Hrvatska kulturna i politička povijest 18. i 19.

stoljeća

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2009.

HRVATSKA U 18. I 19. STOLJEĆU 18. STOLJEĆE
U 18. stoljeću, Hrvatska je bila u sastavu Habsburške Monarhije, a 1780. godine Page | 2 hrvatske su se zemlje dijelile na: Bansku Hrvatsku i Slavoniju, uključivši u nju i sjeverni dio Srijema, Vojnu Krajinu, Dubrovačku republiku , Dalmaciju i Istru pod venecijanskom vlašću, bez Međimurja i Baranje (koji su bili sastavni dio Ugarske). Vladari iz habsburške dinastije 18. stoljeća bili su apsolutistički vladari koji su smatrali da su vlast primili od Boga i koji su sami, uz pomoć savjetnika, donosili odluke koje su se odnosile na trgovinu, promet, obrt, manufakturu, prosvjetu, porez itd. Budući da su veliku važnost pridavali gradovima, došlo je do organizacije cehova1. Državna uprava bila je u rukama vladara koji su vodili računa o gospodarstvu države s ciljem da prihodi budu veći od rashoda, a taj se sustav nazivao dvorski merkantilizam2 koji se u Njemačkoj i Austriji nazivao kameralizam. Glavna posebnost Monarhije bila je raličitost naroda, vjera, jezika i običaja, a sve te različitosti povezuje SAMO vladar iz habsburške dinastije i metodama prosvjetiteljskog apsolutizma guši sve pobune. Kralj je imao pravo odlučivanja o ratu i miru i vodio je vansku politiku. Ima pravo darivanja plemićkih posjeda, prava na prihode iz lučkih postrojba, carina i drugih prihoda, regalnih prava i monopola. Vrši vrhovnu zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast jer zakoni sabora postaju izvršni tek kad ih odobri kralj. U 18. su stoljeću u neprestanim sukobima s plemićkim staležima koji su krajem stoljeća ipak ojačali pod utjecajem političkih događanja jer bez njihovog financijskom i osobnog sudjelovanja nije bilo moguće voditi ratove s Francuskom. Potkraj 17. stoljeća započet je dugotrajan i spor proces vraćanja hrvatskih zemalja u jednu državu, a kao posljedica ratova za oslobođenja izmijenila se i politička karta Habsburške Monarhije. Tako su u njezin sastav vraćeni velik dio Ugarske, sve zemlje srednjeg Podunavlja, uključivši i Baranju, Bačku, Banat, Srijem i Slavoniju. No, određenu državnopravnu autonomnost pod vladavinom Habsburgovaca imala je Banska Hrvatska na užem sjeverozapadnom području. U 18. stoljeću Dvor pridaje pažnju geopolitici, pa tako uviđa važnost Jadrana kao najslobodnijeg izlaza u svijet koji Monarhiji omogućuje utjecaj na svjetsku politiku. Važne luke Monarhije postaju Rijeka i Trst koji se pridružuju Dubrovniku i Veneciji koje su jačale u pomorstvu i trgovini. DEMOGRAFSKA I DRUŠTVENA KRETANJA U hrvatskim zemljama bitan položaj ima srednje plemstvo koji su jednoselci koji sami obrađuju zemlju, a od seljaka se razlikuju samo pravnim položajem i povlasticom neplaćanja položaja. Tih je jednoselaca bilo samo u tri hrvatske županije: Turopolje, na Kalniku i Zelini dok ih u Slavoniji uopće nije bilo (ondje je prevladavalo krupno plemstvo - veleposjednici, činovničko plemstvo, svećenstvo, metovi i građani). Na području Vojne krajine bili su časnici i krajišnici. Postojali su
1

Cehovi su prve zanatske organizacije koje su štitile zanatske interese. Nije tu bilo neke povezanosti među njima, oni su se ograničili samo na područje svoga grada i tu su imali punu vlast 2 To je ekonomska doktrina koja se zasniva na tumačenju da su glavni izvor državnog bogatstva metali i novac. Bit merkantilističke doktrine svodi se na njihovu teoriju povećanja novčane mase u zemlji i sprječavanju odljeva nacionalnog bogatstva izvan granica zemlje. Merkantilisti se posebno zalažu za trgovinu, ali samo u izvoznom smislu jer su, po sili zakona, izvozni proizvodi sredstvo povećanja nacionalnog bogatstva.

2

i plemići armalisti koji su plemići postajali kupnjom plemićke diplome ili su je dobili za dugogodišnju službu u županijskim ili upravnim službama, ali nisu dobili imanje. U gradovima živi samo 10 do 15% cjelokupnog stanovništva, a gradsko stanovništvo činili su: plemići, trgovci, činovničko plemstvo, obrtnici (organizirani u cehovska udruženja te se bave proizvodnjom i prodajom svojih proizvoda) te Page | 3 gradska sirotinja. Provodili su se popisi stanovništva. Popis koji je po naredbi Marije Terezije obavljen 1754. - 1757. imao je za cilj dobivanje podataka na temelju kojih je raspisan porez, ali tek je 1785. obavljen prvi pouzdan popis za cijelu građansku Hrvatsku (dovršen 1787.). Iz tog popisa proizlazi: • da su svi stanovnici bili kršćani (katolici i pravoslavci) • samo je 111 židova (nisu imali pravo posjedovanja nekretnina, nastanjuju se uz posebne dozvole, u Zagrebu ih uopće nema, a najviše ih živi u Rijeci) • Hrvatska je imala 8 kraljevskih i 6 biskupijskih gradova, 35 trgovišta i 1751 selo Najveći grad bio je Zagreb, zatim Rijeka pa Varaždin. U gradovima je živjelo samo 4,3% stanovnika, dok je ostatak stanovništva (najveći dio plemstva) živio na selu. 1788. Zagreb je imao svega 7000 stanovnika. Popis iz 1804. daje jasan pregled o katoličkom i pravoslavnom stanovništvu. Većinu čine katolici. ZEMLJIŠNI ODNOSI U HRV. U 18. ST. I PROBLEMI POLJOPRIVREDE Banska je Hrvatska u 18. st. pod Saborom imala 3 županije. Živjelo se bjedno. Kmetovi i plemići, kojih je na tom području bilo previše, prenaselili su taj dio Hrvatske čekajući povratak zemlje koji su im oteli Osmanlije i koji im nije bio vraćen. Živi se od poljoprivrede, škola je malo, a tek potkraj vladavine Marije Terezije školovanje postaje obavezno. Feudalni odnosi uređeni su urbarima koji se razlikuju od posjeda do posjeda. Putova je bilo malo, a kretanje njima opasno zbog hajduka. Poslije svakog rata javljaju se horde vojnika i prebjega. Plemstvo nastoji očuvati tradiciju i dostojanstvenost, zemlja se teško obrađuje. Vlasnik zemlje imao je pravo na dio prihoda sa seljakovog zemljišta koji je prvo morao ponuditi svom zemaljskom gospodaru. Postojao je i višak prihoda za koji seljak nije znao što bi s njim jer nije bilo uređenog tržišta (smatralo se neprikladnim da se plemić bavi osobnom trgovinom). Kmet se smatrao djelom vlastelinstva. Kmetstvo je dio društvenog poretka u Hrvatskoj sve do 1848. i plemstvo, koje počinje živjeti sve luksuznijim životom, sve dobiva od kmetova. Plemstvo više ne želi živjeti u drvenim kurijama, već želi graditi dvorce od cigle. No, na Požunskom saboru 1807. Petar Tomić izjavio je da su povlastice plemstva „bič puka“ i da ih treba ukinuti. Najljepši barokni dvorci nastali su upravu 18. st. (npr. Patačići grade Vidovec i Bisag, Martijanec, Belu i palaču u Vž; Draškovići Opeku i Klenovnik...). Hrvatsko plemstvo povremeno je boravilo u Grazu, Beču, Požunu i Budimu, što je bilo vrlo skupo, a za to su vrijeme kmetovi jedva preživljavali. Otvara se i tzv. žitni put Dunavom, Savom i Kupom što omogućuje plemstvu prodavanje žita i to je u Slavoniji bio glavni izvor bogaćenja, dok u Varaždinskoj županiji proizvodnja žita bila neisplativa. Sve do 1737. odnosi plemića i kmetova uređivali su se indvidualno i razlikovali su se od posjeda do posjeda. Plemić je svoj posjed držao na osnovi kraljevske donacije, trajnog zapisa ili zaloga, a uživao je pravo naplaćivanja mlinskog prava, cestarine, mostarine, lovarine... Kmetovi su uživali urbarijsko zemljište (sastojalo se od selišta koje je bilo podjeljeno u manje čestice) koje vlasnik dobra nije smio otuđiti.

3

a posebno za Slavoniju. raznolika po velični: u Požeškoj kotlini najveće je Pleternica. • Prvi carski urbar za cijelu Hrvatsku donio je car Karlo III. ali su po pravilu obveze seljaka premašivale njihove mogućnosti. 1796. i 1836.. svinjarstvo. napasanje stoke. proso. objavljuje Kućnik5 sličan Satiru. donesen konačni Urbar za cijelu Hrvatsku čime je spašen feudalizam sve do 1848. s čime se plemstvo nije slagalo . Urbari Marije Terezije ublažili su oštrinu feudalnog sustava u Hrvatskoj i Slavoniji te su ozakonili cijeli sustav. u bašći. a Belje. ovčarstvo. kukuruz. Slavonski urbar)  u praksi zaživio tek 1761.. Urbarijska zemljišta nisu se smjela pretvarati u alodijsko3 niti su se urbarske oranice smjele pretvarati u vrtove i okućnice. (pisan kajkavskim narječjem!!! :))) O mukotrpnom životu seljaka u Slavoniji doznajemo iz djela Matije Antuna Relkovića Satir iliti divji čovik4. seljačka gospodarstva i pravni položaj kmetova. dano je princu Eugenu Savojskom kao nagrada za sudjelovanje u oslobodilačkim ratovima). najveći posjed u Baranji. godine. uglavnom u brdovitijim krajevima Slavonije. Požešku i Srijemsku županiju (tzv. oko marve i živadi. kmetske godišnje obaveze (radne. a osobito je bilo rasprostranjeno stočarstvo. Marija Terezija donijela je 1756. vlastelinstva i zemlje u Slavoniji prelaze u ruke plemićkih obitelji (npr. (Karlov urbar) njime je seljaštvo trebalo biti u boljem položaju. a taj proces kameralizacije završen je 1728. . Uzgajala se pšenica. ječam. Njime se određuje: kategorija zemljišta u sklopu jednog selišta.. naturalne i novčane) i kmetska prava (prodaja vina. Često se poštivalo i običajno pravo kojeg je najbolji primjer Naputak o ekonomskom upravljanju veleposjedom Ivana Kapistrana Adamovića iz 1774. za dobrima u Slavoniji i Srijemu. zob. 1737. Kutjevo prelazi pod upravu zagrebačkog kanonika Babića. Josip Relković. st. • zbog ponovnih pobuna seljaka na križevačkom području i nepoštivanja Karlova urbara. Urbarima se određivao minimum veličine seljačkog posjeda na veleposjedu i maksimum kmetskih obaveza. poučno djelo o tome kako se uzgajaju ovce 5 puni naziv: Kućnik što svakoga misica priko godine u polju. Bavili su se i vinogradarstvom. a nakon njega Kutjevo. Pritom se pazilo da se osiguraju plaćanja poreza državi. Kraljevski su se urbari posebno donosili za Bansku Page | 4 Hrvatsku. sa šireg prostora Monarhije. urbar za Virovitičku. raž.)  nadopunjen je 1832.zemljište oko feudalnog dvora naziva se alodij ili gospoštija napisao je i Nova slavonska i nimačka gramatika te Ovčarnica. Osnovno zanimanje stanovništva je poljoprivreda. Krajem 17.odnosi su pogoršani ti odnosi prisili su Mariju Tereziju da 1755. oko kuće i u kući činiti i kako zdravlje razložno uzdržati se ima  4 . Posjedi se dijele u selišta. u brdu. Stavlja naglasak na važnost poljoprivrede kao jedinog izvora narodnog bogatstva (učenja fiziokrata). 3 4 alodij . urbar za Slavoniju sa snažnijom provedbenom snagom i kaznenim sankcijama. donese privremeni urbar za Hrvatsku i 1756. Započelo je i natjecanje svjetovnih feudalaca. tim urbarom sva su seljačka gospodarstva razvrstana u selišne jedinice čija je veličina ovisila o kvaliteti zemljišta (najbolja zemljišta 24 jutra oranica. Njegov sin. konjarstvo. Na temelju sačuvanih dokumenata možemo uvidjeti u kakvom su se stanju nalazili feudalni posjedi. • 1780.Urbari Urbari su bili vrlo neujednačeni. osrednja 32. na ogrijevno i građevno drvo. a najslabija 40 jutara) i livade su bile iste veličine. fiziokrat.

U drugoj polovici 17. porez nije bio velik. gubi Beograd u kojem je nakon Požarevačkog mira sagrađena utvrda. proširila na cijelu Rijeku.) natjerati Mariju Tereziju da donese naredbu o obnovi rada triju slavonskih županija. i obnova života u Slavoniji tekla usporeno. Stoga Karlo VI. Pokušaj osnivanja prve privatne manufakture u Gorskom kotaru. UPRAVA I OPĆEDRUŠTVENE PRILIKE DO MARIJE TEREZIJE Na čelu države bio je vladar pod kojim su bili plemstvo i svećenstvo. Porezni sustav je zastario. imaju vojni zapovijednici Habsburške Monarhije (u daljnjem tekstu HM) i funkcionari komorske uprave (kasnije. ali su donijeli neke financijske gubitke pa se počinje s izgradnjom nekih novih utvrđenja u Osijeku i Petrovaradinu prije Karlovačkog mira 1699. Počela je i gradnja ceste od Rijeke do Karlovca 1726. s križevečkom i đurđevačkom pukovnijom. 1710. koja je bila kao nužnost zbog velike nepristupačnog terena i hajduka. nakon raznih kontrola. Staleži su počeli sve više uočavati da se Slavoniju tretira kao zasebnu cjelinu i da se postepeno odvaja od Hrvatske. počinje osnivati manufakture koje su bile vrlo važne za opremanje vojske. Glavnu vlast čine ban (kao potkralj) i Hrvatski sabor. To će kasnije (1745. Proizvođači su bili obrtnici i manufakturisti koji su bili i trgovci. Prema odredbama Karlovačkog mira. No. Karlo VI. a Page | 5 1718. Habsburška Carevina 1739. i početkom 18. Stoga je izgradnja osječke tvrđave došla u prvi plan. Bečki dvor spoznao je da su trgovina i pomorstvo glavne grane koje će napuniti državnu blagajnu. Marija Terezija značenje je slobodne luke 1759.Dugotrajni oslobodilački ratovi s Osmanlijama krajem 17. i zbog nemogućnosti transporta većekoličine robe. ali nije niti pritjecao u kraljevsku vojnu blagajnu. zaraćene strane nisu na međusobnoj granici mogle podizati nove tvrđave. proglašava Jadran slobodnim morem. donijeli su proširenje Habsburške Carevine na istok. oduzeti su im posjedi jer su utvrđene razne zloupotrebe). Stvarnu vlast sve do sredine 18. a iz krajišnika vojnici plaćenici. Ban je često na ratnim pohodima stoga poslove izvršne vlasti obavljaju biskup s jednim podbanom. st. Skupljanje poreza i određivanje cijena nekih osnovnih potrpština bio je glavni predmet kojim se bavio Sabor i županije u tom vremenu. nastavilo se izgradnjom brodske tvrđave (gradila se do 1750. GOSPODARSTVO HRVATSKE I SLAVONIJE DO MARIJE TEREZIJE Dvorska komora je nastojala da zemlju ne dobiju hrvatski plemići već su posjedi padali u ruke stranaca. Karlo ukinuo unutrašnje carine olakšavši tako trgovinu i promet unutar zemlje. zbog obveza stanovništva. a za požeškog župana imenovan Franjo Ivanović. a Vž i Kc gube svoju vojnu ulogu). st. a kasnije se kraljevski porez stopio s vojnim. a ne samo na usku lučku zonu. svojim odredbama uvodi politiku merkantilističkog kameralizma na hrvatska područja. Unutrašnoaustrijske pokrajine odbile su svako financiranje Slavonske vojne krajine što tjera Mariju Tereziju da smanji vojna područja što je moguće više (varaždinski generalat se preko Koprivnice pomiče u Bjelovar. došlo je novo upravno uređenje koje se oformilo 1745. Rijeka i Trst postaju slobodne luke. Iz plemstva su bili upravni činovnici. a 1959. češki se barun Montanari zanimao za osnivanje staklane nedaleko 5 . 1717. Nakon oslobođenja Slavonije. to prije što je 1715.st Bečki dvor. a 1719.. Hrvatski su se staleži nadali da će se cijela Donja Slavonija vratiti u sustav Banske Hrvatske. po uzoru na Francusku. proglašena je spomenikom kulture!!!!). Za velikog župana Virovitičke županije imenovan je feudalac Baltazar Patačić. s konačnim oblikovanjem Slavonske vojne krajine. Utvrđivanje granice postalo je prioritet te je.

obustavljena proizvodnja zbog nezainteresiranosti domaćeg stanovništva za prozorsko staklo i pronevjera upravnika). Apsolutistički vladari doprinosili su razvoju društvenog. To je olakšalo djelovanje isusovaca6 koji su uz pomoć Patčićevih i djela hrv. je proradila staklana u blizini Delnica (1735. a zahvaljujući Crkvi i mjesnim organizacijama očuvano je neprocjenjivo kulturno blago hrv..  Austrija doživljava poraze u Srbiji i Vlaškoj. je u Požarevcu izrađen trgovinski i pomorski ugovor7 izmđu predstavnika HM i OC koji su potvrdili i Karlo VI. Na području Slavonije koncetrirale su se najveće hrv. Krajevi oslobođeni od Turaka postaju najplodnije zemlje Europe.  sklapanje Svištovskog mira.za vladanja cara Leopolda I. a dovršena je tek 1737. a te iste godine (1710.Vrhovni zapovijednik bio feldmaršal Laudon Zbog golemih troškova modernizacije i vojnopolitičkog naprezanja u ulozi velesile. Eugen Savojski je bio junak koji je nakon bitke kod Petrovaradina izdao nalog Ivanu Draškoviću. zemalja. pa i Beograd. . Postojala i ideje o izgradnji plovnih kanala. Oni donose stabilizaciju granica i provode se granične izmjene. Kao štetne posljedice odrazile su se ukonačivanje i zimovanje carskih trupa (kvartir). i sultan Ahmed Hanas. 1719. S gradnjom se počela 1725. Taj je ugovor rezultirao uspostavljanjem slobodne i opće trgovine između Rimskog i Osmanskog Carstva uključujući rijek. Hrvatska morala vratiti osvojene gradove i trđave Osmanlijama.osnovali u Zagrebu Akademiju pisan na latinskom i turskom 8 1736. Država dijeli njemačkom plemstvu Slavoniju i Srijem.od Bakra. Sušica. au to se djeljenje ubrzo uključuju i stanovnici srednje Europe. a Beogradskim mirom mora napustiti sve teritorije južno od Save i Dunava8 • 1788. No 1718. Taj ugovor je bio osnovni dokument za veliku trgovinu 18.1791. Krajem 17.st. umire Eugen Savojski što se odrazilo na ratni ishod jer je on bio najbolji vojskovođa 6 . od istoka na zapad i Dunavom na sjever. HM je trgovala s Osmanskim Carstvom za vrijeme primirja. Kao posljedica se još javlja i novo doseljavanja kršćanskog stanovništva s osmanskog područja. kopno i more. 6 7 1667. HM nije imala povoljne ratne ishode. koja je poharala Srijem pojavila se i u okolici Zagreba dvije godine kasnije.vođena su 3 habsburško-turska rata: • 1714. Život biva brži i užurbaniji i temelji se na izgradnji i obrađivanju zemlje. Zagreb zbog svoje velike katedrale.) Kraljevska konferencija donosi odluku da će Sabor podići oltar u Mariji Bistrici ako Hrvatska bude pošteđena od kuge. i prije požara u VŽ-u. granica. dobiva sve višenovih funkcija. Prepreke u razvoju: Epidemija kuge 1708. Page | 6 materijalne i kulturne djelatnosti. st.  sklapanjem ove godine mira u Požarevcu. Osmanlije gube preostale posjede u Srijemu i sjeverno od Dunava • 1737. osnovana je Povlaštena orijentalna kompanija koja je radila na čišćenju korita Save i Kupe za bolju i lakšu plovidbu radi prijevoza žita.1718. Međutim. RATOVI S OSMANSKIM CARSTVOM NA POČETKU I KRAJU STOLJEĆA U 18.. Stoga je donesena odluka da se počne s izgradnjom ceste preko Bosiljeva. plemstva učvrstili svoj položaj. Dvorski injženjer Carlo Martinuzzi utvrdio je kako nijedna cesta koja vodi do Rijeke ije prikladna za intenzivniji promet. ali je prva osnovana tek zahvaljujući markizu Don Ramonu de Villana 1729. posljedica tih ratova je ipak je neveliko proširenje hrv. gospodarskog i prometnog uređenja. obustavlja rad. Mrkopolja i Fužina. pukovniku Petrašu i grofu Rabati da počnu ofenzivnije djelovati uzduž Save i Une (ishod uspješan!). ali 1742.1739. . . st.

U Krajini. • Nakon smrti Karla VI. (III.1748. Karlo je čitav život bezuspješno nastojao da i europske zemlje priznaju Pragmatičku sankciju. hrv. i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture. 1712. . VLASTELINSTVA U HRVATSKOJ U 18. Dvor je ta područja smatrao svojim.. se granica pomiče u istočnome Srijemu do Zemuna. U skladu s tim uvjerenjem. (III. 1696. uređivanje uprave. Stjepana i izdaje krunidbenu zavjernicu kojom Ugarskoj obećaje da će slobodno izabrati kralja u slučaju izumiranja muške loze. je Bartul Patačić osniva Pintu. ako on ne bi imao sina. na Požunskom saboru je Karlo VI.). Pragmatička sankcija imala je tri točke: • Zemlje Habsburške Monarhije ne smiju se dijeliti odnosno ne smiju sebi izabrati drugog vladara osim Habsburgovca. Nove. U posljenji rat s Osmanlijama. Na samom kraju 17. hrvatski nunciji osiguravaju izglasavanje zakonskog članka kojim je utvrđena nekompetencija Ugarskog sabora o pitanjima unutarnjeg zakonodavstva Hrvatske. osjetilo se neslaganje bečkog Dvora i Hrvatskog sabora. Kad je godine 1740. rat je ostao zapamćen kao Dubički rat9. okrunjen krunom sv. sabora pod nazivom Articuli regni Slavoniae10. kojim je planirao popisivanje novooslobođenih krajeva. 1714. donio njemačko-rimski car i ugarsko-hrvatski kralj Karlo VI. Tako je 1698. Caraffova komisija ustrojila prvi prezni sustav. Pragmatička sankcija bila je jedan od temeljnih zakona Habsburške Monarhije. NASLJEĐIVANJE MONARHIJE PO ŽENSKOJ LINIJI PRAGMATIČKA SANKCIJA ODRAZILA NA POLITIČKI HRVATSKE ILI KAKO SE Page | 7 I VOJNI ŽIVOT Pragmatička sankcija je naziv za Kućni zakon koji je 19. Tim je Karlo regulirao pitanje nasljedstva u slučaju da umre bez sina. procijeni dobra i proda ih najboljim kupcima. na Požunskom saboru. objavljene su i tri knjige o Bosni u razdoblju od jedne godine.). prijestolje nasljeđuju njegove kćeri i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture (prvorodstva) • Izumre li Karlova loza. On je naime bio jedini muški Habsburgovac te je želio osigurati prijestolje i za žensku lozu svoje dinastije. no ni to nije pomoglo. nakon oslobođenja područja Hrvatskoga kraljevstva. a četiri godine 9 vodio se kod Dubice. Poticaj mu je dao Hrvatski sabor donijevši godinu dana prije Hrvatsku pragmatičku sankciju. a Sabor i ban oslobođenim dijelovima Hrvatske. umro bez sina naslijedila ga je najstarija kći Marija Terezija što su osporile europske zemlje te je buknuo Austrijski nasljedni rat (1740. U svrhu pripremanja za rat. prijestolje nasljeđuju kćeri njegova brata Josipa I. Gradiške Hrvatska se tada nazivala Gornja Slavonija 11 napisao Croatia rediviva (Oživljena Hrvatska) 10 7 . uredi porezni sustav.) u kojem se Marija Terezija uspjela održati na prijestolju. kasnije Austro-Ugarske sve do njene propasti godine 1918. Austrija ulazi u rat kao saveznica Rusije.Nakon rata 1718. stoljeću. procjenjivanje dobra i prodaju svih imanja najboljim kupcima. Na hrvatskom saboru u Varaždinu donesena je odluka da se skupe svi zakonski članci hrv. društvo vinskih doktora čiji je član bio i Pavao Ritter Vitezović11. STOLJEĆU Još u 17. stoljeća Dvor je učinio drugi korak: sastavlja komisiju na čelu s grofom Caraffom da popiše stanovništvo. bečki je Dvor zatražio od kardinala Kolonića da izradi Compedium. a granica u Dalmaciji pomiče se prema BiH itakva ostaje do danas. travnja 1713.

a domaćih je vlasnika bilo vrlo malo. varali su ih na porezu. Problem prodaje spomenutih imanja nalazio se u tome što strani posjednici do kraja stoljeća nisu dolazili na svoje posjede niti su se o njima brinuli. kada Dvor kreće s prodajom novih imanja. Aljmaš i Kaptol) i Pravoslavnoj Crkvi (Dalj i Page | 8 Neradim). domaći i strani vlasnici trošili su na lagodan život u europskim gradovima ili za unapređivanje gospodarstava na svojim europskim imanjima. komorske službenike pa čak i svećenstvo. praviti cigle ili ispunjavati druge obveze u svrhu izgradnje. točnije valpovačkog i vukovarskog vlastelinstva. ranjenike. očetkom 18. Otpor je među stanovništvom bio toliko jak da su na našičkom vlastelistvu čak ubili vlastelinskog upravitelja. naišao na mnoge nepravilnosti i zloupotrebe komorskih službenika. ali sve kroz mnoge zloupotrebe čime je stanovništvu život još više otežan. bezrazložno si ih kažnjavali. manji teritoriji i zapadna Slavonija. Posljedica dekameralizacije bila je rasprodaja slavonskih posjeda bogatim feudalcima pa u Slavoniji nastaju velika vlastelinska imanja. Sve stečene vlastelinske prihode. započela je izgradnja osječke. a brz razvoj potiče plemstvo na uključivanje u trgovinu. Većina je htjela vratiti uloženi novac (što će reći: obogatiti se). Za vrijeme rata s Osmanlijama morali su prevoziti vojnu opremu. imanja su većinom podjeljenja Katoličkoj (Đakovo. Slični izvještaj donosi i glavni vojni zapovijednik u Slavoniji. a završava prodajom imanja Erdut i Karlovci u Srijemu. davati hranu vojsci i njihovim konjima. Požega i Petrovaradin. dižu pobune. a neki su ih čak vrlo brzo i prodali. primati ih na zimovanje itd. str. a u komorskom su posjedu ostali jedino gradovi Osijek. i provedena je većinom na području Požeške kotline. Na području svog vlastelinstva stanovnici su morali održavati ceste i mostove. Nakon izgradnje. a ne unaprijediti gospodarstvo na tim posjedima. obvezuje ih održavanje tvrđave i drugih vojnih objekata. U Banskoj Hrvatskoj alodijsko je gospodarstvo bilo vrlo dobro razvijeno. zahtjevali više drva i hrane nego je bilo određeno . a povećanjem obveza stanovništvu. pišu žalbe i tužbe 12 o tome nas obaviještava izvještaj komorskog savjetnika Eberlea koji je. obilazeći Slavoniju 1732. a 1715. topove. Dekameralizacija je uzdrmala i hajduke koji su pljačkali i napadali vlastelinstva. • Druga faza počinje 1721. Ujedno se javlja potreba za većom radnom snagom. general 8 . Usporedno s dekameralizacijom započeo je i proces refeudalizacije unatoč tome što je Caraffina komisija htjela da vlasnici posjeda povećaju svoje prihode naseljavanjem imanja. Komorski službenici prisiljavali su stanovništvo na razne obveze. Komisijskim uvođenjem prvih vlasnika na njihove posjede počinje proces dekameralizacije koji se u Slavoniji zbio dvije faze: • Prva faza trajala je od oslobođenja Slavonije do 1707. Brigu o odnosu novih vlasnika i stanovništva nije vodila ni Dvorska komora kojoj je najvažnije bilo ubrati što više poreza i tako osigurati osnovne potrepštine za uzdržavanje vojske. Kako bi to postogli.sve u svrhu bržeg bogaćenja!12 Zbog toga odlaze u haduke. i 1733. st. Upravo je u tom razdoblju rasprodana većina slavonskih imanja. U Banskoj Hrvatskoj javljaju se armalisti (v. Taj proces uzrokovao je veliko nezadovoljstvo stanovništva koje je pružalo otpor prodaji imanja te nije dopuštalo da ih preuzmu novi vlasnici. Vlasnici su imanja dali na upravljanje upraviteljima koji su odmah počeli stvarati alodijsko gospodarstvo kako bi povećali vlastelinske prihode.kasnije i porezni sustav koji se zasniva na sesiji. Stanovništvo je imalo obveze raznih davanja vojsci. Kutjevo. Primjerice. 1) i činovničko plemstvo. brodske tvrđave pa su stanovnici Slavonije imali obvezu dovoziti drva. davali su imanja u zakup komorskim službenicima i drugim zakupnicima koji su nastojali vratiti zakupninu.

pokušava zamijeniti vojnu obavezu stalnom poreznom obavezom te potiče lokalno gospodarstvo kako bi donio profit i samoj državi. tražio je da se hajduci vrate normalnom životu za što bi im se dala amnestija i nešto novaca za početak. Prema Mađarskoj i Banskoj Hrvatskoj politika Dvora je bila izrazito kompromisna zbog jakog staleškog elementa. koji je bio nepovoljniji od Karlovog urbara jer je dopuštao uzimanje tlake. Karlov se urbar poštovao samo na rijetkim posjedima. koji navodi mnoge nedaće stanovnika te zloupotrebe što je toliko zapanjilo bečki Dvor da mu nisu povjerovali. Javljaju se i druge pobune (npr. No. livada i vinograda. Napisao je i Pravilnik kojim je dao naputke svojim upraviteljima kako kvalitetni upravljati posjedom. utjecao na brži razvoj alodijskog gospodarstva. Prvi su koraci učinjeni u austrijskim i češkim zemljama gdje je provedena porezna reforma. UPRAVNE REFORME MARIJE TEREZJIE Marija Terezija vlada od 1740. Tada car Karlo III. zbog loše kvalitete. – 1748. u Slavoniji i Srijemu izbija pobuna stanovništva koju je Dvor trebao smiriti tako da pošalje Hamiltonovu komisiju koja je trebala istražiti uzroke pobune i tako predložiti mjere za poboljšanje situacije. No. Kralj Karlo. slavonska se pšenica slabo prodavala na inozemnom tržištu pa se sve više prelazi na uzgoj stoke. donosi urbar kojim se nastojalo seljaštvo dovesti u povoljniji položaj. Nastojalo je preko svoje trgovinsko-gospodarske komisije ubrzati razvoj poljoprivrede na slavonskim vlastelinstvima i manufaktura. Razvoj trgovine žita potiče razvoj alodijskog gospodarstva i javlja se višak pšenice. unaprijedivši vlastito imanje (Erdut i Čepin). st. Vrhovna je politička uprava i izvršna vlast u Banskoj Hrvatskoj podijeljena između bana i Hrvatskog sabora: sve kraljevske odredbe upućenu banu preko Ugarske kancelarije objavljuju se staležima na zasjedanjima Sabora pa daljnje organizacija provedbe tih odredbi ovisi o saborskim uputama. Dvor. na križevačkom i slavonskom području) izazvane nezadovoljstvom stanovništva koje optužuje svoje vlasteline da stvaraju alodijska gospodarstva oduzimanjem njihovih oranica. ali i Katolička Crkva. Tako Hrvatski sabor de facto Khevenhüller. Ti se odnosi uređuju Privremenim urbarom kojeg je donijela Marija Terezija 1756. I to je razdoblje obilježeno dubokim promjenama u upravnom ustroju zemlje i težnjama ka modernim upravnim aparatom. Ujedno je u drugoj polovici 18. – 1763. Uprava Banske Hrvatske je u vrijeme dolaska Marije Terezije na vlast imala izrazito staleški karakter i osnovni je cilj bio formiranje aparata izvršne vlasti na koji bi se kralj mogao osloniti u provođenju planske politike i uspostavljanju kontrole staleške uprave. 1736. Unatoč tome što je bečki Dvor inzistirao na tome da se urbar poštuje. st.) gubi Šlesku.seljaka protiv komorskih službenika i zastupnika. kršenja su se i dalje nastavila. Erdelj. u dogovoru sa staležima. Monarhija nakon poraza u Ratu za austrijsko nasljedstvo (1740. Temišvarski Banat.) od Prusije i u Sedmogodišnjem ratu (1756. – 1780. Mađarska Banska Hrvatska površinom pokrivaju više od polovice države i u unutarnjoj su politici Dvora od sve većeg značaja. Njegovo poštivanje kasnije tražila je i Marija Page | 9 Terezija. ali se ipak provodio što je omogućilo stanovništvu veću pravnu sigurnost. ali upravne su reforme provedene samo u Banskoj Hrvatskoj. gospodarski najrazvijeniju pokrajinu te u nastojanjima za financijskim oporavkom se oslanja na unutarnje resurse: poreznu sposobnost stanovništva i državno gospodarstvo. Brži ravoj gospodarstva na svojim imanjima nastoje potaknuti i plemići među kojima se istaknuo Ivan Kapistran Adamović u drugoj polovici 18. Unapređenje gospodarstva na području Banske Hrvatske i Slavonije nastojalo se ostvariti osnivanjem Hrvatskoga kraljevskog vijeća 1767. 9 .

da je politička moć u Hrvatskoj koncentrirana u rukama malobrojne aristokratske elite. Dvor je stoga na vijest o načinu gušenja bune odlučio u Hrvatsku poslati kraljevsku komisiju na čelu s grofom Mihaelom Althanom sa zadatkom da istraži uzroke bune i predloži rješenje. Motivi: uređenje porezne uprave. a time i pred hrvatske staleže postavio zahtjeve za povišenje i definiranje iznosa hrvatske kontribucije. Tom je diplomom kraljevska vlast mnogo postigla: osigurano je isplaćivanje određenog iznosa kontribucije i utemeljenjem zasebne vojne blagajne uspostavljena je kontrola nad primjenom kraljevske kontribucije. provodi porezna reforma u austrijskim i češkim nasljednim zemljama i priprema povišenje mađarske kontribucije. Odmah nakon osnutka one suuključene u mađarski porezni sustav utemeljen na Ugarskom saboru 1715. dovršava reorganizacija Vojne krajine. Dotadašnja komorsko-vojna uprava u Slavoniji i Srijemu je ukinuta i zemlja je podijeljena na vojni i civilni dio. koja drži glavnu 13 Apsolutnu vlast u uređenju županijske uprave imala je obitelj Erdödy 10 . Virovitička i Srijemska koje su te godine pripojene Banskoj Hrvatskoj tj. jurisdikciji Hrvatskog sabora i bana. Promjena na tom području uslijedila je 1749. Prve promjene koje je Beč potaknuo u ustroju tradicionalne hrvatske uprave ticale su se primarnog interesa Dvora: porezne uprave.. Zagrebačka i Križevačka. koje kontroliraju politički život županije. Althanova komisija je donijela zaključke na temelju kojih suse formirala i stajališta Dvora: opći su zaključci bili da su za izbijanje bune kriva prevelika potraživanja pojedinih vlastelina od njihovih podanika. Najviši stupanj samostalnosti je imala Varždinska13. Brodskom i Petrovaradinskom. Najveća je novost uvedena u poreznoj upravi: porezna uprava slavonskih županija je bila potpuno neovisna o Hrvatskom saboru.predstavlja vrhovni upravni organ Banske Hrvatske. Tako su u slavonskim županijama uvedene mađarske porezne jedinice.osnovni je cilj upravnih Page | 10 reforma Marije Terezije u Banskoj Hrvatskoj uspostava kraljevske reprezentacije u upravi koja će moći provoditi odredbe i kontinuirano djelovati i bez odredaba Hrvatskog sabora. Kada je Marjia Terezija proširila jurisdikciju Hrvatskog sabora i bana na područje Slavonije. Kralj nije imao velikog utjecaja na lokalnoj razini u Hrvatskoj: veliki župani Varaždinske županije određeni su nasljedstvom. pod jurisdikcijom bana i Sabora bile su tri hrvatske županije: Varaždinska. U Križevačkoj županiji. Zaključak Ugarskog sabora iz 1751. Krajem četrdesetih godina se reformira središnja vojna uprava. Prva je promjena nastupila 1745. po uzoru na mađarske i slavonske županije. Naime. Izvršna vlast u HR ostala je netaknuta sve do kraja idućeg desetljeća: prvo dalekosežno zadiranje kraljevske vlasti u organizaciju hrvatske uprave bila je regulacija županija 1759. koja postaje temeljni dokument odnosa kraljevske vlasti i hrvatskih staleža za sljedećih dvadeset godina. a na civilnom dijelu su formirane tri županije: Požeška. Na vojnom je dijelu uspostavljen Slavonski generalat s tri pukovnije: Gradiškom. U vrijeme dolaska Marije Terezije na vlast. Povod toj intervenciji bilo je izbijanje niz seljačkih nemira 1755. Kao središnja upravna tijela županija su postavljene županijske skupštine. Dakle. a zajedno s banom ima odlučujuću ulogu u izboru stalnog stanovništva Baaske Hrvatske.. Uređenje Banske krajine i regulacija hrvatske kontribucije sadržana je u banskoj diplomi izdanoj 1750. porte.. Tako se dogodilo da se kraljevski vojni porez s vremenom stopio s kraljevskim porezom pa se iz iste blagajne održavala i Banska krajina i upravni aparat Hrvatske. a Zagrebačke i Križevačke podbanskom čašću. jačanje vojske i poticanje lokalnog gospodarstva. plemićka je vojska na čelu s tadašnjim podbanom Ivanom Raucho vrlo okrutno ugušila bunu uz pljačkanje i paljenje posjeda. a nije izuzeta niti Hrvatska. kada je u dogovoru s tadašnjim banom Karlom Batthyányjem Dvor pokrenuo uređenje Banske krajine po uzoru na ostale generalate. daje slavonskim županijama pravo slanja izaslanika na zajednički sabor bez posredništva Hrvatskog sabora.

reorganiziran 1753. bavljenje pčelarstvom. Austrijsko primorje. iako je kontribucija hrvatskih županija pokrivala manje od polovice troškova Banske krajine. a preustrojen u Trgovački svijet 1772. maršala Moritza Lacyja i Ferenca GOSPODARSKE REFORME HRVATSKE I SLAVONIJE CARICE MARIJE TEREZIJE NA PODRUČJU Gospodarski napredak Hrvatske veže se uz vrijeme vladavine Marije Terezije. o najvažnijim poslovima se više ne odlučuje na Saboru. uspostavila tri slavonske županije. nego na kraljevskim konferencijama. Jedan od glavnih gospodarskih interesa Dvora u vrijeme je bio u trgovini – pogotovo žitaricama. iako su pripreme započete za vladavine Karla III. koloniju.) i surađivao s lokalnim ovlastima radi održavanja i uređenja trgovačkog puta. U svrhu ubrzanja trgovine. Na Dvoru se stoga pojavljuje izrazito negativno stajalište prema banu i hrv. čiji su stanovnici dobili posjed uz obvezu održavanja ceste i davanja prijevoznih usluga. sustav novog uređenja županija izrađen je na Dvoru i poslan staležima kao dekret – novi je sustav točna kopija ustroja mađarskih i slavonskih županija  ograničen utjecaj pojedinih osoba na područje županije u kojem imaju posjed i povećan je utjecaj vlasti na lokalnu razinu. potvrđeno je osnivanje privilegirane trgovačke kompanije Trst . Početkom 1756. 1746. Prazne carske blagajne potaknule su je na porezne reforme. Sabor je zbog sedmomjesečnog zasjedanja nazvan dugim saborom. iz Temišvarskog Banata na Jadransko more. je cijelo područje uključeno. Stoga je Dvor zadužio Althanovu komisiju da izradi dva prijedloga: prijedlog urbarske regulacije i prijedlog reorganizacije hrvatske uprave. Glavnim inspektorom Vojne krajine je imenovan general Philipp Levin i tijekom šezdesetih godina je proveo reorganizaciju varaždinskoga.Rijeka čime je Hrvatsko 11 . 1759. 1750. Kako je put iz Temišvarskog Banata do Jadrana bio veoma loš zbog lošeg održavanja. Stanovništvo je poticala na proizvodnju. zajedno sa svim austrijskim lukama na Jadranu uključeno u tzv. Ban Nádasdy nije bio spreman na suradnju kao što ni Hrvatski sabor nije bio spreman dopustiti povišenje iznosa kontribucije.riječ u Saboru i najutjecajnije javne službe. ovčarstvom i obrađivanjem zemlje kvalitetnije i bolje kako bi se iskoristila plodna zemlja i prometni položaj Hrvatske. osnovan je Vrhovni trgovački direktorij u Beču. S reformama je započela tek kada je 1745. Dvor je poticao trgovačka društva (kao npr. 1766. No. karlovačkoga i slavonskoga generalata jačajući financijsku podlogu krajiške uprave. Dvor je na područje uz Karolinšku cestu formirao tzv. Novi ban postaje grof Franjo Nádasdy. Završetkom tih reforma ponovno se postavljaju zahtjevi za uređenjem Banske krajine. pri čemu Rijeka postaje glavna izvozna luka. a prije toga reformirala je upravu odbacivši suradnju sa Saborom nakon što je utvrdila da usporava i otežava provedbu njenih planova. Temišvarsko privilegirano društvo osnovano 1759. prije svega izrada stalnog urbara. naređeno je banskom namjesniku da sazove Sabor i da ga ne raspušta dok god se ne provedu sve kraljevske odredbe i ne ispune zahtjevi Dvora.. vrlo nepovoljnog za Bansku Hrvatsku: na poticaj predsjednika Dvorskog ratnog vijeća. staležima i dolazi do stvaranja određenog gospodarsko-vojnog plana. svilarstvom. U prvim godinama njegova banovanja. Rezultati nisu bili očekivani pa Dvor povlači Page | 11 radikalnije poteze: mijenja političko vodstvo zemlje i naređuje reformu županijskih uprava.

što je činilo određen teškoće. Prolaz robe kroz svoja područja naplačivali su i svjetovni i crkveni veleposjednici. Rijeka je od 1776. Međutim. carica je 1750. Projekt je još više uznapredovao 1771. Josip Špišić i Stipanović. Trgovinu su dodatno otežavale brojne maltarine. postati jedna od najprometnijih luka u Monarhiji. dala koncesiju Povlaštenom trgovačkom društvu u Trstu i Rijeci koje je predovio Urban Arnold. do 1779. ali i Karlovac) koja je bila potčinjena Hrvatskom kraljevskom vijeću. uklanaju se panjevi koji polove rijekom te riječni mlinovi. Kako bi se omogućilo da trgovci kompanija i u suprotnom smjeru obavljaju trgovinu. 1759. od Senja do Karlobaga . a često i razbojnici i zapovijednici graničarskih straža.primorje pripojeno Austrijskom primorju14. Od 1733. brodarine i obalarine. Riječka je rafinerija bila jedina šećerana u Monarhiji i proizvodila je 12 14 Josip II. a protiv čega su se pobunili hrv. 1775. što je Marija Terezija podupirala. staleži na Požunskom saboru 1764. Rijeka i Karlovac bili su u drugim administrativnim jedinicama. Rijeka će potkraj stoljeća. prosinca 1774.Franz Raab. kada je osnovano ravanteljstvo brodarstva. Monarhija je podijeljena na dva carinska sustava: cislajtanijski (s ove strane rijeke Lajte) i translajtanijski (s one strane rijeke Lajte) u kojima su carinske stope Page | 12 bile veće. Bečki je Dvor uložio velike napore da taj put učini profitabilnim i sigurnim. postojao je i plan povezivanja Dunava sa Savom. objavila kako pod svoju zaštitu prima Grke i druge otomanske podanike i da im nudi stalno nastanjivanje pod određenim uvjetima. Osnovana je radi poticanja trgovine i proizvodnje te neplaćanja carine.pripada Vojnoj krajini. Budući da je u to vrijeme ukinuto i Hrvatsko kraljevsko vijeće i pripojeno Ugarskom namjesničkom vijeću. a sagrađeno je i skladište za žito u Sisku i u Dubovcu kraj Karlovca. bila u svemu podložna Hrvatskom kraljevskom vijeću osim u trgovačkim poslovima kojima je upravljao Riječki gubernij. podignut u status slobodnoga i kraljevskoga grada. Najteže od svega bilo je održavati riječni i cestovni put od Dunava do mora. U uređenje tog puta bili su uključeni najbolji tehnički savjetnici . 1776. Odmah nakon završetka Sedmogodišnjeg rata carski inženjeri čistili su Savu i Kupu te se brinuli da ceste budu prohodne. područje oko Rijeke. Osim toga. dvor daje koncesiju Temišvarskom privilegiranom društvu obvezujući lokalne vlasti na uređivanje savskoga i kupskog korita za plovidbu. Karlovac je privilegijem 1777. caričinim dekretom ustrojena je Severinska županija (Rijeka. Zapravo. pa je stanje bilo lošije nego u Rijeci gdje su trgovci nakon proglašenja Rijeke slobodnom lukom bili oslobođeni plaćanja za neprodanu robu. Austrijsko primorje podijeli na tri djela: austrijsko primorje pod upravom gubernija u Trstu. a za veće onda kada je vodostaj bio velik. Veliko je vijeće Rijeke po uzoru na tršćansku autonomiju težilo autonomiji grada. U Karlovcu se naplaćivala i roba koja je tu bila samo u tranzitu. no od Siska do Karlovca Kupa je bila plovna samo za manje brodove. Sava i Drava potpadale su pod državnu komisiju za regluaciju rijeka. pripojena ugarskoj kruni kao posebno tijelo i da više ne pripada Hrvatskoj. carica Marija Terezija u Beču je 10. počelo se u Mađarskoj smatrati da je Rijeka od 1779. dok je Kupa bila lokalna rijeka pa za uređenje njezina toka nikada nije bilo dovoljno novca. Za trgovinu žitom trebalo je izgraditi i magazine u Sisku i Dubovcu kraj Karlovca. Postojao je i projekt da se probije plovni kanal kod Ozlja i taj je projekt preuzelo posebno trgovačko društvo kojemu su dioničali bili neki Karlovčani. čime bi se put prema moru skratio za više od 200 km. pod gubernatorom Josipom Mailathom. zagrebački biskup Vrhovac i ozaljski vlastelin grof Batthyany. traži da se 1776. grad Rijeka koji je vraćen Hrvatskoj 12 . i Statutom 1778. a čije je sjedište bilo u Antwerpenu. da osnuje manufakturu šećera u Rijeci. Do Siska su mogli ploviti Savom i veći brodovi. Bavilo se i proizvodnjom voštanih svijeća i likera.

ali se nije oslonila ni na velike župane. 1755. koji su se također istaknuli znamenitim gradnjama (Vidovac kraj Vž). ni na stalo hrvatsko plemstvo. Prandau u Valpovu. U svojoj instrukciji 1770. i 1756. a odatle šećeš je preuzimao i Dubrovnik te se izvozilo na područje OC. Magdalenića u Križevcima. stekao veliku imovinu i smatrao je da bi bilo dobro da se 15 svilarstvo je svoj odraz našlo na slavonskoj narodnoj nošnji 13 . a osim svile. Za razvoj manufaktura nije davala novčani poticaj već je davala koncesije. školovan u Bologni i u kolegiju u Beču. Prvu suknaru u Zagrebu osnovao je 1750. carica je unutar Hrvatskog Kraljevinskog vijeća osnovala Trgovinsku komisiju koja bi trebala razmotriti sva gospodarska pitanja. posebno je voljela tekstilnu proizvodnju (manufakture platna i pamuka u Schwechatu kraj Beča). Rad te tvornice utjecao je na gospodarski razvoj cijele Rijeke. Prema Krčelićevoj kronici Anuae ili historia Nikola Patačić bio je vrlo obrazovan. Carlo Solenghi izradio je upute o sadnji dudova i uzgoju svilca i onda je počela akcija velikih razmjera koja je donijela izvanredan uspjeh. Braća Škrlec pripadali su sitnom turopoljskom plemstvu. mostarine i skelarine na žitnom putu. oženio se Josipom Zichy koja će u Zagrebu izdati prvu knjigu na kajkavskom jeziku o liječenju životinja. Zalago se za gospodarsku suradnju Hrvatske i Mađarske kao najprirodniju. carica je poticala i osnivanje manufaktura pa ih je na kraju njezine vladavine u Monarhiji bilo gotovo tisuću. Odlučila je iskoristiti stručnjake za proizvodnju svile u Lombardiji te je zadužila svlarskog nadzornika Antonija Romana da organizira sadnju dudova na području Varaždinske i Zagrebačke županije. napisao je spis kojim se zalaže za reorganizaciju insurekcija prema modernoj vojničkoj znamenitosti. Urbari iz 1755. carica je naredila da se uklone nezakonite cestarine. Krsto Oršić. Nakon Romana vrhovni nadzornik svilarstva za cijelu Hrvatsku postao je Solenghi. gdje se danas nalazi Povijesni muzej. a tu je obvezu morala ispunjavati i svaka regimentra u Slavoniji15. ni na Sabor koji upoće nije sazivala. U to je vrijeme direktor šećerane bio Pierre Page | 13 Vierendeels koji je dao oslikato salon u kojemu su se obavljali poslovi.vrsta šećera. Bio je veliki župan Zagrebačke županije. Među pametnim i ambicioznim ljudima uočila je Petra i Nikolu Škleca Lomničkog. sagrađena je još jedna šećerana sa zabatima flamanskog tipa. Osim poticanja žitne trgovine. Kako bi riječka šećerana sačuvala monopol u Austriji i kako bi se spriječila neugodna konkurencija Hamburga. 1764. Trgovinska je komisija raspravljala i o pčelarstvu (koje se u vrijeme Marije Terezije razvilo u Slavoniji) o čemu je Grueber 1772. Marija Terezija ga je uzdigla na grofovsku čast imenovavši ga zlatnim vitezom. te dvora u Bistri. za Hrvatsku i Slavoniju upućivali su na potrebu promjena. potpuknovnik Franjo Kušević koji je. Carica je trebala osnovati ustanovu koja će joj pomagati u provođenju njenih ideja. a zatim i upravna zgrada u baroknom neokrasicizmu. koja povezuje Podunavlje s Jadranom. Trgovina šećerom pretvorila se u velik posao. 1769. u uočavao je gospodarske prednosti toga područja. osiguranje hrane za stanovništvo u neplodnim godinama i razvoju stočarstva. Na čak sedam sjednica. kao ubirač poreza. Druga ugledna obitelj bili su Patačići iz Varaždina. U odnosu prema agrarnoj proizvodnji u svakoj intrukciji carica je istaknula važnost uzgoja dudova svilca. imajući tri podinspektora u svakoj županiji koji su davali upute glede vrlo kompliciranog uzgoja dudova svilca. Također odlučuje da se svilarstvo mora organizirati u cijeloj Slavoniji. sastavio priručnik. a sagradio je i palaču u Zagrebu. odvojila je ulogu podbana od velikožupanijske vlasti te je tako oslobodila ulogu krupnog plemstva. braću Patačić u Varaždinskoj županiji i dr. Carica je poticala i razvoj manufaktura u Hrvatskoj.

1777.. Nešto duljeg vijeka bile su svilane.. a i narodnih nošnji. iz regalia (carine. Marija Terezija veliku je pozornost pidavala radu cehova za koja je potvrđivala nova i modernija pravila. u Kutjevu kod isusovaca. proveo je mnoge reforme. Odredila je da se cehovi organiziraju na području vojnih krajina. trgovačkoj bilanci. Stjepana uvodi i novi školski sustav. U njegovo vrijeme počele su se napuštati merkantilističke metode. Prvu manufakturu u proizvodnjimetala osnovao je Petar Zrinski 1651. PODRUČJU KROZ Josip II. u Čabru. Najstarija i najveća papirana nalazi se u Novoj vesi u Zagrebu od 1771. maltarine. ali nikada nije bio tiskan jer nije prošao na komisiji kod Nikole Škleca. Treću suknaru osnovao je grof Drašković 1770. U Slavoniji (u Vukovaru i Jazaku) od 1773. . Radile su i manufakture papira koje nisu bile brojne jer je potražnja bila mala. potkove. Bio je odgajan u duhu prosvjećenog apsolutizma i. no zbog češkomoravske manufakture koja je dobila monopol.. usljevanje. Posebne povlastice dobili su i vlasnici bakrenog rudokopa za što se osobito zainteresirao grof Leopold Erdödy. Hrvatska je ostala bez 16 17 izgradio suknaru na Ksaveru te poslovao s grofom Petrom Troilom Sermageom Sonnefels je smatrao da država ovisi o broju njenih stanovnika. borbe s Crkvom i staležima koje je smatrao preprekom svom apsolutizmu.osnuje manufaktura u kojoj bi se izrađivale vojne uniforme16. Bio je poliglot i podučavao je upravne i gospodarske nauke. mažuri. 1764. KAKO HRVATSKA I SLAVONIJA DOČEKUJU 19. Ta je svilana bila pod vodstvom Bečke komore sve do početka 19.. a onda i kroz njegovo ukinuće i prebacivanje svih poslova na Ugarsko namjesničko vijeće. ali je zatvorena nakon ukinuća njihova reda. Carica je u Varaždinu osnovala Kameralno-političke studije koji su početak današnjeg Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. ali se proizvodnja ipak zadržala radi potrebe izrade svećeničkog ruha. koji je bio vlasnik samoborskog rudnika bakra u Rudama. Ističe da se vladarevi prihodi mogu povećati iz prihoda vladarevih domena. opskrba hranom. i radila je u vlasništvu zagrebačkog kaptola. a u njoj su se izrađivali čavli. nije dugo opstala. opreme za kuhinju. Nakon što se partnerstvo sa Sermageom raskinulo. rade dvije tekstilne manufakture. (vlada 1780. Kroz djelovanje Hrvatskog kraljevskog vijeća.. st. ali i Više informatičke škole u Vž. smatrajući domaću proizvodnju nužnom dijelom svoje opće gospodarske politike. obruči. profesor svih nastavnih predmeta novoosnovanog Političko-kameralnog studija u Varaždinu jer je poznavao mnoge slavenske jezike.1790. u Trakošćanu je proradila i staklana generala Kazimira Josipa Draškovića koja je zanemarena nakon njegove smrti. ali pri tome vladar treba voditi računa o mnogim drugim faktorima kao što su zaposlenost. u zemlje krune sv. a drugu platnaru otvorio je grof Franjo Patačić u Vidovcu kraj Vž. Staro sveučilište iz Trnave preseljeno je u Budim. Page | 14 do 1775.. kada su francuski ratovi prekinuli zanimanje za svilu. suvladar majci (Mariji Tereziji). Jedna od najvećih manufaktura u Hrvatskoj bila je manufaktura peći i zemljanog posuđa baruna Ignjata Magdalenića u Križevcima protiv koje se bunilo stanovništvo zbog mogućih požara. PROMJENE NASTALE U DRUŠTVENO-UPRAVNOM REFORME JOSIPA II. zalagao se za zabranu uvoza strane robe. sajmovi. izvozu i uvozu. Sermage 1768. Preveo je Sonnenfelsov17 udžbenik na latinski. mostarine. Preradom metala bavi se Theodor Battyany u Ozlju.. Grof Theodor Batthyany na svom je imanju proizvodio platno. Prvo je osnovana 1767.) i iz poreza kao dopunskog izvora financiranja 14 .) bio je od 1765. ST. držeći se ideje carske neograničene vlasti. osnovao novu skunaru u Stenjevcu. a na njemu je radio i Adalbert Barić. a i razvoj domaćeg lončarstva ozbiljno je konkuriralo Magdalenićevoj manufakturi. u Trakošćanu.

). želeći tako protestante učiniti ravnopravne katolicima. Kruna njegovih reforma bio je nalog iz 1787. Radi spašavanja žitne trgovine. založio za održavanje latinskog jezika nasuprot mađarskome. Zbog toga hrv. Cara Josipa II. Car Josip II. u Novoselčevoj tiskari. 1785.str. VOJNA KRAJINA U 18.). . ukinuo je kmetstvo i ime „kmet“ izbrisano je iz naziva! Time se seljak mogao slobodno seliti i ženiti bez privole vlastelina. provodio je germanizaciju. traže utočište u ojačalom ugarskom političkom tijelu. Njegovo je vladanje obilježeno francuskim ratovima. a od ostatka je formirao posebnu oblast nazvano Ugarsko primorje. ali nije uspio zbog prerane smrti. a 1786. ukinuo smrtnu kaznu i ubrzao sudske postupke. Vrhovac je počeo skupljati dokumente i spise koji su dokazivali povezanost Dalmacije i Hrvatske prije mletačke okupacije. grad Zagreb i cijelu Hrvatsku. Time je spasio sebe i hrvatske slobodne zidare. Spalio je sumnjiva pisma i svoj dotadašnji „dnevnik“. ukinuo je Severinsku županiju te je njezin sjeverni dio. objavljeno je djelo karlovačkog trgovca Josipa Šipuša Temelji žitne trgovine18. do 1827. a njihovu je imovinu zaplijenio.. Tom je organizacijom ukinuta i banska čast. da se točno popiše zemlja i pučanstvo te da se svi obvežu na porez prema svojoj imovnoj moći. Nakon pada Mletačke Republike 1797. naredio je ujedinjenje triju osječkih općina u jednu da bi 1809. Bio je protivnik mađarizacije te se na Požunskom saboru 1790. listopada 1781. kmet i dalje nije bio vlasnik zemljišta. 1796.STOLJEĆU. Car Josip II.svoje vrhovne političke vlasti. ukinuo je županije i uveo njemački kao jedini službeni jezik (1784. na prijestolje dolazi Franjo I. ukinuo sve samostane koji se nisu bavili njegovanjem bolesnika ili nastavom. Uz to. 1786. Car je sudstvo odijelio od uprave. podijeli je Ugarsku i Hrvatsku na 10 okružja. navodi da je tiskana u Zagrebu 1796. ŠIRENJE KRAJIŠKOG SUSTAVA OSLOBOĐENA HRVATSKA PODRUČJA 18 NA Temely xitne tergovine polag narave y dogacsajev . 1786.1835.) bio je zabranjen izvoz žita. kasarne i manufakture. ulazak pripadnicima svih konfesija u Page | 15 državne službe. 272.) koji je pokušao provesti neke reforme. Konačno. a hrv. Nakon njega. od svih uvedenih reforma održala se samo ona o vjerskoj toleranciji i ukinuće kmetstva. učiti obrt. Bio je pristaša slobodarskih ideja pa se dugo morao opravdavati da nije bio povezan s ugarskim jakobincima i urotom Ignjata Martinovića te da u svojoj tiskari nije dao tiskati revolucionarne letke i pjesme. a ista navodi da je tiskana u Vrhovčevoj tiskari (0_o) 15 . U vrijeme turskog rata (1788.1792. pohađati školu i slobodno raspolagati svojom pokretnom imovinom. Međutim. dodijelio Zagrebačkoj županiji. Bio je vrlo konzervativan. Gorski kotar. Ograničio je utjecaj svećenstva u upravi i 1782. staleži i Hrv. sabor bili su preslabi da su odupru apsolutizmu dvora. . Zgrade samostana pretvorene su u škole. godine Osijek bio proglašen slobodnim kraljevskim gradom. 1773. Želio je provesti ujedinjene svih habsburških zemalja u jednu zasebnu njemačku državu. nasljeđuje njegov brat Leopold (1790. (1792. staleži 1790. i tijekom tih 40 godina učinio je mnogo za zg nadbiskupiju. izdao je Edikt o vjerskoj toleranciji proglašujući slobodu vjeroispovijesti. Maksimilijan Vrhovac bio je zagrebački biskup od 1787. 25. Kada je caru ponestalo sredstva za rat. tj.1790. u tiskari biskupa Maksimilijana Vrhovca. ukinut je isusovački red čiju je imovinu popisala Ugarska dvorska komora. a bio je i protivnik francuskog osvajanja hrvatskih zemalja i načina na koji je Napoleon provodio ujedinjenje Europe. . u Lepoglavi prestaju djelovati pavlini.

Donio je i regulament kojim su slavonski krajišnici oslobođeni svih davanja pa tako i spomenute rabote za izgradnju utvrda. Bečki Dvor nije htio udovoljiti zahtjevima hrvatskih staleža. bataljuni i satnije.Neuspjeh Osmanlija da po drugi put osvoje Beč (1683. Ogulinsku. odlazak Khevenhülera na talijansko ratište spriječio je provođenje njegova regulamenta. Liku i Krbavu je Komora na kraju ipak prepustila Karlovačkom generalatu. Početkom 18. U Slavoniji i Srijemu je 1702. Pogoršao se i položaj slavonskih krajišnika jer su bili obvezni na rabotu kojom se kočio razvoj poljoprivrede. Car Page | 16 Leopold I. Regulament muško krajiško stanovništvo dijeli na tri razreda: • 1. da pokrene oslobodilački rat kojim bi bio oslobođen veći prostor hrv.zajednička jurisdikcija vojnih i komorskih vlasti na istom području bila je stalan izvor sukoba i nerada u upravi. Varaždinska je krajina podijeljena na Križevačku i Đurđevačku pukovniju.st. i konačno Banska krajina na Glinsku i Kostajničku pukovniju. Kraljevine. Međutim. i Požarevačkim mirom 1718. već kao izvor prihoda. zahtjevima napravio je poveljom kojom potvrđuje da oslobođeno područje između Kupe i Une pripada pod nadležnost bana (odatle naziv Banska krajina ili Banovina). Slavonska krajina na Brodsku. Ukinuta je dotadašnja krajiška podjela kapetanija i vojvodstva. već je htio proširiti vojno-krajiško uređenje na oslobođena područja Slavonije i Srijema. Gradiške i Račke natkapetanije. Budući da je Komora vojno stanovništvo htjela podvrgnuti u upravnopravnim i gospodarskim stvarima i samo u vojnim stvarima prepustiti vojnim vlastim. a drugi je taj što je Krajina spadala izravno pod zapovijedništvo Dvorskog ratnog vijeća. Vlast je dana Dvorkoj komori koja je pokušala provesti organizacija koja se bitno razlikovala od uređenja Varaždinskog i Karlovačkog generalata. šleskim. Vojna je krajina preustrojena po uzoru na uređenje regularnih formacija carske vojske. Vojnu krajinu čekaju temeljite reorganizacije. To oslobođenje potvrđeno je Karlovačkim mirom 1699.st. grofu Khevenhüleru povjeren je zadatak preuređenja Petrovaradinske. razred: djelatni vojnici koji su neposredno mobilizirani služili izvan ili unutar Krajine • 2. Otočku i Ličku pukovniju. a umjesto njih stvorene su generalkomande. bavarskim i sjevernotalijanskim ratištima vodile rat za opstanak Monarhije. straži na granici te službi na čardacima i kontumacima • 3. ustupak hrv. bečki se Dvor sve više uplitao u uređenje Vojne krajine.) potaknule su habsburškog cara Leopolda I. Brodske. stanovništvo je podizalo otvorene bune (Lika i Krbava) protiv komorske uprave ističući da priznaju samo Karlovački generalat. prvi je razlog što se Habsburgovcima bilo teško odreći te militarizirane tvorevine. Gradišku i Petrovaradinsku pukovniju. a to je obrana. Zapovijedno težište se prebacilo iz Graza u Beč i time se pokazala idealna prilika da se centralizira taj dio Monarhije. Dok su krajiške postrojbe na češkim. pukovnije. razred: krajišnici posvećeni kućnoj radinosti i poljoprivredi No. Karlovačka krajina na Slunjsku. Oni su zamišljeni kao profesionalni vojnici. Plemstvo je smatralo daje Vojna krajina zbog odvraćanja neposredne turske opasnosti izgubila svoju osnovnu namjenu. razred: vojnici namjenjeni zemaljskoj obrani. spremni za pokret na sva europska ratišta. U 18. prošireno vojno-krajiško uređenje prema nacrtu predstavnika vojnih vlasti i Dvorske komore koji su odredili da se vojno stanovništvo odvoji od civilnog (seoskog). 1734. Upravo je reorganizacija Banske 16 . Krajina nije zanimala unutrašnjoaustrijske staleže više kao vojna defenziva. Krajiška preraspodjela na pukovnije i satnije Aktualiziralo se pitanje vojne službe krajišnika. Dva su razloga zbog kojih Dvor nije ukinuo Krajinu.

Bio je potreban jedinstveni pravni oblik koja su. Umjesto toga. vojne su vlasti tek 1764. i njegove vojne savjetnike da poduzmu neke konkretne korake za za promjenu vojnokrajiškog sustava. zamrlih obrtničkih i trgovačkih djelatnosti. neograničeno iskorištavanje šumskog blaga i pravednije tržišne odnose. krajišnike je čekala i nova odora19 koja će ih izvrgnuti ruglu turskih susjeda. a zatim i u Varaždinskoj (1755. te pravne odnose među krajišnicima. U svakoj je satniji bilo po 210 vojnika. Izlaz se vidio u stvaranju vojnih komuniteta . godine pod nazivom Vojnokrajiška prava. Prvi i drugi bataljun imali su po šest satnija. Krajišnici za svoje usluge nisu bili plaćeni u novcu već su nagrađivani zemljom. To je bio zakonik Page | 17 u kojem su se nalazili propisi koji su se odnosili na vojnokrajiške sudove. Pukovnije i stanije u Vojnoj krajini nisu bile samo taktičke jedinice već i osnovna upravna područja što dovodi do bitne promjene u vojnokrajiškoj administrativnoj strukturi. bataljuna i satnija. vojna su vlasti stvorile posebnu Krajišku proventnu zakladu za sve prihode i rashode Vojne krajine. biti žarište tržišnog gospodarstva. Nakon podjele na pukovnije i stanije. pristupile brojčanom izjednačivanju podjela pukovnija. Uz navedene propise.). izuzevši Bansku krajinu u kojoj je pregled trebao obaviti general-bojnik Wilhelm grof Wartensleben. Također. ali je bilo otežano zbog noskog razvoja poljoprivrede.krajine zaokružila proces učvršćenja neposrednog utjecaja vojnih vlasti i bečkog Dvora nad cjelokupnim krajiškim prostorom. konačno.povraštenih krajiških gradova koji će u drugoj polovici 18. civilni i krivični postupak. Geneyne je zaključio da Krajina još uvijek nema jedinstven sustav i da su očite loše posljedice nerazmjernog terećenja krajišnika vojnim i poljodjelskim 19 uvedeni su porezi na nabavku uniformi pa će utjerivanje tih visokih poreza za nabavku uniformi potaknuti izbijanje sukoba prvo u Banskoj krajini (1750. Provedena je reforma koja je posebno promijenila sustav Vojne krajine. Tim je ustrojem Vojna krajina izgubila svoje prvotno obrambeno obilježje. bila je pretvorena u jeftinu vojarnu na otvorenom. loše infrastrukture i manufakture. 1787. upravo su ta nezadovoljstva i pritužbe na situacije Dvoru poslužile kao izgovor da provede još temeljitije preuređenje u skladu sa svojim centralističim idejama koje će kasnije pregaziti i posljednje ostatke krajiške samouprave. Upravo je zbog toga bilo potrebno osigurati i odgovarajuća financijska sredstva. Preustroj Kranije odnosio se. pobunjeni su se krajišnici žalili na kršenje starih krajiških povlastica i zloupotreba koje su činili časnici. a treći (pričuvni bataljun) samo četiri satnije. uz sastav novih jedinica. 17 . Pukovnik Johann Georg Geneyne po nalogu je Dvorskog ratnog vijeća proveo pretragu ustrojstva na cijelom vojnokrajiškom području. na poteškoće financijske i gospodarske naravi. tražili su dopuštenje za slobodno raspolaganje nekretninama. nedostaci krajiškog uređenja natjerala su cara Josipa II. Većina tih propisa bila je preuzeta iz prijašnjih krajiških uređenja. Potvrđeno je i elementarno pravo krajišnika na zemljišne posjede.). Naime. Zbog velikog nezadovoljstva. Kao jedno od glavnih pitanja javilo se pronalaženje načina za stjecanje gotovog novca u Krajini koja je trebala priječi na novčano gospodarstvo. st. dogodile su se neke promjene u upravnom i gospodarskom pogledu u povijesti Vojne krajine i njezinih komuniteta. No. Svaka pukovnija imala je tri bataljuna. na definiranje izjednačenih obaveza i prava krajišnika. Vojna je krajina pretvorena u privrednu cjelinu i samofinanciranjem morala je snositi planirane troškove. a jedini način financiranja Zaklade bilo je izravno i neizravno oporezivanje krajiškog stanovništva. ali se vojna vlast pobrinula da ih uskladi s centralističkim težnjama Dvora. izašla 1754.

a obični su časnici i dalje trebali nadzirati vježbe i vojnu službu krajišnika. Tim je propisom zadržana podjela pukovnija na dva bataljuna. No. Konačno uređenje Vojne krajine kompromisno je rješenje između prijedloga Geneynea i Lacyja. no izostavilo je činjenicu da obveze krajišnika ne mogu biti dvojake. tj. On bi trebao biti ili dobro uvježbani vojnik ili sposoban seljak. Lacy predlaže preuređenje koje će omogućiti potpuno korištenje krajišnika u vojne svrhe.. Wartensleben se usredotočio na vojni aspekt krajišnika. još uvijek bave ublažvanjem njenih posljedica ukidanjem nekih obveza stanovništvu: ukidanje poreza na pašanjake. Od samog stvaranja kantona i njihovog ukidanja. Svaki je kanton bio tri puta veći nego je Lacy predvidio i bio je podjeljen na dva okruga koje su vodili satnici. smatrao kako je prva i glavna namjera krajišnika njihova vojna služba. Upravni časnici i dočasnici obavljali su sve civilne poslove. Raslo je i nezadovoljstvo pripadnika vojne postrojbe prema kantonskom uređenju žaleći se na svoje kantonske kolege koje su smatrali običnim piskaralima i drugorazrednim vojnicima te odgovornima za lošu disciplinu i organizaciju krajišnika. upućuju molbenicu sa šest točaka Karlovačko-varaždinskoj generalkomandi tražeći ukidanje kanonskog sustava u njihovoj Krajini. 1787. Oštrostrijelci Otočke i Ličke pukovnije 1793. Iako se išlo u smjeru olakšanja obveza seljaka. svaki bi bataljun činile 3 kantonske divizije. Nezadovoljstvo je bilo potaknuto lošim gospodarskim stanjem i neprimjerenom podjelom vojnih i poljoprivrednih dužnosti. a umjesto trećeg bataljuna ustrojene su dvije zemaljske domobranske divizije kao pričuvne postrojbe. naime. Uočava lošku vojnu opremljenost i vojnu nesposobnost. Najviša vojna vlast u nacrtu dalje objašnjava da je 20 kantoni su bili posebne upravne oblasti s vlastitim upravnim ili gospodarskim časnicima i činovnicima 18 . Kantonsku su časnici trebali brinuti o unutrašnjopolitičkim i gospodarskim pitanjima kantona. čak i nakon uvođenja Kantonskog propisa stanje se nije popravilo. vlasti se. No. Svaka bi se pukovnija sastojala od 6 kanstonskih divizija. Zalagao se za poboljšanje i poticanje poljodjelske djelatnosti u Krajini i sve obveze krajišnika trebale bi biti prilagođene njihovu poljodjelstvu. privremeno ukidanje rabota. Diobe zadruga su zato i dalje ostale strogo zabranjene. nije se ništa postiglo. Budući da najveću pažnju pridaje vojnom apsektu. podjelu svake pukovnije Hrvatsko-slavonske vojne krajine na tri kantona20. Lacy je. Kantonski pokus najviših vojnih krugova Car Josip II. Ukinuće kantonskog sustava sve do idućeg Najviša vojna vlast ponovno je naglasila da je krajiški život u kućnim zadrugama osnovica krajiškog sustava. smanjenje zemljarina na oranice. Geneynova i Wartenslebenova izvješća dostavljena su caru Josipu II. HM ratovala je čak 11 godina: protiv Turaka i u dva koalicijska rata protiv Francuske. izlazi Kantonski propis kojim se kantoni postaju upravna područja analogna pukovnijama. tj. ravnodušnost i popuštanje revnosti husarskih časnika i nemarnost drugih visokih činovnika. S druge pak strane.. a vojni aspekt uvijek mora ostati presudan. gospodarski odnosi i porezi razlikovali su se od jednog do drugog krajiškog područja. a svaki kanton na dva odjela ili kantonske divizije. Plaće.obvezama. umjesto rješvanja gospodarske krize. No. koji se Page | 18 obratio svom najbližem savjetniku maršalu Lacyju koji je usporedio ta izvještaja i na teelju toga načinio izvještaj koji je uputio caru. to se obavilo tek nakon 4 godine. Po njemu je važno da krajišnici ostanu zadovoljni svojom sudbinom i da žive u skladu s osnovnom namjerom Vojne krajine. prihvatio je Lacyjev prijedlog koji je trebao obuhvatiti provođenje novog popisa stanovništva i imovine.

stoljeća pretežit dio dalmatinskog i bokeljskog pučanstva živio je u manjim naseljima. ali i za opću krajišku službu. Komisija se je uvjerila da tamošnjem ustrojstvu i administraciji još nedostaje jedinstvenost. studenoga 1807. U idućem je desetljeću Vojnu krajinu čekalo intenzivno razdoblje vojnih reforma. a 19 . studenoga 1800. STOLJEĆU U posljednjem stoljeću postojanja Mletačke Republike. DALMACIJA I BOKA KOTORSKA U 18. Novi je zakon bio konačan. Mletačka pokrajina Dalmacija je tada obuhvaćala područje od Krka na sjeveru do Neuma na jugu. je postavio Karla 1801. najviša je vojna vlast 1. Za olakšanje tereta tijekom prvog koalicijskog rata. Varaždinsku. Cjelokupan teritorij mletačkih prekojadranskih stečevina se ubrajao među najprostranije posjede Republike. konoplju. Slavonsku i Banatsku vojnu krajinu. Kopnena je granica išla od Rta sv. Franjo II. Magdalene kraj Starigrada pod Velebitom.. Ta je naredba uglavnom prijepis spomenutih preliminarnih prijedloga. Bečki vojni krugovi izrazili su svoje žaljenje što kantonsko uređenje nije ispunilo zadaću gospodarske revitalizacije Krajine.nesloga unutar zadružne kuće najveća opasnost za same pripadnike te kuće. a Boka je obuhvaćala područje do Budve. Zbog tih je razloga 17. Johann i Ludvig. lan i voćke. stoke ili opreme. 1803. je Karlo imenovao generalbojnika i savjetnika Ratnog vijeća Josefa Kleinea za predsjednika Krajiške organizacijske komisije. – nadvojvode Karlo. Vijeće je preporučivalo uključivanje žena u poljoprivredne poslove kad su odsutni sposobni muškarci. Najvažniji doprinos novih propisa odnosio se na porezne mjere. Dvorsko je ratno vijeće 17. rujna 1800. stvorio divizije kao velike vojne jedinice. prije sve. no kantonski su se poslovi i dalje vodili odvojeno od pukovnijskih. donijela Temeljni zakon za Karlovačku. Prihvaćen je u Colloredov prijedlog o poticanju krajišnika da sade krumpir. Na temelju nalaza Krajiške reorganizacijske komisije. Tri glavna reformatora su braća cara Franje II. Karlo je na početku drugog koalicijskog rata. Uveo je općeobvezatni vojni rok. obučavao konjaništvo u velikim formacijama i omogućio sposobnim časnicima lakše napredovanje. U sastav Dalmacije ubrajali su se i svi otoci od Krka do Korčule. Dalmacija i Boka obuhvaćale su prostor utvrđen Požarevačkim mirom 1718. Pošto je komisija izradila razne prijedloge za buduće krajiško uređenje. nadvojvoda Karlo je sastavio posebnu Krajišku putnu dvorsku komisiju koja je trebala ispitati stanje sustava i uprave u Krajini. predloženo je davanje zajmova za nabavku sjemena. s obrazloženjem da će se tako smanjiti administrativni poslovi te uvesti jednostavna podređenost. Tijekom 18. Kako bi se stimuliralo poljodjelstvo krajišnika. U gradovima je obitavalo samo 10 – 15 % stanovništva. 1799. jedinstven propis za pravni sustav cijele Vojne Krajine. te da poboljšaju ovčarstvo i pčelarstvo. najavljeno ukidanje kantonskog sustava. više je puta naređeno da se krajišnicima smanje radne obveze jer se rat nepovoljno odrazio na njihove poljoprivredne aktivnoti. Najvišim vojnim vlastima smetala je. izdalo konačnu sustavnu naredbu za promjene u vojnokrajiškom ustrojstvu.. rujna 1800. Strogo se zabranjivala daljnja zloupotreba Page | 19 rabote jer je ona najviše štetila samoj državi. bio prisiljen dati ostavku na mjesto glavnog zapovijednika u korist svoga brata nadvojvode Johanna. Regulirao je pravne i gospodarske odnose krajiškog stanovništvaTemljnog zakona 1850. odvojenost kantonske i pukovnijske jurisdikcije te potpuna neovisnost kantona od pukovnijskog zapovijedništva. a one opet na krajišku službu općenito. Karlo je započeo preustroj austrijske vojske i prišao poboljšanju načina djelovanja zapovijednih vojnih struktura. Odluka o ukidanju kantonskog sustava stupila je na snagu 1. na mjesto predsjednika Dvorskog ratnog vijeća. Bansku.

Dvadeset jedinica imalo je civilnu upravu pod vodstvom kneza (mletačka patricija). Gospodarsko nazadovanje jedna je od osnovnih značajki mletačke pokrajine Dalmacije u 18. Mletačka je vlada poduzela određene mjere za poboljšanje ribarstva 20 . a jedna je imala status Page | 20 samostalne općine (Poljica). Osim providura. mletački statut (Statuto veneto). Vijeće desetorice i Vijeće četrdesetorice. dok je sustav vlasti na starim posjedima ostao nepromijenjen. Trogir. U bokeljskom sjedištu Kotoru. Stoga su tijekom cijelog stoljeća trgovci s obje strane imali neograničenu slobodu kretanja. otoke i prostrano kopneno zaleđe (Ravni kotari). tj. U dalmatinske gradove s više od 4ooo stanovnika ubrajali su se samo Zadar. a građanski se zasnivao na starim statutima gradova ili pojedinih područja. upadom jednog austrijskog odreda na mletačko područje podno Velebita i oružanim napadom na neka tamošnja sela. Sukobi su kulminirali 1774. Diplomatska rješenja nisu značila i potpun prekid sukoba. Službeni jezik sudstva i uprave bio je talijanski. Tek krajem stoljeća. Trogir) osnivane Akademije koje su održavale nastavu i predavanja o poljodjelstvu. izravno podređen vrhovnome providuru u Zadru. u Zadru su istodobno djelovali i gradski knez (civilna uprava) i kapetan (vojne ovlasti). st. jednom jedinicom zapovijedao je vojni sopraintendant (Neretva). Manjak se poljodjelskih proizvoda uvoze iz kopnenog zaleđa ili iz Italije. Tijekom 18. ali se koristio i hrvatski u svim vrstama sudbenih postupaka. kapetanima. je donesena tzv.Republika je pokušavala unaprijediti gospodarstvo pa su u nekim gradovima (Split. Istodobno je i osmanlijskim vlastima u Bosni odgovarao status dobrosusjedskih odnosa s Republikom i njezinim podanicima u Dalmaciji i Boki. Mletački predstavnici upravno-političke vlasti u Dalmaciji i Boki u svojim su službama koncentrirali i sudsku vlast pa sudstvo nije bilo odijeljeno od uprave. U seoskim su zajednicama manje sudske sporove rješavale tamošnje lige. Ribarstvo je također prolazilo kroz razdoblje nazadovanja. Veći kriminalni prekršaji rješavali su se prvostepeno pred knezovima. 1776. Slične ovlasti imali su i tzv. Herceg Novi i Budvu. uspostavljen je novi ustroj vlasti na novostečenim djelovima pokrajine. Najveći dio takvih sporova rješavala je mletačka magistratura. sudovi dobrih ljudi (buoni uomi. istočnojadranska obala postaje predmetom političkih interesa i međusobnog diplomatskog sukobljavanja dviju svjetskih velesila – Austrije i Rusije. U posljednjem stoljeću mletačke vladavine Dalmacija i Boka bile su u upravnom smislu podijeljene na 22 upravno-administrativne jedinice. Novigradska konvencija prijateljstva na osnovi koje je utvrđena pogranična crta između dviju država i pravo na korištenje tamošnjih pašnjaka. Nakon Požarevačkog mira i konačnog utvrđivanja dalmatinsko-bokeljskih granica. sa sjedištem u Zadru. a u Boki jedna osmina potencijalno obradivih površina. Guidici arbitri) koje je birala kneževa kancelarija među osobama naklonjenih vlastima.razlog tome je potrebno tražiti u poljodjelskom obilježju pokrajine. Šibenik i Split. Temeljno zanimanje većine dalmatinskog žiteljstva bilo je poljodjelstvo koje nije zadovoljavalo cjelokupne potrebe pokrajine. stoljeća na dalmatinsko-bokeljskoj političkoj sceni nije bilo važnijih događanja. Osmanlijskim su se upraviteljima upućivali i bogati darovi kao zalog za održavanje prijateljskih odnosa. stoljeća Republika je nastojala održati dobre odnose s Turskim Carstvom. providurima i sopraintendantima. Poseban položaj imalo je zadarsko područje podijeljeno na tri dijela: grad. mletačku je vlast predstavljao izvanredni providur. Neke su parnice prelazile providurovu nadležnost pa su izravno prosljeđivane sudskim instancijama u središte Republike. Krivični zakon koji se tada primjenjivao sadržavao je tzv. Do pred sam kraj 18. Zadar. Na čelu pokrajinske uprave bio je generalni providur. U Dalmaciji je obrađivana samo jedna sedmina. Boka je bila podijeljena na gradske općine Kotor.

Nakon proglašenja Jadrana slobodnim morem (1717. Napoleonove armade označit će 1797. carica Marija Terezija 1759. ISTRA U 18. proizvodnja se razvija sporije od očekivanog. točnije radionice voska u Zadru.. za sigurnost teritorija i vlasti. 1769.) i Rijeke i Trsta slobodnim lukama21.). novi pribor itd.. kraj višestoljetnog mletačkog gospodstva na istočnojadranskoj obali. proširuje povlastice slobodne luke na cijeli grad Rijeku.st. Najviše spisa odnosi se na posjede obitelji Korenić. ujedno bakarski i riječi kapetan. Osnivanjem Severitanske županije Rijeci je pridružen i Karlovac pa je carica tim dekretom iz 1776.(osnivanje magistrata Izvanrednih delegata za pitanja ribolova u Dalmaciji 1773.1714. Od 16. moramo uzeti u obzir okolnosti u kojima je došlo do donošenja njenog akta. događajima burno stoljeće povijesti. Kotoru. za župana Severinske županije bio je postavljen riječki guverner. Potkraj stoljeća se u Dalmaciji i Boki javlja i manufakturna proizvodnja. uz plaćanje samo 0. odnosno ojačala bi se centralizacija koja će se posebno očistovati u 18. INKORPORACIJA RIJEKE 1776. robu mogu ostaviti neocarinjenu u komornim i privatnim skladištima 21 . Razvijenu prerađivačku djelatnost razvili su samo bokeljski kožari. To je potaknulo nagli izvoz-uvoz i proizvodni uspon Rijeke. 1782. Rata za španjolsku baštinu (1702. osim Rovinja. Šibeniku i Splitu. st.). Sredinom 18. bila pogođena gladnim godinama (1764. Istra je u 18. bila u svemu podložna Hrvatskome kraljevskom vijeću osim u trgovačkim poslovima. kojima je trebao upravljati Riječki gubernerij. Trgovačka je djelatnost doživjela napredak. U Rijeci se pokreće i proizvodnja. Primat Page | 21 u trgovini je i dalje Zadar. bilo oko petnaest radionica. zahvaljujući Mariji Tereziji. poticati vanjsku trgovinu od strane države. STOLJEĆU Interes Mletačke Republike za obranu istarske obale na kratko je ponovno oživio tijekom tzv. carevi nastojali liberalizirati i potaknuti razvoj pomorskog i cestovnog prometa radi porasta trgovine. Javna se tlaka djelila na četiri osnovne skupine: državnu. st. Provođenjem proseca merkantilizma trebalo je razviti proizvodnju i trgovinu. U vrijem kada se obavljala tlaka. koja je podrijetlom vjerojatno poticala iz Puljštine. napose voštanica i brodskih konopa. bila je slabo naseljena i imala je samo 90 000 stanovnika. do 18. zanimljivi spisi pronađeni u kući obitelji Korenić. . omogućila slobodnu trgovinu i proizvodnju. Iz dvigradske su povijesti u 17. a drugo opsežne mjere i brojne vladarske isprave kojima su tijekom 18. nije imao povoljan demografki razvoj. Međutim. st. gdje je oko 1780. Prvo. to je povoljan zemljopisni položaj s obzirom na političke granice HM. Rijeka je nakon 1776. – zabrana ribolova za strance. Međutim. obustavljeni su svi poljodjelski radovi. 1773. a u Dalmaciji i Boki započeti novo.5% vrijednosti prodane robe. zahvaljujući popustljivijoj mletačke trgovačke politike.) kada se posebice osjetila nestašica žita.. Tako je odnos između broja rođenih i broja umrlih u Puli bio 21 što znači da domaći i strani brodovi mogu ulaziti u te luke i obavljati utovar i istovar robe. ni jedan istarski grad. javne radove te izvanrednu. a ujedno zaštititi domaću proizvodnju i poticati izvoz čime bi se punila državna blagajna i usporedno s tim ojačala politička i gospodarska ovlast države. kuluk). Seljačko je stanovništvo mletačkih stečevina osobito teško pogađala osobna javna tlaka (rabota. st. Kada govorimo o inkorporaciji Rijeke. st.

a pučane Arengo. Veliki se savijet bavio najvažnijim pitanjima. Dolazak Burbonaca na španjolsko i napuljsko prijestolje nagnao je Dubrovčane da se priklone Luju XIV. koji je. st. u lipnju 1718. Podestat je bio mletački patricij. i sam bio nazočan na Požarevačkom kongresu.. Osim građana i pučana pravo stanovanja imali su i tzv. Beč i Pariz.). Sve su je europske sile priznale kao suverenu državu sa čvrstim međunarodnim položajem. sklapanja mira. Svim su trgovačkim prometom u unutrašnjosti ovladali domaći trgovci. njihovi se odnosi s Dubrovnikom tijekom 18. 1653. Dubrovčani su 1703. Veletrgovinu je preko Podunavlja preuzela austrijska Orijentalna kompanija. . izdavanja zakona. Beču. poboljšavaju. dakle. Plemiće i građane predstavljao je Gradski savjet (Consiglio dei cittadini). određivanja poreza. Dubrovčani su polagali velike nade u austrijsku pobjedu. Napetosti s Mlečanima nastavljene su i početkom 18. Židovi. Napulju i Parizu. umjesto Carigrada. Arengo del popolo (parlament) činili su zakonodavnu. naročite je zasluge imao konzul u Carigragu Luka Chirico. naredio zapljenu njihovih brodova i imovine. na Pićanštini je izbila najveća seljačka buna u Istri u 17. kada uz posredovanje s Osmanlijama za dubrovačke brodove ukidaju pristojbu za plovidbu Jadranom. bila oligarhijska: u njoj nisu sudjelovali pučani pa je zbog toga dolazilo do njihovih buna. st. st.toliko nepovoljan da bi grad potpuno prestao postojati da se u njega nije neprekidno naseljavalo novo stanovništvo. Dubrovnik se pretvorio u tranzitno trgovište kojemu su preostale samo carinske i lučke pristojbe. st. Veliki savjet (Consiglio maggiore) i tzv. No. Od tada pa sve do pada Republike. Slabljenjem Mlečana.1718. . Tijekom Drugog Morejskog rata. no sukob je ubrzo diplomatski riješen. Grci i Armenci. Za uspjeh dubrovačke politike tijekom mirovnih pregovora. postaju središta dubrovačke diplomatske aktivnosti. godine života. Svi su oni bili upisani u knjigu plemstva Libro dei nobili.1739. Republika postupno oblikuje modernu diplomatsku mrežu stalnih predstavnika u Rimu. a sindik (sindico) i podestat izvršnu vlast. st. kao službeni tumač mirovnog medijatora Engleza Suttona. ponajviše Turci. godine uspjeli s Osmanlijama zaključiti povoljniju nagodbu o plaćanju tributa. Žiteljstvo je bilo podijeljeno na plemiće (nobili) i pučane (popolani). pružajući značajnu obaviještajnu potporu. Tijekom Austro-osmanskog rata (1737. Civilna i vojna vlast bila je u Page | 22 rukama podestata koji je upravljao gradom u ime države. STOLJEĆU Nakon sklapanja Karlovačkog mira. Početak 18. ovisno o situaciji.). između Mlečana i Osmanlija (1714. doba je potpunog sloma dubrovačke kopnene trgovine. Unatoč tome. optužio Republiku za savezništvo s Habsburgovcima./3. poput objavljivanja rata. Jedna buna bila je u Rovinju 1682. izdavanja magistrata itd. a birao ga je senat na 16 mjeseci. Rat za španjolsku baštinu također je usporio oporavak Republike. vicini. Od kraja 17. Osmanlije su i dalje povremeno ucjenjivali Republiku različitim nametima. no u Petrogradu to nije uspjelo. spojivši tako Dalmaciju sa svojim posjedima u Boki. U Savjetu sjedili su svi građani nakon navršene 20. DUBROVAČKA REPUBLIKA U 18. Municipalna je vlast. Podestat i njegova tri suca suradnika činili su glavno upravljačko i administrativno tijelo komune (Reggimento). Veneciji. on je 1705. Na primjeru Rovinja može se analizirati struktura gradskih magistratura. posebice nakon 1754. Mlečani su opet osvojili sav osmanski teritorij uz dubrovačku granicu. Republika jača svoje veze s Rijekom i 22 . iznos od 12 500 dukata plaćao se svake treće godine. Austrijski odnos prema Republici ostao je blizak i pokroviteljski sve do kraja stoljeća.

novo razdoblje demografske tranzicije. koje se očitovalo u smanjenju stopa smrtnosti i rastu broja stanovnika. 1769.Barkom. mornari. društvenih i političkih promjena. Jačanjem pomorsko-brodovlasničkog i trgovačkog sloja. a plemstvo se kao subjekt vlasti uključilo u proces konjunkture. Vještom kontrolom nad učanivanjem i radom najvažnijih bratovština antunina i lazarina. a to je Rusija. Opasniji je bio dubrovački sukob s novo istočnom silom. Postignuti sporazum bio je relativno nepovoljan za Republiku. st.. i građanski je stalež prolazio kroz oštru imovinsku stratifikaciju.). Iaku su u formalnopravnom smislu svi pučani bili izjednačeni u odnosu prema državnoj vlasti. st. gornji su slojevi i građanstva mogli donekle utjecati na politička zbivanja. započelo je doba uspona . pomoćni radnici i sl. a živio je najviše od zemljišnih prihoda i državnih službi.već su se prije dijelili na srednje trgovce i obrtnike. Oni nastoje što čvršće vezati seljake za 23 . poluslobodnih seljaka i kemtova. Posebnu skupinu trgovačkog stanovništva činili su Židovi čiji je položaj bio preciziran posebnim zakonom. uz pomoć Austrije. pokazalo se da brodarstvo nije bio solidan gospodarski temelj koji bi jamčio dugoročni razvitak i društvenu stabilnost. Vlasništvo nad pomorskim kapitalom prelazilo je sve više u ruke građana. a za vlastite potrebe nabavljaju drvo i građevni materijal za obnovu Grada u kojem se ponovno grade reprezentativne građevine. ruski je admiral Orlov proglasio dubrovačke brodove neprijateljskim i naredio njihovu pljenidbu. Budući da je to Republici nanijelo velike štete. Naime. počeo se krajem 18. a najniže slojeve činili su sluge. predao je Orlovu 20 000 dukata odšteta. Nagli je uspon donio niz gospodarskih. st. te na sitne trgovce i preprodavače. Republika je krajem 18. . koje je živjelo u sve težim uvjetima. zabranila Konavljanima ukrcaj na brodove. no načelno su samo vlastela i građani mogli posjedovati nekretnine (to je u Astareji i na otocima bilo dopušteno i slobodnim seljacima). Pomorstvo tako postaje jedini gospodarski oslonac Page | 23 Republike. austrofilska i rusofilska struja. Konzervativan dio vlastele malo je ulagao u pomorstvo. povela je dugotrajne i mučne pregovore s Rusijom u Genovi. Nemogućnost vođenja nove politike bila je uvjetovana i krvnom podijelom. 30ih godina 18. Ipak. dodatno zaoštravati zbog ideoloških i političkih razlika. stočne i agrarne proizvode. Senat je držao pod prismotrom gospodarski najmoćnije građanske rodove. U tradicionalnom sustavu vlasničkih odnosa zemlja još nije bila pretvorena u robu niti je bila otvorena slobodnoj potražnji i prodaji na tržištu. kriterij čiste krvi u borbi „sorboneza“ (starijih rodova) i „salamankeza“ (novog plemstva). nadzirući i propisujući pomorsko poduzetništvo kao glavni izvor državnih prihoda. 1776. nakon dubrovačke pljenidbe jednog ruskog broda u Genovi. Ruska je flota više godina plijenila dubrovačke brodove. Pučani . Do ponovnog poleta dubrovačkog izvanjadranskog brodarstva došlo je tijekom Rata za austrijsku baštinu (1741. Ni razvoj flote nije donio blagostanje agraranom stanovništvu. za Dubrovnik su protekla relativno mirno. dubrovački predstavnik Frano Ragnina. sklopljen je dubrovačko-francuski trgovački ugovor.oni koji su za život zarađivali zanatskim i manualnim radom .1748. no njime su ipak stabilizirani odnosi s vodećom silom na sredozemlju. st. U raznim dijelovima Republike bilo je slobodnjaka. Tako se među vlastelom i građanstvom pojavljuje frankofilska. Dubrovački brodovi izvoze podunavsko žito. Pomorski uspon doveo je Dubrovčane ponovno u kontak s europskim silama. Posljednja dva desetljeća 18. a Republika je morala primiti jednog ruskog konzula za čije je potrebe morala izgraditi jednu pravoslavnu kapelicu. Pri konačnom sklapanju ugovora u Pisi. a Orlov je zaprijetio i opsadom Grada. Najveće su probleme Republici zadavali sjevernoafrički gusari. Gotovo sav aktivni kapital angažiran je u kupnju i opremanje brodova. Kako bi zaustavila odlazak sa sela.

meso. STOLJEĆU Specifičnost Bosne. a u 18. i manjim nemirima u Župi i na Lastovu. st. Na posjedima spahija i kapetana naseljeni kmetovi nisu često posjedovali ni kuću u kojoj žive. koji je dubrovačka vlada uvela 1799. doveo je do propasti Republike 1806. stoljeću. a novac se uglavnom polagao u strane banke. naloživši da svaki dubrovački podanik stariji od 14 godina mora iz javnih magazina kupiti 5 kg soli po stalnoj cijeni. Sve više dolazi do buna i ustanaka kao izravnih sukoba među staležima. dolazi do uspona katoličkih. Krajem 18. istodobno kada i u Francuskoj. Ukupan državni rashod pokrivao se zaradom od pomorstva kao najvažnijeg izvora prihoda. mjesnih oligarhija i feudalizacije. Dubrovčani svoj novac nisu ulagali u državu već su ga polagali u nekoliko inozemnih banaka. Teritorij Republike bio je malen. a nestalnim političkim okolnostima neutralnost nije u svakom slučaju osiguravala uspjeh pomorskog pothvata pa je o pomorstvu ovisilo ne samo blagostanje već i opstanak države. st. Sroga je bilo često iseljavanje raje prema Srbiji i mletačkoj Dalmaciji. bilo više od 900. U nahijama Sarajevo. možemo smatrati točkom nakon koje započinju procesi 24 . Veći dio tih pologa pripadao je crkvenim i državnim zakladama. Oživjelo je i već poznato staro uživanje posjeda selišta za mnogobrojne pogodbe s doseljenicima. U trgovini su vrlo aktivni muslimanski trgovci u 16. Zbog propasti trgovačkih kolonija na kontinentu i skromne domaće proizvodnje. te potrebe za velikim uvozom hrane. Stečeni ugled i utjecaj Dubrovčanima osiguravali su posebne povlastice. Vrhunac vojnodiplomatskog zapleta (Francuska). Nezadovoljno seljaštvo kulminiralo je ustankom u Konavlima 1799. ali je bilo i dosta privatnih računa. u 17. ugljen i luksuzna roba. Zbog nedostatka klasičnog privatnog vlasništva i kapitala slabo su se razvijali svi oblici manufakture. st. tj. ¸i ekspanzija vlaškog srpsko-pravoslavnog življa pojačava socijalne razlike i militarizira društvo još više. BOSNA U 18. onemogućujući građanskom sloju slobodu udruživanja i organiziranja.. riža. ali i sveprisutna pojava u Osmanskome Carstvu: unutrašnjopolitički bi se osamnaesto stoljeće moglo nazvati „vremenom ajana“. trošio se na proširenje flote ili na kupovinu luksuznih proizvoda. demografsku tranizicju koja je započela u Dubrovačkoj Republici u drugoj polovici 18. Njih 800 skupilo se u Konavoskom polju. Aristokracija je putem zakonodavstva usporavala razvoj privatnog vlasništva. spalit će mu kuću. iseljavanje velikog broja katoličkog življa 1697. Najviše se uvozilo žito. jačanje regionalnih svijesti što će negdje postati podlogom nacionalnih integracija. Visoko i Fojnica takvih je parcela na kraju 17. Bosna siromaši: pritjecanje velikog broja muslimanskih izbjeglica iz ugarsko-hrvatskih habsburških i mletačkih „novostečevina“. dominiraju pravoslavni. To se odrazilo i na demografsku sliku Republike. pa je aristokracija relativno lako mogla kontrolirati događaje i spriječavati sve nepoželjne trendove. Neposredni povod pobuni bio je namet obvezne kupovine soli. Građanski sloj počeo se pretvarati u vlasničku elitu bez političke vlasti. dubrovačka država stalno je bila u trgovinskom deficitu. a postojao je velik broj siromašnih spahija. Najviši sloj građana (antunini i lazarini) državo je u svojim rukama 75% vlasništva brodskog prostora. gdje su se svečano zakleli da će dijeliti jednaku sudbinu. Stanovnici Konavla odbili su taj namet. pa su brodovi Republike u to doba uplovljavali u sve važnije sredozemne luke./1800.zemlju. Lom i šok koji je pogodio prostor Bosne oko 1700. a tko Page | 24 prekrši zakletvu. Dubrovačka je Republika bila jedina neutralna država na Sredozemlju. koji je potpomognut unutarnjim proturječjima u dubrovačkom društvu. Obustava plovidbe zbog ratnog rizika iziskivala je velike troškove.

iluzionističke freske Ivana Rangera i raskošni polikromirani crkveni namještaj. a utvrda ima više. Mihovila.st. U crkvenoj arhitekturi 18. pa čak i čitavi novi gradovi. Jeronim u Štrigovi). ili gotovo svih dadžbina kršćanskog stanovništva. Napokon je pokušaj Carigrada da i muslimani snose teret novog poreza (taksita). Sigurno je da se u pograničnom pojasu nastavio i dovršio proces koji je započeo još u prijelomno vrijeme oko 1620. te teret vojne službe i mjestimično zahtijevanje čak i nemuslimanskih dadžbina od muslimanskih seljaka doveo do žestoke bune velikih razmjera od 1748. dvorci i kurije s parkovima. ZNANOST. književnosti. Konačni je ishod bio kompromis. crkve koje odražavaju meke rokoko linije (Purga kraj Lepoglave ili Trški Vrh kraj Krapine) i konačno. U to je vrijeme dovršena izgradnja dubrovačke katedrale i isusovačkih i pavlinskih samostana u Lepoglavi. – 1756. s njezinim mnogostrukim i slojevitim identitetom i identitetima – ne sasvim podudarnim sa srednjovjekovnima. što izravno. dobiva križni oblik s karakterističnim slikovitim trijemom (cinktor). st. Od 1699. pratimo razvoj nekoliko karakterističnih tipova: nastaju tlocrtno raznolike crkve (franjevačka crkva u Samoboru). Graditeljstvo Jedan od najljepših primjera baroknog urbanizma je Varaždin u kojem se ističe dvokatna palača obitelji Patačić s portalom ukrašenim dekorativnim rokoko štukaturama. Krajiška je vojska svojevrsnom feudalizacijom postala uživateljem velikog dijela. to jest svojevrsna „demilitarizacija“ Vlaha s konačnom izgradnjom obrambenog sustava s isključivim osloncem na muslimanske posadnike plaćene u gotovu. Taksit je ostao. to jest legalizacija tzv. ŠKOLSTVO I CRKVA U HRVATA Oslobođenje velikog dijela zemalja od osmanlijske vlasti utjecalo je na snažan procvat umjetnosti: u graditeljstvu. te isusovačke crkve sv. vijeća prvaka i esnafskih udruga. Broj utvrda. i 17. Na temelju tog novog redovitog poreza i dotada obavljane službe ajana po kadilucima nastupa ajanstvo kao upravno-sudska funkcija. KNJIŽEVNOST. u kojoj su sudjelovali gotovo svi staleži. 25 . slikarstvu.. LIKOVNE UMJETNOSTI. Tvrđavske su posade mnogo brojnije.kompleks objekata vojnog karaktera koji se sastoji od oružarnica. građanske kuće i palače. proštenišne crkve u obliku trolista s kupolom (sv. stoji u vezi uvođenje. Na zagrebačkom Gradecu ističe se palača Oršić-Rauch. 22 Polovicom 18.U Slavoniji zanimljiva je Tvrđa .što će uvelike odrediti poimanje Bosne do današnjeg vremena. crkve s jedinstvenim pačetvorinastim svetištem (franjevačka crkva u Slavonskom Brodu). stoljeću. ali su svi muslimani proglašeni askerom. U to se vrijeme razvijaju kapetanije. Poseban odraz u umjetnosti imati će prosvijećeni apsolutizam Marije Terezije i Josipa II. što neizravno. krasi ju raskošna unutrašnjost . barokne forme s primjesom klasicizma (crkva Marije Snježne u Belcu kraj Zlatara22).). zgrade glavne straže i niza jednokatnih vojarni. Grade se nove crkve u Slavoniji i fortifikacije. pa ne sasvim ni s onima u 16. „mirnodopske pomoći“ (imdad-i hazariyye) 1720. kapetanija i samih posada bitno je povećan. do 1718. Prejaka samosvijest i autonomija Sarajeva prisiljava središnju vlast da središte ejaleta Page | 25 preseli u Travnik (još 1686. S konačnim oblikovanjem i učvršćivanjem ajanske kaste kao vladajuće oligarhije koja je uvelike zamijenila klasičan državni upravni aparat. i tako je definitivno učvršćena socijalna suprotnost između vjeroispovijesti. izvršeni su vrlo opsežni radovi na utvrđivanju i vojnom jačanju pograničnih područja.

Nakon oslobođenja Slavonije diljem regije niču raskošni dvorci i vlastelinstva poput onih u Valpovu i Brezovici. Njezin graditelj bio je venecijanski umjetnik Marino Gropelli. župna crkva sv. Carlo Picco te Giovanni i Leonardo Paccassi. Francesco Robba i Franjo Rottman i njihove skulpture u kamenu i mramoru očituju talijanski utjecaj). Cussa. Najznačajnija graditeljska obitelj su dubrovački Macanovići koji rade niz crkava između Brača i Trogira. Na području Istre. a slične forme nalazimo u Novigradu i Rovinju. Primjer tog stila je palača Zuccato u Poreču.Barokni dvorci hrvatskog plemstva sjedinjuju pejzaž i arhitekturu. Petru u Šumi). Katarine. Od lokalnih se graditelja u Dalmaciji ističe šibenčanin Ivan Skoko (najpoznatiji radovi . u Istri se još ističu Giovanni Mattiuzzi.to je primjer tipične mletačke barokne arhitekture. i Tagliapietra. Otvaraju se i redovničke kiparske radionice od kojih je najzanimljivija trsatska franjevačka radionica. Mirkovci.st. Jedan od poslijednih primjera talijanizacije u kiparstvu je mramorni glavni oltar u župnoj crkvi sv. kasnobarokni venecijanski kipar. Barokiziraju se i stari dvorci poput onoga obitelji Zrinski u Ozlju. poput Giovannija Marie Morlaitera. važno mjesto u financiranju umjetničkih ostvarenja imali su pomorci. Kvarnera i Rijekeotvaraju se kiparske radionice koje rade za gradove Hrvatskog primorja. Tako u Rijeci svoje radionice zasnivaju inozemni arhitekti i kipati poput Bernardina i Giovannija Martinuzzija i furlanskog kipara Antonija Michelazzija (njegova skulptura je tipičan primjer stilske bliskosti goričko-furlanskih radionica ionih u Veneciji). Dominantna kiparska ličnost u sj. obitelji Bonazza. u Senju i Puntu na Krku. čiju središnju kupolu okružuju četiri manje kupole postavljene na četiri ugaona prostora izvan upisanog križa . Važna je i kiparska radionica vinodolsko-istarske pavlinske provincije. Kada govorimo o profanoj arhitekturi. kurije). Katedralu u Dubrovniku završava 1719. Marije na Dolcu Franje Rottmana. snažno vezana za venecijanske uzore zbog pojačanih trgovačkih veza s Trstom pa prodiru i utjecaju srednjoeuropskog baroka. redovničke zajednice i plemstvo. prekoserije palača i ljetnikovaca na dubrovačkom području. Osijek i Varaždin (među njima se ističu ona središta koja su vodili M. Arhitektura u Istri obuhvaća: riječka crkva sv. Petra u Šumi. domaći graditelj Ilija Katičić. Diljem obale nalazimo djela mnogih velikih mletačkih kipara kasnog baroka i rokoko-a. U Dubrovniku se podiže treća velika barokna građevina. Skulptura Uz biskupe. U toj skupini izdvaja se pavlinski kipar Pavao Riedl koji je radio skulpture u crkvi Sv. Uz Michelazzija. Ane u trsatskom svetištu. Page | 26 Vlaha. Dominiraju dva tipa: višekrilni dvorci (Gornja Stubica. 26 . Nastavlja se i proces barokizacije gotičkih svetišta (svetište Majke Božje u Lepoglavi i pavlinska crkva u Remetama u Zagrebu i u S. skupina crkava od Umaga i Grožnjana do Malog Lošinja koje svoje izvorište nalaze u venecijanskoj arhitekturi settecenta. ona je do sredine 18. od furlanskih altarista. Lobor i Miljan) i jednokrilni (tzv. uz koje su vezane narudžbe nekih od najljepših kasnobaroknih i rokoko oltara iz Venecije. Vida. Eufemije u Rovinju (arhitekt Giovanni Dozzi izgradio u neoklasicističkoj kasnobaroknoj maniri). U Dalmaciji i Boki kotorskoj imamo vrijedne primjere profane arhitekture poput palače Zmajević u Zadru. Hrvatskoj bio je Francesco Robba. a zanimljivi su njegovi zagrebački oltari u isusovačkoj crkvi sv. svetište Gospe od Vrhpoljca u okolici Grada i zvonik crkve u Betini na Muteru). crkva sv. Labin i Rovinj gdje se uzcrkve prigrađuju slikoviti otvoreni trijemovi. tzv. Riječ je o trojici kipara iz Tirola koji su izradili kipove franjevačkih svetaca na oltaru sv. lođice. do onih bokeljskih poput palače Tripković u Dobroti. Kiparska središta na sjeveru Hrvatske su Zagreb.ckva Gospe van Grada u Šibeniku.

Slikarstvo U slikarstvu nalazimo djela nekolicine velikana venecijanskog settecenta23 čiji izraz karakterizira kasnobarokna i rokokoovska teatralnost i patetika. Primjerice, u dubrovačkoj isusovačkoj crkvi nalazimo ciklus fresaka o temama iz života sv. Ignacija (rad Sicilijanca Gaetana Garcie). Na sjevernom Jadranu nalazimo i djela slovenskih autora od kojih valja izdvojiti radove Valentina Page | 27 Metzingera.Iluzionističko slikarstvo na sjeveru predstavlja slikar, pavlinski redovnik Ivan Krstitelj Ranger koji je stilski blizak austrijskom baroku i umjetnosti talijanskog slikara Andree Pozza. Radio je freske u crkvama u Lepoglavi, Belcu 24, Olimlju, Štrigovi i Varaždinu. Uz njega se ističe i autor svodne freske u crkvi sv. Katarine u Zagrebu, Giulio Quaglio, Krištofor Andrej Jelovšek (autor freske u apsidi iste crkve) te autor fresaka u Trškom Vrhu, Anton Lerchinger (najistaknutiji štajerski barokist). Od zidnog slikarstva settecenca valja spomenuti niz ciklusa alegorijsko-mitološke i historijske tematike te slika galantnih prizora koji krase zagorske dvorce u Gornjoj Bistri, Donjem Oroslavju, Miljani i Brezovici. Naš najznačajniji barokni slikar Federico Benković25, svoja najvažnija djela ostvaruje raddeći između Beča i Njemačke za dvojicu nadbiskupa iz obitelji Schönborn. Ne smijemo zaboraviti remek-djelo zlatarstva u sjevernoj Hrvatskoj, antependij glavnog oltara zagrebačke katedrala s reljefom sv. Stjepana kralja, rad bečkog zlatara Georga Gaspara Meichela iz 1721.

HRVATSKA KNJIŽEVNOST PROSVJETITELJSTVO

U

18.

ST.

-

BAROK,

KLASICIZAM,

18. je stoljeće razdoblje prosvjetiteljstva gdje prevladava racionalizam i znanstvena spoznaja. Prosvjetiteljske se tendencije mogu pratiti do svršetka 30ih godina 19. st., kada se u hrv. književnosti pojavljuju jasni znakovi romantizma. Produžetak baroknih tendencija očevidan je u djelu Požežanina Antuna Kanižlića (1699.- 1777.), autora dvanaesteračkog religioznog epa Sveta Rožalija, panormitanska divica iz godine 1780. Uzor je našao u Gundulićevim Suzama sina razmetnoga i Đurđevićevim Uzdasima Mandalijene pokornice. Objavio je i nekoliko moralno-poučnih djela26. Glavno obilježje prosvjetiteljske epike jest poduka i komunikacijska usmjerenost na široke pučke čitateljske slojeve, a njezini su predstavnici Andrija Kačić Miošić i Matija Antun Relković. A. K. Miošić (1704. - 1760.) nedvojbeno je jedna od središnjih književnih osobnosti 18. stoljeća. Njegov Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756.) izišao je do 1826. u čak sedam izdanja i po tome je najčešće objavljivana hrvatska dopreporodna knjiga. Razgovor je djelo zborničkoga tipa, sastavljeno od epskih pjesama i kronikalnih zapisa. Izravni poticaj za Razgovor Kačić je dobio od djela Filipa Grabovca Cvit razgovora naroda i jezika iličkoga, aliti rvatckoga. Teme Razgovora su srednjovjekovna prošlost južnih Slavena i protuturski ratovi. Osnovna je Kačićeva namjera ideološka: sastaviti knjigu koja će pripomoći etničkom i političkom osvješćivanju naroda. Na njemačkim prosvjetiteljskim poticajima nastao je didaktički spjev Satir iliti divji čovik (1762., 1778.) Matije Antuna Relkovića (1732. - 1798.), namijenjen
23 24

Sebastian Ricci, Giambattisto Pittoni, Gaspar Dizani, Francesco Fontebass u crkvi sv. Marije Snježne naslikao ciklus s temama iz Marijina Života 25 Žrtva Ifigenije, Hagara i Ismael u pustinji, Abraham žrtvuje Izaka 26 Bogoljubstvo na poštenje svetoga Francesca Saverije, družbe Isusove, Utočište Blaženoj Divici Mariji, Primogući i srce nadvladajući uzori

27

izravnoj poduci slavonskoga seljaka i uklanjanju turskih običaja. U njemu se mogu prepoznati elementi prosvjetiteljske satire i tematska upućenost na tradiciju Vergilijevih Georgika. Slavonskom se stvarnošću na pučko-prosvjetiteljski način pozabavio i Vid Došen (1720. - 1778.). Napisao je osmerački religiozni spjev Aždaja sedmoglava (1768.) u kojemu govori o običajima i nedostacima slavonskoga seljaka, odnosno o njegovih sedam grijeha. Važno je i versifikatorsko pjesništvo Matije Petra Page | 28 Katančića (1750. - 1825.)na latinskom i hrvatskom jeziku koji je pokušao graditi hrv. stihove na načelima kvantitativne metrike (Fructus auctumnales, 1791.). Iako u Dubrovniku ep zauzima središnje mjesto, nastaju i filozofska i prirodoznanstvena djela: Ruđer Bošković, djelo De Solis ac Lunae defectibus (1760.) te Đuro Ferić Periegesis orae Rachusanae (1803.). Dubrovčani prevode na latinski Homerove epove, Teokrita, Hesioda, Tasisa, ali i odlomke Gundulićeva Osmana. Hrvatska kajkavska književnost dugo je pod utjecajem Jurja Habedlića. Dominiraju barokni stilski izraz, pobožne i moralne teme. Najznačajniji su Juraj Mulih (Posel apostolski vu navuku kršćansku postavljen), Štefan Zagrebec (Hrana duhovna ovčic kerščanskeh), Štefan Fuček (Hištorije), Hilarion Gašparoti (Cvet svetih) i Gregur Kapucin (Nebeski pastir pogubljenu ovcu išče, Nestrančno vezdašnjega tabora ispisivanje). U prvim desetljećima 19. st. stvaraju Jakon Lovrenčić, autor ČiniI i živlenja Petrice Kerempuha, i Tituš Brezovački, koji je napisao Matijaš Grabancijaš Dijak. Komedija je vrlo popularna vrsta hrvatskoga osamnaestostoljetnoga kazališta. U Dubravniku se osobito cijeni Molière. U prvoj polovici stoljeća adaptirane su u prozi i izvedene 23 komedije, tzv. frančezarije. Među dramskim piscima, koji su sastavljali hrv. tekstove, zapaženi su Ferdinand Putica, Marko Bruerević i Vlaho Stulli. U sjevernoj Hrvatskoj jedini je oblik kazališta vezan za isusovačke školske predstave. Tituš Brezovački (1757. - 1805.), najzačajniji dramatičar hrv. sjevera, započeo je školskom dramom Sveti Aliksij. Napisao je dvije komedije Diogeneš ili sluga dveh zgubljenih bratov i Matijaš Grabancijaš Dijak. P Poesbno mjesto u hrv. književnosti 18. st. zauzima pjesnikinja Katarina Patačić. Napisala je Pesme horvatske koje su uglavnom petrarkistički kanconijer s prepoznatljivim ljubavnim motivima.

ZNANOST U HRVATA U 18. STOLJEĆU Razdoblje prosvjetiteljstva dovodi u znanosti do prosvjetljenja mnogih važnih znanstvenih pitanja u kojima sudjeluju i hrv. autori, a osobito se ističe rimski krug hrv. znanstvenika koji čine glasoviti hrvatski četverolist: Ruđer Bošković, Rajmund Kunić, Bernard Zamanja i Bedenikt Stay uz koje još djeluje i Ivan Luka Zuzorić. Snažan krug hrv. učenjaka djeluje i u Mađarskoj, osobito na Sveučilištu u Budimu, a najistaknutiji su bili Josip Franjo Domin, Mirko Daniel Bogdanić, braća Josip i Ljudevit Mitterpacher, Ivan Paskvić i Franjo Bruna. U Hrvatskoj pak djeluju Pavao Thaller u Požegi i Julije Bajamonti u Splitu. Ruđer Bošković (1711. - 1787.) najzaslužniji je, najpoznatiji i najpriznatiji hrv. znanstvenik u svijetu. Njegovi pogledi usmjerili su europsku znanstvenu misao prema novim rješenjima o strukturi tvari. U svom glavnom djelu Theoria philosophiae naturalis (Beč, 1758.; Venecija, 1763.) sveo je sve pojave u prirodi

28

na „jedan jedinstveni zakon sila“, a njegova gledišta toga zakona ostavila su neizbrisiv trag u znanosti sve do naših dana. Benedikt Stay (1714. - 1801.) napisao je dva prirodno-filozofijska epa: Šest knjiga filozofije iznesene u stihovim (Venecija, 1744.; Rim, 1747.) u kojem je izložio Descartesovu prirodnu filozofiju, i Deset knjiga novije filozofije iznesene u stihovima gdje je izložio Newtonova prirodnoznanstvena gledišta27. Rajmund Kunić (1719. - 1794.) i Bernard Zamanja (1735. - 1820.), uz Boškovićevu Page | 29 su pomoć opjevali suvremena znanstvena gledišta svojega doba i izložili ih u Rimskoj akademiji „degli Arcavi“. Bošković je pomagao i Dubrovčaninu Ivanu Luki Zuzoriću (1716. - 1746.) u istraživanju povijesti astronomije. O tome je Zuzorić objavio djelo Sopra...(O antičkom sunčanom satu, Venecija, 1746.). Veći broj hrv. učenjaka djeluje u doba prosvjetiteljstva u Mađarskoj, osobito na Sveučilištu u Budimu. Franjo Bruna (1745. - 1817.) djelovao je kao astronom, meteorolog i matematičar. Radio je u budimskoj zvjezdarnici (osnovana 1779.), a kasnije kao profesor više matematike na Sveučilištu u Pešti. Objavio svoja djela na području astronomije i meteorologije, a sačuvano je više njegovih rukopisa iz hidromehanike. Mirko Daniel Bogdanić (1762. - 1802.), Virovitičanin, djelovao je kao astronom i matematičar. Kao i Bruna, radio je u Sveučilišnoj budimskom zvjezdarnici. Vrijedno priznanja je njegovo rukopisno djelo iz nebeske mehanike Mechanica coelestis. U Beču je na hrv. jeziku objavio i povijest starog vijeka u azijskim zemljama, pod naslovom Događaji svijeta. Josip Mitterpacher (1739. 1788.) djelovao je kao prof. matematike, a njegov brat Ljudevit Mitterpacher (1734. - 1814.) djelovao je kao prof. gospodarstava na Sveučilištu u Budimu. Ljudevit je bio jedan od najplodnijih autora udžbenika na tlu Austrijske Carevine. Josip Franjo Domin (1754. - 1819.), Zagrepčanin, bio je prof. fizike i gospodarstava u Mađarskoj, a kasnije prof. fizike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Pešti. Najvažnije njegovo djelo je Disertatio...(Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka)28. Bavio se i primjenom statičkog elektriciteta u liječenju, a i sam se bavio liječenjem elektricitetom. Stoga ga često nazivaju i „ocem elektroterapije“. Ivan Pasvić bio je astronom i matematičar koji je naslijedio Josipa Mitterpachera na katedri više matematike. Objavio je više djela iz geometrijskih mjerenja i primjene više matematike na teoriju strojeva, a najvažnije djelo mu je Anfangsgründe...(Počela cijelokupne teorijske matematike). Pavao Thaler (1735. - 1800.), bivši isusovac i ljekarnik iz Požege, napisao je na gotovo 250 stranica prvi rukopisni hrvatski udžbenik kemije Uvod u pravu kemiju koji se čuva u Muzeju Požeške kotline.

ŠKOLSTVO U HRVATA OD 16. DO 18. STOLJEĆA Samostanske i crkvene škole te pučka prosvjeta Školstvo se održavalo uglavnom u samostanima i uz kaptole gradskih središta. Pojedini su crkveni redovi njegovali osnovnu,srednju i visoku izobrazbu svojih
27

Descartesova gledišta opjevao je u više od 10 000 heksametara, a Newtonova u više od 24 000 heksametara. 28 prvo takve vrste na tlu Austrijske Carevine

29

U Zagrebu. postoji stoljetna tradicija nekog oblika pučke škole u kojima su redovnici poučavali djecu kršćanski nauk i osnove pismenosti. a predavači su biskupijski svećenici. 29 Sjemeništa postoje i u Splitu. imao poseban odjel za hrvatske i mađarske slušače.dominikanaca i drugih redovnika. st. godine zatražila osnivanje isusovačke škole u svom gradu. Klarise su pak osobito odgajale plemićke i patricijske kćeri. i 18. posebno u Zagrebačkoj biskupiji30. ali djeluju samo neko vrijeme. u Bosni djecu naučili čitati i pisati na latinici i bosančici. Dubrovačka Republika još je 1555. Razvoj takvih škola najčešće je ovisio o materijalnim mogućnostima pojedinih župa i o političkim prilikama. a obuhvaćalaje humanistički i teološki studij koji prema odredbama Tridentskog sabora postaju sjemeništa29.obnovio ju je biskup Augustin Kažotić. Remetama Page | 30 i Olimju. i u Splitu. Srednje ili gramatičke škole držali su redovnici u svojim samostanima za vlastiti pomladak. Viši studij filozofije i teologije ili akademije. javne srednje škole osnivaju i pavlini. u Požegi. Početkom 17.. Franjevci su imali filozofski studij u Dubrovniku još od kraja 14. Kao prepreka javili su se Mlečani. Trajna sjemeništa postoje u Zadru do 1797.). Samo privremeno predaju filozofiju u Dubrovniku. postaje generalno učilište. vode nepotpunu gimnaziju koju zbog nedostataka sredstava moraju zatvoriti. prior Marko iz Dubrave koji je pripadao krugu humanista na dvoru bana Ivaniša Korvina. Pavlini iz Trnave prenijeli su u Lepoglavu svoj filozofski studij za vlastite studente. Hvaru. Javne gimnazije i učilišta Prethodnica kasnijih javnih gimnazija u Hrvatskoj može se smatrati gimnazija u pavlinskom samostanu u Lepoglavi. nakon ukidanja isusovačkog reda32. isusovci otvaraju 1662. nakon otvaranje isusovačke gimnazije u Varaždinu 32 papa Klement XIV.st. preuzimaju pavlini i vode ih sve do ukinuća njihovog reda 1786. Gimnazije u Varaždinu i Požegi 1777. koji nisu dopuštali daisusovci u Dalmaciji vode gimnaziju i sjemenište. a najpoznatija je u Zagrebu. U Križevce ihdovodi hrvatski protonotar Ivan Zakmardi.stoljeća. st. Sredinom 18.Po nekoliko godina u 18. u Zagrebu. st. 30 . a u 16. 1773.st. 1725. Tijekom 17. u Rijeci i 1760. ali U Osijeku u 18.stoljeća sve je više župnih ili crkvenih škola koje osnivaju župnici. Osim tih gimnazija koje su osnovali isusovci. U svim samostanima franjevaca. Jedan od novih crkvenih redova u 16. Prema dominikanskom školskom sustavu./1727. st. Otvorio ju je 150331. dok su učitelji često bili istodobno orguljaši ikantori u crkvi. bili su značajni po svom školskom i odgojnom radu.stoljeća osnivaju ga i u Zagrebu. Ženski samostani benediktinki. st. (Josip II. Varaždinu i Rijeci osnivaju isusovci konvikte ili internate u kojima stanuju siromašniji učenici. 30 Zahvaljujući biskupu Franji Thauszyju 31 Zatvorena 1637. Tek će zaslugom Marije Terezije gimnaziju ponovno otvoriti u Osijeku i Petrovaradinu. broj se župnih škola naglo povećava. Djecu poučavaju kapelani. dominikanki i klarisa u priobalnim gradovima školuju djevojčice i djevojke u osnovnom obrazovanju i prikladnim zanatima. Družba Isusova. a u njima predaju svećenici. Usporedno postoje kaptolske škole za izobrazbu budućeg klera. upravu nad postojećim gimnazijama preuzimamjesni biskup. Zadru. redovnici i učitelji svjetovnjaci. Posebno su za to zaslužni franjevci koji su u 16. Dominikanci drže studij filozofije i teologije u Zadru. pavlini drže više studije usporedno i u samostanima u Čakovcu. Splitu i Zadru postoje već u 15.mladih članova. Poreču i Puli. a njihov boravak plaćaju dobročinitelji položenim zakladama.. koji je 1677. Gradske osnovne škle u Dubrovniku.

tzv. sredinom 18. pomorce i trgovce. u tri niža razreda njemački kao nastavni jezik. prelaziti iz normalnih škola u srednje. pjesnike. Vodili su glavnu (osnovnu) školu (na njemačkom jeziku). budući da je visoko obrazovanje bilo rezervirano za plemićke sinove. Nekoliko godina djeluju u Koprivnici. ili vrlo teško. školski priručnici. dovodi Marija Terezija i dodjeljuje im opatiju i imanje Marču.. Obnašali su dužnost upravitelja svih škola u Karlovačkom i Varaždinskom generalatu. Marija Terezija otvara i škole za političke i kameralne znanosti u Varaždinu. mehanike za mlade obrtnike. Važnu ulogu s obzirom na političke prilike u „ostacima ostataka“ Hrvatske u prvoj polovici 17. Pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja. Detaljno je naznačena struktura studija kao predavanja. raspored i trajanje sati u tjednu.vježbe i aktivnosti Isusovači je red prvi od crkvenih institucija u svojim pravilima postavio kao jedan od glavnih ciljeva odgoj svjetovne mladeži i zbog toga oni tijekom pola stoljeća izrađuju vlastiti školski sustav. U početku su uršulinke predavale na njemačkom. u Napulju pod naslovom Ratio atque institutio studiorum (Metoda i uređenje studija). ali tada postaje obvezan mađarski. Page | 31 četverorazrednu latinsku školu s njemačkim nastavnim jezikom u Karlovcu. Njegov nasljednik Leopold II. broj je polaznika u isusovačkim gimnazijama bio dosta velik. karlovačku preuzimaju franjevci. Ratio studiorum najviše novosti donosi u dobroj organizaciji studija u disciplini i aktivnosti učenika. službenu naredbu da nastavni jezik bude hrvatski. dnevni red. za stalno se nastanjuju u Bjelovaru i otvaraju nižu gimnaziju. državnike. odmor. koja je bila oduzeta pravoslavnim monasima. Tako Dvor preko Hrvatskog kraljevskog vijeća nalaže 1769. Utjecaj i značenje javnih škola S obzirom na domaće prilike i blizinu sličnih učilišta u susjednim zemljama. ispiti i promaknuća u viši razred. a uz to postpuno uvodi i germanizaciju u tadašnje latinske srednje škole. Isusovačko školsko uređenje postalo je najpoznatije i najraširenije u iduća dva stoljeća. st. st. a 1761. Car Josip II.). Sustav se spretno prilagođavao društvenim ideološkim promjenama sve do polovice 18. Školski sustav .. imaju isusovački kolegiji u Zagrebu i Varaždinu. ali je vizitator Nikola Gothal naredio da se u školi uči i hrvatski. vojnike ili znanstvenike. nagrade. odnosno iz srednjih škola na više studije. a Hrvatsko kraljevsko vijeće donijelo je 1778.u kojoj je program bio sličan kasnijim realnim gimnazijama s pretežito tehničkim i gospodarskim predmetima. Otvaraju nižu gimnaziju. Prve javne ženske škole u Hrvatskoj osnivaju redovnice uršulinke u Varaždine gdje otvaraju pučku djevojačku školu.Redovnike pijariste ili skolope iz Austrije u Hrvatsku 1755. U isusovačkim se gimnazijama rabe 31 . Omogućavao je odgoj i izobrazbu jednako djelotvorne za buduće svećenike. ukida školarinu i obvezni njemački jezik. koja postaje potpuna gimnazija javnog karaktera.. duhovne aktivnosti. te prof. Škole su im oduzete 1783.. Poznati isusovac u toj školi bio je Franjo Ksaver Orlando koji će nakon ukinuća reda u riječkoj akademiji otvoriti katedru za nautiku. Nautičku školu osniva Marija Terezija u Trstu. latinsku školu s nastavnim njemačkim jezikom. varaždinskoj gimnaziji da se u poezije umjesto pjesništva uvede stil pisanja. st. uveo je školarinu i ograničio obrazovanje seljačke i građanske mladeži koja nije mogla. a podučavala je buduće kapetane. a nazivala se obrtničkom ili geometrijskom školom. Konačna verzija tog školskog sustava objavljena je 1599. praznici. da se zaposle poseban prof. Veće promjene u uređenju školstva uslijedile su nakon ukinuća isusovačkog reda (1783. za njemački jezik i pismo. bečki Dvor nastoji modernizirati škole u Monarhiji. pa ga zato mnogi drže prvim školskim sustavom u pravom smislu.

Nekoliko važnih prekretnica u razvoju hrv. tj. i reformne odredbe bečkog Dvora potkraj 18. hrvatske početnice na kajkavskom i štokavskom. Objavljuju školske rječnike. političkom. a prema drugom redovnici se ne smiju udaljavati iz samostana i napuštati župnu službu ako im je ona povjerena. zdravstvom ili strogo znanstvenom djelatnošću. Mnogi afirmirani redovi nemaju podmlatka.udženici jednaki onima na velikim svjetskim učilištima. kao prethodnica današnjeg Sveučilišta. Diderotov idejni skok od prirodne religije prema ateizmu i Holbachova da „materija ne treba nikakvog posebnog pokretača jer djeluje svojim vlastitim sliama“. STOLJEĆU. izraziti porast župnih pučkih škola Page | 32 od sredine 18. Osude papa Klementa XII. postupno ukida sve muške i ženske redovničke ustanove koje se neposredno nisu bavile školstvom. st. nisu ozbiljno shvaćene čak ni na području crkvene (papinske) države. kojima je postavljen temelj masovnijoj izobrazbi djece i mladeži u 19. njemačkog Aufklärunga i jozefinizma. Protuteža rimskom centralizmu Hobbesov materijalistički senzualizam.„Uništite besramnicu!“.. a najveći je dio potrošen u osnivanje novih župa i gradnji crkava. Katoličku crkvu). Od redovničkog patrimonija stvoren je „fond za vjeroispovijest“ iz kojeg se uzdržavao kler. Na stvaranje protucrkvenog mnijenja utječu Voltaireova ironizacija kršćanstva (nadaleko je poznata njegova huškačka parola: „Ecrasez l'infame!“ . kulturnom i gospodarskom smislu te je on prozvan „pionirom svega pokreta hrvatskog naroda u novije doba“. jedni od graditelja hrv. školstva tijekom tri stoljeća: osnivanje prvih javnih gimnazija u prvim desetljećima 17. Vrhovca prosvjetiteljsko-jozefinističke ideje u Hrvatskoj najizrazitije su u crkvenom. dok su nešto bolje prošli prosjački redovi (dominikanci i franjevci). U djelovanju M. Ukinuta je prevlast isusovaca na Bečkom sveučilištu i otvoren put profesorima iz inozemstva. CRKVA U HRVATA U 18. pismenosti i kulture. st. U Hrvatskoj su najviše bili pogođeni benediktinci i pavlini. i Benedikta XIV. st. Josip II. Redovništvo je u opadanju. S obzirom na reorganizaciju monaških redova i redovničkih družba objavljena su dva dekreta: prema prvom nitko ne može polagati redovničke zavjete prije navršene 21. sa svojim mističnim inicijacijama i obredima. Kao pokret izgrađen na prosvjetiteljskim idejama. Lockeovo „razumsko kršćanstvo“ i Spinozin pozitivistički racionalizam imaju odjeka u cijeloj Europi. PROSVJETITELJSTVO I JOZEFINIZAM Do „krize savjesti“ dolazi pod utjecajem engleskog deizma i slobodnog zidarstva. st. slobodno zidarstvo dolazi u sukob s Katoličkom Crkvom. Vrijednost tih školskih priručnika pokazuje podatak da su se neki tiskali više puta sve do prve polovice 19. zagrebačka akademija od 1669. godine. 32 . Crkva i Monarhija Najveća opasnost katoličkom jedinstvu u doba prosvjetiteljstva prijetila je od francuskog galikanizma. On je pokušavao organizirati državnu crkvu koja će služiti interesima Monarhije. koji želi unaprijediti zemlje habsburške krune i u svome nastojanju iskoristiti intelektualne i materijalne prednosti Katoličke crkve i njezinih službenika. st. latinsko-hrvatski Jurja Habdelića. Maksimilijan Vrhovac je na području prostrane Zagrebačke biskupije utemeljio 104 župe. pravopisne priručnike itd. škole i karitativne ustanove pod zaštitom Crkve. Ovaj posljedni je nazvan prema Josipu II.

Hrvatski se prostor tijekom vladavine Josipa II. Budući da zasebna vlada Banske Hrvatske. Plemstvo je bilo glavni politički čimbenik i u Banskoj Hrvatskoj i u Ugarskoj. Sabor je sazivao ban. Međimurje. Provincijal). bana bile su samo Banska Hrvatska i Banska krajina (granica). Rijeka. Car Josip II.. dao okruniti za hrvatsko-ugarskog kralja. zastupnici. nije obnovljena niti je bilo izgleda da će se to uskoro učiniti. Bila je nadahnuta racionalističko-prosvjetiteljskim pogledima te vođena geslom „Sloboda. zaseban samoupravni status (Corpus separatum) i 1786.) dobila je 1779. Mađarski saborski zastupnici. stoljeća. kralj Leopold II. Tada su mađarski saborski zastupnici pokrenuli i pitanje pripadnosti Slavonije i zagovarali su pripojenje Slavonije Mađarskoj. vidjeli prijetnju od mađarizacije te su zahtjevali da i dalje latinski jezik ostane službeni. Josipa II. Kvarnerski otoci. bila je najvažniji događaj europskog 18. na čelu s banom Erdödyjem. Bansku krajinu (Banija ili Banovina) činile su dvije regimente: Petrinjska sa sjedištem u Petrinji i Glinska sa sjedištem u Glini. Pod upravom Hrvatskog sabora i hrv. jednakost“ i izvršila je snažan utjecaj na zemlje u Europi. Stjepana. U tom su zahtjevu hrv. koji je ponovno uspostavio staleški ustav u Banskoj Hrvatskoj i Ugarskoj te se 1790. a izbor i imenovanje bana bilo je u nadležnosti cara (kralja). Hrvatski su im se zastupnici odlučili suprotstaviti i u tome su se otporu istaknuli Nikola Škrlec 33 . 1790. STOLJEĆA STANJE NA HRVATSKOM PROSTORU ZA VRIJEME FRANCUSKE REVOLUCIJE I KOALICIJSKIH RATOVA PROTIV FRANCUSKE Francuska revolucija 1789. kao i mađarski palatin (najviši upravni dostojanstvenik). za hrvatskog bana imenovao je velikaša Ivana Erdödyja koji je na toj dužnosti ostao punih 16 godina. STOLJEĆE HRVATSKA U PRVOJ POLOVICI 19. Car Josip II. Međimurje je nakon četverogodišnjeg pripadanja zagrebačkom distriktu pripojeno mađarskoj Zalatskoj županiji. usporedno s obnovom ustavnog stanja.Page | 33 19. Vojna krajina te dio Istre. pripojena je Ugarskom primorju (Littorale Hungaricum) na čijem je čelu bio guverner. bratstvo. iako pristaša prosvjetiteljstva. U Hrvatskom saboru sudjelovali su prelati. Rijeka kao slobodna luka (1719. Jedini samostalni teritorij bio je teritorij Dubrovačke Republike. Dalmacija i Boka kotorska. Hrvatski je sabor 1790. nasljeđuje Leopold II. nije se htio okruniti krunom sv. učvršćivao je centralizam i širio germanizaciju tako potirući uzakonjena i tradicionalna prava pojedinih nenjemačkih naroda svoje Carevine što je izazivalo sve više nezadovoljstva. nalazio u sklopu Austrijske Carevine u čijem su sastavu bili: Banska Hrvatska (tzv. U sklopu Mletačke Republike bili su: veći dio Istre. zaključio da priznaje Ugarsko namjesničko vijeće i kao vladu za Hrvatsku. velikaši te predstavnici plemstva iz županija i predstavnici kraljevskih slobodnih gradova. zahtjevali su da se mađarski jezik uvede i kao službeni jezik u Hrvatskoj.

i ban Erdödy koji je na zajedničkom saboru u Budimu 1790. uzviknuo „Regnum regno non praescribit leges“33. Francuska je 20. travnja 1722. odlukom svoje Zakonodavne skupštine objavila rat Austriji. Napadnutoj Austriji u pomoć je pritekla saveznica Pruska. Austrijskoprusko zajedništvo u tom ratu bilo je prav antifrancuska koalicija. Nedugo nakon početka te koalicije, car Leopold II. je umro (1792.). Nasljedio ga je sin Franjo II. Page | 34 koji je sastavio ratovanje protiv Francuza, završeno tek u travnju 1795. mirom u Baselu. U tom se ratu Francuska iskazal kao moćna vojna sila, a među njezinim vojskovođama čelni je čovjek postao general Napoleon Bonaparte! Kako je Pruska, nakon Baselskog mira, istupila iz koalicije s Austrijom, Napoleon je ubrzo poveo novi rat protiv Austrije koja je bila prisiljena na primirje s Francuskom, sklopljen 1797. u Leobenu, a zatim i na mirovni ugovor potpisan iste godine u Campoformiju. Francuzi su 17. svibnja 1797. zauzeli Veneciju i ukinuli Mletačku Republiku. Od ukinuća Mletačke Republike do mira u Campoformiju nastao je u Dalmaciji pokret za sjedinjenem Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Najuporniji zagovaratelj sjedinjenja bio je dalmatinski franjevac Andrija Dorotić, a u Zagrebu je bilo nekoliko istaknutijih podržavatelja među kojima se isticao M. Vrhovac. Iz Dalmacije je bila upućena molba caru (kralju) Franji II. da omogući sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom. To je sjedinjenje tražio i Hrv. sabor 1802. Franjo II. je iste godine odgovorio da za sjedinjenje nisu sazrele potrebne okolnosti i da zbog toga do daljnjega odgađa svoju odluku o tom pitanju. Nakon poraza Austrije od Francuske u drugom (bitka kod Ulma 1805.) i u trećem (bitka kod Austerlitza 1805.) ratu, potpisan je 25. prosinca 1805. mirovni ugovor u Požunu (Bratislava). Austrijska Carevina je u duhu odredaba Požunskog mira počela napuštati istočnojadranske teritorije koje je francuska vojska zauzimala krećući se kopnom. Kako bi Francuzi došli do Boke kotorske, stali su 1806. na tlu Dubrovačke Republike da se odmore. Udružena ruska i crnogorska vojska, željevši opljačkati Dubrovnik, krenula je na dubrovačko tlo te su Konavlama sukobila s umornom francuskom vojskom. Francuzi se bili potisnuti u sam Dubrovnik sve do dolaska novih francuskih postrojbi koje su istjerale ruse i crnogorce s dubrovačkog tla. Francuzi su se od samog početka boravka u Dubrovniku ponašali kao pravi okupatori, zaposjedajući tvrđave, samostane, škole i kuće. Rusi su se prema odredbama Tilsitskog mira iz 1807. morali povući s Jadrana, odnosno i iz Boke kotorske što je značilo slobodan prolaz Francuzima u samu Boku. No, i nakon toga, Francuzi su ostali na tlu Dubrovačke Republike, a 31. siječnja 1808. su i formalno ukinuli Dubrovačku Republiku čiji su teritorij, kao i teritorij Boke kotorske, uključili u svoju pokrajinu Dalmaciju. Na čelu vojne pokrajinske uprave u Dalmaciji, nalazio se general Auguste Marmont koji je uoči ukinuća Dubrovačke Republike od svojih nadređenih dobio naslov „vojvoda dubrovački“ (Duc de raguse). Na čelu francuske civilne pokrajinske uprave u Dalmaciji bio je generalni providur sa sjedištem u Zadru i tu dužnost Napoleon I. povjerio je Vincenzu Dandolu, istaknutom venecijanskom frankofilu. Generalni providur Dandolo, nadahnut razvijenom Francuskom kao uzorom, nastojao je unaprijediti gospodarski i kultruni život u Dalmaciji. Poticao je poljoprivredu, osnovao je trgovačku komoru u Splitu, sredio carine, sudstvo je odvojio od uprave, ukinuo batinanje i torturu u istražnom postupku, osnovao prizivna sudišta u Zadru i Splitu, poticao osnivanje novih škola, u Zadru je ustanovio i visoku školu za studij filozofije, prava, medicine i prirodnih znanosti. Kao talijan, Dandolo je favorizirao talijanski jezik, te je njegovim nastojanjem u Zadru pokrenut i dvojezični tjednik „Il Regio Dalmata“ („Kraljski Dalmatin)“ na talijanskom i hrvatskom jeziku. Bile su to prve hrvatske novine koje su izlazile od 12. srpnja 1806. do 1. travnja 1810.
33

„Kraljevstvo kraljevstvu ne pripisuje zakone“

34

U ratnom sukobu s petom antifrancuskom koalicijom (Austrije i Engleske), Francuska je postigla nove pobjede od kojih je bila najvažnija ona protiv austrijske vojske kod Wagrama 1809. Nakon toga, Austrija je prisiljena da Schönbrunnskim mirom iz 1809. ustupi Francuskoj Beljačko okružje (zapadnu Korušku, Gorišku, Trst, Kranjsku, Pazinsku grofoviju te dijelove civilne Hrvatske i Vojne krajine koji su se nalazili na prostoru južno od Save do mora). Time je Page | 35 Austrija potpuno izgubila pristup do mora. Te tako dobivene slovenske i hrvatske teritorije, kao i hrvatska područja od Istre do Boke kotorske, Francuzi su odmah administrativno ujedinili nazvali taj sklop Ilirskim provincijama (Les provinces illyriennes). U Ilirskim provincijama živjelo je tada 1 556 000 stanovnika. Na čelu Ilirskih provincija bio je generalni guverner sa sjedištem u Ljubljani. Ta je dužnost bila povjerena francuskom vođi Marmontu koji je uspostavio središnju upravu Ilirskih provincija i deset područnih intendantura. Od 1811. uvedena je nova područna upravna organizacija: uspostavljeno je 6 civilnih provincija (Dubrovnik, Dalmacija, civilna Hrvatska, Istra, Kranjska i Koruška) i jedna vojna provincija (Vojna krajina). Od 1. siječna 1812. i u Ilirskim je provncijama uveden francuski Građanski zakonik (Code civil, donesen 1804. i prema Napoleonu I. nazivan i Code Napoléon). Svi su građani postali jednaki pred zakonom, sudstvo je odijeljeno od uprave, ukinuti su zemaljski staleži, porezni privilegiji, autonomna prava gradova, uvedena je opća vojna obveza i obveza plaćanja poreza, ukinuti su cehovi, feudalna obveza, a u Dalmatinskoj Zagori seljaci su postali vlasnici zemlje koju su obrađivali. Dužnost generalnog providura obavljao je maršal Marmont do 1813. Otada su Ilirske provincije ušle u posljednju godinu svoga postojanja, a njihova je središnja uprava iste godine premještena iz Ljubljane u Trst i tu je dočekala svoj kraj 1814. HRVATSKE ZEMLJE UOČI I NAKON BEČKOG KONGRESA U Banskoj Hrvatskoj je nakon Ivana Erdödyja bansku dužnost od 1806. obnašao grof Ignjat Gyulay, austrijski general topništa. Banovao je punih 25 godina, do 1831. Sudjelovao je u svim koalicijskim ratovima protiv Francuske. Francuski porazi u Rusiji 1812. i potom u velikoj bitki kod Leipziga 1813. potaknuli su Austrijsku Carevinu da krene u zauzimanje teritorija koje je izgubila Požunskim i Schönbrunnskim mirom. Tako su francuske Ilirske provincije od 1813./14. ponovno došle u sastav Austrijske Carevine. Početkom proljeća 1814. Napoleonova Francuska bila je slomljena: 31. ožujka u Pariz su ušle vojne snage šeste protufrancuske koalicije, a 11. travnja Napoleon je abidicirao u Fontainebleauu i potom je konfiniran na otoku Elba. Glavna briga pobjedničkih zemalja bila je zatim da dogovorom utvrde poratni međunarodni poredak u Europi na načelima legitimiteta i restauracije. Njihovi su se predstavnici okupili u Beču. Taj skup, poznat kao Bečki kongres, vijećao je od rujna 1814. do lipnja 1815. U težnji da zadovolje svoje interese, zemlje pobjednice, sudionice tog kongresa, nagađale su se i pogađale međusobno. U toj aktivnosti svojim se inicijativama i utjecajem posebice isticao Clemens Metternich, austijski ministar vanjskih poslova. Zaključci Bečkog kongresa sadržani su u njegovu završnom dokumentu (Acte finale) od 9. lipnja 1815., koji se sastoji od 121 članka. Austrija je u skladu sa svojim interesima dobila Ilirske provincije. Dubrovačka Republika nije bila obnovljena. Njezin teritorij, kako je stajalo u 94. članku Acte finale, dodijeljen je Austriji. Tako je Austrija, dobivši 1815. cijelu istočnojadransku obalu, od ušća Soče do Budve, počela od tada, kao pomorska zemlja, izgrađivati svoju dominaciju na Jadranu. Austrijski car Franjo II. , po savjetu svojeg ministra Metternicha, stvarnog upravljača u Austriji, vladao je Hrvatskom i Ugarskom apsolutistički i to punih 13

35

godina (1812. - 1825.). Taj francjozefovski apsolutizam (nazvan tako u kasnijoj historiografskoj literaturi po njemačkom obliku careva imena Franz) imao je zadaću da onemogući otpore Hrvatskog i Ugarskog sabora carevoj (kraljevoj) upravnoj politici, osobito na hrvatskom prostoru. Car je bivše Ilirske provincije 1816. proglasio Kraljevinom Ilirijom, koja se sastojala od dva gubernija Ljubljanskog i Primorskog. U Banskoj Hrvatskoj djelovale su županije iza francjozefovskog apsolutizma i Page | 36 nakon ponovnog vraćanja ustavnosti. One su obavljale upravno-političke i sudske poslove. Glavnu riječu njima imali su plemići. Sudilo se prema Verböczyjevu zakoniku. Sadržavao je ugarsko običajno pravo koje je krajem 15. i početkom 16. st. prikupio i sistematizirao Istvan Verböczy, protunotar kraljevskog dvorskog suca. Pod naslovom Trodjelno djelo običajnog prava slavnog kraljevstva Ugarske i njemu pripojenih područja34. Taj je zakonik 1514. usvojio Ugarski sabor. Potpisao ga je i kralj, no nije bio ovjeren kraljevim pečatom, pa, prema tome, nije dobio ni definitivnu pravnu sankciju. No, bez obzira na to, u Ugarskoj se smatrao i primjenjivao kao zbornik vežećeg prava. U Banskoj Hrvatskoj bio je upotrebi sve do 1852., kad je zamijenjen austrijskim Građanskim zakonikom. Austrijska uprava, na ostalim dijelovima bivših Ilirskih provnicija, bila je različito organizirana. 1814. osnovano je, kao zasebna oblast, Austrijsko primorje za sjedištem u Trstu. To Austrijsko primorje imalo je u svom sastavu 4 okružja: Riječko, Istarsko, Goričko i Tršćansko. Austrijska uprava na području Dalmacije, nekadašnje mletačke Boke kotorske i bivše Dubrovačke Republike, sastojalo se od gubernija - pokrajinske činovničke vlade u Zadru, glavom gradu te pokrajine; zatim od četiriju okružja (Zadarskog, Splitskog, Dubrovačkog i Kotorskog) u sastavu kojih su bile preture i općine. Na čelu gubernija nalazio se gubernator. Službeni jeziku u upravi, sudstvu i školstvu, kako u Istri, tako i u Dalmaciji, bio je talijanski, što se objašnjavalo tradicijom, većom razvijenošću tog jezika, kao i time što su činovnici, suci i učitelji taj jezik bolje ili jedino poznavali. U Banskoj Hrvatskoj uvijek su se budno čuvali i branili mogući oblici hrvatske državnosti. Najstarije hrv. zemlje Dalmacija, Hrvatska i Slavonija smatrale su se i dalje jednom kraljevinom što je stalajo i u njihovu državno-pravnom naslovu: Regnum Dalamatiae, Croatiae et Slavoniae. I u naslovu hrvatskoga bana redovito se isticalo da je on: banus regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Iako se hrvatska Trojednica poslije Bečkog kongresa 1815. našla u sklopu Austrijske Carevine i u neposrednoj prilici da bude upravno ujedinjena, to se ipak nije dogodilo jer carski dvor u Beču to nije htio jer se bojao da bi to ujedinjenje ojačalo Hrvate koji bi se, udruženi s inače jakim Mađarima, mogli efikasnije suprotstavljati austrijskim Nijemcima te zahtjevati i preustroj HM prema svojim interesima. Zbog toga je Dalmacija i dalje ostala izolirana upravno vezana za Beč, a ne za Zagreb. Od 1817. pokrajina je Dalmacija - u sklopu Austrijske Carevine dobila naziv kraljevine (Kraljevina Dalmacija, što je odmah ušlo i u naslov austrijskih vladara). VOJNA KRAJINA U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA Zadnja promjena granice između Hrvatskog Kraljevstva i Osmanskog Carstva Za vrijeme austro-turskog rata (1788. - 1791.) po treći je put u 18. st. jedno od glavnih ratišta s Turcima bilo područje Srbije. Zbog više poraza glavnine austrijske vojske na području Srbije, Austrijsko je Carstvo bilo prisiljeno na mirovne pregovore s Osmanskim Carstvom. Mirovni sporazum potpisan je u Svištovu na Dunavu u Bugarskoj 4. kolovoza 1791. Sređivanje novih granica
34

skraćeno Tripartit, lat. Opus tripartitum iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae partiumque eidem annexarum

36

o kućnim zadrugama. osobito u pukovnijama Karlovačke krajine. tj. koji će ubuduće zapovijedati i upravljati Krajinom. Kućnoj zadruzi. njihovih obitelji. bio je zapravo posljednje proširenje Vojne krajine. U gradovima Vojne krajine živjelo je 1799. uz vojne komitete. Odatle se protezala prema Cetingradu. Međutim. Krajina je dočekala sasvim iscrpljena35. Te iste godine krajiško stanovništvo južno od Save nije ni slutilo da će uskoro postati dio velokoga Francuskog Carstva. u neprekinutoj crti. Na razmeđu 18. Zbog stalne potrebe za sve većom vojskom radi učestalih ratova. zadržali su u Karlovačkoj i Banskoj krajini. doneseno je. središnje institucije Austrijskog Carstva nisu više mogle jačim intervencijama u prehrani i kreditima kućnim zadrugama utjecati na ublažavanje teških prilika. o obrtu i o trgovini. kada je Napoleon ugovorom u Bratislavi dobio pravo da za potrebe Dalmacije. Sadržaj novoga Temeljnog zakona raspoređen je u 8 glavnim oblasti: o vojnim dužnostima. Nažalost. Kada je 1792. i 19. kao njezin novi ustav. Najviše se proširila Lička pukovnija. Napoleonova Francuska pritišće Austrijsko Carstvo Prvi dodiri krajiškog stanovništva s Francuzima počinju 1806. Kraj Napoleonovih ratova. Pariško vojni krugovi. u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini postojala je. čiji je status dobio središnje mjesto u sastavu vojne krajine. Sredinom rujna sve pukovnije stare Karlovačke i Banske 35 U francuskim revolucionarnim ratovima sudjelovalo je više od 100 000 krajišnika. 1813. poslije 1807. o vojnoj i općinskoj raboti. i taj se put pridaje velika pozornost. krajišnicima nije polazilo za rukom osloboditi Page | 37 Bihać i ostale dijelove Turske Hrvatske. na točki gdje potok Maljevac u nju utječe. počinje na gornjem toku rijeke Gline. gradova u kojima su bila pukovnijska upravna i zapovjedna sjedišta s velkom koncentracijom krajiških časnika. novi zakon nije daleko odmakao od terezijanskih odredaba prvog Krajiškog zakona iz 1754. o pravu krajišnika na nepokretna dobra. i grupacija štapskih gradova. Zbog nedorečenosti pojedinih odredaba. st. trgovaca. ali je u povijesnom razvoju Vojne krajine imao veliko značenje. više dopuna. Bez veće potpora austijske vojske. Time je nepovratno propuštena posljednja prilika da se povrate oni dijelovi povijesnih zemalja Hrv. I dok se na jednoj strani doista nastoji ublažiti bijedu krajiškog stanovništa. autrijska ofenziva kreće na francuske prekosavske stečevine. tj. Nova granica prema Bosni. Velike socijalne napetosti i bune dovode najprije do konačnog ukidanja kantonalnog sustava i početka većeg broja reforma koje će se u dotjeranome sistematiziranom obliku objaviti cijeloj Krajini. Kraljevstva koje su tijekom Stogodišnjega hrvatsko-turskoga rata osvojili Turci. a u Napoleonovim ratovima oko 67 000 krajišnika 37 . Krajine je u Napoleonovom ratu s Rusijom ustupila tri pukovnije dok su ostale krajiške postrojbe bile zadužene braniti obalu od engleske mornarice. o porezu. vojna je vlast s velikom pozornošću pratila kretanje krajiškog stanovništva. samo 22 100 stanovnika. Tu prolazi istočnim rubom oslobođenog Izačića i preko Skočaja izbija nadomak Bihaća. drži vojnu cestu od Venecije do Dalmacije.. Rat je u cijelosti završio neuspjehom. zatim uz Koranu prema Drežnikgradu i dalje preko Vaganca i ličkog Petrovog Sela ulazi u područje istočne padine planine Plješevice. obrtnika i školskog osoblja. Austrijski dobitak 1791. na drugoj se strani istodobno nastoji iz Krajine izvući maksimum dobro izvježbanih vojnika.između dva velika carstva završeno je tek 1795. 1807. započeo prvi petogodišnji rat s Francuskom. S novim Krajiškim temeljnim zakonom nastojalo se uvjeriti krajiško stanovništvo da su dobili ustav koji će Krajini donijeti blagostanje trajnijeg karaktera. stoljetni vojni sustav dajući tom djelu Hrvatske samofrancusko ime (La Croatie militaire).

dok je Banska krajina jedina sačuvala povijesnu tradiciju i samostalnost (ali samo do 1822. diskriminacija i trauma koje su nastale zbog mnogih tjelesnih kazni (ponajviše batinanje) kojih nisu bili pošteđeni ni starci.turskim. Iznimka su samo kovači i kolari. izrađen je tek devet godina kasnije (1838. što Hrvatsku stavlja u red prvih zemalja u Europi koje su pristupe projektu modernizacije svojih prometnica. ni djeca. nije u dovoljnoj mjeri popravio položaj obrtničke privrede jer je svako obrtničko zvanjeproglašeno punim zanimanjem što znači da je sve obrtnike trebalo osloboditi vojne službe. ponajprije žito iz Podunavlja. 1850. šumsku građu i drvo za ogrjev. izrađen je u Krajini prvi projekt krajiške željeznice koja bi teret prevozila od Siska do Senja. Početak uspona krajiškog društva Krajiški temeljni zakon iz 1807. Goleme razlike između civilne i vojne Hrvatske počinju nestajati 36 Page | 38 Zamišljen s konjskom vučom prvih vlakova u nas 38 . ni žene. austrijskimi talijanskim ratištima za pretiž dinastije Habsburgovaca. izrađen je u Beču posljednji Temeljni zakon za Krajinu. Teža i ne tako rijetka kazna bila je trčanje kroz šibe (ukinuta 1855. ponovno priključena zajedničkoj generalkomandi u Zagrebu. na vojno-feudalnom posjedu. koja po novom zakonu nije smjela biti veća od 18 dana po jednom muškarcu i 4 dana po voznom blagu. Gospodarski polet Krajine Trgovački promet iz godine u godine prima sve više novih tereta. Banska je krajina 1823. Bečki Dvor stoljećima je gospodario nad polovicom hrv. Uspostavom krajiškog sustava i Napoleonovim porazom. Temeljni zakon nije bitno mijenjao stare odredbe o besplatnoj državnoj i općinskoj raboti. članovima kućne zadruge u Krajini zabranjeno je baviti se obrtom jer je prva i osnovna zadaća kućne zadruge osigurati dati državi što veći broj vojnika. sastavljena od dvije pukovnije. Oživljavaju obrtničke i trgovačko-prometne privrede. stoljećima se oblikuje „mali svijet“ pun predrasuda.). proces nove upravne i komandne integracije koja ukida podjelu Krajine na generalate.krajine ponovno su pod austrijskom zastavom. uprave i sudstva dati novi polet. zemalja te ej mnogo krajiške krvi proliveno na francuskim. njemačkim. Svi oni koji nisu ulazili u grupaciju „pravih krajišnika“ morali su se otkupiti od davanja obvezne državne rabote (25. Osnovana je nova krajiška institucija brigada. Projekt je u početnoj verziji izradio krajiški kapetan Josip Kajetan Knežić. Od općinske rabote.ruskim. započetih već 1807. Također vrijedna povlastica je ta da obrtnika na tjelesnu kaznu batinanja može kazniti samo sud krajiške pukovnije. Mladi upravni časnici nastoje organiciji krajiške privrede. U povijesti hrvatskih željeznica. Državnu rabotu u Vojnoj krajini daje svaka kućna zadruga prema veličini svog posjeda. a i otvoren je put novom oživljavanju trgovine. potrebno je pridodati i nekoliko miljuna radnih dana koje su svake godine krajišnici Hrvatske morali dati svome „voljenom caru“ kroz državnu i općinsku rabotu. kada nestaje Kraljevina Ilirija). Uz prolivenu krv.5 kruna). Drugim riječim. Oblikovanje krajiškog „malog svijeta“ U Vojnoj krajini. taj projekt označava početak izgradnje željeznica u nas. oslobođeni su samo članovi kućne zadruge. koje je zagovarao sustav viseće željeznice os Siska do Bandinog Sela. Šesnaest godina nakon Napoleonova poraza kod Lepziga (1829.)36. stvoreni su preduvjeti za nastavak krajiških reforma. Krajina pozdravlja dolazak Austrije u nadi da će prestati turske provale i pljačke iz Bosne. a konačan projekt kojemu se vraćao još dva puta.).

Naime. Imao ih je i hrvatski narodni preporod. 39 . Ističu se ideje o slobodi čovjeka i naroda. O tome svjedoče pisma krajiških rodoljuba Ljudevitu Gaju i drugim preporoditeljima. Tek će se u preporodno doba javiti ideje o ponovnom sjedinjenju Banske Hrvatske s Krajinom. jedinstvenog književnog jezika. a ponegdje i u drugoj polovici 19. 1849. Ta težnja Hrvata bila je donekle slična prijašnjim težnjama Francuza ili težnjama Nijemaca i Talijana. hrvatski političari s dijelom krajiških časnika idu korak dalje u borbi za sjedinjenje s Banskom Hrvatskom. (naučiti napamet) Političke ponude Zagreba bečkom Dvoru o sjedinjenju krajiške uprave s vrhovnom upravom civilne Hrvatske i razvojačenju perifernih djelova Vojne krajine Na crti preporodnih strujanja koja su poticala teritorijalno-integracijske procese. a narodni jezik uvodi se u sve javne poslove Krajine i njezine škole. uvođenja jedinstvenih propisa i mjera. okupljeni na Hrvatskom saboru. hrvatski politički krugovi. svaki je narodni preporod imao svoju pretpovijest. Svaki narodni preporod imao je svoje specifičnosti. o Žumberačkoj kapetaniji i gradu Senju.o prirodnom pravu svake etničke zajednice da izgrađuje vlastitu demokraciju i državu Dragutin Rakovac upućuje dramatičan poziv da se braća krajišnici uključe u Page | 39 proljeće naroda i podrže nacionalni preporod: Puške o klin.zatraženo je od vrhovnih vojnih krugova u Beču razvojačenje svih perifernih dijelova Vojne krajine i sjedinjenje s maticom zemlje37. Težnja da se iz preživjelog feudalnosputanog društvenog ustroja prijeđe u suvremenije i demokratskim zaslugama obilježeno građansko društvo.prihvatili su 1848. mač u tok Sadje braćo drugi skok. Krajiški ustav Hrvatskog sabora donosi odluke društvenog značenja kojim se nastoji ubrzati proces brže preobrazbe tradicionalnoga vojničkog društva u građanskokapitalističko društvo. Sabor je u Krajiški ustav ugradio odredbu o djelomičnom sjedinjenju Krajine preko „vrhovnom upraviteljstva trojedne Kraljevine“. jednakosti pred zakonom i uopće potrebe omogućavanja što širih građanskih i ljudskih sloboda i prava. pitanje sjedinjenja Krajine s građanskom Hrvatskom kao osnovni problem hrvatke politike. 37 Riječ je o pukovnijama Varaždinskog generalata. Ustav donosi i nekoliko drugih odredaba od kojih su za proces razvojačenja i sjedinjenja najvažnije ove: novi zakoni o Krajini mogu se donositi samo na sveopćem saboru trojedne Kraljevine. državni teritorij na vojnički i civilni svijet. st. st. Imali su glavnu zadaću sjediniti dijelove vlastitog naroda i stvoriti modernu naciju na osnovama teritorijalne cjelokupnosti.Poruka Dragutina Rakovca pokreće cijelu Krajinu. Polazeći od političkog realizma. Isto tako. bila je svrsi shodno prožeta dvama osnovnim postulatima: postignuće nacionalnojezične unifikacije i nacionalno-teritorijalne integracije.Goleme razlike između Krajine i banske Hrvatske dijelile su hrv. PRETPREPORODNO DOBA Narodni preporodi u pojedinim zemljama Europe započeli su u zadnjim desetljećima 18. i okončali tijekom prve polovice 19. pretpočetke. vrijeme pripreme. emocionalne integracije. Prepreke koje su stajale na putu bržeg ostvarivanja te težnje bile su produkt politike tuđinske vlasti. st.. Može se zaključiti da su hrvatski političari u borbi za Vojnu krajinu izgradili novu i cjelovitu strategiju prema rješenju krajiškog pitanja.

U nastojanju da se prihvati jedan hrv. u Dubrovniku. dubrovačku štokavštinu kao jedinstveni hrv. Starčević je prvi među hrvatskim jezikoslovcima istaknuo postojanje četiriju akcenata štokavskog književnog jezika i uveo njihovo bilježenje. Posvetio ju je Augusteu Marmontu koji mu je za tiskanje te gramatike dao potrebnu financijsku potporu. zauzimao se za održanje latinskoga kao službenog jezika u banskoj Hrvatskoj. nije bilo javnih osnovnih škola. Riječanin Josip Završnik predlagao je 1801. jezika u Centralnoj školu u Ljubljani. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. godine u kojoj su tiskane knjige na ilirskom jeziku. Nametanje talijanskog jezika u Istri i Dalmaciji. te odlučio napisati i gramatiku tog jezika. Osobito su značana nastojanja Frana Marie Appendinija (Talijan). italijanskoga i nimačkoga jezika autora Josipa Voltića s ortografijom usavršenog slavonskog pravopisa. jezika o čemu svjedoče prve hrvatske novine (Il Regio Dalmata). Prihvatio je i ponešto dotjerao slavonsku ortografiju iz druge polovice 18. Šime Starčević. germanizacijom i mađarizacijom. pisanu na talijanskom jeziku (Grammatica della lingua Illirica). svećenik i filolog. isticao da bi i Hrvati. doživljavao je neugodnosti zbog optužbi za masonstvo38. Npr. hrvatski jezik u novootvorenim seoskim školama i Marmontovo imenovanje opata Ante Sivrića nastavnikom hrv. karlovački trgovac žitom Josip Šipuš u svom je djelu Temely xitne tergovine polag narave y dogacsajev.) tiskan je u Beču Ričoslovnik iliričkoga. književni jezik sudjelovali su i pojedini jezikoslovci. književni jezik u Napoleonovoj Iliriji. Podupirao je težnje za ujedinjenje hrvatskih zemalja i pružao je otpor Mađarima. Npr. objavio u Trstu dva priručnika za učenje hrv. trebali urediti svoj jedinstveni jezik i to tako da bi se opredijelili za jedan „dijalektuš“ kojim bi se moglo „čistije govorit i pisat“ i kojega „vsaki u pisanju knjiga držati bi se moral“. Augusteu Marmontu zbog njegove blagonaklonosti i financijske pomoći. Za seoski put sve do 18. posvetio je svoj talijanskohrvatsko-latinski rječnik. ponajprije obični poslovni ljudi. I Joakim Stulli. po uzoru na Nijemce.. Svoju gramatiku hrvatskoga jezika. Na hrvatskim prostorima pod francuskom vlašću Francuzi su čak i poticali uporabu hrv. književni jezik. Marmont je bio sklon uvođenju hrv. njemačkog i mađarskog u banskoj Hrvatskoj i njemačkog u Vojnoj krajini nije bilo poticano samo razlozima administriranja već i tendencijama odnarođivanja talijanizacijom. smatrajući ga idealnim za pružanje otpora mađarizaciji i germanizaciji.Rješavanje jezičnog pitanja također se usporavalo tuđinskom politikom. napisao je i 1812. a seljačko žiteljstvo je uglavnom bilo nepismeno. dovršio je za francuske okupacije Dubrovnika i objavio 1808. tiskan 1810. naučio je u Dubrovniku i hrvatski jezik. Banska se Hrvatska tim tendencijama odupirala održavanjem latinskog kao službenog jez ika. st. Kao povijesnik i lingvist. koji je izvrsno poznavao i latinski. te za „ilirski“ jezik u smislu da ga treba njegovati u govoru. te zagovarao štokavsku ikavštinu za jedinstveni hrv. smatrao je da bi ilirski 38 čiji je član bio prije nego je postao biskup! 40 . Dvije godine kasnije (1803. Tiskanjem tog trojezičnog rječnika Stulli je pokazao izričajno bogatstvo hrvatskoga jezika. ugarskim „jakobincem“ i urotnikom koje je bio osuđen na smrt. kojima je jezikoslovlje bilo usputna preokupacija ili pak struka. liberalizam i povezanosti s Ignjatom Martinovićem. Kao štokavac. dijalekt i dalje izgrađuje jedinstveni hrv. pismu i tisku. jezika u njegovu štokavskom izričaju kao službenog zemaljskog jezika u Ilirskim provincijama. kao pristaša prosvjetiteljstva. Taj svoj stav potkrijepio je otvaranjem tiskare u Zagrebu 1749. jezika: Nova ričoslovica ilirička i Nova ričoslovica iliričkofranceska. st. hrvatski leksikograf iz Dubrovnika. Potrebu Page | 40 jedinstvenog hrvatskog književnog jezika isticali su do kraja 18. nakon ukinuća Dubrovačke Republike. tiskanom 1796. st. Potpomagao je hrvatske jezikoslovce Istranina Josipa Voltića i Dubrovčanina Joakima Sullija.

pisao je najprije na njemačkom. dijelom u domaćim bogoslovnim učilištima. Uviđao je potrebu jedinstvene ortografije. st. kao i ranije. Hrvatski su se nunciji. Uspio ga je izdati samo jednom . studenti. osnutkom zagrebačkog orfanotrofija i dodjelom ovećeg biskupijskog imanja u Zagrebu za uređenje gradskog parka (prozvanog kasnije Maksimir). koje će kasnije djelovati kontinuirano. Koliko mu je stalo do promicanja tog općeg dobra. studenti. dijelom na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. Juraj Šporer odlučio je izdavati godišnjak pod naslovom Almanah ilirski. uputio je svim župama svoje biskupije pismo u kojem potiče svećenstvo da sakuplja narodne pjesme i pripovijetke. osnovanog 1827. ali pod raznim imenima od 1925. 1813. npr. Mađari su opet pokrenuli jezično pitanje. slovački.za 1823. Antun Nagy 1813. Bili su to uglavnom stihovi Tome Mikloušića. čitali domoljubne brošure i knjige. Nakon završetka studija većina je mladih Hrvata po povratku u domovinu osjećala potrebu da djeluju domoljubno i u tom su se pravcu aktivirali i drugi pojedinci iz raznih dobnih generacija. Mlađa hrv. tražio je te 1814. u Budimu objavljuje svoju brošuru Kratka osnova horvatskoslavenskoga pravopisanja. Njihova ukupna javna aktivnost od 1830. Pjesnik Antun Mihanović izado je 1815. zajedički Ugarski sabor bio raspušten. inteligencija. To međutim nije u potpunosti zadovoljilo Mađare koji su htjeli potpunu supremaciju u Ugarskoj. a nakon 6 godina i kao nastavni jezik. nosila je u sebi izrazitije narodnosne osjećaje i gajila spremnost za sustavnije i jače sudjelovanje u kulturnom i političkom preporodu svojega naroda. Reč domovini od hasnovitosti pisanja v domorodnom jeziku. Kad se taj sabor 1825. Ta se mlađa hrv.trebao biti jezik štokavskoga narječja. kojom je poticao na pisanje hrvatskom jezikom. škole kao nastavni predmet. Mađari su i dalje nastojali ukorijeniti svoj jezik u banskoj Hrvatskoj te su 1811. No taj se list nije pojavio. poljski i talijanski studenti osnivali svoja društva. ponovno sastao. Grazu. tražili da se mađarski jezik već od sljedeće školske godine uvede u hrv. latinicom i na slavonskoj štokavštini pod naslovom Slavonski i horvacki Phoenix. Taj hrvatski domolju. u Grazu u kojem su sudjelovali Ljudevit Gaj. U njihovim društvima su sudjelovali i pojedini hrv. Hrvatski nunciji ostali su pri svojem stavu da o jezičnom pitanju u banskoj Hrvatskoj može odlučivati samo Hrvatski sabor. inteligencija školovala tijekom trećega i prve polovice četvrtoga desetljeća 19. a ubrzo i na hrvatskom jeziku kajkavskog narječja. Razumije se da se Hrvati nisu mogli pomiriti s tom velikom mađarskom težnjom. koji potječe iz obitelji njemačkog podrijetla. I zaista. i dalje kao Hrvatski glazbeni zavod. počele su u Zagrebu na njemačkom jeziku izlaziti tjedna novine Luna. 1826. škole kao obvezan predmet. Graz i Beč su tih godina imali velik broj studenata nenjemačkog podrijetla. smatrao je 39 prikupljene materijale uključivao je u fond knjiga biskupijske knjižnice 41 . Bio je prvi pokrovitelj i Page | 41 mecena zagrebačkog društva Musikverein für Croatien in Agram (Društvo skladnoglasja za Hrvatsku u Zagrebu). raspravljao o tome i donio zaključak da se mađarski jezik može uvesti u hrv./26. Padova je tih godina bila obuzeta duhom risorgimenta . je rujna 1827. energično suprotstavljali tim zahtjevima. Bilo je i društava koja su osnivali hrv. Hrvatski sabor 10. lipnja 1812. dokazao je svojom obilnom novčanom potporom za izgradnju zagrebačke bolnice. U Luni su katkad izlazili i pojedini prilozi na hrv. Romualda Kvaternika. ali i u Padovi.. Ljudevita Gaja i dr. Izglasavanje zaključka o tome pitanju jer je 1. neposredno je prehodila početku HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA. Dimitrije Demeter i dr. jeziku kajkavskog narječja. do 1834. potekla ponajviše iz novonastalog poslovnog građanstva. dobio dopuštenje za izdavanje lista na „ilirskom“ jeziku. Beču i Pešti. narodne uzrečice i poslovice te stare knjige i rukopise39. Ljudevit Gaj 1830. Neopterećen svojim njemačkim podrijetlo. Osobito su češki.talijanskog pokreta za oslobođenje od austrijske vlasti i ujedinjenje Talijana. organizirali predavanja i rasprave.

Te je godine osnovan i poseban radni odbor. tj. Novoštokavski književni jezik bio je u prednosti jer je među Hrvatima bilo najviše štokavaca. 1830. smatrao je da bi Ugarska trebala dati i financijsku pomoć Hrvatskoj kako bi se što prije izvukla iz gospodarskog zaostajanja. Tom je svojom knjižicom već u naslovu istaknuo njezinu svrhu. u Zagrebu je na latinskom jeziku tiskana knjižica hrvatskog protonotara Josipa Kušević O posebnim pravima i ustavu Kraljevine Dalmacije. Zanimljivo je to da je tu brošuru izdao u 62..Hrvatsku svojom pravom i jedinom domovinom.u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. 40 Disertatio iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom zakonotvorcem Kraljevinah naših za buduću Dietu ungarsku odaslanem 42 . Kao pripadnik plemstva. već za zajednički hrvatski standardni jezik. pod predsjedanjem Aleksandra Alagovića. Hrvatske i Slavonije (De municipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae. Gajeva Kratka osnova tiskana je dvojezično: na hrvatskom i njemačkom jeziku. bilo je potrebno Page | 42 opredijeliti se za jedan od tih. Budući da je Gaj bio kajkavac. Draškovićeva brošura pokretala je i druga važna pitanjate se s pravom smatra prvim formularnim programom predstojećeg hrvatskog narodnog preporoda. Drašković je u brošuri izbjegavao potrebu feudalnih odnosa. Drašković je bio plemić. pisana je na kajkavskom narječju. a to su bili vladajući čimbenici Austrijske Carevine i da zbog toga borba neće biti laka. bio je u odsutnosti bana Ignjata Gyualaya imenovan za namjesnika banske časti u Hrvatskoj te je plodno djelovao ne samo u vjerskom smjeru. Upozoravao je na potrebu promicanja hrv. na potrebe i mogućnosti industrijskog razvoja i na nužnost organiziranog stručnog školovanja. Unatoč tome. koji će dvije godine nakon smrti Maksimilijana Vrhovca postao zagrebački biskup. Rođen u Slovačkoj. Gaj i njegovi suvremenici dobro su znali da integraciji hrvatskoga naroda u teritojalno-upravnom smislu odlučuju drugi. već i na drugim javnim područjima u interesu Zagreba. Također bio je dokaz da i pripadnici hrvatskog plemstva podupiru narodnopreporodni pokret. Međuti. ali hrvatskog podrijetla. za uvođenje hrvatskoga kao službenoga jezika na teritoriju cijele Hrvatske. a sve bi se zajedno zvalo „Velika Ilirija“ ili „Kraljevstvo Iliričko“. Prema tome. i novoštokavski . jezik kojem je htio dati novu ortografiju prema češkom uzoru (upotreba dijakritičkih znakova). Uz njega su se još istaknuli grof Jurica Oršić i grof Franjo Kulmer. pripadnik hrvatskog velikaškog roda. Croatiae et Slavoniae) koja je izvorno dokazivala trajnu zasebnost državnopravnog položaja Hrvatske i njegovu nezavisnost u odnosu prema Ugarskoj. Ta zbirka istraženog i sabranog hrvatskog državnog prava nastala je u duhu zaključaka Hrvatskoga sabora iz 1827. Procesi standardizacije hrvatskog književnog jezika stvorili su u preporodnom vremenu dva književna jezika: kajkavski . a zajednička im je bila ista misao. zalagao se da taj jezik (hrvatski jezik) integrira u sebi bogatstvo svih triju narječja. a njezinu sudbinu i svojom sudbinom. na sustave kreditiranja u trgovinskom poslovanju. godini života i da je bio stariji odsvojih mlađih kolega. Iznosi zahtjeve za obnavljanje vlasti hrvatskoga bana i za osnivanje samostalne hrvatske vlade. Drašković smatra da je hrvatskom narodu potreban jedinstven književni jezik. kojem bi se kasnije pridružile i slovenske zemlje. kao i Bosna. za razvojačenje Vojne krajine i ujedinjenj hrvatskih zemalja. Pitanjem jedinstvenoga hrvatskog književnoga jezika pozabavio se i grof Janko Drašković u svojoj brošuri Dizertacija40 objavljenoj 1832.u ostalim dijelovima Hrvatske. a to bi trebao biti štokavski dijalekt. trgovine (osobito izvozne prekoriječke luke). Gaj se nije zalagao za kajkavsko narječje. za praktičniji pravopis. napisanoj na štokavskom narječju. u Zagrebu je tiskana na latinskom knjižica pravnika i književnika Ivana Derkosa pod naslovom Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju (Genius patriae super dormientibus suis filiis). 1832. Zagrebačke biskupije i banske Hrvatske uopće.

dopisuje se s „ocem slavistike“ Dobrovskim. obrednici. od 1833. hrvatske pisce 14.) i pravopis dubrovakčkog dominikanca Rajmunda Džamanjića (1639. S najavom izdavanja tih publikacija i neposrednom pripremom za tiskanje. Crkva je i glavni inspirator literarnog stvaranja i znanosti.) predlagali kao „bosanski jezik koji je u Hrvata najopćenitiji“. Predvodnici hrv. izravno se obratio caru (kralju). Dobrovskom je Vrhovac obećao poslati Stullijev Rječnik. od Kašićeva Obrednika (1647. objavio svoju „poslanicu o prikupljanju narodnog blaga“. koji je dobio 1834. Prva hrvatska gramatika isusovca Bartola Kašića (1604. narodu.) i biskup Ivan Tomko Mrnavić (16. akademija (Zagreb. književnog jezika.U preporodnom duhu.idejni začetnik hrv.st. dubrovačke poslovice. Dubrovački pjesnik Đuro Ferić posvećuje mu 43 . Maksimilijan Vrhovac .1834. dijecezanskih sjemeništa. ocijenio je da su sazrele prilike i za pokretanje javnog periodičkog glasila na hrvatskom jeziku Danicza Horvatzka. Slavonzka i Dalmatinzka. bilo sakralne.. 1808.). krajeva. On sam nabavlja sve što bi moglo pridonijeti duhovnom probitku naroda i razvoju znanosti u Hrvata. CRKVA U HRVATA I NARDONI PREPOROD Kulturno pregalaštvo Crkve u Hrvata Uloga Crkve u Hrvata bila je od iznimne važnosti. Novine izlaze na kajkavskom. Na Kopitarov je poticaj zagrebački biskup 1813./17. jezika pridonosi trajno nastojanje da se usavrše crkveno-liturgijski evanđelistari./15. No. tiskani na latinici. kao vodeća ličnost pokreta. narodnog preporoda odlučit će se za štokavski dijalekt koji su svojedobno franjevac Franjo Glavinić (16. Slovencem Kopitarom i drugima. jezik. brevijari i molitvenici. nakon čega je izdao proglas na kajkavskom narječju kojim obznanjuje da će početkom naredne godine u Zagrebu početi izdavati Novine horvatzko-slavonzko-dalmatinzke s književnim prilogom Danicza. Danicza izlazi kao književni list. uključujući i politička pitanja. pisaca i crkvenih tekstova iz naših krajeva izvan Banske Hrvatske kao i spomenici koji dokazuju da ti krajevi jezično i kulturno pripadaju hrv..) do posljednjeg Parčićeva izdanja glagoljskog Misala (1905. narodne pjesme. Gajevu je molbu podupirao i novi hrvatski ban Franjo Vlašić.). predlaže Hrvatskom saboru da se njegova knjižnica otvori javnosti.). Zagrebu (isusovci) i Lepoglavi (pavlini). Danicza „vu horvatskom i vu drugeh ilirzkeh narechah“. etnikumu. Nad liturgijskim knjigama bdije plejada jezičnih i crkvenih entuzijasta. U zanimanju kako tu problematiku rješavaju drugi slavenski narodi. Zanimaju ga djela starih hrv. Požega). st. Ljudevit Gaj. glagoljici i bosančici. Njegova prosvjetiteljska usmjerenost najizraženija je u prikupljanju nacionalnog blaga i širenju knjige u hrv. gimnazija i različitih stupnjeva župskih škola bez kojih je nezamisliva prosvjeta širih narodnih slojeva. svećenika i kajkavca. završilo je pretpreporodno razdoblje dugo četiri i pol desetljeća (1790. Bogatstvu hrv.) označavaju početak intenzivnijih nastojanja u stvaranju zajedničkog hrv. Gaj Page | 43 je čekao na odgovor godinu dana. narodnog preporoda Ovaj zagrebački biskup jedan je od idejnih začetnika HNP-a. visokih škola franjevaca diljem Hrvatske. a izvještava ga i o prevođenju Svetoga pisma na hrv. Vrhovčeva zamisao o promicanju „kulture svega naroda“ objašnjava njegovu povezanost sa širokim krugom ljudi iz svih hrv. st. misali. Reč jezika narodnoga (1832. ali je na odgovor čekao jako dugo. nastala je i pjesma Josipa Kundeka. preko Vrhovčeva pučkog Molitenika na štokavskom (1804. Uloga Crkve posebno se ističe u organizaciji školstva: visokih učilišta u Zadru (dominikanci). Kako je Gaj želio obrađivati u listu i šire društvene teme.). . bilo profane.

„Kolo mladih rodoljuba“ U preporodnom duhu zagrebački bogoslovi osnivaju Kolo mladih rodoljuba (1835. Jeronima i Matice hrvatske.). biskup Haulik pokreće tjednik Katolički list. dok je u Puli osnovano Društvo sv. „Popi Arvati“ Budući da je ilirski pokret u Hrvatskoj pod utjecajem liberalne građanske inteligencije. Za očuvanje i jačanje narodne svijesti Bunjevaca i Šokaca u Bačkoj i Baranji najzaslužniji je biskup Ivan Antunović. 1849. U preporodu istarskih Hrvata i njihovu povezivanju s Hrvatskom sudjeluju i ostali svećenici. 44 . s kojima se uključuju u kulturne tijekove HNP-a. Matko Mandić i Vjekoslav Spinčić koji se nakon osnutka Slavenskog narodnog kršćanskog saveza zalago za njegovo povezivanje sa strankama u Hrvatskoj. Vrhovac se također zalaže i za prikupljanje dokumenata koji svjedoče o pravima Hrvatske na Dalmaciju. Hrvatski narodni preporod u Istri vezan je uz ime Jurja Dobrile. Subotička danica te narodne i kršćanske čitaonice. kasnije nazvan Zbor duhovne mladeži). U vrijeme preporoda župnici glagoljaši. Petar Studenac dopisnik je Gajevih novina. „popi Arvati“ ili „Harvaćani“ označavaju nepremostiv bedem pred nadiranjem tuđinskih jezika. Mihovli Pavlinović i dr. Da spriječi daljnje napade na Crkvu. književno društvo za njegovanje narodnog jezika.) i Josip Juratović (ističe se na glazbenom području). koji će u duhu tolerancije i pomirljivosti iznositi crkvene stavove. Svoj su jezik nazvali „arvacki“ ili „slovinski“. koja nastoji Crkvu podrediti državi. a poslije kao župnici aktivno sudjeluju u prosvjećivanju i nacionalnom uzdizanju vjernika. Jeronima u Istri pokreće kalendar Istranin. a kao član Društva sv. kasniji Vijenac). Maksimiljan Vrhovac s pravom može biti nazvan idejnim začetnikom i pokretačem nacionalnog osvještenja Hrvata. Bogoslovi prikupljaju narodne pjesme. U Zadru je 1844.). Za političke uspjehe zaslužni su Matko Laginja. Osnovano je i Skladnoglasje (1836. Bio je prožet socijalnim idejama. podupire škole. a zaslugom istarskih župnika utemeljeno je i Slavjansko društvo 1848.. pokrenut list Zora dalmatinska u sklopu kojeg djeluju mnogi poznati svećenici: Mato Vodopić. biskupa. kako naziva Dalmatince. nadahnute jozefinističko-prosvjetiteljskim duhom. ali nikad „ilirski“. Šime Ljubić. mjesečnik Neven. a od svećenika učiniti lojalnoga državnog službenika i približiti ga životu laika (zahtjev za ukidanje celibata 1848. Interese istarskog naroda zastupao je u istarskom Saboru i bečkom Parlamentu. Oba društva imala su za cilj narodno osvješćivanje i kulturni napredak. zabrane rada bogoslovskih društava i zatvaranja sjemeništa. i nastaviti prikupljati dokumente za pravno obrazloženje pripadnosti Page | 44 Dalmacije Hrvatskoj. otvarane uz hrvatske katoličke župe u kojima se cijene izdanja zagrebačkog Društva sv. stipendira siromašne učenike. neizbježno je dovelo do nesuglasica sa službenom Crkvom. Od velike su važnosti Bunjevačko-šokačke novine Bunjevačko-šokačka vila (1875. U tom traženju neće biti obeshrabren austrijskim nastojanjima da se onemogući ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvastkom pa će i dalje poduzimati sve što je u njegovoj moći za „drag sunarodnjake“.svoje djelo Psalmorum paraphrasis i moli da ga biskup preporuči u „Zagrebu i u gornjoj Hrvatskoj“. prosvjetitelja i borca za jezik i politička prava istarskih Hrvata. Đirila i Metoda. Među najistaknutijima svećenicima koji djeluju uz bogoslove su Pavao Štoos (piše Kip domovine leta 1831. Bio je i Strossmayerov prijatelj. izdavanje knjiga i proučavanje nacionalne povijesti i kulture. oduševljeno ih uče i pjevaju.

godina kada su Francuzi od slovenskih i dijela hrvatskih zemalja ustrojili zasebno upravno područje i tom su području dali naziv Ilirske provincije od kojih će kasnije Austrijska Carevina osnovati svoje upravno područje poz nazivom Kraljevina Ilirija. Stadler utemeljuje red Služavki malog Isusa koje svoj apostolski žar usmjeruju prema siromašnoj djeci. Gaj i njegovi istomišljenici smatraju da bi ilirsko ime moglo okupiti rasute djelove hrvatskoga naroda. Iako je Austrija provodila uglavnim centralističku politiku i 41 To se vidi iz naslova njegova djela Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga. U sklopu narodnog preporoda javlja se i religijski preporod. Značajna je i 1809. dva puta tjedno. starcima i nemoćnima. Zaslugom biskupa Haulika u Zagreb dolaze sestre milosrdnice sv. lingvist i povjesničar. U 10.. st. Zanimljivo je pak da hrvatski puk nikada i nigdje nije za svoj jezik koristio naziv „ilirski jezik“ jer su znali da su taj naziv smislili učeni pojedinci. Ilirski se naziv upotrebljavao i u administrativnom jeziku Austrijske Carevine.za koji se Hrvat i oružja hvatao. . broju Danice objavljena je Mihanovićeva pjesma Horvatska domovina.) Početak hrvatskog narodnog preporoda obilježilo je pokretanje Novina (prvi put izlaze 6. siječnja 1835. Talijanski isusovac Danijel Farlati u 18... izadaje se i narod. je stoljeću uz svoje ime dodao i Ilirik. trapisti u okolici Banjaluke. karmelićani u Somboru itd. vojevao i umirao“ jer izdajom jezika. 45 . Od muških redova važni su Družba milosrdne braće u Zagrebu. u 16. a nekoliko godina kasnije u Bosnu dolaze i klanjateljice predragocijene krvi Isusove te kćeri Božje ljubavi. jezika za hrvatski su jezik upotrijebljavali ilirski naziv.. Sinonim za hrvatstvo.. Paškal Buconjić. isusovci u Bosni. U hrvatskoj književnosti mnogi su pisci primjeri koji svoj jezik nazivaju hrvatskim imenom. protestantski teolog. 1749. Npr. ilirik. Na Strossmayerov poziv u Đakovo stižu i sestre Sv. st. u hrvatskoj historiografiji i u politološkoj literaturi.. Matija Grbac. Sarajevski nadbiskup J. „arvackim. harvackim“ (čakavci). Autori nekih latinsko-hrvatskih ili talijansko-hrvatskih rječnika te autori nekih značajnih gramatika hrv. HRVATSKI NARODNI PREPOROD . kao i u saborskim raspravama u Hrvatskom i Ugarskom saboru. harvackim. svoju povijest crkve u antici i ranom srednjem vijeku nazvao je Illyricum sacrum.) poznato je još od pretpreporodnog doba. a usporedno s tim i duhovna ga zbližiti te ujediniti s ostalim južnim Slavenima.Hrvati u BiH zalažu se za nacionalno oslobođenja. U BiH najviše su se istaknuli predstavnici klera: franjevac Grgo Martić. piše izričito na hrvatskom jeziku. Križa. pisanu 1501. Marko Marulić ističe kako Juditu. To se ime upotrebljavalo još u starom Rimu. jedanput tjedno.1848. kajkavsko narječje i stari pravopis) i Danice (10. tj. dok uršulinke postaju najbrojnijom družbom. Vinka Paulskog koje svoju aktivnost šire i na Dubrovnik. obilježen Page | 45 obnavljanjem već postojećih i pojavom novih redova i kongregacija.ILIRSKI POKRET (1835. a od vremena humanizma i renesanse pojedini su strani i hrvatski književnici i znanstvenici pod tim imenom podrazumijevali i naziv za Hrvate. a u te svrhe pokreću časopis Glas Hercegovaca (1891. Isto je u drugoj polovici 16. štokavsko narječje i novi pravopis). učinio i njegov zemljak Matija Vlačić. Oni su svoj jezik nazivali „horvatskim“ (kajkavci). hrvatskim“ (štokavci). a Filip Grabovac naglašava da su naziv za ilirski i hrvatski narod i jezik istog značenja41. Istranin i sveučilišni profesor. siječnja 1835. Hrvata (ilirski.) koji se obraća bosanskim i hercegovačkim Hrvaticama s pozivom na obranu narodnog jezika koji je „prorok slave. Ilirsko ime za teritorij i narode u ovom dijelu europskog jugoistoka između Drave i Dunava na sjeveru i Jadranskog mora na jugu bilo je i ostalo u dugoj upotrebi. Didak Buntić i dr.. hrvackim. „rvackim.

osnovana je Matica ilirska . Mirko Ožegović. u Ilirskom je pokretu štoviše vidjela rastuću snagu kojom će se Hrvati moći uspješno oduprijeti Mađarima. i katolike štokavce. nastojao se dokazati kao čovjek i crkveni poglavar koji voli Hrvate i radi za njihovo dobro.srbi triju vjera43). Vuk Stefanović Karadžić nije prihvaćao ideje hrvatskog ilirizma.nametala germanizaciju. ali je predlagao da se i hrvatskom 42 To je vidljivo iz naslova njegove brošure Njekoliko rjeci dalmatisnkim Ilirim (Serbljima) prilikom nove 1839. Hrvatski ilirci nehrvatskog podrijetla. Page | 46 Pavao Štoos. godine od jednog domorodca 43 Kajkavce je svrstavao među Slovence. Ivan Kukuljević. isticali su se: Vjekoslav Babukić. Gaj je računao i na podršku Srba Ilirskom pokretu. Nešto kasnije su otvorene čitaonice u Bakru. biskup senjski i pristaša pokreta. u Varaždinu. kao i s hrvatskim banom. i ostale južne Slavene.već i Slovence i Srbe. Antun Kaznačić. Uz to. U Ugarskom saboru se suprotstavljao prijedlozima Mađara da mađarski postane službeni jezik u Hrvatskoj. Redovi tamošnjih Srba oštro su napadali nastojanja hrvatskih Iliraca. urednik Letopisa Matice srpske i Srpskog narodnog lista. Ivan Trnski. vodio je prepisku s vodećim hrvatskim Ilircima i donekle bio simpatizer pokreta. pokrenuo je izdavanje godišnjaka Ljubitelj prosviještenija s podnaslovom Srbsko-dalmatinskij almanah. Ilirci su dobro surađivali s većinom hrvatskih biskupa. kojega je najaktualniji pjesnik tog doba. biskup zagrebački. 1842. nazvao slovenskim odmetnikom. tim se pokretom oduševio i osobno mu se priključio Stanko Vraz. Otvarale su se i čitaonice koje su bile najvažnije preporodne ustanove. Bogoslav Šulek. Urednici su bili Rakovac. koji su bili izloženi ruskim utjecajima. jedan od rijetkih hrvatskih Srba. Petranović je pod tim imenom podrazumijevao samo Srbe42.osnovana je 1838. Vukotinović). kojemu je dao naslov Srbi svi i svuda. Prva takva čitaonica . narodne pjesme koje je Karadžić skupljao po hrvatskim krajevima. Broj suradnika Danice ilirske bio je u stalno porastu. On je smatrao da su svi štokavci Srbi (uključujući i pravoslavce štokavce. te je svoj rječnik nazvao srpskim rječnikom. Dragutin Rakovac. Podržavao je latinski kao službeni. a čakavce je smatrao mogućim ostacima nekadašnjih Hrvata . koji su pod imenom „Ilir“ podrazumijevali ne samo Hrvate. požeške i srijemske županije. Antun Mihanović. France Prešern. Jernej Kopitar). koji je razinom uređivanja i vrijednošću suradničkih priloga nadvisivao Danicu ilirsku. tiskan ćirilicom. a te iste godine osnovane su ilirske čitaonice u Karlovcu i u Zagrebu. Podrijetlom Slovak. velikosrpske ekspanzije 46 . Nakon Alagovićeve smrti.zahvaljujući Metelu Ožegoviću . osobito je podupirao rad Društva skladnoglasja za Hrvatsku kojemu je bio pokrovitelj. objavljivao je pod naslovo Srbske narodne pjesme. napisao je i objavio tri brošure na latinskom jeziku u kojima je osporavao mađarsko svojatanje virovitičke.tako je gotovo eliminirao Hrvate kao narod i postao najpoznatiji i najutjecajniji zagovaratelj velikosrpstva. Ljudevit Vukotinović. a objavio ga je 13 godina kasnije u knjižici Kovčežić. 1836. Ivan Mažuranić. Od Slovenaca. Isto tako. Dimitrije Demeter. Vinodolskom i Požegi. Ilirci su mogli obaviti za Austriju korisnu ulogu. tj. 1836. pohrvaćivali su svoja imena i prezimena (Lisinski. Petrinji. Vraz i Vukotinović (Gaj ih je nazivao Rak. Uz Gaja. Božidar Petranović. u čemu je prednjačio Teodor Pavlović. U zagrebačkoj Ilirskoj čitaonici. novi zagrebački biskup postaje Juraj Haulik.društvo za izdavanje književnih i znanstvenih djela te je te iste godine pokrenut književni časopis Kolo. Na njega je utjecali nekolicina slavista koji su se bavili konstrukcijama o klasifikaciji slavenskih jezika (Jozef Dobrovski. Ta se podrška Srba uglavnom svelana nekoliko pojedinaca (Petar Jovanović i Miloš Popović). napisao je jedan jezikoslovni opis. Antun Nemčić. privući Hrvatskoj. a time i Austriji. i muslimane štokavce . Aleksandar Alagović. među kojima i pravoslavce. kao i težnju Mađara da Hrvatima nametnu mađarski jezik. Za razliku od hrvatskih Ilirraca. tj. i Vuk). Te su čitaonice bile mjesto svakodnevnog druženje Iliraca. Vrag.

te za što samostalnijom i nezavisnijom Hrvatskom u zajednici s Ugarskom. Na novim županijskim izborim 1845. protiv štokavskog narječja i novog pravopisa. HRVATSKA U DOBA REVOLUCIJE 1848. 1842. Kad su u drugoj polovici veljače 1848. do siječnja. u 44 Danica ilirska  Danica hrvatska.prema specifičnim potrebama i interesima svakog pojedinog naroda. U Banskoj Hrvatskoj javljaju se mađaroni. u zagrebačkoj županiji pobjeđuju mađaroni zahvaljujući istim nedopustivim metodama kakvima su se poslužili i ilirci 1842. Horvatsko-vugerska stranka se protivila težnjama hrvatskih ilirica o južnoslavenskom okupljanju oko Hrvatske. Mađaroni su za taj svoj zahtjev pridobili novog hrv. u Banskoj Hrvatskoj bile osnovane dvije stranke: Page | 47 Horvatsko-vugerska stranka i Ilirska stranka. donio odluku o ukidanju ilirskog imena i ilirskoga grba44. kada je Vukotinović Hrvatskom saboru predložio da hrvatski postane službeni saborski jezik. Budući da su ilirci u nadmetanju koristili neke ilegalne metode. U mnogonacionalnoj Austrijskoj Carevini. slavonska i dalamatinska. došlo je do oštrog stranačkog nademtanja između iliraca i mađarona. razvijanjem emotivne povezanosti i težnji za teritorijalnom cjelokupnošću. u kojem bi slobodnije mogli napadati antihrvatsko djelovanje mađarona i antihrvatsku politiku austrijskog režima. na kojima se biralo županijsko činovništvo. 1843. Posebno je zaslužan za osnivanje Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva (1841.jeziku prida potrebna pozornost i da se uvede u hrvatske gimnazije. Njihova protuilirska akcija dovela je do toga da je car Metternich u ime cara Ferdinanda I. Zbog te cenzure.). Tzv. upravo zato što je bila takva. „srpanjske žrtve“ među zagrebačkim Hrvatima smatrane su prvim narodnjačkim mučenicima. (samo 13 brijeva je izašlo). Ilirci su pobjedili. tiska te sudjelovanje na domaćim i međunarodnim gospodarskim izložbama. da hrv. podržavatelji velokomađarskih težnji. Novi časopis zvao se Branislav. st. Neprestana javlja suprotstavljanja s Ilircima natjerala su ih na stranačko okupljanje pa su 1841. Ilirski pokret (od 1843. ranjeno 27 građana. koje je poticalo razvoj gospodarstva. Pokretač i urednik je bio Ante Kuzmanić. te su zahtijevali zabranu ilirskog imena. Bio je to prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku. Ivan K. 1844. a taj je prijedlog bio i usvojen. 1845. časnik autrijske vojske koji je dotada pisao njemački. odvijale su se 1848. bila je protiv ilirskog imena. U početku ga je uređivao Bogoslav Šulek. na nekim europskih prostorima. Ilirska stranka se zalagala za hrvatsko narodno jedinstvo prihvaćanjem jedinstvenog hrvatskog književnog jezika. bila je jedna od graničnih godina 19. Zbog toga su na Markovu trgu nastali neredi u kojima je bilo ubijeno 13. pridonoseći afirmaciji hrvatskoga jezika. Sakcinski održao je svoj hrvatski govor na hrvatskom jeziku. a tiskan je u Beogradu od studenoga 1844. ponovno je bila dopuštena upotreba ilirskoga imena. (to je dovodilo do netrpeljivosti između Gaja i Kuzmanića). bit će dana). ali samo u književnosti. gospodarskog obrta.. bana. Godina 1848. S druge pak strane. različite akcije . Mađari su ih optuživali kao prevratnike i kao neprijatelje Mađara i HM. a potom Pavao Čavlović koji se zbog preseljenja u Beograd smatra i prvim hrvatskim poitičkim emigrantom. 1842. Narodni pokret) trajao je do 1848. zalagala se da Hrvatska bude u što čvršćoj zajednici Mađarskom. Nova narodnjačka pobjeda dogodila se 1847. županije same neposredno šalje svoje nuncije u Ugarski sabor i da mađarski jezik postane službeni jezik Banske Hrvatske. a pisalo se pretežito štokavskom ikavicom i dalmatinskim pravopisom iz 1820. 1845. u Zadru počinje izlazi preporodni časopis Zora Dalmatinska u kojem je surađivao i Petar Preradović. a od tada hrvatski (u prvom broju je objavljena njegova pjesma Zora puca. a Ilirske narodne novine Narodne novine 47 . pojedini narodnjaci odlučili su pokrenuti svoj list izvan Austrijske Carevine. Franju Hallera./1849. prilikom izbornih skupština.

travnja 1848. sabora. predstavničko tijelo u kojem su većinu činili izabrani zastupnici. bilo je veoma burno u Ugarskom saboru. banom. Reagirajući na takav stav. Ustrojena je nova austrijska Page | 48 vlada koja ukida cenzuru (po kojoj je bio osobito ozloglašen Metternichov sustav vladanja). ožujka 1848. a u tom je pravcu bio angažiran i Kulmer koji je smatrao svoga prijatelja Jelačića vrlo pogodnom osobom za dužnost bana. ožujka 1848. ban Jelačić smatrao je da bi se to možda moglo postići dogovorom s Mađarima. a ministar financija je bio Kossuth. istodobno je bio unaprijeđen u čin generala i postavljen za zapovijednika obiju banskih pukovnija. lipnja i trajalo do 9. Sva su ta zbivanja pokretački djelovala i na hrvatskom prostoru. Gaj je preko svojih veza uznastojao da Jelačić bude imenovan za bana. u slučaju obrambenog rata. ožujka 1848. Zasjedanje novog Hrv. vlade koja bi bila neovisna o mađarskoj vladi. održao je govor u kojem je zahtjevao samostalnu ugarsku vladu. . U pogledu osnivanja zasebne hrv. Organizirali su svoje dobrovoljačke vojne postrojbe 48 . 8. ima sve ovlasti u interesu obrane. Pri kraju bečkih demonstracija izbili su 15. jezik postane službeni u cijelokupnom javnom životu. Kad je 47-godišnji pukovnik Jelačić imenovan za hrv. Zastupnik u tom saboru. Već 3. da se ukine kmetstvo. banom! Odlučnu ulogu za imenovanje Jelačića banom imali su svaki na svoj način Ljudevit Gaj i grof Franjo Kulmer. U svom antiaustrijskom zanosu. da se osnuje hrv. izabrali svoju novu vladu pod predsjedništvom grofa Batthyányja. gdje su se među izglasanim zaključcima isticali slijedeći: ukidanje feudalnih odnosa u Banskoj Hrvatskoj. podlijeganje svih građana obvezi plaćanja poreza. da Banska Hrvatska dobije vladu na čelu s banom neovisnu o mađarskoj vladi. da hrv. Vladu je 17. ožujka 1848. započelo je 5. osobito u banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji. ožujka 1848. njezini sudionici nisu još znali da je dva dana prije . da se uvedu građanske slobode. pukovnik Josip Jelačić. ožujka 1848. do 15. bile su vrlo masovne i Metternich je morao odstupiti s položaja dvorskog i državnog kancelara te emigrirati. ali Mađari nisu bili za dogovaranje jer su smatrali da bi nova ugarska vlada grofa Batthyányja trebala biti nadležna vlada i za Hrvatsku. srpnja 1848. Na poziv Ljudevita Gaja i Ivana Kukuljevića sastala se 25. raspustivši dotadašnje Ugarsko namjesničko vijeće.. Nadalje. gdje je tada njegov otac Franjo službovao kao časnik austrijske vojske i kasnije stigao do čina podmaršala. sabor postane predstavničko tijelo naroda. Josip Jelačić rođen je u Petrovaradinu 1801. ban Jelačić prekinuo je suradnju s ugarskom vladom do sazivanja novog Hrvatskog sabora. Potom je svojim banskim pismom od 25.car (kralj) Ferdinand I. ustavno uređenje Austrijske Carevine i ukidanje feudalnih odnosa. da Hrv. koji je obećao ustav. veliki nemiri i u Pešti gdje su buntovni Mađari. velika Narodna skupština u zagrebačkom Narodnom domu. naroda: da se ujedine Dalmacija i Vojna Krajina s Banskom Hrvatskom. ban Jelačić potpisao je novi saborski izborni red prema kojemu su održani saborski izbori i ustrojen novi Hrvatski sabor koji je prestao biti staleško i postao moderno. a oglasio se i car (kralj) Ferdinand I. Lajos Kossuth. poštujući stavove iznesene u Narodnim zahtjevima. ohrabrili su i potaknuli nezadovoljnike i među austrijskim podanicima. Za održavanja te velike Narodne skupštine u Zg. bana. a svega 14 dana kasnije. te da se zapovijednik banske pukovnije u Glini. U tom su gibanju prednjačili vodeći narodnjački prvaci u Zagrebu.Parizu izbili nemiri velikih razmjera. Demonstracije u Beču protiv Metternichova režima od 11. ukinuo tlaku. dobio je čin podmaršala i dužnost vrhovnog vojnog zapovijednika u Banskoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini. Mađari su smatrali da su na dijelić od ostvarenja njihovih nacionalnih težnji.23.. koja je usvojila Narodne zahtjeve u kojima su izražene želje hrv. travnja 1848. imenuje hrv. ujedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s Banskom Hrvatskom te da ban. priznao carski (kraljevski) dvor u Beču. svaku urbarijalnu daću i crkvenu desetinu. imenovao pukovnika Josipa Jelačića hrv. narodna vojska. koje je sazvao Jelačić.

U rat su se uključili i Rusi kao saveznici Austrijske Carevine. Te su novine od veljače 1850. 30. Još prije tog pokoravanja Ugarske. Mađarske su se vojne snage našle u rasulu. lipnja 1848. koje su bile njegovo vlasništvo. jezika. izlazila je još samo do kraja lipnja 1849. u bitki kod Vilagosa. listopada 1848. a Jelačić je porazio postrojbe mađarskih honveda kod Schwechata [Švehata] 30. koja bi trebala postati državna zajednica ravnopravnih naroda. Nedopuštanje Mađara da Banska Hrvatska osnuje samostalnu vladu u Hrvata se doživljavalo kao nasilje kojem se treba oduprijeti. Jelačić je imenovao Mirka Lentulaja za banskog namjesnika koji je ujedno bio i predsjedatelj Banskog vijeća. Franjo Josip je 4. imenova je Jelačića za kraljevskog komesara i vrhovnog zapovijednika austrijske vojske u Ugarskoj čemu se se radovali i Česi i Slovaci koji su u Jelačiću vidjeli borca za nacionalnu ravnopravnost u Austrijskoj Carevini. Ta koalicija je postrojbama mađarskih honveda nanijela teške gubitke. bile su od 29. Ban Jelačić. imenovao Jelačića gubernatorom Dalmacije i Rijeke što je značilo širenje hrv. Prije objave rata. prostora pod Jelačićevom vlašću. travnja 1849. ožujka 1849. postale i službeni režimski list. Mađari su te uvjete odbili. vladu nazvanu Bansko vijeće u kojem je bilo 5 odsjeka: vojni. ponovno nazvana Danicom ilirskom. navijestio rat ugarskoj vladi u Pešti. izbio ustanak u Beču. Zadnji broj četrdesetosmaškog lista L'Avvenire. Narodni pokret u hrv. koji je u Dubrovniku uređivao Ivan August Kaznačić. Mađari su 14. gdje god je stigao. Zadnji broj zadarske Zore dalmatinske izišao je 26. 12. financijski. kolovoza 1849. koja je od početka 1849. oktroirao ustav koji je pokazao kako je ojačali carski (kraljevski) Dvor odustao od bilo kakvog ustroja carevine što je smetalo vladajućem austrijskom vrhu te je bilo sve očitije kako će ustavno stanje biti uskoro zamjenjeno potpunim apsolutizmom. rujna 1848. Austrijsko-mađarski rat sve se više intezivirao. Časopis Danica horvatska. a mnogi su uspjeli i emigrirati kao i Lajos Kossuth. počeo se gasiti. Jelačić sa svojom vojskom prelazi Dravu kod Varaždina. Jelačić je osnovao zasebnu hrv. U to vrijeme mađarski Odbor za obranu domovine. svuda je dočekan s oduševljenjem. On je 2. rujna 1848. kao i tiskara u kojoj su se tiskale. izišao je 31. u službi austrijske vlade. a najveći i konačni poraz mađarske vojske dogodio se 13. jedna je honvetska postrojba upala u Srijemske Karlovce što je bio znak da su se Mađari namjeravali i oružanom silom nametnuti Banskoj Hrvatskoj. slijedio je napad na Mađare. listopada 1848. pravosudni. U skladu s tim odobrenjem i planom. rujna 1848. lipnja 1849. S obzirom na svoju predstojeću odsutnost iz Hrvatske. Na austrijskom carskom prijestolju bolesnog Ferdinanda I. zemljama od početka 1849. narodu. prosinca 1848. car Ferdinand I. Gejve Narodne novine. Jelačić je pregovarao s Mađarima tražeći da se ugarsko ministarstvo rata i financija sjedini sa sjedišnjom vladom u Beču. u Debrecinu proglasili detronizaciju habsburgovaca i imenovali svoga vođu Lajosa Kossutha namjesnikom Ugarske.zvane Honved (domobranstvo). mnogi su časnici postali zarobljenici. svibnja 1849. Tog istog dana. 11. a ostala će ministarstva Hrvati priznati uz uvjet da im se zajamči potpuna unutarnja neovisnost i upotreba hrv. koji je tada imao samo 18 godina. stvara poprilično jaku mađarsku vojsku koja je s formacijama honveda pružala snažan otpor. slavonska i dalmatinska. Prema odobrenju Dvora i planu austrijskog Page | 49 vrhovnog vojnog zapovijedništva. da se ukloni Jelačić s banske dužnosti zbog svojeg ugleda u hrv. 49 . Proglasio je sjedinjenje Međimurja s Banskom Hrvatskom i nastavio prema Pešti. nasljeđuje njegov sinovac Franjo Josip I. prosvjetni i za unutrašnje poslove. na čelu s Kossuthom. ožujka 1849. Jelačić je mobilizirao vojsku i 7. Ratujući na mađarskom tlu. Jelačić je bitno pridonio razbijanju opsade Beča kad je 6. Iz Pešte se zahtjevalo od Ferinanda I.

POČECI PROMETNE INTEGRACIJE JADRANSKE ORIJENTACIJE Oslobođenje velikog dijela hrv. koja spaja Karlovac s Bakrom i Rijekom preko Ravne Gore i Mrkopolja. Like i Krbave u središnjoj Hrvatskoj i Dalmacije na jugu. Samo devet godina kasnje gradi se u Krajini i druga velika trgovačka cesta pema moru od Gospića do Karlobaga. st. U njemu se spajaju putovi dunavskog sliva s cestovnim prometnicama prema Senju i Rijeci. Ugarskim primorjem. Ta je promjena oduzela pravo Hrv. Malog Alana i Obrovca do Zadra. bila je jedna od najmodernijih cesta. sjeveja i hrv. 1726. pod francuskom okupacijom.Senj. tj.Karolina. završila izgradnju te prve velebitske magistrale.CESTE I ŽELJEZNICE U PRETPREPORODNO I PREPORODNO VRIJEME. tj.. Imala je status privatne ceste s visokom cestarinom. napuštajući nekad najvitalnije pravce prema Splitu i Dubrovniku svojim poznatim kanjonima Vrbasa i Une. Od tada je neposredno podređena Ugarskoj. nakon preustroja od 1776. i to Slavonije i Srijema na sjeveru. st. Stjepana. poduzetnike preskup. Bez Turske Hrvatske./1789. Luke sjevernog Jadrana .dijele se na dva strogo odvojena područja: velik dio morske obale od Novog do Rijeke proglašen je. do 1786. Hrvatska je morala graditi vrlo nepovoljne planinske prometnice prema svojim lukama na sjevernom Jadranu. i 19. Procesi modernizacije Hrvatske tijekom 18. a završena je 1811. upravnog središta Dalmacije. U drugoj polovici 18. Gradnja „brzih“ cesta prema Jadranu Drugi nepovoljan čimbenik u početnoj modernizaciji Kraljevine Hrvatske bile su nove granice od Drave do Jadrana. Ritam uključivanja oslobođenih dijelova. dobila status Corpus separatum krune sv.5 m koja je služila pretežno za izvoz drvene građe i dovoz žita stanovnicima Ličke pukovnije i trebala je služiti kao trgovački put zapadnje Bosne (Bihaća) prema izvozno-uvoznoj luci u Karlobagu46. juga i bez tih kanjona put robnih tokova od Zemuna do hrvatskih luka na Jadranu bio je za hrv. stoljeća gibaju se bez prostora od Vrbasa do Une koji i dalje ostaje u sklopu Turskog Carstva. interesi zagrebačkih i bečkih privrednih krugova potiču gradnju prve „brze“ ceste prema Jadranu . Ta je cesta poznata pod imenom Dalmatinska cesta. do stvaranja Vojne krajine tijekom Stogodišnjeg turskohrvatskog rata. gradnja povjerena krajiškom časniku Filipu Vukasoviću 50 . Rijeka je 1779. bez najpovoljnijih trgovačkih putova dolinom Vrbasa i Une. a do polovice 19. Gradnja nove Luizinske ceste od Karlovca do Rijeke povjerena je također Filipu Vukasoviću koji je do 1809.Hrvatsko primorje . široka 3. Bez kanjona Vrbasa i Une zapinjao je prometni krvotok između hrv. uključujući Gospić i Otočac. On je vrh prvog prometnog trokuta: Karlovac . To je tipična planinska cesta. nije bio jednakomjeran i cjelovit. st. One se oblikuju od vremena prodaje Dalmacije Veneciji početkom 15. otvara vrata dugoročne obnove Kraljevine Hrvatske na gotovo svim razinama. počinje gradnja druge velike trgovačke ceste Karlovac Senj poznatija kao Jozefina45. preko Velebita. U Hrvatskoj Karlovac ima važnu ulogu kao veliko prometno čvorište. dovršio najveći dio ceste. saboru i hrvatskoj zemaljskoj vladi 45 46 u promet puštena 1786. Treći veliki cestovni pravac povezuje Jozefinu i Terezijanu sjevernom velebitskom padinom. Krajiška velebitska magistrala spustila se 1832. zemalja i mir u Srijemskim Karlovcima 1699. poznatija kao Terezijana.Rijeka . Država je 1787. Proces gospodarske obnove i nacionalnog preporoda ovisio je najvećim Page | 50 dijelom o izgradnji velikih prometnih putova kako bi se Hrvatskoj ponovno vratila njezina vrlo osjetljiva geopolitička i strateška pozicija mosta između Sredozemlja i Srednje Europe.

nezadovoljna zbog gradnje krajiške željeznice Sisak . kada je Dvorski ratni savjet zatražio da se kroz vojnokrajiško područje izgradi željeznica od Siska do mora. Zahvaljujući kapetanu Josipu Kajetanu Knežiću i njegovom elaboratu iz 1829.Trst . a u Sisak 1862. Riječani podnose vladaru predstavku zahtijevajući da se obustavi rješenje o početku pripremnih radova na krajiškoj željeznici Sisak . odredila je sudbinu Rijeke sve do propasti Monarhije 1918. grupa najpoznatijih riječkih trgovaca i prijevoznika. Kenžićev se projekt48 temelji na tri najveće trgovačko-empirijske točke: Sisak . Bitka za Sisak . Samo godinu dana prije izrade Knežićeva elaborata s fascinantnim trokutom. I doista. Ugarsko namjesničko vijeće u Pešti nije htjelo podržati Knežićev projekt modernizacije prometnica u Hrvatskoj jer on zaobilazi Rijeku i Ugarsko primorje. ali na konjsku vuču.) 51 . i dioba vlasti s Peštom onemogućile su ostvarenje treće točke tog trokuta.Bandino Selo dok se ne izradi njihov projekt.Senj.Karlovac kroz Pokuplje.) Zbog različitih pogleda na prometnu integraciju Trojednice.da izravno utječu na razvoj Rijeke i njezine luke. Cilj te željeznice bio je zamijeniti nesiguran i skup plovni put rijekom Kupom.Karlovac ne vodi izravno prema moru.prometno središte favoriziranih vertikala željezničkih magistrala Hrvatske (1841. kao i prva razmimoilaženja u pitanju kako i kojim pravcem trasirati željeznicu s kopna do mora. Trgovački zbor Rijeke zahtijeva (1841.. tj. Novoplanirana željeznica Sisak . Riječane pak u prvoj fazi potpomaže veleposjednički krug Slavonije. željeznicom na lokomotivsku vuču i privuči na Lujzijansku cestu i u Riječku luku što više robe. Na prve vijesti da su započeli radovi na gradnji krajiške željeznice Sisak . izradio je za razvojne potrebe bečkog središta poseban projekt koji će utjecati na sve buduće interese austrijskog kapitala u gradnji željeznica prema Jadranu i Orijentu. Spajajući te točke dobio je potupno jednak istostraničan trokut sa Siskom kao njegovim dominantnim vrhom. gradnju magistralnog željezničkog pravca od Siska do Splita. Najstariji planovi o izgradnji željezničkih pruga u Hrvatskoj Povijest željeznica u Hrvatskoj ima početak u 1827. odobrenje za projektiranje željezničke pruge Sisak .. Hrvatska ulazi u red prvih europskih zemalja koje su zakoračile u modernizaciju svojih prometnica47. gdje Page | 51 predlaže gradnju kombinirane željezničko-cestovne linije od Siska do Senja. ona iz Beča stiže u Trst 1857. Promjena 1779. Od Ugarskog namjesničkog vijeća u Pešti zahtijevaju da se 47 prva željeznička pruga otvorena je u Engleskoj 1825.Bandino Selo. zatražila je 1840.) da se zabrani daljnji radovi. zatim peštanski politički i privredni predstavnici. pojavljuju se prvi otpori krajiškoj željeznici u Pešti i Rijeci. U međusobno nademtanje Senja i Rijeke uključuju se i vanjski čimbenici. Senjani traže zaštitu u vojnim krugovima Zagreba i Beča. prva željeznica u austrijskom dijelu Monarhije izgrađena je 1828. Knežićev projekt izražen fascinirajućim trkoutom služit će Beču kao temeljeni orijentacijski pravac gradnje svih magistralnih željeznica. Osnovica i toga samo neznatno razmaknutog trokuta vodila je morskim putem iz Aquileja u Salonu.Split. 1841. Nagodba s Ugarskom 1867. a najizdašnije mađarski političar Lajos Kossuth. Na presudni strateški pložaj Siska u oblikovanju buduće mreže modernih prometnica upozoravao je i sam Knežić.. Knežić je zagovarao rekonstrukciju krajiške Jozefine od Karlovca do Senja kao najkraće ceste do Jadranskog mora. 48 najstariji makroprojekt prometne integracije i jadranske orijentacije hrvatskoga gospodarstva (1841. Od ostalih Knežićevih prijedloga. Dvorski ratni savjet odobrio je rekonstrukciju Jozefine sredstvima Krajiškog proventnog fonda.

što je značilo da ujedinjeno društvo ne dopušta spajanje vukovarsko-riječke željeznice. koji je 1848. U svom je elaboratu predložio produženje željeznice Sisak . narodnjaka i na nerazumijevanje Beča. U vrijeme mađarsko-hrvatskog razlaza.Fiumana Unitae Societatis Pestano Fluminensis ad construendam semitam ferratam 52 . Knežićevi i Sanfermovi projekti povijesni su temelji hrv. Koliko god se Kossuth borio za „ugarsku željeznicu“.Hrvatski sabor. Sanfermo 1842. propala je riječka pruga. naše najveće luke na Dunavu. najplodniji dio Ugarske. i predao Ugarskom namjesničkom vijeću. s bečko-tršćanskom željezničkom magistralom.riječke željeznice: povezati Banat. U predstavci vladaru iz 1845. pobočnom prugom preko Zagreba i Zidanog Mosta. sve više najavljivao prvi međunacionalni rat u središnjoj Europi između Hrvata i Mađara. Trgovački i poduzetnički krugovi Hrvatske i Ugarske morali su brinuti o drugoj paralelnoj pruzi prema Jadranskome moru koju je počela graditi središnja državna vlast 1842. zakazana je na prijedlog Kossutha prva konferencija peštanskosrijemskom i riječkog društva. Svojim je prijedlogom Page | 52 (1852. plan o spajanju bečko-tršćanske željeznice sa Siskom preko Zagreba i Zidanog Mosta.prednost gradnje da riječkom projektu.Karlovac iz Siska kroz Slavoniju do Vukovara. dolazi do najtežeg i sudbonosnog udara na hrv. najskupljoj i najvećoj željezničkoj magistrali Carstva: Beč . Različiti interesi ponovno su oživjeli stare rasprave o pravcima modernizacije prometnica u Hrvatskoj. Prvi oglas o osnivanju „Društva49“ pojavio se 1843. Imala je za cilj dogovoriti uvjete o ujedinjenju dioničarskih društava. stajala je i odredba o zabrani gradnje pobočne pruge koja bi spojila vukovarsko-riječku s bečkotršćanskom željeznicom. Nastavlja se izrada projektne dokumentacije prema Vukovaru i započinje priprema za osnivanje dioničarskog društva. Protiv spajanja su posebice bili riječki privredni krugovi koji su znali da bi se izgradnjom priključka sav promet iz savsko-dravskog međurječja i Podunavlja prebacio u Trst.Trst. Sabor zahtijeva da se briše uvijet kojim se zabranjuje izgradnja pobočne pruge prema bečkotršćanskoj željeznici. U pozivu za upis dionica istaknut je ovaj cilj vukovarsko . Sanferno je učinio još jedan važan korak. Rijeka i Ugarsko namjesničko vijeće protiv spajanja vukovarsko-riječke s bečko-tršćanskom željeznicom U nacrtu ugovora50 o ujedinjenju dioničarskih društava 1845. Za povijest željeznica u Hrvatskoj.. Mario A. željeznice. s Rijekom kao izvoznom lukom. Projektnu dokumentaciju željeznice Sisak .Rijeka završio je ing.Karlovac do Vukovara. Lajos Kossuth smatrao je da.Trst. željeznice koja nudi uspostavu naše prve pogodne transverzale od veleposjedničkih ekonomija u međurječju Drave i Save do izvoznih luka Hrvatskog primorja. Riječani prihvaćaju sugestiju svojega prvog projektanta Sanferma o produžetku početne trase Sisak . Riječ je o najtežoj. on je u toj borbi naizlazio na čvrst otpor hrv. Zahtjev Hrvatskog sabora za izlazak na bečko-tršćansku željeznicu dolinom rijeke Save utire novi pravac prometne integracije Hrvatske koji će s definitivno oblikovati 1860. Njegova ocjena bila je točna jer tada Ujedinjeni konzorcij ne bi mogao pronaći banku u Europi koja bi pratila gradnju skupe brdske pruge od Karlovca do Rijeke preko Delnica.-ih. U Beču je postojao još 1841. Posebnim zakonskim člankom 49 50 Società per la strada ferrata Vukovar . U ljeto 1845. U regionalne interese Hrvatske morao je zasjeći najveći autoritet zemlje .) zapravo utjecao na oblikovanje novog željezničkog pravca Vukovar Rijeka. željeznica te imaju golemu povijesnu i dokumentacijsku vrijednost. ako se dopusti gradnja priključka preko Zagreba na željeznicu Beč .

Kneževini Srbiji te Crnom i Egejskom moru.Senj i Rijeka preko Siska.Zagreb. U krugovima vojnih vrhova Monarhije i zagrebačke General-komande nastaje 1856. Karlovca i Drežnice Uključivanje Siska u polazne točke Knežićeve krajiške željeznice prema moru prouzročilo je strah među riječkim trgovačkim krugovima. U povijesti prvih željeznica u Hrvatskoj odvojci do Siska i Karlovca imali su ove dalekosežne prometne ciljeve: preko Karlovca dosegnuti Senj i Rijeku. narodnjaka još veće nezadovoljstvo i primoralo Hrvate da se 1848. Utjecaj najveće željeznice magistrale Beč .Anstalta i Austrijskog društva državnih željeznica. vladar odobrio nastavak izgradnje željezničke pruge Zidani Most . oko Credit . Međutim. b) od Karlovca do Rijeke s posebnim odvojkom za Senj. taj strah je riješen godinu dana prije nego što je odvojak od Zidanog Mosta do Siska konačno predan tvrtki „A.) na planiranje novih željezničkih pruga u Hrvatskoj Zbog velikih troškova na gradnji željezničke magistrale Beč . Tek je 1855. a iz Siska povući bečku magistralu do Splita. Szecseny i drugovi“. austrijski porazi 1866. Međutim.Trst. lipnja 1865.-slav. izgradnju i eksploataciju željezničke pruge Zidani Most . Drežnica kao prva prijevojna točka hrvatske kontinentalne željeznice prema Jadranu 53 . Postaje očito da Ugarska na duži rok odustaje od toliko priželjkivane vukovarsko-riječke željeznice. vojnu krajinu kao najkraće veze jadranskih morskih luka Rijeke i Senja s donjim Dunavom kod Zemuna“. vraćaju se svojoj prvotnoj težnji o najkraćoj i izravnoj vezi Budimpešte s Rijekom.Rijeka. Senj „Program“ dijeli na dva glavna dijela: a) od Zemuna do Karlovca. Magistralni smjer Zemun . Za novi projekt krajiške željeznice Zemun . ovlastio organe vlade da urade sve kako bi se u skoroj budućnosti izgradilo 6 novih najvažnijih željeznica za nacionalnu privredu Mađarske. jer joj Austrija zatvara ekspanziju prema Jadranu. i Nagodba s Ugaskom 1867.Trst (1842. Szecseny i drugovi“.Senj i Rijeka pokazuje velik interes bečka financijska aristokracije okupljena od 1854. . obilježavaju kraj munjevitog bečkog prometnog prodora na Jadranu. još jače oslone Page | 53 na Beč. Politička polarizacija između država u Svetoj alijansi Beču daje novi poticaj da se željeznicom kroz Vojnu krajinu približi europskom dijelu OC-a. a neprijateljstvo Mađara prema toj željeznici prouzročilo je u Jelačića i hrv. potpuno nov prijedlog o izgradnji prave krajiške magistrale koja se na dva mjesta (Sisak i Karlovac) vezuje na austrijsku državnu magistralu Beč . Projekt vojnih vrhova Monarhije ima naslov „Program željeznice kroz Hrv. Zadužena država prepustila je 1857.Zagreb .Ugarski je sabor 1848. Željeznica od Zidanog Mosta do Zagreba i Siska otvorena je za promet 2.Sisak i posebnog odvojka Zagreb Karlovac tvrtki „A. Najnezadovoljnija je članica Monarhije u prednagodbeno vrijeme Ugarska. na pomolu je ostvarenje prometnih vizija Knežićeva fascinantnog trokuta koji je poticao prometnu i teritorijalnu integraciju hrvatskih zemalja. listopada 1862. Mađarski politički i privredni krugovi 1848.Trst kasne svi pripremni i građevniski radovi na njezinu planiranom produžetku do Zagreba i Siska. Dakle. Novi projekt krajiške željeznice Zemun . Vanjski činitelji koji se na europskoj političkoj sceni kristaliziraju djeluju veoma povoljno na mogućnost lakšeg donošenja bečko-peštanske odluke o velikoj investiciji u modernizaciju prometa u Hrvatskoj.1857. Željeznica do Karlovca otvorena je 1.

U isključivo vojnim interesima krajiška željeznica omogućuje i najbržu koncentraciju krajiških trupa na bilo kojoj graničnoj točki prema Bosni i Srbiji. Novi krajiški projektant Ratković odlučio se za pravac preko Page | 54 Drežnice. Bakru i Rijeci. Sastavljač studije bio je i ovaj put domaći sin. riječ je o najekonomičnijem projektu izlaska hrv. uz izbjegavanje prometno najteže i naskuplje varijante kroz Gorski kotar. Za povijest naše pomorske i prometne kulture valja upozoriti na predivne Clavelove planove pomorskih luka u Senju. kajiški kapetan građevinske struke Anton Ratković. Clavel je te godine užurbano radio na cijeloj trasi od Zemuna do Rijeke i Senja držeći se uglavnom smjernica „Programa“ iz 1856. To je jedan od osnovnih razloga što je koncesija za istražne radove i izradu studijskog projekta podijeljena tek 1863. a povjerena je uglednom europskom stručnjaku za gadnju željeznica ing. u posebnoj brošuri. GOSPODARSKI RAZVOJ HRVATSKE U PRVOJ POLOVICI 19. kontinentalne željeznice na more. 54 . Kraljevici. Bez njezina se pristanka nisu mogli započeti pripremni radovi na teritoriju Banske Hrvatske. Francuzi su se povukli iz Hrvatske u listopadu 1813. Nakon prvih pozitivnih obavijesti koje su stizale iz Hrvatske.Izrada projekta nove krajiške željeznice započela je najprije u krajiškoj građevinskoj direkciji Ogulinske pukovnije.Rijeka. težeći za novu Austrijsku Carevinu centralizira. tj. stvara od Napoleonove „civilne Hrvatske. Clavel je potvrdio da je i naš krajški građevinski stručnjak dobro obavio prethodne radove.). jer je pretpostavljao potrebu pregovora s Ugarskom.. Tek 1822. Nju je dobilo najpoznatije belgijsko društvo za gradnju željeznica. Achillesu Clavelu. Za svakog projektanta željeznice na lokomotivsku vuču s hrvatskog kopna prema Jadranu bio je najveći tehnički problem kako svladati visoko planinsko gorje koje počinje kod Ogulina. Zatim. Obalni pojas je tijekom 19. Međutim. preko Kajine kako je i preporučivao „Program“ Ministarstva rata. preživljavao baveći se ribarstvom. Tehnički elaborat završen je potkraj 1863. Za vojne krugove u Krajini i Beču pravac preko Gorskog kotara i Delnica ocijenjen je kao najnepovoljniji. Promatrana s vojno intervencijske točke. ali bez Kvarnerskih otoka koje je car priklopio Istri. Držeći se pretprojekta A. željeznička magistrala Zemun . car Franjo I. st. Senj omogućuje brzo prebacivanje vojske i ratnog materijala iz udaljene Brodske i Petrovaradinske pukovnije s desne obale Dunava prema Jadranu. Clavel je svoj projekt s kartom trase i ostalim prilozima objavio 1864. Dalmacija se ubrajala među najzaostalije zemlje Monarhije. Nije bilo nikoga tko je imao snage i kapitala da i poslije 1822. bez Dalmacije koja je bila izravno pod Dvorom. Tršćanskog primorja i Istre“ upravnoadministrativnu jedinicu nazvanu Kraljevina Ilirija sa sjedištem u Ljubljani. vinogradarstvom i sitnom pomorskom trgovinom. i bez Vojne krajine koja je trebala poslužiti austrijskim carevima za rješenje istočnog pitanja. vrati staru gospodarsku snagu tim područjima. STOLJEĆA Razdoblje prosvjećenog apsolutizma završava Francuskom revolucijom koja je ozbiljno potresla i HM. Beč nije mogao donijeti odluku o izvedbenom projektru krajiške željeznice prije nego što je završena izgradnja bečko-tršćanskog odvojka do Zagreba i Siska (1862. Ratkovića. Kranjske. Ministarstvo rata prihvaća „Program“ željeznice kroz Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu kao najkraći spoj jadranskih morskih luka Rijeke i Senja s Dunavom. dio Hrvatske vraćen je pod banovu vlast. Koruške. U vladinim je krugovima „Program“ ocijenjen kao važan međunarodni prometni pothvat jer povezuje Crno i Jadransko more. Vrijednost te nikad izgrađene željeznice treba procjenjivati na osnovi činjenice da je omogućavala povezivanje svih luka i gradskih naselja koja leže uz obalu Hrvatskog primorja od Senja do Rijeke.

ali i malo trgovaca. Nakon što su Hrvatska i Slavonija 1790. Pravila Trgovačkog zbora bila su vrlo kvalitetna i uzimala su se kao osnova obrtničko. krajem 18. Zanimljiv je i njihov prijedlog da se zaslužnim trgovcima dade plemstvo. zaključile da će imati zajedničku vladu s Ugarskom. No. iza kojih su stajali najugledniji zagrebački trgovci Pavle Hatz i Anastas Popović. zahvatila gotovo cijelu Hrvatsku. niti je bio delegiran u sljedeći Požunski sabor jer su Mađari saznali da je njegova majka sestra protonotara Josipa Kuševića koji se zalagao da latinski jezik ostane službeni. osnivaju Trgovački zbor kojeg Pravila potvrđuje kralj Ferdinand 27. kojim se financirao rat protiv Francuza. Većina plemstva ima teškoće u vođenju svojih imanja zazirući od trgovine i proizvodnje. morali su plaćati dosta visoku tolerancijsku pristojbu. i početkom 19. obezvrijeđen. pravo stalnog stanovanja. on je od toga izuzeto Vojnu krajinu te je to sjedinjenje postalo najveća težnja novog građanskog sloja koji bez toga nije vidio mogućnost pravog gospodarskog napretka. reformirani cehovi preživljavaju sve do 1872. obilazeći Hrvatsku 1819. st. montiran je prvi parni stroj u Hrvatskoj. Židovi su dobili od Hrvatskog sabora 1840. Srbi. na njegovu je inicijativu u Zagrebu osnovano i Gospodarsko društvo. objavio je da je papirnati novac Wiener Stadt Banke. naredbom o sniženju vrijednosti novca poništene četri petine vrijednosti. i država je nastavila tiskati papirnati i loši bakreni novac te su 20. No.. Gospodarsko društvo glavni je poticaj napretku u njegovanju poljoprivredne proizvodnje. Biskup Vrhovac imao je veliku vrtljariju u Vlaškoj ulici. obično mađarom. pa je to uočio i car Franjo I. i obećao sjedinjenje područja južno od Save sa Zagrebom. To je uvelike osiromašilo hrvatske trgovce. U tvornici riječkog trgovca Andrije Ludovika Adamića koji je izvozio papir u Južnu Ameriku i u Tursku. radi zaštite svojih interesa. dovršenoj 1809. Mihanović ostaje bez zastupničkog mandata. naplaćuju tako visoke cestarine da se trgovci često radije služe starom Karolinom. Općim cehovskim redom 1813. te su trebali biti glavni opskrbljivači stanovništva. Time su se ponajviše bavili židovski trgovci. u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića. već je ostala kao odvojeno tijelo kao Corspus separatum na čelu s gubernatorom. a ograničena je i konkurencija. veletrgovaca i trgovačkih društava. Rijeka 1822. Adamić i Mihanović predlažu da se Rijeka razvije kao glavna uvozna i izvozna luka Hrvatske. Budući da nije bilo ni jedne banke. gospodarstvo Hrvatske bilo je Page | 55 zanemareno. koja je 1817. Židovi su se rijetko družili s trgovcima grkoistočne vjere. a od 1848. Njegovu djelatnost nastavio je Juraj Haulik i krajem 1841. Međutim. Do 1822. Nisu se mogli baviti poljodjelstvom.trgovačkog zakonodavstva do 1918. Biskup Aleksandar Alagović Maksimir je uredio uz pomoć njemačkih stručnjaka. županije su nakon toga primile naredbe od Ugarske što je značilo zapostavljanje gospodarskih problema u Hrvatskoj. car Franjo I. Raspustom Požunskog sabora 1827. već su se doselili živahni strani trgovci (Nijemci. Ugledni zagrebački trgovci. u doba nakon Bečkog kongresa pod vladavinom Metternicha. Punu ravnopravnost stekli su tek 1873. Cincari). a započeo je uređivati i Maksimir kao park.Ni sjeverni dio Hrvatske nije dobro prošao. Prvi tajnici tog društva bili su Rakovac i Carl von Klinggraff. Riječko stanovništvo nije moglo razviti svoje gospodarske potencijale pa su svi važniji pogoni prešli u ruke stranaca. a dioničari na Luizinskoj cesti. veljače 1811. nije pripojena Hrvatskoj. reguliran položaj radne snage. Grci. razvilo se zelenašenje privatnika s kamatama od 30 do 40% godišnja. Mihanović ipak ne odustaje od svoje 55 . Veliko značenje za gospodarstvo imaju biskupi sa svojim dobro urođenim ekonomijama. Tim je Pravilima. gotovo da i nema veza Zagreba s Rijekom. Trgovina ima velike teškoće u svom razvoju. kolovoza 1835. Carskim patentom iz 1808.a tako je bilo sve do 1848. koje su se još smatrale nedostojnim zanimanje. a uz glad.

Na Požunskim saborim (1832. u njemačkom listu Croatia objavljuje studiju o industriji. Amerike. Drašković i Fran K. Sakcinski. Od većih industrijskih pogona treba spomenuti tvornice posuđa iz kamenine pa je u Zagrebu dr. Odluka Hrvatskog sabora iz 1845. prava je rijetkost u to vrijeme. Dizertacija grofa Draškoviće je zapravo uputa hrvatskim zastupnicima kako da se postave na Požunskom saboru prilikom rješavanja gospodarskih pitanja.pravosuđe i škole.) Mađari su čak preuzeli ideju koju su pokrenuli Adamić. Rijeka je postala veliki trgovački grad i snažna luka. Drašković stavlja važnost na osnivanje trgovačkog društva u Rijeci.podržavajući otvaranje kombiniranog riječnog puta (Beograd .. osnovao takvu tvornicu u Novoj Vesi. Nedostatak kapitala osjeća se i u rjiečnom i u morskom brodarstvu.bio veći i od Zagreba. Ideja je propala.i juž. pozivala na širenje pučke gospodarske knjige. osnovali Ugarsko trgovačko društvo koje je trebalo obavljati ugarski izvoz preko Rijeke. Rijeka izgrađuje svoju umjetnu luku što je bio jedan od najvećih građevinskih pothvata u Hrvatskoj. Drašković je raspisao nagradu od 20 dukata za najbolju knjigu „gospodarskog sadržaja“ o izvozu vina. Hrvatskoj proradilo je više tvornica šećera. Osijek se nije mogao snažnije uključiti u plovidbu Dunavom jer su tu plovidbu monopolizirala bečka i peštanska društva. Predavanja Carla Klinggraffa o praktičnom seljačkom gospodarstvu bila su objavljivanja na njemačkom i hrvatskom jeziku. koju je osnvovala 1839. Franjo Lovrić pomaže pri kupnji broda „Florisdorf“ koji dobiva ime „Sloga“. a predtsvalja ekonomski program koji je prostorno mnogo širi od Draškovićeva programa iz 1832. omogućilo je gospodarski polet gradu koji se s cestom prema Dardi mogao brže razvijati kao proizvodno i trgovačko središte (Osijek postaje grad sajmova). 15 dukata za knjigu o industriji papira i 16 dukata za knjigu o općem gospodarstvu. Na njegov razvoj utjecalo je i to što je Osijek bio sjedište velikog župana virovitičke županije. Mihanović. Industrije se u Hrvatskoj počela razvijati tek poslije 1848. Proglašenje Osijeka slobodnim kraljevskim gradom 1809.1836. 1839. Osnivanje tvornica u Hrvatskoj usporavaju nedostatak kapitala i politika Beča i Pešte. a bio je izuzetno važan za povezivanje Hrvatske i Slavonije. u kojoj daje osvrt na prilike u Istri i Dalmaciji.zamisli.Senj. pa je u prvoj polovici 19. već prije odlaska u Ameriku na njemačkom jeziku piše elaborat o izvozu hrvatsko-ugarskih vina u pet država sj. primjenjena je upravo u gospodarstvu. Mihanović je pokušao oživiti trgovačke veze Hrvatske sa Srbijom. a u sj. Od tog plana nije bilo ništa. Budući da pokušaji riječko-hrvatskih gospodarstvenika nisu našli podršku za svoje planove. . a upute o gospodarstvu obajvljivale su se u kalendarima. U pogonu je i jedna manufaktura kamenina u Krapini. a osim toga i na razvitak jednog jezika kojim će se moći obavljati poslovi na širem Page | 56 području. Franje Ferdinand Šporer 1840. Dovoženjem časspoisa Branislav se smatra da je njegovo potapanje izazvano namjerno. st. jer većina manufaktura nije preživjela krizna vremena poslije ratova s Francuskom. prema kojoj će se hrvatski jezik uvesti u upravu. Vilhelmina Kulmer. U tom društvu nije bilo predstavnika Hrvata. 40 dukata za knjigu o suknarskoj i kožarskoj industriji.Sisak) i izgradnju željezničke pruge Sisak . Od 1840. Krieger 1828. pa su 1848. 56 . do 1895. U Osretku kraj Samobora tvornica stakla. Gospodarske priručnike uz sisačkog trgovca Franju Lovrića traži i Jelislava Prašnić koja je 1859. Grof Drašković je u Franscuskoj uočio važnost nacionalnog tržišta pa je svojom Dizertacijom Ilircima ukazao na potrebu uređenja naše trgovine i prometa. Međutim.

prosinca 1851. RAZDOBLJE NOVOG APSOLUTIZMA (1849. proglašena je jednakost „svih građana“ pred zakonom. ali se „ravnopravnost naroda“ više i ne spominje. DO 1883. Hrvatsko-slavonska vojna krajina ostaje i dalje pod upravom središnjih vojnih oblasti. Rijekom i Riječkim kotarom oktroj obećava nezavisnost od Kraljevine Ugarske. Novi se režim nije mogao kroz duže vrijeme održati zbog sve brojnijih proturječja. dakle izvan vlasti Hrvatskoga sabora i bana. . koji je nastupio 31. . Austrijski porezni sustav primijenjen je na cijelu Monarhiju. Car se ubrzo odlučio na otvoreni birokratski centralizam. kao neprikladan i štoviše nepovrediv./1849. a bile su dodijeljene i prve dividende. a jedinstveno carinsko područje stupilo je na snagu 1. kao temeljni državni zakon. Na snagu su stupile i odredbe koje su stvarale temelje kapitalističkom uređenju. koji je ustvari predigra za otvoreni apsolutizam. Zato se prema oktroju nerazdjeljiva. ali i ubrzala centralizacija. prosinca 1851. BANSKA HRVATSKA OD 1850. svibnja 1850.. Riječ je o Silvestarskom patentu kojim se 31. ožujka 1849. koji je. srpnja 1851. Obećan je doduše statut kojim će njezini stanovnici dobiti ista građanska prava kao i pučanstvo ostalih područja Carevine. bio samo djelomično proveden.1859. je Jacques Epstein u Zagrebu osnovao „Društvo čovječnosti“ koje je imalo biblioteku s novinama koje su zagrebačkom trgovačkom staležu trebale pružiti informacije o zbivanjima u gospodarstvu51. Ukinuti su feudalni posjedovni odnosi. a možda i šire. ukida oktroirani ustav. u svojoj je biti imao za cilj osigurati tradicionalni monarhijski apsolutizam uz zadržavanje onih liberalnih načela koja su pružala ekonomske i upravno pravne norme prema razvoju kapitalističkog društva uključujući i višestruke modernizacijske reforme. Silvestarski patent potvrdio je doduše jednakost „pripadnika države“ pred zakonom kao i već započeti proces ukidanja feudalnog uređenja. Najavljena su i opća načela za izgradnju jedinstvene centralističke uprave za cijelu Monarhiju. jedinstvena Austrijska Carevina sastoji od „krunovina“ kojima se obećava određena autonomija. Zajamčeno je i pravo građana bez razlike vjeroispovijesti i podrijetla da se bave svakom granom privređivanja i postignu državne službe. Kako bi se ubrzale kapitalističke djelatnosti i stvorilo jedinstveno tržište. koje će u interesu 51 52 To društvo kasnije osniva i prvu pučku kuhinju perva horvatska štedionica 57 . Ovaj ustav. koaj je uspješno prebrodila prve teške godine i krize. Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji s Hrvatskim primorjem. ukinute su carinske granice između Austrije i Ugarske. Metternichovoj stabilizaciji „starog režima“ i građanskom liberalizmu 1848. a jamči se također ravnopravnost „naroda“ i priznaje pravo na čuvanje i jačanje narodnosti i narodnog jezika. Radilo se ustvari o novom carinskom apsolutističkom režimu koji se temeljio na trostrukoj tradiciji: prosvijećenom apsolutizmu Marije Terezije i Josipa II. nakon uvođenja otvorenog apsolutizma.1846. Ova se banka postepeno pretvara u snašnu bankarsku ustanovu s gotovo svim oblicima novčanog i bankarskog poslovanja te postaje najveća Page | 57 novačana institucija na području hrvatskih zemalja.1852. Došlo je i do otvaranja prva hrvatske štedionice52 u Zagrebu 1846. a radilo se ustvari o normama koje su regulirale izgradnju novog birokratsko-centralističkog apsolutizma pod nadzorom sveobuhvatnog bečkog središta. Riječ je o temeljnom zakonu od 7. zajamčeno slobodno stjecanje imetka uz pravnu sigurnost privatnog vlasništva.) Obilježja apsolutističkog sustava Banska vlada u Zagrebu je na izričiti zahtjev bana Jelačića proglasila oktroirani ustav od 4..

Činovnička je hijerarhija podvrgnuta strogoj kontroli. a zatim su uskoro uslijedile i druge reforme. jezika nazivao „Bachovim husarima“. Prije toga.svoje politike uskoro uvesti i otvorenu germanizaciju 1854.) centralistička vlada u Beču mogla je prići postupnim pripremama za ukidanje „neposlušne“ Banske vlade i započeti svoje modernizacijske reforme. jer je u sve urede kao i srednje škole uveden službeni njemački jezik. kraljeva je sankcija proglasila Sabor od 1848. da ih je sankcija prilagodila duhu oktroiranog ustava. Županije su se dijelile na kotare. a proglasio je i samoupravu općina uz izbor zastupnika i javnost rada općinskih vijeća dok su gradovi iznad 10 000 stanovnika dobili uskoro zasebne carske patente. a potom i saziv „pojačanog državnog vijeća“ (5. Slijedila je i nova reorganizacija cijelokupne političke uprave. uređeno je i državno odvjetništvo. Dakako pridonijele su tome brojne špekulacije i brojne investicije kao i kronično stanje deficitarnog Page | 58 državnog budžeta. osiguranje nezavisnih sudaca. koji jednostavno izvršavaju odluke Namjesništva. Na čelu županija stajali su vrhovni župani. a na njihovu čelu stajali su podžupani. rujna 1849. Unatoč uspješnom provođenju najvažnijih modernizacijskih reformi. Tu visoku službu dobio je u Hrvatskoj Ivan Mažuranić.1000 ljudi. uvedeno je u cijeloj Monarhiji vojnički organizirano oružništvo (žandarmerija). U 58 . od kojega je u Hrvatskoj uspostavljena čitava regimenta . koji su regulirali procese modernizacije gradske uprave (kod nas Zagreb. Štoviše. Od njega se očekivalo slijepo pokoravanje središnjoj bečkoj vladi čemu se Jelačić ustrajno opirao. pa tako i u Hrvatskoj. Osijek i Rijeka). ali ipak tako. Naime. Nakon proglašenja oktroiranog ustava u Hrvatskoj (6. Zemlja je razdijeljena na šest županija. što je dakako značilo i službeni kraj desetogodišnje apsolutističke politike i vladanja. uređenje državnog odvjetništva.) te najavi „poboljšanje u vladanju“. Banska vlada preuređena je tako u carsko-kraljevsko Namjesništvo. a Bansku je vladu podredila centralnoj u Beču. Na početku 1850. konačni slom trećeg carskog ili novog apsolutizma nije se dao izbjeći.1859. koja je sve više postajala produžena ruka središnje bečke vlade. prati i otvorena germanizacija. raspuštenim. Na čelu Namjesništva u Hrvatskoj ostao je i dalje ban Jelačić. Usporedno s apsolutističkom samovoljom koju od 1854. bečka središnja vlada ustrajno je radila na provođenju modernizacijskih reformi. ustvari privremene zakone.. a obećao je i moguće „združenje“ Hrvatske i Slavonije Dalmaciji. Doduše. odredio je i podvrgavanje Hrvatske centralističkoj upravi u Beču za cijelu Monarhiju. i cijeli je apsolutistički sustav prozvan njegovim imenom (Bachov apsolutizam). osobito što se tiče Sabora i vlade. čemu je na svoj način pridonijela i prva svjetska ekonomska kriza godine 1857. samostalnost proglašenu u njenom Saboru 1848. koje osim naziva nisu imale ništa zajedničkog s nekadašnjom municipalnom upravom. . pa ih je narod zbog njihova sveukupnog ponašanja kao i nepoznavanja hrv. zatim povratak Hrvatskog primorja i grada Rijeke pod vlast Hrvatskog sabora i bana. Oktroirani ustav najavio je također odvajanje sudstva od uprave. Učinci apsolutističke modernizacije u Hrvatskoj (1849. uređena je u Hrvatskoj nova Banska vlada s banom na čelu. U cijeloj Carevini. Budući da je u tom sveukupnom procesu osobito važnu ulogu imala stručnost i sposobnost ministra unutarnjih poslova Alexandra Bacha. kralj je konačno sankcionirao zaključke Hrvatskoga sabora iz 1848. prije svega uspostava nove Banske vlade u lipnju 1850. ožujka 1860.). priznao je prekid realne unije s Hrvatskom. Stoga caru Franji Josipu nije preostalo drugo nego da otpusti ministra Bacha (22. U lipnju 1850. koji su postali izvršni organi Banske vlade. a vrhovni župani postali su županijski predstojnici.) Oktroirani ustav u svojoj je biti zanemario hrv. premda on sam nije bio njegov tvorac. a dodatno značenje i „ugled“ davale su i uniforme zelene boje koja je uskoro postala i simbolom germanizacije. kolovoza 1859.

uvodi se praksa utjerivanja poreza ovrhama. i ovo je puta „narodni“ ban Josip Jelačić uzaludno intervenirao u Beču i molio da se uvođenje novih poreza odgodi. novi carski patent od 17. Međutim.) te istovremeno i brojni neizravni porezi (potrošarina na sve vrste pića. uključivši i osiguranje modernih posjedovnih odnosa koje štiti država. Ove regulacije koje su utvrdile visinu odštete davanja za pojedina selišta. koju je uskoro slijedilo i uhodarstvo. Budući da ih seljak nije mogao plaćati. a time i ubrzanu propast brojnih seljačkih obitelji. ali zbog rata s Mađarima taj proces nije mogao biti uzet u daljni postupak. Nastojanjem bana Jelačića papa Pio IX.) . a njezina neograničega vlast. bečko je središte zakonski reguliralo zemljišno rasterećenje. Norme Općeg građanskog zakonika jamčile su nepovredivost privatnog vlasništva. slobodu bavljenja trgovinom i obrtom. zakup itd. i dakako plaćanje poreza. koji je zamijenio feudalnog „Verbecijuša“. posebno za Hrvatsku i Slavoniju. Bečko je središte već 1850.međuvremenu. a koje su seljaci čuvali kao svetinju. i to pod nadzorom „svemoćnog“ Bacha. svi ti porezi nisu mogli biti pravedni jer još nije bilo uređenog modernog katastra. a uvedena je i Vrhovna redarstvena oblast (1852. Gaja Narodne novine koje su tako postale njezino službeno glasilo u Hrvatskoj. ali su nagomilani sudski sporovi došli na red istom tijekom slijedećih desetljeća. Spomenuti carski patenti na različite su načine utjecali na raspadanje zadruga.policija. sve je više rastrovala društvo i stvarala atmosferu općeg nezadovoljstva i nesigurnosti. ipak su izazivale mnoštvo nedoumica i u velikoj su mjeri otežavale razvoj poljodjelstva sve do dolaska bana Mažuranića. kao niti još ranija proklamacija Banskog pisma od 25. prosinca 1852. uveden je novi odvjetnički red. stvarne i to načelne zakonske odredbe regulirao je carski patent od 2. slobodu konkurencije. osobito time. odnosno otkupu višestoljetnih feudalnih prava. počelo uvoditi i moderne poreze. što je bilo nužno u cilju potpunog ukinuća kmetstva. slobodu izbora zvanja i zanimanja. križevački (grkokatolički) i đakovački biskup (11. a uključivale su i jednakost svih građana pred zakonom.). Premda su pripreme za proces zemljorasterećenja počele u Hrvatskoj 1850. Doduše. Patent uistinu nastoji ukinuti urbarijalne odnose i u skladu s time uvesti ravnopravnost svih.. što je regulirao postupak razgraničenja vlastelinskih i seljačkih šuma i pašnjaka. dakle i bivših podložnika pred zakonom. Zajedno s nametnutim procesima uvođenja moderne uprave. glavarina. a njezini su sufragani senjski. a radilo se o postupnom zemljišnom rasterećivanju. a time i opću vojnu obvezu. uzvisio je Zagrebačku biskupiju u nadbiskupiju. U svojoj biti to su izravni porezi (zemljarina. Zato je taj zakonik u Hrvatskoj ubrzao proces raspadanja zadruga sa svim njegovim teškim posljedicama. travnja iste 1848. On se temeljio na slobodnom pravu vlasništva i kao takav bio je u izravnoj suprotnosti s pravom zajedničkog vlasništva seljačkih zadruga. Austrijsko kazneno pravo i postupak uvedeni su također i u Hrvatskoj. Ovim porezima valja pribrojiti još i brojne općinske namete. a pogotovo ne odjednom. Policija je nadzirala sva područja ne samo javnoga već i privatnoga života. koje je također načelno regulirao i Hrvatski sabor 1848. Pod policijski nadzor došao je i tisak../1851. Međutim. a modernizirana je služba javnog bilježništva. seljaštva. svibnja 1857. ožujka 1853. kućarina. čemu se također suprotstavljao ban Jelačić. Među najvažnija dostignuća novog carskog apsolutizma spada uvođenje Općeg građanskog zakonika 1852. među Page | 59 kojima je na prvom mjestu opće i naglo osiromašenje hrv. već godine 1850. zatim sol i duhan. Većina bivših feudalaca željela je što skoriji raspad zadruga u očekivanju da će brojni vlasnici uistinu sitnih zemljišnih posjeda postati jeftina radna snaga 59 . kao i druge vrste državnog monopola). a dosljedno time ni uređenih zemljišno-posjedovnih odnosa. Zato je bečka vlada prekupila od Lj. donio je nešto više jasnoća u cijelom procesu.

kao i prijedlozi o tome kako da se uredi odnos između Hrvatske i Ugarske (koji je prekinut 1848. ali je njegov glavni politički rad zapravo reguliran kraljevim pismom upućenim Saboru. koje se uz velike teškoće održalo sve do uvođenja dualizma 1867. Politički odnosi i stanje u Hrvatskoj Žarko očekivani Hrvatski sabor sastao se 15. Kralj je također obavijestio Sabor kako je naredio Dalmatinskom saboru53 da izabere izaslanike koji će doći u Zagreb i snjime raspravljati o pitanju sjedinjenja. travnja 1861. što je značilo da pojedinim zemljama i narodima valja dati individualnost i omogućiti im primjeren razvoj i napredak. tzv. bana Josipa Šokčevića. uz 3 iz Hrvatske: Ambroza Vranyczanyja i biskupa J. Budući da nije mogao dobiti odluku većine Carevinskog vijeća. car je objavio novi centralistički zakon. u skladu s veljačkim patentom. car se vrlo brzo odlučio na pseudoustavno vladanje. na vijećanje je pozvano još 38 odličnika iz svih zemalja Monarhije. koji je zapravo bio privremeni zakon kojim se reguliralo čvrsto centralističko uređenje Monarhije. i tada dakako. a u uredovno razmatranje uzeo ih je Hrvatski sabor 1861. Zbog sve težih financijskih i gospodarskih problema u Monarhiji. Prema veljačkom patentu u Beču će i nadalje ostati zajednička središnja vlada za cijelu Monarhiju i središnji parlament .) u kojoj „daruje“ ustav Ugarskoj i Hrvatskoj. Osim istaknutih carevih zastupnika.za njihove otkupljene ili stečene veleposjede. veljački patent. Car je tog istog dana objavio i više pisama.). Prijedlozi za regulaciju zadruga nisu bili jedinstveni. još iz prvih godina apsolutizma. a istodobno ga obećaje i ostalim zemljama Monarhije. car je proglasio drugi oktroirani ustav.Carevinsko vijeće s Gornjom (Velikaškom) i Donjom (Zastupničkom) kućom.. Većina se složila s time da se financijski slom može spriječiti ne samo financijskim mjerama već i konačni slom apsolutističkog režima. Banski stol nije dopuštao ovrhe zadruga. kojim kralj naređuje Saboru da raspravlja o pitanju odnosa Hrvatske i Slavonije naspram Ugarske i da pošalje svoje zastupnike na njegovu krunidbu za kralja Ugarske i Dalmacije. premda su potrebne zakonske regulative donesene u doba vlade bana Mažuranića. Hrvatske i Slavonije te da izabere. zajednički i nedjeljiv. car je bio prisiljen sazvati u Beč Pojačano Carevinsko vijeće koje je pod predsjedanjem nadvojvode Rainera zasjedalo od 31. veljače 1861. među kojima je jedno za novoga hrv. a kontea Franu Borellija za Dalmaciju. Među prvim i najvažnijim nastojanjima 53 Page | 60 Novi ministar vanjskih poslova se zove Anton Schmerling 60 .) primorao je cara Franju Josipa da već 15. svibnja do 28. Već 26. listopadsku diplomu (20. rujna 1860. J. ali se u njemu ne spominje riječ ustav. već prekasno. devet zastupnika u Carevinsko vijeće i da raspravi o načinu budućeg izbora u središnje zakonodavno tijelo. Budući da je listopadska diploma brzo naišla na opće negodovanje. CIVILNA HRVATSKA I SLAVONIJA DO AUSTRO-UGARSKE NAGODBE Prema dualističkom uređenju Monarhije Teški poraz Austrije kod Magente i Solferina (1859. srpnja iste godine „svojim narodima“ objavi proglas kojim im je obećao „suvremeno poboljšanje u zakonodavstvu i upravi“. gotovo svi nazočni su predložili federalističko uređenje Monarhije na temelju „historijsko-političkih osobnosti“ pojedinih zemalja. tzv. ali u savezu i skladu s potrebama i interesima cjelokupne Monarhije. Strossmayera za Hrvatsku i Slavoniju. Riječ je zapravo bila i o politici kompromisnih rješenja kojih je bit svojevrsno federalističko uređenje Monarhije i spašavanje njezina jedinstva sa središnjim parlamentom. listopada 1861. u kojemu zahtijeva da se što prije dostave prijedlozi o sastavu Hrvatskog sabora.. a prema njegovu tumačenju imetak zadruge je neotuđiv.

prestala svaka zakonodavna. Drugu struju čine mađaroni (unionisti) na čelu s grofom Julijem Jankovićem. Kušlan i Perkovac konstituirati Narodnu stranku. Također Hrvatski sabor očekuje da će se skorim rješenjem Hrvatskome Kraljevstvu vratiti one prekounskei prekosavske zemlje. ali se dva tjedna kasnije vraćaju 61 .) i to pod vodstvo Ivana Mažuranića. 1861. Sabor je bio dužan iznijeti svoje mišljenje o veljačkom patentu. Njemu se pridružio i Ante Starčević te zajedno osnivaju Stranku prava.već „Austriju“ (da izbjegne kaznu). Zato saborski podnesak zahtijeva na temelju povijesnog prava civilnu i vojnu Hrvatsku i Page | 61 Slavoniju zajedno s Hrvatsko-slavonskom vojnom krajinom. Za daljni nastavak rasprave glasovala je većina narodnjaka. ali bez ikakvih uvjeta54. o upotrebi službenoga jezika. a koje su osvajanjem pripojene Osmanskom Carstvu (Turska Hrvatska). Nakon toga. Raspravljati nisu htjeli unionisti. zatim Dalmaciju s Dubrovnikom i Kotorom. Za svoga zasjedanja.Hrvatskog sabora u Zagreba. pravaši i većina zastupnika s područja Hrvatskoslavonske vojne krajine. ističe se njegovo zalaganje za teritorijalnu cjelovitost Trojedne Kraljevine. u Saboru se javljaju tri političke struje. gradova i seoskih općina. Hrvatsku i Slavoniju na čelu s Ivanom Mažuranićem. Sabor je priznao osnivanje Basnkog stola kraljevina 54 Bili su u sukobu s narodnjacima smatrajući ih izdajicama domovine. Budući da u Hrvatskom saboru nije bilo predstavnika Dalmacije. ali tek onda kad Ugarska prizna samostalnost i neovisnost Hrvatske. koji je pozivao Hrvate u Carevinsko vijeće kao središnji parlament. ali nikada u govorima nije izravno napadao kralja. Prva struja (u većini) smatrala je da je zbog događaja iz 1848. Starčeviću je bila nepodnošljiva i sama pomisao da se vladar usuđuje naređivati Saboru da raspravi pitanje odnosa s Ugarskom. te bogoštovlje i nastave. preuređen u Dvorsku kancelariju za kraljevine Dalmaciju. Kvaternikom koji u svom oduljem govoru 1861. ali i pokušaj traženja načelnog rješenja odnosa Hrvatske s Ugarskom i Austrijom. Istru s Kvarnerskim otocima. Mrazović. U raspravi o državnopravnom odnosu između Trojedne Kraljevine i Kraljevine Ugarske. zastupnici su izjavili koje sve zemlje pripadaju državnom području Trojedne Kraljevine. Sabor je također primio na znanje osnivanje Hrvatsko-slavonskog dvorskog dikasterija u Beču koji je 1862. Oni su osnovali Unionističku stranku prihvaćajući načelo realne unije s Ugarskom. Valja tražiti genezu Samostalne narodne stranke koja će sekonstituirati nešto kasnije (1863. a jedino što je zajedničko su vladar i krunidba. Riječ je o stvaranju poznatog članka 42. Zato nastoji učvrstiti povijesno pravo na otvaranje i učvršćenje hrvatske državnosti što je bila glavna tema gotovo svih važnijih saborskih govora. Treću struju čini grupacija na čelu s E. Hrvatsko-slavonske vojne krajine i grada Rijeke. Sabor se podijelio. kojoj je na čelu bio ban Trojedne Kraljevine. Tom institucijom Hrvatska je dobila svoje zasebno ministarstvo u Beču za poslove političke uprave i pravosuđa. Saborski su zaključci dostavljeni kralju na sankciju. Ubrzo donose jednoglasni zaključak da Hrvatska i Slavonija neće sudjelovati u Carevinskom vijeću. u Zagrebu je uspostavljeno i Namjesničko vijeće. Metliku te dio Štajerske. ali već dva dana kasnije. na temelju kojeg će biskup Strossmayer. Rački. zastupnici Hrvatsko-slavonske vojne krajine morali su prema kraljevoj odredbi napustiti Sabor. administrativna i sudska sveza između Ugarske i Hrvatske. koje su krajem srednjeg vijeka bile dio hrvatske države. Donesene su brojne odluke o uređenju županija. pučkih i srednjih škola. o središnjim nacionalnim ustanovama te o uređenju zadruga. Stoga predlažu da Hrvatska ipak uđe u realnu uniju s Ugarskom. a Sabor se usmjerio na rješavanje drugih aktualnih pitanja na području opće modernizacije zemlje. iznosi odbacivane realne unije s Ugarskom. te su napustili Sabor. zapravo vlada. slijepim oruđem tuđinstva.

a njezini su se članovi. Stoga. osobito u raspravi Istočno pitanje i Hrvatska. a kraljevu sankciju dobio je samo zaključak većine na temelju kojeg su se uređivali odnonsi između Hrvatske i Ugarske (članak 42. bio prognan i tražio razumijevanj u Francuskoj. U spomenutoj brošuri ističu uvjerenje da će hrvatska politika samo zahvaljujući sudjelovanju u Carevinskom vijeću moći djelovati na vanjsku politiku Monarhije.Dalmacije. a time i dualističkog uređenja Monarhije. u Saboru glasovali u prilog tome da se ponovno razmotri pitanje ulaska Hrvatske u Carevinsko vijeće te da se pokrene suradnja s Bečom. a dok bude ovisna o Budimpešti. zbog teškog poraza Autrije kod Kraljičina Gradca. svoju će autonomiju prije očuvati u nagodbi s Austrijom nego s Ugarskom. ustao protiv srpske i jugoslavenske političke ideje. Dakle. Suprotno stajalištu Liberalne narodne stranke. Stradali su i drugi Mažuranićevi protivnici: primjerice. dok konačno nije propala.). koju je navjerojatnije napisao Mažuranić. pa bi Dalmacija. tj. kao i Vojna krajina. nego i u ostalim hrvatskim zemljama. ali je odmah zatražio i osnivanje Stola sedmorice kao vrhovnog sudišta kraljevina Dalmacije. koji je bio odlučan zagovornik Austro-ugarske nagodbe. Hrvatske i Slavonije. pri čemu je na prvome mjestu zaključak o hitnosti izgradnje željezničke pruge „iz Zemuna preko sredine Slavonije. uskoro mogle biti vraćene pod vlast Hrvatskog sabora i bana. S druge strane. Page | 62 utemeljena je poslije Hrvatsko-ugarsko nagodba (1868. Hrvatske i Slavonije u Zagrebu. Ivan Mažuranić procijenio je da se između Pruske i Austrije (Otta Bismarcka i Beča) vodi sve otvorenija politička borba za političku premoć. vlast se našla u rukama Samostalne narodne stranke. Takva politička prilika za Hrvatsku bila je prilično realna.). ali i Ustavno-narodna stranka te Narodno-liberalna stranka. Realne nade Mažuraniću davalo je to što su u Carevinskom vijeći već sjedila petorica zastupnika iz Dalmacije. koji su se 1863. Konkretni rezulatati nisu dani zbog toga što je u tijeku bila opća preoblematika državnopravnog 62 . na otvorenom putem tiska i javnim suprotstavljanjima. narodnjaci. Hrvatski je sabor. Bitnost njezinih odluka odnosi se na problematiku izgradnje prometnica u zemlji. Nakon raspuštanja Sabora. protivili su se vođe Stranke prava. Mažuranić je zagovarao pristup Hrvatske Carevinskom vijeću i državnopravnu nagodbu s Austrijom. Svoje stavove samostalci su istaknuli u svojoj programatskoj brošuri Uvjetno ili bezuvjetno. Štoviše. koja se uskoro nazvala Liberalna narodna stranka. nisu podržavali samostalce jer su se bojali da će se Hrvatska utopiti „u njemačkome moru“. preko Zagreba na Rieku“. ali istodobno sve slabija i to zbog međunarodnog uplitanja Austrije. i to na znamenitoj banskoj konferenciji koja se na poziv bana Šokčevića sastala u Zagrebu 20. uključujući i prometnice. kao i pravaši. te skorašnjeg rata s Pruskom. pa su zabranili izlaženje Pozora. Taj će članak postati temelj Narodne stranke. uz suglasnost bana Šokčevića. dolinom potoka Orljave. Hrvatska bi ulaskom u Carevinsko vijeće ojačala svoje pozicije ne samo u Dalmaciji. Protiv tih tobožnih centralista. U Hrvatsku se vratio tek nakon uvođenja dualizma 1867. kao i Ugarski sabor. ali se u Hrvatskoj politički djeluje izvan sabornice. bio raspušten. Kvaternik je zbog svoje protudinastičke brošure Politička razmatranja II. Mažuraniću se pridružio i velik dio katoličkog svećenstva na čelu s Haulikom. zbog pada ministra Schmerlinga te zbog skorog dolaska ministra Friedricha Beusta. kada je. Šokčević i Mažuranić raspravljali su o gorućim gospodarskim problemima. po glasilu stranke Pozor. otvoreno prozvali Samostalnom narodnom strankom („samostalci“). Doba pojačane centralizacije Hrvatski sabor nije bio sazvan naredne četiri godine. Na jednome važnom djelu toga članka. među Slavenima i ostalim zemljama Monarhije. i u svojim stranačkim novinama Domobran. okuplja političare koji su 1861. 1861. nikada to neće moći postići. nazivali pozorašima. kolovoza 1862.

Preostale dvije stranke. Na njegovomjesto dolazi ministar Richard Belceredi 63 . koji će stvoriti „komisiju“ i zajedno s istom takvom komisijom iz Ugarskog sabora raspravljati o konačnom rješenju problematike državnopravnih pitanja. Narodno-liberalna stranka i unionisti. u Zagrebu. podnio ostavku. u Zagrebu je realizirana prva međunarodna gospodarska izložba. njemačkom i talijanskom jeziku. Za vrijeme tih rasprava. Hrvatski je sabor koji je bio otvoren 12. i dalje su bile za nagodbu s Ugarskom. to prije što su nakon poraza Austrije u ratu s Pruskom intenzivirani i tajni. a uz to što su Hrvati odbili ulazak u Carevinsko Vijeće. Zbog toga Mažuranić je morao promijeniti službeni naziv izložbe u Prva izložba dalmatinskohrvatsko-slavonska 1864. ban Šokčević dobio je od Ministarskog vijeća pismo. dobili su 2/3 mandata. koji je nosio službeni naziv izložbe. Poznati 42. ali ju je kralj prihvatio tri mjeseca kasnije. Budući da je bila riječ o organizaciji prve „izložbe hrvatske drćave u Zagrebu“. povukao je veljački patent te objavio poznati rujanski proglas kojim je privremeno obustavio djelovanje Carevinskog vijeća. članak (prva zadaća) svaka je stranka tumačila s pozicija svojih političkih stajališta. a tiskan je uoči njezina svečanog otvaranja (18.) na hrvatskom. a za hrvatskog kancelara imenovao je unionista Milana Kuševića. To je značilo „sporazum“ Hrvatskog sabora s Ugarskom saborom. Financijski nedostaci sprječili su izgradnju drugim prometnica pa se zagrebačka Trgovačko-obrtnička komora obratila Mažuraniću s namjerom da se podružnici austrijske Narodne banke u Zagrebu dodijeli dva i pol milijuna austrijskih forinti. zbog lošeg odjeka austrijske politike i lošeg financijskog stanja. Slom politike Samostalne narodne stranke 17. kolovoza 1864. a bitan je razlog već dugo očekivani pad ministra Antona Schmerlinga56. Po carevom nalogu. Kralj i Ministarsko vijeće u Beču ubrzavali su sklapanje tog sporazuma. glavnom gradu Trojedne Kraljevine. 1864. Srbi iz Slavonije i Srijema. morao rjšavati državnopravna pitanja te zakonodavni rad sosobitim naglaskom na izradu novoga Izbornog reda i uređenja Sabora. Franjo Josip dopustio je predradnje za prugu Zemun-Rijeka. a samostalci su Izborni red „iskrojili“ u svoju korist nakon čega će ipak biti poraženi. Hrvatsku opoziciju. kasnije i javni. prije svega od unionista i članova Narodno-liberalne stranke. bojkotirali su izložbu zbog njezina naziva. uz pristanak Mažuranića i njegovu potporu. osobito Strossmayerovu stranku koja će uz njihovu novčanu potporu dobiti izbore. proteklo je u javnim sukobljavanjima zbog triju mogućih linija: savske. za koju se odlučila Banska konferencija. podupirali su češki liberali i njihov federalistički list Politik.. Narodna banka nije mogla udovoljiti toj molbi. narodnjaci i unionisti. O uspješnosti izložbe svjedoči i vrlo dobro uređeni katalog. siječnja 1865. Razlozi poraza Samostalne narodne stranke mnogostruki su. Pozvani su vođe opozicijskih stranaka koji su poziv odbili. razdoblje od 1865.uređenja Monarhije. Samostalci su se izjasnili za izravne pregovore s bečkim Dvorom. Mažuranić je 1865. Glavna zapreka u izgradnji te pruge s mađarske strane bila je željeznica koja je trebala povezivati Rijeku s Alfoldom (mađarskom ravnicom). pregovori između Austrije i 55 56 Negirao je Slavoniju u Srijem kao dio hrvatske države. ban Šokčević saziva Bansku konferenviju s ciljem da izradi novi privremeni Izborni red za Sabor. do utanačenja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. studenoga 1865. zapravo ulimativni nalog da u Saboru stvori struju. unatoč financijskim nedostacima. Koalicijski partneri. Ipak. a preostalu trećinu dobili su samostalci pri čemu su pravaši dobili 6 mandata. Osim toga. pod vodstvom Andije Torkvata Brlića55. Car Franjo Josip I. ali je odbio predujam iz državne blagajne. dravske i one sredinom Page | 63 Slavonije.

/1861. i Slavonije s jedne strane naprama Ugarskoj. a s druge strane naprama cjelokupne monarkije“. U takvoj situaciji kralje je zatražio od Hrv. raspravljao o načinu Page | 64 zastupanja Trojedne Kraljevine. 4 suzdržano (među kojima je bio i Starčević) • Neka Sabor sa svojim kraljem riješi odnos prema Austrji! 57  usvojen većinom glasova Već sutradan. Adresa upućena kralju koju je Sabor sastavio 10. odnosno na Austro-ugarskoj nagodbi. dakle. Glasovanje nove adrese provedeno je 9. koji su sigurno vodili stravanju dualističke Monarhije. tj. odlučio se za dualizam. kralj je 8 dana poslije. Tekst adrese sadržavao je i molbu za teritorijalnom cjelovitošću hrvatskih zemalja. Car i kralj Franjo Josip I. sabora da se odmah izabere odbor koji će pregovarati sa sličnim odborom Ugarskog sabora o međusobnom odnosu. travnja 1867. dok su unionisti glasovali protiv takvog sadržaja adrese i već sutradan na čelu s Kolomanom Bedekovićem odbili tako sudjelovanje u izboru Kraljevinskog odbora. Sabor je bio dužan „pobrinuti“ se da Hrvatska i Slavonija budu zastupane na budućoj kraljevoj krunidbi u Ugarskom saboru (održana 8.) koji je uz obnašanje obiju dužnosti odmah poradio na uvođenju dualizma. ožujka 1866. iz 1861./1861. ali je bila suprotna članku 42. bečki je Dvor sasvim odbacio politiku federalističkog centralizma. unatoč protivljenjima u javnosti. Ban 57 Sabor još uvijek nije znao da je Austro-ugarska nagodba u tijeku 64 . Premda u Beču nisi bili posve zadovoljni tako sastavljenom adresom Hrv. Sabor je jednoglasno usvojio adresu. Hrvatski je sabor već 18. 11. lipnja 1866. Hrvatski bi sabor u Peštu poslao odbor koji bi sa srodnim odborom Ugarskog sabora. ali je odbio raspravu o Dalmaciji prije nego što se „urede državnopravni odnošaji Hrv. a mjesto ministra predsjednika povjerio je tadašnjem ministru vanjskih poslova Friedrichu Beustu (7. veljače 1866. raspustio Sabor jer je vidio da Hrvati neće biti nazočni na njegovoj krunidbi.?“  86 glasova „da“ (obje Narodne stranke).. ustrajala je također na teritorijalnoj cjelovitosti i iskazala čvrstu nadu da će kralj ukloniti zaprege povratku Dalmacije i Hrvatsko-slavonske vojne krajine pod vlast Sabora i bana. ožujka 1866. 43 protiv (unionisti). Sabor je odlučio izabrati odbor i poslati ga u Peštu čim takav odbor izabere i Ugarski sabor. Bit nove adrese: Sabor ostaje u odnosu prema Ugarskoj na zaključku zakonskog članka 42.. Sabor je izabrao Kraljevinski odbor od 12 članova (bez unionista). ipak su odučili pričekati adresu Ugarskog sabora koja je uskoro dostavljena u Beč. Potkraj siječnja 1867. svibnja 1867. a prihvatile su obje narodne stranke (samostalna i liberalna).Ugarske. Prema novome kraljevom pismu Saboru od 23. saborski predsjednik stavio je na izglasavanje 3 prijedloga: • „Hoće li zastupstvo Trojedne Kraljevine izjaviti da mu zakonski članak 42.. Ako. ali bez rezultata. ostaje nepromijenjivim temeljem i ravnilom u pitanju o državnopravnom odnošaju Trojedne Kraljevine naprama Kraljevini Ugarskoj?“  cijeli je sabor glasao za taj prijedlog • „Prima li visoki Sabor prijedlog Odbora da Trojedna Kraljevina neima prava nit dužnosti. lipnja iste godine) te se „sporazumijeti“ s Ugarskim saborom glede državnopravnih pitanja i zajedničkih poslova. sabora.. prosinca 1866. prosinca 1866. ljutit na sadržaj adrese. travnja do 16. Ugarski sabor prihvati navede uvjete. Primivši adresu. veljače 1867. Na zasjedanju Sabora 18. On je uskoro krenuo u Peštu gdje je s jednako brojnim ugarskim kraljevinskim odborom započeo pregovore koji su trajali od 16. prihvatio novu adresu (i ovaj put bez unionista). a nit zakonitog načina stupiti u Sabor Kraljevine Ugarske što je sazvan u Pešti 1866. a njezina je bit bila: Hrvatska će samostalno riješiti pitanje državnopravog odnosa sa svojim kraljem.. 19.

75. koje je pokušao odrediti Krajiški ustav. K tome Hrvatski sabor ukida uzurpirano pravo vladara nad zemljom u Krajini 1848. Sabor je 1848. Svim stanovnicima Krajine dopušteno je stjecanje zemlje u neograničenim površinama pa je tako prvi put otvoren proces stvaranja krajiškog veleposjeda. zadržava se. Nacionalni ciljevi stavljaju u prvi plan odredbu o dijelomičnom ujedinjenju preko „vrhovnog upraviteljstva trojedne kraljevine“. ali s bitno drugačijim ciljevima. VOJNA KRAJINA OD OKTROIRANOG USTAVA 1849.Šokčević zatražio je otpust. poznatije kao posljednji Temeljni zakon Krajine. Odredbe se mogu podijeliti u skupinu s nacionalnim ciljevima i skupinu koja ima svrhu da demokratizira društvene odnose u Krajini i ubrza stvaranje građanskih institucija u njoj. da su krajišnici i dalje potrebni caru za obranu granice s Osmanskim Carstvom. Cijela zakonodavna građa Krajiškog ustava prenesena je doduše u bečki Temeljni zakon. kolovoza 1848. u Beču su 1850. nastoji zamijeniti prvim parlamentarnim zakonom za Krajinu. sa svojom vojnom organizacijom. a narodni jezik uvodi se u sve javne poslove Krajine i njezine škole. Posljednji Temeljni zakon Krajine Protiv nacionalnih zahtjeva hrvatskog naroda i kapitalističko-građanskih tendencija. može se zaključiti da je upravo tih godina osmišljena nova politička strategija Zagreba prema krajiškom pitanju. političara pridonosi 58 Prema postojećoj praksi Krajina na 12 stanovnika daje jednog vojnika. okupi oko bana Jelačića. vojnički i dvorski krugovi u Beču ne pokazuju nikakve spremnosti da prihvate opravdane zahtjeve Hrvatskog sabora te su ignorirajući odredbe Krajiškog ustava najprije u Oktroiranom ustavu smatrali da je Vojna krajina cjelovit dio carske vojske. žirenja i drvarenja te veći broj drugih sloboda i povlastica. pa zato čl. Oktroiranog ustava 1849. Zagrebačkom programu sjedinjenja iz 1848. Sva zemlja koju krajišnici posjeduju proglašena je prvi put „“njihovom pravnom svojinom“. uvođenje besplatne paše. tradicionalna politika Beča prema krajiškom pitanju ostaje nepromijenjena.. Kad je završen rat s Mađarima 1849. a namjesnikom banske časti imenovan je barun Levin Rauch sa zadatkom da provede Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Krajiški ustav precizira još dvije odredbe: novi zakoni za Krajinu mogu se donositi „samo u sveobćem saboru trojedne kraljevine“. izradio prvi program teritorijalne i upravne integracije Vojne krajine s građanskom Hrvatskom. suprotno očekivanjima hrv. donesene nove odredbe. Jelačić je kao vrhovni zapovijednik Krajine 6. Podloga za novu ulogu Krajine utemeljena je 1848. Ukidanje državen rabote i podvoza. u vezi s Krajinom određuje: sadašnji sustav. DO AUSTRO-UGARSKE NAGODBE Page | 65 Nova politička strategija Zagreba prema krajiškom pitanju Analizom krajiškog ustava iz 1848.. mogao je privremeno zadovoljiti krajiško stanovništvo motivirajući da da se u političkim napetostima 1848. kada je odredbama Krajiškog ustava odlučeno da Krajina za ratove izvan Hrvatske daje samo onoliko vojnika koliko daju i ostale zemlje Monarhije58. a Ustav utvrđuje da je Krajina nerazdruživ dio Trojednice i da se njezin ustav proteže i na Krajinu u nevojničkim poslovima. predložio potpuno suprotan program kojemu je prvenstveni cilj pretvaranje Vojne krajine u krunovinu Monarhije! Posljednji Temeljni zakon Krajine iz 1850. dok u ostalim zemljama Monarhije tek 62 stanovnika daju jednog vojnika./1849. Beč je 1850. Dakle. i krajiške osnove iz 1849. Postojeće uređenje krajiškog sustava. 65 . Hrvatski sabor 1848. zasnovano na „temeljnim zakonima“ apsolutističkog vladara. izdao naredbu da se osnovne odredbe Ustava odmah uvedu u život.

osobito oko gradova Kostajnice. Oni su jednoglasno odlučili da će se pridružiti Tršćanskom društvu.). te su izjavili da se neće „odazvati pozivu kojeg su dobili od drugog društva za gradnju željeznice od Rijeke do Vukovara“. obradiva je zemlja prvi put proglašena punim vlasništvom krajiške kućne zadruge. Za magistralni pravac željezničke pruge u Hrvatskoj ponuđena je 1845. Politička polarizacija nastala rušenjem europskog poretka zbog suprotnih ineteresa država Svete alijanse u Krimskom ratu (1853. Jasenovca i Dubice. Već na samome početku. Novi Krajiški ustav proglašava cijelu Vojnu krajinu dijelom carske vojske. pridružuju mnogi pojedinci iz Bosne. Temeljni zakon Krajine nije riješio pitanje zemlje u duhu novih društvenih odnosa nastalih ukidanjem feudalizma. hajduci su bili prvorazredni problem za vojničku vlast. Socijalne napetosti na granici između Vojne krajine i Osmanlijskog Carstva Zbog unutrašnjih napetosti u Osmanlijskom Carstvu. 1850-ih godina. Međutim. linija Rijeka Vukovar čija je svrha bila spajanje Dunava kod Vukovara s Jadranskim morem. rujna 1850. problem hajduka još jedanput rješava zajedno s OC. ubrzala je pregovore s OC koje Beč vodi pod dojmom austrijskih zapletaja s Prusijom zbog kojih je Jelačić posebnim proglasom pozvao u Beč 10. Oni su od tršćanske željeznice Zagreb .izgradnja željeznica . Kao carski podanici i vojnici krajišnici su uživali povoljan položaj u trgovini s Bosnom. Donošenje Temeljnog zakona za Krajinu ne označava kraj nastojanja bana Jelačića i drugih hrv. teritorija omogući integracija s građanskom Hrvatskom.stabilizaciji krajiško-vojničkog mehanizma i njegovu očuvanju. i 1851. Povećana društvena napetost potkraj 1850. listopada 1850. osam zgrada i provalili u veći broj gostionica.djelovala u Hrvatskoj prije industrijske. sagrađena je krajiška brzojavna linija. . Među hajdučkim vođama osobito se isticao Mihajlo Tadić iz druge banske pukovnije. ali je to Page | 66 vlasništvo uvjetovano vojničkom službom.Sisak očekivali nove dimenzije trgovačke ekspanzije.1856. Već oko sredine 1850-ih godina svi gradovi krajine bili su povezani telegrafskim linijama. Prometna je revolucija . daje snažan poticaj trgovačkim i privrednim krugovima Hrvatske da privrednim krugovima Beča i Pešte predstave svoj program prometne integracije Hrvatske. bune u Bosni. voditi žestoku borbu protiv separatizma sisačke regije. Snažan pokret hajduka primorao je Beč da 1855. a telegrafska postaja u Zagrebu proradila je 8. sve druge bataljune Hrvatskoslavonske vojne krajine. političkih i gospodarskih središta da se krajiškom dijelu hrv. ali one nisu imale svoju prigodnu svrhu već je njezina osnovna zadaća bila podređena vojnim interesima. Hrvatsku i Bansku krajinu ozbiljno potresa velik broj hajduka kojima se 1850. utjecali su na porast hajdučije u Krajini. Te godine grupa istaknutih sisačkih trgovaca otputovala je u Trst. 59 za kratko vrijeme turske su vlasti u bihaćku tamnicu zatvorile čak oko 300 hajduka 66 .Rijeka koje je moralo 1856. Česta mobilizacija u Krajini. Pokret hajduka postaje najrašireniji za Krimskog rata. krajiške čete poučene su iz Lombardije i Venecije. Krimski rat te neriješeni društveni odnosi. Hajduci u Ogulinu zapalili su 1852. U ukupnom trgovačkom prometu između Austrije i OC vidno mjesto zauzima i Vojna krajina. Austro-turski pregovori odgovarali su i jednoj i drugoj strani. Već 1851. Od Carstva Beč je dobio čvrsta jamstva da će zabraniti prelazak hajduka u Bosnu i time omogućiti njihovo uništenje59. U Zagrebu je osnovano Društvo za gradnju željeznica Vukovar . a osim toga očekivali su velike profite od kolonijalne robe koja bi iz Trsta morala proći kroz njihov grad. Doduše. Unatoč ukidanju feudalnih odnosa na selu i temeljitoj promjeni u društvenoj strukturi civilne Hrvatske.

Vrhovno zapovjedništvo austrijske vojske 1855. krajški general koji je do kraja ostao vjeran kralju. Broj zemljoposjednika uvijek je nešto veći od broja kuća. određeno je batinanje za najveći broj kazni. 448. „niederlegen!“. obveze Krajine prema granici bile su prvorazredni problem i neprestan izvor zadovoljstva. a po svojoj primarnoj funkciji 67 . jer je ta kazna. Hrvatski ban Jelačić. bila preskupa za krajišku upravu. Ta se važna društvena institucija obično naziva „kaplar“. i 442. i 449. hrvatska buržoazija ostaje bez pomoći svoga bana. tj. Krajiško sudstvo i nesmiljeno tjelesno kažnjavanje Disciplinski sudovi bili su oličenje nasilja. banu odati posljednju počast. Kretanje strukture stanovnika vidi tablicu na str. godine te stariji od 65 godina. a u svakome „fertalju“ bio je po jedan časnik koji je uza sebe imao jednog nižeg časnika te još jednog starješinu. A) Prvi (poljoprivredni) sektor obuhvaća stanovništvo koje radi u poljoprivredi i stočarstvu.Smrt generala Jelačića U vrijeme sisačkog separatizma. Ta je pojava prisutna u svim brdskim područjima Banske krajine. samovolje i mržnje. Ti isti „eksperti“ ljeskovače tvrdili su da se ukidanjem tjelesne kazne ne bi mogao održati mir i vojnička poslušnost. umire u noći 20. i 446. Jelačić je krenuo „na duže liječenje“. Kretanje broja kuća i domaćinstava vidi tablicu str. već napamet. 444. Sudski eksperti u Ministarstvu rata još su 1862. U prosincu iste godine Narodne novine bilježe da Jelačić boluje „već više vremena od živčanih gerčevah“. prema procjeni vojničkih krugova. znatno je ograničilo mogućnost izricanja kazne zatvorom. Vojni tereti krajiškog stanovništva vidi tablice na str. travnja 1859. Umjesto tamnice. na njegovu pogrebu nema ni Page | 67 jednog predstavnika Beča ni Ministarstva rata. Međutim. Svake tri nedjelje krajišnik je morao 7 dana provesti na državnoj granici s OC. Najveći krajiški grad bila je Petrinja s 2 908 stanovnika. odbili prijedlog o ukidanju tjelesne kazne u Krajini jer su tvrdili da bi se morao podići velik broj novih tamnica što bi bilo preskupo s obzirom na politiku štednje u državnom proračunu. Nije se sudilo na osnovi zakona. Administrativni sustav Krajine temeljio se na satniji. Promatra li se položaj krajišnika u cjelini. Riječ je zapravo o „spuštanju“ stanovništva iz agrarno viših područja u niža područja. Već u srpnju 1856. Pokretljivost krajiškog stanovništva Na krajiškom prostoru moguće je pratiti jedan još uvijek agrarni tip egzodusa. nepravde. prema slobodnoj procjeni. Iz broja stalno zaposlenih u poljoprivredi isključena su djeca do 14. u granam koje su bile najstarije. Podjela krajiškog stanovništva na poljoprivredno i nepoljoprivredno – ritam modernizacije krajiškog društva Premda je žiteljstvo Krajine vrlo sporo mijenjalo svoju socijalnu strukturu. Svaka je pukovnija imala 12 satnija koja se dalje dijelila na 4 „fertalja“. štoviše bilo je muke da okupi počasna četa vojnika koja će svoje zapovijedajućem generalu i hrv. 441. ipa su opći popisi zabilježili gotovo sve grane privredne djelatnoasti. „dereš“ i sl. bez obzira na godišnje doba.

. Te se djelatnosti veoma sporo razvijaju. Posjedovanje zemlje ili kuće daje stanovniku grada najveću šansu da zalaganjem svoga posjeda brzo dođe do gotovog novca. st. imala je ovaj sadržaj: ujedinjenje Krajine s Hrvatskom je sudbonosno „za cara. ponovno okupljeni na Hrvatskom saboru. Krajiški zastupnici. kada je turska opasnost zaboravljena. Počeci robno-novčane privrede potresaju najprije kućnu zajednicu koja se po Page | 68 svojoj osnovnoj djelatnosti vezala isključivo za primarni sektor. Nepostojanje motivacije vojnih krugova da ubrzaju porast obrtničke proizvodnje i njezina prometa utječe negativno na ukupan broj obrtnika60. posebnu Predstavku vladaru vračajući se osnovnim smjernicama upravo onim 60 Npr. s angažiranim naslovom „Hrvatsko pitanje“. građevinstvu i rudarstvu. ali „ni jednu kapljicu više“. poglavito od sredine 18. B) Obrtnički (sekundarni) sektor obuhvaća stanovništvo zaposleno u proizvodnom obrtništvu.egzistencijalne. nego jugoslavenskih zemalja. 68 . Očekujući ukidanje stoljetnih vojnih dužnosti i stoljetne vojne komande. Radikalniji zahtjevi prožimali su krajiške rodoljube. Čeh i drugi narodi. siječnja 1861. Politička rasprava na Banskoj konferenciji osigurala je osnovne preduvjete za oblikovanje nacionalnog programa. Načelo da Krajina mora izdržavati samu sebe dosljedno je preneseno na kućnu zajednicu. za Carstvo i njegovu budućnost“. Taj osnovni sektor u Krajini sredinom 19. Mržnja prema Beču zbog njegove nepopustivosti prema krajiškom pitanju utirala je u Hrvata put prema pomirbi s Mađarima i znatno pomogla da se na jednoj i drugoj strani zaborave neprijateljstva i sukobi iz 1848. Osnovna tvrdnja vojnih krugova bila je: Zagreb želi postati središtem jugoslavenskog pokreta kojemu cilj nije jedinstvo Austrijskog Carstva. krajišnici javno svojim „dušmanom“ poručuju: „nećemo mi da budemo više ugnjetitelji drugih naroda. Pozor zahtijeva da se pitanje Krajine rješava bez obzira na to hoće li Krajina i dalje ostati „najveća vojarna“ austrijske armije. Bio je to dovoljan motiv vojnim krugovima da Krajini pridaju najveću pozornost. Zemlja kao jedna od kategorija nekretnina imala je u rukama krajiških građana najveću vrijednost. Politički predstavnici Hrvatske su 1860-ih godina iskorištavali svaku priliku da bi bečke krugove upozorili kako se nezadovoljstvo u Hrvatskoj zbog postojanja Vojne krajine može ublažiti samo ako se počne s razvojačenjem. Vojna vlast zabranjuje prelijevanje iz poljoprivrednog u obrtnički sektor. Procjenu zemlje i odobravanje zalaganja daje po pravilu gradski magistrat. 1857.. Mađar. Ta tvrdnja napisana u Dvorskoj kancelariji. pa stoga postupno stvaraju uvjete za prelazak u proizvodnju u većim pogonima industrijskog tipa. st. izradili su 1861. okuplja gotovo 98% stanovništva. Osnovno pitanje bilo je kako zaustaviti porast nepovjerenja u Beč i mržnju prema vojnom upravi. O njemu je javno govorio narodnjački list Pozor 28. obrtnika na kaznu batinanjem može kazniti samo sud pukovnije. dosta je to zuluma dosad bilo“. Bečko nastojanje očuvanja Krajine i krajiškog sustava Postojanje Vojne krajine u Hrvatskoj stoljećima je uzrokovalo brojne napetosti između Zagreba i Beča. i to drugom i trećem za volju. Obrtnici su bili oslobođeni od vojne dužnosti. Temeljni uzrok malog broja zaposlenih u obrtništvu prije svega su vojne dužnosti krajiškog pučanstva i strategijska uloga Vojne krajine u funkciji Habsburške Monarhije./1849. je u obrtničkom sektoru u Karlovačkoj krajini bilo na jednog zaposlenog u obrtničkom sektoru 1075 stanovnika. Hrvatska će zahtijevati da svatko tko u Krajini nije krajiški vojnik ubuduće prolijeva toliko krvi za opće interese Monarhije koliko to razmjerno prolijeva Nijemac.

pristala na godišnju svotu od gotovo 2. sabora. Sabor se sastao 8. unionistička većina ostala je sama. Utanačena nagodba koju su najprije prihvatila oba Sabora.ujedinjenje uprave u Vojnoj krajini s upravom banske Hrvatske . Tekst Nagodbe Hrvatski je sabor razmatrao 24. Već je od samog početka pregovora bilo jasno da i u Hrvatskom kraljevinskom odboru postoji opozicija na čelu s grofom Julijem Jankovićem. DUALISTIČKO UREĐENJE MONARHIJE HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA I POSLJEDICE ZA HRVATSKU. Stoga su oba kraljevinska odbora. financijsku samostalnost. Četiri dana kasnije i Ugarski je sabor na isti način prihvatio nagodbu. 8 studenoga 1861. Dvorski krugovi spoznaju da moraju popustiti u politici prema krajiškom pitanju te je njihov osnovni cilj bio „mržnju“ u Krajini i banskoj Hrvatskoj prema Beču pretvoriti u političku suradnju. i prihvatio ga većinom glasova. je car hrvatskim predstvanicima ponudio dugoročnu političku suradnju. stajalištu da je Rijeka dio hrv. Narodna stranka taj put nije mogla računati s krajiškim zastupnicima. većina se hrvatske deputacije konačno odrekla financijske samostalnosti Hrvatske. tangenta). da bi spasila Nagodbu. Na Hrvatskom saboru 1865. postala je 69 ./1867. bečki Dvor je dao brz odgovor: Kruna neće dirati u promjene krajiškog sustava. i već je 30.2 milijuna forinta (tzv. kolovoza obećao imenovati posebnu Komisiju koja će ispitati mogućnost većih promjena u Krajini. namjesnik banske časti. Osnovni zahtjevi krajišnika 1861. odlučila da rješenje problematike Rijeke prepusti samom kralju. i Krajiška osnova 1849. Uz oštre progone opozicije. te da bana treba imenovati kralj na preporuku Hrv. bili su: .vojne dužnosti Krajine utvrditi prema veličini vojnih dužnosti drugih naroda u Monarhiji Tako sastavljena Predstavka krajiških zastupnika je dočekana na bečkom Dvoru Page | 69 kao još jedna potvrda o krajiškoj i hrvatskoj veleizdaji. a ne na prijedlog i protupotpis ugarskog ministra predsjednika. unionist Levin Rauch. Budući da je opozicija uskoro napustila sabor. Nažalost. posegnuo je za represivnim mjerama.zahtjevima koje je formulirao Hrvatski sabor 1848. Zbog upornosti ugarske deputacije. Vladar je 8. koja je uporno tražila hrv. Pregovori saborskih odbora Kako bi proveo Hrvatsko-ugarsku nagodbu. siječnja 1868. koja je morala biti žurno utanačena. povezujući prvi put rješenje krajiškog pitanja s rješenjem Istočnog pitanja. tj. Unionistička politika je načelno ustrajala na dotadašnjem hrv. rujna 1868. barun.odvajanje vojne uprave od civilne . Na zahtjeve Sabora. ali ne i u pitanju Rijeke. Glavna obilježja i sadržaj Hrvatsko-ugarske nagodbe Hrvatsko-ugarska nagodba bila je i ostala temeljni državni zakon kojim su Hrvatska i Ugarska morale urediti svoje međusobne odnose. teritorija. Sabor je sazvan na temelju oktroiranog Izbornog reda koji je osigurao unionistima saborsku većinu. Ostali dio Nagodbe uglavnom je prihvaćen u onom obliku u kojem ju je predlagala ugarska delegacija. vođena je posljednja parlamentarna bitka za Krajinu. a sve zbog toga da bi se i dalje sačuvao tradicionalno jeftin izvor vojnika na granici s Osmanlijskim Carstvom. siječnja iste godine izabrala Kraljevinski odbor od 12 članova koji je pošao u Peštu da tamo s jednako brojnim ugarskim Kraljevinskim odborom utanači međusobnu nagodbu. nakon uspostave dualizma.

ali ga imenuje kralj na prijedlog i uz supotpis ugarskog ministra predsjednika. Pri tome je Hrvatska dvorska kancelarija u Beču. Nadalje.tako temeljem državnopravnog položaja Hrvatske kao njezin Zakonski članak 1/1868. na koji Hrvatski sabor šalje 29 zastupnika u Donju kuću (ali bez Rijeke) i još 2 zastupnika u Gornju kuću. što je dakako bio u izričitoj suprotnosti sa čl. sudstvu i upravi na cijelome području Hrvatske i Slavonije. Sa stajališta pragmatičke sankcije od 1712. iz 1868. Prema slovu Hrvatsko-ugarske nagodbe na zajedničkim saborima u Budimpešti imala se uz ugarsku zastavu istaknuti i hrvatska. Dalmacije i Slavonije stvarati mogu“. Slavonije i Dalmacije i grada Rijeke obće sporazumljene postići“. iz 1861. Nagodbom je Hrvatska sačuvala Rijeku i neka bitna obilježja svoje državnosti. O službenom jeziku govori se i u nagodbenim člancima 56. Hrvatsku i Slavoniju u izvorniku hrvastkom“. „Riječka krpica“ Do teških nesuglasica došlo je i zbog grada Rijeke i njezina kotara. za izravnavanje postojavših između njih Page | 70 državnopravnih pitanja“.-60. Prema njima hrvatski je službeni jezik u zakonodavstvu. da „su kraljevine Hrvatska i Slavonija tečajem stoljeća bilo pravno bilo faktično spadale kruni sv. a budući da je hrv. i na tom je hrv. za obje Kraljevine sve do sloma dualističke Monarhije. Hrvatska stoga naknadno priznaje Austro-ugarsku nagodbu kao gotov čin uz „naročitu ogradu“ da se „ubuduće slični temeljni zakoni i nagodbe samo zakonitim sudjelovanjem kraljevina Hrvatske. ističe se „nerazdruživost zemalja sv. original već bio sankcioniran. Tako izmijenjeni tekst u čl. u mađarski je original Nagodbe uneseno da grad Rijeka ne pripada teritoriju Hrvatske jer sačinjava „posebno s ugarskom krunom spojeno tijelo“. na čelu je hrvatske autonomne vlade ban koji je za svoj rad odgovoran Hrv. području hrv. a Ugarski sabor preuzima na sebe obvezu da će podupirati „njihovo sjedinjenje s materom zemljom“. O svim zajedničkim poslovima raspravljat će „zajednički sabor svih kraljevina ugarske krune“ koji se zove i „ugarsko-hrvatski sabor“. Budući da je kralj u međuvremenu već sankcionirao hrvatski original Hrvatskougarske nagodbe. 2. Između hrv. 66. Prema njezinu slovu Hrvatskoj i Slavoniji pripada Vojna krajina i Dalmacija. saboru. Mađari Hrvatskoj ipak nisu htjeli priznati ni njezino pravo na grad Rijeku s pripadajućim kotarom. Međutim. bilo ga je nužno „uskladiti“. a i za Ugarsku kao njen Zakonski članak XXX. Nagodba je regulirala i financijske poslove između Hrvatske i Ugarske. i to uz 70 . U čl. zemalja. ističe se da odatle slijedi za Hrvatsku i Ugarsku jedinstvo krune.. 42. Već u uvodnom dijelu nagodbenog Zakona (koji ima 70 članaka) stoji da Nagodbu sklapaju kao ravnopravni činitelji „kraljevina Ugarska. jezik službeni i za tijela zajedničke vlade i u zajedničkim uredima. Hrvatski je sabor u samo dva dana nakon prihvaćanja nagodbenog zakona zamolio kralja neka Rijeku „dosudi“ Hrvatskoj kojoj i pripada po „neoborivom pravu“. Dakako. i dakako događajima godine 1848. Stjepana“. i Ugarski je sabor uz prihvaćanje Nagodbe istodobno donio jednoglasan dodatak prema kojem grad Rijeka s kotarom pripada neposredno Ugarskoj i da se njoj „odmah utjelovi“. „imat će se putem saborskih rasprava između sabora Ugarske i sabora kraljevina Hrvatske. jedan „krunidbeni čin“ i izdaje se jedna „krunidbena zavjernica“. ali i stoga. Hrvatsko-ugarska nagodba načelno je priznavala teritorijalnu cjelovitost hrv. izaslanika u zajedničkome se Saboru bira 5 zastupnika u ugarsku delegaciju koja obavlja sve poslove koji su regulirani Austro-ugarskom nagodbom. sjedinjena s Erdeljem i kravljevine Hrvatska i Slavonija. Stjepana“. Zakoni stvoreni na zajedničkom saboru „izdavat će se za kraljevine Dalmacije. Hrvatsko-ugarske nagodbe ušao je u mađarski original. iako je prema slovu Nagodbe Hrvatskoj zajamčena njezina teritorijalna cjelokupnost i obećanje da će Ugarski sabor podupirati i što skoriju njezinu realizaciju.

. politike za „panslavizam“. odnosno banaka pa i štedionica na temelju domaćeg dioničkog kapitala. Na koncu je uz burne rasprave. Odmah je imenovala gubernatora koji je preuzeo upravu grada. Skromni pokazatelji na području gospodarske politike su osnivanje prvih hrv. nadležnim u riječkom pitanju. prosinca 1869. tj. To je omogućilo ugarskoj vladi da užurbano izradi riječki provizorij. zahtjeve i to sve do sloma dualističke Monarhije. pa je stoga cijela stvar samo predmet koji se tiče Ugarske i Rijeke. pa je uporno odgađala hrv. prijetila je i opasnost da se „ugarsko-hrvatsko primorje“ izdvoji iz sklopa hrv. neka se kraljevnski odbori odgode do „zgodna vremena“. ponajviše zbog ponašanja ugarske vlade koja je jasno pokazivala da prihvaća nagodbeni Zakon isključivo u smislu svojih procjena i interesa. koji se tiče Rijeke jednostavno nalijepila cedulju („Riječka krpica“) na kojoj je bio ispisan novi tekst u skladu s ugarskim originalom Nagodbe. autonomije kao zaleđe velike mađarske luke. općem nezadovoljstvu pridonosila je i opća korupcija. Bio je to i razlog što se riječka delegacija već na samom početku postavila na isključiva mađarska stajališta.) Hrvatski kraljevinski odbor postavio se iza „nepromjenljivog ultimatuma“ za uređenje autonomnih poslova na Rijeci. i Hrvatski sabor (20. Dakako da su mađarska i riječka delegacija prihvatile taj drugi prijedlog koji je zapravo odgovarao namjeri ugarske vlade da riječki „provizorij“ uredi prema svojim interesima. a time niti njegov Kraljevinski odbor. Ipak. 1870. Međutim. na čl. autonomiji. Na samom početku obnovljenih pregovora (18. pa je u tom smislu riječki provizorij prihvatio i Ugarski sabor. javnosti izazvala veliko nezadovoljstvo. a na udaru se uskoro našao i namjesnik banske časti Levin Rauch. poraditi na definitvnom rješenju uistinu gorućeg riječkog pitanja. studenoga 1868. bogoštovlje hrv.suglasnost namjesnika banske časti Levina Raucha. stav Hrvatskoga kraljevinskog odbora nije imao nikakvog izgleda za uspjeh. ugarska je vlada odmah počela provizorij smatrati konačnim rješenjem. Hrvatski je sabor samo dva dana kasnije.). molbi Zagrebu. Kralj je imenovao za riječkog upravitelja (komesara) Mađara Eduarda Cseha. zapravo da osigura svoju vlast u Rijeci. ugarske i riječke. i to velikom većinom glasova prihvatio. gdje ga je Sabor uzeo do znanja (17. također od 4 člana.) proglasio svako pobijanje Nagodbe „zločinom smetanja javnoga mira“ i činom „veleizdaje“. Nasuprot takvim stajalištima obiju delegacija. 66. požurio izabrati zaseban Kraljevski odbor od 4 člana koji će zajedno s jednako brojnim ugarskim odborom te riječkom delegacijom. a pravosuđe u 2. dopustila vraćanje naslova „Riječka županija“ uključivši i Hrvatsko primorje. postupila tako da je na sankcionirani hrv. Tako opremljeni tekst Nagodbe poslan je u Zagreb. Njegova je bit: unutarnji poslovi pripadaju gradu Rijeci. Rijeka nema ništa zajedničkog s Hrvatskom. odlučno je izjavila da ne smatra Hrvatski sabor. pri čemu je prednjačio i sam ban Page | 71 71 .) ipak u nadi da će skore međusobne rasprave obaju sabora donijeti pravednije rješenje. uz dodatak da se opet imaju sastati kraljevinski odbori i pitanje Rijeke privesti kraju. koji je poradi svojih zasluga pri utanačenju Nagodbe nagrađen imenovanjem za hrvatko-slavonko-dalmatinskog bana (8. Bez većeg značenja ostala je i činjenica da je Hrvatska vrlo brzo dobila i modernu izvršnu Zakonodvanu vlast na svim područjima autonomne uprave i sudstva. Revizija Hrvatsko-ugarske nagodbe Nagodba je u hrv. nakon prihvaćanja nagodbenog zakona zajedno s „riječkom krpicom“. prosinca 1868. Uz optužbe hrv. Premda je sabor posebnim člankom (čl. 14. i 3. Riječki provizorij U hrvatkoj javnosti zavladalo je veliko ogorčenje. original Nagodbe. novčanih zavoda. A ako se on ne prihvati. srpnja 1870.). Štoviše. jer kako su isticali. zbog tvrdog stava obiju delegacija.

Međutim. rujna 1873. Bitne su i slijedeće predložne izmjene: Sabor će sam birati 5 članova u delegacije. odgode od 20. za namjesnika banske časti imenovan je Antun Vakanović. počela je oštre javne napade na samoga bana koji mora podnijeti ostavku. zajamčen je Hrvatskoj ustav. Ugarski kraljevinski odbor natjerao je hrv. naroda nije bitnije utjecao na daljnji razvoj prilika u Monarhiji. koji su Page | 72 završili potpunom pobjedom Narodno-liberalne stranke. No. dakle.). Umjesto Bedekovića. predložio je uskoro jednako brojnoj ugarskoj delegaciji svoj glavni cilj. Ta „natrula“ Nagodba u mnogome je povrijeđena i neispunjena: tako u vezi s Dalmacijom. listopada 1871. pooštrio se. na čelu s biskupom Strossmayerom. 6 unionista). Za bana je imenovan Koloman Bedeković koji je odmah raspisao izbore. da se unutar nagodenog sustava osigura stvarna autonomija s bitnim elementima hrv. koja je nakon 3. buna koju je Kvaternik podigao u Rakovici (8. a potom i s ugarskom vladom. uređenjem zadruga. lipnja 1871. gradnjom željeznica u interesu ugarske vlade i kapitala. ali ne ustankom. učvršćenje dualizma kao i kraljeva prijetnja novim raspustom Sabora. istoga dana kada je Ivan Mažuranić preuzeo bansku čast. hrvatski ministar ne može utjecati na autonomne hrv. Sve više oporavljena Narodno-liberalna stranka. koji je istaknuo ono što je bitno u pravaštvu . Rauchov položaj uzdrmale su i promijenjene međunarodne okolnosti uzrokovane Francusko-pruskim ratom koji je završio teškim porazom Francuske i proglašenjem Njemačkog Carstva. natjerala je zastupnike Narodne stranke da pristanu pregovarati s unionistima. ima sazvati za 3 mjeseca od njegova raspuštanja. a dužan je zastupati interese Kraljevine Hrvatske u zajedničkim poslovima. što je kasnije bila glavna smetnja modernizacijskim naporima bana Mažuranića. regulacijom prema kojoj se Hrvatski sabor. Međutim. i izabrao za svojega predsjednika Ivana Mažuranića. sasvim je skršena u 3 dana. poslove. vlada i Sabor nisu dobili ni minimalan utjecaj na financije niti uvid u proračune i zaključne račune. Kraljevinski odbor. Hrvatska će sama upravljati svojim financijama. Kvaternik. početkom 1871. itd. On se nadao da će ustanak u području Vojne krajine ugroziti Monarhiju. što je veoma uzrujalo Narodnu stranku pobjednicu. ne može smatrati provovaljanom jer je sklopljena „bez sudjelovanja većeg dijela našeg naroda“. Zato Proglas dopušta i odbacivanje Nagodbe i njezinu reviziju. tj.tj. kada se Hrvatski sabor sastao 15. ukinuo Đurđevačku i Križevačku pukovniju. odnosno otklonjen apsolutizam. rujna objavila poznati Rujanski manifest. Položaj Narodne stranke još je više poboljšan time što je car 8. koja se u međuvremenu vratila dualizmu i njegovu učvršćenju.Levin Rauch u dobro poznatoj korupcijskoj aferi u vezi s prodajom soli i tajnim sudjelovanjem u konzorciju za isušivanje Lonjskog polja. i taj događaj.).. što ga je uskoro izabrao Hrvatski sabor. uz uvijet da se provede revizija Nagodbe i da e banom imenuje čovjek u kojega će ona imati povjerenja. siječnja 1872. Ipak. pa je i ona poslala u Sabor još 9 pristaša Narodne stranke. stranu na popuštanje. proglasivši Hrvatsku nezavisnom državom. U takvim prilikama jačala je i pravaška politika u čijoj je biti i stvaranje samostalne hrv. Kralj je nekoliko puta odgađao i saziv Hrvatskoga sabora. Nagodbu je na kraju prihvatio i Hrvatski sabor većinom glasova. ako bude raspušten. Njegova je temenja misao bila to da se Nagodba od 1868. Na kraju je u svojoj biti ostala stara Nagodba iz 1868. bana imenuje kralj bez prijedloga i protupotpisa ministra predsjednika (ugarskog). Revizijom Nagodbe hrv. Međutim. od 12 članova (6 narodnjaka. države. kralj je samo nekoliko dana kasnije raspustio Sabor jer se većina njegovih članova sastojala od „ultraelemenata“ koji su potpisali Rujanski manifest. studenoga 1872. prije svega zastupnika iz Hrvatko-slavonske vojne krajine. državnosti (6. kako je tada mislio E. težnja za suverenošću i slobodom hrv. Smjer austro-ugarske politike. a kraljeva sankcija uslijedila je 30. 72 . Međutim.

. Bio je hrvatski kancelar u Beču i suradnik sa Schmerlingovim centralističkim režimom. Takav čovjek našao se u osobi Ivana Mažuranića koji je. Vrlo je važan bio i zakon o odgovornosti bana i vlade Hrvatskome saboru. Tom se regulacijom morala izmijeniti i uloga odvjetnika. tj. Proveden je i zakon o ukidanju tjelesne kazne. pa čak i unutar vlastite stranke. zakon o seoskim općinama. uređenje društvenih i ekonomskih pitanja. Mažuranić je najprije započeo s modernizacijom sveukupne javne uprave. a konačna zakonska 73 . na temeljima nagodbene autonomije. Takav Mažuranićev stav pribavio mu je i protivnike. Htio je izgraditi modernu hrvastku državu. s tri fakulteta: teološkim. Međutim. Tu spadaju zakon o lokalnoj upravi. No. njegova je primjena u mnogim slučajevima bila ne samo spora.. Sabor je smatrao jednim od najvažnijih pitanja. a potom i zakon o pučkom školstvu.VLADANJE BANA IVANA MAŽURANIĆA . pravnu državu. zbog sve učestalijeg miješanja ugarske vlade u hrvatske poslove. Izglasani odvjetnički red. zakon o ravnopravnosti židova prema kojem uživaju politička i građanska prava. . ugarska vlada nije htjela prihvatiti zato što je takva formulacija pretpostavljala postojanje hrvatsko-slavonskog državljanstva. izglasao više od 30 reformnih zakona. Hrvatski je narod u njega polagao velike nade. bez oduševljenje. Dioba uprave od sudstva najprije je modernizirala vrhovne organe vlasti. uređenje ustavnog sustava. pravnim i filozofskim. . neki su modernizacijski zakoni ili usporavani ili nisu doneseni na vrijeme kako je Hrvatski sabor želio. a njegova je odluka stvaranje temelja za opće i obvezno školovanje. a potom sve niže ustanove. Taj je zakon doprinio povećanju pismenosti i opće kulture u narodu.i 1872. Zakon o reformi pučkog školstva stupio je na snagu 1875. i to kao član Narodno-liberalne stranke.bio je i predsjednik Hrvatskoga sabora. Zato je Hrvatski sabor samo u prvim godinama Mažuranićeva razdoblja.1875.) Modernizacijske reforme U želji da se uvedu modernizacijske reforme na svim područjima javnog života. a 1871. izgrađujući tako nove sustave prema austrijskim i njemačkim uzorima. Kako bi ubrzao modernizacijske procese. ipak pristao na bansku čast. moderni odvjetnički red uveden je već privremenim carskim patentom 1852. Kruna Mažuranićevih uspjeha bilo je otvaranje Sveučilišta u Zagrebu 1874. tako i zbog nepostojanja putova i cesta. izborni zakon i dr. Mažuraniće je u skladu s nagodbenim zakonom i politike Narodne stranke inzistirao na modernoj proizvodnji. donošenjem modernih i liberalnih zakona. tj.MODERNIZACIJA HRVATSKE (1873. Ističe se i zakon o slobodi tiska i uvođenje porote u tiskovnim parnicama. dok je medicinski fakultet otvoren tek 1917. za što jeosobito bila zainteresirana mađarska vlada. Međutim. kako zbog nepostojanja škola. što je ona smatrala u suprotnosti s nagodbenim zakonom koji je priznavao samo ugarsko državljanstvo. Doduše. osnova zakona o pravu na okupljnje. uključujući osobito važnu zakonodavnu regulaciju uređenja zadruga. modernizacija krivičnog i kaznenog prava. dugo se tražiočovjek koji bi mogao ubrzati te procese u skladu s duhom i slovom Page | 73 Nagodbe. učinkovitijoj organizaciji uprave te učvršćenju nacionalne kulture na svim područjima života. od 1873. već i teško izvediva. većina Hrvatskoga sabora radije se odrekla novoga odvjetničkog reda nego da novi zakon izmjeni jedinstvo države. ali ga je Sabor želio „dotjerati“ u smislu „samosvojnosti“ odvjetnikakoji su imali značajnu ulogu u procesu modernizacije.1880. Rad na zakonskoj osnovi o uređenju seljačkih zadruga kao i urbarijalnih odnosa uopće. Među najvažnijim reformama ističu se modernizacija uprave i sudstva te njihovo radvajanje. uključujući i vrlike financijske probleme.

osobito srpskoj. nakon čega dolazi do primirja i utanačenja mira u San Stefanu (3. rat se nastavio pa je taj grad ruska vojska zauzela u prosincu 1877. uz tajni dogovor s Austro-Ugaskom da će ona ostati neutralna. poštanskim uredima i zajedničkim financijama u koje hrvatska vlada nije imala nikakav uvid.osnova pripremala se u trenutku kada je Mažuranić postao ban. uspostava Zemaljskog statističkog ureda u Zagrebu te pokušaji na modernizaciji zdravstva. njezino izigravanje Hrvatko-ugarske nagodbe. novi se zakon oslanjao na prijašnju osnovu zakona i stoga je predlagao regulaciju postupnog ukidanja zadruga. Budući da je u međuvremenu u javnosti. obrta. Međutim. No zbog ponašanja ugarske vlade. 74 . ožujka 1878. Srbi u BiH željeli su sjedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom koje su u međuvremenu ušle u za Bosnu i Hercegovinu u rat s Turcima. No. posebice u raspodjelu ubranog novca na njezinu teritoriju. Prema Mažuranićevoj želji. Nakon srpskog poraza u Bosni i utanačenje mira 1877. Sabor je imao velikih problema s donošenjem zakona o zemljišnom rasterećenju. Istri i Dalmaciji u kojima se istodobno intenziviraju procesi Hrvatskog narodnog preporoda. a istodobno u rat ponovno ulazi Srbija i zauzima dijelove južne Srbije. tj. uključujući i pitanje riječkog provizorija koji je u Saboru (1872. raslo uvjerenje kako Narodna stranka želi ujedinjene BiH s Hrvatskom. odnosno nastojanje da se običajno pučko pravo zajedničkog vlasništva što bezbolnije pretvori u građansko pravo osobnog vlasništva ili suvlasništva. nastala je opća netrpeljivost na obje strane. Mažuranićeva je vlada predložila Saboru još i zakonsku osnovu o Zemaljskom kulturnom vijeću kao „strukovnom organu“ vlade koja bi se oslanjala na strukovnjake u podžupanijama i gradovima. protivno Nagodbi. Za Mažuranićeva vladanja. Došlo je i do ustanka u BiH.prema kojem se predivđala velika Bugarska država. iste je godine u travnju započeo Rusko-turski rat.) izazvao veliku uznemirenost jer se sam provizorij počeo shvaćati kao neka vrsta definitivuma. Za vrijeme Mažuranićeve vlade pojačane su i kulturno-prosvijetne veze u južnoj i zapadnoj Hrvatskoj. glavne točke toga mira . gospodarstvenim i kulturnim središtem svih Hrvata. započeli su i modernizacijski procesi na području novčarstva.). proširenje teritorija Srbije i Crne 61 za novoizgrađene pruge uporno je uvodila mađarski jezik kao službeni pod izgovorom da su željeznice privatno poduzeće države na koje se ne odnose regulacije Nagodbe 62 što će se i dogoditi Berlinskim kongresom 1878. a Rusija se sporazumjela s Austro-Ugarskom o njenom mogućem protektoratu u BiH62. prometa. Uzroci sloma Mažuranićeve vlade Stvarne uspjehe Mažuranićeve vlade neprestano je zasjenjivala politika ugarske vlade. a sukob je još više dobio na težini kada je Mažuranić prema nalogu iz Beča i Pešte naredio da se u Hrvatskoj onemogući veleizdajničko djelovanje Srba koji su se borili na strani Srbije i Crne Gore. osobito u željezničkom prometu61.1875. jer su carski patenti iz doba apsolutizma u svojoj biti bili nepotpuni za hrvatsko Page | 74 pdručje i prilike.. . No. nakon poraza ruske vojske kod Plevne. počela nametati mađarski jezik kao službeni u zajedničkim službama. Primjetna je sve izraženija hrvatska politika u tamošnjim pokrajinskim saborima kao i suradnja sa Zagrebom kao politički.. Ugarska je vlada. tj. bankarstva i industrije. Ustanak u Bosni i Hercegovini budio je u Hrvatskoj nadu da će se konačno osloboditi osmanske vlasti i sjediniti s Hrvatskom. a situaciju su dodatno otežavali i sukobi između Hrvatskog i Ugarskog kraljevinskog odbora prilikom obnove financijske nagodbe. iako je taj novac zapravo služio interesima ugarske trgovine. Izvor velikog nezadovoljstva bio je i Mažuranićev neuspjeh u pogledu konačnog povratka Hrvatsko-slavonske vojne krajine pod vlast Sabora i bana.

Hrvatski je sabor. Pejačević je na zahtjev Sabora uspio 75 . te pripojenja Rusiji dijela Besarabije i još nekih do tada turskih pokrajina. BiH) malo po malo tako udesi da bi se s vremenom mogao priključiti na ustroj Kraljevine Hrvatske. David je 1880. Štoviše. interes te konačno omogućiti cjelokupnost Trojedne Kraljevine. Bit je njegovih odluka: priznavanje neovisnosti i teritorijalnog proširenja Rumunjskoj. AustroUgarska dobila je pravo da zaposjedne BiH i u njoj uvede „mir i red“. kao i usponu modernizacijskih procesa u zemlji.Gore. BAN LADISLAV PEJAČEVIĆ I POSLJEDICE NJEGOVA VLADANJA Pojačana mađarizacija Mažuranića nasljeđuje grof Ladislav Pejačević. Budući da je u međuvremenu ojačao turskofilski pokret u odnosu prema Bosni. ostavku na mjestu bana. tvrdeći da njima nije mjesto na javnim trgovima. Kralj je. Naime. uspostava autonomne kneževine Bugarske i autonomne Istočne Rumelije. i dakako njegovih odluka. mađarska je vlada pokazala nezadovoljstvo njegovim programom. umjereni unionist. unatoč Mažuranićevu neslaganju. Mađarska je vlada na samom početku pokreta prigovarala banu Mažuraniću što uopće dopušta javna okupljanja. govoreći o BiH. Mađarska svoju politiku dovodi u sklad sa sveukupnom vanjskom politikom Monarhije i u vezi s Bosnom. Mađarska je vlada nastojala provoditi mađarizaciju neprestanim povredama nagodbe. učinivši tako i kraj Mažuranićevoj politici razvnoteže između Beča i Budimpešte. Najprije je to bilo umirovljenje direktora financijskog ravnateljstva u Zagrebu Ivana Bartolovića i imenovanje Mađara Antala Davida na njegovo mjesto. Znajući za te događaje. isticala se i nada da će Monarhija postupati u svojem interesu koji je ujedno i hrv. Najavio je skoro sjedinjenje Vojne krajine s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom te štednju u cjelokupnoj zemaljskoj upravi kako bi ostalo što više novca za narodno-gospodarska ulaganja. kralju uputio adresu koji je tražio da se „ustroji zadobivenih pokrajina (tj. ali i povrede odmađarske vlade. ubuduće su promaknuća činovnika u financijskoj službi trebala ovisiti o znanju mađarskoga jezika. na prijedlog mađarske vlade. Javno su se izražavale simpatije za balkanske narode i Rusiju. Srbiji i Crnoj Gori. te protektorat u BiH. međutim. Budući da su istodobno propali pregovori Hrvatskog i Ugarskog kraljevinskog odbora o obnovi međusobne financijske nagodbe u korist Hrvatske. a posebno mu je zamjerala što nije izjavio da Rijeka i pravno pripada Mađarskoj. Slavonije i Dalmacije u njihovom državnopravnom odnosu prema Kraljevini Ugarskoj“. ban Mažuranić podnio je početkom 1880. predstavio je svoj politički program čija je bit nepromjenljivost nagodbenog zakona i njegova obrana od napada hrvatske opozicije. Navijestio je reforme u poreznom sustavu u korist Hrvatske te nastavak započetih modernizacijskih reformi. prekoračio svoja ovlaštenja što je uzdrmalo Mažuranićev položaj.nisu odgovarale Austro-Ugarskoj i Velikoj Britaniji. 1880. pripojenje Besarabije Rusiji te ostanak BiH i dalje pod turskom vlašću . Međutim. veljače iste godine. Makedonija je ostala pod vlašću OC. osobito nakon Berlinskog kongresa. ojačao je u Hrvatskoj pokret koji je zahtjevao nestanak Turske iz Europe te dostojan život i kulturu za kršćanske narode Istoka. izjavio da je Hrvatski sabor. koju je mađarska vlada prihvatila već 21. Page | 75 odnosno „sjedinjenje“ Hrvatsko-slavonske vojne krajine i Dalmacije s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. u gradovima i u tisku već da za takve probleme vanjske politike postoji zajednički Ugarski sabor. po Szaparyjevu (ministar financija) nalogu objavio okružnicu o otvaranju besplatnog tečaja mađarskog jezika u Zagrebu. koja je u svojoj biti bila usmjerena prema učvršćenju hrvatske državnosti.

Mrazović je sa 22 zastupnika istupio iz Narodne stranke i osnovao Neodvisnu narodnu stranku koja je težila povoljnijem i samostalnijem financijskom položaju za Hrvatsku i koja je 1883. nisu uspjele. kolovoza 1883. rujna 1883. što je dovelo do velikih poteškoća. 1880. Međutim. Nezadovoljstvo u Zagrebu izbilo je osam dana nakon njihova postavljanja. Većinu mandata dobila je režimska Narodna stranka. a tjedan dana kasnije i u Prigorju te u Hrvatskom zagorju i na Banovini. U međuvremenu. Suvremenici su to razdoblje 63 Tadašnji predsjednik ugarske vlade bio je J. postavljeni na zajedničkim financijskim i carinskim uredima nezakoniti grbovi. unatoč prosvjedima bana Pejačevića. do 1871. kolovoza skinuo i porazbijao i tako potaknuo javne prosvjede u ostalim hrvatskim gradovima. na prijedlog mađarske vlade. na izborima doživjela potpun poraz.. a zatim i seljački nemiri u Hrvatskom zagorju i dijelu bivše Vojne krajine. Vojna je krajina vraćena pod hrvatsku vlast. Andrássy koji je uspješno prezentirao interese ugarskih veleposjedničkih krugova 76 . osobito nesnosne porezne mjere i siromaštvo. Naime. Banove intervencije po pitanju prava hrvatskoga jezika. Narod je bio ogorčen i zbog stalnog ograničavanja hrvatske autonomije. nemiri su se proširili u Karlovac. vratio u Zagreb dvojezične grbove. u Zagrebu su 6. VOJNA KRAJINA OD DJELOMIČNOG UKIDANJA 1869. Već u kolovozu i rujnu iste godine. s natpisima na hrvatskom i mađarskom jeziku. koje će kasnije zamijeniti grbovima bez ikakva natpisa. ležao je u uvjerenju da je mađarska hegemonija kriva za sve probleme. Kad se zemlja primirila od ustanaka. Sabor je na kraju ipak udovoljio zahtjevima mađarske vlade.Do 18. pa 24. mađarska se vlada odlučila na privremenu obustavu ustava u Hrvatskoj. Senj i Novu Gradišku. Rambergu. te je predložila kralju uvođenje komesarijata. Osnovni razlog takvu ponašanju pučanstva. Hrvatskome saboru ostavljena je na kraju samo zadaća da predloži zakonsku osnovu o inartikulaciji kraljeve naredbe iz 1881. Uzroci narodnog otpora Prema nalogu ugarskog ministra financija Szaparyja. Zatim je Pejačević na temelju kraljeva odobrenja proglasio naredbu o privremenom izbornom redu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. koje je kralj povjerio generalu H. koji je 7. Hrvatska je autonomija posve zapostavljena u korist. i 7. a ti izbori su održani 1883. KOMISIJA MINISTARSTVA RATA ZA REFORMU VOJNE KRAJINE Vrijeme od 1867. koje je nametala ugarska vlada stalnim kršenjem nagodbe. sveukupnu pravnu Page | 76 regulaciju toga procesa u svoje je ruke uzela mađarska vlada osnivanjem posebnog komesarijata kojemu je na čelu bio ban Pejačević. u Zagrebu su izbili nemiri.samo donekle ublažiti Davidovi okružnicu.kolovoza 1883. DO UJEDINJENJA S BANSKOM HRVATSKOM 1861. mađarskih interesa. pa su tako iz tih poslova bili isključeni hrvatska vlada i Sabor.kolovoza. Radi intervencije sukoba. saborska je osnova uključila izdatke za bivšu Vojnu krajinu u autonomni budžet što je bilo u suprotnosti sa zabranom mađarske vlade koja je zahtjevala „provizorij“ sve dok se bivša Vojna krajina potpuno ne „stopi“ s građanskom Hrvatskom i Slavonijom. Hrvatsko-slavonska vojna krajina „sjedinjena“ je s građanskom Hrvatskom i Slavonijom na temelju kraljeva manifesta 1881. za bana je imenovan grof Karoly Khuen-Héderváry. pa ih je narod 15. podnosi ostavku. dakako. protječe u oštrom sučeljavanju između vojnih i privrednih krugova Austrije s ugarskom vladom63.

ocijenili kao mađarsko-austrijsko otimanje za Krajinu, pokazujući tako svoje privredne i strateške ciljeve. 1867. krajiško pitanje vladar je uklopio u okvir isključivo vojnih pitanja, svjedočeći tako da se ne želi odreći Vojne krajine pa zbog toga ugarska delegacija, ali samo prividno, pristaje da čitava Krajina ostane i dalje podređena Ministarstvu rata. Poslije golemih političkih promjena u Monarhiji koje su nastupile kao posljedica vojničkih poraza u ratu s Prusijom, Vojna je krajina dobila gotovo odlučujuće Page | 77 mjesto u privrednim i strateškim ciljevima bečke istočne politike. U Beču nakon toliko stoljeća nastaju prvi veći planovi o privrednom razvoju Vojne krajine te vlada uvjerenje da je Krajina nagodbom između Ugarske i Austrije pripala austrijskom dijelu dualističke Monarhije. Na pitanje vladara kakvi su daljnji planovi Ministarstva rata s Vojnom krajinom, generali nisu htjeli ni raspravljati o njezinu ujedinjenju s građanskom Hrvatskom. Na poticaj dvorskih krugova, osnovana je početkom 1868.posebna Komisija za Krajinu na čijem je čelu bio general Ludwig Gablenz, inače zapovijednik Hrvatskoslavonske vojne krajine. Komisija je bila zadužena da prouči pitanje Krajine i predloži rješenje, a zaključci su bili sljedeći: s vojnog i političkog stajališta, u Krajini treba zadržati postojeće stanje, ali uvesti nove reforme bez razvojačenja i sjedinjenja s Hrvatskom. TAJNI PROJEKT O STVARANJU TREĆE GRUPE ZEMALJA NA ČELU SA ZAGREBOM Brzo popravljajući svoj položaj i planirajući proširenje Monarhije na Istok, generali sve otvorenije istupaju protiv dualizma, koji zajedno s predajom Hrvatske Mađarima znači početak rasula Monarhije, poglavito carske vojske koja je stoljećima bila simbol državnog jedinstva. Otpor vojnih krugova protiv dualizma i sumnje u privrženost ugarskih političkih krugova Beču, u početku su bile tihe i prikrivene. Generali su osuđivali popustljivost Dvora i političkih krugova Beča koja je omogućila Mađarima da 1867. postanu vladajući element u zemljama krune sv. Stjepana. Generali, posebno oni hrvatskog podrijetla, smatraju da Monarhiju od rasula može spasiti samo zajednička vojska i samostalna Hrvatska. Između plana o samostalnoj Hrvatskoj i plana o trećoj grupi zemalja, nije postojala razlika. Sukob vojske s dualizmom vodio je Narodnu stranku sve bliže vojnim krugovima, osobito prema generalima hrvatskog podrijetla, pod čijom će zaštitom uskoro početi izlaziti jedine opozicijske novine u Hrvatskoj - Zatočenik koji će u 3 godine izlaženja oštro osuđivati protuhrvatsku politiku vodećih središta dualističke Monarhije, iako uredništvo ističe da pozornost stavlja na krajiško pitanje. VELIKI PROJEKT BEČA O GRADNJI PROMETNICA U KRAJINI. „PLANTAŽNA“ PRODAJA KRAJIŠKIH ŠUMA Misao o samostalnoj Hrvatskoj kao protuteži Ugarskoj najdosljednije je prihvatio nadvojvoda Albrecht, šef Vrhovnog vojnog zapovijedništva Austro-Ugarske Monarhije. Nije tajio da njegova politika ima ovaj cilj: od Vojne krajine, Hrvatske, Dalmacije i pruključenjem Bosne i Hercegovine osnovati treću grupu zemalja koje bi mogle poslužiti kao snažan bedem protiv dinastije Ugarske. No, njegov odlazak u Nove dvore (današnji Zaprešić), da se s grupom krajiških oficira i generalom Gablenzom pokloni Jelačićevu grobu, izazvao je među mašaronima u Zagrebu i krugovima peštanskih političara osjećaj vojničke demonstracije protiv mađarskog bana Levina Raucha i ugarske vlade s Andrássyjem na čelu. Mise zadušnice Jelačiću, održane u crkvi sv. Marka, pretvorene su u velike demonstracije Jelačiću. U povodu toga u Novom pozoru koji je izlazio u Beču objavljen je zanimljiv dopis iz Zagreba u kojemu su oslikane političke prilike u Hrvatskoj. Tom je prilikom izrečen poznati poziv: „Ustani bane Jelačiću, Hrvatska te zove!“. U redovima

77

Narodne stranke nestaju i posljedni tragovi sukoba s vojnim krugovima i mržnje prema Beču koja je prožimala politički život Hrvatske, osobito 1860. i 1861. U Hrvatskoj se stvara mišljenje da su car i vojska najpouzdaniji branik interesa Hrvatske. Vojna krajina u središtu je političke pozornosti. Zbog toga vojni krugovi nastoje pošto-poto onemogućiti njezino razvojačenje. Oni smatraju Vojnu krajinu svojom domenom. Po mišljenju cara i vojnih krugova bila je ona napeti pištolj uperen Page | 78 protiv Mađarske. U toj povezanosti nastao je i plan o trećoj grupi zemalja, tj. plan o stvaranju jedne južnoslavenske zajednice u sklopu Monarhije. Upravo je ta ideja nailazila u Vojnoj krajini na veliku prodršku. Pod pojmom „južnoslavenska zajednica“ mislilo se na Hrvatsku i BiH. Brzo prenošenje bečkih interesa na Istok, primjetljivo je najprije u domeni prometa. Krajiški odjel u Ministarstvu rata pretvoren je u pravi projektni zavod. Tu nastaju veliki projekti o gradnji prometnica u Krajini te sječi i prodaji krajiške šume. Prvi prometni planovi austrijske vlade bili su: dosegnuti do Bosanskog Novog na granici s OC; do Splita na srednjem Jadranu i Zemuna na istočkoj točki Slavonske krajine. Gradnja riječke željeznice započela je 1869., a završena 1873. Nazivala se „planinskom“ zbog zaista teških uvjeta vožnje. Druga velika krajiška prometnica dobila je ime „slavonska željeznica“, a spojila bi Zemun sa Siskom. Osnovna namjera bečkih krugova bila je: graditi sve željeznice prema Istoku i Splitu kroz teritorij Vojne krajine jer na prostoru Krajine ugarsko zakonodavstvo i vlada nemaju nikakva utjecaja. Dakle, borbu hrvatskih krugova za Vojnu krajinu preuzimaju - od 1867. - bečki krugovi, nudeći predstavnicima hrv. građanstva i krajiškim rodoljubima protumađarski savez. Narodnjačko i opozicijsko glasilo Novi Pozor, koje zbog mađarskih progona i terora izlazi u Beču, objavilo je krajem travnja 1869. popis velikih prometnica koje bi se gradile u Krajini: 1. željeznica: Split - Barcs 2. željeznica: Sisak - Zemun 3. željeznički odvojak pruge Sisak - Zemun 4. željeznica: Zemun - Oršava 5. kanal: Šamac - Vukovar 6. isušenje bosutskih i bigskih nizina u Slavonskoj krajini Budući da Monarhija, zbog velikih državnih dugova, nije imala dovoljno investicijskog kapitala za gradnju željeznica u Krajini, u Beču je izrađeno nekoliko projekata o prodaji goleme šumske mase u Krajini. Stoga su vojni, privredni i politički krugovi Beča, vodeći svoju borbu za spašavanje Krajine (1867. - 1871.), bili spremni na suradnju s krajiškim rodoljubima i predstavnicima hrv. građanstva. Njih su pokušali pridobiti novim zakonom o reformi Krajine, zatim s novim projektom o posebnoj „južnoslavenskoj zajednici“ kao trećoj grupi zemalja u sklopu Monarhije, gradnjom magistralih željeznica u Krajini, gradnjom kanala Šamac - Vukovar, isušenjem velikih močvara u Slavoniji, većom eksploatacijom krajiških šuma i zaštitom hrv. opozicije u borbi protiv bana Levina Raucha i drugih mađarona u Zagrebu. DVIJE KOMISIJE ZA KRAJINU: BEČKA I PEŠTANSKA Mađarski privredni i politički krugovi imali su posve suprotne strateške ciljeve: onemogućiti revitalizaciju vojnokrajiškog sustava, onemogućiti pokušaj osnivanja treće grupe zemalja i razbijanje dualističkog rješenja Monarhije, što prije zadobiti potpunu kontrolu nad planovima izgradnje željeznica u Krajini. I na kraju, što prije zagospodariti prodajom krajiških šuma. Ti „zeleni rudnici“ Krajine bili su u središtu privrednih planova mađarskog hegemonizma.

78

Vrijednost samo onih šuma s kojima će drćava slobodno raspolagati proračunata je na 147 milijuna forinta. Taj golemi kapital bio je dovoljan za gradnju krajiških željeznica i drugih velikih privrednih objekata. Boreći da s prostora Krajine potisne privrednu dominaciju Austrije, ali ne kao saveznica Hrvatske, ugarska vlada je najprije uspjela zapriječiti 1868. provođenje novih zakona Ministarstva rata, koji su imali za cilj refomirati Vojnu krajinu. Osnovni prigovor ugarske vlade bio je da Krajina ne može i dalje postojati kao posebna teritorijalna jedinica u Page | 79 sklopu austrijskih zemalja jer njezine pukovnije, prema odredbama Hrvatskougarske nagodbe, čine sastavni dio Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a time i zemalja ugarskog dijela dualističke Monarhije. Eksplozivna rasprava o pitanju kojem dijelu Monarhije pripada Vojna krajina započela je još u veljači 1868., kada je ugarska delgacija osnovala svoju Komisiju za Krajinu. Njezin je zadatak bio proučiti krajiško pitanje i predložiti ugarskoj vladi njegovo rješenje. Zaključak mađarske Komisije bio je: Krajina kao vojna institucija više ne odgovara zahtjevima vremena. Pokušaj vojnih krugova da reformiraju krajiški sustav dočekan je u Pešti još 1868. s velikim nepovjerenjem. Izjava vojnog ministra Franza Khuna od 8. veljače potaknula je nove sumnja. Govoreći o prijedlozima Komisije Ministarstva rata, Khun je izjavio da planirana reforma ima za cilj približiti Krajinu ostalim zemljama Monarhije uz istodobno očuvanje krajiško-vojničkog sustava u njoj. To je bio dovoljan poticaj za Mađare da započnu svoju borbu za razvojačenje Krajine jer je postojanje Vojne krajine i poslije Nagodbe shvaćeno u Pešti kao nepovjerenje prema Mađarima. Jelačićev napad preko Drave 1848. bilo je teško zaboraviti. Zbog toga borbu mađarskih krugova protiv Vojne krajine od 1867. do 1871. treba promatrati kao borbu protiv treće grupe zemalja, tj. kao borbu protiv samostalne i jake Hrvatske. Projekt osnivanja „južnoslavenske zajednice“ ocijenjen je u Pešti kao opasan pokušaj vojnih krugova da od Krajine, Hrvatske, Dalmacije te BiH organiziraju svojevrsnu Vandeju koja bi branila novu politiku dinastije Habsburgovaca na Balkanu. Idejni začetnici projekta o trećoj grupi zemalja bili su vojni vrhovi, a prvi sastavljač projekta bio je mladi krajiški general Josip Grivičić. Za njegovu Promemoriu Ministru rata u početku 1868., u Beču je vladalo veliko zanimanje. Budući da je Mađarska razvoj svoje ekonomije vezala za izvoz preko Rijeke i Zemuna, oslobođen od austrijske kontrole gradnja dalmatinske unske željeznice izazvala je u krugovima peštanske vlade pravu eksploziju. Ugarska vlada zahtjevala je 1869. da se paralelno s gradnjom turske željeznice kroz Bosnu gradi i željeznica preko Zemuna i Srbije. Samo pod tim uvjetom bili su mađarski krugovi spremni odobriti priključak dalmatinske željeznice na trusko-bosansku prugu u Bosanskom Novom, pa su privredni krugovi Beča odustali od gradnje dalmatinske željeznice. Kako je gradnja ostalih željeznica u Krajini zamišljena sječom i prodajom krajiške šume, ustat će Mađari i protiv ostalih austrijskih prometnih planova, uporno dokazujući da pravo vlasništva nad krajiškom šumom, u duhu Nagodbe, pripada isključivo ugarskoj vladi. Borba za krajiške šume jedna je od najsloženijih sastavnica u posljednjoj dionici povijesti Vojne krajine. Planirana plantažna prodaja krajiških šuma, nastala kao poseban projekt Ministarstva rata 1867./1868., izazvala je veliku uzbunu. Koliko je to pitanje krajiških šuma stvarno uzdrmalo austro-ugarske odnose, najbolje pokazuje ozbiljno upozorenje austrijskog kancelara Friedricha Beusta, upućeno austrijskim ministrima 9. listopada 1869., da bi politička napetost u Ugarskoj, nastala zbog planirane prodaje krajiških šuma i gradnje krajiških željeznica, mogla dovesti do pada ugarske vlade. Politička kriza u austro-ugarskim odnosima, zbog krajiškog pitanja, doseže vrhunac na početku kolovoza 1869., kada su Mađari započetu borbu protiv

79

Žumberačke satnije te vraćanje Senja i vojnog Siska banskoj Hrvatskoj. politički krugovi 1860. učinio još jedan korak dalje u borbi za Krajinu. a njezin teritorij vrati Ugarskoj. Od prvotnih zahtjeva da se ukine cijela Krajina. O najtežem pitanju. O UKIDANJU KRAJINE Odlučujući austro-ugarski pregovori o ukidanju Krajine i njezinu vraćanju Ugarskoj.austrijske dominacije u Krajini proširili navalom na cijelu Krajinu. Riječ je upravo o onim dijelovima Vojne krajine kojih su razvojačenje i ujedinjenje s Hrvatskom energično zahtijevali Jelačić 1849./1861. Tog je dana započeo proces razvojačenja Krajine. Druga. U stoljetnoj povijesti Vojne krajine 13. Andrássy je 13. tjerao je predsjednika ugarske vlade Andrássyja da učini nešto za svog štićenika Raucha i za spas Hrvatsko-ugarske nagodbe. manje prihvatljiva mogućnost bila je da Andrássy potraži put prema Narodnoj stranci i s tom najvećom političkom snagom Hrvatske izvrši reviziju Nagodbe. Međutim. Sve teži položaj unionističkog bana Levina Raucha u Hrvatskoj. predloživši vladama Austrije i Ugarske da se utvrdi vrijeme do kada će se razvojačiti i preostlai dio Vojne krajine. Tako je predsjednik ugarske vlade predložio ukidanje „samo nekih geografskih cjelina“ prostranog krajiškog područja. i 12.“ Zaključci sjednice Zajedničkog ministarskog vijeća od 13. Odlučuvši se ipak za spašavanje Raucha.. Konačni zaključak vladara bio je: „Neka se odmah najavi ukidanje dvije varaždinskih pukovnija i žumberačkog kotara slunjske pukovnije. Osnivanje Mješovite komisije može se ocijeniti i kao prvi korak u dugotrajnom mađarsko-austrijskom sporazumjevanju o diobi utjecaja na krajiškom prostoru. Andrássy potaje mnogo umjereniji. i 1865. Takvom formulacijom izricao se već duže vrijeme zahtjev za ukidanje starog Varaždinskog generalata. kolovoza i poznati reskript vladara od 19. Na ministarskim konferencijama 11. kojim odluka o djelomičnom ukidanju Vojne krajine dobiva kraljevu sankciju. listopada postigla sporazum prema kojemu je opravdana prodaja krajiških šuma. Tom je prilikom ugarska vlada prvi put u raspravi o Krajini izrekla ovo prijeteće stajalište: „Austrijska vlada ne može utjecati na krajiško pitanje i donositi odluku o razvojačenju Krajine. a između cara i Andrássyja koji je ublažio svoje zahtjeve. može se smatrati prekretnicom. Posljednji govornik te sjednice 13. Doduše. Predložio je osnivanje posebne mještovite komisije koja bi imala zadaću utvrditi oblike i uvjete prelaska krajišnika vojnika iz vojničke u civilnu upravu. zemalja. st. kolovoza 1869. tj. kolovoza „iza zatvorenih vrata“. Posljednji zaključak Mješovite komisije stvorio je 80 . o eksploataciji krajiških šuma. a prije prodaje valja krajiškim kućnim zadrugama utvrditi odštetu za njihova servitutna prava. zamolio je od austrijske vlade političku „koncesiju“ za spašavanje unije između Mađarske i Hrvatske. tj. naroda jer nakon toliko stoljeća obilježavaju početak ujedninjenja hrv.“ Prema odredbama ustava. vođeni su 13. svaka prodaja šume u krajini može se provesti samo uz sporazumu s ugarskom vladom. AUSTRO-UGARSKI PREGOVORI 1869. svoje politike. naroda počinju još gubitkom Dalmacije na samom početku 15. bio je vladar koji je još jednom ukazao kako Dvor i vojni krugovi Beča nerado napuštaju svoje pozicije u Krajini. vladar je bio dužan raspustiti jednu i drugu vladu. ili ispuniti Page | 80 mađarske uvjete. kolovoza 1869. kolovoza predsjednik ugarske vlade postavlja rješenje pitanja državnopravne pripadnosti Vojne krajine i njezine uprave kao uvjet Mađara da glasuju za vojni budžet. važni su datumi u povijesti hrv. kolovoza 1869. kolovoza 1869. Zatraženo je očito samo ono što je u tajnim dogovorima s carem utanačio. te hrv. Komisija je 12. što istodobno znači i kraj stoljetnih dezintegracijskih procesa koji u povijesti hrv.

listopada 1869. Zaključci Ministarske konferencije od 14. gadnju prometnica. a vladu Austrije primorati da vlast u Krajini preda odgovarajućim ministarstvima Ugarske u svim onim poslovima koji prema Austro-ugarskoj nagodbi pripadaju u sklop vlade u 81 . upućivali na skori rasplet krajškog pitanja. isušenje močvara u Slavonskoj krajini i osnivanje krajiških imovnih općina. Obvezao je Ministarstvo rata da upozna ugarsku vladu sa svim programima planiranih investicija u Krajini te da s ugarskom vladom postigne sporazum o Page | 81 upotrebi kapitala dobivenog iz buduće prodaje krajiških šuma. Prema izjavi ministra rata prijedlog Mješovite komisije daje ugarskoj vladi pravo kontrole nad poslovima prodaje kao i pravo uprave nad prihodima od prodaje šuma. Z druge strane. zemalja. ali ni tada Mađari ne pomišljaju na ujedinjenje hrv. Treća grupa odluka iz tog sporazuma obuhvatila je pitanja gradnje krajiških željeznica i kanala Dunav .). listopada 1869. Još tijekom siječnja 1870. Tek će tada ugarska vlada biti spremna na ujedinjenje Krajine s banskom Hrvatskom. Beč je još jednom pokušao istupiti s novim projektom o spašavanju Vojne krajine. Za provedbu postignutog sporazuma koji u prvi plan stavlja velike građevniske pothvate u Krajini (1. Riječ je dakako o Komisiji krajiškog investicijskog kapital (fonda). Nakon izgradnje navedenih prometnica. Vladar je. Riječ je zapravo o posebnoj banci za Krajinu koja bi bila nosilac privrednog preporoda na krajiškom prostoru. Tako je šef Krajiškog odjela u Ministarstvu rata pukovnik König. pristao na dvije dodatne odredbe: a) buduća prodaja šuma u Krajini ne može se provesti bez sporazuma s ugarskom vladom b) za realizaciju sporazuma o prodaji „prezrelih šuma“ osnovat će se posebna komisija Iz te odluke razvit će se najspornija institucija Vojne krajine. stao na Andrássyjevu stranu. Iza tih se formulacija skriva zapravo zapravo borba jednog i drugog centra Monarhije za kapital kojim će se graditi željeznice u Krajini.).Sava (3.). i 14. Zaključeno je da se ukupna šumska površina podijeli na jednake dijelove između države i krajiških općina te da se što prije započne sa segregacijom tj. I oni su. prosinca 1869. ugarska vlada zahtjeva brzo ukidanje Krajine. Smisao ugarskih zahtjeva nije se kretao dalje od osnovnog političkog cilja: istrgnuti Krajinu iz ruku vojske.König (šef odjela za Krajinu u Ministarstvu rata). Taj je sporazum poznat kao krajiške punktacije. poglavito zato što je u svoj opseg uklopio i zahtjeve koje su postavili mađarski krugovi na Ministarskih konferencijama 12. za ukidanje vojne krajine. On razmatra upotrebu kapitala koji će se dobiti prodajom 30 000 jutara krajiških šuma. Njezina će uprava biti sastavljena od predstavnika ugarske vlade i Ministarstva rata. Tako bi se npr. pregovarajući s Andrássyjem u ime austrijskih krugova. Pitanje sigurnosti državnih granica poslužit će vojnim krugovima kao dovoljna argumentacija protiv bilo kakva ukivanja vojne krajine. poslužit će kao načelna podloga za poseban sporazum Andrássy . iako nerado.Rijeka. poput mađarskih krugova. Mađarsko-austrijski sporazum 28. JOŠ JEDAN POKUŠAJ BEČA DA SAČUVA KRAJINU Dok su postignuti uspjesi ugarske vlade 1869. obilježava početak mađarske premoći u Krajini. Druga grupa značanjih odredbi razmatra pitanje servitutnih prava krajiškog puka u krajiških šumama (2. osnovat će se posebna Krajiška investicijska komisija. prosinca 1869. diobom šuma na državne i općinske. potpisan 28. spojila Krajina s Dalmacijom na pruzi Karlovac . bečki su generali izradili novu strategiju u rješavanju krajiškog pitanja.novu krizu u austro-ugarskim odnosima. a na taj zaokret utjecalo je francusko-prusko sučeljavanje. gradile bi sei dvije važne spojnice krajiške željeznice.

Vilim I. prokrčit će put prema nepredviđenom savezu između Page | 82 vojske i Mađara. kolovoza 1869. rujna 1870. Osnovna spoznaja koja je prožimala predstavnike krajiškog puka bila je da: djelomičnim ukidanjem Krajine Mađari žele pod kapu nepravedne Hrvatsko-ugarske nagodbe stavljati komad po komad krajiškog teritorija. objavljen je prvi Manifest cara o djelomičnom sjedinjenju. ujedinjuju s banskom Hrvatskom: pukovnije Varaždinske krajine. saziv posebnog krajiškog sabora ili 64 Franjo Josip I. listopada 1871. 82 . potpomognuti od narodnjaka i pravaša. Vojna je krajina dobila status zajedničke i posebne vojne institucije. I USTANAK U KRAJINI Protiv austrijskih i mađarskih planova o diobi utjecaja na krajiškom teritoriju niče u samoj Krajini već 1869. obvezuje vojne krugove na donošenje zakona koji će omogućiti predaju Krajine u upravnom i privrednom pogledu Ugarskoj i na ujedinjenje s Ugarskom. očuvanje krajiških povlastica (pravo iskorištavanja šuma i plaćanje umanjenog poreza). donesena odluka o razvojačenju. Sve te postsedanske duboke promjene u odnosima između Beča i Berlina odlučno utječu na rješenje krajiškog pitanja u duhu onih zamisli koje su izrazili vrhovni vojni krugovi na početku 1870. o djelomičnom ukidanju Krajine. lipnja 1871. Krajiški rodoljubi. godine: zajednička i posebna vojno-tertorijalna institucija. Pomalo zaboravljenja Sveta alijansa dobit će novo ruho koje se od starog razlikovalo uglavnom novim imenom . kolovoza 1869. Riječ je o dijelovima Vojne krajine koji se 1871. izgradnja krajiških željeznica s magistralnim pravcem Ogulin . ožujka 1871. To znači da Mađari ukidanjem Krajine traže samo njezino ujedinjenje s Ugarskom kako bi se budimpeštanski krugovi mogli pogađati s Hrvatskom o uvjetima ujedinjenja. siječnja 1871.) Poslije Sedana krajiško pitanje više ne zaokuplja posebnu pozornost bečkih krugova. postiže prvi cjelovit sporazum s Bečom. Najnoviji prijedlozi vojnih vrhova da se Krajini ubuduće osigura status „zajedničke“ i „posebne“ vojničke institucije poslužit će za novo izmirenje između vojnih vrhova i mađarske veleposjedničke aristokracije. čini jednu cjelinu. Međutim. žumberačka satnija te gradovi Senj i Sisak. taj sporazum ne znači da vojni krugovi gube svoje pozicije u Krajini. lipnja 1871. Oni i dalje zadržavaju u Krajini svu izvršnu i zakonodavnu vlast koncentriranu u Ministarstvu rata i ličnosti vladara..1871. Manifest je upućen samo onim krajišnicima koji su živjeli u dijelovima Vojne krajine za koje je još 19. i ruski car Aleksandar II.„Liga triju careva“64. Sporazum od 1871. Već 26. obnovljeni su austro-ugarski pregovori o rješenju krajiškog pitanja. osnivanje posebnog i velikog novčanog zavoda koji bi ubrzao razvoj zaostale krajiške privrede. izglasao je konačnu predaju Vojne krajine Ugarskoj. Poslije Sedana bečka diplomacija i vojska traže put izmirenja s Berlinom. Pojava krajiškog narodnog pokreta povezana je najuže s nezadovoljstvom samih krajišnika zbog neočekivane odluke vladara od 19. a 8.Zemun. U četverogodišnjoj borbi za Krajinu (1867. širok pokret koji s krajiškom bunom u Ogulinskoj pukovniji 8. Krajiški rodoljubi formuliraju ove programske ciljeve krajiškog pokreta: borba protiv austro-ugarskog sporazuma o djelomičnom ukidanju Krajine.Budimpešti. Austrijski parlament 27. MANIFEST O DJELOMIČNOM UJEDINJENJU (VARAŽDINSKE KRAJINE) I ODLUKA O POČETKU RAZVOJAČENJA CIJELE KRAJINE (8. Tom je prilikom prvi put Austrija prepustila teritorij Vojne krajine Ugarskoj i pristala na razvojačenje. Poraz Francuza kod Sedana 2.1871. LIPNJA 1871. . .) ugarska vlada 8. KRAJIŠKI POKRET 1869. pokreću još jednom otpor u Krajini koji po svojoj snazi nadrasta zbivanja u Krajini 1848.

nije uspjela izmjeniti dvostruki položaj Page | 83 Krajine. srpnja 1874. PREGOVORI O UJEDINJENJU IZMEĐU MAŽURANIĆA I MOLLINARYJA Novi hrv. Pregovori o ujedinjenju između Mažuranića i generala Mollinaryja (šef Krajiške zemaljske vlade u Zagrebu) počinju 15. Zbog razvojačenja Krajine 1873. Vojni krugovi uspjevaju 1873. Proces demokratizacije društva koji je započeo tek s razvojačenjem 1873. planinskih šuma u Ogulinskoj i Otočkoj pukovniji. zadržati ugarsku vladu na velikoj udaljenosti od stvarnog odlučivanja o Krajini. zajednička zato što se po zakonima od 8. Ustanak u krajini 1871. Mollinaryjev odgovor bio je zapravo odgovor bečkog Dvora koji je sve više zaokupljen proširenjem Monarhije na Istok. stvorio je osnovne uvjete za unutrašnju i vanjsku pokretljivost krajiškog stanovništva. BORBA UGARSKE ZA POTPUNU KONTROLU NAD VELIKIM KAPITALOM KRAJIŠKOGA INVESTICIJSKOGA FONDA Znajući da će poslije razvojačenja biti gotovo nemoguće otezati ujedinjenje Krajine s banskom Hrvatskom.. revizija Hrvatsko-ugarske nagodbe i nekoliko drugih manjih zahtjeva. 489. Na Mažuranićevo pitanje kada se može očekivati stvarna predaja Vojne krajine u civilnu upravu. Za kretanje socijalne strukture vidi tablice na str. KRETANJE SOCIJALNE STRUKTURE KRAJIŠKOG STANOVNIŠTVA 1869. Otočke i Slunjske pukovnije. pod vodstvom Eugena Kvaternika obilježio je najdojmljiviji kraj tradicionalne krajiške vjernosti svome caru. Krajina i dalje ostaje zajednička institucija Austrije i Ugarske. Sporazum iz siječnja 1873. mađarski vladini i privredni krugovi nastoje osigurati privrednu dominaciju u novim institucijama Krajine. 1876. 490. Mollinary je dao neočekivan odgovor: vrijeme predaje Krajine Hrvatskoj neće tako uskoro doći. nestaje tradicionalna gradska institucija vojnog tipa kao što je slobodni vojni komunitet. Odustajanje od izgradnje velikih privrednih projekata djelovat će nepovoljno na proces brže modernizacije seljačko-vojničkog društva u Krajini. odobrava novu prodaju tzv. ban Ivan Mažuranić primio je iz Krajine nekoliko predstavki u kojima se traži ujedinjenje s banskom Hrvatskom. Posljednja buna krajišnika-seljaka 1871. Ugašena obostrana i 300godišnja međusobna odanost nije se više mogla obnoviti zbog Kvaternikove krvi i vojne osvete nad krajišnicima Ogulinske. a taj budžet je morao dobiti suglasnost ugarske vlade prije nego ga prihvati Ministarstvo rata i uputi vladaru. Politički krugovi Hrvatske očekuju brzo ujedinjenje. 65 33 300 000 forinti 83 . 491.konferencije na kojoj bi sami krajišnici utvrdili odnos Krajine prema Ugarskoj. Namjera vojnih krugova i Dvora bila je da Komisija djeluje kao savjetodavni organ krajiške vlade i da zajedno s vladom izradi svake godine budžet investicijskog fonda. lipnja 1871. Krajiška imovna općina i krajiška željeznica. nalazi pod vlašću zajedničkog Ministarstva rata. Treći dio sporazuma razmatra pitanje djelokruga Komisije krajiškog investicijskog fonda. Zajedno s pregovorima o reviziji Hrvatsko-ugarske nagodbe vodili su mađarski krugovi pregovore i s predstavnicima Ministarstva rata i Krajiške zemaljske vlade o diobi investicijskog kapitala65 dobivenog od prodaje 30 000 jutara hrastovih šuma.. To su prije svega Komisija krajiškog investicijskog fonda. postigli su diobni sporazum.

Ujedinjenjem cijele Hrvatsko-slavonske krajine s banskom Hrvatskom povećao bi se broj zastupnika u zajedničkom saboru. i u zajedničkoj ugarskoj delegaciji. teritorijalne integracije. nastojeći da se krajiški magistralni pravac Ogulin . Pregovori o ujedinjenju Krajine i Hrvatskepočinju tek 18. Šef krajiške vlade Mollinary podnio je vladaru demostrantivno ostavku. Mađari su tražili da se sva prava s krajiških generala i vlade prenesu na ugarsku vladu. Govoreći godinu dana kasnije o tajnim dogovorima s Dvorom. lipnja 1876. javno priznaje postojanje „ponude“ Dvora i vojske uoči ustanka u BiH. tj. protestirajući tako zbog otezanja pregovora o ujedinjenju. vodila se velika bitka protiv prometne izolacije Osijeka. nastupa jedno od najzamršenijih razdoblja povijesti Vojne krajine i hrv. ban. u velikaškoj kući. dotle je ta ista željeznica postala trn u oku mađarskim krugovima. Na njegov prijedlog izvršena je konačna raspodjela investicijskog kapitala na zajedničke i autonomne investicije. Hrvatski ban također dobiva pravo uprave kapitalom za autonomne investicije u Krajini. koje uspješno i ponovno prezentira Narodna stranka. iako je u svakoj od njih riječ isključivo o novim mađarskim uvjetima ujedinjenja: 1. Pitanje budućeg nadzora nad upravom šumama Krajiških imovnih općina i Krajiškog investicijskog fonda bilo je jedno od najtežih. Prema tome. zastupnika. nije pokazao većeg interesa za mađarske uvjete ujedinjenja. javno izjavivši u Zagrebu da se „do posljednjeg časa“ opirao mađarskom planu o izgradnji željeznica u Krajini. Novi hrv. Obuhvaćena su neka politička pitanja  mađarski krugovi kao uvjet za ujedinjenje postavljaju zahtjev o smanjenju hrv. ostavku. U drugoj se skupini vodila rasprava o budućoj eksploataciji golemih šuma u Krajini 3. da je stranka rješenje krajiškog pitanja potražila u „sporazumu s Mollinaryjem“. Npr. O željeznici u Krajini imali su austrijski i mađarski krugovi potpuno oprečne interese. 1877. Ugarska nije mogla pristati. dok je prometna zamisao „krajiške željeznice“ najbolje otvarala vrata austrijskom prodoru prema Balkanu preko Zemuna i prema Jadranu preko Oštarija i Knina. s razvojačenjem 1873. Protiv njezine gradnje peštanska će vlada uložiti najviše energije. dolaskom Mažuranića za bana i prodorom Narodne stranke prema vrhovima vlasti. s vojnim krugovima i vrhovima Monarhije. Mađarski privredni i politički krugovi strahovali su od mogućeg povezivanja Page | 84 predstavnika hrv. U prvoj skupini (financijska pitanja) trebalo je donijeti odluku pod čijom kontrolom i upravom ostaje Krajiški investicijski fond poslije ujedinjenja 2.Zemun integrira u prometni sustav Ugarske. Prihvaćeni prijedlog vladara da 84 . Ta je zabrinutost dobila neke stvarne oblike prvi put 1873. Franjo Filipović. prosinca 1880. rujan 1877. građanstva. siječnja 1878. CIJENA UJEDINJENJA Zbog neriješenog krajiškog pitanja i mađarskog pritiska. politički predstvanici hrv. Stranačko glasilo Obzor bilježi 8. Na povećanje hrv. Obzor 3. ban Ladislav Pejačević zahtjevao je da tu vlast dobije hrv. ban Mažuranić podnio je ostavku 8. zastupnika u zajedničkom saboru Ugarske Novi šef krajiške zemaljske vlade. O tajnim pregovorima u Beču progovorio je i „disciplinirani“ Ivan Mažuranić u Hrvatskom saboru 20. Tom je prilikom donesen veći broj zaključaka koji se mogu sažeti u tri veće skupine pitanja. naroda morali su popustiti. političkog utjecaja Narodne stranke.Međutim. veljače 1880.Vinkovci .Brod gradi samo zato da bi se bosanska trgovina dovela najkraćim putem u Budimpeštu. protiv koje se odlučno borio ban Mažuranić na Ministarskoj konferenciji dokazujući da se željeznica Dalj .

. nakon toliko stoljeća. austrijska vojna komanda i uprava nad velikim dijelom hrvatskog teritorija. Prema tome. Na dužnosti dalmatinskog upravitelja bio je i ban Josip Jelačić do 1851. 85 . postići sporazum s hrv. Ludvig Cornaro. okupirani 1814. Ta je cjelina nazvana Kraljevina Dalmacija. od austrijske vojske. Beč je odlučio da dalmatinski namjesnik bude vojna osoba s činom generala. teritorij bivše Dubrovačke Republike i Boka kotorska. prema patentu austrijskog cara Franje I. kojem se ipak predaju „državne“ šume u Krajini. zastupnika. stalni posjed Austrijske Carevine koji su.prilikom svake prodaje. hrv. dakako. sa upravnim središtem u Zadru. za dalmatinskog je namjesnika 1852. a njegove obveze u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji nisu mu dopuštale da se neposredno bavi i upravom Kraljevine Dalmacije. banom. Organizacija uprave Glavno tijelo u austrijskoj Kraljevini Dalmaciji u početku je bila Zemaljska vlada kojoj je na čelu bio upravitelj general koji je istodobno rukovodio civilnim poslovima i zapovijedao odnašnjom austrijskom vojskom. naroda. Ivan Wagner. politički krugovi u dugoj borbi za vraćanje Vojne krajine banskoj Hrvatskoj ipak postižu svoj cilj. Pripadnici četrdesetosmaškog pokreta zalagali su se za ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom pa je imenovanje Jelačića za dalmatinskog upravitelja za njih značilo približavanje ujedinjenju „Trojednice“. Namjesništvo je bilo činovnička zemaljska vlada koja je radila prema uputama središnje vlade u Beču. U duhu te odluke. te od Zemuna do Zagreba. potamnilo je te 1881. postali su. Tim činom prestaje. iz 1816. Duboko nezadovoljstvo prema mađarskim vladajućim krugovima. u kojoj je ondašnjim civilnim poslovima Zemaljske vlade rukovodio dubrovački plemić Vlaho Ghetaldi. Stvarno ujedinjenje nije se ostvarilo ni tada zbog neslaganja Beča. Tako će ostati sve do sloma HM 1918. DALMACIJA I ISTRA U DRUGOJ POLOVICI 19. Teška cijena ujedinjenja bio je i posljednji zahtjev Ugarske da Hrvastki saborprihvati sve uvjete ujedinjenja i velik broj važnih odredaba bez saborske Page | 85 rasprave. Sukladno mađarskom zahtjevu o nemogućnosti povećanja broja hrv. Njega je postavljao i razrješavao car svojim carskim ukazom. Nakon ukinuća oktroiranog ustava 1851. imenovan general Lazar Mamula66. Riječ je.. car je donio ukaz pod nazivom Temelji za uređenje krunovina Austrijske Carevine kojim su. Dragutin Blažeković i Emil David. Stjepan Jovanović.. odlukom Bečkog kongresa 1815. 66 njega su naslijedili Franjo Filipović. o konačnom ujedinjenju Krajine s građanskom Hrvatskom i odlasku posljednjeg krajiškog zapovijednika iz Zagreba. generala Franje Filipovića. umjesto zemaljskih vlada i njihova čelnika gubernatora. Uklonjena je stoljetna podvojenost između vodećih snaga Hrvatske i omogućeno stvaranje mnogo šire gospodarske cjeline od Drave i Dunava do mora. Gavrilo Rodić. jednu veliku političku promjenu u povijesti hrv.zastupnika u zajedničkom parlamentu u Pešti od 29 na 34. ali uz velike žrtve i odricanja. ipak povećan broj hrv. tretirani kao posebna upravna cjelina s talijanskim kao službenim jezikom. S obzirom na strateško značenje Dalmacije za Austrijsku Carevinu. koja je odvojena od ostalih hrvatskih zemalja i podvrgnuta tijelima središnje vlasti u Beču.ugarsko ministarstvo.. djelomičnim je ujedinjenjem Krajine 1871. STOLJEĆA POLOŽAJ DALMACIJE U AUSTRIJSKOJ CAREVINI Dalmacija. uvedena namjesništva na čelu s namjesnicima koje je imenovala središnja bečka vlada. mora ubuduće.

a Slavoniju J. a i pojedine svećenike. te autonomaši. a politička i sudska vlast otad su bile odvojene. Strossmayer. iz javnog i političkog života te se bavi liječničkim radom u dubrovačkoj bolnici. Bilo je ograničeno i kretanje građana iz jednog kotara u drugi. Stjepan Ivičević. Hrvatsku je zastupao Ambroz Vranyczany. Ivan August Kaznačić povlači se 1849. Ante Kuzmanić. ukinuta su okružja. Sinj. Svako političko udruživanje bilo je zabranjeno. te studenti bogoslovije u Središnjem bogoslovnom sjemeništu u Zadru. pokretač i urednik Zore dalmatinske. dubrovačko i kotorsko. nakon njezina izlaženja posvetio se ponajprije svojem liječničkom odgojno-obrazovnom radu u zadarskoj Primaljskoj školi. a u sklopu svake političke općine porezne općine. Kako su ustavna prava omogućavala i političko djelovanje. Policija je pod posebnom paskom držala učitelje i profesore. Još i prije donošenja svoje diplome o uvođenju ustavnosti. 1868.u Dalmaciji formirala dva međusobno suprotna politička pokreta: narodnjaci koji su se zalagali za cjelokupnost hrv. u sklopu svakog kotara političke općine. a od 1817. Šibenik. Makarska. Kotarevi su ujedno bili i prvostupanjski. Imotski. Na toj su se osnovi . koji su se protivili ujedinjenju. U OZRAČJU USPOSTAVLJENE USTAVNOSTI Smjenom ministra Bacha i donošenjem carske diplome 20. Hvar. Knin. a kotarski poglavar djelovao je istodobno kao i kotarski sudac. otada u Dalmaciji sve više oživljava i politička aktivnost. primoran je političku pasivnost pa se posveio svojim službeničkim poslovima u makarskoj preturi. Pripadnici Narodne stranke (narodnjaci) bili su pretežito ilirci. jamčila se ustavna vladavina i uspostavljao temelj za daljnju izgradnju ustavnosti. Dubrovnik i Kotor 68 ili su bili pasivizirani ili su se morali baviti iskučivo stručnim radom 86 . čiji je katalog i objavio u zagrebačkom časopisu Arkiv za povjestnicu jguoslavensku. splitsko. koji su se izrazitije eksponirali i kao domoljubi. K. Na poticaj I. Benkovac. zalagali su se za talijanski kao službeni. uređivao je poluslužbene novine Glasnik dalmatinski i Pravdonoša. sazvao je Carevinsko vijeće u Beču u čijem su proširenom sustavu bili i predstavnici hrvatskih zemalja: Dalmaciju je zastupao Frane Borelli (smatrao da još nije vrijeme za ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom).Niža upravna tijela bila su okružna poglavarstva. Page | 86 utvrđena je nova teritorijalno-administrativna podjela Dalmacije na 12 političkih kotareva67. Sakcinskog angažirao se i kao prepisivač književnog fonda dubrovačkog samostana Male braće. jezik kao službeni. Uz to. kotarski sudovi. a dijelom kotarevi. Korčula. zagovaratelj Jelačićevih ideja. Potkraj 1865. U sklopu svakog okružja postojali su kotarevi (preture). apsolutističko-centralistička vladavina provodila se sasvim otvoreno u ničim obuzdanim oblicima presije i represije. a režimska cenzura pratila je sve tiskopise i pisma. u Dalmaciji su postojala četiri okružja: zadarsko. Split. listopada 1860. car Franjo Josip I. a nadležnosti okružnih poglavarstava otad su obavljali dijelom Namjesništvo. Njih su slijedli i mnogi mlađi 67 Zadar.za i protiv ujedinjenja . Pet vrsta režimske policije budno je i strogo nadzirala posluh i pokornost građana. Bili su to i pojedini intelektualci koji su za svog studija u Padovi upoznali talijanski risorgimento i njegove ideje pa su to primijenili i na hrvatskom tlu. nakon proglašenja Oktroiranog ustava nevažećim. Policija je posebno nadzirala sudionike četrdesetosmaškog pokreta 68. PRESIJA I REPRESIJA U DOBA BACHOVA APSOLUTIZMA U vrijeme Bachova apsolutizma. zagovarajući dalmatinsku autonomiju. naroda i hrv. koji su svoj narodnjački politički program oblikovali i iskazali već 1848. J.

i 1870. i to samo u gradovima i pojedinim gradićima. Autonomaši su pak bili pripadnici odnarođenih ljudi koji su smatrali da bi istiskivanje talijanskoga jezika kao službenoga iz Dalmacije odvojilo Dalmaciju od utjecaja talijanske kulture i da bi to za Dalmaciju bilo vrlo štetno. Neki od njih osjećali su se kao talijanaši i priželjkivali su da se ujedinjena Italija jednoga dana proširi i na područja cijele istočnojadranske obale.svećenici iz seoskih i gradskih župa. kojim su utemeljeni zemaljski sabori i propisani izborni sustavi. Tim je patentom stvoren i Dalmatinski sabor. Izvršno tijelo Sabora bio je Zemaljski odbor od 5 zastupnika koji su bili plaćeni saborski dužnosnici. a nagovaranje autonomaša da ometaju i onemogućuju akcije u prilog ujedinjenja. a u kotorskom okružju najmanje 50 forinta izravnog poreza godišnje. Zastupnični je mandat trajao 6 godina nakon čega bi se morali održati novi saborski izbori. Dalmatinski je sabor imao 43 zastupnika i 41 zastupnika koji su izabrani po izbornim kurijama. kao i izborni pravilnik za Dalmatinski sabor. zastupnici su se u početku birali kao izaslanici sabora iz saborskog 87 . Izborno pravo zasnivalo se na poreznom cenzusu koji se određivao tako što su svi građani koji su plaćali izravni porez bili podijeljeni u tri skupine prema visini poreznih davanja. Smatrali su da i dalje treba Page | 87 zadržati talijanski jezik kao službeni. Imali su svoje vođe: Miho Klaić. a imali su svoje konkretne radne dužnosti i morali su biti stalno nastanjeni u Zadru. USTROJSTVO DALMATINSKOG SABORA I NJEGOV STRANAČKI SASTAV 1861. Mihovil Pavlinovć. seoskih općina biračko pravo imali su još i činovnici. Kao anutonomaški vođe istaknuli su se: Ante Bajamonti.. U autonomaškim redovima bili su i činovnici hrvatskoga podrijetla. Đuro Pulić.1867. Pravih Talijana bilo je malo. Špiro Petroić. Radom Dalmatinskog sabora rukovodio je i upravljao njegov predsjednik ili potpredsjednik kojeg je imenovao car prema namjesničkoj sugestiji i na prijedlog središnje vlade. časnici stalne vojske i sve osobe s doktoratom. novi bi se izbori održali nakon svakog raspuštanja. Budući da je Dalmatinski sabor bio zastupljen i u Carevinskom vijeću (državni parlament). Luigi Lapenna. u kojem je bilo i sjedište Sabora. Kuzma Begna i Luigi Serragli. U kuriji vanjskih općina glasalo se za saborske zastupnike preko biranih birača. a u prilozima patenta bilo je i zemaljski ustav za Dalmaciju. svećenici. Jer ako bi se Hrvati ujedinili. 1867. pomorski pisati i kapetani. Ali ako bi sabor prije isteka mandata bio raspušten. Status veleporeznika imali su posjednici koji su u zadarskome. splitskome i dubrovačkom okružju plaćali najmanje 100. U Dalmaciju su se doselili kao činovnici iz sjevernih talijanskih područja ili su se naselili u Dalmaciju kao trgovci i obrtnici. Biračko pravo imale su samo prve dvije trećine tih poreznih obveznika. učitelji i profesori. U kuriji gradova i kuriji vanjskih. . kulturnih i drugih potreba. bilo je izraz stvarnog opredjeljenja austrijske unutrašnje politike. To režimsko opredjeljenje za autonomiju Dalmacije puni je izraz dobilo u carskom patentu od 26. Sabor je bio raspušten 3 puta: 1864. postali bi jači i tako bi snažnije zahtjevali zadovoljenje svojih gospodarskih. Ozakonjenje izbornog prava na osnovi poreznog cenzusa ozakonilo je već samim tim i izbornu nejednakost građana. veljače 1861. Lovro Monti i Ivan Danilo. Za zastupnika je mogao biti izabran svaki austrijski državljanin s navršenih 30 godina i izbornim pravom u kuriji u kojoj je kandidiran. Carevo je obećanje tog ujedinjena bilo samo taktički potez. Od njegova uspostavljanja. a u biranju biranih birača mogli su sudjelovati samo oni koji su plaćali izravne poreze. Autonomaška se politika temeljila na politici austrijskog režima koji je bio usmjeren protiv ujedinjenja hrvatskih zemalja.

školska. i na njima se očitovalo izborno natjecanje između narodnjaka i autonomaša. stalno prebivalište u općini i životna dob od najmanje 24 godine. u kompetenciji Sabora bili su još i njegova briga za gospodarska. Općinske načelnike imenovala je pokrajinska vlada na rok od 3 godine. Samostalno su odlučivala i o jeziku opće administracije. izborno tijelo. Sabor je raspolagao i financijama koje su pritjecale od pokrajinskog poreza. Novi politički predstavnik pokrajine 69 da. Međutim. a Dalmacija i Istra u sklopu austrijskog dijela Monarhije.. izborno tijelo.. do 1864. carinama. veljače 1867. Porezi koje je država ubirala od podanika bili su najveći. koja je trajala od 1822. općine su dobile veću autonomiju. DO 1882. općine nisu imale znatniju autonomiju.zastupničkog sastava. U drugoj fazi. Oko 1864. to je bila otežavajuća okolnost za Hrvate koji su smatrali da su sve bliže ujedinjenju jer su. izborno tijelo. pokrajinski i državni. Izbor se organizirao u tri zborna tijela prema poreznom cenzusu. a ostali s nižim i najnižim poreznim davanjima činili su III. dobro je napisano :P 88 . Prvi općinski izbori održani su tijekom druge polovice 1865. u početnoj fazi postojanja Sabora djelovale su dvije stranke: Narodna stranka i Autonomaška stranka. Osim prava da iz svoje sredine odašilje zastupnike Dalmacije u Carevinsko vijeće.. Austrijska je Carevina podijeljena na njezin austrijski i ugarski dio (službeni naziv: „Zemlje krune svetog Stjepana“). Bile su pretežno izvršitelji naloga.. Postojale su tri vrste poreza: općinski. čineći s njima Liberalni savez. Uz njih se vežu razne korupcijske afere. i prve polovice 1866. po Austro-ugarskoj nagodbi. Svi porezni obveznici bili su podjeljeni u tri skupine: oni koji su plaćali najviše porezne iznose činili su I. režimski su predstavnici tijekom izbora terorizirali birače za koje su znali da će glasovati za opoziciju. Svoj je proračun Page | 88 popunjavala i raznim taksama. birala su općinskog liječnika i primalju. Njihova općinska vijeća sama su birala općinskog načelnika i članove općinske uprave (prisjednike69). koje su im davale preture i okružna poglavarstva kao njima nadređeni predstavnici vlade. Od stranaka u Saboru. Dogovorili su se da se za održavanja saborskih izbora međusobno podupiru. započetoj 1865.. Mogao je donositi raznovrsne odluke i zaključke koji bi postali pravovaljani tek nakon careve potvrde. U počecima većinu je imala Autonomaška stranka koji su uoči saborskih izbora pripadnike Narodne stranke proglasili veleizdajicama. nekoliko se uglednijih liberalnih autonomaša privremeno zbližilo s narodnjacima. NOVA ORGANIZACIJA I DALJNJA ULOGA OPĆINA U DALMACIJI Organiziranost ondašnjih općina imala je dvije različite faze: u pravoj fazi. socijalna i druga pitanja u pokrajini. zdravstvena. Općinska su vijeća imala od 12 do 36 vijećnika. DALMACIJA U SASTAVU AUSTRIJSKOG DIJELA MONARHIJE Nakon sklopljene Austro-ugarske nagodbe 17. utvrđivala visinu općinskog poreza. izabranih na rok od 3 godine. prodajom koncesija i drugim izvorima prihoda. DALMACIJA OD 1870. falsificiranja i prijetnje biračima za koje su znali da bi glasali za „narodnjake“. oni sa srednjim poreznim obvezama činil su II. o nastavnom jeziku u školama. hrvatske zemlje pripale različitim dijelovima HM: banska Hrvatska našla se u sklopu ugarskoga. Budući da su predstavljali opoziciju. Za izbor općinskog vijećnika bila su tri uvjeta: biračko pravo.

nije trebala nikakva pomoć organa vlasti već samo pravovaljani izbori. a to će protivljenje svoj vrhunac doseći 1873. da se činovnici ne ponašaju stranački. Tim je zakonom ukinuto pravo pokrajinskih sabora da svoje poslanike šalju u Carevinsko vijeće i uvedeno biranje zastupnika za Carevinsko vijeće izravnim izborom po izbornim kotarevima. Naime. a nastaviti na talijanskom jeziku. Dalmaciji Car Franjo Josip I. bez naklonosti predstavnika vlasti prema jednoj ili drugoj suparničkoj strani. Prije careva dolaska. posjetio je Dalmaciju 1875. pokreću svoj list Zemljak. Ta će secesija narodnjacima. kada su narodnjaci dobili čak 63% glasova. Ivan Danilo. „Bečka petorica“ izdvojila se iz Narodne stranke. a da za to prethodno nisu zatražili mišljenje svoje stranke. kada su prodnijeli teškom porazu Talijana. Tako su dalmatinski narodnjaci postali politički predstavnici pokrajine. donijeti još jedne protivnike u Saboru. No. Josip Antonietti. ukratko ga zamoliti da se u srednje škole i urede uvede hrv. isušivanje močvarnih polja i izgradnju željezničke pruge kojom bi se Dalmacija povezala sa zaleđem. Dalmatinskim Hrvatima. Pomoć bosanskohercegovačkim ustancima 70 Stefan Ljubiša. godine. Posjet Franje Josipa I. u ujedinjenoj Italiji sve se više počela očitovati ekspanzionistička težnja prema istočnojadranskoj obali pa je bečka politika napravila zaokret prema Dalmaciji koji su očekivali i dalmatinski narodnjaci. Postupak „bečke petorice“ izazvalo je veliko nezadovoljstvo u narodnjačkim redovima. jezik. petorica70 dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću glasovala je za zakon o tzv. to je značilo i čekanje na ostvarenje tog obećanja.Nakon Austro-ugarske nagodbe austrijski je politički vrh smatrao da bi u Dalmaciji postpuno trebao manje podupirati autonomaše i više se oslanjati na predstavnike hrvatske narodne većine. Prema danim uputama. svaki je narodnjački općinski načelnik svoj pozdrav trebao započeti na hrvatskom. izborima za nevolju koji je ozbiljno narušavao autonomiju ovlasti pokrajinskih sabora. Đorđe Vojnović i Frane Fontana  inače narodnjaci 89 . dalmatinsko narodnjačko vodstvo dobilo je upute da omoguće caru da osjeti da se nalazi na hrvatsko tlu. bilo ih je najmanje među autonomašima i „zemljacima“). U Dubrovniku je car prisustvovao i na kazališnoj predstavi koju su izvodili gostujući glumci iz Zagreba što svjedoči o kulturnoj povezanosti banske Hrvatske i Dalmacije. Car je i na Visu bio zamoljen da ubrza zadovoljavanje narodnih potreba u toj pokrajini. Prva secesija u narodnjačkim redovima 1872. Postojao je za to jedan bitan vanjskopolitički razlog. da država podupre izgradnju luka u primorju. „Zemljaci“ su svoju stranku nazvali Narodno-srednjačka stranka. Takvo je ozračje vladalo na samobrskim izborima 1870. uz autonomaše. a nepovoljnost će se izraziti i na prvim održanim izravnim izborima za Carevinsko vijeće u listopadu iste godine kada su izabrana samo 3 narodnjaka (dakle. da bi pobijedili u saborskim izborima i postali politički predstavnici Dalmacije. godine kada je „bečka petorica“ glasovala za Zakon o izravnim izborima. Isticali su da su dalmatinski Hrvati odani caru te da su tu odanost potvrdili i vojnim junaštvom u pomorskoj Page | 89 bitki kod Visa 1866. izjasnivši se za oportunističku politiku i u drugoj polovici travnja 1873. On je obećao da će poduprijeti ispunjavanje tih potreba i svojega što mu je bilo naznačeno.

Započela je i borba za 90 . nanovo uobličene potkraj 1873. U Dalmaciji je postojao i Središnji odbor za pripomoć nevoljnim Bošnjakom i Hercegovcem. kako nekima od njih smeta isticanje hrvatskog imena i slavljenje hrv. vođa „zemljaka“. Bili su to najprije Špiro Petrović (1861. Ali kada bi se govorilo o vjeri. početkom siječnja 1880. Jednom je isposlovao koncesiju za izgradnju željezničke pruge od Splita do Knina te ju je potom prodao i tom prodajom dobio veću svotu novca. napustili sabornicu sa zahtjevom da on bude smijenjen s dužnosti saborskom predsjednika. hranu. Zato organizirano djeluju da i sa svoje strane priodnesu uspješnosti ustanka. prosvjetnom i narodnosnom planu. Srpska je stranka pokrenula i svoj časopis Srpski list.). Prilog je tome i činjenica kako je austrijski vladajući vrh tijekom punih 35 godina uzastopno imenovao za predsjednika Dalmatinskog sabora nekoga iz redova malobrojnih srpskih zastupnika. koristeći se položajem.1870. kandidata i vođu Narodne stranke što je značilo konačan razlaz Narodne stranke. Druga secesija u narodnjačkim redovima Dalmatinska Narodna stranka od početka je bila zajednička politička organizacija i Hrvata i Srba jer su obje strane dijelile iste interese na kulturnom. Splitu. Dubrovniku. . ona se nije smjela miješati s politikom. Na redovitim saborskim izborima. primali su izbjeglice iz BiH te im omogućavali smještaj. Unatoč zajedničkim interesima.). st. Uzimajući to u obzir.1875. Dalmaciji i banskoj Hrvatskoj.. No. koji je izlazio u Zadru. .. mešu kojima su osobito važni i aktivni bili odbori u Kninu. kandidata Autonomaške stranke. gospodarskom. što je Sabor i učinio. saborski je odbor predložio da Sabor da ne potvrdi Ljubišin izbor. narodnjački su ga zastupnici nastojali ukloniti s političke scene pa su 13. Odbor je slao i dobrovoljce među kojima je bilo i Talijana. uočavalo se. 1895. Rezultati borbe za pohrvaćenje školstva U drugoj polovici 19. što je izričito bilo istaknuto u programu Narodne stranke. obuću. ali i Središnji odbor. a ne za Mihu Klaića. liječenje. Stefan Ljubiša (1870. koji se uglavnom brinuo za vlastite interese. Odbori u prograničnim dijelovima Dalmacije.1876. u BiH je počeo ustanak prema kojem je Austro-Ugarska u početku zauzimala neutralan stav. osobito kada su postali otvoreni velikosrpskoj propagandi. Dalmatinski narodnjaci u tom su ustanku vidjeli mogućnost da se BiH konačno oslobodi od Turaka i priključi susjednim zemljama. srpski su birači iz Ravnih kotara i Bukovice glasovali za Gustava Ivanića. koju su Srbi potom i napustili i osnovali svoju Srpsku stranku. srpsko stranačko organiziranje. Najotvoreniji izazov za narušavanje hrvatsko-srpskih političkih odnosa u Dalmaciji potaknuo je Stefan Ljubiša.Budva. U izborima za Cervinsko vijeće u srpnju 1879. Herceg Novom i Kotoru. odjeću itd. ali se potajno poduzimalo sve da se taj ustanak iskoristi za ostvarenje ciljeva austro-ugarske ekspanzionističke politike.Herceg Novi . ožujka 1876. zbog pritužbi iz tog izborništva na neke nezakonitosti tijekom izbora. a kako bi pomogao u ustancima. posebice na srpskoj strani.) i Đorđe Vojnović (1877. Metkoviću. Ljubiša je tada dobacio narodnjacima: „Ja znam da vi mene ne trpite jer sam Srbin po narodnosti i pravoslavan vjerom!“ Ta je izjava djelovala na Srbe i na one koji su sve glasnije počeli zagovarati zasebno.Risan . Ljubiša je ponovno izabran za saborskog zastupnika u izborništvu kurije vanjskih općina Kotor . velikana te kako sve češće i uoprinije nastoje isticati svoje srpstvo. razina nacionalne svijesti u Hrvata postaje viša pa talijanizacija nije mogla teži bez narodnog otpora. U pograničnim je dijelovima Dalmacije prema BiH osnovano više odbora za pomoć Page | 90 ustancima.

kada su. i to Muška preparandija u Arbanasima kod Zadra i Ženska preparandija u Dubrovniku. vođi splitskih narodnjaka. ne samo u Dalmaciji. u Petrinji 1874. nije u svemu uspio ostvariti svoje ciljeve.. ali vlasti su je zabranile jer vlasti nije bilo po volji da se hrvatske na taj način sjedinjuju. Narodni preporod u Dalmaciji. započet 1861. Ta je pobjeda široko odjeknula. Postojala je staleška i politička suradnja između učiteljstva u Dalmaciji i banskoj Hrvatskoj. Međutim. a 1872. Proces pohvraćenja osnovnih škola tekao je dalje i uspješno završio do 1880. Za razliku od Zadra.pohrvaćenje dalmatinskih osnovnih škola u kojoj su sudjelovali i roditelji učenika. potom i u učiteljskim Page | 91 školama s talijanskim nastavnim jezikom. Drugi udarac bio je 1880. Glavna. Kako je s vremenom u tom dioničkom društvu bilo i nepravilnog gospodarenja. 91 .. bili i narodni prosvjetitelji. uz župnike i kapelane. U dalmatinskim selima učitelji su. Pobjeda hrvatske političke misli u Splitu i njezino značenje Po broju stanovnika Split je bio najveći grad u Dalmaciji. Đaci dalmatinskih preparandija odgajani su da budu i dobri učitelji i dobri domoljubi. i u Osijeku 1878. narodnjački zastupnici u Dalmatinskom saboru i u Carevinskom vijeću. U Kotoru je djelovala niža realna gimnazija na hrv. otvorena 1854. kao i splitske velike realke. preustrojena je u potpunu.3 na talijanskom i 1 na njemačkom jeziku. također s hrv. borbom za ostvarenje političkog programa Narodne stranke. a tu su suradnju obilježile i njihov zajedničke skupštine koje su se održavale u Zagrebu 1871. Splitski su ga pučani nazivali ćaćom. Bajamonti je pokretao velike graditeljske pothvate u Splitu pa je zbog toga bio osnovao i društvo Associazione Dalmatica. što su posvjedočile brojne brzojavne čestitke upućene Gaji Filomeni Bulatu. nastavnim jezikom. Pohrvaćenje dubrovačke gimnazije započelo je 1869. Pohrvaćenje splitske gimnazije. Dalmatinski su narodnjaci uspjeli u nastojanju da otvore dvije učiteljske škole na hrv. uspješno je izborena prednost hrv. kada je raspušteno autonomaško splitsko Općinsko vijeće (zbog dokazanih nezakonitosti u radu općinske uprave) i kada je postavljen komesar za daljnje privremeno upravljanje općinskim poslovima. Bio je to prvi veliki udarac splitskim autonomašima. jeziku bila je franjevačka gimnazija u Sinju. započelo je 1880. Četvrta se skupština trebala održati u Dalmaciji. jeziku. Učitelji su se izobražavali najprije na učiteljskim tečajevima. već i u banskoj Hrvatskoj. pa i unatoč tome. nije dobio zastupnički mandat. Slijedili su politiku Narodne stranke. osmorazrednu gimnaziju. U tadašnjim okolnostima nije se moglo ostvariti ni ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. jezika u školstvu pohrvaćenjem općina i u sudstvu pohrvaćenje kotarskih i okružnih sudova. narodnjački vijećnici i u općinskim vijećima. koji je kao glavni grad Dalmacije bio sjedište raznih pokrajinskih ureda i zbog toga s podosta talijanskoga i potalijaničenog činovništva koje je bilo glavni oslonac Autonomaške stranke. više od njih 300. kao kandidat Autonomaške stranke. splitski općinski načelnik i saborski zastupnik. u njemu je također Autonomaška stranka imala vrlo jako uporište. Na tim su izborima pobijedili narodnjaci te je novo narodnjačko Općinsko vijeće iz svojih redova izabralo Dujma Rendića Miočevića za općinskog načelnika. Izbori za novo općinsko vijeće u Splitu održani su u srpnju 1882. nastavnom jeziku. splitski su se narodnjaci poslužili time kao svojim jakim argumentom protiv Bajamontija i. Split je bio u drukčijem položaju. Ti tečajevi i te škole s vremenom nestaju. a mnogi su u njegovu čast i svojim sinovima davali njegovo ime. još samo 4 radile na stranim jezicima . kao i narodnjački tisak. Prva gimnazija koja je u Dalmaciji održavala nastavu na hrv. objedinjujća ličnost tog autonomaškog uporišta u Splitu bio je Ante Bajamonsti. Pohrvaćenje ostalih srednjih škola bilo je teže jer su one bile financirane iz državnog proračuna.

nije se ostvarilo sve do sloma HM-a. i to poglavito zbog političkih razloga. Tako su potkraj 19. ali nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti narodnjake koji su i dalje ostali saborska većina. iako bez ikakve osnove. političku misao i u čijim su općinskim poslovima od 1869. koji se još 1848.s razvojem parobrodarstva istisnuti jedrenjaci velike obalne i duge plovidbe. Pristaše dalmatinske Srpske stranke bili su nadahnjivani velikosprskom politikom te su željeli da se Dalmacija jednog dana nađe u sklop u Velike Srbije. služeći se podmićivanjem. dubrovački su Hrvati (i narodnjaci . Page | 92 92 . Ti krajnji ciljevi jednih i drugih autonomaša u Dalmaciji dovodili su ih u nepomirljive opreke. Istiskivanjem jedrenjaka propadala je i domaća brodogradnja. Nastojanje da se izgradi željeznička pruga koja bi povezivala Dalmaciju i Bansku Hrvatsku. pristaše srpske stranke putem svog stranačkog glasila ustrajno su propagirali tu ideologiju tvrdeći da su svi štokavci Srbi. udružene su pristaše Srpske i Autonomaške stranke preuzele u upravu dubrovačke općine. Devet godine poslije (1899. što je imalo za posljedicu da su mnogi pomorci i brodograditelji ostali bez posla. i pravaši . Malobrojni su se zaposlili na parobrodima jer ih je u Dalmaciji bilo malo zbog njihove visoke nabavne cijene. Međutim. st. političke misli.. Te dvije velike pobjede mogu se smatrati završnicom narodnog preproda na dalmatinskom tlu. 1879.pod vodstvom Pera Čingrije. Pod pritiskom dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću bila je izgrađena željeznička pruga od Šibenika do Perkovića i do Splita do Siverića 1877. Ulagali su velike napore da za svoju stranku pridobiju što više pristaša u Dubrovniku kojega su. najizrazitije izjasnio za hrv. Pristaše autonomaške (talijanaške) stranke željeli su da se Dalmacija u budućnosti nađe u sklopu Italije. a najzad i krizom plovidbe na jedra jer su . POLITIČKA SPREGA SRPSKOG I TALIJANAŠKOG AUTONOMAŠTVA Nakon uspostave ustavnog stanja u Dalmaciji. Srba-katolika. tako iznenadno i nerazložno dođe u ruke protivnika hrv.. U zagovoru preporodnih ciljeva u Dalmaciji osobito je važnu ulogu imao Narodni list (glasilo ondašnje Narodne stranke) koji je izlazio do 1862. Jedino je Zadar ostao autonomaškim uporištem u Dalmaciji. Kako bi ponovno imali vodeću ulogu u općini. i 1889. I jedna i druga protivile su se ujedinjenju Dalmacije s Banskom Hrvatskom. srpski su političari djelovali u sklopu Narodne stranke. nestala i dva velika brodska dionička društva: Pelješko pomorsko društvo i Dubrovačko pomorsko društvo. stjecajem okolnosti. Sudjelovanje u pomorskom prometu ometano je političkim i gospodarskim krizama. narodnjaci imali glavnu riječ.Njegove posljednje velike pobjedonosne političke bitke realizirane su u Splitu pohrvaćenjem splitskih srednjih škola i splitske općine. i pogotovo 1861. ojačati svoju stranku stvaranjem i privlačenjem tzv. Srpska stranka od svog je nastanka surađivala s Autonomaškom strankom. osnovali su Srpsku stranku izbacivši iz njezina programa zahtjev za sjedinjenjem Dalmacije s Banskom Hrvatskom.pod vodstvom Frana Supila) složno pojačali svoju političku aktivnost. Pristaše obiju stranaka istupili su dogovorno i u saborskim izborima 1883. GOSPODARSKA SITUACIJA I RAZBOJ ZDRAVSTVA Dalmacija nije bila samo upravno odvojena od Banske Hrvatske već je bila i prometno izolirana od nje.) dubrovačka je općina došla u hrvatske ruke. služeći se pritom kojekakvim izmišljotinama najniže propagandističke razine.. Taj je događaj vrlo nepovoljno odjeknuo u Dalmaciji i u Banskoj Hrvatskoj jer je bilo neshvatljivo da hrvatski Dubrovnik. Oživljujući velikosprsku ideologiju Vuka Karađića. do 1890. tj. Nastojali su. najupornije svojatali. zagovarale su dalmatinsku autonomiju. 1890.

Razvijao se i moderni turizam. od 25. Istre i BiH dogodio se za trodnevne proslave otkrića Gundulićeva spomenika (rad kipara Ivana Rendića) u Dubrovniku. te jedne ili više primalja. iz BiH te iz Dalmacije. u kojemu je na vlasti privremeno bila srpsko-autonomaška koalicija. a uglazbio ih je Josip Runjanin 1846.Većina je dalmatinskog pučanstva živjela od poljoprivrede i ribarstva. otvoren početkom 1897. proizvodila tjesetnina. Page | 93 svijeće. Bolničko liječenje obavljalo se u pokrajinskim bolnicama: u Zadru. lako je shvatiti kao je i to poljoprivredno pučanstvo loše živjelo. organizirana u sklopu 50. Među prvim modernim hotelima na dalmatinskoj obali bio je najveći i najudobniji Hotel Imperijal u Dubrovniku. Na tadašnjem koncertu Saveza hrv.. Mislili su da treba iskoristiti svaku zgodu za svehrvatsku emocionalnu integraciju. kolovoza 1890. Sastajali su se i s prvacima banovinskih političkih stranaka. sapun. Šibeniku. Vidjelo se to pri sklapanju Trgovinskog i brodarskog ugovora između Austro-Ugarske i Italije potpisanog 6. koji su došli ne samo iz svih krajeva Dalmacije već i iz Istre. obljetnice osnutka zagrebačkog Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva. otpjevana je i pjesma Lijepa naša domovino (stihove napisao A. na jednog je općinskog liječnika dolazilo 4 470 stanovnika. a samim tim gradili su se i sve udobniji hoteli. Austro-Ugarska i Njemačka su i dalje Italiji činile neke ustupke koji su za nju bili od gospodarske važnosti. Banske Hrvatske. Pjesma se toliko svidjela slušateljstvu da je otada prihvaćena kao nacionalna himna. Banske Hrvatske te iz BiH da sudjeluju u tom svehrvatskom kulturnom i političkom slavlju. a uz to još i suše i druge nepogode. prosinca 1891. neplodna zemljišta u Dalmaciji. Imajući na umu pretežno kršna.). Pristustvovali su i izvedbi Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski i Gundulićeve Dubravke. Mihanović 1835. pjevačkih društava u Zagrebu. Zdravstvenu službu u općinama obavljalo je općinsko zdravstveno osoblje. Prva tvornica cementa u splitu počela je s radom 1865. pružila je priliku da se u tom gradiću okupe mnogi Hrvati. sastavljeno od jednog ili više liječnika. Grad Dubrovnik. 1894. gostionice i kavane. listopada 1891. i trebao 93 .. veljače 1892. proizvodio se i liker (osobito u Zadru). kolovoza do 14. dostojno je tom prilikom pokazala koliko je on bio duboko hrvatski grad. Na izložbu su dolazili Hrvati iz Istre. Industrijska proizvodnja sporo se razvijala. U Šibeniku je bila i bolnica za duševne bolesti (jedina u Dalmaciji). Prigoda za okup Hrvata bila je i velika gospodarska izložba u Zagrebu od 15. Te su bolnice nazivane pokrajinskim zato što su bile financirane iz pokrajinskog zdravstvenog proračuna. zatim se prerađivala riba. lipnja 1893. izabranih na osnovi javnog natječaja i plaćenih iz općinskog proračuna prema ugovoru o opsegu poslova. Novi veliki skup Hrvata iz Dalmacije. VELIKE HRVATSKE NACIONALNE PROSLAVE Hrvati su živjeli u nadi da će se ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom u promijenjenim okolnostima ipak dogoditi. Sol se proizvodila na Pagu i u Stonu. Ugovor je stupio na snagu 1. VINSKA KALUZULA I NJEZINE POSLJEDICE Da bi Italiju zadržale kao saveznika. do 27. Proslava otkrića Kačićeva spomenika (rad kipara Ivana Rendića) u Makraskoj 26. Za to su osobito bile prikladne nacionalne proslave. Zdravstvo Brigu o javnom zdravstvu vodila je općinska i pokrajinska uprava. U svakoj od njih postojalo je rodilište i nahodište. koža i konop. Splitu i Dubrovniku.

Krk i Lošinj. bulom Locum beati Petri 1828. Podgrad i Volosko. Vladarevim dekretom od 15. financijske uprave i dr. ta je vinska kaluzula među dalmatinskim poljoprivrednicima i trgovcima vinom Page | 94 doživljena kao težak udarac dalmatinskom vinarstvu. Vodnjan. tzv. travnja 1850. veljače 1850. Dalmatinski sabor te dalmatinski zastupnici u Carevinskom vijeću. Labin. Podgrad. ISTRA TIJEKOM 50-IH I 60-IH GODINA 19. Osiromašeni dalmatinski poljoprivrednici morali su napuštati svoju domovinu i iseljavati se u daleke prekomorske zemlje. i uvodi nova centralizacija. Volosko. došla je i druga nezgoda: pojava filoksere. Cres. Goričko okružje i grad Trst činili su pokrajinu Primorje a sjedištem u Trstu. travnja 1825. točku završnog protokola i onda Italiji dopušta izvoz vina u Austro-Ugarsku uz povlaštenu carinsku stopu od 3 fijorina i 20 novčića po izvezenom hektolitru. Pazin. precizirano je područje koje treba činiti to administrativno područje. U organizaciji pravosuđa Zemaljski sud u Trstu kao prvostupanjski sud nadležan je za kotare Kopar. Poreč. koja je od 1894.je vrijedi do 31. Spomenuti dekret određuje da je sjedište Istarskog okružja u Pazinu. Silvestarski patent (1851. Gradiške i Istre. proglašen je ustav za „pokneženu grofoviju Goricu i Gradišku i markgrofoviju Istru“. ali male učinke. i tako je konačno združeno područje bivše mletačke Iste s područjem austrijskog dijela Istre. Splitska Trgovačko-obrnička komora objavio je da Dalmacija zbog Vinske kaluzule godišnje gubi oko 6 milijuna fijorina i da će za 12 godina trajanja te klauzule izgubiti ukupno 72 milijuna fijorina. Stupaju na snagu reforme sudstva. bilježništva.) i Načela za ograničko uređenje krunovinama Austrijske Carevine propisuje da je glavna upravna vlast krunovine namjesništvo kojim rukovodi zemaljski poglavar:podložna su im okružja koja dijelom imaju nadzornu. STOLJEĆA Kako je Listopadskom diplomom (1860. bilo osnovano i Društvo za promicanje narodno-gospodarskih interesa kraljevine Dalmacije. dalmatinske trgovačko-obrtničke komore. Buzet. Ustav za grad Trst proglašen je 12. Knežijom. Piran. Istarsko. Buje. Osoba namjesnika povezivala je i privilegiranu krunovinu grada Trsta s onom Gorice. Protiv Vinske kaluzule. kolovoza 1825. koja je teško pogađala dalmatinske poljoprivrednike. Rovinj. a za ostale kotare prvostupanjski Okružni sud u Rovinju.) uvedeno ustavno stanje u Monarhiji. koji na svome području ima i ulogu trgovačkog suda. Međutim. smanjene su ovlasti općina itd. a one čine zasebnu „krunovinu“. U rudarskim poslovima za pokrajinu Primorje nadležan je pak Zemaljski sud u Ljubljani. Uz tu brigu. U Beču je 1894. Istarsko je okružje podjeljeno na 16 kotara: Kopar. a u tom sklopu i svoje porezne obveze. Piran. svojim su protestima odmah ustala mnoga općinska vijeća širom Dalmacije. a dijelom izvršnu funkciju. Time se stavlja izvan funkcije ustav iz 1849. U smislu crkvene jurisdikcije. ukinuo je novigradsku biskupiju i pripojio je tršćanskoj nakon smrti buskupa Balbija. Pula. travnja 1825. Ta administrativnoteritorijalna podjela stupila je na snagu 1. I pulska biskupija ukinuta je istim 94 . Carskim patentom od 25.) i Veljačkim patentom (1861. Klauzula o vinu bila unesena u 5. prostor Istarskog poluotoka dobio je svoj Pokrajinski sabor i naziva se Istarskom markgrofovijom. umjeren apsolutizam. prosinca 1903. Motovun. koje je imalo dobre namjere. određeno je da Ilirsko primorje čini trgovačko područje grada Trsta te Goričko i Istarsko okružje. Kako je u Dalmaciji vino bilo glavni tržišni proizvod čijom su prodajom poljoprivrednici podmirivali svoje životne potebe. papa Lav XIII. a dekretom Dvorske kancelarije od 29. a kopitarsku biskupiju sjedinio je s tršćanskom. počela uništavati dalmatinske vinograde.

Četvrta sjednica posvećena je organizaciji Zemaljskog odbora. u Rovinju. ali bez rezultata. Istarski sabor u svom je drugom sazivu djelovao odo 25. za omogućavanje školovanja siromašnim hrv. ali bezuspješno. Andrija kraj Poreča i na Cresu). Glede obrtničke proizvodnje suvremenici se slažu da u Istri nema poduzetničkog duha.). Za Istru je predviđen Pokrajinski sabor koji se trebao sastajati u Poreču. Neznatnih pomaka bilo je 60-ih godina u podizanju suvremenijih pogona za proizvodnju ulja (na otoku sv. Biskup Legat zauzeo se za dvojezičnost zemaljskih ureda. u Kastvu. kolovoza 1870. Gospodarski potres prouzročila je pojava lužnjače 1853.. održani su izbori za Sabor prema kurijalnom načelu. pa i u Primorju. dok je za četvrtu uvedeno neizravno glasovanje. veljače 1867. Na temelju nekih statistika zaključeno je da su veleposjednici nacionalno svjesni Talijani. Glavna je zadaća Sabora bila izabrati 2 predstavnika u Carevinsko vijeće u Beču. od Hrvata bili su prisutni biskup Poreča Juraj Dobrila i biskup Krka Ivan Vitezić te kanonik Franjo Feretić. ali nitko nije izabran. U prvom sazivu Istarski je sabor održao samo jedno zasjedanje.). veljače 1867. i to šest sjednica u razdoblju od 10 dana (travanj 1861. 1861. ne izlaze ni jedne novine ili časopis na hrvatskom jeziku. U svom trećem sazivu Sabor djeluje od 18. a namjesnik pokušava i uspjeva pridobiti većinu. a pripojena je porečkoj 1830. Prva hrvatska čitaonica osnovana je 1866. 1861. Ponovno jača liberalna iredentistička struja talijanskih zastupnika. Hrvatski su se zastupnici zalagali za hrv. U prometnom smislu važan je završetak pruge Beč . Iste se godine vodila i polemika o nastavnom jeziku u državnoj gimnaziji u Pazinu. ali talijanski zastupnici tome su se protivili.1894. koje je osim maslinarstva glavna grana istarskog poljodjelstva. a to će se posredno odraziti i na gospodarstvo Istre.virilisti) i 27 izbornih zastupnika. te koparski politički i gospodarski dvotjednik La Provincia dell'Istria (1867.. dok je talijanska javna knjižnica osnovana u Kopru već 1760. do 19. što će potaknuti gospodarski zamah upravo potkraj 60-ih godina. srpnja 1861. Većinu su činili Talijani. travnja 1861. Jednaka sudbina pogodila je i osorsku biskupiju koja je pripojena krčkoj. za porezne olakšice pa i za sveopće poboljšanje gospodarskih prilika u pokrajini. Page | 95 Glasovanje je javno i izravno za prve tri kurije. U takvim okolnostima treba se upitati kakav je bio stav javnosti i tko je uopće činio ondađnju javnost.Trst 1857. zatim u Puli 1869. Čak je izglasan zakon da službeni jezik Sabora bude talijanski. Što se pak tiska tiče. stanovnišvo je podijeljeno u izborničke razrede. Na drugoj saborskoj sjednici pristupilo se izboru zastupnika u Carevinsko vijeće. a svaki od njih birao je određen broj zastupnika. i to od 3 biskupa koji su u Sabor ulazili po svojoj funkciji (tzv. obavljen je izbor dvaju predstavnika u Carevinsko vijeće. Pitanje dvojezičnosti poteglo se i na petu sjednicu. s kulturnom i gospodarskom tematikom. Novi su izbori provedeni u kolovozu i rujnu iste godine. nanijevši goleme štete vinogradarstvu. a na zasjedanju u jesen 1868. đacima. tj. Prva slovenska čitaonica osnovana je u Dekanima 1869. Na šestoj sjednici ponovno se trabalo izabrati dva predstavnika za Carevinsko vijeće. a od Slovenaca tršćanski biskup Bartolomej Legat i zastupnik vanjskih općina izbornih kotara Voloskog i Podgrada Josip Samsa. a na području Istre. rujna 1861. vodila se oštra polemika o ukidanju 3 virilina zastupnika. do 17. 95 . Biskupi su prestali prisustvovati saborskim sjednicama.aktom. Izlazi nekoliko talijanskih novina i časopisa u Trstu. a izarani su namjesnik Burger i biskup Dobrila. Na sjednici 10. .).. u to vrijeme na području Istre. jezik. Sabor je konačno raspušten 14. izlazi tjednik L'Istriano (1860. Sastojao se od 30 članova. Pravo glasa ovisi o izbornom cenzusu.

Zato je odmah nakon dolaska u Zagreb (u prosincu 1883. a jednako tako je radio i na stvaranju sebi odane stranke u Saboru. Sve više pučanstva odlazi u Ameriku i druge prekomorske zemlje. ZAKONODAVSTVO U KHUENOVO DOBA S Narodnom strankom na svojoj strani. kloturom i proširenim pravima predsjednika. Page | 96 Uharska je vlada vjerovala da će on realizirati njezine temeljne političke ciljeve kojima je bit pretvaranje Hrvatske u potpuno podređen dio mađarske države. pa stoga napuštena seljačka zemlja većinom prelazi u ruke njemačkog i mađarskog kapitala. a time omogućuje izborni red sa smanjenim brojem zastupnika sa 110 na 88. ali pregovori po običaju završavaju neuspjehom. jer Hrvatska tobože ne može ni samu sebe uzdržavati. Donesen je Zakon o reorganizaciji sudstva i uprave koji mu stvara poslušan činovnički aparat. Opozicijsku djelatnost u Saboru je Khuen „regulirao“ novim poslovnikom koji je davao predsjedniku Sabora apsolutnu moć kojom je mogao isključiti pojedine zastupnike opozicije s velikog broja saborskih sjednica. U takvim okolnostima uspjeva postaviti temelje svog programa. što je istodobno bio i golemi financijski gubitak za 96 . osobito glede pitanja Dalmacije. ali sve češće i stalni boravak. pa zato i u tome smislu treba pomoć ugarske vlade. on je odmah požurio sasvim oslabiti opozicijske snage u zemlji. Kako bi smirila javnost. kao i njihove zahtjeve za povratak Dalmacije i Rijeke pod hrvatsku vlast. te napokon s njima uspio dogovoriti suradnju. Računa se da je do izbijanja Prvoga svjetskog rata samo u Ameriku otišlo više od pola milijuna hrvatskoga pučanstva. nosila unionistička obilježja. Khuen je isticao kako Hrvatska prije svega treba vlastitim sredstvima „stati na vlastite noge“. Takvu situaciju je mađarski tisak iskoristio u prilog tvrdnjama o hrvatskom deficitu. Khuen je u svoju Narodnu stranku uspio privući i neke istaknute srpske predstavnike na koje se oslanjao u svojem vladanju. Tisza i Khuen služe se već dobro poznatom praksom sazivanja Kraljevinskoih odbora sa zadaćom rješavanja svih nesuglasica u vezi s Nagodbom uključujući ponajprije financijsku problematiku. Drastičan je bio Zakon o ukidanju porote nza tiskarske delikte kojim je Khuen želio onemogućiti protunagodbeno djelovanje opozicije putem tiska. u smjeru konačnog slamanja opozicije. Khuen nasilno provodi sve izbore. Tim je zakonom uništena autonomija sudstva jer su suci potpuno ovisni o vladi.BANSKA HRVATSKA U DOBA BANA KHUEN-HÉDERVÁRYJA OBILJEŽJA KHUENOVA REŽIMA Nakon ukidanja komesarijata. tražeći ondje kruh i zaradu. Dosljedno tome nastojao je slavonsku svijest pretvoriti u nacionalnu svijest davanjem brojnih gospodarskih ustupaka. uvodi novi saborski poslovnik s tzv. a tek će onda moći usmjeravati više sredstva u kulturu i školstvo. koja je već od godine 1873. pa i Bosne. kralj je na prijedlog ugarske vlade za hrvatskog bana imenovao iskusnog unionista Karola (Dragutina) Khuen-Héderváryja. Budući da je za Khuena dualistički sustav bio uspostavljen za „nedogledna vremena“.) k sebi pozvao vodstvo Narodne stranke. KHUENOVA GOSPODARSKA POLITIKA Veći se dio ubranih prihoda u Hrvatskoj trošio na mađarske investicije od kojih Hrvatska nije imala nikakve koristi. i koje se izravno koristilo za investicije u Mađarskoj i razvoj tamošnjeg gospodarstva. Riječ je o 56% prihoda u Hrvatskoj koji su buli namijenjeni zajedničkim poslovima.

uvjete njihova otpuštanja zajedno s otkaznim rokovima. koji je bio temelj za osnivanje dobro poznatih bolničkih blagajna. jer se protivno slovu nagodbe kao poslovni jezik nametao mađarski. ostali su bez rezultata. teško je pogođeno hrvatsko seljaštvo. Štoviše. posebnim školskim zakonom (1894. i to preko Zagreba. Mađarska je vlada uvela i krajnje nerazumne razlike u naplati željezničkih pristojba tako da je prijevoz brašna od velikih budimpeštanskih mlinova do Rijeke bio jeftiniji nego primjerice od Zagerba do Karlovca. „služinče“ je ipak bilo prepušteno vlasti gospodara. No ipak takvo je poslovanje omogućilo nešto bolji položaj školstva i razvoj kulture i graditeljstva uopće što je i zasluga Khuenovog oportunog ministra Izidora Kršnjavoga. sredstva kojih su dakako pribavljali sami radnici. kao i sankcije i za vlasnika radionice ili tvornice ako ne bi poštovao uvjete propisane zakonom. Zbog posljedica europske agrarne krize koja uvjetuje nagli pad cijene žitarica. Međutim. zatim prehrambena industrija koju obilježava razvoj parnih mlinova osobito u Slavoniji. DJELOVANJE POLITIČKIH STRANAKA Nakon što je odmah na početku svoje vladavine ban Khuen-Héderváry pretvorio nekadašnju Mažuranićevu Narodnu stranku u svoju vlastitu. taj je zakon regulirao također obveze plaćanja radnika. ali je ona poslovala u korist njemu naklonjenog veleposjeda. svi napori ne samo da se očuva nego i razvije kućni obrt. upravo Rijeka postaje središnja luka mađarskog kapitala u Hrvatskoj. a i zbog raspada zadružnog života.) već na početku Khuenove vladavine. a u cijeloj zemlji namjerno su se gradile mađarske škole. kojom će nametati svoju politiku prvenstveno u Saboru. Uz to. Međusobne odnose radnikai poslodavca regulirao je Obrtni zakon (1884. na željeznicama u Hrvatskoj također se provodila nasilna mađarizacija. pa i samog ministra Kršnjavoga u cilju očuvanja izvorne narodne umjetnosti.Hrvatsku. pa brojni štrajkovi nisu bili rijetkost. Khuen je brojne članove Narodne stranke uspio pridobiti raznim činovničkim položajima. Zbog gubitaka ekonomske i financijske samostalnosti na temelju Nagodbe u Hrvatskoj se osjećao veliki nedostatak akumulacije domaćeg kapitala. Razvoj domaćeg kapitala uvelike je onemogućen i željezničkom politikom ukarske vlade. dovršena željeznička pruga Budimpešta – Rijeka. koju je također pomagala Khuenova vlada želeći je upravo gospodarskim razvojem također distancirati od ostalih dijelova Hrvatske. premda njihov kapital nije rastao u skladu s brojem kreditnih zadruga. krenuo je u slamanje opozicijskih stranaka. ali i pravo na zapošljavanje djece u tvornicama mlađe od 14 godina. Premda su zaposlenicima načelno zajamčena neka prava. što se Page | 97 odrazilo na sve grane obrtničke i industrije proizvodnje te na području agrara. Bila je to pretežito drvna industrija. zbog jak vanjske konkurencije svome radniku nije mogao dati dobar posao. Donesen je Zakon o podupiranju obrtničkih i tvorničkih namještenika u slučaju bolesti. Khuen je inicirao osnivanje glasovite Hipotekarne banke. uključujući i pravo radnika na dnevni i tjedni odmor. Premda je Khuenova vlada uvela „slobodu“ obrtničkog i industrijskog poslovanja.) počinje se uvoditi mađarski jezik kao obvezatan predmet u sve srednje škole. a znatno je povećan i broj i novčanih zavoda. međusobni odnosi poslodavaca i zaposlenika do te su mjere pogoršani da poslodavac ili majstor. Osim toga. i način obrade zemlje još je bio na niskoj razini. znatan se dio seljačkog pučanstva zapošljavao na veleposjedima ili u gradovima kao kućna služinčad. Ostali dio pučanstva posvetio se uglavnom trgovačkim i obrtničkim poslovima. Nakon što je 1873. Uz opširne regulacije cjelokupnog obrtničkog i industrijskog poslovanja. a uspio je pridobiti i neke istaknutije srpske predstavnike koji su se i 97 .

oslanjajući se i pritom na politiku proruski orijentiranih srpskih radikala u Srbiji. prije svega zato što je uočio mogućnost realizacije novog smjera njezine politike. Dobio je u svoje ruke i stranačko glavno glasilo „Hrvatska“ i vrlo brzo preuzeo je vodstvo stranke i štoviše uz Folnegovićevu pomoć nametnuo stranci novi smjer. iako je taj zahtjev spriječila ugarska vlada. ali se ona na prelasku stoljeća potpuno oporavlja. prije svega i zato što preko nje strateški putovi vode na Balkan i dosljedno tome zalaže se ta dotad neprihvatljiva stajališta da Hrvatska mora pregovarati s bečkim Dvorom uz uvjet da oko sebe okupi sve opozicijske stranke. dok se hrvatski Srbi okreću kraljevini Srbiji. dobiti Srpski klub u svoju Narodnu stranku obećavši im ispunjenje svih njihovih zahtjeva. Jedan od najistaknutijih prvaka Stranke prava.. što dakako nisu prihvaćali svi pravaši. Fran Folnegović. Zato se u Saboru već 1885. pojavljuje opozicijska Središnja stranka (Centrum) s grofom Ivanom Draškovićem na čelu s kojom ubrzo sve opozicijske stranke (Stranka prava.. sve je više uvjeren da je Hrvatska važna za dinastiju i Monarhiju. Khuen najprije uništava začetke seljačkog pokreta u Slavoniji i Srijemu. u kojima pravaši vide svoje saveznike. Nove političke okolnosti u Monarhiji. čije je konkretne uspjehe sprečavala nemogućnost suradnje s opozicijskom Neodvisnom Page | 98 narodnom strankom.). prihvaća subdualistički program (potuna autonomija Hrvatske i Slavonije te povratak Dalmacije i Rijeke pod hrvatsku vlast ali unutar ugarskog djela Monarhije). ali na temeljima Nagodbe i oslona na bečki Dvor. Bio je to prikriven put prema otvorenoj politici trijalizma. Khuen je uspio u jesen 1884.). U Hrvatskoj su nosioci socijalnog pokreta obrtnici. – 1887. Neodvisna narodna stranka te grupa okupljena oko „Srbobrana“) 1887. dakle protudinastičke politike. prije svega u Zagrebu. a to je umjerena dualistička politika. pomaganje pravoslavnih ustanova i ravnopravnost ćirilice i latinice. a ne industrijski radnici. rumskim programom (1881. Khuenov režim i socijalne prilike utječu na pojavu socijalnog i radnog pokreta. I u Neodvisnoj narodnoj stranci se stvarala ideja „čistoće“ Nagodbe koja se suprotstavljala Khuenovoj Narodnoj stranci i koja je obećavala stabilizaciju hrv. političkih prilika. Frank se u cilju oslobađanja stranke od veleizdajničkog naslijeđa. te na osnivanje Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije (1894. Frank se 1890.prije pojavili s tzv. a potom i Socijaldemokratsku organizaciju (1897. a još više i katastrofalan poraz opozicijskih stranaka na izborima 1892.) kada počinje proces stvaranja posebne srpske stranačke organizacije. ona počinje tražiti ono što eventualno zbližava Hrvate i Srbe s obzirom na Khuenov režim i ugarsku hegemoniju. prevladava uvjerenje „politike čekanja“.). U Stranke prava. za tu istu veleizdajničku politiku optužuje Srbe. U doba uspona Stranke prava (1884. što je jedan od glavnih razloga neuspjeha stranke. Zbog sve težeg položaja pučanstva rasla je popularnost Stranke prava. odnosno stvaranja treće države koja bi okupljala južne Slavene unutar Habsburške Monarhije. Politički program koji je dvije 98 . koja je imala program revizije Nagodbe i suradnju s nosiocima dualizma. zahtijevali su i slogu hrvatske opozicije i usprkos neuspjelom sastanku Strossmayera i Starčevića. i to na Folnegovićev nagovor pridružuje tada najpopularnijoj opozicijskoj Stranci prava. Prema Franku Hrvati žele rješenje nacionalnog pitanja unutar Monarhije. ali koji je još otprije simpatizirao pravaše. kojoj je na čelu Ante Starčević sa svojim protudinastičkim shvaćanjima. Pod njegovim utjecajem Stranka prava napušta prorusko stajalište i preveliko isticanje hrvatskog nacionalnog identiteta. a jednako tako i suradnju sa Srbima. koja 1884. no koji je još te godine poražen na izborima u korist izborne pobjede Khuenove Narodne stranke. inače nezavisni saborski zastupnik. stvaraju svoj Izborni program. Stvarni tumač izmijenjenog kursas uskoro je postao Josip Frank.

koalirane stranke dobivaju trećinu mandata. razmišljalo se o potrebi hrvatsko-srpske sloge na čemu je inzistirao Stjepan Radić. doprinose stvaranju politike „novog kursa“ i krizi dualističkog ustava. uz zahtjeve da se hrvatski narod sjedini u jedno samostalno državno tijelo u sklopu Habsburške Monarhije.godine kasnije (1894. pokrenuo barun Jovan Živković. („Novi Srbobran“) pod uredništvom Svetozara Pribičevića. Eugenom Kumičićem i dr.). ali i poziva na međusobni rat sve do brisanja jedne ili druge strane s lica zemlje. Do kraja Khuenova vladanja Frankova struja svoje djelovanje razvija na koncepciji bezuvjetnog pokoravanja dinastiji u uvjerenju da će ona u „znak zahvalnosti“ riješiti hrvatsko pitanje. zapravo značio i kraj jedinstvene Stranke prava. to prije što se od spomenutog članka nisu ogradili ni zagrebački Srbi. Međutim. i zato postaje ogrankom nedavno poražene domovinsko-obzorske opozicije koja se od početka 1902. štoviše. Međutim. u kojemu se doslovce poriče hrvatski jezik i narodnost. Nakon Starčevićeve smrti (1896. hrvatska 99 . naziva Hrvatskom opozicijom.. koji je još 1884. koalicija domovinaša i obzoraša svoj uspjeh zahvaljuje i seoskim biračima koji pod utjecajem svećenstva više ne glasuju za Khuenovu Narodnu stranku. Hrvatska opzicija bila je sastavljena od dviju stranaka – Stranke prava „domovinaškog smjera“ i Neodvisne narodne stranke. zbog provokativnog članka N. siječnja 1902.). pa zato i sam Starčević mnogo više vjeruje Franku. pa o zajedničkom djelovanju pravaša više ne može biti govora.) istupa iz Kluba Stranke prava i s njima osniva Klub Čiste stranke prava. a još više burne demonstracije sveučilištaraca koje su izbile nakon pojave mađarskih natpisa na zagrebačkom glavnom kolodvoru.). Khuenova Narodna stranka opet pobjeđuje na izborima 1901. akoji kulminiraju u povodu spaljivanja Page | 99 mađarske zastave u Zagrebu. godine. Folnegović je takav postupak hrv. Stojanovića „Srbi i Hrvati“ (1902. omladine javno osudio u Saboru. Štoviše. Međutim. koji je potpisao i sam Ante Starčević. No tu je mogućnost još iste godine spriječio zagrebački list „Srbobran“. No Khuenov je položaj ubrzo poljuljan zbog izbijanja protumađarskih nemira u povodu obnove financijske nagodbe (1889. a njezinim tajnikom postaje mladi Stjepan Radić koji se zbog sve većeg pravaškog utjecaja ubrzo izdvaja i zajedno s bratom Antunom radi na osnivanju Hrvatske pučke seljačke stranke (1904. kao i novo usmjerenje lista. čiji su raspad ubrzali i sukobi između Folnegovića i Franka. zbog teških uvjeta pod Khuenovim režimom dolazi i do izborne koalicije između dotad protusrpski orijentiranih domovinaša i projugoslavenski orijentiranih obzoraša (Neodvisne narodne stranke). Osim toga. Na izborima 1897. Naime. i to za posjete Franje Josipa Zagrebu (1985. Nakon velikog poraza hrvatske opozicije. Prema objavljenom programu od 15. Ban Khuen otišao je u Budimpeštu za ministra predsjednika kako bi održao dualističko uređenje Monarhije.) nastaju dvije pravaške stranke: Matica stranke prava ili „domovinaši“ prema glasilu „Hrvatska domovina“ i Čista stranka prava ili „frankovci“. ali i unutarnjih problema dualističke monarhije. a glavnu ulogu u trodnevnim demonstracijama imali su frankovci.). zbog nesposobnosti opozicije da iskoristi nemire i održi svoju prednost. Starčević tada s Frankom i sjoš nekim istaknutim pravašima (Milom Starčevićem. Nadalje. Dakako. i koje kulminiraju krvoprolićem u Zaprešiću poradi skidanja mađarske zastave na tamošnjem kolodvoru. i sam ban Khuen biva optužen za protukatoličku djelatnost. u Zagrebu su izbile protusrpske demonstracije.) prihvatila Stranka prava i Neodvisna narodna stranka stajao je također vrlo oprezno između dualizma i trijalizma. Obnova „Srbobrana“ u jesen 1902. premda ozbiljnih uvjeta za suradnju između Franka i bečkog Dvora još nije bilo. postupno se konstituira Napredna omladina koja u skladu sa svojim „realističkim“ idejama pokušava utjecati na politički život. takav je zajednički opozicijski program.

iskoristivši krizu dualističkog sustava. a od 1863. i komora u Osijeku za virovitičku i požešku županiju. ipak gospodarstvo Hrvatske dobiva nove temelje. Gotovo u „zahtijevanjima“ traži se posebna banka za Hrvatsku te otvaranje trgovine prema Bosni. proglašava ukinuće kmetstva. st. One su mjerodavnim ministarstvima davale mišljenja i prijedloge koji su se odnosili na gospodarska pitanja. Ta je tendencija izražena i u Zagrebu kroz sukob „purgera“. Otkup se plaćao kroz porez koji je postao veliko opterećenje za sitno seljaštvo. Gaja. u svojim rukama imali magistrat i narodnjaka (trgovca grkoistočne vjere i preporoditelja na čelu s Ljudevitom F. Jelačić 25. DO 1869. Uredništvo „Gospodarskog lista“ inzistira na tome da svi članci budu na hrvatskom jeziku. Iako je razrješenje kmetskih odnosa teklo s velikim poteškoćama kroz dulje vrijeme. Zagrebačka komora priredila omanju izložbu domaćih gospodarskih proizvoda. mladi car Franjo Josip I. Ideju održavanja izložaba u Zagrebu zagovara 1855. što je bio početak gospodarske statistike u Hrvatskoj. OBILJEŽJA GOSPODARSKOG RAZVOJA HRVATSKE U DRUGOJ POLOVICI 19. trebalo je čekati nekoliko godina da se ta ideja realizira. pa su veze Hrvatske s Bosnom 1849. Na jednoj od prvih sjednica Imbro Ignjatijević Tkalac predlaže naputak za popis trgovaca i obrtnika zagrebačkog komornog okružja. donosi 4. i za područje Iloka. zapravo sukob obrtnika i trgovaca koji su govorili njemački i koji su do 1848. doista olakšane kada su ukinuti kontumaci. a 1853. sporazum s Talijanima i provedbu hrvatsko-srpske sloge radi suprotstavljanja njemačkom prodoru na istok. Komore su osnovane i u Splitu te u Dubrovniku. razviti svoje gospodarske potencijale. Već je 1853. Carev cilj je ponovno uspostaviti centraliziranu Monarhiju s njemačkim jezikom kao službenim u upravi. U vrijeme krize koja je vladala potkraj 19. Oktoirani ustav kojim počinje Bachov apsolutizam.. sažetak su brojnih zahtijevanja s područja banske Hrvatske i Vojne krajine. Međutim. Na inicijativu austrijskog ministra trgovine Brucka i na temelju Zakona od 18. travnja 1848. Novi model prikupljanja podataka o gospodarstvu odrazio se i u njegovim vrlo kvalitetnim izvještajima do 1860. Dakako. Vukotinovićem). a zbog cara koji je napustio Beč. ožujka 1852. Zahtijevanja naroda izrađena na skupštini održanoj 25. to mnoge seljake tjera u emigraciju. Ljudevit Vukotinovič. ožujka 1848. Jelačić je zapravo u Hrvatskoj samovladar pa je u svojim rukama imao svu civilnu i vojnu vlast. ožujka 1849. Rume i Iriga. Ta je politika ubrzo na vlast u Hrvatskoj dovela Hrvatsko-srpsku koaliciju. što je bila reakcija na pojačanu germanizaciju. zagovarala je povezivanje s mađarskom opozicijom („košutovskom“). Erdevika. Hrvatska je u to vrijeme prekinula sve veze s Ugarskom. koji postaje sve važnija osoba u Hrvatsko-slavonskom gospodarskom društvu i koji se zalaže da se gospodarstvo razvija na narodnoj osnovi. ali je odaziv bio nezadovoljavajući. očekivalo se da će Hrvatska nakon 1848. Održavaju se samo oni koji su uspjeli reorganizirati svoje posjede i tržištu ponuditi traženu robu. jer vlasnicima posjeda postaju tek onda kada otplate hipoteku zapisanu u gruntovnici.politika novog kursa. u Narodnom domu u Zagrebu pod vodstvom Lj. iako je Izložbeni odbor 100 . osnovana je Trgovačko-obrtnička komora u Zagrebu za užu Hrvatsku. Međutim. Page | 100 STOLJEĆA GOSPODARSTVO BANSKE HRVATSKE OD 1848. pa počinje egzodus Hrvata i prekomorske zemlje. Teškoća imaju i seljaci. Plemstvo je ukinućem kmetstva izgubilo osnovu svoje dotadašnje egzistencije.

I grad Osijek također se povoljno razvija do 1879. Nedorečenim sporazumom o financiranju u kojem Hrvatska sudjeluje s 56% vlastitih prihoda. Prvo vrijeme nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe činilo se da će se ona povoljno odraziti na cjelokupni život Hrvatske. grad dobiva plinsku rasvjetu. kolovoza 1864. Gospodarske želje i potrebe svih krajeva Hrvatske Šokčević je saznao na Hrvatskom saboru 1861. objavio knjigu Hrvatski glavničar s razmišljanjima o mogućnostima hrvatskoga gospodarstva. sagrađena je pruga Zagreb – Koprivnica – mađarska granica. Tvornice duhana u Zagrebu 1868.).. To je došlo do izražaja u izgradnji cesta. Oni dioničkim kapitalom osnivaju Zagrebački paromlin 1862. Dakako. kada je banom postao slavonac Josip Šokčević. Nova prilika za to pružila se poslije 1859. Stranci su nastavili graditi željeznice u svom interesu. Mađarska je imala prednost da odlučuje kamo će usmjeriti zajednički sredstva. u interesu Beča. puštena je u promet pruga Zagreb – Rijeka preko Karlovca kojom je Budimpešta povezana s Jadranom.. ni Ugarska ni Beč nisu s prevelikim oduševljenjem gledali na izložbu i početnu industrijalizaciju Hrvatske koja je počela upravo u tom prednagodbenom razdoblju. 1870. te je otvorio 18. pa je nakon gubitka Venecija izgradio veliki arsenal i ratnu luku u Puli 1865. već su se na tom području sukobljavali interesi Beča i Pešte upravo na gospodarskom planu. u interesu Pešte.načinio program izložbe već 1855. U Dalmaciji i Istri Beč je vodio računa samo o geostrateškoj važnosti tih krajeva. a poslije 1868. ali do propasti Habsburške Monarhije jedinstvo nije uspostavljeno. Poslije toga sve do 1884. Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba govorile su o trojednici Hrvatskoj. prostore. kada Milan Krešić pokreće Obrtnik Trgovačke i gospodarske komore. Dolazak željeznice do Zagreba 1. i u Senju nešto kasnije se otvaraju zbog zapošljavanja nazaposlenih i socijalno nezbrinutih žena. listopada 1862. Tek se poslije 1907. Svaki je grad za vrijeme Šokčevića nešto dobio. Osnivaju se brojne štedionice. mnogi Židovi prelaze Dravu i počinju s investiranjem u Hrvatsku. Na tom je saboru Franjo Lovrić podupro Antu Starčevića i Eugena Kvaternika u njihovu geslu „ni s Bečom ni s Peštom“. U 101 . i tvornicu kože 1869. Slavoniji i Dalmaciji kao cjelini. DO 1900. Za vrijeme izložbe počeo je izlaziti i prvi hrvatski gospodarski list Sidro kojeg je uređivao Antun Jakić. Godinu dana nakon ulaska prvog vlaka u Zagreb. Od 1869. kada željeznička pruga za Bosnu vodi do Broda. Inicijative Mihovila Pavlinoviće o potrebi gospodarskog vezivanja Dalmacije s banskom Hrvatskom našle su plodno tlo tek poslije 1891. Posve je zanemario turizam kao važnu komponentu privređivanja sve do pojave grofa Ivana Harracha čijom je inicijativom u Dubrovniku izgrađen prvi moderni hotel i osnovano Društvo za unapređenje Dalmacije. označava svakako novu prekretnicu. Ban Šokčević podupro je Trgovačko-obrtničku komoru i Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo u priređivanju Prve Dalmatinsko-hrvatsko-slavonsko izložbe u Zagrebu. Industrijalizacija Hrvatske je usporena pa se tvornice otvaraju vrlo rijetko. odnosno Boki kotorskoj. do 1865. Prethodno. Zbog odnosa vladajućih mađarskih krugova prema Židovima koji su govorili njemački. nema posebnog lista za gospodarstvo. ali ne prolazi kroz Osijek. među kojima treba spomenuti Hrvatsku eskomptnu banku (1868. I u listu Page | 101 Hervatska koji uređuje Kvaternik s Vjekoslavom Bachom 1871. 1873. veća briga vodi za hrv. ima više gospodarskih članaka. a osobito željezničkih pruga. sjedište zemaljske vlade i bana je u Zagrebu. ta je izložba prvi put učinila Zagreb gospodarskim središtem hrvatskih zemalja.. GOSPODARSTVO BANSKE HRVATSKE OD 1869. a Kvaternik je 1863.

veljače 1872. osnovano je i Šumarsko društvo jer je eksploataciju zrele drvne mase pratio i uzgoj mladih šuma. Dugi je niz godina Prva hrvatska štedionica bila jedini novčarski zavod u Hrvatskoj. koju su osnovali Gvido Pongratz. U 1878. osnovano je i Društvo inženjera i arhitekata. Rerum Novarum 15. Radile su tri trgovačke akademije. a izgradnja „banatske“ željeznice. ukinuti su cehovi. jest da je Vojna krajina. 1871. razvojačena i pripojena banskoj Hrvatskoj. stoljeća počelo uviđati da izolacija Slavonije od Zagreba može biti pogubna za Slavoniju. Obrt je u krizi. pa gradnje u Hrvatskoj zauzimaju važno mjesto u hrvatskom gospodarstvu. osobito kada se otvorio parobrodski promet Dunavom do Crnog mora. osnovane posebne trgovačko-obrtničke komore. Tek se potkraj 19. srpnja 1881. Otvaranje Zagrebačkog sveučilišta cara Franje Josipa omogućilo je Blažu Lorkoviću da postane 1875. Tek 1875.. ali nakon što se srušio željeznički most na Dravi 1882. Zemun). prvim predavačem političke ekonomije i zagovarateljem gospodarskog razvitka Hrvatske. Istina. Oni stvaraju i osiguravajući zavod „Croatia“ (1884. Mijo Krešić i Đuro Crnadak.) on se zalaže više za razvoj proizvodnje nego za razvoj bankarstva. 1877.djelu Radišu Bog pomaže (Zadar.. no otvaranje obrtničkih radionica nije ovisilo samo o osposobljenju već i o kapitalu koji u Hrvatskoj nije bilo moguće dobiti. Tijekom 1869.). Ban Ivan Mažuranić višekratno traži njezino sjedinjenje s Hrvatskom. no nailazi na nepremostive zapreke. odnosno pruga za Zemun preko Stare Pazove i Rume. Osim Križevačkog gospodarskog učilišta otvorenog još 1860. Ono što je osnovno za desetljeće poslije 1869. Slavonija se gospodarski ne veže za Hrvatsku. Obrtnim zakonom od 27. Vukovarska i Hrvatska eskomptna banka. Srijem i Srbiju.) veliku važnost pridaje bankarstvu i burzi. Najjača novčarska kuća ostaje i dalje Prva hrvatska štedionica koja 1899. Radi razbijanja gospodarske cjeline. tek 1873. pa je nestašica jeftinog kredita usporila industrijski razvoj. Oko 1882. Osijek gubi željezničku vezu s Baranjom. u Sisku i u Senju su za krajiško područje 1869. Pruga Dalj – Brod na Savi Page | 102 izgrađena je 1879. odnosno 15. iako se znalo da će se krajiško područje ubrzo morati spojiti s civilnom Hrvatskom. čemu se pridavala velika pozornost. stvara se velik broj novih štedionica s malim kapitalom. kao veza s Bosnom.. Osijek. isključuje Osijek kao tranzitno mjesto za Bosnu. Antun Jakić. Zaostajanje Hrvatske za naprednim dijelovima Carevine sve je očitije. pod vodstvom 102 . forsira se izvoz i on je prilično velik ako se uzmu u obzir loša povezanost i nedostatak prometnica. u čemu se bitno razlikuje od Eugena Kvaternika koji u knjizi Hrvatski glavničar (1863. Veliku zaslugu za rad te škole ima Izidor Kršnjavi koji je građevinarstvo podigao na zavidnu visinu. svibnja 1891. u Zagrebu. No i cijela Hrvatska je u sličnoj situaciji. Velik broj radnika. prestaje djelovati Sisačka krajiška trgovačko-obrtnička komora. Zbog tog nedoststka veoma je važno otvaranje Obrtne škole u Zagrebu 1882. ali su one bile uz gimnazije (Zagreb. proradile su još tri nove štedionice: Varaždinska. iako je prema Nagodbi trebala činiti jedinstvenu Hrvatsku. te trgovačko društvo „Merkur“ koje se bavi i školovanjem mladih trgovaca. potaknuli su osnivanje Okružne blagajne za potporu bolesnih radnika 1892. i Šumarske akademije. koja se počela graditi još 1854. u Hrvatskoj nema tehničkih škola. Trgovci se organiziraju u trgovačke zborove i njihova uloga u trgovačko-obrtničkim komorama postaje sve većom i važnijom. u kojoj su se školovali kadrovi umjetničkog obrta u više odjeljenja koji su svojim radovima pripomogli uljepšanju i izgradnji Zagreba nakon potresa 1880. ali i primjena socijalne enciklike pape Lava XIII. Uz nastojanje vlasnika veleposjeda da se uključe u industrijalizaciju.

DO 1914.počinje iskorištavati lapor za proizvodnju cementa. HRVATSKA OD 1903. U mnogih prevladava mišljenje da će Monarhija propasti. Može se reći da se Hrvatska zahvaljujući Banskoj Hrvatskoj i Zagrebu ipak uspjela razviti u snažan gospodarski i financijski subjekt. dalo je brodarstvu novi polet. 70-ih godina 19. POVLAČENJE BANA KHUENA-HÉDERVÁRYJA Povijest Hrvata od 1903. više ne može prihvatiti nikakav preustroj Monarhije smatrajući da bi time bili ugroženi temelji njezina opstanka.d. kada se mađarska Nezavisna stranka počela boriti za gospodarsku samostalnost Mađarske stvaranje posebnog carinskog područja te za posebnu mađarsku vojsku. i Dubrovačko pomorsko društvo. Tijekom 1895. GODINE.. Split je 1877. izrazito je zamršeno ovisno o vanjskim čimbenicima i unutarnjim prilikama. Najnezadovoljniji su ipak obrtnici i seljaci jer ne mogu dobiti toliko potreban kredit za unapređivanje svojeg poslovanja. To su Pelješko pomorsko društvo. Tada se poduzetni Dubrovčani udružuju s poslovnim ljudima iz Trsta i ojačani brodovljem. Hrvatska se tada nalazila u teškom položaja. Senjsko brodarsko društvo. Međutim. osnovana je i Srpska banka d. osnivaju Dubrovačku parobrodarsku plovidbu koja 1898. a 1895. Međutim. Kriza dualizma počela je 1903. potiče Židove da znatan kapital ulože u razvoj industrije u Hrvatskoj. osnovano 1865. osnovano 1869. do 1914. dobio prugu do Siverića.grofa Miroslava Kulmera povisuje svoju glavnicu na 80 000 forinti. a onda i do Knina godinu dana poslije. veći kredit mogao se dobiti tek kad je mađarskim i austro-njemačkim kapitalom osnovana 1892. GODINE DRUGI PROTUMAĐARSKI NARODNI POKRET 1903. Brodarstvo i ribarenje bile su dvije najvažnije gospodarske grane Dalmacije i Hrvatskog primorja. Dodatan poticaj za to dala im je gospodarska izložba 1891. Zagrebačka tvornica papira. svoje sjedište prenosi u Dubrovnik. 1892. sjedište Srba u Monarhiji premjestilo iz Novog Sada u Zagreb. narodnjaci su prva dva broda htjeli nazvati „Zagreb“ i „Beograd“. potiče ideju prema kojoj bi se na jugu Europe stvorila velika slavenska država u kojoj bi Srbi imali prevlast kao najbrojniji južnoslavenski narod. U priželjkivanju da Zagreb i Beograd budu glavni centri neke buduće jugoslavenske države. Mađari sprečavaju razvoj tvornica u Hrvatskoj. izgradivši u tom vremenu prekrasnu poslovnu palaču s prolazom zvanim Oktogon.pokušava preuzeti plovidbu na cijeloj relaciji do Boke kotorske. Osim toga. osnivaju se pomorska društva s većim kapitalom. Hrvatsko-slavonska hipotekarna banka koja je imala privilegirani status u odnosu prema domaćim bankama. gdje je od 1884. tiskan list 103 . ali i nove zahtjeve. Austro-ugarski Lloyd iz Trsta. što je omogućilo razvoj tvornica s parnim strojevima u Splitu. osnivaju se Zagrebačka pivovara i Tvornica kavovine Franck. nova i sve jača Kraljevina Srbija. Budući da se od 1895. 1892. Naime. st. U Splitu se 1870. nije se uspjelo održati iako je kupilo parobrod „Dubrovnik“. ali su brod „Zagreb“ nazvali „Beč“ bojeći se da ne izazovu sukob između Austrijanaca i Mađara. sa svojom razvijenom propagandnom mašinerijom. osnovano 1867. Hrvatske. koja je davala kredite srpskim zemljoradničkim zadrugama i Srpskom Page | 103 privredniku koji se brinuo za obrtnički podmladak srpske narodnosti. No jeftine sirovine i mnogoljudno tržište te zadovoljavajuća pravna sigurnost. Otvaranje Sueskog kanala 1869. Ostarjeli Franjo Josip I. Dalmacija se razvija posve nezavisno od sj.

tada hrv.obnovljen Trojni savez između Njemačke. srpnja 1903. Dresdenu. On je ponajprije zahvatio seljaštvo od Drave do Jadrana. Tom ga je zgodom branio dr. Dopuštao je velike slobode u stvaranju novih političkih smjerova i organizacija. koju je 1901. Parizu. što izaziva napetosti između Njemačke i Austrije.. bio zaustavljen. osnovane Hrvatska pučka napredna stranka. osnovana 1895. dok je obrenovićevska Srbija bila u prijateljskim odnosima s Austrijom.d. osnovala Katolička crkva kako bi parirala utjecaju Khuenove Hrvatskoslavonske hipotekarne banke. Khuenova politika oslanjanjem na srpsko činovništvo u Hrvatskoj mogla je funkcionirati.. Balkan. Vladimir Nikolić Podrinski 104 . Nakon općih izbora u Ugarskoj u siječnju 1905. U Kunovcu kraj Koprivnice ugušena je oružanom intervencijom vojske. lipnja 1907. Khuen pada.) sve se više razlikovalo od banovanja njegovih prethodnika. koje slabe tek nakon što je 1902. na prijestolje dolazi Petar Karađorđević. takve ideje sve više jačaju među mladima. Narod se podigao kako bi izrazio svoje nezadovoljstvo. Buna je izbila u više mjesta u Hrvatskoj. Grazu i Beču. ne može zadovoljiti ni traženju seljačkih zadruga. pa još 1906. a nikako se ne mogu Page | 104 opravdati samo teškim položajem sela.Srbobran. Grof Khuen-Héderváry je u jesen 1903. a ban Pejačević najavljivao „dobru i poštenu upravu“. a vlast u Srbiji preuzima struja koja želi raspad Austro-Ugarske Monarhije i prisvajanje znatnih dijelova zemalja u kojima živi pravoslavno stanovništvo. ministar u Budimpešti. pa je spaljivanje mađarske zastave na kolodvoru u Zaprešiću od seljaka iz okolnog Brdovca bio opći znak za uzbunu. Teodor Pejačević bio je sin Ladislava Pejačevića. napustio Hrvatsku. Pojačano iseljavanje iz Hrvatske jasan je odraz takvog stanja i uzroci tome su mnogostruki. Levin Chavrak Letovanički. PRVE GODINE BANOVANJA TEODORA PEJAČEVIĆA Iako je narodni pokret 1903. taj je narodni pokret ipak najavio jedno novo doba. ali i prostori Austro-Ugarske Monarhije. . školovanima u Pragu. Međutim. Nikola Tomašić. Njemački kapital u to vrijeme potiskuje autrijski. no sva tri podbana koja su se izmijenila za vrijeme njegova banovanja71 nastavili su preferirati Srbe i u upravi i u sudstvu. Narodni pokret 1903. povijesti. sve više privlače pozornost Njemačke. svi ti prosvjedi nisu bili čvršće povezani niti dobro organizirani pa su jedan po jedan ugašeni. Leipzigu. ali je postao ministar predsjednik ugarske vlade. pa su u prosincu 1904. bivši veliki župan virovitičke županije i dr. ali on nije odobren u Budimpešti. nezadovoljstva koje svoju budućnost nije moglo vidjeti kraj Mađarske supremacije. Austro-Ugarskei Italije. ali usprkos brojnim narodnim sporovima. dr. održavanima u različitim mjestima. Hrvatska poljoprivredna banka d. Svetislav Šumanović. kao stranka mladeži koja je 71 dr. Otvaranje četvrtoga gospodarskog odsjeka u Zemaljskoj vladi i izmjene Nagodbe ističu se kao nužnost. a kamoli pojedinačnih gospodarstava. svjetskog rata. u Zemaljskoj vladi načinjen je elaborat o osnivanju četvrtoga gospodarskoga odjela. nakon ubojstva kralja Aleksandra Obrenovića i krajice Drage Mašin. član uprave Srpske banke u Zg. Međutim. Banovanje Teodora Pejačevića (4. kreditira samo srpske seljake i zadruge kao i društvo Srpski privrednik. dobacivši Mađarima da je Khuenovo djelovanje u Hrvatskoj bilo u interesu učvršćenja ugarske državne ideje. Srpska banka.. Svagdje je bila iskaz hrv.26. koje školuje i osposobljuje srpske obrtnike u Monarhiji. ima mnogo širu osnovu nego što se danas smatra u hrv. ondje se sukobio s jakom opozicijom u Saboru koja mu je predbacila način vladanja Hrvatskom. pa je taj odjel osnovan tek početkom 1.

a braća Radić vide u kršćanstvu dio narodne kulture. Tjedan dana nakon toga braća Radić osnivaju u Hrastovici kraj Petrinji Hrvatsku pučku seljačku stranku! Iako obje stranke u programu imaju suradnju Hrvata i Srba. 105 . a izložba Hrvatskoslavonskog gospodarskog društva 1906. kada je dualizam bio u krizi zbog sve jačih zahtjeva Ugarske da izbori poseban carisnki sustav za svoje područje.. 1910. REVIZIJA AUSTRO-UGARSKE NAGODBE Politika novog kursa .napustila Hrvatsku stranku prava s listom Pokret. ujedinila s Hrvatskom pučkom demokratskom strankom. pa im je „vjera u Boga i narodna sloga“ geslo djelovanja. koja je i proradila 1907.pojavljuje se u Hrvatskoj potkraj 19. kao burza. oni ipak kroz tiskane članke i djela bitno utječu na poglede hrv. u Dalmaciji pod vodstvom Josipa Smodlake. među njima postoje neke razlike. te su voljni povezati se s mađarskom koalicijom koji su se zalagali za što veću samostalnost Mađarske. Đuro Šurmin. ali i mnoga druga korisna gospodarska i politička izdanja za prosvjećivanje seljaštva. Pristaše novog smjera u Hrvatskoj smatraju da bi pri osamostaljenju Mađarske lako izašli na kraj s malom Mađarskom. a pristaju i na suradnju s Mađarima i Talijanima u ostvarivanju svojih ciljeva. Cijelo vrijeme vladavine Teodora Pejačevića obilježeno je štrajkovima radnika. Ksaver Šandor Gjalski. Najteže je 72 Ivan Lorković. st. seljaštva u 20. Tako jedinstvena stranka djelovala je do 1910. dok je dalmatinski dio surađivao s Hrvatskom strankom. i potaknula je jednu skupinu privrednika okupljenih oko Trgovačkog doma da razmišljaju o osnivanju Zagrebačkog zbora. u radu Napredne omladine. Iako stranka braće Radić nema važniju političku ulogu. Naprednjaci (nazivani i „mladomađaroni“)72 zahtjevaju da se Crkva odijeli od države. Sam Pejačević nije izradio nikakav gospodarski program. Bogoslav Mažuranić. lipnja 1906. st. st. Miroslav Kulmer. Najava novog doba izražena je u sveučestalijem povezivanju Hrvata i Srba koji žele istisnuti bivše unioniste. Cjelokupna politička koncepcija razvila se na početku 20. osnovanom u kolovozu 1905. u Zagrebu bila je mnogo lošije pripremljena u odnosu prema onoj iz 1891. Politika „novog smjera“ bila je izazvana i strahom južnoslavenskih naroda zbog Trojnog saveza kada dolazi do većeg i zajedničkog prodora Austrije i Njemačke na Balkan. Hrvatska pučka napredna stranka i to je prvi put da su zajednički jezik našle neka stranka iz banske Hrvatske i iz Dalmacije s obzirom na to da su pripadale različitim dijelovima Monarhije. Ljubo Babić. kad se banovinski dio spojio s Hrvatskom strankom prava u Hrvatsku pučku/naprednu stranku. Krajnji cilj te grupacije bilo je stvaranje samostalne države južnih Slavena. samo tri mandata. RIJEČKA I ZADARSKA REZOLUCIJA 1905. ali se nije otvoreno iskazivao jer tada nije bilo moguće pridobiti ni Mađare u Hrvatskoj ni Talijane u Dalmaciji. HPSS uz pomoć seljačkog kapitala iz Podravine osniva 1907. Stranka je na izborima 1908. a koja su uređivali Josip Predavec i Đuro Basariček. Ista je skupina radila i na otvaranju Sekcije za robu i vrednote u sklopu Trgovačkog doma.kako novi smjer nazivaju njezini nosioci . Svakako je zanimljivo da se Napredna stranka 4. a predstavlja reakciju na dotadašnju politiku hrvatske opozicije koja se na temelju državnog prava nastojala uzaludno izboriti za rješenje hrvatskoga nacionalnog pitanja. Hrvatsku seljačku tiskaru u Zagrebu u kojoj se tiska Page | 105 Dom . devet mandata i 1913. Pristaše novog smjera svoju politiku zasnivaju na slozi Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Dalmaciji. Nastala je nova stranka. dobila dva mandata. Ferdo Šišić i dr.

pa počinje investirati u gospodarstvo Dalmacije i 1906. Svi oni u Koaliciji vide demokratizaciju političkog života i veći prosperitet zemlje. Međutim.opće pravo glasa. ali da talijanski jezik i dalje ostane u području školstva. 1909. Vidjevši da gubi vlast. Trojezičnost Dalmacije usporavalo je rad upravnih i prosvjetnih ustanova. ali i zadobiti nove teritorije na Istoku. koalicija je postala malo popustljivija. čiji utjecaj jača na Dvoru. Tijekom 1906. Prihvaćanjem novog smjera svakako su pripomogli i nepovoljni pregovori o izmjeni financijskog dijela Nagodbe. Srbi su potpisali rezoluciju nakon što je Frano Supilo u Beogradu razgovarao s predsjednikom vlade Nikolom Pašićem. Page | 106 Tom je rezolucijom stvorena osnova cijelom političkom razvoju Hrvatske sve do Prvoga svjetskog rata. kojoj su se uz Riječku rezoluciju pridružili i Srbi iz Dalmacije. austrijska vlada osniva komisiju za ekonomsko podizanje Dalmacije. ali je dogovor postignut na konferenciji u Rijeci 3. 106 . tj. 17.pristašama „novog smjera“ bilo pridobiti promađarsku struju. Napokon su uz opoziciju. po kojemu se porez nije plaćao ako je tvornica bila u interesu narodnog gospodarstva. PRVA VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 1906. donesena je i odluka da unutarnji službeni jezik u Dalmaciji bude hrvatsko-srpski jezik. Bio je to mađarski zakon koji je trebao utvrditi radne odnose na željeznicama. koalicijski zastupnici napuštaju parlament. smatra da se Monarhija mora preustrojiti. Međutim. . Otvaraju se gospodarske škole. pa donosi Zakon o štampi. bio primijenjen i na području Hrvatske. U Hrvatskoj se novi kurs počeo lomiti na željezničkoj pragmatici.ministar trgovine i prometa Ferencz Kossuth uspijeva se izboriti da se prihvati prvi članak Nagodbe. To dovodi do bujanja novih listova. Na iborima 1906. izlažu projekti za isušenje močvarnih polja. Poslanici Hrvatsko-srpske koalicije mjesec su dana u Ugarskom parlamentu opstruirali ozakonjenje tog zakona. pristale gotovo sve stranke u Hrvatskoj. Imajući vlast. pa se može reći da vlada Hrvatskom. objavljena je Zadarska rezolucija. Zahtijeva i uvođenje i većih ustavnih sloboda. vođeni su pregovori o reviziji Austro-ugarske nagodbe i Mađari su se vrlo žilavo borili da izbore što veće ustupke od Austrije. Zanimljivo je i da prestolonasljednik Franjo Ferdinand. Monarhija se razvijala. U pragmatici je postojala odredba da željeznički službenik mora biti ugarski državljanin i da mora poznavati mađarski jezik. uzrokujući time parlamentarnu krizu. 1907. Prihvaćanje „novog smjera“ išlo je teško i u sjevernoj Hrvatskoj jer su protiv takve politike bili i frankovci i klerikalci i HPSS. koju predvodi Koalicija..1908. Hrvatsko-srpska koalicija dobiva relativnu većinu. a Hrvatska je zaostajala. listopada 1905. listopada 1905. koalicija pokazuje da ipak nije tako demokratski raspoložena. pa se odnosi sa socijalistima sve više zaoštravaju. Dvor se veoma odlučno počeo boriti protiv „novog smjera“ bojeći se da se Dalmacija ne odcijepi od austrijskog dijela Monarhije. Koalicija pomaže Mađare zahtjevajući od njih da se ne protive sjedinjenju Hrvatske i Dalmacije. a humoristično-satirični časopis Koprive postaju ubojito oružje političkim neprijateljima. Za razliku od Dalmacije. kojim je djelomično ukinuta kaucija za izdavanje političkih novina. To je bilo u suprotnosti s Nagodbom. došlo je samo do neznatnih izmjena u korist Hrvatske.. koja je Rezoluciju prihvatila s oduševljenjem. Hrvatsko-srpska koalicija smatrala je da samostalna Mađarska ne može biti opasnost sve jačoj i većoj južnoslavenskoj grupaciji i da treba zaustaviti prodor Austrije i Njemačke na Istok. umjesto velikih. pa se trebalo oštro boriti da bi Zakon o podupiranju industrije iz 1907. Istra ju je prihvatila sa skepsom. daju se koncesije za gradnju cementnih industrija i hidroelektrana. a razvija se i željeznički promet i turizam u Dubrovniku.

u Kastvu. Masaryka pokazalo se da Friedjung ne raspolaže valjanim dokazima. bio je ban od 26. dopustiti optužbu Srba protiv austrijskog povijesničara dr. karakteristično je da je u sva tri procesa pošteđeno vodstvo Hrvatsko-srpske koalicije te da su zapravo stradali oni koj su bili poticani sa strane na organiziranje u korist sve izraženije velikosrpske ideje. vrlo vješto pokrenuo proces protiv Vladimira Vasića ustvrdivši da su dokumenti falsificirani u austro-ugarsko-beogradskom poslanstvu te je Vasić zbog pomaganja u tom poslu bio osuđen na 5 godina robije. do 5. Nije izdržao kritiku svoga gospodarskog programa. koji je od 1896. te je nakon nekoliko mjeseci dao ostavku. dva hrvatska i tri talijanska. stvorilo je osnovu za optužbu te su optuženi Adam Pribičević i 52 Srba. Matko Laginja predvodio je istarsko zadrugarstvo koje je pomagalo istarskim seljacima u preživljavanju. Nakon sporazuma s Talijanskom nacionalno liberalnom strankom. u kojoj je on. jer da je riječ o jednom narodu s više imena. izglasan je novi izborni red. tvrdeći da za sve svoje tvrdnje ima dokumente. ali su u Vijeće ušli samo Matko Laginja. Na jesenskom zasjedanju Zemaljskog sabora u Puli 1903. Koalicija je od prvog trena činila sve da onemogući banov rad u Hrvatskoj služeći se pritom svim sredstvima. Objavljivanje brošure Finale mostarskog novinara Đorđa Nastića. Heinricha Friedjunga zbog objavljivanja članka u bečkoj Neue Freie Presse 25. dr. napao članove Hrvatsko-srpske koalicije da rade po narudžbi Srbije. pa je taj proces završen nagodbom. Car Franjo Josip 8. sudac Banskog stola u Zagrebu. koja dakako nije propojena Hrvatskoj već je ustrojena kao zajednički posjed austrijskih Nijemaca i Mađara. ožujka 1909. a u to vrijeme srpskog oficira Milana Pribičevića. siječnja 1908. U Istri je djelovala Hrvatsko-slovenska stranka koja je na izborima za Carevinsko vijeće 1907. Bila je žarište nemira na Balkanu djelujući najrazornije na vladavinu bana Raucha u Hrvatskoj. pa i provociranjem. ministar vanjskih poslova Monarhije (Aerenthal) određuje da se pokrene veleizdarjnički proces.proširen jezičnom odredbom za Hrvatsku. Katastrofa je nastala nakon što je 7. anektriana BiH. 1908. lipnja 1907. Nakon dugih pregovora o podjeli mandata za austrijski parlament. postala najjača stranka. Međutim.. Aleksandar Rakodczay. pri čemu su se mnogi Hrvati prevarili uvjereni i uvjeravani da je velikohrvatstvo i velikosrpstvo isto. Pavla Raucha banom. čime nije postala samo kamen spoticanja između Srbije i Hrvatske već i između Mađara i Austrijanaca. hrvatskom sudstvu i austrijskoj diplomaciji. Beograd je 1911. ali i tekst „revolicionarnog statuta“ nekoć austrijskoga.. čime je prekinuta suradnja ugarske vlade i Koalicije. Vjekoslav Spinčić i Matko Mandić. Istra je podijeljena na 6 izbornih kotara: jedan slovenski. koja sadrži inicijacije o protudržavoj djelatnosti Srba u Hrvatskoj. Friedjungov proces bio je žestok udarac Rauchu. osniva Hrvatska muška učiteljska škola. imenuje dr. poznati kritičar Khuenove politike. Kako bi opravdao aneksiju. Hrvati u Istri zalagali su se za hrvatske škole i hrvatsko zadrugarstvo te na tom području postižu izvanredno velike uspjehe. a 1908. U Istri. Veleizdajnički proces silno je zaoštrio odnose Hrvata i Srba i imao dugotrajne posljedice u njihovim odnosima. siječnja 1908. na suđenju u Beču uz pomoć češkog političara dr. listopada 1908. Međutim. ne navodeći imena (osim Supila). Dvor je bio voljan radi poboljšanja odnosa sa Srbijom i Rusijom. 107 . a to je potvrdio i car. se 1906. hrvatskim i slovenskim zastupnicima priječeno je da govore hrvatskim i slovenskim jezikom. tu Vladimir Nazor piše Page | 107 Velig Jožu. RAUCHOV POKUŠAJ RAZBIJANJA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE Nakon što je Pejačević dao ostavku. Upozoravanje na srpske tendencije razaranja Monarhije bilo je vrlo upotrebljiv argument velikim Silama za opravdanje ankesije.

On je podupirao izgradnju horizontalnih željezničkih pruga: Kloštar . nastavak školovanja potražili u Pragu. Ukratko. koji je trebao pratiti.Koprivnica . pokrenuo gradnju zemaljske bolnice na Šalati.Varaždin. Rauch je donio i uredbu o osnivanju uzornih seljačkih gospodarstava predviđajući da će oni biti širitelji naprednoga seljačkoga gospodarstva. sutvorac Riječke rezolucije. a onda i smanjivati odlazak ljudi najbolje dobi u emigraciju zbog političkih i gospodarskih razloga. Pobijedivši na izborima u veljači 1908. akt o ujedinjenju. koji je gotovo uvijek bio voljan surađivati s Hrvatsko-srpskom koalicijom. Rauch je pokazao nov put koji nije iskorišten jer je prebrzo maknut s banske stolice. Bjelovar Križevci . te je u tom smislu odredio i da se drže pučka predavanja te vladinim sredstvima sufinancirao izdavanje stručnog poljoprivrednog časopisa Gospodarska smotra u Križevcima.. svibnja 1908. Po zagrebačkim ulicama pjeva se „Rauch . Page | 108 prosinca 1918. problema u sklopu Hrvatsko-ugarske nagodbe. Stavljajući težište na gospodarski program. povukao iz Koalicije. u Beogradu. Ban Pavle Rauch bio je unionist ako se pod unionistom shvaća političar koji traži rješenje hrv. Opozicija izmišlja karikature i podrugljive pjesme. ističe da se iza njezine politike „narodnog jedinstva“ krije velikosrpstvo. Rauchovih dobrih odluka bilo je doista mnogo. 108 . Za Raucha je oživjelo Hrvatsko narodno kazalište te je obnovljena više godina zatvorena opera pa su se izvodile Zajčeve opere i opereta Barun Trenk Srećka Albinija. bio kritiziran i ismijavan. te istraživanja i izdavanje monografije Julija Kempfa o Požegi. na kojoj izražavaju želju za sjedinjenjem svih južnih slavena u jednu naciju s jednim književnim jezikom. ali je upravo to omogućilo Svetozaru Pribičeviću da zauzme vodeće mjesto u Koaliciji i da se.Mnogo se toga lomilo preko Raucha. car ga je početkom veljače 1910. smatrajući ih temeljima koji će pridonijeti razvoju unutarnjega gospodarstva. odnosno Požega . ishodio je niz koncesija za izgradnju novih željezničkih pruga. dime. založi za stvaranje Kraljevine Srba. u svome govoru 1911.) u dvorani Hrvatskoj sokola organiziran prvi međunarodni mačevalački dvoboj itd. potpisavši 1. odlaze na konferenciju u Ljubljanu. umjesto potpore naišao je na kritiku svake odluke. Zanimljivo je da se i Frano Supilo. pečen puran. pa je on u opozicijskom. iz Zagreba van! Dime. Umirovljenje nekih profesora na Sveučilištu omogućilo je Koaliciji da izvede studente i đake na ulice. i mnogi su. ojačala je svoje napade do takvih razmjera da je ban dvije godine vladao bez sabora.Varaždin.Pakrac. Budući da su i vrlo moćni slavonski veleposjednici bili neskloni Rauchu. Opozicija je od samog početka bezrazložno iskazivala nepovjerenje Rauchu na sve načine. Koalicija koja je stajala na čelu opozicije banu. U Zagrebu je (1. Sisak . Hrvata i Slovenaca. potkraj 1909. sagradio je novu bansku palaču u Zagrebu u Gornjem gradu. ali i Hasanaginica Milana Ogrizovića. ne slažući se s metodama koje je ona primijenila u borbi za vlast. zajedno s bosanskohercegovačkim socijalistima. pa čak i neutralnom tisku.Velika . financirani od Koalicije. Rauch je nastojao iskoristiti sve mogućnosti koje je dopuštala Nagodba. Radić. koji je poslije 1871. što je onda proglašavano neustavnom i apsolutističkom vladavinom.ban. Ta je odluka još učvršćena konferencijom socijalista balkanskih naroda na početku 1910. Usprkos tome. financirao je tiskanje knjige Rudolfa Horvata Međimurje. Realizirao je Zakon o socijalnom osiguranju. van!“. dao golema sredstva za popravak crkava i župnih dvorova te izgradnju novih škola. prokleto ti tvoje ime!“. organizirao centralni Zemaljski ured za socijalno osiguranje. a hrvatski socijalisti. Zanemareno je da je Ruach sagradio zgradu Više djevojačke škole u Draškovićevoj ulici i da je njegov prijedlog car imenovao nekoliko vrlo kvalitetnih i dobrih profesora. bio prvi neslavonski ban. Za njegova banovanja objavljen je i veći broj knjiga Građe za povijest školstva u Hrvatskoj i Slavoniji Antuna Cuvaja.Karlovac. koja je dokazivala pripadnost tog prostora Hrvatskoj. Osnovan je i ured za iseljeništvo. pa je to i bio razlog odgode Sabora kada su koalicionaši izvikivali „Mađari.

Napada ga se i zbog toga što ima vodeću ulogu u Hrvatsko-slavonskoj zemaljskoj hipotekarnoj banci. Dalmacije i BiH povezale su se pa je za predsjednika bio izabran Mile Starčević. kojoj se 1911. te da Koloman nije Hrvatsku osvojio mačem nego je sklopio ugovor s hrv. Idol te omladine postao je Eugen Kvaternik. oko lista Stekliš. Stranački je život vrlo buran. Sve je veći problem i Bosna. 1909. ali je smanjen izborni cenzus i broj glasača povećan s 2 na 6% stanovništva. Koalicija je zatražila da se 109 . 1908. sastavljena od Hrvatske i Srpske samostalne stranke ponovno izišla kao najjača stranka. . Među mladohrvatima postojale su 1910. odriče svog antiklerikalnog programa te se udružuje s Hrvatskom strankom prava u Hrvatsku samostalnu stranku. Za njega nakon aneksije BiH hrvatska politika nema što tražiti u Jugoslaviji i ne priznaje Srbe kao poseban narod u zemljama Nagodbe. kakvo je do tada bilo uobičajeno za banove koji su napuštali aktivnu službu. Obje grupe su se odupirale utjecaju klerikalizma. nego da treba stvoriti uvjete za njezino nastajanje djelovanjem pravaša u svim hrv. zemljama. listopada 1910. Polovicom 1910. Oba su državnika znala da se smirivanje prilika može postići samo u suradnji Hrvatsko-srpskom koalicijom. a snažna postaje novoosnovana Kršćansko-socijalna stranka prava. pa je Tomašić. sazvao Sabor u kojemu se izglasala osnova novog izbornog zakona prema kojemu nije uvedeno opće pravo glasa. Mađarska ga opozicija optužuje zbog trijalizma jer navodno pregovara s Koalicijom. a za potpredsjednika dr. plemstvom. pa se postupno napušta i bezuvjetna potpora dinastiji. Ona želi jaku Monarhiju.pacta conventa tvrdeći da smo s Ugarskom samo zajednica. približila i starčevićanska stranka prava (milinovci po Mili Starčeviću). a ne jedinstvo. dvije struje: jedna se stvarala oko lista Mlada Hrvatska koju su predvodili Josip Matasović i Mile Budak.1912. različite struje u pravaštvu Hrvatske. ali se ona u listopadu 1910. Matoš širi Kvaternikov kult među mladohrvatskom omladinom. Tomašić je 1910. gdje je hrv. te bio na čelu Narodne stranke do njezina raspada 1906. odnosno Hrvatskoj sveopćoj kreditnoj banci koja je nastala od Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice. izložen čestim promjenama. stanovništvo u neravnopravnom odnosu prema Srbima koji su 1905.maknuo s banske stolice ne dajući mu nikakvo priznanje. Tomašić je prema tom zakonu proveo izbore 28.) bio je produžena ruka Khuena-Héderváryja u Hrvatskoj. ali da je dobar i s Bečom. Nasuprot tome. a druga Matoševa. dobili od cara crkvenoprosvjetnu autonomiju i muslimanima kojima je 1908. obećana zaštita kako bi se zaustavilo njihovo iseljavanje. proradila je Hrvatska središnja banka iza koje se krije kapital članova Hrvatske narodne zajednice i nastojanje da se suradnjom Hrvata i Page | 109 muslimana protiv Srba oslabi srpski utjecaj. Druga je struja bila za revolucionarno stvaranje jugoslavenske države. Aleksandar Horvat. U političkom životu sve je prisutnija i Napredna stranka. a Matasović smatra da se samostalna Hrvatska ne može dobiti preustrojem Monarhije. U listopadu 1911. spajanjima i razdvajanjima. BAN NIKOLA TOMAŠIĆ I POKUŠAJ HRVATSKO-SRPSKOM KOALICIJOM USPOSTAVLJANJA SURADNJE S Kriza dualizma nakon aneksije prisilila je dvorske vrhove da poslije Friedjungova procesa sruše ugarsku vladu na čelu s Nezavisnom strankom i da ponovno uz Khuenovu pomoć pokušaju smiriti prilike u Hrvatskoj obnavljanjem ustavnog pitanja. objavio je i studiju Temelji državnog prava hrvatskoga kraljevstva . u Budimpešti bio ministar za Hrvatsku. i 1911. napustio unioniste. na kojima je Koalicija. Tomašića napadaju sa svih strana. Ban Tomašić za vrijeme svog dvogodišnjeg banovanja (1910. tj. ali isticanjem da želi ujedinjenje svih zemalja u kojima žive Hrvati i Srbi u Monarhiji i ona je zastupnik trijalizma. nakon što je 1903.

te da se umirovi Slavko Aranicki. veljače 1861. ondje se zabarikadirali i pod opsadom policije tamo proveli dva dana. Sa reakcijama nije izostao ni Khuen.. Pravaška je predstavka u Beču uznemirila Mađare. ali Tomašić je 21. te su 15. Cuvaj je želio spriječiti demonstracije pa rektor Domac zatvorio Sveučilište. Dalmatinskoga. Bio je iskusan državni činovnik i podžupan đakovačke i osječke podžupanije do 1886. Mađutim. požeške i ličko-krbavske županije. jedan je zastupnik optužio Hrvatsku da ju želi odcijepiti od Ugarske. U Saboru je početkom 1911. Cuvaj je svoje banovanje počeo uvođenjem preventivne cenzure tiska na što je snažno reagirala sveučilišna mladež. neki od članova ugarskog parlamenta i dalje podupiru komesarijat koji se održao dvije godine. car sazove predstavnike hrvatskih zemalja u Zagrebu na zajednički sabor kako bi se dogovorno utvrdio odnos Hrvatske prema Monarhiji. Tomašić se okomio na radničke organizacije. Slavko Cuvaj od Ivanske bio je podban u drugoj polovici banovanja Pavla Raucha te je smatrao da može vladati na način kao Pavle Rauch. Khuen poseže za komesarijatom koji je uveden u travnju 1912. Sve više neprilika Tomašiću čini i „Slavonska grupa“ koja traži više drćavnih subvencija za industriju u Hrvatskoj. a predvodio ih je budući atentator na Cuvaja mladohrvat Luka Jukić.. siječnja 1912. U Hrvatskoj je zavladao apsolutizam prema kojemu su ukinuta prava na sakupljanje. na što Tomašić nije pristao. Pritisci za preuređenje Monarhije na trijalističkoj osnovi dolaze sa svih strana. koji je bio predstojnik Odjela za pravosuđe u vrijeme veleizdajničkog procesa. Josipa Šilovića. a zatim veliki župan virovitičke. a na zajedničkom saboru u Budimpešti. Novi se Sabor trebao sastati 2. Pravaški zastupnici Hrvatskoga. na kojima je Tomašićeva stranka narodnog napretka prošla loše u odnosu na Koaliciju i pravaše i to ga je uvjerio da ne može proći sa svojim prijedlozima. . prosinca 1911. govorio o radničkom pitanju te istaknuo da su štrajkovi nepotrebni. podnio ostavku. a nakon toga i podban.otpuste svi činovnici koji su se istaknuli za Rauchova banovanja. Najviše glasova dobila je Kršćansko-socijalna stranka prava objedinivši nakratko u jedan pokret pravaške stranke svih hrv. a na čelo Hrvatske došao je povjerenik Slavko Cuvaj. U demonstracijama je sudjelovala mladež u Sarajevu. održani novi izbori. Dr. saveza južnoslavenskih umjetnika (osnovan 1904.) 73 kojeg su u Beč odnijeli dr. Ne mogavši izaći na kraj ni sa Saborom ni ublažiti stranačke sukobe u Hrvatskoj. Ante Sesardić. zemalja. Pravaška mladež spas od agresivne mađarizacije i germanizacije počinje gledati u jugoslavenstvu. Tomašić je zamolio cara za raspust Sabora. Zgradu su napustili tek drugi dan na nagovor prof. a u gradovima su umjesto načelnika uvedeni povjerenici.hrvatske državotvornosti u sklopu Monarhije. a zatražno je da u skladu s carevim reskriptom od 20. Istarskoga i Bosanskohercegovačkog sabora sastali su se na posebnoj konferenciji na kojoj su sastavili memorandum73 koji je zatim bio poslan caru. BANOVANJE SLAVKA CUVAJA 1912. veljače 1912. Za vrijeme Rauchova banovanja Cuvaj je bio vrhovni načelnik Zagreba uz gradonačelnika dr. car uopće nije odgovorio na njihove zahtjeve već im je bilo rečeno da odustanu od svog cilja . Milana Armuša. Kada je najavljeno ujedinjenje Stranke prava s Koalicijom. jer da će radništvo gospodarskim razvojem zemlje doći do boljeg položaja.1913. no opozicija Page | 110 je izjavila da bi davanje subvencija industriji samo povećalo ovisnost Hrvatske u Ugarskoj. zastupnik u Carevinskom vijeću i hrvatski zastupnik. Nakon pada Khuenove vlasti. Nacionalistička mladež počela je prvo djelovati na kulturnom planu pa u sklopu Lade. te koprivnički župnik i pravaš Stjepan Zagorac 110 . ali su studenti u sukobima s policijom drugi dan ušli u zgradu Sveučilišta.

počinju politizirati umjetnost. uspješno završeni pregovori između Istvana Tisze. Taj sukob oko plijena pokazao je iluzornost stvaranja jugoslavenske nacije od svih južnoslavenskih naroda. protiv 12-orice mladića. već i njezine saveznice AustroUgarske. Škleca car imenuje banom 2. Nakon gotovo dvije godine neustavnog vladanja sastao se Hrvatski sabor 27. srpnja 1912. ali je Tisza uspio dobiti potvrdu Koalicije da ona u Saboru neće pokretati nikakva sporna pitanja. niti protiv nje. iako se Meštrović uvijek isticao kao velik Hrvat. Jukić je uhićen. među kojima je bio i budući književnik August Cesarec. Jukić je osuđen na smrtnu kaznu. potomka stare hrvatske plemićke obitelji. Drugi atentat na Cuvaja od Ivana Planinšćaka upozorio je ponovno na nemogućnost da se Cuvaj održi na vlasti te on potkraj 1912. Hrvatsko-srpska koalicija uspjela je nametnuti Grgu Tuškana da predsjeda Saborom. kada su se sukobile Srbija i Bugarska zbog podijele turskog teritorija. Polotičko otrežnjenje donio je Drugi balkanski rat. Unkelhauseru. pucajući na automobil. Tijekom 1913. niti za Ugarsku. Tisak u Hrvatskoj pobjede je saveznika prikazivao vrlo raličito: od kritike (Stadlerov Hrvatski dnevnik) pa do iskaza neutralnosti ili oduševljenja. koji je zabranjivao sve manifestacije. niti protiv nje. obnovljen je list Mlada Hrvatska pod vodstvom dr. srpnja 1913. Škrlec se pokušao sporazumjeti sa strankama. Unitarističkom opsesijom bio je obuzet čak i kipar Ivan Meštrović. Klicalo se i Luki Jukiću. lipnja 1912. Visoki vojni krugovi bili su uvjereni da se u Hrvatskoj. Došavši u Hrvatsku. Srbija. 111 . Mladohrvatska ideologija doživjela je slom. imenovao Ivana Škrleca (Skerlecz). Bugarska i Grčka sklapaju vojni savez. Oduševljeno pisanje starčevićanske Hrvatske o pobjedama Srbije izazvalo je raskol u stranci prava. prosinca 1913.Page | 111 ugarske vojske s obzirom na Balkanske ratove. pa su ga mnogi tada svrstavali među srpske umjetnike.. i u njemu je Koalicija imala ponovno većinu. Budući da krajnji cilj tog saveza nije bilo samo potiskivanje Turske. prosinca 1913. Njegovo banovanje karakteriziraju stalne pripreme za sukob sa Srbijom uvjetujući pojačano naoružavanje. a osobito da neće dirnuti u Nadodbu. već je bilo očito da će izbiti rat između Monarhije i Srbije. BiH i Dalmaciji može vladati samo vojnom diktaturom. želeći što prije produljiti financijsku nagodbu s Mađarskom. Stjepana Dojčića. kolovoza 1913. Škrlecova zadaća bila je učvrstiti utjecaj Ugarske u Hrvatskoj. Monarhija je bila zaprepaštena kada su saveznici Tursku gotovo posve istisnuli iz Europe. to je vrijeme izglasavanja vojnih sredstava za naoruživanja austro. U jesen 1913. Potkraj 1913. a vođenje poslova u Hrvatskoj povjereno je D. i dopušta provedbu izbora 16. izvršio atentat na bana Cuvaja. te su ga u tome podupirali Istvan Tisza i Teodor Pejačević. prosinca 1913. bečki je Dvor nakon dužih razmišljanja za komesara 21. ali je zbog protesta kazna pretvorena u doživotnu kaznu. BAN IVAN ŠKRLEC LOMNIČKI ILI DRUGA VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE Nakon dva atentata na Cuvaja i demonstracija u Dalmaciji. nego samo za Hrvatsku. 18. ugarskog ministra predsjednika i Koalicije. ali atentat povratnika iz Amerike. bila je ograničena svaka politička djelatnost i sloboda tiska pa su socijalisti svoj list Crvena sloboda izdavali ilegalno u Budimpešti. poslan na bolovanje. studenog 1913. niti protiv nje. prekida te razgovore. Aleksandra Horvata. koji je sudjelovao na rimskoj izložbi 1911. a proces je počeo 30. Nakon što su 17. koji je 8. niti za Srbiju. Oni se ponovno obraćaju Izidoru Kršnjavom te iskazuju lojalnost dinastiji mržnjom prema Srbima. sa svojim izlošcima u sklopu srpskog paviljona. To je razdoblje kada se starčevićanci ponovno vraćaju lozinci Ante Starčevića: niti za Austriju. U proljeće 1912.

političkog katoličanstva Katolička i Kršćansko-socijalna stranka te agrarizma HPSS. te opozicija na izvanredno zasjedanju sazvanom 30. ali poduzeća koja finaliziraju proizvode ima malo. Gospodraske prilike uoči rata nisu bile povoljne. antihabsburški stav jača. Hrvatska još nije bila povezana s Dalmacijom željezničkom prugom. da bi onda predsjednik sam izdiktirao stenografima izjavu koja je otišla kao zvanična izjava u Beč. oko koje su se okupili istaknuti pojedinci i grupacije. ali tek od 1917.Iako se činilo da je sve u redu. Članovima opozicije osobito je teško padala gospodarska samostalnost pa se 1914. sukobljavaju se zbog eksploatacije sirovina. nije htjela izjaviti lojalnost dinastiji i Monarhiji. Najava novih napetosti bila je izražena kada je Ugarski sabor donio Zakon o izvlašćenju morske obale po kojemu se mogu eksproprirati zemlje privatnih osoba na obali ako su ta područja potrebna za luke. na taj način izbjegavajući cenzuru. HPSS – osnivanje. svjetskog rata. a Antun Radić u izvršnom odboru) najavila nove političke koncepte.). Page | 112 brodogradilišta i hotele. za banovanja Škrleca dovršena je nova zgrada Sveučilišta i biblioteke za koju je planove dao izraditi još Pavle Rauch. HPSS je prva stranka koja dosljedno traži politička prava i ostvarenje socijalnog programa kojima bi se zadovoljile potrebe cjelokupnog stanovništva. Ultimatum Habsburške Monarhije izručen je Kraljevini Srbiji 23. ali i glavno glasilo Koalicije Pokret. započela je djelomična mobilizacija. Hrvatskosrpska koalicija imala je u međuvremenu u svojoj vlasti gotovo sve listove. Hrvatska oporba je davanjem razmjerno važnih položaja pripadnicima mlade generacije (među njima i budućim vođama seljačkog pokreta: Stjepan Radić zakratko je bio tajnik Hrvatske oporbe. Zanimljivo je da se negodovanje zbog tog zakona ne iskazuje u Hrvatskom saboru. Ipak. Dana 25. srpnja 1914. Frankovci pod vodstvom Ivice Franka članove Koalicije nazivaju izdajnicima te je sjednica nekoliko puta prekidana. izvodi neuspio atentat na Škrleca. a između njih i napredna omladina (mladež). Schäffer u svibnju 1914. Stranka se poziva na najširi. koalicije vodećih oporbenih stranaka Stranke prava i Neodvisne narodne stranke. pa je redarstvo započelo progoniti tisak obustavivši odmah listove Hrvat i Hrvatski pokret. u sklopu zemaljske vlade uspjelo osnovati gospodarski odjel koji je preuzeo neke poslove iz gospodarstva koje je do tada obavljao odjel za unutarnje poslove. srpnja 1914. organizacija i prvi uspjesi 112 . HRVATSKA PUČKA SELJAČKA STRANKA OD OSNIVANJA DO PRVOGA SVJETSKOG RATA Nova politika za novo doba Prvi ozbiljni nagovještaj kraja autokratskog banovanja Dragutina KhuenHéderváryja i pojave novih snaga u politici bilo je stvaranje ujedinjene Hrvatske oporbe (1902. nema ni jednog lista koji je objektivno izvještavao o prilikama na ratištima. lipnja 1914. stalno radilo. ali i najsiromašniji i najneobrazovaniji društveni sloj. u Sarajevu bilo je povod za izbijanje 1. Austro-njemački. a u Dalmaciji austro-talijanski kapital. Do smrti cara Franje Josipa potkraj 1916. Samo je Hrvatska riječ. seljaštvo. iako se na ličkoj pruzi od 1904. govori u Hrvatskom saboru upozoravaju na niz neriješenih pitanja. donosila isječke iz stranog tiska. iza koje se krilo uredništvo Pokreta. već opet reagira mladež. Sabor djeluje. Hrvatska se stranačka scena obogaćuje političkim strujama predstavljenim novoosnovanim strankama: liberalne ideje zastupa Napredna stranka. Tijekom 1914. uočavamo u njegovom radu kritičku notu i velike podjele koje su dovele do stvaranja jugoslavenske države. lipnja 1914. pa P. Ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije Hohenberg 28.

nego i među starijom generacijom seljaka. Poslije program gotovo i nije mijenjan. Izborni rezultati. koje je u Virju izdavao Peroslav Ljubić. HPSS je prvi put izašao na izbore 1906. ali dorađen i prilagođen hrvatskim uvjetima. fizičkim prijetnjama i zatvoru. a glasovati je moglo samo 2% stanovništva. Na sljedećim je izborima 1910. uvjerio je braću Radić kako treba uključiti seljaštvo u politički život zemlje sustavnim. kada nisu osvojili ni jedan mandat. pripadaju braći Antunu i Stjepanu Radiću.. a Stjepan i u nekoliko knjiga. Otpora nije bilo samo među političkim protivnicima. časopis namijenjen hrvatskom seljaku za razgovor i nauk (1900.. Braća Radić su zaključila kako je seljački stalež društvena snaga budućnosti. Antun je stekao diplomu iz hrvatskog i klasične filologije. čeških(Tomáša G.). nastavio je studij u Pragu. Františeka Hlaváčeka. Morao je zbog političkog prosvjeda napustiti Zagreb 1893. koja je odredila politički život Hrvatske idućih gotovo pola stoljeća.12. ali i u drugim novinama i časopisima. Na izborima iste godine. Novine su razašiljane povjerenicima po selima. kada je Privremeni odbor prihvatio njezin program. na drugu godišnjicu odluke o osnivanju. Antun je bio urednik u Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena (1897. pa 5. za stranku koja je bila u svome radu izložena bezobzirnim napadima protivnika. Na Drugoj skupštini stranke je zaključeno kako treba pokrenuti vlastito glasilo. pa je završio Slobodnu školu političkih znanosti u Parizu 1899. nepovjerljivom prema „gospodskim novotarijama“. Od 36 članova Glavnog odbora konstituiranog na Prvoj glavnoj skupštini (1905. pokreću obnovljeni Dom. su samo trojica s liste HPSS-a ušla u Sabor.) je bilo čak 17 seljaka. Ti svi izborni rezultati su bili dobar uspjeh za mladu stranku koja je računala na dio stanovništva koji nije bio vičan političkom djelovanju. Ladislava Riegera) i ruskih autora. uz Stjepana Radića za zastupnika izabran jedan seljak. u kojem je iz broj u broj podučavao svoje čitatelje. kada je moglo glasovati 6% stanovništva. – 1902. Stranka je osnovana 22.. Vjerovali su 113 . Glavne zasluge za uobličavanje nacionalne i socijalne svijesti koja se budila na selu u sustavnu političku misao i pokretanje stranke.). Seljaštvo. Pokret 1903. zabranjeno mu je studiranje na sveučilištima u Page | 113 Monarhiji. Korporić već 1905. prosinca 1904..). ali ovaj put kao pravih političkih novina.1906. HPSS je dobio 9 mandata. organiziranim djelovanjem kroz prvu seljačku stranku na ovim prostorima. Masaryka. Važan je čimbenik prema osvješćivanju društvene snage seljaštva učinio Antun Radić pokrenuvši Dom. Osnivanje HPSS-a. – 1909. pa glasilo stranke privremeno postaju Hrvatske novine. a Stjepan je zaslužniji za pitanja afirmacije hrvatskog nacionalnog bića i demokratizacije. a pisma seljaka su objavljivana. proveo u zatvoru. 1913. i tako postao naš prvi diplomirani politolog. Ideologija Antun je sa svoje strane osmislio agrarni aspekt programa i dao mu kulturološkopovijesni okvir. Složen i sveobuhvatan sustav je razložen u stotinama članaka koje su obojica objavljivali u svojim. Prvo glasilo nove stranke bilo je Hrvatski narod dr. Ta razmjena iskustava i povratnih informacija je veoma pridonijela popularnosti lista. Svetomira Korporića koji je zajedno s braćom Radić istupio iz Ujedinjene oporbe i bio jedan od osnivača stranke. Ideološki sustav koji su stvorili nadahnut je utjecajima francuskih (osobito Jules Michelet). a poslije je kratko bio tajnikom Matice Hrvatske (1902. broj čitatelja je rastao. Stjepan naposljetku iz plitičkih znanosti. Tako je Stjepan Radić skoro cijelu 1912. Polazište im je bila teza o „vječnom karakteru“ seljaštva. Rad u selima. Stjepan je bio poklonik evolucionizma. Vinko Lovreković. – 1904.Antun i Stjepan Radić. napušta stranku. To je razumljivo jer je rad po selima bio tek u počecima.. a nakon spaljivanja mađarske zastave 1895.

subjekt hrvatske politike. ali i između različitih naroda. Osmišljen gospodarsko-socijalni program bio je najveća novost ideološkog sustava braće Radić. na političko odlučivanje. ideja nacije uvela je istinsku ravnopravnost svih naroda ne piznajući „velike“ i „male“. Temeljne vrijednosti ideologije seljačkog pokreta. Vjerovanje da su siromaštvo i neznanje glavni uzroci društvenih sukoba vidljivo je iz njihovih najranijih razmišljanja. Napokon. na besklasnog. Međutim. O demokratizaciji je analitičnije i podrobnije pisao Stjepan Radić. ali se tako prvi put sukobio s Koalicijom. imaju naviku ustrajnog rada i razumnog promišljanja. Pojavu moderne nacije smatrali su jednom od najvažnijih društvenih promjena nakon pojave kršćanstva: dok je ono promoviralo ideju jednakosti pojedinca. Identitet. HPSS je odmah istupio protiv suradnje s Mađarima. Vjerovao je da je demokracija jedini način kojim se stvarsno može postići ravnoteža interesa različitih i suprotstavljenih društvenih grupa. Socijalne su zamisli bile uvelike inspirirane češkim političkim načelom prema kojemu su gospodarsko i kulturnio uzdizanje naroda nužnu preduvjeti za nacionalno oslobođenje. Zalaganje za liberalno načelo razdvajanja Crkve od države te često proturječni Stjepanovi govori u kojima je otvoreno napadao svećenstvo jednostrano su tumačeni kao antiklerikizam. za razliku od „gospode“. Nacija. Seljaštvu pripada povijesna zasluga očuvanja Page | 114 hrvatske kulture i moralnih kvaliteta. U izgradnji identiteta. moto stranke bio je: Vjera u Boga i seljačka sloga. Iako neorganizirani i neobrazovani. Socijalni program. a na svoj rad gledali su kao na iskaz ljubavi prema narodu. Kako bi seljaštvu približio smisao demokracije. Seljak. s vlastitim doprinosom svjetskoj povijesti. nazivao ju je „kršćanskom i nacionalnom“. Ideja slavenstva: HPSS i Hrvatsko-srpska koalicija. riješiti sukobe unutar države. nego samo drugačije. braća Radić su sami živjeli istinsku vjeru. radniki i poduzetnik. Samo dva tjedna nakon prve skupštine HPSS-a donesena je u Rijeci rezolucija koja je značila potpun preokret u dotadašnjoj politici.kako je napokon došlo doba da „peti stalež“ preuzme mjesto koje mu zasluženo i s pravom pripada te da postane. za političku demokratizaciju društva i socijalnu pravdu za sve. što su pretpostavke javnog djelovanja. Kada su 5. kršćanstvo i Katolička crkva. listopada 1905. preuzeo je u njihovoj koncepciji ulogu temeljnog gradivnog elementa budućega. Razloge za odvajanjem privatne vjere od političke uloge Crkve kao institucije. Dokazivao je kako su seljaci oni kojima demokratski sustav najviše pogoduje. – 1909. 114 . Eugena Kvaternika i Franje Račkog o povijesnom razvoju i pravima hrvatskog naroda (nacije) utkanoje u seljačku ideologiju. sastavljali popis na dogovor kojim će se dotadašnji sukob hrvatskih i mađarskih političara naglo pretvoriti u suradnju. poslužilo je prije svega razmišljanje o narodnoj kulturi Antuna Radića. Cijeli ideološki sustav seljačkog pokreta temelji se na tri vrijednosne postavke: borbi za hrvatska nacionalna prava. kao masa bezimenih mogla pronaći samo u svojim duhovnim i moralnim kvalitetama. ne vjerujući u iskrenost mađarskih političara. kao najbolje organizirane i vrlo utjecajne institucije. Seljaštvo se. nužnog za predstavljanje seljaštva kao organizirane političke grupe. HPSS. Demokracija. Nemalu je ulogu u brzom prihvaćanju seljačke ideologije odigralo i njezino spretno uklapanje u kršćanski svjetonazor. Radić je sve do aneksijske krize 1908. pa odatle veličanj enjegove kulture i etičnosti. Zalagali su se da se seljaštvu prilagodi cjelokupna društvena politika. ali pravednijeg društva. kako su govorili. može se tražiti u strahu od moguće zloupotrebe autoriteta Crkve. tek je težište s istaknutog pojedinca pomaknuto na „puk“. koji je istodobno posjednik. prvi je puta zaživjela do tada samo jedna od mogućih političkih koncepcija: južnoslavenska suradnja. Učenje Ante Starčevića.

povoljno su se razvijali odnosi sa Slovencima: na sastanku društva Edinost i Političkog društva za Hrvate i Slovence u Istri dogovoreno je osnivanje zajedničkog izbornog odbora za Trst i Istru pod predsjedanjem Matka Mandića. gospodarskih i konzumnih drštava. stranka je predložila i svoje kandidate.vjerovao u korisnost slavenske suradnje. Page | 115 HRVATSKI NACIONALNI POKRET U ISTRI NA POČETKU 20. Hrvatsko-slovenska narodna stranka nije bila oduševljena takvom podjelom. Koliko je njihova osuda bila opravdana pokazuje godina 1918. svibnja 1907. Katolički 115 . s hrvatskom i slovenskom većinom. radi veće aktivnosti i djelotvornost Hrvatsko-slovenske narodne stranke. Polemiku o podjelu Istre prekinut će raspuštanje Carevinskog vijeća 1907. STOLJEĆA Na početku 20. Uoči novih izbora. Hrvatskoslovenska narodna stranka pokazala se kao najćom strankom. Hrvatska nacionalna svijest i brojčana nadmoć hrvatske nacije u Istri posebno dolazi do izražaja na izborim za Carevinsko vijeće 1907. ponovno nepovoljno za Hrvatsku. Socijaldemokratska stranka organizirala je prosvjedne zborove u kojima su sudjelovali istarski Hrvati i Slovenci. a novi izbori zakazani su za svibanj iste godine.. U sklopu previranja unutar redova Hrvatskoga nacionalnog pokreta. potkraj prvog desetljeća 20. u dogovoru s vodstvom društva Edinost. a za njom malo zaostaje Hrvatsko-slovenska narodna stranka. Hrvatsko-slovenska narodna stranka dočekala je izbore za Carevinsko vijeće 1907. 1905. Hrvatski nacionalni pokret u Istri zahvaća cjelokupni etnički korpus koji do tada nije talijaniziran.. ulazi u sastav Kraljevine Srba. U Istri su snažno odjeknule demonstracije pokrenute u Hrvatskoj protiv mađaronske vladavine na čelu s banom Khuenom. Narodnu stranku sve više zaokupljaju neslaganja katoličke i liberalne struje. To se stanje odrazilo i u rezultatima izbora za Pokrajinski sabor. Istra biti podjeljena na 6 izbornih kotara. relativno je najpopularnija Talijanska liberalna stranka. U Hrvatsko-slovenskoj narodnoj stranci počela su razilaženja na katoličku i liberalnu struju. Istra je podijeljena na 5 izbornih kotareva. a pad njegova režima je dočekan s oduševljenjem. čiji je predsjednik bio Vjekoslav Spinčić. Uz to. izdvaja se katolički pokret. kulturno-prosvjetnih društava. Hrvatsko-slovenska narodna stranka s pravom se pouzdavala u svoj rad na podizanju nacionalne svijesti širih društvenih slojeva. pa do Prvoga svjetskog rata. a taje izborna reforma za Carevisnko vijeće bila i polazište za reformu izbornog reda za istarski Sabor.. u kojoj Koalicija. U tri izborna kotara zapadne Istre s talijanskom većinom. štedionica.) dolazi do podjele istarskih studenata. U ostala 3 uzborna kotara. Tu izbornu pobjedu komentira i časopis Naša sloga koji ističe kako se pokazalo da je Istra isključivo Hrvatski element. koji su održani prema reformiranom izbornom redu (općem pravu glasa). škola itd. čitaonica. Pri osnivanju Hrvatsko-slovenskog akademskog društva Istra (1907. s premoćnim izbornim pobjedama u gotovo svim općinama. pokrenute su šire mase pučanstva radi reforme izbornog prava i njegove demokratizacije. pa će u konačnoj verziji. Hrvata i Slovenaca. st. Zbog sukoba o uporabi i ravnopravnosti hrvatskoga i slovenskoga jezika u Saboru. pa je u razdoblju od 5 godina osnovano ukupno 56 zadruga. 1902. ali jedinstvo nastupa stranke nije bilo upitno. zbog njezine sve veće popustljivosti prema Beču i Budimpešti. to se tijelo nije više moglo sazivati do isteka njegova mandata. koji su održani 14. st.. koja je na vlasti u Hrvatskoj od 1906. osnovano je u Pazinu Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri. HPSS je osuđivao i dnevnu politiku Koalicije.

U istočnoj Hercegovini izbija niz ustanaka uz oslonac na Crnu Goru. Iste godine upravu učiteljskog društva Narodna prosvjeta vode ljudi kršćansko-socijalnog usmjerenja. Posljedica teškog položaja zavisnih seljaka i zlouporaba zakupnika poreza bili su sve češći ustanci. pa seoni katolički usmjereni odvajaju i osnivaju društvo Hrvatska škola i pokreću istoimeni časopis. u BiH se proširila mreža 116 . snažno su utjecale modernizacijske reforme u OC u prvoj polovici 19. Glavni cilj te politike bilo je priključenje BiH Kneževini Srbiji. F. 1857.) sa zadaćom da uguši ustanak i nametne reforme. One su okupljale neke istaknutije franjevce (I. Razdoblje tanzimata (reformi) počelo je za vladavine sultana Abdul-Medžida objavljivanjem Hatišerifa od Gülhane (1839. Blaža Josića) i muslimanske begove. Reformno značenje Hatišerifa od Gülhane bilo je dalekosežno jer su tim aktom svi podanici OC-a proglašeni ravnopravnima. Tiskarsko društvo.STOLJEĆA BOSNA I HERCEGOVINA OD 1850. Tahirpaša je poražen. 582. I NA POČETKU 20. gdje je 1909. Talijanska nacionalna elita sve nestrpljivije priželjkuje priključenje Istre Italiji. O nacionalnoj strukturi i etničkim kretanjima u Istri vidi tablicu na str. stavili u Latasovu službu. DO 1870. Od 40-ih godina 19. a zatim i iz Pazina. Jukića. a u BiH 1850.) Bosanskom ejaletu. Međutim. upućen mušir (maršal) Omer-paša Latas (1806. izbori su pokazali kako hrvatsko pučanstvo zapravo razmišlja.F. Jukića poslao u progonstvo. Nakon slamanja otpora bosanskog plemstva. POLOŽAJ HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI U DRUGOJ POLOVICI 19. Hrvatsko-slovenska narodna stranka postigla je nešto bolji uspjeh na jedanaestim izborima za Pokrajinski sabor održanima u lipnju i srpnju 1914.). u BiH se osnivaju tajne srpske organizacije.pokret širio se s Krka i iz Rijeke. . može se uočiti da je Hrvatski nacionalni pokret uoči Page | 116 Prvoga svjetskog rata u maloj krizi. donošenjem ustava OC-a. Na poticaj srpskog kneza Mihajla Obrenovića.). čime je ukinuta klasična podjela u osmanlijskom društvu na raju (kmetove) i aksere (slobodno pučanstvo podložno vojnoj obvezi). Iako se Sabor nije sastao nikada zbog početka rata./1858. Na temelju iznesenoga. kao fra Ivan Franjo Jukić. do 1870. dok su kršćani ostali lojalni. 1872. izbili su ustanci u Bosanskoj krajini i Posavini gdje katoliči redovnici franjevci i niži pravoslavni svećenici predvode kmetove u borbi za ukinuće trećine i povratak nekadašnje devetine. osnovano katoličko društvo Pučko sijelo i katoličko potporno društvo Obrana. st. Jukić je Latasu posvetio „slavodobitnicu“ objavljenu u Bosanskom prijatelju. Latas je kaznio vođe pobune među muslimanima. Glede teritorijalne i upravne organizacije u Bosni. a zatim se represivnim mjerama okrenuo i protiv kršćana te I. Nakon stvaranja Ustava političke propagande imajući se voditi u zemljama Slaveno-turskim (1849. Pokušaj Tahirpaše da provede reforme u BiH potaknuo je bosansko plemstvo na pobunu. Ukinuo je i timarskospahijski sustav u Bosni i esnafsku (cehovsku) organizaciju. posljedica Latasove intervencije bilo je ponovno pripajanje izdvojene Hercegovine (1833. ali uskorona vlastdolaze liberalno oprijedjeljeni učitelji. kojima su se nekad slobodni seljaci doveli u zavisan položaj. Kneževina Srbija provodi vanjsku politiku prema velikosrpskim smjernicama koje je Ilija Garašanin iznio u spisu Načertanije iz 1844.1851. Na političke prilike u BiH od 1850. st. U Pazinu je osnovano 1910. a završilo 1876. U ustanku su sudjelovali muslimani. Neki su se. Jedan od najtežih problema u agraru bili su čiftlučki odnosi.

Martin Nedić i Grgo Martić. U Bosanskom vijestniku 1866. Među bosanskim Hrvatima sredinom 19.) osmanske vlasti su pod pritiskom europskih sila. se pojavila koncepcija bošnjaštva koja je pripadala Osmanu Topal-paši. donesen je zakon o čiftlucima u Bosni poznat kao Saferska naredba. Teškoće i težnje bosanskohercegovačkih Hrvata u navedenom razdoblju našli su svoj književni izričaj u spjevu Osvetnici fra Page | 117 Grge Martića. obavljala se izvan BiH. te u Bosanskom prijatelju. ostalo je i dalje nepromijenjeno. Jukić. Prihvaća ga i dio franjevaca. st. okrećući se sve više prema HM. tzv. ali posjeduje svoju narodnu osobitost. Prema Uredbi o uređenju vilajeta 1865. (12. u historiografiji poznat kao „Barišićeva afera“. donesen je zemljišni Ramazanski zakon. a potom ponovno u BiH.1856. Nakon konferencije u Carigradu 14. a zatim u Ostrogonu i Pečuhu. novi reformni ferman. safera 1276. Jukić. pristup svim državnim službama i obveza kršćana da služe vojsku. donesena je uredba o organizaciji Bosanskog vilajeta poznata kao Vilajetski ustavni zakon. pretežito se identificiraju na konfesionalnom načelu. 1858. U vrijeme namjesnika Osmana Topal-paše modernizira se i bosanska uprava. Hrvati u BiH sve do potkraj 19. nastavljaju se reformna nastojanja osmanlijskih vlasti usmjerena na sredđivanje vojnih prilika. st. Nakon Krimskog rata (1853. . Taj je zakon ozakonio odnose između posjednika zemlje i kmeta. kojim su katolici u BiH u vjerskim stvarima stavljeni pod zaštitu austrijskog cara.). Teološka naobrazba bosanskih franjevaca. književnom časopisu u BiH. Bila je utemeljena na tvrdni da postoji jedan bosanski narod. kojim je obavljena kategorizacija zemlje i kodifikacija čiftlučkih odnosa. koji je imao za posljedicu stvaranje posebne hercegovačke franjevačke kustodije 1852. osnovan je Vrhovni vilajetski sud. Taj dokument uglavnom je potvrdio postavke Hatišerifa iz Gülhane proširujući ga nekim odredbama koje se odnose na kršćane. nastoji se ustrojiti posebna bosanska vojska. Hatihumajun. st. kao što je priznanje prava svjedočenja na sudu. Nastojanjem da upravu apostolskog vikarijata u BiH preuzredi po uzoru na biskupije sa svjetovnim klerom. i provincije 1892.1878. Na osnovi eksperimenta koji je proveden u Dunavskom vilajetu 1865. posebice Austrije i Rusije. U razdoblju uoči velike istočne krize i ustanka kršćana u BiH (1875. BOSNA I HERCEGOVINA OD 1870. Prema tom zakonu namjesnik Porte upravljao je vilajetom umjeto ejaletom i nosio je službenu funkciju valije.. kulture u BiH. Bošnjaštvo kao nacionalnu ideologiju podupirale su središnje vlasti. F. Franjevački bogoslovi školuju se najprije u Đakovu. Provedba reforma u području sudstva bila je spora. F. Kemt je dobio mogućnost stjecanja statusa zakupnika zemlje. što posvjedočuje uvođenje naziva bosanski jezik 1869. od čijih su 6 članova trojica bila 117 . Agrarno stanje u Bosni koje je trebalo biti jedan od glavnih predmeta reforma. koji je povezan s osmanskom državom. bio je prisutan zakašnjeli ilirizam.). izdale 1856. koji su tijekom osmanlijske vladavine bili glavni nositelji hrv. koji je uređivao i izdavao I. potaknuo je raskol u bosanskoj franjevačkoj redovničkoj zajednici. u drugoj polovici 19. rujna 1859. DO 1880. Namjesniku Osmanu Topal-paši uspjelo je suzbiti njihov rad na ustanku. Godine 1840. napose Antun Knežević. genetički i povijesno vezan za BiH. Krvavoj knjizi fra Antuna Kneževića.tajnih srpskih društava. . U razdoblju tanzimata u BiH promiče se bošnjačka ideja kao nacionalna ideologija. Tijekom 1871. u koju se želi uključiti i određeni broj kršćanskih podanika. prvom hrv. biskup i apostolski vikar za BiH fra Rafo Barišić je uz potporu bečke vlade isposlovao ferman./1872. Preko Omer-paše Latasa propagiraju je središnje vlasti. nosioci kojega su bili franjevački svećenici I.

ustvrdivši da se Hrvatska. sukobio sa Strossmayerom. caru predala promemoriju u kojoj je opisano teško gospodarsko i materijalno stanje kršćana. otvorili tiskaru u Mostaru. Među protivnicima zauzeća BiH isticao se fra Martin Nedić. misleći pritom na težnju Rusije da zagospodari Balkanom i prodre na topla mora. Stoga su franjevci na mogućnost povjeravanja uprave u BiH katoličkoj Monarhiji gledali vrlo pozitivno.1878. Pozivao se i na moralno pravo Hrvatske na BiH. U Hrvatskim razgovorima Pavlinović je izrazio nadu da će Monarhija prepoznati opasnost koja joj prijeti s Istoka. kojima tajno dobiva suglasnost Rusije da može zauzeti BiH. Karadžića i na Page | 118 ćirilici. Osmanpaša je 1865. a zadaća mu je bila osporiti potrebu austro-ugarskog zauzeća BiH. Između katolika i muslimana primjenjivalo se načelo snošljivosti. Poslije je vilajetska vlada tiskala službeni list Bosna. a razrez poreza za nerodnu 1874. ujedinjenje BiH sa Srbijom i Crnom Gorom.) i Budimpeštanskim konvencijama (1877. Za vrijeme posjeta cara Franje Josipa I. srpnj 1876. prema kojemu u svakom sandžaku postoji tiskara. a ne Srbija stoljećima žrtvovala za Bosnu.to jest državi. Pritom su težili da se BiH poveže s Trojednom kraljevinom Dalmacijom. Osnovni socijalni ciljevi ustanka u BiH bili su rušenje postojećeg agrarnog sustava i stvaranje slobodnog seljačkog posjeda.muslimanske. Hrvatskom i Slavonijom. 118 . a kasnije su se pobunili i hercegovački Srbi. Ugledni bosanski franjevci bili su pretežitim dijelom pristaše Monarhije. 1876. Na kulturno-prosvjetnom području provođenje tranzimata omogućilo je nemuslimanima osnivanje škola. predvođena fra Paškalom Buconjićem. koje je ulazilo u sklop hrvatske srednjovjekovne države. Dalmaciji. prema pravopisu V. Makedonije i Bugarske. izbila pobuna Hrvata. Zbog teških socijalnih prilika izbijaju neredi i nasilja. U stolačkom je kraju 1875. bilo je i franjevaca koji su bili protiv Monarhije. Zainteresiranost Austro-Ugarske za BiH realizirala se dogovorom u Reichstadtu (1876. na turskom i službenom bosanskom jeziku. S. U posljednjih devet godina osmanske vladavine u BiH se izmijenilo 15 namjesnika. To je pravo opravdao činjenicom da je bez BiH ugrožena politička i gospodarska nezavisnost hrvatske Posavine i Dalmacije.). ali ne i pune tolerancije.Tursku Hrvatsku. Među pristašama Monarhije. a zatim zahvatio dijelove zapadne i istočne Bosne. Na osnovi Vilajetskog zakona. osnovao tiskaru u Sarajevu u kojoj je tiskan Bosanski vijestnik. Za uzvrat se obvezala na neutralnost u pripremnom osvajačkom ratu protiv Rusije protiv OC-a. a i pretežiti dio vjerskih i političkih predstavnika hrvatskog naroda zalagao se da BiH dođe pod utjecaj Austro-Ugarske Monarhije. Pavlinović je znao da povijesno i državno pravo Hrvatske na BiH obuhvaća tzv. Politički zahtjevi bili su različiti. Način po kome bi se imala nova uprava za sve državljane u cijeloj Bosni uvesti. Sanstefanskim preliminarnim mirovnim ugovorom OC se obvezalo Rusiji da će unutar svojih granica za BiH osigurati autonomiju.. koji je izlazio sve do 1878. . Taj je elaborat napisan na poticaj biskupa Strossmayera.koji se zbog prosvjeda protiv vijesti da će se BiH dati na upravu Srbiji. bio je neposredan povod za ustanak 1875. koji je započeo u Hercegovini. Sandžaka. Poticali su identifikaciju pučanstva prema konfesionalnome. a ne prema nacionalnom načelu. Srpski ustanci proglasili su 27. No. nekolicina je franjevaca. Hercegovački franjevci 1872. a tu je ideju sustavno izložio svećenik Mihovil Pavlinović u djelu Hrvatski razgovori. a i onih koji su težili da seuprava u BiH povjeri Srbiji i Crnoj Gori. Hrvatsko pučanstvo svoje je nade uglavnom vezalo uz Habsburšku Monarhiju. Ti su ustanci pokrenuli složeno Istočno pitanje i postavili na dnevni red problem opstanka europskog dijela OC-a. a trojica nemuslimanske vjere. Taj je rusko-turski ugovor poništio tajne austrijsko-turske 74 Četrnaest glavnih točaka po kojima bi se imala preinaka vladavine u cijeloj Bosni uvesti i utvrditi za povratak mira u zemlji. koji je zajedno s nekoliko uglednih franjevaca napisao elaborat o preuređenju vlasti u BiH74.posebice se isticao fra Grgo Martić.

veljače 1881. Svetoj Stolici Strossmayer je s tim u vezi poslao promemoriju. kojoj je na čelu biozapovjedni general kao poglavar zemlje. a uz njega je uveden i civilni doglavnik (adlatus). U Hrvatskoj je najžešći kritičar Page | 119 odluke Berlinskog kongresa o zauzeća BiH bio Ante Starčević. te su zahtjevali. Nakon trogodišnjih pregovora. izložio plan da se sva Katolička crkva na južnoslavenskom prostoru jurisdikcijski podredi Zagrebačkoj nadbiskupiji i hrvatskoslavonskoj metropoliji. 1895. parlamenti Austrije i Ugarske su 22. austro-ugarska vojska ulazi u središte muslimanskog otpora Sarajevo. a uprava nad Sandžakom prepuštena je OC-u. Stvarni razlog okupacije bio je strah bečkog i budimpeštanskog parlamenta od povećanja broja Slavena u Monarhiji. U upravnom i sudbenom sustavu zadržana je osmanska podjela.sporazume. Biskup Strossmayer je.. Mađarska je politika u BiH bila potpuno usklađena s mađarskom politikom onemogućivanja hrvatskih nacionalno-političkih nastojanja u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. lipnja 1881. kada se. Kaločki nadbiskup Haynald je u studenome 1880. načela uprave u BiH ne mogu se utvrđivati bez suglasnosti oba dijela Monarhije. je pri Svetoj Stolici promicao plan da se njemu podlože Sarajevo i Banjaluka. Međutim. 1879. Protivnici okupacije u ugarskom parlamentu naišli su na veliku potporu javnosti. BiH je faktično ušla u sastav AustroUgarske. koji je u svom govoru 1877. premda su zaposjednuta područja pravno ostala pod sultanovim suverenitetom sve do aneksije 1908. Austro-Ugarska je od europskih sila dobila okupacijski mandat za BiH. unutar kojeg je u Beču osnovan Bosanski ured koji putem Zemaljske vlade u Sarajevu upravlja BiH-om. jasno su se očitovala različita politička nastojanja mađarskih i hrv. Nakon toga. (većinu čine pravoslavci). Stjepana i da se izravno podvrgne Ugarskome ministarskom savjetu. da se BiH priključi kruni sv. prorekao da će zauzeće BiH donijeti propast Austro-Ugarskoj Monarhiji. ali nije htjela narušavati dualistički sustav potiskivanjem Ugarske iz tog prostora. zauzećem 1878. Austrija i Ugarska imale su svoje posebne ciljeve u BiH. veljače 1880. stvoren 1735. u pismu Franji Račkome od 9. Austro-Ugarska je potpisala 8. 1885. BOSNA I HERCEGOVINA 1880.1890. saznavši za mađarske namjere. u Sarajevu je počeo djelovati Vrhovni zemaljski sud. i 1910. pozivajući se na svoje državno pravo. listopada 1879. Austrougarske vlasti odmah nakon okupacije poduzimaju mjere za uspostavljanje nadzora i jurisdikcije nad vjerskim institucijama u BiH. sudionika u raspravama o preustroju. okrenula prema Balkanu. osnovana je Zemaljska vlada u Sarajevu. ugorov sa Svetom Stolicom o uvođenju svjetovne katoličke hijerarhije u BiH. Na temelju odredaba s Berlinskog kongresa. Austrijske interese u BiH valja razmatrati u sklopu istočne politike nakon njezina poraza kod Kraljičina Gradca 1866. Carskom odredbom od 29. Poslije dužih političkih rasprava. Pri svim kotarskim sudovima postojali su i šerijatski sudovi za obiteljske i nasljednopravne poslove muslimana. . Tijekom uspostave redovite katoličke hijerarhije u BiH. Neprestano su provodili svoje interese. listopada 1878. Austro-Ugarska je za vrijeme upravljanja BiH provela 4 popisa pučanstva: 1879. Bula75 o 75 početne i naslovne riječi: Ex hac augusta Principis Apostolorum Cathedra (S ove uzvišene stolice apostolskog prvaka) 119 . . a po tom zakonu nadzor nad privremenom upravom u BiH pripada zajedničkoj vladi u čije će ime administraciju obavljati Zajedničko ministarstvo financija. potučena od Prusa i izbačena iz Njemačkog saveza. paralelno usvojili Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom. a okupacije je zvršena padom Foče 5.. Suprotstavljala se ugarskoj dominaciji u BiH.. Do uspostave redovite katoličke hijerarhije u BiH postojao je apolostolski vikarijat. Uglavnom.

Potkraj 1881. islamski vjerski poglavar u Istanbulu. Trebinjskom biskupijom upravljao je i dalje dubrovački biskup sve do novog sporazuma između Austro-Ugarske i Svete Stolice 1890. potpisana je 5. bezuspješno se trudio stvoriti bošnjačku naciju kao protutežu hrv. administrator Banjalučke biskupije bio je nadbiskup Stadler. imeđu ostalog je 1890. Šejh-ul-islam.1815. nisu se smjeli slati u BiH. i srpskoj. profesora fundamentralne dogmatike na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. ali ne i za Sveučilište u Zagrebu. Iz nadnevka potpisivanja i teksta bule očito je da je papa Lav XIII. a zatim i muslimanskog pučanstva u istočnoj Hercegovini. Kállay je odmah odvojio civilnu upravu od vojne i uveo funkciju civilnog adlatusa (namjesnika). tiskala Gramatiku bosanskog jezika za srednje škole. Kállayjev režim zabranio je uporabu hrv. zahtjevaju postavljanje novog samostalnog poglavara za muslimane u BiH. na blagdan sv. koja je nakon nekoliko mjeseci ugašena. prosinca 1880. Budućnost i napredak muhamedanaca u BiH 120 . grba i bilo kakvo drugo očitovanje hrvatstva.. uz stalan pritisak vlasti i cenzuru. imenovao je sarajevskog muftiju Hilmi ef. Uvođenjem redovite hijerarhije BiH je dobila samostalnu crkvenu metropoliju. Veze bosanskohercegovačkih muslimana s vjerskim starješinstvom u Istanbulu jamčila je Carigradska konvencija od 21. Za tu je svrhu Zemaljska vlada izdvajala znatna financijska sredstva. i sprskoga nacionalnog pokreta u BiH.. Do imenovanja fra Marijana Markovića biskupom. Da bi se sredile novonastale prilike. Hercegovački. kada je povjerena na upravu mostarsko-duvanjskom biskupu. Do austro-ugarske okupacije nije postojala posebna islamska vjerska organizacija jer je i sama država bila islamska. zatim Novi hercegovački bosiljak i Glas Hercegovca. Najutjecajniji zastupnik hrv. sukobio s Katoličkom crkvom u BiH optuživši Stadlera za prozelitizam. svećeniku pravaške orijentacije. početkom 1882. zbog sukoba s vlastima daje ostavku. travnja 1879. Tom cilju bio je podređen i izbor prvog nadbiskupa i metropolita Josipa Stadlera. Za mostarsko-duvanjskog biskupa izabran je fra Paškal Buconjić. On se još 1883. Page | 120 Vrhbosanska nadbiskupija imala je sjedište u Sarajevu i dvije sufraganske biskupije. izuzimajući Katoličku Dalmaciju. koji je tražio da se islamskoj vjerskoj skupini u BiH prizna karakter posebne bošnjačke nacije. a 1885. političke misli u Hercegovini bio je mostarskoduvanjski biskup fra Paškal Buconjić koji je don Frani Miličeviću. tiskano 1877. Mostar i Tuzla. najprije tiskan Hercegovački bosiljak. proglašen je privremeni obrambeni zakon za BiH. listopada 1882. Za prvog metropolita postavljen je Sava Kosanović 12. Nakon te pobune. imena. Njegovim izborom vlasti su težile pridobiti vodeće krugove srpskoga stanovništva. novoosnovanoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji namjenio važnu ulogu u svojim naporima za ujedinjenjem Katoličke crkve s pravoslavnim crkvama na Balkanu. zastave. kojim je pučanstvo obuhvaćeno redovitom vojnom obvezom. utemeljio je novine Bošnjak. Vlada je davala mnoge stipendije za studij za austrijska sveučilišta. zajedničkim ministrom financija imenovan je mađarski aristokrat Benjámin Kállay. Do kraja svoje uprave 1903. . a 1891. za prvoga reis-ululemu u BiH. Ideolog mađarofisle orijentacije među muslimanima u BiH bio je bivši gradonačelnik Sarajeva Mehmed-beg Ljubušak Kapetanović. Civilni adlatus zakratko je bio banatski veleposjednik Fedor Nikolić. Omerovića 17. odnosno 76 Što misle muhamedanci u Bosni.) u znanstvenim krugovima bilo cijenjeno suvremeno djelo o toj problematici. ugledniji muslimani već 1878. Taj je zakon izazvao pobunu srpskoga.. Kállay počinje provoditi politiku onemogućivanja institucionalizacije hrv. Banjalučku i Mostarsku. Za tu je svrhu izdao nekoliko propagandnih brošura76. čije je djelo o srpskoj povijesti (A Szerbek története 1780. Pravaški listovi.uspostavi nove hijerarhije. Za pravoslavna crkvena sjedišta u BiH određeni su Sarajevo. Ćirila i Metoda. srpnja 1881. povjerio tiskaru u Mostaru u kojoj je. koju je napisao Franjo Vuletić.

koji se nisu smjeli koristiti svojim nacionalnim simbolima. i uspješno završila 1909. okupljenih oko fra Antuna Kneževića. Za razliku od Hrvata u BiH. u kolovozu 1905. Jasno izraženim hrv. a u Sarajevu djeluje od 1893. Pokret bosanskohercegovačkih Srba za crkveno-školsku autonomiju započeo je 1896. gimnazije u Travinku za katolike i gimnazije za pravoslavce u Rajlovcu kraj Sarajeva. krug. vjerske i druge pokrete koji bi bili usmjereni protiv Austro-Ugarske. U Bosni hrv. Dolaskom radikala na vlast. srpska zastava. opredijelile za interkonfesionalne škole koje su zvale i komunalne. državnog područja. postojala je i jugoslavenski ustrojena skupina okupljena oko franjevačkog časopisa Glasnik jugoslavenskih franjevaca. U buđenju hrv. vlada odobrava promjenu naziva u Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo Hrvoje u Mostaru 121 . i njegovim potpisivanjem od strane Franje Josipa I. traži ujedinjenje BiH s Hrvatskom. Zemaljska vlada dopušta uporabu srpskog imena. a zatim u Mostaru. slijedio je političku misao da je BiH sastavni dio povijesnoga hrv. a završio osnaživanjem Statuta crkveno-školske autonomije od strane Carigradske patrijaršije u lipnju 1905. a Ujedinjena hrv. što je dovelo Srbe u privilegiran položaj u odnosu na Hrvate.mostarski hrv. Banja Luci. narodne osnovne škole.. u Srba je srpska nacionalna svijest bila prilično razvijena. veljače 1890.Valja istaknuti da Kneževina Srbija (1882. na kraju. u Senju pokrenuo almanah Novi prijatelj Bosne. Osnivanje tih škola započelo je 1879. nacionalne svijesti u BiH najvažniju ulogu su imala pjevačka društva. koji je 1888. nacionalnim opredjeljenjem među bosanskim se franjevcima isticao Josip Page | 121 Dobroslav Božić. Austro-ugarske su se vlasti u Zakonu o osnovnim školama iz 1880. BOSNA I HERCEGOVINA 1890. imena i dalje zabranjena. lipnja 1881.. politička situacija nije bila tako jasna ni jednostavna kao u Hercegovini. O prilikama u BiH redovito izvješćuju protuaustrijski orijentirani Zastava i Branik. Prvo pjevačko društvo bosanskohercegovačkih katolika Hrvoje77 77 Tek je 1898. zamišljen kao nastavak Jukićeva Bosanskog prijatelja. U obrazovnom sustavu katolika osobito je važnu ulogu imala Vrhbosanska bogoslovija. U osmanskom razdoblju kultura i prosvjeta u BiH bile su zatvorene unutar vjerskih zajednica. Utemeljena je u Travniku 1890. s AustroUgarskom sklopila tajnu konvenciju kojom se obvezala da neće trpjeti političke. Borba muslimana za vakufsko-mearifsku (vjersko-prosvjetnu) autonomiju počela je 1899. intenzivira se velikosrpska propaganda u BiH. godine i plan o višem konfesionalnom školskom sustavu u BiH. kraljevina) nije mogla otvoreno podupirati velikosprska nastojanja u BiH jer je 28. Od 1886. Na političkom planu u BiH 90-te su godine donijele osjetan utjecaj pravaške ideologije iz Hrvatske. zatim opće osnovne i. koja je bila priznata kao jedina katolička visokoškolska ustanova u BiH. Uz već spomenuti krug franjevaca bošnjaka. vlade u Srbiji morale su voditi računa o tajnoj konvenciji sklopljenoj s AustroUgarskom. Travniku i dr. oporba 1894. BiH je uvršeta u Hrvatske zemlje. Važnu ulogu u austro-ugarskoj gospodarskoj politici u BiH imala je izgradnja prometnica. Sve do odlaska kralja Milana Obrenovića s prijestolja 22. te zagrebački Srbobran.1908. u Sarajevu. Mandat Berlinskog kongresa nalagao je Austro-Ugarskoj podizanje BiH u gospodarskome i kulturnom smislu. srpski jezik i pismo (ćirilica). kojim je predviđeno utemeljenje pravne (šerijateske) škole u Sarajevu za muslimane. dok je uporaba hrv. Bihaću. . dva srpska lista koja su izlazila u Novom Sadu. Austrougarske vlasti donijele su 1881. Pravoslavnima su kao konfesiji ozakonjeni srpska narodnost. U programu Stranke prava iz 1893.

preda memorandum radi pripajanja BiH Hrvatskoj. ali su naišli na odlučan otpor Svete Stolice. Najutjecajini predstavnici svjetovne hrv. Glede odnosa prema Hrvatima i Srbima. Očitovale su se dvije različite koncepcije o budućem razvoju nacionalnog pokreta Hrvata u BiH. listopada u Docu kod Travnika donesena odluka o osnivanju Hrvatske narodne zajednice (HNZ). osudivši protivničku struju Mile Starčevića. Muslimani su u BiH 1906. kojemu je zbog njegovih političkih djelatnosti u Istanbulu bio zabranjen povratak u Bih i kojemu je bio tajnik Šerif ef. odnosno da bi se Hrvati katolici trebali organizirati zasebno od muslimana. naroda u BiH. Istaknuto je da je svrha HNZ-a gospodarsko i prosvjetno podizanje hrv. te učenika i studenata u školovanju u BiH i Hrvatskoj. kada je vodstvo HNZ-a odlučilo ipak ne mijenjati pravila. kada je 5. a pri raskolu stranke 1908. Mađari su ga pokušali ukloniti iz BiH. Njihovo osnovno načelo bilo je da BiH etnički i državnopravno hrvatska zemlja. Iste je godine 16. u kojoj bi ujedinjene hrv. Safvet-beg Bašagić.. s ciljem pomaganja bosanskohercegovačkih obrtničkih naučnika. inteligencije u upravi Hrvatskoga pjevačkoga društva Trebević bili su odvjetnici Nikola Mandić. Stadlerova politička nastojanja prvi su put naišla na osudu Franje Josipa I.). Stadler je izdao okružnicu. tadašnji predsjednik i član uprave Društva Jozo Sunarić. Namjera o predaji memoranduma bila je spriječena jer vladajući krugovi Monarhije još nisu bili spremni za ankesiju. U prosvjetnome i kulturnome radu među Hrvatima u BiH u tome razdoblju važnu ulogu imalo je i djelovanje Hrvatskoga kulturnog društva Napredak. zemljama. osnovanog 19.. koji je počeo izlaziti u siječnju 1906. Page | 122 Na čelu prosrpski orijentiranih bio je Ali Riza ef. objavio je encikliku Praeclarae gratulacionis publicae testimonis. Njegovi najveći protivnici bili su Mađari zbog njegova sustavnog otpora da se BiH poveže s Ugarskom. Skloniji Hrvatima bili su Adem-aga Mešić. do kraja siječnja 1909. Na osnivačkoj skupštini HNZ-a u Docu donesen je zaključak da se Franji Josipu I. osnovali Muslimansku narodnu organizaciju (MNO) na čelu s Ali-beg Firdusom. koja se borila za vjersku autonomiju i ekonomske interese muslimanskih veleposjednika. osnivački je odbor78 uspredno s izradom pravila napravio i tajni politčki program u formi punktacija. Stadlerovi saveznici bila je Čista stranka prava na čelu s Josipom Frankom u Zagrebu. a da je politička djelatnost isključena. kao nepolitičke organizacije bosanskohercegovačkih Hrvata. Džabić. Nakon što je HNZ promjenio svoja pravila u skladu sa zahtjevima nadbiskupa Stadlera. Milan Katičić.. Mehmed Spaho i drugi. Stadler je imenovan papinim povjerenikom za ujedinjenje. . odnosno politička nastojanja HNZ-a bila su identična težnjama nadbiskupa Stadlera. Stjepan Kukrić 122 . katoličkog kongresa Stadler izjavio kako želi da se BiH što prije sjedini s Hrvatskom. Njegovi sjediniteljski napori naišli su na odbijanje pravoslavnih velikodostojnika i svjetovnih srpskih uglednika u BiH. muslimani su se podijelili u dvije struje.osnovano je 1888. pa je za tu svrhu u Sarajevu osnovao odbor za uniju i pokrenuo časopis Balkan (1896. Jozo Sunarić. Stadler je podupro Frankove ideje. na banketu u podovu Prvoga hrv. Ivo Piral. u Mostaru. zemlje bile državnopravni čimbenik ravnopravan Austriji i Ugarskoj. studenog 1905. papa Lav XIII. rujna 1900. koji će postati najutjecajniji zagovornici suradnje Hrvata s muslimanima u cilju priključenja BiH hrv. Arnautović. u kojoj je puku i svećenstvu predložio učanjenje u HNZ. 1908.1902. Politička nastojanja nadbiskupa Stadlera našla su širi izraz u listu Hrvatski dnevnik. osnovana je Muslimanska napredna 78 Nikola Mandić. Nadbiskup Stadler saveznike je tražio u Zagrebu i Beču zalažući se za priključenje BiH Hrvatskoj i za trijalistički ustroj Monarhije. U lipnju 1895. Time su sukobi u vodstvu bosanskohercegovačkih Hrvata bili privremeno prekinuti. Đuro Džamonja. kojom je pozvao pravoslavne Slavene da se sjedine s Katoličkom crkvom. Međutim.

rujan 1908. Nakon izbijanja tzv. zalagali su se za srpsku vjerskoprosvjetnu autonomiju u BiH. HNZ se pozitivno odnosio prema aneksiji.. ali su zastupali prohrvatski stav. Srbi su u BiH 1907. O aneksiji BiH. europske sile stavljene su pred gotov čin. Aneksija je izazvala veliku uznemirenost u Italiji i Rusiji te u Srbiji i Crnoj Gori. Hrvate u BiH. u Sarajevu memorandum austro-ugarskome ministru financija Istvanu Buriánu. no više su se priklanjali Koaliciji u Hrvatskoj.). muslimane. ako već ne može biti hrvatska. Valja izdvojiti djelo Stjepana Radića Živo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu (Zagreb. dovodeći političku sudbinu Hrvata u BiH u ovisnost o politici hrvatsko-srpske sloge. Srbija je namjeravala navjestiti rat AustroUgarskoj od čega ju je odvratio ruski ministar poslova Izvoljski. suvremen i potpun ustav za BiH. predala je 7. mlaodturske revolucije 1908. koji je. kao formalnopravni sastavni dio OC-a. u kojemu zahtjevaju što skoriji. listopada 1908. U dualističkoj strukturi Monarhije. osnovali Srpsku narodnu organizaciju (SNO) koja je u svojem programu proglasila BiH sastavnim dijelom OC-a. hrvatski su političari napisali nekoliko studija kojima su nastojali afirmirati hrvatsko državno pravo na BiH. Nad njom zajednički upravljaju vlade Austrije i Ugarske. Ali-beg Firdus i Gligorije Jeftanović. gdje je odlučeno da se aneksija provede u trenutku kada se procijeni da je počeo raspad OC-a.. Srbi su u Koaliciji zagovarali samoodređenje za Srbe. Aneksija BiH proglašena je 5. Kada su „mladoturci“ ponovno uveli liberalni osmanski ustav iz 1876. Veliki odjek u BiH imala je saborska izjava Frane Supila od 25. Takva politička orijentacija nailazila je na kritiku Frankove stranke u Hrvatskoj i kruga okupljenog oko Stadlera u BiH. popustio je hrvatski dio Koalicije zahvaliti caru za taj čin. Hrvatsko-srpska koalicija različito je promatrala aneksiju. Ta proklamacija pozivala se na ugarsko državno pravo. Zajednički deputacija. Srpska narodna stranka naknadno će 3. dobije ustav. zemalja. nakon čijeg je posredovanja OC 26. pod utjecajem protuaneksijski raspoloženog Supila. priznalo aneksiju. 1908. Muslimanska i Srpska narodna organizacija pokrenule su zajedničku akciju da BiH. veljače 1909. Proglasom aneksije. Velika Britanija i Francuska ostale su na protestima da je Austro-Ugarska aneksijom jednostrano izmijenila odredbe Berlinskog ugovora. U Hrvatskom saboru u predaneksijskom razdoblju očitovala su se različita stajališta glede BiH. a protiv toga čina muslimansko je pučanstvo protestiralo masovnim iseljavanjem u OC. na vlasti bila Hrvatsko-srpska koalicija koja je provodila politiku Page | 123 oslonca na mađarsku oporbu i Srbe u Hrvatskoj. S druge strane. Frankovci su pak smatrali da je aneksija nagovještaj trijalističkog preustroja Monarhije. svibnja 1909. Slavoniji i Dalmaciji u borbi za ujedinjenje hrv. Međutim. Muslimanska i Srpska narodna organizacija odbile su priznati aneksiju. izjavio da je bolje da BiH bude srpska nego tuđinska. Za smirivanje aneksijske krize presudno je bilo držanje Njemačke. a svoje su ideje iznosili u listu Srpska riječ. ali veći dio Koalicije (hrvatski dio) podržavao je aneksiju. BiH je zadržala poseban položaj kako se ne bi narušila postojeća ravnoteža. bez provedbe aneksije. HNZ se prema SNO-u odnosio vrlo oprezno jer je u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji od 1906. prvi se put raspravljalo na sjednici zajedničke vlade 1882. carskom proklamaciju pučanstvu BiH. zaključeno je da je došao trenutak za aneksiju. Tako je mislio i Stadler.stranka čija se stajališta nisu mnogo razlikovala od MNO-ovih. priznati aneksiju slijedeći držanje Kraljevine Srbije. ovisno o nacionalnoj opredijeljenosti njezinih članova. koju su predvodili predsjednici dviju organizaciju. ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1908. a Muslimanska narodna 123 . nastupajući s pozicija politike Hrvatsko-srpske koalicije. veljače 1907.

Poljaci. i pogotovo nakon njegova početka. U Istri je najviše uhićenih bio u opatijsko-kastavskom području i u selima blizu Pule.u Karlovcu i Srijemskoj Mitrovici. a od 1915. Među njima od poznatih imena bili su književnici Ivo Vojnović. bilo je jasno da se rat bližio. a sve do svibnja 1917.austrijski Nijemci i Mađari. Dalmaciji i Istri. Sarajevski atentat bio je povod za rat. Muslimani. a bio je zabranjen daljnji rad i niza kulturnih i športskih društava. Zapovijedni jezik u tim zajedničkim postrojbama bio je njemački. Ukrajinci) premašivali su ukupan broj Nijemaca i Mađara u Austro-Ugarskoj. a neki su određeni za taoce. zemljama bila su snažno prisutna. HRVATI U AUSTRO-UGARSKIM POSTROJBAMA Uoči Prvoga svjetskog rata. Crne Gore i Rusije. koje bi. Još 1912. a bila je podređena austrijskom Ministarstvu zemaljske obrane u Beču. honved) s mađarskim zapovijednim jezikom i Kraljevsko ugarsko-hrvatsko domobranstvo u Banskoj Hrvatskoj s hrv. Obustavljeno je izlaženje većine političkih listova. austrijska je policija odmah prišla uhićenjima i zatvaranju. srpnja 1914. a za časnike i dočasnike carsko-kraljevske mornarice u Puli. HRVATI U VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA REPRESIJA UOČI I POČETKOM RATA Prema zadnjem popisu stanovništva u Austro-Ugarskoj (1910. Za potrebe zajedničke vojske postojale su 23 kadetske škole od kojih su dvije djelovale na području Banske Hrvatske .organizacija priznala je aneksiju tek 8. veljače 1910.). mnoga općinska vijeća bila su raspuštena. zemljama sastavila popise režimu nepoćudnih osoba. U AustroUgarskoj Monarhiji postojala je jedinstvena (zajednička vojska). i protiv Italije. Zasebnu pak vojsku u ugarskom dijelu Monarhije činilo je Kraljevsko ugarsko domobranstvo (mađ. Srbi.. a bile su podređene i zajedničkom Ministarstvu rata. Landwehr).). Česi. Režimska nasilja očitovala su se uoči početka rata i početkom rata i u ograničavanju građanskih sloboda. trebalo uhititi i onemogućiti u njihovu antirežimskom djelovanju. Vojne škole za časnike i dočasnike u carsko-kraljevskoj vojsci nalazile su se u Wiener Neustadtu (za pješaštvo i konjaništvo) i u Mörlingu (za topništvo i inženjeriju). Čim je Austro-Ugarska predala ultimatum Srbiji (25. bude li rata. u javnost je procurila vijest da je državna policija u hrv. jer režim nije imao dovoljno povjerenja ni u dalmatinske ni u istarske sudove. Page | 124 124 . Slovenci. od kojih su neki bili osuđeni na zatvorske kazne ili poslani u konfinaciju (progonstvo) bez suđenja (pri čemu se nije uzimao u obzir ni zastupnički imunitet pojedinaca). Za kaznena djela veleizdaje bilo je strijeljano 50 ljudi već u prvoj ratnoj godini. svrstanih u dva vojno-politička saveza. U Dalmaciji je uhićeno stotinjak ljudi. nije sazivano ni Carevinsko vijeće. Privremeno ili trajno bio je obustavljen i saborski rad u Banskoj Hrvatskoj. uoči prvih saborskih izbora i proglašenja Ustava za BiH. Slovaci. Ante Tresić Pavičić i Oskar Tartaglia. Uhićenima je bilo suđeno pred sudovima u Austriji. a potčinjeni slavenski narodi (Hrvati. Antirežimska raspoloženja u hrv. u hrv. Zasebna vojska u austrijskom dijelu Monarhije bila je carsko-kraljevsko domobranstvo (njem. S obzriom na interesne suprotnosti koje su zaoštravale odnose između velikih europskih sila. najbrojniji su bili vladajući narodi . Jedinstvene (zajedničke ) vojne snage sastojale su se od carsko-kraljevske vojske i carsko-kraljevske ratne mornarice. je zemljama mobilizirano mnoštvo ljudi koji su u sastavu austro-ugarske vojske ratovali protiv Srbije.

Mađarsko i hrv. Časničke i dočasničke škole za domobranstvo nalazile su se u Beču (za austrijski dio Monarhije) i u Budimpešti (za ugarski dio Monarhije). Gavro Cvitanović. Šibeniku i Kotoru. Zarobljenici koji su na tim parobrodima na putu od Valone do Asinare umrli bačeni su u more. kad su evakuirani i zarobljenici austro-ugarske vojske. do 1914. na istočnom bojištu (protiv Rusije) u Bukovini i Galiciji. vodio je svoj ratni dnevnik koji je poslije objavljen. Njihova je evakuacija počela 19. jer se nisu htjeli boriti za Austro-Ugarsku. rodom iz Komorna u Banskoj Hrvatskoj. Glavna pomorska baza austro-ugarske ratne mornarice bila je u Puli. U tom je zarobljeništvu. listopada 1915. i to u napadima na talijanske luke te suzbijanju upada francuskih i britanskih bojnih brodova i podmornica. franjevac. Maksimilijan Njegovan i Miklós Horthy. Na osnovi dogovora između Jugoslavenskog odbora te srbijanske i ruske vlade (1916. Njezini zapovijednici tijekom rata bili su admirali Anton Haus. Mnogi zarobljenici su umrli. a jedan Dalmaciju i Hercegovinu. koje se počelo organizirani 1909. Među tim je zarobljenicima više od 200 000 potjecalo iz južnoslavenskih zemalja u sklopu austro-ugarske. čiji su slom priželjkivali. 6 podmornica i 21 hidrozrakoplov. na balkanskom bojištu (protiv Srbije). korpusa ratovali su 1914. Od 16 korpusnih oblasti u Austro-Ugarskoj. a ostale važnije ratne luke bile su u Trstu. O životnim nevoljamai stradanju austro-ugarskih zarobljenika u Srbiji. Sve je više zarobljenika umiralo kad se pojavio „pjegavi tifus“. Zapovijednik austrougarskoga ratnog zrakoplovstva od 1911. zemalja služio i u austro-ugarskom ratnom zrakoplovstvu. Od cca 60 000 zarobljenika preživjelo je približno 23 500 ljudi. bio i književnik Mile Budak.. građani u austro-ugarskoj vojsci bili su zarobljeni na balkanskom. Među pripadnicima austro-ugarske ratne mornarice bio je velik broj Hrvata. Jugoslavenski je odbor u Rusiju 125 . do kraja Prvog svjetskog rata bio je Milan Uzelac. Kako bi se taj naum ostvario.zapovijednim jezikom. Austro-ugarska ratna mornarica na početku rata imala je dvije eskadre bojnih brodova. te od proljeća 1918. Pripadnici 13. Borbene akcije austro-ugarske ratne mornarice vođene su isključivo u Jadranu. jedan Bosnu. Uoči Prvoga svjetskog rata (od 1912.) samo je u Banskoj Hrvatskoj tada bilo unovačeno oko 72 000 ljudi. na tirolskom bojištu (protiv Italije). Pješačili su od Niša i dalje preko Kosova do Valone u Albaniji gdje su stigli 15. domobranstvo bilo je podređeno ugarskohrvatskom Ministarstvu zemaljske obrane u Budimpešti.) od tih je zarobljenika trebalo sastaviti dobrovoljačku jadransku legiju koja bi u službi Antante ratovala protiv Njemačke i njezinih saveznika. Vojni rok u domobranstvu trajao je dvije godine. Mnogi su na tom putu umrli. Glavna zadaća ratnog zrakoplovsktva bilo je izviđanje u svrhu praćenja kretanja i razmještaja protivničke vojske te određivanje topničkih ciljeva.) obuhvaćao Page | 125 Bansku Hrvatsku. Najviše ih je palo u zarobljeništvu na balkanskom i istočnom bojištu zbog vlastite predaje. Najteže su muke nastale pri evakuiranju iz Srbije u jesen 1915. od početka 1915. koji je u to zarobljeništvo dospio kao vojni svećenik. kao časnik austro-ugarske vojske. jedan je korpus (13. Njih su u Valoni ukrcali na parobrode i prebacili na otok Asinaru u Tirenskom moru (blizu Sardinije). jednu flotilu krstarica. PATNJE ZAROBLJENIKA Mnogi hrv. postoje dva potresna svjedočanstva iz pera dvojice Hrvata koji su bili u tom zarobljeništvu. prosinca 1915. koji je u svojim zarobljeničkim doživljajima napisao i objavio autobiografsku prozu Ratno roblje (u 2 sveska). Znatan je broj Hrvata i ostalih građana iz hrv. Mnogo austro-ugarskih vojnika i časnika palo je u zarobljeništvo i na istočnom bojištu. istočnom i talijanskome bojištu.

. da utječu na hrvatske i ostale južnoslavenske zarobljenike da se dobrovoljno pridruže toj vojnoj formaciji.Antuna Grabara (iz Poreča). zaključi mir. Hrvat. SUDIONIŠTVO U POBUNAMA MORNARA Potkraj 1917. a pred Page | 126 srpskom zastavom polagali su zakletvu srbijanskom kralju. izbila je pobuna mornara na 40 ratnih brodova u Boki kotorskoj. među kojima je bilo 31% Hrvata.Hrvate. Matu Brnčevića (iz Krila-jesenica kod Omiša) i Jerka Šižgorića (iz Žirja kod Šibenika). srpska dobrovoljačka divizija. rodom iz Svetog Jurja kod Senja. Nešto prije toga. zbog čega je on početkom 1918. Predali su se Talijanima istog dana u talijanskoj luci Potenza di Picona. Pri formiranju nove postrojbe. Neki južnoslavenski zarobljenici na istočnom bojištu. a i pojedinih zarobljenika Srba. Početkom veljače 1918. Zbog toga nepovjerenja kontraadmiral Dragutin Prica. i na nekim ratnim brodovima u Puli. listopada 1917. Sve dobrovoljačke postrojbe u Odesi uključene su zatim u Dobrovoljački korpus Srba.poslao svoja dva člana. Misleći na svoju domovinu. uključili su se u postrojbe sovjetske Crvene armije. prva formirana postrojba nazvana je I. rodom iz Zagreba. ubivši 13-oricu i ranivši veći broj. 126 . Takav je postupak uznemirio zarobljenike . koji je odmah nakon pobune mornara u Boki kotorskoj smijenjen i umirovljen. Prijeki vojni sud osudio je na smrt strijeljanjem četvoricu glavnih organizatora pobune: jednog Čeha . Pobunjenici. u tom se korpusu začeo masovni disidentski pokret. Sovjetska ga je vlast poslije pogibije proglasila herojem. i trojicu Hrvata . klicali su: „Živjela Hrvatska!“ Srpski časnici i kozaci navalili su na zarobljenike . Organizatori i sudionici te pobune bili su zatim uhićeni i osuđeni na kazne zatvora do 10 godina. Najpoznatiji od njih bio je Aleksa Dundić (pravim imenom Tomo) rodom iz Grabovca kod Imotskog. O njemu je napisana drama i snimljen film u sovjetskoj Rusiji. Taj pokolj zarobljenika Hrvata u Odesi ostao je u gorkom sjećanju svakoga Hrvata. Horthy je sumnjičio mnoge mornaričke časnike Hrvate kao nepouzdane. okupljeni u Odesi gdje su se formirale postrojbe. u ime koje bi se borili. među mornarima u šibenskoj ratnoj luci formirale su se tajne grupe mornara kao rasadište antiratnoga i antiaustrijskog raspoloženja. da se ukine cenzura te da se sudionicima te mornaričke demonstracije zajamči da neće biti kažnjeni. Njezini su pripadnici dobili šajkače (kape srbijanske vojske). Hrvata i Slovenaca. Mađar. Zbog velikosrpskih koncepcija srpskih oficira i njihovih brutalnih postupaka.Františeka Raša.Hrvate. Pristali zarobljenici su 1917. Buntovna raspoloženja mornara iskazana su u siječnju 1918. a umjesto njega na to je mjesto postavljen Miklós Horthy. i prestao postojati. Kao časnik Crvene armije poginuo je 1920. Franka Potočnjaka i Milivoja Jambrišaka. ostavši u Rusiji i nakon Oktobarske revolucije. zatražio je mirovinu i bio umirovljen u svibnju 1918. osmorica mornara zavjerenika prisilila su ostale članove posade na pasivnost i prebjegli u talijanske vode. Pobuna je već nakon 2 dana ugušena. oni nisu htjeli primiti šajkače niti pred srpskom zastavom položiti zakletvu srbijanskom kralju. U to je vrijeme zapovijednik austro-ugarske ratne mornarice bio admiral Maksimilijan Njegovan. Pod utjecajem delegata srbijanske vlade. da se osigura bolja opskrba stanovništva živežnim namirnicama. zahtjevali su da se prekine rat. da se dopusti samoodređenje naroda. 5.

prisilno se iseljavalo stanovništvo jer je to područje bilo proglašeno ratnom operativnom zonom. Pojava zelenog kadra bila je izraz spontanog otpora pojedinca protiv AustroUgarske. Austro-Ugarski vojnici iz hrv. aprovizaciju i racioniranu opskrbu. U selima se osim toga provodila i rekvizicija poljoprivrednih proizvoda i stoke. I na hrv. sustegnula od svojih savezničkih obveza i proglasila neutralnom kako bi mogla politički trgovati svojom neutralnošću. radna aktivnost u selima i gradovima bila je uvelike poremećena.Zeleni kadar Proturatno raspoloženje u HM bilo je vrlo izrazito već 1916. NEVOLJE CIVILNOG STANOVNIŠTVA Zbog masovne mobilizacije rezervista. pa i mladića iznad 18 godina. političara i javnih djelatnika (Frano Supilo. koji su bili ranjeni na bojištima i dospjeli u bolnice. bili zahvaćeni glađu. Informacije o Italiji upozoravale su na to da se Italija. u rujnu 1914. Austro-Ugarsko oružništvo ih je progonilo i hvatalo kao vojne Page | 127 bjegunce. 127 . Sve je više živežnih namirnica ponestajalo. i 1917. Na području Istre iz kotara Pule i Rovinja. Informacije o Rusiji upućivale su na to da je Rusija zainteresirana da Južni Slaveni budu oslobođeni od austrijskih Nijemaca i Mađara. Po poljima i šumama krili su se ne samo takvi naoružani pojedinci već i njihove naoružane grupe koje su imale svoje vođe. do rujna 1918. hrv. Stanovnici se međusobno nisu smjeli otvorenije ni izjadati zbog svojih nevolja jer su svako negodovanje budno pratili brojni policijski doušnici shvaćajući to kao aktivnost uperenu protiv vladajućeg režima. u Banskoj Hrvatskoj pokrenuta je akcija spašavanja djece. nakon isteka dopusta. bilo je zbrinuto 16 349 djece. kad bi dobili dopust i otišli svojim kućama. engleskome i frncuskom ambasadoru. koji mogu biti 79 od srpnja 1917.). u kojemu su se svojom aktivnošću osobito istaknuli hrv. Djelujući najprije u Rimu. HRVATSKA POLITIČKA EMIGRACIJA I NJEZINA AKTIVNOST Uoči početka i neposredno nakon početka rata u Italiju je pobjeglo nekoliko hrv. 1918. nego su se krili u svome zavičaju . te su mnoge obitelji bile i izložene egzistencijalnim nedaćama. predali ruskome. Ivan Meštrović i dr. U dalmatinskim i istarskim gradovima tijekom 1916. dolazili su do niza informacija između kojih su se osobito izdvajale one u svezi s Rusijom i Italijom. prostoru od te je bolesti umrlo nekoliko desetaka tisuća oboljelih. što je također povećalo neimaštinu i nezadovoljstvo. naroda. su politički emigranti sastavili memorandum koji su u Rimu. kao članica Trojnog saveza. U tome memorandumu prikazali su probleme Južnih Slavena u HM. pa i cijeli krajevi. domoljubi Josip Šilović i Đuro Basariček79. Ante Trumbić. ne bi vraćali u svoje postrojbe. uvedene su i krušne karte s kojima se po osobi moglo kupiti 200 grama kruha na dan. počela je harati i španjolska gripa koja je zahvatila veći do svijeta te je od te bolesti stradalo više ljudi nego što ih je stradalo na svim ratištima tijekom rata. Predstavnici vlasti uveli su već od 1915. Nalazeći u tim informacijama razloge za uznemiranje i protuakciju. trovali su zadobivene rane kako bi što dulje ostali na liječenju. Tom je akcijom u Zagrebu rukovodio Zemaljski odbor za zaštitu obitelji vojnika mobiliziranih vojnika u ratu. Velik problem u Dalmaciji i Istri bila je prehrana stanovništva. Mnoge su obitelji. Pripadnici zelenog kadra prenosili su vijesti o skorom slomu Monarhije i isticali da ne žele spašavati takvu državu. zemalja. a mnogi se od njih. Da se pomogne izgladnjeloj djeci iz ugroženih krajeva.po poljima i šumama (otuda naziv „zeleni kadar“). koji su bili zainteresirani za ratnu i poratnu sudbinu hrv.

Supilo je. uputila u Italiju dvojicu Page | 128 istaknutih bosansko-hercegovačkih Srba . pa je od Odobora zahtjevao da utječe ne Pašića kako bi on i njegovi istomišljenici napustili svoje velikosrpske stavove. dogovoreno je da se osnuje odbor koji bi zastupao sve Južne Slavene iz Austro-Ugarske. Konstituiranje Odbora obavljeno je 30. prihvativši prijedlog. u Antofagasti) i Jugoslavenskog narodnog vijeća (30. Predložili su ujedno da Saveznici (članice Antante) pozovu Južne Slavene iz sastava Austro-Ugarske i da i sa svoje strane poduzmu sve kako bi pridonijeli rušenju HM. emigranata održanom 22. Taj je dogovor uskoro dobio potporu Starčevićeve stranke prava u Banskoj Hrvatskoj i Narodne napredne stranke u Sloveniji. Zadaci Jugoslavenskog odbora bili su surađivanje s vladama sila Antante i zalaganje za izdvajanjem južnoslavenskih zemalja iz Austro-Ugarske. Genevi. Suradnja Odbora i srbijanske vlade nije tekla onako kako se očekivalo i to najviše zbog stavova Nikole Pašića. u Firenci. a na štetu Slovenaca i Hrvata). siječnja 1916. iseljenici u Južnoj Americi i SAD-u posredovanjem svojih za te svrhe specijalno utemeljnih organizacija . travnja 1915. s nazivom Jugoslavenski odbor. u zajednici s emigrantima Hrvatima. Suprotno takvu velikosprskom stavu Frano Supilo je isticao da bi buduća država južnoslavenskih naroda trebala biti demokratska i federativna zajednica. ulazak SAD-au rat. buduća jugoslavenska država trebala je biti samo proširena Srbija. vođeni pregovori između Jugoslavenskog odbora i srbijanske vlade o pitanjima zajedničke jugoslavenske države.u Parizu. Na sastanku hrv. Budući da je vodeći dio Jugoslavenskog odbora oklijevao u potpori tom Supilovu zahtjevu zbog opreza da se ne bi zaoštrili odnosi sa srbijanskom vladom. primjerice pad carizma u Rusiji. u kojemu je srbijanska vlada imala potporu i zaštitu. Isticao je da Hrvatska mora biti u odnosu prema Srbiji i ostalome istočnom dijelu Južnoga Slavenstva „ravnopravni faktor“. i otada djelovao samostalno. politički emigranti stupili u doticaj s tamošnjim poslanikom Kraljevine Srbije koji je javio svojoj vladi iz Rima kako bi bilo svrsishodno da se. U Londonu je uspostavljena njegova središnja kancelarija kojom je rukovodio Hinko Hinković. lipnja 1916. a za predsjednika je izabran Ante Trumbić. Svibanjska deklaracija Jugoslavenskog kluba u Beču. Osobito se borio protiv talijanskih aspiracija i tajnoga Londonskog ugovora (26. Petrogradu i Washingtonu.riješeni samo slomom Monarhije. nezadovoljan takvom taktikom.Nikolu Stojanovića i Dušana Vasiljevića. i srpski i slovenski politički emigranti. studenog 1914. 128 . nepovoljan odjek solunskog procesa te nastojanje Austro-Ugarske da sklopi separatni mir sa Silama Antante. koja bi se trebala zvati Nova Srbija ili Velika Srbija. kako bi se te južnoslavenske zemlje potom mogle ujediniti sa Srbijom i Crnom Gorom u zajedničku samostalnu državu. istupio iz Odbora 5. Prema Pašićevu velikosrpskom shvaćanju. u Parizu. predsjednika te vlade. Jugoslavenski odbor izdavao je i svoje biltene na francuskim (Bulletin Yugoslave) i engleskome (The Southern Slav Bulletin). travnja 1915. U Rimu su hrv. Napokon su tek ljeti 1917. Na Pašića je utjecalo nekoliko razloga da pristane na te pregovore. u Pittsburghu). U promidžbi ciljeva za koje se zalago Odbor i u novčanom podupiranju Odbora podosta su pridonosili hrv. za koje je naknadno saznao za svog boravka u Petrogradu. Jugoslavenski odbor odredio je Franu Supila da kontaktira s vladama sile Antante kojima je on obrazlagao nužnost poslijeratnoga južnoslavenskog ujedinjenja tvrdeći da bi ta južnoslavenska država mogla biti branom pred novim težnjama njemačkog ekspanzionizma. Izvan tog sjedišta Odbor je imao svoje stalne područne kancelacije . u korist Italije.Jugoslavenske narodne obrane (23. Nedugo potom sjedište odbora premješteno je u London. Srbijanska je vlada. studenog 1916. Tako su otada u sastavu Odbora bili i hrv. Supilo je svoj istup pismeno obrazložio Odboru. nađu i emigranti Srbi s područja AustroUgarske. istaknuvši da nije „ni najmanje zadovoljan postupkom i politikom srpske vlade u poimanju i rješavanju jugoslavenskog pitanja“.

prosinca 1916. nazvana kao Krfska deklaracija. poznatom kao sporazum Trumbić . samostalni starčevićanac. 9. pojedini hrv. samostalnu hrv.Torre. završili zajedničkom izjavom. državu. zahtijevano „ujedinjenje svih zemalja u Monarhiji. Štiteći svoje interese. da će građani biti ravnopravni i imati opće i jednako izborno pravo. koji su 7. zastupnici iz Dalmacije.Ti pregovori Jugoslavenskog odbora i srbijanske vlade vođeni su na Krfu. ožujka 1918. „na temelju narodnoga načela i hrvatskoga državnoga prava“. Koalicija je vodila oportunističku politiku. održanome 8. Štajerske i Koruške. nakon ujedinjenja. džava. travnja 1918. Sabor je nakon tog zasjedanja radio povremeno i dalje tijekom rata. i istaknuo da Hrvati svoju budućnost ne vidi ni u dualistički ni u trijalistički uređenoj HM. da vjere budu Page | 129 ravnopravne. Hrvatsko-srpska koalicija imala je 48 zastupnika. Između Odbora i talijanske vlade nije bilo uže suradnje. U tada izabranom novom Hrvatskom saboru od 88 zastupničkih mjesta. 129 . lipnja 1915. smatrali nužnim postići sporazum s Južnim Slavenima. Hrvata i Slovenaca“ u jednu državu i da ta država bude „ustavna. Prvo zasjedanje Carevinskog vijeća u Beču započelo je u svibnju 1917. svibnja 1917. već u savezu država unutar te Monarhije. da će se talijansko-jugoslavenski teritorijalni sporovi rješavati na načelima narodnosti i samoodređenja te da će narodne manjine u jednoj i drugoj državi imati manjinska prava. u kojoj bi bila i hrv. te je i zajednička izjava tih pregovora od 20. što je bio sasvim nedemokratski čin i dokaz koliko su ti pregovori bili „ravnopravni“. Ta je izjava potom prihvaćena i na Kongresu potlačenih naroda Austro-Ugarske. prosinca 1913. demokratska i parlamentarna monarhija na čelu s dinastijom Karađorđevića“. kritizirao je svaku daljnju nagodbenjačku politiku s Mađarima i zagovarao. bili su prethodno oslobođeno od konfinacije.. u Rimu. grbovi i pisma. Kako bi mogli sudjelovati u njegovu radu. Za tu je svrhu u Rimu osnovan i talijanski Odbor za sporazum s Južnim Slavenima na čijem je čelu bio političar i publicist Andrea Torre. unutar HM. da se uvede jedinstven kalendar. Sporazumjeli su se da se u toj zajedničkoj budućoj državi ravnopravno mogu upotrebljavati zastave. npr. govorio je o hrv. srbijanska je strana u tim pregovorima nametnula svoj stav da buduća zajednička država unaprijed bude označena kao monarhija i da vladar u njoj bude srbijanski kralj. ustavotvorna skupština donese ustav kvalificiranom većinom. U toj izjavi istaknuto je da se i s jedne i s druge strane podupiru težnje za ujedinjenje Južnih Slavena i dovršenje ujedinjenja Talijana. Uz posredovanje Britanaca došlo je do pregovora između talijanskog Odbora za sporazum s Južnim Slavenima i Jugoslavenskog odbora. Talijani su nakon poraza kod Caporetta (Kobarida) 1917. i 10. prosinca 1915. zastupnik Stjepan Zagorac. Zastupnik Stipe Vučetić na saborskoj sjednici 21. kao i pojedini slovenski iz Kranjske. Od tog vremena Jugoslavenski odbor ima sve veći ugled u inozemstvu kao politički predstavnik i zagovaratelj težnja Južnih Slavena iz sklopa AustroUgarske. U toj su deklaraciji pregovarači istaknuli da su postgli suglasnost da se obavi ujedinjenje „Srba. pitanju na saborskoj sjednici 23. Zastupnici ostalih stranaka iznosili su svoja politička stajališta. kojom je. POLITIČKA DJELATNOST NARODNIH ZASTUPNIKA I POJEDINIH HRVATSKIH DOMOLJUBA Posljednji predratni saborski izbori u Banskoj Hrvatskoj održani su 16. Hrvatski zastupnici iz Dalmacije i Istre i zastupnici iz slovenskih zemalja u Carevinskom vijeću imali su svoj zasebni Jugoslavenski klub koji je 30. te da. Prvo ratno saborsko zasjedanje u Zagrebu započelo je 14. prihvatio i javno objavio svoju deklaraciju (poznatu kao Svibanjska deklaracija Jugoslavenskog kluba). Pašić nije namjeravao poštovati stavove deklaracije o ravnopravnosti. srpnja 1917.

Nedugo potom održan je 14. U Hrvatskom je saboru 26. Srpska narodna radikalna stranka i Socijaldemokratska stranka 130 . održanome 2. Okupljali su se i Južni Slaveni iz sklopa Austro-Ugarske. Stjepan Radić. istupio početkom srpnja 1917. i politički skup u Sušaku na kojem je osnovana Narodna organizacija Slovenaca. što je izričito istaknuo u svom saborskom govoru od 4. od svakog gospodstva tuđih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano osnovano državno tijelo. Ivan Krnic. u povodu 60. Ta je težnja. Korušku i Štajersku. Ivan Peršić. Iz Koalicije je.rujna 1918. pod žezlom Habsburško-lorenske dinastije“. a bilo je moguće. HPSS. u Splitu. Uočljivo je da su u grupi predlagača tog zaključka i Stjepan Radić i Srđan Budisavljević. srpnja 1918. ožujka 1918. kolovoza 1918. svoj memorandum dostavio i austro-ugarskoj delegaciji i ostalim delegacijama. Živko Petričić.u kojima žive Slovenci. za cjelovito razoružanje i za priznavanje potpunog prava svakog naroda na Page | 130 samoodređenje. Radić se zalagao za „ujedinjenu Hrvatsku u sklopu Monarhije“. i 3. Dragutin Hrvoj. koji je završio usklikom: „Živjela Hrvatska!“ Radić je već od travnja 1918. političkih snaga svoje konkretniji izraz dobila je na sastanku predstavnika svih dalmatinskih političkih stranaka. Na tom je sastanku zaključeno da predratne političke stranke u Dalmaciji prestaju postojati i da se. Hrvati i Srbi jedinstven narod i da „to jedinstvo mora ostati nedjeljivo i bezuvjetno“. Težnja koncentraciji hrv. nošeni težnjom da se oslobode i samostalno organiziraju. Tim memorandumom Jugoslavenski klub zalagao se za hitan i demokratski mir.. kolovoza 1917. slobodne i demokratske države i narodi čitavog svijeta“. Ivan Kovačević. srpnja 1917. lipnja 1918. Budisavljević je postao disident Koalicije. u povodu 100. Primorsku. umjesto njih. Hrvata i Srba za Hrvatsko primorje i Istru. U svojoj izjavi (poznatoj i pod nazivom: Zagrebačka deklaracija) oni su istaknuli da su Slovenci. organizirati i javne skupove. iskazana i njihovim sazivom međustranačke konferencije koja je 2. uz prethodno odobrenje policije. a drugi 19. prvak Hrvatske ujedinjene samostalne stranke. Marko Mileusnić. dotično jugoslavensko pitanje riješi na temelju prava narodnoga samoodređenja u onom smislu kako to danas izjavljuju i priznaju sve velike i male. objavile da su se udružile s dalmatinskom Narodnom organizacijom i sa slovenskim Narodnim 80 Ante Pavelić. kad je kralj (car) Karlo objavio amnestiju za sve uhićenike i osuđenike iz političkih razloga. Među tim javnim skupovima isticala su dva kulturna (oba u Zagrebu): jedan 9. Taj proces popuštanja započeo je 2. u Ljubljani osnovan općeslavenski Narodni svet s njegovim pokrajinskim odborima za Trst. grupa zastupnika80 predložila donošenje zaključka „da se hrvatsko. Sličan proces organiziranja tekao je i u Sloveniji gdje je 16. Uz postojeće političke listove otada se pojavljuju i nova politička glasila. nezadovoljan njezinom rezerviranošću. U posljednje dvije ratne godine režim je sve više popuštao i postupno se moglo sve slobodnije javno djelovati. ožujka 1918. rođendana Ive Vojnovića. održana u Zagrebu. godišnjice rođenja Petra Preradovića. da zahtijevaju „nezavisnost. osnuje jedinstvena Narodna organizacija s rukovodećim odborom od 16 članova. Srđan Budisavljević i Tomo Jalžabetić 81 Sračevićeva stranka prava. Cezar Akačić. siječnja 1918. U daljnjoj izgradnji tako započete političke koncentracije sudjelovale su i 4 političke stranke iz Banske Hrvatske81. koje su u Brest-Litovsku pregovarale o uspostavljanju mira. da ta država bude uređena „na načelima potpune građanske slobode i demokratske samouprave“. koji preuzima „vođenje politikog pokreta u Dalmaciji“. ujedinjenje i slobodu u svojoj jedinstvenoj narodnoj državi“. koje su 24. Jugoslavenski je klub 31. počeo podupirati i akcije za šire ujedinjenje na južnoslavenskom prostoru. listopada 1917.. srpnja 1918. i Ivan Lorković. koju su osobito poticali Jugoslavenski klub i Starčevićeva stranka prava. Hrvati i Srbi u jedno samostalno.

PROSTORU U 19. UMJETNOST. u Zagrebu i tada osnovali Narodno vijeće Slovenaca. u to se vijeće uključila Hrvatsko-srpska koalicija. objavio je svoju deklaraciju kojom je odbacio rješenje ponuđeno carevim manifestom i zahtijevao potpuno samostalnu i neovisnu jugoslavensku državu. STOLJEĆU . Kralj Karlo je nastojao spriječiti raspadanje svoje carevine pa je 16. dva potpredsjednika i tri tajnika. koji su ušli u sabornicu i sjeli pokraj bana Ivana Mihalovića odlučni da zajedno s banom budu uz narodno predstavništvo i prihvate sve odluke toga narodnog predstavništva. Zbog toga se s velikom napetošću očekivao stav Hrvatskog sabora sazvanog za 29. objavio manifest kojim je obećao federalno uređenu državu. listopada 1918. Predstavnici te političke udruge sastali su se 5. Plenum Narodnog vijeća SHS imao je 80 delegiranih članova. Hrvatska i Slavonija s Rijekom proglašuju posve neovisnom državom prema Ugarskoj i Austriji“. a za tajnike Mate Drinković. listopada 1918. Došli su i generali Mihovil Mihaljević. Tri dana poslije. likovne umjetnosti tijekom 19. Predsjedništvo Središnjeg odbora bilo je ujedno i predsjedništvo Narodnog vijeća SHS. ŠKOLSTVO I CRKVA U HRVATA KRAJEM 19. a sastojalo se od predsjednika. Hrvata i Srba. Ban Antun Mihalović je izjavio da se od tog trenutka sva postojeća izvršna vlast podređuje i stavlja na raspolaganje Narodnom vijeću SHS kao vrhovnom upravnom tijelu države. Slavonije i Dalmacije s jedne strane te kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge strane . djelatne sekcije i imenovani njihovi pročelnici. KULTURA. Tog se dana ispred sabornice na Markovu trgu u Zagrebu okupilo mnoštvo zagrebačkih građana. koje je imalo zadaću ostvariti „ujedinjenje svih Slovenaca. Rasulo Austro-Ugarske bilo je sve vidljivije. donio sljedeće zaključke: da se na temelju „prava narodnoga samoodređenja“ svi dotadašnji „državnopravni odnošaji i veze između kraljevine Hrvatske. slobodnu i neodvisnu državu Slovenaca. listopada 1918. st. u znaku su okupljanja i jačanja domaćih umjetničkih snaga i promjene shvaćanja zadaće likovne 131 . za potpredsjednika Ante Pavlić (zubar) i Svetozar Pribičević. KNJIŽEVNOST. listopada 1918. listopada 1918. Uži sastav plenuma Page | 131 Narodnog vijeća SHS bio je Središnji odbor Narodnog vijeća SHS.svetom.. Hrvata i Srba“ i da se Narodnom vijeću SHS „priznaje vrhovna vlast“. RASKID SVIH DRŽAVNOPRAVIH VEZA S AUSTRO-UGARSKOM U takvu političku ozračju sve se više govorilo i o prekidu državnopravnih odnosa s Austro-Ugarskom. Središnji odbor imao je 30 članova. zapovijednik domobranstva. uređenu na demokratskim načelima“. listopada 1918. Hrvata i Srba. Središnji odbor Narodnog vijeća SHS 19. da se „Dalmacija. koja „pristupa u zajedničku narodnu suverenu državu Slovenaca. Hrvatski sabor na tom je zasjedanju 29. listopada 1918. Hrvata i Srba u narodnu.razrješavaju“. Za predsjednika Narodnog vijeća SHS izabran je Anton Korošec.KLASICIZAM I BIDERMAJER Zbivanja unutar hrv. i Luka Šnjarić. U sklopu Središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS formirane su 21. 8. STOLJEĆA UMJETNOST NA HRV. Ivan Lorković i Srđan Budisavljević. I POČETKOM 20. HM je trebala postati „savezna država u kojoj svaki narod na svom teritoriju tvori vlastitu državnu zajednicu“. zapovijednik zajedničke carsko-kraljevske vojske.

a Dalmacija je i dalje pod snažnim talijanskim utjecajem. st. Osobito su zanimljiva tri dvorca najbogatijih slavonskih plemića: dvorac Ezsterházija u Dardi. Draškovićeve Disertacije. do 1890. između 1830. Vrijeme ilirskog pokreta prati historicizam. spomenik banu Jelačiću i kip Bezgrešne na stupu ispred katedrale u Zagrebu. u povijesnim Page | 132 romanima Augusta Šenoe ili u pjesmama fra Grge Martića. Jurja koji ubija zmaja. Osobito se ističu njegova dekoracija zgrada na Gornjem gradu i Harmici. Matice ilirske itd. U umjetnosti 19. Razdovlje romantizma podudara se s nagodbenom fazom. Postupno. Ljubav prema prošlostli u vijeme klasicizma i bidermajera. Klasicizam i bidermajer Hrvatska umjetnost u znaku je klasicizma. koji tijekom 19. do prvih desetljeća 20. Ilirske čitaonice. st. gradi obiteljski mauzolej grofa Lavala Nugenta na Trsatu u formi antičkog hrama. prostorima postajao je sve homogeniji. Giacomo Paranuzzi. naturalistički i imepresionistički stilski elementi. Literarni historicizam odrazit će se u povijesnom žanrovskom slikarstvu i skulpturi Otona Ivekovića. likovni život na hrv. kao njegove vrlo bliske inačice probudio je i razvijao građanski stalež. Nastavak klasicizma u duhu bečkog bidermajera koincidira s izlaskom Gajeve Kratke osnove. U Rijeci na Trsatu. Antonio Luigi de Romanio iz Krfa i Valentino Presani iz Udina. od kraja 18. od druge polovice 19. i Hrvatskog salona 1907. Rijeka je izdvojena. dvorac Odeschalchija u Iloku te onaj grofovske obitelji Eltz u Vukovaru. venecijanski graditelj i kipar. Klasicizam se osjetio i u parkovnoj i vrtnoj arhitekturi. stoljeća. trijem na ulazu u Jurjevsko groblje. Glavni naručitelji u klasicizmu su plemstvo te crkvene i vojne vlasti. austrijski kipar i ljevač. poklapa se s likovnim jezikom klasicizma i bidermajera. koja se pojavljuje kao odraz sazrijevanja kulture i nacionalne svijesti. do nagodbenog doba. kuće u Opatičkoj. i 1860. od slikarstva do arhitekture. st. Među kiparima ističe se Anton Dominik Fernkorn. karakterizirati izrazita nacionalna funkcija u umjetnosti. između prve zajedničke umjetničke manifestacije. Tako će. Tuškancu te općinska vječnica u Samoboru. koji sredinom stoljeća radi skulpture sv. splitski arhitekt i konzervator koji je u Splitu izradio jednu palaču i jedan glorijet. Različite regije očituju i različitu kulturnopolitičku situaciju u 19. te i u glazbi Ivana Zajca kao i u književnosti.. st.umjetnosti. Grofovi Pejačević grade četiri impozantna dvorca. st. Ivana Rendića i Roberta Frangeša Mihanovića. Najvažniji događaj za klasicizam u Dalmaciji je izrada projekta za ljetnikovac u Divuljama trogirske plemićke obitelji Garagnin Fanfogna početkom 19. snažna gospodarska sredina. autor koji je bio poznati venecijanski arhitekt Gian Antonio Selva. koji se osjetio u likovnim umjetnostima. 132 . dva u Našicama. U Zagrebu je uz biskupski dvor uređen park Ribnjak. Celestina Medovića. Aristokracija gradi dvorce od Zagorja do Baranje i Srijema. kada se razvijaju i šire realistički. npr. Razdoblje ilirizma.. u Hrvatskom primorju prožimaju se srednjoeuropski i talijanski kulturni krug. Jedna od najznačajnijih figura tog razdoblja u Dalmaciji bio je Vicko Andrić. a najveći domet parkovne arhitekture tog doba je Maksimir sa petalištem i klasicističkim objektima. Razdoblje klasicizma u Zagrebu svojom je arhitekturom obilježio Bartol Felbinger. te one u Redfali kod Osijeka i Virovitici. U Zadar klasicističke ideje u arhitekturi prenose rimski arhitekt Basilio Mazzoli. Ferde Quiquereza. od 1860. Razlikujemo regionalne kulturne krugove: Slavonija i sjeverozapadna Hrvatska su pod utjecajem centralne Europe. posebice uz dvorce po Zagorju i Slavoniji... gospodarske izložbe 1864. postaje vodećim nositeljem narudžba. izmjenjuje se nekoliko stilskih razdoblja. Vlaškoj.

kulturnog života. počinje slikati povijesne slike. bečka đaka. poput Dolazak Hrvata i Smrt Stjepana II. st. Prodor klasicizma na području likovnih umjetnosti u Split donosi Dubrovčanin Rafo Martini. S političkim preokretom počinje novo doba hrv. Primjerice. kao i folklornim temama i pejzažima Nikole Mašića i nazarenskom stilu koji je podupirao Strossmayer. Mihael Stroy i Matija Brodnik. Na jugu pak uz domaće umjetnike djeluju talijanski doseljenici. koji je početkom stoljeća u Dubrovniku izradio nekoliko portreta i oltanih pala što odišu klasicističkim duhom. Najkarakterističniji je primjer J. na sjeveru obilježeno je kulturnim konstituiranjem gradskih skupština. a tipični primjeri su Varaždin i Osijek. pokazuje buđenje svijesti o vlastitom značenju u likovnoj umjetnosti. 1812. Romantizam u Splitu našao je svoj izraz u djelima slikara Jurja Pavlovića i književnika Luke Botića. Naručuju ga velikaši za svoje dvorce. snažan slikarski život u Osijeku počinje s Hugom Conradom von Hötzendorfom. u kojima se razvija autonomna umjetnička djelatnost. Strossmayera i Kukuljevića. odnosno kasnog bidermajera. Zakašnjela linija historizcima svog će interpretatora naći u Mückeovu đaku Quiquerezu čija su djela obilježena antinagodbenom atmosferom i rodoljubnom patetikom. školovanog u Firenzi i Rimu. 19. koji je živio u Zagrebu i Karlovcu. udomaćeni su slikari Slovak Ivan Zache i Čeh Dragutin Stark. Antona Marona. također rimski đak. ali i Alegoriju povijesti Dalmacije u starome Bajamontijevom kazalištu 1859. Celestin Medović i Ivan Rendić. Te će ideje svoj vrhunac dosegnuti kad se u rodni kraj vrate Vlaho Bukovac. U Zadru 50-ih godina cvate historijski akademizam i romantizam oličen u figurama Franje Salghettija Driolija. Bečanin Ferdinand Georg Waldmüller radi portrete i pejzaže. Držislava. Izlaze knjige o antičkom Solinu.U Zagrebu plemstvo nabavlja portrete u poznatoga bečkog slikara Friedricha von Amerlinga. On nastavlja novi stil koji je počeo s povratkom dubrovačkog slikara Petra Katušića s nedovršenih rimskih Page | 133 studija kod Mengsova đaka. Najpoznatija imena te epohe na sjeveru su dva slovenska slikara. Oko polovice stoljeća počinje se u Dalmaciji osjećati pretporodno doba koje se odražava u nacionalnom buđenju. a nastavlja se umjetnošću njegova đaka Osječanina Adolfa Waldingera. podupirana od domaće sredine. Nazarenci Alexander Maximilian Seitz i njegov sin Ludvig rade freske u novoizgrađenoj đakovačkoj katedrali za biskupa Strossmayera. To je vrijeme historicizma u arhitekturi i zakašnjelog romantizma koji osjećamo u historijskom slikarstvu Josipa Franje Mückea i Ferde Quiquereza. F. koji oko 1868. münchenskog đaka koji će dominirati u Zagrebu sve do Bukovčeva dolaska. Kršnjavog. koji je nakon kraćeg boravka u Splitu i Zadru gdje je naslikao niz zanimljivih oltarnih pala otišao zauvijek u Veneciju. Prednagodbeno i nagodbeno doba Predstavnici romantizma. oko 1786.).Tema klasicizma i bidermajera je portret. čiji Slovnik umjetnika jugoslavenskih iz 1858. poput Sicilijanca Carmella Reggija. koji slika rodoljubne slike ilirskoga nacionalnog predznaka (Jugoslavija) i Ivana Skvarčine. a usporedno s njegovim povijesnim slikama nastaju pejzaži Nikole Mašića. i tada počinju prvi pokušaji povezivanja sa Zagrebom kao nacionalnim središtem (prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska izložba 1864. arheologa Frana Carrare. i dvojice udomaćenih stranaca Josipa Franje Mückea i Ivana Zaschea. U Rijeci najzanimljivije ličnosti te epohe su slikari Ivan Sinonetti 133 . razdoblje koje je u znaku Mažuranića. Hrvatskom obalom putuje Tršćanin Antonio Zuccaro koji će ostvariti niz portreta od Zadra i Skradina do Splita. Ustaljivanje lokalne proizvodnje u bidermajeru karakteriziraju pojave Vjekoslava Karasa. Mückea. 70-ih godina slikarstvo se okreće prema temama iz nacionalne povijesti.

Münchenu i Parizu. On uređuje Odjel za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici 10. U Splitu se u duhu historicizma gradi kazalište 1893. Huga Erlicha. Rudolfa Lubynskog i Dioniza Sunka. Na prijelazu stoljeća dominantne pojave u hrv. a pripadali su joj kipari Rudolf Valdec i Robert Frangeš Mihanović. Bračanina koji nakon školovanja u Italiji nekoliko godina boravi i djeluje u Zagrebu.i Francesco Colombo. uz restauraciju Page | 134 zagrebačke katedrale nakon potresa 1880. reakcija je na Bolléove restauratorske zahvate. Alagović. koji 1898. čiji je najveći pothvat. Osobitu ulogu imaju praški i bečki đaci. Roesnera i F. Schmidta 1880. Bukovca. prate tamošnju likovnu situaciju i prenose ju u svoj zavičaj. slikari Artur Alexander. Ferdo Kovačević. 1882. Promotor umjetničke djelatnosti u Zagrebu bio je Izidor Kršnjavi. svijetlosnim bojama i prozirnim sjenama. 1868. voditelj Odjela za bogoštovlje i nastavu. Oton Iveković i arhitekt Viktor Kovačić. klasicistička gimnazija (danas muzej Mimara). bečki đak.. Secesija se u hrv. Istodobno u hrv. Medovićeva Splitski sabor 1897. Negotički stil pojavljuje se već oko 1835. u čijim će se djelima osjetiti njegov utjecaj u plenerizmu.. K. arhitektura bečkih i njemačkih đaka Viktora Kovačića. Njegovom zaslugom 1880. U slikarstvu se odrazila u odvajanju Bukovčeve „šarene zagrebačke škole“ od Društva umjetnosti Izidora Kršnjavoga.. Bukovac postaje osnivačem „zagrebačke škole“ mladih umjetnika. Prijelaz dvaju stoljeća u Hrvatskoj u znaku je novih socijalnih. Počeci hrvatske moderne Umjetnici moderne koji studiraju u Beču. u crkvenoj arhitekturi koju potiče zagrebački biskup A. U skulpturi središnje ličnosti su Pietro Stefanutti i Vatroslav Donegani. 134 . Robert Auer. moderne. U Zagrebu niče nekoliko objekata u neobaroknim i neoklasicističkim formama. slikar. počevši od slikara Medovića. U tome projektu oko 1900. izdaju prvi broj lista Mladost. do kipara Valdeca i Frangeša. likovni kritičar i povijesničar umjetnosti. nacionalnoj ikonici. glavno je obilježje dao historicizam. skulpturi bili su Robert Frangeš Mihanović i Rudolf Valdec. Fellnera 1895. neorenesansna palača HAZU F. U Zagreb nakon studija dolaze dvojica mladih umjetnika: Vlaho Bukovac i Celestin Medović. Menci Clement Crnčić. poput Dušana Plavšića i Giuda Jenyja. Petra.. počevši od povijesnih tema (Bukovčeve slike Gundulićev san i Dubravka. Obrtna škola gdje će započeti školovanje predstavnici hrv. osnovao je Društvo umjetnosti koje postaje pokretačka snaga u likovnosti do početka 20. Helmera i F. Duh vremena odražava i katedrala sv. Riječ je o secesionističkoj grupi koja se formirala oko Bukovca. i 1882. HNK austrijskih arhitekata H. Vjekoslava Bastla. Aladara Baranyaia.) do prikaza domaćih krajolika ili seljaka u narodnim nošnjama. 1866. smotre za modernu književnost i umjetnost. Lokalna kiparska djelatnost dobiva snažni zamah pojavom Ivana Rendića. Na sjeveru u razdoblju između bana Mažuranića i Khuena-Héderváryja. koju prema planovima K.. koji radi oltarnu plastiku za đakovačku katedralu. U literaturi i likovnoj umjetnosti osjećaju se utjecaji Beča. Čikoš-Sesije i Ivekovića. Prokurative i Biskupska palača. Schmidta podiže Strossmayer u Đakovu. umjetnosti traje romantični ilirizam koji se osječa u državotvornosti motiva. Drugi tadašnji poznati talijanski đak bio je Branislav Dešković. st. Stjepana Podhorskog. Roesner i Herman Bollé. Primjerice. izgradnja neorenesansnih arkada groblja Mirogoj u Zagrebu. Glavni protagonisti opsežne građevinske djelatnosti u razdoblju historicizma bili su arhitekti Friedrich Schmidt. umjetnosti odrazila u odricanju od historicizma. osnovani su Muzej za umjetnost i obrt. sudjeluju svi važni onodobni umjetnici. istaknuti animalist i portretist. Tišova. političkih i kulturnih forma.

savez likovnih umjetnika s nacionalnim sekcijama. Južnoslavenske ujediniteljske državotvorne teme svojega najvećeg predstavnika nalaze u ličnosti Ivana Meštrovića. U sklopu nacionalne ikonike. Od 1900. M.) u kojoj spaja motive ljubavi prema ženi i domovini. znatan je broj epskih djela. Temeljna karakteristika hrv. M. i paradigmatski primjer tzv. Josip Vancaš i Kamilo Tončić. 135 . Od velike epizode „Minhenskog kruga“ počinje slom hrvatske secesije. Janko Holjac. od projekta rješenja trga ispred zagrebačke Page | 135 katedrale do crkve sv. a na javnim objektima pojavljuju se elementi moderne. posebice motivima materinskog izraza i domotužja kojima osvaja onodobnu publiku. Ivan Trnski. Preradović je objavio dvije zbirke pjesama: Prvenci i Nove pjesme te stekao veliku popularnost domoljubnom lirikom. Vrazovo pjesništvo formalno je vrlo raznovrsno. oslanjajući se na Maneta. Miroslav Kraljević i Vladimir Becić (uvode u hrv. tipičan su primjer državotvorne umjetnosti. a koju je karakterizirala monumentalizacija simbola i simbolistički ekspresionizam. . Dimitrija Demeter. dospijeva do sezanističke konstrukcije slike.Mišea. nacionalnog stila u sakralnoj arhitekturi. su romantičari obuhvatili gotovo sve književne rodove i vrste. Najzanimljivija osoba na početku 20. obilna je putopisna književnost.. romantičarska književnost svoj je oslonac našla u domaćoj renesansnoj i baroknoj književnosti. Javni spomenici u bronci. Povezuje prvu i drugu secesiju. hrvatskoga i južnoslavenskoga. kulturnih i političkih prilika. Ivan Kukuljević Sakcinski.STOLJEĆA - Romantizam se pojavljuje u središnjim deseteljećima 19. moderni odigrao je Proljetni salon (1916. HRVATSKA KNJIŽEVNOST U 19. Blaža. onu zagrebačke šarene škole i onu iz Beča na čelu s Ivanom Meštrovićem. Temelje hrv. Šulentića ili J. a ponajbolja mu je zbirka Đulabije (1840. impresionizam uz elemente secesije i simbolistike). ali ponajbolja ostvarenja pripadaju Stanku Vrazu i Petru Preradoviću. Babića. Ideje južnoslavenskog jedinstva očituje i društvo Lada. I POČETKOM ROMANTIZAM. autora zagrebačke Burze. MODERNA. poput spomenika na Avali. REALIZAM. i imali praksu u bečkim arhitektonskim ateljeima. osnovan u jeku krvavih godina na kojemu izlažu različite generacije predstavljajući različita stilska nagnuća. MODERNIZAM 20. najveće zasluge ima Kraljević koji. pratimo ispreplitanje i sukobe dvaju nacionalizama. Z. Među njima.). pejzažima i mrtvom prirodom. elektičnog stila koji je svoje izvorište tražio u kiparskoj tradiciji od grčke plastike do Michelangela. a početkom rata povijesnu ulogu u hrv. kamenu i drvu. pojavljuju se i dramski oblici i započinje novelistika. romantizma jest njegova nacionalna sastavnica koja se oblikuje u općekulturnom programu. zanimljiv je opus Viktora Kovačića. umjetnost pariške novosti. grade u oblicima kasnog historicizma s motivima secesije. Domaći romantizam posjeduje i neke osobite značajke koje izravno proizlaze iz hrv. st. Najzastupljenija je ilirika.Martin Pilar. Krizmanom.u Dalmaciji jest venecijanski đak Emanuel Vidović. U ilirici su se okušali mnogi (Ivan Mažuranić. koji se koristi elementima simbolizma. Hrv. Antun Nemčić. Račkim i T. ostvarivši jednostavan izraz blizak narodnoj pjesmi.1919. arhitekti koji su diplomirali na bečkoj Visokoj tehničkoj školi. modernog slikarstva uspostavljaju trojica slikara münchenske škole: Josip Račić.. st. Steinera. Nove slikarske nade postaju mladi umjetnici poput Lj. stvaranju osnovnih oblika književnog života i ponajbolje očituje u Daničinom sloganu „narod bez narodnosti kao tijelo bez kosti“. a hrv.).

jedan od najuspjelijih hrv. Njegov je pjesnički opus raznolik u žanrovskom. Među Demetrovim se dramskim pokušajima ističe Teuta. U akvariju. Najznačajniji su autori Ljudevit Vukotinović. odnosno hajdučko-turskim pripovijestima. shematizirana događajna struktura. stvorio je nužne pretpostavke za razvitak hrv. Zlatarevo zlato smatra se prvi estetički vrijednim romanom u hrv. a vrijednije su epske pjesničke sastave napisali Luka Botić i Grgo Martić. nazivamo Šenoino doba. književnosti obuhvaća posljednja dva deseteljeća 19. st. vjera u pravdu i konačna pobjeda dobra u životu. postoje neki novelistički pokušaji 50-ih godina koji se obično smatraju zamahom predrealizma (protorealizma): Ante Starčević Prizor iz života. autorski komentari. ali i čitateljskog odgoja. proširivši žanrovski repertoar i pridobivši čitateljsku publiku. Dimitrija Demeter. koji su poslužili kao sredstvo nacionalnoga. romantičnog spjeva od 5 pjevanja za kojeg je osnovnu građu pronašao u stvarnom događaju. Ozbiljniju književnu karijeru započeo je 1861. čije je književno stvaranje pouzdan znak mijene i nagovještaj drukčijih strujanja u hrv. U dramskoj književnosti hrv. Hrvatska novelistika tematski započinje povijesnim. Klasična tradicija.Najveći dosezi epskog pjesništva hrv. Osnovne ideje spjeva su prolaznost sile. dubrovačko pjesništvo i narodna porezija temeljni su Mažuranićevi poticaji u sastavljanju Smrt Smail-age Čengića (1846. On je započeo prvi roman u hrv. tematskom i metričkom smislu. pjesničkim sastavcima. književnost postala djelatna moderna institucija građanskog života. književnosti (Udes ljudski) i napisao Putositnice. Mirko Bogović. propast plemstva). polimetričnom poemom o legendarnoj borbri Hrvata s Tatarima. K. posljednji kralj bosanski. Adolf 136 . Međutim. I. Zlatarevo zlato. drame čini komedija Kvas bez kruha ili Tko će biti veliki sudac? Antuna Nemčića. Vladimir. osobito mjesto u povijesti hrv. Šenoa je zapravo kanonizirao roman kao vrstu i formirao modernu čitateljsku publiku. Karanfil s pjesnikova groba). Najčešći oblik izražavanje je monolog. po uzoru na Shakespearea. To razdoblje. st. romantizma vezuju se uz stvaranje Ivana Mažuranić. pjesništva zauzima i lirsko-epskim povijesticama u kojima romantičarski opjevava prošla vremena. književnosti. središte njegova opusa čini 5 povijesnih romana: Čuvaj se senjske ruke. književnosti. Diogeneš i Seljačka buna. odnosno 60-te i 70-te godine 19. st. Prosjak Luka. U 20-ak godina književnog rada okušao se u govoto svim književnim vrstama. Branka. prvu izvornu dramu u novijoj hrv. književnog realizma.). U Šenoinim romanima temom iz suvremenog života prepoznatljive su realističke značajke. obrađuje nekoliko povijesnih sudbina (Frankopan. ali je osnovni model modernizirao uspostavivši visoke umjetničke standarde. Tematskim odabirom i analizom društvenih odnosa (selo grad. Prihvatio je preporodnu ideju književnosti koja mora održavati nacionalni duh. Dragojla Jarnević i Mirko Bogović. Stjepan. Ivan Kukuljević Sakcinski piše Jurana i Sofiju. Obilježava ih plošnost i stereotip likova. romantizma prevladava povijesna tragedija. pogibelji turskog junaka i hercegovačkog paše Ismail-age Čengića u sukobu s Crnogorcima. književnosti. Matija Gubec). Na Mažuranića je od suvremenika utjecao Dimitrija Demeter svojim Grobničkim poljem. Iako je napisao nekoliko romana i novela iz suvremenog života (Mladi gospodin. a žanrovsku iznimku onodobne hrv. Realizam u hrv. Franjo Marković u svojim. Prijan Lovro. Njegov romaneskni opus označava ključnu postaju u povijesti hrv. romana. tematski posvećenu borbi protiv Turaka. Njegovom je zaslugom hrv. Uz ljubavnu domoljubnu liriku. putopisa. moraliziranje i binarna ideološka shema. a Page | 136 svako se pjevanje može protumačiti kao dio dramske strukture. Središnja književna pojava druge polovice 19. pomalo idiličnim spjevovima Dom i svijet i Kohan i Vlasta tematizira otpor germanizacije. uzdizanje i propadanje na društvenoj ljestvici. popularnu i uglazbljivanu. Sakcinski. Kletva. jest August Šenoa.

a novele su mu obilježene lirizmom (Iverje. G. tjeskobno. st. Fran Galović. po mnogima i cijeloga 19. Njegov se knjiženi izraz naziva impresionističkim. istodobno proročko. pjesnici Dragutin Domjanić i Vladimir Vidrić. pjesništvo unio poetiku francuskih simbolista. dramatičar Ivo Vojnović. Važan događaj za lirsko pjesništvo jest objavljivanje Hrvatske mlade lirike (1914. Zvonko Milković i dr. Autori poput Vladimira Nazora i Ante Tresića Pavičića stvaraju raznolik opus na tragu postromantičarskih poetika.). obično se naziva modernom s karakteristikama tipičnim za onodobnu europsku književnost (ekspresionizam. ORGANIZACIJE I 137 . futurizam). Prikazuje najrazličitije društvene skupine. Na poetičkom razmeđu romantizma i modernizma nastaje vrijedan pjesnički opus Silvija Strahimira Kranjčevića. u pripovijesti Tena. Pavao Šegota i Dva svijeta. Prodor novih oblika gospodarstva i njihove posljedice na slavonsku seosku sredinu obrađuje Josip Kozarac. plemstva u romanu Melita bavi se J. i to posebice uz roman Olga i Lina. bijeda i neimaština. a Jure Turić o Lici. socijalno i domoljubno. Katastrofa) najavljuje preokupacije moderne. i 1914. Matoš. Kovačića politički djelatni pravaši. realizma. uvodi niz tragičnih likova (romani Tito Dorčić. Gjalski o Zagorju. realizma označava Janko Leskovar koji u svojim psihološkim novelama (Misao na vječnost. A. Novo iverje. Najznačajnija književna pojava s prijelaza dvaju stoljeća jest A. USTANOVE ZNANSTVENA I STRUČNA DRUŠTVA.). Svršetak hrv. Ante Kovačić i K. Najznačajniji predstavnici hrv. Utjecaj Turgenjeva očit je u romanima U novom dvoru i Na rođenoj grudi. zajedničke zbirke 12-orice autora kojom je predstavljen novi književni naraštaj (Ljubo Wiesner. književnici poput E.Veber Tkalčević Zagrebkinja. Hrvatski realizam opterećen je nacionalnim i političkim pitanjima pa su mnogi mlađi hrv. realista najveći tematski raspon ostvario Ksaver Šandor Gjalski. Od svih je hrv. Kumičića. Miroslav Krleža (Hrvatska književna laž). dok Josip Draženović stvara Crtice iz primorskog malogradskog života. a zanimljiv tematski pomak predstavlja prvi politički roman U noći. Ponajbolje narativno djelo hrv. Nezasitnost i bijeda).st. Najznačajniji autori moderne su: Milutin Cihlar Nehajev s romanom Bijeg. Janko Polić Kamov.Š. Znatan je utjecaj na hrv. nakon Prvoga svjetskog rata. koji je u hrv. Izraženije modernističke tendencije prepoznatljive su u djelu Frana Galovića (Z mojih bregov) i posebice Janka Polića Kamova koji svojim postupcima nagovješta avangardističke književne smjerove. Kovačića U registraturi. realiste imao Šenoa. Šimić (Namjesto svih programa) i. a osobito je bio uspješan u kraćim oblicima. Tomić. KULTURNA. Vladimir Čerina. jedan od najboljih hrv. a u svom ponajboljem romanu Posljednji Stipančići propovijeda o propasti senjske patricijske obitelji. Njegovo je pjesništvo angažirano. E. Josip Kozarac o Slavoniji. Razdoblje između 1892. romana 19. B. jest roman A. Umorne priče). propašću hrv. književne avangarde su: Ulderiko Donadini (Suvremena umjetnost). Kumičića i A. Vjenceslav Novak o Primorju. i u romanu Mrtvi kapitali. a od stranih posebno mjesto zauzima Ivan Sergejevič Turgenjev. novelist Dinko Šimunović i Milan Begović. Tin Ujević. Janko Jurković Pavao Čuturić i Vilim Korajac Šijaci. Kovačićev je roman najizrazitiji primjer društvene kritike u onodobrnoj književnosti. o promjenama u ličkoj sredini nastalim razvojačenjem Vojne krajine piše Jure Turić. realizma Vjenceslava Novaka jesu propadanje. novele U glib. U zbirci pripovijesti Pod starim krovovima pripovijeda o životu zagorskih kurija. Ivo Andrić. Počeci hrv. realizma vezani su uz književno stvaranje Page | 137 E. Središnji motivi najplodnijeg pisca hrv. Eugen Kumičić pripovijeda o Istri.

Maksimilijan Vrhovac je 1794. otvorene su čitaonice kao prosvjetne ustanove. Od 1866.1903. 1884. 1892. numizmatička i sfragistička.1853. obredne predmete. a Ilirska čitaonica zvala se Narodna čitaonica. djelovale su u Varaždinu. Dobroti. i Franjo Župan od 1826. U Zagrebu su nadalje osnovani Muzej za umjetnost i obrt. ali kako je apsolutistički režim 1850. .u Rijeci.st. . bio je pod zaštitom Hrvatskog sabora. st. Kastvu.u Pili.). Nakon početka ilirskog pokreta. Svaki je Casino imao i funkciju čitaonice. Izdavala je časopise Vienac (1869. Puli. rukopise. pod imenom Matica ilirska u sklopu Ilirske čitaonice. Najpoznatije preporodne čitaonice u Banskoj Hrvatskoj.) i Književnik (1864. zvala se samo Matica. Šibeniku. Pazinu i dr. u Osijeku. u Cresu. . Osnivane su čitaonice u Splitu. a 1845. Arheološki muzej u Splitu i 1830. Matica ilirska odlučila je da se otada zove Matica hrvatska. . Ostali muzeji: 1872. i Osoru. . 1844. osnovane krajem četvrtoga i početkom petog desetljeća 19. 1910.Čitaonice Prije početka hrvatskog narodnog preporoda. koji su međusobno govorili pretežno stranim jezicima. čak i na većim selima. Novom Vinodolskom i Požegi. Sinju. Zagrebu. Tu su se Page | 138 sastajali politički istomišljenici koji su se zalagali za ciljeve preporoda pa su kao takve bile mjesto njihova druženja.1857. u pojedinim su gradovima ne samo u Banskoj Hrvatskoj. Karlovcu. zbirka rukopisa i starih natpisa. 138 . 1818. Zadru. Matica ilirska izdavala je i djela starih dubrovačkih pisaca. Tiskare i knjižare kao nakladnici Znatan broj tiskara na hrvatskom prostoru poslovao je i vlastitom nakladničkom djelatnošću. Centralni muzej za Dalmaciju u Zadru. Muzeji Nastarije muzejske zbirke na hrvatskom prostoru vezane su za crkve koje su u svojim riznicama držale i čuvale relikvije.) i Glas Matice hrvatske (1906. već i u Dalmaciji i Istri postojale društvene ustanove zvane Casino. Narodni muzej u Zagrebu nastajao je postupno: 1843. u Dubrovniku. npr. Trgovačko-obrtnički muzej. Djelovale su još neke tiskare u Zagrebu. studenog 1874. 1893. Posljednjih godina 19. Osim književnih časopisa Kolo (1842. zabranio rad Ilirske čitaonice. otada je Matica ilirska postala samostalna ustanova. Neven (1852. Osnivaju se prvi javni muzeji. nove tri zbirke . Osnivanje čitaonica u Dalmaciji i Istri započelo je 70-ih godina 19. Kasnije su se ponovno vratile svojim prvotnim imenima. Nakon zabrane ilirskog imena 1843.arheološka. umjetnička djela i knjige. Kasniji vlasnivi te tiskare bili su Anrun Novosel od 1796. i početkom 20. utemeljene su njegove dvije zbirke mineraloška i zoološka.).1866.1909. 1877. Od preporodnih čitaonica u Banskoj Hrvatskoj osobito je bila značajna Ilirska čitaonica kao pokretač niza kulturnih aktivnosti i ustanova.st.). 1902. Matica hrvatska Počela je djelovati 1842.. osnivane su čitaonice preporodnog tipa u kojima se govori hrvatskim jezikom i čitaju razni tiskopisi na hrv. jeziku. Hrvatski školski muzej i Gradski muzej. Petrinji. U njezinu sklopu nastala je i Matica ilirska. a u Dalmaciji se osobito istaknula Narodna štionica u Dubrovniku.. Dubrovniku. 1910. ali i suvremenika. Muzej Istra u Poreču. koja je izdavala i svoj godišnjak Dubrovnik. Lovranu. 1889. Kninu. Muzej hrvatskih starina u Kninu. koje su bile mjesto sastajanja uglednih građana. Bakru. Pokrajinski muzej za narodni obrt i umjetnost u Splitu. u Zagrebu osnovao vlastitu tiskaru s namjerom da izdaje knjige. npr. 29.

. U razdoblju od 1851. i tijekom 19. Page | 139 tiskara Andrea Trevisana. đakovački biskup J. Sveučilišna knjižnica u Zagrebu glavna je i najveća bilioteka u Hrvatskoj. u Varaždinu tiskara Ivana Sangilla i Josipa Platzera. kao Društvo skladnoglasja za Hrvatsku u Zagrebu. biblioteka Hrvatskog prirodoslovnog društva i 1918. Dionička tiskara od 1871. Od 1863. kada su knjige knjižnice zagrebačkog isusovačkog kolegija predane Kraljevskoj akademiji znanosti. pa Matica dalmatinska otada djeluje kao ogranak Matice Hrvatske. Ivana Nepomuka Prettnera. 1911. biblioteka Nikole Tomašića.tiskara Ljudevita Gaja od 1838. u Zadru tiskara braće Battara. podupirućih članova i povjerenika. Izdala je i niz drugih knjiga s područja hrv. od 1904. U sklopu nekih tiskara nalazile su se i knjižare.. Društvo za jugoslavensku povjesnicu i starine Društvo je osnovano 1850. Od 1829. koja od 1890. a utemeljen je još 1827. a s radom je započela 1862. JAZU djelovala je u skladu sa Strossmayerovom željom da ta ustanova njeguje znanost i umjetnost u Hrvata. Utemeljene su i prve općinske. tiskara Abela Lukšića i dr. otvorena 1857. st. tiskara Dragutina Prettnera. a utemeljena poklonom Zadranina Piera Alessandra Paravije. knjižnice djeluju u sklopu različitih ustanova. nosi ime Društvo prijatelja glazbe u Hrvatskoj i Slavoniji sa sjedištem u Zagrebu.. u Karlovcu tiskara Gašpara Weitza. u Dubrovniku tiskara Carla Antonija Occhija. Jedna od takvih je Biblioteca Comunale Paravia u Zadru. 1916. Sveučilišnom knjižnicom postala je tek s osnutkom Zagrebačkog sveučilišta 1874. izdavalo je svoje društveno glasilo Arkiv za povjesnicu jugoslavensku. izdavalo je svoj Narodni koledar. Npr.. tiskara Đure Trpinca od 1901. st. u Zadru. Od 1851. Hrvatski zemaljski glazbeni zavod Pod ovim nazivom djeluje od 1895. izdaje i svoj književni časopis Glasnik Matice dalmatinske. nazvano je Narodni zemaljski glazbeni zavod. Sveučilišnoj su knjižnici bile priključene biblioteka Kaptola zagrebačkog (Metropolitana). instrumente i kompoziciju. ima tri odjela: za pjevanje. Matica hrvatska i Matica dalmatinska dogovorile su se da objedine svoje članstvo i nakladničku djelatnost. do 1875. JAZU 1860.. a od 1861. Od 1901.stavio pod svoju zaštitu i izabrao odbor za izradu njenih pravila koji je izradio i dostavio Saboru Pravila jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 1914. Strossmayer osniva JAZU. uzdržava i svoju školu za pjevanje i sviranje na gudačkim glazbalima. narodne umjetničke književnosti te s područja povijesti.. Matica dalmatinska Osnovana je sa svrhom da izdaje knjige za puk i nagrađuje pisce takvih knjiga. Hrvatski je sabor zatražio 139 . Kao nakladnici djelovale su pojedine tiskare i u ostalim hrvatskim gradovima od kraja 18. 1861. Npr. u Zagrebu inicijativom I. Mirko Breyer u sklopu je svoje knjižare imao i antikvarijat. te da ujedno bude znanstveni i umjetnički vez Hrvata s ostalim narodima slavenskoga juga. Sakcinskog te je okupilo velik broj članova utemeljitelja.K. Pojedini su zagrebački vlasnici knjižara bili ujedno i nakladnici.. tiskara Ivana Vončine od 1869. tiskara Antuna Jakića od 1860. tiskara Antuna Martecchinija. do 1904.. utemeljena 1776. Knižnice U 19.. koju je Hrvatski sabor 1861.J.. gradske biblioteke.

Ljetopis. izdaje časopis Priroda.. Od 1895. Isprva je bilo smješteno u zagrebačkom Gornjem gradu. Sankciju je dobila tek 1866. kao i svoju Popularnu biblioteku. Hrvatsko starinsko društvo (tako nazvano od 1893. Građa za povijest književnosti hrvatske. Hrvatsko arkeologičko družtvo u Zagrebu osnovano je 1877.1867. Sušak) → Novi list (1900. naziva se Hrvatsko arheološko društvo. osnovano 1900.) → Obzor (1871. do 1916. u Zagrebu. JAZU je započeo s tri razreda: historičko-filologičkim. . osnovano 1867. U izdavačkoj djelatnosti JAZU osobito su se isticale njegove serije povijesnih izvora82. Društvo hrvatskih književnika.1883. i svoju biblioteku Suvremeni hrvatski pisci. Prirodoslovna istraživanja. Rijeka)  Riečki novi list (1907. današnjoj zgradi Prirodoslovnog muzeja. ..) → Hrvatsko pravo (1895. filozofičko-juridičkim i matematičko-prirodoslovnim. Dalmatiae et Slavoniae i Monumenta historica Ragusina 140 .. te izabrali Strossmayera za njegova pokrovitelja. u Kninu kao Kninsko starinsko društvo. osnovalo je 1893. svoj časopis Starohrvatska prosvjeta. Jeronima. . a potom u Puli) → Sriemski Hrvat (1878. Monumenta historicoiuridica Slavorum meridionalium. K tome treba dodati i vrijedne periodičke publikacije JAZU: Rad. a 1909. Pokrenuo je i nedovršenu „Pedagogijsku enciklopediju“ od koje je od 1885. . zatim od 1869.1900. . u Trstu.) → Hrvatska domovina (1895. izdavao pedagogijsku literaturu.1907.desetljećima dalje) → Il Dalmata (1866. iz Bečasu zatražena manje preinake tih pravila. Codex diplomaticus regni Croatiae. a 1863.1915..desetljećima dalje) → Hrvatka (1885. osnovan 1871. organizirao je skupove. a Franju Račkog za predsjednika. Izdavalo je svoj stručni časopis Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva. . zatim serija književnih djela Stari pisci hrvatski i Djela JAZU. izišlo ukupno 16 svezaka. te književna djela i zabavno-poučne časopise za djecu. Starine.) započelo je radom 1887.1895. . Sabor je potom imenovao prvih 14 članova JAZU.) → Naša sloga (od 1870.. izdavalo je knjige s pretežno vjerskom tematikom. Od 1915. u Zagrebu.. te najzad od 1880. . svoj časopis Suvremenik.) 82 Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium. Političke novine Djelovale u Zagrebu: → Pozor (1860. a izdaje svoj stručni časopis Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva. potom u nastavcima veliki Rječnik hrvatskoga i hrpskoga jezika.1911. Organiziralo je arheološka istraživanja u kninskoj okolici.1887. pokrenulo je 1906.) Djelovale u Zadru: → Il Nazionale. . . Stručne i staleške udruge (ostala društva) Društvo sv. Hrvatski pedagoško-književni zbor. Muzej hrvatskih starina i pokrenulo 1895. odnosno Narodni list (1862. u vlastitoj palači na Zrinjevcu. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena.1915. u Narodnom Page | 140 domu. koji su izradili njegov poslovnik. Hrvatsko naravoslovno društvo (kasnije Hrvatsko prirodoslovno društvo) osnovano je 1885.kraljevu sankciju tih pravila. Osijek) → Sloboda (1878.

) OSNOVNO. . Nastavni jezik u tom novom školskom Zakonu iz 1888. Niže su trajale 4 godine. .) bilo je u Banskoj Hrvatskoj moguće donijeti i prvi hrvatski školski zakon.1849. Pučke su se škole prema tom zakonu dijelile na niže i više.1894. Prema tom prvom hrv. Nastava je bila besplatna i obvezna za sve učenike. .1918. . dobio carevu (kraljevu) sankciju.→ La Dalmazia cattolica (1870. koji je 14.) Djelovale u Splitu: → Avvenire (1875. . .) → Jedinstvo (1894. Građanske škole trajale su 3 godine. Latinska škole (gimnazije) organizirane su u 3 stupnja. Npr.1905. gdje je prvi bio gramatička škola s tri razreda (prvi razred principia. a više pučke škole zamijenile su dotadašnje građanske škole.) Djelovale u Dubrovniku: → Rimembranze della settimana (1848.) → L'Avvenire (1848. Page | 141 141 .) → Katolička Dalmacija (1800.) → Crvena Hrvatska (1891. . a imala je dva odsjeka: filozofski i pravi odsjek. što je i učinjeno za banovanja Ivana Mažuranića: Hrvatski sabor usvojio je „Zakon o ustroju pučkih škola i preparandija za pučku učiteljstvo u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji“. Učiteljima su snižene plaće i produženo trajanje službe od 30 na 40 godina da bi stekli mirovinu. zbog pravoslavnog stanovništva iz pripojene Vojne krajine. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868. seoska osnovna škola je mogla imati jednog učitelja. ali je ipak bio u stalnom porastu.1898. bili zastupljeni i stručni predmeti iz poljodjelstva. koje su imale zadatak da njihovi polaznici utvrde učevno gradivo iz prethodnih razreda. drugi stupanj je bio humanistička škola s dva razreda (četvrti poesis. Za banovanja Khuena-Héderváryja donesen je i 31.1882. Prema tom školskom sustavu škole su djelovale kao narodne (osnovne) i kao latinske škole (gimnazije). Broj osnovnih škola u Banskoj Hrvatskoj sporo je rastao.1879.1914. a treći stupanj bila je akademija s dvogodišnjim trajanjem. školskom zakonu u Banskoj Hrvatskoj pučke škole dijelile su se na opće pučke i građanske škole. . obrta i trgovine. Pri tim osnovnim školama (normalkama) mogli su se održavati i pedagoški tečajevi za obrazovanje osnovnoškolskih učitelja.) → Hrvatska kruna (1892. Opće pučke škole imale su 4 razreda i 2 godišta opetovnice. uz opće obrazovne predmete. . osnovna škola u okružnim središtima do četiri učitelja i sl. listopada 1874.1918. peti rezred rhetorica). potvrđen novi „Zakon ob uređenju pučke nastave i obrazovanja učitelja pučkih učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji“.) → Naše jedinstvo (1905. drugi razred grammatica. Narodne (osnovne) škole organizirane su ovisno o sredini u kojoj djeluju. U njima su. SREDNJE I VISOKO ŠKOLSTVO Banska Hrvatska Još za vladavine Marije Terezije objavljenja je 1777. zvao se hrvatski ili srpski. treći razred syntaxis). osnovna škola u gradovima tri učitelja. pogotovo od vremena ilirskog pokreta i dalje.) → Narod (1884. listopada 1888.. naredba o organizaciji školstva pod naslovom Ratio educationis totiusque rei literariae per regnum Hungariae et provincias eidem adnexas (Opći školski i učevni sustav za Ugarsko kraljevstvo i njemu pridružene zemlje).

Studenti Zagrebačkog sveučilišta bili su isprva isključivo muškarci. filozofski studij u Zagrebu pretvoren je u 7.). st. U Banskoj Hrvatskoj 1900. Splitu. žene su se mogle upisivati na filozofskom fakultetu i kao redoviti studenti. U gradskim središtima Vojne krajine djelovala je još od 18. jer se teološki studij izdvojio. ta se nova vlast.. i 8. uz ostalo birnula i u organizaciji školstva. Vinkovcima)./1902. .. sredinom 19. splitska i drubrovačka. siječnja 1874. Najvažnije je bilo da u tim školama učenici što bolje nauče njemački jezik. gimnazija i stručno-obrtničkih škola. gimnazija u Senju. Od 1861. Osim osnovnih škola..83% žena. briga o školstvu znatno je porasla i ono se otada brže razvijalo.u Zadru. Broj se osnovnih škola postupno povećavao. ali sporo. Podatke o nepismenosti u pojedinim županijama vidi na str. otvoren je napokon i medicinski fakultet u sklopu Zagrebačkog sveučilišta. nastao je u Banskoj Hrvatskoj znatan broj srednjih škola te nižih stručnih škola i tečajeva. Pri višim početnim školama u okružnim središtima . Postojale su i dvije sprecijalne osnovne škole „škola za slijepe i škola za gluhonijeme“ . Vojna krajina Prema „Općem školskom redu“ iz 1774. Svećano otvorenje tog sveučilišta obavio je 19. S uspostavom austrijske vlasti 1814. kad je napokon bio sankcioniran saborski „Zakonski članak ob ustroju sveučilišta Franje Josipa I. Nastojanje da Banska Hrvatska dobije sveučilište ostvareno je 5. Sveučilište je tada započelo s radom s tri fakulteta: pravni. listopada 1874. Karlovcu./1906. u Vojnoj krajini bilo je 540 osnovnih škola. Dubrovniku i Kotoru . Tijekom 19. bilo je ukupno 29 viših pučkih škola s 3 151 učenikom i 201 učiteljem./1902. U školskoj godini 1901. vidi na str.18% muškaraca i 64. Od 1849. 637. glavne škole i trivijalne škole. Visoko školsko obrazovanje u Banskoj Hrvatskoj provodilo se u Kraljevskoj akademiji znanosti (Regia scientiarum academia) s tri studija: filozofskim. ban Ivan Mažuranić. 637. postojale su 3 vrste osnovnih škola: normalne škole (normalke). s ustanovljenjem Dalmatinskog sabora. Nakon toga u Kraljevskoj akademiji znanosti ostao je samo pravni studij. Za ustanovljenje medicinskog fakulteta još nije bilo materijalnih uvjeta. st. bilo je Page | 142 nepismenih 49..zadarske.Daljnji rast broja osnovnih škola u Banskoj Hrvatskoj vidi na str.. do 1871.st. krajiški su učitelji nosili uniforme kao i tamošnji državni činovnici. u to je vrijeme u Zadru osnovan i licej. ali joj taj status nije tada dan. Među njegovim prvim studentima u toj školskoj godini bilo je i 14 žena. 1880. Poslije. i početkom 20. Velike političke bitke vođene su za 142 . pravnim i teološkim. Od školske godine 1901. čiji su niži odjeli imali gimnazijski. i pokoja srednja škola (npr. a viši sveučilišni ustroj. Bjelovaru. U to su vrijeme u Dalmaciji postojale samo tri gimnazije .djelovali su i tečajevi za izobrazbu osnovnoškolskih učitelja. Hrvatski sabor 1790. tražio je da zagrebačka akademija dobije status sveučilišta.obje u Zagrebu! Nepismenost stanovništva bila je izrazita. Dalmacija Školstvo u Dalmaciji prvi se put razvilo na široj osnovi tek za vrijeme francuske uprave od 1806. a pravni se otada naziva Pravoslovna akademija (1850.1813. važećem za Vojnu krajinu. bogoslovni i filozofski. godinu učenja u zagrebačkoj gimnaziji. 638. kad je trajanje gimnazijskog obrazovanja produženo sa 6 na 8 godina./1918. čiji ukupan broj po vrstama u školskoj godini 1905. u Zagrebu“. Početkom školske godine 1917.

Njegovo geslo bilo je Za vjeru i dom. Strossmayer sve svoje intelektualne i fizičke sposobnosti ugrađuje u crkveno. nastavnim jezikom. sjedište društva premješteno je u Optatiju. u čijoj redakciji vrlo aktivno sudjeluje. pod nazivom „Lega Nazionale“ koje je imalo isti cilj kao i prijašnje društvo. U svojim ekumenskim shvaćanjima bio je vrlo otvoren i tolerantan. ST. na hrv. škola istarski su Talijani osnovali 1886. 57 hrvatske. Od 1861. pokrovitelj JAZU i suosnivatelj Hrvatskog sveučilišta. Đirila i Metoda“. U svih 7 tadašnjih građanskih škola (5 muških i 2 ženske) nastavni je jezik bio hrvatski.1918. u Istarskom saboru. osobito encikliku Teška služba (Grande munus) pape Lava XIII. jeziku imale su tada obje učiteljske škole.) u Dalmaciji je djelovala 401 osnovna škola (od toga 400 na hrvatskom i jedna na talijanskom jeziku). u Istri je djelovalo 138 osnovnih škola. taj bio 158. društo „Pro Patria“ sa zadaćom da ono u Istri osniva talijanske osnovne škole i dječje vrtiće te širi talijansku nacionalnu svijest. humanist i vizionar. Obje nautičke škole (u Dubrovniku i Kotoru). istarski su Talijani osnovali novo društvo 1891. jedna poljodjelska škola. u nautičkoj školi u Lošinju s talijanskim nastavnim jezikom. Njegova pastoralna. još samo u jednoj od dviju zadarskih gimnazija te u zadarskoj realki i zadarskoj obrtničkoj školi. zatim u općinskim vijećima. 64 talijanske. . Bio je podupiratelj ekumenizma i otvorenosti. umjetnička i obrtniška škola i 3 stalna obrtnička tečaja. U ekumenskom kontekstu treba shvatiti njegovo nastojanje na štovanju Ćirila i Metoda. kulturna i politička djelatnost na najbolji način svjedoči o životu istrošenom u uklanjanju zapreka koje dijele Istočnu i Zapadnu crkvu. naroda i šire južnoslavensko i europsko zbližavanje. političar i kulturni radnik. Cjelokupnu nastavu na hrv. jedna graditeljska. Vidjevši stalan porast broja hrv. Tajnik društva bio je Viktor Car Emin. imali su dvojezičnu nastavu. nacionalnu svijest. Od tih 158 škola bile su. I POČETKOM 20. Takvo djelovanje istarskih Talijana potaknuo je istarske Hrvate da 1893. 25 slovenske i 12 dvojezičnih. Upornom zahtijevanju hrv.. dječjih vrtića i hrv. Strossmayerovo razdoblje Biskup i teolog. u Puli utemelje svoje školsko društvo „Družba sv. Neposredno uoči Prvoga svjetskog rata (1914. Talijanski kao nastavni jezik zadržao se u cijelosti do 1918. prema nastavnom jeziku. Kad je austrijska vlast 1890. 4 trgovačke škole. CRKVA U HRVATA U DRUGOJ POLOVICI 19. Pomorsko obrazovanje stjecalo se od 1869. otvorena je gimnazija u Pazinu s hrv. a Družba je do 1918. rujna 1899. a zastupao je i pomirenje i dijalog Istoka i Zapada. 1869. zabranila djelovanje društva zbog njegovih antiugarskih i antiaustrijskih usmjerenj. ali svoja plemenita nastojanja neće moći provsti u praksi jer Srpska pravoslavna crkva nije odgovorila njegovu pozivu bojeći se „pokatoličenja“. zastupnika iz Istre u Istarskom saboru i u Carevinskom vijeću da se u Istri osnuje jedna hrv. gimnazija bilo je udovoljeno: 16. a taj broj se postupno povećavao pa je 1883. kao i Licej sv. osnovnih škola te usmjeravala hrv. oni se sve energičnije suprotstavljaju sveopćoj supremaciji Talijana i talijanaša. i tal. Istra Istarski Hrvati bili su izloženi talijanizaciji. 5 Page | 143 gimnazija. Dimitrija u Zadru. otvorila niz hrv. pri čemu Strossmayer prije svega misli na Hrvatsku i Zagreb. kulturno i političko jedinstvo hrv. 143 . 1895.pohrvaćenje dalmatinskog školstva: da umjesto nametnutog talijanskog jezika tu uloge preuzme hrvatski jezik. Dalmatinski su narodnjaci ipak u tome uspjeli i to je bio njihov najveći nacionalno-politički uspjeh.

Mihaloviću predlaže osnivanje zajedničkog bogoslovnog sjemeništa za sve hrv. Kardinal Mihalović nije sudjelovao u posjeti đakovačke katedrale 1882. naroda. crkvenih pokrajina pod vodstvom zagrebačkog metropolita./1870. Strossmayer se u službenim aktima i nastupima redovito naziva „biskupom bosansko-srijemskim“ ili „bosanskim i srijemskim biskupom“. uložiti sav svoj utjecaj da Stadler dođe na čelo Hrvatsko-slavonske metropolije. već je plod austrijskog birokratskog sustava.u pismu papinskom nunciju u Beču ističe kako zadarska nadbiskupija u Dalmaciji nema nikakvu višu i nužnu svrhu. Poznat je po svojim sadržajnim. kardinalom Josipom Mihalovićem.Posebno se zalaže za uređenje Katoličke crkve u BiH. teško prihvaća činjenicu s koliko se mržnje i prezira neki njihovi predstavnici odnose prema Katoličkoj crkvi i Hrvatima. Jeronima i Maticu hrvatsku u Zagrebu. pošto je bio gospodarsko središte Panonije i jedan od četiri prijestolnice Rimskog carstva. pripadnosti. Međutim. Od iznimne su važnosti Strossmayerovi posrednici na Prvom vatikanskom saboru (1869. Udruženim će snagama obojica braniti nacionalno značenje Zavoda sv. dijeceze u Zagrebu. Jeronima u Rimu. 83 Sirmium (današnja Srijemska Mitrovica). Strossmayer će 1891. stoljeću naše ere. a za sarajevskog nadbiskupa metropolita predlaže čovjeka otvorenih vidika. odlučno opovrgava lažne glasine i klevete kojima se htjelo degradirati moralni i svećenički lik Strossmayera. Strossmayer inzistira na tome da pitanje obnove crkvenih struktura u BiH treba rješavati u obliku ujedinjenja svih hrv. Posebno je bio naklonjen bosanskim franjevcima koji su imali važnu povijesnu misiju na tom prostoru. Iako kao biskup rezidira u Đakovu. a premalo hrvatske stavove u politici. S jednakim poštovanjem surađuje i s Haulikovim nasljednikom. crkvenih tradicija. s mnogo simpatija podupire izbor zagrebačkog sveučilišnog profesora dr. duhovnim. političkim utjecajem i financijski potpomagati brojne projekte sarajevskog nadbiskupa. te ga naziva najvećim neprijateljem Katoličke crkve i hrv. Zauzima se za njezinu integraciju s Crkvom u Hrvata. Naime. 144 . a ne u Budimpešti. unatoč tome što je Stadler pravaš. Strossmayer misli da Mihalović previše brani promađarske. ali u mnogim pitanjima crkvenog i političkog života ne nalaze zajednički jezik. a Strossmayer član Narodne stranke. Svojim mecenatstvom Strossmaywe će podupirati Haulikovo Hrvatsko književno društvo sv. smatrajući da bi njezino proglašenje štetilo zbližavanju Istočne i Zapadne crkve. povezujući tako dvije za Crkvu u Hrvata iznimno važne sastavnice: starokršćansko metropolitansko središte u Sirmiumu83 i za nacionalnu povijest prevažnu bosansku biskupiju. istina na izričit zahtjev Beča i Budimpešte.). Važnim smatra da se njihovi bogoslovi školuju u Zagrebu. U nastojanju da Zagreb postane pravo središte svehrvatske crkvenosti./1893. Metropolit Haulik 1862. ali mu je zato gostom bio senjski biskup Juraj Posilović. toleranciju i teološku opravdanost zastupanih stavova. držeći da će to pripomoći prevladavanju regionalizma i stvoriti jedinstven duh hrv. elegantnom latinštinom sročenim govorima kojima pokazuje odmjerenost. Đakovački će biskup svojim društvenim ugledom. glagoljaša i branitelja hrv. Borba protiv germanizacije i mađarizacije sastavni je dio Strossmyerovih političkih akcija. је bio antički grad rimske provincije Panonije. Upravo zato što prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi gaji Page | 144 osobite simpatije i iznimno razumijevanje. posljednji Strossmayerov metropolit u kojemu đakovački biskup prepoznaje iskrenog rodoljuba. Sirmium je bio prvobitno ilirski grad koji je Rim osvojio u 1. ali u kojima ne podupire dogmu o „papinoj nepogrešivosti“. Josipa Stadlera za novog sarajevskog nadbiskupa. Na početku istog pisma. Strossmayer je Zagreb smatrao glavnim gradom Hrvatske. Sirmium je bio važan grad Rimskog carstvа.. kulturnim i političkim središtem.

). povijest i klasičnu filologiju. Bio je „pionir realnog socijalnog rada kojemu briga 145 .) školstvo je stavljeno u nadležnost Sabora. stvara napetosti u odnosima s Crkvom.). pokreće pitanje Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. zagrebački biskup Haulik osniva Katolički list (1849. povijesnu i vjersku knjigu. ožujka 1869. Strossmayer. Pavlinović i bosansko-hercegovački franjevci u pitanju političke pripadnosti Bosne i Hercegovine drže da one pripadaju Hrvatskoj. Hrvatski sabor pristupa osnivanju modernog sveučilišta koje. svećenikom Pavlinovićem i mnogim drugim pripadnicima klera. đakovački biskup.). Crkvi je oduzet stoljetni nadzor nad osnovnim školama. ban Ivan Mažuranić svečan otvoriti. trećim se određuje da se Pravoslovna akademija i Nadbiskupski licej ustroje kao fakulteti Juridički (Pravni) i Bogoslovni te da se na Mudroslovnom (filozofskom) fakultetu osnuju katedre za filozofiju. Bauerova poslanica u obranu stoljetnih prava istarskih Hrvata.) i Društvo sv. Sveučilište i Akademiju drži vrlo važnim elementom u oblikovanju nacionalne svijeti. katolicizma. Strossmayer zahtijeva da se nacionalna heterogena Austro-Ugarska Monarhije konstituira na federalnim načelima i zalaže se za duhovno i književno jedinstvo Južnih Slavena. Saborski akt o osnutku Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu sastoji se od 4 paragrafa: prvim se utemeljuje sveučilište s 4 fakulteta. biti utemeljena i JAZU sa šest odjela i znanstvenih instituta. a na Liječničkom (Medicinskom) katedre za primaljstvo i veterinu. koje okuplja katoličke intelektualce koji nastoje širim narodnim slojevima pružiti dobru gospodarsku. Na njegov prijedlog Hrvatski sabor 1861. Jeronima.) Strossmayer pridaje iznimno značenje kulturnoj djelatnosti Crkve u Hrvata. treba postati sjecištem „mladih ljudi koji bi se za višu duševnu radnju udesili i osposobili“. 1911. Na Carevinskom vijeću 5. Crkva i politika Strossmayerov politički uspon podudara se s usponom Narodne stranke nakon pada Bachova apsolutizma (1860. Antun Bauer. st. do 1911. književnu. Liberalizam i kler Liberalizam hrv. Bauer se godinama na stranicama Katoličkog lista energično suprotstavljao protuhrvatskoj politici Khuena-Héderváryja. ožujka 1860. Naime. Nezadovoljstvo klera donekle je ublaženo zakonom iz 1888. inteligencije „ilirske“ orijentacije sredinom 19. Jurja Posilovića. U razdoblju od 1885. Oni dvojica bili su jedini zagrebački nadbiskupi koje crkveni Rim nije počastio kardinalskim grimizom.Hrvatsko sveučilište u Zagrebu (1874. listopada 1874. Bauer je vrlo aktivan u političkom životu kao zastupnik Hrvatske stranke prava. prema Strossmayeru. a četvrtim se Kraljevska zemaljska vlada poziva da Saboru predloži osnovu o uređenju sveučilišta. Đakovački biskup svoje političke poglede dijeli s biskupima Dobrilom i Antunovićem. a novim zakonima iz 1864. Kler i liberalno građanstvo sukobili su se zbog ovlasti na području nižeg školstva i novinstva. drugi se odnosi na naziv ustanove (Sveučilište kralja Franje Josipa I. predstavnik Slavonije i ilirac Ambroz Vraniczany iznosi zahtjev za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. koje će 19. Hrvatski sabor konačno 11. kojim se podupire suradnja učitelja i kateheta. Liberalizmu u Hrvatskoj odlučno se suprotstavlja učilišni profesor i kanonik dr. imenovan je koadjutorom zagrebačkog nadbiskupa dr. bogatom knjižnicom i Galerijom starih majstora Page | 145 (1884. a protiv zatiranja njihova kulturnog nasljeđa imala je odijek i u međunarodnim diplomatskim krugovima. Povratkom ustavnosti nakon Bachovog apsolutizma. nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868. izglasava zakonski članak „Ob utemeljenju sveučilišta u glavnom gradu Zagrebu“. Njegovim će zauzimanjem u Zagrebu 1866. U obranu društvenih i religijskih stavova hrv.

Krčki biskup Antun Mahnić. Pokrenut na inicijativu krčkog biskupa Antuna Mahnića. Jedan je od osnivača Hrvatske poljodjelne banke. društva iz kojeg liberalizam i materijalizam nastoji istisnuti religijske vrednote. Najkonkretniji u borbi sa socijalnom bijedom su istarski svećenici jer su na najvećem hrv. na početku 20. u Zagrebu. daje poticaj katolicima da se zainteresiraju za radničko pitanje i organiziraju kršćanske sindikate. Antuna Bauera. studente i ondje organizira jezgru hrv. poluotoku socijalni problemi najuže povezani sa socijalnim pitanjem. a dvije godine poslije studentsko glasilo Luč. Glasilo HKP-a i njegov idejni voditelj je Hrvatska straža (1903. 1906. Enciklika Rerum novarum iz 1891. Jeronima postaje opće dobro Page | 146 hrv. HKP je katolički odgovor na postupnu dekristijanizaciju hrv. Fran Vrbanić i dr.). koji s vremenom postaje žarište hrv. u organizacijskom su odboru istaknuti javni i kulturni radnici Milan Amruš.) istaknuta je potreba očuvanja vjerskog osjećaja u narodu. Uz svećenike Ivana Krapca i dr. koji predlaže putove rješavanja socijalnih problema u nas na temelju „okružnice sv. Na Prvom hrv. socijalne pokrete. naroda (1924. Crkva i radništvo Od 1855. da se u najširim slojevima katoličkih vjernika oblikuje svijest o njihovoj ulozi u životu Katoličke crkve. šalje na Bečko sveučilište bogoslova Ivana Butkovića s namjerom da okupi hrv. katoličkom kongresu (1900. katoličkog gibanja. Aleksandar Bresztyenszky. omladinske saveze i sl. oca pape Lava XIII. Podupire politiku naseljavanja opustošenih hrv. Hrvata i Slovenaca. ustanove koja novčano podržava zadrugarstvo. pape Lava XIII. katoličke književnosti. Tadija Smičiklas.“. Prvog urednika Butkovića uskoro zamjenjuje ugledni sveučilišni profesor i književni kritičar Ljubomir Maraković. Kolpingovo Katolično djetićko društvo u Zagrebu okuplja obrtničke naučnike. održan početkom rujna 1900. koji se u svojom prvom broju izjašnjava za pravaštvo. Na čelu je zagrebačke nadbiskupije i Crkve u Hrvata tijekom Prvoga svjetskog rata. zadrugarstva. 1903. st.).Kraljevstvo Srba. Istim putem krenuo je i vukovarski Sriemski Hrvat. Prvom javnom manifestacijom katoličkog laikata u nas drži se Prvi hrvatski katolički kongres. pokreće književni časopis Hrvatska prosvjeta. Enciklika Rerum novarum (1891. u Beču je osnovano udreženje naših studenata pod imenom Hrvatska. Mahnić 1913.) poticaj je domovinaški orijentiranom kleru da pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Posilovića osnuje Hrvatsku samostalnu radničku stranku i list Glas naroda. Zagrebački Katolički list priznaje da „socijalno pitanje postaje od dana u dan sve to zamašnije i mi ga pratimo napetom pozornošću“. Njegovom zaslugom rimski Zavod sv. 146 . u vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije i ulaska Hrvatske u novu državnu tvorevinu . List Naša sloga podučava istarske i primorske seljake ne samo u obradi zemlje nego ima pomaže da dođu do najpovoljnijih kredita. krajeva stanovništvom iz gusto nastanjenih područja. u Zagrebu je osnovan Hrvatski katolički akadameski klub Domagoj koji postaje središtem hrvatskoga đačkog i studentskog pokreta. i Pija X. Hrvatski katolički pokret Početak Hrvatskog katoličkog pokreta (HKP) kao organiziranog laičkog društva „odozdo“ dovodi se u svezu s inicijativom pape Lava XIII. Taj časopis staje u obranu katoličkog nauka od suvremenih zabluda i poziva mladež na požrtvovan rad za duhovni preporod naroda.za prosvjetu najširih slojeva naroda ide među prve socijalne dužnosti“. Cilj pokreta je uprisutnjenje kršćanskih ideala u vremenu kad se hrv. društvo upoznaje s novim idejama i strujanjima koje pristižu sa Zapada. urednik Rimskog katolika.

katoličkog đaštva 1909. HKP poslije Prvoga svjetskog rata pomaže progonjenim istarskim Hrvatima. kao što su selo. osnovan je Katolički seniorat. Seniorima. širi i promiče zadrugarstvo. organizira zadružne saveze. ima 46 599 glasova i 9 zastupnika. U Zagrebu je 1918. a zalaže se za federalno uređenje jugoslavenske države. Po uzoru na slične organizacije u svijetu. jednog od prvaka HKP-a koji je u domagojstvu vidio pomirljivu struju koja teži narodnoj slozi. dok je orlovstvo bliskije integralizmu.Na kongresu hrv. pripada vrhovna nadležnost HKP-a. Seniorat proširuje svoje djelatnosti na izvanđačka područja. 1912. 147 . radništvo. prima štedne uplate i daje povoljnije zajmove. Da se osigura jedinstvo HKP-a i usmjere njegove djelatnosti. Tako su se ostvarila predviđanja Petra Rogulje. u Splitu odlučeno je da se u Zagrebu osnuje Hrvatski katolički đački savez (1910. kao već oblikovanim članovima pokreta.) kao kulturno-prosvjetno društvo Hrvata katolika. Page | 147 tisak i dr. a sudjeluje i osnivanje orlovskih društava. osnovana Hrvatska pučka stranka (HPS) koja na izborima 1920.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful