You are on page 1of 447

JA SAM TO

Razgovori sa

SRI NISARGADATTOM MAHARAJOM

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | 1


Contents
JA SAM TO ....................................................................................................................................................... 1

Predgovor indijskom izdanju ........................................................................................................................... 9

Predgovor hrvatskom izdanju ....................................................................................................................... 12

Tko je Sri Nisargadatta Maharaj? .................................................................................................................. 13

Osjedaj JA Jesam............................................................................................................................................ 15

Opsjednutost tijelom .................................................................................................................................... 17

Živa Sadašnjost .............................................................................................................................................. 19

Stvarni Svijest nalazi se izvan dosega Uma ................................................................................................... 21

Sve što je rođeno mora umrijeti ................................................................................................................... 23

Meditacija ..................................................................................................................................................... 25

Um ................................................................................................................................................................. 27

Sebstvo se nalazi s one strane Uma .............................................................................................................. 29

Odjeci sjedanja .............................................................................................................................................. 33

Svjedočenje ................................................................................................................................................... 35

Svijest i Svjesnost .......................................................................................................................................... 38

Osoba nije Stvarnost ..................................................................................................................................... 40

Vrhovna Stvarnost, tijelo i um....................................................................................................................... 43

Pojave i Stvarnost .......................................................................................................................................... 48

Mudrac .......................................................................................................................................................... 51

Beželjnost kao najvede blaženstvo................................................................................................................ 55

Sveprisutnost ................................................................................................................................................ 61

Da bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi......................................................................................................... 63

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | JA SAM TO 2


Stvarnost je u Objektivnosti .......................................................................................................................... 67

Vrhovna je Stvarnost onkraj svega................................................................................................................ 70

Tko sam Ja? ................................................................................................................................................... 74

Život je Ljubav, a ljubav život ........................................................................................................................ 78

Razlučivanje vodi do nevezanosti ................................................................................................................. 82

Bog je onaj koji čini sve, Mudrac je onaj koji ne čini ništa ............................................................................ 87

Prioni čvrsto uz "jasamstvo" ......................................................................................................................... 92

Osobnost kao zapreka ................................................................................................................................... 97

Bespočetnost vječno započinje ................................................................................................................... 101

Sva patnja proizilazi iz želje ......................................................................................................................... 106

Življenje je jedina svrha Života .................................................................................................................... 110

Slobodan si - SADA ...................................................................................................................................... 115

Nemoj podcjenjivati Pažnju ........................................................................................................................ 118

Život je Vrhovni Guru .................................................................................................................................. 122

Sve se događa sam od sebe ........................................................................................................................ 126

Um je nespokojstvo..................................................................................................................................... 132

Najvedi Guru je Unutrašnje Sebstvo ........................................................................................................... 138

Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog ............................................................................................... 143

Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo...................................................................................................... 148

Duhovna disciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje ..................................................................... 153

Ništa ne postoji samo od sebe .................................................................................................................... 159

Jedino je Sebstvo Stvarno ........................................................................................................................... 163

Njeguj stav Svjedoka ................................................................................................................................... 167

Stvarnost se ne može opisati ...................................................................................................................... 170

Prepoznati se može neznanje, ali ne i mudrost .......................................................................................... 174

"Jesamstvo" je Istina, a sve drugo je zaključak ........................................................................................... 178

Ono što dolazi i odlazi ne postoji ................................................................................................................ 181


Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | JA SAM TO 3
Svijest o bitku jest blaženstvo ..................................................................................................................... 185

Promatraj svoj Um ...................................................................................................................................... 189

Svijest je sloboda ......................................................................................................................................... 192

Um uzrokuje nesigurnost ............................................................................................................................ 199

Samoosvještenost je svjedok ...................................................................................................................... 202

Budi ravnodušan prema boli i užitku .......................................................................................................... 205

Biti sretan i usredivati druge ritam je života ............................................................................................... 210

Ispunjenje želja izaziva nove želje ............................................................................................................... 213

Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja ...................................................................................................... 216

Odreci se svega i dobit deš sve ................................................................................................................... 220

Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet ......................................................................................................... 224

S one strane Uma ne postoji patnja ........................................................................................................... 228

Savršenstvo kao svačija sudbina ................................................................................................................. 231

Želja i strah: stanja usredotočena na pojedinačno sebstvo ....................................................................... 234

Živi činjenice, a ne maštarije ....................................................................................................................... 237

Materija je svijet ......................................................................................................................................... 240

Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju ................................................................................................... 245

Uvjerenje da djeluješ jeste ropstvo............................................................................................................. 249

Sve što izaziva zadovoljstvo sprječava u napretku...................................................................................... 253

Potreban vam je samo miran Um ............................................................................................................... 258

Svaka je potraga za sredom patnja.............................................................................................................. 262

Iskustvo nije Stvarno ................................................................................................................................... 268

Traži Izvor Svjesnosti ................................................................................................................................... 272

Prolaznost je dokaz nestvarnosti ................................................................................................................ 275

Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja ........................................................................................................... 280

U Svijesti o Sebstvu učiš o Sebi ................................................................................................................... 285

Stvarno je ono što je čisto, nepomudeno i nevezano ................................................................................. 290


Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | JA SAM TO 4
Smrt Uma rađanje je Mudrosti ................................................................................................................... 297

Istina je Ovdje i Sada ................................................................................................................................... 302

Raste se u Miru i Tišini ................................................................................................................................ 308

Znati da ne znaš Istinsko je Znanje.............................................................................................................. 313

"Ja" i "moje" lažne su ideje ......................................................................................................................... 318

Sve je znanje neznanje ................................................................................................................................ 322

Osoba, Svjedok i Vrhovna Stvarnost ........................................................................................................... 326

Svijest .......................................................................................................................................................... 331

Temeljni uzrok straha.................................................................................................................................. 336

Apsolutno je savršenstvo Ovdje i Sada ....................................................................................................... 341

Istinski Guru ................................................................................................................................................ 346

Neka tvoj cilj bude tvoj guru ....................................................................................................................... 351

Osjedaj "Ja Jesam" temelj je sveg iskustva .................................................................................................. 357

Neznanost je dom Stvarnosti ...................................................................................................................... 361

Nek ti Um bude miran i otkrit deš Vrhovnu Stvarnost ................................................................................ 367

Znanje stečeno Umom nije Istinsko Znanje ................................................................................................ 370

Napredak u duhovnom životu..................................................................................................................... 375

Predaj se vlastitom Sebstvu ........................................................................................................................ 379

Užitak i sreda ............................................................................................................................................... 385

Uzdigni se iznad ideje "ja sam tijelo" .......................................................................................................... 388

Ne djeluje to čovjek..................................................................................................................................... 392

Ti si izvan prostora i vremena ..................................................................................................................... 395

Prihvati sve što ti Život donosi .................................................................................................................... 399

Odbaci sjedanja i očekivanja ....................................................................................................................... 404

Um i Svijet nisu odvojeni ............................................................................................................................. 408

Oslobođenje od poistovjedenosti sa lažnim "ja"......................................................................................... 414

Ono što se percepira ne može biti onaj koji percepira ............................................................................... 420
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | JA SAM TO 5
Razumijevanje vodi do slobode .................................................................................................................. 425

Mudrac se ni za što ne hvata i ništa ne zadržava ........................................................................................ 428

Dodatak I ..................................................................................................................................................... 434

Prirodna joga (Nisarga-joga) ....................................................................................................................... 434

Dodatak II .................................................................................................................................................... 437

Devetorica Učitelja (Navanath sampradaja) ............................................................................................... 437

Dodatak III ................................................................................................................................................... 439

Riječnik ........................................................................................................................................................ 439

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | JA SAM TO 6


To u čemu prebivaju sva bida i što prebiva u svim bidima, to što svima daruje milost, vrhovna duša
univerzuma, bezgranični bitak - ja sam to.

Amritbindu-upanišad

To što prožima sve i iznad čega nema ničeg, što poput sveobuhvatnoga prostora oko nas u potpunosti sve
ispunjava, iznutra i izvana, vrhunsko nedvojno Sebstvo - to si ti.

Šankaradarja

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | JA SAM TO 7


Duhovni je tragatelj onaj koji traga za samim sobom.

Odbaci sva pitanja, osim jednog: «Tko sam ja?» Naposljetku jedina činjenica u koju si siguran jest vlastito
postojanje. «Ja jesam» jest sigurno, a «ja sam to» nije. Potrudi se spoznati što doista jesi.

Da bi spoznao što jesi, moraš najprije ispitati i saznati što nisi.

Otkrij sve što nisi - tijelo, osjedaje, misli, vrijeme, prostor, ovo ili ono. Ništa od onoga što percipiraš,
konkretno ili apstraktno, ne može biti ti. Ved i sam čin percipiranja pokazuje da nisi ono što percipiraš. Što
jasnije budeš razumio da na razini uma možeš biti opisan samo niječnim pojmovima, brže deš dodi do
kraja svojeg traganja i spoznati da si bezgranični bitak.

Sti Nisargadatta Maharaj

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | JA SAM TO 8


Predgovor indijskom izdanju

Potreba za još jednim izdanjem knjige JA SAM TO ne iznenađuje jer su uznositost riječi koje je Sri
Nisargadatta Maharaj izgovorio te izravnost i oštroumnost kojom one opisuju vrhovnu stvarnost ved
učinile ovu knjigu prvorazrednom literaturom. U stvari, mnogi je smatraju jedinom knjigom iz područja
duhovnog učenja koju je zaista vrijedno proučiti.

Postoje različite religije i filozofski sustavi koji tvrde da su objasnili smisao ljudskog života. Ali svi oni pate
od nekih svojstvenih im ograničenja. Svoja tradicionalna vjerovanja i ideologije, teološke ili filozofske,
uvijaju u riječi koje dobro zvuče. Međutim, prije ili kasnije, vjernici otkrivaju ograničeni domet njihova
značenja i primjenjivosti. Njihove se iluzije raspršuju i pojavljuje se želja da napuste takve sustave, na isti
način na koji se znanstvene teorije napuštaju kad se zbog prevelikog broja oprečnih empirijskih podataka
dovedu u pitanje.

Kad se neki sustav duhovnog tumačenja pokaže neuvjerljivim i racionalno nepotvrdivim, mnogi od
sljedbenika dopuštaju si obradenje na neki drugi sustav. Nakon nekog vremena, međutim, i u tom sustavu
naiđu na ograničenja i kontradikcije. Bududi da njihovi napori oko prihvadanja i odbijanja različitih sustava
ne bivaju nagrađeni, jedino što im preostaje jest skepticizam i agnosticizam, koji ih uvode u zatupljujudi
način života. Tada postaju potpuno zaokupljeni prizemnim životnim stvarima od kojih mogu imati koristi i
počinju uživati isključivo u materijalnim dobrima. No, ponekad, iako veoma rijetko, skepticizam povedava
pronicljivost u spoznaji temeljne stvarnosti koja je daleko značajnija od svih riječi, religija i filozofskih
sustava. Neobično, ali to je pozitivni aspekt skepticizma. Knjigu Sri Nisargadatte Maharaja JA SAM TO stao
sam čitati upravo u takvom stanju skepticizma, ali i s intuicijom za spoznaju temeljne stvarnosti. Istog
trena pogodila me svrsishodnost i nepobitna sigurnost njegovih riječi. Iako je Maharajev način izražavanja
bio ograničen samom prirodom riječi, učinio mi se blistavim i prozirnim poput svježe opranih prozora.

Ipak, niti jedna knjiga duhovnih učenja ne može nadomjestiti prisutnost samoga učitelja. Jedino su riječi
koje vam guru neposredno kaže u potpunosti prozirne. U guruovoj prisutnosti nestaju sva umom
nametnuta ograničenja. Sri Nisargadatta Maharaj uistinu jest takav guru. On nije propovjednik, ved daje
točno onakve upute kakve su potrebne pojedinom tragaocu. Stvarnost koja iz njega zrači neprenosiva je,
savršena i izvorna. Mnogo je zapadnjaka iskusilo istinitost Maharajevih riječi iznesenih na stranicama
knjige JA SAM TO, ona ih je inspirirala, te ih je, u potrazi za prosvjetljenjem, put doveo do njega.

Maharajevo tumačenje istine ne razlikuje se mnogo od tumačenja đnjana-yoge/advaita-vedante. Ali on je


tumači na svoj osebujni način. Mnogostruki oblici oko nas, kaže Maharaj, sastavljeni su od pet elemenata.
Svi su oni prolazni, u stanju neprestanog tijeka. Osim toga, njima upravlja zakon uzroka i posljedica. Sve se
to može primijeniti i na tijelo i na um jer je i jedno i drugo prolazno te podložno rađanju i umiranju.

Sasvim je jasno da svijet možemo spoznati jedino tjelesnim osjetilima i umom. Upravo kao i u Kantovoj
filozofiji, svijet je u uzajamnoj vezi s čovjekom koji ga spoznaje, i stoga ima osnovnu strukturu njegova
načina spoznavanja. To znači da vrijeme, prostor i uzročnost nisu «objektivni» ili «vanjski» entiteti, ved
mentalne kategorije u kojima je sve oblikovano. Postojanje i oblik svih stvari ovise o umu. Spoznavanje je
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Predgovor indijskom izdanju 9
proizvod uma. Svijet koji vidimo zahvaljujudi umu jest subjektivni i privatni svijet koji se neprestano
mijenja u skladu s promjenama u samome umu.

Nasuprot nemirnom umu i njegovim ograničenim kategorijama - intencionalnosti, subjektivnosti,


dualnosti - stoji vrhovni, neograničeni osjedaj «ja jesam». Jedina stvar u koju možemo biti sigurni jest da
«ja jesam», ali ne u kartezijanskom smislu misaonog procesa «ja jesam», ved kao stanje bez ikakvih
predikata. Maharaj uvijek iznova skrede našu pozornost na tu temeljnu činjenicu kako bi nam pomogao da
spoznamo svoje «jesamstvo» te se tako oslobodimo svih zatvora koje smo sami sagradili. On kaže:
«Jedina istinita tvrdnja jest 'ja jesam'. Sve je drugo puko zaključivanje. Nikakvim se naporom 'ja jesam' ne
može promijeniti u 'ja nisam'.»

Shvatite da onaj tko uistinu doživljava iskustvo nije um, ved čovjek sam, odnosno svjetlost u kojoj se sve
pojavljuje. Sebstvo je zajednički faktor koji se nalazi u korijenu svih vrsta iskustava. To je svijest u kojoj se
sve događa. No, čitavo polje svijesti samo je film ili točkica u «jesamstvu». To «jesamstvo» jest bitak
svjestan svijesti, svjestan samoga sebe. Neopisiv je jer nema svojstava. Biti znači biti «ja», a to «ja» jedino
i jest. Sve što postoji, postoji kao «ja». Nema ničega što bi bilo različito od tog «ja». Ne postoji odvojenost
i stoga nema boli. Ne postoje nikakvi problemi. Nalazimo se u području ljubavi u kojem je sve savršeno.
Ono što se događa, događa se spontano, bez namjere, kao probava ili rast kose. Spoznajte tu istinu i
oslobodite se svih ograničenja uma.

U dubokom snu ne postoje pojmovi «ja sam ovo» ili «ja sam ono», ali osjedaj «ja jesam» ipak ostaje.
Promatrajte vječno sada. Čini se kao da sjedanje donosi misli iz prošlosti u sadašnjost, ali sve što se
događa događa se samo u sadašnjosti. Različiti fenomeni očituju se jedino u bezvremenom sada. Zato se
vrijeme i uzrok ne mogu primijeniti na stvarnost. «Ja jesam» prethodi svijetu, tijelu i umu. To je područje
u kojem se oni javljaju i iščezavaju. «jesamstvo» je izvor svih njih, univerzalna snaga zahvaljujudi kojoj
svijet, sa svom svojom zbunjujudom različitošdu, postaje očit.

Usprkos toj svojoj primarnoj važnosti, osjedaj «ja jesam» ipak nije ono najviše. Nije apsolut. Osjedaj ili
okus «jesamstva» ne nalazi se potpuno izvan vremena. Bududi da je ono srž svih pet elemenata, na neki
način ovisi o svijetu. Izrasta iz tijela koje izgrađuje hrana i koje je sastavljeno od pet elemenata, a nestaje
kad tijelo umre poput iskre koja se ugasi kad mirisni štapid izgori do kraja. Kad se postigne čista svijest
nema više nikakve potrebe, čak niti potrebe za osjedajem «jesamstva» koji nije ništa drugo do korisni
usmjerivač, putokaz prema apsolutnom. Svijest o «jesamstvu» tada se s lakodom gubi. Ono što ostaje ne
može se opisati i izvan je dosega riječi. To je najstvarnije stanje čiste mogudnosti koje prethodi svemu što
postoji. Osjedaj «ja jesam» i čitav univerzum samo su njegove refleksije. To je Stvarnost koju je spozna
mudrac (đnjanin).

Najbolje što možete učiniti jest pažljivo slušati mudraca - a Sri Nisargadatta zaista jest njegov živi primjer -
pouzdati se u njega i vjerovati mu. Takvim dete slušanjem spoznati da je njegova stvarnost i vaša
stvarnost. On de vam pomodi da shvatite prirodu svijeta i osjedaja «ja jesam». Potaknut de vas da s
ozbiljnom i snažnom koncentracijom stanete proučavati način na koji djeluju tijelo i um, kako biste
spoznali da niste niti jedno od tog dvoga te ih tako odbacili. Maharaj vas potiče da se uvijek iznova vradate
osjedaju «ja jesam» sve dok on ne postane vaše jedino boravište izvan kojeg izvan kojeg ništa ne postoji,
sve dok ego kao ograničavanje osjedaja «ja jesam» na pojedinačno sebstvo posve ne nestane. Upravo de
tada, bez ikakvog napora, jednostavno dodi do najviše spoznaje.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Predgovor indijskom izdanju 10


Pamtite riječi mudraca koje mogu razoriti sve koncepte i dogme. Maharaj kaže: «Sve dok pojedinac ne
postane samoostvarena osoba, sve dok ne postigne znanje o stvarnom sebstvu i nenadiđe lažno sebstvo,
trebaju mu sve te nevjerojatne priče i koncepti. Da, sve su to isključivo koncepti. I «jesamstvo» je samo
koncept, ali sigurno ne postoji dragocjeniji. Na duhovnom je tragaocu da ga shvati krajnje ozbiljno bududi
da on ukazuje na najvišu stvarnost.Nema boljeg koncepta koji bi mogao izbrisati sve druge. Veoma sam
zahvalan uredniku, gospodinu Sudhakaru S. Dikshitu, što me pozvao da napišem predgovor novom
izdanju knjige JA SAM TO jer mi je tako pružio mogudnost da izrazim poštovanje Sri Nisargadatti
Maharaju, koji je najviše znanje objasnio iznimno jednostavnim, razumljivim i uvjerljivim riječima.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Predgovor indijskom izdanju 11


Predgovor hrvatskom izdanju

Gita kaže: «Onaj tko voli istinu


i preda sve svoje bide
ljubavi prema istini - pronadi de je.»

Čovjek mnogo toga zna, no ne poznaje sebe. Maharaj kroz ovu bezvremenu knjigu otkriva na vrlo suptilan
način tajne uma, skidajudi tako veo po veo sa lica tišine, vodedi nas od neistine ka istini, od tame ka
svjetlu, od smrti ka besmrtnosti.
Autor nas hrabri, poziva na akciju, poručuje da iskustvo istine nije rezervirano samo za posebne i velike.
Ono je dano za čitavo čovječanstvo.
Otkriti tko sam ja naše je pravo i dužnost. Stoga ne časimo ni časa, zlatna obala zove.
Vrlo smo sretni - što smo uspjeli u nakani da je ova knjiga prevedena i na naš jezik.
Zahvaljujemo se Tashi Lang Som koja je odradila lavovski dio posla te prevela ovu dragulj-knjigu.
Zahvaljujemo se i svima ostalima koji su doprinijeli u realizaciji ove knjige.

Dragica i Željko Raškovid

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Predgovor hrvatskom izdanju 12


Tko je Sri Nisargadatta Maharaj?

Kad su učitelja jednom upitali kad se rodio, on je dobrostivo odgovorio da se nije nikada rodio.
Pisanje biografske bilješke o Sri Nisargadatti Maharaju veoma je teška i nezahvalna zadada jer se ne radi
samo o tome da nam nije poznat točan datum njegova rođenja, ved nema provjerenih podataka ni o
najranijim godinama njegova života. Međutim, neki od njegovih najstarijih rođaka i prijatelja kažu da je
rođen u ožujku 1897. godine, na dan punog mjeseca. Taj se dan poklopio s danom proslave Hanumanova
rođendana (Hanuman đajanti), kad hinduisti odaju poštovanje Hanumanu, bogumajmunu iz čuvenog epa
Ramajana, koji nosi i ime Maruti. Roditelji su dječaka nazvali Maruti kako bi njegovo rođenje zauvijek
povezali s tim blagoslovljenim danom. Dostupni podaci o Marutijevu djetinjstvu i ranoj mladosti veoma su
nejasni i nepovezani. Saznali smo da je njegov otac Shivrampant bio veoma siromašan čovjek. Neko
vrijeme radio je kao sluga u jednoj bogataškoj kudi u Bombaju, a kasnije je zarađivao za život kao mali
poljoprivrednik u Kandalgaonu, u malom selu na rubu šume okruga Ratnagiri, u državi Maharashtra.
Maruti je odrastao gotovo bez ikakvog obrazovanja. Ved kao dječak pomagao je ocu u poslovima koji su
bili u granicama njegovih mogudnosti. Čuvao je stoku, gonio volove, radio na polju i obavljao sitne
kudanske poslove. Njegova su zadovoljstva bila jednostavna kao i njegovi zadaci, ali bio je obdaren
ispitivačkim umom u kojem su ključala pitanja svake vrste.
Marutijev otac imao je prijatelja brahmana po imenu Vishnu Haribhau Gore, koji je bio pobožan čovjek i,
prema seoskim mjerilima, veoma učen. Gore je veoma često govorio o religijskim temama, a mali ga je
Maruti pažljivo slušao razmišljajudi o svemu što je čuo mnogo više nego što je itko mogao pretpostaviti.
Za njega je Gore bio uzoran čovjek - ozbiljan, sudutan i mudar.
Kad je Marutiju bilo osamnaest godina umro mu je otac, a za sobom ostavio suprugu, četiri sina i dvije
kderi. Nakon očeve smrti oskudni prihodi s malog seoskog imanja još su se više smanjili te nisu bili dovoljni
da nahrane toliko mnogo usta. Marutijev stariji brat otišao je iz sela u Bombaj u potrazi za poslom, a
nedugo zatim za njim je krenuo i Maruti. Priča se da je u Bombaju nekoliko mjeseci radio u nekom uredu
kao veoma slabo pladen niži činovnik, ali je taj posao napustio s osjedajem gorčine. Nakon toga počeo se
baviti maloprodajnom trgovinom te je kao trgovac mješovitom robom otvorio dudančid u kojom je
prodavao odjedu za djecu, duhan i ručno izrađene cigarete. Posao je neko vrijeme cvjetao te je tako
stekao određenu financijsku sigurnost. Tijekom tog razdoblja oženio se i dobio sina i tri kderi.
Djetinjstvo, mladost, brak, djeca - Maruti je sve do sredovječne dobi živio sasvim običnim životom u
kojem nije bilo velikih događaja, životom kakvim živi vedina ljudi, bez ikakvih naznaka svetosti koja de
uslijediti. U tom razdoblju jedan od njegovih dobrih prijatelja bio je Yashwantrao Baagkar, poklonik Sri
Siddharameshawara Maharaj a, duhovnog učitelja hinduističke sekte Navnath Sampradaja", Jedne večeri
Baagkar je doveo Marutija k svojemu guruu. Pokazalo se da je to bila prekretnica U, njegovu životu. Guru
je Marutiju dao mantru i upute o provođenju meditacije. Ved u samim počecima svoje sadhane Maruti je
imao vizije, a povremeno je čak padao u trans. Jednom se takvom prilikom nešto u njemu rasprsnulo i
rodilo kozmičku svijest, osjedaj vječnog života. Nestao je mali trgovac Maruti, a izronila je samo ostvarena
osoba Sri Nisargadatta Maharaj.
Vedina ljudi živi u svijetu svjesnosti o sebi i nema želje ili snage napustiti ga. Takvi ljudi žive jedino radi
sebe. Svi su njihovi napori usmjereni na postignuda koja de zadovoljiti i uzveličati
njihovo lažno «ja». Međutim, postoje mudraci, učitelji i znalci koji prividno žive u tom istom svijetu, dok
istovremeno borave i u drugom svijetu, svijetu kozmičke svijesti, blistavom od beskonačnog znanja.
Nakon svog prosvjetljujudeg iskustva Sri Nisargadatta Maharaj počeo je živjeti takvim dvostrukim životom.
Nastavio je voditi trgovinu, ali je prestao biti trgovac uma usmjerenog na zaradu. Kasnije je napustio
obitelj i posao te postao prosjak, hodočasnik na golemoj i šarolikoj sceni indijske religioznosti. Bosonog je
zapješačio put Himalaia. gdje je u potrazi za vječnim životom planirao provesti godine koje su mu
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tko je Sri Nisargadatta Maharaj? 13
preostale. Ali uskoro je promijenio smjer kretanja te se vratio kudi, uviđajudi uzaludnost takvog traganja.
Vječni život, shvatio je on, ne treba nigdje tražiti jer ga ved ima. Nadišavši misao «ja sam tijelo», postigao
je mentalno stanje takve radosti, mira i veličanstvenosti da mu je u odnosu na nj sve drugo postalo
bezvrijednim. Stigao je do samoostvarenja.
Učitelj je bio neobrazovan, ali njegovi su govori iznimno lucidni. Mada je rođen i odrastao u siromaštvu,
on je najbogatiji od bogatih, zato što posjeduje neizmjerno blago vječnog znanja u usporedbi s kojim i
najčudesnija zemaljska blaga izgledaju tek kao bezvrijedna bižuterija. Maharaj je srdačan i nježan,
oštrouman u svojoj duhovitosti, potpuno neustrašiv i do srži iskren. Inspirira i vodi sve koji dolaze k
njemu, daje im podršku.
Svaki pokušaj pisanja biografske bilješke o takvoj osobi isprazan je i uzaludan jer on nije čovjek s prošlošdu
ili bududnošdu. On je živa sadašnjost - vječan i nepromjenjiv. On je sebstvo koje je postalo svime.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tko je Sri Nisargadatta Maharaj? 14


Osjećaj JA Jesam

Poklonik: Iz svakodnevnog iskustva poznato nam je da se nakon buđenja iznenada pojavljuje svijet.
Odakle on dolazi?

Maharaj: Da bi se u bitku nešto moglo pojaviti, mora postojati i onaj kome se to pojavljuje. Svako
pojavljivanje i iščezavanje podrazumijeva određenu promjenu koja se događa na nepromjenjivoj pozadini.

P: Prije negoli sam se probudio nisam bio svjestan svijeta.

M: U kojem pogledu? Jesi li ga zaboravio ili nisi imao iskustva o njemu? Ne doživljavaš li iskustva i kad si
nesvjestan? Možeš li uopde postojati ako ništa ne spoznaješ? Je li pogreška u sjedanju dokaz da nisi
postojao? l možeš li valjano o svojem nepostojanju govoriti kao o stvarnom iskustvu? Ne možeš čak niti
tvrditi da tvoj um nije postojao. Nisi li se probudio zato što te netko zazvao? l nije li se nakon buđenja
najprije pojavio osjedaj «ja jesam»? Određena klica svijesti mora postojati čak i tijekom spavanja ili
nesvjestice. Nakon buđenja krede sljedede iskustvo: «Ja sam - tijelo - u svijetu». Prividno se čini da
iskustvo slijedi nakon buđenja, ali u stvari ono postoji sve vrijeme kao jedinstvena misao o posjedovanju
tijela u svijetu. Može li uopde osjedaj «ja jesam» postojati bez poistovjedivanja s nekom određenom
osobom?

P: Ja sam uvijek netko tko posjeduje određena sjedanja i navike. Ne poznajem nijedno drugo «jesamstvo».

M: Možda te nešto sprječava da ga spoznaš? Kad ne znaš ono što drugi znaju, što obično radiš?

P: Tražim da me upute u izvore svojega znanja.

M: Zar ti nije važno saznati jesi li samo tijelo ili nešto drugo? A možda nisi ništa! Ne uviđaš li da su svi tvoji
problemi povezani s tijelom - hrana, odjeda, sklonište, obitelj, prijatelji, ime, ugled, sigurnost, opstanak.
Sve to gubi na važnosti onoga trenutka kad spoznaš da nisi tijelo.

P: Kakvu du korist imati od spoznaje da nisam tijelo?

M: Čak ni tvrdnja da nisi tijelo nije do kraja istinita. Na određeni način svi ste vi tijelo, srce, um i još daleko
više od toga. Uroni duboko u osjedaj «ja jesam» i nadi deš odgovor. Kako deš pronadi stvar koju si izgubio
ili zaboravio? Imat deš je na umu sve dok se ne prisjetiš gdje je. Osjedaj postojanja, osjedaj «ja jesam», prvi
je koji se pojavljuje. Pitaj se odakle dolazi ili ga samo mirno promatraj. Kad um prebiva u osjedaju «ja
jesam», bez ikakvih vrludanja, postiže se stanje svijesti koje se ne može verbalizirati, ali se može iskusiti.
Sve što trebaš činiti jest uvijek iznova pokušavati postidi to stanje. Napokon, osjedaj «ja jesam» oduvijek je
u tebi, jedino što si za njega vezao različite stvari, tijelo, emocije, misli, ideje, imovinu i slično. Sva ta
samopoistovjedivanja zavode te na stranputice jer zbog njih smatraš da jesi nešto što nisi.

P: Ali, što sam onda ja?

M: Dovoljno je da saznaš što nisi. Ne trebaš znati što jesi. Nema istinske samospoznaje sve dok znanje
isključivo znači opisivanje s pomodu onoga što smo ved spoznali opažanjem ili poimanjem. Ono što jesi ne

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osjedaj JA Jesam 15


može se opisati ni na koji drugi način no potpunim nijekanjem. Sve što možeš redi jest: «ja nisam ovo» ili
«ja nisam ono.» Ne možeš suvislo ustvrditi: «Evo, to sam.» Naprosto nema smisla. Ne možeš biti ništa na
što možeš pokazati kao na «ovo» ili «ono». Naravno, ne možeš biti ni nešto drugo. Ti nisi nešto što bi se
moglo opaziti ili zamisliti. Ipak, da nema tebe, ne bi bilo ni opažanja ni zamišljanja. Ti zamjeduješ kako srce
osjeda, um razmišlja, tijelo djeluje. Ali, sam čin opažanja pokazuje da nisi ono što opažaš. Bi li opažanje, bi
li iskustvo moglo postojati kad tebe ne bi bilo? Iskustvo mora nekome «pripadati». Mora se pojaviti netko
tko de tvrditi da je određeno iskustvo njegovo. Iskustvo ne može biti stvarno ako ne postoji onaj tko ga
doživljava jer je upravo on taj koji ga čini stvarnim. Kakvu bi korist imao od iskustva koje ne možeš
doživjeti?

P: Nije li iskustvo i osjedaj da sam onaj tko doživljava iskustvo, osjedaj «ja jesam»?

M: Očito, svaka stvar koju iskusimo jest određeno iskustvo. Pri svakom iskustvu pojavljuje se onaj koji ga
doživljava. Pamdenje stvara privid neprekidnosti. Zapravo, svako iskustvo mora imati i nekoga tko ga
doživljava. Osjedaj istovjetnosti nastaje zbog zajedničkog čimbenika koji se nalazi u korijenu svih odnosa
između njih. Istovjetnost i neprekidnost nisu jedno te isto. Kao što svaki cvijet ima svoju boju, ali su sve
boje uzrokovane istim svjetlom, tako se i u nerazdijeljenoj i nerazdjeljivoj svijesti pojavljuje velik broj onih
koji doživljavaju određena iskustva, pri čemu je svako od njih u sjedanju odvojeno, ali istovjetno u svojoj
srži. Ta je srž korijen, temelj, bezvremena i besprostorna mogudnost svih vrsta iskustava.

P: Kako da je dosegnem?

M: Ne moraš je dosedi jer ti jesi ona. Ona de dodi k tebi ako joj pružiš priliku. Odbaci vezanost za ono što
je nestvarno pa de ono što je stvarno brzo i glatko dodi na svoje mjesto. Prestani zamišljati da si «ovo» ili
«ono», da činiš «ovo» ili «ono», i u tebi de svanuti spoznaja da si izvor i srce svega što jest. S njom de dodi i
velika ljubav koja se ne temelji na izboru ili osobnoj sklonosti. Ta ljubav nije vezanost, ved snaga koja sve
čini dragim i vrijednim ljubavi.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osjedaj JA Jesam 16


Opsjednutost tijelom

Poklonik: Maharaj, sjediš preda mnom, a ja sam ovdje do tvojih stopala. Koja je osnovna razlika između
nas?

Maharaj: Nema bitne razlike.

P: Ipak, mora postojati određena razlika jer sam ja došao k tebi, a ne ti k meni.

M: Ti pretpostavljaš da postoje razlike pa zbog toga ideš ovamo i onamo tražedi «izuzetne ljude».

P: I ti si izuzetna osoba jer tvrdiš da si spoznao stvarnost, a ja to ne mogu tvrditi.

M: Jesam li ikada rekao da ti nisi spoznao stvarnost i da si zbog toga manje vrijedan od mene? Neka oni
koji su izmislili takve razlike dokažu da one zaista postoje. Ja ne tvrdim da znam nešto što ti ne znaš. U
stvari, znam mnogo manje nego ti.

P: Tvoje su riječi mudre, ponašanje plemenito, a milost svemoguda.

M: Ja ne znam ništa o svemu tome i zato ne vidim razliku između mene i tebe. Moj je život, kao i tvoj, tek
slijed događaja. Jedino što ja nisam vezan za njih pa prolaznu predstavu doživljavam kao prolaznu
predstavu, dok ti prianjaš za ono što doživljavaš i nosiš to dalje sa sobom.

P: Što je tebe učinilo tako nevezanim ?

M: Ništa posebno. Naprosto sam imao povjerenja u svoga gurua. On mi je rekao da nisam ništa drugo do
sebstvo, a ja sam mu povjerovao da je tako. S potpunim povjerenjem u svojega gurua počeo sam se u
skladu s tim i ponašati te se prestao brinuti za ono što nisam «ja» i što nije «moje».

P: Zašto si ti imao toliku sredu da u potpunosti povjeruješ svojemu učitelju, dok je naše povjerenje gotovo
neznatno i zasniva se samo na riječima?

M: Tko bi to mogao znati? Tako se dogodilo. Stvari se događaju bez uzroka i razloga, a, napokon, je li
uopde važno tko je tko? Tvoje visoko mišljenje o meni samo je tvoje mišljenje. U svakom ga trenutku
možeš promijeniti. Zašto pridavati važnost bilo čijem mišljenju? Ne treba je pridavati ni vlastitome.

P: Ipak, ti si drugačiji. Čini se da je tvoj um uvijek miran i sretan. Osim toga, oko tebe se događaju čuda.

M: Ja ništa ne znam o čudima i pitam se dopušta li priroda iznimke u svojim zakonima, osim ako ne
prihvatimo da je sve čudo. Po mojemu mišljenju, čuda ne postoje. Postoji samo svijest unutar koje se sve
zbiva. To je prilično očito i svaka osoba ima takvo iskustvo. Ti samo ne gledaš dovoljno pažljivo. Pogledaj
na ispravan način i vidjet deš ono što i ja vidim.

P: Što ti vidiš?

M: Vidim ono što bi i ti mogao vidjeti, ovdje i sada. Ali tvoja je pažnja pogrešno usmjerena, ne usmjeravaš
je na svoje «ja». Tvoj je um u potpunosti zaokupljen stvarima, ljudima i idejama, a nikada tvojim

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Opsjednutost tijelom 17


sebstvom. Stavi sebstvo u središte svoje pažnje i postani svjestan svog postojanja. Gledaj kako djeluješ,
promatraj svoje motive i posljedice svojih akcija. Prouči zatvor koji si oko sebe sam sagradio upravo zbog
svoje nesvjesnosti. Saznavajudi što nisi, spoznat deš što jesi. Odbijanjem i odbacivanjem vratit deš se
svojem pravom sebstvu. Jedno je sigurno: stvarnost nije nestvarna, ona nije proizvod uma. Čak ni osjedaj
«ja jesam» nije stalan, iako se radi o korisnom putokazu koji pokazuje gdje treba tražiti, ali ne i što treba
tražiti. Samo ga dobro pogledaj. Kad jednom budeš potpuno uvjeren da o sebi ne možeš redi ništa istinito
osim «ja jesam», da ne možeš biti ništa na što možeš pokazati, potreba de za «jesamstvom» nestati i više
nedeš biti usredotočen na verbaliziranje onoga što jesi. Jedino što trebaš napraviti jest osloboditi se
nastojanja da definiraš sebe. Sve se definicije mogu primijeniti samo na tijelo i njegovo izražavanje. Kad
opsjednutosti tijelom nestane, vratit deš se, spontano i bez napora, u svoje prirodno stanje. Jedina je
razlika između nas u tome što sam ja svjestan svojega prirodnog stanja, dok si ti zbunjen. Kao što zlatan
nakit ni po čemu ne nadmašuje zlatnu prašinu, osim ako um ne stvori razliku između njih, tako smo i mi u
svojoj biti jedno - razlikujemo se samo izgledom. To se može spoznati samo ozbiljnim radom, traganjem,
istraživanjem, odnosno preispitujudi se svakoga dana i sata. Tom otkrivanju treba posvetiti cijeli život.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Opsjednutost tijelom 18


Živa Sadašnjost

Poklonik: Kao što vidim, sve je u redu s mojim tijelom i s mojim stvarnim bitkom. Ni jedno ni drugo nisam
stvorio ja, i ni jedno ni drugo nije potrebno popravljati. No, nešto nije u redu s mojim «unutarnjim
tijelom», koje možemo nazvati umom, pojedinačnom sviješdu (antahkarana) ili nekim drugim imenom.

Maharaj: Što, po tvom mišljenju, nije u redu s tvojim umom?

P: Nemiran je, žudi za postizanjem ugode, a plaši se neugode.

M: Ima li ičega pogrešnog u tome što tvoj um traži ugodna, a izbjegava neugodna iskustva? Između obala
boli i zadovoljstva teče rijeka života. Problem nastaje tek kada um odbije tedi u skladu s bujicom života pa
se zaglavi na jednoj od obala. Pod protjecanjem u skladu s bujicom života mislim na prihvadanje -
dopuštanje da ono što treba dodi dođe, da ono što treba otidi ode. Nemoj željeti, nemoj se plašiti, samo
promatraj što se trenutačno događa, kako se i kada događa, imajudi na umu da ti nisi to što se događa, ved
onaj kojemu se događa. Naposljetku, nisi čak ni promatrač. Ti si temeljna latentna sila koja se očituje i
izražava kroz sveobuhvatnu svijest.

P: Ipak, između tijela i mog stvarnog «ja» nalazi se oblak misli i osjedaja koji ne koristi ni jednome ni
drugome. Te su misli i osjedaji krhki, prolazni i beznačajni, puka mentalna prašina koja zasljepljuje i guši,
ali ipak su tu, zasjenjuju i razaraju.

M: Naravno, sjedanje na neki događaj nema istu vrijednost kao sam taj događaj. Takvu vrijednost nema ni
njegovo predviđanje iIi zamišljanje u bududnosti. Postoji nešto izuzetno i jedinstveno u sadašnjem
događaju, nešto što prethodni događaji ili oni koji de tek uslijediti nemaju. U njemu je životnost, stvarnost.
Sadašnji se događaj izdvaja od ostalih kao da je osvijetljen. Čini se da nosi svojevrstan pečat stvarnosti koji
ne posjeduju ni prošlost ni bududnost.

P: Što to sadašnjosti daje pečat stvarnosti?

M: U sadašnjosti nema ničeg posebnog, ničeg što bi je činilo drukčijom od prošlosti ili bududnosti. Na
trenutak je prošlost bila stvarna, a bududnost de to postati. No, što sadašnjost čini drugačijom? Očigledno,
moja prisutnost. Ja sam stvaran zato što uvijek postojim sada, u sadašnjosti. I ono što postoji sada
sudjeluje sa mnom u mojoj stvarnosti. Prošlost je u sjedanju, bududnost je u zamišljanju. Nema ničega
posebnog u samom sadašnjem događaju, nečega što bi naglašavalo njegovu stvarnost. Može se raditi o
nekom posve jednostavnom, periodičnom događaju, kao što je otkucaj sata. Usprkos tome što znamo da
de svaki sljededi otkucaj biti jednak prethodnom, sadašnji je otkucaj bitno različit i od njega i od onog koji
slijedi - dakle, od onoga kojega se prisjedamo i od onog koji očekujemo. Uzrok te usmjerenosti na
sadašnjost leži u meni - to se događa jer sam uvijek ja prisutan. Ono što pridijevam sadašnjem događaju
moja je stvarnost.

P: Ali mi stvarima kojih se sjedamo prilazimo kao da su stvarne.

M: Sjedanja nas se dotiču samo kad navru u sadašnjost. Ono što smo zaboravili za nas ne postoji sve dok
se toga ponovno ne prisjetimo - što znači da smo to doveli u sadašnjost.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Živa Sadašnjost 19


P: Da, jasno mi je da u sadašnjem trenutku postoji neki nepoznati faktor koji prolaznim činjenicama
pridijeva trenutačnu stvarnost.

M: Ne trebaš tvrditi da je nepoznat jer ga neprestano vidiš na djelu. Je li se on ikada promijenio, od


trenutka kada si se rodio? Stvari i misli mijenjaju se sve vrijeme, ali osjedaj da je ono što postoji u
sadašnjosti stvarno nikad se ne mijenja, čak ni u snovima.

P: U dubokom snu ne postoji iskustvo sadašnje stvarnosti.

M: Praznina dubokog sna nastaje zbog nedostatka odgovarajudeg sjedanja. Ali ipak se javlja opdenito
sjedanje na zadovoljstvo. Postoji razlika u osjedaju kada kažemo «duboko sam spavao» ili «nisam bio
prisutan».

P: Mogli bismo ponovno postaviti pitanje kojim smo započeli. Između izvora života i očitovanja života u
obliku tijela, postoji um i njegova vječno promjenjiva stanja. Struja je mentalnih stanja beskonačna,
beznačajna i bolna. Bol je neprestano prisutan faktor. Ono što nazivamo zadovoljstvom samo je praznina,
vremenski razmak između dva bolna stanja. Želja i strah osnova su i potka u tkanju života, a obje sačinjava
bol. Naše je pitanje: može li postojati sretan um?

M: Želja je sjedanje na užitak, a strah sjedanje na bol. Oboje čini um nemirnim. Trenuci užitka samo su
prekidi u bujici boli. Kako bi um mogao biti sretan?

P: To je točno ako težimo za užitkom ili očekujemo bol. Ali postoje i trenuci neočekivane, nepredviđene
radosti. To je čista radost oslobođena svih želja - radost koju nismo ni tražili ni zaslužili, ved nam je
bogodana.

M: Svejedno, radost je radost samo u odnosu na bol.

P: Je li bol kozmička činjenica ili je riječ o pukoj mentalnoj tvorevini?

M: Univerzum je cjelovit, a što da uzrokuje bol tamo gdje vlada cjelokupnost, gdje ničega ne nedostaje?

P: Univerzum je savršen kao cjelina, ali nesavršen u detaljima.

M: Dio cjeline koji se promatra u odnosu na cjelinu također je savršen. Jedino ako ga percipiramo kao
nešto od nje odvojeno čini nam se manjkavim te tako postaje izvorom boli. Što ga to izdvaja iz cjeline?

P: Ograničenje uma, naravno. Um ne može percipirati cjelinu u izdvojenom dijelu.

M: Nije loše. Um po samoj svojoj prirodi dijeli i suprotstavlja. Postoji li neki drugi um koji bi ujedinjavao i
usklađivao, koji bi vidio cjelinu u izdvojenom dijelu, a izdvojeni dio kao nešto potpuno uklopljeno u
cjelinu?

P: Neki drugi um? Gdje ga možemo nadi?

M: U nadilaženju uma koji ograničava, dijeli i suprotstavlja. U prekidanju mentalnog procesa kakav nam je
dosad bio poznat. Kad se on privede kraju, rađa se takav um.

P: Postoji li u takvom umu i nadalje problem radosti i tuge?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Živa Sadašnjost 20


M: Ne postoji u smislu u kakvom smo radost i tugu poznavali dosad, kao nešto poželjno ili odbojno.
Takvom de umu biti važnije pitanje o načinima izražavanja ljubavi i svladavanja zapreka. Sveobuhvatni je
um ljubav na djelu koja se bori s okolnostima. U početku nailazi na zapreke, da bi ih na kraju pobijedila.

P: Je li ljubav ta koja stvara most između duha i tijela?

M: A što bi drugo moglo biti? Um stvara bezdan, a srce ga premošduje.

Stvarni Svijest nalazi se izvan dosega Uma

Poklonik: U više je navrata postavljeno pitanje podliježe li univerzum zakonu uzročnosti ili postoji i
funkcionira izvan tog zakona. Čini se da ti zastupaš gledište da svemir nije ničime uzrokovan jer nema
uzroka za ono što se događa, koliko god malo bilo, odnosno sve se pojavljuje i iščezava bez nekog
posebnog razloga.

Maharaj: Uzročnost podrazumijeva vremenski slijed događaja u fizičkom ili mentalnom prostoru. Vrijeme,
prostor i uzročnost mentalne su kategorije koje se pojavljuju i nestaju zajedno s umom.

P: Sve dok um djeluje vrijedi zakon uzročnosti.

M: Kao i sve mentalne kategorije tako i takozvani zakon uzročnosti proturječi sam sebi. Ništa što postoji
nema neki poseban uzrok. Cijeli univerzum pridonosi postojanju čak i najmanje stvari. Ništa ne bi moglo
biti takvo kakvo jest kad univerzum ne bi bio to što jest. Ako je izvor i temelj svega ujedno i jedini uzrok
svemu, pogrešno je govoriti o uzročnosti kao o sveopdem zakonu. Univerzum nije ograničen svojim
sadržajem jer su njegove mogudnosti bezgranične. Uz to, on je očitovanje ili izraz temeljnog principa i
potpuno je slobodan.

P: Da, na kraju se može zaključiti da je sasvim pogrešno govoriti o nečemu kao jedinom uzroku nečega
drugog. Ipak, u svakodnevnom životu neprestano poduzimamo određene akcije imajudi u vidu njihove
posljedice.

M: Da, mnogi tako djeluju, i to upravo zbog neznanja. Kad bi ljudi znali da se ništa ne može dogoditi ako
cijeli univerzum ne omogudi da se to dogodi, postigli bi mnogo više s manje utrošene energije.

P: Ako je sve što se zbiva očitovanje sveukupnosti uzroka, može li se uopde govoriti o svrhovitoj akciji
usmjerenoj prema određenom postignudu?

M: I sam poticaj za postignudem izraz je cijelog univerzuma. On samo pokazuje da je u jednoj određenoj
točki narastao energetski potencijal. Iluzija vremena nagoni nas da govorimo o uzročnosti. Kad prošlost i
bududnost promatramo kao dijelove zajedničkog obrasca u bezvremenom sada, ideja o uzroku i posljedici
gubi svoju valjanost, a njezino mjesto zauzima stvaralačka sloboda.

P: No, ipak ne mogu razumjeti kako išta može nastati bez nekog uzroka.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarni Svijest nalazi se izvan dosega Uma 21


M: Kad kažem da nešto nema uzroka, zapravo mislim da ne postoji neki određeni uzrok. Tvoja majka nije
bila nužno potrebna da bi se ti rodio, mogla te je roditi i neka druga žena. Ali, nisi se mogao roditi bez
sunca i zemlje. No, čak ni to dvoje ne bi moglo uzrokovati tvoje rođenje da nije bilo najvažnijeg faktora:
tvoje želje da se rodiš. Želja je ta koja uzrokuje rođenje, koja mu daje ime i lik. Ono što je poželjno najprije
se zamišlja i priželjkuje, a zatim se očituje kao nešto opipljivo i pojmljiva. Tako se stvara svijet u kojem
živimo, naš osobni svijet. Stvarni je svijet izvan dosega uma. Vidimo ga kroz mrežu svojih želja, podijeljen
na užitak i bol, na ispravno i pogrešno, na unutarnje i vanjsko. Da bismo vidjeli svemir takav kakav jest,
moramo zakoračiti izvan mreže. No, to i nije toliko teško jer je mreža prepuna rupa.

P: Što su to rupe? Kako du ih pronadi?

M: Promatraj mrežu i njezine mnogobrojne suprotnosti. Ti stvaraš i uništavaš na svakom koraku. Želiš mir,
ljubav i sredu, a svim se snagama trudiš proizvesti bol, mržnju i rat. Težiš dugovječnosti, a prejedaš se
hranom. Želiš prijateljstvo, a iskorištavaš druge ljude. Uvidi da tvoju mrežu čine upravo takve suprotnosti
pa ih ukloni - sam de tvoj uvid dovesti do njihova nestanka.

P: Bududi da de moj uvid u suprotnosti dovesti do njihova nestanka, ne znači li to da postoji uzročna veza
između mog uvida u suprotnosti i njihova nestajanja?

M: Uzročnost, čak i kao koncept, ne može se primijeniti na zbrku.

P: U kojoj je mjeri želja uzročni faktor?

M: Ona je samo jedan od mnogih faktora. Za sve što se događa postoji bezbroj uzročnih faktora. Ali izvor
svega što postoji jest beskrajna mogudnost, vrhovna stvarnost koja se nalazi i u tebi. Ona svakom iskustvu
daje snagu, svjetlost i ljubav. No, taj izvor nije uzrok, kao što niti jedan uzrok nije izvor. Zbog toga govorim
da ništa nema uzrok. Ti možeš pokušati utvrditi kako se nešto događa, ali ne možeš spoznati zašto je nešto
takvo kakvo jest. Nešto je takvo kakvo jest upravo zato što je univerzum takav kakav jest.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarni Svijest nalazi se izvan dosega Uma 22


Sve što je rođeno mora umrijeti

Poklonik: Je li svijest koja svjedoči trajna?

Maharaj: Ne, nije trajna. Spoznavatelj nastaje i nestaje zajedno s onim što se spoznaje. Ono u čemu
oboje, i spoznavatelj i spoznata, nastaju i nestaju, nalazi se izvan kategorije vremena. Na to se ne mogu
primijeniti izrazi «trajno» ili «vječno».

P: Tijekom spavanja nema ni objekta spoznaje ni onoga koji spoznaje. Što tada održava tijelo osjetljivim i
prijemčivim?

M: Nikako ne možeš tvrditi da spoznavatelj nije bio prisutan. Nije bilo iskustva o predmetima i mislima, i
to je sve. Ali, odsutnost iskustva također je iskustvo. To je kao da uđemo u mračnu sobu i kažemo: «Ništa
ne vidim.» Čovjek koji je slijep od rođenja ne zna što je mrak. Slično tome, jedino spoznavatelj zna da ne
zna. Spavanje je samo propust u sjedanju. Život i dalje traje.

P: A što je smrt?

M: To je promjena u procesu života određenog tijela. Nastajanje je završeno, a nastupilo je raspadanje.

P: Ali, što se događa sa spoznavateljem? Nestaje li i on zajedno s tijelom?

M: Kao što se spoznavatelj pojavljuje u trenutku rođenja, tako i nestaje u trenutku smrti.

P: I pritom ne ostaje ništa?

M: Ostaje život. Svijest treba vozilo i instrument svog očitovanja. Kad život proizvede novo tijelo, rađa se
novi spoznavatelj.

P: Postoji li uzročna veza između dvaju susjednih otjelovljenih spoznavatelja, odnosno dvaju otjelovljenih
umova?

M: Da, postoji nešto što bi se moglo nazvati pamdenjem tijela ili uzročnim tijelom, a predstavlja zapis
svih misli, želja i djela. On je poput oblaka u kojem se na okupu nalaze različite slike.

P: Što je «osjedaj odvojenog postojanja»?

M: To je odraz jedine stvarnosti u odvojenom tijelu u kojem su beskonačnost i konačnost tako


pomiješani da ih smatramo istima. Svrha je joge uništiti tu zbrku.

P: Ne uništava li tu zbrku smrt?

M: U trenutku smrti umire jedino tijelo. Život ne umire, svijest ne umire, stvarnost ne umire. A život nije
nikad toliko živ kao nakon smrti.

P: Ali, rađamo li se mi ponovno?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što je rođeno mora umrijeti 23


M: Ono što je rođeno mora umrijeti. Besmrtno je samo ono što nikad nije rođeno. Spoznaj što je to što
nikad ne spava, što se nikad ne budi, što se blijedo odražava u našem osjedaju jastva.

P: Kako da to spoznam?

M: Kako se išta može spoznati? Imajudi to stalno na umu i u srcu. Mora postojati velik interes i postojano
prisjedanje. Tajna je uspjeha prisjetiti se onoga čega se treba prisjetiti. Do toga se dolazi ozbiljnim radom.

P: Želiš li time redi da je dovoljna ved sama želja za spoznajom? No, sasvim sigurno, potrebne su i
određene sposobnosti i okolnosti.

M: One de dodi s ozbiljnošdu. Od najvede je važnosti osloboditi se suprotnosti. Cilj i put ne smiju biti na
različitim razinama. Život i svjetlost ne smiju se svađati, ponašanje ne smije izdavati uvjerenje. To možeš
nazvati iskrenošdu, poštenjem ili cjelovitošdu. Ne smiješ uzmicati, uništavati, iskorjenjivati i napuštati
osvojena područja. Ustrajnost u nakani i dosljednost u traganju dovest de te do cilja.

P: Ustrajnost i dosljednost sasvim su sigurno veliki darovi, ali ja od svega toga nemam ama ni tračak!

M: Sve de dodi kad kreneš prema cilju. Najprije učini prvi korak i znaj da svi blagoslovi dolaze iznutra.
Okreni se prema unutra.

Osjedaj «ja jesam» ved poznaješ. Budi u njemu cijelo vrijeme koje možeš izdvojiti, sve dok mu se
spontano u potpunosti ne vratiš. Nema jednostavnijeg i lakšeg puta.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što je rođeno mora umrijeti 24


Meditacija

Poklonik: Svi učitelji preporučuju meditaciju. Što je svrha meditacije?

Maharaj: Mi poznajemo vanjski svijet podražaja i djelovanja, ali veoma malo znamo o svojemu
unutarnjem svijetu misli i osjedaja. Osnovna je svrha meditacije osvijestiti svoj unutarnji život, učiniti ga
bliskim. Krajnja je pak svrha meditacije dosegnuti izvor života i svijesti.

Prakticiranje meditacije duboko pak utječe na naš karakter. Mi smo robovi onoga što ne poznajemo, a
vladari onoga što poznajemo. Kad god u sebi otkrijemo neku manu ili slabost, kad god razumijemo
njezine uzroke i načine djelovanja, nadvladavamo je ved samom spoznajom. Nesvjesni se sadržaji gube
kad se dovedu u svjesni um. Gubljenje nesvjesnih sadržaja oslobađa energiju. Um se počinje osjedati
sposobnim i postaje miran.

P: Kakva je korist od mirnoga uma?

M: Kad je um miran možemo spoznati svoje «ja» kao čisti svjedok. Povlačimo se od iskustva i onoga koji
ga doživljava te se odmičemo u stranu koja je između i izvan dosega obojeg. Osobnost zasnovana na
samopoistovjedivanju, predodžba da smo netko ili nešto, «ja sam ovo» ili «ja sam ono» i dalje postoji, ali
samo kao dio objektivnog svijeta. Njezino poistovjedivanje sa svjedokom naglo se prekida.

P: Koliko razumijem, živim na mnogo razina, a život na svakoj od njih zahtijeva određenu količinu
energije. Vrhovno sebstvo po samoj svojoj prirodi uživa u svemu, a njegove energije teku posvuda
naokolo. Nije li svrha meditacije zadržati te energije na višim razinama, odnosno vradati ih i podizati kako
bi više razine mogle napredovati?

M: Nisu toliko važne razine koliko svojstvo uravnoteženosti. Meditacija je uravnotežena aktivnost
(sattvika) kojom se u potpunosti nastoje ukloniti svojstvo nepokretnosti (tamas) i pokretačka snaga
(rađas). Čista uravnoteženost (sattva) savršena je sloboda od lijenosti i nemira.

P: Kako ojačati i pročistiti vrlinu uravnoteženosti?

M: Vrlina uravnoteženosti uvijek je snažna i čista. Ona je poput sunca. Može se činiti da je zatamnjena
oblacima i prašinom, ali samo iz gledišta promatrača. Tiče se uzroka zamračenja, a ne sunca.

P: Kakvu vrijednost ima vrlina uravnoteženosti?

M: Kakvu vrijednost imaju istina, dobrota, sklad i ljepota? Oni su sami sebi cilj, a očituju se spontano i
bez napora kad sve ostavimo na miru, kad se ne miješamo u događaje, kad ih ne izbjegavamo i ne
priželjkujemo, kad ih ne pretvaramo u pojmove, ved ih samo doživljavamo u punoj svijesti. Takva je
svijest sama po sebi uravnotežena. Ona ne iskorištava događaje i ljude, ved ih ispunjava.

P: Bududi da ne mogu usavršiti vrlinu uravnoteženosti, znači li to da se trebam posvetiti isključivo


osobinama tromosti (tamas) i nemira (rađas)? Kako da se nosim s njima?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Meditacija 25


M: Promatraj kako djeluju u tebi i na tebe. Budi svjestan dok djeluju, promatraj kako se izražavaju u
tvojim mislima, riječima i djelima. Na taj de način njihova mod nad tobom postupno slabiti, a počet de se
pojavljivati čisto svjetlo uravnoteženosti. To nije ni naporan ni dugotrajan proces. Ozbiljnost je jedini
preduvjet uspjeha.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Meditacija 26


Um

Poklonik: Neke iznimno zanimljive knjige, čiji su autori, reklo bi se, vrlo kompetentne osobe, niječu
nestvarnost uma, premda ne i njegovu prolaznost. Prema njihovu mišljenju, postoji hijerarhija bida, od
najnižeg do najvišeg. Na svakoj razini složenost organizma omoguduje i odražava određenu dubinu,
veličinu i jačinu svijesti, bez neke vidljive ili spoznatljive kulminacije. Jedan jedini vrhovni zakon upravlja
evolucijom oblika, čiji je cilj rast i obogadivanje svijesti, odnosno izražavanje njezinih beskonačnih
mogudnosti.

Maharaj: To može, ali i ne mora biti tako. Čak i ako jest tako, točno je samo sa stajališta uma jer u stvari
cijeli univerzum (mahadakaš) postoji samo u svijesti (didakaš). Ja pak zauzimam stajalište apsoluta
(paramakaš). U čistom bitku javlja se svijest. U njoj nastaje i iščezava svijet. Ja jesam sve što jest, moje je
sve što jest. Prije svih početaka, nakon svih svršetaka - ja jesam. Sve prebiva u meni, u «jesamstvu» koje
blista u svakom živom bidu. Čak je i nepostojanje nezamislivo bez mene. Kad god se nešto događa, ja
moram biti prisutan da bih tome svjedočio.

P: Zašto ti niječeš postojanje svijeta?

M: Ja ne niječem svijet, ved ga promatram kao nešto što se pojavljuje u svijesti koja predstavlja
sveukupnost poznatoga u nesagledivoj veličini nepoznatoga. Sve ono što ima početak i svršetak samo je
određena pojava. Može se redi da se svijet pojavljuje, ali ne i da postoji. Pojava je nešto što na jednoj
vremenskoj ljestvici može trajati veoma dugo, a na nekoj drugoj veoma kratko. Ali, naposljetku, svodi se
na isto. Sve što je ograničeno vremenom mora biti prolazno, što znači da ne posjeduje istinsku stvarnost.

P: Dakako, ti vidiš ovaj svijet takvim kakav jest. Zato se ponašaš sasvim normalno!

M: To se tebi tako čini. Ono što u tvom slučaju obuhvada cijelo polje svjesnosti, samo je točkica u mojemu.
Svijet traje, ali samo na trenutak. Tvoje te sjedanje navodi da misliš kako svijet i dalje postoji. Ja ne živim u
sjedanju, ved vidim svijet takvim kakav jest, kao trenutačnu pojavu u svijesti.

P: U tvojoj svijesti?

M: Sve ideje o «meni» i «mojem», čak i o «jesamstvu», postoje tek u svijesti.

P: Znači li to da je tvoj «apsolutni bitak» (paramakaš) nesvjestan?

M: I ideja o nesvjesnosti postoji samo u svijesti.

P: Pa kako onda znaš da prebivaš u vrhovnoj stvarnosti?

M: Zato što jesam u njoj. To je jedino prirodno stanje.

P: Možeš li ga opisati?

M: Mogu ga opisati jedino nijekanjem, dakle kao nešto što ničim nije uzrokovano, što ni o čemu nije
ovisno, što ni s čime nije u odnosu, nešto nepodvojeno, nestvoreno, nepokolebljivo, nepobitno i naporu

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um 27


nedostižno. Svaka potvrdna definicija proizlazi iz sjedanja i stoga je neprimjenjiva. A ipak moje je stanje
krajnje stvarno i zato mogude, spoznatljivo i dostižno.

P: Nisi li ti uronjen u bezvremenu odvojenost?

M: Odvojenost je mentalna i verbalna kategorija koja nestaje tijekom sna ili nesvjestice. Zatim se ponovno
pojavljuje u vremenu. Ja sam u svom stanju (svarupa) u bezvremenom sada. Prošlost i bududnost postoje
samo u umu - ja jesam sada.

P: I svijet je sada.

M: Koji svijet?

P: Svijet koji nas okružuje.

M: Misliš na svoj svijet, a ne na moj. Što ti možeš znati o meni kad se čak i ovaj razgovor s tobom zbiva
samo u tvome svijetu? Nemaš nikakvoga razloga vjerovati da je moj svijet istovjetan tvojemu. Moj je svijet
stvaran, istinit, takav kakav jest a tvoj se svijet pojavljuje i iščezava, ovisno o stanju tvog uma. Tvoj je svijet
nešto tebi strano i ti ga se plašiš. Ja jesam moj svijet. Ja sam kod kude.

P: Ako ti jesi svijet, kako možeš biti svjestan svijeta? Nije li subjekt svijesti različit od njezina objekta?

M: Svijest o svijetu i svijet pojavljuju se i nestaju zajedno jer predstavljaju dva aspekta istog stanja.

P: U dubokom snu mene nema, a svijet i dalje postoji.

M: Kako to znaš?

P: To saznajem kad se probudim, a na temelju sjedanja.

M: Sjedanje je u umu. Um postoji i tijekom spavanja.

P: Ali tada je djelomično ukinut.

M: No, to ne utječe ne njegovu sliku svijeta. Sve dok postoji tvoj um, postoji tijelo i svijet. Tvoj je svijet
tvorevina uma, subjektivan je, ograničen umom, fragmentaran, privremen, osoban, ovisan o sjedanju.

P: Nije li i tvoj svijet takav?

M: Oh, ne! Ja živim u stvarnom svijetu, a tvoj se temelji na zamišljanjima. Tvoj je svijet osoban, privatan,
nedjeljiv s drugima, intiman, tvoj. Nitko ne može udi u njega, vidjeti onako kako ti vidiš, čuti onako kako ti
čuješ, osjedati tvoje emocije i misliti tvoje misli. Ti si u svojem svijetu istinski usamljen, zarobljen u
svojemu vječno promjenjivom snu koji nazivaš životom. Moj je svijet otvoren svijet, zajednički svima,
pristupačan svima. U njemu postoji zajedništvo, razumijevanje, ljubav, istinske vrline. U tom svijetu
pojedinac je sveobuhvatan, a sveobuhvatnost u pojedincu. Svi su jedno, a Jedno je sve.

P: Je li tvoj svijet ispunjen predmetima i ljudima poput mojega?

M: Ne, moj je svijet ispunjen mnome.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um 28


P: Ali, vidiš li ti i čuješ na isti način kao i mi?

M: Da, čini se kao da čujem, gledam, govorim i djelujem na isti način kao i vi, ali meni se to samo događa,
kao što se tebi događa probava ili znojenje. Tjelesno-umni stroj vodi računa o tome, ali mene u to ne
uključuje. Kao što se ti ne trebaš brinuti za rast kose, tako se i ja ne trebam brinuti za svoje riječi i djela.
Oni se naprosto događaju, a mene ostavljaju potpuno bezbrižnim jer u mojemu svijetu nikada ništa ne
može krenuti naopako.

Sebstvo se nalazi s one strane Uma

Poklonik: Dok sam bio dijete, prilično sam često doživljavao stanja potpune srede koja je graničila s
ekstazom. Kasnije se to izgubilo. Ali, otkad sam došao u Indiju ta su se stanja ponovno počela pojavljivati,
osobito nakon što sam upozna tebe. No, ona, koliko god čudesna bila, nisu trajna, ved se pojavljuju i
nestaju i nikad se ne zna kad de se vratiti.

Maharaj: Može li išta biti postojano u umu koji sam po sebi nije postojan?

P: Kako da svoj um učinim postojanim?

M: Može li nepostojani um sam sebe učiniti postojanim? Naravno da ne može. Lutanje je u prirodi uma.
Jedino što možeš učiniti jest pomaknuti središte svoje svijesti izvan uma.

P: Kako se to čini?

M: Nemoj se usredotočiti ni na što drugo osim na osjedaj «ja jesam». Um de se u početku buniti, ali budeš
li strpljiv i ustrajan, na kraju de se predati i postati miran. Kad se um jednom umiri, sve de se početi
događati spontano i sasvim prirodno, bez ikakva upletanja s tvoje strane.

P: Mogu li na neki način izbjedi neprestanu bitku s umom?

M: Naravno da možeš. Jednostavno živi svoj život onako kako dolazi, ali budno, pažljivo, dopuštajudi da se
sve događa onako kako se događa, činedi prirodne stvari na prirodan način, proživljavajudi patnju i radost,
što ti ved život donese. I to je mogudi put.

P: Dakle, to znači da se mogu oženiti, imati djecu, voditi posao ... biti sretan.

M: Naravno. Možeš, ali i ne moraš biti sretan. Prihvati sve onako kako ti dolazi.

P: Ja bih ipak želio biti sretan.

M: Istinsku sredu ne možeš nadi u onome što je promjenjivo i prolazno. Užitak i bol neumoljivo se
smjenjuju. Istinska sreda proizlazi iz sebstva i jedino se ondje može nadi. Spoznaj svoje stvarno «ja»
(svarupa) i s time de dodi i sve drugo.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sebstvo se nalazi s one strane Uma 29


P: Ako je moje stvarno sebstvo mir i ljubav, zašto je toliko nemirno?

M: Nije nemirno tvoje stvarno bide, ved njegov odraz li umu. Bududi da je um nemiran, on sve čini takvim.
To je poput mjesečeva odraza na vodi čiju je površinu uzburkao vjetar. Vjetar želje uznemiruje um te se
stoga «ja», koje nije ništa drugo do odraz sebstva u umu, doima promjenjivim. Ali sve te ideje o kretanju i
nemiru, o užitku i boli postoje isključivo u umu. Sebstvo je onkraj uma, svjesno i nedodirljivo.

P: Kako du dodi do njega?

M: Ti jesi sebstvo, ovdje i sada. Pusti um na miru, budi svjestan i nedodirljiv pa deš spoznati da je jedan od
načina da izraziš svoju stvarnu prirodu budnost i nevezanost, odnosno promatranje događaja kako dolaze
i odlaze.

P: Koji su ostali?

M: Njihov je broj neograničen. Spoznaj jedan od njih i spoznat deš sve.

P: Reci mi nešto što bi mi moglo pomodi.

M: Ti najbolje znaš što ti je potrebno!

P: Veoma sam nemiran. Kako da postignem mir?

M: Zašto ti je potreban mir?

P: Zato da bih bio sretan.

M: Nisi li sada sretan?

P: Ne, nisam.

M: Što te čini nesretnim?

P: Imam ono što ne želim, a nemam ono što želim.

M: Zašto to ne preokreneš? Želi ono što imaš, a nemoj se brinuti zbog onoga što nemaš!

P: Želim ono što mi donosi užitak, a ne želim ono što mi donosi bol.

M: Kako znaš što de ti donijeti užitak, a što nede?

P: Zahvaljujudi prošlom iskustvu, naravno.

M: Dakle, povađajudi se za sjedanjima, juriš za ugodnim, a izbjegavaš neugodna iskustva. Imaš li uspjeha?

P: Ne, nemam. Užitak ne traje dugo. Bol se uvijek iznova javlja.

M: Kakva bol?

P: I želja za užitkom i strah od boli samo su dva različita stanja patnje. Postoji li uopde stanje
nepornudenog zadovoljstva?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sebstvo se nalazi s one strane Uma 30


M: Svaki užitak, tjelesni ili mentalni, zahtijeva određeni instrument. Materijalni su kako tjelesni tako i
mentalni instrumenti, oni se umaraju i troše, Užitak koji stvaraju nužno je ograničen u svojoj jačini i
trajanju. U pozadini svih tvojih užitaka jest bol. Želiš ih zato što patiš. S druge pak strane, ved je i samo
traženje užitka uzrok nove boli. Sve je to začarani krug.

P: Mogu razumjeti na koji način nastaje sav taj kaos u meni, ali ne vidim izlaz.

M: Ved i samo preispitivanje načina na koji kaos nastaje pokazuje ti put. Naposljetku, kaos se nalazi
isključivo u tvome umu, koji se nikada previše ne buni protiv njega i ne hvata se s njime u koštac. Um se
buni jedino protiv boli.

P: Dakle, jedino što mogu učiniti jest da i dalje ostanem u kaosu.

M: Budi budan. Ispituj, promatraj, istražuj, nauči o njemu sve što možeš, kako djeluje, što čini tebi i
drugima. Kad ti kaos postane do kraja jasan, potpuno deš ga se osloboditi.

P: Kad pogledam u sebe, uviđam da je moja najveda želja napraviti spomenik, sagraditi nešto što de trajati
i kad mene više ne bude. Čak i kad razmišljam o zasnivanju obitelji, ženi i djeci, i to činim zato što bi to bilo
trajno, materijalno svjedočanstvo mog postojanja.

M: U redu, napravi si spomenik. Kako to namjeravaš učiniti?

P: Slabo marim što du sagraditi, samo neka potraje vječno.

M: Zacijelo i sam uviđaš da ništa nije vječno. Sve što postoji troši se, propada i nestaje. I samo tlo na
kojem deš graditi spomenik na kraju de iščeznuti. Što bi to mogao sagraditi, a da nadživi sve?

P: Intelektualno, verbalno, svjestan sam da je sve prolazno. Ipak, na neki način moje srce želi trajnost.
Zato želim stvoriti nešto što de potrajati.

M: U tom slučaju moraš to sagraditi na nečemu vječnom. Imaš li nešto što je vječno? Ni tvoje tijelo ni um
nede potrajati. Moraš tražiti negdje drugdje.

P: Čeznem za trajnošdu, ali nigdje je ne nalazim.

M: Nisi li ti vječan?

P: Rođen sam i sigurno du umrijeti.

M: Možeš li ti uistinu tvrditi da nisi postojao prije rođenja i hodeš li, kad umreš, modi tvrditi: «Sad me više
nema.»? Na temelju vlastita iskustva ne možeš tvrditi da te nema. Možeš samo tvrditi da postojiš. Ni drugi
ti ne mogu redi da ne postojiš.

P: No, u dubokom snu ne postoji osjedaj «ja jesam».

M: Prije negoli doneseš takav dalekosežan zaključak, ispitaj podrobno svoje budno stanje. Uskoro deš
otkriti da je ono prepuno praznina tijekom kojih je um potpuno nesvjestan. Zapazit deš kako se malo toga
prisjedaš čak i kad si potpuno budan. Ne možeš tvrditi da nisi bio svjestan u dubokom snu. Samo, toga se
nakon buđenja ne sjedaš. Praznina u sjedanju nije nužno i praznina u svijesti.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sebstvo se nalazi s one strane Uma 31


P: Mogu li se na neki način prisjetiti stanja duboka sna?

M: Naravno! Uklanjanjem razdoblja nesmotrenosti tijekom svog budnog stanja postupno deš ukloniti duga
razdoblja neprisutna uma koja možeš nazvati spavanjem. Postat deš svjestan da spavaš.

P: Pa ipak time se ne rješava problem trajnosti, neprekidnosti bivanja.

M: Trajnost je samo ideja koja se stvara zbog djelovanja vremena. Vrijeme je pak ovisno o sjedanju. Ti pod
trajnošdu podrazumijevaš nepogrešivo pamdenje koje postoji u beskonačnom vremenu. Nastojiš um
učiniti vječnim, što nikako nije mogude.

P: Što je onda vječno?

M: Vječno je ono što se u vremenu ne mijenja. Ne možeš nešto što je prolazno učiniti vječnim - vječno je
samo ono što je nepromjenjivo.

P: Dobro mi je poznat glavni smisao svega što si rekao. Nije mi nužno potrebno više znanja. Jedino što
želim jest mir.

M: Ako ga budeš tražio, modi deš stedi mir koji želiš.

P: Tražim ga neprestano.

M: Moraš ga tražiti cijelim srcem i živjeti potpunim životom.

P: Kako?

M: Odvoji se od svega što tvoj um čini nemirnim. Odreci se svega što ugrožava njegov spokoj. Želiš li mir,
zasluži ga.

P: Zacijelo svi zaslužuju mir.

M: Zaslužuju ga samo oni koji ga ne ugrožavaju.

P: Na koji ga način ja ugrožavam?

M: Time što si rob svojih želja i strahova.

P: Makar bili i opravdani?

M: Emotivne reakcije rođene iz neznanja ili nesmotrenosti nisu nikada opravdane. Čezni za bistrim umom
i čistim srcem. Sve što ti je potrebno jest postojana i spokojna budnost. Ispituj svoju stvarnu prirodu. To je
jedini put do mira.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sebstvo se nalazi s one strane Uma 32


Odjeci sjećanja

Poklonik: Neki kažu da je univerzum stvoren. Drugi pak tvrde da postoji oduvijek te da neprestano prolazi
kroz promjene. Neki tvrde da je podložan vječnim zakonima, dok drugi niječu čak i zakon uzročnosti. Neki
smatraju da je svijet stvaran, a drugi da uopde ne postoji.

Maharaj: O kojem se ti svijetu raspituješ?

P: O svijetu svojih percepcija, naravno.

M: Svijet koji ti percipiraš zaista je malen. I u potpunosti je osoban. Prihvati ga kao san i ne zamaraj se više
time.

P: Kako da ga prihvatim kao san? San nije trajan.

M: Koliko de dugo trajati tvoj mali svijet?

P: Na kraju krajeva, moj je mali svijet dio cjeline.

M: Nije li ideja o cjelovitom svijetu dio tvojega osobnog svijeta? Univerzum ti ne prilazi pa govori da si dio
njega. Ti si izmislio cjelinu koja sadrži tebe kao svoj dio. U stvari, jedino što je tebi poznato jest tvoj osobni
svijet, koliko god da si ga opskrbio svojim zamišljanjima i očekivanjima.

P: Ali percepcija jamačno nije zamišljena!

M: A kakva je onda? Percepcija uključuje prepoznavanje, nije li tako? Ono što nam je potpuno nepoznato
možemo samo zamijetiti svojim osjetilima, ali ne i percipirati. Percepcija uključuje sjedanje.

P: Prihvadam to kao činjenicu, ali sjedanje ne stvara privid.

M: Percepcija, zamišljanje, očekivanje, predviđanje, privid - sve su to pojmovi koji se temelje na sjedanju.
Veoma ih je teško u potpunosti razgraničiti jer se pretapaju jedan u drugi. Svi su oni odjeci sjedanja.

P: Ipak, sjedanje je dokaz da je moj svijet stvaran.

M: Koliko se toga možeš prisjetiti? Pokušaj na osnovi sjedanja zapisati sve ono o čemu si razmišljao, što si
govorio i radio tridesetoga dana prošlog mjeseca!

P: Da, postoji praznina.

M: Nije to tako strašno. Sjedaš se mnogih stvari - nesvjesno pamdenje stara se o tome da ti svijet u kojem
živiš bude veoma poznat.

P: Priznajem da je svijet u kojem živim osoban i pristran. No, što je s tobom? U kakvom svijetu ti živiš?

M: Moj je svijet isti kao tvoj. Vidim, čujem, osjedam, razmišljam, govorim i djelujem u svijetu koji
percipiram, upravo kao i ti. Ali sve to ostaje u tebi, a u meni ne ostaje ništa. Znajudi da je svijet dio mene,
ne pridajem mu ni onoliko pozornosti koliko ti pridaješ hrani koju si pojeo. Dok se ona priprema i jede,
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Odjeci sjedanja 33
odvojena je od tebe i tvoj je um usmjeren na nju. No, kad je jednom progutaš, postaješ je potpuno
nesvjestan. Ja sam pojeo svijet i ne trebam više o njemu razmišljati.

P: Nisi li time postao potpuno neodgovoran?

M: Kako bih mogao postati takav? Mogu li povrijediti nešto što je dio mene? Baš naprotiv, bududi da ne
razmišljam o svijetu, sve što učinim pridonosi njegovoj dobrobiti. Kao što se tijelo nesvjesno održava u
uspravnom položaju, tako sam i ja neprestano aktivan u održavanju svijeta ispravnim.

P: Unatoč tome, svjestan si neizmjerne patnje svijeta, nije li tako?

M: Naravno da jesam, u daleko vedoj mjeri nego ti.

P: I što poduzimaš?

M: Promatram ga Božjim očima i nalazim da je u njemu sve dobro.

P: Kako možeš redi da je sve dobro? Pogledaj ratove, različite vrste izrabljivanja, okrutne međusobne
borbe građana ili država.

M: Svu je tu patnju stvorio čovjek i u njegovoj je modi da je privede kraju. Bog mu pomaže suočavajudi ga s
posljedicama njegova vlastita djelovanja i zahtijeva od njega da ponovno uspostavi ravnotežu. Karma je
zakon koji djeluje u ime pravde; ona je iscjeljujuda Božja ruka.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Odjeci sjedanja 34


Svjedočenje

Poklonik: Prepun sam želja i čeznem da mi se ispune. Kako bih mogao dobiti to što želim?

Maharaj: Zaslužuješ li to što želiš? U svakom slučaju, na neki način moraš raditi na ispunjenju svojih želja.
Uloži energiju i čekaj rezultate.

P: Gdje mogu nadi energiju koja mi je potrebna?

M: Želja je ved sama po sebi energija.

P: Ako je uistinu tako, zašto se svaka želja ne ostvaruje?

M: Vjerojatno nije dovoljno snažna i ne traje dovoljno dugo.

P: Točno, upravo je u tome i moj problem. Čak i kad nešto želim, previše sam lijen da bih radio na
ostvarenju želje.

M: Nije li želja dovoljno jasna ili snažna, ne može se ostvariti. Osim toga, ako su tvoje želje osobne i služe
samo tvom uživanju, energija koju deš im pridati bit de nužno ograničena. Nedeš modi dobiti više od onog
što ved imaš.

P: Ipak, često i obični ljudi dobivaju ono što žele.

M: Samo ako su nešto veoma snažno i dugo željeli. No, čak i tada, njihova su postignuda ograničena.

P: A što je s nesebičnim željama?

M: Kad težiš opdem dobru, cijeli to svijet želi zajedno s tobom. Neka želje čovječanstva budu i tvoje pa
radi na njihovu ispunjenju. U tom slučaju ne možeš pogriješiti.

P: Čovječanstvo je Božji posao, a ne moj. Ja se brinem isključivo za sebe. Nemam li ja pravo na ispunjenje
svojih opravdanih želja? One nikom ne nanose zlo. Moje su želje ispravne. To su dobre želje. Zašto se onda
ne ostvaruju?

M: Jesu li želje ispravne ili pogrešne određuju okolnosti. Sve ovisi o tome kako gledaš na njih. Dobre i loše
želje razlikuju se od pojedinca do pojedinca.

P: Gdje su upute za takvo razlikovanje? Kako da saznam koje su od mojih želja ispravne, a koje pogrešne?

M: U tvom slučaju pogrešne su one želje koje te vode u tugu, a ispravne one koje te vode u radost. Ali, ne
smiješ zaboraviti na druge ljude. Važne su i njihove tuge i radosti.

P: Posljedice de se pokazati u bududnosti. Kako mogu znati kakve de biti?

M: Koristi svoj um. Prisjedaj se. Promatraj. Ti se ne razlikuješ od drugih. Vedina njihovih iskustava vrijedi i
za tebe. Razmišljaj jasno i duboko, uđi u cjelokupnu složenu građevinu svojih želja i njihovih ogranaka.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svjedočenje 35


One su najvažniji dio tvoje mentalne i emotivne maske te stoga snažno utječu na tvoje djelovanje. Prisjeti
se, ne možeš se odredi onoga što ne poznaješ. Da bi nadišao sebe, najprije se moraš upoznati.

P: Što to znači da moram upoznati sebe? Što du to točno spoznati spoznavanjem sebe?

M: Spoznat deš sve ono što nisi.

P: Nedu li spoznati ono što jesam?

M: Ono što jesi ved jesi. Spoznavanjem onog što nisi oslobodit deš se toga što nisi i ostati u svojem
prirodnom stanju. Sve de se to dogoditi sasvim spontano i bez napora.

P: I što du otkriti?

M: Otkrit deš da nema ničeg što bi trebao otkriti. Ti si ono što jesi i to je sve.

P: Ali što sam naposljetku?

M: Konačno odbacivanje svega što nisi.

P: Ne razumijem!

M: Tvoja je fiksna ideja da moraš biti ovo ili ono i ona te zasljepljuje.

P: Kako da je se oslobodim?

M: Tako da imaš povjerenja u mene, da mi vjeruješ kad ti kažem da si ti čista svijest koja osvjetljava
svjesnost i njezin beskonačni sadržaj. Spoznaj to i živi u skladu s time. Ako mi ne vjeruješ, uđi u sebe i
preispituj se tko si ili usmjeri svoj um na «jesamstvo», čisto i jednostavno postojanje.

P: O čemu ovisi moja vjera u tebe?

M: O tvojem razumijevanju srca drugih ljudi. Ne možeš li se zagledati u moje srce, zagledaj se u svoje.

P: Ne mogu ni to.

M: Pročisti se vođenjem sređenog i korisnog života. Pazi na svoje misli, osjedaje, riječi i djela. To de
pročistiti tvoje viđenje.

P: Ne bih li se morao svega odredi i živjeti kao beskudnik?

M: Ne možeš se ničega odredi. Možeš napustiti svoj dom i zadati nevolje svojoj obitelji, ali vezanost je u
tvom umu i nede te napustiti sve dok ga potpuno ne spoznaš. Najvažnija stvar mora biti na prvom mjestu -
spoznaj sebe i sve de ostalo dodi s time.

P: Ali ti si mi ved rekao da sam vrhovna stvarnost. Nije li to samospoznaja ?

M: Naravno da si vrhovna stvarnost! Ali što s time? Svako zrnce pijeska jest Bog. Važno je to znati, ali to je
tek početak.

P: U redu, rekao si mi da sam vrhovna stvarnost. Vjerujem ti. Što je sljedede što moram učiniti?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svjedočenje 36


M: Ved sam ti rekao. Otkrij sve ono što nisi. Tijelo, osjedaji, ideje, vrijeme, prostor, bitak i ne-bitak, ovo ili
ono - ti nisi ništa konkretno i ništa apstraktno na što se može ukazati. Puka verbalna tvrdnja nede
djelovati. Neku formulu možeš u beskraj ponavljati bez ikakvih rezultata. Moraš neprekidno promatrati
sebe - posebno svoj um - trenutak za trenutkom, ne prepuštajudi ništa. Svjedočenje je od presudne
važnosti da bi se sebstvo moglo odvojiti od nesebstva,

P: Nije li svjedočenje moja stvarna priroda?

M: Da bi postojao proces svjedočenja, mora postojati i ono što svjedočimo. I nadalje smo u dvojnosti!

P: A što je sa svjedočenjem svjedoka? Ili sa sviješdu o svijesti?

M: Igra riječima nede te odvesti daleko. Uđi u sebe i otkrij što nisi. Ništa drugo nije važno.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svjedočenje 37


Svijest i Svjesnost

Poklonik: Što radiš kad spavaš?

Maharaj: Svjestan sam da spavam.

P: Nije li spavanje stanje nesvjesnosti?

M: Točno, svjestan sam da sam nesvjestan.

P: A kad se probudiš? Ili dok sanjaš?

M: Svjestan sam da sam budan, odnosno da sanjam.

P: Ne razumijem te. Što točno misliš? Dopusti mi da razjasnim pojmove: pod pojmom spavanja mislim na
nesvjesnost, pod pojmom budnosti na svjesnost, a pod pojmom sanjanja na svjesnost o vlastitome umu,
ali ne i o okolini.

M: U redu, navedene pojmove definiram skoro isto kao i ti. Ipak, čini se da postoji razlika. Ti u svakom
pojedinom stanju u kojem trenutačno jesi zaboravljaš na ostala dva, a za mene postoji samo jedan oblik
postojanja, koji uključuje i nadilazi sva tri mentalna stanja: budnost, sanjanje i spavanje.

P: Vidiš li ti u svijetu određeni red i svrhu?

M: Svijet nije ništa drugo do odraz mojih zamišljanja. Mogu vidjeti u njemu što god poželim. Ali zašto bih
morao izmišljati obrasce stvaranja, razvoja i razaranja? Nisu mi potrebni. Svijet je u meni, ja sam svijet. Ne
plašim ga se i ne želim ga zatvoriti u svoju mentalnu sliku.

P: Vratimo se na spavanje! Sanjaš li?

M: Naravno.

P: Što su tvoji snovi?

M: Odjeci budnog stanja.

P: A tvoje spavanje?

M: Svjesnost mozga privremeno je zaustavljena.

P: Znači li to da si tada nesvjestan?

M: Nesvjestan sam svoje okoline.

P: Ali nisi posve nesvjestan?

M: Ostajem svjestan da sam nesvjestan.

P: Koristiš riječi svijest i svjesnost 1. Nisu li to istoznačni pojmovi?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest i Svjesnost 38


1
(Prevoditelj ove knjige na engleski jezik koristio je riječ awareness za svijest u mirovanju (consciousness - at rest), odnosno čistu
svijest iIi stanje potencijalne kozmičke energije prije nastanka osjedaja «ja jesam», a riječ consciousness za svijest u kretanju
(consciousness - in movement), odnosno svjesnost ili stanje aktivirane kozmičke energije nakon pojave osjedaja «ja jesam», op.
prev.).

M: Svijest je prvobitno, originalno stanje, bez početka, kraja, uzroka, podrške, bez pojedinačnih dijelova,
bez promjene. Svjesnost je u doticaju s njom, odraz na njezinoj površini, stanje dvojnosti. Svjesnost ne
može postojati bez svijesti, ali svijest može postojati bez svjesnosti, što se na primjer događa u dubokom
snu. Svijest je apsolutna, svjesnost je relativna u odnosu na svoj sadržaj, ona je uvijek svjesnost o nečemu
ili svjesnost nečega. Svjesnost je djelomična i promjenjiva, svijest je cjelovita, nepromjenjiva, mirna i tiha.
To je zajednička matrica svih iskustava.

P: Kako nadidi svjesnost i udi u svijest?

M: Bududi da svijest čini svjesnost mogudom, ona postoji u svakom stanju svjesnosti. Prema tome, ved i
sama svjesnost o svjesnosti predstavlja kretanje u svijesti. Zanimanje za tijek tvoje svjesnosti dovest de te
do svijesti. To nije neko novo stanje, ved stanje koje se najednom prepoznaje kao originalno, temeljno
postojanje, stanje koje je sam život, a također ljubav i radost.

P: Bududi da je stvarnost sve vrijeme s nama, u čemu je zapravo samoostvarenje?

M: Ono nije ništa drugo do suprotnost neznanju. Doživljavati svijet stvarnim, a svoje sebstvo nestvarnim,
jest neznanje, a ujedno i uzrok patnje. Spoznati sebstvo kao jedinu stvarnost, a sve drugo kao nešto
privremeno i prolazno, jest sloboda, mir i radost. Sve je to vrlo jednostavno. Umjesto da zamišljaš stvari,
nauči ih vidjeti takvima kakve jesu. Kad budeš sve mogao vidjeti kako i jest, modi deš i sebe vidjeti takvim
kakav jesi. To je poput čišdenja ogledala. Isto ogledalo koje ti pokazuje svijet pokazat de ti i tvoje pravo
lice. Misao «ja jesam» krpica je za poliranje. Koristi je.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest i Svjesnost 39


Osoba nije Stvarnost

Poklonik: Najljubaznije te molimo da nam ispričaš kako si postigao samoostvarenje.

Maharaj: Kad su mi bile trideset četiri godine upoznao sam svoga gurua, a u trideset sedmoj godini
spoznao sam tko sam.

P: Što se dogodilo? Kakva je promjena nastupila?

M: Užitak i bol izgubili su vlast nada mnom. Oslobodio sam se želje i straha. Shvatio sam da sam potpun i
da mi ništa nije potrebno. Vidio sam da u oceanu čiste svijesti, na površini sveopde svjesnosti, nastaju i
iščezavaju bezbrojni valovi pojavnih svjetova koji nemaju ni početka ni kraja. Kao svjesnost, svi su oni ja.
Kao događaji, svi su oni moji. Postoji tajanstvena snaga koja se brine za njih, a to je svijest, sebstvo, život,
Bog - nije važno kakvo dete joj ime dati. Ona je osnova, temeljna podloga svega što jest, kao što je zlato
osnovni sastojak svih vrsta zlatnog nakita. I ona je tako neraskidivo naša! Kad se ime i oblik odvoje od
nakita, zlato postaje vidljivo. Oslobodite li se imena i oblika, odnosno želja i strahova koje oni stvaraju, što
de vam ostati?

P: Ništavilo.

M: Točno, ostat de praznina. Ali, ta je praznina ispunjena do ruba. Ona je vječna mogudnost jer je
svjesnost vječna zbiljnost.

P: Misliš li pod mogudnošdu na bududnost?

M: Prošlost, sadašnjost i bududnost - sve je u njoj. I još beskonačno više.

P: Ali bududi da je praznina lišena svih sadržaja, nije nam od velike koristi.

M: Kako to možeš redi? Bi li bez prekida u kontinuitetu moglo dodi do ponovnog rođenja? Kako bi moglo
dodi do obnove kad ne bi bilo smrti? Čak i mrak spavanja osvježava i pomlađuje. Kad ne bi bilo smrti,
zaglibili bismo u vječnoj senilnosti.

P: Ne postoji li besmrtnost?

M: Kad uočavamo da su život i smrt presudno važni jedno za drugo, dva aspekta istog postojanja, to je
besmrtnost. Vidjeti kraj na početku i početak u kraju nagovještaj je besmrtnosti. Sasvim sigurno,
besmrtnost nije kontinuitet. Samo se proces promjene nikad ne prekida. Ništa drugo ne traje vječno.

P: A svijest? Traje li ona vječno?

M: Svijest je izvan kategorije vremena. Vrijeme postoji samo u svjesnosti. Izvan svjesnosti nema ni
vremena ni prostora.

P: Unutar polja tvoje svjesnosti nalazi se i tvoje tijelo.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osoba nije Stvarnost 40


M: Naravno. Ali ne postoji ideja o «mojem» tijelu koje se razlikuje od drugih tijela. Ja koristim tijelo, ali
ono nije «moje». Koristim i um, ali on nije «moj». Um se sasvim dobro brine za tijelo i ja se u to ne trebam
upletati. Sve što treba učiniti obavlja se na normalan i prirodan način. Ne moramo biti sasvim svjesni
svojih bioloških funkcija, ali kad nam se one pojave u mislima i osjedajima, željama i strahovima,
postajemo ih izrazito svjesni. l za mene su moje funkcije pretežno nesvjesne. Zatječem smoga sebe kako
razgovaram s ljudima ili kako nešto činim sasvim točno i primjereno, a da toga nisam osobito svjestan.
Izgleda kao da svoj tjelesni, budni život živim nesvjesno, reagirajudi spontano i ispravno.

P: Je Ii tvoja spontana reakcija posljedica samoostvarenja ili vježbe?

M: Obojeg. Predanost cilju utječe na to da počinješ živjeti čistim i urednim životom posvedenim traženju
istine i pomaganju ljudima, a prosvjetljenje čini plemenite vrline lakim a i spontanima jer zauvijek uklanja
prepreke u obliku želja, strahova i pogrešnih ideja.

P: Znači Ii to da više nemaš želja i strahova?

M: Moja je sudbina bila da se rodim kao priprost i običan čovjek, skroman sitan trgovac koji de stedi
veoma malo formalnog obrazovanja. Život mi je bio posve običan, ispunjen običnim željama i strahovima.
Kad sam, zahvaljujudi vjeri u svojega učitelja i pokoravanju njegovim riječima, spoznao što je moje stvarno
bide, prepustio sam svojoj ljudskoj prirodi da se sama brine za sebe dok se njezina sudbina ne ispuni. S
vremena na vrijeme, u umu se dogodi neka stara reakcija, emocionalna ili mentalna, ali odmah biva
uočena i odbačena. Naposljetku, dokle god smo opteredeni osobnošdu izloženi smo njezinim sklonostima i
navikama.

P: Zar se ne plašiš smrti?

M: Ne, ved sam mrtav.

P: U kojem smislu?

M: Dvostruko sam mrtav. Mrtvo je moje tijelo i mrtav je moj um.

P: Hm, ne izgledaš baš kao da si mrtav!

M: To ti kažeš! Čini se da bolje od mene znaš u kakvom sam stanju.

P: Oprosti, ali ja te samo ne razumijem. Tvrdiš da si bestjelesan i bezuman, a ja vidim da si pun života i
veoma oštrouman.

M: U tvojem mozgu i tijelu cijelo se vrijeme zbiva strahovito složen proces. Jesi li svjestan toga? Ne, uopde
nisi! Ipak, vanjskom promatraču čini se kao da se sve odvija inteligentno i svrhovito. Zašto ne prihvatiš
mogudnost da cjelokupni život neke osobe može potonuti daleko ispod praga svjesnosti, a i dalje tedi
razumno i glatko?

P: Je li to normalno?

M: Što je normalno? Je li tvoj život, opsjednut željama i strahovima, ispunjen raspravama i borbom, lišen
smisla i radosti, normalan? Je li normalno da si pojačano svjestan tijela? Je li prirodno biti razdrt
osjedajima i izmučen mislima? Zdravo tijelo i zdrav um njihov vlasnik najčešde i ne percipira. Njegovu
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osoba nije Stvarnost 41
pozornost i opažanje privuku samo povremeno, bolom ili patnjom. Zašto čovjek ne bi to proširio na
cjelokupni osobni život? Može funkcionirati ispravno i odgovarati uspješno i potpuno na sve što se
događa, bez ikakve potrebe da to dovede u središte pozornosti. Kad samonadzor postane našom drugom
prirodom, usredotočujemo se na dublje razine postojanja i djelovanja.

P: Ne postajemo li tada roboti?

M: Ima li nečeg lošeg u djelovanju bez razmišljanja kad se radi o navikama ili radnjama koje se ponavljaju?
One se, u svakom slučaju, obavljaju automatski. Ali, postane li i takvo djelovanje kaotično, uzrokovat de
bol i patnju i zahtijevati pozornost. Svrha čistog i dobro uređenog života jest upravo u tome da se čovjek
oslobodi robovanja kaosu i da se riješi tereta tuge.

P: Čini se da si pobornik kompjutoriziranog života.

M: Što nedostaje životu u kojem nema problema? Osobnost je samo odraz stvarnosti. Zašto ne bi bilo
prirodno i samo po sebi razumljivo da je odraz vjeran originalu? Treba li osoba imati vlastite planove? Ona
je očitovanje života i stoga de je on na njezinom putu i voditi. Kad jednom spoznaš da je osoba samo sjena
stvarnosti, a ne i stvarnost sama, prestat deš se izjedati i brinuti. Pristat deš na to da budeš vođen iznutra,
a tvoj de život postati putovanje u nepoznato.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osoba nije Stvarnost 42


Vrhovna Stvarnost, tijelo i um

Poklonik: Na temelju čega tvrdiš da nisi posve svjestan svoje okoline? Nama izgledaš izrazito živahno i
okretno. Ne možemo nikako povjerovati da se nalaziš u nekoj vrsti hipnotičkog stanja u kojem ništa ne
pamtiš. Naprotiv, čini nam se da imaš odlično pamdenje. Kako shvatiti tvoju tvrdnju da, što se tebe tiče,
svijet i sve što on uključuje ne postoji?

Maharaj: U pitanju su različita gledišta. Vaš je um usmjeren na svijet, a moj na stvarnost. On je poput
mjeseca na dnevnoj svjetlosti. Kad sunce sja, mjesec je jedva vidljiv. Ili, obrati pozornost na način jedenja.
Hrane si svjestan samo dok ti je u ustima. Ali kad je jednom progutaš, više te se ne tiče. Sigurno bi ti bilo
naporno kad bi je morao imati na umu tako dugo dok je ne odstraniš iz tijela. Um mora privremeno biti
ukinut, to je uobičajeno - neprestana aktivnost bolesno je stanje. Univerzum radi sam od sebe, to znam.
Što bih drugo trebao znati?

P: Dakle, đnjanin zna što radi jedino kad svoj um usmjeri na to, a inače samo djeluje, bez osvrtanja.

M: Prosječan čovjek nije svjestan svog tijela kao takvog. Svjestan je svojih osjeta, osjedaja i misli. No, čak
se i ti procesi, kad se jednom postigne nevezanost, uklanjaju iz središta svjesnosti, nakon čega se oni
odvijaju spontano i bez napora.

P: Što je tada u središtu svjesnosti?

M: Ono čemu ne možemo dati ni ime ni oblik zato što nema nikakvih svojstava i jer se nalazi izvan
svjesnosti. Možeš to nazvati točkom u svjesnosti koja je ujedno izvan svjesnosti. Kao što je rupa u papiru
ujedno i na papiru, ali ipak nije od papira, tako je i vrhovna stvarnost u samom središtu svjesnosti, ali je
ipak izvan svjesnosti. Čini se kao da u umu postoji otvor kroz koji navire svjetlost. No, taj otvor nije čak ni
svjetlost, ved jednostavno otvor.

P: Otvor je samo praznina, odsutnost.

M: Upravo tako. Sa stajališta uma to je isključivo otvor kroz koji u mentalni prostor ulazi svjetlost svijesti.
Svjetlost se sama po sebi može usporediti jedino s krutom i gustom masom čiste svijesti, čvrstom poput
stijene, jednoličnom i nepromjenjivom, oslobođenom svih mentalnih obrazaca imena i oblika.

P: Postoji li veza između mentalnog prostora i vrhovnog prebivališta?

M: Potonje omoguduje postojanje umu, a um tijelu.

P: A što se nalazi izvan toga?

M: Evo jednog primjera. Neki poštovani jogin koji je savršeno ovladao umijedem dugog života, u dobi od
više od tisudu godina, dolazi k meni kako bi me poučio svojemu umijedu. Ja u potpunosti poštujem
njegova postignuda i iskreno im se divim, ali sve što mu mogu redi jest: «Od kakve mi je koristi dug život?
Ja se nalazim izvan vremena. Koliko god nečiji život bio dug, on nije ništa drugo do trenutak i san,» Na isti

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna Stvarnost, tijelo i um 43


način, ja sam izvan svih svojstava. Ona se pojavljuju i iščezavaju u mojoj svjetlosti, ali me ne mogu opisati.
Cijeli univerzum počiva na imenima i oblicima, utemeljen je na osobinama i njihovu razlikovanju, a ja sam
izvan toga. Svijet postoji zato što ja postojim, ali ja nisam svijet.

P: No, ti živiš u svijetu!

M: To ti kažeš! Ja znam da postoji svijet koji uključuje ovo tijelo i ovaj um, ali ja ih ne smatram «svojima» u
vedoj mjeri negoli druge umove i tijela. Oni postoje u vremenu i prostoru, ali ja sam izvan vremena i izvan
prostora.

P: Ali bududi da sve postoji zahvaljujudi tvojoj svjetlosti, nisi li ti stvoritelj svijeta?

M: Ja nisam ni mogudnost ni njezino ostvarivanje, ali ni njezino ostvarenje. U mojoj se svjetlosti


mogudnosti javljaju i nestaju kao zrnca prašine u sunčevoj zraci. Svjetlost osvjetljava zrnca, ali ne zavisi od
njih. Ne može se redi da ih je ona stvorila, pa čak ni da ih poznaje.

P: Postavljam ti pitanja, a ti odgovaraš na njih. Jesi li svjestan mojih pitanja i svojih odgovora?

M: Zapravo, ja ne čujem pitanja niti odgovaram na njih. U svijetu događaja pitanje se događa, a događa se
i odgovor. Ništa se ne događa meni. Sve se naprosto događa.

P: A ti si svjedok?

M: Što znači biti svjedok? Puko znanje. Kišilo je i kiša je prestala. Nisam pokisnuo. Znam da je padala kiša,
ali nisam bio ni najmanje uznemiren time. Samo sam bio svjedokom kiše.

P: Nama se čini da potpuno ostvarena osoba koja spontano prebiva u vrhovnoj stvarnosti jede, pije i
slično. Je li ona svjesna toga što čini?

M: Ono u čemu se svjesnost događa, a to je univerzalna svijest ili um, nazivamo i eterom svjesnosti. Svi
objekti svjesnosti tvore univerzum. Ono što je izvan obojeg, a oboje podržava, jest vrhovna stvarnost,
stanje potpunog mira i tišine. Tko god ga dostigne, iščezava. Ne mogu ga dosegnuti ni riječi ni um. Možeš
ga nazvati Bog, Parabruhman ili vrhovna stvarnost, ali sva ta imena daje mu um. To je bezimeno,
besadržajno i spontano stanje bez napora, s one strane bitka i nebitka.

P: Ali, ostaje li ostvarena osoba svjesna?

M: Kao što je univerzum tijelo uma, tako je i svjesnost tijelo vrhovne stvarnosti. Ona nije svjesna, ali
svjesnost iz nje izranja.

P: U mojim dnevnim aktivnostima mnogo se toga zbiva po navici, samo od sebe. Svjestan sam glavne
svrhe svojih aktivnosti, ali ne i svakog pokreta ponaosob. Kako se moja svjesnost širi i produbljuje, detalji
se sve više gube, ostavljajudi mi slobodu samo za opdi pravac djelovanja. Ne događa li se nešto slično i
dnjaninu, samo u vedoj mjeri?

M: Na razini svjesnosti - da. U vrhovnoj stvarnosti - ne. To je stanje potpunosti i nedjeljivosti, jednostruka,
čvrsta opeka stvarnosti. Jedini način da ga spoznamo jest da njime budemo. Um ga ne može dosegnuti. Ne
trebaju nam osjetila da bismo ga percipirali, ni um da bismo ga spoznali.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna Stvarnost, tijelo i um 44


P: To je način na koji Bog upravlja svijetom.

M: Bog ne upravlja svijetom.

P: Ali tko to onda čini?

M: Nitko. Sve se događa samo od sebe. Ti postavljaš pitanja i pronalaziš odgovore. Čim postaviš pitanje,
ved znaš i odgovor. Sve je to igra svjesnosti u kojoj su sve podjele samo prividne. Spoznati možeš jedino
ono što je lažno. Istinsko sebstvo moraš biti.

P: Postoji svjesnost koju svjedočimo i svjesnost koja svjedoči. Je li je ova druga svjesnost isto što i vrhovna
stvarnost?

M: Postoji dvoje - osoba i svjedok ili promatrač. Kad ih doživiš kao jedno te se uzdigneš iznad njih, u
vrhovnoj si stvarnosti. Tu stvarnost nije mogude percipirati jer ona omogudava percepciju. Nalazi se onkraj
bitka i nebitka. To nije ni zrcalo ni odraz u zrcalu. Ona je to što jest, bez vremena stvarnost, nevjerojatno
izdržljiva i čvrsta.

P: Je li đnjanin svjedok ili vrhovna stvarnost?

M: On je vrhovna stvarnost, naravno, ali ga možemo smatrati i univerzalnim svjedokom.

P: Je li on i dalje osoba?

M: Dok vjeruješ da si osoba, svugdje vidiš osobe. Osobe zapravo ne postoje, ved samo nizovi sjedanja i
navika. U trenutku prosvjetljenja osoba nestaje. Identitet ostaje, ali identitet nije osoba, on je sadržan u
stvarnosti. Osoba sama po sebi ne postoji, ona je odraz u umu svjedoka, «jesamstvo», koji je i opet oblik
postojanja.

P: Je li vrhovna stvarnost svjesna?

M: Nije ni svjesna ni nesvjesna, kažem ti to iz iskustva.

P: Brahman je vrhovno znanje 2. Što je vrhovno znanje?


2
Prađnjanam brahma, poznata vedska izreka

M: To je nesamosvjesno znanje života samog.

P: Je li to životna snaga, energija života, životnost?

M: Energija je na prvom mjestu jer sve je oblik energije. Svjesnost je najizdiferenciranija u budnom stanju,
nešto manje u snu, a najmanje tijekom spavanja. Potpuno je homogena u četvrtom stanju. Iznad svega
toga jest neiskaziva, monolitna stvarnost, čista svijest, prebivalište đnjanina.

P: Porezao sam kažiprst i rana je zarasla. Koja ju je to mod iscijelila?

M: Mod života.

P: Kakva je to mod?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna Stvarnost, tijelo i um 45


M: To je svijest, sve je prožete njome.

P: Što je izvor te svijesti?

M: Svijest je izvor svega.

P: Može li postojati život bez svijesti?

M: Ne, ne može. Ali ni svijest bez života. To je dvoje jedno, mada samo Krajnost uistinu jest. Sve su ostalo
imena i oblici. Dokle god si vezan za ideju da postoji samo ono što ima ime i oblik, činit de ti se da vrhovna
stvarnost ne postoji. Kad shvatiš da su sva imena i oblici prazne školjke bez ikakva sadržaja te da ono što je
stvarno nema ni imena ni oblika, da je to čista energija života i svjetlost svijesti, stedi deš mir i uroniti u
duboku tišinu stvarnosti.

P: Ako su vrijeme i prostor samo obmana, a ti si izvan toga, molim te da mi kažeš kakvo je vrijeme u New
Yorku. Je li toplo ili kiši?

M: Kako ti to mogu redi? Za takve je stvari potrebno posebno vježbati. Ili naprosto otputovati u New York.
Ja mogu biti potpuno siguran da sam izvan vremena i prostora, a ipak sam nesposoban da se snagom volje
premjestim u određenu točke vremena i prostora. Nemam dovoljno interesa za to. Ne vidim svrhe u tome
da se podvrgnem posebnim vježbama joge. Samo sam čuo da postoji grad po imenu New York. Za mene je
to riječ. Zašto bih trebao znati više od onog što riječ prenosi? Svaki atom mogao bi biti jedan univerzum,
jednako složen kao što je i naš. Moram li poznavati svaki od njih? Mogao bih, kad bih vježbao.

P: U čemu sam pogriješio kad sam ti postavio pitanje o vremenu u New Yorku?

M: Svijet i um stanja su postojanja. Vrhovna stvarnost nije stanje. Ona prožima sva stanja, ali nije stanje
nečeg drugog. U cijelosti je ne uzrokovana, neovisna, potpuna, izvan vremena i prostora, onkraj uma i
materije.

P: Po kojim ga znakovima prepoznaješ?

M: Radi se upravo o tome da ono ne ostavlja tragove. Nema ničega po čemu bih ga mogao prepoznati.
Ono se mora vidjeti neposredno, odbacivanjem svake potrage za znakovima i pristupima. Kad odbaciš sva
imena i oblike, stvarnost je tvoja. Ne trebaš je više tražiti. Mnogostrukost i raznovrsnost samo su igra uma.
Stvarnost je jedna.

P: Ne ostavlja li stvarnost nikakve dokaze svojega postojanja, o njoj se ne može govoriti.

M: Ona jest i ne može se zanijekati. Duboka je i neobjašnjiva, tajna nad tajnama, ali ona jedina jest, dok se
sve ostalo samo događa.

P: Je li ona Neznanost?

M: Ona je onkraj obojeg, i znanog i neznanog. Ali radije bih rekao da je znana nego neznana. Naime, kad
god se nešto spoznaje, spoznaje se stvarnost.

P: Je li tišina svojstvo stvarnosti?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna Stvarnost, tijelo i um 46


M: Ne, i ona je svojstvo uma. Sva stanja i okolnosti pripadaju umu.

P: Gdje se u svemu tome nalazi samadhi?

M: Kada se ne služiš svojom svjesnošdu, to je samadhi. Um samo treba ostaviti po strani i ne željeti ništa,
ni od svojega tijela ni od svojega uma.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna Stvarnost, tijelo i um 47


Pojave i Stvarnost

Poklonik: Neprestano nam govoriš da događaji nemaju uzroka. Nešto se jednostavno dogodi, a samom se
događaju ne može pripisati neki poseban uzrok. No, nedvojbeno je da sve ima uzrok ili čak više uzroka.
Kako mogu prihvatiti da događaje u mojem životu ništa ne uzrokuje?

Maharaj: S najviše točke gledišta svijet nema uzroka.

P: Ali, kakvo je tvoje iskustvo?

M: Ono što postoji nije ničim uzrokovano. To vrijedi i za svijet.

P: Ne pitam te ja za uzroke koji su doveli do stvaranja svijeta. Tko je vidio stvaranje svijeta? On bi čak
mogao biti bez početka i postojati oduvijek. Ali ja ne govorim o svijetu. Smatram da on na neki način
postoji. No, svijet sadrži toliko mnogo događaja. Zacjelo svaki od njih mora imati jedan ili više uzroka.

M: Kad jednom u vremenu i prostoru stvoriš svoj svijet u kojem postoji uzročnost, tada si prinuđen tražiti i
nalaziti uzroke za sve što u njemu postoji. Postavljaš pitanje i namedeš mu odgovor.

P: Moje je pitanje veoma jednostavno: vidim mnogo različitih pojava i razumijem da svaka od njih mora
imati uzrok ili čak velik broj uzroka. Ti tvrdiš da one nemaju uzroka - s tvoje točke gledišta. Ali, za tebe
ništa nema bitka te se stoga pitanje o uzroku ne može ni pojaviti. Pa ipak čini se da priznaješ postojanje
stvari, ali im niječeš uzročnost. To je ono što ne mogu shvatiti. Kad jednom prihvatiš da stvari postoje,
zašto odbijati da su nečim uzrokovane?

M: Ja vidim jedino svjesnost i znam da je sve što postoji svjesnost kao što ti znaš da slike na kinoplatnu
nisu ništa drugo do svjetlost.

P: Pa ipak pokreti svjetlosti imaju uzrok.

M: Svjetlost se uopde ne pomiče. Veoma dobro znaš da je taj pokret obmana, slijed prekida i rasporeda
boja. Ono što se pokrede jest film - a on je u stvari um.

P: To ne dokazuje da slika nema uzroka. Postoji film, a jednako tako postoje i glumci, tehničari, redatelj,
producent, različiti proizvođači. Svijetom upravlja uzročnost. Sve je međusobno povezano.

M: Naravno, sve je međusobno povezano i zbog toga sve ima bezbrojne uzroke. Cjelokupni univerzum
pridonosi postojanju i najmanje stvari. Nešto je takvo kakvo jest upravo zato što je svijet takav kakav jest.
Pokušaj uvidjeti da se ti baviš zlatnim nakitom, a ja zlatom. Između različitih vrsta nakita nema uzročno-
posljedičnih veza. Kad rastališ jedan komad da bi napravio drugi, između njih više nema uzročno-
posliedične veze. Zajednički im je faktor zlato. Ali ne možeš redi da je zlato uzrok. Ono se ne može nazvati
uzrokom zato što ne uzrokuje ništa osim sebe. Zlato se odražava u umu kao «ja jesam», kao određeno ime
i oblik nakita. Pa ipak je sve to samo zlato. Na isti način stvarnost sve čini mogudim, ali ipak iz nje ne dolazi
ništa što neku stvar čini takvom kakva jest, odnosno ni njezino ime ni oblik.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Pojave i Stvarnost 48


Ali zašto se toliko brinuti zbog uzročnosti? Zašto bi uzroci bili važni, kad su sve stvari same po sebi
prolazne? Neka nastane što nastaje i neka nestane što nestaje - zašto se vezivati za stvari i istraživati
njihove uzroke?

P: S relativne točke gledišta sve mora imati uzrok.

M: Od kakve ti je koristi relativna točka gledišta kad sve možeš sagledati sa stajališta apsolutnoga? Zašto
se vradati na relativno? Plašiš li se apsoluta?

P: Da, plašim se. Strah me da bih se mogao uljuljkati u svoju takozvanu «apsolutnu» sigurnost. U
svakodnevnom životu apsolutno ne pomaže. Kad trebaš košulju, moraš kupiti platno, potražiti krojača i
slično.

M: Sve što govoriš odaje tvoje neznanje.

P: A kako na to gleda onaj koji zna?

M: Postoji samo svjetlost i svjetlost je sve. Sve je ostalo samo slika sačinjena od svjetlosti. Slika je u
svjetlosti i svjetlost je u slici. Život i smrt, sebstvo i nesebstvo - odbaci sve te ideje jer ti nisu ni od kakve
koristi.

P: S koje točke gledišta zapravo niječeš uzročnost? S relativne točke gledišta - univerzum je uzrok svega.
Sa stajališta apsoluta - ničega nema.

M: Iz kojega stanja ti postavljaš pitanje?

P: Iz svakodnevnoga budnog stanja, onog jedinog u kojem se takve rasprave mogu odigravati.

M: U budnom stanju i nastaju svi problemi jer takova je njegova priroda. Ali nisi uvijek u njemu. Što
dobroga možeš učiniti u stanju u koje iznenada ulaziš i iz kojeg bespomodno izlaziš? Može li ti pomodi
spoznaja da su pojave uzročno-posljedično povezane, kakvima ti mogu izgledati u tvom budnom stanju?

P: Svijet i budno stanje pojavljuju se i nestaju zajedno.

M: Kad je um miran, u potpunosti spokojan, nema više budnog stanja.

P: Riječi kao što su Bog, univerzum, cjelina, apsolut i vrhovna stvarnost samo stvaraju buku u zraku bududi
da se u njima ne događa nikakvo djelovanje.

M: Postavljaš pitanja na koja sam možeš odgovoriti.

P: Nemoj me odbijati na takav način! Tako olako počinješ govoriti o cjelini, univerzumu i sličnim
imaginarnim pojmovima! Nažalost, oni ne mogu iskrsnuti pa ti zabraniti da ih spominješ. Mrzim ta
neodgovorna uopdavanja! A ti ih voliš poistovjedivati sa sobom. Bez uzročnosti ne bi bilo reda i ne bi bilo
mogude nijedno svrhovito djelovanje.

M: Želiš li ti saznati sve uzroke svih događaja? Je li to mogude?

P: Znam da to nije mogude! Ja samo želim znati postoje li uzroci za ono što se događa i može li se utjecati
na to?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Pojave i Stvarnost 49
M: Da bi utjecao na događaje, ne moraš poznavati njihove uzroke. Kakav si to zaobilazni put izabrao! Nisi li
ti početak i kraj svakog događaja? Utječi na njega ved na samom izvoru.

P: Svakoga jutra kupujem novine i u očajanju čitam kako svijet prolazi kroz različite vrste patnje.
Siromaštvo, mržnja i ratovi nastavljaju se nesmanjenom žestinom. Moja su pitanja nastala zbog činjenice
da postoji patnja, odnosno iz želje da joj pronađem uzrok i lijek. Nemoj odbaciti to što govorim i tvrditi da
zastupam budizam! Ne želim da mi nalijepiš bilo kakvu etiketu. Tvoja nepopustljivost što se tiče uzročnosti
uništava svaku nadu da de se svijet ikada promijeniti.

M: Zbunjen si jer vjeruješ da si ti u svijetu, a ne da je svijet u tebi. Tko je došao prvi, ti ili tvoji roditelji?
Zamišljaš da si se rodio u određeno vrijeme na određenom mjestu, da imaš oca i majku, tijelo i um. To je
tvoj grijeh i tvoja velika nesreda! Sasvim sigurno možeš promijeniti svoj svijet budeš li radio na tome. Svim
sredstvima radi da to postigneš. Tko te sprječava? Ja te nikada nisam obeshrabrivao. Pusti uzroke na miru.
Ti si stvorio ovaj svijet i ti ga možeš i promijeniti.

P: Svijet bez uzroka u potpunosti je izvan mog nadzora.

M: Naprotiv, imaš sasvim dovoljno modi da promijeniš svijet čiji si ti jedini izvor i temelj. Ono što je
jednom stvoreno uvijek se može uništiti i stvoriti ponovno. Sve de se dogoditi onako kako želiš pod
uvjetom da to zaista želiš.

P: Sve što želim znati jest kako spriječiti patnju u svijetu.

M: Ti si je stvorio svojim željama i strahovima i moraš se nositi s njom. Sve je to zbog toga što si zaboravio
vlastiti bitak. Dajudi stvarnost slici na platnu, počeo si voljeti ljude na njoj, patiti zbog njih i tražiti načine
da ih spasiš. To jednostavno ničemu ne vodi. Moraš početi od sebe, nema drugog puta. Radi, naravno!
Nema ničeg lošeg u radu.

P: Čini se da tvoj univerzum sadrži sva moguda iskustva. Pojedinac ide u njemu svojim putem,
doživljavajudi različita ugodna i neugodna stanja. Ona izbacuju na površinu pitanja i traganja koja šire
njegove vidike i omoguduju mu da se uzdigne iznad svojeg uskog svijeta koji je sam stvorio te je stoga
ograničen i usmjeren isključivo na njega. Taj se osobni svijet vremenom može promijeniti. No, univerzum
je bezvremen i savršen.

M: Zamijeniti pojavu za stvarnost jest bolan grijeh i uzrok svih nevolja. Ti si sveprožimajuda, vječna i
bezgranična stvaralačka svijest - svjesnost. Sve je drugo vezano samo za određeni prostor i privremeno je.
Nemoj zaboraviti što si. U međuvremenu radi koliko ti srce želi. Rad i znanje moraju idi ruku pod ruku.

P: Imam osjedaj da duhovni razvoj nije u mojim rukama. Stvaranje vlastitih planova i njihovo provođenje u
djelo nije me nikamo dovelo. Samo trčim u krugovima oko samog sebe. Kad Bog bude smatrao da je plod
sazrio, ubrat de ga i pojesti. Učini li Mu se neki plod zelenim, ostavit de ga na drvetu svijeta za neki drugi
dan.

M: Misliš li da te Bog poznaje? Pa On ne poznaje ni svijet.

P: Tvoj Bog drukčiji je od mog. Moj je Bog milosrdan i pati zajedno s nama.

M: Moliš se da spasiš jednog dok tisude umiru. A kad bi svi prestali umirati, na zemlji ne bi više bilo mjesta.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Pojave i Stvarnost 50


P: Ja se ne plašim smrti. Brinem se zbog patnje i tuge na svijetu. Moj je Bog jednostavan i prilično
bespomodan. U njegovoj modi nije prisiliti nas da postanemo mudri. On samo trpi i čeka.

M: Ako ste i ti i tvoj Bog toliko bespomodni, ne proizlazi li iz toga da je svijet slučajan? A ako je tako, jedino
što možeš učiniti jest da se uzdigneš iznad njega.

Mudrac

Poklonik: Ništa se ne može učiniti bez Božje modi. Čak ni ti ne bi ovdje sjedio i razgovarao s nama da nema
Njega.

Maharaj: Nesumnjivo, sve je Njegovo djelo. No, što to meni znači bududi da ja ne želim ništa? Što mi Bog
može darovati ili oduzeti? Ono što je moje jest moje i bilo je moje i kad Boga nije bilo. Naravno, to je
veoma silna, mala stvar, djelid - osjedaj «ja jesam», činjenica da postojim. To je moje mjesto, nitko mi ga
nije dao. Zemlja je moja, a ono što raste na njoj Božje.

P: Je li ti Bog dao tu zemlju u najam?

M: Bog je moj poklonik i sve je učinio za mene.

P: Ne postoji li Bog koji je odvojen od tebe?

M: Kako bi to bilo mogude? «jesamstvo» je korijen, Bog je drvo. Koga bih ja to trebao štovati i radi čega?

P: Jesi li ti Božji poklonik ili cilj kojem je poklonikova ljubav usmjerena?

M: Nijedno od toga, ja sam ljubav prema Bogu.

P: U svijetu nema dovoljno ljubavi prema Bogu.

M: Opsjednut si popravljanjem svijeta. Vjeruješ li uistinu da svijet samo na tebe čeka da bi bio spašen?

P: Ja samo ne znam koliko mogu napraviti za svijet. Sve što mogu jest pokušati pomodi. Bi li ti volio da
učinim nešto drugo?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Mudrac 51


M: Da nema tebe, bi li svijet postojao? O svijetu znaš sve, a o sebi ništa. Ti si oruđe svojega rada, nemaš
nijedno drugo. Zašto se najprije ne pobrineš za oruđe, a potom počneš misliti o svijetu?

P: Ja mogu čekati, ali svijet ne može.

M: Ne zapitaš li se tko si, ostavit deš svijet da čeka.

P: A što to?

M: Nekoga tko ga može spasiti.

P: Bog upravlja svijetom, Bog de ga spasiti.

M: To ti kažeš! Je li Bog došao k tebi i rekao ti da je On stvorio svijet te da je svijet Njegova briga, a ne
tvoja?

P: Zašto bi svijet morao biti isključivo moja briga?

M: Razmisli malo. Poznaje Ii svijet u kojem živiš itko drugi osim tebe?

P: Ti ga poznaješ. Svi ga poznaju.

M: Je li itko izvan tvojeg svijeta došao da ti to kaže? I ja i svi drugi samo se pojavljujemo i nestajemo u
njemu. Svi mi ovisimo o tvojoj milosti.

P: To ne može biti tako strašno! Ja postojim u tvojem svijetu, kao što i ti postojiš u mojem.

M: Nemaš dokaza o postojanju mog svijeta. U potpunosti si obavijen svijetom koji si sam stvorio.

P: Shvadam. Obavijen sam potpuno, ali da li i beznadno?

M: U zatvoru tvojega svijeta pojavio se čovjek koji ti govori da svijet bolnih kontradikcija koji si sam stvorio
nije ni trajan ni stalan te da je utemeljen na zabludi. On te moli da izađeš iz njega na isti način na koji si
ušao. Ušao si u svijet zaboravljajudi tko si, a izidi deš iz njega kad spoznaš sebe kakav uistinu jesi.

P: Kako de to utjecati na svijet?

M: Kad se oslobodiš svijeta, modi deš konačno učiniti nešto s njim. Sve dok si njegov zarobljenik,
bespomodan si da ga promijeniš. Naprotiv, sve što činiš samo pogoršava situaciju.

P: Ispravno de me djelovanje osloboditi.

M: Ispravno djelovanje nesumnjivo de te učiniti sretnijim i pretvorit de tvoj svijet u ugodnije mjesto. Ali
kakva je korist od toga? Takav svijet nije stvaran i nede trajati vječno.

P: Bog de pomodi.

M: Bog mora znati da postojiš da bi ti pomogao. Ali tvoj svijet i ti samo ste san. I u snu možeš patiti u
agoniji. No, nitko to ne zna i nitko ti ne može pomodi.

P: Znači li to da sva moja pitanja, traganja i proučavanja nisu ni od kakve koristi?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Mudrac 52


M: Ti si nalik čovjeku kojemu je ved dosta spavanja pa se počeo prevrtati u snu. Prevrtanje nije uzrok
buđenja, ali je njegov rani znak. No, ne smiješ postavljati beznačajna pitanja na koja ved znaš odgovor.

P: Kako du dobiti pravi odgovor?

M: Tako što deš postaviti pravo pitanje - ali ne verbalno, nego tako što deš se osmjeliti i zaživjeti u skladu
sa svojim svjetlom. Čovjek koji je spreman umrijeti za istinu sigurno de do nje dodi.

P: Imam još jedno pitanje. Postoje osoba, spoznavatelj osobe i svjedok. Jesu li spoznavatelj i svjedok jedno
te isto ili su to dva odvojena stanja?

M: Jesu li spoznavatelj i svjedok dvoje ili jedno? Kad spoznavatelja vidimo odvojeno od onoga što
spoznaje, svjedok stoji sam. Kad ono što se spoznaje i onoga koji spoznaje doživljavamo istovjetnima, i
svjedok postaje jedno s njima.

P: Tko je đnjanin, svjedok ili vrhovna stvarnost?

M: Đnjanin je vrhovna stvarnost, ali i svjedok. On je bitak i svijest. U odnosu na svjesnost on je svijest, a u
odnosu na univerzum čisti bitak.

P: A što je s osobom? Tko prvo nastaje, osoba ili spoznavatelj?

M: Osoba je prava malenkost. Sadašnjost koja se trenutačno događa složena je cjelina za koju se ne može
redi da postoji sama po sebi. Dokle god je ne percipiramo, ona zapravo i ne postoji. Ta sadašnjost nije
ništa drugo do sjena uma, ukupni zbir svih sjedanja. Čisti bitak odražava se u zrcalu uma kao spoznaja. Ono
što je spoznato uzima lik osobe, a temelji se na sjedanjima i navikama. To je samo sjena ili projekcija
spoznavatelja na platnu uma.

P: Postoji zrcalo, postoji odraz, ali gdje je sunce?

M: Sunce je vrhovna stvarnost.

P: Ona mora biti svjesna.

M: Ona nije ni svjesna ni nesvjesna. Nemoj razmišljati o njoj u okviru pojmova svjesnog i nesvjesnog.
Vrhovna je stvarnost život koji sadrži oboje, a ujedno oboje i nadilazi.

P: Život je toliko inteligentan. Kako bi mogao biti nesvjestan?

M: Kad postoji pogreška u sjedanju govoriš o nesvjesnosti. Uistinu postoji samo svjesnost. Život je
svjestan, svjesnost je živa.

P: Čak i kamenje?

M: Čak je i kamenje svjesno i živo.

P: Zabrinjava me što sam sklon nijekati postojanje onog što ne mogu zamisliti.

M: Bio bi mudriji da zaniječeš postojanje onoga što zamišljaš. Jer nestvarno je baš ono što zamišljamo.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Mudrac 53


P: Je li sve što se može zamisliti nestvarno?

M: Zamišljanje koje se temelji na pamdenju nestvarno je. Bududnost nije posve nestvarna.

P: Koji je dio bududnosti stvaran, a koji nije?

M: Stvarno je ono što ne očekujemo i što ne možemo predvidjeti.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Mudrac 54


Beželjnost kao najveće blaženstvo

Poklonik: Sreo sam mnogo prosvijetljenih ljudi, ali još nikad i oslobođenu osobu. Jesi li ti naišao na nekog
takovog? Znači li oslobođenje, među ostalim, i odbacivanje tijela?

Maharaj: Što je za tebe prosvjetljenje, a što oslobođenje?

P: Za mene je prosvjetljenje čudesno iskustvo mira, dobrote i ljepote u kojem svijet ima smisao, u kojem
postoji sveprožimajude jedinstvo sadržaja i biti. Iako takvo stanje nije trajno, ne možeš ga više zaboraviti.
Ono blista u umu kao sjedanje i kao čežnja. Znam o čemu govorim jer sam imao takvih iskustava.
Oslobođenje je neprestano prebivanje u tom predivnom stanju. Stoga me zanima je Ii oslobođenje spojivo
s opstankom tijela?

M: Što nije u redu s tijelom?

P: Tijelo je slabo i kratkoga je vijeka. Ono stvara potrebe i želje i u velikoj mjeri ograničava pojedinca.

M: Pa što onda? Neka tjelesno izražavanje bude ograničeno. Oslobođenje podrazumijeva oslobađanje
sebstva od lažnih i samonametnutih ideja. Ono nije sadržano u nekom posebnom iskustvu, koliko god
veličanstveno bilo.

P: Traje li oslobođenje zauvijek?

M: Sva su iskustva ograničena vremenom. Sve što ima početak, mora imati i kraj.

P: Znači li da to da oslobođenje u mom smislu riječi ne postoji?

M: Naprotiv, pojedinac je uvijek slobodan. Ti si i svjestan i slobodan da budeš svjestan. Nitko ti to ne može
oduzeti. Poznaješ li uopde sebe kao nekoga tko ne postoji ili nije svjestan?

P: Mogude je da se toga ne sjedam, što ne opovrgava činjenicu da povremeno nisam nesvjestan.

M: Zašto se od iskustva ne bi okrenuo prema onome tko ga proživljava pa spoznao svu važnost jedine
istinite tvrdnje koju možemo izredi: «ja jesam»?

P: Kako se to čini?

M: Ovdje nema mjesta pitanju «kako». Samo imaj neprestano na umu osjedaj «ja jesam» i uranjaj u njega
sve dok tvoj um i taj osjedaj ne postanu jedno. Učestalim ponavljanjima naidi deš na odgovarajudu
ravnotežu između pažnje i prianjanja te de se tvoj um čvrsto utemeljiti u misli-osjedaju «ja jesam». Što god
budeš mislio, govorio ili činio, taj osjedaj nepromjenjivog i sudutnog bitka bit de vječno prisutna pozadina
tvojega uma.

P: A to nazivaš oslobodenjem?

M: To nazivan, prirodnim stanjem. Što je loše u bivanju, spoznavanju i djelovanju koje teče bez napora i
radosno? Zašto to smatraš toliko neobičnim da očekuješ trenutno uništenje tijela? Što nije u redu s

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Beželjnost kao najvede blaženstvo 55


tijelom da bi moralo umrijeti? Promijeni stav prema svome tijelu i ostavi ga na miru. Nemoj ga tetošiti, ali
ga nemoj ni mučiti. Samo ga pusti da radi, a vedinu vremena i ispod praga svjesne pažnje.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Beželjnost kao najvede blaženstvo 56


P: Neprestano me proganjaju sjedanja na moja prekrasna iskustva. Želim da mi se vrate.

M: Ne možeš ih imati baš zato što ih toliko želiš. Stanje žudnje sprječava postizanje dubokih iskustava.
Ništa vrijedno ne može se dogoditi u umu koji točno zna što hode. To je zato što ništa od onoga što um
može predočiti i željeti nije od velike vrijednosti.

P: Što je onda vrijedno željeti?

M: Želi ono najbolje - najvede blaženstvo i najvedu slobodu. Najvede je blaženstvo beželjnost, oslobođenje
od želja.

P: Sloboda za kojom čeznem nije oslobođenje od želja. Želim slobodu da ispunim svoje čežnje.

M: Imaš slobodu da ispuniš svoje čežnje. Zapravo, ništa drugo ni ne radiš.

P: Trudim se, ali nailazim na prepreke koje me dovode do očaja.

M: Svladaj ih.

P: Ne mogu, previše sam slab.

M: Što te čini slabim? Odakle ta slabost? Drugi ispunjavaju svoje želje, a ti ne. Što je razlog tome?

P: Vjerojatno nemam dovoljno energije.

M: Što se dogodilo s njom? Kamo je nestala? Nisi li je raspršio na prevelik broj proturječnih želja i poriva?
Nažalost, ne posjeduješ bezgraničan izvor energije.

P: Zbog čega?

M: Zato što su tvoji ciljevi mali i beznačajni. Ne traže više. Samo je Božja energija bezgranična, i to zato što
On ništa ne želi za Sebe. Budi poput Njega i sve de ti se želje ostvariti. Što de tvoji ciljevi biti viši, a želje
bezgraničnije, imat deš više energije za njihovo ispunjenje. Želi dobrobit svima i univerzum de ti postati
suradnikom. Budeš li težio samo vlastitom užitku, morat deš ga stedi teškom mukom. Prije negoli nešto
poželiš, moraš to zaslužiti.

P: Studiram filozofiju, sociologiju i pedagogiju. Čini mi se da bih se morao malo više mentalno razviti prije
negoli počnem sanjati o samoostvarenju. Jesam li na pravom putu?

M: Specijalizirano znanje iz nekog područja potrebno nam je da bismo mogli zarađivati za život. Opde
znanje pridonosi razvoju uma, u to nema sumnje. Ali namjeravaš li cijeli život protratiti na gomilanje
znanja, tada oko sebe gradiš zid. Da bi se uzdignuo iznad uma, ne trebaš ga nakrcati gomilom podataka.

P: Što bih onda trebao učiniti?

M: Ne vjeruj umu i transcendiraj ga.

P: Što du nadi onkraj uma?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Beželjnost kao najvede blaženstvo 57


M: Neposredno iskustvo bitka, spoznaje i ljubavi.

P: Kako se može nadidi um?

M: Postoji mnogo polazišnih točaka, a sve vode k istome cilju. Možeš početi s nesebičnim radom, odričudi
se njegovih plodova. Nakon toga počni odustajati od razmišljanja i završi s odbacivanjem svih želja.
Operativni je ovdje faktor odricanje (tjaga). Ili pak možeš nastojati da te ne optereduje ništa od onoga što
želiš, o čemu misliš i što radiš te samo prebivati u misli-osjedaju «ja jesam» dok se on u tvom umu čvrsto
ne utemelji. Neka ti se događaju najrazličitija iskustva - ostani neuznemiren njima, u sigurnoj spoznaji da je
sve što se može percipirati prolazno, a da je jedino «jesamstvo» trajno.

P: Ne mogu cijeli svoj život posvetiti takvim vježbama. Imam dužnosti koje moram redovno obavljati.

M: Ni u kom slučaju nemoj zanemariti svoje dužnosti. Djelovanje u koje nisi uključen emocionalno i koje
svima donosi dobrobit, a da pritom ne uzrokuje patnju, nede te vezati. Možeš se angažirati u različitim
pravcima i raditi s golemim veseljem, ali iznutra ostani slobodan i miran. Neka ti um bude nalik zrcalu koje
sve odražava, a ništa ga ne dotiče.

P: Je li takvo stanje mogude ostvariti?

M: Ne bih govorio o tome, kad to ne bi bilo mogude. Zašto bih se bavio fantazijama?

P: Svi citiraju svete tekstove.

M: Oni koji poznaju samo svete tekstove uistinu ne znaju ništa. Znati znači biti. Znam o čemu govorim. Ne
tvrdim to na temelju onoga što sam pročitao ili čuo od drugih.

P: Ja studiram sanskrt pod vodstvom jednog profesora, ali u stvari jedino čitam svete tekstove. Tražim
oslobođenje i došao sam ovamo kako bih dobio vodstvo koje mi je potrebno. Najljubaznije te molim da mi
kažeš što trebam raditi.

M: Zašto to pitaš mene, kada si ved pročitao svete tekstove?

P: Sveti tekstovi daju opdenite smjernice, dok pojedinac treba osobne upute.

M: Tvoj vrhunski učitelj (sadguru) jest tvoje sebstvo. Vanjski učitelj ili guru puki je smjerokaz. Jedino tvoj
unutarnji učitelj može idi s tobom do cilja zato što on jest cilj.

P: Do unutarnjeg učitelja nije lako dodi.

M: Bududi da je on u tebi i s tobom, poteškode ne mogu biti ozbiljne. Zagledaj se u sebe i nadi deš ga.

P: Kad se zagledam u sebe nailazim na osjete i percepcije, misli i osjedaje, želje i strahove, sjedanja i
očekivanja. Uronjen sam u taj oblak i zbog njega ne vidim ništa drugo.

M: Taj koji sve ovo vidi, pa i ništavilo, unutarnji je učitelj. On jedini uistinu jest, dok sve drugo samo izgleda
kao da jest. On je tvoje sebstvo (svarupa), tvoja nada i jamstvo slobode. Nađi ga, čvrsto se veži za nj i bit
deš spašen i siguran.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Beželjnost kao najvede blaženstvo 58


P: Vjerujem ti, ali kad god dođe do stvarnog približavanja tom unutarnjem sebstvu, otkrivam da ono bježi
od mene.

M: Gdje je nastala misao «ono bježi od mene»?

P: U umu.

M: A tko poznaje um?

P: Svjedok uma.

M: Je li ti itko prišao pa rekao: «Ja sam svjedok tvojega uma.»?

P: Naravno da nije. On bi samo bio još jedna ideja u mojem umu.

M: Tko je onda taj svjedok?

P: Ja sam svjedok.

M: Dakle, ti poznaješ svjedoka jer si ti taj svjedok. Ne moraš ga vidjeti pred sobom. Iz toga ponovno
proizlazi da je biti isto što i znati.

P: Shvadam da sam ja svjedok, sama svijest. Ali što dobivam time?

M: Kakvo pitanje! Kakvu vrstu dobiti očekuješ? Znati što jesi - nije Ii to dovoljna dobit?

P: Kakva je svrha znanja o sebstvu?

M: Ono ti pomaže da razumiješ što nisi i drži te podalje od lažnih ideja, želja i djelovanja.

P: Ako sam ja isključivo svjedok, što više uopde znače dobro i loše?

M: Dobro je ono što ti pomaže da spoznaš sebe, a loše ono što te u tome sprječava. Blaženstvo je znati
svoje sebstvo, a patnja zaboraviti ga.

P: Je li svjedok-svjesnost istinsko sebstvo?

M: To je odraz stvarnosti u umu (buddhi). Stvarnost je onkraj toga. Svjedok predstavlja vrata kroz koja
ulaziš u stvarnost.

P: Što je meditacija?

M: Meditacija je prepoznavanje lažnog kao lažnog. To se prepoznavanje mora odvijati sve vrijeme.

P: Od nas se traži da redovno meditiramo.

M: Meditirati znači svakodnevno provoditi vježbe razlučivanja istinitoga od lažnog i odbacivati lažno.
Meditirati možeš početi na mnogo načina, ali svi se oni na kraju stapaju u jedan.

P: Molim te, reci mi koji je najkradi put do oslobođenja?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Beželjnost kao najvede blaženstvo 59


M: Nema kradeg ili dužeg puta, nego su neki ljudi više, a neki manje ozbiljni. Mogu ti redi kako je to bilo sa
mnom. Bio sam jednostavan čovjek, ali vjerovao sam svojemu guruu. Činio sam sve što bi mi guru rekao.
On je tražio od mene da se usmjerim na «jesamstvo» i ja sam to činio. Rekao mi je da sam ja ono što se
nalazi onkraj svega što se može percipirati ili pojmiti. Povjerovao sam mu. Predao sam mu i srce i dušu,
cjelokupnu pažnju i sve vrijeme koje sam imao na raspolaganju. Morao sam raditi kako bih održao na
životu svoju obitelj. Posljedica moje vjere i ozbiljnog zalaganja bila je spoznaja stvarnog sebstva u roku od
tri godine. Možeš izabrati bilo koji put, samo ako ti odgovara. Tvoja de ozbiljnost odrediti brzinu i stupanj
napretka.

P: Zar nemaš baš nikakvog naputka za mene?

M: Utemelji se čvrsto u svijesti «ja jesam». To je početak, a ujedno i kraj svih nastojanja.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Beželjnost kao najvede blaženstvo 60


Sveprisutnost

Poklonik: Najvede su modi uma razumijevanje, inteligencija i uvid. Čovjek posjeduje tri tijela: fizičko,
mentalno i kauzalno. Fizičko tijelo odražava njegovo bide, mentalno njegovu sposobnost spoznavanja, a
kauzalno radosnu kreativnost. Naravno, sve su to različiti oblici svjesnosti, ali se čini kao da su odvojeni, s
vlastitim osobinama. Inteligencija (buddhi) odraz je modi spoznaje (dit) u umu. Ona mu omoguduje
spoznavanje. Što je inteligencija briljantnija, to je naše znanje šire, dublje i istinitije. Funkcija je
inteligencije spoznavanje različitih pojava, ljudi i samog sebe. Zadnja je od njih najvažnija jer u sebi sadrži
prethodne dvije. Pogrešno razumijevanje samoga sebe i svijeta dovodi do lažnih ideja i želja, što pak vodi u
ropstvo. Ispravno razumijevanje samog sebe nužno je za oslobođenje od iluzije. Ja sve to teoretski
razumijem, ali kad na red stigne praksa, otkrivam da sam se beznadno zapleo u svoje stare i pogrešne
odgovore na situacije i ljude te da na taj način samo dublje tonem u ropstvo. Život je prebrz za moj tup i
spor um. Razumijem, ali previše kasno, kad se stara pogreška ved ponovila.

Maharaj: U čemu je zapravo tvoj problem?

P: Morao bih odgovarati na život, ne samo inteligentno, ved i veoma brzo. Ne mogu biti brz ako to nije
savršeno spontano. Kako da ostvarim takvu spontanost?

M: Zrcalo ne može ništa učiniti da bi privuklo sunce. Može samo održavati svoj sjaj. Čim je um spreman,
sunce u njemu zasja.

P: Pripada li svjetlost sebstvu ili umu?

M: I jednome i drugome. Sama po sebi ona je ne uzrokovana i nepromjenjiva, ali postaje obojena umom
ovisno o tome kako se on krede i mijenja. To je veoma slično projekciji filma u kinu. Svjetlost nije u filmu,
ali film daje boju svjetlosti te, prekidajudi je, stvara iluziju kretanja.

P: Jesi li ti sada u savršenom stanju?

M: Savršenstvo je stanje čistog uma. Ja se nalazim onkraj uma, kakvo god da je njegovo stanje, čisto ili
nečisto. Svijest je moja priroda. U konačnici, ja sam onkraj bitka i nebitka.

P: Hode li mi meditacija pomodi da postignem tvoje stanje?

M: Meditacija de ti pomodi da pronađeš svoje okove, da ih otpustiš i odbaciš mrtva sidra. Kad više ne
budeš vezan ni za što, učinio si svoj dio. Ostalo de se učiniti za tebe.

P: Tko de učiniti ostalo?

M: Ona ista mod koja te dovela ovako daleko, koja je potaknula tvoje srce da želi istinu, a tvoj um da je
traži. To je mod koja te održava na životu. Možeš je zvati životom ili vrhovnom stvarnošdu.

P: Ta de me ista mod i ubiti kada dođe vrijeme.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sveprisutnost 61


M: Nisi li bio prisutan dok si se rađao? Nedeš li biti prisutan i kad budeš umirao? Nađi onoga koji je uvijek
prisutan i riješit de se problem spontanosti i savršenog odgovora.

P: Spoznaja vječnoga te neusiljeno i odgovarajude reagiranje na uvijek promjenjive prolazne događaje dva
su različita i odvojena pitanja. Čini se da si ih ti spojio u jedno. Što te navelo da to učiniš?

M: Spoznati vječnost znači postati vječnost, cjelina, univerzum, sa svime što on sadrži. Svaki događaj
posljedica je i očitovanje te cjeline i u temeljnom je suglasju s njom. Svi odgovori iz cjeline moraju biti
ispravni, neusiljeni i trenutni.

Ne može biti drukčije, a da bude ispravno. Odgođen odgovor pogrešan je odgovor. Misao, osjedaj i djelo
moraju biti jedinstveni i zbivati se istovremeno sa situacijom koja ih iziskuje.

P: Kako se dolazi do toga?

M: Ved sam ti rekao. Nađi onog koji je bio prisutan prilikom tvog rođenja i koji de svjedočiti tvoju smrt.

P: Jesu li to moj otac i majka?

M: Da, tvoj otac-majka, izvor iz kojeg si došao. Da bi riješio problem, moraš ga slijediti do izvora. Ispravno
rješenje problema mogude je pronadi jedino kad se on rastopi u univerzalnim otapalima samoispitivanja i
bestrašda.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sveprisutnost 62


Da bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi

Poklonik: Tvoj način opisivanja univerzuma kao nečega što se sastoji od materije, uma i duha samo je
jedan od mnogih. Postoje i drugi sustavi kojima bi univerzum trebao odgovarati pa se čovjek lako izgubi
trudedi se da ustanovi koji je sustav istinit. Na kraju počinje sumnjati da su svi oni samo verbalni i da niti
jedan od njih nije stvaran. Tvrdiš da univerzum čine tri područja: materija i energija (mahadakaš),
svjesnost (didakaš)i čisti duh (paramakaš). Prvo područje ima mogudnost kretanja i tromosti i predstavlja
ono što percipiramo. Osim toga, mi znamo da percipiramo svjesni smo toga i svjesni smo svoje svjesnosti.
Dakle, postoje ved dvoje: materija-energija i svjesnost. Čini se da se materija nalazi u prostoru, a energija
uvijek u vremenu. Energija je povezana s promjenama i mjeri se njihovom veličinom. Svjesnost je na neki
način sada i ovdje, u jedinstvenoj točki vremena i prostora. Ali ti, izgleda, zastupaš mišljenje da je i
svjesnost univerzalna, a to je čini bezvremenom, besprostornom i neosobnom. Mogu nekako razumjeti da
nema kontradikcija između bezvremenosti i besprostornosti, kao ni između sada i ovdje, ali neosobnu
svjesnost ne mogu pojmiti. Za mene je svjesnost uvijek lokalizirana, centrirana, individualizirana, osoba.
Čini se da ti tvrdiš kako može postojati percipiranje bez nekoga tko percipira, spoznavanje bez nekoga tko
spoznaje, voljenje bez nekoga tko voli, djelovanje bez nekoga tko djeluje. Jasno mi je da se trojstvo koje
čine proces spoznavanja, onaj koji spoznaje i ono što se spoznaje može vidjeti u svakom pokretu života.
Svjesnost podrazumijeva svjesno bide, objekt svjesnosti i bivanje svjesnim. Onoga tko je svjestan nazivam
osobom koja živi u svijetu i dio je svijeta. Osoba utječe na svijet i svijet utječe na nju.

Maharaj: Zašto ne ispitaš u kojoj su mjeri svijet i osoba stvarni?

P: O, ne! Ne trebam to ispitivati. Bit de mi dovoljno da saznam je li osoba manje stvarna od svijeta u kojem
živi.

M: No, kako onda glasi tvoje pitanje?

P: Je li osoba stvarna, a svijet konceptualan, ili je svijet stvaran, a osoba imaginarna?

M: Niti jedno od tog dvoga nije stvarno.

P: Ja sam, sasvim sigurno, dovoljno stvaran da bih zaslužio tvoj odgovor, a ja sam osoba.

M: Nisi osoba dok spavaš.

P: Uranjanje u san nije odsutnost. Čak i kad spavam, postojim.

M: Da bi bio osoba, moraš biti svjestan sebe. Je li to uvijek tako?

P: Nisam, naravno, svjestan sebe kad spavam, ni tijekom nesvjestice, a ni pod utjecajem droga.

M: Jesi li neprestano svjestan sebe tijekom svojega budnog stanja?

P: Ponekad sam odsutan umom ili jednostavno uronjen u tišinu.

M: Jesi li osoba i tijekom tih prekida svjesnosti o samom sebi?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Da bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi 63


P: Naravno, ja cijelo vrijeme jesam jedna te ista osoba. Sjedam se kakav sam bio jučer i kakav sam bio
prošle godine. Nedvojbeno je da sam ista osoba.

M: Dakle, da bi bio osoba nužno ti je pamdenje?

P: Naravno.

M: A što bi bio kad ne bi imao sjedanja?

P: Nepotpuno sjedanje imalo bi za posljedicu nepotpunu osobnost. Kad ne bih imao sjedanja, ne bih mogao
postojati kao osoba.

M: Naravno da možeš postojati i kad nemaš sjedanja. To se dogada tijekom dubokog sna.

P: Samo u smislu da ostajem na životu. Ali ne postojim kao osoba.

M: Bududi da priznaješ da kao osoba ne postojiš neprekidno, možeš li mi redi što si onda u prekidima u
kojima sebe ne doživljavaš kao osobu?

P: Ja i tada postojim, ali ne kao osoba. Bududi da u tim vremenskim prekidima nisam svjestan sebe, mogu
samo redi da postojim, ali nisam osoba.

M: Možemo li to onda nazvati neosobnim postojanjem?

P: Ja bih to radije nazvao nesvjesnim postojanjem. Postojim, ali nisam svjestan da postojim.

M: Upravo si rekao: «Postojim, ali nisam svjestan da postojim.» Bi li to mogao redi o svom postojanju u
nesvjesnom stanju?

P: Ne, ne bih.

M: To bi mogao opisati samo u prošlom vremenu, «Nisam znao, bio sam nesvjestan», u smislu da se toga
ne sjedaš.

P: Bududi da sam bio nesvjestan, kako bih se mogao sjedati i čega bih se morao sjedati?

M: Jesi li zaista bio nesvjestan ili se samo ne sjedaš?

P: Kako da to razlučim?

M: Razmisli, sjedaš li se svake jučerašnje sekunde?

P: Naravno da se ne sjedam.

M: Znači li to da si bio nesvjestan?

P: Naravno da ne znači.

M: Dakle, bio si svjestan, a ipak se ne sjedaš.

P: Točno.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Da bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi 64


M: Možda si bio svjestan i tijekom spavanja, samo se ne sjedaš.

P: Ne, nisam bio svjestan. Bio sam u dubokom snu. Nisam se ponašao kao svjesna osoba.

M: Ponovno te pitam: «Kako to znaš?»

P: Rekli su mi oni koji su me vidjeli da spavam.

M: Sve što oni mogu posvjedočiti jest to da su te vidjeli kako mimo ležiš zatvorenih očiju i pravilno dišeš.
Ali oni nisu mogli razlučiti jesi li ti svjestan ili nisi. Jedini dokaz koji posjeduješ jest tvoje sjedanje. A to je
veoma nepouzdan dokaz!

P: Da, priznajem da, prema svojem shvadanju, ja jesam osoba samo tijekom budnog stanja. Što sam
između dvaju budnih stanja ja ne znam.

M: Barem znaš da ne znaš što si! Bududi da se pretvaraš da u vremenskim razmacima između budnih
stanja nisi svjestan, ostavit demo ih na miru. Razmotrit demo samo budno stanje.

P: Ja sam ista osoba i u svojim snovima.

M: Slažem se. Promotrimo ih zajedno - budno stanje i sanjanje. Razlika je samo u trajanju. Kad bi se tvoji
snovi dosljedno nastavljali, dovodedi te iz nodi u nod u istu okolinu i k istim ljudima, bio bi zbunjen i ne bi
mogao razlikovati budno stanje od sna. Odsada, kad govorimo o budnom stanju, moramo uključiti i stanje
sna.

P: Slažem se. Ja sam osoba u svjesnom odnosu prema svijetu.

M: Jesu li svijet i svjesni odnos prema njemu od presudne važnosti da bi ti bio osoba?

P: Čak i da se zazidam u pedinu, ostao bih osoba.

M: To povlači za sobom postojanje tijela i pedine, a i svijeta, naravno, u koji se oboje dade smjestiti.

P: Da, shvadam. Svijet i svjesnost o svijetu od presudne su važnosti da bih postojao kao osoba.

M: To dovodi do toga da je osoba dio ili komadid svijeta, ili pak obrnuto. Svijet i osoba jedno su.

P: Svijest postoji sama za sebe. U njoj se pojavljuju i osoba i svijet.

M: Rekao si da se pojavljuju. Možeš li dodati i da nestaju?

P: Ne, ne mogu. Mogu biti svjestan jedino da se pojavljujemo i ja i moj svijet. Kao osoba ne mogu redi da
svijet ne postoji. Da nema svijeta, ne bi bilo ni mene da to kažem. Zato što svijet postoji, ovdje sam i ja koji
tvrdim da on postoji.

M: Možda se to može redi i obrnuto. Zato što postojiš ti, postoji i svijet.

P: Meni se ta tvrdnja čini besmislenom.

M: Nakon što je podrobno ispitamo njezine bi besmislenosti moglo nestati.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Da bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi 65


P: Odakle demo početi?

M: Jedino što znam jest da sve ono što ovisi o nečemu drugome nije stvarno. Ono što je stvarno uistinu je
neovisno. Bududi da postojanje osobe ovisi o postojanju svijeta te da je ograničeno i opisano njime, ne
može biti stvarno.

P: U svakom slučaju, ne može biti niti san.

M: Čak i san postoji jer se u njemu može spoznavati, uživati ili trpjeti. Sve o čemu mislimo i sve što
osjedamo posjeduje bitak. Ali to ne mora biti ono što ti misliš da jest. To što ti smatraš osobom može biti
nešto sasvim drugo.

P: Ja sam ono što znam da jesam.

M: Ne možeš nikako tvrditi da si ono što misliš da jesi. Ideje o tome što si mijenjaju se iz dana u dan, iz
trenutka u trenutak. Slika koju stvaraš o sebi najpromjenjivije je što imaš. Krajnje je ranjiva prepuštena
milosti i nemilosti svakog slučajnog prolaznika. Kad te zadesi neka nevolja, gubitak posla ili bolna uvreda,
tvoja slika o sebi, koju nazivaš osobom, mijenja se iz korijena. Da bi spoznao što jesi, najprije moraš istražiti
i saznati što nisi. A da bi saznao što nisi, pažljivo promatraj sebe, odbacujudi sve ono što ne prati nužno
temeljnu činjenicu da jesi. Ideja o tome da si rođen na nekom određenom mjestu, u određenom trenutku,
od tebi poznatih roditelja, da stanuješ na određenoj adresi, da si oženjen, otac određenog broja djece, da
imaš određenog poslodavca i slično nisu sastavni dio osjedaja «ja jesam». Obično mislimo: «Ja sam to i to.»
Dosljedno i ustrajno odvajaj osjedaj «ja jesam» od zamisli da si «ovo» ili «ono» i pokušaj osjetiti što znači
biti, jednostavno biti, a da pritom ne budeš ni «ovo» ni «ono». Sve naše navike usmjerene su protiv tog
zadatka, a borba s njima ponekad je dugačka i teška. No, jasno razumijevanje od velike je pomodi. Što
jasnije budeš razumio da na razini uma možeš biti opisan samo niječnim pojmovima, brže deš dodi do kraja
svojega traganja i spoznati svoj bezgranični bitak.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Da bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi 66


Stvarnost je u Objektivnosti

Poklonik: Bavim se slikanjem, od slikanja i živim. Ima li to ikakve vrijednosti s duhovne točke gledišta?

Maharaj: O čemu razmišljaš dok slikaš?

P: Dok slikam, postojimo samo slikanje i ja.

M: A što ti radiš?

P: Slikam.

M: Ne, ne slikaš, samo gledaš kako nastaje slika. Ti si isključivo promatrač, sve ostalo događa se samo.

P: Zar slika nastaje sama od sebe? Postoji li možda neko moje više «ja» ili čak neko božanstvo koje je slika?

M: Svijest je najvedi slikar. Cijeli je svijet njezina slika.

P: Tko je napravio sliku svijeta?

M: Slikar je u slici.

P: Slika je u umu slikara, a slikar je u slici koja je u umu slikara koji je u slici! Nije li ta beskonačnost stanja i
dimenzija besmislena? U trenutku kad govorimo o slici u umu koji je i sam u slici, dolazimo do
beskonačnog niza svjedoka u kojem viši svjedoči nižeg. To je kao da stojimo između dvaju zrcala pa se
čudimo gomili ljudi!

M: Upravo tako, postojite samo ti i dvostruko zrcalo, a između vas bezbroj tvojih imena i likova.

P: Kako ti gledaš na svijet?

M: Vidim slikara kako stvara sliku. Sliku nazivam svijetom, a slikara Bogom. Ja nisam ni jedno od tog dvoga.
Niti stvaram niti sam stvoren. Sadržim sve, ali ništa ne sadrži mene.

P: Kad vidim drvo, ljudsko lice, zalazak sunca, slika je savršena. Ali kad zatvorim oči, slika u mom umu
blijeda je i zamagljena. Ako slike projicira moj um, zašto onda moram otvoriti oči da vidim dražestan cvijet
koji zatvorenih očiju vidim tek nejasno?

M: Zato što su tvoje vanjske oči bolje od unutarnjih. Tvoj je um u potpunosti okrenut prema vanjskom
svijetu. Kad budeš naučio promatrati svoj mentalni svijet, shvatit deš da on posjeduje daleko više boja i da
je savršeniji od onog koji percipiraš osjetilima. Naravno, morat deš vježbati. Ali zašto da te uvjeravam u to?
Ti zamišljaš da slika potječe od slikara koji ju je zapravo naslikao. Sve vrijeme tražiš izvore i uzroke.
Uzročnost postoji jedino u umu: sjedanje daje događajima obmanu trajanja, a ponavljanje stvara ideju o
uzročnosti koja ih povezuje. Kad se pojave opetovano događaju jedna za drugom, rado ih stajemo uzročno
povezivati. To stvara mentalnu naviku, ali navika nije i nužnost.

P: Upravo si rekao da je Bog stvorio svijet.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarnost je u Objektivnosti 67


M: Nemoj zaboraviti da je jezik instrument uma. Smislio ga je um radi samog sebe. Kad jednom prihvatiš
da postoji uzročnost, tada je Bog temeljni uzrok, a svijet je posljedica. Oni su različiti, ali ne i odvojeni.

P: Ljudi govore o viđenju Boga.

M: Kad god vidiš svijet, vidiš i Boga. Ne možeš vidjeti Boga odvojeno od svijeta. Boga možeš vidjeti izvan
svijeta jedino tako da postaneš Bog. Svjetlost koja ti omoguduje da vidiš svijet, a ta svjetlost jest Bog, mala
je, sidušna iskra «jesamstva», prividno tako neznatna, a ipak prva i zadnja u svakom činu spoznavanja i
voljenja.

P: Moram li vidjeti svijet da bih vidio Boga?

M: A kako drukčije? Bez svijeta nema ni Boga.

P: Što ostaje?

M: Ostaješ ti kao čisti bitak.

P: A što postaju svijet i Bog?

M: Čisti bitak (avjakta).

P: Je li to slučaj i s velikom prazninom koja se nalazi izvan prostora i vremena (paramakaš)?

M: Možeš to tako nazvati. Riječi nisu važne jer ne dosežu donde. One se preokredu u potpuno nijekanje
svega što jest.

P: Kako da svijet vidim kao Boga? Što znači vidjeti svijet kao Boga?

M: To je slično ulasku u mračnu sobu. Ništa ne vidiš. Nešto možeš dotaknuti, ali ne vidiš ni boje ni obrise.
Prozor se otvara i soba se preplavljuje svjetlošdu. Počinju se pojavljivati boje i oblici. Prozor nam daruje
svjetlost, ali nije njezin izvor. Izvor je svjetlosti sunce. Slično tome, materija je poput mračne sobe, a prozor
svijesti preplavljuje je osjetima i percepcijama. Vrhovno je sunce, ono je izvor i materije i svjetlosti. Prozor
može biti zatvoren ili otvoren, ali sunce svijetli sve vrijeme. Prozor stvara razlike u osvijetljenosti sobe, no
to ne utječe na sunce. Pa ipak je sve to od sekundarne važnosti u odnosu na sitni, mali osjedaj prisutnosti
«jesarnstva». Bez njega ničega ne bi bilo. Sve znanje govori o njemu. Pogrešne ideje o «jesamstvu» vode u
ropstvo, a znanje o njemu do slobode i srede.

P: Imaju li izrazi «ja jesam» i «postoji» isto značenje?

M: «Ja jesam» opisuje unutarnje, a «postoji» vanjsko. Oboje se temelji na osjedaju bitka.

P: Je li to isto kao iskustvo postojanja?

M: Postojati znači biti nešto: stvar, osjedaj, misao, ideja. Postojanje je uvijek djelomično. Samo je bitak
univerzalan, u smislu da je svako bide sukladno sa svakim drugim bidem. Postojanja se međusobno
sukobljavaju, a bitak je jedinstven. Postojanje podrazumijeva nastajanje, promjenu, rođenje i smrt,
ponovno rođenje, a u bitku vječno kraljuje tiho spokojstvo.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarnost je u Objektivnosti 68


P: Ako sam ja stvorio svijet, zašto sam ga učinio lošim?

M: Svatko živi u svome svijetu. Nisu svi svjetovi podjednako dobri i loši.

P: Što određuje razliku?

M: Um koji projicira svijet oslikava taj svijet raznim bojama, na sebi svojstven način. Kad prvi put sretneš
nekog čovjeka, on je za tebe stranac. Kad se s njim vjenčaš, on postaje tvojim sebstvom. Kad se posvađate,
pretvara se u ogorčenog neprijatelja. Stav tvojega uma određuje što de on za tebe biti.

P: Mogu razumjeti da je moj svijet subjektivan. No, čini li ga to i iluzornim?

M: On je iluzoran dokle god je subjektivan. Baš toliko. Stvarnost se nalazi u objektivnosti.

P: Što je objektivnost? Rekao si da je svijet subjektivan, a sad govoriš o objektivnosti. Nije li sve
subjektivno?

M: Sve je subjektivno, ali stvarnost je objektivna.

P: U kojem smislu?

M: Ona ne ovisi o sjedanjima i očekivanjima, željama i strahovima, sviđanjima i nesviđanjima. Sve vidimo
kako i jest.

P: Je li to ono što ti zoveš četvrtim stanjem (turija) ?

M: Nazovi to kako hodeš. Ono je čvrsto, postojano, nepromjenjivo, bez početka i bez kraja, uvijek novo i
svježe.

P: Kako ga dosedi?

M: Dovest de te do njega beželjnost i neustrašivost.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarnost je u Objektivnosti 69


Vrhovna je Stvarnost onkraj svega

Poklonik: Tvrdiš da je stvarnost jedna. Jednota i jedinstvo svojstva su osobe. Je li onda stvarnost osoba, a
univerzum njezino tijelo?

Maharaj: Što god rekao, istovremeno je i istinito i lažno. Riječi ne sežu onkraj uma.

P: Ja samo pokušavam razumjeti. Govoriš nam o osobi (vjakta), o sebstvu (vyakta) te o vrhovnoj stvarnosti
(avjakta). Svjetlost čiste svijesti (prađnja), usredotočena u sebstvu (đivatma) kao «jesamstvo», obasjava
kao svjesnost (detana) um (antahkarana), a kao život (prana) oživljava tijelo (deha). Sve je to jasno kad se
izrazi riječima. Ali kad u sebi moram razlikovati osobu od sebstva, a sebstvo od vrhovne stvarnosti,
potpuno sam zbunjen.

M: Osoba nikada nije subjekt. Osobu možeš vidjeti, ali ti nisi osoba. Ti si uvijek vrhovna stvarnost koja se u
određenoj vremenskoj i prostornoj točki pojavljuje kao svjedok, kao most između čiste svijesti vrhovne
stvarnosti i raznolike svjesnosti pojedinačnih osoba.

P: Promatrajudi sebe, primjedujem da u meni ima čak nekoliko osoba koje se međusobno bore za upotrebu
ovog tijela.

M: One odgovaraju različitim sklonostima (samskara) tvojega uma.

P: Mogu li ih pomiriti?

M: Kako bi to bilo mogude? One su međusobno toliko oprečne! Sagledaj ih kakve jesu - puke navike misli i
osjedaja, snopovi sjedanja i poriva.

P: Pa ipak, sve one govore «ja jesam».

M: Samo zato što se s njima poistovjeduješ. Kad jednom shvatiš da ne možeš biti ništa od onog što se pred
tobom pojavljuje, da ne može kazati «ja jesam», oslobodit deš se svih svojih «osoba» i njihovih prohtjeva.
Jedino je osjedaj «ja jesam» tvoje istinsko vlasništvo. Ne možeš se odvojiti od njega, ali ga možeš pridati
bilo čemu, kao kad kažeš «Ja sam mlad», «Ja sam bogat» i slično. Ali takva samopoistovjedivanja očito su
lažna i uzrokuju ropstvo.

P: Sad shvadam da nisam osoba, ved ono što se odražava u njoj i daje joj osjedaj bitka. No, što je s
vrhovnom stvarnošdu? Na koji način mogu sebe spoznati kao vrhovnu stvarnost?

M: Izvor svjesnosti ne može biti neki objekt u njoj. Znati izvor isto je što i biti izvor. Kad spoznaš da nisi
osoba, ved čisti i mirni svjedok te da je neustrašiva svijest tvoj istinski bitak, ti jesi bitak. To je izvor,
neiscrpna mogudnost.

P: Postoji li mnogo izvora ili samo jedan izvor za sve?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna je Stvarnost onkraj svega 70


M: Ovisi s koje strane gledaš i s kojom namjerom. U svijetu postoji mnogo objekata, ali oko koje ih vidi
samo je jedno. Ono što je više uvijek se onome što je niže čini kao jedno, a ono što je niže uvijek se onome
što je više čini kao mnoštvo.

P: Pripadaju li svi oblici i imena jednom te istom Bogu?

M: Ponovno ti kažem, ovisi kako gledaš na to. Na verbalnoj razini sve je relativno. Apsolut se mora iskusiti,
o njemu se ne može raspravljati.

P: Kako se apsolut može iskusiti?

M: To nije objekt koji bi se mogao prepoznati i pohraniti u sjedanje. On je prije u sadašnjosti i u osjedaju i
više se odnosi na «kako» nego na «što». Apsolut je stvar kvalitete, vrijednosti, a bududi da je izvor svega,
on jest u svemu.

P: Ako je on izvor, zašto se i kako očituje?

M: On rađa svjesnost. Sve je drugo u svjesnosti.

P: Zašto postoji toliko mnogo središta svjesnosti?

M: Objektivni univerzum (mahadakaš) neprestano se giba, projicirajudi i uništavajudi bezbrojne oblike. Kad
god se neki oblik napuni životom (prana), pojavljuje se svjesnost (detana), koja je odraz čiste svijesti u
materiji.

P: Kako to utječe na vrhovnu stvarnost?

M: A što bi i kako moglo utjecati na nju? Na izvor ne utječu vijuganja rijeke kao što ni na zlato ne utječe
oblik nakita. Utječe li slika na ekranu na svjetlost? Vrhovna stvarnost sve čini mogudim, i to je sve.

P: Kako je mogude da se neke stvari događaju, a neke ne?

M: Traženje uzroka razonoda je uma. Nema dvojnosti uzroka i posljedice. Sve je samo sebi uzrok.

P: Je li onda uopde mogude svrhovito djelovanje?

M: Sve što tvrdim jest da svjesnost sadrži sve. U svjesnosti je sve mogude. Ti možeš u svome svijetu tražiti
uzroke, ukoliko to želiš. Netko de se drugi možda zadovoljiti samo jednim uzrokom, a to je Božja volja.
Korijen svih uzroka jest jedan: osjedaj «ja jesam».

P: Kakva je veza između sebstva (vjakta) i vrhovne stvarnosti (avjakta)?

M: S točke gledišta sebstva, svijet je spoznatost, dok je vrhovna stvarnost - nespoznatost. Nespoznatost
rađa spoznatost, ali ipak ostaje nespoznatost. Spoznatost je beskonačna, ali nespoznatost je beskonačnost
svih beskonačnosti. Kao što zraku sunčeve svjetlosti ne možemo vidjeti dokle god je ne isprekidaju sitne
čestice prašine, tako i vrhovna stvarnost sve čini spoznatim, a da ona sama ostaje nespoznata.

P: Znači li to da je nespoznatost nedostupna?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna je Stvarnost onkraj svega 71


M: O, ne! Vrhovnu je stvarnost najlakše dosedi jer je to sam tvoj bitak. Dovoljno je da prestaneš razmišljati
o bilo čemu drugome i željeti bilo što drugo osim vrhovne stvarnosti.

P: A ako ne želim ništa, čak ni vrhovnu stvarnost?

M: Onda si zapravo mrtav, ili sama vrhovna stvarnost.

P: Svijet je pun želja. Svatko nešto želi. Tko je taj koji želi? Osoba ili sebstvo?

M: Sebstvo. Sve želje, svete i nesvete, proizlaze iz sebstva. Sve su one vezane za osjedaj «ja jesam».

P: Mogu razumjeti da svete želje (satjakama) izviru iz sebstva. One bi mogle biti očitovanje aspekta
blaženstva u trojstvu bitak - svijest - blaženstvo (sadditananda), trojstvu sebstvu. Ali zašto postoje i ne
svete želje?

M: Cilj je svih želja postizanje srede. Njihov oblik i kakvoda ovise o psihi (aniahkatana). Ondje gdje
prevladava tromost (tamas), nailazimo na izopačenosti. Kod energije (rađas), javlja se strast. Kod jasnode
(sattva), u pozadini želja pojavljuju se motivi kao što su dobronamjernost, suosjedanje; poriv da
usredujemo druge postaje snažniji od želje da sami budemo sretni. Ali vrhovna je stvarnost onkraj svega
toga. Pa ipak se zbog njezine beskonačne propusnosti sve snažne želje mogu ispuniti.

P: Koje su želje snažne?

M: Želje koje uništavaju svoje subjekte ili objekte, kao i želje koje ne nestaju nakon što su zadovoljene,
proturječe samima sebi i ne mogu se ispuniti. Jedino želje koje su motivirane ljubavlju, dobrom voljom i
suosjedanjem donose dobrobit i subjektu i objektu te se zato u potpunosti mogu ispuniti.

P: Sve su želje bolne, i svete i nesvete.

M: Ne radi se o istim željama i zato ni bol nije ista. Strast je bolna, ali suosjedanje nije. U ispunjavanju želje
rođene iz suosjedanja sudjeluje cijeli svemir.

P: Poznaje li vrhovna stvarnost samu sebe? Je li neosobnost svjesna?

M: Izvor svega posjeduje sve. Što god izvire iz njega mora, u obliku sjemenke, ved postojati u njemu. I kao
što je sjemenka posljednja u nizu nebrojenih sjemenki te sadrži iskustvo i obedanje bezbrojnih šuma, tako i
nespoznatost sadrži sve što je bilo ili moglo biti, kao i sve što de biti ili bi moglo biti. Cjelokupno polje
postojanja otvoreno je i pristupačno, prošlost i bududnost postoje istovremeno u vječnom sada.

P: Živiš li ti u vrhovnoj nespoznatosti?

M: A gdje bih drugdje mogao živjeti?

P: Zašto to kažeš?

M: U mom se umu nikad ne pojavljuje želja.

P: Jesi li ti onda nesvjestan?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna je Stvarnost onkraj svega 72


M: Naravno da nisam! Ja sam potpuno svjestan, ali bududi da u moj um ne ulazi nijedna želja ili strah, u
njemu je savršena tišina.

P: Tko poznaje tu tišinu?

M: Tišina poznaje samu sebe. To je tišina spokojna uma u kojem su se smirile želje i strasti.

P: Imaš li i ti povremeno iskustvo želje?

M: Želje su samo valovi u umu. Val prepoznaješ, kad ga ugledaš. Želja je jedna od mnogih pojava. Ne
osjedam poriv da je zadovoljim. Želja koja se pojavljuje ne zahtjeva nikakvo djelovanje. Oslobođenje od
želje znači da je nestalo prisile da ona bude zadovoljena.

P: Zašto se želje uopde pojavljuju?

M: Zato što zamišljaš da si rođen i da deš umrijeti ne budeš li vodio brigu o svome tijelu. U utjelovljenom
postojanju želja je temeljni uzrok svih muka.

P: Ipak, toliko je điva koje ulaze u tijelo. To sasvim sigurno ne može biti posljedica pogrešne procjene.
Mora da u tome ima neke svrhe. Kakve?

M: Da bi spoznalo sebe, sebstvo se mora suočiti sa svojom suprotnošdu - s nesebstvom. Želja vodi u
iskustvo. Iskustvo pak vodi u razlučivanje, nevezanost, samospoznaju, odnosno u oslobođenje. A što je,
naposljetku, oslobođenje? Spoznati da si onkraj rođenja i smrti. Zaboravljajudi tko si i zamišljajudi da si
smrtno bide, stvorio si samome sebi toliko mnogo problema da se sada moraš probuditi iz te obmane kao
iz ružnog sna.

Ispitivanje te može probuditi. Ne moraš čekati patnju. Bolje je ispitivanje srede jer je um tada prožet
skladom i mirom.

P: Tko zapravo doživljava iskustvo - sebstvo ili nespoznatost?

M: Sebstvo, naravno.

P: Zašto onda uvoditi pojam vrhovne nespoznatosti?

M: Da bi se objasnilo sebstvo.

P: Ali ima li ičeg onkraj sebstva?

M: Ne postoji ništa izvan sebstva. Sve je jedno i sve je sadržano u «jesamstvu». U budnom stanju i za
vrijeme sanjanja «jesamstvo» je osoba. U dubokom snu i u četvrtom stanju svijesti (turija) taj je osjedaj
sebstvo. S one strane budne pozornosti četvrtog stanja svijesti (turija) nalazi se veličanstveni i tihi spokoj
vrhovne stvarnosti. Ali sve je to u svojoj biti zapravo jedno i sve je u svojoj pojavnosti povezano. U
neznanju promatrač postaje ono što promatra, a u mudrosti on je samo promatranje. Ali zašto se zamarati
vrhovnom stvarnošdu? Spoznaj onoga koji spoznaje i spoznat deš sve.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna je Stvarnost onkraj svega 73


Tko sam Ja?

Poklonik: Savjetovali su nam da štujemo stvarnost personificiranu u liku Boga ili Savršenog Čovjeka.
Rečeno nam je da ni ne pokušavamo štovati apsolut jer je to preteška zadada za bida čija je svjesnost
usredotočena na mozak.

Maharaj: Istina je jednostavna i pristupačna svima. Zašto izmišljati probleme? Istina je ispunjena ljubavlju i
blagotvorna. Ona uključuje sve, prihvada sve, pročišdava sve. Neistina je teška i zato predstavlja izvor svih
teškoda. Ona uvijek želi, očekuje, zahtijeva. Bududi da je lažna, istovremeno je i prazna, uvijek u potrazi za
potvrdom i ohrabrenjem. Ona se plaši ispitivanja i izbjegava ga. Poistovjeduje se s bilo kakvim osloncem,
koliko god bio slab ili prolazan. Što god dobije, odmah izgubi i traži još. Zbog toga nemoj vjerovati
svjesnom. Sve ono što možeš vidjeti, osjetiti ili o čemu možeš misliti nije takvo kakvim ti se čini. Čak ni
grijeh ili vrlina, zasluga i krivica nisu takvi kakvima ti izgledaju. Obično su dobro i loše stvar dogovora i
običaja te se izbjegavaju ili srdačno dočekuju ved prema tome na koji se način te dvije riječi koriste.

P: Ne postoje li dobre i loše želje, odnosno uzvišene i niske?

M: Sve su želje loše, samo su neke gore od drugih. Slijedi koju god želju hodeš i sigurno deš upasti u
nevolju.

P: Pa slijedio i želju da se oslobodim svih želja?

M: Čemu uopde bilo što željeti? Čežnja za stanjem oslobođenosti od želje nede te osloboditi. Ništa te ne
može osloboditi, bududi da si ved slobodan. Promatraj sebe s jasnodom u kojoj nema želja, to je sve.

P: Da bih spoznao sebe potrebno mi je određeno vrijeme.

M: Na koji bi ti način vrijeme moglo pomodi? Vrijeme je slijed trenutaka. Svaki se trenutak pojavljuje
niotkuda i nestaje u ništavilu da se više nikad ne ponovi. Kako se možeš pouzdati u nešto toliko prolazno?

P: Što je trajno?

M: Da bi našao ono što je trajno, moraš se zagledati u sebe. Uroni duboko i nađi u sebi stvarnost.

P: Kako da tražim sebe?

M: Što god da se događa, događa se tebi. Što god da radiš, onaj koji radi jest u tebi. Nađi subjekt svega
onoga što kao osoba jesi.

P: Što bih drugo mogao biti?

M: Spoznaj. Čak i ako ti kažem da si svjedok, tihi promatrač, to ti nede značiti ništa dokle god ne nađeš put
do vlastitog bitka.

P: Moje pitanje glasi: «Kako nadi put do vlastitog bitka?»

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tko sam Ja? 74


M: Odbaci sva pitanja osim jednog: «Tko sam ja?» Napokon, jedina činjenica u koju možeš biti siguran jest
da jesi. «Ja jesam» jest sigurno, a «ja sam ovo» nije. Uloži napor da spoznaš što si uistinu.

P: Posljednjih šezdeset godina i ne činim ništa drugo.

M: Što je loše u nastojanju? Čemu tražiti rezultate? Ved je i samo nastojanje tvoja stvarna priroda.

P: Nastojanje je bolno.

M: Ti ga činiš takvim jer tražiš rezultate. Uloži napor bez očekivanja rezultata, trudi se bez strasti.

P: Zašto me Bog napravio takvim kakav jesam?

M: O kojem Bogu govoriš? Što je Bog? Nije li On upravo svjetlost koja ti omogudava da postaviš to pitanje?
«Jesamstvo» jest Bog. Traganje jest Bog. Zahvaljujudi traganju otkrivaš da nisi ni tijelo ni um te da je ljubav
prema sebstvu u tebi usmjerena prema sebstvu u svima. Dvoje je jedno. Svijest u meni i svijest u tebi
prividno su dvije svijesti, a zapravo jedna. One teže jednoti, a to je ljubav.

P: Kako da pronađem tu ljubav?

M: Što sada voliš? Voliš «jesamstvo». Predaj mu se i srcem i dušom, ne misli ni na što drugo. Kad se u
«jesamstvu» prebiva prirodno i bez napora, to je najviše stanje. U njemu je ljubav istovremeno i onaj tko
ljubi i onaj tko je ljubljen.

P: Svi žele živjeti, postojati. Nije li i to izraz ljubavi prema sebstvu?

M: Sve želje izviru iz sebstva. No, stvar je u izboru prave želje.

P: Što je ispravno a što pogrešno mijenja se u skladu s navikama i običajima. Mjerila se razlikuju od društva
do društva.

M: Zanemari sva tradicionalna mjerila. Prepusti ih licemjerima. Dobro je jedino ono što te oslobađa od
želja, strahova i od lažnih ideja. Dokle god se budeš zamarao grijehom i vrlinom, nedeš nadi mir.

P: Slažem se da su grijeh i vrlina socijalne norme. Ali mogli bi postojati i duhovni grijesi i vrline. Pod
duhovnim smatram ono apsolutno. Postoji li apsolutni grijeh ili apsolutna vrlina?

M: Grijeh i vrlina odnose se isključivo na osobu. Kad ne bi postojale grješne i plemenite osobe, kakvo bi
značenje imali grijeh i vrlina? Na razini apsolutnog ne postoje osobe. Ocean čiste svijesti nije ni plemenit ni
gIješan. Grijeh i vrlina stalno se mijenjaju.

P: Mogu li odbaciti tako beskorisne pojmove?

M: Ne smiješ ih odbaciti dokle god sebe smatraš osobom.

P: Po kojim du znakovima prepoznati da se nalazim onkraj grijeha i vrline?

M: Bit deš slobodan od svih želja i strahova, od same ideje da si osoba. Grijeh je pothranjivati ideju «ja sam
grješnik» ili «ja nisam grješnik». Poistovjetiti se s nečim određenim jedini je grijeh koji postoji.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tko sam Ja? 75


Impersonalno je stvarno, personalno se pojavljuje i iščezava. «Ja jesam» jest impersonalni bitak. «Ja sam
ovo» jest osoba. Osoba je promjenjiva, a čisti bitak njezina osnova.

P: Čisti bitak zacijelo nije nesvjestan, niti mu nedostaje sposobnost razlučivanja. Kako bi on mogao biti
onkraj grijeha i vrline? Kaži nam samo, molimo te, posjeduje li on inteligenciju?

M: Sva ova pitanja proizlaze iz tvog uvjerenja da si osoba. Uzdigni se iznad osobnog i onda se osvrni.

P: Što točno misliš kad tražiš od mene da prestanem biti osoba?

M: Ne tražim od tebe da prestaneš biti - to bi bilo nemogude. Tražim od tebe samo da prestaneš zamišljati
da si rođen, da imaš roditelje, da si tijelo, da deš umrijeti i slično. Bar pokušaj, napravi početni korak - nije
tako teško kako misliš.

P: Misliti o sebi kao o osobi grijeh je i u odnosu na neosobno.

M: Opet ta osobna točka gledišta! Zašto uporno nastojiš zagaditi impersonalno svojim idejama o grijehu i
vrlini? One se na njega jednostavno ne mogu primijeniti. Impersonalno se ne može opisati pojmovima
dobrog i lošeg. Ono je bitak-mudrost-ljubav - a sve je to apsolut. Ima li tu mjesta grijehu? Vrlina je pak
samo suprotnost grijehu.

P: Mi govorimo o božanskoj vrlini.

M: Istinska je vrlina božanska priroda (svarupa). Ono što ti u stvari jesi tvoja je vrlina. Ali suprotnost grijehu
koju ti nazivaš vrlinom samo je poslušnost rođena iz straha.

P: No, čemu onda sav taj napor da postanem bolji?

M: On te drži u pokretu. Ne prestaješ tragati dokle god ne pronađeš Boga. Tada te Bog usisava u Sebe - i
čini te onakvim kakav je i On sam.

P: Jedan te isti čin u jednom se trenutku smatra prirodnim, a u drugom grijehom. Što ga čini grješnim?

M: Sve ono što činiš u suprotnosti sa svojim višim znanjem jest grijeh.

P: Znanje ovisi o sjedanju.

M: Prisjedati se svojeg sebstva jest vrlina, a zaboraviti na njega jest grijeh. Sve se to svodi na mentalnu ili
psihološku vezu između duha i materije. Možemo je nazvati psihom (aniahkarana). Kad je psiha gruba,
nerazvijena i prilično primitivna, podliježe velikoj iluziji. Kako povedava svoju širinu i osjetljivost, postaje
sve savršenijem vezom između čiste materije i čistog duha te daje značenje materiji, a očitovanje duhu.
Postoji materijalni svijet (mahadakaš) i duhovni svijet (paramakaš). Između njih nalazi se univerzalni um
(didakaš), koji je i univerzalno srce (premakaš). Mudra ljubav spaja duh i materiju u jedno.

P: Ljudi se razlikuju po stupnju mudrosti odnosno neznanja zato što postoje razlike u njihovoj psihi. Zrelija
osoba ima više iskustva za sobom. Kao što dijete raste jedudi i pijudi, spavajudi i igrajudi se, tako se i
čovjekova psiha oblikuje svime što misli, osjeda i radi, dokle god ne postane toliko savršena da može
poslužiti kao most između duha i tijela. Ona poput mosta koji omogudava promet između dviju obala
povezuje izvor s njegovim očitovanjima.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tko sam Ja? 76
M: Nazovi ga ljubavlju. Most je ljubav.

P: Napokon, sve je iskustvo. Što god mislimo, osjedamo ili činimo, sve je to iskustvo. U pozadini svakog
iskustva nalazi se onaj tko ga doživljava. Dakle, sve što znamo sastoji se od tog dvoga, od onoga koji
doživljava iskustvo i iskustva samog. Ali to je dvoje u stvari jedno - onaj tko doživljava iskustvo i sam je
iskustvo. Ipak, on smatra da je iskustvo nešto izvan njega. Na isti su način i duh i tijelo jedno, ali se
pojavljuju kao dvoje.

M: Za duh ne postoji drugi.

P: Kome se, dakle, pojavljuje taj drugi? Čini mi se da je dvojnost iluzija izazvana nesavršenošdu psihe. Kad
je psiha savršena, ne doživljava se dvojnost.

M: Ti si to rekao.

P: Ipak, moram ponoviti svoje veoma jednostavno pitanje: tko određuje razliku između grijeha i vrline?

M: Onaj tko posjeduje tijelo griješi tijelom, a onaj tko posjeduje um griješi umom.

P: Svakako, samo posjedovanje uma i tijela ne potiče na grijeh. U korijenu grijeha mora postojati i tredi
čimbenik. Uvijek se iznova vradam na pitanje o grijehu i vrlini, bududi da današnja mladež neprestano tvrdi
kako grijeh ne postoji. Oni kažu da ne treba biti preosjetljiv, ved da želju treba spremno slijediti čim se ona
pojavi. Mladi ne žele prihvatiti ni tradiciju ni autoritete pa na njih može utjecati samo razumna i iskrena
misao. Uzdržavaju li se mladi od određenih djela, to je prije zbog straha od policije nego iz uvjerenja.
Nesumnjivo je da ima nečeg u tome što govore jer vidljivo je kako se naše vrijednosti mijenjaju od mjesta
do mjesta i od vremena do vremena. Na primjer, ubijanje u ratu, koje se danas smatra velikom vrlinom,
možda de se u sljededem stoljedu smatrati stravičnim zločinom.

M: Čovjek koji se krede zemljom nužno de prolaziti kroz iskustvo dana i nodi. Onaj tko se drži sunca nede
upoznati tamu. Moj svijet nije istovjetan vašem. Vaš svijet za mene je pozornica, a vi ste glumci koji na njoj
igrate svoje uloge. Vaše pojavljivanje na sceni i nestajanje s nje nije nimalo stvarno. A jednako su nestvarni
i svi vaši problemi!

P: Možda smo zaista mjesečari koji hodaju u snu ili žrtve nodne more. Možeš li išta učiniti da nam
pomogneš?

M: Upravo vam pomažem. Ušao sam u vaše stanje nalik snu da bih vam rekao: «Prestanite povrjeđivati
sebe i druge, prestanite patiti, probudite se.»

P: Ali zašto se ne budimo?

M: Probudit dete se. Moje riječi doprijet de do vas. Ali trebat de vam još neko vrijeme. Kad posumnjate u
istinitost svojega sna, trenutak buđenja više nede biti daleko.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tko sam Ja? 77


Život je Ljubav, a ljubav život

Poklonik: Je li prakticiranje joge uvijek svjesno? Može li ono biti i posve nesvjesno, odnosno ispod praga
svijesti?

Maharaj: Kad su početnici u pitanju, prakticiranje joge uglavnom je namjerno i zahtijeva veliku odlučnost.
Ali oni koji jogu iskreno prakticiraju godinama, sve su vrijeme predani samoostvarenju, bili toga svjesni iIi
ne. Nesvjesna je sadhana najplodonosnija, zato što je spontana i postojana.

P: U kakvom je položaju netko tko je određeno vrijeme iskreno prakticirao jogu, a onda se obeshrabrio i
odustao od svih daljnjih napora?

M: Ono što čovjek čini, odnosno ne čini, često je varljivo. Prividna letargija može biti samo prikupljanje
snage. Uzroci našeg ponašanja veoma su suptilni. Nikoga ne bismo smjeli prebrzo osuditi, ali ni pohvaliti.
Nemojte zaboraviti da je joga rad unutarnjeg sebstva (vjakta) na vanjskom (vjakti). Sve što radi vanjsko
samo je odgovor na unutarnje.

P: Vanjsko ipak pomaže.

M: Koliko može pomodi i na koji način? Vanjsko posjeduje određeni nadzor nad tijelom i može poboljšati
njegovo držanje i disanje. No, nad mislima i osjedajima u umu ima veoma malo vlasti, zato što je i samo
um. Unutarnje može upravljati vanjskim. Vanjsko mora biti dovoljno mudro da ga posluša.

P: Ako je u stvari unutarnje odgovorno za duhovni razvoj pojedinca, zašto se vanjsko toliko potiče i
ohrabruje?

M: Vanjsko nam može pomodi da zadržimo mir i oslobodimo se želja i strahova. Sigurno si ved uočio da su
svi savjeti vanjskom izraženi u obliku nijekanja: nemoj, prestani, uzdrži se, odreci se, odbaci, žrtvuj, predaj,
spoznaj lažno kao lažno. Čak je i oskudan opis stvarnosti koji nam jest dan izražen u obliku poricanja - «ne
ovo, ne ovo (neti, neti)». Sve potvrdno pripada unutarnjem sebstvu kao što sve savršeno pripada
stvarnosti.

P: Kako u iskustvu koje trenutačno doživljavamo možemo razlikovati unutarnje od vanjskog?

M: Unutarnje je izvor nadahnuda, a vanjsko se pokrede na osnovu sjedanja. Izvoru se ne može pronadi
početak, a sva sjedanja negdje započinju. Prema tome, vanjsko je uvijek determinirano, dok se unutarnje
ne može zadržati u riječima. Oni koji se bave jogom upravo i griješe u tome što zamišljaju da je unutarnje
nešto čega se moraju dokopati, a pritom zaboravljaju da je sve što se može percipirati prolazno i zbog toga
nestvarno. Stvarno je jedino ono što percepciju čini mogudom, nazvali to životom, brahmanom ili kako ved.

P: Mora li život imati tijelo da bi se očitovao?

M: Tijelo želi živjeti. Ne treba životu tijelo, ved tijelu život.

P: Čini li to život namjerno?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Ljubav, a ljubav život 78


M: Djeluje li ljubav namjemo? I da i ne. Život je ljubav, a ljubav život. Nije li upravo ljubav ta koja održava
tijelo? Ne odaje li želja ljubav prema sebstvu? Što je drugo strah no poriv za zaštitom? I što je znanje no
ljubav prema istini? Sredstva i načini mogu biti pogrešni, ali motiv koji se krije u pozadini uvijek je ljubav -
ljubav prema «meni» i «mojem». To «ja» i «moje» mogu biti maleni, ili de se možda rasprsnuti i obujmiti
čitav univerzum, ali ljubav ostaje ista.

P: Ponavljanje Božjeg imena veoma je često u Indiji. Ima li kakve koristi od toga?

M: Kad znaš ime neke stvari ili osobe, možeš je lako nadi. Kad Boga zoveš imenom, On dolazi k tebi.

P: U kojem de liku dodi?

M: U liku koji je u skladu s tvojim očekivanjima. Nemaš li srede u životu pa ti neki svetac podari mantru za
sredu, a ti je ponavljaš s vjerom i predanošdu, tvoja se nesreda mora preokrenuti u sredu. Čvrsta vjera jača
je od sudbine. Sudbina je posljedica uzroka, vedinom slučajnih, i zato je labavo tkana. Povjerenje i golema
nada veoma je lako mogu nadvladati.

P: Što se zapravo događa kad se ponavlja mantra?

M: Zvuk mantre stvara oblik u kojem de se sebstvo otjeloviti. Ono se može otjeloviti u bilo kojem obliku
kroz koji de djelovati. Naposljetku, sebstvo se izražava u akciji, a mantra je prvenstveno energija u akciji
koja djeluje na tebe i na tvoju okolinu.

P: Ponavljanje mantre tradicionalni je put. Mora li njezino djelovanje biti baš takvo?

M: Od pradavnih vremena stvarala se veza između određenih riječi i odgovarajudih energija, a učvršdivala
se bezbrojnim ponavljanjima. Ona je poput utabane staze kojom se često prolazi. Staza je lagan put -
potrebna je jedino vjera. Moraš vjerovati da de te staza dovesti do tvojeg odredišta.

P: U Europi ne postoji tradicija ponavljanja mantre, osim u nekim kontemplativnim redovima. Kako ono
koristi modernim mladim zapadnjacima?

M: Oni nemaju nikakve koristi od man tre, osim ako ih ona snažno ne privlači. Za mladog zapadnjaka pravi
je postupak prionuti uz misao da je on osnova sveg znanja, odnosno nepromjenjiva i vječna svijest svega
što se događa osjetilima i umu. Ukoliko to cijelo vrijeme drži na umu, svjesno i budno, sigurno de se
osloboditi ograničenja ne-svijesti i uroniti u čisti život, svjetlost i ljubav. Ideja «ja sam samo svjedok»
pročistit de njegovo tijelo i um te mu otvoriti oči mudrosti. Tada de nadidi iluziju i njegovo de se srce
osloboditi svih želja. Kao što se led pretvara u vodu, voda u paru, a para rasplinjuje u zraku i nestaje u pros-
toru, tako se i tijelo rastapa u čistoj svijesti (didakaš), nakon čega nestaje u čistom bitku (paramakaš), koji
se nalazi onkraj svakog postojanja i nepostojanja.

P: Ostvarena osoba jede, pije i spava. Zbog čega?

M: Ista sila koja pokrede univerzum pokrede i nju.

P: Sve pokrede ista sila. U čemu je razlika?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Ljubav, a ljubav život 79


M: Jedino u ovome: prosvijetljena osoba zna ono o čemu su drugi samo čuli, ali nikad nisu stekli vlastito
iskustvo. Intelektualno mogu izgledati uvjerljivo, ali pri djelovanju odaju svoje ropstvo. Prosvijetljena osoba
uvijek djeluje ispravno.

P: Svi govore «ja jesam». I čovjek koji je postigao samoostvarenje kaže «ja jesam». U čemu je razlika?

M: Razlika je u značenju koje se pridaje riječima «ja jesam». U slučaju realiziranog čovjeka, iskustvo «ja
sam svijet, svijet je moj» krajnje je valjano - on misli, osjeda i djeluje cjelovito, u jedinstvu sa svime što živi.
Takav čovjek možda i ne poznaje teoriju i praksu oslobođenja, možda je rođen i odgojen bez ikakvih
religijskih i metafizičkih pojmova. Ali u njegovu razumijevanju i suosjedanju nede postojati ni najmanja
pogreška.

P: Znači, mogao bih naidi na prosjaka, golog i gladnog, pa ga upitati: «Tko si ti?» On bi mogao odgovoriti:
«Ja sam vrhovno sebstvo.» «Dobro,» rekao bih mu na to, «bududi da si ti vrhovna stvarnost, promijeni
svoju sadašnju stvarnost» Što bi on učinio?

M: On bi te upitao: «O kakvom stanju govoriš? Što bih trebao promijeniti? Što nije u redu sa mnom?»

P: Zašto bi odgovorio na taj način?

M: Zato što više nije ograničen pojavama i ne poistovjeduje se s imenom i likom. On koristi sjedanje, ali
sjedanje ne može koristiti njega.

P: Nije li sve znanje zasnovano na pamdenju?

M: Niže je znanje zasnovano na pamdenju. Više znanje, znanje o stvarnosti, neotkidivo je od čovjekove
istinske prirode.

P: Mogu li tvrditi da nisam ono čega sam svjestan, da nisam čak ni sama svijest?

M: Dokle god si tragalac, najbolje je prionuti uz ideju da si čista svijest, oslobođena svih sadržaja.
Nadilaženjem te svijesti postiže se vrhovno stanje.

P: Nastaje li želja za oslobođenjem u svijesti ili izvan nje?

M: U svijesti, naravno. Sve se želje rađaju iz sjedanja i postoje isključivo unutar područja svijesti. Ono što je
onkraj toga oslobođeno je svake težnje. I sama želja da se svijest nadiđe još je uvijek u svijesti.

P: Postoji li neki trag ili naznaka onoga što je onkraj svijesti?

M: Ne, tako nešto ne bi bilo mogude.

P: Što je onda veza između toga dvoga? Kako se može nadi prolaz između dvaju stanja koja nemaju ništa
zajedničko? Nije li veza između njih čista svijest?

M: Čak je i ona samo jedan oblik svijesti.

P: Što je onda onkraj nje? Praznina?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Ljubav, a ljubav život 80


M: Praznina se također odnosi isključivo na svijest. Punina i praznina relativni su pojmovi. Stvarnost je
uistinu onkraj svega, ne samo u odnosu na svijest, ved je i s one strane bilo kakve vrste odnosa. Do
nejasnoda dovodi riječ «stanje». Stvarnost nije stanje nečeg drugog - to nije stanje uma, svijesti ili psihe - a
nije ni nešto što ima početak ili kraj, bitak ili nebitak. Iako su u njoj sadržane sve suprotnosti, stvarnost ne
sudjeluje u njihovoj igri. Ne smiješ je smatrati ni krajem nekog prijelaznog stadija. Ona jest ona sama,
nakon što svijest kao takva nestane. Tada riječi «ja sam čovjek» ili «ja sam Bog» više nemaju značenja.
Stvarnost je mogude čuti jedino u tišini, vidjeti jedino u tami.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Ljubav, a ljubav život 81


Razlučivanje vodi do nevezanosti

Maharaj: Vi ste svi mokri jer pljušti kiša. U mojem svijetu uvijek je sunčano. Ne postoje nod i dan, vrudina i
hladnoda. U njemu nema ni brige ni kajanja. Moj je um slobodan od svake misli jer u njemu nema želje
koje bi ga zarobljavale.

Poklonik: Zar postoje dva svijeta?

M: Tvoj je svijet prolazan i promjenjiv, a moj je savršen i nepromjenjiv. Možeš li mi redi što voliš u svome
svijetu? Pažljivo du slušati, čak sa zanimanjem, pa ipak ni za trenutak nedu zaboraviti da tvoj svijet ne
postoji, da samo sanjaš.

P: Što razlikuje tvoj svijet od mog?

M: Moj svijet nema osobina po kojima bi se mogao prepoznati. O njemu se ne može ništa redi. Ja jesam
moj svijet. Moj svijet jest ja. On je potpun i savršen. U njemu se svaki utisak briše, svako iskustvo odbacuje.
Ne trebam ništa, čak ni sebe, jer sebe ne mogu izgubiti.

P: Zar ne trebaš čak ni Boga?

M: Sve te ideje i razlike postoje u tvojem svijetu. U mojem nema ničeg sličnog. Moj je svijet jedinstven i
veoma jednostavan.

P: Zar se u njemu ništa ne događa?

M: Što god se događa u tvojem svijetu, samo ondje ima valjanost i samo ondje izaziva odgovor. U mojem
svijetu ne događa se ništa.

P: Sama činjenica da doživljavaš iskustvo svojeg svijeta podrazumijeva dualnost koja je urođena svim
iskustvima.

M: Verbalno - da. Ali tvoje riječi do mene ne dosežu. Moj svijet nije verbalan, a u tvojem ne postoji ništa
što ostaje neizrečeno. U tvojem svijetu ništa nije trajno, a u mojem se ništa ne mijenja. Moj je svijet
stvaran, a tvoj je stvoren od snova.

P: Ali mi ipak razgovaramo.

M: Ovaj razgovor postoji samo u tvojem svijetu. U mojem je vječna tišina. Moja tišina pjeva, moja je
praznina puna, ništa mi ne nedostaje. Ne možeš spoznati moj svijet dokle god se ne nađeš u njemu.

P: Čini se da si ti u svojem svijetu posve sam.

M: Kako možeš tvrditi da sam sam, kad je moje stanje onkraj svih riječi. Naravno da sam sam jer ja jesam
sve.

P: Dolaziš li ikad u naš svijet?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Razlučivanje vodi do nevezanosti 82


M: Što bi to meni značilo? Dolaženje i odlaženje također su samo riječi. Ja jesam. Odakle bih ja to trebao
dodi i kamo otidi?

P: Od kakve mi je koristi tvoj svijet?

M: Moraš pažljivije razmotriti svoj svijet, kritički ga preispitati i jednog dana, posve iznenada, nadi deš se u
mojem.

P: Što du time dobiti?

M: Nedeš dobiti ništa. Ostavit deš za sobom sve što nije tvoje i nadi ono što nikad nisi izgubio vlastiti bitak.

P: Tko je vladar tvojeg svijeta?

M: U mojem svijetu nema ni vladara ni podanika jer u njemu ne postoji dualnost. Ti samo projiciraš vlastite
ideje. Tvoji sveti tekstovi i bogovi nemaju ovdje nikakvog značenja.

P: Ti ipak imaš neko ime i lik, ispoljavaš svijest i djelatnost.

M: Tako to izgleda u tvojem svijetu. No, u svojem svijetu ja posjedujem samo bitak i ništa drugo. Vi ste
puni ideja o posjedovanju, o kvantiteti i kvaliteti. Ja sam u potpunosti bez ideja.

P: U mojem svijetu postoje problemi, patnja i beznađe. Čini se da ti živiš od nekih tajnih prihoda dok ja
moram crnčiti poput roba da bih preživio.

M: Čini ono što ti se sviđa. Možeš napustiti svoj svijet i dodi u moj, posve si slobodan.

P: Kako se do njega stiže?

M: Nastoj vidjeti svoj svijet takvim kakav stvarno jest, a ne onakvim kakvim ga zamišljaš. Razlikovanje de
dovesti do nevezanosti, koja de zajamčiti ispravno djelovanje, a ono de izgraditi unutarnji most do tvog
stvarnog bida. Djelovanje je dokaz ozbiljnosti. Čini ono što ti je rečeno, marljivo i iskreno, i prepreke de
nestati.

P: Jesi li ti sretan?

M: U tvojem svijetu bio bih neizmjerno nesretan. Ustajati, jesti, govoriti, ponovno spavati - kako je to
dosadno!

P: Dakle, ni ti ne želiš živjeti?

M: Živjeti, umrijeti - beznačajnih li riječi! Vidiš da sam živ, a govorim da sam mrtav. Kad pomisliš da sam
mrtav, uvjeravam te da sam živ. Potpuno si zbunjen!

P: Kako možeš biti toliko ravnodušan? Zar je mogude da ti sve ove patnje našeg svijeta ništa ne znače?

M: U potpunosti sam svjestan vaših nedada.

P: I kako nam pomažeš?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Razlučivanje vodi do nevezanosti 83


M: Nema ničeg što bih trebao učiniti. Nevolje dolaze i odlaze.

P: Odlaze li one ved samim tim što se usredotočuješ na njih?

M: Upravo tako. Teškoda može biti fizička, emotivna ili mentalna, ali se uvijek odnosi na pojedinca. Velik
obim nesreda zbir je bezbrojnih pojedinačnih sudbina i trebat de vremena da se sve to smiri. Ali smrt ni u
kojem slučaju nije nesreda.

P: Čak ni kada je čovjek ubijen?

M: To je nesreda za ubojicu.

P: Ipak, čini se da postoje dva svijeta, moj i tvoj.

M: Moj je stvaran, a tvoj je u umu.

P: Zamisli da u udubini stijene živi jedna žaba. Ona bi mogla provesti cijeli svoj život u savršenu blaženstvu,
a da joj ništa ne zasmeta, da je nitko ne uznemiri. Izvan te stijene život bi i dalje tekao. Kad bi žabi u
udubini pričali o vanjskom svijetu, ona bi rekla: «Ne postoji vanjski svijet. Moj je svijet miran i blažen. Svijet
o kojem govorite samo je tvorevina riječi, on ne postoji» Upravo je tako i s tobom. Kad nam govoriš da naš
svijet jednostavno ne postoji, nedostaje nam zajedničko uporište za raspravu. Ili, uzmimo drugi primjer.
Dolazim k liječniku i žalim se na bol u trbuhu. On me pregleda i ustanovi da je sa mnom sve u redu. «Ali ja
trpim bolove», žalim se i dalje. No, liječnik me uvjerava: «Bol postoji samo u tvojem umu.» Ja mu nato
kažem: «Ne pomaže mi to što znam da je ta bol samo u umu. Ti si liječnik, izliječi je. Ne možeš li me
izliječiti, znači da nisi moj liječnik»

M: Upravo tako.

P: Izgradio si željezničku prugu na kojoj nema mosta pa nijedan vlak ne može prolaziti njome. Sagradi
most.

M: Nema potrebe za mostom.

P: Morala bi postojati veza između tvog i mog svijeta.

M: Nema potrebe za vezom između stvarnog i imaginarnog svijeta jer takva veza ne bi mogla postojati.

P: Dakle, što da radimo?

M: Istražite svoj svijet koristedi se umom. Preispitajte ga kritički i pomno provjerite svaku ideju o njemu. To
de djelovati.

P: Svijet je prevelik za takvo istraživanje. Jedino što znam jest da postojim ja i da postoji svijet. Znam i to da
mi svijet donosi nevolje, kao i ja njemu.

M: Moje je iskustvo da je sve blaženstvo. Ali želja za blaženstvom stvara bol. Na taj način blaženstvo
postaje klica boli. Cjelokupni univerzum boli rođen je iz želje. Odbaci želju za užitkom i nedeš čak ni znati
što je bol.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Razlučivanje vodi do nevezanosti 84


P: Zašto bi užitak morao biti klica boli?

M: Zato što zbog njega činiš mnoge grijehe. A plodovi grijeha jesu patnja i smrt.

P: Govoriš nam da svijet nije ni od kakve koristi - da donosi jedino patnju. Meni se čini da ne može biti
tako. Bog nije takva neznalica. Svijet mi izgleda kao veliko nastojanje da se mogudnost pretvori u
ostvarenje, materija u život, a nesvjesnost u punu svijest. Da bismo spoznali vrhovnu stvarnost, potrebno
nam je iskustvo oprečnosti. Kao što nam je za izgradnju hrama potreban kamen i žbuka, drvo i željezo,
staklo i crijep, tako nam je potreban i materijal svakodnevnog iskustva da bismo pretvorili čovjeka u
božanskog mudraca, gospodara nad životom i smrdu. Žena odlazi na tržnicu kako bi nabavila različite vrste
namirnica, a kad se vrati kudi kuha ih i peče te njima hrani svojega muža. Isto tako i mi se kuhamo i
pečemo na vatri života dokle god ne postanemo ukusna hrana za našega Gospoda.

M: Odlično, misliš li da je tako, djeluj u skladu s time. Svakako se zdušno potrudi da nahraniš svoga
Gospoda.

P: Dijete ide u školu i uči mnogo stvari koje mu kasnije nede biti od koristi. Ali tijekom tog učenja raste.
Tako i mi prolazimo kroz bezbrojna iskustva i sva ih zaboravljamo, ali u međuvremenu sve vrijeme
rastemo. A što je mudrac (đnjanin) no čovjek sa smislom za stvarnost. Moj svijet ne može biti slučajan. On
ima smisao, iza njega se krije neki plan. Moj Bog ima plan.

M: Ako je svijet lažan, tada su i plan i njegov stvoritelj jednako lažni.

P: Ponovno niječeš svijet. Između nas nema mosta.

M: Nema ni potrebe za mostom. Tvoja je zabluda u tome što vjeruješ da si rođen. Nikada nisi rođen i
nikada nedeš umrijeti. Ali ti misliš da si rođen određenog dana na određenom mjestu i da ti pripada samo
jedno određeno tijelo.

P: Svijet postoji i ja postojim. To su činjenice.

M: Zašto se zamaraš svijetom kad se još nisi pobrinuo za sebe? Želio bi ga spasiti, nije li tako? Možeš li
spasiti svijet prije negoli spasiš sebe? I što uopde znači biti spašen? Od čega moraš biti spašen? Od iluzije!
Biti spašen znači vidjeti stvari takvima kakve jesu. Ja uistinu ne vidim sebe u odnosu ni prema kome, ni
prema čemu. Čak ni u odnosu prema sebstvu, što god sebstvo bilo. Ostajem zauvijek - nedefiniran. Ja sam
unutar svega i onkraj svega - blizak i nedostupan.

P: Kako si došao do toga?

M: Imao sam povjerenja u svojega gurua. On mi je rekao: «Jedino ti jesi.» A ja u to nisam nikada
posumnjao. No, bio sam pomalo zbunjen njegovim riječima dok nisam spoznao da su potpuno istinite.

P: Uvjerio si se u to ponavljajudi njegove riječi?

M: Postigao sam samoostvarenje. Ustanovio sam da sam svjestan i potpuno sretan te da sam bio u zabludi
dok sam mislio da bitak-svijest-blaženstvo dugujem svojem tijelu i svijetu drugih tijela.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Razlučivanje vodi do nevezanosti 85


P: Ti nisi učen čovjek. Nisi mnogo čitao, a ono što si čitao ili čuo vjerojatno nije bilo proturječno. Ja sam
prilično dobro obrazovan i pročitao sam mnogo knjiga. Ustanovio sam da različite knjige i razni učitelji
beznadno proturječe jedni drugima. Iz tog razloga sve što pročitam ili čujem uzimam sa sumnjom. Prvo što
pomislim jest: «Možda jest tako, a možda i nije.» I bududi da moj um ne može razlučiti što je istina, a što
nije, prepušten sam na milost i nemilost svojim sumnjama. Kod bavljenja jogom um koji sumnja strahovita
je zapreka.

M: Drago mi je što to čujem jer je i mene moj guru učio da sumnjam u sve, i to u potpunosti. Rekao mi je:
«Niječi postojanje svega osim svojeg sebstva» Upravo si vlastitim željama stvorio svoj svijet boli i užitaka.

P: Mora li on biti bolan?

M: Kako bi drukčije moglo biti? Užitak je sam po sebi ograničen i prolazan. Želja se rađa iz boli, traži svoje
ispunjenje u boli i završava u boli razočarenja i očaja. Bol je pozadina svakog užitka jer traganje za njim
počinje i završava u boli.

P: Sve što kažeš potpuno mi je jasno. Ali čim naiđe neka tjelesna ili mentalna poteškoda, moj um postaje
tup i tmuran te očajnički traži olakšanje.

M: Zašto je to važno? Tup je i nemiran tvoj um, a ne ti. Pogledaj, u ovoj prostoriji zbivaju se različiti
događaji. Jesam li ja njihov uzrok? Oni se jednostavno zbivaju. No, tako je i u tvojem slučaju - kotač se
sudbine vrti, ostvaruje se ono što je neizbježno. Tijek događaja ne možeš mijenjati, ali možeš promijeniti
svoj stav prema njima. Ono što je uistinu važno jest stav, a ne sam događaj. Svijet je boravište želja i
strahova. Moraš ga nadidi da bi našao mir. Temeljni uzrok svijeta jest ljubav prema lažnom sebstvu. Zbog
nje tražimo užitak i izbjegavamo bol. Zamijeni je ljubavlju prema stvarnom sebstvu i slika de se svijeta
promijeniti. Brahma, stvoritelj, ukupan je zbir svih želja. Svijet je instrument njihova ispunjenja. Duše
uživaju u čemu god žele, ali to pladaju suzama. Vrijeme podmiruje sve račune. Zakon ravnoteže savršeno
upravlja svime.

P: Da bi čovjek postao nadčovjek, mora najprije biti čovjek. Čovječnost je plod bezbrojnih iskustava. Želja
vodi u iskustvo. Zbog toga je želja u određeno vrijeme i na određenoj razini ispravna.

M: Sve je to na neki način istinito, ali dodi de dan kad deš shvatiti da si nagomilao dovoljno iskustava i da
moraš započeti nešto s njima. Tada de ti razlučivanje (viveka) i odbacivanje (vairagja) postati neizmjerno
potrebni. Sve deš morati pomno ispitati, a ustanoviš li da ti to nije potrebno, i nemilosrdno uništiti. Vjeruj
mi, u tom uništavanju ne možeš pretjerati jer u stvarnosti ništa nema vrijednosti. Budi strastveno
bestrastan - to je sve.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Razlučivanje vodi do nevezanosti 86


Bog je onaj koji čini sve, Mudrac je onaj koji ne čini ništa

Poklonik: Neka prosvijetljena bida (mahatma) smatraju da svijet nije ni nesretan slučaj ni Božja igra, ved
plod i očitovanje modnog plana rada čiji je cilj buđenje i razvoj svijesti u cijelom univerzumu. Od
beživotnosti k životu, od nesvijesti k svijesti, od gluposti k briljantnoj inteligenciji, od pogrešnog razumi-
jevanja do jasnode - to je smjer u kojem se svijet neprestano i neumitno krede. Naravno, postoje trenuci
odmora i prividne tame, kad se čini da univerzum spava, ali odmor nakon nekog vremena prestaje i
ponovno počinje rad na svijesti. S naše točke gledišta svijet je dolina suza, mjesto s kojeg bi trebalo pobjedi
što je mogude prije koristedi pri tome sva raspoloživa sredstva. Prosvijetljenim bidima svijet je dobar i služi
plemenitoj svrsi. Oni ne niječu da je svijet mentalna tvorevina i da su svi u osnovi jedno, ali shvadaju i tvrde
da ta tvorevina ima smisao i da služi najpoželjnijoj svrsi. Ono što mi nazivamo Božjom voljom nije mušičavi
hir zaigranog božanstva, ved očitovanje bezuvjetne potrebe za rastom u ljubavi, mudrosti i modi, kako bi se
izrazile beskonačne mogudnosti života i svijesti.

Kao što vrtlar uzgaja cvijet od sidušne sjemenke do veličanstvenog savršenstva, tako i Bog u vlastitu vrtu,
među ostalim bidima, uzgaja i čovjeka, pretvarajudi ga u savršenog čovjeka koji spoznaje, voli i radi zajedno
s Njim.

Kad Bog počine (pralaja), oni čiji rast nije dovršen postaju na neko vrijeme nesvjesni, a oni savršeni, koji su
nadišli sve oblike i sadržaje svijesti, ostaju svjesni univerzalne tišine. Kada dođe vrijeme za stvaranje novog
univerzuma, spavači se bude i njihov rad ponovno započinje. Oni napredniji bude se prvi i pripremaju tlo za
manje napredne, koji zahvaljujudi tome nalaze oblike i obrasce ponašanja prikladne za svoj daljnji rast.

Tako teče priča. Ona se od tvojeg učenja razlikuje u sljededem: uporno tvrdiš da svijet nije dobar i da ga se
treba kloniti. Prosvijetljene duše kažu da je ta nenaklonost prema svijetu samo prolazno stanje, nužno, ali
privremeno, i da se veoma brzo zamjenjuje sveobuhvatnom ljubavlju i postojanom odlukom da se radi za
Boga.

Maharaja: Sve što kažeš točno je kad je u pitanju vanjski put (pravritti). Na unutarnjem putu (nivritti)
nužno je poništiti svoju vrijednost. Ja prebivam ondje gdje ničega nema (paramakaš), na mjestu do kojeg
ne dopiru ni riječi ni misli. Za um je sve tama i tišina. No, tada se svijest počinje komešati i buditi um
(didakaš), koji projicira svijet (mahadakaš), izgrađen od sjedanja i zamišljanja. Čim dođe do svijeta, sve što
ti kažeš možda i jest tako. U prirodi je uma da zamišlja ciljeve, da im teži, traži sredstva i putove njihova
ostvarenja kako bi pokazao svoju viziju, energiju i hrabrost. To su božanska svojstva i ja ih ne poričem. Ali
ja prebivam ondje gdje ne postoje razlike, gdje ničeg nema, čak ni uma koji bi nešto mogao stvoriti. Ondje
je moj dom. Što god se događa ne utječe na mene - pojave međusobno djeluju jedna na drugu, i to je sve.
Oslobođen svih sjedanja i očekivanja, ja sam uvijek nov, nevin i otvorena srca. Um je veliki radnik (ma-
hakarta) i potreban mu je odmor. Bududi da ne trebam nikoga i ništa, neustrašiv sam. Koga da se i čega
bojim? Nema odvojenosti, mi nismo odvojena sebstva. Postoji samo jedno sebstvo, vrhovna stvarnost, u
kojoj su osobno i neosobno jedno.

P: Jedino što želim jest da mogu pomodi svijetu.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je onaj koji čini sve, Mudrac je onaj koji ne čini ništa 87
M: Tko kaže da mu ne možeš pomodi? U svojem si umu-smislio što znači pomodi i što ti je za to potrebno
pa si se našao u sukobu između onog što bi trebao i što stvarno možeš, između nužnosti i sposobnosti.

P: Ali zašto to radimo?

M: Tvoj um projicira određenu tvorevinu, a ti se poistovjcduješ s njom. U prirodi je želje poticati um da


stvori svijet u kojem se može ispuniti. Čak i mala želja može potaknuti dugački niz djelovanja. Kako li je tek
kad je želja jaka? Želja može stvoriti cijeli univerzum, njezine su modi čudesne. Kao što mala šibica može
zapaliti golemu šumu, tako i želja može zapaliti vatru pojavnoga. Sama svrha stvaranja jest ispunjenje želje.
Želja može biti plemenita ili neplemenita, a prostor (akaš) je uvijek neutralan i svatko ga može ispuniti
onim što mu se sviđa. Zato moraš biti veoma pažljiv kad biraš želje. Morao bi znati da ljudi kojima želiš
pomodi žive u svojim zasebnim svjetovima koje su stvorili upravo radi svojih želja. Ne postoji drugi način da
im pomogneš osim s pomodu njihovih želja. Jedino što možeš jest naučiti ih njegovanju ispravnih želja koje
de im pomodi da se uzdignu iznad njih. Samo tako mogu se osloboditi poriva da uvijek iznova stvaraju
svjetove svojih želja, boravišta boli i užitka.

P: Jednom mora dodi dan kada de se ta predstava završiti; čovjek mora umrijeti, a univerzum skončava.

M: Kao što čovjek koji je spavao sve zaboravlja kad se drugi dan probudi ili kad nakon smrti izroni u novi
život, tako se i svjetovi želje i straha raspršuju i nestaju. Ali, vječni svjedok, vrhovno sebstvo, nikada ne
spava i nikada ne umire. Veliko srce vječno kuca i pri svakom njegovom otkucaju nastaje jedan novi
univerzum.

P: Je li ono svjesno?

M: Ono je onkraj svega što um može pojmiti, s one strane bitka i nebitka. Ono je «da» i «ne» svemu, iznad
svega i unutar svega, stvoritelj i razoritelj, nezamislivo stvarno.

P: Jesu li Bog i velika duša (mahatma) jedno ili dvoje?

M: oni su jedno!

P: No, mora postojati i neka razlika.

M: Bog je onaj koji sve čini, a mudrac (đnjanin) onaj koji ništa ne čini. Bog nikad ne kaže: «Ja sve činim.»
Njemu se stvari događaju u skladu s vlastitom im prirodom. Mudracu izgleda da sve čini Bog. On ne vidi
razliku između Boga i prirode. I Bog i mudrac znaju da su oni sami nepokretno središe pokretnog, vječni
svjedoci prolaznog. To je središte točka praznine, a svjedok je točka čiste svijesti. Oni znaju da su ništa i
stoga im se ništa ne može suprotstaviti.

P: Kako to doživljavaš i osjedaš u vlastitom iskustvu?

M: Bududi da sam ništa, ja sam sve. Sve jest ja i sve je moje. Kao što se moje tijelo pokrede ved samim
razmišljanjem o kretanju, tako se i događaji zbivaju kad o njima mislim. Shvati, ja ne činim ništa. Samo
promatram kako se stvari događaju.

P: Zbivaju li se događaji onako kako ti želiš da se zbivaju ili ti želiš da se zbivaju onako kako se zbivaju?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je onaj koji čini sve, Mudrac je onaj koji ne čini ništa 88
M: Oboje je točno. Ja prihvadam sve i sve prihvada mene. Ja sam sve i sve jest ja. Bududi da sam svijet, ne
plašim se svijeta. Bududi da sam sve, čega bih se mogao plašiti? Voda se ne plaši vode niti vatra vatre.
Osim toga, nisam uplašen ni zato što nisam ništa što bi moglo iskusiti strah ili biti u opasnosti. Nemam ni
ime ni lik. Vezanost za ime i lik rađa strah. Ja nisam vezan. Ja nisam ništa, a ništa se ničeg ne plaši.
Nasuprot tome, sve se plaši vrhovnog ništavila jer se ono što ga dotakne pretvara u ništa. Vrhovno je
ništavilo poput zdenca bez dna, što god padne u njega zauvijek nestaje.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je onaj koji čini sve, Mudrac je onaj koji ne čini ništa 89
P: Nije li Bog osoba?

M: Dokle god misliš da si ti osoba i Bog de za tebe biti osoba. Kad spoznaš da si ti sve i Njega deš sagledati
kao sve.

P: Mogu li mijenjati činjenice tako da promijenim svoj stav prema njima?

M: Stav je činjenica. Kao primjer možemo uzeti ljutnju. Ja mogu biti ljut i šetati svojom sobom gore-dolje, a
u isto vrijeme prisjedati se da sam usitinu središte mudrosti i ljubavi, atom čistog postojanja. Sve de nestati i
um de uroniti u tišinu.

P: Ipak, ponekad si ljut.

M: Na koga bih se mogao ljutiti i zašto da se ljutim? Ljutnja dolazi i nestaje čim se počnem prisjedati tko
sam. Sve je to igra osobina (guna) kozmičke materije. Poistovjetim li se s njima, njihov sam rob, a
odmaknem li se u stranu, njihov sam gospodar.

P: Možeš li svojim stavom utjecati na svijet? Odvajanjem od svijeta nestaje svaka nada da de se svijetu modi
pomodi.

M: Kako bi to bilo mogude? Sve jest ja - zar ne mogu pomodi sebi? No, ja se ne poistovjedujem ni s kim
posebno jer sam ja sve, i pojedinačno i univerzalno.

P: Možeš li onda pomodi meni kao pojedinačnoj osobi?

M: Ali ja ti uvijek pomažem - iznutra. Tvoje sebstvo i moje sebstvo jedno su. Ja to znam, a ti ne znaš. To je
jedina razlika - i ona ne može potrajati dugo.

P: A kako pomažeš cijelom svijetu?

M: Gandhi je mrtav, pa ipak njegov um prožima zemlju. Misli mudraca prožimaju čovječanstvo i neprestano
rade za njegovu dobrobit. Bududi da su nepoznate i da dolaze iznutra, još su snažnije i sadrže manje prisile.
To je način na koji se svijet oplemenjuje - unutarnje pomaže vanjskom i blagoslivlja ga. Kad mudrac umre,
on više ne postoji, u istome smislu u kojem ne postoji ni rijeka kad uroni u more. Više ne postoje ime i lik,
ali voda je ostala i postala jedno s oceanom. Kad se mudrac pridruži univerzalnom umu sva njegova dobrota
i mudrost postaju naslijeđe cijelog čovječanstva i unaprjeđuju razvoj svakog ljudskog bida.

P: Mi smo vezani za svoju osobnost. Visoko vrednujemo svoju posebnost, svoju različitost od drugih. Čini se
da ni jedno ni drugo ne smatraš korisnim. Od kakve nam je koristi nemanifestiranost o kojoj govoriš?

M: Nemanifestiranost, manifestiranost, pojedinačnost, osobnost samo su riječi, različite točke gledišta,


mentalni stavovi. Ništa od toga nije stvarno. Stvarnost se može iskusiti jedino u tišini. Toliko se čvrsto držiš
svoje osobnosti, a svjestan si je jedino kad si u nevolji. Dok ne zapadneš u nevolju, ne razmišljaš o sebi.

P: Nisi mi rekao kakvu vrijednost ima nemanifestiranost.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je onaj koji čini sve, Mudrac je onaj koji ne čini ništa 90
M: Nesumnjivo, moraš zaspati da bi se probudio i umrijeti da bi živio. Jednako tako, moraš se rastaliti da bi
se preoblikovao. Prije gradnje potrebno je rušiti, prije stvaranja razarati. Vrhovna je stvarnost univerzalno
otapalo koje izjeda svaku posudu i spaljuje svaku prepreku. Kad ne bi bilo bezuvjetnog nijekanja svega,
tiranija pojavnog bila bi potpuna. Vrhovna je stvarnost veliki usklađivač, jamstvo konačne i savršene
ravnoteže, života u slobodi. Ona te rastapa i tako ponovno potvrđuje tvoj istinski bitak.

P: Sve je to dobro na određenoj razini. Ali kako to djeluje u svakodnevnom životu?

M: Svakodnevni život izražava se u akciji. Sviđalo ti se to ili ne, moraš djelovati. Sve što radiš samo zbog
sebe nakuplja se i postaje eksplozivno. Jednog se dana ruši i izaziva katastrofu, i u tebi i u tvom svijetu.
Zavaravaš li samog sebe da radiš za dobrobit drugih samo pogoršavaš situaciju jer ne bi smio biti vođen
vlastitim idejama o tome što je za njih dobro. Čovjek koji tvrdi da zna što je dobro za druge veoma je
opasan.

P: Kako onda treba raditi?

M: Ni za sebe ni za druge, ved radi samog rada. Stvar koju je vrijedno raditi sama je sebi svrha i smisao.
Nemoj činiti nešto s namjerom da postigneš nešto drugo. Nemoj se vezivati. Bog nije stvorio jednu stvar da
bi služila drugoj. Svaka je stvar stvorena radi same sebe. Bududi da je stvorena radi sebe, ne preklapa se s
drugim stvarima. Ti koristiš stvari i ljude u svrhu koja im je strana i time izazivaš katastrofu, i u svijetu i u
samom sebi.

P: Tvrdiš da je naše stvarno bide sve vrijeme s nama. Kako je mogude da ga ne primjedujemo?

M: Točno, vi ste uvijek vrhovna stvarnost. Ali vaša je pažnja usmjerena na fizičke i mentalne pojave. Kad je
odmaknete od jedne pojave, a još je niste preusmjerili na neku drugu, u tom vremenskom intervalu
boravite u čistom bitku. Vježbanjem diskriminacije (viveka) i nevezanosti (vairagja) odmaknut dete pažnju
sa svih osjetilnih i mentalnih pojava, a čisti bitak izronit de kao vaše prirodno stanje.

P: Kako se može prekinuti osjedaj odvojenosti?

M: Usmjeravanjem uma na osjedaj «ja jesam» iščezava osjedaj «ja sam taj i taj». Osjedaj «ja sam jedino
svjedok» ostaje još neko vrijeme, a onda i on uranja u osjedaj «ja sam sve». Tada sve postaje Jedno, a Jedno
postaje «ja» koje više nije odvojeno ni od čega, znači ni od mene. Odbaci ideju o odvojenom «ja» i nestati
de pitanje čije je iskustvo, tvoje ili moje.

P: Ti polaziš od vlastitog iskustva. Kako da ono postane i moje?

M: Govoriš o mom iskustvu kao da se razlikuje od tvoga zato što vjeruješ da smo odvojeni. Ali nismo. Na
dubljoj razini moje iskustvo jest tvoje iskustvo. Uroni dublje u sebe te deš to lako i jednostavno otkriti. Kreni
u smjeru osjedaja «ja jesam».

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je onaj koji čini sve, Mudrac je onaj koji ne čini ništa 91
Prioni čvrsto uz "jasamstvo"

Poklonik: Jesi li ti uvijek zadovoljan ili si ponekad i nezadovoljan? Poznaješ li radost i tugu?

Maharaj: Nazovi to kako hodeš, za mene su to samo stanja uma, a ja nisam um.

P: Je li ljubav stanje uma?

M: I to ovisi o tome što smatraš pod ljubavlju. Želja je, naravno, stanje uma. Ali spoznaja jedinstva svega što
postoji iznad je uma. Ne doživljavam da bilo što postoji odvojeno od mene. Sve je sebstvo, sve sam ja.
Vidjeti sebe u svima i svakoga u sebi najsigurniji je znak ljubavi.

P: Kad vidim nešto ugodno, počinjem to priželjkivati. Tko to u stvari želi, sebstvo ili um?

M: Pitanje je postavljeno na pogrešan način. Nema toga koji želi. Postoji želja, strah, ljutnja i um koji kaže -
to sam ja, to je moje. Ne postoji ništa za što bismo mogli kazati da je «ja» ili «moje». Želja je stanje uma,
opažena i imenovana s pomodu uma. Ona ne bi postojala kad je um ne bi percipirao i imenovao.

P: Ali postoji li uopde percipiranje bez imenovanja?

M: Naravno. Imenovanje ne može nadidi um, dok je percipiranje svjesnost sama.

P: Što se zapravo događa kad netko umre?

M: Ne događa se ništa. Nešto postaje ništa. Ničeg nije bilo, ništa ne ostaje.

P: Sasvim sigurno postoji razlika između života i smrti. Ti govoriš o živom kao da je mrtvo, a o mrtvom kao
da je živo.

M: Zašto se izjedaš zbog jednog čovjeka koji umire, a tako se malo brineš zbog milijuna koji umiru svakoga
dana? Svakog trenutka ruše se i nestaju cijeli univerzumi. Zar bih morao plakati za njima? Jedna mi je stvar
sasvim jasna. Sve što jest živi i krede se, ima svoj bitak u svijesti, a ja sam i u toj svijesti i izvan nje. U njoj
sam kao svjedok, a izvan nje kao Bitak.

P: Ipak, i ti se zabrineš kad ti je dijete bolesno?

M: Ne uzrujavam se, ved samo činim ono što je potrebno. Ne brinem se zbog bududnosti. U mojoj je prirodi
ispravno odgovoriti na svaku situaciju. Ne zaustavljam se da bih razmišljao što trebam učiniti. Djelujem i
kredem dalje. Posljedice ne utječu na mene. Čak se i ne brinem jesu li dobre ili loše. Kakve god da jesu, one
jesu - ukoliko mi se vrate, ponovno du se pozabaviti-njima: zapravo, naprosto du se ponovno baviti njima.
Ni u čemu što radim ne postoji osjedaj svrhe. Stvari se događaju kako se događaju - ne zato što ih ja
uzrokujem; događaju se zato što «ja jesam». Uistinu, nikad se ništa ne događa. Kad je um nemiran, on
izvodi Šivin ples kao što nemirne vode jezera plešu na mjesečini. Sve su to pojave koje nastaju zbog
pogrešnih ideja.

P: Svakako, svjestan si mnogih činjenica i ponašaš se u skladu s njihovom prirodom. Prema djetetu odnosiš
se kao prema djetetu, a prema odraslom kao prema odraslom.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prioni čvrsto uz "jasamstvo" 92
M: Kao što okus soli prožima golemi ocean čija svaka, pa i najsitnija kapljica vode sadrži isti taj okus tako i
meni svako iskustvo omoguduje dodir sa stvarnošdu, uvijek novu spoznaju vlastitog bitka.

P: Postojim li ja u tvome svijetu kao što ti postojiš u mome?

M: Naravno, ti jesi i ja jesam. Ali postojimo samo kao točke u svijesti koje odvojeno od nje nisu ništa. To se
mora veoma dobro razumjeti: svijet visi o niti svijesti. Kad ne bi bilo svijesti, ne bi bilo ni svijeta.

P: U svijesti postoji mnogo točaka. Ima li i toliko svjetova?

M: Uzmi kao primjer san. U bolnici može biti mnogo pacijenata i svi oni spavaju, svi sanjaju. Svatko sanja
svoj privatni, osobni san. Pacijenti nisu međusobno povezani i ne utječu jedan na drugoga, ali imaju jednu
stvar koja im je zajednička - bolest. Slično tome, i mi smo se u svome zamišljanju odvojili od stvarnog svijeta
zajedničkog iskustva te se zatvorili u svoje oblake osobnih želja i strahova, predodžbi i mislil ideja i
koncepata.

P: To mogu razumjeti. Ali što bi mogao biti uzrok zastrašujude različitosti osobnih svjetova?

M: Različitost i nije toliko velika. Svi ti snovi položeni su na zajednički svijet. U određenoj mjeri oni se
međusobno oblikuju i utječu jedan na drugi. Temeljno jedinstvo djeluje usprkos svemu. No, u korijenu svih
problema leži zaboravljanje stvarnog sebstva, nepoznavanje vlastite prirode.

P: Da bismo nešto zaboravili, moramo to najprije znati. Jesam li znao tko sam prije nego sam to zaboravio?

M: Naravno, zaboravljanje sebstva sadržano je u poznavanju sebstva. Svjesnost i nesvjesnost dva su


aspekta jednog života i postoje istovremeno. Da bi spoznao svijet, morao si zaboraviti sebstvo - da bi
spoznao sebstvo, moraš zaboraviti svijet. Što je, naposljetku, svijet? Samo zbirka sjedanja. Drži se isključivo
jedne stvari koja ti je važna. Prioni uz «jesamstvo» i pusti da sve drugo ode. To je duhovna disciplina
(sadhana). U spoznaji sebstva nema ničeg za što bi se uhvatio i ničeg što bi mogao zaboraviti. Sve znamo,
ničega se ne sjedamo.

P: Što je uzrok zaboravljanja sebstva?

M: Ne postoji uzrok jer nema zaboravljanja. Mentalna stanja slijede jedno za drugim i svako sljedede
poništava ono prethodno. Samoprisjedanje je jedno mentalno stanje, a samozaborav drugo. Ona se
smjenjuju kao dan i nod. Stvarnost se nalazi onkraj obojih.

P: Sasvim sigurno mora postojati razlika između zaboravljanja i neznanja. Neznanje ne treba uzrok.
Zaboravljanje pretpostavlja prethodno znanje, a jednako tako i sklonost zaboravljanju ili sposobnost za nj.
Priznajem da ne mogu istraživati uzroke neznanja, ali zaboravljanje bi moralo imati neki uzrok.

M: Ne postoji neznanje. Postoji samo zaboravljanje. Što nije u redu sa zaboravljanjem? Jednako je
jednostavno i zaboraviti i sjetiti se.

P: Nije li velika nesreda zaboraviti sebstvo?

M: Jednako kao i neprestano ga se prisjedati. Postoji stanje koje je onkraj zaboravljanja i nezaboravljanja -
prirodno stanje. Zaboraviti, sjetiti se - sve su to stanja uma vezana za misli i riječi. Uzmi kao primjer ideju o

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prioni čvrsto uz "jasamstvo" 93


rođenju. Rekli su mi da sam rođen, a toga se ne sjedam. Kažu mi da du umrijeti, a to ne očekujem. Tvrdiš da
sam zaboravio svoje rođenje i da nemam nikakvu predodžbu o svojoj smrti. Ali ja se samo ne mogu sjetiti
onog što se nikad nije dogodilo i ne očekujem ono što je očigledno nemogude. Tijela se rađaju i umiru, ali
što to meni znači? Ona se javljaju i nestaju u svijesti, a sama je svijest ukorijenjena u meni. Ja sam život, i
um su i tijelo moji.

P: Ti kažeš da se u korijenu svijeta nalazi zaboravljanje sebstva. Da bih mogao zaboraviti, moram se najprije
sjedati. Što sam zaboravio, čega se moram sjetiti? Nisam zaboravio da postojim.

M: Dio iluzije moglo bi biti upravo i da «ja postojim».

P: Kako je to mogude? Ne možeš mi dokazati da ne postojim. Čak i kad bih bio uvjeren da ne postojim - ipak
bih postojao.

M: Stvarnost se ne može ni dokazati ni opovrgnuti. Unutar uma to ne možeš učiniti, a izvan uma nemaš
potrebe za time. U stvarnosti se ne pojavljuje pitanje što je stvarno. Manifestirano (saguna)
inemanifestirano (nirguna) ondje se ne razlikuju.

P: U tom slučaju, sve je stvarno.

M: Ja sam sve. Shvadeno kao ja sam, sve je stvarno. Odvojeno od mene, ništa nije stvarno.

P: Meni se ne čini da je svijet posljedica neke pogreške.

M: To možeš utvrditi jedino nakon pomnog ispitivanja, nikako prije toga. Naravno, kad prepoznaš i odbaciš
sve što je nestvarno, ostat de ti ono što je stvarno.

P: Hode li išta ostati?

M: Ostat de stvarnost. Ali nemoj dopustiti da te zavedu riječi!

P: Od pamtivijeka, tijekom bezbrojnih rođenja, gradio sam, poboljšavao i uljepšavao svoj svijet. On nije ni
savršen ni nesavršen. Radi se o procesu.

M: U zabludi si. Svijet ne postoji odvojeno od tebe. U svakom trenutku on je isključivo tvoj odraz. Ti si onaj
koji ga stvara i razara.

P: I onaj koji ga ponovno izgrađuje, bolji nego što je bio.

M: Da bi mogao poboljšati svoj svijet, najprije moraš dokazati da nije dovoljno dobar. Mora se umrijeti da
bi se živjelo. Nema ponovnog rođenja, osim kroz smrt.

P: Tvoj univerzum možda jest savršen. Moj osobni univerzum još se uvijek poboljšava.

M: Tvoj osobni univerzum sam po sebi ne postoji. On nije ništa drugo do ograničen i iskrivljen pogled na
stvarnost. Ne trebaš popravljati univerzum, ved svoj način gledanja na nj.

P: Kakvim ga ti vidiš?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prioni čvrsto uz "jasamstvo" 94


M: Za mene je on pozornica na kojoj se odigrava drama svijeta. Jedino što je važno jest način izvođenja
drame. Nije važno što glumci govore i čine, ved kako to govore i čine.

P: Meni se ne sviđa ta ideja o predstavi ili igri (lila). Ja bih ga radije usporedio s gradilištem na kojem smo svi
graditelji.

M: Uzimaš stvari preozbiljno. Ima li nečeg lošeg u igri? U tvojem svijetu svrha postoji samo dok ne postaneš
potpun (purna). Dotada je svrha postizanje cjelovitosti i savršenstva. Ali kad postaneš cjelovit u sebi,
potpuno cjelovit i iznutra i izvana, tada uživaš u univerzumu, više ne radiš na njemu. Necjelovitima može
izgledati kao da naporno radiš, ali to je njihova iluzija. Čini se da sportaš podnosi strahovite napore, pa ipak
njegov je jedini motiv igra i pokazivanje umijeda.

P: Namjeravaš li redi da se Bog samo zabavlja i da se bavi besmislenim djelima?

M: Bog nije samo istinit (satjam) i dobar (šivam), ved i lijep (sundaram). On stvara ljepotu naprosto jer ga to
raduje.

P: No, onda je svrha Njegova djelovanja ljepota!

M: Zašto uvodiš svrhu? Svrha podrazumijeva kretanje, promjenu, osjedaj nesavršenstva. Ljepota nije cilj
kojem Bog teži. Sve što On čini lijepo je. Bi li ti rekao da cvijet nastoji biti lijep? Ljepota je njegova priroda.
Slično tome, Bog je sam po sebi savršenstvo, a ne nastojanje usmjereno k savršenstvu.

P: Svrha se ispunjava u ljepoti.

M: Što je lijepo? Lijepo je sve što se percipira u blaženstvu. Blaženstvo je srž ljepote.

P: Čini se da govoriš o trojstvu bitak-svijest-blaženstvo. Da postojim - to je očito. Da spoznajem - i to je


očito. Ali da sam sretan - to nije nimalo očito. Kamo je nestala moja sreda?

M: Budi potpuno svjestan svojeg bitka pa deš svjesno prebivati u blaženstvu. Bududi da si odvojio um od
sebstva te mu dopustio da prebiva u onome što nisi, izgubio si osjedaj blagostanja, stanja u kojem se
osjedaš blaženo.

P: Pred nama su dva puta - put napora (jogamarga) i put uživanja (bhogamarga). Oba vode do istoga cilja -
do oslobođenja.

M: Zašto užitak zoveš putom? Kako te užitak može dovesti do savršenstva?

P: Onaj tko se savršeno odriče (jogin) nadi de stvarnost. Onaj tko savršeno uživa (bhagin) jednako de tako
stidi do nje.

M: Kako je to mogude? Nisu li odricanje i užitak proturječni?

P: Krajnosti se u jednoj točki susredu. Daleko je teže savršeno uživati no savršeno se odricati. Ja sam
priprost čovjek i ne usuđujem se donositi vrijednosne ocjene. Naposljetku, i jogin i bhogin samo tragaju za
sredom. Jogin traži vječnu sredu, a bhagin se zadovoljava prolaznom. Često se bhagin daleko više trudi no
jogin.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prioni čvrsto uz "jasamstvo" 95


M: Kakvu vrijednost ima tvoja sreda kad se moraš truditi i raditi da bi je postigao? Istinska je sreda spontana
i postiže se bez napora.

P: Sva bida traže sredu, samo se načini razlikuju. Neki je traže unutar sebe i zato ih zovu joginima. Neki je
traže izvan sebe i zato ih optužuju da uživaju u svjetovnim zadovoljstvima, da su bhogini. Pa ipak, oni
trebaju jedni druge.

M: Zadovoljstvo se i bol izmjenjuju. Sreda je postojana. Ono što možeš tražiti i nadi nije ono pravo. Spoznaj
ono što nikad nisi izgubio, ono što ti nitko ne može uzeti.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prioni čvrsto uz "jasamstvo" 96


Osobnost kao zapreka

Poklonik: Kao što vidim, svijet je škola joge, a život njezino prakticiranje. Svi nastoje postidi savršenstvo, a
što je drugo joga do nastojanje da se ono postigne. No, ne postoji ništa vrijedno prezira u takozvanim
običnim ljudima i njihovim običnim životima. Oni se jednako tako svojski trude i pate kao i jogini, samo što
nisu svjesni prave svrhe svojeg života.

Maharaj: U kom su smislu tvoji obični ljudi jogini?

P: I običan čovjek i jogin imaju isti krajnji cilj. Ono što jogin postiže odricanjem (tjaga), običan čovjek
spoznaje zahvaljujudi svojem iskustvu. Put je užitka nesvjestan te se zbog toga temelji na ponavljanjima i
veoma je dug, dok je put odricanja namjeran i intenzivan te zbog toga može biti mnogo brži.

M: Mogude je da se razdoblja odricanja (joga) i uživanja (bhoga) izmjenjuju. Najprije si bhogin pa jogin,
zatim opet bhogin, a onda ponovno jogin.

P: Što bi mogla biti svrha svega toga?

M: Slabije želje mogu se ukloniti introspekcijom i meditacijom, dok se jake, duboko ukorijenjene želje
moraju ispuniti, a njihovi plodovi, slatki ili gorki, moraju se kušati.

P: Zbog čega bismo onda joginima trebali odavati priznanje, a bhogine omalovažavati? Svi su na neki način
jogini.

M: Na ljestvici ljudskih vrijednosti veoma se visoko cijeni hotimični napor. Zapravo, i jogin i bhogin slijede
vlastitu prirodu u skladu s okolnostima i mogudnostima. Životom jogina upravlja samo jedna želja - on žudi
za Istinom. Bhogin služi mnogim gospodarima, ali i on postaje na kraju jogin, dok jogin može krenuti
zaobilaznim putem ponašajudi se kao bhogin. Konačni ishod jednak je za obojicu.

P: Kažu da je Buddha tvrdio kako je od goleme važnosti ma i čuti da postoji prosvjetljenje, ta mogudnost
potpunog duhovnog obrata i preobrazbe svijesti. Ta dobra vijest može se usporediti s iskrom koja plane na
brodu natovarenom pamukom. Polako, ali neumitno, sav se pamuk pretvara u pepeo. Slično tome, dobra
vijest o prosvjetljenju, prije ili kasnije, prouzročit de potpunu preobrazbu.

M: Točno. Najprije čujemo dobru vijest (šravana), zatim je se prisjedamo (smarana) pa je duboko
promišljamo (manana) i tako dalje. Na domadem smo tlu. Čovjek koji je čuo radosnu vijest postaje jogin,
dok su ostali i dalje bhogini.

P: Ali sigurno se slažeš s time da i samo življenje života, puko življenje dosadnog života na ovome svijetu -
rađamo se da bismo umrli, a umiremo da bismo se ponovno rodili - unaprjeđuje čovjekov razvoj zbog
količine iskustava koju skuplja, kao što rijeka nalazi svoj put do oceana zahvaljujudi samoj količini vode koju
prikuplja.

M: Prije negoli je postojao svijet, postojala je svijest. Svijet se pojavio, traje i iščeznut de u čistoj svijesti. U
korijenu svega nalazi se osjedaj «ja jesam». Stanje uma koje kaže «postoji svijet» od sporedne je važnosti
jer, da bih ja postojao, nije mi potreban svijet. Svijet treba mene.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osobnost kao zapreka 97
P: Želja za životom neizmjerno je dragocjena.

M: Oslobođenje od želje za životom još je dragocjenije.

P: Sloboda kamena?

M: Da, sloboda kamena, ali i mnogo više od toga. Bezgranična i svjesna sloboda.

P: Ne traži li se od osobe da skuplja iskustva?

M: Na tvom sadašnjem stupnju razvoja, osobnost predstavlja jedino prepreku. Poistovjedivanje s tijelom
može biti korisno u dječjoj dobi. Ali istinsko odrastanje postiže se samo odbacivanjem vezanosti za tijelo.
Inače, želje zasnovane na toj vezanosti trebalo bi nadrasti veoma rano u životu. Čak i bhogin, koji ne odbija
užitke, ne bi trebao žudjeti za onim što je ved iskusio. Navika, želja za ponavljanjem, sprječava razvoj i
jogina i bhogina.

P: Zašto uporno pokušavaš obezvrijediti osobnost (vjakti) kao nešto što nema nikakve važnosti? Osobnost
je najvažnija činjenica našeg postojanja. Ona zauzima cijelu pozornicu.

M: Dokle god ne shvatiš da je riječ samo o navici koju stvara sjedanje a pokredu želje, mislit deš da si osoba -
da živiš, osjedaš i razmišljaš, da si aktivan ili pasivan, da uživaš ili da trpiš bol. Posumnjaj u sebe, upitaj se:
«Je li uistnu tako? Tko sam ja? Što je u pozadini i onkraj svega ovoga?» Uskoro deš uvidjeti svoju zabludu, a
u samoj je prirodi zablude da iščezne čim je prepoznamo.

P: Jogu življenja, jogu samog života, možemo nazvati prirodnom jogom (nisarga joga). To me podsjeda na
prvobitnu jogu (adhijoga), koja se spominje u Rig-vedi, gdje je opisana kao vjenčanje života i uma.

M: Život proživljen pažljivo, u punoj svijesti, sam je po sebi nisarga joga.

P: Što znači vjenčanje života i uma?

M: Življenje u spontanoj svijesti, svjesnost nenapornog življenja, potpuna zainteresiranost za vlastiti život -
sve se to pritom podrazumijeva.

P: Sharada Devi, supruga Sri Ramakrishne Paramahamse, često je korila njegove učenike što ulažu prevelike
napore. Uspoređivala ih je s plodovima manga na drvetu koji žele biti ubrani prije negoli postanu zreli.
«Zašto žuriti?», često im je govorila. «Sačekajte dok ne postanete potpuno zreli, sočni i slatki.»

M: Bila je potpuno u pravu! Postoje toliki koji smatraju da je zora ved podne, da je trenutno iskustvo ved
potpuno ostvarenje pa svojim neumjerenim ponosom uništavaju i ono malo što su postigli. Poniznost i
tišina od najvede su važnosti za duhovnog tragaoca, koliko god napredan bio. Jedino si potpuno zreli
mudrac može dopustiti potpunu spontanost.

P: Čuo sam da postoje škole joge u kojima se od učenika zahtijeva da nakon prosvjetljenja ostanu šutjeti
sedam, dvanaest, petnaest ili čak dvadeset i pet godina. Čak se i Bhagavan Sri Ramana Maharshi, prije
negoli je počeo poučavati, zavjetovao na dvadesetogodišnju šutnju.

M: Da, unutarnji plod mora potpuno sazreti. A dotada valja nastaviti s disciplinom, životom u svijesti.
Postupno, prakticiranje postaje sve suptilnije, dok ne postane posve bezoblično.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osobnost kao zapreka 98
P: I Krishnamurthi govori o životu u svijesti.

M: On uvijek teži jedino onom «krajnjem». Da, sve joge konačno završavaju u tvojoj adhi jogi, odnosno
dolazi do vjenčanja mladenke - svijesti - i mladoženje - života. Svijest i bitak susredu se u blaženstvu. Da bi
nastupilo blaženstvo mora se dogoditi susret, dodir, potvrđivanje jedinstva u dvojnosti.

P: I Buddha je rekao da se za postignude nirvane mora pomagati živim bidima. Svijest treba život da bi rasla.

M: Sam je svijet dodir - sveukupnost svega dodiruje ono što je ostvareno u svijesti. Duh dodiruje materiju, a
svijest je posljedica. Takva svijest, onečišdena sjedanjima i očekivanjima, postaje ropstvo. Čisto iskustvo ne
veže, ali iskustvo uhvadeno između želje i straha nečisto je i stvara karmu.

P: Može li uopde postojati sreda u jedinstvu? Ne podrazumijeva li sreda nužno dodir, vezu, a zbog toga i
dvojnost?

M: Nema ničeg lošeg u dvojnosti dokle god ne stvara sukobe. Nema li sukobljavanja između njih,
mogostrukost i različitost donose radost. U čistoj svijesti postoji samo svjetlost. Da bi se stvorila toplina
potreban je dodir. Iznad jedinstva u bitku postoji jedinstvo u ljubavi. Ljubav je značenje i svrha dvojnosti.

P: Ja sam usvojeno dijete. Svog pravog oca ne poznajem, a majka mi je umrla na porodu. Da bi usredio svoju
madehu koja nije mogla imati djece, moj očuh je, gotovo slučajnošdu, usvojio mene. On je običan čovjek,
vlasnik kamiona, po zanimanju vozač. Majka je domadica. Imam dvadeset četiri godine. Posljednje dvije i
pol godine putujem ispunjen nemirom i stalno za nečim tragam. Želio bih živjeti kvalitetnim i svetim
životom. Što mi je činiti?

M: Vrati se kudi, preuzmi vođenje očeva poduzeda i brini se za svoje roditelje u starosti. Oženi djevojku koja
te čeka. Budi odan, jednostavan i ponizan. Nemoj isticati svoje vrline, živi u tišini. Pet osjetila i tri osobine
(guna) tvojih je osam koraka u jogi. A osjedaj «ja jesam» tvoj je veliki podsjetnik (mahamantra). Od njih
možeš naučiti sve što trebaš znati. Budi pozoran, neprestano se preispituj, to je sve.

P: Ako ved i samo življenje života oslobađa, zašto svi nisu oslobođeni?

M: Svi se oslobađaju. Ne radi se o tome na koji način živiš ved kako se odnosiš prema onome što je važno u
životu. Ideja o prosvjetljenju od presudne je važnosti. Ved i samo znanje da postoji takva mogudnost
mijenja cijeli čovjekov svjetonazor. Ideja o prosvjetljenju djeluje poput upaljene šibice u hrpi piljevine. Svi
veliki učitelji samo upale šibicu. Iskrica istine može spaliti planinu laži. I suprotnost tome također je istina.
Sunce istine ostaje sakriveno iza oblaka poistovjedenosti s tijelom.

P: Izgleda da je veoma važno širiti dobru vijest o takvoj mogudnosti.

M: Ved je i čuvenje te vijesti obedanje prosvjetljenja. A sam susret s učiteljem jamstvo je da de do njega
dodi. Savršenstvo daruje život i veoma je kreativno.

P: Pomisli li ostvarena osoba ikada da je postigla samoostvarenje? Nije li zaprepaštena kada je ljudi počnu
veličati? Ne smatra li se ona običnim ljudskim bidem?

M: Ni običnim ni neobičnim. Smatra se bidem koje je svjesno i puno Ijubavi - i to u izobilju. Ona se ne
upušta u samodefinicije i samopoistovjedivanja. Takva osoba ne poznaje sebe kao nešto odvojeno od

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osobnost kao zapreka 99


svijeta. Ona jest svijet. U potpunosti je slobodna od sebe, poput čovjeka koji je veoma bogat, ali neprestano
dijeli svoje bogatstvo. Nije bogat jer ništa ne posjeduje, ali nije ni siromašan jer daje u izobilju. On
jednostavno ničeg nema. Slično tome, prosvijetljeni čovjek nema ega. Izgubio je sposobnost da se s bilo
čime poistovjeti. Takav čovjek ne živi na određenom mjestu i nema svoje boravište, on je izvan prostora i
vremena, izvan svijeta. Prosvijetljena je osoba s one strane svih riječi i misli.

P: Hm, velika je to zagonetka za mene. Ja sam priprost čovjek.

M: Ti si taj koji je dubok, složen, zagonetan i kojeg je teško razumjeti. U usporedbi s tobom, ja sam čista
priprostost. Ja sam ono što jest - bez ikakve razdijeljenosti na unutarnje i vanjsko, moje i tvoje, dobro i loše.
Ono što svijet jest, ja jesam; ono što ja jesam, svijet jest.

P: Kako dolazi do toga da svaki čovjek stvara vlastiti svijet?

M: Kad velik broj ljudi spava, svatko sanja vlastiti san. Jedino se prilikom buđenja pojavljuje pitanje o tome
kako nastaje mnogo različitih snova, ali ono iščezava kad se svi oni dožive kao snovi, kao nešto zamišljeno.

P: Čak su i snovi utemeljeni.

M: Samo u sjedanju. Ali, čak i tada ono čega se sjedamo nije ništa drugo do još jedan san. Pamdenje lažnog
ne može dovesti ni do čega drugog nego do porasta lažnog. Nema ničeg lošeg u pamdenju kao takvom. Ono
što je lažno jest njegov sadržaj. Pamti samo činjenice, zaboravi mišljenja.

P: Što je činjenica?

M: Činjenica je ono što se percipira u punoj svijesti, ono što je oslobođeno utjecaja želje i straha.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osobnost kao zapreka 100


Bespočetnost vječno započinje

Poklonik: Neki smo dan pretresali dva puta duhovnog rasta - put odricanja (joga) i put užitka (bhoga).
Razlika nije tako velika kao što se na prvi pogled čini - jogin se odriče užitka, a bhogin uživa u odricanju.
Jogin se najprije odriče, a bhogin najprije uživa.

Maharaj: Pa što s time? Pustimo jogu joginima, a bhogu bhoginuna.

P: Put užitka čini mi se boljim. Jogin je poput zelenog manga koji je prerano ubran s drveta i ostavljen da
zrije u slamnatoj košari. Ondje de bez zraka i na prevelikoj toplini sigurno sazrijeti, ali njegov istinski okus i
miris zauvijek de se izgubiti. Kad se mango ostavi da zrije na drvetu do svoje pune veličine, poprima
predivnu boju i veoma je sladak, radost u svakom pogledu. Pa ipak jogi se upuduje svaka hvala, a bhogi
svaka osuda. Kako se meni čini, bhoga je bolja od joge.

M: Zašto tako misliš?

P: Promatrao sam jogine i njihove goleme napore. Čak i kad spoznaju stvarnost, postoji u tome nešto gorko
i grčevito. Čini se da jogini mnogo vremena provode u transu, a kad progovore uglavnom navode svoje
svete spise. U najboljem slučaju, takvi su mudraci nalik cvijedu - i kad su savršeni, samo su mali cvjetidi koji
svoj miris šire unutar uskog područja. No, postoje i mudraci koji su poput šuma - bogati, raznoliki,
neizmjerni, prepuni iznenađenja, svijet za sebe. Mora postojati neki razlog koji uvjetuje takvu razliku.

M: Dobro, ako ti tako kažeš. Po tvom mišljenju neki ljudi zakržljaju u svojoj jogi, dok ostali procvjetaju u
svojoj bhogi.

P: Nije li tako? Jogin se plaši života i traži mir, dok je bhogin sklon avanturama, pun duha i ide naprijed.
Jogin je vezan samo uz jedan ideal, za razliku od bhogina, koji je uvijek spreman na istraživanje.

M: Stvar je u tome želiš li mnogo ili si zadovoljan s malim. Jogin je ambiciozan, dok je bhogin samo sklon
avanturama. Na prvi pogled čini se da je tvoj bhogin bogatiji i zanimljiviji, ali zapravo nije tako. Jogin je uzak
poput oštrice noža. On mora biti takav - rezati duboko i glatko kako bi mogao nepogrešivo prodrijeti kroz
mnogo slojeva lažnog. Bhogin obožava mnoge oltare, a jogin ne služi nikome osim svom istinskom sebstvu.

Nema nikakve svrhe u uspoređivanju jogina i bhogina. Vanjski put (pravritti) nužno prethodi unutarnjem
(nivritti). Smiješno je zatvoriti se u vlastito presuđivanje i davati ocjene. Sve što se događa pridonosi
krajnjemu savršenstvu. Neki tvrde da postoje tri aspekta stvarnosti - istina, mudrost i blaženstvo. Onaj tko
traži istinu postaje jogin, onaj tko traži mudrost đnjanin, a onaj tko traži sredu čovjek koji djeluje.

P: Rečeno nam je da postoji blaženstvo nedvojnosti.

M: Priroda takvog blaženstva veliki je mir. Užitak i bol plodovi su djelovanja - i ispravnog i neispravnog.

P: U čemu je razlika?

M: Razlika je između davanja i vezivanja. Kakav god bio pristup u početku, na kraju sve postaje jedno.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bespočetnost vječno započinje 101


P: Ukoliko nema razlike u krajnjem cilju, zašto praviti razliku između različitih pristupa?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bespočetnost vječno započinje 102


M: Pustimo svakog neka djeluje u skladu sa svojom prirodom. Krajnja de se svrha ostvariti u svakom
slučaju. Sva ta tvoja razlikovanja i svrstavanja sasvim su točna, ali ona u mom slučaju ne postoje.
Opisivanje sna može biti detaljno i točno a da ipak bude potpuno neutemeljeno, tako da obrazac koji
iznosiš ne odgovara ničem drugom osim tvojim pretpostavkama. Počinješ s istom idejom s kojom i
završavaš, samo je zaodijevaš u drukčije ruho.

P: Kako ti gledaš na sve to?

M: Jedan i svi za mene su jednaki. Ista svijest (dit) pojavljuje se kao bitak (sat) i kao blaženstvo (ananda).
Svijest koja se krede jest blaženstvo, a svijest u mirovanju jest bitak.

P: Ipak razlikuješ kretanje i mirovanje.

M: Nerazlikovnost govori u tišini. Riječi izražavaju razlike. Nemanifestiranost nema imena, sva imena
govore o manifestiranosti. Beskorisno se boriti s riječima da bi se izrazilo ono što je izvan njihova dosega.
Svijest (didananda) jest i duh (puruša) i materija (prakriti). Nesavršeni je duh materija, a savršena je
materija duh. U početku kao i na svršetku, sve je jedno.

Sva ta podjela postoji jedino u umu (ditta). U stvarnosti (dit) nema nikakve podjele. Kretanje i mirovanje
stanja su uma i ne mogu postojati bez svojih suprotnosti, ali, samo po sebi, ništa se ne pokrede i ništa ne
miruje. Velika je pogreška pripisivati bezuvjetno postojanje mentalnim tvorevinama. Ništa ne postoji
samo po sebi.

P: Čini se da poistovjeduješ mirovanje s vrhovnim stanjem.

M: Postoji mirovanje kao stanje uma (didaram) i mirovanje kao stanje bitka (atmaram). Ovo prvo
pojavljuje se i nestaje, dok je drugo pravo mirovanje, istinsko srce djelovanja. Jezik je, na nesredu,
mentalno oruđe i djeluje samo s pomodu suprotnosti.

P: Djeluje li svjedok ili miruje?

M: Svjedočenje je iskustvo, a mirovanje je oslobođenost od iskustva.

P: Ne mogu li oni postojati istovremeno kao što huka valova na površini postoji istovremeno s mirnim
dubinama oceana?

M: Izvan uma nema iskustva. Iskustvo je stanje dvojnosti. O stvarnosti se ne može govoriti kao o iskustvu.
Kad to jednom shvatiš, više nedeš doživljavati bitak i postojanje kao da su odvojeni i suprotni. U stvarnosti
oni su jedno, neodvojivi kao korijenje i granje istog drveta. Oboje može postojati samo u svjetlosti svijesti,
koja se pak pojavljuje buđenjem osjedaja «ja jesam». To je osnovna činjenica. Ako nju ne shvatiš, nisi
shvatio ništa.

P: Je li osjedaj bitka isključivo proizvod iskustva? Znači li to da je velika vedska izreka (mahavakja) «to je
istina (tat - sai)» samo izraz mentalnog stanja?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bespočetnost vječno započinje 103


M: Što god se izgovori samo je govor. Što god se pomisli samo je misao. Pravo je značenje neobjašnjivo,
ali se ipak može iskusiti. Dotična je mahavakja, no tvoje su ideje lažne, i to zato što su sve ideje (kalpana)
lažne.

P: Je li lažno uvjerenje «ja sam To»?

M: Naravno. Uvjerenje je mentalno stanje. U «Tome» ne postoji «ja jesam». Kad se pojavi osjedaj «ja
jesam» «To» se zamuduje, kao što s izlaskom sunca nestaju zvijezde. Ali kao što sa suncem dolazi
svjetlost, tako i s osjedajem postojanja dolazi blaženstvo (didananda). Uzrok blaženstva počinje se tražiti u
nečem što je «ne - ja» i na taj način započinje ropstvo.

P: Jesi li u svakodnevnom životu uvijek svjestan svog stvarnog stanja?

M: Nisam ga ni svjestan ni nesvjestan. Meni ne trebaju uvjerenja. Živim od hrabrosti. Hrabrost je moja
srž, kao što je ljubav srž života. Oslobođen sam sjedanja i predviđanja, nisam zaokupljen ni onim što
jesam ni onim što nisam. Nisam bolesno ovisan o samodefinicijama. Izjave kao što su «ja sam On
(soham)» i «ja sam vrhovna stvarnost (brahmasmi)» nisu mi ni od kakve koristi. Ja imam hrabrosti
postojati kao ništa i vidjeti svijet takvim kakav jest - ništa. Zvuči jednostavno, probaj!

P: Ali što ti daje tu hrabrost?

M: Kako su samo izopačena tvoja razmišljanja! Treba li se hrabrost odnekuda dobiti? Tvoje pitanje
podrazumijeva da je strah normalno, a hrabrost nenormalno stanje. Stvari stoje upravo suprotno. Strah i
nada rađaju se iz zamišljanja - slobodan sam i od jednog i od drugoga. Ja sam jednostavno bitak i nije mi
potreban nikakav oslonac.

P: Od kakve je koristi tvoj bitak ako ne spoznaš sebe? Da bi bio sretan onime što jesi, moraš najprije
spoznati što si.

M: Bitak blista kao znanje, a znanje je toplo od ljubavi. Sve je to jedno. Ti zamišljaš odvojenost i
optereduješ se pitanjima. Nemoj se previše zamarati formulacijama. Čisti bitak ne može se opisati.

P: Sve dok nešto ne poznajem i dok ne mogu u tome uživati, nije mi ni od kakve koristi. To najprije mora
postati dijelom mog iskustva.

M: Ti svodiš stvarnost na razinu iskustva. Kako bi stvarnost mogla ovisiti o iskustvu, kad je ona njegov
zbiljski temelj (adhar). Stvarnost je u samoj činjenici iskustva, a ne u njegovoj prirodi. Iskustvo je,
naposljetku, stanje uma, dok bitak to ni u kom slučaju nije.

P: Ponovno sam zbunjen! Zar je bitak odvojen od spoznaje?

M: Odvojenost se očituje u pojavi. Kao što san nije odvojen od spavača, tako ni znanje nije odvojeno od
bitka. San je spavač, znanje je znalac, razlika je samo verbalna.

P: Sada razumijem da su bitak i svijest jedno. Ali što je s blaženstvom? Bitak i svijest uvijek postoje
zajedno, a blaženstvo samo povremeno bljesne.

M: Blaženstvo je neuznemireno stanje bitka. Uznemireno stanje bitka ono je što se pojavljuje kao svijet.
U nedvojnosti postoji blaženstvo, a u dvojnosti - iskustvo. Ono što se pojavljuje i nestaje, zajedno s
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bespočetnost vječno započinje 104
dvojnošdu boli i užitka, jest iskustvo. Blaženstvo se ne može spoznati. Jedno je uvijek blaženstvo, ali nikad
nije blaženo. Blaženstvo nije svojstvo.

P: Imam još jedno pitanje. Neki jogini postižu svoj cilj, ali to nije ni od kakve koristi drugima. Oni ne znaju
ili nisu sposobni dijeliti s drugima. Oni koji znaju dijeliti ono što imaju iniciraju druge. Zbog čega postoji ta
razlika?

M: Nema nikakve razlike. Tvoj pristup posve je pogrešan. Ne postoje drugi kojima bi se moralo pomodi.
Bogat čovjek, koji cijelo svoje bogatstvo preda obitelji, ne posjeduje više ni jedan jedini novčid koji bi
mogao dati prosjaku. Tako je i mudrac ogoljen od svih svojih modi i posjedovanja. Ništa se, doslovce ništa
ne može o njemu tvrditi. On nikome ne može pomodi zato što su on i svi jedno. On je siromah i njegovo
siromaštvo, on je lopov i njegov lopovluk. Kako se može redi da mudrac nekome pomaže, kad on nije
odvojen ni od koga? Ako netko misli da je odvojen od svijeta, pustimo ga neka pomaže svijetu.

P: Pa ipak, postoji dvojnost, postoji patnja, postoji potreba da se pomogne. Proglasimo li svijet pukim
snom, ništa nismo postigli.

M: Jedina stvar koja može pomodi jest probuditi se iz sna.

P: Potreban je netko tko de nas probuditi.

M: Netko tko je isto tako u snu. Potreba za buđenjem označava početak kraja. Nema vječnih snova.

P: Čak i ako taj san nema početka?

M: Sve počinje tobom. Što bi drugo moglo biti bez početka?

P: Ja sam počeo kad sam se rodio.

M: Tako su ti kazali, zar ne? Jesi li vidio samog sebe kako započinješ?

P: Počeo sam upravo sada, sve je drugo sjedanje.

M: Posve točno. Bespočetnost vječno započinje. Na isti način ja vječno dajem jer ništa nemam. Biti ništa,
ne imati ništa, ne zadržavati ništa za sebe najvedi je dar, najplemenitija velikodušnost.

P: Zar se više uopde ne baviš sobom?

M: Naravno, bavim se sobom, ali to sebstvo isto je što i sve. U praksi to poprima oblik dobronamjernosti,
nepogrešive i sveobuhvatne. Možeš je nazvati i ljubavlju koja sve prožima i svakog oslobađa. Takva je
ljubav vrhunac djelatnosti - bez osjedaja da nešto radi.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bespočetnost vječno započinje 105


Sva patnja proizilazi iz želje

Poklonik: Dolazim iz veoma daleke zemlje. Imao sam neka unutarnja iskustva i volio bih ih usporediti s
tvojima.

Maharaj: Svakako. Poznaješ li samog sebe?

P: Znam da nisam ni tijelo ni um.

M: Zbog čega to misliš?

P: Ne osjedam da sam u tijelu. Kao da sam posvuda, sveprisutan. A što se tiče uma, mogu ga uključiti i
isključiti po želji, da tako kažem. To me navodi na osjedaj da nisam um.

M: Kad se osjedaš sveprisutnim u svijetu, ostaješ li istovremeno i odvojen od svijeta ili si s njim sjedinjen ?

P: Oboje. Ponekad osjedam da nisam ni um ni tijelo, ved jedno jedino svevidede oko. Uđem li u to dublje,
otkrivam da sam sve što vidim te da svijet i ja postajemo jedno.

M: Odlično. A što je sa željama? Imaš li ikakvih želja?

P: Imam. Dolaze, kratkotrajne su i površne.

M: I što činiš s njima?

P: A što da učinim? Dolaze i odlaze. Promatram ih. Ponekad uočavam da ih moje tijelo i um nastoje
ostvariti.

M: Čije se to želje ispunjavaju?

P: One su dio svijeta u kojem živim i postoje u njemu baš kao i drvede i oblaci.

M: Nisu Ii one znak određene nesavršenosti?

P: Zašto bi to trebale biti? One su takve kakve jesu i ja sam takav kakav jesam. Kako bi pojavljivanje i
nestajanje želja mogla na bilo koji način utjecati na mene? Naravno, želje utječu na oblik i sadržaj uma.

M: Odlično. Kakvim se poslom baviš?

P: Nadzirem maloljetnike na uvjetnoj kazni.

M: Što to znači?

P: U našoj zemlji postoje posebni državni službenici koji nadziru ponašanje uvjetno oslobođenih
maloljetnih prekršitelja. Pomažu im da steknu obrazovanje, nađu posao i slično.

M: Moraš li raditi?

P: Tko radi? Rad se događa sam od sebe.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sva patnja proizilazi iz želje 106


M: Je li ti rad potreban?

P: Potreban mi je radi novca. Ali ja volim svoj posao jer me dovodi u dodir sa živim bidima.

M: A zašto su ti drugi potrebni?

P: Ja sam potreban njima. Njihova me sudbina nagnala da se latim toga posla. Napokon, radi se o jednom
životu.

M: Kako si postao ovo što jesi?

P: Na put su me dovela učenja Sri Ramane Maharshija. Tada sam sreo i nekog Douglasa Hardinga, koji mi
je pomogao pokazavši mi kako izvoditi tehniku «Tko sam ja?»

M: Jesi li do sadašnjeg stupnja stigao iznenada ili postupno?

P: Dogodilo se prilično iznenada. Kao da se nešto potpuno zaboravljeno vratilo u moj um. Ili kao da je
iznenada bljesnulo, a ja razumio. «Kako jednostavno», rekao sam. «Kako jednostavno, ja nisam ono što
sam mislio da jesam! Nisam ni ono što percipiram ni onaj koji percipira, ved percipiranje samo.»

M: Nisi čak ni percipiranje, ved ono što sve to čini mogudim.

P: Što je ljubav?

M: Kad su osjedaji razlikovanja i odvojenosti odsutni, nastaje stanje koje možeš nazvati ljubavlju.

P: Zašto se toliko ističe važnost ljubavi između muškarca i žene?

M: Zato što je u njoj veoma istaknut element srede.

P: Nije li tako i u svim ostalim vrstama ljubavi?

M: Nije nužno tako. Ljubav može uzrokovati bol. Tada je nazivamo suosjedanjem.

P: Što je sreda?

M: Sreda je sklad između unutarnjeg i vanjskog. Patnja je pak poistovjedivanje s vanjskim.

P: Kako dolazi do takvog poistovjedivanja?

M: Sebstvo po svojoj prirodi poznaje samo sebe. Zbog nedostatka iskustva sve što percipira izvan sebe
smatra sobom. Tek pod udarcima sudbine počinje se učiti razlikovanju unutarnjeg od vanjskog (viveka) i
živjeti sam (vairagja). Kad ispravno ponašanje (uparati) postane prirodno i spontano, snažni unutarnji
poriv (mukmukšutva) potiče sebstvo da potraži svoj izvor. Tada se pali svjetiljka tijela te sve postaje jasno
i svijetlo (atmaprakaš).

P: Što je istinski uzrok patnje?

M: Poistovjedivanje s ograničenim (vjaktitva). Osjeti kao takvi, ma koliko jaki bili, ne uzrokuju patnju. Um,
zbunjen pogrešnim idejama i bolesno ovisan o razmišljanju kao što je «ja sam ovo» i «ja sam ono», plaši
se gubitka i žudi za dobitkom te pati kad ga ne može postidi.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sva patnja proizilazi iz želje 107
P: Jedan moj prijatelj imao je nodima stravične snove. Za njega je ved i odlazak na spavanje predstavljao
mučenje. Ništa mu nije moglo pomodi.

M: Pomoglo bi mu društvo istinski dobrih ljudi (satsang). Život je sam po sebi nodna mora. Prijateljstvo s
plemenitima najbolji je lijek za sve bolesti, fizičke i psihičke.

P: Takvo je prijateljstvo uglavnom nemogude nadi.

M: Potraži ga u sebi. Sebstvo ti je najbolji prijatelj.

P: Zašto je život pun tolikih oprečnosti?

M: One služe slamanju mentalnog ponosa. Moramo shvatiti koliko smo siromašni i bespomodni. Dokle
god se zavaravamo onime što zamišljamo da jesmo, da znamo, imamo, radimo, zaista smo u jadnom
stanju. Jedino u potpunom sarnoporicanju leži mogudnost da otkrijemo svoj stvarni bitak.

P: Zašto se na samoporicanje stavlja tako veliki naglasak?

M: Podjednako velik kao i na samoostvarenje. Lažno «ja» mora se odbaciti da bi se pronašlo stvarno «ja»,

P: Sebstvo koje si odlučio nazvati lažnim za mene je mučna svakodnevnica. Ono pak što zoveš pravim «ja»
puki je koncept, način govorenja, tvorevina uma, privlačna utvara. Moje svakodnevno sebstvo nije baš
lijepo, priznajem, ali to je moje jedino sebstvo. No, ti kažeš da sam ja i neko drugo sebstvo ili da imam i
njega. Možeš li ga vidjeti, je li ono za tebe stvarno ili želiš da povjerujem u nešto što ni ti ne vidiš?

M: Nemoj donositi ishitrene zaključke. Konkretno ne mora biti stvarno, koncept ne mora biti lažan.
Percepcije utemeljene na osjetima i oblikovane pamdenjem podrazumijevaju nekoga koji percipira, a čiju
prirodu nisi nikad poželio ispitati. Usredotoči na nju svu svoju pažnju, brižno je istraži i otkrit deš visine i
dubine bitka o kojima nisi mogao ni sanjati dok si bio zarobljen u svojoj majušnoj predodžbi o sebi.

P: Moram biti u pravom raspoloženju da bih se preispitivao na način koji bi mogao uroditi plodom.

M: Moraš biti ozbiljan, pažljiv, iskreno zainteresiran i veoma dobronamjeran prema sebi.

P: Ja sam sebičan, to je točno.

M: Nisi sebičan. Cijelo vrijeme uništavaš sebe i sve što je tvoje, služedi čudnim bogovima, štetnima i
lažnima. Svakako budi sebičan - ali u pravom smjeru. Želi dobro sebi, radi na onome što je dobro za tebe.
Uništi sve ono što stoji na putu između tebe i srede. Budi sve - voli sve budi sretan - učini druge sretnima.
Nema vede srede od te.

P: Zašto se u ljubavi toliko pati?

M: Sva patnja proizlazi iz želje. Istinsku ljubav ništa ne ugrožava. Što bi moglo ugroziti osjedaj jednote?
Ali, želja za izražavanjem ne ostvaruje se uvijek. Takva želja pripada umu. Kao i kod svih drugih mentalnih
tvorevina, razočaranje je neizbježno.

P: Na koji je način seks povezan s ljubavlju?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sva patnja proizilazi iz želje 108


M: Ljubav je stanje bitka. Seks je energija. Ljubav je mudra, seks je slijep. Kad se bude razumjela istinska
priroda ljubavi i seksa, nede više biti sukoba i zbunjenosti.

P: Toliko je seksa bez ljubavi.

M: Nema li ljubavi, sve je grijeh. Čak i sam život.

P: Što me može potaknuti da volim?

M: Ti jesi ljubav - kad se ne bojiš.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sva patnja proizilazi iz želje 109


Življenje je jedina svrha Života

Poklonik: Što znači doživjeti neuspjeh u jogi? Tko je u jogi neuspješan (joga bhrašta)?

Maharaj: To je isključivo stvar nedovršenosti, a ne neuspjeha. Onoga tko iz nekog razloga ne može svoju
jogu privesti kraju nazivaju joga bhrašta. Takav neuspjeh samo je privremen bududi da u jogi nema
poraženih. Riječ je o bitki koja se uvijek dobiva jer je to bitka između istinitog i lažnog. Lažno nema
nikakve šanse da pobijedi.

P: Tko doživljava neuspjeh? Osoba (vjakti) ili sebstvo (vjalda) ?

M: Pitanje je postavljeno na pogrešan način. Ne postoji neuspjeh, niti na kratke niti na duge staze. Joga je
nalik putovanju kroz nepoznatu zemlju, cestom dugom i tegobnom. Od svih bezbrojnih koraka samo te
posljednji dovodi do cilja. Pa ipak nedeš zbog toga sve prethodne korake smatrati neuspjesima. Svaki od
njih doveo te bliže cilju, čak i kad si se morao kretati unatrag da bi premostio neku prepreku. Zapravo
svaki te korak dovodi bliže cilju jer je tvoja vječna sudbina biti uvijek u pokretu, učiti, otkrivati, iznositi na
vidjelo. Življenje je jedina svrha života. Sebstvo se ne poistovjeduje ni s uspjehom ni s neuspjehom - ved i
sama ideja postajanja ovim ili onim potpuno je nezamisliva. Sebstvo razumije da su uspjeh i neuspjeh
relativni i da ih se uvijek mora promatrati u odnosu na nešto. Oni zapravo čine osnovu i potku života. Uči
od obojeg te se uzdigni iznad njih. Nisi li svladao lekciju, ponovi je.

P: Što trebam naučiti?

M: Nauči živjeti tako da se ne zamaraš sobom. Da bi to mogao, moraš spoznati da je tvoje istinsko bide
(soarupa) odlučno, neustrašivo i uvijek pobjedonosno. Kad s potpunom sigurnošdu spoznaš da ti ništa
osim vlastitih zamišljaja ne može zadavati poteškode, počet deš odbacivati svoje želje i strahove,
koncepte i ideje te deš živjeti jedino u skladu s istinom.

P: Što bi mogao biti razlog tome da neki ljudi uspijevaju u jogi, a drugi ne? Je li riječ o sudbini, karakteru ili
pukoj slučajnosti?

M: Nitko nikada u jogi ne doživljava neuspjeh. Radi se samo o brzini napredovanja. U početku je sporije, a
pri kraju brže. Kad pojedinac potpuno sazre, samospoznaje je eksplozivna. Događa se spontano ili uslijed
veoma malog poticaja. Ono što je brzo nije bolje od onoga što je sporo. Sporo zrenje i naglo cvjetanje
neprestano se izmjenjuju. Oba su razdoblja prirodna i ispravna.

Pa ipak, tako je samo u umu. S moje točke gledišta, zaista ne postoji ništa slično. U velikom ogledalu
svijesti pojavljuju se i nestaju slike kojima jedino pamdenje daje trajanje. A pamdenje je materijalno -
uništivo, kratkotrajno, prolazno. Na tako krhkim temeljima gradimo osjedaj osobnog postojanja, osjedaj
neodređen, isprekidan, nalik snu. Magličasto uvjerenje da «sam ja taj i taj» zamuduje nepromjenjivo
stanje čiste svijesti i nagoni nas da vjerujemo kako smo rođeni da bismo patili i umrli,

P: Kao što dijete ne može zaustaviti svoj rast, tako i čovjek, prinuđen prirodnim zakonima, mora
napredovati. Čemu ulagati poseban napor? Zašto je uopde potrebna joga?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Življenje je jedina svrha Života 110


M: Cijelo se vrijeme napreduje, to je točno. Sve pridonosi tome. Ali to je napredovanje neznanja. Krugovi
neznanja mogu se sve više širiti, ali ropstvo i nadalje ostaje isto. Kada dođe pravo vrijeme, pojavljuje se
guru koji nas poučava i nadahnjuje na bavljenje jogom. Dolazi do sazrijevanja uslijed kojeg se prastara
nod neznanja povlači pred izlazedim suncem mudrosti. Ali zapravo se nije dogodilo ništa. Sunce je uvijek
bilo ondje, za njega nod nije nikad postojala. Jedino um, zaslijepljen idejom «ja sam tijelo», beskonačno
raspreda svoju nit pričina.

P: Ako je sve to dio prirodnog procesa, zašto je potrebno ulagati poseban napor?

M: Čak je i ulaganje napora dio tog procesa. Kad neznanje postane samovoljno i mučno, a karakter
izopačen, napor i bol postaju neizbježni. U potpunom pokoravanju prirodi nema napora. Sjeme duhovnog
života raste u tišini i tami sve dok mu ne dođe vrijeme da proklija.

P: U životu nailazimo na velike ljude koji u svojoj staračkoj dobi postaju djetinjasti, škrti, skloni svađama i
zlobni. Kako je mogude da toliko nazaduju?

M: Oni nikad nisu bili savršeni jogini, koji imaju potpun nadzor nad svojim tijelom. Mogude je i to da se
nisu pobrinuli da ga zaštite od prirodnog propadanja. Ne bismo smjeli donositi ishitrene zaključke dok
dobro ne sagledamo sve činjenice. No, prije svega, ne bismo smjeli procjenjivati što je gore a što bolje.
Mladost je više stvar životnosti (prema), negoli mudrosti (đnjana).

P: Čovjek može ostariti, ali zašto mora izgubiti budnost i sposobnost razlučivanja?

M: Svjesnost i nesvjesnost, dok je čovjek u tijelu, ovise o ispravnom funkcioniranju mozga. Ali sebstvo je
onkraj toga, onkraj mozga i onkraj uma. Pogreška u instrumentu nije odraz njegova korisnika.

P: Rekli su mi da prosvijtljena osoba nikad nede učiniti nešto nedolično. Ona se uvijek ponaša na
primjetan način.

M: Tko određuje što je primjeran način? Zašto bi oslobođena osoba nužno morala slijediti konvencije? U
trenutku kad postane predvidljiva/ne može više biti slobodna. Njezina sloboda u činjenici što uvijek može
ispuniti potrebu trenutka, pokoriti se zahtjevima situacije. Činiti ono što želimo nije sloboda, to je istinsko
ropstvo. Činiti ono što moramo, ono što je ispravno, prava je sloboda.

P: Ipak, mora postojati neki način da se razluči tko jest ostvarena osoba, a tko nije. Ne možemo li
ostvarenu osobu razlikovati od neostvarene, od kakve nam je ona koristi?

M: Onaj tko je spoznao sebe nimalo ne sumnja u to. Čak ga ni ne zabrinjava jesu li drugi prepoznali
njegovo stanje. Ostvarene osobe rijetko objelodanjuju svoje samoostvarenje pa su stoga oni koji ih
susredu veoma sretni bududi da one sve rade za njihovo trajno dobro.

P: Kad čovjek pogleda oko sebe ostaje zaprepašten tolikom količinom nepotrebne patnje s kojom se
posvuda susredemo. Nitko ne pomaže onima kojima bi trebalo pomodi. Zamisli veliki bolnički odjel
pretrpan neizlječivim bolesnicima koji se bacakaju i jauču od boli. Kad bi ti bila dana ovlast da ih sve
ubiješ i tako dokrajčiš njihove muke, bi li to učinio?

M: Prepustio bih im da sami odluče o tome.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Življenje je jedina svrha Života 111


P: Ali što ako je njihova sudbina da pate? Kako se možeš miješati u sudbinu?

M: Njihova je sudbina ono što im se događa. Nitko ne može spriječiti tijek sudbine. Smatraš li da je
čovjekov život potpuno određen u trenutku rođenja? Kakva čudna zamisao! Kad bi bilo tako, sila koja
određuje stvari pobrinula bi se da nitko ne pati.

P: A što je s uzrocima i posljedicama?

M: Svaki trenutak sadrži cjelokupnu prošlost i stvara cjelokupnu bududnost.

P: Zar prošlost i bududnost postoje?

M: Postoje samo u umu. Vrijeme je u umu, prostor je u umu. Zakon uzroka i posljedice isto je tako samo
način razmišljanja. U stvarnosti sve je «ovdje» i «sada», sve je jedno. Mnogostrukost i raznolikost postoje
samo u umu.

P: Ipak, ti daješ prednost olakšanju patnje, čak i po cijenu uništenja neizlječivo bolesnog tijela.

M: Ponovno ti kažem, ti gledaš izvana, a ja iznutra. Ja ne vidim onoga koji pati; ja jesam taj koji pati.
Poznajem ga iznutra te stoga spontano i bez napora činim ono što je ispravno. Ne slijedim pravila, niti ih
kršim. Pratim tijek života, vjerno i neodoljivo.

P: Ti ipak izgledaš kao veoma praktičan čovjek koji u potpunosti nadzire svoju neposrednu okolinu.

M: A što bih drugo, po tvom mišljenju, trebao biti? Izrod?

P: Pa ipak, drugima ne možeš mnogo pomodi.

M: Nesumnjivo je da im mogu pomodi. I ti možeš pomodi. Svi mogu pomodi. Ali patnja se cijelo vrijeme
iznova stvara. Samo čovjek može u samom sebi uništiti korijene boli. Drugi mogu jedino pomodi da mu se
bol olakša, ali ne mogu ukloniti njezin uzrok, a to je neizmjerna čovjekova glupost.

P: Hode li se ta glupost ikad privesti kraju?

M: Na razini pojedinca, u svakom slučaju hode - to je mogude svakoga trenutka. Na razini čovječanstva
kakvo trenutačno znamo - tek nakon veoma mnogo godina. U kreaciji - nikad, zato što je u korijenu
kreacije neznanje. Materija je sama po sebi neznanje. Ne znati, i ne znati da ne znaš, uzrok je beskonačne
patnje.

P: Govore nam o velikim avatarima, spasiocima svijeta.

M: Jesu li ga uspjeli spasiti? Došli su i otišli, a svijet neumorno nastavlja po starom. Naravno, oni su
mnogo učinili, otvorili su nove dimenzije u ljudskom umu. Ali govoriti o spašavanju svijeta ipak je
pretjerano.

P: Zar svijetu nema spasa?

M: Koji to svijet želiš spasiti? Svijet svojih projekcija? Spasi ga. Želiš li spasiti moj svijet? Pokaži mi moj
svijet i sam du se pobrinuti za njega. Nisam svjestan nikakvog svijeta koji bi bio odvojen od mene i koji bih

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Življenje je jedina svrha Života 112


mogao spašavati. Kakva bi to trebala biti tvoja uloga u spašavanju svijeta, kad svijetu nije potrebno ništa
do da se spasi od tebe? Prestani si pridavati toliku važnost i pogledaj može li se još uopde išta spašavati.

P: Čini se da želiš naglasiti kako tvoj svijet bez tebe ne bi postojao te da je zbog toga jedina stvar koju
možeš učiniti za njega dovršiti predstavu. No, to nije izlaz. Čak i kad bi svijet bio isključivo moja kreacija,
ta ga spoznaja ne bi mogla spasiti. Ona samo objašnjava njegov nastanak. I dalje ostaje pitanje: «Zašto
sam stvorio tako bijedan svijet i što mogu učiniti da bih ga promijenio?» Čini mi se da ti govoriš:
«Zaboravi svijet i divi se vlastitoj veličanstvenosti.» Zacijelo ne misliš tako. Opis bolesti i njezinih uzroka
ne dovodi do izlječenja. Nama je potreban odgovarajudi lijek.

M: Opisivanje simptoma i uzroka lijek je za bolest uzrokovanu zatupljenošdu i glupošdu. Kao što se razne
avitaminoze liječe unošenjem vitamina koji nedostaje, tako se i bolest življenja liječi odgovarajudom
dozom inteligentne nevezanosti.

P: Ne možeš spasiti svijet savjetujudi ljudima da postanu savršeni. Ljudi su takvi kakvi jesu. Moraju li
patiti?

M: Dokle god su takvi kakvi jesu ne mogu izbjedi patnju. Uklonite osjedaj odvojenosti i nestat de svih
sukoba.

P: Tiskana je poruka možda puki papir i tinta. Važno je ono što u poruci piše. Raščlanjivanjem svijeta na
elemente i osobine propuštamo ono najvažnije - njegovo značenje. Ti sve što postoji svodiš na san,
zanemarujudi pritom razliku između sna jednog kukca i sna jednog pjesnika. Sve je san, slažem se, ali nisu
svi snovi jednaki.

M: Snovi nisu jednaki, ali sanjač je samo jedan. U snu, ja sam i kukac i pjesnik. Ali u stvarnosti nisam ništa.
Ja sam izvan svih snova. Ja sam svjetlost u kojoj se svi snovi pojavljuju i nestaju. Ja sam i u snu i izvan
njega. Kao što čovjek koji pati od glavobolje poznaje svoju bol, ali isto tako zna da on nije ta bol, tako i ja
poznajem svoj san, sebe koji sanjam i sebe koji ne sanjam - i sve to u isto vrijeme. Ja sam ono što jesam, i
prije i tijekom i poslije sna. Ali ono što vidim u snu, to nisam.

P: Sve je to stvar zamišljanja. Netko zamišlja da sanja, a netko da ne sanja. Nije li oboje isto?

M: l jest i nije isto. Nesanjanje, kao razdoblje između dvaju snova, dio je, naravno, sna. Nesanjanje, kao
postojano prianjanje uz stvarnost i bezvremeno prebivanje u njoj, nema ničeg zajedničkog sa sanjanjem.
U tom smislu, nikad ne sanjam niti du ikad sanjati.

P: Ako su i san i bijeg od sna samo zamišljanje, što je izlaz?

M: Nema potrebe za izlazom! Ne vidiš li da je izlaz iz sna također dio sna? Sve što moraš učiniti jest
sagledati san kao san.

P: Počnem li odbacivati sve oko sebe kao san, kamo de me to odvesti?

M: Kamo god te odvelo, to de biti samo san. Iluzorna je i sama ideja o nadilaženju sna. Zašto bi ikamo
trebalo idi? Samo spoznaj da sanjaš san koji zoveš svijetom i prestani tražiti izlaz iz njega. Ali nije tvoj
problem san. Tvoj je problem u tome što voliš samo jedan dio svog sna, a drugi ne voliš. Zavoli cijeli san ili
ga uopde nemoj voljeti, i prestani se žaliti. Kad san budeš sagledao kao san, učinio si sve što treba učiniti.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Življenje je jedina svrha Života 113


P: Je li sanjanje uzrokovano razmišljanjem?

M: Sve je igra ideja. U stanju pošteđenom stvaranja ideja (nitoikalpaeamadhi) ništa se ne percipira.
Korijenska je ideja «ja jesam». Ona razbija stanje čiste svijesti, a za njom slijede bezbrojni osjeti i
percepcije, osjedaji i ideje koji u svojoj cjelokupnosti tvore Boga i Njegov svijet. «Ja jesam» ostaje kao
svjedok. Sve se to događa Božjom voljom.

P: Zašto ne mojom voljom?

M: Opet si se razdvojio na dva dijela - na Boga i svjedoka. Bog i svjedok jedno su.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Življenje je jedina svrha Života 114


Slobodan si - SADA

Poklonik: Toliko je teorija koje nastoje objasniti prirodu čovjeka i univerzuma. Teorija stvaranja, teorija
iluzije, teorija sna, zaista ih je mnogo. Koja je od njih istinita?

Maharaj: Sve su istinite i sve su lažne. Odaberi onu koja ti se najviše sviđa.

P: Čini se da ti daješ prednost teoriji sna.

M: Sve su to samo različiti načini da se slože riječi. Neki daju prednost jednom, a neki drugom načinu.
Teorije same po sebi nisu ni dobre ni loše. One su pokušaj da se objasni neobjašnjivo. Nije važna teorija,
ved način na koji je provjeravamo. Tek provjera u praksi čini neku teoriju plodonosnom. Eksperimentiraj s
bilo kojom teorijom koja ti se sviđa - budeš li uistinu ozbiljan i iskren, spoznat deš stvarnost. Kao ljudsko
bide, uhvaden si u neizdrživu i bolnu situaciju iz koje tražiš izlaz. Ponuđeno ti je nekoliko planova za bijeg
iz zatvora, mada nijedan nije u potpunosti točan. No, svi oni imaju određenu vrijednost. Trebaš samo biti
smrtno ozbiljan. Ozbiljnost je ta koja oslobađa, a ne teorija.

P: Teorija te može zavesti na krivi put, a ozbiljnost može biti slijepa.

M: Tvoja de te iskrenost voditi. Predanost slobodi i savršenstvu kao cilju omogudit de ti da odbaciš sve
teorije i sisteme te počneš živjeti u mudrosti, inteligenciji i djelotvornoj ljubavi. Teorije mogu biti dobre
kao polazišne točke, ali jednom se moraju odbaciti - što prije, to bolje.

P: Postoji jogin koji tvrdi da za postizanje oslobođenja nije potrebna joga u osam stupnjeva, ved da snaga
čiste volje čini sve sama od sebe. Dovoljno je samo usmjeriti se na cilj s potpunim povjerenjem u njezinu
snagu pa de se brzo i bez napora postidi ono za što su nekima potrebna desetljeda.

M: Usredotočenost na cilj, potpuno povjerenje, čista volja! Nije čudo da se s takvim prednostima začas
ostvaruje cilj. Ta joga volje dobra je za zrelog duhotragaoca koji je odbacio sve želje osim jedne.
Naposljetku, što li je drugo volja, nego ustrajnost srca i uma. Postoji li takva ustrajnost, sve se može
postidi.

P: Sve mi se čini da jogin nije mislio samo na ustrajnost namjere, koja omoguduje neprestano nastojanje i
duhovnu disciplinu. Želio je redi da nisu potrebni nikakav poseban trud ili disciplina ako je volja čvrsto
usmjerena na cilj. Tada ved sama činjenica da volja postoji privlači cilj prema kojem je usmjerena.

M: Kako god da je nazoveš - voljom, postojanom namjerom ili jednousmjerenošdu uma - iznova dolaziš
do ozbiljnosti, iskrenosti i poštenja. Kad si smrtno ozbiljan, svaki događaj i svaku sekundu svojega života
posveduješ svojoj namjeri. Ne trošiš vrijeme i energiju na druge stvari. U potpunosti postaješ predan cilju,
nazvao to voljom, ljubavlju ili čistom iskrenošdu. Mi smo složena bida koja neprestano ratuju i iznutra i
izvana. Stalno smo u suprotnosti sa samima sobom, uništavajudi danas ono što smo učinili jučer. Nije
čudo da smo se zaglavili. Malo dosljednosti donijelo bi veliku promjenu.

P: Što je jače, želja ili sudbina?

M: Želja oblikuje sudbinu.


Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Slobodan si - SADA 115
P: I sudbina oblikuje želju. Moje su želje uvjetovane naslijeđem i životnim okolnostima, prilikama i
slučajnostima, svime onime što zovemo sudbinom.

M: Da, može se tako redi.

P: U kojoj točki postajem slobodan željeti ono što hodu željeti?

M: Ved si slobodan - sada. Što to hodeš željeti? Pa poželi.

P: Naravno, slobodan sam željeti, ali nisam slobodan djelovati u skladu sa svojom željom. Drugi me porivi
odvlače na stranputice. Moja želja nije dovoljno jaka, bez obzira na to što je ja odobravam. Želje koje ne
odobravam jače su.

M: Mogude je da zavaravaš samog sebe. Možda se ostvaruju tvoje prave želje, a one koje odobravaš
ostaju na površini jer su ondje samo radi vanjskog dojma.

P: Možda i jest tako kako kažeš, ali to je samo nova teorija. Činjenica je da se ne osjedam slobodnim
željeti ono što mislim da bih trebao željeti, a kad mi se čini da želim ono što je ispravno, ne djelujem u
skladu s time.

M: Sve je to zbog slabosti uma i dezintegriranosti mozga. Saberi se i osnaži um pa deš ustanoviti da se
tvoje misli i osjedaji, riječi i djela kredu u pravcu u kojem želiš.

P: Opet propovijedaš savršenstvo! Sabrati se i osnažiti um nije baš laka zadada! Kako započeti s njom?

M: Krenuti možeš samo od točke u kojoj trenutačno jesi. Ti si «sada» i «ovdje» i ne možeš pobjedi od tog
«sada» i «ovdje».

P: Ali što mogu učiniti «sada» i «ovdje»?

M: Možeš biti svjestan svog bitka - «sada» i «ovdje».

P: Je li to sve?

M: To je sve. Ništa više.

P: Tijekom cjelokupnog svojeg budnog stanja i sanjanja svjestan sam sebe, a to mi baš ne pomaže.

M: Svjestan si razmišljanja, osjedanja i djelovanja. Ali nisi svjestan svojeg bitka.

P: Koji to novi faktor, po tvom mišljenju, trebam unijeti u sve to?

M: Stav potpunog svjedočenja, promatranja događaja bez sudjelovanja u njima.

P: Što de mi to donijeti?

M: Slabost uma nastaje zbog pomanjkanja inteligencije, razumijevanja, što je pak posljedica nesvjesnosti,
Težedi k svjesnosti, integrirat deš svoj um i ojačati ga.

P: Mogu biti potpuno svjestan svega što se zbiva, a ipak posve nesposoban da na bilo koji način utječem
na to.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Slobodan si - SADA 116
M: U zabludi si. Ono što se događa projekcija je tvojeg uma. Slab um ne može upravljati vlastitim
projekcijama. Zato, budi svjestan svojeg uma i njegovih projekcija. Ne možeš držati pod nadzorom ono
što ne poznaješ. S druge pak strane, znanje daje mod. U praksi je sve to veoma jednostavno. Da bi mogao
upravljati samim sobom, moraš poznavati sebe.

P: Možda bih još i mogao stedi nadzor nad sobom, ali hodu li biti u stanju nositi se s kaosom u svijetu?

M: Nema drugog kaosa u svijetu osim onog koji stvara tvoj um. Kaos je tvoje djelo bududi da se u njegovu
središtu nalazi tvoja lažna ideja o sebi kao nečemu što je drukčije i odvojeno od svega ostaloga. U
stvarnosti nisi ni različit ni odvojen. Ti si bezgranični potencijal, neiscrpna mogudnost. Zato što ti jesi, sve
drugo može biti. Univerzum nije ništa drugo do djelomično očitovanje tvoje bezgranične sposobnosti da
postaješ.

P: Uviđam da me u potpunosti motiviraju želja za užitkom i strah od boli. Koliko god moje želje bile
plemenite, moj strah opravdan, užitak i bol dva su pola između kojih se odvija moj život.

M: Uđi u izvor boli i užitka, u izvor želje i straha. Promatraj, istražuj, pokušaj razumjeti.

P: Želje i strah osjedaji su uzrokovani fizičkim i mentalnim faktorima. Oni su ovdje i lako ih je promatrati.
Ali zašto su ovdje? Zašto želim užitak i zašto se plašim boli?

M: Užitak i bol stanja su uma. Sve dok misliš da si um, zapravo tijelo-um, pojavljivat de ti se takva pitanja.

P: A kad spoznam da nisam tijelo, hodu li se tada osloboditi želja i straha?

M: Dokle god postoji tijelo i um koji ga štiti, privlačnosti de i odbojnosti djelovati. One de postojati, u
prostoru događanja, ali te nede zabrinjavati. Središte tvoje pažnje bit de negdje drugdje. Nedeš biti
uznemiren njima.

P: Ali one de ipak postojati. Zar pojedinac nede nikada biti potpuno slobodan?

M: Potpuno si slobodan, čak i sada. Ono što nazivaš sudbinom (karma) nije ništa drugo do posljedica
tvoje volje za životom. Koliko je ta želja jaka najlakše možeš prosuditi promatrajudi sveopde užasavanje
od smrti.

P: Ljudi prilično često umiru zato što to žele.

M: Jedino ako je druga mogudnost gora od smrti. Ali takva spremnost na smrt proizlazi iz istog izvora kao
i želja za životom, iz izvora koji je čak dublji no život sam. Biti živo bide nije konačno stanje, postoji i nešto
iznad toga, mnogo čudesnija, što nije ni bitak ni nebitak, ni življenje ni neživljenje. To je stanje čiste
svijesti, onkraj svih ograničenja prostora i vremena. Kad se jednom odbaci iluzija da je pojedinac tijelo-
um, smrt gubi svoj zastrašujudu mod i postaje dio života.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Slobodan si - SADA 117


Nemoj podcjenjivati Pažnju

Poklonik: Doživljavam te kao siromašnog čovjeka s vrlo ograničenim sredstvima za život, koji se, kao i svi
drugi ljudi, suočava s problemima neimaštine i starosti.

Maharaj: Kad bih bio veoma bogat, u čemu bi bila razlika? Ja sam to što jesam. Što bih drugo mogao biti?
Nisam ni bogat ni siromašan, ja sam ja.

P: Pa ipak, i ti prolaziš kroz iskustva užitka i boli.

M: Doživljavam ih u svjesnosti, ali ja nisam ni svjesnost ni njezin sadržaj.

P: Kažeš da smo u svom stvarnom bitku svi jednaki. Kako je mogude da je tvoje iskustvo toliko različito od
našeg?

M: Moje trenutačno iskustvo nije drukčije. Razlikujem se od vas samo po načinu na koji ga vrednujem i po
stavu prema njemu. Ja vidim isti svijet kao i ti, ali ne doživljavam ga na isti način. Nema ničeg
tajanstvenog u tome. Svatko doživljava svijet kroz predoždbu koju ima o sebi. Kako doživljavaš sebe, tako
doživljavaš i svijet. Ako zamišljaš da si odvojen od svijeta, izgledat de ti da je i svijet odvojen od tebe te
deš doživljavati želju i strah. Ja ne doživljavam svijet odvojeno od sebe i zbog toga nema ničeg što bih
mogao željeti ili čega bih se morao plašiti.

P: Ti si točka svjetlosti u svijetu, što se ne može redi za svakoga.

M: Nema nikakve razlike između mene i drugih, osim što ja poznajem sebe takvog kakav jesam. Ja sam
sve. Ja to znam sa sigurnošdu, a ti ne znaš.

P: Dakle, ipak smo različiti.

M: Ne, nismo. Razlika postoji jedino u umu i privremena je. Ja sam bio poput tebe, a ti deš biti poput
mene.

P: Bog je stvorio svijet neizmjerno bogat raznolikošdu.

M: Raznolikost postoji jedino u tebi. Vidi sebe takvim kakav jesi i vidjet deš i svijet takvim kakav jest - kao
jedinstven dio stvarnosti, nedjeljiv, neopisiv. Tvoja stvaralačka mod projicira u njega slike tako da se sva
tvoja pitanja odnose na slike.

P: Jedan je tibetanski jogin napisao da je Bog stvorio svijet s određenom svrhom i da upravlja njime u
skladu s posebnim planom. Ta je svrha dobra, a plan neizmjerno mudar.

M: Sve je to prolazno, a ja se bavim vječnim. Bogovi i njihovi univerzumi dolaze i odlaze, avatari slijede
jedan za drugim u beskonačnom nizu i na kraju smo opet na izvoru. Ja govorim jedino o bezvremenom
izvoru svih bogova sa svim njihovim univerzumima, prošlim, sadašnjim i bududim.

P: Znaš li sve njih? Sjedaš li ih se?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nemoj podcjenjivati Pažnju 118


M: Kad nekolicina momaka priredi predstavu radi zabave, što se tu ima gledati i pamtiti.

P: Zašto je polovica čovječanstva muškog, a polovica ženskog spola?

M: Zato da bi mogli biti zajedno sretni. Neosobnost (avjakta) postaje osoba (vjakta) radi radosti u
odnosima. Milošdu svoga gurua, na isti način mogu promatrati i neosobnost i osobnost. Za mene je to
dvoje jedno. Tijekom života osoba uranja u neosobnost.

P: Kako osoba izranja iz neosobnosti?

M: I neosobnost i osoba nisu ništa drugo do različiti vidovi jedne te iste stvarnosti. Nije ispravno govoriti
o jednom kao o nečemu što prethodi drugome. Sve te ideje pripadaju budnom stanju.

P: Kako dolazi do budnog stanja?

M: U korijenu cijele kreacije leži želja. Želja i zamišljanje pothranjuju i osnažuju jedno drugo. Četvrto
stanje svijesti (turija) jest stanje čistog svjedočenja, nevezane svijesti lišene strasti i riječi. Ono je poput
prostora koji ne dotiče ništa od svega što se u njemu nalazi. Problemi tijela i uma ne dopiru do njega, oni
su negdje izvan, «ondje», a svjedok je uvijek «ovdje».

P: Što je stvarno: subjektivno ili objektivno? Ja sam skloniji povjerovati da je objektivni univerzum
stvaran, a moja subjektivna psiha promjenjiva i prolazna. No, izgleda da ti svoja unutarnja subjektivna
stanja smatraš stvarnima, a da konkretnom, vanjskom svijetu odričeš stvarnost.

M: I subjektivno i objektivno promjenjivi su i kratkotrajni. Nema ničeg stvarnog u njima. Nađi ono trajno u
prolaznom, stalno prisutni faktor u svakom iskustvu.

P: Što je taj stalni faktor?

M: Pridam li mu kakva ved imena i ukažem li ti na njega na kakve ved načine, to ti nede mnogo pomodi,
sve dok ne budeš imao sposobnost da ga i sam vidiš. Čovjek s mrenom na oku nede modi vidjeti papigu na
grani drveta, koliko god ga prisiljavao da je gleda. U najboljem slučaju, vidjet de tvoj ispruženi prst.
Najprije pročisti svoj vid, nauči gledati, a ne samo zuriti, i vidjet deš papigu. Uz to, moraš se i gorljivo
truditi da je vidiš. Da bi stekao znanje o sebstvu, podjednako su ti potrebne jasnoda i ozbiljnost. Nužna je i
zrelost srca i uma, do koje se dolazi ozbiljnom primjenom svega onoga što si razumio u svakodnevnom
životu. U jogi nema kompromisa.

Želiš li griješiti, griješi otvoreno, cijelim srcem. I grijesi donose svoje pouke, na kojima uče ozbiljni grešnici,
kao na što na vrlinama uče ozbiljni sveci. No, miješanje je toga dvoga pogubno. Ništa te ne može toliko
ometati kao kompromis jer on pokazuje pomanjkanje ozbiljnosti bez koje se ništa ne može učiniti.

P: U teoriji odobravam isposništvo, ali u praksi sam u potpunosti na strani raskoša. Navika trčanja za
užicima i izbjegavanja boli u meni je toliko okorjela da sve moje dobre namjere, koje su prilično žive na
razini teorije, ne hvataju korijena u svakodnevnom životu. Budeš li mi rekao da nisam dosljedan, nedeš mi
nimalo pomodi jer je moj problem upravo u tome što ne znam kako postati dosljedan.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nemoj podcjenjivati Pažnju 119


M: Ti nisi ni dosljedan ni nedosljedan - davanje imena mentalnim stanjima dobro je samo zato da bi se
izrazilo odobravanje ili neodobravanje. Problem nije tvoj - to je problem tvojeg uma. Počni odvajati sebe
od svojeg uma. Odlučno se prisjedaj da nisi um i da njegovi problemi nisu tvoji.

P: Mogao bih početi govoriti samome sebi: «Ja nisam um, ja se ne zamaram njegovim problemima», ali i
um i njegovi problemi ostat de baš takvi kakvi su i bili. Nemoj mi sada, molim te, redi da je to zbog toga
što nisam dovoljno ozbiljan i da bih trebao biti ozbiljniji! Ja sve to znam i slažem se s time, ali imam samo
jedno pitanje: «Kako da postanem ozbiljan?»

M: Bar se pitaš kako da to postigneš! Za početak je to dovoljno dobro. Nastavi razmišljati, preispitivati se,
gorljivo željeti da nađeš put. Budi svjestan sebe, promatraj svoj um, usredotoči na njega svu svoju pažnju.
Nemoj očekivati brze rezultate, možda nedeš zapaziti nikakve posljedice. I bez tvojeg znanja, tvoja de
psiha prolaziti kroz promjene, bit de više jasnode u tvom razmišljanju, više suosjedanja u tvojim emo-
cijama i više čistode u tvojem ponašanju. Ne trebaš nastojati to postidi - svjedočit deš promjenu bez
obzira na sve. Jer, ono što si sada posljedica je nesmotrenosti, a ono što deš postati bit de plod pažnje.

P: Zašto bi ved i sama pažnja proizvela toliku razliku?

M: Dosad je tvoj život bio mračan (tamas) i nemiran (rađas). Pažnja, budnost, svjesnost, jasnoda,
živahnost, vitalnost - sve su to očitovanja cjelovitosti, odnosno jednote s tvojom istinskom prirodom
(sattva). U prirodi svojstva uravnoteženosti (sattva) jest usklađivanje i neutraliziranje svojstava pasivnosti
(tamas) i aktivnosti (rađas) te ponovno izgrađivanje osobnosti u skladu s istinskom prirodom sebstva.
Uravnoteženost je vjerni sluga sebstva, uvijek pažljiv i poslušan.

P: I do svega toga dodi du samo zahvaljujudi pažnji?

M: Nemoj podcjenjivati vrijednost pažnje. Ona znači zanimanje, ali i ljubav. Da bi spoznavao, činio,
otkrivao, stvarao, moraš se srcem posve predati cilju - a to znači pažnjom. Svi blagoslovi proizlaze iz toga.

P: Savjetuješ nam da se usredotočimo na stav «ja jesam». Je li i to oblik pažnje?

M: A što bi drugo bilo? Usredotoči svoju jedno usmjerenu pažnju na ono što ti je najvažnije u životu - na
samog sebe. Ti si središte svog osobnog univerzuma - ne poznaješ li središte, što bi drugo mogao u njemu
poznavati?

P: Ali kako da spoznam sebe? Da bih spoznao sebe, moram se udaljiti od sebe. Ali ono što je udaljeno od
mene ja ne mogu biti. Dakle, izgleda da nikako ne mogu spoznati sebe, ved samo ono za što se smatram.

M: Sasvim točno. Upravo kao što ne možeš vidjeti svoje licet ved samo njegov odraz u zrcalu, možeš
poznavati samo svoju sliku koja se odražava u neumrljanom zrcalu čiste svijesti.

P: Kako da nađem zrcalo bez mrlja?

M: Očigledno je da ih moraš ukloniti. Ustanovi gdje su mrlje i ukloni ih. Drevno je učenje sasvim valjano.

P: Što znači ustanoviti gdje su mrlje, a što ukloniti ih?

M: Priroda savršenog zrcala takva je da ga ne možeš vidjeti. Sve što možeš vidjeti nužno je još jedna
mrlja. Odvrati se od njih, odbaci ih, smatraj ih nepoželinima.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nemoj podcjenjivati Pažnju 120
P: Želiš li redi da je sve što se može percipirati zapravo mrlja?

M: Točno, percipiramo jedino mrlje.

P: Znači li to da je cijeli svijet mrlja'?

M: Da, tako je.

P: Kako je to užasno! Dakle, univerzum nema nikakvu vrijednost?

M: Naprotiv, on ima golemu vrijednost. Nadilaženjem univerzuma spoznat deš sebe,

P: Ali zašto je uopde nastao?

M: Saznat deš to kad skonča.

P: Hode li ikad skončati?

M: Da, za tebe.

P: Kad je počeo?

M: Sada.

P: Kad de završiti?

M: Sada.

P: Nije završio sada.

M: Nije, jer ti nisi to dopustio.

P: Ja to želim dopustiti.

M: Ne, ne želiš. Sav je tvoj život povezan sa svijetom. Tvoja prošlost i bududnost, tvoje želje i strahovi - svi
oni imaju korijenje u njemu. Gdje si ti bez svijeta? Tko si?

P: Ali to sam i došao otkriti.

M: A ja ti kažem upravo ovako: nađi uporište koje se nalazi onkraj svega i sve de biti jasno i lako.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nemoj podcjenjivati Pažnju 121


Život je Vrhovni Guru

Poklonik: Stigli smo iz veoma dalekih zemalja. Jedan je od nas Britanac, a drugi Amerikanac. Svijet u
kojem smo rođeni na rubu je propasti, a bududi da smo mladi, veoma smo zabrinuti. Stari se ljudi nadaju
da de umrijeti, ali za mlade takva nada nije izlaz. Neki od nas odbili su ubijati, ali nitko ne može odbiti da
ga ubiju. Možemo li se nadati da de se svijet popraviti još tijekom našega životnog vijeka?

Maharaj: Što vas navodi na misao da de svijet biti uništen?

P: Instrumenti uništenja postali su nevjerojatno modni. Osim toga, naša proizvodnja uništava prirodu i ne
poštuje nikakve kulturne i socijalne vrijednosti.

M: Govorite o sadašnjem vremenu. Je li tako bilo svugdje i uvijek? Takva je mučna situacija možda samo
privremena i vezana uz jedno određeno mjesto. Kad jednom prođe, bit de zaboravljena.

P: Ljestvica prijetedih katastrofa nevjerojatno je velika. Živimo usred eksplozije.

M: Svaki čovjek pati sam i umire sam. Brojke su nevažne. Smrt je podjednako prisutna kad umire milijun
ljudi kao i kad umire samo jedan čovjek.

P: Priroda ubija milijune, ali to me ne plaši. To je možda tragedija ili tajna, ali ne i okrutnost. Ono što me
užasava jest patnja koju stvara sam čovjek, kao i sva razaranja i opustošenja koja počinja. Priroda je
veličanstvena, i u svojem stvaranju i u svojem uništavanju. Ali u čovjekovu djelovanju prisutna je
zločestode i ludilo.

M: Točno. Dakle, nisu patnja i smrt tvoj problem, ved zloda i ludilo koji se nalaze u njihovu korijenu. Nije li
zloda jednako tako oblik ludila? A nije li ludilo zloupotreba uma? Problem čovječanstva leži samo u
zloupotrebi uma. Sva blaga prirode i duha dostupna su čovjeku koji svoj um koristi na ispravan način.

P: Kako se um koristi ispravno?

M: Zloupotrebu uma uzrokuju strah i pohlepa. Ispravna upotreba uma jest služenje ljubavi, životu, istini i
ljepoti.

P: Lakše je to redi nego učiniti. Ljubav prema istini, čovjeku, dobronamjernost kakva raskoš! Svega toga
treba nam u izobilju da bismo mogli popraviti svijet ali tko de nam ih dati?

M: Možeš provesti cijelu vječnost posvuda tražedi istinu i ljubav, inteligenciju i dobru volju, preklinjudi
Boga i čovjeka, a da sve bude uzalud. Moraš početi u sebi, od sebe - to je neumitni zakon. Ne možeš
promijeniti sliku u zrcalu ne promijeniš li svoje lice. Najprije da je tvoj svijet samo tvoj odraz i prestani
tražiti u odrazu. Pozabavi se sobom, popravi sebe - mentalno i emocionalno. Fizički de aspekt automatski
uslijediti. Previše govorite o reformama: ekonomskoj, socijalnoj, političkoj. Ostavite reforme na miru i
pobrinite se za reformatora. Kakav svijet može stvoriti čovjek koji je glup, pohlepan i bez srca?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Vrhovni Guru 122


P: Budemo li morali čekati na promjenu srca, čekat demo beskonačno. Tvoj savjet da postanemo savršeni
zapravo je savjet da postanemo očajni. Kad svi postanu savršeni i svijet de biti savršen. Kako beskorisna i
otrcana izjava!

Af: To nisam rekao. Rekao sam samo da ne možete promijeniti svijet prije negoli promijenite sebe. Nisam
rekao - prije negoli promijenite svako ljudsko bide. Mijenjati nije potrebno, a nije ni mogude. Ali, uspijete
li promijeniti sebe, otkrit dete da nikakve druge promjene nisu nužne. Da biste promijenili sliku, samo
mijenjate film, a ne nasrdete na filmsko platno.

P: Kako možeš biti tako siguran usebe? Kako znaš da je to što govoriš istina?

M: Nisam siguran u sebe, ved u tebe. Sve što trebaš učiniti jest prestati tražiti izvan sebe ono što možeš
nadi jedino u sebi. Prije negoli počneš djelovati, poradi na svom vidu. Ti patiš od akutnog
nerazumijevanja. Razbistri um, pročisti srce, učini život svetim - to je najbrži način da promijeniš svoj
svijet.

P: Toliko je mnogo svetaca i mistika živjelo i umrlo, a nisu promijenili moj svijet.

M: Kako su to mogli učiniti? Tvoj svijet nije njihov, a njihov svijet nije tvoj.

P: Sasvim je sigurno da postoji činjenica koji je zajednički svima.

M: Svijet stvari, energije i materije? Čak i kad bi postojao takav zajednički svijet materijalnih stvari i sila,
to nije svijet u kojem mi živimo. Naš svijet čine osjedaji i ideje, privlačenja i odbijanja, ljestvice vrijednosti,
motivi i pobude. Sve u svemu, to je mentalni svijet. U biološkom smislu potrebno nam je veoma malo.
Naši su problemi drukčije vrste. Temelje se na željama, strahovima i pogrešnim idejama te se stoga ne
mogu riješiti jedino na razini uma. Moraš pobijediti vlastiti um, a da bi to učinio, moraš se uzdignuti iznad
njega.

P: Što znači nadidi um?

M: Tijelo si ved nadišao, nije li tako? Ne pratiš pažljivo svoju probavu, kolanje hranjivih ili uklanjanje
štetnih tvari. To se zbiva samo od sebe. Isto bi tako automatski trebao raditi i tvoj um, bez utjecanja
pažnji. No, to se nede dogoditi dok ne proradi bez greške. Vedinu vremena svjesni smo tijela i uma jer nas
neprestano zovu u pomod. Bol i patnja nisu ništa drugo do njihovo vrištanje kojim žele privudi našu
pozornost. Da bi nadišao tijelo, moraš biti zdrav, a da bi nadišao um, moraš ga dovesti u savršeno stanje.
Ne možeš nadidi um, a ostaviti nered za sobom. Nered de te povudi natrag. «Pokupi svoje smede» - čini se
da je to univerzalni zakon. Ali i pravedan.

P: Smijem li te pitati kako si nadišao svoj um?

M: Milošdu svojega gurua.

P: U kakvom ti je obliku došla njegova milost?

M: Guru mi je rekao što je istina.

P: Što ti je rekao?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Vrhovni Guru 123


M: Rekao mi je da sam vrhovna stvarnost.

P: I kako si to prihvatio?

M: Povjerovao sam mu i neprestano se toga prisjedao.

P: Je li to bilo sve?

M: Da. Prisjedao sam se svoga gurua i onoga što mi je rekao.

P: Želiš li redi da je to bilo dovoljno?

M: A što seješ može učiniti? Bilo mi je sasvim dovoljno prisjedati se gurua i njegovih riječi. Savjet koji sam
ti dao još je lakši od toga - samo se prisjedaj sebe. «Ja jesam» - to je dovoljno da iscijeli tvoj um i odvede
te onkraj njega. Imaj barem malo povjerenja. Ne želim te zavesti na krivi put. Zašto bih to učinio? Želim li
ja išta od tebe? Ja ti želim dobro - takva je moja priroda. Zašto bih te zavodio na stranputicu?

I zdrav razum de ti redi kako je za ispunjenje neke želje potrebno da je stalno imaš na umu. Želiš li
spoznati svoju istinsku prirodu, moraš cijelo vrijeme imati na umu svoje sebstvo, sve dok tajna tvog bitka
ne bude otkrivena.

P: Zašto bi prisjedanje na samoga sebe dovelo pojedinca do samoostvarenja?

M: Zato što su i jedno i drugo dva vida istog stanja. Prisjedanje na samoga sebe odvija se u umu, a
samoostvarenje nadilazi um. Slika u zrcalu pripada liku koji se nalazi onkraj zrcala.

P: To je dovoljno jasno. Ali što je svrha svega toga?

M: Da bi pomogao drugima, pojedinac mora biti oslobođen potrebe za pomodi.

P: Jedino što želim jest biti sretan.

M: Budi sretan da bi druge mogao činiti sretnima.

P: Neka drugi sami vode brigu o sebi.

M: Molim te, ti nisi odvojen od njih. Sreda koju ne možeš dijeliti lažna je. Vrijedno je željeti jedino ono što
možeš podijeliti s drugima.

P: Točno. Ali trebam li ja gurua? To što si mi rekao jednostavno je i uvjerljivo. Prisjedat du se toga. No,
time nisi postao moj guru.

M: Obožavanje osobe nije od presudne važnosti, ved postojanost i dubina posvedenosti zadatku. Sam je
život najvedi guru. Uočavaj njegove pouke i slušaj njegove zahtjeve. Kad personaliziraš njihov izvor, imaš
vanjskog gurua, a kad ih primaš neposredno iz života, guru je u tebi. Prisjedaj se riječi svoga gurua,
vanjskog ili unutarnjeg, divi im se, duboko razmišljaj o njima, živi s njima, voli ih, urasti u njih, rasti s
njima, učini ih svojima. Stavi u njih sve i dobit deš sve. Ja sam to učinio. Cijelo svoje vrijeme posvetio sam
svome guruu i onome što mi je rekao.

P: Po zanimanju sam pisac. Možeš li mi dati savjet koji bi bio namijenjen samo meni?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Vrhovni Guru 124


M: Pisanje je talent i umijede. Napreduj u svom talentu i razvijaj svoje umijede. Želi ono što je vrijedno
željenja i želi to cijelim srcem. Kao što biraš put kroz gomilu, prolazedi kroz ljude, tako probij sebi i put
kroz događaje, ne gubedi iz vida pravi smjer. To je lako, ako si predan.

P: Toliko si puta spomenuo potrebu da čovjek bude predan. Ali, mi, ljudi, nemamo čvrstu volju koja bi bila
usmjerena na samo jedan cilj. U nama postoji gomila želja i potreba, instinkata i poriva koji se miješaju
jedno s drugim. Ponekad prevladava jedno, a ponekad drugo, ali nikad zadugo.

M: Nema potreba, postoje samo želje.

P: Jesti, piti, nadi krov nad glavom, živjeti nisu li to potrebe?

M: Želja za životom temeljna je želja. Sve drugo ovisi o njoj.

P: Živimo zato što moramo.

M: Živimo zato što žudimo za osjetilnim postojanjem.

P: Želja koja je toliko univerzalna ne može biti loša.

M: Nije loša, naravno. Na određenom mjestu, u određeno vrijeme, sve je ispravno. Ali kad ti važna
postane istina, stvarnost, moraš preispitati svaku stvar, čak i sam život. Zagovaranjem nužnosti osjetilnog
i intelektualnog iskustva ograničavaš svoje nastojanje na traganje za udobnošdu.

P: Tražim sredu, a ne udobnost.

M: Kakvu još sredu poznaješ osim udobnosti tijela i uma?

P: Postoji li i neka druga sreda?

M: Otkrij to sam. Preispitaj svaki svoj poticaj, nijednu želju nemoj smatrati opravdanom. Liši se svih
posjeda, fizičkih i mentalnih, oslobodi svih briga o sebi, budi otvoren za otkrida.

P: U indijskoj duhovnoj tradiciji smatra se da ved i sam život u blizini sveca ili mudraca pomaže u
postizanju oslobođenja te da nikakva druga sadhana tada nije potrebna. Zašto i ti ne otvoriš ašram kako
bi ljudi mogli živjeti u tvojoj blizini?

M: U trenutku kad bih stvorio instituciju, postao bih njezinim zatvorenikom. U stvari, činjenica je da sam
dostupan svima. Zajednički krov i hrana ne bi bili izraz srdačnije dobrodošlice. «Živjeti blizu» gurua ne
znači udisati s njime isti zrak. To znači vjerovati guruu, biti mu poslušan i ne dopustiti da se njegove dobre
namjere izjalove. Nosi svojega gurua uvijek u srcu i prisjedaj se njegovih uputa - to je stvarno življenje s
istinom. Fizička je blizina najmanje važna. Učini sav svoj život očitovanjem vjere u svojega gurua i ljubavi
prema njemu - to je stvarno prebivanje s njim.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Vrhovni Guru 125


Sve se događa sam od sebe

Poklonik: Umire li mudrac?

Maharaj: Mudrac je onkraj života i smrti. Ono što mi poimamo kao nešto neizbježno - rođenje i umiranje
- njemu izgleda kao način izražavanja kretanja u nepokretnom, promjene u nepromjenjivom, kraja u
beskrajnom. Mudracu je očigledno da se ništa ne rađa i ne umire, da ništa ne traje i ne mijenja se, da je
sve takvo kakvo jest - bezvremeno.

P: Kažeš da je mudrac onkraj svega. Onkraj čega? Onkraj znanja?

M: Znanje svide i zalazi. Svijet nastaje i nestaje. Sve se to vidljivo događa svakodnevno. Znamo da smo
ponekad svjesni, a ponekad nismo. Kad nismo svjesni, imamo dojam tame ili praznine. Ali mudrac nije
svjestan sebe ni kao svjesnog ni kao nesvjesnog, on je svjestan sebe kao čiste svijesti, kao svjedoka tri
stanja uma i njihovog sadržaja.

P: Kada započinje svjedočenje?

M: Za mudraca ništa nema ni početak ni kraj. Kao što se sol rastapa u vodi, tako se sve rastapa u čistom
bitku. Mudrost je vječno nijekanje nestvarnog. Sagledati nestvarno kao takvo jest mudrost. Onkraj toga
nalazi se ono neizrecivo.

P: U meni je snažno prisutno uvjerenje da sam tijelo. Priznajem da govorim iz neznanja. Kad je počelo to
stanje osjedanja sebe kao tijela, tijela-uma, uma-tijela ili čak čistog uma?

M: Ne možeš govoriti o početku svjesnosti. Ideje o početku i vremenu nalaze se u svjesnosti. Da bi mogao
smisleno govoriti o početku bilo čega, moraš istupiti izvan svjesnosti. A u trenutku kad istupiš, shvatit deš
da ničeg takvog nema, a nikad nije ni bilo. Postoji samo stvarnost, u kojoj nijedna «stvar», sama za sebe,
ne posjeduje bitak. Kao što su valovi neodvojivi od oceana, tako je i sve što postoji ukorijenjeno u bitku.

P: Činjenica je da te ovdje i sada pitam: «Kada je nastao moj osjedaj 'ja sam tijelo'?» Je li se pojavio
prilikom mojeg rođenja? Ili ovoga jutra?

M: Sada.

P: Ali ja se sjedam da sam ga imao i jučer!

M: Sjedanje na jučer postoji isključivo sada.

P: Ali sasvim je sigurno da sam postojao u vremenu. Imam prošlost i bududnost.

M: To je ono što zamišljaš - sada.

P: Morao je postojati neki početak

M: Sada.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve se događa sam od sebe 126


P: A što je s krajem?

M: Ono što nema početka nema ni kraja.

P: Ali ja sam svjestan svojeg pitanja.

M: Na lažno pitanje nema odgovora. Njega je samo mogude prepoznati kao lažno.

P: Za mene je stvarno.

M: Kad ti se pojavilo kao stvarno? Sada.

P: Da, meni je ono itekako stvarno - sada.

M: Što je stvarno u tvom pitanju? To je stanje uma. Nijedno stanje uma ne može biti stvarnije od samog
uma. Je li um stvaran? On je samo zbirka stanja, od kojih su sva prolazna. Kako se slijed prolaznih stanja
može smatrati stvarnim?

P: Kao zrnca nanizana na konac, događaji slijede jedan za drugim - vječno.

M: Svi su oni nanizani na temeljnu ideju «ja sam tijelo». Ali čak je i ona mentalno stanje i nede potrajati.
To je stanje koje se javlja i nestaje kao i sva druga. Iluzija da smo tijelo-um postoji samo zato što nije
preispitana. Ne-ispitivanje je konac na koji su nanizana sva stanja uma. Ono je nalik tami u zatvorenoj
sobi. Tama je ondje samo prividno. Ali kad se soba otvori, kamo odlazi tama? Ne odlazi nikamo jer nije ni
bila ondje. Sva stanja uma, sva imena i oblici postojanja imaju korijen u neispitivanju, u neistraživanju, u
zamišljanju i lakovjernosti. U redu je redi «ja jesam», ali redi «ja sam ovo» ili «ja sam ono» znak je
neispitivanja, neistraživanja, mentalne slabosti ili letargije.

P: Ako je sve svjetlost, kako nastaje tama? Kako ona može postojati usred svjetlosti?

M: Usred svjetlosti nema tame. Tama je zaborav sebstva. Kad smo obuzeti drugim stvarima, odnosno
nesebstvom, zaboravljamo sebstvo. Nema ničeg neprirodnog u tome. Ali zašto zaboraviti sebstvo
stvaranjem suvišnih vezanosti? Mudrost leži u tome da nikad ne zaboravimo sebstvo kao uvijek prisutno
podrijetlo i doživljavatelja i doživljaja.

P: U mojem sadašnjem stanju, ideja «ja sam tijelo» dolazi spontano, a ideja «ja sam čisti bitak» mora se
nametnuti umu kao nešto što jest istinito, ali ne i doživljeno.

M: Da, duhovna se vježba (sadhana) sastoji od prinudnog prisjedanja na činjenicu da smo čisti bitak, a ne
nešto pojedinačno ili zbir pojedinačnog, pa čak ni sveukupnost svih pojedinačnosti koje tvore univerzum.
Sve postoji u umu. I tijelo je samo umno sažimanje golemog broja osjetilnih percepcija, od kojih svaka
predstavlja jedno mentalno stanje. Tvrdiš li «ja sam tijelo», pokaži ga.

P: Evo ga, ovdje je.

M: Ovdje je samo dok misliš o njemu. I tijelo i um stanja su koja se smjenjuju. Cjelokupni zbroj tih kratkih
vremenskih intervala stvara iluziju postojanja. Istraži ono što je trajno u prolaznom, stvarno u
nestvarnom. To je sadhana.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve se događa sam od sebe 127


P: Činjenica je da o sebi razmišljam kao o tijelu.

M: Ti svakako razmišljaj o sebi, samo nemoj pridavati važnost ideji da si ti tijelo. Nema tijela, postoji samo
struja osjeta, percepcija, sjedanja i zamišljanja. Tijelo je apstrakcija, stvorena tvojom sklonošdu da tražiš
jedinstvo u različitosti, što u biti nije loše.

P: Rekli su mi da doživljavati sebe kao tijelo predstavlja lošu osobinu uma.

M: Zašto govoriti na taj način? Takvi izrazi stvaraju probleme. Sebstvo je izvor i krajnji cilj svega. Ništa nije
vanjsko.

P: Kad ideja o sebi kao tijelu postane opsesija, nije li to veoma loše?

M: Nema ničeg lošeg u ideji o tijelu, čak ni u ideji «ja sam tijelo», ali pogrešno je ograničiti sebe na jedno
jedino tijelo. Uistinu, sve postojanje, svaki oblik, moj je vlastiti oblik i nalazi se unutar moje svijesti. Ne
mogu redi što jesam jer riječi mogu opisati samo ono što nisam. Ja jesam, i zato što ja jesam, jest i sve
drugo. Ali ja sam onkraj svjesnosti i zbog toga ne mogu redi što sam u svjesnosti. Pa ipak, ja jesam. Na
pitanje «tko sam ja?» nema odgovora. Nikakvo iskustvo ne može odgovoriti na njega zato što se sebstvo
nalazi onkraj svakog iskustva.

P: Pa ipak, pitanje «tko sam ja?» moralo bi biti od neke koristi.

M: Na njega se ne može odgovoriti u svjesnosti i zbog toga nam ono pomaže da se uzdignemo iznad nje.

P: Evo me - u sadašnjem trenutku. Što je u tome stvarno, a što nije? Nemoj mi samo redi da je moje
pitanje pogrešno. Dovođenje mojih pitanja u pitanje nikamo me ne vodi.

M: Tvoje pitanje nije pogrešno, ved nepotrebno. Kažeš: «Ja sam sada i ovdje.» Zaustavi se na tome, to je
stvarno. Nemoj činjenicu pretvarati u pitanje. U tome je tvoja pogreška. Ti nisi ni znanje ni neznanje, ni
um ni materija. Nemoj pokušavati opisati sebe kroz pojmove uma i materije.

P: Malo prije neki je mladid došao k tebi i iznio ti svoj problem. Rekao si mu nekoliko riječi i on je otišao.
Jesi li mu pomogao?

M: Naravno.

P: Kako možeš biti tako siguran u to?

M: Pomaganje je u mojoj prirodi.

P: Kako si to spoznao?

M: Nije bilo potrebe da spoznam. To djeluje samo od sebe.

P: Pa ipak si nešto izjavio. Na čemu se temelji ta izjava?

M: Na onome što mi ljudi kažu. Ali ti si taj koji traži dokaze. Ja ih ne trebam. Pomaganje i ispravljanje u
samoj su mojoj prirodi, a ona je istina (satjam), dobrota (šivam) i ljepota (sundaram).

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve se događa sam od sebe 128


P: Ljudi dolaze k tebi moledi te za savjet, a ti im ispunjavaš molbe. Odakle dolaze tvoji savjeti i kakva to
mod uzrokuje njihovu djelotvornost?

M: Čovjekov vlastiti bitak utječe na njegov um i izaziva odgovor.

P: A koja je tvoja uloga?

M: U meni su čovjek i njegovo sebstvo združeni u jedno.

P: Zašto sebstvo ne pomogne čovjeku bez tebe?

M: Ali ja jesam sebstvo! Ti zamišljaš da sam ja odvojen, zato me to pitaš. Ne postoji «moje sebstvo» i
«njegovo sebstvo». Postoji samo sebstvo, jedno jedino sebstvo koje pripada svima. Zaveden si
raznolikošdu imena i likova, umova i tijela i zato zamišljaš mnogobrojna sebstva. Sebstvo smo i ti i ja, ali
čini se da ti u to ne vjeruješ. Ovaj razgovor o pojedinačnom i univerzalnom sebstvu početnički je stupanj
učenja. Uzdigni se iznad njega, nemoj zaglibiti u dvojnosti.

P: Vratimo se čovjeku kome je bila potrebna pomod. On je došao k tebi.

M: Ako je došao k meni, bio je siguran da de dobiti pomod. Došao je zato što je njegova sudbina bila da
mu se pomogne. Nema ničeg čudesnog u tome. Ja ne mogu pomodi samo nekima, a odbiti druge. Svi koji
dolaze dobivaju pomod, takav je zakon. Jedino što se način pomaganja mijenja u skladu s njihovim
potrebama.

P: Zašto je mladid morao dodi ovamo da bi dobio savjet? Nije li ga mogao dobiti iznutra?

M: Takav savjet ne bi mogao čuti. Njegov je um okrenut prema vani. Ali u stvari, cjelokupno je iskustvo u
umu. Čak su se i mladidev dolazak k meni i dobivanje pomodi dogodili unutar njega. Umjesto da je
odgovor našao u sebi, on je zamislio da odgovor dolazi odnekud izvan njega. S moje točke gledišta, ne
postojimo ni ja, ni dječak, ni davanje savjeta. Sve je to bio samo titraj u umu. Ja sam bezgranični mir i
tišina u kojima se ništa ne događa jer sve što se pojavljuje jednako tako i nestaje. Nitko nije došao po
pomod, nitko nije ponudio pomod, nitko nije primio pomod. Ono što se dogodilo bila je samo predstava u
svjesnosti.

P: Pa ipak, postoji mod da se pomogne i postoji netko ili nešto što očituje tu mod, nazvali to Bogom,
sebstvom ili univerzalnim umom. Ime nije važno, ali činjenica pomaganja jest.

M: To je stajalište koje zauzima tijelo-um. Čisti um vidi stvari takvima kakve jesu - kao mjehuride u
svjesnosti. Oni se pojavljuju, nestaju pa se ponovno pojavljuju, ali nemaju stvaran bitak. Ne može im se
pripisati nikakav pojedinačni uzrok jer je svaki uzrokovan svime i utječe na sve. Svaki je mjehurid jedno
tijelo, a sva su tijela moja.

P: Želiš li redi kako imaš mod da sve radiš na ispravan način?

M: Ne postoji mod koja je odvojena od mene. Ona je sadržana upravo u mojoj prirodi. Nazovi je
kreativnošdu. Iz jednog grumena zlata može se napraviti mnogo nakita. Svaki komad nakita bit de zlatan.
Slično tome, u kojoj god se ulozi pojavljujem i koju god zadadu obavljam - ja ostajem ono što jesam: to
«jesamstvo» jest nepokretno, nepokolebljivo, neovisno. Ono što ti zoveš univerzumom ili prirodom moja

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve se događa sam od sebe 129


je spontana kreativnost. Što god se događa - događa se. Ali moja je priroda takva da sve završava
radošdu.

P: Poznat mi je slučaj dječaka koji je oslijepio jer ga je njegova neuka majka hranila metilnim alkoholom.
Molio bih te da mu pomogneš. Pun si suduti i očito izgaraš od želje da pomogneš drugima. Kakvom mu to
modi možeš pomodi?

M: Slučaj tog dječaka zapisan je u svjesnosti. On je tamo - neizbrisiv. Svjesnost de djelovati.

P: Mijenja li se nešto time što sam te ja zamolio da pomogneš?

M: Tvoja molba dio je dječakove sljepode. Bududi da je on slijep, ti moliš da mu se pomogne. Ništa nisi
time promijenio.

P: Ali tvoja de pomod predstavljati nov faktor?

M: Ne, nede, sve je ved sadržano u dječakovoj sljepodi. Sve je u njoj - majka, dječak, ti, ja i sve drugo. To je
jedan jedini događaj.

P: Želiš li redi da je čak i naša rasprava o dječakovu slučaju predodređena?

M: A što drugo? Sve stvari sadrže i svoju bududnost. Dječak se pojavio u svjesnosti. Ja sam izvan
svjesnosti. Ne izdajem joj naređenja jer znam da je u prirodi svijesti da pomaže. Neka svjesnost vodi brigu
o svojoj kreaciji. Dječakova patnja, tvoja sudut, moje slušanje i svjesnost koja djeluje - sve je to jedna
jedina činjenica - nemoj je razdvajati na sastavne dijelove pa nakon toga postavljati pitanja.

P: Kako li čudno radi tvoj um!

M: Ti si čudan, a ne ja. Ja sam normalan. Ja sam zdrav. Vidim stvari takvima kakve jesu i zbog toga ih se ne
bojim. Ali ti se bojiš stvarnosti.

P: Zašto bih se bojao?

M: Neznanje o tome tko si čini te ustrašenim, ali i nesvjesnim da si ustrašen. Nemoj pokušavati biti
neustrašen. Najprije sruši zid neznanja.

Ljudi se plaše umrijeti jer ne znaju što je smrt. Mudrac je umro prije svoje smrti, on je vidio da nema
ničega čega bi se trebao bojati. Od trenutka kad spoznaš svoj stvarni bitak, ne plašiš se više ničega. Smrt ti
daje slobodu i mod. Da bi bio slobodan u svijetu, moraš umrijeti za svijet. Tada je univerzum tvoj, on
postaje tvoje tijelo, tvoje očitovanje i instrument. Sreda koju daje potpuna sloboda ne može se opisati. S
druge strane, onaj tko se boji slobode ne može umrijeti.

P: Ti misliš da onaj tko ne može umrijeti ne može ni živjeti?

M: Nazovi to kako hodeš. Vezanost je ropstvo, nevezanost je sloboda. Čeznuti za nečim znači biti rob.

P: Slijedi li iz toga da je, ako si ti spašen, i svijet spašen?

M: Svijet ne treba biti spašen kao cjelina. Čovjek radi pogreške i stvara patnju. Kad svijet uđe u polje čiste
svijesti, u svjesnost mudraca, popravlja se sam od sebe. Takva je njegova priroda.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve se događa sam od sebe 130
P: Mogli bismo razmotriti ono što se naziva duhovnim napretkom. Sebični čovjek postaje religiozan,
stječe nadzor nad sobom, oplemenjuje svoje misli i osjedaje, provodi duhovne vježbe, spoznaje svoj
istinski bitak. Je li taj napredak nečim uzrokovan ili je slučajan?

M: S moje točke gledišta, sve se događa samo od sebe, sasvim spontano. Ali čovjek zamišlja da djeluje na
temelju određenih poticaja i da je usmjeren prema određenom cilju. On uvijek ima na umu nagradu, za
kojom onda i čezne.

P: Nepročišden i nerazvijen čovjek nede raditi bez nagrade. Nije li u redu ponuditi mu neke poticaje?

M: On de sebi u svakom slučaju kreirati poticaje jer ne zna da je rast u prirodi svjesnosti. Kretat de se od
jedne pobude do druge i proganjati gurue radi ispunjenja svojih želja. Kad zakonom svojeg bitka pronađe
put povratka (nivritti), odbacit de sve pobude jer de nestati njegovog interesa za svijet. Više nede željeti
ništa, ni od drugih ni od sebe. Umrijet de za sve i postati sve. Ne željeti ništa i ne činiti ništa - to je istinska
kreacija! Čudesno je gledati kako univerzum izranja iz srca pa se opet povlači u njega.

P: Velika je zapreka unutarnjem nastojanju i dosada. Učeniku sve dosadi.

M: Tromost (tamas) i nemir (rađas) rade zajedno i ne dopuštaju jasnodi i skladu (sattva) da se očituju. Te
prve dvije osobine treba pobijediti da bi se mogla pojaviti treda. Sve se to događa u pravo vrijeme, sasvim
spontano.

P: Zar onda nema nikakve potrebe za naporom?

M: Kad napor bude potreban, on de se i pojaviti. Kad nenapornost postane presudna, ona de se sama
nametnuti. Život ne treba gurati naprijed. Treba samo tedi s njim i potpuno se posvetiti zadadi sadašnjeg
trenutka, a to je umiranje od sada do sada. Jer življenje je umiranje. Kad ne bi bilo smrti, život ne bi
mogao postojati.

Shvati ono najvažnije, da su svijet i sebstvo jedno i da su savršeni. Nesavršen je samo tvoj stav i njega
treba mijenjati.

Taj proces ili mijenjanje stava ono je što zoveš sadhana. Do nje si došao jer si stao nakraj lijenosti i počeo
koristiti svu svoju energiju da bi očistio put do jasnode i suosjedanja. Ali, uistinu, sve su to samo znakovi
neizbježnog rasta. Nemoj biti uplašen, nemoj pružati otpor, nemoj odgađati. Budi to što jesi, nema ničeg
čega bi se trebao plašiti. Vjeruj i trudi se. Iskreno eksperimentiraj. Pruži svojem pravom bitku priliku da
oblikuje tvoj život. Nedeš se pokajati.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve se događa sam od sebe 131


Um je nespokojstvo

Poklonik: Šveđanin sam po rođenju. Trenutačno podučavam hatha-jogu u Meksiku i Sjedinjenim


Državama.

Maharaj: Gdje si je naučio?

P: Imao sam učitelja u SAD-u. Bio je to jedan indijski svami.

M: Što ti je joga donijela?

P: Donijela mi je dobro zdravlje i mogudnost zarađivanja za život.

M: Sasvim dovoljno. Je li to sve što želiš?

P: Tražim mir uma. Odvratne su mi sve te okrutne stvari koje takozvani kršdani čine u ime Krista. Neko
vrijeme religija me uopde nije zanimala, a onda me privukla joga.

M: Što si time dobio?

P: Proučavao sam filozofiju joge i ona mi je pomogla.

M: Na koji ti je način pomogla? Po kojim si znakovima zaključio da si dobio pomod?

P: Dobro zdravlje nešto je sasvim opipljivo.

M: Nema sumnje da je veoma ugodno osjedati se zdravim. Je li ugoda sve što očekuješ od joge?

P: Radost dobrog zdravlja nagrada je hatha-joge. Ali joga opdenito daje mnogo više od toga. Ona
odgovara na mnoga pitanja.

M: Što ti smatraš pod jogom?

P: Cielokupno učenje Indije - evolucija, reinkarnacija, karma i tako dalje.

M: U redu, dobio si znanje za kojim si težio. Ali kakve blagodati imaš od toga?

P: To mi je donijelo mir uma.

M: Je li uistinu tako? Je li tvoj um zaista miran? Znači li to da je tvoje traganje završilo?

P: Ne, još nije.

M: Naravno da nije. Nikad mu ni nede biti kraja jer mir uma zapravo ne postoji. Um je vječno nemiran,
um je nespokojstvo. Joga nije ni svojstvo ni stanje uma.

P: Zahvaljujudi jogi, ipak sam stekao stanoviti mir.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um je nespokojstvo 132


M: Ispitaj to pobliže i vidjet deš da se u umu neprestano komešaju misli. Može se dogoditi da se on
ponekad isprazni, ali to traje samo neko vrijeme. Nakon toga, opet se vrada u svoj uobičajeni nemir.
Privremeno stišani um nije i miran um.

Kažeš da želiš smiriti um. Je li onaj koji to želi i sam miran?

P: Ne, nisam miran. Meni je potrebna pomod joge.

M: Ne uviđaš li kontradikciju? Godinama si tražio mir uma. Nisi ga mogao nadi jer nešto što je po svojoj
biti nemirno ne može biti mirno.

P: Ipak, došlo je do određenog poboljšanja.

M: Mir, koji si navodno pronašao, veoma je krhak. Svaka ma i najmanja stvar može ga ugroziti. Ono što
zoveš mirom samo je odsustvo nemira i jedva je vrijedno svoga naziva. Istinski mir nikada ne može biti
narušen. Možeš li tvrditi da posjeduješ mir koji ništa ne može ugroziti?

P: Nastojim ga postidi.

M: I nastojanje je jedan oblik nemira.

P: Što mi onda preostaje?

M: Sebstvo ne treba smirivati. Ono nije u miru, ono je samo po sebi mir. Jedino je um nemiran. On
poznaje samo nespokojstvo, sa svim njegovim bezbrojnim načinima i stupnjevima izražavanja. Sve
ugodno smatra povoljnim, a sve bolno vrijednim odbacivanja. Ono što mi nazivamo napretkom samo je
promjena od neugodnog k ugodnom. Ali promjena, sama po sebi, ne može nas dovesti do
nepromjenjivog jer sve što ima početak mora imati i kraj. Ono što je stvarno nema početka, naprosto se
otkriva kao ono što nema ni početka ni kraja, kao sveprožimajude i svemodno, kao nepokretni prvobitni
pokretač, kao bezvremena nepromjenjivost.

P: Što bismo, dakle, morali činiti?

M: Jogom si stekao znanje i iskustvo. To se ne može zanijekati. Ali od kakve ti je to koristi? Joga
predstavlja sjedinjavanje, spajanje. S čime si se ponovno sjedinio, s čime se iznova stopio?

P: Pokušavam svoju osobnost ponovno sjediniti sa stvarnim sebstvom.

M: Osobnost (vjakti) nije ništa drugo do proizvod zamišljanja. Sebstvo (vjakta) žrtva je tog zamišljanja.
Ono što te veže jest činjenica da sebe smatraš onime što nisi. Ne može se redi da osoba uistinu postoji.
Sebstvo je to koje vjeruje da postoji osoba i koje je svjesno njezina bitka. Onkraj sebstva (vjakta) nalazi se
nemanifestiranost (avjakta), bezuzročni uzrok svega. Nije ispravno govoriti čak ni o ponovnom sjedinjenju
osobe sa sebstvom jer ne postoji osoba, ved samo mentalna slika kojoj je uvjerenje dalo lažnu stvarnost.
Ništa se nije razdvojilo i zato nema ničega što bi se iznova trebalo spojiti.

P: Joga pomaže u traženju i nalaženju sebstva.

M: Nadi možeš samo ono što si izgubio. Ali ne možeš nadi ono što nisi izgubio.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um je nespokojstvo 133


P: Da nikada nisam ništa izgubio, bio bih prosvijetljen. Ali nisam prosvijetljen. Ja tragam. Nije li upravo
traganje dokaz da sam nešto izgubio?

M: Ono samo pokazuje da vjeruješ kako si nešto izgubio. Ali tko u to vjeruje? I što je uopde to što smatraš
izgubljenim? Jesi li izgubio osobu nalik sebi? Što je to sebstvo koje tražiš? Što zapravo očekuješ da deš
nadi?

P: Istinsko znanje o sebstvu.

M: Istinsko znanje o sebstvu nije znanje. To nije nešto što se nalazi traganjem, gledajudi posvuda uokolo.
Sebstvo se ne nalazi u prostoru ili vremenu. Znanje je sjedanje, obrazac misli, mentalna navika, a
motivirano je užitkom ili boli. Tragaš za znanjem zato što te na to nagone užitak i bol. Biti sebstvo znači u
potpunosti se uzdignuti iznad svake motivacije. Ne možeš biti sebstvo iz nekog razloga. Ti jesi sebstvo i
nikakav razlog za to nije ti potreban.

P: Obavljajudi jogu nadi du mir.

Nl: Može li mir biti nešto odvojeno od tebe? Govoriš li iz vlastitog iskustva ili na temelju knjiškog znanja?
Knjiška znanje korisno je u početku, ali se veoma brzo mora odbaciti radi neposrednog iskustva, koje je
po samoj svojoj prirodi neizrecivo. Riječi se mogu upotrijebiti i za uništenje. Slike su složene od riječi te se
mogu riječima i uništiti. U svom sadašnjem stanju našao si se zahvaljujudi verbalnom razmišljanju pa istim
putem moraš iz njega i izidi.

P: Postigao sam odredeni stupanj unutarnjeg mira. Znači li to da ga moram uništiti?

M: Ono što si postigao može se ponovno izgubiti. Jedino kad spoznaš istinski mir, mir koji nikada nisi ni
izgubio, taj de mir zauvijek i ostati s tobom jer on nikada nije ni nestao. Umjesto da tražiš ono što nemaš,
nađi ono što nikad nisi izgubio! To je ono što je postojalo prije početka i što de postojati poslije svršetka
svega, ono što nema ni rođenja ni smrti. Stanje koje moraš percipirati jest stanje nepokretnosti, na koje
ne utječu ni rođenje ni smrt tijela i uma.

P: Čime se stiže do takve percepcije?

M: U životu se ništa ne može postidi bez svladavanja zapreka. Želja za užitkom i strah od boli zapreke su
jasnoj percepciji vlastitog bitka. Na putu ti stoji motivacija užitak-bol. Prirodno stanje istinska je
oslobođenost od svih motiva, stanje u kojem se ne pojavljuju želje.

P: Ne zahtjeva Ii takvo odbacivanje želja dosta vremena?

M: Prepustiš li to vremenu, trebat de ti milijuni godina. Odbacivanje želje za željom dugačak je proces
kojem se ne nazire kraj. Ostavi sve svoje želje i strahove na miru pa posveti punu pozornost subjektu,
onome tko je u pozadini iskustva želje i straha. Upitaj se: tko je taj koji želi? Neka te svaka želja vodi
natrag k tvojem sebstvu.

P: Korijen je svih želja i strahova isti - čežnja za sredom.

M: Sreda koju možeš zamisliti i za kojom možeš čeznuti samo je tjelesno ili mentalno zadovoljstvo. Takav
osjetilni ili mentalni užitak nije stvaran, to nije apsolutna sreda.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um je nespokojstvo 134


P: Čak i osjetilni i mentalni užitak, kao i opdi osjedaj blagostanja koji se javlja kad je osoba tjelesno i
mentalno zdrava, moraju imati korijen u stvarnosti.

M: Svi ti osjedaji imaju korijenje u zamišljanju. Čovjek kojem su poklonili običan kamen i uvjerili ga da je
to dragocjeni dijamant bit de neizmjerno sretan dok ne uvidi svoju pogrešku. Na isti način, kad se spozna
sebstvo užici gube svoj slatki okus, a boli svoje šiljke. l jedno se i drugo tada sagledava kakvo i jest - to su
uvjetovani odgovorit puke reakcije, prazne privlačnosti i odbojnosti utemeljene na sjedanjima ili
unaprijed stvorenim zaključcima. Užitak i bol obično iskusimo kad ih očekujemo. Sve su to samo stečene
navike i uvjerenja.

P: U redu, užici bi možda i mogli biti imaginarni, ali bol je stvarna.

M: Bol i užitak uvijek idu zajedno. Sloboda od jednog znači i slobodu od obojeg. Ne budeš li mario za
užitak, nedeš se plašiti boli. Ali postoji sreda koja nije nijedno od tog dvoga, koja je u potpunosti iznad
toga. Sreda koju ti poznaješ može se opisati i izmjeriti. Ona je, takoredi, objektivna. A ono što je
objektivno ne može biti tvoje. Bila bi neizmjerno velika pogreška poistovjetiti se s nečime što se nalazi
izvan tebe. Takvo miješanje razina nikamo ne vodi. Stvarnost je iznad subjektivnog i objektivnog, iznad
svih razina, iznad svih razlika. Ona sasvim sigurno nije njihov izvor, podrijetlo ili korijen jer one proizlaze iz
nepoznavanja stvarnosti, a ne iz same stvarnosti, koja je neopisiva i koja se nalazi s one strane bitka i
nebitka.

P: Slijedio sam mnoge učitelje i proučavao mnoga učenja, pa ipak ništa od toga nije mi dalo ono što sam
tražio.

M: Želja da nađeš sebstvo sigurno de ti se ispuniti pod uvjetom da ne želiš ništa drugo. Ali moraš biti
iskren prema sebi i uistinu ne željeti ništa drugo osim toga. Budeš li u međuvremenu želio mnogo drugih
stvari i upuštao se u potragu za njima, tvoja de se glavna namjera odgađati sve dok ne sazriš u mudrosti i
prestaneš se razapinjati između oprečnih poriva. Uđi u sebe bez skretanja, ne osvrdudi se prema
vanjskome.

P: Ali moje su želje i strahovi stalno prisutni.

M: Oni postoje samo u tvojem pamdenju! Shvati da je njihov korijen u očekivanju nastalom na temelju
sjedanja - i oni de te prestati opsjedati.

P: Veoma sam jasno uvidio da je služenje društvu beskonačna zadada jer poboljšanje i pogoršanje,
napredak i nazadak teku usporedo. To je vidljivo posvuda i na svim razinama. Što nam preostaje?

M: Kakav god posao započeo - dovrši ga. Ne preuzimaj nove zadatke sve dok neki konkretan slučaj patnje
ili olakšanja patnje to od tebe ne zatraži. Najprije nađi svoje sebstvo, a onda de uslijediti beskonačni
blagoslovi. Ništa u tolikoj mjeri ne koristi svijetu kao odricanje od koristi. Čovjek koji više ne razmišlja u
pojmovima gubitka i dobitka istinski je nenasilan čovjek jer je on iznad svih sukoba.

P: Točno, mene je oduvijek privlačila ideja nenasilja (ahimsa).

M: Ahimsa prvenstveno znači ono što i kaže - nepovrjeđivanje. U tom pojmu nije na prvom mjestu
istaknuto da treba činiti dobro, ved da se mora prestati s povrjeđivanjem drugih, odnosno ne smije se
uvedavati njihova ved postojeda patnja. Ugađanje drugima nije nenasilje.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um je nespokojstvo 135
P: Ja ne govorim o ugađanju, ali sam u potpunosti zagovornik pomaganja drugima.

M: Jedina pomod koju je vrijedno pružiti drugome jest osloboditi ga potrebe da mu se pomaže. Ponovno
pružena pomod zapravo i nije pomod. Nemoj govoriti o pomaganju drugome, osim ako ga ne možeš
dovesti u stanje u kojem mu pomod više nije potrebna.

P: Kako pojedinac može dodi u stanje u kojem mu pomod nede biti potrebna? I može li se drugima pomodi
da dođu u takvo stanje?

M: Kad budeš shvatio da je sve postojanje u odvojenosti i ograničenjima veoma bolno i kad budeš
spreman i sposoban živjeti cjelovito, u jedinstvu s cjelokupnim životom, kao čisti bitak, nede ti više biti
potrebna nikakva pomod. Drugome možeš pomodi savjetom i primjerom, ali iznad svega svojim bidem.
Ne možeš dati ono što nemaš, a nemaš ono što nisi. Možeš dati samo ono što jesi, a od toga možeš davati
bezgranično.

P: Ali, je li uistinu sve postojanje bolno?

M: Što bi drugo moglo uzrokovati sveopde traganje za užicima? Traži li sretan čovjek sredu? Ljudi su toliko
nemirni, neprestano u pokretu! Bududi da trpe bol, olakšanje traže u užitku. Jedina sreda koju mogu
zamisliti nalazi se u jamstvu ponovnog užitka.

P: Ako to što ja jesam, takav kakav jesam, osoba kojom se smatram, ne može postidi sredu, što bih onda
trebao raditi?

M: Možeš jedino prestati biti - onakav kakvim se sada doimaš, Nema ničeg okrutnog u tome što ti
govorim. Probuditi čovjeka iz nodne more izraz je suosjedanja. Došao si ovamo jer patiš, a sve što ti ja
kažem jest: probudi se, spoznaj sebe, budi to što jesi. Kraj boli ne nalazi se u užitku. Kad spoznaš da si
iznad boli i užitka, izdvojen i neosvojiv, tada prestaje lov na sredu, a time i nesreda koja iz njega proizlazi.
Jer bol teži užitku, a užitak neumitno završava u boli.

P: Zar u krajnjem stanju nema srede?

M: Nema ni patnje. Postoji samo sloboda. Sreda koja ovisi o nečemu ili nekome može se izgubiti. Sloboda
od svega ne ovisi ni o čemu i ne može se izgubiti. Sloboda od patnje nema uzroka i zbog toga ne može biti
izgubljena. Spoznaj tu slobodu.

P: Nisam li rođen kako bih patio zbog svoje prošlosti? Je li sloboda uopde moguda? Jesam li možda rođen
vlastitom voljom? Nisam li ja samo najobičnije stvorenje?

M: Što li je rođenje i smrt do početak i kraj događajnog tijeka u svjesnosti? Zbog ideje o odvojenosti i
ograničenju oboje je bolno. Trenutno oslobađanje od boli nazivamo užitkom i gradimo kule u zraku
nadajudi se beskonačnom užitku koji nazivamo sredom. Sve je to nerazumijevanje i zloupotreba. Probudi
se, uzdigni se iznad svega, živi u stvarnosti.

P: Moje je znanje ograničeno, a mod zanemarivo mala.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um je nespokojstvo 136


M: Bududi da je izvor i jednog i drugog, sebstvo se nalazi onkraj znanja i modi. Ono što se može
promatrati nalazi se u umu. Priroda je sebstva čista svijest, čisto svjedočenje na koje ne utječu prisutnost
ili odsutnost znanja i sklonosti.

Nađi vlastiti bitak izvan svojeg tijela koje se rađa i umire i svi de tvoji problemi biti riješeni. Oni postoje
samo zato što vjeruješ da si rođen da bi urma. Prestani obmanjivati samog sebe i budi slobodan. Ti nisi
osoba.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um je nespokojstvo 137


Najveći Guru je Unutrašnje Sebstvo

Poklonik: Sa svih strana čujem da je oslobođenje od želja i sklonosti osnovni preduvjet za


samoostvarenje. Ali, čini mi se da ga je nemogude ispuniti. Neznanje uvjetuje želje, a želje ovjekovječuju
neznanje. Uistinu začarani krug!

Maharaja: Nema uvjeta koji bi trebalo ispuniti. Nema ničeg što bi trebalo učiniti, nema ničeg što bi
trebalo odbaciti. Samo promatraj i prisjedaj se da ti nisi ništa od svega što percipiraš i da to nije tvoje. To
postoji u polju svjesnosti, ali ti nisi ni polje ni njegov sadržaj, nisi čak ni poznavalac polja. Sama ideja da
nešto trebaš činiti uplede te u mrežu posljedica vlastitih napora. Motiv, želja, neuspjeh, osjedaj frustracije
- sve te to vuče unatrag. Samo promatraj što se događa i znaj da si iznad toga.

P: Znači li to da bih se trebao suzdržavati od ikakvog djelovanja?

M: To je nemogude. Ono što je ved započelo mora se nastaviti. Kad bi se tvoje djelovanje iznenada
zaustavilo, slomio bi se.

P: Radi li se o tome da spoznato i spoznavatelj postanu jedno?

M: I jedno i drugo samo su ideje u umu, odnosno riječi koje ih izražavaju. U njima nema sebstva. Sebstvo
nije između riječi, ved onkraj njih. Uzaludno ga je tražiti na mentalnoj razini. Prestani ga tražiti i shvati
sebstvo je ovdje i sada - ono je to «jesamstvo» koje tako dobro poznaješ. Jedino što trebaš učiniti jest
prestati samog sebe smatrati nekim tko boravi unutar polja svjesnosti. Ako i sam ved nisi pomno razmislio
o tome o čemu ti govorim, nede ti pomodi odslušaš li me jednom. Zaboravi sva svoja prošla iskustva i
postignuda, budi nezaštiden, izložen vjetrovima i kišama života, i imat deš priliku spoznati tko si.

P: Ima li odanost Bogu (bhakti) ikakvu ulogu u tvojem učenju?

M: Kad se ne osjedaš dobro, odlaziš k liječniku jer ti on može redi što nije s tobom u redu i koji lijek moraš
uzeti. Imaš li povjerenja u njega, lakše deš ozdraviti. Uzimat deš lijek, slijediti upute o ograničenju
prehrane i brzo se oporaviti. Ali ako mu ne vjeruješ, možda deš se ipak okušati, a možda deš i sam početi
studirati medicinu! U svim tim slučajevima pokrede te vlastita želja za ozdravljenjem, a ne liječnik.

Bez povjerenja nema ni mira. Uvijek moraš nekome vjerovati - majci, supruzi ili kome ved. No, od svih
ljudi na svijetu, najdostojniji tvojeg povjerenja jest poznavalac sebstva, oslobođeni mudrac. Ali puko
povjerenje nije dovoljno. Oslobođenje moraš i željeti. Nema li želje za slobodom, od kakve je koristi vjera
da se sloboda može stedi? Želja i povjerenje moraju idi usporedo. Što je jača želja, lakše dolazi pomod. I
najvedi je guru bespomodan dokle god učenik nije spreman učiti. Spremnost i ozbiljnost od presudne su
važnosti. Povjerenje dolazi s iskustvom. Budi odan svojemu cilju pa de odanost onome tko te može
dovesti do njega uslijediti sama od sebe. Ako su tvoja želja i povjerenje dovoljno jaki, djelovat de zajedno i
dovesti te do onoga što želiš jer, u tom slučaju, nedeš svojim oklijevanjem i stvaranjem kompromisa
uzrokovati odgađanja.

Najvedi je guru tvoje unutarnje sebstvo. Uistinu, ono je vrhovni učitelj. Jedino te vlastito sebstvo može
dovesti do cilja i dočekati na kraju puta. Imaj povjerenja u njega i nede ti biti potreban nikakav vanjski

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Najvedi Guru je Unutrašnje Sebstvo 138


guru. Ali i u tom slučaju moraš imati jaku želju da ga nađeš i ne smiješ činiti ništa što de stvarati zapreke ili
odgađanja. Ne troši uzalud energiju i vrijeme na kajanje. Uči na pogreškama i nemoj ih ponavljati.

P: Bi li ti smetalo jedno osobno pitanje?

M: Ne, izvoli.

P: Vidim da sjediš na koži antilope. Kako se to slaže s nenasiljem?

M: Tijekom cijeloga svojeg radnog vijeka izrađivao sam cigarete i pomagao ljudima da truju svoje
zdravlje. Ispred mojih vrata gradska je uprava postavila pak javni WC koji je trovao mene. Kako da
pojedinac, u ovako nasilnom svijetu, izbjegne baš sve vrste nasilja?

P: U svakom slučaju, mora se izbjedi sve nasilje koje se može izbjedi. A ipak u Indiji svaki svetac sjedi na
tigrovoj, lavljoj, leopardovoj ili antilop inoj koži.

M: Možda je to zbog toga što u davnim vremenima nije bilo plastičnih materijala pa je koža najbolje štitila
od vlage. Reuma nije privlačna čak ni svecu. Tako je nastao običaj da se za dugu meditaciju upotrebljava
koža. Kao što se životinjska koža koristi za bubnjeve u hramu, tako se koristi i kao sjedalo za jogina. Mi je
jedva i primjedujemo.

P: Ali životinja je morala biti ubijena.

M: Nikada još nisam čuo da je jogin ubio tigra radi kože. Ubojice nisu jogini, a jogini nisu ubojice.

P: Ne bi li trebao izraziti svoje neslaganje s ubijanjem životinja tako da odbiješ sjediti na koži?

M: Kakva ideja! Ja ne odobravam cijeli univerzum, zašto bih odbio samo sjediti na koži?

P: Što nije u redu s univerzumom?

M: Zaboraviti svoje sebstvo najveda je šteta, sve nesrede proizlaze iz toga. Vodi računa o onome što je
najvažnije pa de sve ono manje važno voditi računa samo o sebi. Mračnu sobu nedeš pospremati prije
negoli otvoriš prozore. Kad svjetlosti dadneš da uđe, sve postaje lakše. Dakle, pričekajmo s popravljanjem
drugih dokle god sebe nismo sagledali takvima kakvi jesmo, dokle god sebe nismo promijenili. Nema
potrebe okretati se svuda naokolo u beskrajnom ispitivanju. Nađi samog sebe i sve de dodi na svoje
mjesto.

P: Poriv da se vratimo izvoru veoma se rijetko javlja. Je li on uopde prirodan?

M: Izlazni put prirodan je u početku, a ulazni na kraju. Ali to dvoje zapravo je jedno, kao što su jedno
udisanje i izdisanje.

P: Nisu li jedno i tijelo i stanovnik tijela?

M: Događaji u vremenu i prostoru - rođenje i smrt, uzrok i posljedica - mogu se smatrati jednim. Ali tijelo
i utjelovljenik ne pripadaju istom redu stvarnosti. Tijelo postoji u vremenu i prostoru, prolazno je i
ograničeno, a stanovnik je bezvremen i besprostoran, vječan i sveprožimajudi. Poistovjetiti tijelo i

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Najvedi Guru je Unutrašnje Sebstvo 139


stanovnika golema je pogreška i uzrok beskonačne patnje. O umu i tijelu možeš govoriti kao o jednom, ali
tijelo-um nije temeljna stvarnost.

P: Što god stanovnik bio, on drži tijelo pod nadzorom i stoga je odgovoran za njega.

M: Postoji univerzalna mod koja tijelo drži pod nadzorom i koja je za njega odgovorna.

P: Znači li to da mogu činiti što god me volja i pritom svaliti krivicu na neku univerzalnu mod? Kako bi to
bilo jednostavno!

M: Točno, veoma je jednostavno. Samo spoznaj Jedinog Pokretača, koji se nalazi u pozadini svega što se
pokrede, pa sve prepusti Njemu. Ne budeš li oklijevao i varao, to je najkradi put do stvarnosti. Budi bez
želje i straha, odustani od svake vrste nadzora i odgovornosti.

P: Kakvo ludilo!

M: Točno, božansko ludilo. Što je loše u odbacivanju iluzije osobnog nadzora i odgovornosti? Oboje
postoji samo u umu. Naravno, sve dok sebe zamišljaš kao nekoga tko ima nadzor, moraš sebe zamišljati i
kao nekoga tko je odgovoran. Jedno uključuje drugo.

P: Kako univerzalno može biti odgovorno za pojedinačno?

M: Sav život na zemlji ovisi o suncu. Pa ipak, ne možeš smatrati da je sunce odgovorno za sve što se
događa, iako je ono prvobitni uzrok. Svjetlost uzrokuje boju cvijeta, ali je ne drži pod nadzorom niti je
neposredno odgovorna za nju. Ona omoguduje nastanak boje, to je sve.

P: U svemu tome ne sviđa mi se nalaženje utočišta u nekakvoj univerzalnoj modi.

M: Ne možeš se sukobljavati s činjenicama.

P: Čijim činjenicama, tvojim ili mojim?

M: Tvojim. Moje činjenice ne možeš nijekati jer ih ne poznaješ. U tome i jest nevolja. Ti smatraš da su
tvoja zamišljanja činjenice, a moje činjenice zamišljanja. Ja sasvim sigurno znam da je sve jedno. Razlike
ne razdvajaju. Ili si odgovoran za sve ili nisi odgovoran ni za što. Zamišljati da držiš pod nadzorom samo
jedno tijelo i da si odgovoran samo za njega pogreška je tijela-uma.

P: No, i ti si ograničen svojim tijelom.

M: Samo u stvarima koje se odnose na tijelo, a za njih ne marim. Podnosim ih kao mijenu godišnjih doba.
Dolaze i odlaze, a da gotovo nimalo ne utječu na mene. Na isti način dolaze i odlaze tijela - umovi - život
je uvijek u potrazi za novim načinima izražavanja.

P: Sve dok ne prebacuješ sav teret zla na Boga, ja sam zadovoljan. Sasvim je mogude da Bog i postoji, ali
za mene On je samo koncept projiciran ljudskim umom. Za tebe je On možda stvarnost, ali za mene je
društvo stvarnije od Boga jer sam i njegov proizvod i njegov zatočenik. Tvoje su vrijednosti mudrost i
suosjedanje, a osnovna je vrijednost društva oštroumna sebičnost. Ja živim u svijetu koji je sasvim drukčiji
od tvojega.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Najvedi Guru je Unutrašnje Sebstvo 140


M: Nitko te ne prisiljava na to.

P: Nitko ne prisiljava tebe, ali ja sam žrtva prisile. Moj je svijet prepun zla, suza, muka i boli. Objašnjavati
ga intelektualiziranjem i širenjem teorije evolucije i karme samo je dodavanje soli na ranu. Bog zlog
svijeta okrutan je Bog.

M: Ti si bog svojega svijeta, a i glup si i okrutan. Neka bog bude koncept uma, ali to je tvoja kreacija.
Spoznaj tko si i kako si došao u ovaj život u kojem čezneš za istinom, dobrotom i ljepotom, boravedi u
svijetu punom zla. Od kakve je koristi tvoja rasprava s dokazima za i protiv Boga kad uopde ne znaš tko je
Bog i o čemu govoriš? Bog rođen iz straha i nade, oblikovan željama i zarnišljaniima ne može biti Mod
Koja Jest, Um i Srce univerzuma.

P: Slažem se da su svijet u kojem živim i Bog u kojeg vjerujem proizvodi mog zamišljanja. Ali na koji ih
način moja želja stvara? Zašto svijet zamišljam tako mukotrpnim, a Boga tako ravnodušnim? Što to nije u
redu sa mnom da moram tako okrutno mučiti samog sebe? Pojavljuje se oslobođena osoba pa mi kaže:
«Sve je to san koji trebaš prekinuti» Ali nije li i ona dio mog sna? Cini mi se da sam uhvaden u zamku iz
koje ne vidim izlaz. Ti tvrdiš da si slobodan. Od čega si slobodan? Za boga miloga, nemoj me hraniti
riječima, prosvijetli me, pomogni mi da se probudim, bududi da to ti gledaš kako se prevrdem u snu.

M: Kad kažem da sam slobodan, samo iznosim činjenicu. Ako si odrasla osoba, oslobođen si
maloljetništva. Ja sam oslobođen svih opisa i poistovjedivanja. Sve ono što možeš čuti, vidjeti, sve o čemu
možeš misliti - to nisam ja. Oslobođen sam toga da budem predmet opažanja ili koncept.

P: Pa ipak imaš tijelo i ovisiš o njemu.

M: Ponovno polaziš od pretpostavke da je tvoje gledište jedino ispravno. Ponavljam: nisam bio, nisam i
nedu biti tijelo. Za mene je to činjenica. I ja sam bio žrtva iluzije da sam rođen, ali moj me guru potaknuo
da spoznam kako su rođenje i smrt puke ideje. Rođenje je samo ideja da «ja imam tijelo», a smrt da «sam
ja izgubio tijelo». Sada kada znam da nisam tijelo, tijelo može postojati, ali i ne mora - za mene to ne
predstavlja nikakvu razliku. Tijelo-um nalikuje prostoriji. Ona postoji, ali ja ne moram sve vrijeme boraviti
li njoj.

P: Pa ipak, tijelo postoji i moraš o njemu voditi računa.

M: O njemu se brine sila koja ga je stvorila.

P: Cijelo vrijeme skačemo s jedne razine na drugu.

M: Postoje dvije razine koje moramo razmotriti - fizička razina činjenica i mentalna razina ideja. Ja se
nalazim iznad obje. Ni tvoje činjenice ni tvoje ideje nisu moje. Ono što ja vidim onkraj je toga. Prijeđi na
moju stranu i pogledaj sa mnom.

P: Želio sam zapravo redi nešto veoma jednostavno. Sve dok vjerujem da sam tijelo, ne smijem govoriti da
de se Bog brinuti o mom tijelu. Bog to nede učiniti. Bog de dopustiti da moje tijelo gladuje, da se razboli i
umre.

M: Što drugo očekuješ od pukog tijela? Zašto si toliko zabrinut za njega?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Najvedi Guru je Unutrašnje Sebstvo 141


Bududi da misliš da si tijelo, želiš da ono bude neuništivo. Provođenjem odgovarajudih vježbi mogao bi
znatno produžiti njegov život, ali što bi bio krajnji cilj svega toga?

P: Bolje je živjeti dugo i zdravo. To nam pruža priliku da izbjegnemo pogreške djetinjstva i mladosti,
frustracije odrasle dobi, patnje i gluposti starosti.

M: Svakako nastoj živjeti dugo. Ali ti nisi gospodar svojega života. Možeš li odlučivati o danu svojega
rođenja i smrti? Ne govorimo istim jezikom. Ono što ti govoriš plod je maštarija, ovisnih o nagađanjima i
pretpostavkama. Sa sigurnošdu tvrdiš nešto u što uopde nisi siguran.

P: Zbog toga sam ovdje.

M: Ti još nisi ovdje. Ja sam ovdje. Dođi k meni! Ali ti ne dolaziš. Ti želiš da ja živim tvoj život, da osjedam
na tvoj način i upotrebljavam tvoj jezik. No, ja to ne mogu, a i da mogu, to ti ne bi pomoglo. Ti moraš dodi
k meni. Riječi pripadaju umu, a um zatamnjuje i izobličava. Stoga, želiš li stidi do apsolutnog, moraš nadidi
riječi i prijedi na moju stranu.

P: Prenesi me.

M: Ja to radim, ali ti mi se odupireš. Koncepte smatraš stvarnima, a oni su iskrivljenja stvarnosti. Odustani
od svih konceptualizacija i ostani u tišini, pozoran. Budi ozbiljan u onome što radiš i sve de s tobom biti u
redu.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Najvedi Guru je Unutrašnje Sebstvo 142


Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog

Polonik: Prije tisudu godina jedan je čovjek živio i umro. Njegov identitet (antahkarana) ponovno se
pojavio u novom tijelu. Zašto se taj čovjek ne sjeda svog prethodnog života? A ako se sjeda, može li
postati svjestan toga?

Maharaj: Kako znaš da se ista osoba pojavila u novom tijelu? Novo tijelo može značiti potpuno novu
osobu.

P: Zamisli da se u nekom loncu nalazi pročišdeni maslac (ghi). Kad se lonac razbije, maslac se može
pokupiti i staviti u novi lonac. Stari lonac ima svoj osebujni miris, a novi svoj. Maslac nosi miris iz lonca u
lonac. Na isti način, osobni identitet prenosi se iz tijela u tijelo.

M: To je točno. Ako postoji tijelo, njegove osebujnosti utječu na osobu. Ako tijela nema, postoji samo
čisti identitet u osjedaju «ja jesam». Ali, kad se netko rodi u novom tijelu, gdje je svijet kojeg je nekod
iskusio?

P: Svako tijelo proživljava iskustva vlastitog svijeta.

M: Je li koncept o starom tijelu, dok si u sadašnjem tijelu, samo ideja ili sjedanje?

P: Samo ideja, naravno. Kako bi se mozak mogao sjedati nečeg što nije iskusio?

M: Odgovorio si na vlastito pitanje. Zašto se igrati idejama? Zadovolji se onime u što si siguran. Jedina
stvar u koju možeš biti siguran jest osjedaj «ja jesam». Neprestano je imaj na umu i odbaci sve drugo. To
je joga.

P: To mogu učiniti isključivo verbalno. U najboljem slučaju, mogu se prisjetiti da moram ponavljati
formulu: «Ovo nisam ja, ovo nije moje. Ja sam iznad svega toga.»

M: To je ved dovoljno. Odricanje je najprije verbalno, zatim mentalno i emocionalno, a nakon toga očituje
se u djelovanju. Usmjeri pažnju na stvarnost u sebi i ona de izidi na svjetlost. To je poput mudkanja vrhnja
da bi dobio maslac. Čini to ispravno i marljivo i rezultati de se sigurno pokazati.

P: Kako apsolut može biti rezultat nekog procesa?

M: U pravu si, relativno ne može završiti u apsolutnom. Ali relativno može biti zapreka apsolutnom, kao
što nemudkanje vrhnja može spriječiti nastanak maslaca. Stvarnost uzrokuje poriv. Unutarnje potiče
vanjsko, a vanjsko odgovara interesom i nastojanjem. No, u krajnjem slučaju nema ni unutamjeg ni
vanjskoga. Svjetlost je svjesnosti i stvoritelj i stvoreno, onaj tko doživljava iskustvo i samo iskustvo, tijelo i
utjelovljeni. Usmjeri pažnju na silu koja sve to projicira i tvoji de se problemi okončati.

P: Što je ta projekcijska sila?

M: To je zamišljanje koje potiče želja.

P: Ja sve to znam, ali nemam nadzora nad time.


Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog 143
M: Radi se samo o novoj iluziji koju rada želja za rezultatima.

P: Što je loše u djelovanju usmjerenom k nekom cilju?

M: Ono se ne može primijeniti na ovo o čemu govorimo. Ovdje se ne postavlja ni pitanje svrhe ni pitanje
djelovanja. Jedino što trebaš činiti jest slušati, prisjedati se, duboko promišljati. To je slično uzimanju
hrane. Ti možeš samo zagristi, sažvakati i progutati. Sve je drugo nesvjesno i događa se samo od sebe.
Slušaj, prisjedaj se i shvati - um je i glumac i pozornica. Sve pripada njemu, ali ti nisi um. On je taj koji se
iznova rađa, a ne ti. Um stvara svijet i sve te čudesne raznolikosti u njemu. Kao i u dobroj drami, na
raspolaganju ti stoje sve vrste likova i situacija; dakle, potrebno ti je malo od svega da bi napravio svijet.

P: U drami nitko ne pati.

M: Sve dok se ne poistovjeti s njom. Nemoj se poistovjedivati sa svijetom pa nedeš patiti.

P: Drugi hode.

M: Onda svakako usavrši svoj svijet. Vjeruješ li u Boga, surađuj s Njim. Ne vjeruješ li u Boga, postani
Jedno. Na svijet možeš gledati kao na predstavu, a možeš i svim svojim snagama raditi na njemu. Mogude
je i oboje.

P: Što je s identitetom umrlog čovjeka? Što se dogodilo s njim nakon smrti? Slažeš li se s time da je
nastavio živjeti u drugom tijelu?

M: Identitet nastavlja živjeti u drugom tijelu, ali i ne nastavlja. Sve ovisi o tome kako gledaš na to.
Naposljetku, što je identitet? Neprekinuto sjedanje? Bi li mogao govoriti o identitetu kad ne bi bilo
sjedanja?

P: Da, mogao bih. Dijete ne mora poznavati svoje roditelje, a ipak nasljeđuje njihove osobine.

M: Tko de ih prepoznati? Netko mora imati sjedanje koje de mu omoguditi da te osobine uoči i da ih
usporedi. Ne uviđaš li da je sjedanje osnova tvojega mentalnog života? A identitet je samo obrazac
događanja u vremenu i prostoru. Promjeni obrazac i promijenio si čovjeka.

P: Taj je obrazac znakovit i važan. On ima vlastitu vrijednost. Tvrdedi da je istkani uzorak samo mnoštvo
obojenih niti, gubiš iz vida ono najvažnije - njegovu ljepotu. Kao što opisivanjem knjige kao hrpe papira
umrljanog tintom gubiš iz vida njezino značenje. Identitet je dragocjen zato što je on temelj indi-
vidualnosti, ono što nas čini jedinstvenima i nezamjenjivima. «Jesamstvo» je uvid u jedinstvenost.

M: I jest i nije tako. Identitet, individualnost, jedinstvenost - to su najdragocjeniji vidovi uma, ali ipak
samo uma. Jednake je vrijednosti i iskustvo «ja sam sve što postoji». Pojedinačno i univerzalno neodvojivi
su. Oni su dva različita vida bezimenog, viđena izvana i iznutra. Nažalost, riječi samo spominju, ali ne
prenose istinsko značenje. Pokušaj nadidi riječi.

P: Što umire kad nastupi smrt?

M: Umire ideja «ja sam ovo tijelo». Svjedok ne umire.

P: Sljedbenici džainizma vjeruju u mnogostrukost svjedoka koji su zauvijek razdvojeni.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog 144


M: To je njihova tradicija i ona se temelji na iskustvu nekolicine velikih ljudi. Jednostruki svjedok odražava
se u bezbrojnim tijelima kao «jesamstvo». Sve dok postoje tijela, ma kako fina bila, «jesamstvo» se
pojavljuje kao mnoštvo. Onkraj tijela postoji samo Jedno.

P: Bog?

M: Stvoritelj je osoba čije je tijelo svijet. Bezimeni je iznad svih bogova.

P: Što se promijenilo za Sri Ramanu Maharshija kad je umro?

M: Ništa. Ono što je bio, to je i sada - apsolutna stvarnost.

P: Ali za običnog čovjeka smrt je velika promjena.

M: Kakvim je čovjek sebe smatrao prije smrti, takvim nastavlja postojati i nakon smrti. Čovjekova slika o
samome sebi preživljava.

P: Neki dan raspravljalo se o tome treba li mudrac koristiti životinjsku kožu za meditaciju. Ne zastupam
uvjerenje da bi to trebao činiti. Veoma je lako sve opravdavati pozivajudi se na običaje i tradiciju. Običaji
mogu biti okrutni, a tradicija iskvarena. Oni objašnjavaju, ali ne opravdavaju.

M: Nikada nisam rekao da bezakonje vodi do samoostvarenja. Oslobođeni se čovjek u najvedoj mogudoj
mjeri pridržava zakona. Ali njegovi su zakoni zakoni njegova stvarnog sebstva, a ne društva u kojem živi.
Zakone društva on poštuje ili krši u skladu s okolnostima i potrebama. Međutim, oslobođeni čovjek nikad
nije neozbiljan ili razuzdan.

P: Ne mogu prihvatiti da se netko opravdava običajima i navikama.

M: Teškoda leži u našim različitim točkama gledišta. Ti govoriš sa stajališta tijela-uma, a ja sa stajališta
svjedoka. Između nas postoji temeljna razlika.

P: Ipak, okrutnost je okrutnost.

M: Nitko te ne prisiljava da ti budeš okrutan.

P: Imati koristi od okrutnosti drugih okrutnost je u tuđe ime.

M: Budeš li pobliže promotrio proces življenja, svuda deš otkriti okrutnost bududi da se život hrani
životom. To je činjenica, ali zbog nje se ne osjedaš krivim što si živ. Vlastiti život započeo si okrutnošdu jer
si svojoj majci zadao beskonačne poteškode. Do posljednjeg dana života natjecat deš se s bližnjima za
hranu, odjedu i krov nad glavom, čvrsto vezan za tijelo, boredi se za njegove potrebe i nastojedi ga zaštititi
u svijetu nesigurnosti i smrti. S točke gledišta životinje, biti ubijen nije najgori oblik umiranja. Sasvim
sigurno, to je poželjnije od bolesti ili staračke bespomodnosti. Okrutnost leži u motivu, a ne u činjenici.
Ubijanje povrjeđuje ubojicu, a ne ubijenog.

P: Slažem se, ali zato ne moramo prihvadati usluge lovaca i mesara.

M: Tko želi da ih prihvatiš?

P: Ti ih prihvadašl
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog 145
M: To je način na koji me ti vidiš! Kako brzo optužuješ, proglašavaš krivim, određuješ kaznu i izvršavaš
presudu. Zašto započinješ od mene, a ne od sebe?

P: Čovjek poput tebe trebao bi služiti kao primjer.

M: Jesi li ti spreman slijediti moj primjer? Ja sam mrtav za svijet, ne želim ništa, čak ni živjeti. Budi ono što
sam ja, čini ono što ja činim. Ti mene procjenjuješ na temelju moje odjede i hrane, a meni su važni samo
tvoji motivi. Vjeruješ li da si tijelo i um i djeluješ li u skladu s time, tada si kriv za najvedu mogudu
okrutnost - okrutnost prema svom stvarnom bitku. U usporedbi s njom, sve druge okrutnosti nemaju
nikakvu važnost.

P: Skrivaš se iza tvrdnje da nisi tijelo. Ali ipak držiš tijelo pod nadzorom i odgovoran si za sve što ono radi.
Dopustiti tijelu potpunu samostalnost bila bi golema glupost ili čak ludilo!

M: Smiri se malo. I ja sam protiv ubijanja životinja radi mesa ili krzna, ali ne želim to staviti na prvo
mjesto. Vegetarijanstvo je vrijedna ideja, ali ne i najvažnija. Svim idealima najbolje služi čovjek koji se
vratio u svoj izvor.

P: Dok sam bio u Sri Ramanashramu, osjedao sam Bhagvana posvuda uokolo, kao sveprožimajudeg i
sveprisutnog.

M: Imao si vjeru koja je potrebna za to. Oni koji istinski vjeruju u njega, mogu ga vidjeti na svakom mjestu
i u svako vrijeme. Sve se događa u skladu s vjerom, a vjera je oblik želje.

P: Nije li i vjera koju imaš u sebe oblik tvoje želje?

M: Kad kažem: «Ja jesam», ne mislim pri tome na odvojeni entitet s tijelom kao svojom jezgrom. Mislim
na totalitet bitka, ocean svjesnosti, cijeli univerzum svega što postoji i što spoznaje. Nema ničeg što bih
mogao poželjeti jer sam ja zauvijek potpun.

P: Možeš li dodi u dodir s unutarnjim životom drugih ljudi?

M: Ja jesam ti ljudi.

P: Ne mislim na istovjetnost biti, građe ili sličnosti oblika. Mislim na stvarni ulazak u umove i srca ljudi i
sudjelovanje u njihovu osobnom iskustvu. Možeš li patiti i radovati se zajedno sa mnom ili samo
zaključuješ, na temelju promatranja i analogije, što ja osjedam?

M: Sva su bida u meni. Ali unijeti u vlastiti mozak sadržaj drugoga mozga zahtjeva posebnu vježbu. Sve se
može postidi vježbom.

P: Ja nisam tvoja projekcija, a ni ti nisi moja. Postojim sam za sebe, a ne samo kao tvoja projekcija. Ta
gruba filozofija zamišljanja i projiciranja ne odnosi se na mene. Želiš me lišiti cjelokupne stvarnosti. Tko je
odraz koga? Jesi li ti moj odraz ili ja tvoj? Jesam li ja slika u vlastitoj slici? Ne, negdje je nešto pogrešno.

M: Riječi otkrivaju svoju ispraznost. Stvarnost se ne može opisati, mora se iskusiti. Ne mogu pronadi bolje
riječi za ono što znam. Ono što kažem može zvučati smiješno, ali ono što riječi pokušavaju prenijeti
najviša je istina. Sve je Jedno, koliko god se igrali riječima. I svrha je svakog čina zadovoljiti izvor i cilj
svake želje koji svi mi poznajemo kao osjedaj «ja jesam».
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog 146
P: U korijenu je svake želje bol. Temeljni poriv jest izbjegavanje boli.

M: Što je korijen boli? Neznanje o sebstvu. Što je korijen želje? Poriv da se nađe sebstvo. Cijela kreacija
trudi se da nađe sebstvo i nede se odmoriti dok mu se ne vrati.

P: Kad de mu se kreacija vratiti?

M: Može se vratiti kad god poželiš.

P: A svijet?

M: Možeš ga ponijeti sa sobom.

P: Moram li čekati s pomaganjem svijetu sve dok ne postignem savršenstvo?

M: Svakako mu nastoj pomodi. Nedeš pomodi mnogo, ali to nastojanje hode dovesti do tvog rasta. Nema
ničeg lošeg u pokušaju da se pomogne svijetu.

P: Sasvim sigurno, bilo je običnih ljudi koji su mu mnogo pomogli.

M: Kad dođe vrijeme da se svijetu pomogne nekim se ljudima daje volja, mudrost i snaga da pokrenu
velike promjene.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog 147


Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo

Maharaj: Najvažnije što moraš shvatiti jest da si ti dokaz svega, uključujudi i samoga sebe. Nitko drugi ne
može dokazati tvoje postojanje jer ga najprije moraš potvrditi ti sam. Svoj bitak i spoznaju ne duguješ
nikome. Upamti, u potpunosti pripadaš sebi. Ne dolaziš niotkuda, niti bilo kamo ideš. Ti si bezvremeni
bitak i svijest.

Poklonik: Među nama postoji bitna razlika. Ti si spoznao stvarnost, a ja poznajem samo djelovanje
svojega uma. Zbog toga je ono što ti kažeš jedno, a ono što ja čujem nešto sasvim drugo. Ono što ti kažeš
jest istina, a ono što ja čujem jest laž, iako su riječi iste. Među nama postoji veliki jaz. Kako ga premostiti?

M: Odbaci ideju da si ono što misliš da jesi i više nede biti jaza. Taj jaz stvorio si ti sam, zamišljajudi da si
odvojen od mene. Ne moraš ga prelaziti, samo ga nemoj stvarati. Ti jesi sve i sve jest tvoje. Ne postoji
nitko drugi. To je činjenica.

P: Kako je to neobično! Jedne te iste riječi, koje su za tebe istina, za mene su laž. «Ne postoji nitko drugi.»
Kako je samo očita ta neistina!

M: Neka riječi budu istinite ili lažne. One nisu važne. Važna je jedino ideja koju imaš o sebi, zato što te
ona koči. Odbaci je!

P: Od najranijeg djetinjstva uče me da sam ograničen imenom i likom. Sama tvrdnja koja govori suprotno
nede izbrisati tu mentalnu naviku. Potrebno mi je redovito pranje mozga, ako i to može djelovati.

M: Ono što ti nazivaš pranjem mozga, a ja jogom, ukidanje je svih mentalnih navika. Ne smiješ biti
prisiljen misliti uvijek iznova iste misli. Kreni dalje!

P: To je lakše redi nego učiniti.

M: Ne budi djetinjast! Lakše se promijeniti nego patiti. Odrasti, prestani biti dijete, to je sve.

P: Takve se stvari ne mogu postidi nastojanjem. One se događaju.

M: Sve se događa cijelo vrijeme, ali moraš biti spreman za to. Spremnost je zrelost. Trenutno ne vidiš
stvarnost jer tvoj um nije spreman za to.

P: Ako je stvarnost moja prava priroda, kako je mogude da nisam spreman?

M: Kad kažem da nisi spreman, mislim da si uplašen. Ti se plašiš onog što uistinu jesi. Tvoje je odredište
cjelina. Ali plašiš se da deš izgubiti svoj identitet. To je djetinjasto, vezivanje za igračke, za vlastite želje i
strahove, mišljenja i ideje. Odbaci sve to i postani spreman da se u tebi učvrsti stvarnost. To učvršdivanje
stvarnosti najbolje je izraženo riječima «ja jesam». Ništa drugo ne posjeduje bitak. Jedino u to možeš biti
potpuno siguran.

P: «Ja jesam», naravno, ali isto tako «ja spoznajem». I zato znam da sam određena osoba, vlasnik tijela
koji je u mnogostrukim odnosima s ostalim vlasnicima.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo 148


M: Sve je to pamdenje koje se prenosi u sadašnji trenutak.

P: Siguran sam jedino u ono što je sada. Prošlost i bududnost, sjedanja i zamišljanja, sve su to mentalna
stanja, ali ona su sve što poznajem i postoje sada. Kažeš mi da ih se odreknem. Kako se netko može
odredi svojeg «sada»?

M: Cijelo vrijeme kredeš se prema bududnosti, želio to ili ne.

P: Kredem se iz jednog sadašnjeg trenutka u drugi, odnosno, uopde se ne kredem. Sve se drugo krede, a
ne ja.

M: Slažem se. Ali krede se tvoj um. U sadašnjem trenutku ti si i pokretno i nepokretno. Sve dok sebe
budeš smatrao pokretnim, nedeš opažati nepokretno. Počni razmišljati obrnuto. Nemoj opažati pokretno
i uvidjet deš da si ti sveprisutna, nepromjenjiva stvarnost, neiskaziva, ali čvrsta poput stijene.

P: Ako ona postoji sada, zašto je nisam svjestan?

M: Zato što se čvrsto držiš ideje da je nisi svjestan. Odbaci tu ideju.

P: To me nede učiniti svjesnim.

M: Čekaj malo. Ti želiš biti istovremeno s obje strane zida. I to je mogude, ali najprije moraš ukloniti zid. Ili
pak shvati da su zid i njegove obje strane jedan jedinstveni prostor na koji se ideje kao što su «ovdje» i
«ondje» ne mogu primijeniti.

P: Usporedbe ništa ne dokazuju. Moja jedina pritužba glasi: «Zašto ja ne vidim ono što ti vidiš, i zašto
tvoje riječi u mom umu ne zvuče istinito?» Dopusti mi da saznam barem toliko, sve drugo može čekati. Ti
si mudar, a ja sam glup. Ti vidiš, a ja ne vidim. Gdje i kako da pronađem svoju mudrost?

M: Ako znaš da si glup, tada uopde nisi glup!

P: Kao što me spoznaja da sam bolestan nede izliječiti, tako me ni to što znam da sam glup nede učiniti
mudrim.

M: Da bi ustanovio da si bolestan, nisi li u početku morao biti zdrav?

P: Oh, ne. To sam saznao uspoređivanjem. Ako sam ja slijep od rođenja i moram dodirivati stvari da bi ih
spoznao, a ti mi kažeš da ih spoznaješ bez dodira, tada postajem svjestan da sam slijep, iako ne znam što
znači vidjeti. Slično tome, znam da mi nešto nedostaje bududi da zastupaš ideje koje ne mogu razumjeti.
Tako predivno govoriš o meni. Prema tvojem mišljenju, ja sam vječan, sveprisutan, sveznajudi, krajnje
sretan. Ja sam stvoritelj, održavatelj i razaratelj svega što jest, izvor cjelokupnog života, srce bitka,
gospodar i ljubljeni svakog živog stvora. Izjednačuješ me s Vrhovnom Stvarnošdu, izvorom i ciljem
cjelokupnog postojanja. A ja samo trepdem očima jer poznajem sebe jedino kao majušno klupko želja i
strahova, kao mjehurid patnje, prolazni bljesak svjesnosti u oceanu tame.

M: Postojao si prije boli i postojat deš nakon što bol prođe. Bol je prolazna, a ti nisi.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo 149


P: Žao mi je, ali ne vidim ono što ti vidiš. Od dana kad sam rođen, do dana kad du umrijeti, bol i užitak tkat
de obrazac mog života. O tome da sam postojao prije rođenja i da du postojati poslije smrti ne znam ništa.
Niti prihvadam niti niječem tvoje tvrdnje. Čujem što govoriš, ali ne znam da je to tako.

M: Sada si svjestan, zar ne?

P: Molim te, nemoj me pitati o onome što je bilo prije i što de biti poslije. Ja samo znam ono što je sada.

M: To je ved dovoljno. Sada si svjestan. Drži se toga. Postoje stanja kad nisi svjestan. Nazovi to nesvjesnim
postojanjem.

P: Jesam li tada nesvjestan?

M: Ovdje se ne radi o svjesnosti ili nesvjesnosti. Postojanje se odvija u svjesnosti, a srž je neovisna o
svjesnosti.

P: Je li to praznina? Ili tišina?

M: Zašto razrađivati to dalje? Bitak prožima i nadilazi svijest. Objektivna je svijest dio čiste svijesti, što
znači da se ne nalazi izvan nje.

P: Kako si ti spoznao stanje čistog bitka koje nije ni svjesnost ni nesvjesnost? Sve znanje nalazi se samo u
svijesti. Mora postojati i takvo stanje kao što je privremena neaktivnost uma. Pojavljuje li se tada svijest
kao svjedok?

M: Svjedok samo zamjeduje događaje. Prilikom privremene neaktivnosti uma nestaje čak i osjedaj «ja
jesam». Kad nema uma, ne postoji osjedaj «ja jesam».

P: Bez uma znači bez misli. Osjedaj «ja jesam» nestaje kao misao, ali ostaje kao osjedaj bitka.

M: Sve iskustvo nestaje s umom. Bez uma ne može postojati ni onaj koji doživljava iskustvo ni njegovo
iskustvo.

P: Ne preostaje li tada svjedok?

M: Svjedok samo zamjeduje prisutnost ili odsutnost iskustva. To samo po sebi nije iskustvo, ali postaje
iskustvo kad se pojavi misao «ja sam svjedok».

P: Jedino što znam jest da um ponekad radi, a ponekad se zaustavlja. Iskustvo mentalne tišine nazivam
privremenom neaktivnošdu uma.

M: Možeš to nazvati tišinom, prazninom ili privremenom neaktivnošdu uma, no činjenica je da tada
trojstvo - onaj koji doživljava iskustvo, doživljavanje iskustva i samo iskustvo - ne postoji. U svjedočenju, u
svijesti, samosvijesti, osjedaj da si ovo ili ono ne postoji. Ostaje samo neidentificirani bitak.

P: Kao stanje nesvijesti?

M: U odnosu na bilo što on je suprotnost, On je takoder između i iznad svih suprotnosti. Bitak nije ni
svijest, ni nesvijest, a ni srednji put, kao ni išta onkraj toga dvoga. On je samosvojan. Ne postoji u odnosu
na nešto što se može nazvati iskustvom ili odsustvom iskustva.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo 150
P: Kako neobično! Ti govoriš o bitku kao da se radi o iskustvu.

M: Kad mislim o njemu, on postaje iskustvo.

P: Kao što nevidljiv snop svjetlosti, prekinut cvijetom, postaje obojen.

M: Da, može se tako redi. Svjetlost je obojena, ali nije boja.

P: To je slično staroj četverostrukoj negaciji mudraca Nagarđune: «Ni ovo ni ono, ni oboje, a ni ikoje.»
Moj je um potpuno zbunjen!

M: Tvoja poteškoda proizlazi iz ideje da je stvarnost jedno od mnogih stanja svijesti. Rado govoriš: «Ovo
je stvarno, a ono nije stvarno. Ovo je pak djelomično stvarno, a djelomično nestvarno», kao da je
stvarnost svojstvo ili osobina koju je mogude posjedovati u određenoj mjeri.

P: Dopusti mi da to kažem na drukčiji način. Naposljetku, svjesnost postaje problem jedino kad je bolna.
Blaženo stanje, koje vječno traje, ne dovodi do pitanja. Ustanovili smo da je sva svjesnost mješavina
ugodnog i bolnog. Zašto?

M: Sva je svjesnost ograničena i zbog toga bolna. U korijenu svjesnosti leži želja, odnosno poriv za
iskustvom.

P: Želiš li redi da, kad ne bi bilo želje, ne bi moglo biti ni svjesnosti? Kakvu prednost ima nesvjesnost? Kad
bih se morao odredi užitka da se oslobodim boli, radije bi zadržao oboje.

M: Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo.

P: Od kakve je koristi nesvjesno blaženstvo?

M: Blaženstvo nije ni svjesno ni nesvjesno, ved stvarno.

P: Što je tvoj prigovor svjesnosti?

M: Ona je teret. Tijelo znači teret. Osjeti, želje, misli - sve su to različiti tereti. Svjesnost je u potpunosti
prožeta sukobima.

P: Stvarnost se opisuje kao istinski bitak, čista svijest, beskonačno blaženstvo. Gdje se tu nalazi bol?

M: Bol se i užitak događaju, s time da je bol cijena užitka, a užitak nagrada za bol. I u životu se često
događa da ugađamo povrjeđivaniem i povrjeđujemo ugađanjem. Znati da su bol i užitak jedno te isto jest
mir.

P: Sve je to, bez ikakve sumnje, veoma zanimljivo, ali moj je cilj mnogo jednostavniji. Ja u svom životu
želim što više užitka i što manje boli. Što mi je činiti?

M: Sve dok postoji svjesnost, moraju postojati užitak i bol. U prirodi «jesamstva», u prirodi svjesnosti jest
njezino poistovjedivanje sa suprotnostima.

P: Od kakve mi je onda sve to koristi? To me nede zadovoljiti.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo 151


M: Tko si ti, tko je to nezadovoljan?

P: Ja sam čovjek koji je žrtva boli i užitka.

M: Blaženstvo su i bol i užitak. Sjedim ovdje pred tobom i kažem ti, na temelju vlastitog, neposrednog i
nepromjenjivog iskustva, da su bol i užitak samo dizanje i spuštanje valova u oceanu blaženstva. U dubini
vlada krajnja punina.

P: Je Ii tvoje iskustvo trajno?

M: Ono je bezvremeno i nepromjenjivo.

P: Poznajem jedino želju za užitkom i strah od boli.

M: To je ono što misliš o sebi. Prestani razmišljati na takav način. Ne možeš li prekinuti naviku
razmišljanja odjednom, razmotri svoj poznati način razmišljanja i shvati svu njegovu lažnost.
Preispitivanje navika dužnost je uma. Sve što je um stvorio mora on i uništiti. Ili, pokušaj shvatiti da nema
nijedne želje izvan uma pa se odmakni od svih njih.

P: Iskreno, ne vjerujem u objašnjenje da je sve stvorio um. Um je samo instrument, kao i oko. Možeš Ii
redi da je opažanje kreacija? Svijet opažam kroz prozor, a ne u prozoru. Sve što govoriš izgleda logično
bududi da ima zajedničku osnovu, ali ne znam je li ta osnova utemeljena u stvarnosti ili samo u umu.
Imam samo mentalnu sliku svega toga. Što to tebi znači, ne znam.

M: Sve dok polaziš iz uma, vidjet deš i mene u umu.

P: Kako su riječi nepogodne da bismo se razumjeli!

M: Bez riječi, postoji li išta što treba razumjeti? Potreba za razumijevanjem proizlazi iz nerazumijevanja.
Ono što govorim istina je, ali za tebe to je samo teorija. Kako deš utvrditi je li to istina? Slušaj, prisjedaj se,
duboko promišljaj, vizualiziraj, iskusi. Sve što spoznaš primjenjuj u svom svakodnevnom životu. Budi
strpljiv sa mnom, ali iznad svega budi strpljiv sa sobom jer ti si samome sebi najveda zapreka. Put vodi
kroz tebe i onkraj tebe. Sve dok budeš vjerovao da je stvarno, svjesno i sretno samo ono što je
pojedinačno, a nedvojbenu stvarnost odbacivao kao nešto zamišljeno, kao neku apstraktnu ideju, smatrat
deš da se ja igram konceptima i apstrakcijama. Ali kad jednom stvarnost dotakneš u samom sebi, shvatit
deš da samo opisujem ono što je u najvedoj mjeri tvoje.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo 152


Duhovna disciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršćuje

Poklonik: Zapadnjaci koji te povremeno posjeduju suočeni su s posebnim poteškodama. Sam pojam
oslobođenog čovjeka, realizirane osobe, onoga koji je spoznao samog sebe ili Boga, mudraca koji se nalazi
s one strane svijeta, na Zapadu nije poznat. U svojoj kršdanskoj kulturi zapadnjaci imaju jedino ideju
sveca. Svetac je pobožan, ponizan i bogobojazan čovjek koji voli svoje bližnje i sve vrijeme provodi u
molitvi. Ponekad padne u zanos ili izvede neko čudo koje dokazuje da je svet. Zapadnoj kulturi strana je
ideja mudraca. Smatraju je nečim egzotičnim i prije svega nevjerojatnim. Čak i kad prihvate mogudnost
da mudrac postoji, zapadnjaci sumnjičavo gledaju na njega, kao na slučaj samoizazvane euforije koju
uzrokuju neobični tjelesni položaji i mentalni stavovi. Neuvjerljivom im se i nevjerojatnom čini ved i sama
ideja o novim dimenzijama u svijesti.

No, možda bi im pomoglo da čuju mudraca koji govori o vlastitom iskustvu realizacije, o njegovim
uzrocima i počecima, o svojem napretku i postignudima te o svojoj trenutačnoj sadhani u svakodnevnom
životu. Mnogo od onoga što de im mudrac redi može im se učiniti čudnovatim ili čak besmislenim, pa ipak,
ostat de im osjedaj stvarnosti, ozračje istinskog iskustva, neobjašnjivog, ali ipak veoma stvarnog jer je ono
središte koje mudracu omogudava vođenje uzornog života.

Maharaj: Možda ne postoji način da se prenese takvo iskustvo. Može Ii uopde pojedinac prenijeti
drugima svoje iskustvo?

P: Da, ako je riječ o umjetniku. Srž je umjetnosti prenošenje osjedaja, odnosno iskustva.

M: Da bi netko prihvatio ono što mu se prenosi, mora biti otvorenza to.

P: Naravno, mora postojati onaj tko prima. Ali ako prenositelj ništa ne prenosi, od kakve je koristi što
postoji primatelj?

M: Mudrac pripada svima. On se neumorno i u potpunosti daje svakome tko dođe k njemu. Ne daje li
netko nesebično, nije mudrac. Mudrac dijeli sve što ima.

P: No, može li mudrac dijeliti s drugima to što on jest?

M: Misliš li, može li druge pretvoriti u mudrace? I može i ne može. Ne može jer se mudraci ne stvaraju na
taj način. Čovjek sam spoznaje istinu kad se vrati u svoj izvor, svojoj pravoj prirodi. Ne mogu te pretvoriti
u ono što ved jesi. Mogu ti samo ispričati put kojim sam prošao i pozvati te da kreneš njime.

P: To nije odgovor na moje pitanje. U svojem umu nosim kritičnog i skeptičnog zapadnjaka koji niječe i
samu mogudnost postojanja viših stanja svijesti. Nedavno su droge načele njegovu nevjericu, ali ipak nisu
izmijenile njegov materijalistički pogled na svijet. S drogom ili bez nje, tijelo ostaje primarna, a um
sekundarna činjenica. Zapadnjaci ne vide ništa onkraj uma. Od vremena u kojem je živio Buddha pa sve
do danas stanje samoostvarenja opisivana je niječnim pojmovima kao «ne ovo, ne ono». Je li to
neizbježno? Nije li ga mogude barem slikovito prikazati, kad se ved ne može opisati? Priznajem da
opisivanje riječima ne može biti uspješno, bududi da je stanje koje se opisuje onkraj riječi. Pa ipak, ono je i
unutar riječi. Poezija je umjetnost verbalnog opisivanja i neizrecivog.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Duhovna disciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje 153
M: Ne nedostaje nam religioznih pjesnika. Obrati se njima za to što tražiš. Što se mene tiče, moje je
učenje jednostavno: određeno mi vrijeme vjeruj i čini ono što ti kažem. Budeš li uporan, ustanovit deš da
je tvoje povjerenje bilo opravdano.

P: Ali što činiti s ljudima koji jesu zainteresirani, ali ne mogu vjerovati?

M: Ostanu li sa mnom, dodi de vrijeme kad de mi povjerovati. A kad mi jednom povjeruju, slijedit de moje
savjete pa de se i sami uvjeriti u istinitost onoga o čemu govorim.

P: No, mene trenutačno ne zanima način prakticiranja, ved njegovi rezultati. Ti si imao i jedno i drugo, ali
spreman si samo na to da nam kažeš sve o prakticiranju, a kad te pitamo o rezultatima, odbijaš ih
podijeliti s nama. Tada nam govoriš da je tvoje stanje onkraj svih riječi, ili pak da je to stanje u kojem ne
postoje razlike. Kažeš nam da ti ne vidiš razlike tamo gdje ih mi vidimo. U oba slučaja, ne dobivamo
nikakav uvid u tvoje stanje.

M: Kako možete dobiti uvid u moje stanje, kad nemate uvida u vlastito? Ne posjedujemo li sam
instrument uvida, nije li najvažnije da ga najprije nađemo? Nalik si slijepcu koji bi htio izučavati slikanje
prije no što mu se vratio vid. Želiš spoznati moje stanje, a ne znaš u kakvom su stanju tvoja žena ili tvoj
sluga!

P: Tražim samo nekoliko uputa.

M: U redu, dao sam ti veoma značajan ključ - tamo gdje ti vidiš razlike, ja ih ne vidim. Za mene je to
dovoljno. Smatraš li da to nije dovoljno, mogu ti samo još jednom ponoviti: to je dovoljno. Promisli
temeljito o tome i vidjet deš ono što i ja vidim.

Čini se da želiš trenutan uvid, zaboravljajudi da jednom takvom trenutku prethodi duga priprema. Plod
pada iznenada, ali zrenju treba vremena.

Naposljetku, kad ti kažem da mi trebaš vjerovati, mislim samo na jedno krade vrijeme koje je sasvim
dovoljno da bi se ti pokrenuo. Što budeš ozbiljniji, manje de ti povjerenja biti potrebno jer deš brže
shvatiti da je tvoja vjera u mene bila opravdana. Želiš da ti dokažem kako sam dostojan tvog povjerenja!
Kako bih to mogao učiniti? Uostalom, zašto bih ti išta dokazivao? Na kraju krajeva, ono što ti nudim
operativni je pristup, tako aktualan i u zapadnoj znanosti. Opisuje li ti znanstvenik svoj eksperiment i
njegove rezultate, obično to s povjerenjem prihvadaš i ponavljaš eksperiment na način na koji ga je on
izveo. Kad jednom dobiješ iste ili slične rezultate, ne moraš više vjerovati znanstveniku jer tada možeš
vjerovati vlastitom iskustvu. Ohrabren, nastavljaš s eksperimentiranjem sve dok na kraju ne postigneš
suštinski istovjetne rezultate.

P: Indijski um pripremljen je na metafizičke eksperimente zahvaljujudi kulturi i odgoju. Za Indijca su izrazi


poput «neposredne percepcije vrhovne stvarnosti» ispunjeni smislom i zato iznose na površinu odgovore
iz same dubine njegova bida. No, zapadnjaku oni znače veoma malo; čak i kad jest odgojen u nekom od
oblika kršdanstva, on ne razmišlja ni o čemu izvan poštivanja deset Božjih zapovijedi i Kristovih izričitih
zabrana. Znanje o stvarnosti iz prve ruke nije samo izvan svih njegovih ambicija, ved i izvan svakog
poimanja. Neki mi Indijci kažu: «Zapadnjaci su beznadan slučaj. Oni se nede prosvijetliti zato što se ne
mogu prosvijetliti. Nemojte im govoriti o samoostvarenju. Neka žive čestitim životom i tako zasluže
rođenje u Indiji. Jedino de tada imati šanse.» Drugi pak govore: «Stvarnost je jednako dostupna svima, ali

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Duhovna disciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje 154
nisu svi jednako obdareni sposobnošdu da je spoznaju. Sposobnost de dodi sa željom, koja de najprije
prerasti u ljubav i odanost, a na kraju u potpunu posvedenost cilju. S poštenjem i ozbiljnošdu koje prati
čelična usmjerenost na svladavanje svih zapreka zapadnjak ima jednaku mogudnost da se prosvijetli kao i
čovjek rođen na Istoku. Potrebno je samo u njemu probuditi interes.» Da bi se u zapadnjaku probudio
interes za samospoznaju, on mora biti siguran da de mu to donijeti dobrobit.

M: Vjeruješ li da je mogude prenijeti osobno iskustvo?

P: Ne znam je li mogude. Ti govoriš o jedinstvu, o istovjetnosti onoga koji vidi i viđenog. Ako sve jest
jedno, prenošenje iskustva trebalo bi biti mogude.

M: Da bi stekao neposredno iskustvo o nekoj zemlji, pojedinac mora neko vrijeme živjeti u njoj. Nemoj
tražiti nemogude. Čovjekova duhovna pobjeda, bez ikakve sumnje, donosi dobrobit cijelome
čovječanstvu, ali da bi određeni pojedinac donio dobrobit nekoj drugoj osobi, mora ih povezivati blizak,
osoban odnos. Takav odnos nije slučajan i ne može svatko tvrditi da ga ima. S druge strane, znanstveni
pristup mogud je svima. «Povjerenje - ispit - iskustvo» - što ti je više potrebno? Zašto gurati istinu u usta
onih koji je ne žele progutati? To se ionako ne može. Nema li nekoga tko prima, što može netko tko daje?

P: Suština je umjetnosti u tome da se vanjski oblik iskoristi za prenošenje unutarnjeg iskustva. Naravno,
pojedinac mora biti osjetljiv za unutarnje da bi vanjsko imalo smisla. Kako se raste u takvoj osjetljivosti?

M: Na koji god način postaviš pitanje, uvijek se vradamo na isto. Postoji mnogo njih koji žele dati, ali
nigdje nema onih koji žele primiti.

P: Možeš li podijeliti s nama svoju osjetljivost?

M: Da, mogu, ali dijeljenje je dvosmjerna ulica. Da bi se dijelilo, potrebno je dvoje. Tko želi primiti ono što
sam spreman dati?

P: Tvrdiš da smo jedno. Nije li to dovoljno?

M: Ja sam jedno s tobom. No, jesi li ti jedno sa mnom? Da jesi, ne bi postavljao pitanja. A nisi li jedno sa
mnom, ne vidiš li ono što ja vidim, što bih drugo mogao učiniti nego pokazati ti kako da popraviš svoje
viđenje?

P: Ono što ne možeš dati nije tvoje.

M: Ja ništa ne smatram svojim. Ne postoji li «ja», ne može postojati ni «moje»! Dva čovjeka promatraju
drvo. Jedan od njih vidi plod skriven među lišdem, a drugi ne. Inače, među njima nema nikakve druge
razlike. Onaj koji vidi zna da de i ovaj drugi, obrati li malo pozornosti, jednako tako vidjeti, ali u njemu se
ne javlja pitanje dijeljenja. Vjeruj mi, ja nemam stisnute šake i ne oklijevam podijeliti s tobom svoju
stvarnost. Naprotiv, u potpunosti sam tvoj, jedi me i pij. Ali dok verbalno ponavljaš: «Daj, daj!», ne činiš
ništa kako bi uzeo ono što ti je ponuđeno. Ukazujem ti na kratak i lagan put koji de ti omoguditi da vidiš
ono što i ja vidim, ali ti si čvrsto vezan za svoje stare navike razmišljanja, osjedanja i djelovanja te svu
krivicu svaljuješ na mene. Nemam ništa što i ti ne bi imao. Samospoznaja nije dio osobne imovine koju
netko može ponuditi, a netko prihvatiti. To je sasvim nova dimenzija, u kojoj nema ničeg što bi se moglo
dah ili uzeti.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Duhovna disciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje 155
P: Daj nam barem uvid u sadržaj tvog uma. U kakvom ti je stanju um dok živiš svoj svakodnevni život.
Jesti, piti, govoriti, spavati - kako se sve to doživljava na tvojoj strani?

M: Obične stvari doživljavam na isti način kao i ti. Razlika je u onome što ja ne doživljavam. Ne
doživljavam strah ili pohlepu, mržnju i ljutnju. Ništa ne tražim, ništa ne odbijam, ništa ne zadržavam. U
tome ne činim nikakve kompromise. Možda je to najistaknutija razlika između nas. Ja ne činim
kompromise, iskren sam prema sebi, a ti se plašiš stvarnosti.

P: S točke gledišta jednog zapadnjaka nešto je iritantno u tvom načinu života. Sjediti u kutu, zadubljen u
sebe i neprestano ponavljati: «Ja sam Bog, Bog sam ja» izgleda kao potpuno ludilo. Kako uvjeriti
zapadnjaka da takvo prakticiranje vodi do krajnje zdravog duha?

M: U zabludi su i čovjek koji tvrdi da je Bog i čovjek koji sumnja u to. Oni govore u snu.

P: Ako je sve san, što je onda budno stanje?

M: Kako opisati budno stanje na jeziku zemlje snova? Riječi ne opisuju, one su samo simboli.

P: Opet se izgovaraš time da riječi ne mogu prenijeti stvarnost.

M: Želiš li riječi, mogu ti dati nekoliko drevnih riječi koje imaju mod. Ponavljaj neprekidno bilo koju od
njih. One mogu učiniti čuda.

P: Šališ li se ti sa mnom? Kako od zapadnjaka, kojem potpuno nedostaju vjera i povjerenje proizašli iz
povoljnog kulturalnog i religijskog okruženja, možeš očekivati da neprestano ponavlja «Om», «Ram» ili
«Hare Krišna»? Može li on išta postidi samo mehaničkim ponavljanjem istih zvukova bez imalo uvjerenja i
gorljivosti?

M: Zašto ne? Važan je poriv, skriveni motiv, a ne oblik u kojem se on javlja. Što god zapadnjak činio, čini li
to s namjerom da nađe vlastito sebstvo to de ga sigurno i dovesti do cilja.

P: Nije li potrebna vjera u djelotvornost načina?

M: Vjera koja predstavlja samo očekivanje rezultata nije potrebna. Ovdje je važno jedino djelovanje. Sve
što činiš s namjerom da nađeš istinu do nje te i dovodi. Samo budi ozbiljan i pošten. Oblik u kojem se
javlja namjera nije uopde važan.

P: A što je s potrebom da se izrazi vlastita čežnja?

M: Nema potrebe za time. Ne raditi ništa jednako je dobro. Ved i sama čežnja, nerazblažena mišlju i
djelovanjem, čista, koncentrirana čežnja, dovest de te do cilja najvedom mogudom brzihorn. Važna je
samo istinska pobuda, a ne način.

P: Nevjerojatno! Kako bi tupo i dosadno, gotovo očajno ponavljanje moglo biti uspješno?

M: Zaista je presudna ved i sama činjenica ponavljanja, odnosno neprestanog, žilavog i upornog
nastojanja, bez obzira na dosadu, očaj i potpuni nedostatak vjere. Sve to samo po sebi nije važno, ali
iskrenost koja se krije u pozadini od goleme je važnosti. Mora postojati poriv iznutra i poticaj izvana.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Duhovna disciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje 156
P: Moja su pitanja tipična za jednog zapadnjaka. Na zapadu ljudi razmišljaju u svjetlu uzroka i posljedica,
sredstva i cilja. Oni ne mogu shvatiti kakva bi uzročna veza mogla postojati između određene riječi i
vrhovne stvarnosti.

M: Tu i nema nikakve veze. Ali postoji veza između riječi i njezina značenja, između djelovanja i motiva
koji stoji u pozadini. Duhovna je disciplina volja koja se uvijek iznova učvršduje. Onaj tko ne posjeduje
smjelost, nede prihvatiti stvarnost ni kad mu se ponudi. Nespremnost koja proizlazi iz straha jedina je
zapreka.

P: Čega bi se trebalo plašiti?

M: Nepoznatog. Nepostojanja, nespoznavanja, nečinjenja, svega onoga što je onkraj znanog.

P: Želiš li redi da možeš podijeliti s nama način svog postignuda, ali ne i njegove plodove?

M: Naravno da mogu dijeliti i plodove. Činim to cijelo vrijeme. Ali govorim jezikom tišine. Nauči ga slušati
i razumjeti.

P: Ne mogu shvatiti kako se može početi bez uvjerenja?

M: Ostani neko vrijeme sa mnom ili razmišljaj o onome što govorim i uvjerenje de se pojaviti samo od
sebe.

P: Nije svakome dana prilika da se sastane s tobom.

M: Sastani se s vlastitim sebstvom. Budi sa svojim sebstvom, slušaj ga, pokoravaj mu se, cijeni ga, imaj ga
neprestano na umu. Nikakav drugi vodič nije ti potreban. Sve dok poriv za istinom bude utjecao na tvoj
svakodnevni život, sve de s tobom biti u redu. Živi svoj život ne povrjeđujudi nikoga. Nepovrjeđivanje je
najmodniji oblik joge i on de te veoma brzo dovesti do cilja. Ja ga nazivam prirodnom jogom (Nisarga
joga). To je umijede življenja u miru i skladu, u prijateIjstvu i ljubavi sa svime. Plod je takvog života ničim
uzrokovana, beskrajna sreda.

P: Ipak, sve to podrazumijeva određenu vjeru.

M: Okreni se prema unutra i počet deš vjerovati sebi. U svemu ostalom povjerenje dolazi s iskustvom.

P: Kad mi netko kaže da zna nešto što ja ne znam, imam ga pravo pitati: «Što je to što ti znaš, a ja ne
znam?»

M: A ako ti on odgovori da se to ne može prenijeti riječima?

P: Tada du ga pažljivo promatrati i pokušati shvatiti o čemu se radi.

M: To je upravo ono što želim da učiniš! Budi zainteresiran, pazi, sve dok se ne uspostavi struja
uzajamnog razumijevanja. Tada de dijeljenje biti lako. Zapravo, činjenica je da je samospoznaja isključivo
dijeljenje. Ulaziš u širu svijest i počinješ sudjelovati u njoj. Nespremnost da se uđe i sudjeluje jedina je
zapreka. Nikad ne govorim o razlikama jer za mene one ne postoje. Ti govoriš o njima, dakle na tebi je da
mi ih pokažeš. Svakako mi ukaži na razlike. Da bi to učinio, morat deš me razumjeti, ali tada više nedeš
govoriti o razlikama. Shvati samo jednu stvar na ispravan način i stigao si na cilj. Ono što te sprječava da

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Duhovna disciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje 157
spoznaš nije nedostatak prilike, ved nedostatak sposobnosti da usmjeriš svoj um na ono što želiš
razumjeti. Kad bi mogao držati na umu to što ne znaš, ono bi ti otkrilo svoje tajne. Ali, budeš li površan i
nestrpljiv, nedovoljno predan da bi promatrao i čekao, nalik si djetetu koje plače za mjesecom.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Duhovna disciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje 158
Ništa ne postoji samo od sebe

Poklonik: Što te više slušam, sve mi se više čini kako je beskorisno postavljati pitanja. Kakvo god pitanje
bilo, neizbježno deš ga preokrenuti na svoj način i navesti me na temeljnu činjenicu da živim u iluziji koju
sam sam stvorio te da je stvarnost riječima neiskaziva. Riječi samo povedavaju zbunjenost i pametno je
jedino potražiti istinu u sebi, u tišini.

Maharaj: Konačno, um stvara iluziju, ali i oslobađa od nje. Riječi je mogu pojačati, ali mogu i pomodi da se
uništi. Nema ničeg lošeg u tome da se uvijek iznova ponavlja jedna te ista istina, dokle god ne postane
stvarnost. Majčin posao nije gotov kad se dijete rodi. Ona ga i dalje hrani, iz dana u dan, iz godine u
godinu, sve do trenutka kad mu više nije potrebna. Ljudi moraju slušati riječi sve dok im činjenice ne
počnu govoriti glasnije od njih.

P: Dakle, mi smo djeca koju treba hraniti riječima?

M: Sve dok pridajete važnost riječima, vi ste djeca.

P: U redu, onda budi naša majka.

M: Gdje je bilo dijete prije rođenja? Nije li bilo u majci? Bududi da je ved bilo u majci, moglo se i roditi.

P: Ali majka nije nosila dijete dok je još i sama bila dijete.

M: U njoj je postojala mogudnost da postane majka. Nadiđi iluziju vremena.

P: Tvoj je odgovor uvijek isti. Nalik si zidnom satu koji uvijek iznova odbija isto vrijeme.

M: Tome nema pomodi. Kao što se sunce odražava u milijunima kapljica rose, tako se i bezvremenost
ponavlja u beskonačnost. Kad neprestano govorim «ja jesam», «ja jesam», samo iznova potvrđujem
uvijek prisutnu činjenicu. Moje te riječi umaraju zato što ne vidiš istinu koja živi u njima. Dođi u dodir s
njom i otkrit deš puno značenje riječi i tišine.

P: Kažeš da je mala djevojčica ved majka svog bududeg djeteta. Takva mogudnost postoji, ali trenutačno
nije ostvarena.

M: Mogude se ostvaruje u procesu razmišljanja. Tijelo i sve što je povezano s njim postoji u umu.

P: A um je svijest u pokretu, uvjetovani (saguna) aspekt sebstva. Drugi je aspekt sebstva neuvjetovanost
(nirguna). Onkraj njih nalazi se bezdan apsolutnog (paramartha).

M: Točno, to si lijepo rekao.

P: Ali za mene su to samo riječi. Nije ih dovoljno čuti i ponoviti; one se moraju iskusiti.

M: Ništa te drugo ne koči osim zaokupljenosti vanjskim, koja te sprječava da se usmjeriš prema unutra.
Tome nema pomodi jer ne možeš izbjedi svoju sadhanu. Moraš se okrenuti od svijeta i udi u sebe sve dok
se unutarnje i vanjsko ne stope u jedno. Tada deš modi nadidi uvjetovano, bilo ono vanjsko ili unutarnje.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ništa ne postoji samo od sebe 159


P: Sasvim sigurno, neuvjetovanost je samo ideja u uvjetovanom umu. Ona ne postoji sama po sebi.

M: Ništa ne postoji samo po sebi. Svemu je potrebna vlastita odsutnost. Biti znači biti različit od drugih,
biti ovdje, a ne ondje, biti sada, a ne tada, biti na ovaj način, a ne nekako drukčije. Kao što vodu oblikuje
posuda u kojoj se nalazi, tako je sve što postoji oblikovano svojstvima (guna). Poput vode koja ostaje
voda neovisno o posudi u kojoj se nalazi, poput svjetlosti koja ostaje svjetlost neovisno o boji koju očituje,
i stvarnost ostaje stvarnost neovisno o svojstvima koja odražava. Zašto da svjesnost bude usmjerena
samo na odraz? Zašto je ne usmjeriti na samu stvarnost?

P: Svjesnost je i sama odraz. Kako ona može sadržavati stvarnost?

M: Spoznati da svjesnost i njezin sadržaj nisu ništa drugo do odraz, promjenjiv i prolazan, znači usmjeriti
se na stvarno. Želiš li vidjeti uže, nužno je najprije odbiti da u njemu vidiš zmiju.

P: Je li to samo nužno ili i dovoljno?

M: Uz to, moramo znati da uže postoji i da izgleda poput zmije. Slično tomu, pojedinac mora znati da
postoji stvarnost i da je njezina priroda svijest koja svjedoči. Naravno, stvarnost se nalazi onkraj stanja
svjedoka, ali da bismo ušli u nju, najprije moramo spoznati stanje čistog svjedočenja. Svjesnost o
uvjetovanom dovodi do neuvjetovanog.

P: Može li se neuvjetovano na neki način iskusiti?

M: Spoznati uvjetovano kao uvjetovano sve je što se može redi o neuvjetovanom. Potvrdni pojmovi samo
su naznake i mogu zavesti na krivi put.

P: Možemo li govoriti o svjedočenju stvarnosti?

M: Kako bi to bilo mogude? Govoriti se može samo o nestvarnom, iluzornom, prolaznom i uvjetovanom.
Da bismo sve to nad išli, moramo prodi kroz potpuno nijekanje nezavisnog postojanja bilo koje stvari. Sve
su stvari zavisne.

P: Od čega zavise?

M: Od svjesnosti. A svjesnost zavisi od svjedoka.

P: A svjedok zavisi od stvarnosti?

M: Svjedok je odraz stvarnosti u svoj njezinoj čistodi. On je ovisan o svojstvima uma. Ondje gdje
prevladavaju jasnoda i nevezanost nastaje svijest koja svjedoči. To je kao da kažemo da se mjesečev odraz
pojavljuje ondje gdje je voda bistra i mirna ili da se dnevna svjetlost pojavljuje kao blistavi sjaj dijamanta.

P: Može li svjesnost postojati bez svjedoka?

M: Bez svjedoka ona postaje nesvjesnost, puko življenje. Svjedok je skriven u svakom stanju svjesnosti,
kao što je svjetlost skrivena u svakoj boji. Ne može postojati znanje bez spoznavatelja, ni spoznavatelj bez
onoga koji svjedoči o njegovu postojanju. Ti ne samo da znaš, ved i znaš da znaš.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ništa ne postoji samo od sebe 160


P: Ako se neuvjetovana ne može iskusiti, bududi da je sve iskustvo uvjetovano, zašto uopde govorimo o
njemu?

M: Kako bi moglo postojati znanje o uvjetovanom da nema neuvjetavanog? Mora postojati izvor iz kojeg
sve proizlazi, temelj na kojem sve stoji. Samoostvarenje je u prvom redu spoznaja vlastite uvjetovanosti i
svjesnost da bezgranična raznolikost uvjeta zavisi od naše bezgranične sposobnosti da budemo
uvjetovani i da uvedavamo raznolikost. Neuvjetovanost izgleda uvjetovanom umu kao cjelokupnost ili
odsutnost svega. Usprkos tome što se ona ne može neposredno iskusiti, ne znači da ne postoji.

P: Nije li to osjedaj?

M: I osjedaj je stanje uma. Kao što zdravo tijelo ne privlači pozornost, tako je i neuvjetavano oslobođeno
iskustva. Uzmi kao primjer iskustvo smrti. Običan čovjek plaši se umrijeti, zato što se boji promjene.
Mudrac se ne plaši smrti jer je njegov um ved mrtav. On ne misli: «Ja živim.» On zna: «Postoji život.» Za
njega ne postoji ni promjena ni smrt. Smrt se očituje kao promjena u vremenu i prostoru. Ali, ako nema ni
vremena ni prostora, kako bi mogla postojati smrt? Mudrac je ved mrtav što se tiče imena i lika. Kako bi
njihov gubitak mogao utjecati na njega? Čovjek koji se nalazi u vlaku putuje od mjesta do mjesta, ali
čovjek koji je sišao s vlaka ne putuje nikamo jer nije vezan za odredište. On nema kamo otidi, nema što
raditi i nema što postati. Oni koji kuju planove rodit de se ponovno da bi ih ostvarili. Oni koji nemaju
nikakvih planova ne trebaju se iznova rađati.

P: Koja je svrha boli i užitka?

M: Postoje li oni i samostalno ili samo u umu?

P: Pa ipak, postoje. Nije važno što su samo u umu.

M: Bol i užitak jedino su vanjski znakovi, posljedice pogrešnog znanja i osjedanja. A posljedice ne mogu
imati vlastitu svrhu.

P: U Božjem gospodarstvu sve mora imati neku svrhu.

M: Poznaješ li ti Boga kad tako olako govoriš o Njemu? Što je za tebe Bog? Zvuk, riječ na papiru ili ideja u
umu?

P: Bog je onaj čija je mod omogudila da se rodim i koja me održava na životu.

M: I zbog koje patiš i umireš. Jesi li zadovoljan time?

P: Možda je moja pogreška što patim i umirem. Stvoren sam da bih imao vječni život.

M: Zašto vječni život u bududnosti, a ne u prošlosti? Sve što ima početak mora imati i kraj. Samo je ono
što nema početka ujedno i beskrajno.

P: Bog može biti samo koncept, radna teorija. Ali, to je ipak veoma koristan koncept!

M: Da bi bio koristan, morao bi biti oslobođen unutarnjih kontradikcija, što kod tebe nije slučaj. Zašto ne
raditi na teoriji da si ti sam svoja kreacija i kreator? Tada barem ne bi bilo vanjskog Boga s kojim bi se
morao boriti.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ništa ne postoji samo od sebe 161


P: Svijet je tako raznovrstan i složen - kako sam ga ja mogao stvoriti?

M: Poznaješ li dovoljno dobro sebe da bi znao što možeš a što ne možeš učiniti? Ti ne poznaješ vlastitu
mod. Nikad je nisi istraživao. Od sada počni istraživati sebe.

P: Svi vjeruju u Boga.

M: Za mene si ti svoj vlastiti Bog. Ali ako misliš drukčije, promisli do kraja. Postoji li Bog, tada je sve
Njegovo i sve je stvoreno s najboljom mogudom namjerom. Srdačno dočekaj sve što ti dolazi, budi
zadovoljan i zahvalan u srcu. I voli sva bida. To de te jednako tako dovesti do tvog sebstva.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ništa ne postoji samo od sebe 162


Jedino je Sebstvo Stvarno

Maharaj: Svijet je samo predstava, blještava, ali prazna. Ima ga, ali ga i nema. Svijet postoji dokle god
želimo gledati predstavu i sudjelovati u njoj. Kad prestanemo mariti za nju, ona nestaje. On nema uzroka i
ne služi nikakvoj svrsi. Kad smo odsutni duhom, on se naprosto događa. Tada se pojavljuje upravo takav
kakav jest, ali u njemu nema ni dubine ni značenja. Stvaran je jedino promatrač, kojeg možemo nazvati
sebstvom ili atmanom. Sebstvu je svijet samo šarolika predstava u kojoj uživa dok traje, a zaboravlja na
nju kad završi. Zbog onog što se događa na pozornici ono drhti od užasa ili se valja od smijeha, pa ipak je
cijelo vrijeme svjesno da se radi samo o predstavi. Dok se odigrava, sebstvo uživa u njoj bez želje i straha.

Poklonik: Osobi koja je uronjena u svijet život izgleda kao poslastica s mnogo okusa. Ona plače i smije se,
voli i mrzi, želi i strahuje, pati i raduje se. Mudrac je lišen želja i straha. Kakav je njegov život? Nije li on u
svojoj začahurenosti ostavljen na suhom?

M: Mudračeva stanje nije tako samotno. Ono ima okus čistog, ničim uzrokovanog i nepomudeno g
blaženstva. Mudrac je sretan i potpuno svjestan da je sreda njegova istinska priroda te da ne treba ništa
činiti, ni za čime težiti kako bi je postigao. Ona ga slijedi, stvarnija je od tijela, bliža od samoga uma. Ti
zamišljaš da ne možeš biti sretan nemaš li neki poseban razlog za to. Za mene je ovisnost o bilo kakvoj
stvari koja te može usrediti izraz krajnje bijede. Užitak i bol imaju uzrok, a moje je stanje moja imovina,
potpuno neuzrokovano, nezavisno i nepobitno.

P: Kao drama na pozornici?

M: Drama je napisana, režirana i mnogo puta izvedena. Svijet se samo ni iz čega izlije u postojanje i
potom se vrada u ništavilo.

P: Ne postoji li stvoritelj svijeta? Nije li se svijet, prije negoli je stvoren, nalazio u Brahminu umu?

M: Sve dok se nalaziš izvan mog stanja, imat deš stvoritelje, održavatel+e i razaratelje. Ali kad jednom
budeš sa mnom, poznavat deš samo sebstvo i vidjet deš ga u svima.

P: Ti funkcioniraš bez obzira na to.

M: Kad patiš od vrtoglavice, čini ti se da se svijet okrede oko tebe. Bududi da si opsjednut idejama o
smislu i cilju, o djelovanju i njegovoj svrsi, vidiš me kako prividno funkcioniram. Uistinu, ja samo gledam
što se događa. Što god se odigrava, zbiva se na pozornici. Radost i tuga, život i smrt stvarni su jedino
onome tko je u ropstvu. Za mene oni postoje samo u predstavi i jednako su nestvarni kao i ona sama.

Ja mogu percipirati svijet na isti način kao i ti, ali ti vjeruješ da si u njemu, a ja ga vidim kao kapljicu
duginih boja u golemom prostranstvu svijesti.

P: Svi starimo. Starost nije nimalo ugodna - bolovi i patnje, slabost i neprestano očekivanje kraja koji se
neumitno približava. Kako se mudrac osjeda kao star čovjek? Kako njegovo unutarnje sebstvo gleda na
vlastitu starost?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Jedino je Sebstvo Stvarno 163


M: Mudrac, kako postaje stariji, sve je sretniji i spokojniji. Naposljetku, on se vrada kudi. Poput putnika
koji se približava odredištu, skuplja svoju prtljagu i bez imalo žaljenja napušta vlak.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Jedino je Sebstvo Stvarno 164


P: Ovdje svakako postoji kontradikcija. Rečeno nam je da na mudraca ne utječu nikakve promjene.
Njegova sreda niti raste niti se smanjuje. Kako mudrac može postati sretniji samo zato što stari, i to unatoč
fizičkoj slabosti i ostalim teškodama?

M: U tome nema nikakve kontradikcije. Vitlo sudbine približava se kraju - um je sretan. Magla tjelesnog
postojanja polako se podiže. Teret tijela svakoga dana postaje sve manji.

P: Uzmimo da je mudrac bolestan. Obolio je od gripe i svaki ga dio tijela boli i peče. Kakvo je stanje
njegova uma?

M: Mudrac o svakoj senzaciji kontemplira u savršenoj ravnoteži uma. On nema želje za određenom
senzacijom, ali je ni ne odbija. Ona je takva kakva jest. Mudrac promatra svoje stanje sa smiješkom i
nevezanim prihvadanjem.

P: Mudrac može biti odvezan od svoje patnje, ali ona ipak postoji.

M: Ona postoji, ali to nije važno. U kojem god da sam stanju, doživljavam ga kao stanje uma koje treba
prihvatiti takvo kakvo jest.

P: Bol je bol. Ti je proživljavaš unatoč tome.

M: Onaj tko doživljava tijelo doživljava i njegove boli i užitke. Ja nisam tijelo, a niti onaj koji doživljava
tijelo.

P: Uzmimo da imaš dvadeset i pet godina. Dogovoreno je tvoje vjenčanje koje je uskoro i obavljeno.
Nakon toga na tebe su se sručile dužnosti kudedomadina. Kako bi se tada osjedao?

M: Onako kako se osjedam i sada. Neprestano pokušavaš dokazati da na moje stanje utječu vanjski
događaji. To jednostavno nije tako. Što god da se dogodi, ja ostajem. U korijenu je moga bida čista svijest,
točka snažne svjetlosti. Ta točka, samom svojom prirodom, zrači i stvara slike u prostoru i događaje u vre-
menu - bez napora i spontano. Sve dok je ona samo svjesna, nema nikakvih problema. Ali kad se pojavi
diskriminativni um pa počne stvarati razlike, pojavljuju se bol i užitak. Za vrijeme spavanja privremeno je
ukinuta aktivnost uma pa nema ni boli ni užitka. No, proces stvaranja i dalje se nastavlja iako se to nigdje
ne bilježi. Um je oblik svijesti, a svijest je jedan vid života. Život stvara sve, ali vrhovna je stvarnost izvan
svega.

P: Vrhovna je stvarnost gospodar, a svijest je njezin sluga.

M: Gospodar se nalazi u svijesti, a ne izvan nje. U kontekstu svijesti, vrhovna je stvarnost i stvaranje i
razaranje, konkretno i apstraktno, pojedinačno i univerzalno. No, ona isto tako nije ništa od toga. Riječi ne
dopiru do nje, a ni um.

P: Čini se da je mudrac veoma usamljeno bide, potpuni samac.

M: On je sam, ali on je sve. On čak nije ni bide; on je bitak u svim bidima. Zapravo, nije čak ni to. Riječi se
ne mogu primijeniti na to što on jest. Mudrac je ono što jest, temelj iz kojeg sve izrasta.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Jedino je Sebstvo Stvarno 165


P: Plašiš li se ti smrti?

M: Ispričat du ti kako je umro guru mojeg gurua. Nakon što je objavio da mu se približava kraj prestao je
jesti, ali nimalo nije promijenio svoj uobičajeni dnevni raspored. Jedanaestog dana, za vrijeme molitve
pjevao je i snažno pljeskao te iznenada umro. To se desilo odjednom, između dva pokreta, kao da si
puhnuo u svijedu. Svatko umire onako kako živi. Ne bojim se smrti zato što se ne bojim života. Živim
sretnim životom i umrijet du sretnom smrdu. Patnja je roditi se, a ne umrijeti. Sve ovisi o tome kako gledaš
na to.

P: O tvome stanju ne mogu se pronadi nikakvi dokazi. Znam jedino ono što ti kažeš, a sve što vidim jedan
je veoma zanimljiv starac.

M: Ti si veoma zanimljiv starac, a ne ja! Ja se nisam nikad rodio. Kako da onda ostarim? Način na koji me
doživljavaš postoji samo u tvom umu. No, to nema nikakve veze sa mnom.

P: Pa i neka si san: ti si veoma neobičan san.

M: Ja sam san koji tebe može probuditi iz tvog sna. Dokaz da je tako dobit deš prilikom samog buđenja.

P: Zamisli da čuješ vijest da sam umro. Netko te upita: «Jesi li poznavao tog čovjeka? On je umro.» Kako bi
reagirao na to?

M: Bio bih veoma sretan što si se napokon vratio kudi. Zaista bih bio sretan što si napustio svu ovu
glupost.

P: Koju glupost?

M: Razmišljanje da si se rodio i da deš umrijeti, da si tijelo koje očituje um i slične besmislice. U mojem
svijetu nitko se ne rađa i nitko ne umire. Neki ljudi odlaze na put i vradaju se, neki nikad ne odlaze. No,
među njima nema razlike bududi da putuju zemljama snova, svatko ovijen vlastitim snom. Važno je jedino
buđenje! Dovoljno je spoznati «jesamstvo» kao stvarnost i kao ljubav.

P: Moj pristup nije toliko apsolutan pa sam zbog toga postavio ono pitanje. Na cijelom Zapadu ljudi traže
nešto stvarno. Okredu se znanosti, koja im govori mnogo o materiji, malo o umu, a ništa o prirodi i svrsi
svijesti. Za njih je stvarnost samo ono objektivno, ono što se može promatrati i opisati, neposredno ili
zaključivanjem. O subjektivnom aspektu stvarnosti ne znaju ništa. Od izuzetne bi važnosti bilo i da ih
upoznamo s time da postoji stvarnost koju možemo pronadi u oslobođenosti svijesti od materije i njezinih
ograničenja i iskrivljenja. Vedina ljudi na svijetu jednostavno ne zna da postoji stvarnost koja se može
pronadi i iskusiti u svijesti. Čini mi se veoma važnim da dobre vijesti čuju od nekoga tko je imao stvarno
iskustvo. Takvi su svjedoci oduvijek postojali, a njihovo je svjedočenje bilo dragocjeno.

M: Svakako, kad evanđelje samoostvarenja dopre do uha, više se nikad ne zaboravlja. Poput sjemenke
koja je pala na tlo ono čeka pravo vrijeme da proklija i izraste u golemo drvo.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Jedino je Sebstvo Stvarno 166


Njeguj stav Svjedoka

Poklonik: Kakvo je stanje uma prosvijetljena čovjeka, iz dana u dan i iz sata u sat? Kako on vidi, čuje, jede,
pije, budi se i spava, radi i odmara se? Što je dokaz da se njegovo stanje razlikuje od našeg? Osim
verbalnog svjedočenja takozvanih prosvijetljenih ljudi, nema li i nekog drugog načina da se njihovo stanje
objektivno provjeri? Ne postoje li neke vidljive razlike u njihovim fiziološkim i nervnim reakcijama, u
njihovu metabolizmu i moždanim valovima ili u njihovoj psihosomatskoj građi?

Maharaj: Razlike bi se možda mogle nadi, a možda i ne bi. Sve ovisi o tome kakve bi bile mogudnosti
ispitivanja. U svakom slučaju, objektivne su razlike najmanje važne. Važan je svjetonazor koji zastupa
mudrac, važni su njegovi stavovi, a to je potpuna nevezanost, odvojenost i odmaknutost od svijeta.

P: Ne osjeda li mudrac tugu kad mu umre dijete, ne pati li tada i on?

M: Mudrac uvijek pati s onima koji pate. Sam događaj nije osobito važan. On je prepun suosjedanja za sva
bida koja pate, neovisno o tome jesu li živa ili mrtva, u tijelu ili izvan njega. Naposljetku, ljubav i
suosjedanje sama su njegova priroda. On je jedno sa svime što živi, a ljubav je jednota u djelovanju.

P: Ljudi se veoma plaše smrti.

M: Mudrac se ničeg ne boji, ali osjeda sudut prema čovjeku koji je uplašen. Konačno, roditi se, živjeti i
umrijeti posve je prirodno. No, nije prirodno osjedati strah. Samom događaju, naravno, mora se pokloniti
pozornost.

P: Uzmimo da si bolestan, da imaš visoku temperaturu i bolove te da se sav treseš od groznice. Liječnik ti
kaže kako je tvoje stanje veoma ozbiljno i da ti je preostalo samo nekoliko dana života. Kakva bi bila tvoja
prva reakcija?

M: Ne bi bilo reakcije. Kao što je prirodno da mirisni štapid izgori, tako je prirodno da tijelo umre. Uistinu,
to je gotovo beznačajna stvar. Važno je samo to da ja nisam ni tijelo ni um. Ja Jesam.

P: Tvoja bi obitelj, naravno, bila očajna. Što bi joj rekao?

M: Sasvim uobičajene stvari: nemojte se plašiti, život se nastavlja dalje. Bog de vas čuvati, uskoro demo
ponovno biti zajedno i slično. Ali za mene je cijeli taj metež besmislen zato što ja nisam bide koje sebe
zamišlja živim ili mrtvim. Nisam rođen pa nedu ni umrijeti. Nemam ništa čega bi se trebao sjedati ili što bi
trebao zaboraviti.

P: Što je s molitvama za mrtve?

M: Svakako molite za njih. To de ih usrediti. Njima to pomaže. Mudracu nisu potrebne vaše molitve. On
jest odgovor na njih.

P: Što se događa s mudracem nakon smrti?

M: Mudrac je ved mrtav. Očekuješ li da ponovno umre?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Njeguj stav Svjedoka 167


P: U svakom slučaju, gubljenje tijela važan je događaj čak i za mudraca.

M: Nema važnih događaja za mudraca. Njemu je važan događaj samo kad netko dostigne najviši cilj.
Jedino se tada njegovo srce raduje. Sve ostalo nimalo ga se ne tiče. Cijeli je univerzum njegovo tijelo, sva
su živa bida njegov život. Kao što, kad u gradu punom svjetala pregori jedna žarulja, to ne utječe na cijelu
mrežu, tako ni smrt jednog tijela ne utječe na cjelinu.

P: Pojedinačno možda nede utjecati na cjelinu, ali hode utjecati na pojedinačno. Cjelina je apstrakcija, ali
pojedinačno i konkretno stvarni su.

M: To je ono što ti kažeš. Za mene je to možda sasvim drukčije - cjelina je stvarna, pojedinačno dolazi i
odlazi. Pojedinačno se stalno iznova rađa, mijenjajudi ime i lik, a mudrac je nepromjenjiva stvarnost, koja
promjenu čini mogudom. Ali on te ne može uvjeriti u to. Vjera mora dodi s vlastitim iskustvom.

P: Jesu li grijeh i vrlina jedno te isto?

M: Sve su to vrijednosti koje je stvorio čovjek! Što bi one meni trebale značiti? Vrlina je ono što završava
sredom, a grijeh ono što završava nesredom. I jedno i drugo stanja su uma. Ono što sam ja i što je moje
nije stanje uma.

P: Nalik smo slijepcu koji ne može razumjeti što znači vidjeti.

M: Možeš to izraziti kako god želiš.

P: Je li prakticiranje šutnje uspješna sadhanal

M: Sve što činiš radi prosvjetljenja njemu te i približava. Sve što činiš zaboravljajudi prosvjetljenje od njega
te udaljava. Ali zašto činiti stvari težima nego što jesu? Samo znaj da si iznad i onkraj svih pojava i misli. Ti
si ono što i želiš biti. Imaj to stalno naumu.

P: Čujem što govoriš, ali ne mogu vjerovati u to.

M: I ja sam bio u istom položaju. Ali povjerovao sam svojem guruu i to se pokazalo ispravnim. Vjeruj mi,
ako možeš. Imaj na umu ono što ti govorim: nemoj željeti ništa jer ti ništa ne nedostaje. Upravo te
traženje sprječava da nađeš.

P: Izgleda da si ti ravnodušan prema svemu!

M: Nisam ravnodušan, ved nepristran. Ne dajem prednost onome što sam ja i što je moje. Ne želim
posjedovati ni košaru punu zemlje ni košaru punu dragulja. Život i smrt za mene su jednaki.

P: Nepristranost te čini ravnodušnim.

M: Naprotiv, suosjedanje i ljubav moja su istinska srž. Oslobođen sam svih sklonosti i zato slobodan za
ljubav.

P: Buddha je rekao da je ideja o prosvjetljenju od izuzetne važnosti. Mnogi ljudi prolaze kroz život ni ne
znajudi da je prosvjetljenje mogude i zato kod njih takva želja ni ne postoji. Kad jednom čuju za

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Njeguj stav Svjedoka 168


prosvjetljenje, posađena je sjemenka koja ne može propasti. Zbog toga je Buddha slao svoje učenike da
osam mjeseci tijekom godine neprestano propovijedaju o prosvjetljenju.

M: «Netko vam može dati hranu, odjedu, sklonište, znanje, ljubav, ali najvedi je poklon evanđelje
prosvjetljenja», govorio je moj guru. U pravu si, prosvjetljenje je najvede dobro. Kad ga jednom postigneš,
nitko ti ga ne može oteti.

P: Kad bi na taj način govorio na Zapadu, ljudi bi te smatrali ludim.

M: Naravno! Za neznalicu je ludilo sve ono što ne može razumjeti. I što s time? Neka budu takvi kakvi jesu.
Ja sam takav kakav jesam i za to nisam zaslužan, a i oni su takvi kakvi jesu i za to nisu krivi. Vrhovna se
stvarnost očituje na bezbroj načina. Beskonačno je velik broj njezinih imena i likova, a svi izranjaju i
uranjaju u isti ocean. Svima je njima izvor zajednički. Traženje uzroka i posljedica razbibriga je uma. Ono
što jest vrijedno je ljubavi. Ljubav nije posljedica, ona je sam temelj bitka. Kamo god da kreneš, naidi deš
na bitak, svijest i ljubav. Zašto i čemu njegovati posebne sklonosti?

P: Kad se zbog prirodnih uzroka ugasi na tisude ili čak milijune života, a to se događa prilikom poplava ili
zemljotresa, ja ne očajavam. Ali kad jedan čovjek umre od ruke drugoga, užasno patim. Ono što je
neizbježno ima svoju veličanstvenost, ali ubijanje se može izbjedi i zbog toga je ružno i istovremeno
užasavajude.

M: Sve se događa kako se događa. Nesrede se događaju neovisno o tome jesu li prirodne ili ih stvara
čovjek i zato nema nikakve potrebe da te to užasava.

P: Kako se nešto može dogoditi, a da za to ne postoji uzrok?

M: U svakom se događaju odražava cijeli univerzum. Krajnjem uzroku ne može se udi u trag. Ideja o
uzročnosti samo je način razmišljanja i govorenja. Iako ne možemo zamisliti da neka pojava nema uzroka,
to ne dokazuje da on postoji.

P: Priroda nema uma, zato nije odgovorna za ono što čini. Ali čovjek ima um. Zašto je njegov um toliko
izopačen?

M: Uzroci izopačenosti također su prirodni - naslijeđe, okolina. Prebrzo optužuješ. Ne brini se zbog drugih.
Pozabavi se najprije vlastitim umom. Kad shvatiš da je tvoj um dio prirode, dvojnost de iščeznuti.

P: U svemu tome postoji neka tajna koju ne mogu shvatiti. Kako um može biti dio prirode?

M: Zato što je priroda u umu. Kad ne bi bilo uma, ne bi bilo ni prirode.

P: Ako je priroda u umu, a um je moj, trebao bih biti u stanju upravljati prirodom, što u stvarnosti nije
slučaj. Moje ponašanje određuju sile koje su izvan mog nadzora.

M: Njeguj stav svjedoka i shvatit deš, na temelju vlastitog iskustva, da nevezanost omogudava nadzor.
Stanje svjedoka veoma je modno, nema u njemu ničeg pasivnog.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Njeguj stav Svjedoka 169


Stvarnost se ne može opisati

Poklonik: Primijetio sam da iz mene izranja jedno novo sebstvo, potpuno neovisno o starom. Ta dva
sebstva na neki način postoje istovremeno. Staro sebstvo djeluje svojim uhodanim putevima. Novo
sebstvo dopušta starom da postoji, ali se ne poistovjeduje s njim.

Maharaj: Koja je glavna razlika između starog i novog sebstva?

P: Staro sebstvo sve nastoji definirati i objasniti. Ono želi da se stvari verbalno usuglase jedna s drugom.
Novo sebstvo ne mari za verbalna objašnjenja. Ono sve prihvada onako kako jest i ne pokušava to stavljati
u neki odnos s onim čega se sjeda.

M: Jesi li ti u potpunosti i neprestano svjestan razlike između uobičajenog i duhovnog sebstva? Kakav stav
ima novo sebstvo prema starom?

P: Novo sebstvo samo promatra staro. Nije ni prijateljski ni neprijateljski raspoloženo prema njemu.
Jednostavno, samo ga prihvada, a jednako tako prihvada i sve drugo. Ono ne niječe postojanje starog
sebstva, ali ne prihvada ni njegove vrijednosti ni njegovu važnost.

M: Novo je sebstvo potpuno nijekanje starog. Popustljiva novost i nije nova. To je samo novi stav starog
sebstva. Uistinu novo sebstvo u potpunosti poništava staro. Novo i staro ne mogu opstati zajedno. Dolazi
li između njih do procesa samoogaljenja, do neprestanog odbijanja prihvadanja starih ideja i vrijednosti ili
postoji samo uzajamna tolerancija? Kakav je njihov odnos?

P: Između njih nema posebnog odnosa. Ona istovremeno postoje.

M: Kad govoriš o starom i novom sebstvu, koje od njih imaš na umu? Bududi da između njih postoji
kontinuitet u sjedanju, pri čemu se svako od njih prisjeda onog drugog, kako možeš govoriti o dva sebstva?

P: Jedno sebstvo robuje svojim navikama, a drugo ne. Jedno stvara koncepte, a drugo je oslobođeno svih
ideja.

M: Ali zašto govoriš o dva sebstva? Između vezanosti i slobode ne može postojati nikakav odnos. Upravo
činjenica što ta dva sebstva istovremeno postoje dokazuje njihovo temeljno jedinstvo. Uistinu, postoji
samo jedno sebstvo, a ono je uvijek sada. Ono što ti zoveš drugim sebstvom, starim ili novim, samo je
jedan modalitet, odnosno još jedan aspekt jednog te istog sebstva. Sebstvo je jedno. To si sebstvo ti jer ti
imaš predodžbe o tome što si bio i što deš biti. Ali predodžba nije sebstvo. Evo, sada, dok sjediš preda
mnom, koje si sebstvo: staro ili novo?

P: To se dvoje sukobljava.

M: Kako može postojati sukob između onoga što jest i onoga što nije? Sukob je osobina starog sebstva.
Kad jednom izroni novo, starog više nema. Ne možeš govoriti da novo sebstvo i sukob postoje
istovremeno. Čak i napor koji ulažeš da bi postigao novo sebstvo dio je staroga. Kad god postoji sukob,
napor, borba, nastojanje, čežnja za promjenom, nema novog sebstva. U kojoj si se mjeri oslobodio
uobičajenih sklonosti da stvaraš i produžavaš sukobe?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarnost se ne može opisati 170
P: Ne mogu tvrditi da sam postao sasvim drukčiji čovjek. Ali otkrio sam nove stvari o sebi, stanja koja nisu
slična onima koja sam poznavao dosada i zato osjedam da je opravdano nazvati ih novima.

M: Staro je sebstvo tvoje sebstvo. Stanje koje proklija iznenada i bez uzroka nema na sebi nikakvu mrlju
sebstva. Možeš ga nazvati «bogom». Ono što nema ni klice ni korijena, ono što ne klija i ne raste, cvijet i
plod, ono što nastaje iznenada i u svojoj punoj veličanstvenosti, tajanstveno i čudesno - to možeš nazvati
«bogom». On je u cijelosti neočekivan, a ipak neizbježan, neizmjerno blizak, a ipak najviše iznenađuje, s
one je strane svake nade, a ipak izvjestan. Zato što nema uzroka, nema ni bilo kakvih zapreka. On se
pokorava samo jednom zakonu, a to je zakon slobode. Sve što podrazumijeva kontinuitet, slijed, razvoj od
jedne razine do druge ne može biti stvarno. U stvarnosti nema napredovanja, ona je konačna, savršena i
nije ni u kakvom odnosu prema ičemu.

P: Kako je mogu postidi?

M: Ne možeš učiniti ništa da je postigneš, ali možeš izbjedi stvaranje zapreka. Promatraj svoj um, način na
koji nastaje, način na koji djeluje. Promatranjem uma otkrit deš sebe kao promatrača. Kad stojiš
nepokretan, naprosto promatrajudi, otkrivaš sebe kao svjetlost koja se nalazi iza promatrača. Izvor je
svjetlosti tama, a izvor znanja neznanost. Samo taj izvor jest. Vrati se u izvor i prebivaj u njemu. On nije na
nebu, ali ni u sveprožimajudem eteru. Bog je sve što je veličanstveno i čudesno. Ja sam ništa, nemam ništa
i ne mogu učiniti ništa. Pa ipak sve izlazi iz mene - izvor sam svega ja, ja sam ishodište svega.

Kad se u tebi rasprsne stvarnost, možeš to nazvati iskustvom Boga. lli, točnije rečeno, Bog doživljava
iskustvo tebe. Bog te spoznaje kad ti spoznaš sebe. Spoznaja stvarnosti nije posljedica procesa, to je
prasak. U svakom slučaju, ona se događa s one strane uma, ali ti možeš jedino dobro upoznati svoj um. On
ti ne može pomodi, ali kad ga upoznaš modi deš ga spriječiti da te onemogudi u spoznaji vlastitog sebstva.
Moraš biti veoma budan jer u protivnom tvoj de te um varati u igri. To je slično promatranju lopova. Od
njega ne tražiš ništa, ali mu ne želiš ni dopustiti da te opljačka. Isto tako, svu pozornost usmjeravaš na um,
ne očekujudi ništa od njega.

Ili, uzmimo jedan drugi primjer. Čovjek je budan ili spava. Nakon dana ispunjenog radom dolazi san. Odlazi
li čovjek na spavanje, ili to nesvjesnost, koja je osobina dubokog sna, dolazi k njemu? Drugim riječima,
čovjek se budi zato što je spavao. No, ne budi se u zaista budno stanje. U budnom stanju svijet izranja
zbog neznanja i uvodi pojedinca u stanje budnog sna. I spavanje i budno stanje pogrešni su nazivi. Istina je
da svi samo sanjaju. Istinski budno stanje i istinsko spavanje poznaje jedino mudrac. Ljudi sanjaju da su
budni i sanjaju da spavaju. Tri stanja svijesti samo su tri različita oblika sanjanja. Oslobađajude je sve
smatrati snom. Sve dok snovima pripisuješ stvarnost, njihov si rob. Zamišljajudi da si rođen kao određena
osoba, postaješ rob te osobe. Srž je ropstva zamišljati sebe kao proces, kao nekog tko ima prošlost i
bududnost, tko ima svoju životnu priču. Zapravo nemamo nikakvu priču, nismo proces, ne napredujemo,
ali ni ne nazadujemo. Stoga, doživljavaj sve kao san i odmakni se od njega.

P: Kakvu korist mogu imati od toga što te slušam?

M: Ja te zovem da se vratiš samome sebi. Sve što tražim jest da pogledaš u sebe, prema sebi, unutar sebe.

P: S kojim ciljem?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarnost se ne može opisati 171


M: Ti živiš, osjedaš i razmišljaš. Obradanjem pažnje na svoje življenje, osjedanje i razmišljanje oslobodit deš
se svega toga i nadidi sve to. Tvoja de se osobnost rastopiti i ostat de jedino svjedok. Nakon toga nadidi deš
i svjedoka. Nemoj pitati kako se to događa. Samo traži u sebi.

P: U čemu je razlika između osobe i svjedoka?

M: I jedno i drugo stanje je svijesti. U prvome želiš i strahuješ, a u drugome nisi pod utjecajem užitka i boli,
događaji te ne uznemiruju. Puštaš ih da se javljaju i nestaju.

P: Kako se pojedinac može učvrstiti u tom najvišem stanju, u stanju čistog svjedočenja?

M: Svijest ne blista sama od sebe. Ona blista od svjetlosti koja se nalazi iza nje. Kad spoznaš snovitu
osobinu svijesti, potraži svjetlost u kojoj se ona pojavljuje, svjetlost koja joj daje bitak. Ondje deš nadi i
sadržaj svijesti i svjesnost o njemu.

P: Ja znam i znam da znam.

M: Upravo tako, pod uvjetom da je potonje znanje neuvjetovano i bezvremeno. Zaboravi ono što znaš, ali
pamti da ti jesi znalac. Uz to, nemoj cijelo vrijeme biti uronjen u svoja iskustva. Prisjedaj se neprestano da
si iznad onoga koji ih doživljava, da nikad nisi rođen, da si besmrtan. Dok se budeš prisjedao toga, pomolit
de se vrlina čistog znanja, svjetlost neuvjetovane svijesti.

P: U kojoj točki pojedinac doživljava iskustvo stvarnosti?

M: Iskustvo je promjena, ono dolazi i odlazi. Stvarnost nije događaj, ona se ne može iskusiti. Ona se čak ne
može percipirati na isti način na koji se percipira neki događaj. Očekuješ li da se odigra neki događaj, da se
stvarnost pojavi, čekat deš zauvijek, bududi da se stvarnost ni ne javlja ni ne nestaje. Ona se mora
percipirati, ali se ne smije očekivati. Za nju se ne možeš niti pripremiti, niti je možeš unaprijed predvidjeti.
Ali sama čežnja i traganje za stvarnošdu jest kretanje, funkcioniranje i djelovanje stvarnosti. Jedino što
možeš učiniti jest shvatiti glavnu stvar, a to je da stvarnost nije događaj i da se ona ne događa. Sve ono što
se događa, što se javlja i nestaje, nije stvarnost. Promatraj događaj samo kao događaj, prolazno samo kao
prolazno, a iskustvo samo kao iskustvo i učinio si sve što možeš. Tada jesi izložen stvarnosti, nisi više
zaštiden od nje oklopom kao kad događaje i iskustva smatraš stvarnima. Ali čim se pojavi neka privlačnost
ili odbojnost, znači da si ponovno navukao na sebe oklop.

P: Bi li rekao da se stvarnost prije izražava u djelovanju nego u znanju ili je to neka vrsta osjedaja?

M: Ni djelovanje, ni osjedaj, ni misao ne izražavaju stvarnost. Stvarnost se ne može izraziti ni na koji način.
Uvodiš dvojnost ondje gdje joj nije mjesto. Jedino stvarnost jest, ničeg drugog nema. Ja nisam nijedno od
tri stanja svijesti - budno stanje, sanjanje i duboki san - niti sam ja u njima. Kad umrem, svijet de redi: «O,
Maharaj je mrtav!» Ali za mene su to samo riječi bez sadržaja, bez ikakvog značenja. Pri klanjanju pred
guruovim likom sve se odigrava kao da se on budi, kupa, jede, odmara, odlazi u šetnju, vrada iz šetnje,
blagoslivlja poklonike i odlazi na spavanje. O svemu se vodi računa do najsitnijih detalja, a ipak cijelo
vrijeme u svemu tome postoji određeni osjedaj nestvarnosti, Takav je slučaj i sa mnom. Sve se događa
onako kako se treba događati, pa ipak, ne događa se ništa. Činim ono što izgleda nužno, ali u isto vrijeme
znam da ništa nije nužno, da je cijeli život samo maštarija.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarnost se ne može opisati 172


P: Zašto onda uopde živiš? Čemu sve to nepotrebno dolaženje i odlaženje, buđenje i spavanje, uzimanje
hrane i probavljanje?

M: Ništa ne činim ja, sve se naprosto događa. Ja ne očekujem, ne planiram, samo promatram kako se
događaji zbivaju, znajudi da su nestvarni.

P: Je li oduvijek bilo tako, od trenutka kad si postigao prosvjetljenje?

M: Tri stanja svijesti izmjenjuju se kao i obično - postoji budno stanje, spavanje, zatim ponovno dolazi
buđenje, ali to se ne događa meni, stanja se naprosto događaju. Meni se nikada ne događa ništa. Postoji
nešto nepromjenjivo, nepomično, nepokretno, nalik stijeni, neosvojivo, čvrsta masa čistog bitka - svijesti -
blaženstva. Nikad nisam izvan nje. Ništa me ne može izvudi odatle, ni velika patnja, ni velika nesreda.

P: Pa ipak, ti si svjestan!

M: I jesam i nisam. Postoji mir - dubok, bezgraničan, nepokolebljiv. Događaji se bilježe u sjedanju, ali
nemaju nikakve važnosti. Gotovo da ih nisam ni svjestan.

P: Ako sam te dobro razumio, to stanje nije se pojavilo zahvaljujudi nekom posebnom trudu?

M: Nije se uopde pojavilo. Ono je bilo takvo - oduvijek. Nastupilo je otkride - i to se dogodilo iznenada. Kao
što prilikom rođenja iznenada otkrivaš svijet, tako sam i ja iznenada otkrio svoj stvarni bitak.

P: Je li on bio zastrt oblacima koje je tvoja sadhana raspršila? Je li ti, nakon trenutka kad ti je tvoje istinsko
stanje postalo jasno, ono takvim i ostalo, ili se ponovno zamračilo? Je li tvoje stanje trajno ili se
povremeno prekida?

M: Potpuno je postojano. Neovisno o tome što činim, ono stoji poput stijene, nepomično. Kad se jednom
probudiš u stvarnosti, zauvijek ostaješ u njoj. Dijete se ne vrada u maternicu! To je jednostavno stanje,
manje od najmanjeg i vede od najvedeg. Ono je očito samo po sebi, a ipak ga je nemogude opisati.

P: Postoji li put do njega?

M: Sve može postati put do njega pod uvjetom da si iskreno zainteresiran. Ved je i zbunjenost mojim
riječima te pokušaj da se shvati njihovo puno značenje sadhana koja je sasvim dovoljna da probije zid.
Meni ništa ne zadaje poteškode. Ne pružam im otpor pa me zbog toga ni ne prate. Na tvojoj strani postoje
mnoge poteškode, na mojoj ih uopde nema. Prijeđi na moju stranu. Ti si sklon nevoljama, a ja sam otporan
na njih. Svašta se može dogoditi, ali ono što se traži iskreni je interes. Ozbiljnost može učiniti sve.

P: Mogu li ja prijedi na tvoju stranu?

M: Naravno! U potpunosti si sposoban za to. Samo budi iskren.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarnost se ne može opisati 173


Prepoznati se može neznanje, ali ne i mudrost

Poklonik: Iz godine u godinu tvoje se učenje ne mijenja. Čini se da nema ničeg novog u onome što nam
govoriš.

Maharaj: U bolnici se liječe i oporavljaju bolesnici. Liječnički je postupak rutina u kojoj se malo toga
mijenja. Ali zdravlje nije nimalo jednolično. Moje učenje može biti rutina, ali njegov je plod za svakog
čovjeka nov.

P: Što je samoostvarenje? Tko je oslobođena osoba? Po čemu se može prepoznati mudrac?

M: Mudrost ne posjeduje neka posebna obilježja po kojima bi se mogla prepoznati. Prepoznati se može
samo neznanje, ali ne i mudrost. Mudrac ne tvrdi da je nešto posebno. Svi oni koji objavljuju vlastitu
veličinu i jedinstvenost nisu mudraci. Oni neuobičajen stupanj razvoja svijesti brkaju s prosvjetljenjem.
Mudrac ne pokazuje sklonost da se proglasi mudracem. On se smatra savršeno normalnim bidem, vjernim
svojoj pravoj prirodi. Proglasiti sebe sveprisutnim, sveznajudim i svemogudim božanstvom očiti je znak
neznanja.

P: Može li mudrac prenijeti svoje iskustvo neznalici? Može li se mudrost prenijeti s jedne osobe na drugu?

M: Da, može. Riječi mudraca imaju snagu da rasprše neznanje i tamu u umu. Nisu važne riječi, ved mod
koja se nalazi u njima.

P: Kakva je to mod?

M: To je mod uvjerenja utemeljena na osobnoj spoznaji, na vlastitom neposrednom iskustvu.

P: Neke oslobođene osobe tvrde da se vrhunsko znanje mora stedi, da se ne može dobiti od drugoga.
Učitelj može poučavati, ali učiti mora pojedinac sam.

M: To se svodi na isto.

P: Postoje mnogi koji su prakticirali jogu, a nisu postigli nikakav uspjeh. Što bi moglo biti uzrok tome?

M: Neki su ovisni o zanosima, u kojima se njihova svijest privremeno ukida. Nema li pune svjesnosti,
nikakav se napredak ne može postidi.

P: Mnogi prakticiraju stanja samadhija, u kojima je svjesnost veoma snažna. Ali ni oni ne postižu uspjeh.

M: Kakav uspjeh očekuješ? I zašto bi mudrost trebala biti posljedica nečega? Jedna stvar dovodi do druge,
ali mudrost nije ograničena uzrocima i posljedicama. Ona se nalazi s one strane uzročnosti. Mudrost je
prebivanje u sebstvu. Jogin spoznaje mnogo čudesnih stvari, ali vlastito sebstvo ostaje mu nepoznato.
Mudrac može izgledati i osjedati se sasvim obično, a da ipak odlično poznaje sebstvo.

P: Postoje mnogi koji iskreno teže samospoznaji, ali postižu veoma skromne uspjehe. Što bi moglo biti
uzrok tome?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prepoznati se može neznanje, ali ne i mudrost 174


M: Ne istražuju dovoljno izvor znanja, ne poznaju dovoljno svoje osjete, osjedaje i misli. To bi mogao biti
jedan od uzroka odgađanja. A drugi uzrok jesu želje koje su još uvijek žive.

P: Usponi su i padovi u sadhani neizbježni. Pa ipak, ozbiljan duhovni tragalac naporno radi usprkos svemu
tome. Što mudrac može učiniti za takvog tragaoca?

M: Ako je tragalac zaista ozbiljan, može mu dati svjetlost. Svjetlost je dostupna svima i uvijek postoji, ali
tragalaca je malo. A među tim malim brojem tragalaca veoma su rijetki oni koji su spremni. Zrelost srca i
uma prijeko je potrebna.

P: Jesi li ti postigao realizaciju zahvaljujudi vlastitim naporima ili milošdu svojeg gurua?

M: Njegovo je bilo učenje, a moje povjerenje. Pouzdanje koje sam imao u svojeg gurua potaklo me da
prihvatim njegove riječi kao istinite, da duboko zađem u njih i da ih zaživim, Na taj sam način shvatio tko
sam. Moj guru i njegove riječi nagnali su me da mu povjerujem, a povjerenje ih je učinilo plodnima.

P: Ali može li guru udijeliti oslobođenje bez riječi, bez povjerenja, u jednom trenutku, bez ikakve
pripreme?

M: Da, mogao bi ga, ali gdje je takav koji bi ga mogao primiti? Vidiš, ja sam bio toliko usklađen sa svojim
guruom, toliko sam mu vjerovao, u potpunosti, da je u meni bilo veoma malo otpora pa se sve dogodilo
lako i brzo. Ali nije svatko toliko sretan. Lijenost i nemir često nam stoje na putu i sve dok se te osobine ne
uvide i uklone napredak je spor. Svi oni koji se prosvijetle u trenutku, samo dodirom, pogledom ili mišlju
svojeg gurua postigli su zrelost koja je neophodna za to. Ali takvih je veoma malo. Vedini je potrebno
određeno vrijeme da sazru. Sadhana je ubrzano sazrijevanje.

P: Što nekoga čini zrelim? Koji je glavni čimbenik zrenja?

M: Ozbiljnost, naravno. Osim toga, pojedinac mora izgarati od želje za prosvjetljenjem. Konačno,
oslobođena je osoba najozbiljnija na svijetu. Što god ona čini, čini to u potpunosti, bez ikakvih ograničenja
i zadrški. Iskrenost de te dovesti do stvarnosti.

P: Voliš li ti svijet?

M: Kad si povrijeđen, plačeš. Zašto? Zato što voliš sebe. Nemoj zaustavljati bujicu svoje ljubavi
ograničavajudi je na jedno tijelo. Neka slobodno teče. Tada de ona postati ljubav prema svima. Kad se
odbace sva lažna poistovjedivanja, ono što ostaje jest sveobuhvatna ljubav. Oslobodi se svih ideja o sebi,
čak i ideje da si Bog. Nijedna samodefinicija nije valjana.

P: Umoran sam od svih obedanja, od sadhana koje mi oduzimaju sve vrijeme i energiju, a ne donose
nikakav uspjeh. Želim stvarnost sada i ovdje. Mogu li je dobiti?

M: Naravno da možeš, pod uvjetom da ti je zaista svega dosta, uključujudi i sve tvoje sadhane. Kad ne
zahtijevaš ništa od svijeta, pa čak ni od Boga, kad ne želiš ništa, ne tražiš ništa, ne očekuješ ništa, tada de
vrhovno stanje samo dodi k tebi, nepozvano i neočekivano!

P: Ako je netko zaokupljen obiteljskim životom i svjetovnim stvarima, a obavlja sadhanu točno onako kako
propisuju sveti tekstovi, hode li imati uspjeha?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prepoznati se može neznanje, ali ne i mudrost 175


M: Imat de uspjeha, ali bit de obavijen njime kao čahurom.

P: Toliko mnogo svetaca tvrdi da postižeš oslobođenje kad si zreo i spreman. Njihove su riječi možda
istinite, ali od njih nema velike koristi. Mora postojati neki put, neovisan o zrenju koje iziskuje vrijeme i
sadhani koja iziskuje napor.

M: Nemoj to nazivati putem. To je više neka vrsta vještine, ali čak ni to. Budi otvoren i miran, to je sve.
Ono što tražiš veoma ti je blizu, tako da se ni ne može govoriti o putu.

P: Na svijetu postoji toliko mnogo neznalica, a svega nekolicina mudraca. Što je uzrok tome?

M: Nemoj se brinuti zbog drugih, pobrini se za sebe. Ti znaš da jesi. Nemoj se opteredivati imenima, samo
budi. Svako ime i lik koje si pridaješ zamračuje tvoju stvarnu prirodu.

P: Zašto traganje treba prestati da bi se postiglo samoostvarenje?

M: Želja za istinom najuzvišenija je od svih želja, pa ipak, to je još uvijek želja. Sve se želje moraju odbaciti
da bi stvarnost mogla biti. Prisjedaj se da jesi! To je tvoj radni kapital. Obrdi ga i ostvarit deš veliki profit.

P: Čemu uopde tragati za prosvjetljenjem?

M: Život je neprestano traganje, to se ne može spriječiti. Kad sve traganje iščezne, to je vrhovno stanje.

P: Zašto vrhovno stanje dolazi i odlazi?

M: Ono niti dolazi niti odlazi. Ono jest.

P: Govoriš li ti na temelju vlastitog iskustva?

M: Naravno. To je bezvremeno stanje, uvijek prisutno.

P: Meni ono dolazi i odlazi. Kod tebe nije tako. Zašto postoji ta razlika?

M: Možda je to zbog toga što ja nemam želja ili što ti ne želiš vrhovno stanje dovoljno snažno. Moraš biti
očajan kad tvoj um nije u dodiru s njim.

P: Cijeli sam se život trudio, a postigao sam tako malo. Čitao sam, slušao - sve uzalud ...

M: Slušanje i čitanje postalo ti je navika.

P: I od toga sam odustao, trenutačno ništa ne čitam.

M: Ono što si odbacio više nije važno. Što još nisi odbacio? Otkrij što je to, a zatim i to odbaci! Sadhana je
traganje za onim što još trebaš odbaciti. Isprazni se potpuno.

P: Kako bi neznalica mogao željeti mudrost? Moramo poznavati objekt želje da bismo ga mogli željeti.
Bududi da nam je vrhovno stanje nepoznato, kako da ga želimo?

M: Čovjek prirodno sazrijeva i postaje spreman za oslobođenje.

P: Ali što je glavni čimbenik sazrijevanja?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prepoznati se može neznanje, ali ne i mudrost 176


M: Prisjedanje na sebstvo, odnosno svijest o tome da «ja jesam» utječe na to da čovjek temeljito i brzo
sazrijeva. Odbaci sve ideje o sebi i jednostavno budi.

P: Umoran sam od svih puteva i načina, vještina i smicalica, od cijele te mentalne akrobatike. Postoji li
način da se stvarnost percipira neposredno, i to istog trena?

M: Prestani koristiti svoj um i promatraj što se događa. Čini tu jednu jedinu stvar temeljito. To je sve.

P: Kad sam bio mlađi imao sam neobično iskustvo koje je kratko trajalo, ali sam ga zauvijek zapamtio. Bio
sam ništa, jednostavno ništa, a ipak potpuno svjestan. Ali opasnost i jest u tome što čovjek ima želju da se
u sjedanju ponovno vrada na trenutke koji su prošli.

M: Sve je to zamišljanje. U svjetlosti svijesti događaju se različite stvari, ali nijednoj od njih ne treba
pridavati posebnu važnost. Vidjeti cvijet jednako je čudesno kao i imati viziju Boga. Neka se događa i jedno
i drugo. Ali zašto se prisjedati toga pa time sjedanje pretvarati u problem? Budi dobrohotan prema svemu.
Nemoj ono što ti se događa dijeliti na uzvišeno i bezvrijedno, unutarnje i vanjsko, vječno i prolazno.
Uzdigni se iznad svega toga, vrati se u izvor, uđi u sebstvo koje je uvijek isto, neovisno o tome što se
događa. Tvoja slabost proizlazi iz uvjerenja da si rođen u svijetu. U stvarnosti, svijet se uvijek nanovo
stvara u tebi, a stvaraš ga ti sam. Gledaj na sve kao na ono što izranja iz svjetlosti koja je izvor tvog
vlastitog bitka. Otkrit deš da se u toj svjetlosti nalazi ljubav i bezgranična energija.

P: Ako sam ja ta svjetlost, zašto to ne mogu spoznati?

M: Da bi to spoznao, potreban ti je um koji spoznaje, um koji je u stanju spoznavati. Ali tvoj je um uvijek u
pokretu, nikad nije miran i nikad u potpunosti ne odražava istinu. Kako možeš vidjeti mjesec u svoj
njegovoj veličanstvenosti ako ti je oko zastrto mrenom?

P: Možemo Ii redi da sunce doduše jest uzrok sjene, ali da ga čovjek ne može vidjeti u sjeni, ved se mora
okrenuti oko svoje osi?

M: Opet uvodiš trojnost sunca, tijela i sjene. U stvarnosti nema takve podjele. Ono o čemu govorim nema
ničeg zajedničkog s dvojnostima i trojnostima. Nemoj umovati i verbalizirati. Samo promatraj i budi.

P: Moram li promatrati da bih mogao biti?

M: Promatraj to što jesi. Nemoj ispitivati druge, nemoj im dopuštati da ti govore o tebi. Okreni se unutra i
promatraj. To je sve što ti učitelj može redi. Nema potrebe da obilaziš različite učitelje. Ista je voda u
svakom zdencu. Uzmi je iz onog koji ti je najbliži. U mom slučaju, voda je u meni, a ja sam voda.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prepoznati se može neznanje, ali ne i mudrost 177


"Jesamstvo" je Istina, a sve drugo je zaključak

Maharaj: Nastaje li onaj koji percipira svijet prije svijeta ili zajedno s njim?

Poklonik: Kakvo čudno pitanje! Zašto postavljaš takva pitanja?

M: Sve dok ne saznaš točan odgovor na to pitanje, nedeš pronadi mir.

P: Kad se ujutro probudim, svijet ved postoji i čeka me. Svakako, svijet je nastao prije mene. I ja sam
nastao, ali mnogo kasnije, najranije kad sam se rodio. Tijelo je posrednik izmedu mene i svijeta. Da nema
tijela, ne bi bilo ni mene ni svijeta.

M: Tijelo se pojavljuje u tvome umu, a tvoj je um sadržaj tvoje svijesti. Ti si nepomični svjedok rijeke
svjesnosti koja se vječno mijenja, ali pritom ni na koji način ne mijenja tebe. Tvoja je nepromjenjivost tako
očita da je ni ne primjeduješ. Dobro pogledaj u sebe i sva de se pogrešna razumijevanja i koncepcije rasto-
piti. Kao što najmanji vodeni organizmi žive u vodi i ne mogu opstati bez nje, tako i cijeli univerzum živi u
tebi i bez tebe ne može postojati.

P: Mi ga zovemo Bog.

M: Bog je samo ideja u tvome umu. Činjenica si ti. Jedina činjenica koju sigurno znaš jest: «Ovdje i sada ja
jesam.» Ukloni «ovdje» i «sada» i ostat de «ja jesam», a ono je neosvojivo. Riječ postoji u sjedanju, sjedanje
ulazi u svjesnost, svjesnost postoji u svijesti, a svijest je odraz svjetlosti na vodama postojanja.

P: Ipak ne mogu razumjeti kako svijet može biti u meni kad je toliko očito nešto sasvim suprotno, naime da
sam ja u svijetu.

M: Čak su i tvrdnje «ja sam svijet» i «svijet sam ja» izraz neznanja. Ali, kad imamo na umu istovjetnost
sebe i svijeta te je vlastitim životom potvrđujemo, iz nas izrasta mod koja uništava neznanje i potpuno ga
sagorijeva.

P: Je li svjedok neznanja odvojen od neznanja? Nije li i tvrdnja «ja sam neznalica» izraz neznanja?

M: Naravno, sve što mogu istinski tvrditi jest «ja jesam», sve ostalo je zaključak. Ali zaključak je postao
navika. Uništi sve navike razmišljanja i promatranja. Osjedaj «ja jesam» očitovanje je dubljeg uzroka koji
možeš zvati sebstvo, Bog, Stvarnost ili bilo kojim drugim imenom. Osjedaj «ja jesam» jest u svijetu, ali to je
ključ kojim se otvaraju vrata koja izvode iz svijeta. Mjesec koji pleše na vodi može se vidjeti u vodi, ali
uzrok je tome mjesec na nebu, a ne voda.

P: Još uvijek ne mogu razumjeti ono najvažnije. Priznajem da je svijet u kojem živim, u kojem se kredem i u
kojem postojim moja vlastita tvorevina, projekcija i zamišljanje neznanog svijeta, svijeta kakav stvarno jest,
svijeta koji je građen od «apsolutne tvari», što god ta tvar bila. Svijet koji je moja tvorevina možda je
sasvim drukčiji od prvobitnog, stvarnog svijeta, kao što je filmsko platno sasvim različito od slika koje se
projiciraju na nj. Unatoč tome, taj apsolutni svijet postoji sasvim neovisno o meni.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | "Jesamstvo" je Istina, a sve drugo je zaključak 178


M: Upravo tako, svijet apsolutne Stvarnosti na koji je tvoj um projicirao svijet relativne nestvarnosti ne
ovisi o tebi i to zbog veoma jednostavnog razloga, a to si ti sam.

P: Ne postoji li kontradikcija u tim pojmovima? Kako neovisnost može dokazati istovjetnost?

M: Ispitaj kretanje promjene i razumjet deš. Za ono što se može mijenjati dok se ti ne mijenjaš može se redi
da je neovisno o tebi. Ali ono što je nepromjenjivo mora biti jedno sa svim ostalim što je nepromjenjivo, i
to zato što dvojnost podrazumijeva međudjelovanje, a međudjelovanje znači promjenu. Drugim riječima,
apsolutno materijalno i apsolutno duhovno, potpuno objektivno i potpuno subjektivno u svom sadržaju i
svojoj biti moraju biti istovjetni.

P: Kao i u trodimenzionalnim slikama, svjetlost oblikuje vlastito filmsko platno.

M: Možeš upotrijebiti bilo kakvu usporedbu. Glavna stvar koju trebaš shvatiti jest činjenica da si na svoje
sebstvo projicirao svijet vlastitih zamišljanja koji se temelji na sjedanjima, željama i strahovima te da si u
njemu samog sebe i zatočio. Prekini tu čaroliju i budi slobodan.

P: Kako se prekida čarolija?

M: Traži svoju neovisnost u mišljenju i djelovanju. Naposljetku, sve ovisi o tvojoj vjeri u sebe, o uvjerenju
da je ono što vidiš i čuješ, misliš i osjedaš stvarno. Zašto ne bi doveo u pitanje vlastita uvjerenja? Nema
sumnje, na platnu svoje svijesti naslikao si svijet i to je u cijelosti tvoj privatni svijet. Jedino osjedaj «ja
jesam», iako jest u svijetu, nije od svijeta. Nikakvim naporima logike ili zamišljanja ne možeš promijeniti
«ja jesam» u «ja nisam». Samim nijekanjem svojeg postojanja upravo ga dokazuješ. Kad jednom shvatiš da
je svijet tvoja vlastita projekcija, postat deš slobodan. Ne trebaš se oslobađati svijeta koji ne postoji nigdje
drugdje osim u tvom zamišljanju! Kakva god da je slika, lijepa ili ružna, naslikao si je sam i nisi ograničen
njome. Shvati da nema nikog tko ti je namede, ved da ona postoji zbog navike da ono što je zamišljeno
smatraš stvarnim. Gledaj na zamišljeno kao na zamišljeno i oslobodi se straha.

Kao što se boje na ovom tepihu mogu vidjeti zahvaljujudi svjetlosti, a svjetlost nije boja, tako se i svijet
može vidjeti zahvaljujudi tebi koji si njegov uzrok, ali ti nisi svijet.

Ono što stvara i održava svijet možeš nazvati Bogom ili providnošdu, ali konačni dokaz da Bog postoji jesi ti
sam, a ne netko ili nešto oko tebe. Jer, da bi se postavilo bilo kakvo pitanje o Bogu, moraš postojati ti koji
deš ga postaviti.

P: Bog je iskustvo u vremenu, ali onaj koji doživljava iskustvo bezvremen je.

M: Čak je i on od sporedne važnosti. Najvažnije je bezgranično širenje svijesti, vječna mogudnost,


neizmjerni potencijal svega što je bilo, što jest i što de biti. Kad promatraš nešto, vidiš ono krajnje, ali
zamišljaš da vidiš oblak ili drvo.

Nauči gledati bez zamišljanja i slušati bez iskrivljavanja. To je sve. Prestani pridavati imena i oblike onome
što je suštinski bez imena i oblika. Shvati da je svaki način percepcije subjektivan, da ono što vidimo ili
čujemo,dodirnemo ili pomirišemo, osjetimo ili pomislimo, sve očekivano ili zamišljeno postoji samo u umu,
ali da nije stvarno, i iskusit deš mir i slobodu od straha.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | "Jesamstvo" je Istina, a sve drugo je zaključak 179


Čak je i osjedaj «ja jesam» sastavljen od čiste svjetlosti i osjedaja postojanja. «Ja» postoji čak i bez «jesam».
Dakle, čista svjetlost postoji neovisno o tome kažeš li ili ne kažeš «ja». Postani svjestan te čiste svjetlosti i
nikad je više nedeš izgubiti. Bitak postojanja, svjesnost svijesti, interes u svakom iskustvu ne mogu se
opisati, iako su savršeno pristupačni bududi da ne postoji ništa drugo.

P: Ti o stvarnosti govoriš neposredno - kao o sveprožimajudoj, sveprisutnoj, vječnoj, sveznajudoj, kao o


prvobitnom uzroku koji sve pokrede. Postoje učitelji koji uopde ne žele raspravljati o njoj. Oni tvrde da se
stvarnost nalazi onkraj uma, a sve rasprave o njoj odigravaju se unutar područja uma koji je dom nestvar-
nog. Njihov je pristup nijekanje. Oni točno određuju ono što je nestvarno pa, nadilazedi ga na taj način,
stižu do stvarnog.

M: Razlika postoji samo u riječima. Naposljetku, kad govorim o stvarnosti, i ja je opisujem kao nešto što
nije nestvarno, što je bez prostora, vremena i uzroka, bez početka i kraja. To se svodi na isto. Dokle god
nešto vodi do prosvjetljenje, riječi nisu važne. Je li važno guraš li ili vučeš kolica dokle god se ona kredu? U
jednom deš trenutku možda osjedati da te privlači stvarnost, a u drugom da te odbija nestvarnost. To su
samo raspoloženja koja se izmjenjuju, a oba su potrebna kako bi se postigla savršena sloboda. Možeš idi
jednim ili drugim putem pod uvjetom da je to pravi put u određenom trenutku. Samo idi naprijed punim
srcem, ne gubedi vrijeme na sumnju i oklijevanje. Mnogo je različitih vrsta hrane potrebno da bi dijete
odraslo. Ali sam čin hranjenja uvijek je isti. Teoretski, svi su pristupi dobri. U praksi, i u određenom
trenutku, kredeš se samo jednim putem. Prije ili kasnije sasvim sigurno deš otkriti da onaj tko zaista želi
nadi istinu mora kopati samo na jednom mjestu - u sebi.

Ni tijelo ni um ne mogu ti dati ono što tražiš, a to je prebivanje u sebstvu i poznavanje sebstva, odnosno
veliki mir koji s time dolazi.

P: Zacijelo u svakom pristupu postoji nešto valjano i dragocjeno.

M: U svakom slučaju osnovna je vrijednost u tome da se kod tebe pojavi potreba za traganjem u sebi.
Možda se igraš različitim pristupima zato što se opireš ulasku u sebe, što je uzrokovano strahom da deš
morati odbaciti iluziju kako si nešto ili netko poseban. Da bi našao vodu, ne kopaš male rupe posvuda
uokolo, ved bušiš duboko samo na jednom mjestu. Slično tome, da bi našao sebstvo, moraš istraživati
sebe. Kad spoznaš da si svjetlost svijeta, spoznat deš također da si njegova ljubav, odnosno da je znati isto
što i ljubiti, a ljubiti isto što i znati.

Od svih naklonosti najvažnija je ljubav prema sebstvu. Ljubav prema svijetu samo je odraz tvoje ljubavi
prema sebstvu, zato što je svijet tvoja vlastita tvorevina. Ljubav su i svjetlost neosobni, ali odražavaju se u
tvome umu kao spoznavanje i želja da ti bude dobro. Uvijek smo prijateljski raspoloženi prema sebi, ali
nismo uvijek mudri. Jogin je osoba čija se ljubav udružila s mudrošdu.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | "Jesamstvo" je Istina, a sve drugo je zaključak 180


Ono što dolazi i odlazi ne postoji

Poklonik: Došao sam ovamo kako bih neko vrijeme proveo s tobom. Radije bih bio u tišini nego slušao.
Riječima se veoma malo može izraziti, mnogo se više može prenijeti šutnjom.

Maharaj: Najprije dolaze riječi, a onda šutnja. Čovjek mora sazreti za nju.

P: Mogu li ja živjeti u šutnji?

M: Nesebičan rad vodi do šutnje jer kad nesebično radiš ne moraš tražiti pomod. Bududi da si ravnodušan
prema rezultatima svog rada, spreman si raditi s pomodu najnepogodnijih sredstava. Ne brine te jesi li
dovoljno nadaren ili odgovarajude osposobljen. Ne tražiš od drugih ni priznanje ni pomod, ved samo činiš
ono što se treba činiti prepuštajudi uspjeh i neuspjeh neznanom. Bududi da je sve uzrokovano bezbrojnim
činiteljima, znaš da je tvoj osobni napor samo jedan od njih. Pa ipak, mod čovjekova uma i srca toliko je
čarobna da se događa i ono najnevjerojatnije kad se ujedine njegova volja i ljubav.

P: Zašto je loše moliti za pomod ako je neki posao vrijedan toga?

M: Zašto je uopde potrebno moliti za pomod? To samo odaje slabost i zabrinutost. Radi svoj posao i
univerzum de raditi s tobom. Naposljetku, i sama ideja ispravnog djelovanja dolazi od neznanog. Zato sve
rezultate prepusti njemu i samo obavljaj nužne radnje. Ti si tek jedna od karika u dugom lancu uzroka.
Načelno, sve se događa jedino u umu. Kad nešto radiš punim srcem i postojano, to se događa zato što je
funkcija uma uzrokovati da se nešto dogodi. Zapravo ništa ne manjka i ništa nije potrebno. Cjelokupni rad
odvija se samo na površini, a u dubinama vlada savršen mir. Svi tvoji problemi nastaju zato što si definirao i
time ograničio sebe. Kad ne misliš da si ovo ili ono, svi sukobi nestaju. Bilo kakav pokušaj rješavanja
vlastitih problema mora propasti jer ono što je uzrokovano željom može se uništiti samo kad se želje
oslobodiš. Zatvorio si se u vrijeme i prostor, stisnuo si se u raspon jednog ljudskog životnog vijeka i obima
tijela te tako stvorio bezbrojna sukobljavanja između života i smrti, užitka i boli, nade i straha. Ne možeš se
osloboditi problema ako ne odbaciš sve iluzije.

P: Osoba je prirodno ograničena.

M: Osoba uopde ne postoji. Postoje samo sputavanja i ograničenja. Osobu definira njihov konačni zbroj.
Misliš da poznaješ sebe kad znaš što si, ali nikad ne znaš tko si. Samo se čini da osoba postoji, kao što se
samo čini da prostor unutar neke posude ima njezin oblik, obujam i miris. Shvati da nisi ono što vjeruješ da
jesi. Svim snagama koje ti stoje na raspolaganju bori se protiv ideje da si netko koga se može imenovati i
opisati. To se ne može učiniti. Nemoj razmišljati o sebi u pojmovima ovoga ili onoga. Drugi izlaz iz ove
patnje koju si sam stvorio jer si slijepo prihvadao, a nisi istraživao, ne postoji. Patnja je poziv na
samoispitivanje. Svaka bol zahtijeva istraživanje. Ne budi lijen kada treba razmišljati.

P: Djelovanje je bit stvarnosti. Nema nikakve vrline u nedjelovanju. Usporedo s razmišljanjem nešto se
mora i raditi.

M: Teško je raditi u svijetu, ali daleko je teže suzdržavati se od posla koji nije nužan.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ono što dolazi i odlazi ne postoji 181


P: Za osobu poput mene to se čini nemogudim.

M: Što ti znaš o sebi? U stvarnosti možeš biti samo ono što ved jesi, a kao ono što nisi možeš se samo
pričinjavati. Nikad se nisi udaljio od svojeg savršenstva. Sve ideje o samopoboljšanju predstavljaju dogovor
i verbalnu tvorevinu. Kao što sunce ne poznaje tamu, tako i sebstvo ne poznaje nesebstvo. Um je taj koji
spoznavaj udi drugo i sam postaje drugo. Pa ipak, ni um nije ništa drugo doli sebstvo. Sebstvo može postati
nešto drugo, može postati nesebstvo, a ipak ostati sebstvo. Sve je ostalo pretpostavka. Kao što oblak
zatamnjuje sunce, a da pritom ni na koji način ne utječe na nj, tako i pretpostavka zatamnjuje stvarnost, ali
je pritom ne uništava. Smiješna je i sama ideja da se stvarnost može uništiti. Onaj koji uništava uvijek je
stvarniji od onog što je uništeno. Stvarnost je vrhovni razaratelj. Svaka odvojenost, svaki oblik otuđenja i
odalečenosti lažni su. Sve je jedno - to je krajnje rješenje svakog sukoba.

P: Kako je mogude da, unatoč tolikim učenjima i pomodi sa strane, mi ne napredujemo?

M: Sve dok zamišljamo da smo odvojene osobe, da smo u potpunosti odvojeni jedni od drugih, ne
možemo shvatiti stvarnost, koja je u svojoj biti neosobna. Najprije moramo spoznati sebe kao svjedoka,
kao nedimenzionalno i bezvremeno središte promatranja, a nakon toga spoznat demo sebe kao
bezgranični ocean čiste svijesti, koji je i um i materija, a istovremeno onkraj obojeg.

P: Što god da uistinu jesam, ipak doživljavam sebe kao malu i odvojenu osobu, jednu od mnogih nalik
meni.

M: Tvoj se osjedaj osobnosti javlja zbog iluzije prostora i vremena. Zamišljaš da se nalaziš na određenom
mjestu i da zauzimaš određeni obujam. Tvoja osobnost nastaje zbog toga što se poistovjeduješ s tijelom.
Tvoje misli i osjedaji dolaze u slijedu i traju u vremenu te zbog toga, a zahvaljujudi sjedanju, zamišljaš sebe
kao nekoga tko je trajan, dok vrijeme i prostor postoje zapravo u tebi, a ne ti u njima. Oni su samo načini
percipiranja, ali ne i jedini. Vrijeme i prostor nalik su riječima ispisanim na papiru. Papir je stvaran, riječi su
samo stvar dogovora. Koliko ti je godina?

P: Četrdeset osam!

M: Zašto tvrdiš da imaš četrdeset osam godina? Zašto govoriš «ja sam ovdje»? Uzrok su tome verbalne
navike nastale na temelju pretpostavki. Um stvara vrijeme i prostor, a svoje vlastite tvorevine doživljava
kao stvarnost. Sve je sada i ovdje, ali mi to ne vidimo. Uistinu, sve je u meni i sve postoji zahvaljujudi meni.
Nama ničeg drugog. Sama ideja o «drugom» predstavlja katastrofu i veliku nesredu.

P: Što je uzrok poistovjedivanja s osobom, odnosno ograničavanja sebstva na vrijeme i prostor?

M: Ono što ne postoji ne može imati uzrok. Odvojena osoba uopde ne postoji. Čak i ako krenemo od
empirijskog stajališta, očigledno je da je sve uzrok svemu, da je sve takvo kakvo jest zato što je cijeli
univerzum takav kakav jest.

P: Pa ipak, osobnost mora imati neki uzrok.

M: Kako nastaje osobnost? Ona nastaje zahvaljujudi sjedanju, odnosno poistovjedivanjem sadašnjosti s
prošlošdu i njezinim projiciranjem na bududnost. Misli o sebi kao o nekome tko postoji trenutno, bez
prošlosti i bududnosti i tvoja de osobnost nestati.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ono što dolazi i odlazi ne postoji 182


P: Nede li ostati osjedaj «ja jesam»?

M: Riječ «ostati» ne može se primijeniti na to. Osjedaj «ja jesam» uvijek je nov. Ne moraš se sjedati da bi
postojao. Zapravo, činjenica je da, želiš li išta iskusiti, u tebi mora postojati osjedaj bitka. U sadašnjosti se
tvoj bitak miješa s iskustvom. Sve što trebaš jest rasplesti bitak iz mreže iskustava. Kad jednom spoznaš
čisti bitak, kad shvatiš da nisi ni ovo ni ono, modi deš ga razaznavati među iskustvima, a imena i oblici nede
te više zavoditi na pogrešan put.

Ograničavanje sebstva sama je bit osobnosti.

P: Kako mogu postati univerzalan?

M: Ali ti ved jesi univerzalan. Ne trebaš i ne možeš postati ono što ved jesi. Samo prestani zamišljati sebe
kao pojedinačnu osobu. Ono što dolazi i odlazi ne postoji, ved svoju pojavu duguje stvarnosti. Ti znaš da
postoji svijet, ali zna li svijet da postojiš ti? Sve znanje proizlazi iz tebe, kao i sve postojanje i sva radost.
Spoznaj da si ti vječni izvor i prihvati sve kao da je tvoje. Takvo je prihvadanje istinska ljubav.

P: Sve što kažeš veoma lijepo zvuči, ali kako se to može pretvoriti u način života?

M: Nikad nisi ni odlazio od kude, a pitaš me kako da se vratiš. Oslobodi se pogrešnih ideja, to je sve. No,
nikamo te nede odvesti ni skupljanje ispravnih ideja. Samo prestani zamišljati.

P: To nije stvar postignuda, ved razumijevanja.

M: Ne pokušavaj razumjeti! Dovoljno je da ne razumiješ pogrešno. Nemoj se oslanjati na um kako bi


postigao oslobođenje. Upravo te je on doveo u ropstvo. U potpunosti se izdigni iznad uma.

Ono što nikad nije započelo ne može imati uzrok. Nisi ti najprije znao što si pa to poslije zaboravio. Kad
jednom znaš, ne možeš zaboraviti. Neznanje nema početka, ali može imati kraj. Ispitaj tko je neznalica i
neznanje de se raspršiti kao san. Svijet je pun kontradikcija, zbog toga tražiš sklad i mir. No, oni se ne mogu
nadi u svijetu jer je svijet dijete kaosa. Da bi našao red, moraš ga potražiti u sebi. Svijet nastaje jedino kad
se rađaš u tijelu. Da nema tijela, ne bi bilo ni svijeta. Najprije ispitaj jesi li tijelo. Razumijevanje svijeta dodi
de kasnije.

P: Ono što kažeš zvuči uvjerljivo, ali od kakve je sve to koristi pojedinačnoj osobi koja sebe poznaje kao
nekoga tko živi II svijetu i zahvaljujudi svijetu?

M: Milijuni jedu kruh, ali malo njih zna sve o brašnu. No, samo oni koji to znaju mogu poboljšati kruh.
Slično tomu, samo oni koji poznaju sebstvo, koji su vidjeli ono što je s one strane svijeta mogu svijet
poboljšati. Vrijednost koju imaju za pojedinačne osobe bezgranična je jer su oni njihova jedina nada u
spas. Ono što je u svijetu ne može spasiti svijet. Želiš li uistinu pomodi svijetu, moraš izadi iz njega.

P: Ali može li se izadi iz svijeta?

M: Tko je rođen prije: ti ili svijet? Sve dok svijet stavljaš na prvo mjesto, ograničen si njime. Kad jednom
spoznaš, bez imalo sumnje, da je svijet u tebi, a ne ti u njemu, bit deš izvan svijeta. Naravno, tvoje de tijelo
ostati u svijetu, ali ti nedeš biti zaveden time. Svi sveti spisi kažu da je stvoritelj svijeta postojao prije svi-

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ono što dolazi i odlazi ne postoji 183


jeta. Tko poznaje stvoritelja? Jedino onaj koji je bio prije njega, a to je tvoj stvarni bitak, izvor svih svjetova
sa svim njihovim stvoriteljima.

P: Sve što kažeš ima zajedničku osnovu koja počiva na pretpostavci da je svijet moja projekcija. Ti priznaješ
da govoriš o svom osobnom, subjektivnom svijetu koji ti je dan kroz vlastita osjetila i um. U tom smislu
svatko od nas živi u svijetu svojih projekcija. Naši osobni svjetovi jedva se dotiču, a izranjaju i uranjaju u
osjedaj «ja jesam», koji je njihovo središte. Ali, sasvim sigurno, u pozadini svih njih mora postojati jedan
zajednički objektivni svijet. Svi ti osobni svjetovi samo su njegove sjene. Niječeš li ti postojanje jednog
takvog objektivnog svijeta koji je zajednički svima?

M: Stvarnost nije ni subjektivna ni objektivna, ni um ni materija, ni vrijeme ni prostor. Takve podjele


trebaju nekoga kome de se događati, neko svjesno odvojeno središte. Ali stvarnost je sve i ništa,
sveukupnost i dio, punina i praznina. Ona je potpuno nepromjenjiva i apsolutno paradoksalna. O njoj ne
možeš govoriti, u njoj možeš samo izgubiti sebe. Kad niječeš postojanje svega, dolaziš do ostatka koji se ne
može zanijekati. Svaki razgovor o mudrosti znak je neznanja. Um zamišlja da ne zna i da spoznaje.
Stvarnost ne zna ništa o tim iskrivljenjima. Čak je i ideja o Bogu kao stvoritelju lažna. Dugujem li ja svoj
bitak bilo kojem drugom bitku? Zato što ja jesam, sve ostalo jest.

P: Kako je to mogude? Dijete dolazi na svijet, a ne rađa se svijet u djetetu. Svijet je star, a dijete je novo.

M: Dijete dolazi u tvoj svijet. No jesi Ii ti došao na svoj svijet ili se tvoj svijet pojavio tebi? Roditi se znači
stvoriti svijet oko sebe kao središta. A jesi li ikada stvorio samog sebe? Je li te itko stvorio? Svatko stvara
svijet za sebe i živi u njemu, zatočen vlastitim neznanjem. Sve što trebamo učiniti jest zanijekati stvarnost
vlastitom zatvoru.

P: Kao što budno stanje u obliku klice postoji tijekom spavanja, tako i svijet koji dijete stvara prilikom
rođenja postoji prije njegova rođenja. Gdje je ta klica?

M: Ondje gdje je i svjedok rođenja i smrti, koji se sam nikada ne rađa i ne umire. Samo je on klica kreacije,
ali i njezin ostatak. Ne traži od uma da potvrdi ono što se nalazi onkraj njega. Neposredno iskustvo jedina
je valjana potvrda.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ono što dolazi i odlazi ne postoji 184


Svijest o bitku jest blaženstvo

Poklonik: Po zanimanju sam liječnik. Počeo sam s kirurgijom i nastavio s psihijatrijom, a uz to sam napisao i
nekoliko knjiga o mentalnom zdravlju i iscjeljivanju vjerom. Došao sam k tebi kako bih naučio zakone
duhovnog zdravlja.

Maharaja: Kad pokušavaš izliječiti pacijenta, što zapravo pokušavaš izliječiti? Što je lijek? Kad možeš tvrditi
da je čovjek izliječen?

P: Nastojim izliječiti tijelo, a istovremeno i poboljšati povezanost tijela i uma. Uz to, nastojim popraviti i
um.

M: Jesi li istraživao vezu između tijela i uma? U kojoj se točki dodiruju?

P: Između tijela i uvijek prisutne svijesti nalazi se um.

M: Nije li tijelo sastavljeno od hrane? Može li um postojati bez hrane?

P: Tijelo se izgrađuje i održava hranom. Kad nema hrane i um obično postaje slab. Ali um nije sastavljen
isključivo od hrane. Postoji preobražavajudi čimbenik koji u tijelu stvara um. Kakav je to čimbenik?

M: Kao što drvo stvara vatru koja nije drvo, tako i tijelo stvara um koji nije tijelo. Ali kome se pojavljuje taj
um? Tko je taj koji percipira misli i osjedaje koje možemo nazvati umom? Postoji drvo, postoji vatra i
postoji onaj tko uživa u vatri. Tko uživa u umu? Je li onaj tko uživa u njemu jednako tako proizvod hrane ili
je nezavisan od nje?

P: On je nezavisan od hrane.

M: Kako to znaš? Moraš govoriti na temelju vlastitog iskustva. Ti nisi ni tijelo ni um, tako bar tvrdiš. Kako to
znaš?

P: Uistinu, ne znam. Samo pretpostavljam da je tako.

M: Istina je vječna. Stvarnost je nepromjenjiva. Ono što se mijenja nije stvarno, a ono što je stvarno ne
mijenja se. No, što se to u tebi ne mijenja? Sve dok postoji hrana, postoji tijelo i um. Kad se prestanemo
hraniti, tijelo umire, a um se raspada. Ali, nestaje li tada i promatrač?

P: Pretpostavljam da ne nestaje, ali nemam dokaza da je tako.

M: Ti si dokaz. Nemaš i ne možeš ni imati nikakav drugi dokaz. Ti si sebstvo, ti poznaješ sebstvo, ti voliš
sebstvo. Um sve čini iz ljubavi prema vlastitom sebstvu. Istinska priroda sebstva jest ljubav. Ono je voljena,
voli i vrijedno je voljenja. Sebstvo je ono što tijelo i um čini tako zanimljivima, tako iznimno dragima.
Pažnja koju im poklanjamo dolazi upravo iz sebstva.

P: Ako sebstvo nije ni tijelo ni um, može li ono postojati bez tijela i uma?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest o bitku jest blaženstvo 185


M: Naravno da može. Moramo stedi stvarno iskustvo da sebstvo postoji nezavisno od uma i tijela. Ono je
bitak-svijest-blaženstvo. Svijest o bitku jest blaženstvo.

P: To je stvarno iskustvo za tebe, ali kod mene nije takav slučaj. Kako mogu stedi takvo iskustvo? Koju
sadhanu trebam slijediti, koje vježbe obavljati?

M: Da bi spoznao da nisi ni tijelo ni um, promatraj neprestano sebe i živi nedirnut svojim tijelom i umom,
potpuno izdvojeno, kao da si mrtav. To znači da ne smiješ pokazivati zanimanje ni za tijelo ni za um.

P: Čini se opasnim!

M: Ne tražim od tebe da počiniš samoubojstvo. Takvo što ne bi ni mogao učiniti. Mogao bi samo ubiti
tijelo. Mentalni proces ne možeš zaustaviti, niti možeš dokrajčiti osobu kojom se smatraš. Samo ostani
nedirnut. Ta potpuna izdvojenost, nezainteresiranost za tijelo i um najvedi je dokaz da u srži svog bida nisi
ni jedno ni drugo. Što god ti se događa, prisjedaj se da su time dodirnuti samo tvoje tijelo i um, a ne i ti. Što
se ozbiljnije budeš prisjedao onoga čega se i trebaš prisjetiti, to deš prije postati svjestan sebe takvog kakav
zapravo jesi jer de se sjedanje pretvoriti u iskustvo. Ozbiljnost otkriva bitak. Ono što se zamišlja i želi
postaje stvarnost. U tome se nalazi opasnost, ali i izlaz.

Reci mi koje si korake poduzeo da odvojiš od svoga tijela i uma svoje stvarno ja, ono što je u tebi
nepromjenjivo?

P: Ja sam medicinar, mnogo sam studirao. Uz to, nametnuo sam si strogu disciplinu vježbi, povremenih
postova i postao sam vegetarijanac.

M: Ali što želiš u dubini svojeg srca?

P: Želim pronadi stvarnost.

M: Koju si cijenu spreman platiti za to? Jesi li spreman platiti bilo koju cijenu?

P: Teoretski sam spreman platiti bilo koju cijenu, ali u stvarnom životu uvijek me iznova nešto potiče da se
ponašam na načine koji postaju zapreka između mene i stvarnosti. Želje me odvlače od nje.

M: Umnoži i proširi svoje želje sve dok ih ništa osim stvarnosti ne bude moglo ispuniti. Nije pogrešna želja,
ved njezina uskoda i malenkost. Želja je oblik privrženosti. U svakom slučaju, budi privržen stvarnosti,
beskonačnom, vječnom srcu bitka. Pretvori tu svoju želju u ljubav. Jedino što želiš jest postati sretan. Sve
tvoje želje, kakve god bile, izrazi su tvoje čežnje za sredom. U načelu, samome sebi želiš dobrobit.

P: Znam da ne bih smio ...

M: Čekaj malo! Tko ti je rekao da ne smiješ? Što je loše u želji da budeš sretan?

P: Poistovjedivanje s lažnim sebstvom mora nestati, to mi je jasno.

M: Ali sebstvo postoji! Tvoje želje postoje. Težnja da budeš sretan postoji. Zašto? Zato što voliš sebe. Ti
svakako voli sebe, ali mudro. Loše je voljeti sebe na glup način, a to znači činiti samog sebe nesretnim. Voli
se mudro. l udovoljavanje željama i strogost imaju isti cilj - učiniti te sretnim. Udovoljavanje željama glup je
način voljenja sebe, a strogost mudar.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest o bitku jest blaženstvo 186


P: Što je strogost?

M: Strogost je ne prolaziti ponovno kroz iskustvo kroz koje si ved jednom prošao. Kloniti se nepotrebnog
također je strogost. Strogost je i ne predviđati unaprijed užitak ili bol. Strogost je imati sve vrijeme stvari
pod nadzorom. Želja sama po sebi nije pogrešna. Ona je sam život, poriv za sve vedim znanjem i iskustvom.

Pogrešni su jedino izbori koje činiš. Zamišljati da te tako male stvari poput hrane, seksa, modi i slave mogu
usrediti znači zavaravati sebe. Samo te ono što je golemo i duboko kao tvoje stvarno sebstvo može učiniti
istinski i trajno sretnim,

P: Bududi da u želji, kao u jednom obliku očitovanja ljubavi prema sebstvu, nema ničeg temeljno lošeg,
kako se može izadi nakraj s njom?

M: Živi svoj život inteligentno, imajudi uvijek na umu zanimanje za svoje najdublje sebstvo. Konačno, što
uistinu želiš? Ne želiš savršenstvo jer si ved savršen. Ono što želiš jest da u svom djelovanju izraziš to što
jesi. Zato imaš tijelo i um. Preuzmi brigu o njima i učini ih svojim slugama.

P: Tko je ovdje onaj koji djeluje? Tko treba preuzeti brigu za tijelo - um?

M: Pročišdeni um vjerni je sluga sebstva. On uzima u svoju nadležnost unutarnje i vanjske instrumente pa
ih potiče da služe svojoj svrsi.

P: Što je njihova svrha?

M: Sebstvo je univerzalno i njegovi su ciljevi univerzalni. U njemu nema ničeg osobnog. Živi običnim
životom, ali nemoj dopustiti da ti takav život bude cilj. On bi morao biti samo polazna točka za uzvišeniju
pustolovinu.

P: Savjetuješ li mi da s vremena na vrijeme dolazim u Indiju?

M: Ako si ozbiljan, ne moraš skitati uokolo. Ti si ono što jesi gdje god se nalazio. Čovjek sam stvara svoju
okolinu. Pomicanje i premještanje u prostoru ne donose spasenje. Ti nisi tijelo, zato te povlačenje tijela od
mjesta do mjesta nede nikamo odvesti. Tvoj um može slobodno lutati kroz tri svijeta - iskoristi to.

P: Ako sam slobodan, zašto sam u tijelu?

M: Nisi ti u tijelu, ved je tijelo u tebi! I um je u tebi. Oni ti se događaju. Postoje zato što ih smatraš
zanimljivima. Tvoja istinska priroda ima bezgraničnu mogudnost uživanja. Ona je puna veselja i ljubavi te
širi svoj sjaj na sve što dolazi u vidokrug njezine pažnje. Ništa nije isključeno. Ona ne poznaje ni zlo ni
ružnodu, ona se nada, vjeruje, voli. Ljudi ne znaju koliko propuštaju kad ne poznaju svoje istinsko sebstvo.
Vi niste ni tijelo ni um, ni ogrjev ni vatra. Oni se samo pojavljuju i nestaju u skladu s vlastitim zakonima.

Ti voliš to što jesi, voliš svoje istinsko sebstvo i činiš sve radi vlastite srede. Nadi sebstvo, spoznati ga i ljubiti
tvoj je temeljni poriv. Od pradavnih vremena volio si sebe, ali još nikada na mudar način. Koristi svoje tijelo
i um mudro, a to znači kako bi služio sebstvu, i to je sve. Budi vjeran svojem istinskom sebstvu, voli ga u
potpunosti. Nemoj se pretvarati da voliš druge kao samog sebe. Sve dok ne spoznaš da su oni isto što i ti
ne možeš ih voljeti. Nemoj se pretvarati da jesi ono što nisi, ali nemoj ni odbijati da budeš to što jesi. Tvoja
ljubav prema bližnjima posljedica je znanja o sebstvu, a ne njezin uzrok. Sve dok se ne postigneš

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest o bitku jest blaženstvo 187


samoostvarenje nijedna vrlina nije istinita. Kad budeš znao, bez imalo sumnji, da isti život teče kroz sve što
postoji i da ti jesi taj život, prirodno deš i spontano zavoljeti sve. Tek kad spoznaš dubinu i punodu ljubavi
prema sebstvu, shvatit deš da su svako bide i cijeli univerzum uključeni u tvoju ljubav. Ali dokle god budeš
smatrao da je nešto odvojeno od tebe, nedeš to modi voljeti jer deš osjedati strah. Otuđenje uzrokuje
strah, a strah produbljuje otuđenje. To je začarani krug koji jedino samoostvarenje može prekinuti. Bori se
hrabro da ga postigneš!

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest o bitku jest blaženstvo 188


Promatraj svoj Um

Poklonik: U traganju za istinom pojedinac veoma brzo uviđa vlastitu nesposobnost i potrebu za voditeljem
i učiteljem. To zahtijeva određenu disciplinu jer se od njega očekuje da vjeruje svojem učitelju i da
bespogovorno slijedi njegove savjete i upute. Uza sve to, porivi i pritisci društva tako su veliki, a osobne
želje i strahovi tako snažni da se nikako ne postiže jednostavnost uma i snaga volje koje su nužne za
poslušnost. Kako uspostaviti ravnotežu između potrebe za guruom i činjenice da ga je teško bespogovorno
slušati?

Maharaj: Ono što se radi pod pritiskom društva i vanjskih okolnosti nije previše važno zato što je to
uglavnom mehanička radnja, puka reakcija na pritisak. Dovoljno je bez strasti promatrati sebe kako bismo
u potpunosti mogli odvojiti svoje sebstvo od onoga što nam se događa. Sve što se učini bez prethodnog
promišljanja, slijepo, pridodaje se sudbini pojedinca, karmi, a inače se gotovo i ne računa. Guru od tebe
traži jedino jasnodu i intenzitet namjere te osjedaj odgovornosti prema sebi. l stvarnost svijeta mora biti
dovedena u pitanje. Naposljetku, tko je guru? Onaj tko je spoznao stanje u kojem ne postoje ni svijet ni
misao o njemu vrhovni je učitelj. Nadi gurua znači dodi u stanje u kojem se zamišljanje više ne smatra
stvarnošdu.

Molim te, shvati da guru predstavlja stvarnost, istinu, ono što jest. On je realist u najvišem smislu te riječi.
Guru se ne može i nede upuštati u pojmove koji se tiču uma i njegovih obmana. On dolazi da bi te odveo u
stvarnost. Nemoj očekivati od njega da učini bilo što drugo.

Guru kojeg ti imaš na umu, onaj tko ti daje informacije i upute nije istinski guru. Istinski je guru onaj tko
poznaje stvarnost, koja se nalazi onkraj blistavila pojavnosti. Tvoja pitanja o poslušnosti i disciplini nemaju
za njega nikakvog značenja jer u njegovim očima osoba kojom se smatraš ne postoji. Ta pitanja odnose se
na osobu koja ne postoji. Ono što postoji za tebe ne postoji za tvoga gurua. Ono što ti smatraš stvarnim on
u potpunosti niječe. Guru želi da vidiš sebe na isti način na koji te on vidi. Tada više nedeš trebati gurua
kojeg deš slušati i slijediti zato što deš slušati i slijediti vlastitu stvarnost. Shvati da je sve što misliš o sebi
samo struja događaja, da se sve to samo događa, dolazi i odlazi, a da jedino ti jesi, nepromjenjiv među
promjenjivim, očiti dokaz među izvedenim zaključcima. Odvoji promatrača od promatranog i odbaci lažna
poistovjedivanja.

P: Želi li pronadi stvarnost, pojedinac mora odbaciti sve što mu stoji na putu. S druge pak strane, potreba
da opstane u društvu u kojem živi prisiljava ga da štošta čini i trpi. Treba li se odredi zanimanja i društvenog
položaja kako bi se pronašla stvarnost?

M: Obavljaj svoj posao. Kad god imaš malo slobodnog vremena, pogledaj u sebe. Važno je jedino da ne
propustiš priliku u trenutku kad ti se pruži. Budeš li ozbiljan, u potpunosti deš iskoristiti svoje slobodno
vrijeme. To je dovoljno.

P: Hodu li u potrazi za onim što je bitno i odbacivanju svega nebitnog igdje pronadi prostor za kreativan
život? Na primjer, volim slikati. Može li mi pomodi posvedivanje sveg svog slobodnog vremna slikanju?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Promatraj svoj Um 189


M: Što god radiš, promatraj svoj um. Uz to, moraš imati trenutke potpunog unutarnjeg mira i tišine, kad je
tvoj um u potpunosti spokojan. Propustiš li to, propustio si sve što je važno. Ne budeš li propuštao takve
trenutke, tišina uma rastopit de i upiti sve drugo. Tvoja je teškoda u tome što želiš stvarnost, a istovremeno
te ona plaši. Bojiš je se jer je ne poznaješ. Ono na što smo navikli poznato nam je, kraj toga se osjedamo
sigurnima. Ono što je nepoznato nesigurno je i stoga opasno. Ali poznavati stvarnost znači biti usklađen s
njome. A kad postoji usklađenost, nema mjesta strahu.

Dijete poznaje svoje tijelo, ali ne i razlike koje se temelje na tijelu. Ono je samo svjesno i sretno.
Naposljetku, to je svrha radi koje je rođeno. Užitak postojanja najjednostavniji je oblik ljubavi prema sebi.
Kasnije, on prerasta u ljubav prema sebstvu. Budi poput djeteta i neka ništa ne stoji na putu između tvog
tijela i sebstva. Tada nema neprestane buke psihičkog života. U dubokoj tišini sebstva razmišljaj o tijelu.
Dijete je poput bijelog papira na kojem još ništa nije ispisano. Budi takvo dijete! Umjesto da pokušavaš biti
ovo ili ono, budi sretan samo zato što postojiš. Tako deš postati potpuno budan svjedok polja svijesti. Ali
ne smije biti nikakvih osjedaja i ideja koje bi se ispriječile između tebe i tog polja.

P: Biti zadovoljan samim tim što postojim čini mi se najsebičnijim načinom provođenja vremena.

M: To je najdragocjeniji način na koji možeš biti sebičan! Svakako budi sebičan, odričudi se svega osim
sebstva. Kad voliš jedino sebstvo i ništa drugo osim njega, nadilaziš pojmove sebičnosti i nesebičnosti. Sve
razlike gube svoje značenje. Ljubav prema pojedincu i ljubav prema svima zajedno uranjaju u jednu ljubav,
čistu i jednostavnu. Ona nije posebno usmjerena ni prema kome, ali nikoga niti ne isključuje. Ostani u toj
ljubavi, uđi sve dublje u nju, istražuj sebe i voli to svoje istraživanje. Na taj deš način riješiti ne samo
vlastite probleme, ved i probleme čovječanstva. Znat deš što trebaš činiti. Nemoj postavljati površna
pitanja, posveti se onom temeljnom, istinskim korijenima svog bida.

P: Postoji li neki način da se ubrza mojo samoostvarenje?

M: Naravno da postoji.

P: Tko de ga ubrzati? Hodeš li to ti učiniti za mene?

M: To nedemo učiniti ni ti ni ja. Tvoje de se samoostvarenje dogoditi samo.

P: Ali upravo je moj dolazak ovamo to dokazao. Je li razlog ovom ubrzanju bilo druženje sa svetom
osobom? Kad sam zadnji put otišao od tebe, nadao sam se da du se vratiti. I vratio sam se. Sada sam
očajan jer ubrzo moram otidi natrag u Englesku.

M: Ti si poput novorođenčeta. Ono je postojalo i prije, ali nije bilo svjesno svog bitka. Prilikom rođenja
svijet je nastao u njemu, a s njime i svijest o bitku. Sad samo trebaš nastaviti svoj rast u svijesti, to je sve.
Dijete je kralj svijeta. Kad odraste, preuzima upravljanje nad svojim kraljevstvom. Zamisli da se ono
tijekom svog djetinjstva ozbiljno razboljelo i da ga je izliječio neki liječnik. Znači li to da mladi kralj svoje
kraljevstvo duguje liječniku? Duguje mu samo kao jednom od čimbenika koji su pridonijeli tome. Bilo je
toliko mnogo drugih čimbenika, od kojih je svaki pridonio na svoj način. Ali najvažniji čimbenik, onaj koji
ima presudnu važnost, jest činjenica da je dijete rođeno kao kraljev sin. Slično tomu, guru ti može pomodi,
ali glavna stvar koja ti pomaže jest činjenica da nosiš stvarnost u sebi. Ona de se sama uspostaviti. Sasvim
sigurno ti je pomogao dolazak ovamo. Ali to nije jedina stvar koja de ti pomodi. Najvažniji je tvoj vlastiti
bitak. Upravo tvoja ozbiljnost svjedoči da je tako.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Promatraj svoj Um 190


P: Niječe li moju ozbiljnost težnja da steknem određeno zanimanje?

M: Upravo sam ti to objasnio. Sve dok si budeš dopuštao obilje trenutaka mira, modi deš se bez straha
baviti svojim plemenitim zanimanjem. Ti trenuci sagorjet de sve zapreke, bez pogreške. Nemoj sumnjati u
njihovu djelotvornost. Probaj!

P: Ali, ved sam probao!

M: Nikad nisi bio iskren i postojan. Inače ne bi postavljao takva pitanja. Pitaš jer nisi siguran u sebe. A nisi
siguran jer nikad nisi obradao pozornost na sebstvo, ved samo na svoja iskustva. Budi zainteresiran jedino
za sebstvo, koje je iznad svakog iskustva. Druži se s njim, voli ga. Krajnja sigurnost može se pronadi samo u
znanju o sebstvu. Najvažnija je ozbiljnost. Budi pošten prema sebi i ništa te nede modi iznevjeriti. Vrline i
modi samo su žetoni kojima se igraju djeca. Korisni su dok si u svijetu, ali ne mogu te odvesti izvan njega.
Da bi se uzdignuo iznad svijeta, potrebna ti je budna nepokretnost, mirna pozornost.

P: Što tada nastaje od čovjekovog fizičkog tijela?

M: Sve dok si zdrav, nastavljaš živjeti.

P: Nede li takav život unutarnje nepokretnosti djelovati na čovjekovo zdravlje?

M: Tvoje je tijelo preobražena hrana. Kakva je tvoja hrana, gruba ili suptilna, takvo de biti i tvoje zdravlje.

P: A što se događa sa seksualnim instinktom? Kako ga se može staviti pod nadzor?

M: Seks je stečena navika. Uzdigni se iznad nje. Sve dok je tvoja pažnja usmjerena na tijelo, nedeš se modi
izvudi iz pandži hrane i seksa, straha i smrti. Nađi vlastito sebstvo i budi slobodan.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Promatraj svoj Um 191


Svijest je sloboda

Poklonik: Upravo sam stigao iz ašrama Sri Ramane Maharshija, gdje sam proveo sedam mjeseci.

Maharaj: Kakvu si sadhanu radio za vrijeme svog boravka u ašramu?

P: Koliko god sam mogao, nastojao sam se usredotočiti na pitanje «tko sam ja?»,

M: Na koji si to način radio? Verbalno?

P: U slobodnim trenucima tijekom dana. Ponekad sam mrmljao u sebi «tko sam ja?» ili «ja jesam, ali tko
sam ja?». Nekad sam to činio samo mentalno. S vremena na vrijeme postizao sam ugodne osjedaje ili sam
zapadao u raspoloženje spokojne srede. Sve u svemu, pokušavao sam biti miran i prijemčiv, radije no da
trčim za iskustvima.

M: Što si u stvari doživljavao kad si bio u pravom raspoloženju?

P: Osjedaj unutarnjeg spokoja, mira i tišine.

M: Jesi li primjedivao kako postaješ nesvjestan?

P: Da, povremeno sam bio nesvjestan, ali na veoma kratko vrijeme. Uglavnom sam bio samo miran, iznutra
i izvana.

M: Kakva je to vrsta mira bila? Nešto slično dubokom spavanju, ali u isto vrijeme i svjesno? Je li to bila
određena vrsta budnog spavanja?

P: Da, budno spavanje (đagrat sušupti).

M: Najvažnije je osloboditi se negativnih emocija - želje, straha, odnosno svih «šest neprijatelja» uma (Šest
neprijatelja uma koji se navode u vedskim spisima - želja (kama), ljutnja (krodha), pohlepa (lobha),
vezanost (moha), oholost (mada) i ljubomora (matsarja), op. prev.). Kad se um jednom toga oslobodi,
mirovanje de s lakodom dodi. Kao što se odjeda koju namočimo li vodu s praškom za pranje oslobađa
prljavština, tako se i um pročišdava bujicom plemenitih osjedaja. Kad sjediš u miru i promatraš sebe, na
površinu mogu isplivati svakakve vrste misli i osjedaja. Nemoj ništa činiti u vezi s njima, nemoj reagirati na
njih. Kao što su došle tako de i otidi, same od sebe. Jedino što je važno jest pažnja, potpuna svijest o sebi,
odnosno o svome umu.

P: Pod «sobom» misliš na svakodnevno sebstvo?

M: Da, mislim na osobu jer je jedino nju mogude objektivno promatrati. Promatrač je s one strane
promatranja. Ono što se može promatrati nije stvarno sebstvo.

P: Ja uvijek mogu promatrati promatrača u njegovom beskonačnom povlačenju.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest je sloboda 192


M: Možeš promatrati promatranje, ali ne i promatrača. Samo neposrednim uvidom spoznat deš da si
krajnji promatrač ti sam. To se nikako ne može spoznati logičkim procesom koji se temelji na promatranju.
Ti si ono što jesi, ali spoznaješ ono što nisi. Sebstvo se spoznaje kao bitak, a nesebstvo se spoznaje kao ono
što je prolazno. Ali zapravo sve je u umu. Ono što se promatra, promatranje i promatrač samo su mentalne
tvorevine. Sebstvo jedino jest.

P: Zašto um stvara sve te razlike?

M: Dijeliti i ulaziti u pojedinosti u samoj je prirodi uma. Nema ničeg lošeg u dijeljenju. Ali odvajanje se
protivi činjeničnosti. Ljudi se i stvari razlikuju, ali nisu odvojeni. Priroda je jedna, stvarnost je jedna.
Suprotnosti postoje, ali ne i neprijateljstvo između njih.

P: Ustanovio sam da sam po prirodi veoma aktivan. Ali, ovdje mi savjetuju da izbjegavam aktivnost. Što
više pokušavam ostati neaktivan, to se u meni stvara jači poriv da nešto učinim. Zbog svega toga izvanjski
djelujem, a iznutra se neprestano borim da budem ono što po svojoj prirodi nisam. Ima li lijeka protiv želje
za radom?

M: Postoji razlika između rada i puke aktivnosti. Cijela priroda radi. Rad je priroda, priroda je rad. S druge
strane, aktivnost se temelji na želji i strahu, na težnji da se posjeduje i uživat na strahu od boli i uništenja.
Rad je ono što cjelina čini za cjelinu, aktivnost je ono što pojedinac čini sam za sebe.

P: Postoji li lijek protiv aktivnosti?

M: Promatraj je i ona de iščeznuti. Koristi svaku priliku da se prisjetiš kako robuješ i kako je sve što ti se
događa posljedica tvojeg tjelesnog postojanja. Želja, strah, teškoda ili radost ne mogu se pojaviti sve dok
ne postoji onaj kome se pojavljuju. Dapače, sve što se događat ukazuje da postojiš ti kao središte
percepcije. Odbaci pokazatelje i postani svjestan onog što ti pokazuju. To je sasvim jednostavno, ali mora
se učiniti. Ono što je važno jest ustrajnost kojom se uvijek nanovo nastavljaš vradati k sebi.

P: Povremeno upadam u posebna stanja duboke upijenosti u sebstvo, ali to se događa nepredvidljivo i
načas. Ne osjedam da imam nadzor nad takvim stanjima.

M: Tijelo je građeno od materije i treba mu vremena da se promijeni. Um nije ništa drugo do niz mentalnih
navika, načina razmišljanja i osjedanja koji moraju biti izneseni na površinu i ispitani, želimo li ih
promijeniti. Osim toga, sve to zahtijeva vrijeme. Samo donesi odluku i ustraj u njoj, ostalo de se samo
pobrinuti za sebe.

P: Čini mi se da imam jasnu ideju što mi je činiti, ali uviđam da postajem umoran i depresivan pa zbog toga
tražim društvo ljudi i na taj način uzalud trošim vrijeme koje bih mogao posvetiti samodi i meditaciji.

M: Čini ono što osjedaš da trebaš činiti. Nemoj mučiti samog sebe. Nasilje de te učiniti tvrdim i krutim.
Nemoj se boriti s onime što doživljavaš kao zapreku na putu. Samo budi zainteresiran za to, promatraj,
gledaj, istražuj. Dopusti da se sve dogodi - dobro i loše. Ali nemoj dopustiti da te preplavi to što ti se
dogada.

P: Koja je svrha neprestanog prisjedanja na to da sam samo promatrač?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest je sloboda 193


M: Um mora naučiti da onkraj pokretnog uma postoji pozadina svijesti, koja je nepromjenjiva. On mora
spoznati istinsko sebstvo, poštivati ga i prestati ga zaklanjati kao što mjesec zaklanja sunce tijekom
pomrčine. Samo shvati da ti nisi ništa od onog što se može promatrati ili iskusiti pa da te stoga ne može ni
vezati. Nemoj se čak ni obazirati na ono što nisi.

P: Da bih mogao činiti to što mi savjetuješ, morao bih neprestano biti svjestan.

M: Biti svjestan znači biti budan. Nesvjesnost je u stvari spavanje. U svakom slučaju, uvijek si svjestan, ne
trebaš pokušavati to postati. Ono što trebaš jest postati svjestan da si svjestan. Budi u svijesti, namjerno i
svjesno. Proširi i produbi polje svoje svijesti. Uvijek si svjestan uma, ali nisi svjestan sebe kao onoga koji je
svjestan.

P: Koliko mogu razumjeti, ti pridaješ različita značenja pojmovima «um» , «svjesnost» i «svijest».

M: Objasnimo to ovako. Um neprestano proizvodi misli, čak i kad ne obradaš pažnju na njih. Kad znaš što
se u njemu događa, nazivaš to svjesnošdu. Ona je tvoje budno stanje. Tvoja se svjesnost premješta s osjeta
na osjet, s percepcije na percepciju, s ideje na ideju, i to u beskonačnom slijedu. Zatim dolazi svijest,
neposredan uvid u cjelokupnu svjesnost, u sveobuhvatnost uma. Um je poput rijeke koja neprestano teče
koritom tijela. Na trenutak se poistovjeduješ s pojedinom mreškom vode pa kažeš za nju da je «moja
misao». Svjestan si jedino svog uma, a svijest je spoznaja svjesnosti u cjelini.

P: Svi su svjesni, ali nisu svi u svijesti.

M: Nemoj govoriti da su svi svjesni. Radije reci da postoji svjesnost u kojoj se sve pojavljuje i iščezava. Naši
su umovi samo valovi na oceanu svjesnosti. Kao i valovi, tako i oni dolaze i odlaze, a kao i ocean,
beskonačni su i vječni. Spoznaj sebe kao ocean bitka, kao maternicu cjelokupnog postojanja. Sve su to
samo usporedbe, naravno. Stvarnost je onkraj svake mogudnosti opisivanja. Možeš je spoznati jedino tako
da postaneš njome.

P: Je li traganje za njom vrijedno svih tih poteškoda?

M: Bez nje i nema ničeg drugog osim poteškoda. Želiš li živjeti zdravo, kreativno i sretno, a uz to imati na
raspolaganju i bezgranična bogatstva koja možeš dijeliti s drugima, tragaj za onim što jesi.

Um je usredotočen na tijelo, svjesnost na um, a svijest je slobodna. Tijelo ima svoje porive, a um svoje boli
i užitke. Svijest je nevezana i nepokolebljiva. Ona je svijetla, tiha, mirna, budna i neustrašiva, bez želja i bez
straha. Meditiraj na nju kao na svoj stvarni bitak, pokušaj biti jedno s njom u svom svakodnevnom životu i
spoznat deš je u svoj njezinoj punini.

Um je zainteresiran za ono što se događa, a svijest je zainteresirana samo za um. Dijete se zabavlja
igračkama, ali majka pazi na dijete, ne na igračke.

Promatrajudi neumorno, postajem sasvim prazan, ali s tom prazninom sve dolazi k meni, osim uma.
Shvatio sam da sam nepovratno izgubio um.

P: Jesi li, dok razgovaraš s nama, nesvjestan?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest je sloboda 194


M: Nisam ni svjestan ni nesvjestan, ja sam onkraj uma i njegovih različitih stanja i uvjeta. Razlike je stvorio
um i one se odnose samo na njega. Ja sam čista svijest, neprekinuta svjesnost svega što jest. Moje je stanje
stvarnije od tvojeg. Ne zbunjuju me razlike i odvojenosti koje čine osobu. Sve dok ovo tijelo traje, ono ima
svoje potrebe kao i sva druga, ali moj je mentalni proces završen.

P: Ti se ponašaš poput osobe koja razmišlja.

M: Zašto ne? Ali moje je razmišljanje poput moje probave, nesvjesno i svrhovito.

P: Ako je tvoje razmišljanje nesvjesno, kako znaš da je ispravno?

M: Nema ni želja ni strahova koji bi ga iskrivljavali. Što bi ga moglo učiniti pogrešnim? Kad jednom spoznaš
svoje sebstvo i ono što zastupaš, ne trebaš više sve vrijeme samog sebe provjeravati. Kad jednom postaneš
siguran da tvoj sat pokazuje točno vrijeme, nedeš nimalo oklijevati pogledati koliko je sati.

P: Tko u ovom trenutku govori, ako to nije um?

M: Ono što čuje pitanje, odgovara na njega.

P: Ali tko je to?

M: Ne tko, ved što. Ja nisam osoba u tvojem smislu riječi, iako tebi izgledam poput osobe. Ja sam
beskonačni ocean svjesnosti u kojem se sve događa. Uz to sam i onkraj sveg postojanja i spoznavanja, čisto
blaženstvo bitka. Ne postoji ništa od čega bih se osjedao odvojenim, bududi da jesam sve. Ja nisam ni ovo
ni ono; dakle, ja nisam ništa.

Ista ona sila koja vatri omoguduje da gori, vodi da teče, sjemenci da klija a drvetu da raste omoguduje i
moje odgovore na tvoja pitanja. Nema ničeg osobnog u meni iako se jezik i stil mogu doimati osobnim.
Osoba je skup obrazaca želja, misli i odgovarajudih radnji koje iz njih proizlaze. U mom slučaju, takvi
obrasci ne postoje. Nema ničeg što bih želio ili čega bih se plašio. Kako bi onda mogao postojati bilo kakav
obrazac?

P: Sasvim sigurno, i ti deš umrijeti.

M: Život de otidi, tijelo de umrijeti, ali to me nede ni najmanje dodirnuti. Nalazim se onkraj prostora i
vremena, neuzrokovan sam i ne uzrokujem ništa. Pa ipak, ja sam sama matrica postojanja.

P: Mogu li biti toliko slobodan da te pitam kako si postigao svoje sadašnje stanje?

M: Moj mi je učitelj rekao da prionem uz osjedaj «ja jesam», i to najčvršde što mogu, te da se ni za
trenutak ne odvajam od njega. Učinio sam sve što sam mogao kako bih slijedio njegov savjet i u razmjerno
kratkom vremenu spoznao sam u sebi istinitost njegova učenja. Sve što sam činio svodilo se na neprestano
prisjedanje tog učenja, guruova lica i njegovih riječi. Na taj način moj se um potpuno smirio. U tišini uma
vidio sam sebe takvog kakav jesam - bez ikakvih vezanosti, slobodnog.

P: Je li se tvoje samoostvarenje dogodilo iznenada ili postupno?

M: Ni ovako ni onako. Pojedinac je to što jest, neovisno o vremenu. Um de to spoznavati sve dublje kako
se bude oslobađao od svih želja i strahova.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest je sloboda 195


P: Čak i od želje za samoostvarenjem?

M: Želja za odbacivanjem svih želja najposebnija je od svih želja, kao što je i strah od straha najposebniji
od svih strahova. Prva te sprječava da za nečime posežeš, a drugi da od nečega bježiš. Možemo se služiti
istim riječima, ali stanja nisu ista. Onaj tko traga za samoostvarenjem nije ovisnik o željama. On se bori
protiv želja, a ne za njih. Sveobuhvatna čežnja za oslobođenjem tek je početak. Sljededi je korak nadi
odgovarajude načine da se to postigne pa ih primijeniti u praksi. Tragalac ima u vidu samo jedan cilj - nadi
svoj istinski bitak. Od svih želja ta je najambicioznija zato što je ništa i nitko ne može zadovoljiti. Tragalac i
ono za čim on traga jedno su, a traganje je jedino važno.

P: Traganje de se privesti kraju, tragalac de ostati.

M: Ne, tragalac de nestati, a traganje de ostati. Traganje je krajnja i bezvremena istina.

P: Traganje predstavlja manjak, želju, nepotpunost i nesavršenost.

M: Ne, ono predstavlja odbijanje i neprihvadanje nepotpunog i nesavršenog. Traganje za istinskom


stvarnošdu samo je po sebi kretanje stvarnosti. Na neki način, sve je jedino traganje za stvarnim
blaženstvom, za blaženstvom stvarnog. Ali ovdje pod traganjem mislimo na traganje za sebstvom, koje je
korijen svjesnog bitka, za svjetlošdu koja se nalazi onkraj uma. Takvo traganje nede se nikad završiti zato
što nemirne težnje za svim drugim stvarima moraju završiti da bi došlo do stvarnog napretka. Pojedinac
mora shvatiti da su traganje za stvarnošdu, Bogom ili guruom i traganje za sebstvom jedno te isto. Kad
nađeš samo jedno od toga, našao si sve. Onog časa kad osjedaji «ja jesam» i «Bog jest» postanu u tvom
umu nerazdjeljivi, nešto de se dogoditi i ti deš bez imalo sumnje znati da Bog jest zato što ti jesi i da ti jesi
zato što Bog jest. To je dvoje jedno.

P: Bududi da je sve unaprijed predodređeno, je li takav slučaj i s našim samoostvarenjem? Jesmo li barem
u tom pogledu slobodni?

M: Sudbina se odnosi jedino na ime i lik. Bududi da ti nisi ni tijelo ni um, sudbina ne može tobom upravljati.
U potpunosti si slobodan. Čaša je uvjetovana svojim oblikom, materijalom od kojeg je napravljena,
načinom upotrebe i slično. Ali prostor je u čaši slobodan. Čini nam se da on postoji u čaši samo ako ga
promatramo u vezi s njom. Inače, to je samo prostor. Dokle god postoji tijelo, stvara se dojam da si
utjelovljen. Ali bez tijela nisi bestjelesan, ved naprosto jesi.

Čak i sudbina nije ništa drugo do ideja. Riječi se mogu sastaviti na toliko mnogo načina! Tvrdnje se mogu
razlikovati, ali to ne stvara nikakve promjene u stvarnosti. Postoji toliko mnogo teorija koje su izmišljene
kako bi se objasnile određene pojave. Sve su vjerojatne, ali nijedna nije istinita. Dok voziš automobil
podložan si zakonima mehanike i kemije, a kad izađeš iz njega zakonima fiziologije i kemije.

P: Što je meditacija i čemu koristi?

M: Dokle god si početnik, određene ti propisane meditacije i molitve mogu biti od koristi. Ali za onoga tko
traga za stvarnošdu postoji samo jedna meditacija strogo odbijanje da pruži utočište mislima osloboditi se
misli samo je po sebi meditacija.

P: Kako se to može učiniti?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest je sloboda 196


M: Na početku dopuštaš mislima da teku i promatraš ih. Samo promatranje usporava um sve dok ga
sasvim ne zaustavi. Kad se on smiri, održavaš ga i dalje mirnim. Ne dopusti da ti mir postane dosadan, budi
u njemu, zađi u njega dublje.

P: Čuo sam da prianjanje uz jednu misao pomaže odbacivanju svih ostalih. Ali kako ukloniti sve misli?
Misao je i sama takva ideja.

M: Eksperimentiraj uvijek iznova, ne oslanjajudi se na prethodno iskustvo. Promatraj svoje misli i


promatraj sebe kako ih promatraš. Oslobođenost od svih misli dogodit de se iznenada, a prepoznat deš je
po blaženstvu koje de te obuzeti.

P: Nisi li nimalo zabrinut zbog stanja u svijetu? Pogledaj samo sav taj užas u Istočnom Pakistanu (Ovaj
razgovor, kao i nekoliko sljededih, odigrao se 1971. godine za vrijeme rata u Istočnom Pakistanu, danas
poznatom kao Bangladeš.). Ne dira li te to bar malo?

M: Čitam novine i znam što se događa! Ali moje reakcije nisu poput tvojih. Ti tražiš lijek za probleme, a
mene zanima njihovo sprječavanje. Dok postoje uzroci, mora biti i posljedica. Sve dok ljudi budu željni
dijeljenja i odvajanja, sve dok budu sebični i agresivni, takve de se stvari događati. Želite li mir i sklad u
svijetu, morate pronadi mir i sklad u svojem srcu i umu. Takva se promjena ne može nametnuti vanjskom
silom, ved mora dodi iznutra. Oni koji se gnušaju rata moraju ga izbaciti iz svog sistema razmišljanja. Može
Ii dodi do mira u svijetu ako ne bude mirnih ljudi? Sve dok su ljudi takvi kakvi jesu, i svijet mora biti takav
kakav jest. Ja radim svoj dio posla pokušavajudi pomodi ljudima da spoznaju kako su oni jedini uzrok svoje
patnje. U tom smislu jesam koristan, ali ono što sam u samome sebi, ono što je moje prirodno stanje ne
može se izraziti pojmovima društvene svijesti i korisnosti.

Ja mogu govoriti o svome stanju koristedi metafore ili parabole, ali sam potpuno svjestan da one nisu baš
sasvim točne. Nije čak ni točno da se moje stanje ne može iskusiti. Ono jest iskustvo samo! Ali ne može se
opisati pojmovima uma koji mora razdvajati i suprotstavljati da bi mogao spoznavati.

Svijet je poput stranice bijelog papira na kojoj je nešto natipkano. Čitanje i značenje natipkanog razlikuje se
ovisno o čitaču, ali papir je zajednički čimbenik, uvijek prisutan, iako se veoma rijetko percipira. Kad se
ukloni traka, tipkanje više ne ostavlja tragove na papiru. Isto je tako i s umom: dojmovi nastavljaju
pristizati, ali ne ostavljaju tragove.

P: Zašto sjediš ovdje i razgovaraš s ljudima? Što je tvoj istinski motiv?

M: Nemam motiva. Ti smatraš da moram imati neki motiv. No, ja niti sjedim ovdje, niti govorim, zato nema
potrebe tražiti motive. Nemoj me brkati s ovim tijelom. Ne postoji posao koji bih trebao napraviti, ni
dužnost koju bih trebao ispuniti. Onaj dio mene koji možeš nazvati Bogom pobrinut de se za svijet, a taj
svijet kojem je toliko potrebna briga živi i krede se samo u tvome umu. Preispitat ga temeljito jer deš jedino
u njemu nadi odgovore koje tražiš. Sto misliš, odakle bi trebali dodi odgovori? Postoji li išta izvan tvoje
svijesti?

P: Moglo bi postojati, a da ja o tome ništa ne znam.

M: Kakvo bi to postojanje bilo? Može li se bitak ikada rastati od spoznaje? Cjelokupni bitak, kao i
cjelokupna spoznaja, povezan je s tobom. Nešto postoji samo zato što ti znaš da to postoji ili u tvom

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest je sloboda 197


iskustvu ili u tvom bitku. Tvoje tijelo i um postoje tako dugo dok vjeruješ u to. Prestani misliti da su tvoji i
oni de se naprosto rastopiti. Svakako dopusti svojem tijelu i umu da funkcioniraju, ali nemoj im dopustiti
da te ograničavaju. Zamjeduješ li nesavršenstvo, samo ga nastavi zamjedivati jer de se tvoje srce, um i tijelo
poboljšati ved samim time što im poklanjaš pozornost.

P: Mogu li ozdraviti od ozbiljne bolesti samom spoznajom da sam bolestan?

M: Spoznaj sve što te dovelo do bolesti, a ne samo vanjske simptome. Svaka bolest počinje u umu.
Prvenstveno vodi računa o umu te prati i uklanjaj iz njega sve pogrešne ideje i emocije. Nakon toga možeš
živjeti i raditi ne obazirudi se na bolest i ne misledi više o njoj. Uklanjanjem uzroka moraju nestati i
posljedice.

Čovjek postaje ono što vjeruje da jest. Odbaci sve ideje o sebi i shvatit deš da si čisti svjedok, koji se nalazi
onkraj svega što se može dogoditi tijelu i umu.

P: Ako postajem ono kakvim sebe predočim pa počnem misliti da sam vrhovna stvarnost, nede li ona za
mene ostati samo ideja?

M: Najprije postigni to stanje, a onda postavi takvo pitanje.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest je sloboda 198


Um uzrokuje nesigurnost

Pitanje: Ljudi dolaze k tebi u potrazi za savjetom. Kako znaš što deš im odgovoriti?

Maharaja: Kao što čujem pitanje, tako čujem i odgovor.

P: A kako znaš da je taj odgovor ispravan?

M: Otkada sam spoznao istinski izvor svih odgovora, više nema nikakve potrebe za sumnjom. Iz čistog
izvora može tedi jedino čista voda. Mene ne brinu ljudske želje i strahovi. U skladu sam s činjenicama, a ne
s mišljenjima. Čovjek smatra da su njegovo ime i lik isto što i on sam, a ja ne mislim da sam išta. Kad bih
mislio da sam ja samo tijelo koje se poznaje po imenu, ne bih bio u stanju odgovoriti na tvoja pitanja. Isto
tako, kad bih mislio da si ti samo tijelo, ti ne bi imao nikakve dobrobiti od mojih odgovora. Nijedan se
istinski učitelj ne bavi mišljenjima. On vidi stvari takvima kakve jesu i pokazuje ih takvima kakve jesu.
Budeš li ljude smatrao onakvima kakvima se i sami smatraju, samo deš ih povrijediti, kao što cijelo vrijeme
očajnički povrjeđuju sami sebe. Ali, budeš li ih sagledao onakvima kakvi uistinu jesu, to de im donijeti
neizmjerno veliku dobrobit. Upitaju li te što im je činiti, koju praksu usvojiti, kakav način života voditi,
odgovori im: «Nemoj činiti ništa, samo budi. U bitku se sve događa prirodno.»

P: Čini mi se da u svojim govorima koristiš riječi «prirodno» i «slučajno» ne pravedi razliku između njih. Ali
ja osjedam da između njih postoji golema razlika u značenju. Prirodno je sustavno, podložno zakonu i može
mu se vjerovati, a slučajno je kaotično, neočekivano i nepredvidljivo. Netko može tvrditi da je sve
prirodno, podložno prirodnim zakonima. Dokazivati pak da je sve slučajno, bez ikakva uzroka, sasvim je
sigurno pretjerivanje.

M: Bi li ti se više sviđalo da koristim riječ «spontano» umjesto riječi «slučajno»?

P: Riječ «spontano» ili «prirodno» možeš koristiti za ono što je suprotno riječi «slučajno». U slučajnom
postoji element nereda ili kaosa. Slučajnost je uvijek kršenje pravila, iznimka, iznenađenje.

M: Nije li i sam život bujica iznenađenja?

P: U prirodi postoji sklad. Slučajnost ga narušava.

M: Govoriš kao osoba ograničena vremenom i prostorom, svedena na sadržaje tijela i uma. Ono što voliš
nazivaš «prirodnim», a ono što ne voliš «slučajnim».

P: Volim sve što je prirodno, zakonito i očekivano, a plašim se onog što krši pravila, što je nesređeno,
neočekivano i besmisleno. Slučajno je uvijek strahovito. Mogu postojati i takozvane «sretne slučajnosti»,
ali one samo potvrđuju pravilo da bi u jednom univerzumu koji je sklon slučajnostima život bio nemogud.

M: Osjedam da je između nas došlo do nerazumijevanja. Pod «slučajnošdu» podrazumijevam ono na što je
primijenjen nama nepoznat zakon. Kad kažem da je sve slučajno, neuzrokovano, ja samo smatram da su
uzroci, odnosno zakoni prema kojima oni djeluju, onkraj našeg znanja, pa i zamišljanja. Nazivaš li ti ono što
smatraš sređenim, skladnim i predvidljivim «prirodnim», tada se ono što je podvrgnuto višim zakonima i
što pokredu više sile može nazvati «spontanim». Na taj način, mogli bismo imati dva prirodna reda: osobni
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um uzrokuje nesigurnost 199
i predvidljivi te neosobni ili nadosobni i nepredvidljivi. Nazovi ih nižom i višom prirodom i odbaci riječ
«slučajnost». Kako se tvoje znanje i uvid budu produbljivali, granična linija između više i niže prirode sve de
više blijedjeti. Ali one de ostati dva pojma sve dok ih ne doživiš kao jedan. Jer, uistinu, sve je na
najčudesniji način neobjašnjivo!

P: Znanost objašnjava mnogo toga.

M: Znanost se bavi imenima i oblicima, kvantitetom i kvalitetom, obrascima i zakonima. Sve je to ispravno
u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Ali život treba živjeti, nema vremena za analize. Odgovor
mora biti trenutan, stoga je spontanost, odnosno bezvremenost toliko važna. Živimo i kredemo se u
nepoznatom. Poznato je prošlost.

P: Mogu zauzeti stav prema svom doživljaju samog sebe. Osjedam da sam pojedinac, jedan od mnogih
nalik meni. Neki su ljudi cjeloviti i usklađeni, a drugi nisu. Ovi prvi žive bez napora, spontano odgovarajudi
na svaku situaciju na ispravan način te postupaju potpuno ispravno u odnosu na potrebe trenutka. Drugi
su pak šeprtlje, čine pogreške i opdenito su sami sebi smetnja na putu. Usklađene ljude možemo nazvati
prirodnima, onima kojima upravljaju zakoni, dok su necjeloviti ljudi kaotični, podložni slučajnostima.

M: Sama ideja kaosa podrazumijeva osjedaj sređenosti, postojanje organizama i njihovo međudjelovanje.
Nisu li kaos i svemir dva aspekta istog stanja?

P: Ali ti tvrdiš, čini se, da je sve kaotično, slučajno i nepredvidljivo.

M: Jedino utoliko što nisu svi zakoni postojanja poznati, što nisu svi događaji predvidljivi. Što više
razumiješ, to si zadovoljniji univerzumom, emocionalno i mentalno. Stvarnost je dobra i lijepa, a mi
stvaramo kaos.

P: Želiš li redi da čovjekova slobodna volja uzrokuje slučajnosti, odmah du se složiti s tobom. Ali, nismo još
raspravljali o slobodnoj volji.

M: Tvoj je red ono što ti pričinjava užitak, a nered je ono što ti nanosi bol.

P: Možeš to izraziti na takav način, samo mi nemoj redi da je to dvoje jedno. Razgovaraj sa mnom na mom
jeziku - na jeziku pojedinca koji je u potrazi za sredom. Ne želim biti zaveden pričama o nedvojnosti.

M: Zbog čega vjeruješ da si odvojeni pojedinac?

P: Ponašam se kao pojedinac. Djelujem sasvim sam. Prvenstveno razmišljam o sebi, a o drugima samo u
odnosu na sebe. Ukratko, veoma sam zaokupljen samim sobom.

M: Dobro, nastavi se baviti sobom. A zbog čega si došao ovamo?

P: Zbog svoje stare zaokupljenosti željom da učinim sebe sigurnim i sretnim. Priznajem da nisam bio odved
uspješan u tome. Nisam ni siguran ni sretan. Zato sam sada ovdje. Ovo je mjesto za mene novo, ali je
razlog zbog kojeg sam došao star. Potraga za sigurnom sredom, odnosno za sretnom sigurnošdu. Sve
dosada nisam to pronašao. Možeš li mi pomodi?

M: Ono što se nikad nije izgubilo ne može se nikad ni nadi. Upravo te traganje za sigurnošdu i sredom
udaljava od njih. Prestani tragati, prestani gubiti. Bolest je jednostavna i lijek je isto tako jednostavan.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um uzrokuje nesigurnost 200
Jedino te tvoj um čini nesigurnim i nesretnim. Predviđanja te čini nesigurnim, a sjedanje nesretnim.
Prestani zloupotrebljavati svoj um i sve de s tobom biti u najboljem redu. Ne trebaš popravljati um - on de
se popraviti sam od sebe čim odbaciš sve brige vezane za prošlost i bududnost te u potpunosti počneš
živjeti sada.

P: Ali sada nema dimenzije, morat du postati nitko i ništa!

M: Upravo tako. Kao nitko i ništa bit deš siguran i sretan. Konačno deš modi iskusiti ono za čime toliko
tragaš. Samo probaj!

Ali vratimo se raspravi o slučajnom i spontanom ili prirodnom. Ti tvrdiš da je priroda podložna redu, a da je
slučajnost znak kaosa. Ja niječem tu razliku i tvrdim da se neki događaj naziva slučajnim ne mogu li mu se
pronadi uzroci. U prirodi nema mjesta kaosu. On postoji isključivo li čovjekovu umu. Um ne može shvatiti
cjelinu - njegov je vidokrug veoma uzak. Um vidi samo djelide i zato nije u stanju percipirati sliku u cjelini.
Čovjek koji čuje zvukove, a ne razumije jezik, može optužiti govornika za besmisleno blebetanje i pritom
biti sasvim u krivu. Ono što je za jednog kaotična bujica zvukova za nekog drugog može biti prekrasna
pjesma.

Jednom je kralj Danaka usnuo da je prosjak. Kad se probudio upitao je svog gurua Vasišthu: «Jesam li ja
kralj koji je usnuo da je prosjak iIi prosjak koji je usnuo da je kralj?» Guru mu je odgovorio: «Nisi ni jedno ni
drugo, a ipak si i jedno i drugo. Ti i jesi i nisi ono što misliš da jesi. Jesi jer se ponašaš u skladu s time što
misliš da jesi, a nisi jer to nede potrajati. Možeš li biti kralj ili prosjak zauvijek? Sve se mora promijeniti. Ti si
ono što se ne mijenja. Tko si ti?» Danaka je odvratio: «Istina je, ja nisam ni kralj ni prosjak, ja sam
nepristrani svjedok.» Guru je nato primijetio: «Uvjerenje da si mudrac te da si zato drukčiji i bolji od
običnog čovjeka tvoja je posljednja zabluda. Ponovno si se poistovjetio s umom, iako, u ovom slučaju, s
umom koji se lijepo ponaša i koji je zaista uzoran. Sve dok vidiš i najmanju razliku između sebe i drugih,
samo si stranac u stvarnosti bududi da se nalaziš na razini uma. Kad osjedaj 'ja sam pojedinac' ode, dolazi
'ja sam svi'. Nakon što ode i 'ja sam svi', dolazi 'ja jesam'. I na kraju, kad ode i 'ja jesam', jedino stvarnost
jest, a u njoj se svako 'ja jesam' štiti i veliča. Različitost bez odvojenosti krajnje je što um može dotaknuti. S
one strane toga prestaje svaka aktivnost, zato što su tada svi ciljevi postignuti i sve svrhe ispunjene.»

P: Kada se jednom postigne vrhovno stanje, može li se ono podijeliti s drugima?

M: Vrhovno je stanje univerzalno i postoji ovdje i sada. Svi ved sudjeluju u njemu. To je stanje bitka,
spoznavanja i voljenja. Tko ne voli biti i znati da jest? Ali mi ne uživamo u radosti bivanja svjesnim, ne
tonemo u nju i ne pročišdavamo je od svega što joj je strano. Taj rad mentalnog samopročišdenja, čišdenja
psihe, od presudne je važnosti. Kao što trn u oku uzrokuje upalu pa može izbrisati sliku svijeta, tako i
pogrešna ideja «ja sam tijelo-um» uzrokuje zaokupljenost samim sobom pa zatamnjuje sliku univerzuma.
Beskorisno je boriti se protivosjedaja da postojimo kao ograničene i odvojene osobe, sve dok ne otkrijemo
njegove korijene. U korijenu pogrešne predodžbe o samome sebi nalazi se sebičnost. Joga je uklanjanje
sebičnosti iz uma.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um uzrokuje nesigurnost 201


Samoosvještenost je svjedok

Poklonik: Rekao si mi da mogu sebe razmotriti pod tri aspekta: osobnim (vjakti), nadosobnim (vjakta) i
neosobnim (avjakta). Neosobno je univerzalno i istinski čisto «ja», nadosobno je njegov odraz u svjesnosti
u obliku osjedaja «ja jesam», a osobno je sveukupnost fizičkih i životnih procesa. Unutar uskih granica
sadašnjeg trenutka nadosobno je svjesno osobe, i u prostoru i u vremenu, i to ne samo jedne osobe, ved
dugačke povorke osoba koje su nanizane jedna do druge na nit sudbine (karmu). Nadosobno je u biti
svjedok, ali i talog stečenog iskustva, sjedište pamdenja, odnosno spona koja povezuje (suiraima). Život
stvara i oblikuje karakter pojedinca iz rođenja u rođenje. Univerzalno je onkraj svih imena i likova, onkraj
svjesnosti i karaktera, čisti bitak nesvjestan samog sebe. Jesam li ispravno izložio tvoja stajališta?

Maharaj: Na razini uma - jesi. No, onkraj njega tvoje riječi nemaju nikakvog značenja.

P: Ja mogu razumjeti da je osoba mentalna tvorevina, zbirna imenica za cijeli niz sjedanja i navika. Ali, je li
mentalan i onaj kome se osoba događa, središte svjedočenja?

M: Osobnom je potreban temelj, tijelo s kojim se može poistovjetiti, kao što boji treba površina na kojoj de
se modi pojaviti. Viđenje boje neovisno je o boji - ono je uvijek isto kakva god da je boja. Pojedincu je
potrebno oko da bi mogao vidjeti boju. Postoji mnogo boja, a oko je samo jedno. Nadosobno je poput
svjetlosti u boji, ali i u oku, pa ipak je jednostavno, jednostruko, nedjeljivo i ne može se percipirati nikako
drukčije no kroz svoja očitovanja. Nije nespoznatljivo, iako ga nije mogude percipirati, neobjektivno je i
neodvojivo. Ali korijen materije i izvor svjesnosti nije ni materijalan ni mentalan, ni objektivan ni subjek-
tivan. Onkraj pukog življenja i umiranja nalazi se Život, koji sve uključuje i sve isključuje, u kojem je rođenje
smrt, a smrt rođenje.

P: Je li apsolut ili Život o kojem ti govoriš stvaran ili se radi samo o teoriji koja treba sakriti naše neznanje?

M: I jedno i drugo. Za um - to je teorija. Samo po sebi - to je stvarnost. Život je stvarnost u svom


spontanom i cjelokupnom odbijanju lažnog. Kao što svjetlost samom svojom prisutnošdu uništava tamu,
tako i apsolut uništava zamišljanje. Uvidjeti da je sve znanje jedino oblik neznanja samo je po sebi kretanje
stvarnosti. Svjedok nije osoba. Osoba nastaje kada postoji temelj za nju, organizam, odnosno tijelo. U njoj
se apsolut odražava kao svjesnost. Čista svijest postaje svijest o sebstvu, samoosviještenost. Kad postoji
sebstvo, samoosviještenost je svjedok. Kad nema sebstva koje bismo svjedočili, nema ni svjedočenja. Sve
je to veoma jednostavno, samo što prisutnost osobe čini stvari složenima. Shvati da trajno odvojena osoba
uopde ne postoji i sve de postati jasno. Svijest-um-materija - to je jedna jedina stvarnost koja se očituje
kroz dva aspekta - nepokretni i pokretni - te kroz tri svojstva: kao tromost, pokretačka energija,
uravnoteženost.

P: Što dolazi prvo, svjesnost ili svijest?

M: Svijest postaje svjesnost kad posjeduje neki objekt. Objekt se cijelo vrijeme mijenja. U svjesnosti postoji
kretanje, a svijest je sama po sebi nepokretna i bezvrernena, sada i ovdje.

P: U Istočnom Pakistanu ovoga se trenutka događaju mnoga krvoprolida i ljudi stravično pate. Kako ti
gledaš na to? Kako to tebi izgleda, kako reagiraš?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Samoosvještenost je svjedok 202
M: U čistoj svijesti nikad se ništa ne događa.

P: Molim te, siđi malo s tih svojih metafizičkih visina! Od kakve je koristi čovjeka koji pati uvjeravati da
nitko nije svjestan njegove patnje osim njega samog? Objašnjavati sve kao iluziju uvreda je koja mu se
dodaje na ranu. Bengalac je iz Istočnog Pakistana činjenica, a činjenica je i njegova patnja. Molim te, nemoj
ih analizirati kao da ne postoje! Čitaš novine i slušaš ljude kako govore o tome. Ne možeš se braniti da
ništa ne znaš. Reci mi, kakav je tvoj stav prema tome što se događa?

M: Nemam stava. Ništa se ne događa.

P: Jednog dana izgredi bi se mogli odigrati i pred samim tobom. Možda de se ljudi čak međusobno ubijati.
Sasvim sigurno nedeš modi tvrditi da se ništa ne događa pa ostati izdvojen.

M: Nikad nisam rekao da du ostati izdvojen. Ti bi me čak mogao vidjeti kako skačem u gungulu da bih
nekog spasio i pritom gubim život. Pa ipak, meni se ništa ne bi dogodilo.

Zamisli da se srušila velika zgrada. Neke su prostorije u ruševinama, a neke su ostale čitave. Ali možeš li
tvrditi da se prostor srušio ili da je ostao čitav? Oštedena je samo građevina i ljudi koji su se zatekli u njoj.
Ništa se nije dogodilo prostoru samom. Slično tome, ništa se ne događa Životu kad se uništavaju oblici i
brišu imena. Zlatar topi stari nakit kako bi načinio novi. Ponekad se dobar komad nađe s lošim. On sve to
čini na svoj način jer dobro zna da nijedan komad zlata nije izgubljen.

P: Nije smrt ono protiv čega se bunim, ved način umiranja.

M: Smrt je prirodna, a način umiranja stvara čovjek. Odvojenost uzrokuje strah i agresiju, a to dvoje dovodi
do nasilja. Odstranite sve odvojenosti koje je stvorio čovjek pa de sigurno biti okončan i sav taj užas
međusobnog ubijanja. Ali uistinu nema ni ubijanja ni umiranja. Stvarnost ne umire, a ono što je nestvarno
nikad nije ni živjelo. Popravi svoj um i sve de biti u redu. Kad spoznaš da je svijet jedno, da je čovječanstvo
jedno, djelovat deš u skladu s time. Ali prije svega moraš pažljivo pratiti način na koji osjedaš, misliš i živiš.
Sve dok ne napraviš red u sebi, nede ga biti ni u svijetu.

U stvarnosti se ne događa ništa. Sudbina neprestano projicira svoje slike i sjedanja prošlih projekcija na
platno uma i tako se iluzija stalno obnavlja. Slike dolaze i odlaze - svjetlost isprekidana neznanjem. Uoči
samo svjetlost, a odbaci slike.

P: Kako bešdutno razmišljanje! Ljudi ubijaju i ginu, a ti govoriš o slikama.

M: Svakako kreni u rat i dopusti da te ubiju, smatraš li da bi to trebao učiniti. Štoviše, ubijaj i sam, misliš li
da je to tvoja dužnost. Ali to nije način da se zaustavi zlo. Zlo je smrad uma koji je zahvatila bolest. Iscijeli
svoj um i on de prestati projicirati iskrivljene, ružne slike.

P: Razumijem što govoriš, ali ne mogu to i emocionalno prihvatiti. U svojoj dubini odbijam tvoj idealistički
pogled na život. Nikako ne mogu prihvatiti pomisao da neprestano živim II stanju sna.

M: Kako možeš stalno živjeti u stanju koje je uzrokovano netrajnim tijelom? Nerazumijevanje se temelji na
tvojoj ideji da si tijelo. Ispitaj je pomno, uvidi svojstvene joj kontradikcije. Spoznaj da je tvoje sadašnje
stanje postojanja nalik bljesku iskrica od kojih svaka traje samo sekundu, a bljesak možda minutu ili dvije.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Samoosvještenost je svjedok 203


Sasvim je sigurno da ono čemu je početak ujedno i kraj ne može imati sredinu. Uzmi u obzir svoju
kratkovječnost. Stvarnost ne može biti privremena. Ona je bezvremena, ali bezvremenost nije trajanje.

P: Priznajem da svijet u kojem živim nije stvaran, ali vjerojatno postoji stvaran svijet od kojeg vidim samo
iskrivljenu sliku. Ta iskrivljenost možda nastaje zbog neke loše osobine mog tijela ili uma. Ali tvoju tvrdnju
da stvarni svijet uopde ne postoji, ved da postoji samo svijet snova u mojem umu, nikako ne mogu pri-
hvatiti. Volio bih da mogu vjerovati kako je razlog svem ovom užasu postojanja samo činjenica što imam
tijelo. Samoubojstvo bi moglo biti izlaz.

M: Sve dok budeš obradao pozornost idejama, svojima ili tuđima, bit deš u nevolji. Ali, odbaciš li sva
učenja, sve knjige i sve ono što se može izraziti riječima te počneš uranjati duboko u sebe kako bi pronašao
vlastito sebstvo, jedino deš tada riješiti sve svoje probleme. To de ti omoguditi da u potpunosti ovladaš
svakom situacijom jer više nedeš biti pod utjecajem svojih ideja o njoj. Evo primjera. Nalaziš se u društvu
veoma privlačne žene. Na um ti padaju određene primisli u vezi s njom i tako nastaje ozračje u kojem
postoji mogudnost vođenja ljubavi. Problem je stvoren i ti počinješ tražiti knjige o suzdržavanju ili
postizanju užitka. Kad biste vas dvoje još uvijek bili djeca, mogli biste zajedno biti i nagi, a da se ne pojavi
nikakav problem. Samo prestani razmišljati da ste tijelo i problem ljubavi i seksa izgubit de smisao. Kad
nestane svaki osjedaj ograničenja, iščeznu t de i strah, bol i traganje za užitkom. Ostat de jedino svijest.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Samoosvještenost je svjedok 204


Budi ravnodušan prema boli i užitku

Poklonik: Po rođenju sam Francuz, a u Francuskoj i živim. Posljednjih desetak godina prakticiram jogu.

Maharaj: Jesi li nakon deset godina rada bar malo bliži svojem cilju?

P: Možda sam mu malo bliži. Kao što znaš, to je veoma težak posao.

M: Sebstvo je blizu i put je do njega lak. Sve što trebaš raditi jest ne raditi ništa.

P: Ipak smatram da je moja sadhana veoma naporna.

M: Tvoja sadhana jest biti. Rad se događa. Samo budi pažljiv. Zašto bi bilo teško prisjedati se da jesi? Cijelo
vrijeme jesi.

P: Osjedaj bitka cijelo vrijeme postoji, u to nema sumnje. Ali polje pozornosti često je prezasideno svim
vrstama mentalnih događaja - emocijama, predodžbama, idejama. Čisti osjedaj bitka obično je zatrpan
svime i svačime.

M: Na koji način čistiš um od nepotrebnog? Koja sredstva i alate koristiš da bi ga pročistio?

P: U načelu, svaki je čovjek uplašen. Najviše se plaši samog sebe. Osjedam se poput čovjeka u čijoj je ruci
bomba koja de svakog časa eksplodirati. Ne može skinuti upaljač, a ne može je ni baciti. Takav je čovjek
užasno uplašen i mahnito traži rješenje svog problema, a nikako ga ne nalazi. Za mene oslobođenje
predstavlja rješenje problema s bombom. Ne znam mnogo o njoj. Jedino što znam jest da potječe iz
najranijeg djetinjstva. Osjedam se poput uplašenog djeteta koje se strastveno buni zbog toga što nije
voljeno. To dijete čezne za ljubavlju, a zbog toga što je ne dobiva uplašeno je i ljuto. Ponekad se osjedam
kao da bih mogao nekoga ubiti, možda čak i samog sebe. Ta je želja toliko jaka da sam neprestano uplašen,
a ne znam kako se osloboditi straha.

Sigurno ti je sasvim jasno da postoji razlika između indijskog i europskog uma. Indijski je um razmjerno
jednostavan, a europski je mnogo složeniji. Indijski je um u svojoj osnovi. uravnotežen. On ne razumije
europski nemir, neumorno odazivanie zamišljenim obvezama, golemo opde znanje.

M: Sposobnost logičkog razmišljanja jednog Europljanina toliko je velika da de na kraju zaključiti kako
njegovo postojanje nema nikakvog smisla! Njegova usredotočenost na sebe nastaje upravo zbog
oslanjanja na logiku.

P: Ali razmišljanje, logičko rezoniranje, normalno je stanje uma. Um nikako ne može prestati raditi.

M: Stanje o kojem govoriš može biti stanje na koje je um navikao, ali to ne mora nužno biti normalno
stanje. Normalno stanje ne može biti bolno, a pogrešne navike često dovode do kronične boli.

P: Ali, ako razmišljanje nije prirodno ili normalno stanje uma, kako demo ga zaustaviti? Mora postojati neki
način da se um smiri. Veoma često govorim sebi: «Dosta, molim te, zaustavi se! Prekini s tim beskonačnim
blebetanjem, s tim stvaranjem rečenica koje se stalno vrte ukrug!» Ali um se nikako ne zaustavlja. Osjedam

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Budi ravnodušan prema boli i užitku 205


da ga je ipak mogude zaustaviti na neko vrijeme, ali ne zadugo. Čak i takozvani duhovni ljudi koriste
različite varke kako bi svoj um održavali mirnim. Ponavljaju mantre, pjevaju, dišu duboko ili plitko, ljuljaju
se, okredu oko sebe, koncentriraju se, meditiraju, vječito jure za ekstazama, njeguju vrline - sve vrijeme
rade na tome da prestanu raditi, da prestanu nešto ganjati, da se prestanu kretati. Kad sve to ne bi bilo
toliko tragično, bilo bi smiješno.

M: Um postoji u dva stanja, u obliku vode i meda. Voda i pri najmanjem uznemirenju dugo ostaje titrati,
dok se med, koliko god ga buckali, veoma brzo vrada u nepokretno stanje.

P: Um je po prirodi nemiran. Možda ga privremeno možemo smiriti, ali on sam po sebi nije miran.

M: Boluješ li od kronične groznice, cijelo deš se vrijeme tresti. Želje i strahovi čine um nemirnim. Tek kad se
oslobodi svih negativnih emocija, postaje miran.

P: Dijete ne možeš zaštititi od negativnih emocija. Čim se rodi, ono počinje učiti što su bol i strah. Glad je
veoma okrutan učitelj koji ga podučava ovisnosti i mržnji. Dijete voli majku zato što ga ona hrani, a mrzi je
zato što hrana ne stiže na vrijeme. Naš nesvjesni um prepun je unutarnjih sukoba koji se povremeno
prelijevaju u svjesnost. Živimo na vulkanu i zato smo neprestano u opasnosti. Slažem se da društvo ljudi čiji
je um miran veoma blagotvorno djeluje na mene, ali čim se udaljim od njih, stare poteškode ponovno
započinju. Zbog toga povremeno dolazim u Indiju jer želim biti u društvu svojeg gurua.

M: Samo misliš da dolaziš i odlaziš, prolazedi pritom kroz različita stanja i raspoloženja. Ja vidim stvari
onakvima kakve jesu, kao trenutne događaje koji mi se predočuju u brzom slijedu, a svoj bitak primaju od
mene, iako sasvim sigurno ti događaji nisu moje «ja» i nisu moji. Ja nisam nijedna od tih pojava, a nisam ni
podložan bilo kojoj od njih. Tako sam jednostavno i u potpunosti nezavisan da to tvoj um, navikao na
suprotstavljanje i nijekanje, uopde ne može pojmiti. Doslovce mislim to što kažem. Ne trebam se ničemu
suprotstavljati niti bilo što nijekati, zato što mi je jasno da ne mogu biti ni suprotnost ni nijekanje bilo čega.
Ja se samo nalazim onkraj svega, u sasvim drukčijoj dimenziji. Ne traži me u poistovjedivanju s nečim ili u
suprotstavljanju nečem. Ja sam ondje gdje nema ni želje ni straha. No, kakvo je tvoje iskustvo? Ne osjedaš
li i ti da si ponekad potpuno odvojen od svih prolaznih stvari?

P: Da, povremeno. Ali tada se iznenada pojavljuje osjedaj opasnosti i počinjem se doživljavati odbačenim,
kao da nisam ni u kakvim odnosima s drugima. Ovdje se jasno vidi razlika između tvog i mog mentalnog
života. Kod Indijaca emocije slijede mislima. Daj Indijcu neku ideju i uslijedit de emocije. Kod zapadnjaka je
upravo suprotno. Daj zapadnjaku emociju i počet de stvarati ideje. Tvoje su mi ideje intelektualno veoma
privlačne, ali ne mogu emocionalno odgovoriti na njih.

M: Ostavi svoj intelekt po strani, nemoj ga koristiti u tu svrhu.

P: Od kakve mi je koristi savjet koji ne mogu provesti u djelo? Sve su to samo ideje, a ti želiš da na njih
odgovorim određenim osjedajima, zato što bez osjedaja nema djelovanja.

M: Zašto govoriš o djelovanju? Djeluješ li uopde ti? Djeluje neka nepoznata sila, a ti zamišljaš da to djeluješ
ti. Uistinu, ti samo promatraš što se događa, a pritom nemaš nikakvih mogudnosti bilo kako utjecati na to.

P: Zašto u meni postoji tako stravičan otpor da prihvatim kako uistinu ne mogu učiniti ništa?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Budi ravnodušan prema boli i užitku 206


M: Ali što bi uopde mogao učiniti? Nalik si pacijentu pod anestezijom kojeg kirurg operira. Kad se probudiš,
saznaješ da je operacija završena. Možeš li tada redi da si ti nešto učinio?

P: Ali ja sam taj koji je odlučio podvrgnuti se operaciji.

M: Sasvim sigurno nisi. Tvoja bolest s jedne, a pritisak liječnika i obitelji s druge strane ono je što te
nagnalo da se odlučiš na operaciju. Nemaš izbora, ved samo iluziju da ga imaš.

P: Unatoč tome, osjedam da nisam tako bespomodan kakvim me ti želiš prikazati. Osjedam da mogu učiniti
sve ono o čemu mogu i razmišljati, samo ne znam kako. Ne nedostaje mi mod, ved znanje.

M: Kao što je svima poznato, nepoznavanje načina jednako je loše kao i nemanje modi! Ali ostavimo tu
temu na trenutak. Konačno, nije važno zašto se osjedamo bespomodnima, sve dok jasno uviđamo da smo
oduvijek bili bespomodni.

Meni su sedamdeset i četiri godine, a ipak se osjedam kao dijete. Sasvim jasno vidim da sam usprkos svim
promjenama ostao dijete. Moj mi je guru rekao: «To dijete, koje čak i sada ti jesi, tvoje je stvarno sebstvo
(svarupa). Vrati se u stanje čistog bitka, gdje se osjedaj 'ja jesam' još uvijek nalazi ti čistodi u kojoj se
nalazilo prije negoli se zagadilo osjedajem 'ja sam ovo' ili 'ja sam ono' ». Tvoj teret proizlazi iz lažnih
poistovjedivanja - odreci se svih njih. Rekao mi je još i ovo: «Vjeruj mi. Objasnio sam ti da je tvoja prava
priroda božanska. Smatraj to apsolutnom istinom. Tvoja je radost božanska, jednako kao i tvoja patnja. Sve
dolazi od Boga. Neprestano se toga prisjedaj. Ti si Bog i vrši se jedino tvoja volja.» Povjerovao sam mu i
ubrzo sam shvatio kako su njegove riječi bile čudesno istinite i točne. Nisam uvjetovao um razmišljajudi:
«Ja sam Bog, ja sam čudesan, ja sam iznad svega.» Jednostavno sam slijedio učiteljevu uputu da usmjerim
svoj um na čisti osjedaj «ja jesam» te da u njemu i ostanem. Satima sam sjedio imajudi na umu isključivo da
«ja jesam» i uskoro su mir, radost i duboka sveobuhvatna ljubav postali moje normalno stanje. Sve je tada
nestalo - moja osobnost moj guru, život koji sam živio, svijet oko mene. Ostao je samo mir i neizmjerna
tišina.

P: Sve to izgleda veoma jednostavno i lagano, ali nije baš tako. Ponekad se i u meni pojavi čudesno stanje
radosnog mira. Promatram ga i čudim se s kakvom je lakodom došlo, kako mi se bliskim čini, tako potpuno
mojim. Zašto sam uopde imao potrebu da se tako žestoko borim kako bih postigao stanje koje mi je bilo
posve blizu? Ovoga je puta sasvim sigurno došlo da bi zauvijek i ostalo. Pa ipak, ono tako brzo iščezava, a
mene ostavlja u čudu. Je li to bio istinski okus stvarnosti ili samo još jedna pogreška? Ali ako to jest bila
stvarnost, zašto je otišla? Možda mi je potrebno neko jedinstveno iskustvo koje de me dobro učvrstiti u
tom novom stanju, a sve dok se ono ne pojavi, ta de se igra skrivača morati nastaviti.

M: Tvoje očekivanje nečeg posebnog i dramatičnog, neke čudesne eksplozije, samo je smetnja i odgađanje
samoostvarenja. Ne trebaš očekivati eksploziju jer se ona ved dogodila u trenutku kad si se rodio i kad si
shvatio da jesi postojanje-spoznavanje-osjedanje. Postoji samo jedna pogreška koju činiš: vanjsko smatraš
unutarnjim, a unutarnje vanjskim. Smatraš da je ono što je u tebi izvan tebe, a ono što je izvan tebe u tebi.
Um i osjedaji vanjski su, ali ti misliš da su ti sasvim bliski. Isto tako vjeruješ da je svijet objektivan, a on je u
potpunosti projekcija tvoje psihe. To je temelj zbrke koju nikakva nova eksplozija ne može popraviti. Sebe
moraš predočavati kao onoga tko je iznad svega. Nema drugog puta.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Budi ravnodušan prema boli i užitku 207


P: Kako da sebe predočavam kao nekog tko je iznad svega, kad se moje misli javljaju i nestaju kako im se
sviđa? Njihovo beskonačno čavrljanje uzrokuje mi smetnje i iscrpljuje me.

M: Promatraj svoje misli kao što promatraš promet na ulici. Ljudi dolaze i odlaze. Ti ih primjeduješ, ali ne
reagiraš na njih. U početku to možda nije lako, ali nakon nekog vremena provedenog u vježbanju shvatit
deš da tvoj um može istovremeno funkcionirati na mnogo razina i da možeš biti svjestan svih njih. No,
jedino kad te zainteresira neka posebna razina, može ona zarobiti tvoju pažnju i zamračiti ostale. Ali, čak se
i tada na zamračenim područjima nastavlja rad, iako izvan polja svijesti. Nemoj se boriti sa svojim
sjedanjima i mislima. Pokušaj samo u polje svoje pozornosti uključiti neka druga, mnogo važnija pitanja,
kao što su: «Tko sam ja?», «Kako sam došao na ovaj svijet?», «Odakle taj univerzum oko mene?», «Što je
stvarno, a što je prolazno?» Nijedno se sjedanje nede modi zadržati ne budeš li zainteresiran za njega.
Samo emotivna spona održava ropstvo. Vječno si u potrazi za užitkom, izbjegavajudi bol, neprestano tragaš
za sredom i mirom. No, ne uviđaš li da te upravo to neprekidno traženje srede čini nesretnim? Pokušaj
tragati na drugi način, budi ravnodušan prema boli i užitku, ne traži i ne odbijaj ništa pa svu svoju
pozornost usmjeri na onu razinu na kojoj je bezvremeno prisutan osjedaj «ja jesam». Ubrzo deš shvatiti da
su mir i sreda tvoja priroda i da ti smetnje stvara jedino traganje za njima, ovakvim ili onakvim kanalima.
Izbjegavaj te smetnje, to je sve. Nema potrebe za traganjem. Kako možeš tražiti ono što ved imaš? Ti si
Bog, ti si vrhovna stvarnost. Za početak, vjeruj ini. Vjeruj svojem Učitelju. To de ti omoguditi da napraviš
prvi korak. Nakon toga tvoje de se povjerenje pokazati opravdanim, i to na temelju vlastitog iskustva. Za
svaki početni korak u životu od presudne je važnosti vjera. Bez nje se malo toga može napraviti. Svako je
djelovanje čin vjere. Zahvaljujudi vjeri jedeš čak i kruh svoj svagdašnji! Prisjedajudi se onoga što sam ti
rekao, možeš postidi sve. Ponovno ti kažem: «Ti si sveprožimajuda stvarnost, ona stvarnost koja sve nadila-
zi. Ponašaj se sukladno tome: misli, osjedaj i djeluj u skladu s cjelinom pa de se stvarno iskustvo toga što ti
govorim pojaviti u tebi za tren oka. Nikakav napor nije ti potreban. Samo imaj vjere i djeluj u skladu s njom.
Molim te, shvati da ništa ne želim od tebe. Ono što ti govorim jedino je u tvojem interesu, zato što iznad
svega voliš sebe i želiš biti siguran i sretan. Nemoj se toga stidjeti, nemoj to nijekati. Prirodno je i dobro
voljeti sebe. Potrebno je samo spoznati što točno voliš. To što voliš nije tijelo, ved Život sam - percipiranje,
osjedanje, razmišljanje, djelovanje, ljubljenje, nastojanje, stvaranje. Taj Život voliš, Život koji ti jesi! Život
koji jest sve. Shvati to u potpunosti, odbacujudi sva dijeljenja i ograničenja, i sve de tvoje želje uroniti u tu
spoznaju bududi da vede uvijek sadrži manje. Zbog toga pronađi svoje sebstvo jer kad njega pronađeš,
pronadi deš i sve drugo.

Svatko je sretan što postoji, ali svega nekolicina u potpunosti poznaje punodu svojeg postojanja. Dopustiš li
svojem umu da počiva na osjedaju «ja jesam», «ja znam» i «ja volim», sa snažnom željom da otkriješ
najdublje značenje tih riječi, modi deš je i ti spoznati.

P: Mogu li njegovati misao «ja sam Bog»?

M: Nemoj se poistovjedivati ni s kojom idejom. Podrazumijevaš li pod pojmom Bog ono nepoznato, samo
govoriš: «Ne znam što sam ja». Budeš li poznavao Boga kao što poznaješ sebe, nedeš trebati govoriti na taj
način. Najbolji je jednostavan osjedaj «ja jesam». Strpljivo prebivaj u njemu. Ovdje strpljenje znači
mudrost. Ne razmišljaj o neuspjehu! U takvoj sadhani ne može biti neuspjeha.

P: Moje misli ne dopuštaju mi da to činim.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Budi ravnodušan prema boli i užitku 208


M: Ne obradaj pažnju na njih. Ne bori se s njima. Nemoj ništa raditi sa svojim mislima, ved im samo dopusti
da budu takve kakve jesu. Upravo tvoja borba s njima daje im mod. Potpuno ih odbaci. Ne zaboravi se
prisjedati: što god se događa, događa se zato što «ja jesam». Sve te podsjeda na činjenicu da jesi. Iskoristi
činjenicu da moraš postojati kako bi doživljavao. Ne trebaš prestati razmišljati. Samo prestani biti
zainteresiran. Nezainteresiranost je ono što te oslobađa. Ne prianjaj ni uz što, to je sve. Svijet se sastoji od
mnoštva obruča, ali ti imaš njihove kuke. Izravnaj kuke i nijedan te obruč nede modi zakačiti. Odbaci sve
svoje ovisnosti, Nema ničeg drugog što bi trebao odbaciti. Prestani njegovati svoju naviku da budeš
ambiciozan, da tražiš rezultate - i evo ti univerzalne slobode. Prestani se mučiti.

P: Život je muka. Toliko toga treba učiniti.

M: Učini ono što treba učiniti. Nemoj se tome opirati. Tvoja ravnoteža mora biti dinamična, utemeljena na
činjenju prave stvari u pravom trenutku. Nemoj biti poput djeteta koje ne želi odrasti. Uobičajeni pokreti i
položaji nede ti pomodi. U potpunosti se osloni na jasnodu misli, čistodu motiva i poštenje u djelovanju. Ne
postoji mogudnost da kreneš krivim smjerom. Uzdigni se iznad svega, ostavljajudi sve za sobom.

P: Ali može li se išta ostaviti zauvijek?

M: Ti želiš ekstazu koja traje dan i nod. No, ekstaze nužno dolaze i odlaze jer ljudski mozak ne može na
duže vrijeme podnijeti napetost. Produžena ekstaza spalila bi tvoj mozak, osim u slučaju da je iznimno čist i
suptilan. U prirodi ništa nije statično i mimo, sve pulsira, pojavljuje se i iščezava. Srce, disanje, probava,
spavanje i budno stanje, rođenje i smrt - sve dolazi i odlazi u valovima. Ritam, periodičnost, skladna
izmjena krajnosti univerzalno je pravilo. Nema nikakve koristi boriti se protiv samog obrasca života. Tražiš
li nepromjenjivo, nadiđi iskustvo. Kad kažem da se cijelo vrijeme moraš prisjedati osjedaja «ja jesam»,
zapravo želim redi da mu se uvijek moraš iznova vradati. Nijedna pojedinačna misao ne može biti prirodno
stanje uma, ved jedino tišina. No, to nije ideja o tišini, nego tišina sama. Kad je um u svom prirodnom
stanju, on se nakon svakog iskustva spontano vrada u tišinu. Ili, točnije rečeno, svako se iskustvo događa
na pozadini tišine.

Ono što si ovdje naučio zasađena je sjemenka na koju sada moraš prividno zaboraviti. Ali ona de i dalje
živjeti u tebi. Kad dođe pravo vrijeme, proklijat de, narasti, procvjetati i dati ploda. Sve de se to dogoditi
samo od sebe. Ti ne moraš činiti ništa, samo nemoj to sprječavati.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Budi ravnodušan prema boli i užitku 209


Biti sretan i usrećivati druge ritam je života

Poklonik: Prije nekoliko mjeseci doputovao sam iz Europe kako bih posjetio svojeg gurua u blizini Calcutte,
kojeg redovno posjedujem. Trenutačno sam na putu kudi. Prijatelj me pozvao da te posjetim i zadovoljan
sam što sam ovdje.

Maharaj: Što si naučio od svojeg gurua i kakvu si sadhanu radio?

P: Moj je guru častan starac od osamdesetak godina. Što se filozofije tiče, zastupa vedantu, a vježbe koje
podučava bave se poticanjem nesvjesnih energija uma i osvještavanjem skrivenih zapreka i blokada. Moja
osobna sadhana bila je povezana s mojim specifičnim problemom iz ranog djetinjstva i dječaštva. Naime,
moja mi majka nije mogla pružiti osjedaj da sam siguran i ljubljen, a on je toliko važan za normalan razvoj
djeteta. Bila je to žena koja nije bila sposobna biti majkom. Opteredena vlastitim strahovima i neurozama,
nesigurna u sebe, osjedala je da predstavljam odgovornost i teret koji nije bila u stanju nositi. Nikada nije
željela da se rodim. Nije željela ni da odrastem i da se razvijam. Željela je da se vratim u njezinu maternicu,
nerođen, nepostojedi. Opirala se svakom pokretu života u meni, bijesno se borila protiv svakog rnog
pokušaja da se bar malko probijem iz uskog kruga postojanja na koji je bila navikla. Kao dijete bio sam
veoma osjetljiv i osjedajan. Više od svega drugoga čeznuo sam za ljubavlju, a ta ljubav, jednostavna i
instinktivna ljubav koju majka osjeda prema svome djetetu, bila mi je uskradena. Glavni poticaj moga
života, koji nikada nisam nadrastao, postala je potraga djeteta za majkom. Biti sretno dijete, imati sretno
djetinjstvo pretvorilo se u moju opsesiju. Strastveno me zanimala trudnoda, porod i rano djetinjstvo.
Postao sam prilično glasovit liječnik, specijalist za porod i pridonio sam razvoju bezbolnih metoda
porođaja. Sretno dijete sretne majke - to je bio moj ideal cijelog života. Ali moja je majka bila u njemu
neprestano prisutna, veoma nesretna samom sobom, a istovremeno nimalo spremna i sposobna prihvatiti
da sam ja sretan. To se odražavalo na veoma neobične načine. Kad god meni nije bilo dobro, ona se
osjedala izvrsno. Kad sam ja bio dobro raspoložen, ona je bila potpuno slomljena, proklinjudi i sebe i mene.
Bududi da mi nikad nije oprostila zločin što sam se usudio roditi, činila je sve da se osjedam krivim što sam
živ. «Živiš zato što me mrziš. Ako me voliš, umri!» Tako je glasila njezina neprestana, iako nečujna poruka.
Živio sam tako životom u kojem mi se, umjesto ljubavi, stalno nudila smrt. Zatočen u svojoj majci, kao
vječno dijete, nisam mogao uspostaviti skladne odnose sa ženama. Između nas bi se uvijek umetnula slika
majke, majke koja nije mogla oprostiti, kojoj se nije moglo oprostiti. Potražio sam utjehu u radu i otkrio
mnogo toga. Ali nisam se mogao izvudi iz stupice djetinjstva. Na kraju sam se okrenuo duhovnoj potrazi i
na tom sam putu postojan ved godinama. Ali, na neki način nastavila se ona ista stara potraga za
majčinskom ljubavlju, nazivali je mi Bogom, atmanom ili vrhovnom stvarnošdu. U načelu, i dalje želim
voljeti i biti voljen. Na nesredu, takozvani religiozni ljudi protivnici su života i potpuno su okrenuti umu. Kad
se suoče sa životnim potrebama i porivima, počinju klasificirati, apstrahirati i konceptualizirati, a ta im
njihova umovanja postaju važnija nego život sam. Oni traže da se pojedinac usredotoči na neki koncept i
postane neosoban. Umjesto spontanog sjedinjenja kroz ljubav, predlažu namjernu i marljivu koncentraciju
na određenu formulu. Bez obzira ha to radi li se o Bogu ili atmanu, meni ili nekom drugom, sve se svodi na
isto! Uvijek nude nešto o čemu treba misliti, a ne nekog koga treba voljeti. Ono što je meni potrebno nisu
teorije ili sistemi jer postoji mnogo takvih koji su podjednako privlačni i vjerojatni. Trebam nešto što de mi
dotaknuti srce i obnoviti život, a ne još jedan način razmišljanja. Nov način razmišljanja ne postoji, ali

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Biti sretan i usredivati druge ritam je života 210
osjedaji uvijek mogu biti novi. Kad nekog volim, spontano i snažno meditiram na njega, i to s takvom
toplinom i pažnjom kakve mi moj um nikad ne može naložiti.

Riječi su dobre za oblikovanje osjedaja. Riječi bez osjedaja nalik su odjedi koju nitko ne nosi, hladnoj i
praznoj. Moja je majka isušila sve moje osjedaje. Presahnuli su svi moji izvori. Mogu li ja ovdje nadi
bogatstvo i obilje emocija koje sam toliko trebao dok sam bio dijete?

M: Gdje je sada tvoje djetinjstvo? Kakva je tvoja bududnost?

P: Rodio sam se, odrastao i umrijet du.

M: Govoriš o svome tijelu, naravno, i o svome umu. Ja ne govorim o fiziologiji i psihologiji. One su dijelovi
prirode i njima upravljaju prirodni zakoni. Govorim o tvojem traganju za ljubavlju. Je li ono nekad
započelo? Hode li jednom završiti?

P: Zaista to ne mogu redi. Ono postoji od prvog i trajat de do posljednjeg trenutka mog života. Ta čežnja za
ljubavlju - toliko je stalna i toliko beznadna!

M: Što točno tražiš kada tragaš za ljubavlju?

P: Jednostavno ovo - želim voljeti i biti voljen.

M: Pod time misliš na neku ženu?

P: Nije nužno. To može biti i prijatelj, učitelj, voditelj - dokle god je sam osjedaj svijetao i jasan. Naravno,
žena je uobičajen odgovor. Ali ne mora biti i jedini.

M: Što bi želio više, voljeti ili biti voljen?

P: Najradije bih i jedno i drugo! Ali sasvim je jasno da je voljeti uzvišenije, plemenitije, dublje. Slatko je biti
voljen, ali od toga se ne raste.

M: Možeš li voljeti sam od sebe ili mora postojati netko tko de pobuditi tvoju ljubav?

P: Svatko mora sresti nekog koga de modi voljeti, naravno. Moja majka ne samo da nije bila u stanju voljeti,
ved nije bila ni osoba koju se moglo voljeti.

M: Što neku osobu čini dragom, vrijednom voljenja? Nije li to upravo činjenica što je voljena? Najprije
voliš, a onda tražiš razloge.

P: Može biti i obrnuto. Voliš ono što te čini sretnim.

M: Ali što te čini sretnim?

P: Tu ne postoje pravila. Cijela je ta tema veoma osobna i nepredvidljiva.

M: To je točno. Što god mi rekli, dok ne voliš nisi sretan. Ali, čini li te ljubav uvijek sretnim? Nije li
povezivanje ljubavi sa sredom početni, dječji stupanj? Kad tvoja ljubljena osoba pati, ne patiš li i ti s njom?
Ali, prestaješ li voljeti zato što patiš? Moraju li se ljubav i sreda uvijek pojavljivati i iščezavati zajedno? Nije
li ljubav tada samo očekivanje užitka?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Biti sretan i usredivati druge ritam je života 211
P: Naravno da nije. U ljubavi može postojati mnogo patnje.

M: Što je onda ljubav? Nije li to prije stanje bitka no stanje uma? Moraš li znati da voliš kako bi volio? Nisi li
volio svoju majku, a da to nisi ni znao? Tvoja čežnja za njezinom ljubavlju, za prilikom da joj izraziš svoju
ljubav - nije li i to čin ljubavi? Nije li ljubav na isti način dio tebe kao što je i svijest dio bitka? Cijelo vrijeme
tražio si ljubav svoje majke zato što si je volio.

P: Ali ona mi nije dopuštala da je volim!

M: Nije te mogla ni sprječiti da je voliš.

P: Ali, zašto sam onda bio nesretan cijeloga svog života?

M: Zato što nisi nikada zakoračio duboko u sam korijen svojega bitka. Potpuno nepoznavanje vlastitoga
sebstva zakrilo je tvoju ljubav i sredu, nagnalo te da tražiš ono što nikada nisi izgubio. Ljubav je htjenje da
svoju sredu podijeliš sa svima. Biti sretan, činiti druge sretnima - to je ritam ljubavi.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Biti sretan i usredivati druge ritam je života 212
Ispunjenje želja izaziva nove želje

Poklonik: Priznajem da sam danas došao ovamo u buntovnom raspoloženju. U poslovnici aviokompanije
nisam uspio ništa obaviti. Uvijek kad se suočim s takvom situacijom počinjem sve dovoditi u sumnju i sve
mi se čini besmisleno.

Maharaj: To je veoma korisno raspoloženje. Sumnjaš u sve, odbijaš sve, nisi spreman učiti ni od koga.
Takvo je raspoloženje plod tvoje duge sadhane. Naposljetku, ne možeš biti vječni student.

P: Tako nešto zaista ne želim. To me nikamo nije dovelo.

M: Nemoj redi da te nije nikamo dovelo jer te dovelo gdje si sada.

P: Ponovo se javlja dijete u meni i njegov bijes. Nisam se ni za milimetar pomaknuo s mjesta.

M: Počeo si kao dijete i završit deš kao dijete. Što god si naučio u međuvremenu, morat deš otpustiti i
početi od početka.

P: Ali dijete se opire. Kad je nesretno ili kad nešto niječe, ne želi se pokoriti.

M: Pusti ga neka se opire. Samo promatraj to njegovo batrganje. Plašiš li se previše društva da bi mu se
uvjerljivo opirao, promatraj i to. Znam da je to bolan posao. Ali postoji samo jedan lijek - traženje lijeka
mora prestati.

Ako si ljut ili te boli, odvoji se od te ljutnje i boli i promatraj ih. Eksternalizacija je prvi korak k oslobođenju.
Odstupi u stranu i promatraj. Fizički de se događaji i dalje odigravati, ali oni sami po sebi nemaju nikakve
važnosti. Važan je jedino um. Što god da se događa, ne možeš se svađati i vrištati u poslovnici avi-
okompanije ili u banci. Društvo to ne dopušta. Ne dopada li ti se njegov način i nisi li ga spreman podnositi,
nemoj letjeti avionom ili držati novac u banci. Pješači, a ako ne možeš pješačiti, nemoj putovati. Imaš li
posla s društvom, moraš prihvatiti njegove načine jer su oni ujedno i tvoji. Stvorili su ih tvoje potrebe i
zahtjevi. Tvoje su želje toliko složene i kontradiktorne da nije čudo što je društvo koje si stvorio
podjednako složeno i kontradiktorno.

P: I sam uviđam i priznajem da je vanjski kaos samo odraz mog unutarnjeg nesklada. Ali što je lijek za to?

M: Nemoj tražiti lijekove.

P: Ponekad se pojedinac nalazi u stanju milosti pa mu je život sretan i skladan. Ali takvo stanje ne traje
dugo! Raspoloženje se mijenja i sve ponovno krede u krivom smjeru.

M: Kad bi bar mogao ostati miran, slobodan od sjedanja i očekivanja, bio bi u stanju raspoznati prekrasan
obrazac događaja. Jedinio tvoj nemir uzrokuje kaos.

P: Tijekom tri sata koja sam proveo u poslovnici aviokompanije vježbao sam strpljivost i obzirnost. No, to
nije ubrzalo stvari.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ispunjenje želja izaziva nove želje 213


M: Barem ih nije ni usporilo, što bi tvoje opiranje sigurno bilo učinilo. Ti želiš trenutačne rezultate! Ovdje
se ne podučava magija. Svi čine istu pogrešku, odbijaju sredstva, a željeli bi ostvariti ciljeve. Želiš li mir i
sklad u svijetu, ne smiješ ih odbijati u sebi. Moraš bezuvjetno slijediti moj savjet i nedeš se razočarati. Tvoj
problem ne mogu riješiti pukim riječima. Moraš djelovati onako kako sam ti rekao i ustrajati na tome. Ono
što oslobađa nije pravi savjet, ved djelovanje koje se temelji na njemu. Kao što liječnik, nakon što je
pacijentu dao injekciju, kaže: «Sada se samo odmaraj. Ništa više nemoj činiti, jedino budi miran», tako i ja
tebi kažem: «Dobio si svoju' injekciju', sad budi miran, samo budi spokojan» Moj guru postupao je na isti
način. Rekao bi mi nešto i nakon toga dodao: «Sad budi miran. Nemoj sve vrijeme razmišljati o tome.
Zaustavi se. Budi miran.»

P: Ja mogu biti miran samo sat vremena ujutro. Ali dan je dugačak. Događaju se mnoge stvari koje me
izbacuju iz ravnoteže. Lako je redi «budi miran», ali kako biti miran kad u meni i oko mene sve vrišti. Molim
te, reci mi kako se to postiže?

M: Sve što treba učiniti može se učiniti u miru i tišini. Nema nikakve potrebe za nervozom.

P: To je samo teorija koju ne potkrepljuju činjenice. Vradam se u Europu, a ondje nemam nikakvog posla.
Život mi je potpuno prazan.

M: Budeš li samo nastojao biti miran sve de dodi - posao, snaga za posao, pravi motiv. Moraš li sve znati
unaprijed? Nemoj se tjeskobno brinuti zbog svoje bududnosti. Budi sada miran i sve de dodi na svoje
mjesto. Ono što ne očekujemo mora se dogoditi, a ono što unaprijed predviđamo nikada ne mora dodi.
Nemoj mi sad redi da ne možeš držati pod nadzorom svoju prirodu. Ne moraš to činiti. Baci je preko palube
u more. Nemoj se boriti ili pokoravati nikakvoj prirodi. Nijedno iskustvo nede te povrijediti pod uvjetom da
ga ne pretvori š u naviku. Ti si suptilni uzrok cijeloga svojeg univerzuma. Sve jest zato što ti jesi. Uhvati se
čvrsto za tu tvrdnju, shvati je u svoj njezinoj dubini i neprestano je se prisjedaj. Spoznati je kao potpunu
istinu predstavlja oslobođenje.

P: Ako sam ja sjemenka svog univerzuma, tada sam zaista gnjila sjemenka! Sjemenka se poznaje po plodu.

M: Što je tako loše u tvome svijetu da ga proklinješ?

P: Pun je boli.

M: Priroda nije ni ugodna ni bolna. Ona je inteligencija i ljepota. Bol i užitak nalaze se u umu. Promijeni
sistem vrijednosti i sve de se promijeniti. Užitak i bol samo su smetnja osjetilima. Postupaj prema njima na
jednak način i postojat de jedino blaženstvo. A svijet je onakav kakvim ga praviš. Svakako ga učini sretnim.
Jedino te zadovoljstvo onim što imaš može usrediti. Ispunjenje želja izaziva nove želje. Uzdržavanje od svih
želja i zadovoljstvo onime što dolazi samo od sebe veoma je plodno stanje, osnovni preduvjet stanja
punode. Ne budi nepovjerljiv prema njegovoj prividnoj neplodnosti i praznini. Vjeruj mi, ispunjenje želja
dovodi do patnje. Oslobođenje od želja jest blaženstvo.

P: No, postoje neke stvari koje su nam potrebne.

M: Ono što ti je potrebno dodi de samo od sebe, ne budeš li tražio ono što ti je nepotrebno. Pa ipak, samo
nekolicina ljudi postiže takvo stanje potpunog spokoja i nevezanosti. To je veoma uzvišeno stanje, sam
prag oslobođenja.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ispunjenje želja izaziva nove želje 214


P: Posljednje dvije godine bio sam posve neplodan, osamljen i prazan. Stoga sam se često molio da
umrem.

M: No, tvoj dolazak ovamo pokrenuo je odredene događaje. Dopusti da se stvari događaju onako kako se
događaju. Na kraju de se sve veoma lijepo posložiti. Ne trebaš se naprezati u smjeru bududnosti - ona de
sama dodi k tebi. Još neko vrijeme bit češ mjesečar kakav si sada, bez smisla i sigurnosti, ali taj de period
završiti i shvatit deš da je tvoj posao bio plodan i lak. Uvijek postoje trenuci kad se osjedaš prazan i otuđen.
Takvi su trenuci iznimno poželjni jer pokazuju da je duša odbacila svoja sidra i da plovi prema dalekim
mjestima. To je nevezanost - kad je sa starim gotovo, a novo još nije stiglo. Ako si uplašen, takvo stanje
može biti mučno, ali uistinu nema ničega čega bi se trebao plašiti. Prisjedaj se upute: «Uzdigni se iznad
svega što ti dođe na put.»

P: Buddhino je pravilo glasilo: uvijek pamti ono što treba pamtiti. Ali ja smatram da je veoma teško
prisjetiti se prave stvari u pravom trenutku. Čini mi se da za mene vrijedi upravo suproto no pravilo: uvijek
zaboravljam!

M: Nije lako pamtiti, bududi da svaka situacija povlači za sobom bujicu želja i strahova. Želja koja se rada iz
sjedanja može ga i uništiti.

P: Kako da se borim sa željama? Nema ničeg jačeg od njih.

M: Vode života tutnje preko stijenja objekata - onih koje volimo i onih koje mrzimo. Ukloni uvidom i
nevezanošdu sve stijene pa de iste vode tedi duboko, mimo i brzo, u obilnijoj količini i s vedom snagom.
Nemoj to shvatiti samo kao teoriju, ved nađi vremena da to i promisliš i razmotriš. Želiš li biti slobodan, ne
smiješ zanemariti nijedan korak do slobode. To je slično uspinjanju na planinu: moraš napraviti svaki korak.
Jedan korak manje - i ne stižeš na vrh.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ispunjenje želja izaziva nove želje 215


Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja

Poklonik: Neki dan raspravljali smo o osobi (vjakti), svjedoku (vjakta) i apsolutu (avjakta). Koliko se sjedam,
rekao si da je jedino apsolut stvaran, dok je svjedok stvaran samo u određenoj točki prostora i vremena.
Osoba je organizam, grub ili suptilan, osvijetljen prisutnošdu svjedoka. Čini mi se da nisam sve to u
potpunosti shvatio. Možemo li to ponovno pretresti? Nadalje, koristio si pojmove mahadakas, didakaš i
paramakas. U kakvom su oni odnosu s osobom, svjedokom i apsolutom?

Maharaj: Mahadakaš je priroda, ocean postojanja, fizički prostor sa svime onime što se osjetilima može
percipirati. Didakaš je područje svijesti, mentalni prostor vremena, percepcije i spoznaje. Paramakaš je
bezvremena i besprostorna stvarnost, bez uma, nediferencirana, beskonačna mogudnost, izvor i podrijetlo,
sadržaj i bit, materija i svijest, pa ipak onkraj svega toga. Ta stvarnost ne može se percipirati, ali se može
iskusiti kao vječno svjedočenje svjedoka, percipiranje onoga koji percipira, početak i kraj svih pojavnosti,
korijen vremena i prostora, prvobitni uzrok u svakom lancu uzroka.

P: Kakva je razlika izmedu svjedoka i apsoluta?

M: Nema razlike. Oni su poput svjetlosti i danje svjetlosti. Univerzum je pun svjetlosti koja nije vidljiva, ali
istu tu svjetlost možeš vidjeti kao dnevnu svjetlost. Ono što dnevna svjetlost otkriva jest osoba. Osoba je
uvijek objekt, svjedok je subjekt, a njihov odnos uzajamne ovisnosti odraz je njihove apsolutne
istovjetnosti. Ti zamišljaš da su to različita i odvojena stanja, no nije tako. Ona su ista svijest, jednom u
mirovanju, a drugi put u kretanju. Svako od njih svjesno je onog drugog. U svijesti (dit) čovjek poznaje Boga
i Bog poznaje čovjeka. U njoj on oblikuje svijet i svijet oblikuje njega. Svijest je spona, most između
krajnosti, uravnotežuj udi i objedinjavajudi čimbenik svakog iskustva. Cjelokupnost svega percipiranog jest
ono što nazivate materijom, a cjelokupnost svih onih koji percipiraju ono što nazivate univerzalnim umom.
Njihova istovjetnost, koja se očituje kao sposobnost percipiranja i percipiranje, sklad i inteligencija,
ljupkost i voljenje, potvrđuje se uvijek iznova.

P: Postoje li svojstva tromosti, pokretačke energije i uravnoteženosti samo u materiji ili i u umu?

M: l u jednom i u drugom, naravno, zato što to dvoje nije odvojeno. Jedino se apsolut nalazi onkraj svih
svojstava. U stvari, to su samo točke gledišta, odnosno načini promatranja koji postoje jedino u umu. S one
strane uma nestaju sve razlike.

P: Je li univerzum proizvod osjetila?

M: Kao što ti ponovno stvaraš svoj svijet prilikom buđenja, tako se i univerzum razvija. Um sa svojih pet
organa percipiranja, pet organa djelovanja i petovoj nica svijesti pojavljuje se kao sjedanje, mišljenje,
razum i osobnost.

P: Znanost je veoma uznapredovala. Čovjek poznaje svoj um i tijelo mnogo bolje od svojih predaka. Tvoj
tradicionalni način, koji opisuje i analizira um i materiju, nije više djelotvoran.

M: Ali gdje su ti vaši znanstvenici i njihove znanosti? Nisu li i oni samo slike u vašem umu?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja 216


P: Upravo je II tome temeljna razlika između tebe i mene! Za mene oni ne predstavljaju moje projekcije.
Postojali su i prije nego što sam se rodio, a postojat de i kad budem mrtav,

M: Naravno. Kad jednom prihvatiš da su vrijeme i prostor stvarni, počinješ smatrati sebe sitnim i
kratkovječnim. Ali, jesu li oni uistinu stvarni? Ovise li oni o tebi ili ti ovisiš o njima? Kao tijelo, nalaziš se u
prostoru, a kao um, u vremenu. No, jesi li ti samo tijelo u kojem se nalazi um? Jesi li to ikada istraživao?

P: Nemam ni motiva ni načina da to istražim.

M: Nudim ti oboje. Ali na samom uvidu (viveka) i nevezanosti (vairagja) moraš poraditi sam.

P: Jedini motiv koji vidim jest postizanje srede, ničim uzrokovane i bezvremene. Ali kako da je ostvarim?

M: Sreda je sporedna. Istinski djelotvoran motiv jest ljubav. Sigurno uviđaš koliko ljudi pate pa tražiš
najbolji način da im pomogneš. Odgovor je očigledan. Najprije moraš samog sebe dovesti u stanje u kojem
ti nede biti potrebna pomod. Budi siguran da tvoje ponašanje proizlazi iz čiste dobrohotnosti i da je
oslobođeno svih vrsta očekivanja.

Oni koji traže samo sredu lako mogu završiti u suptilnoj ravnodušnosti, a ljubav se nikad nede smiriti.

A što se načina tiče, postoji samo jedan. Moraš spoznati samog sebe, i to i prividnog i stvarnog. Jasnoda i
suosjedanje idu zajedno. Svako od njih treba i osnažuje ono drugo.

P: Suosjedanje pretpostavlja postojanje objektivnog svijeta ispunjenog patnjom koju je mogude ukloniti.

M: Svijet nije objektivan i patnju nije mogude ukloniti. Suosjedanje je samo druga riječ za odbijanje patnje
iz nestvarnih razloga.

P: Ako su razlozi nestvarni, zašto bi patnja morala biti neizbježna?

M: Ono što uzrokuje patnju uvijek je laž: lažne želje i strahovi, lažne vrijednosti i ideje, lažni odnosi među
ljudima. Odbaci laž i oslobodit deš se patnje. Istina te čini sretnim i slobodnim.

P: Istina je da sam ja um zarobljen u tijelu, a to je veoma bolna istina.

M: Ti nisi tijelo, a nisi ni u tijelu. Tijelo uopde ne postoji. Ti samo na sasvim pogrešan način razumiješ sebe.
Da bi sebe mogao razumjeti na ispravan način - moraš istraživati!

P: Ali ja sam rođen kao tijelo, u tijelu, i umrijet du kao tijelo, s tijelom.

M: To je tvoj pogrešni koncept. Istražuj, preispituj, sumnjaj u sebe i u druge. Želiš li nadi istinu, ne smiješ
prianjati uz svoja uvjerenja. Budeš li siguran u ono što je trenutačno, nikada nedeš dostidi ono krajnje.
Tvoja ideja da si rođen i da deš umrijeti potpuno je besmislena. Opovrgavaju je i logika i iskustvo.

P: U redu, nedu više uporno tvrditi da sam tijelo. Pobijedio si. Ali ovdje i sada, dok razgovaram s tobom, ja
jesam u svome tijelu, to je očito. Možda ja nisam tijelo, ali ono je moje.

M: Cijeli univerzum neprestano pridonosi tvojem postojanju. Stoga je cijeli univerzum tvoje tijelo. U tom
smislu, slažem se stobom.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja 217


P: Moje tijelo duboko utječe na mene. Ono je u više pogleda moja sudbina. Moj karakter, moja
raspoloženja, priroda mojih reakcija, moje želje i strahovi, urođeni i stečeni - svi se oni temelje na tijelu.
Malo alkohola, malo droge ili nečeg sličnog - i sve se mijenja. Nakon toga, sve dok ne prestane djelovanje
droge, ja sam drugi čovjek.

M: Sve se to događa zato što misliš da si tijelo. Spoznaj svoje pravo ja pa čak ni droge nede imati mod nad
tobom.

P: Pušiš li?

M: Moje je tijelo zadržalo nekoliko navika koje de možda ostati dok ne umre. No, one mu ne nanose
nikakvu štetu.

P: Jedeš li meso?

M: Rođen sam u obitelji u kojoj se jelo meso i moja djeca ga jedu. Jedem meso u veoma malim količinama i
ne smatram da je to neki veliki problem.

P: Jedenje mesa podrazumijeva ubijanje.

M: Očito. Ne tvrdim da sam savršeno dosljedan. Misliš li da je potpuna dosljednost moguda, dokaži to
vlastitim primjerom. Nemoj propovijedati ono što sam ne provodiš u djelo.

Vradam se na tvoju ideju da si rođen. Zaglavio si u onome što su ti rekli roditelji. Govorili su ti o začedu,
trudnodi i porodu, o ranom djetinjstvu, dječaštvu, školskoj dobi i adolescenciji i slično. Sada se moraš
osloboditi ideje da si tijelo s pomodu suprotne ideje da to nisi. No, i to je, nema sumnje, samo ideja.
Smatraj je nečim što deš morati odbaciti kad odradi svoje. Ideja da nisi tijelo također ga čini stvarnim. No,
zapravo, ono uopde ne postoji, ved se radi samo o stanju uma. Čovjek može imati onoliko tijela koliko mu
se sviđa, a ona mogu biti veoma različita. Samo se postojano prisjedaj onog što želiš i odbaci sve što nije u
skladu s time.

P: Ja sam poput kutije u kutiji koja se i sama nalazi u kutiji, pri čemu vanjska kutija djeluje kao tijelo, a prva
do nje kao duša. Ako se odstrani vanjska kutija, sljededa postaje tijelo, a ona do nje duša. To je beskonačan
niz, beskonačno otvaranje kutija. Je li posljednja od njih krajnja duša?

M: Imaš li tijelo, moraš imati i dušu. Na to se tvoja usporedba s umetnutim kutijama može upotrijebiti. Ali
sada i ovdje, kroz sva tvoja tijela i duše, blista svijest, čista svjetlost svijesti (dit). Prioni uz nju, bez imalo
skretanja. Kad nema svijesti, tijelo ne može opstati ni sekunde. U njemu postoji struja energije, ljubavi i
inteligencije, koja upravlja njime, održava ga i puni snagom. Otkrij tu struju i ostani u njoj.

Naravno, sve su to različiti načini izražavanja. Riječi su zapreke koliko i mostovi. Pronađi iskru života koja
plete fino tkivo tvoga tijela i uroni u nju. Ona je jedina stvarnost koju tijelo posjeduje.

P: Što se s njome događa nakon smrti?

M: Iskra života onkraj je vremena. Rođenje i smrt samo su točke u vremenu. Život neprestano plete svoje
mnogobrojne mreže. Plete ih u vremenu, ali sam je bezvremen. Koje god ime ili oblik pridaš njegovim
očitovanjima, on je poput oceana - nepromjenjiv, a ipak vječno promjenjiv.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja 218


P: Sve što kažeš zvuči predivne i uvjerljivo. Ali unatoč tome, moj se osjedaj da sam samo osoba u stranom i
otuđenom svijetu, često neprijateljski nastrojena i opasna, ne gubi. Bududi da o sebi razmišljam kao o
osobi ograničenoj prostorom i vremenom, kako je uopde mogude da ikada spoznam sebe kao nešto
suprotno tome, kao neosobnu i sveobuhvatnu svijest ništavila zarobljenu u pojedinačnom?

M: Učvršduješ se u uvjerenju da si nešto što nisi, a niječeš ono što uistinu jesi. Zanemaruješ element čiste
spoznaje, odnosno svijesti koja je oslobođena svih osobnih iskrivljenja. Sve dok ne spoznaš stvarnost te
svijesti (dit), nedeš modi spoznati svoje sebstvo,

P: Što da radim? Ne vidim sebe na način na koji me ti vidiš. Možda si ti u pravu, a ja u krivu, ali kako da
prestanem biti ono što osjedam da jesam?

M: Princ koji vjeruje da je prosjak može se sa sigurnošdu uvjeriti da je princ isključivo na jedan način.Mora
se početi ponašati kao princ i promatrati što se pritom dogad.a. Ponašaj se kao da je ono što govorim
istina i prosuđuj po onome što se zaista zbiva. Sve što tražim od tebe jest malo vjere koja je potrebna da se
učini prvi korak. S iskustvom de dodi povjerenje i nakon toga više ti nedu bih potreban. Ja znam što si i zato
ti to govorirn. Povjeruj mi samo na trenutak.

P: Da bih bio sada i ovdje, potrebno mi je tijelo i njegova osjetila. Da bih mogao razumjeti, potreban mi je
um.

M: Tijelo i um samo su vanjski znakovi neznanja, odnosno pogrešnog razumijevanja. Ponašaj se kao da si
čista svijest, bez tijela i uma, izvan prostora i vremena, iznad pojmova «gdje», «kada» i «kako». Prebivaj u
njoj, razmišljaj o njoj, nauči prihvadati njezinu stvarnost. Nemoj joj se cijelo vrijeme suprotstavljati i nemoj
je nijekati. Imaj barem otvoren um. Joga je skretanje vanjskog k unutarnjem. Neka tvoj um i tijelo izraze
stvarnost koja jest sve i onkraj svega. Samo vježbanjem možeš uspjeti u tome, nikako raspravljanjem.

P: Molim te, dopusti mi da se vratim na svoje početno pitanje. Kako uopde nastaje pogreška
poistovjedivanja s osobom?

M: Apsolut postoji prije vremena. Svijest se javlja prva. Skup sjedanja i mentalnih navika privlači pažnju,
svijest se fokusira i iznenada se pojavljuje osoba. Ukloni li se svjetlost svijesti, kao kad odeš na spavanje ili
se onesvijestiš, osoba iščezava. Osoba (vjakti) treperi, svijest (vjakta) obuhvada sav prostor i vrijeme, a
apsolut (avjakta) - jest.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja 219


Odreci se svega i dobit ćeš sve

Poklonik: U kakvom se stanju trenutačno nalaziš?

Maharaj: U stanju u kojem se ne doživljavaju iskustva. No, ono uključuje sva iskustva.

P: Možeš li udi u um i srce nekog pojedinca te sudjelovati u njegovom iskustvu?

M: Ne mogu, takve stvari zahtijevaju posebnu vježbu. Ja sam poput trgovca pšenicom. Veoma malo znam
o kruhu i kolačima. Nije mi poznat čak ni okus zobene kaše. Ali o pšeničnom zrnu znam sve i to odlično. Ja
poznajem izvor svakog iskustva, ali ne poznajem bezbrojne pojedinačne oblike koje ono može poprimiti.
No, to ni ne trebam poznavati. U svakom trenutku mogu na neki način saznati ono malo što mi je potrebno
da bih proživio svoj život.

P: Postoje li tvoj i moj pojedinačni bitak u Brahminom umu?

M: Univerzalno nije svjesno pojedinačnog. Postojanje neke osobe isključivo je njezina stvar. Ona postoji u
vremenu i prostoru, posjeduje ime i lik, početak i kraj. Univerzalno uključuje sve osobe. Apsolut je korijen
svega i nalazi se onkraj svega.

P: Mene ne zanima sveobuhvatna cjelina. Kakva spona postoji između moje i tvoje pojedinačne svijesti?

M: Što bi moglo povezivati dvoje ljudi koji sanjaju?

P: Mogli bi sanjati jedno drugo.

M: To je upravo ono što ljudi i rade. Svatko zamišlja «drugog» i pokušava otkriti u kakvoj je vezi s njim.
Tragalac je spona, nikog drugog nema.

P: Svakako mora postojati nešto zajedničko između tolikih točaka u svijesti koje predstavljaju sve nas.

M: Gdje se nalaze sve te točke? U tvome umu. Uporno tvrdiš da je tvoj svijet neovisan o tvome umu. Kako
bi to bilo mogude? Tvoja želja da upoznaš umove drugih ljudi proizlazi iz toga što ne poznaješ vlastiti.
Najprije spoznaj vlastiti um i ustanovit deš da se pitanje o drugim umovima više ne pojavljuje jer drugi
uopde ne postoje. Ti si zajednički čimbenik, jedina spona između umova. Bitak je svijest. «Jesamstvo» je
primjetljivo na sve.

P: Vrhovna stvarnost (parabrahman) najvjerojatnije jest prisutna u svima nama. Ali od kakve nam je ona
koristi?

M: Nalik si čovjeku koji kaže: «Tražim mjesto na kojem bih mogao odložiti svoje stvari, ali od kakve mi je
koristi prostor?» lli pak: «Želio bih popiti mlijeko, čaj, kavu ili sodu, ali od vode nemam nikakve koristi.» Ne
uviđaš li da je upravo vrhovna stvarnost ono što sve čini mogudim? Ali, pitaš li me od kakve ti je ona
koristit moram ti odgovoriti: «Ona ničemu ne koristi.» U pitanjima svakodnevnog života poznavatelj
stvarnosti nije ni u kakvoj prednosti. Čak bi mogao biti i na gubitku. Bududi da je osloboden pohlepe i

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Odreci se svega i dobit deš sve 220


straha, on ne misli na sebe. Svaka ideja o bilo kakvoj koristi potpuno mu je strana. On zazire od svih
dobitaka, njegov je život neprestano odricanje, dijeljenje, davanje.

P: Ako stjecanje vrhovne stvarnosti ne donosi nikakvu korist zašto se uopde izlagati poteškodama radi nje?

M: Teškode postoje samo kad si za nešto previše vezan. Kad se ne držiš ni za što, teškoda nema. Odricanje
od manjeg dobitak je vedeg. Odreci se svega i dobit deš sve. Tada de tvoj život postati ono što i treba biti,
čisto zračenje iz jednog neiscrpnog izvora. U toj svjetlosti svijet se pojavljuje mutno poput sna.

P: Ako je moj svijet samo san, čiji si dio i ti, što možeš učiniti za mene? Ako san nije stvaran, ako ne
posjeduje bitak, kako stvarnost može utjecati na njega?

M: Dok san traje, on posjeduje privremeni bitak. No, tvoja želja da prioneš uza nj ono je što stvara
probleme. Odbaci je. Prestani zamišljati da je to tvoj san.

P: Čini mi se da ti uzimaš zdravo za gotovo kako san može postojati neovisno o onome koji sanja i kako se
ja poistovjedujem sa svojim snom zato što to sam želim i što uživam u tome. Ali ja sam i sanjač i san. Tko
treba prestati sanjati?

M: Neka se san odigra do kraja. To ne možeš zaustaviti. Ali zato ga možeš smatrati snom, odnosno možeš
odbiti da mu daš pečat stvarnosti.

P: Ja sam ovdje i sjedim pred tobom. Sanjam, a ti promatraš kako govorim u snu. Što je spona koja nas
veže?

M: Moja namjera da te probudim. Moje te srce želi probuditi. Osjedam koliko patiš u svome snu i znam da
te moram probuditi kako bih tvoje jade priveo kraju. Kad svoj san budeš doživljavao kao san, probudit deš
se. Ali ja nisam zainteresiran za tvoj san. Za mene je dovoljno to što znam da se moraš probuditi. Svoj san
ne moraš privesti konačnom svršetku niti ga učiniti plemenitim, sretnim ili lijepim. Moraš jedino spoznati
da sanjaš. Prestani zamišljati, prestani vjerovati u ono što zamišljaš. Uvidi sve kontradikcije, nesklad i
licemjerje ljudskog postojanja, kao i svoju potrebu da se uzdigneš iznad toga. U beskonačnom prostoru
pluta sidušni atom svjesnosti u kojem je sadržan cijeli univerzum.

P: U snu postoje neke ljubavi koje se čine stvarnima i vječnima. Nestaju li one prilikom buđenja?

M: U snu neke ljude voliš, a neke ne. Kad se probudiš, spoznaješ da si ti ljubav sama, ljubav koja obuhvada
sve. Ljubav prema nekoj osobi, ma koliko snažna i iskrena bila, neizbježno mora vezivati. Ljubav u slobodi
ljubav je prema svemu.

P: Ljudi dolaze i odlaze. No, volimo samo one koje susredemo, ne možemo voljeti sve.

M: Kad postaneš sama ljubav, nalaziš se s one strane vremena i brojeva. Voledi jednog, voliš sve, a voledi
sve, voliš svakoga ponaosob. Jedinka i svi međusobno se ne isključuju.

P: Kažeš da se nalaziš u stanju izvan vremena. Znači li to da su ti otvoreni prošlost i bududnost? Jesi li sreo
Vasišthu Munija, Raminog gurua?

M: To je pitanje postavljeno u vremenu i o vremenu. Ponovno me ispituješ o sadržaju sna. Bezvremenost


je izvan iluzije vremena, to nije proširenje vremena. Onaj tko se zvao Vasištha poznavao je Vasišthu, Ja sam
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Odreci se svega i dobit deš sve 221
onkraj imena i oblika. Vasištha je san u tvome snu. Kako bih ga ja mogao poznavati? Previše se zamaraš
prošlošdu i bududnošdu. Sve je to zbog tvoje želje da nastaviš postojati, da se zaštitiš od nestajanja. I kao
što želiš i da Ije živjeti, tako želiš i da ti drugi pritom prave društvo pa si stoga zabrinut za njihovo
preživljavanje. No, ono što ti zoveš preživljavanjem samo je preživljavanje sna. Smrt je poželjnija od toga
jer sadrži mogudnost buđenja.

P: Ti si svjestan vječnosti, zbog toga te i ne brine hodeš li preživjeti.

M: Takav način razmišljanja samo je druga vrsta zaobilaženja. Vječnost je oslobodenje od svih želja. Sve
vezanosti podrazumijevaju strah zato što su sve stvari prolazne. Strah pretvara pojedinca u roba. Sloboda
od vezanosti ne dolazi vježbanjem. Ona se postiže prirodnim putem kad pojedinac spozna svoj istinski
bitak. Ljubav ne veže, vezanost nije ljubav.

P: Dakle, ne postoji način da se postigne nevezanost?

M: Nema ničeg što bi trebalo postidi. Odbaci sva zamišljanja i spoznaj sebe takvog kakav jesi. Znanje o
sebstvu jest nevezanost. Sve želje nastaju zbog osjedaja nedostatnosti. Kad spoznaš da ti ništa ne
nedostaje, da si ti sve što jest i da je sve tvoje, želje iščezavaju.

P: Moram li prakticirati svjesnost kako bih spoznao svoje sebstvo?

M: Ne moraš prakticirati ništa. Da bi spoznao sebstvo, budi sebstvo. A da bi mogao biti sebstvo, prestani
zamišljati da si ovo ili ono. Samo budi. Dopusti svojoj pravoj prirodi da se očituje. Nemoj uznemiravati um
tragajudi za njom.

P: Budem li samo čekao samoostvarenje, trebat de mi dosta vremena.

M: Što bi to morao čekati, kad je sve ved ovdje i sada? Moraš samo promatrati i vidjeti. Zagledaj se u
sebstvo, u svoj stvarni bitak Ti znaš da jesi i voliš što jesi. Odbaci sva zamišljanja, to je sve. Ne oslanjaj se na
vrijeme, vrijeme je smrt. Onaj tko čeka, umire. Život je jedino sada. Nemoj razgovarati sa mnom ni o
prošlosti ni o bududnosti. One postoje samo u tvom umu.

P: I ti deš umrijeti.

M: Ja sam ved mrtav. U mom slučaju fizička smrt nede imati nikakvog značenja. Ja sam bezvremeni bitak
Oslobođen sam želje i straha, bududi da se ne prisjedam prošlosti i ne zamišljam bududnost. Kad ne
postoje imena i likovi, kako bi mogli postojati želja i strah? S beželjnošdu dolazi bezvremenost. Ja sam si-
guran zato što ono što nije ne može dotaknuti ono što jest. Ti se osjedaš nesigurnim jer zamišljaš opasnost.
Naravno, tvoje tijelo kao takvo složeno je i ranjivo te mu je stoga potrebna zaštita. Ali ti nisi takav. Kad
jednom spoznaš svoj neprikosnoveni bitak, postidi deš mir.

P: Kako mogu nadi mir kad svijet pati?

M: Svijet pati iz veoma valjanih razloga. Želiš li mu pomodi, moraš biti onkraj potrebe za pomodi. Tada de
sve što činiš, kao i sve što ne činiš, pomagati svijetu na najdjelotvorniji način.

P: Od kakve koristi može biti nedjelovanje ondje gdje se traži djelovanje?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Odreci se svega i dobit deš sve 222


M: Djelovanje se događa kad je potrebno. No, čovjek nije taj koji djeluje. On mora biti samo svjestan
onoga što se događa. Upravo je njegova prisutnost djelovanje. Prozor je odsutnost zida, ali zato što je
prazan omoguduje strujanje zraka i svjetlosti. Isprazni se od svih mentalnih sadržaja, od svih zamišljanja i
nastojanja pa de sama odsutnost zapreka dovesti do toga da stvarnost nagrne u tebe. Želiš li zaista nekome
pomodi, drži se podalje od njega. Ako si emotivno vezan za pomaganje, sigurno mu nedeš pomodi. Mogude
je da deš biti nemalo uposlen i veoma zadovoljan svojom suosjedajnom prirodom, ali nedeš nmogo
napraviti. Čovjeku si zaista pomogao samo onda kad više nema potrebe da mu ponovno pomažeš. Sve je
drugo posve uzaludno.

P: Nema dovoljno vremena da se samo sjedi i čeka kako bi se pomod dogodila. Nešto se mora i učiniti.

M: Svakako učini sve što možeš. Ali ono što možeš učiniti ograničeno je. Jedino je sebstvo bezgranično.
Dijeli bez granica - ali od sebstva. Sve drugo može se davati samo u neznatnim količinama. Jedino si ti
neizmjeran. Pomagati drugima sama je tvoja priroda. Čak i kad jedeš i piješ pomažeš svome tijelu. Tvojem
sebstvu ništa nije potrebno. Ti si čisto davanje koje nema ni početka ni kraja, davanje koje je neiscrpno.
Kad vidiš patnju i bol, suoči se s njima. Ne žuri s djelovanjem. Ni podučavanje ni djelovanje ne mogu
istinski pomodi. Suoči se s patnjom i otkrij njezino korijenje. Pomodi nekome da postigne razumijevanje
istinska je pomod.

P: Približava mi se smrt.

M: Tvome tijelu nije ostalo još mnogo vremena, a ne tebi. Vrijeme i prostor postoje jedino u umu. Ti nisi
ničime vezan. Samo shvati sebe - to je istinska vječnost.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Odreci se svega i dobit deš sve 223


Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet

Poklonik: Što se s običnim čovjekom događa nakon smrti?

Maharaj: Sve se događa u skladu s onim u što vjeruje. Kao što život prije smrti nije ništa drugo do
zamišljanje, takav je i život poslije smrti. San se nastavlja.

P: A što se događa s mudracem?

M: Mudrac ne umire, bududi da se nikad nije ni rodio.

P: Drugima se čini da i on umire.

M: Ali ne i njemu. U sebi je on fizički i mentalno slobodan od svega.

P: Ti bi ipak morao znati u kakvom je stanju čovjek koji je umro, barem na temelju svojih prošlih života.

M: Prije no što sam sreo svog gurua, toliko sam toga znao. Sada ne znam ništa, zato što je sve znanje samo
san i nije valjano. Ja poznajem svoje sebstvo, a u njemu ne nalazim ni život ni smrt, ved samo čisti bitak. Ja
nisam ovo ili ono, ved bitak sam. Ali u trenutku kad um, privučen svojom zalihom sjedanja, počinje
zamišljati, on puni prostor objektima, a vrijeme događajima. Bududi da ne poznajem ni ovaj život, kako bih
mogao poznavati prošle? Um je taj koji vidi kako se sve krede jer je i sam u pokretu. Bududi da je stvorio
vrijeme, brine se zbog prošlosti i bududnosti. Cijeli se univerzum (mahatattva) ljulja u kolijevci svijesti koja
se pojavljuje kad postoji red i sklad (mahasattva). Sve fizičke i mentalne pojave nalaze se u svijesti, kao što
se svi valovi nalaze u oceanu. Stoga je važna jedino svijest sama po sebi, a ne njezin sadržaj. Proširuj i
produbljuj svijest o sebstvu pa de k tebi obilno potedi svi blagoslovi. Ne trebaš tražiti ništa, sve de samo
dodi, na najprirodniji način i bez imalo napora. Pet osjetila i četiri funkcije uma - sjedanje, razmišljanje,
razumijevanje i osjedaj osobnosti - pet elemenata - zemlja, voda, vatra, zrak i eter - dva vida kreacije -
materija i duh - sve je to obuhvadeno u svijesti.

P: Pa ipak, morao bi vjerovati da ti ovo nije prvi život.

M: Sveti tekstovi tako tvrde, ali ja o tome ne znam ništa. Ja poznajem sebe takvog kakav jesam. Na temelju
svog iskustva ne mogu redi kakav sam bio u prošlosti i kakav du biti u bududnosti. Ne radi se o tome da se
toga ne sjedam; nemam se u stvari čega sjedati. Reinkarnacija podrazumijeva sebstvo koje se reinkamira, a
takvo sebstvo ne postoji. Svežanj sjedanja i nada, koji se naziva «ja», zamišlja sam sebe kao nekog tko
vječno postoji i stvara vrijeme kako bi u njega smjestio svoju lažnu vječnost. Da bih ja postojao, ne trebaju
mi ni prošlost ni bududnost. Sve iskustvo rađa se iz zamišljanja. Ja ne zamišljam, stoga mi se ne događaju
rođenje i smrt. Jedino oni koji smatraju da su rođeni, mogu smatrati i da de se ponovno rađati. Ti me
optužuješ da sam rođen, a ja se branim da nisam!

Sve postoji u svijesti, ali svijest niti umire niti se ponovno rađa. Ona je nepromjenjiva stvarnost,

Cijeli univerzum iskustava rađa se s tijelom i umire s njime. On ima svoj početak i kraj u svijesti, ali svijest
ne poznaje ni početka ni kraja. Budeš li to pažljivo promišljao i duže vrijeme razmatrao, spoznat deš
svjetlost svijesti u svoj njezinoj jasnodi, a iz tvog de viđenja svijet iščeznuti. To je poput promatranja
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet 224
mirisnog štapida koji gori. Najprije zamjeduješ samo štapid i dim. Kad uočiš vrh koji gori, spoznaješ da on
posjeduje mod koja može spaliti planine štapida i ispuniti dimom cijeli univerzum. Sebstvo se ostvaruje
bezvremeno, ne iscrpljujudi nikad svoje bezgranične mogudnosti. Tijelo je poput mirisnog štapida, a dim
poput uma. Sve dok je um zaposlen svojim iskrivljavanjima, ne može percipirati vlastiti izvor. Tada dolazi
guru pa ti skrede pažnju na iskru koja u tebi gori. Um je ved po svojoj prirodi okrenut prema vanjskom i
zato izvor pojava uvijek rado traži među samim pojavama. Kad se pojedincu kaže da potraži izvor u sebi, za
njega je to na neki način početak novog života. Tada na mjesto svjesnosti dolazi svijest. U svjesnosti postoji
«ja» koje je svjesno, ali svijest nije podijeljena. Svijest je svjesna sebe. «Ja jesam» jest misao, a svijest nije
misao. U svijesti ne postoji nešto kao «ja sam svjestan». Svjesnost je svojstvo, a svijest nije. Pojedinac
može biti svjestan da je svjestan, ali ne može biti svjestan svijesti. Bog je sveobuhvatna svjesnost, ali svijest
je onkraj svega, onkraj bitka i nebitka.

P: Započeo sam pitanjem o stanju čovjeka nakon smrti. Kad njegovo tijelo propadne, što se događa sa
svjesnošdu? Nosi li čovjek i dalje sa sobom svoje osjetilo vida, sluha i slično? Ako pak gubi svoja osjetila, što
se događa s njegovom svjesnošdu?

M: Osjetila su samo načini percipiranja. Kad grubi načini iščeznu, pojavljuju se istančanija stanja svjesnosti.

P: Ne dolazi li nakon smrti do prijelaza u svijest?

M: Do prijelaza iz svjesnosti u svijest ne može dodi zato što svijest nije oblik svjesnosti. Svjesnost može
samo postajati sve suptilnijom i istančanijom i to je upravo ono što se događa nakon smrti. Kako čovjekovi
omotači odumiru, načini svjesnosti koje oni uzrokuju također iščezavaju.

P: Događa li se to sve dotle dok ne ostane samo nesvjesnost?

M: Zašto o svjesnosti govoriš kao o nečemu što dolazi i odlazi? Tko bi to mogao biti svjestan nesvjesnosti?
Sve dok je prozor otvoren, sunčeva svjetlost ispunjava prostoriju. Kad se prozor zatvori, napolju ostaje
sunce. Ali može li ono vidjeti mrak u sobi? Postoji li za sunce nešto poput mraka? Nesvjesnost uopde ne
postoji, bududi da se takvo nešto ne može iskusiti. O postojanju nesvjesnosti zaključujemo kad postoji
pogreška u sjedanju ili u komunikaciji s okolinom. Prestanem li odgovarati na podražaje iz okoline, zaključit
deš da sam nesvjestan. A zapravo sam možda krajnje svjestan, ali i nemodan komunicirati, prisjedati se.

P: Postavit du ti sasvim jednostavno pitanje. Na svijetu postoji oko četiri milijarde ljudi i svi oni moraju
umrijeti. Kakvo de biti njihovo stanje nakon smrti, ne u fizičkom, ved u psihološkom smislu? Hode li se
njihova svjesnost nastaviti? A ako se nastavi, u kojem de obliku to biti? Nemoj mi samo redi da nisam
postavio pravo pitanje ili da ne znaš odgovor na njega ili da u tvom svijetu ono izgleda besmisleno. U
trenutku kad počneš govoriti o svojem i mojem svijetu kao o dva različita i nespojiva svijeta, počinješ
graditi zid između nas. Moraš priznati da živimo u istom svijetu jer nam inače tvoje iskustvo ne može biti ni
od kakve koristi.

M: Naravno da živimo li istom svijetu. Jedino što ga ja vidim takvim kakav jest, a ti ne. Ti sebe vidiš u
svijetu, a ja svijet vidim u sebi. Tebi se čini da se rađaš i umireš, a meni se svijet pojavljuje i iščezava. Naš je
svijet stvaran, ali tvoj način gledanja na njega nije. Nema nikakvog zida između nas, osim onoga koji ti
gradiš. U osjetilima nema ničeg lošeg; na krivi te put navodi tvoje zamišljanje. Ono prekriva svijet takav
kakav jest onime što ti zamišljaš da jest. Ti zamišljaš da postoji nešto nezavisno od tebe, nešto što ipak

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet 225


pažljivo slijedi tvoje urođene ili stečene obrasce ponašanja. U tvome stavu postoji duboka kontradikcija
koju ne uviđaš, a ona je uzrok tvoje patnje. Vezan si za ideju da si rođen u svijetu boli i patnje. Ja znam da
je svijet dijete ljubavi, da u ljubavi počinje, raste, da u njoj nalazi i svoje ispunjenje. Ali ja sam čak i iznad
ljubavi.

P: Ako si stvorio svijet iz ljubavi, zašto je on u tolikoj mjeri ispunjen boli?

M: U pravu si s točke gledišta tijela, ali ti nisi tijelo. Ti si beskrajna i beskonačna svijest. Nemoj zamišljati
ono što nije istina i vidjet deš stvari na isti način na koji ih ja vidim. Bol i užitak, dobro i loše, ispravno i
pogrešno samo su relativni pojmovi i ni u kom slučaju ne smiju se smatrati apsolutnima. Oni su ograničeni i
privremeni.

P: U budističkoj tradiciji tvrdi se da prosvijetljeni Buddha (nirvani) posjeduje slobodu univerzuma. On može
spoznati i iskusiti sve što postoji. Može zapovijedati prirodi i upletati se u nju, može se miješati u lanac
uzroka i posljedica te mijenjati redoslijed događaja, pa čak i poništiti prošlost! On i dalje živi u svijetu, ali je
potpuno slobodan od njega.

M: Ono što si upravo opisao jest Bog! Naravno, gdje god postoji univerzum, ondje je također i njegova
suprotnost, a to je Bog. Ali ja sam iznad i jednog i drugog. Bilo jednom jedno kraljevstvo koje je tražilo
kralja. Kad su konačno našli pravog čovjeka, odmah su ga okrunili. On se ni na koji način nije promijenio,
osim što su mu dali titulu, prava i dužnosti kralja. To nije utjecalo na njegovu pravu prirodu, ved samo na
vanjsko ponašanje. Nešto slično događa se s prosvijetljenom osobom. Sadržaj njegove svjesnosti prolazi
kroz korjenitu preobrazbu, ali on nije zaveden time. On zna da je nepromjenjiv.

P: Ono što je nepromjenjivo ne može biti svjesno. Svjesnost je uvijek promjenjiva. Nepromjenjivo ne
ostavlja nikakvih tragova u svjesnosti.

M: To je istovremeno i točno i netočno. Papir nije ono što je na njemu napisano, ali to se ipak nalazi na
njemu. Ni tinta ni čitateljev um nisu poruka, ali oni omoguduju njezin prijenos.

P: Silazi li svjesnost iz stvarnosti ili je ona jedno svojstvo materije?

M: Svjesnost kao takva suptilna je nadopuna materije. Kao što su tromost (tamas) i pokretačka energija
(radas) svojstva materije, tako se i uravnoteženost (sattva) očituje kao svjesnost. Na neki način možeš je
smatrati oblikom veoma suptilne energije. Kad god se materija organizira u stabilni organizam, spontano
se pojavljuje svjesnost. S uništenjem organizma iščezava i svjesnost.

P: Što onda preživljava?

M: Preživljava ono čega su materija i svjesnost samo aspekti, ono što nije rođeno i što ne umire.

P: Ako je to onkraj materije i svjesnosti, može li se i iskusiti?

M: Može se spoznati po svom djelovanju na njih. Tragaj za tim u ljepoti i blaženstvu. Ali nedeš razumjeti ni
tijelo ni svjesnost, sve dok se ne uzdigneš iznad njih.

P: Molim te, jasno nam reci, jesi li ti svjestan ili nesvjestan?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet 226


M: Mudrac nije ni jedno ni drugo, ali njegova mudrost obuhvada sve. Svijest sadrži sva iskustva. Ali onaj
koji je svjestan nalazi se izvan svakog iskustva, čak i izvan svijesti same.

P: Postoji pozadina iskustva koju možemo nazvati materijom. Postoji i onaj koji doživljava iskustvo, a kojeg
možemo nazvati umom. Što čini most između toga dvoga?

M: Most je sama pukotina između njih. Ono što s jedne strane izgleda kao materija, a s druge kao um,
samo je po sebi most između njih. Nemoj razdvajati stvarnost na um i tijelo i nede biti potrebe za
mostovima.

Pojavljivanjem svjesnosti pojavljuje se i svijet. Kad duboko promišljaš mudrost i ljepotu svijeta, nazivaš ih
Bogom. Spoznaj izvor svega toga, koji se nalazi u tebi, i otkrit deš da si dobio odgovor na sva svoja pitanja.

P: Jesu li onaj koji vidi i viđeno jedno ili dvoje?

M: Postoji jedino viđenje. l onaj koji vidi i viđeno obuhvadeni su u njemu. Nemoj stvarati razlike ondje gdje
ih nema.

P: Počeo sam pitanjem o stanju čovjeka koji je umro. Rekao si da de se njegovo iskustvo nakon smrti samo
oblikovati u skladu s njegovim očekivanjima i vjerovanjima.

M: Prije rođenja očekivao si da deš živjeti u skladu s planom koji si sam zacrtao. Tvoja volja bila je okosnica
tvoje sudbine.

P: U svakom slučaju, u to je morala biti upletena i moja karma.

M: Karma oblikuje životne okolnosti, ali stavovi prema njima tvoj su izbor. Na kraju krajeva, ono što
oblikuje tvoj život tvoj je karakter, a njega pak možeš oblikovati jedino ti sam.

P: Kako da to učinim?

M: Moraš ga spoznati takvim kakav jest i pritom osjedati iskreno kajanje. Kad se uviđanje i osjedanje tako
združe mogu se činiti čuda. To je slično lijevanju brončanog kipa. Metal i vatra sami po sebi ne mogu
napraviti kip, a ni kalup nije ni od kakve koristi. Metal se mora rastaliti na vatri i zatim uliti kalup.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet 227


S one strane Uma ne postoji patnja

Poklonik: Promatrao sam te dok si sjedio u kudi svog sina čekajudi da bude poslužen ručak. Pitao sam se je
li sadržaj tvoje svijesti sličan mome, je li samo djelomično ili u potpunosti različit. Osjedaš li glad i žeđ na
isti način kao i ja pa prilično nestrpljivo čekaš da se posluži jelo ili se nalaziš u sasvim drukčijem stanju
uma?

Maharaj: Na površini nema velike razlike, ali ona je golema u dubini. Ti poznaješ sebe samo zahvaljujudi
osjetilima i umu te smatraš da si ono što oni tvrde da jesi. Bududi da nemaš neposredno znanje o svojem
sebstvu, oslanjaš se samo na ideje o njemu. Sve je to osrednje znanje, znanje iz druge ruke, utemeljeno na
prepričavanju. Smatraš da je svaka tvoja predodžba o tebi istinita. Tvoja navika da sebe zamišljaš kao
nekoga koga je mogude percipirati i opisati veoma je snažna.

Ja vidim kao što i ti vidiš, čujem kao što i ti čuješ, kušam kao što i ti kušaš, jedem kao što i ti jedeš. Također
osjedam žeđ i glad i očekujem da me posluže na vrijeme. Kad umirem od gladi i kad sam bolestan, moje
tijelo i um postaju slabi. Sve to percipiram sasvim jasno, ali na neki način nisam i u tome. Osjedam se kao
da lebdim nad time, izdvojen i nevezan. Čak ne mogu ni tvrditi da sam izdvojen i nevezan. Izdvojenost i
nevezanost postoje kao što postoje žeđ i glad. Uz to, postoji i svijest o svemu tome kao i osjedaj
bezgranične udaljenosti, kao da su tijelo, um i sve što im se događa veoma daleko na horizontu. Ja sam
poput filmskog platna, čist i prazan. Slike prelaze preko njega i zatim nestaju, ostavljajudi ga jednako čistim
i praznim kakvo je bilo na početku. One ni na koji način ne utječu na platno, a niti platno utječe na njih.
Platno prekida i odražava slike, ali ih ne oblikuje. Ono nema ništa s filmskim trakama. Trake su takve kakve
jesu, nakupine sudbine (prarabdha), ali ne moje sudbine, ved sudbine ljudi s platna.

P: Ne želiš valjda redi da ljudi s tih slika imaju svoju sudbinu?! Oni pripadaju priči, no ta priča nije njihova.

M: A što je s tobom? Oblikuješ Ii ti svoj život ili on oblikuje tebe?

P: Da, u pravu si. Životna priča odvija se sama od sebe, a ja sam jedan od glumaca u njoj. Ne postojim izvan
priče, kao što ni ona ne postoji bez mene. Ja sam samo junak priče, ali ne i osoba.

M: Junak priče postat de osoba kada počne sam oblikovati svoj život umjesto da ga prihvada onako kako
dolazi i da se s njim poistovjeduje.

P: Kad ti postavim pitanje, a ti odgovoriš na njega, što se zapravo događa?

M: I pitanje i odgovor pojavljuju se na platnu. Usnice se pokredu, tijelo govori - i platno je ponovno čisto i
prazno.

P: Kad kažeš čisto i prazno, što zapravo misliš?

M: Želim redi da je platno oslobođeno svih sadržaja. Ja sebe ne doživljavam ni kao nekoga koga je mogude
percipirati ni kao nekoga koga je mogude pojmiti. Ne postoji ništa na što bih mogao pokazati i redi: «To
sam ja.. Ti se tako lako poistovjeduješ sa svime, a ja bilo kakvo poistovjedivanje smatram nemogudim.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | S one strane Uma ne postoji patnja 228


Osjedaj «ja nisam ni ovo ni ono i ništa nije moje» tako je snažno u meni prisutan da se, čim se pojavi neka
stvar ili misao, tovremeno pojavljuje i osjedaj «to nisam ja».

P: Želiš li time redi da sve vrijeme provodiš ponavljajudi «ovo nisam ja, ono nisam ja»?

M: Naravno da ne. Ja to samo verbaliziram radi tebe. Milošdu svojeg gurua jednom sam zauvijek spoznao
da nisam ni objekt ni subjekt te se više ne moram neprestano prisjedati na to.

P: Veoma mi je teško shvatiti na što točno misliš kad kažeš da nisi ni objekt ni subjekt Nisam li upravo u
ovom trenutku, dok razgovaramo, ja objekt tvoga iskustva, a ti onaj koji ga doživljava?

M: Pogledaj, moj palac dotiče moj kažiprst. Oba dotiču i oba bivaju doticani. Kad je moja pozornost
usmjerena na palac, on je taj koji osjeda, a kažiprst je sebstvo. Premjestim li fokus pozornosti na kažiprst,
odnos između njih postaje obrnut. Ustanovio sam da premještanjem fokusa svoje pozornosti na objekt koji
promatram postajem sam objekt i da doživljavam istu vrstu svjesnosti koju on ima. Ja postajem unutarnji
svjedok tog objekta. Takvu sposobnost ulaska u neku drugu žarišnu točku svjesnosti nazivam ljubavlju, a ti
joj možeš dati ime koje želiš. Ljubav kaže «ja sam sve», a mudrost «ja nisam ništa». Između toga dvoga
odigrava se moj život. Bududi da u svakoj točki vremena i prostora mogu biti i subjekt i objekt iskustva,
izražavam to govoredi da sam oboje, nijedno od toga i onkraj obojeg.

P: Stalno iznosiš sve te neobične izjave o sebi. Zbog čega to govoriš? Što misliš kad kažeš da si izvan
prostora i vremena?

M: Ti pitaš i stiže ti odgovor. Ja promatram sebe, promatram odgovor, i ne vidim nikakve kontradikcije.
Postaje mi jasno da govorim istinu. Sve je to veoma jednostavno. Ali moraš mi vjerovati da čvrsto stojim
iza svega što kažem, da sam posve ozbiljan. Kao što sam ti ved rekao, guru mi je pokazao moju istinsku
prirodu, a isto tako i istinsku prirodu svijeta. Kad sam spoznao da smo svijet i ja jedno, a da sam ipak onkraj
njega, oslobodio sam se želje i straha. Nisam razmišljao o tome da bih se trebao osloboditi, ved sam
shvatio da sam slobodan, i to neočekivano i bez i najmanjeg napora. Otada me stalno prati sloboda od
želje i straha. Druga važna stvar koju sam uočio bila je da više ni u što ne moram ulagati napor. Djelovanje
slijedi misao, bez imalo odgađanja i trvenja. Shvatio sam također da se misao sama ispunjava i da stvari
glatko i točno dolaze na svoje mjesto. No, najveda promjena nastala je u mojem umu. Postao je nepomičan
i tih, brzo odgovara na podražaje, ali ne zadržava odgovore. Spontanost je postala način mog života.
Stvarnost je postala prirodnom, a ono što je prirodno stvarno. Uza sve to, u svim pravcima zrači
bezgranična naklonost, tajanstvena i spokojna ljubav, obuhvadajudi sve i činedi sve zanimljivim i lijepim.
Ljubav je to dragocjena i blagotvorna.

P: Kažu nam da se kod čovjeka koji je spoznao vlastiti bitak spontano pojavljuju različite modi. Kakvo je
tvoje iskustvo što se toga tiče?

M: Čovjekovo peterostruko tijelo - fizičko, mentalno i ostala - ima potencijalne modi koje nadilaze i
najsmjelije snove. Ne samo da se u čovjeku odražava cijeli univerzum, ved u njemu postoji i mod
upravljanja univerzumom, koja čeka da je on upotrijebi. Mudar čovjek ne izgara od želje da iskoristi takve
modi, osim ako to situacija izrijekom ne traži. On smatra da su mogudnosti i vještine čovjekove osobnosti
sasvim dovoljne za život u svakodnevnici. Neke od tih modi mogu se razviti posebnim vježbama, ali čovjek
koji se njima hvali još se uvijek nalazi u ropstvu. Mudrac ništa ne smatra svojim. Pripišu li se u određeno

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | S one strane Uma ne postoji patnja 229


vrijeme i na određenom mjestu nekoj osobi čuda, ona nede tražiti uzročnu vezu između događaja i ljudi,
niti de dopustiti da se izvlače bilo kakvi zaključci. Sve se dogodilo onako kako se dogodilo zato što se
upravo tako trebalo dogoditi. Sve se događa onako kako se događa, zato što je univerzum takav kakav jest.

P: Univerzum ne izgleda kao sretno mjesto za život. Zašto postoji toliko umogo patnje?

M: Bol je fizička, a patnja mentalna. Onkraj uma ne postoji patnja. Bol je samo signal da je tijelo u
opasnosti i da zahtijeva pažnju. Slično tome, patnja nas upozorava da strukturi sjedanja i navika, koju
zovemo osobom (vjakti), prijeti neki gubitak ili promjena. Bol je od presudne važnosti za preživljavanje
tijela, ali nitko te ne prisiljava da patiš. Patnja nastaje zbog prianjanja uz nešto ili zbog otpora prema
nečemu. Ona je pokazatelj naše nespremnosti da se pokrenemo i tečemo u skladu s bujicom života.

Bududi da je razborit i umjeren život oslobođen boli, život svetih ljudi oslobođen je patnje.

P: Nitko nije patio više od svetaca.

M: Jesu li ti oni to rekli ili si to zaključio sam? Bit je svetosti potpuno prihvadanje sadašnjeg trenutka,
usklađenost sa životom onako kako se događa. Svetac ne želi da stvari budu drukčije nego što jesu. On zna
da su one, uzimajudi u obzir sve čimbenike, neizbježne. Svetac prijateljski prihvada neminovno i stoga ne
pati. On možda hode iskusiti patnju, ali ga ona ne može uništiti. Ako je u mogudnosti, on čini sve što je
potrebno kako bi ponovno uspostavio izgubljenu ravnotežu ili pak pušta da život ide svojim tijekom.

P: I svetac može umrijeti.

M: Pa što onda? Što on dobiva životom i što gubi smrdu? Što se rodilo mora i umrijeti. Ono što se nikad
nije rodilo ne može ni umrijeti. Sve ovisi o tome kako doživljavaš sebe.

P: Zamisli da si smrtno bolestan. Zar ne bi bio žalostan i ogorčen zbog toga?

M: Ali ja sam ved mrtav, ili, točnije, nisam ni živ ni mrtav. Ti vidiš da se moje tijelo ponaša na svoj
uobičajeni način i na temelju toga izvlačiš zaključke. Ne želiš priznati da tvoji zaključci vežu isključivo tebe.
Shvati da slika koju si o meni stvorio može biti sasvim pogrešna. Pogrešna je i slika koju imaš o sebi, no to
je tvoj problem. Ali meni ne trebaš stvarati probleme, a nakon toga tražiti od mene da ih riješim. Ja
probleme niti stvaram niti rješavam.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | S one strane Uma ne postoji patnja 230


Savršenstvo kao svačija sudbina

Poklonik: Kad god te pitaju kako postidi samoostvarenie, neprestano naglašavaš kako je važno da se um
zadržava na osjedaju «ja jesam». Gdje je tu uzročna veza? Zašto bi upravo ta misao morala kao posljedicu
imati oslobođenje? Na koji način utječe na mene kontempliranje osjedaja «ja jesam»?

Maharaj: Sam čin promatranja mijenja i promatrača i promatranog. Naposljetku, ono što pojedinca
sprečava da uvidi svoju istinsku prirodu jest slabost i tupost njegova uma, kao i tendencija da izbjegava
suptilno i usmjerava se isključivo na grubo. Budeš Ii slijedio moj savjet pa se pokušavao stalno držati
osjedaja «ja jesam», postat deš potpuno svjestan svojeg uma i njegovih mušica. Svijest, koja je blistava
uravnoteženost (sattva) u djelovanju, raspršuje tromost i uklanja nemir uma te nježno, ali postojano,
mijenja njegovu građu. Ta promjena ne mora biti spektakularna. Ona de se možda jedva zamjedivati, ali
istovremeno de predstavljati dubok i temeljit pomak iz tame u svjetlost, iz nesvjesnosti u svijest.

P: Mora li to biti upravo formula «ja jesam»? Ne bi li to mogla učiniti i neka druga rečenica? Budem li se
koncentrirao na rnisao «postoji stol», nede li i ona poslužiti istoj svrsi?

M: Kao vježba koncentracije sigurno hode. Ali ona te nede odvesti onkraj ideje o stolu. Tebe ne zanimaju
stolovi, ti želiš spoznati vlastito sebstvo. Da bi to postigao, moraš u fokusu svoje svjesnosti neprestano
držati jedinu nit vodilju koju imaš: svoju sigurnost da jesi. Drži je se, igraj se s njom, razmišljaj o njoj,
duboko je preispituj, sve dok se ne rastvori školjka neznanja, a ti izroniš u kraljevstvo stvarnosti.

P: Postoji li bilo kakva uzročna veza između mog fokusiranja na osjedaj «ja jesam» i rastvaranja školjke?

M: Poriv za pronalaženjem sebstva znak je da si spreman za to. Poticaj uvijek dolazi iznutra. Sve dok ne
dođe tvoje vrijeme nedeš imati ni želje ni snage da se svim srcem upustiš u samoispitivanje.

P: Nije li milost gurua odgovorna za tu želju i njezino ispunjenje? Zar njegovo blistavo lice nije mamac na
koji se hvatamo i koji nas izvlači iz ovog gliba patnje?

M: Tvoj unutarnji guru (sadguru) dovest de te do tvog vanjskog gurua kao što majka vodi dijete do učitelja.
Vjeruj svojem guruu i slušaj ga, zato što je on glasnik tvog stvarnog sebstva.

P: Kako da nađem gurua kojem mogu vjerovati?

M: Pokazat de ti ga tvoje srce. Nedeš imati nikakvih poteškoda da nađeš svog gurua zato što i on traži tebe.
Guru je uvijek spreman, ali ti nisi. Moraš biti spreman za učenje. Inače, mogao bi sresti gurua i propustiti
šansu zbog puke nesmotrenosti i tvrdoglavosti. Uzmi moj primjer. Ništa u meni nije obedavalo, ali kad sam
sreo svojeg gurua, slušao sam ga, vjerovao mu i slijedio njegove upute.

P: Ne bih li morao dobro ispitati učitelja prije negoli se prepustim u njegove ruke?

M: Svakako ga ispitaj! Ali što možeš time saznati? Saznat deš samo na koji ti se način on pojavljuje na tvojoj
razini svjesnosti.

P: Promatrat du je li dosljedan i postoji li sklad između njegova života i učenja.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Savršenstvo kao svačija sudbina 231


M: Možda deš otkriti obilje nesklada. Ali što deš s tim? To ništa ne dokazuje. Jedino su motivi važni. Kako
deš saznati koji su njegovi motivi?

P: Očekujem da on bude osoba koja ima nadzor nad sobom i živi ispravnim životom.

M: Takvih deš nadi napretek, ali nijedna ti od njih nede biti od koristi. Guru ti može pokazati put kudi, put
do tvojeg pravog «ja». U kakvoj je to vezi s karakterom i temperamentom osobe kakvom se on pokazuje?
Ne kaže li ti on jasno da nije osoba? Jedini način na koji možeš prosuđivati gurua jesu promjene koje se
događaju u tebi kad si u njegovu društvu. Osjedaš Ii se mirnijim i sretnijim nego obično, razumiješ li sebe s
vedom jasnodom i dubinom, znači da si sreo pravog sveca. Ne požuruj se, ali kad jednom odlučiš da mu
vjeruješ, vjeruj mu u potpunosti te dosljedno i iskreno slijedi svaku njegovu uputu. Nije važno ako ga ne
prihvatiš kao gurua, ved se zadovoljiš samo njegovim društvom. I sam satsang može te dovesti do cilja, pod
uvjetom da je čist i neometan. Ali kad jednom nekog prihvatiš kao svojeg gurua, slušaj ga, pamti njegove
upute i slijedi ih. Nedovoljna srčanost ozbiljna je mana i uzrok goleme patnje koju stvaraš sam. Guru
nikada ne čini pogreške. Krivnju uvijek snosi zatupljenost učenikova uma i svojeglavost u disciplini.

P: Odbacuje li i napušta li guru tada učenika?

M: On ne bi bio guru kad bi to učinio! Guru daje učeniku vremena i čeka ga sve dok se sam ne vrati k
njemu, oplemenjen, otriježnjen i prijemčiviji.

P: Što ga pokrede? Zašto se guru toliko brine za učenika?

M: Guruov je motiv učenikova patnja i želja da ona prestane. On vidi koliko ljudi trpe u svojim snovima i
zato želi da se probude. Ljubav teško podnosi bol i muku. Guruova je strpljivost bezgranična i zbog toga ne
može pretrpjeti poraz. On nikada ne doživljava neuspjeh.

P: Je li moj prvi guru ujedno i posljednji ili moram idi od gurua do gurua?

M: Cijeli je univerzum tvoj guru. Ako si pažljiv i inteligentan, možeš učiti od svega. Kad bi tvoj um bio bistar,
a srce čisto, učio bi od svakog slučajnog prolaznika. Ali zato što si nemaran i nemiran, tvoje unutarnje
sebstvo očituje se kao vanjski guru pa te potiče da mu vjeruješ i da ga slušaš.

P: Je li nužno imati gurua?

M: To je kao da me pitaš je li nužno imati majku. Da bi čovjek podigao svjesnost iz jedne dimenzije u drugu,
potrebna mu je pomod. Pomod ne mora uvijek dodi u obliku ljudskog bida. To može biti suptilna prisutnost
nekog sveca ili iskra intuicije. Ali pomod mora na neki način dodi. Unutarnje sebstvo promatra i čeka da se
izgubljeni sin vrati svojem ocu. Kad dođe pravo vrijeme, ono sve priprema s ljubavlju i djelotvornošdu.
Treba li netko glasnika ili vodiča, šalje mu gurua.

P: Postoji jedna stvar koju ne mogu shvatiti. Ti o unutarnjem sebstvu govoriš kao o nečem mudrom,
dobrom i lijepom, u svakom pogledu savršenom, a o osobi kao o njegovom pukom odrazu koji nema
vlastitog bitka. S druge strane, toliko se trudiš pomagati osobi da shvati samu sebe. Ako je osoba tako
nevažna, zašto se toliko brineš za njezinu dobrobit? Tko mari za sjenu?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Savršenstvo kao svačija sudbina 232


M: Uveo si dvojnost tamo gdje je nema. Postoji tijelo i postoji sebstvo. Između njih je um, u kojem se
sebstvo odražava kao «ja jesam». Zbog svoje nesavršenosti, zbog grubosti i nemira te nedostatka
razboritosti i uvida, um sebe smatra tijelom, a ne sebstvom. Sve što je potrebno jest pročistiti um kako bi
on mogao spoznati svoju istovjetnost sa sebstvom, Kad um uroni u sebstvo, tijelo više ne predstavlja
problem. Ono ostaje to što jest: instrument spoznavanja i djelovanja, oruđe izražavanja stvaralačke vatre
koja je u njemu. Krajnja je vrijednost tijela u tome što nam služi u otkrivanju kozmičkog tijela, a to je
zapravo univerzum u svoj svojoj cjelovitosti. Kad spoznaš sebe u pojavnosti, ne prestaješ otkrivati da si
mnogo više od onog što si zamišljao.

P: Nema li kraja tom samootkrivanju?

M: Bududi da nema početka, nema ni kraja. Ali milošdu sam svog gurua otkrio da ja nisam ništa na što se
može uprijeti prstom. Ja nisam ni «ovo», ni «ono». To je potpuna istina.

P: Kako se u to neprestano otkrivanje uklapa beskonačno nadilaženje sebe u novim dimenzijama?

M: Sve to pripada kraljevstvu pojavnog. U samoj je strukturi univerzuma da se više može postidi jedino
oslobađanjem od nižeg.

P: Što je više, a što niže?

M: Razmotrimo to u okvirima svijesti. Šira i dublja svjesnost jest ono što je više. Sve što živi radi na zaštiti,
održavanju i širenju svjesnosti. To je jedini smisao i svrha svijeta. Uz to, sama je bit joge vječno podizanje
razina svjesnosti, otkrivanje novih dimenzija s pripadajudim im osobinama, kvalitetama i modima. U tom
smislu cijeli univerzum postaje škola joge (jogakšetra).

P: Je li savršenstvo sudbina svih ljudskih bida?

M: U krajnjoj liniji, savršenstvo jest sudbina svih živih bida. Mogudnost postaje ostvarenje kad se u umu
pojavi pojam prosvjetljenja. Kad ljudsko bide čuje i i razumije da je mogude postidi oslobođenje, nikad više
to ne zaboravlja, zato što je to prva poruka koju je dobilo iznutra. Ona de pustiti korijenje i rasti te u pravo
vrijeme stedi blagoslovljeni oblik gurua.

P: Dakle, svi se mi isključivo bavimo izbavljenjem uma?

M: A čime drugim? Um skrede na stranputice, um se vrada kudi. Čak ni riječ «stranputice» nije sasvim
odgovarajuda. On mora poznavati sva svoja raspoloženja. Ništa nije pogrešno ako se ne ponavlja.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Savršenstvo kao svačija sudbina 233


Želja i strah: stanja usredotočena na pojedinačno sebstvo

Poklonik: Volio bih se vratiti na pitanja o užitku i boli te o želji i strahu. Razumijem da je strah pamdenje i
predviđanja boli. On je od presudne važnosti za održavanje organizma i njegovih životnih obrazaca.
Osjedati određenu potrebu bolno je, a zamišljati njezino ostvarenje prožete je strahom. S pravom smo
uplašeni da nedemo modi zadovoljiti svoje temeljne potrebe. Olakšanje koje se doživljava kad je potreba
zadovoljena ili kad je patnja ublažena nastaje zbog prestanka boli. Možemo ga nazvati potvrdnim imenima
kao što užitak ili radost, ali u biti to je oslobođenje od boli. Strah od boli održava naše socijalne,
ekonomske i političke institucije.

Međutim, zbunjuje me što uživamo u stvarima i stanjima uma koji nemaju nikakve veze s opstankom.
Dapače, naši užici obično su razorni, oni ošteduju ili uništavaju objekt, instrument, pa čak i subjekt užitka.
Da nije tako, užitak i potraga za užicima ne bi predstavljali problem. To me dovodi do srži moga pitanja:
zašto je užitak razoran, odnosno zašto ga, usprkos njegovoj razornosti, priželjkujemo?

Mogao bih još dodati da ne mislim na obrazac užitak-bol kojim nas priroda prisiljava da kročimo njezinim
putovima. Mislim na grube i suptilne užitke koje je stvorio čovjek, počevši od onih najgrubljih, kao što je
prejedanje, do onih najfinijih. Ovisnost o užitku po svaku cijenu toliko je univerzalna da se u njezinom
korijenu mora nalaziti nešto značajno.

Naravno, ne mora svaka čovjekova aktivnost biti korisna, namijenjena zadovoljenju određene potrebe.
Igra je, na primjer, prirodna, a čovjek najzaigranija životinja koja postoji. Igra ispunjava njegovu potrebu za
samootkrivanjem i samorazvojem. Ali čovjek, čak i u svojoj igri, postaje razoran prema prirodi, drugim
ljudima i samome sebi.

Maharaj: Ukratko, nemaš ništa protiv užitka, ved jedino protiv njegove cijene u boli i patnji.

P: Ako je stvarnost sama po sebi blaženstvo, tada bi užitak na neki način morao biti povezan s njim.

M: Ne smijemo se služiti verbalnom logikom. Blaženstvo stvarnosti ne isključuje patnju. Osim toga, ti
poznaješ jedino užitak, ali ne i blaženstvo čistog bitka. Dakle, moramo ispitati užitak na njegovoj razini.

Budeš li promatrao sebe u trenucima užitka i boli, neminovno deš otkriti da neka stvar nije sama po sebi
ugodna ili bolna, ved je takva situacija koje je ona dio. Užitak se nalazi u odnosu između onoga koji uživa i
onoga u čemu uživa, a njegova je bit prihvadanje. Kakva god situacija bila, ako je prihvatimo, bit de ugodna.
No, ako je ne prihvatimo, bit de neugodna. Nije uopde važno ono što neku situaciju čini prihvatljivom.
Uzroci mogu biti fizički, psihološki ili potpuno nepoznati. Presudan je čimbenik prihvadanje. Nasuprot
tome, patnja nastaje zbog neprihvadanja.

P: Bol nije prihvatljiva.

M: Zašto ne bi bila? Jesi li je ikad pokušao prihvatiti? Učini to i nadi deš u njoj radost koju ti užitak ne može
dati, iz jednostavnog razloga što te prihvadanje boli odvodi mnogo dublje od užitka. Pojedinačno sebstvo
po svojoj prirodi neprestano traga za užitkom, a izbjegava bol. Kraj tog obrasca i njegov je kraj. Kraj
pojedinačnog sebstva sa svim njegovim željama i strahovima omoguduje ti da se vratiš svojoj stvarnoj

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Želja i strah: stanja usredotočena na pojedinačno sebstvo 234
prirodi, koja je izvor sveukupne srede i mira. Neprestana želja za užitkom odraz je bezvremenog sklada u
nama. Lako je uočljiva činjenica da pojedinac postaje svjestan sebe jedino kad je uhvaden u sukob između
boli i užitka koji zahtijeva izbor i odluku. Sukob između želje i straha uzrokuje ljutnju, a ona je veliki razara
temelj zdravog razuma u svakodnevnom životu. Kad bol prihvatimo takvu kakva jest, kao pouku i
upozorenje, kad se duboko zagledamo u nju i poklonimo joj pozornost, odvojenost između boli i užitka
nestaje, i jedno i drugo postaje iskustvo. Iskustvo je bolno ako mu se opiremo, a radosno ako ga
prihvadamo.

P: Savjetuješ li nam da izbjegavamo užitak i tragamo za boli?

M: Ne, nikako! Ali ne savjetujem vam ni traganje za užitkom i izbjegavanje boli. Prihvatite bol i užitak kako
dolaze, uživajte u njima dok traju i pustite ih da odu kad moraju.

P: Kako je mogude uživati u boli? Fizička je bol poziv na djelovanje.

M: Naravno, baš kao i mentalna. Blaženstvo se nalazi u svijesti o boli, a ne u povlačenju ili okretanju od nje
na bilo koji način. Sva sreda dolazi iz svijesti. Što smo svjesniji, radost je dublja.

Prihvadanje boli, odustajanje od otpora, hrabrost i izdržljivost - sve to otvara duboke i vječne izvore
stvarne srede, istinskog blaženstva.

P: Zašto bi bol bila djelotvornija od užitka?

M: Užitak se uvijek spremno prihvada, a sve snage pojedinačnog sebstva odbijaju bol. Zdušno prihvadanje
boli oslobađa izvore istinske srede bududi da predstavlja nijekanje osobnosti, koja im stoji na putu.

P: Djeluje li prihvadanje patnje na isti način?

M: Činjenica fizičke boli lakše se dovodi u središte svijesti. S patnjom nije tako jednostavno. Nije se
dovoljno usmjeriti na patnju, zato što je mentalni život kakav poznajemo neprekidno dotjecanje patnje. Da
bi stigao do dubljih slojeva patnje, moraš sidi do njezinih korijena i razotkriti njihovu široku podzemnu
mrežu u kojoj su usko isprepleteni strahovi i želje, a struje životne energije međusobno se suprotstavljaju,
ometaju i poništavaju jedna drugu.

P: Kako mogu popraviti zbrku koja se u potpunosti nalazi ispod razine moje svjesnosti?

M: Tako da se sastaneš sa svojim pravim sebstvom, s «jesamstvom». Promatraj sebe u svom


svakodnevnom životu s budnim interesom, ali s namjerom da razumiješ, a ne da osudiš. Potpunim
prihvadanjem svega onoga što može izroniti, zato što postoji, ohrabruješ dubinu da izađe na površinu i
time obogati tvoj život i svjesnost dotada zarobljenim energijama. To je veliko djelo svijesti, koje uklanja
zapreke i oslobađa energije kroz razumijevanje prirode života i uma. Inteligencija predstavlja vrata u
slobodu, a budna pažnja majka je inteligencije.

P: Imam još jedno pitanje: zašto užitak završava u boli?

M: Sve ima početak i kraj, pa tako i užitak. Nemoj očekivati, nemoj žaliti i nede biti boli. Sjedanje i
zamišljanje uzrokuju patnju.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Želja i strah: stanja usredotočena na pojedinačno sebstvo 235
Naravno, bol može nastati nakon užitka radi zloupotrebe tijela i uma. Tijelo poznaje svoje granice, ali um
ne. Njegovi su apetiti bezbrojni i bezgranični. Promatraj svoj um s golemom revnošdu jer u njemu je tvoje
ropstvo, ali i ključ za slobodu.

P: Ipak još nisi u potpunosti odgovorio na rnoje pitanje. Zašto su čovjekovi užici razorni? Zašto on toliko
uživa u uništavanju? Svrha je života u njegovoj zaštiti, održanju i širenju. Pritom njime upravljaju bol i
užitak. U kojoj točki to dvoje postaje razorno?

M: Kad zavlada um koji pamti i očekuje, on počinje pretjerivati, iskrivljavati i previđati. Prošlost se projicira
u bududnost, a bududnost ne ispunjava očekivanja. Organi osjedanja i djelovanja nadraženi su iznad
granica svojih mogudnosti i neizbježno propadaju. Objekti užitka ne mogu pružiti ono što se od njih
očekuje te se zbog zloupotrebe troše i uništavaju. Posljedica je toga neizmjerna bol ondje gdje smo
zapravo tragali za užitkom.

P: Ne uništavamo samo sebe, ved i druge!

M: Dakako, sebičnost je uvijek razorna. Želja i strah stanja su usredotočena na pojedinačno sebstvo.
Između želje i straha pojavljuje se ljutnja, za njom mržnja, a zatim pomama za uništenjem. Rat je mržnja na
djelu, dobro organizirana i opremljena svim instrumentima smrti.

P: Ima li načina da se stane na kraj svim tim strahotama?

M: Kad velik broj ljudi bude spoznao svoju pravu prirodu, njihov de utjecaj prevladati; koliko god suptilan
on bio, emocionalno de se ozračje u cijelome svijetu poboljšati. Ljudi slijede svoje vođe, a kad se među
njima budu našli takvi koji de biti veliki u srcu i umu te potpuno oslobođeni želje za samoisticanjem, njihov
de utjecaj biti dovoljno velik da se onemogude surovosti i zločini ovog razdoblja. Nastupit de novo zlatno
doba, neko vrijeme i potrajati, a zatim de podledi vlastitoj savršenosti jer oseka počinje kad je plima u
najvišoj točki.

P: Ne postoji li trajno savršenstvo?

M: Da, postoji, ali ono uključuje sve mogude nesavršenosti. Upravo savršenstvo naše prave prirode sve čini
mogudim, spoznatljivim i zanimljivim. Ono ne poznaje patnju jer niti voli niti ne voli, niti odbija niti
prihvada. Stvaranje i uništavanje dva su pola između kojih savršenstvo plete svoje vječno promjenjive
obrasce. Oslobodi se svih pristranosti i naklonosti pa de iščeznuti i tvoj um sa svim svojim teretom patnje.

P: Ali nisam ja jedini koji pati, postoje i drugi.

M: Odlaziš li k njima sa svojim željama i strahovima, samo pridodaješ njihovoj patnji. Najprije se sam
moraš osloboditi patnje, a tek onda možeš očekivati da deš pomodi drugima. Ne moraš čak ništa ni
očekivati - ved de i samo tvoje postojanje biti najveda pomod koju možeš ponuditi bližnjima.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Želja i strah: stanja usredotočena na pojedinačno sebstvo 236
Živi činjenice, a ne maštarije

Poklonik: Tvrdiš da je sve što vidiš tvoje sebstvo. Priznaješ i to da svijet vidiš na isti način kao i mi. Ovdje su
današnje novine sa svim strahotama koje se posvuda događaju. Bududi da si ti svijet, kako možeš objasniti
takvo okrutno ponašanje?

Maharaj: Na koji ti svijet misliš?

P: Na svijet u kojem zajedno živimo.

M: Jesi li siguran da nas dvoje živimo u istome svijetu? Ja ne mislim na prirodu, na mora i kopna, na biljke i
životinje. Oni nisu problem, a problem nije ni beskrajni prostor, beskonačno vrijeme, neiscrpna mod.
Nemoj dopustiti da te zavara to što jedem i pušim, čitam i govorim. Moj um i moj život nisu ovdje. Tvoj
svijet želja i njihovog ispunjenja, strahova i njihovog izbjegavanja sasvim sigurno nije i moj svijet. Ja ga čak
ni ne percipiram, osim kroz ono što mi ti kažeš o njemu. To je tvoj osobni svijet snova, a moja jedina
reakcija na njega jest molba da prestaneš sanjati.

P: No, ratovi i revolucije svakako nisu snovi. Bolesna majka i dijete koje umire od gladi nisu san. Isto tako
nije san ni bogatstvo stečeno na nepošten način koje se na sve mogude načine zloupotrebljava.

M: A što bi drugo sve to moglo biti?

P: San se ne može dijeliti s drugima.

M: S drugima se ne može dijeliti ni budno stanje. Sva tri stanja - budnost, spavanje i sanjanje - subjektivna
su, osobna i intimna. Ona se događaju unutar malog mjehurida svjesnosti koji se zove «ja». Stvarni svijet
nalazi se onkraj pojedinačnog sebstva.

P: Nije važno je li on u sebstvu ili onkraj njega; činjenice su stvarne.

M: Naravno da su činjenice stvarne! Ja živim s njima. Ali ti živiš s izmišljotinama, a ne s činjenicama.


Činjenice se nikada međusobno ne sukobljavaju, a tvoj život i svijet ispunjeni su proturječjem, Proturječja
je obilježje lažnog. Stvarnost nikad ne proturječi sama sebi.

Na primjer, žališ se da su ljudi strahovito siromašni, a ipak ne dijeliš s njima svoje bogatstvo. Rat ti smeta
samo kad ti je u susjedstvu, ali jedva da na njega obradaš pažnju odigrava li se u nekoj dalekoj zemlji. Tvoje
vrijednosti određuju promjenjivi izvori srede tvoga ega. «Ja mislim», «ja želim» i «ja moram» postali su
tvoji apsolutni zakoni.

P: Ipak, zlo je stvarno.

M: Nije nimalo stvarnije od tebe. Zlo se nalazi u pogrešnom pristupu problemima, koji pak nastaje zbog
izopačenog razumijevanja i zloupotrebe. To je začarani krug.

P: Može li se taj krug prekinuti?

M: Lažni krug nije potrebno prekidati. Dovoljno ga je prezreti kao nešto što ne postoji.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Živi činjenice, a ne maštarije 237
P: Ali on je dovoljno stvaran da bi nas podčinio sebi i nanio nam poniženja i ostale grozote.

M: Nedostatak zdravog razuma svugdje je prisutan. Teško je nadi zdrav razum. Ipak, nada postoji jer u
trenutku kad uvidimo svoje bezumlje, na putu smo prema iscjeljenju. Guru je tu kako bi nas potaknuo da
uvidimo ludost svog svakodnevnog života. Život te čini svjesnim, a guru te vrada u svijest.

P: Nisi ni prvi ni zadnji koji govori o stvarnosti. Ljudi su u nju prodirali od pradavnih vremena. Ali kako li je
to neznatno utjecalo na naše živote! Učitelji poput Rame, Krišne, Buddhe i Krista dolazili su k nama i
odlazili od nas, a mi smo ostali takvi kakvi jesmo i kupamo se i dalje u znoju i suzama. Što su učinili ti veliki
sveci, čije smo živote vidjeli vlastitim očima? Što si ti napravio da ublažiš ropstvo svijeta?

M: Jedino ti možeš uništiti zlo koje si sam stvorio. U njegovu korijenu nalazi se tvoja bešdutna sebičnost.
Najprije dovedi u red vlastitu kudu i tada deš uvidjeti da je tvoj posao time i obavljen.

P: Mudri ljudi, ispunjeni ljubavlju, oni koji su živjeli prije nas, usavršili su sebe, često i po neizmjerno visokoj
cijeni. A što je bio ishod toga? Svjetlost zvijezde, koliko god da je sjajna, ne može učiniti nod manje
mračnom.

M: Da bi mogao procjenjivati takve svece i njihov rad, morao bi postati jedan od njih. Žaba u zdencu ništa
ne zna o pticama koje lete nebom.

P: Želiš li redi da ne postoji zid između dobra i zla?

M: Takav zid ne postoji jer nema ni dobra ni zla. U nekoj određenoj situaciji postoji samo ono što je
potrebno i ono što nije. Ispravno je ono što je potrebno, a pogrešno ono što nije.

P: Tko odlučuje o tome?

M: Sama situacija. Svaka je situacija izazov koji traži pravi odgovor. U slučaju da je odgovor ispravan,
izazovu je udovoljeno i problem iščezava. Ako je odgovor pogrešan, izazovu nije udovoljeno i problem
ostaje neriješen. Tvoju karmu sačinjavaju tvoji neriješeni problemi. Riješi ih na ispravan način i budi
slobodan.

P: Čini mi se da se neprestano vradamo na mene. Ne postoji li neko objektivno rješenje za probleme u


svijetu?

M: Probleme u svijetu stvorilo je bezbroj ljudi nalik tebi, a svaki je od njih bio pun svojih želja i strahova.
Tko te može osloboditi tvoje prošlosti, osobne i društvene, ako ne ti sam? A kako deš to učiniti ako ne
uvidiš neodgodivu potrebu da se najprije oslobodiš svih svojih želja nastalih na temelju iluzije? Možeš li
istinski pomagati drugima dokle god je i tebi potrebna pomod?

P: Na koji su im način drevni mudraci pomagali? Kako ti pomažeš svijetu? Nekoliko pojedinaca, bez ikakve
sumnje, ima koristi od tebe. Tvoje vodstvo i primjer možda im i znače mnogo. Ali na koji ti način utječeš na
čovječanstvo, na sveukupnost života i svjesnosti? Kažeš da si ti svijet i da je svijet u tebi, ali kakav je tvoj
učinak na taj svijet?

M: Kakvu vrstu učinka očekuješ?

P: Čovjek je glup, sebičan i okrutan.


Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Živi činjenice, a ne maštarije 238
M: Ali on je također mudar, ispunjen ljubavlju i suosjedajan.

P: Zašto ne prevladava dobrota?

M: U mom stvarnom svijetu prevladava dobrota. U tome svijetu čak i ono što ti zoveš zlom u službi je
dobra i stoga nužno. Zlo je poput gnojnih čireva i groznice koji služe da bi se pročistilo tijelo. Bolesti su
bolne, čak opasne, ali postupamo li s njima na ispravan način, mogu iscjeljivati.

P: Ili ubijati.

M: U nekim slučajevima smrt je najbolji lijek. Život bi mogao biti gori od Smrti, koja tek rijetko predstavlja
neugodno iskustvo, neovisno o tome kakve je pojave prate. Stoga, žali one koji žive, a ne one koji su mrtvi.
Problem dobrog i lošeg u mome svijetu ne postoji. Dobro je sve što je potrebno, a loše sve što je nepo-
trebno. U tvom svijetu ugodno je dobro, a bolno loše.

P: Što je potrebno?

M: Potreban je rast. Potrebno je odrasti i ostaviti za sobom ono što je dobro radi nečeg još boljeg.

P: Kakvom kraju to vodi?

M: Kraj je na početku. Završit deš ondje gdje si započeo - u apsolutnom.

P: Čemu onda sve ove nevolje? Događaju li se one samo zato da bih se vratio onamo odakle sam krenuo?

M: Čije teškode, kakve teškode? Žališ li sjemenku koja raste i razmnožava se sve dok od nje ne nastane
golema šuma? Hodeš li ubiti dijete kako bi ga sačuvao od životnih muka? Što je loše u samome životu i
njegovim mnogobrojnim očitovanjima? Ukloni zapreke koje te koče u rastu i svi tvoji osobni, socijalni,
ekonomski i politički problemi veoma de jednostavno biti riješeni. Univerzum je kao cjelina savršen, a
njegovi djelidi koji teže k savršenstvu izraz su njegove radosti. Dobrovoljno žrtvuj savršenom ono što je
nesavršeno i više nede biti razgovora o dobru i zlu.

P: Unatoč svemu, plašimo se boljeg i držimo lošijeg.

M: To je glupost koja graniči s ludilom.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Živi činjenice, a ne maštarije 239


Materija je svijet

Poklonik: Imao sam srede što sam cijeloga života bio u društvu svetih ljudi. Je li to dovoljno za
samoostvarenje?

Maharaj: Ovisi o tome što deš s time učiniti.

P: Rečeno mi je da satsang djeluje oslobađajude sam od sebe. Kao što rijeka sve nosi sa sobom do svog
ušda u ocean, tako de i mene suptilni i tihi utjecaj dobrih ljudi dovesti do stvarnosti.

M: To de te dovesti samo do rijeke. Ali rijeku moraš prijedi sam. Sloboda se ne može ni stedi ni zadržati ako
ne postoji želja za njom. Moraš težiti oslobođenju. Najmanje što možeš učiniti jest marljivo otkrivati i
uklanjati zapreke do njega. Želiš li mir, moraš čeznuti za njim. Mir nedeš stedi isključivo šutnjom.

P: Dijete raste samo od sebe. Ono ne planira kako de rasti i nema obrazac po kojem de rasti. Ne raste u
dijelovima, najprije ruka pa noga, ved cjelovito i nesvjesno.

M: To se događa jer je dijete oslobođeno zamišljanja. I ti možeš rasti na isti način, ali ne smiješ se upuštati
u predviđanja i planove koji se rađaju na temelju sjedanja i očekivanja. Jedna je od najvažnijih osobina
mudraca što se ne brine zbog bududnosti. Tvoja briga za bududnost proizlazi iz straha od boli i želje za
užitkom. Mudrac je potpuno blažen. On se zadovoljava svime što nadođe.

P: Sasvim sigurno postoji mnogo stvari koje mogu i njega ožalostiti.

M: Mudrac može naidi na teškodu, ali ona mu nede prouzročiti patnju, Odgajanje djeteta od rođenja do
zrelosti može izgledati kao veoma težak zadatak, ali za majku su sjedanja na teškode izvor radosti. Nema
ničeg lošeg u svijetu. Loš je samo način na koji ga gledaš. Zavodi te tvoje zamišljanje. Bez zamišljanja ne bi
bilo ni svijeta. Tvoje uvjerenje da si svjestan nekakvoga svijeta jest sam taj svijet. Svijet koji percipiraš
sačinjen je od svijesti. Ono što nazivaš materijom sama je svijest. Ti si prostor (akaš) u kojem se ona krede,
vrijeme u kojem ona traje i ljubav koju ona daruje životu. Što de ostati odstraniš li zamišljanje i vezanost?

P: Ostat de svijet. Ja du ostati.

M: To je točno. Ali svijet je sasvim drukčiji kad ga možeš vidjeti onakvim kakav i jest, a ne kroz koprenu
želje i straha.

P: Čemu služe sve te razlike - stvarnost i iluzija, mudrost i neznanje, svetac i grešnik? Svi tragaju za sredom i
očajnički je žele pronadi. Svaki je čovjek na neki način jogin, a život je za njega škola mudrosti. Svatko na
svoj način uči lekcije koje su mu potrebne. Neke od njih društvo odobrava, a neke ne. Ne postoje pravila
koja se mogu primijeniti u svako vrijeme na svakom mjestu.

M: U mom svijetu ljubav je jedini zakon. Ne očekujem ljubav, ved je dajem. Takva je moja priroda.

P: Vidim da svoj život živiš prema zacrtanom obrascu. Ujutro vodiš tečaj meditacije, a nakon toga držiš
predavanje o kojem se redovito raspravlja. Dva puta dnevno obavlja se obredno štovanje (puđa), a
navečer se pjevaju duhovne pjesme (bhađan). Čini mi se da veoma savjesno slijediš tu kolotečinu.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Materija je svijet 240


M: Obredno štovanje i duhovno pjevanje onakvi su kakvima sam ih zatekao i ne vidim razloga da bilo što
mijenjam. Redovni raspored u skladu je sa željama ljudi s kojima živim i koji povremeno dolaze na satsang.
To su ljudi u radnom odnosu s mnogobrojnim obvezama pa vremenski raspored postoji kako bi se njima
olakšao dolazak. U životu nije mogude izbjedi određenu kolotečinu. Čak i životinje i biljke imaju svoj «vozni
red».

P: Točno, kod svih oblika života nailazimo na određenu rutinu. Tko održava taj red? Postoji li neki unutarnji
vladar koji propisuje zakone i prati kako se provode?

M: Sve se krede u skladu sa svojom prirodom. Zašto bi uopde bio potreban neki policajac? Svaka akcija
stvara reakciju koja je uravnotežuje i neutralizira. Događaju se razne stvari, ali istovremeno dolazi i do
neprestanog poništavanja. Na kraju, sve je kao i na početku, kao da se ništa nije dogodilo.

P: Nemoj me tješiti skladom do kojeg de dodi tek na kraju. Računi se slažu, ali ja sam na gubitku.

M: Čekaj i promatraj. Možda deš na kraju imati dovoljno veliki dobitak da njime pokriješ sve dotadašnje
izdatke.

P: Za mnom je dug život, ali često se pitam jesu li se događaji u njemu odigravali slučajno ili po nekom
unaprijed zacrtanom planu. Je li prije mog rođenja postojao neki propisani obrazac po kojem sam trebao
živjeti? Ako je postojao, tko ga je propisao i tko pazi da se on provede? Može li u takvom obrascu dodi do
odstupanja i pogrešaka? Neki kažu da je sudbina nepromjenjiva i da je svaka sekunda u životu
predodređena. Drugi pak tvrde da o svemu odlučuje puki slučaj.

M: Shvati to kako god želiš. U svom životu možeš uočiti određen obrazac ili ga pak možeš promatrati kao
lanac slučajnih događaja. Svrha je svih objašnjenja zadovoljiti um te zato nije nužno da budu i istinita.
Stvarnost se ne može ni definirati ni opisati.

P: Stalno se udaljavaš od mog pitanja! Želim znati kako ti gledaš na to. Gdje god da pogledamo, otkrivamo
tvorevinu nevjerojatne inteligencije i ljepote. Kako mogu povjerovati da je univerzum bezobličan i
kaotičan? Tvoj svijet, svijet u kojem ti živiš, možda jest bezobličan, ali nije i kaotičan.

M: Objektivni univerzum posjeduje ustrojstvo, uređen je i lijep. Nitko to ne može zanijekati. Ali ustrojstvo i
obrazac ujedno podrazumijevaju ograničenje i prisilu. Moj je svijet apsolutno slobodan. Sve je u njemu
zadano samim sobom. Zbog toga i dalje tvrdim da se sve događa samo od sebe. I u mom svijetu postoji red,
ali on nije nametnut ničim izvan njega. Uspostavlja se spontano i neposredno zato što je bezvremen.
Savršenstvo se ne nalazi u bududnosti. Ono postoji sada.

P: Utječe li tvoj svijet na moj?

M: Samo u jednoj točki - u sadašnjoj. Ona mu daje trenutan bitak, prolazan dojam stvarnosti. U punoj
svijesti dodir je uspostavljen. To zahtijeva pažnju bez napora, pažnju koja nije svjesna sebe.

P: Nije li pažnja stav uma?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Materija je svijet 241


M: Da, kad je um željan stvarnosti, usmjerava na nju svoju pažnju. U tvom svijetu nema ničeg lošeg, ali
tvoje vjerovanje da si odvojen od stvarnosti u njemu stvara nered. Sebičnost je izvor sveg zla.

P: Vradam se na svoje pitanje. Je li moje unutarnje sebstvo, prije nego što sam se rodio, odlučilo o
detaljima mog života ili je on u cijelosti slučajan, ostavljen na milost i nemilost naslijeđu i utjecajima
okoline?

M: Oni koji tvrde da su odabrali oca i majku pa odlučili kako de proživjeti svoj sljededi život možda poznaju
svoj slučaj. Ja poznajem svoj. Ja se nikad nisam rodio.

P: Gledam te kako sjediš preda mnom i odgovaraš na moja pitanja.

M: Ti vidiš jedino tijelo, koje je, naravno, rodeno i mora umrijeti.

P: Mene baš zanima životna priča tvog tijela-uma. Jesi li je smislio ti sam, netko drugi, ili se odigrala
slučajno?

M: Postoji kvaka u tvom pitanju. Ja ne razlikujem svoje tijelo od univerzuma. Jedno je uzrok drugome.
Štoviše, oboje je i jedno i drugo. Ali ja sam izvan svega toga. Bududi da sam ti ved rekao da se nikad nisam
rodio, zašto me nastavljaš ispitivati kako sam se pripremao za ovaj život? Čim svojem zamišljanju dopustiš
da se raspreda, ono začas isprede cijeli univerzum. A univerzum nije onakav kakvim ga ti zamišljaš, niti
tvoja zamišljanja mene ograničavaju.

P: Za izgradnju i održavanje živog tijela potrebne su inteligencija i energija. Odakle one dolaze?

M: Postoji samo zamišljanje. Svu svoju inteligenciju i mod trošiš na zamišljanje. Toliko si obuzet njime da
uopde ne možeš pojmiti koliko si daleko odlutao od stvarnosti. Bez imalo sumnje, zamišljanje je u velikoj
mjeri kreativno. Na njemu se može izgraditi univerzum unutar univerzuma. Pa ipak, oba su smještena u
prostor i vrijeme, u prošlost i bududnost. A ništa od toga zapravo ne postoji.

P: Nedavno sam pročitao izvješde o jednoj maloj djevojčici s kojom su tijekom njezina najranijeg djetinjstva
veoma okrutno postupali. Bila je stravično osakadena i iznakažena. Odrasla je u sirotištu, potpuno otuđena
od okoline, veoma tiha i poslušna, ali u potpunosti ravnodušna. Jedna od časnih sestara koje su se starale o
djetetu bila je uvjerena da djevojčica nije retardirana, ved samo povučena u sebe i nesposobna da odgovori
na podražaje iz okoline. Zamolili su nekog psihoanalitičara da preuzme slučaj. On je u sljedede dvije godine
jednom tjedno trebao obilaziti djevojčicu i pokušati psihoterapijom srušiti zid izolacije koji je stvorila oko
sebe. Djevojčica je bila pokorna i pristojna, ali gotovo uopde nije obradala pozornost na liječnika sve dok joj
jednom nije donio kudu za lutke, s prostorijama i pokretnim namještajem. Lutke su predstavljale oca,
majku i njihovu djecu. To je izazvalo reakciju, djevojčica se zainteresirala za igru.

Jednog su dana njezine stare rane oživjele i isplivale na površinu. Polako se počela oporavljati. Bezbrojne
operacije povratile su normalan izgled njezinu licu i tijelu te je izrasla u uspješnu i privlačnu mladu ženu.
Liječniku je bilo potrebno oko pet godina da je izliječi, ali posao je obavljen. To je bio istinski guru! Nije
prepisivao uvjete, niti je govorio o svojoj spremnosti i podobnosti. Bez vjere, čak i bez nade, samo iz ljubavi
prema djevojčici neprestano joj je pokušavao pomodi.

M: Da, takva je priroda istinskog gurua. On se nikada ne predaje. Ali, da bi uspio, ne smije naidi na previše
otpora. Sumnja i neposlušnost nužno dovode do odgađanja. Pokloniš li guruu povjerenje i prepustiš li mu
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Materija je svijet 242
vodstvo, on u učeniku može veoma brzo izazvati korjenitu promjenu. Duboko razumijevanje gurua i
učenikova ozbiljnost potrebni su u jednakoj mjeri. Kakve god bile okolnosti u kojima je živjela djevojčica iz
tvoje priče, uzrok njezine patnje bio je nedostatak ozbiljnosti u ljudi koji su je okruživali. Najteže je s
visokoobrazovanima. Pričaju mnogo, a nisu ozbiljni.

Ono što ti zoveš prosvjetljenjem nešto je sasvim prirodno. Kad budeš spreman, guru de te ved čekati.
Sadhana se mora odvijati bez ikakvih napora. Rast deš onda kad odnos između tebe i tvog učitelja bude
ispravan. Prije svega, moraš mu vjerovati. On te nede odvesti na pogrešan put.

P: Pa tražio on od mene i da učinim nešto što je očito loše?

M: Učini to. Jednom je guru zamolio isposnika (sanjasin) da se oženi. Ovaj ga je poslušao, ali je gorko zbog
toga patio. No, njegovo četvero djece bili su najvedi sveci i mudraci u Maharashtri. Budi zadovoljan svime
što ti guru daje i bez imalo napora postidi deš savršenstvo.

P: Imaš li ti ikakvih potreba ili želja? Mogu li išta učiniti za tebe?

M: Što mi možeš dati, a da ja to ved nemam? Materijalne stvari potrebne su nam radi zadovoljstva, ali ja
sam zadovoljan sam sobom. Što bi mi drugo bilo potrebno?

P: Kad si gladan, svakako ti je potrebna hrana, a kad si bolestan, potreban ti je lijek.

M: Glad donosi hranu, a bolest lijek. Sve je to djelovanje prirode.

P: Ako ti donesem nešto za što vjerujem da ti je potrebno, hodeš li to primiti?

M: Ljubav koja te potakla da mi ponudiš dar učinit de i da ga primim.

P: A što ako se netko ponudi da ti sagradi predivan ašram?

M: Neka ga svakako sagradi. I neka potroši na njega cijelo bogatstvo, zaposli stotine i nahrani tisude ljudi.

P: Nije li i to želja?

M: Ne, nikako. Ja du ga samo zamoliti da to učini na ispravan način, a ne škrto i malodušno. Takav čovjek
ispunjava svoju želju, a ne moju. Neka učini sve najbolje što može i time stekne slavu među ljudima i
bogovima.

P: Ali želiš li ti ašram?

M: Ne, ne želim.

P: Bi li ga mogao prihvatiti?

M: Tako nešto nije mi potrebno.

P: Bi li ostao u tom ašramu?

M: Samo kad bih bio prisiljen.

P: Što te može prisiliti na to?


Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Materija je svijet 243
M: Ljubav onih koji su u potrazi za svjetlošdu.

P: Da, shvadam što misliš. Kako da postignem samadhi?

M: Nalaziš li se u pravom stanju, sve što vidiš dovest de te do samadhija. Naposljetku, samadhi nije nešto
neuobičajeno. Kad se um snažno zanima za neki objekt, postaje jedno s njim. Promatrač i ono što promatra
postaju jedno u promatranju, slušatelj i ono što sluša u slušanju, a ljubavnik i ono što ljubi u ljubljenju.
Svako iskustvo može biti temelj za samadhi.

P: Jesi li ti stalno u stanju samadhija?

M: Naravno da nisam. Prebivam izvan svakog iskustva, čak i onkraj iskustva samadhija. Ja sam veliki
tamanitelj i razaratelj. Što god dotaknem, pretvara se u prazninu.

P: Stanja samadhija potrebna su mi kako bih postigao oslobođenje.

M: Ved si oslobođen, ali ne vjeruješ da je tako. Imaj hrabrosti, vjeruj samome sebi, kredi se, govori, djeluj.
Pruži oslobođenju priliku da se dokaže. Kod nekih ljudi, samorealizacija dolazi neprimjetno, ali moraju se u
to na neki način sami uvjeriti. Promijenili su se, mada to ne primjeduju. Takvi nespektakularn slučajevi
često su najpouzdaniji.

P: Može li netko vjerovati da je prosvijetljen, a biti u zabludi?

M: Naravno: pogrešna je ved i sama ideja «ja sam prosvijetljen». U prirodnom stanju ne postoji «ja sam
ovo» ili «ja sam ono».

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Materija je svijet 244


Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju

Poklonik: Prije četrdesetak godina J. Krishnamurti izjavio je da postoji jedino život te da sve te priče o
osobama i pojedincima ostaju bez utemeljenja u stvarnosti. On nije ni pokušavao opisati život, ved je samo
rekao da se on ne treba i ne može opisati, ali se može iskusiti kad se uklone zapreke da do toga dođe.
Osnovni je problem naša ideja vremena, o kojoj smo postali ovisni, te naša navika da zamišljamo bududnost
na osnovi prošlosti. Konačni zbir prošlosti pretvara se u «ja sam bio», a nada u bududnost u «ja du biti».
Život je neprestano nastojanje da od onog što smo bili prijeđemo k onome što demo biti. Sadašnji trenutak,
ovo sada, potpuno je zanemaren. Maharaj govori o osjedaju «ja jesam», koji je iluzoran koliko i osjedaj «ja
sam bio» ili «ja du biti». Ima li išta stvarnog u njemu? Ako je i osjedaj «ja jesam» iluzija, kako ga se možemo
osloboditi? Čak je i sama ideja da smo ga se oslobodili potpuno besmislena. Postoji li nešto stvarno i trajno
u osjedaju «ja jesam», nešto što ga razlikuje od osjedaja «ja sam bio» ili «ja du biti», koji se vremenom
mijenjaju, bududi da nova sjedanja stvaraju nova očekivanja?

Maharaj: Sadašnji osjedaj «ja jesam» jednako je lažan kao i osjedaji «ja sam bio» i «ja du biti». To je samo
ideja u umu, odnosno impresija ostavljena u sjedanju. Odvojena osobnost koju stvara osjedaj «ja jesam»
lažna je. Navika da gradimo odnos prema lažnom središtu mora se prekinuti. Pojmovi «ja vidim», «ja
osjedam» i «ja mislim» moraju iščeznuti iz polja svijesti. Stvarno je ono što ostaje kad više ne postoji lažno.

P: Čemu sve te velike riječi o uništenju pojedinačnog sebstva? Kako ono može uništiti samo sebe? Kakva to
vrsta metafizičke akrobatike može dovesti do nestanka akrobata? On de se na kraju ponovno pojaviti,
neizmjerno ponosan na svoje iščeznude.

M: Ne trebaš proganjati osjedaj «ja jesam» s namjerom da ga ubiješ. To ne možeš učiniti. Potrebna ti je
samo iskrena čežnja za stvarnošdu. Tu čežnju nazivamo ljubavlju prema vrhovnom stanju (atma bhakti) ili
čvrstom namjerom pojedinca da se oslobodi lažnog (mokša sankalpa). Ništa se ne može učiniti bez ljubavi i
njome potaknute volje. Nije dovoljno samo razgovarati o stvarnosti, a pritom ne činiti ništa. Time sami sebe
osuđujemo na poraz. U odnosu između osobe koja kaže «ja jesam» i one koja promatra to «ja jesam» mora
postojati ljubav. Sve dok promatrač, odnosno unutarnje ili «više» sebstvo, smatra da je odvojeno od onog
što promatra, odnosno vanjskog ili «nižeg» sebstva, sve dok ga prezire i optužuje, situacija je beznadna.
Tek kad promatrač (vjakta) prihvati osobu (vjakti) kao projekciju ili očitovanje samog sebe, odnosno kad,
može se i tako redi, dovede lažno sebstvo u stvarno sebstvo, dvojnost između «mene» i «toga» nestaje, a u
istovjetnosti vanjskog i unutarnjeg sebstva počinje se očitovati sama vrhovna stvarnost.

Do stapanja promatrača i promatranog dolazi kad promatrač postane svjestan sebe kao promatrača. Tada
se prestaje zanimati za promatrano, koje je ionako istovjetno s njim, a počinje se zanimati za samo
zanimanje, poklanjati pozornost samoj pozornosti i bivati svjestan svoje svjesnosti. Dobrohotna svjesnost
presudan je čimbenik koji u središte pozornosti dovodi stvarnost.

P: Prema teozofima i ostalim okultistima, kod čovjeka susredemo tri vida postojanja: osobni, individualni i
duhovni. S one strane duhovnog nalazi se još i božanski aspekt. Osobnost je u potpunosti prolazna i traje
samo tijekom jednog života. Ona počinje rođenjem jednog, a završava rođenjem sljededeg tijela. Kad
jednom nestane, iščezla je zauvijek. Od nje ne ostaje ništa, osim nekoliko slatkih ili gorkih lekcija.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju 245


Individualnost počinje sa životinjom-čovjekom, a završava s potpunim čovjekom. Osnovna karakteristika
današnjeg čovječanstva jest rascjep između osobnosti i individualnosti. S jedne strane nalazi se
individualnost sa svojom čežnjom za istinom, dobrotom i ljepotom, a s druge bespoštedna borba između
navike i ambicije, straha i pohlepe, pasivnosti i nasilja.

Čovjekov duhovni aspekt još uvijek nije vidljiv. On se ne može očitovati u ozračju dvojnosti. Tek kad se
osobnost ponovno ujedini s individualnošdu te tako postane njezinim izrazom, ograničenim, možda, ali i
vjernim, svijetom de zavladati svjetlost, ljubav i ljepota duhovnosti.

Ti naučavaš postojanje promatrača (vjakti), promatranog (vjakta) i osnove koja omoguduje promatranje
(avjakta). Podudara li se tvoje učenje s tom teozofskom teorijom?

M: Da, podudara se. Kad osoba (vjakti) spozna da ne postoji odvojeno od svjedoka (vjakta), a svjedok uvidi
da je osoba njegovo očitovanje, nastaje mir i tišina stvarnosti (avjakta). U stvarnosti je to troje jedno.
Svjedok (vjakta) i stvarnost (avjakta) neodvojivi su, a osoba (vjakti) jest osjetno-osjedajno-misaoni proces
utemeljen na tijelu što ga tvori i održava pet elemenata.

P: Kakav je odnos između svjedoka (vjakta) i stvarnosti (avjakta)?

M: Oni ne mogu biti ni u kakvom odnosu bududi da su jedno. Svi razgovori o njihovoj odvojenosti i odnosu
nastaju isključivo zbog iskrivljenog i izopačenog utjecaja ideje «ja sam tijelo». Vanjsko sebstvo (vjakti) samo
je projekcija unutarnjeg sebstva (vjakta) na tijelo-um, a unutarnje je pak sebstvo samo očitovanje vrhovnog
sebstva (avjakta), koje je sve i ništa.

P: Postoje učitelji koji ne govore o višem i nižem sebstvu. Oni se čovjeku obradaju kao da postoji samo niže
sebstvo. Ni Buddha ni Krist nikada nisu spominjali više sebstvo. J. Krishnamurti također se kloni svakog
spomena. Zašto?

M: Kako bi u jednom tijelu mogla postojati dva sebstva? «Jesamstvo» je jedno. Ne postoji više i niže
«jesamstvo». U svijesti su prisutne sve vrste stanja uma, a mi se poistovjedujemo s njima. Objekti
promatranja nisu onakvi kakvi nam se pojavljuju te stoga stavovi koje o njima imamo nisu ono što bi trebali
biti. Smatraš li da su se Buddha, Krist ili Krishnamurti obradali pojedinačnoj osobi, u velikoj si zabludi. Oni su
veoma dobro znali da je vanjsko sebstvo samo sjena unutarnjeg i zato su se obradali jedino unutarnjem i
samo njega savjetovali. Govorili su mu da obrati pozornost na vanjsko sebstvo, da ga vodi i pomaže mu, da
se osjeda odgovornim za njega - ukratko, da ga u potpunosti osvijesti. Svijest dolazi iz vrhovnog sebstva pa
prožima unutarnje. Takozvano vanjsko sebstvo samo je onaj dio nečijeg bitka koji dotična osoba još nije
osvijestila. Pojedinac možda i hode biti svjestan jer je svako živo bide svjesno, ali nede biti i u svijesti. Ono
što je uključeno u svijest postaje unutarnje sebstvo i sudjeluje u unutarnjem. To se može izraziti i na
drukčiji način. Tijelo određuje vanjsko sebstvo, svjesnost unutarnje, a u čistoj svijesti dolazi se u dodir s
vrhovnim.

P: Kažeš da tijelo određuje vanjsko sebstvo. Bududi da imaš tijelo, znači li to da imaš i vanjsko sebstvo?

M: Imao bih ga da sam vezan za svoje tijelo i da se poistovjedujem s njim.

P: Ali ti si svjestan svog tijela i zadovoljavaš njegove potrebe.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju 246


M:Mnogo je bliže istini nešto sasvim suprotno. Tijelo poznaje mene i svjesno je mojih potreba. Ali ništa od
toga nije u potpunosti točno. Ovo se tijelo pojavljuje samo u tvojem umu; u mojem umu ne postoji ništa.

P: Želiš li redi kako si posve nesvjestan da posjeduješ tijelo?

M: Sasvim suprotno, svjestan sam da nemam tijelo.

P: Vidio sam da pušišl

M: To je točno. Vidio si da pušim. Ustanovi što ti je omogudilo da me vidiš kako pušim i lako deš shvatiti da
je tvoje stanje uma «ja sam tijelo» odgovorno za ideju «ja te vidim kako pušiš».

P: Postoji tijelo i postojim ja. Ja poznajem tijelo. Ali, ostavimo li tijelo po strani, što sam ja?

M: Ne postoji «ja» koje je odvojeno od tijela i od svijeta. To se troje pojavljuje i nestaje zajedno. U korijenu
je osjedaj «ja jesam». Uzdigni se iznad njega. Ideja «ja nisam tijelo» samo je protuotrov ideji «ja sam tijelo»,
koja je lažna. Što znači «ja jesam»? Dok ne upoznaš sebe, nedeš modi upoznati ni bilo što drugo.

P: Iz svega što kažeš mogu zaključiti da se bez tijela ne može postidi oslobođenje. Ako ideja «ja nisam
tijelo» vodi do oslobođenja, od presudne je važnosti postojanje tijela.

M: Sasvim točno. Kako bi uopde ideja «ja nisam tijelo» mogla nastati kad tijela ne bi bilo? Ideja «ja sam
slobodan» jednako je lažna kao i ideja «ja sam u ropstvu». Otkrij «jesamstvo» koje je zajedničko objema pa
se uzdigni iznad njih.

P: Sve je samo san.

M: To su puke riječi, od kakve su ti koristi? Uhvaden si u mrežu verbalnih definicija i formulacija. Uzdigni se
iznad svojih koncepata i ideja. U tišini u kojoj nema želja i misli mogude je pronadi istinu.

P: Moramo upamtiti da ne smijemo pamtiti. Kakav zadatak!

M: To se, naravno, ne može učiniti. Tako nešto mora se dogoditi. A dogodit de se kad istinski uvidiš potrebu
za time. Ponovno ti kažem, ozbiljnost je zlatni ključ.

P: U pozadini mog uma cijelo vrijeme nešto bruji. Bezbroj kolebljivih misli roji se i zuji. Ružni oblak koji one
tvore uvijek je prisutan. Je li tako i s tobom? Što je u pozadini tvoga uma?

M: Bududi da nema uma, nema ni njegove pozadine. Ja sam u cijelosti na prednjoj strani, kod mene nema
pozadine! Praznina govori, praznina ostaje.

P: Ne ostaje li sjedanje?

M: Nema sjedanja ni na prethodne užitke ni na prethodne boli. Svaki je trenutak novorođen.

P: Nema li sjedanja, ne možeš biti svjestan.

M: Naravno da sam svjestan i potpuno sam svjestan toga. Ja nisam komad drveta! Sadržaj svjesnosti može
se usporediti s oblakom. Ti se nalaziš u oblaku, a ja ga samo promatram. Ti si izgubljen u njemu i jedva vidiš

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju 247


vrhove svojih prstiju, a ja vidim oblak i mnoštvo drugih oblaka, kao i plavo nebo, sunce, mjesec i zvijezde.
Stvarnost je i za tebe i za mene jedna, ali tebi je ona zatvor, a meni dom.

P: Govorio si o osobi (vjakti), svjedoku (vjakta) i vrhovnoj stvarnosti (avjakta). Što je od toga prvo?

M: U vrhovnom se stanju pojavljuje svjedok. On stvara osobu koju počinje smatrati odvojenom od sebe.
Svjedok vidi da se osoba pojavljuje u svjesnosti, koja se pak pojavljuje u svjedoku. Spoznaja njihovog
temeljnog jedinstva djelovanje je vrhovnog stanja. Ono je sila koja se nalazi u pozadini svjedoka, izvor iz
kojeg sve potječe. S njim se ne može dodi u dodir sve dok ne postoji jedinstvo i ljubav te uzajamno
pomaganje između osobe i svjedoka, sve dok djelovanje nije usklađeno s postojanjem i spoznavanjem.
Vrhovno je stanje izvor i plod takvog sklada. Dok razgovaram s tobom, nalazim se u stanju nevezane ali
dobrohotne svijesti (turija). Kad se ona vrati u sebe, možeš je nazvati vrhovnim stanjem (turijatita). Ali
temeljna stvarnost nalazi se onkraj svijesti. Onkraj triju stanja postojanja, onkraj bitka i nebitka.

P: Kako je mogude da se moj um ovdje bavi uzvišenim temama i smatra da je razmišljanje o njima lako i
ugodno. Kad se vratim kudi zaboravljam sve što sam ovdje naučio počinjem se brinuti i izjedati, a uza sve
to, nisam se u stanju sjetiti svoje prave prirode ni za trenutak. Što bi mogao biti uzrok tome?

M: Vradaš se svojoj djetinjastosti. Još uvijek nisi potpuno odrastao. U tebi postoje razine koje su ostale
nerazvijene, zato što si ih zanemarivao. Samo usmjeri punu pozornost na ono što je u tebi grubo i
nerazvijeno, nerazumno i bešdutno, na sve što se tiče djece i na taj deš način sazreti. Zrelost srca i uma od
presudne je važnosti. Do nje se spontano dolazi kad se ukloni glavna zapreka - neusredotočenost,
nesvjesnost. Jedino u budnoj svjesnosti možeš rasti.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju 248


Uvjerenje da djeluješ jeste ropstvo

Poklonik: Neko vrijeme proveli smo u asramu Sri Sathya Sai Babe. Uz to, dva smo mjeseca bili u Sri
Ramanashramu u Tiruvannamalaiju. Sada se vradamo u Ameriku.

Maharaj: Je li vas Indija na bilo koji način promijenila?

P: Osjedamo da smo odbacili svoj teret. Sri Sathya Sai Baba rekao nam je da sve prepustimo njemu i da
naprosto iz dana u dan živimo što ispravnije možemo. «Budite dobri, a sve ostalo predajte meni»,
neprestano nam je govorio.

M: A što ste radili u Ramaninom ašramu?

P: Recitirali smo mantru koju smo dobili od svojeg gurua. Uz to smo i meditirali. Tamo nije bilo velikih
mogudnosti za razmišljanje i učenje. Nastojali smo što više vremena provesti u tišini. Mi smo na putu
odanog štovanja (bhakti) i nemamo mnogo znanja iz filozofije. Ne možemo razmišljati o bogzna čemu.
Nastojimo samo vjerovati svom guruu i živjeti jednostavno.

M: Vedina poklonika (bhakta) vjeruje svojem guruu samo dok im je dobro. Kad naiđu teškode, osjedaju da
ih je ostavio na cjedilu i kredu u potragu za novim guruom.

P: Da, to je točno. Upozorili su nas na tu opasnost. Stoga zlo nastojimo prihvatiti jednako kao i dobro.
Osjedaj da je sve milost mora biti veoma snažan. Neki se sadhu zaputio na istok, odakle je naišao snažan
vjetar. Sadhu se samo okrenuo i pošao na zapad. Nadamo se da demo živjeti baš tako, prilagođavajudi se
okolnostima u koje nas dovodi naš guru.

M: Postoji samo život. Ne postoji onaj tko ga živi.

P: To razumijemo, ali ipak neprestano pokušavamo živjeti svoj život umjesto da samo živimo. Izgleda da je
planiranje bududnosti naša okorjela navika.

M: Život se nastavlja neovisno o vašim planovima. Ali tijekom samog života u umu se pojavljuje mali vrtlog
koji se upušta u sanjarenje i zamišlja da on vlada i upravlja životom.

Sam život nema želja. No, lažno «ja» koje teži onom što je ugodno želi potrajati. Zbog toga je uvijek
zaposleno održavanjem života pojedinca. Život se ničeg ne plaši i potpuno je slobodan. Sve dok imaš ideju
da možeš utjecati na događaje, ne možeš postidi oslobođenje. Uzrok je ropstvu upravo zamisao da djeluješ
i utječeš na događaje.

P: Kako možemo nadvladati dvojnost između osobnog i neosobnog djelovanja?

M: Razmišljajte o životu kao nečem beskonačnom, nedjeljivom, uvijek prisutnom i vječno pokretnom, sve
dok ne spoznate da ste jedno s njim. To čak nije ni veoma teško, bududi da dete se samo vratiti u svoje
prirodno stanje.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Uvjerenje da djeluješ jeste ropstvo 249


Kad jednom spoznate da sve dolazi iznutra, da svijet u kojem živite nitko drugi nije projicirao na vas doli vi
sami, vaš de strah nestati. Sve dok ne postignute takvu spoznaju, poistovjedivat dete se s vanjskim stvarima
kao što su tijelo, um, društvo, nacija, čovječanstvo ili čak Bog i apsolut. Ali, sve su to samo različiti načini da
se pobjegne od straha. Jedino kad u potpunosti prihvatite odgovornost za svoj mali svijet u kojem živite i
počnete promatrati proces njegova stvaranja, održavanja i razaranja, modi dete se osloboditi svog
zamišljenog ropstva.

P: Zašto ja zamišljam da sam tako bijedan?

M: Činiš to zato što si tako navikao. Promijeni svoj način osjedanja i razmišljanja, zagrabi od njih pa ih
podrobno ispitaj. Ti si u ropstvu zbog neusredotočenosti. Usmjerena pozornost oslobađa. Toliko toga
uzimaš zdravo za gotovo. Počni to dovoditi u pitanje. Ono što je najočitije pobuđuje najviše sumnje.
Postavljaj si pitanja poput ovih: «Jesam li uistinu rođen?», «Jesam li ja zaista 'taj' i 'taj'?», «Kako du znati da
stvarno postojim?», «Tko su moji roditelji?», «Jesu li oni stvorili mene ili sam ja stvorio njih?», «Moram li
vjerovati svemu što mi je rečeno o meni?», «Tko sam uopde ja?». Toliko si mnogo energije uložio kako bi
sagradio svoj zatvor. Sad utroši jednaku količinu da ga srušiš. U stvari, rušenje je lako jer laž nestaje kad je
razotkrijemo. Sve prianja uz ideju «ja jesam». Ispitaj veoma temeljito tu ideju. Ona je u korijenu svake
nevolje. Ta je ideja jedna vrsta pokrova koji te odvaja od stvarnosti. Stvarnost se nalazi unutar i izvan njega,
ali sam pokrov nije stvaran. Ideja «ja jesam» nije rođena s tobom. Mogao si sasvim sretno živjeti i bez nje.
Ona je nastala kasnije, zbog tvog poistovjedivanja tijelom. Stvorila je iluziju odvojenosti ondje gdje je nije
bilo. Učinila te strancem u vlastitom svijetu. Svijet ti je postao otuđen i neprijateljski. Kad nema osjedaja «ja
jesam», život nesmetano teče. Postoje trenuci kad se taj osjedaj izgubi, a tada smo mirni i sretni. S
njegovim povratkom, nevolje ponovno započinju.

P: Kako ga se možemo osloboditi?

M: Želite li ga se osloboditi, morate se baviti njime. Promatrajte ga dok djeluje i dok je miran, kako se javlja
i kako iščezava, što želi i kako to dobiva, sve dok ga jasno ne sagledate i potpuno ne razumijete.
Naposljetku, sve joge, kakav god da im je izvor i obilježja, imaju samo jedan cilj - spasiti pojedinca od velike
nesrede odvojenog postojanja, od njegova osjedaja da je beznačajna točkica u neizmjerno velikoj i
predivnoj slici.

Patiš zato što si se otuđio od stvarnosti pa sada tražiš način kako da pobjegneš od tog otuđenja. Ne možeš
pobjedi od vlastitih opsesija. Možeš ih samo prestati njegovati.

Bududi da je osjedaj «ja jesam» lažan, poželi trajati vječno. Stvarnost nema potrebe za trajanjem. Znajudi da
je neuništiva, ravnodušna je prema uništenju oblika i njihovih očitovanja. Da bismo ojačali i uravnotežili
osjedaj «ja jesam», bavimo se veoma različitim stvarima, ali sve je uzaludno jer se on iz trenutka u trenutak
iznova izgrađuje. To je neprestani posao, a jedino temeljito rješenje jest uništiti, jednom i zauvijek, osjedaj
odvojenosti koji nam kaže: «Ja sam određena osoba.» Univerzalni bitak ostaje, ali više ne postoji
pojedinačno postojanje.

P: Ja imam određene duhovne težnje. Ne bih li morao raditi na njihovu ispunjenju?

M: Nijedna težnja nije duhovna. Sve težnje postoje isključivo radi osjedaja «ja jesam». Želiš li postidi istinski
napredak na duhovnom putu, u potpunosti moraš odbaciti ideju o osobnom postignudu. Težnje takozvanih

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Uvjerenje da djeluješ jeste ropstvo 250


jogina protivne su zdravom razumu. Želja muškarca za ženom potpuno je neškodljive u odnosu na strasnu
žudnju za vječnim osobnim blaženstvom. Um je varalica. Što se pobožnijim čini, njegova je izdaja veda.

P: Veoma često k tebi dolaze poklonici sa svojim svjetovnim problemima i mole te za pomod. Kako znaš što
im moraš savjetovati?

M: Kažem im upravo ono što mi u određenom trenutku dođe u um. U radu s ljudima ne koristim neki
uobičajeni postupak.

P: Ti si potpuno siguran u sebe. Ali pitaju li mene za savjet, kako mogu biti siguran da sam na ispravan način
pomogao?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Uvjerenje da djeluješ jeste ropstvo 251


M: Promatraj u kojem si stanju, s koje razine govoriš. Govoriš li iz uma, mogao bi pogriješiti. No, govoriš li
sa stajališta potpunog razumijevanja situacije, pod uvjetom da su tvoje mentalne navike privremeno
ukinute, tvoj bi savjet mogao biti pravi odgovor. Glavna je stvar biti potpuno svjestan kako ni ti ni čovjek
pred tobom niste samo tijela. Ako je tvoja svjesnost čista i potpuna, mala je vjerojatnost da de dodi do
pogreške.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Uvjerenje da djeluješ jeste ropstvo 252


Sve što izaziva zadovoljstvo sprječava u napretku

Poklonik: Trenutačno sam u mirovini, a radio sam kao knjigovođa. Moja se supruga bavi socijalnim radom
pa pomaže siromašnim ženama. Naš sin, kojeg smo upravo ispratili, otišao je u SAD. Porijeklom smo iz
Punjaba, a živimo u Delhiju. Imamo gurua iz zajednice Radha-Swami i zato veoma cijenimo satsang.
Osjedamo da nas je ovamo dovela dobra karma. Susreli smo mnogo svetih ljudi i sretni smo što nam se
pružila prilika da upoznamo još jednog.

Maharaj: Susreli ste mnogo isposnika i pustinjska, ali nije lako nadi potpuno oslobođenu osobu, svjesnu
svoje božanskosti (svarupa). Zahvaljujudi svojim bezgraničnim naporima i odricanjima, sveci i jogini mogu
stedi velik broj čudesnih modi i učiniti nmogo dobroga pomažudi ljudima i ohrabrujudi vjeru, ali to ih ipak
ne čini savršenima. To nije put do stvarnosti, ved obogadenje lažnog. Svi napori dovode do novih i vedih
napora. Ono što smo izgradili moramo i održavati, a ono što smo stekli moramo zaštititi od propadanja ili
gubitka. Sve što možemo izgubiti nije uistinu naše. A od kakve nam je koristi ono što nam ne pripada? U
mojem svijetu ništa ne treba požurivati, sve se događa samo od sebe. Cjelokupno postojanje nalazi se u
prostoru i vremenu, ograničeno je i prolazno. Onaj tko doživljava iskustvo također je ograničen i prolazan.
Mene ne brine ni «ono što postoji» ni «onaj tko postoji». Ja se nalazim iznad svega toga, ondje gdje sam i
jedno i drugo, a istovremeno nijedno od toga.

Osobe koje su nakon mnogih napora i odricanja ispunile svoje težnje i dospjele do visokih razina iskustva i
djelovanja obično su veoma svjesne svog položaja. One dijele pojedince u hijerarhije i rangiraju ih prema
postignudu, od najneuspješnijih do najuspješnijih. Za mene su svi jednaki. U pojavi i očitovanju razlike
postoje, ali nisu važne. Kao što oblik zlatnog nakita ne utječe na zlato, tako i čovjekova srž ostaje
nepromijenjena. Kad nema tog osjedaja istovrijednosti, znači da stvarnost nije dotaknuta.

Puko znanje nije dovoljno. Moramo spoznati poznavatelja. Panditi i jogini možda i znaju mnogo, ali od
kakve im je to koristi ne poznaju li vlastito sebstvo? Takvo de znanje sasvim sigurno biti zloupotrijebljena.
Bez znanja o znalcu ne može se postidi mir.

P: Kako možemo spoznati znalca?

M: Mogu vam redi samo ono što znam iz vlastitog iskustva. Kad sam sreo svojeg gurua, rekao mi je: «Ti nisi
ono što misliš da jesi. Otkrij što si. Promatraj osjedaj 'ja jesam', spoznaj svoje stvarno sebstvo.» Poslušao
sam ga, zato što sam mu povjerovao. Postupio sam točno onako kako mi je rekao. Sve svoje slobodno
vrijeme provodio sam u tišini, promatrajudi samog sebe. Kakvu li je to samo promjenu izazvalo! I to veoma
brzo! Trebao sam samo tri godine da bih spoznao svoju istinsku prirodu. Moj guru umro je ubrzo nakon
našeg susreta, ali to mi nije bilo važno. Prisjedao sam se svega što mi je rekao i imao sam to stalno na umu.
Plod je te sadhane ovdje, u meni.

P: Što je to?

M: Poznajem sebe kakav u stvarnosti i jesam. Nisam ni tijelo ni um ni mentalne sposobnosti. Nalazim se
iznad svega toga.

P: Znači li to da nisi ništa?


Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što izaziva zadovoljstvo sprječava u napretku 253
M: Razmisli malo, budi razuman. Naravno da jesam nešto, i to veoma stvarno. Ja samo nisam ono što bi ti
mogao misliti da jesam. To ti sve govori.

P: To mi ne govori ništa.

M: Zato što se to ne može prenijeti riječima. Moraš stedi vlastito iskustvo. Navikao si se baviti pojavama
koje su fizičke ili mentalne. Ali ja nisam nijedno od toga, a nisi ni ti. Mi nismo ni materija, ni energija, ni
tijelo, ni um. Kad jednom stekneš kratkotrajan uvid u vlastiti bitak, nedeš više imati poteškoda da me
razumiješ.

Mnogo toga vjerujemo na temelju prepričavanja. Vjerujemo da postoje daleke zemlje i ljudi koje nikada
nismo sreli, vjerujemo u nebo i u pakao, u bogove i božice, i to samo zato što su nam o svemu tome pričali
drugi. Isto tako, rečeno nam je sve o nama, o našim roditeljima, imenu, položaju, dužnostima i slično.
Nikad se nismo potrudili to provjeriti. Put do istine vodi kroz uništenje lažnog. A da bi uništio lažno, moraš
dovesti u pitanje svoja najčvršda uvjerenja. Od svih njih najgore je uvjerenje da si tijelo. S tijelom dolazi
svijet, a sa svijetom Bog, za kog se pretpostavlja da ga je stvorio. I tako sve započinje: strahovi, religije,
molitve, žrtve, sve vrste sustava koji služe da bi se zaštitio i podržao dijete-čovjek, uplašen vlastitom
domišljatošdu i čudovištima koje je zahvaljujudi njoj sam stvorio. Spoznaj da se ono što jesi ne može roditi,
da ne može ni umrijeti, a kad nestane strah, okončat de se i sve patnje.

Ono što um stvara, to i uništava. Ali stvarnost nije stvorena i ne može se uništiti. Čvrsto prioni uz ono nad
čime um nema modi. To o čemu ti govorim ne nalazi se ni u prošlosti ni u bududnosti, a ni u
svakodnevnom životu, bududi da teče sada. Ono je bezvrerneno, a njegova potpuna bezvremenost
nadilazi um. Moj guru i njegove riječi «Ti si isto što i ja» bezvremeno su sa mnom. U početku sam se
morao truditi da ih držim na umu, ali sada je sve postalo prirodno i lako. Točka u kojoj um prihvati guruove
riječi kao istinite pa ih počne spontano živjeti u svakom detalju svog života prag je samoostvarenja. To je
neka vrsta oslobođenja na temelju vjere, ali ta vjera mora biti snažna i trajna.

Međutim, ti ne moraš smatrati da je sama vjera dovoljna. Vjera koja se izražava u djelovanju siguran je
način za postizanje samoostvarenja. Od svih načina, taj je najdjelotvorniji. Postoje učitelji koji niječu vjeru
pa iskazuju povjerenje samo razumu. No, u stvari, oni ne niječu vjeru, ved slijepa uvjerenja. Vjera nije
slijepa. Ona je spremnost na pokušaj.

P: Rečeno nam je da je od svih oblika sadhane vježbanje svjedočenja jedan od najuspješnijih. Kako se on
može usporediti s vjerom?

M: Stav svjedoka isto je tako oblik vjere. To je vjera u samoga sebe. Vjeruješ da nisi ono što doživljavaš u
svom iskustvu te na sve što ti se dogada gledaš s određene udaljenosti. U svjedočenju nema napora.
Trebaš samo razumjeti da si ti isključivo svjedok i to razumijevanje djeluje. Ne trebaš činiti ništa više, tek
pamti da si samo svjedok. Ako u stanju svjedočenja upitaš samoga sebe: «Tko sam ja?», odgovor dolazi
istog trena, iako bez riječi, u tišini. Prestani biti objekt i postani subjekt svega što ti se događa. Kad se
jednom okreneš u sebe, shvatit češ da se nalaziš s one strane subjekta. Kad nađeš svoje sebstvo, ustanovit
deš da si također i s one strane objekta, odnosno da i subjekt i objekt postoje u tebi, ali da ti nisi ni jedno
ni drugo.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što izaziva zadovoljstvo sprječava u napretku 254
P: Govoriš o umu, o svijesti koja svjedoči i nalazi se iznad uma te o vrhovnoj stvarnosti koja se nalazi onkraj
svijesti. Želiš li reči da čak ni svijest nije stvarna?

M: Sve dok razmišljaš u pojmovima «stvarno - nestvarno», svijest je jedina stvarnost koja može postojati.
Ali vrhovna je stvarnost izvan svih razlika i na nju se pojam «stvarno» ne može primijeniti bududi da je u
njoj sve stvarno pa to i nije potrebno posebno označavati kao takvo. Ona je sam izvor stvarnosti i prenosi
stvarnost svemu što dotakne. Vrhovna se stvarnost jednostavno ne može razumjeti riječima. Čak i
neposredno iskustvo, koliko god suptilno bilo, samo svjedoči, ništa više.

P: Ali tko stvara svijet?

M: Univerzalni Um (didakaš) stvara i uništava sve što postoji. Vrhovna stvarnost (paramakaš) daje
stvarnost svemu što nastaje. Mogli bismo je nazvati univerzalnom ljubavlju jer to je najtočnije što se o njoj
može izraziti riječima. Kao i ljubav, ona sve čini stvarnim, lijepim i poželjnim.

P: Zašto poželjnim?

M: A zašto ne? Odakle ta snažna privlačnost koja uzrokuje da sve stvorene stvari odgovaraju jedna na
drugu, koja povezuje ljude, ako ne iz vrhovne stvarnosti? Ne trebaš izbjegavati želju, ali pazi da ona teče
ispravnim kanalima. Da nemaš želja bio bi mrtav, ali kad su tvoje želje loše, nalikuješ utvari.

P: Koje je iskustvo najsličnije vrhovnoj stvarnosti?

M: Bezgraničan mir i neizmjerna ljubav. Shvati da sve ono što je u univerzumu istinito, plemenito i lijepo
dolazi od tebe, da si na izvoru svega toga ti sam. Bogovi i božice koji nadgledaju svijet možda i jesu
najčudesnija i najveličanstvenija bida, no i oni su tek nalik raskošno odjevenim slugama koji objavljuju mod
i bogatstvo svojih gospodara.

P: Kako se može postidi vrhovno stanje?

M: Odricanjem od svih nižih želja. Dokle god se zadovoljavaš njima, ne možeš postidi ono najviše. Ono što
te zadovoljava sprječava te u napretku. Sve dok ne spoznaš da te ništa ne može zadovoljiti, da je sve
prolazno i ograničeno i dok ne usmjeriš svu svoju energiju u jednu jedinstvenu golemu čežnju, nisi
napravio čak ni prvi korak. S druge pak strane, iskrenost u želji za vrhovnim stanjem doziva ga sama po
sebi. Ništa, ni fizičko ni mentalno, ne može te učiniti slobodnim. Postat deš slobodan tek onda kad shvatiš
da sam uzrokuješ svoje ropstvo i kad prestaneš kovati lance koji te vežu.

P: Kako se može stedi vjera u gurua?

M: Nadi gurua i povjerovati mu zaista je rijetka sreda. To se ne događa često.

P: Određuje li to sudbina?

M: Nazovemo li to sudbinom, jedva da smo išta objasnili. Kad se tako nešto dogodi, ne možeš redi zašto se
dogodilo. Nazivajudi to sudbinom (karma), milošdu ili Božjom voljom, samo prikrivaš svoje neznanje.

P: Krishnamurti je tvrdio da nam nije potreban guru.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što izaziva zadovoljstvo sprječava u napretku 255
M: Netko te mora izvijestiti o postojanju vrhovne stvarnosti i putu koji vodi do nje. Krishnamurti je upravo
to činio. Na neki je način bio u pravu. Vedina takozvanih učenika ne vjeruje svom guruu, ne sluša ga i na
kraju ga napušta. Za takve učenike bilo bi neusporedivo bolje da ga uopde nisu ni imali te da su samo
promatrali sebe i u sebi tražili vodstvo. Nadi živog gurua rijetka je prilika i velika odgovornost. Takvim se
stvarima ne bi trebalo pristupati olako i površno. Ljudi su spremni kupiti nebo i zamišljaju da de im ga guru
priskrbiti po povoljnoj cijeni. Oni se žele nagoditi s njime nudedi mu malo, a tražedi zauzvrat mnogo. No,
ne varaju nikog drugog osim sebe.

P: Tvoj ti je guru rekao da jesi vrhovna stvarnost, a ti si mu povjerovao i počeo se ponašati u skladu s time.
Odakle ti takva vjera?

M: Recimo da mi se to što mi je guru rekao učinilo razumnim. Bilo bi glupo da mu nisam povjerovao.
Kakvu bi on korist imao od toga da me zavede na krivi put?

P: Jednom si pokloniku rekao da smo svi jedno, da smo jednaki. Ne mogu povjerovati da je tako. Bududi da
u to ne vjerujem, imam li ikakve koristi od tvoje tvrdnje?

M: Nije važno što mi ne vjeruješ. Moje su riječi istinite i obavit de svoj posao. U tome je ljepota druženja s
plemenitim osobama (satsang).

P: Može li se ved i samo sjedenje u tvojoj blizini nazvati sadhanom?

M: Naravno, rijeka života teče. Neke od njezinih voda još su uvijek ovdje, ali mnoge su ved dostigle svoj
cilj. Ti poznaješ samo sadašnjost. Ja vidim mnogo dalje u prošlost i u bududnost, u to što si bio i što deš biti.
Ne mogu a da te ne vidim kao samog sebe. U prirodi je ljubavi da ne vidi razlike.

P: Kako da sebe vidim onako kako me ti vidiš?

M: Dovoljno je da prestaneš zamišljati sebe kao tijelo. Ideja «ja sam tijelo» veoma je pogubna jer te u
potpunosti zasljepljuje za tvoju pravu prirodu. Nemoj ni na trenutak zamišljati da si tijelo. Nemoj si davati
ni ime ni lik. Stvarnost se nalazi u tajanstvenosti i tišini.

P: Ne moram li bar malo vjerovati da nisam tijelo? Kako da nađem to malo vjere?

M: Ponašaj se kao da si potpuno uvjeren u to i povjerenje de samo dodi. Kakva korist od pukih riječi? Nede
ti pomodi nikakva formula ili mentalni obrazac. Ali nesebično djelovanje, oslobođeno svih briga za tijelo i
njegove interese, dovest de te u samo srce stvarnosti.

P: Kako da smognem hrabrosti za djelovanje bez uvjerenja?

M: Ljubav de ti dati hrabrosti. Kad sretneš uistinu krasnu osobu, vrijednu ljubavi i dostojanstvenu, tvoja
ljubav i divljenje prema njoj dat de ti poticaja za plemenito djelovanje.

P: Ne zna se svatko diviti onome što je vrijedno divljenja. Vedina ljudi u potpunosti je neosjetljiva.

M: Život de dovesti do toga da to počnu smatrati dragocjenim. Sama težina stečenog iskustva dat de im oči
koje vide. Kad sretneš osobu dostojnu poštovanja, voljet deš je, vjerovati joj i slijediti njezine savjete. To je
uloga ostvarenih ljudi - biti primjer savršenstva drugima kako bi im se oni mogli diviti i voljeti ih. Ljepota
života i karaktera golemi je doprinos opdem dobru.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što izaziva zadovoljstvo sprječava u napretku 256
P: Moramo li patiti da bismo rasli?

M: Dovoljno je znati da patnja postoji, da svijet pati. Užitak i bol sami po sebi ne dovode do oslobođenja.
To čini jedino razumijevanje. Kad jednom spoznaš istinu da je svijet ispunjen patnjom, da je rođenje velika
nesreda, nadi deš poticaj i energiju da se uzdigneš iznad takvog svijeta. Užitak te uspavljuje, ali bol te budi.
Ne želiš li patiti, nemoj odlaziti na spavanje. No, sebstvo ne možeš spoznati jedino kroz blaženstvo, bududi
da je blaženstvo sama tvoja priroda. Da bi ostvario prosvjetljenje, moraš se suočiti s njegovom
suprotnošdu, s onim što nisi.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što izaziva zadovoljstvo sprječava u napretku 257
Potreban vam je samo miran Um

Poklonik: Ne osjedam se dobro. Veoma sam slab. Što da radim?

Maharaj: Tko se ne osjeda dobro, ti ili tvoje tijelo?

P: Moje tijelo, naravno.

M: Jučer si se osjedao dobro. Tko se osjedao dobro?

P: Tijelo.

M: Bio si zadovoljan jer je tijelu bilo dobro, a sada si tužan jer mu nije dobro. Tko je jedan dan sretan, a
drugi tužan?

P: Um.

M: A tko spoznaje promjenjivi um?

P: Um.

M: Um je spoznavatelj. A tko spoznaje spoznavatelja?

P: Ne spoznaje li spoznavatelj sam sebe?

M: Um je isprekidan. On uvijek iznova stvara praznine, kao kod spavanja, nesvjestice ili neke druge
smetnje. Mora postojati nešto neprekidno što bilježi te prekide.

P: Um se sjeda. On predstavlja tu neprekidnost.

M: Sjedanje je uvijek djelomično, nepouzdano i neizmjerno maleno. Ono ne objašnjava snažan osjedaj
istovjetnosti koji prožima svjesnost, osjedaj «ja jesam». Otkrij što je u njegovu korijenu.

P: Koliko god duboko gledao, nalazim jedino um. Tvoje riječi «iznad uma» ne ukazuju mi ni na što.

M: Sve dok tražiš umom, nedeš ga modi nadidi. Da bi nadišao um, moraš gledati dalje od njega i njegovih
sadržaja.

P: U kojem smjeru moram gledati?

M: Svi se smjerovi nalaze u umu! Ne tražim od tebe da gledaš u nekom određenom smjeru, samo gledaj
dalje od svega što se događa u tvome umu i uvedi to u osjedaj «ja jesam». Osjedaj «ja jesam» nije smjer,
ved nijekanje svih smjerova. Na kraju de čak i on morati otidi jer ne moraš i dalje uspostavljati ono što je
očito. Uvođenje uma u osjedaj «ja jesam» samo pomaže da se on okrene od svega ostalog.

P: Kamo me sve to vodi?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Potreban vam je samo miran Um 258


M: Kad se um drži podalje od svojih opsesija, postaje miran. Ne budeš li uznemirivao taj spokoj i budeš li
prebivao u njemu, ustanovit deš da je prožet svjetlošdu i ljubavlju kakvu još nikad nisi susreo. Pa ipak, istog
trena prepoznat deš ga kao vlastitu prirodu. Kad jednom prođeš kroz takvo iskustvo, nikad više nedeš biti
ista osoba. Neposlušni um može prekinuti taj mir i izbrisati tvoje viđenje, ali on se tom iskustvu mora i
vratiti, pod uvjetom da i dalje ulažeš napor, sve do onog dana kad se svi okovi budu slomili, obmane i
vezanosti okončale, a život postao potpuno usmjeren na sadašnjost.

P: Kakva de promjena tada nastati?

M: Više nede biti uma. Postojat de samo ljubav na djelu.

P: Kako du prepoznati to stanje kada ga postignem?

M: Tada više nede postojati strah.

P: Bududi da me okružuje svijet prepun tajni i opasnosti, kako du modi živjeti bez straha?

M: I tvoje malo tijelo puno je tajni i opasnosti, pa ipak ga se ne plašiš, zato što ga smatraš svojim. A ono što
ne znaš jest da je cijeli univerzum tvoje tijelo i da ga se stoga ne trebaš plašiti. Na neki način, može se
ustvrditi da imaš dva tijela, osobno i univerzalno. Osobno dolazi i odlazi, a univerzalno je uvijek s tobom.
Cijela je kreacija tvoje univerzalno tijelo. Zaslijepljenost se nede okončati sama od sebe, ved se mora
ukloniti vješto i namjerno. Kad se razumiju i odbace sve iluzije, postiže se savršeno stanje u kojem ne
postoje ni pogreške ni razlike izmedu osobnog i univerzalnog.

P: Ja sam osoba pa sam prema tome i ograničen prostorom i vremenom. Zauzimam veoma malo mjesta i
ne trajem duže od par trenutaka. Stoga čak ne mogu ni pojmiti sebe kao vječnog i sveprožimajudeg.

M: Usprkos tome, ti jesi takav. Kad budeš zašao dublje u sebe, u potrazi za svojom istinskom prirodom,
otkrit deš da je samo tvoje tijelo sitno, pamdenje kratko, a da je nepregledni ocean života u potpunosti tvoj.

P: Upravo su riječi «ja» i «univerzalno» proturječne. Jedna isključuje drugu.

M: Ne, nije tako. Osjedaj istovjetnosti prožima univerzalnost. Traži i otkrit deš univerzalnu osobu kojom jesi,
ali i beskonačno više. U svakom slučaju, počni sve dublje razumijevati da je svijet u tebi, a ne ti u njemu.

P: Kako je to mogude? Ja sam samo dio svijeta. Kako bi cijeli svijet mogao biti sadržan u jednom svom
djelidu, osim kroz odraz, kao u ogledalu?

M: To što kažeš istina je. Tvoje osobno tijelo djelid je u kojem se na čudesan način odražava cjelina. Ali ti
imaš i univerzalno tijelo. Čak ne možeš ni tvrditi da ga ne poznaješ bududi da ga cijelo vrijeme gledaš i
doživljavaš. Samo, ti ga zoveš «svijet» i uplašen si njime.

P: Osjedam da poznajem svoje malo tijelo, a da ovo drugo ne poznajem, osim kroz znanost.

M: Tvoje malo tijelo puno je tajni i čuda koja ne poznaješ. I u njemu je znanost tvoj jedini vodič. Opisuju te i
anatomija i astronomija.

P: Čak i ako prihvatim tvoje učenje o univerzalnom tijelu kao radnu teoriju, na koji je način mogu provjeriti i
od kakve mi je koristi?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Potreban vam je samo miran Um 259


M: Spoznavaj udi sebe kao stanovnika obaju tijela, nedeš se morati ničeg odredi. Ticat de te se cijeli
univerzum. Voljet deš svako bide i pomagati mu na najnježniji i najmudriji način. Više nede biti
sukobljavanja interesa između tebe i drugih. U potpunosti de nestati svake vrste iskorištavanja. Svako de
tvoje djelovanje biti blagotvorno, a svaki pokret blagoslov.

P: Sve to zvuči veoma primamljivo. Ali što trebam raditi kako bih spoznao svoj univerzalni bitak?

M: Imaš dva puta: ili deš svoje srce i um u potpunosti predati samootkrivanju, ili deš prihvatiti moje upute
na temelju povjerenja i djelovati u skladu s njima. Drugim riječima, ili deš u potpunosti postati zaokupljen
samim sobom ili deš u potpunosti postati nezaokupljen samim sobom. Ovdje je presudna riječ «ll
potpunosti». Želiš Ii dostidi vrhovnu stvarnost, moraš otidi u krajnost.

P: Kako da, ovako malen i ograničen kakav trenutačno jesam, stremim k takvim visinama?

M: Spoznaj da si ti ocean svjesnosti u kojem se sve događa. To nije teško. Malo budne pažnje i podrobnog
promatranja samog sebe i uvidjet deš da je nijedan događaj ne zbiva izvan područja tvoje svjesnosti.

P: Svijet je pun događaja koji se ne pojavljuju u mojoj svjesnosti.

M: Čak se i u tvom tijelu zbivaju mnogi događaji koji se ne pojavljuju u tvojoj svjesnosti. Ali to te ne
sprječava da tvrdiš kako je tijelo tvoje. Svijet spoznaješ na isti način kao i svoje tijelo, odnosno osjetilima.
Tvoj um odvojio je svijet koji se nalazi izvan tvoje kože od svijeta koji se nalazi unutar nje i stavio ih jedan
nasuprot drugome. To je stvorilo strah i mržnju, a i svu mogudu patnju u životu.

P: Ne mogu do kraja shvatiti ono što govoriš o nadilaženju svjesnosti. Razumijem riječi, ali ne mogu si
predočiti takvo iskustvo. Naposljetku, ti si sam rekao da sve iskustvo postoji u svjesnosti.

M: Imaš pravo, iskustvo ne postoji izvan svjesnosti. Pa ipak, postoji iskustvo čistog bitka. Postoji stanje
onkraj svjesnosti koje nije nesvjesnost. Nazivaju ga nadsvjesnost, čista svjesnost ili vrhovna svjesnost. To je
čista svijest oslobođena odnosa subjekt - objekt.

P: Proučavao sam teozofiju, ali ondje nisam našao ništa slično ovome što ti naučavaš. Priznajem da se
teozofija bavi samo pojavnim svijetom. Ona opisuje univerzum i njegove stanovnike do najsitnijih detalja.
Teozofija priznaje mnoge razine materije i odgovarajude razine iskustva, ali izgleda da ne ide dalje od toga.
Ono o čemu ti govoriš nadilazi sva iskustva. No, ne može se li se to iskusiti, čemu uopde služe toliki
razgovori o tome?

M: Svjesnost je isprekidana, prepuna praznih hodova. Pa ipak postoji kontinuitet istovjetnosti. Što bi drugo
moglo biti razlogom tome no ono što se nalazi onkraj svjesnosti?

P: Ako ja jesam iznad uma, kako da se promijenim?

M: Zašto bi išta trebao mijenjati? U svakom slučaju, um se cijelo vrijeme mijenja. Promatraj svoj um
nepristrano jer je to dovoljno da ga smiriš. Tek kad postane potpuno miran, modi deš ga nadidi. Nemoj ga
cijelo vrijeme nečim zapošljavati. Zaustavi ga - i samo budi. Budeš li ga pustio da se odmara, on de se smiriti
i obnoviti svoju čistodu i snagu. Neprestano razmišljanje čini ga slabim.

P: Ako je moj stvarni bitak uvijek uz mene, kako je mogude da ja to ne znam?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Potreban vam je samo miran Um 260


M: To je mogude zato što je on veoma suptilan, a tvoj je um grub, ispunjen grubim mislima i osjedajima.
Umiri i pročisti svoj um i spoznat deš sebe takvog kakav jesi.

P: Je li mi um potreban da bih spoznao sebe?

M: Nalaziš se iznad uma, ali umom spoznaješ. Očigledno je da opseg, dubina i karakter znanja ovise o
instrumentu koji se koristi. Poboljšaj svoj instrument i usavršit deš svoje znanje.

P: Da bih postigao savršeno znanje, potreban mi je savršen Um.

M: Potreban ti je jedino miran um. Kad ti um jednom postane miran, sve de se ostalo događati na ispravan
način. Kao što izlazede sunce potiče svijet na djelovanje, tako i svijest o sebstvu utječe na promjene u umu.
U svjetlosti mirne i postojane svijesti o sebi bude se unutarnje energije i, bez ikakvih napora s tvoje strane,
stvaraju čuda.

P: Želiš li redi da najviše učinimo kad ne radimo ništa?

M: Točno tako. Shvati da si predodređen za prosvjetljenje. Surađuj sa svojom sudbinom, nemoj joj se
suprotstavljati, nemoj je osujedivati. Dopusti joj da se ispuni. Jedino što moraš učiniti jest usmjeriti
pozornost na zapreke koje je stvorio tvoj glupi Um.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Potreban vam je samo miran Um 261


Svaka je potraga za srećom patnja

Poklonik: Došao sam iz Engleske, a trenutačno sam na putu prema Madrasu. Ondje du se nadi sa svojim
ocem i nakon toga krenut demo automobilom kopnenim putem do Londona. Namjeravam studirati
psihologiju, ali još uvijek ne znam što du raditi nakon što diplomiram. Možda du pokušati upisati indus-
trijsku psihologiju, a možda i psihoterapiju. Moj je otac liječnik opde prakse, mogao bih slijediti isti put.

Ali to nije sve što me zanima. Postoje određena pitanja koja se tijekom povijesti nisu nimalo promijenila.
Shvatio sam da imaš odgovore na neka od tih pitanja i iz tog sam te razloga došao vidjeti.

Maharaj: Pitam se jesam li prava osoba koja može odgovoriti na tvoja pitanja. Veoma malo znam o
stvarima i ljudima. Znam samo da jesam, a to znaš i ti. Mi smo jednaki.

P: Naravno da znam da jesam, ali ne znam što to znači.

M: Ti nisi ono što, po tebi, «ja» znači u ideji «ja jesam». Prirodno je znati da jesi, a znati što jesi plod je
mnogih istraživanja. Morat deš istražiti cjelokupno polje svoje svjesnosti i zatim ga nadidi.

Da bi to postigao, morat deš pronaci pravog učitelja i stvoriti uvjete koji su potrebni za takvo otkride.
Opdenito govoredi, postoje dva puta: vanjski i unutarnji. Postoji mogudnost da živiš s nekim tko zna Istinu i
da se u potpunosti podrediš njegovu vođstvu i zahtjevima, ili da potražiš unutarnjeg vodiča i slijediš svoju
unutarnju svjetlost, kamo god te vodila. U oba slučaja morat deš zanemariti osobne želje i strahove. Učiti se
može u učiteljovoj blizini ili vlastitim istraživanjem, pasivno ili aktivno. Možeš dopustiti rijeci života i ljubavi
koja predstavlja tvog gurua da te nosi kud hode ili možeš činiti vlastite napore, vođen svojom unutarnjom
zvijezdom. U oba slučaja moraš se truditi i moraš biti ozbiljan. Rijetki su ljudi koji su toliko sretni da nađu
učitelja dostojnog povjerenja i ljubavi. Vedina mora prolaziti teškim putem, koristiti vlastitu inteligenciju i
razumijevanje, razlučivanje (viveka) inevezanost (vairagya). Taj je put dostupan svima.

P: Sretan sam što sam došao ovamo. Iako ved sutra odlazim, vjerujem da jedan razgovor s tobom može
utjecati na cjelokupni moj život.

M: Da, to je točno. Kad jednom kažeš: «Želim nadi istinu», cijeli de tvoj život biti duboko pogođen time. Sve
tvoje mentalne i tjelesne navike, osjedaji i emocije, želje i strahovi te planovi i odluke prodi de kroz korjenitu
preobrazbu.

P: Kad jednom zaključim da želim pronadi stvarnost, što tada moram učiniti?

M: Sve ovisi o tvojem temperamentu. Budeš li ozbiljan, svaki put koji izabereš dovest de te do cilja.
Ozbiljnost je presudan čimbenik

P: Što je u korijenu ozbiljnosti?

M: Ozbiljnost je onaj isti instinkt koji uzrokuje da se ptica vrada svome gnijezdu, a riba planinskom potoku u
kojem se omrijestila. Kad plod sazre, sjemenka se vrada zemlji. Najvažnija je zrelost.

P: A što de me učiniti zrelim? Treba li mi iskustvo?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svaka je potraga za sredom patnja 262


M: Da ved ne posjeduješ sva iskustva koja su ti potrebna, ne bi došao ovamo. Ne trebaš više skupljati
iskustva, moraš se uzdignuti iznad njih. Kakav god napor budeš činio, kakvu god sadhanu slijedio, to de
samo gomilati nova iskustva, ali nede te odvesti iznad njih. Ni čitanje knjiga nede ti pomodi. One de
obogatiti tvoj um, ali osoba za koju se smatraš ostat de netaknuta. Očekuješ li bilo kakvu dobrobit od
svojega traganja, materijalnu, mentalnu ili duhovnu, nisi shvatio najvažniju stvar. Istina ti nede dati nikakve
prednosti. Nedeš stedi viši položaj niti mod nad drugima. Jedino što deš dobiti jest istina sama i oslobođenje
od lažnog.

P: U svakom slučaju, istina nam daje mod da pomažemo drugima.

M: To je samo zamišljanje, koliko god plemenito bilo! U istini ne pomažeš drugima jer drugi ne postoje. Ti
dijeliš ljude na plemenite i neplemenite pa očekuješ da plemeniti pomažu neplemenitima. Dakle, razdvajaš,
vrednuješ, prosuđuješ i optužuješ. Uništavaš istinu u ime istine same. Ved samo tvoje nastojanje da je
uobličiš u riječi predstavlja njezino nijekanje, zato što se ona ne može obuhvatiti riječima. Istina se može
izraziti samo nijekanjem lažnog, i to kroz djelovanje. Da bi u tome uspio, moraš laž sagledati kao laž (viveka)
pa je odbaciti (vairagya). Odricanje od lažnog oslobađajude je i poticajno. Ono otvara put k savršenstvu.

P: Kada du znati da sam otkrio istinu?'

M: Ideje «ovo je istina» i «ono je istina» u tvome se umu tada više nede pojavljivati. Istina se ne može
nametnuti, ona je sagledavanje lažnog kao lažnog i njegovo odbacivanje. Beskorisno je tražiti istinu ako je
um zaslijepljen lažnim. Um se mora u potpunosti očistiti od lažnog prije negoli u njemu osvane istina.

P: Ali što je lažno?

M: Nema sumnje da je lažno ono što ne posjeduje bitak.

P: Što misliš kad kažeš da nešto ne posjeduje bitak? Laž postoji, oštra kao čavao.

M: Ono što proturječi samom sebi ne posjeduje bitak, odnosno posjeduje samo privremeni bitak, što se
svodi na isto. Ono što ima početak i kraj nema sredine. Prazno je. Ima samo ime i lik koje mu je dao um, ali
nema ni građu ni srž.

P: Ako sve ono što je prolazno ne posjeduje bitak, tada ni univerzum ne posjeduje bitak.

M: Je li to itko zanijekao? Naravno da univerzum ne posjeduje bitak.

P: A što posjeduje bitak?

M: Ono što ne ovisi ni o čemu da bi moglo postojati, ono što se ne pojavljuje s univerzumom i ne nestaje s
njime, ono što ne iziskuje nikakve dokaze, ali zato daje stvarnost svemu što dotiče. U prirodi je lažnog da se
na trenutak pojavljuje kao stvarno. Može se redi da istinito postaje otac lažnome, ali lažno je ograničeno
vremenom i prostorom te uvjetovano okolnostima.

P: Kako da se oslobodim lažnog i dohvatim stvarnost?

M: Zbog čega to želiš?

P: Želio bih živjeti boljim, zadovoljnijim, cjelovitijim i sretnijim životom.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svaka je potraga za sredom patnja 263


M: Sve što se može pojmiti umom mora biti lažno jer je predodređeno na uvjetovanost i ograničenost.
Stvarnost se ne može pojmiti i ne može se upotrijebiti ni u kakvu svrhu. Nju moraš željeti isključivo radi nje
same.

P: Kako mogu željeti ono što je nezamislivo?

M: Ali što je drugo vrijedno želje? Sasvim je sigurno da stvarnost ne možeš željeti na isti način kao i neku
stvar. Ali možeš sagledati nestvarno kao nestvarno i možeš ga odbaciti. Odbacivanje lažnog otvara put do
istinitog.

P: To razumijem, ali kako to izgleda u svakodnevnom životu?

M: Zanimanje i briga za pojedinačno sebstvo dvije su žarišne točke lažnog. Tvoj svakodnevni život titra
između želje i straha. Pažljivo ga promatraj i uočit deš kako um poprima bezbrojna imena i likove, poput
rijeke koja se pjenuša između dvije stijene. Svedi svako djelovanje na njegove sebične pobude pa ih pažljivo
promatraj sve dok ne nestanu.

P: Da bi mogao preživjeti, čovjek se mora brinuti za sebe i zarađivati novac.

M: Ne moraš zarađivati za sebe, ali mogao bi zarađivati za svoju ženu ili dijete. Mogao bi raditi za druge.
Svojevrsna žrtva može biti čak i raditi samo zato da bi se održao na životu. Nema nikakve potrebe da budeš
sebičan. Odbaci sve pobude koje potječu iz sebičnosti, istog trena kad ih uočiš, i nedeš morati tražiti istinu.
Ona de nadi tebe.

P: Postoje neke najosnovnije potrebe.

M: Ne namiruju li se one još od tvog začeda? Odbaci teret brige za samog sebe i budi ono što jesi -
inteligencija i ljubav na djelu.

P: Ali nekako moraš preživjeti!

M: Ne možeš ne preživjeti! Tvoje je pravo «ja» bezvremeno i nalazi se onkraj života i smrti. A tijelo de
preživljavati sve dok to bude potrebno. Nije važno da živi dugo. Ispunjen život bolji je od dugotrajnog.

P: Tko može redi što je ispunjen život? To određuje sredina iz koje potječem.

M: Tražiš li stvarnost, moraš se osloboditi svih sredina, svih kultura, kao i svih obrazaca osjedanja i
razmišljanja. Čak i ideja da si muškarac, odnosno žena ili opdenito čovjek mora biti odbačena. Ocean života
obuhvada sve, a ne samo ljudska bida. Dakle, najprije odbaci sva samo-poistovjedivanja. Prestani razmišljati
o sebi kao ovakvom ili onakvom, kao ovom ili onom. Odbaci svu zaokupljenost sobom i nemoj se brinuti za
svoje blagostanje, bilo materijalno bilo duhovno. Odrekni se svih želja, grubih i suptilnih, te prestani
razmišljati o postignudu bilo koje vrste. U potpunosti si ovdje i sada i ništa ti uistinu nije potrebno.

To ne znači da moraš biti praznoglav ili ludo odvažan, rasipan ili ravnodušan. Jedino što mora nestati jest
temeljna zabrinutost za samog sebe. Potrebno ti je malo hrane, odjede i krov nad glavom za tebe i tvoju
obitelj, ali to ti nede stvarati probleme sve dok pohlepu ne budeš smatrao potrebom. Živi u skladu s onim
što uistinu jest, a ne s onim što zamišljaš.

P: Što sam ja ako ne čovjek?


Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svaka je potraga za sredom patnja 264
M: Ono zbog čega misliš da si čovjek nije ljudskog podrijetla. To je točka svjesnosti koja nema dimenzija,
koja ničega nije svjesna. Sve što o sebi možeš tvrditi jest: «Ja jesam». Ti si čisti bitak-svijest-blaženstvo. Kad
to spoznaš, stigao si na kraj svakom traganju. To de se dogoditi kad uvidiš da je sve ono što misliš da jesi
samo zamišljanje i kad se od toga odvojiš u punoj svijesti o prolaznom kao prolaznom, zamišljenom kao
zamišljenom i nestvarnom kao nestvarnom. To uopde nije teško, ali potrebna je nevezanost. Istinu je tako
teško uvidjeti upravo zbog prianjanja uz lažno. Kad jednom spoznaš da je lažnom potrebno vrijeme, a da je
sve ono za što je potrebno vrijeme lažno, nalaziš se bliže stvarnosti, koja je bezvremena i koja vječno
postoji u sadašnjosti. Vječnost u vremenu samo je ponavljanje, poput pokretanja sata. Ona beskrajno teče
iz prošlosti u bududnost, kao prazna beskonačnost. Stvarnost je ta koja sadašnjost čini toliko životnom,
toliko različitom od prošlosti i bududnosti, koje su samo mentalne. Treba li ti vremena da nešto postigneš,
to mora biti lažno. Stvarnost te uvijek prati. Ne trebaš čekati da postaneš ono što ved jesi. Samo nemoj
dopustiti svojem umu da traga izlazedi iz tebe. Kad nešto poželiš, najprije se zapitaj: «Je li mi to uistinu
potrebno?» Ako je odgovor niječan, istog trena odbaci želju.

P: Zar ne moram ja biti sretan? Možda mi nešto i nije nužno potrebno, pa ipak, može li me usrediti, ne bih li
to trebao uzeti?

M: Ništa te ne može učiniti sretnijim nego što ved jesi. Svaka je potraga za sredom patnja i vodi u još vedu
patnju. Jedina sreda koja je vrijedna svojeg imena prirodna je sreda svjesnog bitka.

P: Zar ne moram stedi mnogo iskustava prije negoli dostignem tako visoku razinu svijesti?

M: Iskustva samo ostavljaju sjedanja iza sebe i povedavaju teret koji je ved dovoljno težak. Ne trebaš više
skupljati nova iskustva. Ona koja si stekao u prošlosti sasvim su ti dovoljna. Ali, osjedaš li da ti je potrebno
više, zagledaj se u srca ljudi oko sebe. Ondje deš nadi toliko različitih iskustava kroz koja ne bi mogao prodi
ni u sljededih tisudu godina. Uči iz patnje drugih i uštedi si vlastitu. Nije ti potrebno iskustvo, ved sloboda od
svih iskustava. Ne budi pohlepan za iskustvima; ona ti uistinu nisu potrebna.

P: Ne prolaziš li i ti kroz određena iskustva?

M: Stvari se događaju oko mene, ali ja ne sudjelujem u njima. Određeni događaj postaje iskustvo samo ako
se u njega emocionalno uključim. Nalazim se u stanju koje je potpuno, koje ne treba ni na koji način
poboljšavati. Od kakve bi mi koristi moglo biti bilo kakvo iskustvo?

P: Potrebno nam je znanje, obrazovanje.

M: Da bismo se mogli baviti nečim, potrebno nam je znanje o tome, a da bismo se mogli baviti ljudima,
potrebno nam je razumijevanje i suosjedanje. Da bismo se bavili sobom, nije nam potrebno ništa. Budi to
što jesi - svjesno bide - i nemoj odstupati od toga.

P: Univerzitetsko znanje veoma je korisno.

M: Nema sumnje, ono ti može pomodi pri zarađivanju za život. Ali ne može te naučiti kako živjeti. Ti si
student psihologije. U nekim situacijama to ti može pomodi. Ali možeš li živjeti od psihologije? Život je
dostojan svoga imena jedino ako u djelovanju odražava stvarnost. Nijedan univerzitet ne može te naučiti
živjeti tako da u trenutku smrti možeš redi: «Živio sam odlično, ne moram ponovno živjeti» Ljudi najčešde
umiru priželjkujudi sljededi život. Učinjeno je toliko nmogo pogrešaka, toliko je toga ostalo nedovršeno.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svaka je potraga za sredom patnja 265


Vedina ljudi vegetira, umjesto da ~iy:i r Samo skupljaju iskustva i obogaduju svoje pamdenje. Ali svako je
iskustvo nijekanje stvarnosti, koja nije ni osjetilna ni pojmovna, ni tijelo ni um, iako uključuje i nadilazi
oboje.

P: Ipak, iskustva su veoma korisna. Zahvaljujudi iskustvu možeš, na primjer, naučiti da ne smiješ dirati
plamen.

M: Ved sam ti rekao da je znanje veoma korisno pri bavljenju ovim ili onim. Ali ono ti ne govori kako se
odnositi prema ljudima i samome sebi, kako živjeti svoj život. Sad ne govorimo o upravljanju automobilom
ili zarađivanju novca. Za nešto takvo potrebno je iskustvo. Ali materijalno znanje ne može ti pomodi da
postaneš samome sebi svjetlost. Da bi bio to što jesi u pravom smislu riječi, potrebno ti je nešto bliskije i
dublje od posrednog znanja. Tvoj vanjski život posve je nevažan. Mogao bi raditi kao nodni čuvar i živjeti
sretno. Važno je ono što si u samome sebi. Moraš stedi unutarnji mir i radost, što je mnogo teže no stedi
bogatstvo. Nijedan fakultet ne može te naučiti da postaneš sebstvo. To se može naučiti jedino vježbom.
Odmah počni vježbati da budeš to što jesi. Odbacuj sve ono što nisi i ulazi sve dublje u sebe. Kao što čovjek,
kopajudi zdenac, odbacuje sve što nije voda, dok ne dođe do sloja u kojem se ona nalazi, tako i ti moraš
odbacivati sve što nije tvoje, sve dok ne ostane ništa čega bi se mogao odredi. Shvatit deš da ono što je
ostalo nije ništa za što bi se um mogao uhvatiti. Ti čak nisi ljudsko bide. Ti samo jesi - točka svijesti koja
istovremeno zauzima prostor i vrijeme, ali nadilazi oboje, krajnji uzrok svega, koji pak nije uzrokovan
ničime. Pitaš li me: «Tko si ti?», moj de odgovor biti: «Ništa pojedinačno, ali, ipak, ja jesam.»

P: Ako nisi nikakva pojedinačnost, tada si sigurno univerzalnost.

M: Što zapravo znači biti univerzalan, ali ne kao koncept, ved kao način života? Živjeti univerzalno znači ne
razdvajati se, ne suprotstavljati se, ved razumijevati i voljeti sve s čime dolaziš u dodir. To znači biti u stanju
istinski redi: «Ja sam svijet, svijet je ja, u svijetu sam kod kude, svijet je moj. Svako je postojanje moje
postojanje, svaka svjesnost moja svjesnost svaka patnja moja patnja, a svaka radost moja radost.» To je
univerzalni život. A ipak, moj stvarni bitak, kao i tvoj, nalaze se onkraj univerzuma, a otud i onkraj
kategorija pojedinačnog i univerzalnog. Stvarni bitak jest to što jest, u potpunosti sadržan u samome sebi i
neovisan.

P: Smatram da je to veoma teško razumjeti.

M: Moraš si dati vremena kako bi duboko promislio o svemu što si čuo. Stare vijuge moraju se iz tvog
mozga izbrisati, ali se pritom ne smiju stvarati nove. Moraš spoznati da si nepokretan, iznad i onkraj
pokretnosti, tihi svjedok svega što se događa.

P: Znači li to da se moram odredi svake ideje o aktivnom životu?

M: Ne, ni u kom slučaju. Bit de vjenčanja, dodi de djeca, zarađivat deš novac kako bi uzdržavao obitelj. Sve
de se to zbiti prirodnim tijekom događaja jer se sudbina mora ispuniti. Kroz te deš događaje prolaziti bez
opiranja, suočavajudi se sa zadacima kako budu nadolazili, pažljivo i temeljito, kako u malim tako i u velikim
stvarima. Ali tvoj opdi stav bit de dobrohotna nevezanost, neizmjerno velika dobronamjernost bez ikakvih
očekivanja da joj bude uzvradeno na isti način, neprestano davanje bez traženja ičega za sebe. U braku nisi
ni muž ni žena, ved ljubav između njih. Ti si jasnoda i ljubaznost koja sve oko sebe čini sređenim i lijepim. To
ti može izgledati nejasno, ali razmisliš li malo, shvatit deš da je mistični aspekt najprimjenjiviji, zato što život

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svaka je potraga za sredom patnja 266


čini stvaralački lijepim. Tvoja svjesnost podiže se u više dimenzije, iz kojih deš sve vidjeti jasnije i čistije.
Shvatit deš da je osoba kojom si postao prilikom rođenja i koja de nestati prilikom smrti, prolazna i lažna. Ti
nisi osjetilna, emocionalna i intelektualna osoba koja se nalazi pod vlašdu želja i strahova. Otkrij svoj istinski
bitak. Što sam ja? To je temeljno pitanje i filozofije i psihologije. Zađi duboko u njega!

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svaka je potraga za sredom patnja 267


Iskustvo nije Stvarno

Maharaj: Tražitelj je onaj tko traga za samim sobom. Veoma brzo otkrit de da nije tijelo. Kad se njegovo
uvjerenje «ja nisam tijelo» toliko učvrsti da više ne može osjedati, razmišljati i djelovati u korist tijela, lako
de modi otkriti da je on zapravo univerzalni bitak, spoznavanje i djelovanje te da u njemu i kroz njega cijeli
univerzum postaje stvaran, svjestan i djelotvoran. To je srž problema. Pojedinac može biti svjestan svog
tijela i robovati životnim okolnostima, ili pak postati sama univerzalna svijest i time stedi potpuni nadzor
nad svim događajima.

Ipak, svijest, individualna ili univerzalna, nije moje istinsko prebivalište. Ja nisam u njoj, ona nije moja,
«mene» ondje nema.

Nalazim se iznad nje, premda nije lako objasniti kako se može biti ni svjestan ni nesvjestan, ved iznad
obojeg. Ne mogu redi da sam u Bogu ili da sam Bog. Bog je univerzalna svjetlost i ljubav, univerzalni
svjedok. Ja se nalazim čak i iznad univerzalnog.

Poklonik: U tom slučaju, nemaš ni imena ni lika. Kakvu vrstu bitka posjeduješ?

M: Ja sam ono što jesam, ni u liku ni bezličan, ni svjestan ni nesvjestan. Nalazim se s one strane svih tih
kategorija.

P: Čini se da koristiš pristup «ne ovo, ne ono (neti, neti)».

M: Ne možeš me otkriti isključivo nijekanjem. Ja sam sve koliko ... i ništa. Nisam ni oboje, a ni samo jedno
od toga. Te su definicije primjenjive na Gospoda Univerzuma, ali ne i na mene.

P: Želiš redi da zapravo nisi ništa?

M: On, ne! Savršen sam i potpun. Ja sam bivstvo bitka, spoznajnost spoznavanja, punina srede. Ne možeš
me svesti na prazninu!

P: Ako jesi onkraj riječi, o čemu bismo uopde mogli razgovarati? Metafizički gledano, ono što govoriš ima
osnove, u tome nema unutarnjih proturječja. Ali tu nema hrane za mene. Tvoje se učenje uopde ne dotiče
mojih gorudih potreba. Tražim od tebe kruh, a nudiš mi dragulje. Oni su predivni, nema sumnje, ali ja sam
gladan.

M: Nije to baš tako. Nudim ti upravo ono što ti je potrebno - buđenje. Nisi gladan i nije ti potreban kruh.
Treba ti ukinude, odricanje, razrješenje. Nije ti potrebno ono za što vjeruješ da ti je potrebno. Tvoja stvarna
potreba poznata je samo meni, ali ne i tebi. Sve ono o čemu bi ti mogao razmišljati kao o svojoj potrebi
samo je obmana i zapreka. Vjeruj mi, nije ti potrebno ništa drugo osim da budeš to što jesi. Ti zamišljaš da
deš stjecanjem povedati svoju vrijednost. To je isto kao kad bi zlato zamišljalo da de ga oplemeniti
dodavanje bakra. Odstranjivanje i pročišdenje, odricanje od svega što je strano tvojoj prirodi sasvim ti je
dostatno. Sve je drugo uzaludno.

P: To je lakše redi nego učiniti. K tebi je došao čovjek s bolovima u stomaku, a ti mu savjetuješ da povrada.
Naravno, kad ne bi bilo uma, ne bi bilo ni problema. Ali um postoji i veoma je stvaran.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Iskustvo nije Stvarno 268
M: Um je taj koji ti govori da postoji. Nemoj mu dopustiti da te zavara. Sve te beskonačne argumente
protiv ukinuda uma proizvodi on sam radi vlastite zaštite, trajanja i širenja. Argument koji si naveo prazno
je odbijanje razmatranja svih mogudih zavijutaka i trzaja uma, a jedino te takvo razmatranje može odvesti
onkraj njega.

P: Ja sam samo ponizan tragalac, a ti si sama vrhovna stvarnost. Tragalac je sada pristupio vrhovnoj
stvarnosti s namjerom da ga ona prosvijetli. Što ona čini?

M: Slušaj što ti govorim i ne udaljavaj se od toga. Cijelo vrijeme razmišljaj samo o tome i ni o čemu
drugome. Bududi da si stigao tako daleko, odbaci sve ideje, ne samo o svijetu, ved i o sebi. Drži se podalje
od svih misli i prebivaj u tišini bitka-svijesti. Ne radi se o postizanju napretka jer ono zbog čega si došao ved
je u tebi i čeka.

P: Dakle, ti smatraš da bih trebao prestati razmišljati i postojano prebivati u osjedaju «ja jesam».

M: Da, točno tako. Kakve god ti misli došle u vezi s osjedajem «ja jesam», nemoj im pridavati značenje i ne
obradaj na njih pozornost.

P: Upoznao sam mnogo mladih ljudi sa Zapada i ustanovio sam da između njih i Indijaca postoji temeljna
razlika. Čini se da je njihova psiha (antahkarana) drukčija. Indijski um lako razumije koncepte kao što su
Sebstvo, Stvarnost, čisti um i univerzalna svjesnost. Zvuče im poznato i imaju sladak okus. Zapadni um ne
odgovara na njih ili ih jednostavno odbija. On ih želi konkretizirati ili istog časa iskoristiti u službi opde
prihvadenih vrijednosti. Te su vrijednosti često osobne prirode: zdravlje, blagostanje i uspjeh. Ponekad su
to opde društvene vrijednosti: bolje i pravednije društvo, sretniji život za sve ljude. No, sve su one povezane
sa svjetovnim problemima, osobnim ili neosobnim. Druga teškoda na koju veoma često nailazimo u
razgovoru sa zapadnjacima jest činjenica da je za njih sve iskustvo. Kao što žele iskusiti hranu, pide i žene,
umjetnost i putovanja, tako žele iskusiti i jogu, prosvjetIjenje i oslobođenje. Za njih je to samo novo
iskustvo koje se može priskrbiti za određenu cijenu. Oni zamišljaju da se takvo iskustvo može kupiti i zato
se cjenkaju za nj. Kad jedan guru traži previše, u smislu vremena i truda, odlaze drugome, koji oslobođenje
prodaje na otplatu, naizgled veoma lako, ali zapravo pod uvjetima koje je nemogude ispuniti. To je stara
priča o tome da ne smiješ misliti na sivog majmuna dok piješ lijek. U našem slučaju, sivi je majmun
prestanak razmišljanja o svijetu; odbacivanje svjesnosti o pojedinačnom postojanju, odricanje od svih želja,
održavanje savršenog celibata i tako dalje. Prirodno, na svim razinama dolazi do beskrajnog varanja, pa
stvarnih rezultata nema. Neki gurui iz pukog očaja odbacuju sve discipline, ne postavljaju nikakve uvjete,
savjetuju nenaprezanje, prirodnost, jednostavno življenje u pasivnoj svjesnosti, bez ikakvih obrazaca koji se
zasnivaju na tome što «moraš» a što «ne moraš». Postoji mnogo učenika koje su prošla iskustva dovela do
toga da sebe ne vole u tolikoj mjeri da se ni ne žele zagledati u svoje dubine. Neki se užasavaju nad sobom,
a nekima je dosadno. Prezasideni su znanjem o sebi i žele nešto drugo.

M: Neka takvi pojedinci ne misle o sebi, ako im se to ne sviđa. Mogli bi živjeti s guruom, promatrati ga i
razmišljati o njemu. Uskoro de iskusiti jednu vrstu blaženstva, sasvim novu, kakvu još nikada prije nisu
iskusili, osim možda u djetinjstvu. To je iskustvo tako nepogrešivo novo da de privudi njihovu pažnju i
pobuditi interes. Kad se jednom pojavi interes, sigurno de uslijediti redovna primjena sadhane.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Iskustvo nije Stvarno 269


P: Ti su ljudi veoma kritični i sumnjičavi. Ali ne mogu ni biti drukčiji bududi da su prošli kroz mnoga učenja i
doživjeli mnoga razočarenja. S jedne strane žele iskustvo, a s druge ne vjeruju da ga je mogude postidi. Kako
im pristupiti, jedino Bog zna!

M: Pristupit de im istinsko razumijevanje i ljubav.

P: Kad postignu određeno duhovno iskustvo, pojavljuje se nova teškoda. Počinju se žaliti da to iskustvo ne
traje vječno, da se nasumce javlja i nestaje. Bududi da su se dočepali slatkiša, željeli bi cijelo vrijeme uživati
u njemu.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Iskustvo nije Stvarno 270


M: Iskustvo, koliko god suptilno bilo, nije stvarno, U njegovoj je prirodi da se javlja i nestaje.
Samoostvarenje nije stjecanje znanja. Ono se prije svega postiže razumijevanjem. Kad je jednom
postignuto, nikad se više ne može izgubiti. S druge strane, svjesnost je promjenjiva, neprestano protječe i
iz trenutka u trenutak prolazi kroz preobrazbe. Nemoj prianjati uz svjesnost i njezine sadržaje. Želimo li
zadržati svjesnost, ona nestaje. Pokušaj zadržavanja trenutka uvida ili navale srede uništava upravo ono
što se željelo sačuvati. Sve što je došlo mora i otidi. Ono što je stalno nadilazi svako javljanje i nestajanje.
Dohvati korijen svih iskustava, osjedaj bitka. Beskraj stvarnosti nalazi se onkraj bitka i nebitka. Pokušavaj
uvijek nanovo.

P: Da bih pokušavao, potrebna mi je vjera.

M: Prije svega mora postojati želja. Ako je ona dovoljno snažna, dodi de i spremnost da se pokuša. Kad je
želja snažna, nije ti potrebno jamstvo uspjeha. Tada si spreman riskirati.

P: Snažna želja, snažna vjera - svodi se na isto. Ljudi o kojima sam ti govorio ne vjeruju ni roditeljima ni
društvu, pa čak ni sebi. Sve što dotaknu pretvara se u pepeo. Pruži im neko potpuno izvorno iskustvo,
sasvim očito, koje ne traži nikakva obrazlaganja uma, i oni de te slijediti na kraj svijeta.

M: Ali ja ništa drugo i ne radim! Neumorno im privlačim pažnju na čimbenik koji je nepobitan - vlastiti
bitak. Bitak ne traži dokaze - on dokazuje sve drugo. Kad bi samo malo dublje zašli u činjenicu postojanja i
kad bi otkrili neizmjernost i veličanstvenost u koju vode vrata «jesamstva», a zatim se uzdignuli i iznad
toga, njihov bi život bio prepun srede i svjetlosti. Vjeruj mi, uloženi napor ne predstavlja ništa u usporedbi
s onim što se otkriva prilikom stizanja na cilj.

P: Sve što kažeš točno je. Ali ti ljudi nemaju ni povjerenja u sebe ni strpljenja. Zamara ih čak i kratkotrajan
napor. Zaista je žalosno vidjeti kako slijepo tapkaju u mraku, a ipak nisu u stanju prihvatiti ispruženu ruku
koja im se nudi kao pomod. Ti su ljudi u duši veoma dobri, ali potpuno su zbunjeni. Govorim im da ne
mogu postidi istinu onako kako su naumili. Kažem im da moraju prihvatiti određene uvjete. No, oni mi
odgovaraju: «Neki de prihvatiti uvjete, a neki ne.» Prihvadanje i neprihvadanje uvjeta površno je i
nasumično, a stvarnost je u svemu. Mora postojati put koji mogu slijediti svi, put koji ne zahtijeva nikakve
uvjete.

M: Takav put uistinu postoji i dostupan je svima, na svim razinama, na svakom životnom koraku. Svatko je
svjestan sebe. Produbljivanje i proširivanje svijesti o sebi kraljevski je put. Možeš ga nazvati budnošdu,
svjedočenjem ili jednostavno pozornošdu. Taj put dobar je za sve. Za nj nitko nije nezreo i nitko ne može
doživjeti neuspjeh.

Ali, naravno, nije dovoljno biti samo budan. Tvoja pažnja mora uključivati i um. Svjedočenje je prije svega
svijest o svjesnosti i njezinim kretanjima.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Iskustvo nije Stvarno 271


Traži Izvor Svjesnosti

Poklonik: Neki dan razgovarali smo o načinu na koji funkcionira um modernog zapadnjaka i o teškodama
na koje nailazi želi li se pokoriti moralnoj i intelektualnoj disciplini vedante. Jedna od zapreka leži u
opsjednutosti mladih Europljana i Amerikanaca bijednim stanjem u kojem se nalazi svijet i neodgodivom
potrebom da se ono popravi.

Oni nemaju strpljenja s ljudima poput tebe koji naučavaju da je osobno poboljšanje nužan preduvjet za
usavršavanje svijeta. Takvi ljudi tvrde kako to nije mogude, a nije ni potrebno. Čovječanstvo je, po njihovu
mišljenju, spremno za promjenu sistema, socijalnog, ekonomskog i političkog. Dovoljno je uspostaviti
svjetsku vladu, svjetsku policiju, svjetske planove i ukinuti sve fizičke i ideološke zapreke. Osobna
preebrazba nije nužna. Bez sumnje, ljudi oblikuju društvo, ali i društvo oblikuje njih. U humanom društvu i
ljudi de biti humani. Pored toga, znanost daje odgovore na mnoga pitanja koja su se ranije nalazila u
području religije.

Maharaj: Nema sumnje, truditi se oko poboljšanja svijeta najdragocjenije je zanimanje. Čini li se to
nesebično, nužno bistri um i čisti srce. Ali, veoma brzo čovjek počinje shvadati da teži fatamorgani. Na
određenom mjestu i u određenom razdoblju uvijek može dodi do poboljšanja. To se često postiže pod
utjecajem nekog velikog kralja ili učitelja, ali nakon nekog vremena sve se privodi kraju, ostavljajudi
čovječanstvu novo razdoblje patnje. U prirodi je pojavnog svijeta da dobro i zlo slijede jedno za drugim i da
se pojavljuju u jednakoj mjeri. Jedino istinsko utočište nalazi se u nepojavnom.

P: Znači li to da nam savjetuješ bijeg?

M: Ne, naprotiv. Jedini put k obnovi vodi kroz uništenje. Stari nakit moraš rastaliti u bezoblična zlato prije
negoli počneš oblikovati novi. Svijet mogu promijeniti jedino ljudi koji su se uzdigli iznad njega. To se nikad
nije dogodilo na drukčiji način. Nekolicina ljudi čiji je utjecaj na svijet bio dugotrajan poznavala je
stvarnost. Dostigni njihovu razinu i tek onda govori o pomaganju svijetu.

P: Mi ne želimo pomodi rijekama i planinama, ved ljudima.

M: Svijet nije loš sam po sebi. Loši su ljudi koji ga čine takvim. Idi k njima i traži od njih da se ponašaju
ispravno.

P: Uzrok su njihova ponašanja želje i strahovi.

M: To je točno. Dokle god u ljudskom ponašanju prevladavaju želje i strahovi, nema mnogo nade za
čovječanstvo. Ali, da bi znao kako ljudima pristupiti na djelotvoran način, moraš se prvo ti sam osloboditi
želje i straha.

P: Neke su osnovne želje neizbježne, kao one povezane s hranom, seksom i smrdu.

M: To su potrebe i kao takve lako ih je zadovoljiti.

P: Je li čak i smrt potreba?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Traži Izvor Svjesnosti 272


M: Nakon što si proživio dug i plodan život, osjedaš potrebu za smrdu. Želja i strah razorni su jedino kad se
primjene na pogrešan način. U svakom slučaju, moraš željeti ispravne stvari, a plašiti se pogrešnih. Ali, kad
ljudi žele pogrešno, a plaše se ispravnog, stvaraju kaos i očaj.

P: Što je ispravno, a što pogrešno?

M: U relativnom smislu, pogrešno je ono što uzrokuje patnju, a ispravno ono što je uklanja. U apsolutnom
smislu, ispravno je ono što te vodi natrag u stvarnost, a pogrešno ono što je zaklanja od tebe.

P: Kada govorimo o pomaganju čovječanstvu, mislimo na borbu protiv nereda i patnje.

M: Vi samo govorite o pomaganju. Jeste li ikada istinski pomogli ma i jednom jedinom čovjeku? Jeste li
ikada ijednu dušu doveli do stanja u kojoj joj daljnja pomod više nije potrebna? Možete li čovjeku dati
barem karakter koji se temelji na punom razumijevanju njegovih dužnosti i mogudnosti, ako ved ne na
uvidu u njegov istinski bitak? Bududi da ne znate ni što je dobro za vas same, kako biste mogli znati što je
dobro za druge?

P: Zadovoljenje osnovnih životnih potreba dobro je za sve. Ti možda jesi i i sam Bog, ali da bi razgovarao s
nama, potrebno ti je dobro uhranjeno tijelo.

M: Moje je tijelo potrebno tebi da bi ti mogao razgovarati sa mnom. Ja nisam tijelo i meni ono nije
potrebno. Ja sam isključivo svjedok koji ne posjeduje vlastiti lik.

Toliko ste navikli razmišljati o sebi kao o tijelima koja posjeduju svjesnost da uopde ne možete zamisliti
svjesnost koja posjeduje tijela. Kad jednom shvatite da tjelesno postojanje nije ništa drugo do stanje uma,
kretanje u svjesnosti te da je ocean svijesti beskrajan i vječan, a da ste vi, kad ste u dodiru s njim, samo
svjedok, bit dete u stanju sasvim se uzdidi iznad svijesti.

P: Rečeno nam je da postoje mnoge razine postojanja. Da li ti postojiš i djeluješ na svima njima? Jesi li, dok
si na zemlji, istovremeno i na nebu (svarga)?

M: Nigdje me ne možeš nadi. Ja nisam neka stvar kojoj bi mogao dati mjesto među ostalim stvarima. Sve
su stvari u meni, ali ja nisam među njima. Govoriš mi o nadgradnji, a mene zanimaju temelji. Nadgradnja
se diže i ruši, ali temelji traju. Mene uopde ne zanima prolazno, a ti ne govoriš ni o čemu drugome.

P: Oprosti mi unaprijed što du ti postaviti jedno neobično pitanje. Kad bi ti netko iznenada, mačem oštrim
kao britva, odrubio glavu, bi li to u tebi izazvalo bilo kakvu promjenu?

M: Ne, nikakvu. Tijelo bi izgubilo svoju glavu, određene bi se komunikacijske veze prekinule i to bi bilo sve.
Dvoje ljudi razgovara telefonom i žica iznenada bude presječena. U tom slučaju ništa se nije dogodilo
ljudima, ved oni naprosto moraju potražiti nove načine komunikacije. U Bhagavad-giti stoji: «Sablja ga ne
može sasjedi» To je doslovce tako. U prirodi je svjesnosti da nadživi svoja vozila. Ona je poput vatre koja
spaljuje ogrjev, ali ne i samu sebe. Kao što vatra može spaliti planine ogrjeva, tako i svjesnost može
nadživjeti bezbrojna tijela.

P: Ogrjev utječe na plamen.

M: Samo dok ne izgori. Promjeni li se vrsta ogrjeva, promijenit de se i boja i izgled plamena.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Traži Izvor Svjesnosti 273


Nas dvojica sada razgovaramo. Stoga je potrebno da smo fizički. zajedno. Kad ne bismo bili zajedno, ne
bismo mogli razgovarati. Ali fizička blizina sama po sebi nije dovoljna. Mora postojati i želja za razgovorom.

No, svi žele po svaku cijenu ostati svjesni. Izdržat de svaku patnju i poniženje, ali najvažnije im je da ostanu
svjesni. Sve dok se ne pobunimo protiv želje za iskustvima i sasvim ne odbacimo pojavno, ne možemo se
osloboditi patnje. Ostajemo i dalje u zamci.

P: Tvrdiš da si tihi svjedok, ali i da si iznad svjesnosti. Nije li to proturječno? Ako se nalaziš iznad svjesnosti,
što svjedočiš?

M: Ja sam istovremeno svjestan i nesvjestan, odnosno i svjestan i nesvjestan, a opet niti svjestan niti
nesvjestan - i svemu tome svjedočim. Ali, svjedok zapravo ne postoji zato što nema ničega Što bi bilo
mogude svjedočiti. Savršeno sam ispražnjen od svih mentalnih tvorevina, nemam uma, pa ipak sam
potpuno u svijesti. To je ono što pokušavam izraziti kad kažem da sam iznad uma.

P: Kako te onda mogu dosedi?

M: Budi svjestan da si svjestan i traži izvor svjesnosti, to je sve. Veoma se malo može prenijeti riječima.
Budeš li činio ono što sam ti rekao, upravo de ti to donijeti svjetlost, a ne moje riječi. Načini nisu toliko
važni. Želja, revnost i ozbiljnost vode do uspjeha.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Traži Izvor Svjesnosti 274


Prolaznost je dokaz nestvarnosti

Poklonik: Moj je prijatelj Nijemac, a ja sam rođen u Engleskoj. Roditelji su mi Francuzi. Ved više od godinu
dana boravim u Indiji i lutam od ašrama do ašrama.

Maharaj: Radiš Ii kakvu vrstu sadhane?

P: Proučavam svete tekstove i meditiram.

M: Na što mediriraš?

P: Na ono što pročitam.

M:Odlično.

P: Što ti radiš?

M: Sjedim.

P: I što još radiš?

M: Govorim.

P: O čemu govoriš?

M: Želiš li da ti održim predavanje? Bolje pitaj nešto što te uistinu dira i prema čemu gajiš duboke osjedaje.
Ako nisi emocionalno uključen, mogao bi, doduše, raspravljati sa mnom, ali između nas ne bi došlo do
stvarnog razumijevanja. Kažeš Ii: «Ništa me ne brine, nemam problema», to mi nede smetati. U tom
slučaju možemo šutjeti. Ali ako te nešto uistinu dirnulo, tada ima smisla razgovarati.

Mogu li te nešto upitati? Zašto neprestano putuješ iz mjesta u mjesto?

P: Želim upoznati ljude i razumjeti ih.

M: Kakve to ljude nastojiš razumjeti? Za čime zapravo tragaš?

P: Tragam za cjelovitošdu.

M: Želiš Ii cjelovitost, moraš znati što ti zapravo nedostaje.

P: Upoznavajudi ljude i promatrajudi ih, čovjek uči i o sebi. To ide zajedno.

M: Nije nužno tako.

P: Drugi nam pomažu da postanemo bolji.

M: Ne djeluje to baš na takav način. Slika se odražava u zrcalu, ali ga ne može poboljšati. Ti nisi ni zrcalo ni
odraz u njemu. Kad budeš toliko usavršio zrcalo da sliku odražava ispravno, potpuno je točno da deš ga

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prolaznost je dokaz nestvarnosti 275


modi okrenuti prema sebi i vidjeti u njemu svoj istinski odraz. Ali ti nisi odraz - ti si onaj koji vidi odraz.
Neka ti to bude jasno - ono što percipiraš nisi ti.

P: Znači li to da sam ja zrcalo, a svijet slika?

M: Ti možeš vidjeti oboje, i sliku i zrcalo, ali nisi ni jedno ni drugo. Tko si ti? Nemoj tražiti gotove formule
kako bi odgovorio na to pitanje. Odgovor ne leži u riječima. Najtočnije što njima možeš izraziti jest: «Ja
sam ono što omogudava percepciju, život koji se nalazi s one strane onoga koji doživljava iskustvo i
njegova iskustva.»

Možeš li se odvojiti i od zrcala i od slike te biti sasvim sam, potpuno u sebi?

P: Ne, ne mogu.

M: Kako to znaš? Mnogo toga činiš, a da ne znaš kako činiš. Probavljaš hranu, provodiš tijelom krv i limfu,
pomičeš mišide. Sve to činiš, iako ne znaš na koji način. Ne znaš ni zašto ni na koji način percipira š, osjedaš
i razmišljaš. Slično tome, ti jesi sebstvo, a ne znaš da je tako. S tobom kao sebstvom sve je u redu. Sebstvo
jest, i to do savršenstva. No, zrcalo nije čisto i ne odražava na ispravan način svjetlost pa zbog toga dobivaš
lažne slike. Ne trebaš ispravljati sebe, ved samo ideju koju imaš o sebi. Nauči odvajati sebstvo od slike i
zrcala te neprestano pamti: «Ja nisam ni um ni njegove ideje.» Čini to pažljivo i s uvjerenjem te deš sigurno
stidi do neposrednog viđenja sebe kao izvora znanja, spoznavanja i voljenja, izvora vječnog, sveo-
buhvatnog i sveprožmajudeg. Trenutačno si beskrajno opsjednut tijelom i vidiš jedino tijelo. Pokušaj
predano vježbati i dodi deš do toga da vidiš samo ono što je beskrajno.

P: Kad se postigne iskustvo stvarnosti, traje li ono zauvijek?

M: Sve je iskustvo nužno prolazno. Ali njegov je temelj nepokretan. Sve što se može nazvati događajem
nije trajno. Samo što neki događaji pročišdavaju um, a neki ga prljaju. Trenuci dubokog uvida i
sveobuhvatne ljubavi pročišdavaju ga, a želje i strahovi, zavist i ljutnja, slijepa uvjerenja i intelektualna
umišljenost zagađuju i otupljuju psihu.

P: Je li samoostvarenje toliko važno?

M: Kad njega ne bi bilo, progutali bi te želje i strahovi koji se besmisleno ponavljaju izazivajudi beskonačnu
patnju. Vedina ljudi niti ne zna da se patnja može okončati. Ali kad jednom čuju dobru vijest, njihovom
najhitnijom zadadom postaje uzdignuti se što prije iznad svih svađa i borbi. Saznao si da se možeš oslo-
boditi patnje i sada sve ovisi o tebi. lli deš zauvijek ostati gladan i žedan, čeznuti, tragati, hvatati, držati,
gubiti i patiti, ili deš zdušno krenuti u potragu za stanjem bezvremene savršenosti, kojem se ništa ne može
ni dodati ni oduzeti. U njemu nema nikakvih želja i strahova, ne zato što su odbačeni, ved zato što su
izgubili smisao.

P: Dovde sam te uspijevao slijediti. Što se onda očekuje od mene?

M: Ne trebaš činiti ništa. Samo budi. Ne čini ništa. Budi! Ne trebaš se penjati na planine i sjediti u
pedinama. Ne govorim ti čak ni: «Budi sebstvo!», bududi da svoje sebstvo ne poznaješ. Samo budi.
Razumijevajudi da nisi ni «vanjski» svijet percepcija ni «unutarnji» svijet misli, da nisi ni tijelo ni um - samo
budi.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prolaznost je dokaz nestvarnosti 276


P: Sasvim je sigurno da postoje različiti stupnjevi razumijevanja.

M: Ne postoje koraci do samoostvarenja. Ono se ne događa stupnjevito. Samoostvarenje se postiže


iznenada i nepovratno. Okredeš se k novim dimenzijama, iz kojih se stare doživljavaju samo kao
apstrakcija. Kao što pri izlasku sunca stvari vidiš takvima kakve jesu, tako i prilikom samoostvarenja vidiš
sve takvim kakvo jest. Svijet iluzije ostaje iza tebe.

P: Doživljavamo li tada i svijet na drukčiji način? Postaje li on ljepši i smisleniji?

M: Takvo je iskustvo, ali to nije iskustvo stvarnosti (sadanubhav), ved iskustvo sklada (satvanubhav) u
univerzumu.

P: Usprkos tome, napredak jest postignut.

M: Napredak se može postidi samo tijekom pripreme (sadhana) za samoostvarenje. Sama realizacija
događa se naglo. Plod sazrijeva polako, ali pada iznenadno i bez povratka.

P: Ja sam fizički i mentalno u miru. Je li mi potrebno išta više od toga?

M: Nisi još postigao krajnje stanje. Povratak u prirodno stanje možeš prepoznati na temelju potpune
odsutnosti želja i strahova. Naposljetku, u korijenu svih želja i strahova jest osjedaj da nisi ono što zapravo
jesi. Kao što iščašeni zglob boli samo dok se ne nalazi u svom prirodnom položaju, a zaboravljamo ga istog
časa kad se vrati na svoje mjesto, tako je i briga za sebe simptom mentalnog iskrivljenja koji nestaje čim se
pojedinac vrati u svoje prirodno stanje.

P: To dobro zvuči, ali kakvom se sadhanom postiže to prirodno stanje?

M: Prioni uz osjedaj «ja jesam» i isključi sve drugo. Kad um na taj način postane potpuno miran, zasjat de
novim svjetlom i zatitrati novim znanjem. To se postiže spontano, samo trebaš stalno prebivati u osjedaju
«ja jesam». Kao što se nakon spavanja ili stanja ushidenosti osjedaš smireno, mada ne možeš objasniti ni
zašto se tako osjedaš ni kako si to postigao, na isti se način nakon samoostvarenja osjedaš cjelovitim,
ispunjenim, oslobođenim kompleksa užitka i boli, mada nisi uvijk u mogudnosti objasniti što se, zašto i
kako dogodilo. To možeš izraziti samo niječnim pojmovima: «U meni više nema ničeg lošeg». Jedino
uspoređivanjem s prošlošdu možeš sigumo znati da si sada izvan nje. Inače, ti si jednostavno ti. Nemoj se
truditi da svoje postignude preneseš drugima. Ako to možeš, nije se dogodila prava stvar. Budi tih i
promatraj kako se tvoje oslobođenje izražava u djelovanju.

P: Kad bi mi mogao redi što du postati, to bi mi pomoglo u pradenju mog duhovnog razvoja.

M: Kako bi ti netko mogao redi što deš postati, kad postajanja nema. Samo deš otkriti što uistinu jesi. Svako
oblikovanje samog sebe na temelju određenih obrazaca strahovito je gubljenje vremena. Ne misli ni o
prošlosti ni o bududnosti, samo budi.

P: Kako mogu samo biti? Promjene su neminovne.

M: One su neminovne u promjenjivom, ali ti im nisi podložan. Ti si nepromjenjiva pozadina na kojoj se


percipiraju promjene.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prolaznost je dokaz nestvarnosti 277


P: Sve se mijenja, pozadina se također mijenja. Da bi se zamijetile promjene, nije nužna nepromjenjiva
pozadina. Pojedinačno je sebstvo prolazno, ono je samo točka u kojoj prošlost susrede bududnost.

M: Naravno, pojedinačno sebstvo koje se temelji na pamdenju jest prolazno, ali ono se mora temeljiti na
nekom neprekinutom kontinuitetu. Iz iskustva ti je poznato da postoje prekidi svjesnosti prilikom kojih
sebstvo ostaje zaboravljeno. Što ga iznova vrada u život? Što te ujutro budi? Mora postojati neki trajni
čimbenik koji premošduje prekide u svjesnosti. Budeš li pažljivo promatrao, ustanovit deš da se čak i tvoja
dnevna svjesnost odvija u bljeskovima između kojih se cijelo vrijeme pojavljuju prekidi. Što je u njima? A
što drugo nego tvoj stvarni bitak, koji je bezvremen. Aktivnost uma ili privremeno ukinude aktivnosti uma
za njega su jedno te isto.

P: Postoji li neko posebno mjesto koje bih, prema tvom mišljenju, trebao posjetiti radi svojeg duhovnog
napretka?

M: Jedino odgovarajude mjesto nalazi se u tebi. Vanjski svijet ne može ti ni pomodi ni odmodi. Nijedan
sustav, nijedan obrazac djelovanja nede te dovesti do cilja. Odbaci sve djelovanje usmjereno k bududnosti,
usredotoči se u potpunosti na sada i budi zaokupljen jedino svojim odgovorima na svako kretanje života
koji se događa oko tebe.

P: Što uzrokuje moja lutanja?

M: Ne postoji uzrok za to. Ti samo sanjaš kako lutaš. Za nekoliko godina boravak u Indiji činit de ti se poput
sna. Tada deš ved sanjati neki drugi san. Spoznaj da nisi onaj koji se krede iz jednog sna u drugi, ved da
snovi teku pred tobom, a da si ti nepromjenjivi svjedok. Nikakvo događanje ne utječe na tvoj istinski bitak -
to je apsolutna istina.

P: Mogu li se fizički kretati, a biti postojan iznutra?

M: Možeš, ali s kojom svrhom? Budeš li ozbiljan, nakon nekog vremena zasitit deš se lutanja i kajat deš se
zbog uzalud utrošenog vremena i energije. Da bi našao svoje istinsko sebstvo, ne moraš učiniti ni jedan
jedini korak.

P: Postoji li ikakva razlika između iskustva sebstva (atman) i apsolutnog (brahman)?

M: Apsolutno se ne može iskusiti, bududi da se nalazi onkraj svakog iskustva. S druge pak strane, sebstvo
je čimbenik koji omogudava doživljavanje iskustava i time, na neki način, potvrđuje mnogostrukost svih
iskustava. Svijet može biti ispunjen stvarima goleme vrijednosti, ali kad ne bi bilo nikoga da ih kupi, one ne
bi imale cijenu. Apsolut sadrži sve ono što se može iskusiti, ali bez onoga tko doživljava iskustvo, to ne
posjeduje nikakvu vrijednost. Ono što svako iskustvo čini mogudim jest apsolut, a ono što ga ostvaruje jest
sebstvo.

P: Ne stižemo li do apsolutnog kroz različite stupnjeve iskustava, počevši od onih najprizemnijih do onih
najuzvišenijih?

M: Iskustvo se ne moze doživjeti ne postoji li želja za njime. Stoga stupnjevanje može postojati samo među
željama. Ali između najuzvišenije želje i slobode od svih želja postoji golema provalija koja se mora
premostiti. Nestvarno se može činiti stvarnim, no ono je ipak prolazno. Stvarno se ne plaši vremena.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prolaznost je dokaz nestvarnosti 278


P: Nije Ii nestvarno očitovanje stvarnog?

M: Kako bi to bilo mogude? To je kao da tvrdiš da se istina očituje u snovima. Za stvarnost nema
nestvarnog. Nestvarno se čini stvarnim jedino zato što ti u to vjeruješ. Posumnjaj u stvarnost nestvarnog i
ono de istog časa nestati. Kad se u nekoga zaljubiš, svojoj ljubavi pridaješ stvarnost, zamišljajudi da je
svemodna i da de vječno trajati. Međutim, kad zaljubljenost prođe, kažeš: «Mislio sam da je to bila prava
ljubav, ali prevario sam se.» Prolaznost je najbolji dokaz nestvarnosti. Ono što je ograničeno vremenom i
prostorom i primjenjivo na samo jednu osobu ne može biti stvarno. Stvarnost postoji za sve i traje vječno.

Najviše od svega voliš sebe. Ništa ne bi mogao prihvatiti u zamjenu za svoje postojanje. Želja da budeš
najjača je od svih želja, a nestat de tek kad spoznaš svoju istinsku prirodu.

P: Čak i u nestvarnom postoji primjesa stvarnoga.

M: Da, ali tu mu stvarnost pridaješ ti sam, smatrajudi ga stvarnim. Bududi da jesi samog sebe uvjerio u to,
ograničen si vlastitim uvjerenjem. Kad sunce sja, boje su vidljive. Kad sunce zađe, i boje nestaju. Gdje se
nalaze boje kad nema svjetlosti?

P: Na taj se način razmišlja u dvojnosti.

M: Sve razmišljanje postoji samo u dvojnosti. U jednoti ne preživljava nijedna misao.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prolaznost je dokaz nestvarnosti 279


Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja

Maharaj: Odakle si? Zašto si došao ovamo?

Poklonik: Ja sam iz Amerike, a moj prijatelj iz Republike Irske. U Indiju sam stigao prije šest mjeseci. Otada
putujem od ašrama do ašrama. Moj prijatelj i ja nismo došli zajedno.

M: Koje ste ašrame posjetili?

P: Neko vrijeme proveo sam u Sri Ramanashramu, a posjetio sam i Rishikesh, Mogu Ii te pitati što misliš o
Sri Ramani Maharshiju?

M: Obojica smo u istom stanju svijesti. Ali što ti znaš o Maharshiju? Bududi da sebe doživljavaš kao ime i
tijelo, možeš percipirati jedino druga imena i tijela.

P: Što bi se dogodilo kad bi ti sreo Maharshija ?

M: Vjerojatno bismo obojica bili sretni. Možda bismo razmijenili par riječi.

P: Bi li on u tebi prepoznao oslobođenu osobu?

M: Naravno. Kao što čovjek prepoznaje čovjeka, tako i mudrac prepoznaje mudraca. Ne možeš istinski
cijeniti ono što još nisi iskusio. Ti si ono što misliš da jesi, ali ne možeš misliti da si ono što još nisi iskusio.

P: Da bih postao diplomirani inženjer strojarstva, moram studirati strojarstvo. Što moram studirati da bih
postao Bog?

M: Moraš odbaciti sve što si dosada naučio. Bog je krajni cilj svih želja i spoznaja.

P: Želiš li redi da je za to dovoljno odbaciti želju da postanem Bog?

M: Sve se želje moraju odbaciti jer željenjem poprimamo oblik svojih želja. Kad više nema želja, vradaš se u
svoje prirodno stanje.

P: Kako du znati da sam postigao savršenstvo?

M: Ni na koji način ne možeš saznati što je savršenstvo. Saznati možeš samo što je nesavršenstvo. Za
stjecanje istinskog znanja o sebstvu, moraš se odvojiti i udaljiti od svega. Možeš saznati što nisi, ali ne
možeš spoznati svoj stvarni bitak. To što jesi možeš samo biti. Riječ je o tome da postigneš razumijevanje
koje se sastoji od doživljavanja lažnog kao lažnog. Ali da bi to razumio, moraš promatrati izvana.

P: Koncept iluzije (maja) koji naučava vedanta vrijedi za pojavnost. Zbog toga je naše znanje o pojavnom
svijetu nepouzdano. Ali, moramo biti u stanju vjerovati svome znanju o nepojavnom.

M: Ne postoji znanje o nepojavnom. Mogudnost je nespoznatljiva, samo se ostvareno može spoznati.

P: Zašto bi spoznavatelj morao ostati nespoznat?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja 280
M: Spoznavatelj poznaje spoznato. Poznaješ li ti spoznavatelja? Tko je taj koji poznaje spoznavatelja? Ti
želiš spoznati nepojavno. Možeš li tvrditi da poznaješ pojavno?

P: Poznajem neke stvari i ideje, poznajem njihove odnose. One čine sveukupnost svih mojih iskustava.

M: Svih iskustava?

P: U redu, svih doživljenih iskustava. Priznajem da ne mogu znati ono što se nije dogodilo.

M: Ako je pojavno sveukupnost svih doživljenih iskustava, uključujudi i one koji ih doživljavaju, koliko je od
toga tebi poznato? Uistinu, veoma mali dio. A što je to malo što je tebi poznato?

P: Nekoliko osjetilnih iskustava vezanih uz mene.

M: Čak ni to. Ti samo znaš da reagiraš na njih. No, tko uistinu reagira i na što točno reagira, to ne znaš. Kad
si u dodiru s iskustvima znaš da jesi - «ja jesam». Ali, «ja sam ovo» ili «ja sam ono» nestvarno je.

P: Poznajem pojavno zato što sudjelujem u njemu. Priznajem da je moj udio veoma mali, pa ipak je
jednako stvaran kao i njegova sveukupnost. I što je još važnije, ja mu pridajem značenje. Kad ne bi bilo
mene, svijet bi bio mračan i tih.

M: Želiš li redi da krijesnica osvjetljava svijet!? Ti ne pridaješ značenje svijetu, ved ga samo otkrivaš. Uroni
duboko u sebe i nađi izvor iz kojeg proizlaze sva značenja. U svakom slučaju, površni um ne može pridati
značenje.

P: Što me čini ograničenim i površnim?

M: Sveukupnost je otvorena i dostupna svima, ali ne želiš je primiti. Vezan si za malu osobu kojom se
smatraš. Želje su ti uske, a stremljenja neznatna. Naposljetku, kad ne bi bilo središta percepcije, gdje bi
bila pojavnost? Ako je ne percipiramo, pojavnost je jednako dobra kao i nepojavnost. No, ti si točka koja
percipira, nedimenzionalni izvor svih dimenzija. Spoznaj sebe u svojoj sveobuhvatnosti.

P: Kako jedna točka može sadržavati cijeli univerzum?

M: U njoj ima dovoljno prostora za beskonačni niz univerzuma. Ondje ne manjka prostora. Jedini je
problem što se ti ograničavaš na pojedinačno sebstvo. Ali ne možeš pobjedi od sebe. Koliko god daleko
stigao, morat deš se ponovno vratiti k sebi i potrebi da razumiješ tu točku koja je ništa, a ipak izvor svega.

P: U Indiju sam došao kako bih pronašao učitelja joge. Još ga uvijek tražim.

M: Kakvu vrstu joge želiš prakticirati, jogu stjecanja ili jogu odricanja?

P: Ne svode li se one na kraju na isto?

M: Kako bi to bilo mogude? Jedna zarobljava, a druga oslobađa. Najvažniji su motivi koji stoje iza nje.
Sloboda dolazi kroz odricanje. Svaka je vrsta posjedovanja ropstvo.

P: Ako imam dovoljno snage i hrabrosti da nešto zadržim, zašto bih to trebao odbaciti? A ako nemam
snage za odricanje, kako da to učinim? Ne razumijem potrebu za odbacivanjem želja. Želim li nešto, zašto
se ne bih potrudio da to dobijem? Odricanje je znak slabosti.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja 281
M: Nemaš li mudrosti i snage da nešto odbaciš, samo pogledaj što posjeduješ. Sve što pogledaš na taj de
način sagorjeti. Uspiješ li se udaljiti od svojeg uma, veoma deš brzo ustanoviti da je najrazboritija stvar koju
možeš učiniti potpuno odricanje od svih posjedovanja i želja, što de ti i biti veoma očito.

Stvarate svijet, a onda se brinete za njega. Postajete sebični i to vas čini slabima. Smatrate li da imate
snage i hrabrosti da želite, to je stoga što ste još mladi i neiskusni. Objekt želje neizbježno uništava
sredstva njezina ostvarenja, a potom i sam iščezava. No, sve je to za vaše dobro jer vas uči da želje treba
izbjegavati poput otrova.

P: Kako vježbati stanje beželjnosti?

M: Nema potrebe za vježbanjem. Nije nužno odricati se. Samo odvoji svoj um od svih ideja, to je dovoljno.
Želja nije ništa drugo do fiksacija uma na određenu ideju. Siđi s tog kolosijeka i ne obradaj više pozornost
na nj.

P: Je li to sve?

M: Da, to je sve. Ne zadržavaj se ni na kojoj želji ili strahu, ma kakvi bili. Pokušaj i uvidjet deš i sam da to
djeluje. Tu i tamo možda i hodeš zaboraviti, to nije važno. Ali vradaj se svojim nastojanjima sve dok ne
izbrišeš svaku želju, strah i reakcije na njih koje se zbivaju same od sebe.

P: Kako se može živjeti bez emocija?

M: Možeš doživljavati sve emocije koje poželiš, ali čuvaj se reakcija, odnosno pobuđenih emocija. U
potpunosti budi usmjeravani upravljan iznutra, a ne izvana.

Puko odbacivanje neke stvari s namjerom da dobiješ nešto bolje nije istinsko odustajanje. Odbaci želju
zato što si spoznao njezinu bezvrijednost. Budeš li to činio na takav način, polako deš otkrivati kako
spontano rasteš u inteligenciji i snazi, kao i u neiscrpnoj ljubavi i radosti.

P: Čemu toliko insistirati na odbacivanju želja i strahova? Nisu li oni prirodni?

M: Ne, nisu. Oni su u potpunosti tvorevina urna. Moraš sve odbaciti kako bi rnogao spoznati da ti ništa nije
potrebno, čak ni tijelo. Tvoje su potrebe nestvarne, a napori besmisleni. Zamišljaš da te ono što posjeduješ
štiti, a zapravo te čini ranjivim. Spoznaj sebe odvojeno od svega na što možeš ukazati kao na «ovo» ili
«ono». Nedostupan si bilo kakvom osjetilnom iskustvu ili verbalnoj tvorevini. Odmakni se od njih. Nemoj
se izdavati za ono što nisi.

P: Nakon što sam čuo ovo što si rekao, što mi je činiti?

M: Samo to što si čuo nede ti mnogo pomodi. Moraš to stalno imati na umu, duboko promišljati o tome i
pokušati razumjeti stanje mog urna koje je dovelo do toga da ti sve to kažem. Govorim ti istinu. Ispruži
ruku i prihvati je. Ti nisi ono što o sebi misliš, jamčim ti to. Slika koju imaš o sebi načinjena je na temelju
sjedanja i potpuno je nasumična.

P: To što trenutačno ja jesam posljedica je moje karme.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja 282
M: Ti nisi ono što se čini da jesi. Karma je samo riječ koju si naučio i koju ponavljaš. Nikada nisi bio osoba i
nikada to nedeš biti. Nemoj sebe smatrati pojedincem. Ali sve dok nimalo ne sumnjaš da si gospodin taj i
taj, gotovo da i nema nade. Ako odbijaš otvoriti oči, što da ti se pokaže?

P: Ja karmu zamišljam kao tajanstvenu silu koja me potiče da postanem savršen.

M: To su ti drugi rekli o njoj. Ti si ved savršen, sada i ovdje. Ti nisi ono u čemu tek postoji mogudnost da
postane savršeno. Zamišljaš sebe nečim što nisi. Nemoj to više činiti. Važno je prekinuti, ali nije važno ono
s čime nastojiš prekinuti.

P: Nije li me karma prisilila da postanem to što trenutačno jesam?

M: Ništa te nije prisililo na to. Ti si ono što vjeruješ da jesi. Prestani vjerovati u laž.

P: Sjediš ovdje na svojem mjestu i razgovaraš sa mnom. Tvoja te karma prisiljava da to radiš.

M: Ništa me ne prisiljava na to. Činim ono što je potrebno činiti. Ali ti činiš toliko toga nepotrebnog. Tvoje
odbijanje da istražuješ sebe stvara karmu. Za produženje patnje odgovorna je tvoja ravnodušnost prema
njoj.

P: Da, to je istina. Kako stati nakraj toj ravnodušnosti?

M: Poriv mora dodi iznutra u obliku vala nevezanosti ili suosjedanja.

P: Mogu li izadi u susret tom porivu?

M: Naravno. Pogledaj stanje u kojem se sam nalaziš, pogledaj stanje u kojem je svijet.

P: Govorili su nam o karmi i reinkarnaciji, o evoluciji i jogi, o učiteljima i učenicima. Što nam je činiti sa svim
tim znanjem?

M: Ostavite ga iza sebe. Zaboravite ga. Krenite naprijed, neopteredeni idejama i uvjerenjima. Odrecite se
svih verbalnih tvorevina, svih relativnih istina, svih opipljivih ciljeva. Apsolut se može dosedi samo
potpunom predanošdu. Nemojte biti malodušni.

P: Moram početi s nekom apsolutnom istinom. Postoji li takva istina?

M: Da, postoji. To je osjedaj «ja jesam». Počni s njime.

P: Zar ništa drugo nije istinito?

M: Sve ostalo nije ni istinito ni lažno. Čini se istinitim kad se pojavi, ali zaniječe li se, nestaje. Sve što je
prolazno velika je zagonetka.

P: Mislio sam da je stvarnost zagonetna.

M: Kako bi to bilo mogude? Stvarnost je jednostavna i otvorena, jasna i sudutna, lijepa i radosna. U
potpunosti je oslobođena svih proturječja. Uvijek je nova, svježa i beskonačno kreativna. Bitak i nebitak,
život i smrt - sve te razlike u njoj nestaju.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja 283
P: Mogao bih priznati da je sve lažno. Ali, bi li to ukinulo moj um?

M: Um je ono o čemu misli. Da bi ga učinio stvarnim, moraš misliti na stvarnost.

P: Ako su oblici svih stvari samo prividne pojave, što su te stvari u stvarnosti?

M: U stvarnosti postoji samo percipiranje. Onaj tko percipira i ono što se percipira konceptualno je, a
stvarna je činjenica percipiranja.

P: Gdje se tu nalazi apsolut?

M: Apsolut je mjesto na kojem se percipiranje rađa. On čini percepciju mogudom.

No, previše analize nikamo te nede odvesti. U tebi je srž bitka koja se nalazi onkraj svih analiza, onkraj
uma, a spoznati je možeš jedino kroz djelovanje. Izražavaj je u svom svakodnevnom životu i njezina de
svjetlost sve više sjati.

Službena je zadada uma obavještavati te o onome što ne postoji. Ali, želiš Ii potvrdno znanje, moraš nadidi
um.

P: Postoji li u cijelom ovom univerzumu nešto istinski vrijedno?

M: Da, to je mod ljubavi.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja 284
U Svijesti o Sebstvu učiš o Sebi

Poklonik: Neprestano uviđamo da učenici nanose mnogo štete svojim učiteljima. Kuju vlastite planove i
provode ih u djelo, ne uzimajudi u obzir želje svojeg gurua. Na kraju guruu ostaje samo beskonačna briga,
a učenicima gorčina.

Maharaj: Da, to se događa.

P: Što gurua potiče da se izlaže takvim poniženjima?

M: Guru je u osnovi bez ikakvih želja. On vidi što se događa, ali ne osjeda poriv da se miješa. Ne čini izbore
i ne donosi odluke. Guru, kao čisti svjedok, samo promatra što se zbiva i ostaje netaknut time.

P: Ali to ugrožava njegovu misiju.

M: Na kraju je pobjeda uvijek na njegovoj strani. Guru zna da neki učenici ne mogu učiti samo iz njegovih
riječi, ved i na vlastitim pogreškama. Unutar sebe ostaje miran i tih. On se ne osjeda kao odvojena osoba.
Pripada mu cijeli univerzum, uključujudi i njegove učenike i njihove sidušne planove. Ništa ga se
pojedinačno ne dotiče, ili, što se svodi na isto, jednako ga se tiče cijeli univerzum.

P: Ne postoji Ii milost gurua?

M: Njegova je milost vječna i univerzalna. Ne daje se jednome, a odriče drugome.

P: Kako to utječe na mene osobno?

M: Milost gurua nagnala je tvoj um da se usmjeri k traganju za istinom i omogudit de ti da je otkriješ. Ona
neizbježno radi na ostvarenju tvog krajnjeg cilja. A isto vrijedi za sve ljude.

P: Neki su učenici zreli, spremni, a neki još nisu. Ne mora li guru provoditi izbor i donositi odluke?

M: Guru poznaje konačnu istinu i neumoljivo potiskuje svoje učenike prema njoj. U učeniku postoje
mnoge kočnice koje mora nadvladati sam. Guru se ne brine previše za površne stvari u učenikovu životu.
To je slično gravitacijskoj sili. Kad više nema ničeg što ga drži, plod mora pasti na zemlju.

P: Kako učenik može prepoznati zapreke, kad ne poznaje svoj cilj?

M: Guru mu pokazuje cilj, a učenik mora sam otkriti zapreke koje mu stoje na putu. Guru se jednako
odnosi prema svim učenicima, ali izgleda kao da oni koji moraju svladavati zapreke zaostaju za drugima.
Uistinu, učenik se ne razlikuje od gurua. on je također nedimenzionaino središte percipiranja i ljubav na
djelu. Jedino što ga njegovo zamišljanje i poistovjedivanje s onime što zamišlja zatvara i pretvara u
pojedinačnu osobu. Guru se veoma malo bavi osobom. Njegova je pažnja usmjerena na unutarnjeg
promatrača. Zadada promatrača jest shvatiti osobu i tako je ukloniti. Na jednoj strani mora postojati
milost, na drugoj posvedenost zadatku.

P: Ali osoba ne želi biti uklonjena.

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | U Svijesti o Sebstvu učiš o Sebi 285


M: Osoba je samo posljedica pogrešnog razumijevanja. Ona zapravo ne postoji. Osjedaji, misli i djelovanja
u beskonačnom nizu promiču pred promatračem, ostavljajudi tragove u njegovu mozgu i stvarajudi privid
kontinuiteta. Odraz promatrača u umu stvara osjedaj jastva pa osoba prividno stječe nezavisnost
postojanja. No, osoba zapravo ne postoji, ved postoji samo promatrač koji se poistovjeduje s pojmovima
«ja» i «moje». Učitelj govori promatraču: «Ti nisi to, u tome nema ničeg tvojeg, osim male točke 'ja jesam',
koja je most između tebe i tvojeg sna.» «Ja sam ovo, ja sam ono» - to je san, a čisto «ja jesam» nosi pečat
stvarnosti. Prošao si kroz mnoga iskustva i sva su se pokazala ništavilima. Samo je osjedaj «ja jesam» ostao
nepromijenjen. Drži s nepromjenjivog sred promjenjivog, sve dok ne budeš u stanju u potpunosti se uzdidi
iznad njega.

P: Kad de se to dogoditi?

M: Čim ukloniš zapreke.

P: Koje zapreke?

M: Želju za lažnim i strah od istinitog. Ti kao osoba zamišljaš kako je guruu stalo do tebe kao osobe. No
uopde nije tako. Za njega si samo smetnja i zapreka koju mora ukloniti. On se istinski trudi da te ukloni kao
čimbenika u svjesnosti.

P: Ukloni li mene, što de preostati?

M: Ništa nede ostati, i ostat de sve. Osjedaj postojanja bit de i dalje prisutan, ali više nede biti
poistovjedivanja s određenim tijelom. Bitak-svijest-ljubav zasjat de u svojem punome sjaju. Nema
oslobođenja određene osobe, ved postoji samo oslobođenje od osobe.

P: l tada od osobe ne ostaje ni traga?

M: Ostaje samo blijeda uspomena, kao sjedanje na san ili rano djetinjstvo. Naposljetku, čega bismo se
trebali sjedati? Tijeka događaja, vedinom slučajnih i beznačajnih, beskonačnog niza želja i strahova ili
možda svojih glupih pogrešaka? Postoji li išta vrijedno sjedanja? Osoba je ljuštura u kojoj si zarobljen.
Slomi je!

P: Od koga tražiš da je slomi? Tko je treba slomiti?

M: Zbaci okove sjedanja i poistovjedivanja s pojedinačnim «ja» pa de se ljuštura sama od sebe slomiti.
Postoji središte koje pridaje stvarnost svemu što percipira.