You are on page 1of 1546

(@

)

ZAGREB··~,MCMLIX

REDAKCIONA KOMISIJA

VLADIMIR BABIC, dr. VASO CUBRILOVIC, dr. BRANISLAV DURDEV, NEDIM FILIPOVIC, FEEDO GASTRIN, dr. BOGO GRAFENAUER, dr. NADA KLt\I(:, LJUBEN LAPE, dr. ARPAD LEBL, MITRA MITROVIC, FEDOR MOACANIN, dr. JORJO

TADIC, dr FRAN ZWITTER

lZA REDf\KCI]A

u·. IlH.ANISLA V DUE.DEV d:. BOGO GRAFENAUER ell'. ]OR]O TADIC

IZDAVACrzO r,

ZECE ),SKOLSKA KNJIGA(, - ZAGREE

PREDCOUOR

Druga !wjiga Historije narod a [ugoslaoije obulroaca period od drugc polouine XU. i IJocct!w XU!. do lJOlfuaj XU!fI. st.ol jcca. Za to vrijeme tri SlI susjedne vclihc silc ulod.ale soim jugoslaucnskim zcml jama, iZZlZCV Dubrooackom Rcpublilrom, a [rr] ltra ]« ovog {icrioda JO.~ se u [cdno t oblasti, 11 Crnoj Cori, pocin ju javl jaii in-vi z aceci samostalnoga driaonog iiuot.a. U ()U() j je linjizi, [rrcma lome, IHi/wzmz dill ji pcrloil lustori]c jugoslaocnslii]: naroda, 1l lwjem SIl oni zivjcli fJOc! tiulinslcom ul ascu,

'Tcslco je uO/J/e [nsal: lusl.ortju narotla, /wji 71 ('7Wl suo]e driaue, a fwd 7UlS [e to O/c::r1l10 jn.; i lime, st o jc rlosail«: jllgoslaocnslia hist.ori islta naul:a m.al o Im:7Ijc j)()svclila OVO/ll [icriodtt nase prollosti, osim nck.im !;mjii!i jim dogwtaji771a. Io .1(' 7WTO/i/o osjctilo, luula sc tnis/1IlJilo i z ra d bi ()VC !mjigc. Slugll /do [iot.rcbno n.c samo h rit ic, j}()dul'fl, II !IIi m/loge roni]c rczul t at«, vee ursiti i sbccijalna arhroslt a islru:ivl!lIja /I zC711/ji i nurz cm stuu:

Citao ni: doguda]a i /)()j(lVCl 1('1i je {(1I11i bilo lII()gll/C jnilwZIlli i ocijcniti. To sc i p al: ni jc 7lIog1() ucinit], 1m oslrt t « jo.1: u aijc]: mnogo toga neispitano iii /!(()/Jjll'7IjCIlO. Tmgovi o oalam nacina ratla na ooo] len]i:::i vide sc 710 1I1'/;i1ll njezinim j)()gllruljima, mnogi dijelovi dati su vi.le IUlO 1II()1lUt!Jllfije 71ego liao sinl c :c ucc gotooili i u nauci {ioznati Iz 7'C::7r 11 II/a. U n clrin: fJoglavl j ima zbog toga nisu neltc uaine pojaoe douol jno obratlen e.

Radeci na ouo] Imjizi, nije 1!vijeh {;ilo l alto izdvoji!i jlro.Host jugoslavcnshih naroda od Iiistori]e driaoa, koje 511 uula ulad.ale rijilioinm zemljama. 'Tu uuijck poslo]: obasnosi, ria se liistorija takue driaue da viJe znaccn]a, 17ego .\10 [c {iotrebno.

U ooom nascm radu bilo je i drugil: tcslioi a. h o]« ne trcba [iosebno spomirijaii. Ova je, uostalom; jJTvi fJo1m.laj, d.a sc ria [edncm rn [cstu oualio opsirno i s [nino novih 1)0 [eilino sti i: lozi znacajan. periot! iugoslouensl:e historiie. PO(JezujU/i rem' rlostrgnuca nale historiislie naulie s nouim ispitiuan iima au/ora oue knjige, postignuti su mnogi no vi naucni rezultati, lwji se ovclje

v

in-vi /mt iznosc. 'To narocito urijetli z a /)oglavlja 1Z historiie Srbijc, Bosne i Uo iooiline pod Turcima, liao 1 z a neke druge dijelove oue luijige.

Rad pisaca i rcdalicione lcomisije na ovoj lin.jizi. bio je, u.: nclca odstupanja, organiziran 11(1 isii nacin liao lied {rroe hnjige. Ova jc l.n jiga zabrauo rczultat sir ega liolclu.ionog rada. A1eciulim, II s pornim j}i/mzjima, ho ja Sit se ncminoimo f!Ojavljivala izmedu all/ora i komisi]e, liao i metl u clanooima komisije, tdiSl.e se {iol a galo 12a misl icnje auiora, osobito z at o sto je ono cesto bilo z asnouano ria nouo], samo all/om poznaio] gr adi. Stoga sc II lrn j i:i jaol ja ju /!07Ie1wd i suinot na g! ctli] La 0 1)0 [edinim /)ilan jhna. l alto jc 1I:'a rcilalici]a nasto iula uskladui tcltstoue /)ojedinil, /JOglavlja, bar .1/0 sc tile Il!lj!:nrjmijih /)ilanja, ijJah se to nije mo gio /)()ljJ1l71o [uoucst i.

U Bcogratlu, 25. vclj!lZr n: \.

Fl.LD.lI{CIONA f{OMISIJA

Pojeclina poglavlja iii odic] ike o ve knjige izraclili su - z a-

jedno S odgova·rajlll-im ]lrc~!cd{)1Il izvora i literature, ako n ij c

clrugacijc navcrlcno - ovi surarlnici:

U Z are d a k c i j a, - l\cd.~()v()r, Uvorl i zak ljucna B a c h cl r. I v a 11, Z:''2rch. pog!. XIV, IS, XXXIII, 10 (llmjctnost), PC'2! XLI. IG (umjctnost);

13 i can i c cl r. R II dol L reel. prof. SVCllC. u Zagrebu, - ]log!. XLI, 13 (bez bibliograLjc:

13 0 S k 0 v 2 i v 0 j i 11, prof. Vise pcdagoske skolc, Novi Sad, - pcgl. XLII a), 13, i b'. I~ (knjizevnost);

(: u b r i 10 vic d r. Vas a. red. prof. Sveui'. u Beogradu, - pogl. XVI, 3 (bez literature), pog!. XXXIV, XXXV, XXXVIII iLa)ic);

D II r d e v dr. 13 ran i S 1 a v. red. prof. Sveuc. u Sarajevu, - pog!. I, III, IV i VI) pog!. VII (tekst i izvori), pog!. XVI, 1-2 (bez bibliografije, pogl. XVII, XIX, XXI. XLVII i L b):

F i 1 p 0 vic Ned i ill, docent Sveui'. u Sarajevu, - po::].

V, pogl. XXIII, 1-6 (i sva bibliografija HZ pogl.):

G est r i n Fer d 0, han. prof. ViSe pedazcske skole u Ljublj ani, - pogl. XIII, 7, 9-11, 13, pogl. XXXII, I:

rij cc: ]Jog!.

VI

G r a fen a u e r d r. Bog 0, red. prof. Sveuc. II Ljubljani,

pog!. XII, pog!. XIII, 1-6, 8, pogl. XIV, 8 (5 N. Klaic, te izvori i literatura), pogi. XXIII, 7 (bez bibliografije), pog l. XXX i XXXI, pogl. XXXII, 2, [logl. XXXIII, (5 N. Klaic, i literatura), pogI. XXXIX, pogl. XL, 2, 8-9;

KIa i cdr. N a d a, docent Sveuc. u Zagrebu, - XIV, 1, 3,5-10, 11 (s B. Grafenauerom, bez bibliografije), 12 (5 tekstom M. Kombola 0 knj izevnosti), pogl. XXXIII, 1-2, 4-8, 9 (s B. Grafenauerorn, izvori), pog!. XLI, 7 (bez bibliografije);

I K 0 m b 0 I d r. M i h 0 v i I. I reel. prof. Abel. za kazal isnu umj ernest u Zagrebu, [log I. XIV, 12 (knj izevnost), pog l. XXXIII, 10 (knj izevnost), pogl. XLI, 16 (knj izcvnost, svuda bez bibl iografije) ;

--------------------------

I K res e v Ii a k 0 vi {- II a III d ii a. I Sarajevo, -- pogI.

XLIX (bcz bibliografije):

Lap e L j u ben, docent Sveue. u Skoplju, - pogJ. II, XXV i XLVIII;

L c bid r. A r P a d, prof. Vi~e pcdagoske skole II Novom Sadu, -- pog!. VII (Iiteratura), [log!. XVIII, pog!. XLII a), 8--10, 12, l.'> (bez krij izevnosti}, i b), 1-!J, 11, 12 (bcz knji!.evllosti);

M 0 it can i Fed 0 r, clircktor Muzcja Srba u I Irvatskoj u Zagrebu, - pogI. XIV, 2 ii, pog!. XXXlJI, 8, pog!. XLI, 11;

Per e i c J van a, Korizervatorski zavod u Rijeci, pogl.

XXIX, 7;

R ado i c i cdr. S vet 0 z a r, red. prof. Sveuc. u Bcogradu, - pogl. XXII;

R 0 j 11 i cdr. Mat k 0, dircktor Sveuc. knj izriice u Zagrebu, - pogl. XXIX, 1-6, pogl. XLV;

S tan 0 j e vic d r. G I i g 0 r, naucni suradnik u Isto rijskorn institutu SAN, Beograd, - pogl. XLVI;

S tel e d r. F ran c e, red. prof. Sveuc, u Ljub lja ni u rniru, - pogl. XIII, 12 (bez b:bEografije), pogl. XL, 5 i 13;

Sa ban 0 vic dr. H a z i ill, naucni suradnik Ori ientalnog instituta u Sarajevu, - pogl. VIII, XV, XXIV i XXVI, pogl. XLIX (izvori i literatura);

VII

d r. J:1 r 0 s I a v, red, prof. Sveuc. u Zagrebu, - ,'.~. [ l-~). S-lO, 12, 14-15 (izvori i literatura uz cit avo

: ; (( d 1'. J 0 r j 0, red. prof. Sveuc. u Beogradu, - pogl. = '< -\:T ]Jogl. XVI, (izvori i literatura uz citavo poglavlje), XX, ~<:\\·Ir. XXVIII, XXXVI, XXXVII, XLIII, XLIV;

\. r a n e S e vic Bra n i s I a v, prof. Vise pedagoske skole L :\"'\0111 Sadu, - pog!. XLII a), 1,2 iII, b), 10;

Z wit t e r d r. F ran, red. prof. Sveuc, u Ljubljani, - [)(Igl. XL, 1,3-4, 6-7, 10-12, 14.

IIistarijskc su karte izradili ovi suradnici: dr. H. 8 a b aII a v i (', Jugoslavenske zemlje pod turskorn vlascu oko 1606 godine i Bosanski pasaluk aka IGOG godinc; - ell'. J T a cl i C, Dalma ci ja i Dubro vacka rcpublika oeI XV. do XVIII. st.: - dr. B. G r a f c 11 a u e 1', Slovenacke pokrajine ad sredinc XV. do sredine XVI. st.: - d r. N. K I a i C, Hrva tsk e z ern lj e u XVI. st. i Posav ack e sclj ackc bune u XVI1. st. (u tckstu); - e1r. R. N () v a k 0 vic, Jurisdikcija pccke patrij;lJ<i jc srcd inorn XVII. st. i Smcdcrcvski sandzak (Bcogradski pa<~dllk) 1I XVIII. st.: - ell'. F. L'~ wit t e r , Slovcnackc pokra j inc 1I XVIII. st. i Crkvcna podjela s lovcnar k ih pokrajina 17iC) i 1 if)::': - dr. J 8 i d Z1 k, Tcritorij:llne promjcnc u hrvatskim zcml in ma oel I GOCi do Ii()] i s F. M () a {a II i II 0 111, Hr vatska i Sb\onija potkraj XVIII. st.: - 13. V ran esc vic, Etnii'b k art a Vojvodinc potkr aj XVIII. st. i UpravnZl podjela Vojvodinc potkraj XVIII. st.; - d r. G. S tan 0 j c vic, Granicc erne Gore posJijc pozarevackog mira (171S).

Slike su odabrali ovi autor i:

elf. S. R ado j c i c za srpsku umjetnost; Lj. Lap e za povi jest Makedonij e; dr. H. S a ban 0 vic za povij est Bosnc i Herccgov:ne i muslirnansku kulturu; ell'. G. S tan 0 j c vic

. za povijest erne Gore; dr. J. T a eI i c. e1r. J. Sid a k, dr. N.

K I a i c i dr. 1. B a c h za povijest Dubrovnika i Dalmaci ie: dr. N. K I a i c, F. M 0 a can i n, dr. J. Sid a k, dr. I. B a c h j M. R oj n i c z a povijest Hr vatske. Slavonije i Istre; dr. F. S tel e, F. G est r i n, elr. B. G I' a fen a u e r i elr. F. Z w i tt e r za povijest slovenackih pokrajina.

VIII

OPCA BIBLIOGRAFI]A

1. Casopisi i per iodicne publikacije, u kojima se nalaze va Inij i cianci raspr ave iz histor ije jugoslavcnskih naroda (s kraticama (eSee navodenih casopisa):

Anali Historijskog inst ituta J AZU u Dubr ovniku

(ICJ50 i ,blje) Anali HID

Archeografo Triestino (1827-37, 18G9 i daIjc)

Archiv lur os t crr. Gcschichtc (I 0'llJ i dalje) AOG

Archiv Iur s l av ischc Philologic (187C-192')) AfslPh

Archiv l u r va tc rl.i ncl is ch c Ccschichte unci Topogra-

phic (IS49-1()',S) Argo (18';2-1 oo I)

Arhiv z a nrb anasku st arinu. jcz ik i einoIogijll (l923-2Ci)

Arhiv z a I"'<lvne i dr ust vene nauk c (190G-14, 1020-4L 1045 i d a lj c)

Arkiv z a povCstnicu jugaslavcnsku (18.)1-7')) BcitrCigc zu r Kunde der s tci crm.irk ischcn Gcschichtsque l l cn (ISb4-I'J.3f)

Bras!vo (ISS7-1')II, 1921-41)

Bulletino eli archeologia e st ori a cla lmafa (1878- -1020); oel ICJ2U. d al je Vjesnik z a arhcol og iju i hisloriju d a l mat insk u

Carinthia (1810-1943; 1!J47 i d aljc)

Car n iol a (1903-9), N. V. (1010-1 S)

Caroiolia (1838-44)

Croatia sacra (I ()'l1-43)

Casopis z a hr va t sku pavies! (1943)

Casopis z a slovcnski jezik, knj izevnost in zgadovino

(1018-31 )

Caso p is z a zgoclavino in narodopisjc (1904-41) Etnolog (1927-44)

Gbs Srpske kra l j. akademije (1887-1941) acln. Glas Srpske akaclemije nauka

Glasnik Dr ust vn srpsk c s l ov esnost i (1847 -G3), odn.

Glasnik Srpskog lIccnog drust va (1863-92) Glasnik isl arnske vjerske zajednice (. ... - .. ,.)

Arhiv PDN

Arkiv

13KStCQll

BASD, VAlID

CJKZ CZN

Glas SAN

Glasnik DSS, odn. SUD Glasnik IVZ

Glasnik Istorijskog d rust va u Novom Sadu (1928-40) Glasnik Muzcjskcga drustva za Slovenijo (1919-45) Glasnik n a l nst it ut ot z a nacionalna istorija (Make-

clonijc) (]f))7 i cbljc)

Glasnik Skopskog naucnog drustva (1925-40)

Glasnik Zcmaljskog muzeja u Sarnjcvu (1889 i daljc) Goc1isnjak Filozofskog fakultcta u Beogradu (1948

i clalje)

Godisnjak Istoriskog drustva Bosne i Hercegovine

(ICJ4'l i c1alje) Goc!i:injak IlIl

Goclisnjak Skopskog filozofskog Iakultcta (1930-4()) Goclisnji zbornik na Fi lozofskiot fakultct na Univcr-

zitctot vo Skopje (194S i dalje)

Goclisnjica Nikolc Cup icn (1877-1914, 1921-41) llistorijski zbornik (194S i claljc)

l st orisk i casopis (1'J4S i d aljc)

l sr o risk i ghsnik (1'J4S i daljc)

Lsto risk i zapisi (1948 i daIje)

lstorisko-pravni zbornik (1949 i daljc)

l stri a (I S4li-'i2)

Izvestia Muzcjskcna rlruStva za Krn njsk o (I RC)]--I()(l()) j ahrbuch clcr Gcscllsch:llt [,ir die Ccschichtc ,ks

Protcst antismus in Chtcrreich (J 8S0 i d aljc) J llgoslovenski istoriski casopis (1935-'39)

Kr on i kn. Casop is ZCl sluvensko kraje vno z.g oclo vin o

(1'J.C,3 i cla ljc)

Kronika slovcnskih Illest (J 934-40) Lct opis Malice Slovcnske (J8G9-'lS)

Letopis Matice Sr pskc (182G-1914; 1921-41; 194G i daljc)

Ljetopis Jugoslavcnskc akademij e znanosti i umjctnosti (18Gj i da lj c)

Mittheilungen des Historischen Vereines Iiir Kr ain (J 84G-(8)

Mitthci lungcn des Historischen Vereines fur Steiermark (1850-J903)

Mitteilungen des Instituts fur osterrreichischc Gesehichtsforschung (1880 i da ljc)

Mitteilungen des Musealvcr eines fur Kr a in (1869,

1889-190i)

Mjesecnik pr avnick og drustva (1875-1945) Narodna Starina (1922-35)

Nastavni vjesnik (1893-1943)

x

Glasnik IDNS

CMS

Glasnik 1N1M

GSND

eZM

Godi.'njica Nt IlZ

Ie

IG

II:

r:.IK

JCCPO .lIe

LMS
Zbornik MS
Ljetopis JAZU
MHVK
MHVSt
MIOG
MMK
NS
NVj Radovi naucno g drustva Bosne i Hercegovinc (1954 i dalje)

Razprave Slovenske akademije znanosti in umctnosti (1942 i dalje)

Razprave Znanstvenega dr ustv a za humanist icne vede (1923-38)

Revue intcmationale des etudes balkaniques

(1934-38)

Slavist icna revija (1948 i dalje) SR

Slovenski etnograf (1946 i dalje)

St.ar i na r (1884-06; N. R. 1906-11; III. ser. 19:2:2-40:

N. S. 1950 i claljc)

St.aroluvn tska prosvjcta (J 895-1903: N. S. F)'27 -:2S; III. S. 1950 i d a ljc)

Tarihi osm a ni c ncume ni mecmuasi ((:asopis o sman-

skoga historijskog institut a) TOEM

"Vjesnik hrvatskog arheo losko g drustva (IS7c)-'lI; N.

S. 1895-194.'}) V j-li\ D

Prilozi za k n j iz evnost, jezik, (1921-40, 195 .. i dalje)

Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom v l ada vinom (1950 i dalje)

Rad ]ugoslavenske akademije znanosti i umjctnosti (1867 i dalje)

''_ ..

lS,OrljU

folklor

Vj csnik h rvar sk o-slavo nsk o g i clalmatinskog zcmaljskog arhiva (1899-1918), ocln. Vjcsnik Hrv.i tsko-slavonskug clr1avnog arhiva (1925-45) Vojnoistoriski glasnik (1950 i dalje) VYissenschaftliche Mitteilungen a us Bosnicn lind Herzegowina (IS9:2-1916)

Zapisi (1927-33; 1935-41)

Zbornik Filozofske fakultete v Ljublj ani (19:;0 dalje)

Zbornik Matice Slovenske (1898 -1912)

Prilozi KJ IF

Prilozi OF

Rae! JAZU, odn. Rad HAZU

Radovi I\'DBH

Razprave SAZU

RDHV

VZA, odn. VDA

WMBH

ZMS

Zbornik Malice Srpske, Serija drustvenih nauk a

(19:;0 i daljc) Zbornik MSDN

Zbornik Matiee Srpske z a knjizevnost i jezik

(1953 i clalje)

Zbornik ra dova Filozofskog fakulteta U Zagrebn (1951 i clalje)

Zbornik z a umetnoslno zgodovino (1921-44; N. S.

1951 i d a ljc)

Zbornik MSK]

ZUZ

XI

Zbornik znanslvenih r az p ra v pravnc Iakultcte

v Ljubljani (19~1 i da ljc)

Zeitschrift des I-!istorischcn Vcreincs fur Steiermark (1906-43; 19~G i da ljc)

Zgoclovinski casopis (1947 i claljc)

2. Kratice za os tale publikacijc i zbirke:

ZZR

ZHVSt ZC

Coclex dipl orn aticus regni Cr o atiac, Slavoniae et

Da lm at i ac CD

Enciklopcclija ]ugoslavije E]

Fontes rerum Austriacarum FRA

Monum en t a historico-juriclica Slavorum Mericlio-

nn l i urn

Monurneota Hung.ui ae historica

Mo nurnr.nta spcctantia historiarn Slavorum Meridion a l ium

Srpski ctnografslci zbornik SAN

Zbornik ZZl ist orij u, j cz ik i knjizevnost SAN

XII

MHJSM MHI-I

MSI-!SM SEZ

Zbol,nik I.1 K

UVOD

Do sredine XVI. st. vecina jugoshvenskih zemalja potpala je pod vlast osmanske drzave, a poslije bitke na Mohacu i pcrioda dinastickih borbi u Ugarskoj Habsburg ovci su prosirili svoju vlast na ostatke Hrvatske. Kako su u zapaclnim i pr imorskim jugoslavenskim zemljama vee otprijc vlaclali Habsburgovci i Mleci, u periodu od XVI. do XVIII. st. jugoslavenski narocli su bili pod vlascu triju velikih sila, Osmanskog Carstva, Habsbur ske Monarhije i Mletacke Republike. lzvan okvira ovih drbva bio jc Dubrovnik, mala trgovZlcka rcpublika, koja Je svoju slobodu otkupl jivala har acern.

Iak o su sve tri velesile U ovom razcloblju utjecale na r a zvitak jugosbvcnskih naro.da, utisk ujuci pccat u njihov zivot svak a na svoj nacin, taj utjecaj ipak nijc bio uvijck podjcdnilko snaz an. Unatoc svim pr omjeriama, koje II toku ov ih stol jcca nast aju u pol itick oj i ekonomskoj m oci Mlctacke Rcpublikc, njcn jc utjecaj u jugoslavenskim zemljama bio ogranicen n a uski pojas pod njenom vlascu i nastanovnistvo susjcdnih oblasti. I'r ornjcne u Osrnanskorn Carstvu i IIabsburskoj Monarhiji i odnosi medu njima znatno su vise ut jccali na jugoslavenskc narode. U XVI. st. osmanska sila bila je u prerno ci ; u XVII. st. je, do pretposljednjeg decenija, uspostavljena bila ravnotda izmedu ovih dviju sila, a poslije poraza Turske potkraj XVII. st. Habsburska Monarhija prebacuje bojiste juzno od Save i Dunava, na Balkan. Napredovanje i nazadovanje jedne i druge vclesile od XVI. do XVIII. st. bilo je presudno za mnoge najkrupnije pojave u zivotu jugcislavenskih naroda, nar ocito Srba

Hrvata.

U vr ijerne kada se u Evropi razvijao kapitalizarn i stvaralo bur Ioasko drustvo, dalji razvitak jugosiavenskih naroda sprc~ <:avalo je i to, lito vecina jug oslavensk ih zemalja nije imala vlastitu drzavnu vlast, sto je drzavnost Hrvatske bila sputana

1 Historija naroda Jugoslavije II.

1

i sve vise suzavana od habsburskog dvora i sto je Dubrovacka Republika bila ogranicena na mali teritorij.

Od pad a pod tursku vlast do potkraj XVII. st. vee ina jugoslavenskih naroda bila je odvojena oel evropskog razvitka. U XVIII. st. ostale su ug lavnorn netaknute evropsk irn razvitkom Bosna i Makeclonija, koje su bile pod turskom vlascu, i Cr na Gora, zbog svoje izoliranosti, a Srbija je dozivjela tek vrlo pcr if er an utjecaj za vrijeme austrijske vlasti, kao i poslije toga.

Uspostavljanje turske vlasti na Balkaml donosi b ir okratsko-Feudalni poredak, koji se odmah ucvrstio i dosao do izrazaja nar ocito u razvitku obrta i trgovine, pa se zbog toga u nasirn balkanskim zcmljama razvijaju znatno vcci gradovi nego prije turskog osvojenja. Sredstva iz viskova proizvodnjc jugoslavenskih zemalja pod turskom vlascu malirn dijclom su se trosila za njihovo podizanje. Najvise novcanih prihoda se slivalo sultanu i u ddavnu blagajnu, feudalna po davanja isla su na odrzavanje spahijske vojskc, a radne obavczc seljaka sl uzil« su tak odcr za podizanjc vojnih objekata. Ostatak se tr osio na rask osan zivot turskih velikasa, pa time poticao obrt i sluz io za podizanje vjcrskih i kulturnih ustanova u gradovima, tudirn krscanskoj seljackoj masi. Pocevsi od sredine XVI. st. Osmansku Carstvo pr oz ivlj ava sve vecu krizu drustveriog i ddavnog uredenja pr elaz eci postepcno iz birokratsko-fcudalnog na zemljoposjednicki Feudalni poredak. Ali, ni unutr asnj i r azvitak osrnanske drzave ni evropsk i utjecaj, pa ni pojave manufakture i razvijenijih novcanih poslova u XVIII. st. u Carigradu i u nek im velikirn turskim Iukarna, nisu mogli iz ternelja prornijcniti drustveni poredak osrnanske drzave, koji je pocivao na

Feudalno-teokratskim osnovama. Drustvena i financijska kriza, koja je povrerneno, narocito u XVIII. st., stvarala nered i rasulo, kao i sve veci porezi i feudalna podavanja, pritiskivali su jugoslavenske zemlje pod turskom vlascu i kocili njihov razvitak. Osim toga, ad kraja XVII. st.te su zemlje postale popriste ratnih operacijaili su bile u neposrednoj blizini rat ista.

Ali ni jugoslavenske zemlje pod vlascu habsburskog dvora nisu se mogle nesmetano r azvijati do potkraj XVII. sto ljeca.

Na vjetrometini svjetsk o-historijske borbe izmedu Osmanskog Carstva i Evrope, Hrvatska je bila svedena na »ostatke

2

ostataka«. Nestalo je i srednjovjekovne Hrvatske juzno ad Velebita i njeno se sjediste premjestilo na podrucje nekadasnje Slavonije, od koje je slobodan ostao samo zapadni dio, gdje se stvara novo srcdiste hrvatskog naroda. Okviri ovakve Hrvatske, jedine jugoslavenske zemlje, u kojoj je dornace plemstvo bilo brojno nadrnocnije i ddalo vlast, bili su sasvim uski za samostalniji privredni i drustveni razvitak. Zbog opasnosti ad Turaka postepeno se osnivala Krajina kao poseban ter itorij, a ona je ne samo jos vise ograniCila Feudalnu drzavnost Hrvatske, nego ju je drustveno i, donekle, privredno podijelila na dvije r azi icite oblasti. Autonomija kr ajisnika uklonila je kmetske odnose, pa je njihov poloZaj privlacio seljacke mase okolnih oblasti. Ali, kra j isnici su kao vo jnici stajali na raspcl ozenj II habsbursko j cldavno j vlasti ne samo u ratovima, nego i za gusenje seljackih pokreta U okolnim oblastima.

Tek kad se u XVIII. st. ustalila vlast Habsburgovaca sjeverno ad Save i Dunava, uspostavljen je mir na teritoriju, koji jc njima pripadao. Unatoc pritisku habsbursk og dvora, koji se osjecao u Hrvatskoj i Ugarskoj, Hrvatska kao zernlja, i Hrvati i Srbi u Hrvatskoj i Vojvodini kao narodi, po cinju se slobodnije i jace drustveno i kulturno razvijati.

N ajzapadnije jugoslavenske zcmlje, Slovcnija i Dalmacija, bile Sll do kraja XVII. st. najvise z ahvacene evropskim razvitkom. U slovenskim zemljama bilo je nekoliko vecih privrednih poduzeca, ali je samo Idrija imala svjetsko znacerije. Proizvodnja tih poduzeca bila je namijenjena za izvoz, a dobit nije ostajala u zemlji. Osim toga slIslovenske zemlje morale snositi trosk ove oko izddavanja Krajine 1I Hrvatskoj, pa je uz povremene turske provale opasnost od Turaka i na ovaj nacin bila teret za zemlju. Mletacka Republika je administrativnim mjerama ometala u Dalmaciji razvitak gradova, odnosno razvitak njihove trgovine i pornorstva, Ona je pokusavala da omete i razvitak Dubr ovnika, ali joj to nije polazilo za rukorn.

Izuzirnajuci Dubrovnik, ostali gradovi 1I svirn nasirn zemljama bili sa izlozeni sve vee em utjecaju stranih elemenata, koji su u njima jacali. Gradovi pod turskom vlascu imali su muslimanski karakter. U Bosni i Hercegovini bili su nastanjeni

3

dornacim muslimanskim zivljem. Bosanski muslim ani su djelomicno popunili stanovnistvorn i neke gradove izvan Bosne i Hercegovine.

U svim jugoslavenskim zemljama, pa i u onima, koje su bile pod jacirn utjecajem evropskog razvitka, ocuvao se feudalni poredak,odnosno stalesko ur edenje gradova.

U svirn jugoslavenskim zemljama u tom razdoblju javljaju se veliki pokreti naro.da. U hrvatskirn i slovenskim zemljama cesto su izbijale seljacke bune. Velika hrvatsko-slovenska seljaCka buna, vezana za ime Matije Gupca, postavila je pol iticki program, koji je mogao stvoriti osnovu za dalji dr ustveni r azvitak, Pokreti srpskog i makedonskog n ar od a za oslobodenje, koj ima su seljaci i sto carr davali udarnu snagu, od kraja XVI. st., bili su predvodcni preostalim d ornacim feudalnim i polufeudalnim snagarna, preclstavnicima crkve i lokalncsamouprave. Tek u drugoj polovini XVIII. st. novi drustveni clementi u Srbiji, nastali na selu, preuzimaju vo dstvo u borbi naroda protiv turske vlasti. Narodni pokrcti protiv osmanskc vlasti priclonijeli su naprcdovanju austrijskc i opcracijarna rnl ctacke vojske u XVII. iu XVIII. st., pa sarn im time i protjcrivanju Tur aka iz Slavenije i Vojvocline, orlnosno privremenom uspostavljanju austrijske v lasti u s j cvernoj Srbi j i Borba nar o da u Crno j Gori u XVIII. st. dovela jc do emanClpaCIJe ove zemlje od turske vlasti.

*

Historijski razvitak u Srednjem vijeku nije omogucio, da etnicka srodnost J uznih Slavena dode do punog izr azaja prilikom stvar anja pol itickih zajednica. Slovenci su r ano izgubili sarnostalnost i bili stoljecirna pod njemackorn vl ascu. Osnivanje hrvatske drZave na Jadranskom mom i stvaranje personalne unije izrnedu Ugarske i Hrvatske, kao i osnivanje srpske drZave, presjekli su mogucnost stvaranja zajednicke drZave Srba i Hrvata. Srednjovjekovna srpska drzava razvijala se prema jugu i istoku, i usporedo s procesom razvitka drZave jacala je i srpska pravoslavna crkva i utjecaj bizantskih institucija. To je ornogucilo da se ostvari drzavno jedinstvo srpskog i makedonskog naroda, koga je ponovna uspostava bizantske vlastiotrgla od zajednice s bugarskom drZavom; a javljala se i teznja za drZavnim jedinstvom

4

srpskog i bugarskog naroda i tdnja za obuhvacanjern grckih zernal ja. Turski prodor na Balkan spr ijecio je ne sarno konsolidaciju srpske i bugarske ddave, nego i stapanje Srba i Makedonaea u jedan narod, aonernogucio je uspostavljanje bilo kakvoga pol itickog jedinstva s Bugarirna. Turci su potisnuli srpsku drZavu na sjever, pa je despctovina postala vazal ugarskog kralja i pred sarnu propast pokusala je ostvariti personalnu uniju s Bosnorn. Ostaei srpske drzave pribliaili su se hrvatskim zernljama, a bosanska drzava je obuhvatila dio Srba i Hrvata. Ali ni tada nisu postojali uvjeti za stvaranje ddavnog jedinstva Srba i Hrvata.

Napredovanje Turaka nije sarno prekinulo zap ocete etnicke procese juznoslavenskih nar oda niti je sarno promijenilo pravac i prcbacilo tdiste na sjever, nego je uspostava turske vlasti nad vecirn dijelom jugoslavenskih zemalja promijenila i nacin, na koji su se etnicki procesi odigravali. Mjesto proeesa, koji se odigravaju u okvirirna drzavnih tvorevina, javljaju se etnicki proecsi uvjclovani seobama i kolonizaeijom. Za vrijeme borbi protiv Turaka vecina stanovnistva napusta ugr ozena i osvojcna po drucja na sjeveru, a na njcgova se mjesta nascljuje stariovnistvo s Balkana, vecinorn stocarsko. Povl acerijern pred Turcima, a zatim nasel j a van j em u bi vse ugarske zemlj e, stvorena su u XVI. st. kompaktna srpska nasclja u istocnorn Srijemu, Back oj i Banatu, naselja izrnijesana s hrvatskim zivljem u zapadnom Srijemu, Baranji i Slavoniji, a s madarskim i hrvatskirn u Baranji. Iz stocarskih krajeva preko Bosnc stokavske srpskc i hrvatske mase naseljavale su hrvatske krajeve pod turskom vlascu, ali su pro dirale i u Dalmaciju, ostatke Hrvatske i u slovenske zemlje. Time je kod vecine Srba i Hrvata prevladalo jedno narjecje, izjednacio se nacin zivota, pa su stvoreni elementi za uspostavljanje etnickog jedinstva vecine Srba i Hrvata, i za njihovo etnicko zblizavanje vsa Sloveneirna, narocito kod preostalih kajkavaca Hrvata. Balkanski stocari i od stocara nastalo zemljor adnicko stariovnistvo nosilo je sa sob om specificne patrijarhalne oblike zivota i patrijarhalnu kulturu, koja je utjecala na pojavljivanje zajednickih erta u kulturi vecine Srba i Hrvata.

5

:"Iec1utim, proces jacanja etnickog jcdinstva Srba, Hrvata, C::~)2i)raCa i bosanskih rnuslimana narusavala je podjela na tri \'c:c i na tri ddave, 11 kojima svi oni nisu imali ista prava. Cuvajuci tradiciju 0 nemanjicko j drzavi, srpska je crkva snazno ut jeca la na r azvijanje nacionalne svijesti srpskih masa. U Vojvodi ni iSlavoniji pod turskom vl ascu, a nar ocito poslije protjerivanja Turaka, pripadnost pravoslavnoj vjeri vezala se uz odredena »nacionalna« prava naseljenihsrpskih masa. Juznoslavenske musl irnane, feudalce i vojnike, pa i gradske i seoske mase, povezivala je vjera, koja jc bila idcol oska osnova turske Icudalno-birokratske drzave. Polozaj vl a dajuce vjcre u teokratskoj osmanskoj drzavi stvarao je ked m uslimana odanost Osmanskorn Carstvu i njcgovom porctku, unator k lasnirn razlikama, kojc su postojale medu njima. Usprkos mijesanju i prelazenju katol ika na pravoslavlje i obratno, pr avosl avria i katol icka vjera razdvajala jc mase Srba i Hrvata. Zh(1~ ncjcrlnak o g razv itka pojedinih zemalja i zbog razlicitog po1nz:ljZl katolicke i pravoslavne crkve u zemljama pod habsburt.k..m \"b~Cll. jlOdvojenost sc izrncdu Srba i Hrvata nakon o dlaska Tllr:lkZljd:1" oel Save i Dunava povccavala, a posl ije nel:';': ( ': 1; r:, ~,\ a i teritorijalnih gubitaka Turske j poslije uguscnih 1:'::~.,k:, '-.::<:anZl suprotnost izmedu muslim ana i krscana zaostri:a ,.: '.: ~c :-:~:iZlma, kojc su ostale pod turskom vlascu. Na izrazit o k:. i::':-:'i osnovi stvorcnc razlike izmedu Srba, Hrvata i bosan,~::t~ ~.::'.;rnana u XVIII. st. jos su vise dosle do izrazaja.

*

Ideoloski utjecaj iz evropskih zemalja L1 X\T st. osjetio se snaznije u zapadnim jugoslavenskim zem>:::::a. u pr imorskim gradovima i slovenskim zemljama. Na prim :<-.:c .c:radove utjeeao je humanizam iz Italije, a na slovenske ze~.'.: e pokret reformacije. Pokret katol icke protureformacije I~S·:'-.\atio je i hrvatske zemlje, pa je utjecao ina djelovanje bt,,::c:-.: '2" klera u zcmljama pod turskom vlascu,

Pokret reformacije u Sloveniji do';" ,;e do stvaranja slovenske knj izevnosti i postavljanja o sn ~··e ,'o\'Cnskoga knjizevnog jezika. U Dalmaciji i Dubrovniku r::=·.:::1 se tad a knjizevnost na narodnom jeziku, a kod knjizevnika : r.:.'tGrika, pod utjecajem

6

humanizma i katclicke protureformacije, jaca ideja 0 srodnosti Slavena uopce i, u vezi s tim, javlja se svijest 0 uzuj srodnosti Juznih Slavena. Neb pisci u vrijeme katolicke protureformacije, uz irnajuci u obzir etriicko jedinstvo Srba i Hrvata u krajevima, gdje su djelovali iIi namjer avali djelovati, pokusali su cia na osnovi stokavskog narjecja uvedu jedinstven knjizevni jezik za oba narocla.

Buduci cia je jacalo gradanstvo, jacao je u XVIII. st. i

utjecaj racionalizma ko d svih jugoslavenskih naroda pod habs-

burskorn i mletackorn vlascu, Racionalizam je kod Srba vee tada nagovijesho stvaranje knj izevnog jezika na osnovi stokavskog narjecja, zajednickog vecini Srba i Hrvata.

Usprkos teSkoj sudbini jugoslavenskih naroda u tim stoljecirna, neki pisci, umjetnici i ucenjaci iz jugoslavenskih zapaclnih zcmalja, cljelujuCi kod nas iIi u inozemstvu, dali su vazrie pr ilog e

-evropskoj kulturi. .

7

A. JUZNOSLAVENSKE ZEMLJE POD TURSKOM VLASCU U VRIJEME USPONA lURSKE MOCI

I. POGLA VLJE

OSMANSKO CARSTVO I NJEGOVO UREDENJE

1. Razvitak osmanske ddave i osmanskoga feudalnog uredenja. - Od bitke na Marici (1371) do osvojenja Banata (1552) Turska je zauzcla gotovo sve jugoslavenske zemlje, kojima je kasnije vladala. Kada je pokoravala Makedoniju, osmanska drbva bila jc tck u izgraclnji; clok je osvajala Srbiju, Bosnu i Zetu, ucvrScivali su se temclji njezina drzavnog uredcnja, a u vrijeme zauzimanja Beograda, danasnje Vojvocline i Slavonije, to je bila drz ava 1I naponu svoje m oci, prav a svjctska sila, s osebujnim drustvenirn vojnim i po litickim uredenjem.

Osmanska dr z av a se razvila od jednog bejluka (emirata), koji je s ostalim bejlucima, poslije pada seldzucke drzave i prodir a n ja Turaka preko bizantske granice 1I zapadnu Malu Aziju, bio osnovan pri kraju XIII. st. ka o vaz alni bcjluk pod vrhovnom vl ascu zapadnomongolske drZavc Ilhanovica. Osmanska dinastija potjecala je iz plcmcna Kaji, jeelnog o d plcmena Turaka Oguza. Jedan ogranak tog plemena smjestio se pod vodstvom Ertugrula juzrio oel sreelnjeg toka rijeke Sakarije. Za vladavine Ertllgrulova sina Osmana, osnivaca dinastije, bejluk se ucvrstio u bivsoj bizan tsko j pokraj i ni Bitinij i i zna tno pr osir io svo je granice. Na celu toga bejluka bili su poslije Osmana njegovi nasljednici, sin Orhan (1323-G'2) -j unuk Murat (1362-89).

Oko Osmanov ica u prvo su se vrijeme okupili sitni feudalci, vojnici i clanovi borbenih vjerskih organizacija, t. j. oni elementi, kojima je U interesu bilo ratovanje na bizantskom teritoriju. Taj bejluk pripojio je neke pogranicne oblasti susjednih be jluka, ali je glavni pravac svoga sirenja usmjerio prema bizantskom ter itor iju. Za Orhanove vlade osrnanska se vlast ne prosiruje samo u Maloj Aziji, nego se ucvrScllje i na Balkanskom

9'

l: >.:)~Jku, u oblasti Galipolja i Drinopolja. Tada se stvaraju lC11clji o srnanske drZavice, koja sredinom XIV. st. postaje neza-,;5Oa. U vrijeme Murata ucvrscena je turska vlast u dolini :'-.Iarice, osvojena je juzna Makedonija, i pred kraj vlade zauzet Sol un. Osmanska drzava toliko se pr osir ila i ucvrstila, da je Murat mogao uzeti naslov sultana. N ajvisi osmanski zapov jednici i doglavnici 1I to vr ijerne potjecu iz begovskih porodica turskih plemena pod vodstvom Osrnanovica, predstavnika vjerske inteligencije, a neki od islamiziranih bizantskih vojskovo da i potomaka sporednih l inija nekih ernirskih porodica iz bcjluka, koji su prisli Osmanovicima. Od tih prvih zapovjednika osvajacke osmanskc vojske i od dog lavnika prvih Osmanovica potjecu one rnocne feudalne porodice, ciji su clanovi cIobivali, i u prvo vrijerne cIonekle nasljcdival i, najvisc poloZaje u osmanskoj drZavi.

U maloazijskoj seldzuckoj drzavi razvijala se gradska privreda i feudal no uredenje, ali je velik dio maloazijskoga turskog stanovnistva, nar ocito 11 pogr anicnirn oblastima, zivio kao nomadski i pul unnm ad sk i sto car i. U bejluku Osrnanovica bilo je i nesto obrta i trgov acke djelatnosti. U gradovima je prevlaclavalo privatno vlasnistvo (mulk). Velikasi i krupni vojni zapovjerlnici drhli su pojedine oblasti i u njima imali svoja dobra. Ali je postojalo i sitno vojnick o plemstvo, spahije, koje su uzivale nasljcdna vo jnicka lena, timare. Osim toga postojala su imanja vjerskih zaduzb ina (vakufa). Sve je to predstavljalo -osno vu nasl ijcdenu iz seldzuckog perioda, koja se dalje razvijala pod ilhanskom vrhovnom vlascu, iak o su poslije propasti seldZllcke drZave ojacali oblici plemenskog zivota. Za Orhanove vlade uvedena su dva roda stalne vojske: kcnjanici - muselemi (oslobodeni podavanja) i pjesaci - jaje. Oni su posjedoval i zemlju, ciftluke, bili S1l oslobodeni podavanja, a u ratu su primali placu.

Prodiranje na Balkan pokrenulo je sve clemente jos nerazvijene osmanske drustvene zajednice. Osvajacka djelatnost povukla je ne samo velikasc, pod cijim su se zapovjednistvorn osvajaIi jug oistocni dijelovi Balkana, spahije, stalnu vojsku i fanaticne de rv isc, nego i turska plemena s njihovom stocarskom i vojnom organizacijom.

10

S ucvrscenjem turske vlasti u dolini Marice i u Makedoniji stvor eni su uvjeti za razvitak i uredenje osmanske ddave. Jedan dio osvojenih zernalja ostao je pod starim dinastima, sada turskim vazalirna, ali je bilostarih feudalaca, nar ocito sitnih, i u oblastima neposredno pod turskom vlascu. Neki turski vojni zapovjednici, koji su predvodili vojne pohode, drzali su te oblasti kao sandzake i u njirna imali velika imanja s golemim prihodima. Tako je Evrenos-beg imao pod svojom vlascu juznu Makedoniju i od irnanja prihode u iznosu od milijun akci, kao sto se to vidi iz pisma sultana Murata Evrenos-begu iz 1386. godine. Neka od tih dobara obradivali su robovi (zarobljenici) i prisilno naseljeni seljaci.

Osvojeno po drucje trcbalo je organizirati, pa zato pise sultan Murat Evrenos-begu: »Znaj, da su predjeli provineije Rumelije daleka mjesta. Za upravljanje i podmirenje njihovih potreba i odr zavanje rcda na svaki nacin valja da ti budu potrebni mnogi ljudi od sablje i od pera!« Radi organiziranja i o drzavanja vlasti osmanski zapovjedniei mor al i su u osvojenim oblastima davati svojim doglavnicima i spahijama prihode kao sto su davani u Maloj Aziji. Kad su u osvojenim oblastima dobile zemlje u vojniiiko l eno, turske spahije su uz irna lc ncka podavanja po uzoru na anadolske, a i nckastara po davanja, dok su seljaci kr scani ddali zcmlju i nasljedivali je po starom pravu. Nekim su se vojnieima i uglednim turskim kolonistima clavali ciftluei bez obaveze da daju po davanja, Zateceni ekonomski odnosi utjeeali su na razvitak turskog feudalizma u oblastirna osvojenim na balkanskom tlu. Stoga u turskorn timarskom sistemu ima nekih karakteristicnih crta, ko je su ocig ledno primljene od slavcnskih i bizantskih institueija. Ime i ustanova bastine u starom turskom agrarnom pravu ocigledan je primjer za to.

S razvitkom drzave i njenih potrebastare ustanove dobivaju novi znacaj i funkeiju. U pocetku je beglerbeg zapovijedao citavom osmanskom vojskom i bio je sultanov najvisi doglavnik Od osnivanja osmanskog bejluka postojala je duznost vezira kao upravna duzriost, a sezdesetih godina XIV. st. uvedena je dufnost kazaskera, vrhovnoga vojnog suca i starjesine sudstva, kome je bilo povjereno i vo denje vjerskih poslova. Nekoliko godina

11

poslije bitke na Marici, kada je postao vezir dotadasnji kazasker Kara Halil Hajredin Candar li, on je osim upravne duznosti preuzeo i z apovjednistvo nad cjelokupnom vojskom. Time je duZnost vezira narccito istaknuta. Beglerbeg Tirnurtas-pasa postao je tada z astupnik sultanov u evropskirn provincijama, pa je time uveclena d uznost beglerbega Rumelije (Romejske zemlje). Oko 138G. ustanovljena je duznost prvog, kasnije nazvanog velikog vez ira (veziri azarn iIi sadri azarn), posto je imenovan jos jedan vczir. U Muratovo jc vrijeme organizirana centralna financijska uprava.

Na prijecllog beglerbega Tirnurtas-pase izvrsene isu mnoge reforme u uredenju osmanske ddave. Donesene su nove odredbe o nasljedivanju t imara, odreciena je r az lika u velicini tirnar a i zcameta i neke c1ruge reforme. Time je maloazijski timar po ceo d o bivati obI ike karakteristicne za kasniji osmanski lenski sistcm.

D:o plijcna stecenog u pohoclima i prist oj he orl zarobljcnika dobivao je sultan, a pokorcnim krscanima - sclj acima i gracianima - narnctnuta je glavarina (c1zizja, har ac), k oj a je ta k o dcr isla sultanu. Jaeanjc sultanskc ekoriomske m o ci i vlast i i p o treba za vecorn vojskom doveli su do pr ornjena u org anizaciji vojske. Prcrna nekim vijestima uvcdena je k o njanick a garda. Dctadasnje povremeno uzimanje z arohl jenik a r a d Lpopunjava nja vojske u vrijeme Murata I. postalo je zakon, pa je uveclcno, cia se svaki peti zarobljenik vojnick i obrazuje (a dzerni odhk). Njirria se prvenstveno pcpunjavao j anj icarsk i red, novouverlcna sultanova placenicka pjesadija. U tursk i vojni sistern preuzet je, djelornicno kao konjusa ri, a djelornicno kao 'borbene trupe, balkanski sto carski rod vojske pod imenom voinuci (voynugan, voynuklar). Vojnuci i martolosi (armatoli) u juznoslavenskim zcrnljama pod turskom vlascu bila su dva osnovna krscanska roda 'vo jske u turskoj sluzbi. Mora da su i rnartol osi vrlo rano preuzcti u turski vo jni sis tern.

Bejluci u Maloj Aziji i mo cne feudalne porodice predstavljale su prepreku za razvitak osmanske ddave. Iako pritjecanje sredstava sultanskoj vlasti nije jos bilo takvo, da bi se mogla ddati brojnija placenicka vojska, ipak su na tadasnjern stupnju razvitka posto jali uvjeti za jacanje centralne vlasti.

12

Razvitak r obno-riovcane privrede pred provalu Turaka vrs io je u balkanskim zemljama jak pritisak na feudalnu poljoprivredu i ponegdje pocco razarati stare odnose. Tursko prodiranje u dolinu Marice i druga osvajanja odvojila su Carigrad i otrgla zauzete zemlje iz njihovih d otadasnjih privrednih cjelina. Sve to, kao i ratna pustosenja, pogadalo je narocito r obno-novcanu privredu. Naturalna osnova uz nesto oslabljene proizvoclne snJge u poljoprivredi, neizg radenost turskoga drustveno g uredcnja i vojne potrebe pogodovale su u osvojenim oblastima stvaranju sitnih i srednjih timara davanih spahijama uz obavez u da ee sudjelovati u vojnim pohodima. Ta je spahijska konjica bila osnova osmanske vo jne moci.

Prodiranje Turaka na balkansko tlo bilo je od najvcccg znacenja za razvitak osmanske .drzave. Osvajaci, ko ji SlI se etnick i i po vjeri razlikovali od pokorenih naroda, morali su svoju vlast osloniti na (vrstu vojnu organizaciju. Invaz ija na evropsko tlo izvrsena jc u znaku borbe protiv nevjernika, a vlast nad pokorenim narodima oclrZavala se takoder uirnc islama. Sultan Murat je isticao u svojim pismima, da jc 05VOjena zemlja boz ja, a da on kao zastupnik bozji darujc turskim zapovjeclnicima zeml ju, koju U osvojenim oblastima drzc.

Za vlade Muratova sina Bajczida (1380-1402) osmanska je ddava postala velika sila. Sultan Bajezid, zvan Mu nja (.Jildirim), prosirio je granice osmanske drzave gotovo na citavu Mall! Aziju, pripojio srednju i sjevernu Makedoniju, osvo jio Bugarsku, Tesaliju i istccnu polovinu Grcke sve do Atenci Peloponeza. Srpskc zemlje, ostaci Bizanta, preostale kndevine u Grckoj i povremeno vlaski vojvoda morali su kao vazali placati danak sultanu i davati pornocnu vojsku.

Posto je razbio bejluke i ucvrstio vlast u evropskorn dijelu Turske, sultan Bajezid je poduzeo energicne mjere, kako bi stvorio vojnicki jaku i centraliziranu drZavu. Za njegove vla de ne sarno cla su protjerani emiri iz bejluka, ncgo su poduzete i mjere, da se razvije sistem vojnickih lena, timara. Kako je u svirn tim bejlucima bilo slicno uredenje, naslijcdcno od Scldzuka, i kako su postojale sl icne kategorije zernljista kao u bejluku Osmanovica, to se u svima njima mogao forsirati sistem timara.

13

Kao rnjeru za lIcvrscenje vlasti Bajezid je prirnijenio preseljavanje turskih stocarskih grupa, na koje su se b ivsi emiri oslanjali, iz maloazijskih bejluka u balkanske oblasti, koje su Turci osv ojili. Za Bajcz idove vlacle tursko se upravno uredenjc, II vezi s teritorijalnim pr osirenjern i sve vecim potrebama, dalje razv ijal o. Osim duznosti rumelijskog beglerbega, sultanova zastupnika i zapovjednika vojske u evr opskorn dijelu Turske, uvederia je u Maloj Aziji duzno st beglerbega Anadolije.

Bajeziclova je politika izazvala zestoku opoziciju. Protiv njega su raclili protjerani ernir i, koji su najzad nasl i utociste kod mongolskog vl adara Timurlenka. Bajezid se u politici oslanjao na neke clanove starih vel ikaskih poroclica iz Muratova vrernena, koji su bili voljni podrhti njcgovu politiku. Tako je za sve vrijeme njegove vladavine kao veliki vezir ostao Al i-pasa Candarli, prvi vezir posljednjih godina Muratove vladavine. Ali je nczadovoljstva bilo i kod krupnijih fcudalaca u bejlucima i kod stocarsk ih plcmcnskih grupa, koje su bile pogodenc i mjerama za ucvrscenje lenskog sistema i politikom preseljavanja. Protivnici Bajczidove politike i prvog vez ir a sirili su u naroclu glasovc 0 odnarcdavanju sultana zbog zenidbc s krscankama, o napustanju islamskih zakona, 0 pijenj u vina i tome slicno. Sukob izrncdu Timurlenkove i Bajezidove vojske kod Ankare god. 1402. zavrsin se Bajezidovirn porazom, posto je vccina anadolske vojske presla k svojim cmirirna, koji su bili u taboru Timurlcnka (v. I, 456).

Poslije bitkc kod Ankare i zar obljavanja Bajezida, koji je uskoro u ropstvu urnr o, Mala Azija je ponovo podijeljena na bejluke. Bajezidov sin Sulejman i vezir Ali-pasa, koji su se poslije bitke spasili bijegom, uspjeli su zadrzati osmanske posjede II Evropi uz neke ustupke balkanskim vazalirna i lIZ vracanje Bizantu jednog dijela obalnog pojasa u Maloj Aziji, a Soluna i jednog dijela Tesalije u Evropi. Posto je pobijedio svoga brata i suparnika i u Maloj Aziji i odolio Sulejmanovim napadima, Bajezidov sin Mehmed ujedinio je pod svojorn vlascu dosta velik teritorij u Maloj Aziji. On je protiv Sulejmanaposlao mladeg brata Musu. Pre.savsi u Evropu, Musa je uspio pridobiti neke vazale i turske zapovjednike, ali je u borbi protiv Sulejmana dozivio poraz (v. I, 458). Musa se medutim ipak odrzao ,

14

a kad je Sulejman bio u bijegu ubijen, odmetnuo se od brata i proglasio sultanom. Da bi pridobio vise pr istal ica kod turskih naseljenih sto cara, Musa je, irnenujuci drzavne funkeionare, uzeo za kazaskera sejha Bedrudina, propovjednika jednakosti i antifeudalnih shvacanja, kasnijeg v o du seljackog ustanka. Kako se borba nastav ila, oko Muse su se okupiie cete turskih sto carskih grupa, kod kojih su pod utjeeajern her etickih ucenja prevladala antifeudalna shvacanja i teznje. Zbog toga su Musu napustili i feudalci, pa su uz njega ostale sarno akindaije, po gr anicne neredovite trupe. Opasnost od Musinih ceta ujedinila je protiv njega feudalne snage, kako balkanske vazale tako i turske feudalee. Uz obilnu pornoc balkanskih vazala Mehmed je kod Camurl ije 1413. pobijedio Musu (v. I, 458). Time je uspostavljeno jedinstvo osmanskih evropskih i azijskih posjeda, i Mehmed (1413-21) je ostao vladar. On je tada vratio balkanskim vazalirnaneke zemlje, koje im je Musa oteo.

Osmanska ddava sc nakon toga ucvrstila u Maloj Aziji, izdrzala pomorski rat s Mleeima i prosirila svoju viast nad obalom srednje Aibanije. Ali unutr asnje teskoce .ios nisu bile prosle. Tada izbija seljacki ustanak pod vodstvom scjha Bedrudina, bivseg Musina kazaskera, i njegovih ucenika, a zatim sc kao preterident na prijestoIje javlja Mustafa, navoclno Bajezidov sin. On jc bio savladan i moran je pobjeci Bizantineima. Poslije Mehmcdove smrti Mustafa se ponovo javlja kao prctendent. Uz pum o c Bizanta odrZao se godinu i po dana u cvropskom dijelu Turske. Iako se javljaju i drugi pretendenti, koje su vecinorn pomagali pr otivnicki dvorovi, opasnost oel novoga seljackog rata i gubljenja vlasti nad pokorenim nar odima, ako se dinasticke borbe nastave, okupila je vecinu turskih feudalaea oko sultana, pa j c Murat II. (1421-51) mogao ucvrsti ti vlast.

Tridcsetgodisnje Muratovo vladanje, poslije zavrsenih dinastickih borbi, ispunjeno je bitkarna, bezuspjesnim opsjedanjirna Beograda i Kroje, borbama u Albaniji, privremenim zauzecern Srbije (v. I, 472-4), pr o diranjem u Moreju, prov alama u Erdelj, osvajanjern Soluna i Janjine, borbarna i prosirenjern teritorija u Maloj Aziji, zenidbama iz pol itickih razloga, pa cak i privrernenim povlacenjern s vlasti. Ali je Murat II., kao i njegov otac, s ljudima oko sebe poduzimao mjere za ucvrscenje eentralne

'.

15

vlasti. Za njegovo vrijeme jos uvijck su najvisc polozaje u drhvi zauzimali i donekle nasljedivali clanovi star ih osmanskih v c likaskih porodiea, kao veliki vez iri Candarlije i potomei l\f;haloglua, Evrenosa i drugih osrnansk ih aristckratsk ih porodiea. Ali se za vladavine sultana Mehmeda i Murata ustalila dcvsirrna, t. j. perio dicno uz irnanje danka u krvi od pokorenih krs(;}nskih nar o da. Osim starog cbicaja uz irn a nj a zar obljcnika z a adlcmi odzak, sada se popunjavanje n:.ljcesce vrs: dcvsirm om pr ik upljcnirn i silom pcturcenirn djecacirna i mladir irna. j a njicar ski korpus je za vrijerne Murata II. reorganiziran, jer je 5 jaCanjem centralne vlasti poraslo njcgovo zriaccn jc , a pocluzetc su mjcre z a jacanje i ostalih roclova carske garde. Mcdut im, uz imanjem clcvsirmom prikupljenih na ocitih i da r o vit ih d jccaka i ml arlica u dvorsku sluzbu stv o rio sc karlar poturccnjaka, koji je poceo do bivati pclozaje u osmanskoj upr avi.

Za vlacle Mehrneda 1. i Murata II. organi clrZavne upravc dalje sc razvi jaju. Tada postoje tri vcz ir a, a im a po uzd a n ih vijcsti 0 postojanju duznosti nisandz ije, clefterdara i clrugih funkeionara. U vrijerne Murata II. sve vece z naccnje dobivaju kaneelarije, pa jab birokraeija. U istim uv jctima o ja cao je i sistcm tim ar a. Iz vremena Murata II. do nas su dospjcli i na jstariji o cuvani k atastarski defteri.

Mehmecl II. Osvajac (1451-81) llSPIO je osvojiti Car igr ad (1453), prosiriti osmansku vlast gotovo na citav Dalkanski 1'0- Iuotok i Malu Aziju i vlaskog vojvodu i krimskog kana uciniti vazalima. Vlada Bajezida II. (1481-1512) zJPocela je 1'Obl!I~Om njegova brata Dzema, a zavrsila se pobjedom sina Selima. l ako se ne m oze usporedivati s ocevom osva jack orn politikom, njczin je uspjeh, sto je prosirila teritorij u Moreji i u nasim zernljama, a Molda vi j i narnetnula vazalni odnos.

Iako je vladavina Mehmeda 1. i Murata II. ispunjena radom na sredivanjuosmanske drzave, ipak je tek ono, !ito jc postignuto za vlade Mehmeda Osvajaca, znacilo stvaran naprcd ak u razvitku Osmanskog Carstva, a !ito jc porazom I3ajezida 1. prek inuto. NOVll eru zapoceo je Mehmed Osvajac ne sarn o zauzerem Carigrada nego i pogubljenjcm velikog vczira Halil-pase iz nasl jedne vezirske porodice Candarl ija, pod izgovorom da je,

16

pr irnivki mito od Bizantinaca, pokusao onemoguCiti osvojenje Carigrada. Time je nanesen odlucan udarac utjecaju stare aristokracije, pa su poslije toga s rijetkim izuzetkom za vel ike vezire i vezire dolazili poturcenjaci, vecinorn Ijudi skupljeni devs irmom i uzeti u dvorsku sluzbu, Ti su veziri posve zavisili od sultana, a uklanjali su ih s njihova polofaja vrlo lako, cesto smrtnom kaznom. Najvise pclozaje u vjerskoj, prosvjetnoj i sudskoj sluzb] dobivali su predstavnici vjerske inteligencije. Clanovima starih i novijih vojnickih aristokratskih porodica ostala je uprava i zap ovjednistvo nad pogranicnim sandzacima. gdje su hili potrebni veca iniei jativa i lieni ugled.

Za vlade Mehmeda Osvajaca doneseni su zakoni i drugi pravni akti, kojirna se izgradivala despotska drzava po uzoru na ranije islamske ddave, ali donekle i po uz or u na bizantsku ddavll. Tada su doneseni zakoni u vrhovnim upravnim organima, zakoni 0 rudarstvu, oclredbe 0 obrtnoj djelatnosti, a narocito su poduzete odlucne mjere u agrarnom zakonoclavstvu. kao i mjere za jacanjc carske garde i vojske. Sultanovim zapovije dima pretvar ana su nasljcrlna dobra f cudalaca, pa cak i clanova dinastije, 11 zernlje, koje su se dod jeljivale II vojnicka lena i dobra data za vrsenje drzavnih sluzbi. Timarski sistem dobio je tada sasvim cvrste osnove. Ali je .ios uvijek, narocito na granicama, bilo.vecih nasljednih dobara, koja su cldali prerlstavnici feudalnih porodica.

Kao i u doba r anijih osrnanskih vladara, turska se uprava za vlade Mehmeda Osvajaca odlikovala snosljivoscu prema kr.5C:mil11a. Tada u javriom Zivotu nije bilo takvoga muslimanskog ekskluzivizma, kao sto ce ga biti kasnije i kakav ce biti na krSCal1skol11 Zapadu. U to je vrijeme u svima balkanskim zemljama pod turskorn vlascu bilo jos uvijek dosta krscana spa· hija,

Za vlade Bajezida II. ustanak u Anadoliji pod vodstvom siitskih dervisa, koji je pomagao perzijski sah Ismail, nije mogao osmanskoj drZavi nanijeti v ei:e stete, jer .ie ubrzo savladan, iako pokret nije iskorijenjen. Relativni mir i clalje ucvrscenje centralne vlasti pogodovali su napretku poljoprivredne i porastu rudarske proizvoclnje, kao i razvitku gradske privrecle, lito

2 Historija naroda Jugoslavije II.

17

je dalo sredstva za stvaranje mccne vojske. Za Bajezidove vlade jace se izgraduje fIota, prijeko potrebna za vecu osvajacku politiku u Sredozeml j u.

Selim 1. Surovi (I512-20) zapocco jc svaju vladavinu sisternatskim progonom siita, sto je dovelo do rata protiv Perzijaca. On je energ icnim mjerama iskorijenio ne sarno clemente. ko ji su nosili siitski pokret, ncgo je i okrutnim mjer arna ugusivao pobune janjicara. Osmanska vlast se pr o sir ila do Bitlisa i Mosula no. istoku, a poslije pobjede nad Mamelucima no. Siriju i Egipat. Za vlade Selimova sino. Sulejmana Zakoriodavca (1520-66), poslijc mnogih vojnih pohoda, oel kojih jc u tr inaest sudjelovao sam sultan, vlast Osmanskog Carstva prosir il a se na Az erbcjdzan i Mezopotamiju no. istoku, Hedzas i Jcmen u Ar abiji, Tripolis i Alzir u Sjcvernoj Africi, no. veci clio Ugarske 1 vazalnu knezevinu Erelelj u Evropi. Osrnanska drzava II to je vrijeme bila priznata kao velika silo. i na Istoku i na Zapadu. Njena kopncna vojska bila jc nadrn ocnija o d svakog ncprijatelja, a £Iota d o rasla pr otivnickirn fIotama. Prcm a svom z na ccnju osmanska je drzava imala i vcl ik u diplomatsku ulogu u tadasnjern svijetu.

Za vlade Sulcjrnana Zakonodavca dobilo jc napokon obl ike ono drustveno i cldavno urcdenje, kojc je kar ak tcr i sticno za Osmansko Carstvo. Tada je sultanova vlast b ila ncog r anicena, njemu je bila poclredena golema vojska i no. r asp o lag anju rn u jc bio izgraden birokratski aparat. Vo jskom i centraliziranim upravnirn apar atorn provoclila se kontrola i odrhvao red i poredak u drzavi. Zakonoclavna djelatnost uzela je vel ike razmjere, narocito u dcnosenju agrarriopravnih zakona za poj edine sandzake. Zakonodavstvo se u Sulejmanovo vrijeme mnogo vise poziva na serijatsko pravo i vise nego ranije upotrebljava arapsku pravnu terminologiju.

S ucvrScenjem centralne vlasti u Osmanskom Carstvu suzbijeni su turski velikasi i razvijen jedan oblik feudalizrna, ko jemu je u osnovi bilo sitno vojriicko plernstvo, i ugusen je anti feudalni i antidinasticki otpor anadolskih masa, ko j i se izrazavao u vjerskim siitskim i heretickim pokretima. Osmanska se dinastija borila pr otiv toga ortodoksnim sunitizmom. To je narocito

18

doslo do izrazaja za vlade Selima 1. i poslije njega. Tada je Osmansko Carstvo napokon postalo vodeca drzava u muslim anskom svijetu.

U osmanskoj drZavnoj zgradi pojavljujuse prve pukotine vee za vlade sultana Sulejmana, narocito u drugoj polovini njegove vladavine. U to se vrijeme javljaju vee zaceci onih pojava, koje ee kasnije obiljefiti krizu turskoga feudalnog uredenja. U nekim krajevima prostrane drzave turska uprava nije vise mogla osigurati red i zastitu stanovnistva.

2. Drzavno i vojnicko uredenje Osmanskog Carstva. - U drugoj polovini XV. i u prvoj polovini XVI. st. osmanska drzava se razvila u imperij, kojeg je odlika bila despotska vlast sultana s prirnjesama teokratske vladavine. Ta je drzava nalik ovala ostalim istocnim despotijama .sa staleskirn urcdcnjern, ali se u njoj razvila jcclinstvena vojna organizacija i osebujni feuclalni oclnosi u Maloj Aziji i u evropskom dijclu Turskc, dok su u pripojenim arapskim zemljama vecinorn zadrzani zatcceni agrarnopravni imovinski odnosi.

Osmanski sultani imali su tada velik i r askosan dvor s vanjskim sluzbama i harernom. Zivot na dvoru i ponasanje sluzbenika i pripadnika dvora, kao i prijem kod sultana i j avna sultanova istupanja, bili su pr opisani cercmonijalom. Od 1453. prijestolnica je bio Carigrad, ali je sultan horavio u Brusi i narocito u Drinopolju. Vee u drugoj polovini Sulejmanove vlade opaza cse jaci utjecaj dvora na politikusultana.

Organizacija izvrsnih organasultanove vlasti bila je tocno odredena. Opce pol iticke, upravne i vojne poslove obavljao je veliki vezir s vezirima. U prvoj polovini XVI. st. bila su cetiri vezira. Pravne poslove vodili su kazaskeri, a financijske defterdar i, U to su vrijeme bila po dva kazaskera i defterdara, jedan rumelijski i drugi anadolski. Vrhovni sef administracije i tumac zakona bio je nisandfija, koji je uime sultana stavljao tugru (suItanov znak) na akte i diplome. Pod njegovim je nadzorom bio lief kancelarijske sluzbe (reis-iil-kiittah). Taj ce se polozaj kasnije razviti u duznost sefa vanjskopoliticke sluzbe. Zalbe upucene centralnoj vlasti saslusavane SU, a najvaznije odluke

19

donosile su se na sjednicarna carskog divana, kojima su, Pl' strogim propisima cerem onijala, prisustvovali najvisi drzavni funkcionar i. Do kraja vlade Mehmeda Osvajaca sultani su licno prisustvovali sjeclnicama divana i jeli s vezirima priIikom uobicajenog poslufivanja. Otada su se samo izuzetne sjednice divana drzale u dvoru u prisustvu sultana, na kojima su svi prisutni stajali, a samo je sultan sjedio.

Centralni izvrsni organi imali su kancelarije s razgranatom administracijom. Kancelarije su vodile razl icite vrste deftera, U kojima su bile registrirane odluke, zbirke prijepisa akata, popisi prihoda, katastarski i drugi propisi. Prema odlukama divana izdavale su se zapovijedi (fermani), dokumenti 0 imenovanju (berati), sastavljani su ugovori (ahdname) i drugi dokumenti i akti. Kancelarije financijske uprave vodile su strogu kontrolu nad prihodima i nad timarskim urcdenjem u citavom Carstvu. Popise prihoda i katastarske popise vrsili su per iodicno i prema potrebi popisivaci, koji su slani na teren.

Do osvojenja Egipta postojala su dva velika vojna i upravna podrucja, jedno u azijskim posjedima u Anadoliji, a (hugo u Rumeliji, u evropskom dijelu Turske. Na celu tih posjeda sta jali su beglerbegovi, rumc1ijski i anadolski. Takva je podjela odgovarala vrerncnu Bajezida I., Mehmcda Osvajaca i Bajezida II. S osvajanjcm Sirije i Egipta uprava se kompIiciraIa, pa su na istoku osnovani novi begIerbegIuci ili ejaleti (pasaluci), Do osvojenja Budima (1541) sve nase zernlje pod turskorn vlascu pripadale su Rumelijskom ejalctu. Poslije zauz imanja Budima osnovan je u Evropi nov ejalet sa sjedistem u Budimu, a kasnije su osnovani i drugi ejaleti. Poslije zauzeca Banata (1552) osnovan je Temisvarski, a 1580. Bosanski ejalet. Tada Sll nase zemlje pripadale Rumelijskom, Budimskorn, Temisvarskorn i Bosanskom ejaletu, Potkraj XVI. st. ustanovljen je ejalet sa sjedistern u Jegri, a na pocetku XVII. st. jos i ejalet sa sjedistern u Kanifi; tim su ejaletima pripale neke nase zemlje,

Beglerbeg'Ovisu postavljani carskim beratom, a dobivaIi SlI dobra (hasove) S prihodima od 600000 do 1 100000 akci prema stupnju ejaleta. Beglerbegovi su u pocetku imali naslov pase sa dva tuga (konjska repa)na svorne vojnom znaku, u vrijerne

20

Sulejmana Zakonodavca neki su beglerbegovi imali naslov vezira, odnosno pase sa tri tuga, a kasnije su beglerbegovi redovno nosili naslov vezira. Beglerbegovi su bili upravnici povjerenih im ejaleta i najvisi vojni zapovjednici u ejaletu. Sandzakbegovi, koji su pripadali ejaletu, bili su pod njihovim vojnim zapovjednistvorn, a kao upravnici potpadali su pod njihovu kontrolu. Beglerbeg je svoje odluke donosio bujuruldijom (zapovijedu), ali je gotovo u svakom vaznijern pitanju podnosio izvjestaj carskom divanu i trazio odluku. Beglerbeg je imao pravo dodjeljivanja manjih timara. On je imao dvor s dostojanstvenicima i kancelariju s cehajorn (nacelnikorn) i cinovnicima. Uz beglerbega je po stojao kao savjetodavni organ divan s defter dar om (sefom ei aletske fi nanci i ske upr ave), teskeredfi i om (sef om kancelari je i timar skorn defterhanom (upravorn lena), kojoj je mogao stajati na celu drugi defterrlar (timar defterdari, dok se z vao mal defterdari), Pr ilikorn popisivanja lena i 'skill popisa sastavljali su se defteri u duplikatu,

ostajao ejaletskoj defterhani.

se di iel ili na sandzake ili arapskim jezikom live, znaci zastava. To su prve turske adrn inistra-

alne jediriice, a razvi!e su se iz v ojne organizacije.

Carstvu sandzac. su bili osnovne vojne i upravne teritor i ialne jerlinice. Na celu sandzaka stajao je sandZakbeg ili m ir i liva. On ie bio vrh ovni v o ini i upravni starjesina u sandIaku. Sand Iakbeg ovi su u pocetku nosili naslov beg a i '10 jnicki znak s jednirn tug-om, a kasni ie su irnali naslov pase. Po stavIjani 3U carskim beratorn. na prijedlog beglerbega, a uzivali su hasove od preko 100 000 akci prihoda. Veziri,begierbegovi i neki najvisi vo ini i unravni funkcionari osim hasova ili iplaca mogii su imati dopunski prihod (arpaluk)

U Maloj Aziji postojali su sandzaci, kojima su upravljali princevi, pa su bili izuzeti ispod vlasti beglerbega, a postojali su i neki autonomni sandzaci pod upravom plernensk ih begova. Na granicama u Evropi do osnivanja Budimskog ejaleta postojali su krajisk i, akindzijsk i sandzaci, Sandzakbeg cvi tih sandhka naziva ju se u nasirn izv orima krajisnicima i krajisnim vojvodama (uc beyi). Bili su zapovjednici vojske na granici i »cuvari « (muhafizi) pogranicnih tvrdava. U vo jnickim akcijama

21

nisu zavisili od begierbega, a njihovom inicijativom osvojene zemije ostajale SLl pod njihovom vlascu, pa SLl mogli od tih zemalja predlagati osnivanje sandzaka i postavljenje sandzakbeg a. Stoga su za krajiske sandzakbegove clolazili istaknuti zapovjednici, vecinorn iz aristokratskih por odica, sinovi princeza udatih za velikase i njihovi potomci. Vojnicke i upravne duznosti na krajini bile su polunasljedne, a povjeravale su se vrlo malom broju lica, cak i u prvoj polovini i sredinom XVI. stoljeca. Poslije osnivanja Budimskog ejaleta ulogu vrhovnoga krajiskog zapovjednika na zapadu preuzeo je budirnski beglerbeg, koji je zbog toga imao nar ociti polozaj.

Prilikom zauzimanja nekih pokrajina uvodila se i pr ivr emena vilajetska (pokrajinska) uprava pod nadzorom najblizega krajiskog sandzakbcg a Oko srcdinc XV. st. i nesto kasnije sandhci u nasirn zcmIjama pod turskom vlascu dijcliIi su sc na vilajctc iIi subasiluke, ko j ima su doncklc odgovarale i teritor ijalne sudskc jedinicc, kadiluci, a subasiluci su se dijclili na nahijc. Kasnijc su se sandzaci dijelili samo na ka d ilukc, kao sudskc tcritorijalnc jeclinice, i na nahije, kao upravno-feudalne teritorijalne jedinice. Vecinorn nahija upravljale su sandZakbcgovc vojvode kao upravitelji njcgovih prihoda i njcgovi izvrsni organi. Ali ukoliko je nahija pripadala carskom hasu iIi je inace imala izuzetan poloZaj, upravljali su njom vojvocle carskog hasa, naziri iii emini.

Vlast osmanske drzave bila je raz licita u po jedinim pokorenim zemljama. Kod vazalnih zemalja turska se vlast izr azavala vrhovnom vlascu nad citavom zemljom, koja je imala autonomiju. Neki su ejaleti u pripojenim arapskim zemijama imali izuzetan polozaj. Neki su sandZaci opet imali autonomiju, kao i, neka plemena u Aziji i. neke periferne zernlje u juznim dijelovima evropskoga osmanskog posjeda. Ali ondje, gdje je vladao puni osmanski feudalni i upravni sistem, turska upravna vlast nije se protezala dalje od riahije. Tu su postojali sandzakbegovi upravnici prihoda i izvrsni organi, a na carskom hasu sli cni organi, koji su nuzno vrsili i upravne funkcije. Spahije su na selima imale pravo ubiranja podavanja i druga prava s tim u vezi, ali su njihova prava u upravljanju hila neznatna. Stoga se na selu morala javiti seoska samouprava, koja se,

22

S obzirom na donju granicu prostiranja turske upravne vlasti, vecinorn organizirala i kao' nahijska iIi kao dio nahijske, a ne samo kao seoska.

Turska administracija je, prema znacenju i vel i cin i, dijelila naselja na selo (karye}, trg (bazar), var osicu (kasabu) i grad (sehir ). Kako su gradovi bili naseljeni vecinorn muslimanskim stanovnistvorn, a kako je i radno gradsko stanovnistvo imalo drukciji polozaj u turskom feudalnom uredenju nego seosko, u gradovima su postojali organi gradske mjesne upravne sluzbe iorgani, koji su kupili careve ili sand.lakbegove prihode od obrta i trgovine. U gradovima su postojale i esnafske organizacije i organi, ko ji su se brinuli 0 redu na tdistu. Gradovi i kasabe su se dijelili na dzemate (opcine) i mahale. D.lemati su bili organizirani po vjeri, a donekle i po socijalnom polohju. Strani ddavljani nastanjeni u gradovima, ukoliko ih je bilo u vecern bro ju, mogIi su takoder osnovati d.lemat. Mahale su vecinom nastajale oko bogomolja i po njima dobivale imena.

Zbog sve vecih potreba za pravnim i ideol oskim ucvrstivanjem Osmanskog Carstva razvijalo se izucavanje teoIogije i prava, jacal a jc vjerska organizacija, skolstvo i pravosude, sto je 1I Osmanskom Car stvu, kao u islamskoj drhvi, bilo rnedusobno povezano. Osnova pravnog uredenja Osmanskog Carstva bio je serijat, pravo, koje je izgradeno u prvim vjekovima arapske teokratske cIdave, zasnovano na ucenju islama. Ali, kao i u cIrugim islamskim drzavama, zbog oskudnih zakonskih pr opisa scrijata, za pozitivno zakonodavstvo 0 drzavno-pol itickorn, financijskom i ekonomskom .livotu u Osmanskorn Carstvu bili su karakteristicni kanuni. To zakonodavstvo u principu nije smjelo proturijeciti serijatu, iako su se ponekad donosile odredbe, koje bi se tesko mogle uskladiti sa serijatom. Na zahtjev organa vlasti akti, koje ee oni po duzeti, mogE su biti ocijenjeni s gledista islamskog prava. Ali pravna misljenja (fetve), kojima seocjenjivala zakonitost akata, sto ee ih poduzeti centralna vlast, po pravilu su bila obicna formalnost i vecinom su sluZila, da se pokrije nezakonit postupak iIi postupak, koji je u suprotnosti s vladajucirn moral om.

Poznavaoci serijata bili su cijenjeni od prvih pocetaka osmanskog drustva, a s uvodenjem polozaja kazaskera ustanov-

23

ljena je duznost vrhovnog starjesine vjerskih poslova, pr avosoda i skolstva. Poslije Mehmecla Osvajaca sve je vise rasta o ug led carigradskog muftije, koji se nazivao sejhulislam. Osim turnacenja serijata i izdavanja fetava. njemu su tada povjereni vjerski poslovi i skolstvo, a pravosude je ostalo duznoscu kazaskera. Sejhulislami su u XVI. st. unaprijedili islamsko pravo i radili na ucvrscenju razradi tadasnjeg a turskog zakono davstva.

Osnovne odreclbe 0 pravosudu preuzela je osmanska drz ava IZ serijatskog prav a. Kaclije SIl morale imati teol osko i prav!w obrazovanje, ali je tck u vrijerne Mehrnecla Osvajaca utvrden sistern sko]ovanja. Kz!CJijc su postav l jane bcra torn a predlagao ih je za nib k ad i jskn m iesta kaz;",k('r. a z a visa vel ik i vcz ir Kadijska su mjesta 11 vrijcmc sultana Sulcjmana bila razvrstan a u pet kaJcgori.lZL Prvc clvijc katcgori:c i m al c su nasluv mo l a

(oe! arap. m cv l a gospoclin). U ·CV\l i BC(lg]'(ulu su hile

mole. L\(lijc rlruge Lllcgorijc. Tre!()j kahgoriji su prip~ld;lli lIllifctisi, inspck tori, ko.1i su llZ sudsko :~vanjc vr,~i1i narlz.o r n .]

carsk im h asov im » i drugill1 sultanov im prih()dima. k ao ! .

CIJU SUdO\"~L (:ctvl'll1 grUpl1~:~lrlnl~~\'~llc xu k(~di.ic II ub:C:nirn ka d ilucima, a 11 jihova su mjest a bi]" pre-rna prihodima pocli icIjcna na stupnjcvc. Pctu su grllpu predstavljali surl ski pOlTIOCnici, naihi. U pr'loj pol ovini XVI. st. ka dije su jos uvi jck liZ prihocle od sudskih pr istojbi i rr.a lc tim arc, ali su im kasn ijc tirnari oduzeti. Nisu dugo sl uzb ov a.le Da jeclnom mjestu, cesto su prernjestane. Kadije su bile ovl astene da vode pravnc poslove muslimana i da na zahtjev registriraju sporne i izvansporne poslove iz privatnog i gradanskog prava i da 0 odredenim spornim oclnosima iz oblasti privatnog prava i 0 krivicnirn djelima clonose same riesenje, a 0 vazni jim da podnesu izvjestaj nadldnoj instanciji, cbi cno centralnoj vlasti. 0 privatnopravnim odnosima nernuslimana kadije su rjesavale sarn o na zahtjev obiju str anaka, a por o dicnopravni i imov inski odnosi vojnika bili su iskljucivo u nadleznosti kazaskera, oclnosno njegovih zastupnika. Osim toga, kadije su imale niz duznosti, koje su po odredbama serijata i kanuna pripadale u nadlezriost sudstva. Kao kontrol ni or gam centralne vlasti kadije su bile duzne da 0 mnogim stva-

24

nma i nepr avilnostirna izvjestavaju sultana, odnosno velikog vezir a,

Vojna snaga Osmanskog Carstva dijelila se na kopnenu vojsku i mornaricu. Na celu mornariee bio je kapudan-pasa. Osim rnornarice postojale <u i flotile na nekirn velikim rijekama, naro cito na Dunavu. U mornarici su sluaili azapi (momei), a u dunavskoj floti i krscani martolosi. Glavna vojna snaga osmanske drhve bila je kopnena vojska. Ona se dijelila na centralnu v o jsk u earske garde (Kapikulu ocaklari) i ejaletsku (provincijsku) vo jsk u. 1J centralnoj placenickoj vojsci isticao se korpus (odbk) janjicara, k o ji SlI se regrutirali od zarobljenika i devsirmorn sakupljenih d iecaka i ml adica. Janiieari su u vrijerne rata ~;]llzili k a o pje~z!(lija, a mjcsto im je bilo u eentru, ispred sultana, uk o li k o ie on sudjel ovao u vnjno m pohodu. Janjicari SII II Inin! ill"di r a z l icrte sl\1;:be vezane za cuv(lnje reda u gra-

d ov i m a. ()ni su II S!al~)hulu hili pratnja 1 osiguranje pr ilik om

·icdnic:J Glj"·.!.:Ol! di'iaP,I, p,liTolirali 511 po f!r;)du r adi odrzava'lizl red;], i(\v,l1i ncj,;ji~T,l(]';k'l v ra ta i vrSili sliene dufnosti. Slitne p(),dove su n!:avliali i u clrug im gr(1dovlrna i kasabama. 1 n:H(lt-jio S1I sllizili hi:' poqde u tv rrlav amn. Tanjicari Sl! Sf' til <;111 i en ;;\";Ili i <;\,;Ikiic m o ra o pr ovcsf tri .u;odine u sluzhi Cllv a n 1:1 tvr r l n v a N jihovc nize jcdinice hile su ode i orte- iIi buIjllci. U janjic'arskoll1 oclbk\l postojao jc citav niz cinova u nij,(,1T1 i viscm star idil1'kol11 k adru, a zapovjerlnik im je bin jan jibtrski ag-a. I j drug-oi pnl ovini XV. st. bilo je do 10000 jan iibra, a u vrijcrne sultana SlIlejmana broi se popeo na I::? noo. Os i 111 to.g-a P ostoj al j S II i drug; redovi k ao dzebedzi ie. koji SlJ pr ipr cmal i o r uz jc za janjicare, zatim tobrlzije, od kojih su jedni bili rna islori, koji su pr avili i popravljali topove, a drugi vojnici tobclziie, i jos neki manji o dzaci.

SlIltanova kon iicka garcla (spahije, <ilahclari i drugi) popunj av a l a se od z asluz nih janjicara i sinova konjanika iz garde, ajerlan clio (garibler, gureba) bio je iz stranih zernalja. Broj kon [a nik a iznosio je sredinom Xv. st. 8000, a u vri ierne sultana Sulejmana oko 11 000 vo jnika. Pripadnici ko n iicke garde vrs ili su u mir u r a z licite administrativne poslove, hili su pisar i, popisivaci i sakupl jaci poreza i tome slicno.

25

Ejalctsku su vojsku sacinjavale spahije, zatim pornocna vojska i vojska u pozadini, kojoj su pripadale r anije boracke jedinice muselemi, jaje, J ur uci, dzerahor i i drug i, pa pogranicna vojska, akindzije i delije, i napokon posada u tvrdavama.

Najvaznija i najbrojnija vojska bile su spahije, koje su dobivale lena uz obavezu, da idu lieno u vojne pohode i da povedu toliko dzebelija (lakihoklopnika), koliko zakon predvida prema velicini prihoda. Lena data spahijama dijelila su se na timare i zearnete. U XVI. st. timari su bili lena do 20 000 akci, a zeameti od 20 000 do 100 000 akci prihoda. Ta su lena data spahijama licno, pa je spahijskim sinovima po zakonu dodjeljivan dio oceva timara iii zeameta. Lena su dodjeljivana bcratima, Veca je lena dodjeljivala centralna vlast, a ispod 6000 aHi prihoda docljeljivali su beglerbeg ovi, ali bez tezk ire (izvjdtaja) sarno neke kateg-orije. Neodazivanje spah ija da dodu u vojni pohod iii nedolazak na smotru imao je za posljcdicu gubitak lena. Spahijc su, ako ccntralna vlast nade za pot reb no, mogle biti prcmjcstanc, pa su im ocluzimani timari u jednom kraju, da bi ih dobile u drugom. Gubitak lena mog-ao je uslijediti zbog nevjere prema sultanu iii zbog- z.locina. Zapov jednici spahija bili su eeribase i subase, a al ajbcg je neposredno za:povijedao spahijama jednog sandzaka, dok im je sandzakbeg bio vrhovni zapov jednik kao zapov jednik svih vo jnih snag-a u sandzaku.

Medu posadom tvrdava i palanki postojali su konjanici, koji su kao mustahfizi (euvari tvrdava) uzival i timarske prihode namjesto placa, Medu posadorn je bilo tobdzija i drugih vojnika, koji su takoder imali timarske prihode. Osim janjicara, koji su se smjenjivali, postojale su u tvrdavama i druge placenicke cete. Pocl imenorn azapa u tvrdavama su postojale lake pjesadijske jedinice. U pogranicnim tvrdavama stvorena je od mjesnog stanovnistva laka konjica, koja se placala iz sredstava ejaleta. Kao placenicke cete u tvrdavama slufili su i martolosi, vojriicki red, u XVI. st. popunjen vecinorn krscanima. U tvrdavarna su postojali obrtnici potrebni za odrZavanje i naoruzanje tvrdave, kao zidari, kovaci, rezaci kamenih taneta, puskari i t. d. Neki su od njih sluail i za placu, a neki su bili oslobodeni poreza i nameta. Vecina tih rodova vojske u posadama

26

'imala je neposredne star jesine s naslov om aga (aga tobdzija, aga azapa i t. d.). Tvrdavarna i palankama zapovijedali su dizdari.

Medu spahijama i posadom tvrdava bilo je u XV. st. dosta krscana, a u XVI. st. sarno izuzetno. Ali su stocari s priznatim povlasticama, koji su se nazivali »vlasima« (eflaklar, eflakan), imali vo jnih obaveza. Starjesine »vlaha«, knezovi i primicuri, imali su takoder vojnih obaveza, a nar ocito oni knezovi, koji su bili spahije. U turski vojni sistem vrl o su rano preuzeta dva vojnicka reda, u kojima su sluzili krscani, vojnuci i martolosi, koji su i u XVI. St. postojali u nasirn zemljama. Vojnucki red je nastao od »vlaha vojnika«, koji su korijusarsku i karavansku sluzbu obavljali u srednjovjekovnim juznoslavenskim balkanskim zemljama. Postojale su dvije vrste vojnuka k onjusara: carski i obicni vo jnuci. Prvi su odlazili na sluzbu u carsku konjusnicu, da kose sijcno i cuvaju carske konjc, a drugi su kosili sijeno i cuvali konje na vo jnim pohodima. Oni su bili organizirani po troje i cetvcro, tako da je jedan od njih isao na sluzbu, U nasim SLI zemljama vojnuci pr ipadali bcrackoj vojsci, pa su se negdje i naz ivali dzebelijama (voynugani cebeluyan), a u nekim pogranicnim oblastirna bili su i cuvari granica. Negdje je v ojnucka org anizacija bila povezana i sa sv ojom »vl askom« (stocarskorn) osnovom, a negdje je bila posve orlvojcna organizacija. Vojnuci su imali slobodne bas tine, a i njihovi su sinov i i hraca uz ival i stanovite povlastice. Oni su predstavljali vojnucku rezervu, iz knje se po punjavao red v ojnuka. Nize starjesine vojnuka (lagatori) bili su krscani, a vise (ceribase i vo jnuck i beg) muslimani. U pocetku turske vladavine bio je i po koji krscanin ceribasa.

Martolosi su pripadali borackoj vojsci, veci dio placenickoj, a manji je imao slobodne bastine, Sluzili su kao posade u tvrdavama, kao gr anicarska vojska i sajkasi na Dunavu i njegovim pritocima. Martolosi, knji su sluzili u dunavskoj flotili, naz ivali su se i »crnim martol osima- (kara martolos, rnartolosi siyah). Osim jugo isto cnih krajeva Srbije i nekih oblasti u Bosni i Makedoniji, gdje su, kao i uBugarskoj, postojali vojnuci konjusar i, u ostalim krajevima, ukoliko se radi 0 granicarima, koji imaju slobodne bastine, mijesa se naziv vojnuci i martolosi. U nasim zemljama martol oska vojna organizacija, narocito kao

27

placenicka vojska, hila je znatno rasprostranjeniia od vojnucke. Nize starjesine martolosa, o dabase i buljukbase, bili su vecinorn krscani, a njihovi zapovjednici s naslovom age vecinorn muslimani. Ali je bilo i aga krscana, ko ii SU nekad imali naslov vojvode. Neke vojnike krscane nazivali su i drugim imenima: muse!emi, husari i slicno. Poluvojnicku sluzbu imal i su sokolari (sahindzije i dogandfije).

Neka su sela u XV. st. irnala nar ociti polosaj kao strel iari, proizvodaci striiela. Za popravljanje tvrdava sakupljao se mean seljacima dzerahor, seljaci koji su bili obavezni cia kuluce prilikom popravljanja tvrdava, Za vojne i po luvojne sluzbe musli-

mansko stanovn lstvo vecine stanovnistvo nekih gradcva vece povl astice.

a ponegdje i krscansko

I{ao centralizirana

v a i radi nesmetanog k retanja vojne

1'1 VeJiKU

su ustariovljene

menz ilhane, stan ice)

gdje

prorneta bile su 'e mijenjali konji,

. ~ . . .

1 karav an-sa __ ra.Jl:

bOTC1.-'-/1t1 putriici. Za

menz ilh anama i Z21 nistvo nek ih m iesta bil o je oslobodeno drugih narneta. Na p rijelaz ima pak preko r ijeka merali su, kao cupridz: (kopriiciiler), odrZavati i popravljati mostove i, kao skelari i voz ari, sluziti na ske larna. Zbog sluzbe, koju SU vrsil i, bili SLl oslobodeni ostalih narrieta, a neki su imali i polozaj derberidfija. Muslimansko stanov nistvo nekih gradova na rijekarna bila je obavezno cuvati ipaziti mostove i skele. Na tesko prohodnim planinskim putovima i klancim a 0 sigurnosti put ova i prijelaza putnika i vo iske brinule su se derbendf ije, Obicno su citava sela bila derbendzijska. Derbendaije su imale neke povlastice u placan iu poreza i davanju feudalnih podavanja, a za svoju sluzbu bile su oslobodene ostalih narneta i tlake,

Svi krscani, koji su imali v ojnickih obaveza, uzivali su i povlastice Krscani spahije i knez ov i u rangu spahija pcsjedovali su timare i imali Ieudalne prihode, a knezovi, koji nisu bili spah ije, zatirn vojnuci i jerlan dio martolosa imali su slobodne bastiue. Ni orii, kao ni placeni vojnici kdcani, nisu davali harac,

28

ispendze i druga podavanja. Povlastice u placanju poreza i podavanja imali su i »vlasi«, njihovi primicuri, derbendfije, sokolari i neki drugi slicni redovi. Krscani, seljaci i gradani, koji su bili obavezni o drzavati prornetna sredstva i popr av lja ti tvr dave, bili su oslobodeni iIi djelornicno oslobodeni drzavnih i izvanrednih narneta i tlake, koje su inace seljaci davali za drzavne

vo jne potrebe.

3. Osmansko Ieudalno uredenje i posljedice njegova uvodenja, - U vrijerne sirenja osmanske ddave izgradila se muslimanska vojnicko-Feudalna klasa, opstanak ko je se zasnivao na jedinstvu izrazenorn u Iicnosti sultana. Ali opstanak vla dajuce klase nije bio sarno uvjetovan apsolutnom vlascu sultanoyom, nego je bio i zagarantiran ulogom sultana kao cuvara vjerskih i pravnih osnova islarnskog ucenja. Stoga su od pocetka osrnanske drzave ekonomski i drustveni odnosi dobili muslimanski pravni oblik, ali tek je s punom izgradnjorn osmanske drZave u birokratsko-feudalnu islamsku despotiju islam ski karakter imovinskih i drugib drustvenih odnosa vise dosao do I zr az.a j a.",.

U teokratskim clementirna u uredenju osmanske ddave jace Sll se isticali feudalno-drzavni elementi nego u raIllJoJ arapskoj ddavi. Prema tome i mnoge su oclredbe serijatskog prava dobile osrnansku modifikaciju. Pokorcni nemuslimanski narodi kao podanici muslimanske drzave placali su uime carskog dank a harac od glave, dzizju (glavarinu) iIi poreze, koji su se placali »namjcsto haraca«, U nasirn balkanskim zemljama placali su odrasli i za rad sposobni muslimani harac od glave, osim tamo gdje se davao stocarski perez, filurija (dukat), derbendzijsko iIi kakvo drugo izuzetno placanje haraca od kuce. Prema saopcenju Konstantina Janjieara, krscani u nasim zemljama pod turskom vlascu placali su sredinom XV. st. uime carskog danka jedan dukat, odnosno cetrdeset akci po glavi, a bogati krscani dva dukata. Po serijatskim propisima, odnosno po tumacenju hanefijske pravne skole, koja je vladala u Osmanskorn Carstvu, haracki obveznici dijelili su se u tri kategorije s obzirom na visinu haraca, koji su placali prema bogatstvu. lako je to nacelo u XVI. st. provedeno u vecini balkanskih ze-

malja, vladalo je pr ilicno sarenilo u pogledu VISme haraca Izuz imajuci Srijem i Slavoniju, gdje se placala stocarska f ilurija od kuce, u bivsim ugarskim zemljama davao se »madarski dukat oel doruacinstva »narnjesto haraca«, ali s dvostrukim i trostrukim h ar acem, ako su elva iIi tri odrasla clana u dornacinstvu imala prihod iznacl osnove za harac.

Poclanici Osmanskog Carstva dijclili su se po osnovnoj stalesko-kl asnoj podjeli na asker, vojnicku klasu, i raju, radnu klasu. Kao u svakoj staleskoj ddavi postojale su drustvene grupc, kojc se nisu moglc ubrojiti u raju, jer su bile u vecem stupnju oslobodene rajinskih obaveza, ali se nisu moglc ubr ojiti ni 11 asker. Podjela na asker i r aju nije oclgovarala potpuno vjerskoj podjcli. U zcmljama nase1jcnim musl imansk im stano vnistvorn raju su prcdstavljali musl imani scljaci i drugi radni slojcvi, a i u cvropskom dijelu Turskc bilo jc muslimanske raje. U evropskom dijelu Turske bilo je i vojnika krscana, kao i kdt-ana spah ija, krscana, koji su pr ipadali posadarna tvrdava, mar to l osa, vojnuka i t. d. Prema propisima .scrijata i potrcbarna clrZave oni nisu pl acali har ac, Isto tako nisu daval i ni clanak sulta nu za proizvodnju i proelaju vina u iznosu od 15 akci orl bur eta. Medutim, raja jc im ala obaveza prema drzavi ~" namcta, koji su teretili i muslimansku i ncrnusl imansku raju, kao sto je placanje ovcarinc, ukoliko se racli 0 sandsacima, gdje je ona hila carsk i, a nc spahijski prihod, divansk ih narneta i izvanrednih tcreta (avarizi divanye ve tckalifi ?)rfiye), javnih kuluk a tome slicno.

Ti su porczi prcdstavljali ddavne prihode i trcfili su se na izddavanje vojske. Do sredine XVI. st. porezi su pritjecali toliko, da su zadovoljavali drZavne potrebe. Pri kraju Sulejmanove vlade javio se prvi put deficit u ddavnim financi [arna. Godine 1564. ddavni su prihodi iznosili 183088000 akci, a rashodi 189600000 akci, Uskoro je taj deficit izravnat, ali ce kasnije deficit u drzavnim financijama Osmanskog Carstva biti redovna pojava.

Sultan je imao priho de od carskih hasova. Osim prihoda od rudnika i solana, zatim od poreza nekih autonomnih krajeva, prihoda oel trgovine, skelarine i slicno i nekih pristojbi, izvjesna sela i zemlje su spadale u carski has. Sultan je oel njih iIi do-

30

bivao podavanja kao na drugim feudalnim dobrima »g ospodar zernlje«, iIi su na njima radilikao napolicari carski robovi (zarobljenici) i seljaci bezernl jasi. Carskih hasova, koji su obradiva ni napolicom, u jugoslavenskim zemljama bilo je malo il i ih uopce nije bilo.

Hasove su imali i najvisi ddavni i upravni funkcionari, sandzakbeg ovi, beglerbegovi, veziri i drugi. Prihod sa jednog hasa izriosio je od 100000 akCi navise. Po k anun-nami Mehmeda Osvajaca prihod s hasa velikog vezira iznosio je 1 200 000 akci. Ali je veliki vezir imao i drugih prihoda. Kasnije je prihod od hasa velikog vezira iznosio mnogo vise nego u vrijeme Mehmeda Osvajaca. Has je sadrzavao prihode od feuclalnih zemalja i druge prihode, a clodjeljivan je za funkciju, pa se oduzimao, ako je funkcija bila oduzeta.

Osim vo jnika i ddavnih funkcionara u askere su pripadali kadije, muderisi (profesori) i neki vjerski sluzhenici, iako nisu imali izrazito v ojni cku funkciju. VlaclajuCa klasa nije obuhvacala ni sve vojnick e ni sve feudalne elemente. Vladajuco] klasi u Osmanskom Carstvu pripaclali su samo rnuslimanski feudalci, predstavnici birokracije i vojske, koji su bili »gospodari zcmlje(sahibi arz, sahibi timar), iako na hasovima, zeamctima i timarima oni nisu bili vlasnici zemljc. Ali se u doba jake ccntra.lne vlasti u Osmanskom Carstvu sultan, prcdstavnik o pcih intcrcsa vladajuce klase i njcne ddavne org anizacijc, oslanjajuci se na birokratski aparat i na placenicku vojsku, uzdigao znatno iznad vladajuce klase,

U zemljama, koje su pripadale Osmanskom Carstvu, nJJe jednako bilo razvijeno privatno vlasnistvo na zcmlju i nijc bio podjednako uveden osrnanski len ski sistem. Ne samo u v azalnim, nego i u pripojenim arapskim zernljama ostali su stari imovinski odnosi. Egipat, Irak, Jemen i clruge arapske zemlje bili su ejaleti s g odisnjim tributom (salyane). U tim zemljama posto jale su takozvane usri jske (desetinske) i har acke zeml je, koje su cldali muslimani i krscani s pravom nasljedstva, raspolaganja i otudivanja. I kod drugih je nepokretnih (kuca, okucnica i zemljista za gradnju) i pokretnih imanja postojalo puna vlasnistvo, Ta je mulkovna dobra vlasnik mogao pretvoriti u

31

vakuf, vjersku zaduzbinu S odredenom namjenom. Pravni karakter uvak ufljenih dobara nije mogao biti promijenjen. »U ejaletima sa salijanom zeameta i timara nerna« - veli Ali CaLIs (XVII. st.), iako je to samo djel omicno tocno, jer je izuzetno bilo timara i u nekim sandzacima ejaleta, ko je on ozriacava kao ejalete sa salijanorn.

Ali u osvojenim zemljama u Evropi i u Aziji, gdje je r anije hila seldzucka i mongolska vlast, uvedeno je feudalno uredcnje, koje se razvilo II osmanskoj ddavi. Za to uredenje bio je k arakter istican timarski sistem, ddavno vlasnistvo na zemlju, 1. j. mirijska zemlja (arazi emiriye, arzi memleket). Iako su osm anske feudalne porodice ranije posjedovale mulkovna sela i feuelaine posjede, koji su bili nasljedni, s razvitkom osmanske ddave i centralne vlasti mulkovni posjed zemlje izvan graclova i kasaba postao je izuzetak, U gradovima i kasabarna Sll vinegradi, vrtovi i livade bili po pravilu rnulk, a isto tako i zernlji!ite za kucu, ducani, pokretno imanje i stoka. Mulkovna imanja mogla su se uvakuf iti, pa su ih turski Feudalni velikasi uvakufljavali, cesto i zato, da bi sacuvali imanje za svojc potomstvo irnenujuci svojc sinove i njihove nasljednike za mutevelije (upravnike) vakufa S osiguranim prihodima.

U evropskoj Turskoj i u azijskim turskim pokrajinama. osim u nekim kr ajevima, uveden je na selima timarski sistern. ddavna, sultanska zemlja. Vrhovni vlasnik te zernlje bio je sultan, a ciftluke i bastine na njoj ddala je raja, seljaci, koji su hili obavezni, da na sultanskim hasovima sultanu, a na ostalim dobrima od sultana imenovanom »gospodaru zemlje« daju zakonom odredena podavanja. U pravilu se zernljiste, koje ddi krscanska raja, nazivalo bastinorn, a ko je ddi muslimanska raja ciftlukom. Bastina iIi ciftluk, koji je ddala raja, bio je ogranicen. Ciftluk je iznosio 70-80 dunuma (dunum = 40 kvadratnih koraka) dobre zernlje, 100 dunurna osrednje iIi 130-150 dunurna slabe zemlje. Po zakonu su seljaci nasljedivali zemlju od OCa bez nasljedne pristojbe, tapijske pristojbe (resmi tapu), a ostali rodaci nasljedivali su placajuci nasljednu pristojbu. Ako je rajinska zemlja ostala beznasljednika, iIi je seljak zapustio zemlju vise od tri godine, spahija je mogao ustup iti zeml ju kome hoce uz naplatu tapijske pristo jbe. Rajinska zemlja

32

mogla se prodati uz dozvolu spahije, ali je kupac preuzimao obaveze, koje su teretile zemlju. Raja je bila po imenicno upisana u »opsirni defter- (defteri mufassal) i u spahijin izvod iz deftera, pa je spahija u roku od deset do petnaest godina imao pravo vratiti raju, ako bi pobjegla. Raja je bila l icno zavisna od spahije, kome je upisana, i svoj polo saj zavisnosti nije mogla svojevoljno promijeniti. U roku od deset do petnaest godina zastarivalo je spahijsko pravo da vrati raju, ali time nije prestao polohj zav isriosti raje, osim ako je raja postala sehirlija iii eventualno asker. Od raje, koja napusti njoj upisanu zemlju, spahija je mogao naplatiti odstetu za napustenu zemlju (<;ift bozan resmi). Inace je raja potpuno slobodno vodila svo je gospodarstvo i brigu 0 obradivanju zemlje,o produkciji i reprodukciji u zemljor adnick oj proizvodnji.

Osim zernlje, koju Sll ddali zavisni seljaci, t j. raja, na mirijskoj zemlji mogle Sll postojati hasa zemlje i hasa objekti, po najvise vinogradi, livade i mlinovi, koji su pripadali »gospodaru zeml je«, spahiji. Te su zemlje bile sastavni dio timara iii zeameta. Raja zavisna 0(1 spahije radila je na has a njivama i davala cetvrtinu i trecinu roda, bila jc obavezna da radi nekoliko dana i na hasa vinogradima, a poncgdjc je drzala hasa vinogradc uz napolicu. Zavisni seljaci bili su obavezni cla pokose sijeno na hasa livadama. Ranije su te has a zemlje spahija obuhvacale vece kornplekse zem ljista, ali su s razvitkom timarskog sistema smanjivane, pa Sll najbeznacajnije u vrijeme sultana Sulejmana. S tim u vezi smanjivale su se i raclne obaveze raje. Kao odusak tome pritisku p ocinju vee sreclinom XVI. st. Ieuclalci i vojni zapovjednici pribavljati ciftluke, jer su neke mirijske zemlje, i u okviru .i izvan spah iluka, mogli dobiti u posjed i ljudi nezavisni od spahija, posto bi platili tapijske pristojbe. Na mirijskoj zemlji pripadnici nekih vojnickih i izuzetih redova drzali su svoje bas tine iii ciftluke bez obaveze na feuclalna poclavanja.

Osim carskih hasova i has ova velikasa, koji su donosili vise od 100000 akCi, i Ieudalni prihodi s drzavne zemlje clavani su kao zeameti i timari. Poput hasova i neki su se timari i zeameti clavali za sluzbu i oduzimali s prestankom sluzbe. Ali najveci broj timara i zeameta davao se licno i po zakonu ograniceno

3 Historija naroda Jugoslavije II.

33

nasljedno, kao vojnicka lena. U beratima, kojima su dodjeljivane duzricsti i feudalna dobra, bilo je uvijek oznaceno, zasto se, kako i s kojim prihodom dodjeljuje timar, zeamet ili has.

Ne samo hasovi, zeameti i timari, koji su dodijeljeni uz funkciju, nego i spahijama l icno dati zeameti i timari nisu se mogli ni otuditi ni uvakufiti. Izuzetno su spahije mogle izrnijeniti timare, ali uz dozvolu i dokumcnte pretpostavljenih vlasti. Krupniji feudalci imali su u graclll muIkovnih clobara oel veccg znacenja, a neki su, iako malo njih, imali i mulkovnih dobara ria selima, koja su dobili sultanovom odlukom 0 prctvaranju drzavne zemije u muIkovnu (temlik). Obicno su feuelalci ishodili takvu oelluku molbom, cla ce uvakufiti mirijske zemlje, koje drzc, prije svega svoje ciftIukc. Mog ucnost kupovanja i pribavljanja od scljaka napusterie iIi prilikom osvajanja opustjcle m irijske zemlje uz placanje tapijske pristojbe iskor iscival i 5U Feudaici i voj nicki zapovjeclnici, da pribavc sebi ciftluk, koji sc kao takav mogao nasljedivati i otuditi. To sc u vecoj mjcri javlja u drugoj po1ovini XVI. st., pa ce to prcdstavljati po cetak procesa Ciftlucenja. Kao i hasa zcmljc, ti su sc ciftluci ohradivali tlakom, uz napol icu iIi uzimanjcm cctvrtinc pa cak i trccinc ro da, a ciftluci nekih krupnijih feudalaca obradivali su sc i robovskom (veCinom z.arob ljenickom ) r adnorn snagom. C;iftIukc su ddali i sehirlijc (grac1ani), kako muslimani tako i k rsca ni, a i manast.ir i. Vrlo su rijetko ciftluke obradivali sluge i najamni radnici (irgati). Od tih ciftluka davarie su desetine nadidnom »gospodaru zcmlje«, spahiji, cesto u stalno odredenoj g odisnjoj svoti.

Osmanski su zakoni razlikovali poreze i podavanja, koja je davala raja, na serijatske (hukuki scriye) i neser ijatske ili kanunske (rusumi orfiye, a vrlo rijetko rusumi kanuniye), Ta je podjela bila formalna sa stajalista serijata. U pogleclu poreza i poclavanja vladalo je pr ilicno veliko sarenilo, jer je mnogo mjesnog uslo u sistem turskih cldavnih poreza i feuclalnih podavanja. U evropskom dijelu Turske u tom su pogleclu postojale dvije velike oblasti, prva, balkanska, gclje su primljene mnoge slavensko-bizantske institucije i neki porezi i poclavanja, i druga, bivse ugarske zemlje, gdje su primljene ugarske institucije, porezi i neka po davanja.

34

S obzirom na poreze i podavanja polozaj muslimanske i krscanske raje nije bio isti. Ne sarno da mus1imani seljaci nisu placali harac, nego su i novcano podavanje feudalcu placali icd ciftluka (r esmi cift) u iznosu od 22 akCe, odnosno manje za polovinu ciftluka. Seljaci bez ciftluka placali su takoder nesto uime tog podavanja. U balkanskim zemljama pla cali su scljaci krscani »gospodaru zemlje« 25 akci ispendze od svake haracke glave, osim »vlaha« f iluridfija, koji nisu placali ispendze, ako su ddali rajinsku zemlju. U bivsim ugarskim zem1jama, osim Srijema i Slavonije, seljaei su namjesto ispendze davali resmi kapu, po1'ez na vrata. Osnovno podavanje seljaka bio je usur (desetina), obrok u naturi od proizvoda, koji je sa salarijorn od zitariea i nekih drug ih osnovnih proizvoda iznosio sedminu i osminu, a od osta1ih prcizvo da samo desetinu. 'Ukoliko su zernlju dda1e osobe, koje licno nisu zavisile od spahije, pa nisu davale salariju (orl pcrz. salar = zapovjednik, gospodar), one su davale i od zitariea sarn o dcsetinu rocla iIi negdje namjesto desetine ekvivalent II novcu, Od vinograda je spahija uzimao od krscana desetinu (i sa1ariju) orl v ina, a od muslimana pristojbu na dUl1'lI'lTI 1I no vcu. »Gosporlar zcrnlje« im ao je pravo da z avcde elva mjeseea m onopol na prodaju vina, i tada se moglo prodavati samo spahijino vino. Zavisni seljaei davali su spahiji jos Citav niz podavanja u noveu, kao sto je podavanje od mlina, od k.osnica, od vrta, o d sv inja i tome slicno, a ponegdjc i perez na ovce, tamo gdje ga nisu davali sultanu. Osim toga, oni SLI morali spahiji svake godine dati kola drva i kola sijena il i platiti za to podavanje u novcu, zatim raditi nekoliko dana na spahijinu hasa vinogradu, p okositi sijeno na spahijinoj hasa livadi, odvesti zitariee sakupljene uirne desetine u arnbar iIi na najbl iz] trg. Spahija je irnao prihode od tapijskih i od drugih slicnih pristojbi, kao sto je uzirnao i polovinu od globa, koje su izrecene njegovim seljaeima. Te su se pristojbe zvale baduhava, i polovinu od njih uzirnao je sandzakbcg, osim na timarima vojnickih zapovjednika, koji su se zvali »slobodnim timar ima« (serbest timar).

Iako su podavanja seljaka bila zakonom strogo utvrdena, iako su se seljaci mogli u nacelu sporiti sa spahijom pred kadijom i tuz iti ga ca rsk orn divanu, ipak za vlade Sulejmana Za-

35

konodavea ima mnogo vijesti 0 zloupotrebama spahija, a nar ocito 0 zloupotrebama upravnika i ubiraca prihoda na hasovima (vojvoda i amila). U is to vrijeme imamo vijesti 0 zulumima, koje raji cine ubiraci haraca. Zakonska zastita raje, koja se razvila s jacanjern centralne vlasti, nije mogla biti apsolutna, jer je raja bila licno zavisna od spahija i njima po dredena. U vrijeme sultana Sulejmana javit ce se i u tom pogledu elementi buduce krize.

U timarskom sistemu bilo je slabo razvijeno feudalno vlasnistvo, Feudalno dobro kao takvo nije bilo gotovo ·nikakva proizvodna ejelina. Ono se sastojalo gotovo u cistom gospodarstvu nad neposrednim proizvodacima. Proizvodna uloga spahije na timarima i zeametima i upravnika i ubiraca podavanja na hasovima bila je neznatna. Gotovo potpuno zatvorenu proizvodnu jcdinicu predstavljalo je seljacko gospoclarstvo. Ta su gospoclarstva irnala vrlo male posjecle i posve skucen inventar. Ndto veca gospodarstva predstavljali su neki ciftluci Icudalaca. Ali jc i njih bilo u ovo vrijeme jos malo, iako je feudalna klasa teZila za tim da ih stvara. U odnosu na razdoblje prije tursk o g osvajanja tirnarski sistem u nasirn je zcmljama ublafio i ncko vrijeme gotovo sasvim iskljucio utjeeaj r obno-novcane privrede na selo. To je predstavljalo ckonomsku osnovu, koja je mor ala, zbog svoga izrazito naturalnog karaktera, povoljno utjecati na jacanje patrijarhalnih odnosa i zivota na selu.

Za vrijeme turskog naeliranja u nase krajeve prestao je raniji pritisak Ieudalne ddave na nase izrazito stocarske krajeve. Turski feudalni sistem i uprava nisu se u puno j mjeri mogli ucvrstiti u tim kra ievima, pa su stocari imali manje ili vise mjesnu autonomiju. Te su oblasti bile izvor migracija stocara u poljoprivredne krajeve, sto je dobro doslo politici kolonizacije opustjelih krajeva, koju je provodila turska vlast. S uspostavljanjem turske vlasti stocari su prodirali u poljoprivredne krajeve, pa je u nekima prevladalo; a u nekima ojacalo stocarstvo, Prelazak doseljenih stocara nazemljoradnju dao je snagu za oZivIjavanje patrijarhalnih oblika zivota na selu u nasim zemljama pod turskom vlascu, a na te obI ike patrijarhalnog zivota povoljno je utjeeala privredna situacija u zernljoradnji. Naseljavanje stocara u poljoprivrednim krajevimautje-

36

calo je na to, cia su proizvodne snage u poIjoprivredi u nasrm krajevima pod turskom vlascu u pocetku bile siabije razvijene, nego sto je sam privredni sistem omcgucavao.

Na prostoru za razvitak, koji je davalo gospodarstvo zavisnih seIjaka, raje, uz smanjeni pritisak od strane feudalaca u odnosu na predosmanski feudalizam, javio se relativni napredak zemljoradnje pri kraju XV., u prvoj polovini i sredinom XVI. st. u balkanskim zemljama, a nesto malo kasnije u panonskim. Za vrijeme toga r elativnog porasta poljoprivredne proizvodnje uvodene su u nekim nasirn krajevima kulture donijete s Istoka. Ali je povecani porezni i feudalni pritisak, koji se uskoro javio, moran izazvati krizu, jer seljacko gospodarstvo, privredno ograniceno, nije moglo zadovoljiti sve vece ddavne potr ebe.

PosIije ucvrScenja turske vlasti u nasirn zemljama poceo je snazriiji razvitak gradova i gradske privrede. Pod turskom vlascu poceli su se razvijati veci gradovi, kakvih ranije nije bilo. Usporedo S porastom obavljao se i proces islamizacije gradova naseljav anjern muslimanskog stanovniStva iz razl icitih krajeva prostrane osmanske drzave i prelaskom na islam domaceg a gradskog i u grad doseIjenog stanovnistva. Da bi se po dmirile potrebe vojske, opskrbili gradovi kao sjed ista turske vlasti, zadovoljile potrebe turskih feudalaca, poceo se u gradovima razvijati obrt i obr tnicka esnafska organizacija istocnog tipa. Osim starih obrta II nasirn gradovima pojavili su se novi obrti, koje su Turci donijeli i uveli.

U izgradnji gra dova i javnih objekata II gradovima kao i u r azvitku r obno-novcane privrede nar ocitu su ulogu imali brojni vakuf i, koje su u prvo vrijeme osnivali najugledniji predstavnici osmanske vlasti i vojni zapovjednici, a kasnije, s jacanjern carsije, obrtnici i trgovci. Vakufi su obicno raspolagali novcanim sredstvima dobivenim oporucnim ostavijanjem gotovine iIi od rente od nekih objekata, na pr. od ducana, zemlje, mIinova i slicnog. Ta su sredstva pustena u optjecaj i slufila su razvitku novcane privrede.

U Osmanskom Carstvu u XV. i XVI. st. nije se jos stvorilo jedinstveno unutrasnje tdiste u pravom smislu r ijeci, iako su se

37

s razvitkom eentralne vlasti javili momenti povoljni za razvitak trgovine. Uspostavljanju jedinstvenog tdista smetala je raz drobljcnost ekonomskog zivota na mjesne jedi nice, koja je bila kar akter isticna za tadasnje tursko feudalno uredenje usprkos sv im nastojanjima za ujednacivanjern. To je dovel o do uvode nja mjesnih earinskih pristojbi, badza, i drugih pristojbi na pro met, a ponegdjc i do monopola i zabrane izvoza. Iz Sulejmanove kanun-riame zna sc, cia jc u nekirn mjestima tdiste zatvarano za drugu robu, dok se ne hi pr odali proizvocli s h asova. Ista kanun-nama zabra njuje takvc mjere. Spahije su imale pravo na dvornjcsccni monopol na proclaju vina. Pokuaava o se zavesti pun monopol proclaje soli iz sultanovih solana, ali kako je proizvodnja soli u Turskoj bila ncdovoljna, rlopustala se trgovina solju i nckim stranim tr govcima, naro cito Dubrovcanima. Zna se iz kanun-namc z a I30snu iz god. 1539., da je bilo zabran jcno izv oz it i o ruzjc, ko njc, vojnicke k abanicc i zcljczo, jeclnom rijcci SVC, sto JC moglo p osluj iti za vojne potrehc. Kadija jc u to vrijemc na trzistu o drcdivao dnevne eijcnc osnovnoj robi.

Ali ni razdrobljcnost privrecle ni srn ctnjc, koje su iz toga i drugih ocllika turskog urcdcnja proizlazilc, nisu mogle sprijcciti r azvi tak trgovackog prometa u Gsmansk nm Carstvu toga vremcna, jer je zavoc1cnje jake ccntralne vlasti i stanovite pravnc sigurnosti pogoclovalo razvitku trgovine. Nar ocito se pocela razvijati trgovina s inozemstvorn. Sultan je davao povlastice trgovcima nekih str anih drZava. Od nasih gradova trgovei iz Dubrovnika imali su narocita prava.

U Osmanskom Carstvu u to je vrijeme novcana jediniea hila akca, mali srebrni novae. Osim toga kovao se zlatni novae, ali je najvise bio u optjeeaju strani zlatni novae, mletacki, ugarski i t. d. Odnos akce prema zlatu i stvarna kupovna moe akcc stalno su opadali.

Medutirn, u nasirn zemljama pod turskorn vlascu produbile su se suprotnosti izrnedu sela i grada. U osmanskom f eudalnom ur edenju, u krajevima, gdje je vladao timarski sistem, sel o i grad razlikovali su se i oblieima vlasnistva, koji su u njima prevladavali. U graclu je bilo pretezno mulkovno vl asnistvo, prikladno da sudjeluje u prornetu, a 11a selu je postojala mirijska, drzavna

38

zemlja, neprikladna za promet. Grad je sudjelovao u prometu sa selom apsorbirajuci visk ove proizvodnje. Taj je odnos bio jednostran, gotovo je potpuno isao u korist grada, koji se izgradivao, tako da njegova privreda u to vrijeme nije jace utjecala ni na feudalno dobro ni na seljacko gospodarstvo. Zbog toga su sc patrijarhalni oblici zivota na selu u nasim zemljama mogli ucvrstiti i dugo sacuvati. Ali su gradovi, kao srcdista turske uprave, s vecinorn muslimanskog stanovnistva, prevladavanjeni orijentalnih oblika zivota, muslimanskim duhom i kulturom, izrastali kao strano tijelo u odnosu na veliku vecinu naroda na sclu, koji je zivio patrijarhalnim zivotom s ostacima kulture iz drugih izvora. Dodirnih tocaka u kulturi izrnedu sela i grada bilo je donekle jedino u Bosni i Hercegovini, gdje je dosl o do jace islamizacije na selu, i u Makedoniji, gdje su naseljeni turski stocari. U Bosni su to bili poturi, seljaci muslim ani, a u Makedoniji nornadski Jurllci sa svojirn posebnirn naciriom zivota, a ni jedne ni drug e nisu bas rado gledall ni feudalci ni sehirlije.

Za privredni razvitak srednjovjekovne Srbije i Bosne, prcma njih ovu prirodnorn bogatstvu, oel najvcce je vaznosti bilo rud arstvo. Ali rudarstvo se moglo razvijati sarno uz razvijcnu robnonovcanu privredu, k o ja hi ga izvukla iz ograniccne proizvodnje uvjetovane vee okamenjenom, ranije doncscnom i II nasim zcmljarna do nekle razvijcnom sask orn tehnikom i za nju vczanirn odriosima u proizvodnji. Medutim se u vrijeme tursk ih osv ajanja mnogo ruclara iselilo, a vecinu rudarskih mjesta i trgova napustili su i dubr ovacki trgovci. To je dovelo do opaclanja rudarstva.

Medutim, Mehmed Osvajac je poduzeo administrativne mjere z a pcboljsanje rudarstva. Rudnici su prilikorn osvojenja zadrzani k ao carski has i kao takvi su ostali. Tada je u rudarskoj proizvodnji bilo vise uposleno okolno arbanasko i »vlasko« (srpsko sto carsko) stanovnistvo, koje je vee i ranije pocelo raditi u rudarstvu. Te su m jere donijele plo da, pa je proizvodn ia u rudnicima u vrijeme Bajezida II. dostigla najveci opseg. Turci su u nasim zemljama otvarali neke nove rudnike. Oni su nesto vecu paznju posvetili rudnicima zeljeza. Ali su i neke rudnike zapustali, Prema poznatim podacima, veliki srednjovjekovni rudnici Novo Brdo i Srebrenica nisu nikad za osmanske vlasti dostigli najveci opseg proizvodnje iz perioda prije dolaska pod

39

tursku vl ast. Vecu pr o izvo d nju postigli su neki rudnici u Makedoniji. S proizvodnjom ruda bio je vezan rad kovnica novca, koje su takoder pripadale carskom hasu.

Turski zakoni za rudnike u naso j zemlji predstavljali su kodifikacije saskih zakoria, koje su Turci preuzeli kao obicajno pravo. Ti zakoni pokazuju, cIa su u XV. i XVI. st. u rudarstvu Ll nasirn zemljama tehnika i nacin proizvodnje ostali isti kao II Srednjem vijeku. To je pog orsano time, sto se rudnicima strogo birokratski upravljalo i sto su se prihodi rudnika davali u kratko rocni zakup. Ni rudari sa svojim malobrojnim ala tom i ok amenjenom tehnikom ni zakupnici prihoda nisu mogli unaprijediti proizvodnju. Kr atkorocni zakup i birokratsko upr avljanje nisu poticali zakupnike ni na kakve investicije. Stov ise, za vlade sultana Sulcjrnana vee se javljaju prve teskoce u proizvodnji. Jedna sultanova zapovijed iz 1536. govori 0 tome, kako je proizvodnja u ruclnicirna opal a zbog toga, sto SLI rurlar i sir ornasni pa ne mogu obraciivati rudnike i r ud u, a u rudarskirn mjestima nedostaju mjenjaci, koji hi ill mogli kreditirati. Kasnije ce: ovi uzruci dovcsti do vclikog opa danja ruclarstva.

Rudari su' bili oslobocieni izvanrcdnih podavanja, namct a i tlake, a orlnosi mcdu njirna i obaveze p rcrna sultanu bile SLl odredcnc zakonorn. Oko,lno stanovriistvo opskrbljivalo je rudnikc sirovinama potrcbnim za preradu (drvetorn, drvenim ug ljcnnm i t. d.). Djel ornicno jc to bila obaveza seljaka prema carskom hasu. Od dirnnjaka za paljenjc ugljena pristojbu je uzimao spahija, a o d svoje raje i od stocara (vlaha) sanclZakbeg.

Solane su u nekirn oblastima donosile pr ilicne prihode sultanu. I ruelnici i solane davale su se u zakup. Od vremena Sulejmana i ostali carski prihodi davat ee se u zakup.

Uvocienje turskoga feudalnog uredenja imalo je vrl o vel ike posljedice u ekonomskom razvitku nasih zemalja i u drustvenorn razvitku nasih naroda. Ono je ojacalo naturalnu privredu na selu, ali i zaustavilo razvitak rudarstva, koje je poslije kratkog ozivljavanja brzo pokazalo prve znakove krize. Uvodenje turskoga feudalnog ureden ja dovelo je i do vecega privrednog i drustvenog odvajanja sela i graela. Na toj su osnovi ozivjeli i ojacali patrijarhalni oblici u zivotu nasih naroda pod turskom vlascu, Prevladavanje i jacanje stocarske proizvodnje uvjetovalo

4.0

Je razvitak nekih obrta u gradsko j privredi, naroCito kozarskog. U nasim gradovima razvili su se mnogi obrti karakter isticni na Istoku. U nekim nasim krajevima uvedene su u poljoprivredi i nove kulture. Ali najveci dio proizvodnih viskova isao je na podizanje tude kulture, koja s vecinorn seljackog naroda nije irnala mnogo veza.

Kao muslimanska teokratska drzava, Osmansko Carstvo je, prema ucenju serijata, a i iz financijskih razloga, jer su mu bili potrebni haracki obveznici, smatralo krscane zimijama, »nar odim a, koji imaju knjige« (rnisli se bozjeg otkrivenja), pa su i oni irnali gradanska prava, iako ne ista kao muslim ani. Prema tome se stanovnistvo dijelilo po vjeri. Kako je Osmansko Carstvo dopustalo postojanje i djelovanje krscanske crkvene organizacije - u nasim zemljama narocito pravoslavnim crkvama, koje su imale priznate privilegije - to je utjecaj vjerskih ) crkvenih organizacija na oblikovanje zivota naroda bio vrlo velik.

IZVORI I LITERATURA

I z v 0 r i: Za histori ju jugoslavcnskih naroda pod turskom vlasc~ u ~XV~ i XVI. st. uz e vs i o pcen i to, irn a malo ob j avl jcnc h i st o r i jsk c grade; na jvise se p o datak a mora crpsti iz ncob javl jcne a r h i vsk e grade preteZno u str anim arh ivima, ko ja vecino m ni jc ni clovol jno p r o ucena. To nar o ci to vr i jedi z a tursku a r hivsku gradll, koja se cuva u nekoliko arhiva u inozernstvu i u zcmlji.

Najv ise turskc arhivske grade 0 jugoslavcnsk im zcmljama sadrzi A r h i v pre cl s j e cl 11 i s t v a v I a d e (Basvr k alct a rsiv i: u Cn r igradu. Ta j arh iv, koji je nastao o d sacuvanog materi [ala kancelari ja osmanskih centralnih upravnih i financijskih organa, sarlrzi otprilike SO mili juria dokumenata, ak at a i knjiga. Zaceci log a rhi va nadaju u god. 1f)4(i.; o zbil jn o p rik upl j an ie ma tcr ij a la zapocclo jc tck god. 1871., ali jos uvijck sporo i nes isternat sk i. Stvarno j c tck od god. 1933. ]lord" sistcrnatsk o p rik upl janje i srcdivanje rnatcrijala i osposob ljavanjc tog arhiva za n aucn i rad. Opis tog arh iva i grade u nj crnu clan _ic kod M. S crt 0 .:, III a Muhtcva bak imm d an Basvckfll ct a rsi vi (Arhiv prcdsjcrlnistva vlade sa sta j alist a svo j ih fondova), Ankara 1955. Ncsto gra(1c 0 _iugoslavcllskim zCllllj;lIlla i ma i II Arh i vu muz c j.i Topk a pu saraj (Topkapi Saray. Muzcs: arsivi ) u Carigradu, koji sadr/.i materi jal. sto sc sacuva» u sult anskorn d voru. Ta j arhiv iz dajc kuta l or; pod naslovom Topkapf Sar ay! Muz esi a rsiv k ilavuzu, Kratak opis ovih d vaju spomcnutih carimadskih arhiv a <laic sc u E J II, u tlanku Carig r.rdski arliiv i. l l C)aVl1oj dirckciji katastra (Tapu ve Kadastr o umurn mud iir lug u) u Anka ri postoji nc,~to kat ast arski h cleftera, koji se odnose na j ue osl avcnskc zeml i c. Deltcra, koji se odnose na jugosl avcnske zcml ic, pori jcldom iz arh i va Blldimskog e i a l ct a, irna dosta i u zbirr i orijentalnih rukopisa Nacionalnc bibliotcke u Eccu (vi di:

F I ii I!: C 1. Die arabischen, persischen und tiirkischen Handschri ften del' k. u. k. Hofbibliolhek zu Wi en II, Wien I~Gr", 458-4(;5). U nck im drug im str anim hibli otekamn ima u zhirkarna orijentalnih rukopisa neSto turski h d okumenata, koji sc oclnose na jugoslavcnskc zemlje (Bibl iotr ka V. Kol arova \I Sofiji, Nacionalna hibl iotcka u Parizu i dr.). U arhivima i zbirkama u Sara jcvu (Turski arhiv Orijentalnog instituta, Husrcvbegova bibl iot cka i dr.). Dubrovniku, SkopIju, Zadru, Zagrebu i u nckim sarnost an ima u Bosni i Dalmaciji i ma turske arhivskc i druge grade, koja dajc poclatke za histori iu pojcdinih krajeva i zemalja. 0 turskim arhivima i tursk oj arhivsko i gradi kod nas i u inozemstvu pisao jc H a z i m Sa ban 0 vic, Turski diplornaticki izvori za istoriju nasih naroda, PriIozi OF I (1950), 117-149. U tom se clanku oskudno govori 0 tursko j arhivsko j gr a di u Makedoni j i, a ostale vaz nij e zbirke turskoga arhivskog matcrij ala kod nas prikazane su dovol jno iscrpno. Tu je dana i bibliografija turske arhivske grade, ko ia se odnosi na histori iu jugoslavcnskih zernal ia, o turskirn izvorima vidi M. S e r t 0 Ii: I u. Neke misl i 0 izvorima za osmansku istor iju, Pr ilozi OF V (J 954-55), 103-110. Rad na iz davan ju turskih izvora kod nas posl ijc rata prikazanje u Dix ances d'historiographie yougoslave (r edaktor ]. Tadic), Beograd 1955., 554-571.

Vrlo vaxnu izvornu gradu predstavl ja ju turski diplomaticki izvori: suI .. tanska pisrna, fermani (zapovijedi), berati (dokumenti 0 postavljenju}, ahdname (ugovori) i drugi diplornaticki spomenici, ko ie je izdavala centralna viast i njene kancelarije u ime sultana, zatim bujuruldije (zapovijedi) i druga akta

42

beglerbegova, hudzeti (sudske odluke) i druga akta kadija. Nisandzija Fer idunbeg (umro 1583.) skupio je u zbirku pod naslovom Munseat-u 's-Selatin (spisi sultana) preko 18'0'0 sultanskih sp isa od osnivanja osrnanske drz.ave de vlade Murata III. Oba izdana primjerka (clrugo izdanje u dvije knjig e, Istanbul 1858.) ne sadrze toliki broj spisa, kol iko jc irnao original. a osim toga nastavljaci su dali neke kasnije spisc. Autent icnost najstari jih spisa u toj zbirci stavljena je u pitanje. Nacrte turske diplomat ike preclstavljaju: F. K rae lit z, Osmanische Ur kundcn in tiirkischer Sprache aus der zweiten Hiilfte des 15 J ahrhunclerts, Ein Beitrag zur osrnanischen Diplomatik, Wien 1922. (Sitzungsberiehte der Ak. der Wiss., phiL-hist. KL 197), gdje su objavljena 22 turska dokumenta iz Dubr ovackog arhiva i 2 iz drug ih arhiva, sve iz XV. st., i L. }- eke t e, Einfuhrung in die osmanisch-tiirkische Diplornatik der tiirkischcn Botmaf igkcit in Ungarn, I Lieferung, Budapest 1926. Najstariji turski diplornat icki izvori sakupljeni su i objavljcni u pr ijcvo du u zbir ci G. E I e z 0 v i ca, Turski spomenici, knj. I., sv. 1. (1348-1520), Zbornik za istocnjacku istorisku i knjizevnu graclu I (izd. SAN), Beograd 1940. 0 pojeclinim pitanjirna (kao na primjer 0 knezovima) Elczovic u toj kn iizi ob iavl juje ka o priloge i ncke clokumente iz kasnijeg vremena, pa cak i neke iz XVIII. stol jcca, Drugi svezak te Imjige (Beograd 1952.) saddi 178 Iaksimila turskih spomenika od 1348. do 1776. godine. To su faksimili jednog clijela objavljenih spomenika u prvom svesku. U drugom svcsku dan jc i registar za prvi svezak. Mnogi turski diplornat icki spomenici iz XV. i XVI. st., koji se tieu jugoslavcnskih zemal ja,objavljcni su iIi saopccni u izvodu u razlii'itim iz danj ima, djelima i casopisima.

Od deftera (sluzberiih knjiga, rcgistara) carskog divana vaznc izvorc pr cdstavljaju dcftcri, koji se naz iva ju muhimmc (miihirnmc c1dtcrlcri), j cr sadrze u skr acenom obliku zapovijcdi (f crmana) z ap isane o dluke carskog d ivana. Na osnovi tih z ap isa izclavali S1l sc Icr mani u ime sultana. Ti su dcfteri sai'uvani u Arhivu preds j e dnist va v lade u scrij i oel god. 1553. do 1 S()<). (262 knj.), ali nekc godine u XVI. st. ncdost aju. l ak o od vaznosti za nasu historiju pod turskom vla rcu, nisu ni ov: defteri ka o ni ostal i tursk i matcrij al. pr ouceni. G. E I e z 0 vic je objavio saddaj V. i VI. k nj. (15b4-66) miih. deft. pod nasl ovorn Iz carigradskih turskih ar h i v a - miihimmc dcfteri, Zbornik z a istocnjacku ist. i knj iz. gr adu (izd. SAN), Beograd 1950. (ocjc na Durdcva u Prilozima OF II, 321-326). D. Sop 0 v a ie ob javila iz tih izvora podatke za histori ju Makedoni ie XVI. i XVII. st., v. str. (4). Od drugih divanskih deftcra sacuvan jc iz XVI. st. samo jed an defter, koji sa dr ai zapovijcdi (ahkam dcf. tcri ) iz god. 1521., ali se cuva II arhivu Topkapu, Od deftera, koj i sadde regislrc dokumcnata 0 odnosima sa stranim silarna (ecnebi c1efteri) iz XVI. st., ocuvan je samo onaj, koji se oclnosi ria habsbursku drzavu (Nemec defteri).

Izv ori za pravni i ekonomski poloZa i nar od a pod turskorn vladavinom jcsu zakonski spomenici. Najv ise cijcnjcni lcodeks serijatskog prava u Osmanskom Carstvu bilo je djelo I bra him a e 1- H a I e b i (umro 1549.) Miilteka 'I-Ebhur (Sliv mora), sastavljeno na zahtjev sultana Sulcjmana prema ucenju hanef ijske (osnivac Ebu-Hanifa, umro 767.), u Turskoj vladajuce pravne skole (djelo j e vise put a izdavano). Od opcih kanun-nama iz vremena sultana Mchmcda Osvajaca objavljene su dv ije jcdna. koja se odnosi na car ski divan, organe vlasti i njihov poloZaj, izd. M. A r i f u dodatku br. 13 i 14 casopisa TOEM, Istanbul 1912., druga agrarno-pravnog karaktera s odredbama 0 podavanjima, porezima i nekim odredbama kaznenog prava, koje se odnose na globe, objavio F r. K rae lit z pod naslovom Kanunname Sultan Mehmeds des Eroberers u Mitteilungen zur osm. Geschichte I, 1 (Wien 1921.), 13-48 (s njemackim prijevodom). Jednu zbirku zapovijedi sa zakonskom snagom i z abr ana prcdstavlja spis pod imenom Kanun-namei sul t ani ber mueebi orfi osmani (Paris, Bibl. nat. a nc. fonds t. 39; izd. An h egg e r - I n a lei k, Ankara 1956. i -B a b ; n g e r, Miinchen 1956.). Te su zapovijedi iz vremena Mehmeda Osvajaca i Bajezida II.; neke od njih odnose se i na nase kr ajeve. Jednu opcu

43

kanun-namu iz prvih godina vlade sultana Sulcjmana objavio jc M. A r i f II dodatku casopisa Tar ihi osm. enc. mecm .. br. 15-19, Istanbul 1912. Kr iticki prijevod te kanun-name saopcio je Hamid Hadzibegic u GZM IV-V (1950), 295-382. Ta kanun-nama saddi osim agrarno-pravnih, fiskalnih i nekih kaznenih odredaba i fragmente i pojcdinacne odredbe iz sandfackih kanun-narna najvaznijc su kanun-name za pojedine sandzake, koje sadrze derevske kanun-name i neke odredbe iz jedne vidinske kanun-name. Od kanun-narna najvazriije su kanun-narne za pojedine sandzake, koje sadr+c uglavnom agrarno-pravne i fiskalne odredbe, a vecinom sc nalaze upisane. u popisnim dcfterima (tahrir defterleri), ali su se neke ocuva le sarno u pr ijepisima, cesto u rukopisima s r aalici tirn sadr Iajcm. Vecinu kanun-nama iz deftera, koji se cuvaju u Carigradu i Ankari, objavio je O. L. Bar k a n, XV ve XVI-ind asirlarda Osmanli impearator lug uuda z ira i ekonominin hukuki ve mall esaslari, I Kanunlar (Pr avne i ekonomske osnove poljoprivrede u OsmanskomCarstvu u XV. i XVI. stolj ecu, I. Kanuni), Istanbul 1945. Sa staj alista historije jugoslavenskih naroda mora se istaci, da u ovu zbirku nisu unesene mnoge kanun-name, koje se nalaze u defterima u Carigradu i Ankari, a odnose se na nase zemlje (znatan dio tih kanun-narna citiran je u ovoj knjizi). Kod nas izdane pojedine kanun-narne, kao i neobjavljene, a u ovoj knjizi upotrebljene kanun-name, odnosno defteri, u kojima se one nalaze, navedeni su kod prikaza pojedinih zemalja. Od opce su vaznosti odredbe cetiri rudarska zakona iz vremena sultana Sulejmana. sto ih je objavio Spa h 0, Turski rudarski zakon, GZM XXV (1913). 0 kanun-namama kratko B r. D u r d e v , Kanunnames der Osmanen und ihre Bedeutung fur die Wirtschaftgeschichte der Balkanliinder (Bericht auf dem X. intern. Kongress der Historiker in Rom), Godisnjak ID BH VII (1956), 5-15.

Najvazniji turski izvori, koji su upotrebljeni u ovoj knjizi za prikaz historije pojedinih jugoslavenskih zemal ia pod turskom vlascu u XV. i XVI. st., jesu katastarski defteri (tapu defterleri) iii - kako su se slufbeno zvali - popisni defteri (tahrir defterleri) iii opsir ni car ski defteri (defteri mufassal hakan i), koji su bili rezultat povremenih popisa dornacinstava u selima i gradovima s obz irorn na sultanske i feudalne prihode, narocito od zemljoradnje, rudarstva i prometa na rijekama. Popisni su se defteri pravili u duplikatu; jedan se primjerak slao defterhani u Carigrad, a drugi je ostajao u ejal etskoj defterhani. Popisni defteri za nase zemlje, koji se cuvaju u turskirn arhivima, vccinom potjecu iz centralne defterhane, a defteri, koji se cuvaju u Becu i nekim drugim zapadnim bibliotekama, potjccu vecinorn iz defterhane u Budimu. Stoga postoje neki defteri is tog popisa u Carigradu i Becu, Brojni novi podaci u prikazima pojedinih jugoslavenskih zemal ja pod turskorn vlascu u XV. i XVI. st. u ovoj knjizi uzeti su iz ovih katastarskih deftera, iako ovdje treba istaci, da u ovoj knjizi navedeni neobjavl [eni defteri za Srbiju, Srijem, Banat i Slavoniju nisu mogli biti detaljno prouceni, nego da su iz njih upotrebljeni sarno podaci, koji se mogu na prvi pogled utvrditi. Podaci iz neobjavljenih turskih deftera,koji su u ovo i knjizi upotrebljeni, vecinorn dosada potpuno nepoznati, pa cak i posve neocekivani, bacili su posve novo svi ietlo na histor iju nasih zemalja pod turskom vlascu u XV. i XVI. stolj ecu. - 0 popisnim defterima O. L. Bar k a n, Turkiyede Imparatorluk devirlerin biiviik niifus ve arazi tahrirleri ve Hakana mahsus istatistik defterleri (Veliki popisi stanovnistva i zernljc i sultanski defteri u Turskoj u vrijeme carstva), I i II (separati iz casopisa Ekonomskog fakulteta u IstanbuIu, Iktisat fakiiltesi mecmuasi II, br. 1 i 2), Istanbul 1941.

U XV. i prvih decenija XVI. st. opsir ni su defteri ujedno, predstavljali i popise timara, zeameta i has ova. Takozvani »sumar ni deftcri« (icmal defteri, defteri mucmel), predstavljali su sarno izvode iz »oplirnih d eftcra«, Za vrijeme sultana Sulejmana »opsirni dcfter i« su postali sarno popisi prihoda bez:

44

podataka 0 tirnar ima i zeametima, a »sumarni defteri« su ostali popisi timara, zeameta i hasova. Postojali su jos i dnevnici (ruznam,e) 0 dodijeljenim lenima.

'Od r azl icitih deftera, koje su vodile pojedine financijske kancelarije centralne vlasti i pokrajinske financijske uprave, treba ist aci popise poreznih obveznika i obracune sakupljene dz iz j e (glavarine), kao i popise sakupljenog poreza na ovce. Za ekonomsku historiju vazni su defteri, koji sadri.e i obracune zakupa, carine, plata tvrdavskih posada i vojnickih pl aca, obracune radionica oruzja, barutana i t. d., a narccito defteri, koji se odnose na rudnike, zatim popisi i obr acuni carskih hasova i popisi i obr acuni vakuf a, kao i drugi popisi, koje su vodili financijski organi vlasti i vojna z apovjednistva. M. T. Go k b i I gin u Clanku Kanuni sultan Siileyman devri basl ar Inda Rumeli eyalc ti livalari, sehir ve kasabal ari, Belleten XX, br. 78, Ankara 1956. (247- 285), objavljuje dva spiska sandzaka, gradova i kasaba u Rumelijskom ejaletu iz po cetka vlade sultana Sul ejrnana. L. Fe k e t e u svom djelu 0 sijakatu, vrsti pisma, koje se upotrebljavalo u financijskim dokumentirna i knjigama (Die Siyaqat-Schrift in der tiirkischen Finanzverwaltung, Beitrag zur tiirkischen Paleographie, I i II, Budapest 1955.), u uvodu osim ostalog daje i opise s luzbenih knj iga, koj e su bile pisane sijakatorn, odnosno opisuje popisne i f inancijske deftere. 0 defterima, kako divanskim tako i popisnim, Iinancijskim i vojnickim vidi: EJ II, (,lanak »Defter«.

Kad ijsk ih sidzila (registara, protokola) iz XVI. st. sai'uvano je vrlo malo (v. st r. 158). Vrlo va znc izvore, naroi'ito za najstar i ju historiju tur ske vlasti u Makedoniji i Bosni, predstavljaju vakufnarne (statuti zaduzb ina ).

Od turskih historiografa iz XV., prve polovine i sredine XVI. st. treba nar ocito istaci one, koji daju podatke 0 zauzimanju nasih zemalja. 0 takvim turskim piscima iz XV. st. vicli I, 500. Za pohode sultana Sul e imana vaz ni su prije svega dnevnici njegovih pohoda, zatim hist or icari Kcmal-pasa-zade, Fcrdi (v. str. 202). Osim mnogih iz danih i neizdanih pisar a iz vremcna sultana Sulejmana, kao sto su D z c I a 1- z a d eMu s t a fa (clogac1aji do 1555. - dijelove objavio Ham mer, Fundgruben des Orients II, 143-154; .J. T h u r y, Tor. tiir. II, 112-278), Mehmed-pasa zvani Kiii'iik Nisandzi (dogadaji do 1561. - izd. Istanbul 1279/18'62) i dr. i nesto kasnijih p isa ca treba sporn en uti jednog pisca XVII. st., koji da je vazne po datke od dolaska s ultana Sulejmana na prijesto, I bra him aPe c e v i (umro 1650. - izd. Istanbul, I 1281/1864; II 1283/1866). Izvodi iz turskih pisaca u ma darskorn prijevodu saopceni su kod ]. T h u r y j a, Torok tortcnettrok (Turski historici) I, Budapest 1893., II, Budapest 1896., a treci svezak priredio je E. K a rae son 1916. 0 turskim historieima F r. B a bin g e r, Die Geschichtsschreiber der Osman en und ihre Werke, Leipzig 1927.

'Osirn nesto grade u primorskim arhivima (Dubrovnik, Kotor, Zadar i dr.) dornaci izvori za ovaj period historije jugoslavenskih zemal ja pod turskom vlascu vrlo su oskudni , uglavnom se svode na zapise i natpise, na nesto pisama i na rijetke crkvene spise. Podaci 0 dornacim izvorima dani su uz prikaze pojedinih zernalja.

Izvori, dornaci i strani, za period osvajanj a Srbije i Bosne, period vlasti Crnojevica u Crnoj Gori i pada erne Gore pod tursku vl ast, za historiju Srba u Ugarskoj i osvajanje Sr ijema i Slavonije, koji daju po datke i 0 prvim decenijima turske vlasti, spomenuti su u I, 498-503, 571, kao i kod prikaz a pojedinih zemalja. Osim turskih ar hiva, od stranih arhiva ima grade za historiju jugoslavenskih zemalja pod turskom vlascu u Mlecima, Rimu (u papinskom arhivu), u Bccu i t. d. Neki nasi I judi i stranci. koji su bili u sluzbi iIi u ropstvu u Turskoj, dali su opise Turske od opceg zriaca j a i opisali poloZaj pokorenih naroda. K 0 n s tan tin ] a n j i car, rodom iz Novog Brda, odveden u janj icare prilikom pada Novog Brda, zarobljen kao janjicar u Bosni

45

god. 1463., u svorn djelu (v. 1, 499) daje podatke 0 Turskoj. koji seZu do sredine XV. stoljeca. J a cop 0 de Pro rn 0 n tor i 0 deC amp i s, koji je bio u slufbi Murata II. i Mehrneda Osvajaca do god. 1458., daje podatke a financijskorn stanju i opis Turske iz druge polovine XV. st., izdan u originalu i u bugarskorn prijevodu u IJ33eCTill1 na ucropuvecxoro JJ:PY}f{eCTBO IX (Sof ij a 1929.). Novo izdanje F 1'. B a bin Ii: e r, Die Aufze ichnungen des Genuesen Jacopo de Prornontorio de Campis iibcr den Osrnanenstaat urn 1475, Munch en 1957. U Tursku historiju (Historia Turchesca) Don a dad e L c z z e, koj a izlaz e historiju Turske do god. 1514., unesene su u cjelini uspornene Ivana Andolela, koji se nalazio u blizini Mehrneda Osvajaca do njegove srnrti (v, I, 543). U XVI. st. i kasnije bio je rnnogo citan i ci ienjen Bar t a lorn e j G ear g i j e vic, koji je proveo u turskorn ropstvu ad 1526.-34. godine. On daje neke podatke 0 zivotu u tadasnjoj Turskoj i a polozaju zarobljenika, ali kao izvor nije od velike vrijednosti. 0 Geo rgi iev icu i izdanjirna njczovih knjiga vidi F r. Kid ric, Obica ji Turaka u XVI. veku - Bartolornej Georg ijevic, Juzna Srbija IV, br. 32 i 33 (Skoplje 1923.), 497-511 - predgovor uz prijevod Ceorgijcviceva djela 0 obicaj ima i nacinu zivota Turaka (De Turcarurn rnoribus); pr ijevo d S. M. Orkanovica saopcen u narednirn broj evirna istoga godista tog casopisa. Vaznih saopcenja. koja se odnose na dogadaje u Turskoj i u danasnj im nasim sjevernirn zemljama pod turskom vlascu u XVI. st., irna kod savrernenih ugarskih pisaca, kao kod Ant una V ran c i c a (v. str. 203), i kod nesto k.asni jih ug arsk ih histor ika, kao kod N. Isthuanffija (v. str. 203). Osirn turskih deftera na jvise detaljnih podataka za histori ju jugoslavenskih zemalja pod tursko m vlascu u XVI. st. daju strani putopisci iz tog vrernena, k oji su pr osh kr oz njih, k ao D ern s c h w a m, V ran c i c, B u sbe que, G e r I a chi dr. (v. str. 1,00). 0 vecini putopisaca iz XVI. st., koji su prosl i kroz nase zemlje, pisao je P. Mat k 0 vic pod naslovorn Putovanja po Balkanskom poluotoku 16. vijeka, Rad JAZU 49, 56, 62, 71, 84, 10'0, 104, 105, 112, H6, 124, 129, 130, 136, god. 1879-98.

Za ovaj period histor ije jugoslavenskih zernalja pod turskorn vlascu potrebno je poceti sa sisternatskim objavljivanjern izvora. Sisternatsku zbirku turske histor ijske grade trebalo je da predstavlja Zbornik za istocnjacku istorisku i knjizevnu gradu, koji je pocela izdavati Srpska akademija nauka god. 1940. u redakciji G. Elezovica. Dosada su, medutim, iz asl e sarno tri knjige (prva knjiga u dva sveska). Turska arhivska grada za historiju nasih zernalja proucavala se i izdavala narocito u Sar ajevu (objavljivana najprij e u GZM, a zatirn u Prilozirna OF) i u Skoplju. Iako posl iednjih deeenija prilicno opsezno, to dosadasnje izdavanje turske arhivske i druge histor ijske grade bilo je nesistematsko. Orijentalni institut u Sarajevu preuzeo je inicijativu, da se rnikrofilrnuje turska arhivska grada iz stranih arhiva, ali se i u tom poslu naislo na tcskoce. Dosada je .mikrofilmovana vecina vaznij ih katastarskih deftera iz Arhiva predsjcdnistva vlade u Carigradu, ali ni taj ni ostali mikr ofilrnovani rnaterijal nije sakupljen na jedno mjesto. Or ijentalni institut u Sarajevu pokrenuo je ediciju turskih spornenika za historiju jugoslavenskih naroda (Monumenta Turcica historiam Slavorum meridionalium illustrantia) u vise serija. Prvi torn te e dicije (odnosno prvi svezak nj enc serije zakonskih spomenika) izasao je pod naslovorn Kanuni i kanun-name za Bosar;ski, Hercegovacki, Zvornicki, Kliski, Crnogorski i Skadarski sandzak (Sarajevo 1957.). U priprerni su ostali svesci zakonskih spornenika i ostale historijske grade, koju predvida program.

46

Lit era t u r a: Od stari jih opcih histori [a Turske u prvom redu tr eba navesti J Ham mer, Geschichte des Osmanischen Reiches in Europa, Pest 1827.-35. (10 svezaka). Iako je djelo izdano pred vise od stotinu godina, ipak je ono jos uv i jek od vri jednosti, je r je Hammer u tom d ielu citi r ao u pri [evodu i'itave izvode iz pojedinih izvora, a neki od tih citiranih izv or a nisu ni do dana s izdani. oa toga prvog izdanja poznati je jc drugo, po pr avl jeno izdan je u cetiri svesk a, ko ie ie takoder iz as l o u Pcsf 1834.-36. U tom su izdan ju izvrSena sk racivan ja i izb aceni su prilozi izv or a iz prvog iz dan ia. Time je djelo izgubilo za nase vrijeme vrijednost, ali .ie donedavno bilo n~jbolji prikaz historije Turske.· ---_

o urcdenju Osmanskog Carstva Ham mer je napisao d jelo Des osmanischen Reichs Staatsverfassung und Staatsverwaltung (dva sveska), Wien 1815. To je z a svo je vr ijcme bio na jbolji opis ureden ia Turske i h istor i jskog razvoja turskoga ddavnog i upravnog uredenja. U tom su djelu tako dcr vrlo opsirrio navedeni izvodi iz izvora. Ncke part i je sadde prijevode turskih zakonskih spomcnika i drugih izvora od r ijeci do r ijeci.

Drugo, starije d ielo jest J. W. Z ink cis e n, Geschichte des Osrnanischen Reiches in Europa, 7 sv. (dogada ji do 1812.), Hamburg-Gotha 1 S40.-6.S. Ta je historija pisana na osnovi zapadnih izvora i na osnovi is~ocnih izvora. koji su na Zapadu bili poznati i pristupacni. Od vecih historija Osmansk og Carstva treba jos spomcnut i N. J 0 r g a, Geschichte des Osmanischen Reiches, 5 sv. (do 1912.), Gotha 1908.-13.

Od turskih opcih histori ja Osmanskog Carstva trcba navesti na inovija djcla prof. U z u n car s iIi j a (I. II. Uzuncar si li ). Osmunli tarihi (Osmansk a historija), I. sv. (od osnivanj a osmanskc llrZave do osva j an ja Carigracla), Ankara 1947; II. sv. (do smr t.i sultana Suleimana Zakono dnvca), Ankara 1949.; II I. sv., 1. dio (pol i tick a histori ia Osmanskorr Carstva oel Sul cjmunove smrti do Karlov ack og mira), Ankara 1951.; III. sv., 2. clio (historija vazal nih z cm a lja. odriosi s evropskim drZavama, drzavno, vo ino i Iinancijsko urcdenjc, duhovni zivot, knj izcvnost. umj et nost i z n amcni tc l icnosti Osmauskog Ca rstva od Slllcjmanovc smrti do Karlov<1ikog mira); IV. sv. odnosi se na XVIII. st. (v. st r. 12'J2). Tn se historija oclliku i c odl icnim poznavanjcm tursk ih iz vora , narocito arhivske grade, ali i slabi [im poznavanjcm zapadnih izvor a i literature. U hist ori ii nasih nnro.la. ukoliko sc ona izlazc, ima nctocnost i i pogrcSnih, zastarjelih shvacan]a.

I-listorija anadolskih hej l ukn dana jc 1I I. H. U z u n <; a r ~ iIi 0 g I u, Annd o lu beylikleri ve Akk o yunlu, Kar ak ovunlu devletleri (Anadolski beiluci i ddave d inast ija Akkojunlu i Karakojunlu), Ankara 1937. Historija bejluka i osmanskc ddavc do pada Carigrada kratko je iz lozena u okviru hist or ijc Bizanta kocl G. 0 s t r 0 g 0 r s k 0 g u Istoriji Vizanti [e (Beograd 19592).

Bogatstvom dosada nepoznatog arh ivskog mater i jala i brojnim prilofcnirn dokumentima oclliku ju se studi je prof. U z u n car !i iii j a 0 urcdcnju Osmanskog Carstva. Dosada su 0 tome ixasle ovc knj ig e:

Osmanli irnperatorIugu tcsk ilat ina medhal (Osnovc urcdcn ja Osmanskog Carstva), Istanbul 1941. - U toj se knjizi izlaze ureden [e d rz ave Abasovica, Seldzuka, anadolskih Sel dzuka, urcdcnje u bejlucima, kod Ilhanovica, u ddavi Akkojunlu i Karakojunlu dinast ije. Uzgred treba spomenuti pr ikaz histor ije anadolskih Seldzuka kod Bn. I" 0 P A JI e B e j{ H ii, f"oCYAapCTBo CenbA,l{Y!{HAOB M. A3HH. MOC'{B i-Jlena-rrpaa 1941.

Osmanli Devletinin Saray tesk ilafI (Urcden je dvora u Osmanskom Carstvu), Ankara I S'45. - Osim !ito daje brojne podatke 0 uredenju sultanskog dvora, Uzuncarsili opisuje sultansku vlast, pa izmedu ostalog i vrste dokumenata, koji su se izdavali u sultanovo ime.

Osmanli Devletinin Merkez ve Bahrive teski latl (Uredenje sredisnje uprave i mornarice u Osmanskorn Carstvu), Ankara 1948. - Govor cci opsirno

4T

o urcdcnju carskog divana i central nih kance lar i ja, Uzuncarsili opisu ie i sluzbene knjigc (deftere), koje su vodile t e kancelarije. U d rug om dijelu knjige daj e prikaz mornarice i njezina razvoja u Osmanskom Carstvu.

Osrnanli Devleti tqkilatindan Kapukulu ocaklari (Iz uredenja osmanske dr+ave - Korpusi carske garde), I. SV., Ankara 1943. (u n jemu su opisani adzcrni-og lani i janj icar i ), II. sv., Ankara 1944. (ostali vo jnicki redovi).

Uz opce prikazc historije Osmanskog Carstva treba spomenuti ]. R adon i c, Tursko carstvo s kraja srednjcg i na pocct ku novog veka. Letopis MS 351 (1939). U svojoj knjizi Tursko Carstvo pred srpsk i ustanak (Beograd 1906.) S t. Novak 0 vic daje prikaze mnogih pojava iz starijeg vremena turskc vlasti u nasirn zcrnl i ama. Upravna po d jcl a jugoslavcnskih zcrnalj a pod turskom vlascu do kraja XVII. st. dana je kod H. Sa ban 0 vic a, Upravna podjcla jllgoslovenskih zernalja pod turskom vladavinom do Karlovackog mira 1699 god., Godisnjak ID BB IV (1952).

Za historiju jugaslavenskih zemalja pod tursk orn vlascu od osnovne su vaznosti pitanja a ctnick irn pr omjcnama, ko je su nastale nakon turskih osvajanja, i ncka pitanja iz ckonomske historije Osmanskog Carstva. 0 kolonizaciji Turaka na Balkan, na osnovi arhivskog matcr ijala. pisao ie na r or it o O. L. Bar k a n (v. str. 64). Kra ci prcgled ekonomske historije Osmanskog Carstva prcdstavlja A f c tIn a n, Apercu general sur l'histoir e economique de lEmpire Turc-Ottoman, Istanbul 1941.

Narocit o sc postavlja pitanjc, kako j c uvodcnje turske vl asti d iclovalo na ckonorniku pokorcnih naroda na Balkanu i u Srcdnjoj Evropi. Tu se u prvom rcrlu radi 0 promjcnama. koje Sll n.i st alc u zeml jorarlniCkoj i st ocarskoj proizvodnji pod utj ccajcm uvodenja turskih fcudalnih odnosa. a zatim se postavlja pitanje st a nja i p rorn je-nc u ruclarstvu u jllgoslavcnskim balknnsk im zcmlj ama pod turskom vlasCll. 0 rudarstvu u Osmanskorn Carstvu na Balk anu:

R. An h egg e r, Bcitriigc zur Gcschichtc BergballS i rn Osmanischcn Reich I, Istanbul 194.1.; II. Ziirich - New York 1944.; Nacht r ag, Zi"lrich - New York 1945. (u drugoj sc knjizi nal azi spisak izvora i literature, gcljc sc navode dotadasn ja izdanja izvora i l itcratur a a rudnicima II Osmanskorn Ca rst vu). o r udarstvu tako dcr vidi V I. S k a ric, Staro rudarsko pravo i trh nik a u Srbi ji i u Bosni, Beograd 1939. (1'05. iz d. SAN). Os im navedcnih d jda i jos nekoliko dobrih priloga, koji se odnose na rudarsku proizvodn jll za vrijeme osrnanske vl asti, mora se istaci, da je st anj e rudarske proizvodnjc u nasim zcrnljama pod turskorn vlascu ncdavoljna ispitano.

U nasoj historiografiji vise sc r aspra vl ialo 0 karaktcru turskog feu dalizma, 0 odnosirna u njcmu i 0 njegovu ut jcca iu na razvoj pokarenih narorla. Pad utjecajern evropske literature i hivant ol oskih sturli [a na jprije se kod nas javilo g lcdiste, da je t irnarski sistem potckao iz bizantskog proni [arskog sistema, misao 0 id ent icnosti turskog spahiluka i bizantske proni ie, kao ~to je to II r aspravi S t. N a v a k 0 vic a, Pranijari i baStinici (spahi ie i citluk-sahibije), Glas SAN 1, 1887. Novakovicevo se glecliste oddalo do danas. U pitanju odnosa bizantske pronije i osmanskog timarskog sistema na sl icnirn poz ici iarna stoji i G. Os t r 0 g 0 r ski u svo ioj studi ji Pr oni [a - prilog istoriji [eudalizma u Vizantiji i u juanoslovcnskim zeml jama. Beograd 19S I.. pa donekle i V. ell b r i I 0 vic u svorn prikazu kn jige Ostrogorskog (Ie III, 191 I-52). Od starijih djela istice sc s obzirom na upotr ebu turskih izvora studi ja C. T r II h elk e 0 historijskoj podlozi agrarnog nitan ja u Bosni (v, str. 155), koja vecim svojirn dijelom prikazuje turski timarski sistem uopce.

Izmedu dva rata neki su pr avni histarici kod nas svo ja gledista a turskom feudalnom ur e den iu zasnivali na onim stranim autorima. koji su tvrdili. da su Turci primijenili nepramijenjene kategarije zem lj is ne svajine predvic1ene u serijatu. Takva su d icla: M. N inc i c, Istorija acrurno-pravnih odnosa srpskih tezaka, Ranije doba (Beograd 1920.) i B r. Ned e I j k a vic, Isto-

48

rrj a bast inske svojine u novoj Srbiji od kraja 18. veka do 1931. (Beograd 1936.), gdjc se vrlo opsir no govori 0 timarskorn sistemu i 0 oclnosima u nj cmu, Oba su naveclena djela zast ar je la. U Ncdcl ik ov ica ni ie upotrcbljena raspr ava od osnovnog znaea ja F. K 0 p r 11 I ii, Bizans muessesel erinin Osmanli mucsscse ler ine tesiri hakkinda bazi mulahazalar (Ncke pr irn jcdbe na pitanje utjecaja bizantskih institucija ria osm a n sk c instituci [c) u casopisu Turk hukuk ve ikt isat tarihi mecmuasu I (1931), 115-313. U tom i e dj elu autor podvrgao kr it ici shvacanj e, da se tima rsk i sistcm razvio iz naslijedene bizantskc pronije i uk azao ria daleke historijske korijcne osmansk og a feudalnog uredenja, nal az cci ih kod Turkmena, Mongola i Scld iuka. Autor dokazuje, da su osmanske institucije potekle iz drz ave ma loaz i jskih Se l dzuka. Ist i j e autor kasnije objavio <'Ianak pod na sl ovom Or t az a mun Tlirk--Islam feodaIizmi (Srcdnjovjekovni tursko-islarnski Icudalizam), Bc l let cn V, br. 19 (1941), 319-350.

Prof. Uzuncars il] i neki drugi turski historici donijeli su nove dokaze za Kiiprul iijcvu tezu. 0 osrnanskorn agrarno-pravnom sisternu u turskoj hist oriografiji naj visc je pisao O. L. Bar k a n. koji je r aspr a vi o rnnoga pitanja, sto se odnose na agrar ni sistern, i drug-a pitan ia ckonomske historije Osmanskog Ca rst va (u mnogim cianci rna u vise casopisa, kod nas preverkn ('Ianak 0 ciftluku u turskorn izcIanju Islarnske enciklopedije, Go disnjak ID BlI II, 287-29R).

Zanirnljivi su prilozi 0 problcrnirna turskog fcudaIizma, koj e daju bugarski historiografi, nar ocit o r; Ii c T p a A. U BeT]{ 0 13 a, npHIlOC ]{bM II3YqaBalICTO In TY]XHH cpeOg3JIH3hM B 6hJIrapCHHTc 3CMH npcc XV-XVI B., 113- BCCTIUI na I1HCTIfTYTa aa 6hJIl'apCI{a llCTOPliH V (1954), 71-153, VI (1956), 115-191. Kr iticke pr imjed le na svoje ranije poglede i tvrdnje Cvetkove i nekih sovjetskih ucenjaka dajc I" b J1. J1.. r b J1 b 6 0 13, no IIHJ(OH BbnpOCI1 H3 TypCT{()TO d.eozranno 3CMJ1CBJla;\CHilC, 113BCCTlIlI na I1]{OHOMlIQeCIUIH HHCT. VI (1955), 165-278.

Kod nas se poslije rata dost a raspravIjalo 0 karakteru tursko-osrnanskog Ieudal izma. pa su se 0 tom pit an ju vodile i polemike. Glavna djela 0 tome SU: B r. D u r d c v, Prilog pi t anj u razvitka i kar akte r a tursko-osrna nsk og feudaJizrna - timarsko-spahiskog urcrle n ja. Gc disn iak ID 1311 I (1949); N. F iIi po vic. Porrl cd na os mn nsk i fcudalizam (s posebnim obzirom na agrarne odnose), Go disn jak ID 131 I I V (1952); K. 13 as t a i c, Prilog- pitanju 0 odnosu vanekonornske prinude i dominikaIne vlasti u timarsko-spahiskom sisternu, HZ 1954.

o pojedinim problernima iz perioda turske vlasti nad jugoslavenskim narodirna pisalo se u nasoj nauci, nar ocito poslije rata. 0 haracu v idi II. Ll n d a i b e g i c, Ozizja iIi h a ra c, Pnlozi OF III-IV (19',2-5.1); V (19:'4- 55); 0 dcvsirrni (danku u kevil .J. Tom i c, Danak u krv i Beograd 1 S9S. (pos. ot. iz l z vcst , ucit. ~kole u Ale ksincu): 0 krscanskirn vo jnickim i po luvojnickim rcdovima G J. E Ie z 0 vic, Sokolarstvo i sokolari, j uzna Sru; ja IV, 30-.19 (1()~3. i 1924.); O. Pop 0 vic, 0 rnartolosima u turskoj vojsei, Prilozi KJIF VIII (1928), 213-229; B r. D u r d e v, 0 vojnucirna (s osvrtom na razvoj turskog fcudalizma i na pitanje bosanskog azaluka), GZM II (1947). o narocInim samoupravnim organima pod turskom vlascu, 0 knez.inama i k nez ovirna pise 1I r. D II r d e v, NeSto 0 vlaskirn star jcsinama pod turskom upravom, GZ11 LII (1940); is t i, 0 knezovima pod turskom upravom; ic I (1948).

o polofaju pokorenih naroda na Balkanu pod turskom vlascu u XV. st. i 0 politici T urske prema pokorcnirn narocIima saopcava s mnogo novih po dataka H. I n a I d z i k. Od Stefana Dusana do Osmanskoc carst va. Prilozi OF III-IV (J9.'i2-S3). 0 ut jecaju turske vlasti na razvitak jugoslavenskih naroda pise B r. D II r d e v . 0 uticaju turske vladavine na razvitak nasih naroda, Godisnjak lD ill! II (1950),

4 Historija naroda Jugoslavije II.

49

II. POCLA VL]E

MAKEDONIJA

1. Kolonizacija i islamizacija Makedonije. - Od svih jugoslavenskih naroda makedonski narod je najranije pao pod tursku vrhovnu vlast, i to najprije njegov jugcistocni dio, u kome jc gospodario despot UgljcSa, zatirn sr ed isnji dio, u kome su vladali kralj Markoi braca Dejanov ici kao turski vazali, i najzad njegov sjeverozapadni dio. Kao prva pokorena jllgoslavenska zemlja, gdje se ucvrstila turska vrhovna vlast, a z ah va ljujuci svorn centralnom geografskorn po lo taju na Balkanu, l\1akedonija je potkraj XIV. i u XV. st. bila tursko vojno krajistc. S njenog se teritorija polazilo u izvidanje, pljack anje i osvajanjc grckih oblasti na jugu, albanskih na zapadu i srpskih na sjcveru.

Dok SIl sr cd isnje i sjevernc oblasti Makedonijc bile pod starim dinastima, turskim vazalima, ad jllzne Makedonije stvoreno je kraj iste, kojim je upravljao Evrenos-bcg, koji je, po nekim vijcstima, potornak emirske poroclice Karasi. Poslije pacla Skoplja (1302) sje d iste kraji.sta preneseno je u SkopIje. Prv i kr aj isk i vojvocla skopske oblasti bio jc pasa Jigit-bcg (1392- 1414), a zatim njegov posinak Ishak-beg (1414-4-1). Od njcg::t vocli porijeklo jedna oel na jkr up nij ih feuelalnih porodica u Makeeloniji pod turskom vIas cu.

Dok su osvajali makcclonske zemljc, a nar ocito posto su ih ko nacno i pokorili, Turci su proveli svo ju admiriistr ativnu podjclu i osnovali cctiri saridzak a: Skopski, Custendilski, Solunski i Ohridski, koji su ulazili u sastav Rllmclijskog ejaleta.

. Pokoravanje Makeelonije oel stra ne Turaka bilo je pr aceno ne sarno pustoscnjem njeriih graelova i scla, oelvocienjem jednog dijela stanovnistva u ropstvo (v. I, 446), nego i naseljavanjem Tur aka iz Male Azije u njene oblasti, zatim nasilnim iseljavanjem stanovitog c1ijela stanovniStva iz makedonskih graclova u druge graelove na Balkanu i u Maloj Aziji, kao i islamizacijom jednog dijela stariovnistva.

50

Da bi popunili opustosena sela i gradove nov rrn stanovnistvorn, osobito da bi za dalje nadiranje prerna jugu, zapadu i sjeveru osigurali strateske putove i tvr dave u Makedoniji kao srcdisnjoj oblasti na Balkanu, Turci su jos potkraj XIV. st. poceli naseljavati Makedoniju svojirn zivljern. Obicno su s vojskorn isle ovece turkrnenske rnase iz oblasti Saruhana i ostalih bejluka, ko je su naseljavale opustosene i razorcnc gradove i sela stvarajuci uske pojasc svojih naselja na prostoru oko makerlonskog prirnorja, zatirn duz glavnih strateskih putova, k oji su cd Drarne preko Sereza vodili na Petrie, Strurnicu, Stip i Skoplje, kao i od Soluna dolinorn Vardara na Skoplje. Osobito je jak bio priliv turskih stocara, takozvanih Juruka i Konjara, koji su nasli odlicna pasista za svoja stada u prirnorskirn krajevirna Makedonije i u Solunskoj nizini, kao i po ploclnirn kotlinarna Nevrokopa, Strurnice, Radovisa, Kocana, Ovceg polja sve do Kurnanova. Od sest juruckih sandzaka, koliko ih je bilo u Rurneliji, tri su se nalazila na tcritoriju Makcdonije: Ovce polje, Solun i KodzadZik. Pritisak tih stocar a izazvao je u ovirn krajevirna stano vito pornicanje dornacih stocar a pr erna sjeverozapadu. Nascljavanje Makedonijc turskirn graclskim i juruckirn stanovnistvom nastavilo se i u narednirn sto l jecim a. Prcrna Ajni Aliju bilo je u pocetku XVII. st. u citavoj Rumeliji vee 1294 oclZaka (jedan odZak imao je 30 ljudi), a prema Ali Causu sredinorn toga stol jeca broj njihovih o dzaka popeo se na 1464, odnosno na 43920 ljudi. Zbog ovog i ovakvog nasel javanja Makcdonije poceo se rnijenjati etnicki sastav stariovnistva kao i vanjski lik rnakedonskih gradova. Brzo su pocclc nicati turske dhrnije s vitkirn minaretirna, harnami, hanovi, k aravan-saraji, bezistani, tckije i drugi dotada nepoznati gradevinski objekti. Prema jeclnom popisu iz 1515.-19., Skopljc je imalo 623 rnuslimanske kuce prerna 268 krSeanskih, Tetovo 84 prema 98 krscansk.ih, Kicevo 77 prema 118, Veles 13 prerna 171, Bitolj 617 prema 236, dok je Prilep, prerna nesto ranijem popisu iz 1477., imao 21 muslirnansku kueu prerna 300 krscanskih: No nikad u Makedoniji turski zivalj nije bio nadmncni ji od makedonskog stanovnistva, kojeg je goJerna vecina zivjela po selima.

Osirn naseljavanja turskog elernenta u makedonske gradove i seIa po celo je i nasilno iseIjavanje dornaceg stanovnistva

51

i njihovo prebacivanje u druga mjesta. Tako je u toku 1467. preseljeno iz Ohrida u Malu Aziju dosta videnih Ohridana i istovremeno 15 porodica iz Skoplja u Albaniju, u novopodignuti grad Ko nj uh. Gotovo u isto vrijeme zapocelo je doseljavanje Zid ov a u Makedoniju poslije njihova protjer ivanja iz Spanije potkr aj XV. stoljeca. Zidovi su stvarali svoje kolonije sarno u gradovima. Oni su se naselili vecinorn u Solunu, Beru, Kosturu, Bitolju, Skoplju i Strumici. Sredinom XVI. st. u Solunu je, prerna jednoj procjeni, bilo oko 3000 zidovskih kuca, u Bitolju 60, a u Skoplju 38. Pri kraju XVII. st. u Skoplju je vee bilo 400 zidovskih porodica, ali je Solun po broju stanovnistva nadrnasio sve gradove Maked onije i postao pretezno zidovski grad. Turska je vlast rado primala Zidove dopustajuci irn, cla slobodno ispovijedaju svoju vjeru, cia organiziraju opcine, otvaraju nize i vise skolc, osnivaju knjiznice, pa cak i stampariju u Solunu (1515). Kao izvrsni majstori u iz r adbi o ruzja i bar uta, zatirn kao obrtnici, a osobito k ao o dl icni trgovci sa sirokim vezama na Zapadll, 2iclovi Sll postali veorna koristan i cijenjen element u turskoj graclskoj privredi i priclonijeli su njenom ozivljavanju i napretku. Najkrupniji predstavnici solunskih Zidova bili su zakupnici zlatnih ruelnika u Siderokapsi. Drugi clio 2idova iz Soluna dobio je povl asticu, da izraduju cohu za odijelo jan jicara. Oni su cak pokusali cia organiziraju proizvcdnju u nak ladnom sisternu (» Ver lagsistemu«) u Bitoljll i Ohrielu. Uskoro su poceli korikur irati Turcima u proelaji vina u Bitolju u XVI. st., zatim su kupovali roblje i upotrebljavali ga za rael u Skoplju i Bitolju, pa se to sultanovim zabranama nastojalo suzbiti Kacl su ek onomski ojacali, pcceli su se oeli ievati kao i sarni Turci i nositi skerletnu cohu i kaftane od ibrisima (konca), sto je izazivalo intervenciju kod sultana, cia im se zabrani nosenje ovakva odijela. To je i ucinjeno fermanom iz 1577. godine.

Kolonizacija Makedonije imala je clvojake posljeelice. Ornogucila je porast graclskog stanovnistva i gradske privrecle i uvodenja u zemljoradnji novih kultura, koje su donijeli novi kolonisti, ali je razbijala etnicko jedinstvo stanovnistva.

U tijesnoj vezi s osvojenjem Makeclonije je i islamizacija manjeg dijela stanovnistva. Ona je zahvatila ne sarno preostale sitne plernice, nego i jedan clio seljaka. Pokoravajuci makeclonske

52

zernlje, turska je vlast vodila vrlo srnifljenu politiku j postepeno uklanjala krupnije feudalce i nasljednike dotadasnjih d inasta, dok je sitnijim feudalcima ostavljala poloZaje i po sjede u obliku timara i bastina, s .tim da su u vrijeme rata duzn] da idu u vojsku sa svojim konjima. Tako su braca kralja Marka, Dirn itar i Andrija, odmah poslije Markove pogibije na Rovinama, izgubila ne samo pravo na nasljedstvo bratovljevih zemalja nego i svoje udjele na zemlji u Makedoniji. Oni su preko Dubrovnika pobjegli u Ugarsku. Poslije pogibije Konstantina Dejanov ica Turci su i njegove zemlje pripojili svojoj ddavi. Medutim, priliean broj sitnih feudalaca pa i seljaka uk ljucen je u turski timarsko-spahijski sistem. U okolici Dernir-Hisara, Stefanija, Kalojana, Nevrokopa i Velesa bilo je u XV. st. 14 tirnara u posjedu krscana spahija, medu kojima su sest nosili oznaku »star i «, dok je prilepski mitropolit David dobio ber at, kojim je zaddao imanja manastira Treskavca, Sv. Arhandela i crkve Proclroma u Prilepu. U okolici Debra od 98 tirnara 18 .ie pripadalo krseanima spahij arna, od kojih je jcdan bio pop. U Skopskoj i Tetovskoj nahiji i u pet nah ija u Srbiji 50 timara pr ipadalo je spahijama krscanima, od kojih su tri ozriaccna k ao stari timarnici, a osam kao Isa-begove »slug c« (hizmeeari). Timari makedonskih spahija nisu hili krupni, a bilo je i tak vih, kllji su svojim posjednicima don os iIi jedva nesto vise od 250 akci. Da je bilo ovakvih plernickih pcrodica, potvrduju i dornaci izvori. Prema pomeniku manastira Matke kraj Skoplja i prema jednom zapisu iz XV. st. u istom manastiru, u Skopljll je zivio vlastelin Tosnik sa zenom Milicom i sinom. Milica je 1497. obnovila ovaj rnanastir. U istom pomeniku spominje se jos sedarn ovakvih vlastelinskih porodica iz Skoplja, U Kratovu su se zaddale knezevske porodice Bojkiea i Pepika u XV. i XVI. stol jecu. One su bile cuvene zbog svoje darezljivosti manastirima u Makedoniji. Najzad, u Makedoniji je u ovo vrijeme bilo vojnuka krscana, koji su sluzili u turskoj vojsci i sacuvali svoje bas tine, kao i povlastenih slojeva, derbendfija, sokolara i dr ug ih

VeCina ovih krscana spahija i vojnuka, da bi zadrzala svoje timare i bastine, prelazila je na islam i polako se stapala s pravim muslimanima. No osim ovih pojedinacnih slucajeva islamizacije bilo je slucajeva prelazenja na islam i Citavih sela.

53

Tako su mnoga sela presla na islam na prostoru od Ohridskog jezera do Prizrena, u slivu rijeke Drima i Radike. Islam su primila i pojedina sela u gotovo citavoj Makedoniji. Stanovnici tih sela zaddali su do danas svoj jezik i svoje obicaje, pa se za razliku od pravih Turaka u narodu nazivaju Torbdima.

Jos jc uvijek ostalo nerazjasnjeno pitanje vremena ovoga masovnog prclazcnja na islam, kao i pravih uzroka te pojave. Misl jerije, ela su mnoga sela po cev na prostoru oel Ohridskog jezera duz rijeke Crnog Drima i Radike na sjever do Prizrena pr esl a na islam, da bi spasila svo ja ognjista i goli zivot ad stalnog pritiska islamiziranih Albanaca, koji su od kraja XVI. st., a osobito u XVII. i XVIII. st. pljackal i ove krajeve, cini se vjerojatnim i prihvatljivim. Prelazenje na islam bilo je c1ugotrajan proces, ko ji jc poceo s dolaskom Turaka u Makedoniju, a z avrsio se s njihovim ocllaskom.

2. Drustveno-ekonomske prilike u Makedoniji u XV. i XVI. stoljccu, ~ U po cetku turske vladavine nad Makeclonijom osmansko f eudalno ureden jc ick se izgradivalo. Vojni zapovjednici c!rzaJi su velika irnanja Evrenos-bcgu u juzno] Makccloniji clao je Murat 1. za zasluge u licni posjed zemlje od Dumudzine do BitoJja i BigJista, koje Sll Jl1U donosile prihod oko 1 000000 akCi na godinu. Pa i kasnijc, u XV. st. imali su zapovjednici kraj ista i clanovi uglednih poroclica golema imanja. Isa-beg, sin Ishak-bega, imao je u sjevernoj Makedoniji hasove, koji su mu, ne racunajuci Skoplje, donosili 763000 akci. Sam Isa-beg je najveci dio svojih zemalja, hanove, kuce i ducane opor ucno ostavio Aladh dzarniji u Skoplju 1445. odredivsi za muteveliju ovom vakufu svo je nasljednike s pravom na desetinu od prihoda darovanog imanja. Drugi njegov r odak Mehmed-beg takcder je uvakuf io jedan dio svojih zemalja, ducana i mlinova u Teke rnahali u Tetovu 1463. go cline. Na ovaj su nacin ponikli muslirnanski vakufi, od ko jih su neki raspolagali s ve!ikim imanjern. Kao prirnjer moze posluz iti vakufnama j ahja-pase iz god. 150G .• kojorn je ostavio svom vakufu ne sarno svoja velika imanja u Skoplju nego i u Sofiji, Nikopolju, Galipolju i Carigradu.

Lorneci okvire starih feuclalnih tvorevina u Makecloniji, osobito unistavajuci krupne feudalce, Turci su zavodili timarski

54

sistem. Oni su manastirima i crkvarna ostavili imanja, a ukljucili neke bivse sitne makedonske feudalce u ovaj sistem kao spah ije , k a o sto su preuzeli vojnuke i druge povlastene redove. Tako je u Prilepskom vilajetu s nahijom Morihovo bilo rasporedeno 53 tirnar a i 2 zcarncta u 128 sela, od kojih su pet bila napuste na, i 20 mezri (nenaseljenih polja). Sam grad Prilep sa 19 sela i 4 mezre, i prihodom od 131199 akci, bio je z carnct Husein-bega, a eijela Morihovska nahija sastavljcna od 28 scla i G mezri s prihodom od 53 923akee, bila je zcamet Nasulia Divane. Obieno su po dva sel a, rjede po tr i, davaria na uz iv a njc spahijarna kao tirnar, a desavalo se, da su davani i dijelovi jednog istog sela razl icitirn timarnieima.

Zemljoradnja i stocarstvo einili su osnovu privredc u Makcdoniji. Privrcda se poslije r a tnih pustosenja v eorna sporo st abilizirala. No vee potkraj Xv. st. zemijoradnja je, iako na dosta niskom stupnju, bila obnovljena. S dolaskom Turaka u Makedoniju liZ ranije kulture uvo de se i posve nove kulture: pam uk, rib, susarn, a kasnije d.uhan i mak. Iz deftera iz XV. i XVI. st., koji se odnose na Makedoniju, mo Ie se k onstatir ati, d a je vi nog radarstvo gotovo u svim krajevima bilo dobro razvijeno. Cak su i str anc i, 2idovi i Dubrovcani, u Skoplju oko 1559. nakupov al i dosta zemlje i zasadili vi novu low. Vinog-rade su obr adivali r obovskorn snagom. Robove su kupovali od Turak a 1I Skoplju, gdje se nal az io je dan od poznatijih trgova z a kupovanje i prodavanje roblja. Mnogi putopisei stalno isticu dubro obr a dcne vrtove, obilje povrca i v oca u njirna i opisuju makedonske gradove, koji nestaju u cvijecu i zelenilu.

Stocarstvo je u Makedoniji bilo znatno razvijenije od zemljoradnje. Napredak ove privredne grane omogucavali su ne samo prirodni uvjeti i obilje ljetnih i zimskih ispasa, vee i same turske vlasti, koje su nastojale osigurati potrebnu stoku za svoje vojne pohode. Tako je samo 15G6. za turski pohod na Austriju trazeno od Strumicke nahije 25900 ovaca, od Kratovsk e 21 200, od Tikveske 30400, od Stipske 2G 500 i od Skopske 25500 ova ea. Godine 1583. sultan je izda o zapovijed, da ~e iz kadijskih sredista II Skoplju, Stipu, Velesu, Prilepu, Tetovu, Ditolju, Kratovu, Tikvesu i Kicevu dotjera u Carigrad 7G 506 ovaca. Od stoke su se najvise gajile ovee i konji. Turci su sanu

55

svojim doiaskom donijeIi i novu vrstu zaprdne stoke - bivole. Upotrebl javali su ih z a vucu teskih tovar a, osobito topova. Poljski putopisae Oswienczim pise 1636., da je silistranski pasa na svoj irn imanjima u Makecloniji imao 30000 bivola i druge stoke. Za cuvanje te stoke bilo je potrebno oko 10000 ovcarsk ih pasa.

Razvijen jc bio i ribolov na jezerima Makedonije. Ohridsko jezero bilo je sultanov has. Seljaei iz sedarn okolnih se!a i kasabe Struge morali s u loviti ribu z a ernina (povjerenika) jezera i predati mu say ulov. Susena iIi usoljeria riba iznosila se u r azl icite krajeve Rumelije. Usoljenu ribu proclavali su i r ibar i sa Kosturskog jezera, koje je bilo has sultanove zene, peste su platili eminu desetinu.

Obnovljeno je i r udarstvo u Makedoniji, i za vla dc Sulejmana Zakonodavea dozivjelo jc vclik i usp o n zahvaljujuci i pr ivatnoj inicijativi istrazivaca rucla. Najpoznatiji rurin ici u Makedoniji bili su II Siderokapsi i lIalkidiei, u Kratovu, Kocanirna, Demir-Hisaru i Uhridu. Prcrn a pr ica nju f r ancusk og putopisea Petra Bdcma (1547) navo d no jc u Siclerokapsi radilo vise oel GOOO Ijudi iz sv ih balkanskih zcrnalja. Vadila se zlatna i srebrna [ucla, a rudnik su z ak up ili 2idovi iz Soillna. I rurlnici srcbr a i ol ova u Kratovu bili su povjcrcni zakupnicirna. Mlctack i putopisae Catarino Zeno zahiljdio je 1550., da je Kratovo iz svojih zlatnih i srebrnih rudnika davalo suJtanu 70000 dukat a prihoda. U kocansk im ruclnieima J uruei su IiJi ol ov o za top ovska taneta, a u okoliei Ohricla vadio se sumpor. Medutirn, od clruge polovine XVI. st. ruclarstvo je pccclo opadati zbog zavodenja krutih administrativnih mjera i kuluck og sistema z a grube poslove u ruclnieima. Jednom sultanovom zapovijedu iz 1568. naredivalo se juruckirn zapovjednieima Ovceg poJja, SoIuna i Naidekena (Nal doken), da za licne radne obaveze u rudniku ne srni ju primati naknadu u noveu i da obvezniei moraju l icno odracliti. Cak se nije srnjela pr irnati naknacla u novcu ni za bolesne i stare, nego sarno zamjena u ljud irna. Kovniee novea su postojaie u SkopIju, Ohriclu, Kratovu, Kccanima i Siderokapsi.

Ne znamo, kakvo je bilo brojno stanje stanovniStva u nasim gradovima prije dolaska Turaka, ni do koje su mjere om postradali od ratova i pustosenja. Medutim, s ucvrscenjern

66

turske vlasti u Makedoniji, osobito s obnavljanjem privrede potk r aj XV. st., gradovi su poceli jacati i dobivati sve vecu vaznost ne samo kao sredista sudsko-administrativnih vlasti i kao muslimanska kulturna upo r ist a, neg6 i kao sabir alista viskova zern ljor a dnick ih i stocarskih proizvoda i kao sredista musl imanskih i krscansk ih cehovskih organizaeija. Uz gradove i. trgove, koje su zatekli prilikom osvajanja Makedonije, Turei su podigli iz osnove i sasv irn nove gradove (na primjer Jednidze- Vardar). Imena nekih z atecenih gradova promijenili su prema svome nacinu izg ovorn, a Tetovu, Vclesu i Bitolju dali su posve nova imena (Kalkandelen, Kopriilii i Manastir).

Od makedonskih gradova osobito su se istieali Solun, Skoplje i Bitolj kao v azna trg ovacka i adrninistrativna sjedista, dok su ostali gradovi imali sarno mjesni karakter. Prema popisu iz 1515.-19. Skoplje je imalo Ci23 muslirnanske kuce prema 300 kdbnskih, Bitolj je imao GI7 prema 291, Veles je imao 13 prema 207. Prcma popisu iz 1530.-31. Kratovo je imalo u 28 mah ala IG5 musl irnansk ih prcma 679 kdeanskih i 11 zidovskih kuca, a Stip u 13 mahala 1:::0 muslirnanskih, 312 krseanskih i 38 zidovsk ih kuca. Prilep jc 1513. imao 492 kdeanske kuce, 2 neozenjcna l ica i IG ud ovica.

Obnovljena i stabilizirana seoska privreda potkraj XV. st. povoljno se o draz il a i na gradskll privr edu u Makedoniji. U gradovima su se poceli 'razv i jati mnogi cbrti i trgovina. Pored starih obrta Turci su doni jeli posve nove obrte vezane za potrehe vojsk e. kao st o su: remenarsk i, potkivacki, sabljarski. pllsk'arski, noza rsk i i drugi. Postojanje stalne janj icarske vojske u garnizonima i njeno cesto kretanje nalagali su brigu oko njene ishrane i odjece. Zato su sc u vezi s tim, kao i u vezi s potrebama povecariog stanovnistva, u gradovima pojavili brojni obrti.

Obrtniei su bili organizirani u esnafe, koji su uglavnom bili u rukama Tur aka, manje u rukama Makedonaea i Zidova. Od kraja XVI. st. pocelisu obrte monopolizirati janjicar i, te je njihova zatvorenost negativno utjeeala na dalji razvitak obrta.

Poljoprivredni i osobito stocarsk i viskovi seoske privrerle omogucavali SU, da se robanc plasira sarno u prostranoj osmanskoj drzavi, nego da se cak i izvozi. Geografski pclofaj Make-

57

donijc, osobito njezina juznog dijela, koji je sirom otvoren prema Sredozemnom moru, pruzao je mnoge prcdnost i. Trgovci, koji· su sakupljal i ove visk ove i iznosili ih iz 1\iakcclonije, bili su Dubrovbni i Zidovi, a rjedc Turci i Makeelonci. Dubr ovcani su ad XVI. st. imali svoju koloniju u Skoplju. Izvozila sc kola, osobito • k ozja, iz Skoplja, zatim vuna, vosak, svila, sr cbr o iz kratovskih rudnika, rjcde hto i coha. U zamjcnu za ovo strani su trgovci donosili fine tkaninc, so, predmetc o d zcljeza i drugo. Vee su u XVI. st. dubr ovacki i drugi brodovi tovarili zito na U5CU rijeke Strume i u Solunu. U ovom stoljccu karavanarna se prenosilo zito iz Struge preko Elbasana u LjeS.

Kao vazna trg ovacka sredista, gdje se vrsila razmjena robe s inozemstvom, isticali su se Sol un, Skoplje, Ditolj, Oh r irl i Kostur. Zil razvitak trgovine z na cajni Sll hili i pa nadu r i (sajmovi), na koje su dolazili strani trgovci . .Tos sc 1I XVI. st. spomiriju kao v azrii panaduri u Struzi, DoljaniITl:l blizu Strllmiec i sajam blizu toplicc Bdik u kacliluku Sidcrokapsc. Mcdut irn, ncsigurnost putova zbog napada ha jduka i razbojn ik a, a o s o lrit o zbog nasilja janjicar a i spah ija pr il icno jc otczaval a r az mjcnu d obara . .Jo.s su se 1595. hlili trgovci na spah ijc i na ja nj icar c, sto su im prilikom posjctc panadur a u Doljanima uzimali po 10 do 12 akci tdisne pristojbe narnjcsto 4 ak.cc, kako jc to bil o zakonom propisano.

3. Ohridska arhiepiskopija i njen polofa] u turskoj drZ:tvi.

S padom Makedonije pod tursku vrh o vnu vl ast Ohridsk;_t arhiepiskopija ne sarno sto nije bila uk inuta, ncgo jc bila jcdina srednjovjekovna feudalna ustanova u Makedoniji, koja je saeuvala svoju organizaeiju. Istovrerncno je to hila i prva i na jr anija crkvena organizacija, koja je u cjelini usb u sastav turske drhve, pa je cak pocela siriti svoju crkvenu vlast i utjccaj i izvan svojih nekadasnjih granica. Ona se sirila na r acun drug ih pravoslavnih crkava, i od dvadesctih godina XVI. st. do 1557. Pecka patrijarSija bila je njoj podrcdena.

Od pada pod tursku vrh ovnu vlast do druge po1ovine XVIII. st. u crkvenom pogleclu je gotovo say teritorij i\bkeclonijc ostao pod jurisdikcijom Ohriclske arhiepiskopije osim njenih s jcvcr nih krajeva s gradovima Tetovom, Skopljem, Stipom, Gornjom Dzu-

58

maj orn i Razlogom, koji su bili odeijepljeni od nje 1557. :stavljeni pod jurisdikeiju obnovljene Pecke patrijarsije, i osim jug oistocnih krajeva s Berom, Solunom, Dojranom, Serezom i Dramom, koji su ostali pod jurisdikeijom Carigradskc patr ijarSije. Graniee Ohridske arhiepiskopije mijcnjale su se u vczi S odnosom turskih vlasti prema njoj. Ali je ona za sve vrijcme svoga postojanja uspjel a ocuva ti devet mitropolija, ito: Kostursku, Pelagonijsko-bitoljsku, Strumicku, Korcansk o-elbasansku, 13eogradsku, Vodensku, Dracku, Grebensku i Sisanijsku i pet episkopija, ito: Debarsko-kicevsku, Velesku, Prespansku, Me-

. glensku i Goro-mokrensku u Drimkolu.

sto se tice upr avljanja i izbora svojih erkvenih rukovodiIaca, Ohridska je arhiepiskopija imala polohj autonomne erkve 11 Turskorn Carstvu. Osim sinoda, koji je vrsio izbor arhiepiskopa, saz ivan je, za krupnija pitanja, i arhijcrejski saber, u koji su ulaz ila uz duhovna liea i svjetovna, kao i prvaei Ohrida (» Vlastel bogohranimago grada Ohrida«). Centralni adrninistr ativni apar at same arhiepiskopije sastoj ao se od 15-20 uglavnom <luhovnih lica.

KoristeCi se privilegijima, po kojima su njcni arhicpiskopi i cpiskopi sudili ne sarn o erkvenim, nego i svjetovnim licima kako u br acnirn sporovima take i u sporovima oko nasljcdstva i u nekim drugim sporovima gradanskog karak tera, zaddavsi neka erkvena i manastirska im anja i uzivajuci erkvene pristojbe od vjernika, koji su osim toga cinili i poklone i z akl ade u p okrctno j i nepokretno j imovini i drugim stvarirna, Ohridska se arhiepiskopija po svojim matcrijalnim mogucnostima pril icno izdvajala od ekonomski potlacenih i soeijalno obespravljenih narodnih masa. Od kraja XVI. st. ruk ovo dece polozaje u arhiep iskcpiji i po episkopijama poccla su zauzirnati duh ovna liea grcke narodnosti, dok je obican kler i dalje bio makedonski. Novi cpiskopat poceo je uvoditi, uglavnom u gradovima kao episkopskim ccntr irna, liturgiju, knjige za bog osluzje, pa i natpise po crkvarna na grckorn jeziku, osobito u Ohridu, administrativnom sredistu arhiepiskopije. Ndto kasnije ce grcki episkopat otvarati sk ole na grckom jeziku potiskujuci na taj nacin slavensko bogosluzje i pismenost, sto ce kasnije, u doba budenja makedonskog naroda

59

u XIX. st., izazvati zestoke borbe za odstranjenje grckog i za ponovno vracanje makedonskoga slavenskog jezika u crkvu i skolu.

4. Poceci otpora, Pojave hajduka. Morihovsko-prilepska buna u XVI. stoljecu, - Cesti osvajacki ratovi Turske, za izvodenje kojih su bile potrebne velike ljudske i materijalne htve, izazivali su povecanje tereta, osobito onih, koje je davala raja. I priliv evropskoga trg ovackog kapitala u Tursku, njegovo ko r is tenjc od strane vladajuce klase, turskih feudalaca, prouzrokovalo je povccani pritisak na privredu.

Samovolje Ieudalaca i sakupl jaca poreza morale su izazvati otpor makeclonskih scljaka, koji su se pocel i braniti najprije tuzbarna i protestima, ponegdje napadima, zatim odmetanjem 1I hajcluke. Najstariji podatak 0 odmctnicima u Makedoniji potjcce iz 1502. gocline. U jednoj sultanovoj zapovijcdi iz te godine iznosi se, kako je stipski kadija obavijestio sultana, cia je istrazivac srcbra 1I Kratovu uhvatio cetiri razbojnika (turska vlast je h ajduke i odmetnike obicno zval a ovim imenom), a njemu jc poslo z a rukom da uhvati jos scst iz iste druz inc i da ih svc kazni srn rcu, Hajducija je cvjctala u Makedoniji u XVI., a naro cito u XVII. stoljecu. Gocline 1564. izdano jc 44 zapovijedi o gonjenju hajduka i buntovnika. Osim hajducije javljaju se upravo te godine i rnasovnije pojave otpora - lokalne bune scljaka i gr adana. Takva je i Morihovsko-prilcpska buna, koja je izbila u drugoj polovini XVI. st. najprije u jugoistocnorn dijelu prilepske oblasti, u brdovitoj nahiji Morihovo, zatirn se polako pr osir ila i na ravnije dijelove prilepskog kraja pa zahvatil a i Pr ilcp. Kao glavni podstrekaci bune spominju se cetiri seljaka iz cetiriju razl icitih sela Morihovske nahije i jedan svecenik, koji su se odmetnuli u g oru. Oni su - kako se sl uzbeno prikazuje citava stvar - nagovorili seljake iz cijele Morihovske nahije, da se pobune. Pobunjena nahija, koju je sacinjavalo 26 sela, bila je u to vrijeme has velikog vezira Mustafa-pase. Poslije ovoga uslijedile SU tri zapovijedi, da se buntovnici strogo kazne. Medutim se ni u jednoj od ovih zapovijedi ne isticu uzroci selja eke bune. Tek kad se pobuna prosirila i na Prilep, i kada je za njeno ugusivanje poslana cetvrta zapovijed, jasno su iziSli

60

na vidjelo uzroci pobune. Seljaci Morihovske nahije i preko hiJjadu grad ana PriJepa, koji je isto take bio has velikog vezira, doveJi su potkraj 1565. na sud prilepskog vojvodu kao predstavnika velikog vezira optuzivs i ga, da je, protivno serijatu, uzimao od njih novcane kazne. Vojvoda je odbio tuzbu i pohlio se, sto nije mogao sakupiti- za dvije godine prihode od hasa. Kada je sud u Prilepu stao na str anu predstavnika vladajuce klase, vise od hiljadu pobunjenih gradana i sel jaka, koji su bili pred sudom, napali su toljagama i kamenicarna na sud i na muslimane, pa je vee ina njih bila svladana, a drugi su utekli. Ne zna se, kako se zavrsila ova buna sel jaka i gradana.

Vrenje i nezadovoljstvo seJjaka i njihovo odmetanje zahvatilo je i druge krajeve Makedonije. Gocline 1573. sultan je zahtijevao, da se uh apse razbojnici iz triju prilepskih sela, koji silaze u Prilep, napadaju Turke, p ljackaju po putovima i ubijaju ljude. Godine 1574. hlio se ohridski sandzakbeg, da je stanovnistvo nek ih sela ovog sandzaka diglo bunu i vee nekoliko godina ne plata dzizju i otima stoku. Sultan je naredio, cIa se ohridski sandzakbeg sa spahijama oslobodi vo jne obaveze, kako bi mogao zavesti red i mir u ovom sandz.aku. Godine 1582. sultan je izdao zapovijed za ciscenje Skopskog i Prizrenskog sandzak a oel mnogobrojnih haramija, a 1585. naredio je, da se podigne tvrdava u Kacaniku, koja bi stitila pr ilaz Skoplju od blizu 500 razbojnika, koji se nalaze u Kacanick oj klisuri i prijete gradu.

Osim makedonskih seljaka u ovom otporu protiv Tur aka pocinju sudjelovati j duhovna lica, pa i preelstavnici viseg svecenstva. Ova je pojava usko povezana s napadima spahija i neobuzdanih janjicara na pr avosl avne crkve i manastire. Godine 1585. zalio se ohridski arhiepiskop, kako mu steta od turskih nasilja iznosi 16000 zlatnika, a pelagonijskom mitropolitu 40000 akci. Turci su 1598. nasred Velesa sasjekli ohrielskog arhiepiskopa Valama, kako se to vieli iz jednoga kratkog zapisa.

Medutim, u ovo vrijeme jos nije bilo objektivnih uvjeta za povezivanje ovih sitnih mjesnih buna u pokrete sirih razm iera, kojima bi se stavilo na celo nezadovoljno vise svecenstvo, koje je jos uvijek uzivalo privilegije.

61

IZVORI I LITERATURA

r z v 0 r i: Ne postoje dornaci izvori historiografskog kar aktera za period makcdonske historije od XV. do k raja XVI. st o l jcca. Mcdut im, im a mnogoLapis" nil cr k venirn knjigarna i natpisa na cr k v arn a i na crkvenim ut va r i m a iz. ovog vr cmc n a, koji su nast.al i ria makedonskom tlu. Njih su sakupili i iz dal i L j. S l 0) a nov i c (v. I 539) i 11. l-l n a u o u r. (1, 320). Ovomc treba o odar i jos ovece zbirke zap isa, koje je objclodanio 11. I" 0 III e n r, pod na slovorn Crapn 3aITHCH 11 lIaTITHCH. I'O,T(IlIlJmmh na Corp. YllHBerCHTCTb-bOrOCJIOBCHH clJaJ{YJITen, IUb. IV (1927), VI (1929), XII (1935), XIII (1936), XIV (1937) kao i manje zbirke zapisa G. E] c z 0 vic a, M. K 0 k i c a i V. R ado van 0 vic a iz Makedonije stampar.ih u Zborniku za istoriju [uzne Srbije i susednih oblasti I (1936).

Vc orna dragocjen matcrijal za makedonsku politii'ku i kulturnu histor iju pruZa j c d inst vcn spis ovc vrstc u jug os lavcnsko j litcraturi, t. zv. »Ep ist o lar rn a n as t i ra Prodroma (Slcpcc) iz 10. v ck a «, koji je iz d ao J R ado n j i c u Sporncniku XLIX (I911J). Osirn podataka z a k r at ovskc knezovc iz poznate poro dicc 1',piCa u njCI11l1 sc nal az i i neSto gradiv" za zivot crkvc u XVI. st o ljccu. Mc dut i m. najdrag-ocjcnijc su u ovoj zhirci od 21l pisama uput e za pisanjc pis a m a Iicnostima n a razlicitim p ol oznjima. U clanku S t. Novak a vic a Srpski ponuni ci XV-XVIII vck a, Clasnik SUD XUI (IS75) na.lazc sc i dijclovi jloll1cn ika Lcsnovskou ma nast ira, koj i lakoder cIa je d rag oc jene podatkc 0 kratovskim k nczov ima ion j ihovo j dard.lj ivosti prerna rnakecIonskirn ma nastirima. J sti N () v a k 0 vic jc p osrhno izdao P;in jsk i pornenik manast ir a Prohora u Spomcniku SKA XXIX (IS<)5), koji obuhvaca period od drug e polovinc XV. st o l jcca do novijcg vrcmcna (kraj XIX. stoljcLa). Opsirnijc izvode iz ko dik c Eig-orskog manastira iz dao jc ,:1. M II Jl C T H '1'L U CLlIlku l1CroPH'ICC!{H H XY!W}f{CCTrlCIIH mWCTHHI_\l! In, wanacrupa CD. I1B<lHl, I; nropt., CITHCaIlHe ua hAll XVI (1918). Pomenik cr.cvc SV. Klimcnta u Ohridu pisan na g rckorn jczikn izdao je 11. C Her a p 0 B T, kao dodatak i s Iak sim ilima u svojoj knjizi: Hcropun na OXPH)(ClcaTa apXHCIIHC!{OIlHH - narpnnpxn a II, Corpu a 1932.

Mnog o je potpunije izdanjc manast irsk ih porncnika iz ovog periocla, koje je objavio A. C C .II H ll.\ C 8 pod na-I .vorn MaI{cJ\()HClmC 1{(),T(I1HH XV-A V[II ncrcou , Corpn s 1933. U nj irna se nal azi veoma bog-ata grada za historijsku gcografiju, dijalektologiju i privrednu historiju lvIakcdonije cd XVI.-XVIII. stolj eca.

o oclnosu Carigradske patrijarsije s Ohridskom arhiepiskopijom iz daoe I". B a Jl a c q e B 'b, Kopecnoneuuna Me}I{.L1Y napnrpancrcnn narpuapxr, II OXPH!(CHHll apXHCITl1CHOITb OT'b XV Bel{b, MHHaJIO I, 1, 2 (1909).

o pitanju odnosa izmcdu Ohridske ~rhiepiskopi ie i Pccke patrijarsije objavio jc P. K 0 s tic II Sporneniku LVI (192'2) graciu pod nasl o vorn Dokumr nt: 0 buni smeclerevskog episkopa Pavia protiv potcinjav anja Pccke patr ijars ij e Olir idskoj arhicpiskopiji.

o d r ust veno-ekonornsko j strukturi Makedoni j e pod turskom upr av om, osobito 0 brojnorn stanju rnakcdonskih gradova, 0 njihovim etnografskim prornj ellama nakon dol ask a Turaka, 0 vrstama poreznih podavanja i nameta kao i o brojnom stanju zeameta. tirnara i hasova, bogatu gradu daju defteri iz XV. i XVI. st., koji se cuvaju u carigradskim arhivima. Nijedan od njih nij e

62

z a Makcdoni ju obj avl j cn u cjclini, ncg o neki u vcoma fragmentarnim izvodima k od H. I n a I d z i k a i kod D usa n k e Sop 0 v e. Medutim M. Sokoloski' je nc d avn o objavio v e o ma lepu grac!u iz opsi rno g' tapiskc g deftera br. 424 0 trzi,"irn t a ksa mn u jULnim g r adovimn Makedonije. (Pet zakona za paz ar isni tc taksi i durot oel vr cmct o na Sulejm:ln Vcl icestvcn i. Glasnik INIM II. l. 19SR). U pr i k a z irn a Ko l oniz a c i j a i isl a mi z acij a Makedonije i Drustvcnc-cknnomskepr i lik e u XV. i XV!. veku, u ovoj knj i z i , upotrebljeni su podaci iz ovih deft e r a, k o ji se euva ju u carigradskim arhivima: Za vilajet Prilep Tapu defter br. ~ iz god. 1477. z a Skopljc, Tctovo, Kicevo , Veles i Bitolj l dz rn a l defter br. 73 iz god. 1.';11.-1'). i za Kra tovo, Stip, Ra dovis i Strumicu Tapu tahrir defter iz god. 1550.-31.

Ta k o dcr nijc J<:S z a ovaj period objelodanjena osnovna gr ada z a privrednu j p olit ic k u h ist or iju l\L1kcdonije turskog porijekla i iz turskih d rz avnih i nasih d omac ih a rh iv a, l z uzct ak u tom po g l cd u cini iz carigr adskih ar hiva vcorna d r acncj rna zbirka dokumenata iz muhimme deftera D usa n k e Sop 0 v e pod r as lov om Makctloni ja vo 16. i 17. v ck (1557-1646), Skop lje 1955., kao j Tri f crrnana iz prvc polo vine 16. vcka z a Makedoniju izdatih od H. Had z ibeg i c a u Prilozima ZJ. or ijenta lnu Ii lolog iju II (1951), U zbirei G. E I cz o v i c a Turski spomeniei od 1348-1520. BCO/irad 1940., ZJ.timTI . .uOPCB·b), .uoI{YMeHTH H3b TYPCl{l1rt Ahp}!{aBHH apxnnu, LIacTb I, COCPI1H 1940, kao i u najriovijoj zbirci N. To d 0 r () va u izrlaniu Bugarske akad emije naul- a, TIOJIO}!{eIlHeTO na bbJIrapC[{Hn napozn. TIOA TYpC[{O P06CTBO, .uoHYMeHTH 11 vrarcpaann , By .. AH COCPI1H 1953, rnoze sc naci i dosta dokumenata, koji se odnose na historiju mikedonskog naroda od XV, do kraja XVI. stoljeca.

U najnovije su vr ijcme M. tvl erne d 0 v ski i A. Sa i t i obj avil i jednu va k uf narnu iz /iod. 1507. pod naslovom Darovnicata na j ah ja-p asa od 1.';07 gorlinc, GhSllik na Arheolo!:kiot rnuz ej. Skopje I (1954).

J'..:Lki podaei z a tursku upr a vu u Makcdoniji iz drugc pol ov inr- XV. st. nalaze sc u spisu tn l i j ansk og' aut ora Jaeopa de Promontorija de Campis (v. str. -l.i}. Neste malo dokumenata sadrIi za m akcdo nsku historiju po z na t a zbirka k a nuu-nn ma O. L. 13:l r k a n a, I (v. str. 44).

Dra g or je ni h p o da ta k a 0 ruda r st vu u Sidcrokapsi, DC! IIalkirlici, pruza [r a nr usk i puto pi sa c i p ri r o duj ak Pierre Belon iz XVI. st., koji je p r o put o vao jllZIlU 1\Lkcdoniju i sv o ja o ps i rn a zapC!Zanja, osobito () ru darstvu, i z ni o u svoj o j knjizi. koju je iz dao usporedo s francuskim tckst om i prijevodom n a bugarski jcz ik B. HHHOJICiCIlb pod naslovom : I L6;rlOf\CHI!H ][3 MllO)[{<XTBLl pc.ucn I! 3<1- 6eJICm!rTeJIHI1 rre ura B lbj'L(l[H, A3HH, Enm<:T, AP261IH II !(D., CO(tlllH 1953., H3ljcHJIe na Eyr. AH. Isto se tako i pet kanun-riama if: zbirkc ivvor.i iz v rcmena Mehmcda Osvaiaca u izclanju F. 13 a bin g e r a (v. sir. 0(0) odnosc na rudar stvo M:'kedonije.

l st o se tako i pet kanun-nama iz zbirke izvora iz vrcmen a Mcluncda Osva jab u iz dauju F. B a bin g era (v. str. 43) odnose na rudarstvo MJ.k e d ouijc.

Lit era t u r a: Radi lakse o ri jcnt aci je u litcraturi, k o ja je r az b a ca na nc sn rn o po casopisilll:l na stranim jczieima. ne,l;O i ncpr ist upacn a, sast av i o je N. V. ~l i h 0 v jedan nc obicno c1ragocjeni b ib liogr afsk! pr irucnik pod rias lov orn EI16.mlOfpaCpCl{H HCTOcIHI1UI1 33 HCTOpv[;1Td H3 TYPU:1H H DbJlfopm1, CUci)l!H I (1914), II (1924), III (1928), IV (1934.) U ovom opsdnom b i b ling r a Is k om ra du obuhvaccna su i djcla, koja se odnose na historiju Maked o n ijc o v o g i k asni iC/i vremena.

Sp<,'ci jalno cl j do, koje bi trctiralo historiju makcdonskog nar o d a od XV.-:\ VI. st., nij e jos napisano, pa ni adrnin istrat ivna porl icl a Makedonije pod t ursk orn upravolTl ni i c bila prcclrnct poscbne studi ic . .Jedino ic 0 Sk opskarn s andzaku n api s a la clanak: Kog-a Skopje bilo ccn tar na sa n dz a k v o per i o dot od pn d an jcto pod turska vlast do kr ajot na 16 vek D. Sop 0 v a u Gl asniku INIM I (195i).

63:

Pitan ie kolonizaci je turskih mas a ria Balkanu, pa ; u Makedoni ji, obr adivao je O. L. 13 ark a n u vise (lanaka. od koj i h <'emo spomcnuti s amo d v a: Les Vacifs comme methode du pcupl erncnt ct de colonisation dans I Empire Ottomane. Revue de Vacifs II (1942). i Lr s d rp or t at io ns c orn m e mct ho de du peuplement ct de la colonisation dans l'Emp:rc Ottoman. Iktisat Iak iil tcs i mecmuase XI, 1-4 (1950), t vr d cci, da isl a m s k i i turski k ar akt cr Rumclijc nije nastao zhog pi ilazen ia isl a mu krseanskog stu no vn ist va. nego zhog doseljenih ; kol o niz ir ani h turskih rnasa jos prije turskog osva j an ja.

U vez i s dol askom juruka u Makedoniju nap isa o ic C:. T r u h elk a ('Ianak 0 Maccd onsk im j urucima, Zbornik z a istoriju j. Srbije I (1936), zatim F. Bajraktarevic u Enzyklopiidic des Islam IV.

Privilegirane slojeve makedonskog st anovnistv a u cloba T uraka obradio je G. E l e z 0 vic, Dcrve ndaij e, Juzna Srbija Ill, 23 (1923) i Sokolarstvo i sokol.u i, .Juzlla Srbija IV, 30-39 (192:,. i 1924.).

Nasel j avan j e Zidova iz Spanije i drugih evropskih zcmalja II Makcd oniju obradio jc S. M a z 0 n, Enpericruoro B'b MaI{ef(OHHT!, M"f{, nper.nem., VI, 1-2 (1930), i J. Tadic, Jevrcji u Dubrovniku do polovinc :XVII. stoljcca, Sarajevo 1937.

Problem islamizacijc pojcclinih makcclonskih kr a [eva nakon pad a Makedonijc pod tursk u vl ast i st.u.jc makcdonskor; narocla u XV. i XVI. st. IlIJe jos dctalj no prouccno. 0 o vo m p robl cmu isl amiz ac ij e. 0 n jcgovuj poz a dmi i ra z mj cri m a p isuo j c .J. I-I adz i-Vas i I j c vic, M",lilllani nasc k rv i u J lIznoj Srbj ji, Beograd 1 ')24" z at im u na j no vi je vri jcme D. S t () jan 0 v - M ire, Kolonizacijata i isl amiz ar i j at a na Makcdo ni j a, Pr osvct no d,Jo XI, 5-G (1!J.')S). Novij i matcrij a l dedi su II. I n a I d z i k , 0<1 Stefana Dub"a do Osmanskog carstva (v. str. :'Jll) N. F iii P 0 vic, Poglcd na osmanski [euda l i z am (v. str. 4')).

I<asprostranjenosti muslimanskog clt-rncnt a II Makedoni ji posvc ccna su djcla: CT. H. !l1111I! j( () ur., 1I0Md\Hc1; ur. TI'J!T'i; flbJlIal:Cf{!1 otirmcru : Tpar{'!1T!, M,iJ{e~VlHHl1 11 Mlf:lllH, Il.nonnum., 1914; G. E I e z 0 vic, Derviski redovi muslimansk i-tck ijc u Skoplju, J uzna Srbija 44-48 (1924), i n. I" a n :« a 11 () n s , MoXa,vCgHIH nplBOCJLlBHI! If MOXilMC)VlHH CC!UaHTI1 ilL IvlaKe!\OHlIH, MaK. nper.nczrt. I, 4 (1925).

Vrlo vrijeclni prilozi r adr ni na osriovu nove arh ivsk e grade pr ctst avl jaju radovi M. Sokolovskog, Prilog k on pr oucuvanjct o n a t ursko-nsmansk i ot lcucl alen sistcrn so poscben osvrt na Makedoni ia vo XV. i XVI. v. Glasnik na Inst. za naco istoria II, 1 (1951» i rad A. Stojanovskog, Pog l-d na ckonrunsk o-rf rul.tvenite priliki voKicevskata nah ija vo vt ora t a polovina na XV. v., Gl asnik na l nst. za nac. istorija II, 2 (1958).

o dr ustveno-ckonomskoj strukturi gr adova II Makedoni ji sa spccijalnim osvrtom na grad Skoplje D u sa n k aBo jan i c, Po daci 0 Skoplju iz 95l. (1544) godine, Prilozi Of IIl-IV (1952-5.3).

Makedonska historiografija novijcg doba vise se pozabavila poj avarna -otpora i organiziranih pokreta protiv turskc vl ast i II XVI. i XVII. stol jceu. Opsirnije 0 tome pisali su L j. Lap e. Projavi na otpor kaj nasiot narod v o kr aj ot na 16 i pocet k om na 17 vek. I\'OY den IV, 5 (I'HS). i Ne kol ku novi dokumenti za Mar iovsk o- Pr ilipskat a buna, Strcmez 1. 5-6 (1954). zatim V. R ado van 0 vic, Sel jack a buna u Mnr iovu u drug»] pol ovini 1 f) vck a, Zbornik FiIozofskog fakulteta u Beogradu I (1949) i D. M ire, Vostani ja i d vizenja vo Makcdonija vo vtor ata polovina na 16 i pocctokot na 17 vek, Skopje 1951.

Odnos spahija prema raji obraduje B. H r a h a k. Prestapi nil spahi ite vo Makedoni ja vo vtorata po lovina na 16 ve k, Glasnik INIlvI I, 1 (1957).

Nesto je pisano i 0 trgovini u ovo doba. Tako [e I. 13 0 z i i: Dubrovnik Turska u 14 i 15 veku, Beograd 1952., prikazao trgovinu Dubr ovcana i

64

N
r;.J
c,
'"
0"
OJ'
;.
Po:
;:
~
i';"
0-
t:I '"
:fq
N< ~
00
~: '"
00 tr:
i';"
~ 0
0 :;.
c,
ts' '"
r;.J
;s: .....
....
(.>,
~ <;"_
;; (.>0
..., ~
00
'V
e;~
ro
e
ffJ
8"
'"2...
'"
.....
....
,10
."
(0
co 1 v-rav.r,

TA.BLA II

::

:: '"

E

'" >N

'"0

TABLA IV

Ikona Bogorodice Pelagonitise iz manastira Zrze (Prilepski kraj) iz 1422. godine, rad jeromonaha Makarija

Sa rena dzamija u Pr istini

Sinan-pasina dzamija u Prizrenu

IIA V'1HVJ.

TABLA. ~\Tl[I

Hadz] Ruvim Nenadovic, Pecka pat rijarsi ja (drvorczni klise)

Georgije Stojanovic, Manastir Decani, ertd iz god. 1745.

mj ihove veze s makedonskim gradovima u XV. st., zatim J. Tad i c, Dubrov.cani po Juznoj Srbiji, GSl'\D VII-VIII (1930), pa onda 11. C a H a 3 0 B b, CTOrraHcHHTi; Bbp3Hl1 Me)f{,[IY ,Uy6pOBHl!Kh H 6bJlrapCKHTi; 3C.\\H npeas 16 H 17 CTOJleTH5I, COQ:JH51 1930.

o rudarst vu u Kratovskoj oblasti pi sao je rani ie S t. S i m i c u svojoj studiji Ist orij a Kratovske oblasti, Go disn j ica N. C. XXXllI (1914). Rudarstvo u Turskorn Carstvu ovog vr cmcna s osvrtorn na rudnike u Makedoniji obradio je R. A n h egg e r (v. str. 48), z at irn Be, H Il H 0 Jl a e n r., Xapaxrep r.r na MllHllT'e npcrnpusrrnn 11 pe}!{I1MbT ua PY,[IapCHI15IT TPY,[I B naunrre 3eMH npea XVI, :x. VII 11 XVIII BeE, COQ:JI15I 1954., Izd. Bug. AN, uracunavajuci u bugarske zernlje i Makcdoniju. 0 kovanju rurskog novca i kovnicama u Makedoniji pisao ie C. T r u he I k a u clanku : [edan nalaz turskih akci iz Makedonije, GZM XXI (1919), zatim H. A. MYillMOBb, OXPll,[lCKH MOHeTapHHL\I1, MaI{. nper-nern, II, 1 (1926).

Osobitu jc paznj u u pr cs losti posvetila bugarska i srpska histor iograf ijq Ohridskoj arhiepiskopiji, nast o j cr i da u tim svojim rado vima provedu svoje poglede. Veorna opse+no na osnovi bogato isk o riscene ar hivskc gradei literature, no s velikobugarskirn t cndenr ij ama. j e djclo 1. S neg a r 0 v a. S velikosrpskirn tendenei jam;\ pisao je oSkopskoj mitr opol ij i, inace daj uci nove podatke, R. M. G r u j i c u clanku Skopska mit r opo l ija, Sporncniea pra vosla vno g h ram a sv. Bo!;orodice, Skoplje 1935., na koju je s drug e st r ane opet s vc i ikobug arsk i h pozicija odgovorio posebnim i'lankom I. S n cgar 0 v u lOlllUIllIHHL tta Corp. YHIlBCPCI1TCTb - EOfOCJIOBCI{l1 Q:JaKYJlTCTb - )"'\1,2 (1938-39) pod naslovorn : OWrrCI{a cnapxnn. Vazn iia dje la i clanci 0 tome su : H. C. DaJlMOB'L, HOBbi5I ,[IaIlhlH l{b HCTOPHH OXPIL(CHOii apxncmrCHOTIl1H XVI,XVII 1I XVII I B., CJIanmICI{Oe oooapeuie (1894), T. Do r d c vic, Mihailo, Kratovsk i mitropolit, Bratstvo XIX (1925) i Kratovski knez Nikola Bojicic, orne Kratovskog rnitropolita 1'v1ihaija, GSND I (1926).

o o d nos i ma Ohridske arhicpiskopije s crkvom u Mcl davi ji pisali suo M.

Las car i s, Joachim, mct i opo li tc de Moldavic ct les rcbtions de ]'(glise moldave avec Ie p atr ia r r a t de Pee ct I'archcvcche dAchris au XV. s icc lc, null. de la section hist. de I' Ar a d. Roum. XIII (1927), zatim 1O. Tpnrbonom., 3aBI1CHMOCTbTa ira lvloJl),a13cl{aT3 rn.pxua OTL OXpH)(CKaTa, MaH. npcrJlc,[Ib, V, 1 (1929).

o odnosima 'Ohridske arhicpiskopije s Peckorn patr i jars ijorn pisao je Clanak 10. TPl1lj)OHOB'b, CLC),HIJeHlrc na I1peI{CIWT3 narpnapxux Cb OXPH,[ICHaTa apXHerrHCIW[1I1H, Cuncanne H3 EAH III (1912) i Ornomenna H3 CbP6- CHam m-pxna KhMb OXPI1,1J,CK3Ta, Marc. npcr.nejn. IV, 4 (1928), zatim Ep. Ll ar ion, Srpska crkva pod Ohridskom arhiepiskopijorn, Glasnik Srp. pray. patri[arsije XI, 12, 13 (1930).

o o dnos irna Ohridske arhiepiskopije s Moskovskom patr ijarsijom pisao je H. C Her 3 pOD b u clanku Yqpe!,HBaJle H3 MOCHOBCKaTa narpnapxna (1589-1721) H OxpH,[ICI{aTa apXHenHCJ{O!III5I, Marc. rrpcr.ncm, XIII, 1 (1942).

Specijalno djclo, koje bi tretiralo kulturu, prosvjetu i umjetnost Makedonije od X V.-XVI. st., zasa da takoder ne postoji, no zato jc ponesto 0 prosvjeti, 0 poj cdinim granama umjetnosti i arhitckture pojedinih crkava iz ovog vremcna pisano i rani je i sada. Glavni ja d icl a i clanci : u tom pogledu jesu:

P. Mom i r 0 vic, Vr at a manastira Slcpce kod Bitolja, GSND XV-XVI (1936); M. C o r 0 vic - L j u h ink 0 vic. l z vcst aj i 0 pr oucavanju Juzne S,bije na terenu. Manasti r Slepce, GS.t\'D XIX (1938); S v . R ado j i' i c, Ikona »Hval ite Gospoda« iz crkvenog muzeja u Skoplju, GSND XXI (1940); S v . R ado j c i c, Starine crkvenog muzeja u Skopl [u. Skoplje 1941.; T. V u k a nov i c, Kopani carstvo kocl Mijaka, Go(J:Snjak muz.eja Juzne Srbije I (1941); R. L j ubi n k 0 vic, Crkva sv, Vaznesenija u Leskovcu kod Ohrida, Starinar n. s. II (1952); V. K 0 rae, Arhitektura crkve Sv. Vaznesenija u Leskovcu, ibidem; R. L j ubi n k 0 vic, Stvaranje

5 Historija naroda Jugoslavije II.

65

zogr:lra Radula, T\'ase starinc I (1953); D. K 0 C 0, Ok o lu dat irrmjcto ria (I k va t a Konst a nt i n i Elena vo Ohr id, Godisc n zbornik na Filoz. [akult ct, Ist or. fil. o d dc l VII (If):,~); 1(. I3alabanov, No vi poelaci z a man ast ir ot i rnano s tir s k a t a cr k va Sv. Nik ol n Toplii'ki. Skoplje 19.06.; D. I( 0 co. 1(0 jckLlorot k i r Di mit ar ael TopliCkiot manast ir ? Glasnik INIM I (19:,7): B I a I' a II I c k s 0 v a, Okrugli nau:;nici oel Demir Kap ija. ibidem; ]3. A I c k s 0 v a, l'\aadi o d srcelnovckovni grobovi vo Kr atovo, ibidem. 0 turskim spomenicima u 11akccloniji iz ovog vrcmcna v. str. 42-46.

6G

III. POGLA VLJE

SRBIJA

l. Administrativno-teritorijalna podjela, - Ako se ne uzrne U obzir Zeta, odnosno Crna Gora, s padom Smedereva (1459) zavrseno je tursko osvajanje zemalja bivse srpske despotovine. Pod ugarskom vlascu ostali su j os do 1521. jedino Beograd i Sabac sa sv ojom neposrednom okolicom. Prerna svome uredenju Turci su od pojedinih osvojcnih cjelina despotovine osnovali sandzake, koji su bili pripojeni Rumclijskom beglerbegluku.

Od oblasti Brankoviea osnovali su sandzak, koji se najprije nazivao »vilajeti VIk«, a kasnije Vucitrnski il i Pr istinsk i sandzak. U tom sandzak u nal az.ilo se Novo Br d o, najv aznij i grad i rudnik u juznom dijelu bivse despotovinc. Od oblasti oko Prizrena Turci su takodcr osnovali sandzalc. U XVII. st. je Vucitrnski sandzak obuhvaca o kadiluke: Vucitrn, Pristi na, Kosovo, Janjevo, Morava i Novo Brdo, a Prizrenski kadiluke: Prizren, Suha Reka, Havas Prizrcn, Kicevo iIi Krccvo, Bihor i Trg oviste.

Od ostalih dijelova despotovine, kojc su Turci koriacno zauzeli 1454.-55., osnovan je sandZak sa sjed istern u Kr usev cu (tur. Aladz a Hisar). U prvoj polovini XVI. st. bilo jc u Krusevackorn sandzaku deset nahija. Najvaznija tvrdava bio je Koznik, a najveci rudnik Zaplana. U XVII. st. dijelio se Krusevacki sandzak na kadiluke: Krusevac (Aladza Hisar), Prokuplje (Urkup), Medvede, Bovan (BoIvan), Paracin i Koznik. Poslije osnivanja Budimskog pasaluka (1541) pripojen jc Krusevacki sandzak tome pasaluku, a po nekim vijestirna 1558. nesto r anije osnovanorn Temisvarskorn pasaluku. Sigurno je sarno, da se Krusevacki sandzak 1565. i 1573. nije nalazio u sastavu Budirnskog pasaluk a. Na po cetku XVII. st. on je sastavni dio Rurnelijskog pasaluka.

Od oblasti osvojenih 1458.-59. Turci su osnovali Srnederevski sandzak, Prvi srnederevski sandzakbeg bio je Mehrned-

67

beg Minetovi c (Minetoglu), koji je poslije pada Bosne postao bosanski sandzakbeg.

Za turske vladavine dolazi u Smederevskom sandzaku do velikih teritorijalnih promjena. U prv orn cleceniju turske vlasti Branicevski subasiluk je pripaclao Vidinskom sandzaku, ali je kasnije vracen Smeclerevskom sandzaku. Do osnivanja Zvornickog sandzaka (prvi put se spominje 1483.) neke su oblasti preko Dr inc, graclovi Srebrenica i Zvornik i nahije Osat, Subin i Kuslat pripadale takocier Smeclerevskom sandzaku. Osat je 1485. i 1489. pripadao Bosanskorn sandzaku. Kasnije, u XVI. st., spominje se Osat ponovo kao nahija Smederevskog sandzaka, ali ne citava riahija, nego samo clio naseljen »vlasima« (stocarima). U XVI. st. je i kadiluk Nis bio u sastavu Smederevskog sandzaka (prvi put se spominje IIj!6.). Oko 1476. Smederevski sandz ak se c1ijelio na kadiluke: Smederevo, Branicevo, Brvenik i Srebrcnica, U tim se kaclilucima spominje 21 nahija, od kojih neke nose nazive srednjovjckovnih zupa. Ali »vl asi« (stocari) iz Star og Vlaha i Krllsevai:':kog sandzak a popisiva ni su s »vlasima- u Smeclerevskom sandzaku tc su b il i podredeni stocarsk o j organizacij i Smedcrevskog sandzak a. Najvcca rudarska oblast u tom sandzaku bila je okolica Rudnika, a II p ocetku turske vladavinc i Srebrenica.

Poslije osvajanja Dcograda pripojena je njcgova okolica Smederevskom sandzaku. Beograd je tada postao s [e diste sandhka, ali jc sandzak zadrho stare ime sve do XIX. stoljeca. Prvi smeclerevski sandzakbcg sa sjedistem u Beograclu bio je poznati ak i ndz ijsk i zapovjednik Bali-beg, sin Jahja-pasin, koji je dosao s polozaja bosanskog sandz.akbega. Njega je zamijenio 1527. njegov brat Mehmed-beg, takoder cuveni kraj isnik,

U tom sandzaku bile su vafne tvrdave na Dunavu Smeclerevo, Golubac, Hram i clruge manje, a u unutrasnjosti Sivridze Hisar (Ostrovica), Magl ic, Soko i Resava, Nasuprot Beogradu nalazila se u c1rugo j polovini XV. i na pocetku XVI. st. vazna tvrdava Havala (Zrnov). To su bile pogranicne tvrdave prerna ugarskom teritoriju. Beograd je poslije zauzeca postao najjaca tvrdava u tom sandzaku, a beogradski zapovjednik (muhafiz), koji je bio ujedno i smederevski sandzakbeg, upravljao je osvojenirn zemljama u juznoj Ugarskoj i Slavoniji do kraja 1537 .•

68

a Srijemom i poslije toga, vjerojatno do osnivanja Budimskog pasaluka,

Godine 1541. Smederevski je sandzak pripojen Budimskom pasaluku. U Smederevskom sandaaku postojali su 1560. ovi kadiluci: Smederevo, Beograd, Uzice, Cacak, Rudnik, Kucajna i Nis.

Potkraj XVI. i u prvoj polovini XVII. st. kadiluk Nis je pripadao Sofijskom sandzaku, a Stari Vlah Bosni. U to je vrijeme prema Hadzi Kalfi Smederevski sandzak pripadao Rumcliji, ali je to vjerojatno geografski pojam, a ne sl uzbeni naziv pasaluka, Svi drugi izvori kazuju, da je u XVII. st. Smederevski sandzak pripadao Budimskom pasaluku, sve do pada Bu"Pima (1686).

Istocni pogranicni dijelovi sadasnje Srbije pripadaJi su Vidinskom i Sofijskom sandzaku, a krajnji jug oistocni dijclovi Custendilskom sandzaku. Oblast Novog Pazara bila je u sast avu Bosanskog sandzaka, orlnosno Bosanskog pasal uka poslijc nje gova osnivanja. Sabac (od 1521.), Gornja i Dorija Marva, j adar, Radevina i druge ohl asti u Podrinju pr ipadale su Zvornick om sandzak u, koji je 1541. sa Smederevskirn sandzak orn pripao Budimskorn pasaluku, ali .ie poslije osnivanja Bosanskog pasaluka njcmu pripojen.

Sandzakbcg ovi Vidinskog, Smederevskog i Zvornickog san dzaka, dok su ti sandz aci bili pogranicni, imali su k ao kraj iski (akindzijski) zapovjcclnici izuzetan polozaj. U drugoj polovini Xv. i u prvoj polovini XVI. st. narocito je znacenje imao S111ederevski sandzak, jer se nalazio na najvaznijern putu, kojim su Turci pro dirali u Srednju Evropu.

Dok je Smederevski sandzak bio pogr anicni, i nar o d jc u njemu imao izuzetan polozaj, t. j. irnao je neke povlastice, pa su se tu dugo o.drzal i i ostaci dornaceg feudalizma, duze nego u drugim oblastima. Poslije osvajanja Ugarske izgubio je S111ederevski sandzak svoje izuzetno znacenje, pa se i po lcz aj naroda u njemu zbog toga sasvim izmijenio. Do slicnih je pojava doslo i u Zvornickom sandzakn.

2. Turski feudalni posjedi u Srbiji. - Kao u svirn zernljarna pod turskom vlascu tako je i u Srbiji bilo dobara i prihoda,

69

koji su pripadali carskom hasu. Prije svega to su bili rudnici, Novo Brdo i Srebrenica, najveci rudnici despotovine, zatim j anjevo, Trepca, Zaplana, Rudnik, Zeleznik, Kucajna i svi drugi rudnici na teritoriju Srbije. Godine 1525. prihod od rudnika Novo Brdo iznosio je 319460 akci, prihod od kovnice od 10. lipnja 1523. do 29. svibnja 1524. 3454875 aUi, a u Carigrad je poslano srebrnih sipaka u vrijednosti od 262989 akci. Prihodi od Novog Brda II to su vrijeme manji nego za despotovine (v. I, 460).

U vrijeme -j ake centralne vlasti i oz ivljene rudarske djelatnosti prihodi od rudnika bili su vel ike stavke II sultanovim prihodima. Tako jc dvadesetih godina XVI. st. sam Rudnik davao 213 761 akce prema 447 839 akci, koliko je II to vrijeme ukupno iznosio carski has u Smcclerevskom sandzaku. Sultanov prihocl oel Rudnika 11 XV. st. bio je zriatno manji, a tak oder i u drug oj polovini XVI. stoljeca. Rudnik Zaplana II Krusevack orn sa nd Eak u sa sedam okolnih rudarskih sela c1avao je oko 1530. prihocl 20369G ak ci, a citav prihod carskog hasa o d tog sandz aka iznosio je 372680 akci.

Ali carskim hasovima nisu pripadal i sarno prihoc1i oel rudnika i o d njihovih trgova, ncgo i oel nekih elrugih trgova. Od carine pristanista 1I Smederevu, elok se ono nalazilo na granici, sultan je irn ao 2% prihoda od vrijednosti uvezene i izvezene robe u trgovini s Ug arskom, prihod od uv oza soli, pristojbe ad dovedenih i otpustcnih zarobljcnika, prihod od uvezenog vina i tome slicno. Taj je zakon prosiren i na Beograd poslije njegova osvojenja. NeSto prije 1525. iznosio je sultanov prihod od Srnedereva 38910, a od Beograda 22950 aUi. Medutirn, kada je uskoro Beograd postao centar zauzetih tvrdava u Srijernu, carski je prihod od carina i objekata u tvr davarna Beogradu, Slankarnenu, Titelu, Varadinu i nekim drugima poslije 1526. iznosio i preko 130000 akci,

Osirn toga su carskom hasu pripadala mnoga sel a na ter itoriju Srbije, i to nar ocito oko rudarskih mjesta i trgova. U Smederevskom, Vidinskom i Krusevackorn sandzaku osim haraca i drugih drzavnih po davanja obicne raje, veliku je stavku prihoda careve blagajne do 1536. predstavljala f ilurija, porez od kuca mnogih naseljenih stocara (vlaha).

70

Isa-beg, koji je upravljao jufnirn dijeJom despotovine, imao Je vrlo velik has, koji je bez Skcplja iz no sio do 763 000 akci. Ali na tom su hasu postqjali timari njegovih »slugu« (hizmctkar) muslimana i krscana. To je period, u kome jos nij~ k onacno ucvrScena turska vlast, i kada su jos uvijek zapovjednici na krajini (uc, serhat) imali, narcciti polobj i u pogledu odnosa prema spahijama.

Prema Prornontor iju, koji je bio u sultanovoj slufbi do 1458., i u svom opisu Turske prikazao neSto kasnije stanje, godisnji prihod krusev ackog sandhkbega iznosio je 8000 dukata. Njegov je has 1516. sadrzavao prihod od dva grada, 37 scla, G mczri i jednog manastira u iznosu od 359 i 30 ak ci, a 1630. j e iznosio 410 724 akce. Tada je kr u'icva cki sandhkbeg Piri, sin Baltin, posjedovao jos i ciftluk, koji mu jc donosio 15801 akCu.

Prema Promontoriju vidinski sanclhkbeg im ao je prihod od GOOO dukata na godinu. Kada je Ali-beg Mihaloglu kao vidinski sandzakbeg sezdesctih godina XV. st. .drzao i Branicevski sub asiluk, imao je u njcmu velika hasovsk a i druga dobra, u svernu 53 mjcsta u svim nahijama. U njegov su has spadali Ibvno, Lomnica, Pozarcvac, Branicevo, Kostolae i druga mjesta. NJ.jveci prihod davala je Lomnica, ko ja je bila trg sa 93 kucc, jednim knezom i dva popa. Ali neka su sela imala vrlo mali br o j kuca, bila su gotovo prazna. U scst praz nih scla svoga hasa Ali-beg jcnaselio »vlahe« (stocare). Sela Usje (35 kuca) i Hr arn (57 kuca) cuvalasu granicu na Dunavu, pa su zbog toga njih ovi stanovnici bili oslobodeni haraca i isperid Ie, ali su stanovnici Usja davali sandzakbegu usur, a stanovnici Hrarna samo salar iju. Sl icne povlastiee imali su Kiseljevo i PozeZena. Ali-beg je irnao i veliki ciftluk u nahiji Zdrelo, koji se sastojao od cetiri scla s rajom i sest sela s naseljenim »vlasirna«. Vidinski sandzakbeg' imao je 1483. prihod od 371 156 akci. Svrljig i jos cetrnaest mjesta donosili su mu 37901 akCu.

Prema Promontoriju smederevski sandzakbcg imao jc rnanje prihode od krusevackog i vidinskog sandzakbega (5000 duk ata). Kasnije su njegovi prihodi bili vcci. Oko god. 1527. srncderevski sandzakbeg Mehmed j ahjapasic imao je prihocl od

71

500000 akci, viclinski sandzakbeg J ahsi Mihaloglu 400000 akci, a kr usevacki Ahmed-beg 335000 ak ci.

Smederevski saridzakbcg irnao je prije svega prihode od Srnedereva. Od robe, k o j a se uvozila iii izvoz ila u trgovini s Ugarskorn, na svaku hiljadu akci vrijcclnosti uzirnao je 50 akci carine, a od uvezene soli jedan postotak u naturi. Od svakog bureta v ina clovezenog iz U garske uzirnalo se 12 akci, od toga 4 akcc z a sandzakbeg a, koji je taj prihod dijelio s k apudanorn. Od svake trg ovacke lade, koja je dolazila iz inozemstva ili odlazila, uzimao se dukat, koji SLl rnedusobno c1ijelili sandhkbeg ~ kapudan. Poslije pada Banata te su odredbe prornijcnjene. U kanun-riami deftcra iz 1560. nerna tih odredaba, ncgo su zarnijenjene drugirna, koje SlI odgovarale nastalirn prornjenama. Osim toga uzimala se u korist sanrlzakbcga carina oel uvezene hrane, dio prihoda oel ulovljcnih riba u Dunavu i trzisna pristojba (badz) od Smeclcrcva. Sandbkheg jc uz iva o i prihode o d zcmljoraclnje. Iako su kr\c'zmi II sam ern Smederevu hili osl obodeni haraca i ispcndzc, claval i SLI usur i poclavanja od vinograda i vrtova. KrScanske udovicke kuce pl acale su sarno ispcndze, a muslimani rcsmi dunum od vinograda.

Nar of it] jc prihod smeclcrcvskog sandxakbcga, dole se sandhk nalazio na graniei, b io pr ih o d, koji je dobivao oel mar tolosa. Sandzakbcg je uz imao pctinu vrijeclnosti pl ije na, koji su martol osi stekl i, kacl SLI po njegovoj zapovijecli upal'i na ug ar ski teritorij. U clefterima jc takav pr ihorl upisan prema procjeni, ali je jasno, cia je on zavisio or! vojnicke inieijative. Cuvcni krajisnici Mehmed-beg Minetovic, Husrev-beg, Bali-beg i Mehmed-beg j ahjapasic imali su vel ike prihode od toga. Veliki prihod smederevskog sanclhkbega preclstavljala su i podavanja »vlaha« (stocara}, a nar ocito prihodi oel njihovih globa. Od svake »vlaske kuce« placalo se po 15 akci.

Has smederevskog sandhkbega sadrzavao je i sela, ad kojih je sandzakbeg takoder imao prihod od redovnih podavanja raje, Medutirn, struktura sandzakbeg ova hasa u Smederevskom sandzaku s vrernenorn se mijenjala. U XV. st. has je imao vise prihoda ad sela, nega drugih vrsta prihoda, dok se na po cetku XVI. st. ta vrsta prihoda vrlo srnanj ila, Najmanja je u vrijeme, kad Turei procliru u Srijem. Oko 1525. srnederev-

..

I..

72

ski sandZakbeg imao je 550840 akci prihoda, ito: od prihoda Smeder eva, smedcrevskog pr istanista i skladista i tome slicnog, kao i od ulovljenih riba u Moravi 183225 akci, od plijena mar to l o sa Smedereva i Beograda i njihove filurije, ukoliko je upisana, 40 000 akCi, od vlaskih globa 283 950 akci, od stanovnib Nib 50000 akCi i od podavanja vojnuka 3665 akci. Tada nijedno selo nije upisano sandzakbegu u defteru, ali je upisan mulk sandhkbega Bali-bega ]ahjapasica, koji se sastojao od tri sela (jedno od njih je Pozarevac) i od dvije mezre s prihodom od 3452 akce.

I ostali sandhkbegovi i turski velikasi morali su imati mulkovna dobra na teritoriju tadasnje Srbijc. To pokazu ju vakufi u Smederevu, Beogradu, Golupcu, Nisu, Kruscvcu i dn;gim mjestima. U Smedcrevu je 151Ci. bilo 6 vakuf a s ukupuim prihodom od preko 33000 akci, a nesto prije 1525. u Smcdcrcvu jc bilo [1 vakuf a s prihodom ad prck o 93000 akCi. Dosta vakufa jc bilo i u Nisu, ali i 11 drug im mjestirna. tJ Beogradu jc tada po· stoja o vakuf Mehrncd-pase s prihodom o d 70 GOO "Hi. Jedan dio prihoda ad tih vakufa tr osi o se na clzamijc i tckije izvan ter itor ija sandzaka, pa i na dzamije u Stambulu. Vccina vakuf a irnal a je prihocl od dobara u g r adovima, od ducana, vinogracla, harnama, mlinova i tome sl icno. To znaci, cla su vccinu mulkovnih irnanja turski vel ikasi irnali u graclu, jer sc tak av prihod spominje i kocl vakufa sandZakbegova i pasa. Ali neki su vakufi irnal i prihode i od sela, oel bivsih mulkovnih imanja turskih velikasa na selima, koja su oni uvakufili.

Vakuf Mehrried-pase j ahjapasica, bivsega smederevskog sandzakbeg a i bivseg a buclimskog beglerbega, irriao jc 1560. prihad ad sela Mirijeva, Gornjeg i Danjeg Slanea i Visnj ice u okoliei Beagrada. Mirijevo je imalo 10 musl imanskih kuca, Svakoj muslimanskoj kuci upisane su po 22 akce r esmi cifta, a na dva dornacinstv a po dva ciftluka s resmi ciftom. Krscansko stanovnistvo sastojalo se od jednog primicura i 37 kuca. Svi su oni upisani s bastinama. Prihod vakuf a od Mirijeva iznosio je 11 067 akci, ito: resmi cifta 264 ak ce, ispendze 925 akci, pseriice 20 lukna, odnosno 1120 akci, napolice (mahlut) 16 lukna, oclnosno 512 akci, jecrna 12 lukna, odnosno 432 akce, zobi 12 lukna, t. j. 384 akce, vina 89 medri, odnosno 26iO ak ci, resmi d unum ad

73

muslimanskih vinograda 60 akci, zatim uime usura ad kup usa, podavanja od vrtova, po davanja ad k osnica, poljarinc i clrll;ih poclavanja od svake k uce po 100 akCi na 47 k uca (5 m us l irn anirria, a bez pr im icura, koji je bio osloboden po davanj a ), uk up no 4700 akci. Njive i vinogradi obradivani izv an sela dava li su vakufu pr ih o d nesto preko 1800 a kci.

Feudalnu klasu u Srbiji, kao i u drugim zernljama pod turskorn v lascu, prcdstavljali su spahije, zaimi i timarlijc. U deftcru, koji je pisan u vrijcmc koriacnog z a uz irn an ja juz nih dijelova despotovine (1455), u »v ilajetu Vl k «, upis ano jc oko 170 timara. U Branicevskom subasiluku 1467.-(j8. bilo j c 97 spahija i 34 mustahfiza s timarom. Oko 147G. bilo jc u Smederevskom sandzaku 11 zcameta i oko 150 t irna r a sp ah ija ne r acuriajuci tirn ar e posada tvrrlav., (mustahfiza). U to jc V11Jcmc bio najveci zeamet Ljubostinja, koji je tacla bio u po sjc d u Ibr ah i m a, Malkoceva sina. U tom je zcamctu bio m a nnxtir Ljubostinja i b ivsi trg Kragujcvac. Zeamet je ima o :26 scl a, (j mr z ri , ] manastir, odnosno 687 kuca, a prihoc! jc iznosio GO 7DS akci. Kod timara jc bilo i posvc malih timara, oclnosno ciflluka i bast ina up isa n ili k ao tirnar, koji su donosili k oj u sto ti nu akci pr ih od a. Godine 151G. bio je \l Smeclcrevskom sandzak u In()j zearneta isti, a i broj timara otprilike isti k a o i oko god. 1176. Kasnijc sc broj spah ija II Srneclcrcvskom sanclbku vrlo pO\'CC":1O. Tridesetih godina XVI. st. bilo je II Smedcrcvskom sanclbku 29 zaima, 232 spahije s carskim bcratom, 356spahija s bcg lcrbcgovim bcratom i 30 knczova spah ija, Tada jc bilo 9G7 mustahfiza iz tvr dava Smederevskog sandzaka i 325 m usta hf iz a iz srijemskih tvr dava, koji su im al i na uzivan ju dijelovc t irnara u Smederevskom sandfaku. Takvo povecanje broja spahija b ilo je uvjetovano i razvitkom timarskog sistema, t. j. pretva ra njcm hasovskih sela II timarska. Ta je pojava vrlo cesta u Srneder evskom sandzaku u prvoj polovini XVI. stoljeca. Ali glavni uzrck, koji je om ogucio takvo po vecanje brojaspahija, bio je prcl azak ria zemljorac!nju mnogih naseljenih stocara (vlaha).

U Krusevackorn sandzak II bilo je 1516. 22 zeamcta i oleo .540 tirnara, a oleo 1530. 15 zaima, 136 spah ij a sa sultariovirn beratom i 500 spahija s beglerbegovim beratorn. U ov orn su sandzaku prevladavali mali timari, od kojih Sll mnogi bili cift-

74

Iuci iIi bas tine upisani kao timar sa 200 do 500 akci prihoda. Na takvim je timarima bilo up isano 6 do 9 spahija na jcdnom timaru, a u jednom slucaju cak i 14 spahija,

U Vucitrnskorn sandzaku bila su na po cetku 1526. cctiri zeameta s ukupno 41 selom, jednim manastirom i jednom m ezrom, a spahije i mustahfizi ddali su 588 udjela u selima toga sandzak a. U Prizrenskom sandzaku u vrijeme velikog vczira Rustem-pase bilo je 5 zaima i 270 spahija.

Inace je u Smederevskom i u drugim sandzacima u Srbiji u drugoj polovini XV. i u prvoj polovini XVI. st. bilo ciftluka i bastina upisanih kao tirnar, ali je u XVI. st. bilo dosta ciftluka upisanih na turske velikase i feudalce.

Fcudalaca muslimana bilo je u sandfacirna na tcritoriju Srbije, koji su ovamo do sl i iz mnogih zemalja pod turskom vlascu, a nar ocito iz Makedonije, Albanije, Bosne i Bugarske. Bilo je i muslimana spahija iz same Srb:je, bilo islamiziranih star ih feudalaca, bilo novih spahija. Uz muslimane spahijc bilo je u sjevernoj Srbiji i dosta dornacih krscana spahija.

3. Krscani spahije u Srbiji. - U svim nasirn zemljama pod turskom vlascu bilo je u XV. st. i kasnije ne sam o isl amiz ira nih domaCih feudalaca, nego i krscana feudalaca, turskih spahi ja, a i nekih drugih ostataka ranijeg feudalizma. Krscana spahija bilo je i u Srbiji, pa se eak u Srbiji dornaci feudalizam o cuva o duze nego u drugim nasirn krajevima pod turskom vlascu. Kljucne pozicije, kako vojne taka i upravne, clrZali su m us l imani. Sanclhkbegovi, subase, clizdari tvrdava, pa i zaimi b!li su muslimani. U XV. st., pa clonekle i u XVI. st. u Smedcrevskom, Krusevackorn i clrugim sanclhcima na teritoriju Srbijc bilo je krscana spahija, koji ni po velicini timara ni po znacenju nisu zaostajali za muslimanima spahijama, iako su najvecu masu krscana spahija predstavljali posve sitni feudalci.

Dok je krajinu prema despotovini i Bosni clrho Isa-beg, sin Ishak-bega, u toj su oblasti od 189 timara 50 pripadali krscanima spahijama. U »vilajetu Vlk« bilo je 1455. o d J 70 timara 27 u posjedu krscana spahija. Za desetoricu ad njih navodi se cla su bili »stare spahije«. Tobdzije, puskari i zcmberekCije (samostrijelci) u Novom Brdu bili su u to VflJeme

75

krscani i svega jedan muslirnan. Oni su takoder uzivali timare. Poslije dva decenija bio je u to] oblasti 2l tirnar u posjedu krseana spahija.

S jedne strane drzanje nckih [cud alaca, a narocito sitnih, Ll vrijeme pada dcspotov ine, koji su osnov ali protursku stranku, a s clruge strane potreba obrane granice ucinil i su, da se u Srbiji javlja vrlo velik broj krscana spahija. U Branicevskorn subas iluku bilo je 1467.-68. 33 timara u posjeclu muslimana spah ija prema 64 timara u posjedu krscana. U to je vrijeme spah ija Vukosav, sin Radanov, imao timar od 5 sela s prihodom od preko 11 nOD akci. Njcgava braca Vojin i j ovan im ala su vcce timare, a njegov bratuced i unuk male t im at c. Ta je porodica irnala pril ieno vcl ik pas jed. Oko 1476. V ukosa v I jcv sin Hadan zadrza o je elva scla oel oeeva timara, a tad a je Jovan, najml adi brat vjcrojatno vee pokojnog' spahijc Vuko sava, ima o tim ar, koji je donosio preko 10000 ak ci. To je star a Icudalna pur o dica, koja je zadrzala svoj polozaj i poslije turskog osvoJcnJ'l.

U Smcdercvskorn sandzaku bilo jc ok o 147G. jos uvijek vise spahija kdcana ncgo muslim ana. Tada jc bilo Cd spah ijc musl ima na prcma 85 kr,scana. Usim vrhovuog a »vl askng« kneza Maloge i spomenutog spahijc jovana, vcci timar im ao .ie i poz nati despot ov vajvoda .fv1ilos Bclmllzevic, koji je uskor o prcbjegao u Ugarsku. On je drz ao Jagodinu, i prihod oel nje iznosio je 8583 ak ce. Osim tih bivsih krupnijih f eudalaca iz despotovine i rnanastiri Ravanica i Resava takodcr su z adrzali djelornicno svoja stara imanja i bili uvcdeni II deftcre kao spahije s timarom.

Medutirn, znatno je veci bio broj krscana spahija s tirnarima, koji su donosili male prihode, i to dosta njih s nekih sto- - tinu aHi prihoda. U vecini slucajeva to su bili bivsi sitni bastinici. Neb od tih tirnar a pripadaolisuspahijama po starom pravu i sa starim fcudalnim oclnosima. Ukupan prihod krscana spahija bio je znatno nizi od ukupnog prihoda muslimana spahija, i onda kad je krscana spahija bilo vise. Oko 1476. u Smederevskom sandzaku taj je oclnos bio ovakav: 11 zeameta u muslimanskom 'posjedu donosilo je otprilike 332 000 akci, 64 timara u muslimanskom pos jedu preko 518 000 akci, a 84 tirnara

76

u krscanskom posjedu svega nesto preko 186000 akci, U drugim sandzacima i kasnije u Smederevskom sandzaku taj je odnos bio jos nepovoljniji za krscane spahije.

Potkraj XV. i na pocetku XVI. st. razvitak turskog feud alizma zaprijetio je polozaju krscana spahija, starih srpskih feudalaca. Zbog toga oni bjde u Ugarsku, a neki se islamiziraju. U prvoj polovini XVI. st. broj krscana spahija u Smederevskom sandhku se smanjio, ali se u tom opcern opadanju domaceg feudalizma javio novi sloj krscana spahija, koji su potekli vecinorn od knezova naseljenih »vlaha« (stocara). Djelomicno se prorijedeni sloj krscana spahija popunjavao i na drugi nacin, Godine 1516. bilo je u Smederevskom sandzaku 49 tirnar a u posjedu kdeana spahija, a tridesetih godina XVI. st. samo 30. U drugo j polovini XVI. st. jedino su knezovi imalinazive spahija. Drugih krscanaspah ija moglo jc biti samo izuzetno. Krscani spahije u XVI. st. nisu imali onako velike timare kao neki u XV. stol jecu.

U Krusevackorn sandzaku bilo jc 1516. 48 tirnara u posjcdu krscana spahija. Mcciutim, broj krscana spahija bio je veci, jer jc 15 timara up isano na nekoliko spahija, t. i. na pet cIo devct. To su zapravo u timare sjedinjene slobodnc bastine, s kojih su jedan do dvojica posjednika na smjenu polazili u vojsku. Tirnari krscana spahija u OVOID sandzaku bili su mali, kao sto su tu uopce prevl adaval i sitni timari. U nahiji Izrnirnik bio je svega jcdan zeamet i dva timara u posjedu muslim ana, a 15 t imar a u posjedu krscana spahija, od toga 10 sa pet do devet spahija na jed nom timaru, a 5 sa jednim do elva. Oko 1530. bilo je u Kr usevackorn sandzaku 23 timara u posjedu krscana spahija. Petnaest timara preelstavljalo je sjedinjene bastine sa po pet do deset spahija, a u jednom sluca ju i cetrnaest spahija. Vece timare imali su bivsi zapovjednici »cara« Jovana Nenaele, koji su prebjegli u Tursku. Radoslav Vuci«, zapovjeelnik »cara« Jovana, imao je timar od 7000 akci, koji mu je povecan 1531. za jos 10000 akCi. Jos se za dvojicu krscana spahija, Raelana i Cvetka, navodi da su »Ijudi cara Jovana«.

Ukoliko se nije radilo 0 sjedinjenim bastinarna il i CiftIucirna oglasenima kao timari, krscanin spahija uzivao je iste pr ihode kao i musliman spahija, a raja krscanska i muslimanska

77

imala je iste obaveze na tirnaru krscanina spahije kao i na tirnaru mus l irn ana spah ije Svi krscani spahije u Srbiji, kao i drugdje, im al i su vojne obavcze isto kao i muslimani. Razlog je .tak v og iZLlzetnog ocuvanja dornaceg feudalizma u Smeelerevskom i KrusevaCkom sandzaku, u kojima su se cak elonekle .sacuvale uklopljcrie u tirnarsk i sistcrn i stare bastine i odnosi na njima, U pol oz aju tih sandzaka prema ugarskorn teritoriju, odnosno u organizaciji krajine prema Ugarskoj.

4. Vojnuci i derbendfije, - U Srbiji je u svirn sandzacima 11 drugoj poJovini XV. i 11 prvoj polovini XVI. st. bilo mnogo vo j n uka. Iako j e pori j eklo vo jnuckog reda v lasko-stocarsko, ipak jc u na.sim zemljama u voj nucki reel usao velik dio sitnih posjeclnika bastina. Za neke vojnuke, iako rijctko, stoji oznaceno da su »bide sp ahije«. U Srbiji vojnuei nisu bili samo konj usari, nego i clzeheJijc (oklopni konjanici).

Prcma jednom pop isu iz 1486.-87. 11 sandzacima Custcndil, Znepoljc (Iznepol) i Kruscvac (Alaclza Hisar) hilo jc mnogo voj nuk a. Vo jnuci i njihovi jamaci, koji zajcclno s njirn a sno se obavczu svake trccc gocline, upisani su u tom popisu u bastinam a, koje ceSeC'· predstavljaju posjed s vinogr-ad o m, m li noru i l iva clarn a. U Kruscvackorn sarid Eaku bilo je 15JG. svega 1000 dzebelijzt vojnuka i njihovih jarn aka. Triclesctih godina XVI. st. bil o je u Kruscvack orn sandzaku 160 vojnuka i 828 jarnak a, 11 I3raniccvskom subasiluku 1467.-68. 6 lag atora, 217 vojnuka i 513 j amaka, u Smederevskom sandzaku oko 1476. 28 sandbkbegovih vojnuk a sa 102 jarnaka, 10 v o jnuka smederevskog ceribase sa 28 jarnaka, 26 vojnuka Iepenickog ceribase sa 82 jamaka, 2 vojnuka jagodinskog ceribase sa 10 jarnaka i 11 Branicevskorn subasiluku 4 lagatora i 208 vojnuka sa 470 jarnaka. U I3ranicevu je bilo i 145 kuca vojnuckog zevaida (rezerve), od kojih su ispendze i baduhava upisani kao prihod Ali-bcgu, subasi Braniceva. Neste pr ije 1525. bilo je u kadiluku Br anicev o

u nahijama Omolje i Resava 203 vojnuka sa 818 jamaka.

U Branicevskom subasiluku bio je 1467.-68. 51 sahindzija i 15 c1oganclzija, sokolara, koji su bili u sluzbi rumelijskog beg lcrbcga. Oni su, kao i vojnuci, bili oslobodeni poreza i narneta sa svojih bastina, Ali oko 1476. svih 78 kuca bivsih sokolara

78

rumc1ijskog beglerbega uplsano Je u tim are, i sokolari su postali raja.

Kao U svirn krajevima osvojenim od Turaka i u Srbiji sin postojala derbcnd Iijska sela, k oj a su bila duzna cuvati putove i osiguravati putovanja kroz tesko prohodne planinske krajeve i k la nce. Kaoprimjer moze se navesti selo Mutilovci u Jagodinskoj nahiji, k ojc je zavedeno u defter od 1516. kao der bendz ijsko selo. Njcgovi su stanovnici placali 10 akCi isperidze od svak o g covjeka, pol a lukna psenice i pol a lukna jecrna od svake kucc, a od v ino g rn dn su dava li medru vina, Inace su z a svoju sl uzb u bili oslobodeni izvanrednih i divansk ih nameta. Takva Sll de rbendz ijska sel a bila Zabari i Mirosava u Resavi, KruScvica II Ni;kom k a di l uku, Brcz()vica, Sveti Nikola iIi Kazakli i Bele Stene 11 Kr uscvack orn sandzaku i mnoga druga mjcsta na teritoriju Srbijc.

Osim dcrbcndz ijsk ih sela postojala su i druga sela, koja su irnal a nar oci te obaveze, pa S\l zhog toga hila oslobociena nekih po rcz a, po davanj a i namcta. To 5U bila sela na glavnim putov i m a, k o ja su d ava la konje i dr ug u opremu za menzilhane, i sci a, k oj a su mo ral n popr avljat i i opskrbljivati tvrd ave, maz ati kn tra nom broclove, popravljati mostovc, cuvati skcle i tome sl. Sclo Strclari u Krl1~evackoj nahiji bilo jc oslobodeno poreza i poclav anj a osim g loba, svadbarine i pristojbe z a vino. Ono jc irn a l o 29 kuca, k oje su davale 300000 strijcla goclisnje z a tvrcbvu Koznik u Krusevackom sandzaku. Zapovijecill sultana Se·· lima 1. obaveza toga sela prenijeta jc na tvrdavu Smederevo.

5. Krajina (serhat) u sjevernoj Srbiji, - U vrijeme osvajanp despotovine, a i k asnijc, Turci Sll mnoge voj ne duzrio sti u obr ani granice povjerili dornaccrn stariovnistvu. Poslije osvo ienj a elespotovine mnoga veca i manja mjesta na Dunavu irnal a su zbog gr anicarske sluzbe r az licite povl astice Kada su u drugoj polovini XVI. st. zapocele provale ugarske vojske, taj je obrambeni po jas bio oel neke koristi, ali nije mogao zemlju sasvim uspjcsno obr aniti. Ugarske cete uspijevale su prodrijeti dosta duboko u unutr asnjost. One su pustosile sela i trgove i odvodile stanovnistvo.

Turci su tada pr isl i De same cvrscoj organizaciji tvrdava, nego su pregli da pasivnost obrambenog pojasa pretvore u akt iv nu obr anu i da stvore osnovu za nova osvajanja. T'ada su se n a Du navu osl oriili mnago vise nego ranijc na pl accnc martolose. U to vrijemc dolazi i do naseljavanja »vlaha« (stoca ra) u zern lj o radnicke krajcve sjeverne Srbije, koj i su bili obavczni braniti granicu. Ali »vlasi- su djel ornicno popunjavaJi i redove p laccnih m a r tolosa. Mart olosima je sreelinom elruge polovine XV. st. povjerena citava sajkaska sluzba na Dunavu. Zbog te namjeravane promjene stanovniei Hr ama, PozeZena, Usja i drugih mjcsta na DUI1LlVLl, k oji su ranijc bili osloboc1eni haraca, p o dvrgnuti Sli neSto prije 1476. obavezi placanja haraca. To nije ucinjcno sa stanovnicima Smeelercva i Golupca.

U tvrdavarna i oko tvrdava u XV. i XVI. st. bilo je closta krscana s vojnim iIi p ol nvojnim duznostima, koji su hili pl accni u novcu, i l i 511 irn ali timarske prihode, iIi SlI uzivali povlasti cc II pl acanju po rcz a i II podavan jima. U tv rrlav ama II Srhiji Lilo jc dosta kr.~bn;l tohclzija, tufenkCija (puskara i vojnika S pusk am a ) i zcmherckCija (arbaletjera, samostrij el aca), z atim tcsar a, k ovaca, o k ivaca, klcsar a i slicno, a nar o cito mar t o l osa, U Novom Erell! hilo je 1455. 50 p l accnih v ojnika rnusl imana i 10 j anj icara, zatirn (j zembereki'ija i jedan tufenk cij a, svi k rscani, dok jc jcclan tobdzija bio musliman, a drug i k r sr a nin, Svi obrtnici potrebni za tvrrlavu i njeno o drzanje bili Sll k rs cani. Kasnije je posada Novog Erda b ila sastavljcna iskljucivo od rnusl im ana. Oko 14C;7. posada II Rcsavi sa sto jala se od jeclnog dizdara i 27 mustahfiza musl imaria s timar im a. Dva su t irn ar a pripadala cetvorici krscana tobd i ija Resave, jedan timar br atu jednog oel tobdz ija i jedan tirnar rnanastiru, k o ji je davao elva vojnika za pcsadu tvrdave. U tvrdavi Resava bil o je tad a jos ovih vojnika i majstora krscana: 5 martol osa s placorn, 5 okivaca Cigana, 16 tesara, klesara i ziclara s placorn i 14 muselcma oslobodenih rajinskih podavanja.

U to je vr ijerne bilo 78 stanovnika Golupca oslobodeno poreza i nameta lIZ obavezu ela po pr avljaju i cuvaju sajke. U tvr davi Golupcu bilo je ovih vojnika i majstora krseana: 40 zemberekCija s kapudanorn Branivojern, sinom Branislavljevim, koji je imao placu 6 akci na dan, 10 tufenkCija, 3 okivaca

80

s placorn i 3 oslobodena poreza, 5 tesara s placorn, 13 zidara oslobodenih poreza i podavanja i 2 s placom, 43 placena martol osa i 14 pareza i padavanja oslobodenih martol osa. Osim toga selo Bukavnik bila je obavezno svake gadine isporuciti 10000 strijela za posadu Galupca, a zato je bil o oslobodeno rajinskih padavanja.

Pri kraju XV. i na pocetku XVI. st. granica je bila cvrsta organizirana. Oka 1516. neka su mjesta na Dunavu organizirana kaa tvrdave s redovnorn pasadam. Taka je Hrarn tada imao u posadi 19 azapa muslimana, 10 rnartolosa krscana sa zapovjednikom, koji je presao ria islam, 2 k ovaca i 4 tesara kdcanina i 57 »vlaha« filuridzija, koji su se naselili. Kopilovac je imao u posadi 11 muslimana, a znatno veci broj krscana, odnosno 23 martolosa, 10 zemberekeija, 2 kovaca, 2 kl esara i 31 kucu »vlaha«. filur idzija. U Galupcu je bilo sl icrio stanje kao i ranije, sarno sto se srnanjio braj grad ana, i doselilo 45 »vlaskihdornacinstava. U to' je vrijeme u Galupcu bila 22 muslim ana u pasadi. Petnaest sela li nahiji Topol ovnik bila je oslobodeno porcza i p odavanja, s tim cla br ani granicll, ali su tu bili naseljeni veciriom »vl asi «, a m anje rnuslimani. U Graclistu je bila 49 mar tol o sa, od kojih ncsto musl imana.

U Smederevu je II posadi 1516. hila 95 vojnika musl irnana, krscana znatno vise. 9 tobdz ija (starjdina je jedina bio musliman), 26 tufenkeija, 40 zemberekcija, 34 majstora, zatirn 4 martoloska zapovjednika, 32 martaloska o dabase i 393 mar toIosa. Zapovjednici martol osa imali su 5 akci, odabase 4 akce, a rnartol osi 21;2 akce place na dan. U Smederevu je paslije 1526. bil o 35 tobdz ija Srba prema 13 tobdaija muslimana, a martolosa je bi1a 347. Selo Milasevac bilo je obavezno da popravlja smederevsku tvr davu, a zata je bilo osl obodeno rajinskih podavanja, Godine 1560. u Smederevu je bilo 179 mustahfiza s dizdarom i cehajorn. Svi suoni bi1i mus1imani. Ali od 13 dzebedZija hilo je 7 Srba, a od 38 tobdZija 14. Svi su ani imali prihode ad timara namjesto placa.

Obrana Beograda pos1ije zauzeca ug1avnom je povjerena krscanima martolosirna U jednom nedatiranom defteru, koji se odnosi na vrijerne nepasredno pas1i ie z auzeca Beograda, upisani su krscani kalkandz ije (majstori, koji prave stitove) sa svojim

6 Historija naroda Jugoslavije II.

81

starjesinorn ] ovanom i martolosi. ]edna mahala, gdje su stanovali martolosi, nazivala se u to vrijerne Ovcar-oglu, a to se ocigledno odnosi na Petra Ovcarevica, poznatog zapovjednika sajkasa. Provale martolosa na ugarski teritorij u VflJeme osvapnJa Ugarske bile su vrlo ceste i opasne.

U Beogradu je oko 1536. bilo 40 oda (desetina) martolosa sa 385 martolosa, 39 odabasa i zapovjednikom vojvodom Vukom. Krscanski stanovnici var osi bili su oslobodeni poreza i podavanja, a bili su duzni popravljati tvrdavu. Tri mahale u varosi naselili su »vlasi« s jednim knezorn. Oni su ugovorili sa sandzakbegorn Mehmedom j ahjapasicern, da cuvaju carske ambare u Beogradu. Godine 1560. bila su u posadi dva dizdara sa dva l:eha ie i 223 mustahfiza u g-ornioi i donjoj tvrdavi, zatim 9 dzebedzija i 6 tesara. Svi su bili muslimani. Tobdzija je bilo 41 sa 5 buljukbasa i jednim cehajom. Od njih je jedan buljuk od 12 tobdzija s buljukbasorn bio sastavljen od Srba. Dalje je bilo 4 kumbaradzijc, pa 101 azap s azap-agom, 2 barjaktara i 14 bllljukbasa. To su tako der bili musl irnani, kao i dvadeset limandzija, k oji su popravljali brodove. Martolosa je bilo 96 s jednim agom i 8 odabasa. Sarno su aga i jcdan martolos bili muslimani, a ostali martolosi SLI bili Srbi.

Te tvrdave u Srbiji, a kasnije i u Srijcmu, predstavljale su odrcdeni sistem u drugoj polovini XV. i na pocetku XVI. stoIjeca. Tada su mustahf izi Resave i drugih tvrdava u Smederevskom sandzaku imali prihode i s tirnara u Krusevackorn sandzaku, a kasnije mustahfizi srijemskih tvrdava prihode i od timara u Srnederevskom sandfaku,

To sto je sjeverna Srbija bila dugo krajina (scrhat), gotovo jedno stoljece, od pada Smedereva do pada Banata, uv jetovalo je naroCiti polozaj srpskog naroda u njoj. U historiji te krajine postoje elva perioda, prvi do 1526., a drugi nakon toga. U prvom periodu bila je sjeverna Srbija izrazito pcgranicna oblast, a u drugom periodu ne tako izrazito, jer je bio zauzet Srijern i kasnije Slavonija, a Ugarsku je poslije 1529. drzao turski vazal Ivan Zapolja. Poslije koriacnog pada Budima (1541) ne samo da je granica pornaknuta daleko na sjeverozapad, nego je Srbija granicila s teritorijem ugarskog kralja u Erdelju, koji je bio

82

turski vazal. Poslije konacncg pada Banata pod tursku vlast (1552) Smederevski je sandzak prestao biti pogranicna oblast.

Polozaj sjeverne Srbije kao pogranicne oblasti utjecao je na polozaj naroda. Ali se povlastice naroda u tom sandzaku, dobivene zbog pogranicnog polozaja, nisu mogle odrzati. Velik broj krscana spahija opao je zbog razvitka turskog feudalizma vee pri kraju XV. i na pocetku XVI. st., iako ih je jos uvijek bilo. Za polozaj »vlaha« (stocara), koji su naselili sjevernu Srbiju u XV. st. i koji su imali duznosti u obrani granice, bio je presudan prodor Turaka u Ugarsku. U toku jednog decenija poslije Mohacke bitke njihov se polozaj sasvim promijenio. lako se poloza j Smederevskog sandzaka kao pogranicne oblasti posli je 1526. izmijenio, ipak su Srbi martolosi ostali i dal je u posadama tvrdava na Dunavu. 1 tada je jos uvijek bilo u njima i neSto Srba tobdfija. Pa i poslije pacla Banata ostalo je jos u posadama tvrdava na Dunavu u Srbiji dosta Sma, iako Smederevski sandzak nije bio vise pogranicni sandzak U Budimskom pasaluku, ko je-n [e pripadao i Smederevski sandzak, bilo je u posadama tvr dava prilicno Srba i u drugoj polovini XVI. stoljeea. Ali uza sve to znacenje Srba martolo sa nije bilo isto kao u vr ijerne, kad je granica bila na Dunavu i kad su za iedno s turskim cet'lma prodirali u U garsku

6. Naseljavanje »vlana« (stocara) u Srbiju i prve knefine,

Vee prilikom zauzirnanja despotovine mnoga su mjesta u Srbiji bila opustosena. Ali poslije pada Smedereva, naroCito za vlade Matije Korvina, provale ugarske vojske nanijele su jos vece stete. Oko 1476. bilo je u Smederevskom sandzaku mnogo mjesta, koja su opustjela, jer je raja prebjegla u Ugarsku il i u unutrasnjost. Muogo je stariovnistva odvela i ugarska vojska. Na Dunavu su vecinorn stradala sela, veta m iesta uspjela su se obraniti, 1. dublje u unutrasnjosf stradala su osim sela i neka vee a mjesta. Oko 1476. Kragujevac je bio bivsi trg, koji je razoren z,' ranije provale ugarske vojske. Podaci turskih deft era, koji se odnose na Smederevski sandzak iz XV. i pocetka XVI. stoljeca, jasno kazuju, da su tocni istovrerneni poclaci s ugarske strane, koji govore 0 masovnom preseljavanju stanovnistva iz Srbije u Ugarsku. U turskim defterima iz tog vremena ne samo

83