You are on page 1of 623

PREDGOVOR

U bližoj i daljoj prošlosti je bilo nekoliko slučajeva koji su na svoj način upozorili javnost na s teć ke i njihovu osebujIlost, ali je Izložba jugoslavenskog srednjovjekovnog slikarstva i plastike, koj<l je održana 1950. godine u Parizu, stvarno uspjela da istakne pravu vrijednost stećaka i da za njih ozbiljno zainteresuje strane i naše s tručne i obrazovanije krugove. Od tada je uslijedio niz inicijativa i organizovanih aktivnosti oko zaštite, evidenci je, istraživanja i proučavanja fonda ove vrste naših spomenika ku/ture, čiji su rezultati sasvim očevidni. Prošlo je vrijeme kada su stećci uništavani, zbog toga što se najčešće na njih gledalo kao na stara groblja koja samo smetaju, i li koja predstavljaju jeftin građevinsk i materijal. Sada i širi krugovi naših građana nastoje da se stećci što bolje očuvaju i koriste za savremene potrebe. U međuvremenu je obavljena sistematska evidencija svih s t ećaka u Jugoslaviji, čiji je glavni rezultat publikacija u kojoj je dat kataloško-topografski pregled čitavog fonda . Paralelno s tim radilo se na prikupljanju, sistematizaciji i objavljivanju naučn e građe najvažnijih regiona i lokaliteta stećaka, o če mu vec imamo seriju od deset tomova posebnih izdanja i nekoliko desetaka st ručnih radova koji su objavljeni u Našim starinama, Glasn iku Zemalj skog muzeja u Sarajevu i drugim časopisima, kao i seriju od četiri toma natpisa s tećaka. Ti i drugi rezultati su, s jedne strane, zahtijevali još neka dopunska istraživanja, a sa druge, sistematizaciju čitave naučne g rađe, njeno proučavanje i odgovor barem na najvažnija pitanja koja se postavljaju. Trebalo je utvrditi teritorij, brOjno stanje, pripadnost, vremensku pojavu i trajanje s tećaka, trebalo je stvoriti listu oblika steća ka, ob jasniti natpise, sistematizirati i prikazati reljefne motive s tećaka i pokušati protumačit i ·njihovo porijeklo, stilske osobine i značenje. Trebalo je, pored ostaloga, egzaktno utvrditi odnos stećaka i bosanskih heretika, steća ka i Vlaha, itd. Uka zala se potreba pisan ja monografske studije koja bi što kompleksnije obuhvatila fen omen i problem stećaka. Tako je došlo do ovoga poduhvata, na čemu sam kontinuirano radio od 1971. godine. Najprije sam pristupio dopunskim terenskim istraživanjima i kompletiranju naučne građe, a potom studiju te građe po temama - oblici, natpisi, ukrasi i dr., uz konsultavanje stručne literature. Ukazala se potreba prikupljanja i razmatranja komparativnih materijala, kako u

7

našoj zemlji tako i u inostranstvu. U vezi s tim, išao sam na kraća studijska putovanja u Srbiju, Makedoniju i Hrvatsku. Bio sam u prilici da idem i na kraća studijska putovanja u italiju, Francusku, Mađarsku, Bugarsku, Tursku, Grčku i Sovjetsku Armeniju. Većinu ovih studijskih putovanja omogućila mi je Republička komisija za kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine, a onda Zajednica za kulturu BiH i Zavod za lIaučno-tehničku i kulturno-prosvjetnu saradnju sa inostranstvom BiH. U toku ovoga rada nastojao sam da ne ispustim iz vida ništa od onoga što je do sada napisano o stećcima. Moram priznati da su mi stručni radovi Cire Truhelke, Alojza Benca, Dimitrija Serge jevs kog, Marka Vega, Mirjane Corović-Ljubinković, Anđele Horvat, Cvite Fis kovića, Nevenke Božanić-Bezić, Pavla Anđelića, Mariane Wenzel, Đure Baslera, Zdravka Kajmakovića i Radomira Stanića, kao direktnih terenskih istraživača stećaka, mnogo pomogli. Razumljivo, ja sam se dosta oslanjao na rezultate koje su u svojim studijama nekih pitanja s tećaka postigli Svetozar Radojčić, laroslav Sida k, Alojz Benac, Marko Vego, Marian W enzel, Cvito Fis ko vić, Pavao Anđelić, Ljubomir Karama/1!, Vojislav Đurić, Mirjana Corović-Ljubinković, Miroslav Raukar i Đuro Basler. Posebno dragocjenu pomoć su mi predstavljala mišljenja do kojih su došli laroslav Sida k, Svetozar Radojčić, Cvito Fisković i Alojz Benac. U posljednjoj fazi rada osjetio sam potrebu da se konsuItujem s nekim našim stručnjacima koji poznaju ovu problematiku, ili su joj bliski. U tome smislu sam o pitanju srednjovjekovne Crkve bosanske imao vrlo korisne kontakte sa prof. dr laroslavom Sidakom, o pitanjima natpisa s t ećaka sa mr Tomislavom Raukarom, a o pitanjima reljefnih motiva sa dr Mirjanom Corović-Ljubinković, prof. Radomirom Stallićem, dr Pavom Anđelićem, prof. Đurom Baslerom i dr Slobodanom Zeče vi­ ćem, kojima i ovom prilikom zahvaljujem na pomoći. Koncepcija i naslov knjige bili su predmet o kojem sam du že razmišljao. Brižljivijim upoznavanjem i studiranjem dosadašnjih istraživanja i prouča"'anja stećaka mogao sam uočiti važnije aktivnosti i glavne rezultate tih istraživanja i proučavanja koje sam, nakon kri t ič kog preuzimanja, udnd.ujući ih sa vlastitim rezuIllItima, izlo žIO u prva dva poglavlja knjige. Važnim pitanjima utvrđivanja teritorija rasprostiranja, brojnog stanja i kronologije s tećaka posvetio sam posebnu pažnju u svome studiju, što se vidi iz trećeg poglavlja. Težište č itavog poduhvata je na glavnim umjetničkim svojstvima st ećaka - oblicima, natpisima i ukrasima, uključujući majstore i njihov postupak, čemu je u studiju posvećeno najviše vremena, a u kltjizi dato najviše prostora u IV poglavlju. Već duže vremena znatan broj naučnih radnika i ostalih zainteresovanih građana, naročito u inostranstvu, s tećke smatraju isključ i vo bogumilskim nadgrobnim s pomenicima i svu um jetnost s t ećaka na;češće nazivaju bogumilska m umjetnošću. Kako takvo naučno neopravdano shvatanje ne bi uzelo prevelikog maha, bilo ;e nužno da se odnos st ećaka i bosanskih hel-etika postavi i objasni što je moguće tačnije. To pitanje i nedavno iskrsla teza o pripadnosti većine st ećaka Vlasima predmet su posebnog poglavlja. Duboki korijeni umjetnosti s tećaka i njena golema tradicija se jasno odražavaju na nišanima, krs tačama i drugim vrstama vremenski bliskih i nešto kasnijih nadgrobnika, zbog čega je bilo potrebno i to pitanje proučiti i prikazati.

8

Tome je posvećeno jedno poglavlje. Na kraju sam pokušao da u nekoj vrsti rezimiranog zaključnog uopštaval1ja u kratkim potezima predstavim stećke i njihovu umjetnost u cjelini. Bilješke se nalaze poslije svakog poglavlja. Na kraju sam dao bibliografiju, koja je obuhvatila sve vaZIlIle radove iz ove oblasti koji su publicirani do da>1as, a potom i regis tar ličnih im ena i važnijih geografskih imena, naselja i imena ostalih va žnijih pojmova koji se u tekst u spomin ju. Knjigu prate nužni ilustrativni prilozi - topografska karta lokaliteta s tećaka, tabele crteža i fatosa oblika i važnijih reljefnih mo tiva, kao i pojedinačni crteži i foto si koji se odnose na v"aŽl1ije reljefne motive i l1atpise stećaka, ili na njihove paralele. Kartu je izradio Nikola Badal1ković,

crteži su i moji.

izvu čeni

po n10ji1n skicama, a fOlosi su Ranka

Rosića

Htio bih da se ovom prilikom zahvalim svima koji su mi u ovome
poduhvatu ponzogli,
naročito

uvaženiln pomenutin1

st ručnjaci ma

na

njihovim savjetima, kao i uvaženim recenzentima - akademiku dr Đur­ đu B oš koviću i dr Pavi Anđeliću, zatim lek toru i tehl1ičkoj redakciji kl1jige. Posebl1u zahvalnost dugujem Republičkoj komisiji za izdaval1je edicije "Kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine" i n jel10j redakciji, kao i Izdavač kom preduzeću " V eselin Masleša" u Sarajevu, koji su prihvatili i realizavali ovo izdanje, a prije toga omog ućili obavljanje svih neophodnih prethodl1ih i pripremnih radova vezanih za ovo izdanje. la ko sam nastojao da, koliko je 10 bilo moguće l1a ovome stepenu istraživanja i proučavanja s t eća ka i njihove umjetl1osti, uobličim, sistematiziram i al1aliziram prikupljenu l1aučnu građu, a pOlOm u jedno j naučnoj sil1tezi odgovo rim barem na l1ajva žnija pitanja iz ove oblasti, ne mislim da u mome radu nema raznovrsnih praznina, nedostataka i manjkavosti, možda na ročito nedo rečenos ti i nepotpunosti. Smatram da na neka pitanja objektivno nije moguće u ovom e m omentu ni odgovoriti. Neka pitanja ostaju otvorena za dalja proučavanja. Nadam se da će ova knjiga biti shvaćena kao napor i l1astojanje jednog čovjeka koji je bio u priliCi i imao sreću da uoči, upozna, zavoli i, koliko je to njemu bilo moguće, prouč i i prikaže s t ećk e kao osebujan umjetnički izraz našeg tla, te da će biti podstrek i podloga mlađim s tručnjacima da proučavanja nastave i jednom uspiju da u potpunosti odgovore na sva postavljena pitanja.
Sarajevo, oktobra 1979. godine. Autor

9

I

PROU ČA VANJE STEĆAKA
SmMram da je makar i kratak prikaz svih važnijih akcija koje se odnose na pronalaženje i proučavanje stećaka pomoć čitaocima da bolje upomaju ovu svojevrsnu oblast našeg kulturnog nasljeđa. To je, osim toga, najbolji put za upoznavanje, sumiranje, analizu i ocjenu rezultata tih proučavanja. Ovdje će biti riječi najprije o najstarijem vremenskom razdoblju proučavanja od XVI v., kada 'se stećci prvi put spominju, do 1875. god ., zatim o razdoblju austrougarske vladavine Bosnom i Hercegovinom , onda o vremenu između dva svjetska rata, te o najnovijem razdoblju od 1945. god. do danas.

NAJSTARIJI PERIOD PROUCAVANJA STECAKA Najraniji podaci o stećcima potječu j.z prve polovine XVI v. Poslan stvo austrijskog cara Ferdinanda I je 1530. god. putovalo u Carigrad preko Bosne. U sastavu pos lanstva , kao tumač za naš jezik, bio je i Slovenac Benedikt K;uripešić, koji je na tome putovanju pravio bilješke, na osnovu kojih je napisao svoj pomati putopis. Poslanstvo je naišlo na selo Lađevine (Vlađevine) kod Rogatice, gdje se nalazi nekropola vrlo velikih i lijepo klesanih stećaka, od kojih dva primjerka imaju natpise. Kup1pešić je opisao te stećke i njihove natpise. Bez obzira što je natpise pogrešno rekonstruirao, Kuripešićeve bilješke, kao najstarije, imaju veliku vrijednost.! Slučaj je htio da dvije godine poslije toga istim putem naiđe novo poslans.tvo cara Ferdinanda I za Ca'r igrad, koje se taikođer zaustavilo u Lađevinama. U opisu toga putovanja nepoznati autor spominje iste ste6ke.' Do pojave slijedećih podataika o stećcima prošlo je više od dva stoljeća . Sedamdesetih godina XVIII v. kroz neke dalmatinske krajeve proputovao je .talijanski prirodoslovac i mineralog opat Alberto Forns i u svom poznatom putopisu ostavio nekoliko bilježaka o stećcima iz

11

okoline Makarske i Sinja, posebno o velikoj nekropoli blizu vrela Cetine.J Dosta interesa za stećke pokazao je i poljski is traživač Aleksandar Sapieha, ,koji je prvih godina XIX v. proputovao dobar dio Dalmacije, Dubrovačke Republike i Hercegovine. Njegovu pažnju su najviše zaokupljali ukrasi stećaka u Cism, LovreOu i Radimlji. Oni su ga najviše podsjećali na stare egipatske i partske spomenike' Bečloi geolog i ljekar Ami Boue (Fracuz po rođenju) proputovao je evropski dio Turske, pa je u svom djelu La Turquie d'Europe, iz 1840. god., ostavio nekoliko opisa stećaka iz Bosne ,i Hercegovine, posebno iz okoline Gacka, Mostara i Kiselja.ka.5 Više podataka o stećcima ostavio nam je engleski egiptolog I. Gardner Wilkinson, koji je u petoj deceniji XIX v. proputovao dijelom Dalmacije i Crne Gore. Njegovi podaci se odnose na oblike i ukrase čitavog niza nekropola od vrela Cerine do Capljine, Metkovića i dalje.' Valentino Lago se također zanimao za " te<lke iz okoline Imotskog. Kopao je i grobove ispod njih. Pripisao ih je Slavenima '" U sedmom deceniju XIX v. Bosnom i Hercegovinom je dosta putovao i za njihovu prošlost se interesovao pruski konzul u Sarajevu Otto Blau, koji je u svom putopisu, objavljenom 1877. god., ostaVlio kraće podatke o nekoliko nekropola, posebno onih oko Stoca i Donjeg Vakufa' Engleski istori čar i putopisac Arrhur J. Evar:s je 1875. god. proputovao kroz Bosnu i Hercegovinu i o tome napisao svoj veliki putopis, u kojem je opisao stećke iz nekoliko mjesta (Tešnja, Travnika i Sarajeva). Za njega su ti spomenici bili misterioZJno nadgrobno kamenje.Kao austrijski generalštabni oficir, Bosnu i Hercegovinu i dijelove Sandžaka i Crne Gore, između 1871 i 1873 god., proputovao je Heinrich Stemeck, i tom prilikom se dosta zadržao na stećcima, koji su mu bili zanimljivi i po svojim oblicima i po ukrasima. Primijetio je da se mnogo n ekropola nalazi u zabi'mim ikrajevima. Smatrao je da stećci potječu iz preistorije. On je prva upozorio na postojanje stećaka u granicama današnje Crne Gore. 1O Najstariji podaci domaćih istraživača potječu iz XVIIIv. Dalmatinski istoričar fra Gašpar Vinjalić je u jednom svom pismu iz 1746. god. ostavio podatke o stećoima u Biskupiji kod Knina." U Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga Andrija Kačić-Miošić je 1759. god. naveo podatke koji govore da se na više mjesta u primorju nalaze stećci na ikojima su uklesani reljefi štitova sa mjesecom i zvijezdom}' Slijed eći podaci potječu pedesetak godina poslije toga. Ivan Katalinić u svojoj Istoriji Dalmacije, na italijanskom jeziku, kratko piše i o stećcima u LovrečulJ Malo kasnije kraće podatke o nekoliko lokaliteta stećaka Imotske kra jine i Makarskog primorja objavio je splitski arheolog I van Carrara." Najstariji podaci o stećcima u Srbiji potječu od S. Obradovića. On je naveo nekoliko lokaliteta iz Podrinja tl Srbiji i iz okoline Užica!5 Gotovo istodobno se javio fra Mantin Nedić sa podacima o s teć­ cima iz Bosne, pretežno iz okoline Travnika, posvećujući glavnu pažnju njihovim natpisima."

12

I fra Sime Milinović opisuje neke s teć ke Imotske i Cetinske krajine. zadržavaj ući se najviše na ukrasima i na narodnoj predaji.17 I fra Petar Peko Kadč ić nam je ostavio neke podatke i fotografije o stećcima iz okoline Makarske." Opširnije podatke o stećaima u Hercegovini. neku vrstu topografije s tećaka. objavio je franjevački provincijal i pisac fra Pe tar Bakula. Obuhvatio je oko 130 nekropola." I bosanski franjevac istoričar Anto Knežević je u svojim putopisnim bilješkama pružio "iše podataka o 'stećcima o.koline Travnika.'" Nekoliko nekropola stećaka. uglavnom oko Stoca i Konjica . obraćaj ući pažnju na natpise. opisao je sarajevski srpsko-pravoslavni mitropoli t Sava Kosanovi ć. 21 O natpisima stećaka Podrinja u Srbijli pisao je Miloš Milojević. Njegovim nastojanjem je iz toga I kraja preneseno nekoliko stećaka u Beograd.l l I nešto kraćih podataika o stećcima istoga kraja. prvenstveno o njihovim natpisima. ostavili , u Milan Đ. M; lićevi ć 23 i Ljubomir Kovas
čević,24

* **
Ka,ko se vidi. u tome najstarijem periodu stećci su bili uglavnom il, sporedni predmet istraživača , pretežno putopisaca i istoriamatera. Ne može se govoriti ni o ka'kvim organizovanim pristupima. Relativno veća pažnja posvećena je dalmatinskim, a potom i hercegovačkim spomenicima jer su franjeVCi nastojah da svojim prilozima prikažu prošlost tih krajeva. Nešto intenzivniji rad oko sakuplj anja podataka nastao je pokretanjem Kukuljevi ćevog Arkiva. Većinu tada saJkuplj enih i objavljenih podataka treba uzeti sa rezervom, zbog toga što 'll njima ima mnogo neta čnos ti, naročito kada se govori o natpisima stećaka. Inače, izražena mišljenja o porijeklu ovih spomenuka, njihovoj pripadnosti i brojnom stanju naučno su nepotkrijepijena, maglovita, a ponekad sasvim fantastična. Zasluga je, ipak, ovih ljudi što su skrenuli pažnju našoj i stranoj kulturnoj javnosti o postojanj u ovih osebujnih spomenika, o njihovom teškom tehni čkom stanju i o potrebi da se organizovano proučavaju.
slučajni čara -

RAZDOBLJE AUSTROUGARSKE UPRAVE U BOSNI I HERCEGOVINI U peI1iodu vladanja Austro-Ugarske Monarhije stećcima je posvenešto više pažnje nego u prethodnom periodu, naročito od 1888. god., kada je osnovan Zemalj ski muzej u Sarajevu. Broj stranih istraživača se naglo povećao. Taiko se austrijski vojni ljekar dr Felix Luschan interesovao za ste6ke sjeveroistočne Bosne. posebno za O'lle oko Tuzle. Uočio je njihove originalne oblike" ukrase i upozorio na slabo interesovanje za njihovo proučavanje . On je otvarao i neke grobove ispod stećaka, pa je, prema nalazu mađal'skog novca iz XIV v., i stećke datirao oko toga vremena." Dosta vremena je bosanskohercegovačkim starinama ,p osvetio bečki arheolog dr Moritz Hoemes. On je, zapravo. proučavao spomenike rimćeno

13

skog doba, ali su njegovu paznJu ol<upirali li stećci. Interesovao se za sva s vojstva Istećruka, ali se najviše zadržao na reljefnim predstavama, prvenstv~no na scenama lova i tumira, jer je shvatio da je ti njima pri>kazan život ondašnjih bosanskih feu da laca. Služeći se već dotle objavljenim podacima ~popisom P. Brukule), Hoernes je uspio da vidi mnogo nekropola (oko 100) ne samo u Hercegovini nego i u drugim krajevima. Za njega ovi spomenici nemaju ništa kršćanskog, niti religijskog uopšte. O samoj umjetničkoj vrij ednosti stećaka nije imao lijepih riječi, zbog čega je izazvao prigovore nekih domaćih naučnih radn'ka (F. Radić). Osim opisa, donio je više crteža te nešto fotosa reljefnih motiva, ali nedovoljno tačno. U mnogim simbolima steća.ka vidio je heraldička obilježja. Otvarao je i grobove, ali nije našao nik~kvih priloga . Po svojoj vrijednosU-/ je izdvojio steć~k iz Donje 1882. i 1885. god. kroz Bosnu i Hercegovinu je u nek01ilko navrata proputovao i mađarski istoričar Ivan Asb6th. U svom putopisu je opisao više nekropola u raznim 'krajevima Bosne i Hercegovine.27 On se najviše interesovao za ukrase stećaka, ali je pri.kupljao ; podatke o nazivu, pripadnosti, rasprostranjenosti i drugim svojstvima stećaka. Rekao je da ih ima ako 150.000 primjerruka. Za razliku od Hoernesa, on se dosta povoljno izražavao o umjetnosti i :kultuni stare Bosne. Stećke je nazvao bogumilskim spomenicima. Upuštao ·se i u čitanje natpisa, uglavnom bez uspjeha. Austrijski rudarski inžinjer A. G6tting je opisao stećke nekropole u Kopošiću, nedaleko od Visokog, gdje se nalam i slećak sa natpisom kneza B8Jtića. On je tam prilikom prekopao i grob ovoga velikaša.2B Nekoliko nekropola iz Podrinja i okoline Užica u Srbi}i opisao je Nijemac F. Kanitz,2. a nekoliko u Dalmaciji Talijan A. J. Fosco, pripisujući ih Feničanuma . 30 Od ostalih stranih naučnih radnika koji su se za vrijeme austrougarske vladavine zadržavali na stećcima treba navesti bečkog i s toričara Konstantina J;rečeka, koji je pisao o natpisu u Veličani ma kod Trebinja.3! Znatan je i broj domaćih naučnih radni,ka koji su se u tome razdoblju interesovali za steć"ke: Među najstarije istraživače toga perioda spada dubrovački profesor Luko Zore, koji je u Slovnicu iz 1880--1884. god. objavio nekoliko članaka o raznim natpisima stećaka, a u posebnoj radnji se zadržao na opisu poznatog stećka u Brotnjicama kod Dubrovn;ka i raspravljao o nekim reljefnim motivima, najviše o sceni kola na tome ,i na drugim stećcima.'2 Približno u isto doba se svojim prilozima u tek pokrenutom Viestniku Hrvatskog arkeologičkog družtva u Zagrebu pojavljuje zagrebački arheolog Sime Ljubić. On je u broju iz 1880. god. apelovao na sve rodoljube uz Bosne 1 Hercegovine da dostavljaju podatke o natpisima, ukrasima i svim drugim karakteri,s tikama stećaJka. Međutim, odziv je bio neznatan.33 Osim pomenutih, tih godina se javlja Vid Vuletić-Vukasović, 'korčulanski i dubrovački nastavnik, koji oko jedan i po decenij istražuje stećke, ponajviše njihove natpise. Njegovi članci ·su publicirani u nekoliko tadašnjih časopisa, pretežno u Viestniku. On je obišao mnogo nekropola, a pr~kupljao je i pismene podatike od poznani:ka sa terena.
Zgošće. 26 Između

14

Imao je namjeru da popIse sve nekropole i izradi kartu njihovog rasprostiranja, ali to nije uspio da uradi . J edan od njegovih priloga se odnosi na opis nekropole u Radimljl kod Stoca.34 i Iz tih godina ISu i rezultati istraživanja s plitskog popa Petra Kaera. On se najprije javio manjom radnjom na italijanskom jeziku o stećcima kod Imotskog, a nešto -kasnije radnj om na francus.kom jeziku, u kojoj je oprisao stećke nekih nekropola oko u šća Neretve.35 Prikazao je dotadašnje prou čavanje i na osnovu toga pokušao da i sam nešto općenito kaže o osnovnim svojstvima stećaka. Zbog svoje površnosti ta je radnja izazvala dosta ozbiljnu kritiku nekih savremenih
istraživača.

15

Nakon toga su uslijedilo još neki manji doprinosi koji su se o dnosili na stećke Dalmatins'kog primorja i njegovog zaleđa . Ta ko je pop Petar Stanić pisao O stećcima u dolini Cetine,36 a Luiđi Marun o nekropoli kod vrela Cetine." Intenzivniji i organizovaniji rad na istraživanju stećaka počinje sa osnivanjem Muzejskog društva Bosne i He rcegovi ne 1884. god. , odnosno sa osnivanjem Zemalj skog muzeja u Sarajevu 1888. god. i pokretanjem njegovog Glasnika 1889. god. Uz Vida Vuletića-Vukasovića i Petra Kaera, koji nas tavljaju ranije započeti rad, sada se javljaju mnogi istraživači koj; se uglavnom okupljaju oko Glasnika Zemaljskog muzeja. Tako, Kosta Hormann , uz svoju glavnu orijentaciju na natpise, posvećuje pažnju oj ostalim svojstvima stećaka nekih nekropola. 38 U jed. nom članku je opisao stećke iz okoline Stoca, a na XI arheološkom kongresu 1899. god. u Kijevu podnio je referat O stećcima, sa statisbič­ kim podacima, kartom rasprostiranja i mnoštvom fotografija, koji je izazvao veliko interesovanje kod prisutnih stručnjaka. 3 ' Jevrem Stanković piše o stećcima okol;ne Tes lića.40 V. Stakić i Đ . Markovi ć pružaju kra će podatke o stećcima iz okoline Maglaja." Đorđe Stratimirović je dao dobar i dokumentovan prikaz nekropole u Donj oj Zgošći kod Kaknja ." Vaclav Radimsky je pisao o vpsti kamena za klesanje steća:ka,41 a u rukopisu, nazvanom Arheološki leksikon, on je, u z osnovne podatke o arheološkim lokalitetima u Bosni i Hercegovini , naveo i osnovne podat1ke o vrlo mnogo neikropola s1ećaika." Nikola Barišić nam je pružio kraće podatke o stećcima okoline Posušja" i okoline Ljubuškog.46 Franjo Fiala, arheolog Zemalj skog muzeja u Sarajevu, uz radove o preistonijskim arheološkim lokalitetima, objavio je i podatke o dva zanimljiva stećka iz okoline Rogatice.47 Najobimniji i najkvalitetniji doprinos proučavanju s tećaka u ovom austrougarskom periodu dao je Ciro :rruhelka, koj i je istovremeno najVIiše učinio za stvaranje i prosperitet Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Iako se bavio preistorij skom oj kršćanskom arheologijom, istoriografijom i još n ekim muzejskim disciplinama, ovaj neumorni naučni radnik je mnogo vremena posvetio stećcima . Putovao je po terenu, opisivao, sam crtao, fotografisao i u gips odlijevao natpise i ukrase stećaka, te napisao više manjih i većih radova o stećcima, -ll kojima je obradio ne samo oblike, ukrase i natpise nego se baVlio i piJta:njima njihovog rasprosti-

ranja, kronologije i pripadnosti. Kompleksnija radnja mu je objavljena 1891. god. Njegov glavni interes i najveći doprinos se odnosi na natpise s teća ka" (Istraživačima natpisa s tećaka u ovom vremenskom razdoblju posvećen je dio teksta na drugom mjestu ove knjige.) U pomenutom razdoblju je bilo i akcija popisa s tećaka u Bosni i Hercegovini, o kojima nemamo sasvim pou"danih podataka, ali koje zbog njihove važnosti treba ovdje r egistrovati. Po naredbi Ze maljske vlade Bosne i Hercegow ne, kotarski uredi su 1887. i 1888. god., angažujući žandarme, cestare i šumare, sakupili podatke o s tećcima. Rečeno je da taj popis nije sasvim tačan, ali da pruža približnu sliku 'njihovog brojnog stanja i rasprostiranja" C. Truhe lka se u svojim radovima slllŽ!io i sk ljučivo podacima toga popisa i na njima zasnivao svoja gledišta. Tim popisom je ustanovljeno da lI!k.upan broj s tećaka na teritoriji Bosne i Hercegovine iznosi 27.067. (To je mnogo manje od ukupnog broj a koji je ustanovljen sistematskim popisom 1969. god.) Deset godina kasnije, tj. 1897. i 1898. god . obavljen je drugi popis stećaka. Po mnogim okolnostima se može zak ljučiti da je i to bila akcija Zemaljske vlade, opet putem kotarskih poglavarstava. U tu svrhu su korišteni žandarmi, lugari, lonezovi - muhtari , uči telji i sveštenici, koji su, prema naročito sastavljenom formularu "Pi,tanje za sabiranj e his tori č kcrtopografskog gradiva", pri· upili podatke o gromilama, grobk ljima, starim gradovima, džamijama, tekijama, starim cestama, starim mostovima i starim cnkvama i manastirima.;o Dio trh odgovora ustupljen je Zema lj skom muzeju. Na osnovu rezultata toga popisa K. Hi:irmann, dVOI'Ski savjetnik i direktor Zemalj skog muzeja, napisao je svoj referat za XI arheološki .kongres u Kijevu 1899. god.Sl Po tome popisu ukupan broj stećaka je <iznosio 59.500, što je približno broju koji 's mo mi nedavno utvrdili, pa se može reći da je taj popis, za razliku od prvoga, bio bolje organizovan i izveden. Odmah poslije 1900. god. nastaje stagnacija u proučavanju stećaka, koja traje nepuna dva decenija, sve do 1918. god .

• ••
Općenito se može reći da je razdoblje austrougarske uprave u Bosni .j Hercegovini karakteristi č no po tome što se u poslovima oko istraživanja i proučavanja stećaka angažovao relativno veliki broj ljudi i što su ti poslovi obavlj ani pažljivije i nešto "iše dokumentovano nego ranije. Međutim, većina tih aktivnosti je bila stvar naklonosti i lične inicijative pojedinaca koji su se time bavili uz svoje druge primarne poslove. U ,tome pogledu nešto drugačije stoji sa akcijama Zemaljske vlade koje se odnose na popisivanje spomenika kultlllre u Bosni ·i Hercegovini putem kotarskih poglavarstava, koje su sigurno imale i vojno-politički karakter. Rezultati angažovanja C. Truhelke, kustosa, a kasnije direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu, svakako su najvredniji dopninos u ovoj oblasti proučavanja. Citavo ovo razdoblje je karakteristi čno i po tome što se stećcima pristupalo prilično jednostrano, jer je pažnja isključivo posvećivana natpisima, dok su ostala svojstva stećaka bila zanemarena. Uz sve navedeno, to je razdoblje u kojem su stećci, kako u našim krajevima tako i u nnostranstvu, predstavlj eni kao bogumilski spomenki.

16

STECCI

IZMEĐU

DVA RA,TA

U doba s tare Jugoslavije, ta č nije u razdoblju između 1918. i 1945. god., stećcima se posvećivalo malo pažnj e. I s traživači stećaka su uglavnom bili vezani za poslove Zemaljskog muzeja, a njihovi radovi su objavljivani u Glasniku toga muzeja. Tako je dr Mihovil Mandić objavio u Glasniku Zemaljskog muze ja dva ma nja priloga koji se odnose na stećke u okolini Travnika.;2 Njema6ki naučni radnik Georg W.ilke piše o nekim reljefima stećaka kao simbo ličnim predstavama. 53 Milenko Filipović opisuje jedan neobičan stećak iz okoline Olova.S4 Pero Slij e pčević pruža više podata'ka o stećcima okoli ne Gackas; Milan Karanović je opisao jedan n eo bi ča n stećak oz okoHne Skender-Vakufa,56 zatim jedan u okolini Tesli ća. 57 Vladislav Skarić najprije saopštava hipotezu o porijeklu stećaka oblika sarkofaga,SS a onda opisuje stećak gosta Milutina u Humskom kod Foče. 59 Dimitrije Sergejevski u svojim putn'im bilješkama posvećenim klas ičnoj arheologiji pruža i podatke o stećcima na Glamočkom polju,'" a potom opisuje neke stećke u okolini Kladnja .6' Petar Bogunović opisuje stećke u Vrućici kod Teslića.62 Đoko Mazalić se najprije zad ržava na nekim primjercima stećaka u okolini Sarajeva," a potom u okolini Roga tice M Ciro Truhelka je najprije napisao Vodič za srednjovjekovnu zbirku Zemaljskog muze ja, u ikojem je dosta prostora posvetio stećcima i dotadašnjim rezu ltatima njihovog istraživanja ,·; za~im je objavio rezultate istraživanja ostataka mauzoleja tepč ije Batala. 66 U krug saradni'ka Zemalj skog muzeja s pada i Vejsil Curčić, koji se, uz druge muzejske poslove, dosta bavio i s tećci ma. On je Zemaljskom muzeju predao svoj obiman rukopis, sa mnogo fotograf.ija. koji predstavlj a pokušaj ana lize i uopš tavanja svi h dotadašnjih rezultata istraživanja s tećaka· 7 Nekolicina istraživača stećaka objav ili su i poneki svoj rad u drugim časopi s ima, kao M. Filipović,68 Vladislav Skarić," Mihovil Mandić , 70 M. Karanović,7' V. Curčić 71 i C. Truhelka. 73 Bilo je :i nekoliko drugih i straž i vača s teća ka čiji su prilozi objavljeni u raznim časopisima. Tako je Slade Silov i ć pisao o stećcima iz okoline Trogira," Nikola Zvonimir Bj elovuč i ć o stećcima iz okoliine Stona,75 Jaroslav Sidak o stećcima u vezi sa problemom bogumilstva u Bosni i Hercegovini,7. te Ivan Renđeo , .k oji je o stećcima pisao u tiva maha."
* **

17

U vrijeme stare Jugoslavije stećd su i dalje bili uglavnom predmet interesovanja pojedinih nau čnih radnika. Neloi organizovan i sis tematsk i rad nije postojao. Nije bilo nikakvitakcija za zaštitu ove vrste spomenika. Interesovanje inostranih nau čnih radnika za njih je gotovo sasvim opalo. Iako je bilo izvjesnih inicijativa , u ·tome periodu nije došlo ni do donošenja zakonskih propisa o zaštiti lmlturnog nasljeđa, niti do osn ivanja ustanova, odnosno službe u tu svrhu, zbog čega su i stećci, kao i svi ostali spomenici kulture, ostali po stran i.
li čnog

NAJNOVIJI PERIOD

PROUČAVANJA

STECAKA

Pravi odnos prema stećcima nastao je tek poslij e oslobođe nja zemlje 1945. god. Stećci s u shvaćeni kao značajan d io kulturnog naslj eđa -koji zaslužuje društvenu brigu oko čuvanja i prou čavanja. Zbog toga su " razumljiva nas tojanja ,koja -su u tome cilju I preduzimana. Neposredno poslij e Izložbe s rednjovjekovne umje tnosti jugoslavenskih naroda, održane u Parizu 1950. god., gdje s u, uz freske, i s tećc i pobudili veliko interesovanje kod svjetske naučne i kuhurne javnosti, došlo je 1950. i 1952. god. do dviju konfenmcija u Saraj evu, na kojima su predstavniai Saveznog instituta za zaštirtu spomenika kultu re iz Beograda, Ministarstva za nauku i ,kulturu BiH, Zemalj skog muzeja iz Sarajeva, Zavoda (la zaštitu spomen iika I kulture BiH , Zemaljskog odbor a sindikata prosvjetnih radnika BiH, Istorij skog društva BiH, Udružen ja li:kovn; h umj etnika BiH, Instituta za follklor BiH, Muzeja grada Sarajeva i još nekih ustanova, kons tatovali veliku n au čnu vrijednost s tećaka i potrebu da se organizovano proučavaju. Na osnovu prijedloga Ministarstva za nauku i ,k ulturu BiH, na I lwnfere ncij ama je 'p ostignut dogovor o dugoročnom programu r ada i način u njegovog 'izvođenja. Program se 's astojao od četiri osnovne radne etape : anketno prikupljanj e opštih podataika o stećcima, provjeravanje i dopun javan je t ih podataka, sistematsko naučno (ekipno) obrađivanje va"nijih lokali teta i regiona, te pubhkovanje rezultata prikupljene naučn e građe . Za svaku osnovnu radnu etapu su date sugestij e i smj ernice, ukaza'no je na pr ioritetne poslove, na potrebe osiguranja stručnog k a dra i materi jalnih uslova za rad na terenu, date su preporuke da monografska iZldanja nose b rojeve is te serije, bez obzira na autora i i zd avača, zatim da se formiraju pI1ikladm organi za praćenje i usmjeravanj e akcij a, itd. Glavnih poslova su se prihvatili Zemalj ski muzej u Sarajevu i Zavod za zaštitu spomeni,ka kulture BiH.78 Odmah poslij e tih dogovora pristupil o se poslovima sa dosta elana. Stvoreni su konkretniji programi, o!kupljerui stručnj aci , osigurana po· četna finansijska sredstva i otpočeli poslovi. U svojoj suš tini program djela tnosti se sveo na evidentiranj e stećak a i poslove koji s u za to vezani, te na ekmpn o prou čavanj e pojedinih lokaliteta i regiona i publiciranje stručnih radova o tome. Evo osnovnih podataka o toku i rew ltati m a tih glavn ih poslova : Akciju evidentiranja stećaka organizovao je i obavio Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH. Prva etapa se odnos- na pri'kuplj anje ila opštih i najosnovnijih podataka o stećcima putem uč i telja i đaka osnovnih š'kola, prvenstveno osnovnih skola na selima. Sastavljen je formular po kojemu će 'se popunjavati podaci o lokalitetima. Poslov[ su otpočeli 1951. god., te i s lij edeće su bili in te nzivni, a onda su još dvije godine dovršavani tamo gdj e su ranij e bili izostali ili slabo organizo,vani. U sjediš tima opština su formirani centri koji su poslove usmj eraval i i k oordinirali, a onda prikuplj aLi, sređivali i d ostavljali prikuplj ene materijale.'9 Iako nestručni i sa mn ogo raznovrsnih grešaka, p odaci ovoga opšteg popisa su bili višestruko korisni . Prij e svega, oni su posluž>i<li kao indi'kator i orijentacija za planiranj e daljih akcija - provjeravanj a i dopunjavanja podataka, planiranja poslova e kipnog proučavrunja, itd.

18

19

Druga etapa se sastojala 'u provjeravanju priimpljenih podataka. U tome je učestvovalo 25 studenata iz Sarajeva i Beograda, koji su putem kraćeg kursa na katedri Istorije umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu i sem'nara u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu pripremljeni za taj posao. Željeli ·smo da barem za značajnije regione prikupimo što sigurnije i potpunije podatke. Međutim , rezultati angažovanja studenata nisu bili kao što smo očekivali i u većini sluča­ jeva su bili nedovoljno pou~dani. Zbog toga 's mo se u daljem radu na provjeravanju i komple~iranju podaJtaka oslanjali na vlastite kadrovske snage Zavoda za zaštitu spomeniIka kulture BiH. U toku slijedećih 15 .godina pregledani su svi lokaliteti teritorije Bosne i Hercegovine. U većini slučajeva ekipe je predvodio autor ovih redova. Poslovi su tekli kontinuirano, obrađivano je jedno po jedno opštinsko područje, obavljen je pregled svake nekropole. Plan rada za područje određene opštine obično je utvrđivan u opštinskom centru, uz pomoć nadležnih opMinskih or-gana. Pri tome su se redovno služili podacima opšteg popisa, u nekoliko slučajeva i podacima studenata, a dobro su poslužili i podaCi pQpisa arheoloških spomenika koje je još za vrijeme austrougarske vlas~i sačinio V. Radimsky. Metodski postupaik rada na terenu sastojao se u tome što su zabilježeni podaci o lokalitetu, zatim su pregledani i pobrojani sami s tećci , i to po osnovnim oblicima, utvrđena im je orijentacija d raspored, a onda su spomenici opisani, te fotografisani ili nacrtan; njihovi važniji ukrasi i natpisi, ukoliko ih je bilo. Pribilježeni su i podaci o tehni6kom stanju nekropole, te eventualnim obližnjim arheološkim lokalitetima; spomenicima. Za važnije nekropole napravljena je skica rasporeda stećaka. Na takav način teren je iz godine u godinu postepeno svladan. Naš krajnji cilj je bio da se pm Zavodu za zaštitu spomenika kulture BiH stvori 'Solidna evidencija svih stećaika u BiH, koja bi omogućila valoriziranje nekropola po vrijednosti, odnosno koja bi omogućila plaruiranje mjera zaštite i svih drugih akcija oko proučavanja i korištenja stećaka u savremene obrazovne, turističke i druge svrhe. U toku višegodišnjeg rada na sakupljanju građe za stvaranje evidencije i dokumentacije osjećala se potreba upotpunjavanja te evidencije sa podacima o stećcima koji se nalaze na područjima susjednih republika. Ta potreba je naročito bila izražena zadnjih godina, kada su se terenski poslovi u Bosni i Hercegovini približavali kraju. Tada je već bila sazrela i ideja o izdanju kataloga svih lokaliteta stećaika, sa topognwskim kartama d statističkim podacima, pa je u tu svrhu bilo nužno svu građu prikupiti na jedno mjesto. Bili smo načisto s tim da srednjovjekovni stećci predstavljaju naučnu i umjetničku cjelinu, bez obzira na izmijenjene administra~ivne granice njihovog teritorija i da je naučno opravdano mišljenje da se svi stećci obrade po jedinstvenoj određenoj koncepciji. Za obradu stećaka na područjima Srbije, Hrvatske i Crne Gore postavljala su se brojna pitanja koja je trebalo riješiti zajednički sa nadležnim organima i ustanovama tih ,r epublika. Zbog svega 'toga je došlo do nekoliko sastanaika predstavnika Jugoslavenskog instituta za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, Arheološkog instituta u Beogradu i nadležnih republičkih zavoda za zaštitu spomen~ka kulture iz Zagreba, Beograda, Cetinja i Sarajeva.so

Jedan od glavnih rezultata sistematske akcij e ev identiranja s tećaka, koja je trajala gotovo dva decenija, ogleda se u pubLikaciji Sr ećci, kataloš ko-topografski pregled, koja se kao izdanje Biblioteke "Kulturno nas l j eđe BiH" pojavila 1971. god." Treba priznati da ova akcija, i pored pažljivog i savjesnog obavlj anja poslova terenskih istraživača, nije stoprocentno obuhvatila sve 1 0kaMtete s tećaka. To se ponegdj e dogodilo i u Bosn i i Hercegovini, gdje sm o se, zbog izuzetnih o kolnosti, morali osloniti na nedovolj no stru čne saradnike, ali više u područjima drugi h republika, gd je sarad nj a terenskih istraživača, na koje s mo računali nij e do kraja i p recizno izvedena, a pogotovo gdje je saradnj a sasvim izostala , kakav je s lučaj bio u sjevernoj Dalmaciji. Zbog toga s mo nastojali da se što prije popune te praznine u evidenciji. Razu mljivo, najveća pažnj a je posvećena Da lmaciji. Ta ko je S. Beš l agić u tri maha pregledao terene oko Trogira, Sibenika i Za dra, prikupio, sredio sve podatke, te napisao i pub\li.kovao tri radnje koje se odnose na s tećke tih p odručja." U među­ vremenu je i dr Pavao Anđelić, proučavajući s tarine u okolin i Konjica, pronašao nekoliko ·do sada neevident irani h lo ka liteta sa stećcima'3 I Radomir Stani ć je pronašao i obj avio nekoliko do sada nepozna bi h nekropola stećaka u o kol;ni Raške, Novog Pazara, Pri boja i Prij epolja." Vršeći rekognosciranje ·terena u o kolini Priboj a, stru čnjaci Na rodnog muzeja iz Užica, Miliajlo Zotov i ć i Javopka Bučić, našli su neko liko novih lokalite ta s tećaka ili su svojim podacima upotpunili d osadašn je podatke o s tećci m a toga kraja." Prona đ" ne su i još neke , uglavnom manje nekropole ili pojedinačn i primj erc i steća ka oko Posušja, Paza ri ća, Kl a dnja, Gradačca, Foče, TesLića i Ha džića u Bosni i Hercegovin i, te u okolin i Plužina u Crnoj Gori. M eđu novopronađenim s tećc im a ima i primjeraka sa Ulkrasima, pa i sa natpisima. Svi ti n ovopro n ađeni podaci moraju se dodati onim već objavljenim u knj'izi Stećci, kataloško-topog rafski pregled, zbog čega će b rojno stanje i teritorij rasp rostiranj a ovi h spomeni ka biti nešto izmijenjen u odnosu na stanj e prij e 10 godina. Paralelno sa poslovima evi dentiranja s teća k a te kla je " druga ugovorena akcija, koja se odnosi la na proučavanje važnijih loka liteta stećaka . Prvih godina u njoj su se najvi še angažovali s truč nj ac i Zemaljskog m uzeja iz Sarajeva. J oš 1949. i 1950. god . jedna je e kipa, pod rukovodstvom dr A. Benca, prikupila svu građu o nekropol.i u Radim lji kod Stoca. S6 Me todsk i pos tupak i is kus tvo koje je pos tign uto u tome poslu umnogome je pomoglo i olakšalo osta le radove koji su nakon toga slij edili . Tako su ub rzo pod r ukovods tvom A. Benca obrađen i s tećci u okolini Olova i u okolini Lištice, zatim pod rukovods tvom D. Sergejevs kog s tećci oko Bratu nca. M. Vego je p redvod iO jednu e ki pu koja je obrađiva la s tećke u okolini Lj.ubuškog, a jedna ekipa Muzeja grada Sarajeva, pod rUrkovodstvom Ljubice Mladenović, preduze la je poslove koji su se odnosili na s teć k e okoline Sarajeva. Isto tako su ekipe Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH , pristupile 1953 . i 1954. god . proučavanju s tećaka u dolini Ne retve, koja je bila predviđena za potapanje Jabl aničkim jezerom, te steća k a u okolini Kup resa. U to ku naredrni h godina p oslovi ekipne obra de su prešli sasvim u Zavod za zaš titu spomenika kulture BiH, gdje su već bili s tvoreni kadrovski i drugi uslovi za to . Ta ko su u organizaciji toga Zavoda, pod istim stru čnim

20

21

rukovodstvom, najprije obuhvaćeni krajevi oko Duvna, Trebinja, Nevesinja d Kalinovika, a nešto kasnij e i oko Bileće i Ljubinja, te nek; krajevi centralne i is točne Bosne_ Bilo je i drugih ekipa Zavoda za zaštitu spomenika ,kulture BiH. T",ko su Zdravko Kajma!kovi ć i dr Sma il Tihić rukovodili poslo,"ima oko Gacka, a Drago Vidović oko Zvornika. Metodski postupak u radu navedenih ekipa sastojao se u crtanju plana rasporeda spomenika, opisu svih primjeraKa, posebno opisu ukrasa i natpisa, zatim u fotosnimanju ili crtanju oblika s tećaka i ukrasa, odnosno natpisa. Samo ponekad se pristupalo istraživanju p onekog groba ispod s tećka. Cesto su prikupljani i podaci o obližnjim arheološkim lokal,ite tima. Obično s u se proučavali i istorij ski izvori i literatura koja se odnosila na s teć ke odnosnog 'kraja, komparativni materijali , kao i druge okolnosti .k oj e su dolazile u obzir. Nakon toga se pristupalo sređivanju svih prikupljenih materijala i uzrad i rukopisa za publiciran je monografija. Akcij e ovrukve vrste su se obavlj a le i u drugim republikama. I metodski postupa k ekipa koj e su ra dile u Srbiji, Crnoj Gori Hrvatskoj bio je isti ili vrlo sli ča n onome u Bosn i i Hercegovi·ni. Poslovi tih ekipnih istraživanja i proučavanj a redovno su rezultirali pisanj em i izdavanj em monografija ili manjih i već ih r adova. Truko je u u stanovlj enoj ed iciji "Srednjovjekovn i nadgrobni spomenici BiH" u vremenu od 1950. do 1967. god. izdato 9 monografija - svezaka, i to : R adimlja, Olovo i Siroki Brijeg A. Benca." Ludmer D. Sergejevskog," , Ljubuški M. Vegas. i Kupres, Kalinovik, Popovo i Stećci centralne Bosne S. Beš lag ića. 90 Izdavač i ovih monografija bili su: Zemalj ski muzej u Sarajevu, Save:mi institut za zaštitu s pomenika !kulture u Beogradu i Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH u Saraj evu. Osim toga, izvan te edicije, Jugoslavenska akadem ija znanosti i umj etnosti iz Zagreba izdala je monografiju Stećci na Blidinju S. Beš lag ića,·' a Nauč­ no društvo Crne Gore brošuru - skraćenu monografiju Srednjovjekovna nekropola kod Petrove crkve u Nikšiću D. Sergejevskog.92 Pored monografija, kao posebnih knjiga, objavljeni su i drugi radovi koji su se najviše odnosili na stećke Bosne i Hercegovine. U tome pogledu je od dosta velikog 2:načaja bilo pokretanj e godišnjaka Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH Naše starine, koji je počeo da <izlazi 1953. god. Ovaj časopis je do danas objavio :matan broj takvih radova, relativno najviše S. Bešlagića , ali i drugih saradnika, kao što su Đoko Mazali ć, Drago Vidović , Milenko F,ilipović i Zdravko Kajmaković. Neki radovi su objavljeni u drugim bosanskohercegovačkim časopisima - Glasniku Zemaljs kog muzeja u Sarajevu, Godišnjaku i storijskog društva BiH, Brazdi, Izrazu, Odjeku, Radovima NtUlčnog društva BiH, Radovima Akademije nauka i umjetnost i BiH, Clancima i građi za kulturnu istoriju is točne Bosne u Tuzli i dr. Više radova je objavljeno u časopisima drugih republika - Starinaru SAN u Beogradu, Glasniku Etnografskog muze ja u Beogradu, Analima Istorijs kog instituta JAZU u Dubrovniku, Prilozima za povijest umjetnosti u Dalmaciji u Splitu , Historijskom zborniku u Zagrebu, Starohrvats koj prosvjeti u Zagrebu, Književnim novinama u Beogradu, Zborniku za zašt itu spomenika kulture u Beogradu, Enciklopediji likovnih umjetnosti i Enciklopediji Jugoslavije u Zagrebu, Zborniku Svetozara Radojčića u Beogradu, Vijest ima muzea-

laca i konzervatora u Zagrebu, Istorijskom časopisu u Beogradu, Ju go· slaviji, Umjetnosti, Letopisu Matice srpske i nekim drugim. U tim časopisima se pojavio čitav niz imena, kao što su: A. Benac, Do,ko Maza!ić, S. Bešlagić, D, Sergejevski, M, Vego, D, Basler, D, Sp, Radojčić, Sv. Radojčić, C. Fisković, M. Filipović, N. Božanić·Be2lić, A, Horvat, A. Solovjev, R. Stanić, M, Wenzel, J . Chaliet, J, Sidak, J . Luč ić, p, Anđe· lić, V. Durić , Z, Kajmaković i dL NekoJi,ko radova je objavljeno u jugoslavenskim časopisima na stran,m jezicima, kao što su Archaelogia iugoslavica u Beogradu , S tari· nar u Beogradu, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, zatim u stra· nim časopisima, kao što su: Cahiers d'Etudes Cathares u Arqueu u Francuskoj, Siidost·Forschungen u Munchenu, Arlibus Asiae u Anconi, Journal of Warburg and Courtauld Institutes u Londonu, itd.
Može se reći da su o stećcima u Hrvatskoj najviše pi sali A, Horvat i C. Hsković, u Srbiji - M. Ćorović·Ljubinković, a u Crnoj Gori S. Bešlagić . Mislim da su ovdje nabrojani svi važ!lliji radovi koji su o stećcima objavljeni poslije 1945. god, Većina njih, kako oni koj, su posebne knjige tako i oni koji su prilozi u časopisima, odnosi se na novoprona· đenu građu koja je po istom ili sličnom pr-incipu i sistemu stručno i kritički izložena i dokumentova;no objašnjena, U najvećoj mjeri ,ti radova su monografskog i kataloškog ,k araktera, neki su dijelom i studije, a neki su upotpunjeni u drugim korisnim podacima istorij skog, etnograf· skog ili nekog drugog karaktera. Većina je rezultat ~k ipnih obrađivanja pojedinih lokaliteta ili područja, objavljenih po preporukama sarajevo skih savjetovanja 1950, i 1952, god,
Među objavljenim radovima lima onih koji su programskog karaktera (M. Filipovi ć i S, Beš lagić), a dosta su brojni i članci naučno­ ·popularnog, esejističkog i propagandnog karaktera (dr M. Krleža, A, Benac, O. Bihalji-Merin, D, Sergejevski, M. Vego, S. Bešlagić, R Pavlo"ić L Renđeo i dr.). Na sakupljanju i objavljivanju bibliografskih podatai a dosta s u učinili: D, Vidović, L Renđeo, A, Benac, V. Đurić i k S. Bešlagić,

Publikovana građa je pobuđivala interes za studijske sintetske radove, I sami terenski obrađivači steća;ka, autori pubHciranih radova, naročito većih monografija, upuštali su se u studije porijekla i zn ače nja pojedinih reljefnih motiva, određivanja kronologije stećaka, n}ihove pripadnosti i sL Pojavili su se i tllkvi radovi ,koje možemo nazvati čistim studijama, kao što su Simbolika srednjovjekovnih nadgrobna, spomenika u Bosni i Hercegovini i Bogumilska umjetnost dr A, Solovjeva,93: Umjetnost (dio poglavlja Kultura u Bosni XII do XV v. u "Isto· riji naroda Jugoslavije") i Reljefi bosansko-hercegovačkih stećaka Sv. Radoj čića," O bosanskim stećcima dr Ljube Karamana," Simbolične predstave na stećcima i Predstave kola na stećcima , , , Drage Vidovića,·; Motiv arkada i stolova na stećcima i Motivi na bosansko-hercegovačkim stećcima Petra Petrovića,97 Ukrasni lnotivi na slećcin1a Bosnian and Herezegovinian Tombstones - Who Made Them and Why Marian Wen",l," Umjetnost u Istoriji Crne Gore Vojislava Đurića" i Oblici stećaka Sefi ka Bešlagića,l'" U dobroj mjeri u studije spadaju i neki drugi radovi,

22

kao š to su: Prilog datovanju hercegovačk ih stećaka dr Bogumila Hrabaka,'o! Bogumilski mrwnorovi dr Miroslava Krleže,'Ol Plastika bogom ila dr O. Bihalji-Merina,103 radnja na istu lemu dr A. Benca,'''' zatim Miuelalt erIiche bildende Kumt in Jugoslawien ... dr Franca Steleta,'05 Prilog prou čavanj u sahranjivanja i podizanja nadgrobnih spomenika u našim krajevima u srednjem vijeku dr Vlad imira Corovića ,"16 Patarenstva u Hercego vini u svjetlu arheološk ih spomenika M. Vega,'07 I "krst jani" di Bosnia alla luce dei lol'O monument i di pietra dr Maje Mil e tić,'OS Neki ik onografski Inolivi na st ećcima dr Zdravka Kajmakovl ća 109 i L'OYI1Wne ntation d'un vase il mesw 'e du Musee eluny et les " stećei" bosniaques dr Dim če Koca.lIo

EVIDENCIJA NATPISA STECAKA Potrebno je da se na ovome mjestu prikaže još j edna važna etapno izvedena akcija koj a na sarajevskim savjetovanjima 1950. i 1952. god . n ij e bila planirana, a čija je potreba is krsla ubrzo po odmicanju osta lih akcija. Radi se o natpi si ma s teća ka. Kako j e poznato, ovi natpis i u staroj bosanskoj ćirili c i, nazvanoj bosančica, predstavljaju višes truko zanimljivu i značajnu karakteristiku s tećaka . Ti epitafi su davno privukli pažnju brojnih i s traživača ,k oji su o njima napisali mnogo radova. Ustanovljeno je, međutim , da većina tih objavlj enih radova nema potrebnu nau čnu vrijednost, te da postoji veli·loi broj natpi sa koji još nisu evidentirani, ni proči tani . Os im toga, mnogi su natpi si oštećeni ili su u takvom stanju da im prijebi opasnos t od potpunog uniš tenja. To je sve upozoravalo n a potrebu h'tne i specijalne akcije evidentiranja i prou čavanja svih natpi sa, ka,ko revidiranj a č itanja već poznatih tako
SI. 1. Nekropola Radimlja kod Stoca, jedna od nekoliko naj značajnijih skupina stećaka.

23

i pronalaženja, čitanja i tumačenja do sada neotkl1ivenih, bez obzira na poslove vezane za opštu sistematsku evidenciju svih stećaka koja je već bila u toku, koja po svom programu obuhvata i natpise , ali na čije se potpune r ezultate m oralo još dugo čekati. Ova situacija se najsnažnije odrazila u shvatanju stručnj aka Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koji /lU pokazal. i spremnost da se na tim poslovima angažuju. Tako je u organizaciji toga Muzeja formirana ekipa koja je pod stručnim rukovodstvom M. Vega 1957. god. počela sa terenskim radovjma i za nepunu deceniju ih u spješno okonča l a. Natpisi Sll pronac1eni, ~otog ra fi s al1i i prooitani , a gdj e god je to bilo potrebno, pristupilo se i pravljenju gipsanih odljeva. Prikuplj ene materijal e M. Vego je prou č io , a potom pripremio Zbomil: srednjovj ekovnih nat pisa BiH, koji je, kao izdanj e Zemaljskog muzeja, u 4 toma š tampan između 1962 . i 1970. god. (Zbo rnik je obuhvatio i ostale 6iril s ke a onda i glagolj ske kao i latinske natpise.).'" Neš to opširnij e je ova akcija prikazana na drugom mj es tu ove knjige - u poglavlju o natpisima s tećaka . Ovdj e bi se još moglo reći da je š teta š to je ta važna akcija bila ograni čena samo na le rjtoriju BliH, te što u Zbornik nisu ušli i epitafi stećaka sa teritorija Srbij e, Crne Gore i H rvatske.
Sl. 2. Dio s kupin e s t ećaka LI vrtu Zema ljskog m uzej a (u prednj em planu je kame na stolica). Sa rajevu

LI

OSVRT NA NAJNOVIJI PERIOD PROUCAVANJA STE CAKA Iako su u proučavanju stećaka u razdoblju od o s lob ođenja zemlje do danas postignuti zna čajni rezultati, treba priznati da je u tim poslovima, najviše zbog nedostatka st ručnjaka i finansijskih sredstava , kao i zbog nedovoljnog snalaženja, bilo raznih nedostataka. Velika akcij a evidentiranja s teća ka tekla je duže nego što smo predvidjeli, imala je teškoća 'kadrovske i finansijske prirode i nije obuhvatila baš sve ,krajeve i lokalitete stećaka. Nužno je bilo da se sa eVlidentiranjem nastavi . Tako je za proteklih 10 god ina prikupljeno dosta novog materijala o novopronađenim s'tećcima. To traži dopunu publiciranih materijala, i to k ako tekstualno tako i u grafičkim pri kazima i statistici. Moralo bi se ,ići na neku vrstu dodatka knjizi Stećci, kataloško-topografski pregled. Ni centralna dokumentacija u Saraj evu nije još sasvim kompletna: naknadno prikuplj eni podaci nisu u klj učeni, a č itavi krajevi još nris u obrađeni po koncep ciji koja je u svoje vrijeme usvojena, tekstualni podaci nis u povezani sa fotonegativima i fotosima, nisu sačinjeni topog rafsko-statističk,i pregledi itd ., zbog čega ta dokumentacija još nije osposobljena za javno služenje. Na torne se mora još raditi; to je, uostalom, stalan proces. Iako je dosadašnje ekipno proučavanj e važnijih lokaliteta i kraj eva obuhvatilo velike terene i rezul bi ralo publiciranj em 10 monografija kao posebnih knjiga i više manjih i većih radova u raznim s tru čn im časo· pisima, ipak su neki vrl o značajn i i karaktenis ti čni lokaliteti i region i stećaka za naučnu i kulturnu javnost ostali sve do sada nepoznati, kao što su, npr., stećci dosta prostranog područja istočne Bosne oko Rogatice, Višegrada, Cajniča i Goražda, zatim slećc i šire okoline Bil eće, onda oni u Banjanima (u Crnoj Gori). Za neke krajeve ist očne Bosne i okoline Bileće građa je već prikupljena, pa ne ·bi trebalo mnogo vremena da se pripremi za monografska .izdanja. Tako bi smo došli do još dviju monografija, čime bi sav teritorij uglavnom bio obuhvaćen. Ne govorim o procesu daljeg proučavanja stećaka, o temama koje prosto naviru, o pravim studijama koje l og ič n o slijede, za što će se angažovati brojni raznovrs ni stručnjaoi. U dosadašnjim proučavanjima stećaka mi smo zanemarili jedan važan aspekt - istraživanje samih grobova . Zbog toga smo ostali bez podataka o arhitekturi grobova i o načini ma i običajima sahranjivanja u doba stećaka. Pretraživanju grobova se pristupalo samo u rijetkim s lu čajevima , i to prvens·tveno kada su oni već bili ugroženi. I kompleks no istraživanje nekropole u Grbore2lima kod Livna, .koj e je pružilo neoče­ kivano bogate i dragocjene podatke (o tome će biti riječi nešto kasnije), došlo je kao zaštitna mjera zato što je č itav lokalitet bio oštećen i ugrožen eksploatacijom pijeska. Da bi naša proučavanja stećaka bila kompleksn·ija, moramo predviđati i istraživanja grobova ispod s tećaka.

25

NAPOMENE

l B. Curipeschilz, Jlinerariwn der Bo[schaflre ise des Joseph v. Lam berg und Niclas }urischit z durch Bosttien, S erbien, Bu/ga ržen nach Konstantinopei 1530, Insbruck 1910, 38-39. (Izdanje na našem jeziku: B. Kuripp.š i ć, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, B uga rsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950, 24-25) z P. M a tk uv i ć, Putovanje po Balkallskom poluot oku XV I v., Rad JAZU 56, Zagreb 188 1, 167-200, J A. Forti s, Viagg io in Dalmazia l- fl , Venezia 1774 . • A. Sapieha, Podroz do Krajo\V Slavians kich odbywana w 1802 i 1803 roku przes X, W a r sz~ \Va 1811 (Sapieha Fi.irs t Alek sa nde r, Veber di Graber in der Herzegowi na zw ischen der Orten Cista und Lowrica, Mitte ilungen der Anthropologi· sehen Gese ll sc h ~ ft in Wien, Bd IT, 1872, 274--278) , A. S OW La Turque d' Europe, Vol. I- IV, Paris 1840. (Die Europa ische !, Tjjrkei, Bd. I- II , Wien 1889) 6 L Gardner Wilkinson, Dalmatia and Mont enegro l-Il, London 1848. (Dal· mati en und MOJ1lenegro I- II, Lei pzig 1849) 1 V. Lago, Memoria sul1a Dalm azia l - JJI, Venezia 1869-1 87l. • O. Blau, Reisen in Bosnien und der Herzegovina, Berlin 1877. , A. J. Evans, Trotlgh Bosnia and t fI e Herzegov;,ta on foot London 1876. 10 H. Sl erneck , Geografisehe Verhaltnisse, Comuni cationen und da s Rei sen in Bosnien, der Hcrzegowina und Nord.Montenegro, Wien 1877 (Dio o stećcima "Staro nadg rob no kamenj e u Bosni i Hercegovini" preveden na naš jezik i objavljen u Vi eneu 1878, b r. 34 i 35) ' II Vidi: F. Si š i ć, Povijest Hrvata u vrij em e narodnih vladara, Zagreb 1925,694. lt A. Ka či~· Mi oš i ć, Razgovo r ugodni naroda slovinskoga, Zagreb 1942, 393. II l. Ka ta l i ni ć, Storia della Dalmazia . .. I , 1834, 9 (p rema l. Rendeu, Sre· dovje čni nadgrohni spom enici, Zagreb 1953, 120) I ~ I Carrara, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku ... II , Zagreb 1852, 327. IS S. Obradović, Opisal1ie okružija u ž ič kog, Glasnik Društva srbske slovesnosti X, Beograd 1858, 322, " M, Nedi ć, Starine bosanske, Arkiv IV, Zagreb 1857, 142-162. " S. Milin o vić, Vienac, Zagreb 1879, br, 8 i 9, 126. .. P. Peko Kadčić, Arkiv V, Zagreb 1859, 321 i VII, 1863, 92. l t P. Ba kula, Sh ematismus topographieo-his toricus eustodiae provincialis in Hercegovina p ro anno 1867, Spalati 1867 (drugo izdanje 1873.) lO A. Kne žev i ć, Listovi o Bosni, Bosanski prijatelj IV, Zagreb 1870. " S. Kosanović, Glasnik srpskog u će nog dru štva XII (XXIX), Beograd 1871 , 15~189 i LXIX, 1889, 243-259, II M. Mil ojević, Vidovd an, Beograd 1870, br. 95, II M. Đ . Mili ćevi ć , Kn eževina Srbija, Beograd 1876, 526, .4 Lj. Kovačević, Nekoliko srpskih natpisa i bilježaka, Starine X, Zagreb 1878, 260. 11 F. Luschan, Altbosniscli e Graber, Deutsche Zeitung od 14. IX 1879 (Sta· rinski grobovi , Obzor od 18 i 20 X. 1879) 26 M . H oernes, Alte Graber in Bosnien und de r Herzego\Vina, Mitteilungen der Antropo\ogischen Geselsha ft in Wien XIII, 1883, 169---\177; Isti, Dil1arisel1 e Wanderun gen. Cul tur und Landschaftsbilder a us Bosnien und der Herzegovina, Wien 1888, 333-348; Isti, Mitt elaltcrliehe Grabdenk11lale in der Herzegowina, Mitte ilungen der K. k. Central-Conunission zu r EyforscJwng und Erl1Qlttung der Ku nst und l1istorishen Denkmale V III , Jahrgang, Wien 1882, 19-25. 21 I. As b6 th, Bosnien und die Herzegovina. Reisebiider und Studien, Wien 1888; Isti , Bosznia es Herezegoviua I- II, Budapest 1887. lt A. Go tting, Veber dem Grabstein des bosnisellen Fursten Ba tić, Mitteilun· gen der Anthropologisclten Gesellscllaft in Wien XVJl, 1887, 55-56, 29 F. Ka ni tz, Aeltere und neuere Grabma.ler im K onigreieh Serbien, Mitteilun· gen der Antropologischen Ge se ll sch a[~ in Wien XIX, 1889, 169-177. .JO A. J . Fosco, Le neeropoli Fenieie in Dalmazia, Sebenico 1890. J I K. Jireče k, Vla stela liumska na natpisu II Ve liča nima, Glasnik Zemaljskog muzej a 1892, 279.

26

27

II L. Zore, Bosans ki grobovi, Program C. K. velikog gimnazija II Dubrovniku , š kol. god. I88!>-8 I , Dubrovnik 1881 , 3-20 i Slovinac IV, 1881 , 45().....457. II S. Ljubit, Viestnik Hrvat skog arkeologilkog družtva II , Zagreb 1880, 27. lo! V. Vuletić-Vukasović, Vies tnik hrvat. arkeoiog. družtva V, Zagreb 1883, 90-92. JJ P. Kacr, Di alcuni massi se palcrali nel disIrello d'/ maski, Bulletina di archeoiogia e s tor ia Dalmata II , Spalato 1879, 8, 25, 36, 74 (prema D. Vidoviću. Bibliografski podaci o stećcima, Zbornik zaštite spo menika kulture, Beograd 1953, 158); Isti, Pierres sepuicraies Dalmaces, Bulletin de la Societe d'Anthropologic de Lyon 1887 ( Slična radnja je objavljena i II Starohrvats koj prosvjeti I (1895), II (1896) i IV (1898). H P. Stan ić, Sredovječni spomenici u vrlič koj okolici, Viestnik, Zagreb 189 1,9-12. n L. Marun , Starohrvatsko groblje s crkvom sv. Spasa LI Cetini, Starohrvat· ska prosvjeta I (1895), 183-188 , 224--231 i II (1896) , 25-30. II K. Hormann, Die AlrertJ.iii.mer von Ošanić bei Stolac, Wissen scha ftliche Milt eilllngen aus Bosnien Lmd der H erzegowine II , Wien 1894, 35-44. J9 I st i, Srednjovjekovni spome nici Bosne i fJ ercegovit1e, Trudy, tom II , Mo.. skva 1902, 165-172. ~ I. Stanković , Cečava s okolicom, Bosa ns ka vi la II, Sarajevo 1887, 22- 24 i 41-44. 4\ V. Staki ć, Đ. M ark ović, Starine u okolini maglajs koj, B osanska vila I, Sarajevo 1886, 267-268. 41 Đ . Stratimirović , Srednjovjekovno groblje kod Zgošće, Glasnik Zemaljskog muzeja III , Sarajevo 189 1, knj. II , 122-141. u V. Radim s ky, Glasnik Zemaljskog mu ze ja I , Sarajevo 1889, 59 . ... I s ti, Arheološki leks ikon, rukopis na njemačkom jeziku, u Zavodu za zaštitu spome nika kulture BiH u Sarajevu. 45 N. Bari š i ć, PoslIšje, Gla snik Zemalj skog muzeja IV, Sarajevo 1892, knj. III , 275-277. 411 I sti, Tihal jina i njezin e znamenitosti, Glasnik Zemaljskog muzeja V, Sa· rajeva 1893, knj. IV, 551\---560. 47 F. Fiala, Miuelalterliche Crabsrein e, Wisse nschaftli che Mitteilungen ... II , Wien 1894, 319-320. 'I C. Truhelka, Starobosanski I11ramorovi, Glasn ik Zemalj sk og muzeja III, Sa ra jevo 189 1, 368-387 (ista rad nj a je objavlj ena i u Wisse nscha ft liche Mittei lun· gen III, 1895, 403-473). 49 I sti, Sredovječni stećei Bosne i Hercegovine, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegov ine I , Sarajevo 1942, 630-631. 50 D. Tafro, Jz istorije zaš tite spom enika kulture II Bosni i H ercegovi ni do os lob ođe nja 194.1. Naše starine III , Sarajevo 1956, 8. 51 Vidi nap. br. 39. ! l M. Mandi ć, T urbe kod Tra vn ika, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1924, 83-94; Isti, Sarkofag od mul;ike s dječjim kos turom iz Cukli kod Guče Gore, Gla snik Zt!maljskog muzeja, Sarajevo 1928, sv. II , 55-56. » G. Wilke, Veber B edeillmg einiger SY11lbole an den Bogumi1endenkmi:ilern, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1924,27-38. sol M. Filipović , Starine tl Baki ćima kod Olova, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1928, sv. Il , 69-78. " P. Sl i jepčević, Sta ro groblje po Gac ku, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sa ra· jeva 1928, sv. II , 57--63. 56 M. Karano v i ć, Jedan za nimljiv mramor kod Skender.T/akufa, Gla snik Zema lj s kog muzeja, Sarajevo 1928, sv. JJ , 135-1 40. !7 I s ti , O mramoru vojvode Mom č ila, Glasnik Zemalj skog muzeja, Sarajevo 1940, sv. I , 69-75. ,. VI. Ska rić, JedQll slovenski uzor bosans kih mramorova, Glasni.k Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1928, sv. II, 141 - 144. st I sti, Grob i l'ladgrobni spomenik gos ta Milutina na Hunzskom tl Foča nsko m srezu, Glasni k Zemaljskog muzeja XLVI , Sarajevo 1934, sv. za hi storiju i e tnografiju, 79-82.

110 D. Se rgejevski, Novi nalasci na Glam očkom polju, Glasnik Zemalj skog muzeja XLV, Sarajevo 1933, sv. za historiju i e tnografiju, 7-14; Isti , Putn e bilješ ke iz Glamoča, Glasnik Zemaljskog muzeja LIV, Sa rajevo 1942, 155 i 157. OI Isti, Srednjovjekovna groblja Ll Scuparima i Rastiku, Glasnik Zemaljskog muzeja LIII, Sarajevo 1941, %-100. tJ P. B ogunović, Stari nadgrobni spomenici u selu Vrućici, Glasnik Zemaljskog muzeja XLII, Sarajevo 1930, sv. II, 177- 182. 61 Đ. Mazalić, Starine po okolini Sara jeva, Glasnik Zemaljskog muzeja Ll, Sarajevo 1939, sv. I, 15-36. 64 Isti, Borač, bosanski dvor srednjeg vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja LIII, Sarajevo 1941, 31-94. 65 C. Truhdka, Osvrt na srednjo vječne kulturne spoln.enike Bosne, Glasnik Zemaljskog muzeja XXVI, Sarajevo 191 4, januar-juni, 221-252. 66 Isti, Grobnica bosanskog ( e pč ije Batala ... , Glasn ik Zemaljskog muzeja XXVII, Sarajevo 1915, januar-jun i, 365-373. 61 V. Curč i ć , Sredovje čna groblja (nekropole), rukopis II Biblioteci Zema ljskog muzeja u Sarajevu. 61 M. Fil i povi ć, Vogošća i Bioča u Bosni, Srpski etnografski zbornik XLVI , Beograd 1930, 617-jj96; Isti , Visočka nalii;a, Srpski e tnog rafski zbornik XLIII , Beograd 1923, 196-779. 69 Vl. Skari ć, Bogumi/ski grobovi i bo s an č ica, Narodno jedinstvo-kalendar Drinske banovine III, Sarajevo 1932, 356-358; I sti , Sarajevo i njegova okolica, Sarajevo 1937,34. 111 M . Man dić, V ezirski grad T ravnik, Zagreb 1931, 31 i dalje. 11 M. Karanovi ć , Sanička župa i Bosanska Krajina, Srpski etnografski zbornik XLVI, Beog rad 1930, 282, 298, 300 i 304. ]l V. Curč i ć , Nadgrobni spomenici tl narodnoj medicini tl Bosni i Hercegovini, Napredak ( časopis), Sarajevo 1933, br. 11-12, 141- 145; Isti, Kako su naši bogumilsk i pređi sjekli i prevozili nadgrobne spo m enike, Napreda k (časo pi s) , Sarajevo 1934, br. 3-4, 35-39. JJ Vidi na p. br. 49. 7. S. Silovi ć, St ećci tl okolini Trogira, Buli će v zbornik, Zagreb Split, 1925, 689-jj93. 75 N. Z. Bj elovu č ić, Poluostrvo Rat (Pelješac), Srpski etnografski zbo rnik XXIII, Beograd 1922, 173-249. ~ J . Sidak, Problem "Bosanske crk ve" u našoj historiogra fiji, Rad JAZU knj. 259/1 16, Zagreb 1937, 37-181. 71 L Re nđeo, S tećci ili mramorovi, H rvatski planinar, Zagreb 1942, 105 i dalje; Isti, Simbolika ft apa na s tećcima, Hrvatski planinar 1943, 61 i dalj e. 11 S. B eš l ag i ć , Proučavanje i zaštita s r ećaka, Naše starine I , Sarajevo 1953, 167- 175. " Is ti, n . d ., 170; Isti , St eće i, kataloško-topogra fski pregled, Sarajevo 1971, 16-17 . • Isti, n. d ., 33-34. II Isti, Stećei, kataloška-topog rafski pregled, Sarajevo 197 1. II S. B eš lagić , Stećci i neki njima slični nadgrobnici u okolini Zadra, Radovi Centra JAZU sV. 21, Zadar 1974, 57-88; Isti, St eće i u okolini Sibenika, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske I, Zagreb 1975, 179-200; Isti , St ećci u okolini Trogira, An ali Historij skog instituta JAZU II Dubrovniku, u štamp i. n P. Anđe li ć, Historijski spom enici Konjica i okoline, Konjic 1975, 193-225. M R. Stani ć, Ne koliko natpisa na s t ećcima u okolini N. Pazara, Sjenice i Raške, Naše starine XII, Sarajevo 1969, 149-154; Isti, Stećei u "edn;em Poliml;u, Simpozium "Seoski dani S. Vuk osavljevića" , knj . IV, Prijepolje 1976, 111-128. lS M. Z otov i ć , J. Bućić, Rezultati preliminarnih arheoloških istraživa nja na teritoriji opštine Priboj, Užički zborn ik 4, Užice 1975, 17-33. " A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950. 17 Isti , n. d.; Isti, Olovo, Beograd 1951; Isti , Siroki Brijeg, Sarajevo 1952. u D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952 . .. M. Vego, L;ubuški, Sarajevo 1954. ~ S. Be š la g ić, Kupres, Sarajevo 1954; Isti , Kalinovik, Sarajevo 1962; Isti , Popo vo, Sarajevo 1966; Isti , St ećci centralne Bosne, Sarajevo 1967. " Isti, Stećei na Blidin;u, Zagreb 1959.

28

91 D. Sergejevski, Srednjovj ekovna nekropola kod Petrove crkve II NikšićH, Celinje 1952. A. Solovjev, Simbolika sredllje vekovl1U, grob/lilz s pomenika u 80S'1; i Her· cegovini, Godišnjak Istorijskog dru štva BiH VIII, Sarajevo 1956, 5--67 . .. Sv. Radoj č i ć, Reljefi bosanskih i h e rcego vačkih s t ećaka, Lctopis Matice srps ke, Novi Sad 1961, januar, l-IS. " Lj . Karaman, O bosans kim srednjovjekovnim s t ećc ima, Slarohrva tska prosvjel a, III se rija , sv. 3, Zagreb 1954, 171-182. !CI D. Vidovi ć, Simboličn e predsta ve na stećc ima , Naše sta rine II, Sarajevo 1954, 119- 136; Isti , Predstave kola Ha s t ećci ma i njihovo z na če nje, Glasnjk Zemaljs kog muzeja IX, N. s. (Arheologija), Sarajevo 1954, 275-278. '1 P. Pe tro v i ć, Malivi na bos an s ko- h e rce govač kim s t ećc ima, Zbornik Mat ice srps ke X, Novi Sad 1955, 15-31; Isti, MOlivarkada i s IOlova na s l ećcima, Sta, rinar VII - VIII , N. s., Beograd 1958, 195- 206. 91 M. Wenzel, Ukrasni motivi Ila s t ećci ma , Sarajevo 1965. god., Sante Re/iels out side the Vj e frenica Cave at Zavala, Starinar, N. s. XII, Beograd 1961 , 89- 107; Is ta , Bosniall and Herzegovinian Tomb ston es, Who Made Them and Wh y Siidost Fo rschungen XXI , Miinchen 1962, 102- 143; Ista, Ukrasni molivi na s tećcima, Sarajevo 1965. !19 V. Đuri ć, Ul1ljell1ost, Istorija Crne Gore II / 2, Titograd 1970, 468-475. 100 S. B eš l agić , Oblici stećaka, Radovi XLIII Akademije nauka i umjetnosti BiH (Odjeljenj e drUŠlvenih nauka, knj . 15), Sarajevo 1972, 173-213. 101 B. Hrabak, Prilog datovanju h e rcegovački h s t ećaka, Glasnik Zemalj skog muzeja VIII, N. s. (Arheologija), Sarajevo 1953,325-328. 10: M. Krl eža, Bogumils ki mramorovi, Književne novine I , br. 21, Beog rad 3. VI 1954, 1-2. l O} O. Bihalji.Merin, Plastika bogomiia, Steć ci , Beograd 1962, 7-15. 11)1 A. Benac, Plaslika bogwllila, Stećci, Beograd 1962, str. XVII-XXXV. IC' F. Ste1e, Mittelalterliche bildende KtmSl ;,Z Ju goslavien . .. , lahrbuch der Osterreichischen Byzantinischen Gesellschaft ll, Wien, 1952, 83-94. 1011 V. COJ'ov i ć, Prilog proučavanjtl saizranjivanja ; podizanja nadgrobni" s pomel'lika u l1ašim krajevima tl Sredl1jem vijeku, Naše starine I H, Sarajevo 1956, 127- 147. 107 M. Vego, Patarenstvo u Hercegovini u sv jetlu arheoloških s ponl e ~lika , Glasnik Zemalj skog muzeja XVIII, N. s., (Arheologija), Sarajevo 1963, 195-215. 1111 M. Mil e t i ć, I "krst jani" di Bosuia alla luce dei lora monwnenti di pieIra, Roma 1957. 109 Z. Kajmako v i ć, Neki ikonog rafski motivi na s te ćc ima, Radovi Muzeja g rada Zenice III , Zenica 1973, 297-306. 11 0 D. Koco, L'ornamentation d'un vase bo mes ure du Musee C}uny et les "s tećci" bosniaques, Artibus Asiae XV, Ancona 1952, 195-201. 111 M. Vego Zbo rnik sredn jovjekovn ih natpisa Bosne i Hercegovine I- IV, Sarajevo 1962-1970.
jj

29

II

NEKI REZVLT ATI PROVČA VANJA STEĆAKA
U prethodnom poglavlju je prikazan proces proučavanja stećaka od prvih početatka do najnovijih dana. Ako rezultate tih proučavanja analiziramo, izdvojiće se osnovni pogledi u odnosu na 'I1eka pitanja kompleksnog problema stećaka. Htio bih da tome dodam ii neka najnovija, još neobjavljena vlastita saznanja i mišljenja, a potom da jednim tkritičkim analitičko-sintetičkim postupkom i odnosom na sve to dođem do najbitnijih odgovora na barem nflka glavna , osnovna pitanja, i tj. da u jednom takvom pokušaj u naučne sinteze dođem do što tačnije slike stanja sadašnjeg ukupnog naučnog saznanja o ovoj osobitoj vrsti našeg kulturnog nasljeđa . POJAM I NAZIV STECKA U dosadašnjoj literaturi pojam stećka nije jasno i do kraja definiran. Donedavno se na taj pojam nejednako gledalo. Neki i s traž ivači u stećke nisu ubrajali amforne ili samo ovlaš klesane nadgrobnike, iako 's u 'se oni nalazili na isti m nekropolama gdje su bili i lijepo klesani stećci u obliku sanduka i sljemenjaka. Neki su se, opet, kolebali da li ta'kve nadgrobnike uvrstiti u s tećke ili ne. Kolebljivi i neodlučni bili su naročito tkada se radilo o pločama slabije obrade, jer takvih ploča ima i izvan Bosne i Hercegovine, pa i izvan Jugoslavije. Takvo gledište se, npr., osjeća kod C. Truhelke. Bilo je naučnih radnika koji nadgrobnike u obliku krs tača nisu smatrali s tećc ima (C. Truhelka'), a ne ki su ih uzimali u obzir kada se nalazio nad jednim grobom zajedno sa nadgrobni'kom u obliku sanduka (A. Benac).' Neki su istraživači i muslimanske nišane ubrojali u stećke (P. Kaer)3. Iako to izričito ne kažu, neki autori pod stećcima podrazumijevaju samo lijepo obrađene i ukrašene sanduke i sljemenjake. Većina i s traživača, pogotovo oni iz novijeg vremena, smatra da u stećke spadaju i spomenici slabije obrade i amorfni, kao i oni u obliku krstače , ako se nalaze zajedno sa sanducima, pločama i

31

sljemenjacima, tj. ako su na istim lokalitetima i ako potj eču iz istog s rednjovjekovnog doba. Naravno, pri svemu to me se misli samo na nadgrobnike od kamena, bez obzira o kojoj vrsti se kamena radi. Po mome mišljenju, na pojam s teć ka nema utj ecaja to da li je nadgrobnik ukrašen i li ne, i da li ima natpis ili ga nema. Treba reći da ima naučnih radnika koji smatraju da su stećci isk ljućivo vezani za hrvatski narod i za hrva tsko teritorijalno podru čje (D. Mandić' i A. Skobalj),' podrazumijevajući pod tim Bosnu i Hercegov inu, kao i Dalmaoiju sa zal eđem. Ovdje se, međutim, radi o narodima s redn jovjekovne Bosne, bez obzira da li se on i ili neki njihovi dijelovi u vremenskom periodu s tećaka mogu nac ionalno tre tirati kao H rvati ili kao Srbi, a ne o narodima srednjovjekovne Hrvatske drlave, konkretnije o H rvatima izvan Bosne , bez obzira š to se stećc i nalaze u Hrvatskom primorju, u DalmaCiji i u njihovom zaleđu. Pojava s tećaka u krajevima nekadašn je H rvatske države prvenstveno je posljedica naselj avanja bo sa nskohercegova čkog življ a i prenošenja običaja klesanja i postavlj a nja stećaka u tim krajevima. Druga je stvar š to se u izboru relj efni h motiva i u samoj klesarskoj obradi s tećaka u tim kraj evima osjeća utj ecaj h rvatskoprimorske klesarske tradicije. Stoga je nau čno opravdano da se s t ećci smatraj u bosan s kohercegovačkom pojavom, bez obzira š to je običaj klesanja stećaka prešao i na susjedna jugoslavenska područja . Osim toga, u jednom potpunijem sagledavanju stećaka ne bi trebalo da izgubimo iz vida i 'lo š to oni pripadaju kršćanima, podrazumijevajući tu i kršćanske hereti ke. Prema tome, može se općenito i dos ta uprošćeno reći da su stećci kameni nadgrobni spomenici koji su karakteristični za područje stare Bosanske dr žave. Za ove spomenike u narodu se čuju raz ličiti nazivi , a i naučni radnici ih nejednako nazivaju. Najčešći narodni naziv za s teća k je g rčk i grob ili grč ki spomenik, a za či tave ne kropole grčk a. groblja. Taj naziv se najviše upotrebljava u istočnim krajevima Bosne , zatim u istočnim krajevima Hercegovi ne, onda u Srbiji i u Crnoj Gori. U Bosni se često čuju i nazivi n'lrQ1110r ti lnramorje. ali se na te naz ive nailazi i u nekim drugim kraj evi ma Bosne i Hercegovine, kao i u Srbiji . U sjeveroistočnoj Bosni i u Srbiji, posebno u Semberij'i i u Mačvi, narod stećke čes to naziva mađarska groblja. U zapadnim krajevima Hercegovine, u nekim zapadnim krajevima Bos ne, kao i u dobrom dijelu Dalmacije i njenog za leđa naj češće se upotrebljava naziv mašel i mašeta, odnosno mašet i. (Uz navedena, čuju se, ali dosta rijetko, i ovi nazivi: kaurska, rimačka {rimska} i či!LI1 ska ili židovska groblja.) Oko Užica se stećci još nazivaju kamenovi, a na Pelj ešcu "ploče, kamenovi i g rčki grobovi." U natpisima stećaka vjše puta se za spomen ik kaže biljeg {b ilig} i kam (plural kami}. Za povelik i povisok stećak u okolini Kupresa čuo sam naziv steljac, a tako se naziva i jedan lokalitet stećaka u okolini Sinja" Za uspravno postavlj eni nadgrobni!!< u Srbjji često kažu u sađenik. Iako se ne radi o stećcima u pravom smi slu riječi, navedimo još dva zanim ljiva naziva. U nekim centraln im i istočnim krajevima Srbije naišao sam na naziv obrok za stare nadgrobnike u obliku krstača i stela ,' a u okolini Kumanova, u Makedoniji, za stare nadgrobnike u

32

obliku iznutra izdubljenih kamenih sanduka i slj emenjaka čuo sam naziv preklopi. Nisam nigdj e čuo da narod kaže bogumils k i spol1lenik' Naj češći j najrasproslranjen iji narodni nazivi su, ipak, g rčko groblje, mramorje i mašeli. Mi sli m da prvi na2llv dolazi otuda što se dugo vremena u jstočnim k raj evima p ravoslavna cnkva nazival a g rčko m i što su u toj crkvi neko vrij eme viši cpkveni dostojans tvenici zaista bili Grci, a možda i otuda što je u narodu za sve što je staro i vremenski tako da leko da se o lome već i svako predanje jzgubilo (dalj e i od samog turskog vremena), naziva grčki m . Drugi naziv - mramor vjerovatno je došao otuda što se za spomenik na grčko m jeziku kaže inarmaros, a po tome na turskom n'lenne" na latinsokom lnen'loria, a možda i stoga što se radi o kamenu, i to o onom tvrđem , p03tojan,ijem i lj epšem kamenu koji se u na rodu naziva m ermerom. Po m išl jenju C. Truhelke, naziv maše I je p os tao od iskvarene turske riječi m ešhed, tj. meći I, što znači spome nik juna ka koji je poginuo u borbi za vjeru ' Ja mi slim da ima više osnova jedno drugač ij e - Curčićevo objašnjenje ID Zi' veliki kamen se na talijanskom jeziku kaže masse!lo. Pošto se ovaj naziv najviše čuj e u zapadnim krajevima, gdj e je talijanski jezik imao utjecaja, vjerovatno je ta li janskog porijekla . Nau čni radnici su ",iše puta upotreblj ava li nazive mrantori ili mramorja (M. Krleža), biljezi (Cu rčić), starobos{lI1ski spomenici (C. Truhelka), bogumilski spomenici (M. Krleža, A. Solovjev), ponekad je korišten i naziv usađeni k (M. Corović-Ljubinković) , ali je naj češće , pogo tovo u novije vrij eme, korišten naziv slećak . Danas se ne samo u nauci nego i u narodu, pogotovo kada se raw o obrazovanjjim ljudima, najviše upo treblj ava naziv s l eća k, u smislu n ečega postojanog, veLikog i visokog - ,k ao s lojećak . PRICE , VJEROVANJA I OBICAJ! VEZA NI ZA STECKE Od širokih narodnih sloj eva, posebno onih na selu, ne možemo mnogo doznati o stećc ima za to što se, zbog čes t ih migracija, narodno predanje gotovo sasvim jzgub ilo . Ipak se u nekim krajelAima čuju razne priče. Cesta je, npr., p riča koj a je vezana za naziv grćka groblja. Kaže se da ·su nekada u ovim krajevima živjeli Grci i da ih je zades.ila žes wka zima, sa velikim snijegom, koj a je neprestano trajala sedam godi na . U toj priči se da lje veli da Grci ni su više mogli izdržati zimu, zbog čega su se, po nalogu svoga cara, n ekuda odsel'ili. Otišli su "sve po površnici". Jewno cara nij e p oslušala jedna pri nceza, koja je zauvijek ostala da živi u nekoj peći ni . I ta je princeza svakog pro lj eća izlazila iz pećine. Pojavi se, pa se opet vrati u svoj pećinski stan. Ta priča se obično veže za određenu planinu i za određenu pe6inu. J edna varijanta ove pri če kaže da careva kći nije poslušala Oca zato što nij e htj ela da ostavi blago, pa ju je car prokleo, te ona i danas kao zmaj čuva to blago u peć ini i s amo lj eti izlazi na plandova nj e na pl an inu Osječe­ nicu .1I Jedna druga varijanta govoni da su Bosanci istjerali Grke i zagospodarili zemljom. U muslimanskim selima Žepe, na Drin i, sjeveroistočno od RogaUce, V. Palavestra i M. Petrić zabilježili su s ličnu prj ču, koja se, međutim , ne odnosi na Grke, n ego na ne ke Luterane, koji su živjeli u planinama i bili "neke druge vjere". Tako je sedam godina

33

trajala zima sa snij egom, zavlada la je straš na glad , bogatiji Luterani su uspj eli da izbjegnu u druge :zemlje "usred lj e ta po snijegu", dok je sirotinja poumirala od gladi. Kaže se da je na jednome "mramoru" bilo ovako napisano : "Znaš li, Ivo, nije davno bilo, oka tlaka, oka zlata." (Tla'k je jelo koje se u vrijeme teške gla di priprema od brašna s vodom .) Neki pričaju da Luterane nisu htj eli primiti u nekoj drugoj državi da ; m "ne pogane naroda", nego da su ih pohili." U ne kim selima oko Prnjavora, u centralnoj Bosni, čul a 's e priča o divovima koji su igrali ,/kamena s ramena", pa su otuda nastali ovi kamenovi - stećci . U više bosanskih sela sa muslimanskim življ em kaže se da su pnije njih tu živjeli ,/kauri" (inovjerCi - kršćani) i da su stećci njihovi spomenici. Više puta sam čuo da se n eka nekropola sa stećci ma zove svatovs ka groblje. U nekim 's am selima sjeverne Bosne čuo priču o takvom groblju koj a u ,.kraćenoj verziji obično ovako glasi: "Susreli se svatovi i pobili se. Svi su .izginuli. To su njihovi grobovi. " Negdje se kaže da su svatovi bili kršćanski, negdj e da su m uslimanski . Negdje, opet, kažu da su jedni svatovi bili 'kršćanski , a drugi muslimanski. Ova priča se obi čno odnosi na slučaj kada se dvij e nekropole n a đu n ab~izu . Redovno se priča da je došlo do s usreta dvaju svatova j da je nastao neki spor izm eđu njih, zb og neke stare m ržn je ili zbog mlade, koji se potom pretvorio u sukob, tuču i pravi r atn i okršaj. U tome s U 'kobu su svi izginul,i, .pa otuda njihovi grobovi j spomenici. Postoji jedna osobito zanimljiva verzija te pri če koja se odnosi na Svatovsko groblje na Morinama ·kod Nevesinja. Umihanu bega Ceng ića iz Zagorja (okolina Kalinovika) za prosio beg Ljubović iz Odžaka kod Nevesinja. Umihanu, međutim , voli i Mostarlija Mujo, koji pozove bega Ljubovića na megdan . Pošto ga je maj ka zaklela, beg Ljubović se nije odazvao pozivu Mostarlij e Muje i nije mu izašao na megdan. Po djevoj,ku je otišao Mujo, a li sa 'konj em i slugom bega Ljubovi ća . Mujo je u međuvremenu odlu č i o da mla du , ipak, dovede Ljubovi ću . A~i , kada su sva tovi bili na Morinama, iznenada je nasta la nezapamćena snježna o luja i užasna hladn oća, tako da su se svi svatovi smrzli, osim mlade, ikoju je konj, ipak, d onio do Ljub ovi ća. O ovome postoji i narodna pjesma u kojoj se, i"'među ostaloga, kaže :13

moja, to j' islina bila, I danaske lo se groblje znade, Gdje j' ukopan Mostarlija Mujo I njegovi kićeni svatovi . .. "
U selima dko Kupresa se priča da su se svatovi smrzli , pa zbog toga ovo ili ono "svatovska groblj e". Na više mjesta i u raznim krajevima sam čuo pri ču o djevojci koja je bila toliko jaka d a je u jednoj ruci nosila Slećak , a drugom je prela vunu, ili da je pod pazuhom nosila s tećak i opet .prela vunu. Ponegdje se priča da je bila ,kuga j da je stoga nastalo ovo ili ono groblje sa stećcima." U Zepi se priča da su Luterani klesali i postavljali ta'ko velike spomenike zbog toga što je u njihovo vrij eme bilo životinj a koje su

"Braćo

34

"rovile i jele mrtvace".15 I u mnogim drugim krajevima postoje pnce o životrinjama koje su provaljivale u rake i jele mrtvace, pa da su stećci postavljani da se od njih zaštite mrtvaci. Fra Petar Peko Kadčić, opisujući ste6ke u Makarskom primorju, navodi narodnu predaju o ste6ku u Drveniku, sa dva konjanika i jednom djevojkom , da se tu radi o predstavi Dragutina Miletrića iz Vrgorca i Dragimira Kostanića iz Drvenika, te , kćeri kneza Jurića iz Graca . Dragutin i Dragomir su kao zaljubljenici u djevo}ku 'izašli na megdan . Mrtav je pao Kostani ć , 'koga je djevojka više voljela, pa je i ona od žalosti odmah potom umrla. Spomenik je polovinom XIX v. nazivan "Kostanićev grob".16 U raznim krajevima sam ustanovio da se još uvijek zadržalo. nekada sigurno jače uzraženo, vjerovanje da su stećci ljekoviti. U Rastičevu kod Kupresa, u zapadnoj Bosni, u određeno doba godine stoku tri puta provode oko jednog stećka da bi ona te godine brla zdTava i debela . Oko jednog drugog stećka, takođe u tome kraju, nekoliko puta provedu konja kada ovome "stane mokraća" i kažu da to pomaže." U još nekim selima, kao npr. u okolini Zenice, neki seljani vjeruju da obilaženj e stećka pomaže da konj ili goveče promokri.
SI. 3. Sljemenjak koji seljani kr eče Nevesinja. Kifinom Selu kod

II

35

U nekim bosanskim selima donedavno su stećke strugali i dub ili radi uzimanja kamene prašine, 'koju su žene nerorkinje mutile u vodi i to pile, vjerujući da će im to pomoći. Neki su tu kamenu prašin u oblagali na oboljele oči u uvjerenj u da će im to pomoći u njihovoj nevolji. U tu svrhu je mnogo korišten veliki s teća k u Vitezu, zvan i Starac-kamen. ' 8 Katolikinje-nerotklinje iz Gornjih Korićana (pod Vlašićem) posjećuju "Grčko groblje" u Donjim Kori ćan ima, vjerujući da će im to pomoći da začnu i da rode." U vjše slučajeva sa m ustanovio da mještani pone ki steća k, obično onaj koji se po položaju ili dJimenzijama i s tiče, povremeno kreče, zbog čega se onda on naroč ito ističe i izdaleka vidi. To č ine u uvj eren ju da će s prij ečiti štete od grada, ako ih to zadesi, ihi da će ih ob i ć i suša, ili da im ljetina neće pre trpjeti š tete od velikih kiša. Vrlo je zanimljivo da se za krečenje odabranog steć ka obično angažuje djevojka koja je saromašna i bez roditelja. Za posao koji ta s.irota djevojka obavi, krečeći s tećak više puta u toku godine, da bi to bio spas od nevremena, seljani djevojku daruju naj češće odjevn'im predmeti ma. Svakako, vjerovanje da će .krečenje stećka otkloniti vremenske nepogode preds tavlja j oš uvije k ostatak neprosvijećenosti i sujevjerja, ali se mora priznati da je naći n pomaganja si romašnoj djevojci, da se ne povrijedi njen ponos i osjetljivost , vrlo dobro smišljen.20 U nekim krajevima vjeruju da će "naleti ti oluja" ako se s t eć ak
pomi če .

stećcima mnogo veće jači od nas".

U mnogim krajevima se vjeruje da s u ,kosti pokopanih ljudi pod nego naše kosti, je r su "stari narodi bili veći i

Negdje vjeruju da će kiša pasti ako se iz groba izvuče jedna kost i stavi na ledinu, pa 10 č ine kada ovlada s uša . Vjeruju da se ispod nekih s tećaka nalazi "blago" (zlatni novac i nakit), zbog čega ispod njih ponekad uoći Blagovijesti izbij a plamen. U Žepi narod i danas vjeruje da nije dobro dirati mramorove, jer da se od toga može razboljeti j umrij eti, zati m da se u nekim ku ćama "prikazivalo" zbog toga što su u njihovim te meljima bili uzidan i s teće i . Osim toga, na nekropolama se može "ogra isati", osobito noću , a ako se lovi u mramorju može se dogoditi da puška opali u samoga lovca." Sto se ti če natpisa na stećcima, postoji vjerovanje da se u nj ima poručuje: "Ako me prevališ, obradovaćeš se" i "ako me ne prevališ, obradovaćeš se", ali da to gotovo niko ne zna da pročita . Isto tako se vjeruje da s druge strane, tj. s donje strane stećka piše: " Puče li ti u repu?"," ali se to vjše uzima kao poša lica . Prof. Muhamed Kadić mi je rekao kako je njemu pokojni prota Savo Savić, iz Sekovića kod Vlasenice, ispri čao s ličn u pošalicu vezanu za stećke. Neka žena tražila rastavu braka . Konzistorija je odbila . Ne želeći da dolijeva ulj e na vatru, prota S av ić izmišlja pri ču o stećku i njegovom natpisu s donje strane. Kada su momci prevalili s tećak, ukazao se natpis koji je ovako glasio: "Sam sam ga sjeko, sam sam ga vuko , sam sam ga okreta, sam sam ga prevrta, i opet mi žena drugog tražila .. ." Nakon toga je stvar o raspravi legla." Bilo je još nekih narodnih običaja u kojima su stećei igrali određenu ulogu. V. Curčić nam je ostavio bilješ ku o tome da je neki doma-

36

iz okoline Trnova u 's rednj em v ije ku dao kćer za momka koji je bio u mogućnosti da je pokamel1uje, tj. da joj podigne spomen ik ako bi o na prij e njega umrla." S. Mark o v ić je u okolini Kupresa čuo priču o pogađanju pri likom p rosidbe djevojke u sla ro doba o tome da li mladoženja prima obavezu da ml adu kamenu je, tj. da joj podigne s tećak, odnosno da je pokamel1uje, tj . da joj postavi jedan položen i na :njemu jeda n uspravan kamen." Sličnu p ri ču sam čuo od starog i pametnog Milutina Nadaždina, iz Bj e l ojevi ća kod Stoca. Njemu je njegov dj ed pričao da su nekada u njegovom selu i u selima ovih krajeva, prilikom prošnje djevoj ke, dj evoj č ini roditelji, interesujuć i se za mladoženju , između ostaloga, pi tali da li bi mladoženja mogao mladu "pokarnenovati" , a da su na to prosci znali da odgovore da može "i kamen po kamenu". Sve ovo govori da je pos tavljanje stećka, pogo tovo ta kvog koji je na postolju, bilo izvjesno mjerilo ekonomskog stanja mladoženj e, koje je bilo od utj ecaja pri ugovaranju braka. U vezi sa krajem iz kojeg potj eče ova Nadaždinova pri ča , potrebno je reć i da okolina S toca posjeduje veliki broj izvanredno lijepo klesanih i ukrašenih s teća ka, a da se u Boljunima, zaseoku Bj e l oj evi ća, nalazi jedna od ne koliko n ajveć ih i na jvrednijih ne kropola uopšte." Postoj ao je i zanimljiv običaj da se narod u raznim p ri likama okuplj ao na nekropoli i u nj enoj neposrednoj blizi ni , a u nekim krajevima se to i danas čini. Tako su se, npr., u s lučajevima opas nosti od nevremena stanovnici obližnj ih sela o kuplj a li i obavljali zaj edničke mo li tve. Negdje su se u tu svrhu o kupl jali kršćani , a negdje muslimani. Zbog toga se neka od tih mj es ta i danas nazivaju imenom mo!itvišta. Neka od tih mjes ta nose ime igrište ili trzan i na njima se i danas održavaju narodna veselj a. U Vičić ima k od Kotor-Varoši, u Bosni, 1'0stoji ne kropola sa 80 s tećak a, i uz nju muslimansko groblje, na mjestu koj e se zove Trzan. Tu se prire đuju teferi či i vrše muslimanski vjerski obredi (mevludi i dove) . Toponim trza n je znak arhaičnog slavenskog kulta sunca. Pod tim imenom se sma tra čis t prostor <li bLizini naselja , ili trg koji služi za takmičenja i druge vrste zborovanja. n U Žepi su s~ nedavno održavale dove za kišu na taj način što je povorka naroda, sa hodžom na čelu , polazila od dža mij e glavnog naselja, obuhvatala nekoliko mjesta sa s tećcima i nišanima i završala na planini Bukoviku.28 KAMENOLOMISTECAKA Kao materijal za izra du s tećaka n ajčešće je ko rišten krečnjački kamen, što je sasvim razumljivo, zbog toga što je te vrste kamena bilo najviše u našim krajevima. Krečnjak je, os im toga, dosta pos tojan u odnosu na utj ecaj atmosferilija, a u dobroj mj eri je " podesan za obradu. Na ravno, tražen je što kompaktl)iji i tvrđi kamen, sa što manj e žilica i pukotina, ali se u nekim krajevima, gdj e je bila oskudica kamena, morao lJonekad upotrijebiti i kamen slabije kompaktnosti i tv rdoće. U nelclm krajevima nije bilo uopšte .krečnjaka , pa su s tećc i kl esani od kamena ka'kav se tamo našao. Ta ko su neki stećc i k lesani od serpentina, škrilj evca, konglomerata, sedre ili neke dr uge vrste kamena . Dosta stećak a je rpravljeno od mekanog kamena , od >tzv. milj evine ili muljike, ali sam našao i takvih koji su bili od najtvrđeg kamena, od jedne vrste

ć in

37

granijta, tzv. jablani ta, kao š to su stećci kod Jablanice i Rame, u Hercegovini .lO Stećci od konglomerata i drugih vrsta kamena slabijeg kvaliteta ni su bili podesni za primjerke luks uznih nadgrobnika, onih sa ukrasima i natpisima , zbog čega uglavnom nisu ni korišteni u tu svrhu. Osim toga, takvi spomenici su se brže kvarili , a ponekad s u ,i sasvi m nes tajali. Ni oni primjerci od granita nisu ,podesni za klesarsku obradu, zbog čega su redovno ne samo bez ukrasa nego su uopšte vrlo malo klesani. Majda ni kamena za klesanje stećaka redovno su bil,i u blizini ~a mih nekropola. Počesto je baš pos tojanje kamenoloma u nekome kraju bilo od presudnog utjecaja da se tu odabere mjesto gdje će se zasnovati groblje sa s tećcima , što je sasvim razumljivo, jer veliko i teš ko kamen je nije bilo moguće dopremati jzdaleka, niti vući uzbrdo, Hi po neravnom i ispres ijecanom zem lj ištu . Cesto se kamenolom na lazi sasvim blizu nekropole sa s tećcima. Ponekad je to mjesto kamenoloma danas teško uočljivo, ili se uopšte ne zapaža, zbog toga š to je kamen u zemlji , is pod nj ene površ ine, ili je danas zatrpan i zaras tao šumom. U takvim
SI. 4. Kamenolom Gornj im Barama na Treskavici planini bio je
stećaka.

II

sasvim blizu nekropo le

i sličnim prilikama ljudi su izmislili nevjerovatne pruče o porijeklu kamena odnosnih steća ka. Bilo je i iznimnih slučajeva, da su kamenolomi situirani JIešto podalje od nekropola, ·a li se tada gledalo da teren za prevlačenje ~amen ih blokova i stećaka bude što ravniji i bez uspona. Da bi se isklesao jedan stećak, trebalo je najprije iz kamenoloma izvaditi blok nešto većih dimenzija od spomenika koju je zamišlj en. Odvajanje kamenog blOlka od žive stijene narod zove usijeca nje. Sam proces usijecanja nije bio nimalo jednostavan. Za to je treDalo imati vješte, odvažne i snažne ljude, kao i odgovarajući alat. Time ,su se bavili posebni majstori, ali su za neke poslove, pogotovo kada se rad'ilo o spomenicima manjih dimenzija, bili vični i neki drugi, ,samo pniučeni mještani. Tada nije bio poznat barut, a posebno sredstva koja se danas u sličnim poslovima upotrebljavaj u - dinamit, ekrazit i druga. Za od· vajanje bloka upotreblj avani su razni gvozdeni i drveni klinova, čekići, dlijeta i poluge. Sigurno je bilo poznato kaljenje gvozdenih klinova i dlijeta u vodi da bi ovi dobil;i bolju tvrdoću. Prirodne ,pukotine i žilice kamena su olakšavale samo odvajanje bloka. Najčešće je ovaj posao obavlj an zimi, ,k ada se voda mrzne. Dlijetima i r klinovima je napravljen niz rupa. U te rupe je ulijevana voda .koja, kada se smrzne, neminovno povećava svoj volumen i tako stvara pukotinu u kamenu, po kojoj se blok dalje odvaja op ostale kamene mase u kamenolomu. Takvi klinovi, sa gvozdenim oblogama, za odva janje smjena upotreblja· vani su u našim krajevima još u rimsko doba. JO Niz rupa stvorenih na taj način vidio sam u ,kamenolomu kod nekropole s tećaka u blizini sela Bitunje .kod Stoca.3I Ta faza klesarskog posla doskora 's e u našim krajew ma nazivala tasIačenje ili zasijecanje taslaka. Prema Skaljićevo:n Rječniku turcizama, taslak je početna faza izrade nekog predmeta, a tasIačenje je grubo klesanje.l' Nakon tasIačenja slijedi posijecanje kamenog bloka da bi se on potpuno odvojio od gromade. Ponekad kamenolom nije bio kameno brdo ili isturena kamena gromada, nego se ponekad i dosta duboko, pa je u ,takvim nalazio ispod površine zemlje, I s lučajevJma bilo osobito te~ko tasI ačenje, posijecanje i vađenje ka menog bloka. TRANSPORT STECAKA Mnogi ljudi su me pitali 'kako je hilo moguće tako veliko kamenje dopremiti od kamenoloma do nekropole, r kaikvu su to snagu imali ondašnji ljudi i .kakvim sredstvima su se pri tome služili . Razgovarajućd o tome, primijetio sam da mnogi današnji selj ani žive u uvjerenju da su naši srednjovjekovni preci bili mnogo krupniji i snažniji od nas i da su imali "divovsku" snagu. Neki sagovornici su me uvjeravali da s u nailazili na otvorene stare grobove u kojima su kosturi redovno bili ta,k o veLiki da je potkoljenica bila dugačka kao potkoljenica i bedrenjača današnjeg odraslog čovjeka zajedno, što se, naravno, njima to činilo samo na prvi pogled. Faktično, ondašnji ljudi su bili .kao i mi danas. Među njima je bilo visok ih ,k ao i ruskih ljudi, baš kao što ih i danas ima.

39

o samome transportu stećaka n emamo pisanih dokumenata, a li, prema mnogim podacima i okolnostima, te oskudnoj literaturi , možemo sa dosta vjerovatnoće pretpostaviti ka,ko je to , zgledalo. Najčešće je i kameni blok, odnosno grubo klesani s tećak, prevučen na drvenim plazovima. Od hrastovih stabala otesana su dva plaza i spojena poprečnim gredama, tako da je razmak plazova u pred nj em dijelu bio sužen, ili su svojim prednjim završnim dij elovima bili sasvim spojeni. Osim toga, prednji krajevi plazova su bili ta-ko otesani da su izgledali kao da su nešto povijeni prema gore. Dimenzi je s tabala, greda; či tave te naprave, koja je oo,l a jedna vrsta saonica, koje se u nekim krajevima nazivaju "smuk", odgovarale su obli.ku i veličini kamenog bloka. Kamen je natovaren na saonice uz pomoć greda, oblica i ,drveni h i željeznih poluga. Pri tome je u čes tvovao dovoljan broj vještih i snažnih ljudi. Kada je kamen navalj en na saon ice, pristupilo se uprezanju potrebn og broja parova konja ili volova. Potom se, uz pom oć ljudi koj i su sa s trane pridržavali, a ponekad kao i s toč na zaprega vukli, pažljivo i polako teret prevuka0 33 Po snij egu su saonice bolje I klizile, ali njima su se služili i u svako doba godine, vukući po zemlj.i, pa i po kamenju. Nedaleko od vrela Cetine, u opštini S'i nj, gdje se nalazila najbroj n ija nekropola stećaka, u stanovlj en je kamenolom u kojem su sj ečeni stećci. 34 Lokalitet se zove Plazaljke, vjerovatno po tome što su se stećc i prevlačili na plazovima, saonicama, odnosno plazaljkama. Razuml jivo, nije se uvijek upotrebljavala jednaka zaprežna i ljudska snaga . Najveći spomenici su zahMjevali više pari kon ja i jarmova volova i veliki broj ljudi. Takvi spomenici su pripadaM najuglednijim ljudima, onima koji su bili bogati i imaH vlast, pa se za njihove potrebe stvo rila i velika radna snaga, bez obzira da li je ne ko u čes tvovao dobrovoljno ili prisilno. Kada imamo na umu da je to doba u .kome se još uvjjek s u sreću s lučajevi prodaje bosans·kohercegovačkog živ, j a 'kao robova, onda ni je l čudo ako je neko od neslobodnjaka bio i žrtva pri takvom poduh va tu. Kada imamo na umu da su se stećci klesali i u ta!ko velikim dimenzijama kakav je, npr., onaj iz Vlađevima kod Rogatice (sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu), sa oko 25 tona težine, ili kakav je stećak Pavla Ra denovi ća na Pavl ovcu 'kod Sarajeva, sa pre ko 30 tona težine, onda možemo samo zamisliti koNko je snage trebalo da se oni pokrenu i transport iraju . Nekada je prevlačenje stećka predstavljalo pravu mobu čitavog sela. Prilikom proučavanja steća!k a na Duvanj skom polju, u zapadnoj Hercegovini, na nekropoli kod sela Lipe našao sam jedan veliki sljemenjak, koji se svojim dimenzijama II ukrasima veoma isticao od ostalih. Mještani su mi pri čali da je dovezen ča k iz Male Cvrsnice, preko č itavog polja Svinjače, sa udaljenosti od preko 10 km. Ta priča je transponirana oj u pjesmu i glasi otprilike ovako: 35
"Stećak

vukla Marta na svog brata Marka, miseca veljače, priko polja Svinjače. Vuklo sto volova, izda se sto ovnova."

40

Kada se radilo o veoma teškom ili nespre tn om s tećku, a ne tako vel.ikoj udalj enos ti, primj enjiva n je jeda n drugi način transporta. U tu svrhu ni su upotrebljava ni pl azovi , nego h ras tove il i "s trževe" obLice va lj ci, na koj ima je blo k gura n. Ka ko se bl ok po mi če na pr ij ed , oblice se pos te peno os l obođaju i ponovno podm eću . U nekoliko s lu čajeva sam našao s teć ke koji su os tali na pola puta i is pod njih takve obl,ice. Zbog (eži ne ka mena, ljudi ih nisu mogli i zvući . J eda n ta kav s l u čaj sam zab ilježio kod sela Lokve, neda le ko od Stoca, u He rcegovini. U Hodovu , ta kođe r u okolini Stoca, V1idio sam "s t rževu" oblicu ispod j~dn og velikog s teć ka na samoj nekropoli .

POSTAVLJANJE STECAKA Za sam o pos tavljanj e s teća k a i za njihovo ra spoređi vanje na nekropolama važi la su izvjes na pravila. Prije svega, t reba reć i da je s tećak uvij e k pos tavljan tačno izna d ra ke , i to svoj om dužinom po nj enoj dužini. Jedin o ne zna mo da li je s t eća k s tavlj a n neposredno ili ub rzo iza sahra ne umrloga, ili se če k a l o da od sa hra ne prote kne neko vrij eme, jedna god ina ili neš to više, pa da se spo menik onda postavi. Vj erovatn ij e je da se to oba vlja lo na kon jedne ili nekoliko godina od sahrane, ka ko se 10 .i da nas Oi ni . Bilo je s lu čaj eva da je s teća k isklesan j oš za živo ta onoga kome je na mij enj en, a li to nije dovolj an razlog da b i se
SI. 5. Avionsk i sn imak nek ropole u okoli ni Ka li novika.

G VOZ I10 ,

moglo zaključiti da je neposredno poslije sahrane i postavljen. Osim toga, teško je pretpostaviti da je zemljiš te nad svježim grobom bilo ravno i prikladno za postavljanje teškog kamena u nj egov uravnotežen ; stalan položaj. I rake i stećci iznad njih su svojom dužinom u najvećem broju orijentirani po pravcu zapad-istok. Pokojnik je uvij ek, bez obzira na pol i uzrast, polagan u raku u l ežećem položaju, na l eđa, tako da mu je glava bila na zapadnoj, a noge na istočnoj strani. Glavna orijentacija je bila prividna sunčeva putanja, pri čemu se najviše gledalo na mjesto izlaska sunca. Kako je 'sunce u razno doba godine izlazilo drugačije ljeti se mjesto izlaska pomicalo ka sjeveru , a zimi ka jugu to se i u orijentaciji steć~ka na mnogo mjesta prhnjećuje manji ili već i otklon od osnovnog pravca zapad-istok. Tako su neke nekropole, odnosno neke skupi ne stećaka onijentirane po pravcu sjeverozapad-jugoistok. Postoji i jedan manji procenat stećaka koji su postavljeni okomito na uobičajeni osnovni pravac, tj. po pravcu sjever-jug, odnosno sa manjim otklonom od toga pravca. U talkvim slučajevima su noge bile [Ja južnoj, a glava na sjevernoj strani. Vrlo je malen broj č itaVIih nekropola koje imaju takvu orijentaciju. Više se to odnosi na malen broj stećaka na pojedinim nekropolama koji su tako postavljeni. Dok orijentaciju ogromnog broja nekropola i stećaka po pravcu zapad-istok objašnjavamo sunčevom putanjom, za sada ne znamo razloge postavljanja malog broja stećaka po pravcu sjever-jug. Priličan broj stećaka takve orijentacije nalazi se na periferiji nekropola, ili su oni nešto izdvojeni od ostalih stećaka iste nekropole. Vjerovatno će dalja istraživanja samih raka doprinijeti da se ovakva iZlllimna onjentacija lakše objasrri. Pomišljam na mogućnost pretpostavke o pripadnosti
Sl. 6. Karakteristična

brežuljkasta lokacija nekropole okolini Nikš i ća.

Broćanac, II

široj

42

43

takvih spomenika grobov.ima u ko jima su sahranjeni ljudi koi'i ni su u rodbinskim odnosima sa pokojnicima koji imaju stećke uobičaj e n e orijentacije. Drugo osnovno obi lježje ras poreda stećaka sastoji se u tome š to su oni pos tavljeni jedan do drugoga, po bokov.ima, tj. paralelno po svojim dužinama. Pravac tih nizova-redova je okomit na pravac orijentacije, tj. ako su stećci orijen tirani po pra vcu zapad-istok , onda su njihovi nizovi po pravcu sjever-jug. Na nekim nekropolama s tećci nemaju takve redove, odnos no neki dije lovi nekropola nisu postavlj eni u redove, a li njih ima manje od on ih prvih . Na mnogim nekropolama sa velikim brojem stećaka uočava se tok razvoja. Kada je, npr., humč i ca iLi zarava nak brežuljka nakon dužeg vremenskog perioda postao pre kriven grobov ima i stećc ima , onda se nekropola morala širiti po kosina ma hUffilke ili br.ežu ljka, pa je prešla i u njihova podnožja. I po tome gdj e su situiranri n.iski, slabij e obrađeni i manje ukrašeni s tećci , odnosno gdje su s ituirani viši i b olje ukrašeni, također možemo prah ti vremenski tok ne kropole. Na nekJim većim nekropolama se primj ećuju nešto izdvoj ene grupe spomenika, š to upućuj e na pretpostavku o počecima izdvajanja pojedinih porodica, a ,to bi , ope t, znač il o r aslojavanje bratstava i velikih p orod i čnih zajednica. Dalji proces razvoja feudalnog društva oč ituj e se u potpunom izdvajanj u pojedinih porodica iz zaj edničkih groba lj a, u stvaranju brojnih manjih grobalja na vlastitoj zemlji , na "baštini " i na "plemenitom". Uz steć ke nekih nekropola, ili iz m eđu sami h steća ka, čes to su primijećeni ovalno poredani i u zemlju zabijen i komadi manj ih neobrađenih kamenova koji su zatvarali približno površinu iznad jedne rake. I spod jedne takve oznake našao sam grob sa skele tom. Rezultati toga istraživanja bili su isti kao i kod zna tnog broja is traživanja grobova ispod stećaka, kako u odnosu na ra ku tako i na skelet. Ta okolnost, kao i to što se takvi grobovi i njihove nadzemne oznake nalaze između samih s teća ka , upu ćuje na zak ljuča k da se radi o grobovima jez istog vremenskog perioda iz kojeg s u i s tećc i. Vjer ova tno je to jedna vrsta na dzemnih oznaka grobova siromašnijih ljudi , koji nisu imali moguć­ nosti da sebi osiguraju stećke. 36 Pouzdane argumente za a tribuira nj e ove vrl>te grobova imaćemo kada se oni istraže u većem broju. Ustanovljen je i izvj estan broj grobova bez ikavih nadzem nih oznaka na isti m nekropolama gdj e su i s teće i. Ni takvi grobovi nisu dovoljno is traženi , pa se ni za njih ne može ništa sigurno tvrdi ti. Po mnogim okolnos tima izgleda da se radi takođe r o srednjovj ekovnim grobovima iz istog vremenskog perioda iz kojega s u i s tećci. Mi slim da su prvobitno iznad njih pos tojali d r veni nadgrobni spomenici, koji su vremenom sasvim nestali. U vezi sa osnovnom ka rakte ris ti'kom većine nekropola s tećaka, da su spomenici .postavljani po pravcu za pad-i stok i da su u nizov ima (u redovima), na kraju navodi m još jednu zanimljivu, nešto druga čiju pojavu. Na više mjesta stećci su postavlj eni na ilirske tumuluse. Prvi i glavni s teća k, .ili nekoliko prvih stećaka, ob ično je postavlj en po ustalj enom običaju, dak su os ta li , zbog kosog a okruglastog zemljišta, morali biti postavljeni kružno i koncentrično . U tim s lučaj evi ma se u

izvjesnom s mislu ods tupa lo od pravila, da bi se izbjeglo nezgodno ukopavanje po kosini terena i da bi se izbjeglo nestab ilno postavljanj e s teća ka na mj es ta sa kojih lako mogu da s kliznu , š to je sasvim razumlji vo. Neko dru gač ij e pos tavljanje stećaka nis mo us tanovili. Ako je ponegdje neki primjerak ; nađe n sa nekom dru gač ij om orijentacijom, s puno razloga sam zak l juč io da se on ne nalazi na svom p rvobitnom položaju.

PRAVLJENJE GROBNICA T SAHRANJIVANJE UMRLIH

Do sada se vrio malo pris tupalo is traživa nju grobova is pod stećaka, iako bi ta!kvi poduhvati pruži li mnogo podataka za upoznavanj e obi čaja pri izra di grobnica i sah ranjivanj u umrlih . Saznanja o arhite kturi grobnica bila bi nam višes truko dragocjena. Eve ntualni nalazi pniloga lI Z s kelete pomogli bi nam u prouča van ju n ač in a odijevan ja i koriš tenja raznih predmeta koji su u ondaš njim prilikama nabavljani .i upo trebljavani kao pribor, nakit, oruđe i sl. ; mogli bismo upoznati m a terij a le od kojih su ti predmeti pravlje ni , ,kao li n a č i n nj ihove zanatske i umj etničke obrade, itd . Na taj način b ismo i s tećke potpunije upoznali i proučili, a posebno bi to pomoglo sigurnij em rješavanju pitanj a kronologije i pripadnosti stećaka , što je od osobitog značaja. Stručn a ispitivanja skele ta pružila bi važne e lemente za proučavanje konstitucije tadašnjih ljudi , njihovih tj eles nih osobina , a u vezi s tim, rasta , dužine života, zdravstvenog stanja, opš tih uzroka s mrtnos ti , itd. Sire; sistematsko ispitiva nje grobova doprinijelo bi upoznavanju ondaš njih životnih uslova i društvenih odnosa uo pšte. Međutim , naporni dugotrajn, poslovi, nedos tatak s truč nog kadra i finansijskih sredstava, kao i izvj esno sus tezanje od odvajanja p os toj eć ih stručni h snaga i inače s kromnih fi nan si jskih sreds tava zbog pretpos lavlj anja da se u tim grobovim a n eće nać i prilozi, ili da će oni biti beznačajni. Danas su uslovi za ta kve poslove povolj niji , a saznanj a o potrebi i vrijednosti lih poduhvata veća, pa se može očekivati da će se ubrzo pristupiti sis temats'kim istraživanjima. Dosadašnj e akcije se odnose na nekoliko istraŽJivanja poj e din ačn ih Jrobova prilikom evi dentiranj a i li obrade nekih većih nekropola stećaka , bilo je ; više ' s lučajeva ugrožavanj a steća ka i grobova uslj ed velikih građevin sk;h radova oko izgradnj e ces ta, že l jezničkih pruga, hidrocentral a i dr. , zbog čega je uslijedilo ispitivanje grobova , a u jednom slučaju je bila ugrožena veća s kupina stećaka i grobova, pa se pris lupil o s istematskom istraživanju čitave nekropole (Grborezi kod Livna) . Bio je još jedan s lučaj ugrožavanja jedne č itave veće nekropole usljed stvaranja akumulacionog bazena za hid roelektranu (Panik u dolini Trebišnjice) , zbog čega je i t.a nekropola is tražena, ali rezuitalii toga poduhvata još nisu publicirani. Iako su bila sporadi čna, zaš ti tna i uglavnom manjeg obima, ta dosadašnja istraživanja ipak pružaju vrijedne rezultate i omogućuju ne samo parcijalne hipo teze i zaključke nego i izvjesna uopštavanj a, koja je potrebno proširiti, provj eri ti i dopunili.

44

ARHITEKTURA GROBOVA Rake su nekada bile u čistoj zem lji, na razli čitoj dubini, bez ikakve upotrebe kamena ili drveta, imale su ovalan ili pravo ugao n oblik u svom tlocrtu , dimenzije su im bile nešto veće od dimenzija umrlog čovje ka . Redovno je mrtvac polagan na tvrdo prirodno zemljano dno rake. Koji put je mrtvac bio pokriven daskom ili p l očom (komadima ploča ), iznad toga je bio zemljani nasip (redovno je iskopana zem lja vraćena, nasuta na to mjesto); iznad nasipa više puta su nađe!1 i komadi debljih kamenih ploča, ili komad.i neobrađenog kamena da stećak ne bi propadao u zemlju i da se ne bi naginjao. Dno rake je naj češće bi lo oko 80--120 cm niže od površine z~ mlje, al i je nekada bib i dublje, ili pliće. Dječje grobne rake su bi le najpli će. U Žepi je u s tanovljen takav grob u čistoj zemlji u kojemu je mrtvac bio prekriven borovim deblom koje je iznutra . bilo izdubljeno, zbog ćega je taj poJ..rov bio s li čan drvenom svodu."

Sl. 7. -

Grobna raka

II

č istoj

zemlji

II

Grborezima kod Livna

45

Ustanovljene su i rake u kojima su mrtvaci sah ranjivani u drvenim kovčezima, ili su postavljani na daske, zatim oblagani i !,okrivani daskama. Nalaženi su željezni čav li kojima su da ske prikivane, ali se pretpostavlja da je bilo i zakivanja dasaka drvenim čav lim a, pa i bez njih. Na više mjesta 's u nađe ne rake sa upotrebom kamena. Pokojnik jc ob lagan i prekrivan pločama. Nekada s u te ploče formirale trostran u, a nekada četvorostranu prizmu u -kojoj je ležao pokojnik. Ako su dvije uzd užne ploče postavljene nakoso, na sljeme, a trouglaste šupljine sa s trane glave i nogu zatvorene manjim pločama, onda je takva grob" ica bi la u ohliku trostrane l ežeće prizme.

SI. 8. -

Grobna raka obložena kamenim Li vna. Kameni sarkofag-grobnica
Travnika.

pločama

u Grborezima ko::1

Sl. 9. -

(oš teće n)

u S ta roj Biloj kod

Nađen e su i rake u kojima su mrtvaci položeni u d ,-ven im ko vče­ zima, a onda obloženi i prekriveni kamenim pločama. Ne samo da je iznad rake u či s toj zemlj,i s tavlj an zem lj ani nas ip (materijal iskopa) nego se to č inilo i u svim drugim s lučajevima. U tim nasipima je često bilo i sitnijeg kamenja. Gotovo redovno su ploče ih oveći neobrađeni kamenovi stavljani nepos redno ispod površ ine zemlje , ra di pridržavanja steć ka. Ponekad je mjesto kamena stavlj ana jedna relativno velika i debela ploča, koja je još bolj e poslužila u tu svrhu. Obično je u jednoj raci nađen skelet. U nekim krajevima Bosne su nađe ni u zemlji kameni sarkofazi sa skeletima. Po prilozima koj" su bi li uz neke od tih skeleta, zak l jučeno je da ti sarkofazi potječu iz vremenskog perioda stećaka . Pretpostavlja se da je iznad nekih od tih sarkofaga bio stećak, ali o tome nemamo sa svim sigurnih podata ka. Sarkofazi su se sastajal i od dva dijela, a izrađeni su od mekog kamena (od mulji'ke). Njihovi donji dijelovi su izdubljeni kao korito, u obliku čovječjeg tijela, sa kružn im izrezom i jastučićem za glavu , š irim dijelom kod ramena i užim kod nogu, sa malim otvorom u donjem dijelu za otjecanje tečnosti. Poklopci su iznutra bili izdubljeni, kao svod, a izvana su bili na dvije vode, kao sljeme. Ovakvi sarkofazi su nađeni u okolini Travnika i Zenice,38 a onda i u okolini Jajca," Saraj eva i Foče."

Sl. 10. -

Dio drvenog

47

sarkofaga-korita II okolini Kalinovika ( o š t ećen ).

Sli č ne sarkofage, samo ne od kamena nego od drveta, iln.Šao sa;n u grobovima ne kropola u okolin i Kalinovika. Pripadal i su per iodu stećaka. Mislim da su iznad njih ne kada bili stećci. Za ove sarkofage, koji bi se mogli zvati i sanducima, upotreblj avan.i s u hra s tovi il i lipov i trupci, koji su po dužini pre reza ni, a onda je donji veći d io izdublj en za ležište mrtvaca, a gornj i za poklopac (sl. br. 10). Sanduk je formiran približno u obliku čovječj eg tij ela" U vezi s tim napominjem da je donedavno u Irnijan ima i okolnim selima (obronci Vla š i ć planine, u Bos ni) bio običaj pravlje nj a ovakvih san duka, u kojima je vršeno ukopavanje umrlih . Možda je i selo Kori ća ni iz toga .kraja dobil o naziv po pravlj enju takvih sanduka - korita?'" Dragocjene podatke o a rhitekturi grobnica dalo je istraživanje u Os trošcll 'kod Konjica, koj e sam, uz dj e lomi č nu pomoć arheologa Ze· malj s kog muzeja u Sarajevu dr Irme Cremošni k, obavio 1953 . godi ne. Najprij e su is tražena 4 groba is pod s teća ka u obli ku lij epo obrađenih i ukrašenih slj emenjaka. Rake su bile kamenim pločama ogra· đene . Dvije od njih su imale obli k če tve ros trane a dvije tros trane položene prizme (na slj eme) . U svakoj raci je b io po jedan skelet. Jedan s kelet je bio pos tavljen dire ktno na zemlju , a tri su bil a u drvenim sanducima , okovanim željeznim čavli ma. Orij entacija grobni ca i skele ta je bila po pravcu zapad-istok, s ti m š to su glave mrtvaca bile na zapadnoj s trani. Dubina dna raka se kre ta la od 120 do 150 c m ispod površine zemlje, ali je jedna od nj ih bila na neobi čno velikoj dubini - dno joj je bilo 245 cm is pod površ ine zemlj e. Uz neke s kele te sa m nasao pniloge. Iznad ra ka je bio sloj nasute zemlj e. Stećc i su, i pored toga š to su imali svoja postolja , u čvrš ćeni pločama i komadima neobrađenog kamenja'3 Na istom lokalitetu su istražena i 3 zemljana tumulusa . J edan od njih je imao promjer 6 m, a druga dva su bila manja. Rezu lta ti s u frapantni . U većem tumulusu su bila dva groba ograđena kamenim pločama na slj eme. U rakama je nađen po jedan skele t. Skeleti su bili na goloj zemlji, ali je jedan bio obložen drvenim daskama. Dna tih raka su bila o ko 200 cm duboko od vrha tumulusa i oko 150 cm od površine zemlj e. U jednome od njih su nađeni prilozi. Iznad raka je bio zemlj ani nasip . U manjim tumulu& ima je na đen p o jedan s kelet. Rake su bile u obliku četverostrane l ežeće prizme , og rađene i pokrivene debelim p l očama . Skelet i s u bili u drvenim kovčezim a , okov",ni željeznim čavHma. Orijentacija je bila ista - po pravcu zapad-istok, s tim š to su glave mrtvaca bile na zapadnoj strani. Dna r aka s u bila 120, odnosno 150 cm duboko ispod površine zemlje" Kako vidimo, grobne rake u tumulusima su bile is te kao i one ispod steća ka. I način sahranjivanja, grobni prilozi, kao i ostale okolnosti govorili su o istom vremenskom periodu, tim prije što s u se i stećci i tumulusi nalazili na istom 1 0kaI.i te tu . Radi se, da kle, o turnu lusi ma i grobovima u njima koji su savremeni s tećc ima, odnosno koji se m ogu datirati u kasni srednji vijek, kao i s t ećai istoga lokalite ta. Kako znade mo, u arheološkoj nauci se do sada mislilo i tvrdilo da ovakvi tumulusi pripadaju preistol'iji, a u Bosrui i Hercegovini ilirs kom pe riodu . Os trožac na Neretvi je prva iznimka u tome pogledu . Bilo bi opravd ano pre tpostaviti da će dalja <is traživanj a tumu lu sa pokazati da s u ,kao nadgrobni spomenici upotrebljavani i u srednjem vijeku.

48

Najviše podataka o arhitekturi grobova pružilo je istraživanje u Grborezima ,kod Livna, koje sam zajedno sa arheologom Zemaljskog muzeja u Sarajevu Đurom Baslerom obavio ,između 1954. i 1956. god'S Radilo se o nekropoli sa 86 steća'ka, uglavnom u obliku sanduka, koji su prosječno i nešto slabije klesani, bez ukrasa i natpisa. Tu je ranije bilo više stećaka, ali su neki vremenom uništeni. Nađeno je ukupno 265 raka i u njima 355 skeleta. Neki grobovi su sadržavali po dva ili više skeleta. Ustanovljena su tri tipa raka. Prvi tip su proste jame u zemlji, bez upotrebe drveta iH 'kamena, najčešće ovalnog ob\i.ka, u koje je polagan pokojnik i zagrtan zemljom. Drugi tip je ista takva jama, ali je u nju pokojnik polagan na dasci, iLi je daskama ograđen, a ponekad je stavljen u drveni kovčeg. Više puta je umjesto daskom pokojnik ograđen neobrađenim ili samo ovlaš pri tesanim kamenovima ili pločama. Treći tip je mka u kojoj je mrtvac ograđen pritesanim kamenim pločama sa svih strana i prekriven sa dvije do tri ploče koje su ponešto prelazile ivice rake. U nekoliko slučajeva bočne ploče su bile nakošene tako da su se na sredini spajale, i raka je izgledala kao krov kuće na dvJje vode. Koji put je mrtvac u ovakvoj raci sahranjen u drvenom kovčegu. Dubina raka varirala je između 60 i 150 cm, ali ih je najviše bilo sa dubinom od 80 do 100 cm ispod površine zemlje.46 Iz više elemenata zaključeno je da su proste jame u zemlji vremenski najstarije, poslije njih je nastao dru~i tip, a relativno je najmlađi treći, iako se to ne može uzeti kruto, jer je bilo slučajeva paralelne upotrebe. Treći tip raka je najbrojniji, zauzimao je 52% od ukupnog broja raka ove nekropole, iza toga je po broju zastupljen prvi (38%), a upadno najmanje je bilo drugog tipa (10%). Rake Grboreza su svoj,im dužinama bile orijentirane po pravcu zapad-istok i bile su u nizovima-redovima okomite na pravcu orijentacije. Iznimku čini 6 raka koje su bile postavljene po pravcu sjever-jug. One su pripadale najstarijem tipu." Kako je u Grborezima bilo mnogo V1iše grobova nego stećaka, je da su na današnjim površinama bez stećaka morale postojati drvene nadzemne oznake, jer se, i inače, nizovi ne bi mogli dosljedno slijediti i održati u toku sahranjivanja. Na ovoj nekropoli je u nekoliko slučajeva bilo grobova u dvije etaže. Jedna je raka bila relativno duboko, a druga 'se nalazila iznad ove, na manjoj dubini. Nekada su se ra'ke dodirivale, ali se uvijek pazilo da se ona donja, starija, stvaranjem gornjeg, mlađeg groba, ne poremeti. Nekada su obadvije mke pripadale istom, a nekada različitom tipu. U nekim rakama Grboreza nađena su po dva ili po više skeleta, što znači da su neke grobnice bile zajedničke, porodične.
zaključeno

49

Poseban tip rake je kamenom ozidana četverostrana prizmatična šupljina ~komora), sa pločom ,koja ju je prekrivala, te sa stećkom na površini zemlje. Izgleda da su ta,kve rake vrlo rijetko pravljene i da su pripadale samo istaknutim feudalcima. U Bosni su, između ostalih, ustanovljena takva dva slučaja - u Turbetu kod Travnika" i u Donjoj Zgošći kod Kaknja'9 U grobnici u Turbetu je sahranjen Batalo, tepčija

na dvoru kralja Dabiše, zatim Jelene Grube i kralja Ostoje, a u Donjoj Zgošći se ne zna pokojnik, ali je svakako neko od tadašnjih uglednih ljudi, jer su uz skelet nađeni komadići brokata, a iznad groba mu je bio poznati vrlo ukrašen veliki sljemenjak, koji se smatra hlkovno najvrednijim primjerkom stećaka uopšte. Slične rake (ozidane komore) nedav· no sam našao na tri nekropole u okolini Sibenika - u Srimi, Rogoznici i Ivinju. 50 Komore su bile izidane sve do površine zemlje. a prekrivene su neposredno s tećcima u obliku ploča. Dotle smo stećcima nazivali nadgrobni'ke koji su bili na površini zemlje, ali ne neposredno nad ralkom, jer je raku od steć'ka dijelio nekad veći, nekad manj-i sloj zemlje, pa sam se pitao da li možemo smatrati s tećcima i ovakve nadgrobnike. Pošto se oni vremenski ne mogu odvajati od stećaka na istim nekropolama, tim prije ~ko imaju još i ukrase ,kao i drugi stećci, mislim da spadaju u stećke, ali da su speoifični za neke primorske krajeve. Petar Bakula navodi da su u Hercegovini pojedine grobnice solidno ozidane i prema površini zemlje luČlno završene, a onda je nad samom grobnicom postavljena velika i široka ploča, a na ovoj opet veli:kli stećak .SI Mislim da se uz navedene osnovne tipove grobnica ispod stećaka može navesti još i mauzolej ,koji je, istina , sasvim rijetka, ali značajna pojava. Takav spomenik je imao tepčija Batalo." Pokojni·k je sahranjen u kameni sarkofag od muljike, koji je smješten u zidanu raku dužine 205 i širine 105 cm . Raka je bila pokrivena pločom. Iznad toga, bez zemljanog sloj a, bio je stećak u ob];ku sljemenjaka. U zidovima grobnice iznad sarkofaga bile su il<onzole koje su držale unutrašnju pokrovnu ploču . Ispod te ploče bila je tekstilna zavjesa, pričvršćena gvozdenim čavlima . U jednom zidu grobnice bila je uglavljena manja ploča sa uklesanim epitafom ćirilicom. Uz kostur su nađeni ostaci brokata. Grobnica i stećak su bili ograđeni i zaštićeni dosta visokim zidom, koji je s jedne strane imao ulaz. Smatram da je bilo još nekoliko t,;rkvih i sličnih mauzoleja, ali o nj'ima nemamo sigurnih podataka. Pretpostavljam da je mauzolej imao i gospodar donj e Lašve ,knez Vuk, najstariji sin tepčije Batala (?), čija je nadgrobna ploča sa natpisom nađena u Malom Mošunju kod Travnika,SJ zatim da su mauzolej e mogli imati ti veliki :kaznac Nespina, čija je nadgrobna ploča sa natpisom i scenom lova na vepra nađena u Gračanici 'kod Visokog," kao i feuda lac Radovan Pribilović iz Ričice kod Kaknja, gdje je nađena njegova nadgrobna ploča sa natpisom, a vjerovatno i neki drugi feudalci. 55 Neka vrsta mauzoleja su i zadužbinske crkve sa grobovima i steć­ cima ktitora. Ustanovljeno je nekoliko takvih crkava, i to isključivo u istočnim krajevima Bosne i Hercegovine i u Crnoj Gori. Takva je, npr., crkva u Vlahovićima kod Ljubinja, u kojoj se nalaze grobo,"i i stećci kneza Vlaća Bijelića i vojvode Vukosava Vlaćevića ,S6 zatim crkva u Petrovićima , u okolini Nikšića, gdje su sahranjeni vojvoda Cvjetko Banjanin i· knez Grbač Cvjet,ković Banjanin,57 ili nedavno otkrivena ruševina crkve Hercega Stjepana u Sćepan-Polju, ispod utvrđenog grada Sokola na Pivi, gdje je nađen veli'ki stećak u obli-ku sljemenjaka koji vjerovatno pripada Hercegu Stjepanu, ili nekom iz njegovog najbližeg roda. ss

50

SAHRANJIV ANJE Rekao sam već da smo u Grborezima i drugim mjestima istraživanja grobova ustanovili da su mrtvaci redovno polagani u opruženom položaju, nauznak, sa glavom na zapadnoj, a nogama na i s točnoj strani. Nije nađen nij edan skelet u s kvrče nom stanju , da bi se moglo zaključiti da je mrtvac sahranj en u sjedećem položaju, ,kako se to običavalo u preistoriji _ Nije bilo ni polaganja na kuk, a nije ustanovlj en ni neki slučaj osakaćenog skeleta, il i s·keleta bez glave (masakriranja ili deIkapitiranj a). U dva s lučaja u Grborezima su noge bile nešto iskrivljene i skupljene, ,p a se misli da se radi o ljudima 'koji su za života imali bolesne i krive noge . Jedinstven je slučaj jedne žene u Grborezima koja nije bila položena na leđa , nego na .trbuh.;9 U vezi s bim napominj em da sam na nekropoli steća ka u Oborcima kod Donj eg Vakufa, u Bosni, istražujući jedan grob ispod s tećka, našao skelet mlađe žene koji je bio u takvom istom položaj u - potrbuške. Razmi š ljajući o tome, pretpostavio sam da je žena mogla biti sahranj ena u priVlidno mrtvom stanju i da je kasnije oŽJivjela i prevrnula se u grobu, ili da je sahranjena živa i na taj način kažnjena za neko djelo kojim se ogriješila o moralne norme tadašnjeg društva.60 Za takvo odveć slobodno rezonovanj e ni sam našao povoda ni :potvrde u Literaturi koja mi je bila dostupna. U Grborezima je na đen vrlo zanimljiv i jedinstven skelet žene koja je jednom rukom zagrlila dijete š to znači da su majka i dij ete istodobno umrli i zajedno sahranjeni·' U Grborezima je bilo više raka u kojdma smo našli po dva skeleta, a bilo je i nekoliko takvih u kojima su na đena po tri ili po če tiri skeleta, i to redovno u rakama sa kamenim okvirima i kamenim pokrovom. U svakoj od takvih raka sa dva ili više s keleta jedan skelet je bio II uobičaj enom normalnom položaju, dok su kos ti drugog ili drugih skeleta bile pažljivo složene u hrpu, ll Z noge 'iIU uz mke onoga ,koj i je bio u normalnom položaju, osim lobanja, koje su bile odvojene i stavljene uz lobanju onoga skeleta koji je zauzimao nonnalan položaj. Takvih pojava je bilo i izvan Grboreza . Znači d a rake nisu služile samo za jedan ukop, iako je to bila najčešća pojava, nego ,i za dva, pa i više ukopa. Bilo je, dakle, i zaj e dni čkih, vjerovatno porodičnih grobnica .62 (Sl. 8.) Od izvjesne važnosti je i položaj ruku sahranj enih. Od ukupno 355 nađenih skeleta u Grborezima položaj ruku je ustanovljen u 218 primjeraka. Kod ostalih se to nij e moglo sdgurno utvrditi zbog trošnosti nađenih kostiju. U 120 slučajeva ruke su bile prekrštene na grudima ili na trbuhu, bilo da je lijeva ili desna šaka stavljena odozgor. Deset primjeraka od ovih imalo je jednu r uku nešto uzdignutu prema vratu ili glaVIi. Sasvim opružene mke u z tij elo našli smo u 51 slučaju. U 39 s lu čaj eva bila je jedna ruka opružena, a druga prebačena na grudi ili trbuh. Prema tome, 59 % slučaj eva se odnosi na prekrštene ruke. Približno ista ili s lična situacija je bila i kod istražendh grobova izvan Grboreza.63 Rać Galčić, čiji se grob i s tećak sa natpisom nalaze u Veli čanima (Popovo polje ), u okolini Trebinj a, sah ranjen je sa prekrštenim rukama," u istraženom grobu ispod slj emenjaka u Ljuborn'išlju (Žepa), u okolini Rogatice, bio je ,kostur sredovječnog muškarca sa

51

prekrštenim rukama," a u gr obu ispod sljemenj aka u Os trošcu kod Konjica, npr., ruke odraslog muškarca su bile ispružene.66 U više ispitanih grobova n ađeni su ostaci tekstila, po čemu se može zaključiti da je postojao običaj sahranjivanj a umrlih u odjeći.'7 Tekstil je nađen, npr., u Grborezima, za tim u Puhovcu .kod Zenice," Humskom 'k od Foče!9 Veličani ma kod Trebinja,70 Bis kupu kod Konjica,1 1 Donjoj Zgoš6i kod Kaknj a,1' Turbe tu kod Travnika,13 kao i u još nekim mjestima. U Humskom , Veličanima, Biskupu, Tupbetu, Donjoj Zgošći i u još nekim mjesti ma tekstil nije bio ob i čan , nego srebrni i zla tni brokat, š to neminovno govori o bogatim ljudima, koji s u mogli da nabave taj luksuzni artikl iz inostranstva. Os tavljanje priloga uz pokoj nike je paganski ob i čaj, protiv kojega se ,kršćanstvo energično borilo, a li se on, ipak, dugo održao . Općenito je vladalo mišlj enje da j e u na§im krajevima u razdoblju stećaka taj običaj bio sasvim i ščezao. Zaista, u veći ni s lučaj eva ispitanih pojed inač­ nih grobova ispod s tećaka nije se našlo ništa od priloga, pa ni od odjeće. Među tri m, i taj mali broj nalaza je dragocjen. Već ' sam naveo da su u nekim grobovima nađen i ostaci brokata. Ta ko su, npr., u z skelet gosta Milutina, u Humskom, nađeni ostaci srebrnog i zlatnog brokata koji potječu iz XIV i XV v., u grobu Goisave, žene Radiča Sankovića, u selu Biskupu kod Konjica, nađeni su dijelovi brokatne h aljine, zatim rame vrpce i dio kape s kraja XIV v., u jednom grobu uVeličanima, u Po povu, nađena j e staklena čaša bolje izrade,1' a u grob ovima kod Ostrošca, nedaleko od Konjica, bilo je metalnih dugmadi ,15 u Vrućici kod Teslića nađeni su zlatni i srebrni prstenovi i ,komadići brokata/O kod Kupresa su nađen i fragmenti kerantičkog posuđa,77 u Biloj kod Travnika nađeni su č ipka na kapica i novčići, itd. 78 Prilozi koji su nađeni u Grborezi ma u godn o su nas iznenadili svojim brojem, raznovrsnošću i kvalitetom izrade. U 73 rake (28%) bili su prilozi. Nađeno je 146 predmeta od metala, keramike i dr ugih materijala, a bilo je i novčića . Najv,še je bilo predmeta od srebra, zlata, bronze i želj eza . To su naušnice, zaponi za pojaseve, !kopče, dugmad, ogrlice, dijadema, prstenovi i 'igla. Najvredniji i najbrojnij i arheološki materdjal su naušnice. One su nađene u 27 grobova, i to u 57 raznovrsnih primjeraka od zla ta, srebra i pozlaćenog srebra. Zanat· ska obrada je u tehnika ma lij evanj a, iskucavanja, granulacij e i fili grana visoke umjetničke vrijednosti. Tipološki su one podijeljene u obične karičice , S naušnice, naušnice sa grozdolikim privj esci ma, zatim na trojagodne naušnice, na dvojagodne sa kruškolikim privjeskom (sl. br. 11) i na kolutaste naušnice. Trojagodne poz l aćene bile su naj onti· ljeniji ženski nakit u Grborezima.79 Našli s mo takva 34 primjer,ka. Od istih materijala i iste zana tske obrade na đene su naušnice u š iroj okolini Splita u još veće m broju nego u Grborezima. 80 Stariji hrvats ki arheolozi su tvrdili da je taj dalmatinsko·hrvatski nakit specifi čan za period od IX do X v., vezan za doba hrvatske države Trpimirovića i da j e ograničen na područje i zmeđu mas iva Dinare, ja dranski h otoka i rijeke Zrmanje. Među tri m, mi ga, evo, nalazimo u l.:ivanjskom polju, a nađen je i dalje ako Capljine, Bugojna, Doboja, u Lici, pa ča k i u Srbiji.81 Ipak, za sada izgleda da je najviše rađen u radionicama Splita, Sibenika i drugih dalmatin!>lcih gradova . Moglo bi se pretpostaviti

52

4
3

1

o
Sl. II. poz l aćenog

Par l rojagodni h nau š n.ica sa kruš kolikim privjes kom od srebra sa nekropole II Grborezima kod Livna.

Sl. 12. -

Dijelovi metalne pojas ne
kod

kop če j z
Liv n ~.

jednog groba

II

Grborez ima

53

da je otuda unesen u Bosnu. Ali, i u Bosni u XIV i XV v. bio je prilično razvijen zlatarski obrt, jer je zlatara bilo i na selima. U Mrškima kod Vlasenice postoji stećak sa natpisom koji nam kaže da je tu sahranjen zlatar Divac.'2 U Srbiji je u to doba bilo još više zlatara. Zbog toga što su seoski zlatari krivotvoriLi zlatan novac, car Dušan je bio prisiljen da zakonskim propisom zabrani rad zlatara na selu i da zavede vrlo stroge kazne za krivce." Naušnice Grboreza tipološki pripadaju dalmatinsko-hrvatskom kulturnom krugu, ali su one rađene u mnogo originalnih varjjanti, zbog čega se, po mome mišljenju, mogu smatrati bosanskim. Vjerovatno su Bosanci učili zanat ili se usavršavali u dalmatinskim radionicama. Kasnije su radili u svojim radionicama .j unosili dosta vlastitog umijeća u svoje proizvode. Pretpostavljam da jo u Livnu bila jedna bolja zlatarska radionica. 84 U 13 grobova je nađeno 15 komada zapona za pojasove. Oni 'Su od želj eza ibronze, jednostavnisu, bez ukrasa, okrugli i pravougaoni. U 21 grobu bilo je 30 komada novčića. Gotovo svi su srebrni pikoli, najviše kovani u Veneciji, a onda u Veroni, Akvileji, Padovi i Tridentu, a potječu najviše iz XIII i XIV v. Znatan broj ovih novčića je nađen u us·tima pokojnika, dok su ostali bili na raznim mjestima uz skelete. Stavljanje novčića u usta, tzv. obolusa, bio je običaj u antičkom periodu, ali i u najstarijem kršćanskom. Vjerovalo se da će odlazak na drugi svijet pokojniku biiti olakšan ako se poputbina plati. Ostavljanje novčića u grobovima zadržalo se čak do naših dana u našim krajevima. Zanimljivo je da u Grborezima nije nađen nijedan bosanski novčić. Ta okolnost upućuje na zaključak da je u zapadnim krajevima Bosne i Huma cirkulirao sjeverotalijanski novac, a to znači da se trgovalo sa Dalmacijom, odnosno sa Italijom ' 5 U drugim krajevima Bosne i Huma, odnosno u Hercegovini, ponekad su nađeni novčići li grobov-ima, ali su to bili uglavnom dubrovački dinari. U 14 grobova smo našli fragmente tekstila. To su ženske kapice, vrpce, sukno i sitni fragmenti brokata. Nađeni su uz glave, na nogama ili na drugim mjestima ,6 Tekstila je sigunno bilo više, ali se on brzo kvario i pretvarao u prah. Ima razloga za pretpostavku da je ovdje vladao običaj pokopavanja u haljinama. Brokat se uvozio i mogao ga je nabaviti samo imućniji čovjek. Cipkaste ženske kape nađene su i izvan Grboreza (oko Travnika) ' 7 Ako se utvrdi da su one domaći rad, biće to važan argumenat da je zanatska obrada tekstila u XIV i XV v. u Bosrui bila na visini onih u Dalmaciji, ili u drugim susjednim državnim teritorijama. Uz skelete Grboreza, pretežno kod lobanj a, nađeno je 6 zemlj anih posuda. One su bile od pijeska i gline, proste izrade, tamnosive boje, bez ukrasa i signature. Pripadaju tzv . slavenskoj gradišnoj keramici '8 Među ostalim malobrojnim predmetima bilo je prstenja od tankog srebrnog lima, metalnih ogrlica (torkveza) i ogrlica od metalnih bobaka i bobaIka od staklene paste, pozlaćenih dijadema, metalnih dugmadi, nožića, kostura pijevaca i dr. Brojan i umjetni6kli rađen nakit u Grborezima upućuje na misao o ekonomskom prosperitetu i smislu za umjetnost. Takav nakit je ranije pripisivan višim društvenim ·sloj evima. Cini se da nekropola u Grborezima pripada n, žem plemstvu, pa i imućnijim seljanima, što znači da su i ovi slojevi imali uslova i smisla da, ugledaj ući se na feudalce i susjede bliže moru, idu li korak s običajima svoga vremena."

54

o

NEKIM GROBNIM

OBIČAJIMA

O opremanju mrtvaca, prenošenju na groblje, o ceremonijalu na samome groblju i o drugim običajima vezanim za sahranjivanj e nemamo ni najosnovnijih podataka i o tome možemo samo da nagađamo i zaključujemo po nekim analogijama. Ipak, ne ki nalazi u rakama i u zemlji iznad njih , kao i neke karakteristi.ke samih stećaka, daju nam povoda i materijala da pretpos tavimo izvjesne običaje. Tako je u više raka i slojevima zemlje iznad njih nađeno komadića nagorenog drveta ; ugljevlja, iz čega se vidi da su na samome groblju lože ne vatre. A vatre su bile potrebne da se nešto od jela skuha ili ispeče, jer je bilo nužno da se počaste učes ni c i u sprovodu i sahrani. Da su se na groblju pravile gozbe u čast i pomen umrloga, vidi se i po kostima goveda, brava i živadi koje su nađene pomi ješane sa zemljom naba če nom na rake. Ponekad je hrana stavljama uz pokojnika u samu raku, pa su u nekim grobovima nađene kosti pijetla i kokoši, ponekad plećka od živi nčeta, a i u zemljanim loncima je ostavljano nešto od tečne hrane.'" Opravdano se pretpostavlja da se na samome groblju igralo posmrtno kolo. Možda je uz kolo bila potrebna i vatra. Misao o tužnom kolu dolazi zbog toga š to je iz Ii.terature poznato da se u srednjem vijeku jedno vrijeme protiv toga običaja borila i rimokatolička crkva, kao i zbog toga š to bi i predstave kola na s tećcima mogle da se odnose na ta tužna kola." Na vodoravnim stranama neklih stećaka ustanovljene su o kruglaste jame, od kojih su ne ke ne samo hj epo izrađe ne nego su još i tordiranim vjenčićem oivičene.92 Na nekim stećcima smo našli i pravougaona udubljenj a, ponekad većih dimenzija. Funkcija ov"h udubljenja na s tećcima još nije proučena. Pošto su ona s lična jamama koje seljani dubu u kamenu za svoje razne domaće potrebe (za hvatanje kišnice ili nalijevanje vode za živinu, za ulj e, vino i dr.), koje se zovu "kamenice" iH "vodenice", to smo i jame na s tećcima nazvali istim imenOIn . Čini se
SI. 13. "Kamenica" na jed nom
stećku

iz Panika kod

Bil eće.

55

da su ova udubljenja na stećcima bila potrebna u vezi sa nekim običa­ jima na groblju. Najvjerovatnije je da su upotrebljavana za ostavljanje hrane ili pića, što se služilo prilikom gozbe kod samoga pogreba, slično dačama koje se sve do danas obavljaju na pravoslavnim grobljima. U vezi s ovim napominjem da je zapažena tendencija zasnivanja nekropola sa stećcima u neposrednoj blizini izvora vode, ili u blizini rječica, odnosno tendencija izgradnje bunara i li čatrnja (cisterni) na samoj nekropoli ili uz nju, gdje nije bilo izvorske vode ili rječice. Da su bunari'; čatrnje stvarani u isto vrijeme kada i nekropole, "idi se po tome što se i oni, poput stećaka, pripisuju Grcima ("Grčki bunar").9J Nije poznat razlog osiguranja vode uz nekropolu, ali da je voda bila potrebna, to je sasvim izvjesno. Možda je voda u velikim pravougaonim udubljenjima, slično 'kamenim koritima, nadomještala nedostatak izvorske, riječne ili bunarske vode. U okolini Trebinja i Bileće čuo sam od nekih mještana zanimljivo objašnjenje za pojavu okruglastih manjih ,:kamenica" na stećcima. Rekli su mi da se u njima miješala krv zavađenih plemena i brats tava. Znači, kada su se zbog krvne osvete ili iz drugih razloga zavađena bratstva izmirila, dolazilo je do miješanja njihove 'krvi u "kamenici" na s t ećku, kao neke vrste garanci je da će ubuduće i z među njih, umjesto mržnje, vladati prijateljstvo " Izgleda da je na teritoriji stećaika postojao jedan osobito zanimljiv običaj koji je do sada ostao malo poznat i uglavnom neprou čen. Radi se o takozvanom dvostrukom ili ponovnom sahran jivanju. Obi čno 3 ili 7 godina poslije sahrane grob se otvori, izvade se .i u vodi i vinu operu kosti, a onda se, u prisustvu sveštenika, član ova porodice, prijatelja i poštovalaca, obavi ponovna sahrana. Neposredan povod za izvjesno proučavanje toga običaja našao sam u natpisu stećka vlastelina Miroslava Ra §kovića u Pošćenju kod Savnika, u Crnoj Gori, u kojem se, pored ostaloga, pozivaju bližnji da operu njegove ,kosti (BRATIJE, PERITE IPRISTUPAJTE ... )'5 Običaj je najprije zabilj ežen u Makedonii-i, zatim u staroj i istočnoj Srbiji, a onda ,i u nekim drugim krajevima naše zemlj e - na Braču, u nekim vlaškim selima sjevero i stočne Srbije, u sjevernim krajevima Slovenije, pa i preko granica naše zemlje - u Austriji, Grčkoj i Rumuniji. Koliko nam je poznato taj običaj je bio najrasprostranjeniji u Makedoniji. U okolini Debra , npr., otkopavanje mr,t vaca obavljala je porodica umrl oga, obično n~kon 3 godine od sahrane, i to subotom poslije podne. Muškarci otkopavaju grob, potom pažljivo vade kosti, počev od lobanje naniže, a prisutne žene, naričući, prihvataju te kosti, zatim ih u je dnom malom :koritu operu čistom vodom, a u drugom vinom. Nakon pranja kosti se stavlj aju u platnenu vrećicu, i to obrnutim redom, počev od nogu. Pokojnikova lobanja se okiti bosiljkom i drug,im cvijećem i stavi posljednja. Vrećica sa kostima se potom odnese u crkvu i stavi ispod propovjedaonice, kojoj sveštenik, poslije večernje službe, očita malu molitvu. Sutradan se obavi opijelo, baš kao da se radi o pravoj sahrani, nakon čega članovi porodice'; ostali učesnici, svrstani u povorku, krenu na groblje, gdje sveštenik najprije očita nekoJi.ko molitvi i na kraju jedan od učesni·ka spusti vrećicu sa kostima u raku.

56

Zatim sveštenik polije kosti uljem, a onda motikom sa sve četiri strane obori malo zemlje u raku, nakon čega i ostali muškarci pristupe zasipanju i zatvaranju rake." U opisu toga običaja u okolini Debra navedena je i mogućnost da se prilikom otvaranja groba naiđe na tijelo koje se još nije raspalo, što se objašnjava vjerovanjem da je pokojnik za života počinio mnogo grijehova. Iz nekih drugih zabilježaka vidi se da je negdje grob otvaran nakon 7 godina od sahrane, zatim da su kosili u crkvi ostajale po nekoliko sedmica (ako se radilo o muškarcu, kos ti su stavljane ispod Hristove ikone, a ·a ko je to bila žena, onda ispod Bogo rodi č ine uko ne), u nekim s lučajevima se kosti nisu vraćale u grob, nego u opštu seosku ;Ji manas tirsku kosturnicu (..koskarnicu"). Postoje i još neke varijante ovoga običaja . Ako se radilo o otvaranju grobnice radi novog ukopa, ponegdje je vladao običaj pranja kostiju starog ukopa i ostavljanja tih kostiju na hrpi uz novi ukop.9' Dr M. Matičetov, koji je jedini od naših domać ih naučnih radnika ovaj običaj sistemat&ki ispitivao, utvrdio je da se u Sloveniji grobo,"i otvaraju sedam, devet ili dvanaest godina poslij e sahrane, uglavnom radi pokopavanja novog smrtnika u staru grobnicu. Obi čno se peru kosti loba nje, a onda se sa ostalim kostima (sve se obavlja na samome groblju) zavežu u bijelo i č is to platno i stave pokraj novog ukopa. Sav taj posao prate odgovarajuće molitve. Običaj se smatra dobrim djelom, i izrazom poštovanja prema umriome, a smatra se kao pomoć da okaje i očis ti grijehe.9s Prilikom istraživanja grobova u Bosn,i i Hercegovini na više mj esta su nađena po dva ili po više skeleta u ra'kama. Pri tome su mnoge okolnosti govorile da se uglavnom radilo o ukopima u razno vrijeme, da su obično kosti ranijeg ukopa brižlj'ivo sa kupljene i složene u jedan kraj rake, a da je lobanja stavlj ana naporedo sa glavom novog pokojnika. Naroč ito je to evidentno u Grborezima, gdje smo u nekim rakama našli i po 5 ukopa .99 Nije poznato kako je to otkopavanje raka i sahranjivanje novih pokojnika obavljano u Bosn i " Hercegovini, da li je, npr., tom prilikom vršeno i pranje kostiju, itd., zbog čega ne možemo takve slučajeve sigurno tretirati običajima dvostrukog ili ponovnog sahranjivanja, k akvi su, npr., ustanovljena u Makedoniji iJj u istočnoj Srbiji, ali mislim da je vrlo vjerovatno, odnosno da postoji mnogo sličnosti , barem sa s lučajevima ustanovljenim u Sloveniji. Razmatrajući razloge " pobude ovoga običaja, ,došao sam do uvjerenja da se radi o ostacima starog slavenskog paganskog običaja, zasnovanog na vjerovanju da duša pokoj ruka može slobodno da ide na drugi svijet ,t ek kada se tijelo potpuno raspadne, zatim da se običaj odnosi na u glednije ljude sa ciljem da se takvim pokojnicima još jedanput izrazi ljubav i poštovanje.")() Prof. Đ. Boš-ković mi je rekao da se ponovno sahranjivanje obavljalo; da se još uvijek obavlja u Hilandaru. Bilo je i drugih grobnih običaja, o kojima za sada znademo sasvim malo.

57

NAPOMENE
I C. Truhelka, Starobosanski mramorovi, Glasnik Zemalj s kog muzeja u ::'..1rajevu III (knj . IV), Sarajevo 1891 , 370. , A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 28. 3 P. Kaer, O s t ećc ima, Starohrvatska prosvjeta I, Zagreb 1895, T. J. , D. Mandić, Vlaška teza o bosanskohercegovačkim stećc ima, Hrvatska revija XVI, Paris 1968,237-246. , A. Skobalj, Obredne gom ile, Sv. Križ na Ciovu 1970, 239-243. 6 L. Katić, Stećci u Imotskoj Krajini, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 132. 1 Spomenik sa nazivom obrok vidio sam kod manastira Temske, i s točno od Niša. Misli se da taj naziv znači biljeg, znak, ograničeno - obraćeno mj esto. I S. Be š lagi ć, Rije tka vrsta nadgrobnih 5pome nika u kumanovskom kraju, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XIX, Beograd 1956, 257-270 . • C. Truhelka, n. d. , 369. 10 V. Curčić, RukoVis o s t ećcima u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. II S. Be š lagić , Prou čavanje i zaš tita stećaka, Naše starine I, Sarajevo 1953, 168. II V. Palavestra _ M. Petrić, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici uZepi, Radovi XXIV Naučnog društva BiH, Sarajevo 1964, 176. u Muslimanske junačke pjesme, Zagreb 1960, 569-576. If S. Bešlagić , isto tamo. IS V. Palavestra M. Petrić, na istom mjestu. 16 P. Kađčić Peko, Poviesl Qkru žja makarskoga, Arkiv VII , Zagreb 1863, 92. " S. Bešlagić, Kup'es, Sarajevo 1954, 150. I I Isti, Stećci centralne Bosnel Sarajevo 1967, 54-55. 19 M. Petrić, Porijeklo stanovništva (u Imijanima), Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XVII, N. s. (Etnologija), Sarajevo 1962, 16. M S. Bešlagić, Nevesinjski stećci, Naše starine XIII, Sarajevo 1972, 120. l! V. Palavestra M. Petri ć, na istom mjestu. II S. BeŠlagić, Prou čavanje i zašt ita stećaka, Naše starine I, Sarajevo 1953, 168. l.! Zahvaljujem prof. Kadiću na ovom obavještenju i odobrenju da ga mogu objaviti. 24 V. Curčić, Kako su naši bogomi/ski predi sjekli i prevozili svoje nadgrob. ne spomenike, Napredak IX, br. 3-4, Sarajevo 1934, 35--39. 25 S. Marković, Sta znači kamenovati ..., Jugos lavenski list 25, 26. i 27. XII 1940. u S. Beš la g ić, Boljuni, Starinar XII, N. s., Beograd 1%1, 175--206. n Isti, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, 109. II V. Palavestra M. Petrić, n. d., 177. 29 S. Be š lagi ć, SL ećc i u dolini Neretve, Naše starine II, Sarajevo 1954, 202. lO V. (určić, na istom mjestu. I I S. Bešlagi ć, Stećci u Bitunjoj, Naše starine IX, Sarajevo 1964, 96, sl. 39. II A. Skaljić, Turcizmi lt srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1965, 601---602. l j V. Curčić, Kako su naši bogomilski predi sjekli i prevozili svoje nadgrob· ne spomenike, Napredak IX, br. 3-4, Sarajevo 1934, 35-39. 34 S. Gunjača, Prinos poznavanju porijekla i načina prijevoza stećaka, Istorijski časopis V, Beograd 1955, 139-145. lS S. Be š') ag i ć , Stećci Du vanjskog polja, Staninar VII-VIII, N . S., Beograd 195&-1957,384-385. 16 Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, 103. l1 V. Palaves tra M. Petrić, n. d., 175. II I. Cremošnik. Srednjovjekovna kapa iz Bile kod Travnika, Glasnik Zemalj skog muzeja u Sarajevu VII, Sarajevo 1952, 111-119. 39 S. Be š la gi ć, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, IlO, sl. 114-115. 40 Isti, Stari grad Jeleč u Podrinju, Prilozi Instituta za istoriju XI-XII. br. 11-12, Sarajevo 1975/1976,227. 41 Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, 100-102. u J. Petrovi ć, S arheologom kroz Travnik, Naša starina VI, sv. 15, Zagreb 1931, 19.

58

59

~l S. Bešlagić, Stećci tl dolini Neretve, Naše starine II, Sarajevo 1954, 206-211. 4< Isto tamo . ., S. Bešlagić i Đ . Basle r, Grborezi, Sarajevo 1964. 46 Isto tamo, naročito str. 93 . • J Isto tamo. Vidi i plan nekropole prilog 3. 4a Ć. Truhelka, Grobnica tep čij e Balala, Glasnik Zemaljskog muzeja II Sa· rajevu XXVII, Sarajevo 1915,365-374. 49 I. Cremošnik, I skopavanje Crkvine u Zgošći 1948. g., Glasnik Zemaljskog muzeja II Sarajevu V, N . s., Sarajevo 1950,4 11--416. ~ S. Bešlagić, St eće i tl okolini Sibenika, Godišnjak zaštite spomenika Hrvatske I, Zagreb 1975, 197. Sl P. Bakula, Shemalis n1U5 . . " Spalati 1867, 20. Sl C. Truhelka, na istom mjestu; S. Be š la gić Steće; centralne Bosne, Sarajevo 1967, 105. " S. Bešlagić, n. d. , 103-104. st Isti, n. d., 95-96. ss Isti, n. d., 98-99. 56 Isti, Ljubinje. Naše starine X , Sarajevo 1965, 144-148. S1 J. Ivović. T ri natpisa u selu Pe trović ima, I storijski zapisi X, knj. XIII, Cetinje 1957, 258-265; S. Be š la g i ć, Slećci, kataloška-topografski pregled, Sarajevo 1971, 443. SI M. Kovačev i ć, Crkva pod srednjovekovnim gradom Sokolom, Starinar XVIII, 223, T. IV, sl. 6. s9 S. B eš lag ić i Đ. Basler, Grborezi, Sarajevo 1964, 28 i 64. 110 S. Be š l agić, Stećci centralne Bosne, Saraj evo 1967, 110. 6 1 S. Beš l agić i Đ. Basler, Grborezi, Sarajevo 1964, 16 i 63, T. X, sl. 3. 6l Isti, n. d., 25. tJ I sti, n. d. , 64. M S. Be š l agić, Popovo, Sarajevo 1966, 93. 6S V. Palavestra M. Petrić , n. d ., 175. 66 S. Be š la gić, Stećci u dolini Neretve, Naše starine II, Sarajevo 1954, 210. ~1 S. B ešlagić i Đ. iBasler, n. d. , 8b-88. ~ S. Be š la gić, St ećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, 110. 69 V. Skari ć, Grob i grobni spomenik gosta Milutina ... , Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (sveska za is toriju i etnografij u), Sarajevo 1934, 111-119. 10 S. Be š l agić, Popovo, Sarajevo 1966,93. 11 M. Vego , Nadgrobn i s pomenici po rod ice San kovića u selu Biskupu kod Konjica, Glas nik Zemalj s kog muzeja u Sarajevu X , N. s., Sarajevo 1955 (Arheologija), 157-1 66 i Glasnik Zemalj skog muzeja u Sarajevu XII (Arh.), Sarajevo 1957, 127-139. 12 l. Cremoš nik, I skopa vanje Crkvine u Z gošć i 1948. g., Glasnik Zemalj skog muzeja u Sarajevu V, N. s., Sarajevo 1950, 411-416. 7l C. Truhelka, Grobnica t epči j e Batala, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXVIII, Sarajevo 1915, 365-374. " S. Beš lag ić, Popovo, Sarajevo 1966, 93. lS I s ti, Ste ćc i u dolini Neretve, Naše s tarine II, Sarajevo 1964, 210. 76 P. B ogu novi ć, Iz usorskog kraja i okoline, Sarajevo 1937, 44--48. 11 S. B eš la gi ć , Kupres, Sarajevo 19.54, 194. 18 1. Cremošnik, Srednjovjekovna kapa iz Bile kod Travnika, Glasnik Zemaljskog muzeja VII. Sarajevo 1952, 111-119. 1'9 S. Beš l agić i Đ. Basler, n. d., 67-79. so Lj . Ka raman , Dva kronološka pitanja sta rohrvatske arheologije, Starohrvatska prosvjela, III serija, sv. 5, Zagreb 1956, 131; S. Beš lagić i Đ. Basler, n. d., 75-76. 81 S. Be š lagi ć i Đ. Basler, n. d., 67- 79, naročito 74. II T. Dragičevi ć i V. Vuletić Vukasović, Starobosanski natpisi iz Vlasenice, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu .IV, Sarajevo 1892, 248-249; S. B eš lagić, St ećc i u okolini Vlasenice, Starinar XXIII, N. s., Beograd 1972, 121-122. II M. ćorović-Ljub inko v i ć, Metalni nakit belobrdskog tipa, Starinar Il, Beograd 1951 , 31-32.

" S. Be š la g i ć i Đ. Bas le r, n. d., 96-97. (U X v. Livno je pripadalo Hrvatskoj driavi.) " Isti, n. d. , 91-92 . • Isti, n. d., 8b-88. 17 Vidi napomenu br. 78 . • S. Beš l agi ć i Đ. Basler, n. d., 85-86. t9 Isti , n. d., 97. to Is ti , n. d., 90--9 1. fl S. B eš l agi ć, Stećci Ll Brot njicama, Anali Hi storij skog inst ituta u Dubrov· niku VIII-IX, Dubrovnik 1962, 72-78. " I<ti , Kupres, Sara jevo 1954, 17.5--J176, sl. 14, 45, 46 i 96. t j Is ti, Boljuni, Starilwr XIl, N. s., Beog rad 196 1, 198. M Isti, Ka/il1ovik, Sarajevo 1 1962, 93. " Isti, O običa ju "dvostrukog sahranjivanja" kod naših naroda, Glasnik Lemalj skog muzeja u Sarajevu, N. s., XXIX, (E tnologija), Sarajevo 1974, 193-212 . .. M . Vel jić, Srpsk e narodne umotvorevine, običaji i verovanja iz Debra i okoline, Bra tstvo (Društva sv. Save) IX i X, Beograd 1902, 437-439. " S. B e š l agić, n. d., 203-207. H M. Mati četov , K prekopavanju mrliče v pri S/o van ih, Slovenski etnograf VI-VII, Ljubljana 1953-1954, 195-196; Isti, Um ila in v prI zavila lobanja pri Slovenci/l, Slove nski etnograf VIII, Ljubljana 1955, 231-254. ft S. B eš l agić i Đ. Basler, n. d ., 63. 100 S. B eš l agić, O običa ju .,dvostrukog sah ran jivanja" kod naš ih naroda, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, N. s., XXIX (Etnologija), Sarajevo 1974, 209- 211.

60

III
TERITORIJ, BROJNO STANJE l VRIJEME STEĆAKA
čajni:

U proučavanju kompleksnog problema stećaka osobito su znanjihova teritorijalna rasprostranjenost, brojno stanje i vremenski period postojanja stećaka, pa sam raspravu o tome odvojio u zasebno poglavlje.
TERITORIJ STECAKA

61

Sasvim je razumljivo što se mnogi pitaju da li stećaka ima i u nekim drugim zemljama osim Jugoslavije i, ako su specifični samo za našu zemlju, kako su oni raspoređeni i dokle se sve prostiru, gdje su im granice? Ovim pitanjem se zapravo do sada ni/ko nije bavio i u stručnoj literaturi nemamo priloga koji bi se na to odnosio. To je i razumljivo zato što do prije nekoliko godina nisu bibi popisani svi stećci. Bilo je samo pretpostavki i nagađanja . Prvi prilog o tome uslijedio je prije desetak godina, kada sam, na osnovu rezultata dugogodišnjeg sistematskog popisa stećaka, pokušao da utvrdim i obrazložim teritorij tih spomenika.' Kako smo u međuvremenu došli do novih podataka i saznanja, to je danas moguće o tome govoriti još sigurnije i dokumentovanije. Dr P. Matković je jedan oel najstarijih naučnih radnika koj,i se osvrnuo na ovo pitanje. Pišući o Kuripešićevom putopisu, on je tvrdio da stećaka ima "u izobilju" u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Srbiji i sjevernoj Albaniji.' Jednom je ·i C. Truhelka naveo da stećaka ima i u Albaniji.3 Osamdesetih godina prošlog vijeka P. Kaer je lansirao svoju tezu o stećcima kao opšteslavenskoj osobitosti, tvrdeći da ih ima i u Bugarskoj i Moravskoj, a da će se naći i u svim drugim slavenskim zemljama.' Kaer se obratio Jirečeku s molbom da ga on, kao odličan poznavalac bugarske istorije, obavijesti o tome kako sa stećcima stoji u Bugarskoj, a kada ga je Jireček obavijestio da tamo nema nadgrobnih

spomenika sličnih onima u Hercegovi ni, Kaer je bio veoma razočaran. Nije tako davno bilo kada je naš ugledni e tnolog dr M. Filipovi ć tvrdio da stećaka ima ne sa mo u ba lkanskim nego li u ostalim evropskim zemljama, pa čak i u zemljama drugi h kontine nata .' Pošto se s tećci čes to vežu za bogumilski pokret, pretpos tavlj a lo se da bi ih, stoga, trebalo biti u Makedoniji i Bugarskoj, odakle su, navodno, bogumi l,i došli u Bosnu i u Hum . Slo se ti če stećaka ,i Albanij e, mogu navesti podatak da je još H. SIern eck tvrdio da ih tamo nema.' Iako je Albanija nama blizu, i pored nas tojanja, nije bilo mo gu će da se lamo otputuje i na terenu utvrdi pravo stanje, a u dostupnoj mi literaturi ni sam našao podatke o postojanju stećaka . Jedino sam u Vuksan Lekić u, selu neda leko od crnogorske varošice Tuzi i a lbanske drlavne granice, našao jednu ma lisors ku ne kropolu sa ka men im na dgrobnici ma u obliku stela, sa mnogo re ljefa, za koju nema poda taka da bi mogla biti s tarija od

Sl. 14. - Kameni nad· grobni spomenici, zvani "baba" II Arheološkom muzeju II

Gdanjsku.

63

XVII v.' Malisor1 preteženo nastanjUjU susjedne krajeve Albanij e, ali njihova tamošnja groblja još ne poznajemo. Bugarsku sam proputovao i nisam našao s tećke , a bugarski stru čnjaci, s kojima sam razgovarao, uvjeravali su me da takvih spomen ika tamo nikada nije bilo. U Rumunjskoj nisam još bio, ali iz obavještenja i poznate mi stručne literature, nema osnova ni za pretpostav.k u da bi tamo moglo bi ti stećaka. Kraće vrijeme sam putovao ·kroz Mađarsku, pa mogu obaVlijestiti da ni tamo nisam našao stećke. U Arheološkom muzeju grada Gdanjska, u Polj skoj, vidio sam nekoliko nepravilnih, malo pritesanih uspravnih kamenova, na kojima su u nekoliko poteza sasvim jednostavno preds tavljene glave ljudi ili čitave ljudske figure. Doznao sam da su to vrlo rijetki na dgrobni spomenici sa područja s tare Pru ske, iz X do XII v., koje nazivaju "baba". Oni samo donekle podsjećaju na neke naše primjerke u spravnih stećaka. U Is torij skom muzeju u Moskvi vidio sam kamene nadgrobnike slične onima u Gdanj sku. Rekli su mi da su sa područja Dona i Dnjepra i da ih tamo s li čno nazivaju "babuš ka". U nehm evropskim zemljama, obično u crkvama i uz njih, postoje srednjovjekovne i novij e kamene nadgrobne pl oče koje su sli č ne našim s tećcima oblika ploča, ali su one redovno "rio tanke . bez ukrasa . i U dvo rištu Aja Sofije u Carigradu vidio sam jedan s tari nadgrobn1 spomenik u obliku debelog i širokog sanduka. Možda je još negdje viđeno nešto slično tome, ali su to usamljene pojave. Ako se u Britanskom nacionalnom muzeju u Londonu, ili u nekom drugom svjetskom muzeju u Evropi ili Aziji, vidi poneki spomenik s ličan našim stećcima u obliku sljemenjaka, ne bi trebalo da nas to 1znenađuje, jer takvih nadgrobnika - šupljih, sa poklopcima na kojiima su tzv. akroterije, bilo je i u antičkom periodu i u srednjem vijeku. Predi storij ski menhiri samo donekle podsjećaju na naše stećke u obliku stubova , aLi oni ni vremensk. , niti po čemu drugom nemaju međus obne veze. Uz ruševine i jednog manastira u Clonmacnois, u Irskoj, nalazi se groblje iz VIII v., sa mnogo tanjih, gore zaobljenih stela koje n eš to pod sj ećaju na naše u spravne stećke. Ovih nekoliko podataka govore da u naveden im balkanskim i drugim zemljama nema stećaka. Na osnovu kraćeg boravka u Makedoniji, razgovora sa njihovim stručnjacima i konsultovanja odgovarajuće literature, možemo tvrditi da u toj našoj republici nema stećaka . Nešto sli čno stećcima tamo smO ipak našli. Dr M. Filipovi ć je u okolini Divlja pronašao stare, ali ne srednjovj ekovne, spomenike u obliku sljemenjaka koji su iznutra bili šuplji, a stavljani su iznad grobova. Nazvao 1h je divljal1Skim kovče­ zima' U okolirui Kumanova ja sam također us tanovio takve spomenike koje je narod zvao preklo pima, vjerovatno zbog toga što su samo preklopljeni, tj. stavljeni iznad grobova. Neki od njih su imali ukrase slične ukrasima stećaka. Nisam utvrdio otkada potječu, ali sam pretpostavjo da ni su star.i ji od XVIII i XVII v' Kako vidimo, teritorij stećaka se svodi na današnji teritorij Bosne i Hercegovine i na današnja susjedna područja Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Na teritorijli današnj e Bosne i Hercegovine svuda se nalaze stećci, osim na uskom podru čju uz Savu i Unu koje sačinjavaju opštine Orašje, Bosanski Samac, Bosanska Gradiška, Bosanska Dub1ca, Bosanski

Novi i Velika Kladuša, te područja opština Celinac, Gračanica 1 Zepee koje nisu granične. Iz literature, a i inače je poznato da su donedavno postojali stećci u okolini Gračanice (u Brijesnici i Stjepan-Polju). U starijim podacima su zabilježeni i stećci u okolini Zepča (Mitrovići) . Uvjeren sam da ih je prvobitno bilo i u okolini Donjeg Cel.inca, kao i na pomenutim područjima graničnih opština, čim ih ima i na nekim područjQma prekosavskih i prekounskih opština, ,koje danas pripadaju teritoriji republike Hrvatske. Moglo bi se reći da je či tav teritor.ij republike Bosne i Hercegovine posjedovao ove spomenike (iako ih danas nema na sedam opštinsmh graničnih područja), aH su oni veoma rijetka pojava u sjevernim, a još rjeđa u sjeverozapadnim graničnim opštinskim područjima.'o Na svim područjima graničnih opština Hrvatske, osim u Donjem Lapcu, Slunju, Vojniću, Vrginmostu, Dvoru, Kostajruici i Novskoj, ustanovljeno je postojanje stećaka, istina u vrlo malom broju lokaliteta i primjeraka. I još neke opštine kont·inentalnog dijela Hrvatske, također u vrlo ograničenom broju, posjeduju ove spomenike: Gračac, Otočac, Ogulin, Glina, Pakrac, Daruvar i Slavonska Požega. U primorsmm krajevima Hrvatske ima relativno dosta stećaka, i to ne samo na područjima graničnih opština prema Bosni i Hercegovini nego i mnogo dalje. Tako su stećci rasprostranjeni ne samo u okolini Dubrovnika i u Makarskom primorju i njegovom zaleđu, nego .i na Pelješcu,tl zanim u okolini Imotskog, Sinja i Splita, a onda , u okolini Trogira, Sibenika, Knina, i Benkovca i Zadra." Na otocima, osim na krajnjem južnom dijelu Paga, nisu ustanovljeni stećci. Donedavno smo mislili da se krajnji zapadni lokaliteti sa stećcima nalaze u okolini Trogira, a sada znademo da se oni protežu sve do Starigrada pod Velebitom. I na svim područjima graničnih opština Srbije ustanovili smo postojanje steća!ka - oko Bogatića, Loznice, Malog Zvornika, Ljubovije, Bajine Bašte, Titovog Užica, Cajetine i pruboja. I u nekim drugim opštinskim područjima zapadne i jugozapadne Srbije također postoje stećoi oko Osečine, Valjeva, Lajkovea, Ljiga, Kosjerića, Arilja, Nove Varoši, Ivanjdce, Prijepolja, Sjenice i Novog Pazara. Najdalja opštinska područja na kojima su evidentirani stećci pripadaju već centralnoj Srbiji i Kosovu - oko Kraljeva (Corbi6i i Bzovik) i Prištine (Bostane)I3 U najnovije vrijeme je nađeno nekoliko primjeraka stećaka čak u okolini Pirota." Granična opšninska područja Crne Gore također imaju stećke okolina Pljevalja, Plužina j Nikšića . I u nekim drugim opštinskim područjima, susjednim ovim graničnim, evidennirani su stećci oko Bijelog Polja, Za:blja!ka i Savnika. l5 Izvan ovoga teritorija nađeni su ste6ci prilično daleko na jugu - u samome Cetinju, a u najnovije vrijeme i daleko na sjeveru - u okolini Ivangrada (Azana).l6 Ima podataka, al.i neprovjerenih, da je nekada bilo stećaka i u Plavu I7 Izuzimajući kontinentalni dio Hrvatske, zapadnu Spbiju i neke krajeve Kosova i bivšeg Novopazarskog Sandžaka, gotovo sva ostala teritorija na kojoj su ustanovljeni stećci bila je u sastavu srednjovjekovne Bosne i Huma, odnosno Hercegovine. Ter;itorija stećaka se u veli.koj mjeru poklapala sa teritorijom nekadašnje samostalne Bosanske države. Ali, državne granice nisu jedini faktor đ<ojim možemo objaš-

64

65

njavati rasprostranjenost stećaka. Običaj izrade i postavljanja stećaka prenosio se i izvan državnih granka naseljavanjem bosanskohercegovačkog življa iz raznih razloga i u razno vrijeme. Bilo je migriranja na zapad kao i na jug i sjever kada je prijetila opasnost od najezde Turaka tokom čitavog XV v. U takvim prilikama se najv.iše iseljavalo u Imotsku krajinu, Poljica, Makarsko primorj e, u okolinu Trogira iSUbenika, u Ravne Kotare i u Bukovicu, pa čak i na otoke. Poznato je, npr., preseljenje 18 bosanskih porodica 1390. god. u predjele oko današnjeg Primoštena l8 Mnogo prije zauzimanja Bosne Turci su u nekoliko navrata provalj. vali ne samo u Bosnu i Hercegovinu nego i dalje, prema Jadranu, kao npr. 1415. i 1432. god., što je izazvalo strah, nesigurnost i znatna pomjeranja bosan skohercegovačkog i dalmatinskog stanovništva. I' Turski napadi su biLi češći i jači poslije pada Bosne 1463. god. Tako je poznata snažna provala u okolinu SUbeni·ka i Zadra 1466. god .,2o zatim provale 1481. i 1499. god.," a najteže posljedice su ,izazvane zauzimanjem Skradina i Klisa 1522. i 1537. god." Sve te provale i haranja prouzrokovali 'Su napuštanja domova i imanja domaćeg stanovništva i njihovo preseljavanj e u mjesta na samoj obali mora i na obližnJim otocima. Od napuštenih '; opustjelih sela Turci su stvorili svoje veleposjede, zijamete i timare i naselili bosan skohercegovač ko stanovništvo, koje je bilo potrebno ,kako za obradu zemlje tako i za služenj e u turskoj vojsci. Među doseljenim porodicama je bilo i pravoslavnih, pa su .neke napuštene rimokatoličke crkve privremeno pretvarane u pravoslavne, a bilo je i podizanja novih pravoslavnih crkava, kao što je ona u Bribiru, koju je dabrobosanski mitropolit Gavrilo posvetio 1574. god ." Poznato je da je mnogo Vlaha došlo s Turcima u sjeverne krajeve Bosne, kao i u novoosvojene krajeve preko Save i Une. Ali, još j prije toga je bilo raznovrsnih veza i približavanja Bosne i Dalmatinske Hrvatske, miješanja s.tanovništva i trajnijeg prisustva većih skupina bosanskog življa u ovim ,kraj evima. U tome pogledu je važan period vladanja bribirskih knezova Subića kao hrvatsko-dalmatinskih , bosani skih banova u XIII v., kada dolaZIi do jačanja trgovačk ih veza između pr,i morskih gradova i Bosne," kovanja prvog bosanskog srebrnog novca, kada bosanske čete pomažu Subiće u .njihovim sukobima sa Nelipićima 25 i kada se stalno naseljavaju u ovim krajevima. 26 Za vrijeme bana Stjepana II Kotromanića Bosna je dopirala do jadranske obale i do rijeke Cetine, uključujući grad Omiš. To je doba rasta ugleda Bosne i njenog bana u ovim krajevima, otvaranja rudnika, kovanja bosanskog novca i jačanja trgovačkih veza." U doba bana i kralja Tvrtka I Bosna se protezala na zapad sve do Zadra i Obrovca, uključuju ći gradove Split, Trogir i Sibenik, te otoke B rač , H var i Korčulu, a na istok sve do iza Prijepolja i Mileševe.28 Na jugu je već odavno Stonsko pr·imorje pripadalo Humu, a za vrijeme Tvrtka osim njega Bosna u svoj sastav uključuje još i Konavle i Kotor. To je doba najvećeg jačanja i uspona Bosne u svakom pogledu. Granice Bosanske države nisu se mnogo mijenjale ni za vnijeme Tvrtkovih nasljednika - kralja Dabiše, kraljice Jelene Grube i kralja Ostoje, odnosno za vrijeme oblasnog gospodara velikog vojvode Sandalja Hranića-Kosače na istočnoj i oblasnog gospodara velikog vojvode i hercega Spljetskog Hrvoja Vukčića - Hrvatimića na zapadnoj strani ." Bilo je migracija na sve strane iz ekonomskih

razloga, zatim je bilo ženidbenih veza, a onda i političkih, a vrlo mnogo trgovačkih i zanatskih. Za vrijeme Sandalja, a vjerovatno i nešto pruje njega, došlo je do iseljavanja bosanskih porodica u Paštroviće i u okolinu Cetinja, u Crnoj Gori, koji su nazivani Vlas'i ma. Svakako to ima veze sa stećcima na Cetinju i u krajevima oko njega.J<) Sve su to razlom ,koji objašnjavaju pojavu stećaka izvan granica Bosanske države. Bez obzira što su neke stećke u nim prekograničnim krajevima mogli da klešu i domaći majstori, što je poneki ranije odomaćeni ukras mogao da se pojavi i na stećcima, odnosno što je mogla manje iLi više utjecati domaća tradicija na umje tnost stećaka u tim krajevima - stećci su u svojoj biti originalna bosanskohercegovačka kulturno-umjetnička pojava srednjeg vijeka.

BROJNO STANJE

STEĆAKA

Donedavno se o brojnom stanju stećaka vrlo različito mislilo i tvrdilo. M. Hoernes je govorio da ih u Bos ni i Hercegovini ima 100.000 i više,31 a J. Asb6th da ih ima do 150.000 primjeraka." Ć. Truhelka je na osnovu austrougarskog popisa, obavljenog 1887. i 1888. god. putem kotarskih predstojništava, operi sao sa ukupnom cifrom od 27.067 primjeraka." Istim podacima se služio .j V. Skarić." Međutim, austrougarska Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine je 1897. i 1898. god, obavila još jedan popis stećaka, opet putem kotarskJih predstojništava (a ovi su za te poslove angažovati žandarme, cestare, lugare, knezove, uč itelje, sveštenike i druge državne službenike). Taj popis je izgleda bio bolje organizovan i obuhvatio je više vrsta starina, osim grobalja i stare gradove, džamije, crkve, mostove, itd. U tu svrhu je bio ustrojen poseban formular koji se popunjavao i dostavljao Zemaljskoj vladi." nm popisom je dobijen ukupan broj stećaka od 59.500. Podatke o tome popisu je iznio dr K. Hormann, direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, na XI Arheološkom kongresu u Kijevu 1899. god. 36 U stručnoj literaturi je i poslije toga popisa bilo različitih cifara za ukupan broj s tećaka. l u literaturi posLije 1945. god . nailazili smo na različita tvrđenja. I Renđeo je pregledao svu literaturu i sve austrougars,ke s,p ecijalne 'k arte tražeći podatke o 10kaMtetima i eventualnom brojnom stanju stećaka u raznim krajevima Bosne i Hercegovine. Na osnovu toga je ustanovio da u Bosni i Hercegovini ima 1.100 mjesta sa oko 1.300 nekropola. Pregledao je i literaturu koja se odnosi na ostala područja stećaka. Na osnovu toga je ustanovio da u Srbi}i ,ima 27 nekropola, u Crnoj Gori 18, a u Hrvatskoj oko 150 nekropola i nalazišta. Izračunao je da bi u svemu moglo biti 1.496 nekropola sa vjerovatno pr,ibližnim brojem od 33.533 stećka. 37 Trebalo je da pristupimo našoj dugogodišnjoj akcij,i popisa stećaka, koja se završila 1969. god ., da bismo došli do pravog brojnog stanja. Završetkom te akcije, ja sam već 1971. god. saopštio glavne podatke o tome brojnom stanju. Ja Tada je navedeno da u Bosni i Hercegovini postoji 2.612 lokaliteta sa ukupno 58.547 primjeraka stećaka, da je na teritoriji Hrvatske evidentirano ukupno 188 lokaliteta sa 3.253 spomenika, da Srbija ima 101 nekropolu sa ukupno 1.875 stećaka, a da

66

Crna Gora ima 87 nekropola sa ukupno 2.803 stećka. Kada se to sve sabere proizlazi da u svemu u Jugos lavliji postoji 2.988 lokalite ta sa 66.478 stećaka. Među tim, brojno stanje stećaka se u proteklih deset godina une kohlko .izmijenilo, pa je potrebno da se konstatuje današnje brojno stanje. Neke promjene u tome pogledu su uslijedile još u fazi završavanja rukopisa, zbog čega nisu mogle biti unesene u statističke tabele i topografske ,karte, nego su samo naznačene u dodatnim tekstovima , npr. za Srbiju na str. 428 pomenute knjige Stećci, kataloško-topografski pregled, a za Bosnu . Hercegovinu na str. 225 i 302, za Hrvatsku na str. 96. Osim toga, u međuvremenu je pronađen poneki sasvim novi lokalitet, j to kako u Bosni i Hercegovini tako , u Srbiji" Crnoj Gori, i iM je otkriven poneki primjerak na već poznatim lokalitetima , zbog čega se ukupan broj spomenika tih lokaliteta sada nešto promijeniO. Od, relativno, najvećeg utjecaja je naknadno evidentiranje područja sjeverne Dalmacije, Bji rezultati donose prilične promjene u ukupnom broju stećaka Hrvatske, a posredno i rutave Jugoslavije." Kada sve to uzmemo u obzir, proizlazi da se brojno stanje stećaka u Bosni i Hercegovini povećava za 75 nekropola (lokaliteta) sa ukupno 1.046 primjeraka stećaka, ili za 1,08 % u odnosu na ranije brojno stanje. Povećanje u Srbiji iznosi 20 lokaliteta sa ukupno 392 spomenika, ili za 21 %, u Crnoj Gori 20 lokaliteta sa Ukupno 246 stećaka, ili za 8% , dok to povećanje u Hrvatskoj iznosi 59 lokaliteta sa ukupno 1.194 stećka, ili 37 %. U odnosu na čitavu zemljU, brojno stanje se povećava za 174 lokaliteta sa ukupno 2.878 primjeraka s tećaka , ihl za 4 % . Prema tome, današnje brojno stanje II Jugoslaviji iznosi 3.162 lokali teta sa ukupno 69.356 primjeraka stećaka. Razumljivo, te promjene se odražavaju i u brojnom stanju oblika, ukrasa j natpisa stećaka , o čemu će više govora bitri kasnije. Evo tablice u kojoj je po republikama i po osnovnim oblicima navedeno sadašnje brojno stanje stećaka:
Rc;mbli ka

I

loka liteta

Broj

I

Ploča

I

Sanduka

I

Sljemenjaka

I

Stubova

I
-

Krstafu

I
I

Amorinih

I

Ukupno

Bosna i Hercegovina

2687

12884

37955

5606

2550

305

293

59593

Hrvatska

247

2229

2038

160

3

17
.1

412

4447

Srbija

121

957

424

215

253

6

2267

Crna Gora

107

521

2147

97

26

8

250

3049

Svega:

3162

16591

42564

6078

2832

336

955

69356

I

ukupnog broja stećaka moramo imati na umu da je tokom vremena na razne načine nestao izvjestan broj tih spomenika. Bilo je stradanja zbog slabog kvaliteta kamena, aLi je sigurno da je znatno veći broj iskorišten za izgradnju stambenih zgrada, crkava, nadgrobnih spomenika, zatim cesta, mostova <i drugih objekata. '0 nekim uništavanjima postoje i podaci.OO Tako su stećci u Puškovcu kod Koraja preklesani u nišane, u Gučoj Gori kod Travnika su mnogi primjerci ugrađeIlli urimokatoličku CI'kvu i samostan,·l u Kruševljanima kod Nevesinja su u gra đeni u zidove pravoslavne crkve," u Rogatiei su stećci poslužili kao građevinski materij a l za kuće, mostove i ceste," a u Segetu kod Trogira su ugrađeni u ogradu groblja." Takvih i sličnih uništavanja je sigurno bilo u svim krajevima. Broj nestalih s tećaka nije malen. Ja sam prvobitno pretpostavio da je on mogao iznositi oko 20 % ukupnog broja, aLi sam se kasnije uvjerio da je taj procenat mnogo veći, možda iznosi i čak 40 %. Kako vidimo, glavno i najveće podru čj e rasprostiranja s teća,ka je teritorija Bosne i Hercegovine. Ali , njohov raspored nije ravnomjeran, za što ,ma više razloga. Neki planinski i teško pristupačni krajevi nisu ni u srednjem vtijeku bili podesni ne samo za stalno nego ni za privremeno stanovanje. Zbog toga stećaJ<a nema, npr., u nekim predjelima Prenja, Cvrsnice, Bjelašnice i Veleža. Veliki dijelovi sjeverne Bosne su dugo vremena bili pod dominacijom Ugarske, ili su bili poprišta ratruh sukoba, pa je razumljivo da sjeverno od linije Jajce Tuzla - Bijeljina ima malo stećaka. Sjeverozapadni 'krajevi su sve do kraja XIV v. bili u sastavu Ugarsk~Hrvatske države, zbog čega su ; tamo stećci rijetka pojava. I okolnost da smo u nekim krajevima centralne Bosne - oko Fojnice, Kreševa, Visokog, Ka!knja i Zenice našli relativno manju gustoću s tećaka ima svoj razlog. To su rudarski i trgovački centru u kojima je bilo dosta stranih ljudi Dubrovčana, Sasa i drugih, gdje su nastajale gradske urbane sredine, što znači da je običaj klesanja i postavljanja steća ka bio manje pI'imjenjivatn, zatim da je bilo znatno većeg uništavanja nego u drugim krajev,ima." Hercegovina je zemlja kamena d klesara, pa je sasvim razumljivo što je tamo najveća gustoća ovih ·spomenika. Na relativno veliki broj s tećaka u Hercegovini i u istočnoj Bosni, posebno u istočnoj Hercegovini i jugo· istočnoj BosIlIi, svakako je utjecala i okolnost da su oblasni gospodari Kosače i Pavlovići, osobito Herceg Stjepan, pružali zaštitu progonjenim sljedbenicima srednjovjekovne Crkve bosanske. Analizom 'brojčanih podataka dolazimo do zanimljivih konstatacija: U Bosni i Hercegovini najveći broj stećaJ<a imaju hercegovačka opštinska područja, a u tome pogledu se svojim brojem naročito ,i stiču opštine Nevesinje i Konjic, koje imaju svaka preko 3000 primjeraka. Među bosanskim opštinama se ističe Rogatica sa 2628 stećaka. U Hrvatskoj najviše stećaka dma opština Sinj (1313), u Crnoj Gori opština Nikšić (949), a u Srbiji opština Prijepolje (523). Slika gustoće stećaka prema površini podru čja izgleda ovako: Najprostranija bosanskohercegovačka opština je Mostar sa 1300 km' površine na 'k ojoj je evidentirano 1208 stećaka, što znači da na 100 km' u prosjeku otpadajU 93 stećka. Na području najmanj e opštine Breza dolazi 240 stećaka na 100 'km'. U Citluku na 100 km' dolaze 342 spomePri
činjenicu

utvrđivanju

68

nika, a u Nevesinju, gdj e je gu stoća najveća, 420 spomenika na površ inu od 100 km' . Prosj ečno u Bosni i Hercegovini na 100 km' otpada 115 primjeraka. Na 100 -km' podru čja opštine Pljevlja, u Crnoj Gori, nalaze se 54 stećka. Na .taj način mogli bismo izračun ati i gustoću drugih opštinskih područja, ali takva upoređenja nisu dovoljno ubjedljiva, zbog toga što svi krajevi nisu imali jednake uslove za život. Mogli bismo izračunati i gustoću s tećaka prema današnjem broju s tanovnika. Tako bi, npr., na području opštine Banja Luka l s lećak dolazio na 154 s tanovni'ka, u Bijeljini tek na 6068 stanovn ika dolazi 1 s teća k, II Konjicu na 13, a u Nevesinju na svakih 5,2 stanovnika, što je najveća gu stoća . U opštini Plužine, u Crnoj Gori, l s teća,k dolazi na 15, a u Nikšiću na 57 stanovn:ika.

S l. 15. -

Dio

naj veće bo sans koh e rcegovačke
II

nekropole

stećaka

Krekovima kod Nevesinja.

Sl. 16. - ledna od velikih nekropola stećaka II Bosni i Hercegovini - Dugo Polje (Blidinje) , između Treskavice i Vran planine.

Zanimljivi su i podaci o prosječnom broju spomenika po nekropolama. U Bosni i Hercegovini svaka nekropola u prosjeku ima 22 stećka, u Hrvatskoj 18, Crnoj Gori 29, Srbiji 18,7, dok u či tavoj Jugoslaviji taj prosjek iznosi 22 stećka . Naravno, te bismo prosjeke mogli izračunavati i po opštinama, pa bismo dobHi vrlo razLičite rezultate. Vrlo je indikativan odnos samih nekropola i njihovih spomenika. U Bosni d Hercegovini je samo oko 10% ukupnog broja stećaka raspoređeno na nekropole u kojima ima preko 50 primjeraka. Svega 4 od njih imaju preko 300 stećaka, i to: Krekovi kod Nevesinja sa 452, Milavići kod Stoca sa 352, Klašnik kod Višegrada sa 359 i Bjelosavljev.i6i kod Sokoca sa 344 stećka. Svih ostalih 90% bosanskohercegovačkih stećaka nalaze se na nekropolama u kojima ima manje od 50 primjeraka, a u tome okviru većina njih ima po manje od 10 primjeraka. Vrlo je .~lično stanje d na područjima izvan današnjih granica Bosne i Hercegovine. Najbrojnija nekropola u Hrvatskoj nalazi se kod vrela Cetine i ima oko 700 stećaka (prema nekim starijim podacima imala je oko 900 primjeraka), što je ujedno danas najveća nekropola u Jugoslaviji. U Crnoj God postoje dvcije nekropole sa preko 200 primjeraka (Žugić Bara kod Žabljaka sa 300 i Pižuri kod Pljevalja sa 230 primjeraka), a u Srbiji nema nekropole sa preko 200 primjeraka stećaka. Ogromnu većinu nekropola, dakle, čine one koje imaju manje od 50 stećaka, a među ovima je najviše onih 'koje imaju ispod 10 pnimjeraka, što je vrlo izrazit pokazatelj. Ja sam na tu činjenicu već ukazao kao na značajan faktor koji govori o sasvim odmaklom dobu raslojavanja starih rodovskih i plemenskih zajednica, sa krupnim ili okupljenim naseljima, sa zajedničkim dobrima J sa zajedničkim, komunalnim grobljima . Umnožila su se bratstva i izdiferencirale poroddce, stvorena su manja naselja, umnožili su se sitni feudalci, pa se sada teži što većem osamos taljivanju , što se odražava .i u organizaciji grobalja. To je vrijeme kada se napuštaju stara zajednička groblja i stvaraju nova, manja, ili se na nekim još postojećim velikim izdvajaju manje porodične s·kupine." VREMENSKI PERIOD STECAKA O vremenu postanka, trajanja i nestanka stećaka do sada su ispoljena vrlo različita, često vrlo pogrešna mišljenja. Ova konstatacija se više odnosi na staniju literaturu, ali i u novijoj to važno pitanje nije precizno i do kraja riješeno. A. Sapieha je rekao da su stećci "vrio stari spomenici" tlmji su ga najviše podsj ećali na scene na starim egipatskih ipartskim spomenicima 47 I. Katalinić je upotrijebio isti neodređeni vremenski termin "v,rlo stari" .4 A. Boue je zabilježio mišlje8 nje nekih domaćih ljudi da su stećci rimski spomenici, a sam je mislio da potječu iz prvih vremena širenja kršćanstva u ovim krajevJma 49 A. Evans je stećke stavio u preistoriju i nazvao ·ih ,;kurioznim prehistorijskim druidskim spomeIllicima".50 A. J. Fosco je rekao da su to spomenici Feničana koji su u davna vremena živjeli u Dalmaciji.'1 H. Sterneck je smatrao da stećci pripadaju predrimskom vremenu a, kako se če sto nalaze na ilirskim gomilama ili u njihovoj neposrednoj blizini, da pripadaju vremenu kojem i ilirski tumulusi -'2 Iako nije bio sasvim jasan, P. Kaer je stećke stavio u preistoriju.53 A. Blau je dozvol.io mogućnos t

70

71

da potječu iz istočno-gotskog perioda." V. Lago dh je pripisao Slavenima, ali dok su još bili pagani. 55 Nekoliko stadjih naučnih radnika stećke su odredili slavenskim peruodom. Takvo stanovište je najprije izrazio G. Wilkinson rekavši da stećei potječu jz predturs kog perioda.56 V. Lago je izjavio da stećci ne mogu biti rimsloi, kako to neki misle, zbog toga što nemaju rimskih natpisa, nego da su slavenski, odnosno da su to "spomenici Hrvata i djelomično Srba ... " 57 F. Luschan je, prema nalazu novčića u grobowma, stećke datirao u XIV v., ali je za njihovo postojanje uzeo nešto šire razdoblje - od XIII do XV V.SS Hoernes je stećke nazvao staroslavenskim spomenicima,59 K. Jireček je uzgred napomenuo da će "mnogo kamenja bez natpisa poticati iz tamnih vremena ranog srednjeg v, jeka" ,60 a F. Luschan ih je nazvao starim bosani skim spomenicima·1 Izražena su i vrlo kolebljiva, kao i sasvim čudno­ vata mišljenja. Za A. J. Fosca sam već rekao da ih je pripisao Feniča­ nima. V. Vuletić-Vukasović je najprije misilo da su stećci iz predgrČ'kog i predrjmskog vremena, da pripadaju Abrigenima," a kasnije ih je,kao i C. Truhelka63 i F. Luschan ,6' smatrao starim bosanskim s pomen icima. I S. Ljubić se prili čno dvoumio - najprije ih je stavio u slavenski paganski period, zatim u vrijeme prelaza Slavena jz paganstva u kršćanstvo, a potom je tvrdio da su to Hrvati upotrijebili rimske spomenike, odnosno da su svoje pravili po uzoru na rimske · s I A. J. Evans je najprije mislio da se radi o preistonijskim, a kasnije o starim bosans,kim spomenicima.66 Nij e to davno bilo kada je naš etnolog dr S. Tomić stećke stavio u IV j V v. i pr,i pisao ih Hunima·' Otkrivanjem natpisa na stećcima i njihovim čitanjem došlo se do putokaza za rješavanje pitanja kronologije stećaka. Otuda u novijoj literaturi sigurnije datiranje. (O datiranju natpisa stećaka i posredno samih stećaka, opširnije se govori u poglavlju o natpisima.) Većina novijih i savremenih naučnih radnika uglavnom se slažu sa datiranje m u širim potezima. Ima mnogo argumenata kojima se dokazuje postojanje stećaka u XIV i XV v., a sigurno je da oni egzistiraju i u prvoj polovini XVI v. Nije sasvim izvjesno 'k ada se najranije javljaju ovi spomenici. Po nekim natpisima, kao i po nekim drugim svojstvima, stećaka je bilo i u XIII v., kao što je onaj sa natpisom iz Vidoštaka kod Stoca, dz 1231. god. 68 Ako se uzme kao pouzdano datiranje nadgrobne ploče trebinjskog župana Grda (1151-1177. g.) ,69 odnosno ako se .ta ploča sasvim pouzdano tretira kao stećak , što bi, po mome mišljenju, bilo sasv,i m osnovano, onda ima razloga tvrdnji da ovi spomenici počinju još u drugoj polovini XII v. To je rezonovanj e na balJi natpisa. Približno istom zaključku možemo doći i drugim putem. U raspravi o oblicima stećaka, u narednom poglavlju kn}ige, došao sam do saznanja da u osnovne oblike moramo uračunati d tanke, slabije obrađene, ploče koje su često bez ukrasa, a ako ih imaju, onda su ,to prvenstveno rozete, polumjeseci i krstovi. Kako se takve ploče vrlo rano javljaju kao nadgrobnici ne samo u našim nego i u drugim evropskim zemljama, kao prototip naših stećaka u obldku ploča, to bi bila osnova da i dobar broj takvih stećaka, iako nemaju natpisa, uračunamo u najstarij e primjerke, u XIII, pa i u XII v. Pošto se vrlo rano javljaju i amorfni stećci (slični pločama i sanducima), ,j to često zajedno sa pomenutim pločama bez natpisa, to bismo i izvjestan broj ovakvih oblika, sa dosta

razloga, mogli uvrstiti u naše najstarije stećke, 'iako za to Zil sada nemamo sasvim sigurne argumente . To sve upućuje na mogu ćnos t prve pojave stećaka u XIII, pa i u XII v. Napominjem da je i 1. Renđeo izrazio mišlj enj e da stećaka ima i stariji h od XIII v. U vezi s tim on j e rekao kako mu se č ini da se ti naj stariji s teće i nalaze u Dalmaciji i da j m je tu kolijevka.'· Slično nj emu mi slili su i D. Mandi ć" i A. Skobalj,72 ali su oni o tiš li u krajnost , pr,ipi s ujući s te6ke i s ključ ivo Hrvatima , i to još sa p oče tkom iz vremena pagansIva. Sto se ti če natpisa s teća ka kao pouzdanih argumenata za određivanje kronolog ij e s teća ka , XlIII v. je vrlo oskudan u tome pogledu , da ne kažemo potpuno prazan , a li ono š to j e već rečeno za ploče bez natpisa ,i a morfne ob li ke dobrjm dijelom vrijedi baš za taj vijek. To je, i in ače, vrijeme kada je u Bosni i Hercegovini relativna stagnacija u kulturi i umj etnos ti. Naredni vijek je nešto sasvim drugo, tada nastaje uspon u svakom pogledu, pa i u umj etnosti , što se odrazilo ; u ob lasti stećaka. Mis lim da je većina stećaka nas tala u razdoblju od polovine XIV v. do pada Bosne pod Tunke 1463. god., j to prvens tveno kao rezultat snažnog ekonomskog r azvoja i uspona Bosne. To je doba cvjetanja u umje tnosti stećaka. Dosta intenzivno su se s tećei klesali i pos tavljali i dalj e, sve do kraja XV V., i pored toga što su politi č ke pniHke bile nestabilne ·i š to su j oš uvijek u nekim oblastima trajali sukobi s Turcima. Od poče tka XVI v. sve je manje klesanja i ukrašavanja stećaka, a li se ono ipa k nastavlj a i egzistira gotovo sve do kraja vijeka. Na osnovu raspoloŽlivih podataka, može se tvrditi da stećci poč inju negdje u drugoj polovini XII v., da njihova prva faza traj e i kroz XIII v., zatim da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV i XV v., s tim što cvjetanje zahvata drugu polov, nu XIV i prvu pol ovinu XV v. i U XVI v. postepeno nes taje ova vrsta umjetnosti a krajem toga vije ka sasvim zamire.

72

NAPOMENE
l S. Beš l agić, 51ećci, kata!oško·topog ra!ski pregled, Sarajevo 197 1, 41--45; I sti, Neki najnoviji rezultati is traživanja s tećaka, Radovi Muzeja grada Zen ice IH, Zenica 1973,279-286. l P. Matković, PLllo vanja po Balkans kom po/uoslrvu XVI vijeka, Rad JAZU 56, Zag reb 1881, 167-170. J Ć. Truhelka, SraroboswlSki I1lramorovi, Glasn ik Zemaljs kog muzeja II Sarajevu III, Sarajevo 1891,369. • P. Kaer, O s t ećcima, Starohrvatska prosvjeta I , Zagreb 1895, 27. 5 M. F ilipov i ć, Ernološk i pregled 1, Beog rad 1959,80. 6 H . Sterneck, Staro nadgrobno kmn enje II BOS P1 i i Hercegovini, Vie nac , Zagreb 1878, b r. 34 i 35, s tr. 549-551 i 566-567. l S. B eš l agi ć , Stari malisorski nadgrobni s pomenici Ll Vuksan L ekićLI, Glasnik muzeja Kosova X, P ri š tina 1970, 363- 386. • M. Fi li pov i ć, Di v/ionski kovčez i, Glasnik Zema ljskog muzeja XLI, Sarajevo 1929, sv. II , \09- 1 \3 . 9 S. B e š l agić, Rijetka vrs ta nadgrobl1ih s pomenika tt kumanovskom kraju, Glas nik Etnog rafskog muzeja u Beogradu XIX, Beograd 1956, 257-270. 10 I s ti , Steće;, kataloška-topografski preg/ed, Sarajevo 1971, 41-45. II I sto tamo. 11 Is t i, St ećc i u oko/hli Sibenika, Godi šnj ak za š tite spomenika kultu re Hrvatske l, Zag reb 1975, 179-200; I s ti , St ećci i neki njima s lič ni nadgrobni spomenici u okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 21, Zadar 1974, 57-89. II I s ti, St ećci, kataloška-topografski pregled, Sarajevo 197 1, 41-45. l' Stećke je pronašao R. Ljub in_ković j podat ke o torne mi ustupio, na čemu sc s rda č n o zahvalj uj em. " S. B eš l agi ć, n. d., 41-45. I. D. Glumac, O jednom natpisu iz Azane X III-XIV veka, Starinar XIX. Beog rad 1969, 263- 266. 17 Kus tos Muzeja grada S a rajeva D. Korkut (pokoj ni) pričao je dr M. H adž ijahi ć u da je u Plavu, na zaravank u iznad jezera, vidio 193 1. g. "čitavo bogomilsko grob lj e s t eća ka u obli ku sarkofaga", koje je kasnije uniš teno radi izgradnje nogometnog igraJišta. Zah valjuj em dr M. H adžijahi ću na ovome podatku. " K. Stošić, Sela Sibenskog kotara, Sibeni k 1941, 263 i 267-276; A. Ka č i ć­ -Mio š i ć, Razgovor u godni naroda slovinskoga, Zag reb 1946, s tr. 228, pjes ma 95. I' S. M. Tra lji ć, Vrana i njezini gos podari u doba turske vladavine, Rado vi Ins titut a JAZU u Zadru, sv. 18, Zadar 197 1, 344; I s ti, Drniš šesnaestoga i sedamnaestoga s tolj eća, Radov i Ins tituta JAZU u Zadru sv. 19, Zadar 1972, 394. M Is ti, Vrana i njezini gospoda ri ... , Radov i Inst itu ta JAZU II Zadru, sv. 18, Zadar 197 1,347. " Is ti, n. d., 348-349. II I s ti, n. d ., 35 1-352; H. Sabanovi ć , Bosanski pašaluk, Sarajevo 1959, 59. II E. 1. M(ilaš) , Pravosla vna Dalmacija, Novi Sad 1901 , 175. l ' M. Dini ć, Bosans ka feudalna država od X li do XV veka, Istorija naroda Jugoslav ij e I, Beograd (?) , 524. II Vj. Kl aić, Bribirski knezovi, Zagreb 1897, 142. 16 S. Be š l agić , Stećei tl okolini Sibellika, Godi šnjak zaš tite spomen ika kulture Hrva tske I, Zagreb 1975, 179- 180. lj M. Dini ć, n . d., 527. • I st i, n. d. , 53()'-536. 19 S. Ć irk ov i ć, Istorija srednjovekovne bosans ke države, Beograd 1964, 193-208, 214-216 i dalje (vidi kartu Bosn e II poče tk u XV v. na s tr. 217.) )o J. B ož i ć , Katu ni Crne Gore, Zbornik Filozofs kog fakulteta, knj. X - l , Beograd 1968, 245-249. 31 M. Hocrncs, Alte Graber in BosIlien und der Herzegovina, Mitteilun gen der Anthropologischen Gesellsch aft, Wien XIII, 1883, 169 i dalje. II J. As b6th, Bosnien und die Herzegowina, Wi en 1888,95. lj Ć . Truhelk a, Sr edovječni stećci Bosne i Hercegovine, Povies t hrvatskih ze m a lj a Bosne i H ercegovine I , Sarajevo 1942,630. :M VI. Skarić, Bogumi/ski grobovi i bosa nč ica, Narodno jedinstvo, almanah-kalendar Dr inske banovine za 1932. g., Sarajevo 193 1, 356-358.

73

D. Tafro, I l. istorije zaštit e spomenika kulture Bosne i Hercegovine do 1945, Naše starine III, Sarajevo 1956, 8. J6 K. Hormann, Srednjov jekovni spomenici Bosne i Hercegovine, Trudy Xl Arheološkog kongresa u Kijevu 1899. g., Tom II, Moskva 1902, 165-172. lT I. Renđeo, Sredovječni nadgrobni spomenici s tećci, Zagreb 1953, 40--45 (Izdato kao rukopis Bibliografija i građa za umj e tnost i srodne struke VIII, Zagreb 1953 - u redakciji dr A. Bauera.) • S. Be š lagić, Sl ećei, kalaloško·topografski pregl ed, Sarajevo 1971, 41-48. )9 Vidi napomenu br. 12. 40 I. Renđeo, n. d., 46. f l A. Knežević, Bosanski prijatelj IV, Zagreb 1870, 108-111. 4l l. Renđeo, na istom mjestu . .. J. Asb6th, n. d., 229-232 . .. l. Renđeo, na istom mjestu. " S. Bešlagić, n . d., 43-44 . • Isti, n. d., 46-48. tt A. Sapieha, Podro? do Krajow Slavianskich w 1802 i 1803 roku przes X, str. VIII, Warszawa 1811 (Mitteilun gen der Anthropologischen Gesellschaft, Bd II, Wien 1872, 274--278). " I. Katalini ć, Storia della Dalmazia I, Zara 1834, 94 (prema I. Rendeu, n. d., 120.) <t9 A. Boue, La Turque d'Europe, I-IV, Paris 1840. JO A. Evans, Throug Bosnia and tile Herzegovina, London 1876, lli i 170-175. 51 A. l. Fosco, Le necropoli Fenicie in Dalmazia, Sebenico 1890. 52 H. Sterneck, Staro nadgrobno kamenje u Bosni i Hercegovini, Vienac, Zagreb 1878. ~ P. Kaer, Pierres sepu[cra[es dalmat es, Lyon 1886, 23. januar. ~ A. Blau, Reisen in Bosnien und der Herzegovina, Berlin 1877, 25. J3 A. Lago, Memoria suIla Dalmazia, Venezia 1870, II, 226. s6 G. Wilkinsom, Dalmatien und Monten egro ll, Leipzig 1849, 176. '7 A. Lago, n. d., na istom mjestu. SI F. Luschan, Ober altbosnisch.e Graber, Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft X, Wien 1881, (prevod na našem jeziku : Obzor 1879, br. 241.) " M. Hoemes, Altertilmer der Herzego vina, Wien 1881, 1 (prema 1. Renđeu , n. d., 205.) ~ K. Jire ček , [ storija Srba l , Beograd 1922, 123. 61 F. Luschan, na is tom mjestu. eJ; V. V. Vukasović, Vie stnik 1882, 26 i ViesLnik 1885, 58. t) C. Truhelka, Starobosanski mramorovi, Glasnik Zemaljskog muzeja III, Sarajevo 1891, 382-384. " F. Luschan, na istom mjestu. u S. Ljubić , Viestnik 1881, 90 i Viestnik 1887, 127. ~ A. Evans, n. d., 170-175. 61 S. Tomić, Banjani, Srpski etnografski zbornik, knj. LIX, Naselja poreklo stanovništva, knj . 31, Beograd 1949, 307. " M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH II, br. 53. 69 Isti, Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH III, br. 128. ~ I. Renđeo, n . d., 207. 11 D. Mandić, Vlaška teza o bo san s koh. e rcegovač kim s tećcima, Hrvatska revija XVI, Paris 1968, 237-246. " A. Skobalj, Obredne gomile, Sv. Križ na Ciovu 1970, 239-243.
lS

Os lobođenja

74

IV

o
l neobičnim

UMJETNOSTI STEĆAKA
OBLICI STECAKA

75

Najizrazitija likovna svojstva stećaka su njihovi oblici . Tim svojim formalno-oblikovnim svojstvima OVd spomenici najviše privlače pažnju širokih krugova kulturnih građana i brojnih struč nj aka. Po tome se svojstvu razlikuju od drugih grobalj a, to ih čini originalnim. Cinjenica je da postoji više ob lika stećaka, a njihova brojnost i ramovrsnost uočljiva je tek kada se upoznaju i imaju u vidu svi krajevi teritorije stećaka . Međut-im, i pored atraktivnosti u značaja, ova svojstva s tećaka su malo proučavana. Neka nastojanja -li tome pogledu bila su uzgredna, ili su se odnosila na vrlo ograničena geografs·ka područja stećaka . Bilo je i prokušaja sistematizacije oblika koji, kako zbog ograniče­ nosti područja istraživanja tako i zbog nedovoljne i nesigurne argumentacije, nemaju trajnije vrijednosti. Može se reći da donedavno nismo imali posebne stručne radnje, a pogotovo studije o oblicima s tećaka, što je donekle i razumljivo, s obzirom na okolnos t da sve kraj eve i sve vrste ob].jka ovih spomenika donedavno ni smo ni poznavali. Prva studija je iz 1972. god. i zasnovana je na d otle sakupljenim materijalima.' Kako je u međuvremenu došlo do pronalaženja nekih novih mater ijala, pa i novih saznanja, potrebno je tu studUju dopuniti i još bolje objasniti , a i p r·ilagoditi je za sadašnju svrhu. Od starijih istraživača stećaka prvi je Đ. Stratimirovđć 1891. god . obradio oblike stećaka . Prijedlog njegove biste oblika ima 4 osnovne kategorije: ploče (do 40 cm debljine), kamenje (stećci preko 40 cm debljine), makovi uspravni i spomenici. Ploče je podijelio na duge i široke_ Kamenje uma 5 svojih vrsta: kamenica (pravougli paralelopiped u ležećem položaju čija je širina manja od polovine dužine ili jednaka polovini dužine); kamen (pravougli paralelopiped sa širinom koja je veća od polovine duune); kamen s pločom, nadme tn utom (iz jednog ili iz dva komada); stepenac, tj. kamen na ploč i s jednim posrednim stepenom s jedne strane, sve iz jednog komada, i strmenac, tj. kamen u formi kusaste piramide pravouglog presjeka, položene na zemlju većom

osnovicom . Postoje tri vrste znakova uspravnih : stupac, četverobridi prizrnat; stela, vertikalno usađe na duguljas ta ploča , ·i krst. Spomenike je podij elio na 4 vrste: slećak na sljeme, stećak ravni i stećak ravni koji je pos tao od sarkofaga. Prva vrsta u ovoj katego riji uma s vojih S podvrsta.' Općenito se može reći da je Stratimirov.i ć dosta brižljivo s tvorio svoju podj elu oblika, bez obzira š to neke oblike nije obuhvatio. Među­ tim, njegova podjela je nedovoljno jasna, us itnjena je i ponešto zamršena. Zbog neprakti čnosti nis u j e u svojili kasniji obrađivač i steća·ka. Splitski arheolog Petar Kaer je na osnovu poznavanja nekih dalmatinskih s teća k a stvorio svoju lis tu obLika koja se svodi na tri osnovne skupine: jednostavni oblici, dvostruki oblici i ostali oblici. Prva s·kupina se dij eli na 4 podvrs te: prosI i, jednostavni pašes terci, pa.šesterci ukrašeni i visok i ukrašeni pašesterei. Druga skupina ima 2 podvrs te: sandu ci i sljemenjaci. Treća skupina ima također 2 podvrs te : stubovi i krstače. 3 Kaerova podjela nije jasna, a os im toga je nedoslj edna i nepotpuna. Pod prostim oblicima on s hvaća amorfne s tećke u o bliku ploče do 30 cm visine, a ispušta iz vida one koji su viši od 30 c m. Uz svoju tekstualnu podjelu Kaer j e prilož,io tabelu sa 32 crteža, koja je u jednom pogledu nepotpuna u odnosu na tekst, a u drugom pogledu pruža vi še vrsta oblika nego što se u tekstu navocli. Kaerovu !-i stu obli,ka nisu prihvatiH kas niji i s traž ivač i stećaka. Još trojica od s ta nijih istraživača s tećaka bavila su se ob licima s teća ka - F. Kanitz, C. Truhelka iV. Curčić. Mađarski arheolog i ilus trator Felix Kanitz se najv.iše bavjo s teć­ cima u Srbiji, pa je s tvorio li stu sa tni osnovna oblika: slećci u obliku ploča, stećci kao kocke i stećci poput sarkofaga.' Nemamo pobli že objašnjenje ovakve podjele, ali je očito da pod prvom vrstom autor podrazumij eva najniže steć ke - ploče, pod drugom , s tećke koje naj češće zovemo sanducima , a pod trećom , s lj emenjake ili savkofage. Si stematizacija je sasvim uproš tena i obuhvata samo osnovne ležeće oblike. U jednoj svojoj radnj.i još iz 1891. god. C. Truhelka j e s is tema tizovao oblike steća ka u S kategorija, J to: ploča, twnba , sarkofag, nišan i krst,S a pred kraj života 1942. god. stećke je svr stao u tri osnovna oblika: ploča, slećak u obliku sarkofaga ili tumbe i slupac.6 Prva tri oblika prve podjele on je smatrao s tarijim, a ostala dva vremenski mlađim spomenicima. Za krstove je rekao da imaju malo veze sa stećci m a, za ploče da se nalaze svuda po svijetu, a za tumbe i sarkofage da su postali po ugledanju na rimske nadgrobne spomenike. Proizlazi, dakle, da s tećci zapravo imaju samo oblike t-umbe, sarkofaga i stupca (pod tumborn on podrazumijeva oblik koji se danas naj češće naziva sandukom). Truhelk ina podjela j e uproštena, n erazrađena i nij e dovoljno obuhvatna , a li se može reći da je u osnovi na juspjelija . Nov iji jstraž i vači su se njome dosta koristili i usvajali j e. V. Curčić j e jedan od najboljih poznavalaca bosanskohercegovač­ kih stećaka. Važni rezultati nj egovih istraživanja su ostali u rukopisu. Njegova p odjela ima pet osnovnih oblika: ploča, sanduk, salld u k-ploča, sarkofag ili sljemenjak i dvostruki spomenik.'

76

On nije posebno istakao ploču kao osnovni oblik, ali sam shvatio kao da se taj oblik podrazumijeva, pa sam ga naveo. Napustio je naziv tumba, kao tuđi, pa je prvi od istraživača stećaka počeo upotrebljavati naziv sanduk, zbog toga što su mu "spomenici u obliku duguljastih kocki" sličili domaćim sanducima ili kovčezima. Uz upotrebljavani naziv sarkofag, on je predložio i domaći naziv šlj emenjak, zbog toga što mu je takav stećak sličan kući sa krovom na sljeme. Na kraju je dodao i oblik dvostrukog spomenika, više kao varijantu jednog od prethodna dva spomenika, iH kao njihovu kombinaciju. Kako vidimo, CurčiĆ nije obuhvatio neobrađene stećke, niti stubove i krstove. Njegova sistematizacija je u osnovi bliska Truhelkinoj, ali je od nje u ža i jednostavnija. Od istraživača s tećaka poslije 1945. god. njih desetak su se zadržali na pitanju oblika, stvarajući svoje podjele i liste. Evo kraćih obavješ tenja o tome: Dr A. Benac je proučavao stećke nekropole Radimlje kod Stoca, zatim nekropola oko Olova, u Bosni, a onda i stećke nekropola u okolini Lištice (Sirokog Brijega), u Hercegovini. Njegova podjela oblika, na osnovu 133 stećka Radimlje, ima devet osnovnih oblika: ploča, ploča sa podno žjem, sanduk, sanduk sa podnožjem, visoki sanduk, visoki sanduk sa podno žjem, sarkofag, sarkofag sa podnožjem i krst.' Autor je općenito ploče smatrao do visine od 40 cm, a za sanduk je uzeo visinu od 40 do 100 cm. Visoki sanduk ima visinu preko 100 cm. Krst sa sandukom nazvao je dvostrukim spomenikom. Ova lista oblika je slična Truhelkinoj, sa povećanim brojem oblika, na osnovu toga da ].j spomenik ima postolje ili ne. Kao i Curčić, on je naziv tumba zamijenio nazivom sanduk. Na osnovu s tećaka iz okoline Olova (7 nekropola sa 263 spomenika), Benac je napravio listu kao i prethodnu, s tom razlikom što je umjesto krsta ovdje unesen dvostruki sarkofag s podnožjem.' Među stećcima Sirokog Brij ega (9 nekropola sa 157 spomenika ) nije bilo ploča sa podnožjem, sanduka sa podnožjem i visokih sanduka sa podnožjem, kao kod Radimlje, niti dvoslrukih sarkofaga sa podnožjem, kao ,kod s tećaka oko Olova, a li je uvrštena kombinacija ploče sa krslom lO S obzirom na sve to, Benčeva konačna podjela izgleda ovako: 1 2 3 4 5 6 Ploča

sa podnožjem Sanduk Sanduk sa podnožjem Visoki sanduk Visoki sanduk sa podnožjem

Ploča

7 8 9 10 11 12 -

Sarkofag Sarkofag sa podnožjem Dvostruki sapkofag sa podnožjem Krst Krst u zajednici sa pločom Krst u zajednici sa sandukom

stećci

77

Nedostaci ove podjele sastoje se u tome što njome nisu obuhvaćeni u obliku stubova i amorfni spomenici, a onda što su ploči sa podnožjem .i dvostrukom sarkofagu sa podnožjem, kojoi su rijetka pojava, data mjesta glavnih osnovnih oblika. Inače, iako u izvjesnom pogledu preopširna, ova sistematizacija se može uzeti kao, relativno, naj a dekvatnija i najkompletnija.

D. Sergejevsk.i je na osnovu proučavanj a s tećaka sa područja Ludmera, izm eđu Bratunca i Vlasenice, u istočnoj Bosni (7 nekropola sa 297 spomenika), osnovne oblike podijelio na dvije glavne ,kategori je - na ležeće i stojeće oblike i naveo da postoje i prelazni oblici. I grubo obrađene stećke je on također svrstao u te dvije glavne kategorije. Za s tojeće oblike upotr.ij ebio je antičke termine - stela i cipus i dodao im još obelisk. Pod tim nazivima podrazumijevao je uspravne prizme "približno četvrtastog presjeka" koje se završavaju ravno ili kao piramida. U l ežeće oblike svrstao je ploče, sanduke i sarkofage. Amorfno kamenje je izdvojio kao posebnu vrstu." Prema tome, lista ob lika D. Se rgejevskog izgleda ovako :
1L ežeć i

oblici II - Prelazni oblici III -

Stoj eć i

oblici IV - Amorfno kamenje

12 3 -

Ploča

Sanduk Sarkofag

2 3 -

Stela Ci pus Obe lisk

U Ludmeru ima najviše stećaka uspravnih oblika, zat im slabo ili sasvim neobrađenih, pa je razumljivo što je ova lista u odnosu na dosadašnje u tome pogledu proširena. Kako vidimo, Sergejevski je uveo dvije nove kategori je - ležeće i s tojeće stećke, što je sasvim opravdano. Inače, u p rvoj kategoriji on je usvojio oblike i termine svojih prethodnika. Njegovi prela zn i oblici su nam ostali nedovoljno objašnjeni. U trećoj kategoriji smo dobil i nove oblike i nazive, jako 'izm eđu cipusa i obeliska stećaka gotovo da nema razl:iJ<e. Dobro je što je i slabije obrađene stećke svrstao u navedene glavne kategorije. Amorfno kamenje mu je posebna ka tegorija, iako mi kod takvih stećaka lako prepoznajemo i razlikujemo ploču, sanduk i stubac. Kod Sergejevskog nema oblika krsta. M. Vego se bavi proučavanjem s teća ka općenito, ali ga najviše interesuju natpisi. Sistematski je obradio stećke u okolini Ljubuš·kog, u Hercegovini i na osnovu toga napravio listu oblika koja je jednostavna i dosta uska: II
obrađenih

1 - Ploča 2 - Sanduk 3 - Sanduk s podnožjem 4 - Sarkofag Po svojoj podjeli ovaj autor je nešto bliži Bencu nego Sergejevskom zato što je unio oblik pod br. 3. Međutim, njegova podjela bi trebalo da ima i oblik sarkofaga sa podnožjem, zbog toga što takvih obUka ima na području oko Ljubuškog. I sto ta ko, njegova podjela ne sadrži krstove, zato što toga oblika nije bilo u području koj e je obrađivao. Vego nije uzeo u obur ni amorfne spomenike. Gimnazijski profesor Ivan Renđeo se pored svoje struke interesovao i za stećke, o čemu je, uglavnom na osnovu obj avljenih materijala, ostavlo rukopis u kojemu je stećke podijelio na pet osnovnih oblika: ploču, tumbu, sarkofag, stupac j križ. On je uzeo u obzir još i stelu, ali samo kao varijantu stupca" Dr Lovre Katić je obradio stećke Imotske krajine, u Hrvatskoj (30 nekropola sa oko 500 spomenlka) . Pri tome je naveo tri osnovna obHka: ploču, sanduk i sarkofag."

78

Dr Mirjana Corović-Ljubinković je proučavala stećke u zapadnoj Srbiji. Svrstala ih je u šest osnovnih oblika: ploču, sanduk, sarkofag, s/ ub, krslaču i amorfni s lećak, koji je ili plo ča ili stubIS Dr Angela Horvat je evidentirala i obradila ste6ke u Slavoniji, Baniji, Lici i Krbavi i svrstala ih u če tiri osnovna oblika: ploču, sanduk, slub i krslaču 1 6 Dr O. Dominik Mandić u svom djelu "Etni čka povijest Bosne i Hercegovine", koje je izdato u Rimu, piše i o stećci ma i svrstava ih u pet osnovnih oblika: ploču, sanduk, kuću, slupac i kri ž. Njegova ploča mora imati visinu manju od polovine širine, sanduk mu je položeni stećak, kao i uspravni, kod kojeg je visina "nešto manja ili veća od širine", kućom naziva sljemenjake, stupcem smatra uspravno postavljeni stećak čija je visina "barem dva puta veća od širine i deblj ine", a .k riž mu je spomenik "sa unakrsnim stranicama"." Petar Ž . Petrovi ć se također zadržao na pitanju oblika. On je najprije stećke svrstao u dvij e osnovne kategorije - u ležeće i u s toj eće. U prvu je ubrojao ove osnovne oblike: amorfni, đipa, ploča obična, ploča anlropoidna, opseg (okvir, rebrenjak), tumba i sljeme njak (sa ili bez postolja i streha). Svoju drugu ·k ategoriju je nazvao stubovima i u nju je svrstao ove osnovne oblike: amorfni, prizmaličan, kao piramida i antropoidni (kapičar, krst, stub).'"
I Ante Skobalj ima svoju podjelu oblika . On je stećke shvatio kao jednu fazu razvoja hrvatskog groba uopšte. Evo tih oblika: grubi s lećak - preklopniea, obrađeni slećak - ploča, obilježeni stećak - ploča, ukrašeni slećak - ploča, niska prizma, visoka prizma s ravnim stranama, visoka prizma s kosim siranama, prizma s monolilnim podnožjem, prizma s odijeljenim podno žjem, zidani slećak - prizma, sljemenjak, sljemenjak s monolitnim podnožjem, sljemenjak s odijeljenim podnožjem, dvostruki sljemenjak, sljemenjak s kosim st ranama, obelisk (stup) i kameni kriŽ."b

79

Ja sam stećke .iz okoline Kupresa, u zapadnoj Bosni, (17 nekropola sa 1055 primjeraka) rasporedio u šest slijedećih oblika: ploču, sanduk, visoki sanduk, sljemenjak, krst i amorfni spomenik. 1B Za s tećke Blidinja, u zapadnoj Bosni (5 nekropola sa 244 spomenika), podjela je bila ista kao i za stećke Kupresa, samo što su sljemenjaci svrstani u dvije vrste - sa podnožjem i bez nj ega ." Stećke okoline Kalinovika, u Bosni, (44 nekropole sa 1170 primjeraka) podijelio sam kao i one kod Kupresa, samo što su izosta vljeni visoki sanduci i što nije bilo amorfnih spomenika." Steće i Popova polja u Hercegovini (88 lokaliteta sa 1559 primjeraka), svrstani su isto ta.k o, samo što je dodat oblik stuba, zbog toga što su takvi oblici tamo nađen i. OS'im toga, svi su stećci podijeljeni u dvije veće skupine - ležeće i stojeće. Tada je upotrijebljen termin krstača, umjesto krst, da bi se razlikovao oblik stećka od reljefnog motiva stećka koji se susreće na raznim oblicima stećaka. 2l Pri rasporedu stećaka centralne Bosne (330 nekropola sa 4758 primjeraka) korištena je ista podjela, samo su stubovi nazvani uspravnim spomenicima." Prema tome, moja podjela, bez obzira što je u početku naveden i oblik visokog sanduka ,i što su postojale dvije vrste sljemenjaka, izgleda ovako:

l 2 3 -

Ploča

Sanduk Sljemenjak

4 5 6 -

Stub
Knstača

Amorfni spomenik

U toku daljeg obrađivanja s tećaka u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i jednom dij elu Dalmacije, pregledom svih materijala, i to ne samo sakupljenih velikom akcijom evidentiranja na č itavom jugoslavenskom teritoriju steća ka , nego i onih 'p llbliciranih, kao i materijala koje sam dodatnom evidencijom poslije 1969. god., posebno na području sjeverne Dalmacij e, prikupio i sredio, ja sam pristupio proučavanju oblika stećaka. 'Uočio sam sve vrste oblika, kako glavne i osnovne tako i njahove varijante, pa i varijetete, među kojima ima dosta onih koji su već ranije i drugi i stmž iva či primijetili i konstatovali, ali i mnogo novih, tako reći do sada sasvJm nepoznatih. Pokazalo se da su neki oblici karakter,istični za pojedina podmčja, zatim da mnogi krajevi imaju dosta zajedničkih osobina, da se II nek im osjeća u tjecaj "li d i· rektno djelovanje klesara iz određenog kraja, da se običaj izrade izvjesnih oblika prenosio migracijom sta novništva, itd. Iskrsavala su piotanja porijekla nekih oblika i potrebe njihovog razmatranja i objašnjenja. Studij je zahtijevao i upoznavanj e komparatrivnih materijala iz naše zemlje i Jnostranstva, pa i putovanja na neke od tih terena. Sve j e govorilo o potrebi utvrđivanja i objašnjenja nove sistematizacije dblika stećaka, koja bi bUla kompleksna i adekvatna pravom stanju na terenu. Mislim da je sasvim opravdano ako sve s tećke najprije podijelimo na dvije glavne s·k upine -ležeće i stojeće. Evo mojih zapažanja i mišljenja o poj edinim oblicima stećaka.
PLOCE

Prvi osnovni oblik ležećih s tećaka je ploča . Veoma je velik broj u obliku ploča ; on iznosi 16591 primjerak, što je 24 % od ukupnog broja stećaka uopšte. To nije baš tačno zbog toga što je u amorfne obLi'k e uvršten izvjestan broj ploča, ali se mora dozvoliti i mogućnost da su neke amorfne ploče viđene kao poluobrađene, zbog čega su uvrštene u ploče. Već u .samome početku proučavanja ove vrste oblika iskrsla su neka pitanja koja je trebalo najprije riješiti. Iedno se odnosilo na to da li bi tanke ploče, prvenstveno manjih dimenzija i bez ukrasa, a pogotovo one koje su ovlaš klesane, ili uopšte nisu klesane, nego su na grobove postavljene onakve 'k akve su odvaljene i usj eče ne u k a menolomima, trebalo tretirati kao stećke, s obzirom na to da ih nalazimo i izvan teritorije stećaka, i to kako u našoj zemlji tako i u nekim drugam evropskim zemljama? Treba priznati da su takve tanje ploče nađene u podovima crkava ili uz same crkve i na područjima stećaka ili u njihovoj blizini, ali su one postavljene neposredno .iznad rake i više puta imaju uklesan epHaf, a katkada i poneki relj efni motiv, kao što su š tit, krst ili simboli staleža (škare, motika i sL). Takvih slučajeva ima, npr., u Polirniju, u Srbiji (Pribojska Banja, Davidovtica),"
s tećaka

80

BJ

u sjeverozapadnoj Bosni (Bihać)" i u Dalmaciji (Zadar).'5 U istočnim kraj evima su bili epHafi pisani ćirilicom na narodnom jeziku, a u zapadnim obično latinicom na latinskom ili talijans kom jezi·ku. Međutim , ploče o kojima se ovdje govDri nalaze se zajedno sa ostalim oblioima stećaka , na istim srednjovjekovnim nekropolama , ponekad sa reljefnim m otivima 'ka kve nalazimo ·i na d rugim oblicima. I mnoge druge kara kteristike ovih ploča su zaj edničke i ostalim stećcima - ni su postavlj ene dire ktno na raku, nego 'n a površinu zemlj e, t" ko da ih od rake odvaja čitav zemljani sloj, raspoređene s u i orij entirane po ;s tim pravilima, grobovi ispod njih su is te arhitekture, a pokDjnic i su sahranjivani po istim običajima i u is tom vremenskom razdoblju. Vrlo je indikativan pokazatelj da ovakve ploče nisu izolirane od ostalih stećaka, nego su najčešće linterpolirane izme đu njih, u iste redove. Znač i da su one na ne kropolama stećaka redovna, a ne nekakva iznimna pojava. To sve govori , bez obzira šIo se takve i slične ploče nalaze uz crkve koje su ponekad vremenski neš to s tarije od s tećaka , zb og čega su mogle poslužiti kao prototip našim pločama , da takve ploče imaju sva svojstva s teća ka . Drugo pitanje se odnosilo na debljinu , odnosno visinu ploča. Kako sam već naprij ed naveo, Stratimirović , Kaer i Truhelka su smatrali da svi pravougli paralelopipedi do 40 cm visine spada ju u ploče. Takav kriterij s u zauzeli i Benac," Ser gejevski 27 i Vego ." I ja sam za s tećk e Kupresa primijenio takav kriterij. U dalj em radu i s tudiju došao sam, m eđ utim, do uvjerenj a da je to prevelika visina za ploče , zbog čega sam se od lučio za nešto korigiran kriterij - za visinu do 30 cm , pa sam se onda toga i pridrža vao. Razumljivo, u izvjesnim s lu čaj evima je bio presudan i odnos širine i dužine prema visini, zbog čega sam u ploče uvrš tavao i Dne stećke ko ji su umali i nešto veću visinu od 30 cm, ako su oni po svojim ostalim dimenzij ama bili upadno veli ki. A takvih ploča je bilo na više mjes ta, posebno u is točnim kraj evima Hercegovine. Svrs tavanj e i određi vanje ploča p o širini i dužini, za š to se zalažu Stratimirovi ć i Ma ndi ć (duga i široka ploča , i visina manja od polovine š. r· ne) vrlo je nesigurno, a može i i bit i i pro izvoljno. Pravilno i dobro klesana ploča redovno je u ob liku če tveros trane prizme, zapravo u obliku pravouglog paral elopipeda. Dužine i širine su im različite, već prema tome da ]j se radi o s rednjoj, velikoj ili maloj plOČi. Najčešće su du gačke od I SO do 200 cm, a široke 70 do 100 c m. Pos toj e i vrlo velhl<e ploče, koj e ponekad dos t·ižu dužinu i 300 cm, a širinu 200 cm. U Popovu polju sam našao više ploča koj e .su bile dugačke od 240 do 280 cm, a š iroke od ISO do 200 cm .29 U Uboskom kod Ljubinja evildentirao sam ploču koja je jedna od naj već ih , a m ožda je i najveća. Ima ove dimenzij e: 310 X 285 X 40 cm .30 Nađene su i vrlo male ploče , za koj e možemo reći da r edovno pripadaju sahranj enoj djeci. Uz pravougli paralelopiped kao naj češći oblik, postoji i prili čn o veliki broj dru gačijih oblika . Na Kaerovoj tabeli vidimo ploču koja je sa obadvij e čeo ne s trane polukružna, zbog čega u horizontalnDj prDjekciji s li či elipsi. Ta kve ploče nisu izni mna poj ava. Ustanovlj ene su, npr., i u okolini Lišt ice.3I Ja sam i h našao na više mj esta, npr., kod Kiseljaka, u okolini Sarajeva.J2 Još više je bilo primj eraka pl oča koj e se samo s jedne uže strane polukružno završavaju (Kupres, Blidinje) .33

Ustanovljen je i ne mali broj ploča koje su s jedne ili s obadvij e čeone strane dvostrano za tesane, na dvije vode34 (Bratunac, Kalinovik, Pale, Kiseljak, Rogatica, Kupres) . Kako izgleda, ovakav oblik je karakterističan za bosanske nekropole. Neke ploče su bile s jedne uže strane polukružne, a sa druge dvostrano zatesane (Gornji Studenci kod Ljubuš kog).35 Nađene su i ploče , ali u manjem broju, Ikoje su s jedne ili s obadvije u že strane trostrano zatesane, tako da su u horizontalnoj projekciji bile šestorougaonici il i osmerougaonici (Nevesinje, Kiseljak).36 Ustanovio sam i nekoliko primjeraka koji su u horizontalnoj projekciji bili ravnokraki trapezi (Blidinj e, Kalinovi·k).37 Ustanovljeno je na više mjes ta postojanje ploča, redovno većih dimenzija, čije su vodoravne strane jednom urezanom li nijom ili plasti čnom vrpcom sredinom - uzduž bile razdij elj ene na dvije polovine. Mislim da su to nadgrobnici za dva uko pa, najvjerovatnije za muža i ženu, za b rata i sestru, pa sam ih n azvao dvojnim ili dvostrukim pločama. POstoji i ploča koja zajedno sa usađenom krstačo m kod uzglavne uže strane sačinjava jedan n adgrobni spomenik. Tako kombinovane plo če nisu baš r.jetk a poj ava. Relativno, najviše jh ima u Popovu polju (Ve ličani. Struj ići, Lopoč ·i dr. ).38 Na mnogo mj esta smo našli i ploče nepravilnog oblika, koje uopšte nisu bile obrađene, ili ·koje su samo ovlaš oklesane. Ovome svemu bih dodao još dva obli ka koja se vrlo rijetko ili sasvim iznimno javljaju. To su ploče či ji su vodoravni bridovi nešto malo koso zatesani, tako da izgledaj u kao poklopac nekog kovčega . Takav specifi čan oblik sam našao u okolini Siben ika 39 Drugi oblik koji je isto tako vrlo rij etko zastupljen jest ploča sa stopom, odnosno ploča na plOČi, klesana od jednog komada kamena. Takav oblik je Benac ustanovio u Radimlji,40 ja sam ga našao oko Sibenika,4' a nađen je i u Žepi, aLi zbog utonulosti u zem lju nije sasvim sigurno da se u Žepi radi o pločama." Uzevši sve ovo u obzir, moja lista ploča izgleda ovako :
Osnovni oblik Vrsta
1 - Pravougli paraleiopiped

Podvrste

I-PLOCA

a) b) c) d) e)

Ceona strana lu čno oblikovana Ceone strane l učno oblikovane Ceona strana na sljeme teone strane na sljeme Jedna čeona strana lu čno oblikovana, a druga na sljeme f) teona strana trostrana oblikovana g) teone strane trostrana oblikovane h ) Baza II obliku ravnokrakog trapeza

2 - Dvojna 3 - Kombinovana sa krs tačom
4Neobrađena

Prilaže se tabela ploča - T. l. Specifi čn i oblici su uvršteni u posebnu tabelu, zajedno sa specifičnostima ostalih osnovnih oblika ste· ćaka - Tab. VIII A, sl. 1 i 2.

82

L-_ _ _.JI.
1

H

2

3

Tabela I -

Vrste i podvrste

s t ećaka

u obliku

ploča.

83

• ..
Op ćenito se može reći da su stećci u obliku ploča klesani u velikom broju, ali iza sanduka kojih ima gotovo tri puta više, ali i daleko iznad sljemenjaka i ostalih oblika_ U odnosu na ostale 'obliJ<e, broj ploča u Srbiji i Hrvatskoj je upadno veliki i zauzima vodeće mjesto, dok u Crnoj Gori stoji daleko iza sanduka, zauzimajući svega 17% ukupnog broja stećaka u toj republici . U Bos ni i Hercegovini p l oče zauzimaju 21 % ukupnog broja stećaka te republi ke, što je oko 3 puta manje nego sanduka, a blisko je jugoslavenskom procentu (24 % ). Ra spoređeni su po svim krajevima Bosne i Hercegovine, ali najviše u Hercegovini, a potom u zapadnoj Bosni. Najmanje "ih ima u ist očnoj Bosni. Slabije obrađenih i amorfnih ploča najviše je u Srb;ji i u centralnoj i zapadnoj Bosni . U nekim slu čajevima, naročito u Srbiji, bilo je vrlo teško razlikovati prave stećke od onih koji potječu iz XVII i XVIII v. U Hrvatskoj nema amorfnih ploča, ali ima znatan broj tankih i manjih dimenzija, ,koje također nije moguće lako, a pogotovo ne sasvim sigurno odvojiti od on·ih što su ·kasn:i je datirani .

SANDUCI Drugi osnovni oblik ležećih stećaka je sanduk , ili tum ba, kako su ga zvali neki starij i istraživači stećaka. Taj naziv nije najsretn ij e odabran, prije svega zato što nije naša riječ, a onda i zbog toga što nije sasvim adekvatna, jer je sanduk šupalj a i zatvara se poklopcem, astećak sanduk je homogen, monolitan kamen . To je naj če šće korišten oblik u klesanju stećaka. Prema najnovij';m statis ti čkim podacima, javlja se ukupno 42564 puta i zauzima 61 % svih stećaka, s napo· menom da su u ovaj broj uvršteni i sanduci sa postoljima. Sanduk je najčešće I klesan kao četverostrana 'prizma, upravo kao pravougli paralelopiped, kao i ploča, č ija je v.isina veća od 30 cm. Mislim da se razvio iz ploče. Ima mnogo svojih vrsta i podvrsta. Ako mu je visina ·iznad 80 cm, može se smatr ati visok im sandukom. Dosta je velik broj takvih sanduka, a, relativno, najviše ih ima u Hercegovini, gdje dostižu visinu i preko 200 om. Nisam i h našao u sjevernoj Dalmaciji. Inače najviše ima sanduka visine od 30 do 80 cm i to na svim područjima, pa bismo ih mogli nazvati obi čnim sanducima, za razliku od onih visokih. Vrlo veliki broj sanduka-pravouglih paralelopipeda klesan je tako da su im j čeone i bočne strane skošene prema dolje, prema unutra, pa su se te vertikalne pravougaone strane transformirale u ravn()krake trapeze. Ta ukošenost je često neznatna, ali pažlj.ivom posmatra ču ona ne izmiče iz vida. Ona je uglavnom svojstvo običnih sanduka. Tako klesani sanduci zapravo nisu više pravougli paralelop ipedi , nego neka vrsta četverostranih (izduženih) prikraćenih piramida postavljenih obrnuto, na svoje manje baze. Nalazimo ih u svim područj.ima stećaka, no najmanje u zapadnoj Bosni. Postoje i sanduci sa obratno skošenim vertika lnim stranama , gdje su vertikalne strane nešto nagnute prema gore, unutra, tako da .zgledaju kao četverostrane prikraćene piramide koje su postavljene normalnije od onih prvih , tj . na

84

85

svoje veće baze. Ali, takvi primjerci su rjeđa pojava . Naila"io sam, ali ne često, i na sanduke koji su sa jedne čeo ne strane imali neku vrstu stepeni ka, kao npr. u okolini Kupresa i Duvna, pa sam ih nazvao sanducima sa stepenikom na čeo n oj strani. U dva-tri s lu čaja je taj stepenik na čeonoj strani bio polukružan, tj . bačvasto oblikovan (Kupres , Blidinje}.43 Sli čno ovima, eviden tirao sa m II oko lini Rogatice i sanduke sa stepenikom na jednoj bočnoj strani. Kao i ploče, postoje i sanduci koji s jedne, a ponekad i sa obadvije čeone stra ne, nisu ravni (vertikalni), nego polukružni , tj . lučno o blikovani (Blidinje). Ovima s u s lič ni rjjetki s lučaj evi oblikovanja čeoni h strana u vidu luč nih ispusta, s li čno polukružnim apsidama crkava. Takve sanduke sam našao u Ljubunčiću kod Livna i kod vrela Cetine, u Hrvatskoj. (Kaer je na svojoj tabeli također prikazao takav oblik. ) Neki primj erci su bil,i s jedne strane dvostrano zatesani, na dvij e vode, npr. kod Ka \.inovika i kod Obrovca, neki s u bili s obadvije strane dvos trano zatesa ni (okoli na Sjen ice), i a neki su s jedne stran e bHi dvos trano zatesani, a sa druge zaob ljeni (okolina Ljubui"lkog). Vrlo rijetki su primj erci sanduka koji su s jedne čeone strane trostrano zatesa ni (Žegar kod Obrovca}." Jedinstven je primjerak sanduka koji je sa jedne čeone strane bio dvostrano zatesan prema dužim strana ma, a sa druge također dvos trano zatesan, ali p o čitavoj širi ni (Le dići kod Trnova, u Bosni} ." Nađen je izvjestan broj nižih sanduka k oji su bili neš to uŽli s jedne čeo ne strane, s li č n o pločama , tako da oni nisu prave prizme, jer im se pravougaona baza pretvorila u ravnokraki trapez. Zani mljivi su obi čn i sanduoi koji na gornjoj stran i (vodoravnoj ) ima ju pravougaona udubljenja manjih i većih dimenzija, zb og čega su s lični korjtima za česme (okolina Sarajeva, Sokoca i Foče) . Ustanovljen je izvjestan broj običnih sandu ka č iji su gornji bočni bridovi koso istesani i pre tvoreni u dugač ke uske pravo ugaonike, tako da su čeone strane posta le šesterougaonici, a č itava če tveros tran a prizma postala šesterostrana (Rogatica, Živinice) . U znatno manjem broju su u stanovlj en i srunduci kod kojih s u svi bridovi gornje vodoravne strane bili istesan i, skošen i, pa su uveliko podsjećali na d rvene sanduke (škrinje) sa poklopci ma, koji se upotrebljava ju u ku ćan s tvu (okolina Sokoca, Prače , Višegrada i Donj eg Vakufa). Sam poklopac je u takvim s lu čajev ima poprjmio oblik vrlo niske a izdužene p rikraćene piramide. Napominjem da visoki sanduci nemaju toliko varijanata kao obični. Među njima nisu nađe ni primjeroi sa stepenikom, zatim o ni koji su s jedne čeone strane bačva sto ili dvostrano zatesani, kao ni oni kao korita . Nije bilo ni skošenja vertikalnih strana prema gore, unutra, a nije bilo ni sanduka u obliku šesterostranih prizmi , pa n i oni h č iji su sv,j gornji bridovi stesani . Ustanovljen je manji broj niži h sanduka koji su bili u obliku pravilne četveros trane prizme, ko d kojih su čeone strane 'kvadrati, a ne pravougaonici, tj. u obliku kavadera. U odnosu na uobičajene sanduke, oni su nam izgledali vrlo dugački. Kao i kod ploča, postoje i sanduci koji su nadgrobnici za dvije osobe, tj . dvojni ili dvostruki sanduci. Najobičnija su oni čija je gornja vodoravna strana pomoću urezane linij e .i\i vrpce razdijeljena na dvij e polovine. Nalazimo ih u raznim područjima , i to u nemalom broju. Nerijetko smo našli ,dvojne sanduke čije su polovine bile na različ i t im v.isinama (oko Rogatice, Višegrada i Pala) , kakve je ·i Kaer donio na

svojoj tabe li . Takve oblike s u našli i Pa lavestra i Perić u Žepi . Mnogo manji broj primjeraka je imao različite dužine svojih polovina, tj. jedna je bila kraća (visine su ostale iste), nekad s jednog a nekad s obadva kraja (oko Sarajeva, Rogatice i Višegrada). Izvjestan broj je imao i nejednake dužine i nejednake visine svoj<ih polovina. Ponekad se uočava da ti dijelovi nisu jednako široki. Jedna vrsta tih dvojnih sanduka imala je dosta plitak niži dio, tako da je to zapravo bila ko mbinacija sanduka i ploče. U nešto manj em broju javljaju se sanduci udruženi sa krstačama koji, iako klesani odvojeno , kao dva komada, sačinjavaju jedan nadgrobni spomen ik (Radimlja). Nazvao sam ih kombillovallim sa krstačom ili salldukom sa krstačom. Ovdje još spada i amorfan oblik sanduka, koji nalazimo u više područja, naročito u centralnoj i istočnoj Bosni. Uz sve ove vrste i podvrste oblika sanduka javlj aj u se i još neke, ali u vrlo malom broju ili samo kao osamljerui primjerci. Takva čet-iri iznimna i specifična primjerka sam već naveo: prvi je sanduk na polukružni s[epenik, drugi je sanduk ko ji u h orjzontalnoj projekcij,i s liči crkvici sa polukružnim apsidama na čeonim stranama, treći je sanduk koji je s jedne čeone strane trostrano zatesan, a če tvrti je s jedne čeone strane stesan koso prema dužini, a sa druge koso prema širini spomenika. Javljaju se još četiri iznimna oblika. Jedan je klesan tako da na vodoravnoj strani ima doda tak u obliku tanke ploče, što izgleda kao da ploča ima svoje postolje u obliku sanduka (Prijeklade u okolitlli Foče) . Sličan ovome je sanduk sa dvije tanke ploče, pa izgleda kao da ploča ima svoj postament u obliku ploče, a to obadvoje svoj postament u obliku sanduka (Gornji Studenci kod Ljubuškog).46 Obadva ta oblika su klesana u jednom komadu kamena. Možda bi se mogli zvati sa11ducima Ila stepeIlice? Treći izniman oblik je varijanta dvojnog sanduka. Njegova obadva dijela se prema vani postepeno šire i na drugom kraju završavaj" polukružno . Našao sam ga u okolini Pljevalja. Cetvrti sam evidentirao u okolini Novog Pazara. To je dosta nizak sanduk u obliku šesterostrane prizme koja leži na bazi pravougaonog obhlka , b očne stranice joj nisu vertikalne, nego kose, zatim ima još dvije bočne stranice kose, a odozgo je uzak i ravan pravougaonik.
* **

Kako je već istaknuto, sanduci su najbrojniji oblik stećaka uopšte. U Bosni i Hercegovini oni zauzimaju oko 64% ukupnog broja stećaka, u Crnoj Gori još više - oko 70%, u Hrvatskoj su zastupljeni sa oko 45 %, dok u Srbiji stoje oza ploča - sa oko 19% ukupnog broja stećaka. I ovdje napominjem ,da ove cifre obuhvataju i sanduke sa postoljima, o kojima će malo kasnije biti r, ij eči, zbog toga što sistematska evidencija za mnoga područja te dvije vrste osnovnih oblika nije odvojeno iskazivala. Vjerovatno je stvarni broj sanduka nešto veći zbog toga što su neki u zemlju utonuli primjerci na popisivače djelovali više kao ploče, pa su ih i uvrštavali u ploče. Najčešće horizontalne dimenzije sanduka su slične onima kod ploča: dužine od 150 do 200 cm, širine .

86

od 70 do 100 cm, dok im visine naj češće iznose od 40 do 80 cm. I sanduka ima velikih kao i m alih. Velike sanduke naj češće nalazimo u istočnim krajevima Bosne, a vrlo visoke u i s točnim ·kraj evima Hercegovine. Može se reći da svojim oblikom, a naro6ito svojim velikim bmj em, sanduci predstavljaju najkarakterističniji i najadekvatniji formalno-oblikovni izraz stećaka. Najljepše obrađeni sanduci su u Hercegovini. Centralna i zapadna Bosna su karakteri s tične po relativno velikom broju slabije obrađenih .k ao i amorfnih sanduka. Sanduci i s točne Bosne su dosta dobro klesani, relativno su nešto duži, među njima je veliki broj skošenih, ali često tako da te skošene vertikalne strane nisu sasvim ravne nego su pomalo, ali pravilno, udublj ene, odnosno izvijene, što je znak vještih klesara. Osim toga, u istočnoj Bosni ima najviše dvojnih sanduka svih varijanti. Tako bi lista vrsta i podvrsta osnovnog obli,ka sanduka .zgledala ovako:

Isnovni oblik

Vrste
1 - Pravougli paralelopiped

Podvrste a) b) e) d) e) Vertikalne strane iskošene prema dolj e Vertikalne strane iskošene prema gore Stepenik na čeonoj strani Stepenik na bočnoj strani teona strana na svod f) Ceone strane na svod g} teona strana na sljeme h) Ceone strane na sljeme j) Jedna čeDna strana na luk, a druga na sljeme j) Baza II obliku ravnokrakog trapeza
k) Kao korito
l) Gornji dio prikraćena piramida

l-SANDUK

2-Kvader 3 - Dvojni

Samo sa srednjicom a) Nejednake visine b) Nejednake dužine e) Nejednake visine i dužine d) Sanduk-pl oča

'4 - Sanduk sa
k.r s tačom

5 - Sesterostrana prizma .6 - Neobrađen

87

Prilaže se tabela vrsta i podvrsta sanduka - T. II. Specifični oblici se nalaze na posebnoj tabeli, zajedno sa specifičnostima ostalih osnovnih oblika s tećaka - T. VIII A, sl. 3-10.

II {l @ (j) {l fl () Q () (})
e

tl II
J
K

{JJ
L

2

{}

ll} @ rP. fP

w.J /j
Tabela II Vrste i podvrste
stećaka II

,QJ
88

1. _ _ _-------'

obliku sanduka.

SANDUCI SA POSTOLJIMA
Treći ležeći osnovni oblik stećaka je sanduk sa postoljem. Klesan je kao ·i prethodni osnovni obLik - kao sanduk, s tom razlikom što mu je donji dio proširen na sve strane, zbog čega izgleda 'kao da je postavljen na drugi stećak u obliku ploče ili sanduka. Više puta to postolje zaista nije isklesano od istog komada kamena, nadgrobnik nije homogen kamen, nego je sastavljen od dva zasebno ,klesana komada. Za takve slučajeve precizniji bi bio naziv sanduk na postolju, umjesto sanduk sa postoljem. Istraživači stećaka nisu jedinstveni u pogledu tretmana ovog oblika. Većina ga smatra vrstom sanduka. Stratimirević, Benac i Vego ga smatraju zasebnim osnovnim oblikom. Mislim da se može navesti nekoliko razloga koji opravdavaju njegovo mjesto samostalnog osnovnog oblika stećaka. Rekao sam već da su sanduci najbrojniji oblici stećaka uopšte. Može se reći da su i najomiljeniji, kako za naručioce tako i za klesare, dok su ih u tako vel.ikom broju pravili i postavljali. Među njima su sanduci sa postoljima zastupljeni u velikom broju. Druga je stvar što naša postojeća evidencija nije uspjela da ih i zasebno iskaže. Moj utisak je da ih ·ima isto toliko, ako ne i više, koli:ko i sanduka bez postolja. Postolje je redovno obrađeno isto tako pažljivo kao i sam sanduk. Više puta je ono tako ve].jko da samo po sebi djeluje kao spomenik. Neki primjerci postolja su ukrašeni reljefima, a n eki imaju čak i nabpise (Hodovo,47 Opli6ići).48 Iz naprijed navedenog narodnog običaja pri prošnji djevojke (da li mladoženja može mladu kamenovati, odnosno postaviti kamen po kamenu?) očito je da narod takav spomenik drugačije vrednuje od sanduka bez postolja. Zbog svega toga smatram da se sandu'k sa postoljem može tretirati kao samostalan osnovni oblik. U odnosu na bazu spomenika, postolje je uvijek veće i izlazi na sve strane po 10, 20 ili više cm. Nekada je ono malo usječeno (sa ležištem) da sanduk na njemu bude stabilniji. Odmah treba reći da postoje i sanduci sa dva, pa i sa tri postolja. Razumljivo, ovi spomenici su naročito upadni i djeluju vrlo impozantno. Na žalost. njihov broj je malen, što je i razumljivo, jer je takve sp.omenike bilo mnogo teže klesa ti i postavljati, a mogao ih je poručiti samo imućan čovjek.

89

Mnoga svojstva ov.i h spomenika su slična onim prethodnog oblika. I sanduci sa postolj.ima imaju gotovo iste prosječne dimenzije, a mogu biti veli·ki ili i mali . Među nekoliko najvećih sanduka sa postoljima spada onaj sa natpisom iz Vlađevina kod Rogatice (sada u Sarajevu), koji se odnosi na uglednog vlastelina Vlatka Vlađevića. On je dugačak 295, širok 130, a visok 142 cm. Postolje mu ima ove dimenz·ij e: 375 x 161 x 68 cm. Prema tome, volumen spomenika iznosi 8,64 m j, a težina 24192 kg:" Isto tako, ima ih uobičajenih visina (do 80 cm, bez postolja) , ali i mnogo viših. Neki primjerci su toliko visoki (uzimajući u obzir i visinu postolja) da ne djeluju kao leželi, nego 'kao uspravno postavljeni stećci. Najviše ,takvih primjera'ka sam našao 'll istočnoj Hercegovini . U Uboskom kod Ljubinja jedan takav spomenik ima ove dimenzije: 180 x88x 220 cm. Ako uračunamo visinu postolja koje iznosi 30 cm, proizlazi da je visina toga sanduka 's a postoljem 250 cm.so U vezi sa visokim sanducima uopšte, napominjem da je izraženo mišljenje kako oni predstavljaju prelazne

,~r-~--~-n-----,u~--~~-.~.r-~~-----~~--~~~·~~-_

..

if '

Sl. 17. -

Vrlo visoki sanduci sa postoljima
Nikši ć a.

II

Velimiju kod

oblike ka s lj emenjacima. Određujući faktor za takav kriterij bila j e, dakle, vis·ina sanduka, š to n,ije prihvatljivo. Sljemenjak se odozgo !le završava ravnom plohom, nego kao krov kuće , na dvije vode, zbog čega mu čeDna strana više nije pravougaonik, niti če tverougaonik uopšte, nego peterougaonik (u gornjem dij elu je stvo ren zaba t) , a izgled čitavog stećka je postao sasvim dru gač iji. Mnogi sanduci sa postoljima imaju vertikalne s tranice skošene prema donjoj bazi, prema unutra , a kod više takvih primj eraka je to skošenje neš to udubljeno, izvijeno. Takvi oblici su najviše zastuplj eni u istočnoj Bosni. Našli smo i nekoliko primj eraka kod kojih su vertikalne strane bile skošene prema gore-unutra, zbog čega su oni bi li slični prikraćenoj piramidi (Pljevlja). Našli smo i primjerke koji su s j edne čeone ili .< jedne bočne sIrane imali s tepenik (Rogatiea, Kupres, Blidinje). Ostale varijante ovoga oblika, analogno varijantama sanduka bez postolja - da je zaobljen ili zaš,i ljen s jedne čeone s trane, da je neš to

90

suzen prema jednoj čeonoj strani, da je pravougaono izdubljen na vodoravnoj strani, itd. - nisam ustanovio. Konstatovao sam da postoje i sanduci sa postoljima koji su u obliku kvadera (ne računajući postolja) . Ponekad su ivice gornj e vodoravne strane sanduka koso stesane, zbog čega se gornji dio sanduka pre tvorio u nisku prikraće nu piramidu, sa izgledom poklopca sanduka, a čeone površine su postale nepravilni šesterougaonici (Višegrad, Sokolac, Donji Vakuf). I sanduke sa postoljima nalazimo kao dvojne, čije su podvrste slične podvrstama dvojnih sanduka bez postolja. Tako postoje sanduci sa postoljem kod kojih je vodoravna strana običnom urezan o m linijom ili plastičnom vrpco m podijeljena na dvije polovine po dužini. Tu liniju, odnosno vrpcu nazivam srednj icom. Kod nekih dvojnih primjeraka je jedna polovina viša, odnosno niža od druge, visine su im, dakle, nejednake. Kod izvj esnog broja dvojnih primjeraka su nejednake dužine tih dijelova. A ima i primjeraka dvojnih sanduka sa postoljima kod kojih su i visine i duž.ine njihovih dijelova nejednake, različite. Ponekad su bočne ivice gornje baze sanduka p o prili čno koso stesane , tako da se ona transformirala u tri pravougaonika (j ednog srednjeg ši reg i dva postrana uža i ,k osa), čeon e strane se tran sformirale u nepravilne šesterougaonike, a čitav sanduk (ne računajući postolje) p os tao šesterostrana prizma. Uz ovdje navedene vrste i podvrste, postoji još jedan jedinstven primjerak sanduka sa postolj em koji je klesan tako da mu gornja pravougaona površina nije ravna, nego kosa, zbog čega ni ostale strane nisu uobičajene - bočne se pretvorile u ravnokrake trapeze, a čeoni pravougaonici su postali razli čite veli č ine. Tako je ovaj spomen ik s jedne Čeo ne stra ne bio znatno viši nego s druge, pa je sli čio starim jevrej skim nadgrobnicima (Kreševo) S l Lista vrsta i podvrsta ovoga osnovnog oblika izgleda ovako:

I snovni oblik

Vrste
1 - Pravougli parale iopiped
:1) b) c) d) e) f)

Pod vrs te S a dva pos tolja Ve rtikalne s trane iskošene p rema dolj e Ve rti ka lne strane is koše ne pre ma gore Ste penik na čeo n oj s trani Stepenik na boč noj strani Gornj i dio pr i k ra će na piramida

ll-SANDUK
SA PO-

STOLJEM

2 - Kvader 3- Dvojni

Samo sa s rednj icom a) Nej edn ake visine b ) Nejednake dužine c) Nejedna ke vis ine i dužine

1- Ses teros trana prizma

91

Prilaže se tabela vrsta i podvrsta oblika sanduka sa postoljima T. III . Izniman i specifičan s lu čaj ovoga oblika prikazan je na T. VIII A, sl. 11.

l

u/lJ(}f!)
A B

e

iiia/})
F

Tabela III -

Vrste i podvrste

stećaka

u ob li ku sanduka sa

postoljima.

92

• ••
Neke karakteris ti čne podatke ovoga osnovnog oblika dao sam naprijed, zbog toga što se oni odnose i na ovaj i na prethodni osnovni blik. Ovaj obli k steća ka je najv iše klesan u Hercegovi ni, i to više u njenim is točnim krajevima, zatim u širem području istočne Bosne, te u okolini Nikš i ća (Banjani), u manjem bro ju se javlja u. cen tralnoj i zapadnoj Bosni, a u Srbiji i sjevernoj Dalmaciji je vrlo rijetka pojava. I stočna Bosna je kara,kteri s tična po primjercima koji su prema dnu skošeni i izvijeni, kao i po dvojn im pr'imj ercima, kakvi su r ije tka poj ava u drugim podru čjima . U okolini Pljevalja sam našao više primjeraka dosta uskih i po dimenzijama manjih stećaka ove vrste. Na k raju treba reći da nisam našao sanduke sa postoljima ko mbinavane sa krs tača m a, a ni a morfne sanduke sa postoljima, zbog čega ta kve vrste nisu zastupljene u listi ovoga osnovnog oblika, a niti u I,isti njegovih specifičnih o blika.

SUEMENJACI
Slj edeć i ležeći osnovni o blik stećaka je sljemenj a k, ranije čes to nazivan sarkofag, zbog toga što je s ličan antičko m sarkofagu. Naj izrazitiji dio ovoga oblika je nj egov krov koji naj češće izgleda kao dvostrešni krov kuće, "na lastavicu", "na sljeme" ili "na dvije vode", kako to narod kaže. To je četverostran a prizma (pravougli paralelopiped) čija se gornja vodoravna strana pretvorila u dva koso naslonjena pravougaonika, odnosno u dvos trešni krov, a čeo ne pravougaone stra ne u peterougaonike (dodat im je zaba t) , tako da je spomenik dobio oblik peterostrane prizme. Uz sanduke, posebno one više i sa postoljima, ovaj oblik dj eluj e vrlo impozantno. Sljemenjaci i sanduci zapravo i jesu oblici čij a nam slika najprije izađe pred oči kada pomislimo na s teć ke. Tim o blicima se stećci najbolje prezentiraj u. Na žalost, slj emenjaka nema tako mnogo kao sanduka i ploča, zbog toga što i h je bilo naj teže klesati i što su ih mogli poručiva ti samo najimućniji ljudi. Oni su i najčešće ukrašavani reljefima, a imaju relativno dosta i natpisa, zbog čega se smatraju i najvrednijim. Njihov broj, ipak, nije malen. Prema najnovijim podacima, ima ih u svemu 6078 primj eraka, što u o dnosu na ukupan broj steća,ka iznos i nepunih 9% . Napominjem da ta cifra obuhvata ,i osnovni oblik slj emenj aka sa postoljem, za to što sistema tska evidencij a nije mogla posebno iskazati njih, a posebno slj emenjake sa postolj ima (kako se dogodilo i pri popisu sanduka ).

93

Redovno su to lij epo klesani spomenici. Dimenzije su im s lične dimenzij ama sanduka. Među njima ima vrlo vehkih i vrlo malih s teća ka. A:ko su ispod 80 cm visine, smatramo ih uobi čajenim , a one iznad 80 om visokim sljemenjacima. Hercegovina je ,poznata sa visokim, a centralna Bosna sa sljemenjacima ispod 80 cm visine. Našli smo i sljemenjake čija je visina iznosila manje od 40 cm, pa bi najpravilnije bilo da ta,kve nazivamo niskim, one čija je visina između 40 i 80 cm

srednjim, a iznad 80 cm visokim sljemenjacima. U najnovije vrij em" našao sam na području sjeverne Dalmacije j takve sljemenjake čija je visina bila veoma malena, pogotovo ako se ona mjeri do donjih vodo· ravnih ivica krova. Krovne plohe tih sljemenjakaobično su bile vrlo blago nakošene, tako da su ti sljemenjaci uveliko pod sjećali na ploče. s2 Iste takve sljemenjake je pronašao Z. Kajmaković ou Predjelu kod Foče ," a i ja sam nedavno takve evidentirao u okolini Kra ljeva, u Srbiji. Mislim da ,i ma razloga da takve sljemenjake smatramo jednom varijantom i da ih zovemo pločast im sljemen jacima. U dosta slučajeva krov sljemenjaka nije ravan, nego blago povijen po dužini, izbočen, konveksan, npr. u Hočev Iju kod Breze, ali takv,h primjeraka ima i oko Kupresa." Ima krovova koji su nešto izbočeni po svojoj širini, ta<ko da su se kose zabatne ivice čeoni h strana pretvorile u prelomljeni luk. Ponekad se taj prelom, odnosno sastav lukova sasvim izgubio, tako da je ,vica krova, gledana sa čeone strane, postala čisti luk (Lipovice kod Tuzle, Novo Selo kod Kupresa), "bog čega je krov sličio bačvastom svodu. ss Neki su krovovi klesani tako da su bili ulegnuti po svojoj širini, konkavni, zbog čega su kose zabatne ivice postale dva spojena konkavna luka. Visina krovnih ploha je različita; negdje su krovovi vrlo niski - blago na-košeni, a negdje vrlo visoki - strmi. Našao sam i talm niske krovove da su im se kosine jedva primjećivale, a bilo je i sasvim ravnih krovova, sa debljam vrpcom kroz sredinu, koja je stvarala impre. siju hrbata krova. Bilo je i slučajeva gdje je hrbat krova prikazan uskim pravougaonikom, tako da je krov u tim slučajevima imao tri dugačke krovne plohe, a bilo je i zaista trostranih ·krovova (okolina Foče, Vlasenice, Sokoca iRogatice ), zbog čega su se čeone strane pretvorile u šesterougaonike, a čitav spomenik u šesterostranu prizmu. Rijetku varijantu predstavljaju slj emenjaci sa krovom koji se sastoji od četiri uzdužno postavljene plohe (kod Vlasenice) .56 Nađen je i izvjestan broj sljemenjaka čiji su se krovovi znatno razlikovali od do sada opisanjh, imali ·s u četiri ,krovne plohe, i to dvije po dužini u obliku trapeza, a dvije po širini u obliku trouglova. Takvi krovovi su privilegija istočne Bosne i Crne Gore.
Kod priličnog broja naprijed navedenih .krovo va, posebno dvo· slivnih, krovne plohe prelaze vertikalne bočne stranice spomenika, a više puta i čeone stranice, zbog čega su s tvarale nadstrešnice. Mislim da je to imalo dvojaku funkCiju - da zaštiti kvarenje spomenika od ,k iše i snijega i da stvori utisak prave kuće (okolina Prozora, Travnika. Gornjeg Vakufa i Imotska krajina). Zna tan broj sljemenjaka je prema donjoj bazi i prema unutra skošen, sužen, i to je izrazitije nego kod sanduka. Obično su bočne strane skošene, ali ima skošenja i čeonih s trana. Više puta su te strane i udubljene, ulegnu~e, konkavne. Takvi sljemenjaci su osobina mnogih područja, ali se najviše tako klesalo u istoč n oj Bosni. Neki istraživači stećaka su smatrali da je ta konkavnost poslj edice nebrižljivog klesanja i da znači slab umjetnički kvalitet stećka. S7 Naprotiv, takvo .k lesanje traži posebn u klesarsku vještinu i takvi s teće i su i ljepši i vredniji .

94

Postoje i dvojni s lj emenjaci. Obično su to dva jednak o velika sljemenjaka sa uobi čajenim dvos livnim krovovima, klesana u jednom komadu kamena. ss Karakteris ti čn i su za i stočnu Bosnu, sus reću se i u Podrinju u Srbij-i, a koji put i u drugi m krajevima, na primjer oko Prozora. Ponekad su ti dvojni slj emenjaci klesani ta,ko d a im je jedan dio [liži od drugoga, zatim da je kraći od prvoga , a ima i takvih ko d kojilh j e taj drugi dio i niž.i i krać i , kao što s u prim jerci u okolini Sokoca i Plj evalj a . Nije tako rijetka ni pojava dvojnog sljemenjaka koji je kombinovan od s lj emenj aka i sanduka. U tim s lučajevima j e sanduk obično nešto niž.i , š to stvara utisak da je on p ridodat slj eme· njaku, a ne obrat no (okolina Vi šegrada, Rogatice i Sokocal.59 Naravno, i dvojni s lj emenj aci su više puta sa is košen im ili sa ul egnutim vertika lnim stranama.

SI. 18. -

Dvojni s lj emenjak

II

Kamenici kod llij aša.

Nisu nađeni s lj emenjaci kombinovani sa n i amorfni slj emenjaci.

krs ta ča ma,

a ne pos toje

95

I ovaj oblik ima svoj e iznim ke. Specij a lan je s lučaj krova kod Kalinovika koji j e prikazan s tepen i často ; krovne plohe su imale po tri stepenice. Nađeno je nekoliko primj eraka s lje menj a ka kod kojih

su SInne bile veće o d njihovih dužina."" Takvi sp omenici su neuobiča­ jeno kratki (Kupres). Kod nekoliko takvih primjeraka dv·oslivni krov je bio isklesan po širini, i to tako da je jedanput bio ulegnut (Plj evlj a), a drugi put izbočen (Kupres). Specifičan je sl u čaj slj emenjaka na četiri vode u Vrućici kod Teslića, kod koj eg su trouglaste krovne plohe nešto povijen e, tako da formiraju polukupolu sa kuglom na svom vrhu. Prema izloženome, Usta vrsta ·i podvrsta slj emenjaka je ovakva:

Osnovni oblik

Vrs te

Pod vrste
Najobi č ni ji ob lik krov na dvije vode b) Krov povijen po dužin i c) Krov povijen po š irini d) Lu č no zasvođe n krov e) Krov udublj en po širini f) Imi tacija s lj emena g) Pločasl i sljemenjak h ) Krov na če tiri vode i) Krov sa n.ads trešnicama j) Vertikalne strane iskošene prema dOlje k) Vertikalne strane iskošene prema dolj e i udubljene Krov na tri vode po dužini

IV-SLJEMENJAK

1 - Peterostrana prizma

a)

2 - Sesterostrana
prizma 3 - Sedmerostrana prizma 4- Dvojni

Krov na

četiri

vode po dužini

a) b) c) d)

Nejednake visine Nejednake dužine Nejednake visine i dužine Sljemenjak-sanduk

PrJlaže se tabela vrsta i podvrs ta oblika sljemenj aka - T. IV. Iznimni i specifični slučaj evi ovoga oblika p rikazani su na T. VIn A sl. 12-15.

* **
Svi slj emenjaci su uglavnom lij epo klesani. Za njih je odabiran najkva1itetnij-i kamen da bi što duže trajali . Najv iše , su korišteni za reljefne ukrase i natpise, a naj češće su na nekropolama zauzi ma li istaknutij a j centralna mj es ta. U poređenju sa Hercegovinom, Bosna posjeduje mnogo manji broj ovih oblika, a os im toga ovi bosanski su redovno niži . U tome pogledu se 's točna Bosna nešto izdvaja, jer tamo nalazimo i visdke slj emenj ake. I s točnobosans'ki su čes to skošeni i ulegnuti. Osim toga, na tome području se nalazi znatan broj dugačkih a uskih s ljemenjaka, kakvih gotovo da nema u drugim po dru čjima (Ilrijaš). U sjevernijim krajevima Crne Gore, osobito u okolini Plj evalj a, ustanovljeni su uski i relativno maleni sljemenjaci. U odnosu na ukupan broj stećaka, Srbija ima najveći broj slj emenja'k a - 9,5 %, Bosna i

96

1

e

D

E

2

3

e

Tabela IV -

Vrste

podvrste

stećaka II

obliku sij emenjaka.

97

Hercegovina ima isti prosjek kao i čitava zem lja - 9%, dok os tala dva republička područj a stoje daleko is pod toga - Hrvatska ima 3,6% , a Crna Gora 3% . Na i s traživače i obične posmatrače stećaka oblik sljemenjaka je naj snažnije djelovao i redovno podsj ećao na kuću. O porijeklu ovoga oblika je više puta pisano.
SLJEMENJACI SA POSTOLJIMA

Peti osnovni oblik l ežećih s tećaka jes te sljemenjak sa pos toljem. Njegovo postolje (podnožje, stopa) ne kada je klesano od posebnog komada kamena, a nekada je homogeno sa glavnim dijelom spomenika. Na odvojenom postolju je obično izdubljena pli ća pravougaona površina veLi č in e donje baze spomen ika, da bi ovaj s tabilnije stajao. Sljemenjak sa pos tolje m ima svoj e zasebno i samosta lno mjesto u sis tematizaciji oblika iz s li č nih razloga kao i sanduk sa pos toljem. Iako je pos tolje klesano prve ns tveno da osigura stabilnost spomenika , ono Jma i svoje druge funkcije: ono je važan dio spomenika, zbog čega se često kleše u velikim dimenzijama sanduka, ponekad se čak i ukrašava, a osim toga ono zajedno sa ostalim dijelom dosta doprinos i viziji
SI. 19. Sljemenjak sa dva postolja
II Sudi ć ima

kod Ilij aša.

98

kuće,

crkve-mauzoleja. Ovome obliku su poklanjali paznJu i poruclOci i sami klesari, klesan je pažljivo, u relativno velikim dimenzijama i relativno velikom broju i postavljan na naj,istaknutija mjesta nekropola . Među najveće i najpažljivije klesane spada poznati primjerak iz Donje Zgošće kod Kaknja (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu). Njegovo postolje je dugačko 300, široko 200, a visoko 40 cm . Dimenzije samog spomenika iznose: duŽJina 265, šir,ina 139 pri dnu, a pri vrhu 147, visina 146, a do sljemena 169 cm. Ako mu izračunamo volumen i to pomnožirno sa specifičnom težinom kamena, izla"i da je težak oko 14000 kg." Najveći pnimjerak se nalazi na Pavlovcu, više Kasindola, u okolini Sarajeva, koji se pripisuje oblasnom gospodaru Pavlu Radenoviću. Njegove dimenzije su ove: dužina 250 (pri vrhu 264), širina 156 (pri vrhu 167), visina 124 (do sljemena 157) cm. Dimenzije p"dnožja su: 300X219x85 cm . Volumen mu iznosi 11,40 ml, a težina 31920 kg 61 Ovaj osnovni oblik izaziva najdublji i najsnažnij-i utisak na sve vrste posmatrača i obično se smatra da je to upravo oblik koji stećke najbolje prezentira. Javlja se u gotovo svim vrstama i podvrstama .k ao i prethodni osnovni oblik. Nije tako rijetka pojava sljemenjaka sa dva postolja, gdje je prvo obično homogeno sa spomenikom, a drugo zaseban komad (okolina Konjica, Foče i Sokoca)63 Izuzetna je pojava sljemenjaka sa
Sl. 20. Dva visoka sljemenjaka na postoljima Ograđeniku kod Citluka.
II

Velikom

tri postolja (Sudići kod Ilijaša),64 gdje je, prvo, neposredno postolje homogeno sa spomenikom, a drugo i treće čine zaseban komad kamena. Sljemenjaci sa postoljima su najčešće sa dvoslivnim krovom. Ne kada je takav krov povijen po svojoj dužini, pogrbljen, nekada se on povija po svojoj širini, a n e kada je sasvim lučno-valj-kasto zasvođen. Rjeđi su sl u čajevi krovova ulegnutih po svojim širinama. Ponekad su krovne plohe blago kose, a ima i slu čaj eva gdje su sasvim ravne, pa se hrbat krova dočarava jednom plastičnom vrpcom. Postoje i krovovi sa tri uzdužne pravougaone plohe (obično je srednja uska i ravna, a druge dvije šire i kose), pa i sa četiri takve uzdužne plohe, što znači da se spomenik u prvom s lu čaj u pretvorio u šesterougaonu, a u drugome u

Sl. 21. -

Kombinovani sijemenjak·sanduk sa pustoij em Rogatice.

II Lađevini

kod

sedmerougaonu prizmu. ZabilježiH smo i sljemenjake sa postoljima koji su ;mali četveroslivne krovove - krovne plohe na sve četiri strane. Kod mnogobrojnih spomenika sa dvosllvnim krovovima krovne plohe su prelazile vertikalne stranice spomenika i tako činile nadstrešnice. I ovaj osnovni oblik, kao , prethodni, često je klesan tako da su mu vertikalne stranice skošene prema dolje-unutra, a ponekad su one i

100

konkavno izdublj ene. Konačno, i ovdje postoje takozvani dvojn i ili dvostruki sljemenjaci sa postoljima, i to kako oni kod kojih obadva dijela imaju jednake dimenzije, tako i oni kod kojih su ti dijelovi nejednaki po duž-ini, ili po širini. Jedino nisam našao dvojne slj emenjake kod kojih bi ti dijelovi bili nejednaki i po dužini i po širini. Zadnja podvrsta ovlih dvojnih jeste kombinacija sljemenjaka i sanduka. Zanimljiv je osamljeni primjerak dvojnog sljemenjaka sa postoljem na podru čj u srpskog Podrinja, ·kombinovanog od višeg slj emenjaka i nižeg sanduka na toj način što je i postolje slj emenjaka bilo više od postolja sanduka ." Nije konstatovan nijedan sl učaj kombinovanja slj emenjaka sa krstačom, niti je bilo amorfnih sljemenjaka sa postoljima. Evo kako izgleda lista vrsta
j

podvrsta ovoga oblika:

Osnovni oblik

Vrste

Podvrste a) Najob i čni ji oblik - krov na dvije vode b) Dva postolja c) Krov povijen po dužini ct) Krov povijen po š irini e) Lučno zasvođen krov
f)

V-SUEMENJAK SA
POSTO-

1 - Peterostrana
prizma

UEM

Krov udubljen po širini

g) Imitacija s lj emena h ) Krov na čet iri vode il Krov na dvije vode sa nadstrešnicama j.) Vertikalne strane skošene prema dolje-unutra

2 - SesteroSlrana
pri zma

k) Vertikalne strane skošene prema dalje-unutra i udubljene Krov na tri vode po dužini

3 - Sedmerostrana
prizma

Krov na

četiri

vode po dužini

4- Dvojni

a) Nejednake visine b) Nejednake dužine c) Sljemenjak-sanduk

Prilaže se tabela vrsta i podvrsta slj emenjaka sa postoljima T. V. Iznimni i specifični slučajevi (s ljemenjak sa tri postolja i dvojni kombinovan od sljemenjaka i sanduka neje dnakih visina i nejednakih postolja) prikazani su na T. VIII A i B , sl. 16-17.
* **

101

Glavni statist·ički podaci su navedeni naprijed, kod prethodnog oblika, zbog toga što obuhvataju i ovaj i prethodni oblik zajedno. Najviše sljemenjaka sa postoljima nalazi se u HercegovI , posebno ini onih viših. Skošeni i ulegnuti prema dolje-unutra najviše su karakteristika istočne Bosne, gdje, osim toga, ima i vrlo dugačk>ih a uskih

,@

. e@
~
2

tU@&@.
@@@~
3

.~~
Tabela V -

.~
102

Vrste i podvrste s t eća k a u obliku slj emenjaka sa postoljima.

primjeraka. I dvojni sljemenjaci sa postoljima prvenstveno su karakteristika istočne Bosne. Primjera ka sa krovom povijenim po dužini hrbata najviše ima u zapadnoj Bosni. Izvjestan broj malih a vrlo uskih je nađen u okolini Pljevalja. I primjeraka sa četveroslivnim , rovovima k najviše ima u sjevernima krajevima Crne Gore. Zbog svojih postolja, pogotovo ako su na 'bočnim stranama isklesane arkade sa stubovima i lukovima, kakve primjerke nalazimo u Hercegovini, ili ako su na vertikalnim stranama naznačene drvene oblice, a na krovnim plohama šindra, što nalazimo u i s točnoj Bosni, ovaj oblik, još više nego prethodni, stvara viziju kuće.

STUBOVI

UspravnU stećci najčešće se javljaju u obliku pravouglih paralelopi· peda koji su postavljeni na jednu svoju manju pravougaonu bazu, zbog čega najviše sliče oblicima ploča i sanduka, samo u uspravnom položaju, a u velikoj mjeri podsjećaju na antičke stele, po čemu ih neki i nazivaju stelama. Počesto se baza tih nadgrobnika približava kvadratu , a čitav spomenik kvaderu, tj. stubu, a u dosta slučajeva i jesu pravi stubovi. Neki od takvih su znatno visoki, pa se još i piramidalno završavaju, zbog čega ih nekada nazivamo obeliscima. Kako ima sluča­ jeva da su ov·i spomenici klesani .poput uspravljenih sljemenjaka, a pogotovo da se mnogi primjerci ne završavaju ravno, nego na sljeme, na tri vode, lučno , ulegnuto i drugačije, da su neki gore širi, ili uži, te da postoje i druge varijante, ipak, svi stvaraju ut·isak stubova. Zbog navedenih razloga, zatim zbog njihove malobrojnosti, kao i zbog praktičnosti, svrstao sam ih u jedan osnovni oblik i nazvao ih samo -

stubovi.
Da bi takvi spomenici čvrsto stajali, momju se dijelom ukopati, usaditi u zemlju, zbog čega je u Srbiji i došlo do upotrebe naziva
usađenik.

Svi ovi spOmeniCI u dobroj mjeri "zgledaju kao najstariJi muslimanski nadgrobni\ spomenici bez turbana. Stub u obliku uspravne ploče (pravouglog paralelopipeda) ima više svojih podvrsta. Najčešće ·i ma ravan pravougaonik kao gornju bazu, paralelan " simetričan donj.oj bazi. Sljedeći čest oblik je ploča ·koja se završava kao krov na dvije vode. Postoje i takve kod kojih je gornji za· vršetak na tri vode. Ima ploča koje se završavaju lučno zaobljeno. Izvjestan broj takvih stubova ima lučno, odnosno bačvasto izbočenje u srednjem dijelu završne površine, neki primjerci imaju lučno udubljenje u tome dijelu, a neki dva lučna udubljenja - ulegnuća . Znatan broj ploča se od dna prema gornjoj bazi postepeno širi, tako da šire vertikalne strane postaju ravnokraki trapezi. I takve ploče mogu imati ravan završetak, zatim se mogu završavati na dvije, Hj na tri vode, mogu imati

103

lučno zasvođene

završetke, a onda imati i lu čno i zboče nje ,ili lu č no udub· ljenje u 'Svom središnjem dij elu. Postoje i gore š ire ploče sa dvoslivnim zav~šetkom kod koj-ih se sredinom jedne ili obadviju š irih strana protežu p l astične vrpce, koje na taj način vizuelno potenciraju visllnu spomenika.'" Druga važna vrsta stubova je oblik us pravnog sanduka. I kod ove vrste nailazimo na ravne završetke, zaLim na dvoslivne , troslivne, onda na lu čno zasvo đene, te sa lučnim izbočenjima ili sa lu čn im udublj enjima. Isto tako, sanduci su počesto gore širi nego dolje, pa i kod njih završetak može biti ravan, na dv,ije, odnosno na tri vode, na luk , sa lučnim bačva stim izbočenj em i sa luč nim bačvas tim udublj enjem . Uspravni sanduci su nekada klesani kao kvaderi, sa baza ma u obliku kvadrata i tada su obi čno duži, odnosno v,iši nego ostali st ubovi. U nekim s lu čaj ev,ima se takvi stubovi završavaju kao če tvero. trana piramida, koja ponekad ima kuglu na svom vrhu (Sokolac). Nađeni su i takvi stubovi kod ko jih su završeai kupolas tog izgleda, sa kuglama ili polukuglama na svojim vrhovima (Rogatica) . Ima ·i stubova, a li u malom broju, koji nisu čisti kvade ri nego se prema gore vrlo postepeno sužavaju " završavaju kvadratom manjih dimenz ij a od donj e baze. Vrlo su rijecki i slučaj evi širenja kvad era prema gornjoj bazi. Takvi s lu čajevi su imali manje visine od uobičajenih (oko lina Ka les ij e). Ustanovlj en je manj.i broj stubo va u obliku peterostrane priz me, tj. u obli ku slj em enjaka bez postolj a postavljenih na jednu njihovu čeon u stranu (okolina Živinica i Bra tunca).67 Treba još navesti da smo evidentirali pri li čan broj amorfnih il'i samo ovlaš klesanih u spravno postavljenih spomen ika koji su bili naJsli čniji s tubovima. Ustanovlj eno j e i vIse podvrsta stubova koji su klesani ili samo u jednom primjerku, ili u sa mo 2-3 primjerka, zbog čega sam ih uvrstio u iznimne, s pecifjčne slučaj eve. Takav je s lučaj p l oče na dvij e vode sa strehama nad užim vertikaln im stranama (Kladanj , Bratunac). Drugi s lu čaj se odnos i na dvoslivni krov ko ji je krać i od uobičajenog (Bra tunac).68 Nađe n j e ,i jedan pr-imjerak s tuba koji je pri gornjem završetku površine na sve strane proširen, a potom završen piramidom, imao je neku vrstu piramidaIne kape (okolina Srebrenice). Jed instveno je oblikovan i stub iz Donj e Z gošće (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Saraj evu) , koji je u donj em dij elu četverostra na , u srednjem osmerostrana, a u gornjem opet če tvero strana prav·ilna pnizma 69 Jed instven je i s tub iz Baki ća kod Olova , gdj e vidimo kvader koji se prema gore sužava, a potom zavr šava pirami dom sa kuglo m na svom vrhu .'o Nj egova visi na iznad površine zemlj e iznosi 400 cm, a širina pei zemlF 90 cm. U Popovu polju j e nađen osamljen s lučaj stuba u obliku valj'ka sa završe tkom u obliku kvadera.71 Prema izloženome, moja lista oblika stubova izgleda ovako:

104

Osnovni oblik

Vrste
l - Pl oča

Pod vrste a ) Ravan završetak b ) Za vrše tak na dvij e vode c) Završe tak na tri vode d) Lu č no zasvođen e) Sa lu č nim izboče nj e m f) Sa lu č nim udubJjenj e m g) Sa dva lu č na udub ljenja h) Pre ma gore šira (a do f) sa i ) Prema gore š ira rebrom a) b) e) d) e) Ravan završe tak Za vrše tak na dvij e vode Završetak na tri vode
Lu č no zasvođen

VI-STUB

(pra vougli paralelopiped)

plasti č nim

2 - Sanduk (pra vougli paraielopipcd)

Sa lu čn im i zboče nj em f) Sa lu č nim udubljenj e m g) Sa dva lu č na udubljenja h) Zrema gore širi (a do f) Ravan završetak Piramidalan zav ršetak Pi ra midalan završeta k sa kuglom Kupolast završe tak sa kuglom Prema go re tanji , sa ravnim završe tkom f ) Prema go re deblji

3 - Kvadcr

.a) b) cl d) e)

5-

4 - Slje menjak eob rade n (ploča i sa nduk)

a ) Ravan završetak

čajevi

Prilaže se tabela vrsta i podvrsta stubova su prikazni na T. VIII B, s l. 18-23.

T. Vl.

Specifi čni

s lu-

* **
S obzirom na najnovije podatke prikuplj ene na teren u , ukupan broj stećaka u obliku s tubova iznos i 2832 primjerka , ili 4% ukupnog broja stećaka. Po prJJ.ici , tolik i procenat ov ih spomenika je zastup lj en i u Bos ni i H ercegovini, dok se u Srbiji znatno penje - II % , a veoma s manjuje u Crnoj Gori - 0,85 %, a pogotovo u Hrvatskaj - 0,07 % . U Hercegovini i u zapadnim kraj evima Bosne stubovi su rij etka pojava, nema ih mnogo ni u centra lnoj Bosni, dok istočna Bosna obiluje njima, ali, pored lij epo obrađenih, ovdje ima mnogo primj eraka koji su amorfni ili veoma slabo obrađeni. Najveća raznovrsnost obli ka s tubova u očlj iva j e u okolin i Bratunca, Srebrenice ,i Kladnja. I Srbija ima relativno dosta spomenika ove vrste, a li je i tamo mnogo slabo obrađen ih. Kako se vidi, stubovi i po brojnos ti i po obrad i mnogo zaostaju iza svih napr.ijed navedenih osnovnih oblika stećaka, pa izgleda da taj oblik nije bio tako rado poručivan, niti klesan . Takva se pretpostavka još više odnosi na primorske i uopšte južne krajeve, zbog toga što su ovi oblici u tim krajevima iznimna pojava. Malobrojnost ovih spomenika posljedica je i njihovog relativno kratkog trajanja .

105

1

A

e

o

E

F

- \1.. O "O., " .,
G
~C

tl m,~, , ~. ,~ .lU.OJ, OJ.. " \:1 ru. LO, O
o
3 A 8

e

o

4

A

5

Tabela VI - Vrs te i podvrste

s teća k a

u obliku stubova.

106

KRSTACE Drugi osnovni oblik uspravnih stećaka jekrstača. Većina ovih spomenika je pažljivo klesana , ali je dosta veliki broj rustičan . Kao i kod stubova, visina im je relativno najveća dimenzija. Ostali .dijelova su usklađe ni prema - oj osobini. Neke krstače su vrlo visoke, mnoge od t njih dostižu oko 3 m, a u Davidovićima kod Bileće se nalazi -krstača čija visina i:onad površine zemlje iznosi 370 cm." Mnogi od ovih spomenika klesani su tako da su im gornja tri kraka (gornja uspravni i obadva poprečna) jednakih dimenzija. Prema oblikovanju završetka tih krakova dobijamo podvrste krstače jednakih krakova . Tako se neki 'k rakovi proširuju prema svoj-im završecima. Kod nekih primjeraka se gornja tri kraka završavaju dvostrano zatesano (na dvije vode), a kod drugih su, opet, ti završeci trostrarn . Ima i takvih primjeraka čiji se krakovi završavaju kao piramide, kao i takvih č iji su završeci prikraćene piramide. Nekoliko primjeraka ima krakove koji se zaobljeno (bačvasto) završavaju. Pri izradi ov- h vrsta spomenika veoma mnogo se vodilo računa i o izgledu gornjeg uspravnog kraka, pa je i to 'Bilo od utjecaja kada sam stvarao listu ovoga oblika. U dosta krstača je gornji uspravni krak duži od njenih poprečnih krakova i obično se ravno završava. Kod, relativno, mnogo takvih primjeraka gornji uspravni krak je postepeno proširen prema svome kraju. Postoje i krstače kod kojih je taj duži uspravni krak dvostrano zatesan, a ima i takvih čiji su završeci trostrano zatesani (Stolac, Lištica, Popovo polje, Pljevlja).73 Kod nekih primjeraka se gornji uspravni krak završava kao piramida, a ima i primjeraka sa završetkom u obliku pr-ikraćene piramide. Ustanovljen je i izvjestan broj krstača 'kod kojih je prelaz od uspravnog ka poprečnim krakovima stepeničast (na stepenik), npr. u Drežnici kod Mostara. Nađeni su pr- mjerci kod kojih je gornji uspravni krak peterostrano zatesan, koji i je, frontalno gledajući, bio kao šesterougaonik, bez naznačene dvije ivice (Glamoč, Lištica). Neki. pnimjerci ove vrste krstača su imali gornje uspravne krakove lučno zaobljene, a prema njima su i poprečni tako klesani (Mostar, Gacko, Bileća)." Kod nekih je taj gornj-i lučno oblikovani krak bio razvučen , vodoravno a21dužen (Uš tica) .75 U više slučajeva je gornji uspravni krak bio sasvim okrugao, kao glava čovjeka (kao krug, gledajući ga frontalno). Takve pr.jmjerke smo evidentirali u okolini Travnika ; Glamo ča.'· Vrlo sli čna podvrsta je imala isto tako formiran gornji uspravni krak, samo na vratu, što je još više podsjećalo na figuru čovjeka (Popovo polje) ." Jedna druga podvrsta je imala poprečne krakove nešt.o oborene, baš kao da predstavljaju ramena čovjeka (Gacko, Bileća, Ljuhinje) .'8
uvećanim

i 07

U okolini Travnika i Zenice postoj e posebni oblici krstača, sa zaobljenim gornjim uspravnim ·k rakovima. Ponekad se ti krakovi postepeno pretvaraju u krug (gledajući frontalno), ali češće su pravi puni .krugova. Gotovo svi takvi primjerci nemaju uobičajenih poprečnih krakova, nego su umjesto njih isklesani relativno maleni ,;imetrični bradavičas ti ispusti. Nekada je predstavljen samo jedan par, nekada dva, a ima i slučajeva I a tri para. Takvo obHkovanje gors njih krakova, u vidu velikih glava i simetričnih parova ispusta, kao

SI. 22. -

Krstača

Simiovoj kod

Bileće.

u

nadomj es taka poprečnih krakova, ove travničko-zeničke ·krstače nemaju svojih analogija na području stećaka, te predstavljaju originalne oblike nedovoljno razvijenih krstača. 79 Postoje još dvije vrste k lesanih krs tača koje nisu malobrojne. Jednu vrstu predstavljaju spomenici koji su komb inovani od krs tače i ploče. a drugu 6ini kombinacija krstače i sanduka. Nije ustanovljena kombinacija sa sljemenjakom. Svim navedenim oblicima moramo dodati i nekoliko specijalnih. Jedinstven je s lučaj prelaza poprečllJi h krakova u gornji uspravni pomoću kosih stepenika (Glamoč). Jedan primjerak krstače u Popovu polju imao je gornji krak kao orijentalni luk (gledajući frontalno) 80 U okolini Travnika je nađena jedna krs tača sa ogromnom višelučno zasvedenom glavom (sa više bačva stih ispusta), ali bez bradavica ispod te glave."

108

SL 23. }<rst ača

Ne razvijena sa jednim

parom bradavi častih ispusta II o ko lini Novog Travnika.

109

Pos toje još tri zanimljive podvr s te. Jedna krs tača je u ska ploča koja j e pri vrhu urezana i zaobljena, da bi taj dio izgledao kao glava čovjeka . Ona nema poprečnih krakova, niti bradavi čas tih . spusta umjesto njih. Mislim da je to prelazni oblik od uspravno pos tavljene ploče ka krsta6i (IIijaš).82 Drugi slučaj je povelika široka krstača sa pravilnim popreč­ nim krakovima, ali bez gornj eg us pravnog kraka. Ta tro kraka krstača je evidentirana u okolini Pluži na, u Crnoj Gori. Treći slučaj je u blizini Pljevalja, također u Crnoj Gori. Na poš irokaj, dolj e užoj ploči is klesan je samo onizak gornji u spravni krak. Za razliku od prethodnog s lučaja, ovdje nedos taju poprečni krakovi . Sva tri ova slučaja, zajedno sa onim travni čko-ze ni č kim, pred stavljaju prelazne oblike, odnosno još nerazvijene krs tače.

SI. 24. krsta ča

Trokraka u Rudinici kod Plužina.

Evo liste vrsta i podvrsta

krstača:

Osnovni oblik

Vrste
l - Jednako oblikovani gornji krakovi

Podvrste

VII- KRSTACA

a) b) c) d) e)

Prošireni krakovi Dvos trešni završeci krakova Tros trešni završeci krakova Piramidalni završeci krakova P rikraćeno-piramida i ni završeci
kova

kra-

f) Zaobljeni završeci krakova

2-

Dru gač ij e oblikovan gornji krak

a) b) e) d)

Izdužen izaravnjen Jzdužen, proširen izaravnjen Na dvije vode Na tri vode

e) Izduže n, sa piramidainim završetkom f) Izdu že n, sa prikraćeno-piramidalnim završetkom g) Stepenik između gornjeg i popre č nih krakova h) Lučno zasveden i) Gornji krak peterostran j) Vodoravno izdužen i lučno zasveden k) Oblikovan kao glava l) Oblikovan kao glava na vratu lj) Gornji krak kao glava, poprečni opuš teni

3 - Nerazvijena

a) Sa jednim parom bradavi čast ih ispusta b) Sa dva para bradavičastih ispusta c) Sa tri para bradavičastih ispusta

~

- Kombinovana sa
pločom

5 - Kombinovana sa sand ukom

Prilaže se tabela vrsta i podvrsta oblici su dati na T. VIII B, sL 24 - 29,

,krstača

-

T, VII -

Specifični

• ••
Prema najnovijim statističkim podacima, u Jugoslaviji krs tača ima 336, ili 0,5% ukupnog broja stećaika, Iz toga se vidi kako je ovaj oblik bio vrlo slabo zastupljen . Alko i krstače i s tubove uzmemo zajedno onda ih ukupno ima 3168 primjeraka, ili jedva 4,6 % ukupnog broja stećaka. Očito je da u ukupnom fondu stećaka uspravno stojeći oblici zauzimaju minimalan, da ne kažem beznačajan broj, odnosno da su ležeći oblici najviše odgovarali ondašnjim potrebama i u slovima, NadgrobniCi u obliku krstača kleš u se i postavljaju i nakon prestanka upotrebe stećruka, zbog čega je vrlo teško razlučiti krstače iz perioda stećaka i ove vremenski kasnije. U više slučajeva ja sam krstače ubrajao u stećke prema njihovim ukrasima, a ponekad i prema impresiji. Moguće je da neke evidentirane krstače pripadaju XVII ili XVIII v" odnosno moguće je da je brojno wanje krstača-s tećaka još manje nego ŠIo je ovdje navedeno, Jedan od najvažnijih razloga kojim se može objašnjavati takva situacija svakako je činjenica da su uspravni steće i nastali pred kraj njihovog vremenskog perioda pa je, prema tome, njihov vijek bio mnogo kraći od vijeka ostalih oblika. Ovaj oblik je, relativno, najbolj e zastupljen u Bosni i Hercegovini - 0,5 %, iza toga je Hrvatska - 0,38%, a potom Srbi ja - 0,27 %, te Crna Gora sa 0,26 %. Na teritoriji Bosne i Hercegovine ovi spomenici nisu ravnomjerno raspoređeni. Relativno, najviše ih je u hercegovačkom području oko Bileće, Gacka i Nevesinja, u Bosni ih je malo, uglavnom oko Travnika i Zenice, i to u specifičnim oblioima,

JJ1

e

D

E

F

2

B

e

D

E

F

G

H

,lJ, ll. li
rtl
3

O

B

e
4

Tabe la VII -

Vrste i podvrste steća ka

II

obliku krstača.

112

ll} /J til
u

.L - - - V 12

Tabe la VIII -

A -

Sp ec ifi č n e

vrste osnovnih oblika

s t ećaka .

113

20

21

23

25

(

t
26
27

28

Tabela VIII -

B-

Spec ifič ne

vrste osnovnih oblika

s tećaka.

114

AMORFNI STEceI
Istraživači stećaka različito su se odnosili prema amorfnim spomenicima, većinom ih nisu uvrštavali u stećke. Od starijih naučnih radn.ka P. Kaer je uzeo u obzir amorfne nadgrobnike u obUku ,ploče do 30 cm visine, a ispustio je one više. Od savremenih naučnih radnika D. Sergejevski je uzeo li obzir grubo obrađene stećke, 'kako položene tako i uspravne. I M. Ljlihinković je evidentirala amorfne stećke u -obUku ploča i u obliku sanduka.

Ja sam naprijed naveo da su na mnogo mjesta zajedno sa drugim bili pločama slični nadgrobnici, ali neobrađeni, ili 's amo ovlaš pritesani. Isto tako sam naveo da su na mnogo mjesta nađeni amorfni ili samo ovlaš pritesani nadgrobnici koji su najviše sličili sanducima ili stubovima. Činjenica je da takvih nadgrobnika, zajedno sa stećcima raznovrsnih oblika, ima u svim krajevima. Ipak smo najviše amorfnih ploča našli u Srbiji, amorfnih sanduka u centralnoj i istočnoj Bosni, a amorfnih stubova u Srbiji i istočnoj Bosni.
stećcima

Kako se po svemu vidi, ja sam zauzeo stanovište da i amorfne nadgrobnrke treba smatrati stećcima, pa sam ih uvrstio i u tabelarne preglede. Smatram, međutim, da izraženo brojno stanje nije baš sasvim tačno, zbog toga što je izvjestan broj onih pritesanih, a vrlo sli-čnih pločama, 'koje su evidentičari uvrstili u ploče, a izvjestan broj sličnih sanducima uvrstili u stec3ke obUka sanduka, ali i zbog toga što je u nekim slučajevima bilo teško odlučiti se da li neke amorfne nadgrobnike uvrstiti uopšte u vremenski period stećaka, ili ih tretirati kao spomenike XVII v. ili još 'kasnijeg vremena. Posebno je bilo teško i nesigurno razlučiti amorfne stećke od sličn,h novijih nadgrobnika u Srbiji i istočnoj Bosni, gdje je takvih spomenika bilo najviše. Amorfni spomenici se javljaju zajedno sa najstarijim pločama, postavljaju se i dalje, kada se intenzivno 'klešu sanduci i sljemenjaci, aH izgleda u manjem broju, a ima ih, i ,to ne u malome broju, II zadnjem vremenskom razdoblju stećaka. Amorfni oblici se, dakle, javljaju ·kTOZ čitav vremenski period stećaka. Ali, I kada mislimo na najstarije razdoblje stećaka, na XIII, pa eventualno i na drugu polovinu XII v. onda treba imati na umu 's amo amorfne na:dgrobnike u obliku ploča i sanduka, a kada mislimo na XVI v. onda prvenstveno imamo na umu amorfne stubove. Na nekim nekropolama se jasno zapaža proces postavljanja raznovrsnih stećaka. Taiko, npr., u Hodovu kod Stoca, na nekropoli od 120 ·stećaka, vidimo kal o su najprije postavljeni amorfni primjerci k u obliku ploča i sanduka, a najkasn,je - na periferiji nekropole bolje obrađeni i ukrašeni stećci.'3 Slična je situacija i na nekropoli od 90 stećaka li odatle nedalekom selu Stjepan-Krstu, gdje se stariji stećci - odreda amorfni i slabo obrađeni primjerci slični pločama, sanducima - nalaze na platou brijega (tu je i crkva kasnije podignuta), a ostali stećci - lijepo obrađeni i ukrašeni primjerci - raspoređeni su po blagim kosinama ili u pOd.rlOžju toga brijega, odakle se nastavljaju noviji i savremeni spomenici."

115

MAUZOLEJ!

Mislim da ima razloga da se uz sve naprij ed navedene osnovne obli'ke stećaka i njihove varijan1e doda još i mauzolej kao poseban vid nadgrobnih spomenika koji je korišten u srednjovjekovnoj Bosni. U odlomku o arhitekturi grobova bilo je već govora o mauzoleju tepčije Batala u Turbetu .kod Travnika, u podnožju brda na kojem se nalaze ostaci srednjovjekovnog grada Toričana. On se saS1ojao od kamenog sallkofaga u kojem je pokojnik sahranjen, koji je položen u zidanu raku, pokrivenu pločom, na kojoj je bio stećak u obliku sljemenjaka. U jednom zidu . rake bila je ugrađena manja ploča sa ćirilskim natpisom koji govori o Batalu. Sve je bilo ograđeno visokim zidom , sa jednim ulazom. Nije poznato da li je postojao kakav pokrov? Pretpostavlja se da. je Batalo stolovao u Tori čan u . Ovaj Batalov nadgrobni spomenik u Iitera1Uri je nazvan mauzolejem.85 Vrlo slična ploča, sa natpisom koji se odnosi na kneza Vuka, nađena je u Malom Mošunju, južno od Travnika. Pretpostavlja se da je taj Vuk najstariji sin tep č ij e Batala.86 Po .toj ploči se može pretpostaviti da je i Vuk imao svoj mauzolej, izrađen po ugledu na očev. Po svemu sudeći i ista·knuti bosanski feudalci Radovan Pribilović, iz Rič ica kod Kaknja 87 i veliki kamac Nespina, iz Gračanice kod Visokog,ss imali su također svoje mauzoleje. Njihovi epitafi nisu na krupnim nadgrobnicima, na sanducima ili sljemenjacima, nego na osamljenim pločama koje su, po svoj prilici, bile ukomponovane u mauzoleje. Iznad ldkaliteta gdje je u zemlji nađena Ne!;pinina ploča , izdiže se brdo na kojem su ostaci utvrđenog s rednjovjekovnog grada, zvanog Cajangrada, u koj em je mogao & tolovati Nespina. Ispod grada mu je mogao biti mauzolej, kao i Batalov mauzolej . Ima razloga za pretpostavku da je i u Donjoj Zgošći postojao mauzolej. Pored ostaloga, na to upu ćuj e nalaz ozidane rake, ostataka zidova crkve i luksuznih grobnih priloga.89 Neke feudalne porodice su podizale crkve da bi se u njima sahranHi njihovi najugledniji članovi, pa bi se takve crkve mogle smatrati jednom vrstom mauzoleja. Ta!kva se zadužbinska crkva nalazi u Vlahovićima kod Ljubinja u kojoj su evidentirani grobovi i stećci sa natpisima njenih ktitora - kneza Vlaća Bijeli ća i njegovog sina vojvode Vukosava Vlaćevića90 ; takva je i crkva u Petrovićima, u okolini Nikšića, gdje su grobovi i stećci sa natpisima njenih ktitora - vojvode Cvjetka Banjanina i sina mu kneza Grbača Cvjetkovića-Banjanina. 9 1 Vrlo je vjerovatno da je i crkva u Biskupu kod Konjica bila mauzolejna crkva feudalne porodice Sankovića '" Tu su ot'k riveni temelji crkve i u njima grob i stećak sa natpisom Goisave, žene vojvode Radiča Sankovića. Isto tako je vjerovatno da je mauzolej oblasnog gospodara Sandalja Hranića-Kosače bio u Sćepan-Polju, na ušću Tare i Pive, u Crnoj Gori. Tu su nađeni ostaci crkve, sa grobom i stećkom u obliku lijepo obrađenog sanduka, koji se pripisuje Sandalju '" Na mnogim mjestima sa s tećcima su nađeni ostaci temelja nekadašnjih cnkava (Bitunja i Drvenice u okolini Ljubinja;' Zavala u oknlini Trebinja;S Bojići kod Kalinovika itd.) ," na još više mjesta su nađene čitave crkvene zgrade, podignute na starim temeljima, i to kako pravoslavne (Pi šče, u okolini Plužina, u Crnoj Gori;7 Veličani , Dubljani ,

116

Zakovo, Lug, ZaplanIk, Začul a i dr., u okoli·ni Trebinja;' Obalj u okolini Kalinovika,99 Slato u o'kolini Nevesinja,lOO Panik i Mir uše u okolini Bileće i dr.),IO! tako i ri mokatoli čke (Brotnjice u okolini Dubrovnika,l02 Tu čepi kod Makarske,lo, izvor Cetine kod Sinja,lO> Lisičići kod Benkovca,lOs I vinj , Srima, Pokrovnik, Birani. Grebaštica, Prhovo i dr. u okolini Sibenika,l06 itd.), pa nije isključeno da su neke od njih mogle biti grobne crkve, neka vrsta mauzoleja. Ako tome dodam još i okolnost da se mnogi lokaliteti stećaka zovu crkvine, što znači da je tu nekada bil a crkva, onda vidimo kako s tećci imaju veza sa crkvama, bilo da su cr·kve podizane prije, istodobno ili nešto kasnij e od postavljanja stećaka . Za sada nemamo dovoljno sigurnih podataka o postojanju mauzolej a u kojima su stećci bili jedan od elemenata arhitektonske sepulkralne kompozicije, ali i ovo malo govori da je taj vid nadgrobnih spomenika, kao i u drugim evropskim zemlj ama, postojao u srednjovjekovnoj Bosni, makar i u vrlo ograničenom broju.

Dra čevo,

o

POSTANKU OSNOVNIH OBLIKA STECAKA
Ploče

117

Nadgrobni spomenioi u obliku ploča klesani su i postavljani umno· gim zemljama kroz či tav srednji vijek, pa i dalje, sve do danas. I u našim krajevima, naročito u crkvama i oko njih, bez obzira na religijsku pripadnos t, postavljani su već od XI v. nadgrobnici u obliku ploča. Ta·ko su u Starom Baru nađene ploče iz XI-XIII v., sa natpisima "u stilu tadašnj e zapadne Evrope".I07 Među starije sačuvane nadgrobne ploče s područja stare Srbij e spadaju one igumana Dionisija i Stefana, sina kralja Uroša, kao i brojni fragmenti ploča iz Sopoćana, od kojih jedan sa imenom protovestijara Tome, a drugi sa reljefnom predstavom štita. U crkvi sv. Nikole u Gracu je nađena ploča jeromonaha igumana Joanvkija, a u Davidovici kod Brodareva ploče Dimitrija Vratka i sina velikog župana Vratislava. los Sve su to ploče iz XII-XIII v. Naj starije ploče koje svrstavamo u s tećke, prema natpisima na njima (okolina Trebinja), potječu iz XII i XIII v."19 Sigurno je da iz toga doba potječu i ploče-s tećci koje nemaju natpisa. Najvjerovatnije je da su naj stariji s tećci u obliku ploča nastali ugledanjem na raniji običaj klesanja i postavljanja ploča u crkvama i oko njih u našim i drugim zemljama. Ugledniji i imuć niji ljudi su imali lj epše obrađene i po dimenzijama veće ploče. Siromašniji ljudi su se zadovoljavali i poluobrađenim, pa i amorfnim pločama. Postepeno je nastajalo i ukrašavanje - najprije polumjesecima, zvijezdama i suncem, a onda i krstovima, kao i drugim reljefnim motivima. Možda je u to ranije vrijeme - u XII i XIII v. - bio običaj da se nadgrobni znakovi prave od drveta, možda su te oznake bile u vidu manjih neobrađenih kamenova, ili u vidu nekoliko komada ovalno poredanih malih neobrađenih kamenova, što se nije moglo trajno održati. Stanovništvo Bosne i Huma u XIII v. živjelo je u teškim i nesređenim političkim i ekonomskim prilikama, pretežno u situaciji da se grčevito brani od ugarskih zavojevača, što se moralo odraziti i na kulturu, a 10 znači i !Ila klesanje nadgrobnih spomenika. Time se, mislim, može objašnjavati izvjesno siromaštvo oblika, ukrasa i natpisa ste-

ćaka u odnosu na stanje u XIV i XV VIlO Iako za takvo rezonovanje nemamo sigurnijih dokaza, mislim da se može reći da je i pojava većeg broj a ploča , a ne sanduka i sljemenjaka, kao nadgrobnih spomenika XIII v., jedan od simptoma pomenutog n esređenog i slabog ekonomskog stanja . Ploče se i d alje k lešu, paralelno sa drugim oblicima, iako ne u tako velikom broju. Mnoge od tih pl oča sada dobivaju savršen iju formu i više ukrasa, ali za mnoge se može tvrditi da pripadaju siromašnij im slojevima. Postepeno, smanj ujući se broj čano , one se održavaju do samoga kraja perioda s·tećaka, da bi i p oslije toga živj ele prilagođene nOvim uslovima . Mislim, d rukle, da 'Su ploče, kao osnovni oblik s tećaka. najprije postale i da s u najduže trajale.

Sanduci
Stećci u obliku sanduka su u izvjesnoj mj eri viši stadij razvoja i transformacije stećaka u obliku pl oča. Istovremeno su znak i rezultat s ređenih i stabilnijih društvenih odnosa. Zbog toga se u većem broju pojavljuju tek u XIV v. Postepeno, oni postaju sve veći , viši, sa postoljima, ukrašen iji i sa epitafima. O č i to je da su naj ugledniji i najimuć­ niji težili za monumentalnošću u izrad i svoje vječne kuće. Da se ovako klesan nadgrobnik smatrao n ekom vrstom vj ečne kuće, vidi se i po natpisu iz Carevca kod Glamoča, u kome se kaže: SE KUCA MILUTINA MAROEVICA I NJEGOVE ŽENE VLADISLAVE ... '" I po predstavi slijepih arkada na izvjesnom broju visokih sanduka, prvenstveno u Hercegovini, i u opšte u južnijim krajevima, vidljiva je težnj a vlasnika i majstora za stvara nj em vizije kuće . Pošto se rad i o blizini primorja, razumljiva su ou literaturi izražena mišljenja nekih istraživača o mogu ćem utj ecaju s te strane, odnosno o u gledanj u na primorsku romaničku kuću sa ravnim krovom i sa trijemom.'12 Otuda i predstave stubova i rOman ičkih lukova izna d njih. Mislim da pretpostavka o postanku sanduka po ugledanju na romaničku kuću ima ,s voga osnova. Taj umj etnički utjecaj nije n i u vremenskom pogledu u neskladu, ako se uzme u obzir i izvjesna retardacija, Š1:o u ondašnjim uslovima nij e bila nikakva iznimna poj ava. Napominjem da su na nekim p rimjercima sanduka lukovi ar,ka da šilj asti, go tički , a ne romanički, što se m ože objašnjavati još lakše - vremenski bližim utj ecaj ima go tičke umjetnosti u našem primorju. Majstori stećaka su bez te š koća mogli da se nadahnjuj u klaustrom franjevačkog samostana u Dubrovniku, ili n ekim drugim dubrovačkim spomenikom. Međutim, pri razma!tranju ovih veza i utjecaja moramo imati pred očima i mogućnos t obj ašnjenja čisto slavenskog porijekla sanduka, na što nas je Vl. Skari ć još 1928. god. upozorio. m Skarićeva hipo teza O slavenskom porij eklu odnosi se, doduše, na oblik sljemenjaka, a li se ona, kako ćemo vidjeti, može protegnuti i na ob lik sanduka. On je u litera turi našao podatke o tome da su Slaveni u svojoj staroj zakarpatskoj p ostojbini pravili drvene ikućice kao svoje nadgrobn e spomenike, pa je zaključio da su taj običaj seobom prenijeli i u naše krajeve. O tome će više rij eči biti nešto kasnije, a na ovome mjestu želim samo da saopštim da su u zapadnoj Srbiji do 'prije 100 godina pravili takve kućice ,kao svoje nadgrobne spomenike,'" zatim da smo običaj izgradnje n adgrobnih drvenih kućica u vidu o tvorenih sanduka nedavno

118

ustanovili u pravoslavnim selima okoline Priboja. Tako je Z. Kajmaković takve spomeni·ke vidio u Strpcima kod Pr iboja. l15 I ja sam ih našao ne samo u Strpeima nego i u drugim obližnjim selima. U ovome pogledu su važni i nalazi sarajevskog etnologa Zorislave Marković . Ona je u nekim pravoslavnim selima iz okoline Rudog (Prebidoli, Mokronoge i dr.) našla priličan broj drvenih nadgrobnika u ob li·ku otvorenih sanduka, za koje smatra da potječu iz XIX i XX v. Neki primjerci tih "grobnica" - kako ih zovu u tome kraju - bili su ukrašeni urezanim, ponekad obojenim, najčešće motivima krsta u krugu, rozete u krugu, rombovima, grančicama i listovima sa cvjetovima, zatim simbolima zanimanja pokojnika, a ponekad portretima pokoj nika. 110 Vojvođan s ki konzervator i naučn i radni'k Petar Momirović je pričao Zorislavi Marković da je ta,kve nadgrobnike vid io i u okolini Bajine Bašte i da ih, navodno, ima i u još nekim selima toga dijela Podrinja. ll7 Mislim da hipoteza o slavenskom porijeklu ovoga, a pogotovo narednog obli'ka stećaka ima dosta osnova.

Sljemenjaci
Stećci u obliku slj emenj aka u velikoj mjeri pod sjećaju na rimske i starokršćanske sarkofage, zbog čega su neki n aučni radnici smatrali da su i nastali po ugledanju na njih. Najprije je M. Hoernes izrazio takvo mišlj enj e,"8 p oslije njega J . Asb6th,I19, a malo kasn ij e i C. Truhelka,l20 kao i još neki drugi . Na formiranje mišljenja nekih od njih od znatnog utjecaja je bilo to što se na mnogim sljemenjacima nalaze isklesane arkade. Postoji nekoliko okolnosti koje ne idu u prilog takvom mišlj enju. Jedna je u velikoj vremenskoj d is,tanci koja iznosi gotovo deset vijekova. Antički sarkofag je šupalj , sastoji se od dva dijela i sam predstavlja raku, a slj emenjak je m onolitan i kao spomenik postavlj a se iznad rake. To je druga negativna okolnost. Zatim treba reći da su nizovi arkada na an tičkim sarkofazima rijetka pojava. m Osim toga, mogao bi se navesti i malen broj antičkih sarkofaga zatečenih na ter itoriji stećaka u kasnom srednjem vijeku. Uostalom, anti čki sarkofazi nisu ni prvi niti jedini spomenici na koje bismo se u ovoj raspravi mogli p ozivati, jer 's u, npr., poznate preistorij ske urne u obliku kuće u s jevernoj Njemačkoj, Italiji i na Kreti, zatim kasnoantički i s tarokršćans ki grobovi od opeka u obliku kuće, onda grčki antički sarkofazi, itd. m Mislim da su bosanskohercegovačkim " kovačima" mnogo bliži bili srednj ovjekovni 'kršćans ki sarkofazi ikoje s u mogli vidjeti i u pravoslavnim i u rimokatolič kim crkvama u našoj, ,kao i u susjednim zemljama, a koji kao ustaljeni oblici počinju već od IX v. U Splitu se nalaze sarkofazi arhiepiskopa Ivana Ravenjanina i priora Petra, iz XI v.,m u Zadru je sarkofag sv. Simuna, iz 1380. god., koji je napravljen po želji hrvatsko-ugarske kraljice J elisavete, inače kćerke bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. l " Spomenuo sam ove reprezentativne primjerke najviše zbog toga što oni ne samo po oblicima nego i po svojim reljefima, pa i skulpturama imaju dosta veze sa s tećci ma. Na sarkofazima u Splitu nalaze se reljefni motivi kosih krstova sa krakovima u vidu ljiljana, kakve imamo i na s tećcima , na sarkofagu sv. Simu na su brojni reljefni motivi ljiljana, isti kao i na stećcima, te ležeća figura sveca, kakvu pojavu, kao

119

utjecaj Zapada, nalazimo i na nekoJi.ko primjeraka stećaka. m Bosanski majstori 'stećaka su mogli naći u zore i u č itavom nizu srpskih crkava. Spomenimo samo Sopoćane, gdje su bili me rmerni sarkofazi kralja Uroša I i arhiepiskopa Joanikija, s kraja XIII V.,"6 zatim sarkofag sv. Marije u Svaču, iz XIII v., onda sarkofag Jelene Anžujske u Gracu, iz XIII v., sarkofag ktitora Davida u crkvi Davidovici kod Brodareva, s kraja XIII v.,l27 sarkofag Stefana Dečan skog i dva nepoznatih pokojnika u Deča nima, u crkvama Pećke patrijaršije nalazi se nekoliko sarkofaga, u Ljubostinji se nalazi Jefimijin sarkofag,l28 itd. I na n ekim od ovih srpskih sapkofaga se nalaze relj efi koji su vrlo slični reljefima na steć­ cima, npr. nizovi ljiljana na Jefimijinom sarkofagu . Prema podacima od prije 120 godina, u crkvi sv. Ahilija u Arilju , iz XIII v., bio je kameni sarkofag sv. Ahilija, a uz crkvu još jedan sarkofag koji je napravljen po nalogu cara Stefana Uroša . A u crkvi sv. Petra u Bijelom Polju , u Crnoj Gori , ustanovljen je mermerni n adgrobnik u obliku izdužene prikra ćen e piramide za koji je rečeno da pripada nepoznatom raškom episkopu iz XIII-XIV V. I29 Osim toga, na nekim freskama srpskih crkava, kao npr. u Dečanima, nalazimo slike sarkofaga (u sceni Hri stova vaskrsenja i na još nekoliko mjesta). Konačno, i na samome bosanskom teritoriju SU postojali sarkofazi, np r. kralja Tvrtka II i kralja Tomaša na Bobovcu. l30 Na više primj eraka kršćans kih sarkofaga, 'k ao npr. na onome sv . Simuna, predstavljene su apkade, sa stubovima i lukovima, š to nalazimo i na sljemenjacima, koji su zbog toga 'poprimili izgled crkvice - mauzoleja, a to je vjerovatno i bila krajnja temja pokopanih li čnos ti . Svi ovi i slični primjeri idu u prilog mišljenju da su srednjovjekovni kršćanski sarkofazi mogli stvarno i neposredno utjecati na klesanje stećaka u obIrku sljemenjaka. Vremenski daleki anti čki sarkofazi su mogli biti samo od posrednog utjecaja. Ali, pri razmatranju ovoga pitanja moramo uzeti u obzir i slavensku komponentu. Već sam, pi š ući o porijeklu sanduka, naveo da je Vladislav Skarić izrazio mišljenje da su Slaveni donijeli običaj pravljenja drvenih kućica nad grobovima.'J\ On je tada mislio na kućice u obliku sljemenjaka. To mišljenj e je nedavno novim podacima potkrijepio dr M. Hadžij ahi ć . 1l2 Još je A. Sapieha istakao s tećke građene u obliku kuće. Povodom toga je rusko-polj ski a rheolog Chodakowsky-Czarniesky, u svom prevodu Sapiehe, dodao da se u južnoj Rusiji i danas pokojni'k stavlja u lij es u obliku ku će koji se zove "Domovina".133 Skarić je na osnovu slike ruskog nadgrobnog spomenika iz 1634. god. zakljuČio da su ne samo kod nas nego i u drugim zemljama pravljeni nadgrobni spomenici u obUku kuće . U tome su ga podržavali nalazi natpisa na stećcima u Carevcu kod Glamoča i Starom Selu kod Donjeg Vakufa, u kojima se ti stećci nazivaju "kuća" i "vični dom".'" Prema navodima S. Obradovi ća, vidimo da su takve drvene ku ć ice postavlj ane u Srbiji, u krajevima oko Užica,135 do prije oko stotinu godina, a iz naprijed navedenih podataka vidje li smo da su drvene kućice u obliku sanduka sve do naših dana postavljane u okolini Rudog i Priboj a."6 Od značaja je Činjeni ca da su u nekim crkvama moravske škole ustanovljeni drveni sarkofazi. m Za razliku od hercegovačkih i primorskih sljemenjaka, ovi u Bosni nemaju arkada, da bi s tvarali viziju primorske kuće , nego imaju elemente tadašnje bosanske drvene kuće. Tako smo na više primjeraka sljemenjaka, npr. oko Olova, Kladnja i Kalesije, ustanovili da su im krovne plohe klesane tako da predstavljaju krovove

120

kuća od drvenih daščica, od šindre - "na klis"138 Osim toga, našli smo i više primjeraka čije su vevtikalne strane 'klesane tako da se na njima vide vertikalne, a u nekim slučajevima i horizontalne, drvene oblice. I3> A drvene oblice i daščani pokrov su dva bi,tna faktora tipične seoske bosanske kuće, tzv. "brvnare". Bosna je u srednjem vijeku obilovala drvetom, pa je razumljivo što su ne samo seoske kuće nego i svi drugi arhitektonski objekti pravljeni od drveta. U periodu stećaka, kao i još dugo poslije njega, u Bosni su i crkve građene od drveta, zbog čega se ne samo u Hercegovrni nego i u Bosni osjećala tendencija građenja "vječne kuće" u viziji crkve. Sve ovo nesumnjivo govori o tome da hipoteza o slavenskom porijeklu sljemenjaka ima svoje opravdanje. Možda će se jednoga dana moći navesti još neki argumenti u prilog njoj. Nije isključeno da su prije kamenih stećaka u obliku sljemenjaka pravljeni drveni sljemenjaci, a da je još nešto 'k asnije drveni materijal zamijenjen kamenim kao trajnijim. Iako izgleda da obadvije hipoteze, kako ona o srednjovjekovnom kršćanskom porijeklu tako i ova o s'tarom slavenskom, imaju svojih opravdanja, ipak se čini da je naš sljemenjak prvenstveno produkt razvoja stećaka na ovome tlu, tj. da se taj oblik, kao viši stadij sanduka, upravo tu pojavio i razvio. Takvoj pretpostavci ide na ruku i okolnost što se pomenuti kršćans ki sarkofazi nalaze u relativno malom broju, i to izvan teritorija stare Bosne, ·kao i okolnost što staroslavenske drvene nadgrobnike od pojave sljemenjaka dijeli dosta veliki vremenski hijatus. I pored svega navedenoga, smatram da pitanje postanka slj emenjaka još uvijek ostaje otvoreno, čekajući na svoje egzaktnije objašnjenje.

Stubovi
Za stećke u obliku stubova je teško naći uzore u kršćanskim spomenicima naših krajeva. Stele nekih drugih evropskih zemalja, kao npr. one u Irskoj, ne bi mogle doći li obzir ne samo zbog toga što je to veli-ka geografska udaljenost nego i zbog toga što su vremenski daleko (VII- VIII v.). Ni antičke stele, zbog vehke vremenske distance, a i neznatnog broja sačuvanih u našim krajevima, ne bi došle u obzir kao uzori. Pojedinačni primjerci, nađeni u susjednim oblastima, kao što je spomenik Altomana, oca vojvode Nikole Altomanovića (danas u Zavičajnom muzeju u Kraljevu), ili spomenik despota Stefana u Markovcu kod Mladenovca, u Srbiji, poznat pod imenom "Despotov kamen", kao iznimke, ne znače mnogo, a po vremenu nisu ispred naših stubova. l40 Razmišljajući o mogućim uzorima, tražeći rješenja pitanja postanka stećaka-stubova, došao sam do uvjerenja da 's u muslimanski nadgrobni spomenici, tzv. nišani, bili glaV'lli razlog i neposredan povod pojavi naših stubova. To mišljenje sam već izrazio i obrazložio.141 Zauzimajući srpske i makedonske oblasti, Turci su već krajem XIV v. postavljali nišane nad grobovima svojih umrlih. Za uglednike su se ti spomenici klesali u Carigradu i odatle dopremali u Skopsko ,k rajište, ali 's u se klesali i u samome Skoplju. Odmah po dola ~ku Turaka u neke naše istočnije krajeve Bosne, još i prije pada Bosne 1463. god ., takvi nišani su se ,klesali i postavljali, kako za poginule i umrIe Turke tako i za domaće Musli-

121

mane. Za najuglednije pokojnike uvozili su se skopaljski ("ušćup s ki") mermerni nišani, kao i "rio ukrašeni carigrads,k i nišani. Običan svijet u Anadoliji i drugim krajevima azijske Turske, kao i običan i siromašniji turski i domaći muslimanski svijet u Makedoniji postavljao je rustične stele bez ikakvih ukrasa i natpisa, kakav je običaj ostao sve do naših dana (Tetovo). Paralelno su postavljani i nišani koji su svojim oblikom stvarali viziju ljudske glave, sa <turbanom ili sa nekom drugom kapom. Osmanski Turci su običaj pravljenja nišana prihvatili od Turaka-Seldžu'ka. Formirajući i ukrašavajući svoje nadgrobne spomenike, Seldžučki Turci su mnogo toga baštinili od Armenaca i Perzijanaca.l " Osmanski Turci su običaj pravljenja nišana prenijeli na Balkan. Zbog duboko ukorijenjene tradicije stećaka, u Bosni i Hercegovini 's u muslimanski nišani dosta primili od umjetnosti stećaka. To se sasvim dobro uočava · od nišana XV i XVI v., posebno kada se tiče reljefnog reperk toara, a onda i natpisa nišana u staroj bosanskoj ćirilici. Utjecaj islamske nadgrobne umjetnosti osjetio se vrlo brzo i na stećcima. Već u XV v. ne 's amo da se klešu ni'š ani i postavljaju na muslimanske grobove nego se takvi isti oblici postavljaju i na neke kršćanske grobove. Najznačajnija je, međutim, činjenica da se u to vrijeme sami stećci, kao nadgrobnici domaćih 'kršćana i sljedbenika Crkve bosanske, klešu i postavljaju uspravno. Tako, uz ležeće obl>ke - ploče, sanduke i sljemenjake - sada počinju da se postavljaju stele, stubovi, obelisci i prelazni oblici ka nišanima. U tim uspravni m oblicima prepoznajemo gotovo 's ve vrste i podvrste ploča i sanduka. Čak se sada i oblici sljemenjaka nalaze u uspravnom položaju. Prosto, kao da su se dosadašnji ležeći stećci sada počeli dizati i uspravlja:ti. Naravno, ti uspravno stojeći su sada postali nešto manjih dimenzija, neki su sada imali produžen donji dio za usađivanje u zemljU, iLi su na drugi način prilagođeni za novi položaj. Razumljivo, te okolnos ti nam pomažu i uslovljavaju dat iranje uspravnih stećaka. Tako, po mome mišljenju, , tubovi počinju da se postavljaju s najranije oko polovine XV v., ali njihova glavnina pripada kraju toga i prvoj polovini XVI v. Za takvo relativno kasno datiranje govori i to što je ova vrsta oblika redovno situirana na periferiji nekropola. Či­ njenica da su stubovi najviše zastupljeni u Srbiji i istočnoj Bosni , da ih malo ima u centralnoj Bosni, a da su u zapadnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj vrlo rijetka ili gotovo sasvim iznimna pojava, jasno govori gdje se taj utjecaj, zbog turske prisutnosti, najprije i najsnažnije odrazio.

Krstače

Krstače su vrlo tipičan kršćanski nadgrobnik. I pored toga što je većina bosanskohercegovačkog življa slijedila bosansku crkvu, za koju se kaže da je propovijedala umjereno heretičko učenje, 'k oje se pred ,kraj svoje egzistencije približilo učenju službene crkve, mislim da su se u grobovima pod krstačama pokopavali isključivo ortodoksni kršćani. Nema sigurnih podataka kada su krstače nastale, a pogotovo šta su njihovi uzori. Po natpisima na krstačama, nijedna od njih ne bi se sa sigurnošću mogla staviti prije ! raja XV v. (M. Vego je od tridesetak k krstača, ,koliko ih ukupno ima sa natpisima, samo pet datirao u XV v.,

122

123

nijednu prije toga, a sve ostale u XVI-XVII V.).'" Po tome što se, u odnosu na stećke ostalih oblika na istim nekropolama, krstače redovno nalaze na periferiji tih nekropola, npr. uVeličanima, Strujićima , Dračevu, Žakovu i Papratnici, na području Popovog polja, u H ercegovini ,l4' nećemo ,pogriješiti ako ustvrdimo da im početak pada pred sam kraj razdoblja egzistencije 'stećaka, ubrzo .p oslije pojave stubova, najvjerovatnije u drugu polovinu XV v. Ako tako stvar posltavimo, nameće nam se neminovno p ovezivanje krstača sa muslimanskim nišanima, unekolit."o slično situaciji sa stubovima. Naime, u vrijeme dolaska i ustaljivanja Turaka izmijenila se ·struktura bosanskohercegovačkog stanovništva po vjerskoj pripadnos ti. Nestali su "bogumili", a stvorile se dvije vjerske formacije - Illa jednoj s'lrani su bili muslimani, a na drugoj kršćani (rimokatolici i pravos lavni). Muslimani uvode svoje nadgrobne spomenike - nišane, a pred kršćane se postavlja dilema: ili nastaviti sa klesanjem i postavljanjem stećaka, ili se opredijelilti za neke nove, drugačij e spomenike, koji bi svojim izgledom više odgovarali njihovom vjerskom opredjeljenju. Stećke, kao stari zajednički narodni običaj, bilo je teško napustiti i njih će, stoga, još dosta dugo praviti, pa makar se, prema ugledanju na nišane, oni u dobrom broju postavljali uspravno. Uspravni spomenici bi kršćanima najbolje odgovarali u novonastalom vremenu (vremenu nišana), ali kako bi trebalo da oni izgledaju, odnosno kako da se njima istakne kršćansko obilježje? Nišani sa turbanom su, osim toga, sugerirali i viziju ljudske figure, pa je i to bio jedan od elemenata dileme. U takvoj situaciji či ni mi se sasvim logičnim da je pred njihove oči iskrsavalo naj'lipičnije i najsimboličnije obilježje kršćanstva - krst, koji je, prije 'Svega, predstava Kristove muke i samoga Krista, a onda i višestruko znamenje - u crkvenim obredima, u arhitekturi i arhitektonskoj plastici, na sarkofazima crkvenih velikodostoJnika i sl. Poznato je da su se kamenim krstovima obilježavala mjesta važnijih događaja , posebno mjesta mučenja i pogibije istaknutih ličnosti vezanih za period primanja kršćanstva, npr. u Arme niji .' 45 Vjerovatno je to bio glavni razlog pojavi izvjesnog broja krstača kao nadgrobnih spomenika istaknutih crkvenih dos tojanstven ika II nekim zemljama. U južnoj Francuskoj su se u XIII i XIV v. pojavili i brojni nadgrobnici u formi polukrstača, za koje neki misle da su pripadali katarima. Nemamo sigurnih podataka, ali je vjerovatno u to doba, ili nešto kasnije, došlo i do pojave krs tača kao nadgrobnih spomenika i u drugim zemljama. U bosanskohercegovačkim u slovima najprije su se pojavili prelazni oblici od stubova ka krstačama, kakav je, npr. slučaj sa nadgrobnikom "kneza Stjepana" (stub sa tek naznačenom glavom) u okolini Sarajeva,l46 ili kakvi su travničko-zenički "hrišćanski nišani"l47 (velika okrugla glava i stidljiva pojava poprečnih 'kra!kova) , iza toga se pojavljuju krstače sa vrlo malim, kratkim poprečnim krakovima, kakav primjerak postoji u Nekuku kod Stoca,l48 ili u Kotezima kod Ljubinja, onda su uslijedile rus tične krstače u istočnoj Hercegovini (zaobljena ili okruglasta glava, oborena ramena , predstava lica) ,'49 ·da bi se konačno došlo do pravih krstača (gr6ki ili latinski krst). Po prilici , e ovakav proces formiranja s krstača odvijao i u drugim našim područjima, naročito u staroj Srbiji i Sandžaku. Mislim da su krstače-stećci postavljane prvenstveno na grobove sveštenih lica. U prilog takvom mišljenju ide činjenica što se krstače nalaze ne samo na periferiji nekropola nego često uz same crkvene

zgrade, kakav je slučaj, npr. u Popovu polju, u Hercegovini, što neki natpisi direktno spominju pokopane ,s veštenike, i što se na nekim krstaČama nalaze relj efni motivi koji atribuiraju sveš tenike. U vezi s ovim napominjem da je ukupan broj krstača sasvim malen (336), tako da i to posredno omogućuje pripisivanje krstača prvenstveno sveštenim Iieima. Ako bi trebalo da se konkretnije odlučim za vjeru tih ljudi, mislim da se većina odnosi na pravoslavne sveštenike. Smatram da se za krstače - stećke može reći da su uglavnom pojava XVI v; one kao i ostali osnovni obliei postoje do kraja života stećaka, ali i kasnije, prilagođavajući se novim uslovima, nastavljaju svoj život, sve do naših dana. U austrijskim i njemačkim zemljama su već u XVI v. klesane kamene krstače, ali s u ubrzo prevladale krstače od metala .'lO Na izbor krsta kao obbka nadgrobnika, kako u našim ta ko i u drugim zemljama, svakako je bitno utjecao simbolizam ovoga najizrazitijeg opštekršćanskog znaka, a neposredan povod što je u Bosni i Hercegovini došlo do pojave , stećaka u obliku krsta leži u muslimanskim nišanima, koji su, osim toga, bili i od izvjesnog utjecaja pri kreiranju nekih svojstava krstača (antropomorfnost i dr.). Da li je postojao još neki faktor koji je bio od neposrednog utjecaja na krstače, za sada nije moguće reći ništa sigurno.

124

NAPOMENE
I S. B eš lagić, Oblici stećaka, Radovi Akademije nauka i umjetnosti BiH XLIII. Sarajevo 1972 (Odjeljenj e društvenih nauka. knj. 15). 173-213. l Đ. Stratimirović, Srednjovjekovno groblje kod Zgošće, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu III. Sarajevo 1891 (knj. II). 122-141. , P. Kaer. O s tećcima. Starohrvatska prosvjeta I. Zagreb 1895. 27-34. 157- 164. 218--223 i II. Zagreb 1896. 18--24 i 91-99; Ist i. Pierres S ' pIIlcrales Dalmates. Lyon. 1887. t F. Kanitz, Altere und l1 eue r e Grabdenkmalfonnen im Konigreich Serbie, Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft. Wien. Bd. XIX. 1889. 5 C. Truhelka, Scarobosanski mramorovi, Glasnik Zemaljskog muzeja II Sarajevu III. Sarajevo 1891 (knj. IV). 368--387. • Isti, Srednjovječni stećci Bosne i Hercegovine, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i H ercegovine I f Sarajevo 1942,630. 1 V. Curči ć, Sredovječna groblja, rukopis II Zemalj skom muzeju II Sarajevu. • A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950. • Isti. Olovo. Beograd 1951. 10 Isti, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952. II D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952. II M. Vego, Ljtlbuški, Sarajevo 1954. II J. Renđeo, Sredovječni nadgrobni spomenici-stećci, Bibliografija i građa za umjetnost i srodne struke VIII, Zagreb 1953 (izdato kao rukopis). l' L. Katić, Stećci tl I motskoj Krajini, Starohrvatska prosvje ta, III serija, sv. 3. Zagrel> 1954. 131-169. IS M. Corović-Ljubinković, Nekropole i grobni belezi, Arheološki spomenici i nalazišta u Srbij i I- II. Beograd 1953 i 1956. 169-197 i 231-26 1. 16 A. Horvat, O stećcima na području Hrvat ske, Historij ski zbornik IV, Zagreb 195 1, 157-162; Ista, Prilog rasprostiranja s t ećaka u Liki i Baniji, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji IS, Split 1963,26-34. 17 O. D. Mandić , Etnička povijest Bosne i Hercegovine, Rim 1967, 86-87. n. P. Z. Petrović. Iz naše prošlosti l - ll. Beograd 1959-1960. 7-16. , ~ A. Skobalj. Obredlze gomile. Sv. Križ na Ciovu 1970.223-225. II S. B ešlagić, Kupres, Sarajevo 1954. I f Isti, Slećci na Blidinju, Zagreb 1959. lO Isti, Kalino vik, Sarajevo 1962. II Isti, Popovo, Sarajevo 1966. II Isti, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1976. lJ M. Sako ta, Prilozi poznavanju manastira Ban je kod Priboja, Saopštenja I X. Beograd 1971. 19-46. l' M. Vego, Srednjovjekovni bilzaćki latinski spomeuici XVI v., Glasnik Zemalj skog muzeja u Sarajevu IX. N. s. (Arheologija). Sarajevo 1954. 255-272. 2s S. Be š l agić, Stećci i neki njima s li čn i nadgrobni spomenici u okolini Zadra. Radovi Centra JAZU u Zadru. sv. 21 . Zadar 1974. 57-89. 16 Đ. Stratimirović, n. d., na istom mjestu. lT P. Kaer, n. d. 11 C. Truhelka, n. d., na istom mjestu. 211 S. Be š lagić, Popovo, Sarajevo 1966. xl Isti, Ljubinje, Naše starine X, Sarajevo 1965, 131. JI A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, Plan J. II S. Be š lagić, Steće; centralne Bosne, Sarajevo 1967, 39, Plan IX. JJ Isti, Kupres, Sarajevo 1954, 26 i 85; Isti, Slećei na Blidinju, Zagreb 1959, pjan na str. 24. • D. Sergejevski. n. d .• Plan II; S. B eš l agić. Kalinovik. Sarajevo 1962. sl. 33; Is ti, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, Plan I X; I sti, Kupres, Sarajevo 1954, Plan X. JS M. Vego, Ljubuški, Sarajevo 1954, T. IV, sJ. 7. S. Be š lagić, Sleće i centralne Bosne, Sarajevo 1967, Plan IX. JJ Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 116. JI S. Be š lagić , Popovo, Sarajevo 1966. lt Isti, St ećci okoline Sibenika, Godišnjak zaš tite spomenika kulture Hrvat· ske l . Zagreb 1975. 193.
)6

125

~

A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 2B, T. VIII, sl. l.
Bešlagić,

•• S.

n. d., na istom mjestu .

u V. Palavestra-M. Petri ć, Srednjovjekovni nadgrobni spom enici II tepi, Radovi Naučnog društva BiH XXIV, Sarajevo 1964, 162- 163. 4l S. Be š l agić, Kupres, Sarajevo 1950, sl. 21; Isti, St ećci na Blidinju, Zagreb 1959, 50. u Isti, St ećei i neki njima slični nadgrobni spomen ici Ll okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 21 , Zadar 1974, 66 . •, Isti , Trnovo - srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Naše starine XI, Sarajevo 1967, 103, sl. 1>-7. ~ M. Vego, Ljubušk i, Sarajevo 1954, sl. 15-16. tT S. Beš l ag i ć, Stećei Hodova, Anali Historijskog in stituta JAZU II Dubrovniku XII, Dubrovnik 1970, sl. B. .. Ist i, Slećei tl Opl ičićima, Naše slarine VII , Sarajevo 1960, 145-153. 49 C. Truhclka, Crtice iz s rednjeg vijeka, Glasnik Ze maljskog muzeja II Sarajevu XX, sv. 4, Sarajevo 19OB, 419-432. • S. Be š la g i ć , Ljubinje, Naše starine X, Sarajevo 1965, 136. 51 Isti, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967,44 i 88. Sl S. Be š l ag i ć, Stećci u okolini Sibenika, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske I, Zagreb 1975, 193; Isti, Stećci i nek i njima s ličn i nadgrobni s pomenici u okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 21 , Zadar 1974, 77. SJ Zahvaljujem Z. Kaj makov i ću na podacima. s. S. B eš la gić, St ećci cent ralne Bosne, Sarajevo 1967, 88; Isti, Kupres, Sarajevo 1954, 160. " Isti , n. d., sl. 112 a. ~ Isti, St ećc i u okolini Vlasenice, Starinar XXIII, N. s., Beograd 1972, 117. 'l V. Palaves tra - M. Petrić, n. d., 162. SI S. Be š l agić, St ećci cent ralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 7. " Isti, St ećci kataloš ka-topografs ki pregled, Sarajevo 1971, 32. I!Q Isti, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 74. 61 Đ. Stratimirović, n. d., 122-141; S. Be š lagić, Stećc i centralne Bos He, Sarajevo 1%7, 46-49. " l. Renđeo , n. d., II. u P. Anđelić, Histo rijs ki s pomenici Konjica i okolin e, Konjic 1975, 217. ~ S. Be š l agić, Stećei centralne Bosne, Sarajevo 1967, 16, sl. 5. e V. M. Iv a no v ić, Srednjovekovni nadgrobni spomenici lt Podrinju, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XVII, Beograd 1954,260, sl. B. " D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952, sl. lO, 14 i dr., T. XLVIII, sl. 13 i 14. " Isti, n. d ., T. XLVIII, sl. 4. • Isti, n. d ., T. XLVIII, sl. 16 i 17. " Đ. Ma zali ć , Kra ći članci i rasprave, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu IV-V, N. s., Sarajevo 1950, 231-241; S. B eš l a g i ć, n. d. , 49-50, sl. SB i 59. ~ A. Benac, Olovo, Beograd 1951, 21>-2B, T. XVI, sl. 24 a 24 g. " S. Be š l agić, Popovo, Sarajevo 1966, 33, sl. 49-50. " Isti, Stećci, kataloška-t opografski pregl ed, Sarajevo 1971, 3B(}-3B I. l J Isti, Stećc i lt Oplič ić ima, Naše starine VII , Sarajevo 1960, 153, sl. 12. 14 Isti, Stari krs tovi lt Dretn;ci, Naše starine III , Sarajevo 1956, 180-181, sl. 4; Z. Kajrn aković , Na tpisi; krs tač e sa Gata čkog polja, Naše starine IX, Sarajevo 1964, 145-165. I I A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, sl. 14 i 15 a. 76 S. Beš la gić , St ećc i centralne Bosne, Sarajevo 1967, 63--67. 1"/ Isti , Popovo, Sarajevo. 1966, sl. 9. 71 Z. Kaj m akovi ć , n. d. 7t Đ. M aza li ć, Hrišćan s ki nišani lt okolin i Tra vnika, Naše starine IV. Sarajevo 1957, 97-IIB. • S. B eš la g i ć , n. d., sl. B7. &L Đ. Ma za1i ć. n. d .. sl. 17. 12 Isti , n. d., sl. 2; S. B eš l a g ić. St ećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 1. II Isti, Steće; tt Hodovu, Anali His torij skog instituta JAZU II Dubrovniku XII, Dubrovnik 1970, 133-135 i 160--161. .. Isti, n. d., 161.

126

127

15 Đ. Mazalić, Kon zervatorski zahvat na Batalovoj grobnici i njezin današnji izgled, Naše stari ne VI, Sarajevo 1959, 239-242; S. Beš l agić, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, 111-112. 16 J. Krajinovi ć , Tri revidirana l1atpisa iz okoline Travnika, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu LV, Sarajevo 1943, 234-236; S. Beš l agić, n. d., 103-104. " S. Beš l agi ć , n. d., 98-99. u Isti, n. d ., 95-96 . • Isti, n. d ., 97- 98. 90 Isti, L jubinje, Naše starine X, Sarajevo 1965, 144-148 i 160-161. 91 J. I VQvić, Tri natpisa II selu Petrović ima, I storij ski zapisi X , knj, XIII, Cetinje 1957, 258-265. fl M. Vego, Nad grobni s pomenici porodice Sankovića u selu Biskupu kod Konjica, Glasnik Ze maljskog muzeja II Sarajevu, N. s. X, Sarajevo 1955 (Arheologija), 157-166 i XII (1957), 127- 139; P. Anđelić, n. d. , 192-193. u Stečak je nedavno otkrio prof. V. Đurić . Materijal još nije public iran. Zahvaljujem Z. Kajmakoviću na podatku. t4 S. Be š lagi ć, Stećei u Birunjoj, Naše starine IX, Sarajevo 1964, 93-95; Isti, Ljubinje, Naše starine X, Sarajevo 1965, 147-148. " S . Tihi ć j Đ . Basler, Crkva sv. Petra tl Zavali, Pe ristil II Zagreb 1957, 109- 111; M. Vego, Arheološ ko is kopavanje Ll Zavali, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XIV, N. s. (Arheologija), Sarajevo 1959, 192-199; S. Beš lagić, Popovo, Sarajevo 1966, 49-50 . • S. Be šlagić, KaliIlOvik, Sarajevo 1962,63. n Isti , Ste će i Ll Pivi, Starine Crne Gore V, Cetinje 1975, 87-89. fl Isti, Popovo, Sarajevo 1966. 99 Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962,66-70. 1011 Isti, Nevesinjski s t ećei, Naše starine XIII, Sarajevo 1972, 112. 101 Isti , St ećci, ka ta loš ko-topografski pregled, Sarajevo 1971 , 368-369. lOJ Isti, Stećci tl Brotnjieama, Anali His torijskog instituta JAZU u Dubrovniku VIII-IX, Dubrovnik 1962, 66---{;8. I M N. Božanić-Bez i ć, St eće ; i nadgrobne plo če u Makarskom primorju, Starinar XVII, Beograd 1967, 168-169; S. Be š l ag i ć , Stećci, kataloško-topografski pregled, Sara jevo 1971,84. 1001 L. Kati ć, Stećci II Imotskoj Krajini, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 153; S. Be š la g i ć , n. d., 75-76. lOS S. Beš l agić, Steće; i neki njima s lični 'lad grobni spomenici tl okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 21, Zadar 1974,70-71. UIO Isti, Steće; u okolini Sibenika, Godi šnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske I, Zagreb 1975, 179-199. 1 t1 J. Maksim o vi ć , Kam eni nadgrobni s pom enici, Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti, br. 19-20, Beograd 1975/ 76, str. 9. 101 Ista, n. d., 10. 1('19 M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih nalpisa BiH Ill, br. 128 i 129. no P. Anđe li ć, Periodi II ktllltlrn oj historiji Bosne i Hercegovine u s rednjem vijeku, Glasnik Zemaljskog muzej a XXV, N. s. (Arheologija), Sarajevo 1970, 207-208. 111 M. Vego, Zbornik s rednjovj ekovnih natpisa BiH IV, br. 261. ul A. Evans, A11liquarian R esearshes I-II, 86-87; C. Truhelka, Starobosanski mramorovi, Gla snik Zemaljskog muzeja u Sarajevu Ill, Sarajevo 1891 , 370. m VI. Skari ć, Jedan slovenski uzor bosanskih mramorova, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XL, sv. II, Sarajevo 1928, 141-144. m S. Obrad ović, Opisanie okružija už ičkog, Glasnik Društva srbske slovesnosti X, Beograd 1858, 344. lIS Zahvaljujem Z. Kajmakovi ć u na podacima. 11 6 Z. Markovi ć, Drvene grobnice u okolini Rudog, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu VIII, N. s., Sarajevo 1953,317- 319. 111 Ista, n. d., na istom mjestu. III M . Hoernes, Alterthumer der Herzegovina, Sitzungberichte der Wiener Akademie der Wissenschaften, Bd. 97, Wien 1881. II' J. Asb6th, Bos'l;en und die Herzegovina, Wien 1888, 106 . • N C. Truhelka, n . d., 370; K. Jireček , Istorija Srba I, 123; A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950,29.

121 D. Sergejevski, Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve tl Nikšiću, Cetinje 1952, 22; Lj . Karaman, O bosanskim s rednjovjekovnim s tećcima, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 178. III Lj . Karaman, na istom mjestu. III B. Gabri čević, Sarkofag nadbiskupa Ivana pronađen u podrumima Dioklecijanove pala če, Vjesnik za arheologiju i hi storiju dalmatinsku LXII, Split 1960, 87-101. IH M. Krleža i saradnici, Zlato i s rebro Zadra i Nina, Zagreb 1972 . .. S. Be š la g i ć, Stećci, kataloš ko-topografski pregled, Sarajevo 1971 , 237. L16 J. Mak s imovi ć , n. d., 13; Saopšten ja VIII, Beograd 1969, sl. 6 na str. 98. L21 J. Maksimović, n. d. , 13. 121 J. Mak s imović, n. d., 14-15; S. Obradović, Opisanie okružija užičkog, Glasnik Društva s rbske slovesnosti, X, Beograd 1858,334. 129 R. Ljubinković, Hums ko eparhijsko vlastelinstvo H crkvi svetoga Petra u Bijelom PoljLI, Starinar IX-X (1958-1959), Beograd 1959, 107; Isti, Iskopavanja na crkvi svetoga Petra u Bijelom Polju, Ma terijali IV - Sedmi kongres arheologa Jugoslavije u Herceg Novom 1966. g., Beog rad 1967, 103-104. uo P. Anđeli ć, Bobovac i Kraljeva Sutjes ka, Sarajevo 1973, 81-98. III Vl. Skarić, n. d. LU M . Hadžijahić, Prilog Skar ićevoj hipotezi o porijeklu s t ećaka, Radovi Mu· zeja grada Zenice III, Zenica 1973, 287-296. III Chodakowsky-Czarnizes ky, Djela Slobodnog društ va rus ke lit erature, sv. IX, god. 1820. (prema 1. Renđeu, n. d ., 21). 1)6 C. Truhelka, Staroboswlski pismeni spomenici, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu VI, Sarajevo 1894, 782; K. Hormann, Starobosans ki natpis iz XV v., Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu III, Sarajevo 1891 , 48-53. !lS S. Obradović, n. d. 1:16 Vidi napomenu br. 116. ll1 J. Maksimović, n. d., 14. ,. A. Benac, Olovo, Beograd 1951, sl. 1,2,52 a. ll' Isti, n. d ., sl. 18 a i 18 b. 1.0 Arheološki spomenici i nalazišta u Srbiji II - centralna Srbija, Beograd 1956, 261. W S. Bešla g i ć, Nišani XV i XVI v. u Bosni i H ercegovini, Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH LIII (Odjeljenje društvenih nauka, knj. 30), Sarajevo 1978, 14-18. 142 Isti, n. d., 16---17. '" M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa" BiH 1/41, II / 77 i 99, III / 147 i IV 1315. '" S. Beš la gić, Popovo, Sarajevo 1966, 2!, 23, 26, 29 i 57. 101 Isti, Armenski Ila čk ari i naši s t ećc i, Naše starine XIV-XV, Sarajevo 1981, 65-83. L" Isti, Stećci cent ralne Bosne, Sarajevo 1967, B, sl. 1. ln Đ: Mazalić, Hrišćansk i nišan i u okolini Travnika, Naše starine IV, Sarajevo 1957. Ha S. Be š lagi Ć , Stećci na Nekuku kod Stoca, Glasnik Etnografskog muzeja II Beogradu XXI, Beograd 1958, 155-174, sl. 16.; · Isti, Popovo, Sarajevo 1966, 21, sl. 9. I" Isti, Nevesinjski s t ećc i, Naše starine XII I, Sarajevo 1972, 97-122; Z. Kajmakovi ć, Natpisi i krstače sa Gatačkog polja, Naše starine IX, Sarajevo 1964, 145-165. I ~ J. i F. Karl Azzola, Mittelalterliche Scheibenkreuz.Grabsteine in Hessen, Zeitschrift des Vereins fur hessische Geschichte und Landeskunde - Band 82, 197!, 9--60, Tafel 1-117.

128

2 stećaka.

RELJEFI STECAKA

Reljefi predstavljaju najizrazitije i najvrednije umjetničko svojstvo Upravo su zbog reljefa stećci privlačili veliku pažnju mnogih naučnih radnika i drugih po s matrača. Istraživač i stećaka su se najduže zadržavali na raznovrsnim relj efnim motivima, ,opisivali ih, crtali, fotografisali i to publicirali. Mnogi od njih, naročito stariji i s traživači, imali su uglavnom površna i pogreš na viđenja . Neke njihove pogreške su prouzrokovane vrlo plitkom plastičnošću reljefa , zatim njihovim oštećenjima, a onda i posmatranjem pod nepovoljnim osvjetljenjem, jer nije bilo laJko, a nekada ni moguće uopšte, u svako doba dana, ili za kratko vrijeme, vidjeti i fotografisati pojedine motive. Neki pogrešni opisi su posljedica jednostranog pristupa i unaprijed formiranog mišljenja o izgledu i značenju izvjesn ih motiva. Is,traživači novijeg vremenskog razdoblja su tim poslovima pristupali bez predubjeđenja, ozbiljnije, imali su više vremena i više s u se udubljiva li, pa su njihovi podaci mnogo obje ktivniji i uvj erljiviji.

BROJNO STANJE

129

Malo je istraživača stećaka koji su pokušali da nešto određeno kažu o broju s teća ka koji na svojim plohama imaju reljefe. Vjerovatno je mnoge od njih to pitanj e zanimalo, ali je bilo teško i nezahvalno upuštati se u njegovo rješavanje U uslovima kada s tećc i još nisu bili evidentirani, kada se repertoar reljefnih motiva samo fragmentarno poznavao. M. Hoernes, jedan od najstarijih i straživača, rekao je da na svakih stotinu stećaka dolazi jedan sa ukrasom ili sa natpisom. l C. Truhelka spada među starije, ali vrlo aktivne istraživače stećaka.' Može se pretpostaviti da je ovaj naučni radnik; još u austrougarskom vremens kom periodu bio najbolje obaviješten o ovoj vrsti spomenika. U jednoj svojoj studiji iz 189 1. god. on je rekao da se među trideset stećaka jedva jedan nalazi sa ukras ima, što znači oko 3,3%. Kako je tada operisao sa ukupnim brojem od oko 27.000 primjeraka stećaka, proizlazi da ukrašenih ima 900 primjeraka. lednom drugom prilikom C. Truhelka je bio mnogo manj e konkretan, rekavš i samo da ..Iij ep niz s tećaka" posjeduju ukrase. 3 1. Renđeo je, na osnovu publiciranih materijala prije 1945 . god. i svog ličnog uvida na terenu Bosne i Hercegovine, naveo da 900 uk rašenih stećak a, kako je to mislio C. Truhelka, uglavnom odgovara stvarnom stanj u, ali je izrazio i misao da ukrašenih može biti najviše do 1.500 primjeraka' M. Krleža je, na osnovu publiciranih materijala, proračunao da oko 30% stećaka u obliku sljemenjaka imaju reljefe.5 Po mišlj enj u A. Solovjeva broj ukrašenih s tećaka vjerovatno dostiže 10% ukupnog broja. Kako misli da ukupan broj iznosi 60.000, znači da ukrašenih ima 6.000 primje raka" M. Wenzel je navela da je svojom knjigom "Ukrasni motivi na stećcima" obuhvatila više od 3.000 ukrašenih spomenika, što je, po nje-

nom mišljenju , barem tri četvntine ukupno ukrašenih. Ona, dakle, misli da ukupan broj ukrašen ih s tećaka iznosi oko 4.000 primjeraka.' Ostali istraživači se nisu bavili ovim pitanjem, ni'ti su saopštavali svoje prognoze. Jedino bi se mogla navesti još N . Miletić, koja općenito smatra da je fond reljefnih motiva stećaka vrlo bogat, da je veoma raznolik i da postoje "beskraj ne varijante pojedinih motiva, i još više, beskrajne kombinacije raznovrsnih ukrasa ... "8 Na osnovu podataka pr'kupljenih ,s istematskom evidencijom stećaka, koja je završena 1969. god., ja sam izraču nao i 1971. god. objavio brojno ·stanje ukrašenih primjeraka, kako po republičkim teritorijama tako i po osnovnim oblicima tih spomenika. Po toj naučno zasnovanoj statistici, od ukupno 66.478 stećaka, koliko ih je ustanovljeno u Jugoslaviji, ukrašeni spomenici zauzimaju 8,5 % ili 5.679 primjeraka.' Treba reći da je u međuvremen u od 1969· god. do danas pronađen izvjestan broj do sada neevidentiranih stećaka, a među njima i izvj estan broj onih sa ukrasi ma.1O Sada sam u prilici da pružim najnovije podatke o brojnom stanju stećaka koji i maju reljefe: U Bosn i i Hercegovini je prije deset godina bilo 4.586 ukrašenih, u među vremenu je novopronađenih 52, tako da ih sada ima ukupno 4.638 primj era ka . U Hrvatskoj je bilo 446, pronađeno je 234, sada postoji 680 primjeraka. U Srbiji je bilo 167, pronađeno je 23, sada postoji 190 primjeraka. U Crnoj Gori je bilo 480, pronađeno je 40, sada postoji 520 primjeraka. Prema tome, na teritoriji Jugoslavije je do 1969. god. ustanovljeno 5.679 s tećaka sa ukrasima, u međuvreme nu je pronađeno novih 349, što znači da danas u svemu imamo 6.028 primjeraka steća'ka sa ukrasima . Prije deset godina broj ukrašenih primjeraka je iznosio 8,5 % ukupnog broja s tećaka, a sada je on sa mo nešto izmijenj en i iznosi 8,7%. Kako se vidi, prognoze navedenih i straživača steća ka o brojnom stanju ukrašenih primjeraka daleko su od stvarnog stanja. Jedino se A. Solovjev u tome pogledu izdvaja, zbog toga što se njegova procjena ne razlikuj e mnogo od sadašnjeg utvrđenog stanja.

REPERTOAR I KLASIFIKACIJA REUEFNIH MOTIVA

Vrlo je malen broj i s traživača stećaka koji su se bavili repertoarom i klasifikacijom reljefnih motiva, koji su pokušali da utvrde barem osnovne motive i njihove glavne varijante, te da motive svrstaju i podijele po njihovoj funkciji na spomenicima, po njihovom značenju, po likovnim st ilskim osobinama, ili po nekom drugom kriteriju mu. Zbog toga, osim u jednom s l učaju, do danas nismo imali studije koja bi bila posvećena ovoj problema'tici. Ipa k je bilo nekoliko pokušaja stvaranja liste mot iva u jednom grubljem i opštijem smislu, kao i sistematiziranja motiva jednog ograničenog podru čja. C. Truhelka je najprije sve reljefne motive podije lio na tri osnovne kategorije : arhitektonske dekorativne, ornamenta/n e i figura/ne motive. U prvu kategoriju je svrstao "kolonade", za koj e je kazao da na stećke prenose građevinske oblike, ali samo kao dekoraciju. Među ornamente

130

je najprije ubrojao cvijet koj i je strogo geometrijski shvaćen, zatim pleteno uže koj e obično dijeli površine, a potom vije i grane. Pod vij om ili zavojnicom smatrao je spiralu. Tu je ubrojao i povijenu lozicu sa trolistovima, granči cama i si., kao i lj iljan. On je štit sa mačem , kao i polumjesec, zvijezdu i jabuku na štitu, smatrao heraidi č kim motivima , koji spadaj u u k a tegoriju ornamenata. U figuraln e motive ubrojao je kako pojedinačne ljudske i životinjske predstave tako i čitave scene, u čemu nije vid io nikakve alegorije, niti simbole smrti, nego samo realne predstave iz života ondaš njih ljudill Oko 24 godine kasnije C. Truhelka je u os novne reljefne mo tive svrstao : vijuge, cvje tove, lisnate vijuge i razne h era ldi č ke mo tive - mačeve i šti tove sa grbovnim oznakama. Tada je u figura lne mot ive ubrojao i pokušaje portretiranja umrlih, ,kolo , lov i turnir" Nakon 30 godina ovaj je autor još jedanput pisao o reljefnim motivima. Tada ih je svrstao u tri kategorije: dekorativne, he raldičke i figuralne motive.". l. Renđeo je motive podijelio po njihovom mjestu nalaza na spomenicima u dvije grupe: 1 - Motive rubova vodoravnih strana sanduka i ploča i gorn jih dijelova vertikalnih strana sanduka i sljemenjaka, i 2 - Ukrase u s redištu ploha." A. Benac je u jednoj prilici sve reljefne motive podije lio na tri glavne grupe: geo m etrijs ke motive, ukrasne znakove i figuraln e predslave. U prvu grupu je ubrojao zavojitu liniju , s piralu, pleteno uže i dr. U drugoj njegovoj grupi se nalaze polumj esec, roze ta, krst, ruka s ma· če m i dr." Iz njegovog nešto kasnij eg pisanja prOizlazi mišlj enje da se reljefni motivi s teća,ka dijele n a dekorativne i figuralne." D. Sergejevski je reljefne motive Ludmera podijelio na pe t grupa: 1 - društ veno-socijalni amblemi, 2 - religiomi sil1lboli, 3 - ornamenlalni i likovi bliski simbolima, 4 - figuraini ornament i, i 5 - ornamenti u uskom smislu ." S. B eš l agić je sve motive također podijelio na tr i glavne grupe: onwmente, ostale ukrasne znakove i figuralne predstave.IS P. Korošec sve motive okoline Travnika smatra o rnamentima, koj e dijeli na tri grupe: arhitekton sku, simboličnu i figu rainu grupu. U prvu grupu ubraja same oblike spomenika (sa isturenim krovom i bez njega) . Simbo li čk u grupu orname nata svodi na rozetu ili jabuku i na polumjesec, ali tu uvrštava i motiv grane sa spiralnim zavoj ima.!9 A. Solovjev je predložio podjelu reljefnih motiva "prema unutrašnj em zna čenju" na tri osnovne vrs te: s imbolič n e, svjetovn e i neulralne. Po njegovom mišlj enju , p ostoji i :m,.tan broj motiva zajedničkog karaktera, koje naziva mješovitim motivima .lO N. Mile ti ć je sve r eljefne motive grubo svrs tala u šest grupa: geometrijski orna m ent i, simbolični makovi, biljni motivi, životinjs ki motivi, arhitektonski motivi i figura lne scene." Drugom prilikom je ona sve motive svrstala ovako: ornamentalne trake geo m et rijskog i vegetabi/nog porijekla , arhitektonski m ot ivi, s imbolič ki znakovi, heraldič ki m otivi, predstave biljnog i život injskog svijeta, usamljeni likovi i figuralne
scene. zz

131

J edan sasvim objektivan kritički osvrt na naprijed n aveden e klasifikacij e reljefnih motiva otežan je raznovrsnim okolnostima, a prije svega time što su nazivi i pojmovi nekih motiva ne samo proizvoljni i neuj edn ačeni nego i nedovoljno objašnjeni, zatim što i sami autori neka-

da nisu bili dosljedni u svojim klasifikacijama, a napose što se pristupi i kriteriji raznih autora m eđu sobom jako razlikuju. Za C. Truhelku se može reći da nije bio dosljedan u stvaranju osnovnih kategorija motiva, jer je, npr., jedanput ustanovljenu kategoriju arhitektonskih motiva kasnije izostavio, a uveo novu kategorij u heraldi čkih motiva, a imao je više nedosljednosti i u svrstavanju poj edinih motiva. Sasvim je ekscentričan kriterij I. Renđea o podjeli motiva po njihovom mj estu na s tećcima. Osim toga, ovaj i straž iva č neke či ste simbole, kakav je npr. križ, kao i figuralne pred stave, svrstava u ornamente, odnosno u čiste ukrase, što je zaist a nepr ihvatljivo. A. Benac je sklon svrstavanju n eobično velikog broja motiva u dekoracij e. Stoga mu je P. Z. ozbiljno prigovorio što je, npr., p olumj esec, r ozetu, vodenicu, krst i neke d r uge motive uvrstio u ukrase.23 Podjela D. Sergejevskog je zanimljiva i dobrim dije lom op ra vdana, s napomenom da figuralne predstave nije trebalo da smatra ornamentima. Mišljen je P. Korošeca da sve vrste motiva s teća k a okoline Travnika smatra ornamentim a, a pogotovo da oblik sljemenjaka sa isturenim ili neis turenim kro vn im plohama smatra dekorativnim omarnentom, nije mog u će prihvatiti . Iako zanimljiva, klasifikacija A. Solovjeva, i pored toga što u njoj nek i motivi mogu da imaju mješoviti karakter, izgleda nedovoljno jasna, a moglo b i se reći i nedovoljno logična, jer zašto, npr., s imbolične motive tako strogo odvajati od svjetovnih, kada i među njima može biti simbo la? Za klasifikaciju N. Miletić može se reći da je dosta razložna, ia ko je uopštena, nerazrađena i nedovoljno objašnjena. Od svih ovdje navedenih pokušaja s i·s tematizacije reljefnih motiva stećaka u velikoj mjeri se izdvaja i razlikuj e sistematizacij a M. Wenzel. Ovu Amerikanku su stećci veoma zainteresovali, pa im je posvetila t ri duža terenska istraživanja. Glavni rezultat toga njenog poduhvata je velika publikacija koja se upravo odnosi na repertoar i klasifikaciju reljefnih motiva. Na 1erenu, iz pos toj eće litera ture i ustupljenih podata ka izvjesnog broja naših domaćih istraživača, kao i arhiva nekih naših ustanova, M. Wenzel je prikupila, nacrtala i sredila reljefe sa vi še od 3.000 stećaka . Već po samom tako obimnom naučnom materijalu (bez obzira što su joj neki motivi netačni, naročito oni koji su preuzeti iz starije literature i arhiva nekih u stanova), kao i po trudu uloženom u p roučavanje motiva, njena vrijedna studija je sasvim drugač ija od drugih pokušaja te vrste. Sve reljefne motive ona je svrstala u 18 kategorija, ilustrovanim tabelama crteža, sa manjim uvodnim tekstovima, u kojima ima vrlo lucidnih zapažanja, uglavnom bez pretenzija da se daju konačna rješenja." Evo nj enih kategorija motiva .

Geometrijski malivi. Ovdje se radi o obi čnim i drugim vrpcama, kao što su uvijeno ili tordirano uže, cikcak-vrpce i vrpce od kosih paralelica (autor ih ne nabraja i ne imenuje), koj e imaj u svrhu da podijele i ograniče plohe stećaka. Bordure. To su brojni rubni ukrasi, ili okviri drugih ukrasa, koji ponekad služe i za podjelu prostora: Jordirano uže, cikcak-linija, bordure od kosih paralelica, talasasta linija sa trolistovima, spiralnim zavojima, palmetama ili s li čni m dodacima, bordure sastavljene od krugova i polukrugova, 'te rijetke mrežaste bordure.

132

Arhitektonski motivi. Tu su uvrštene direktne predstave zgrada ili njihovih dijelova, a onda i čitavi stećci koji su klesani kao zgrade. Težište je na arkadama, a u tome .okviru na lukovima. Krstovi. Vrlo su brojni motivi Jeoji se sastoje od samih krstova jednakih krakova, ili onih kod kojih je donji uspravni izdužen, odnosno kod kojih je krst gla\Oni elemenat, ali su također brojni i motivi kod kojih je krst sporedan elemenat. Može se reći da se u ovoj kMegoriji podrazumijevaju jednostavni i stilizovani krstovi, a onda i svasti ke i Tau-krstovi . Udubljenja i obruči. Ovdje su ova dva motiva, koja najčešće nazivamo "kamenicom" i kružnim vijencem, svrstana zajedno. Ubrojan je i motiv jabuke koji se javlja ili sam ili u zajednici sa nekim drugim motivom, npr. sa polumjesecom, kada zamjenjuje zvijezdu ili rozetu. Rozete i polumjeseci. Rozetama 's u nazvani i cvjetovi i zvijezde, bez obzira na broj latica, odnosno krakova. U nekim slučajevima, kada se javljaju uz figuralne predstave, rozete mogu imati simboličnu ulogu. Krin. Ovaj motiv je grubo svrstan u dvije grupe: krin čije se bočne volu te povijaju unutra i onaj čije se volute povijaju u vidu slova S. U jednoj varijanti druge grupe st"blo se u svom donjem dijelu pretvara II dvije "noge". Spirale. Upotrebljavane su i kao osnovni elemenat ukrasa i kao bordure. Naj češće imaju oblik stabla sa dvije volu te. Autor im pridaj e simboličan karakter. Grozd i loza. Redovno se ovi motivi javljaju u vidu dvostruke spirale kod koje grozdovi izlaze iz valuta, a vrlo rijetko grozd visi o pravoj lozi. Pošto se motiv grozda javlja na ograničenom prostoru, možda je rad samo jednog majstora, ili jedne klesarske škole - mišljenje je
drveće. Grane izlaze iz uspravnog stabla ili iz loze, a završavaju se ,u vidu spirala ili na neki drugi način. Sasvim razvijeno drvo je rijedak motiv, ograničen samo na nekoliko lokaliteta. I grane koje izlaze iz loze su svojstvo samo jednog manjeg regiona. Oružje i oruđe. Radi se uglavnom o oružju, čiji su tipovi: mačevi, kratki bodeži, koplja, sjekire, kijače, 'lukovi i štitovi. Na nekim štitovima se vide heraldičke ozn",ke. Rečeno je da se na stećcima ponekad vide i neka oruđa, ali 1a oruđa nisu konkretizirana. Ptice. Obično su predstavljene 's a spiralama, polumjesecom i krstom, ali se javljaju i na leđima jelena, kao i samostalno. Nije rečeno o kojim vrstama ,ptica se radi, nego samo da ima nekoliko slučajeva predstave grabljivica i pet predstava pijetlova. Autor je sklon tumačenju ptice na stećcima kao simbola .pokojnikove duše. Jelen, konj, pas, riba, .zmija i ostale životinje. Sve životinje, osim ptica, svrstane su u jednu kategoriju, ali je težište na jelenima i konjima, koje autor dovodi u vezu sa dušama pokojnika. Psi su najčešće elementi lova, a 2lmijolika bića simboliziraju podzemlje i p",kao. Ruke. Ovaj se motiv javlja u gotovo 90 primjeraka u vidu osamljene povijene ruke do ramena, odnosno do iza lakta, ili samo u vidu šake. Ponekad ruka drži neki predmet. Autor teško nalazi uzroke pojave ovoga motiva na stećcima.

ovoga autora. Grane i

133

Glave, polufigure, usamljene figure, parovi. Glava je najjasnije izražena na nekim nadgrobnicima u obliku .k rsta, gdje upravo ti spomenici služe kao predstave tijela. Cijele mu§ke uspravne figure vjerovatno predstavljaju portrete pokojnika, dok se ženske figure samo u ograničenom broju mogu identificirati sa pokojnikovom osobom. Predsta:va žene izm eđ u konjanika, ili između životinja, simbolizira božanstvo. Figure sa izdignUJtom ili sa izdignutim rukama su oranti. Predstava muškarca i žene, kao para, vjerovatno 5imbolizira bračnu sreću. Kolo. Najmanje tri figure mogu da čine kolo, koje može biti žensko, muško ili mješovito. U nekim kolima kolovođa drži mač, a u nekim žena kao kolovođa drži obruč. Navedena su i dva kola u kojima kolovođa jaše na jelenu, ali se ta pojava ne objašnjava. Konjanici. Na nekim stećcima se javlja samostalan motiv jahača na konju . Postoje i motivi konjanika sa jednim ili više pratilaca. Dva afrontirana konjanika autor upoređuje sa srednjovjekovnom scenom svetih ratnika , ali još više sa predstavama antičkih Dioskura. Evidentiran je 21 stećak sa predstavom žene između dvojice konjanika, Š je. Ito po mišlj enj u autora, "autohtoni ostatak klasične tradicije". U ovu kategoriju su uvrštene i predstave <turnira u kojima akteri učes tvuju na konjima, kao i predstave sa više od dvojice konjanika. Lov. Autor kaže da se ovaj motiv nalazi svuda, osim u istoč noj Bos ni . Postoji lov na jelena, vepra i medvjeda. U njemu učestv uju lovci na konjima, sa 'kopljima, i pješaci, od kojih neki sa lukom . Najčešće su predstave lova na jelena. Sve vrste scena lova su poznate u srednjem vijeku, a li ih nema na nadgrobnim spomenicima, kako tvrdi autor. Nekvalificirani motivi. Ovdje su svrstani motivi koji ne spadaju ni u jednu od naprijed navedenih kategorija. To su motivi koji imaju neku nepozna tu simboličku funkCiju, ili dekorativni motivi neobičnog oblika, ili , pak, predmeti čija je priroda, zbog velike oštećenos ti, sasvi m nejasna. Evo i moga mišljenja o klasifikaciji M. Wenzel. Pojam geome trijskog motiva mislim da je mnogo širi nego što ga čini n ekoliko zastupljenih vrsta u prvoj kategoriji M. Wenzel. Geometrijski mot ivi s u i neke druge vrpce, kao što su cikcak, niz kosih paralelica, niz krugova i mrežasta bordura. U takve motive bi se mogli ubrojati i tordirano uže, kao i zvijezde, odnosno rozete koje s u sasvim pravilno cptane (šestarom) i klesane. I sam autor je neke geometrijske motive uvrstio ne samo u tu nego i u drugu kategoriju, koju je nazvao bordura:ma, npr. cikca:k-borduru i onu od kosih paralelica. Kategorija bordura je ugl'avnom dosta dobro shvaćena i formirana. Tu bi sasvim pristajale i vrpce koje su svrstane u kategoriju geometrijskih motiva, pored ostaloga i zbog toga što imaju iste funkcije na s tećku - da podijele plohu, da obrube ili uokvire neke druge reljefne motive, ili da posluže kao frizovi. Po svojim č isto likovnim svojstvima i motivi ove, kao i one prve kategorije, gotovo su jedno te isto i mogli bi se nazvati ornamentima, kao zajedni č kim imenom, a eventualno podijeliti na geometrij ske i biljne. U arhitektonske motive autor je uvrstio i same stećke koji su klesani kao ·kuća. Zapravo, ovdje se radi samo o jednoj vrsti arhitektonskog motiva - o arkadama, jer ostali motivi su brojno beznačajni. Ovdj e spadaju i motivi brvna i šindre, važni elementi stare seoske bo-

134

135

sanske kuće, koji u ovoj klasifikaciji uopšte nisu uzeti u obzir. Kategorija krstova je obuhvatila gotovo sve vrste i varijante toga simboli6kog motiva. U takozvane Tau-krstove autor je uvrstio i motive štapova, što nema opravdanja. Udubljenja i obruči su obuhvaćeni zajedno, valjda zbog sličnog izgleda. Inače, ova dva motiva ni po sadržaju, ni po funkciji nemaju ništa zajedničko. Tu su ubroj ane i jabLlke, koje su u osnovi zvijezde, i krugovi, odnosno simboli sunca, pa ne bi spadale ovdje. Rozete i polumjesec i čine zasebnu kategoriju. To ima opravdanja ako se rozete shvate kao zvij ezde. U tome sl učaju bi naziv zvijezde i polumjeseci bio adekvatniji. U tu grupu nebeskih tijela spadao bi onda i motiv ,kruga, koji je ovom klasifikacijom sasvim izostavljen, zatim kružnog vijenca, a onda i motiv jabuke, koji je svrstan u prethodnu kategoriju. Tako formirana grupa bi bila mnogo logičnija. U dalje četiri kategorije krin, spirale, grozd i loze i grane i drveće uglavnom su obuhvaćeni svi biljni motivi. Možda ,bi tu mogao doći još i motiv biljne stilizacije slične akantusu ili palmeti, koji nije zastupljen u ovoj klasifikaciji. Zivotinjs,ke predstave Wenzelova je svrstala u dvije kategorije - u jednoj su samo ptice, a u drugoj sve druge životinj e. Ako su već izdvojene ptice, trebalo je još prije nekim drugim životinjskim predstavama dari posebno mjesto, kao što su konj i jelen. Ne bi bilo rđavo ni rješenje da se sve životinje ostave u jednoj kategorij i, a da se pojedine tretiraju kao vrste. Kategorija oružja i oruđa je obuhvatila ,s va sredstva koja su ,korištena u ratu 'i vi-teškim igrama. Tu je uvrštena i zastava, koju autor ne navodi u tekstu. Od oruđa su došli u obzir samo sjekira, kosir i uglomj er, koje autor također ne navodi u ,tekstu. Izostavljeni su drugi motivi oruđa koji se također javljaju na stećcima, kao što s u motika, srp i plug. Ako pri tome uzmemo u obzir i motive kao što su čekić, nakovanj išestar, onda bi svi ti motivi mogli sačinjavati posebnu grupu koja bi se mogla naziva'ti oruđe i alati ili znakovi zanimanja. Za predstavu ruke autor ima posebnu ,kategoriju, vjerovatno zbog toga što se dignuta ruka na stećcima prilično ističe. Međutim , to je , amo nadomjestak ljudske figus re, zbog čega bi taj motiv sasvim logično išao zajedno sa ostalim predstavama ljudske figure. U posebnoj kategoriji su individualne ljudske figure. Tu su uvršteni motivi glave, polufigure i usamlj ene figure, što je opravdano. Parovi, međutim, nisu individualne p redstave, pa bi trebalo da se odatle izuzmu. Ostale sve figuralne predstave autor je podijelio na kategorije kolo, konjanici i lov, čime su obuhvaćene gotovo sve kompozicijske predstave. Izostavljen .je, međutim, dosta važan motiv turnira, a izostale su i još neke kompozicije koje ne bi mogle da se svrstaju ni u jednu od ovdje navedene tri kategorije. Općenito se može reći da je klasifikacija M. Wenzel, ia ko zasnovana na poznavanju nepotpunog fonda relj efnih motiva, ipak obuhvatila maltene sav repertoar motiva (izostali su motivi šindre, brvana, kruga biljnih stilizacija slični h akantusu ili palmeti, i nekih znakova zanimanja). To je bilo moguće postići, u prvom redu, zbog toga što broj osnovnih motiva, sam po sebi, nije tako velik, kao što su neki istraživači mis lili, bolje rečeno nije tako raznovrstan, mnogi se od njih više puta ponavljaju. Sto se, pak, tiče svrstavanja svih tih motiva, mislim da se moglo postići mnogo više da se autor duže zadržao u svom studij u raspoloživog materijala. Ne upuštajući se u ovome slučaj u u kritiku opredjeljenja za ovaj ili onaj stav u pogledu tumačenja značenja pojedinih reljefnih motiva, da li su ti mo-

tivi simboli religijs,kog ili profanog karaktera, ili su čista dekoracija, mislim da se moglo doći do još uspješnije i potpunije liste osnovnih motiva i njihovih varijanti a i do adekvatnijih naziva njihovih grupacija, U odnosu na figuralne predstave nije trebalo, npr., tako važne mOtive kao što su konjanički i pješački turniri, ili kao što su predstave jelena i konja, zapostaviti utapljajući ih među motive drugih kategorija i vrsta. Mislim da se u ovome osvrtu na klasifikaciju M. Wenzel i u pre t· hodnim osvrtima na ostale pokušaje te vrste, vide mnogi elementi koji uslovljavaju i određuju moje shvatanje repertoara i sistematizacije re· ljefnih motiva ,stećaka. Prije nego što saopštim prijedlog moje sistematizacije, htio bih da istaknem neke podavke i dadem nekoliko napomena: Fond i repertoar reljefnih motiva ovih spomenika nije mnogo veo lik i u 's vojoj raznovrsnosti neizmjeran i beskonačan , kako su w neki istraživači pretpostavljali (N, Miletić), ali se ne bi moglo reći ni da je veoma malen i u raznovrsnosti veoma ograničen, kakvih je također bilo mišljenja (M, Wenzel). Pri utvrđivanju liste osnovnih vrsta motiva vrlo je važna okolnost što se ti motivi ponavljaju mnogo puta, ali je ponegdje na to utjecala i ocjena šta i koliko izvjestan motiv znači u prouča­ vanju cjelokupne umjetnosti stećaka, ,kao, npr., kod motiva sličnih akan· tusu·palmeti. Trebalo je sve te osnovne motive grupisati, imajući na umu neke njihove specifičnosti. Od najvećeg utjecaja su bila čisto likovna svojstva motiva. Uz to se imalo na umu šta znači ovaj ili onaj motiv, da li je to neki simbol, oznaka klasno-socijalnog karaktera, ili samo ukras. Osim toga, neki motivi po svom mjestu lociranja na stećcima imaju određene svrhe, itd, Međutim, još uvijek mi nemamo dovoljno elemenata za zauzimanje sasvim jasnih kriterija u t im poslovima, zbog čega ni grupisanje motiva nije moguće sasvim čvrsto i besprijekorno uraditi. Ima motiva koje je vrlo teško, a i nemoguće, sasvim sigurno prepoznati, odrediti, a onda ni svrstati. Ta!kav je, npr., motiv koji ne· kada nazivamo rozetom, a nekada zvijezdom, Neki se motivi javljaju u nekoliko značenja, pa se po tome mogu pojaviti ne samo u jednoj gru· paciji, npr. ljiljan kao heraldička oznaka. Neki su motivi kombinacija od dva ili više različitih osnovnih motiva, zbog čega bi se mogli svrstati u jednu ili u drugu grupaciju, 'kao što je, npr., motiv krst·rozete. Ipak je moguće, bez većih i bitnih pogrešalka, sačiniti listu motiva igrupisati ih prema zajedničkim ili sličnim svojstvima. Evo ka'ko izgleda moja sistematizacija motiva.
Osnovni motivi
t
-Obi č na

Kategorije

Varijante

I -Bordure

2 - Tordirano uže

3 - Niz paralelica
4-Cikcak

Ivica, porub, okvir, razdjelnica, heraldi č ki znak. I vica, porub, okvir, razdjelnica, hera l dički znak, jednostavno i dvostruko. Ivica, porub, okvir, razdjelnica, heraldički znak, kose, uspravne, kombinovanc. Ivica, porub, okvir, razdjelnica, heraldički znak, jednostavna, dvostruka, trostruka i nazubljena.

5 - Povijena loza

Friz, okv ir. hera l d i čk i znak, sa trolis tovima, sa spiralicarna, sa paimeticama. sa rozeticama i sa dru gačijim umecima.

6 - Niz rozetica
7 - N iz s tilizovanih li s tova

Friz , II kru žnim vijencima.

8 - Os tale bordure

Bordura od spirala, od niza !is tova, od ni za lj iljana, od niza različi t ih motiva , mrežasta bordura . J ednos tavan, d vostruk, to rdiran, heraldičk i

II - Astraini motivi

l - Polumjesec

znak.

2- Zvijezda

Cetverokraka, petorokraka, sa više krakova, virovita, II kružnom vijencu, s tilizavana, h e raldi č ki znak.

3-

Krug
Obi ča n, kon ce ntri ča n,

4 - Kružni vijenac 5 - Polujabuka

na st ubu ,
Obi č n a,

h e ra ldi č ki

tordiran , kao znak.

toča k ,

sa za rezima.

IIl- Krs tovi

l - Grčki

Jednostavni , prutasti, tord irani, okružen vij encem, krakovi kao krugovi, krakovi kao vijenci, krakovi kao ljiljani, kao sidra , kao rombovi, heral di čk i znak. Jednos tava n, prutasti , tordiran i, krakovi kao krugovi, kao vijenci , kao ljiljani, kao sidra, hera ldi č ki znak. Jednostavan, tordiran, okružen vijencem.

2 - Latinski

3 - Andrijin '4 - Tau-krs t

5 - Procesij s ki
6 - Kal varij s ki
7 -Loren ski

Sa postoljem na luk, sa postolj em kao trougao, kao če tvorou ga o, kao noge, kao stepenice. Donji k rak račvast , gornj i krak kao krug, vodoravni krakovi kao uzdignute ruke, uzdignute ruke kao ljiljani, kao spuš tene ruke. Krst-rozete. rascvjetali krs t, kombinovan sa s piralama i grozdovim a, na postolju. Ankh , trokraki, sa tri para vodoravnih kra kova. Naturalizovano, sa dva ili VIse pari grana , sa granama i cvjetovima, sa spiralam a, kao ljiljan , kao krst, kao čovje k i druge s tilizacije.

,8 - Antropomorfni

9 - Stilizovani
JO - Svastika II - Ostali krstovi

IV -Biljni motivi

1- Stablo

2-Spirala 3- Rozeta

Obič na,

S·spirala, dvojna, sa stablom sa g rozdovima, kombinovana sa krstom.

Sa 4 latice, sa 5 latica, sa više latica, u kružnom vijencu, krst-rozeta, stilizovana, kao h e raldi č ki znak.
Obi čan ,
di č ki

4 - Ljiljan 5Vi š e1ati č ni

stilizovan, znak.

čovjeko li ki,

kao heral-

list

Sa 5 listova, sa 7 listova. Samostalan, sa spiralom, na lozi.
Dvoru ča c,

6-Grozd V -Oružje
l - Mač

kratak, sablja, samostalan, sa rukom , uz ljudsku figuru, u scenama lova i turnira.

2- Stit

Okruglast, srcolik, trouglas t, če tverou gla s t, sa prorezom za koplje, sa mostalan, uz ruku, sa ljudskom figurom, u scenama, kao he raldi č ki elemenat.
mače m
Mač iza štita, figure . ma č

3 -Stit sa

ispred štita, u rukama

4- Koplje

Obi čno,

sa krsnicom, sa zastavicom, samostalno, sa rukom , sa ljudskom figu· rom , II scenama.

S- Luk 6-Buzdovan 7 - Sjekirica VI-Simboli zanimanja 1- Motika, kosijer, srp, plug i škare 2Cekić, dlijeto, uglomjer, šes tar i visak

Bez strijele, sa strijelom, sa mostalan, u ruci ljudske fi gure, u scenama. Samostalan, u r uc i, uz ljudsku figuru, u scenama. Samostalna, u ruci , do ljudske figure. Samostalno, kao
heraldi č ki

znak.

Sa mostalno, u ruci.

J-Nakovanj sa čekiće m 4-Cipele

Samostalno. Kao parovi. Sa mostalno, uz ruku, uz ljudsku figuru, 12 tipova štapova. Samosta lno, U · scenama, na izvoru, srna, lane, sa pt icom, nizovi jelena, kao heraldi č ki znak. Samostalan, osedlan, sa jahačem, u scenama, krilat , kao he raldi č ki znak. Samostalan, u scenama. Samostalan, vezan za drvo, mač u raljama lava, lav II borbi sa zmajem, kao heraldički znak.

5 - Stap, knjiga
i
čaša

VII - Predstave životinja

l - Jelen

2-Konj 3-Pas 4-Lav

S-Zmija

Samostaln a , dvije zmije, zmaj, dva zrna·

ja, zmaj guta figuru, kao gušter, kao
heraldi č ki

znak.

6 - Ptica

Samostalna, na jelenu, na krstu, na š titu , na ruci, II lovu, pij etao, fantastična ptica, dvije afro ntira ne ptice, nizovi ptica, kao h e r a ldi č ki znak. Vepar, medvj ed, vuk, riba, koza, ovca, fantastična životinja.
Samostalna, na
krstači.

7 - Ostale živo tinje

VIII- Predstave ljud\

l-Glava 2-Ruka

Samostalna , šaka, do lakta, do ramena , sa oružjem, oklopljena, dvije ruke. Sa mostalna, bez ruku, sa nestvarnim rukama, poprsje. Muška, ženska, dj ečja, sjed eća, stojeća , ležeća, bez ruku, kao krst, kao ljiljan, sa oružjem ili nekim predmetom, sa uzdignutom rukom, sa krs tom, u arkadL Osamlj en, sa pticom, kavalkada, u arkadi, na š titu. Muško, žensko, mješovito, sa jelenom, u arkadama. Na jelena, na vepra, na medvjeda, sa solwlima, sa psima, pj ešački, na konjima. Na konjima, pj ešač ki , dva i više ak tera, u arkadama, u pejzažu, ispred dvorca. Dvije ljuds ke figure, tri i više ljudskih figura , ljudska figura i konj, ljuds ka figura i konjanik, ljuds ka figura sa konjim a ili drugim životinj am a, više ljudskih i živo tinjskih fi gura , nekvalifikovane scene. Siluete zidova i kula, ansambli d vorca, kao h era ldi č ki znak.
Romaničke, got i čke,

3 - Polufigura
4 - Figura

IX-Scene

1- Covjek na konju

2 - Kolo 3-Lov
4Turnir

5 - Ostale scene

x-

Arhitektonski motivi

1- Utvrđeni dvorci 2-Arkade
3-Sindra 4 - Brvna 5 - Mrežas ti zakloni

bez lukova.

N izovi trouglova, "šašovci". Vertikalna, ho rizontalna, na krovu, sa medaljonima. Jednostavni, rombovi ma. dvostruki , sa
tačkama

u

XI-Ostali motivi

" - Kamenica

Obi č na kružna udubljen ja, kružna udublj enja okružena vijencem , če t v rta sta udublj enja.

2 -Ostalo

Cetvrtaste plastične površ ine, ašov, š tap za vunu , orlovo krilo, pentagram, klju če­ vi, nejasni moti vi.

o
(Opis,
značenje,

POJEDINIM MOTIVIMA

porijeklo, stilske i druge karakteristike)
BORDURE

Bordure na stećcima su zapravo vrpce ili traci različitog sastava i izgleda, kDje su sVDjstvO svih Dsnovnih Dblika stećaka u svim područ­ jima njihovog rasprostiranja. Nalaze se na svim stranama stećaka, u različitim situacijama. Najčešće su tD frizovi vertikalnih strana sanduka i sljemenjaka, ali se dosta čeSlto nalaze i na hDrizontalnim stranama plDča i sanduka. Nekada su tD samDstalni mDtivi, nekada su klesani u svrhu podjele određene pDvršine na dva ili više dijelova, a u mnDgo slučajeva porubljuju, oivičavaju ili uDkviruju neke druge mDtive. Različitih su širina. ObičnO' su plastične u DdnDsu na svoj u pozadinu, ali ima i uklesan ih - urezanih u kamen . Neke su čis>to geometrijski motivi, a neke su stilizacije biljnih motiva. Već ina ih djeluje kao ornamenat, a mnoge od njih su to i po svom značenju. Kategoriju bordura sačinjava 8 DsnDvnih motiva.

1između

Obična

bordura

TD je, manje ili više, široka i plastična traka, a nekada samo uska

dviju urezanih paralelnih linija. Javlja se u pet vidDva. je to ivica ili 'pDrub neke druge bordure ili nekog drugog mOtiva, dosta često ima ulogu da ojača neke ivice samoga stećka, npr. neke ivice krova sljemenjaka, ili vodoravne ivice sanduka, a vidi se i ·kao vrpca koja razdjeljuje plohe. Kada se kao razdjeinka proteže sredinom ploče, sanduka i stuba, ona označava nadgrobnik za dva pDkDpana lica. Ponekad je okvir nekog motiva ili čitave strane s tećka. Više puta je kosa prečka na štitu, kada ima karakter heraldičke oznake. Postoje i drugi, manje brojni vidovi ove vrste bordure, npr. da obrubljuje štit. U ukupnDm broju bordura uopšte broj ove vrste nije baš velik, iznosi oko 150 primjeraka.
Najčešće

površina

2-

Tordirano uže

Tordirano uže, koje se naziva jDš i uvrnuto ili usu kano uže, veoma je omiljena bDrdura, 'koju vidimo na svim vrstama osnovnih oblika &tećaka i u svim .krajevima. RedDvno je plastično, pravilno i lijepo klesana. Njena pojava ima sve, pa i nešto šire funkcije i vidove negO' prethDdna bDrdura. Naročito se ističe kada se proteže podno hDrizontalnih krovnih ivica sljemenjaka i vrhom verti'kalnih strana sanduka, kada stvara iluziju streha kuće, DdnDsno kapka sanduka. Često uDkviruje ili dijeli zabate sljemenjaka. Ponekad su i neki dijelDvi drugih motiva predstavljeni tDrdiranDm, umjestO' običnDm plastičnom vrpcom, npr. stubovi i lukDvi arkada, 'Stabla motiva drveta, drške nekih štapova i sličnO'. U nekim slučajevima se pDjavljuju po dvije, pa i po tri spojene tordirane bor-

140

SI. 25. -

Tordi rano uže kao ru b i razdjelnica na u širokoj okolini Stoca.

s l eć ku

u Glumini ,

dure, a u dva s lu čaja s mo naš li d vos truko tordiran o (Go rnji Va kuf i Lipen o vi ć), š to dj eluj e osobito dekora ti vno." Tord ira no uže je karak te ri s ti čan moti v mnogih krajeva, naroč ito u Hercegovini . Ja vlja se oko 400 puta, pa j e prema tome najbrojnija bordura, a istovremeno spada m eđu ne koliko n ajčešće ko ri š tenih mo ti va uopš te , zbog čega se može s matrati 'kla s i č nim motivom s,tećaka .

3 - N i z paralelica
Ova vrs ta bo rdure se sastoji od dos ta gusto urezanih, kra tkih , j ednako du gačkih linija između dviju takođe r ureza nih paralelnih linij a. Djeluje vrlo s li č n o tordira nom uže tu , a i nij e ni š ta drugo do nj egova zamjena. Vrl o j e ,kori štena i u sv im kra j evima ras prostra nj ena. J a vlja se oko 200 pu ta, i to u dva glavna vida - n aj češć~ kao n iz kos ih parale lica, a onda i kao niz us prav nih paralelica, koj i nij e ta ko čes t kao o naj prvi. Pos toji i ,treć i, također ne ta ko čest, vid od kombinacije kosih para lelica, tako da s u do po la š irine vrpce pa ra lelice u sj eče ne na jed nu , a u drugoj po lovi ni na drugu st ra nu . Ponekad su ta kve pa ralelice s poje ne tako da dj eluju kao ni z kra ko va ugla. Ima i druga čijih kombinacija - npr. da su na izvjes noj dužini p a ralelice o krenute na jednu, a u da · ljem toku na d rugu s tranu. Ka o i prethodne d vij e bordure , i o va ima iste funk cije na s tećku - s luži kao porub ne ke dr uge bordure ili motiva, potencira ivice s tećka, dijeli nj egove plohe (više puta obilježava dvojni grob ) , uokviruje mo ti ve, obrubljuje štitove, a pojavljuj e se i ka o h e raldi čka oznaka na š titu . Nizovima paralelica s u ponekad obilježeni s tubovi i lukovi arka da, š tap ov i, s tabla kod biljnih motiva, kružni vi-

141

jenci, itd. Samo u rijetkim slučajevima je ovaj motiv sam i relativno širok friz na vertikalnim stranama sljemenjaka i sanduka. Može se reći da se najčešće javlja kao porub drugih bordura i kao okvir prostorno većih reljefnih motiva i čitavih ploha spomenika.
* **
I straživače stećaka najmanje su interesovale bordure kao reljefni motivi. Zbog toga o njima nemamo nikakvog kompleksnijeg i značajni­ jeg stručnog rada. Mnoge vrste i podvrste ovog motiva nisu ni zapažene, zbog čega se i ne spominju u literaturi. Nemamo ni ozbiljnijih pokušaja proučavanja sadržaja, porijekla i geneze pojedinih vrsta bordura, kao ni istorijsko-umjetničkih, stilskih i uopšte likovnih analiza. Tordirano uže i nizovi paralelica imaju dosta sličnosti po svom izgledu i po značenj u . Cesto nam nizovi paralelica izgledaju ,kao tordirana užeta, a obadvije bordure 's u pretežno rubni i razdjelni motivi. Nizovi paralelica su zapravo imitacija tordiranog užeta. I zrada užeta zahtijevala je mnogo vještiju klesarsku ruku nego izrada paraleliea. Iz istih navedenih razloga, njima bi se mogla pridružiti obična bordura, koja bi se mogla smatmti nekom vrstom njihove treće i najjednostavnije varijante. Zbog svojih strogih pravilnosti sve tri ove bordure su geometrijskog ornamentalnog karaktera, koje svojim neprekidnim i jednolič­ nim tokom djeluju apstraktno, ali ne i monotono , pogotovo kada su zajedno sa ostalim motivima, kako ih najčešće i s u srećemo. Bez sumnje, najugodnije nas se svojom igrom linija i svje tlosti doima tordirano uže, koje je na steeke moglo doći sa raznih strana. Istorijski posmatrano, taj motiv je vrlo star. Poznat je na rimskim građevinskim spomenicima, ali je do Rimljana stigao sa Orijenta, preko helenizma 26 Ubraja se i u starokršćanske dekorativne motive starijeg porijekla. Može se naći na nekim starokršćanskim sarkofazima." Taj mOtiv i motiv niza kosih paralelica evidentirao sam na sarkofazima iz V- VI v. u Muzeju sv . Augustina u Tuluzu." Tordirano uže se nalazi i na srebrno-zlatnom relikvijaru sv. Marcela, Asela i Ambrozija u Ninu , koji je datiran u VIII v.29 Neki naši istraživači ga smatraju motivom romanike.30 Zaista, na više romanićkih crkava u Italiji, Francuskoj iSpaniji, kao i u našim ,krajevima, isklesane 's u debele tordirane vrpce. Na jednom arhitektonskom fragmentu iz crkve sv. Petra i Pavla u Bijelom Polju (kraj XII v.) nađen je ovaj motiv.ll C. Fisković kaže da je 'tordirano uže tipičan motiv dubrovačkog i dalmatinskog gotičkog graditeljstva i kiparstva XIV i XV v." Zaista, ovaj se dekorativni motiv nalazi na mnogim objektima gotičkog umjetnič.kog stila u našem primorju. Odatle je vjerovatno prenesen u Srbiju i u Bosnu. U Srbiji ga nalazimo, npr., na portalima, prozorima i na drugim mjestima manastirskih crkava iz XIV i početka XV v. uDečanima, Ravanici, Kruševcu (Lazarica) i Kaleniću." U Bosni ga vidimo na romaničko-gotičkom tornju u Jajcu i na gotičkoj crkvi u Podmilačju kod Jaj ca ." Treba reći da je tordirano uže svojstvo i sarkofaga, kao i predmeta primijenjenih umjetnosti. Tako se nalazi na sarkofagu blaženog Arnira u Kaštel-Lukšiću,35 zatim na srebrno-zlatnom relikvijaru sv. Zoila u Zadru, onda na pozlaćenom poprsju-relikvijaru sv. Marte u Zadru,36 te na brojnim starobosanskim drvenim duboreznim predmetima 37

142

Pojava tordiranog užeta vremenski se može vezati za drugu polovinu XIV, a još više za XV v_ To je upravo doba bujanja gotič ke umj etnosti u našem primorju i njene ekspanzije 'll za leđe, a istovremeno poja čanih sva kovrsnih veza Bosne i na zapadnoj i na i s točnoj strani. Bosan skohercegovački kl esari s teća ka su imali mogućnos ti da vide tordirano uže kao dekorativni elemenat go tič ke umjetnosti i da se u svojim kreacijama njime nadahnu_

4-

Cikcak-bordul'a

Ova bordura ima vrlo s li čna svojs tva kao i pre thodne. Omilj ena je i š iroko rasprostranj ena. Ima sva naprij ed navedena značenja. Nalazi se na svim vrs ta ma spomenika . Naj češće je okvir č ita v ih horizontalnih strana ploča i sanduka, javlj a se i kao samosta lan friz vertikaln ih strana, a vidimo je i 'll ulozi poruba drugih motiva. Ponekad j e i h e raldi čka ozna ka na š titu, ili obrub ljuje sam štit, a maltene je uvij ek uklesana (urezana) i po dužini oivičena dvj ema paralelnim linijama. Obi čn o je jednostavna linija, a li se čes to javlj a i kao dvos truka, a ponekad i kao tros truka. Cesto 'ima umetke u svojim trouglastim površ inama , koji SU raznovrsni : kao isprekidane cikcak-linij e, kao sidra, kao spiralni zavoji, kao akantusovi stilizovani lis to vi, kao kukice, a ima i drugačijih umetaka. U nekoliko s lučaj eva kratke pla s ti čn e cikcak-vrpce s luže kao dio bordure kombinovan e od raznih motiva - rozetica, kruži ća, kosi h krs tića i dr. Ovaj geometrij ski ornamenat se javlja oko 200 puta i nij e ravS l. 26. - Bordura od kos ih paraJelica i cikcak - bordura na jednom sanduku nekropo le Dugo Po lj e (B li dinjc) - s prednje strane je
bordura od niza dvolistova.

nomjerno ra s poređen; relativno je najbrojniji u hercegovač kim krajevima oko Ljubinja, Stoca, Ljubuškog i Liš tice, zatim u jednom dijelu zapadne Bosne (Blidinje) , a najmanje ga ima u Crnoj Gori i u i s točnoj Bosni. Zanimljivo je da se u relativno znatnom broju pojavljuje na nadgrobnici ma stare Srbije od XV cio XVII v., kao i na naclg robnic ima oko Kumanova iz XVII-XVIII V. lS Ovoj borcIuri je vrlo s l i čna borcIura koj a se sa s toji od niza plitko pl as tičnih trouglova , tzv . "nazublj e na bordura", ili "pilini zubi", koja se naj češće nalazi pri vrhu vertikalnih s trana, zbog čega podsjeća n a po t krovni vije nac kod građev ina , pogotovo kada se nalazi is pod krovnih ploha s lj emenjaka. To je razlog zbog čega j e svrs ta vam zajedno sa cikcak-bordurom. Recimo samo još to da j e us tanovlj ena u i s točnoj Bosni, poneki s lu čaj je nađe n u okolin i Nik š ića i u Imot s koj krajini , te jedan osa mljen s lu čaj u centralnoj Bosni (Donja Zgošća ) .
* **

Cikcak-bordura je prasta r i umjetni č ki motiv. U srednjovjekovnoj umjetnos ti se javlja II predromanici i II romanici. Vidimo ga, npr. , na ka· menom reljefu iz Prevlake (XI v.)l' i na zapadnom portalu Đurđevih Stubova kod Novog Pazara (XII v.) 'O Možemo ga na ći na više romani čSI. 27. "Piiini zubi" na sanduku okolini
S ekov i ća.

II

kih crkava u Ita liji, naroč ito u Apuliji . Motiv se i kasnij e javlja. Tako ga vidimo na srebrno-zlatnom k ovčegu sv. Simuna u Zadru, iz XIV v." i na minij aturnoj koloneti druge palače kraljevskog d vo rca u Bobovcu, iz XV v. 42 Svojs tvo je i starobosa nskih duboreznih drven ih predmeta 43 Kako sam lo već saopštio, cikcak-bordura nij e tako brojna i tako široko rasprostranjena kao to~dirano uže. Još manje je rasprostranjena nj ena nazub lj ena varijanta, kakvu na lazimo, npr., na sjevernom portalu crkve sv. Andrije u Barle tti, iz XIII v.," č iji je autor poznati majs tor Simeon Du brovčan in , ili kao friz palače pravde u Padovi, također iz XIII V.45 U romaničkom umj etn i čkom sti lu taj motiv je poznat pod imenom "pilini zubi" (Dents des scie, Spitzzahnverziung). Iz predromanike naših krajeva u takve motive se može ubrojati onaj sa tri niza trouglova koji je n a đen n a fragmentu u c~kvi sv. Petra i Pavla u Bijelom Polju, s kraja XII v., na kome se osjećaju tragovi utj ecaja vizantijsko-romani čkih koncepci ja." Ovima su veoma bliski mo tivi tzv. "prelomlj en ih a rkada", čiji su primjerci nađeni na nekoliko mj esta u primorju, npr. u Stonu, u Janjini na Pel ješcu, Trebinju , Dubrovn iku , Kotoru, Uzdolju na Braču i u Rižinicama, koji su da tirani od IX do XI v. Za te motive J. Maks imovi ć kaže da su specifični u preromanskoj plastici tih krajeva." Takve motive C. Truhelka svrstava u s tarohrvatsku ornamentiku, sma trajući da je nama stigao sa Orijenta preko Italije.48 Može se reći da cikcak-bordura ima svoje paralele u našoj primors koj srednjovjekovnoj ornamentici. Da bi dj elovala što dekorativnije, ona je na s tećcima redovno predstavljena višelinij ski i sa raznovrsnim umecima u svojim međuprostorima, što je donekle razlikuje od tih paralela . U tome smislu, i vremenski i stilski najviše veze ima sa got i č­ kim cikcak-bordurama.

5 - Povijena lozica
Povij ena lozica je najizrazitija vrsta bordure i jedan od najomilj enijih motiva s tećaka uopšte. Javlja se u oko 350 primj eraka i ima je na svim osnovn im oblicima s t ećaka . Redovno je klesana sa mnogo pažnje, zbog čega uvij e k veoma lij epo djeluje. Ra z li č ite je ši rine i uvij e k je plas ti č n o predstavljena. S obzirom na to da su uz ovaj mo tiv ustanov ljeni i grozdovi, pravilnije je da se zove lozica nego linij a. Naj češće se proteže pri vrhu vertikalnih strana slj emenjaka i sanduka, a li je čes t o vidimo i kao okvir na horizonta lnim stranama ploča i sanduka, pa i na vertikalnim stranama sanduka i slj emenjaka. Na lazimo je ča k i na postoljima sljemenjaka i sanduka . Ponekad se vidi i na š titu. Redovno je to pravilna jednos truka talasas ta vrpca, koji put je dvostruka - prepletena, oivičena uskom tordiranom vrpcom, ili vrpcom od niza kosih paraleliea, č iji su međuprostori ispunjeni nek im dodacima . Kako su ti dodaci raznovrsni, postoji više podvrsta ove bordure. Najčešća i najpoznatija je povijena lozica sa umecima od troli stova. I ti trolistovi su ponekad oblikovani različ ito, a više puta je kod

145

Sl. 28. -

Povijena lozica sa troli stov ima i grozdovi ma kOJOj vise na
La ćev ine

sanduku nekropole

kod sela Varoš, u okolini Ka inovika.

samog odvajanja petelj ke trolis ta od loze n aznačen pupolj čić . Česta je varij an ta povijene lozice sa spiralnim zavoj ima u međuprostorima, koji s u također ,tre tirani u nekoliko varijeteta. Takve lozice su karakteristi č­ ne za s teć ke o koline Žabljaka i Nikšića. Dalja b rojnija nj ena varijanta je lozica sa palmeticama, koja se ističe o ko Ra dimlj e , Ka linov ika i žablj a ka. Postoje i druge, ne baš čes te varija nte: lozica sa rozeticama (Nevesinje) , sa vjenči ć ima , sa grozdovima (Trnovo i Ludme r ) i sa cvj etić ima (Ludmer) . Ima i drugih, dos ta rije tkih varij a nti , kao š to je lozica sa umecima u ob liku elipsa sa tačkicama , itd. Ova vrsta bordure je sla bo zastuplj ena u Bosni, Dalmaciji i u Sr b iji, u već ini krajeva i stočne Bosne je uopš te nema, dok je u Hercegovini i u dobrom dijelu Crne Gore p rosto preplavila. Po velikom broju zastupljenosti, pogotovo kada se rad i o povijenoj lozici sa trolistovima, i s ti ču se krajevi oko Trebinj a, Ljubinja , Stoca , Nevesinja, Ka linovika i Ljubuš kog. S obzirom na to da se ovaj biljni stilizovani ornamenat javlja u zaista velikom broju u Hercegovini i da se svojom lijepom izradom i s ti če, ima razloga da se s ma tra ·klasičnim motivom hercegovačkih
s tećaka.

146

**
Povijena lozica je najvIse interesovala dosadašnje istl..tživa'; steMotiv je korišten još u aIlltičkom vremenu, ali se taj antičk •• azlikuje od našega na stećcima po tome što on umjesto trolistova i drugih umetaka ima akantusov list ili polupalmetu 49 U nekoliko varijanti vidimo ga u enterijeru ·starokršćanske bazilike u Dabravini, u Bosni.so C. Truhelka ga nalazi među starokršćanskim dekorativnim motivima, ·navodeći da je imao osobitu ulogu u Sirij i i Palestini.'l Nalazimo ga na koplskim kamenim i drvenim spomenicima iz V-VII v.52 Ja sam ga evidentirao na sarkofagu iz VI v. u atriju crkve sv. Antonija u Padovi." Vidio sam ga na nekoliko kamenih fragmenata iz perioda ikonoklasta (VII-IX v.), uzidanih u baziliku S. Maria in Trastevere u Rimu. 54 Povijena lozica sa trolistovima ili nešto drugačije stilizovanim umecima javlja se i kao elemenat predromaničke a još više romaničke skulpture. U tome pogledu se može navesti više primjera. Nađena je, npr., na romaničkom portalu sv. Andrije u Barletti (XIII V.),55 na portalu crkve S. Lazare iz XII v. u D'Avallon-u,S6 te na kutijama zapadne provenijencije iz XI-XII v. u Muzeju Cluny u Parizu.'7 Povijenu lozicu sa 1rolistovima vidio sam i na romaničkim lukovima između stubova kod ulaza u podzemlje bazilike S. Zeno u Veroni.sB Mnogobrojni su primjeri nalaza i u našim krajevima. Tako taj motiv vidimo na zapadnom portalu crkve sv . Luke, iz XII v., u Kotoru,59 na fragmentima u zidu župne crkve u Ko· ločepu, iz XI-XII v., na fragmentima iz crkve sv. Petra u Dubrovniku, iz XI. v.,'" na fragmentu iz crkve sv. Marte u Biaćima (obnovljene u XII v.) ," na pluteju iz crkve sv. Donata II Zadru," na fragmentu iz crkve sv. Mihajla u Stonu, iz XI v.,'3 itd. C. Fisković je objavio nekoliko frag· menata dekorativne plastike XIII v. iz Arheološkog muzeja u Dubrovniku na kojima se nalazi ovaj moti-v. M Osim toga, ovaj se motiv nalazi na Buvinovim duboreznim drvenim vratima splitske katedrale, iz XIII v 6 5 i na fresci Rođenje Ilijino na sjevernom zidu manastira Morače, iz XIII v."" Jednom riječju, ovaj motiv se u mnogo svojih varijanti javlja na brojnim raznovrsnim predromaničkim i romaničkim umjetničkim djelima našega primorja. Posebno ističem da i Baščanska ploča (XI v.) iznad glagolj skog natpisa ima friz od povijene lozice sa umecima od četverolistova stilizovan ih kao ~kantus-palmeta, s tim što se četvrti listić nešto izdužuje i povija, što je veoma slično brojnim motivima na stećcima (sl. br. 29). I na mnogo spomenika gotičkog stilskog perioda možemo vidjeti ovu borduru. Povijena lozica sa roze ticama se nalazi na portalu katedrale u Sieni (XV v.)." Važni su primjerci sa našeg područja. Tako se povijena lozica nalazi ispod prozora apside na manastirskoj crkvi u Velućoj (XIV v.), zatim na zapadnom portalu priprate manastirske crkve u Dečanima (XIV v.), a onda iznad prozora i iznad rozećaka .

*

147

Sl. 29_ -

Friz na

Baščanskoj ploči.

te manastirske crkve
p l oči

tl

Kal eniću (početak

XV v.). Ovaj motiv se na laz i

i na nadgrobnim spomenicima. Tako ga vidimo na jednoj nadgrobnoj
ćanima

katedrale u Napu lju (XIV v.),68 na sanduku pred crkvom II Sopo(XIV v.), na nadgrobnoj p loči Stefana Crnojevića u Komu na Skadarskom jezeru (XV v.) i na nadgrobnoj ploč i dvorske kapele u Bobovcu (XIV v.) .69 I više umjetni č kih djela primijenj enih umjetnosti posjeduju ovaj motiv. Tako ga vidimo na srebrno-zlatnoj bis ti sv. Marte u Zadru (XIV v.) ,70 na re likvijaru zadars kih zaštitn ika (XV-XVI v.) ,71 na

Sl. 30. -

Moti v pov ij ene lozice sa troli stovima na re iikvijaru sv.
II

Zoi la

Zadru (u sredini j e predstava sv. Krševana).

148

relikvijaru sv. Zoila u Zadru (XIII-XIV v.)," na srebrno-zlatnoj raci sv. Simuna u Zadru (XIV v.),7J na prs tenu kraljice Teodore iz riznice manastira Banje kod Priboj a (XIV v.) .74 Ovaj motiv nalazimo i na freskama kao i na rukopi si ma . Tako ga, npr., vidimo na freskama crkve sv. Dimitrija u Peć i (X IV v.)," na freskama manastirskih crkava iz XIVXV v. u Zi č i, Deča nima, Lesnovu i Rudenici,'6 a kao minijature na Ko· pitarovom bosanskom evanđe lju (XIV v.) i na Lesnovskom evanđe l ju i psaltiru (XVI v.)." Dodajmo i podatak da se taj motiv može vidjeti i na starim bosanski m drvenim duborezn im predmetima 78 Mi slim da se može reći kako j e povijena lozica sa trolistovima , bez obzira da li je zadn j i li s ti ć neš to izdužen i povijen, ili su inače umeci drugač ije sti lizovani (kao spiralice, rozetice, akantus, itd .), motiv koji je korišten od antike do gotike, a li da se u naš im krajevima naj češće javlja na g rađe vin s kim i drugim umjetničkim dje lima koji s ti lski pri· padaju romanic i i go tici, rekao bih mnogo više ovom drugom , vremenski bližem umjetni č kom stilu. U pri log ovakvom mi šljenju može se naves ti i to što se, za razliku od romaničkog motiva, koji je karakt e rističa n po zadnjem izduže nom listi ć u , u gotici najvi še javlja trolis t sa j ednak im i okruglastim l isti ć ima kao kod djeteline, a baš ta varijanta ove bordure je i najbrojnija pojava na stećcima. To znači da je ovaj motiv ste· ćaka u najvećoj mjeri gotičkog karaktera, na što je C. Fisković još prije 20 god. upozo rio s razlogom .79 •
SI. 31. Srebrno-zlatni
kovčeg

(raka) sv. Simuna

II

Zadru.

Treba reći da ova vrsta bordure steća k a, koja se kao b iljna stilizacija neprekidno proteže i ponavlja, ne djeluj e hladno i monotono na gledaoca , nego, naprotiv, dosta prisno i ljupko i da po svojim likovnim osobinama, u relacijama fundusa relj efnih motiva stećaka objektivno preds tavlja vrlo vrijedan skulptorski umjetni č ki proizvod. Tome uti s ku do prin ose i mnogobrojne njegove varijante. A po tako čes toj pojavi , opravda no ga smatramo klasičnim motivom hercegovač kih stećaka. Pri klesanju ove bordure majstori s teća ka su se mogli in spirisati prvenstveno na ovdje navedenim i drugim djeli ma umjetnosti našega primorja, kao i na djelima moravske umj e tni čke š kole u Srbiji.

6-

Niz rozel ica

Niz rozetica je također jedna vrsta bordure. Radi se o nizu od če­ tiri, pet ili više rozetica (zvij ezda) okruženih vijencima. Gotovo uvijek je to friz na vertikalnim stranama visokih sanduka i slj emenjaka, naj-

Niz rozetica II vijencima iznad 11'.,~au,a na visokom san· II okolini Nikšića.
W'=UIll

32. -

iznad arkada . Ponekad se takvi nizovi nalaze i na vertikalnim stranama nižih sanduka, a u rijetkim s lu čajevima i kao okvir na horizontalnim stranama ploča , te kao kra ća vrpca na krstačama. Ukupan broj motiva ove bordure nije velik , iznosi svega oko 50 primjeraka , a prostire se na og rani čenom prostoru, i to od okoline Stoca , na zapadu, preko okoline Ljubinja, Gacka, Bileće i Trebinja, do Nikšića u Crnoj Gori, na istoku . Proteže se i u Kona vle. Izvan ovoga područja se ovaj motiv samo iznimno, kao osamljen i poneš to izmijenjen, nalazi samo još na jednome lokalitetu s druge strane Neretve (Krehin Gradac kod Citlukal, na jednome u srednjem toku Neretve (Gošića Han), zatim u Međurječju, u okolini Goražda, te II Vrulji, južno od Pljevalja. Nešto s li čno ovoj pojavi nalazimo još u Donjoj Zgošć i kod Kaknja. U okolini Stoca se ova bordura sastoji od niza rozetica koje su smještene skoro između lukova apkada, a u Go šića Hanu su te roze tice u samim lukovima, što govori o

češće

Sl. 33. -

Niz rozetica

II arkadama na s ljem enjaku Konjica (sada II Konjicu) ,

II Gošića

Hanu kod

151

periferiji područja toga motiva 'O Kod izvjesnog, manjeg, broja ovih bordura roze tice su se pretvorile u krst-rozetice, a onda i u same krstiće. U iznimnim s lu čaj evima su one postale či st i kružići II kojima se nalaze če tiri ili samo jedna tačkica (Nikšić, Žabljak i Vrulja, u Crnoj Gori).81

Treba reći da neke od ovih bordura nemaju kružnih vjenCJca oko rozetica. Ustanovljen je i jedan slučaj gdje su dosta razmaknute rozetice spojene ·uskom tordiranom vrpcom (Miruše kod Bileće) .82 Jedin s tven je i vrlo zanim lj iv s l učaj niza če tvorokrakih zvijezda spojen ih sa po jednim istim takvim krakom (rombom) u Podgradinju, nedaleko od Stoca." U najviše s lučajeva roze tice ove bordure su plitko p l ast i čne, vrlo pažljivo su klesa ne i redovno lijepo iogledaju. Opravdano je da ih smatramo ornamentom idekoracijom .
* **

Bordure od nizova rozetica svakako su poslj edica koriš tenja motiva rozete, koji bi bilo vrlo teško vremenski ili teritorijalno ogranič iti. pojava nizova se može pratiti u ev rops koj umjetnost i od predromanike. Takvu borduru vidimo, npr., na jednoj pl oč i vizigotske crkve S. Cristina de Lena u Spaniji,84 zatim na kapitelu stuba crkve S. Prasede u Rimu " Zbog toga ornamenta posebno se ističu brojne vizantijske kutijice od bjelokosti, koje se po njemu i zovu "kutijice sa rozetama". M eđu njima je vrlo poznata kutijica iz riznice katedrale u Veroliju , iz X-XI v., koja se nalazi u Victoria and Albert muzeumu u LondOO1u.8<I Takve kutije od slonove kosti, iz X v., postoje i u Muzeju Cluny u Parizu 87 Takva jedna vizantijska kutija sa nizovima rozeta, koja je izrađena u XII v ., nalazi se u riznici 'k atedrale u Kopru 88 Vrlo s lič ni nizovi postoje i na srebrno-zlatnim predmetima iz zadarskog fonda. Tako se, npr. , n iz kružića II tordiranim kružnim vj-enčićima nalazi na vodoravnim krakovima ophodnog krsta, iz poče tka XII v., koji se čuva u riznici zadarske katedrale, zatim na oph odnom krs tu s emajlima, iz početka XIV v.,B' koji pripada riznici samostana sv. Franje, gdj e su svetački likovi uokvireni nizovima po luj ab učica, koje veoma podsjećaju na nizove rozetica, a i na relikvijaru-ruci zadarskih zaštitnika, iz riznice sa mostana sv. Marije, poklon Katarine, žene Sandalj a Hranića , s kraja XIV ili poče tka XV v., nalazi se takav okvir od polujabuč ica . 90 C. Fi sko vić je upozorio na niz rozeta i zmeđu lu kova arkada (kao na nekim stećcima u okolini Stoca) na kamenom poliptihu, iz XIV v., u zb irci Male braće u Dubrovniku, reka vši tom prilikom da se takvi nizovi nalaze i na nekim drugim kamenim i drven im poliptisima.91 Niz rozeta u samim arkadama (kao na stećcima Gošića Hana kod Konjica) nalazi se na postolju kupole i na gornjoj zoni fasada manastirske cpkve u Kaleniću." Običaj klesanja nizova rozeta između lukova arkada održavan je i dalje od XV v. Takav se motiv, npr., nalazi na jednoj deisisnoj ploči iz XVII v. koja je u Narodnom muzeju u Cačku. 9J Ovaj lij epi ornamenat, koji sam sa dosta razloga mogao nazvati i nizom zvij ezda, pripada vrlo m a lom broj u hercegovač kih majstora, koji su se najprije mogli ugledati na spomen ute vizantijske bjelokosne kutijice. Na takvu pretpostavku upu ćuje i to što se naše bordure naj češće protežu pri vrhu vertikalnih strana sanduka, baš kao na spomenutim kutijicama.

152

7 -

Ni z slilizov{lI1ih !is lOva

Ova bordura je vrlo r ij etka pojava, javlja 5e .samo deseta k puta. Njen osnovni motiv nekada izgleda kao akantus. a nekada kao palmeta. Odmah treba reći da ovdje nisu uračunate povijene lozice koje imaju umet ke kao akantus, odnosno kao palmeta. Radi se zapravo samo o pet lokaliteta, na znatnoj geografskoj razdaljin i, sa po jednim spomenikom koji ima ovakvu borduru. Prvi lokalitet s u Novakovići kod Žabljaka, u Crnoj Gori, gdje na horizonta lnoj strani sanduka, u okviru od kosih paralelica, vidimo niz višedjelnih stilizovan ih listova (sličnijih palminim nego akantusavim listovima) u spojenim elipsastim okruženjima 9 ' Drugi lokalitet je Donja Zgošća kod Kaknja, gdje na vertikalnim stranama poznatog sljemenjaka, uz ostale brojne reljefne motive, vidimo više relativno širokih trakova od nanizanih višelatičnih sti lizovani h li stova." Osnovni motiv u Novakovi ć ima je sedmorodjelan, a na slj emenjak'll iz Donje Zgošće (sada u Sarajevu) petorod jelan je i sedmorodjelan. Treć i

SI. 34. -

Bordura od
Z gošće

vi še lat ičnih
II

stiHzova nih li stova na sijemenjaku iz
II

Donje

(sada

vrtu Zemalj skog muzeja

Sarajevu).

153

SJ. 35. -

Bordura od

vi š elali č nih

u Puškovcu kod Lopara.

stilizovanih listova na

s t ećku

nalaz je iz Puškovca, nedaleko od Lopara, u sjeveroi s točnoj Bosni, gdje vidimo niz ve rtikalno postavljenih, u peteljkama spojenih, petoroč ianih biljnih stilizacija 96 Četvrti lokalitet na kome je evide ntiran stećak u obliku stuba na lazi se u Osmacima , u oko lini Kales ij e, također u istočnoj Bosni_97 Na jednoj vertikalnoj strani toga stuba nalazi se niz sti lizovanih petorodjelnih listova, koji su malte.ne identi čni onima iz D. Zgošće. Peti lokalitet je Kokorina, u okolini Cacka, u istočnoj Hercegovini. Tu se na dvjema bočnim stranama sljemenjaka nalazi friz od povij ene lozice sa sedmorodjelnim stilizovanim listovima, slič nim onima iz D. Z gošće . 98 Ovaj motiv se u osnovi ponavlja, ali će pažlji v posmatrač naći više različitosti u njihovim detaljima. Svuda je on veoma pažljivo komponovan i klesan, te izvanredno estetski djeluje.

* **
Kako je poznato, motiv akantusovog lista se u umjetnosti upotreblj ava gotovo neprestano od helenizma, a palminog lista još od egipatske i kretsko-mikenske umjetnosti ipa sve do klasicizma. Iz mnogobrojnih primjera primjene ovoga motiva kao bordure -u srednjovjekovnim evropskim stilovima izdvajam ne koliko analognih našima.

154

SI. 36. -

Fri z od povijene lozice sa petoroli stovima na propovjedaonici kated rale uBitontu.

Na kamenoj p ropovj edaon ici i na amvonu katedrale u Bitontu, iz XI-XII v., nalazi se friz od povijene lozice sa petorolisnim stilizacija· ma, frapantno sličn im onima na slje menjaku iz Donje Zgošće. Ispod lunete zapadnog portala crkve sv. Andrije u Barle tti , iz XnI v., nalazi se niz pe torolisnih sti lizacija u m eđupros torima preple tene lozice, kakvu borduru upravo imamo na sljemenjaku iz Donje Z gošće. 99 Na van jskoj strani bazilike sv. Nikole u Bariu, iz XI-XII v., vidimo niz petorolisto. va, bez povijene lozice, motiv veoma s ličan našoj borduri u puškovcu."JO Dosta sli čnosti nalazim između bordura romani č kih bron čanih vrata katedral" u Traniu, sa akantizirajućim palmetama izmectu preplete nih lozica, djela čuvenog apulj skog maj stora Nikole Barisania iz XII v., i os talih bordura sljemenjaka iz Donje Zgošće, kao i stuba iz Osma ka.10 1 I stu s li čnost nam pružaju bron ča na vrata Mauzoleja di Be lmondo u Canosi, također iz XII v. IO' I na nekim romaničkim sarkofazima nalazimo stil izovane nizove petorolistova , tako, npr., na sarkofagu iz Muzeja La Rochelle, u Francuskoj, iz XII V.I03
će,

155

Friz Baščanske ploče je s li čan borduri sljemenjaka iz Donj e Zgoša i zmeđu bordure od stilizovanih petorolistova upovijenoj lozici na poznatom predroman ičkom trougaonom zabatu iz Bi skupije kod K..,ina

Sl. 37. -

romani č kom

Povijena lozica sa stili zovanim petoroii stovima na pre· zabatu iz Biskupije kod Kni na (sada u Splitu) .

(XI v.), koji se sada nalazi u Splitu, i ove naše iz Donje Zgošće nema ni'kakve razlike. Takav is ti je i vijenac južnog broda crkve s v. Krševana u Zadru. Njima su vrlo s lične i bordure sa župne crkve na Koločepu, na crkvi sv. Marije na Mljetu, na plutej u i na pilastru iz sv . Donata u Zadru. IM Veoma s u sli č ni i nizovi pe torolistova na kornišu ograde galerije Franjeva č kog klaustra u Dubrovniku lOS Veoma mnogo s li čnosti sa našim bordura ma od petorolisnih s tilizac ija imaju bordure na mnogim fasadama crkava moravs ke škole, kao npr. crkava uLjubostinji, Velućoj , Naupa ri , Banjskoj, Dečanima i Ka l eniću. Naj s li čniji , maltene is ti motiv u Novakovićima nalazim i na frizu postolja kupole crkve u Kaleni ć u ."16 Gotovo potpuno isti omamenat od s tilizovanih petoroli s tova i zmeđu prepletene povijene lozice na sljemenjaku iz Donje Zgošće nalazim na fresci ma nastirske crkve II :i':iči, za tim na freskama manastirs kih crkava II Gracu i Lesnovu .I07 Vrlo s li čni motivi se nalaze i na fres kama manas tirs ke crkve uDeča nima , Ra van ici, Ma teji ču , Manasiji,l08 kao i na fresci manastira Jošanice.'09 Frizove s tilizovanih petoro lis tova nalazimo i kao iluminacije srednjovjekovnih ći rilskih rukopisa, tako, npr., na Dobrej ševom četveroevan-

156

đelju

(X III v.) ," 0 na Euhologiju s lekcionarom, iz XIII V.'II (Narodni muzej u Ohridu) i kao vez na Nabedreniku ohridskom , iz XV v. i dr., a nalazimo ga i na kožnim povezima knjiga u Srbiji u XIV i XV vijeku.'lI.

Vidljivo je, dakle, da je bordura od stilizovani h peterolistova s li č­ nih akantusu i palmi mnogo korištena kao dekoracija i l i vrijeme romanike i u vrijeme gotike u našim krajevima. Stilski, ona najviše pripada gotici, a in spiracija majstorima stećaka mogla je doći i sa zapadnog i sa istočnog susjednog područja.

8 - Ostale bordure nekoliko podvrsta osta lih bordura svoj im brojem i raznose jedna koju bismo mogli nazvati bordurom od spirala. Više puta su to samo poredani , a nepovezani s pira lni zavoji, okrenuti na jednu s tranu , ili naizmjenično na jednu i drugu, a nekada su to S spira le nanizane u svom u spravnom ili položenom položaju. U jednom s lučaju su spiralni zavoji s im etri č no nanizani s jedne i sa druge končane vrpce. Oko Konjica sam našao nekoliko primjeraka bordura od s pirala koje se svojim krajevima povijaju unutra jedna prema drugoj kao volute. 112 Ponekad se takve spira le dodiruju, pa i pomalo granaju.
vrsnošću isti če
I zmeđu

Ovaj motiv se prostire na dosta širokom području Hercegovine, dj ese javlja u primorju i zapadnoj Bosni , rijetka je pojava u istočnoj Bosni, dok ga u drugim krajevima ne ma.
lom i čno

SI. 38. -

Bordura od niza ljiljana na sanduku

II

Ob iju kod Kalinov ika.

157

Druga varijanta se sastoji od niza listova. Koji put je to niz od jednog lista, nepovezanog i okrenutog 'Ila jednu ili na drugu stranu, a ponekad je to n;z od dvolistova spojenih peteljkama, nakošenih na jednu i drugu stranu. U jednome slučaju su 'u listovima urezan i krs tići. Motiv se nalazi samo na nekoliko lokaliteta u okolini Duvna. lIJ (Sl. 26 .) Ovdje bih uvrstio i varijantu od niza ljiljana. Redovno je to friz na vertikalnim stranama visokih sanduka i sljemenjaka, koji je veoma lijepo izrađen. Nađen je samo na četiri lokaliteta u okolini Trebinja, Mostara i Kalinovika.l14 Cetv rta varijanta se sastoj i od niza različi tih motiva - od vjenčića, kosih krsti ća, kratkih cikcak-motiva, kosih parale lica i grozdića. Redovno su to p l astični frizovi na vertikalnim stranama sljemenjaka i visokih sanduka . Nađeni su na nekoliko lokaliteta u okolini Stoca, zatim u okolini Konjica i Kalinovika.I14' Ovdje bi se mogla ubrojati i neka vrsta bordure koja se sastoji od mreže pravilnih i jednakih rombova i proteže preko vertikaln ih strana visokih sanduka. Nalazi se samo na ograničenom područj u od Cavtata do Gacka i od LjubiInja do Trebinja na svega 16 stećaka.'15 Većina njih je mnogo šira od drugih uobi čajenih bordura, a na jednome spomeniku prekriva čitavu čeonu stranu. Kako ovaj motiv prvenstveno podsjeća na duborezne rešetkaste zak lone na doksatima i prozorima starih muslimansk ih kuća , to sam ga uvrstio i u arhitektonske motive.

Sl. 39. -

Bordura od mreže rombova na visokom sanduku Platu kod Cavtata (prema C. Fisković u).

II

158

Osim ovih pos toji i još nekoli'ko varijanti sasvim malobrojnih ili bordura, Jedna od njih se sastoji od niza rastavljenih ili spojenih polulukova, U jednome sl učaju su u polulukovima urezani minijaturni motivi ma ča, š tita, luka, konja itd" što je sasvim originalna pojava (Ziemlje kod Nevesinja)1I6 Jedinstvena je i pojava bordure od prepletene povijene lozice sa umecima ptica u njenim međuprostorima (Bitunja kod Stoca) , kao i pojava bordure od kon ča ne vrpce sa simetrično nanizanim pa rovima trolis tova (okolina Ljubuškog ),1I7 Sve ove bordure uku pno ne dos tižu ni 40 primjeraka,
pojedinačnih

* **

Bordure koje sam nazvao j ednim imenom ostale po svoj im svojstvima su s li č n e navedenim vrstama bordura, Iako malobrojne i najčešće ograničene na relativno mala područja, one svojim stilizacijama, naročito raznovrsnošću svojih detalja, predstavljaju zanimljive klesarske kreacije, Podvrs ta od niza spirainih zavoja nekim svojim primjercima veoma pod sjeća na vremenski dugotrajan i teritorijalno široko rasprostranj en motiv koji je poznat k ao antički motiv "pasjeg skoka", koji j e kasnije n azvan "rakovice", Neki misle da su "rakovice" barbarizirani antički ornamenat,!18 a neki ih smatraju langobardskim motivom i pretečom gotičkih rakovica,!!' Po s voj oj konce pciji te kukolike spirale, ili "nizovi kuka", kako ih naziva ju neki naši i s traživač i, izrazit su motiv predrom ani čkog s tila , koji se u našem primorju j avlj a u raznim varijantama od IX do XII VI lO Vr lo je vjerovatno da su i bordure stećaka, kakve vidimo, npr., u okolini L1& tice, zatim u okolini Duvna, ili na Blidinju, ili one koje su gotovo nizovi čis tih S spirala, kakve se nalaze, npr. , na stećcima u okolini Makarske i u okolini Konjica, nastale po u gledanju na "rakovice", odnosno da su njihovi derivati,l2! Kao ilustrativan primjer derivata kukolikog niza može se navesti motiv na r elikvijaru sv, Krševana u Zadru, gdje se oko predstava sv, Zoila i sv, Stoš ij e na prednjoj strani r elikvijara nalazi četvr tasti okvir od niza plastičnih kukica l22 Nizovi ljiljana su posljedica upotrebe motiva ljiljana uopš te, koji je u našim krajevima počeo da se koristi od druge polovine XIII v" mikon uspostavljenih porodičnih veza srpskog i bosanskog dvora sa u garskom dinastijom Anžuvinaca, Nizove ljiljana još ranije nalazimo kao aplikacije ženskog metalno-srebrnog nakita, Takav motiv vidimo na dijademi iz Bihaća, zatim na onoj iz H inge kod Subotice, iz Surčina kod Beograda, a onda iz Slavkovaca, kao i iz os tave u Peć i, koje su sve okvirno da tirane od XIII do XV v l 2J Nizove od po tri ljiljana vidimo na grbovima bosanskih kraljeva Tvrtka I, Dabiše i Ostoj e L Nizovi ljiljana se nalaze na frizu iznad portala i na luneti prozora manastirske crkve u Ljubostinji (XIV v,) , zatim na luku oko rozete glavnog portala crkve sv, Stefana manas tira Naupare (XIV v,)l" I na Jefimijinom sarkofagu u Ljubostinji isklesani su nizovi ljilj ana sa prepletenim drš kama l25 (sL br. 68). Niz ljiljana se nalazi na rubu kovčega sv. Simuna u Zadru,!'6 a vidio sam ga i na grbu zadarske feudalne porodice Pazina, iz XV v.m Za bihaćku dijademu je rečeno da je "rađena na bosanski način ",'"

159

Ova bordura na stećcima je stil ski najbliža de korac ij ama mora vske ško· le i oni ma na kovčegu sv. Simuna u Zadr u, pa je otuda mogla doć i i inspiracija maj storima s tećaka.

* **
Kako se iz prednjega vidi , postoji 8 osnovn ih vrsta i 46 podvrsta borelura koje se u ukupnom broju javljaju u oko 1400 p r imjeraka. Op. ćen ito se može reći da su bordure jedna od d vi ju najbrojnijih grupa reljefnih motiva s tećaka i da su oznaka naj š ireg ter,itorij a lnog raspro· stiranja, bez obzira što se neke nj ene varija nte (nizovi rozetica, stili· zacije s li čne akantus-palmi i mrežasta bordura) javljaj u u relati vno malom broju i na dosta ograničenom p o dručju. One su , os im toga, vrlo izrazi ti moti vi. Po svojim li'kovnim osobinama one su geometrij ske i biljne ornamen talne stilizacije, redovno pažljive skulp torske obrade ko· je kao dekoracij e dje luju lij epo i ugodno . Njihov karakte r nije s imbo· li čan , ne predstavljaju neke teme, niti ka·kve idej ne poruke, nisu iko· nografija i nemaju ništa religiozno u sebi. Jednostavno reče no , one su čis ti ukrasi. Re lativno, najveće likovne umj e tničke kvalitete ima ju povijene lozice, me đu koj ima se i s ti če ona sa troli stovima koju , osim toga, zbog tako čestog javljanja, s razlogom možemo smatra ti k l as i čni m r e· Ijefnim motivom hercegovački h s teća ka, Za pouzdano određivanje porij ekla ovih bordura nedostaj u nam mnogi element i, a li se može tvrditi da većina od njih kao li kovni motivi sežu u prais toriju, da neki od njih potječu sa Orij en ta (tord irano uže i cikcak-bordura), da su neki bili poznati još u epohi helenizrna (tordirano uže, cikcak, akantus) , da neki počin ju svoj život u antičkom ili s ta rokršćanskom periodu (povij ena lozica) , a li da je većina od njih manje ili više kara kteris tična za zapadnoevropska srednjovj ekovna s tilska razdoblja. Za nas je važno to što postoje brojni podaci o egzis tenciji gotovo svih ovakvih bordura u pred ro mani čkoj , za tim u rom a ni čkoj, a onda i u gotičkoj umj etnosti. U tome pogledu je naročito važna okol· nost da na broj nim i raznovrsnim umj etničkim dj elima romani čkog, a posebno gotičkog karaktera, kako izvan naše zemlj e tako i u naši m krao jevima, nalazimo nesumnjive a na logije ovim b ordurama s tećaka, Već inu analognih motiva našao sam kao kamenu plasmku crkvenih objekata, a li nij e malen ni broj primj eraka na sarkofazima, relikvijarima, freska· ma iduborezu. Nekoliko naših naučnih radn i'ka su uoč ili i u svojim radovima skre· nuli pažnju na veze đzmeđu prooromaničkih, rom aničk ih i go tičkih um· jetničkih djela i naših steća ka . Lj . Karaman je, npr. , upozorio na s lič· nost povijene lozice sa trolistovima na kasnoantičkOj b azilici u Dabra· vini, kao motiv koji je na stećke došao od a ntičke lozice sa umecima od akantusovog stilizovanog lista ili polupaImete, 'koji su se pretvorili u umetke trolista .'29 A, Benac je u pozorio na veli ku s l i čn ost fri za Ba ščansk e ploče i sljemenj a ka iz Donje Zgošće.'30 N, B oža ni ć·B ez i ć je izrazila misao da su tordirano u že, cikca'k·bordura, povijena lozica i još neki mo ti vi na s tećcima u okolini Ma karske "očito pod utj ecajem romanike i gotike".I3' D. Sergejevski pretpostavlja da su na bordure stećaka iz okoline Srebrenice (po"ijena lozica sa cvjetićima i grozdovima) utj ecale veze Sreo brenice i Dubrovni-kaP' V. Đurić je upozorio na mogućnost postojanja

160

1//1///111/1/1/1/1111/1/11;////
II II I IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIU I·

161

Tabela IX -

Vrste i podvrste reljefnih motiva bordura na stećcima.

~

foG~GB@ft@~d~

~~~ ~~~~

l~XC~JtEff:2C~Jt~ _____ 1

~ @?@>~~@f®

E8ffiffiEBE9 ill fB ill
IDIXm:/€ijx~

bJ"Nc?cfcl"c??J"c>fefOc?e?Jif'J'rf

~t

~
Tabela X -

Vrs te i podvrste reljefnih moti va bordura na stećc ima .

.-

162

takvih motiva na nadgrobnim pločama u Crnoj Gori koje su izradili majstori iz primorja. l33 M. Wenzel je za akantus borduru iz Novakovića rekla da pokazuje vizantijski utjecaj, a za slične bordure iz Donj e Zgošće upozorila na analogije dekoracija crkvenih objekata moravske škole.!J4 Najvredniji prilog u ovome smislu dao je C. Fisković . U studiji o stećcima okoline Cavtata, on je istakao da su neki motivi stećaka, kao što su tordirano uže, povijena lozica sa trolistovima i drugi "nastali u dodiru primorskih graditelja i klesara s hercegovačkim i bosanskim majstorima stećaka u toku XIII-XV stoljeća .. ." ."5 Ovaj naš poznati nauČ­ ni radnik je mogao da govori o vezama primorskih graditelja i majstora stećaka ne samo zato što dobro poznaje stećke i uopšte umjetnost primorja, nego i zbog toga što je dugogodišnjoim .istraživanjem arhivalija utvrdio i brojne konkretne veze. Zanimljiva su njegova zapažanja o razvoju povijene lozice sa trolistovima. On smatra da je treći izduženi listak nastao pod utjecajem romanj,ke, a da. je pravilan trolist jednakih okruglih listića znak puibližavanja gotičkom realizmu našega XIV-XV v., zbog čega mu izgleda da je proces išao "od stilizovane romaničke u goti č ku viticu".!36 Mislim da je što se tiče veza između naših i takvih bordura drugih umjetničkih djela situacija dosta jasna. Predromaničke, romaničke i gotičke bordure vremenski prethode stećcima, u tome pogledu su im najbliže gotičke, a u izvjesnoj mjeri i romaničke, kada imamo na umu u nauci više puta utvrđenu retardaciju toga umjetničkog stila u našim krajevima. Ti zapadnoevrops'ki stilovi su u odnosu na Bosnu i Hercegovinu bili naj razvijeniji u primorju, pa je sasvim razumljivo ako pretpostavimo da je s te strane moglo biti i najviše utjecaja na stećke. Ali se iz naprijed navedenih podataka vidi da je i umjetničko strujanje iz Srbije moglo biti od utjecaja, naročito kada imamo na umu skulptorska djela moravske škole. Kako je i skulptura u Srbiji u znatnoj mjeri odraz veza sa primorjem, dolazimo opet na mogući posredan utjecaj umjetnosti primorja na bosanskohercegovačke stećke. Moravska skulptura je, međutim, viševalentan umjetničk!i pojam, koji na osoben način objedinjuje ne samo gotičke nego i vizantijske, pa i islamske elemente. Najbolje je to definirala J. Maksimović kada je rekla da je "moravska skulptura spoj vizantijsko-romanske, zatim zapadno-gotske i djelimično islamske umjetnosti u oruginaInu cjelinu, u poseban stil" i da je kao takva "najoriginalnija i najviše supska u srednjem vijeku".137 Po mome mišljenju ne može se zanemariti i taj utjecaj sa istočne strane. U prilog ovakvom rezonovanju ide i to što su na primjenu bordure niza rozemca u kružnim vijencima na stećcima znatno uijecale vizantijske kutijice, kao i to što je na pojavu mrežaste bordure na stećcima, slično makedonskim i srpskim duboreznim i fresko-motivima, utjecala tursko-islamska umjetnička ekspanzija u XIV i XV v. Moglo je biti i izvjesnog utjecaja sa sjevera, preko ugarske gotike, zato što je bosans,ki kraljevski dvor izvjesne veze održavao i sa tom stranom, ali o tome za sada imamo vrlo oskudne podatke. Vjerovatno je da u tome svemu ima dosta udjela i stara slavenska baština, koja se najviše odrazila u narodnoj umjetnosti na drvetu i tekstilu. 163 Iako ne postoje svi uslĐvi da se ove višestruke veze i utjecaji sasvim definiraju i konkretizuju, ipak mislim da se može reći kako bor-

dure steća·ka stilski najviše pripadaju gotici i da su u tome smislu najbliže primorju i skulpturi moravske škole. Ali, i pored tih očiglednih utjecaja, bordure stećaka imaju dosta originalnosti.
ASTRALNI MOTIVI

u ovu grupu ubrajam motive koji predstavljaju nebeska tijela Mjesec, zvijezde i Sunce. Mj esec je na s tećcima uvij ek predstavljen kao jedna njegova četvrtina . Zvijezda ima različit broj krakova, a čes to je prikazana 'kao cvijet sa različitim brojem jednakih latica, zbog čega se u literaturi o stećcima više naziva roze tom nego zvijezdom. Motiv kruga smatram predstavom sunca. Kako se i motivi kružnog v.i jenca najčešće tretiraju predstavama sunca, uvrstio sam i njih u ovu grupaciju. POluj abuke se često svode na krug, što znači da su i one predstave sunca. Više puta polujabuke nisu ništa drugo nego predstave zvijezda, zbog čega im je, opet, mjesto u ovoj grupaciji. Po svom brojnom stanju motivi ove grupe stoje na prvom mjes tu. Po pravilu, svi ovi motivi su, manje ili više, plastičn i i karakteristika su svih većih područja i svih osnovnih oblika s teća ka. Obi čno se javljaju kao samostalni, ali su čes to zajedno sa drugim motivima. Polumjesec i zvijezda, odnosno rozeta, često se nalaze na štitovima, kao heraldička oznaka, a u takvoj funkciji ponekad vidimo i druge motive ove grupe.
1-

Polumjesec

Polumjesec ima samo jedan svoj osnovni oblik - kao luk, kao rog. Položaj mu je različit - naj češće je vršcima okrenut prema gore, čes to su mu vršci okrenuti prema d olj e, a ponekad zauzima i kos položaj. Uvijek je plastičan. PostOji i nekoliko varijanti polumjeseca. Ponekad polumjesec ima jednu srednj u crtu, zbog čega izgleda kao da je dvostruk. Postoje i tri s l učaja tordiranog polumjeseca (Popovo polje, Lištica, Ludmer). U četiri slučaja se nj egovi završeci produžuju u rOzetice, odnosno u kružiće (Vranjevo Selo, Fatnica, Osmaci i Braj čevići), a u jednome od ta četiri polumjesec služi kao postolje krsta (Vranjevo Selo)."s Zapažena su i četi ri zan imljiva specifična s lučaja. A. Benac je u okolini Lištice evidentirao lordiran štap čiji je držak preds tavljen u vidu polumjeseca ,u9 U okolini Vlasenice iz polumjeseca izlazi dvostruka spirala, kod Ilijaša dva polumjeseca vise o grančicama stabla, a u Budoželju kod Vareša se dva polumjeseca dodiruju svojim i zbočinama. Jedanput je polumjesec okružen vijencem (Hum u Hercegovini) ."{) Ovaj motiv nalazimo na svim osnovnim oblicima stećaka. Oko Kalinovika je najviše na sanducima, a u Boljunima naj češće na sanducima i pločama. Obično zauzima istaknuto mjesto na spomeniku. Tako se na slj emenjacima redovno javlja ili u centru zabata ili na krovnim plohama. Nekada je sam, ali je čes to u zajednici sa roze tom i krstom. Ponekad se na istome spomeniku javljaju po dva, pa i po tri ili četiri polumjeseca. U Koritniku kod Breze nalaze se čitiri polumjeseca na jednoj krovnoj ploh i slj emenjaka,"1 a Tarevu kod Kladnja na jednoj strani

164

SI. 40. -

Polumjesec

zv ijezda na p l oč i nekropole Biranj kod Sibenika.

165

sljemenjaka na laze se tri polumj eseca l42 Vidimo ga i uz ljuds ke fi gure, odmah do gla va, npr. , na Blidinju .l 43 U o kolini Vlasenice ruka dodiruj e polumjesec.l '" er ijetko se na lazi na š titu, naj češće zajedno sa rozetom . Polumj esec je teritorij alno veoma ras prostran je n i uz rozetu spada među na jbrojnij e motive s teća k a, a ukupno ih ima oko 500 primj eraka . Najv iše se javlja na stećc im a cent ra lne i zapadne Bosne , za tim zapadne He rcegovine i Imots ke krajine, a onda u okolini Nevesinja i Kalinovika. Rj eđe se viđa u Podrinju , o ko Zvornika, Zabija ka, Nik š i ća i u dolini Trebišnjice, pa j oko Stoca , s iznimkom nekropole u Boljunima, a nema ga nikako oko Olova i u dolini Neretve od Konjica do J ablailice.

SI. 41. -

Astraini motivi (i motivi oružja) na sanduku iz Plaškog kod Ogulina (sada u Povj esnom muzeju u Zagl-ebu).

**
Kao likovni motiv koriš ten je u umjetnosti mnogih naroda . Tako se polumjesec nalazi na kritsko-mikenskim gemama.l45 I na jednoj babilonskoj steli iz 522. god. prije n . e., uz predstave rozete i zvijezde, vidi se i predstava polumjeseca .l46 U muzeju Bardo u Tunisu vidio sam jednu feni čansku nadgrobnu stelu na kojoj je s hematski prikazana ženska ljudska figura sa gore izdignutim rukama i .znad nje polumj esec.'47 Mjesec i sunce su glavni simboli Mitrasovog ·kulta. Polumjesec i s unce vidimo i na nekim romani čkim crkvama, npr. u Wirtte mbergu , u Njemačkoj ."8 Na nadgrobnim pl oča ma gotičke crkve S. Maria Novella u Firenci nalaze se polumjeseci, rozete i drugi moti vi. l49 Amajlija u obliku polumj eseca nađena je u anti č kim grobovima u Bosni.110 Polumjesec vidimo na slavonskim baga tini ma iz XIII v., zatim na peča tu opštine Rab, na pečatu bosanskog vikara franjevačkog reda iz 15 14. god, na p eča­ t·ima nekih h rvatskih plemića, na najstarijim grbov ima Zagreba, Os trošca, Kri ževaca, Varaždina itd.ISt A. Kač i ć-Mioš i ć je za "bosansku armu" rekao : "jedan š tit i na njemu polmiseca i jed na zvizda".1;2 Polumj esec se nalazi na grbu bribirsk ih knezova Subića (na kruni zdenca u inu) i na grbu biskupske ku će također u Ninu. Vidimo ga i na zidu " katakomba" Hrvoja Vukčića u Jajcu.'S3 Redovno se javlja na freskama u scenama Hristova rođenja i uznesenja Bogorodice. Mnogo puta ga susrećemo na raznovrsnim predmetima domaće narodne umjetnosti Bosne i Hercegovine, u duborezu, tekstilu, itd.

*

166

* **
Polumjesec na stećcima je relativno malo proučavan. Tim pita· njem najviše su se bavili G. Wilke, A. Solovjev 'i D. Vidović. Njemački arheolog G. Wilke je u jednome č lanku iz 1924. god. objašnjavao božanstvo mjeseca kod raznih naroda. Između ostaloga, naveo je da bog smrti kod Inda stanuje na polumjesecu . Mnogi njegovi podaci govore o polumj esecu kao simbolu s mrti, ali i simbolu nade u čovjekovo uskrsnu će . Polumjesec na stećcima on tumač i kao posljedicu takvog nekadaš njeg kulta starih Slavena. Wi lke je i ukrase spirala, ljiljana i kukastog krsta tretirao i objašnjavao kao simbole mjeseca. 'S4 A. Solovjev je u okviru svog kategoričkog s tanovi š,ta o s tećc ima, kao spomenicima bosans kih bogumila, relj e fnom motivu polumjeseca pridao veliki značaj, tuma čeć i ga kroz prizmu manihejskog uče nja. Po Manesu, Mjesec je s tvoren od dobre vode (a Sunce od dobrog ognja). Mjesec je )ađa svjetlos ti" koja plovi po nebu i prevozi du še pravednih na drugi svijet. To u čen je su kasnije preuzeli pav l ićani, a potom i bogumili. Uz to je polumjesec za manihejce simbol mudrosti. To je razlog zbog čega se reljefi polumjeseca nalaze na s tećci ma , tj. na grobovima vjerskih starješina i "pravih krs tjana", "koj i očekuju da njihove duše odu u raj" . Kada je polumjesec na stećku okrenut prema dolje, Solovjev kaže da je to upravo momenat kada on kao manja lađa izručuje nj;hove duše na s unce kao veću nebesku lađu. '" D. Vidović polumjesecu i suncu na steć­ cima pridaje širi religiozni značaj koji je posljedica u·tjecaja starih slavenskih i kršća nskih shvatanja. Simboliku tih motiva on ne ogran;čava samo na posmrtni kult. Suprotno mišljenju Solovjeva, Vidović tvrdi da polumjesec nije znak hereti č kog uče nja . l ;6 I neki drugi naučni radnici su izrazili svoja gledanja na pitanje ovoga motiva. Još 1875. god. e ngleski arheolog A. Ewans rekao je da se po Manesu Mjesec smatra čistili­ š tem za dobre duše, njihovo neposredno nebo poslije smrti. ' ;7 Za M. Hoernesa je to atribut bosanskog viteštva i znak bosanskog nacionalnog grba. ,;, A. Benac smatra da je polumjesec oznaka bosanske nacionalnosti i da je, kao takav, česta pojava na š titovima. IS' D. Sergejevski ga veže za kult mrtvih i svrstava tl religiozne simbole. l60 P. Korošec se uglavnom slaže sa m išljenjem Wilkea da je on simbol smrti i uskrsnuća l 61 V. Curčić misli da polumjeseci označavaju ženske nadgrobnike. ' 62 I. Renđeo je s matrao da polumjesec nij e amblem grba, nego "prosti dekorativni ornamenat"l63 P. Ž. Petrović kaže da je polumjesec uvijek imao simbolično-vjersku ulogu. ' M Po A. Škobalju, mjesec je kao stari slavenski paganski simbol značio obnavljanje života i pobjedu nad smrću i nestajanjem .16; L. Katić kaže da je Grgur Veliki , krajem IV v., s pomenuo polumjesec kao "simbol umrlosti tijela" .'66 Kako se vidi, polumjesec je lo da je on simbol smrti i ponovnog
različito shvaćen rađanja.

-

kao ukras, kao

hera l di č ka oznaka, ili kao religijski simbol. Nekoliko istraživača je rek-

167

Cinjenica je da je polumjesec bio simbol mnogih naroda - Asiraca, Babi,lonaca, Etruščana, Ilira, Rimljana, Grka , Kelta, Slavena i dr. Izgleda da je svuda imao religijski karakter. Mislim da je obožavanje mjeseca bilo vrlo karakteristi čno za staru slavensku pagansku vjeru, jer su ostaci toga shvatanja bili prisutni ne samo neposredno iza pri-

manja kršćanstva nego i mnogo kasnije, pa se čak i da nas oSJecaJ u (tragova toga kulta ima u našim narodnim pjesmama, donedavno se kruh pekao u obliku polumjeseca, itd .). I danas se mnogi poslovi na selu udešavaj u prema mj esecu 1 njegovim mijenama, o čemu n aj bolje znaju naši e tnološIci stručnj aci. Kod Hrvata je pr igodom mjesečeve mijene postojao obredni ples u svrhu tjeranja demona . Postoji podata k da je jedna naša katolikinj a, još prije 30 godina, tražila savjet od sveštenika da li se i dalje smije moli Li mladom mj esecu'67 Cin i se da nema sumnj e u s imb o lič no značenj e polumjeseca na sva kako r eligijskog, i to kršćanskog , a ne su najkompetentnije pisali O. V i dović i A. Skoba lj. S tim u vezi je vj erova tno i č inj e ni ca š to na katarskim nadgrobnicima nema toga re ljefnog mo ti va.
s tećc ima. Ta s imboličnos t je here ti čkog karaktera, o čemu

Ostaje da se još proučava ovaj motiv na stećc ima, naroč i to pitanje njegovog porijekla, a Li mi se čin i da se već sada može reć i da se uzroci njegove pojave na s tećcima nalaze prvenstveno u staroj slavenskoj paganskoj tradiciji. U srednjovjekovnoj evr opskoj umjetnosti je ovaj, moglo bi se reći opštenarodni simbol, prilagođen kršćanskoj ikonografiji. U našim krajevima, posebno na stećcima, on je postao feuda lni i naoionalni amblem, postao je ele menat bosanskog državnog grba, ali i kao takav se već počeo zaboravljati i transformirati u ob i čan ukras.
2-

Zvijezda

Do sada se u li teraturi ovaj motiv uvij ek nazivao rozetom i pod tim imenom se podrazumijeva la i predstava zvij ezde i pred stava cvij e ta ružice. Tako je postup ila i M. We nzel u svom djelu Ukrasn i m ol ivi na s l ećcim a ' 68 U mnogo s lu čajeva za ista bi bilo vrlo teško i nesigurn o dije liti ovaj motiv na zvij ezdu i na r ozetu. Ali , b ez obzira na to što su zvijezda i rozeta po svojim formal n im i uopšte likovnim svoj stvima gotovo is te, one se po svojim sadržajima i značenjim a veoma razlikuju , imaju ra z li čHe karaktere, zbog čega sa m se odlu čio da ih, ipa k, razd voj im i odvojeno prikažem. Pošto roze ta spa da u grupu biljnih predstava, ovdj e će biti riječi samo o zvijezdi. Zvijezda spada među reljefne motive koji se naj češće javljaj u. Po b roj nom stanju njezino je mj es ~o odmah iza polumjeseca j krsta, je r ih ima negdje oko 450 primje raka , a karakteri stika je svih osnovnih oblika i svih već ih područja s tećaka . U dos ta velikom brOju se javlja u Hercegov ini, zatim u zapadnoj i centra lnoj Bosni , a u i s toč noj Bos ni im a je naj više oko Olova. Rijetka je poj ava oko Ža bljaka, u Crnoj Gori , a u gornjem Podrinju je uopšte nema. Ima nekoliko svojih varijanti . Najj ednostavniji njen oblik je sa če tiri zašiljena kraka, javlja se i oblik sa pet ili više, ali naj češće sa šest i osam krakova. U ne kim s lu čaj ev im a s u kra kovi zv ijezda naznačen i dvostruk im linijama . Kod nekih zv ijezda se kra kovi nešto povijaju, pretvarajuć i se tako u virovi te rozete, koje se obi čno sma traju predstavama sunca . U više s l učajeva zvij ezde su okružene vij encima , koji su ne kada tordirani . Postoje i zvij ezde koje imaju dodatke u vidu kružnica, uglova i lukova, koje bi se mogle zvati stilizovanim oblic ima .

168

Redovno j e p l as ti čna, al i pos toji i ukl esana , urezana. Nekada se javlja sam ostaln o, a li je obi č no sa nekim drugim motivom, najčešće sa polumjesecom, suncem i krstom. U dosta sl učaj eva se nalazi na š titu , gdje fungira kao h era ldi čka oznaka. Na krstačama je počesto na kraju vodoravnog kraka, kao pandan polumjesecu, koj i je na drugom kraku. Na Kupresu sam našao zvijezde zajedno sa scenom turnira i predstavama staba la, š to govo ri o slici pejzaža noću .'69 Kod Li štice je nađen pentagram okružen vijencem. l7o

Izgled zv ijezda odaje maj s tore vrlo ra z li č itih sposobnos ti . Većina tih motiva je lijepo klesana, a li ima i primje raka koji s u slabo urađ e ni. Mora se reć i da su mnogi primj erc i pretrpjeli raznovrs na oš tećenja. Više lij epih primj eraka je evidentirano u okolini Kupresa, Du vna, Kalinovika i Stoca. Neki majstori nisu pravi li razlike između zvijezde i rozete, pa su mj es to roze le isklesa li zvijezdu, ili obra tno. Oko Bratunca pos toje biljne sti lizacij e sa cvjetovIma koji su predstavljeni baš kao prave zvjezdice.
Jedinstvene stil izacije zvijezda na sljcmcnjaku iz Donje Zgošće (sada

Sl. 42. -

II

vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu).

Zvijezda je kao motiv likovnih umjetnosti široko raspros tranjena i s usreće se od davnih vre mena . Već je pomen uto da se zvijezda nalazi na babilons kim s telama. '7I A. Skobalj je donio reprodukciju jednog babilonskog spome[]Jika iz 1200. god. prij e n. e., na kojem se vidi osmerokraka zvij ezda. 1l2 Viđamo ga [la anti Č!kim nadgrobnim stelama. Taj mOtiv je iz starog orijentalnog repeptoara ušao u s tarokršća nsku umj etnost, kojim putem je prenesen u Evropu. 173 Nalazi se na pred romani čk im , romani č kim i go tič kim crkvama. Vidimo ga i na starokršć anski m sarkofazima. Na nadgrobnim pl oča m a go ti čke crkve S. Maria Novella u Firenci, uz polumj esec i druge motive , nalaze se i zvi jezde. Na ne kim mađars kim kas nosrednjovjekovni m š titovima, npr. u E s tergonu , nalaze se
zvij ezde. 174

Mogu se navesti i brojni primj erci ovoga motiva II naš im kraj evima. Tako, zvij ezde na lazi mo na oltars koj p l OČi iz crkve sv. Lovre u Pazdigradu kod Splita, zatim na fragmentima s tarohrvatsk ih ploča sa pleterom iz Knina,'75 a onda na ,trouglastom zabatu, sa na tpisom o knezu Mutimiru , iz c rkve sv. Luke u Uzdolju ·kod Knina,'76 kao i na ploč i sa pleterom iz crkve sv. Mihajla u Stonu.177 Virovi tu rozetu na lazimo na predromani čko m sarkofagu iz splits ke katedrale. Uz polumj esec i sunce, zvij ezda se čes to javlja na kršća n s kim slikanim scenama Kri s tovog rođenja; u znesenja Bogorodice,' 76 za tim je nalazimo kao iluminacij u Peć­ kog četveroevanđelja (XIV v.) ,' 79 a onda na zavjes i carskih dveri manas tira Hilandara I 80 Zvijezda je čes t motiv na srednjovjekovnom novcu u Srbiji ·i Hrvatskoj, kao i na grobovima feudalaca u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Postoj e i drugi primjerci. No bosan s kohercegovačkom podru čju zvijezde nalazimo kao plas ti č ne ukrase kas noanti č kih bazilika, zatim na drve tu , te kstilu i drugim s tarobosans kim umjetni čkim predmetima. Važna je pojava zvij ezde na bosanskom novcu, na bosans kom državnom grbu i na grbovima bosan ske vlastele. P. Anđe lić je ustanovio da bar dvije trećine bosanskih izbjeglica u Dalmaciji i drugim zemlj ama imaj u zvijezdu kao heraldi čki zn,.k. '8I

..
*

Zvijezda na stećcima je vrlo malo pro učavana. M. Hoernes je smatrao da s u zvijezde; mjesec amblemi grbova bosanske vlastele,''' a s li č­ no mišljenje je izrazio i A. Benac. ' 83 D. Sergej evski je zvijezdu svrstao u religiozne simbole, ali o tome niš ta podrobnije nije rekaol" A. Skobalj zvijezdi pridaje značenje s lično polumj esecu , tj . da je stari slavenski pagan ski simbol obnavlj anja života . U pojavi zvij ezde, polumjeseca i krs ta na stećcima on vidi miješanje s tare slavenske dualis tičke vjere sa kršćanstvom I S5 A. Solovjev u zvijezdi naj češće vid i predstavu sunca, koje se, prema manihejskom učenju, identifikuje sa Kristom. In ače, za sunce kaže da označava n ebes·k u la đu koja prevozi pravedne duše na drugi svijet. ' 86 Dosta je neobično mišlj enj e M. Wenzel, koja zvij ezdu smatra ukrasom, a u nekim s lučajevima (uz figura lne predstave) simbolom , kao npr. uz dva afrontirana konjanika, kada, kao u antičkim scenama Dioskura, zvijezda simboliz'ira božanstvo svjetlosti i mraka.' S7 J oš je neobič­ nije mišljenje beogradskog etnologa P. Ž. Petrovića. On u torne mot ivu vidi predstavu ljudske glave, koja je nastala odbacivanjem nekih ele-i

170

mena ta i u regresivnom procesu stilizacije, pre ko kružnog v .ijenca, postala zvijezda, odnosno rozeta l 88 Moje je m išlj enje vrlo s li čno onome o polumjesecu_ Iako će se zvij ezda dalje proučavat i , za sada se može reći da je ona u umj e tni čkoj primjeni u našim krajevima simbioza staroslavenskog paganskog kulta i kršćanske simbolike, a da je na s tećke stigla kada je sva ta s imb o li č­ nost bila već gotovo sasvim zaboravljena, zbog čega se motiv upotreblj avao kao jedna vrsta socijalne ozna ke privilegovane feuda lne klase, i kao elemenat bosanskog državnog grba a najviše k ao običan u kras .

3 - Kru g Taj relj efni motiv steća ka redovno je prikazan kao plitka , plasti č­ na ravna pl oča nejednake ve li č in e . Rijetki su primj e rci na kojima nema n išta osim urezane kružnice. Broj takvih moti va nij e velik i manje ih je nego polumj eseca i zvijezda . Iznos i ukupno oko 175· primj emka. Nije ni ravnomjerno teri.torijalno raspoređen. Relativno, najviše ga ima u centralnoj i zapadnoj Bosni , nije rij etka pojava ni oko Kla dnja, u ist očnoj Bosni, te oko Nevesinja u i s točnoj i oko Lištice u zapadnoj Hercegovini , a ima ga i u sjevernoj Dalmaciji. Vrlo rij etko se javlja oko Kalinovika i u Podrinju, a nema ga nikako na u žim područjim a o ko Trebinj a, Ljubinja, Stoca i Ljubuškog, u Hercegovini i na užem područj u oko Duvna, u zapadnoj Bomi. Kao heral di č ka oznaka javlja se oko Zadra, Kupresa i u Pivi. Neki krugovi imaju tačku u svojim centrima. Na krugu u Kobilj oj Glavi kod Ske nder-Vakufa urezan je krs tić . Nekada su to samostalni motivi, a češće su zajedno sa drugim motivima, ob i čno sa polumj esecom i zvij ezdom. ilri sa rozetom.
* **

171

Krug na s teć ku smatramo predstavom sunca. Po svom izgledu on bi mogao biti i predstava punog mjeseca, ali ga n iko od dosadašnjih istraživača nij e tako shvatio. Pošto se naj češće javlj a uz polumj esec, a onda i u z zvijezdu , opravdano je zaista, da ga smatramo predstavom sunca. Ta ko ga s h vaća A. Benac. ' 89 Moglo bi se reć i da i A. Solovjev takav mOD "u obliku lopte" smatra predstavom sunca i, prema maniiv hejskom učenju , tumači I kao nebesku lađu . '90 Sli č no tumačenju polumj eseca , D. Vidov i ć objašnjava i sunce na stećci ma kao simbol šireg re ligioznog ka ra ktera (ne samo vezan za posmrtni kult ) , koji je rezultat utj ecaja starih slavensk ih vjerovanja i kasnijih kršćan sk ih sh vatanja. ' 9l Po Sackenu , krugovi s u heraldi čki motivi .m Izgleda da je kult Sunca bio veoma raširen kod mnogih naroda. Na jednoj feničanskoj nadgrobnoj steli, iz II v., koju ,s am vidio u Muzeju B a rdo u Tunisu, predstavljena je shematski figura čovj eka sa krugom iznad nje. l93 I na jednoj romaničk oj crkvi u Wiirttembergu, tl Njem ač koj , s jedne strane krsta predstavljeno je s unce, a sa druge polumj esec.' 94 I 'kod naših naroda se u prošlosti suncu pridavao veliki zn ačaj, a mnogi ob i čaji se i danas ravnaj u prema nj emu.

Iako za sada ne raspolažemo dovoljnim podacima za s igurnije objašnjenj e pojave sunca na s tećcima, izgleda, ipak, najvjerovatnije da je ono r elikt starog slavenskog kulta Sunca kao izvora cjelokupnog života.

4-

Kružni vijenac

To je plitko plastičan dio kruga u vidu 'k ružnog pojasa . Ne kada se jav lj a jedan veći i u njemu jedan manji kružni vijenac. Više puta je kružni vijenac tordiran, a ima ,i koncent ri č nih vijenaca koji su tordirani. Ponekad obični ili tordirani vijenci okružuj u zv ij ezde, odnosno rozete ili krstove, a u jednom slučaju je polumjesec okružen vijencem (Hum kod Trebinja) . U neko liko s lučajeva vijencem je okruženo udubljenje koje nazivamo "kamenicom". Zanimljiva je jedinstvena p ojava nazubljenog vijenca o ko četverokrake zv ijezde u Uboskom kod Ljubinj a. l95 Jedinstvena je i pojava niza kružnih vj e n či ća oko kruga u Moremišlju kod Višegrada. Zanimljivi su i koncentri čni vij enci koji s u kao medaljoni ukomponovani sa paralelnim rebrima na nekim stećcima u Njkšiću. 196 U nek-im s lučajevima motivi krstova su predstavlj eni tako da im se krakovi završavaju proširenj em u vidu kružnih vijenaca, npr. u okolini Kalinovika, a ponekada su ti vijenci tordirani, kao npr. u Hodovu kod Stoca. U Nekuku kod Stoca je tordiran vije nac prikazan na dršku, na stupU.I97 U nekoliko slučaj eva vij ence vidimo iznad glava ljudskih figura sa uzdignutim rukama, npr. u Radimlji, a u nekim ljudska figura u jednoj uzdignutoj ruci drži kružni vij enac. i9S Osobito su zanimljivi primjerci gdje kolovođa u kolu drži vij enac. l99 Oko Zvornika je evidentirano više primj era ka kružnih vijenaca na vrhu stabljika, ukomponovanih sa spiralama. Počes to su kružni vijenci u sredini zabata slj emenjaka, npr. u okolini Konjica.200 Vijenci se javljaju i na štitovima. Na drugom mjestu sam već naveo da obi čni 'ili tordirani vijenci okružuju nizove rozeta, odnosno zvij ezda. Ovaj motiv se javlj a na svim vrstama osnovnih oblika s tećaka , široko je rasprostranj en, spada u brOjnij e - nađeno je oko 175 njegovih primjeraka, ali ih ima manje nego rozeta, polumjeseca i krstova. Nalazimo ga samostalnog, ali češće zajedno sa rozetom, polumjesecom ili krstom. U nekoliko s lučajeva je .kao elemena t bordure , zajedno sa rozetama, kosim krstićima, cikcak i drugim motivima. Vijenci su obično pravilno i J.ij epo klesani. U tome pogledu 's e i stič u primjerci u dolini Neretve, južno od KonJica. U Dopascima kod Kladnja se nalazi dosta velik, tordiran i osobito lij epo isklesan kružni vije nac.,ol Najviše kružnih vijenaca evidentirali smo u okolini Kalinovi,ka, Nevesinja, Stoca, Lištice i Kupresa . Vrlo rijetko ih nalazimo oko Ljubuškog iLjubinja. U literaturi su upotrebljavam i termini drugač iji od ovoga kojim se ja služim. Kružne vijence iznad ljudskih figura u Radimlji A. Benac zove "plastič nim krugovima", a ~ordirane vijence oko Lištice "kotačima od pletenog užeta". Vijenac na stećcima Ludmera D. Sergejevski je nazvao "diskom" . M. Wenzel je kružne vijence nazvala "obru č ima ".

172

Sl. 43. -

Ori ginalna kombinacija tordjra nog vijenca i rozete na sijemenjaku u Krvavom Polju kod K onj ica.

* **

1 73

Ovaj moti v stećaka je vrlo malo prou ča van, jer se niko posebno njime nije bavio . D. Sergejevs ki je vijence u Ludme ru svrstao u religiozne motive i smatrao predstavama s unca .202 Na jednom drugom mjestu on je rekao da se na antičkim na dgrobnim spomenicima, n ajčešće na arama, nalaze "pa tere", koj e s u s li čne vij encima na stećcima . lOJ J a sam u Nacionalnom muzeju u R imu vidio anti č k e nadgrobne s tele na kojima s u is klesani obi č ni i tOl-dirani kružn i vij e nc i. Prema F. Radi ću , kružni vijenac je stara slavens ka predstava sunca .204 D. Vidovi ć pred s tave s unca tre tira vrlo s lično preds tava ma polumj eseca i zvij ezde, kao religijske simbole šireg znače nja, nasta le spajanj em starog slavenskog vjerovanja i kršćanskog shvatanja 205 Vij ence u Radimlji A. Benac je s matrao oznakama ranga pokojnika, atributima vojvods·kih figura .2(" P . Ž. Petrovi ć je

u svome tumačenj u zv,i jezde dao i tumačenje kružnog vijenca, kao stilizovane i reducirane predstave ljudske glave. On predstavu muškarca sa vijencem u ruci tumači kao predstavu pokojnika koji drži svoju glavu, slično predstavljanju sv. Jovana, sa svojom glavom u rukama, u kršćanskoj ikonografiji.207 "Po jednoj narodnoj pesmi, venac na devojačkoj glavi simboliše sunčevu svetlost, a u prenesenom značenju životnu radost .. ."208 M. Wenzel ,kružni vijenac veže sa kršćanskim obredom krštenja i ponovnog rođenja . m Za A. Solovjeva kružni vijenac na stećcima predstavlja važan elemenat njegove teorije o bogumilskim steć­ cima. On taj motiv objašnjava kao "coronam" - nagradu pravednim krstjanima. Tako, on predstavu čovjeka koji drži tordirani vijenac tumač i kao shematski prikaz Krista, koji u nadzemaljskom životu dijeli vij ence izabranima.'1O Njemački arheolog G. Wild ise također zadržao na ovome motivu. Ion, kao i Solovjev, smatra da se radi o predstavi "krune života", koja ISe na drugome svijetu daruje odabranicima.211 Kako se vidi, kružni vijenac nije jedinstveno tretiran, ali ga većina smatra predstavom sunca. Ne uzimajući u obzir vijence :koji bi zbog svojih udubljenja mogli biti "kamenice", niti vijence na štitovima kao nebitne heraldičke oznake, mislim da su kružni vijenci predstave ,s unca koje su na stećke stigle kao relikt staroslavenskog kulta sunca, ali da su već poprimile karaikter ukrasa . Kao druga alternativa koja bi se mogla uzeti u obzir pri objašnjavanju tordiranih kružnih vijenaca, posebno onih u scenama kola, jest V1ijenac cvijeća, neka vrsta današnjeg lovorovog vijenca, koji se poklanja pobjedniku u junačkim igrama , slavljeniku ili čovjeku koji se po ondašnjim kriterij umima u nečemu osobito istakao.
istraživača

5- Polujabuka
U horizontalnoj projekciji to je krug, kružić, a stvarno je toliko da smo ga s pravom nazvali polujabukom. Samo u nekoliko sl učajeva je ovaj motiv toliko velik da se približava jabuci. Javlja se na raznim oblicima stećaka, ali naj češće na krstača ma. Nije ni približno tako česta pojava kao kružni vijenac, a pogotovo kao rozeta i polumjesec. Nađeno je ukupno oko 100 primjera'ka . Više je karakteristika Bosne nego Hercegovine, ali je njegov raspored vrlo neravnomjeran. Najviše polujabuka ima u Ludmeru i u nekim krajevima centralne Bosne, zatim oko Kalinovika i oko Kupresa. Vrlo malo ih nalazimo na Majevici, oko Olova, Duvna, Stoca, LiMice i Zabijaka. Ovaj motiv je nepoznat oko Kladnja, Vlasenice i Ljubuškog. Velike i vrlo plastične polujabuke su samo na hrbatima malobrojnih sljemenjaka u Kopošiću k od Ilijaša, Baštini ,k od Skender-Vakufa, Vrućici kod Teslića, Hodovu kod Stoca i u Ziemlju kod Nevesinja. Samo u nekoliko slučajeva je nađena polujabuka okružena vijencem (Popovo polje i Kupres) .
p l astičan Najčešće se nalazi zajedno sa polumjesecom i zvijezdom, a ima je i na štitovima. Tako se u jed nom slučaju kod Kalinovika u centru štita nalazi zvijezda, a oko nje su raspoređene četiri polujabuke.

174

Na nekim polujabukama se naziru zarezi od centra prema periferiji, što nesumnjivo potvrđuje moju raniju pretpostavku da se mnoge polujabuke mogu smatrati predstavama zvijezda ili rozeta_ Ovakvi motivi se nerijetko nalaze na srednjovjekovnim arhitektonskim i drugim spomenicima. Rado su korišteni i na islamskim spomenicima, naročito seldžučkim, a onda i osmanskim, posebno na njihovim nadgrobnim spomenicima. Na srebrnoj oltarskoj pali katedrale u Kotoru iznad tordiranih stubova arkada, a između romaničkih lukova, nalazi se po jedna plastična polujabuka, vjerovatno rozeta, što nalazimo i na stećcima. 212

* **
Istraživači stećaka su upadno malo pažnje posvećivali ovome motivu. Đ . Mazalić misli da je on nastao pod utjecaj em muslimanskih nišana.'l3 V. Curčić kaže da kugle na nišanima možda označavaju vojnike koji su rukovali topovima,2l4 a S. Traljić - da su to kvrge koje, po narodnom vjerovanju, znače rane što su ih junaci u ratu zadobili i njima podlegli. m Polujabuke na stećcima u okolini Travnika P. Korošec smatra predstavama sunca, koje simboliziraju zagrob n i ŽiVOt.216 M. Vego misli da jabuke na stećcima nemaju vjersku već svjetovnu simboliku .m Mislim da ima mnogo razloga što se ovaj motiv smatra predstavom sunca. Na solarni karakter polujabuke na stećcima upućuje i ,to što je u više slučajeva isklesana zajedno sa polumjesecom i zvijezdom. Kako sam već napomenuo, postoji dosta polujabuka na kojima se zapažaju reinjevi, što znači da se radi o roze ti, a eventualno; o zvijezdi. Za zvijezdu sam već rekao da najvjerovatnije potječe iz starog slavenskog paganstva, gdje je mogla biti simbol zagrobnog života, ali da je na stećke stigla više kao ukras. Nameće mi se još jedna mogućnost. U našim narodnim običajima jabuka i danas znači mnogo, ona je znak pažnje i ljubavi među ljudima, zbog čega se u raznim prilikama daruje. Kada prosci ugovaraju svadbu, kaže se da "idu na jabuku". Narodne pjesme čes to govore o jabuci ("Dok on dade prste n i jabuku, potrošio tri tovara blaga", "Nit je prosi, ni jabuku daji ... ") .218 I danas se na mnogim kršćans·kim grobljima grobovi djevojke ili mlade žene kite jabukama. U daljem studiju ovoga motiva trebalo bi i ovaj aspekt imati na umu. A što se tiče onih krupnih jabuka na krovu nekih sljemenjaka, slično situaciji kod nekih najstarijih muslimanskih i kršćanskih nišana u Bosni, mislim da to asocira na kupolasti pokrov džamija i nekih drugih islamskih zgrada, a u krajnjoj liniji na "vječnu kuću". Ovaj motiv sam uvrstio u grupu astraInih motiva zbog toga što on, po mome mišljenju, prije svega, simbolizira sunce.

**

*

175

Iz prednjeg izlaganja proizlazi da se ova grupa reljefnih motiva sastoji od pet osnovnih motiva - \.lOlumjeseca, zvijezde, kruga, kružnog vijenca i polujabuke. Kako se kružni vijenac smatra predstavom sunca, a i polujabuka se svodi na takvu predstavu, znači da ova astralna grupa

w ))
~

~
~

)
)

((

.®@~

** ~+

m© @ o
@
Tabela XI -

o
Najčešći

(J

o
stećcima.

vidovi as tra lnih moti va na

176

u suštini ima tri vrste simbola - polumjesec, zvijezdu i sunce. Nave· deni osnovni motivi ove grupe imaju 19 svojih podvrs ta. Inače, njihov ukupan broj iznosi oko 1400 primjeraka. Ovi motivi su karakter istika svih oblika stećaka i rasprostranjeni su gotovo u svim većim područj i ma. Po brojnosti stoje na prvom mje. stu, a od poj e dinačnih su najbrojniji polumjeseci i zvijezde. Zauzimaju vidna mjesta na stranicama spomenika i redovno su u zajednici, a najčešće sa polumjesecom i zvijezdom. U dosta slučajeva su heraldičke oznake na štitovima, a pogotovo je to motiv zvijezde. Rijetka i više marginalna proučavanja ovih motiva rezultirala su vrlo neujednačenim hipotezama, od kojih je, čini se, najneuvjerljivija Solovjevljeva, koja im pridaje karakter heretičkih simbola. Iako za sada ne raspolažemo dovoljnim argumentima za potpunije objašnjenje, izgle· da, ipak, da im po~ijeklo treba tražiti u simbiozi staroslavenskog pa· ganskog i srednjovjekovnog kršćanskog shvatanja ovih nebeskih tijela. Prema tome bi se moglo pretpostaviti da su motivi sunca, polumjeseca i zvijezde daleki eho simbola izvora cjelokupnog života na zemlji, kao simbola smrti čovj eka i njegovog ponovnog rađanja, da s u na stećke došli i posredstvom tih motiva kao simbola kršćanske ikonografije, ali da su tada već poprimili značenje socijalno-klasnih atributa, a u najvećoj mjeri čistih ukrasa.
KRSTOVI

J77

Do sada su izražene vrlo razli čite tvrdnje, mišljenja i pretpostavke o brojnom stanju krstova na stećcima. M. Hoernes je tvrdio da na steć· cima gotovo uopšte nema motiva krstova.'" C. Truhelka je prvobitno smatrao da se relj efni motivi krs'tova na stećcima nalaze vrlo rijetko.22<l A. Solovjev je 1948. god . rekao da se motiv krsta na stećcima javlja samo izuzetno, i to obično u deformisanom obliku, te da su tako poka· zivali preziranje krsta bosans ki bogumili , koji su se sahranjivali pod s tećke. m Ubrzo se potom ustanovilo da krst nije rijedak, nego, naprotiv, čest motiv na s tećcima zbog čega je Solovjev korigirao svoje ranije miš· ljenje, priznaju ć i da se motiv krsta " javlja dosta često na našim spome· nicima", pok u ša vajući da bogumilski odnos prema tome motivu drugačij e protuma č i .'" M. Wenzel je 1965 . god ., na osnovu materijala kojim je raspolagala, saopštila cifru od 438 stećaka "na kojima krstovi čine glavni elemenat ukrasa" i cifru od gotovo 200 stećaka "na kojima krstovi čine sporedan elemenat ukrasa", pa je zaključila da su krstovi "jedan od naj češćih oblika ukrasa na stećcima, premašujući po broju motiv polumjeseca, koji je također često zastupljen ."22J Malo iza toga je A. Benac tvrdio da je krst "najčešći u!kras na stećcima".224 Ja sam 1971. god. izrazio mišljenje da je to naj češće korišteni motiv poslije solarno·lunarnih motiva. m Iako danas raspolažemo sa cjelokupnom osnovnom gra· đom o stećcima, nije moguće, kako zbog mnogo brojnosti tih motiva i drugih s kojima bismo ih uporedili, tako i zbog nedovoljno preciznih podataka, naročito u odnosu na varijacije i kombinacije krstova s drugim motivima, ustanoviti potpuno tačan broj krstova na stećcima. Pre· ma mojim približnim proračunima, krstovi kao grupacij a stoje na tre· ćem mjestu, odmah , za astraInih motiva i bordura, ali ako uzmemo čiste i

krstove - grčke, latinske i druge, ne računajući antropomorfne, s tilizovane i ostale - i uporedimo ili sa pojedinačnim osnovnim motivima drugih grupacija, onda se može reći da oni stoje odmah iza zvijezda-rozeta, a iznad polumjeseca ,i svih drugih motiva. Ako bismo zvijezde odvojili od rozeta, što je veoma :teško uraditi, onda bi krstovi izbili na prvo mjesto. Motiv krsta na stećcima je veoma široko rasprostranjen. Ima ga u svim područjima i na svim vrstama oblika stećaka. Osobito je brojan u Imotskoj krajini (v.iše od jedne trećine ukrasa odnosi se na krstove), zapadnoj Bosni, naročito oko Duvna, u zapadnoj Hercegovini, naročito oko Ljubuškog (više od jedne trećine svih ukrasa otpada na :krstove), u istočnoj Hercegovini, posebno oko Nevesinja, ima ga mnogo oko Kalinovika (zauzima jednu trećinu svih ukrasa), u centralnoj Bosni .i u Srbiji. Dosta česta pojava je u okolini Stoca, Lištice, zatim u Ludmeru, na Majevici, u Crnoj Gori i u sjevernoj Dalmaciji. Najmanje je zastupljen u srednjem toku Drine. Javlja se kao samostalan motiv, ali još češće je predstavljen zajedno sa polumjesecom, zvijezdom ili suncem. Nekada ga nalazimo i udruženog sa nekim od drugih motiva, ali veoma rijetko na štitu . Ponekad se nalaze dva, pa i tri krsta na jednome spomeniku. Nejednako je klesan. Obično je plastičan , ali postoji i znatan broj urezanih u kamen. Najljepše su rađeni ~tilizovani krstovi, koji djeluju kao pravi ukrasi. Postoji više vrsta, a mnogo podvrsta ovoga motiva na stećcima i vrlo je teško i nesigurno sačiniti njihovu listu. Evo približno tačne liste njihovih osnovnih vrsta: grčki, latinski , Andrijin, Tau-krst, procesij ski, kalvarijski, lorenski , antropomorfni, stilizovani, svastika i ostali.

1-

Grč ki

krst

Grčki · rst ili crux immissa, ima jednako dugač ke krakove. Cesto su k njegovi krakovi obične pljJtko-plastične, uže ili šire, vrpce, ali su i dosta često drugačije oblikovani, zbog čega ovaj krst ima više svojih varijanti. U nekim slučajevima su njegovi krakovi dvoprutasti i troprutasti, a ima ih i višeprutastih. U nekoliko slučajeva su klesani kao riblja kost. Ima i krstova čiji su krakovi tordirani. Neki primjerci g rčk ih krstova su okruženi vijencem, ponekad tordiranim. Znatan broj ovih krstova ima krakove koji se prema svojim krajevima postepeno šire. Mnogi od njih imaju krakove koji se završavaju kao krugovi ili kao kružni vijenci. U tome pogledu poS<toji više varijeteta - tako da se samo gornji uspravni krak završava kao krug, ili kao kružni vijenac ili da se tako završavaju poprečni i gornji krak, ili da se sva četi ri ·kraka tako završavaj u, ili opet da se neki tako, a neki sasv·im drugačije završavaju. Ova zadnja varijanta je široko rasprostranjena, naročito u Bosni i Hercegovi ni, a najviše oko Kalinovika i Lištice. Krakovi nekih krstova se završavaju u vidu ljiljana, zatim u vidu sidra, kao i u vidu rozete. Kod ·n ekih dvoprutastih krstova se krakova na svojim krajevima spiralno povijaju na jednu i na drugu stranu. Ponekad se krakovi nekih krstova na svojim krajevima račvaju ili trozubo zavešavaju. Postoj e i primjerci sa krstić ima ili prečkicama na krajevima krakova . Nekoliko primjeraka ima rombove

178

iH petorolistove na krajevima svojih krakova. Ovaj motiv se rasprostire po svim krajevima, ali je brojno stanje vrlo teško ustanoviti, možda ih ima oko 300 primjeraka.
2-

Latinski krst

Gotovo sve što je rečeno za grčki krst odnosi ·s e i na ovaj, s tom razlikom što latinski nema jednake krakove, nego tri gornja jednaka, a donji uspravni duži. I on ima dosta svojih varijanti. Tako ima krakove dvoprutaste, troprutaste i višeprutaste. I neki njegovi primjerci imaju torrurane krakove. Cesto se njegovi krakovi šire prema svojim krajevima. Talcav latinski krst je u zapadnoj Evropi poznat pod imenom malteškog krsta, a pošto se II našim lcrajevima vidi na grbovima katoličkog reda sv_ Ivana, mogao bi se zvati ivanovačkim. Znatan broj ovakvih hstova ima krakove 'k oji se .z avršavaju kao krugovi ili kao kružni vijenci, i to nekada samo neki od njegovih krakova, a nekada sva četiri. I neki njegovi primjerci Jmaju ljiljane, sidra ili rozete na krajevima svojih krakova. I njegovi 'krakovi se nekada račvasto ili trozubo završavaju, a nekada kao rombovi ili petorolistovi. I ovaj je krst posvuda rasprostranjen. Ako ga razlučimo od grčkog, onda ga ukupno ima oko 250 primjeraka. Za razHku od grčkog, ovaj krst se u literaturi nekada naziva crux

commissa.
3 - Andrijin krst Krst jednako dugačlcih kosih krakova nazivamo krstom sv. Andrije. U prvo vrijeme kršćanstva, II doba progonstva kršćana, umjesto pravoga znaka krsta, korišteni su drugačiji, a kao jedan između njih, ovaj kosi, koji se zbog toga što je sličan rims·koj cifri X, nazvao crux decussata. 226 Ta'k vih krstova nema mnogo na stećcima. Ioni su, kao i grčki krstovi , nekada okruženi vijencem, obično torruranim. Poneki primjerak u vijencu ima male trolistove ili neke drugačije umet ke između krakova. U nekoHko slučajeva ovi krstovi su elemenat II borduri, zajedno sa rozeticama, cikcak i drugim motivima. Ovakvih krstova je nađeno ukupno 40 primjeraka.

4 - Tau-krst
Tau-krst ili krst sv. Tome zovemo krst koji ima samo tri kraka, dva kratka vodoravna i jedan donji uspravni mnogo duži. Ni ove vrste krstova nema mnogo, svega oko 40 primjeraka. Ponekad ga je teško razlikovati od motiva štapa.

5 - Procesijski krst
179 Krstove nešto dužih dimenzija, relativno dugačkog donjeg uspravnog kraka, koje drže ljudske figure, ili se oni nalaze uz figure, mogli

bismo nazvati procesijskim (c rux hastala), kako je to predložio L. Katić.'" Oni su rijetka pojava . Nađeni su oko Imots kog, Liš tice [ Ludmera. Ovakvih krstova je evidentirano 20 primjeraka. 6 - Kalvarijski krst Mnogobrojni krstovi imaju svoja pos tolja koja su razli čitog oblika - kao luk, trougao, četverougao, kao dva ili tri kraka, kao dvije ljuds ke noge, kao s tepenice i sli čno, š to podsj eća na kalvarijski krs t, na krst na Golgoti, pa bi se tim imenom mogao i zvati - kalvarij s ki krst. Nađeno ih je oko 40 primjeraka.
7-

Lorenski krst

Ima krstova sa dva para vodoravnih krakova, bez obzira da li se oni završavaju obično, zatim kao krugovi, kao ljiljani, ili drugačij e. Takav krst je sličan tzv. lorenskom krstu. Nalazimo ga, npr., oko Ljubinja, Ljubuš kog i na Blidinju. Nazvao sam ga lorenskim ili dvos trukim krstom. Nađe se ponekli primj erak sa drugim kosim parom krakova, kao i primjerak sa tri para vodoravnih krakova. Zanimljiv je jedins tven primjerak u Uboskom kod Ljubinja, gdje se obadva para vodoravnih krakova završavaju spiralama i .gdje na tim krakovima vidimo po jednu pticu.'28 Evidentirano je ukupno oko 25 primjeraka lorenskih krstova.
8-

Antropomorfni krstovi

Mnogobrojni su krstovi koji su u većoj ili manjoj mjeri s li čni ljudskoj figuri. Na ljudsku figuru podsjećaju obi č ni krs tovi kod kojih se

Sl. 44. Antropomorfni krst na sljemenjaku u Dvorišt ima kod Kupresa.

SI. 45. -

Antropomorfni krst na

s t eć ku

u

So č i ca m a

kod Rogat.ice.

181

donji us pravni krakovi ra č vaju. U tome pogledu je za nimljiv dvos truki račva s ti krst iz okoline Kup resa (s l. br. 44) . J oš više na to pod sj ećaju krs tovi č iji se gornji uspravni u svom završ nom dij e lu proširuju u krug, a donj i uspravni ra čvaju . Gornjj kra k je kao glava, horizontalni krakovi su kao ruke, a donji kao trup i noge čovjeka. U nekoliko slučaj eva su naznačeni markantru dijelovi lica - oči, nos, usta ."9 Origi nalan je slučaj u Klikovićim a, n edale ko od Trebinja, gdj e je gornji krak krsta proširen i zaokružen, a donji produžen j većim dije lom pretvoren u dvij e noge, sa stopalima u profilu.2JO U više s lučaj eva se horizontalni krakovi lome ili povijaju prema gor e, kao da predstav lj aju gore uzdignute ruke, a kod nogu se pojavljuju i vodoravni dodaci koji imitiraju stopa la . Na žensku ljudsku fjguru sa uzdignutim rukama dosta p odsjećaju primj erci koje sam našao u okolini Neves inj a pri kraju horizontalnih krakova se uzdižu s tubići sa kružnim završecima, ili sa zav ršecima u obliku ljiljana, a donji uspravni krak se prema dnu postepeno širi , baš kao ženska haljina. 23 ' Vrlo su zanimljivi i primjerci an tropomm-fni h krstova u Ziemlju, također u okolini Neves inj a, gdje je maj stor

SI. 46. -

Ant ropomorfni krs t na

steć ku

u okolin i Nevesinja.

jednostavnim urezanim linij a ma predstavio ženske figure u nekoliko nijansi (sa podignutim i sa s puštenim rukama) , kao da se radi o plesačicama . m Na s li čan način su klesani i antropomorfni krstovi u okolini Trnova . Glava je okruglasta, elipsasta, ili rombi č n a, ramena su ravna ,

182

nešto odignuta ili spuštena, r uke p odignute, ili spuštene, trup uzak ili samo jednom urezanom linij om n aznačen , a noge se obi čno račvaju·. 233 Postoji i više primjeraka bi ljrtih stilizacija, uglavnom ljiljana, koj e p odsj ećaj u na ženske ljudske figure - glava zaobljena ili elipsasta, ruke nešto spiralno povijene, a trup i sas tavlj ene noge u vidu izduženog i prema dnu neš to proširenog stabla. Takve primje rke sa m evidentirao O1a Blidinju i o ko Kalinovika. Pos toji i više primjera ka stilizacija ljilj a na, manj e krstolikih, a više čovj e kolikih, kod kojih se s tablo prema dolje račva , zbog čega li če na muške lj udske figure. Takvih primjera ima oko Kupresa, Duvna i Imotskog.'" Stil izovane ljilj ane koji sliče čo vj eku i krstu L. Katić je nazvao crux gemi.w.23S Jedinstven je primjerak iz Rašk" Gore kod Mostara - okruglasta glava, tek naznače na ramena, ruke podignute, s jasno naznačenim šakama i prstima, u jednoj ruci krst , na dlanu druge "kamenica", trup uzak a dugačak, što podsjeća na predstavu sveš tenika.'36 Postoje i druge varijante antropomorfnih krstova. U svemu je evidentirano oko 80 primjeraka ovakvih krstova.
9-

Stilizovani krstovi

Stilizovarti krstovi imaju nekohko svojih varij anti, a naj češće i najvažnij e su krs t-rozete, rascvjetali krstovi i krstovi kombinovani sa spiralama i grozdovima. Krst-rozetama nazivam one motive kod kojih

183

Sl. 47. -

Motiv krst·rozele na stećku Capljine.

II

Bivoljem Brd u kod

se krakovi krsta pri krajevima razdvajaju i na obadvije s trane polukružno povijaju i, s pajajući se tako, prave osam jednakih u krug povezanih lu kova (valuta). Ponekad je kod razdvajanja krakova isklesan pupoljčić , a ponekad se takav pupolj č i ć nalazi i iznad sastava lukova (u međuprostorima krakova ). Takvi motivi se nalaze u okolini Stoca i na Blidinju, a li su nađeni i kod Ljubinja, Nevesinja i Capljine B7 Postoje i krst-rozete kod kojih je krst pred stavljen če tverokrakom rozeta m (zvijezdom sa rombičnim krakovima), u međupros torima su cvj etići od po tri spojena rombi ća, a sve je to okruženo vijencem u kojem se redaju dvostruki isprekidani cikcak-motivi. Po natpisima na nekim stećcima s takvim motivima, vidi se da ih je klesao kovač Grubač, zbog čega ih nazivam Grubačevim ·krs t-rozetama. alazimo ih u Boljunima i obližnjim lokalitetima u oko lini Stoca. lJ• U rascvjetale ili raz.i sta le (lisnate) krs tol ve ubrojao sam vrlo slične, a li još bogatije stilizacije. Tu s padaju krstovi čiji se krakovi najprije spiralno povijaju, a potom formiraju raznovrs ne cvjetne ob like, pretežno u vidu ljiljana. Takvi motivi su često postavljeni na stubovi ma, koji su, zapravo, produženje uspravnog kraka krsta. U nekoliko s lu čajeva ti s tu bovi imaju svoja postolja, koja su nekada u vidu rozete ili stilizovanog akantusa. U jednom s lu čaju je rascvjetali krst okružen tordiranim vijencem, a njegov s tub je u vidu stabljike sa

Sl. 48. - Stilizovani krst na s t ećk u II selu Sopilj e kod Nevesinja.

tri para spiralno povijenih listića. U drugome slučaj u je s tub tordiran i pri kraju pre križen . Zanimljiv j e primj erak bogato razli stalog krs ta kod Kalinovika, koji dj eluj e ·k ao či pka . ll ' Ova varij an ta stilizovani h krs tova zastup lj ena je uglavnom 'll široj okolini Stoca i na Blidinju.24o Treća varijanta s tilizovanih krs tova obi č no se sas toji od biljne stilizacij e u vidu dvostruke s pirale č ije j e stab lo formirano kao krs t. Gornji uspravni i horizontalni krakovi toga s tabla-krs ta završavaj u se II vidu krugova ili kružnih vij enaca, koji s u nekada tordirani, a li ima i drugač ijih zavr šetaka, npr. u vid u rozete, višekuta, običnog krs ta, itd. Nekada o spiralama vise grozdovi, a li ;ma i primj era gdje su grozdovi veza ni za s tablo, ili vise na posebnim lozicama (grančicama). Pos toje još ne ke nijanse ove varij ante. Motiv , i hn ače, ni je rij et,ka poj ava, ali je

$
I

Sl. 49. -

Neko liko mo ti va stiLi zovan ih krs tova koji se javlj aju na s t ećc ima II Hercegovini.

geografski priLi čno ogra ni čen. Najviše ga ima oko Olova, u Bos ni i oko Stoca, u Hercegovini, a li se u manjem broju javlja i oko Zvornika, Kovilja če, Kalinovika, Nevesinja, Gacka i Čaplj i ne.'" Stilizovanih ·krstova u svemu je nađe no neš to preko 50 primj eraka.
10 -

Svastika

Sljedeća vrsta motiva krsta j este kukas ti krst koji se naj češće zove sva stika (crux ga mmata ). On se ne kada sas toji od dviju prelom ljenih

Sl. 50. - Motiv "svastike" ispod stilizovanog krsta na slj e menjaku li Eminovom Selu kod Du vna.

ili dobro povijenih urezanih linija, u vidu latinskog slova Z i S, kao
i u vidu S spirale, a nekada je plasti čno isklesan. Iako se javlja u svega

primjeraka , ovaj motiv je geografs ki široko rasprostranjen. Najviše ga ima u Imotskoj krajoni, a potom oko Kalinovika. Nij e ustanovljen u okolini Kupresa, Olova, Ljubuškog, Stoca, Nevesinja i Bileće .

četrdesetak

II -

Ostali krstovi

Ostali ·krstovi su drugačiji od svih naprijed navedenih vrsta, a i se veoma razli·kuju. Njihov ukupan broj je malen, nađeno ih je oko 20 primjeraka. Navodim samo neke zanimljivije va.ijante . Na područj u između Konjica, Nevesinja i Mostara javlj a se nekoli ko primjeraka krsta ,koji, umjesto gornjeg uspravnog kraka, imaju povelik kružni vijenac, koji veoma podsjeća na staroegipatski hijeroglif ankh (crux ansata), odnosno na koptski ideogram za Krista."2 Oko Nikšića, kao i na nekim lokalite tima u Pivi, pojavljuju se krstovi bez donjeg uspravnog kra'ka, koje sam nazvao trokrakim krstovima. Od mještana sam za njih čuo i ime " krst sa tri pera" . Obi č no su im krakovi prošireni prema kraje"ima, a ponekad u svome centru imaju " kamenicu", ili kružni vijenac.243 Naprijed je bilo govora o dvostrukim - lorenskim krstovima . Ovdje bi se mogli uvrstiti rijetki primjerci trostrukih krstova, tj. onih koji imaju tri para horizontalnih krakova, koji se nalaze u okolini Ljllbuškog."4 U okolini Lištice su nađena tri primjerka kosih krstova č iji su krakovi slični ključevima. U dva s lučaja ključevi se produžuju kratkim kao cikcak-vrpcama i kombinuju sa rozeticama.24S Postoje krstovi okruženi vijencima čiji su krakovi označeni urezanim linijama, a međuprostori popunjeni nizovima pod pravim uglom urezan ih linija."6 Na nekoliko krstača iz okoline Gacka nađen i su krstovi koji stoje na rozeti. Postoje i druge varijante, kao što su krstovi kod kojih se neki krakovi završavaju krugovima ili 'kružnim vijencima, a neki spiralama, "kamenicama", običnim prečkama , itd. Zanimljiv je jedinstven primjerak krsta čiji se horizontalni i gornji ·krak završavaju u vidu polumjeseca, a donji uspravni malo račva (Zablj ak) ,247 a isto je tako jedinstven primjerak tordiranog krsta na trouglastom postolju, koji, umjesto gornjeg uspravnog kraka, ima dvostruki trouglasti zabat, zbog čega liči na kapelicu (Imotski) .248
međusobno

* **
Krstovi stećaka imaju mnogo analogija na raznovrsnim spomenicima u svij etu, kao i u našim krajevima. Navodim samo neke od nj ih . Obični krstovi, grčki i latinski, često sa roze ticama između krakova i pticama na krakovima, nalaze se na starokršćanskim sarkofazima i nadgrobnim stelama, kakve, npr., vidimo u Muzeju kršćanske umj etnosti u Arlesu i na vizigotskom sarkofagu u Muzeju u Narboni. Na staro kršćan­ skim sarkofazima u Aliscampu u Arlesu nalaze se i dvostruki, kao i stilizovani krstovi.2 Obične krstove, udružene sa polumjesecom, suncem " i ljiljanom nalazimo na romaničkim crkvama 'll Wiirttembergu. 250 Krstovi antropomorfnog oblika su široko rasprostranjeni. Upotrebljavani su

186

u irskoj kršćanskoj umj etnosti, a poznati su i merovinški, tzv. lebende Kreuzen .'51 Antropomorfni krst je simbol na zastavi savremene afričke države Mali. Krstovi sa gornjim uspravnim krakom u obliku romba javljaju se od vrlo ranih perioda, tako kod afričkih naroda i kod starih Slavena. Na bjeloruskom jeziiku se romb i danas zove krug.252 Re'kao sam već da je kosi krst - Andrijin - korišten kao ideogram za Isusa Krista.253 Brojne su analogije krstova čiji se krakovi završavaju ljiljanima, kao i analogije uopšte stilizovanih krstova. Tako, ,k rstove sa ljiljanima vidimo na parapetnim pločama u crkvi S. Prasede u Rimu, na ugrađenim starijim fragmentima u crkvi sv. Klimenta u Rimu, na romaničkim lukovima ikod ulaza u podzemlj e crkve. S. Zeno u Veroni. Takve krstove sam našao i na sarkofagu iz XII v. u Muzeju La Rochelle, čiji se odljev nalazi u Muzeju francuskih spomenika u Parizu, zatim na štitu go ti čkog sankofaga u Muzeju sv . Augustina u Tuluzu. U Muzeju Cluny u Parizu vidio sam venke procesijske krstove čiji se krakovi završavaju sa Ijiljanima.254 Kosi krst sa ljiljanima na krajevima krakova nalazi se na pluteju u crkvi Cividale u Tempiettu, u Italiji i na fragmentu sarkofaga Teodata u Muzeju Malaspina u Brescii, kao i na fragmentu nadgrobnika Teodata u Muzeju Malaspina u Paviji. 255 Na ugrađenom sarkofagu u bazilici sv. Nikole u Bariu (sa vizantijskim karakteristikama) nalazi se krst čiji se J<:rakovi završavaju trozubo i drugi na kojem iz donjeg kraka izbijaju dva stili"irana akantusova lista. 256 Krstove sa krakovima klesanim u vidu riblje kosti, sa voluticama (; rozeticama između krakova) vidimo II crkvi. S. Vittore u Raveni (IX V.).257 Krstovi sa ljiljarnma su česta pojava i u djelima primijenjenih umjetnosti. TaJ<:o ih, npr., vidimo na tekstilu sv . Katarine du Mont u Rouenu (XIII V.).258 Dvoprutasti krstovi sa spiralno povijenim krakovima nalaze se na duboreznim vratima neikih grčkih manastira s kraja XIII i početka XIV v., a takve koji su još imali dodatke u vidu malih ljiljana vidio sam kao minijature rukopisa grčkog Cetveroevanđelja iz XIII v. m Dvoprutast krst sa krakovima koji se spiralno povijaju vidio sam na kamenom fragmentu iz grčkog paleokršćanskog .p erioda. 2OO Na sarkofazima nadbiskupa Ivana Ravenjanina i priora Pe tra, koji se nalaze pre katedraInom crkvom sv. Dujma u SpEtu, isklesani su krstovi sa krakovima u vidu ljiljana, sa rozetama u njihovim centrima.'61 Krst-rozete , sa krakovima koji se povij a ju i stvaraju male ljiljane u površinama između krakova, nalazimo na parapetnoj ploči sa ikonostasa crkve sv. Dimitrija u Pećkoj patrijaršiji, iz XIV v., a vrlo s!>ična rozeta postoji na crkvi u Ahtali, u Gruziji , iz XI-XII V. 262 Na glavnoj fasadi manastirske crkve -ll Studenici nalazi se dvostmki krst čiji se donji krak produžuje i na obadvije strane zav.i ja i završava u vidu trolista, ili ·sidra.263 Na odjeći živopisa u Žiči prikazan je rascvjetali krst, a vrlo slične rascvjetale krstove možemo vidjeti na živopisu Bogorodičine crkve u Studenici, 'iz XIII V_264 i na slikanom soklu zida ikonostasa crkve Petkovice kod Stragara, u okolini Kragujevca, s kraja XIII ili početka XIV V. 265 Taj motiv se nalazi i na fragmentu kamenog sarkofaga iz crkve sv. Marije u Svaču, ·s kraja XIII V.266 Vrlo slični ovima su rascvjetali krstovi koji se zovu Hetimasija, kod kojih su ·krakovi obično dvoprutasti, umjesto ljiljana obično su stilizovani petorolistovi, i često stoje na stepeničastom postolju. Takav motiv je M. Sa!kota evidentirala na nad-

187

Sl. 5 1. -

Sarkofag priOl'a Petra u Splitu,

grobni m pl oča m a ma nas tirs ke crkve li Banji kod Priboja (XIV v.), a direktnu analogiju j e naš la na neidentifikovanom sarkofagu u crkvi sv . Dimitrija u Pećkoj patrijaršiji , datiranom oko sredi ne XIV v.'·, J. Maks im ov i ć takođe r navodi te Hetimasija-krs tove, ali o na pod tim poj mom obuh vata gotovo sve naše st il izovane krs tove.' 68 Analogije našim krstovima na s tećcima mogu se nać i j na te ri to· riju Bos ne i H ercegov ine. Tako, ne ku vrstu krst-rozeta vidimo na boga to ukrašeno m pluteju iz kasnoanti6ke barilike u Zen ici .'·' Krstove sa krakovima koj i se završavaj u u vidu ljiljana, krst-rozete i sti lizovane krstove na lazimo na s tarobosanskim drvenim tasovima i drugim duboreznim predmetima iz zapadne Bosne."o Krstovi čija se gornja tri kraka završavaju kao krugovi na laze se na povelji hums kog župana Radoslava od 22 . V 1254. god ., a a nt ropo morfni krs t, sa glavicom i oborenim horizontaln im krakovima - na povelj i hums kog vlada ra kneza Andrije, izd atOj Dubrovn iku 1249. god 271 Pos toj e još mnoge analogije raznovrsnih ob lika krs tova, posebno o nih ob i čnih grčki h i latinskih , na kojima nij e potrebno da se zadržavamo . I z ovog se vidi kako je 'k rst kao likovni m otiv u s rednj ovjekovnoj umj etnos ti bio veoma mnogo korišten . Može se reč i da je on i najznačajniji i na jraspros tranjen iji li'kovni simbol Kristove muke .m Nek i njegovi oblici potječu još iz pred is torijskog vremena. Običan krst j e poznat još iz neolita, us tanovlj en j e li mikens koj umjetnosti, a u ha lš tatu ga ima na čitavom ilirskom podru čju , a osobito na bron čanom nakitu na Glasincu, li B osni. Rečeno je već da je a nkh bio egipatski hijeroglif i

188

189

koptski nadgrobni simbol. U Konstantinovo vrijeme, kada je kršćanstvo postalo državnom vjerom, krst je postao državnim grbom.m Neki ga istraživači smatraju starim slavenskim paganskim simbolom.m P . Ž . Petrović se sa svojim mišljenjem o porijeklu i simbolici krsta sasvim izdvaja od ostalih istraživača. On kaže da je krst na nadgrobnicima "simbolička predstava pokojnika u grobu" , koja je nastala "regresivnom stilizacijom realističkog prikazivanja pokojnika" . Dosljedno tome, on krstove na stećcima ne smatra kršćanskim, nego narodnim motivima, naslijeđenim iz pretkršćanskog vremena. Po njegovom mišljenju, dakle, motiv krsta na stećcima ne označava pripadnost kršćanstvu, nego stilizovanu antropoidnu predstavu samoga pokojnika.'" Njegovo mišljenje dijeli i P. Tomić."6 Svastika je poznati predistorij ski simbol. U Indiji je ona "simbol sunca i vatre, te životne snage koja iz njih izvire", a na Zapadu je služila kao vrlo rasprostranjen amulet razl ičitog značenja. Na starokršćanske nadgrobnike je stavljana umjesto običnog krsta. m G. Wilke je svastiku svrstao u lunarne motive.'78 Po V. Curčiću, to je veoma rasprostranjen predistorijski motiv koji simbolizira donosioca sreće i čuvara od zla, koji je, izgleda, potekao iz Mezopotamije.'" On kaže da je kult svasti ke bio poznat i islamskim narodima. A. Solovj ev misli da je to prastari simbol vječnog života i da je na stećke došao preko bogumila.280 Tau i kosi krst korišteni su u doba progonstva kršćana . Tau se naziva i "s lovom gospodnjeg znaka".''' Tau-krst je u germanskoj simbolici imao moć zaštite od demona. Antropomorfni krstovi Sll najviše bili predmet zanimanja istraživača stećaka . Za D. Vidovića s u to antropomorfne stilizacije Kristovog drveta raspeća, koje su na steć­ cima imale istu vrijednost kao i ortodoksni krstov-i,m a i M. We nze l kaže da je srednjovjekovno predstavljanj e ljudske figure u obliku krsta vezano sa Kristovim raspećem.'83 Jedi nstveni krst sa istaknutim rukama i krstom u jednoj na s tećku u Raškoj Gori kod Mostara C. Fiskovi ća podsjeća na romaničke krstove u Zadru.'84 Radi se o srebrnom relikvijaru sv. Oroncija, iz XI-XII v., sa reljefnim arkadama u 'kojima su figure svetaca, sva ki od njih u desnoj ruci drži krst. Kupreške krstove koji se prema dolje račvaju Meyer smatra gotički m.'s; Neke stilizacije ljiljana u okolini Imotskog M. Wenzel smatra antropomorfnim krstovima koji , zbog toga što ponešto s li če egipatskom ankhu, mogu da simbolizuju žensku p lodnost .286 Cesto je isticana okolnost da su srednjovjekovni heretici prezirali krst , a naročito Kristovo raspelo, pa otuda i pripis ivanje stećaka bogumilima. Da bi mogao s'teć ke pripisati bogumili ma, A. SoIovjev je, međutim, pojam krsta na stećcima, a naročito pojam antropomorfnog krsta, objašnjavao ne kao predstavu Kristovog raspeća , nego kao Krista sa raširenim rukama. Hoće da kaže da su bosanski bogumili , kao neomanihejci, prezirali realističko raspelo, a li su poštovali krst, pod čim se podrazumijeva simbol Krista koji je raširio ruke. I krstove okružene vijencem, kao i one kombinovane sa spiralama i grozdovima, Solovjev objašnjava i s k l jučivo neomanihejskim u če njem. Krst predstavlja samoga Krista , grozdOvi su nj egove riječi , a spirale "pravi krstjani" .'87 Na osnovu prvog psalma a trećeg stiha, gdje se krst opisuje kao drvo života (lignum vitae), a grozd kao "grozd životni", Sv. Radojčić tvrdi da je motiv kombinacije krsta sa spiralama i grožđem ortodoksni kršćan s ki simbol, ·koji su mogli preuzeti i bogumili .28' Takve motive i drugi neki nau čni radnici tretiraju ortodoksnim kršćanskim

simbolima. M. Vego ih veže za kršćansku euharistiju,'89 a D. Vidović smatra stil.izacijama zasnovanim na biblijskim motivima."'" I D. Sergejevski ih smatra kršćanskim 'Simbolima. m Sv. Radojčić je vrlo dobro uočio identičnost 'Stiliwvanih krstova na sljemenjaku iz Donje Zgošće i na freskama u Žiči, Starom Nagoričanu i Dečanima.292 Veoma su korisna zapažanja J. Ma'ksimov4ć, koja se odnose na motiv rascvjetalog krsta. Ona kaže da je to stari kršćams'ki simbol raspeća i vaskrsenja, koji je u Vizantiji i uopšte na Istoku predstavljan na oltarskim pregradama, ali još češće na nadgrobnim spomenicima. Najviše oltarskih pregrada sa takvim motivom sačuvamo je u G.-čkoj, na Atosu i u Gruziji. Kod nas ga nalazi na fasadama manastirske crkve u Dečanima, na pločama ikonostasa crkve sv. 'Dimitrija u Peći, na kamenom sarkofagu arhiepiskopa Joanikija u Sopoćanima, kao i na nekim drugim sarkofazima i nadgrobnim pločama u Srbiji. Nalazi ga i na sarkofagu Ivana Ravenjanina u Splitu. Za krst Hetimasiju, koji je vrlo sličan ovima, J. Maksimović kaže da je karakterističan za nadgrobnike starokršćanskog i vizantijskog perioda, ali da se susreće i kasnije.293 Izgleda da je motiv krsta Hetimasije karakterističan za nadgrobne spomeni'ke visokih crkvenih dostojanstvenika u XIII i XIV v. u Srbiji.m Svi ovi rascvjetali krstovi vode svoje direktno porijeklo iz rane kršćanske skulpturalne umjetnosti istočnog svijeta, ali su rasprostranjeni i na Zapadu u toku čitavog srednjeg vijeka. 295 Rascvjetali krstovi se nalaze i na kovčežićima od bjele>kosti, koji su u vizantijskoj umjetnosti poznati od XI v. M. Wenzel je rascvjetalim krstovima na stećcima posveti'la poseban članak. Navela . je njihovo rasprostiranje (19 primjeraka ukupno) i pronašla .neko\ilko analogija u našoj i ·stranoj umjetnosti. Naročito je upozorila na slič­ nosti sa kovčežićima od slonovače koje su izrađivale arapske zanatlije na Siciliji ou XII v., a zatim trgovinom, preko Venecije i Dubrovnika, dosprjevali i u naše krajeve. 29S. Zbog svega toga se misli da su takvi motivi na stećcima mogli nastati pod utjecajem istočne crkve.296 Motiv sidra je starokršćanski simbol nade, zbog čega bi krstove sa sidrima trebalo tumačiti kršćanskom nadom ou bolji svijet.297 Postoji mišljenje da je ,ka!lvarijski tip krsta na stećcima možda nastao pod utjecajem sa Istoka. m Neki misle da krst u rukama čovjeka znači realnu životnu predstavu.m

•••
Kako se iz prednjega vidi, u ovoj grupi postoji 11 osnovnih motiva i 38 njihovih podvrsta. Svi se, pak, javljaju u nešto više od 900 primjeraka. Ogroman broj motiva krstova, brojnost i raznolikost tipova i njihovih varijanti, rasprostranjenost u svim geografskim područjima, izbor mjesta na samim spomenicima i klesarska pažnja koja im je posvećivana, jasno govori o važnosti i obljubljenosti krstova na stećcima . Sasvim je sigurno da u cjelokupnom fondu reljefnih motiva stećaka krst zauzima jedno od dva vodeća, najznačajnija i naj,karakterističnija mjesta. Najpopularniji su jednostavni grčki i latinski oblici, ali je velika pažnja poklanjana i dl1ugim oblicima, posebno antropomorfnim i stHizovanim. Svojom majstorskom likovnom obradom osobito se ističu krst-rozete i rascvjetali krstovi.

190

i= + +
Tabela XII Naj če š ći

vidovi vrsta i podvrsta motiva krstova na

stećcima.

191

+++0
O+ ®=#=

o

Tabela Xl11 -

Naj če šć i

vido vi vrsta i pod vrs ta moti va krs to va na

s te ćcima.

192

T
Tabela X IV Najčešći

wdovi vrsta i podvrsta motiva krstova na

stećcima .

193

Tabela XV -

Najčešći

vidovi vrsta i podvrsta motiva krstova na

stećcima.

194

Iako porijeklo krsta, posebno nekih nj egovih oblika, seže u daleku prošlost, ~ rst je karakterističan motiv srednjovjekovne kršćanske likovne umjetnosti. Ne uzimajući u obzir zanimljivu hipotezu P. Ž. Petrovića o isključivo staroslavenskom porij eklu i narodnom nekršćanskom karakteru krsta, mislim da je naučno opravdano da se krst na stećcima tretira kao opštekršćanski motiv. Razumljivo, s takvog stanovišta nije moguće uvažiti pokušaj A. Solovjeva i njegovih sljedben~ka da krst na s tećcima , posebno neke njegove tipove ~krs1 okružen vijencem, antropomorfni krst, krst kombinovan sa spiralama i grozdovima i svastiku), protumače kao neomanihejsku pojavu, a doslj edno tome i da stećke pripišu isključivo sljedbenicima srednjovjekovne CI1kve bosanske. Naravno, time nije rečeno da oni nisu upotrebljavali taj motiv. Krst je česta pojava k~ko u s tarokršćans kom periodu tako i u stilskim umjetničkim periodima predromanike, romanike i gotike. Prikazivan je na zidovima arhitek10nskih crkvenih objekata, na kamenim predmetima u crkvama, na nadgrobnim 's pomenicima, na freskama i na raznovrsnim proizvodima primijenjenih umj etnosti, i to kako na Zapadu t~ko i na Istoku. Naročito je važna njegova brojna zastupljenost na sarkofazima oj nadgrobnim pločama.
Naručioci i maj stori stećaka mogli su se ugledati na krstove u našem primorju, kao d na one u Srbiji. Kada imam na umu vrste kao što su krst-rozete, rascvjetali krst i krst Hetimasije, čini mi se da su veze sa Srbijom bile jače nego sa primorj em, što znači da je vizantijska umjetnost i umjetnost Istoka uopšte mogla biti od relativno većeg utjecaja. U prilog takve pretpostav·k e ide i okolnost da se rascvj e ta1i krstovi pojavljuju na vizantijskim kovčežić ima, I kao" da se javljaju na ikonostasima u Grčkoj, na Atosu i na Kavkazu. U tome pogledu je od značaja i to što se na armens'kim srednjovjekovnim kamenim nadgrobnim spomenicima, ,koji se zovu hačka ri, javlja rascvjeta1i 'krst na stalku, koji često izlazi iz rozete .ili iz stilizovanih akantusovih listova, slično nekim motivima stećaka u okolini Stoca u Gacka, što je vjerovatno prvenstveno rezultat istog starokršćanskog porijekla i sličnosti u ideološkim i umjetničkim nazorima odnosnog vremena. JOO Ne mislim da je krst na stećcima u svakome slučaju zadržao punu kršćansku simboličnost, pogotovo je to nemoguće tvrdiĐi za neke njegove oblike i varijante, ,kao što je krst-rozeta i rascvjetali krst, ,k oji djeluju više kao ukrasi. Iako je o krstu na stećcima napisano mnogo više nego o drugim motivima, njegovo porijeklo, značenje, posebno pitanje njegove pojave na stećcima ostaće i dalje predmet proučavanja. Ovo je samo doprinos pokušajima rješenja toga pitanja.

BILJNI MOTIVI

195

Kao jednu od osnovnih vrsta ove grupe smatram predstave čitavih drvenastih j zeljastih biljaka, koje sam, iz praktičnih razloga, nazvao zajedničkim imenom stabla, iako to nije sasvim adekvatan termin.

Druga vrsta je spirala. Zapravo se radi o predstavama zeljastih biljaka, odnosno njlihovih izdanaka, listova , ponajprije lozica koje su stilizovane u spiralne zavoje. Treća osnovna vrsta je rozeta. Cetvr~u vrstu sam nazvao ljiljan zbog toga što najviše lliči baš na tu biljku, odnosno na njen cvijet. Peta je višel atični list, a šesta grozd. Za ovakav naziv pete vrste odlučio sam 'Se zbog toga što su motivi te vrste slični i što ih nije moguće sigurno razlučiti. lovi motivi imaju svoje varijante. Neki su samostalni i zauzimaju strane spomenika, ali su više puta i udruženi s drugim motivima. Ponekad s u to maltene naturalističke predstave, ali su pretežno stilizacije različitog stepena. Uglavnom su p lastične, a ima i uklesanih, urezanih u kamenu površinu. Razli č itog su brojnog stanja i neravnomj erne teritorijalne rasprostranjenosti.
čitave

Po svom ukupnom broju ova grupa spada

među

najzastupljenije.

l - Stablo
Predstave čitavog drveća 'Ila stećcima nisu rijetke pojave. Javljaju se u oko 100 primjeraka. Obično je isklesano verti'kalno deblo od .k ojeg se na jednu i drugu stranu odvajaju po dvije ili više grana, koje su nešto nakošene prema gore, ili se simetrično spiralno povijaju. Nekada je to predstava zeljaste biljke ili biljčice, čiji su izdanci ili listovi kosi, odnosno spiralno povijeni. Neka slabla su krošnjasta. pa čak i sa p lodovima, odnosno sa cvjetovima, a i neke biljke također imaju svoje cvjetiće. Neki primjerci nemaju svoga debla, odnosno svoje stabljike. Ponegdje se grane, izdanci il i listovi zmijoHko povijaju . Neke biljne stHizacije su veoma s l ičn e ljiljanima, ne ke podsjećaju na ljudsku predstavu, a neke na predstavu !krsta. Neko drveće je naturalistički predstavljeno. A ima i sasvim neobičnih i jedinstvenih stilizacija. Ova vrsta motiva najčešće se javlja u krajevima istočne Bosne, pretežno u okolini Srebrenice, Bratunca, Vlasenice iKladnja, zalim u centralnoj Bosni, uglavnom oko Kalinovika i Trnova, onda u zapadnoj Bosni, oko Kupresa, Duvna i LiW1a, te u Imotskoj krajini. U Hercegovini je stablo zastupljeno u okoJ.ini Nevesinja. U ostalim područjima je rijetka pojava. U Crnoj Gori, Srbiji, Da lmaCiji i u primorju uopšte nema ovih motiva. Stabla centralne Bosne 'sliče ljiljanu, a ona u zapadnoj Bosni i Imotskoj krajini su pretežno stilizacije ljiljana. Postoji nekoliko vl'io zanim ljivih primjeraka. Gotovo naturalistički je predstavljeno drvo sa deblom i krošnjom u Boljunima, kod Stoca. Za deblo je privezana neka četveronožna životinja koja je slična lavu .J01 U okolini Lištice stablo ima oborene grane, kao u žalosne vrbe 302 U Hreš;, kod Sarajeva, stablo je stilizovano kao palma .JOJ Na sljemenjaku iz Donje Zgošće nalazi se nekoliko predstava stabala sa krošnjama, granama, listovima i cvjetovima. Na nekim njihovim granama stoje ptice (sl. br. 42). Ta st abla su izvanredno lij epo klesana .J04

1 96

'.

,.
f
. u

J
"

.. r~ .
I
I

,

" ~ • '4'

..

• I

'.•
"

SI. 52. -

Stilizovano sL abIo na s tubu

II

o kolini Kladnja.

197

• ••
Stablo je čest motiv kršćanske umjetnosti i predstavlja drvo života. Vidimo ga, npr., na parapetI1im pločama u građenim u zidove predvorja crkve S. Maria in Trastevere u Rimu, zatim na parapetnim pločama predoltarskog prostora u crkvi S. Sabina u Rimu. Motiv stabla

SL 53. -

Piscina sa motivom stilizovanog stabla ološkom muzeju li Veneciji.

II

Arhe-

također vidimo na je dnoj piscini u Arheološkom muzeju u Veneciji, zatim na konzoli sjevernog zida crkve sv. Andrije u Barletti. 30; I sto tako, ono se nalazi na medaljonima tornja Pom poze i na arhitektonskim fragmentima iz crkve S. Vittore u Raveni, koji se sada nalaze u Nacionalnom muzeju u Raveni. 306 I zgleda da je ovaj motiv najrađe kori šten na nadgrobnim spomenicima. Tako se on nalaz·i na jednom starokršćan skom sarkofagu i na jednoj vizigotskoj steli u Nacionalnom muzeju u Rimu. J07 C. Truhel"ka je saopštio da je cvateće drvo, uz suho, predstavlj eno na jednom galskom sarkofagu. lOS U Francuskoj sam evidentirao nekoliko sarkofaga na kojima su bila isklesana stilizovana stabla, tako, npr. , na vizigotskom sarkofagu li Muze ju u Narboni. 309 Klesane mot.ive stabala nalazimo i na srednjovj ekovnim sarkofazima u našim krajevima, tako, npr., na sarkofagu iz sv. Donata u Zadru, zatim na pluteju oltarske pregrade iz stare katedrale u Zadru (IX v.),3l0

198

na kapi telu stubića pluteja iz crkve sv. Križa u Ninu i na parapetnoj ploči crkve sv. Nikole Bolničkog u Ohridu (XIII V.).311 Stilizovano stablo (slično palmi) kao gornji uspravni krak krsta nalazi se na nadgrobnoj ploč i vojvode Nikole Stanojevića, kti10ra crkve manastira Konče (XIV v.).3l2 Jedan od čes tih motiva pirotskih ćilima, porijeklom sa Istoka (donijeli ga Turci), jeste stablo. 3l3 Stablo sa dva para povijenih grana vi dimo na kapitelu kasnoantičke bazilike u Dabravini, u Bosni. 3l ' Motive stabala nalazimo i na starim bosanskim drvorezbarenim predmetima.3i5 I na drvenim sanducima za ruho, rađenim konjičkim duborezom, uz ostale motive, nalaze se stilizovani buketi cvijeća, kakve smo, gotovo identi čne, evidentirali na stećcima u okolini Konjica.3l6

Sl. 54. -

Motiv stilizQvanog stabla na slj emenjaku Konjica .

II

okolini

* **
Op ćenito je poznato da su drvo, stablo i biljka motivi kršća n ske likovne umj etnosti koji, kao rajska vegetacija, simboliziraju vječni život poslije smrti. 317 Stoga se taj motiv javlja na sakralnim spomenioima, a posebno na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima. Njegova česta veza sa krstom približava ga motivu rascvjetalog krsta, poznatom vizantij skom i ,s rpskom simbolu vaskrsenja. Za stabla na stećcima, uz ljiljane, spirale i još n eke motive, V. Đurić kaže da su "crpeni iz romaničke i gotičke umetnosti Primorja gdje se redovno nalaze na arhitekturi, plastici, pa i na nadgrobnim spomenicima od XIII do XV v ... "318

199

Mislim da pri ikonografs koj i stilskoj analizi ovoga motiva, p ored moramo uzeti u obzir još jednu okolnost. Iz prednjih podataka o rasprostiranju steća ka sa motivom s tabla vidi se da su oni uglavnom karakteristika Bosne, tačnije i stočne Bosne, što znači podru čja sa bujnom vegetacijom. Nije slučajno š to se oko Kladnja, Vlasenice i Bratunca nalaze tako brojne varijante ovoga motiva. Na sljemenjaku iz Donj e Zgošće klesar je prikazao čitavu šumu, a kod Kupresa turnir u pejza~u . Neke kladanjske stilizacije su prilično geometrizirane i nije čudo .što je D. Sergejevski biljne stilizacije oko Bratunca svrstao u ukrase. Pa i tako brojno kori·štenje motiva stabla na predm etima narodne umjetnosti od drveta i tekstila nije niš ta drugo nego ukrašavanje. Mislim da je pri klesanju s tabala na stećcima moglo biti ugledanja na romaničku i got ičku kamenu plas tiku, posebno na nadgrobne spomenike primorja, pa i na one preko Drine, ali da je tada kršćanska simboUka toga motiva već bila prilično zaboravljena i da je za pojam stabla na stećcima, a naročito za nj egove brojne osebujne varijante oblika, umjetnička inspiracija uglavnom bila uslovljena bujnom vegetacijom domaćeg tla.
kršćan s ke s imboličnosti,

2-

Spirala

Moglo bi se reći da je spirala umjetnička stilizacija loze kao dijela i izdanka bilJke. Na stećcima uočavamo pet varijanti ovoga motiva: obična i S spirala, dvojna spirala, kombinovana sa krstom i kombinovana sa grožđem. Spirale nisu tako široko rasprostranjene kao što su, npr., rozete, polumjeseci ili krstovi. Najviše ih je ustamovIjeno u okolini Olova, Zvornika i Kladnja, u istočnoj Bosni. Dosta ih ima oko Vlasenice i na području Majevice, također u istočnoj ;Bosni, zatim oko Kalinovika i u nekim drugim krajevima centralne Bosne. Javljaju se i u Imotskoj krajini i u srbijanskom dijeLu donjeg Podrinja. Rijetka su pojava u Hercegovini, s iznimkom kombinovanih spirala u okolini Stoca. U mnogim krajevima ih uopšte nema - u Crnoj Gori, zatim oko Bileće, Trebinja , Ljubinja, Čapljine, Mostara, Lištice, Gruda i Posušja, u Hercegovini , onda oko Kupresa i Duvna, u zapadnoj Bosni, u Dalmaciji, itd. Inače, po svom ukupnom brojnom stanju su negdj e oko sredine ljestvice osnovnih vrsta motiva, javljaju se u oko 180 primjeraka, a u svojoj grupi su ispred motiva stabla. Najviše je dvostrukih, a najmanje S spirala. Redovno su plastično klesane, ali ima i urezanih. Obrada je dosta neujednačena. Najplastičnije i najlje pše su obrađene 'k ombinovane spirale. Obična spirala redovno ima više zavoja, a može biti predstavljena i samo jednim spiralnim zavojem. Na nekim stećcima nalazimo po jednu ili po više t~kvih običnih međusobno nepovezanih spirala. One nemaju svoje stablji'ke, osim u iznimnim slučajevima, o njima ne vise grozdovi, niti se na njima javljaju kakvi listići ili cvjetići. Slična je situacija i sa S spiralama, za koje se more. reći da su češće individualne nego ti grupama. U ne koliko slučajeva u okolini Ilijaša, u Bosni, između dviju položenih S spirala prikazana je ruka, ili koplje sa zastavicom.319 Najčešće se javljaju dvij e simetrično isklesane obične spirale

200

Sl. 55. -

Mo tiv S spirale na stubu (sada u vodo ravno m položaju) Đurđ ev iku kod Tuzle.

II

Sl. 56. -

Mo tiv d vostruke spirale na sanduku sa postoljem iz okoline Rogatice.

sa stabljikom između njih, kakvu varijantu nazivam dvojnom ili dvostrukom spira lom. Kod takvih motiva spirale su obično povezane sa svojom stabljikom, ali ima i n epovezanih dvostrukih spirala. Stabljika je u svom gornjem završnom dijelu različito oblikovana - peroliko, kao trolist ili ljilja n, kao rozeta, krug i kružni vje n či ć. Dvostrukih spirala naj više ima oko Olova , Ilij aša, Breze i Vareša, u Bosni. Nailazimo ponekad na tordirane stabljike, pa i na tordirane s pirale (Vlasenica ) . Ponekad stabljika iznad spirala ima manje kose izdanke na kojima su prikazani cvj e ti ći , kakve varijante nalazimo oko Bratunca."o U ne kim slučajevim a o sp iralama vise grozdovi, što smo ustanovili , npr., u okolini Zvornika i sa druge strane Drine.3" Koji put stabljika u svom donjem dijelu prelazi u postolje koje je razli č ito oblikovano - kao obična preč­ ka, račvasto, kao voluta il i kao položena S spirala . U nekim sluč.aj ev ima umjes to o!:>ični h isl<lesane su S sp ira le. Pos toje varijante sa dva, pa i sa tri ili više si me tričnih sp irala vezanih za stabljiku. Treba reći da se nekada ne radi baš o p ravim spiralama, nego samo o spiralno povijenim listovima, pa je u takvim s lu čaj ev ima teško reći da li su to sve motivi spirala, ili se neki od njih može uvrstiti u motive stabla. U nekoliko slučaj eva plasti čno reb ro koje se proteže sredinom stuba, odozgo prema dolje, služi kao stabljika dvostruke spira'le (okolina Vlasenice).322

Sl. 57. -

Motiv dvostruke spirale na sljemenjaku kod Ilijaša.

II

Kopoš iću

202

203

Sl. 58. - Dvostruka spirala sa grozdovima (is pod pred· stave Java) na stubu II Gornjem Dragaljevcu kod Bijeljine.

Sl. 59. - Spirala sa grozdovima na sljemenjaku iz
Krupnja, u zapadnoj

Srbiji.

Nai šli smo i na spirale koje se neuobi čajeno zavijaju, ne slijeva nadesno, nego obratno, a bilo je i motiva sa dva para spirala od kojih se jedan zavija na jednu, a drugi na drugu stranu (Kladanj). Neke su dvostruke spirale bez stabljike spojene u svom izlasku ili u svom podnožju . Nij e rijetka varijanta koja je kombinacija dvostruke spirale sa krstom. U tim s l učajevima je stabljih ti svom gornjem dijelu dobila još dva poprečna kraka. Najčešće se sva tri gornja kraka krsta završavaju kao krugovi, zatim kao kružni vijenci, ili kao rozete, a ima i drugačijih završetaka. Gotovo u svim takvim slučajevima o spiralama visi po jedan grozd, a ima i primjeraka u kojih vise po dva grozda. Nekada se iz stabljike pruža i par loznih izdanaka na kojima je obješen po jedan grozd. Takve kombinovane varijante spirala obilježja su lokaliteta u okolini Stoca, ali se javljaju i u okolini Nevesinja, Jablanice, Kalinovika, Olova i Zvornika. Našli smo i više specifičnih slučajeva. Zanimljiv je primjerak dvostruke spirale sa cvjetićem Tla stabljici koja izlazi iz polumjeseca (okolina Vlasenice).323 U Kruševu kod Stoca vidimo po jednu nevezanu spiTalu ispod horizontalnih krakova krsta o kojima vise po dva grozda. U Uboskom kod Ljubinja se krakovi krsta završavaju kao spirale. Osobito bogata predstava kombinovanih spirala niifazi se na sljemenjaku u Dobrigoš ću kod Jablanice, u Hercegovini. Stabljika je tordirana, gornji krakovi krsta se završavaju virovitim rozetama, uz stab ljiku su vezana dva para spirala i par izdanaka. Na glavnom paru i na izdancima vise grozdovi. Drugi par spirala izlazi iz gornjeg uspravnog kraka krsta. Sve je izvanredno lijepo obrađeno. 324 Dodajmo još da se kod velikog broja bordura od povijene lozice nalaze ukomponovane obične pa i S spirale čak i u hercegovačkim krajevima, gdje ·S spirala uopšte nema, ili samo u iznimnim s l učajevima.

204

Sl. 60. - Mo tiv d vos truke S s pirale kombinovane sa krs tom i grozdovima na slj emenjaku u Radimlji kod Stoca.

205

Sl. 61. - Spiralice i grozdovi kao elementi povijene lozice na stubu iz RadeJjevca kod BratlUlca (sada II vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu).

* **

Spiralu kao motiv likovnih umjetničkih djela možemo sresti gotovo svuda i u raznim vremenskim periodima_ Nalazimo je na butmirskim grnčarskim predmetima. m I ilirski bron ča ni nakit čes to ima oblik spirale. Mo tiv S spirale sam vidio na antič kim nadgrobnim spomenicima u Arheološkom muzeju u Peruđi , a položene S sp irale na s tarokršća n­ skom sarkofagu u Aliscampu u Arlesu."6 Dvostruke spirale vidimo na spomenicima Justinijanove epohe iz V-VI v. u Caričinom Gradu. m Dvostruke spirale nalazimo na kapitelima kasnoanti čkih bazilika u Zenici i Dabravini.328 Vrlo s li čne dvostruke spirale nalaze se na starohrvatskim kapitelima, npr. na kapitelima polustubi ća Višeslavove krstio-

206

nice, koja je datirana oko 800. god.32' Dvostruka spirala se vise puta ponavlja na kapitelima Franj e vačkog klaustra u Dubrovniku. I na brojnim predmetima narodne umjetnosti u staroj Bosni možemo vIdjeti ovaj motiv.

* **
Kako je poznato, spirala je pradavni simbol smrti i uskrsnuća. G. Wilke je u tome motivu vidio predstavu vulve, u vezi sa kultom Mjeseca, koja, zbog pužastih zavoja, simbolizira smrt i uskrsnuće. JJO Vidović misli da bi to mogao biti simbol predenja i tkanja, kao kod rimskih Parki, odnosno grčkih Mojra, koje su prele "žicu života"3Jl A. Benac i D. Sergej evski su spirale uvrstili u geometrijske motive.JJ' A. Skobalj .kaže da su spiralni ukrasi na stećcima nastali iz pukog oponašanja spiraInih zavoja na kapitelima jonskih, dotičnih romaničkih stubova 3JJ M. Karanović je spirale na stećcima dovodio u vezu sa spiralama na ženskim zobunima u Bosni, pa je zbog toga takve stećke pripisao ženama 334 M. Wenzel je našla slične spirale na gr6kim nadgrobnim spomenicima, zatim na stubovima etrurskih grobova, a onda i na grobnim situlama nekih aoJpskih ilirskih plemena. Vjerovatno povodom Vitruvijevog pridavanja ženskog karaktera jonskim kapitelima, zbog dvostruke volute na njima, kao i nekih tumačenja dvojne spirale kao oblika ženske utrobe, M. Wenzel je zaključila da su dvojne spirale na steć­ cima ozna!ke ženske plodnosti, koje su se tu našle zbog vjerovanja da pokojnici mogu povratiti život. 335 P. Ž. Petrović i spiralama na stećcima pridaje antropoidni karakter. On smatra da je dvostruka spirala jedna vrsta predstave ljudskih očiju, u sastavu s obrvama i nosom, nastala regresivnim postupkom od predstave ljudske glave, sa svrhom da grob i spomenik čuva od skrnavljenja.336 Većina ispoljenih mišljenja uglavnom se odnosi na spiralu kao paganski ·simbol koji se nekako održao kroz srednji vijek ' i taiko došao i na stećke, kada je možda već bila prestala svijest o njegovom .kultnom značenju. Pri tome je izostao kršćan­ ski ikonografski aspekt, koji mi se čini najopravdanijim za objašnjenje ovoga motiva.

o:

Naprijed sam već rekao da je spirala na stećcima predstava vinove loze, a kako je nerijetko kombinovana sa grozdovima, a nekada i sa krstom, mislim da najviše razloga ima da je tretiramo kršćanskim simbolom povezanosti kršćana sa Kristom. m Takvo objašnjenje ima svoj osnov pogotovo .kada je ,s pirala spojena sa krstom. Drugo je pitanje u kojoj su mjeri majstori stećaka bili svjesni te kršćanske vremenski dosta bliske simboličnosti kada su te motive klesali. Teško je vjerovati da je prava svijest o tome tada, a pogotovo u svakome slučaju, zaista bila pdsutna_

207

o ••

.. .. .

.oo

..•..

o

Tabela XVI -

Reljefni motivi stabala i spirala koji se javljaju na s t ećcima.

češće

208

3-Rozeta
Za razliku od zvijezde, koja ima šiljaste krakove, naJcesce u obliku rombova, rozeta je cvijet sa jednakim zaobljenim laticama i često sa naznačenim centrom, odnosno centralnim dijelom u vidu ta čke, kružića ili kružnog vjenčića. I ovaj motiv ima svoje varijante. Najjednostavniji oblik je sa četiri latice, ali se javljaju i rozete sa pe t i više, najčešće sa šest i osam latica. Mnoge su rozete okružene vijencem, koji je nekada tordiran. Zanimljive su rozete okružene vijencima kod kojih su latice naz načen e linijama , kao radijusima kruga, koje sliče točkovima, zbog čega su ih neki istraživači i nazvali točkovima . 338 Neke rozete su virovite. Postoje i rozete koje su u svojoj osnov.i krst, zbog čega ih nazivam krst-roze tama. Postoji i znatan broj motiva koji s u kombinavani od rozeta, trouglova, kružnica i cvjetića, koje nazivamo stilizovanim rozetama. Ovaj naziv im je dat da bismo ih razlikovali od drugih rozeta, za koj e moram reči da su također stilizovane, jer s u pravilno crtane i klesane, sa potpuno jednakim, simetričnim i u krug upisanim laticama, kakve obično ne nalazimo u prh·odi. Osim toga, postoje i nizovi rozeta okruženih vijencima koje sam uvrstio u 'bordure. Postoji o nekoliko i bordura koje su sastavljene od nepovezanih različitih motiva, među kojima se nalaze i rozete. Redovno su rozete plastično klesane, ali je izvjestan, manji broj prikazan urezima u kamen. Neki primjerci .imaju latice sa dvostmkim

SJ. 62. - Motiv rozete okružene vijencem na sljemenjaku sa postoljem II okolini Rogatice

linijama, a ima i primjeraka čije su latice zaoblj ene i povIJen e. Neke rozete su polujabuke na kojima se jedva zapažaju urezi koji označavaju latice. Veliki broj rozeta su rad vj eštih majstora, ali ima i rozeta koje su slabo ,klesane. Sve rozete stećaka su biljne stilizacije, ornamenti. a to znači u krasi. Rozeta spada među nekoliko najbrojnijih motiva stećaka, a zajed. no sa zvijezdom (ako ih ne razdvojimo) zauzima vodeće mj esto. Jav· Ij a se u oko 350 primjeraka. Rasprostranje na je posvuda, najviše u Her· cegovi ni , zatim u zapadnoj i centralnoj Bos ni, ali je ima i u drugim područjima, no najmanje u udaljenijim krajevima Crne Gore i u ne· kim enk lavama Pod rinja. Osobito lij epo djeluju višelisne rozete, sa is· taknutim središtima, oko Stoca i u dolini Neretve južno od Konjica.
Sl. 63. - Stilizovana krst-rozeta na s talku na sljemenjaku sa postoljem II Opli č ićima, II širokoj okolini CapJjinc.

210

SI. 64. -

Stili zovane Gruba čeve rozete na Boljunima kod Stoca.

steć ku

u

Sl. 65. -

Stilizovane rozete na slj eme nj ak u iz Do nj e Zgošće (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu).

211

Krst-rozeta najviše ima oko Stoca , a sh lizovanih ta kođer oko Stoca. za· tim na Blidinju, a onda 'll Donjoj Z goŠć i. Rozete na s tubu, na s tabljici i kombinovane sa spirala ma naj češće nalazimo oko Zvornika i Olova. Vrlo su zanimljivi rij etk i primjerci "i šeli snih rozeta ko jima se završavaju krakovi krs ta (Olovo, Blidinj e, Kupres ) . Rozete u tordira nim vijencima SB naroč ito isti ču u Bo'ljunima, kod Stoca. JJ' Virovita rozeta je kara kt er i stična za krajeve j u goistočne Hercegovine. Zanimljiva je pojava ne koliko primj era ka č itave grupe pravilno raspoređen ih rozeta, okruženih najprije spojenim lukovima, a onda i vij encem, na slj emenj aku jz Donj e Zgošće, 'koje bis mo mogli nazvati m eda lj on ima roze ta J40 Napominjem j oš i to da se rozeta dosta čes to nalazi na štitovima kao hera ldi čka oznaka.

* **
Kao i zv ij ezda , rozeta je likovni motiv mn ogih naroda još od davnina. Stil izovane krs t-rozete, s li čn e našim na s tećci ma našao sa m na starokršćanskim kamenim fragmentima u Vizant ij skom muzej u u Atini ,341 a s li čne ovima nalaze se na crkvi u Ahtali, u Gruziji , iz XI- XII v.34l Sli ča n moti v krst-rozete nalazi se na sarkofagu u kapeli S. Ma rgherita, iz XII v. , u Biscegliu , u Ita liji."J Rozetu o kruženu vijencem vidio sam na jednom keltskom kamenom oltaru u lapidariju Zemalj s kog muzeja u Stuttgartu.144 J. Mak s im ov i ć je ista kla upotrebu pl as ti čnih r ozeta na islamskim gra đevinskim spomenicima, koje su "nanizane na fasadama kao kameni i kera mi čki ta njiri . .. "J45 Na zidovima crkve sv . Sofije u Trapezuntu nalaze se veliki kružni m eda ljoni iz XIII v., seldžuč kog porije kla , ispunj eni gustim geometrij ~kim prepletom , koji vrlo mnogo podsjećaj u na roze te Ljubos tinje, a u nekim detaljima čak i na pojedina mOI-avska sli čna stilska rješenja u drugim materij a lima.J46 Neke ploče u građene u preromani6ke crkve u Rimu nose r elj efe rozeta , npr. u crkvi S. Maria in Trastevere . I nadgrobne pl oče go tič ke crkve S. Maria Novella u Firenc i imaju rozete .34 ) Naveo sam već da se zvijezde nalaze na brojnim antičkim stelama. Za te motive se može reć i da su i rozete. J48 Navodim nekoliko primjera motiva roze ta na s pomenicima u našim krajevima . U podu crkve s v. Pantelejmona u Nerezima, u Makedoniji, iz XI v., nalazi se roze ta okružena vijencem. 34' Vrlo lijepa ki ćena krs t-rozeta, sa trolis nim umec ima, okružena vij encem, nalazi se na trijumfalnom luku Bogorodič ine crkve u Stude nici , iz početka xnI v., koji je rađen po ugledu na romani čke portale u našem primorju. J50 Gotovo is ta rozeta se nalazi i na fresci te crkve. m Takve krst-rozete nalazimo na parapetnim pločama ikonos tasa crkve ·sv. Dimitrija 'li Peć­ koj patrijaršiji, iz XIV v. , kojoj je s li čn a ona iz Ahtale, u Gruziji, koju sam već naveo.m Niz krst-rozeta, sa umecima od ljiljana, nalazi se na slikanom sokI u zida ikonos tasa ruševina crkve Petkovice, kod Stragara, u Srbiji, s kraja XnI ili početka XIV v. J5J Na fasadama crkava moravske škole, posebno u Ljubos tinji , nal azimo s tilizovane rozete (velika rozeta ispunjena malim rozetama i cvjetnim laticama), a ta kve vidimo i na sarkofagu patrijarha J efrerna (?) u crkvi sv. Dimitrija u Pećkoj patrijaršiji , za koji se kaže da je rađe n u duhu vizantijske sepulkralne umjetnosti.J54 I ' na slikanom sokI u u đakonikonu manas tira Morače

212

(XIII v.) vidi se krst-rozeta, slična našim rozetama iz Radimlje, Boljuna i Blidinja.355 Stilizovana rozeta kao krst sa umec ima od ljiljana, koja se tri puta ponavlja između konjanika na sljemenjaku iz Donje Zgošće, .. identična je slikanim rozetama u Žiči, Starom Nagoričanu i Dečani­ ma".356 Duborezni krst ikonostasa u Pivi (1639. god.) ima tri gornja kraka koja se završavaju kao rozete, a tako se završava i krst u Gračanici, djelo jeromonaha Stefana, iz 1626. god. I u Dečanima (Veliko raspeće) , kao i u još nekim drugim crkvama u Srbiji drveni krstovi iz· nad ikonostasa se tako završavaju.357 Na dverima crkve Mali sveti V·rači u Ohridu, iz XVI v., nalaze se stilizovane rozete mal·tene iste kao i one na stećcima u okolini Stoca, koje su djelo majstora Grubača, iz druge polovine XV V.358 Rozetu uz sv. Kristifora vidimo na pečatu opštine Rab.'5> Velika dvos~ruka rozeta isklesana je II arkadnim nišama staro· kršćans kog sarkofaga iz sv. Donata u Zadru.360 Višelisne rozete se nalaze na krajevima krakova krsta iz župne crkve u Bribiru (XIII v.)361 Rozete vidimo na pluteju iz crkve sv. Gospe od Lužina u Stonu.362 Rozetice čine središnji dio stilizovanog krsta na sarkofagu nadbiskupa Ivana i priora Petra u Splitu.363 Cetverolisne rozete, zatim virovite, a onda i rozete okružene tordiranim vijencima nalazimo na kapitelirna Franjevačkog klaustra u Dubrovniku.364 Sesterolatične rozete se više puta javljaju na unutrašnjoj ·k amenoj dekoraciji kasnoanti čkih bazilika u Bosni,365 nalazimo ih ukomponovane u borduru na nadgrobnoj ploči kraljevske kapele u Bobovcu (XV v.),366 a omiljeni su motivi u starobosanskom duborezu.367

• ••
Rozeta je vrlo malo naučno istraživana. Ako je o ovome motivu nešto i rečeno, to se više odnosilo na zvijezdu nego na rozetu. Već sam naveo ekstremno mišljenje P. Ž. Petrovića, koje se jednako odnosi na rozetu kao i na zvijezdu . Petrović, naime, smatra da rozeta II vijencu predstavlja pokojnikovu glavu i da je to prestilizacija mjesečevog kruga koji je u ranijoj epohi bio s imboli čna predstava ljudske glave. Na isti način on tumač i i rozetu kao završetak gornjeg uspravnog kraka krsta. 368 Naveo sam i to da A. Solovjev u zvijezdi naj češće vidi predstavu sunca. Na drugom mjes-tu on decidirano kaže da rozeta na srednjem kraku krsta, ili .. na stubu" simbolizira sunce, odnosno "stub svjetlosti", a po izoteričnom vjerovanju bogumila i sunce i taj .. stub svjetlosti" isto su što i sam Kri st. Velike rozete sa osam i devet listova, sa istaknutim kružnim središnjim dijelom, dakle, pravu predstavu cvijeta, on s)TIa1ra predstavom s unca. Treba reći da Solovjev rozete na štitovima ne smatra pravim heraidičkim znacima, jer u njima vidi ..lađe svjetlosti" koje vode u raj.369 Iz iznesenih podataka o nalazima rozeta vidi se da su majstori stećaka imali više mogućnosti da zapaze ove likovne motive i da se u svome radu ugledaju na njih. U tome pogledu su im spomenici našega primorja pružali dosta materijala, a rekao bih još više spomenici istoč­ no od Drine i Lima, na kojima su se, uz vizantijsko-romanske utjecaje, održavali i utjecaji islamske umjetnosti. Istraživači stećaka, međutim , nisu zapazili radnju S. Zečevića iz 1962. god., koja nam pruža važne elemente za studij rozete na stećcima. Ovaj naš poznati etnolog kaže da je

213

kod starih Slavena, Grka i Rimljana ruža bila simbol preminulih duša i da joj je kao takvoj najprikladnije mjes to bilo na grobljima. U vezi s tim, on saopštava da se u klasičnoj Atini praznik mrtvih zvao "praznik ruža", a da su i stari Rimljani imali svoj praznik ruža, kojom prilikom su tim cvijećem kitili grobove. U Ita liji se praznik Duhovi naziva Domenica de rosa. I kod naših naroda se grobovi kite ružama, a u ne kim krajevima postoji i običaj "ružičalo"."o Na ostatak toga starog slavenskog kulta mrtvih, u kojem se upotrebljavala ružica, govori i č injenica koju je prije 40 godina ustanovio s lovenački etnolog B. Orel. On je rekao da su tada prilikom svečanosti i obreda koji pripadaju mrtvačkom kultu u Beloj krajini, u Sloveniji, rim oka to lički sveštenici upotrebljavali ružice kao simbole smrti. 37I Izgleda da je rimski praznik ruža preko Italije prenesen među balkanske narode. Slaveni su taj običaj 'prihvatili, prilagodili ga svojim po trebama i zadržali i nakon primanja kršća nstva, spajajući ga i pretvarajući u kršćansko praznovanje Duhova. m Iz ovoga se jasno vidi da je ružica ne samo kod Slavena nego i kod drugih naroda, još od davnina pa sve donedavno, bila važan elemenat praznika mrtvih. Opravdano se može pretpostaviti da je taj religijsko-kultni običaj održavan i na nekropolama stećaka i da su rozete kao reljefni motivi stećaka odraz 10ga običaja. Naravno, ovo je još uvijek samo pretpostavka. Da li je pojava rozeta kao reljefnih motiva tih spomenika odraz običaja stavljanja ruža na s tećke , ili je kao stilizovani ukras samo vremenski kasniji odraz i već gotovo zaboravljena uspomena na njega, ostaje da se u daljem proučavanju utvrdi.

4-

Ljiljan

Motiv ljiljana na stećcima je vjerovatno umjetnička likovna stilizacija biljke, a možda i samoga cvijeta ljiljana. Nalazimo ga u nekoliko varijanti. Obično je ,to neka vrsta trolista , odnosno stabljike sa tri lista, od kojih se srednji naj češće peroliko završava, a druga dva su par listova koji se, desno i lijevo, simetrično, manje ili više spiralno, povijaju. Nekada se stablj,ka u svom krajnjem gornjem dijelu završava polukružno, romb ično , ili kao krug, par listova se ponekad povija ne samo unutra nego na kraju nešto i van, a stabljika se u donjem dijelu malo proširuje. Taj oblik, nazovimo ga jednostavni, obično se javlja kao samostalan motiv, ali je često dio nekog drugog motiva, ukomponovan u drugi motiv . Koji put je on dio friza koji se sastoji od većeg broja jednakih jednostavnih ljiljana, kakav se nalazi, npr., u okolini Kalinovika, zbog čega sam ga uvrstio i u bordure. Cešće je on dio krst-rozete, odnosno rascvjetalog krsta, a još češće se krakovi krstova završavaju kao ljiljani, o čemu je već naprijed bilo riječ i.373 Osim toga, ovaj jednostavni ljiljan se pojavljuje i illnad arkada, odnosno između lukova arkada. Specifičan je -slučaj krupnih ljiljana u samim arkadnim nišama u Boljunima i Opličićima, u okolini Stoca, gdje se ne mOŽe govoriti ni o kakvoj podređenosti ovoga motiva.''' Druga varijanta ovoga motiva je oblikovana tako da podsjeća na krst, a još više na ljudsku figuru, pa sam ga nazvao antropomorfnim ljiljanom. U najviše primjeraka ta varijanta ima stabljiku, koja se u donjem dijelu račva, kao da se radi o

214

- Motivi stilizovanog na sljemenjaku u Cisti kod Sinja.

Sl. 67. -

Motiv stilizovanog ljiljana na slj emenjaku iz Troskota (sada u Muzeju Hercegovine II Mostaru).

215

predstavi ljudskih nogu. Ona se rasprostire uglavnom u zapadnoj Bosni i u Imotskoj krajini. Jednu varijantu čine stilizovani ljiljani. Kod njih se listovi više povijaju, izvijaju i različito završavaju, ponekad, opet, kao mali ljiljani. I stabljika ima različito oblikovanih, kako u gornjem tako i u donjem završnom dijelu, a ponekad se odmah ispod sredine proširuje pravougaono ili okruglasto. Ponekad se donji dio stabljike račva i u tome prostoru pojavljuje novi mali ljiljan. Koji put se gornji dio stabljike pretvara u krst, pa se i u donjem trouglastom prostoru također pojavljuje mali krst. Neki primjerci ovakvih ljiljana podsjećaju na ljudsku figuru. Recimo još i to da se ljiljan ponekad javlja i kao heraldički znak. Po svom ukupnom broju ovaj motiv nije ni česta, ni rijetka pojava, javlja se u oko 120 primjeraka i u tome pogledu se nalazi negdje iza spirale. Rasprostranjen je neravnomjerno. Najviše ga ima u zapadnoj Bosni i Imotskoj krajini , rijetko se nalazi u centralnoj i istočnoj Bosni, kao i u Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, a nema ga nikako u dolini Neretve i u Ludmeru. Redovno je plastičan i lij epo klesan. Najljepši su stilizovani ljiljani u okolini Kupresa i Duvna.'JS Zanimljivi su već spomenuti ljiljani u arkadnim nišama u okolini Stoca, koje je isklesao kovač Grubač i veoma lijepo obrađeni ljiljan u Mršićima kod Vlasenice, gdje je vjerovatno neka vrsta grbovne oznake zlatara Divca (natpis na tome stećku govori o zlataru Divcu) 376

tEma

o
Tabela XV II Nekoliko poznatijih reljefnih motiva rozeta ljiljana na stećcima .

216

• ••
Ljilj ane nalazimo već od s tarokršćanskog doba . Vidio sam ih na krstu starokršćanskog sarkofaga kod crkve S. Vita le u Raveni. Antropomorfne i stilizovane ljiljane ev identirao sam na u građenim parapetnim pl očama i fragmentima u crkvama S. Sabina, S. Prasede i S. Maria in Trastevere, u Rimu .377 Jednostavan ljiljan , pored krsta, vidimo iznad ulaza u sakristiju romaničke crkve u Mittelfischachu , u Wiirttembergu, an tropomorfni krst se nalazi izna d portala romani č ke crkve u Weinsbergu, a ljilj ani u arkadama na crkvi u Unterregenbachu .'7H Jednostavan ljilj an sam našao na vizantijskom mozaiku kupole nad mihrabom u Kordobi, u Spaniji, iz XII v. Niz ljiljana u poluarkada ma n~lazi se na metalnoj posudi XV v. u Muzeju Cluny u Parizu .'J9 Ljiljani su dosta korišteni i na spomenicima u našim kraj ev ima . Jednostavne ljil jane vidimo na preromaničkom sarkofagu iz k~t(>(lra l e u Zadru, sada u Arheološkom muzeju u Zadru. 3M Stilizovan ljilj a!> nalazi i na ulomcima mramornih stubića iz crkve sv. Kuzme i Damjana i Kaštela u Tkonu, na Pašmanu, iz XI v. Nešto bogatija stil izacija ljilj ana se nalazi na tkonskom crkvenom zvonu iz 1391. god.38' Niz stilizovanih ljil jana, vrlo slični h već spomenutom iz Mršića kod Vlasenice, nalazi se na srebrnuLlatnom sankofa~u sv. t,jmuna u Zadru, a ovima vrlo s li ča n nalazi se na srebrnoilatnoj bisti pape sv. Silvestra, iz 1402. god., u Zadru '82 Na unutarnj em portalu crkve manastira Ljubostinje vi-

,e

Sl. 68. - Niz povezanih ljiljana na manas ti rskoj crkvi II Ljubost inji i na duboreznim vratima manastira Treskavea.

217

dimo niz povezanih Ijilj ana,38' , a mal-tene iste takve na o kovu vrata manastira Treskavca u Makedoniji .38" Stilizovan ljilj an sličan onima na stećcima u Medviđoj, II okolini Zadra, nalazimo na preostalim freskama crkve manastira Davidovice, u Srbiji. 383 Stilizovane ljiljane vidimo i na freskama crkve sv. Pantelejmona u Nerezima kod Skoplja (na postelji Bogorodice), zatim na dijademi od srebrn ih pločica iz XIII-XIV v., koja se nalazi u Muzeju primenjenih umetnosti u Beogradu.384 I na nekim drugim dijademama iz XIII-XV v. apliciran je ljilj an kao osnovni motiv, npr. na onima iz Hinge kod Subotice i iz Surčina ,kod Beograda, kao i na dijademi iz B ihaća .'85 Ljiljan se nalazi na pečatima srpskih kraljeva Vladislava (1234-1242), Uroša I (1242-1276), Milutina

(1305-1307), Dušana (1334) i despota Đurđa Brankovića (1445), kao i na novcu cara Dušana.'86 Nađen je na ostacima tkanine u srednjovjekovnim grobovima u Vrućici kod Teslića i u Ališićima kod Visokog, u Bosni 3 '" Gotovo isti s,tilizovani ljiljan kao na stećku zlatara Divca u Mršićima kod Vlasenice nalazi se na kruni kralja Tvrtka I i na nOVCU kralja Stjepana Ostoje'" I. Nizove ljiljana P. Anđelić je našao na glavicama stubova portala donje palače i grobne kapele u Bobovcu.'" Ljiljani se nalaze i na dubrovačkim dinarima iz XIV i XV v,' 90 a javljaju se i na starim bosanskim rezbarenim predmetima 391 Izgleda da je ljiljan još u praistoriji istočnog Sredozemlja imao ukrasnu, a vjerovatno i vjersku ulogu. U Evropu je prešao preko grčke i rimske ku'iture.392 U Vizantiji je poznat od XII v. m Kod nas se susreće od polovine XIII v. na novcu i pečatima kralja Uroša, a kasnije sve češće u XIV, a pogotovo u XV v., kada je sastavni dio grba i ·krune srpskih i bosanskih vladara 3 94 Kao heraldički znak mnogo je korišten u Francuskoj, a najviše ga je upotrebljavala plemićka porodica Anžu . Kako je poznato, srpski kralj Uroš I je oženio Jelenu Anžujsku, pa se uzima da je ta okolnost uslovila naglo prodiranje toga motiva u naše krajeve. Ljiljan je često smatran kršćanskim simbolom smrti i uskrsnuća . Naime, ljiljan podsjeća na <ljudsku figuru, odnosno na krst, pa se to dovodi u vezu s Kristov1m raspećem. Osim toga, Krist je poistovjećivan sa pravim ljiljanom, u vezi sa Salamunovom Pjesmom nad pjesmama. Iz nekih podataka koje je M. Wenzel prikupila iz literature vidi se da je motiv ljiljana u ranokršćanskom periodu mogao biti smatran i simbolom drveta života, slično situaciji sa krstom, ali se to, izgleda, više odnosilo na palmu, a ne na Ijiljan 395 Inače, M. Wenzel smatra da je ljiljan "glavni motiv hrišćanske, mistične ikonografije".396 Katolička crkva od XII v. predstavlja Bogorodicu sa ljiljanom, kao simbolom čistoće i djevičanstva. Ljiljan se u našim krajevima često zove "bogorodičin cvijet". A. Solovjev se prilično zadržao u istraživanju ljiljana. On je, prije svega, tvrdio da se taj motiv "vrio rijetko" nalazi na stećcima, jer je mnoge takve motive smatrao sti'lizacijom simbola Krista - loze. Ukoliko se, ipak, pojavio motiv ljiljana, on ga nije smatrao heraidičkim, nego vjerskim, i to bogumilskim simbolom.'97 Dosljedno svojim mišljenjima o porijeklu spirala, krsta i nekih drugih reljefnih motiva na stećci­ ma, P. Ž. Petrović je i za ljiljan, koji je sličan krstu, odnosno čovjeku, tvrdio da nije postao "po motivu biljke ljiljana, nego po stilizovanom motivu krsta, odnosno pokojnika". Osim toga, on je i u nekim predstavama Ijiljama (slično predstavama spirala) vidio motiv ljudskih
očiju. 398

Kako to po svemu izgleda, motiv ljiljana ne bi bilo opravdano teritorijalno vezati samo za zapadnu Evropu, tačnije za Francusku, niti vremenski za XII v., nego za šire područje i vrijeme - uključujući Vizantiju i zemlje istočnog Sredozemlja, starokršćansko, antičko, helenska i predistorijska vrijeme. Kako smo vidjeli, on se javlja i II predromanici i u romanici. Mislim da je u naše krajeve stigao preko ugarsko-hrvatskog dvora, i to prvenstveno kao heraldički motiv, bez obzira što to A. Solovjev osporava. Otuda i priličan broj ljiljana na stećcima vrlo slič­ nih oblika kakve nalazimo na pečatima, grbovima i krunama vladara i visokih feudalaea . Ali se mora priznati da još više ima antropomorfnih

218

i s tilizovan ih ljilj ana, ne uzimajući u obzir ljiljane u sastavu drugih motiva, či j e porijek lo moramo tražiti u kršćanskoj ikonografij i, u simbolici Kristova raspeća , u simbolici smrti i uskrsnuća kroz Krista. Uvjeren sam, međutim, da je u vrijeme klesanja stećaka ta simbolika u dobroj mjeri već bila zaboravljena i izgubljena iz vida, zbog čega taj motiv na stećcima, uz onaj heraldički, ima pretežno značenje ukrasa. Cini se da su neposredne inspiracije majstorima stećaka u 'tome pogledu mogle d oći prvenstveno iz Dalmacije.

5ječi

Više/a/ični

list

o motivu vi šel atičnog lista, sli čnog akantusu i paIrneti, bilo je riu tekstu koji se odnosi na bordure. Povijena lozica, naime, umjesto trolistova djetelinskog izgleda u svojim međupovrš inama, počes to ima trolistove čiji je treći lis·tić nešto izdužen i povijen, zbog čega su neki istraživač i stećaka takav umetak nazivali stilizovanim akantusom, a neki stilizovanom palmetom. Obadva klas ična motiva su dosta korištena u kršća nskoj umj etnosti, ali su tokom vremena, prilagođavajući se izmijenjenim uslovima prostora i mjesta, mijenjali svoj izvorni oblik i miješali se, degenerirali . "Mješavina obadvaju oblika ide tako daleko da je koji put teško odluč iti hoćemo li neki ornamenat nazvati akantu-

Sl. 69. -

Motivi akantus·palmete koji se javljaju na

stećcima.

219

som ili palm Đt om".399 Upravo se takva situacija odražava u posebnoj borduri , o čem u je već bilo govora. U ovom drugom s lučaju - u motivu koji sam ovdje uvrstio uglavnom se radi o sti lizacijama sa pet, odnosno sedam listova, što se znatno razlikuje od trolistova kao umetaka u borduri od povijene lozice. Naprijed su navedeni i malobrojni lokaliteti stećaka na kojima se javlja ovaj vid motiva, među kojima se osobito ističe sljemenjak iz Donje Zgošće, sa 13 frizova, okvira, poruba i razdjelnica.400 Osim tamo navedenih, postoje i još neki slični s lučaj evi, kao što su, npr., stilizacija na jednom sanduku i na jednoj krstači u Dobromanima, u okolini Trebinja, ali nije sasvim sigurno da ih možemo ovdje uvrstiti.40 1 Ovaj motiv se javlja ukupno desetak puta.

• ••
Naprijed iznesene analogije na strani i u našim krajevima odnose se na nizove stilizovanih 'l istova. U svrhu dopunjavanja te dokumentacije ovdje donosim i nekoliko analognih primjeraka pojedinačnih - samostalnih predstava takvih motiva. Miroslavljevo eva nđelje ima na vi še mjesta inicijale ukrašene stilizaci jama, koji su dosta slični našim motivima u Novakovićima, 'kod Žabljaka '02 Sličan motiv se nal azi i na fresci manastirske crkve u Morač i, II Crnoj Gori.403 Stilizovani vi še l atični list nalazi se na arhitravu kasnoant i čkog mauzoleja u Sipovu , u Bosni, akantizirajuće listove, uz krst, vidimo na plutej u, a palmino li šće na kapitelu kasnoanti čke bazilike u Zenici, u Bosni."" Postoji čitava posebna grupa srednjovjekovnih bosanskih prstenova, rađenih za potre be širih slojeva stanovniŠ<tva, na kojima se nalaze s lične stilizacije li šća , kakvih nema u drugim oblastima'os Na zabatu (teguriju s poprsjem Madone) iz Biskupije (sada u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu) postoji fri z za koji 1. Petricioli kaže da je od malih palmeta (XI v.). Taj se motiv javlja još na nekim fragmentima iz Splita i okoline Knina . Petricioli kaže da je bio omiljen u okolini Knina . Karaman kaže da su te palmete klasičan tip koji zajedno sa ljudskim likom nagovještava romaniku. Za poprsj e na teguriju iz Biskupije se tvrdi da je nastalo pod u'ticajem vizantijske umj etnosti. I sti motiv vidimo na nadvratniku južnog portala splitske katedrale iz među krugova u kojima su životinjske predstave, a među njima i lav.406 Vrata je Karaman datirao u XlIv. Stilizovane palmine peterolistove, veoma s li čne naši m u Donjoj Zgošć i, vidimo više puta na kapitelima i bazama stubova Franjevač kog klaustra u Dubrovniku .'"' Kako se vidi, najviše je analogija 'Ila arhitekturi i freskama crkava u Srbiji, pa se može pretpostaviti da su se majstori stećaka najviše ugledali na spomenike u Srbiji, ali i na one u primorju, posebno na Franjevački klauster II Dubrovniku.

6-Grozd
Grozd nije tako čes t motiv s tećaka , nađen je II oko 50 primjera ka. Uglavnom se javlja zajedno sa spiralama i karakteristika je i s toč ne Bosne i bližih krajeva centralne Bosne i Srbije. U kombinaciji sa spiralama i krstovima javlja se oko Stoca i Kalinovika. Vr lo su rijetki primjerci osamljenih grozdova. U Canovinama, kod Vareša, o stabljici vise dva grozda.408 Osim toga, grozdove vidimo kao elemente u bordurama od povijene lozice na s tećci ma Ludmera.409 Vrlo je zanimljiv jedinstven primjer, u okolini Kalinovika, povijene lozice sa koje vise relativno krupni grozdovi"o kao i onaj u okolini Vlasenice41 1 gdje grozdovi vise sa odrine. Dodajmo još i dva primjera bordure sastavljene od razn ih nepovezanih motiva, među 'kojima su i grozdovi, u okolini Stoca.

220

SL 70. -

Grozdovi kao elemenat povijene lozice sa spiralnim zavojima Ila sanduku u Mi šarima kod Vla scnicc.

* **
Grozdovi su poznati kao antički i mitraisti č ki, a pogotovo kao likovni motivi. Krist je govorio u čenici ma da je on ,.istinita loza", a oni da su "grožđe".'" Loza sa grozdovima je čes to koriš tena u s tarokršćans koj dekorativnoj umjetnosti.m Takav motiv susrećemo i na ka s noanti č kim bazilikama u Bosni, npr. II Dabravini , kod Breze i Grčinama kod Mostara. 414 Kako su grozdovi na stećcima redovno vezani uz lozu, odnosno uz spira lu kao s ti'li zovani ob lik loze, a u izvj esnim s lučajevima i za krst, mislim da ih treba tretirati kršća nskim motivima koji s imboliziraju Kris ta i njegove odane s lj edbenike. Naravno, i ovdje se može postaviti pitanje stepena svjesnosti takve s imbolike u vrijeme kl esanja ti h motiva na stećcima i odmah odgovoriti da je ta simboličnost već bila zaboravlj ena, što znači da su ti motivi klesani najviše kao ukrasi. Pri tome treba imati na umu da je u Bosn i, a pogotovo u Hercegovini , tada bilo dosta vinograda, što je vjerovatno bilo od ne kog utjecaja.
kršćans ki

* **
Kako vidimo, ova grupa se sastoji od šest vrsta osnovnih motiva, oni imaju svojih 29 varijanti, a svi zajedno se javljaju u neš to preko 800 primjeraka. Po svom ukupnom brojnom stanju spada među najbrojnije grupe motiva, a među pojedinim vrstama u tome pogledu su velike razlike. Dok rozeta zauzima jedno od nekoliko prvih mjesta u ukupnom fondu re lj efa, a spira la i ljilj an stoje negdje oko sredine Ijestvice, dotle je stablo slabije zastuplj eno, a više l atični list i grozd spadaju u rijetke reljefne motive. l u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti oči gledne su znatne neravnomjernosti. Za rozetu se može reći da je

221

rasprostranjena u svim većim padručjima, panajviše u Hercegavini. Spirala ima dasta velik teritorij, ali je uglavnam agraničen na Basnu i dia zapadne Srbije. Stabla se prastire pretežnO' u Basni i Imatskaj krajini. Ljiljan je ograničen gatava i s ključiva na zapadnu Basnu i Imatsku krajinu, a višelatični list i grozd su karakteristika istačne Basne. Sa izuzetka m razete (kaja pripada svim padručjima) i ljiljana (koji je agraničen na zapadne krajeve) svi ostali mativi su uglavnam is točnaba­ sanski, gdje je vegetacija najbujnija. Dasadašnji istraživači stećaka su mala pažnje pasvetili praučava­ nju avih biljnih mativa. U dublje i sistematske studije ulazili su sama A. Salavjev, D. Vidavić i M. Wenzel. Na asnavu njihavih i rezultata drugih autara i nekih majih zapažanja, pasebna upranalaženju analagija, praizlazi da većina avih mativa patječu jaš iz predistarijskag periada i da su kroz čitav srednji vijek prisutni u likavnim umjetničkim djelima. Cini se da ima najviše razlaga <rl<a ustvrdim da su svi mativi najviše kršćanskog karaktera i da je najapravdanije akO' ih shvatimO' kaO' simbale kulta vezanag za smrt i uskrsnuće u Kristu, kaO' simbale rajskih bilina . U tame pagledu je mažda najviše paganska rozeta kaja je na nadgrabnim spamenicima, ipak, najprije simbal preminulih duša . Kaka izgleda, parijekla avih naših mativa treba tražiti ne sama u kršćanskam artodaksnam nega i u paganskam nas ljeđu . Pri abjašnjavanju pajave i značenja avih mativa ad izvjesnag su utjecaja svakakO' i mativi na predmetima naradne umjetnasti i vegetacija tla. Sigurna je svijest a simbaličnosti avih mativa u vrijeme klesanja s tećaka u dabraj mjeri već bila zabaravljena i zamrla, zbag čega su ani uglavnam paprimili karakter ukrasa . Za neposredno ugledanje majstara stećaka vjerovatnO' su najviše značila umjetnička djela u primarju i u Srbiji.
ORUžJE
Uabičajeno je da se u nauci aružje dijeli na hladno i vatrena, pa u vezi s tim treba reći da se na stećcima javljaju sama predstave hladnag aružja . Ta aružje na stećcima vidim u slijedećim asna vnim vrstama: mač, šbi t, štit sa mačem , kaplje , luk, buzdavan i sjekirica. Osim štita kaji se upatrebljavaa za adbranu, sve astale vrste su karištene u napadanju . Neki ad avih osnavnih mativa imaju i svoje varijante. Mativi su abična klesani kaO' samastalni, ali se pajavljuju i li raznavrsnim scenama - u turnirima, lavu, a panekad i u kalu. Kao grupa pa brajnasti primjeraka ne ističe se mnaga, spada negdje akO' sredine ljestvice. Između pojedinih vrsta postaje znatne razlike ubrojnaj zastupljenasti, a ista taka i u teritarijalnaj rasprastranjenasti. Najveći broj avih mativa je plastična predstavljen, ali je izvjestan broj uklesan u kamen. Umjetnički nivO' je vrla nejednak.

l-Mač

Mač je služiO' za sječenje li napadu sa manjih adstojanja. Karistili su se njime pješaci, ali jaš više kanjanici, kaka u viteškim igrama tako jaš češće li pravim ratnim sukabima. Mač na stećcima je redavna

222

prav, sa krsn;com i drškom koji se završava kao krug. Ponekad je krsnica nešto izvijena ili prema dolje malo nakošena ili povij ena. Obično je držak relativno dugačak da se ma č može prihvatiti sa objema ruka ma, što znači da se radi o dvoručcu - relativno kasnijem, gotičkom tipu mača.'15 U nekoliko slučajeva završni dio drška je isklesan u vidu kružnog vjenčića . Najčešće je ma č predstavlj en sam , nekada je uz mač prikazana i ruka, a ima i s lu čaj eva gdje je isklesana ljudska figura sa m ače m u jednoj ruci. Obi čno mač drže muškarci, ali postoji i nekoliko s lu čaj eva gdje žena drži mač, npr. II okolini Lištice,'16 ili u Ziemlju .417 Treba reći da se mačev i čes to vide o bedru muških figura na konjima u scenama lova i turnira. U dosta primj eraka mač je isklesan zajedno sa štitom, ali sam taj motiv izdvojio kao posebnu vrstu (o čemu će biti rij eč i nešto kasnije). Neki mačevi su relativno kra1ki. Moguće je da su

dugača k,

Sl. 71. -

Vrste

ma če va

koj i se pojavljuju na

stećc im a.

se u to doba u Bosni i Hercegovini upotrebljavali i takvi mačevi , neka vrsta bodeža, ili noževa. Jedna varijanta m ača je sablj a, 'koja je doš la s Turcima . To je mač č iji je donji dio sj eči va iskrivljen. Javlj a se u vrlo ogra ni čenom broju, i to samo na nekoliko nekropola steća ka u okolini Trebi nj a;1 zatim na jednom stećku u okolini Olova, a onda na krs tači 8 kod Kupresa .i na kršćanskom nišanu iz okoline Sokoca.419 Po svom ukupnom brojnom stanju m ač na s tećci ma nij e n i čes ta ni -rij etka pojava. Javlja se u neš to više od 100 pr imj eraka . Re la tivno, najvi še ga imaju stećci u o kolini Kalinovika i Olova, zatim u Ludmeru, gornjem Podrinj u, Ziemlju i Boljunima kod Stoca . Rj eđe se javlja u centralnoj Bosni , na Kupresu, oko Lištice, Ljubuškog, Ljubinja, Trebinj a, Bileće, Gacka, u Crnoj Gori i u Srbiji. Nikako ga nema u dolini Neretve j užno od Konjica i o ko Duvna. Zanimljive su scene mačevanja na Blidinju i kod Ljubuškog.'20 za tim scen a u kojoj oklopljena ruka zabada mač u r a lje lava u Nekuku kod Stoca,m ili scena kola na Kalinoviku u kojoj je prva figura izdigla mač' 22 •

223

SI. 72. -

Slil sa sabljom na

ploč i

u

Lopoč u ,

u oko li ni Treb inj a.

Sl. 73. - Pe torica pješaka i jedan konjanik sa visoko pod ignutim m ačevi m a (jeda n je sa luko m ?) na sje me nja ku u Uboskol11 kod Ljubinja .

• ••
Mačevi su bili u upotrebi još u predistoriji, ali su došli do svog punog izražaja tek u srednjem vijeku, posebno u feudalnom društvenom uređenju, kada je konjica postala naročito važan faktor u organizaciji vojske 42l Za razliku od ranijih, tada su pravljeni duži i j ači mačevi, da bi u doba oklopa i pancira bolje poslužili. 4l4 Mačeve su imali i stari Slaveni . U staroj Bosni su oni bili veoma cijenjeni, naročito u XIV i XV v. Uvoženi su iz Ita lije oj iz Ugarske, najviše iz Dubrovnika, koji je bio najveći balkanski centar za prOizvodnju oružja. Početkom XV v. je zabi lj eženo postojanje i posebnih bosanskih mačeva.'l5 Vrlo je vjerova1no da su mačevi pravljeni i u samoj Bosni. O tome govori i naziv sela Mačari. U drugoj polovini XV v. među zadarskim mačarima se ističe i Ivan Vladisavljević, iz Bosne, za koga se pretpostavlja da je u Zadar mogao unijeti mačeve bosanskoga tipa .m Bosanski mač se spominje 1419. god. U Drijevima je živio i djelovao mačar Ratko, koji se spominje 1447. god. Mačar Vidosav Dujčić, iz Srebrenice, djelovao je u Dubrovniku i u Srebrenici .m Mačeve vidimo na srednjovjekovnim freskama, npr. u Sopoća nima , u rukama svetih ratnika. Gotički mač dvoručac je nađen ispod jednog stećka u okolini Mostara 428 Kada je prestao stari ob i čaj ostavljanja pri loga uz pokojnike, pa tako i mačeva, mačevi su počeu da se klešu na samim stećcima. Naravno, mač na steć­ cima nema nikakvo sakralno značenje; on je, po mome mišljenju , s imbol vlastelinskog statusa, a u krajnjoj liniji i simbol vlasti. Mačevi nisu rijetka pojava ni na ostalim vrstama srednjovjekovnih nadgrobnih spomen ika u našim krajevima . Tako se oni nalaze na nadgrobnim ploča ma u kraljevskoj kapeli u Bobovcu,'" na nadgrobnim pločama hrvatskih velikaša iz XV-XVI v. iz Bihaća,'30 na nadgrobnoj ploč i Jurj a V Subića, iz 1303. god. , koja se nalazi u Ninu, itd. Ma čev i se nalaze i na novcu bosanskih vladara'3l

Pitanjem ma čeva na stećcima se do sada niko nije posebno bavio. Već ina istraživača se slaže da su m ačevi atributi vojnih i uglednih lica . D. Sergejevski je rekao da je mač u srednjem vijeku bio oznaka slobodnog čovjeka,'" P. Anđelić kaže da je ma č od davnina oznaka ratnika, a da je u feuda lizmu još i simbol plemstva'33

2-

Stit

225

Stit je srednjovjekovno oružje koje je korišteno na manjim odstojanjima u odbrani od mača , topu za i sjekirice, a na većem odstojanju u odbrani od koplja i strijele luka . Stit je korišten u narodnim junač­ kim igrama-turnirima, a još više u ratnim sukobima, i to kako kod pješadije tako i kod konjice. Na stećc im a se pojavljuje nekoliko vrsta oblika ovoga oružja. Iznimno s u okruglasti, rij etko se nalaze trouglasti, če­ šće su to srcoliki, a naj češće duguljasti če tverouglovi. Srcoliki su nekada vrlo blago zaš ilj eni, a ima i takvih koji su u donjem dijelu samo zaobljeni. Cetverouglasti su nekada pravougaoni, više puta im je gornja kraća stranica kosa ili nešto izvij ena i čes to polukružno urezana za proturanje koplja, a poznati s u pod nazivom "tarče". Nalazimo i š titove

kod kojih su uglovi otupljeni, pa i znatno zaobljeni, tako da se u svom ukupnom izgledu približuju elipsi. Ponekad su štitovi rubno ojačani i u krašeni uskim tordiranim vrpcama ili vrpcama od kosih paralelica. Cesto na Mitovima susrećemo motive kosih prečki, zvijezde (rozete) i polumjesece, a u više slučajeva i kružiće, kružne vjen6iće, polujabuke, a ponekad i druge predstave, kao što su ljiljani, siluete utvrđenih gradova, srna, lav, konj i zmaj. U većini slučajeva ovi znakovi imaju heraldički karakter. Obično su štitovi isklesani kao samostalno motivi, ali postoje i primjerci uz ljudsku figuru (često s jedne strane štit, a sa druge mač), ili uz predstavu ruke, te znatan broj štitova u ruci 'k onjanika, često u ruci konjanika koji su učesnici u turniru, pa i u lovu. Relativno veliki broj štitova je isklesan u kombinaciji sa mačem, o čemu će biti govora kao o posebnoj vrsti oružja. Teško je reći koliko ukupno ima predstava štitova na stećcima, iz· gleda nešto malo više nego mačeva , po prilici oko 140 primjeraka. Sti· tove kao samostalne predstave nismo našli oko Olova, Vlasenice, Tuzle, Lopara, Srebrenice i Zvornika, š10 znači u skoro č itavoj istočnOj Bosni, rijetka su pojava u Srbiji, Crnoj Gori, zapadnoj Bosni, Imotskoj krajini, oko Kalinovika, Ljubuškog, a malo ih ima u centralnoj Bosni . Najviše samostalnih motiva štitova ima oko Nevesinja i u Popov u polju, u Her· cegovini, a onda oko Sibenika, u Dalmaciji. Srcoliki i trouglasti se i st iču u primorskim područjima, a potom u Popov u polju. Jedini okrugao štit se nalazi u ruci muškarca u Boljunima kod Stoca. 4J4 Stitove pravougao· nog oblika vidimo na više mjesta, npr. u Slivnu Ravnom i u okolini Ljubuškog 4 J5 Skoro eHpsast oblik imaju, npr., štitovi u Popovu polju i u okolini Ljubuškog 4 36 Tarče štitovi se nalaze na mnogo mjesta, pre· težno su zajedno sa mačem. H eraldičke oznake na štitovima nalazimo najčešće u Hercegovini, a u tome okviru u Popovu polju . Na d va štita u Boljunima 'predstavlj eni su utvrđeni gradovi sa tri kule,4J) na štitu u Uboskom nalazi se stilizovana predstava je lena,4J8 na štitu u Trste nom kod Dubrovnika je predstava lava,4J' a na š ti~u u Gvoznu kod Ka lino· vika neka fantas1ična životinja ."" Uz neke štitove se javljaju p tice, obič· no par afrontiranih ptica postavljenih na gornju ivicu štita, npr. u oko· lini Trebinja 441 Rekao sam već da št itove vidimo u mnogim scenama. Zanimljivo je i neobično što su u jednOj sceni lova na jelena uZierniju, u okolini Nevesinja, lovci na konjima prikazani sa štitovima u rukama. Vjerovatno je nevješt maj stor šablonski prenio figure sa neke scene turnira. 442 U nauci je konstatovano da su stari Slaveni poznavali i kori stili se ovom vrstom oružja. Prema G. Skrivaniću, štitovi starih Slave na su bili bademovog ili okruglog oblika, od XII v. u Srbiji i Bosni dolaze u upotrebu i trouglasti i srcoliki. Od XIV v. srpska konjica upotrebljava skoro isključivo okrugle štitove, a u Bosni se u konjici upotrebljavaju trouglasti ili srcoliki, a u pješadiji pravougaoni.44J Prema V. Curčiću, najstariji bosanski štitovi su bili okrugli, od XI v. su u upotrebi srcoliki, a kasnije četverougaoni. On misli da su najprije pravljeni od drveta i pleteni od pruća, a kasnije da su prošivani kožom i okivani željeznim pločama. Obično su nošeni na lijevoj ruci, ali i o vratu ili o ramenu. U XIV v. se spominju štitovi ,.po slavenskom načinu".444 51. Novaković je naveo da su se u !Mlecima pravili "slovenski štitovi".445 O postojanju

,

SI. 74. - Predstava trouglastog štita sa mačem na stećk u II Lepenici kod Sibenika.

226

Sl. 75. - Motiv štita (i sjekirice) na krstači u okolini Kupresa.

227

štitara u Dubrovniku i izradi samih štitova ima Vlse podataka. Slikar Frančesko iz Bolonje se ugovorom 1371. god. obavezao da najmanje na dvije godine pređe u Dubrovnik i za opštinu napravi 300 dobrih štitova. Ovome umjetniku je kasnije produžena služba još za jednu godinu dana .446 Polovicom XV v. u Dubrovniku djeluje štitar Radoje Dragosalić'47 Kod dubrovačkih štitara učili su zanat mladići iz Bosne i Hercegovine, pa se tako osposoblj ava li za samostalan rad . Tako je 1424. god. Radiša Obradović, iz Gacka, nastupio 6-godišnje naukovanje u radionici dubrovačkog š titara Radašina Junčića '48 Đ. Petrović je navela da se u dubrovačkim arhivskim podacima 1335. god. spominje bosanski štit - "scutus bosinensis"449 Nije jasno kako je izgledao taj bosanski šti t. D. Kovače­ vić-Kojić misli da su bosanski štitovi bili trouglastog oblika'so Vjerovatnije je, ipak, da se radi o pravougaonom, odnosno o če tverougaonom obliku, koji i G. Skrivani6u izgleda da je bio "tipi čan bosanski".4Sl Izgleda da su bolji i luksuzniji štitovi nabavljani sa s·trane, najviše iz Dubrovnika, ali se opravdano pretpostavlj a da su štitovi pravljeni i u samoj Bosni, o čemu govore i toponimi Stitari, Sćit, itd. Dobruško Dobrilović Stitarić, iz Trebinja, vjerovatno je sin nekog štitara. Postoje i Stitarići iz Bos ne, npr. Ivan Stitarić, koji je dolazio na službu u Dubrovnik. Stitarići se spominj u nešto prije polovine XV v.'"

• ••
Istraživači s tećaka su veoma malo pažnje posvetili prou čavanju š titova. Ako izuzmemo P. Anđelića, koji je o š titu na stećcima pisao u okviru studije o bosans koj herladici , i M. Wenzel, koja je u posebnoj studiji tretirala štitove i grbove na s'tećcima, može se reći da ih niko nije proučio svestrano. Anđe li ć kaže da je š tit bitan elemenat grba u zapadnoevropskoj heraldici, odakle je s tom funkcijom preuzet u Bosni. On je tom prilikom pokrenuo važno pitanje značenja rozete i polumj eseca kao heraldičkih znakova uopšte, a posebno funkcije tih motiva na štitovima steća ka u odnosu na bosanski heraldi čki s istem'53 M. Wenzel kaže da štitovi "ponekad nose heraldi č ke oznake, koje označavaju porodicu ili feudalne veze"'" U svojoj posebnoj studiji ona je dobro uočila da je najveći broj četverougaonih štitova (ali ih pogreš no naziva "kvadratni"). Dobro je uočila i či njenicu da se š titovi sa grbovnim oznakama nalaze gotovo iS'ključivo u Hercegovini , ali nije tačna tvrdnja da takvih ima vrlo malo. Nije uočila da postoje š titovi sa grbovnim oznakama vlastelinskih porodica Pavlovi ća i Kosača. Osim toga, njena tvrdnja da većina štitova pripada Vlasima ne ma n a u čnog opravdanja'''' M. Vego kaže da štitovi iz Radimlje, sa rozetama, polumjeseci ma i kruž i ćima, označavaju "oficirski čin koji su pojedini ratnici imali umiliciji Donjih Vlaha"'55 A. Benac smatra da se u tome sl učaju ne radi o grbu plemića , nego o vojničkoj oznaci.'56 A. Solovjev je pokušao da štitove na stećcima protumači kao manihejske si mbole, kao "lađe svjetlosti" koje izabrane vode u raj , kao š t·it u bogu koji spasava "prave krstjane". On se pozivao i na Psaltir u kome se kaže da je Gospod kao "štit naš".'57 Treba reći da Solovjev u tome nije bio kategoričan , zbog čega je, mi sleći na ulazak realizma u kršćan sk u umjetnos t XV v., dozvolio mogućnost da š tit na stećc im a ukazuje na vojnički ili vlastelinski položaj umrloga, tj. da je mogao imati značenj e vlasteoskog dostojanstva'ss I z prednjih podataka se prvenstveno uočavaju dvije č injenice : da je na stećcima najviše čet verougao nih š titova i da se stećci sa š titovima nalaze uglavnom u Hercegovini i u primors kim krajevima. Po svemu izgleda da su če tverou gaoni šti'tovi ne samo tipično nego i specifično bosans ko oružje, jer se u to doba u susjednim našim zem lj ama koris te uglavnom srcoliki oblici. Pošto se srcoliki oblici nalaze uglavnom na stećcima primorskih krajeva, proizlazi da s u stećci sa četverougaonim štitovima karakteristi čn i za Hercegovinu. Pri proučavan ju štitova na stećcima važno je pitanje zvijezda, polumjeseca i ostalih znakova koji su na njima isklesani, koje nije moguće za sada potpuno riješiti. Mislim da š ti·tovi bez ikakvih oznaka pripadaju ličnostima koje su se istakle u vojnim akcijama, a oni sa oznakama još i muš kim članov i ma feudalnih porodica. Vjerovatno je da š titovi sa zvijezdama i polumjesecima , koji s u masovnija pojava, označavaju pripadnost porodicama sitnijih feudalaea, dok rijetki primjerci sa znakovima kao š to su lav, srna, silueta utvrđenog grada, oklopljena ruka i sl., označavaju pripadnost porodicama srednjeg ili višeg feudalnog ranga. Stećci S:1 predstavom grada sa tri kule u Boljunima kod Stoca sigurno s u nadgrobnici članova feudalne porodice Pavlovi ća, a steća k sa predstavom lava u Trstenom kod Dubrovnika vjerovatno pripada nekome od muških čl anova feudalne porodice Hranića-Kosača. Sti-tovi sa oznakama nisu pravi grbovi, ali su

228

ipak neka vrsta malih grbova ili polugrbova, ako se tako može reći. Pravih i potpunih grbova je tada u Bosni bilo vrlo malo, oni su se odnosili na vladare i najviše feudalce, a u svom sastavu su imali isključivo trougaone, odnosno srcolike štitove_ Činjenica da se stećci sa čet­ verougaonim štitovima nalaze u Hercegovini, a da su primjerci sa heraldi čkim oznakama česta pojava, upućuje na pretpostavku da se tu možda radi i o isticanju pripadnosti Humu, odnosno Hercegovini, kao o nekoj vrsti konkretne državne i nacionalne pripadnosti?

3 - St it sa

mačem

Stit i mač kao zasebni motivi razmatrani su naprijed, a li sam ipak smatrao da oni kao kombinacija, zbog relativno velikog broja i znače­ nja, predstavljaju zasebnu vrstu motiva oružja . Najčešći vid ovoga mOtiva jeste štit u uspravnom položaju sa mačem prislonjenim sa druge, unutarnje strane štita, također u uspravnom položaju. U takVOj kombinaciji mač nije predstavljen čitavom svojom dužinom; iznad štita mu se vidi držak sa krsnicom, a ispod štita donji završni dio sječiva. Više puta je mač u kosom položaju. Ima i primjeraka, ali ne mnogo, gdje su mačevi predstavljeni čitavom svojom dužinom, opet u uspravnom ili kosom položaju, što znači da mač nije sa druge strane, iza štita, nego da je ispred štita, npr. na Radimlji, ili u Slivnu Ravnom'S9 Postoje i vrlo rijetki p!'imjerci u kOjima je mač pored štita, npr. u Dokmiru, u zapadnoj Srbiji.460 U nekoliko s lučajeva vidimo da na štitu stoje dvije, ili samo jedna ptica.46 ! Nisu tako rijetki slučajevi gdje muškarac jednom rukom drži štit, a drugom mač, kao npr. u okolini L, štice ili Mostara.462 Obično je štit u lijevoj ruci, kako je i pravilno, ali ima s lučajeva gdje je on u desnoj, a mač u lijevoj ruci. 463 Više puta je mač sječivom gore okrenut i .povisoko izdignut, npr. u okolini Stoca.464 Koji put je štit sa mačem isklesan uz mušku figuru, npr. na Radimlji, ali ponekad u velikoj nesrazmjeri. 465 U više slučajeva je umjesto čitave figure isklesana samo ruka, npr. u okolini Kalinovika. 466 U Radimlji su na jednome stećku prikazana dva štita sa mačevima i između njih ruka do članaka. 467 Zanimljiva su dva slučaja u Popovu polju, gdje iza ogromnog štita sa mačem vire glava i noge muškarca'68 Sasvim je neobičan slučaj u okolini Nevesinja, gdje je 'p redstavljena ležeća mu&ka figura sa štitom i mačem na grudima.469 Napominjem da se u svim ovim varijantama pojavljuju uglavnom četverougaoni štitovi sa prorezom na gornjoj stranici, ali da ima i srcolikih, odnosno trouglastih štitova sa mačevima. Broj štitova sa ,mačevima nije malen, 'i ma ih približno koliko i štitova, nešto oko 130 primjeraka. Najviše ih je na stećcima u Popovu polju, gdje se javljaju 56 puta, zatim ih ima dosta u okolini Stoca, Nevesinja i Ljubuškog, a onda i u okolini Ljubinja i Kalinovika. Rijetko se javljaju oko Duvna, u centralnoj Bosni i u Crnoj Gori, a nema ih nikako u istočnoj Bosni. 229 Vrlo su neujednačeno klesani. Pretežno su mjeraka ko}i su samo urezani.
plastični,

a ima i pri-

Sl. 76. -

Ležeća

muška figura sa m ače m i š titom na grudima na sanduku u Mo rinama kod Neves inja.

230

vv
o

Tabela XV III -

Osnovni mot ivi š titova i š titova s se javlj a ju na s tećc ima .

m ačev ima

koji

231

Prikupljeni statistički podaci pokazuju da je ovaj motiv najbrojmJl u Hercegovini, a naj rjeđe ga susrećemo u primorskim krajevima. Stanje je dobro uočila M. Wenzel kada je rekla da je ovaj motiv čes ta pojava i da je poznata gotovo samo u Hercegovini .47o Motiv se, doduše, javlja i u Bosni, ali u graničnim krajevima, i veoma rijetko, najvi še u okolini Kahnovika, i oo u desetak primjeraka. U primorskim kraj evima se nalaze maltene isključivo srcoliki ili trouglasti š titovi. Moglo bi se reći da je ·ovaj motiv sa če tverougaonim štitovima specifikum He rcegov ine i da je ta specifičnost još izrazitija nego kod prethodne vrste motiva samih štitova. Treba reći da se i na štitovima u ovoj kombinaciji (sa mačevima) često nalaze zvijezde, polumjeseci i osta l'i hera l dički motivi. Kako se ovakvi motivi ne susreću na novcima, peča tima , freskama i drugim umjetničkim djelima, proizlazi da su oni na stećcima sasvim originalna pojava. P. Anđel-ić je rekao da š tit sa mače m "označava vrstu oružja s kojom je niži feuda lac bio dužan da služi svome senioru, a kasnije je taj znak obaveze i podređenosti postao simbol feudalnog statusa uopće"'7l Mislim da za ovaj motiv na stećcima još više vrij edi ono što sam naprijed naveo za štit. On je neka ,vrsta nepotpunog grba koji atribuira sitne hercego va č ke plemiće i njihove porodične veze. Istovremeno on atribuira pokojnike kao ljude koji su se istakli u ratu i junač­ kim igrama. U krajnjoj liniji, štit sa mače m je i simbol vlasti, makar i u ograničenom kraju. s
mače vima

Na priloženoj tabel·i XVIII vide se osnovni motivi štitova i štitova koji se pojavljuju na stećcima.

4-Kop/je
Koplje je oružje za bodenje u napadu. Sastoji se od drvenog koplj išta ili držalja i željeznog bodila ili vrška . Vršak se sastoji od oštrice (lista) .i tuljca koji se nabija na držak. Držak je obično bio opšiven kožom. Koplje su upotrebljaval'i i pješaci i konjanici. Kraće i lakše koplje
Sl. 77. Osnovne vrs te motiva koplja koj e se
stećcima .

su s reć u

na

232

je služilo za bacanje na daljinu, a duže i deblje za bodenje na kraćim odstojanjima. Na stećcima nalazimo tri vida ovoga oružja: obično koplje, koplje sa 'k rsnicom (lovačko koplje) i koplje sa zastavicom. Ovo sa ·krsnicom je služilo za lov na opasnu divljač - na medvjede i veprove. Takva koplja vidimo, npr., na scenama lova na medvjeda u Gračanici kod V,isokog i u Podgradinju kod Stoca 471 Na koplje je često stavljana zastavica raznih oblika - trouglasta, četverouglasta , sa jednom ili sa nekoliko latica. Tako, npr., na stubu vojvode Radivoja Oprašića (sada u Zemaljskom muzeju u Sar-ajevu) vidimo trouglastu zastavicu.'73 U nekoliko slučajeva koplje je isklesano uz mušku ljudsku figuru, a u nekoliko upravo ta figura, pješak ili konjanik, drži koplje, ili upravo sluga hoće da ga doda gospodaru na konju'74 Uz neka koplja je umjesto čitave figure isklesana samo ruka , kao, npr. , u okolini Kladnja i Olova.'7S U više slučajeva koplje vidimo u scenama lova, npr. u okolini KalinovHm i Kupresa,476 zatim u scenama turnira, npr. u okolini Nevesinja, ili u Imotskoj krajini.m U svemu je nađeno oko 70 primjeraka kopalja. Najčešće ih susrećemo u scenama lova i turnira, a samostalnih predstava je vrlo malo, mnogo manje nego, npr., mačeva. Tepitorijalno je vrlo neraV'flomjerno rasprostranjen ovaj motiv. Samostalna zasebna koplja javljaju se u svega desetak primjeraka, i to u istočnoj i centralnoj Bosni (uglavnom oko Kladnja, Olova i Bratunca) . Uz individualne ljudske figure nalazimo ih također u malom broju, uglaV'flom oko Nikšića, na Blidinju, kod Kalinovika i ou zapadnoj Srbi}i. U scenama ih nalazimo na više područja , relativno, najviše oko Nevesinja, Kalinovika, Kupresa, Duvna, na BJidinju, u Imotskoj krajini , oko Li štice, Stoca, Ljubuškog i u Popovu polju. Klesanje ovoga motiva je vrlo neujednačeno. Redovno je plastič­ no predstavljen.

• ••
SrednjovjekowlO bosansko oruzJe najVIse je prou čavao V. Curčić, a u novije vrijeme G. A. Skrivanić . Od njih doznajemo da su koplja upotrebljavali stari Slaveni, ali da su i prije njihovog dolaska u ove krajeve još u predistor.i ji i za vrijeme Rimljana korištena, pa se pretpostavlja da su ih Slaveni primili od Rimljana oj Langobarda.478 Prilagođeno novim uslovima ratovanja, srednjovjekovno koplje se razlikovalo od ranijeg po tome što je bilo "šire, čvršće i jače". Koplje za lov na medvjede i veprove, masivnije, . a krsnicom ili sa krilcima na dnu mljca, s upotrebljavalo se još od IX V.47' Jedno takvo koplje je nađeno u Podhumu kod Mostara. U XV v., .kada se razv·ila konjica, koplja su imala vrlo važnu ulogu. Tada su nastale i nove varijante koplja-partizana, sa tanjim i elegantnijim listom, bojna kosa, nešto sli čno našem kosiru, halebarda i dr., a i Turci su donijeli nešto drugačije vrste - džidu, tanko i vrlo dugačko koplje, mizdrak, sa nekoliko bridova na tuljcu " sa jabukom na njegovom dnu , ili džilit, kraće koplje koje je služilo za junačke .gre."'" Starija koplja su bila kraća (držak je bio nešto kraći od prosječne visine čovjeka, a bodila do 25 cm dužine), a kasnije su postala duža, aH nisu prelazila 2 m dužine. Izgleda da su se južniji kra-

233

jevi Bosne kopljima najvIse snabdijevali u Dubrovniku, a da su sjeverniji krajevi u tome pogledu bili više upućeni na ugarske radionice.'" Ali je sigurno da su koplja pravljena i u samoj Bosni. O tome govore i toponimi: Kopljari, Kopljevići i dr. Predstavu koplja nalazimo na bosanskim srednjovjekovnim novcima i pečatima, npr. na pečatu bana Matije Ninoslava, iz 1240. god'82 Koplje sa zastavicom u rukama konjanika, kakvo vidimo na stećcima u zapadnoj Srbiji, nosi jedan sveti ramik na fresci u Dečanima'81 Koplje se često spominje u našim narodnim .pjesmama. Tako, iz narodnih pjesama doznajemo da se mrtvom junaku njegovo koplje zabijalo više glave, za koplje su mu privezali konja, a na vrh koplja nj egova sokola'" D. Sergejevski je koplje na stećcima uvrstio u društveno-socijalne ambleme, ali nije bio siguran da li je ono znak društvenog položaj ~ li samo vojničkog poziva.'ss Istraživači stećaka gotovo da nisu ni zapazIli ovaj motiv. Teško je pružiti sigurno objašnjenje o razlozima pojave i značenju koplja na stećcima. Mislim da je ono stavljano na nadgrobnike onih koji su se istakli u rukovanju kopljem u ratu, turniru ili lovu. Kako se koplja prete2>TIO .nalaze na scenama lova i turnira, a te scene su prvenstveno odraz realnog života ondašnjih plemića, najvjerovatnije je da koplja, slično mačevima i štitovima, označavaju i ističu pokojnika kao plemića i uglednog čovjeka.

S-Luk
Luk sa strijelom se upotrebljavao u napadima na daljim odstojanjima. Prema Curčiću, luk je korišten ·i za odbranu utvrđenih gradova, a i u lovu na raznu . divljač .'86 Pravljen je od drveta, tetive su mu bile od crijeva ili usukane opute, a strijele su bile tanke drvene šipke, sa željeznim šiljkom. Ubrzo je došlo do savršenijeg luka, sa kundakom, zupcima i okretaljkom za jače napinjanje llJ'ka ·i tetive, a Turci su donijeli svoj luk kružnog oblika. Na stećcima vidimo jednostavnije i starije oblike lukova. Oni su ili samostalne predstave, ili su u rukama učesnika u lovu i turniru. U scenama su lukovi u rukama konjanika, ali ima i primjeraka gdje su prikazani u rukama pješaJka-učesnika . Samo u nekoliko, rekao bih iznimnih, primjeraka luk vidimo uz osamljenu ljudsku figuru, npr. u ruci konjanika u Boljunima kod Stoca'SJ Jedinstvena je pojava luka u rukama žene, u blizini scene turnira, u okolini Kalinovika.'88 Lukovi na stećcima su pretežno slabo klesani , ima ih samo ovlaš urezanih, a mnogi 's u i oštećeni. Na tim predstavama se ne zapažaju gotovo nikakvi detalji. Zbog toga nije moguće lukove svrstati u njihove varijante. Ipak se ppimjećuju neke razlike među nj.ma. Tako, neki lukovi izgledaju kao pravilan poh.rkrug, neki su ulegnuti u svom tjemenu, a u većine je tetiva neznatno zavinuta na 'Svojim krajevima. Kod većine lukova, osim toga, isklesane su i strijele, dok su neki predstavljeni bez strijela. Na sljemenjaJku iz Donj e Zgošće lovac-pješak o pojasu nosi tobolac sa st"ijelama.'89 Zanimljive su predstave luka sa strijelama uz "vojvodske figure", s lijeve strane, u visini glave.'90 Lukovi nisu tako brojno zastupljeni na stećcima. Ima ih mnogo manje nego mačeva ili štitova, ali ipak nešto više nego kopalja. Njihov

234

Sl. 78. Lovac-pješak sa lukom i tobokem II sceni lova na jele na na sljeme njaku iz Donje Zgo šće (sada II Zemaljskom muzeju II Sarajevu).

ukupan broj kreće se oko 100 primjeraka. Oko polov ine toga broja odnosi se na samostalne predstave, dok s u ostali lukov·i vezan'i u z fi guralne pred stave, uglavnom u scenama lova i turnira. Sa mostalnih pr.e dstava, relativno, najviše ima u Popovu polju , a onda u Boljunima kod Stoca i u :l.ugić Ba ri kod :l.abljaka, u Crnoj Gori . Lukovi sa figuram , u scenama nalaze se uglavnom na hercegovač kim s tećci ma . Lukovi su vrlo rijetka pojava u primorskim krajevima, u Srbiji, u zapadnoj i u centralnoj Bosni, a u i s točnoj Bosni ih gotovo uopšte nema (samo po jedan primjerak u :l.epi i u Ludmeru ) . Zanimljiv je primj erak u Ludmeru , gdje je luk isklesan uz l ežeću figuru'9I U Biskupu kod Konjica lu k se nalazi na štitu, što je jedini primjerak luka kao h era idič kog znaka .

• ••
Prema Skrivaniću i Curč i ću, luk je bio glavno oruzJe starih Slavena. Iz svoje pradomovine oni su donijeli drveni luk i strijele koje su često mazali otrovom. Kako sam već naveo, lukovi su se postepeno usavršavali, a Curčić kaže da su kasnij e pravljeni i od željeza, ali o

235

tome ne znamo mnogo. Od XIV v. je sa Zapada unesen samostrel, a onda i vatreno oružje, ali se oni ne pojavljuju na stećcima. Izgleda da su lukovi najviše nabavljani iz DubroWlika, ali se može pretpostaviti da su ih i sami Bosanci pravili. U dubrovačkim arhivskim dokumentima se spominje 1448. god. Radoslav, iz Fojnice, koji je bio lukar.,n Ovaj motiv na stećcima nije bio predme t posebnog proučavanja. Za lukove na muslimanskim nišanima Curčić kaže da vjerovatno označavaju vrstu čete kojoj je pripadao sahranjeni ratnik.'93 A. Benac misli da lukovi uz "vojvodske figure" u Radimlji označavaju ratnike.'" Ne treba da nas imenađuje što se luk, kao tipično staroslavensko i mnogo korišteno srednjovjekovno oružje, pojavljuje na stećcima. Njegovu svrhu vidim u težnji da se obilježe pokojnici čiji je društveni ugled zasnova n na uspjesima u rukovanju lukom , kako u ratnim pohodima tako i ti lovu i junačkim igrama . Mislim da i luk, s lično kopljU, pripada plemićima , možda više onim sitnijim nego krupnijim i da također simbolizira vlast, makar onu nižu ·i tl manjem obimu.

6-Buzdovan
Buzdovan se smatra napadnim udarnim oruzJem za bliska odstojanja. Prema Curčiću, njime se nije samo udaralo po oklopljenom neprijatelju nego i dočekiva l a neprijateljska koplja, mačev i i sablje. Kod starih Slavena je buzdovan bio od drveta (Skrivanić ga naziva topuzom) - kraći držak se završavao kvrgom, o kruglastom glavom, koja je kasnije ojačavana želje:mim čavlima sa oveći m glavkama. Dolaskom Turaka povećala se upotreba ovoga oružja . Nazivali su ga i kijačom (čomagom) . Tada su nastali i želj ezni buzdovani , koji su nekada imali glavu sa perima, tzv. pem i buzdovani'9S

,r "
,.
'I " N " I

..

Sl. 79. Motiv buzdovana

II

ruci na
Teslića.

236

Na stećci ma se nalazi veoma malen broj buzdovana, u svemu 16 primjeraka, i to u centralnoj Bosni - 6, u zapadnoj Bosni - 2, u istočnoj Bosni 2, u Hercegovini - 5 i u Crnoj Gori - L Po svojim oblicima i drugim okolnostima, kao npr. šIo se neki od nj ih nalaze na krstačama, mislim da su klesani u vnijeme vladavine Turaka u Bosni. Na tu pretpostavku upućuje i okolnost što se u Vrućici kod Teslića nalazi na, relativno, kasnijem obliku stećka i što se radi o predstavi turskog pernog buzdovana'96 Od navedenog broja jedan buzdovan pridržava ruka, a četiri su u rukama figura. Zanimljivo je da u scen i mačevanja na Blidinju učestvuju i dvije žene koje drže buzdovane.'97
* **

G. Skrivanić je zapazio predstavu buzdovana na freskama iz XIV v. u Peći i Lesnovu i na freskama iz XV v. u Kaleniću, a od bosanskih nalaza naveo je zanimljive primjerke iz XV v. u Sarajevu i u Sanskom Mostu i topuz sa gvozdenom glavom 'iz Varvare kod Prozora'" Buzdovan je u srednjem vijeku služio i kao atribut vlasti. Tako ga vidimo u ruci velikog turskog vezira Mehmed-paše Sokolovića. Dodajmo još i podatak da se buzdovan (kijača) nalazi na mnogim muslimanskim nišanima iz XV i XVI v. II Bosni i Hercegovini.'99 Iako malobrojan, buzdovan na stećcima nije beznačajna pojava. Za njega bi se moglo reći maltene isto što i za koplje i luk - da atribuira uglednije ljude, a možda i državne fu nkcionere u doba Turaka.

7-

Sjekirica

Skrivanić j e i bojnu sjekiricu uvrstio u udarno oruzJe za manja odstojanja. Spada u naoružanje ,k onjice. Bojnu sjekiricu V. Curčić naziva baltom, koja je upotrebljavana protiv pancir-košulja. I ovaj motiv na stećcima je malobrojan. Koliko sam mogao ustanoviti, jedva da ga ima više od 10 primjeraka, od čega u Bosni - 7 (istočna Bosna 3, zapadna Bosna - 3, centralna Bosna - l ), a u Hercegovini - 3. Sve su to sjekire manjih dimenzija, približno is toga oblika. Jednu sjekiricu u okolini Kladnja drži ruka do ramena,soo a jedna iz okoline Nevesinja lebdi iznad glave muške figure. SO I Sjekirica iz okoline Kupresa, koja se nalazj na krstači, zajedno sa št itom , ima tordiran držak. so2

**
Kult sjekirice je poznat još od neolita. Svi mediteranski i indoevropski narodi s u je smatrali svetim predmetom. Stari Srbi su vjerovali da sjekira može da posluži kao sredstvo protiv zlih demona. U opasnosti od grada ona se iznosila pred kuću. Da bi porođaj bio bezbolan , žene su pile vodu u kojoj je oprana oštrica sjekire.SOJ Prema G. Skrivaniću, bojnu sjekiru su · poznavali i stari Slaveni, a Curčić misli da je ona u Bosni upotrebljavana tek u doba Turaka. D. Sergejevski je pretpostavio da sjelcira na jednome stećku u Ludmeru nije realna predstava predmeta kućne upotrebe, nego da ima magičan ka-

*

237

Sl. 80. - Motiv sjekiri ce iznad ljuds ke figure sa gore uzdignutim rukama na s te ć­ ku II Hum č anima kod Neves inja.

rakter, tj. da kao i preistorijski apotropain od v raća zlo od ljudi i njihovih kuća 504 Ja mislim da sjekirica na stećcima, sli čno kao i buzdovan, simbolizira čovjeka 'k oji se naročito istakao u borbi tim oružjem.

* **
Ova grupa motiva se sastoji od 7 vrsta i oko 40 podvrsta oruzJa. Njeno ukupno brojno stanje iznosi nepunih 600 primjeraka, Između llljenih pojedinih vrsta postoje znatne razlike u tome pogledu. Dok su štitovi i štitovi sa mačevima zasrupljeni u velikom broju, a lukovi, pogotovo koplja, ne dostižu ili ne prelaze cifru od 100, dotle se buzdovani i sjekirice javljaju u manje od po dvadesetak primjeraka. I po teritorijalnom rasprostiranju su ovdje znatne neravnomjernosti. Uočljiva je važna činjenica da su štitovi i štitovi sa mačevima isključivo karakteristika Hercegovine i primorskih krajeva, a samostalna koplja isključivo Bosne. Osobito je zanimljiva i važna činjenica da se četverouglasti štitovi (kako oni u obliku pravougaonika tako i oni u obliku trapeza,

238

·

,O ,

Sl. 81. -

Osnovni motivi sjekirice, buzdovana su sreć u na s tećci m a.

luka koji se

sa urezom za koplje, ili bez ureza) nalaze maltene isključivo u Hercegovin i, ~ako 'izgleda, ti četvero ugla sti štitov i su tipi čno bosanski , oni koji se u istorijskim izvorima nazivaju "scutus bos nensis". Pretpostavlja se da su sva ova oružja pravljena u Bosni , ali su više nabavljana iz Dubrovnika, Kotora i Budima.
Veći nu ovih vrsta oružja poznavali su stari Slaveni, osobito luk , koji je bio njihovo glavno oružje . U srednjovjekovnoj Bosni su sva ova oružja u veli kom broju korištena ne samo u ratnim akci jama nego i u narodnirn junačkim igrama, kao i u lovu. Za sablju , buzdovan i sjekiricu se može reć i da pripadaju vremenu turske vladavine u Bosni Hercegovini .

Iako ima različitih mišljenja O razlozima pojave oruzJa na stećci­ ma, mislim da su sve ove vrste, prije svega, atributi ljudi koji su se za života isticali u uspješnom rukovan ju !I1jime, bi lo u ratu, bilo u lovu ili u igrama, zatim da simboliziraj u te lj ude kao članove plemi ć kih porod ica i rođa čkih plemićkih veza, prvens tveno oni h sitnij-ih , ali i drugih, a u konačnoj liniji da su znak vlasti, makar i one manje i teritorijalno ograničene . Stitovi sa he raidi č kim oznakama su jedna vrsta bosanskohercegovački h polugrbova, a oni četverouglasti, budući da su karakteristični za Hercegovinu, možda bi se mogli smatrati nacionalnim državnim simbolima.

SIMBOLI ZAN IMA NJA

Relj efni motivi koji obi lj ežavaju zan imanja pokopan ih ljudi su malobrojni , svega neš to preko 100 primjeraka. Ima motiva koji su rea lna predstava oruđa i a lata, ali i takvih koji samo simboliziraju zva nje. Evo vrsta tih motiva: motika, kosir, srp , plug i š kare, zatim če kić, dlijeto, uglomj e r, šes tar i visak, onda nakovanj i čekić , dalje cipele, te š tap, knjiga i čaša . Prvih pet vrsta su znakovi zemlj oradnika, s lij edeća grupa od pet znakova odnosi se na klesarski zanat, nakovanj sa čekićem je obilj ežje kovačkog zanata, iza toga je znak cipelara, a onda tri zadnja znaka koji simboliziraju svešteničko zvanje.

239

Ovi motivi su vrlo nejednako

raspoređeni

i klesani.

1-

Motika, kosir, srp, plug i š kare
zanimanja javljaju se ukupno oko 35

Ti simboli puta.

ze mljoradničkog

Predstavu motike, bez držalj a, evide ntirao sam samo na s tećc im a u sjevernoj Dalmaciji, i to 4 primj erka u okolini Sibenika, 7 primj eraka u okolini Zadra i 5 primjeraka u okolini Trogi ra. Motika je trouglas tog oblika, sa vratom i prošuplj enom glavom, kroz koju se provlači i nabija drveno držalje . Javlja se samosta lno, ili uz druga poljoprivredna oruđa . U je dnome slu čaju, uz ralo , polumjesec i zvij ezdu u Rogoznici kod Sibenika, predstavlja he raldi č ki znak na š titu. soS Moti v motike se redovno javlja na tanjim pločama , koj e su vjerovatno iz XVI , a možda i iz XVII v. I s ti motiv sam našao na više nadgrobnih ploča iz XVII i XVIII v. u Dalmacij i i Is tri. Tako je motika postavljena na jednoj nadgrobnoj pl oč i kod crkve Gospe od roza r ij a u Pre kom kod Zadra, zatim na pl oči

Sl. 82. - Motiv kosijera na ploči nekropole Biranj kod Sibenik•.

uz crkvu sv. Jelene u Kastavu, na ploči u groblju sela Skrip na otoku te na ploči u crkvi sv. Margarite u selu Stinjan kod Pule.506 Ovaj motiv do sada nije bio zapažen, pa nije ni proučavan. Mislim da je obilježje grobova uglednijih zemljoradnika u našim primorskim, prvenstveno vinogradarskim krajevima. Motiv kos ira sam našao na 14 stećaka u okolini Zadra, Sibenika i Trogira, a još jedan je ranije evidentiran u okolini Cavtata.S07 Alatka se sastoji od drvenog drška i lučno povijenog snažnog željeznog sječiva. Redovno je predstavljen osamljen, ili zajedno sa nekim drugim poljoprivrednim oruđem. Isti motiv susrećemo na vremenski nešto kasnijim nadgrobnim pločama u našim primorskim krajevima. Između ostaloga, vidio sam ga na ploči uz crkvu u Donjem Humcu na otoku Braču i na nadgrobnoj ploči kod crkve u selu Sveti Martin kod Omiša.sos Ni ovaj motiv stećaka do sada nije bio uočen, niti mu je posvećena kakva pažnja prilikom proučavanja. Kosir je i danas vrlo korišteno i skoro nezamjenljivo oruđe u vinogradarstvu i u krajevima sa mnogo bodljikavih biljaka. Mislim da se i ovdje radi o simbolu uglednijih poljoprivredn:ika u našim primorskim krajevima. Kosiru vrlo slična poljoprivredna alatka jeste srp, čiju predstavu susrećemo na vrlo ograničenom broju stećaka u istočnim krajevima Bosne. Nalazi se u svega 5 primjeraka. I srp, kao i kosir, sastoji se od lu č­ no povijenog, samo nešto tanjeg a dužeg željeznog sječiva, i kratkog drvenog drška. Stari Srbi su vjerovali da srp ima moć zaštite ljudi od demona, zbog čega je, između ostaloga, stavljan u kolijevku da dijete očuva od uroka i vještica. 509 Ovaj motiv do sada nije interesovao istraživače stećaka. Srp je u Bosni predstavljao važno i neophodno poljoprivredno oruđe, posebno pri žetvi žita, pa nije neobično što se pojavio i na nadgrobnici ma, sa svrhom da u određenom kraju osigura uspomenu na dobrog i uglednog poljoprivrednika.
Braču,

stećaka u okolini Sibenika. Uklesan je urezivanjem, sasvim jednostavno, linearno. U jednom slučaju je heraldička oznaka na štitu, uz polumje-

Motiv primitivnog pluga, zapravo ralice, našao sam samo na pet

sec i zvijezdu. U dva slučaja sam našao i ucrtanu spravicu koja sliči lopatici, pa sam ustanovio da se radi o tzv. ogrijebu, koji služi za čiš­ ćenje rala od nalijepljene zemlje. Osim navedenih pet primjeraka pluga u okolini Sibenika, našao sam još jednu sličnu predstavu na stećku u okolini Kupresa. Predstava je oštećena, zbog čega danas nije sasvim jasna, ali mislim da je tu klesar dao scenu oranja - muškarac pridržava plug 'k oji vuče konj.SlO Jedan primjerak pluga se nalazi na stećku nekropole uz crkvu Velike gospe u selu Srimi, s kraja XII i početka XIII v., u okolini Sibenika. Na sačuvanim freskama u toj crkvi nalazi se i scena oranja sa ovakvim ralom.sH Uvjeren sam da je upravo ta fresco-scena inspirisala klesara da plug predstavi na stećku. Napominjem da sam i na jednoj nadgrobnoj ploči u CI1kvi sv. Margarite u selu Stinjan, kod Pule, iz XVII v., vidio uklesanu sličnu ralicu.

241

Ovaj motiv do sada nij e bio zapažen. Mislim da se i za njega, kao i za prethodna dva, može reć i da je na steć ke došao da bi saču vao uspo· menu na pokopane ugledne ratare. Motiv škara je ustanovljen samo na jednoj pl oči u Zadru . Napominj em da sam takav motiv našao i na dvj ema nadgrobnim pločama u podu crkve Sv. Margari te u S tinjanu, kod Pul e. Navodno se takav motiv nalazi i na s tarijim nadgrobnim ploča ma u okolini Dubrov· ni ka , Korčule i Splita. U ovom e s lučaju s u prikazane škare kakve se upotrebljavaju za obrezivanje loze i za s ličn e potrebe, a ne one krojačke , zbog čega mi· li m da se i ovaj motiv može ubroj a ti u simbo le umrlih uglednij ih po· ljoprivrednika.
Cekić,

2-

dlijeto, uglomjer, šesta r i visak

Sve su to simboli klesarskog za nata. Javljaju se ukupno 12 puta. Predstave če kića ustanovio sam na 6 steća ka, i to u okolini Duvna, u o kolini Glamoča, u Kiselj ak u , u o kolini Foče i u Popovu polju . Sve u to jasne i plasti čne realne preds tave ček i ća, kao alatke klesara s te· ćaka. Da se baš radi o klesarskom a latu jas no govori primjerak iz Papratnog, u okolini Foče, gdj e su predstavlj ene dvije r uke (bez figure), i to tako da desna drži če ki ć, a lij eva dlije to. Sl2 Ovaj motiv se s u s reće i na drugim nadgrobnim spomenicima. Na nadgro bnoj ploči u selu Skripu, n a otoku Braču, uz motiku, is kl esan je i čekić . m Postoje analogije i izvan naše zemlje. Tako se, npr. , če ki ć nalazi na s tarokršćans kim sarkofazima u Aliscampu , u Arlesu , kao i na s taro· francus kim s te1ama (koje neki pripisuju ka tarima ) u Muzeju La Cite II Carcassonnu.514 Smatram da je če ki ć na s tećc ima a la tka i s imbol klesara stećaka. Na već s pomenutom stećku u Papratnom, kod Foče , uz dvije ru· ke i če ki ć, predstav ljena su i dva dlijeta, od kojih je jedno u ruci maj·
stara.

Arles u. s17

Na stećci ma su ustanovljene i dvije predstave uglomjer", jedna u okolini Kupresa, a druga u okolini Cavtata. StS Također su ustanovlj ene dvij e predstave šestara, i to obadvij e na stećc i ma u o kolini Kupresa,S16 a uz šestar se nalazi i predstava viska. Vi sak sam našao i na s tarokršća n s kom sarkofagu u Aliscampu , u
č ime

Nema sumnj e da su sve to preds tave klesarskog alata, se majs tori s tećaka željeli ovje kovj ečiti. 3 - Nakovan j sa
će m o ček ićem

su

Us tanovljena s u sam o četir i primjerka motiva nakovnja sa če ki · Jedan od n jih se nalazi u Osovi, kod Rogatice,S18 drugi uZa lomu , kod evesinja,Sl? treć i u Jošanici, kod Foče,SIO a če tvrti u Ma rini. kod Trogira. Sl ! Sve su to plas ti č n e sasvim realne i prepoznatljive predstave

SL 83. -

nja sa ček i ćem na sletku II Osovi kod Rogatice.

Motiv nakov·

oblika nakovnja i čekića koji odozgor dodiruje nakovanj. Napominjem da se predstava ovoga motiva u Jošanici nalazi na musli· manskom nišanu sa turbanom, spomeniku koji spada u XV ili u početak XVI v., i koji se po svoj im svojstvima može smatrati prelaznim oblikom od stećaka ka pravim nišanima, a da je primjerak iz Marine na oštećenoj ploči u grobljanskoj crkvi. U Osovi je nakovanj ukrašen spiralnim zavojima. Motiv nakovnja sa če kiće m sam zabilježio na srcolikom štitu (uz potkovicu i ribu) jedne starofrancuske gotičke krstače u Muzeju sv. Augustina u Tuluzu.522
znači

uobičajenog

Mislim da motiv nakovnja sa če kićem na stećcima i starom nišanu da se ovdje radi o grobovima majstora-kovača , čiji je zanat bio cijenjen kao iklesarski.

4-Cipe/e
Motiv cipela je ustanovljen samo na tri 'n adgrobne ploče u Zadru.523 To su starinske, šiljaste cipele, koje su tehnikom urezivanja u kamen predstavljene 'kao parovi, i to jedna cipela u horizontalnoj a druga u kosoj projekcij.i. Na ovoj drugoj se ističe jezičac nad r1som.
Sličnu predstavu cipele sam vidio i na jednoj nadgrobnoj ploči uz crkvu sv. Jelene u Kastavu, kod Rijeke. Tu je bila samo jedna cipela i uz nju neka sprava ,koja me pod sjeća na cipelarski nož za sječenje kože. Vj erovatno bi se na nadgrobn im pločama većih primorskih naselja moglo naći još ovakvih predstava. Mislim da nema sumnje da se u ovome slučaj u radi o oznakama cipelarskog zanata, tj. da se ovaj motiv klesao na nadgrobnicima ljudi koji su bili poznati i cijenjeni kao dobri cipelari.

vO
Sl. 84. Motivi motike, kosijera, srpa, čekića na laze na stećcima. ci pela koji sc

5 - $ tap, k" j iga i

čaša

243

U odnosu na ostale motive ove grupe, štap je mnogo bolje zastupljen. Ustanovljen je na 44 stećka, i to 29 puta kao samostalan motiv, 10 puta uz mušku figuru (redovno u samoj ruci) i 5 puta uz predstavu ruke koja pridržava štap.

Obično su štapovi na stećcima pažljivo crtani i klesani. U nekoliko s lučajeva su urezani, inače su plastično predstavljeni. Najviše (gotovo tri četvrtine ukupnog broja) ovih motiva nalazi se u istočnim krajevima, neš to ih ima u centralnoj i zapadnoj Bosni , te u zapadnoj Hercegovini i u Imo tskoj krajini. Nema ih u primorju, Srbiji i Crnoj

Gori.

S obzirom na obli k drš ka, postoji ne koliko tipova š tapova. U desetak primjeraka držak je prav, vodoravan i is te debljine kao i ostali dio š tapa. U nekoliko primjeraka držak je od sredine blago nagnut na obadvije strane. Postoje dva štapa čiji s u dršci sp ira ln o povijeni, slično onima koje često vid imo uz figure rimokatoličkih biskupa na s tarim slikama i skulpturama. Jedan od ta dva štapa drži svojom lijevom rukom muška stojeća figura (Visočica u okolini Konjica).52' Stap je visok koliko i sama figura . Uz figuru i š tap tu su ptica i nesrazmjerno mala figura konja. Drugi takav štap se nalazi na stećku uzidanom u crkvu sela Luka, u okolini Nevesinja. 525 Svi ostali š tapovi imaju držak koii je nešto poviien . Tako se neki dršci blago uzdižu prema svojim krajevima, a potom malo povijaju prema dolj e, a neki ioš i unutra. Neki dršci se obratno povijaju - li sredini su izbočeni, zatim se blago

Sl. 85. - Predstava muš ke figure sa šta· pom (uz to još i predstave konja i ptice) na sijemenjaku II Polji cu ( Vi soč i ca planina). II okolini Konjica.

OD

245

Tabela XIX -

Vrste relj efnog motiva štapa koje
stećcima .

susrećemo

na

povIJaJu prema dolje, a onda prema gore i n a svojim krajevima još i neš to unutra. Ima i drža ka koji se č itavo m svojom dužinom blago lučno povijaju prema dolj e, a ima i takvih koji se povijaju prema gore, kao polumjesec. U dva primjerka držak je jako povij en prema go re i uspravni dio š tapa se proteže preko samoga drška , u jednome je držak kao kružni vijenac u vertikalnom položaju, a ima jedan primj era k čiji držak završava u vidu kružića (Radimlja) . Pril aže se tabela osnovnih tipova š tapova - T. XIX. M eđu predstavama š tapova uz ljudsku figuru, uz već s pomenutu na Visočic i, kod Konjica, sa spiralnim drškom, vrl o je zanim ljiva i predstava na slj emenjaku u H očev iju , kod Breze, u kojoj sjedeća fi gura drži š tap '; knjigu 526 Među predstavam a š ta pa sa rukom (bez fi gure ) i s ti če

SI. 86. -

Motiv

sjedeće

ljudske figure sa štapom i knj igom na
Hočev i ju

sljemenjaku u

kod Breze.

246

se ona u Baštini, kod Skender-Vakufa, gdje osim toga vidimo polumjesec, sunce, polujabuku i dvije ptice.527 Zanimljivo je da šest primjeraka štapova ima tordiran svoj uspravni dio (okolina Trebinja, Stoca, Nevesinja, Lištice, Imotskog i Travnika), a 'kod sedmoga je i držak tordiran (Luka kod Nevesinja). Posebno je zanimljiv jako dugačak štap bez uobičajenog drška koji drži sv. Kristofor, u blizini scene lova na jelena u Mokrom, kod Lištice.528 Stari Srbi su smatrali da je štap znak vlasti. Staka se smatrala stalnim atributom sv. Jovana i sv. Save. "Sv. Savo je svojim čarobnim štapom izvodio vodu iz kamena, pretvarao gradove u jezera, oživljavao mrtve, slepom davao vid, ženi olakšavao porođaj , nerotkinji da rodi".529 Predstave štapa na stećcima zanimale su nekoliko istraživača umjetnosti stećaka. Tako se najprije M. Karanović zadržao na pojavi štapa u Baštini, kod Skender-Vakufa. Pri tome je on pomišljao na štap kao simbol velikodostojnika Crkve -bosanske, ali i na štapove koje su nekada nosili ugledni ljudi u selima Povrbasja 5JO I. Renđeo je opisao nekoliko štapova sa s tećaka i pronašao nekoliko analogija štapova koji su na Zapadu od VII do XII v. nosili biskupi i opati. Naveo je podatak da su ti zapadni štapovi do XI v. bili obične veličine, u obliku s lova T, ili sa nešto povijenim drškom, a da su od tada postali visoki kao čov­ jek, sa spiralno povijenim drškom. On misli da štapovi na stećcima pripadaju djedu .j gostu Crkve bosans'ke.531 A. Solovjev je štapove na steć­ cima vidio kao atribute maj viših sveštenika Crkve bosanske. Kao povod i glavni razlog za to svoje stanovište on nalazi u predstavi štapa u ruci ljudske figure iz Humskog, kod Foče, gdje se nalazi i natpis u kojem se kaže da je to spomenik gosta Milutina, i na predstavi štapa u ruci sjedeće figure, uz motive otvorene knjige, zatim pijetla i čaše, u Hočev­ Iju, kod Breze.m J. Sidak je izrazio misao da se štap na stećcima uopšte ne odnosi na sveštenike, nego na civilna lica. 533 Sv. Radojčić 'je u polemici sa Solovjevom istakao da su š tap i ,k njiga "stereotipni atributi sveštenstva" uopšte, a ne samo bogumilskih sveštenika. 534 Slično mišljenje ima i M. Vego, koji je rekao da štap nije specifično obilježje bogumilskog dostojanstvenika, nego svih kaluđera uopšte.535 M. Miletić je ustanovila da su štapove, s ličme biskupskim i onim viših sveštenika na Zapadu, o kojima je pisao I. Renđeo, nosili kaluđeri reda sv. Vasilija na Istoku, reda koji je i ,inače , po njenom mišljenju, mogao imati posrednog utjecaja na crkvene prilike u srednjovjekovnoj Bosni 536 Pi š uć i o novopronađenom natpisu na stećku krst janina Ostoje u Zgunji, kod Srebrenice, i štapa na istome spomeniku, ja sam o štapovima na steć­ cima rekao da se oni ne mogu pripisati samo djedu ili gostu, nego vjerovatno svim sveštenicima Crkve bosanske.s37 Napominjem da je L. Katić, povodom nalaza tordiranog štapa u Imotskoj krajini, rekao da bi on mogao da bude znak vlasti i časti pokopanoga.538 Prilikom studijskog putovanja kroz Tursku 1977. god. doznao sam da su u Anadoliji šehovi nosili drvene štapove sa povijenim i na krajevima malo uzdignutim drškom, kakvi se nalaze i na našim stećcima. U crkvi sv. Josipa u Kotoru nalazi se reljef sv. Antuna Opata, koji u desnoj ruci drži biskupski štap 539

Jovi kal uđera lsilija - pre·
Mileti ć.

247

SI. 88. - Stojeći portret gosta Milutina sa štapom i knjigom na stubu II Humskom kod Foče (sada II vrtu Zemaljskog muzeja II Sarajevu).

Smatram da će pitanje štapa na stećcima još biti predmet interesovanja stručnjaka, naročito na re laciji civilna ili sveš teni čka oznaka. Ali, uzimajući u obzir rezultate istraživanja M. Miletić i I. Renđea i mišljenja Sv. Radojčića i M. Vega, mislim da dosta opravdanja ima pretpostavka da štapovi na stećc im a simbolizuju bosanskog sveštenika uopšte. Motiv knjige je ustanovljen samo na tri stećka, i to na slj emenjaku u Hočeviju, kod Breze, na stubu u Humskom, kod Foče i na ploči u Miranju, kod Zadra. Ova ploča bi mogla biti i iz relativno kas nijeg vremena. U Hočev iju je to otvorena dosta velika knjiga, koju jednom rukom dodiruje ljudska sjedeća figura."" U Humskom stojeća muška figura jednom rukom drži povisoko podignutu knjigu (u drugoj ruci je štap) . Natpis na tome stubu govori o grobu gosta Milutina, pa se može pretpostaviti da se ovdje radi o portretu toga gosta. S4 ! Na ploči u Miranju uz knjigu je predstavljena čaša, kalež, što je oznaka sveštenič­ kog groba . Na stećku iz Hočevlja, kao i na stećku iz Humskog, osim knjige, uz figuru je isklesan štap . Kako je o štapu već bilo govora kao o mogućem atributu svešteničkog zvanja, moglo bi se pre tpostaviti da i knjiga pripada svešteniku. S obzirom na to da - pomenik iz Humskog pris pada gostu Milutinu, ,monahu Crkve bosanske, to su zagovornici teze o pripadnosti stećaka bogumilima i predstavu na stećku iz Hočev lj a objasnili kao predstavu djeda, ili nekog drugog velikodostojnika te crkve, koji .se služi evanđeljem . Poznato je, međutim, da su na romaničkim sarkofazima evanđeli sti predstavljani sa evanđeljem. Na fresci crkve u Davidovici, izm eđu Prijepolja i Plj evalja, iz XIII v., vidi se sveštenik koji u dosta izdignutoj ruci drži knjigu. Sv. Radojčić je upozorio na sarkofag jednog episkopa u crkvi S. zeno u Veroni, za koji je rekao da "mnogo potsjeća na hočeva lj ski relj ef".542 Radojčić je i za knjigu rekao da ne znači ni šta specifično hereti čko, <flego da, kao i štap, predstavlja stereotipni atribut sveštenstva.543 M. Vego Je rekao da knjiga u r uci gosta Milutina ne mora da znači evanđelj e, nego vjerovatno "spise diplomatije" (gost Milutin se bavio i diplomatskim poslovima - nap. moja).S4' Mislim da ima puno razloga da pretpostavimo da knjiga na cima predstavlja evanđelje koje je simbol sveštenič kog poziva .
steć­

Motiv čaše ustanovljen je na 13 Istećaka, od kojih na jednome u dva primjerka. Njih ov geografski raspored je ovakav: 6 primjeraka u Hercegovini, 5 u istočnOj Bosni , l u centralnoj Bosni i 1 u Dalmaciji. Napominjem da je primjerak jz Hočev lja (stećak na kome je sjedeća figura, sa knjigom i štapom) neobično oblikovan i da sam kružno udubljenje na dlanu figure - krsta u Raškoj Gori, ,kod Mostara, shvatio kao projekcij u čaše.54' Ovi motivi su ob i čno samostalni . U jednom slučaju je čaša u ruci sjedeće (?) figure (Banja Stijena, kod Rogatice), uz sto i štap, a u jednome je prikazana samo ruka koja drži čašu (Međaš, kod Tuzle).'46 U jednome od ostalih s lučajeva ,uz čašu je prikazana knjiga.

249

Motiv čaše nije neobična pojava na starijim, pa i na novijim nadgrobnim spomenicima. Cašu na štitu vidio sam na nadgrobnoj ploči iz

XVI v., sa glagoljskim epitafom koji se odnosi na župnika Stipana Dekovića u Muzeju u Poreču. U S-rb"iji je nađena nadgrobna ploča iz XIX v. sa predstavom čaše. Ućirilskom .epitafu se kaže da je to spomenik jereja Milivoja Antonovića, jz sela Prnjavora .547 U grobu ispod stećka Radače Cihorić - Polihranije u Veličaruma, u okolini Trebinja, nađena je staklena čaša,'" a taJko isto i u grobu ispod stećka kaznaca Sanka u Biskupu, u okolini Konjica.54o Po nekim okolnostima možemo zaključiti da su čaše na našim spomenicima vezane za pokopana sveštena lica. U Hočeviju je to sjedeća figura sa štapom i knjigom, za koju sam naprijed rekao da se odnosi na nekog crkvenog veHkodostojruka, u Banji Stijeni je štap u blizini figure, u Miranju je knjiga do čaše, a u Raškoj Gori figura u drugoj ruci drži krst. I na novijoj ploči u Srbiji čaša je vezana za pokopanoga sveštenika. Zbog svega toga mislim da su motivi čaša na steć­ cima predstave crkvenih obrednih kaleža-put ira, koji, poput štapa i knjige, simboliziraju sveštenički poziv.

• ••
Svi ovdje navedeni simboli zanimanja javljaju se oko 115 puta. Kako smo vidjeli, petnaest vrsta osnovnih motiva ove grupe odnosi se na poljoprivredna zanimanja, zatim na tri vrste- zanata - klesarski, kovački i cipelarski, te n a sveštenički poziv. Upada u oči da se njihov geografski razmještaj uglavnom odnosi na Dalmaciju, kada se tiče poljoprivrednih :zanimanja i cipelarstva, s iznimkom srpa, koji se nalazi u istočnoj Bosni, te na Bosnu i Hercegovinu, tačnije na krajeve istočne Bosne, kada se tiče ostalih vrsta motiva. Samo se, izrumno, neki od ovih bosanskohercegovač kih motiva nalaze u Imotskoj krajini ili u primorju. I po broju ~ po veličini prostora na kojem se nalazi, ovdje dominira motiv štapa, sa svojih 12 varijanti oblika (tabela br. XIX), a ako mu pridodamo motive knjige i čaše, onda vidimo da simboli svešteručkih zvanja zauzimaju gotovo 50% ukupnog broja svih motiva ove grupe.
reći,

Osim izvjesnog manjeg broja štapova, motivi ove grupe, može se nisu bili zapaženi .pa samim tim ni proučavani.

Većina vrsta ovih motiva se nalazi na srednjovjekovnim i kasnijim nadgrobnim spomenicima u našoj i drugim evropskim zemljama (štap i knjiga na romaničkim sarkofazima, čekić, visak i nakovanj na starim južnofrancuskim spomenicima, scena oranja na našim srednjovjekovnim freskama, poljoprivredne alatke, cipele i čaša na pločama XVII i XVIII v. u našem primorju, itd.). Zbog toga nas ne treba da iznenađuje njihova pojava na stećcima. Radi se ~ oznakama zarumanja koja su u svoje vrijeme bila cijenjena. Impresionira pažnja koja je na taj način odavana svešteničkim ličnostima. Veoma je zanimljivo to što je evidentirano 12 primjeraka znakova klesarskog zanata, u čemu vidim obilježavanje i isticanje društvene vrijednosti poslova izrade stećaka.

250

Iako će ovdje navedeni motivi biti predmet daljeg proučavanja, prvenstveno motivi štapova, mislim da postoji više opravdanih razloga za pretpostavku da svi motivi stećaka ove grupe predstavljaju simbole ondašnjih cijenjenih zanimanja pokopanih lica.

PREDSTAVE ZIVOTINJA

Ovdje su tretirane individualne predstave životinja na stećcima. Postoji šest glavnih životinjskih vrsta, i to: jelen, konj, pas, lav, zmija i ptica. Na stećcima se, osim toga, javlja i manji broj nekih drugih životinja, kao što su vepar, medvjed i vuk, a zas tupljena je i poneka životinja fantastičnog izgleda, pa sam ih uvrstio u ostale predstave. Mnogi motivi ove grupe javljaju se i kao elementi kompozicija sa ljuds kim i životinjskim predstavama, kao npr. u prikazima lova i turnira , ali sve te scene sačinjavaju zasebne grupe motiva. Kako će se vidjeti, motivi ove vrste su dosta dobro zastupljeni na stećcima. Raspoređeni s u na maltene čitavom teritoriju ovih spomenika, ali je njihova koncentracija na određena područja prilično uočljiva. U njihovom klesanju primij enjen je isti tehnički postupak, pretežno plasti čno klesanje, ali i urezivanje u kamenu plohu. Ima dosta rusti čnih, nezgrapnih i inače slabo urađenih predstava, ali su mnoge sasvim pogođene, sk ladne inventivne i pune života.

1 - lelen

Od svih predstava životinja na stećcima jelen se naročito ističe. Ta životi nja je relativno najviše zastupljena, prostire se na širokom području i na lazi se ,na svim vrstama oblika stećaka, ali pretežno na sljemenjacima i visokim sanducima, i to na najvažnijim mjestima njihovih ploha. Dobija se utisak kao da su ovim motivima majstori poklonili posebnu pažnju. Javlja se ukupno u oko 100 primjeraka. Kao samostalan motiv (izuzimajući ga u kompozicijama s drugim fi gurainim predstavama), jelen se najviše pojavljuje na stećcima u okolin i Ljubinja (22 puta), a potom u okolini Nevesin ja i Kalinovika. Malo ga ima u okolini Kupresa, vrlo rijetko se javlja oko Stoca, u Popovu polju i u Crnoj Gori, a nikako ga nema oko Lištice, Ljubuškog, Duvna, u centralnoj i i stočnOj Bosn;, u Srbiji i u primorju. U nekim područji­ ma ga, ipak, nalazimo u scenama, kao npr. u centralnoj Bosni, Imotskoj krajini, oko Ljubuškog i Lištice, u Popovu polju, kao i na Blidinju i u Ziemlju. (Uz put napominjem da se jeleni naročito i s ti ču u scenama oko Ljubinja i Kalino vika, zatim u Popovu polju, a onda j na Kupresu i Blidinju.) U ogromnom broju slučajeva motiv se zaista odnosi na jelena, sa rogovima na kojima se vide parošci. Među najljepše primjerke osamljenih jelena spadaju dva iz okoline Kalinov;ka.550

251

Sl. 89. - Motiv s rnc na sljemenjaku na Dugom polju (B Iid inje), između Tres kavice i Vran-planine.

SI. 90. -

Motiv jelena pokraj izvora vode na u široj okolini Stoca.

stećku

uBitunjoj

Sl. 9 1. -

Motiv s tili zovanog jelena na št itu sa skom kod Ljubinja.

ma če m

u Ubo-

253

U više s lu čajeva su predstavljene košute, a ne jeleni. Mlada spna je, npr., predstavljena na sljemenjaku nekropole na Dugom polju (Bli· dinje) - sl. br. 89.SS 1 Koji put se uz košutu vidi lane.ss , U neko liko s lu čajeva je len je predstavljen odmah do izvora vode, npr. u Bitunj oj, kod Ljubinja (sl. br. 90) i u okolini Kupresa .SSJ Ponekad je jelen korišten kao heraldič ka oznaka. Tako se neš to snilizovan jele n na lazi na štitu u Uboskom, kod Ljubinja (sl. br. 91) .554

Sl. 92. -

Motiv jelena sa pticom na hrbatu na slj emenjaku II Uboskom kod Ljubinja.

Više puta je sa jelenom vezana ptica, nekada ona stoj( na leđima ili rogovi ma jelena, a nekada je u njegovoj neposrednoj blizini.ss; ponekad je krst ili neki bUjni motiv isklesan u neposrednoj blizini jelena, kao npr. na Kupresu ili Ludmeru, a u okolini Žablja-ka vidimo luk pokraj jelena. Ceste su predstave nizova jelena m košuta, npr. u Premilovu Polju , kod Ljubinja,556 u Popovu polju, ili u Domaševu, kod Trebinja.ss7

254

SI. 93. -

Predstava niza jelena sa pticama na lu·batima na sanduku II Uboskom kod Ljubinja.

* **
Kao likovni motiv jelen je dosta kori šte n u raznim zemljama i vreo menima, naročito u scenama lova, illi i inače. Tako ga nalazimo na rimskim cipusima.;;s Đ. Basler kaže da je jelen kao elemenat u rimskoj epohi zadržanog Orfejevog kulta, nađen na 1l10zaici ma i nadgrobnim spo· menicima u ne kim našim kraj evima .';' Isti autor nalazi jelena na por· talima, krstionicama i zidovima romaničkih crkava u nekim kraj evima Austrije i Njemačke. SćO I pored opšteg islamskog stanovišta da se u umjetnosti ne upotrebljavaju figuralne predstave, svjedoci smo upotrebe motiva životinja, a u tome okviru i jelena, kako u mozaiku tako i u slikarstvu i tekstilu kod raznih islamskih naroda od VII v. pa dalje.56 ' Ovaj motiv je često klesan na romaničkim crkvama. Tako ga vidimo, npr., kod ulaza u podzemlje crkve S. Zeno u Veroni i na fa sadi crkve S. Michele u Paviji.';62 J. Sale kaže da se jelen nalazi na kapitelima brojnih romani č kih crkava.';63 Vidimo ga i na nadgrobnim srednjovjekov. nim spomenic ima, tako, .npr., na nadgrobnoj ploč i gotičke crkve S. Ma· ria Novella u Firenci. Napomenimo i to da se niz od pet gazela nalazi na nadgrobnim stelama iz Mikene. 564 I u našim krajevima nalazimo jelena. Tako je on, uz ostale živo· tinje, isklesan na naslonu drvene korske klupe u splitskoj katedrali.;o;

255

Nala:cimo ga na dubo reznim vratima manastirske crkve u Treskavcu, u Makedoniji (XV V.)566 i na tzv. postsasanidskim čašama u Srbiji, koje se upotrebljavaju u crkvenim obredima.567 Kao sveta životinja jelen je poznat u Maloj Aziji još od druge polovine trećeg milenija.568 Kaže se da je jelen još u predistoriji simbolizirao besmrtnost ljudske duše. S. Zečević kaže da je jelen, analogno vjerovanjima evropskih Illaroda u preclistoriji , i u našem srednjem vijeku, kao htonska životinja, mogao umati vel'iku ulogu u mrtvačkom ritualu,569 a D. Srejović misli da su naši narodi još u XIV v. vjerovali u neko božanstvo u obliku jelena koje gospodari dušama umrlih.570 U kršćanstvu jelen simbolizira dušu. Prema psalmu 42 Psaltira koji glasi: "Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži te, bože", proizlazi da usamlj en jelen simbolizira dušu umrloga pravednoga kršćanina. 57 l Cesto se jelenu pridaje značenje predvodnika ili prenosnika duša na putu za drugi svije t. Ponekad se čak identific ira sa samim Kristom, jer se kaže "Sam Kris t je jelen među jelenima".572 Po G. Wi lkeu, jelen je u savezu sa mjesecom, kao božanstvom podzemlja iz indoevropskih bajki. Grci su ga žrtvovali Arternidi, a važnu ulogu je imao i u Dionizovom kultu. Kaže da se jelen Illala:ci na kavkaskim bronzanim sjekirama, jer je i sjekira bila jedan od simbola božans tva mjeseca 573 S. Kuli ši ć navodi kako je ustanovljeno 'postojanje kulta jelena na balkanskom području još u preistorijskim kulturama. Nešto kasnije je jelen dovođen u vezu sa mjesecom i podzemnim svijetom, a onda i sa pojedinim božanstvima i svetitelj.ima (Artemida, Dijana, Apolo n, sv . Đorđe). Tako je jelen žrtvovan starogrčkim božanstvima lova - Arternidi i Apolonu. U etrurskoj umjetnosti se jelen javlja kao simbol mjeseca. S73, Prema arheološkim nalazima, vidi se da je božanstvo jelena bilo poznato u jugoistočnoj Evropi još prije dolaska Kel ta, a prema ostacima nekih narodnih ob iča­ ja, može se reći da je taj kult i u na§im krajevima sve donedavno bio
zastupljen.57~.
Međutim , jelen je na stećcima naj češće klesan u neposrednoj blizini lovca, sokola, psa, ili u blizini samoga luka sa strijelom. Osim toga, vidimo ga na štitu kao heraldičku oznaku. Sve te okolnosti upućuju na mogućnos t objašnjenja toga motJ:iva na stećci ma kao realne predstave. U srednjovjekovnoj Bosni je bilo dosta jelena, pa i pripitomlj enih. U svijesti naših naroda jelen je < uvijek smatran izvanredno privlačnom i lijepom životinjom s kojom se upoređuju lij epi, gizdavi J ponosni ljudi, što se posebno odnosi na žene. U našoj narodnoj književnosti se na jednome mjestu ovako kaže : "Zaigra se mlada niz svatove, kano jelen od godine dana" .575 I okolnost da se na s tećci ma ne predstavljaju samo jeleni n ego i košute, pa i lanad, n e ide u prilog treLiranja ovoga motiva kao predstave kultme životinje.

Kako izgleda, jelen je kao likovni motiv u starokršćanskom periodu, kao i u ranom srednjem vijeku, imao vrijednost istaknutog simbola čovj e kove duše. bio vezan za posmrtni kult, ali je ta simbohičnost u doba s tećaka bila već zaboravljena, zbog čega njegova pojava na s teć­ cima, po mome m išljenju, ima više karakter rea lne predstave, vezane za lov i društveni ugled brojnih članova feudalnih porodica, a može se govoriti i o jelenu kao dekorativnom motivu, koji je u našoj narodnoj umjetnosti čes to korišten.

256

2-Konj
Za razliku od dosta velikog broja predstava konja u zajednici sa koji ga jaše ili vodi, zatim II raznovrsnim scenama, naro či to II scenama lova na jelena, predstava samostalnog, osamljenog konja je rij e tka pojava. Takvih motJiva, koj e sigurno možemo prepoznati, nema više od petnaestak, od čega II zapadnoj Bosni - 4, centralnoj Bosni 3, istočnoj Bosni - 2, zapadnoj Hercegovini - 2, i s točnoj Hercegovini - 3 i u Dalmaciji - 1. Ne ki od tih primjeraka predstavljaju osedlane i opremljene ,konj e, npr. II Selinama kod Gruda 57• U okolini Sibenika sam našao konja na š titu 577 U ovaj broj s u uračunata i dva neobična, sasvim originalna slu čaja, za koje bi se moglo reći da su predstave krilatih konja. Jedan od njih se nalazi II Va rošištu , kod Roga tice,578 a drugi na Dugom polju, II okolini Duvna.579 Slj emenjak sa predstavom konja u Kupresu u narodu je poznat :k ao spomenik junaka iz narodnih pjesama Alije Đerzeleza. 580 Samostalnoj i osamljenoj predstavi konja sasvim je bliska predstava konja sa jahačem, kakvih motiva na stećcima ima preko 50 primjeraka.
čovjekom ,

Sl. 94. - Motiv krilatog konja (opasanog zmajem) na s ij emenjaku na Dugom Polju (Blidinje), izm e đu Treskavice i Vran planine.

257

Klesarski postupak kod izrade ovih motiva bio je nejednak, pretežno pažljiv i kvalitetan. Motivi su redovno plastično predstavljeni .

• ••
Kao likovni motiv konj je kod svih naroda i u svim vremenima obilno predstavljan , najvi še u vezi sa lovom i junačkim igrama , ali i kao osamlj ena pojava. Možemo ga vidjeti na starokrš ćansk.im spomenicima, na romaničkim i got i č k'im crkvenim fasadama , na gotičkim zapadnoevropskim tapiserijama, kao i na raznim s pomenicima i predmetima islamske umjetnosti. I sveci se često prikazuju na konjjma, npr. sv. ZoHo na srebrnozlatnom relikvijaru u Zadru (XIV v.) .;81 Prema mišljenjima nekih etnologa , konj na nadgrobnim spomenicima, sli čno objašnjavanju jele na, pre ds tavlja nosioca duša .SSl Pos toj i običaj da se u pogrebu nekog uglednika, posebno vojruka i ratnika, vodi nj egov osedlan konj.ss3 Na nadgrobnoj steli .iz XVI v. u Milie ima, na području s tare Raške, isklesan je portret po kojnika, sa mačem u des noj ruci, a ispod njega je predstava nj egovog osedlanog konja.SS< Sasvim je vjerovatno da i predstave osedlanih osamljenih konja na stećcima evociraju uspomenu na njihove prerrunul e gos podare. Na duboreznim vratima manas tira Tres ke, u Makedoniji, vidimo krilatog konja, sli č nog onima na s tećcima u Varošiš tu i na Blidinju . Poznat je konj krilaš ni vi lenjak iz naših narodruh pj esama, nekada zvani Jabučilo, kome se, poput grč kog anti č kog Pegaza, pridaju natprirodne osobine: munjevita brzina, neodoljiva sila, neranjivost , itd . V. Curč i ć misli da bi takav konj mogao obi lježavati grob nekog legendarnog junaka.sss Po narodnom predanju, takvog konja je imao voj voda Mom č ilo (prva polovina XIV v.). Kao poslušna, vjerna i in teligentna životinja, konj je u srednjovjekovnoj Bosni u mnogim životnim situacijama bjo neophodan i cijenjen čovjekov pratilac. Dobar konj ; sjajna konjska oprema bili su ne samo potreba nego i znak druš tve nog ugleda . Junač ke igre, do kojih je feuda lac, i inače dobro stojeći čovjek veoma držao, nisu se mogle ni zamisliti bez dobrog konja i junačke opreme . Zbog toga je razumljivo š to se konj predstavlja na nadgrobnim spomenicima. I za tursko doba u Bosni i Hercegovini može se to isto reći. Poznat je, npr., veliki značaj turski h konjan;čkih odreda, tzv. akindžija, ili konja koji .s u učestvovali u megdanima. Otuda i pojava motiva konja na muslimanskim nišanima. Mislim da se pojava konja na stećcima, još sigurnij e nego pojava jelena, može objašnjavati kao obi lj ežj e trajne uspomene na sahranjenog, koji se kao ugledan čovjek za života osobito isticao s konjem u vojnim pohodima , megdanu ili u lovu.

3-Pas
Iako se pas često javlja u raznovrsnim scenama, najVIse u scena· ma lova na jelena, a potom j na vepra, on se kao samos talan motiv dos ta rijetko susreće na stećcima. Evidentirano je svega II primjeraka motiva samog psa, .i to po jedan primjerak u okolini Sarajeva, Citlu ka,

258

Gacka, Stoca, Trebinja , Žabljaka, dva primjerka su ustanovljena u okolini Rogatice, a tri u okolini Kalinov,ika . Postoji, doduše, još nekoliko primjeraka koji su nejasni " sporni, za koje neki kažu da su psi, a neki da su lavova. Pošto mi izgledaju najsI;čniji lavovima, ja sam ih tamo i uvrstio. U vezi s tim, napominjem da Vl. Palavestra životinj u na stećku Radivoja Vlatkovića u Opli čićima, kod Stoca, za koju se i u natpisu toga spomenika kaže da je lav (A VREBA LAV .. . ), smatra psom, zbog toga što se u našim narodnim pjesmama pas ponekad naziva lavom (..Tad zavrišta de vet dobrih konja i zalaja devet ljutih lava ... ") .586 Jedan pas u Žepi, u okolini Rogatice, koji trči, ima neobično stilizovanu glavu, sličnu ptičjoj .587 Jedan od tri primjerka i z okoline Kalinovika je na nekropoli "li Gornjim Barama. To j e vrlo vjerna i lijepa figura psa , sa izdignutom glavom, otvorenih ralja i isplaženog jezika i sa

Sl. 95. - Predstava psa na sljemenjaku II GVOZDU kod Kalinovika.

dugačkim gore zavinutim i zakovrčenim repom. SS8 Druga dva primj erka su u Gvoznu. U jednome slučaju je to snažna životinja, pognute glave, otvorenih u s ta, isplaženog jezika i gore i naprjjed zavijenog repa, a i u drugome s lučaju je s li čna figura, samo u normalnom stavu, sa raz vijenim grudima i također gore i naprijed zavi jeruim repom (sl. br. 95) 589

Zanimljivo je da se i p si, s ljčno jelenima i pticama, ponekad prikazuju u nizu, u koloni , npr. u okolini Nikšića i Cavtata. Kako vidimo, osamlj eni pS<i se nalaze skoro is klju čivo na području Bosne i Hercegovi ne, j to uglavnom u planin skim, s točars kim predj elima. U tome pogledu se -ističe podru čj e Kall novika, gdj e, osim ovih , poi stoje još 22 scene u koj ima su preds tavljeni i psi.
**•

Pse kao likovne motive možemo naći na romaničkim arhitektonskim objektima u evropskim zemlj a ma. Đ. Basler ih je evidentirao na benediktin skim crkvama u nekim ·krajevima Austrije i Njemačke.'90 Taj motiv se nalazi i na nadgrobnim spomenicima, tako npr. na rimskim cipusima i na s tarokršća n s kim sarkofazima 591 Motiv p sa se n a lazi i na nadgrobnim pločama go tičke cr.kve S. Maria Novella u Firenci .SOl Pse nalazimo i na muslimanskim nišanima XV ,i XVI v. u Bosni i Hercegov.ini.593 Pas je veoma vjerna ·i korisna živo tinja. Stanovnik plaruine i s točar u srednjovje kovnoj Bos ni nije mogao opstati bez p sa koji ga je ču vao i š titio od mnogih opasnosti. Ni lov na divljač se nije mogao zamisli bi bez dobrih pasa . Ka- se ova životinja na stećcima naj češće pojavljuj e u ko planinskim krajevima i u vezi sa jelenom .i sokolom, mislim da nema sumnj e da se radi o realnoj predstavi. Ovaj motiv na stećcima obilj ežava grob čovjeka za koga je, dok je bio živ, izvjestan pas značio veoma mnogo - bio zaš titnik života l ·imanja, a u lovu njegova "desna ruka" . i

4-Lav
Motiv lava nije čes ta , a ni y;ij etka poj ava na stećci ma. Javlj a se 38 puta, od toga 20 puta u is točnoj Hercegovini, r elativno, najv.iše II okolini Stoca (6 puta) . Brojno stanje u ostalim područjima je s lij edeće: zapadna HercegoVlina - 5, centralna Bosna - 4, ; s točna Bosna - 3, Srbij a - 2, Crna Gora - l , Dubrovačko primorj e - 3. U nekoliko , s lučajeva nij e ·samostalna pojava . Tako se u Brotnjicama (Konavli) i Uboskom, u okolini Ljubinja , lav bori sa zmajem u tri maha 5 " U tri s lučaja ruka zabija mač u ralje razjarenog lava - u Vranjskoj , kod Bileće , Nekuku, kod Stoca i u Trebečaj u , kod Trnova.'9S U Donjoj Zgošći i u Boljunima lav je svezan za stabl0 5 % U Boljun ima je, osim toga, jedanput lav predstavlj en zajedno s a konjem i nekom životinjom s l ičnom krllpnom ze l embaću , drugi put u zaj ednici sa is tim takvim zelembaćem, a u Opličićima ga vidimo uz srnu i p sa. 597 U Trstenom, kod Dubrovnika, lav je na š titu, a isto tako, samo vjše stilizovan, nalazi se na štitu u Gvoznom, kod Kalinovika i u Uboskom, kod Ljubinja 598

260

Sl. 96. - Lav u borbi sa zmajem na slj emenjaku II Uboskom kod Ljubinja.

261

U navedenom broju nalaze se 2-3 primjerka za koja se ne može sasvim sigurno tvrditi da su to predstave lavova, jer je, npr., jedna od njih odveć stilizovana (Gabrili, kod Cavtata), a druge s l iče predstavama pasa , ali treba reći da ,je moguće da i neke od već naprij ed navedenih predstava pasa pripadaju grupi lavova . Nije čudo ako su se neki i s traživači s teća ka u tome pogledu .teško snalazili. M. Wenzel, npr., ništa ne ·k aže o motivima lavova, kao da ih uopš te nije zapazila 599 Većina preds tava ove grupe je uveliko s li čna lavovima - povelika glava, sa isplaženim jezikom, snažna prsa, naznačena griva, gore i naprujed zavijena repina, obično kitnjastog razvedenog završetka, pandže na noga-

Sl. 97 . Ruka zabada

m ač

u ra lj e lava na sandu ku kod Trnova.

uT rebeča ju

SI. 98. u

Moti v lava (sa srnom i psom) na sandu ku sa pos toljem Opli č i ć im a, u okolini (:a plj ine (G rub ačev lav).

ma . Svojim izgledom se neš to razlikuju primje rci iz Boljuna i Opli č i ća, koji s u mršavi i sa vrlo rij e tko m gri vom. Razlikuju se i primj erc i II okolini U štice, koji imaju i li neobično veliku grivu , ili od već kitnjas t rep.""

262

Sl. 98a. na

s te ć ku II

Motiv lava

( ?)

Bareviš tu kod

Lištice.

* **

Na s tarokršća n sk im s pomentc tma često su ko ri š tene preds tave živo tinja , a m eđu njima i lav . C. Truhelka kaže da je lav na s tarokršća n­ s kim sa rkofazima počesto predstavljan ka ko lovi druge zvi jeri i da u tak vim s lučaj evi ma nema s imboli čno značenje, ali kada se bori sa zmaje m ili zm ijom da simbolizira paklene napasti. 60t U ranom srednjem vij eku, sve do početka romanike, izgleda da je lav rijetko kada poslužio kao likovni motiv; u romaničkom bestijariju, međutim, on j e važan elemenat. Ispod usp ra vne figure Kri s ta na južnom dovratniku crkve sv . Andrije u Barletti (XIII v.) nalaze se dvije živo~inje od kojih je jedna lav (oštećeno) .602 U umj etnosti is lamskih naroda, posebno kod Perzijanaca j Seldžuka, koriš teni su životinj s ki motivi. Na seldžučkom dvorcu u Ko nji, iz XIII v., prikazan j e vladar na konju kako svladava lava .603 Lavove, uz ostale životinje, vidimo na moza ic ima sale Ruđera II dvorca u Palermu, iz XII v."'" U Ferari sam vidio grb j ednog kastela, iz XIV v., na kojemu je prikazana borba dvaju lavova sa zmajevima.

263

Bezbrojni su primj eri predstava lavova u našim krajevima. Na ciboriju uzidanom u vrata sakristije katedrale u Kotoru, datiranom u XI v., nalazi se ,isklesan lav koji progoni neku manju životinju (vjerovatno janje)'o; I na fragmentu iz Prevlake , kod Kotora, postoji preds tava lava, koja je još sličnija onim na našim s tećcima . 606 Vrlo slič na preds tava se nalazi i na ciborij u u Ulcinju (danas u Narodnom muzeju u Beogradu ) . Takav lav je i na ciborij u iz Komolea, u Rij eoi dubrovač­ koj. Slič na ovim je i preds tava lava (isplažen je21ik, zavinuta i razgranata repina, jedna prednja noga malo podignuta ) nalazi se na južnom nadvratniku katedrale u Splitu, kao i na š kropionici iste crkve.OOJ Na reljefima ruševina kas noanti čke bazH1ke u Zenici nađene su d vije preds tave lava , u jednom od ta dva slučaja lav se bori sa zmij om.OO8 I u nedavno nađenim os tacima s tarobosanske bazilike u Predj elu, kod Foče: nađe n je reljef lava.609 I. Nikolaje",ić kaže da je lav čes ta pojava na nekim s kulpturama iz centralnih i jugozapadnih kra jeva naše zemlje. Na prostoru od Zadra do Bojane lavovi su pPikazani na dva nači na : l ežeć i sa podvije nim repom i u skoku, sa repom zavitlan im iznad tijela. Lav iz Predjela, po njenom mišljenju , spada u ovaj drugi tip. Na Radovanovom porta lu u Trogiru vidimo i scenu u koj oj lav, sa otvorenim raljama, napada na zmaja koji se još opire' lO Sli čne predstave se nalaze i na ul om ku s Lokruma.6!1 I. Petricioli kaže da se motiv lava u borbi sa ostalim životinjama Hi sa plijenom koji mrcvari čes to javlja u dalmatinskom rOmani č kom kipars tvu · l2 U našim krajev,ima lav se najčešće javlja kao h e raldi čka oznaka. Tako ga vidimo na pečat ima srpskih despota Vuka (1387. g.), Đurđa (1445 . g.) i Lazara Brankovi ća (1457. g.).1J Lav je heraldi čka oznaka i bo sanskohercegovačke velikaške porodice Hra ni ća­ -Kosača , š to se može objasniti i rodbinskim vezama sa Brankov i ć ima. Veliki vojvoda Sandalj Hrani ć-Kosača bio je oženjen Jelenom , udovicom Đurđa Stracim;rovi ća-Bal š i ća, kće rkom kneza Lazara, Herceg Stjepan Vukči ć-Kosača kćerkom Balše III, koj a je iz roda Bra nkovića a sin mu Vladislav Anom Kanta kuzen, rođakom despotice Jer ine Brankov ić. Zbog toga se lav nala"i na peča tu knezova braće Stjepana, Radoslava i Os toje Dragi š ića-Kosača, oko 1440. god · l4 I n a pečatu Hercega Stjepana se nalazi takav lav, samo bez zadnj eg dij ela tij ela, a i njegovi sinovi Vladislav i Vlatko, kao i unuk mu Balša, imaju takve lavove na svojim pečati ma.6!S Pretpostavlja se da je j grb Sandalja Hrani ća-Kosače bio istI takav' l6 Nedavno je P. Anđelić pronašao grb na kamenoj kruni jedne cis terne u Dubrovniku koji iznad š tita i kacige ima lik prednj eg dij ela robustnog lava, č ije šape drže zastavu, pa misli da pripada Hercegu Stjepanu Vukči ću. 61J Zanimljivo je š to se i na dukatu poslj ednj eg bosanskog kralj a Stjepana Toma ševića na lalJi reljef lava' lS To se može objasniti o ko lnošću da je Stjepan Tomašev i ć bio oženjen Ma rom , kćer­ kom pokojnog srpskog despota Lazara i despotice Jelene Brankov ić . Kako se na nišanu Mahmuta Brankov i ća, ,iz okoline Rogatice (sada u Zemalj skom muze ju u Saraj evu), nalazi preds tava lava , oč ito je da narodno predanj e koj e govori da Ma hmut po tj eče jz srpske despots ke kuće Branko vi ća ima svoje opravdanje. I na štitu Hrvoj a Vukčića, h ercega splits kog, uz ruku sa ma čem, nalazi se lav sa vrlo razgranatim repom i pandžama na noga ma, što se m ože vidjeti na iluminacij'i Hrvojevog glagoljskog misala , iz 1404. god. Osim toga, lav se nalazi ·i na mramor-

264

nim nadgrobnim pločama kraljevske kapele u Bobovcu, kao elemenat ikonografske kompozicije.619 Dodajmo još da lav sa razigranim repom zauzima mjesto i na grbu Zane de Zaninusa, dvorjanika kralja Tvrtka I, kao i na grbu dubrovačke porodice Pečenića, iz XIV v.620

• ••
Mislim da pojavu relj efnih moti1{a lava u borbi sa zmajem na steć­ cima u Uboskom i Brotnjicama treba shvatiti kao starokršćansku a legoriju borbe dobra d zla, koja je najprije mogla doć i utjecajem i ugledanjem na takve slične motive iz repertoara kamene plastike romanič­ koga stila u našem primorju. I za tri predstave lava i životinje slične zmaju (gušteru-zelembaću) u Boljunima moglo bi se to isto reći, zbog toga što se one ne razlikuju mnogo od prvih dvjju . Njima su bliske i tri predstave zabijanja mača u ralj e lava (Trebečaj, Nekuk, Vranjska) . Mislim da one simboliziraju dire ktnu borbu čovjeka, dobrog kršća nina , sa "paklenim napastima" koje ga snalaze. Dva slučaja lavova privezanih za stabla možda predstavljaju pripitomljene leoparde, koji su uvezeni kao nijetk-i pokloni uglednim bosanskim feudakima, u svrhu njihovog korištenja u lovu na opasne divlje zvijeri, kakvu je misao jednom saopštio C. Truhelka, ali će to prije biti ipak lavovi koji su ukroćeni i onemogućeni u svom djelovanju. I lavovi u Boljunima i Opli č ićima, koje pripisujem majstoru Grubaču, izgledaju dosta jadno i obesnaženo, i kao takvi više ne predstavljaju ozbiljne opasnosti za čovjeka - kao da je klesar htio da kaže kako je pokojnik uspio da se za života odrve svim napastima. Među bim, svi ostali primjerci lavova na stećci ma, njih više od tri četvrt in e ukupnog broja, č ini se da imaju drugačije značenje. Oni s u veoma slični nappijed navedenim heraIdič kim simbolima. Kako se radi uglavnom o jugoistočnim krajev,ima Bosne, odnosno o području oblasti Kosača, čiji najugledniji č lanovi Jmaju takvog lava na svoj im grbovima, najvjerovatnije je da su na stećke stigli sa ciljem da obilježe grobove koji pripadaju dstaknutijim č lanovima te feudalne porodice, kao i njihovih rođaka - članova porodice Brankovi ća. U vezi s tim, treba reći da se u .istorijskim izvorima XV v. spominju i bosanski kršćans ki feudaloi BrankovićJ, knezovi Radoslav i Radivoje, koji su vjerovatno bliski rođaci Mahmutovi." ! Pošto i vojvoda Radivoje Oprašić , iz kraja oko Rogatice, .odakle je i Mahmut Branković, ima gotovo potpuno jednako klesan i ukrašen stećak ~nišan) kao i Mahmut, te na njemu identičan reljef lava, opravdano se može pretpostavibi da su njih dvojica također bliski rođaci . I pojava lava na stećcima u okolini Krupnja ima svoje razloge. Taj je kraj , naime, i nakon smrti despota Stefana, kada je Mačva pripala Ugarskoj, ostao u sastavu despotovine Đurđa Brankovića.'22 Odatle nije daleko Dragaljevac, sa druge strane Drine, gdje se također nalazi stećak sa predstavom lava. Tni primjerka od tih lavova su isklesana na štitovima (Trsteno , Ubosko, Gvozno), što nesumnjivo govori o simbolu grba.

S-Zmija
265 I ovaj motiv pe spada u one koji se često, javljaju na s tećcima . Po svom ukupnom broju je najbliži motivu lava. Evidentirano je ukup-

no 38 m otiva zmija (u jednom s lu čaju su dvije, a u jednom drugom če tiri zm Ij e na istome s pomeniku) . Prema svom izgl edu, sve ove zmije mogli bismo podij eli ti na obi čne ili nešto st ilizovane i na zmajeve. Sest pri-

Sl. 99. -

!Predstava zmaj a koji
duku
II

h oće

da proždere jare na san·

Vlahovićima

kod Ljubinja.

Sl. 100. -

Predstava konjanika koji kopljem napada zmaja koji
II

ie

već

uh va tio ruku žene na sanduku
II

Poljicu

( Vi soč i ca

olanina ).

okolini Konjica.

_

100>....os-

SI. 101. -

Moti v dva-

ju prepl etenih zmaje,o na sljemenjaku II a Hodovu kod Stoca.

mjeraka zmajeva veoma sliče krupnim zelembaćima, a ostali su pravi zmajevi, sa krilima i raZJigranim repovima. U tri s lučaja se zmaj bor i sa lavom, u druga tri on je upravo svojim raljama uhvatio čovje ka , odnosno živinče, a u šest s lučaj eva su predstavlj ena po dva zmaja kako se prepliću. Ovdje nisam ubrojao dvije zmije na muslimanskim nišani ma iz
XV v.

267

Teritonijaini raspored stećaka sa reljefnim motivom zmije izgleda ovako: cen tralna Bosna - 5, zapadna Bos na - l , i stočna Bosna - I , zapadna Hercegovina - 1, istoč na Hercegovina - 17, Imotska krajina - 5, Makarsko primorje - 3, Dubrovač k o primorje - 4, Crna Gora 1. Kako vidimo, go tovo polovina ukupnog broja otpada na istoč nu Hercegovinu. U Srbiji nema ovoga motiva.

Većina zmija, posebno zmajeva, isklesana je pažljivo. Veoma , mi presivno djeluju primje rci zmajeva sa žrtvom u razjaplj enim r alj a ma. U Gvozn u, kod Ka linovika, zmaj upravo h vata glavu žene,blJ u Vlahov i ć im a, kod Ljubi nja, glava koze (jareta) već je u r aljama b ij esnog zmaja,b" , a na Vi s očiei planini , u okolini Konjica, konj a ni k s koplj em nava lj uj e n a zm aja k oj i je već zgrabio desnu ruku žene.b25 Zan imlji ve su stilizovane zmij e u formi "pereca" na sandu k u u Bistrini, u Dub ro·· vačkom pr imorj u."6 Sasvim je neobiča n , a i zagonetan, p r imj erak u Dugom polju , i spod Vran-plan ine (Blidinj e) , gdje zmij a obavij a kPila tog konj a 627 Osobito su zanimljivi p r imj erci p red stava dvaju zmajeva koji se s i m etri čn o prepHću , sa glava ma kao u konj a li sa krilcima, či j e je klesanje zah t ij evalo dosta vještine. Jedna ta kva stilizacija je uHodovu,

SI. \02. -

zmaja (uz konj a i lava) na sanduku sa postoljem u Bolj unima

Grubačevog

Predstava

kod Stoca.

kod Stoca,'lS a druga u Podgrad inju, u široj okolini Stoca, treća u Glumuni, također u široj okolini Stoca,'29 četvrta u Brštanici, u okolini Capljine, peta je u Slivnu Ravnom, u Dubrovačkom primorju,'JO dok sam šestu pribilježio ,jz literature.'31 Ipak je najljepše i naj-inventivnije isklesan zmaj pa sljemenjaku iz Donje Zgošće (sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu), sa I rilima, snažnim 'n ogama, prepletenim repom i k 63' plamenim jezikom.

o primjercima borbe zmaja sa lavom bilo je riječi naprijed, u tekstu koji se odnosi na lava. Tim pnimjereima bi se mogao dodati i jedan iz Boljuna, gdje izgleda kao da se zmaj u obliku velikog zelembaća sprema za borbu sa lavom .633 U toj sceni zmaj ima relaNvno velike noge i prepleten rep, a bez krila je. Velik je kao i lav. Po natpisu koji se tu nalazi, vidimo da je to klesao kovač Grubač. Analogno tome, i ostale zmajeve - guštere zelembaće u Boljunima možemo pripisati Grubaču.

Napominjem da , e zmaj s

li

Makarskoj nalazi na štitu.'"

SI. 103. -

Zmija i zmajevi kao relj efni motivi

s tećaka.

* **
žević

269

Zmije i zmajevi su poznati simboli paganske mitologije. S. Knekaže da se zmija nalazi na neolitskim nadgrobnim spomenicima, na sarkofazima ranog bronzanog doba i na urnama stanih Grka i Slavena .635 Na jednoj etrurskoj steti iz IV v. vidio sam scenu borbe konja (?) sa zmijom'36 U Naroni je nađen antički kameni s pomenik na kome su isklesane dv,ije zmije.637 Zmija je korištena kao likovni motiv i u starokršćanskoj umjetnosti. Na freskama rimskih katakombi susrećemo morsku neman-zmaja kako guta čovj eka, kao predstavu biblijske legende o profetu Jonasu, a isti prikaz se nala~i ; na Jonasovom sarkofagu u Lateranskom muzeju u Rimu .'3' Konstantin je naslikan kako gazi zmaja i baca ga u ponor. Na novcu je prikazan Konstantin II na konju kako gazi zmaja.'30 Iznad lijevog portala romani čke katedrale u Ferrari isklesana su dva zmaja koja se prepliću."" Na štitu u Franj evačkom samostanu u Schwatzu, u Austl1iji , zabilježio sam predstavu zmije koja hoće da

proguta dijete "" Rekli su mi da je to grb italijanske plemićke porodice Viskonti, iz koje je druga žena Maksimilijana I. Jedan kamen sa dva stilizovana zmaja, koja podsjećaju na s tećke, našao sam u Zemaljskom muzeju u Stuttgartu, a malo potom ustanovio da je to primjerak romaručke kamene plastike iz Wiirttemberga"" Na južnoj fasadi crkve S. Marco u Veneciji nalazi se reljef 'koji prikazuje zmaja kako guta čovje­ ka"3 Zmaj u obliku guštera je i likovni elemenat orfičkog kulta."4 Ita· lijanska pl e mićka porodica Sforca je imala grb sa zmajem koji hoće da proguta čovjeka, a takav je i grb grada Milana.'" Prepletene zmije, sHč· ne stilizacijama na stećku u Bi strini, nalazimo kod seldžučk!ih Turaka. Oni su ·i h zvali "mjesečevi čvorovi" i klesali s u ih kako na javnim ob· jektima tako i na nadgrobnim spomenicima.646 Motiv zmije se nalazi i na brojnim raznovrsnim spomenicima u našim krajevima. Sv. Đorđe i drugi sveci često su prikazivani kako ubi· jaju zmaja . Zmaj je predstavljen na sjedalima drvenog kora splitske katedrale i na njenim Buvinovim vratnicama, zatim na zabaru ,korču­ lanske katedrale iz XV v., onda na jednome kapitelu Mihoja iz Bara u Franjevačkom samostanu u Dubrovni'ku (XIV v.), na jednome luku i impostu vrata, kao i na konzoli trJjema Kneževa dvora u Dubrovniku."7 Zmiju nalazimo na grbovima, tako, npr., kod porodice Vrš inić,'" dalmatinsko-hrvatski feudalci Kačići su na svom grbu imali zmaja, na grb u omiške porodice Dešković, iz 1600. god., nalaze se dva prepletena zmaja, na grbu dubrovačke porodice Basegli (porijeklom iz Huma) vidimo zma· ja. Zmaj je isklesan i na ulomku·spoliji na kući u Smokvinoj ulici, kao i na gotičkim vratima kuće u ulici od Buže u Dubrovniku." 9 Zmija je često prikazivana i u duborezu . Tako je nalazimo na stubu crkve Kri· vaje u zapadnoj Srbiji.650 Zmajeve, kako obične tako i prepletene, baš kao na stećcima, vidimo i na duboreznim vratima manastira Slepča i Treskavca, u MakedoIl!ij;'651 Stilizovan zmaj, sličan onome iz okoline Ne· vesinja, nalazi se na kamenom patosu sa inkrustacijama u crkvi sv. Arhanđela, kod Prizrena, iz XIV Dva prepletena zmaja sa konj· skim glavama nalaze se iznad bifora romaničkog i gotičkog stila mana· stirske crkve u Dečanima, kao i na manastirskoj crkvi u Kaleniću,,53 Zmiju sam našao i na starim malisorskim stelama u Vuksan·Lek'iću, kod Tuzi, u Crnoj Gori "" Zmija je motiv i kamene plastike starih bosanskih bazilika. Tako, na ploči iz bazilike u Zenici, uz Isusa, kao .dobrog pa· stira, isklesani su zmaj, lav i zmija"" Zmajevi "razjaplj enih usta i du· gačkog plamenog jezika", u funkcij i nosača grba, nađeni su na kraljevskim nadgrobnim pločama u Bobovcu, a predstava zmaja je ustanov· ljena i na zvonu sa Bobovca, rad mletačkog majstora,,'6 Motiv zmije je dosta .korišten i na duboreznim proizvodima u Bosn i,,57 Osim toga, zmi· ju vidimo na starim i nov,ijim krstačama, zatim na starijim musliman· skim nišanima, kao npr. u Turovima, kod Trnova i u Hrasnici, kod Sarajeva.658

",,52

• ••
U nauci je utvrđen i dosta proučavan snažan paganski i srednjovjekovni kult zmije. Postoje ' različita vjerovanja o simbolizmu zm'je. Negdje se smatra simbolom žita, plodnosti, zdravlja i bogatstva. Stari Grci su vjerovaH da duša kralja Erehteja boravi u zmiji koja se čuvala

270

na Akropolisu.659 Kod starih Egipćana zmija je bila hton-ični demon. Vjerovali su da ona sprovodi duše na onaj svijet."'" Ilirios, mitski predak Ilira, predstavljan je u obliku zmije ...1 Tračani su vjerovali da mrtvi produžuju život u obliku zmije.'" "Korgizi vjeruju da se anđeli na zemlji javljaju u obliku zmije ."..3 Rasprostranjeno je i vjerovanje da zmije imaju ljekovitu moć" da usjeve čuvaju od vremenskih nepogoda. U okolini Skoplja neki ljudi od zmije traže pomoć pri sklapanju braka, kao i supružnici koji nemaju djece.'" Međutim , posvuda je dominantno vjerovanje u zmiju kao životinju koja je vezana za kult smrti, kao hton· sko božanstvo. Opštečovječansko vjerovanje je da je zmija "jedan od onih primarnih oblika kojima se simbolički prikazuj e duša kada izlazi iz tela"."s Kod starih Slavena je vrlo izrazito povezivanje zmije sa ku I· tom predaka. Duše predaka imaju obl'i k zmije. Kućna zmija se smatra duhom nekog od rodonačelnika ili domaćina. U uvjerenju da kućna zmija živi pod pragom, ili pod ognjištem, to se ta mjesta, kao staništa duhova predaka, smatraju kultnim mjestima, a sama zmija se smatra čuvarkućom, otjelovljenjem predaka, zbog čega se poštuje, hrani
čuva.'"

Iako snažan i opšterasprostranjen, paganski kult zmije ušao je u simboliku, izgleda, tek za Konstan tina Velikog."7 Zmijolika stvorenja se u toj simbolici smatraju predstavnicima sila pakla, pa otu· da i borba protiv njih, kao borba kršćana protiv napasti gpijeha. To su razlozi što se zmija u raznim vidovima javlja na srednjovje kovnim freskama, na sarkofazima, grbovima ,i na kamenoj plastici, što taj motiv s u srećemo oj na starim bosanskim bazilikama , na grbovima plemić. kih porodica u naš im primorskim kraj evima, na nadgrobnim spomenicima i na umjetni čk,im duboreznim predmetima .
kršćansku

• ••

o samoj pojavi motiva zmije na stećcima do sada nije bilo ozbiljnijeg p roučavanja. M. Wenzel je izrazila misao o pojavi kompozicije dvaju zmajeva kao "sjećanje na antički kult personificiranog iJivota i smrti"."" Prema mišljenju N. Miletić, zmija na stećcima je trag htonskog božanstva grčke mitologije, kasnije izražene u germanskoj. naročito lan· gobardskoj varijanti.669 Proučavaju ć i motiv zmije na staI'im musliman· skim nišanima, ja sam bio mišljenja da su ti motivi ostatak prastare magijs·ko·religij ske patrijarhalne kulture, ili da označavaju uspomenu na sahranjene li čnosti, koje su zaduiJile svoje bližnje liječenjem od ujeda zmije, odnosno koje su bile žrtva ujeda zmija.67o
Zmija na stećcima će sigurno zanimati buduće istraživače. Danas je moguće predložiti nekoliko hipoteza u tumačenju toga motiva. Obične zmije, njene naturalističke , realne ,ili 'ponešto stilizovane predstave, koje su, relativno, i najbrojnije, mislim da su ostatak staroslavenskog kulta zmije, i to prvenstveno kulta predaka. Otuda poštovanje zmije kao ču· vara doma. U tome smislu je moguće čak i zmaja na sljemenjaku iz Donje Zgošće objasniti kao patrona vlastelinske ku će - dvorca čija se reljefna predstava nalazi na tome stećku. Zmajevi koji proždiru ljude i životinje uveliko podsjećaju na biblijsku alegoriju o proroku Jonasu. Te predstave su, po mome mišljenju, došle na stećke kao sjećanje na

271

simboliku borbe sa paklenskim napastima. Pošto je to vrijeme kada se u Italiji i u susjednim zemljama motiv zmaja koji proždire čovjeka upotrebljava kao heraldički simbol, moguće je da se i na steć­ cima to već manifestuje, ali za sada ne znamo na koje bi se to bosanske feudalne porodice moglo odnositi. Predstave borbe zmajeva sa lavovima samo su jedna val'ijanta čes tih romaničkih predstava međusobne borbe samih grijehova. Sto se tiče zmajeva koji su s!ični gušterima-zelembaćima, oni bi mogli imati isto značenj e kao i obične zmije, dakle kao relikt staroslavenskoga kulta predaka, ali su oni djelo s amo jednoga klesara, majstora Grubača, zbog čega mi se nameće misao o moguć­ nosti njegove lične, autorske, polugrbovne oznake. Prepletene zmije u Bistrini u vadu "pereca", kao i kompozicije sa po dva prepletena 'zmaja, po mome mišljenju, izgubili su 's voje nekadašnje simboličko značenje i postali čista umjetnička stilizirana kreacija dekorativnog karaktera. Primjerak zmije koja okružuje krilatog konja na Dugom polju (BHdinje) i koja je u izvjesnoj mjeri postala nerazdvojni dio kompozicije, najvjerovatnije je da predstavlja umjetnikovo viđenje borbe duše pokopanoga (konj) sa napa šću pakla (zmija). Prema tome, najveći broj zmija na stećoima zadržao je barem sjećanje na nekadašnju staroslavensku pagansku, odnosno srednjovjekovnu kršćansku (romaničku) simboliku, a ostali dio je već poprimio karakter čistih ukrasa, odnosno heraldičkih oznaka.

kršćansku

6 -

Ptica

Motiv ptice se često javlja na stećcima, i to u nekoHko oblika i u više situacija. Redovno je to uobičajen, klas ičan oblik ptice, koji je sličan golubu <ili sokolu. Samo u devet s lučajeva je to pijetao, a u četiri slučaja fantas tična ptica koja je, ipak, najsH čnija pijetlu. Javlja se kao individualna, samostalna predstava, zatim kao dvije najčešće afrontirane ptice, i to obi čno uz krst Ui uz štit sa mače m (na krakovima krsta i na ivicama štita), a i kao čitav niz ptica, poput nekog friza na sanducima i sljemenj acima. Ptica je nekada na ruci pješaka, ili na ruci žene. U više slučajeva je isklesana na rogovima jelena, iLi na leđima jelena odnosno srne, a koji put je i na konj u. Ponekad ptica učestvuje u lovnim scenama. Dodajmo još i to da postoji jedna predstava orla koji napada zeca i jedna predst ava stiHzovanog orlovog krila, kao hera ldič­ ka oznaka bez štita. Nije utvrđen tačan broj motiva ptica. Po mojoj ocjeni, postoji ukupno oko 100 stećaka na kojima se nalazi približno 200 primjeraka ovoga motiva. Tačan broj može biti još samo nešto veći od ovoga. Teritorijalni raspored stećaka sa pticama po prilici izgleda ovako: centralna Bosna - 19, zapadna Bosna - 4, 'istočna Bosna - 15, zapadna Hercegovina - 29, istočna Hercegovina - 116, Imotska krajina 3, primorje sa zalađem - 13, Crna Gora - 1. U Srbiji nema ovoga motiva Pojedinačnih ptica ima 11 primjeraka, od toga najviše u okolini Stoca (Opličići, Boljuni, Glumina). Zanimljiva je predstava ptice u Opličićdma koja u kljunu nosi grančicu za svoje gnijezdo, ili u Boljuni-

272

SI. 104. -

Predstava pt ice u bli zini l ežeće ljuds ke fi gure (mrtvaca) na stećku u Seli nama kod Gruda .

ma gdje s toj i n a ogradi dvorca.'7J Ovdj e sam ubrojao ·i pticu uSelinama, kod Gruda, koj a je u blizini l ežeće figure (mrtvaca)'72 Predstave parova ptica na krs tovima javljaju se 10 puta, od toga relativno najviše ako Ljub inj a. Tako, u Uboskom na jednome krstu stoje dvij e, a na drugom e - dvosIrukome krstu - dva puta po d vije ptice.'73 Evidentirano je 10 mačeva sa š titovi ma na kojima se nalaze ptice, najviše u okolini KaSI. 105. - Niz ptica sa ljudskom figurom na sanduku u Cerinu kod CiLIuka (sada II vrtu Ze malj skog muzeja II Sa rajevu).

273

linovika. U Gornjim Barama vidimo jednu pticu na ivici š tita, a na Cen gić Bari su simetrično postavljene dvije ptice'74 Postoji 9 nizova u kojima je isklesano ukupno 55 ptica . U nekim nizovima su ptice okrenute na jednu , a u nekim na obadvije strane. Ima ih u okolini Bileće, Trebinja, Stoca , Citiuka, Ljubuškoga i Cavtata. U Brotnjicama, kod Cavtata, niz ptica se nalazi na istoj strani sljemenjaka gdje i scena kola,m a u Cerinu je prikazana žena u sredini niza od četiri ptice .'" U osam slučajeva su ptice na jelenima, ili na srnama. Tako, npr., u Gvoznu jedna ptica s toji na rogovima jelena,'" u Uboskom su četiri srne i na svakoj od njih je po jedna ptica'78 (sl. br. 93), a u Ždrijelovićima su dvije ptice ,isklesane na jednome Janetu.'79 Pos toje i dvije predstave ptica na konjima. Jedna od njih je u Gvoznu.680 U 14 s l učajeva je ptica predstavljena na ruci ljudske figure (ne računajući scene lova), od toga na ruci konjanika pet puta , na ruoi pješaka če tiri puta, na ruci žene če tiri

Sl. 106. -

Predstava
II Sočica­

pij etl a na ogradj na

sljemenjaku

ma kod Roga tice (sa-

da II vrtu Zema lj skog muzeja II Sarajevu).

puta i uz predstavu ruke (bez figure) jedanput. Konjanik sa pticom u Brotnjicama, u okolini Cavtata, vjerovatno je feudalac Druško Ljubojević, koji se spominje u natpisu na istoj strani stećka. osl Zanimljiva je jedinstvena poj ava ptice u sceni turnira u okol,ini Seikovićaos 2 (sl. br. 27) . U Gvoznu, kod Kalinovika, predstavljeni s u jahač na konju i do njega žena koja stoji i na ruci drži pticu.os3 Ptica kod predstave ruke nalazi se na sljemenjaku u Baštini, kod Varcar·Vakufa.'R4 Postoji devet scena lova na jelena u kojima su prikazane ptice u letu. U sceni u Cerinu vidimo lovca-pj ešaka s lukom, jelena, psa i pticu.os5 Zanimljiva je scena u Uboskom, kod Ljubinja , u kojoj vidimo psa kako napada na jelena na kome je ptica, iznad jelena su još dvije ptice, a malo dalje se vidi žena sa dvjema pticama na svojim ramenima .'" Ustanovlj eno je devet predstava pijetlova, od čega 4 u Bosni, 3 u Hercegovini , 1 u Imotskoj krajini i 1 u dubrovačkom zaleđu . U četiri slučaja su to stilizovane i gotovo fantastične ptice (Ubosko, Podgradinje i Brotnjice) koje sam, zbog toga što najviše s li če pijetlu, ubroj ao u pije tlove. Jedan vrlo izrazit pijetao je u HočevIju , kod Breze, .znad predstave sjedeće ljudske figure, koja se jednom rukom naslanja na štap, a drugom lista knjigu. OS ) Drugi takav pijetao kao da je na stolu ,ili na nekoj drvenoj klupi (ogradi). Osim njega, na 'lome stećku je predstavljena ljuds ka glava. 688 Fantastič­ na ptica u Brotnjicama je dio veće kompozicije u kojoj se lav bori sa zmajem i orao mrcvari zeca.os, U šes t slučajeva isklesane su po dvije ptice (osim onih uz krst ili uz štiLsa mačem), obično afrontirane ; po. stavljene u zabate sljemenjak1!. U Domaševu, u okolini Trebinja , dvije ptice se dodiruju kljunovima."" Osim ovih, dvije ptice se nalaze na granama stabla na sljemenjaku iz Donje Zgošće.'91 To nisu svi 'Primjerci ptica na stećci ma : postoje tri ptice u letu iznad jelena u Glumini, u široj okolini Stoca, zatim čet iri ptice kao grupa u Vrhovjnama, kod Kalinovika, kao i još neki drugi. Dodajmo još i to da se stilizovano or·· Jovo krilo nalazi na s tećku u Bribiru, nedaleko od Sibenika'91

..

o

o

SI. 107. -

Motivi ptica koji se

s u sreću

na

stećc im a .

• ••
Ptica ,kao motiv likovnih umjetnosti korištena je u predistoriji, zatim u antičkom ; starokršćanskom periodu, a onda i tokom čitavog srednjeg vijeka. Na s-telama iz raznih krajeva Grčke, oko V v. prije n. e., viđamo portrete pokojnika koji ponekad drže pticu, zeca ili jabuku (kuglu).'" Na glavnoj fasadi romaničke crkve S. Mkhele u Paviji, uz ostale životinj ske predstave, vidimo i ptice.'" Na glavnoj fasadi crkve

275

S. Zeno u Veroni vidimo ženu sa dvije ptice. Na jednom sa.rkofagu u Niortu (XII v.) nalazi se scena lova na jelena u kojoj lovac na konju drži pticu.'95 Ptice se nalaze i na islamskim spomenicima, tako, npr. u štuku omajadskog dvorca Kirbet el-Mefdžir u Jordanu , iz VIII v., zatim na zidnim slikama sasanidskog dvorca u Nišapuru,iz X v.696 Pticu na ruci lovca vidimo i na seldžučkom sarkofagu u Afyonu (XII v.).697 U dvorištu klaustera S. Paolo fuori le mura u Rimu našao sam kapitel koji je na jednoj strani imao ,sk lesanu predstavu p ijetla. Pijetao se javlja na tkaninama Perzije, iz VIII v., zatim na odjeći u Muzeju u Hamburgu, na tepisima iz guvernemana Semipalatinsk i na muš koj odjeć i u Indiji.'" Predstavu ptice koja napada zeca vidimo na mozaiku crkve S. Marco u Veneciji (XII v.). Iznad portala romani čke crkve S. Michele u Paviji nalazi se relj efna scena u kojoj orao napada zeca. Istu takvu predstavu vidimo na glavnoj fasadi c~kve S. Zeno u Veroni.699 Na nekoli ko romani čkih kuća u Veneciji nalaze se reljefni medaljoni sa takvim scenama .7OO Evo i nekoliko primjera motiva ptice na spomenicima u našim krajevima. Iluminacija Hrvojevog misala prikazuje ovoga hercega na konju sa sokolom na ruci . Na fragmentu sarkofaga u E ufrazievoj baz ilici u Poreču uz krst su isklesana dva pauna i po jedna ptica (golub) na njihovim repovima (oko VII v.) .701 Predstava ptice se čes to nalazi na srednjovjekovnom nal<itu , uglavnom na prstenju, počev još od XI v.
S I. 108. Predstava orla koji napada zeca na moza iku crkve
S. M arco
II

Veneciji.

Taj motiv je bio naročito omiljen u XIV i XV v. Cešće se javlja na kamenoj plastici arhitektonskih spomenika moravske škole, kao npr. na Lazarici ti u Kaleniću.,o2 Ptice se nalaze i na nekoliko naših grbova . Tako, npr., tri ptice raširenih krila su grbovna oznaka bosanske porodice Masnovi ća.,o3 Orla koji je zgrabio janje vidimo na Radovanovom pOl·talU u Trogiru, kao i na kruni bunara u dvo~ištu nekadašnjeg samostana sv . Klare u Dubrovniku, a orla koji napada zeca na kapitelima stubova klaustra Franjevačkog samostana u Dubrovniku.'04 U Arheološkom muzeju u Zadru nalazi se kameni medaljon (donesen iz neke ruševine) s reljefom "sokola ko}i se oborio na zeca" .'05 Na novcu nasljednika humskog kneza Andrij e (1204-1209. g.) nalazi se pred stava vladara na prijestolju koji na desnoj ruci drži pticu. 706 Na nadgrobnoj ploči kasnoantićke bazilike u Zenici nalazi se predstava ptice,'o, a na pluteju kasno· antičke bazilike u Dabravini predstavljen je krst i na njegov'im horizontalnim krakovjma po jedna ptica.'08 Uz lava ,i zmaja, orao je također jedan od predstavnika životinjskog svijeta u skulpturi dvorca u BobovCU.'09 Stilizovanu predstavu pijetla, sličn u našim u Ubos·kom, našao sam na malisorskim nadgrobnim s telama iz XVII-XVIII v. u Vuksan-Lekiću , kod Tuzi , u Crnoj Gori.7IO Napominjem da se predstave ptica nalaze i na naj starijim muslimanskim nišanima u Bosni.711 I na jednom kršćan· skom nišanu iz XV v. nalazi se ptica (Kalimanići) . U starokršćanskoj umj etnosti se upotrebljavao motiv goluba i orla. Za goluba se kaže da je ,!simbol duše koja živi u vječnom pokoju". Dva goluba j kalež imaju sepulkralno značenje, predstavljaju vjernike "koji u euharistiji srču zalog vječ nog b laženstva". Orao u kršćan­ skoj simbolici predstavlja Kristovu vlast u carstvu nebeskom .m Prastaro je vjerovanje da duša čovjeka ima oblik ptice. Za golubove na krstu se kaže da predstavljaju duše vjernika. 7l3 U staroj Indiji, Perz-i ji, Vavilonu i Egiptu golubovi su smatrani božjim vjesnicima j prema tome svetim stvorovima. Jevreji s u .i h prinašali kao žrtvu bogovima. I Grci su obožavali golubove. Kao simbol ljubav,i kod Grka, a kasnije i kod Rimljana, golub je bio posvećen Afroditi.' 14
Gledajući oblike ptica na našim stećcima, a imajući na umu kršćansku simboliku, koja je mogla biti od utjecaja, najprije nam se nameće misao o predstavama golubova. Zaista, najveći broj tih motiva na stećcima najsličniji je golubovima, izuzimajući nekoliko predstava pijetlova i jednu predstavu orla koji napada zeca. U tome slučaju najprije bi dolazilo u obzir tretiranje Nh motiva kao kršćanskih simbola čo· vječjih duša. Pogotovo 'k ada imamo na umu onih devet predstava ptica uz krstove. Isti tretman bih predložio i za p ticu iz Selina koja ,s e nalazi uz predstavu mrtvoga pokojnika.71S Za ptice u Brotnjicama L. Zore kaže da su golubovi koF znače "sladost imir" .716 Neke ptice na stećcima i na nišanima V. Curčića su podsjetile na predstave kukavica koje bi, po narodnom vjerovanju, mogle simbolizirati tugu ljudi za izgubljenim bliskim srodnicima.7l7 Neki istraživači stećaka su ptice na jelenima, ili u vezi s jelenima, smatrali predstavama duša na putu za drugi svijet. 7Is Međutim, mnogo je vjerovatnije da se ovdje radi o predstavama sokolova vezanih za lov kako na dlakavu tako i na pernatu divljač, koji je u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini bio veoma cijenjen i njegovan. Lov sa sokolima je bio poznat mnogim narodima Evrope i Azije, a u

277

vezi s tim i gajenje sokolova. Arapi su, npr., bili strasni lovci sa sokolima, a Perzijanci su bili naročito vješti u gajenju sokolova. Turci su u sastavu svoje vojske imali posebne jedinice, sokolare, tzv. šahindžije. Bosanske narodne pjesme mnogo spominju sokolove. Tradicija lova sa sokolima u Bosni se održavala sve do prije 40 godina.719 Već sam naveo da je herceg Hrvoje prikazan na konju sa sokolom. Despot Stefan La· zarević je poginuo u lovu sa sokolom.720 U dosta slučajeva nema nikakve sumnje da su na stećcima zaista predstavljeni sokolovi. Ako je ptica na ruci lovca, kako onoga na konju tako i lovca-pješaka, ili ako je ptica u letu ka jelenu, .jJj je već na njemu · samome, sasvim je jasno da se radi o sokolu. Pa, i kada je samo vitez prikazan na konju, sa pticom na ruci, mislim da nema sumnje da se opet radi o sokolu, a ne o golubu. U Brotnjicama je na jednoj strani predstavljen takav feuda lac-lovac sa sokolom, a na drugoj strani istoga stećka je isklesan čitav niz ptica, što upućuje na istu pretpostavku. I predstave ptica na štitovima sa mačevi­ ma opravdanije je vezati za odnosnog vlastelina, viteza, koji je nj egovao lov sa sokolima i u tome se isticao, nego za odnosnog pokojnika či­ ja je duša predstavljena golubovima. Ja mislim da će ,i ptica na ruci kolovođe biti prije soko nego golub. U nekoliko slučajeva soko se nalazi na jelenu ili srni koja je već malaksala, npr. u Uboskom,721 Podgradinju i 2dpijevićima, 'kako klesar ne bi postupio kada bi ta srna, odnosno taj jelen imao funkciju prenosn;ika duša na drugi svijet. Jedan slu čaj pojave dviju ptica na stablu u Donjoj Zgo šći mogao bi se objašnjavati kao elemenat kompozicije kršćanskog drveta života, u smislu predstave raja, ali, s obzirom na sve druge motive toga stećka (kavalkada konjanika. scena lova , predstava dvorca, itd.) , meni ·izgleda da je to realna slika stabla sa pticama, kao dijela pejzaža. Predstava ptke (vjerova tno orla) koja napada janje lt Brotnjicama , kao dio veće kompozicije,'" u kojoj vidimo i borbu lava sa zmajem, svakako je rezultat ugledanja, a možda i dalekog sjećanja na romanički bestijarij dubrovačkog primorja, što znači da simbol,iZJira kršćansko vjerovanje u borbu smrtnih grijeha. A mOžda je to soko na već malaksalom lanetu, zbog čega bi onda tu predstavu trebalo pridružiti ostalim takvim pred stavama. Ostaje još da se objasni devet motiva pijetlova (uračunavš i u to i stilizovane ptice koje su najsličnije pijetlovima). Pdjetao je imao vrlo zapaženu ulogu kako u paganskoj tako i u kršćanskoj mitologiji. U antičko vrijeme je Perzija nazivana zemljom pijetlova, jer je pijetao bio jedna od svetih životinja boga svjetla Ahuramazde. U Grčku je stigao preko Perzij anaca, a odatle u ostale krajeve Evrope .i sjeverne Afnike. U svadbenim običajima južnih Slavena smatran je simbolom plodnosti . U starim srpskim običaj ima pijetao je klan kao žrtva u s lu čaju bolesti, zidanja kuće, itd. U nekim krajevima se obavezno klao na sv. Iliju. Klan je na završetku oranja radi roda, na gumnu kao demon žita, itd. Poznat je kao atribut sv. Save. Ovaj svetac ga je uvijek nosio uza se.72l Na krovu kuće je simbol života, a ·inače simbol budnosti i ponosa. U kršćanskoj mitologiji pijetao je uvijek budan čuvar koji nagovještava kraj teških no ćnih časova , bjekstvo lopova, olakšanje bolesnicima, molitvu kršćanima, povratak nade, hrabrosti i snage. Svemu tome treba dodati i ulogu koju je pijetao odigrao u odricanju sv. Petra od Krista. U toj poznatoj e pizodi pijetao je upozorio sv. Petra na njegovu slabost, zbog koje se on dugo kajao.724

278

U paganskoj mitologiji pijetao je bio žrtvena ptica. Rimljani su krijestu pijetla žrtvovali Larima, a u Meksiku je i pijetao ,korišten pri ljudskim žrtvama i kI'VlIlim ceremonijama. Slaveni su ga još u srednjem vijeku stavljali u grob, zajedno sa 'pokojnikom.725 U srednjem vijeku je naj češ­ će smatran vjesnikom Kristove nauke, a na grobovima je bio simbol protiv grijeha.726 Zbog svega toga nas ne iznenađuje njegova pojava na stećcima. Vjerovatno je pijetao na 5tećku zadržao nešto od dalekog slavenskog običaja, ali je vjerovatnije da u tome treba vidjeti i nešto od kršćanskog simbolizma.

7 - Ostale životinje
Od ostalih životinjslcih predstava evidentirana su četini primjerka medvjeda, i to jedna scena lova na tu životinju i tri scene neposredne borbe čovjeka i medvjeda. Scena lova se nalazi u Han-Stjenicama kod Rogatice.727 Lovac je pješak, sa kopljem. U lovu učestvuje i pas. Scene neposredne borbe su zastupljene na stećcima u Lovreču kod Imotskog, u Uboskom kod Ljubinja i u Podgradinju kod Stoca. 728 U sv,im tim scenama muškarac kopljem napada medvjeda .

• ••
Na jednom portalu crkve sv. Andrije u Barletti isklesane su rame scene sa ljudima i životinjama, pa ta'ko i lov na medvjeda. 729 MedVjed je likovni motiv i nekih naših romaničkih djela. Tako ga nalazimo na Radovanovom portalu u Trogiru, zatim na drvenim sjedištima u .k oru, kao i na propovjedaonici katedrale u Splitu. Taj se motiv pojavljuje i na portalu kao i na ugaonoj konzoli pročeljnog trijema Kneževog dvora u Dubrovniku.730 Zbog toga što svojim načinom života asocira na mjesečeve mijene, medvjed je u običajima nekih Indijanaca na zapadnoj obali Sjeverne Amer.i ke i nekih stanovnika staroga Sibira smatran lunarnom živo1:!injom. U tradiciji slavenskih naroda ustanovljeni su tragovi totemistič­ kog vjerovanja u vezi sa medvj edom. Naši narodi su medvjedu pridavali ljekovitu; zaštitnu moć. m
Općenito se smatra da u kršćanskoj mitologiji borba sa divlj.im zvijerima simbolizira borbu kršćana sa grijesima.m Mislim da su motivi medvjeda na stećcima došli ugledanjem na apulske ; naše primorske motive. POtanje je samo da li su majstori stećaka bili svjesni kršćanske simbolike u klesanju tih scena na stećcima?

279

Druga životinja koju sam ovdje ubrojao jeste vepar. Javlja se jedanaest puta, i to na Duvanj skom polju - u Eminovom Selu, Sarajlijama i Kongori, zatim u Donjoj Zgošći kod Kaknja, Gračanici kod Visokog, Zbornoj Gomili kod Gacka, Risovcu na Blidinju (između Cvrsnice i Vran-planine), u Vranjevu Selu kod Neuma i u Radmilovića Dubrav'; kod Bileće. 73J Sve su to scene u koj';ma lovac-pješak kopljem napada na vepra, samo je II jednom slučaju lovac na konju. Osim u slučaju Zborne Gomile, u svim scenama na vepra napada i pas; u Zgošći su tu

tri psa . Sasv,im se jasno raspoznaju figure vepra . Naj· su scene u Zgošć i i u GraČanici. 734 Osim toga, u Vlaškovcu, kod Olova, p redstavljena je stilizovana glava vepra, kao heraldička oznaka . Ralje su otvorene i istaknut je očnj ak (d e ra č). Do glave su još predstave š tita, kacige, vela, a onda j sp irale i rozete. m Sve se to ponavlja na sve četiri strane obeliska .
dinami čn ij e

dva a u

Gračanici

• ••
Scenu lova na vepra našao sam na sarkofagu iz V v. u Muzeju sv. Augustina u Tu luzu , a predstavu samoga vepra na jednom starokršćan­ skom sarkofagu u Aliscampu u Arl esu.'l6 Sv. Rad oj čić je našao scenu

II ,

~

SI. 109. - Scena lova na vepra kao minijatura Miroslavljcvog evanđelja .

lova na vepra na jednom rimskom mozaiku, koja je gotovo identična našoj sceni u Zgošći. 737 Scenu s li čnu onoj u Gračanici J. Kovačev,i ć je našao na jednom sarkofagu iz VI v. u Galij,i'37' Scenu lova na vepra nalazimo kao minijaturu Miroslavljevog evanđelja 7 J8 Sarkofag sa predstavom lova na kaJ.idonskog vepra II Splitu smatra se j ednim od najvrednijih kiparskih spomenika antičke umjetnosti u našim krajevima. '39 Scena koja predstavlja čovjeka .kako ubija vepra nalazi se kod Radovanovog prikaza decembra na portalu u Trogiru 740 Ono što je naprijed rečeno o kršćanskoj simbolici medvjeda vrijedi i za vepra. Borba sa veprom je alegorijska predstava borbe kršćanina sa grijesima. U evanđe lju po Mateju i Luki se kaže da duh zla ulazi u svinje. 74 ] Majstor stećaka se mogao nadahnuti s ličnim predstavama u našem primorju. I ovdje se s razlogom može posumnjati u postojanje prave svijest:i o s imbolu vepra. U vezi sa heraidičkim motivom glave vepra u Vlaškovcu mogu samo da navedem podatak da se na dovratku zapadnog renesansnog portala crkve sv. Andrije u Barletti nala2)i osmerokraki štit sa glavom vepra kao glavnim motivom.'" Osim toga, našao sam jedan mađarski grb neutvrđene pripadnosti, objavljen prije 60 godina, koji ,ima gotovo identičnu predstavu glave vepra kao glavn u heraldičku oznaku. ' 43 I straž ujući ovu upadnu sličnost, došao sam do uvjerenja da spomenik i grb na lokalitetu Vlaškovac pripada nekom od članova ugledne vlastel,inske porodice Bakića, koji su 1525. god. prebjegli iz smederevskog turskog sandžaka II Ugarsku. Pavle Bakić je u Ugars koj dobio titulu srpskog despo-

Sl. 110. - Predstava prednjeg dijela vuka kao heraldička oznaka na sanduku kneza Radoja II Zabrđu kod Kiseljaka.

ta 744 I naziv lokaliteta ovoga spomenika kao i samoga sela (Donji Bakići), vjerovatno je nastao po nekom knezu Bakriću koji je tu živio i umro, po svoj prilici u drugoj polovini XV ili u početku XVI v.'45 U Mirušama, kod Bileće, postojao je viso ki sanduk (zbog potapljanja doline Trebišnjice i stvaranja akumu laoionog bazena za hidrocentralu stećak je prenesen u Bileću) na č ijoj je jednoj čeonoj straThi prikazana scena u kojoj neka četveronožna životinja, najsli čnija vuku, napada na čovj e ka,746 a u Zabrđu , u široj okolini Kiseljaka, na čeonoj strani većeg slj emenjaka predstavlj ena je gla va sa prednjim dijelom tijela vuka kao osn ovna heraldička 0~naka 747 Prema tome, motiv vuka se javlja dva puta. Postoji još poneka predstava životinj e koja podsjeća na vuka, a li je sli čnost tako malena da je ne mogu sa sigurnošću svrstati ovdje, npr. niz takvih životinja u Tupanu, kod Nik š i ća, ili životinja koja se nalazi u dij elu velike scene u Brotnj<icama. 748

•••
Predstavi vuka na stećku u Mirušama nisam našao analogij e. O samoj njegovoj pojavi i značenju bi se moglo reć i ono isto što sam već rekao za medvjeda i ve pra . I vuk je zvijer koja u kršćanskoj mitologiji može da predstav lja grij eh p rotiv koga se krš ćanin bori . U staroj srpskoj religiji, kao i u etrurskoj, grč koj, rim skoj, germanskoj i keltskoj, vuk je predstavljao demona, a možda i božanstvo donjeg svijeta .'49 Sto se ti če vuka kao grbovne oznake, ni Đu ne ma analogije, ali iz natpisa koji se nalazi na tome spomeniku doznajemo da se radi o grobu velikog bosanskog kneza Radoja, koji se u istorijskim izvorima spominje oko 1400. god.750 Predstava unekoliko sliči onoj iz Bakića, gdje je glava vepra glavna grbovna oznaka. Motiv ribe se jav lj a u dva primjerka na spomeniku u obliku stuba u Donjoj Zgošći (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu) m Riba je važan i čes to upotrebljavan starokrš ćanski motiv, koji je još u predistoriji bio veoma rasprostranjen, a posebno u važava n kod azijskih naroda . U starokršćanskoj simbolici tima nekoliko značenja, ali je najviše vezan za ime Isusovo kao h!ijeroglif i za euharistiju.m Poslije IV v. rjeđe se upotrebljava . Motiv ribe je isklesan na jednoj grobnoj pl oč i iz II v. nađenoj u Jezerinama, ,kod Bihaća. 753 I na nadgrobnoj ploči gotičke župne crkve u Petrovini, između Zagreba i J astrebarskog, s latinskim natpisom, iz XVI v., nalazi se riba.754 Motiv ribe se nalazi oj na starim drvorezbarenim predmetima iz zapadne Bosne.755 Uz motiv ribe n a stubu iz Donje Zgošće nalaze se i motivi stola, pehara, posude i neki drugi, što očito govori o r eligiJskoj kršćanskOj simbolici. Na ovome mjestu mogli bismo dodati motiv jareta i jal1jeta koji se javlja nekoliko puta. J edanput je to jare u raljama zmaja (Vlahovići, kod Ljubinja) , a drugi put jarac sa neuobi čajeno dugačkim rogovima na krstači iz Fojnice.756 Na Visočiei planini, uz ljudsku figuru sa štapom i pticom, vidimo i janje757 ~L1lroliko to nije ždrijebe ?) , a u Slivnu RaV'llom, kod Metkoyjća, ovna uz krst, vjerovatno Agnus Dei (ukoliko to nije konj, kako neki misle).758 Po mišljenju M. Wenzel , u Turmentirna, kod Trebinja , mogla bi biĐi predstava janjeta, uz krst. 75• Ako se jedanput ustanovi

282

SI. tI l. - Preds ta va d viju riba na s tolu na s tubu jz Do nj e Zg o šće (sada u vrtu Zema lj s kog muzeja u Sa ra jevu)_

da neki primjerci zaista predstavljaju janje, onda je to nesumnjivo blisko kršćanskom simbolu Dobrog pastira (umjesto Krista je krst). Ovdje bi se još mogla ubrojati predstava dviju fantas tičnih životinja - četveronofuih dosta visokih ,.ivotinja, sa visoko uzdignutim glavama, bez rogova, sa razigranim ali ne tako dugačkim repovima, koje se, uz dvije ljudske fiigure, nalaze na jednom sljemenjaku u Ljubinj u760 (sl. br. 165), kao i samostalna fantas ti čna životinja sa četiri para nogu u Starom Gradu, kod Zadra, za koje se može izraziti pretpostavka da su nastale inspiracijom romMličkog primorskog bestijarija.'·1 Ostale fantastične životinje - nekoliko prumjeraka sličnih zelemba ću, iz okoline Stoca, dva krilata konja, iz Varošišta i Blidinja i primjerak četveronožne životinje razigranog repa na štitu u Gvoznu , kod Kalinovika, uvrstio sam u zmajeve, konje i lavove, zbog čega ih ne donosim na ovome mjestu.

• ••
Kako se vidi, ovu grupu sač injava 12 vrsta i 46 podvrsta motiva životinja. Najzastupljenije su ptice, kojih ima oko 200 primjeraka, iza njih dolaze jeleni, kojih ima oko 100 primjeraka, ne računajući one u scenama lova. Najmanje ima riba i vukova (samo po dva primjerka), kao i ovaca - koza, veprova i medvjeda (od 5 do 10 primjeraka). Ukupan broj pr,imjeraka ove grupe nije tačno utvrđen, ali se on, po mojoj procjeni, približuje cifri od 450, pa, prema tome, spada . u dobro zastupljene grupe motiva. Geografsko rasprostJiranje ovih motiva je široko, obuhvata gotovo sva glavna područja, ali su glavni motivi koncentrisani na i s toč ne krajeve Bosne i Hercegovine. Ukovna obrada je vrlo neujednačena. Može se reći da s u mo~ivi stećaka iz Hercegovine, relatJivno, najuspjeliji. Među njima ima vrlo efektnih, sa puno nitma i živome svježine, kakva je, npr. , predstava osamljenog jelena na Cengić Bari, kod Kalinovika.'62 zatim predstava osamljenog pijetla u Banji S~ijeni, kod Rogatice (sada u vrtu Zemaljskog muzeja ou Sarajevu) ,'63 predstava zmaja koji proždire jare ou Vlahovićima, kod Ljubinja,'64 ili predstava borbe čovjeka sa medvjedom u Podgradinju, kod Stoca (sl. br. 151).'65 Porijeklo i značenje ovili motiva na stećcima još nisu proučeni. Općenito se pretpostavlja da većina ovih vrsta životinja potječu od starokršćanskih simbola vezanih za smrt i drugi svijet, ili za paklene napasti, a da neposredniji utjecaj treba tražiti uromaničkom best:'ijariju. Jelen je, npr., prenosnik pravednih kršćanskih duša, sličnu funkciju ima i konj, golub je predstava same duše Kristovih vjernika, a glavno značenje zmije je vezano za duše umrlih predaka. Lav, medvjed, vepar, vuk, zmaj i orao koji napada janje ili zeca najprije bi spadali u fond kršćan­ skih simbola grijeha i zala protiv kojih se čovjek mora boriH. Tako bi izgledalo kao da najviše opravdanja ima tumačenje naših motiva sa stanovišta ortodoksne kršćanske simbolike. Međutim, do vremena stećaka vjerovatno nije bilo sasvim iščezlo sjećanje na stare slavenske paganske kultove, jer je bilo [ običaja koji su na neki način odražavali

284

prisustvo tih kultova, kao š to je, npr., štovanje kućne zmij e, ili prila. ganje pijet lova mrtvacima, itd ., zbog čega i tu staroslavensku komponentu moramo uzeti u obzir. Kada se govori o borbi sa pak lenim napastima , ili o njihovim m eđ u sobnim obračunavanjima, š to dolazi do izražaja preko predstava borbe lava sa zmajem , o rla sa zecom, odnosno janjetom, ili zabijanja mača u ralj e lj ava, treba reći da je takvih predstava ma lo. Stoga nije u pravu M. Wenzel kad s ve preds tave ptica na jelenima v:idi kao predstave grabljivica na zečeve.'66 niti O. Biha lji-Merin kad ptice na jelenima s li čn o tretira - k ao "pt ice s mrti " .''' Mislim da su kod maj s tora i poručioca s tećaka sj eća nja o tim s tarim kultovima bila nejasna, maglovita i već gotovo sasvi m i ščezla, zbog čega velika većina ovih motiva izgledaju drugačij e i imaju drugač ije značenje. Uz jelene pos toje i preds tave košuta i lanadi, a osim toga, većin a je ov ih životinja na razne na čin e uključena u lov. Osim golubova uz krstove i pijetlova, gotovo da su sve ostale ptice, a njih je ogroman broj, sokolovi (na ruci konjanika, na š titovima, u lovu ), koji s u elementi lova srednjovjekovnih bosanskih feudalaea. I konj kao i pas izraz su ondašnjih realnih veza za čovjek a i njegove potrebe. I malobrojne preds tave borbe čovjeka sa medvjedom, veprom i vukom, uglavnom lova na te zvi jeri, vjerovatno su realne životne situacije. Ako bi imalo izvjesnog razloga da, npr., zmiju objašnjavamo kao znak staros lavens kog ku lta predaka, ili go luba uz krst kao kršćanski simbol du še vjernika, nema nika kva razloga da već inu preds tava jelena, ptica, konj a, pasa, medvjeda, veprova i vukova ne objašnjavamo kao realne preds tave koje na s tećc ima imaju svrhu da, po ondašnjim kriterijumima, atribuiraju druš tveno ugledne ljude. Osim toga , u više primjeraka su motivi naših životinja postali ukras na kreacija, kao što su prepleteni zmajevi. Dosta mo ti va je zauzelo mjes to osnovne oznake grba ili polugrba, kao š to s u s tdlizovan i lavovi na š titovima II Trstenom, Uboskom i Gvoznu, stilizovana glava vepra u Baki ć ima , s tilizovana glava vuka u Zabrđu, zmajevi u Makars koj, ili n eke druge predstave lavova bez š titova, kakva je, npr., ona na stubu Mahmuta Brankovića, kao i zmajevi (ze le mbać i) maj stora Grubača u okolini Stoca.

PREDSTAVE UUDr

Ovdje je postuplj eno isto kao i kod preds tava životinja. Uzete su u obzir samo one predstave ljudi koje se na plohama s tećaka javljaj u kao individua lne, samostalne. (O predstavama ljudi kao elementima čita vih kompozicija , kao npr. u prikazima lova, kola i turnira, gdj e se one javljaju u relativno veli kom broju, bi će govora neš to kasnij e, zbog toga š to te scene sačinjavaj u posebnu grupaciju motiva .) Sve moti ve ove grupe podij elio sam na četiri glavne vrste, kako sli jedi: 1 - glava; 2 - ruka; 3 - polufigura; i 4 - figura, pa ću ih tim redom i prikazati. Kasnije će se vidjeti da grupa ovih motiva ima i ne ke svoje podvrste, da se rasprostire na dos- širokom teritoriju, ali uglavnom ta u istoč nim krajevima Bosne i Hercegovine i da se svojim uku pnim brojem primjeraka približava cifri od 400.

285

Sam klesarski postupak je uobičajen , ali je vrlo neujednačen. Bilo je i planiranja prostora i prethodnog crtanja, ali se uveliko radilo neposre dno , bez prethodnih radnja. Ima mnogo grubih, naivnih i inače loših klesarskih ostvarenja, ali isto tako i do brih , impresivnih, vrlo izražajnih i originalnih likova.
1 čama,

Glava

Motiv glave se javlja 24 puta. U 22 s lu čaja je taj motiv na krstaa samo u dva s lučaja na ostalim oblicima stećaka Uedan sanduk i jedan slj emenjak). Postoje, doduše, još dva objavljena s lu čaja , iz Stupara, kod Kladnja i Vrulja, kod Pljevalja , koja nisam ubrojao zbog toga što mislim da ih raniji i s traživači nisu dobro uoč ili, odnosno nacr-

Sl. 112. - Predstava ljudske glave na kr s tač i kod sela Hru š ta, II okolini Nevesinja.

tali. 76' Teritorijalni raspored ovih motiva izgleda ovako: okolina Neve· sinja - 8, okolina Gaoka - 6, okolina Bileće - 5, okolina Ljubinja I, okolina Trnova - l , Mostara - l, Lištice - l iRoga tice - l. Broj primjeraka iz okoline Bil eće je samo približno tačan, zbog čega ukupan broj treba uzeti također kao približno tačan. Kako viđimo, radi se gotovo isključivo o podru čju istočne Hercegovine . Svi ovi motivi nisu jednako predstavljeni. U većini slučajeva su to predstave lica mu škaraca, sa očima, nosom, ustima i brkovima , kao npr. u selu Hrušta, kod Nevestinja769 (sl. br. 112) . Obič no su lica kruškolikog izgleda , ponekad oivičena tordiranim vijencem, koji vjerovatno označava kosu, kao npr. u selu Domrke, u okolini Gacka 770 Predstava glave iz Ledinca , kod Lištice, izgleda da nije muška, jer nema brkova, pored vijenca ima i kosu, a možda; dijademu iznad če l a. A. Benac je ovu predstavu nazvao maskom. m Neke predstave glave su svedene na oči, obrve, nos i usta, a na krstači u Kokorini, kod Gacka, samo na oči s obrvama. m U Ledi ćima, kod Trnova, na vodoravnoj strani p l ićeg sanduka nalazi se jedinstven motiv - tri jednake predstave glava, na kojima se danas ne zapažaju nikakvi detalji,m a na čeonoj strani ovećeg sljemenjaka u Banji Stij eni, u okolini Rogatice (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu), iznad predstave stola, ljudske figure sa čašom u ruci i predstave štapa, lebdi također jedinstvena predstava glave u profilu,

Sl. 113. - Predstava ljudske glave na krstači
II

Ledineu kod Li štice.

sa naznakom kose , ili sa oreolom,'" Sve ostale predstave glave su na nadgrobnici ma u obliku krsta, gdje obi čno zauzimaj u i stočn u stranu gornjeg uspravnog kraka, tako da č itav spomen ik djeluje kao figura čovjeka gornj i uspravni krak kao glava, horizontalni krakovi kao ramena, a donji uspravni krak kao trup i noge čovjeka. U Simiovi, kod Bil eća , postoje dvije krstače iz XVIII v., na kojima je umj esto predstave glave isklesan krst okružen tordiranim vijencem oblika konture muš kog lica sa šiljas tom bradom. m Po utisku da predstava krsta II tordiranom vijencu zamjenjuje predstavu ljudskog lica, bilo je izvjesnog razloga da i ova d va primjerka dodam našim motivima glava, a li se na to nisam odlučio uz osta lo i zbog okolnosti da jedna od te dvije krs t ače ispod preds tave krsta ima predstavu dviju figura, muš karca i žene, koj i se jednom rukom drže zajedno. Mislim da se ovdje rad i o zajednič kom grobu lica čij i s u portreti već prikazani, pa da nema

.

, ,

t:
\

H

'/ \

~1

..

f•

SI. 114. - Predstava ljudske glave (uz čio tavu figUlU i štap) na sljemenjaku II Soči­ cama kod Rogatice (sada u vrtu Zemalj skog muzeja II Sarajevu) .

razloga da se muški portret još jedanput prikazuje sa predstavom lica, i to u vidu krsta. Između svih takvih krstača najsnažnije, a istovremeno i najljepše, djeluje ona iz Hrušta, u okolini evesinja. n6

SI. 11 5. -

Nekoliko motiva ljudskih glava sa i s t oč noj Hercegovini.

k rsta ča

u

Ta krs tača iz Hrušta, a i još ne ke, ima kružni vijenac i polumjesec na svojim horizontalnim krakovima, i to vijenac na lijevom, a polumjesec na desnom kraku, g l edaj u ći od krstače, što je Z. Kajmakovi ća podsjetilo na ikonografsku shemu kompozicije Kristova raspeća i na mogućnost izvjesnog ugledanja majstora stećaka na freske pravoslavnih crkava sa takvim predstavama. Kajmaković je, ipak, većinu krstača sa predstavama glava ljudi protumač io kao "rudimente portreta umrlih" Tn Pi š ući u svoje vrijeme o predstavama ljudskih glava na krstačama u okolini Nevesinja, ja sam izrazio pretpostavku da bi to mogli biti pokušaji shematskog prikazivanja portreta zakopan ih ličnosti. 778 Ovu pojavu su spominja li još neki istraživači , ali više kao oblike stećaka Ila kojima su antropomorfne predstave tumačene kao odraz bogumilskog - hereti č kog u čenja (Solovjev) ,m ili kao pojave kršćanskog ortodoksnog karaktera780 (D. Vidović). Naprijed sam spomenuo da su neke predstave glava svedene na predstave očiju . Taj motiv je proučavao jedino etnolog P. 2. Petrović. On misli da su oči nastale regresivnim postupkom od predstave glave, a da je na nadgrobne spomenike došao s ciljem da grob i spomen ik sačuva od eventualnog skrnavlj enja. Mrtvome se oči zatvaraju zbog toga što se vjeruje da bi, ako ostanu otvorene, mogle nekoga od svojih da povuku u grob. Na nadgrobnim spomenicima one ostaju otvorene kao upozorenje " opomena nasilnicima da će ih s tići osveta i kazna. Petrović misli da su i m.nogi motivi spirala na stećcima, tzv. dvostruke spirale, nastale po motivu očiju i da zbog toga te spirale imaju antropo idni karakter.78 1 Treba reći da se naši motivi ljudskih glava nalaze gotovo iskljuna stećcima oblika krsta koji vremenski pripadaju kraju perioda stećaka , zatim da su ustanovljeni na krstačama kasnijeg vremena, kao i na najstarijim muslimanskim nišanima, i to u 'stočnim krajevima Hercegovine i Bosne.782 Ustanovljene su i brojne predstave ljudskih glava na krs tačama i stelama XV-XIX v. u okolini Novog Pazara, Sjenice, Raške i Kraljeva, najviše na tZN. studen;čkim stelama.'83 Običaj
čivo

289

klesanja motiva glave ljudi u Srbiji je nastavljen vremenski i da lj e, te na mnogo širem području. Ta kve pre dstave vidimo i na takozvanim krajputašima u zapadnoj Srbiji. Ustanovio sam dh i na krstača ma sa takozvanim preklopima, iz XVII-XIX v., u okolini Kuma nova, u Makedoniji 784 Kako se vidi, krs tače sa motivima glave specifičnost su istočnih krajeva Hercegowne. Sam oblik tih s teća ka, naročito nj egova an tropomorfnost (zaobljen gornji uspravni kra k, nešto oboreni horizonta lni krakovi , itd.) u izvjesnoj mjeri su i rezultat utjecaja muslimanskih ni šana. Otuda i pojava velikog broja po obliku s li čn ih nadgrobnika u Srbiji, naročito onih u obliku stubova-stela. Sama pojava motiva glava ljudi na hercegovač kim krstačama, a u vezi s tim i mo tiva glava na srbijanskim krstačama i stelama, kao i onim oko Kumanova, odražava želje i nastojanja maj stora i poručilaca da se na taj način ovjekovječe uspomene na sahranjene li čnos ti . To su, dakle, portreti pokopanih, [stina vrlo uprošteni i shematizovani, ali se tu i tamo primjećuju i reali s tički detalji. U prilog ovakvom opredjeljenju u tum ačenju ovih motiva ide i to što se kod nekih predstava u Srbiji razlikuju portreti svešten ika i žena, te što su uz neke predstave glava dodati i neki predmeti zaniman ja.

2-Ruka
Motiv ruke je čes ta pojava na s tećci ma . To j e predstava osamljene ruke u tri vida: kao otvorena šaka do č l ana ka, sa prstima, zatim kao ruka do lakta , ili d o blizu lakta, a onda i kao ruka do ramena, obično savijena u laktu. Nekada je ovaj motiv potpuno osamlj en, često je u blizini polumjeseca, krsta, rozete, ili nekog drugog motiva, ali ga najčešće s usrećemo u zajednici sa mačem, štitom sa mačem, ili sa kopljem , a ponekad i sa lukom, ili buzdovanom. To zajedništvo ruke i oružja nekada se ogleda u predstavi ruke u neposrednoj b lizini o ružja, obično tako da oružje dodiruju prsti ruke, aH mnogo češće u tome da ruka drži oružje. Relati vno, naj više primjeraka ima motive ruke koja drži mač. Postoji i nekoliko p r imjeraka gdje ruka drži neki drugi predmet, npr. štap, ili klesarsko dlijeto. Kod motiva osamljene r uke, pogotovo mo.tiva šake, prsti su čes to nesrazmjerni - uveličan i i p rilično rastavljeni. U nekim slučajevima se uočava oklop na ruci, a mogu će je da je klesar u nekim s lučajevima umjesto ruke prikazao samo pancir-rukavice_ Ruka na s tećci ma , da kle, po svom mj estu i funkciji, nadomješta či tavu ljudsku figuru , zbog čega smo je uvrstili u ovu vrstu motiva. Pregledao sam sve raspoložive materijale i ustanovio da se ukupan broj motiva ruke kreće negdje oko cifre ISO, uklju čujući u to i pet slučajeva gdje su prikazan e obadvije ruke. Teritorijalni raspored ovih motiva izgleda ovako: istočna Bosna 45 , centralna Bosna - 30, zapadna Bosna - ll, istočna Hercegovina 27, zapadna Hercegovina - 6, primorje sa zaleđem - 13, Lika - l , Srbija - 8 i Crna Gora - 2. Kako se vidi, najviše ovih motiva posjeduju stećci Bosne (oko 60% ukupnog broja), a u tome okv, ru oni u istočnoi i Bosni. Iza toga dolazi istočna Hercegovina. Sva ostala područja zaostaju dosta iza njih.

290

Statistika motiva ruke do sada je interesovala jedino M. Wenzel. Ona je tvrdila da postoji "blizu devedeset poznatih predstava usam lj ene r uke na stećcima". Velika razlika između te procje ne i stvarnog stanja rezultat je njenog oslanjanj a na nepotpunu građu o s tećcima. Iz istih razloga, nema osnova ni njena tvrdnja da se najveći broj motiva r uke nalazi "u Hercegovini, Dalmacij i i oko Kupresa" 785 Klesarski postupak u prikazivanju ovoga motiva je veoma različit. Dok su neke ruke prikazane r ea lno, anatomski i pravilno i skladno u odnosu na ostale motive na istoj strani stećka, dotle je mnogo više onih koje su nezgrapne, rustične i naivne. U većini s lučajeva s u pozitivno plastične, ali postoji i znatan broj primjeraka koje su samo urezane u kamenu plohu. Relativno veliki broj slabo klesanih r uku govori o slabijim majstorima koji su se poduhvaća li toga posla. To je i razumljivo. Bolji majstori su, po pravilu, klesali pune ljudske figure, dok su se ovi drugi, prema svojim sposobnostima, opredjeljivali za lakši postupak, za klesanj e ruke, š to je, po nji hovom mišlj enju, ipak vrijedna zamjena za punu figur u. Ne bi se moglo reći da je ruka klesana samo Illa određenim oblicima stećaka. Nalazimo je na svim vrstama oblika, kako na ležećim tako i na stojećim. Kao jednu od ilustracija najslabije uspjelih prikaza ruke do č la­ naka navodim pr imj erak ruke i zmeđu dva št ita sa mačevima u Radimlji,

Sl. 116. -

Mot iv oklopl/'e-

ne ruke (uz to još po u· mjesec i zvij ezda) na š titu sa mačem na sanduku II Donjem Brata ču kod Nevesinja.

kod Stoca,786 a za preds tavu ruke do ramena primjerak iz Brštanice, u opš tini Capljina.787 Kao prj mjerak ruke bo ljih likovnih kvalite ta može se n avesti onaj na krs tači u Blats ko m Dolu , kod Stoca,'88 ili onaj na ploči u Slanom.78' Dos ta primj era ka ruke sa koplj em ili sa mačem možemo nać i oko Olova'90 i ina če u i s toč n oj Bos ni. U dvadesetak primjeraka vidimo ruku u panciru , kao š to je, npr., o na koja drži mač u okolini Kupresa.'" Oklop je još izrazitiji u s lučaju predstave ruke na štitu s mače m u Donjem Brataču, kod Nevesinja. To je, 'istovremeno, jedini primj era k gdje ruka zauzima mj es to glavne heraldičke oznake.'" POs toje tri s lu čaja u kojima je .p red s tavlj ena ruka koja zabada mač u ralje lava, kakva je ona okloplj ena u Trebečaju, kod Trnova .'93 Vrlo je zanim ljiva, a i lijepo obrađena, preds.tava ruke koja drži štap na slj emenjaku u Baš tini , kod Skender-Vak ufa , za tim predstava ruke koja drži topuz u Vrućici , kod Tes li ća.'95 ili preds tava ruke koja drži čaš u u Tojši6u , kod Tuzle."6 Posebno su zanimljive i zagonetne predstave na kojima vidimo po dvije ruke . Ima ih pet primjera ka. Na čeo noj s trani slj emenjaka u Varošiš tu, kod Rogatice (sada u vrtu Zemalj s kog muzeja ' u Saraj evu ), iz rebra koj e se pruža sredinom uspravno izlaze dvij e simetri čno oblikovane ruke koje drže po jednu "jabuku" ,'" a na vodoravnoj s trani p l oče k od Ra vnog, u okolini Kupresa, iz rozete izlaze dvij e ruke.'" Veoma je ins truktivan nedavni nalaz V. Palavest re u Papratskom, u o kolini Foče, gdje na pl oč i, uz nedovoljno č itljiv natpis, rozetu , kružni

SI. 11 7. - Dvije ruke koje drže jabuku na slj e menjaku II Va roš ištu kod Rogatice.

Sl. 11 8. -

Predstava dviju ruku na krovnim plohama sljemenjaka II Zelinj i kod Kalesije.

293

Sl. 119. -

Reljefni motivi ruku koje

susrećemo

na

stećcima .

vijenac i krst, vidimo desnu ruku koja drži če ki ć i lijevu koja drži dlijeto. Tu je još i jedna alatka s lična kratkom nožu. Desna ruka svojim ramenom se naslanja na krst, bolje reći izlazi iz toga krsta.'99 Motiv ruke nije ostao samo na stećcima. Susrećemo ga na najstarijim muslimanskim nišanima u Bosni i Hercegovini,"" na najstarijim jevrejskim kamenim nadgrobnicima u Bosni i Hercegovini i na krstačama iz XVII v. i onim iz kasnijeg vremena. Na rimokatoličkim grobljima oko Orašja, u bosanskoj Posavini, drvene .ili limene ruke pričvršćuju za vrhove krs.tača, a na Kosovu postoji običaj da se aplicirana ruka [la tekstilu postavlja na grobne humlke. sol P. Kos tić je ustanovio da u za· padnoj i srednjoj Srbiji, zatim na Kosovu i u jednom dijelu Crne Gore i danas postoji običaj da se na grobovima postavljaju zastave, a u okolini Kuršumlije, Novog Pazara i Istoka u Metohiji na te zastave apliciraju platnene ruke, a onda i rozete, krstove; polumjesece. Proučavajući tu pojavu , Kostić je došao do zaključka da ruka na tim zastavama znači zamjenu pokojnikove duše koja se pos l·ije smrti, po narodnom vjerovanju , naseljava II sam nadgrobni spomenik.SOI '

Sl. 120. - Skulpture ct rvenih ruku i dana ~ se pos tavljaju na vrh drvenih krs tač a na r im okatoličkim seos· kim groblj ima oko Orašja II bosanskoj Posavini.

fif

I

,.. ,

"'P ff;" :_.

if{

Sl. 121. - Apiicirane tek s tilne ruke i danas se postavljaju na nad grobne zastave na Kosovu i oko Novog Pazara .

• ••
Ruka kao motiv likovne umjetnosti odavno je poznata. U antIcI s~ javlja kao rimski legionarski simbol. so2 U Sasama, kod Srebrenice, nađena je bronzana ruka koju je arheolog V. Paš·kvalin pdpisao kultu Sabazijeva božanstva, koji je bio naročito razvijen u Trakiji. 803 U Mogorje· lu, kod Capljine, nađen je rimski kameni spomenik na kome su prikazane dvije ruke u dosta neobičnom položaju, čija namjena još nije proučena (spomenik se nalazi u lapidariju Zemaljskog muzeja u Sarajevu). Otvorenu ruku nalazimo na semitskim stelama kao simbol obožavanja. sol U dvorištu bazilike S. Paolo fuori le mura u Rimu vidio sam kapitel na kojem je predstavljena oveća šaka (sa druge strane se nalazi figura muš karca sa raširenim rukama, a s treće predstava pijetla).so; Motiv ruke su upotrebljavali i ne ki is lamski narodi. Prema navodima D. Sergejevskog, motiv dva otvorena dlana su upotrebljavali ši1tski muslimani kao uspomenu na Aliju, Muhamedova zeta, osnivača · šiita, koji je u m eđuislamskim sukobima ubijen 806 Na munari džamije jednog mus!imaC1skog naselja u podnožju Himalaja stavljena je ruka umjesto uobičaj enog polumj eseca. so7 Zene n"kih arapskih naroda u Africi i danas nOs J

295

na l an čiću oko vrata šaku sa otvorenim dlanom i prs tima koju zovu "hazreti Fatimina ruka" ,80S Predstava ruke na s tećc ima različito j e objašnjavana. A. Benac se bez dvoumljenja izjas nio da ruka sa oružjem označava grob ratnika-fe uda lea, a i za sam u ruku, bez oružja, dao je is to objašn jenje.809 D. Sergejevs ki j e najprij e mislio da je kršćans ka sredn jovje ko vna podignuta ruka pozajmljena iz r ims kog imperatorskog ceremonijala i da znači gest s večanog pozdrava , ali se pitao da možda ta ruka ne označava i ges t čuđenj a. Međutim , povodom na laza 's tarij e krs tače u Konj evi ć ima , kod Travnika, na kome je uz ruku bilo i ne koliko preds ta va U1oževa, spom enika nekog čovjeka koji j e ubij en , kao i jednog nišana u Saraj evu sa predstavom dvaju o tvoren ih d lanova, koji j e pripi sa n nekom doš lj aku sa Krima , ovaj i straživač je bio s klon da ruku na s tećcima vidi kao znak prijetnje za osvetom ." o Osamljenu ruku sa prs tima okrenutim ka gore na stećku u Ban 6ić ima , kod Ljubinja , objasnio sam kao a kt m O litve, kao pozdrav bogu , ili kao prij etnju za osvetom 8 1l Osamlj ene ruke u Popovu polju i u centralnoj Bos ni vi dio sa m kao znak obraćanja bogu, a li i kao izraz vlasti, odnosno snage i volj e za odmazdu prema neprijatelju, a one sa oružjem kao a tribut vitešt va.B12 E. Lilek je 1894. zabilježio jednu bosans ku bajalicu u kojoj se krad· ljivci koriste rukom m r tvog čovj eka , vj eruju ći da će ukuća ni biti m irni kao i ta ruka dok oni obave svoj posao. Povodom toga je mladi ameri čki istori ča r Džon Fajn, koji se interesovao za s tećke, upozorio na nekoliko engleskih narodnih pripovij edaka u kojima mrtva ruka igra s li čnu ulogu, pa misli da bi dalje prou ča va nj e motiva mrt vač ke ruke u našem folkloru moglo olakšati objaš nj enj e poj ave re lj efnog moti va ruke na s tećci m a. Na to je M. Wenzel , uz napomenu da ruka na s L eć k" pripada umrlome, ali da ne znači nj egovo mirno počivanje, rekla da su zapažanja o obrednoj upotrebi mrtvač ke ruke od s trane lopova u Bosni doprinos is traživanju ruke na s tećcima. B l2 a Oč ito j e da ruka na s tećc ima nije dovoljno prou če na i da do sada ona ima više zna čenja , od pagans kog pozdrava suncu i bogu , preko anti č kog svečanog pozdra va i staro kršćans kog gesta za spasenjem , do oznake ratn ika, vlasti i želj e za osvetom. Mogu će j e da dalja is traživa nja pokažu kako ovaj moti v nema samo jedno znače nje . Neke naše pojave ruke nij e teš ko objasniti . Sasv im je izvjesno da ruka sa ček i ćem i d lijetom u Papra tskom preds tavlja maj s tora-klesara i pisara toga s teć ka i da ruka sa čašo m u Toj š i ć u govori O sveš teni čkom grobu. Iako moti v ruke na stećcima uglavnom ostaje i dalje n ep ro učen, mislim da se već sada sa dos ta s igurnos ti može reći da ruka sa oružjem s imbolizira rat~ nika i čo vj ek a koji ima neku društvenu vlast u svome kraju. Sama ruka na s tećc ima nije mogla zadržati staru pagansko-antičko-kršćan s ku simboličnost, ,nego je, po mome mi šlj enju , prij e svega mogla označavati čovj e ka od ondašnjeg druš tvenog u gleda i vlas ti.

3-

Poluf;gura

Ova vrsta motiva najmanje je zastupljena. Evide ntirano j e ukupno 17 primj era ka; i to: u okolini Trogira - 2, Ljubuš kog - 1, Olova - 2, Višegrada - 1, u okol ini Foče - 1, u o kolini Krupnja (Srbija) - 1,

296

na podru čju stare Raš ke okolini Pl jeva lj a - l.

6, u okolini Plužina (Crna Gora) -

l i u

P redstave s u vrlo različito koncipirane. U Gustirni, kod Trogira, to su d vij e dos ta pla st i č no predstavlj ene glave, sa diskretnim naznakama očij u i nosa, i dij e lovi poprsja, a li bez ruku .'13 Vrlo s !ična predstava, samo bez naznake očiju i nosa, nalazi se na p l oči kod Uzdolj a, u oko lini Knina. B" U Gornj im Studencima je plastično shematski p r ikazan a žena do pojasa. Na kružnoj glavi nema nikakvih oznaka, 'Ila prsima su naznače na dva p la stična kruga. a ruke s u nešto raširene j fJpružene pre ma do lj e. Šake sa raširenim prs tima su potencirane. Dalj e se nastav lj a u sječe n pravougaonik koji samo podsj eća na žensk u h a l,iinu, na kome je udubljena pra vo ugaona " kamenica" i jedan krstić .' '' U Kamen skom, kod

Sl. 122 . -

Vrlo

pla stična
II

ljud ska polufigura na sije menjaku
lCam enskom kod Olova.

sa postoljem

297

Olova, jedan oveći sljemenjak ima natpis iz koga se vidi da tu lef i n eki Milašin. Na njegovoj zapadnoj čeonoj strani isklesana je dosta plasti čna ljudska fi gura do pojasa. Naznačene s u oči , nos i usta, a diskretno i ruke"· Na istoj nekropoli još jedan sljemenjak ima sličnu polunguru. Slj edeća polufigura je na velikoj nekropoli s teća ka u -Klaš niku, kod Višegrada. Tu j'e plastično prikazana glava, sa očima, nosom i ustima, zatim dio prsa, a o nda dolje opušte ne povelike ruke.Sll UBujakovini, kod Foče, prema jednom starijem poda tku , postoji s,.nduk sa predstavom polungure, sa rukama po dbočeni m na bokovima 'l8 U Lipenovi ću, kod Krupnja , u zapadnoj Srbiji, n a đen je stub sa predstavom muškarca koji je jednu ruku stavio na grudi, a drugu dolje ispružio.S1 ' Na nekoliko loka liteta stare Raške (Strumice, Vranov ina, Crčevo i Milić i ) usta-

Sl. 123. - Predstava ljudske polufigure na plOČi u Kl ašniku kod Višegrada.

novljeno je šest polufigura - poprsja na stelama i krstačama iz XVXVII v., na kojima prepoznajemo svešteni'ka, ktitora crkve i nekog viteza sa mačem. SlO U Rudinioama, u opštini Plužine (Crna Gora) nalazi se trokraka' oveća krstača i na njoj, uz krst, luk i viticu sa trolistovima, urezana ljudska polufigura, sa očima, ustima i nosom na glavi, te rukama povijenim na bokSlI (okrstača je dijelom u zemlji). Posljednji primjerak je na sljemenjaku u Vrulji, u okolini Pljevalja, gdje je dopojasna figura, bez naznake ruku'22

" cs , db ~~
,

-

-

,

, l. 124. S

Nekoliko primjera motiva ljudskih polu fi gura na stećcima.

Postoji još nekoliko primjeraka motiva koji podsjećaju na polufiguru čovjeka, ali su oni ili veoma oštećeni ili ,toliko nejasni da ih nisam mogao ovdje uvrstiti. Kako se vidi, većina evidentiranih motiva polufigura ljudi nalazi se u istočnim područjima, i to u istočnoj Bosni, Srbiji i u Crnoj Gori. Oni su klesani i na ležećim i na -stojećim spomenicima. Sama likovna obrada je neujednačena, a pretežno slaba i rustična. Međutim, primjerci u Kamenskom su pravo ugodno .iznenađenje u tome pogledu. Moglo bi se reći da je to rad pravoga skulptora . Motivi ljudskih polufigura nisu samo specifičnost stećaka, jer ih susrećemo i na drugim vremenski nešto kasnijim nadgrobnim spomenicima. Tako se dopojasna figura žene ogrnute maramom, bez naznaka ruku, nala:ci na muslimanskom nišanu iz XV-XVI v. uSatorovićima, kod Rogatice.823 Poprsje sa rukama i oznakama narodne nošnje našao sam i na starim malisorskim stelama i krstačama u Vuksan Lekiću , nedaleko od TU21i, u Crnoj Gori.' 24
* **

299

Iz rimskog perioda u Bosni i Hercegovini oj u naslm krajevima uopšte ostao je znatan broj kamenih nadgrobnih stela na kOjima su plastično predstavljeni dopojasni .portreti umrlih; nekada je to 'bio samo jedan lik, a češće po dva, tri, pa i četiri lika. Takvih stela ima, npr., na području opštine Konjic" ; Majstori stećaka su bili u prHici da vide ove i ovakve rimske stele i da po njihovom uzoru urade svoje reljefe . Do sada ~ije bilo pokušaja analize i objašnjavanja ovih motiva na stećcima. Više primjeraka su shema tske predstave, bez detalja, čak i bez ruku, slabog umjetničkog kvaliteta. Međutim, na nekim od tih predstava 's e razlikuje pol, a primjećuju se i drugi individualiteti. Na nekim spomenicima u staroj Raškoj epitrahilj odaje svešteno lice, mač

ili luk govore o vojniku-feudalcu, a na nadgrobniku u Crčevu, u s taroj Raš koj, us tanovlje n je lik ktitora crk ve. Ako uzme mo u obzir i mus lima ns ke nišane, kao i s tare ma lisorske stele i krstače, onda se p ovećava fond elemena ta koji govore o kookretnoj pokopanoj li čn osti. Sa d ruge strane , ruke polu figura, gdje one pos toje, ne maju položaj oranta, a nisu ni predstave Krista. Sli č no s ituaciji predstave glave , i ovdje se, po mom e mi šlj enj u, radi o preds tavama sahranj en ih lič nosti , istina, samo o ma nj e ili više uspjelim pokušaj ima njihovog portretiranja.

4 - Figura

U grupi predstava lj ud i najbrojnije su zastupljeni mo tivi punih figura. Po svom ukupnom broju , on i spadaju među one motive koji se čes t o j avl ja ju. Ustanovi o sam <da ov.ih mo tiva u svemu ima oko 180 primj era ka , računajući sa mo poj e dinačne - samostalne preds tave, i to one koj e su jasne, realne preds tave. Odlučio sam da ovdj e ne urač unam individua lne jahače na konjima koji se javlja ju tridesetak puta. Treba reći da postoji j dvadesetak antropomorfn ih predsta va s li čnih krs tov ima - ljudima, sa gore izdignutim rukama (kra kovima ), za tim ne koliko st ili zacija na kojima se zapažaju ljuds ke glave, ramena i t rup , kao i desetak bi ljnih stilizac ij a koje samo podsjećaju na ljuds ku figuru , ali ni takve predstave nisam uzeo u ob zir. Kod s vih motiva punih f,igura nij e teš ko uoč iti po\. Muš karci uvij ek imaju gaće pri ljubljene uz noge, a u gornjem dij elu je često ha lj etak do iznad kolj ena . Obično su utegnuti u pasu. Na glav i su o b i čno naznačeni ma rkantni dijelovi lica - oči, nos i u sta , a ponekad i kosa u vidu obič­ nog ili tordira nog luka . Više puta na glavi nema nikak vih oznaka. Ponekad je č ita va glava predstav ljena običnim ili to rdiranim vijence m, a postoje i s lučajev i da lice predstavlja kosi krst. Nekada nose kap" koja je pozadi zaš iljena prema gore. Izvjestan, ne tako velik, broj muš kih figura ima ukrašenu odj eću . Zene se prepoznaju po svojim dugač kim haljinama koj e se prema dolj e š ire i dopiru go to vo do zemlje, ta ko da im se noge nekada uopšte ne vide . Najčešće su utegnute u pasu . Pone kad su haljine sprijeda neš to kraće nego pozadi , da se žene lakše kreću. I na licima žena su ne kada naznačene oči, nos i usta , a nekada ni su . Cešće nego muš karci , one ima ju kose u vidu tordira nog vijenca. Prepoznao sam 147 muš kih i 31 žens ku figuralnu predstavu. Dva primj erka figura, koliko još nedostaje do punog broja od 180, odnose se na l ežeće fi gure čiji ,pol nije mo gućno u stanoviti. Od našeg ukupnog broja samo pet primjeraka su ležeće, a dva sjedeće figure . S ve ostale su u stojećem stavu . Inače, m eđu svim ovim figurama postoje znatne razlike. Te razlike se najprije vide u položaju ruku . Neke figure ima ju ruke povijene na bokovima , neke su ih raširile, a neke gore uzdigle. Cesto je samo jedna ruka visoko podignuta, a druga stavljena na bok. U velikom broju s lučaj eva jedna ili obadvije ruke drže oružje ( mač, štit, luk, koplje), ili neki drugi predmet, npr. krst ili kružni vij enac. Najčešće se drži mač ili š tit sa mačem. Postoji izvj estan broj figura na kojima ruke uopš te nisu naznačene . Neke figure su isklesane na krstačama, ali j e ogromna većina na ostalim vrstama oblika stećaka.

300

Sl. 125. -

Važniji motivi

s toj eć ih

ljudskih figura na

stećcima.

301

Evo kako izgleda teritorijalni raspored motiva figura : zapadna Bosna - 13, centralna Bosna - 17, istočna Bosna - 25, zapadna Hercegovina - 24, istočna Hercegovina - 69, primorje sa zaleđem - 19, Srbija - 4 i Crna Gora - 9. Kako se vidi, ovi motiv.i su najbrojnije zastupljeni u Hercegovini i istočnoj Bosni. Istočna Hercegovina i istočna Bosna zajedno imaju 52 % od ukupnog broja motiva. Likovna obrada ovih motiva je veoma različita, često primitivna i naivna, II mnogo slučajeva veoma nesrazmjerna u odnosu na motive s kojima je zajedno. Likovi su obično prikazani vrlo sumarno, bez detalja; nekada i bez najnužnijih pojedinosti. Ponekad su ruke, npr., date sasvim nestvarno, a ponekad" čitava f,igura djeluje apstraktno. Kao jedna od sasvim naivnih predstava mogla bi se navesti ona iz Seleea, kod Kalinovika, u kojoj je sa nekoJi.ko ureza u kamen dočarana figura. Ruke su predstavljene sa po pet nemarno urezanih crta, što znači prsta, koje izlaze iz samih ramena,"6 ili ženska figura uz stablo (ili uz vi le za kuplj enje sijena?) u Gornjim Barama, također kod Kalinovika , gdje je či tava figura data jednom nepre kinutom linijom , kao konturom, bez ekstremiteta i markantnih dijelova lica '" Među pravilnije i lj epše urađene figure spadaju one iz Radimlje, sa jednom podignutom rukom, nazvane vojvodskim figurama'" (sl. br. 126). Među muškim figurama osobito se ističu one sa stećaka Radimlje. Pet figura koje se nalaze na čeonim stranama triju sljemenjaka, jednoga sanduka i jedne krstače imaju dosta zajedničkoga. Sve te figure su predstavljene en fa ce, sa nogama tl profilu na obadvije strane, u malom raskoraku, sa desnom rukom podignutom u visinu glave, sa uvećanim šakama i nešto rastavljenim uvećanim prstima tih ruku, a sa lijevom rukom savijenom i os lonjenom na bok. U svim tim slučajevima prikazana je ista nošnja - zakopčan haljeta,k sužen u struku, sa kratkim dijelom od pasa dolje, koj.i se kao suknjica š iri i za·m ava dosta visoko iznad koljena. Rukavi haljetaka idu do sami h šaka, ali su priljubljeni uz ruke. Isp.od haljetka su deblje dugač ke gaće, priljubljene uz noge. Na nogama se ne vidi nikakva obuća. Haljetak je ukrašen do pasa horizontalnim, a dalje vertikalnim, odnosno nešto kosim prugama. Na nekim rukavima ukrasi ,s u kao dva niza spojeni h kosih paraleliea. Glave su gotovo kao krugovi, ili kao kružni vijenci, nekada tordirani , da bi se d očara la kosa. Na licu su naznačene oči, nos i usta, sa vodoravnom crtom ispod nosa da se doča raju brkovi, osim u jednome s lučaju, gdje je Lice označeno jednim nedovoljno jas nim kružićem, odnosno " kvadratom ", kako to kaže Benac. U četiri s lučaja su iznad lijevog ramena isklesani lukovi sa strijelama, u jednome još i štit sa mačem ispod luka, dok u jednome

nema oruzJa uopšte. U četiri već desne ruk e nalazi kružni vijenac, vijenca. Osim toga, u dva s lučaj a po jedna mala muš ka figura , od

spomenuta slučaja se između glave i dok kod onoga petoga nema ni toga iza navedenih figura isklesana je j03 kojih jedna također d rži podignutu

SI. 126. - Predslava muške stojeće ljudske figure sa podignutom desnom ruk om na sljemenjaku II R.adimlji

kod Stoca.

302

ruku. Sve glavne figure imaju vrlo čvrst i stabilan stav ' 29 Iako postoje izvjesne razlike u detaljima, prvenstveno kod prikaza lica i oružja, ove figure su vrlo s lično zam iš lj ene i klesarski obrađene, zbog čega se može govoriti o istom majstoru, odnosno o jstoj klesarskoj radionici. Najviše se razlikuje ona figura koja je bez oružja, koja djeluje kao predstava dječaka. Pošto se nalazi na malom s ljemenjaku, sa natpisom u kome se pokojnik spominje kao sinovac vojvode Petra,sJ{) mislim da se zaista

Sl. 127. - Predstava dj ečje stojeće figure sa podignutom desnom rukom na slj emenjaku II Radimlji kod Stoca.

radi o dječaku. Po svojoj osnovnoj koncepciji, ovdje spada još jedan, šesti, primjerak ove nekropole, na kojem je na isti način prikazana glavna figura, ali sa obadvije gore podignute ruke, i uz nju još dvije male ženske figure ispod tih ruku. I tu su luk, š tit sa mačem i kružni vijenac'" Postoji još nekoliko s ličnih mušk ih predstava u okolini Stoca, Nevesinja i Kalinovika, ali su najsličnije d vij e iz Varoš i, nedaleko od Kalinovika 832 Re lativno dosta mu š kih figura ili stoje pokraj mača, odnosno š tita sa mačem , ili to oružje drže u rukama. Zanimljiva je rus tična i vrlo nesrazmjerna .preds tava jedne figure koja rukom dotiče mač oj štit, koja po svojoj visini ne dostiže ni polovimu visine mača u Borju, kod Ljubuš kog.833 Postoj e slične još drastičnije nesrazmjerne predstave. Vrlo su zanimljive dvije predstave ovećeg štita sa mačem iza i iznad kojeg se gore vidi samo glava, a .ispod noge muš karca, u profilu, u Lopoču, u okolini Trebinja 'J4 Ovima je još s lična predstava štita sa ma čem iza koga

Sl. 128. -

ske figure koja dr.ti

Predstava muške ljudmač i št it na sanduku II Knežaku kod Nevesinja.

vire glave i noge, dok ogromne ruke neprirodno izlaze sa jedne s trane š tita u Radimlji. S3S Među realne i dobro obrađen e ta kve motive može se ubrojati primje rak iz Ravnoga, .kod Kupresa, gdje muška rac u desnoj ruc i d rži uzdignut ma č, a u lijevoj šti t,'lO ili s lič n a preds tava u Cis ti , u okolini Imot s kog'l7 Neke muš ke figure drže krs t ili neki drugi p redmet. U tome pogle. du je za nimljiva preds tava u Radelj evcu, kod Bra tunca (sada u Zemaljskom muzeju u Sara jevu), gdj e po kraj s tilizova nog s tab la vidimo dos ta malenu figuru koja u lijevoj ruci drži proces ij s ki krst,'lS ili preds tava gos ta Milutina , sa knjigom i š tapom, iz Hums kog, kod Foče (sada u Zemalj s kom muzeju u Sa ra jevu)'39 - sl. b r. 88.

SJ. 129. ljudske

Predstava muške
figure koja drži

krs t na s tubu II Radelj evcu kod Bratunca.

Iedna od tri sjedeće figure nalazi se u Hočev iju, nedaleko od Breze. Stariji muškarac sjedi na niskoj stolici, desnom rukom pridržava štap, a lijevom veliku otvorenu knji gu. Sve je to smj eš teno u dvije arkadne niše (sl. br. 86).840 Na s tećci ma su rijetke l ežeće figure, ali smo ih ipak našli na pet lokaliteta, i to u Klotjevcu, kod Srebrenice, Banjev i ćima, kod Bra tunca, Sinjevu, kod Pala, Morinama, kod Nevesinja, Hodovu, kod Stoca i u Selinama, kod Gruda. Osim u Banj evićima , gdje je figura zamotana u platno, -kao mumija ,' " i u Hodovu, gdje od trupa teku snopovi paralelnih crta, gdje je teško ustanoviti pol ,8 u svim ostalim slučajevima je " sasvim jasno da se radi o muš karcima. Na grudima figure na Morinama leže štit i ma č (s l. br. 76).843 Dva navedena pol no problematična s lučaja vjerovatno su ta kođer muškarci, jer je, mpr., u Banjevićima uz figuru uklesan luk, što više odgovara muškarcu nego ženi. Kod poj edin ačnih ženskih figura nisu karakterist ične gore podignute ruke kao kod muških figura . Ipak, postoji nekoliko takvih položaja

č ice

SI. 130. - Preds tava plesana steć ku II Premilovom Polju kod Ljubinja.

ruku, npr. kod jedne ženske male figure u Radimlji.8" U Uzarićima , kod Lištice, prikazana je žena koja u jednoj ruci drži vijenac, a drugu je podigla. 84s U Premilovu Polju, nedaleko od Ljubinja, prikazana je žena, sa tordiranim vijencem oko glave, koja desnu ruku drži u visini grudi, a lijevu je povila i izdigla do visine glave. Na licu se vide oči, nos i usta. Dobija se utisak kao da se radi o predstavi plesačice'" (sl. br. 130). To je, inače, ne samo zanimlji va i originalna nego i vrlo atraktivna pred · stava. Važna je originalna predstava žene koja je visoko gore ispružila ruke koje dodiruju dvije zvijezde na slj emenjaku u Dugom polju, na Blidinju. 847 Ženske figure najčešće svoje ruke drže na boku. Neke ženske figure su predstavljene uz veliki krst, pa izgleda kao da se radi o nošenju procesijskog krsta, npr. u Budimiru, nedaleko od Sinja. 848 Osabita su zanimljive dvije predstave žene sa djetetom, jedne u Boljunima, kod Stoca,849 a druge kod Buhova, u okolini Lištice.';o Pojavljuj e se desetak muških figura koje nam na prvi pogled 'izgledaj u kao da su nage. Takve s u, npr., dvije figure u Podveležu, u okolini Mostara. To su osamljeni snažni ljudi, sa raskoračenim nogama i različito postavljenim rukama niz tijelo, bez ikakvih detalja.8S1 U okolini Nevesinja i Nikšića su tri figure istog stava nogu, ali sa gore i z di .'~·

SI. BOa. djetetom II

naru čju II

Predstava žene sa Boljunima

kod Stoca.

nutim rukama . Iznad jedne od njih lebdi sjekira 852 (sl. br. 80) . UBijači, kod Ljubuškog, noge su veoma raskorače ne, a ruke podignute, baš kao da se radi o strasnom pl esaču 853 Ovoj pred stavi je s li čna jedna u Vlahovi ć ima , nedaleko od Ljubinja , gdje je figura nešto povila noge u .kolj enima, lijevu ruku stavil a na bok , a desnu, sa velikim i ras tavljenim prstima, podigla u visinu glave 8 45 U o kolini Bratunca i Srebren ice se javljaju tri figure sa rukama prekrštenim na grudima 8ss Osim ovih

SI. 131. - P reds tava ljudske figure sa prekršlenim rukama na grud ima na stu·
bu u
Opravd:ić im a

kod

Bratunca.

triju, koje izgledaju kao da predstavljaju pokojnike n eposredno pred njihovu sahra nu, i drugih l ežeć ih figura sa prekrštenim rukama, o kojima je bilo riječi naprijed , sve osta le predstave su žive, neke vrlo din amičn e.

Na kraju s pominjem nekoliko vrlo interesantn ih figura koj e je klesar malom, ali inventivnom intervencijom .isklesao na krs tačam a, maK~ simaino prilagođavajući motiv samome obliku spomen ika. Jedna takva krs tača je u Pe trovići ma, u okolini Treb inja, gdje na gornjem uspravnom kraku vidimo kapu n a glavi, zatim obrve, oč i, nos i usta na licu, pri dnu horizon talnih krakova su predstavljene ruke položene na grudi , a u donjem dij elu spomenika isklesan je pojas, a potom suknene gaće. 856 Druga je u Bihovu, kod Trebinja . Tu ruke d rže šta p. Figura djeluje snažno.SS7

o

~

~ ~

'"' % %

:::o

~

~
309
Sl. 132. - Predstava ljudske figure na krstači u Pe trovićima kod Trebinja.
'h

-

~
,

~

IL. ,.

• ••
Ljudske figure su poznate na nadgrobnim spomenicima još iz davnih vremena. One su prisume na predi s torij skim menhirima u Francuskoj i Liguriji, javljaju se ; u periodu arhajske i zrele grčke umje tnosti, a osobito su omiljene na nadgrobnim stelama rimskih provincija,ss8 Sa upotrebom toga likovnog motiva nastavilo se i u srednjem vijeku. U starokršćanskim katakombama su često slikane figure, naročito žena sa gore izdignutim rukama - oran ti i orantkinj e sa svojim gestovima za spasenje.859 Figure žena i muškaraca su klesali i Seldžuci na svojim nadgrobnim stelama u Anadoliji, u XIII v., iako je u islamu vladao stav o zabrani prikazivanja figura u umj etnosti.860 Anadolski nadgrobni spomenici u tome pogledu jmaju veze sa zemljanim cilindričnim sudovima na kojima se nalaze slikani portreti turskih vojnih dostojanstvenika u Samari, takozvanim "stelama sa likovima" , iz IX-X v., a ovi, opet, potječu od kamenih statua, zvanih "bal bali", koji su još u Mongoliji u IX v. postavljani ispred grobova nomadskih se ldžuč kih prinčeva kao simboli 6l njihovih ratnih pobjeda.8 Na drugom mj estu sam već naveo da se u klaus taru bazilike S. Paolo fuori le mura u Rimu nalazi kapitel koji s jedne strane ima isklesanu ruku , a sa druge pijetla. I sti kaipitel na trećoj strani ima nezgrpanu figuru muškarca raširenih ruklJ, sa vrlo velikim šakama i prstima.S<i2 Na romani čkim cr.kvama u Toskani ima isklesanih likova ljudi sa gore izdignutim rukama. 863 U romanic.i, a li još više u gotici zapadne Evrope kleše se u reljefu , ili izlj eva u bronzi lik pokojnika najprije na nadgrobnoj ploči koj a zatvara grob, ili na uspravnoj ploči koja se postavlja uz grob, a kasn ije se ti likovi klešu u visokom reljefu na sarkofazima.864 Takva je, npr., grobnica Ričarda Lavlj eg Srca, koji je umro 1199. god. U periodu renesanse taj običaj se jako proširio , naročito u Italiji.86s Takvih nadgrobnika je nađeno i u našim krajevima, posebno u primorju, Hrvatskoj i zapadnoj Bos ni iz vremena XIII-XVI v. U Ninu postoji nadgrobna ploča Jurja V. Subića, iz oko 1303. god., na kojoj je u visokom reljefu prikazan pokojnik u pancir košulji i sa mačem u ruci.866 U crkvi dominikanaca u Dubrovniku nalaze se dvije nadgrobne ploče (jedna je uzidana) u blizini oltarskog prostora na kojima su isklesani likovi nadbiskupa Andreasa di Durrachio, koji je umro 1393. god. i njegovog nasljednika nadbiskupa Nikolausa de Horrisa, koji je umro 1415.867 god. Među dalmatinskim kamenim sarko· fazima nalazi se onaj sv. Simuna, sa ležeć im svecem, u Zadru, iz XIIIv. Likovno najvredniji je svakako srebPOo-zlatni sarkofag sv. Simuna u Zadru, iz 1380. god., sa ležećom skulpturom, koji je izrađen po narudžbi kraljice Jelisavete, žene Ludovika Anžuvinca, ugaI'Sko-hrvatskog kralja, kćerke bosanskog bana Stjepana II Kotromanića (sL br. 31). Umjesto zapadnoevropskog običaja reljefnog 'predstavljanja umrlih uglednih lič­ nosti, u manastirima i crkvama srednjovjekovne Srbije se od XIII-XV v., prema vizantijskom običaju i tradiciji, iznad grobova vladarskih ktitora i članova njihovih porodica, vlastele i crkvenih velikodostojnika, na zidu u fresko-tehnici slikaju njihovi portreti.868 Ta ko je, npr., u Gracu sačuvan sarkofag Jelene Anžujske i ktitorska kompozicij a na južnom zidu toga sarkofaga. 869 U grobnoj kraljevskoj kapeli u Bobovcu nađeni su dijelovi figura pokojnika u visokom reljefu rađenih na nadgrobnim spo-

310

menicima . Vj erova tno se ove figure odnose na bosanske kralje ve, Tvrtka II i Tomaša. s7o Nekoliko naučni h radnika je razmatralo pojave ovih figura na s tećcima , po ku šavajući da proniknu u njihovo pravo značenje . A. Benac je muš ke figure sa uzdignutim r ukama u Radimlji sh vatio kao preds tave čl anova feudalne porodice Hrabrena - Miloradovi ća, koji su tu sahranjivani. Nazvao ih je vojvod s kim figurama . Zbog toga š to su suma rno izvedene, sma trao ih je više poj mom nego individualnim portretima. s7I D. Ser gejevskog su interesova le figure iz okoline Bra tunca i Srebren ice .

Sl. 133. - Predstava muške ljudske figure sa izdignutim rukama II Tekij i kod Bratunca.

Za one iz Banjevića, Opravdića i Buča, sa rukama prekrštenim na grudima, rekao je da, uprkos prividno stojećeg stava (jedna je ležeća) i oči­ ju kao da su otvorene, one nis u predstave živih, nego već umrlih ljudi. Kako se uveliko razlikuju od ostalih predstava ljudi na stećcima, koje su i li portreti živih, ili predstave Krista, ako su na krstačama , on misli da su ove iz okoline Bratunca i Srebrenice nastale pod utjecajem običaja sa Zapada, vjerovatno dire ktnim učešćem dubrovačkih maj stora · 12 Za figuru omotanu u platno iz Banjevi ća on je također rekao da predstavlja pokojnika, a za onu iz Radeljevca - fi gura koja drži veliki krst - da predstavlja određenog pokojnika u njegovoj najznačajnijoj ulozi za života. m Za mušku figuru podignutih ruku iz Tekije (sada u vrtu Zemalj skog muzeja u Sarajevu) kaže da predstavlja oranta.' l4 Sve ostale figure ljudi na stećcima on vidi kao predstave živih lj udi sa atributima njihovog svakodnewlOg života, ili kao predstave pokojnika. A. Solovjev je muške figure sa raširenim rukama, kao i čovjekolike krstove, tumačio kao heretički simbol Krista, ali je istovremeno smatrao da figura čovjeka raširenih ruku može da označava pokojnika koji se "nač i­ nivši krst tim gestom približava Isu-Krstu". On 's matra, dakle, da figure raširenih ruku mogu da označavaju Krista, a možda i samog "pravog krst janina" koji je dobio isti oblik kao i Krist .'75 Slično Solovj evu, D. Vidović je antropomorfne krstače smatrao Kr istovim raspećem, a li ne u heretič kom , nego u ortodoksnom smislu ' 7• Za M. Wenzel muške stojeće figure čes to predstavljaju predstave pokojnika "pre težno onako kako su izgledali za života", a one sa podignutim rukama također vidi kao predstave pokojnika, ali u njihovom "preobraženo m stanju". Ona misli da oružje u rukama figura označava svjetovni, a krstovi, štapovi, knjige i vijenci da možda označavaju duhovni položaj pokojnika. Predstavama žena ona uglavnom pridaj e nadzemalj ske i božanske osobine. Tako, npr., za ženu između dvojice konjanika ona misli da gotovo sigurno predstavlja božan stvo .podzemlja, a za ženu koja drži krst da gotovo sigurno predstavlj a sv. Jelenu.sn V. Đuri ć smatra da su figure sa podignutom rukom na stećcima portre ti pokojni'ka u molitvenom položaju ruku (,.deisisni stav"), pogotovo kada su obadvije ruke podignute. On misli da su i portreti č itavih porodica na s tećcima mogli doći iz Srbije, š to se vidi često na freskama koje stoje iznad sarkofaga i grobova crkava u Srbiji iz XIII-XV V.'78 O. B. Merin u izdignutoj ruci vidi obraćanje višim silama, sa magijskim značenj em , da se javlja "rano kod arhitipič­ nih figura drevnosti". On misli da bi to mogao biti gest zaklinj a nja, ali ne mora da znači obožavanje, nego "pravi stav komuniciranja sa mitskim i htonskim silama, stav božanstva, sile same"·79 Z. Kajmaković smatra da muška figura na ste6ku predstavlja pokojnika, a da je podignuta ruka gest molitve, kakav se vidi kod slikanih predstava ktito ra i svetih lica u pravoslavnim crkvama. On misli da su portreti pokojnika sa podignutim desnicama na stećcima "neposr edno preuzeti sa ktitorskih kompozicija u oslikanim crkvama".880 M. Vego smatra da muške figure sa podignutim rukama u Radimlji predstavljaju ljude višeg društvenog reda ,koji se mole bogu. Tako se fra nj evci još od najstarijih vremena mole, uzdignutih ruku prema nebu.'~81 S. B eš la gić je pojedinač­ ne ljudske predstave na s tećcima smatrao nevještim portretima pokopanih, a izdignutu ruku tumačio kao molitvu, pozdrav bogu, a li i kao znak vlasti i prijetnje za osvetom.'82

312

* **
Na osnovu dosadašnjeg proučavanja nije moguće pružiti kona6no, a pogotovo jedinstveno tumačenje ovih motiva na stećcima. Otežavajuća okolnost u tome pogledu je i likovni kvalitet samih predstava, za koje se općenito može reći da su primitivne i sumarno date. I po brojnosti i po klesarskoj obradi, muš karcima je posvećena mnogo veća pažnja nego ženama, što je odraz ondašnjih druš tvenih odnosa i shvatanja. U jednoj gruboj podjeli dobijamo četiri osnovne vrste ovih motiva: osamljene figure, figure sa oružjem ili drugim predmetima, figure izdignu ti h ruku i predstave već umrlih lica. Mislim da se sa dosta vjerovatnosti može pretpostaviti da su usamljene figure pokušaji portreta živih lica koja su tu kasnije sahranjena. Sto mi u većini takvih slučajeva ne prepoznajemo konkretno lice, razlozi se nalaze u neumješnosti samih klesara. Nema razloga ni u figurama nadgrobnika u obliku krstača tražiti predstavu Krista, niti bosanskog "heretika" koji se i svojim oblikom približio njemu. Može nekoga i žena sa djetetom u Boljunima ili u Buhovu podsjećati na Bogorodicu sa malim Kristom, ali je to najvjerovatnije spomen na zajedničku smrt majke i djeteta, kakav slučaj je ustanovljen u grobu ispod stećka u Grborezima kod Livna.' 83 Pretpostavka o portretima preminulih ima još više osnova kada uzmemo u obzir brojne figure sa mačevima , štitovima, kopljima i lukovima, kao i one sa krstovima , vijencima ili štapovima, bilo da su ti predmeti u rukama samih figura, ili u njihovoj neposrednoj blizini. Svako lice je na taj način prikazano u položaju i odnosu koji su karakteri s tič ni za njegovo prepoznavanje. Iako nisu najbrojniji u ovoj grupi, motivi sa podignutim rukama su do sada pobuđivali najviše interesovanja. Većina istraživača u njima vide orante, za što ima dosta razloga. I ja tako mislim, ali bih htio da ponovno istaknem i mišljenje o postojanju moguć­ nosti da se barem neke od takvih figura protumače kao znak druš tvenog ugleda, vlasti, a možda i prijetnje za odmazdom. Na takvu alternativnu pretpostavku navode me činjenice š to u nekim slučajevima ima razlika u položaju ruke na s tećcima i kod ktitora i svetačkih likova na freskama, zatim što gotovo uopšte nema žena sa takvim položajem ruku i, napokon, što su r uke na stećcima veoma potencirane (uveličane) , što su klesarski majstori svjesno uradili. Ležeće i figure sa prekrš tenim rukama bez sumnje su portreti umrlih osoba, iako ni u njima ne prepoznajemo konkretne osobe. U koncipiranju i klesarskoj obradi ovih motiva klesari stećaka su bi'li u mogu ć nosti da se nadahnu k",ko zapadnoevropskim običajem skulptorskog portretiranja umrlih feudalaca i crkvenih velikodostojnika putem spomenika našeg primorja, tako i vizantijsko-srpskim običaj e m fresko-slikanja ktitora i svetački h likova putem bosanskohercegovačkih i srpskih crkava i manastira. Mislim da su obadva običaja ima la određenog utjecaja na pojavu portreta na stećcima.

* ••
Ova grupa motiva ima četiri osnovne vrste oblika i 26 podvrsta. Javlja se u ukupnom broju od blizu 400 primjeraka i raspros tire pretežno u istočnim krajevima Bosne i Hercegovine. Klesarska obrada im

313

je veoma različita, ali pretežno primItIvna i bez većih umjetni čkih vrijednosti. Neki primjerci su, ipak, rad dobrih majstora koji su u svoja djela te vrste uložili dosta truda i umješnosti. U tome pogledu se ističu "vojvodske figure" u Radimlji, kao i u okolici Stoca i Kalinovika. Uz či­ tave figure, koje su najviše zastupljene (preko 40% svih motiva), ovdje su uvrštene i polufigure, a onda i predstave glava , kao i samih ruku, koje su, prema koncepciji majstora, došle na stećke kao zamjena č itave figure. Svi ovi motivi imaju svoj u dale ku prošlost, a kao likovni elementi su naročito poznate pune figure i predstave ruku , čije porijeklo vodi u predistoriju. Dosadašnji istraživači stećaka su se, prvenstveno, bavili pitanjem pojave č itave figure i ruke. Njihova mišljenja su neusaglašena i ne mogu se uzeti kao definitivna. Najvjerovatnija je pretpostavka da čitave fi gure ljudi , a potom i polufigure, kao i predstave glava , znače pokušaje portretiranja određenih lica za života, čemu, pore d ostaloga, najviše doprinosi povezivanje tih lica sa oružjem i predmetima karakterističnim za njihovo prepoznavanje. Figure sa podignutom rukom, a često i same ruke, tumače se najčešće kao gestovi molitve. Ja, međutim, mislim da bi, uz takvo gledište, mogla doći u obzir i pretpostavka o podignutoj ruci kao simbolu društvenog ugleda, vlasti, a vjerovatno i spremnosti na neku osvetu.

SCENE

Ovoj grupi pripadaju motivi sa dvije ili više figura ljudi, životinja ili udruženih jednih i drugih figura . Podij elio sam ih u pet osnovnih vrsta: čovjek na konju, kolo, lov, ·turnir i ostale scene. Ukupan broj ovih vrsta motiva iznosi oko 550 primjeraka, po čemu grupa, prema svojoj zastupljenosti, spada u gornju polovinu ljestvice. U samoj gmpi dominiraju scene lova, a lIJajmanje je turnirskih scena. Motivi su raspoređeni po čitavom teritoriju stećaka, ali su u tome pogledu uočljive prilične neravnomjemosti. Hercegovina je mnogo bogatija nego Bosna, po brojnosti se osobito ističe istočna Hercegovina, koja posjeduje 43 % ukupnog broja motiva. Zanimljivo je da su primorski krajevi dosta dobro zastupljeni. Najmanje primjeraka je nađeno u istoč­ noj Bosni i u Srbiji. I ovdje se, ·kao i kod ostalih motiva, osjeća velika neujednačenost umjetničke obrade. Mnogo je veći broj slabo koncipiranih, kompozicijski raspoređenih i crtački i klesarski obrađenih figura, nego onih pravilnih, skladno proporcionainih i sasvim uspjelih. Likovno najvredniji primjerci se nalaze u istočnoj Hercegovini.

1 - Covjek na konju

Ovdje sam uračunao predstave čovjeka koji jaše na konju, ako su takve predstave samostalne, tj. ako se same nalaze na jednoj strani stećka, bez prisustva nekih drugih figuralnih predstava. U nekim primjercima se uz čovjeka na konju vidi poneki nefiguralni motiv, npr. krst, polumjesec ili zvijezda. Samo u dva primjerka nije sasvim jasno da li

314

je čovjek na konju, ili stoji pored njega. Uglavnom u svim primjercima se radi o predstavama muškaraca kao jahača. Koliko sam mogao ustanoviti, postoje ukupno 53 primjerka ovakvih motiva. Njihov teritorijalni raspored izgleda ovako: zapadna Hercegovina - 4, i s točna Hercegovina - 25, zapadna Bosna - 1, centralna Bosna - 5, istočna Bosna - 3, Srbija - 1, Crna Gora - 2, primorski krajevi i njihovo za l eđe - 12 . Vidimo, dakle, da najviše ovih motiva imaju stećci u i s to č noj Hercegovini. Ovi motivi su klesani isključivo na vertikalnim stranama sljemenjaka i visokih sanduka. Vrlo rijetko, gotovo iznimno je u tu svrhu kori š ten stub ili krs tača. Na pločama se ovi motivi ne nalaze. Zanimljiv je i osamljen nalaz predstave konjanika na s tećku koji je u sekundarnom položaju upotrijebljen kao stub časne trpeze u Bitunjoj, kod Stoca. Obično se na ovim predstavama ne uočavaju detalji, npr. markantni dijelovi lica, odjeća, itd., nešto zbog slabije klesarske obrade, a možda i zbog uobičajenog načina klesanja, ali se na nekim primjercima sasvim dobro vidi oružje koje konjanici nose. Tako je u pet primjeraka prika-

i jaha ča kao heraldi čka oz· naka na š Utu (sa mačem)

Sl. 134. -

Predstava konja
II

na sanduku

Ljubovu kod

Trebinja.

zan konjanik sa izdignutim mačem u ruci, npr. u Budimiru, nedaleko od Sinja. 884 U nekoliko primjeraka je mač o bedru jahača, npr. u Ljubovu, u okolini Trebinja, gdje je konjanik isklesan na četve roug l astom štitu sa mače m. To je jedini primjerak gdje je konjanik upotrijebljen kao oznaka grba . Napominjem da je to istovremeno jedno od najuspjelijih klesarskih ostvarenja ovoga motiva'85 (sl. br. 134). Na osam primj eraka vidimo koplje u rukama konjanika, npr. u Krehinu Gracu, blizu Citluka (sada u vrtu Zemalj skog muzeja u Sarajevu), ili u Radmilovića Dubravi, nedaleko od Bileće. 886 Ta dva primjerka odaju odlične maj store koji su u svoje kreacije umjeli da unesu dosta živosti i pokreta. Veoma je uspje la također dinamična predstava konjanika sa kopljem u Troskotima, u okolini Lištice, koja , po natpisu koji se tu nalazi, prikazuje feudalca Ljupka Vlasnića, iz obližnjeg sela, koje se i naziva po njegovoj porodici - Vlasnići 887 (sl. br. 135). Zanimljiva je dosta naivna jedina preds tava konjanika sa lukom u Boljunima, u okolini Stoca, ma kojoj je glava konjanika oivičena nepotpunim tordiranim vijencem, da bi se na taj na č in prikazala kosa.'88 U ne koliko slučajeva naziru se i štitovi u

Sl. 135. - Predstava konja i jahača sa kopljem na

sljemenjaku iz Troskata kod Lištice (sada II Muzeju Hercegovine II Mostaru).

rukama konjanika, a u Boljunima je š tit sa mače m is klesan pored predstave konjanika s kopljem, koj i je više nego dva puta veći od konja i jahača zajedno.8" U tri primj erka se vidi ptica (soko) uz konj anika. U Brotnjicama, u okolini Cavtata , soko stoji na desnoj ruci konjanika (sl. br. 136) .890 Napominjem da ovdje nije uračunato dvadesetak predstava u kojima, osim konjanika, vidimo ženu ili muš karca koji vode konja. Takve predstave sam uvrstio u ostale scene. Razumljivo, iz is toga razloga , brojni konjanici , kao element i scena lova, turnira ili ostalih scena, također nisu ovdje uvršteni. Na drugom mjestu je već bilo riječi o konju kao likovnom motivu, poznatom kod svih naroda i u svim vremenima . U našim krajevima se čes to susreće motiv konja sa jahače m . U glagolj skom misalu hercega

SI. 136. - Predstava konja i jah a ča sa sokolom na ruci na slje-

317

menjaku

II

Brotnjica ma, lini Cavtata.

II

oko-

Hrvoja ovaj vitez je predstavljen na konju , sa sokolom na ruci.'" Na peča tu bosanskog bana Stjepana II Kotrornanića, zatim na pečatu kralja Tvrtka I, a onda i na peča tima bosans kih kraljeva Stj epana Dabiše, Osto· je i Tvrtka II vidimo viteza na konju , s koplj em .s" I sveci se prikazuju na konjima, tako npr. sv. Krševan na srebrno-zlatnom relikvijaru sv. Zoila iz XIV v., koji se nalazi u Zadru .S9l

* **
Nije poznato kako je došlo do pojave ovoga motiva na s tećcima i šta bi on tu trebalo da znači . Nisu zapažena 'Ili istraživanja u tome pravcu. Bez obzira š ta bi se u tome pogledu moglo reći za druge vrste mOtiva ove grupe , motiv konjanika ima svoje posebno značenje. Iako motiv konjanika asocira na ikonografsku predstavu ne koga od svetih ratnika , npr. na sv. Đorđa , ili sv . Dimitrij a, mislim da on na s tećc im a ima is ključivo svjetovni karakter. To što se uz naš u konj a ni č ku figuru kleše oružje, bez čega bi srednjovjekovni vitez u svojim ratnim pohodima, u lovu i jun ač kim igrama bio nezamisliv, jasno govori o takvom karakteru tih predstava. To potvrđuj e i predstava sokola na ruci konj a nika. U tome pogledu klesari s teća ka su mogli imati svoje uzore u n eposrednoj blizini - u portretima bosansk ih banova, kraljeva i visokih fe udalaca na pečatima i novcu. Reljefna predstava Ljupka Vla s ni ća u Tros kotima (sada u Muzeju Hercegovine u Mostaru) , npr., gotovo je identična

SI. 137. - Pečal bosanskog kralja Stje. pana Ostaje iz 1419. god ine.

slikanom portretu hercega Hrvoja, ili portretu na pečatu kralja Tvrtka II. Zbog svega toga mislim da motivi konjanika na stećcima nisu ništa drugo nego konjanički portreti pokopanih ličnosti.

2-Kolo
Kola (igru) na stećcima možemo najprije podijeliti na ona u kojima učestvuju samo muškarci, zatim na ona u kojima su same žene, te na kola u kojima su i muškarci i žene zajedno. Muškarce prepoznajemo po odjeći. U svom gornjem dijelu oni imaju haljetke, na struk, koji sežu do iznad koljena, a u donjem hlače (gaće) koje su uske, priljubljene uz noge. Samo u nekoliko slučajeva vidimo gaće koje nisu priljUbljene uz noge, kao npr., u okolini Ljubuškog.'94 Samo iznimno se na haljetku do pasa vide vodoravne, a od pasa uspravne pruge. Žene su obučene u dugačke haljine koje su prema dolje šire . Nekada su utegnu te u pas u. I kod žena su haljine u donjem dijelu pone kad uspravno prugaste. Muških kola ima 23, ženskih 40, a mješovitih 69 . Ukupno ; dakle, postoje 132 motiva kola. To je približno tačan broj . Prema tome, kolo spada među česte motive stećaka . Iako zbog oštećenja spomenika u nekim slučajevima situacija nije sasvim jasna, uspio sam da utvrdim i približno tačan broj kola prema broju figura koje u njima učestvuju . Tako, sa tri figure (nekada muške, nekada ženske, a nekada mješovite) postoji 25 primjeraka kola, sa četiri figure 29, sa pet fjgura 22, sa šest do osam figura 38, sa devet figura 10, sa deset figura 6 i sa jedanaest figura 2 primjerka kola. Kako vidimo, najviše je mješovitih kola, a zatim onih sa šest do osam figura. Možda su i predstave sa po dvije ljudske fjgure koje se drže za ruku također igra, ples, zbog čega bi mogle ovdje da se uvrste, ali pošto nije sigurno da se u takvim slučajevima radi baš o igri, ja sam ih svrstao u pstale scene, pa će o njima tamo biti riječi. Kada bismo takve predstave pridružili ovima, broj motiva kola bi se povećao za oko 40 primjeraka. Ovi motivi su teritorijalno raspoređeni ovako: zapadna Bosna 16, centralna Bosna - 12, zapadna Hercegov ina - 18, isto6na Hercegovina - 51, primorje sa zaleđem - 31 i Crna Gora - 4 primjerka. Prema tome, istočna Hercegovina ima najviše primjeraka, u centralnoj Bosni i u Crnoj Gori ih je vrlo malo, a u istočnoj Bosni i u Srbiji ih uopšte nema. Primorje sa zaleđem je bogato i stoji odmah iza istočne Bosne. Kao i čovjek na konju, i motivi kola su redovno klesani na vertikalnim stranama stećaka, gotovo isključivo na visokim sanducima i sljemenjacima, aH se poneki primjerak nalazi i na krslači ili na horizontalnoj strani sanduka, odnosno ploče. U nekoliko slučajeva se kolo nastavlja i na drugoj strani stećka, npr., u Budimiru, nedaleko od Sinja,'9S a u jednom slučaju u okolini Kalinovika prelazi čak i na treću stranu 896 ponekad su po dva kola predstavljena na jednoj strani stećka, kao npr., u Brotnjicama, u okolini Cavtata. 897 U Starom Slanom, u okolini Trebinja, kolo igra ispred tr.ijema kuće (ispred arkada) ,'98 a u Radmilovića Dubravi, nedaleko od Bileće, kolo sa deset muških figura je isklesano iznad arkada, pa djeluje kao friz.899

319

Klesarska obrada je neujednačena . U odnosu na druge figuralne predstave, ovdje je veliki broj motiva obrađen pažljivo i uspješno. Obič­ no se majstori nisu upuštali u detalje. Rijetko su gdje, npr., označene oči, nos i usta, ne vidi se kosa na glavi, obično nema kapa , nisu označeni prsti, cipele, detalji odjeće, itd. U nekim s lučajevima su na glavama muškaraca ipak označene kape , koje su redovno sa zadnje stmne prema dolje produžene.900 Ponekad su te kape prema gore i nešto pozadi zaši ljene, tako da nekada daju utisak če lenke na kapi ."" U nekoliko s lučajeva su takve šilj aste kape isklesane i kod žena "'" Neuobičaj ena, vrlo zanimlji va kapa nalazi se na glavi kolovođe u Boljunima, u okolini Stoca, koja na krajevima ima dva š ilj ka, a iz sred ine joj izrasta Ijilj an.'OJ POne kad ,s u glave učesnika oivičene tordiranim vijencem, kao predstavom kose, npr., u Dragičini , u okolin i Citlu ka,904 a u Mokrom, nedaleko od Liš tice, glave su predstavljene rozetama okruženim tordiranim vijencima <..točkovim a") "J5 Učesn ici u kolu se uvijek drže za r u ke, samo su te ruke vrlo raz li či to prikazane. Najčešće su uzdignute do visine ramena, nekada neš to vi še, a nekada su ruke sasvim u horizontalnom položaj u , a ima ih i nešto spuštenih. U nekoliko s lu čajeva učesnici drže trolisne cvjetove u svojim rukama, ",pr., u Zitomisliću , u okolini Mos tara,906 koji nekada izgledaju kao mali krstovi , npr. u selu Gabri li , u okolini Cavta ta.907 Zanimljiv je prikaz triju figura sa rukama na grudima u Dugom polju, ispod Cvrsn ice planine (Blidinje), koji je M, Wenze l uvrs tila u kolo, a li on više djeluje kao predstava nekog kultnog obreda."" Prva i zadnja figura u kolu obično svoju slobodnu ruk u drži povijenu na boku, a li postoje i d rugačiji s lučajevi. U ženskom kolu u Ravnom, u oko)jni Kupresa, žena-kolovođa drži oveći tord ira ni vijenac;"" u mješovitom ko-

S L 138. - Na s ij emc njaku II Brot· nj icama, II okolini Cavtata, predstavljeno je kolo sa deset ženskih figura koje se kreće ulijevo (gledajući

od

s tećka

ka publici),

lu na Gvoznu, kod Kalinovika, kolovođa-muš karac drži mač,'1O a u mješovitom kolu u Knešpolju, u okolini Lištice, kolovođa - muškarac drži štit .'lI Na nogama nije naznačena obuća. Usljed dugačkih haljina, kod žena se noge često uopšte ne vide, a kada se vide, onda je to samo mali dio nogu. Po haljinama, ako su sprijeda malo podignute i po nogama kada se one vide, mog uće je odrediti pravac kretanja žena u kolu. Kod muškaraca se prema položaju nogu taj pravac lakše uočava. I položaj tijela učesnika je važan elemenat za određivanje pravca kretanja kola. Obično su figure nagnute na onu stranu na koju kolo kreće. To se osobito jasno vidi po muš kim figurama koj e s u se ugnu le u kolj enima. Tako se, npr., kod mješovitog kola u Mirušama, nedaleko od Bileće, sasvi m jasno vidi da ono kreće udesno (g l edajuć i od kola ka posmatrač ima) .' 1 2

SI. 139. -

Predstava ženskog kola na Kose kod Ka1inovika.

slećk u

Mirkove

321

Neki istraž ivač i s teća ka smatraju da je pravac kretanja kola presudan faktor pri rješavanju pitanja da li su kola na s tećcima realne životne predstave, ili ona imaju karakter posmrtnog kulta. U mnogo s lučajeva ne postoje potrebni elementi za određivanje pravca kretanja kola. Osim toga, neka su kola ozbiljna, mirna i sasv· m monotona, a neka pokretna, i živa i vrlo dinamična. Jedno od ženskih mirnih i ozbiljnih kola je u selu Gabrili, nedaleko od Cavtata, a od muških u Gornjoj Dragi č ini,9lJ u okolini Citluka. Među mješovita življ a kola spada ono u Ustirami, u okolini Konjica, a najživlje muško kolo svakako je ono sa tri učesnika na Gvoznu, u okolini Kalinovika914 (sl. br. 140). Većina ženskih kola S U mirna. U najviše mješovitih kola kolovođa je muškarac. Naprij ed sam naveo da postoje dva kola sa po 11 u česnika. Ona su mješovita i nalaze se u Krekovima, nedaleko od Nevesinja, j u Dubovcu, nedaleko od Bileće. Kolo u Krekovima predvodi žena.91S To je jedno od najljepše klesanih kola na stećcima (spomenik je sada u Vojnom muzeju JNA na Kalemegdanu u Beogradu). Po položaju stopala izgleda da ko lovođa stoji nešto drugačije u odnosu na ostale igrače, kao da upravo zakreće kolo, kakav je slu čaj II Boljunima, u okolini Stoca,,16 Postoji nekoliko neuobičajenih, specifičnih j originalnih kola. To su kola sa više mješovitih figura koja predvodi muškarac jašući na je-

lenu . Tako se u Boljunima nalazi kolo sa šest žena ikolovodom muškar· cem koji jaše na jelenu, držeći se jednom rukom za rogove jelena, a drugom za ruku prve žene u kolu. Kolo k reće na lij ev u stranu917 (sl. br. 141 ). Vrlo s lična predstava, samo sa pet mješovitih figura ikol ovodom na jelenu i sa pravcem kretanja udesno, nalazi se u Toplici, u o kolini Stoca.918 Gotovo identič na toj predstavi, sa pet mješovitih figura i kolovodom na jelenu, i istim pravcem kretanja, nalazi se u Citluku, nedaleko od Nevesinja. 9 \9 U Zaplaniku, kod Treb inj a, predstavljeno je kolo sa sedam n a i z mj eni čno poredanih muških i ženskih figura (na kraje vima su žene sa slobodnom rukom na boku) . Kolo kreće udesno. Ispred kola u istom pravcu kreće mu škarac j ašući na jelenu. Nij e sasvim izvjesno da li životinja ima rogove, zbog čega ne smij emo i sk ljučiti eventua lnu mogućn ost da se u ovome slučaju radi o predstavi konja umjesto jelena.920 U Nekuku, kod Stoca , postoji kolo sa pet žena, muškarcem kao ko· lovodom i sa muškarcem na jelenu, odnosno na konju, kao završn im učes nikom.921 Kolo kreće udesno, a zadnja žena pridržava ruku jahača,

SI. 140. -

V rlo živo muško kolo na sanduku

II

Gvoznu kod

Kalinovika.

S I. 141. -

Žensk o kolo p redvo d i mu š karac ja š u ći na jelenu na san duku u Boljunima kod Stoca.

Sl. 142. - Mješovit o kolo ispred koga je j ahač na kon j u (?) p reds tavljeno je na sandu ku u Zaplaniku kod Trebinja.

ili ular životinje. Ni ovdje nije jasno da li je u kolu jelen, ili konj . Osim toga, ovdje jahač na jelenu n e vodi nego završava kolo. Na Ravanjskim Vratima, u okolini Kupresa, predstavljeno je kolo sa tri ženske figure. Prva drži v ij enac, a do zadnje je jelen. Kako izgleda, ovdje je u završni dio kola uključen jelen, ali bez jahača . 922 Ovoj vrsti scena pripadaju još dvije. Jedna od njih je u Radimlji kod Stoca. To je kolo sa če tiri žene, jednim muškarcem i do njega jelenom. Izgleda da se muškarac, kao krajnja ljudska figura, jednom rukom drži za podbočenu ruku žene, a drugom za jelena.'23 Druga je u :Žugi ć Bari, nedaleko od :Žabljaka (Crna Gora). Tu je predstavljeno kolo sa četiri mješovite figure, a do prve ženske figure je i muškarac na jelenu, iza koga je još pas. Nije sasvim sigurno da li žena dodiruje jele na. U ovome s lučaju jahač i jelen nisu okrenuti u pravcu kretanja kola'24 Ovoj vrsti scena možda bismo mogli pribrojiti i on u u Eminovom Selu, gdje u arkadnim nišama vidimo muš· karca, ženu i jahača ·n a konju kako se drže za ruke kao u kolu.

S I. 143. -

Preds ta va mu škarca, žene i j ah ača na konju II kolu (?) na s ljemenjaku II Eminovom Selu kod Duvna.

* **
Kolo kao likovni motiv odavno je poznato na vrlo širokom geografskom pros toru. Etruščani su ga klesali na svojim nadgrobnim spomenicima.' 2S Kolo je evidentirano na starijim grčkim i etrurskim vazama, kao i na sarkofazima Tračana.92 6 Kolo se prikazuje i na umjetničkim djelima srednjovjekovne Evrope. Tako je žensko kolo prikazano na bronzanom sudu iz XIII v. koji se nalazi u Muzeju Cluny u Parizu.'27 a vidimo ga i na italijanskom tekstilu iz XIV V 928 U našim krajevima ga vidimo kao ples mrtvaca na freskama Vincenta iz Kastva u crkvi sv. Marije u Bermu kod Pazina, iz druge polovine XV v.?" zatim vidimo kolo sa plesačima i sviračima u crkvi manastira Lesnova, u Makedoniji, iz XIV v.,' 3fJ a onda .kolo sa muškim figurama na fresci manastirske crkve u Dečanima. Zanimljiva je i reljefna predstava kola sa šest mješovitih figura na kruni bunara (cisterne) u Hamzićima, kod Cerima, u Hercegovini. M. Wenze l je mislila da se u ovome slučaju radi o stećku u sekundarnom položaju. Međutim, kamen je specijalno klesan i ukrašen za krunu bunara, kako se u to vrijeme (XV v.) praktikovalo i u susjednom Dubrovniku.'l l Izgleda da su svi ovakvi nalazi posljedica starog paganskog obiigranja kola kao znaka kulta mrtvih, za koje se iz literature i istorijskih izvora znade da je bio veoma raširen. D. Vidović kaže da su " pogrebni plesovi u raznim vidovima postoja]; kod velikog broja naroda, naročito onih na nižem stllpnju razvoja". On je našao podatke da su takvi plesovi postojali, npr., na otocima Samoa, na Borneu, na Ha.i tima, u Novoj Irskoj, te kod niza afričkih plemena, plemena istočne Brazilije i >ndijanskih plemena Sjeverne Amerike. Takvi plesovi su se održavali i u staroj Grčkoj i u Egiptu . Kod nekih od navedenih naroda oni se i danas priređuju. m Kultni plesovi su poznati i u predistorijskoj Evropi. Posmrtna kola su igrali i stari Slaveni. Kola su nastavljena i u srednjem vijeku. Kršćanstvo se dugo vremena i na razne načine borilo protiv toga naslijeđenog paganskog običaja, iz početka opreznije i blaže, a kasnije energičnije, ali se on ipak zadržao sve do u kasni srednji vijek, a ponegdje izgleda sve donedavno. M. Vego je pronašao više podataka iz kojih se vidi da su se u zapadnoevropskim zemljama od XIII do XV v. igrala kola na groblj ima, II crkvama i na drugim svetim mjestima i da su koncili katoličke crkve donosili odluke o strogim kaznama za prekršaj e. Time su se bavili, npr., sabori u Parizu 1212-1213. god., u Trieru 1227. god. i drugi 9ll I u našim krajevima se u srednjem vijeku igralo i pjevalo na grobljima i u crkvama. Tako se na dan sv. Tripuna kolo izvodilo pred crkvama sv. Tripuna u Kotoru.'ll> Postoji podatak da su dubrovačke vlasti 1425. god. zabranile ples; druge igre u crkvi sv. Marije u Dubrovniku.' 34 Ipak je u Dubrovniku 10 godina kasnije registrovan p les na dan sv. Blaža. 9JS Tragovi posmrtnog kola su uočeni u raznim našim krajevima, tako u okolini Sarajeva, Užica i Valjeva, zatim u Sandžaku i u Sremu, kao j u još nekim krajevima. U Krepoljinu, u istočnoj Srbiji, zabilježeni su običaji Pomana i Privelj, u kojima se na određene praznične dane igra posmrtno kolo koje je nešto drugačije od ostalih kola. Tu se u kolu drže upaljene svijeće, ili se igra kraj vatre preko koje se i preskače.'3S·
čaja

325

Pitanje porijekla .i značenja kola na stećcima još nije riješeno, niti je dovoljno proučavano. Nekoliko istraživača su se bavili tim pitanjem i u vezi s tim izrazili svoja mišljenja. Prije jednog stoljeća L. Zore je smatrao da su na stećcima predstavljena žalobna, posmrtna kola. Takvo stanovište on je zasnivao na postojanju starog slavenskog narodnog običaja, za koj'; on kaže da se sve do naših dana održao u vidu "mrtvačkog kola", u okviru ceremonijala tzv. "karmine" i "sedmine"'36 Izgleda da se zaista tada igralo takvo kolo i II stihovima naricalo u Paštrovićima '37 Važan elemenat za svoje stanovište Zore je našao u pravcu kretanja kola na stećcima. On je, naime, vidio da se ta kola ne kreću kao obična vesela narodna kola, nego na obrartnu stranu, naopako, t j . na lijevu, a ne na desnu stranu. Malo iza toga je i F. Radić izrazio s lično mišlj enje: " ... Kolo što se naopako igra pri samrtnijem obredima, s tarodrevni je običaj našega naroda . .. "'38 Nedavno je J. Dopuđa , proučavajući narodne igre na Kupresu, našla tragove posmrtnih kola, koja su se kretala obratno od običnih kola .'39 Prema svemu izgleda da je pravac kretanja kola na stećcima presudan faktor za utvrđivanje da li se radi o običnim ili žalobnim kolima . U našim narodnim pjesmama i poslovicama ima više dokaza da se kola kojima se izražava žalost i tuga kreću naopako. U narodnoj pjesmi Zenidba Milića barjaktara, između ostaloga, kaže se da su kićeni svatovi, kada su vidjeli da je Milić mrtav, naopako okrenuli svoja koplja, naopako kolo poveli i žalostivu pjesmu zapjevaJ.i'''' Iz studije B. Krs tića o igranju , sviranju i pjevanju u našim narodnim pjesma· ma, objavljene prije n ešto više od 20 godina, vidi se da se posmrtna i uopšte žalobna kola 'kod naših naroda zaista kreću obratnim pravce m od uobi čajenoga i omiljenoga veseloga kola ' 4l Ali, dok u tome pogledu

Sl. 144. - Predstava mješovitog kola koj e kreće udesno na sljemenjaku II Dugom
đu

polju (Blidinje) izme· Cvrsnice i Vran-planine

327

izgleda da nema nikakve sumnje, postavilo se pitanje: koji je to, zapra· vo, uobičajeni, odnosno naopaki pravac i kako ga sigurno ustanoviti? Za Zorea sam već naveo da je kolo koje se kreće ulijevo smatrao naopakim, žalobnim. Pišući o kolima na Kupresu, muzikolog C. Rihtman je žalo· stiva kola smatrao ona koja se kreću udesno, a vesela ulijevo, tj. "nao· posun"."" Naoposun i naoposlen se kaže za pravac po prividnoj sun· čevoj putanji, od istoka ka zapadu, u smislu kretanja unapredak, u do· bri čas, sretno."'3 A. Solovjev je te nazive, prema ruskom "posoion", ob· jašnjavao kao pravac kretanja od desna nalijevo, kao kod crkvenih ob· reda, litij a, vjenčanja i sl.944 Pobijajući Solovjeva, M. Stoj,kovk je tvrdio da je naoposun kretanje po suncu, tj. slijeva nadesno."'; Bilo je još ne· kih pisanja i osvrta na pitanje pravca kretanja kola.' ''' Iz svega se vidi da ne postoji usaglašeno objašnjenje pojma pravog i naopakog kretanja kola."'7 I ja sam u dva maha o tome pisao. I danas mislim isto - naO' posun je kretanje ulijevo (gledajući od stećka ka pubLici), prema pri· vidnoj sunčevoj putanji, kako se kreću obična, vesela narodna kola, a obratno, naopako je kretanje udesno, kako se kreću žalobna kola. Kod mnogih kola na stećcima nije moguće utvrditi pravac kreta· njao Kod onih gdje je to moguće, vidi se da ima kretanja i na jednu i na drugu stranu, ali je broj onih koja kreću udesno znatno veći. Po tome bi izgledalo da je vjše ;ialobnih kola. O kolu na stećcima najviše je pisao D. Vidović. On je naveo više podataka koji govore da su pogrebni plesovi bili široko rasprostranjeni kako u predistoriji tako i u srednjem vijeku. Iako se protiv toga pa· ganskog običaja kršćanska crkva borila, ona .ga je, ipak, u prvo vrijeme u izvjesnom smis lu tolerisala, a moglo bi se reći da ga je čak prilago· dila svojim uslovima. ,Osnovna ideja ,k ola u kršćanstvu je da ono simbolizira smrt i uskrs čovjeka. Vidović smatra da je ta ideja izražena i na stećc ima 948 A. Benac je u kolu .na stećcima vjdio igru i zabavu.' " M. Veo go je kolo smatrao posmrtnim 9SO Lj. Karaman nije dijelio mišljenje onih ,koji su kolo na stećcima gledali kao izraz kulta smrti .9S1 V. Đurić je nedavno izrazio misao o mogućnoj vezi između kola na stećcima i ko· la na freskama.u Srbiji, za koje kaže da je ilustracija 148. psalma Davi· dova, i da spada u kompoziciju Hvalite Gospoda'5l' Trebalo bi da su sva žalobna kola mirna, svečana, bez većih po· kreta. Međutim, mnogobrojna kola koja se kreću udesno, koja bi, po tome kriteriju, bila žalobna, kultna I kola, nisu mirna i svečana . Takva su, upravo, dva kola koja se mogu smatrati najživljim - na GVOZDU i 'll Ustirami .952 U više slučajeva je na j ednom 'te istom stećku rrikazano i kolo i lov na jelena, ili turnirska scena, a u nekim slučajevima vidimo i jednu i drugu scenu na istoj strani spomenika, npr. u Boljunima.9S3 Teško bi bilo objasniti zašto se zajedno klešu scene različitog karaktera. Interesantno je da na stećcima nema nekjh drugih predstava pogreb· nog kamktera, npr. prikaza nošenja mrtvaca, naricanja nad njim, gošće· nja kod groba i sl., na što je ui<azao i Lj. Karaman.'S< Ia:ko mi se čini da mi šlj enje o posmrtnim, kultnim kolima na stećcima ima više svoga os· nova, ipak, s obzirom na druge okolnosti, zauzimanje isključivog stava u tome pogledu za sada ne bi bilo sasvim opravdano. U čitavom problemu kola čini se najzanimljivije, a i naj zagonetnije pitanje sasvim neobične pojave kola sa kolovođom koji jaše na jelenu,

kao i kola u kojemu je jelen bez jahača . Naprjjed sam naveo svih osam s l učaj eva takvog motiva. Među njima se jahač na jelenu javlja tri puta u funkciji kolovođe, a dva puta je on ispred kola. Jelen bez j ahača je dva puta na začelj u kola, njegova krajnja figura, a u jednom sl učaju je neš to iza ko la. Dodajmo ovome fondu i jedinstvenu predstavu jahača na jelenu u Zdrij e l ovićima, nedaleko od Trebinja, iako n ij e elemenat kola · ss O porijeklu i značenju motiva jelena na stećc ima bi lo je govora naprijed. Istaknuta je dosta velika uloga jelena u mrtvač kom ritualu, kako u predistoriji tako i u ,srednjem vijeku. Mislim da je u ovome sl učaju posebno važna okolnost š to se jelen u kršća nstvu smatrao simbolom duše. Jelena u kolu na s tećc ima do sada je istraživao jedino naš etnolog S. Zečev i ć. Po njegovom mišljenju, jelen bi tu "mogao imati ulogu božanstva ili psychopomposa". Takvo kolo on smatra izrazom htonskog ritua la, sličnom plesu kostura na freskama 956 Tragao sam za eventua lnim paralelam a naši h kola sa jelenom , ali ih nisam nigdje našao. U ovome pogledu su od važnosti istraž ivanja G. Wilkea . On je na fresci Casa del poe ta tragico u Pompejima našao jahača na jelenu, kao .il ustra-

SL 145. - Predstava žene koja jaše na jele nu na slj eme njaku u Žurij e ) ov i ćima (Ljubomir) u o kolini Trebinja.

328

ciju prIce o Ifigeniji koja vodi jelena, poslana od božice Artemide. 9S7 Osim toga, on je jahača na jelenu našao u indijskim i nekim evropskim mitovima. Kaže da se takva predstava nalazila već na ranoneolitskom doirnenu u Alvao, u Portugalu. Jelen je poznat j kao žrlvena životinja. Grci su ga žrtvovali božici Artemidi 9S8 Ali, i samome jelenu su se prinosile žrtve. U nekim krajevima Srbije postojao je, a navodno i danas postoji, običaj da se svake godine na 12. jula na Petrovoj Gori održava neka vrsla velikog sabora, kojom prilikom se na kamenom žrtveniku kolje brav, kao žrtva velikom jelenu sa zlatnim rogovima .95' I kod Rusa postoji vrlo slično predanje.960 Na našem tere nu je nađen spomenik koji prikazuje Dijanu ,kako je "klekla na jelena, koji je podvio noge, te objema rukama čv rsto uhvatila životinju za rogove" .961 Reljefni motiv sa stećka u Ždrijelovićima, u okolini Trebinja, veoma podsjeća na takvu antičku Dijanu. Napominjem da se u našim narodnim pjesmama više puta govori o vili kako jaše na jelenu. U bugarskim narodnim pjesmama "samodive" su na jelenu, umjesto na konju. N. LjuNnković je upowrio na bugaršticu Vjeridba i smrt Sekule sestričića, u kojoj se spominju "tri vile na tri ljeljena", kao pre dznak i aluzija na pogibiju trojice braće Ugričića. On je upozorio i na bugaršticu o Kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu, u kojoj se spominje "tihi jelenčac", koji predskazuje i zamjenjuje usmrćenog Andrijaša . Ljubinković misli da motivi kolovođe na jelenu mrtvačkih kola na stećcima j ovaj motiv vile na jelenu u narodnim pjesmama imaju nešto zajedničko i da potječu sa istoga bosanskohercegovačkoga područ­ ja. OO' Cini se da bi naš motiv iz Ždrijelovića mogao imati veze sa anVi č­ kom Dijanom na jelenu i sa "v;\om na ljeljenu" iz naših narodnih pjesama . I Dijana ,i vila su povezane sa kultom smrti. Iz svega navedenog o jahaču na jelenu, čini se najosnovanijim da taj motiv na stećcima ima značenje paganskog simbola prenosnika duša.

3-Lov
S obzirom na namjenu i cilj, postoje tri vrste ovih scena: lov na jelena, lov na vepra 'i lov na medvjeda . Po vrsti i broju učesnrka u lovu, ove bismo' scene mogli podijeliti na četiri vrsle: one u kojima učestvuje lovac ,kao konjanik, u kOjima učestvuju po dvojica konjanika, zatim scene u kojima su dva lovca, i to jedan konjanik i jedan pješak, te scene sa lovcem - pješakom. Od ukupno 181 scene njih 166 ili 92% odnose se na lov na jelene (to je približno tačno brojno stanje), scena lova na vepra ima ukupno ll, a ,na medvjeda 4 primjerka. Postoji 99 scena sa jednim konjanikom i 25 scena sa dvojicom konjanika. U 14 scena učestvuju zajedno konjanik i pješak, a u 28 scena sam pješak kao lovac. Teritorijalni raspored ovoga reljefnog motiva izgleda ovako: centralna Bosna - 25, zapadna Bosna - 25, istočna Bosna - 2, zapadna Hercegovina - 18, istočna Hercegovina - 69, pr.i morje sa zaleđem 37, Srbija - l .i Cma Gora - 4. Kako se vidi, u svim scenama predominantan broj imaju scene lova na jelena, a što se tiče geografskog rasprostiranja relativno najveći broj ·i ma Hercegovina (gotovo 50%), posebno istočna Hercegovina. Može se re6i da je lov iznimna pojava u

329

istočnoj Bosni ·i u Srbiji, pa i u Crnoj Gori. Zanimljivo je da je ovaj motiv dobro zastupljen u primorju i njegovom zaleđu. Ovome motivu majstori su poklanjali mnogo pažnje. Za njega su odabirani veliki i visoki 'stećci, redov.n o sljemenjacI i visoki sanduCi, i to njihove vertikalne, obično bočne strane . Vidi se da su se u izradi okušavali majstori različitih sposobnosti . Većini njih je to bio pretežak zadatak, zbog čega su mnoge scene ne samo šab lonizirane nego su grube, naivne i općenito malih umjetničkih vrijednosti. U njima irna dosta neprirodnog, neproporcionainog i neusklađenog. Međutim, kod prili čno velikog broja scena ogledaju se darovi ni majstori, naročito u istočnoj Hercegovini, a izvjestan broj primjeraka je izrađen besprijekorno; inventivno. Neki primjerci oko Stoca, Nevesinja, Ljubinja, Trebinja i Bil eće su prave umjetničke kreacije. Scene lova na jelena u kojima učestvuje jedan lovac na konju zauzimaju 60% svih scena lova na jelena. Najčešće je lovac sa kopljem u ruci u trčanju za jelenom, spreman da upravo baci svoje koplje prema jelenu . Ponekad je lovac gotovo dostigao jelena i svojim kopljem mu se sasvim približio, a gdjekada kao da ga je dodirnuo, ili u njega već zabio koplje, kao npr. u Lovreču, blizu Imotskoga.'·3 ili na Duvanjskom polju, ili u okolini Lištice.%4 Međutim, nema nijednog slučaja da je jelen ubijen, ili da je posrnuo kao smrtno ranjen; naprotiv, on se gotovo uvijek drži uobičajeno, sa visoko uzdignutom glavom. U mnogo s luča­ jeva u lovu učestvuje pas, a više puta i soko. Ponekad u ovakvim scenama učestvuju .i po dva, pa čak i po tri psa.'·5 Ako je soko angažovan, onda je on na ruci lovca, ili u letu prema jelenu, odnosno već na samome jelenu. U nekoliko slučaj eva umjesto koplja lovac upotrebljava mač. 966 U dva slučaja scena je prikazana u ankadama - lovac je u jednoj, a jelen u drugoj arkadnoj niši. 967 U Zvirićima, nedaleko od Ljubuškog, predstavljena je scena lova na dva jelena, što je neuobičajena pojava. 968 Sve figure u ovim scenama su dosta sumarno date, detalji se

Sl. 145. -

Preds ta va lova na je le na na sanduku u Prictvon.: im 3 kod Nc ves inj a

331

,le raspoznaju. Na glavi lovca često se vidi neka kapa koja se prema gore i nešto nazad šiljasto završava. Ponekad te kape potpuno sliče šljemovima sa čelenkama, npr. u sceni u Boljunima,969 koja je, i , inače, vrlo uspješno obrađena. Na više ovih scena isklesan je mač o bedru lovca . Jedna od najljepše klesanih je scena u Pridvorcima, nedaleko od Nevesinja (sl. br. 146).970 U drugoj vrsti scena lova na jelena učestvuju po dva lovca na konjima. Najčešće su to lovci sa kopljima, okrenuti jedan prema drugome, a između njih je jelen, npr. u Ži!omisliću, u okolini Mostara, <ili u Toplici, u široj okolini Stoca.'7I Ima i s lučajeva gdje su obadva konjanika okrenuta u istome pravcu, u potjeri za jelenom koji ispred njih bježi. Rijedak je slučaj da se jelen okrenuo prema lovcima, kao u Ziemlju, u okolini Nevesinja.972 Ponekad je umjesto jelena predstavljena košu ta (bez rogova), npr. u Toplici.973 U nekoliko slučajeva lovci umjesto kopalja u rukama nose mačeve, npr. u Bijeloj Rudini, u okolini BjJeće, a ponekad jedan lovac drži koplje, a drugi mač, kao u Vukovskom, kod Kupresa.97• I u ovoj vrsti scena lova više puta učestvuju psi, nekada po jedan, a nekada i po dva psa, npr. u Hodovu, nedaleko od Stoca i u Glumini, na području opštine CapIjina (sl. br. 25).975 Ponekad su i ove scene isklesane u arkadama.976 Lovci su često sa šljemovima na glavama i mačevima o bedrima. Dvije scene su sasvim neobične . U Gvoznu, u okolini Kalinovika, lovci ne drže koplja, niti mačeve, nego su svoje ruke podigli i raši rili ,m a u Suhom Polju , također u okolini Kalinovika, iza lovaca na konjima predstavljen je još jedan osedlan konj (bez jahača) '78 Teško je reći šta je ovim predstavama klesar htio da kaže; izgleda da prva znači hajku na jelene, a druga da je osedlani konj na neki način ostao bez svoga gospodara . Neobičan je raspored figura u sceni u Gracu, nedaleko od Capljine, gdje je drugi lovac okrenut na obratnu stranu od jelena i prvoga 10vca.97' Naprijed je rečeno da postoje i scene u kojima učestvuju dva lovca, i to jedan konjanik i jedan pješak. Više puta su konjanik sa kopljem u ruci i pješak sa lukom i strijelom postavljeni tako da obojica napadaju na jelena ,koji se nalazi između njih, kao npr. u Suhom Polju, u okolini Kalino \"ika. 980 Takvu scenu vidimo i na zidu pećine Vjetrenice, u Hercegovini ,sl U nekim scenama su prokazani psi, a ima slučajeva gdje se nalaze po dva, pa i po tri psa, npr. u Radimlji .'s2 Ova scena iz Radimlje je istovremeno jedna od najljepše obrađenih u ovoj vrsti. U nekim scenama se koriste i sokoli. U Zalomu, kod Nevesinja, u sceni učes tvuju konjanJk sa koplj em, pješak sa lukom, pas i soko, koji je već na samome jelenu.'83 Na istoj nekropoli se nalazi scena u kojoj, uz lovca na konju, učestvuje i žena sa sokolom na ruci .'84 Ima scena u kojima su po dva jelena. Tako, npr., u Boljunima vidimo konjanika sa kopljem, za tim pješaka sa lukom i dva jelena koji idu prema njima'SS Ponekad lovac-konjanik ne nosi u ruci koplje, nego mač. Na takVOj jednoj sceni u Ziemlju, nedaleko od Nevesinja, konjanik nosi štit, što je vrlo rijedak slučaj .'86 U Cisti, kod Imotskog, vidimo lovca - konjanika sa mačem, a pješaka sa štitom, što je jedinstven slučaj.'s7 I ova vrsta scena se ponekad kleše u arkadama, npr. u Cisti .'88 Zanimljivo je da se na tkruni bunara (cisterne) u Hamzicima, u okolini Citluka, nalazi scena lova na jelena u kojoj, kao i na stećcima, učestvuj u konjanik sa kopljem, pješak sa lukom i pas's, (sl. br. 149). U Gvoznu, kod Kalinovika, prikazan je

lov na dvije &Pne ili divokoze (?). S jedne strane na životi nje napada ko njanik ,s a ,koplj em, a a druge, pj ešak sa mačem j pas. Ispod ove scene su prikazane tri životinje koj e najviše li če na pse.m U Bi j ači, kod Ljubuš kog, neobi čna je scena - konjanik sa kopljen , 'ispred nj ega j elen , a ispred ovoga luk sa strijel om koji lebdi (bez ,lovca). I za konj a nika su dvij e žene koje se sa po jednom visoko podignutom rukom drže kao da plešu 'OI Najzanimljivija je scena u Bareviš tu , kod Lišt ice, u kojoj s j edne 5'trane konjanik koplj em pogađa jelena, a sa druge, pj ešak napeo svoj luk . I zmeđu jele na i lovca sa lukom, nešto nap rij ed - u prvom planu, predstavlj ena je mu š ka fi gura koja u desnoj ruc i drži dIj e le, a lijevom se drži za drvo. Dij ete u ruci drži maji krst. Po svetač kom arealu iznad g~ave , zali m po krs tu u ruci dj eteta, kao i po drvetu koj e j e ,s Li čno prolis taloj palic i, A. Benae 6matra da se u ovom s lučaj u radi o predstavi sv. Kris tofora (s l. br. 147).992

SI. 147. -

Scena lova na jelena i sv. Kri stofor sa dj etetom na LI Barevištu kod Li šti ce.

steć ku

Dva puta više od prethodnih i ma scena lova na jelena II kojima j e lovac pj ešak. Najčešće je lovac s a lukom ,i :strij elom, '" jelen j c ispred nj ega, npr. u Lovreču, neda le ko od Imots kog, aU je više puta j elen okrenut ka lovcu, npr. u No vakov i ć ima, blizu ZabIjaka ."" U više slu čaj eva u lovu učestvuj e i pas . U takvoj sceni u Donjoj Zgošći (sada u Zemalj skom muzeju ti Saraj evu) angažovana s u Lrj psa .... Na toj sceni 'Vidi mo ka ko ,se strije la već zabada u vra t jelena . Treba .-eći da je upravo ta scena kreacija odličnog majstora (sL br. 148). Uz ostalo, sti lizovana razgranata stablo dočarava pejzaž sa šumo m u kome se o dig rava scena.

332

SI. 148. - Scena ·Iova na jelena u kojoj je lovac·pješak upravo odapeo luk (učes tvuju i tri psa) na sljemenjaku iz Donje Zgo šće (sada u vrtu Zemaljs kog muzeja u Sarajevu). S I. 149. Scena lova na jelena II kojoj uz lovca sa lukom soko ·i pas na slje menjaku iz Cerina kod Cit luka (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajev:u) .

u čest vuju

333

U nekim scenama učestvuju i sokolovi, kao npr. u Uboskom, nedaleko od Ljubinja. 995 Izvanredno je živa scena u kojoj na jelena u trku, s jedne strane lovac odapinje strijelu, a sa druge, snažno napadaju pas i soko u letu u Cerinu, u okolini Citluka996 (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu) - sl. br. 149. U Podgradtnju, u okolini Stoca, u takvoj jednoj sceni učestvuju pas i tri sokola. 997 Ponekad lovac nije sa lukom, nego sa mačem , npr. u Bitunjoj, u okolini Ljubinja.998 U 'nekoliko sluča­ jeva umjesto jednog jelena vidimo dva ili više, a ponekad među njima i košutu. Tako, u Laćevinama , u okolini Kalinovika, vidimo dva jelena koje napada lovac sa mačem, sokolom i psom,999 a u Radimlji pješak sa lukom i psom napada tri košute i jednog je lena H XlO Vrlo slična scena - sa dva jelena i dvij e košute - postoji i u Vranjevu Selu, blizu Neuma."'" U Raškoj Gori, nedaleko od Mostara, lovac ima mač i štit, što je neobi čna pojava I OO2 Istu pojavu imamo i u Drag ičini kod Citluka. I u ovim scenama primjećujemo da neki lovci nose šljemove '!la glavama , a ponekad izgleda da ,imaju i čel enke na tim šljemovima. Ponekad o bedrima lovaca vise mačevi. Glava lovca u Novakovićima , kod 2abljaka, oivičena je tordiranim vijencem, čime je valjda označena kosa. U 2itomislićima, u okolini Mos tara, pos toji dosta neobična scena, sa predstavama u dva nivoa. U gornjoj predstavi je lovac svoj luk uperio prema ,koloni životinja koja ide prema njemu - naprijed je jelen, a iza njega su dvije .k ošute. U donjem nivou je ista 1akva scena, samo su naprijed i pozadi jeleni, a košuta je između njih.lOO3 Osim jelena u gornjoj zoni, sve ostale životinje jmaju po dvije ili po tri šiljaste "grbe" na svojim leđima. Scene su veoma lijepo klesane. UHodovu, bHzu Stoca, klesar je svoju scenu lova .protegao na dvije susjedne strane stećka - na jednoj je prikazao lovca sa lukom, a na drugoj jelena u trku I OO4 Dvije scene lova na vepra se nalaze u centralnoj Bosni (Donja kod Kaknja i Gračanica ,kod Visokog, sada obadvije u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu), pet u zapadnoj Bosni (Risovac, na BJidiZgošća

Sl. 150. -

i pješak sa

Scena lova na jelena II kojoj u čes tvuju pješak sa lukom mače m i štitom na sanduku II D ra g i č ini kod Citluka

nju i Eminovo Selo, Sarajlije i Kongora, na Duvanj skom polju) , a če­ tiri u i s točnoj H ercegovini (Vra njevo Selo, blizu Neuma, Avtovac, blizu Gacka i Radmilovi ća Dubrava , blizu Hil eće). U Risovcu i Vranj evu Selu su po dvije scene na ,is toj s trani stećka . U Vranj evu Selu veprovi dos ta sliče m edvjedima. Tu s u d va pješaka sa kopljima (?). Jedan lovac svoje oružje upravo zabija u ralje, a drugi u vrat životinje.10'" U scena ma se osjeća pokre t. U sceni na s pomeniku iz Donje Zgošće lovac upravo zabada koplje li vrat vepra, koga su već dos tigla dva p sa. Tu je i s tilizovano stablo sa krošnjom, da se dočara pej zaž.1OO6 U scen i ima dos ta živosti. Može se reći da je to likovno najvrednija scena te vrste (sl. br. 148) . U Eminovom Selu i u Sarajlijama su također lovci-pj ešaci , sa kopljima. U lovu u čes tvuju i psi. Veprovi su tu sasvim vjerno prikazani -

Sl. 151. - Scena lova na medvjeda na slj emenj aku II Podgrad i-

335

nju, u široj okolini

Stoca.

zdepasta tijela, lučno povijena hrptenjača, krupne glave, male uši i š iIj aM i kratki repovi. IO()7 U trećoj sceni na Duvanjskom polju (Kongora) lovac je na konju, što je jedins tve na pojava. Najzanimljivija j e scena lova na vepra u Gračanici . Uz lovca sa specijalnim kopljem (sa krsnicom) učes tvuju i tri psa, od kojih je jedan u borbi sa veprom oboren na leđa. Lovac je sa bradom, š to j e jedinstvena pojava. Na strani ove din a mične scene uklesan je natpis iz kojeg doznajemo da je to nadgrobnik velikog kaznaca Nespine 1OO8 Kako vidimo, lovci na ve pra su redovno pješaci, sa koplj,ima. Ioni više puta na glavama nose šljemove. Od ukupno čet iri scene lova na m edvjeda jedna je evidentirana u Han-S tjenicama, u okolini Rogatice, druga u Podgradinju, u široj okolini Stoca, treća u Uboskom, blizu Ljubinja, a če tvrta u Lovreču, nedaleko od Imotskog. Najimpresivnije djeluju predstave u Podgradinju i Uboskom, koje su gotovo identične . U očajnoj borbi medvjed j e gotovo sj eo na zemlju, ali je ispružio svoje snažne noge prema čovjeku koji ga napada kopljem "na krunicu" . Da bi istakao snagu medvj eda, klesar j e veoma umanjio ljudsku figuru ' OO9 (sl. br. 151 ). Ostale preds tave su slabiji klesarski .rad. U Han-Stj enicama u lovu u čes tvuje i pas .101O

• ••
Likovni motiv lova na wvlje životinje poznat je iz raznih vremensk ih razdoblja na širokom geografs kom pros toru. To je posebno evidentno kada se radi o motivu lova na j elena. Scen e lova na jelena mogu se naći u umjetnos ti Hetita.'oll a kasnije i Parćana i Sasa nida lO 12 Is to tako i u kretsko-milkenskoj umj et1l1osti. Scene lova na jelena palaze se na kraljevskim nadgrobnim pločama iz Mikene 10ll Is ti motiv se vid i u umjetnosti Rimljana i Kelta. Keltima je prostorno i vremenski bli ska kultu ra Val Camonice u sjeveroi talskim alpama, u kojoj je na zidovima peći nskih nas tambi ovaj motiv veoma korišten.'ol4 Sv. Radoj či ć je naveo da se takva scena kao s kulptura nalazi u Casa dei cervi u H eTkulanumu.'ol5 I kršćanska umjetnost je ovaj motiv usvojila ivij ekovima ga upotrebljavala . Nalazimo ga na vizigotskom nadgrobnom spomeniku iz V- VIII v. u Narboni lO16 ~ na sarkofagu sv. Se rnina, iz V ili VI v., u Tuluzu.'OI7 Takvu scenu čes to imaj u sarkofazi iz m erovinškog doba u Francus koj'O I8 U zapadnoevropskoj predromanici, a posebno u romanici, ovaj motiv je dos ta korišten. Nalazimo ga na glavnoj fasadi romani čke crkve S. Michele u Paviji, [la porta'lima crkava u Bourgesu kod ArIesa.'ol9 Takva scena se nalazi i na jednoj oštećenoj ploči iz karolinš ke epohe u Carcassonnu i na romaničkim kapitelima u Muzeju sv. Augustina u Tuluzu.'020 I na jednom sarkofagu j,z Niorta, iz XII v., nalazimo scenu u kojoj učes tvuju lovac'konjanik, sa kopljem i sokolom, i lovac-pj ešak sa lukom.'o21 a ima ih i na mnogim drugim romaničkim c~kvama . Dobro je poznata scena lova na jelena na cpkvi S. Zeno u Veroni 10" I na nekoliko kasnoromaničkih benediktinskih crkava iz XIII v. na području Wiirttenberga .i Bavarske, u Njemač koj i južnog nrola u Austriji, nalazimo ,takve motive.'o23 I na jednom nadgrobnom spomeniku u obliku krsta u Gruziji, ,iz XIV v. (sada u IstoriJskom muzeju u Mos kvi), [lalazi se uklesana scena lova na jelena.'o,," Lov na jelena s trasno su njegovali

336

i taj su motiv na mnogim svojim likovnim djelima prikazivali mnogi islamski narodi, posebno seldžul:ki Turci. Tako se scene lova na jelena, naJcesce uz korištenje sokolova, .v ide na freskama omajadskih dvoraca u Jordanu i Siriji. Seldžuci su i na svojim nadgrobnim spomenidma prikazivali taj motiv. 1024 Motiv je, kako izgleda, najviše korišten u gotič­ koj umj etnosti zapadne Evrope, u vrijeme veoma razvijenog dvorskog feudalnog života, kada ga nalazimo na freskama, tapiserijama i raznim predmetima primijenjenih umjetnosti. Takve scene, npr., često vidimo na italijanskom tekstilu, na tapiserijama u Muzeju Cluny .u Parizu, ili na tzv. lovačkim tepisima, s početka XV v. iz WienhausenalO25 U upoređe­ nju sa scenama lova .na jelena, mnogo manje scena lova na vepra nalazimo u umjetnosti. Ipak je predstava borbe čovjeka sa veprom nađena na mozaiku jednog rimskog cink uskog lovca,026 Scena lova na vepra, s li čna onoj na stećku u Gračanici, nađena je da jednom sarkofagu iz VI v. u GalijilO27 Istarakršćanska koptska umjetnost ima taj motiv. Nađen je i na jednom sarkofagu iz V v. u Muzeju sv. Augusta u Tuluzu. Jedinu analogiju našim predstavama borbe sa medvjedom našao sam u luku iznad portala katedrale u Barietti, u Italiji, rad Sime una Dubrovčanina, iz XII V ' 02' Evo i nekoliko amalogija iz naših krajeva: Scena lova na jelena, u kojoj učestvuju konjanik, dva pješaka psi, nalazi se na Radovanovom portalu u Trogiru. 1029 Sličan motiv je

SI. 152. - Scena lova na jelena na glavnoj fasadi crkve. S. Zeno
II

Veroni.

na r eljefu crkve sv. Katarine, iz XI v., u Novigradu kod Zadra, a također i nad ulazom u zvonik stolne crkve u Splitu lO30 Najstarija poznata predstava lova na jelena u našim istočnim krajevima je na anfori iz Vinče .' 031 Drugi takav nalaz je na kapitelu u Stobima (sada u Beogradu ). Lov na jelena je predstavljen i na amvonu crkve u Konjuhu, iz VI ili početka VII v., u Makedoniji.'03' U Lisičićima , blizu Konjica, nađen j e rimski nadgrobni spomenik sa isklesanom takvom scenom. Naprijed sam već naveo da se na bosanskohercegovačkom području takve scene nalaze na vanjskom zidu pećine Vjetrenice u Zavali, u okolini Trebinja, i na kruni bunara u Hamzići ma, u okolini !Citluka. Napominjem da je lov predstavljen bijelom bojom na živoj stijeni u Gostilji kod Višegrada, te također na živoj stijeni u Lipcima, u Boki Kotorskoj.203'· Osim toga , scena lova na jelena se nalazi i na muslimanskom nišanu iz XV v. u Govedovi ćima, blizu Trnova lO33 Scena lova na vepra ustanovljena je na Radovanovom portalu u Trogiru (tema Decembar) .'034 Antički sarkofag s reljefom lova na kalidonskog vepra stajao je pred Dioklecijanovom pal ačom u Splitu lO35 Lov na vepra postoji i kao minijatura Miroslavljevog evanđelj a.'o36 (SI. 109.)

• ••
Pi'lanje porijekla i značenja motiva lova na stećcima samo je uzgred ponekog istraživača interesovalo. M. Hoernes je u tim scenama vidio samo realnu sliku života srednjovjekovnog bosanskog plemstva, tih "neobuzdanih" i "surovih divljaka" .1037 I C. Truhelka je smatrao da su to predstave u kojima se "prikazuje život u najživljim i najveseiijim časovi ma" .. '038 A. Benac kaže da takve Scene "odražavaju duh slobodnih feudalaca ,sa ra tn,čkim navikama" i da iz njih "izbija viteški štimung srednjeg vijeka"1039 Slično mišljenje imaju i D. Sergejevski i M. Vego.'04<) A. Solovjev je scene lova ubrojao u svjetovne motive, ali je rekao da one mogu imati i vjerski karakter - da simboliziraju čovječju dušu napadnutu od puha zla'o" Sv. Radojčić je u scenama lova, kao i u scenama kola i 'turnira, victio ilustracije zabava plemićkog života 10" M. Wenzel je rekla da "ikonografija stećaka ima pravu hrišćansku osnovu, .protkanu izvjesnim klasičnim ~konografskim rješenjima". Navela je, između ostaloga, da su scene lova bile poznate u srednjovjekovnoj umjetnosti, ali da ih nije bilo na nadgrobnim spomenicima.'0l3 Prema mišlj enju N . Miletić , mnoge ovakve scene odražavaju realni svijet, ali i asociraju na grčku mitologiju, čiji su simboli transponiran i u kršćansku simboliku posmrtnih tema.'044 U proganjanju jelena J. Challet vidi napad moć­ nog zla na besmrtnu dušu kOja tome napadu sigurno izmiče. Zbog toga on kaže da se na stećcima nigdje ne nalazi pogođen jelen.'''5 I za Đ. Baslera takve scene su napasti grijeha. Predstave jelena bez lovaca i pasa su za njega duše bez grJjeha. Osim toga, on za scenu lova na fasadi crkve S. Zeno u Veroni kaže da je, prema mjesnoj tradiciji , to predstava Teodoriha kao "divljeg 10vca".'046 Slično mišljenje zastupa i G. Wild, samo sa stanovišta bogumiIske hereze.'o47 Sva ova" mišljenja odnosila su se na scene lova na jelena. O drugim scenama gotovo da uopšte nije bilo l1iječi. U vezi s tim, vrijedno je napomenuti da je Đ . Mano-Zisi vjerovatno mislio na vepra j medvje da

338

339

kada je rekao da je borba sa divljim zvijerima alegorijski prikaz borbe kršćana sa grijesima. IM Za objašnjenje lova na vepra mislim da je važ· na okolnost ~to se u evanđelju po Mateju i Luki kaže da duh zla ulazi u svinje. Ta okolnost je, mislim, uslovi la i pojavu lova na vepra kao minijaturu na Miroslavljevom evanđelju, a onda i kao plastiku na crkvama, npr. na Radovanovom portalu u Trogiru, a konačno i na sarkofazima. Po tome bi naše predstave lova na vepra na stećcima trebalo objašnjavati kao alegoriju borbe sa opasnostima kroz koje prolazi kršća­ nin na svom putu za raj. Neki istraživači stećaka ne misle tako. M. Vego, arpr., scenu borbe sa medvjedom i vukom, a analogno tome i sa veprom, vidi kao profanu scenu, kao "scenu iz života nekog bogatijeg lovca".1049 Kako vidimo, do sada izražena mišljenja o motivu lova na s tećci ma vrlo su različita, čak suprotna, ali se svode na dvoje - da je 't aj motiv l aičkog 'karaktera, odnosno da je ilustracija ];ivota i zabave feudalca, ili da je religijskog karaktera, tj . da je odraz kršćanske ikonografske teme izbavljenja duša. I danas bi bilo teško zauzeti decidirano stanovište, pogotovo kada .se ,r adi o glavnom motivu - lovu na jelena. Izgleda da se kršćan s ki simbolizam motiva lova na jelena u suštini ne razlikuje od rimskog, a moglo bi se reći i paganskog uopšte. Rimljami su u lovcu personificirali smrt, a jelen je predstavljao pokojnika, a ,takvo se tumačenje može dati i za kršćanski lov na jelena,IOSO Preko jelena vjernik želi da se približi Kristu,pa č~k i identificira s nj'im. Otuda i pojava toga motiva na 'kršćanskim nadgrobnim spomenicima, kao npr. ,na sarkofagu sv. Semina u Tuluzu, na brojnim merovinškim sarkofazi ma u Francuskoj, na galo-rimskim i drugim nadgrobnim spomenicima. (Razumljivo, M. Wenzel nema pravo kada tvrdi da se taj motiv ne pojavljuje na nadgrobnim spomenicima.) U vezi s tim osobito je zanimljiva pomenuta scena sa svecem u Barevištu, blizu Lištice. A:ko se uzme da se u tome slučaju radi o sv. Kristoforu, što .ima osnova zbog toga što 'se taj ·svetac obično predstavlja sa malim Kristom i sa batinom koja se pretvorila u palmu i zbog toga što je njegov kult ou susjednim dalmatinskim krajevima bio dosta razvijen, onda bi, po mome mišljenju, mogle doći u obzir dvije varijante objašnjenja te kompozicije . .Svetac je tu da onemogući strijelca u njegovoj namjeri, ka,ko je to već M. Vego protumačio,IOSl ili se, pak, radi o ilustraciji tzv. zlame legende .o tome svecu - o neuspjelom pokušaju če tiri hiljade vojnika da oda-pnu stIlijele na njega, kako je to Sv. Radojčić protumačio. 1052 U prilog ovakvog shvatanja išla bi i činjenica da na ovim scenama stećaka nema ubijenog jelena (ima st'r ijela već zabodenih u vrat jelena, ili kopalja koja svojim vrhom dodiruju već ubadaju u tijelo jelena, ali nema onesposobljenog i usmrćenog jelena). Mislim da je značajan još jedan .podata'k koji bih želio da na ovome mjestu saopštim, U crkvi sv. Nikole Siševskog, nedaleko od Skoplja, iz XIV v., na mlađem sloju fres.rka, iz 1630. god., nalazi se scena u kojoj sv. Evstatije, kao lovac'konjanik, progoni jelena između čijih rogova je slika Krista. Scena je jedinstvena u našoj ikonografiji. Pronašao ju je R. Ljubinković, ali je još nij e publicirao.'"sl Legenda O ovome svecu, bivšem Trajanovom generalu Placidusu, govori o njegovom lovu na jelena u kojem je između jeleno\Aih rogova vidio krst kao sunce, zbog čega je odustao od lova i prešao na kršćanstvo, uzevši ime Evstatije. Scena o tome može se vidjeti na raznim umjetnič kim djelima zapadne

m

P'r ......

-.

1;'"

,.. .~.....

. 1

SI. 153. - Sv. Evstat ij e II lovu na jelena između č i jih se rogova vidi bista Krista - freska II crkv i sv. N ik ole Siševskog
kod Skoplja.

E vrope od XII do XVI v. U ne kim od tih scena je krst za mijenj en bis tom Kris ta , kao u sv. Nikoli Siševskom. lO;4 Mi slim da sa s tanoviš ta kršćan s ke ikonografije lov na vepra i medvj eda treba neš to dru gač ij e objašnjavati od lova na jelena . Ovdje lovac nij e personifi.kacija sm rti, nego preds tava pokojnika koji se bori sa ovozemalj skim zlima . M eđutim, ima dosta elemenata koji idu u prilog onog drugog s tanoviš ta u tumačenju motiva lova na s tećc im a. U tim scenama se javlj aju i košute, pa i divokoze, na što se, vjerovatno, ne more primijeniti isti kriterij kao za jelena. Osim toga, u više s lu čajeva na is tome steć ku , a nekada na istoj strani stećka, uz scenu lova na jelena, vidimo scene kola i turnira, koje se najčešće objašnjavaju kao svjetovn e realne životne scene. Zati m, scene lova na jelena nal azimo na kruni bunara u H amzićima i na ",idu pećiIl1e Vjetrenice, gdje manje dolazi u obzir tumačenje sa s ta novišta kršća n s ke mis tike, a pogotovo to vrij edi za ta kvu scenu na muslimanskom nišan u u Govedovićima. Vrlo je važna okolnos t da je u srednjem vijeku lov na jelena bio vrlo raširena pojava u krugovima feuda laca i uopš te imućnijih i uglednijih ljudi. Već su u VI v.

340

na crkvenim saborima izdavane naredbe da se ne smije pretjerivati u lovu sa sokolima . u Francuskoj .1055 I naša je vlastela veoma voljela tu vrstu sporta i bavila se njome. He rceg Hrvoje se u tome isticao, caru Dušanu je to bila omiljena zabava, despot Stefan Lazarević je poginuo u lovu sa sokolom. Turci su taj običaj prenijeli već razvijen. U Bosni je II srednj em vijeku bi lo jelena, pa i pripitomljenih. Naše narodne pjesme mnogo govore o takvom lovu . . Sasvim je vjerovatno da je u kasnom srednjem vijeku, s jedne strane već izbl ijedjela ili sasvim iščezla svijest o staroj paganskoj mitologiji, ili kršćanskoj simbolici, .a sa druge strane, toliko ovladao običaj organizovanja i učešća u lovu, zbog čega se opravdano može pretpostaviti da .su 's cene lova na stećcima postale više odraz savremenog slanja. l aJko sam donedawlO bio više naklonj en ovakvom gledanj u na pojavu ovoga motiva na stećci ma, ipak mislim da na sadašnj em stepenu istraživanja ne bi bilo opravdano ni jedno krajnje stanovište, a nije isključeno da se u budućnosti pokaže da obadva na svoj način imaju svoje opravdanje.
4-

Turnir

U ovu vrstu scena ubrojao sam ne samo međusobnu borbu aktera na konjima, turnire u užem smislu riječi, nego i borbu pješaka, koju najčešće poznajemo kao mačevanje dvojice učesnrka. Postoje i junačke borbe sa više učesn ika. Zbog toga sam sve ovakve scene podijelio u tri podvrste - turnir na konjima, pje šačk i turnir i turnir sa više učesni ka. Ustanovio sam da ukupno postoji ~7 primjemka scena turnira, i to od prve podvrste - 14, od druge - 9 i od treće - 34 primjerka. Teritorijalna rasprostranjenost .scena turnira je s lij edeća: centralna Bosna - 6, istočna Bosna - 2, zapadna Bosna - 9, zapadna Hercegovina - 4, istočna Hercegovina - 29, Crna Gora - 3 i primorje sa zal eđem - 4. I motivi ove vrste su najbrojnije zastupljeni u Hercegovini. Sama i stočna Hercegovina posjeduje oko 52 % cjelokupnog fon da. U istočnoj Bosni j e, relativno, najmanje ovih scena, a u Srbiji ih uopšte
nema.

341

I motivi ove vrste, kao i oni koji se odnose na lov, zahtijevali su vještije majstore i mnogo pažnje i snalažljivosti pri likovnoj obradi. Kako u svim krajevima i u svako vrijeme nije uvijek bilo na raspolaganju najboljih majstora, to s u se posla na izradi ovih motiva prihvatali i majstori nižeg ranga, zbog čega su njihove klesarije ispadale kao djela općenito slabih i malih umj e tničkih kvaliteta. Može .se reći da je, ipak, već i broj onih scena koje su dobro urađene i da je među njima znatan broj veoma uspj elih kreacija. Među takvim se ističu scene iz o koline Stoca, Nevesinja i Gacka . Naprijed sam već napomenuo da u sistematizaciji relje6n:ih motiva stećaka M. Wenzel ove kategorij e uopšte nema. Ona je ovakve motive utopila u druge kategorije, tako je većinu turnira na konjima svrstala u mobive koje je nazvala "dva konjanika". U konjaničkom turniru obično učestvuj u dvojica muškaraca na konjima, suprotstavljeni jedan drugome. Iako su neke scene sumarne, bez detalja, često oštećene, ipak se na većini od njih vidi da učeSlllici u svojim rukama drže koplja ili mačeve. U nekoliko slučajeva oni imaju

Sl. 154. - Scena turnira d vojice konjan ika u arkadama na slj e menja ku Rava nj skih Vrata, u o ko lini Ku presa. Sl. 155. - Scena turnira u kojoj jedan konjanik ima kop lje, a dnugi lu k na sa nduku ne kropo le u Nikšiću .

342

i štitove. Na glavama su im šljemovi, koji put sa čelenkama, a o bedrim a vise mačevi. Neke scene se odigravaju ispred dvoraca, kao npr. u Ra dimlji ,1056 a neke u arkadama, kao npr. u Ravnom, nedaleko od Kupresa .IOS 7 U nekim s lu čaje v ima vidimo učesnike sa nejednakim oružjem i unejednakoj pozicij i. Tako se u Nik š iću jedan konjanik bori kopljem, a drugi lukom i s trijelom, IO;' a u Ziemlju , u okolini Nevesinja, jedan akter je na konju , a drugi je pješak sa lukom, što je dosta neobično. IO ;9 U Gornjem Suhom Polju, u okolini Kalinovika, živo se bore dvojica konjanika sa kopljima kojim se, kako izgleda, već d otiču. Na istoj LOj s trani stećka prikazana je i scena lova na jelena, š to nije osamlj ena po06O java. 1 Na takvoj sceni u Lo kvi č i ć ima , nedaleko od Imotskog, jedan konjanik je s koplj em, a drugi s mačem 106l Rela tivno, najmanje je dvoboja pješaka. Obično su učes nici sa makakav je primjerak sa Dabrića Poljane, u široj okolini KOJ1ji· ca. I06' Ta scena j e dosta dinami čna. U drugoj takvoj sceni, na Dugom polju (Blidinje), 'između aktera s u dvije žene koj e, kao zainteresovane, očekuju ishod borbe. 1063 U nekoliko scena učes nici se ne služe jednakim oružjem. Tako u Kutcu, blizu Ljubuškog, jedan uče sn ik drži mač , a
čev ima ,

SL 156. -

Scena dvoboja pješaka na sanduku Dab ića Polj an e, u okolini K onjica.

343

drugi luk sa strijelom!064 Takvi slučajevi postoje u Cisti, u okolini Imot· skog, Ziemlju, u okolini Nevesinja i u Toplici, u široj okolini Stoca. Turnir konjanika i pješaka u Ziemlju već sam naveo. Takav slučaj je i u Lovreču, nedaleko od Imotskog, gdje se dvoboj odigrava tl arkadama."l65 Na nekim scenama učesnici imaju šljemove na glavama i mačeve o bedrima. U trećoj podvrsti turnira učestvuju po tri ili više figura. U oko dvadesetak takvih scena uz aktere se pojavljuje i jedna žena, 'koja stoji između konja i kao da ih pridržava, npro"u Ziemlju. J066 U nekoliko slučajeva pojavljuje se muškarac umjesto žene, kao npr. tl okolini Kupresa Ul67 Na toj sceni muškarac 'kao da dodaje rezervni mač. Malo dalje stoje još dvije žene koje su zainteresovane za ishod borbe. U sceni konjaničkog dvoboja tl Avtovcu, blizu Gacka (sada u Zemaljskom muzeju tl Sarajevu), osim žene koja kao da pridržava konja, vidimo i ženu koja iz dvorca posmatra dvoboj.J068 Među najljepše scene te vrste spada ona u Radimlji u kojoj su dvojica vitezova već ukrstila svoja koplja ispod dvorca sa kojeg ih posmatraju dvije žene UJ69 Učesnici imaju šljemove, mačeve i štitove. Scena je dosta živa. Zena između samih boraca je vje· rovatno arbiter dvoboja, a ona .koja iz dvorca posmatra sukob veoma
SI. 157. Scena borbe pješaka sa
ma čevim a

uz sudje lovanj e
okolin i Trebinja.

pj ešaka sa lukom na sanduku

II Za č u!am a , II

je zainteresovana za njegov ishod; možda se zbog nje ili u njenu čas t i priređuje taj dvoboj. U nekoliko slučajeva žena nije između samih učes nika, nego u njihovoj blizini, kao npr. u Žiocima, u okolini Se kovića. ' 070 U toj sceni 'iz Tepena vidimo još i sokola, što je jedinstvena pojava. Neke scene se odigravaju ispre d dvorca, kao npr. u Boljunima.'"71 U ne koliko slučaj eva te scene sa ženama su prikazane u arkadama, kao npr. u Lokvičići ma, gdje se sa svake strane pojavljuje po jedna žena.1072 Jedinstvena je scena u Do njim Barama (Blidinje) u k ojoj ispred vitezova, ali ispod arkade, stoji žena raširenih ruku, do nje s jedne strane djevoj čica, a sa druge dvije djevojčice ti arkadama. Vitezovi su sa kopljima, štitovima i šljemovima. 1073 Zanimljiva je scena u Ravnom, blizu Kupresa, u kojoj se desno i lijevo nalazi po jedno stablo, a iznad scene tri zvij ezde. Umje tnik je želio da prikaže kako se taj dvoboj odigrava u prirodi lO74 U Borju, blizu Ljubuškog, dvije žene sa cvjetovima u podi· gnutim rukama stoje izme đu aktera.107; U sceni borbe trojice pješaka u Začul a ma ,kod Trebinja dvojica su sa mačevima , a treć i sa lukom . U okolini Lištice prikazana je scena sa dvojicom konj a nika koji su okre· nuti na istu stranu i ženom između njih koja drži veli-ki mač. Izgleda da je tu već završena borba i da pobijeđeni napušta teren.1076 A. Benac misli da je mač u rukama žene namijenj en pobjedniku. Jedna od naj· lj epše klesanih i najzanimljivijih scena te vrste je u Mijatovcima, neda· leko od Nevesinja, gdj e osim žene između učes nika, sa strana stoji još po jeda n muškarac koji drži koplje. Vj erova tno su to sekundantilOn U Radimlji je isklesana scena turnira u :kojoj s jedne strane učes tvuju
Sl. 158. Scena
L~r nira

dvojice konjani_ uz ka
II

učešće

još jed nog pješaka sa

lukom na sanduku

Gorici kod Stoca.

trojica, a sa druge samo jedan konjani.k, a uMijatovcima (Krekovima), u okolini Nevesinja scena u kojoj u turniru s jedne strane učestvuju dvoj·ica, a sa druge strane također dvojica konjaJn;ka, sa kopljima."" To su također najljepše obrađene scene. Ovim dvjema scenama veoma je slična ona u Donjoj Zgošći (sada u Zemaljskom muzeju u Saraj evu), gdje s jedne strane vidimo če tvoricu konjanika, a sa druge jednoga. Ove fi gure su u pokretu i u položaju kakav se zauzima u turn·iru (sa već ispruženim kopljima), ali su odvojene vrpcama, s li čno s ituaciji u arkadama lO79 Posebno je zanim ljiva, jedinstvena scena u Gorici kod Stoca, u kojoj se kopljima bore dvojica konjanika, a na jednoga od !l1j;h, iza njegovih leđa, upravo odapinje s trijelu jedan pješak 1080 U turnirskim igrama ovakva situacija nije uobi čajena. Možda se u ovome s lučaju ne radi o turniru, nego o pravom ratnom sukobu?

• ••
Turnirske scene ponekad nalazi mo kao relj efe na ro mani čkim crkvama u Italiji. Na glavnoj fa sadi najznačajnij e romaničke crkve sjeverne Italije S. Zeno Maggiore u Veroni (XII v.) nalaze se brojne scene, među kojima turnir na konjima, sa ženom koja kleči i turnir pješaka s mačevima lO81 J. Challet kaže da su turniri naš ih stećaka dosta s li čni

SI. 159. -

Predstava

turnira dvojice konja. nika na glavnoj fasadi crkve S. Zeno u V eroni.

onim koji ukrašavaju kapitele francuskih romaničkih crkava, ali ne da· je konkretne podatke. On je saopštio da se jedna scena turnira nalazi na portalu katedrale 'li Modeni. Misli da su turniri stećaka sli čni rim· skim gladijatorskim igrama, koje su priređivane i kod s tanovnika Val Camonice. Osim .toga, borbu konjanhl<:a nalazi i kod Sasanida.J081 Scene slične onoj na Radimlji, gdje se dvoboj odigrava ispred dvorca, sa čijih doksata žene posmatraju borb u, mogu se vidjeti na kutijama od slono· vc kosti i drugim predmetima primijenjene go ti čke umjetnosti zapadne Evrope, posebno Francuske, poznatih pod nazivom "Opsada grada ljubavi" (Chateau d'amour), npr. u Luvru u Parizu i Ermitažu u Lenjingra· du, kako je naveo Sv. Radoj č i ć lO8J Slične scene dvojke afron tiranih ko· njanika , sa ženom između njih, M. Wenzel nalazi na antičkim spome· nicima Dioskurova kulta kOj,i su nađeni u dolini Nere tve lO84 I Kelti S U se u svojoj umjetnosti korist ili ovim motivom. Tako se d voboj konjanika nalazi na jednoj pojas noj kopči koja je nađena u grobu u Va ču, kod Ljubljane, zajedno sa ranolatenskim mačem, a koja je datirana u VI v. prij e n. e.lOss U našim krajevima na freskama nekih pravoslavnih cr!cava, npr. u Zavali, u Hercegovini i Morači, u Crnoj Gori (početak XVII v.) pos toje scene u kojima su predstav ljeni afrcmtirani sveti ratn ici na ko· njima, naj češće sv. Đorđe i sv. Dimitrij e , koje su unekoliko s li č n e našim turnirima na s tećc ima. 1 086 Na ovu s li č n os t upozo r,ili su M. Wenzel i Z. Kajmaković . , o87 Turnir konjanika se nalazi na peča tu bosanskog velikog bana Ninoslava, iz 1240. god . Dodajmo ovome još i podat,.k da se na vanjskom zidu pećine Vjetrenice u Zavali nalazi reljef koji prikazuj e turnir dvojice konjanika koje prate dvojica sekundanata-pj ešaka, sa mačevima o bedrima. 'oss

••*
Istraži vači stećaka su ovome motivu posvećivali veoma malo pa· žnje. Ozb iljnij eg proučavanja nije bilo. Kao i scene lova i kola, M. Hoer· nes je i scene turnira shvatio i s klju čivo kao životne događaj e ondašnjih pl emića . ' 08 ' Slično je mislio i J . Asb6th,'09O, a o nda i Ć. Truhelka l 091 U istome duhu je i stanovište A. Benca. I092 F. Stele ovakve scene smatra č i sto profanim. I093 I A. Solovje v ih je također s· rstao u profane,I094 M. v Filipović je te scene vjdio kao obilato prikaziva nj e života srednjovjekovnog feudalnog društva lO9S V. Đuri ć misl'i da bi dobar dio scena (pa p re· ma torne i ovakvih) trebalo objašnjavati "kultom mrtvih i l,i turgij s kim pj esmama što se upotrebljavaju prilikom sahranjivanja".I096 Sv. Radoj· č i ć kaže da ove scene odražavaju mentalitet oruh koji su iznad svega "cij enili ljepote viteškog života" i ideale plemića . I 09 ? Za scene turnira konjanika, pogotovo onih sa ženom ' i zm eđu učesnika , M. Wenzel na lazi paralele u antičkim predstavama kulta Diog,kura, zbog čega misli da su one "autohtoni ostatak klasične tradicije", a da žena između konjanika "vjerovatno predstavlja boginju podzemlja"l09' M. Vego kaže da su scene lova, pa i turnira, zabava plemića , da je crkva zabranjivala dvoboje, ali "bez većeg uspjeha", te da turnir "nema nikakove veze s krš· ćan s kom simbolikom".I099 Đ. Basleru 'su ove scene slične scenama borbenih igara Orfej evog kulta, koje su slhl<:ane na vazama kao dar mrtvima-"oo J. Challet se najduže zadržao na ovim motivima. On u njima vidi

347

temu sukoba životinja, 'koja je sa Orijenta došla do preromani čke i roumjetnosti. Misli da su turniri u romaničkoj ikonografiji možda mogli biti i isječci epskih ciklusa, kao što je Chanson de Roland, jer je, npr., scena na katedrali u Modeni, po njegovom mišljenju, uzeta iz romana gdje se prikazuju Antur i njegovi drugovi. Njemu se isto .tako čini da bi afrontirani konjanici 's a kopljima mogli biti alegorična predstava vječne borbe dobra i zla, ali ga buni što su obadva protivnika predstavljena jednako, na isti način, kao ,;dva brata". Zena između konjanika možda razdvaja, odnosno pomiruje zavađene, a možda im daje znak za borbu? On se pita da li je ona plijen, odnosno ulog u turniru, koji se prima, ili "predstavlja simboličan teren na kojemu se odigrava moralna bitka između ~ila dobrih i sila zlih"? Ovaj prolazni istraživač stećaka uglavnom postavlja pitanja za koja sam kaže da ostaju nerij ešena."01
maničke

Reljefni motiv turnira na stećci ma mene je interesovao i ,kao tema i kao likovno ostvarenje. U njemu sam, prije svega, vidio realan prikaz borbene i junačke igre plemića i drugih brojnih imućnijih stanovnika srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, o čemu sam u nekoliko navrata pisao. 110' Evo još nekoliko opažanja. Turnir, kako se općenito shvaća , zapadnoevropskog je porijekla. Poče tak mu nalazimo u XI v. u Francuskoj, u vezi sa krstaškim ratom protiv Seldžuka. Kraj em XII v., za vrijeme Ričarda Lavljeg Srca , turnir je u Engleskoj bio u velikoj modi. Dalj e se razvijao dosta brzo i zauzimao velika podru čja, da bi u XV v. dostigao svoju najveću primjenu. Međutim, tema turnira, ako ga shvatimo nešto šire, ne samo kao borbu dvojice pješaka ili konjanika, sa kopljima i mačevima, nego kao takmičenje u raznim borbenim igrama uopšte, daleko je starijeg porijekla. O tome nam svjedoče, npr., takmičenja u mačevanju, rvanju i drugim brojnim disciplinama u staroj Grčkoj i u Rimu (palestra, olimpijske igre i dr.), borbe gladijatora u starom Rimu, itd. U Etruriji su nekada postojale "ritualne borbe koje su proizlazile iz pogreba", kakve su, po svoj prilici, praktikovali i stanovnici Val Camonice. lI03 U srednjem vijeku su ta takmičenja postala mnogostranija, masovnija, uključujući i vježbe u vojne svrhe, i općenito su poprimila karakter narodnih zabava. Ugledaj ući se na susjedne zapadnoevropske dvorske običaje, feudalci Bosne i Hercegovine, kao i oni u susjednim našim zemljama, veoma mnogo 's u držali do toga da imaju dobre konje i opremu i da se u turnir·i ma istaiknu. Izgleda da su u tome pogledu zaista mnogo postigli j bili nadaleko poznati. Veoma je zanimljivo svjedo· čenje jednog poljskog ljetopisca o velikim turnirskim svečanostim a u Budimu 1412. god. ("Kongresu velikaša i vitezova iz čitave Evrope"), na kojima su učestvovali bosanski kralj Stjepam Ostoja, velike vojvode Hrvoje Vul<ać i Sandalj Hranić , knez Pavle Radenović, zatim srpski despot Stefan Lazarević, krbavski j blagaj ski hrvatski knezovi i drugi. U turnirskim igrama su se osobito odlikovali bosanski vitezovi, koje ljetopisac opisuje kao "visoke i krepke lju de, a u borbi .preduzetne i hrabre".'!"' Poznato je da su u Srbiji u vrijeme cara Dušana često priređi­ vane viteške igre u kojima su ·p objednici nagrađivani, zatim da su u Prištini, u XV v., priređivane igre na kojima su Dubrovčani kopljem skidali rukavicu obješenu o stub. 1105 Jedna od masovnijih junač kih igara koje su se priređivale u Dubrovniku zvala se "Osvajanje grada".'!"' Rekao sam već da se takva igra u zapadnoevropskim zemljama zvala

348

"Opsada grada ljubavi".'I07 O turmnma kao omiljenom zanimanju naši h srednjovjekovnih vitezova nalazimo dosta podataka u našim narodnim pjesmama. Jedan naš i stori čar narodnih igara kaže da "nigdje u svijetu nema toliki broj opisanih, odnosno opjevanih megdana i borbenih susreta kao u narodnim pjesmama Južnih Slavena ... : '11 08 Ovako snažna opsjednutost turnirima u srednjovjekovnoj Bosn i i Hercegovini morala je doći do izražaja i u umJetnosti s tećaka . Ne bih rekao, zbog toga, da scene turnira na stećcima imaju simbol iča n vjerski karakter, a pogotovo hereti čki , kako < neki misle. Takve scene nisu to poznate kao biblijske. Mislim da je to glavni razlog zbog čega ih tako malo, rekao bih gotovo iznimno, susrećemo na sakralnim <kršćansk im spomenicima ne samo u našim krajevima nego i u drugim zemljama. Od značaja je j okolnost da takvih scena uopšte nema na kršćanskim sarkofazima i drugim kršćanskim nadgrobnim spomen icima. Navedene sličnosti sa scenama Orfejevog 'kulta j kulta Dioskura su minimalne, vremenski udaljene, a kada .se tiče Orfejevog kulta, onda još i geografs ki daleke. Mislim da llpoređenja sa svetim ratnicima na freskama nekih naših manastirskih crkava ne znače mnogo, zbog toga što ti ratnici nisu u stavu međusobne borbe, kako je to u scenama stećaka. Ne bi bi lo veliko 'i2menađenje kada bismo na nekom od stećaka i našli scenu da afrontirani konjanici gaze životinju ili čovjeka, zbog toga što su scene svetih ratnika mogle biti od izvjesnog utjecaja na maj store steća ka, ali takve scene na stećc ima nema. Scena na sljemenjaku iz Avtovea, blizu Gacka, koju M. Wenze l i Z. Kajmaković smatraju jedinom takvom predstavom,ll09 ne može se, po mome miš ljenju, upotrijebiti kao siguran argumenat, zbog toga što je sama po sebi nedovoljno jasna. Ne vidi se da li je is pod kopita jednoga konja neka životinja, a ljudska figura je u stojećem stavu i nešto ispred konjanika, kao kada se radi o sekundantu u turniru. Treba imati na umu još neke poj edinosti. Tako se motiv turnira u umjetnosti javlja gotovo isključivo na profanim spomenicima , a na s tećci ma se ne pojavljuj u drugi kršćanski ikonografski motivi, osim II ne kim iznimnim s lu čajev ima. Cini mi se da je situacija sa motivom turnira na stećcima mnogo čistija j jasnija od situacije nekih drugih scena, npr. scena lova, što olakšava zauzimanje pouzdanij eg gledišta za njegovo objašnjenje . Zbog toga, iako ne isključujem svaku vezu sa kršća n s kom simbolikom, mislim da su turniri na s tećc im a u najvećoj mjeri odraz omiljenih navika i običaja feudalaca i drugih imućnijih i uglednijih stanovnika toga vremena u Bosni i Hercegovini.
5-

Ostale scene

349

Ovdje sa m uračunao scene koje nisu mogle biti uvrštene ni II jednu od čet iri prethodne vrste. Mislim da ću najmanje pogriješi ti ako ih podijelim na s lijedeće podvrste: dvije ljudske figure, tri i više lj udskih figura, ljudska figura i konj , ljudska figura i konjanik, ljudska figura sa konjima ili sa drugim životinjama, scene sa više ljudsk ih i životinjskih figura i nekvalificirane scene. Ukupan broj svih navedenih sedam podvrsta iznosi 131 primjerak. Dvij e ljudske figure, ljudska figura i konjanik, više ljudskih i životinj-

skih figura i nekvalificirane scene zastupljene su u po 20 do 36 primjeraka, a ostale podvrste u 2 do 14 primjeraka. Evo i teritorijalnog rasporeda ovih motiva: zapadna Hercegovima 9, istočna Hercegovina - 63, ·zapadna Bosna - 20, centralna Bos na 20, Srbija ~ 2, Crna Gora - 6 i primorj e sa zaleđem - 11 primjeraka. Kako se vidi, Hercegovina je najbogatija ovim motivima, a sama istočna Hercegovina posjeduje 48% ukupnog broja. U Srbiji su ovi motivi iznimna pojava , a u is točnoj Bosni ih uopšte nema . Likovna obrada reljefa ove vrste je veoma neujednačena. Većina primjeraka ima osrednju ili nisku umjennič ku vrijednost. Znatan broj je oštećen, ili i inače nejasan, zbog čega je broj nekvalificiranih scena ispao veći nego što bi stvarno iznosio. Relativno, najbolje obrađene reljefe ove vrste našli srno u okolini Stoca i na poznatom sljemenjaku iz Donje Zgošće. Dvije ljudske figure. Nađeno je 27 primjeraka ove podvrste motiva . Relativno, najviše je predstava dviju žena koje se jednom rukom d rže zajedno, a druge ruke su savile na bok, npr. u Dugom polju (B lidinj e).'110 Gledajući ih posmatrač ima utisak plesa (igre) u dvoje. U nekim slučajevima ruke žena drugač ije stoje. U Matarugama, u okolini Pljevalja, one su podigle svoje obadvije ruke, a u Opličićima, nedaleko od Stoca, one i zmeđu sebe, u visini glava, drže krst.lIll Postoje i parovi muških figura , kao i parovi muškarca i žene. U Braj kovićima, u okolini Gacka, dvojica muškaraca drže vi,soko podignut mač, u Pasičini, u okolini Vrgorca, kao da drže neki sud, a u Cisti, kod Imotskog, stoje naporedo." l2 U Radimlji se nalaze dva primjerka na kojima u prvom planu stoji odrastao muškarac, sa izdignutom rukom, a u drugom dječko."lJ U Mirušama, nedaleko od Bileće, predstavljena s u dvojica muškaraca (sa čelenkama na glavama) kako se drže jednom rukom i plešu, kao u kolu ."l4 I mješoviti parovi se obično drže za ruku kao u "lesu. npr. u Hodovu, u o ko lin.i Stoca'''' u Mokrom DoJu, kod Nikšića, to je zaista

Sl. 160. -

Nekoliko parova ljudski h figura kao reljefn ih motiva sa stećaka.

ples."l6 Ponekad je takav mješoviti par 's mješten u arkade, pa se jednom rukom drže za stub, npr. u Ravnom , u okolini Kupresa.'ll7 U ovoj podvrsti je neobična scena 'n a kojoj vidimo dvije ženske figure bez ruku, naporedo postavljene u Dugom polju , na Blidinju." 18 Najzanimljivija je scena u Fatnici, u okolini Bileće, na kojoj muškarac drži visoko podignut krst, a žena u njegovoj blizini u lijevoj ruci drži visoko podignut vijenac. Muškarac je povio koljena ,k ao da pleše. Ill'

350

Sl. 161. -

Dvije ljudske figure u plesu na kod Bileće .

s tećk u

u Fatnici

Tri i više ljudskih figura. Takvih scena je nađeno 14 primj eraka. U nekoliko slučajeva su to po tri muške, odnosno ženske, ili mješovi,te ljudske figure koje se obično drže jednom rukom, kao da su u kolu, npr. u Trstenom, blizu Dubrovnika.ll20 Zanimljiv je slučaj sa tri vjerovatno muške figure u Dugom polju (Blidinje) koje svoje ruke drže na prsima." l1 U Radimlji su na jednoj strani stećka prikazana dva mješovita para koja se drže jednom rukom, a rastavljena su vrpcom (bordurom).'I22 Na Nekuku, blizu Stoca, postoji scena sa devet figura - muškaraca, žena i djece, koje se djelomi čno pridržavaju jednom rukom. Kod dviju žena jedna ruka je podignuta i povijena do glave, a kod nekih figura su ruke na bokovima. Scena veoma podsjeća na kolo, ali možda ima i neko drugačije .značenje. Inače je veoma lijepo isklesana" 23 Ovdje spada i scena u Radimlji na kojoj su prikazane tri figure - jedan muškarac, sa obadvjema podignutim rukama i dvije djevoj čice uz njega. Pored glave muškarca isklesan je kružni vijenac, a lij evo od figura nesrazmjerno velik štit sa mačem."N Neobična je scena sa tri ženske figure podignutih ruku u Gvoznu, u okolitni Kalinovika. lI2; Jedinstvena je pojava triju stilizovan ih ženskih figura uZiernIju lspod Veleža. Ljudska figura i konj. U 7 slučajeva nađene su ·scene u kojima žena ili muškarac vode konja, ili stoje u njegovoj blizini, npr. u Turmentima, u okolini Trebinja'l26 U Uzarićima, blizu Lištice, vidimo ženu koja

351

SI. 162. - Scena sa tri ženske st ilizovane figu re na s tećku II Ziemlje Po lju, II široj okolin i Mostara.
SI. 163. - V rlo uproŠ'tenc i stilizovane preds tave ljuds ke muške figure j konja na sij emenjaku iz okoline S eko v i ća .

352

vodi osedlana konja , a u drugoj ruci drži vij enac." n U Dabrici, u okolini Stoca, prikazan je muškarac sa podignutim rukama i konj , a između njih ogroman štit sa mače m . Zanimljiva je i scena u Mratincima, blizu Bratunca, na kojoj vidimo muška rca sa lukom (u jednoj ruci drži strijelu) i osed la nim konjem u drugom planu. Na glavi ovoga muškarca je kapa sa dva veoma dugačka pera. lI2S U okolini Sekovića vidimo stilizovane figu re čovj e ka i konja. Ljudska figura i konjanik. Ovakvih scena nađeno je 20 primjeraka . Najčešće je to predstava jahača na konju koga vodi žena ili muškarac, npr. u Zviri ći ma, nedaleko od Ljubuškog." 29 U ovome s lu čaju o bedru konjanika visi mač, a na glavi mu je šljem sa čel enkom. U Dobromanima, u okolini Trebinja, ispred konja sa jahačem prikazan }e

Sl. 164. - Scena sa konjanikom i ženom koja pridržava uzde konja na sanduku II Začulama . II okolini Trebinja.

muškarac'lJO Zanimljiva je scena u Varošištu, u okolini Rogatice (sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu), .na kojoj konja sa jahačem pridržava muška figura, sa dugačkim kopljem u drugoj ruci, kao i scena u Začulama kod Trebinja, na kojoj žena vodi konja sa jahačem."3! Ovaj jahač drži koplje u vodoravnom položaju, na glavi mu je šljem, a o bedru mu visi mač (sJ. br. 164). Taj stećak je sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Vrlo pažljivo je isklesana scena u Žrvnju, nedale ko od Ljubinja, na kojoj uzde konja sa jahače m pridržava žena koja u drugoj uzdignutoj ruci drži ·krst. Izgleda da jahač drži sokola na jednoj ruci
(oštećeno) .11J2

Ljuds ka figura sa konjima ili drugim životinjama. Ovakvih scena ima 6 primjeraka. U Priluci, u okolini Livna, na sceni vidimo muška rca sa lukom i strijelom i u prednjem planu relativno malene figure konja i psa. (U drugoj polovini iste strane, odvojen vrpcom, prikazan je muš karac raširenih i nešto uzdignutih ruku.)II33 Na Visočici planini , u široj okolini Konjica, prikazan je u stojećem stavu muškarac sa štapom, pokraj njega je relativno malena figura konja (?), a iznad njega lebdi ptica." l ' U Ljubinju je scena na kojoj su prikazana dva ' afrontirana konja i žena između njih koja pridržava njihove ulare." 35 Sli čna scena, samo umjesto konja su košute, nalazi se u Nekuku, blizu Stoca. lI J6 Vrlo su neobične dvije identične scene na is toj strani sljemenjaka u Ljubi -

Sl. 165. - Scena sa muškarcima koji drže ma č eve i štitove na kojima se nalaze fantastične životinje kao h era ldi č k e oznake na sljemenjaku II Ljubinju.

nju - muškarac u jednoj ruci visoko podigao mač, a drugom drži štit (?) na kojem je predstavljena fantastična životinja visoko p odignute glave i razgranatog repa. lI37 Vrlo je zanimljiva i originalna scena na kojoj vidimo ženu koja na visoko podignutim rukama drži dvije ptice, zatim srnu iznad koje lebde tri ptice, te psa iza smeli"

Više ljudskih i životinjskih figura. Najviše je scena ove podvrste, ustanovljeno ih je 36 primjeraka. Navešću samo neke zanimljivije. U donjoj zoni čeone strane sljemenjaka iz Donj e Zgošće prikazana je scena sa dva afrontirana osedlana konja i dva muš karca između tih konja. Crtež je iz,<anredno .uspio, ali je reljef djelomično oštećen l13 ' (sl. br. 166). (U gornjoj zoni je predstava dvorca, sa tri ljudske figure ispred njega.) U Cvarićima, nedaleko od Trebinja, u jednom kraju bočne strane sanduka vid imo konja, jahača koji drži koplje i ženu koja dodiruje uzde konja, u drugom kraju te strane je osedlan konj, a između tih figura se nalazi relativno velik motiv krs ta ll40 U Avtovcu, blizu Gacka, u jednoj polovini bočne strane sljemenjaka prikazan je jahač na konju, sa ženom koja jednom rukom pridržava uzde konja, a u drugoj je polovini sličan jahač na konju, koji jednom rukom drži uzde drugog konja bez jahača. "" Vrlo j e zanimlj iva scena u Gornjim Barama, u okolini Kalinovika, na kojoj vidimo dvojicu konjanika k.ako na postelji (nosilima) od svOj;]l kopalja nose l ežeć u mušku figuru , zatim ženu koj a je visoko podigla obadvije ruke i konja u pratnji žene, koji idu iza te povorke."" Ova jedinstvena kompozicija pobuđuje veliku pažnju istraživača stećaka. U nekoliko s lu čajeva prikazani ·su ,konjanici u koloni. Tako, npr., u okolini Cacka vidimo kolonu od tri konjanika koji kreću u lij evu s tranu. Oni jednom rukom drže uzde svojih konja, a druge ruke su im povijene na bokovima. Na glavama su im š lj emovi sa čelenkam a. Ovoj sceni j e vrlo s li čna scena sa tri konjanika u Cisti, nedaleko od Imotskog, s tom razlikom što je treći konjanik izdigao svoj mač . " 4J Izvanredno je lijepo izrađena kolona konjanika na poznatom sljemenjaku iz Donje Zgošće (sada u Zemaljskom m uzeju u Sarajevu), gdje je u gornjoj zoni bočne strane predstavljeno pet konjanika, sa kopljima, mačeV!ima i šljemovima. Na konjima je bogata oprema. lI 44 Kolona j e u hodu (sl. br. 148) . Najzanimljivija je, iako ne tako lijepo obrađena, scena sa mnogo figura na Mirkovoj Kosi, nedaleko od Kalinovika, gdje se raspoZJ1laje lov dvojice konjanika, uz učešće jednog psa, zatim borba dvojice afrontiranih konjanika, jednoga sa kopljem, a drugoga sa lukom. Na sceni se nalaze još čet iri ljudske figure, i to jedan muš karac, sa mačem (?) i jedna žena, sa lukom, koji su vjerovatno angažovani u borbi dvojice konjanika, i dvije žene koje se drže za ruku, koje se nalaze ispred scene lova. Osim toga, tu je još jedan pas. U prednjem planu, oko sredine scene, nalazi se motiv stilizovanoga krsta. Na glavama dvoju žena vide se kape na šiljak. 114; Nekvalificirane scene. Nakon prikazanih šest podvrsta preostala su još 22 primjerka različitih scena koje su nedovoljno jasne, .i li su tako koncipirane da ih je nemoguće sigurno svrstati u prethodne podvrste. Među njima ima scena sa dvije, tri ili više ljudskih, životinjskih , ili mješovitih figura. U Mirušama, nedaleko od Bileće, kao da je prikazan napad vuka na nenaoružanog čovjeka." 46 U Dobrom Polju, u široj okolini Kalinovika, predstavljeni su muškarac sa pticom na ruci i tri četvero-

355

nožne životinje, od kojih bi dvije mogle biti košute, a jedna pas." 47 U Starom Selu, nedaleko od Donjeg Vakufa, vidimo konja, psa, ,t ri žene, jednog muškarca sa mačem (?) i stilizovana stablo."" U gornjoj zoni sljemenjaka iz Donje Zgošće , ispred (ispod) zgrada dvorca, primjećuju se tri ljudske figure, od kojih je srednja vjerovatno u sjedećem stavu, sa podignutom desnom rukom. Ranije sam naveo da se na istoj strani ovoga stećka, ali u donjoj zoni, nalazi scena sa dva afrontirana konja i sa dvije (?) muške figore između konja . Osim toga, iz jedne lođe dvorca kao da gleda jedna žena." 49 Vrlo je teško reći šta predstavlja i znači scena sa tri ljudske figure - muškarac i žena sa visoko uzdignutim rukama (jednom spojenom) ·i dij ete između njih sa također ' uzdignutim rukama u Salaj ima, u okolini Skender-Vakufa. lI ;Q Sasvim je zagonetna i scena sa pet muških figura koso podignutih ruku u Dugom polju";1 (Blidinje). Ima i drugih scena koje nije mogu će odrediti .

* .*
Mnoge od ovdje navedenih varijanti scena su unekoliko slične prethodno opisanim vrstama (kolu, lovu i drugim) , ali se od njih i znatno razlikuju. Sličnost je u tome što se i ovdje pojavljuju na isti način prikazane ne samo ljudske nego i životinjske fi gure, što se, npr., .i ovdje vide konji, jeleni i ptice, što su ljudi , osobito konjanici, prikazani sa oružjem, itd. Razlikuju se po tome što se figure javljaju u drugač ijem međusobnom rasporedu , tako da izlaze iz klišeja na koje smo se navikli. Iz istih razloga ne nalazim im paralela u arhitektonskoj plastici , na freskama i drugim vrstama umjetničkih prOizvoda. Osim manjeg broja, te naše scene su rad slabijih majstora. Za razliku od drugih scena, koje su u većini slučajeva ilustracije navika plemićkog načina života, ovdje vidim i znatan broj scena koje pripadaju običnim ljudima. U Dugom polju (Blidinje) jedna scena prikazuje konjanika i dvije žene ispred kule, jedna u Hodovu konjanika, ženu, dvoje djece i ždrijebe. Te i takve scene govore o odnosima u porodici, o porodičnoj atmosferi. Zbog toga mi se čini da naše "ostale scene", osim nekih iznima'ka, nemaju sakralni, niti kakav kultni karakter, nego profani, laički, plemić ki i opšte narodni. Cini mi se da bi im najbolje pristajalo ime porodičnih scena .

• ••
Kako smo vidjeli, grupa scena ima pet svojih osnovnih vrsta, a ove 30 svojih podvrsta . Svi skupa se javljaju u oko 554 primjerka. Naprijed je već rečeno da je ovim vrstama scena najbogatija Hercegovina. NajveĆi broj ovih scena otpada na lov - oko 33 % svega fonda.
Većina motiva ima svoje porijeklo u predistoriji, među njima lov najdalje seže u prošlost. Proučavanju njihovog porijekla i značenja do sada je poklonjena mala pažnja. Kao i kod mnogih drugih reljefnih mOtiva, i ovdje su se istraživači u suštini podijelili u dvije grupe - na one koji u tim scenama v.ide odraz kasnosrednjovjekovnih prilika u kojima privilegovana društvena klasa, po ugledanju na zapadnoevropski dvor, sadržaj svoga života nalazi uglavnom" viteškim igrama i razonodi, i na druge koji teže da svemu dadu religi ozna-simbolično, kršćansko-ikono-

356

grafsko značenje, prvenstveno u okviru posmrtnog kulta. Zaista, postoje dosta 'l1bjedljivi argumenti o dubokoj simboličnosti nekih motiva, npr. lova na vepra, ali isto tako, pa i ubjedljiviji, kada se oni objašnjavaju kao relane životne scene, pogotovo kada se oni odnose, npr. na turnir· ske scene. Iako je nauOno neopravdano svako Ikategoričko i krajnje stao novište, uvjeren sam da su brojniji i uvjerljiviji razlozi prve, veće grupe istraživača. Zbog toga sam i ja više sklon tumačenju ,tih motiva na steć· cima kao laičkih predstava koje ilustruju viteški duh i ratničke navike naših bosanskohercegovačkih plemića. Ako bi trebalo da neke od motiva izdvojim iz ovakvog gledanja, onda bi to najprije bilo kolo sa jahačem na jelenu kao kolovođom. Vjerovatno će dalja proučavanja utvrditi i postojanje nekih motiva sa dvovalentnim značenjem, ali će, mislim, većinu objasniti kao laičku kasnogotičku zapadnoevropsku ikonografiju.

ARHITEKTONSKI MOTIVI

Ovu grupu čine slijedeći osnovni motivi: utvrđeni dvorci, arkade, šindra, brvna i mrežasti zakloni, sa svojim var,ijantama. Ukupan broj ovih motiva prelazi cifru od 650 primjeraka, od čega više od 75% otpao da na arkade. Najviše ovih motiva ima na područjima Hercegovine i Bosne, uz napomenu da su arkade dosta brojne i u Crnoj Gori. Motivi utvrđenih dvoraca, arkada i mrežastih zaklona svojim najvećim procentom pripadaju stećcima istočne Hercegovine, a motivi šindre i brvana istočnoj Bosni. Sama istočna Hercegovina zauzima oko 35% čitavog fonda motiva .

1-

Utvrđeni

dvorci

357

To je dosta rijedak motiv. Javlja se 16 puta, od čega dva puta na jednome stećku . Lokaliteti tih motiva nalaze se na slijedećim područ. jima: u zapadnoj Bosni - 3, centralnoj Bosni - l, zapadnoj Hercegovini - 3, istočnoj Hercegovini - 7 i u primorju - 2 primjerka. Kako se vidi, gotovo polovina ukupnog broja motiva nalazi se u istočnoj Herce· govini. Istočna Bosna, Srbija i Crna Gora nemaju ovih motiva. Najčešće su to predstave zidova ili kula, sa uobičajenim propu· stima (zupcima) na galerijama, kao što je u Lokvičićima, blizu Imot· skog.'152 Da se zaista radi o dvorcu, jasno govori slučaj iz Radimlje, gdje su na galeriji (u lođi) prikazane dvije žene koje posmatraju konjanički turnir, koji se vjerovatno u njihovu čast i odigrava. 1I5J Najzanimljivija je predstava na poznatom sljemenjaku iz Donje Zgošće. Na jednoj nje· govoj čeonoj strani -ll gornjoj zoni vidimo pet kula pokrivenih šindrom. Kroz srednju se ulazi u kompleks utvrđenog dvorca. I prostor do ka· pije je ograđen zidom. Upravo se tu nalaze tri ljudske figure. U donjoj zoni, znači ispred dvorca, prikazana su dva opremljena afrontirana konja koje pridržavaju dvojica momaka, u očekivanju gospodara. Na bal· konu jedne kule prikazana je jedna ženska figura. Reljef je izvanredno

Sl. 166. - Preds tava dvorca sa pet kula (u donj oj zoni su dvojica momaka sa konjima) na slj emenjaku iz Do nje Z gošće (sada II vrtu Zemaljskog muzeja u Saraj evu).

lijepo obrađen; danas je djelomično oštećen" 54 (sl. br. 166). Osim u Radimlji i Donjoj Zgošći, žene na galeriji dvorca su prikazane i u Avtovcu, blizu Gacka, i to na dva mjesta. U Boljunima, kod Stoca, na dva stećka je prikazan štit i na njemu silueta dvorca sa tri kule" 55 (sl. br. 167). Pošto grb velikog vojvode Radoslava Pavlovića , iz 1432. god., ima istu heraldičku o];naku - tri kule, opravdana je pretpostavka da se u ovome slučaju radi o grbu članova te feudalne porodice koji su ovdje sahranjeni.

358

Sl. 167. (i
mača)

Predstava štita sa siluetom dvorca na sanduku II Boljunima kod Stoca.

Možda je trebalo da ovdje uvrstim i jedan neobičan motiv koji se nalazi na stubu iz Donje Zgošće (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu). Na jednoj strani u gornjem dijelu spomen[ka nalazi se motiv koji je vrlo sličan drvenom izrezbarenom gotičkom portalu ili prozoru." 56 Na drugoj strani istoga . pomeni·ka, između ostaloga, predstavljen s je sto i na njemu dvije ribe, zatim čaše, posuda i još neki predmeti. M. Karanović je u tim predmetima vidio predstavu male crkve, sa oltarom i časnom trpezom. ll57 Osim toga, Illa sljemenjaku u Modrom Polju, u okolini Foče, našao sam motive koji me najviše podsjećaju na predstave kuće i prozora, što je jedinstvena pojava, a u Vaganu Malom, nedaleko od Glamoča, na čeonoj strani sanduka našao sam gotički oblikovanu, dosta veliku i duboku nišu, neku vrstu kapelice ili tabernakula, zbog čega bi i ti motivi mogli da se ovdje uvrste. Il5S

2-Arkade
To je motiv koji ti ovoj grupi u ·svakom pogledu dominira. Javlja se na oko 260 spomenika u oko 500 primjeraka (računajući svaku stranu posebno). Obično zauzima bočne , a onda i čeone strane slj emenjaka i visokih sanduka, ali ga ima i na nižim sanducima, kao i na krstačama. Teritorijalni raspored stećaka sa ovim motivom izgleda, po prilici, ovako: centralna Bosna - 9, zapadna Bosna - 5, istočna Bosna - 2, zapadna Hercegovina - 20, istočna Hercegovina - 173, Crna Gora 38 i primorje sa zaleđem - 13. Kako se vidi, motiv arkada je uglavnom osobina Hercegovine i Crne Gore. U tome pogledu daleko odskače

359

istočna Hercegovima, zbog toga što ona sama ima 66 % čitavog fonda reljefa. Napominjem da u Srbiji nema arkada, te da su u istočnoj Bosni iznimna pojava, jer se javljaju samo na dva spomenika. M. Wenzel je arkade, prema obliku lukova, podijelila u pet vrsta, i to : arkade sa šiljastim lukovima, sa polukružnim lukovima, sa prelaznim lukovima tipa A, sa potkovičastim lukovima i sa prelaznim lukovima tipa B. Prelazni A tip predstavlja razvojni stepen između starijih polukružnih i čisto potkovičastih lukova, a prelazni B tip je nastao od arkada sa potkovičastim lukovima unošenjem poprečnog kraka na izduženom vratu. ' IS' Osim toga, ona u arkadama gdje su se lll!kovi transformirali u krugove (bez vrata), iH u krugove koji su se sasvim odvojili od pravougaonih niša, nije vidjela arkade, nego samo stubove, zbog čega je takve motive i nazvala stubovima. Ako bismo izbrojali arkade prema toj podjeli (ne uzimajući u obzir stubove), onda bi proizašlo da se arkade sa šiljastim lukovima nalaze na 14 stećaka, sa polukružnim lukovima na 113, sa prelaznim lukovima tipa A - 37, sa potkovičas tim - 61 i sa prelaznim tipa B na 20 stećaka. Znači da polukružnih lukova ima najviše, da iza njih dolaze potkovičasti, a da šiljastih ima najmanje

Po mome mišljenju, arkade treba podijeliti na one sa polukružnim lukovima, i na one sa šilj astim ili gotičkim lukovima. Arkada sa šiljastim lukovima ima vrlo malo, a onih sa polukružnim lukovima ima 89% ukupnog broja, što znači da je to, zapravo, forma kojom se arkade na stećcima i prezentiraju. Arkade sa polukružnim lukovima imaju svoj razvojni put koji se može pratiti. Najjednostavniji vid tih arkada je niz plitkih arkadnih niša koje se u gornjem dijelu završavaju polukružno. Između samih niša ostavljen je manji ili veći prostor. Stubovi nisu ničim naznačeni , tako da se može reći da oni, zapravo, i ne postoje . Takav motiv se nalazi , npr. , u Ziemlju, sjeverno od Nevesinja. ' I6O Lukovi obično dopiru do vrha vertikalne strane spomenika, na kojoj se arkade nalaze, ali ima ,j slučajeva gdje se u tome međuprostoru pruža neka od VI1pca. Ivice niša su jednostavne ili dvolinijski naznačene. Samo u vrlo ogran ičenom broju slučajeva pojavljuju se, više naziru, mali pupoljci ili trolistovi na mjestima gdje se lukovi spajaju, tako da su se između niša formirali stubovi. I sto tako, u nekoliko slučajeva se stubovi pri dnu pravougaono proširuju, tako da se na taj način stvaraju baze. Primjerak sa pupolj č i ć ima vi dimo uKljunima, Illedaleko od Nevesinja, a sa stidljivo naznačenim bazama u Veličanima, u široj okolini Trebinja." 61 Ivke niša su vrlo rijetko tordirane. Kod vrlo ograničenog broja ovakvih arkada u niša ma su prikazane scene, odnosno same ljudske ili životinjske figure, rj e đe neki drugi motiv, kakav je slučaj, npr., u Li s i 6i ćima, blizu Konjica (spomenik je sada u Konjicu) , ili u Opličićima, u okolini Stoca (spomenik je sada u Zemaljskom muzeju li Sarajevu)."·' U nekol.iko slučajeva se iznad niše umjes to jednog pojavljuju dva, pa i tri spojena luka . Takve arkade sam našao u Podubovcu , nedaleko od Bileće i u Lugu, u okolini Trebinja." ·" Na š irem području oko Travnika javljaju se specifične arkade ove stilske podvrste. Obično se radi o jednoj ni ši na čeonoj strani slj emenjaka , koja je pravougaonog iH trapezastog i nešto zaobljenog oblika, sa polukružnim lukom . Kako krovne plohe sljemenjaka sa takvim mo-

ili

romaničkim

360

S I. 168. -

Ar kade sa romaničkim lukovima na s t ećcima nekropole u R admi l ovića Dub ravi kod B i l eće.

Sl. 169. -

Jedan vid specit ravničko-zen i č kih

361

fi č nih

arkada.

tivima redovno prelaze vertikalne strane, kao strehe kuće, takvi spomenIcI veoma podsjećaju na mauzolej e_ Njih nema mnogo, svega 24 primjerka na II sljemenjaka_ Jedan od njih se nalazi u Grahovčićima, u okolini Travnjka 1l63 (sl. br. 169). Slijedeći stepen u razvoju arkada sa polukružnim lukovjma obilježen je već jasno formiranim stubovima. Sada se vide vodoravni završeci stubova . Cesto je sada i kapitel naznačen. On je postao nešto deblji od samoga stuba, tako da se lukovi na njemu sastaju, jJi se samo naslanjaju na njegove krajeve, npr. u Nikšiću . ll M Sada nam lukovi izgledaju nešto smanjeni, ih suženi. Još uvijek je relativno malo baza stubova. Sasvim jasno i lijepo form;rane arkade polukružnih lukova sa kapitelima i bazama stubova nalazimo , npr., na visokom sanduku iz Vrulje, u okolini Pljevalja (spomenik je sada u Pljevljima).1l65 I kod ove pod-

Sl. 170. -

roman i č kim

Arkade sa lukovi-

ma i stubovima sa kapitelima na sanduku u Dobreljima kod

Gacka.

vrste arkada su stubovi i lukov,i ponekad tordirani i u njihovim m sama se poneka d nađu scene ili n eki drugi reljefni motivi. U jednoj arkadnoj niši iz H očevlja, nedaleko od Breze, nalazi se sjedeća muška figura, a u drugoj velika otvorena knjiga, ti n išama slj emenjaka u Boljunima, u okolini Stoca, isk lesani su visoki ljiljani, a u Ravnom , na Kupresu, na lazi se scena konjičkog turnira (sl. br. 154)1I66 U trećem stepenu razvoja lukovi se postepeno zatvaraj u i poprima ju izgled potkovice. I dalje su kapiteli izraziti. Bazama stubova se sada posvećuje više pažnje i više ih ,ima nego ranije. One su n ajčešće pravougaonici , koji sada postaju i nešto duži. Ponekad gube pravu veSl. 171. Arkade sa
romaničkim

lukovima i vratovima koji
II

ih spajaju sa nišama na s Jj emenjaku

Radimlji kod Stoca.

363

zu sa stubovi ma i postaju neka vrsta novog niza m sa. U ovoj fazi se lukovi i arkadne ni še počinju razmicati, pojavljuju se vratovi kao njihove spojnice, koj i su najprij e kratki, a kasn ij e sve duži i uži. Mnoge arkade sada imaju uske a dugačke niše. Osjeća se prelaženje ova kvih arkada i na krstače . Može se reći da na ovome s tepenu razvoja arkade pos taju toliko stilizovane da dj eluju kao ukrasi . Kao primjer arkada kod koji h se lukovi zatvaraju, može se navesti onaj iz Radmil ov i ća Dubrave, blizu Bileće, (spomenik je sada u Ze ma ljskom muzeju u Sarajevu) , ili iz Avtovca, blizu Gacka .1l 67 Primjer arkada na kojima počinje

Sl. t72. - Stilizovane romani čke arkade kod kojih su lu kov i skoro odvojeni od niša na krstači II Uzarić ima

kod Li štice.

r azmicanj e lukova od msa možemo vidjeti u Radimlji, a onih sa već stvorenim uskim vratovima u Hodbini, kod Mostara. lI "" Arkade sa pravougaonim i već odvojenim bazama možemo vidjeti u Radimlji. Tada dolazi i do manje pravilnih arkadn ih niša, pa i do degenerisanih , kada se u donj em dijelu, suzuju, ili kada postaju nepravilno izdužene elipse.'''' U če tvrtoj fazi svoga razvoja lukovi su se već približili punom k rugu, vratovi su se još više izdužili i suzili , zatim se na vratovima pojavljuju horizontalne pravougaone prečke, slične krsnicama m ačeva, a potom dolazi do pretvaranj a vrata u samu crtu, a onda i do stva ranja potpunih krugova i njihovog odvajanja od niša. Postoji i mali broj slučaj eva gdje je preč ka neposredno iznad niše (bez vrata), tako da taj oblik arkada veoma pod sj eća na oblik mačeva, a i na ljudske figure. Ponekad vidimo horizonta lnu prečk icu između razdvojenih lukova i niša . Ima s lu čaj eva gdje krugovi ča k i ne korespondiraju sa pravougaonim nišama. Vidi se, dakle, d a kod maj stora s tećaka .više ne postoji nikakva svijest o nekadašnjem smislu arkada, pa ih sada klešu m eha ničk i kao č iste dekoracije. Većin a arkada na krstačama su iz ove faze, i tu je njihova degeneracija najizrazitija . Tipi č ne pnimjerke arkada ove faze mOŽemo vidjeti, npr. , u Radimlji, Ugarcima, blizu Treb inja, Uzarićima, nedaleko od Lištice, na Bivoljem Brdu, u okolini Capljine i u Nikšiću (sl. br. 172)."70 Postoje i još neke degeneracij e a rkada polukružnih lukova, koje su malobroj ne i nebitne, zbog čega se na tome ne zadržavam. Pomenute facze razv itka ove podvrste arkada ne smije mo kronološki kruto shvat it<i. One se često javljaju paralelno. Krstače se, npr., općenito smatraju pojavom kraj a vremenskog razdoblja stećaka, a na krstači iz Jabuke, u okolini Treb inja, vidimo arkade iz prve faze razvoja. 1l 71 Arkade sa šiljast im lukovima također imaju svoje varijante. Prije svega, njihovi lukov i su nekada manje, a nekada više zašiljen i, a ima i lukova islams ke forme. I vice arkadnih niša redovno neposredno prelaze u luk ove, kao u prvoj fazi arkada sa polukružnim lukovima. Kapiteli nisu ničim n a 2lna čeni, a također ni baze, pa se može reć i da stubovi ovdj e i ne postoje, nego samo nizovi niša koje se nekada dodiruju, a nekada su ma nj e ili više m eđusobno razmaknute, np r. u Udori i u Toplici, u o kolini Stoca. lI72 Iznimno, u Orahovom Dolu, u okolini Trebinja , i z m eđu ni ša su uske tordirane vrpce koje se protežu niz č i tav u stranicu spomenika, što donekle podsjeća na s tubove.lI7l I kod ovi h arkada niše nekada dopiru do gornje ivice stranice s pomenika, a nekada je tu stvoren među prostor u koji se ubacuje poneki orname nat. I sto tako , i ovdje su ·ivice a rkada o bi č n e, dvostruke, ili tordirane. Poneka d u nišama ovih arkada vidimo ljudske fi gure, kao npr. u Hutovu, u okolini Capljine ll 74 U ovu podvrs tu arkada spadao bi i onaj primj erak iz Donje Zgošće, n a kojemu je prikaz portala ili prozora go tičke crkvice.,m Postoji još jedna podvrsta koj a, strogo uzevši, ne spada u arkade, al i je njima s li čna. To s u, zapravo, predstave trijemova , ili kolonada, sa nizovima stubova i p ravougaonih šupljina i zmeđ u njih , koje djeluju kao ne ka vrsta a ntič kog atrijuma sa arhitravom. Takvi motivi se nalaze na svega tridesetak spomenika, kojih, r elativno, najviše ima u i stočnoj Hercegovini, naročito u okolini Gacka.1I76 Ponekad s tubovi tih mO-

365

Sl. 173. goti č kim

Arkade se lukovima na sanduku II Premilovom Polju kod
Ljubinja.

tiva imaju pravougaona postolja, ali nemaju kapitela, osim iznimno, kakav je slučaj u Lipi, u okolini Duvna i u Bahor,ma, blizu Gacka."77 Za razliku od hercego vač kih, bosanske predstave obično imaju samo d vije niše, a ponekad i samo jednu. To se pogotovo odnosi na sljemenjake u široj okolini Travni'ka, koji Illa svojim stranicama imaju dvije vrste motiva - na čeo nim stranama arkade na luk, koje sam već spominjao, a na bo čnim samo pravougaone niše, npr. u Diviča nima, nedaleko od J ajca." 78 Prilaže se tabela glavnih vrsta i podvrsta arkada - T. XX i XXI.

**
Arkade su često korišten vid kamenoklesarske i graditeljske umjetnost i kod monumentalnih antičkih hramova i srednjovjekovnih crkava, naročito kod gradnje i ukrašavanja portala, klaustra i krstionica. I slijepe arkade su mnogo korišten motiv kako u antičkoj tako i u srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti. Tako ga nalazimo kao reljef na kamenim fasadama, parapetnim pločama i propovjedaonicama crkava, na drvenim skulptors kim djelima, na srebrni m oltarskim palama i re· likvijarima, u djelima od zlata, slonovače, tekstila, nalazimo ih i kao minijature na rukopisnim knjigama, itd. U tome pogledu nije potrebno ići dalje od naših ·krajeva. U Solinu postoje antički sarkofazi sa ljudskim likovima u arkadicama l179 Slijepe arkade i poluarka de nalaze se na apsidama romaničke crkve sv. Krševana i na fasa dama romaničke crkve sv. Anastazije (Stošije) u Zadru. IlBO Na kamenim parapetnim pločama iz crkve sv. Dominika u Zadru (XI v.) imaju arkadice. 11 81 Na srebrnim relikvijarima iz XI do XV v., koji se u Dalmaciji nalaze na nekoliko mjesta, postoje arkadice. Tako, npr., romanič ke arkadice, sa ka-

366

Tabela XX -

Glavne vrs te i podvrste relj efn ih motiva a rkada na

stećcima

367

ooooo

Tabela XXI -

Glavne vrs te i podvrste reljefnjh moti va arkada na

s tećci ma

368

SI. 174. - Relikvijar s,'. Grgura Magno sa romani č kim arkadama u Zadru.

369

pitelima i bazama stubova, vidimo na relikvijaru sv. Oroncija u Zadru."" U Zadru se nalaze i još nek- relikvijari na kojima je motivarkadica, i npr. relikvijar sv'. Grgura Magno, iz XIII v.,"83 na kojem su lukovi i stubovi tordirani (sl. br. 174) . Arkade sa romaničkim lukovima i tordiranim stubovima, sa !Svetačkim likovima u nišama, vidimo i na srebrnoj oltarskoj - aM katedrale sv. Tripuna u Kotoru. 1IS4 Iznad stubova, između p lukova, nalaze se cvjetne rozelice, baš kakve imamo na stećcima. Arkade sa ljiljanima u nišama vidio sam na kapitelu stuba oltarne pregrade crkve u Sustipanu-Jasenice, nedaleko od Omiša. Na poliptisima u Zadru irna mnogo motiva arkadica, tordiranih stubova, sa bazama i ka:pitelirna, raznih oblika lukova. Među njima se nalazi i poliptih iz crkve sv. Franje, iz XV V.11S5 Arkadice su ustanovlj ene i na kamenim i drvenim poJ.iptisima, kakav je, npr. onaj iz zbirke Male braće u Dubrovniku, iz XIV v., na kojem vidimo zvjezdasle cvjetiće između lukova i tordirano uže iznad toga, baš kao na stećku u Bujićima , kod Cavtata, ili na s tećci ma iz Gornjeg Hrasna, u okolini Stoca U 86 Za nas su osobito važni podaci koji se odnose na postojanj e arkada na nadgrobnim spomen icima. C. Fisković je prvi uočio i skrenuo pažnju na arka dice koj e se na-

laze na dva sarkofaga preromani č kog stila XI v. u Zadru. Ove sarkofage je ran ij e objavio C. Cechelli ll87 (sl. br. 175). Ovaj se motiv još češće nalazi na kamenim sarkofazima romaničkog sVila iz XIII v. u Dalmaciji , kao npr. na neiden tificiranom sarkofagu u splitskoj katedrali, kao i na fragmentima sarkofaga u podu i lapida riju franjevačke crkve u Stonu. Zatim ga nalazimo na gotičkim sarkofazi ma , npr. na onome u dvorištu franjevačkog samos tana Sv. Eufemije u Rabu, iz XIV v., ili na onome koji se nalazi u franjevačkom klaustru u Dubrovniku , iz XV v. Prema podacima C. F.iskovića, vidi se da je u Dalmaciji u XIV v. bilo i drve nih polihromnih sarkofaga sa roman i čkhm i gotičkim arkadicama, kakav je, npr. sv. Marcele u Ninunss I na srebrno-zlatnom sarkofagu sv. Simuna, iz XIV-XV v., u Zadru postoje raznovrsne arkad ice - sa zaoblj enim i zašiljenim lukovima, pa i bez lukova, i sa naznače nim kapitelima i bazama stubova l1 S9 (sl. br. 31). I u manastirima i crkvama s rednjovje kovne Srbije nalazi mo sanduke i sarkofage na kojima s u isklesane arkadice, na što je upozorio V. Đurić. II'" Među tim srpskim kamenim sarkofazima sa arkadicama nalaze se tri u crkvama Pećke patrijaršije - u crkvi Sv. Bogorodice sarkofag arhiepiskopa Danila II , u crkvi sv. DimitPija sarkofag patrijarha Jefrema i sarkofag jednog n epozn~­ tog velikodostojn ikall 9 1 Napomenimo i to da s u arkade stećaka vrlo s l ič­ ne arkadama Franjevačkog samos tana u Dubrovniku, arkadama Sv. Mihovila u Stonu, kao i arkadama mnogih crkava u Srbiji i Makedon iji (Dečan i, sv. Sofija i dr. ).

* **
Na arkade su skrenuli pažnju nekolicina i straživača stećaka, koji su se uglavnom kratko i usputno bavili njima . Studiozno su ih proučaSl. 175. Arkade na
prero mani č kom

sarkofagu

II

Zad ru.

vali jedino C. Fisković j M. Wenzel, koji su nam saopštili nekoliko vrijednih podataka, opažanja i misli. M. Hoernes je još 1883. god. iznio mišljenje da su arkade stećaka nastale pod utjecajem romaničkog s~ilall92 To mišljenje podržao je i J. Asb6th 1888. god. JJ 93 C. Truhelka je u arkadama vidio utjecaj dubrovač­ kih i primorskih romaničkih crkava i palača. 11 9 ' I. Renđeo se pita da li je taj motiv mogao doći i sa koje druge strane, najviše zbog toga što je u samome primorju usta.novlje no sasvim malo stećaka sa takvim motivom. 11 95 A. Benac i D. Sergej evski su izrazili mišljenja slična Truhelkinom .ll96 I ja sam u arkadama vidio podražavanje trijema primorske kuće . JJ 97 Vrlo je neobično mišljenje P. Ž. Petrovića. On smatra da su se arkade stećaka razvile iz motiva mrtvačkih stolova. U Srbiji i u Crnoj Gori su, naime, nekada pravili od dasaka stolove antropomorfnog izgleda koji su služili za daću. Po uzoru na te stolove klesali su se čitavi nadgrobni spomenici, a i sami reljefi. Takve primitivne ar·kade autor je nalazio na nadgrobnim pločama u oblasti stare Raške.11 98 Povezivanjem nekoliko motiva stolova nastale su arkade, kako kaže Petrović . U jednom kratkom osvrtu Lj. Karaman se nije složio sa takvim objašnjenjem. JJ99 C. Fisković je iznio nekoliko argumenata protiv Petrovićevog tumačenja. Naveo je, između ostaloga, da arkade nemaju oblik mrtvač­ kih stolova, na njima nema suženja kao kod stolova, a osim toga stolovi nemaju baza i kapitela koji se često vide na stubovima arkada . Navodeći brojne podatke o arkadama na raznovrsnim spomenicima u Dalmaciji, Fiskovk mis],; da su dalmatinske arkade, naročito one na sarkofazima, mogle uticati na postanak i razvoj rustičnih arkada na stećci­ ma. 12OO M. Wenzel je prva dala tipološku klasifikaciju, sa analizom stilskog razvoja tih tipova. Uz to, ona je izrazila mišljenje da su arkade sa polukružni m i šiljastim lukovima mogle biti inspirisane dalmatinskim crkvama, da polukružni lukovi sa scenama ispod njih "sigurno duguju svoje porijeklo ukrasu gotskih relikvijara, kovčežića i škrinja", a da je apsolutno vjerovatno da su potkovičasti lukovi došli iz Srbije.!20l Iz prednjeg se jasno vidi da je motiv, arkada, kako po brojnosti tako i po tome što je klesan maltene isključivo na čitavim stranama najvećih i najviših sljemenjaka i sanduka, jedan od nekoliko vodećih reljefnih motiva na stećcima. Druga njegova osnovna karakteristika je u tome što se u 88 % ukupnog broja nalazi na stećcima Hercegovine i Crne Gore, a najviše ih ima na relaciji Neretva-Nikšić. Treća važna karakteristika je u činjenici da se po svojim tipovima najviše ističu arkade sa polukružnim lukovima, koje zauzimaju oko 90% ukupnog fonda. Relativno malen broj bosanskih arkada razlikuje se od ostalih po tome što su sa svega jednom ili dvije interkolumnije i uglavnom bez lukova. U stilskom razvojnom procesu vidi se da je ovaj motiv prvobitno shvaćen kao simboličan elemenat u viziji neke vrste mauzoleja, ali je svijest o tome iščezla, zbog čega je u klesanju došlo do njegove degeneracije i do improvizacije kao ukrasa. Na pojavu i razvoj ovoga motiva prvenstveno su utjecala .građevinska i skulptorska, a onda i ostala djela romaničkog i gotičkog stila u našim krajevima, najviše u primorju i Srbiji. Mislim da je najsnažniji utjecaj bio iz Dalmacije, a od vrsta umjetničkih djela mislim da su najviše inspiracija kod klesara pobuđivali sarkofazi.

371

3-$indra
Sindrom nazivamo pokrov kuće koji se sastoji od drvenih daščica, od klisa. Reljefni motiv š indre našli smo na 10 stećaka u 19 primjeraka , tačnije na krovnim plohama 9 s ljemenjaka i na jednoj čeo noj s trani desetog s ljemenjaka, na kojoj j e isklesan utvrđeni grad - dvorac sa pet kula pokrivenih š indrom . Na području istočne Bosne ustanovljeno j e osam sljemenjaka koji su na svojim dvos livnim krovovima imali takav motiv, jedan slj emen jak se nalazi u centralnoj Bosni, a jedan u Cisti, neda leko od Imotskog (sada u Hrvatskom arheološkom muzeju u Splitu). Svi primj erci ovoga motiva su rad odličnih majstora, što se oči­ tuje i u obradi ostalih reljefa, kao i samih ob lika spomen ika . Najčešće su to .nizovi p l as t ični h istos trani čni h ili istokračnih trouglova po dužini krovne p lohe (hipotenuze su im u is toj liniji ). uokvi ren i tordiranim užetima ·koja se protežu ivicama tih krovnih ploha, kao npr. na s ljemenjaku u Lipovicama kod Tuzle, ili u Križevi ć ima, blizu 0 10va. ilO' U ovome s lučaju poprečna tordirana užeta su malo odmaknuta od samih ivica krova. Ali ima i nešto drugač ijih rješenja. U Don joj Zgošći na poznatom slje menjaku koji se nalazi II Zemaljskom muzeju u Sarajevu čet iri kule sa krovovima na četiri vode pokrivene s u, kako to danas izgleda, da šči cama oblika zaši lj enog peterougaonika koje su s ložene u vodoravne nizove, dok se 'kod pete (srednje ) kule ti nizovi daščica protezu odozgo prema dolj e."03 To je istovremeno najzanimljiviji reljef ove vrste (sl. br. J 66). U Cisti, nedal eko od Imotskog, kako to izgleda prema crtežu M. Wenzel, da ščice su s donj e strane polukružne, a ne zaš iljene."().I To veoma podsjeća na krov od tzv. biber-crij epa, kakav možemo vidjeti na srednjovjekovn im sarkofazi ma u Italiji. Na krovu s lje menjaka u Sajtovićima , II okolini Kalesije, ne postoje n izovi da šč ica, kakvi se nalaze na drugim spomenicima u i s točnoj Bosni, nego
SI. 176. Pokrov od ši ndre na sljemenjaku uLipovicama

kod Tuzle.

372

su daske postav ljene po dužini krovnih ploha. Mislim da su te daske tesane tako da su s jedne strane stanjene, a sa druge ostavlje ne deblje i užlijebljene. Donja daska je svojim tanjim krajem u v učena u žlij eb gornje daske, tako da krov ne može prokišnjavati. Takav nač in tesanja i spajanja dasa'ka .tesari zovu "šašavci"l105
čani

Mislim da nema nikakve sumnj e u to da ovi mo~ivi imitiraju daš· pokrov srednjovjekovne bosa nske kuće . Da se baš radi o bosanskoj kući, jas no govori i to što se stećci sa ovakvim krovovima nalaze samo u Bosni, osim u iznimnom s lučaju u Cisti, gdje se možda i n e radi o šindri, nego o crijepu.

4-Brv/la Brvnima nazivam motiv od više paraleln·ih pl astičnih rebara, kao reljefnu predstavu jedne strane ku će pravljene od drveta. Takve kuće su se nekada pravi le u Bos ni, poznate pod nazivom brvnare. U praksi su d unđer i u tu svrhu upotrebljavali hrastova ili borova, malo pritesana i prepolovljena stab la, koja su obično horizontalno postavljana u strane kuće. Unutarnje strane takvih ku ća su imale gli neni sloj koji je
krečen .

Motiv paralelnih rebara u stanovljen je na 46 mjeraka.

s tećaka

u 77 pn-

Njihov teritorijalni raspored je s lij edeć i: istočna Bosna - 13, centralna Bosna - 4, istočna Hercegovi na - 12, zapadna Hercegovina 2, Crna Gora - 14 i Srbija - 1 stećak . Svi ovi motivi se nalaze na slj emenjacima i sanducima, osim sluu Ledincu, nedaleko od Lišt ice, gdje se radi o krstači sa rebrima koja se paralelno protežu dužinom širih vertikalnih strana. Ako za momenat izuzmemo taj eks tremn i slučaj, onda bi se svi ostali motivi mogli podij eliti u dvije grupe - jednu bosansk u, gdje se paralelna rebra pojavljuju na vertika lnim i krovnim stranama slj emenjaka i drugu - he rcegovačko-crnogorsku, gdje se paralelna rebra pOjavljuju na vodoravnim stranama sanduka. Kod bosanskih, bolje rečeno istoč nobosanskih spomen ika rebra na vertikalnim stranama se u većem broju pružaju vertikalno , a II manjem horizontalno. Na nekim od tih slj emenjaka ona se nalaze i na krovnim plohama , gdje se protežu poprijeko, paralelno sa krać im (čeonim) ivicama krova. Primjerak sa vertikalnim rebrima na vertikalnim stranama i sa poprečnim rebrima na krovnim plohama 206 vidimo, npr., u Hrn č ićima , nedaleko od Bralunca. 1 U Klisi kod Olova vidimo također vertikalna rebra, samo što se ona u zabatima čeo nih strana protežu od sredine koso na obadvije s trane. llOJ Takav s lu čaj je i 208 u Prijanov i ć ima kod Kladnja. 1 Poprečna rebra na krovu vide se i na slj emenjaku iz Križevića, blizu Olova l 209 Motiv rebara u Baldćima, blizu Olova, nešto se razlikuje od ostalih u ovome područj u. Na horizontalnoj strani sanduka isklesana su rijetka ali vrlo plastična rebra, upravo je tu pet rebara koji su na čeonim stranama spomenika povezani poprečnom plas ti č nom vrpcom.121O Sli čan primjerak se nalazi , u Feri hatovićima kod Vlasenice. Iznimka je i stub u Djedini , blizu 2ivinica,
čaja

373

Sl. 177. - Moti v brvana ( pla s ti č nih reba ra) na vertik alnim s tranama s ljemenjaka u Kli su kod Olova.

na clJlm smm stranama vidimo rijetka plastična vertikalna rebra. Svi ostali stećci, izvan teritorija Bosne, izuzimajući krstaču u Ledincu, njih 27 na broju, jesu sanduci na čijim se horizontalnim stranama ovaj motiv nalazi. Samo na dva mjesta evidentirano je više od dvije trećine tih motiva - u Nikšiću 12 i u Bitunjoj, nedaleko od Stoca, 7 primjeraka. Redovno su to manje ili više gusti snopovi plastičnih uskih vrpca koji su na krajevima kra6ih ivica često povezani poprečnom vrpcom. Jedan primjerak takvih rebara vidimo, npr., u Dragičini, u okolini Citluka.1211 Motivi u Nikšiću, kao i još dva takva motiva u Crnoj Gori, oko Savnika i Žabljaka, nešto su drugačij-i od ostalih hercegovačkih motiva. Rebra su obično plastičnija i deblja, a nisu tako gusta. Broj rebara je različit , od 6 do 10, a u jednom slučaju 13. Redovno su glatka, aJ,; ima i "nasjeckanih". I ovakva rebra su povezana kod čeonih ivica tih strana stećka. Pošto se takva vrpca proteže i bočnim ivicama, dobija se dojam nekog okvira rebara. U nekoliko slučajeva snop rebara je povezan i jednom poprečnom vrpcom preko sredine te strane stećka. Vezivne vrpce i okviri su nekada tordirani. U većini slučajeva u ovaj motiv su ukomponovani koncentrični kružni vijenci, diskovi, čiji centri su upravo na srednjem rebru . Obično su tri takva diska, u nekim slučajevima samo jedan oko sredine strane. U jednom slučaju vidimo četiri takva diska . Kod ovih motiva ima i drugih razlika u detalj<ma. (Napominjem da 'postoje i

374-

Sl. 178. -

Motiv brvana na stubu kod Živinica.

II

Djedini

375

diskovi sa samo jednim rebrom, koje motive nisam ovdje ubrojao.) Pa· ralelna rebra sa medaljonima su, dakle, specifičan motiv crnogorskih s teća'ka"" (sl. br. 179). Osim paralelnih rebara na krstač i u Ledhncu, po· stoji još jedan hercegovački motiv koji se razlikuje od uobičajenih her· cegovačko·crnogorskih. On se nalazi na sanduku u Podgradinju, u široj okolini Stoca. Paralelna rebra se nalaze na svim njegovim stranama, ali je neobičnost u tome što se ona na vertikalnim stranama ne pružaju vertikalno, nego horizontalno, što je jedinstven slučaj u fondu ove vrste motiva uopšte."13

SI. 179. -

Pla s ti č na

rebra sa medalj o nima na sa nduku u
Nik š i ć u.

376

l
Sl. 180. Moti vi š ind re i brvana koji se
susreć u

na

stećc ima .

• ••
Analogija našim motivima paralelnih r ebara nisam našao na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima u našim krajevima, niti na drugim vrstama spomenika, osim na nadgrobnim ploča ma vojvode Stefana Crnojevića i nj egove žene Mare u podu Uspenske crkve u Komu, na obali Skadarskog jezera, iz polovine XV v., na kojima su, slično stećc i­ ma u Nikšić u, isklesani meda ljoni duž rebra sredinom ploča, za koje V. Đuri ć pretpos tavlja da s u dj elo ne kog primorskog klesara. 12 " Motivima paralelnih rebara na s tećcima do sada se jedino ozbiljnije pozabavio A. Benac. On je sasvim dobro uoč i o da pojava toga mOtiva na nekim sljemenjacima u o kolini Olova znač i imitaciju stare bosanske planinske kuće od drve nih oblica. 1215 Još je 1928. god. Vl. Skarić upozorio na s li č nost bosans kih sljemenjaka i drvenih nadgrobnih spomenika u okolini Narve, na osnovu čega je pre tpostavio da s tećc i u obliku kuće imaju starosla vensko porijekloI216 Skarić tada nije znao za reljefni motiv brvana (paralelnih rebara), niti za motiv šindre na takvim spomenicima. Otkrivajuć i te motive oko Olova , Benac potkrepljuje Skari ćev u hipotezu, ali i dublje ulazi u studij. Stara bosanska drvena kuća je građena od vodoravno položenih oblica, a na stećc ima su oblice uspravne, pa je najprije trebalo taj nesklad objasniti. Prema istraživanjima J. Strzigovskog, takav n ač in gradnje je bio poznat u nekim sjevernoevropskim zemlj a ma .1217 M. Filipović je utvrdio kako se savremene planinske kuće oko Sokoca grade n e samo na dobro poznati nači n nego i na divnu, tj . okomi tim po laganjem oblica l 218 Na nekim bosanskim s tećcima se uz dvostruke spirale i rozete javljaju uspravna i kosa plastič­ na rebra, koja veoma pod sj ećaju lI1a drvene grede ku ća čiji su zidovi građeni od ćerpi ča ili od nalij epljene zemlj e (sl. 181). Na osnovu tih podataka, Benac je zak ljučio da su bosanski planinei u XIV i XV v. gradili svoje k uće, a vjerovatno još prije svoje crkve, polažući drvene obli· ce vertikalno, zbog čega je i došlo do reljefne imitacije takve gradnje na stećcima . On je polaganj e dasaka na krovnu konstrukciju, kao i postavljanje ši ndre, objasnio kao uobičajenu normalnu pojavu, a za ok·

377

virnu ili poprečno postavljenu pleten u užad, kao i "plasti čnu dugmad " na sastavcima, kaže da služe učvršće nju drvenog pokrivača protiv vjetra. 1219 Ostaje mi da se samo složim sa mi šlj enj em A. Benca. Ostali primjerci brvana nisu bili vrijedni pažnje istraživača steća· ka, a gotovo bi se moglo reći da nisu bili ni uoče ni. Među njima se, osim velike hercegovačko-crnogorske grupe, nalaze i tri primj erka iz Bosne - sanduk u Ba·kićima kod Olova, sa rebrima na horizontalnoj stran i, sanduk u Gukavcu kod Trnova, sa rebrima na svim stranama i stub u Djedini, blizu Živinica, sa vertikalnim rebrima. Oni se, dakle, ponešto razlikuju od ostalih bosanskih primjeraka. Teško je reć i šta ova varijanta paralelnih rebara znači. Postoje, ipak, ne ke okolnosti koje nam ukazuj u put do rješenja. Gotovo svi ovi primjerci se nalaze u istočnim krajevima Hercegovine (današnja crnogorska područja Nikšića, Savn ika i Žabljaka bila su u sastavu stare Hercegovine), a bosanski primjerci se također nalaze u istočnim krajevima Bosne. Ta teritorijalna bliskost svakako nešto znači . Vidjeli smo da se na nekim bosanskim s tećci ma pa· ralelna rebra nalaze i na krovnim p lohama, i to ne samo poprijeko nego i po dužini. Ja sam motiv podužnih krovnih rebara iz Sajtovića uvrstio u ši·ndru ("šašavci" ), a on je mogao i ovdje da se pridruži. Sanduci u Gukavou i u Podgradinju imaju, osim na horizontalnim, i paralelna rebra na svojim vertikalnim stranama, što ih povezuje sa bosanskim motivima. Primjer 'iz Podgradnj a je još najbliži starom nači­ nu izgradnje drvene ,kuće, zbog toga što su rebra njegovih vertikaln ih strana položena horizontalno. I primjerak iz Djedine se log i čno uklapa u ovu koncepciju. To je kućica u obliku debelog stuba sa krovom na
SI. 181. Uspravna i kosa rebra na sljemenjaku kod Kladnja koja podsjećaju na drvene grede.

dvije vode koja je građena od vertika lno položenih ob lica. Sve to govori da bi i h e rcegovač ko-crnogo rski motivi, iako s u to samo horizonta lna paralelna brvna, mogli imati funkciju s l ičnu svim ostalim primjercima. Ja sam već ranije izrazio misao o tome da oni predstavlj aju drvenu kuću . 1220 Danas još više razloga imam za takvu pretpostav ku. Medaljoni koji se javljaju na crnogorsk im stećc ima su za ista prava m a la tajna. Primjerak u okolini Kraljeva najvjerovatnije je odb lj esak hercegovačkih motiva, a onaj iz Ledinca , zbog toga š to je na krstač i i vezan za portret, možda je neka vrsta stilizacije odjeće?

5-

Mrežasli zakloni

U te kstu koji se odnosi na bordure navedeno je da postoji malobrojna i teritorijalno vrlo ogra ničena mrežasta bordura. Kako u tome motivu prvenstveno vidim drveni mrežasti zaklon na verandama, doksatima i prozorima stare bosanske kuće, uvrs tio sa m ga u elemente arhitekture. To je motiv koji se sastoji od relativno široke mreže rombova koja se proteže duž vertikalnih strana visokih sa nduka, najčešće iznad arkada . U jednom s lu čaju za uzima čitavu čeonu stranu visokog sanduka (Davidovići, u okolini Bil eće). Pravilno crtani i klesani rombovi te mreže su nekada oivičeni dvostrukim linijama, a tri spomenika imaju tačke u centrima svojih romb ova (Plat u okolini Cavtata, 2rvanj u okolini Ljubinja i Davidovići u okolini Bileće). Ove mreže, posebno one sa dvos tJ-ukim linijama i taCkama u centrima rombova, veoma ugodno estetski djeluju. (sl. 39) Motiv se javlja 39 puta (računaj uć i svak u stranu stećka posebno) na 16 spomenika, koji se nalaze na II loka liteta između Dubrov ačkog primorja, na jugu, i okoline Gacka, na sjeveru, obuhvatajući okolinu Trebinja, Bileće, Ljubinja i Gacka. Iznimno se jedanput javlja i u Međurječju, u okolini Goražda i u Stedinu, u okolini Nikšića. Ovaj geometrijski stil izovani ornamenat m e podsjeća na željezne demire, ali još vi še na drvene mušepke starih turs kih, a po njima i starih bosanskih stambenih zgrada. Za ovaj relj ef C. Fisković kaže da je "romani čki motiv, tzv. nalte, spleten od ševara, a reljefno izveden na građevinskim spomenicima u zapadnoj Evropi"l'" U traženju analognih motiva na našem području, neophodno se susrećemo sa drvenim rešetkama naslona romaničkih korskih klupa splitske katedrale, koje su djelo našeg istaknutog maj s tora Buvine, iz XIII v. Raspravljajući o tome naslonu u svojoj studiji o Buvini , Lj. Karaman nije bio sasvim odlučan, jer je bio sklon mišljenju da su te rešetke rezultat "utjecaja domaće sredLne i starohrvatske umjetnosti", ali je dozvolio i mogućnost utjecaja iz Apulije, kada su, za vrijeme vlasti Saracena, do nas mogli da dopru takvi motivi sa orijentalnih muslimanskih kuća i sa pokućstva koptskih crkava l222 J. Maksimović j e, međutim , i u karakteru i u stilu tih rešetki u Splitu vidjela bliskost sa islams kom umj etnošću. Ona misli da je korska klupa mogla nastati čitavo stoljeće ranije, tj. da je iz druge polovine XII v l223

379

Mislim da se u traženju porijekla i komparacija ovom motivu ne možemo osloniti samo na pretpostavku C. Fiskovića, a i upoređenja sa korskom klupom u Splitu, zbog dosta velike vremenske distance, teško bi došla u obzir. Mnogo su uvjerljivija upoređenja sa duboreznim um· jetničkim predmetima koje sam našao u Srbiji i Makedoniji iz XV v. Dosta velike površine drvenih duboreznih vrata manastira Treskavca i manastira Slepče , u Makedoniji, ispunjene su mrežom rombova."24 Sv. Radojčić je treskavačka vrata datirao u XV v., a s njime se donekle složila i M. Ljubinković, iako je bila više uvjerena da su iz XVI v., a približno tome su datirana i ona iz Slepča'225 M. Ljubinkovi ć misli da su ta obadvoja vrata rad istoga majstora iz prilepsko·slepčanske dubo rezne škole, čiji je rad cvjetao u XVI v., a njeni su majstori nadahnuti srp· skom moravskom školom."26 P. Momirović je izrazio mišljenje da su neki motivi treskavačkih i slepčanskih vrata mogli biti preuzeti sa savremenih orijentalnih tepiha i tekstilnih izrađevina, a naveo je i miš· ljenje A. Grabara da su neki motivi rezultat posrednog i neposrednog ugledanja na islamske uzore."27 Postoje i drvena duborezna vrata nekih drugih crkava u Makedonij-i i Srbiji, kao npr. u manastiru Pološkom, kao i vrata dveri nekih crkava, kao npr. u Gračanici i Dečanima, na kojima se nalaze rešetkasti prepleti. Mislim da je sasvim opravdana pretpostavka o utjecaju islamske umjetnosti na stvaranje ovih vrata. U prilog tome govori nekoliko okolnosti: figure svirača su u islamskoj nošnji, u uobičajenom sjedećem stavu sa ukrštenim i podvučenim noga· ma, arkade imaju blago zašiljene lukove, duborez je bojen karakteristič· nom turskom plavom bojom, itd. O mogućim vezama ovoga motiva na duboreznim vratima i na stećcima govore i okolnosti što vrata oj stećci imaju i neke druge zajed· ničke motive, kao što su arkade, jelen, krilati zmajevi i dr. I treskavač· ka i slepčanska vrata imaju u centru svakog romba mreže po jednu tačku kakvu imaju i stećci u Platu, Davidovićima i Žrvnju. A takav motiv se često nalazi i na freskama, kao i na tekstilu istočnih krajeva Jugoslavije iz turskog perioda. 122s Korisno je da se uoče i istraže sličnosti i eventualne umjetničke veze između ovoga motiva stećaka i takvih motiva romaničkog stila kod nas. Međutim, činjenica što takav motiv do sada nismo uočili u vremenski mnogo bližoj gotičkoj umjetmosti našega primorja i Zapada uopšte, a što se on u XV v. javlja na freskama i u duborezu Srbije i Makedonije, očito govori o pojavi toga motiva na stećcima u sklopu ekspanzije islamske umjetnosti, vezane za prodor i naseljavanje Turaka u našim 'k rajevima. Razumljivo, to istovremeno ide u prilog datiranju takve vrste stećaka najranije u drugu polovinu XV v .

• ••
Prije prelaza na zaključna razmatranja i mišljenja o grupi arhitektonskih motiva na stećcima, htio bih da saopštim nekoliko opservacija koje se odnose na te motive. Sami stećci po svojim oblicima predstavljaju jednu vrstu arhitek· tonskih motiva. Naime, dosta veliki broj stećaka je klesan u obliku kuće sa dvoslivnim krovom, kakve su od davnina pravljene na teritoriji ste-

380

ćaka, pogotovo u Hercegovmi, a postoje i sljemenjaci sa krovom na četi­ ri vode, koji su veoma slič:Ji staroj bosanskoj ku ć i. Mnogi sljemenjaci, osim toga, imaju krovne plohe isturene preko vertikalnih strana, što je očito imitiranje streha kuće. Ispuš tena postolja, a pogotovo kod primjeraka koji imaju po dva, pa i po tri postolja, doprinose viziji crkve i mauzoleja, što i ina.će nerijetko stvaraju stećci oblika s ljemenj aka. Razumljivo, reljefni morivi koji su uvršteni u ovu grupu veoma mnogo doprinose da u stećcima steknemo viziju kuće, prije svega viziju crkve - mauzoleja. Ovdje nije bilo govora o jednom motivu koji se susreće na istočnobosanskim s ljemenjacima, kao elemenat arhitekture, čij u je važnost zapazio jedino A. Benac.1229 Radi se o predstavi drvene konstrukcije pri gradnji k\lee na kanate, gdje se grede postavljaju u vodoravnom, uspravnom i kosom položaju, a m eđu prostori ispunjavaju šeperom i obljeplju ju ilova';om . Reljefe u kojima se imitira takav položaj greda vidimo, npr., u "kolin i Olova, zatim u okolin i Ilijaša i na više mjesta u istočnoj Bosl1!.'13o I relativno velike polukugle na krovu nekih slj emenjaka vjerovatl1o su predstave kupola u minijaturi, pogo(ovo kada se one nalaze na vrlo kasnim stećcima, kakav je, npr., onaj u Vrućici, b lizu Teslića, ili bkvi s u neki nišani, kao, npr. onaj vojvode Radivoja Opra š ića, gdje i o;tale završne plohe doprinose viziji kupolastog krova. Moglo bi se go voriti i o nekim frizovima koji bi se mogli tretirati kao dekorativna arhItektonska plastika, kao što je, npr. povijena lozica sa trolistovima, a kada imamo na umu tordirano uže, ili potkrovni (nazubij eni) vijenac, onda bi se o takvim motivima možda moglo govoriti i kao o arhitektonskim elementima koji imaju određenu funkciju. Trebalo bi se pozabaviti pi tanjem: nisu li baš ta dva elementa š titila zidne plohe kuće od kiše i mijega ?

• ••
Kako se to iz prednjeg i, !aganja vidi, grupa arhitektonskih motiva se sastoji od pet osnovnih mo tiva , sa petnaestak svojih varijanti. Svi se javljaju na prib ližno 350 spomenika u oko 650 primjera ka. Među njima se svojim velikim brojem osobito ističu arkade, i to one sa polukružnim lukovima. U odnosu na teritorijalni raspored, može se reći da je gotovo sav fond ovih motiva lociran u Bosni i Hercegovini, podrazumijevajuć i tu i okolinu Nikš i ća , ~avnika i Žab ljaka, kao dio stare Hercegovine. Unutar toga poj edini r,lOtivi imaju svoja ograničenija područ­ ja. Tako su arkade, utvrđeni gradovi i mrežasti zakloni karakteristika Hercegovi ne, š indra karakteristika Bosne. U tome okviru istočni krajevi Hercegovine su najboga tiji ovi m motivima.
Tehn ička obrada općenito je dobra, većina motiva je pažljiv rad boljih majstora. Znatan broj primjeraka spada u najbolja ostvarenja. Osim toga, neki od osnovnih mOI iva, naroč ito arkade, imaju dosta svojih varijeteta .

381

O porije klu i značenju ovih II lotiva situacija je prilično jasna. Arkade su došle pod utjecajem romaničke i go tičke umjetnosti u našem primorju, a onda i takozvane moravske kuće u Srbiji, kao tipa balkanske arhitekture, i to pretežno po ugledan.;" na takve motive na sarkofazima,

relikvijarima i drugim dj elima primijenjenih umjetnosti, gdje nalazimo i sasvim id e nti č ne ana logije (kameni poliptih u zb irci Male braće u Dubrovniku i oltarna pala u katedrali sv . Trifuna u Kotoru) . Mrežasti zakloni su r ezu ltat utjecaja islamske umjetnosti. Sindra, brvna i utvrđeni gradovi su originalni motivi koji su insp irisani starom bosanskom planins kom ku ćom i bosanskohercegovačkim feudalnim dvorcima. Svi su oni umjetnič ki stiliziran odraz realnog s tanja srednjovjekovnih prilika, u njima nema ni čega sakralnoga, niti mitološ koga . Izgleda da je u to ku vremena sv ij est o značenju tih motiva izblijedjela, zbog čega su klesari u svojoj slobodi počesto od lazili u čis te improvizacije ukrasa, š to se, npr., naroč ito osjeća kod nekih degenerisanih arkada.

OSTALI MOTIVI

Postoje i neki motivi koji po svojim osobinama ne pripadaju nijednoj od prethodnih grupa, zbog čega sam ih uklju č io u ovu nedefinisanu grupu . Njih je vrlo malo i po vrstama i po brojnom stanju. Među njima se izdvaja motiv "kamenica", koji je mogu će kvalificirati , ali ga, ipak, nisam priklju čio nijednoj od prethodnih grupa motiva.

,. Kam enica" Nerijetko nailazimo na pravilno klesana udubljenja na vodoravnim površinama sanduka i ploča. Ona su obično kružnog oblika, razli čitih dimenzija, ali ih ima i pravougaonih, također različitih dimenzija. Kružna su najčešće 10 do 15 cm promj era i 2 do 5 cm dubine. Više puta su oiv i čena plastičnim kružnim vijencem, koji je nekada tordiran. Takvi motivi po svom izgledu s li če motivu krugova i kružnih vijenaca, ali po svojoj namjeni ne bi mogli spadati u grupaciju nebes kih tij ela . Uz ovo ime, II narodu pos toji i ime "vodenica" za ovaj motiv.

~
,:,..'.
,.

.'

Sl. 181a. - Nekoliko motiva kružnih i pravougaonih udubljenja - "kamenica" koje susreće m o na s tećcima.

Nabrojao sam ukupno približno 130 primjera ka ovoga motiva. Napominjem da se na nekoliko spomenika pojavljuj e po dva ili više puta. Njegov teritorijalni raspored izgleda ovako: centralna Bosna - 5, zapadna Bosna - 5, istočna Bosna - 7, zapadna Hercegovina - 15, is:~ć · na Hercegovina - 64, Crna Gora - 3, Srbija - l 1 primorje sa zaleđem - 30 primjeraka. Vidi se da Hercegovina raspolaže gotovo sa dvije trećine ovih motiva, a da sama istočna Hercegovina zauzima 49% čitavog fonda. U Crnoj Gori, a pogotovo u Srbiji, oni su iznimna pojava.

382

M. Wenzel je ove motive svrstala zajedno sa kružnim vijencima ali je čes to vrlo teško reći koji je kružni vijenac istovremeno i "kamenica", iako takvih slu čajeva zaista ima. Moguće je da i u mojim "kamenicama" ima poneki vijenac, a i obratno - da sam uvij en. ce možda uvrstio i neku "kamenicu" . Zbog toga, ove brojčane podatke treba uzeti kao aproksi mativne.
. ,obručima",

Najobičniji ovaj motiv vidimo, npr., na vodoravnoj s trani sanduka u Donj em Selu , blizu Konjica.'231 Oivi čenih kružnim vijencem ima na više mj esta, naročito u Hercegovini . U dolini Trebišnjice sam našao najplasti čnije kružne vijence oko " kamenica"123' Primjerak "kamenice" sa tord iranim vijencem mOŽemo vidjeti , npr. , u Radimlji 1233 U Smriječnju, u široj okolini Nevesinja (Ziemlje), nalazi se "kamenica" okružena najprije običnim pla s tičnim, a onda i tOl·diranim plasti č nim vijencem.123' Ima i primj eraka koji su okruženi . "točkom"1235 Ponekad je ovaj motiv isklesan u središ tu krs ta, ili na završetku nj egovog gornjeg kraka , kao npr. u Za čuli, nedale ko od Trebinja, gdje vidimo " ka menicu" u ob liku du boke rozete. 12J6 I ina če su ovi motivi p očesto klesani zajedno sa krs tom . Jedinstven je motiv u Hreši, b lizu Saraj eva, gdje vidimo oveće elipsas to udubljenje na hrbatu ovoga sljemenjaka. 1237 U Lovreč u , blizu Imotskog, nalaze se tri naporedo isklesana kružna udubljenja, a uŽegaru, u okolini Zad ra, na niskim krovnim plohama dvaju sljemenj aka je po pe t manjih udubljenja u .znaku krsta, što je neo bična pojava. Zanimljiva je i originalna pojava u Raškoj Gori , u oko lini Mos ta ra , gdje antropomorfna figura u jednoj ruci drži krst, a na dlanu druge je isklesano kružno udublj enje. ' 238 Pravougaonih udublj enja našao sam pet primjeraka, i to u Hercegovini (Ziem lj e, Hodovo i oko lina Ljubuš kog) . Dva takva oveća udubl jenja se nalaze u Gornjim Studenci ma, nedaleko od Lj ubuš kogllJ9 Treba reći da postoji i nekoliko "kamen ica" koj e su isklesane na vertikalnim stranama stećaka, umj es to na horizonta lnim, kako je tO

SI. 182. -

Veliko pra vougaono udub J jenje na sanduk u kod Nevesinja.

II Hum čanima

uobičaje no. Jedan takav primjerak je već spomenut u Raškoj Gori, a i drugi se nalaze u Hercegovini - u okolini Stoca, Nevesinja, u Ziemlju i u okolini Citluka, i to na čeon im stranama visokih sanduka, ili na krstačama . Najizrazitiji primjerak je u Ljubl jenici , u okolini Stoca i u Knežaku, u okolini Nevesinja'''<l U Ziemlju i u Arapima, nedaleko od Citluka, isklesan je na š'iroj strani krstača." 41 Ovaj drugi s lučaj se sastoji od dva niza po četiri kružna udublj enja izm eđu redova slova nat· pisa.ll4l Njima su s ličn i i neki drugi primjerci, ali se mora priznati da ti drugi, kao i neki od ovih koje sam ovdj e naveo , veoma sliče kružnim vijencima i da bi se tako mogli i nazvati.

Napominjem da u Bitunjoj, nedaleko od Stoca, postoje tri kružna udublj enja, od kojih dva sa vijencem."·3 U dva s lučaja je taj motiv upravo is pred jelena.

• ••
Kružna udubljenja nisu rijetka pojava na antičkim nadgrobnim spomenici ma i žrtvenicima. To su predstave kultnih posudica , poznatih pod nazivom patera'''4 Rimljani su ponekad upotrebljavali kamene sto· love sa .udubljenjima u vidu tanjira za pogrebne gozbe na grobljima.ll45 Takva udubljenja se nalaze i na sta rokršća nskim nadgrobnim spomenicima u raznim krajevima Evrope i sjeverne Afrike.'''' a nađena su i na s tarokršća n s kim sarkofazima u Solinu'''' Izraženo je nekoliko pretpostavki {) razlogu pojave okruglastih udubljenja na stećcima . V. Curčić misli da se iz njih pila voda - kišnica u ljekovite svrhe."48 A. Benac kaže da su ova udublj enja vjerovatno veo zana uz kršćanska kultna shvatanja.' ''' D. Sergejevski u tome vidi pred· stave posudica sličnih antičkim paterama. On i u takvim motivima ,koji se nekada nalaze na vertikalnim stranama stećaka, poput onih uz ljud· ske fi gure sa podignutom rukom u Radimlji, za koje Benac kaže da označavaju društveni rang, vidi iste te posude za libacij u, ali sada već kao o rnamenat. Sergejevski smatra da je pojava takvih udubljenja na vertikalnim stranama antičkih spomenika znak da je već tada bila iščez· la svijest o nekadašnjoj funkciji tih posuda.ll5() L. Katić pretpostavlj a da su ta udublj enja na stećcima služila kao uljanice za žižak.1251 M. Vego smatra da su ona služila "za ulijevanje ulja )eoje se prisluživalo u čas t pokoj nika"."52 Ja sam bio mišlj enja da su "kamenice" prvobitno služile za daću, a saopštio sam j podatak, prikupljen sa tere na istočno od Trebinja, da se u njima nekada miješala krv sprijateljenih ili pomirenih bratstava. ' 253 Nakon dubljeg razmišljanja došao sam do uvje renja da ,su "kamenice" na stećcima mogle ponekad poslužiti za miješanje krvi izmirenih bratstava, pogotovo u krajevima stare Hercegovine, gdje je krvna osveta bila izraženija, da se u njih čes to ulijevalo ulje za žižak, naročito u zapadnijim i primorskim krajevima, illi da su one najčešće služJle' za ostavljanje tečne žrtvene hrane, po uzoru na anti6ki i starokršćanski kultni običaj . Uvjeren sam, isto tako, da je u .vremenu stećaka bilo vrlo malo svijesti o toj nekadašnjoj namjeni i da su motivi okruglastih udub· lj enja 'Ila stećcima uveliko klesani kao ukrasi , o čemu jasno govori pojava takvih udubljenja na vertikalnim stranama stećaka.

384

"Jelica"

U l epi, dij elu bosanskog Podrinja, koji pripada području opštine Rogatica, postoji nekoliko stećaika u obliku sanduka i sljemenjaka na čijim se vertikalnim stranama vide ili samo naziru gusta i neznatno pla st i čn a rebra. Ima i primjeraka gdje se umj esto rebara pružaju vertikalni nizov i gus tih , jedva vidljivih, pla s ti č nih crtica koj e teku koso-dolje na obadvije strane. Stećke u l epi obradili su Vl. Palavestra i M. Pe trić, zabilježili su i tu pojavu, smatrajući da su otkrili do sada neuočen reljefni motiv koji im je naj češće sličio stablu jele, zbog čega su ga i nazvali " jelica"."S4 U vezi s tim, napominjem da se slična poj ava mOže vidjeti i na još nekim stećcima u i s točnoj Bosni, kao i u ne kim drugim krajevima . Negdje ti nizovi kosih crtica idu samo na jednu stranu. Razmatrajući tu pojavu došao sam do uvjerenja d a se tu uopšte ne radi o klesanju relj efinog motiva, nego da je to ,jedan o d načina i stepena klesarskog postupka . Takva tehnika klesanja primjenjivana je i pri klesanju starih kamenih nadgrobni'ka i u drugim evropskim zemljama, npr. u N j em ačk oj u XVI V."S5 Taj ,k lesarski postupak se ta mo zvao "Seitema nsich t" (Scheibenkreuz - Grabstein "Trach" ). Takav način obradp kamen ih površina pomoću zupčas tog čekića poznat je i iz kasnoantič­ kog razdoblja u Bosni i Hercegovini .m ;, Radi se, mislim, o drugoj fazi k lesanja (prva je grubo klesanje), nakon čega bi trebalo još samo da se ploha sasvim poravna ili uglača.

J oš nekoliko motiva Preostalo je još nekoliko nekvalificiranih motiva, pa ih ovdje navodim . Na desetak mjesta, relativno, najVIse u Popovu polju, susrećemo manje ili veće plastične kvadratne ili pravougaone površine na h orizontalnim stranama sanduka i ploča. Nije poznato šta o ne znače . Vjerovatno su te površine predviđe ne za klesanje nekih motiva , pa su iz nepredv iđen ih razloga ostali neurađeni. U okolini Kupresa sam našao dva motiva, od kojih jedan pod sjeća na predstavu seoske stolice, ili nekog instrumenta, a drugi je vjerovatno neka fantastična životinja."56 U Ziemlju sam na vodoravnoj strani jedne ploče, uz polumjesec i rozete, našao motiv koji me najviše podsjeća na ašov, a u Orahu, blizu Bi leće , motiv urezanog . tapa, sa krugom pri vrhu, koji bi možda mogao š biti predstava štapa preslice za namotavanje vune ili kudjelje. l257 Na vodoravn oj strani jedne ploče na nekropoli u Bribiru, u okolini Sibenika, nalazi se mo tiv .s tilizovanog orlovog krila (?), kakav su hrvatski velikaši Sub-ići upotrebljavali kao svoj osnovni heraldičk i simbol'ES Na vodoravnoj strani jedne ploče, u Trnu, blizu Lištice, .u z motive štita sa mačem, nalazi se jedinstven motiv pentagrama urezanog u krug, koji je evidentirao l259 A. Benac. Prema podacima ovoga i s traživača, pentagram je široko rasprostranjen simbol kojemu se pridavala tajanstvena

385

SI. 183. - Motiv o rI ovog krila na pl oč i II Bribiru kod Sibenika.

natprirodna moć, posebno u ratu. Nošen je na vizan tij skim štitovima, a mnogo su ga upotrebljavali i Sl aveni , naročito kao motiv na tekstilu i šarenim jajima. Pentagram je i poznati židovski motiv. U okolini Lištice evidentirana su tri primj erka motiva koji s li č i na ukrštene ključeve, u dva slučaja kombinovanih sa rozeticama."60 A. Benac u njima vidi predstave drvenih ključeva koji bi mogli imati 2lnačenje nekog crkvenog amblema, a li su slični i znaku koji se javlja na bosanskom grbu. M. Vego kaže da motivi ključeva si mboliziraju vlast sv. Petra, pa ,misli da steća k sa takvim motivom pdpada nekom 'iz crkvenih redova."6I Ja sam ove motive naveo i u tekstu koji se odnosi na krstove, zbog toga što sliče kosim ili Andrijinim krstovima, ali nisam uvjeren da tamo isključivo spadaju. njeg
značaja,

Postoji još nekoJi.ko neobi čnih motiva za koj e mislim da su od mazbog čega se na njima ne zadržavam.

* **
Ovakvo grupisanje motiva je po mnogo čemu neobično. Ako reduciramo "jelicu" i kvadratne ili pravougaone plastične površine, zbog toga što, po mome mišljenju, ne spadaju ou reljefne motive, ostaje onda "kamenica", koja se po svome brojnom stanju i svom sadržaj u veoma

386

ističe i uz nju još sedam motiva, vrlo različitih i uglavnom nekvalificiranih, koji zajedno zauzimaju nešto više od desetak primjeraka. Ukupan broj svih motiva ove grupe iznosi približno 150 primjeraka. Većina motiva ove grupe nalazi se u Hercegovini, a najviše u istočnoj Hercegovini.

OPĆENITO

O REUEFIMA

STEĆAKA

Sintetičan pregled ovoga prikaza i razmatranja svih reljefnih motiva stećaka upućuje na nekoliko instruktivnih osnovnih pokazatelja i
zaključaka:

387

Svi su motivi obuhvaćeni ovom sistematizacijom koja ima 11 grup· nih kategorija, od kojih svaka ima svoje os novne vrste i podvrs te motiva. Proizlazi da sav fond reljefnih motiva ima 78 osnovnih vrsta i 313 podvrsta motiva. Ovi pokazatelji ne govore o nekom velikom bogatstvu repertoara motiva, ali !li siromaštvu, pogotovo kada imamo na umu tako brojne podvrste. Ukupno brojno stanje motiva iznosi oko SOO primjemka. Pošto nije bilo moguće baš u svakom ~Iučaj u utvrditi koliko se puta javlja neki motiv, ovo ukupno brojno stanje treba uzeti kao približno . tačno. Kako u svemu imamo 6.028 stećaka koji imaju ukrase, proističe da oko jedna četvrtina tih primjeraka ima po dva ukrasa. Kao grupne kategorije najbrojnije su bordure i astraini motivi, kojih ima po 1400 i nešto više primjeraka, a najmanja je grupa simbola zanimanja, sa svojih 114 primj eraka. Kao pojedinačni osnovni motivi u vrhu lj estvice stoje zV'ijezde-rozete, sa oko 800 primjeraka. Ako zvijezde odvojimo od rozeta, onda bi prvo mjesto zauzeli krstovi, sa oko 700 primjeraka. Dalji najbrojniji pojedinačni motivi su : polumjeseci, arka· de, tordirano uže i povijena lozica sa trolistovima ili drugačijim urne· cima. Na dnu lj estvice su simboli zanata, sjekirica i višelatični list. Teritol1ijalni raspored motiva je prilično neravnomjeran. Općenito uzevši, naj šire se rasprostiru vrpce, astraini motivi i krstovi, iako u okviru tih grupacija ima nekih motiva č iji je teritorij ograničen, kao što su, npr., nizovi rozeta. Od poj edinačnih vrsta motiva vrlo široko se raspro· stiru krstovi, zvijezde-rozete, polumjeseci i tordirano uže. To su istovremeno ,i najbrojniji motivi, što je bilo od utjecaja na toliku rasprostranjenost. Mnogo više je motiva č ija su područja ograničena. Arkade su gotovo isključivo motiv Hercegovine, štitovi i štitovi s mačevima su motivi Hercegovine i primorja 's a za leđem, a če tverouglasti štitovi bi se gotovo mogli pripisati samo Hercegovini. Hercegovina je općenito najbogatija, a u njoj je najveća koncemtraoija i većine onih opštih, zajed. ničkih ,motiva. Gotovo polovina svih motiva scena, npr., nalazi se u Hercegovini. Kao čisto bosanski motivi ističu se spirale, koplja, šindra i većina biljnih motiva, iako se za stablo i ljiljan može reći da su za· jednička karakterisLi'ka zapadne Bosne i ImobSke krajine. Brojni motivi su obilježje istočnih krajeva Bosne i Hercegov>ne, kao što su jeleni, konj'i, ljudske figure, neke vrste scena, stilizova11li listovi, grozd i još neki drugi. Na teritoriju sadašnje Bosne i Hercegovine postoje svi osnovni motivi. To se ne može reći za s usj edna republička područja, gdje mno-

gih motiva nema. Ta'ko, npr., u primorju i njegovom zaleđu lI1ema mnogih bordura, biljnih, životinjskih li ljud& klih motiva. Međutim , u toj oblasti se javljaju neki motivi kojih nema u Bosni i Hercegovini , kao što su simboli poljoprivrednih zanimal!1ja. U Crnoj Gori su mnogi motivi zajednički i istočnoj Hercegovini, ali znatan broj ih uopšte nedostaje, kao npr., ptice i zmije od živoNnjskih, ruka, glava i rugura od ljudskih motiva, a nema ni ljiljana, stabala i spirala od ,biljnih, itd. I u samoj Bosni i Hercegovini rama područja i krajevi umaju svoje karakteristič ne mOtive. Tako su, npr., za Hercegovinu karakteristične arkade, četverougao­ ni štitovi, nizovi rozeta, mrežasti za'kl()![1i i scene lova, kola i turnira , a za Bosnu spirale, šindra, koplja tt stilizovani višelatični listovi. I čis to likovne osobine motiva su dosta neujednačene . Većina figuralnih predstava i scena, naročito ljudskih figura je slab klesarski rad, a ima i dosta ostalih vrsta motiva koja s u djelo nedovoljno .vještih majstora. Međutim, velikJi broj bordura, rozeta, arkada, spirala i raznovrsnih dekorativnih motiva, te matan broj figuralnih predstava, kao i samih scerna, svojim crtežima, kompozicijama, skladnim i proporcionalnim odnosima, snažnim vitalndm izražajima, čes to elegantnih linija i pokreta, govore da je među k.lesa:rima stećaka bilo darovitih i sposobnih umjetnika. Najviše dobro urađenih i likovno vrijednih motiva nalazi se u Hercegovini, li to u njenim istočnim krajevima. Ustanovljeno je da se reljefni motivi nalaze na svim vrstama oblika stećaka, osim na amorfnim, što naročito vrijedi za krstove, zvijezde, rozete, polumj esece, tordirano uže i bordure od kosih paralelica i cikcak-linija. Ipak, treba reći da su za klesanje relj efa prvenstveno i najviše odabirani sljemenjaci i visoki sanduci, a potom i krstače. Od pojedinačnih primjeraka steća­ ka bogatstvom li kvalitetom svojih reljefa osobito se ističe sljemenjak iz Donje Zgošće, koji se sada nalazi u vrtu Zema lj skog muzej a u Sarajevu. I z podataka koji su naprijed saopšteni, posebno iz pronađe nih i navedenih analogija, vidi se da znatan broj naših osnovnih reljefnih motiva vode svoje porijeklo još iz predistorijskih vremena. Tako daleku prošlost ,imaju, npr., astraini motivi , zatim neki biljni i životinjski motivi, kao što su spirale, jeleni, konji i zmije, onda ljudske predstave, pa većina scena, Illaročito lov, kao i krstovi , pogotovo svastika. Veoma je važna okolnost što je većina takvih motiva vezana za vjerovanja i umjetnost starih paganskih Slavena. Izgleda da povijena lozica sa trolistovima, kružna udubljenj a (patere) i portreti pokojnika potječu iz umjetnosti antičke epohe. Međutim, svoje pravo rođenje, ili potpunije formiranje putem transformacije, veliki broj motiva s tećaka duguje srednjovjekoVll1oj umjetnosti, prije 's vega starokršćanskom, a onda i nekim od kasnijih stilskih umj etni čkih razdoblja - pre dromanici, romanici ili gotici. U taj okvir spadaju ne samo motivi ,krstova nego i znatan broj fi guralnih predstava i čitavih scena, a onda i neki biljni motivi, kao i neke bordure. Snažan pečat dobrom dijelu repertoara motiva stećaka utisnula je kršćans ka umjernost, zbog čega taj repertoar u svojoj suštini ima kršćanski sakralni karakter. Kako je kršćanstvo usvojilo i svojim potrebama p nilagodilo neke paganske motive, to se i na nekim motivima stećaka psjeća ta s imbioza. Ali, do vremena stećaka su m,ki paganski slavenski motivi i neposredno stigli. Osim toga, postoje i -jzvjesne, iako ne tako brojne i snažne, niti koje dopiru od umjetnosti islamskih naroda. Pri određivanju por'ije'k.la naših motiva moramo imati

388

na umu ne jedno, nego nekoliko izvorišta - predistorijsko, i to prevashodno slavensko, antičko, starokršćansko, kršćansko srednjovjekovno i islams'ko. Težište je, mislim, na kršćanskoj umjetnosti. Objašnjenje značenja naših motiva uglavnom je ,uslovljeno samim njihovim porijeklom. Većina motiva je mogla biti vezana za paganske i kršćanske kultove smrti i uskrsnuća, zbog čega je i najviše simbola koji govore o smrti, odnosno o borbi pravog kršćanina za drugi, bolji s\'ijet njegovoj duši. Suština izgleda takva. Međutim, motivi stećaka su rezultat prilika i shvatanja ka,;nog srednjeg vijeka i uglaVillom neposrednog utjecaja umjetnosti zapadnoevropske gotike, kada su u svijesti ljudi stani kultovi i mitovi u dobroj mjeri već bili zaboravljeni, kada se umjetnost zapadnoevropskog feudalizma najviše odražavala u djelima sa temama viteštva i lagodnog dvorskog života, zbog čega su i ti motivi poprimili takav .karakter. Stoga 's u mnogi motivi stećaka postali ili čiste dekoracije ili realne predstave života i običaja tadašnjih ljudi, prvenstveno pripadnika privilegovanog društvenog sloja. Otuda prava poplava motiva viteškog oružja, ,s cene lova i turnira, a ovamo spadaju i ljudske figure sa podignutim rukama , i hera ldičke oznake. Sve je uglavnom u znaku 'isticanja društvenog ugleda i vlasti tadašnjih ljudi, a atrJbuti straha od ,smrti, koji su također prisutni, kao da su u drugom planu, u sjenci onih prvih. U pogledu stilskih karakteristika, motivi stećaka, pored toga što su rezultat opštih uslova cr atmosfere kulture i umjetnosti ovoga dijela Evrope, imaju i ,svoje posebne veze sa romanikom, ali još više sa gotikom našega primorja, a onda i sa umjetnošću u Vizantiji i u Srbiji, posebno sa spomenicima moravske škdle. U tome pogledu sigurno je bilo ugledanja majstora stećaka. O'ni. nam se da su podstJicaji dolazili najviše od reljefa sarkofaga i drugih nadgrobnih spomenrka, a onda i od reHkvij ara, kamene plastike crkvenih građevina, kao i od fresaka. Uz to je prisutna staroslavenska komponenta, a donekle j islams'ka. Pored svega toga, reljefi stećaka imaju dosta autohtonoga, što se, uz ostalo, odražava u portretima i nekim arl>itektonskim i heraIdičkim motivima.

389

NAPOMENE
L Renđeo, Srednjovjekovni nadgrobni spomemCt - s t ećc i, Bibliografija i za umjetnost i srodne s truke VIII, Zagreb 1953, 48 (izdato kao rukopis). l C. Truhelka, Starobosanski mramorovi, Glas nik Zemaljskog muzeja III, knj. IV, Sarajevo 1891, 37 1. l Isti, Osvrt na sredovječne spomenike Bosne, Glasnik Zemaljskog muzeja XXVI, Sarajevo 1914, 230. 4 I. Rcnđeo, n. d., 49. 5 M. Krleža, Bogumilsk i 1rzramorovi, Književne novine, Beograd 3. VI 1954, 1- 2. 6 A. So}ovjev, Simbolika sređnjevjekovnih nadgrobnih spomenika tl Bosni i Hercegovini, Godišnjak Is torij s kog društva Bosne i Hercegovine VIII, Sarajevo 1956, 17 i 27. 7 M. Wenzel, Ukrasni motivi na s t ećcima, Sarajevo 1965, 12. I N. Miletić, Srednjovjekovna skulptura tl B osni, Treći program Radio Sarajeva Ill, br. 5, Sarajevo 1974, 301. • S. Be šlag ić, · Stećci, kataloška-topografski pregled, Sarajevo 1971, 43 iSO. 10 Vidi poglavlje o oblicima stećaka. 11 C. Truhelka , Starohosanski mramorovi, Glasnik Zemalj skog muzeja III, knj . IV, Sarajevo 1891,371. II Isti, Osvrt na s redovječne spomenike Bosne, Glasnik Zemalj skog muzeja XXVI , Sarajevo 1914,230. II Is ti, Bosanska narodna (pa tarenska) crkva, Napretkova Povijes t Bosne i H ercegovine, Sarajevo 1942, 63l. H 1. Renđeo, n. d., 52. u A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, 37-41. 16 Isti, Stećci (Mala is torija umetnosti), Beograd 1967, s tr. XI-XII. 17 D. Sergejevski, l:.udmer, Sarajevo 1952,26-34. " S. Bešlagić, Kupres, Sarajevo 1954, 161. 19 P. Korošec, Srednjovjekovne nekropole okoline Travnika, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., VII, Sarajevo 1952,390--394. N A. Solovjev, n. d., 30. 21 N. Miletić, Umjetnost stećaka, Katalog izložbe stećaka, Sarajevo 1965, 5--6. II Is ta, Srednjovjekovna skulptura u Bosni i H ercegovini, Treći program Radio Sarajeva III , br. 5, Sarajevo 1974, 301. I I P. Ž . Petrović, Motivi na bosanskohercegovačkim s t ećcima, Zbornik Matice srpske, serija društvenih nauka 10, Nov i Sad 1955, 15-17. 24 M. Wenzel, n. d. 2~ S. Be š la g ić, Slećci centralne Bosne, Sa.rajevo 1967, 71, sl. 96. Sljemenjak iz Lipenovića je sada u Etnografskom muzeju u Beogradu. ll> Vl. Dvorniković, Tri stari ja groblja u s t uden ičkom kraju, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XVII, Beograd 1954, 17. 27 C. Truhelka, Starokršćanska arheologija, Zagreb 1931,93. 21 Moje bilješke sa studijskog putovanja II Francuskoj 1971. g. l' M. Krleža i saradnici, Zlato i srebro Zadra i Nina, Zagreb 1972, sl. na st r. 19. .lo Lj. Karaman, O bosanskim srednjovjekovnim s t ećc i ma, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 174; J . Maks i mović, Srpska srednjovekovna skulptura, Novi Sad 1971,36. II J . Maksimović, Skulptura, Is torij a Crne Gore, knj. II, tom l, Titograd 1970, sl. 51. Jl C. Fisko vić, Stećci u CavLalu i Du brovačkoj župi, Prilozi povijes ti umj etnos ti u Dalm acij i 13, Split 1961, 148; Is ti, Dalmatinski majstori Ll srednjovjekovno j Bosni i Hercegovini, Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 157- 158. JJ A. Deroko, Monumentalna i dekoralivna arhitektura tl s rednjovekovnoj Srbiji, Beograd 1962, sl. 108, 336-337, 341-348 i dr. ,. Enciklopedija likovnih umjetnosti III, Zagreb 1964, 53 i 692; J. Kujundžić, Crkva sv. Ive u Podmilačju, Dobri pas tir XV-XVI , Sarajevo 1966, 37 1, sl. na s tr. 371 i 372. " Enciklopedija likovnih umj etnosti IV, Zagreb 1966,26 1.
I

građa

390

391

.16 M. Krleža i saradnici. Zlalo i srebro Zadra i Nina, Zagreb 1972, sl. na str. 44-45 i 50-51. l7 C. P opović, Razni rezbareni predmeti Ll Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., IX (Istorija i etnografija), Sarajevo 1954, 75-94. ;J.! S. Bešlagić. Rijetka vrsta nadgrobni/l spomenika u kumanovskom kraju, Glasnik Etnografskog muzeja II Beogradu XIX, Beograd 1956, 258, sl. 3, 4, 8 i 18. ] 9 A. Deroko, n. d., sl. 26. 40 Isti, n. d ., 63-64; Moje bilješke na licu miesta. 4 L M. Krleža i saradnici, n. d., sl. na str. 98- 99. 42 P. Anđelić, Skulptura vladarskih dvorova u srednjovjekovnoj Bosni, Treći program Radio Sarajeva III, br. 6, Sarajevo 1974, str. 374. 43 C. Popović, n. d., sl. 3. 401 J. Maksimović. Problemi ikonografije i stila na portalu Simeona Dubrovčanina Ll Barletti, Prilozi povijes ti umjetnosti u Dalmaciji 12, Split 1960, 10l-lll, sl. 19. 4S Moje zabilješke na studij s kom putovanju u Italiji. '~ J. Mak s imo vić, Skulptura, I storija Crne Gore, knj. II, tom l, Titograd 1970, sl. 51. 47 Na is tom mjestu . .. C. Truhelka, n. d., 197-1 99. 49 Lj. Karaman, n. d., 180. ~ D. Sergejevski, Dabravina, Sarajevo 1956, T. VIII, sl. 20. " C. Truhelka, n. d., 94. sl Pjer di Burge, Kopts ka umetnost (biblioteka "Umetnost u svetu") Novi Sad 1970 (prevod s francuskog). Sl Moje bilješke sa studijskog putovanja u Italiji i Francuskoj. st I sto tamo. ~ A. Petrucci, Call edrali di Puglia, Roma 1964, 177, sl. 122, 125 i 133. s6 Gipsani odljev u Muzeju francuskih spomenika u Parizu moja bilješka. n Moja bilješka sa studij skog putovanja u Francuskoj 1971. g. SI Kao napomena 54. S9 J. Maksimović, Skulptura, Istorija Crne Gore II/ l, 205, sl. 48. 60 Prema dokumentaciji Zavoda za zaštitu spomeni ka kulture u Dubrovniku. 61 Lj. Karaman, Iz kolijevke hrvats ke prošlosti, Zagreb 1930, sl. 123. ~ C. Truhelka, n. d., s l. 110. 61 Isti, n. d., s l. 132. 64 C. Fisković, Fragm ents du style Roman il Dubrovnik, Archaeologia jugoslavica I, Beograd 1954, 130, s l. 22. 65 Enciklopedija l.ikovnih umjetnosti I, Zagreb 1959, sl. na s tr. 557 i 558. 66 A. Skovran, Freske X lI I v. u Manastiru Morači, Zbornik radova SAN LIX Vizanto!o ški institut, knj. 5, Beograd 1958, 158, sl. 6. 6J Moje bilješ ke sa studij s kog putovanja u Italiji. 68 I sto tamo. 69 P. Anđeli ć, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo, 1973, sl. na str. 84. 70 M. Krleža i saradnici , n. d., sl. na str. 50 i 51. 71 I sti, n. d., sl. na str. 49. JZ Isti, n. d., s l. na str. 22 i 44--45. 71 Is ti, n. d., sl. na s tr. 98-99. 74 B. Radojković, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV XV V., Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, sl. ll. " Z. Jane, Ornamenti fre saka, Beograd 1961 , T. LXVI, sl. 425. " Ista, n. d., T. LXVI , s l. 427-428, T. LXVIII, sl. 441 i T. LXXI, sl. 458. 17 Sv. Radojčić, Stare srpske minijature Beograd 1950, T. XXVII a: Minijature Ju goslavije, Zagreb 1964, T. 104. 71 C. Popović, n. d., sl. 9. ~ C. Fisković, Stećci u Cavtatu i Dubrovačkoj tupi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13, Split 1961, 154-155. lIO S. Beš l agić, Stećci u Gornjem Hrasnu, Naše starine VII , Sarajevo 1960, 101, sl. 9; Isti, Stećci u dolini Neretve, Naše starine II, Sarajevo 1954, sl. 12 i 13. Sl M. Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo 1965, T. VII, sl. 3-9; S. Be š l ag i ć, Stećci u okolini Zabljaka, Glasnik Etnografs kog muzej a u Beogradu, knj. 36, Beograd 1973, sl. 18.

II S. Bešlagić, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici stećci u dolini Trebišnjiee, Naše starine VIII, Sarajevo 1962, 25-26, sl. 19; M. Wenzel, n. d., T. VIII, sl. 6. SJ S. Bešlagić, St ećci u Gornjem Hrasnu., Naše starine VII, Sarajevo 1960, 105, sl. 9. " Lj. Karaman, n. d., sl. 75. 15 Moje bilješke sa studijskog putovanja II Italiji. M Christa Schug-Wille, Bizant i njegov svijet (prevod s njemačkog), Rijeka 1970, 185. 17 Moje bilješke sa studijskog putovanja u Francuskoj 1971. g. " Lj. Karaman, O putovima bizant ijskih crta u umjetnosti istočnog Jadrana, Starohrvatska prosvjeta, sv. 6, Zagreb 1958, 72, sl. 15. 19 M. Krleža i saradnici, n. d., sl. na str. 41. • Isti, n. d., sl. na str. 80--82, 91 i 88. 9! C. Fisković, n. d., 155 i 159. 9: J. Maksimović, Srpska srednjovekovna sku.lptura, Novi Sad 1971, 141. " Raška baština l , Kraljevo 1975,286. 94 S. Bešlagić, Stećci u okolini ZabIjaka, Glasnik Etnografskog muzeja II Beogradu, knj. 36, Beograd 1973, 118, sl. 12; M. Wenzel, n. d., T. X, sl. 22. 9$ S. Bešlagić, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 54-57; M. Wenzel, n. d., T. CVIlI, sl. I i 2. 90i C. Truhelka, Natpisi iz sjeverne i istočne Bosne, Glasnik Zemaljskog muze· ja VII, Sarajevo 1895, sl. 13. " M. Wenzel, n. d., T. LIV, sl. 24 . • Ista, n. d. , T. X, sl. 16. 99 J. Maksimović, Problemi ikonografije i stila na portalu Simeona Dubrovčanina u Barletti, Prilozi povijesti umjetnosti II Dalmaciji 12, Split 1960, sl. ll. 100 Moje bilješke sa studijskog putovanja u Italiji. 101 A. Petrucci, n. d., sl. 171. 101 Isti, n. d., sl. 78. lO Gipsani odljev J se nalazi u Muzeju francuskih spomenika u Parizu moje bilješke sa studijskog putovanja u Francuskoj. O M C. Truhelka, Starokršćanska arheologija, Zagreb 1931, sl. 110 i 135; Lj. Karaman, Iz kolijevke hrvatske prošlosti, Zagreb 1930, sl. 111 i 117. lOS Moja zapažanja na samome objektu. 1005 A. Deroko, n. d., sl. 349. Z. Jane, n. d., T. XLV, sl. 294 i 295. o Ista, n. d., T. XLVII, sl. 306-308, T. XLVIII, sl. 314-315 i T. XLIX, sl. . 316-321. 109 R. Nikolić, Prilog . proučavanju živopisa manastira lošanice, Saopštenja IX, Beograd 1970, 129-143, sl. 4. 110 P. Mijović, Slikarstvo i primijenjena umjetnost, Istorija Crne Gore, knj. II, tom I, Titograd 1970, sl. 114, str. 268. III Z. Jane, ledna alatka iz XIV v., Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti 16-17, Beograd 1972-1973, sl. 2 i 3; L. Mirković, Crkveni umetnički vez, Beograd 1940, T. XXIII; Minijatura u Jugoslaviji, Zagreb 1964, T. 123. Ill a Z. Janc, n. d., 91-92. 112 S. Bešlagić, Stećci u dolini Neretve, Naše starine II, Sarajevo 1954, sl. 12 i 13. '" Isti, Stećei Duvanjskog Polja, Starinar VII-VIII, Beograd 1956-1957, sl. 16; Isti, Stećei na Blidinju, Zagreb 1959, T. I; M. Wenzel, n. d., T. VIII, sl. 7. O S. Bešlagić, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 93-95; M. Wenzel, n. d., T. XL, " sl. 7-8. !lb M. Wenzel, n. d., T. IX, sl. 20 i 21. '" Ista, n. d., T. VII, sl. 10, T. VIII, sl. 1. Il ~ S. Bešlagić, Stećci u Ziemlju, Starinar XV-XVI, Beograd 1964-1965, sl. 14. 11 7 Isti, Stećci u Bitunjoj, Naše starine IX, Sarajevo 1964, sl. 16; M. Vego, Ljubuški, Sarajevo 1964, sl. 32 i T. XLIV, sl. 25. II I J. Strzygowski, O razvitku starohrvatske u.mjetnosti, Zagreb 1927, 57-58. Jl9 Ist i, n. d., 57. IlO R. Ljubinković, Hum sko eparhijsko vlastelinstvo i crkva svetoga Petra u Bijelom Polju, Starinar IX-X, Beograd 1958-1959, 108.

o .

392

393

'" A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, T. XIII, sl. 16 i T. XXVII, sl. 41; S. Be š la g ić , Slećcl na Bl;din ju, Zagreb 1959, sl. 79; Isti, 5tećci tl dolini Neretve, Naše starine II, Sarajevo 1954, sl. 23; M. Wenzel, n. d. , T. V, sl. 20. lU M, Krleža i saradnici, n. d ., sl. na str. 59 i 62. lU D. Mini ć M. Tomić, Ostava srednjovekovnog nakita tl Narodnom muzeju u Požarevcu, Stari nar, N. s., XXI (1970), Beograd 1972, 165. ll4 Moje bilješke kod samoga spomenika. ! U J . Maksimovi ć, Kam eni nadgrobni spo menici, Zbornik Muzeja primenjenih umetnos ti 19-20, Beograd 1975- 1976, 14-1 5. L ~ M. Krleža i saradnici, n. d ., sl. na str. 97-101. u1 Kameni grb se nalazi II lapidariju Narodnog muzeja II Zadru . .. B. Radojković , n. d ., 216. Ut Lj . Karaman, O bosanskim srednjovjekovnim stećcima, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 180. Uli A. Benac, Starobosanski mramorovi, Jugoslavija VII, Beograd 1953, 37~7. III N. Božani ć·Bezić, St ećei i nadgrobne ploče tl Makarskom primorju, Starinar, N. s. XVIII (1966), Beograd 1967, 167-171. III D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952, 33. III V. Đurić, Umjetnost, Istorija Crne Gore, knj. II , tom 2, Titograd 1970, 497. Ll-' M . Wenzel, n. d., 31-32. ll5 C. Fisković, n . d., 173. U6 Isti, Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini, Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 147-199; Isti, St ećci u Cavlatu i Dubrovačkoj župi . .. , 154-155. u7 J. Mak s imovi ć , Srpska srednjovekovna skulptura, Novi Sad 1971. 151. ,» M. Wenzel, n. d., T. XXXIX, sl. 4, 6 i 7. ll9 A. Benac, S iroki Brijeg, Sarajevo 1952, T. XXXIII , sl. 54. L~ S. B eš l ag i ć, Stećci II okolil1i Vla senice, Starina r, N. s., knj. XXIH, Beograd 1972, 11 8, T. I , sJ. 3; Isti, Stećei ceni ralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 6; Isti, D . d ., 27; Isti, Popovo, Sarajevo 1966, 35. UL S. Bešlagić, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 42. '" M. Wenzel, D . d., T. XXXIX, sl. ll. L.1 S. B eš l agić, Stećci na Blidinju, Zagreb 1959, sl. 57. LM Isti, Stećci lt okolini Vlasenice, Starinar, N. s., XXIII, Beograd 1972, T. IV, sl. 9. LfJ A. Solovjev, n. d., 14. , ~ N. Idrizović, "Oko", Zagreb 8-22 kolovoza 1974,6. U l Moje bilješke kod samoga spomenika. L4r. E. Bock, Schwab ische Rovnanik , Stuttgart 1973, 52, sl. 20. L~ Moj e bilješke na studijskom putovanju u Italiji. UG N. Mileti ć, Ranoslavensko doba, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1966, 396. UL M . Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, Radovi Muzeja grada Zenice III , Zenica 1973,322. L ~ Djela Andrij e Ka čića Mi o š i ća, knj. prva Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Zagreb 1942,393. L S) M. Filipović, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine XVI, Sarajevo 1965,290---292. L~ G. Wilke, Ober die Bedeutung einiger S ymbole an den Bogumilengriibern, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXVI, Sarajevo 1924, 27-38. ,. A. Solovjev, D . d. , 32-34. L}& D. Vidovi ć, Simboličke preds tave na s te ćc ima, Naše starine II , Sarajevo 1954, 128-135. ul A. J. Ewans, Trough Bosnia and the H erzegowina on foot, London 1876, 174, nap. I. Lst Prema J. Rendeu, n. d., 54. m A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, 4~4. L60 D. Sergeje vski, n. d., 27. L 6L P. Korošec, n. d., 394--395. L6.! V. Curčić, Rukopis o s tećcima u Biblioteci Zemaljskog muzeja II Sarajevu. LU I. Renđeo , n. d., 54.

P. 2:. Pe trov ić, n. d., 17. A. Skobalj, Obredne gom ile, Sveti Križ na Ciovu 1970, 231. It.II L. K a ti ć , Stećci u Imot skoj Kra jini, Starohrvatska prosvj eta , III serija, sv 3, Zagreb 1954, 159. loj A. Skobalj , na istom mjes tu. 161 M. Wenzel, n. d. , 145. IH S. B eš lagić, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 17. I lli A. Benac, n. d., sl. 30. 111 Vidi nap. br. 146 . '" A. Skobalj , n. d., s l. 183. l1J C. Truhelka, Starokršća n sk a arheologija, Zagreb 1931 , 93-95. 171 Moje bilješke sa studij skog putovanja u Italij i i Mađarsko j . !JJ Lj . Karaman, Iz kolijevke hrvalske prošlosti, Zagreb 1930, sl. 84, 89 105. 116 C. Truhelka, n. d., sl. 130. llJ Lj . Karaman, n. d., sl. 49, 81 i 110. ll' M. Vego, n. d., 322. ln Minijatura u Jugoslaviji, Zagreb 1964, T. 91. l" L. Mi rkov i ć, n. d., T . 1. 111 P. Anđe li ć , Neka pitanja bosanske heraldik e, Glasnik Zemaljskog muzeja , N. s. XIX (Arheologija), Sarajevo 1964, 167. III M. Hoernes, Mitt elalterliche Grabdenkmiiler in der Herzegowin a I, 22 prema A. Bencu, Siroki Brijeg, 40. 'u A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952,44. ISol D. Sergejevski , n. d., 27. 'o A. Skobalj, n . d. , 235. I M A. Solovjev, n. d., 36 i 45. I 'J M. Wenzel, n. d., 145. lU P. 2:. Pe trov i ć, n. d., 25. 119 A. Benac, n. d., sl. 34. 190 A. SOlovjev, n. d., 36. '" D. Vidović, n. d., \28-135. '" S. B eš l ag i ć , Kupres, Sarajevo 1954, 176. 191 Moje bilješke na licu mjes ta. '" E. Boc k, n. d ., 52, s l. 20. 195 S. Be š l ag i ć, Ljtlbif'lje, Naše starine X , Sarajevo 1965, sl. 43. If' D. Sergejevski, Srednjovje kovno groblje kod Pet rove c rkve ll. Nik š iću, Cetinje 1952, s l. 16, 19 i 20. "I S. B ešl agić, Stećc i Hodova, Anali Historijskog instituta JAZU II Dubrovniku XII , Dub rovnik 1970, s l. 16. L9I Isti, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 29. 'o M. We nzel, n . d., T . XCII I , sl. 16 i 19. :oo S. B eš l agić, Stećci II dolini Neretve, Naše s tarine II, Sarajevo 1954, sl. 18, 19, 21 i 22 . ZVI Isti , Stećc i u okolini Kladnja, Naše starine XII, Sarajevo 1969, sl. 14. ZOl D. Sergejevski, Lud mer, Sarajevo 1952,27. Isti, Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve u Nik šiću, Cetinje 1952, 26. lIM F. R adi ć , O spom enicima, Bosanska vila, Sarajevo 1888, 252. '" D. Vidovi ć , n. d ., 128- 135. '" A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 31. '" P. :t. Pet rov i ć , n. d ., 25. .. Srps ki mitološki rečnik , Beograd 1970, 58-61. .. M. Wenzel, n. d., 130. lI O A. Solovjev, n. d., 57. 211 G. Wild , Die Darstellung des bogumilischen "Perjectus" auf den miltelalterliellen Grabdenkmii.le rn (Stećc;) Bosniens und der Herzego wina, Balcanica IV, Beograd 1973, 111- \20. lLl V. Đuri ć, Umjetno st, Istorija Crne Gore, knj . II, tom 2, Titograd 1970, sl. 134. 11l Đ. Ma za li ć , Hrišćan s ki nišani u okolini Travnika, Naše starine IV, Sarajevo 1956, 102, nap. 12. '" V. Curč ić, n. d..
11>01
IM
JO)

394

m S . Tra lji ć, Muslimanski nadg rob ni spomenici, Narodna uzdanica lendar za 1940. g., 202.
lit

Ka-

P. Korošec , n. d., 395.

395

M. Vego, Patarenstva tl srednjovjekovnoj Hercegovini, Most 17- 18, Mos tar 1978, 134. m Vuk St e fa n ov i ć-Ka ra d ž i ć, Srpske narodne pjesme, knj . II , izdanje "Prosvete", Beograd 1976, st r. 366. lL9 1. Rendeo, n. d., 156. m C. Truhelka, Starobosanski m ramorovi, Glas nik Zema ljskog muzeja Ill, knj . IV, Sarajevo 1891, 383; Isti, Srednjovjekovni stećci u Boslz i i H ercegovini, Napretkova Povijest Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942, 633. nl A. Solovjev. Jesu li bogumili poštovali krst, Glasnik Zemalj skog muzeja, N. s., sv. I II , Sarajevo 1948, 9 1. ul Isti , Simbolika sredHjovjeko vnih nadgrobnih spomenika Ll Bosni i Hercegovini, God išnjak Istorijskog društva BiH VIII, Sarajevo 1956 , 38. III M. Wenzel, n. d., 91. ll~ A. Benac, Bogumili i umjetnost na stećcima. Izraz X, Saraj evo 1966, 217. ll) S. Beš l agi ć, Stećci i njihova umjetnost, Sarajevo 1971 , 38. m C. Truhelka, Starokršćanska arheologija, Zagreb 193 1, 26. m L. Ka t ić , n. d., 162. lli S. Be š lagić, Ljubinje, Naše starine X, Sarajevo 1965, 132, sl. 32. '" M. Wenzel, n. d ., T. XXV I, sl. 27 i 28. W S. Be š lagi ć, Popovo, Sarajevo 1966, sl. 62. lli Isti , Nevesinjski s tećei, Naše starine X lI , Sarajevo 1972, sl. 6 i 14. ll! Isti, Stećei tt Ziemiju, Stari nar XV-XV I, Beograd 1964-1 965, sl. 24. III Isti, Trnovo, Naše starine X I, Sarajevo 1967, sl. 20-22. ~ M. Wenzel, n . d., T. XLIII , sl. 1- 16. ns L. Ka tić , n. d., 162. lli! S. Be š la g i ć, S t ećei kod Raške Gore, Naše starine III , Sarajevo 1959, 255-256, sl. 2. u> M. Wenzel, n. d., T. XXX, sl. 24 i 26, T. XXX I, sl. 8-12 i 14-16, T. XXX II , sl. 19. W Is ta, n. d ., T. XX III, sl. 12 i T. XX IX, sl. 27-28. "' Ista, n . d., T. XXXII, sl. 6. ,. I sta, n. d., T. XXX, sl. 27-30, T. XXX I, sl. 1-7. '" Ista, n. d ., T. X LVIlI , sl. 17- 18, T. L, sl. l , 4, 5, 13, T. LII, sl. 20-21, LIII, sl. 5-9, 11 - 16, 18-19, 21-22, 24-25. '" Ista, n. d., T. XXV, s l. 25-26, T. XXVI , sl. 16---17. lU Ista, n. d., T. XX IV, sl. 4. '" Ista, n. d., T. XXX Il, sl. 26 i 27. '" Ista, n . d., T. CXIV, sl. 30, 34 i 35. ,. Ista, n. d ., T. XX III, sl. 4, 12 i 31, T. XX IV, sl. 12, T. XX V, sl. 6 i 10. m S . Beš l ag i ć, Stecei u okolini tabljaka, Glasnik Etnografskog muzeja 36, Beograd 1973, sl. 22. l (1 L. Ka t ić, n. d., sl. 15. 1'9 Moje bilješ ke sa studijskog pu tovanja u Francuskoj 197 1. g. ~ E. Bock, n . d., 52, sl. 20-23 i 27. m D. V i dov i ć, n . d. , 125-127. :W Isto tamo. X1J C. Truhelka, n. d., 26. Moje bilješke sa s tudijskog pu tovanja u Italij i i Francuskoj . m A. Ven turi, S toria Dell'a rt e It al ia na JI, Dell'arte Ba rba riea alJa Romaniea, Mila no 1902, 135-140, sl. 109-110 i 112-113. xli Moje bilješke sa stud ij skih putovanja u Italiji . X11 M. Salmi, L'abbazia d i Pomposa, Roma 1936, 101. XIa J. Baltrušaiti s, Le Mayen age fan tast ique, Paris 1955, 104. X19 Moje bilješ ke u Arheološkom muzej u u Ati ni. 160 Moje bilješke u Vizanto loškom muzeju u Atini .. C. Tr uhelka, n. d., sl. 137-138. '" A. De roko, n . d ., sl. 195 i 288. '" M. V as i ć, liča i Lazarica, Beograd 1928, 234, sl. 183. ~ Z. Jane, n . d ., T. XXX. sl. 184.
m
u(

1t5 R. Proki ć, Konzervatorsko-res taurators ki radovi na crkvini "Petkovica" kod Stragara, Saopštenja IX, Beograd, 1970, 84, sl. 5. ~ J. Maksimović, Kam eni nadgrobni spomenici, Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti 19-20, Beograd 197:>-1976, 13. lilI M. Sakota, Prilozi poznavanju manas tira Banje kod Priboja, Saopštenja IX, Beograd 1970, 35, sl. 10. ul J. Mak s imovi ć, n. d., tl-IS . .. C. Truhelka, n. d., 163, sl. 79. no V. Curči ć, Drvorezbarstvo U Bosni i Hercegovini, Napredak _ hrvatski narodni kalendar za god . 1934, Sarajevo 1933, 131-145; C. Popovi ć, n . d., sl. 2 i 4. nl A. Solovjev, Jesu li bogumili poš tovali krst, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., sv. III, Sarajevo 1948, 85. m C. TruheJka, n. d., 24. m Isti, n. d., 26. m Srpski mitološki rečnik, Beograd 1970, 178-183. m P. 2.. Petrović, n. d. , 18--19. m P. Tomić, Lik čove ka u narodnoj umetnos ti Srbije, Katalog izložbe, Beograd 1974. 12. on C. Truhelka, n . d. , 25. nl A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnil1 spomenika Ll BiH, Godišnjak Istorijskog društva BiH VIII, Sarajevo 1956, 15. nt V. Curč ić, Sredovječ na groblja (nek ropole) - rukopis u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. no A. Solovjev, n. d., 40 . . .. C. Truhelka, n. d., 25. W D. Vidovi ć, n. d ., 124-127. ul M. Wenzel, O nekim s imbolima na dalmatil1s kim s t ećcima, Prilozi povijesti umj etnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 90. ll' C. Cecchelli, Zara, ca talogo delle cose d'arte e di antichita, Roma 1932, 49. lU F. Meyer, Handbuch der Ornamentik, Le ipzig 1890. 192, sl. 8. :!JO M. Wenzel, n. d., 88. m A. Solovjev, n. d. , 38-45 i 47-48. lU Sv. Radojčić, Reljefi bosanskih i hercegovač kih stećaka, Letopis Matice srpske, god. 137, Novi Sad, januar 1961, 3. at M. Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973,318. m D. Vidović , n . d., 127. BI D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952,28. 191 Sv. Radoj čić, n. d., 8. 19) J. Maksimović, Srpska srednjovekovna skulptura, Novi Sad 1971, 12, 103 109. '" M. Sakota, n . d., 3:>-36. m J. Maksimović, n. d., 11 i 15. - M. Wenzel, Lisnati krst na s t ećcima s područja Neretve, Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti 8, Beograd 1962, 39-49. ~ Ista, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo 1965,92. "' C. Truhelka, n. d ., 24. M M. Vasić, n. d., 221 i 227. m L. Kati ć, n. d., 163. )OCI Opširnije o odnosu stećaka i armenskih hačkara u posebnom odjeljku ove knjige . • , S. B eš l agi ć , B oljun;, Stari nar, N. s., XII, Beograd 1961, 179, sl. 10. JO! A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, sl. Sc. '" M. Wenzel, n. d., T. LV, sl. 37. )001 S. Be š lagić , Stećc i centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 54 57. J05 Moje bilješke sa studijskog putovanja u Italiji . .. M. Salmi, n. d ., 52 i 61. 1O7 Moje bilješke sa studijskog putovanja u Italiji. .. C. Truhelka, n. d., 30. )09 Moje bilješke sa studijskog putovanja u Francuskoj. ' " C. Truhelka, n. d., sl. 139. lLi Moja zapažanja na samim spomenicima u Ninu i Ohridu.

396

397

A. Deroko. n . d ., sl. 249. J. Sobi ć , Piratska ćilimars tvo i njegove veze sa I stokom, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XXI, Beog rad 1958, 31 i da lj e. l l ' Ć. Truhelk3, n. d., sl. 73. lU C. Popović, n. d., sl. 3 i 4. ll6 I s ti , n. d., s l. IS. JI7 C. Truhelka, n. d ., 30. J II V. Đurić, n. d ., 469. '" S. Be š la gić, n. d., sl. 12 i 13. m D. Sergejevski, n. d., sl. 3.i 60 . .llL D. Vidović, Srednjovjekovni nadgrobni spo m enici u okolini Zvornika, Naše starine III, Sa ra jevo 1956, 221-238. m S. B e š la g i ć, Stećei tl okolin i Vlasenice, Starinar, N. S., XX III , Beograd 1972, T. I , sl. 2. m Isti, n. d ., ll8, T. I, sl. 3. llf Isti, St eće ;, kalOloško-topogra!s ki pregled, Sarajevo 1971, 296, sl. 36. B. Covi ć , Od Butmira do Jlira, Sarajevo 1967, 44-47, sl. 21-24. JU Moje bilješ ke sa studijskog putovanja II Italiji i Francuskoj. l17 I. N ikolaj e vi ć- Stojkovi ć , Ranovizantijska dekorativna plastika u Makedoniji, Srbiji i emaj Gori, SAN, Beograd 1957, sl. 86, 88 i 89. ~ C. Truhe lka, n. d., 73-74. !lt 1. Horvat, Kultura Hrva ta krol 1000 godina, II izdanje, Zagreb 1939, sl. 1. lJCI G. Wilke, Značenj e nekih simbola na bogumilskim spomenicima, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXVI, Sarajevo 1924, 33 i 36. II I D. Vidovi ć , n. d., 237. m A. Benac, Radiml ja, Sara jevo 1950, 34; Is ti Siroki B rijeg, Sarajevo 1952, 37- 38; D. Sergejevs ki, n. d., 32. m A. Skobalj, n. d. , 307 . .»I M. Kara novi ć, O zobunima u Bosni, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu V, Beograd 1930, 27. ll5 M. Wenzel, O nekim s imbolima na dalmatinskim s t ećcim a, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 92-93. H il P. 2:. Petro v ić, Motiv ljudskih očiju kod balkanskih Slovena, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 22-23, Beograd 1960, 37. m A. Solovjev, n. d., 47. l li A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 31. '" S. Be š l ag i ć, Boljuni, Starinar, N. s., XII, Beograd 1961, 199, sl. 36, 37, 42, 44 i SI. Isti, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 55-56. ).II Moje bilješ ke iz Atine. ).Il A. Deroko, n. d ., sl. 288. ).Il A. Pet rucci, n . d. , sl. 94. Moje bilješ ke iz Stuttga rta. ).IS 1. Maksimovi ć , n. d., 150. Isto tamo. U 1 Moje bilješ ke sa s tudij s kih putovanja u Italiji i Francuskoj . U l U Museo Nazionale u Rimu vidio sam vi še motiva rozeta na antičkim stelama. u, Moj a zapažanja na licu mjes ta. "' M. Va s i ć, n. d., 234, sl. 183. ~, Z. Ja ne, n . d., T. XXX, sl. 184. )sl A. Deroko, n. d., sl. 195. ID R. Prokić, n. d., 84, sl. S. J~ 1. Maksimović, n. d., 14-15. )ss A. Skovran-Vukčević. Freske XIII v. u Mana stiru Morači, Zbornik radova SAN LIX, Vizanto[oš ki institut, knj. S, Beograd 1958, sl. 4. JS6 SV. Ra doj č i ć, n. d., 8. m M. Corovi ć·Ljubinković, Srednjovekovni duborez Lt is točnim oblastima Jugoslavije, Beograd 1965, 106. ,. [s ta. n. d., T. LXXVI. oo M. Vego, n. d., 322. M C. Truhelka, n. d., 209, sl. 139. )61 J . Ho rvat , n . d ., sl. 53.
lU
lIJ
]lS
}II,I

).101

).IiI

., C. Truhelka, n. d ., sl. 115-117. ,., Isti, n. d., sl. 137-138. l6f Vlastita zapažanja na samim spomenicima. lM J . Maksimović, n. d., 44. P. Anđelić, Babovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo 1973. sl. na str. 84. }61 M. Filipović, Godišnjak Društva istoričara BiH XVI, Sarajevo 1965. 290-292. ~ P. Ž. Petrović, n. d., 21 i 25 . .. A. Solovjev, n. d., 45 i 46. 3111 S. Zečević, Predanja o rusalijskim grobljima u istočnoj Srbiji, Narodno stvaralaštvo - Folklor, sv. 3--4, Beograd, ju\i-<>ktobar 1962, 235-243. J1l B. Orel, Milos o Mostu, Slovenske narodoslovne študije, Tri obredja iz Bele Krajine, Ljubljana 1936, 86. )Il Srpski mitološki rečnik, Beograd 1970,254-256. lIJ Vidi nap. br. 240. ]H S. Be š lagić , Boljuni, Starinar, N. S., XII, Beograd 1961, sl. 49; Isti, Stećci Lt Op1ičići m a , Naše starine VII, Sarajevo 1960, sl. 8 i 9. m Isti, Kupres, Sarajevo 1954, T. I; Isti, Stećei Duvanjskog Polja, Starinar VII-VIII, Beograd 195f>-1957, 394; Isti, Stećci na Blidinju, Zagreb 1959, 53 i T. II. J7. Isti, Stećci tl okolini Vlasenice, Starinar, N. s. XXIII, Beograd 1972, 121- 122, T. III, sl. 8. m Moje bilješ ke na studijskom putovanju II Italiji. m E. Bock, n . d ., sl. 23, 27, 72, 332-333. J19 Moja zapažanja na samome spomeniku. Moja zapažanja na samim spomenicima. lli L. Jelić, Povjesno-topografske crtice o Biogradskom primorju, str. 72, sl. 18 i str. 73, sl. 20. lU M. Krleža i saradnici, n. d., sl. na str. 43. "" A. Deroko, n. d., sl. 358. 182b V. Han, Prilog datiranju s!epčanskih i lreskavačkih rezbarenih. vrata, Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti 6-7, Beograd 1960-1961, sl. 6 na str. 81. '" A. Deroko, n. d., sl. 452. ,.. B. Radojković, Nakit kod Srba, Beograd 1969, str. 32-33, br. 127 i 128. 315 D. Minić M. Tomić, n. d., 165. '" P. Ž. Petrović, Iz naše narodne prošlosti l-ll, Beograd 1959-1960, 19. 317 1. Kovačević, Srednjovekovna nošnja balkanskih Slovena, Beograd 1953, 126 i 215. lli P. Anđe l ić, Grbovi bosanskih kraljeva tt ArnautoviCima kod Visokog, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., XVII, (Arheologija), Sarajevo 1962, 165-171; P. Z. Petrović, n . d., 19. P. Anđelić, Skulptura vladarskih d vorova u srednjovjekovnoj Bosni, Treći program Radio Sarajeva, god. III, br. 6, Sarajevo 1974, 372. J90 M. Vego, Patarenstvo u srednjovjekovnoj Hercegovini, "Most" 17- 18, Mostar 1978, 131. J91 C. Popović, n. d., sl. 3. J9l P. Z. Petrović, n. d., 17. J9J D. Minić M. Tomić, n. d., na istom mjestu. 394 Iste, n. d., 165.; A. Ivić, Stari srps ki p ečati i grbovi, knjiga Matice srpske 10, Novi Sad 1910, 31, sl. 38, str. 35, sl. 56; A. Solovjev, Postanak ilirske heraldike, Glasnik Skopskog naučnog dru štva XII, Skoplje 1932, T . V. J9S M. Wenzel, n. d ., 90 i 92. l <J6 Ista, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo 1965, 163. 197 A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika II Bosni i Hercegovini, Godišnjak Istorijskog društva BiH VIII, Sarajevo 1956, 57- 58. 39' P. Ž. Petrović, Motivi na bosansko-hercegovačkim stećcima, Zbornik Matice srpske, Serija društvenih nauka 10. Novi Sad 1955, 23; Isti, Motiv ljudskih očiju kod balkanskih Slovena, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 22-23, Beograd 1960, 33---56; Vidi i njegovu radnju "Iz naše narodne. prošlosti" I-II, Beograd 1959-1960, 23. '" C. Truhelka, n. d., 92. 400 S. Bešlagić, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 54-56. 1.)1 Isti, Popovo, Sarajevo 1966, sl. 38.
)6/i

)$o

}l j

398

399

Sv. Radoj č ić. Stare srps ke minijature, Beograd 1950, T. I i III-VII. P. Mijović. Slikarstvo i primijenjena umjetnos t l storiia Crne Gore. kni. II, tom l , Titograd 1970, sl. 86. ~ C. Truhelka, n. d., sl. 14, 69 i 80. '" B. Radojković, n. d., 216. ~ I. Petriccioli. Pojava romaničke skulpture tl Dalmaciji, Zagreb 1960, 52S3, T. XVI i str. 67, T. XXVI. .01 Moja zapažanja na samome spomeniku . .. S. Bešla g ić, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 25. ~ D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952, sl. 4, 5, 8, 9 i dr. H S. Bešlag ić, Trnovo, Naše starine XI. Sarajevo 1967, 123, sl. 43; M. Wenzel, ' Ukrasni motivi na s tećcima, Sarajevo 1965, T. LlI, sl. 8. m S. B ešlagi ć, Stećci u okolini Vlasenice, Starinar, N. s., XXIII, Beograd 1972, str. 112-113, T. VI, sl. 15. fl! A. Solovjev, Bogumils tvo u Bosni, Enciklopedija Jugoslavije I. Zagreb 1955, 641-Đ45. 41l C. TruheJka, n. d., 30. '" Isti. n., str. 128, sl. 47 i 60 i str. 154, sl. 58 i 68. 411 V. C určić, Starinsko oružje u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja LV, Sarajevo 1943, 87, sl. 98. ' 16 A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, sl. 11. m S. Bešlagić, Stećci tl Ziemlju, Stari nar XV-XVI, Beograd 1964-1965, sl. 15. 4lI Isti, Popovo, Sarajevo 1966, sl. 33 i 80. H' A. Benac, Olovo, Beograd 195 1, T. XXXIX, sl. 3; S. Beš l agić, K upres, Sarajevo 1954, sl. 23 b; Isti, Hrišćans ki nišani XV v. u Bosni, Zbornik Sv. Radojč ića, Beograd 1969, str. 26, sl. 3. ,. S. Bešlagić, Slećei na B[idinju, Zagreb 1959, sl. 22 i 29; M. Vego, Ljubuški, Sarajevo 1954, T. XLI, sl. 81; M. Wenzel, Ukrasni motivi ua s tećcima, Sarajevo 1965, T. XCII, sl. 20. m S. Bešlagić, Stećci na Nekuku kod Stoca, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu knj. XXI, Beograd 1958, sl. 2. m Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 53. m G. Skrivani ć, Oru l je U srednjovekovnoj Srbiji, BO S ~li i Dubrovniku, SAN, posebna izdanj a - knj . CCXCI lI, Odeljenje društvenih nauka - knj . 24, Beograd 1957, 186-194. m V. C určić, n. d., 29. ' ~ Đ. Petro v i ć , Uloga Dubrovnika u snabdevanju s rednjovekovne Bosne oru žjem LI XIV i XV v. Radovi muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 74. 426 C. Fisković, Zadarski s redovječni majstori, Split 1959, 130. m D. Kovačević-Koj i ć, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1978, 209 . ... V. Curčić, n. d., 87, sl. 98. m P. Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjes ka, Sarajevo 1973, 87 i 91. HD M. Vego, Srednjevjekovni bihaćki latinski spomenici XVI vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. (Arheologija) IX, Sarajevo 1954, T. I, sl. 3, T. II, sl. 4. 4ll I. Renđeo, Novci bosans kih banova i kraljeva, Glasnik Zemaljskog muzeja LV, Sarajevo 1943, 237-292; V. C u rčić, n. d., str. 85, sl. 92-95. m D. Sergejevski, n. d., 26. ul P. Anđelić, Neka pitanja bosanske heraldike, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. XIX (Arheologija), Sarajevo 1964, 162. 'o S. Beš l agić, Bo[juni, Starinar, N. s. XII, Beograd 1961, sl. 46. '" M. Wenzel, n. d., T. LVIII, sl. 18 i T. LIX, sl. 19. ,. Ista, n. d., T. LIX, sl. 24 i T. LXII, sl. 17. 4J1 S. Bešlagić, Naknadna zapažanja na nekropoli stećaka lt Boljunima, Starinar XXII (1971), Beograd 1974, 177-178. 4.)1 Isti, Ljubinje, Naše starine X, Sarajevo 1965, 132, sl. 33. ~ M. Wenzel, n. d., T. LXIII, sl. 29. ~ S. Beš l agić , Ka[inovik, Sarajevo 1962, sl. 36 . • 0 M. Wenzel, n. d ., T. LXIII, sl. 4. .., S. Be š l ag i ć, Stećei u Ziem[ju, Starinar XV-XVI, Beograd 1964-1%5, str. 289.
'01
tOJ

~ G. Skri vanić, n . d. , 181>---194 . ... V. Curčić, n. d " 123-126. ~ S S. Novaković, Stara srpska vojska, Beograd 1893, 166. u6 J. Tadić. Građa o slikarskoj !koli u Dubrovniku XIJI-XVI Beograd 1952, str. 17, broj dokumenta SI i st r. 33, broj dokumenta 85.
441 Is ti, n. d., 185 . ..., Is ti, n. d. , s tr. 66, broj dokumenta 162.

V .,

knj . I,

"'

451

Đ . Petrovi ć, n. d., 74. D . Kovačevi ć· Koj i ć , n.

d., 328.

G. Skri vani ć, na istom mjestu.
D.
Kovačević·Kojić,
Anđe li ć,

III

n. d., 210 .

." P.
u'

n. d ., 161>---168.

stećcima, Vesn ik Vojnog muzeja JNA, 11-12, Beograd 1966, 90-108 . •" M. Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod SlOca, Rado vi Muzeja grada Zenice III , Zenica 1973, 323.
4So1.

M. Wenzel, n. d., s tr. 323. Ista, Stilovi i grbovi na

A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 32. A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika tl Bosni i Hercegovini, Godišnjak Istorijskog druš tva BiH VIII . Sarajevo 1956. 56. 451 Is ti , n . d., 30 i 56 .
456
Ul

." M. Wenzel, n. d ., T. LIX, sl. 17 . .. Ista, n. d., T. LIX, sl. 4. • , Ista, n. d ., T. LXVII, sl. 3 i T. LXVI , sl. 6.
441

Is ta, n. d., T. XC, s l. l , 5.

"' Ista, n . d ., T. XC, sl. 2. ~ Ista, n. d ., T. XC, sl. 10 . ., Ista, n. d ., T. LXXXIV, sl. 12 i T. LXIII, sl. 26. ~ S. B eš l ag i ć, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 97. 167 A. Benae, Radimlja, Sarajevo 1950, T. XXXII , sl. 67 . W S. Be š l ag i ć , Popovo, Sarajevo 1966, sl. 82, 83 i 83a. 46t S. Be š lagić, Nevesinjski s t ećc i, Naše s tarine XIII, Sarajevo 1972, sl. 17.
no

M. Wenzel,

n.

d., 223.

'" P. Anđeli ć, n . d ., 163. '" M. Wenzel, n. d ., T. CIX, sl. 16, T. LXV, sl. 13. UJ S. B eš l agić , Nišani XV i XVI v. u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978, sl. 28 . •" M. Wenzel, n. d., T. LXXXIX, sl. 8, T. CI, sl. 7. us S. Be š l agi ć, St ećci okoline Ktadn ja, Naše starine XII, Sarajevo 1969, s l. 22; Ist i, Stećci cent ralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 26. 116 S. B eš lagić , Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 10 i 106; Is ti, Kupres, Sarajevo 1954, sl. IS i 42. m S. B ešlagić, Stećci i nišani u Vojnom muzeju JNA, Vjesnik Vojnog muzeja JNA 1>---7, Beograd 1962, sl. 3. 411 V. Curčić, n. d., 29. m Isti , n. d., sl. 7. '" Isti, n. d., 32-33; G. Skrivanić, n. d., 75-86 i 181>---194. ql Đ . Pe trovi ć, n. d., 70 . .., V. Curčić, n. d., str. 46, sl. 28. qJ Arheološk i s pom enici i nalazHta u Srbiji I Zapadna Srbija, Beograd 1953, str. 177. 4&4 Vuk Stefanovi ć-Karadž i ć, Srpske narodn e pjes me 11, Beograd 1976, 221. ..., D. Sergejevs ki, Ludmer, Sarajevo 1952, 26 . ... V. Curčić, n. d., 54 i 58. q7 S. Be š l ag i ć, Boljun i, Slarinar, N. s., XII , Beograd 196 1, s l. 37. ua Is ti , Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 10 . ... M. Wenzel, n. d., T. CIX, sl. 22. ~ Ista, n . d ., T. LXXXV, sl. 9-12 .
.,. D. Sergejevs ki , n. d., sl. 21. m D. Kovačevi ć- Kojić, n. d., 210 . .,} V. Curč i ć, n. d., 59. .. A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 32.

400

401

.. V. Curčić, n. d., 64. ' H M. We nzel, n . d ., T. XXXVII, sl. 12 . .., S. Beš la gić , Stećci na BUdini«, Zagreb 1959, sl. 29. 4" G. Skrivanić, n . d., 88- 91. ." S. Beš lagić, Nišani XV i XVI v. Ll Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978, 57-60. 5011 Isti , Stećci okoline Klodnjo, Naše starine XII, Sarajevo 1969, sl. 3. SCI! Isti, Nevesinjski stećci, Na še starine XIII, Sarajevo 1972, sl. 16. 501 Isti, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 23 a. 50) Srps ki mitološ ki rečnik, Beograd 1970, 266-267. »I D. Sergejevski. n. d. , 29. S. Beš l agi ć, Steće i Ll okolini Siben ika, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske l, Zagreb 1975, 191- 192, sl. 29. 506 Vl as tita zapažanja na sa mim spomenicima. 501 C. Hsković , 5l ećci Ll Cavtatu i Du brovačkoj i upi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13, Split 196 1, 147- 148. 5ĐI Vl astita zapažanja na samome s pomenikU. ~ Srpsk i m i tološk i rečn i k, Beog rad 1970, 274-275. 510 S. B eš lag i ć, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 26. JU Isti , S/eće l u okolini Sibenika, God.išnjak zaštite spomenika kulture Hrvat· ske I. Zagreb 1975, 184 i 194. m Ma terij al još nije objavljen. SIJ Vlastita zapažanja na licu mj esta. 514 Moje bilješke na studijskom putovanju u Francuskoj 1971. god. SIS S. Beš la g i ć, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 62; C. Fisković, n. d ., 159. ... S. B eš la gi ć, n. d., sl. 62 i sl. 108. m Moje bilješ ke na studi jskom putovanju u Francuskoj 1971. god. m S. Be š la gić , S t ećci, kataloško·topografski pregled, Sarajevo 1971 , 250. m Isti, n. d., 350. ~ V. C urč ić , n . d ., sl. 117. III C. Fisković, Dal matinski majstori tt srednjevjekovnoj Bosni i Hercegovini, Radovi Muzeja grada Zenice I II, Zenica 1973, napomena 203. 5l.1 Moje bilješke na studijskom putovanju u Fra ncuskoj 197 1. god . UJ S. Beš l agić, Stećei i neki njima s lićni nadgrobniCi u okolini Zadra, Radovi Cen tra JAZ U u Zadru, sv. 21 , Zadar 1974,64, sl. 7. 514 M. Wenzel, Ukrasni motivi na s tećcima, Sarajevo 1965, T. LXXXVIII, sl. 24. ID S. B eš l agi ć, Nevesinjski s t ećei, Naše starine XIII , Sarajevo 1972, 102. m Isti , Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 41. m Isti, n. d., sl. 109. m A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952. T. V, sl. 7 a. '" P. 2 . Petrov i ć , Srpski mitološki rečnik, Beograd 1970, 31(}-311. 530 M. Karanović, Jedan zanimljiv mramor kod Skender Vakufa, Glasnik Zemaljskog muzeja XL, sv. ll, Sarajevo 1928, 135-139, sl. I. JJ I l. Renđeo, Simbolika štapa na stećc ima, Hrvatski planinar XXXIX, Zag· reb 1943, 61-jj8. ID A. So!ovjev, Jesu li bogumili poštovali krst, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., sv. Ill, Sarajevo 1948, 91-92, T. I, sl. 2; Vl. Skarić, Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Hu m skom II fočallskol11 srezu, Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI, sv. za historiju i etnografiju, Sarajevo 1934, 79-82. SH J . Sidak, S tudije o "crkvi bosansko j" i bogU/nilstvu, Zagreb 1975, 58 i 66. !M SV. Radoj č i ć , Reljefi bosanskih i h e reego vaćkilt s t ećaka, Letopis Matice srpske, knj . 387, sv. I, Novi Sad, januar 1961, I{;-II. m M. Vego, KulIu rni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 318. 536 M. Mileti ć , I "krst jan i" di Bosnia alla luce dei lora monumenti di pietra, Roma 1957. 5.11 S. Be š l ag i Ć, Novopronađ e ni natpisi na s t ećc ima, Naše starine IX, Sarajevo 1964, 138-139. JJI L. Katić, Stećei u I motskoj Krajini, Starohrvatska prosvjeta III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 164.
5QS

5.1' V. Đu rić, Umjetnos t, Istorija Crne Gore, knj. II, tom 2, Titograd 1970, 517, sl. 117. S40 S. Be š lag i ć, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, 33, sl. 41. ., M. Wenzel, n. d ., T. LXXXVIII, sl. 23 . • , Sv. Radoj čić, n. d., ll. ~ Isti, n. d., 10 . ... M. Vego, n. d. , 318 . • , S. Be š l ag i ć, Stećci kod Raške Go re, Naše starine III, Sarajevo 1956, 256, sl. 2. ... M. Wenzel, n. d., T. LXXXVIII, sl. 22. St1 M. ćorović-Ljubinković, Nekropole i grobni belezi, Arheološk i spomenici i nalazišta u Srbiji Il , Cent ralna Srbija, Beograd 1956, 256. StI Lj. Koji ć-M. Wenzel, Veličani srednjovekovna nekropola ... , Starinar XVIII (1967), Beograd 1968, 139-1 52. s49 M. Vego, Nadgrobni spomenici porodice Sankovića u Biskupu kod K onjica, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., X, Sarajevo 1955, (Arheologija), str. 157-160; Isti, I skopavanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1955. god ..., Starinar, N. s., VII-VIII, Beograd 1956--1957,336--337. "' S. Bešl agić , Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 95 i 129. Ul Isti , Stećci na Blidinju, Zagreb 1959, sl. 45. m A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, T. XV, sl. 31. '" S. B eš l ag i ć , Kupres, Sarajevo 1954, sl. 14; M. Wenzel, n. d., T. LXIX, sl. 14 i T. LXX, sl. 20. »OI S. Bešlagi ć , Ljubinje, Naše starine X, Sarajevo 1965, sl. 9. '" Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 38. S" Isti, Ljubinje, Naše starine X, Sarajevo 1965, sl. 19; Isti, Popovo, Sarajevo 1966, sl. 66 i 96 a. ID M. Wenzel, n . d., T. LXXI, sl. 19. m Moje bilješke u Nacionalnom muzeju u Rimu . '" Đ. Basler, O r/ ički elementi u simbolici s tećaka, Dobri pastir XXVI. Sarajevo 1976, 88. StO Isti , Neke likovne paralele s t ećcima, Naše starine XIII , Sarajevo 1972, 123-133. "I K. O. Dorn, Tii rkische Grabsteine mit figurenreliejs aus Kleinasien, Ars Orientalis, Vol. III, Baltimore, Maryland, 1959, 49-56. '" Moje bilješke na studij skom putu u Italij i 1971. i 1975. god. 56l 1. Challet, Bogumili i simbolika stećaka, Naše starine X, Sarajevo 1965, 26. 56t Moje bilješke na studijskom putu u Italij i 1971. god. Vlastita zapažanja u Arheološkom muzeju u Atini. s6l 1. Maksimović, Orijentalni element i i datiranje korskih klupa splitske kat edrale, Prilozi povijesti umje tnosti u Dalmaciji 15, Split 1963,8. 566 M. Ćorović-Ljubinković, Srednjovekovni duborez Ll istočn im oblast ima lugoslavije, Beograd 1965, 80. ~, B. Radojković, Srpsko zlatarstvo XVI i XV lJ veka, Novi Sad 1966, 88 . .. Srpski mitološki rečnik , Beograd 1970, 160-161. )69 S. Zečev ić, Ljeljenovo kolo, Narodno stvaralaštvo Folklor. sv. 9-10, Beograd januar-april 1964,707. 51' D. Srejović , l elen u našim narodnim običajima, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XVIII, Beograd 1955, 234-235. m A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnih s pom enika u Bosni i Hercegovini, Godišnjak Istorijskog društva BiH VIII, Sarajevo 1956, 55. m Isto tamo. m G. Wilke, Kult mjeseca u priči i umjetnos ti indogermanskih naroda, Glasnik Zemaljskog muzeja XXV, Sarajevo 1913, 544-555. m. S. Kuli š i ć, Zna čaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u proučavanju sta re slovenske religije I, Godi šnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umj etnosti BiH, knj . 8, Sarajevo 1973,201-204. m D. Srejovi ć , n. d., 231-237. '" Rj ečnik JAZU, IV dio, Zagreb 1892-1 897,576. '" M. Wenzel, n. d., T. LXXII, sJ. 2. m S. B eš l ag ić, Stećci tl okolini Sibenika, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrva tske 1, Zagreb 1975, sl. 11. m M. We nzel, n. d., T. LXXIII, sl. 13.

402

m S. Bešlagi ć, St ećc i na Blid illju, Zag reb 1959, sl. 44.

403

Isti , Kupres, Sarajevo 1954, 129, sl. 85. M. Krleža i saradnici, Zlato i s rebro Zadra i Nina, Zagreb 1972, sl. na str. 44---45. ~U J. Kunst, Kulturno-historijsk i odnosi između Balkana i Indonezije, Bilten Instituta za proučavanje folklora 2, Sarajevo 1953, 312. '" M. Wenzel, n. d., 258 . .. Raška baština I, Kraljevo 1975, 289. SIJ V. Curčić, Sredovječna groblja, rukopis II Zemaljskom muzeju II Sarajevu. 516 V. Palavestra, O umjetničkoj vrijednos ti natpisa na stećcima, Treći program Radio Sarajeva, god. III, br. 6, Sarajevo 1974, 382. W M. Wenzel, n . d., T. LXXIV, sl. 13. '" S. Be š lagić, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 74 . .. Isti, n. d., sl. 41 i 61. 390 Đ. Basler, Nek e likovne paralele stećci ma, Naše starine XIII, Sarajevo 1972, 123-132. m Moje bilješke II Nacionalnom muzeju II Rimu i II Aliscampu II ArIes-u. $92 Moje bilješke na studijskom putovanju u Italiji 1971. g. m S. Be š lagić, Nišani XV i XVI v. u Bosni i Hercegovini, Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH LIII (Odjeljenje društvenih nauka, knj. 30), Sarajevo 1978, 49, sl. 11 i 30 . . !M Isti, Stećci u Brotnjicama, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku VIII-IX, Dubrovnik 1962, T. III, sl. 3; Isti, Ljubinj e, Naše starine X, Sarajevo 1965, 133, sl. 33 i 34; M. Wenzel, n. d., T. LXIII, sl. 28 i T. LXXVI, sl. 7. m S. Be š lagić, Stećci na Nekuku kod Stoca, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XXI, Beograd 1958, sl. 2; Isti, Trnovo, Naše starine XI, Sarajevo 1967, 132, sl. 2. 'K Isti, Boljuni, Starinar XII, Beograd 1961, sl. 10; M. Wenzel, n. d., T. LXXVI, sl. 12. sn S. Beš lagić, Boljuni . ", sl. 11 i 50; Isti, Stećci u Opličićima, Naše starine VII, Sarajevo 1960, sl. 2. m S. Beš lagić, Kalinovik .. ., sl. 36; M. Wenzel, n. d., T. LXIII, sl. 28 i 29. 599 M. Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo 1965, 257-259. ~ M. Wenzel, n. d., T. LXXIV, sl. 5 i 14. ~. C. Truhelka, Starokršćanska arheologija, Zagreb 1931, 29. 602 J. Maksimović, Problem i ikonografije i stila na portalu Simeuna Dubrovčanina u Barletti, Prilozi povijesti umjetnosti II Dalmaciji 12, Split 1960, 102. W K . O. Dom, Turkische Grabsteine " ', 156 i 158--160. oo< Sv. Radojčić , n . d., 8-9. 60S I. Petriccioli, Pojava romaničke skulpture u Dalmaciji, Zagreb 1960, 4849, sl. 18; J. Mak s imo v i ć, O srednjovjekov noj skulpturi Bok e Kotorske, Spomenik CIlI, Nova serija, 5, Beograd 1953, 104-107. 6(l6 I. Petriccioli, n. d., sl. 20. ~ Isti, n. d., sl. 19, 21, T. XXVI i XXVII. ~ C. Truhelka, n. d., sl. 2 i 10. 609 I. Nikolajević, Skulpture iz Predjela u Bosni, Zbornik radova Vizanter loškog instituta, knj. XVI, Beograd 1975, 191-202. ~IO C. Fisković, O ikonografiji Radovanova portala, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 7, Split 1953, 15. 611 Isti, Romaničk i bestijarij na renesansnom bunaru u Dubrovniku, Star'inar, N. s. XX (1969). Beograd 1970 (Zbornik Đurđa Boš kovića) ; 97-108. m I. Petr:iccioli , Po java romaničke sklupture tl Dalmaciji, Zagreb 1960, 9. 61] A. Ivić , Stari srpski pečati i grbov i, Novi Sad 1910, sl. 27, 56 i 63. m P. Anđelić , Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1970, 72; S. Bešlagić, Nišani XV i XVI v. u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978, sl. 50. m P. Anđelić, n. d., 78-79; A. I vić, n. d., sl. 71, 73 i 80. 616 P. Anđelić, n. d., 102. 6 11 Isti, Grbovi Hercega Stjepana Vukčića Kosače na kruni j edne kućne cisterne u Dubrovniku, Tribunia l, Trebinje 1975, 83-90, sl. I i 2. 611 I. Renđeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, Glasnik Zemaljskog muzeja LV, Sarajevo 1943,287.
SSI

~

61' P. Anđelić, Skulptura vladarsk ih dvorova u srednjovjekovnoj Bosn i, Tre ći program Radio Sarajeva za 1974, g., br. 6, str. 374. '" e. Fisković, Prilog životopisu Marka Marulića Pečenića, Republika VI, br. 4, Zagreb 1950, 196. 611 S. B eš l agić, Nišani XV i XVI v. u Bosn i i Hercegovini .. ., 45. 'u K. Jireče k, I storija Srba I, Beograd 1952, 422. 6u S. B ešlag i ć, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 51. m Isti, n. d., sl. 135 a . • , M. Wenzel, n . d., T. e, sl. )0. 616 A. Benac, Srednjovjekovni s t ećci od Slivna do Cepikuća, Anali Historij· skog instituta JAZU u Dubrovniku II, Dubrovnik 1953, T. VII , sl. 2; M. Wenzel, n. d., T. LXXV, sl. ll. '" S. B eš la gić, Slećei na Blidinju, Zagreb 1959, sl. 44; M. Wenzel, n . d., T. LXXVI, sl. ) I. ou S. Be š.1 agić, Stećci Hodova, Anali Historij skog instituta JAZU u Dubrovni· ku XII, Dubrovnik 1970, sl. 15. tlf Isti, Stećci u Gornjem Hrasnu, Naše starine VII , Sarajevo 1960, sl. 4 i 6; Isti; Popovo, Sarajevo 1966, sl. 120. '" M. Wenzel, n. d ., T. LXXVI , sl. 4. OJ I S. Tihi ć, Nekoliko novopronađenih predmeta s pom e nič k e vrijednosti u pos jedu samostana sv. Katarine u Kreševu, Naše starine VI, Sarajevo ]959, 257. 6J2 S. Be š l ag i ć, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, str. 49; M. Wenzel, n. d., T. LXXVI, sl. 12. W S. Beš lagić, Boljuni . .. , sl. 50; M. Wenzel, n. d ., T. LXXVI, sl. 10 . .,. S. Bešl agi ć , St ećei, kataloško-topografski pregled, Sarajevo 197 1, 84; P. Kaer, Makarska i Primorje, Rij eka 1914, 43. W S. Kn ežević, Lik zmije u narodnoj umetnost i i tradiciji, Glasnik Etnograf. skog muzeja u Beogradu 22-23, Beograd 1960, 92. 616 Moje zabilješke na' Izložbi etrurske umjetnosti II Parizu 1956. god. OJ1 M. Abramić, Reljef dioskura iz Narone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LIV, Split 1952, 120-126, T. VI, sl. I. .,. K. Woermann, Geschichte der Kunst, III sv., Leipzig 1926, Tbl. I, sl. b i str. 19, sl. 8. ". C. TrubeIka , n . d ., 134. 6«1 Moje bilješke na studij skom putovanju u Italiji 1971. g . .. , Moje bilj eške sa putovanja II Austriji. "' E. Bock, Sehwabisehe Romanik, Stuttgart 1973,97, sl. 75 . ..l Moje bilješke sa studijskog putovanja . ... Đ. Basler, Orfič ki elementi u simbolici s t ećak a, Dobri pastir XXVI, Sara· jeva 1976, 88. 6IoS S. Be š l agić, Kalinovik . .. , 92 . .. K. O. Dom, n. d., 72; Ista, I slamska "Jn elnost, Novi Sad 1971, 176. .., C. Fi skov i ć, Romani č ki bestijarij na renesansnom bunaru tl Dubrovniku . . " 102-103 . ... Palini ćev grbovnik, list ll. .., C. Fi s ko v ić, isto tamo; Dujšinov Zbornik plems tva l , Zagreb 1938, 284. 6311 Arheološki spomenici i nalazišta u Srbiji l Zapadna Srbija, Beograd 1953, 121-122. 65' M. Corović·Ljubinkovi ć , Srednjovekovni dubo rez tl is t očnim oblastima Ju goslavije, Beograd 1965, 75 i 79, T. XXVIII, sl. A. P. Momirović , Ikono grafija duboreznih vrata manastira Sl epča, Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti 6, No" i Sa d 1970, 5~9, sl. 4 i 9. ul A. Deroko, Monumentalna i dekorativna arhitek tura u srednjevekovno j Srbiji, Beograd 1962, sl. 146. m Isti, n. d. , 141, 142 i 326 . •~ S. Be š 1a gić, Stari malisors ki nadgrobni spom enici u Fu ksan L e kiću, Glasnik Muzeja Kosova X, Priština 1970, sl. 5. i l l C. Truhelka, n. d., sl. 2. 6~ P. Anđelić, SkuiplLlra vladarsk ih dvorova u s redn jovj ekovl'lo j Bosni ..., 374 . e1 C. Popović, Razni rezbareni predmet i u Bosni i Hercegovini ... , sl. 7. 6Y S. Beš lagi ć , Nišani XV i XV I v. u Bosni i Hercegovini . .., sl. 19 i 35.

404

405

tn V. Cajkanović . Studije iz religije i folklora, Srps ki etnografski zborn ik XXXI. Beograd 1937, 132 . ... S. Knežević, n. d ., 93. 661 N. 2upani ć, Iliri, Stanojev i će va enciklopedija II, 25. 6U M. Filipovi ć, Trač ki konjanik u običajima i verovanjima savremenih balkanskih naroda, Naučna izdanja Matice srpske, knj. IV, Novi Sad 1950. 6. 66l S. Knež evi ć , is to tamo. 664 M. S. Filipović, Kult zmije u okolini Skoplja, Miscellanea I, Izdanja Centralnog higijenskog zavoda 25, Beograd 1937, 136-147. '" P. T . Vukanović, Etnogeneza južnih Slovena, Vranjski glasnik X, Vranje 1974, 216. 6601 S. Zečev i ć, Elem enti naše mitologije u narodnim obredima Ul igru, Radovi Muzeja grada Zen ice V, Zenica 1973, 85-1!7. M' C. Truhelka, n. d., 133-134. ~ M. Wenzel, n. d., 258. 6611 N. Mileti ć , Srednjovjekovna skulptura tl Bosni, Treći program Radio Sarajeva III, br. S, Sarajevo 1974, 303. 670 S. Be š l agi ć, Nišani XV i XVI v. u Bosni i Hercegovini ... , 49. 67 1 Isti, St ećci u Oplil ić ima, Naše s tarine VII, Sarajevo 1960, 147, 152, s l. 6; Isti, Naknadna zapažanja na nek ropoli st ećaka u Boljunima, Starinar XXII, Beograd 1974, 178. m M. Wenzel, n. d. , T. LXVI, sl. 5. '" S. Beš l agić, Ljubinje ..., sl. 32; M. Wenzel, n . d ., T. LXVII, sl. l. 67' S. Be š l agić, Kalinovik . .., sl. 7S i 121. m Isti, St ećc i u Brotnjicama, .. , sl. 6, '" M. Wenzel, n. d., T. LXXXII, sl. 9. 677 I sta, n. d., T. LXX, sl. 6. m S. Be š l agić, Ljubinje ... , sl. 41. ,n M. Wenzel, n. d., T. LXVIII , sl. 4. ~ S. Be š l agić, K alinovik . .., sl. 60 . ..I Is ti, Stećci u Brotnjicama .. ., 81-82, sl. 4. 612 Priložena fotografija je s nimljena prije dvadesetak godina. ~ M. Wenzel, n. d., T. CI, sl. l. '" S. Be š lagić, St ećci centralne Bosne , ", sl. 109. W M. Wenzel, n. d., T. CI X, sl. 21. ~ Ista, n. d., T. LXVIII, sl. 3. "7 S. B eš lagić, Stećci centralne Bosne ..., sl. 41. ... M. Wenzel, n. d., T. LXVIII, sl. 10. 619 S. B eš la g ić, Stećci u Brotnjica ma .. ., 80, s l. 7. ~ M. Wenzel, n. d ., T. LXVI, sl. 9. • , Ista, n . d., T. LXVII, sl. 2. • 1Il S. Be š la g i ć , Stećci u okolini Sibenika, Godiš nj a k zaš tite spomenika kulture Hrvatske I, Zagreb 1975, sl. l. on Moja zabilješ ka u Arheološkom muzeju u Atini. 6M Moje zabilješ ke na s tudij s kom putovanju u Italiji 1971. g. H l Moje zabilješke na s tudij s kom putovanju u Italiji i Francuskoj 1971. g. ~ K. O. Dom, Tiirkische Grabsteine ... , 49-56, 98-99, sl. 58. fR1 S. Beš l agi ć. Nišani XV i XVI v. II Bosni i Hercegovini .. " s l. 8 691 H. Th. Bossert, Das ornamentwerk, Berlin 1937, Tbl. 64, sl. l i 3. rm Moj e bilješke na studijskom putovanju u Italiji 1971. g. '/I'JO I. Petriccioli, Neobjavljene romanil ke skulpture u Zad ru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 7, Split 1953, 27. 701 R. Ivan čev ić B. Kelemen, Fragmenti srednjevjekovne skulpture iz Po· reča, Peristil I , Zagreb 1954, 142-146. 702 D. Minić _ M. Trnić, Ostave srednjovekovnog nakita u Narodnom muzeju tl Poža revcu, Starinar, N. s. XXI (1970), Beograd 1972, 165. 70l Korenić.N eorićev grbovnik iz 1595. god., list CXXV. 704 C. Fi s kovi ć. Prvi poznati dubrovalki graditelji, Dubrovnik 1955. 123. 70,; I. Pet riccioli, Romanika u Zadru, poseban otisak iz zbornika ..Zadar", Zagreb 1964, 555. 106 L Renđ eo , Prvi hrvat ski novci, Kalendar Napredak 1936, 55.

)O; Đ. Basler, Orfički elementi . .. , 89, sl. 6. ,. C. Truhelka, n. d., 28, sl. 9. lM P. Anđelić, Skulptura vladars kih dvorova tl s rednjovjekovnoj Bosni ... , 374. 110 S. Bešlagić , Stari malisorski nadgrobni spomenici u VLAha n Lekiću . . .,

sJ. 5.
111

Isti, Nišani XV i XVI v. tt Bosni i Hercegovini ... , 36-38, sl. 8, 12, 39,

41 i 48.
C. Truhelka, n. d., 28. D. Sergejevski, Dabravina, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., sv. XI (Arheo. logija) - posebno izdanje, Sarajevo 1956, 35. 114 A. E. Brem, Zivotinjsko carstvo, drugo izdanje, Beograd 1940, 353. lU M. Wenzel, n. d., T. LXVI, sl. 5. 71 6 L. Zore, Bosanski grobovi, Program c. k. Velikog gimnazija u Dubrovniku za šk. god. 1881}-1881, Dubrovnik 1881, 12. 111 V. Curčić , Ptice na našim s redovje čnim nadgrobnim s pomenicima i staron muslimans kim nišmlima, Zadružni glasnik XIII , br. 3, Sarajevo 10. II 1939., str. 2. m J. Kunst, Kulturno-istorijski odnosi . .. , 253; E. Lile k, Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja VI, Sarajevo 1894, 158; N. Mi· letić, Srednjovjekovna skluptura tl Bosni . . 303. 719 V. Curčić, Lov sa sokolom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1956, 22; S. Bešlagić, Nišan i XV i XVI v .. ., 37. 120 V. Curčić, n. d., 7. m M. Wenzel, n. d., T. LXVIII , sJ. 1-4. 7u S. B e š l agić, Steće; u Bro f11jicama . .. , T. III, sl. 3. 7ll Srpski mitološ ki rečnik, Beograd 1970, 233-234. m Dictionaire d'archeologie chretienne et de liturgie, tom III, drugi dio, Paris 1914, pod "COq", str. 2886-2905; Standard Dictionnary of folklore, my tllOlogy and legend, Funk and Wagnalls Comp., N. Y., USA, vol. I, sIr. 239, pod "cock." '" S . Be š l a g ić - Đ. Basler, Grborezi, Sarajevo 1964, 91}-9 I ; S. Kuli š ić, Značaj slovensko-balkanske i kavkas ke tradicije u prou č avanju stare slovenske religije l , Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH, knj . 8, Sarajevo 1973,205. 7:6 W. Spemann, Kunst1eksikorl, Stuttgart 1905,408. '" M. Wenzel, n. d., T. CIX, sl. 7 i ll. m Ista, n. d., T. CIX, sl. 6 i 13, T. CX, sl. 2 i T. LXVI, sl. 13. 7Z'l MOja zapažanja na samome spomeniku. 7JC1 C. Fisković , Romanič ki bestijarij na renesansnom bunaru u Dubrovniku . " , 97-107. '" S. Kulišić, n. d., 198. m M. Zisi, Is kopavanja u Cari č inom Gradu 1949-1952, Stari nar, N. s. 111IV (1952-1953), ISO. '" M. Wenzel, n . d., T. CIX, sl. 8, 9, 10, 12 i 16, T. CVI, sl. 9. l J' S. Be š lagić, St ećci centralne Bosne .. ., sl. 57 i 44. '" A. Benac, Olovo, Beograd 1951,27, T. XVI, sl. 24 b. lM Moje zabilješke na studijskom putovanju u Francuskoj 1971. g. m Sv. Radojči ć , Reljefi bosanskih i hercegova č kih s t ećaka ... , 9. m . J . Kovačević , Nadgrobni natpis i reljef kaznaca Nes pine, Glasnik Zemalj. skog muzeja, N. s., XV-XVI (Arheologija), Sarajevo 1961 , 319. nl L. Mirković , Miroslavljevo e vanđ e lje, SAN, posebna izdanja, knj . CLVI, Beograd 1950, sl. 31. 1)9 D. Keč kemet, Renesansna klesarska-kipars ka djela u Splitu, Prilozi povijest i umjetnos ti II Dalmaciji 7, Split 1953, 61. l tO C. Fi s ković , O ikonografiji Radovanovog portala. ", 13. l ' t J. Kovačević, n. d., 319. Hl Moj e bilješke na studijskom putovanju u Italiji 1975. g. 1tJ L. Thalloczy, Studien zur geschichte Bosniens und S erbiens im Mill eiaiter, Miinchen und Leipzig 1914,314. 744 M. Vasić, O kn ežinama Baki ća pod turskom vlašć u , Godišnjak Istorijskog drušIva BiH IX, Sarajevo 1958,223. JO} S. Be š l a g i ć, Nišani XV i XV I v. Ll Bosni i Hercegovini ... , 43~4 , sl. 43, 44 i 49.
m
1u
'1

406

407

146 S. Be š l ag i ć, Szećei Ll dolini Trebišnjice, Naše starine VIII, Sarajevo 1962, sl. 16. m Isti, St eće i centralne Bosne . . ., sl. 51; M. Wenzel, n . d ., T. LXIII, sl. 30. ,. M. Wenzel, n. d., T. LXXIII, sl. 7. '" Srpski mitološki rečni k ... , 82-83; S. Kuliši ć , n. d ., 198. 750 P. Anđel i ć, Arheološ ka is pitivanja - Lepenica, Sarajevo 1963, 181- 182; S. Be š l agić, St eće i centraln e B osne ... , 43, 96-97, sl. Sl. m M. Wenzel, n. d., T. LXXV, sl. 5. m C. Truhelka, n. d ., 22- 23. 1sl Na istom mj es tu. 7~ Usmeni podatak od dr Anđe l e Horvat. m C. Popov i ć, n. d ., sl. 7. ,~ M. Wenzel, n. d., T. LXXVI , sl. 9 i T. LXXIII , sl. 12. m Ista, n . d. , T. LXXXVIII, sl. 24. 1$l M. Vego, Patarenstvo u s rednjovjekovnoj Hercegovini, "Most" 17-1 8, Mostar 1978, 122. '" M. Wenzel, n . d., T. LXXIII, sl. 9. ,~ Ista, n . d., T. LXXIV, sl. 8. 161 S. B eš l ag i ć, St ećei i neki njima sl ič ni nadgrobnici u okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru 21, Zadar 1974,60, sl. 2. J6l S. Beš l ag i Ć, Kalinovik .. " sl. 129. 'u M. Wenzel, n. d ., T. LXVII I, sl. 10. 7600 S. B eš l agić, KaJinovik . .. , sl. 135 a. J65 Isti , Ste ćei Ll Gornjem Hrasnu .. ., 95, sl. 6. ,. M. Wen zel, n. d ., T. LXVIII, sl. 1--4. 767 O. Bihalj i-Merin, Plastika bogumila, S t eće i, Beograd 1962, str. XIV. ,. M. Wenzel, n. d., T. LXXX, sl. I i 14. ,. S. B eš l agi ć, Stećei, kataloška-topografski pregled, Sarajevo 197 1, 345, sl. 47. no M. Wenzel, n. d., T. LXXX, sl. 10. m A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, 29 i 48; M. Wenzel, n . d ., T. XXVIII, sl. 43. m Z. Kajmako v i ć, Natpisi i krstače sa Ga t a čkog polja, Naše starine IX, Sarajevo 1964, T. I , sl. 30. m S. Beš lagić, Trnovo, Naše starine XI, Sarajevo 1967, 103 i 131-132, sl. 8. m M. Wenzel, n. d., T. LXXX, sl. 18. m C. Truhelka, Starobosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog m uzeja VII , Sarajevo 1895, 275-277, sl. 22 i 23. m S. B eš lag i ć, Steće i, kataloška-topografski pregled, Sarajevo 1971, sl. 47. m Z. Kaj mak ov i ć, n. d., 164. nl S. B e š l ag i ć , Nevesinjski s t ećci, Naše starine X III, Sarajevo 1972, 117. 11'J A. Solovjev, S vjedočans t va pra vosla vnih izvo ra o bogumilstvu na Balkanu, Godišnjak Istorij skog društva BiH V, Sarajevo 1953,22. 710 D. Vidov i ć , Simboličn e predstave na s t ećc im a, Naše starine II, Sarajevo 1954, 125. n l P. 2. Petrov i ć , Motiv ljudskih očiju kod balkans kih Slovena, Gl asnik Etnografskog muzeja u Beogradu 22-23, Beograd 1960, 34-37. 7sl Z. K ajma kovi ć, n. d., 160, sl. 24 ; S. Bešlagić, Nišani XV i XVI v. u B osni i H ercegovini . _., 50---5 1, sl. 33 i 45. JU Susret l j ivo šću Regionalnog zavoda za zaš titu spomenika kulture II Kralj evu neke od ta kvih spomenika sam pregledao na terenu , a o ne kima sam poda t ke uzeo iz dokumentacije Zavoda. Neki od tih spomenika su objavljeni II "Raškoj baštini" I, Kra ljevo 1975. g. na s tr. 285, 286 i 291. Primje rke sa nekropole uz Petrovu cr kvu kod Novog Paza ra o bj avi la je M. Corov i ć·Ljubinkovi ć II svojoj radnji " Stuđe ni č ki majstori kamenoresci i njihovi s pomenici oko Petrove c rkve kod Novog Paza ra", Zbornik Narodnog muzeja II Beogra du , sv. V, Beograd 1967. sl. 3--4, 8-22. 7 S. Beš l ag i ć , Rijetka vrs ta nadgrobnih spomenika u kumanovskom kraju, " Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu X I X, Beograd 1956, 257-271. Jal M. We nzel, Ukrasni motivi na s t eć cima, Sarajevo 1965, 291. 716 A. Banac, Radimlja, Sarajevo 1950, sl. 67. 711 S. B e š l agić, Popovo, Sarajevo 1966, sl. 126. 'u M. Wenzel, n. d., T. LXXIX, sl. 18.

'" Ista, n. d., T. LXXVII, sl. ll. '" A. Benac, Olovo, Beograd 1951, T. XXXIX. N l S. B eš la gić, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 48. 79z Ist i, Nevesinjski steće ;, Naše starine XIII, Sarajevo 1972, 114, sl. 12. 79l Isti, Trnovo, Naše starine XI . Sarajevo 1967, sl. 2. 790' Isti, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 109. '" Isti, n. d., sl. 112 a. '" M. Wenzel, n. d ., T. LXXIX, sl. 2. m Ista, n . d ., T. LXXIX, sl. 24. '" S. Beš l agić, Kupres . .., 25, sl. 13. m Materijal još nije objavljen. 100 S. B eš la gić, Nišani XV i XVI v. u Bosni Hercegovini ... , 50-53, sl. 9, 13, 14,16, 17,20,3 1 i 37. !OI Ist i, n. d., 53. 101. P. Kos ti ć, Običaj postavljanja zas tava na grob, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 33, Beograd 1970, 11 ,20 i 27, sl. 2. lal M. Wenzel, n. d., 291. lOJ V. Paškvalin, Bronzana votivna ruka iz Sasa, Glasni k Zemalj skog muzeja, N. s. XV-XVI (Arheologija), Sarajevo 1961, 203-208, sl. 1. 10' Rani srednji vek (prevod s nj emačkog), Beograd 1976, 191. ~ Moj e bilješke na studij skom putovanju II Italiji 1971. g. t06 D. Sergejevski, Ludm er, Sarajevo 1952,30. lC1 Emisija Televizije Zagreb "Putovanja" od 27. IX 1978. god. 101 Fatima je bila kći Muhamedova, a žena če tv r t og kalife Alije . .. A. Be nac, Olovo, Beograd 195 1. 54. ' 10 D. Sergejevski, n. d., 29-30. 110 D . Sergejevski , n. d., 29-30. '" S. B eš l agi ć, L;t/bin;e ... , 155, sl. 12. III Isti , Steće ; centralne Bosne ... , 92; Isti, Popovo ... , 76. Illa E. LUek, Vjersk e starine jz Bosne i Hercegovine ... , 655-656; Džon Fajn, Mrtvačka ruka i ruka magična, Narodno stvaral aš tvo Folklor VI, sv. 21, Beograd , januar 1967, 20--22; M. Wenzel, Neki komentari o odvojenoj ruci na bosan· sk im nadgrobnim spomenicima, Narodno stvaralaštvo - Folklor VI , 22-24, Beograd 1967, 137-139. III Materijal je u štampi. '" M. Wenzel, D. d ., T. LXXX, sl. 21. .15 M. Vego, Ljubuški, Sarajevo 1954,8, T. IV, sl. 7. 116 Materijal nije pobliciran . •" M. Wenzel, n. d. , T. LXXX, sl. 23. III ISla, n. d., T. LXXX, sl. 26. l1f M. Vlahov ić i Peđa Milosav lj ev i ć, Seoski nadgrobni spomen ici tl Srbiji, Beograd 1965, sl. 10. llO R. Slanić, Nekoliko natpisa na stećcima tl okolini Novog Pazara, Sjen ice i Raške, Naše starine XII, Sarajevo 1969, 151, sl. 1; Raška baština J, Kraljevo 1975, 283, 285, 288, 289 i 291. 121 S. Beš lagić, Stećci u Pivi, Starine Crne Go re V , Cetinj e 1975, sl. 16. ID M. We nzel, n. d., T. LXXX, sl. 25. &lJ S. Bešlagić , Nišani XV i XV J v . .. ., sl. 40. I2f Ist i, Stari malisorski nadgrobni spomenici tt Vuksan L ek iću, Glasnik Muzeja Prišt ine X, Prišt ina 1970, sl. 11 i 12. m P. Anđe l i ć, Histori jsk i spomenici Konjica i okolin e, Konjic 1975, slike na stranicama 65-67, 7(}-72 i 74-75 . .,. S. B eš l agić, Kalinovik ... , sl. 31. III Isti , n. d., sl. 67. •u A. Benac, Radiml;a .. ., sl. S, 12, 14, IS, 22 24; M. Wenzel, n. d., T . LXXXV, sl. &-- 12. ,. A. Benac, D. d ., sl. 5, 12, 14, IS, 22 i 24. oo Isti, n. d., sl. 15. III Ist i, n. d., sl. 24. III S. B eš l ag i ć, Trnovo, Naše starine XI, Sarajevo 1967, sl. 45 i 47. "' M. Vego, L;ubuški, Sarajevo 1954, T. XXXVIII, sl. 75.

408

409

.,. S. Be š lagić, Popovo ... , sl. 82, 83 83a; M. Wenzel , n. d., T. LXXXIX, sl. 17 i 21. lJl A. Benac, Radimlja . . sl. 50. S. Be šlag i ć, Kupres .. s l. 7. III L. Katić, Steće; Ll Imot skoj Krajini, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954,3, sl. 23; M. Wenzel, n. d., T. XC, s l. 9. m D. Sergejevski, Ludmer . .. , T. XXX, sl. 65. l39 Vl. Skarić, Grob i grobni spomenik gosta Milutina"' Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI , Sarajevo 1934,79-82; M. Wenzel, n. d., T. LXXXVIII, sl. 23. ~ S. B eš lagi ć, Slećci centralne Bosne .. sl. 41. ., D. Sergejevski, n. d., T. X, sl. 21; M. Wenzel, n. d., T. LXXXIV, sl. 7. "1 S. Be š la g i ć, Slećei Hođo va . . 'I 134, sl. 27. l U I sti, Nevesinjski s t eće ; .. 'I s l. 18 . ... A. Benac, Radimlja . . sl. 24. hS Isti, Siroki Brijeg .. " T . XIX, sl. 25. 146 S. Beš lagi ć , Ljubinje, Naše starine X, Sarajevo 1965, sl. 25. "7 Isti, Stećei na Blidinju, Zagreb 1959, sl. 46 . ... M. Wenzel, n. d. , T. LXXXVIII, sl. 12. ~ S. Be š lagi ć, Bo/juni ... , sl. 34. IlO Materijal nije objavljen . • , M. Wenzel, n. d., T. LXXXIII. sl. 7 i 8. m Ista, n. d. , T. LXXXVI, sl. 15, 16 i 18. m Ista, n. d., T. LXXXII , s l. 9. uf S. Be š la g i ć, Ljubinje ... , s J. 55. '" M. Wenzel, n. d ., T. LXXXIV, sl. 14, 17 i 18 . •• S. Be š lagić, Popovo . .., 33, sl. 53. m M. Wenzel, n. d., T. LXXXVIII, sl. 20. III Lj . Karaman, O bosanskim sred njovjekovnim stećcima, Starohrvatska prosvjeta, III se rija , sv. 3, Zagreb 1954, 179. ut Ch. Schug-Wille, Bizant i njegov svijet (prevod s njemačkog), Rijeka 1970, 15. NO Takve stete sa m 1976. g. zab ilj ežio u Arheološkom muzeju u Akšehiru, u Turskoj, a donio ih je i R. Metul Meridž u svojoj radnji na turskom jeziku ,.Akšehir turbe ve mezarlari", koja je objavlj ena u Turkiyat Madžm usi V, 1935. god. 161 K. O. Dorn, Tii.rkiscJze Grabsteine ... , 80-8 1. Ml Moje bilješke na studijskom putovanju II Italiji 1971. g. Aj,l M. Salmi, Romanische Kirchen in der Toskana, Nlirnberg (? g.). 164 Lj . Karaman, n. d. , 179; D. Sergejevski, Slike pokojnika na našim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. VIII, Sarajevo 1953, 131-1 39. MS D. Sergejevski, n. d., 137. NOlI J . Maksimović, Kam eni nadgrobni s pomenici, Zbornik Muzeja primcnjenih umetnosti 19-20, Beograd 1975, 12. MJ D. Sergejevski, n. d. , 137, nap. 28 . .... J. Maksimović, n. d., 8; V. Đurić, Umjetnost, Is torija Crne Gore, knj. II, tom, 2, Titograd 1970,470. 169 J. Maksimović, n. d., 13. 110 P. Anđelić, Babovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo 1973, 86-98. IJI A. Benac, Radimlja ..., 34. IJl D. Sergejevski, n. d., 131-139. ITl Isti, Ludmer ... , 31. U t Isti, Nadgrobni spomenik iz Tekije, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. IX (Arheolog ija), Sarajevo 1954,273-274, sl. l. ,JJ A. Soiovjev. Simbolika s rednjovjekovnih nadgrobnik spomenika u Bosni i Hercegovini ... , 53. 116 D. Vidovi ć , Simbolične predstave na stećcima"" 124. an M. Wenzel, n. d., 308. 'J' V. Đuri ć, isto tamo. 179 O. Bihalji-Merin, n. d., str. XI. 110 Z. Kaj makovi ć, Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1971 , tSl. NI M. Vego, Patarens tvo tl srednjovjekovnoj Hercegovini "" 127.
'I

&)6

'I

J

'J

'I

ul S. Be š lagi ć, Ljubinje . .. , 155; Isti, Stećei i njihova umjetnost, Sarajevo 1971, 49 . • , S. Beš l agić - Đ . Basler, Grborezi, Sarajevo 1964, 16, T. X, sl. 3. ~ M. Wenzel, n. d., T. XCIX, sl. 6. liS S. Be š la gi ć, Popovo .. ., sl. 67. Kod M. Wenzel je ovaj motiv prikazan bez štita i mača - T. XC I X, sl. 2. .. M. Wenzel, n. d., T. XCIX, sl. 9 i 12. &17 M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II, Sarajevo 1964, br. 47 . .. S. Beš l agi ć, Boljuni . .., 186-1 87, sl. 37. ut Isti, n. d., sl. 8. HIl Isti, Stećci u Brotnjical11a. ", 68-70, T. IV, sl. 4. 191 Hrvat ski glagoljski misal Hrvoja Vukčića, Zagreb, Ljubljana, Graz 1973, SOL ,,~ P. Anđe l i ć, Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1970, T. II, sl. 4, T. III, sl. 5, T. VI, sl. 10 b, T. X, sl. 15 b i T. XII , sl. 16 b. I9l M. Krleža i saradnici, Zlato i srebro Zadra i Nina . .. , sl. na str. 44-45. 1904 M. Vego, Ljubuški . .. , sl. 77. n, M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 2. ~ S. Be šlag i ć , Kalinovik ... , IS-l7, sl. 8, 9 i ll. m Isti, Stećci u Brotnjicama ... , sl. 6. tH Isti, Popovo ... , sl. 48. '" M. Wenzel, n. d. , T. XCIV, sl. 16 . .. A. Benac, Radimlja ... , T. XXVI, sl. 55. m M. Wenzel, n. d ., T. XCIV, sl. 5. , ~ S. Beš la g i ć, Kalinovik . . ., sl. 8. ~ Isti, Boljuni ..., 179, sl. 12; M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 16. '" M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 10. '" A. Benac, Siroki Brijeg . .. , T. IV, sl. 5 d; M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 17. .. M. Wenzel, n . d., T. XCIV, sl. 5. ~ Ista, n. d., T. XCIII , sl. 17 . .. S. Be š l agić, Stećei na Blidinju ... , sl. 57; M. Wenzel, n. d., T. XC IV, sl. 17. '" S. Be š l agić, Kupres . .., sl. 29 a; M. Wenzel, n. d ., T. XCIII, sl. 6. 'oo . . Be š la g i ć, Kalinovik . . ., sl. 53 ; M. Wenzel, n. d. , T. XCVI, sl. 3. S m M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 2. 'u S. Bešl agić , Stećci u dolini Trebišnjice, Naše starine VIII , Sarajevo 1962, 23-24, sl. 15; M. Wenzel, n. d ., T. XCVI, sl. 15. •" M. Wenzel, n. d., T. XCIII, sl. 23 i T. XCIV, sl. Il. '1 4 S. Be š la gić, Stećci tl dolini Neretve, Naše starine II, Sarajevo 1954, 203 i 206, sl. 27; Isti, Kalinovik ... , 45, sl. 58; M. Wenzel, n. d., T. XCVI, sl. 17 i XCIV, sl. 6. m S. Be š la g i ć, Stećei i nišani u Vojnom muzeju JNA, Vesnik Vojnog muzeja JNA 6-7, Beograd 1962, sl. 3; Isti, Nevesinjsk i stećci, Naše starine XIII, Sarajevo 1972, sl. 6. •" Isti, Bolju"i ... , sl. 12; M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 16. •u S. B eš lagi ć, n. d., sl. 18; M. Wenzel, n. d ., T. XCVI, sl. 12. 'I' S. Be š la gić, Stećci u Gornjem Hrasnu, Naše starine VII, Sarajevo 1960, sl. 6; M. Wenzel, n . d ., T. LXIX, sl. 18. ,It S. Be š lagi ć, Nevesinjski steće; .. sl. 9. ,. Isti, Popovo ... , 38, sl. 65. tn Isti, Stećci na Nektlku kod Stoca, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XXI, Beograd 1958, 157-158, sl. 18 . •n Isti, Kupres ... , 48, sl. 29 b; M. Wenzel, n. d. , T. XCV, sl. 4. ru A. Benac, Radimlja .. ., 2~21 , sl. 49; M. Wenzel, n . d ., T. XCVI, sl. 4. '11 S. B eš lagić, Stećei u okolini Zabijaka, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu , knj. 36, Beograd 1973, 121- 122, sl. 16. JU Na Izložbi etrurske umjetnosti u Parizu 1954. g. vidio sam "relief funeraire" iz VI v. sa predstavom kola žena. tl, D. Vidovi ć, Preds tave kola na stećcima i njihovo značenje, Glasnik Zemalj skog muzeja, N. s. IX (Arheologija). Sarajevo 1954, 278. Vidi na tome mjestu navedenu literaturu. tn D. Koca, L'ornam entalion d'un Va se ii: l11esure du Musee C!tm y es t les slećci bosniaques, Artibus Asiae XV, Ascona 1952, 19S-201, fig. l.
'1

410

'2' SV. Radoj č ić, Reljefi bosanskih i h ercegovačkih stećaka"" 4. ,. B. Fu č ić, I starske fre ske, Zagreb 1963,26-28. tJO Sv. Radoj č i ć, Majstori starog srpskog slikarstva, Beograd 1955, 35; V. Petković, La peinture Serbe du Mayen-age, Beograd 1934, Pl. CXL. 9J I M. Wenzel, Ukrasni motivi n.a stećcima"" 322 . Ul D. Vidović, n. d., 276. ul M. Vego, Kulturni karakter nek ropole Radimlje, Radovi Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 322-323; Isti, Patarenstvo tl srednjov jekovnoj Hercegovini . . 130. m. O. Mladenovi ć, Kolo LI jutnih Slovena, Etnografsk i in stitut - Posebna izdanja 14, Beograd 1973,31. '" M. Vego, n . d., 13a-131. m K. Jireče k, Istorija Srba J, Beograd 1952,305. tj,. Lj. S. Jankovi ć , I granje za mrtve LI Jugoslaviji, Zbornik Matice s rpske za društvene nauke 36, Novi Sad 1963, 49-52. t.M L. Zorc, Bosanski grobovi, Program c. k. Velikog gimnazija II Dubrovniku za š k. god. 188a-IS81, Dubrovnik 188 1, ll. uf Vuk Stefanović-Karadžić, Zivot i običaji naroda s rpskoga, Beograd 1957, 146-147 .
'I

411

F. Radi ć, Spomenici, Bosanska vila III, Sarajevo 1888, br. 7, str. 107. J . Dopuđa, Narodne igre sa Kupreškog Po/ja, Bilten Instituta za prouča­ vanje folk lora 11, Sarajevo 1953, 165 i 167. ~ Vuk Stefanović-Karad ž i ć, Srpske narodne pjesme, knj. I II, Beograd 1954, 529. "'1 B. Krstić, Igranje, sviranje i pevanje Ll narodnim pesmama Ju žnih Slovena, Glasnik Etnografskog muzeja II Beogradu XIX, Beograd 1956, 189 i napom e na na str. 200. ,..1 C. Rihtman, Cičak Janja, narodni pjevač sa Kupresa, Bilten Instituta za proučavanje folk lora I, Sarajevo 1951,35. fOI) Iveković i Broz, Rj eč l'lik hrvatskog jezik, sV. I , Zagreb 1901, 754; Rj eč nik hrvatskog ili srpskog jezika JAZU, dio VII, Zagreb 191 1-1916, 473. "" A. Solovjev, Oposun, Prilozi za književnos t, jezik i fo lklor II , Beograd 1922,265-267. M J M. Stojk ov i ć. "OpasLIn", "naoposLln" i trokraka "naoposun" kretanje, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slovena, knj . XXVII, Zagreb 1930, 25--42. 1'46 S. Trojanovi ć, Psihološ ko izražavanje srpskog naroda, Srpski etnografski zbornik 111, Beograd 1935, 102; J . Dopuđa, Narodne igre s područja Jajca, Bilten Ins tituta za proučavanje fol klora III, Sarajevo 1955. 6 i 23; P. :2:. Petrović , Iz naše narodne prošlosti 1-11 , Beograd 1959-1960,7-10. 9011 S. Be š l agić, Kupres ... , 185; I sti, Slećci u Brotnjicama .. ., 72-78. m D. Vidovi ć , n. d., 277-278. ~9 A. Benac, Bogumili i wnjetnost na s t ećci ma, Izraz X, br. 8--9, Sarajevo 1966, 218. '" M. Vego, Patarenstva LI srednjo vjekovnoj Hercegovini ... , 130. tSl Lj. Karaman , O bosa nskim srednjovjekovnim s tećc ima, Starohrvatska prosvjeta, 111 serija, sv. 3, Zagreb 1954, ISI. 951·V. J. Đurić, Is torija Crne Gore 2 tom 2, Titograd 1970, 468-475. '~l S. Beš la gić, Kalinovik ... , sl. 58; Ist i. Stećci LI dolini Neretve, Naše s tarine II , Sarajevo 1954, sl. 27; M. Wenzel, n. d ., T. XCVI, sl. 17. '" M. Wenzel, n. d ., T. ex, sl. 12. "' Lj. Karaman , n. d., 181. ' ll M. Wenzel, n. d., T. LXX, sl. 5. 956 S. Zečevi ć, Ljeljenovo kolo, Narodno stvaralaštvo Folklor 9-10, Beograd, januar-april 1964,705-707. tSl G. Wilke, Kult mjeseca LI priči i umjetnosti indogermanskih naroda, Glasnik Zemaljskog muzeja XXV , Sarajevo 1913,545, sl. 60. ' JI Is t i, n . d ., 544-555. 9s9 D. Srejovi ć, Jelen tl našim narodnim običajima, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XVll1, B eog rad 1955,231-232.
• 1I

'.19

960 S. Kuli š i ć, Značaj slovens ko-balkanske i kavkas ke tradicije u prou čava nju stare slovenske religije I, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH, knj. 8, Sarajevo ]973, 202 . • 961 D. Rendi ć-Mio če vi ć , Ilirske preds tave Silvana ... , Glasnik Zemalj skog muzeja, N. s. X, Sarajevo 1955 (ArheL), 33. 962 N. Ljubinkovi ć, l elen u bugaršticama, Narodno stvaralaštvo - Folklor, god. VII, sv. 21r-27 , Beograd juli-<>ktobar 1968, 173-177. J6J L. Katić, St ećci u Imotskoj Krajini ... , 140, sl. 29. tM S. Be š l ag i ć, Stećci Du vanjskog polja, Starinar VII- VII I, N. s., Beograd 1956, 390, sl. 24; A. Benac, Siroki Brijeg .. ., T. XVII, sl. 23 b. tM S. Be š l agi ć Stećei Ll Gornjem Hrasn u ... , 103-105, sl. S; A. Benac , Siroki Brijeg . .. , T. IV, sl. 5 c. 966 V. Ć urč i ć , Starinsko oružje u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja LV, Sarajevo 1943, 94, sl. 108; M. Wenzel, D . d , T. CXIl , sl. 6. • 0 M. Wenzel, n. d. , T. XVI, sl. II i 14. ~ M. Vego, Ljubušk i . .. , sl. 59. tiol S. Be š l ag i ć, Boljuni .. ., sl. 17. fM Isti , Nevesinjski s l eće ; ... , sl. 21. J7 1 Isti, Stećci u Gornjem Hrasnu .. ., sl. 7; M . Wenzel, n. d., T. eVil, sl. 2, 4. "' M. Wenzel, n. d., T. CXIII, sl. 3. m S. Beš l ag ić, n. d., sl. 7 na str. 100; M. Wenzel, n . d ., T. CVIl, sl. 4. •" M. Wenzel, n. d., T. CVIl, sl. 3 i T. CXIII, sl. 7; S. Beš l ag ić, Kupres . .. , sl. 60. m S. Be š lag i ć, Stećci u Gornjem Hrasnu . .. , sl. S na str. 105; M. Wenzel, n . d , T. CVIl, sl. 8 i 9 . • , M. Wenzel, n. d., T. CXIII, sl. 9 i 10. m S. Be š l a g i ć, Kalinovik .. ., sl. 49; M. Wenzel, n. d., T. CXIl I, sl. 2. m S. Be š la g i ć, n . d., sl. 107; M. Wenzel, n. d., T. CXI II, sl. 6. m S. Be š la g i ć, Popovo . . ., sl. 11 5. tIlO Isti, Kalinovik"" sl. 106. Tu je na istoj strani još i scena turnira. 91 1 Isti, Popovo ... , 94; M. Wenzel, n. d., T. exv, sl. 1. "-I A. Benac, Radimlja .. ., sl. 60. ov M. Wenzel, n. d., T. CXIlI, sl. 21. 914 S. Be š lagi ć, Nevesinjsk i s t ećc i . .. , 116. m Isti, Boljuni ... , sl. 13 . .. Isti, Sl ećci u Zieml ju, Starinar XV-XVI, Beograd 1964-1965, sl. 17. ~ M. Wenzel, n. d ., T. XC, sl. 16. .. Ista, n. d., T. XV I, sl. 15 . •• Ista, n. d ., T. CX, sl. 8. ~ S. Beš l agić, Kalinovik .. ., sl. 57; M. Wenzel, n . d. , T. CXII, sl. 10 . • , M. Vego, Ljubuški . .. , sl. 43; M. Wenzel, n . d ., T. CX, sl. 13. 992 A. Benac, Siroki Brijeg . .. , 9, T . V , sl. 7 a i str. 47; M . Wenzel, n. d., T. LXXXVII I, sl. 16. • , M. Wenzel, n. d., T. CIX, sl. 14 i 15. fM S. Be š l agić, St ećci centralne Bosne ... , sl. 57 . ... Is ti, Ljubinje .. ., sl. 37 i 39; M. Wenzel, n. d ., T. ex, sl. 2. ~ M. Wenzel, n . d., T. CIX, sl. 21. m Ista, n . d., T. CX, sl. l. MI S. Beš l agić, St ećci u Bitunjoj, Naše starine IX. Sarajevo 1964 , sl. 25 . '" Isti, Trnovo, Naše starine XI, Sarajevo 1967, sl. 49. 1000 A. Benac, Radimlja . . ., sl. 54; M. Wenzel. n. d .. T. ex, sl. 6. JOli M. Wenzel, n. d., T. ex, sl. 7. ,~ Ista, n. d., T. XC, sl. 6. ''''' Ista, n. d., T. CX, sl. 4. 1(1)1, S. B eš l agić, Stećci Hodova, Anali Historijskog institu ta JAZU u Dubrovn iku XII, Dubrovnik 1970, 124. '"" M. Wenzel, n. d., T. CIX, sl. 13. 1006 S. Be š l a g ić, Stećci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 57; M. Wenze l. n. d., T. CI X, sl. 12. 1007 S. Be š l agić, St ećc i na Duvanjs kom Polju, Starinar VII-VII I, N. s., Beograd 1956, sl. 25 i 32; M. Wenzel, n. d., T. CI X, sl. 8 i 9.

412

100II

S.

B eš l agić, Stećc ;

centralne Bosne . . ., sl. 44 ; M. Wenzel, n. d ., T. CI X ,

sl. 16.
1009 S. Be š la g i ć, Stećci u Gornjem Hrasnu ... , sl. 6; Isti , Ljubinje . ", sl. 36; M. Wenzel, n. d., T. LXVI, sl. 13. i T. ex , sl. 2. 101 0 M. Wenzel, n. d ., T . CIX, sl. 7. U Mirušama kod Bil eća postoj i scena na kojoj vidimo neku če t vero n ožnu životinju koj a na pada nenaoružanog čo vjeka (V idi kod M. Wenzel, n. d ., T . LXXXIV, sl. 5). Zivotinja p o d sj eća na medvjeda, ali još više na vuka, zbog čega je ovdj e nisam ni u vrs t io. 1011 J . Challet, Bogumili i sim bolika steća ka, Naše starine X. Sarajevo 1965, 2S-29. 101l D. Srejovi ć , n. d., 232. 101l Moje bilješke u Arheološkom muzej u II Atini. 10 11 E. Anati, La civilisation du Val Camonica, Arthaud 1960, na više mjesta slika. 101) Sv. Radojčić, Crkva u KonjuIzu, Zbornik radova Vizanto)oškog instituta, knj. 1, Beograd 1952. 163. I OI~ Moje bilješke na studi jskom putovanju u Francuskoj 1971. g. 1011 M. Vego, Patarenstvo u srednjovj ekovnoj H ercegovini . .. , 128. 1011 D. Srejovi ć, n . d ., 234. 1019 Moje bilješke iz Pavije. Odljev se nalazi u Muzeju fra ncuskih spomenika u Parizu. 102(1 Moj e bilješke na studij skom putova nju II Francuskoj 197 1. g. lOll Odijev se nalazi u Muzej u francuski h spomenika II Parizu. 10ll J . Challet, n . d. , sl. 13. Ilin Đ . Basler , Neke likovne paralele s t ećci ma, Naše starine XI H, Sarajevo 1972, 123- 133. 101J_ Đ. Bo š kovi ć, Sur le ca raclere cultuel des representations de la chasse au cert au Moyen-age, Slovenska archeologia XXVI - l , Bratis lava 1978, 29-40, Pl. 1--4. 1011 S. B eš la g ić , Nišani XV i XVJ v. u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978, sl. 8. 102S Sv. Radoj č i ć , Reljefi bosanskih i h e rcegovačk ih st ećaka . .. , 5. 1026 Isti, n . d ., 9. um J . Kova čević, Nadgrobni natpis i reljef ka'l,naca Nes pine, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. XV-XVI (Arheologija), Sarajevo 1961,3 19. IClI Moje bilješke u Tuluzu i uBarle tti 197 1 i 1975. g. 10it C. Fiskovi ć, O ikonografiji Radovanovog portala .. ., 15. IIUO K . Prijatelj, Skulpture s ljudskim likom iz s tarohrvatskog doba, Starohrva tska prosvjeta, IJI serija, sv. 3, Zag reb 1954, sJ. 18. UlJI M . Vasić, Preisto rijska Vin ča, J, Beograd 1932, sl. 17. 1IlJ2 Sv. Radoj čić, Crkva u Konjuhu ... , 163. 10J1a Đ. Stratimirovi ć , Wissenschaftliche Mill eihmgen aus Bosnien und der Herzegovina, lJ, Wi en 1894, 327; Đ . Boš k ov i ć, O poreklu kompozicije sa predstavom lova n ~ jelene u Lipeima, Starine Crne Gore III-IV, Cet inje 1965, 13-21. IOJJ S. Be š la g i ć, n . d ., 29, sl. 32. 10l< C. F i s ko v i ć , n . d., 13. IOJS D. Kečke met, Renesansna klesarsko-kipars ka djela u Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Da lmaciji 7, Split 1953, 61. Spomenik se sada nalazi II Arheološkom muzeju u Splitu. 10J6 L. Mirkovi ć, Miro slavlj evo eva nđ e lj e, SAN, posebna izdanja, knj . CLVI (Arheološki institut, knj. I ), Beog rad 1950, s. 31; G. Skriva ni ć , Prilozi za prouča­ vanje junačkih igara u srednjovekovl1om Dubrovniku, Srbiji i Bosni, Vesnik Vojnog muzeja J NA 2, Beograd 1955, 179-180. l UJ7 A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika u Bosni i Hercegovini, Godišnj a k Istorijskog društva BiH VIII, Sarajevo 1956, 10; M . Hoe rnes, Alte Graber in Bosnien und der Herzegowina, Mitteilungen der Anthrop%giscizen Geselschaft in Wi en, XIII, 1883, 169-177. 10JI C. Truhe l.ka, Sta ro bosanski mramorovi, Glasnik Zemaljskog muzeja III, knj . IV, Sarajevo 189 1, 381. 1039 A. Benac, Stećci (Mal a istorija umetnos ti), Beograd 1967, str. XI; Isti, Siroki Brijeg ..., 40.

413

to.o D. Sergejevski, Slike pokojnika .. ., Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., VIII (Arheologija), Sarajevo 1953, 136; M. Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje . .., 323. "" A. Solovjev, n. d., 30, 54 i 56. l04l Sv. Radojči ć, Reljefi bosanskih i hercegova čk ih stećak a . .. , 4-5. 10U M. Wenzel, n. d., IS i 397. 1044 N. Mi l e tić, Srednjovjekovna s kulptura u Bosni, Treći program Radio Sarajeva III, br. 5, Sarajevo 1974, 304. ,~, I . Cha llet , n . d. , 28-29. 1006 Đ . Basler, n. d., 123. 111<7 G. Wild, Die Da rstellung des bogwni1ischen "Perfectus" auf dem miltelalterlichen Grabdenkmi:ilern (S tećd) Bosniens und de r Herzegowina, BaIcanica IV, Beograd 1973, 111-1 20. 11>'1 Đ. Mano-Zisi, Iskopavanja u Caričinom Gradu ... , 150 i dalje. ,•• M. Vego, n. d., 122 i 134. ,,~ D. Srejović, n. d., 233-234. I~ I M. Vego, n. d ., 11 5. 1 0iZ Sv. Radoj č i ć , n. d., 7-8. I~J Zahvaljujem R. Ljubinkoviću na ovome podatku i na odobrenju da ga u ovu svrhu mogu objaviti. 10$01 L. Reau, l conographie de ['art chretien, tom III - Iconographie des Sainl s, Paris 1958, 468-470. I~J V. Curč i ć , Lov sa sokolom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1956, 6. ,~ M. Wenzel, n. d., T. CV, sl. 2. ,., S. B eš l agić, Kupres ... , sl. 53 i 53 a; M. Wenzel, n. d ., T. CIV, sl. 7. 1 05. M. Wenzel, n. d., T. CIV, sl. 1. ,•• Ista, n. d ., T. XCIX, sl. 18. ,... Ista, n. d., T. CIV, sl. 3. 101 1 Ista, n. d., T. CIV, sl. 9. ,.., Ista, n. d ., T. XCII, sl. 10. ,., S. Bešla g ić, Slećci na Blidinju ... , sl. 29 i 30; M. We nzel, n. d., T. XCV, sl. 29. 1(Itf V. C u rč i ć, Starinsko oružje u Bosni i Hercegovini ... , sl. 107; M. Wenzel, n . d., T. XCII, sl. 20. ,.., M. Wenzel. n. d ., T. CI, sl. 5. ,.. Ista, n . d., T. CVI, sl. 2. 1011 S. Be š l agić, Kupres . . ., sl. 65. 'w M. Wenzel, n. d ., T. LXXXII, sl. I. ,~ A. Benac, Radimlja . .. , T. XXVIII , sl. 59. ,~ M. Wenzel, n . d ., T. CI V, sl. 10; S. B eš l agić, Slećci ... , Sarajevo 1971, 217. "" S. Be š l agić, Boljuni . .., 180-181 , sl. 16; M. Wenzel, n. d ., T. CVl, sl. 9. "n M. Wenzel, n . d., T. CIV, sl. ll. I07J S. Beš l agić, Stećc; na Blidinju ... , 43, sl. 72; M. Wenzel, n. d., T. CVl, sl. 7. "" S. B eš la g ić, Kupres . . ., sl. 17; M. Wenzel, n . d., T. CV, sl. ll. Ion M. Wenzel, n. d., T. CVI, sl. ll. tOJ, A. Benac, Siroki Brijeg ... , T. X, str. 48, sl. ll ; M. Wenzel, n. d., T. CVI, sl. 4. Ion S. B eš la gić, Stećci i nišani u Vojnom muzeju JNA, Vesnik Vojnog muzeja INA 6-7, Beograd 1962, 44, sl. 3; M. Wenzel, n. d., T. CVI, sl. 10. ,~. M. Wenzel, n. d., T. CVIlI, sl. 3 i 6. um S. B eš l ag i ć , Stećci centralne Bosne . . ., sl. 56; M. Wenzel, n. d., T. CVIlI, sl. 2. ,.. M. Wenzel , n. d., T. CIV, sl. 8. I(lU Moje bilješke na studij skom putovanju u Italiji 197 1. g. ,~ I. Challet, n . d ., 32-34. "., Sv. Rad ojčić, n. d ., 9. I. . M. Wenzel, n. d., 365; M. Abrami ć, Reljef Dioskura iz Narone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LIV, Split 1952, 120-1 26, Pl. VI, sl. l. 'oo F. Stare, Va če, Enciklopedija likovnih umjetnost i IV, Zagreb 1966, 483. tON I. Zdravković _ A. Skovran, Manastir Zavala, Naše starine VI, Sarajevo 1959, 54, sl. ll.

414

415

1017 M. Wenzel, n. d., 364; Z. Kajmaković, Zidno slikarstvo u Bosn i i Hercegovini, Sarajevo 197 1, 152, sl. 67. Vidi i str. 213, sl. 144- 146 i sl. u koloru i zmeđu str. 224 i 225. Joea S. Bešlagić, Popovo . .. , sl. 93; M. Wenzel, Some Relie/s outside tlze Vjetrenica Cave al Zavala, Starinar N. p. XII, Beograd 1961 , 21-34. 101' M. Hoernes, Alte Graber ... 169-177. 10')0 J. Asb6th, Bosnien und Herzegowina, Wien 1888,94-118. 1091 C. Truhe lka, Starobosanski mramorovi ... ,380-381. 1091 A. Benac, Stećci (Mala istorija umetnosti) . .. , str. XI. J(I9J F. Stele, Mittelalterliche bildende Kunst in Ju gosiavien im Lichter der Ausstellwzg im Palais Chaillol, l ahrbuch der Ostereichischen Byzantischen Gesell· schafl II, Wien 1952, 90. IWf A. Solovjev, n. d., 30. JĐ9, M . Fi l ipović : M. Wenzel, Ukras ni motivi na stećc ima, Godišnjak Društva istoričara BiH XV I, Sarajevo 1965, 290-292. 1096 V. Đurić, Umjetnost, Istorija Crne Gore II , tom 2, Titograd 1970, 471. 1091 Sv. Radojč i ć, n. d., 14. lim M. Wenze l, Uk rasn i motivi na stećc ima . .. , 365. I"' M. Vego, Patarenstva u srednjovjekovnoj Hercegovini ... , 133. 11 00 Đ. Basler, Or/ički elementi u simbolici stećaka . .. , 86. "" J. Challet, n . d., 32-34. S. Bešlagić, Kupres . .. , 183-1 84. IIOJ J. Challet, n. d., 34. ilIN V. Klai ć , Poviest Bos Ize, Zagreb 1882, 244; M. P erojev i ć, Herceg Ostoja po drugi puta kralj, Napretkova povijest Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942, 437. Il O, G. Skrivanić, n. d., 178. 1106 Ist i, n. d ., 177. 1101 Sv. Radojčić, n. d., 9. lUli M. Kure li ć, Neka fizička vježbanja naših naroda i njihovo tumačenje u narodnoj epskoj poeziji, Fiskultura, knj. III, Beograd 1949,2-4. ll09 M. Wenzel, n. d., 364, T. CV, sl. 1; Z. Kajm a kov i ć, Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini . .. , 152, sl. 67. 1110 S. Beš l agi ć, Stećci na Blidinju ... , 27, sl. 27 ; M. Wenzel, n. d., T. XCI. sl. 6. "" Ista, n. d., T. XXXVll, sl. 9 i T. XCI, sl. 15. lill Ista, n. d., T. XCII, sl. 1,2 i 6. "" Ista, n. d., T. LXXXV, sl. 10 i ll. 1114 S. Beš lagi ć, Stećci Lt dolini Treb išnjice, Naše starine VIII, Sarajevo 1962, 23, 25, sl. 16.; M. Wenzel, n. d., T. XCIV, sl. l. IIIJ Isti , Slećci Hodova .. . , sl. 8; M. Wenzel, n. d., T. XCI, sl. 10. ill. M. Wenzel, n. d., T. XCI , sl. 13. "" S. B eš l agi ć, Kupres .. . , sl. 50 b; M. Wenzel, n . d., T. XCll, sl. 5. IIII M. Wenzel, n. d. , T. XCII, sl. 9. nu Ista, n. d., T. LXXXVIll, sl. 4. 1120 Ista, n. d., T. XCV, sl. 7. "" S. Be š l agić, Slećci na Blidinju ... , 34-35, sl. 57; M. Wenzel, n . d ., T. XCIV, sl. 17. lill M. Wenzel, n. d., T. XCIII, sl. 2. "" S. Be š lagi ć, Stećci na Nekuku kod Stoca ... , 158-160, sl. 6; M. Wenzel, n. d ., T. XCVI, sl. 28. "" A. Benac, Radimlja .. " T. Xli, sl. 24; M. Wenzel, n . d ., T. LXXXVll, sl. 5. " U S. Be š la gić, Kalinovik ... , 38-39, sl. 43; M. Wenzel, n . d. , T. LXXXVII, sl. 10. ,,~ M. Wenzel, n . d., T. LXXX!!, sl. 2. "" A. Benac, Siroki Brijeg ... , 20, T. XVI, sl. 22 b; M. Wenzel, n. d., T. LXX II, sl. 9. ". M. Wenzel, n. d., T. LXXXVII, sl. 6, T. XC, sl. 19. "N M. Vego, Ljubušk i ... , 26, T. XXIX, sl. 57; M. Wenzel, n . d., T. LX:VIl, sl. l l. liJO M. Wenzel, n. d., T. CI, sl. 2. ilJI A. Benac, Srednjovjekovni s t ećc i od Slivna do Cepikuća . . . , 67, T. II I, sl. 1; M. Wenzel, n. d ., T. C, sl. 2, T. XI , sl. 7.
J

H.

nu S. Be š l ag i ć, Ljubinje ... , 117-11 8, sl. 4; M. Wenzel, n. d ., T. e, sl. 4. nu M. Wenzel, n. d., T. LXXXVII, sl. 2. n. Ista, n. d. , T. LXXXVI II , sl. 24. nu S. Beš la g i ć , n. d., 120, sl. 8; M. Wenzel, n. d. , T. LXXII , sl. 14. 11 )6 S. B eš l agić, Stećci na Nekuku kod Stoca . .. , 165; M . Wenzel, n. d., T . LXXXII , sl. 5. nn S. Bešla g i ć, Ljubinje . ", 121 , sl. 9; M. Wenzel, n. d., T. LXXIV, sl. 8. ". S. Be š l agić, n. d ., 136, sl. 40; M. Wenze l, n. d ., T. LXXX II, sl. 8. m S. Beš lagić , Stećci centralne Bosne ... , 46, s l. 54; M. Wenzel. n. d ., T. t LXXXV, sl. 13. n ~ M. Wenzel, n. d., T. LXXII , sl. 7. 114 1 Ista, n. d. , T. LXXII, sl. ll. "" S. B eš lagi ć , Kalinovik ... , 52-54, sl. 73 ; M. Wenzel, n. d., T. LXXXV II, sl. 8. "n Ista, n. d., T. CVil I, sl. 4, 5. U " S. B eš l agić, Stećci centralne Bosne .