. 3, 32. 596. 4,487. Skok, pridjevski sufiksi određena oblika. Služe za također Slavonija) = áršov, gen. áriová (Vuk) za nepostojano a: dfhat, gen. dfhta, odatle
Slávia 15, 182. Elezović l, 24. 2, 496. Isti, tvorenje pridjeva od priloga, većinom vremen- »gvozdena lopata« (17. v.). Madžarska posude- denominal drhtati; bâhat, gen. bahta. Posljednja
JF 14, 216-7. GM 19. skog značenja, koji se svršuju na -as, -os, -a, nica ásó istog značenja (a. 1317, 1409. asów), imenica prešla je u pridjevsku kategoriju pod
-o, -e. Kod nekih ovako izvedenih pridjeva koja kod nas ima samo provincijski karakter uplivom pridjeva na -at (v.); tada je bahat
aška f (Psalt. dubr., 16. v.: sikirom i aškom opaža se osciliranje između -crnji i -ašnji, (upor. àrnjevi), nalazi se još u rumunjskom promijenio i značenje (v.). Jednom je α postalo
razvrgoše njega — Ps. 73, 6 In securi et ascia tako u svagdanji pored svagdašnji, jučerašnji (K)arįeu i u ukrajinskom aršiiv u istom dugo prema -ör (v. niže): šapat, gen. šapata
dejecerunt eum) = (j}aška (Cavtat, Mljet) prema čeranji u narječju (ŽK). Varijante značenju i s umetnutim r, glede čega upor. uz šapat, gen. šapta (<$ьръіъ prema šbpbtati),
»keser kojim se dubu drva kad se pravi bačva, -išnji, -šnji nalaze se u izvedenicama od ime- aršlama (v.). ali u denominalu očuvalo se prvobitno nepo-
šesula, oruđe za tesanje«. Od lat. ascia = nica: godišt(e~) + -ъпі, uskrs + -ьпі. U ova dva stojano a : šaptati. Primjeri za samoglasno o
ascea. Važno sa romanističkog gledišta zbog Lit. ARj l, 118. 'Gombocz-Melich 150—1.
primjera nj je mogao nastati iz asimilacije u osnovi: sôpot, grohot, gldmōt, topot. Jednom
očuvane suglasničke grupe se pored e l i τι -šni > -šnji. Pored uskršnji govori se i uskrsni. je ovakva izvedenica izgubila onomatopejsko
hi j atu, upor. Sisak < Siscia, or kulić < urce- Prema tome ovdje je Snj analogickí preneseno ašprin m (Smokvica, Korčula: У f ga je značenje i postala termin za pijevca: kokot,
olus. U augmentativnoj izvedenici na -one > iz godišnji i iz ostalih pridjeva vremenskoga pòpunice po ašprínu) »podmořsko produženje riječ koja može biti i prezime i patronimik
-un, odatle je grupa sci prešla u š: lašun m značenja. U ostalim je pridjevima nj nastalo mrkente od obale daleko najviše 12-15 m« {Kokot i Kokotovic). Jednom je čak ušao u
(Šibenski otoci, Šibenik) »mašklin, kramp« < iz -ъп + -lo. U starocrkvenoslavenskom još (opozicija: kulf < κόλπος). Potječe po svoj izvedenice od pridjeva: život i u izvedenice
< asciane, s aglutiniranim članom. Odatle je postojao neodređeni oblik ovih pridjeva prilici iz nekog starodalmatskog oblika koji odatle životan i životinja. Primjeri za samo-
denominal na -iti: olašumti, -im pf. »ukrasti tamošbnjb, аотаЛъщъ, čerašbnjb. Suglasnik í odgovara log. asprile < asprigine »rauher glasnik e u osnovi: klepet, koje dolazi i u
malu stvar« (Riječka nahija, Crna Gora). razvio se u ovom slučaju iz s na osnovu zakona Boden«, izvedenica na -igo, gen. -iginis kao prijevoju klopot, odatle klopotac, gen. klopoca
Upor. sic. asciuni, kal. sciuni < fr. aisson. asimilacije prema nj. Taj suglasnik nalazi se caligo, robigo od lat. pridjeva asper. Upor. (= klepetăc ŽK), zveket, odatle zvêk i zvečati;
Ovamo ide možda ime morske ribe lasuja ne samo u starocrkvenoslavenskom nego i tal. botanički naziv aspraggine f i slov. pirla tr'eset izgubio je onomatopejsko značenje i
72 at5 at6 73 atâ'
6
postao termin za njem. Torf. Ovaj sufiks govore naši ljudi. S pomoću -bko poimeničeni at (Vuk), plural at(ov)i (lS.v.) = at (Kos- kno«. Raširenje sa latinskim pridjevskim su-
ušao je i u rumunjski jezik. Nije identičan sa su kusátak, težatak, žer atak, a s pomoću -bka met), plural prema turskoj deklinaciji atlar fiksom -īcius u poimeničenjima m. i ž. r. preko
pridjevskim sufiksom -at (v. niže). krupatka, suhatka, zubatka, zukatka »nekakav i atlâri, gen. -a (u narodnoj pjesmi, Banje) = mlet. gubitka г > d u međuvokalskom polo-
sud, ali se ne zna, šta je osnova«. Veoma jasna hăt (Slavonija, Reljković) »equus arabs, 'ja- žaju dalo je -ajic, -ajica koji izgledaju kao
Lit : Maretit 265. Leskien § 473. Vandrák je izvedenica ušatka od uho, znači »neka ptica«. haći ili ustrojen konj, pastuh (Dubrovnik)«. naši sufiksi. Dolaze najprije sa romanskim
\, § 553. U ŽK je to »kabao za vodu sa dvije ručke koje Ženski se rod pravi s pomoću našega složenog osnovama: fuškajica (v.), mlakajica (v.), pa-
strše kao dva uha«. Sufiks -ica dolazi u ovoj sufiksa -kinja (v.) < -ka + -ynji: ătkinja šajic(a), rebatàjic (v.), trešajica, u Dubrovniku
-at2, -ata, -ato, pridjevski je sufiks iz pra- funkciji samo u toponimiji: Rogatica (Bo- (Crna Gora) = hâtkinja (Srbija, Milićević) skala levajica (v.), od naših samo peljajica
slavenskog i indoevropskog doba, i danas još sna) i Rasohatica (Dalmacija). Jednom se »arapska kobila, sinonim za bedevija (v.)«. Od (Istra) f (od peljati »voziti«) »povez, za koji
živ i produktivan. Po značenju odgovara pojavljuje sufiks -at poimeničen u izvedenici at je izvedenica àtlija = häilija m »konjanik«, drže malu djecu, kad ih uče hodati«, plazà-
latinskim pridjevskim sufiksima -atus i -osus. u kojoj se ne osjeća osnova. To je u svat < dobivena s pomoću turskog sufiksa -li. Pridjev jica f (Vuk, Kostajnica) »točilo, tj. mjesto,
Da je veoma star, to se vidi i iz pridjeva bo- svojat, upravo »čovjek koji pripada svojima glasi ătskt (Vuk). Turska je složenica ătmej- gdje se drva otiskuju niz brda, riza«. Raširenje
gat koji je izveden od iste osnove od koje i ili je snabdjeven njihovim izborom, pozi- dan m (Vuk) »konjsko trkalište«. Postoje još istog sufiksa na lat. -or, gen. -oris služi za
bog (v.), ali iz vremena dok je ta riječ značila vom«. Odatle apstraktum svadba (v.). Upada turske složenice krat (v.) i dorat (v.), ali se tvorenje radnih imenica u svim romanskim
i »zemaljska dobra, robu (upor. češ. zboží u oči neslaganje u akcentu između pas < one ne osjećaju u našem jeziku kao složenice jezicima. Kod nas dolazi u domaćim osnovama
»roba« i naš pridjev ubog »siromašan«, upravo pojas i svat < svojat. pa se od dorat pravi hipokoristik doro. Tur- u dva vida lat. -ator pored -àtur i mlet. -ador:
»koji nema zemaljskih dobara (v.)«. Nalazi cizam osmanlijskog podrijetla (at, istog zna- čaratur, gen. -ura m (Rapić) »koji čara«, gnja-
Lit.: Măreţii 315. 318. 319. Leskien § 524.
se i u litavskom -otas. Prema Brugmannu na- Vandrák l, 593., § 564. čenja, odatle atlı), nalazi se u bugarskom, vator (općenito u govoru inteligencije) »koji
stao je u ie. doba na taj način što je opći ie. arbanaskom (at) i rumunjskom jeziku (hať), gnjavi, čini gnjavažu«, kasator (Lika) »bla-
pridjevski sufiks -to došao na instrumentalne svagdje u istom značenju. gajnik, koji isplaćuje radnike u Slavoniji«,
-at3, gen. -ata, imenički sufiks za tvorbu
osnove na -a i -o. Odatle mu veza s imeni- Lit.: ARj l, 119. 120. 121. 3, 582. 583. pivator m (Stulić) prema f na -ica pivatorica
imeničkih apstrakta u značenju časti, polo-
cama na α i značenje. Izražava općenito snab- Elezović l, 20. SEW l, 33. GM 20. »popilica«, pizmator (Vuk, Crna Gora, Ri-
žaja, ureda, latinskoga podrijetla, od -ãtus.
djevenost onim što znači osnova, dakle isto ječka nahija) pored pizmator »koji čini pizmu,
Nalazi se najprije u učenim izvedenicama -âta1, latinski sufiks za apstrakta, upravo
što i latinski pridjevski sufiks -ātus. Prema omrazu među ljudima«, također przmatar (sta-
gdje je u najviše slučajeva oboje, osnovna riječ poimeničeni sufiks part. perf. pas. u ž.r. ko-
tome je to jedan od rijetkih slučajeva slaven- rija književnost) < ngr. πεισματάρης, skà-
i izvedenica, posuđeno: rektor — rektorat, lektivnog značenja. Dolazi u dva vida, st-
ske i latinske zajednice u tvorbi riječi. Du- čatūr (Vuk, Dubrovnik) »skakavica, šteka-
dekan — dekanat, lektor — lektorat; novicijat, dalm. -ata = mlet. -ada. U jadranskoj zoni
ljinu α pokazuje samo onda ako je poimeni- vica«, od prezentske osnove skač-em + -atur
klerik — klerikal, biskup (upravo episkop} oba vida nastavljaju se i na domaće osnove,
čen i prešao u deklināciju i: svojat, gen. -i, (prevedenica od saljàtur, gen. -ura »ključa-
— episkopat, maršal — maršalai, deputat, ar- glagolske i imeničke: kucala f (šaljiva riječ
izvedenica od svoj. Tu naime nije postojao nica«, v.), sumator (ŽK) mjesto knji-
hiđakon — arhidakònãt. U toponimiji za za djecu, Dubrovnik: novci se dobivaju na
femininum i neutrum, gdje je kratko a po ževnoga šumar, gen. -ara. Od mlet. -adar
oznaku zemlje: Banat, gen. -ata; Temešvarski kucati »skucanjem, skucajući«), madinata (Во-
zakonu. U tvorbama s ovim sufiksom imamo samo prknjadōra f (Ston) »pogrdno ime prož-
bănat. Odatle etnikum Banaćanin, pridjev gišić, Dubrovnik, Makarska) »maslinik«, po-
da razlikujemo tri slučaja. U prvom slučaju drljivoj ženi«. Raširenjem -ura dobiva se lat.
banatski. Odatle je apstrahiran sufiks -at i Ijata (Kanavelić), upor. Pòljatnica (bara u
on tvori pridjeve od imenica. Služi dakle -atura > mlet. -adura (d može ispasti) za
dodan na našu posuđenu osnovu: beg —
u morfološkoj funkciji: bradat, brkat, glavat, Bosanskoj Krajini), pokrivala f (Dubašnica, glagolske apstrakte, raširenu svim romanskim
begov — begovāt (Bosna) »ustanova bosan-
granat, kljunat, krilat, krošnjat, mèsat, okat, Krk) »košarica sa pokrovcem«. Ovamo ide jezicima. Kod nas dolazi najprije u posuđe-
skoga plemstva iz turskog doba«. Kušata (mjesto gdje izvire rijeka Jabučica,
plećat, rèpat, rògat, ùsnat, vlàsat, zubat. U nicama sa romanskim glagolskim osnovama,
drugom slučaju daje jaču izražajnu sadržinu okrug krajinski, Srbija) gdje je sufiks -ata zatim u dvije izvedenice od domaćih osnova:
bivšem pridjevu kosmb koji se očuvao u to- -at-4, glagolski infiks, koji dolazi ispred rumunjskog podrijetla (-aia). Mletački ob- od mel = mîl(o) (v.) »pijesak« meladûra f
ponimu Kosmaj. Tako nastade kosrnat. U tre- -a-ti (v.), da bi se onomatopeizirala i derni- lik nešto je rašireniji: maslmada (Boka, Za- (Smokvica, Korčula) »fini pijesak na morskom
ćem dobiva preda se suglasnička pojačanja nutivirala radnja što je izrazuje osnova. Sa- darski kraj, Ulcinj, Prčanj), poljada f (Ka- dnu« = miladura (Pavlinović, Poljica) »1° si-
j, lj i n koja potječu od pridjevskih sufiksa moglas varira sa -e-, --u-, -et- (v.). Od lòm-iti šić) »polje, poljana« (upor. raširenje na -ija ćušni pijesak na dnu mora, što se na pogled
-10, -ьпъ. Tako nastaju pridjevski kongluti- (v.) stvara se onomatopeja i deminutiv lo- poljadija »isto«, Mikalja, puškada f »hitac modri, 2° plitko more ųz obalu« = (preko mlet.
nati -jat, -ljat, -nat. -jat nalazimo u domiš- màtati, lamačem, -tām, od svòjiti svojatati, iz puške«, sikirâda »udarac sjekirom« i stenâda -aura > -ura) milüra (Hvar) »plitko more«.
ljat od domisliti se, umiljat od umiliţi se, š'iljat -tām (nema Vuk, ali se govori); od šakati »udarac kamenom« (prevedenica od tal. sas- Kod Vetranića milina »plitko mjesto u vodi,
od (za)šiljiti. Od posljednjeg je po svoj pri- je (v.) sakatatı, -tam. Češći je u varianti na -et. sata, zadnje tri potvrde sa Raba). Nalazi se pličina«. U plavadurica f (Vrbnik, Krk, Istra)
lici apstrahiran -ljat u oštrljat od oštar. To je Lit.: Măreţii 345. Grickat, JF 21, 71. i u Goriškom, Krasu, slov. cebáda »Fusstritt« »plavenka, plavenčica, coccinella septempunc-
jedini primjer za -ljat. Dosta raširen je -nat: pored cèbec = cebljaj od c.èbnotij-bniti, ce- tata« -adura zamjenjuje domaći sufiks -enka.
brsnat, čvôrnat, gôrnat, lisnat, pernat, rêsnat, at5 m »1° djelo, djela apostolska, 2° čin u bâti »Fusstritt geben«; upor. mlet. zampada
Lit.: ARj l, 716. 893. 5, 830. 6, 179. 498.
tfsnat, vlăsnat, pored kojih postoje i pridjevi drami« = ato m (Kašić), kao crkveni i dram- »Schlag mit der Pfote«; rezada = r zâda = 665. 702. 7, 63. 9, 630. 768. 905. 908. 924.
izvedeni s pomoću -ьп od imenica, kao čvorni, ski termin danas zamijenjen općenito preve- rzadec, gen.-deca (Podkrnci) »suržica«. U pa- 1, 15. 32. 557. 633. 635. 12, 231. Kušar,
trsnl, lisni, Perna u toponimima, upor. Resan denicom čin; 1509. (Senj) također juridički prada f (Pollice, Dalmacija) mletački je su- Rad 118, 26. Zore, Tud. 19. Pleteršnik l, 75.
u Makedoniji. Pridjevi na -at mogu biti poi- termin : at ali kveštion. Od tal. atto < lat. fiks zamijenio naš -at f u paprat = paprad 2, 424. 447. Miklošič 27. 301. 417. Maretić,
naeničeni s pomoću imeničkih sufiksa -ьс (v.), actus m od agere, danas često prema njem. f, gen. -i. V. još oželanda. Latinski se sufiks Savj. 2.
-бќо, -bka (v.), -ica: zubatac, gen. zubaca, ili tal. akt, pl. u akta (ad acta). -atus raširuje sa lat. -inus. Ovamo ide kastr'a- ataa, gen. -a m (Kosmet) »šteta«, upotreb-
prijevod vrlo uspio i vrlo raširen u Dalmaciji Lit.: ARj l, 121. Maźuranić 10. REWS dina (v.) i od domaćih osnova mrkadina f ljava se kao dopuna glagolu biti. Nije potvr-
za ribu zvanu tal. dentale, koju riječ također 117. (Dalmacija, Pavlinović) »mrko, prono su- đeno u drugim našim krajevima koji imaju
sta2 74 atorzijo2 Stula 75 -av2, -ava, -avo

turdzama. Odatle izvedenica dobivena s po- ne samo pred ću nego i inače pred suglasni- atuía f (Vuk) »Gesims«. Tačnije znači mrijeti, u prijeglasu mrtav, mrtva. Poimeni-
moću turskoga -li: átallja m uz imenicu čo- cima, tako da tu postoji krácen infinitiv (rum. u Kosmetu »greda koja se uzida u zid, od čuje se sa -ьс: mrtvac. Inače pridjevski sufiks
vek, sinonim baksuz (v.). Turcizam arapskoga infinitivul prescurtat) bez -ti kao u romanskim ćerpiča ili kamena pa se samo s jedne strane -v dolazi na samoglasničke nežive osnove u
podrijetla (hata »pogreška«, turski hatali »fa- jezicima (u furlanskom i rumunjskom) što vidi«. U Bosni je (Livno) također atuía u kriv, prav, zdrav, zîv, u određenom obliku
talan«), nalazi se još u bug. hatá »greška, po- postoje infinitivi bez lat. -re. -ati može se značenju »greda i ograda na divanani«. U ob- u lījevī, pfvī, u pridjevima za boje plav, siv.
gibelj«, ngr. χατας »nezgoda«, cine. hătae uporedivati sa lat. -a-re, od kojega drugi ele- liku hate'le = hatule f nalazi se i u arbanskom Raširen je pridjevskim sufiksom -en (v.) u
f »greška., nesretan slučaj«. Isto tako i izve- menat sadrži nastavak s za apstrakta (tip: jeziku i znači »podloga za crijep od krova, trezven, upor. trizăn (ŽK) i rum. treaz. U
denice búg. hatalíja »pogibeljan (se. čovjek)«, tempus, temporis, hrv.-srp. kolesa). Glagolska prostor između krova i kućnog zida«. Vuk je poimeničenom obliku očuvan je u sva tri
čine. hatali »fatalan«. osnova, na koju dolazi -α-ti, može biti ime- zabilježio u Crnoj Gori àftulja f »greda kra- roda. -v dolazi redovno na samoglasničke os-
nička ili pridjevna, jednostavna ili izvedena jem iznutra na kojoj druge grede stoje«. Teh- nove, većinom nežive u današnjem jeziku, u
Lit. Elezović 2, 495. Pascu 2, 142.
ili sintagma, domaća ili posuđena, jednoslož- nički turcizam iz oblasti građevinarstva, kao maskulinu od živih osnova: gnjev od gnjiti,
Atànacko (ek < skj m (Vuk) = Atànasko na, dvosložna ili višesložna, može postojati kat (v.), boj (v.), japija (v.) itd. Tur. hatel stav od stati, od neživih div. -v je nastao u
(Npvaković, Vuk). Pridjev Atanackov, poi- u današnjem jeziku, a može da je i nema više. »planche qu'on met à intervalle dans un mur«. imenicama muškoga roda često pod uplivom
meničen u prezimenu Atanacković (cincar- Otkriti se može u tom slučaju s pomoću lingvi- U crnogorskom obliku nastala je metateza imperfektivnih glagola na -va-ti: pjev, napjev
skog podrijetla). Hipokoristik Aţa. Inie grč- stičkog upoređenja. Primjeri: djelati od dj'elo, *ahtula > aftulja. Inače se ne može objasniti/. od pjevati, priziv, proziv od pro-, prizivati,
kog podrijetla, upor. άθανάσιος »besmrtan«. igrati od igra, ravnati od ravan, pravdati upliv prema plivati, zaliv prema zalivati.
Lit.: ARj \, 34, 121. Elezović l, 22. GM
Lit.: ARj l, 119. Jireček, Romanen 2, 23, od pravda, večerati od večera, klevetati od 149. U ovom slučaju bilo bi bolje govoriti o post-
65. 3, 4. Nules l, 74. 469. 487. 488. 150. kleveta, sedlati od sedlo, računati od račun, verbalima od navedenih glagola negoli o su-
kušati od gotskoga kausjan (fr. choisir), cop- audttūr, gen. -ura щ (16. i 17.v., Budinić, fiksu -v. U femininumu od neživih osnova
Atena f (prema starogrčkom izgovoru, na
rati (ŽK) od njem. zaubern, diverťíškati (Du- Kašić) »sudac« = avditor, gen. -óra (Vuk, dolazi u glava, krava, djeva, njiva, sliva (ŽK) =
zapadu) = Alina (prema novogrčkom izgo-
brovnik) od tal. divertire prema starinskom Vinkovci) s pridjevima avditorov, avditorskī = šljiva, udova, a od živih u pljeva od píjeti
voru, na istoku). Pridjev atenski = àttnskï.
prezentu divertisco ita., pitati i pitati, gdje su alvitōr (Lika, zamjena grupe vd > lv) = al- (ikavski pliti). U neutrumu od neživih osnova
Od gr. pl. Αθήναι > tal. Atene, fr. Athènes.
se stare imeničke osnove izgubile. Taj sufiks vator (Lika) pridjev alvatorsko pero, — (me- u crijevo, drljevo pored drvo u prijeglasu, a
Nema narodskog oblika kao za Rîm, gen.
služi prema tome u denominalnoj funkciji i tateza) avlitōr (Kordun, Primišlje) = avitôr od živih u pivo (ŽK piva f) od piti.
Rima < lat. Roma (v.). U Alejksandridi je
značenje mu je faktitivno, tj. izvođenje onoga (ŽK). Od lat. auditor, od audire. Riječ je po- Lit.: Vandrák l, 517-519.
zabilježen oblik Afina (prema stcslav. / za θ),
grad afinski. što kaže osnova. Isti taj nastavak služi i kod stala narodska posredstvom sudske vlasti u
deminutivnih glagola kao što su dahtali od bivšoj Vojnoj krajini preko njemačke grani- -av2, -ava, -avo je pridjevski živ i produkti-
Lit.: ARj l, 34. 119-20. dahat (v.), tapkati od iste osnove od koje i čarske uprave. van sufiks kategorije џ, koja je ie. (v. mrtav)
atento, pridjev i prilog (Perast) »pozoran«. topot (u prijevoju), glavinjati od glava, trčka- Lit.: ARj l, 121. 123. 4, 289. REWS 779. podrijetla. Sa samoglasom a u pridjevskoj
Od tal. attento, lat. part. perf. attentus od rati od trčati. Razlika postoji ipak velika iz- DEI 361. funkciji veoma je čest i nalazi se i u drugim
attendere (prefiks ad-) »uprijeti«. među infinitiva kao nomen actionis i onoga slavenskim jezicima. Taj samoglas iste je pri-
Lit.: Brajković 17. DEI 353. što se tvori s pomoću sufiksa -je dodanog na august m (16. i 18.v.) = (misée ~, 15.v., rode kao kod pridjevskog sufiksa -at (v.) i
sufiks -n: -anje, -enje. Ovaj posljednji sufiks prema lat.) = avgust (prema bizantinskom = imeničkog -ák (v.). Kao kod tih pripada ko-
ateš, indeklinabilni pridjev kao epitet za nema glagolske nego imeničku sintaksu, a novogrčkom) aogust = (sa disimilacijom au rijenu ili temi na -a, od tih je apstrahiran,
demiju u narodnoj pjesmi, »vatren«: Naveze -α-ti ima samo glagolsku sintaksu. Pored — u > a — u, prema tal.) agûst (Rab, Bo- tako da može doći ne samo na imeničke os-
se u ateš đemije (Vuk). Ovaj turcizam osman- toga -anje izražava glagolsku radnju kao či- žava, 13.v., Baraković, Bandulavić) = agûst nove, glagolske na -α-ti, nego i na osnove na
lijskoga podrijetla (âteş »vatra«) nije drugdje njenicu, a -α-ti glagolsku radnju kao proces. (Lastva) = àgost = agušt (17.v.) = agosto -o. Na imeničke i danas žive osnove na -a
potvrđen u narodnom govoru ni kod nas ni Lit.: Măreţii 343 — 348. Leskien §§ 760. (Kašić) = (sa protezom) jagust (bug.) = dolazi u balav od băla, bodljikav, dlakav,
na Balkanu. Vandrák l, 714-18, § 755. jegust (bug.) »kolovoz«. Također lično ime čupav, garav, grbav, gubav, hrapav, krastav,
Lit.: ARj l, 120. àtibur m (Vuk) »koža crne ovce što se prema lat.: Àvgust = August, sa deminutiv- Ijuskav, pjegav, smolav, žilav. Isto tako na
meće na sedlo kad se jaše«. Nije naznačeno nim sufiksom Avgustin, odatle prezime na imperfektivne glagolske i danas žive osnove
-a-ti je sveslavenski složeni sufiks, živ i
gdje se govori. Izvor je madžarska složenica složen sufiks -ьс + -ič > -čii Augustinčić, na -a-: bekav, brbljav od brbljati, klizav,
produktivan još i danas. Sadrži dva elementa,
hátibõr, upravo »koža sa leđa« od hát »leđa« sa pomenutom disimilacijom Agòstin = Agùs- lăjav, mucav, têpav. Odatle se prenosi na
samoglasnik α koji karakterizira glagolsku os-
novu sa gledišta vida. Izražava naime imper- i bor »koža«. tin = Aguštin, prezime Agustinovič, s afere- imperfektivne glagolske osnove na -i: ški-
fektivni vid. Drugi je elemenat ie. sufiks -t zom Guslika i s njemačkim deminutivnim Ijav od škiljili, žmlrav od žmiriti, kao što se
Lit.: ARj l, 120. prenosi na imeničke osnove na -o: čvorav
po deklinaciji i, isti koji se nalazi npr. u ri- sufiksom Gusti (hrv. gradovi). Od kllat. au-
atorzijo1 (Kućište), prilog »utaman«. Pri- gustus > vlat. agustus, mjesec nazvan u čast o'd čvor, na osnovu -í: krvav od krv-i. Dolazi
/eči vlast, -i od vladati. Izražava dakle gla-
mjeri: Nemo' da to pođe >**. Od tal. a ritroso Oktavijana Augusta mjesto sextilis. Odatle i u i na tuđe osnove: kilav od kila. Znači, kao
golsku radnju kao takovu, u apstraktnom
< lat. ad retrōrsum < retro versus (od vertere). ličnim imenima, gr.-bizant. Αύγουστος. i -at, snabdjevenost onim svojstvom koje je
smislu (nomen actionis). Infinitiv je prema
Lit.: REW3 7272. Lit.: ARj l, 36. 94. 123. Cronia, ID 6. sadržano u imeničkoj ili glagolskoj osnovi. U
tome okamenjen slavenski padež, vjerojatno
Kušar, Rad 118, 23. Románsky 91.92. Vasmer, današnjem jeziku nije se kadikad očuvala
lokativ deklinaci je i. Bez toga -»' dolazi u na- atorzijo2 (Božava), prilog »α zonzo (andare),
GL 48. živa osnova sama za se, tako u šepav (upor.
rječjima i u našem futuru, složenom sa ću skitati se, tumarati«. Od mlet. andar a torzió šepati) i u lukav (nije više u svijesti da je to
(v. htjeti'). Ali to je upravo supin. U sandhiju »isto« < lat. ad *torquidus (pridjev na -idus -(а)у!, -va, -vo, sveslavenski pridjevski izvedenica od luk). Budući da mu je opće
gubi se i ovo í, tj. asimilira se idućem su- od torquere'}. sufiks ie. podrijetla očuvan u jedinom pridjevu značenje snabdjevenost nekim svojstvom (fr.
glasniku. U dalmatinskim narječjima gubi se Lit.: Cronia, ID 6, 105. REW3 8800. od osnove na suglasnik, još žive u jeziku: -é, -eux}, dolazi i na turske posuđene pridjeve,
-av*, -ava, -avo 76 -avac 77 avet

koji znače tjelesne mane, tako kior glasi kod prenesena i na neslavenske osnove u Mò- Najpoznatiji je primjer štokavski prodavač (Vuk) od -ēvati u čakavskom i kajkavskom narječju
nas ćorav, u arbanskom jeziku samo qorr i u ràva < Margus, Nišava < Naïssus. -ava se od prodavati, čemu odgovara kajkavsko pre- mjesto -ivatiu štokavskom narječju: kaževat(f)
rumunjskom chior u istom značenju; isto raširuje s pomoću -iça (v.), -ina (v.). Tim se zime Predavec od predavati se. U kajkavskom — kazujem (ŽK). Sufiksi -avati, -ivati slu-
tako ćelav od tur. kel i šašav od tur. şaş. Upór. sufiksima upravo poimeničuje prvobitni prid- i čakavskom govoru je odatle apstrahiran že obično u deverbalnoj funkciji. Primjeri:
složena prezimena ćor-Spasoje, ćor-Lukić. jevski sufiks -av, kako će se niže vidjeti. Sa -avac, koji može doći i na glagolske osnove umnožiti — umnažati — umnožavati, podr-
Posudiše ga i Rumunji gârbov »grbav« gdje -ica imamo od glagolskih osnova: migavica bez imperfektivnoga -a, ali uvijek imperfek- žati — podržavati, kazati — kazivati, udru-
je a izmijenjeno u o zbog prethodnog labijala. od migati »vrsta mreže za morsko ribarenje«, tivnog značenja: začinjavac »pjesnik«, kod žiti — udruživati, itd. I sufiks -avati >
Zamjenjuje sufiks -ьп u grozav »grozan«, padavica od padati, pijavica od piti, ispîjatiı Marulića, od začinjati, peljavac od peljati, -ajem posudiše Rumunji u obliku -ăi, ali
dodan je na -ьп u bolnav »bolan«. Kada je trepavica, vijavica, a od imeničkih: brada- otpovedavec kod Jambrešića, nedêlavac ŽK od ga upotrebljavaju drukčije nego južni Slaveni.
supstantiviran, α dobiva duljinu: rukav, gen. vica, gujavica, lastavica, nogavica (stvoreno ne djelati i u bezbroj drugih primjera. I u Dodaju ga samo na onomatopejske osnove.
-dva, žerav, jednako -ačj-aš. Duljina nestaje prema rukavica, a ovo od rukav, v.). Ovamo štokavskom govora ima primjera, da se daje
Lit.: Maretić 345. 348-9. Leskien §§ 774.
po pravilu u -ava, -avica (v.). Upor. niže o ide i mećavica pored mećajica od mećava. Iz- na glagolske osnove na -a-ti: glodavac od glo- si. Zubatý, LF 42, 227-39.
sufiksima -iv (v.), -Ij'iv (v.), koji imaju isto vedenice na -ina (v.) od ovoga sufiksa imaju dati, bákavac od bukati, skàkavac od skakati,
značenje, ali drugi vokal. Drugog je podrijetla augmentativno i pejorativno značenje: mješa- i gore već pomenuti lizavac od lízati.
sufiks -av po deklinaciji i u ljubav,-i od osnove àvãz m = havas (Vuk, nar. pj.) »glas«:
vina, grušavina, grmljavina, tutnjavina. Lit..· Leskien 359 § 527. FancëV, Građa
Ijub nekada pridjevske, a danas samo glagolske ovan ćuti, ne pušta avaza. Odatle prilog obra-
Lit.: Maretić 266. 291. 300. Leskien § 470. 15, 182. Maretić 266-7. zovan s pomoću turske postpozicije-ile »sa« (v.):
(ljubiti). Tu je a nastalo od poluglasa ъ od 479. Maver, Slávia 2, 628-31. Mayer, NVj
Ijvby, gen. Ijubzve u deklinaciji ü, dok je u àvãzile »što se može glasnije«. Turcizam per-
41, 115-40. Vandrák l, 519-20., § 466. avan m (Mrnavić) »izdajnik«, također ra-
narav, -i < пга ъ prvo a umetnuto budući zijskog podrijetla (avaz, isto značenje) nije
-avac, gen. -avca je raširen sufiks, živ i širen sufiksom -ica za muška lica avànica m potvrđen u drugim balkanskim jezicima.
da je suglasnička grupa nr na početku izoli- (Vuk, 17.V.) »zlikovac; nitkov«. Taj je ara-
rana. Drugi primjer ide upravo pod sufiks produktivan. Nalazi se i u drugim slavenskim
bizam (Ь.аг г ап »izdajnik«) potvrđen još u Lit. ARj l, 122. Skok, Slávia 15, 183. Ele-
-v (v.). jezicima. Složen je od dva različita elementa, zović, NJ, n. s., l, 160.
-av (v.) i -va (v.) i -ъс (v.), koji posljednji sam arb. apstraktumu avani »klevetanje«.
Lit.: Maretić 291. 300. 315. Vandrák l, po sebi tvori radne imenice (kosac, kupac).
517., § 460-466. Lit.: ARj l, 122. GM 20. Lokotsch 852. aveliti se, -ì part. perf. akt. avelija se (Split,
To čini i sada. Prvi elemenat može biti najprije Korčula) »zapustiti se«. Promjena e < i je
-ava f je imenički sufiks sveslavenskog pod- identičan s pridjevskim sufiksom -av. U tom zacijelo zbog disimilacije í — Г > e — ì (upor.
àvar, pridjev »škrt« (Dubrovnik, Korčula,
rijetla. Tvori apstrakta od imeničkih, prid- slučaju poimeničuje ga -ьс i tvori radnu ime- rum. vecin < lat. vīcīnus). Od tal. avvilire
Perast), proširen na lat. -osus > -ož avarōz,
jevskih i glagolskih osnova. Apstraktno zna- nicu od pridjevske osnove: bekavac, čupavac, (prefiks a- < lat. ad- i pridjev vile) < kslat.
s našim sufiksom na -ьп > -an avàrozan
čenje prelazi u konkretno: država od držati ćelavac, ćoravac, gubavac, krastavac, izvede- vilire, kllat. vilescere. Tal. pridjev vile < lat.
(Dubrovnik) »lakom«. Od tal. avaro.
znači prvobitno ono što drži vlasteoski (feu- nica koja znači i biljku, krvavac, šugavac. O- vilis. Kod Marina Držića i u superlativu:
dalni) gospodar i odgovara tačno romanskom davde se prenosi i na glagolske osnove na -a', Lit.: Budmani, Rad 65, 166.
uboštvo je najvilija stvar.
apstraktumu tenutum' > rum. ţinut, tal. tenuta kùsavac, lizavac, lajavac, pûcavac, mïgavac,
od tenere. Apstraktno značenje čita se još u skăkavac, škripavac. U mociji, u tvorenju fe- -av-a-ti, -ev-a-ti, -iv-a-ti, -ov-a-ti slo- Lit.: REW3 9328. DEI 383.
14.v.: Prijem vsu državu srpskie zemlji...jako mininuma, služi u ovoj funkciji -ica (v.): be- ženi su glagolski sufiksi imperfektivnog i ite-
сагь, Mon. şerb. 104. Danas znači »état« ili kavica, ćelavica, ćoravica, lajavica. U toj rativnog vida. Nalaze se u svim slavenskim avet, gen. -i f (Vuk, Obradović, Milićević)
»provincija (fratarska)«. Dubrava »šuma« (od funkciji služi i u toponomastici (Čađavica} i jezicima. Služe od reda u denominalnoj i de- »utvara«. Odavde avètinja f (Vuk), izvedenica
dub, koje je izgubilo dočetno -r) imala je prvo- nazivima za faunu: pliskavica (delfin). Fe- verbalnoj funkciji, tj. u građenju glagola od obrazovana s pomoću istog sufiksa kao svetinja.
bitno kolektivno značenje, ukupnost dubova. mininum radne imenice može se tvoriti i s po- imenica, ili daju već imperfektivnim glagoli- Ne nalazi se ni u jednom slavenskom jeziku,
Sporedni oblik dubrava, koji se kod nas oču- moću --oka: -ãvka u značenju lica, životinja ma, koji već postoje, iterativni vid. Primjeri a i u hrvatskosrpskom samo u istočnim kra-
vao u toponimu Dubrovnik i kod Poljaka, do- i predmeta: služavka, strišavka »uholaža« za denominalnu funkciju naročito su brojni jevima, odakle je danas prenesena u književni
kazuje da je sufiks -ava pridjevskog podrijet- (ŽK), mirisavka (kruška), tociljavka pored to- kod -ovati, -ujem·: putovati, putujem od put, govor i na zapadu. Daničić je izvodi od ar.
la, da je to poimeničeni pridjevski sufiks ciljajka. U posljednjoj je izvedenici nejasan trgovati, 'trgujem od trg. Ova je tvorba naročito bajalet istog značenja, ali je teško objasniti
-av (v.). Apstraktno značenje očuvano je u prijelaz v > j, ali upor. gore mećavica pored živa i produktivna, i to od starine, što se vidi nestanak duljine na a, ako je nastala stezanjem
maùkava, žeravá, osobito onda ako je -ava mećajica. Dugo α je po zakonu, jer se nalazi iz činjenice da su Rumunji posudili baš ovaj od -aja-, i promjenu / > v, za koju nema
vezano s j od pridjevskog sufiksa -го ili od i u zatvorenom slogu. Ova posljednja grupa, sufiks i neobično ga proširili, naročito na svoje primjera medu turcizmima, a nadasve je
u imperfektivnih glagola -i-ti ili sa nj od prid- kao i ona gore (kusavac itd.), čini prijelaz glagole koje posudiše iz madžarskoga. Kod teško objasniti i- deklinacijų po kojoj doduše
jevskog sufiksa -ъп i -lo. -java dolazi u grm- prema izvedenicama kad -avac, gen. — avca njih glasi prema prezentu -UJĢ > -ui preu- idu 'apstrakta, ali ne turske provenijencije.
Ijava od grmiti, lomljava od lomiti, odatle ap- tvori radne imenice od imperfektivnih gla- dešenom prema latinskoj konjugaciji na -ire Vilajet, gen. -a ostaje po o-deklinaciji. I tako
strahiran u mećava od metati, meljava od mlje- gola. U ovom slučaju sinonimi su mu sufiksi: (audire > auzi), prema kojoj se mijenjaju redom svi arapski apstrakti na -et, kao adet.
ti. Od pridjevskih osnova dolazi u tvrđava -alac, -ilac, gen. -aoca, -ioca (v.). Tada prvi svi rumunjski glagoli slavenskoga podrijetla. Zbog toga mi se čini da će to biti naša riječ,
od tvrd (ŽK trdnjavd). -njava dolazi, često elemenat sufiksa stoji u vezi sa sufiksom -va Da je ovaj sufiks produktivan, vidi se i odatle, apstraktum obrazovan s pomoću kolektivnog su-
u pejorativnom značenju, u jurnjava od ju- od imperfektivnih glagola, a ne s pridjevskim što mnogi glagolski neologizmi stvoreni za fiksa -et, -i (upor. vrlet, gen. -t) od praslaven-
riti, dernjava, krivnjava, kuknjava, pucnjava, sufiksom -av. Kako smo gore vidjeli, ove strano -irati idu po ovoj tvorbi. Varijanta skoga glagolskog korijena *avjo, aviti (v. ja-
tužnjava. -ava se nalazi i u hidronimima od distinkcije ne mogu se u svakom slučaju ta- -evati nalazi se poslije palatala: bicèvati, bi- viti), koji u hrv.-srp. kao i u drugim slaven-
imeničkih, pridjevskih i glagolskih osnova: čno odrediti. U štokavskom govoru nije t&- čujem, kuševati (kajkavski germanizam od skim jezicima dobiva obično protezu -/: ja-
Bregova, Trnava, Rèsava, Tamnava, a odatle liko raširen kao u kajkavskom i čakavskom. küssen) itd. Ovo -èvati mora se razlikovati viti; ali prilog ave može biti i bez nje, kao
avet 78 azä azä 79 azbāšča

veznik ako (v.). To je stari lokativ a-dekli- čilištu) latinskog je podrijetla. Riječ je ie., zam nije zabilježen u Bosni (ar. pi. aza od đen, govori bojažljiv uz bojazan f, gojàzljiv »koji
nacije ave, javě, očuvan i u starijem hrv-srp. prema Rozwadowskom u vezi sa ulica (v.). sing. uzv »član«), nego u cincarskom äza se lasno ugoji« pored gojazan, Ijubežljiv mjesto
javi, odatle s prijedlogom na javi »u stanju Lit.: ARj l, 124. Jurić, ZbNŽ 23, 292. »član savjeta«. Ijubažljiv, koji nije nigdje potvrđen, kao i u
nespavanja, budnosti« (opozicija san : java). Miklošič 5. SEW l, 34. WP l, 20. Vasmer. Lit.: Elezović 2, 490. Pascu 2, 110. sramežljiv od sram, darežljiv od dar. Iz pos-
Ako je tako, onda avet znači »ono što se jav- RSl 3, 260. Vasmer, GL 48. GM 20-21. ljednjih se primjera vidi da je pridjevski su-
lja, prikazuje«. azamogljan m (Mrnavić, 17.v.) »zarob- fiks -ežljiv dobiven apstrahiranjem i da se
Lit.: ARj l, 123. avoljiti, -im impf. (Srijem, srijemsko Po- ljeno dijete od kojega je bivao janjičar ili sluga zatim osamostalio. Na sličan način je nastao
dunavlje, Bačka, Futog) »dugo žvakati ili u dvoru sultanovu«. Taj turcizam (ar. adžem pažljiv od paziti prema pažnja, kao brižljiv
avgutār, gen. -ara m (Vuk) »riblji mrijest, valjati zalogaj u ustima«. Provincijalizam bez i turski oglan) nije potvrđen u narodnom prema briga. Postanje osnovnog sveslaven-
ova piscium condita, hajvar > kaviár (v.)«. proteze /- kao obično u turcizmima i madža- govoru u ovom obliku, nego Vuk ima dža- skog sufiksa -гпь, gen. -zni nije posve jasno,
Vadi se u Skadru iz ribe skakvice, skakve rizmima. Zbog toga može biti stranoga pod- moglãni pl., samo u frazi: nevaljaSi kao ~; jer postoji uza nj i varijanta -snb, gen. -sni,
(v.). Jede se uz časni post svaki dan. Od ngr. rijetla. zatim Popović u kolektivu džamogladija f u koja služi također za tvorenje apstrakta po
αύγοτάραχο, -ριχο »isto«, Grecizam koji je Lit.: Aleksić, NJ 4, 89. frazi Ima dosta džamogladije na vratu, gdje deklinaciji г ili α od glagolskih osnova. Pri-
ušao u narodni jezik preko grčkih manastira. je dočetak tursko-arapske složenice -ani za- mjeri su za to pjesan, gen. pjesni od glagola
mijenjen kolektivnim sufiksom -adija (v. -ad). peti, kod nas očuvan u pjevati (v.), basna
Lit.: ARj l, 124. Vasmer, GL 48. avorija f (16.V., Nalješković) »slonova kost,
fildiš«. Od tal. avòrio < lat. pridjev na -eus Prvi dio složenice je ime zemlje: Adžem »Per- od bajati (v.). Apstraktum pjesan, pjesni oču-
zija«, drugi dio je turska izvedenica oglan, vao se u radnoj imenici pjesnik, a na osnovi
eboreus za eburneus od ebur, gen. -oris, možda
aviđati se, -am pf. (Dalmacija, Pavlino- upravo perzijski plural od oglu »dijete«, koji asimilacije ρ — n > ρ — m i prema rodu ri-
egipatskog podrijetla preko etruščanskog (Bat-
vić, subjekti: maslina, čovjek, poslije rđe, bo- tisti). se nalazi još u ičoglan (v.). Rijedak je slučaj ječi basna, pjesan je običnija danas u govor-
lesti) = ovindati se, -am (od strâ) = ofindati da u turcizmima ispada početno a-. Možda nom jeziku u obliku pjesma f. Sufiks -snb,
Lit.: ARj l, 125. REW* 2847. DEI 380. ovamo ide i hercegovačko katoličko prezime gen. -sni nalazi se još u plijesan, gen. plijesni
se = antidati se (S.Rosa, 1764) »oporaviti se
(poslije bolesti), jedva doći k sebi«. Daničić Džamonja. f, odatle pridjev pljesniv. Odnos između su-
tumači kao ammendare od menda. Time se ävrc m (Srbija, Uzice) »nanus, sinonimi: Lit.: ARj l, 126. 3, 529. fiksa -snb i -гпь, koji služe u istoj semantičkoj
ne objašnjava v. Bolje: adventare, intenzivum manjo, maljenica, starmali, kepec«. Daniči- i morfološkoj funkciji, nije objašnjen. Oba su
ćevo izvođenje od ar. ifrit nije uvjerljivo. -az(a)n, -azna, -azno je pridjevski sufiks postojala već u praslavensko doba, ali samo
od adventre ili od ventus »zračiti se« > »opo-
koji postoji samo u hrvatskosrpskom jeziku, za sufiks -snb postoji litavska paralela u plu-
ravljati se« (prema semantičkom zakonu sineg- Lit.: ARj l, 125. stvoren od sveslavenskog imeničkog sufiksa ralu -sni; z od zn upoređuje se sa latinskim
dohe), upor. jtal. abbintari — (u Abruzzima)
-гпь, gen. -zni, koji se nalazi i u našem kao genitivom u võraga, -ginis.
abbenda »mirovati«, prov. aventar »zračiti«, ävrlj bävrlj (Vuk), prilog »amo tamo, ova- i u drugim slavenskim jezicima, a služi za Lit.: Măreţie 315. 316., § 362. k. 363 n.
sttal. avventare »baciti« je od ventus. Glede mo onamo, npr. kad ko kazuje kako je tu-
nt > nd (ngr., arb. i jtal. pojava) upor. planda marao kojekuda dok je što našao«. Vuk ne
tvorenje apstrakta ženskog roda od glagolskih Leskien § 521. Vandrák l, 643., § 653.
osnova po г-deklinaciji. Primjeri: prijazan,
(v.). Glede dv > m upor. menda (Teramo). kaže gdje se taj prilog govori. Zore ga je za- gen. prijazni od prijati, bojazan, gen. bojazni azbašća (narodna pjesma) = azbašča f (Ko-
Za a > o upor. oprtalj, ili je zamjena lat. bilježio u Imotskom (Dalmacija) averi j bàverlj od bojati se. Nepostojani samoglasnik a umet- smet) »osobito lijepa cvjetna bašta, cvjemjak«.
prefiksa hrvatskosrpskim prema oporaviti se u istom značenju, gdje je našao još dva jed- nut je u suglasničku grupu zn na kraju sloga. Drugi dio složenice je posve jasan. To je
(prefiksalno unakrštanje). nako građena priloga: ariani barlam nešto To umetanje, pravilno u našem jeziku, dalo perzijska riječ bagče > bašta (v.). Prvi dio
Lit.: ARj l, 81. 124. 9, 491. REW3 218. učiniti »uništiti što do temelja«; asii vâsli (v.) je povoda našoj jezičnoj svijesti da se dočetak se razno tumačio, kao äz »malen«, protiv čega
9212. 2860. Skok, ZRPh 54, 432. DEI 381. »zaman, zaludu«. Za às/i vâsli nađen je turski -an identificira s našim općim pridjevskim je Korsch tvrdio da je to ar. h'arz »zabava«.
uzor (v.), za ävrlj bävrlj i áriam barlam nije. sufiksom -ьпъ > (а)и (v.). Tako nastade uz Složenica bi prema tome bila arapsko-per-
àvlija f (Vuk, nar. pj., Otok kraj Vinko- Daničić je predlagao turski izraz âvâre olmak imenicu ženskoga roda boįazan-bojazni, pri- zijska i značila bi »vrt, bašta za zabavu«. Is-
vaca) = (metatezom vi > lv) àlvija (Ram- »besposličiti, trčati kojekuda«, odatle avarelik jazan-prijazni pridjevi prijazan i bojazan »koji pravnije će biti Elezovićevo tumačenje, koji
Ijani, Liješće, Lika, K) = hàvlija »dvorište »besposličenje«. To upoređenje ne objašnjava se boji«, rijedak u govoru, ali općenit u knji- u prvom dijelu vidi arapsku riječ hoss »carsko
oko kuće, crkve, manastira, široko, sa vra- ništa, ni značenje ni oblik. Očigledno je da ževnom jeziku u složenici bogobojazan »koji dobro, dvor« i tumači ovu složenicu kao »dvor-
tima, kamenom ograđeno ili posađeno«. S su ti prilozi stvoreni prema turskom obra- se boga boji«. Prema ovima nastadoše od gla- ska bašta«. To je to vjerojatnije što hass
turskim epitetom mermer(li) avlija (nar.pj.). zovanju kitap — mitât, tj. na taj način da golskih osnova gojazan »koji se lasno uzgoji« »carsko dobro« dolazi i inače u balkanskoj
Pridjev na -bsk: avlījskī = àvlínskí (vrata). je u drugom dijehi složenice prvi dio izmije- od (uz)gojiti se, ljubazan »srdačan«. Pored pos- toponomastici turskoga podrijetla, tako u
Na -ište: avlīSte »mjesto gdje je bila avlija«. njen dodavanjem drugog suglasnika da bi se ljednjeg oblika govori se i Ijubezan, gdje je e Azbukovica (Srbija), koja nema nikakve veze
Balkanski turcizam grčko-latinskog podri- izrazilo sve ono što. je u vezi sa značenjem mjesto a nastalo prema Ijubéžljiv.Od sufiksa -zn s azbuka (v.) nego znači »Bukovica kao carsko
jetla (tur. havlı = avh < lat. aula > gr. prvog dijela složenice. Jedino je pitanje da nastaje u vezi sa sufiksom -jiv (v.) pridjevski dobro«, Haškovo od Hasskõy (Bugarska) »car-
αυλή »Hof«) iz terminologije gradevinstva: li za prvi dio avflj i ariani postoje istoznačne konglutinat -ažnjiv, koji imamo u sablašnjiv od sko selo«, i čitav kraj zvan Has na arbanskoj
rum. avlie, bug. avlija, arb. avili »Hof, Pa- turske riječi. Dosada se nisu našle. Za bavrlj sablazan f ( > sablazniti), od koga po zakonu granici. Isto tako neće biti da su u prvom
last«. Prema ćefalija > κεφαλή balkansko av- upor. niže bavrljati (v. baviti). disimilacije nastaje -ažljiv. U tom slučaju dijelu arapski nazivi za biljke as »mrča« ili
lija može da potječe i direktno iz bizantin- Lit.: ARj l, 125. Zore, Palj. 56. pomiješao se s pridjevskim sufiksom -ež- hass »loćika« ili kakav epiteton ornans. Is-
skoga. Kako je to građevinarski termin, koji Ijiv, koji je nastao dodavanjem -ljiv (v.) na pravno je naslućivao već Daničić hoss »carsko
je sav na Balkanu turskoga podrijetla, vjero- äza pored azăja m (Kosmet) »kršćanin imenice kao što su boljezan f — bolježljiv dobro«, kritikujući značenje »mali vrt, voćnjak«.
jatnije je tursko posredovanje. Aula se nije kao član turskog suda uz kadiju«; -ja u azăja prema bolest — bolešljiv, grabež — grabežljiv, Lit.: ARj l, 126. Korsch, ASPh 8, 650.
očuvala na zapadu. Današnje aula (na sveu- je naš dodatak kao u odaja (v.). Ovaj arabi- pa se mjesto bojažnjiv, koji nije nigdje potvr- Eiezović l, 5. i JF 14, 207-8.
80 ažula

äzgan (Kosmet), indeklinabilni pridjev po- läzvärd > turski lacüverd, ar. lazwardl »lapis
red âzgbn, ãzgbn »bijesan, pust«, odatle ap- lazzuli«. U tal. azzurro ispušteno je /- jer se
straktum ãzgínhk, gen. ãzgmhka m (Kosmet) smatralo članom, upór. javor.
»bijes, pustahiluk«. Od pridjeva izveden je fe- Lit.: ARj l, 127. 5, 875. 935. Pleteršnik
3
mininum azginjãjka = ãzginjãjka = ãzgi- l, 503. REW 4959. DEI 388.
njača (Kosmet) »žena ili djevojka vesela, oho- aždaha (Vuk) = aždaja (Vuk) = haž-
la«. Igra složenih sufiksa -njajka = -njača hàja (Vuk) = aždaja (Kosmet) = aždava
upada u oči u ovoj izvedenici. Taj turcizam f (Vuk) = aždaj m (Kavanjin), sinonim za
osmanlijskog podrijetla nije kod nas zabilje- hala = ala (v.), zmaj (v.), drokun = drakun
žen izvan Kosmeta; nalazi se ipak u balkanskim
В
v.), pozoj (v.). Zamjena h SSL j i v razumljiva
jezicima, i to najprije kao indeklinabilni pri- je, isto tako dodavanje h pred turskim a. Ka-
djev u bug. azgăn »bujan, raspaljen«, u arb. vanjinov oblik je prema maskulinu zmaj ili
azgan = hazgan »bezobrazan, odvázán« i u drakun. Turcizam perzijskog podrijetla (až-
cine. azgîn »raspojasan, bijesan«. Odatle je iz- -ba1 je praslavenski imenički sufiks ženskog Prvo dodavanjem -ba na srednji rod: zloba
daha istog značenja). Figurativno značenje
veden apstraktum s pomoću turskog sufiksa -luk roda, živ i produktivan još i danas. Nalazi od zlo, grdoba od grdo, hudòba od hud. U ovom
»proždrljivac« zabilježeno je samo u Kosmetu.
(v.) kao u Kosmetu bug. azgănlăk »bijes, pa- se u svim slavenskim jezicima. Postojao je slučaju mogao je ispasti sufiks -ьп, jednako
Tu se to značenje razvilo u varijanti ažder,
sija« i cine. azgînlîche »tjelesne slasti, naslade«. i u baltoslavenskoj jezičnoj zajednici (litavski kao sufiks -ica od Toplica što je ispao u prid-
gen. ažděra m i u aźderajka f »proždrljiva
Turski pridjev azgin izveden je s pomoću istog -ýba, lotiški -iba). Da je živ još i danas, vidi jevskom toponimu Topusko,: gnjusòba od
žena«, gdje je dočetak -žder izazvao vezanje
sufiksa kao čališkan (v.) ili sürgün od glagola se iz neologizama kao što su dražba od drag gnjusan. Prema ovome stvoreni su apstrakti
za glagol žderati (v.). Varijanta ažder dolazi
azmak, a od toga glagola azdîsat, -sem, -sam »skup« (ne od dražiti) za tuđicu munta f »Ver- rugoba od ružan (poruga), tegoba od težak
i u Crnoj Gori i u bugarskom jeziku (ažder).
pí. pored azdisăvat, -sujem (Kosmet) = àz- steigerung« i *urudžba (urudžbeni zapisnik) (upor. teginja ŽK), tjeskoba od tijesan (upor.
Postoji također varijanta sa α > e: ežder m
disati, -šēm pí. »Oiiliti se, uzobijestiti se kad od uručiti. Pred -ba postojao je u starom crkve- pritešćati ŽK). -o srednjega Toda dobilo je
(u nar. pjesmi), odatle epiteton ornans kovča
se ko obogati ili kad se mlado čeljade uljubi noslavenskom poluglas б : -ьЪа. Zbog toga pre- znatno pojačanje analogijom u samoglasu
eždirlija »kovča nalik na zmaja«, također u
te postane nepošteno (Srbija), pobijesniti, laze pred njim velari u palatale (tip družba od 0 od sufiksa -ota, koji tvori također, apstrakta
narodnoj pjesmi. Ta samoglasna varijanta
pomamiti se (Kosmet)« i cincarski glagol az- drug, ne od družiti, zbog semantike). Taj polu- od pridjeva -(milota od mil, divota od div).
nalazi se i u arb. ežderha »zmaj, velika zmija«.
disire (oboje prema turskom aoristu azdı) »po- glas je nastao prijevojem od i glagola na -i-ti (tip Ovamo ide i utroba od pridjeva *otro, koje
Bit će zacijelo imitacija perzijskog izgovora
stati mekoputan, raspojasan«. Nije od turskog moliti, odatle molba i moba). Pred -ba vrši se nije očuvalo kao pridjev, nego kao prilog
ä u äždäha, perzijski plural äždärhá, odatle
kauzativa azdırmak »zavesti«, kako krivo uči se asimilacija bezvučnih suglasnika u zvučne unutra. Ovo -oba služi i za tvorenje pejorativ-
tursko ažderha i ažder »zmija«.
Pascu. (tip svjedodžba od svjedočiti, vršidba od vršiti, nih izvedenica, koje se raširuju s pomoću
Lit.: ARj l, 127-8, 3, 38. SEW l, 36. gozba od gestiti). Služi od najstarijih vremena drugih sufiksa, tako muškobana = muškobara
Lit.: ARj l, 126. Elezović 2, 492. Mladenov GM 97. Elezović l, 4-5. Kořínek, LF 67,
3. GM 21. Pascu 2, 110. Deny § 866. za tvorenje glagolskih apstrakta (nomina actio- od muško, čarobija, koje je dobilo -ija prema
286-9.
nis) od osnove primarnih glagola (tipovi: čarolija.
äzman (Srbija) m »nerast«, odatle pridjev ažrupati pf., u pismu vladike crnogorskog: berba od Ъьгаіі — berg s prijevojnom osnovom Kako sufiks -ina (v.) tvori također pridjev-
azmanòvit, sinonim za nerastovit, izveden u sobe manastirske ... nepravedno ažrupane ot kakva je u prezentu, parba od preti), a naro- ske apstrakte (milina od mio, bjelina od bijel),
oba slučaja s pomoću složenog sufiksa -ovit (v.). oficijala. Drugih potvrda iz narodnih govora čito se često dodaje na osnove izvedenih gla- nije čudo što se -ьЪа udružuje s njime: tâdbina
Turcizam (azman »silovit«) koji nije potvrđen nema. Značenje je »prisvojiti, oteti«. Od tal. gola na -i-ti (tipovi: služba od služiti, svje- od tat, stcslav. tatbba (tadzbina ŽK prema
u drugim balkanskim jezicima. < lat. usurpare. Latinizam preko njem. na dodžba od svjedočiti). U ovom slučaju može pridjevu tacki < tatski), tazbina od tast,
-irati: uzurpirati, uzurpiram. doći i na sam infinitiv (tipovi : vršidba od vršiti rodbina od rod, otadžbina od otac. Dvaput
Lit.: ARj l, 127. kosidba od kositi). Prema ovima je stvoren
Lit.: ARj l, 128. 1 od sintagme: zadužbina od za dušu, popud-
azur m (Marulić, rima sa valuri) »modra neologizam činidba. Služi za pravljenje takvih bina od po putu, ali najčešće služi i ovdje za
boja«. Od tal. azzurro arapskog podrijetla = ažula f (Korčula, Mikalja) = (s protezom apstrakta i od glagola ove konjugacije koji izvođenje nomina actionis od osnova glagola
làzur m »modra boja«, od srgr. (biz.) λαζού- j-, deminutiv na -icd) jažulica (Istra) = na su složeni s prefiksima: nagodba od nagoditi na -i-ti: čazbina od častiti, sôdžbina od sočiti,
ριον (upravo λίθος λαζούριος) ili preko njem. -ič jažulić (Istra) »kopča, petlja, spona, om- se, pogodba od pogoditi se, naredba od narediti. narudžbina = porudžbina od naručiti l poručiti,
Lasurstein, pridjev na -ыг > -an ažuran = breta, imbreta«. Od mlet. àsola, deminutiv odatle narudžbenica, postojbina od postojati,
Mogu ga zamijeniti i postverbali na -a: tedžbina od teći — tečem, sudbina od suditi,
lazuran, slov. lazurec, lazuren. U Srbiji tur- na -ula od lat. ansa, vlat. asa (Appendix Probi). nagoda pored nagodba. Prevladuju ipak iz-
cizam perzijskog podrijetla ladžuver m »mo- osudbina. Varijantu -bina drugi slavenski jezici
Lit.: ARj l, 128. 4, 503. Štrekelj, ASPh vedenice jednostavnih glagola na -i-ti (borba, ne poznaju.
dri kamen sa zlatnom žilom, tirkiz« < perz. 14, 526. REW3 491. DEI 322. dvorba, korba, seoba, od seliti, gozba, trudba,
Sufiks -ba odigrao je veliku ulogu među
tužba, rjeđe od glagola na -a-ti; kárba). No-
apstraktima u pogledu roda. Kako se svršava
mina actionis tvore se, rijetko doduše, i od
na -a, jednako kao i imenice ž.r. deklinacije
imenica: svadba od svat, svôjdba od svojta.
a, sva apstrakta ovoga tipa postadoše femi-
U posljednjem slučaju zadobio je kolektivno
značenje. nina. Kao živ sufiks povukao je za sobom i
apstrakta n&-ъka (tip ostaviti — ostavka), na
Pridjevska apstrakta tvori veoma često, ali -ava (tip držati — država), na -ina (tip mili
tada dobiva preda se o mjesto poluvokala ь: mio-milina), na -ъаа (tip pravda), kao i post-
-oba. To raširenje nastalo je na dva načina. verbalia na -aļ-ja (plata = plaća od platiti).

6 P. Skok: Etimologijski rječnik
82 baba bäba 83 bábun
-ba1

Tako se zgodilo, da je deklinacija -a, koja cijų) istoga sloga kao mama, tata, internacio- djev bablji poimeničen s pomoću -аса: băb- skom; j mjesto t nastalo je prema majka od
je prvotno bila nosilac ženskih živih bića, nalne djetinje riječi. Riječ je prastara. Ide u Ijača znači »iglu i neku kiselu jabuku«. S po- maja kao i ία/ο od tâjko; j dolazi još u pridjevu
postala i glavni nosilac apstrakta, za razliku baltoslavensku zajednicu kako dokazuju li- moću sufiksa -aja obrazovan je f pl. babaja od bábo bàbajin (Vuk, nar. p j.) koji Daničić
od latinskoga, gdje je sufiks -ium očuvao prvo- tavski boba, lotiški baba). To se vidi i odatle »trešnje koje se zovu i 'rskavice, ruštevi (v.)«. bez potrebe izvodi od perzijskog pridjeva bā-
bitno stanje da se apstrakta označuju kao ne- što se posjedovni pridjev tvori pomoću sta- Nije moguće izbrojiti svu metaforickú upo- bajane. Od turskoga baba i našeg sufiksa -in
živo. Međutim izgleda da je -a u ьЪа iste pri- roga sufiksa -ji: bablji, pored novijih babin trebu ove riječi u primitivnim izvedenicama. nije moglo drugo da nastane nego bàbajin.
rode kao u vlastela. Postojao je naime i oblik i bapski. U značenju »djedova žena« tvori Apstraktum se tvori s pomoću složenog su- Ali uporedi rum. babac. Kod Katančića do-
-bbo muškog roda, koji se nije očuvao kao hipokoristik s pomoću sufiksa -ka (upor. majka) : fiksa -uština: babúština f »besposlica«. Zna- lazi i femininum babajka prema baba i majka:
živ sufiks, nego samo u nekim riječima kao baka (18.V.), također »svekrva«, koji se može čajno je ipak da su ovu riječ posudili sv; okolni Sinka daj sladkog materí, babajki. Tu je tur-
što su jastrijeb (pseudojekavizam) pored pra- i umanjiti bakica, bakušica (Kosmet), aug- narodi na istoku: Rumunji babă, Madžari cizam prešao sasvim u sferu naših riječi.
vilnog jastreb (v.) i u golub (v.), gdje označuje mentativ bakètina. U značenju »stara žena« baba, Arbanasi babe, Novogrci βαβά. Od Od babajko pridjev je babajkov, a od babo
boju životinja. Misli se da se taj sufiks nalazi tvori ove augmentative: babètina, riječ koja složenica treba naročito istaći baba jaga, koja babov (Vuk), koji je poimeničen u bábovina
još u glu-b-ok = dubok, gdje je raširen prid- se upotrebljava i u prenesenom značenju u se nalazi i u drugim slavenskim jezicima i prema očevina. Čist turcizam očuvao se u
jevskim -ok. le. oblik glasio bi -Wio. Nastaje pejorativnom smislu »žena koja mnogo go- ide u slavensku mitologiju. Drugi dio tumači složenici babazèman m »staro vrijeme«. Me-
pitanje odakle potječe. Mislim da je iste pri- vori«, babùrina (glede sufiksa v. -urina) i se iz ie. oiga, riječ koja se nalazi u nvnjem. đutim izvedenica babačko m, koja se govori
rode kao i germansko -dom (engl. kingdom), babùskara — babuskera (v. i -uskara, -uskera). Ekei »gnjusoba«. Zatim spominjem našu pod- u Kosmetu, govori i za mogućnost drukčijeg
njem. -turn (Reichtum, od reich}, koji je prvo- Hipokoristik baba »stara žena, dojkinja« pot- rugljivu složenicu babosuk »domazet oženjen tumačenja sufiksa -ajko. U rumunjskom po-
bitno bio imenica, od ie. korijena dhē »po- vrđen je u 16. v. Bavljenje s djecom vidi udovicom«. Drugi je elemenat od šukati (v.). stoji babaca (odatle deminutiv băbăcuţa), a u
staviti«, stcslav. děJQ, u prijevoju o: got. doms se u izvedenicama sa -ica. Denominal babi- Baba dolazi i u toponomastici: Baba planina novogrčkom μπαμπάκας (izgovori babdkas)
(odatle rus. i búg. duma »riječ«). Stvnjem. čili ili bâbiti, bãbiti se »rađati« (Vodice, Istra), između Niša i Paracına i u Hercegovini. Isto pored μπαμπάς, zatim u rumunjskom băbae
tuom »čin«, upor. djelo s drugim sufiksom. òbabiti (ženu), također refleksiv (Sarajevo, Lika), tako i pridjev Babin (brijeg, most), Babin zub i odatle deminutiv băbăi f ă, koje riječi služe
Kao ova imenica što je u sklopu složenice pf. pored impf, obabìnjatì se (Vuk), dòbabo- (u Sloveniji) i Băbljak. Samo u hrv.-srp. za nagovor; sa babae slaže se rusko babaj. Iz-
označivala prvi dio kao apstraktum, tako je vati i òdbabovati (Dubrovnik). U kolektivu: postoji ova ista riječ i kao maskulinum, ali nenađuje onomatopeja babaka »glas žabe«
-ba od ie. osnove ba- u hajati., grčki φημί mo- babine· pored babinje f pl. (ŽK) »pohod žene u ovom slučaju ona je posuđenica iz turskoga u Lici, koju Vasmer izvodi iz turskotatarske
gla označivati prvi dio složenice kao apstrak- poslije poroda«, odatle babmjara f »porodilja« baba »otac, pradjed, starac, dobar čovjek«. riječi. Svi ti oblici vele da je tursko babá bilo
tum, upravo onako kako je grčka imenica (Šabac), u pridjevu ž.r. zbăbna (žena), koji I ta je riječ izašla iz djetinjeg govora, ali oz- rašireno na Balkanu sa -ka i sa -ja zbog toga
λόγος-λογία postala internacionalni sufiks za je obrazovan s pomoću prefiksa s (v.) kao skozna, načuje, kao tata, samo muško lice. Posudiše što je turski naglas bio babá, pa da se dobije
oznaku raznih znanosti kojih se sadržina sjajna itd. Kad se radi o izrazima za rađanje je i Rumunji baba »otac«, Bugari, Arbanasi paroksitona, dodana su ova proširenja. Upor.
izrazuje prvim dijelom složenice. Ali ima i djece, ova se riječ upotrebljava kao eufemi- i Novogrci. Opći je balkanski turcizam. Kod slično u rum. bajacă, v. badža. Ova dva su-
drugih tumačenja postanka toga sufiksa. zam i tabu, da se ne upotrijebi prava riječ. nas je dobila hipokoristički akcenat i dočetak fiksa tumače -ačko < -ák + -bko u Kosmetu
Iz pojma »stare žene« izlazi predodžba o na- -o: baba = babo »otac« (Vuk, 17.v., nar. pj.), i -ajko kod Vuka. Na ovo raširenje lako se
Lit.: Maretić 267., § 325 a,e. Leskien §§-
471.503. Vandrák 1,603, § 379. Iljinski, ASPh mreškanosti lica i sva ostala svojstva nezgrap- također »nagovor snahe svekru« = baba, gen. nakalamilo -ajko od naših hipokoristika tajko,
24, 224-226 i Jagićeva kritika, ib. 228-9. nosti. Sve to igra veliku ulogu u onomasio- babe (Kosmet) »djed«, odatle deminutiv bapče, brajko. Varijanta sa lj u babaljko zamjena je
Matzenauer, LF 17, 177 — 8. Osten—Sacken, logiji, naročito u izvedenicama. Baba kao me- gen. -eta »naziv djece za oca« i pridjev babin. j sa lj u udaljenim krajevima na Jadranu gdje
IF 26, 307-24. tafora označuje morskog raka, nalik na jas- Razlika je u akcentu prema babina duša »mi- se govori lj > j. Taj oblik potvrđen je samo
toga, odatle babica »ornala morska ribica« risna trava, majčina dušica«, od naše riječi kod Došena i u staroj bugarštici.
ba2, rijedak hrv.-srp. uzvik (inter j ekei j a) kao (Hrv. primorje), sa sufiksom -ьс (v.): babac, baba »starica«. Odatle izvedenica babajko Lit.: ARj 1,129.134.135.158.179.213. Mi-
izraz čuđenja (Marulić), nijekanja i potvrđi- gen. bdpca m »krupan orah« (Srijem, Vuk), »otac« (Vuk, l S.v., nar. pj.) = bàbaljko »po- klošič 5. Trautmann 23. WP 2, 106. Tiktin
vanja (Srbija, Stojanović) = bă -bă (Kosmet). sa sufiksom -as: habaš »cipo, skakva«, sa sufi- 137. Mladenov 12. Elezović 1,24.27.110. GM
očim«, također búg. babájko pored babajka
Nalazi se .i u bugarskom, gdje Mladenov raz- ksom -ić: babić »vinova loza crna grožđa«, sa 21. 22. Boisacq* 12ЛП. Jagić, ASPh 3, 727.
i rus. babaj, babajka. Naš hipokoristik babo
likuje ba također u trostrukom značenju. U sufiksom -bko, -zka: bábák, gen. bapka »buba«; Brugmann, SSGW 1897, 37 — 38. Isti, Anz-
mogao je nastati i od babajko »otac«, kojega
rumunjskom je ba uzvik negacije, ali je ra- s deminutivnim sufiksom -ica, pa na -ovina; IF 8, 133. SEW 9.26.268. Vasmer, RSl 4,154.
sufiks nije lako protumačiti. U Kosmetu se
širen i drugim nijansama. Nalazi se i u sje- Isti, ZSPh 6, 297. Ribarić, SDZb 9, 129.
babica »primalja«, odatle pridjev babački u naime govori babačko, gen. -a m »krupan, krepak, 205.
vernim slavenskim jezicima (češkom, polj- babočka plata, s promjenom sufiksa, i bavko- snažan čovjek«. Daničić je izvodio ovu našu
skom i ukrajinskom) većinom u potvrdnom vina, sinonim za babotrsovina »berberis vul- izvedenicu iz turskoga' apstraktuma babalık
značenju. Kao primarna interjekcija za iz- gáris«. Izvedenice od baba imaju najrazliči- babuin m (Mikalja, danas se ne čuje)
»starac, tast, punac«, koji je također posuđen
raz čuđenja nalazi se i u neindoevropskim tija značenja: babica »buba koja se zove i ba- »majmun«. Od tal. babbuino (14.V.)· Onoma-
kao babaluk (u Jukićevoj narodnoj pjesmi)
jezicima, kao u turskom. Indoevropskog je buška, babor«, babuška znači i »šiška«, babura topeja.
= rumunjski babalic »poštovani gospodin (na-
podrijetla, kako se vidi iz potvrda u avesti, i deminutiv baburica »buba«, baburača »velika Lit.: ARj l, 135.
govor Turčina za starijeg čovjeka)«. Daniči-
armenskom i u homérskom φή i u prijevoju žaba«; babor znači biljku, vrstu paprike i ćevo tumačenje nije ispravno. Sufiks -ajko može
bo (v.). plantago (također bábika); babica znači u ŽK babuń, gen. -una m starosrpska radna ime-
Lit.: ARj l, 128. SEW l, 36. Bruckner se protumačiti iz naših jezičnih sredstava.
»kup pijeska za popravak ceste«, drugdje nica (14.V.), u narodnom govoru potvrđena
9. WP 2, 136. Elezović l, 36. Mogao je doći na tursko baba prema tdjko samo za Nevesinje, ali bez primjera. Ta je
opet znači »izdanak, stup koji drži kuću i (Paštrovići) i brajko od tatko i bratka po za-
baba f »stara žena, djedova žena; u pre- izvedenica obrazovana s pomoću sufiksa -un
zemljanu peć bez pećnjaka, gvožđe ili na- konu semasiologičke srodnosti. Tatko > (v.) kao bjegun »bjegunac« od dosada nedo-
nesenom značenju prema bavljenju s djecom:
dadilja«. Pokazuje udvostručenje (reduplika- kovanj za otkivanje kose« (Buzet, Istra). Pri- tajko, bratko > brajko nalaze se i u bugar- voljno utvrđene osnove. Označuje pripadnika
84 bacati bà cati 85 bāčkio
bábun

predstavnik poganstva i hereze uopće. Dani- zabilježiti m mjesto b u Crmnici: močim oči denica stvorena s pomoću -ih bacilo n (Make-
bogumilske hereze, za koje se veli u starosrp-
čićevo izvođenje od baba ne čini mi se uvjer- = baciti oko na nešto »željeti nešto dobiti«, donija) »obor, stan, mjesto gdje se muze i
skim vrelima: bezboznyje i pagonyje babuny,
ljivo. zatim u Kosmetu impf, bacinjat, -am pored pravi sir u planini«, sa -ija (v.) bačija (Srbija)
bledivi i prokleti, zli jeretici ІгъЫегі, а za bá-
bačovati, bacüjem; lički prilog na dobac »da- »1° muženje ovaca, 2° mjesto gdje to biva,
bun bsku rečb određuje Dušanov zakonik oš- Lit.: ARj 1,136. Mladenov 13. Miklošič 6.
414. SEW l, 36, Balaščev, ZbJ 495-503, leko, koliko se može rukom dobaciti« stvoren 3° toponim«, bálija f (Kosmet) »stan, obor«,
tre kazne. Njihova hereza zove se babunska
Jagić, ASPh l, 432. Tiktin 203. Bruckner prema postverbalu od dobaciti, zatim iz južne s pomoću -ica : bacıca, femininum od bač (Ko-
vera. Idi, prokleta babunijo veli se u Nevesinju
643. CD 5,9.6,262.7,152. Skok, JIĞ l, 462-72. Dalmacije obacivati se, — obàcujem impf, mje- smet) »stanara, ona žena u zadruzi koja se
kad se nekoga tjera od sebe. Što se upravo
sto nadbacivati se. Opće je značenje »werfen, stara o mlijeku, mužnji«; s pomoću-wma (v.):
misli pod babunija, ne zna se. Kako je ta izve- babušina f (Vuk) »inguen, sinonim pobo- jacere« koje je samo hrv.-srp- i češko, dok Bu- bačevina f (Kosmet) = Ььсе іпа (Belíc, Dijalekti
denica dobivena s pomoću sufiksa -ija, vjero- čina (v. boK)<.( = pabušina f (Vuk, Srijem) = gari upotrebljavaju hvarljam > rum. flrli = 385) »mlekar, kao velika soba, sinonim ladnîk«.
jatno znači isto što i babunska vjera. Riječ panušina f (Lika) »potrbušina u svinje i če- vrljati, vrljiti (v.). Još valja zabilježiti značenje Postoji i pridjev na -bsk : bačijskī, imenica na
postoji još u búg. babunin, pl. babuni. Ime Ijadeta« = panjuša f (bez naznake gdje se »bataliti, napustiti« u Kosmetu i zabacit, -ište: bačište n »mjesto bačije«. Nalazi se s
Babım m potvrđeno je i u hidronimiji. Tako govori) »opna u guske« = panjušina f (Lika) zabacim »zaturiti, izgubiti« i prijevode (cal- istim značenjem u rum. baciu (izgovor bač).
se zove izvor u Hercegovini. U femininu »dojka u stare žene, sinonim dimnja, prepona, ques) iz turskoga bacit top »bankrotirati« pre- Balkanska riječ koja je preko rumunjskih
Babuna potvrđena je kao oronim. Tako se slabina«. Svih pet ovih varijanata, čini se, ista su ma turskome topi atmak, bacit lakrdiju »alu- nomadskih pastira prešla preko Karpata:
zove planina u srednjoj Makedoniji između riječ, ali tako preinačena da je dosta teško dirati na što« prema turskome laf atmak; pu- madž. bacs, bacsa, bacsó »Schäfer«, u poljskom
Prilepa i Velesa, koja počinje kod izvora ri- naći etimologiju. Mislim da se prvi Vukov ška baca (također bug.) prema turskom tuf enk i slovačkom ima značenje »oberschäfer«. Ne
jeke Istok nedaleko od Peći. Još postoji iz- oblik osniva na asimilaciji p — b > b — b atmak. Korijen je bak- onomatopejskog može se znati tko ju je od koga posudio.
vedenica dobivena s pomoću -(a)c: Babuna, selo kao, obratno, păperkovati (ŽK) »pabirčiti«. podrijetla, sa varijantom bah- u bahnuti > Dovodi se u vezu s ngr. μπάτσιος = γέρων-
u Boki. Znači zacijelo naselje sljedbenika Prema tome je pabušina, kako se govori u banuti (v.) »irruere«, Osnova bak- objašnjava σεβαστός u Epiru i arb. bac »drug«, koje dvije
ove hereze. Da ime planine Babuna stoji u Srijemu, ispravan iskonski oblik. U ostalim c i č pred z (imperativ baci, i baciti pred i -ti). riječi idu zajedno. Trebali bismo doduše
vezi s nazivom babun »bogumilski heretik«, je oblicima izmijenjen buni nj, jer se nije Oblik boati bio je prvobitan, ali ga je istisnuo pobližih obavještenja o semantičkoj vrijed-
kako se dosada obično uzimlje, izlazi odatle, znalo za osnovu. Očigledno je prvi slog bio imperativ bod (upor. junaci i junače). Ono- nosti epirske i arbanaske riječi. Arbansko tš
što u toj planini postoji selo Bogomila. Drugo prefiks pa-, koji izražava neprávo, kao u ja- matopejsko podrijetlo osnove bak- vidi se npr. (pisano c) izgleda da je posuđeno iz novo-
selo Tèhovo nalazi se na rijeci Babunici u istoj san — pajasan. Drugi dio bit će trbušina od u kobacati se (ŽK) za »koprcati se«. Osnova grčkoga, jer da je posuđeno iz bač, imalo bi
planini. Postoji još i ime plemena Babuni, koje trbuh. Zašto je ispao slog -tr, to se ne zna. bak- dolazi u bugarskom, češkom i ruskom
G. Balaščev ubicira u blizini Bitolja. Ime da glasi s, upor. arb. toponim Shas od stsrp.
Maretić izvodi panušina i panjuša od osnove kao i u čakavskom baknut »poljubiti« (na Cre-
je dakle potvrđeno i u antroponimiji, topo- Svačb. Ako je tako, onda je epirski oblik
pen-, koja se nalazi u glagolu peti (v.), što su) (tako i bug.), i u našim izvedenicama
nimiji i u izvedenicama: kao pridjev, apstrak- posudenica iz epirsko-slavenskoga bač. Grčko
bi također moglo biti, ali tada ostaju neobjaš- băkva f (Vuk) »mjesto gdje se stane nogom
tum na -ija, kao etnikum na -ьс i ime rijeke tš zamjenjuje uvijek í. Mislim da ova riječ
njeni Vukovi oblici, koji zacijelo idu u ovu kad se meće kamen«, bàkljati »versare, con-
na -ica. U jezicima, koji ovaj naziv posudiše ide zajedno, što se tiče postanja, sa stopanin
grupu. Možda Maretićeva etimologija po-
iz starosrpskoga, vidi se da je riječ dobila
tendere, blaterare«, možda i u bákati (jedan- (v.) iračkoga podrijetla. Ovamo ide još to-
maže objasniti gubitak sloga -tr. Jezična svi-
značenje »superstiţie« (upór. češ. bobonky kod
put, 16.v.) »increpare« i baknuti kod Marina ponim Bačka (se. međa, županija, zemlja),
jest je *patrbušinu »krivu trbušinu« počela Držića »capere, lucrări« (nedovoljno potvrđeno;
Brandia, Glossarium), u rumunjskom »čarolije« madž. Bacsmegye.
dovoditi u vezu sa osnovom pen. dubrovački argot: da i mi štogodi baknemo uza
(boboane f pl.), u madžarskom i poljskom Lit.: ARj \, 141. SEW 1,37. Bruckner 10.
Lit.: ARj l, 136. 9, 544. 620. 623. nj). Od bacati postoji još glagolski deminu- Barić, A lb. \, Isti, JF 3, 203-4. GM 29. Elezo-
»praznovjerje, coprija« (babona, isto poljski
tiv bacakati se, bacaljka f (Vuk), bacanj, gen. vić l, 35. Miklošič 414. Mladenov 19. Popovici,
zabobon). Miklošič pominje još hrvatski gla- baca f samo u Daničićevoj poslovici: nije bâcnja m »nassae genus« (Vuk) iz ribarske ter- Slávia 7, 22, Puşcariu, DLR 1, 409.
gol boboniti »murmurare«, što je zacijelo ono- mu bace. Od tal. bazza »(u igri karata) colpo minologije. Izvedenice dobivene s pomoću su-
matopeja. Nije u vezi s ovom riječi prezime fortunato, buona fortuna, vantaggio«, od ar. báča (Vuk, Vojvodina) »svekar«, u poslo-
fiksa -ka (v.), -aljka (v.), -(a)n (v.). Radna
stare hrvatske porodice Babanii iz Sane u Bo- bazza, morfén od bazz, »odnio je«. vici: Otići će báča, asiace snaša. Akcent je
imenica se tvori s pomoću -ač (v.). Postoji još
sni, gdje se spominje župan Babonig iz ple- Lit.f ARj l, 137. REW* 1011. DEI 469. hipokoristički. Ide zajedno s búg. baj, bajčo,
izvedenica s pomoću stcslav. sufiksa -anija
mena Babonežić (g. 1293) = Babonižić (ikav- bako, bačo. Nije identično s baca (v.), nego će
(v.) bacanija (nar. pj.). Kao onomatopeja
ski oblik, goričko pleme), koje je ime izvedeno bacati, -äw impf. (17.v.) s prefiksima iz-, biti naš hipokoristik od turskoga baba (v.).
dolazi i u bavarskom Batzen »udarac po ruci«,
od starog slavenskog dvočlanog tipa Babo- na-, nad-, po-, poz-, poraz-, raž-, od-, pod-, Daničićevo izvođenje od bač (v.) ne može se
patzen »udariti«, vjerojatno i naše pâcka f
něg (upór. Bratoněg). Bobonežić je bilo obr- pre-, z-, u-, uz-, za-} prema pf. baciti, bacim primiti, jer je ovo termin iz balkanskoga pastir-
»1° udarac po ruci, 2° mrlja od crnila«, odatle
nuto na osnovu pučke etimologije u Babo- (s prefiksima do-, iz-, na-, nad-, od-, po-, pod-, stva.
denominal packati (Hrvatska) = slovenski
nožić (upor. isto u imenu crnogorskog ple- póz-, pre-, pred-, pro-, raz-, u-, uz-, za-, z-). pačati u istom značenju. Zatim arbanska ono- Lit.: ARj l, 141. Mladenov 19.
mena Bratonožić od Bratoněg). Zacijelo je i Iterativ se tvori od baciti s pomoću glagolskog matopeja bace »zaušnica«, koja zbog c mora da
Babordi dalje skraćivanje od Babonožić, nas- sufiksa -va- (v.): bacivati potvrđen samo jed- potječe iz hrv.-srp. Upor. . i rusko bacatb bačMo, gen. -kijela m (16. v., Marin Držić,
talo zbog eufemizma da se izbjegne pomiš- nom bez prefiksa, inače u današnjem knji- »zvučan udarac dati«. posi.) »malj kojim se nabija kudjelja«. Potvrđeno
ljanje na bablje noge. Što se tiče značenja os- ževnom i saobraćajnom govoru postoji samo u narodnom govoru u Stonu baškelica »pirejka«.
Lit.: ARj l, 141. 160. 161. SEW 37. Mla-
nove bab- u babun, mislim da je dobro uputiti u prefiksalnim složenicama (do-, iz-, na-, od-, denov 19. Miklošič 6. Unbegaun, RES 12, Denominal na -ati bačkijelati, -am impf,
na srednjovjekovni idol bafomet, što je prekraja- pod-, raz-, pre-, pred-, u-, za-}. U jugoza- 44. Tentor, JF 6, 203. Vasmer, RSl 3,261. (potvrđeno također samo u poslovici). Daničić
nje imena Muhamed. U srednjem vijeku Mu- padnim krajevima govori se č mjesto c: ba- izvodi iz gr. φάσκελον »zvrčka«, što semantički
hamedova vjera bila je na Zapadu od doba cati, u Crnoj Gori baciti i bačivati. Taj je iz- bač m »stanar, planinar, glavar pastirskog ne zadovoljava. Bit će unakrštanje od naše
govor provincijalizam. Iz dijalekata treba još stana u planini, njem. Senner«, odatle izve- riječi bat (v.) i dalmato-romanskog leksičkog
Karla Velikoga pa dalje smatrana kao glavni
86 badanj badanj 87 badrljak
bačfcio

S obzirom na rusko bat'uška »otac, svećenik« Ovu našu germansku posuđenicu posudiše Skok, Slávia 15, 351. GM 22. 149. Mladenov
ostatka od lat. deminutiva na lat. (složeni sufiks) dalje Madžari bödön(y), bodon(y) i Rumunji 13-14. Korsch, ASPh 8, 650.
moglo bi se uzeti da je baťa sveslavenski
-icéllus: kslat. fūsticellus > tál. fusticello budăiu sa mnogo varijanata budacă (upor.
hipokoristik. Oblik sa c za ť mora da je posto-
od fūstis > *fuškio, gen.-kijela. Pored bat madž. bodoncd), budască, budaşcă (upor. madž. b âdil j m (Dalmacija, Pavlinović) = badîlj
jao i u panonskoslavenskom, kako se vidi
dolazi u obzir i unakrštenįe sa baccillum > tal. budiska), budălău (ovo je valjda iz madž. (Porát, Krk) = badi! (16. v., H. Lučić) =
iz madžarske posudenice bácsi, bácsikó i
bacillo, bakkiddu (Logudoro). bodalo), dok su bădan i bădănifă očito iz hrv.-srp. badü (slovenski, Kras) »ašov, lopata kojom se
bácsika. Za osnovu se značenja ima uzeti dvoje:
Lit.: ARj ì, 143. REW3 870. 3615. DEI ä) brat, b) otac. Izgleda da ovu dvojakost Riječ potječe prvobitno iz oblasti mediteran- bacaju masline pod kolo, Stechspaten«. Od
397. 1740. Skok, ZRPh 43, 405. skih izraza za drveno posuđe. Preko Nijemaca tál. (mlet.) badil(e~) »isto« < kslat. batillum.
osvjetljava kršćanstvo. Za kršćanstvo svi su
bačva f (13. v., dubrovački pisci, Vodice) ljudi braća, a u manastirskom govoru riječ i Slavena raširila se u istočnoj Evropi. Lit.: ARj l, 147. Pleteršnik 1,38. Šturm,
= bačva (Slum), nekada po u- deklinaciji je mogla dobiti i specijalan naziv za manastir- Lit.: ARj í, 145. Miklošič 25. SEW 106. ĞSJK 6,83. REW3 992. DEI 402.
Ьъсу (odatle u Vrbniku beči}, gen. Ьъсъ е, skog svećenika (upor. na zapadu skraćenicu Bruckner 19. ASPh 42, 14. Scheftelowitz,
fra < fráter i za manastirskog svećenika, za KZ 56,176. Stender-Petersen (kritika J. Janko, bádem m (Krk) »omindula (v.), mandula,
danas po a- deklinaciji, slov. bačva = bečva =
koga se inače kaže i pater). Ovamo ide i lit. Slávia 9, 347). Iljinskij, IzvORJAS23, 2(1921), amygdala, gr. αμυγδαλή, na zapadu, u
makedonski borna »1° dolium, 2° stablo u pro-
boczius, prabocsius, pl. boczei, praboczei »pra- 180-245 (tumači iz slavenskoga, što ne može Dalmaciji« = bájam, gen. -ama (Crna Gora,
rasla luka, na kojem je gore sjeme (Baranja)«.
djedovi«, ovamo ide možda i bačun »(Crmnica) biti). Kiparský 232. Aleksić, NJ 4, 89-90. ovako i kod nekih pisaca, ali ovaj oblik nije
Deminutivi na -ak bačvak, gen. -aka »doliolum«,
glomazan čovjek, veliki sanduk (u prenesenom ušao u književni jezik. Nije jasno kako je došlo
na -bka bbčbka > bačka (J. S. Reljković, meta- badava (Vuk, 18. v.), danas općenit prilog
značenju)«, izvedenica dobivena s pomoću tal. do d > j. Dvostruki oblici (dublete) nalaze
fora) »izvod«, toponim Baška (Krk) = Beška na čitavom hrv.-srp. području, ušao i u kaj- se i u drugim balkanskim jezicima, bug.
(Vrbnik) = Bisca (krčko-romanski, Krk), -one. kavski (zabadava u pismu Jagićeve matere,
Lit.: ARj l, 144.199. SEW l, 45. Mladenov badem, ali arb. bajanie pored badam i modem.
bečka (Vuk, ne zna se gdje se tako govori) žabodavę pored žabodavę ŽK), u značenju
19. Miklošič 6. Gombocz - Melich l, 314. Turcizam perzijskog podrijetla (badām > tur.
»pivarsko bure«, madž. bocska, rum. boşça, domaćih priloga »zaludu, uzalud (v.), zastunj,
Brükner, KZ 46,229. Miletić, SDZb 9, 263. badem).
na -ica bačvica f, toponim u pl. Bačvice (Split), (v.) (ŽK), utaman (v.), šumice (v.), utoma
Sobolevskij, RFV 64, 148, Vasmer, RSl 4,161. Lit.: ARj l, 146. SEW l, 37. Lokotsch
na -ić bačvić, na dva deminutivna sufiksa (v.)«. Dobiva još'-d(e): badavad (Vuk), ba-
-ica + bkb > -ilah, gen. -ička bačvičak, gen. 154. GM 24. Mladenov 13.
baćir m (Dubrovnik, pisano i baar) = dovad (J. S. Reljković; o < a kao u Uvoda).
-ička bačvičak, -ica + -ić bačvičić. Radna baar, gen. -ıra (Rab, Cres) »vrst dinje, Winter- Ovaj dodatak nije deiksa za pojačanje značenja, badrljak, gen. -Ijka m = bateljak, gen. -eljka
imenica na -ar bačvar, gen. -ara s pridjevom melone, cucumis melo«. Od mlet. i furl, baciro nego dolazi od denominala badavàdisati pored m = bataljica f = patrlj, gen. -a m (Vuk) =
bačvarevj-ov, bàivarskï. Od vlat. buttia, od »popone vernino« (< perz. > tur, bãkuré). badavàisati »besposlićiti« prema turskom patàljak, gen. -Ijka »komadić drveta što viri iz
buitis, sa tti > i kao u Arcar < Ratiaria, Lit.: ARj 1, 144. Kušar, Rad 118,18. Štre- aoristu -di koji je čest u našim glagolskim po- zemlje« (Crna Gora, Jovićević) = patrljak,
račun < ratione, puteu < puč. Prijelaz u kelj, ASPh 14, 515. Pirona2 30. suđenicama iz turskoga (upor. kalandisati v.). -Ijka i kolektiv patrlje — patrljica (Ston).
deklinaci j e w kao u pekva, mrkva, blitva, badana, gen. -e f (Kosmet) »krečenje, Prema zaludu, zastunj veže se s prijedlogom Ove riječi idu zacijelo etimologijski zajedno,
murva. Lat. й > ъ kao u solanu > slar. prevlačenje zidova krečnom vodom«. Turcizam za (v.): zabadava. Na zapadu se dočetno -a ali je nejasna varijacija samoglasa a > e >
Upor. buča i vucija. talijanskoga podrijetla (badana < tal. pàtina), mijenja prema drugim prilozima na -ice (v.) sonantno r (upor. krletka iz kaletka, v.), a i
Lit.: ARj l, 144. 220. MikloSič 25. SEW potvrđen još u bug. badana. ili -o (v. gore žabodavę, u kajkavskom -o: mijenjanje suglasnika p — b, t-d. Postanje bi
105. Bruckner 19. Isti, ASPh 42, 140. Pleterš- Lit.: Elezović 2, 496. Mladenov 13. zabadava). Radna se imenica tvori s pomoću bilo nejasno kad ne bismo imali baďUjica »1°
nik l, 9. 15. Skok, Slav. 29.a Ribarić, SEZb 9, sufiksa -džija: badavadžija »besposličar«. Po- struk trave od zemlje do cvijeta, 2° ono što
105. Mladenov 54. REW 1425. Korsch, badanj, gen. badnja m (13. v., Hrvatska,
red ovih oblika postoji u hrvatskosrpskom sa ostane od perja kad se čija«, s čim treba upo-
ASPh 9, 500. Jagić, ASPh l, 159. Vasmer, Crna Gora) »kada, kaca, (v.); velika šuplja
j pred -ava : badjavā (Bosna) = badjăva (Kos- rediti badaljika (v.), od imperfektivnog korijena
RSl 3, 263. Gombocz-Melich 429. Puşcariu, klada što kroz nju voda teče (Srbija, u tom
DLR l, 623. met), odatle badjavadžlja, bađavdžija (Belić), bod — (bosti), od kojega postoje tolike izvede-
značenju i slov. badenj, beden/}«, »veliki žetak«
zabadjava pored bodjãva, bodavá (Priština, nice. Pored ove imenice postoji još pridjev
baca m »brat od mila, kao bato — bráto, (Čilipi). Izvedenice su: deminutivi badnjica
α > o kao u Uvoda). Postoji jošte turski apso- badrljast izveden s pomoću sufiksa -aii (v.)
brale (v.)«. Ovaj se hipokoristik upotrebljava »bačva kojom se za vrijeme berbe prenosi
lutni superlativ tipa bom boş »posve prazan«: »spinosus, bodljiv«, koji također upućuje na
i za druge ljude, koji nisu brat, onako kao grožđe« (Srijemsko podunavlje, Futog), bàdnjîc
bàmbadàvã »posve uzalud«. Oblici sa j su osnovu bad-. Njegovo značenje preneseno je
bata, brojne, brajnče (ŽK), koji se kažu svakom {-ic mjesto -ić kao u Konjic) = badnjić, augmen-
balkanski: búg. bódévá = badiavá — badihava, i na duhovno polje »osoran, pršljiv« (Dalmacija,
odraslom čovjeku. Basta, bastıca upotrebljava tativ bădnjina', sa -ara (v.) badnjara »vodenica,
arb. badjava. Ovaj je turcizam arapsko-per- Podgora, Pavliuović). Od iste je osnove i
se u bugarskom i za oca, tako i u srpskom, potočara« i pridjev bàdnjev sa -ev (v.), koji ne
zijska složenica bād-ī-haiva, bad hewa, odatle denominal badrljati se »srditi se na malenkosti«.
gdje je oblik Jí = ć došao iz crkvenog jezika: bismo očekivali s ovim posebnim sufiksom.
asimilacija već u turskom badava, koja znači Pridjev bi se mogao upoređivati sa Ъъагыг kod
bašta »otac, starješina u manastirima«, odatle Vokal a je nastao iz poluglasova ъ, ь (upor. u
»što uzrokuje zrak«. Metafora je kao i u drugim Domentijana i Save (13. i 14. v.) koji sadrži
baština »očevina, naslijeđeno dobro« o kojoj Krašiću ЪЫъп), gen. bîdnja). Također toponim
jezicima: njem. aus der Luft greifen »izmisliti«, dva pridjevska sufiksa Ьъагъ »bodar, badar«
v. niže. Ispravan narodni oblik baca nalazi se za izvjesnu konfiguraciju uvala. Nalazi se u svim
naše govoriti u văzduh. Drugi elemenat slo- + -ъпъ. Ali značenje ne ide. Mislim da se i u
u čakavskom i štokavskom kao pridjevski slavenskim jezicima, ali ne postoji u baltičkoj
ženice hàva f »zrak, văzduh, klima« postoji gore spomenutim riječima radi također o
toponim: selo Batina, odatle Baćinsko jezero grupi. Zbog toga nije opća slavenska posuđe-
kao posudenica sama za se u Bosni, kao i u osnovi bad-bod-. Samo je d bilo izmijenjeno
ili Peraško blato kod Ploča; Batin Do pod nica iz· pragermanskoga, nego ispravnije iz
bugarskom, arbanskom i cincarskom (avae~); u í prema bat (v.), samoglas r unesen je u
Kozarom, poimeničen sa -(a)c: Baćinac, poznijeg stvnjem. budin (upor. stengi, byden),
baduhava zvala se u Bosni i vrsta poreza riječ prema krlj (v.), a ρ mjesto b prema parijez
gen. -пса kod Smiljana u Lici. Upór. i de- a ovo iz lat. butina, kod Hesycha βυτίνη. (Truhelka).
Njemačka riječ butin > Bütte posuđena je (v.). Te su riječi u neku ruku sinonimi pa su
minutiv Baćica (brdo, Srbija). Gerov poznaje se mogle unakrštavati. Pored gornjih varija-
kasnije kao puta (ŽK) »drvena posuda koja se Lit.: ARj l, 147. SEW l, 37. Elezović
baťo, bajo, bačo, baťa »fráter natų major« l, 25. 52. JF 14, 199-200. Lokotsch 160. nata postoji još bazdrljika (Vuk, Baranja)
prema bašta, pridjev baštin, deminutiv bastıca. nosi na leđima«, odatle putunja i rum. putină.
badrljak 88 bağana bağana 89 bağına

istog značenja kojeg i badrljica. To je pejora- zbog težnje da se izbjegne baiki, jer bi nastao kod nas ni na Balkanu. Ide li ovamo bàgane, kûn (Lika, Liješće) »stari austrijski bakreni
tiviziranje istoga tipa kao cüsra za cura (ŽK) homonim sa Baška., i paški; kako je to gladan gen. bàganeta n (Srbija, Milićević) koju riječ novac od 4 novčića«. Osnovna lat. riječ baca
prema srati, ovdje prema bazdjeti (v.)· kraj, možda je -uš- došao prema gladuš. U rim- Daničić također identificira s bağana »dijete«. »jagoda« očuvana je u bôkva f (Vuk, Dubrovnik,
Lit.: ARj \, 148-9.213. 9, 699.705. sko doba Vegia (Ptolomej) preko lokatīva Vegiae Lit.: ARj l, 149. Dalmacija), deminutiv na -ica bokvica (15. v.,
> Bigi (Ravennas) od Vegium (Plinije). Nasuprot Vuk) = bukvica »germen, plantago«. Berneker
badìa f (Vuk) »rupa na kući kuda dim izlazi; Bagu nalazi se na Krku brdo Bag (betacizam bagarija f »remen«. Prema potvrdi kod izvodi tu riječ od bok (v.). Lingvistička geogra-
dimnjak«, odatle bodženjača f »motka duga od je potvrđen već kod Ravennasa,upor. još Bôľ); Belostenca bila bi to kajkavska riječ koja se još fija govori u prilog posudenice iz dalmato-
ognjišta, od badže, te se njom otvara i zatvara i > 6 > a i velami izgovor gi > g kao u nalazi u slovenskom i rumunjskom bogărie romanskog jer bok ne objašnjava ni značenje
badža« (Lika), obrazovana s pomoću složenog giman, dokazuju da je toponim ušao u hr- i madžarskom bagaria. U kajkavski je došla ni oblik, -va mjesto lat. -a je kao u murva <
sufiksa -en + -jača (v.), složenica bodzámét vatski jezik kroz dalmato-romanski medijum. preko madžarskoga. Gombocz-Melich l, 222 lat. morum. Baca je u romanskim jezicima ta-
m (Hrvatska, Vuk) »dimnjačar« od mesti u Lit.: ARj l, 149. 151. Krahe, GN 40.76.102. je označuju kao mongolsku, osmanli j sku' i kođer ime biljke, kao »Hagebutte« itd., tal.
drugom dijelu. Turcizam osmanlijskog po- Mayer l, 355. Skok, GIZM 31, 153.32,119. perzijsku. bagatto »ceitis austraiis«.
drijetla (baca »kamin«), nalazi se u svim bal- Klaić, Zemljopis 1,111-112. EJ 5, 215. Lit.: ARj 1, 149.728. Pleteršnik 1,9. Gom-
Lit.: ARj l, 149.
kanskim jezicima: rum. bageaca, bajacă, gdje bağa f (Vuk) »nekakva konjska bolest«, bocz-Melich 223. Miklošič 17. SEW 1,68.
je dobila isto raširenje kao babacă (v.), bug. DEI 404.
odatle pridjev bàgljiv (konj) obrazovan s po- bagāš, gen. -aša m (17. v., Vuk, Crna
badža, arb. baxhë, baxha (Berat), ngr. μπαν-
moću sufiksa -ljiv (v.). Petranović ima mjesto Gora, Paštrovići, Ljubiša) »žitna mjera od 10
τσας (čitaj bądź ás). toga sufiksa bàgljav, valjda iz govora Crne bagazija f »platno bojeno« (prema potvrdi
oka«. Nije naša izvedenica na -as (v.). Upor.
Lit.: ARj 1, 151. Mladenov 13. Lokotsch Gore. Postoji još i bažljiv (Vuk) sa g > ž. -usius u barcusius (v.). Miklošič pomišlja na iz Belostenca i Voltidija, kajkavska i dalmatinska
167. GM 22. Vuletić-Vukasović, ZbNŽ 1,35. Vrčević ima glagol obaglamiti »oboljeti od arbanasko vrelo, ali ne spominje preciznije riječ) = bogosíja f (Kosmet) »pamuk ili platno
bage« (za konja). Taj glagol još jače zamršuje koje. Ne vidim koja bi to arbanaska riječ mogla aleve (= crvene, v.) boje, nekada donošeno iz
bsidžāk m (Vuk) »a) stegno (v.), b) opanak Skadra«. Turcizam (bogasi »platno za postavu«).
pitanje postanja. Daničić kaže da je riječ turska, biti. Opravdano je pomišljati na vezu sa tal.
od kože s goveđih nogu, nožanj (v.)«, odatle
ali ne kaže koja. Postanje nejasno. A i bolest baga »sacco di pelle, otre«, furi, bage f »vaso Lit.: ARj l, 150. Elezović l, 52. Štrekelj,
naš deminutiv badžačak obrazovan s pomoću ASPh 14, 515. Miklosich, Türk., Nachtrag
nije utvrđena. Niti se pravo zna gdje se te di pelle per contenére e trasportare vino ed
našeg sufiksa -ъЫ (v. -ak); badžaküja f (Vuk) l, Hälfte 8,2,79. Lokotsch 324.
riječi govore. Kako značenje riječi nije tačno altri liquidi«, zatim sa furi, bagón »buraciot =
»zlatan novac holandskí na kom je čovjek raši-
utvrđeno, nije isključena mogućnost veze s barilotto« (v. vagan). Pretpostavlja se da je to
renih nogu«; obrazovan s pomoću turskoga bägav (Vuk, nar. pj. i posi. 18. v., Baranja)
pridjevom bagav i s ostalim izvedenicama predie. (ligurska) riječ u srodstvu s egejskom
sufiksa -li (v.). Od tur. bacak »Bein«, bacaklı pridjev »hrom«, odatle poimeničenje sa -(a)c:
koje idu u konjsku terminologiju kao i baga. φάκελος »svežanj«. V. poculica.
»langbeinig«. -ica (v.) băgavac m, bagavica f i denominai
Lit.: ARj l, 149.150. 265! 8, 302. Ovamo treba uvrstiti još i bagelj »čovječić,
Lit.: ARj l, 151. Škilji? 111. òbagaviti pf. »ohronuti, tj. postati bagav« (u
bagajlija f, u Petranovićevoj narodnoj pjes- homunculus« < mlet. baga »otre« > (metafora) Lici). Vuk poznaje tu riječ u konjskoj termino-
badženāk m (Bosna, Dalmacija, Podgora, mi: gdje polecę jastreb tica ljuta..., a za njime »uomo soverchiamente grasso« < mlet. baghelo logiji (v. gore baga) s umetnutim n bângav
Pavlinović) = bodzának (Kosmet) »muževi dvije bagajlije. Drugih potvrda nema ni iz »piccolo otre«. Od baga je na -aticum >-age (konj) u istom značenju. Taj oblik nije ubi-
dviju sestara su među sobom badžanaci«, naših pisanih ili usmenih vrela, kao ni iz i fr. bagage > bagažą f »1° prtljag, 2° (pejora- ciran, ali se nalazi u bugarskom bangó m =
»pašenog (v.), svak«, odatle hipokoristik badžo drugih balkanskih jezika. Ni značenje nije tivno) rđava mladež«, s promjenom sufiksa pangó m »hrom, kusast đavo, đavolov epitet«.
m (Dalmacija, Podgora?, Pavlinović). Nala- jasno. Prema Daničićevu tumačenju narodni tal. bagaglio (preko bagaggi > bagai) > bagaj Mjesto òbagaviti (u Lici) Vuk ima u istom
zi se i u bug. badžanak (istoga značenja). je pjevač izopačio tursko bile-bagli »ptica (І8. v., Kuhačević, saj < lj kao Veja < Veglia). značenju denominai òbangaviti, koji također
Turcizam iz oblasti srodstva (pacának »djever, nalik na sokola«. Lit.: ARj 1, 149. 150. Miklošič 6. DEI nije ubiciran. Prema tome bagav i bangav idu
muževi jev brat«). 403. 'Štrekelj, DAW 50,3. Isti, ASPH 14, bez ikakve sumnje zajedno; băngav je po
Lit.: ARj l, 149. 515. REW 850.
Lit.: ARj l, 151. Elezović l, 35. Mladenov postanju ciganski pridjev pango = sanskrt
13. bàgalj gen. bàglja m (Vuk, Srijem, Banat) pangú »hrom«. Kod nas je dobio prema značenju
»navil j ák« (v. vile) = bàglja f (Vuk), odatle bagatela f (16 — 17. v., Poljički statut,
sufiks -av (v.) kao turski pridjevi ćorav, ćelav.
bag1, pl. bazi m (Vuk, nar. pj., u izrazima deminutiv· bagljić, gen. -ića, bàgljica (Vuk) Vuk čuo u Vojvodini, danas općenito u hrv.
(v.). Ciganski pridjev ušao je u konjsku termi-
zlatan sahat s bazima, bag od sahata) »lančić«. i denominai bàgljatì. Možda ovamo ide1 i gradovima) »neznatna stvar«. Denominal na
nologiju posredstvom njihova trgovanja konji-
Turcizam (bag »verižica«), nije drugdje po- vokal, gen. vakla m (ŽK) u značenju otkos -isati bagatèlisati, -šēm pf. »omalovažavati,
ma. Problem ostaje zašto je nestalo n u bagav
tvrđen. (ŽU). Daničić rastavlja bogalj m od baglja f. nipodaštavati«. Od tal, bagattella »id.«, de-
i veza sa baga f. Kad bi bilo utvrđeno značenje
Prvi oblik identificira s madž. baglya u istom minutiva od lat. baca sa dvostrukim deminu-
Lit.: ARj l, 149. te imenice, femininum bi se lako protumačio
značenju, a drugi izvodi iz gr. φάκελον »sve- tivnim sufiksom -atta (varijanta od -Uta >
prema pjega-pjegav, tj. iz pridjeva je nastala
Bag2, gen. danas Baga, u 15. v. Bgam(H95, žanj«, što ne odgovara ni fonetski ni serna- -etto) i -ella. Talijanska je riječ postala evrop-
imenica odbacivanjem pridjevskog -v. Vjero-
potvrđen lok. Na Bgu), predrimski i pred- siološki. Oba se oblika ne mogu rastavljati. skom. Preko austrijskonjem. ušla je u hrv.-
jatno u vezi s ovim pridjevom stoji i obaganjati
slavenski toponim (grad u Podgori), tal. Carlo- Gombocz-Melich nemaju madž. baglya. sŕp. i madž. Mjesto -ella dolazi i sa sufiksom
(Lika) = òbangaviti (Vuk).
bago koji se i kod nas često upotrebljava kao Lit.: ARj l, 149. Skok, ASPh 33, 372. lat. -inus > -ino 'u bagatîn (slov.) »kleine
Karlobag [ime prema gradačkom nadvojvodi Münze« < mlet. (1274) i tršć.-tal. bagattino Lit.: ARj l, 150. 8, 302. Mladenov 16.
Karlu koji je obnovio mjesto 1579], pridjev bağana f (Vuk) »koža jagnjeća«. Akcenat je »novac zvan i piccolo (odatle u ŽK nlmam ni 410. SEW 42. Miklošič 7.
na -bsk baguški (zakon, kumfin boguški), neo- sumnjiv. Prema turskom bağana »jagnje«, pikule »nemam ni prebite pare«) > (sa meta- bagina f = bagína (Prčanj) »solen, Seemu-
bičan umetak kojega postanje nije objašnjeno, odakle taj turcizam potječe, bio bi akcenat tezom i njem. izgovorom b/g > p/k s promje- schel«. Dalmato-romanski leksički ostatak od
možda prema etniku Bagužan; umetak j e nastao bağana. Nigdje drugdje nije zabilježen, ni nom sufiksa) patakûn, gen. -úna ŽK = bata- lat. vagina, sa v > b u Dioklecijanovu ediktu
90 bagra baguda 91 bäh
bağına

(bagina spathae), katal. boyna i s očuvanim se inače zove pagar (iz porodice sparidae). baguda f (18. v., M. A. i J. S. Reljković, Od iste su osnove denominali bahati impf,
velarnim izgovorom gi kao u giman, galatına Ali to bi trebalo istom utvrditi. Na osnovu pridjev svitla ι—', kod Rapića svilena ~) prema pf. bahnuti (na-, iz 17. v) > banuti
(prema mlet. vazina, furl, vazine). neodređenog značenja »nekakva morska riba« »krijesnica«. Pridjev na -ъп baguđni. Daničić = bănuţ, banem (Kosmet) »lupiti, udariti«
ne može se praviti naučna etimologija. Svakako pOmišlja na tal. baco »svilena buba«, čime se ne pored »neočekivano, iznenada doći«, iterativ
Lit. : Rešetar, Stok. 225. REW3 9122.
se ta Vukova bagra mora izlučiti iz gore spo- objašnjava pravo ni značenje ni sufiksni c > g. bàhtati (Vuk), b-īhat impf, »mnogo trošiti
menute bagra »purpura«. Pored stcslav. bagri Lit.: ARj l, 151. DEI 398. nečega bez potrebe« (Brusje, Hvar), baharat
baglàme f pl. a) »gvozda što drže vrata za »skriet« postoji još bagor u ruskom i denominal impf, »tandrljiskati, udarati, praviti galamu«
dovratnik, sinonimni izrazi särke (v.), brtvjele bağrın »bojadisati purpurom« u ukrajinskom, bagulîna f (Božava) »bastoncino«. Od lat. (Smokvica, Korčula), baharatı (Kućište, Brač)
(v.), panti ŽK, posuđeni će iz madž., tal. i ruskom i bugarskom. Odatle: pridjev hagren (13. baculus pastoralis (9. v.) > tal. bacalo (15. v.) = »šuškati«, odatle imenica na -ija bahàrija f
njem., domaći je sinonim samac m i samica v.), obrazovan s pomoću pridjevskog sufiksa bägol (Romanja) sa deminutivnim sufiksom »pomorski izraz za nepomorce«. Odatle augmen-
f u Istri«, b) »članak u noge« (bağlama), c) -ino. Od istog je korijena (keltskog, ir. bace
-en (v.), očuvan je u poimeničenom obliku tativ bašina f (Vuk) »buka, vika«. Još postoji
»mala tamburica od 3 žice« = bağlama i bagrem m (također u bugarskom, s asimilacijom »zavinut štap«) sa deminutivnim sufiksom -ītta denominai basiti impf, »udarati u bah«, zabašiti
bağlama f (Kosmet u značenju pod d). Bal- b — b > b — m, upór. bedem < tur. beden), > -etta baketa f (Vuk, Risan, Perast) = ba- pf. »zanijekati« i pridjev izbašan (16 — 18. v.)
kanski turcizam osmanlijskog podrijetla (turski bagrena f = bagrema f (Šulek), odatle bàgrenica kita (16. v., Marulić) »štap, šibika, prut, pa- koji kao da znači »oslobođen, slobodan«.
apstraktum ili apokopativni infinitiv bağlama »biljka robinia pseudoacacia«, odatle pridjev lica« < tal. bacchetta, furl, bakete. Ne zna se Kako se iz prefiksalne složenice vidi, bäh m
»vezanje« od bağlamak »vezati«), nalazi se još u bagrenov i izvedenice na -(a)c, -ica : bagrènac, gen. kako se etimologijski odnosi čakavsko (Istra) je dobilo i značenje »odricanja, poricanja«
rum. balama (s nejasnim gubitkom g}, bug. -ènea m »neka trava«, bagrenovac »med iz cvijeta bakul »gryllus domesticus« prema tršć. bacalo, koje se razvilo iz negativnog tvrđenja lupom
bağlama i arb. bugiarne, sve u značenju podn a. bagremova«, složen pridjev bagrovidan (potvr- bakula f (Molat) »babura slična pauku, živi ruku ili nogu. Od ovoga značenja ima glagolska
Značenje pod c mogu da objasne samo poznava- na vlažnim mjestima, tijelo joj je kao dio sto- izvedenica zabašuriti pf. prema impf, zaba-
đen samo jedanput, u 15. v.), denominali
oci toga instrumenta. Nejasno je također obagriti pf. »obojiti bagrom« (14. v.), zabagrět, nogę« i bakljača f (Šulek, Makarska) »neka šurivati, gdje je zabašiti rašireno glagolskim
kako je ovaj apstraktum mogao postati antro- krupna kruška« (bila bi izvedenica na -oca, sufiksom -ur- (v.), u Kosmetu bez samoglasa
-im pf. »zarđati od nečistoće«, obagrêt, -îmj
ponim, prezime Bağlama kod katoličkih Hrvata. ubagrêt pf. »pocrveniti, zarđati« (Kosmet). naš ili romanski sufiks, ako ide ovamo.) u : zabaštrat, -am pf. prema impf, zabaštrāvat,
Vjerojatno se mora poći od značenja »spre- Ime cara Konstantina Porfirogeneta pre- -avam u istom značenju (s umetnutim t
čavanje konzumiranja braka«, tj. stavljanje Lit.: ARj l, 159. Cronia, ID 6. Nemanić
vode neki naši historici Bagrenorođeni. l, 28. Štrekelj, ASPh 14, 516. REW3 8742. između sr kao u oštar, v.). Upoređenje sa
štapa između bračnih drugova kao kod Tristaną Postoje dva tumačenja postanja ove riječi. DEI 395-6. 399. stcslav. bъhъmъ pokazuje da je α u svim ovim
i Izolde. Odatle je riječ prenesena na one koji riječima postalo od poluglasa ъ. Isto tako i
Prema Bariću, bagra potječe iz ie. *bhogoros
su rođeni u takvim prilikama. od iste osnove od koje i gr. φώγω »peći«.
bàgun, gen. -una m (Vuk, Hrvatska) »svinja u baš < bbšb (također slovenski i madžarski).
Lit.: ARj l, 150. Elezović l, 25. Mladenov kovrčastih čekinja«. Deminutiv na -ьс > -ас
Prvobitno bi značenje bilo *gorući > crven. Jedino bi se u pridjevu bahat moglo dopustiti
13. GM 22. Lokotsch 173. bagúnac, gen. -пса (Vuk). Riječ je engleska
Polazno značenje bilo bi »žariti« potvrđeno u prvobitno a s obzirom na rusko bahatb »hva-
u talijanskom izgovoru bacon »ventresca di stati se«, ali Bruckner i Scheftelowitz dovode
rus. bagatb »vatra koja tinja«. Kako za bagra maiale affumicato«, frč. bakkō, već u srlat.
bagoče f pl. (Stulić) »maxillarum nervorum nema drugih ie. paralela, ova je etimologija ovaj glagol zajedno s rus. baharb »čarobnjak«
convulsio«, u Dubrovniku .»vilice« (Deanović). (941) baco, gen. -onis.
kombinacija koja ima malo vjerojatnosti. (v. niže bahoritf) u vezu s grčkim φάσκω,
Riječ nije potvrđena u narodnom govoru i Ne postoji stcslav. bagzrb m kako navode Lit.: ARj l, 151. DEI 399. tako da ispada iz veze s bah < *bthí. Poluglas
ne zna se gdje se govori. Nije zrela za etimo- Berneker i Barić, nego samo bagrb. Ranije je б može i ispasti: zapšiti »zanijekati« < za +
logijske ispitivanje. bäh, pridjev i poimeničen kao maskulinum, bìs-i-ti (upor. glede značenja zabašiti").
Mladenov označio slav. bagrí, bagriti kao pra- »a) prasak, lupa, vika, b) preneseno na psihološko
Lit.: ARj. l, 150. Rešetar, Štok. 225. slavenske riječi od osnove bag »bojadisati Praslavenski onomatopejski korijen bih- je
polje: ohol, oholica«. U vezi s prijedlogom u (v.) niži prijevojni štěpen od buh-, koji se nalazi
uopće«, zatim »bojadisati crvenom bojom«.
nastaje prilog ubah (redovništvo ubah zagovori u buknuti, bûhnem pf. (na-) »provaliti«, impf.
bagov m (Banat) »prosti duhan«. Nalazi se Ali prvo značenje nije potvrđeno. Najbolje se održati bogu, Glavimć) > uba, koje dolazi bušiti »udarati, bacati, bučno padati« (upor.
još u rum. băgau m u istom značenju. Posu- će biti ako kažemo da je postanje nepoznato, i zajedno s prijedlozima na (v.), s (v.), u sve- zabušiti se ä vodu ŽK), nabušiti se, impf.
đenica je iz madž. bagó. U značenju »ostatak ako nije posuđenica iz gr. πορφύρα > *ргаЬъга,
tostefanskom hrisovulju ni и Ъъпъ »nikako«, buhati, buhai m (sa -äc, v.) »ćuška, zaušnica«;
duhana u luli« govori se bogus m (ŽKU i sa metatezom i disimilacijom *bragra > bagra, u starijem hrv.-srp. u bah »durchaus, svakako, pridjev na -av (v.): bühav »mollis« = bühavan
Lika). Ista riječ, koja dolazi također iz madž. kao što je i lat. purpura iz grčkoga. S ovom riječi upravo«, danas zamijenjeno sa baš (v. kasnije). (sa dva pridjevska sufiksa), imenica bûhovica
bagos, govori se još u slovenskom, slovačkom teško da će biti istoga postanja bâgra f kojoj U Pomieru, Premanturi i Medulinu ubah f »terra soluta«. Ovamo ide još s prefiksom
i kod erdeljskih Sasa. je prvobitno značenje iz marvogojstva zabilje- znači »neprestano«. U narječjima dolazi prilog pod- složeni pridjev podbül Ž K < podbuhh
Lit.: Skok, ASPh 33,359. Pleteršnik 1,9. žio J. S. Reljković u Kućniku »mlado jedno ubah vezan sa pre (v.): prèuba (Lika) = pri
Gombocz-Melich 225 i si. stado što se ostavlja za kuću«, odatle ono (ikavski) priuba (Banja Luka) »dosta, prilično,
»napuhnut u licu« i inhoativni glagol buktjeti
značenje što ga Vuk daje za Vojvodinu, gdje < *buhtjeti. Rumunji posudiše prijevojni ste-
ikoliko«. Prvobitno značenje lijepo se vidi u pen bus-, odatle njihovi glagoli buşi, înăbuşi,
bagra f (Zore i Pavlinović potvrđuju ovu su sinonimi »vrsta, soj, fäjta, pasmina, species«. prilogu izùbaha »iznenada« (Vuk, Boka).
riječ kao termin pomorskog ribanja) »crven Riječ je dobila u prenesenoj službi i pejorativno imenica buşaiu, apstraktum busala i prilog
Tu je iz priloga ubah nastala imenica. Pridjev
od borove kore; mast kojom se mreže maste značenje, upor. I. Držić: parti ali' bagre u dea Ьщеіе »četveronoške«, od čega potječe
bah »ohol« ne postoji više ni u književnom
da ne pucaju od suše«, sinonim tanga f (v.). universitadi. Ni za ovu riječ, koja se akcentom ličko (posuđeno od velebitskih Vlaha ?)
ni u saobraćajnom govoru, nego je objašnjen
Zacijelo je ista riječ koja i bagrb kod Domentijana razlikuje od prve, nije utvrđeno postanje. dojabušoliti »doći četveronoške«. Uzme li se
pridjevskim sufiksom -at (v.): bahat »ohol«.
i Save »purpura«. Vuk poznaje istu riječ u Lit.: ARj l, 150-1. 8, 302. SEW 38. I prvobitno značenje objašnjenjeno je istim po- da je h u onomatopeji bbh-lbuh- nastalo iz ie.
značenju »nekakve morske ribe« (Dubrovnik). Miklošič 6. Barić, PPP l (1921), 231-7. imeničenim sufiksom bahat > bât m »tresak, inhoativnog glagolskog sufiksa -sk- (lat. ve-
Miklošič je ovo značenje ispravno upoređivao Mladenov 13 i RFV 68, 378-88.3 Elezović prasak, lupa, osobito nogama, kad se ide«. terasco), onda treba ovamo staviti i korijen
s gr. φάγρος. Το bi mogla biti ista riba koja 1,183.2,1. Skok, Term. 47. REW 6862.
bailo 93
ьаь 92 bailo bäjbok

batli »sretan«, poimeničen bàtlija m (Vuk), koliko graniči uz Liku, dio Gorskog kotara), »izgubiti svježinu«, Pridjevski turcizam osman-
bu- koji se nalazi, raširen pridjevskim su-
turski indeklinabilni pridjev obrazovan s po- pridjev na -in băjlin. Ovamo ide i rum. izve- lijskog (tur. bayat) podrijetla, nalazi se u svim
fiksom -10, u búj-an i' impf, bu-j-a-tì (na-),
moću postpozicije -suz (v.): tur. bahtsız > denica na lat. -atus > -at băiat »dječak«. Od balkanskim jezicima (búg., arb., baját, ngr.
u stcslav. pridjevu Ъщъ < ie. *ЫІоиго. Buj
boksuz »nesretan«; u Pivi i Drobnjaku i taj furl, bae, baje »balia« > slov. (Notranjsko) s grčkim sufiksom u μπαγιάτικος »bajatan«).
je raširen možda sa -ulj- (v.) u buljiti (iz-),
dobiva -li: baksùzli »nesretan«, odatle imenica bája = bájila »dojilja«. Bajula je i posuda za Lit.: ARj l, 156. 8, 302. Skok, Slávia 15,
buljim impf, s objektom oči (npr. buljiti u
baksuzlija m. Konsonantska grupa ks nastala je vodu. Ovamo băjica (Molat) »drvena posuda
nešto), odatle buljina f = buljuna f (Vuk, 183. Mladenov 19. GM 24. Matzenauer,
manja od kabla za vodu«. LF 7,5.
Banat) »sova«; sa -eš (v.): bùlje! m (Bačka, ispadanjem, kao obično, srednjeg t u grupi
Vuk) »riba perca fluviatilis«, koju posudiše i od tri suglasnika; hts > hs > ks (ugor. Lit.: ARj l, 155. Sturm, ČSJK6, 77. DEI
Madžari (bules), odatle hipokoristik búlja glede k < h *buhtjeti > buktjetf). U Ko- 408. 414. Románsky 131. REW3 886. bajati, -ēm impf, na istoku = vračati na
f istoga značenja. Ta riba zove se i okun od smetu postoji još složenica bezbâtnik m pre- zapadu. Ide u terminologiju staroslavenske
bàir m = bajir = bàir (Kosmet) »brijeg, mitologije i danas narodnog vjerovanja. Upor.
oko (upor. ukljata u Dalmaciji) i u Srijemu ma bezbatnica f »nesretnik« i pridjev bezba-
obala« = bajer (Tuzla) »međa«. Turcizam za bajanje još vražanje g. 1452. na zapadu.
bandaš, gen. -aša (Vuk) pored bandar, gen. tan, koji se može tumačiti na dva načina:
arapskog podrijetla (bayır »strmen«), nalazi Prvobitno je značenje isto koje i gr. φημί
-ara. Složenice: buli oka < bùljooka »ovca« 1. bez kao naš prefiks = turska postpozicija
se još u bug. hoir »hrid«. Treba razlikovati, »govoriti«. Pejorativno značenje razvilo se iz
i pridjevi buljook, buljookast. Upor. još bùljioka -suz, upor. neba(h)t m sa ne- prema nesreća
što se tiče postanja, bajer m »jezero« (v.). vraćanja. Ono se vidi najbolje u prefiksalnoj
f, imperativna složenica. S našim glagolom ili 2. kao perzijska složenica bedbaht koja znači
buljiti u vezi je češki vybouliti »glotzen«. Mat- isto. Još postoji izvedenica batùna f (Srbija) Lit.: ARj. l, 155. Elezović 2, 497. Pleteri- složenici nabajati nekome nešto »nekoga krivo
»sreća«. Glede nastavka -una na tursku imenicu nik l, 10. Pavlovic, JF 16, 179. si. izvijestiti«. Ovo posljednje značenje nalazi se
zenauer uporeduje s got. uf-bauljan.
upor. bašuna od baš (Skok, Slávia 15, 185). i u stčeš. boju, bati, kao i u lotiškom batJma
Lit.: ARj \, 171. 194. 198. 199. 4, 145. bajàgi (Vuk) prilog, također u vezi sa kao
Taj turcizam perzijskog podrijetla (baht, ie. riječ, »kriva vijest« i u jednako obrazovanom latin-
301. 7, 730-1. 11, 771. 12, 202. SEW l, > ko (Bosna i istočni krajevi) = bajàgi pored
97. 100. 107. Mladenov 51. 54. WP 2, 112. srodna s našim bog, ubog, bogat, v.) nalazi se skom fama, gr. φήμη »glas«. O izvedenici
balogi (Kosmet) = Abajaga (Lika, a je naša dobivenoj s pomoću sufiksa -n : basna f »(danas)
118. Bruckner 46. /CZ 51, 240. Scheftelowitz, i u bug. baht, bahtlija i arb. baht > baft (Gege) zamjena za tursko jery) »tobož(e) (u zapadnim fabula«, v. niže. Izvedenice su još ove: sa
KZ 54, 228. GM 28-9. 271. Liewehr, Slávia u istom značenju.
5, 210. Perušek, ASPh 34, 20. 36. Elezovic krajevima)«. Vuk pozna i oblik bajàgi koji se sufiksom -ъka (v.): bajka, radne imenice na
1, 30. 184-5. Ribaric, SDZb 9, 130. BI Lit.: ARj l, 154. 205. 209. 7, 788. Skok, može tumačiti na dva načina: 1. ili je to fonetska
Slávia 15, 184. Mladenov 19. GM 23. Vuko- -ač: bajač, na -lac, -lica (v.): bajalac m prema
2, 612. Hraste, JF 6, 211. Matzenauer, LF promjena a > o kao u Uvoda poslije İabijala; bâjalica f, pejorativna na -alo (v.): bojalo;
7,17. Gombocz-Melich l, 303, 567. vić, SDZb 9, 379. Elezović l, 33. 37. 2. ili je miješanje i unakrštavanje sa sláv. bo na -vāc, -vica (v.) bâjavac m prema băjavica î
bahuljati, -am impf. (Vuk, Šumadija) (v.). Glede oscilacije upotrebe sa kao > ko (kajkavski); denominali: òbajati, -jēm-pļ. (Vuk,
bahân m (Smokvice, Korčula) »svinja«. upor. kođoja pored doją u istom značenju
U vezi je možda s tal. baffo (stmlet., stlomb., »ići pobaučke, četveronoške, na nogama i na istoku) »očarati (na zapadu)«. Osnova je
rukama«. Govori se za malu djecu. Ovamo (Skok, Slávia 15, 359). Taj turcizam osmanlij- praslavenska i sveslavenska ba-, i ona je posto-
furi., srlat.) »slanina«, odatle bafara »debeo«. skog podrijetla (bayağı, pridjev i prilog, koji se
ide zacijelo i bavćet pored bahćet impf, »hoditi jala u ie. i baltoslavenskom. Miklošič i Matzen-
Lit.: REW3 878. DEI 402. na vrsima od prsti« u narječju Lumbarde upotrebljava kad se nešto konstatuje, bilo to auer je drže u vezi s madž. báj »magia, incanta-
(Korčula), sa -éti, upor. bahtati (Vuk, v. neugodno ili neočekivano onome koji govori, tio, ali i muka, zlo, teret« riječju koja potječe
bähoriti, -im impf. (Vuk, 16. v., zapadni kao fr. tout bonnement, tout simplement)
pisci) »bajati (v., s tom je riječi u etimologijskoj naprijed bah). Možda ide ovamo i bahuljača, iz tur. *bagy »veza«. Upor. džag. báj »veza,
bahuljičica f, ime ševe ili ševrljuge, koje nalazi se i u bug. baegí »už, božem«. Upor. čarolija«, bajlamak »očarati«, bajgin »začaran«.
vezi)«. Odatle apstraktum na -ija (v.) i na -je', sinonimni turcizam adeta (v.). Ide u oblast
bahòrija f = băhorje »bajanje«, radne imenice Daničić izvodi od korijena bas- »zujati«. Glagol Nalazi se u složenici đozbaidžija »mađioničar«
bahuljati svakako je deminutivna izvedenica sintaktičkih turcizama, kao dernek (v.), doją (göz »oko«) (Skok, Slávia 15, 343). Ovamo ide
bahornīk m = bahoternik m (valjda složenica) (v.), osli (v.).
prema băhorica f »bajalac, -ica«. Glagol od sveslav. korijena bah- > bah- (v.). Glede i bağlama kao prezime (v.). Međutim nabajati
glagolskog deminutivnog infiksa upor. -ulj- Lit.: ARj l, 155. 507. Mladenov 14. Ele- i bajati u hrvatsko-kajkavskom znači »mučiti,
je izveden s pomoću h < s(k) od ie. osnove zović l, 26. Děny § 469.
ba-, koja se nalazi u gr. φημί »govorim« i (v.) u namiguljiti. Upor. glede značenja i štrapacirati, inkomodirati nekoga«. Prema Štre-
u našem bajati (v.), bajalac. Odatle rusko ličko dojabušoliti (v. naprijed bah) istog zna- kelju to su denominali iz madž. baj < slav.
bajat, -a, -o pridjev (Bosna i Hercegovina, boj. To bi bile pozajmice tipa čobanja (v.),
bahan »hvastati se« i radna imenica bahar' čenja.
istočni krajevi) »star u smislu gubljenja svje- ako je ispravna Štrekeljeva etimologija. U
»brbljavac, čarobnjak«. Osnova bah- nalazi Lit.: ARj l, 155. Kušar, NVj 3, 328. žine (protivno je značenje svjež), pokvaren
se i u drugim slavenskim jezicima, osim u tom bi slučaju otpalo Miklošičevo mišljenje.
bailo m (16. v.) = (metatezom) *balijo (hljeb, meso, ulje, mast)«. Protivno drugim
bugarskom i poljskom. Zbog toga se može turskim pridjevima koji. ostaju obično indekli- Lit.: ARj l, 156-7.7,204.8,302. SEW 39.
označiti kao praslavenska. Prvobitno značenje m (16. v., potvrđeno samo u genitivu: izgna Trautmann 24. WP 2, 124. Miklošič 5. Bruck-
сагь poklisarije bbnetbčkago bálija). Od tal. nabilni kao u turskom ili dobivaju naše sufikse ner 11. Mladenov 19. Maźuranić 13. Grünen-
bilo je »govoriti nejasne, magične formule«; (kao ćorav, ćelav, šašav), da bi postali naši
bàilo, bizantinsko βαΐουλος > arb. bailas thal, KZ 63, 277. Gombocz - Melich 230.
odatle onomatopeiziranje osnove s pomoću -or-, pridjevi, deklinabilan je i izražava mociju zbog Boisacq3 111. Mladenov, WuS 12, 60. -Mat-
upor. žuboriti, krákořiti. Kao i bajati ide u s članom -zi »mletački poslanik na bizantskom
dvoru«, od lat. bajulus »1° trhonoša, hamal, toga što se svršava na -at, koje je dočetak i naš zenauer, LF 7,5. Štrekelj, DAW 50,3. Mo-
termine primitivne mitologije i narodnog pridjevski sufiks (upor. rogat). Ali Vuk poznaje mirović, GIEM 11, 64-68.
2° bizantski administrativni činovnik«. S
vjerovanja. i našu pridjevsku izvedenicu (odatle băjatan)
izgovorom b > v vagilar »Kinderwärter«, vá-
Lit.: ARj. l, 154. Scheftelowitz, KZ 54, gljam »dvorim novorođenče (Pljevlja, Drama), dobivenu s pomoću općeg pridjevskog sufiksa bäjbok m (istočni i zapadni krajevi, Vojvo-
248. Matzenauer, LF 7, 4-5. ngr. βαΐλας < mlet. baila > (metatezom) -ьпъ (v. -an) upravo kao u fališan od njem. dina, zacijelo iz graničarskog jezika) »zatvor«.
falsch. Još postoji imenica izvedena s pomoću Od nvnjem. Beiwach(te), stvnjem. biwache,
bäht m = bat (Vuk, nar. pj.; Bosna i bàlia »dadilja«, mlet. denominal bailir »allatta-
-as (v.) baetaš i denominali obajătit se (Kosmet) biviaht > u romanskim jezicima bivac, bivouac.
Hercegovina, Kosmet) »sreća, sudbina«, odatle re« > balliti, -im impf. (Lika) »pjestovati,
indeklinabimi pridjev obrazovan s pomoću -li : dvoriti dijete«, bäjla f (Lika, Dalmacija, = ubàjatiti se (Vuk) = obajatiti pf. (Jelić) Lit.: REW* 1140. DEI 537.
94 b âk1 bäk
1
95 bakam
bSjer

bajer m »Г (umjetna) bara koja nastaje bàjram (Vuk, Bosna) = (sa metatezom Hrvatskoj i Madžarskoj), ali bi moglo biti lich l, 399. Mladenov 28. Korsch, ASPh
iskopavanjem ilovače za proizvodnju crepova jr > rj kao u barjak, v.) bar jam (nar. pj., i u vezi sa baca(laureus). 9, 493. Vasmer, RSl 3, 263-4. 4, 169. 6,
(Krasić), 2° toponim Bajer (dio Karlovca uz Kačić, 18. v.) = bajram pored hajrám m »mu- 191. Kořínek, Slávia 15, 51. Paul, WuS 20,
Lit.: ARj l, 158. Gombocz—Melich 1,619. 38-9. Boisacf 137. Sköld, LUA n.f., avd.
Kupu), hidronim jezero Bajer (kod Fužina slimanski praznik poslije ramazana«, također
1, sv. 19,^.7. Perušek, ASPh 34, 20. Pascu
u Hrvatskoj) = slov. bãjar »id.«. Oboje iz muslimansko lično ime za muško (Bosna). 2, 182.
bäk2 m (Vuk, 16. v., Hrvatska, ŽK) = bik,
nvnjem. Weiher < lat. vivarium preko fr. Taj turcizam arapskog podrijetla raširen je
gen. bika i bika m (14. i 15. v.),'Kka m (posljed-
vivier, stvnjem. wî(w)öri > slov. vîrij, vērij po cijelom Balkanu. U Bosni se govori i čitava
nje također f: bike pritilę Velikanović, također bákal, gen. -ala m (Vuk) = (s individualnim
»1° piscina, 2° toimin (upór. toponim Toimin), turska rečenica Bajram mübarek' olsun (= neka
ti je Bajram sretan!) za čestitanje. Lika, katolici), pl. bikovi »taurus«. Prvi je sufiksom -in, v.) bàkalin m »sitničar (neolo-
eine tiefe Stelle im Wasser«. oblik (koji u slov. znači »ovan«) samo hrv.-srp. gizam)« prema bàkãlka f »žena bakalova«,
Lit.: Pleteršnik 1,10. 2,761, 771. Ramovš, Lit.: ARj l, 157. Lokotsch 183. Elezović (na Zapadu), a drugi je općeslavenski. Prvi je odatle izvedenice posesivni pridjevi bakálov,
ČSJK 3,58 (cf. RES 2,170). REW3 9409. l, 26. Školjić 1,70. dragocjen za etimologiju. Od toga oblika kvalifikativni bakālskī, bàkãlnica f »dućan baka-
postoji deminutiv bačić (Stulić), također pre- lov«, denominal bakaliti impf., pejorativno sa su-
bäjngeri = banjgeri m. pl. (ŽK) »Türpfo- bajta f (Lika, ŽK, hrv.-kajk.) = bãjta (slov.)
sten, drveni okvir za vrata«, nalazi se još u zime u Hrv. primorju, augmentativ bakonja fiksom -äc (v.): bokalai, gen. -οία »ćifta« (Vuk,
»hölzerne Hütte«. Deminutiv na -ica bàltica m na -onja (v.) u metaforickom humoristickom Bačka), apstraktum sa sufiksom -luk bakahk
slov. vanger m = hangar u Donjoj Kranjskoj f. Na -ar bäjtar m = bajtnik prema bajtarica ΐ. značenju »jak čovjek, veliki gospodin« (upor. »silničářova roba, njegovo zvanje« (Kosmet).
i u polj. węgar u istom značenju. Postanje Denominal na -ati ballati, -am (o-). Od tal.
je nepoznato. Bruckner pomišlja na njem. Matavuljev roman Bakonja fra Brne), po- Taj turcizam arapskoga podrijetla (bakkal
baita. Ta se riječ nalazi još u sjevernoj Italiji, sesivni pridjev bakov, odatle bukovina f »vibur- istog značenja, odatle turska izvedenica bakkal-
Anker, što se ne slaže ni glasovno ni sema- južnoj Francuskoj i u Pirenejima (Navarra) num lantaną, salix vitellina«, kvalifikativni hk) raširen je u svim balkanskim jezicima kao
siološki. Ide u građevinsku terminologiju, koja kao i u baskickom baita »kod (upór. fr. chez <
je u hrvatsko-kajkavskom i slovenskom jeziku pridjev na -ovit bakòvit (Vuk). Značenje riječi termin orijentalne trgovine (bug. bàkalin,
casa)«, beiti »bajta«. Na Balkanu je potvrđena bakonja nalazi paralelu u furlanskom boco rum. bacal, băcan m prema f băcăneasa, ap-
njemačkoga, a u Bosni, i uopće na balkanskom u tračkom baita = baite »šator od kože«, gr.
istoku, turskoga_podrijetla. »uomo corpulento, grasso soverchiamente« straktum băcălie, denominal bacana; arb.
βαιτήζ (1. v., natpisi) »zagrijan prostor« (upor. dalmatinsko prezime Bakotić) i de- bakái, cine. bacal = bacala, odatle pridjev
Lit.: Skok, ASPh 33, 359. Pleteršnik l, 11. = βέτης (Hesych) »crypta«, postoji i hebr. băcălescu »bakalski«), apstraktum băcăliche, ngr.
2, 747. Miklošii 394. Bruckner 609. Štrekelj, nominal obàkoviti, -im pf. »otvrdnuti kao koža
baijth »kuća«. U sve jslav. jezike, u rumunjski od bika« (Dalmacija). Od bik su izvedenice μπακάλης, svagdje u istom značenju.
ASPh 11, 467. i arbanski nije ušla. Nalazi se samo u slovenskom pridjev bikovit »debeo, koji zaudara«, bičji Lit.: ARj 1, 158. Lokotsch 189. GM 24.
i krajnjem sjeverozapadnom hrvatskom, kamo (Petrović). Oblik bika tumači Daničić kao Mladenov 14. Elezović 2, 497. Pascu 2, 111.
bajôk m (Božava) »mjeden papinski novac«.
je došla ne iz predslavenskog romanskog nego augmentativ, što ne odgovara našoj tvorbi
Od tal. baiòcco (15. v.), srlat. bajocchus »id«.
kao retoromanska posudenica. V. pojata. riječi. To je madžarski oblik bika koji Madžari bakàlaj, gen. -aja m (Vuk, Boka, nar.
Lit.: ARj l, 157. Cronia, ID 6. DEI 409.
Lit.: Skok, SIRev 3,351. Pleteršnik 1,10.721. posudiše od panonskih Slavena, a mi od njih posi.) < tal. baccalà (glede dodatka -j upor.
bàjrak m (17. v.) = bãjrak, gen. bâjrăka Stampa 132-133. DEI 409. (upor. čobanja). Rumunji posudiše bič od belaj), bakalář, gen. -ara (Rab, Božava,
(Kosmet) = (češće sa metatezom jr > rj đačkih Slavena. Aromuni imaju pored bič i Hrv. primorje) = bakalář, gen. ara (danas
koja je značajna za hrv.-srp.) barjak (Vuk, ba j vmet, gen. -età m = bajonet m = ba- bića ~ ngr. μπίκας; г je nastalo od jeryja općenito u književnom jeziku) = bakaljar, gen.
18. v.) »zastava, fis = pleme kod Arbanasa joneta f = bajnéta (ŽK) = panganet (Vuk) (poljski, ruski i ukrajinski byk), a u bak mogao -ara (Dubrovnik, Hercegovina) = bakajar
(Kosmet)«. Odatle deminutiv barjačić (17. »vojnički bodež«. Od fr. baïonnette (16. v.), je nastati samo od poluglasa ъ. Riječ se ima (Potomje) < tal. baccalare (r uklanja hijat kao
v.); barjačkinja (u igri djece sufiks -kinja, preko njem., deminutiv na -{ita > -ette od prema torne povezati sa impf, glagolima bukati, u galera, turnir) < špan), bacalao »štokfiš (ŽK)«,
v.); složenica bajràktãr m (17. v.) = bajraktâr Bayonne, grada u Francuskoj ğdje se proiz- bučēm, bucati odatle bukač, buknuti (koji su od flamanskog bakkeliauw (metatezom od
(Kosmet, nasljednu u Arbanasa zbog toga vodilo to oružje. sveslavenski) od ie. korijena bü- kojim se holandeskog kabeljauw).
što bajrak znači kod njih »pleme«) = (sa Lit.: ARj 9, 615. DEI 409. oponašaju duboki tamni zvukovi goveda i Lit.: ARj l, 158. Kušar, Rad 118, 18.
metatezom) barjaktar (Vuk, 18. v., važan ptica, naročito sova (upor. bug. buh »sova«, Cronia, ID 6. REW3 4650. DEI 392.
položaj u hajdučkoj organizaciji) = (sa rj > r) bajz m »krupan .šaren grah tačkaš (Su lek, rus. buhatb »tamno i dugo vikati« i gr. βοάω
baraklar (jedanput 17. v.) »zastavnik« prema Međumurje)«, od madž. naziva za boju bajsg »vikati«). Odatle buka f (postverbal od bukati), bakam m (nar. p j.) = bakam pridjev i
barjaktàrica, odatle posesivni pridjev barjak- »mrk«. Nema potvrde iz drugih naših narječja bukovac. Prijevojni štěpen ъ kao u *bzkb > priiog (protivno as »boja koja se ne mijenja
tdrev, kvalifikativni barjàktarskï i hipokoristik gdje ima madžarizama. bäk nalazi se također u Ъъсеіа > pčela. Je. na suncu«, (Kosmet) »crvena boja za mazanje
banjo. Također muslimansko prezime Bajrakta- korijen bü- je onomatopeja. Postoji i mišljenje lica, nakita i obrva, varzilo < Brasil (v.)«,
' Lit.: ARj l, 158. da je bykb < *bükű tursko-mongolskoga po-
rević (Bosna) = Zastavniković kod Srba. »loš zefir i nepostojana boja« (Kosmet), odatle
Turcizam osmanlijskog podrijetla (baïrak), drijetla: buka, buga istog značenja, odatle denominai bàkamiti (nar. pj.), složenica môr-
nalazi se kod svih balkanskih naroda (bug., bäk1 »gle« (Jovan Rajić). Nema potvrde u búg. buga. Ali i ta je riječ onomatopeja. Tim bakarn (Kosmet) »boja slična boji varzila«.
arb. bajrák, arb. i sa metatezom jr > rj, nar. pjesmi. U Pjev. crnog, dolazi u tom upoređenjem se ne može obesnažiti saznanje Turcizam arapskog podrijetla (bakkam), nalazi
ngr. μπαράκι), isto tako i turskoperzijska značenju baka. Upor. madž. baka u istom da bak = bik ide u dobro zastupljenu prijevojnu se u svim balkanskim jezicima kao termin iz
složenica (drugi dio kao sufiks -dar (v.) od značenju. Nema potvrda iz drugih narječja slavensku grupu ъ-у-и, tj. da se može etimo- oblasti boja (upor. boja i bojadisati, danas
darem »imam«). Proizašao je iz turske vojničke gdje ima turcizama, a niti iz drugih balkanskih logijski protumačiti iz slavenskih jezičnih opće hrv.-srp. riječi) : búg. bakám, cine.
i plemenske organizacije. jezika. Bak je turski imperativ, a baka turski sredstava: bik znači »bukač«. bacáme f »bois du Brésil, bois rouge de tein-
Lit.: ARj l, 157. 181. 187. 188. SEW optativ od bakmak »gledati«. Odatle po svoj Lit.: ARj l, 142.300. 301. 8, 303. SEW ture«, ngr. μπακάμι »sandalovo drvo«.
l, 39. Lokotsch 182. Mladenov 14. GM 23. prilici imenica baka m »običan redov«u bivšoj l, 112. Bruckner 53. Isti, KZ 42, 339. 341. Lit.: ARj 1, 158. Lokotsch 190. Elezo-
Elezović l, 26. austrougarskoj vojsci (tako se govorilo u. WP l, 112-3. Miklošič 27. Gombocz-Me- vić 1, 27. 2, 497. Mladenov 15. Pascu 2, 111.
bàkar 96 bakóčiti se bakóčiti se 97 bala

bàkar, gen. bakra m (Vuk) »mjed, kufar, baklava f (općenito u Bosni i Hercegovini, niti je utvrđena area. Ni tvorba na -očiti nije potvrđena u narodnom govoru. Nisu joj
gen. kufra (kajkavski germanizam, njem. u muslimanskim kućama) »pita zalivena medom jasna. Etimologija se ne može utvrditi s izvje- naznačeni akcenat ni area. Bàkulja se govori,
Kupfer)«, prvobitno riječ raširena na istoku, ili šećerom (odatle epitet na -K: šećerli u nar. snošću. Možda je u vezi s bak = bik (v.) kao čini se, u Banatu. Postanje nepoznato.
ali danas u književnom jeziku općenita. Odatle: pj.)«, također i složenica đulbaklava (v. glede metaforickí izraz.
prvog elementa đul}. Taj turcizam osmanlij- Lit.: ARj l, 161.
pridjevi bakaran (srijemska nar. pj.) = bakaran Lit.: ARj l, 160.
(1766, Kosmet) = (u književnom i narodnom skog podrijetla posudiše i Arapi. Nalazi se
govoru samo sa -en) băkren (također Kosmet), još u bug. baklava i rum. badava s istim zna- bäkvica f (Vuk, Šumadija) »drveni vodeni
bakarljîv (saan, v.) »osobina nekalaįisana čenjem. bàksum prilog značenja »kao = quasi, sud«, deminutiv je na -ica od *bakva koje nije
bakarna suda (Kosmet)«, sa -K: bakarli (jedanput Lit.: ARj l, 160. Mladenov 15. Korsch, tobože, bajagi (V.)«. Taj arabizam (mahsen potvrđeno. U vezi s time je baklje, gen. bakalja
kao epiteton), poimeničeno bakarlija — ba- ASP h 8, 650. »čisto, prosto, upravo«) nije potvrđen u da- f pl. (Srbija) »sudovi u kojima se nosi mlijeko
kračlija f »stremen, uzenđija, bakračlija (glede našnjem nar. govoru nego ga daje M. A. na magarcu«. Na -aia bakvača f (Kolombatović,
baklja f (svi leksikografi osim Vuka, Reljković kao karakteristiku slavonskih tur- bez naznake gdje se govori) »Kröte, bufo
-ač v. niže)«; sa -uša (v.): bakaruša f »bakreno
zvono« (Vuk, Srijem); sa -enjača: bakrenjača Rapić, Reljković, danas opća književna i cizama 18. v.: Jok vala im služi misto mije« Laur.« tako nazvana što nosi oklop nalik na
saobraćajna riječ) »luč, zublja, buktinja«, ... boksum »kano« zlamenovat hoće. Zbog bakvu (metafora). Od *bacca > fr. bâche f
f (Vuk, Kotor) »puška okovana bakrom«;
denominal na -isati (v.) nabakarisati pf. »ba- odatle sa sufiksom -ada bakljada, = jakija toga je vrlo interesantan. prema fr. bac < *baccus, koje je potvrđeno u
(Jukićeva nar. pj. s nejasnim, značenjem) ~ deminutivu na -īnus baccimtm, bacchinon
krom okovati«, obakarisati pf. = obàkriti, -im Lit.: ARj l, 161.
vaklja (Vuk, Baranja) »od grabovine kao (Grégoire de Tours) > tal. bacino (14. v.,
(Vuk) ; radna imenica na -dzija bakrdžija = ba-
iverje koje se pali mjesto luča« = fâgla (Vodice) upor. njem. Becken), odatle bačin m (l5.v.),
kardžija, odatle pridjev bakřdžinskí (zanat); ba- bakšiš m (nar. pj., Kosmet i općenito u
= slov. fagla (Notranjsko) »Fackel«, odatle (s promjenom sufiksa -in > -one) baćun
krar i bakrište su Stulićeve kovanice. Deminutiv štokav. saobraćajnom govoru) »dar, napojnica«,
denominal f agiati »bukt j eti« (metafora na- (Sutomore) »1° korito za svinje, 2° toponim
bakrenče, gen. -eta n (Kosmet) »bakarni sud danas općenitije u pejorativnom značenju
faglâti »prevariti«, gì mjesto klj upućuje na (tri vode u šumi Pelrše), na -ile tal. bacile >
kao časa ili maštrafa«, upor. romijenča f < lat. »mito«. Pored ovoga postoje još četiri oblika
stfurl. *fagle gdje je danas fale f, upo1·. Mile bàcio, gen. -ila m (15. v., dubrovački pisci)
aeramentea (v.). Nije naša izvedenica na -ač istoga značenja, ali različitoga fonetskog izgleda :
< Mugla). Na -as bakijai (Varoš u Slavoniji, = bačilj (1380) »plitka zdjela, umivaonica«.
(v.) bakrač m (17 v.) »kotao«, odatle naš de- peškeš m (Vuk, Kosmet) »dar, poklon«, na-
»iz drveta rastová«). Ovamo ide i válka (me- Prema tome je baklje < lat. deminutiv baccula.
minutiv na -ьс: bakračac, na -ič bakračić i ročito u vezi sa učiniti (upor. tur. etmek)
tateza mjesto vakla} = f akija (Jukić) »nakit U izvedenici na -r lat. bacar > bòkãr, gen.
hipokoristik (?) băkra f (akcenat nesiguran, »pokloniti, darovati«, peškiš m u istom zna- -ara τη. (Dubrovnik, 15. ν., sa Jadrana došlo
Lika) i odatle deminutiv bakrica. Mjesto na kalpaku«. Zacijelo metafora. Upor. rum. čenju, pešćeš (Mostar), sa metatezom šk > kš u Srbiju zacijelo posredstvom dubrovačkih
bakrač govori se bakrenica u Dalmaciji (Pod- posudenicu făclie koja se pokriva s bug. faklija prema bakšiš, pekšiš (Bosna) i napokon bešket trgovaca kojima tragova ima i u Prokuplju)
gora (?), Pavlinović), bakrenih m (Stulić). i madž. fáklya. Izvor je vlat. facla > biz. m (15 v.) gdje je naročito -t nejasno, dok bi = bokor (Kućište, Brač, Crmnica) »pehar,
I bakar i bakrač turcizmi su osmanii j skog po- φάκλα, kllat. /ocula > *flacula > tal. (tosk.) ρ > b moglo biti prema bakšiš. Oba vida bokal«, deminutiv na -ič bokarić m (Vuk,
drijetla (bakır, bakraç, istog značenja), rašireni fiaccola (Daničić krivo kaže da odatle potječe turcizama jesu dvije različite perzijske riječi: Potomje) »1° noćna posuda, 2° carev cvijet,
u svim balkanskim jezicima (bug. bakar, baklja) < onomatopeizirano *flacnla. Vlat. l ° bahšiš »dar« od glagola bähšidan »darovati«, convallaria majális«, na -iie < -ьс + -ič bo-
upor. i bug. prezime Bakardžijev, arb. baker facla pripada balkanskom latinitetu, upor. 2° pískaš »dar koji se ponudi gostu, višem karčić (Dubrovnik) »digitalis alba«, bùkar ,
pored baker, cine, băcîre f i denominal bă- rum. faclă i arb. flake »plamen«, gr. φάκλα, gospodinu ili sebi ravnome« > tur. peşkeş. gen. -ara (l 5.v. nesigurno). Običnije je
círyisire, ngr. μπακίρι, pored μπακρί, turska dem. φακλίον (Cerigo, odatle -ija u bug. i Oba vida nalaze se u balkanskim jezicima: bókára f (l6.v., Vuk, Marulić, dalmatinski
izvedenica na -aç: bug. bakráč(e), arb. sa rum.). 1. rum. bacşiş, arb. bakcish = bakshish = pisci, Potomje i Slovenija) »vrč« = bokára
metatezom r brakaçe pored pagraç, pragaç i Lit.: ARj l, 160. 3, 4.0. Pleteršnik l, 10. bashis', 2. bug. peskéš, rum. peşcheş — peschiş (Krtole) = bukóra (17.v., Lika, šibenski otoci,
cine. barcace f, ngr. μπακράτζι). Tursko Ćolić, ZbNŽ 21,144. Ribarić, SDZb 9, 145. s istom metatezom kao gore, arb. peshqesh Račišće, Brač, Zagvozd, Vrgorac) = bukóra
jery postalo je kod nas nepostojano a, ali i u Zore, Rad 108, 212. Miklošič 6.57. SEW 1,40. = peshçesh (Skadar), ngr. πεσκέσι. Prvi (Pazin, Poreč) »drven sudić okovan gvožđem
novogrčkom može također ispasti. Jagić, ASPh 8,318. REW* 3137. Šturm, ČSJK oblik raširio se i po Evropi kao zao glas turske ili žutim limom, konata, vrč od gline za vino,
Lit.: ARj l, 160. 7, 205. 8, 303. Skok, 6,83. GM 107. Tiktin 605. Románsky 102. uprave. Idu među naše najstarije turcizme. broka«. Odatle na -uša bokaruše f. pl. »žene
Slávia 15, 184. SEW 40. Elezović. l, 27. koje donose darove djevojci koja se udaje«.
2, 497. GM 24. 44. Pascu 2, 111. baki j ati, -ām impf. (Lika, Pavlinović, Lit.: ARj l, 161. 256. 9, 805. Miklošič
244. Lokotsch 178. 1663. GM 24. 330. Korsch, Od kslat. bucar (Paulus Festus, glose) »sud
srednja Dalmacija) »1° versare, 2° contendere, za vino«, također bacarium > tal. bàcara.
bakija f (Kosmet) »přetekli stari neisplaćeni ASPh 9, 662. Elezović l, 28.
blaterare«, baklăti, -am (ŽK) »nekako obavljati
dug«. Ovamo ide također bekają f »ostatak Vjerojatno je mediteranska riječ. Upor i
posao«. Upor. furl, bagola »hin und her be- ibersko bacca »vino« i ime egejskog boga vina
duga«. Taj arabizam (baki, bakijje, bekają) wegen«, bagni »cosa mobile fra più cose salde, bakuk m (Dalmacija) »biljka santolina
nije kod nas drugdje potvrđen, ali se nalazi chamaecyparissus L.« riječ je nedovoljno βάκχος.
beffa, sollazo«, mlet. bălegar, istrom, baligare
u búg. bakíja i u arb. bakî f. (Pula), koji se izvode od ballo s pomoću -icare. potvrđena u narodnom govoru, bez akcenta Lit.: ARj l, 142. 160. 161. 722. Mažura-
i bez primjera. Nije zrela za etimologiju. nić 12. Hirtz, Amph. 4. Pleteršnik l, 43.
Lit.: Elezović l, 27. 2, 499. Mladenov 15. Koliko bi semantički odgovaralo, ne zadovo- REW3 862. 866. DEI 391. 398.
GM 24. ljava fonetski, sjev. - tal. bagolare »ciarlare«. Lit.: ARj l, 161.
bakla f (Kosmet) »bob«. Taj arabizam Lit.: ARj l, 160. REW" 909. DEI 406. bala f (Vuk, Crna Gora, ŽK, Potomje)
(bakla) nije drugdje potvrđen kod nas. Nalazi bàkulja f (Vuk) »bijelj, bjelika, na drvetu, Lastva, Perast, Slovenija) »l ° (trgovački termin,
se i u bug. bakla i u arb. bakl (s istim zna- bakóčiti se impf. (Dalmacija, Podgora osobito hrastovu i cerovú, do kore, otprilike breme, tovar, denjak, naramak (bala sijena,
(?), Pavlinović) »reluctari«. Nije dovoljno po- 3 prsta debelo«. Odatle ime biljke bakuljar m drva, pruća, duhana, platna, mjera izvjesne
čenjem).
tvrđeno primjerima u narodnom govoru,. »notoxus Geoffr.«. Posljednja riječ nije dovoljno veličine u paketu), 2° buca (Molai), 3° lopta,
Lit.: Elezović l, 27. Mladenov 15. GM 24.
7 P. Skok: Etimologijski rječnik
bāla 98 balam balam 99 baiati

4° Mobil-Brautgut (slov.), 5° kovilje, stipa sve riječi bez naznačenog akcenta i b2z određene slavenskim jezicima. Daničić je već ispravno impf. (Dalmacija, Pavlinović, ŽK -găti) =
pennata (Istarski Kras)«. Odatle na -ar slov. aree. Međusobni odnosi ovih oblika poive sa uočio vezu između blan i bunika. I oblik blen baljuzgati, -gam (Piva - Drobnjak) = baljigati,
balar, gen. -rja »der das Brautgut des Bräuti- nepoznati. Nezrelo za etimologijsku ispitivanje. bio je pejorativiziran s pomoću raznih sufiksa: -gãm impf. (Dalmacija, Pavlinović) = bulazniti,
gams führt«. Denominal na -ati baiati (Molai) Daničić bez potrebe upoređuje palud, bı'ya l, blentav (Bosna) pridjev, pa imenice blesan -ïm (Vuk), koje je nastalo od blázniti (upor.
»igrati se buca«, nabàlati se, -am se pf. (Vuk, iđirot. m i bleka f, pejorativan hipokoristik na -ka češ. blázen »lud«) s umetnutim u u suglasničku
Crna Gora) »(metafora) najesti se, nabubati (v.). Upor. gluž. blek »Bilsenkraut, bunika«. grupu Ы prema bun, bunika, buncati, trabun
Lit.: ARj l, 130, 162.
se, nabanjati se«. Sa deminutivnim sufiksom Sva ova značenja lako se izvode od značenja (v. naprijed balam). Grupa zg od baljezgati,
lat. -inus > tal. -ino battn, pi. -ini (Tivat, imenice bunika. Gornji oblici balam = balan -Ijuzgati ušla i u bulazniti. U Dalmaciji Pavli-
bałam m (Stulić) = balan (Šulek) = bana zacijelo stoje u vezi sa blan, ali se ne zna
Lastva) »1° kupovna sačma«, 2° (slov.) kleine nović potvrđuje bulazganje »nugae«. Ostaje
Kugel«, odatle denominal na -caii balîncati f (Šulek) sinonimi su za bùnika f = bùnjika odakle je ono umetnuto a u bi. Nije li posrijedi neobjašnjena samo grupa nz mjesto zg u
»mit Kugeln (Steinen) spielen«, na -otta: = bunika (Kosmet), izvedenice od bun, gen. madžarski upliv? Dosada takvi oblici nijesu balànzanje. Mora da se negdje govori *bala-
balota í (Vuk, 16.v., Potomje) »1° puščano buna m (Vuk, Hrvatska) »otrovna biljka hyo- potvrđeni u madžarskom. Šulek i Stulić zanje (upor. baljiganje). Daničićevo izvođenje
zrno, 2° kugla željezna«, balote f pl. (Lepetane) cyamus niger L., njem. Tollkràut«. Ova se ionako ne kažu areu ovih riječi. Kako bunika od tur. bulanmak isključeno je. Tu je n moglo
svrsta trešanja«, odatle deminutiv balotica, biljka zove i blen m = (sa asimilacijom й — n ima izrazito bijel cvijet, praslav. *ЪеІпъ je nadoći naknadno. Očevidno se u svih šest
denominali na -aţi balotaţi, na -avati balata- > b — m) blem (Stulić), čemu odgovara slo- izvedenica od toga pridjeva s pomoću ie. pridjev- oblika radi o glagolu ónomat ope j skoga po-
vati, -avam, poimeničen part. akt. balotalac, vensko blen, gen. blena i bug. bien »fantazija« skog sufiksa n. Praslav. oblik nije dokazan drijetla. Ribarić je u Vodicama (Istra) zabi-
gen. -aoca, augmentativ na -one: balon, gen. i češ. blen. Posljednji oblici nastali su po zakonu u baltičkim jezicima, ali ima ie. paralela. lježio bljezgati u istom značenju »trabunjati«,
-óna (Belostenec, Voltidi) = balün, gen. metateze likvida od praslav. *ЬеІпъ, upór. Bit će to praslavenska tvorevina, ali može potje- gdje se vidi da onomatopeji nije nuždan samo-
-una (17.V., Mikalja, Belostenec) = balun rusko punoglasje u belen. Prema tome bun cali iz ie. prajezika. Ne može se uzeti sa Mache- glas a. Upor. polj. balamucić, balamącić »za-
(Korčula) »nezrela smokva, zadulica«, na složen je nastalo od nižeg prijevojnog štěpena *ЪьІпъ, kom da ide u ie. supstrat. U njemačkom je luđivati«, rus. balamut itd., i rum. balamut,
talijanski sufiks -oncino balončin = balunčin tj. u je nastalo od samoglasnog /. Hrv.-srp. ie. osnova proširena sa s mjesto sa n : Bilsenkraut, glagol balamuti (u istom značenju) glede prvog
m (Vodopić, Dubrovnik) »ardea egretta«. bun (upór. poslovicu kao da se buna nazobao) ali germanska narječja poznaju i raširenje sa n. dijela bal-. Ovamo ide također Kavanjinov
Na složen talijanski deminutivni sufiks -ott + prošireno s pomoću sufiksa -ika kad se radi o
biljci,-preneseno je na psihološko polje, odatle Lit.: ARj l, 162. 170. 423. 424. 435. 733. glagol balakati, upor. polj. balakać. V. niže
-ula : barôrkla f (Slovenija, Banjšćice) »Spiel- balek. Balamut je prema Lokotschu mongol-
denominali buniti se »varati se«, bunovan, 734. 735. 736. 737. 738. 8, 487. BI 2, 582.
kugel«, s denominálom barorklati (ibidem). skog podrijetla, ali to ne "isključuje onomato-
-ujem impf, »delirare«, obunati, -am u nar. SEW 1,48. Bruckner 48. Isti, ZSPh 4, 215.
Upor. tal. (sa langobardskim b > p) pallottola. peju.
pjesmi »metnuti u vino trave buna da se čovjek Elezović l, 66. Trautmann 30. Mladenov 33.
Pridjev na -juhat baljukat (Stulić, nedovoljno Lit.: ARj l, 162. 168-9. 72?. Ribarić,
opije«, odatle pridjev bunovan (Vuk) »semisom- WP 2, 180. Machek, LP 2, 158. Machek,
potvrđeno u narodnom govoru) »okrugao«. SDZb 9, 132. Vuković, SDZb 9, 380. SEW l,
nus«, upor. bug. bălnuvam »fantaziram«, i CSR 205.
Postoji i arb. balle. Od tal. - tršć. balla, ballino, 40. Tiktin l, 148. Dicţionarul 1,447. Lokotsch
•tosk. pallino, ballotta, balloné, bullonano, bunovina f »biljka mandragora«. Faktitivni
balančāna f (Dubrovnik) = balančana 199.
romanske izvedenice od franačkog balla. glagol buniti se bio je na različite načine
pejorativiziran s pomoću -ca-ti: buncati impf. (Božava) = balančāna (Perast) = palančana
Lit.: ARj l, 161. 162. 163. 165. 166. 167. = bunăcati (Lika) »ludo govoriti« = (sa -ar = balančan m (Šulek) = (ispuštanjem sufiksa balaş, gen. -asa' (15. v.) »rubin«, sa tal.
168. 7, 205. PleterSnik l, 11. Hirtz, Aves 6.
REW3 908. GM 24. DEI 415. 417. -a-tf) buncàrati impf., sa -di- (od tal. dire -anã) balandža f, ide zajedno s tal. melanzana deminutivnim sufiksom -etto (< lat. -ittus) ba-
< lat. dicerė) bundijati impf. (Dalmacija) > arb. melindzanë. Glede asimilacije e-a lùsêt, gen. -età (15. v.) »mali balas«, tal. -ino,
balaban m (u nar. pjesmi, pogrda kokotu) »ludo koješta govoreći uznemirivati ljude«, > a — a upor. galatına; b mjesto m dolazi (< lat. -inus) balâsın, gen. -ina (15. v.). Danas
= balaban (Kosmet) »ptica ardea stellaris, odatle radna imenica na -as (v.) bundijaš, gen. prema perz. bâdinğan > ar. badinğan; melan- se ne čuje. Od tal. baiasse, baiaselo preko mle-
roda«, metaforickí u Kosmetu »nesrazmjerno -aša m (Dalmacija). Ovamo zacijelo sa nejasnim je nastalo zacijelo unakrštanjem sa melo »jabuka«. tačkoga, gdje je potvrđeno od 14.v. Od imena
visok krákat čovjek, živinče«. Posljednje zna- prefiksom tra- u trabun, gen. -i í, apstraktum Tursko (narodske) patlıcan balkanska je riječ perzijske provincije Badahšan > ar. balahš.
čenje objašnjava upotrebu kao preime (ŽK po deklinaci j i i, koji se govori u vezi govoriti iz terminologije hortikulture: patlidžan, gen. Lit.: ARj l, 162. DEI 411. Lokotsch 151.
Balaban). Taj turcizam perzijskog podrijetla u trabuni u značenju halucinacija f (< lat. -ana (ВіН), rum. pătlăgea, deminutiv pãtlã- REW3 841.
(balaban »ptica bukavac, vodeni bik«, srodno (K)alucinor, -ari < ie. *al-, gr. ήλεός, cică, bug. patladžan, cine. pătlăgeană f =
sa stcslav. Ыъ ап, rus. balvan), nalazi se još lot. ăla »polulud čovjek«), odatle denominali ngr. πατλιτζάνα »rajčica (hrv. prevedenica
baiati, -am impf. (16. i 17. v., dubrovački
u bug. balaban. Ovamo se stavlja još pehlivan, trabúniti = trabùn(j)ati »tlapiti«. Možda je od Paradiesapfel > paradajz, hrv. gradovi)«.
pisci) »plesati, igrati«. Romanski postverbal
gen. pehlivana m = pelivan, gen. pelivana baš tra- nastalo od tla- u tlapiti kad se Ovamo ide i malanguli m pl. »vrsta krastavaca«
bal m (Reljković, preko njem.) = băo, gen.
»funambulus, plesač na užetu, akrobat«, odatle taj glagol unakrstio sa buniti. Kako bi *belnz < tal. melangoli. Upor. i badongola (Šulek,
bala · m (Dubrovčani) »igra, ples«. Romanski
pridjev pellvanskï. I to je turcizam perzijskog po zakonu likvidne metateze imao glasiti * Istra) »neka trava«.
augmentativ na -one: balone f pl., gen. balon
podrijetla (pählävan > tur. pehlivan »atleta, Ыгпъ, a ovo može u mnogo slučajeva da Lit.: ARj l, 162. 6, 411. Budmani, Rad (Vodice) »starinski vrlo slikoviti ples« = balûn
junak«) raširen u svim balkanskim jezicima zamjenjuje a (v. Skok, Rad 272, 34—8), 65, 164. Cronia, ID 6. Mladenov 413. Pascu m »istarski narodni ples«. Sa složenim tal.
(bug. pehlivan, arb. pelivan, ngr. πεχλιβάνης). mora se ovamo staviti i pridjev blan (Mrnavić, 2,850. REW3 876. Lokotsch 161. GM 269. sufiksom -arino: baların m (Veli rat na Velom
Lit.: ARj 1,162.9,759.767. Lokotsch 1607. 17. v.) »furibundus«, odatle denominali blanití Škaljić 2,600. otoku) »aegialitis hiaticola, pjeskuša«. Upor.
GM 326. -Elezović l, 28. Mladenov 15. 421. impf. (Mrnavić) i blánuti se pf. »prenuti se« tal. ballerina »motacilla alba«. Na lat. -atorium
Korsch, ASPh 8, 651. SEW 1,40-1. (Dalmacija, Kavanjin, Pavlinović). l u bugar- balân žanje n (samo jedanput kod Kačića, > mlet. -ador, daim.-rom. -ator, gen. -atara:
skom postoje blană i pridjevi blanav, blanov. od nepotvrđenog balanzati) ide zacijelo za- balodur (Perast, Budva) = balador (~ crkve)
balad m (Šulek) »biljka acorus calamus L.«, Ovdje je moguć dakako i prijevojni atepen jedno sa baljezgati, -gam impf, »govoriti koješta »porticus, trijem«, baladõr (Buzet, Sovinjsko
babád m znači istu biljku, upór. i baban (Šulek) : *ЪоІпъ, ali se taj ne da potvrditi u drugim bez prilike« (Vuk, Risan) = baljuzgati, -gam polje) »kamena terasa pred nekim kućama«;
baiati 100 balega
balega 101 balkon
balàtur, gen. -ura (Dubrovnik) = balatûr m balega f (Vuk, 17. v.) »stercus; ~ goveđa,
(Potomje, Kućište) »crkveni kor« = balatura konjska, ovčija«. Odatle deminutiv baležica iz jezika srednjovjekovnih Turaka na Balkanu balgam, gen. -ama pored bãlglm m (Kos-
(Krk) = balatura (šibenski otoci) = balatura f (Vuk) i augmentativ baležina, na -āš (v.) (Kumana, Pečenega). To bi trebalo ipak ne- met) »šmrkalj, hračak, šlajm«. Taj je turcizam
f (Lika, sjeverna Dalmacija) = (asimilacija) balegaš, gen. -áša m »buba ophodius« (Šloser), čim dokazati. Čudnovato je da riječ balega (možda grčkog podrijetla) potvrđen još samo
barátura (Božava) = (metateza / — r > r — ľ) na -ar-ka: balègãrka f »piiska, motacilla« i de- nemaju Bugari koji su staru tursku riječ mogli u bug. i arb. balgam u istom značenju (Doric).
barătula (Split) »ballatoio, porticus, pergola«. nominal balègati (Vuk), eufemizam za stercus dobiti od Asparuhovih Bugara-Turaka. Zbog Lit.: Elezović l, 28. Isti, JF 14, 212-3
Od lat. > tal. ballare, ballo m, od gr. βάλλω = facere i metaforickí glagol baležiti impf. (Lika) svega toga mislim da je ipak najvjerojatnije GM 24.
βαλλίζω. Za tal. ballatoio »balconata all'esterno »raditi nevjesto«. Varijanta sa samoglasom o staviti balega u red riječi kao što su bač (v.),
o all'interno d'un edifizio«, koje je potvrđeno mjesto e haloga potvrđena je za Dalmaciju stopanin koje potječu iz ilirotračkoga. balina f (16. v., Mikalja) = baléna (17. v.)
istom u 11. v. u lat. ballatorium, pomišljaju (leksikografi Bella, Belostenec, Voltiđi i Lit.-: ARj l, 162. 164. 166. 3, 93. 8, 392. »kit«. Pridjev balenin. Od lat. > tal. baléna
Meyer-Lübke i Battisti, možda bez potrebe, Stulić). Odatle augmentativ baložina i eufe- GM 23. Dicţionarul l, 457-9. SEW l, 141. (19. v.).
na poimeničenje pridjeva bellatorius (od bellům mistički denominal baložiti impf. Postoji još REW 873. Ribarić, SDZb 9,130. Bruckner,
KZ 45, 38. Capidan, DR 3,528. Iljinski, JF Lit.: ARj l, 164.
»rat«) »pianerottolo«. Ovamo ide i toponim Ba- metateza b-g > g-b: galeba koja je nastala
umiješanjem pridjeva gao, gen. gala »sordidus, 5,186-187 (cf. IJb 12,133). Oštir, ÄA 2,370
ligot m (ribarska pošta, Bijeljana pod Toma- Balkan, gen. -äna (s takvim se akcentom
(cf. IJb 11,223). Alessio, RIO l, 248.
novićima, Boka), denominativna izvedenica impurus«. Ta je karakteristična samo kao govori), na sjeveru u poljskom, ukrajinskom
na -ottus > -ot od mlet. bălegar »hin und hrvatski provincijalizam galeba f (Karlovac), au- balek m (Dalmacija, Pavlinović) »čeljade i ruskom apelativ za »podnožje brda itd.«,
her bewegen«. Od internacionalnih riječi gmentativ odatle galebina f (Vuk, Imotski). kome se rugaju« = bâlijek m (Lastrić) »rug«. na jugu je oronim i naziv poluotoka. U bug.
ide ovamo tal. deminutiv na -ittus > -et: Četvrta varijanta sa e > a: balağa f nije potvr- Lastrićev je oblik postverbal od balijèkati, bà- balkan »planina« = tur. balkan »strme pla-
balet m koji je ušao u sve kulturne jezike. đena u narodnom govoru, nego kod pisca liječēm impf, »šaliti se, podsmijevati se, rugati nine obrasle šumom«. Kao oronim zamije-
Jablancija koji ne piše dobrim jezikom. Treba se«, kod Zoranića ikavski balikati u istom zna- nio je u tursko doba antičko ime Haimos.
Lit.: ARj l, 163. 179. Šurmin 321. REW3
još razlikovati petu varijantu oblega f »stercus« čenju. Kavanjinov balakat(i) u rimi je s pla- Kako je to gorje smatrano kao glavno, prene-
909. 1023a. DEI 416.
(Lika) gdje je, izgleda, došlo do metateze ba- kat. Sufiks -eh (v.) je onomatope j ski, upór. sen je oronim na cijeli poluotok koji se zove
balaustrada f (Prčanj) »ograda od kamena > ah- i zamjene s prefiksom ob- (v.), ali se lelek (v.), -ijekati = -ikati za -ekati, koje nije Balkan, odatle pridjev balkanski, bug. bal-
ili željeza, najviše od kamena, i to sa stupićima« ne zna tačno zbog čega je došlo do te čudne potvrđeno, moglo bi biti hiperijekavizam, kanski = planinski (kaşkaval), etnik Balkanac.
= balustrada (hrv. gradovi, graditeljski ter- metateze. Možda se u jezičnoj svijesti osje- odnosno hiperikazivam prema tipu kupjena Od doba stvaranja balkanskih država nakon
min iz doba renesanse, raširen u Evropi od tilo da bi mogao biti postverbal od obležati, = kupina. Osnova ide zajedno s ruskim ba- slabljenja turskog carstva dobiva ime i ape-
tal. graditelja). Izvedenica s pomoću sufiksa -ata jer goveda leže na svojoj nečisti. Obje ove lakatb »mlatiti praznu slamu«. I ovdje kao i u lativno značenje »Balkanski poluotok« za raz-
> mlet. -ada (v.) od lat. balaustium s umetnu- metateze nisu potvrđene u drugim balkan- baljuzgati (v.) radi se o onomatopejama. liku od Apenina i Pireneja, koji oronimi,
tim r kao scheletro. skim jezicima. Riječ je balkanizam nepozna- Lit.: ARj l, 162. 164-5. SEW 40. premda također označuju južne evropske po-
tog podrijetla. Nalazi se još u rumunjskom luotoke, ne postadoše ni sada apelativi. Stva-
Lit.: REW3 896. DEI 412. baligă pored balegă u veoma razgranatoj lek- balenka f (Šulek) = balenta f (Šulek) =
ranje apelativa biva danas učenim putem za
sikološkoj porodici: deminutiv băliguţă, bă- válenka »njeka vinova loża crna grožđa«.
oznaku izvjesnih svojstava, vrlo često pejora-
balčak m (Vuk) = balčag (jedanput, 18. v., ligar »veliki kup životinjske balege«. Kao u Nije označena area riječi, niti je zabilježen
tivnih, odatle izvedenice: balkanizam. Za
Krmpotić, prema izgovoru bők-boga, »kriva re- hrv.-srp., i ovdje se zove kukac prema ovoj akcenat. Izgleda da se govori u istočnim kra-
razliku od zapadne Evrope, gdje je oznaka
gresija« prema Dauzatu) = barčak (Vuk, nar. riječi. Pridjev băligat »onečišćen balegom«, jevima (Vojvodina?), jer se nalazi u P: Bolića
polutoka plurale tantum: tal. Balcani, fr. les
pj.) = baldžak (nar. pj., Bogišić, nije potvr- băligos »pun balege«. Iz rumunjskog je riječ koji je na početku 19. v. u Budimu izdao knjigu
Balkans, odatle pridjev tal. balcanico, fr. bal-
đeno u narodnom govoru) »držak od mača«. ušla i u ukrajinski: belega, baloh u istom zna- o vinogradarstvu. Posuđeno iz madž. bálinka
kanique, u balkanskim jezicima je singulare
Turski dočetak -ák shvaćen je kao naš sufiks čenju. U cincarskom dolazi zamjena sufiksa »vrsta bijeloga grožđa«, riječ koja se u zna-
tantum. Plurale t. se objašnjuje brojem balkan-
-ák i kao nepotreban odbačen u baoča f (16. -igă sa -ică: balica. Još je potvrđena u arbanas- čenju kruške nalazi -u bjelijanka (Vuk,).
skih država, bug. također balkanite u tom
v.) = boča (Gundulić, 18. v.) = balča (narodna skom baigë > bagjë nastalo iz balege, bag(e)le, Madžarizam tipa čobanja (v.).
značenju. U bug. postoji također radna ime-
pjesma). Za ovaj naš turcizam osmanli j skog tj. metatezom bagëlë iz balege. Tko je od Lit.: ARj l, 164. Gombocz-Melich 258. nica balkandžija »planinar«. V. baluk.
podrijetla nije se našlo potvrda u drugim koga posudio ovu riječ na Balkanu, da li mi
balkanskim jezicima. Oscilacija suglasničke gru- balestar, gen. -stra m (15. v.) = balištar, Lit.: Sobolevskij, RFV 71, 431-448. Mla-
od Rumunja ili Arbanasa ili oni od nas, to denov 15.
pe Ič > rč nalazi se i u tur. balçak-barçak gen. -štra (15. v.) = (disimilacijom l-r >
se na osnovu fonetike ne da utvrditi. Isto
istog značenja. n-r) banestra f (16. v.) = (ijekavski) banjestar,
tako nije utvrđeno ni podrijetlo ove riječi.
gen. -stra (16. v.) »luk za bacanje strelica«. balkon, gen. -ona m (graditeljski termin,
Lit.: ARj l, 163. 164. 179. 184. Korsch, Istina, pomišljalo se na podrijetlo iz talijan-
Odatle radna imenica na lat. -orius > -iere evropski talijanizam) = barkün, gen. -una,
ASPh 9, 487. skih narječja: tal. (Lombardija, Pula) bagola,
tal. balestriere > balištrar (13. v.), i odatle (Rab, Božava, Pag) »1° kapak na prozoru, 2"
riječ koja među ostalim značenjima znači
prezime na -ii Balistrilić = Banistrilić (prman- prozor, semplice finestra«. Od tal. balcone (16.
baldàkïn, gen. -ina m (Mikalja, Kašić, Pe- i »nečist od malih životinja«. To je deminutiv cir splitski, kod Marulića). Od tal. balestra, v.), mlet. harcon, od frank, balko, po romanskoj
rast) = baldahin (Božava, hrv.-kajk., Zagreb, od baga < lat. bac(c)a »bobica«. Ali taj eufemi- balestro < lat. ballista, grčka izvedenica od deklinaciji -o, -onis, nvnjem. Balken. Postoji
Belostenac, Jambrešić) »pokrov, nebnica«. Tal. zam ne zadovoljava ni glasovno ni semantički. βαλλίζω, βάλλω »bacam«. Glede umetnutog još longobardski nominativ *palko > tal. palco,
baldacchino (13. v.), izvedenica s pomoću lat.
Rumunjski lingvist Hasdeu pomišljao je na r poštuje í upor. Spalatro, scheletro. Upór. odatle kod Palmotića i Gučetića palak, gen.
-гпиѕ > tal. -ino = -ensis kao ktetik od tal.
tatarsko baigas, balhas, baigas u istom zna- dočetak u slov. samôstra f = samostrel »Arm- palka m »pozornica«, s gubitkom dočetnog
Baldacco < Bagdad, kao mjesta fabrikacije. brust«.
čenju. Ali ni to ne zadovoljava fonetski. Tre- -o kao obično u posuđenicama iz talijanskoga,
Lit.: ARj l, 63. REW3 881. DEI 412.
Lckotsch 170. balo bi pored toga uzeti da je balega ostatak Lit.: ARj l, 164. 165. 172. 178. REW3 čak i onda kad su iz najnovijeg vremena;
911, DEI 414. Pleteršnik 2, 456. danas u Cavtatu i Dubrovniku u čistom ta-
102 baluška baluška 103 balja
balkon

lijanskom obliku bez ikakve izmjene (tuđica, na -e, gen. -età Balde, gen. -eta (12. i 13. ν.) m »ribar«. Odatle prezime Balugdžlč. Glede kojnika koga su ubili neprijatelji«. Po zakonu
mot étranger) pâlkosêniko »pozornica«. Upór. = na -o Baldo (Dubrovnik). Prezime na -ič -ot upor. idirot (v.). U šatrovačkom govoru disimilacije Ъ — b > b — vil — l > l ~ n
Baldić, Baltazarić. boluk »riba«. mogao je već u turskom nastati balvan. Ovo
krč.-rom. balcun, balcaun.
Lit.: ARj l, 166. 167. 168. Elezović l, 29. tumačenje je najvjerojatnije. Iz značenja »nad-
Lit.: ARj 9, 582. Kušar, Rad 118, 20. Lit.: ARj l, 163. 533. grobni stup, statua« moglo se razviti slaven-
Mladenov 16. Skok, Slávia 15, 184. Lokotsch
Cronia, ID 6. REW3 907. DEI 412. Banali 208. SEW 41-2. SEZb 13, 216. Grünenthal, sko značenje »idol« koje je u slavenskom prvo-
2, 172. bàluk m (Srbija) = bàluk (Kosmet) »kleca ASPh 42, 316. bitno. Sudeći prema a > o bila bi to posuđe-
(v.)«, »naročita vrsta šare po tkanju, na prega- nica iz avarskoga kao kalpak > klobuk.
balsam m (Vuk, 16. v., Perast, dobro po- čama i na drugim vezenim predmetima«. balvan (I) m (Vuk, 17. v.) = (Ia) havan
Odatle denominai bàluciti, -im impf, »klečati« Lit.: ARj 1,168.211.463.564. SEW 1,41.
tvrđeno) = basan (15. v., glede gubitka / m (Vuk, Crna Gora) = (lb) bavan, gen. bã- Bruckner 12. Gombocz-Melich 1,262.463. Ele-
upór. Omiš) < bahan (Božava), s pridjevom = baluči,-im (Kosmet) »na naročit način vesti« văna (Kosmet, odatle augmentativ bãvônja) zović 1,25. Iljinskij, IzvORJAS 24,1,114.
balsanov = (s > z poslije /) balzam (17. v., i pridjev balučen (Kosmet). Taj folklorni ter- = balvan (II) m (Vitezović, Belostenec) = Meringer, IF 17. Isti, WuS 10, 189.159-60.
pisci, i danas općenito) = (z > ž) balzam min pri tkanju' i vezenju Daničić izvodi, kao (Ha) bòvãn (Solin, Dalmacija) = (lib) bò- Sköld, LUĀ br. 19,7. Boisacą3 1031. Jagić,
(18. v.). Sa tal. deminutivnim sufiksom -ino i bàluk »riblja trava« (v. niže baluška), od tur. bān, gen. -ana (18. v.) »1° idol (Belostenec, ASPtı 30,458. Pleteršnik l, 11.45.
balsamin, gen. -ina «drvo balsam« < tal. báť balık agi »mreža za hvatanje riba«, jer da su Vitezović), idolopoklonik (za I i II), 2° greda
samino = na -ite balsamu m < tal. balsamite. tako nazvane šare nalik na tu mrežu* Kako (Vuk, I, la i lb, balvan »greda« je danas živo balja f (Danilovgrad, Goransko, Crna Gora)
Arb. ballsam. Denominali ná -ati balsamàt je to tehnički narodni izraz, trebalo bi da folklo- značenje u gornjoj Hrvatskoj i Sloveniji), 3° »macula frontalis, balja od perja«, odatle sa
(Božava) = balzamirati impf, preko njem. risti, koji se bave narodnim tkanjem i veze- kamena stijena (Ha, lib), 4° drvo čvorasto, sufiksom -in baljin »šarenkast« samo u vezi«
izgovora, na -iti balsamiti se. Posuđenica iz njem, ispitaju to mišljenje. Značajno je da krivo i uopće nezgodno za vatru (lb), 5° glupan baljin kokot u nazivu ptice »upupa epopse.
tal. bàlsamo < lat. balsamum < gr. βάλσα- arb. baluke f znači također »neki ures u tkivu«, (Hrvatska, II, upor. bukvan glede značenja)«. Izgleda da se taj pridjev ne upotrebljava mnogo
μον > tur. belesan, možda od hebrejskog što se slaže sa značenjem od bàluk, ali se ne Bavan i bovan nastadoše vokalizacijom l > o, jer narod govori i babin kokoi, ali se kaže da
besım. slaže s izvođenjem od tur. balìk. Arbanaska haban je po zakonu asimilacije b — v > b — b ptica ima bolju od perja na glavi. Vuk ima
Lit.: ARj 1, 166. 168. 192. Cronia, ID riječ znači i »cheveux onduleux«, što je po- (upor. păperkovati < pabirkovati 2К). Bovan dva pridjeva odatle: 1° sa sufiksom -ăst bă-
6. GM 24-25. Korsch, ASPh 9, 487. REW3 stalo metaforom. je također toponim, Bobon, pl. -i antroponim Ijast »crne glave« (vo, koza), mit Strirnblässe
918. DEI 419. Lit.: ARj l, 167. Elezovič l, 29. GM 25. (prezime i naziv porodičnog naselja u pluralu). versehen (Crna Gora), 2° sa sufiksom -av
Od izvedenica čini se da postoji samo boba- baljav »nigriceps«. Pored toga ptica fulica
balta1 f (Belostenec) »mali Štit«. Nedovoljno baluška f = baljuška f »colchicum autum- nica (Bela, s naznakom da su riječi bobân = astra koja ima bijelu pjegu na čelu, zove se
potvrđeno. Od gr. πέλτα.. nale, muscari comosum« = baljučka f (Šulek) bobariìca »sasso« pučke riječi), bovanica (Split, u Crnoj Gori balješka (Vuk) = baljočka (Đu-
Lit.: ARj l, 167. »narcissus pssudonarcissus« = balučka f (Vuk) Deanović). U starocrkvenoslavenskom pot- rašin) = bolješka (Jovićević). Očito je da taj
»trava koja se na nekim mjestima zove i pupa, vrđen je još oblik Ы иапъ, struś. Ьъі апъ »idol«. posljednji naziv sadrži naš sufiks -ka i arb.
balta2 f (Vuk, ,16. v.) »sjekira, vojnička ili allium vincale« = baloška f (Šulek) »ornitho- 0 < a (tako također slov. balvan) ukazuje balosh = balash »konj ili vo s bijelim čelom«,
ubojna«, »manja sjekira« (ŽK, Krašić, ovdje galum minimum«. Nalazi se također u rum. na staru posuđenicu, ali u ukrajinskom, bje- kod Gega pridjev »blond, crvene kose«. Ime-
i deminutiv bàltica'), odatle apstraktum bal- băluşcă f »ornithogalum umbellatum«. Postoji loruskom i velikoruskom moglo je o nastati nica bolja f je poimeničen pridjev koji se nalazi
tàluk »mala šuma« (Bosna, medele), denomi- također oblik s ispuštanjem deminutivnog su- 1 iz s. U panonskoj nizini posudiše Madžari u čine. baľ u koji kod Dakorumunja glasi breaz
nal bahati, -am impf. (Vuk) »tući balton«. fiksa -ka: baloša f (Šulek) u istom značenju, balvany (I) koje je potvrđeno od 1055. kao (v. breza), a Dalametra ga prevodi »s bijelom
Čudna je izvedenica ako je dobivena s pomoću ali nije potvrđen u narodnom govoru, bez »idolům, statua, columna, pertica, rätis, in- pjegom na čelu«. Taj pridjev se nalazi još u
sufiksa -ija (v.): baltija f (Kosmet, također gens«. Madžarski semantemi veoma su važni ngr. μπάλιος »šaren, koji ima zvijezdu na
akcenta je i bez aree. Tiktin izvodi rumunjski
bug.) u značenju Vukove balta. Taj turcizam naziv biljke od iste osnove băl (Moldava, Er- za pitanje što je bilo prvotno značenje sve- čelu (konj ili ovan)«, μπάλιου (-ου = -ος)
osmanlijskog, po svoj prilici vojničkog, pod- slavenske riječi. Od đačkih Slavena posudiše »crna ovca koja ima bijelo čelo« (Grčka Make-
delj, Banat) = bel (Prahovo), koja se nalazi
rijetla raširen je ne samo u bug. balta i odatle Rumunji sa fonemom o < a bolovanjbolohan donija), μπαλιά »crna ovca s bijelim čelom«.
u bălaiu, bălan, băloiu, băluţ < Ьеіъ (v. bio)
baltalak, u rum. baltac, baltag (glede -ac upór. = bolocan = (madž. u Erdelju) denominal Možda ide ovamo i arb. bale f »bijeli rubac
u imenima domaćih životinja s bijelom gla-
balčak) i ngr. μπαλτάς, nego i u svim sla- bolohaní »nabujali«, = skraćeno bol} »komad za žensko čelo, krpa«, odatle denominali mba-
vom. Međutim postoji i oblik baluka f (Šulek)
venskim jezicima osim u češkom i lužičko- pećine, Klotz«, pridjev bolocănos. Prema tome los = -mbalonj »krpam«, koje je posuđenica
»trava muscari comosum Mili«. Botaničari bi
-srpskom: rus. balda pored balta. U ŽK služi bi izgledalo da kod đačkih Slavena nije po- iz ngr. μπαλώνω, μπάλωμα = mabalomë
nas morali' poučiti da li ove trave stoje u vezi
i za upoređenja pijan je kaj balta, tj. tako da stojalo značenje »idol«. Alternacija vokala ъ :ο:α »krparija«. U Grblju postoji ime volu haljata
sa halukat m (Vuk) = bàluk m (Vuk, Šulek)
ne može pravo hodati. Značajno je da prijelaz nije ie. prijevoj, nego je slavenska adaptacija m s našim sufiksom -ota, a u Kosmetu ba-
»riblja trava« naziv koji se nalazi u balagot
l > o nije potvrđen kao ni u turcizmima bal- stranog vokala. To isključuje mišljenje Iljin- ljós m »baljast vo, vo s pjegom na čelu«, figu-
m »otrov za ribe miješan sa tijestom« (Skadarsko
čak (v.), kalpak (v.), balvan (v.). skoga da je riječ ie., odnosno slavenskog pod- rativno »sulud, nevješt, smeten čovjek«. To
jezero) = bug. baläkotú =· bahk-õti (Kos-
rijetla. Dva su tumačenja postanka. Prvo je je očita posuđenica iz arb. balosh. Odatle pri-
Lit.: ARj l, 167. Lokotsch 207. Mladenov met), indeclinabilia, »trava za trovanje ribe«.
dao Korsch koji ovu riječ izvodi iz perz. päh- djev na -asi: baljôšasj-sta i s našim sufiksom
16. Elezavić l, 29. Doric 8. Miklošič 1. SEW Upor. i tursku složenicu balbk-jàgi (Kosmet)
lävan »junak« > tur. balaban (v.), pehlevan -uša baljūša f »ovca, krava s pjegom na obrazu«.
41. Gombocz-Melich l, 261. »riblje ulje«. Oblici baluka = baluška mogli
> pelivan, preko kirgijskoga pahan = bal- Area svih ovih izraza upućuje na zajednički
su nastati od halukat/halukat ispuštanjem -ot
van. Ovo tumačenje ne objašnjava prvobitno izvor, na balkansko pastirstvo ilirotračkoga
Baltasār = Baltazar = Baltazar = (sa i zamjenom sa slavenskim sufiksom. Balukatj
značenje »idol«. Drugo je dao Melioranskij podrijetla. Gustav Meyer izvodio ih je od
υ mjesto b, po novogrčkom izgovoru) Volta- balukot m je turska složenica od balìk »riba«
koji polazi od balbal na orhonskim natpisima slav. Ьеіъ. Ali se iz potvrda vidi da se ne radi
zar = (sa h > Id kao u talijanskom) Bâlda- i ot »trava«. Od tur. balìk postoji i radna ime-
sãr = Baldašar »biblijsko ime«. Hipokoristici nica obrazovana s pomoću -dšija: balugdžija »nadgrobni stup postavljen na uspomenu po- samo o bjelini nego i o crnini. A i fonetski
balja 104 ban ban 105 bančiti

ne ide sasvim. > a išlo bi doduše (upor. gospodin, gospodar (bug. također u tom zna- odatle Banijanac; bànijanska općina postojala ovome pridjevu, kojemu nije zabilježen ak-
rum. veac > vac), arb. -osh moglo bi se izvo- čenju), naslov koji se iz poštovanja davao sva- je nekada prije, pripojenja Karlovcu; i Ba- cenat, osnova arb. glagol bornoj »živim, sta-
diti od našega -āš, ali -li < h ne ide. Pored kom čovjeku u Dubrovniku i Crnoj Gori (Vuk)«. nija, kraj u koji ide Glina, Vrginmost, Petrinja nujem« s našim -lac. Upor. još hrv. bana (u
toga baljós postoji i izvan Balkana, u Galiji Gerov je zabilježio da bana pominje bugarska itd., prema Kordunu. Još postoji põimeni - južnoj Italiji) i cine. bană »život« < arb. bane
u značenju »s bijelom pjegom (konji)«., odatle narodna pjesma: Zapil se e Petar bane / Pe- čenje sa -ovac (v.) banovac »l zamjenik »stan«.
stfr. baille, a danas cheval baillet »konj bjelaš, tar bane vlaški krale / Sãs banovi sãs kralevi / bana (15. v., Hrvatska), 2° novac (v. go- Lit.: Trojanović, JF 5, 222. Wędkiewicz,
crvenkasto bijel«. Postoji još stgr. βαλιός Sãs sestra si sas Marija. Značajno je da je taj re banica), 3° vojnik nekadašnje graničar- RSI 6, 231. Pascu 2, 222., n° 84.
»šaren«, odatle ime konju Βαλίος. Kako ban Petar, koji se ima identificirati sa Dojčin ske banske pukovnije (za ovo značenje po-
ovaj pridjev u novogrčkom glasi są b- (pisano Petrom, varadinskim banom, poznatom pija- stoji i izvedenica od domaćeg latinskog banak, gen. bânka m (16. v., Vojvodina,
μπ), treba uzeti da se na gore označenoj arei nicom, ovdje i rumunjski = vlaški kralj. U jezika banatista)«. Upor. još toponim za poro- Dubrovnik, Cavtat, Rašišće, Božava, Rab,
u Makedoniji starogrčka riječ unakrstila sa narodnoj je pjesmi ban indeklinabima riječ dično naselje Banovići (Srijem). Od ban po- Baška) »1° sto, tezga, drvena klupa oko peći,
tračkom dalios. Kako se nalazi i u galskoj prema uzoru turskih epiteta kad stoji ispred stoje još denominali: bániti se »ponositi se« u crkvi, školi, lađi, 2. ( banak, gen. banka)
arei, Daničić je imao pravo kad je baljast despot, vojvoda (ban-despot, ban-vojvoda, v. (upor. fr. se prélasser »oholiti se« od prélat) zemlja između dvije brazde, tzv. balvan (Srbi-
vezao sa ie. korijenom bhā- »sjati«. Osnovno beg, aga), ali kad je u vezi sa gospodin, onda = kotobániti se u istom značenju; κοίο- je valjda ja)«. Od značenja pod 2° denominál na -iti
tračko bala bez pridjevskog sufiksa }o potvr- se deklinira. Kao prezime potvrđena je od od unakrštavanja sa kočoperiti se, kotrljati itd.; bančiti, -lm impf, »izgrtati vinograd u banak«.
đeno je kod Prokopija. 15. v. Samoglas a nastao je stezanjem od banovali, -ujem. Slov. bank (Notranjsko). Deminutiv bančio (Mo-
Lit.: ARj l, 168. Hirtz, Aves 6. 18. Pascu -oja kao u pas < pojas (upor. Raković < Raja- lat) »klupica«. Na -ada bankada f (Paštrovići)
ković ŽK i bug. băzliv < bojazliv). Nestegn\it Postanje ovog neslavenskog naziva iz ob-
l, 1801. Dalametra, s. v. GM 24.25.3 Elezavić l, »vijeće«. Na -ale baňkal m (Vrbnik) »škrinja
29. Matzenauer, LF 7, 5. REW 906. WP oblik potvrđen je kod cara Konstantina βο- lasti administracije utvrđeno je. To je avarska
riječ bajan »vladalac horde«. Sa slav. fonemom na dvije noge«. Od tal. banco m < germ.
2,122. Gamillscheg 69. Capidan, DRom 2, 519. (ε)άνος kod Hrvata u Lici, ali Kinnamos ima
Thesaurus 2, 1688. Wartburg 217. α > o: bojan potvrdio ju je kod Hrvata car bank koje je ušlo već u vlat. Od tal. femini-
već stegnuti oblik μπάνος. Stegnut oblik numa banca (internacionalni trgovački itali-
nalazi se u madž. ban, rum. i bug. ban. Kod Konstantin (v. gore). Kod Mongola, Avara,
baljëmez m (Vuk, nar. pj.) »veliki top«. Bugara, Tatara i Kirgizą dolazi i kao lično janizam) banka f »1° novčani zavod, 2° nov-
Arbanasa je i Cincara riječ nepoznata. Po-
Riječ je izopačena u bonomez u Bogišićevoj ime, a u Turaka u značenju »koji posjeduje čanica«. Varijanta sa / u naglašenom slogu:
stoji još četvrto značenje »novac«, ali samo u blănak, gen. blanka m (Dubrovnik, Zore,
pjesmi. Akcenat nije potvrđen iz narodnog rumunjskom općenito. U bugarskom je ban dobra, bogat« i kao vlastito ime. Posudenica
govora, nego ga je dao Daničić. Taj naziv potječe dakle iz vremena kada su Avari orga- Vodopić, Konavli, Čilipi, Potomje, Kućište)
»para od mjedi, mangura rézpenz« (Gerov, »klupa dolje zatvorena tako da služi i za spre-
topa nije potvrđen u drugim balkanskim je- Doric), a u staropoljskom »šiling, filir«, u nizirali Slavene. Naziv posudiše najprije Ma-
zicima. Turska sintagma bal-jemez-topu »top" džari od panonskih Slavena ban. U madžarskom mište pod pùnjestrom« = blanka f (Srbija,
hrvatskom samo u izvedenici, koju v. niže. bug.) »koritasto izdubeno drvo što se podmeće
što ne jede med« (A. Pavić) bila je skraćena Izvedenice su brojne. Stari posesivni pridjev je potvrđen kao antroponim i kao toponim
ispuštanjem opće riječi top. Prvi dio turske Baanfalva »banovo selo« u Baranji, u Srijemu pod pečenicu da u nj kaplje mast«. Ovo / je došlo
na -jb bánj očuvao se samo u toponimiji: Banja prema Daničiću unakrštanjem sa planka ili
složenice nalazi se i u basirà (Kosmet) »med Luka, Banj dvor (mjesto u župi Bočaci kod Ban Monostor »banov samostan« > Bdnoštor
(v.), medljika, upaljiva materija na lišću us- (Srijem, blizu Čerevića). Od đačkih Slavena blanati. Vjerojatnije je da je lat. deminutiv
Kosinja u Lici), Bando, gen. Bândóla (n mjesto na -ulu *bank-ulu, upor. stfr. bancel, fr. ban-
jeva, grožđa, oidium Tuckeri« < tur. bal-sra. nj je zbog asimilacije prema d), Banbrdo mjesto posudiše ban (v. gore) Rumunji. Puscariu
[Novije tumačenje: baljemez < tur. balytmez rastavlja u pogledu etimologije naziv admi- celle koje v. Wartburg tumači kao složenicu
*Banje brdo. Inače je danas posesivni pridjev bane + selle. Upor. tal. bancola f (14. v.) i
< njem. Faule Metze »lijena Metza« (od Met- samo banov u književnom i saobraćajnom go- nistrativne časti od naziva za »novac«. Za po-
sljednje kaže da je nepoznata postanja, ali augmentativ bancone.
hilď)]. voru i u toponimiji (Banovo Polje kod Šapca,
kad se zna da su hrvatski banovi kovali svoj Lit.: ARj l, 170. 174. 424. Budmani, Rad
Lit.: ARj í, 168. 548. Elezović l, 33. ška- Banova Jaruga). Ovaj se posljednji pridjev
65, 165. Kušar, Rad 118, 20. REW 933.
ijić1 ІІ9. poimeničuje s pomoću -ovica: bânovicalbano- novac i da je to značenje potvrđeno i u Hrvat-
skoj i u Bugarskoj, onda ne treba sumnjati DEI 424.425. Stürm, ČSJK 6,74. Mladenov
vica »banova žena«, ali postoji u tom značenju 33. Wartburg l, 237. Vasmer, ZSPh 13, 33.
bamnja f (Srbija, Bosna) = bãmnja (Kos- u to da se radi o istom postanju. Jorga drži
i banica. U narodnoj je pjesmi to i naslov
met) »hibiscus esculentus L.«. Taj turcizam da je administrativna čast ban došla u Rumunj-
kraljici (kraljica banica). U Hrvatskom pri- bànbala f (Dubrovnik, Zore) »neka velika
arapskog podrijetla (bamija) raširen je u svim sku posredstvom Madžara.
morju je banica »sitni srebrni novac, zvan školjka«.
balkanskim jezicima: bug. bomja — bamnja, također banić«. U Vodicama je banica »stari, Lit.: ARj l, 169. 173. 5, 400. SEW 42. Lit.: ARj l, 171. REW* 922. Wartburg
arb. barnje, rum. bornie = barna, bamba, ngr. sada nepoznat novac«. I neka pšenica se tako Gombocz ~ Melich l, 267. 270. Bruckner 13. l, 228.
μπάμια, svuda u istom značenju. zove u Dalmaciji. Pridjev od banica na -in: Isti, KZ 43, 324. Korsch, ASPh 9, 486-7.
Lit. : ARj l, 169. Lokotsch 210. Mladenov baniSin. Kao prezime poimeničuje se sa -ovié'. Melioranskij, JzvORfAS 7, 12. 282. Jorga, banbanica f (Samobor, Šulek) »njekakva
16. Elezović l, 29. GM 25. Banović — madž. Banfi. Deminutiv je banić Geschichte des rumân. Volkes l, 135. Dicţio- jabuka«. Akcenat nije zabilježen, niti je po-
narul l, 471. Mažuranić 34. Crnčić, Naj-
i banić ~ banović (Strahinja) »sin banov«. starija poviest 26-30. Gerov 2. Mladenov 16. bliže opisana vrsta te jabuke i odakle potječe
ban, gen. bana i bana, pl. báni i banovi Kvalifikativni je pridjev banski, potvrđen od Arnim 9, 406. Glušac, GIPD 14, 878-91. Her- njena kultura. Nije zrelo za etimologiju.
»Γ upravitelj zemlje: ban Hrvatske, Bosne, 16. v. Apstraktum je banstvo. U imenu kraja kov 83-92. Lit.: ARj l, 171.
Mačve, Vlaške i Moldave u Rumunjskoj; 2°
-stvo zamjenjuje -at (v.) = madž. -sag: Banat,
gradova, slankamenski, Zadranin, od Karlovca, banalački, pridjev za »tajni jezik zidara bančiti, -im impf. (Vuk, Srbija) »pijan-
to samo u narodnoj pjesmi; banus da Zevrino gen. -ata = madž. Bánság pored Banat, lat.
u Osaćanima, oko Srebrnice (Bosna)«, sinonim čiti (od pijanka)«. U vezi s tim glagolom te-
(= Severin) g. 1368; u naslovu erdeljskog Banalus Temesiensis = Temišvarski Banat, rum. šatrovački (v.), fr. argot. Kako ti zidari iz ar- ško da stoji zbančiti, razbančiti (ŽK) »probu-
vojvode (weyvoda transalpinus et <~; banul Crai- Banatul Timişoarei. Sa sufiksom -ija dolazi banskog jezičnog materijala stvaraju svoj tajni diti dijete oda sna«. Daničić je izvodi iz madž.
ovei u Rumunjskoj (Craiovă »Kraljevo«); 3° kao ime mjesta: Banija, danas dio Karlovca, jezik, dodajući naše sufikse, izvjesno je da je bandsa = bandsi »razrok, škiljav, jer pijan čo-
bančiti 106 bandıma bandíma 107 banpunica

vjek škilji«. Nije uvjerljivo. Taj bi glagol mo- fr. -ière: tal. bandiera (13. v.) > bàndijera denica {jati = eměre, v > b betacizam kao spartium junceum«. To je mediteranska biljka
gao biti denominai od bânac (Kosmet), riječ f (Vuk, Dubrovnik, Cavtat, Mljet, Perast) = u Bol, bolta, en > α kao u láncún). koja raste od Španjolske preko Francuske,
zabilježena samo u nominativu u izrazu a (ikavski) bandıra (Kašić, Glavinić, Božava) = Lit. : Pleteršnik 1,20.549. Sturm, CSJK 6,73. Italije, Balkanskog poluotoka sve do Male
za njim ide bânac svakojaki ljudi u značenju (hrv.-kajk.) bandera (Belostenec, slov. »barjak«) REW3 9343. Ive 27. Štrekelj, DAW 50, 3. Azije. Daje otporna tekstilna vlakna. Služi
»golema pratnja, buljuk (v.)«. Potrebna su = bandera (Srbija, Hercegovina) »telegrafski 70. SEW l, 42. za vezanje snoplja. Kad se osuši, upotrebljava
još dalja obavještenja. stup«, arb. bandiere. Na -as bandiraš, gen. se za potpaljivanje vatre. Postanjem je od
-aša m. Deminutiv bandirica (Mikalja). Pod bàndur (I), gen. -ura (Palmotić, Kačić, kslat. genesta = kllat. genista, tal. ginestra
Lit.: ARj l, 171. Elezović l, 29. Gombocz- 17. i 18. v.) = (II) pandur, gen. -ura m (Sr-
Melich 273. zastavu su se sakupljali vojnici. To feudalno (sa umetnutim r kao u Spalatro, scheletro),
značenje očuvano je u bandérium u našem la- bija, Hrvatska) »općinski ili gradski polica- u istroromanskom zanęstra (Rovinj) = źe-
tinitetu. Odatle značenje banda f »1° grupa jac, sudski poslužitelj (Vojvodina)«, »vojnik« nestra (Pula), u krčkoromanskom banastra
bând m (13 —16. v., u pravnim spomenicima) (Trenkovi panduri}. Odatle prezime Ban-
ljudi (pejorativno), T vojna muzika«, u Dal- pored ginastra, s istim zagonetnim b mjesto
»osuda, globa«. Od tal. bando (13. v.) < srlat. ban- duri (Dubrovnik), glede dodanog tal. -г na
num (976), bannus (Grégoire de Tours), frana- maciji banda f »3° strana« (15. v., du- g kao u hrvatskom. Vjerojatno je krčki oblik
brovački i dalmatinski pisci, otoci, općenito), naša prezimena upor. Budmani, Ljepopili. posuđen iz hrvatskoga; b se nalazi i na Sardiniji:
čki pravni izraz, nvnjem. Bann. Odatle tal. ban- Od I i izvedenica na -ica (v.) bandùrica
dire > (prema prezentu na -isco) bandeškati, s druge bande (Dubrovnik, Cavtat, Potomje, binistra (Logudoro) pored jinistra. Ime je
Račišće, Rab, Mljet, Vodice, Istra) = banda f (Kavanjin) »kula u kojoj su banduri«; od mediteranskog podrijetla. U hrvatski je došla
-am impf., pf. »proscribere«, pored banditi II sa posjedovnim -ov: pandurov, poime-
(16. v.), kod Vuka samo part. perf. pas. bän- (Brač, Hvar), toponim Vêla bonda (Brusje, preko dalma to-romanskog. Daničić je upore-
Hvar), etnik. Velobãnjanin prema Velobônka ničeno sa -ica'. pandúrovica f »žena panduro- divao b mjesto velara g sa b u bistijerna <
den < tal. bandito (16. v.), odatle internacio- va«; sa -nica (v.): pandūrnica f »pandurska
nalno bandit (prezime u Vrani kod Biograda), f, prilog zbandičke (skočiti). I arb. bande. cisterna > gisterna. Upor. obratno b > g
Ovamo ide i glagol na -āti rebandati, -am stražarnica«; sa -ija: pandurija f »služba pan- guraste mjesto burnite (Prčanj). Kao u galatına
banditstvo, arb. bandill. Stulić i Mikalja imaju durova«; denominali pandur ovati = panduru
bantui (o-) mjesto nd, odatle poimeničen part, (Vrbnik, prefiks re-) »ostaviti, napustiti«. U < lat. gelatina i ovdje bismo očekivali očuvano
Perastu je zabilježeno nabandati, bez značenja. = pandurisati (Lika) »vršiti tu službu«; slo- velarne g ispred e. Oblik ganistra nije kod nas
perf. obanćenik, obanćenje. Na -idiare < gr. ženica sa turskim -baša (v.): pandurbaša »vo-
-ιζειν > -ižati bandižati, -am impf., pf. Stoji zacijelo u vezi sa zabàndat (Čilipi) »za- nigdje zabilježen. Kako u krčkoromanskom
pustiti«. Složenica banda/ero (Božava) < ban- da, glavar pandura«. Taj naziv je madžarizam postoji prótetsko v kao i u furlanskom (upor.
(16. v., Marulić) »prognati« < sttal. bandeg- slavenskog podrijetla tipa čobanja (v.) (pandur
giare (14. v.) = mlet. bandizar, sa nt < nd da di ferro (haplologija). To značenje (3°) na- furl, voli = krč.-rom. vaklo < oculu, koje
stalo je po zakonu sinegdohe: zastava > mje- < pcdarb od pcditi »tjerati«, v. pudar). Prvi prelazi i u gu u guapto < octo), a to protetsko
bantižati, -om (Belostenec, Jambrešić, Stulić, oblik nastao je u Dalmaciji ukrštavanjem tal.
zacijelo zbog unakrštenja sa madž. bánta, v.), sto, strana, kraj gdje stoji > strana uopće. u prelazi u hrvatskom u b (upor. Brtonigla
Prilog alabanda (Vuk, nar. pj.) < tal. (voj- bandire (v.) i pudar, zbog toga b mjesto p. = tal. Verteneglio < *hortinïculd), moglo bi
slov. izbandižati, -Háti, odatle postverbal
bandiža f (Lika, Gospić i okolica, otići u ~ u) nički, komandni izraz) alla banda »na stranu, Lit.: ARj 1, 172. 9, 614. BI 2, 7. Miklo- se misliti da je *genista dalo u dalm.-rom.
sa strane, fuori bordo (kod davanja počasti šič 257. *jenista kao u južnoj Italiji (jinistra u Kalabriji
»skitnja«, part. pret. pas. bandižān (Vuk,
Marulić, Boka), poimeničen na -ьс > -ас na brodu)«. i Logudoro te yinoštra u Campidanu) pa je
banduska f (Stulić) = benduska = benduška *enestra (upor. španj. i enero < januariu) s
bandižanac, gen. -пса (Belostenec), zamje- Lit.: ARj l, 60. 171. 172. 8, 306. Kušar, (Sulek) = brnduška = brnduša (sa gubitkom
nom sufiksa prema -isati bandisan, sa г > u Rad 118,24. 25. Hraste, BJF 8, 26. Pleteršnik protezom dalo ue(r)nestra > ba(r)nistra.
sufiksa -ka) = brnduška (Vuk, Baranja) »crocus
banduzan. Ovamo ide sa sinkopom i banzati l, 11. 300. Miklósié 1. ZbNŽ l, 315. Cronia, Manje je vjerojatno da bi ta proteza bila
ID 6. REW* 929. SEW l, 42. DEI 424. 425. sativus, crocus vernus; colchicum autumnale; anticipacija suglasnika v u deklinaci)! -va (tip
impf. (16. v.) »oglašivati, objavljivati« < šafran, mrazovac (Vuk)«. Osim brnduška ni-
GM 26. Slawski, PF 8, 527-35. (cf. RSl murva); br < gr može se upoređivati i sa slo-
srlat. bannizare, tal. bandizzare. S prefiksom jedan oblik nije lokaliziran. S istim značenjem
8,355). venskim romanizmom živa bresa (Gorensko)
lat. ad- > tal. a- abbandonare (14. ν., od sin- postoji u rum. brinduşă. I Tiktin i Puscariu
tagme ad bannum donare) > bandùnati, -ãm < giovedì grasso u izričaju kos mesa pa bokal
bandar, gen. -ára m (Vuk, Srijem) = uporeduju rumunjsku riječ s našom brnduša, vina, pa je živa bresa.
pf. (Vuk, Paštrovići) »ostaviti, napustiti« = ali kažu da je nepoznatog postanja. Sufiksi
bandunat (Rab, Božava). Afereza a- je furl. bandās, gen. -aša m (možda Srbija, jer riječ Lit.: ARj l, 173.232.664. 2, 784. Kušar,
upotrebljava Pančić) »riba zvana i bulješ — -uša, deminutiv -uška jasni su, -uska mjesto
bandunâ. Bez aferezę abandonat (Dubrovnik, Rad 118, 16. Pleteršnik l, 55. Banali l, 246.
okun, perca fluviatilis«. U Baji upotrebljavaju -uška može biti i štamparska greška. Zamjena 2,186.341. Starčević, Vjesnik 6, br. 389.3.
Cavtat) pored obandùnat. Složenica s pre- sonantnoga r sa ale naliči na krletka od kaletka
fiksom kontra »protiv«: kontrabando n (Bo- tu riječ i Madžari (bandar). Sufiksi -ar i -oś REW* 3733. DEI 1809. Alessio, Onomastica
su naši. Oni osciliraju u toj riječi. Upor. još (v.). Osnova je nepoznatog postanja. 2, 189.190. Skok, ZRPh 46, 406., br. 82.
žava) = kontròbanat, gen. -anta (16., Ve- Ive 4. 155.
trame) = kontrabanda f (14. v., Srbija) = prividno složen pridjev bandoglav »lud čovjek« Lit.: ARj l, 172.231.663. Tiktin 224. DLR
(Banja Luka). l, 640.
koníràbanat, gen. -anta (18. v., Hercegovina,
banpunica f (Dalmacija, Podgora /?/, Pav-
•Crna Gora, Boka, Potomje) = kontràbanad, Lit.: ARj l, 174. Gombocz-Melich l, 271. banistra f (Hektorović) = banêstra (Bo- linović) = banjpunica (Hirtz) »ptica koja se
gen. -anda »krijumčarstvo« < tal. contrabbando žava, Veli otok) = benestra = benêstra (Pag) zove cucka (v.) i ranjkusa (v.), erithacus
(upravo »protiv oglasa, zakona«). Radna ime- bandıma f (istročakavski), slov. bendïma = (anticipacijom suglasnika r u početnom rubecula L., tal. pettirosso, njem. Rotkelchen«.
nica na -arius < fr. -ier kontrobăntjer (Po- (Notranjsko) = mandîba (slov.), odatle deno- slogu kao u Drmitar < Demetrius) barnëstra Prema ovoj složenici izgledalo bi da je to ba-
tomje) »kriomčar« = kontrabandyēr, gen. -éra minal mendibati = bendiba »berba, jematva, (Punat, Krk) = bernestra (Mikalja, Stulić) nova punica. To bi mišljenje potvrđivali i
(zapadni krajevi) = na -nik kontrabantnik slov. trgatev«. Od istrom, vandime (Rovinj), = (ar, er > f) brnèstra (Šulek, Rab) = brnistra nazivi careva, kraljeva punica za tu pticu.
(Bogišić). s denominálom vandāma pored mandama = (16. v., Vuk, Gornje Primorje) = (pseudoje- Međutim, ona se zove i badnjakuša (Poljica,
Franačko banma, banman u srodstvu je sa furl, venderne < lat. (složenka) vīndēmia > kavizam) brnjestra (Šulek) = brnasta (Seget Dalmacija), a to je izvedenica na -usa od
got. bandiva »znak, zastava, barjak«. To zna- tal. vendemmia (od vínům i demere, prefiks kod Trogira, α mjesto e je u naglašenom slogu badnjak »panj«, zbog toga što se leže u duplju
čenje očuvano je u izvedenici na -aria < de i em rè) od koje je jematva zacijelo preve- kao na Krku banastra, v. niže) »žuka, žukovina, panjeva (= badnjaka, v.). Suglasnička grupa
banpunica 108 bâr1
bâr1 109 bara

dnj bila je po zakonu asimilirana u nj (upor. stube«. Deminutiv na -ica bânjica f »1° mala poljskom i u oba lužická jezika zamukao u govori najprije turski akcenat koji je očuvan
sklanje, v. i panem pored padnem). Kolomba- banja, 2° toponim (izvor kod Zaječara, Beograd)«. deklinaciji (češ. ber, gen. bru). Mjesto polu- u bugarskom, arbanaskom i rumunjskom.
tović (Dalmacija) je zabilježio da se zove Denominal na -aţi bânjati se, -ãm impf. glasa ъ stoji o u ukrajinskom i panonskoslaven- Naš akcenat je prema domaćem dar (v.) i ne
banjakuša. Tom glasovnom promjenom naziv (Vuk, bug.), o- »lavari« = banjăti (se) (ŽK, skom, kako pokazuje madžarska posuđenica govori ništa o autohtonosti priloga, nego
je izgubio vezu sa svojom leksikologijskom slov.) »liječiti toplom vodom«. Rum. baie u složenicama bor köles, bormohar. Kod nas je samo za to da je došlo do unakrštavanja domaće
porodicom. Narodna etimologija započela je (krivo po REW da je posuđeno iz slavenskoga), a u deklinaciji generaliziran kao u panj (v.). i strane riječi. Protiv autohtonosti govori
zbog toga svoj rad. Ona je mislila da je riječ arb. baje (j u oba jezika nastalo je od ni),
Ne stoji prema tome ni u kakvoj vezi ni s lat. nadalje i činjenica što se ona nalazi samo na
bolje objašnjena ako se dovede u vezu sa madž. banya. U madžarskom i rumunjskom far, gen. farris, ni s arb. farr, ni s furl, fare, Balkanu, a ne i u sjevernim slavenskim je-
ponjava. Zbog toga se u okolici Splita zove znači također »Bergwerk, rudnik«. To značenje
što dokazuje α u tim jezicima i slavenska i- zicima. U Kurelčevim Jačkama bar znači
ponjakuša. Ali ni to nije bilo dovoljno jasno. specijalizacija je termalnih kupelji koje izviru. deklinacija, nego je ie.'korijen *bher- »stršiti, »premda, ako i«, jednako kao u madž. bar.
U Starom Gradu na Hvaru zove se poklaňjuša Značenje »kaca za kupanje, Wanne« nastalo je
oštrica« koji se nalazi i u bor (v.), borovica Ali za slovenski, hrvatsko-kajkavski i čakavski
prema pokloniti se, poklanjati se. U Svinišću po zakonu sinegdohe. Kako je femininum
(v.), brinje (v.), brana (v.), a ne, kako je Daničić mora se dopustiti i tumačenje koje je predlo-
kod Omiša opet je ispušteno a u drugom slogu: karakterističan za istočnu Romaniju, treba
mislio, ie. *bher- »nositi, donijeti«, slav. berc, žio Mladenov za bugarski. V. niže pod bo.
banjkuša, iz razloga koji nije dosta jasan. Taj uzeti da su Slaveni posudili vlat. balnia na
Ъъгагі (v.) i brašno (v.). Lit.: ARj l, 180. 184. 185. 186. SEW
je oblik istom trebalo objasniti. Početni slog donjodunavskom limesu možda već u 5. ili
6. v. Ilirik se u rimsko doba odlikovao toplim Lit.: ARj 1,180. 186. 190. SEW 110. Mi- 1, 44. Miklošič 1. Mladenov 17. GM 27. Ele-
identificirao se sa starim pridjevom banj (v.) zović l, 32. Tiktin 159. Dicţionarul s.v. Gom-
kupalištima (Aquae Balissae, Aquae na Dunavu klošic 25. Bruckner 21. WP 2,134.
= banov. Mjesto ovoga pridjeva uzeo se i bocz-Melich 279. Korsch, ASPh 9, 488. Deny
razumljiviji: kraljev i carev, а od -kuša nastade kod Timoka, odatle etnikum Aquenï). Demi- bar 2 f, m (Marulić, akcenat je Daničićev) § 459.
punica = u čakavskom narječju pelnica. nutiv na -olus balneolum (odatle disimilatornim »mnoštvo, svi zajedno (puka bar kod Marulića)«.
Lit.: ARj l, 175. Hirtz, Aves 5. 7. 360. ispadanjem l-l > 0-Г) baneolum : Bánjál (Rab), Dolazi i u vezi sa sav i s instrumentalom od bara f (Vuk) »1° palus, močvara, značenje
366. Banjûla "pored Banjôla (Bar, blizu mora, dvije bar: sav barom (Marulić, Mrnavić) »savkolik«. općenito i u književnom jeziku; 2° pratum,
vode koje tope zemljište. Dotiče se Glêra < Već je Daničić dobro vidio da je to perzijska livada koja se kosi (Lika); 3° (po semantičnom
bánta f (čakavska i kajkavska riječ, ŽK) lat. glared). Kllat. balneum < stariji balineum riječ bar koja se nalazi i u perzijskoj složenici zakonu sinegdohe biljka) carex L., juncus
»1° molestiranje, neprilika, 2° globa (samo kod posuđenica je iz gr. βαλανεΐον koje je medi- bari »jedanput«, gdje í znači »jedinica«, a kao (Bella, Belostenec) jer te biljke rastu u baro-
pisaca)«. Odatle u hrvatskim pravnim spome- teranskog podrijetla. prilog znači »dajbudi, wenigstens, du moins«. vitim krajevima«. Također toponim. Odatle
nicima, naročito kajkavskim, od 15. v. deno- Lit.: ARj l, 176.178. 8, 306. Moskovljević, Ta perzijska složenica ušla je u turski u dva pridjevi: 1. barski (kornjača, zmija, žaba);
minal bântovati, -ujem (Lika) = bantovati NJ 2, 234-238. 3, 118. si. (cf. JF 13, 287). vida: ban i barım (vulgarni oblik) u istom 2. baran (ne nalazi se u književnom jeziku,
impf. (ŽK) »dosađivati, vrijeđati« i radna ime- Perušek, ASPh 34, 21. Románsky 92.93. SEW značenju. Odatle prodriješe oba turska vida, nego u toponimiji) »paludosus«, poimeničen s
nica na -telj (v.) bantovatelj. To je madžarizam 1,43. Bruckner, KZ 45, 26-27. Mladenov 17. finiji barı ı vulgarni barım u sve balkanske pomoću -ica : harnica »locus paluster«, s pomoću
ugrofinskog podrijetla (bántani, bán, bánt, Gombocz-Melich 277-278. Miklósit 1. REW* -jak (v.) barnjak »acilius Leach.« jer živi
jezike. Kod nas je taj tursko-perzijski prilog
bánat »bol« koji je ušao u srednjobugarski, 916. DEI 406. Můrko, WuS 5, 1-12. (cf. »u barah«, s pomoću -jača (v.) barnjača »žaba,
IJb 2, 165). Vasmer 1,52. Isti, RSl 3, 261. istisnuo iz upotrebe na cijelom teritoriju naš
čakavski i kajkavski, češki u Moravskoj, ukra- domaći prilog dajbudi (v.) i dar (v.) te se po- biljka i zemlja iz barovitih mjesta«; 3. barò-
GM 24.
jinski i rumunjski (bănat »neprilika«, bănui javljuje u svemu u devet varijanata: 1. bez vit; 4. jedanput baratasi (17. v.) i 5. barnát.
»sumnj iičiti«, bantui »smetati«). banjoška f (Dalmacija, Šulek) »njeka vinova dočetnog samoglasa -i, valjda prema dar, Izvedenice : deminutiv borića (Vuk) ; s pomoću
Lit.: ARj l, П5-6.Маѓиготс,41. Mik- loza bijela grožđa«. Bez naglaska i bez tačnije koji je istisnut: bâr (18. v., Vuk i ostali leksiko- -eš (v.) bareš, gen. bareša m (Vuk) »palus«,
lošič 7. SEW l, 42. Gombocz-Melich 270. naznake aree i kulture. Ni sufiks nije jasan. grafi, pisci, nar. pj. i običan neknjiževni govor), odatle barešnjak m »acilius Leach.« (upor.
Nije zrela za etimologiju. tako i slovenski bar, bugarski i madžarski bug. barešnica); augmentativi s običnim su-
bantuza f (samo jedna potvrda u Hektoro- Lit.: ARj l, 178. bar; 2. sa zamjenom tur. -г > i: bari (Marulić, fiksima -ina, -etina: bariņa f (17. v.), baretina
vića) : sude caklene, bantuze kë zovu. [Od srlat. 16. i 18. v.), također bug. i arb. bari; 3. sa f te baruština f, s neobičnim sufiksom -uština,
banjščak m (kajkavska riječ, Lobor: banj- koji je po svoj prilici nastao iz -juža (upor.
i tal. ventosa > fr. ventouse »kupice«]. zamjenom tur. -z > -e (upor. baterisati,
ičak za liječiti banjke) »gallium verum L., kaljuža), s pridjevskim sufiksom na -ski (v.),
Lit.: ARj 1, 176. Dauzāt 744. DEI 4013. v.): bare (17. v., pisci i nar. pj.), ovako i bug.
ivanjsko cvijeće«. Sufiks je doduše jasan i poimeničen s pomoću -ina (v. gore bariņa,
i arb. bare; 4. vulgarni turski barım dolazi
našeg podrijetla: -šćak (v.), ali osnova nije. baretina). Baruža f je u Smokvici na Korčuli
samo kod Stulića barim, ovako i u bug., rum.,
bänj m (17. v., Mikalja) »Г kupelj, 2° (loka- Ne može se studirati etimologijski bez daljih »umjetno pojilo u polju za životinje«.
čine. barim; 5. isti turski oblik izgovara se i
litet Banj kod Mula vojničko kupalište, obavještenja.
kao barem (Vuk, 17. -v., kod pisaca, leksiko- Bara se nalazi u svim slavenskim jezicima,
2° toponim kod Zadra, tal. Bagno«, od tal. Lit: ARj l, 179. Šulek, Im. 10. 446. 520. grafa i u današnjem književnom i saobraćajnom osim u polapskom i oba lužická jezika. Posudiše
bagno m, tako u čitavoj zapadnoj Romaniji.
govoru); to je ušlo i u čakavski i kajkavski je Madžari u Bačkoj (bara), Cincari (bară,
Inače je općenito u hrv.-srp., bug., madž., bâr1 m (Vuk, 17. v., jugozapadni krajevi,
te u Kosmet; također bug. barem; 6. dočetno v. značenja kod Dalametre) i (Novogrci ) : ngr.
rum. i arb. femininum tako da se za balkanski Hercegovina, kajkavski, Belostenec) = bar
-m zamijenjeno je sa -n: baren (Stulić, upor. μπάρα u značenju koje stoji blizu bugarskom
latinitet mora pretpostaviti *balnea f > vlat. f po z'-deklinaciji (samo u jednoga pisca)
Ijudèn, Split): 7. u ŽK pored bar govori se bara: »1° mala tekuća voda, potok, voda;
balnio, (CIL XIV 914), što je upravo n. pl. »žito kao proso, muhar, lat. panicům«. Odatle
barom sa zamjenom -em > -om prema instru- 2° stajaća voda, lokva, blato«. Značajno je arb.
kao fr. joie < gaudia: bánja f (14. v., Vuk) harika »setaria viridis Beauv.« (Šulek), naziv
mentalu; 8. dolazi udruženo s domaćim berrak »močvarna zemlja« koje pretpostavlja
»1° kupelj, kupalo, ilidža, 2° Wanne, kupanje za biljku obrazovan s pomoću sufiksa -ika (v.);
daj < da + i: dajbar; 9. u Kosmem po- j slav. *bannjak (v. gore). Po značenju
u toploj vodi u rupi ili u kaci, 3° toponim barovica f sa -ovica (v.) »pogača od bara«.
stoji a > e: bere, berem u istom značenju; mogla bi bara biti srodna sa brna f (v.) »blato«
(Vrnjci: Vrnjačka banja, Ribarska pošta, Bijela Sveslavenska riječ bez paralele u baltičkoj grupi j
ovako i u bug. beri. Mladenov izvodi bar < stslav. brbnbje (Bruckner). Nema paralela
u Boki)«. Nalazi se još u ukr. i rus. banja »Bad- a je nastao iz poluglasa ъ, koji je u češkom
iz domaćeg έα (ν.) + -že. Protiv toga izvođenja u baltičkoj grupi, a niti ie. veze nisu utvrđene.
bara 110 barat barat 111 barbúcati

Mladenov je dovodi u vezu sa sanskrt. barbura area ne govori u prilog njemačkog posredni- > tal.- -iere: baràtijer, gen. -éra (17. v.) »igrač«. barbigi) > bàrbeza f (Vuk) »šamija a pod njom
m »voda«, gr. βόρβορος »blato«, što fonetski štva. Nalazi se još u slovenskom, češkom i Od tal. baratto, barattare, barattiere »id.«. kapa od crvene čohe, po tom bijela mahrama«.
ne ide. Pomišlja se i na tursko (avarsko?) poljskom jeziku. Od njem. Barchent potječe U sjov. (s umetnutim n pred dentalom) ba- Upor. tal. barbazzale, barbozza. Na lat. -atus
podrijetlo (bare »močvara« kod Kamasinaca, izvjesno parket m (Lika) = parhet (Karlovac) rániati (na-, pre- se) s postverbalom barant, završava Barbât (toponim Rab, Pag) = Brbot
tungusko biral »rijeka«). Miklošič uporeduje = parket »neko sukno«, pridjev porketski. barantîja, barantâvec = beret, beretáti (Dolenj- (gornji najnapučeniji dio Bara, brežuljak pod
s tršć. baro — furl, bar »Büschel«, što semasio- sko) »id«. Ovamo ide još prema lat. -atorem pećinom Spile). Naziv se odnosi, kao Kosmaj,
Lit.: ARj l, 640. 9, 652. 10, 863. Tentor, na mediteransku sitnu šumu. Na -arius >
loški ne ide. JF 5, 203. SEW 1,44. Lokotsch 250. Korsch, > mlet. -adui barodur m (Split) »Vogel,
ASPh. 9, 488. REW 941. DEI 427. 455. welcher dem Vogelsteller durch die Flucht tal. -iere bàrbijer (Perast) = (16.v.) barbír
Lit.: ARj l, 180. 186. 191. Miklošič 7.
entgeht« < barattatore (haplologija tado > (1572, Rab, Božava, Brusje, Krašić, Prigorje)
SEW l, 43. Mladenov 17. Isti, IzvSSF 17,4,228
-47. Isti, GSU 11,201. i si. Bruckner, KZ barâkula f (Cres) = deminutiv na -iča do). Daničić stavlja ovamo još barat, gen. »1° brijač, 2° marvinski liječnik na selu« =
51,222. ASPh 39, 4-5. GM 33. Vasmer, barakulica (Poljica) »ka' mala raža« = krč. -ata (Srbija) »trijem pred vodenicom«, ali je barber, gen. -éra (hrv.-kajk., Belostenec, Jam-
RSI 3, 255-6. Gombocz-Melich 1,279. -rom. barakoluta. Od mlet. baracela (1508) semantički predaleko od prve riječi. brešić) s izvedenicom barberski, barberov,
»id«. Lit.: ARj ï, 182. Pleteršnik 1,12.20.216.624. barberija, barbernica = (s disimilacijom r-r >
baraba m, f (Banja Luka i općenito Bosna i Lit.: Ivanisevic, ZbNŽ 8,216. Banali 2, Hirtz, Aves 7. DEI 429. REW* 943 a. SEW m — r) bèmbër (nar. pj.), bènberin (Vuk, Crna
sjev. Hrvatska, također kajk. i slovenski) 172. DEI 428. 1,44. Gora) (slov. bdrbir »zdravnik«), hipokoris-
»1° besposličar, niškoristi (hrv. prevedenica tik bérbo, s metatezom breber (Vitezović).
njem. Taugenichts, Nichtsnutz, tal. fanullo- baran m »ovan« (u J. S. Reljkovića), odatle barati, -am impf. (Zore, ribarski termin, Upor. madž. borbély (disimilacija r — r >
ne), 2° nevaljao čovjek«. Nije potvrđeno deminutiv barátiak (Budinić), možda i hipo- subjekt riba; govori se valjda negdje u južnoj r — 1). Preko tur. berber (perz. barbar) >
u drugim balkanskim jezicima, ali nije potvr- koristik bara »ime kozi krmači« i uzvik bar, Dalmaciji) »pomaljati glavu iz vode, glavati«. berberin, berberînov, bèrbërnica, augmentativ
đeno ni u jadranskoj zoni, nego samo u unu- koji se kaže ovci u Hercegovini da mirno stoji. Apstraktum na -я/а bârnja f (Zore) »pomaljanje berberina, berberin, -im (o-) »brijati«. Balkanski
trašnjosti. Bit će da je i to , i tršć.-mlet. baraba U Dalmaciji (Pavlinović) zabilježen je pridjev glave iz vode (također ribarski termin)« Prema turcizam: bug. berberin, arb. berber, ngr.
»malvivente, rubagiorni«, barabba »giovinastro«, barasi za ovcu koja je bijela i crna oko vrata, Daničiću < tal. barare, furi, bara »truffare, μπερπέρις = μπαρμπέρις. Augmentativ na
u vezi sa biblijskim imenom Barabbas (sir. ali tu je vjerojatnija veza sa bãrzast (v.). Be- frodare, ingannare per lo più nel giuoco«, tal. -one: bàrbun, gen. -una (Vuk, Mljet,
složenica od bar »sin« i abba »otac«, v. opat). lostenec je zabilježio boran kao dalmatinsku denominai od baro »truffatore«. Ne zadovo- Dubrovnik, Bijela) = barbûn, gen. -una (Rab,
Upor. međutim i ime tur. plemena Baraba riječ u značenju »aries ad diruendos muros«, ljava semantički. Prije će biti da je to dalmato- Krtole, Ulcinj, Arbanasi) zove se i prevede-
(između Omską i Tomską). dakle kao ratno oružje. Tu je a > o kao u staro- romaski leksički ostatak s betacizmom b < v nicom bradòvatica (Dubrovnik). Deminutiv
ruskom. U antroponimiji i toponimiji postoji (upor. Bol) od lat. varare »prekoračiti« koje je barbe(n)ka (Mikalja) nije dovoljno potvrđen.
Lit.: Štrekelj, DAW 50, 3. 77. REW3 940.
DEI 427. Skok, Slávia 15, 185. Vaillant, RES Baran, Borani, Baranovu, ali to može biti potvrđeno na iberskom poluotoku s prefiksom Postoji još u bugarskom i u novogrčkom.
18, 185. Lokotsch 220. hipokoristik od Baro, a ovo je opet hipoko- es- < lat. ex- katal. esbarar, španj. desbarar Balkanska je riječ talijanskoga podrijetla.
ristik od Bartholomeus. U drugim južnoslav. »gleiten, einen Fehler begehen«. Ista riba sa triglom (v.). Složenica barbaćep
baràbãr, prilog (17. v., Vuk) = bărabar jezicima nema potvrda, dok jė u sjevernim Lit. : ARj l, 182. REW39l5l a. DEI428.443. m (M. Držić) »nekakva ptica«, od tál. slože-
pored barabăr (Crmnica, Crna Gora), odatle slav. jezicima riječ općenita. Da je postojala nice barbach(i)eppo (15. v.).
denominal barabáriti se, -obarím impf. (Vuk, i na Balkanu, to dokazuje arb. berr »ovca«, baratina f »nekakvo tkanje«. Daničić izvodi
Kačić, Obradović) »uporedo s kime stajati Lit.: ARj l, 130.131.183. 184, 580. 620.
gr. βάριον' πρόβα-rov kod Hesycha. Potvr- od srlat. barratus (pridjev, upravo part, prêt.) 8, 324. Budmani, Rad 65, 164. Kušar, Rad
ili sjediti ili ići, jednačiti se«, izbarabarlt, đena je još kao alpinska riječ, u nordijskom i od bana »motka«, odatle na -arius > u.-iere 118, 22. Macan, ZbNŽ 29, 208. Hraste, JF
-arim (se) (Kosmet) pf. »izjednačiti, sravniti«. u keltskom. Madž. bárány »jagnje« potječe iz barijera (internacionalni galicizam < fr. bar- 6, 207.209.210. Isti, BJF 8,48. Korsch, ASPh
Nalazi se i u bug. i arb. barabar, odatle deno- panonsko-slavenskoga. Riječ je svakako pred- rière), ali se to ne može opravdati jer riječ nije 9,488. Perušek, ASPh 34,21: Jagić, ASPh
minal barabarja se. Turcizam perzijskog po- ie., ali upor. i nperz. barra »jagnje« (*varnak, zrela za etimologijsku ispitivanje kada j o j se 8,319. Fink, Imenik 44. DEI 429-431. 435.
drijetla (beraber, barabar, glagol beraberlemek). pehl. varak »ovan«). Miklošič je upoređivao ne zna značenje. Barra je iberska riječ potvr- Skok, Slav. 57, passim. Jireček, Romanen 2,
Lit.: ARj l, 181. Mladenov 17. GM 26. još i mordv. boran, koje je možda iz ruskoga. 24. Stefanie, Rad 285, 78.
đena i u baskickom.
Miletić, SDZb 9, 440. Elezović l, 220. Lit.: ARj l, 180-2.549. SEW l, 43. Mi- barbakan m »Γ kup kamenja koji dijeli
Lit.: ARj l, 182. DEI 444.
barakan, gen. -äna m (Korčula) = ba- khšič 7. Bruch, WuS 6, 171. Joki, Unt. 245. u krasu kultiviranu zemlju, 2° nasip protiv
Vasmer, RSI 3,256. Meillet, RSl 2,69- barba m (jadranska zona, napose Kvarner, poplave (Potomje), 3° toponim (Lastva)«. Od
rakan, gen. -ana m (Dubrovnik) »vuneni
70. Brückner, 15. Slawski 27. Matzenauer, Istra, Hrv. primorje, Rab, Hvar, Božava) tal. barbacane m (12. v.) »rinforzo ad opere
pokrivač na postelji, kuvertur deblji od velen- LF 7,5. GM 33. Gombocz-Melich 282. REW3 »stric«, indeclinabile pred ličnim imenom, di fortificazione«, od perz.-ar. složenice barbah-
ce«. Od tal. barracano (13. v.), srlat. barracanus 1049. Wartburg 1,335. WP 1,269. upor. čak. barba Ivanu (Brusje). Arb. barbe -hanä (za drugi dio v. han).
< ar. (< perz.) barrakān »panno grossolano
Od lat. >-tal. barba »brada« s kojom je u pra-
di pelo di capra o di cammello«. Preko njem. barară f (Sulek), »njeka loza vinova«. Bez Lit.: Lokotsch 187. DEI 430.
Barchent > brkan m (Stulić) »(1°) panni srodstvu. Nalazi se još u grčkom (Epir), u
naznake tačnog značenja, kulture, aree i ak-
južnoj i sjevernoj Italiji. Glede semantičkog barbúcati, barbūcām impf. (Lika) prema
genus«, brkan m (Vuk, Boka, 16. v., Nalješković, centa neuporabljiva za etimologiju.
razvitka upor. barba > brada > stric, Onkel barbúcnuti, barbūcnēm pf. (Lika) »ticati, taknuti
Hrv. primorje) = barhan, berhan (Hrv. pri- Lit.: ARj l, 182. Šulek, Im. 10. i u sjev. Italiji i u Graubundenu. Na tal. u što zabranjeno«. Po značenju može se upo-
morje, Lošinj) »(2°) ženska suknja« = bran
sufiks -itta > -etta upućuje barbétta f (Božava, rediti sa bàrkati, -am impf. (Vuk) »ticati,
ili brhan (Tivat) »(3°) jaka ili teško gornje žen- barat m (hrv.-kajk., Belostenec) »commer-
Perast) = barbeta (Dubrovnik, Račišće) »ko- bockati« prema bărnuti, -ēm pf. (Banja Luka)
sko odijelo, cottola, jaka nagrešpana (ima cium«. Postverbal od baratati, -am impf.
nop kojim se barka veže za kopno, sprone d'una »dirnuti«. Razlika je samo u tome što prva
tïrake koje narod zove opiece)« —- brehan, (Vuk, Perast, 16. v.) = barátai, -am (ŽK,
barca peschereccia« < tal. barbetta < fr. serija pretpostavlja deminutivan glagol na
brhan (Istra) »ženska kiklja do pasa«. Demi- slov.) »trgovati«. Apstraktum na -íja barátija
barbette. Od kslat. barbìtium (Apulej, > tal. -ucati, -ucnuti, a druga na -kati. Prva serija
nutiv brhanac, gen.-anca (Istra). Geografska f (ŽK) »trgovanje«. Radna imenica na -arius
barb ú câţi 112 baril baril ИЗ baroziti

pokazuje redupliciranu onomatopejsku osnovu zemljište«. Od tršć.-tal., istro-rom. baredo »1° grecizma varel. Rumunji posudiše holercă tur. párakét. Upor. još slov. barkotôn m »Ga-
barb-, a draga neredupliciranu, koja stoji u id., 2° Büschel«. Izvedenica na lat. -ētum od < rus. balyrka (metateza -rei- > -1er-) > leere, grosses Flussschiff«. Na -ustus (sufiks
vezi s bug. baram »tičem, tražim« i slov. barati gal. barras. madž. báderka, barilica., barilla. Ngr. βαρέλι, nepoznatog podrijetla) barcuscius u dubrovač-
»pitati«. Mladenov veže baram, bârna, barvám, Lit.: Pleteršnik 1,12.45. REW3 964. Bezlaj βαρέλα (augmentativ) > arb. varielë. Postoji kim spomenicima. Upor. tal. barcoso m (14.
-nivám, -nuvam ispravno sa barkam, bărnivam 48. Maver, Slávia 2,32. još varijanta sa u mjesto a: burilo n (Hercego- v.) »bastimento antico da guerra e da traffico«.
kao i Daničić koji barkati drži onomatopejom vina) »drveni sud za vodu kao bure, mnogo Denominai: slov. izbârkati, -am < tal. sbar-
kao ubrkati (v.). Onomatopeja barb-fbrb- baréta f (Perast, Potomje, Dubrovnik, duže nego šire«, odatle bmionica (Hercegovina) care (s- < lat. ex- Λζι). Postverbal dèzbarak,
veoma je raširena u hrv.-srp. Vuk (Baranja) Cavtat, 16. v., Vuk, Hrv. primorje) = baréta »mjesto pred kućom za burila«, bugarski gen, -řka m (Boka, nar. pj.) < mlet. desbarco
ima barbukati, barbūčēm = brkúkati = brbótati, (Vela Luka, Korčula) = berita (Božava, 15 — 17. isto tako deminutivi burilka, burilce. To u (des- < lat. dis- = ex »iz«). Na -aneus:
brbōčēm (subjekt: bik, patka, s onomatope)skim v., Malínská, Baška, Rab) »kapa tamnoplave je od bure, gen. bureta n (Vuk), kolektivum Barcagno toponim (Zadar), hrv. Brodarica,
-ot-, v.); brbúčiti, brbučím »tumariti u što boje s cufom (čup, v.) na kraju«. Na -uša bürad, gen. -i (Vuk), deminutivi burénce, gen. jer je tal. varcare unakršteno sa barca. Arb.
rukom ili glavom«. Upór. onomatopeju bar- beretuša f (Kolombatović, bez naznake gdje -eta (Vuk), burica (Cres, Istra, slov.) »drveni barke. Podrijetlo riječi je zacijelo mediteransko.
buk »glas koji biva u vodi kad se udari po se govori) »anas boscas«. Od tal. barretta f sud od dužica sa zaklopcem sa dva uha u kojem Veže se sa gr. βαρις, -ιδος, koje potječe
njoj« i štrbok ŽK »glas kcji nastaje kad netko pored barello m (s asimilacijom e — a > a — a -se nosi hrana pastirima i ljudima u polju«. iz Egipta (koptski bari, baare < egipatski
skoči u vodu«. kao u galatına, žaladija, salvations itd.) i Unakrštanjem burica i barilo nastade burilo br). Battisti je veže s iberskim toponimom Barca/
Pored deminutivnih glagolskih sufiksa -uk- > berretta f (14. v.), poimeničen pridjevski de- n (Hercegovina, bug.). Odatle arb. burile. Ibarca (i je iberski član) i sa barışa »vrsta po-
-uc-, -ot- imamo još -olj- : brboljiti, -гт (Vuk) minutiv na -Ittus > -etto od lat. birrus (u Baril(o) nalazi se još u stfr. baril, odatle tal. sude« (upor. fr. deminutivni vaisseau < vlat.
»labris crepare«. Bez ovih sufiksa postoji brboti, Dioklecijanovu ediktu o cijenama) »cuculia barile i balkanski refleks, sa rr prôv. i port. deminutiv vascellum) i s Ibar i iber > špan j.
-am impf. CTrebinjska nahija) = břbati, břbam brevis«, riječ koja je keltskog podrijetla (upor. barrii. Stfr. baril izvodi se od longob. bara Ebro.
(srednja Slavonija), pored ràzbrbati, -ām (objekt ir. berr, kimr. byrr »kratak«). Bez deminutivnog s pomoću lat. sufiksa -ile. Upor. sa deminutivnim
sufiksa dolazi s prefiksom ex- > tai. s-, kojim Lit.: ARj 1,189.2, 368.3,74. Cronia, ID
stvari ili voće) »přemetati, tražiti rukom nešto •sufiksom barriclus (9. v.). Značajno je da se 6. Kušar, Rad 118, 23. Skok, ZRPh 57,480.
po kući«, u onomatopejskom prijevoju brêbiti se pojačava značenje (upor. merga pored s ovim deminutivom slaže slov. barîgla f Pleteršnik 1,12.300. GM 27. REW3 3952.
pf. »lupiti«. Upor. bug. bărbja, băbrja, băborja, smergo), u zbir (Dubrovnik, Cavtat, Potomje) »Fuhrfass, Lagel« (Štajersko, Gorenjsko, No- DEI 436. Románsky 131.
băbla. Sve su to onomatopeje starog tipa = zbir (Vuk, Primorje) = žblro (Cres) »Г tranjsko). Oblik sa u stoji u vezi sa mlet. boria
uhoda, pandur; 2° financ«. Na -ьс > -ас barna m (Vuk, Vojvodina ?) »fuscus equus
barbarus, koje se još nalaze sa samoglasnim i »botte«, tal. barracela, stfr. bűire »Krug«, fr. et bos«. Odatle pridjev, .na -ast barnást »mrk«
suglasničkim varijantama u brtljiti impf. = žbírac, gen. -rea (Split, okolica) »eine Art burette, burinette, tal. burrini m. pi. »scodelle
Krebse« (metafora). Na -il (upor. ribič) birič i imenica bámulja f »ime krave«, izvedena sa
brblati (v.), prtljati (v.), bobòtati, bobočem (v.), molto cupe«, vurro (Otranto) »sorta di vaso«
m (hrv.-kajk., Jambrešić, Voltiđija) = birič, sufiksom -ulja (v.). Madžarizam njemačkog
boboniti, -im (v.). koje Battisti veže s byrrhos, prema Hesychiju
gen. -iča — berič m (slov.) prema f birička podrijetla (barna < njem. braun) istog zna-
Lit.: ARj l, 184.189.614.615. SEW 43. etraščanska riječ. Odnos između barile i čenja.
»sudski sluga, pandur, der Scherge«, s leksiko- bure nije jasan. Battisti veže borile s prov.
Pleteršnik l, 12. Mladenov 17. 52. 620. Mat- Lit.: ARj 1,189. SEW 1,44, Gombocz-Me-
zenauer, LF 7, 5 — 6. logijskom porodicom birićevina, biričiti, Ы- barrica »botte, barile«, odatle fr. barrique
riški. Nalazi se još u češ., ukr. i rus. Može biti lich 297. Štrekelj, ASPh 18, 508.
»glinena posuda«. Ta je riječ prema španj. barro
u vezi i s madž. biro (od tal. birro m (14. v.) •»glina« po svoj prilici iberska. Imale bi se prema baron, gen. -ona m (17. v.) = baron (ŽK,
bardak, gen. -aka m (Vuk, 15. v., Risan) »policajac«, nazvan ovako po pridjevu birro
= bardak, gen. bardaka (Kosmet) »1° krčag tome pretpostaviti *barra i *burro kao medi- također prezime) = barun, gen. -una (16. v.)
»crvenkast«). Ta riječ u tom značenju nije teranske riječi. Odatle barilo i burilo. Bruch »feudalna titula franačkog podrijetla«. Apstrak-
ili staklo s noscem; 2° bijel i šaren sud koji se identična sa gornjom riječi keltskoga podri-
u Srbiji zove bokar (v.) i milojka (v.) (Risan); ih veže sa baris, odakle je barka. Upor. još tum na -stvo barunstvo = baronstvo n. Femini-
jetla s kojom se unakrstila. Birrus kao pridjev rum. buriu (Muntenia) »kleines Fass«, deminutiv num je pejorativan barona (Budva) »lopovica«.
3° povelika čaša s drškom ili bez njega; 4° za boju potječe od gr. πυρρός »crven«.
mali zemljani krčag za vodu bez nosca, sa- buriąs. Na -aceus baronâco m »lopov«. Denominál na
mo s drškom (Kosmet)«. Odatle deminutiv Lit.: ARj 1,185.237.327. Budmani, Rad Lit.: ARj 1,186.188.710. 739.740. Ribarić, -ati barimat, -am = baronati impf. (Budva)
65, 163.165. Hirtz, Aves 11. Pleteršnik 1,27. SDZb 9,136. Tentor, JF 5,203. Jagić, ASPh »lascivire« < tal. bar onar e. Prvobitno je
bardače, gen. -eta m (Kosmet), bardačić m
Kušar, Rad 118, 19. Miklósié 406. SEW 1,159. Hraste, BJF 8,22. Kušar, Rad 118, značenje franačke riječi »čovjek« koje se očuvalo
(Vuk), augmentativ bardačina ï, radna imenica 1,57. REW3 1117a. DEI 445.496.528.
s pomoću -džija (v.) bardagdžija (Vuk), meta- 23. Pleteršnik 1,50. Sturm, CSJK 6,83. Mik- u španj. varon, port, barão i na Siciliji barom.
lošič 1. SEW 1.44. Bruckner 17. Mladenov Riječ je ušla u srednjolatinski prema staro-
fora bar da klija f (Fruška gora), izvedena s pomo- 50. Bruch, WuS 7,166. REW3 1038.1408.
baril, gen. -ila m (Hvar, Brač, Rab, Bela francuskoj deklinaciji bér (hóm.), baron (ak.):
ću -li = s pomoću -ača bardakača f (Goj bul j a), FEW 332. Štrekelj, ASPh 12,455. 26,412.
Krajina) = bàrii = bario, gen. bâr j ela (Dubrov- baro, gen. baronis, odatle u naš i madžarski
bardagača (Kosmet) »crna šljiva nalik na bar- Gombocz-Melich 292.' GM 54. Tiktin 244.
nik, Perast, toponim Kotor) = (s prijelazom latinitet i naš narod. U franačkom je značila
dak«. Turcizam osmanlijskog podrijetla (bardak
u neutra) barilo (ŽK) = bărjelo (Crna Gora) kraljevskog čovjeka kojega položaj stoji između
< bar »držak« i sufiks -đak = -tek) istog zna- barka f (Perast, Božava, Rab, Dubrovnik,
= barela (Ozrinići, Crmnica) »irula drvena comes = grafia > grof i castellanus »zapovjednik
čenja, nalazi se u svim balkanskim jezicima. Cavtat, danas općenito u gradskom govoru,
posuda od dužica kao vjedro«. Deminutivi grada«. Pejorativiziranje je toga feudalnog na-
Lit.: ARj l, 184, Elezović l, 31. Lokotsch na -6C > -äc barjelac, gen. -ioca — barilac, i slov.) »čamac, plav f (Lika, K)«. Prema grč- ziva nastupilo već u sjevernoj Italiji, a odatle je
230. G M 27. Mladenov 17. Deny § 930. gen. -ioca — barïlac, gen. -Ica (Krašić, također kom izgovoru bug. varka pored barka prema došlo na južni Jadran: barón »ribaldo, canaglia«.