You are on page 1of 147

Hrvatska

kulturna i
politička
povijest 18. i
19. stoljeća

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2009.

HRVATSKA U 18. I 19. STOLJEĆU

18. STOLJEĆE

U 18. stoljeću, Hrvatska je bila u sastavu Habsburške Monarhije, a 1780. godine
Page | 2
hrvatske su se zemlje dijelile na: Bansku Hrvatsku i Slavoniju, uključivši u nju i
sjeverni dio Srijema, Vojnu Krajinu, Dubrovačku republiku , Dalmaciju i Istru pod
venecijanskom vlašću, bez Međimurja i Baranje (koji su bili sastavni dio Ugarske).
Vladari iz habsburške dinastije 18. stoljeća bili su apsolutistički vladari koji su
smatrali da su vlast primili od Boga i koji su sami, uz pomoć savjetnika, donosili
odluke koje su se odnosile na trgovinu, promet, obrt, manufakturu, prosvjetu,
porez itd. Budući da su veliku važnost pridavali gradovima, došlo je do
organizacije cehova1.
Državna uprava bila je u rukama vladara koji su vodili računa o gospodarstvu
države s ciljem da prihodi budu veći od rashoda, a taj se sustav nazivao dvorski
merkantilizam2 koji se u Njemačkoj i Austriji nazivao kameralizam. Glavna
posebnost Monarhije bila je raličitost naroda, vjera, jezika i običaja, a sve te
različitosti povezuje SAMO vladar iz habsburške dinastije i metodama
prosvjetiteljskog apsolutizma guši sve pobune.
Kralj je imao pravo odlučivanja o ratu i miru i vodio je vansku politiku. Ima pravo
darivanja plemićkih posjeda, prava na prihode iz lučkih postrojba, carina i drugih
prihoda, regalnih prava i monopola. Vrši vrhovnu zakonodavnu, sudsku i izvršnu
vlast jer zakoni sabora postaju izvršni tek kad ih odobri kralj. U 18. su stoljeću u
neprestanim sukobima s plemićkim staležima koji su krajem stoljeća ipak ojačali
pod utjecajem političkih događanja jer bez njihovog financijskom i osobnog
sudjelovanja nije bilo moguće voditi ratove s Francuskom.
Potkraj 17. stoljeća započet je dugotrajan i spor proces vraćanja hrvatskih
zemalja u jednu državu, a kao posljedica ratova za oslobođenja izmijenila se i
politička karta Habsburške Monarhije. Tako su u njezin sastav vraćeni velik dio
Ugarske, sve zemlje srednjeg Podunavlja, uključivši i Baranju, Bačku, Banat,
Srijem i Slavoniju. No, određenu državnopravnu autonomnost pod vladavinom
Habsburgovaca imala je Banska Hrvatska na užem sjeverozapadnom području.
U 18. stoljeću Dvor pridaje pažnju geopolitici, pa tako uviđa važnost Jadrana kao
najslobodnijeg izlaza u svijet koji Monarhiji omogućuje utjecaj na svjetsku politiku.
Važne luke Monarhije postaju Rijeka i Trst koji se pridružuju Dubrovniku i Veneciji
koje su jačale u pomorstvu i trgovini.

DEMOGRAFSKA I DRUŠTVENA KRETANJA

U hrvatskim zemljama bitan položaj ima srednje plemstvo koji su jednoselci koji
sami obrađuju zemlju, a od seljaka se razlikuju samo pravnim položajem i
povlasticom neplaćanja položaja. Tih je jednoselaca bilo samo u tri hrvatske
županije: Turopolje, na Kalniku i Zelini dok ih u Slavoniji uopće nije bilo (ondje je
prevladavalo krupno plemstvo - veleposjednici, činovničko plemstvo, svećenstvo,
metovi i građani). Na području Vojne krajine bili su časnici i krajišnici. Postojali su

1
Cehovi su prve zanatske organizacije koje su štitile zanatske interese. Nije tu bilo neke
povezanosti među njima, oni su se ograničili samo na područje svoga grada i tu su imali
punu vlast
2
To je ekonomska doktrina koja se zasniva na tumačenju da su glavni izvor državnog
bogatstva metali i novac. Bit merkantilističke doktrine svodi se na njihovu teoriju
povećanja novčane mase u zemlji i sprječavanju odljeva nacionalnog bogatstva izvan
granica zemlje. Merkantilisti se posebno zalažu za trgovinu, ali samo u izvoznom smislu
jer su, po sili zakona, izvozni proizvodi sredstvo povećanja nacionalnog bogatstva.

2

i plemići armalisti koji su plemići postajali kupnjom plemićke diplome ili su je
dobili za dugogodišnju službu u županijskim ili upravnim službama, ali nisu dobili
imanje.
U gradovima živi samo 10 do 15% cjelokupnog stanovništva, a gradsko
stanovništvo činili su: plemići, trgovci, činovničko plemstvo, obrtnici (organizirani
u cehovska udruženja te se bave proizvodnjom i prodajom svojih proizvoda) te
gradska sirotinja. Page | 3
Provodili su se popisi stanovništva. Popis koji je po naredbi Marije Terezije
obavljen 1754. - 1757. imao je za cilj dobivanje podataka na temelju kojih je
raspisan porez, ali tek je 1785. obavljen prvi pouzdan popis za cijelu građansku
Hrvatsku (dovršen 1787.). Iz tog popisa proizlazi:
• da su svi stanovnici bili kršćani (katolici i pravoslavci)
• samo je 111 židova (nisu imali pravo posjedovanja nekretnina, nastanjuju
se uz posebne dozvole, u Zagrebu ih uopće nema, a najviše ih živi u Rijeci)
• Hrvatska je imala 8 kraljevskih i 6 biskupijskih gradova, 35 trgovišta i 1751
selo
Najveći grad bio je Zagreb, zatim Rijeka pa Varaždin. U gradovima je živjelo samo
4,3% stanovnika, dok je ostatak stanovništva (najveći dio plemstva) živio na selu.
1788. Zagreb je imao svega 7000 stanovnika.
Popis iz 1804. daje jasan pregled o katoličkom i pravoslavnom stanovništvu.
Većinu čine katolici.

ZEMLJIŠNI ODNOSI U HRV. U 18. ST. I PROBLEMI POLJOPRIVREDE

Banska je Hrvatska u 18. st. pod Saborom imala 3 županije. Živjelo se bjedno.
Kmetovi i plemići, kojih je na tom području bilo previše, prenaselili su taj dio
Hrvatske čekajući povratak zemlje koji su im oteli Osmanlije i koji im nije bio
vraćen. Živi se od poljoprivrede, škola je malo, a tek potkraj vladavine Marije
Terezije školovanje postaje obavezno. Feudalni odnosi uređeni su urbarima koji
se razlikuju od posjeda do posjeda. Putova je bilo malo, a kretanje njima opasno
zbog hajduka. Poslije svakog rata javljaju se horde vojnika i prebjega. Plemstvo
nastoji očuvati tradiciju i dostojanstvenost, zemlja se teško obrađuje. Vlasnik
zemlje imao je pravo na dio prihoda sa seljakovog zemljišta koji je prvo morao
ponuditi svom zemaljskom gospodaru. Postojao je i višak prihoda za koji seljak
nije znao što bi s njim jer nije bilo uređenog tržišta (smatralo se neprikladnim da
se plemić bavi osobnom trgovinom).
Kmet se smatrao djelom vlastelinstva. Kmetstvo je dio društvenog poretka u
Hrvatskoj sve do 1848. i plemstvo, koje počinje živjeti sve luksuznijim životom,
sve dobiva od kmetova. Plemstvo više ne želi živjeti u drvenim kurijama, već želi
graditi dvorce od cigle. No, na Požunskom saboru 1807. Petar Tomić izjavio je da
su povlastice plemstva „bič puka“ i da ih treba ukinuti. Najljepši barokni dvorci
nastali su upravu 18. st. (npr. Patačići grade Vidovec i Bisag, Martijanec, Belu i
palaču u Vž; Draškovići Opeku i Klenovnik...).
Hrvatsko plemstvo povremeno je boravilo u Grazu, Beču, Požunu i Budimu, što je
bilo vrlo skupo, a za to su vrijeme kmetovi jedva preživljavali. Otvara se i tzv.
žitni put Dunavom, Savom i Kupom što omogućuje plemstvu prodavanje žita i to
je u Slavoniji bio glavni izvor bogaćenja, dok u Varaždinskoj županiji proizvodnja
žita bila neisplativa. Sve do 1737. odnosi plemića i kmetova uređivali su se
indvidualno i razlikovali su se od posjeda do posjeda. Plemić je svoj posjed držao
na osnovi kraljevske donacije, trajnog zapisa ili zaloga, a uživao je pravo
naplaćivanja mlinskog prava, cestarine, mostarine, lovarine... Kmetovi su uživali
urbarijsko zemljište (sastojalo se od selišta koje je bilo podjeljeno u manje
čestice) koje vlasnik dobra nije smio otuđiti.

3

Slavonski urbar)  u praksi zaživio tek 1761. (Karlov urbar) njime je seljaštvo trebalo biti u boljem položaju.)  nadopunjen je 1832. Bavili su se i vinogradarstvom. Osnovno zanimanje stanovništva je poljoprivreda. kmetske godišnje obaveze (radne. Kutjevo prelazi pod upravu zagrebačkog kanonika Babića. raž. s čime se plemstvo nije slagalo . Page | 4 • Prvi carski urbar za cijelu Hrvatsku donio je car Karlo III. ovčarstvo. . a nakon njega Kutjevo. na ogrijevno i građevno drvo. svinjarstvo. Marija Terezija donijela je 1756. konjarstvo. 1796. Na temelju sačuvanih dokumenata možemo uvidjeti u kakvom su se stanju nalazili feudalni posjedi. Posjedi se dijele u selišta. Urbarima se određivao minimum veličine seljačkog posjeda na veleposjedu i maksimum kmetskih obaveza. 1737. godine. urbar za Virovitičku. Krajem 17. donese privremeni urbar za Hrvatsku i 1756.zemljište oko feudalnog dvora naziva se alodij ili gospoštija 4 napisao je i Nova slavonska i nimačka gramatika te Ovčarnica. a taj proces kameralizacije završen je 1728. urbar za Slavoniju sa snažnijom provedbenom snagom i kaznenim sankcijama. vlastelinstva i zemlje u Slavoniji prelaze u ruke plemićkih obitelji (npr. Kraljevski su se urbari posebno donosili za Bansku Hrvatsku. Započelo je i natjecanje svjetovnih feudalaca. Uzgajala se pšenica. a osobito je bilo rasprostranjeno stočarstvo. donesen konačni Urbar za cijelu Hrvatsku čime je spašen feudalizam sve do 1848. Urbarijska zemljišta nisu se smjela pretvarati u alodijsko3 niti su se urbarske oranice smjele pretvarati u vrtove i okućnice. i 1836. a posebno za Slavoniju. tim urbarom sva su seljačka gospodarstva razvrstana u selišne jedinice čija je veličina ovisila o kvaliteti zemljišta (najbolja zemljišta 24 jutra oranica. objavljuje Kućnik5 sličan Satiru. naturalne i novčane) i kmetska prava (prodaja vina. najveći posjed u Baranji. oko kuće i u kući činiti i kako zdravlje razložno uzdržati se ima  4 . dano je princu Eugenu Savojskom kao nagrada za sudjelovanje u oslobodilačkim ratovima). Stavlja naglasak na važnost poljoprivrede kao jedinog izvora narodnog bogatstva (učenja fiziokrata). a najslabija 40 jutara) i livade su bile iste veličine. seljačka gospodarstva i pravni položaj kmetova. 3 alodij .odnosi su pogoršani ti odnosi prisili su Mariju Tereziju da 1755. u brdu. uglavnom u brdovitijim krajevima Slavonije. a Belje. proso. Njime se određuje: kategorija zemljišta u sklopu jednog selišta. st. raznolika po velični: u Požeškoj kotlini najveće je Pleternica. Često se poštivalo i običajno pravo kojeg je najbolji primjer Naputak o ekonomskom upravljanju veleposjedom Ivana Kapistrana Adamovića iz 1774. osrednja 32. za dobrima u Slavoniji i Srijemu. sa šireg prostora Monarhije. • 1780.. Urbari Marije Terezije ublažili su oštrinu feudalnog sustava u Hrvatskoj i Slavoniji te su ozakonili cijeli sustav. fiziokrat. (pisan kajkavskim narječjem!!! :))) O mukotrpnom životu seljaka u Slavoniji doznajemo iz djela Matije Antuna Relkovića Satir iliti divji čovik4. oko marve i živadi. Požešku i Srijemsku županiju (tzv. u bašći. poučno djelo o tome kako se uzgajaju ovce 5 puni naziv: Kućnik što svakoga misica priko godine u polju. Josip Relković. kukuruz. napasanje stoke. • zbog ponovnih pobuna seljaka na križevačkom području i nepoštivanja Karlova urbara. ječam. ali su po pravilu obveze seljaka premašivale njihove mogućnosti.. zob. Njegov sin. Pritom se pazilo da se osiguraju plaćanja poreza državi..Urbari Urbari su bili vrlo neujednačeni.

po uzoru na Francusku. a Page | 5 1718. proširila na cijelu Rijeku. koja je bila kao nužnost zbog velike nepristupačnog terena i hajduka. Karlo ukinuo unutrašnje carine olakšavši tako trgovinu i promet unutar zemlje. Pokušaj osnivanja prve privatne manufakture u Gorskom kotaru. zbog obveza stanovništva. To će kasnije (1745. imaju vojni zapovijednici Habsburške Monarhije (u daljnjem tekstu HM) i funkcionari komorske uprave (kasnije. GOSPODARSTVO HRVATSKE I SLAVONIJE DO MARIJE TEREZIJE Dvorska komora je nastojala da zemlju ne dobiju hrvatski plemići već su posjedi padali u ruke stranaca. i obnova života u Slavoniji tekla usporeno. a ne samo na usku lučku zonu. Habsburška Carevina 1739. Hrvatski su se staleži nadali da će se cijela Donja Slavonija vratiti u sustav Banske Hrvatske. gubi Beograd u kojem je nakon Požarevačkog mira sagrađena utvrda. ali nije niti pritjecao u kraljevsku vojnu blagajnu. počinje osnivati manufakture koje su bile vrlo važne za opremanje vojske. proglašava Jadran slobodnim morem. donijeli su proširenje Habsburške Carevine na istok. nastavilo se izgradnjom brodske tvrđave (gradila se do 1750. a Vž i Kc gube svoju vojnu ulogu). to prije što je 1715. Staleži su počeli sve više uočavati da se Slavoniju tretira kao zasebnu cjelinu i da se postepeno odvaja od Hrvatske. a 1959. Prema odredbama Karlovačkog mira. a iz krajišnika vojnici plaćenici. porez nije bio velik. No. svojim odredbama uvodi politiku merkantilističkog kameralizma na hrvatska područja. češki se barun Montanari zanimao za osnivanje staklane nedaleko 5 . Proizvođači su bili obrtnici i manufakturisti koji su bili i trgovci. oduzeti su im posjedi jer su utvrđene razne zloupotrebe). Počela je i gradnja ceste od Rijeke do Karlovca 1726. Za velikog župana Virovitičke županije imenovan je feudalac Baltazar Patačić. zaraćene strane nisu na međusobnoj granici mogle podizati nove tvrđave. i zbog nemogućnosti transporta većekoličine robe. Unutrašnoaustrijske pokrajine odbile su svako financiranje Slavonske vojne krajine što tjera Mariju Tereziju da smanji vojna područja što je moguće više (varaždinski generalat se preko Koprivnice pomiče u Bjelovar. nakon raznih kontrola. st. Porezni sustav je zastario. Skupljanje poreza i određivanje cijena nekih osnovnih potrpština bio je glavni predmet kojim se bavio Sabor i županije u tom vremenu.st Bečki dvor. Stvarnu vlast sve do sredine 18. i početkom 18.Dugotrajni oslobodilački ratovi s Osmanlijama krajem 17. a 1719. Rijeka i Trst postaju slobodne luke. Stoga je izgradnja osječke tvrđave došla u prvi plan. U drugoj polovici 17. Stoga Karlo VI. 1717. Karlo VI. došlo je novo upravno uređenje koje se oformilo 1745. s križevečkom i đurđevačkom pukovnijom. a kasnije se kraljevski porez stopio s vojnim. 1710. ali su donijeli neke financijske gubitke pa se počinje s izgradnjom nekih novih utvrđenja u Osijeku i Petrovaradinu prije Karlovačkog mira 1699.) natjerati Mariju Tereziju da donese naredbu o obnovi rada triju slavonskih županija. Utvrđivanje granice postalo je prioritet te je. Iz plemstva su bili upravni činovnici. Ban je često na ratnim pohodima stoga poslove izvršne vlasti obavljaju biskup s jednim podbanom. Marija Terezija značenje je slobodne luke 1759. a za požeškog župana imenovan Franjo Ivanović. st. Glavnu vlast čine ban (kao potkralj) i Hrvatski sabor. Bečki dvor spoznao je da su trgovina i pomorstvo glavne grane koje će napuniti državnu blagajnu. UPRAVA I OPĆEDRUŠTVENE PRILIKE DO MARIJE TEREZIJE Na čelu države bio je vladar pod kojim su bili plemstvo i svećenstvo. Nakon oslobođenja Slavonije. proglašena je spomenikom kulture!!!!). s konačnim oblikovanjem Slavonske vojne krajine..

Vrhovni zapovijednik bio feldmaršal Laudon Zbog golemih troškova modernizacije i vojnopolitičkog naprezanja u ulozi velesile.od Bakra. . Krajem 17.  sklapanjem ove godine mira u Požarevcu. Sušica. dobiva sve višenovih funkcija. obustavlja rad. zemalja.osnovali u Zagrebu Akademiju 7 pisan na latinskom i turskom 8 1736. Život biva brži i užurbaniji i temelji se na izgradnji i obrađivanju zemlje. Apsolutistički vladari doprinosili su razvoju društvenog. Page | 6 materijalne i kulturne djelatnosti. pukovniku Petrašu i grofu Rabati da počnu ofenzivnije djelovati uzduž Save i Une (ishod uspješan!). Na području Slavonije koncetrirale su se najveće hrv. Stoga je donesena odluka da se počne s izgradnjom ceste preko Bosiljeva. HM nije imala povoljne ratne ishode. posljedica tih ratova je ipak je neveliko proširenje hrv. No 1718.1739.st.  Austrija doživljava poraze u Srbiji i Vlaškoj.. pa i Beograd. Hrvatska morala vratiti osvojene gradove i trđave Osmanlijama. a dovršena je tek 1737. Taj je ugovor rezultirao uspostavljanjem slobodne i opće trgovine između Rimskog i Osmanskog Carstva uključujući rijek. od istoka na zapad i Dunavom na sjever. Država dijeli njemačkom plemstvu Slavoniju i Srijem. je u Požarevcu izrađen trgovinski i pomorski ugovor7 izmđu predstavnika HM i OC koji su potvrdili i Karlo VI. Oni donose stabilizaciju granica i provode se granične izmjene. a te iste godine (1710.  sklapanje Svištovskog mira. umire Eugen Savojski što se odrazilo na ratni ishod jer je on bio najbolji vojskovođa 6 . 6 1667. 1719. ali 1742. Eugen Savojski je bio junak koji je nakon bitke kod Petrovaradina izdao nalog Ivanu Draškoviću.1791. Međutim. a Beogradskim mirom mora napustiti sve teritorije južno od Save i Dunava8 • 1788. Taj ugovor je bio osnovni dokument za veliku trgovinu 18. i prije požara u VŽ-u. Dvorski injženjer Carlo Martinuzzi utvrdio je kako nijedna cesta koja vodi do Rijeke ije prikladna za intenzivniji promet. kopno i more.. gospodarskog i prometnog uređenja. Krajevi oslobođeni od Turaka postaju najplodnije zemlje Europe. st. osnovana je Povlaštena orijentalna kompanija koja je radila na čišćenju korita Save i Kupe za bolju i lakšu plovidbu radi prijevoza žita. RATOVI S OSMANSKIM CARSTVOM NA POČETKU I KRAJU STOLJEĆA U 18.obustavljena proizvodnja zbog nezainteresiranosti domaćeg stanovništva za prozorsko staklo i pronevjera upravnika). To je olakšalo djelovanje isusovaca6 koji su uz pomoć Patčićevih i djela hrv. i sultan Ahmed Hanas.1718. Zagreb zbog svoje velike katedrale.za vladanja cara Leopolda I. Osmanlije gube preostale posjede u Srijemu i sjeverno od Dunava • 1737. a zahvaljujući Crkvi i mjesnim organizacijama očuvano je neprocjenjivo kulturno blago hrv. granica. Kao posljedica se još javlja i novo doseljavanja kršćanskog stanovništva s osmanskog područja. koja je poharala Srijem pojavila se i u okolici Zagreba dvije godine kasnije. Postojala i ideje o izgradnji plovnih kanala. HM je trgovala s Osmanskim Carstvom za vrijeme primirja.vođena su 3 habsburško-turska rata: • 1714. . . Mrkopolja i Fužina. je proradila staklana u blizini Delnica (1735. Kao štetne posljedice odrazile su se ukonačivanje i zimovanje carskih trupa (kvartir).) Kraljevska konferencija donosi odluku da će Sabor podići oltar u Mariji Bistrici ako Hrvatska bude pošteđena od kuge. st. ali je prva osnovana tek zahvaljujući markizu Don Ramonu de Villana - 1729. Prepreke u razvoju: Epidemija kuge 1708. au to se djeljenje ubrzo uključuju i stanovnici srednje Europe. plemstva učvrstili svoj položaj. S gradnjom se počela 1725.

prijestolje nasljeđuju kćeri njegova brata Josipa I. (III. sabora pod nazivom Articuli regni Slavoniae10. ako on ne bi imao sina. nakon oslobođenja područja Hrvatskoga kraljevstva. 1712. (III. kojim je planirao popisivanje novooslobođenih krajeva. i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture. no ni to nije pomoglo. osjetilo se neslaganje bečkog Dvora i Hrvatskog sabora. stoljeću. STOLJEĆU Još u 17. Tako je 1698. uredi porezni sustav.). Pragmatička sankcija imala je tri točke: • Zemlje Habsburške Monarhije ne smiju se dijeliti odnosno ne smiju sebi izabrati drugog vladara osim Habsburgovca. rat je ostao zapamćen kao Dubički rat9. donio njemačko-rimski car i ugarsko-hrvatski kralj Karlo VI. Tim je Karlo regulirao pitanje nasljedstva u slučaju da umre bez sina. kasnije Austro-Ugarske sve do njene propasti godine 1918. • Nakon smrti Karla VI. Poticaj mu je dao Hrvatski sabor donijevši godinu dana prije Hrvatsku pragmatičku sankciju. Dvor je ta područja smatrao svojim. VLASTELINSTVA U HRVATSKOJ U 18.) u kojem se Marija Terezija uspjela održati na prijestolju. travnja 1713. Gradiške 10 Hrvatska se tada nazivala Gornja Slavonija 11 napisao Croatia rediviva (Oživljena Hrvatska) 7 . procijeni dobra i proda ih najboljim kupcima. je Bartul Patačić osniva Pintu. Nove. a granica u Dalmaciji pomiče se prema BiH itakva ostaje do danas. Austrija ulazi u rat kao saveznica Rusije. stoljeća Dvor je učinio drugi korak: sastavlja komisiju na čelu s grofom Caraffom da popiše stanovništvo. umro bez sina naslijedila ga je najstarija kći Marija Terezija što su osporile europske zemlje te je buknuo Austrijski nasljedni rat (1740. objavljene su i tri knjige o Bosni u razdoblju od jedne godine. U skladu s tim uvjerenjem. U posljenji rat s Osmanlijama. hrv.1748. Karlo je čitav život bezuspješno nastojao da i europske zemlje priznaju Pragmatičku sankciju. On je naime bio jedini muški Habsburgovac te je želio osigurati prijestolje i za žensku lozu svoje dinastije. Pragmatička sankcija bila je jedan od temeljnih zakona Habsburške Monarhije. . Kad je godine 1740. Stjepana i izdaje krunidbenu zavjernicu kojom Ugarskoj obećaje da će slobodno izabrati kralja u slučaju izumiranja muške loze.Nakon rata 1718. Caraffova komisija ustrojila prvi prezni sustav. se granica pomiče u istočnome Srijemu do Zemuna. U svrhu pripremanja za rat.. a Sabor i ban oslobođenim dijelovima Hrvatske. NASLJEĐIVANJE MONARHIJE PO ŽENSKOJ LINIJI ILI KAKO SE Page | 7 PRAGMATIČKA SANKCIJA ODRAZILA NA POLITIČKI I VOJNI ŽIVOT HRVATSKE Pragmatička sankcija je naziv za Kućni zakon koji je 19. okrunjen krunom sv. 1696. prijestolje nasljeđuju njegove kćeri i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture (prvorodstva) • Izumre li Karlova loza. Na samom kraju 17. društvo vinskih doktora čiji je član bio i Pavao Ritter Vitezović11. a četiri godine 9 vodio se kod Dubice. 1714. bečki je Dvor zatražio od kardinala Kolonića da izradi Compedium. procjenjivanje dobra i prodaju svih imanja najboljim kupcima. na Požunskom saboru je Karlo VI. hrvatski nunciji osiguravaju izglasavanje zakonskog članka kojim je utvrđena nekompetencija Ugarskog sabora o pitanjima unutarnjeg zakonodavstva Hrvatske. uređivanje uprave. U Krajini. na Požunskom saboru. Na hrvatskom saboru u Varaždinu donesena je odluka da se skupe svi zakonski članci hrv.).

obvezuje ih održavanje tvrđave i drugih vojnih objekata. U Banskoj Hrvatskoj javljaju se armalisti (v. komorske službenike pa čak i svećenstvo. a ne unaprijediti gospodarstvo na tim posjedima. Slični izvještaj donosi i glavni vojni zapovijednik u Slavoniji. st. brodske tvrđave pa su stanovnici Slavonije imali obvezu dovoziti drva. Ujedno se javlja potreba za većom radnom snagom. Kutjevo. a brz razvoj potiče plemstvo na uključivanje u trgovinu. Kako bi to postogli. a završava prodajom imanja Erdut i Karlovci u Srijemu. kada Dvor kreće s prodajom novih imanja. Brigu o odnosu novih vlasnika i stanovništva nije vodila ni Dvorska komora kojoj je najvažnije bilo ubrati što više poreza i tako osigurati osnovne potrepštine za uzdržavanje vojske. točnije valpovačkog i vukovarskog vlastelinstva. str. praviti cigle ili ispunjavati druge obveze u svrhu izgradnje. imanja su većinom podjeljenja Katoličkoj (Đakovo. bezrazložno si ih kažnjavali. Stanovništvo je imalo obveze raznih davanja vojsci. Nakon izgradnje. domaći i strani vlasnici trošili su na lagodan život u europskim gradovima ili za unapređivanje gospodarstava na svojim europskim imanjima. i provedena je većinom na području Požeške kotline. pišu žalbe i tužbe 12 o tome nas obaviještava izvještaj komorskog savjetnika Eberlea koji je. zahtjevali više drva i hrane nego je bilo određeno . Otpor je među stanovništvom bio toliko jak da su na našičkom vlastelistvu čak ubili vlastelinskog upravitelja. Posljedica dekameralizacije bila je rasprodaja slavonskih posjeda bogatim feudalcima pa u Slavoniji nastaju velika vlastelinska imanja. varali su ih na porezu. Na području svog vlastelinstva stanovnici su morali održavati ceste i mostove. Aljmaš i Kaptol) i Pravoslavnoj Crkvi (Dalj i Page | 8 Neradim).sve u svrhu bržeg bogaćenja!12 Zbog toga odlaze u haduke. 1) i činovničko plemstvo. topove. Komisijskim uvođenjem prvih vlasnika na njihove posjede počinje proces dekameralizacije koji se u Slavoniji zbio dvije faze: • Prva faza trajala je od oslobođenja Slavonije do 1707. Taj proces uzrokovao je veliko nezadovoljstvo stanovništva koje je pružalo otpor prodaji imanja te nije dopuštalo da ih preuzmu novi vlasnici. Upravo je u tom razdoblju rasprodana većina slavonskih imanja. a povećanjem obveza stanovništvu. a 1715. Vlasnici su imanja dali na upravljanje upraviteljima koji su odmah počeli stvarati alodijsko gospodarstvo kako bi povećali vlastelinske prihode. ranjenike. Usporedno s dekameralizacijom započeo je i proces refeudalizacije unatoč tome što je Caraffina komisija htjela da vlasnici posjeda povećaju svoje prihode naseljavanjem imanja. general 8 . Komorski službenici prisiljavali su stanovništvo na razne obveze. davali su imanja u zakup komorskim službenicima i drugim zakupnicima koji su nastojali vratiti zakupninu. naišao na mnoge nepravilnosti i zloupotrebe komorskih službenika. primati ih na zimovanje itd. obilazeći Slavoniju 1732. a domaćih je vlasnika bilo vrlo malo. očetkom 18. a u komorskom su posjedu ostali jedino gradovi Osijek. dižu pobune. Dekameralizacija je uzdrmala i hajduke koji su pljačkali i napadali vlastelinstva. davati hranu vojsci i njihovim konjima. manji teritoriji i zapadna Slavonija. Za vrijeme rata s Osmanlijama morali su prevoziti vojnu opremu. i 1733.kasnije i porezni sustav koji se zasniva na sesiji. Većina je htjela vratiti uloženi novac (što će reći: obogatiti se). Sve stečene vlastelinske prihode. započela je izgradnja osječke. U Banskoj Hrvatskoj alodijsko je gospodarstvo bilo vrlo dobro razvijeno. ali sve kroz mnoge zloupotrebe čime je stanovništvu život još više otežan. Primjerice. Problem prodaje spomenutih imanja nalazio se u tome što strani posjednici do kraja stoljeća nisu dolazili na svoje posjede niti su se o njima brinuli. • Druga faza počinje 1721. Požega i Petrovaradin. a neki su ih čak vrlo brzo i prodali.

kršenja su se i dalje nastavila. pokušava zamijeniti vojnu obavezu stalnom poreznom obavezom te potiče lokalno gospodarstvo kako bi donio profit i samoj državi. Uprava Banske Hrvatske je u vrijeme dolaska Marije Terezije na vlast imala izrazito staleški karakter i osnovni je cilj bio formiranje aparata izvršne vlasti na koji bi se kralj mogao osloniti u provođenju planske politike i uspostavljanju kontrole staleške uprave. Ujedno je u drugoj polovici 18. slavonska se pšenica slabo prodavala na inozemnom tržištu pa se sve više prelazi na uzgoj stoke. u dogovoru sa staležima. unaprijedivši vlastito imanje (Erdut i Čepin). Erdelj. Razvoj trgovine žita potiče razvoj alodijskog gospodarstva i javlja se višak pšenice. ali upravne su reforme provedene samo u Banskoj Hrvatskoj. gospodarski najrazvijeniju pokrajinu te u nastojanjima za financijskim oporavkom se oslanja na unutarnje resurse: poreznu sposobnost stanovništva i državno gospodarstvo. – 1748. Vrhovna je politička uprava i izvršna vlast u Banskoj Hrvatskoj podijeljena između bana i Hrvatskog sabora: sve kraljevske odredbe upućenu banu preko Ugarske kancelarije objavljuju se staležima na zasjedanjima Sabora pa daljnje organizacija provedbe tih odredbi ovisi o saborskim uputama. 1736. Kralj Karlo. koji navodi mnoge nedaće stanovnika te zloupotrebe što je toliko zapanjilo bečki Dvor da mu nisu povjerovali. No. na križevačkom i slavonskom području) izazvane nezadovoljstvom stanovništva koje optužuje svoje vlasteline da stvaraju alodijska gospodarstva oduzimanjem njihovih oranica. tražio je da se hajduci vrate normalnom životu za što bi im se dala amnestija i nešto novaca za početak.) gubi Šlesku. ali i Katolička Crkva.) od Prusije i u Sedmogodišnjem ratu (1756. Monarhija nakon poraza u Ratu za austrijsko nasljedstvo (1740. Ti se odnosi uređuju Privremenim urbarom kojeg je donijela Marija Terezija 1756. Prema Mađarskoj i Banskoj Hrvatskoj politika Dvora je bila izrazito kompromisna zbog jakog staleškog elementa. Unapređenje gospodarstva na području Banske Hrvatske i Slavonije nastojalo se ostvariti osnivanjem Hrvatskoga kraljevskog vijeća 1767. Temišvarski Banat. 9 . Unatoč tome što je bečki Dvor inzistirao na tome da se urbar poštuje. koji je bio nepovoljniji od Karlovog urbara jer je dopuštao uzimanje tlake. Tada car Karlo III. st. Dvor. – 1780.seljaka protiv komorskih službenika i zastupnika. – 1763. u Slavoniji i Srijemu izbija pobuna stanovništva koju je Dvor trebao smiriti tako da pošalje Hamiltonovu komisiju koja je trebala istražiti uzroke pobune i tako predložiti mjere za poboljšanje situacije. ali se ipak provodio što je omogućilo stanovništvu veću pravnu sigurnost. Karlov se urbar poštovao samo na rijetkim posjedima. No. UPRAVNE REFORME MARIJE TEREZJIE Marija Terezija vlada od 1740. Mađarska Banska Hrvatska površinom pokrivaju više od polovice države i u unutarnjoj su politici Dvora od sve većeg značaja. I to je razdoblje obilježeno dubokim promjenama u upravnom ustroju zemlje i težnjama ka modernim upravnim aparatom. Napisao je i Pravilnik kojim je dao naputke svojim upraviteljima kako kvalitetni upravljati posjedom. Tako Hrvatski sabor de facto Khevenhüller. donosi urbar kojim se nastojalo seljaštvo dovesti u povoljniji položaj. Javljaju se i druge pobune (npr. Prvi su koraci učinjeni u austrijskim i češkim zemljama gdje je provedena porezna reforma. zbog loše kvalitete. Nastojalo je preko svoje trgovinsko-gospodarske komisije ubrzati razvoj poljoprivrede na slavonskim vlastelinstvima i manufaktura. st. livada i vinograda. utjecao na brži razvoj alodijskog gospodarstva. Njegovo poštivanje kasnije tražila je i Marija Page | 9 Terezija. Brži ravoj gospodarstva na svojim imanjima nastoje potaknuti i plemići među kojima se istaknuo Ivan Kapistran Adamović u drugoj polovici 18.

Prva je promjena nastupila 1745. U vrijeme dolaska Marije Terezije na vlast. jurisdikciji Hrvatskog sabora i bana.. kada je u dogovoru s tadašnjim banom Karlom Batthyányjem Dvor pokrenuo uređenje Banske krajine po uzoru na ostale generalate. Izvršna vlast u HR ostala je netaknuta sve do kraja idućeg desetljeća: prvo dalekosežno zadiranje kraljevske vlasti u organizaciju hrvatske uprave bila je regulacija županija 1759. porte. Najviši stupanj samostalnosti je imala Varždinska13. Tom je diplomom kraljevska vlast mnogo postigla: osigurano je isplaćivanje određenog iznosa kontribucije i utemeljenjem zasebne vojne blagajne uspostavljena je kontrola nad primjenom kraljevske kontribucije. Brodskom i Petrovaradinskom. Dakle. Promjena na tom području uslijedila je 1749.. Tako su u slavonskim županijama uvedene mađarske porezne jedinice.predstavlja vrhovni upravni organ Banske Hrvatske. U Križevačkoj županiji. pod jurisdikcijom bana i Sabora bile su tri hrvatske županije: Varaždinska. Zaključak Ugarskog sabora iz 1751. Kada je Marjia Terezija proširila jurisdikciju Hrvatskog sabora i bana na područje Slavonije. Na vojnom je dijelu uspostavljen Slavonski generalat s tri pukovnije: Gradiškom.. da je politička moć u Hrvatskoj koncentrirana u rukama malobrojne aristokratske elite. Dotadašnja komorsko-vojna uprava u Slavoniji i Srijemu je ukinuta i zemlja je podijeljena na vojni i civilni dio. Tako se dogodilo da se kraljevski vojni porez s vremenom stopio s kraljevskim porezom pa se iz iste blagajne održavala i Banska krajina i upravni aparat Hrvatske. Virovitička i Srijemska koje su te godine pripojene Banskoj Hrvatskoj tj. jačanje vojske i poticanje lokalnog gospodarstva. a na civilnom dijelu su formirane tri županije: Požeška. Povod toj intervenciji bilo je izbijanje niz seljačkih nemira 1755. dovršava reorganizacija Vojne krajine. Najveća je novost uvedena u poreznoj upravi: porezna uprava slavonskih županija je bila potpuno neovisna o Hrvatskom saboru. Naime. plemićka je vojska na čelu s tadašnjim podbanom Ivanom Raucho vrlo okrutno ugušila bunu uz pljačkanje i paljenje posjeda. Dvor je stoga na vijest o načinu gušenja bune odlučio u Hrvatsku poslati kraljevsku komisiju na čelu s grofom Mihaelom Althanom sa zadatkom da istraži uzroke bune i predloži rješenje. Motivi: uređenje porezne uprave. Kralj nije imao velikog utjecaja na lokalnoj razini u Hrvatskoj: veliki župani Varaždinske županije određeni su nasljedstvom. koja drži glavnu 13 Apsolutnu vlast u uređenju županijske uprave imala je obitelj Erdödy 10 . Odmah nakon osnutka one suuključene u mađarski porezni sustav utemeljen na Ugarskom saboru 1715. koje kontroliraju politički život županije. po uzoru na mađarske i slavonske županije. Zagrebačka i Križevačka. a Zagrebačke i Križevačke podbanskom čašću. Althanova komisija je donijela zaključke na temelju kojih suse formirala i stajališta Dvora: opći su zaključci bili da su za izbijanje bune kriva prevelika potraživanja pojedinih vlastelina od njihovih podanika. Kao središnja upravna tijela županija su postavljene županijske skupštine. a time i pred hrvatske staleže postavio zahtjeve za povišenje i definiranje iznosa hrvatske kontribucije. daje slavonskim županijama pravo slanja izaslanika na zajednički sabor bez posredništva Hrvatskog sabora. provodi porezna reforma u austrijskim i češkim nasljednim zemljama i priprema povišenje mađarske kontribucije. Prve promjene koje je Beč potaknuo u ustroju tradicionalne hrvatske uprave ticale su se primarnog interesa Dvora: porezne uprave. Uređenje Banske krajine i regulacija hrvatske kontribucije sadržana je u banskoj diplomi izdanoj 1750. Krajem četrdesetih godina se reformira središnja vojna uprava. a zajedno s banom ima odlučujuću ulogu u izboru stalnog stanovništva Baaske Hrvatske. a nije izuzeta niti Hrvatska. koja postaje temeljni dokument odnosa kraljevske vlasti i hrvatskih staleža za sljedećih dvadeset godina.osnovni je cilj upravnih Page | 10 reforma Marije Terezije u Banskoj Hrvatskoj uspostava kraljevske reprezentacije u upravi koja će moći provoditi odredbe i kontinuirano djelovati i bez odredaba Hrvatskog sabora.

Dvor je na područje uz Karolinšku cestu formirao tzv. čiji su stanovnici dobili posjed uz obvezu održavanja ceste i davanja prijevoznih usluga. vrlo nepovoljnog za Bansku Hrvatsku: na poticaj predsjednika Dvorskog ratnog vijeća. Stoga je Dvor zadužio Althanovu komisiju da izradi dva prijedloga: prijedlog urbarske regulacije i prijedlog reorganizacije hrvatske uprave. iz Temišvarskog Banata na Jadransko more. nego na kraljevskim konferencijama. 1750. osnovan je Vrhovni trgovački direktorij u Beču. No. 1766. Temišvarsko privilegirano društvo osnovano 1759. a preustrojen u Trgovački svijet 1772. reorganiziran 1753. koloniju. Kako je put iz Temišvarskog Banata do Jadrana bio veoma loš zbog lošeg održavanja. potvrđeno je osnivanje privilegirane trgovačke kompanije Trst . prije svega izrada stalnog urbara. a prije toga reformirala je upravu odbacivši suradnju sa Saborom nakon što je utvrdila da usporava i otežava provedbu njenih planova. je cijelo područje uključeno.riječ u Saboru i najutjecajnije javne službe. naređeno je banskom namjesniku da sazove Sabor i da ga ne raspušta dok god se ne provedu sve kraljevske odredbe i ne ispune zahtjevi Dvora. sustav novog uređenja županija izrađen je na Dvoru i poslan staležima kao dekret – novi je sustav točna kopija ustroja mađarskih i slavonskih županija  ograničen utjecaj pojedinih osoba na područje županije u kojem imaju posjed i povećan je utjecaj vlasti na lokalnu razinu. Stanovništvo je poticala na proizvodnju. Dvor je poticao trgovačka društva (kao npr. Prazne carske blagajne potaknule su je na porezne reforme. Sabor je zbog sedmomjesečnog zasjedanja nazvan dugim saborom.) i surađivao s lokalnim ovlastima radi održavanja i uređenja trgovačkog puta. Novi ban postaje grof Franjo Nádasdy. o najvažnijim poslovima se više ne odlučuje na Saboru. karlovačkoga i slavonskoga generalata jačajući financijsku podlogu krajiške uprave. Glavnim inspektorom Vojne krajine je imenovan general Philipp Levin i tijekom šezdesetih godina je proveo reorganizaciju varaždinskoga. U prvim godinama njegova banovanja. U svrhu ubrzanja trgovine. Završetkom tih reforma ponovno se postavljaju zahtjevi za uređenjem Banske krajine.. iako je kontribucija hrvatskih županija pokrivala manje od polovice troškova Banske krajine. ovčarstvom i obrađivanjem zemlje kvalitetnije i bolje kako bi se iskoristila plodna zemlja i prometni položaj Hrvatske. maršala Moritza Lacyja i Ferenca GOSPODARSKE REFORME CARICE MARIJE TEREZIJE NA PODRUČJU HRVATSKE I SLAVONIJE Gospodarski napredak Hrvatske veže se uz vrijeme vladavine Marije Terezije. iako su pripreme započete za vladavine Karla III. 1759. svilarstvom. Rezultati nisu bili očekivani pa Dvor povlači Page | 11 radikalnije poteze: mijenja političko vodstvo zemlje i naređuje reformu županijskih uprava. uspostavila tri slavonske županije. zajedno sa svim austrijskim lukama na Jadranu uključeno u tzv. Austrijsko primorje. staležima i dolazi do stvaranja određenog gospodarsko-vojnog plana.Rijeka čime je Hrvatsko 11 . Početkom 1756. Ban Nádasdy nije bio spreman na suradnju kao što ni Hrvatski sabor nije bio spreman dopustiti povišenje iznosa kontribucije. Na Dvoru se stoga pojavljuje izrazito negativno stajalište prema banu i hrv. Jedan od glavnih gospodarskih interesa Dvora u vrijeme je bio u trgovini – pogotovo žitaricama. 1746. S reformama je započela tek kada je 1745. bavljenje pčelarstvom. pri čemu Rijeka postaje glavna izvozna luka.

pripada Vojnoj krajini. od Senja do Karlobaga . caričinim dekretom ustrojena je Severinska županija (Rijeka. ali i Karlovac) koja je bila potčinjena Hrvatskom kraljevskom vijeću. Budući da je u to vrijeme ukinuto i Hrvatsko kraljevsko vijeće i pripojeno Ugarskom namjesničkom vijeću. Josip Špišić i Stipanović. pripojena ugarskoj kruni kao posebno tijelo i da više ne pripada Hrvatskoj. i Statutom 1778. Rijeka će potkraj stoljeća. U Karlovcu se naplaćivala i roba koja je tu bila samo u tranzitu. a za veće onda kada je vodostaj bio velik. postati jedna od najprometnijih luka u Monarhiji. Rijeka je od 1776.primorje pripojeno Austrijskom primorju14. pa je stanje bilo lošije nego u Rijeci gdje su trgovci nakon proglašenja Rijeke slobodnom lukom bili oslobođeni plaćanja za neprodanu robu. Zapravo. Postojao je i projekt da se probije plovni kanal kod Ozlja i taj je projekt preuzelo posebno trgovačko društvo kojemu su dioničali bili neki Karlovčani. U uređenje tog puta bili su uključeni najbolji tehnički savjetnici . uklanaju se panjevi koji polove rijekom te riječni mlinovi. a protiv čega su se pobunili hrv. Trgovinu su dodatno otežavale brojne maltarine. područje oko Rijeke. Prolaz robe kroz svoja područja naplačivali su i svjetovni i crkveni veleposjednici. brodarine i obalarine. dala koncesiju Povlaštenom trgovačkom društvu u Trstu i Rijeci koje je predovio Urban Arnold. Bečki je Dvor uložio velike napore da taj put učini profitabilnim i sigurnim. dvor daje koncesiju Temišvarskom privilegiranom društvu obvezujući lokalne vlasti na uređivanje savskoga i kupskog korita za plovidbu. 1776. Austrijsko primorje podijeli na tri djela: austrijsko primorje - pod upravom gubernija u Trstu. Za trgovinu žitom trebalo je izgraditi i magazine u Sisku i Dubovcu kraj Karlovca. Osnovana je radi poticanja trgovine i proizvodnje te neplaćanja carine. 1775. zagrebački biskup Vrhovac i ozaljski vlastelin grof Batthyany. Monarhija je podijeljena na dva carinska sustava: cislajtanijski (s ove strane rijeke Lajte) i translajtanijski (s one strane rijeke Lajte) u kojima su carinske stope Page | 12 bile veće. kada je osnovano ravanteljstvo brodarstva. traži da se 1776. pod gubernatorom Josipom Mailathom. Međutim. Odmah nakon završetka Sedmogodišnjeg rata carski inženjeri čistili su Savu i Kupu te se brinuli da ceste budu prohodne. Od 1733. carica je 1750. čime bi se put prema moru skratio za više od 200 km. staleži na Požunskom saboru 1764. a često i razbojnici i zapovijednici graničarskih straža. Veliko je vijeće Rijeke po uzoru na tršćansku autonomiju težilo autonomiji grada. dok je Kupa bila lokalna rijeka pa za uređenje njezina toka nikada nije bilo dovoljno novca. no od Siska do Karlovca Kupa je bila plovna samo za manje brodove. što je činilo određen teškoće. Rijeka i Karlovac bili su u drugim administrativnim jedinicama. a sagrađeno je i skladište za žito u Sisku i u Dubovcu kraj Karlovca. počelo se u Mađarskoj smatrati da je Rijeka od 1779. a čije je sjedište bilo u Antwerpenu. 1759. Do Siska su mogli ploviti Savom i veći brodovi. postojao je i plan povezivanja Dunava sa Savom. da osnuje manufakturu šećera u Rijeci. Najteže od svega bilo je održavati riječni i cestovni put od Dunava do mora. grad Rijeka koji je vraćen Hrvatskoj 12 . objavila kako pod svoju zaštitu prima Grke i druge otomanske podanike i da im nudi stalno nastanjivanje pod određenim uvjetima. Bavilo se i proizvodnjom voštanih svijeća i likera. što je Marija Terezija podupirala. bila u svemu podložna Hrvatskom kraljevskom vijeću osim u trgovačkim poslovima kojima je upravljao Riječki gubernij. podignut u status slobodnoga i kraljevskoga grada. Osim toga. Riječka je rafinerija bila jedina šećerana u Monarhiji i proizvodila je 12 14 Josip II.Franz Raab. Projekt je još više uznapredovao 1771. Karlovac je privilegijem 1777. Kako bi se omogućilo da trgovci kompanija i u suprotnom smjeru obavljaju trgovinu. Sava i Drava potpadale su pod državnu komisiju za regluaciju rijeka. carica Marija Terezija u Beču je 10. do 1779. prosinca 1774.

Urbari iz 1755. odvojila je ulogu podbana od velikožupanijske vlasti te je tako oslobodila ulogu krupnog plemstva. Odlučila je iskoristiti stručnjake za proizvodnju svile u Lombardiji te je zadužila svlarskog nadzornika Antonija Romana da organizira sadnju dudova na području Varaždinske i Zagrebačke županije. Carica je trebala osnovati ustanovu koja će joj pomagati u provođenju njenih ideja. imajući tri podinspektora u svakoj županiji koji su davali upute glede vrlo kompliciranog uzgoja dudova svilca. Zalago se za gospodarsku suradnju Hrvatske i Mađarske kao najprirodniju. Magdalenića u Križevcima. Page | 13 Osim poticanja žitne trgovine. ali se nije oslonila ni na velike župane. braću Patačić u Varaždinskoj županiji i dr. napisao je spis kojim se zalaže za reorganizaciju insurekcija prema modernoj vojničkoj znamenitosti. posebno je voljela tekstilnu proizvodnju (manufakture platna i pamuka u Schwechatu kraj Beča). a odatle šećeš je preuzimao i Dubrovnik te se izvozilo na područje OC.vrsta šećera. oženio se Josipom Zichy koja će u Zagrebu izdati prvu knjigu na kajkavskom jeziku o liječenju životinja. Nakon Romana vrhovni nadzornik svilarstva za cijelu Hrvatsku postao je Solenghi. sagrađena je još jedna šećerana sa zabatima flamanskog tipa. Također odlučuje da se svilarstvo mora organizirati u cijeloj Slavoniji. sastavio priručnik. carica je poticala i osnivanje manufaktura pa ih je na kraju njezine vladavine u Monarhiji bilo gotovo tisuću. ni na Sabor koji upoće nije sazivala. mostarine i skelarine na žitnom putu. školovan u Bologni i u kolegiju u Beču. Marija Terezija ga je uzdigla na grofovsku čast imenovavši ga zlatnim vitezom. u uočavao je gospodarske prednosti toga područja. Rad te tvornice utjecao je na gospodarski razvoj cijele Rijeke. U to je vrijeme direktor šećerane bio Pierre Vierendeels koji je dao oslikato salon u kojemu su se obavljali poslovi. Za razvoj manufaktura nije davala novčani poticaj već je davala koncesije. U svojoj instrukciji 1770. osiguranje hrane za stanovništvo u neplodnim godinama i razvoju stočarstva. Na čak sedam sjednica. 1755. Prandau u Valpovu. Kako bi riječka šećerana sačuvala monopol u Austriji i kako bi se spriječila neugodna konkurencija Hamburga. Prema Krčelićevoj kronici Anuae ili historia Nikola Patačić bio je vrlo obrazovan. a tu je obvezu morala ispunjavati i svaka regimentra u Slavoniji15. koja povezuje Podunavlje s Jadranom. carica je unutar Hrvatskog Kraljevinskog vijeća osnovala Trgovinsku komisiju koja bi trebala razmotriti sva gospodarska pitanja. a zatim i upravna zgrada u baroknom neokrasicizmu. carica je naredila da se uklone nezakonite cestarine. Među pametnim i ambicioznim ljudima uočila je Petra i Nikolu Škleca Lomničkog. za Hrvatsku i Slavoniju upućivali su na potrebu promjena. kao ubirač poreza. 1764. te dvora u Bistri. Trgovinska je komisija raspravljala i o pčelarstvu (koje se u vrijeme Marije Terezije razvilo u Slavoniji) o čemu je Grueber 1772. stekao veliku imovinu i smatrao je da bi bilo dobro da se 15 svilarstvo je svoj odraz našlo na slavonskoj narodnoj nošnji 13 . potpuknovnik Franjo Kušević koji je. Braća Škrlec pripadali su sitnom turopoljskom plemstvu. Krsto Oršić. a sagradio je i palaču u Zagrebu. gdje se danas nalazi Povijesni muzej. U odnosu prema agrarnoj proizvodnji u svakoj intrukciji carica je istaknula važnost uzgoja dudova svilca. koji su se također istaknuli znamenitim gradnjama (Vidovac kraj Vž). Prvu suknaru u Zagrebu osnovao je 1750. Bio je veliki župan Zagrebačke županije. Trgovina šećerom pretvorila se u velik posao. i 1756. Carica je poticala i razvoj manufaktura u Hrvatskoj. Druga ugledna obitelj bili su Patačići iz Varaždina. a osim svile. 1769. ni na stalo hrvatsko plemstvo. Carlo Solenghi izradio je upute o sadnji dudova i uzgoju svilca i onda je počela akcija velikih razmjera koja je donijela izvanredan uspjeh.

. Odredila je da se cehovi organiziraju na području vojnih krajina. Staro sveučilište iz Trnave preseljeno je u Budim. u Trakošćanu je proradila i staklana generala Kazimira Josipa Draškovića koja je zanemarena nakon njegove smrti. Ističe da se vladarevi prihodi mogu povećati iz prihoda vladarevih domena. rade dvije tekstilne manufakture. iz regalia (carine. ali i Više informatičke škole u Vž. . 1777. (vlada 1780. Stjepana uvodi i novi školski sustav. ali nikada nije bio tiskan jer nije prošao na komisiji kod Nikole Škleca. borbe s Crkvom i staležima koje je smatrao preprekom svom apsolutizmu. u zemlje krune sv. nije dugo opstala.osnuje manufaktura u kojoj bi se izrađivale vojne uniforme16. usljevanje. Radile su i manufakture papira koje nisu bile brojne jer je potražnja bila mala.) bio je od 1765. potkove. Josip II. Hrvatska je ostala bez 16 izgradio suknaru na Ksaveru te poslovao s grofom Petrom Troilom Sermageom 17 Sonnefels je smatrao da država ovisi o broju njenih stanovnika.. a u njoj su se izrađivali čavli. Treću suknaru osnovao je grof Drašković 1770. osnovao novu skunaru u Stenjevcu. Preveo je Sonnenfelsov17 udžbenik na latinski. U njegovo vrijeme počele su se napuštati merkantilističke metode. suvladar majci (Mariji Tereziji). ali se proizvodnja ipak zadržala radi potrebe izrade svećeničkog ruha. držeći se ideje carske neograničene vlasti. trgovačkoj bilanci. a i narodnih nošnji. Nakon što se partnerstvo sa Sermageom raskinulo. sajmovi. smatrajući domaću proizvodnju nužnom dijelom svoje opće gospodarske politike. u Čabru. KAKO HRVATSKA I SLAVONIJA DOČEKUJU 19. izvozu i uvozu. ST. Grof Theodor Batthyany na svom je imanju proizvodio platno. opskrba hranom. Marija Terezija veliku je pozornost pidavala radu cehova za koja je potvrđivala nova i modernija pravila. ali je zatvorena nakon ukinuća njihova reda.1790. koji je bio vlasnik samoborskog rudnika bakra u Rudama. a onda i kroz njegovo ukinuće i prebacivanje svih poslova na Ugarsko namjesničko vijeće. PROMJENE NASTALE U DRUŠTVENO-UPRAVNOM PODRUČJU KROZ REFORME JOSIPA II. ali pri tome vladar treba voditi računa o mnogim drugim faktorima kao što su zaposlenost. zalagao se za zabranu uvoza strane robe. opreme za kuhinju. proveo je mnoge reforme. i radila je u vlasništvu zagrebačkog kaptola. obruči. Kroz djelovanje Hrvatskog kraljevskog vijeća.. u Kutjevu kod isusovaca. Sermage 1768.. Bio je poliglot i podučavao je upravne i gospodarske nauke. Preradom metala bavi se Theodor Battyany u Ozlju. u Trakošćanu. U Slavoniji (u Vukovaru i Jazaku) od 1773. profesor svih nastavnih predmeta novoosnovanog Političko-kameralnog studija u Varaždinu jer je poznavao mnoge slavenske jezike.) i iz poreza kao dopunskog izvora financiranja 14 . Ta je svilana bila pod vodstvom Bečke komore sve do početka 19. Bio je odgajan u duhu prosvjećenog apsolutizma i. Prvu manufakturu u proizvodnjimetala osnovao je Petar Zrinski 1651. Najstarija i najveća papirana nalazi se u Novoj vesi u Zagrebu od 1771.. mostarine. maltarine. st. 1764. Carica je u Varaždinu osnovala Kameralno-političke studije koji su početak današnjeg Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Page | 14 Nešto duljeg vijeka bile su svilane.. a i razvoj domaćeg lončarstva ozbiljno je konkuriralo Magdalenićevoj manufakturi. mažuri. Posebne povlastice dobili su i vlasnici bakrenog rudokopa za što se osobito zainteresirao grof Leopold Erdödy. Jedna od najvećih manufaktura u Hrvatskoj bila je manufaktura peći i zemljanog posuđa baruna Ignjata Magdalenića u Križevcima protiv koje se bunilo stanovništvo zbog mogućih požara. kada su francuski ratovi prekinuli zanimanje za svilu. no zbog češkomoravske manufakture koja je dobila monopol. do 1775.. Prvo je osnovana 1767. a na njemu je radio i Adalbert Barić. a drugu platnaru otvorio je grof Franjo Patačić u Vidovcu kraj Vž.

želeći tako protestante učiniti ravnopravne katolicima. podijeli je Ugarsku i Hrvatsku na 10 okružja. Kada je caru ponestalo sredstva za rat. a njihovu je imovinu zaplijenio. naredio je ujedinjenje triju osječkih općina u jednu da bi 1809. do 1827.). Vrhovac je počeo skupljati dokumente i spise koji su dokazivali povezanost Dalmacije i Hrvatske prije mletačke okupacije. U vrijeme turskog rata (1788. 1786. .). ulazak pripadnicima svih konfesija u Page | 15 državne službe. provodio je germanizaciju. Maksimilijan Vrhovac bio je zagrebački biskup od 1787. Tom je organizacijom ukinuta i banska čast. kasarne i manufakture. ukinuo je županije i uveo njemački kao jedini službeni jezik (1784. a 1786.) koji je pokušao provesti neke reforme. Međutim. u Lepoglavi prestaju djelovati pavlini. godine Osijek bio proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Njegovo je vladanje obilježeno francuskim ratovima. Bio je vrlo konzervativan. Time je spasio sebe i hrvatske slobodne zidare. Uz to. (1792. Bio je pristaša slobodarskih ideja pa se dugo morao opravdavati da nije bio povezan s ugarskim jakobincima i urotom Ignjata Martinovića te da u svojoj tiskari nije dao tiskati revolucionarne letke i pjesme. da se točno popiše zemlja i pučanstvo te da se svi obvežu na porez prema svojoj imovnoj moći. a od ostatka je formirao posebnu oblast nazvano Ugarsko primorje. . Želio je provesti ujedinjene svih habsburških zemalja u jednu zasebnu njemačku državu. listopada 1781. 1773. objavljeno je djelo karlovačkog trgovca Josipa Šipuša Temelji žitne trgovine18. 1796. ukinuo smrtnu kaznu i ubrzao sudske postupke. Kruna njegovih reforma bio je nalog iz 1787.1792. Cara Josipa II. sabor bili su preslabi da su odupru apsolutizmu dvora.) bio je zabranjen izvoz žita. od svih uvedenih reforma održala se samo ona o vjerskoj toleranciji i ukinuće kmetstva. a bio je i protivnik francuskog osvajanja hrvatskih zemalja i načina na koji je Napoleon provodio ujedinjenje Europe. ukinuo sve samostane koji se nisu bavili njegovanjem bolesnika ili nastavom.. Gorski kotar. Nakon pada Mletačke Republike 1797. 272. ŠIRENJE KRAJIŠKOG SUSTAVA NA OSLOBOĐENA HRVATSKA PODRUČJA 18 Temely xitne tergovine polag narave y dogacsajev . u Novoselčevoj tiskari. traže utočište u ojačalom ugarskom političkom tijelu. nasljeđuje njegov brat Leopold (1790. Zbog toga hrv. VOJNA KRAJINA U 18. 25. a ista navodi da je tiskana u Vrhovčevoj tiskari (0_o) 15 . tj. 1785. Bio je protivnik mađarizacije te se na Požunskom saboru 1790. i tijekom tih 40 godina učinio je mnogo za zg nadbiskupiju. Car Josip II. . ali nije uspio zbog prerane smrti. ukinut je isusovački red čiju je imovinu popisala Ugarska dvorska komora. ukinuo je Severinsku županiju te je njezin sjeverni dio. pohađati školu i slobodno raspolagati svojom pokretnom imovinom. grad Zagreb i cijelu Hrvatsku. dodijelio Zagrebačkoj županiji.svoje vrhovne političke vlasti. Konačno. u tiskari biskupa Maksimilijana Vrhovca.1790. ukinuo je kmetstvo i ime „kmet“ izbrisano je iz naziva! Time se seljak mogao slobodno seliti i ženiti bez privole vlastelina. Zgrade samostana pretvorene su u škole. Car je sudstvo odijelio od uprave.str.1835. kmet i dalje nije bio vlasnik zemljišta. Car Josip II. Spalio je sumnjiva pisma i svoj dotadašnji „dnevnik“. Nakon njega. Ograničio je utjecaj svećenstva u upravi i 1782. Radi spašavanja žitne trgovine. založio za održavanje latinskog jezika nasuprot mađarskome. staleži i Hrv. izdao je Edikt o vjerskoj toleranciji proglašujući slobodu vjeroispovijesti. učiti obrt. navodi da je tiskana u Zagrebu 1796. a hrv. 1786. staleži 1790.STOLJEĆU. na prijestolje dolazi Franjo I.

da pokrene oslobodilački rat kojim bi bio oslobođen veći prostor hrv. Karlovačka krajina na Slunjsku. Zapovijedno težište se prebacilo iz Graza u Beč i time se pokazala idealna prilika da se centralizira taj dio Monarhije.st. razred: djelatni vojnici koji su neposredno mobilizirani služili izvan ili unutar Krajine • 2. Vojna je krajina preustrojena po uzoru na uređenje regularnih formacija carske vojske. zahtjevima napravio je poveljom kojom potvrđuje da oslobođeno područje između Kupe i Une pripada pod nadležnost bana (odatle naziv Banska krajina ili Banovina). Početkom 18. šleskim. U 18. stanovništvo je podizalo otvorene bune (Lika i Krbava) protiv komorske uprave ističući da priznaju samo Karlovački generalat. Budući da je Komora vojno stanovništvo htjela podvrgnuti u upravnopravnim i gospodarskim stvarima i samo u vojnim stvarima prepustiti vojnim vlastim. a to je obrana. Plemstvo je smatralo daje Vojna krajina zbog odvraćanja neposredne turske opasnosti izgubila svoju osnovnu namjenu. Varaždinska je krajina podijeljena na Križevačku i Đurđevačku pukovniju. Kraljevine. prošireno vojno-krajiško uređenje prema nacrtu predstavnika vojnih vlasti i Dvorske komore koji su odredili da se vojno stanovništvo odvoji od civilnog (seoskog). Gradiške i Račke natkapetanije. razred: vojnici namjenjeni zemaljskoj obrani. i konačno Banska krajina na Glinsku i Kostajničku pukovniju. Slavonska krajina na Brodsku. odlazak Khevenhülera na talijansko ratište spriječio je provođenje njegova regulamenta. Vojnu krajinu čekaju temeljite reorganizacije.zajednička jurisdikcija vojnih i komorskih vlasti na istom području bila je stalan izvor sukoba i nerada u upravi. Gradišku i Petrovaradinsku pukovniju. Krajiška preraspodjela na pukovnije i satnije Aktualiziralo se pitanje vojne službe krajišnika. Donio je i regulament kojim su slavonski krajišnici oslobođeni svih davanja pa tako i spomenute rabote za izgradnju utvrda. Ogulinsku. Vlast je dana Dvorkoj komori koja je pokušala provesti organizacija koja se bitno razlikovala od uređenja Varaždinskog i Karlovačkog generalata. Otočku i Ličku pukovniju.st. ustupak hrv. bataljuni i satnije. a drugi je taj što je Krajina spadala izravno pod zapovijedništvo Dvorskog ratnog vijeća. Oni su zamišljeni kao profesionalni vojnici. To oslobođenje potvrđeno je Karlovačkim mirom 1699. Ukinuta je dotadašnja krajiška podjela kapetanija i vojvodstva. Regulament muško krajiško stanovništvo dijeli na tri razreda: • 1. već je htio proširiti vojno-krajiško uređenje na oslobođena područja Slavonije i Srijema.Neuspjeh Osmanlija da po drugi put osvoje Beč (1683. Car Page | 16 Leopold I. i Požarevačkim mirom 1718. prvi je razlog što se Habsburgovcima bilo teško odreći te militarizirane tvorevine. Krajina nije zanimala unutrašnjoaustrijske staleže više kao vojna defenziva. Liku i Krbavu je Komora na kraju ipak prepustila Karlovačkom generalatu. bečki se Dvor sve više uplitao u uređenje Vojne krajine. Brodske. Dok su krajiške postrojbe na češkim. a umjesto njih stvorene su generalkomande. straži na granici te službi na čardacima i kontumacima • 3. grofu Khevenhüleru povjeren je zadatak preuređenja Petrovaradinske. spremni za pokret na sva europska ratišta. Međutim. bavarskim i sjevernotalijanskim ratištima vodile rat za opstanak Monarhije. Bečki Dvor nije htio udovoljiti zahtjevima hrvatskih staleža. Upravo je reorganizacija Banske 16 . Pogoršao se i položaj slavonskih krajišnika jer su bili obvezni na rabotu kojom se kočio razvoj poljoprivrede. Dva su razloga zbog kojih Dvor nije ukinuo Krajinu. pukovnije. 1734. razred: krajišnici posvećeni kućnoj radinosti i poljoprivredi No. već kao izvor prihoda. U Slavoniji i Srijemu je 1702.) potaknule su habsburškog cara Leopolda I.

Vojna je krajina pretvorena u privrednu cjelinu i samofinanciranjem morala je snositi planirane troškove. 17 .). biti žarište tržišnog gospodarstva. a jedini način financiranja Zaklade bilo je izravno i neizravno oporezivanje krajiškog stanovništva. No. Većina tih propisa bila je preuzeta iz prijašnjih krajiških uređenja. a treći (pričuvni bataljun) samo četiri satnije. U svakoj je satniji bilo po 210 vojnika. civilni i krivični postupak. ali se vojna vlast pobrinula da ih uskladi s centralističkim težnjama Dvora. pristupile brojčanom izjednačivanju podjela pukovnija. upravo su ta nezadovoljstva i pritužbe na situacije Dvoru poslužile kao izgovor da provede još temeljitije preuređenje u skladu sa svojim centralističim idejama koje će kasnije pregaziti i posljednje ostatke krajiške samouprave. Svaka pukovnija imala je tri bataljuna. a zatim i u Varaždinskoj (1755. na poteškoće financijske i gospodarske naravi. zamrlih obrtničkih i trgovačkih djelatnosti. neograničeno iskorištavanje šumskog blaga i pravednije tržišne odnose. tražili su dopuštenje za slobodno raspolaganje nekretninama. izuzevši Bansku krajinu u kojoj je pregled trebao obaviti general-bojnik Wilhelm grof Wartensleben.krajine zaokružila proces učvršćenja neposrednog utjecaja vojnih vlasti i bečkog Dvora nad cjelokupnim krajiškim prostorom. Uz navedene propise. Krajišnici za svoje usluge nisu bili plaćeni u novcu već su nagrađivani zemljom. bataljuna i satnija. Provedena je reforma koja je posebno promijenila sustav Vojne krajine. Naime. ali je bilo otežano zbog noskog razvoja poljoprivrede. nedostaci krajiškog uređenja natjerala su cara Josipa II. st. izašla 1754.). Upravo je zbog toga bilo potrebno osigurati i odgovarajuća financijska sredstva. vojne su vlasti tek 1764. Zbog velikog nezadovoljstva. Pukovnik Johann Georg Geneyne po nalogu je Dvorskog ratnog vijeća proveo pretragu ustrojstva na cijelom vojnokrajiškom području. 1787. na definiranje izjednačenih obaveza i prava krajišnika. Također. Kao jedno od glavnih pitanja javilo se pronalaženje načina za stjecanje gotovog novca u Krajini koja je trebala priječi na novčano gospodarstvo. To je bio zakonik Page | 17 u kojem su se nalazili propisi koji su se odnosili na vojnokrajiške sudove. bila je pretvorena u jeftinu vojarnu na otvorenom. loše infrastrukture i manufakture. uz sastav novih jedinica. Umjesto toga. i njegove vojne savjetnike da poduzmu neke konkretne korake za za promjenu vojnokrajiškog sustava. Prvi i drugi bataljun imali su po šest satnija. Bio je potreban jedinstveni pravni oblik koja su. pobunjeni su se krajišnici žalili na kršenje starih krajiških povlastica i zloupotreba koje su činili časnici. Potvrđeno je i elementarno pravo krajišnika na zemljišne posjede. krajišnike je čekala i nova odora19 koja će ih izvrgnuti ruglu turskih susjeda. Tim je ustrojem Vojna krajina izgubila svoje prvotno obrambeno obilježje.povraštenih krajiških gradova koji će u drugoj polovici 18. dogodile su se neke promjene u upravnom i gospodarskom pogledu u povijesti Vojne krajine i njezinih komuniteta. Geneyne je zaključio da Krajina još uvijek nema jedinstven sustav i da su očite loše posljedice nerazmjernog terećenja krajišnika vojnim i poljodjelskim 19 uvedeni su porezi na nabavku uniformi pa će utjerivanje tih visokih poreza za nabavku uniformi potaknuti izbijanje sukoba prvo u Banskoj krajini (1750. Nakon podjele na pukovnije i stanije. Pukovnije i stanije u Vojnoj krajini nisu bile samo taktičke jedinice već i osnovna upravna područja što dovodi do bitne promjene u vojnokrajiškoj administrativnoj strukturi. Preustroj Kranije odnosio se. godine pod nazivom Vojnokrajiška prava. konačno. vojna su vlasti stvorile posebnu Krajišku proventnu zakladu za sve prihode i rashode Vojne krajine. Izlaz se vidio u stvaranju vojnih komuniteta . te pravne odnose među krajišnicima.

prihvatio je Lacyjev prijedlog koji je trebao obuhvatiti provođenje novog popisa stanovništva i imovine. smatrao kako je prva i glavna namjera krajišnika njihova vojna služba. HM ratovala je čak 11 godina: protiv Turaka i u dva koalicijska rata protiv Francuske. naime. Uočava lošku vojnu opremljenost i vojnu nesposobnost. Najviša vojna vlast u nacrtu dalje objašnjava da je 20 kantoni su bili posebne upravne oblasti s vlastitim upravnim ili gospodarskim časnicima i činovnicima 18 . Konačno uređenje Vojne krajine kompromisno je rješenje između prijedloga Geneynea i Lacyja. Nezadovoljstvo je bilo potaknuto lošim gospodarskim stanjem i neprimjerenom podjelom vojnih i poljoprivrednih dužnosti. a obični su časnici i dalje trebali nadzirati vježbe i vojnu službu krajišnika. privremeno ukidanje rabota. nije se ništa postiglo. Lacy je. čak i nakon uvođenja Kantonskog propisa stanje se nije popravilo. No. a svaki kanton na dva odjela ili kantonske divizije. Svaka bi se pukovnija sastojala od 6 kanstonskih divizija. Lacy predlaže preuređenje koje će omogućiti potpuno korištenje krajišnika u vojne svrhe. koji se Page | 18 obratio svom najbližem savjetniku maršalu Lacyju koji je usporedio ta izvještaja i na teelju toga načinio izvještaj koji je uputio caru. Wartensleben se usredotočio na vojni aspekt krajišnika. još uvijek bave ublažvanjem njenih posljedica ukidanjem nekih obveza stanovništvu: ukidanje poreza na pašanjake.. On bi trebao biti ili dobro uvježbani vojnik ili sposoban seljak. Diobe zadruga su zato i dalje ostale strogo zabranjene. Plaće. Budući da najveću pažnju pridaje vojnom apsektu. svaki bi bataljun činile 3 kantonske divizije. tj. a vojni aspekt uvijek mora ostati presudan. Svaki je kanton bio tri puta veći nego je Lacy predvidio i bio je podjeljen na dva okruga koje su vodili satnici. Kantonski pokus najviših vojnih krugova Car Josip II. No. No. to se obavilo tek nakon 4 godine. Po njemu je važno da krajišnici ostanu zadovoljni svojom sudbinom i da žive u skladu s osnovnom namjerom Vojne krajine. gospodarski odnosi i porezi razlikovali su se od jednog do drugog krajiškog područja. 1787. Iako se išlo u smjeru olakšanja obveza seljaka. tj..obvezama. Geneynova i Wartenslebenova izvješća dostavljena su caru Josipu II. Tim je propisom zadržana podjela pukovnija na dva bataljuna. smanjenje zemljarina na oranice. Ukinuće kantonskog sustava sve do idućeg Najviša vojna vlast ponovno je naglasila da je krajiški život u kućnim zadrugama osnovica krajiškog sustava. Raslo je i nezadovoljstvo pripadnika vojne postrojbe prema kantonskom uređenju žaleći se na svoje kantonske kolege koje su smatrali običnim piskaralima i drugorazrednim vojnicima te odgovornima za lošu disciplinu i organizaciju krajišnika. umjesto rješvanja gospodarske krize. Zalagao se za poboljšanje i poticanje poljodjelske djelatnosti u Krajini i sve obveze krajišnika trebale bi biti prilagođene njihovu poljodjelstvu. izlazi Kantonski propis kojim se kantoni postaju upravna područja analogna pukovnijama. S druge pak strane. Kantonsku su časnici trebali brinuti o unutrašnjopolitičkim i gospodarskim pitanjima kantona. upućuju molbenicu sa šest točaka Karlovačko-varaždinskoj generalkomandi tražeći ukidanje kanonskog sustava u njihovoj Krajini. no izostavilo je činjenicu da obveze krajišnika ne mogu biti dvojake. vlasti se. a umjesto trećeg bataljuna ustrojene su dvije zemaljske domobranske divizije kao pričuvne postrojbe. ravnodušnost i popuštanje revnosti husarskih časnika i nemarnost drugih visokih činovnika. Od samog stvaranja kantona i njihovog ukidanja. podjelu svake pukovnije Hrvatsko-slavonske vojne krajine na tri kantona20. Upravni časnici i dočasnici obavljali su sve civilne poslove. Oštrostrijelci Otočke i Ličke pukovnije 1793.

nesloga unutar zadružne kuće najveća opasnost za same pripadnike te kuće. te da poboljšaju ovčarstvo i pčelarstvo. stvorio divizije kao velike vojne jedinice. Kako bi se stimuliralo poljodjelstvo krajišnika. Uveo je općeobvezatni vojni rok. konoplju. je postavio Karla 1801. a one opet na krajišku službu općenito. prije sve.. Za olakšanje tereta tijekom prvog koalicijskog rata. Komisija se je uvjerila da tamošnjem ustrojstvu i administraciji još nedostaje jedinstvenost. Karlo je započeo preustroj austrijske vojske i prišao poboljšanju načina djelovanja zapovijednih vojnih struktura. ali i za opću krajišku službu. Novi je zakon bio konačan. – nadvojvode Karlo. Prihvaćen je u Colloredov prijedlog o poticanju krajišnika da sade krumpir. Kopnena je granica išla od Rta sv. predloženo je davanje zajmova za nabavku sjemena. više je puta naređeno da se krajišnicima smanje radne obveze jer se rat nepovoljno odrazio na njihove poljoprivredne aktivnoti. Karlo je na početku drugog koalicijskog rata. izdalo konačnu sustavnu naredbu za promjene u vojnokrajiškom ustrojstvu. no kantonski su se poslovi i dalje vodili odvojeno od pukovnijskih. Najvišim vojnim vlastima smetala je. rujna 1800. stoke ili opreme. U sastav Dalmacije ubrajali su se i svi otoci od Krka do Korčule. Tijekom 18. Varaždinsku. Na temelju nalaza Krajiške reorganizacijske komisije. Tri glavna reformatora su braća cara Franje II. Johann i Ludvig. studenoga 1800. Odluka o ukidanju kantonskog sustava stupila je na snagu 1. Najvažniji doprinos novih propisa odnosio se na porezne mjere. Regulirao je pravne i gospodarske odnose krajiškog stanovništvaTemljnog zakona 1850. studenoga 1807. obučavao konjaništvo u velikim formacijama i omogućio sposobnim časnicima lakše napredovanje. Strogo se zabranjivala daljnja zloupotreba rabote jer je ona najviše štetila samoj državi. bio prisiljen dati ostavku na mjesto glavnog zapovijednika u korist svoga brata nadvojvode Johanna. Page | 19 Dvorsko je ratno vijeće 17. Vijeće je preporučivalo uključivanje žena u poljoprivredne poslove kad su odsutni sposobni muškarci. Dalmacija i Boka obuhvaćale su prostor utvrđen Požarevačkim mirom 1718. 1803. na mjesto predsjednika Dvorskog ratnog vijeća. je Karlo imenovao general- bojnika i savjetnika Ratnog vijeća Josefa Kleinea za predsjednika Krajiške organizacijske komisije. najavljeno ukidanje kantonskog sustava. DALMACIJA I BOKA KOTORSKA U 18. Bečki vojni krugovi izrazili su svoje žaljenje što kantonsko uređenje nije ispunilo zadaću gospodarske revitalizacije Krajine. Bansku. U gradovima je obitavalo samo 10 – 15 % stanovništva. Franjo II. a Boka je obuhvaćala područje do Budve.. najviša je vojna vlast 1. 1799. lan i voćke. Ta je naredba uglavnom prijepis spomenutih preliminarnih prijedloga. STOLJEĆU U posljednjem stoljeću postojanja Mletačke Republike. Cjelokupan teritorij mletačkih prekojadranskih stečevina se ubrajao među najprostranije posjede Republike. Pošto je komisija izradila razne prijedloge za buduće krajiško uređenje. s obrazloženjem da će se tako smanjiti administrativni poslovi te uvesti jednostavna podređenost. Zbog tih je razloga 17. stoljeća pretežit dio dalmatinskog i bokeljskog pučanstva živio je u manjim naseljima. jedinstven propis za pravni sustav cijele Vojne Krajine. U idućem je desetljeću Vojnu krajinu čekalo intenzivno razdoblje vojnih reforma. odvojenost kantonske i pukovnijske jurisdikcije te potpuna neovisnost kantona od pukovnijskog zapovijedništva. Magdalene kraj Starigrada pod Velebitom. rujna 1800. donijela Temeljni zakon za Karlovačku. a 19 . nadvojvoda Karlo je sastavio posebnu Krajišku putnu dvorsku komisiju koja je trebala ispitati stanje sustava i uprave u Krajini. Mletačka pokrajina Dalmacija je tada obuhvaćala područje od Krka na sjeveru do Neuma na jugu. Slavonsku i Banatsku vojnu krajinu.

Guidici arbitri) koje je birala kneževa kancelarija među osobama naklonjenih vlastima. U seoskim su zajednicama manje sudske sporove rješavale tamošnje lige. ali se koristio i hrvatski u svim vrstama sudbenih postupaka. Šibenik i Split. a građanski se zasnivao na starim statutima gradova ili pojedinih područja.Republika je pokušavala unaprijediti gospodarstvo pa su u nekim gradovima (Split. Manjak se poljodjelskih proizvoda uvoze iz kopnenog zaleđa ili iz Italije. stoljeća Republika je nastojala održati dobre odnose s Turskim Carstvom. Istodobno je i osmanlijskim vlastima u Bosni odgovarao status dobrosusjedskih odnosa s Republikom i njezinim podanicima u Dalmaciji i Boki. Temeljno zanimanje većine dalmatinskog žiteljstva bilo je poljodjelstvo koje nije zadovoljavalo cjelokupne potrebe pokrajine. st. Osmanlijskim su se upraviteljima upućivali i bogati darovi kao zalog za održavanje prijateljskih odnosa. u Zadru su istodobno djelovali i gradski knez (civilna uprava) i kapetan (vojne ovlasti). Slične ovlasti imali su i tzv. Vijeće desetorice i Vijeće četrdesetorice. Boka je bila podijeljena na gradske općine Kotor. Herceg Novi i Budvu. U posljednjem stoljeću mletačke vladavine Dalmacija i Boka bile su u upravnom smislu podijeljene na 22 upravno-administrativne jedinice. izravno podređen vrhovnome providuru u Zadru. Novigradska konvencija prijateljstva na osnovi koje je utvrđena pogranična crta između dviju država i pravo na korištenje tamošnjih pašnjaka. Diplomatska rješenja nisu značila i potpun prekid sukoba. Stoga su tijekom cijelog stoljeća trgovci s obje strane imali neograničenu slobodu kretanja. a u Boki jedna osmina potencijalno obradivih površina. stoljeća na dalmatinsko-bokeljskoj političkoj sceni nije bilo važnijih događanja. Ribarstvo je također prolazilo kroz razdoblje nazadovanja. uspostavljen je novi ustroj vlasti na novostečenim djelovima pokrajine. Mletački predstavnici upravno-političke vlasti u Dalmaciji i Boki u svojim su službama koncentrirali i sudsku vlast pa sudstvo nije bilo odijeljeno od uprave. Tijekom 18. mletački statut (Statuto veneto). Dvadeset jedinica imalo je civilnu upravu pod vodstvom kneza (mletačka patricija). tj. Trogir) osnivane Akademije koje su održavale nastavu i predavanja o poljodjelstvu. Na čelu pokrajinske uprave bio je generalni providur. a jedna je imala status Page | 20 samostalne općine (Poljica). sa sjedištem u Zadru. Veći kriminalni prekršaji rješavali su se prvostepeno pred knezovima. upadom jednog austrijskog odreda na mletačko područje podno Velebita i oružanim napadom na neka tamošnja sela. Službeni jezik sudstva i uprave bio je talijanski. Mletačka je vlada poduzela određene mjere za poboljšanje ribarstva 20 . Do pred sam kraj 18. otoke i prostrano kopneno zaleđe (Ravni kotari). Tek krajem stoljeća. jednom jedinicom zapovijedao je vojni sopraintendant (Neretva). je donesena tzv. Krivični zakon koji se tada primjenjivao sadržavao je tzv. Najveći dio takvih sporova rješavala je mletačka magistratura. kapetanima. Sukobi su kulminirali 1774. U dalmatinske gradove s više od 4ooo stanovnika ubrajali su se samo Zadar. Gospodarsko nazadovanje jedna je od osnovnih značajki mletačke pokrajine Dalmacije u 18. U Dalmaciji je obrađivana samo jedna sedmina. U bokeljskom sjedištu Kotoru. dok je sustav vlasti na starim posjedima ostao nepromijenjen. sudovi dobrih ljudi (buoni uomi. istočnojadranska obala postaje predmetom političkih interesa i međusobnog diplomatskog sukobljavanja dviju svjetskih velesila – Austrije i Rusije. providurima i sopraintendantima. Zadar. 1776. Nakon Požarevačkog mira i konačnog utvrđivanja dalmatinsko-bokeljskih granica. mletačku je vlast predstavljao izvanredni providur. Neke su parnice prelazile providurovu nadležnost pa su izravno prosljeđivane sudskim instancijama u središte Republike. Poseban položaj imalo je zadarsko područje podijeljeno na tri dijela: grad. Osim providura.razlog tome je potrebno tražiti u poljodjelskom obilježju pokrajine. Trogir.

Primat u trgovini je i dalje Zadar. za sigurnost teritorija i vlasti. carica Marija Terezija 1759. uz plaćanje samo 0.. proizvodnja se razvija sporije od očekivanog. koja je podrijetlom vjerojatno poticala iz Puljštine. Najviše spisa odnosi se na posjede obitelji Korenić. Prvo. gdje je oko 1780. Od 16. Kada govorimo o inkorporaciji Rijeke. napose voštanica i brodskih konopa. do 18. U Rijeci se pokreće i proizvodnja.(osnivanje magistrata Izvanrednih delegata za pitanja ribolova u Dalmaciji 1773. .). to je povoljan zemljopisni položaj s obzirom na političke granice HM. U vrijem kada se obavljala tlaka. ni jedan istarski grad. INKORPORACIJA RIJEKE 1776. a u Dalmaciji i Boki započeti novo. st. 1773. Page | 21 Seljačko je stanovništvo mletačkih stečevina osobito teško pogađala osobna javna tlaka (rabota. zahvaljujući Mariji Tereziji. točnije radionice voska u Zadru. novi pribor itd. obustavljeni su svi poljodjelski radovi. Razvijenu prerađivačku djelatnost razvili su samo bokeljski kožari. kuluk). ISTRA U 18. 1782.) kada se posebice osjetila nestašica žita. Međutim. Provođenjem proseca merkantilizma trebalo je razviti proizvodnju i trgovinu.. bila pogođena gladnim godinama (1764. nije imao povoljan demografki razvoj. Rijeka je nakon 1776.5% vrijednosti prodane robe. proširuje povlastice slobodne luke na cijeli grad Rijeku. 1769. poticati vanjsku trgovinu od strane države. kojima je trebao upravljati Riječki gubernerij. osim Rovinja.). Napoleonove armade označit će 1797. odnosno ojačala bi se centralizacija koja će se posebno očistovati u 18. a ujedno zaštititi domaću proizvodnju i poticati izvoz čime bi se punila državna blagajna i usporedno s tim ojačala politička i gospodarska ovlast države. bila u svemu podložna Hrvatskome kraljevskom vijeću osim u trgovačkim poslovima. STOLJEĆU Interes Mletačke Republike za obranu istarske obale na kratko je ponovno oživio tijekom tzv. Javna se tlaka djelila na četiri osnovne skupine: državnu. st.) i Rijeke i Trsta slobodnim lukama21. carevi nastojali liberalizirati i potaknuti razvoj pomorskog i cestovnog prometa radi porasta trgovine. omogućila slobodnu trgovinu i proizvodnju. ujedno bakarski i riječi kapetan. Rata za španjolsku baštinu (1702. bilo oko petnaest radionica. zahvaljujući popustljivijoj mletačke trgovačke politike. zanimljivi spisi pronađeni u kući obitelji Korenić. robu mogu ostaviti neocarinjenu u komornim i privatnim skladištima 21 . Šibeniku i Splitu. događajima burno stoljeće povijesti. To je potaknulo nagli izvoz-uvoz i proizvodni uspon Rijeke. Tako je odnos između broja rođenih i broja umrlih u Puli bio 21 što znači da domaći i strani brodovi mogu ulaziti u te luke i obavljati utovar i istovar robe. javne radove te izvanrednu. bila je slabo naseljena i imala je samo 90 000 stanovnika. st. Osnivanjem Severitanske županije Rijeci je pridružen i Karlovac pa je carica tim dekretom iz 1776. Sredinom 18. kraj višestoljetnog mletačkog gospodstva na istočnojadranskoj obali.st. Iz dvigradske su povijesti u 17. Istra je u 18.. st. Međutim. Potkraj stoljeća se u Dalmaciji i Boki javlja i manufakturna proizvodnja. – zabrana ribolova za strance. Kotoru. a drugo opsežne mjere i brojne vladarske isprave kojima su tijekom 18. st. moramo uzeti u obzir okolnosti u kojima je došlo do donošenja njenog akta.1714. Nakon proglašenja Jadrana slobodnim morem (1717. za župana Severinske županije bio je postavljen riječki guverner. Trgovačka je djelatnost doživjela napredak.

/3.). Jedna buna bila je u Rovinju 1682. Osim građana i pučana pravo stanovanja imali su i tzv. Rat za španjolsku baštinu također je usporio oporavak Republike. između Mlečana i Osmanlija (1714. ovisno o situaciji. Za uspjeh dubrovačke politike tijekom mirovnih pregovora. Tijekom Austro-osmanskog rata (1737. a birao ga je senat na 16 mjeseci. naredio zapljenu njihovih brodova i imovine. Veliki savjet (Consiglio maggiore) i tzv. Municipalna je vlast. st. st. Plemiće i građane predstavljao je Gradski savjet (Consiglio dei cittadini). Napetosti s Mlečanima nastavljene su i početkom 18. vicini. sklapanja mira. i sam bio nazočan na Požarevačkom kongresu. bila oligarhijska: u njoj nisu sudjelovali pučani pa je zbog toga dolazilo do njihovih buna. kada uz posredovanje s Osmanlijama za dubrovačke brodove ukidaju pristojbu za plovidbu Jadranom. koji je. Veliki se savijet bavio najvažnijim pitanjima. godine uspjeli s Osmanlijama zaključiti povoljniju nagodbu o plaćanju tributa. Žiteljstvo je bilo podijeljeno na plemiće (nobili) i pučane (popolani). Unatoč tome. Grci i Armenci. Svi su oni bili upisani u knjigu plemstva Libro dei nobili. Republika jača svoje veze s Rijekom i 22 . posebice nakon 1754. on je 1705.1718. Dubrovčani su 1703.toliko nepovoljan da bi grad potpuno prestao postojati da se u njega nije neprekidno naseljavalo novo stanovništvo. Dolazak Burbonaca na španjolsko i napuljsko prijestolje nagnao je Dubrovčane da se priklone Luju XIV. Mlečani su opet osvojili sav osmanski teritorij uz dubrovačku granicu. no u Petrogradu to nije uspjelo. naročite je zasluge imao konzul u Carigragu Luka Chirico.1739. . pružajući značajnu obaviještajnu potporu. a sindik (sindico) i podestat izvršnu vlast. st. postaju središta dubrovačke diplomatske aktivnosti. poput objavljivanja rata. STOLJEĆU Nakon sklapanja Karlovačkog mira.). Slabljenjem Mlečana. 1653.. Podestat je bio mletački patricij. Republika postupno oblikuje modernu diplomatsku mrežu stalnih predstavnika u Rimu. godine života. njihovi se odnosi s Dubrovnikom tijekom 18. Od kraja 17. . Veletrgovinu je preko Podunavlja preuzela austrijska Orijentalna kompanija. Podestat i njegova tri suca suradnika činili su glavno upravljačko i administrativno tijelo komune (Reggimento). određivanja poreza. umjesto Carigrada. iznos od 12 500 dukata plaćao se svake treće godine. ponajviše Turci. optužio Republiku za savezništvo s Habsburgovcima. Dubrovčani su polagali velike nade u austrijsku pobjedu. Židovi. Tijekom Drugog Morejskog rata. Na primjeru Rovinja može se analizirati struktura gradskih magistratura. Sve su je europske sile priznale kao suverenu državu sa čvrstim međunarodnim položajem. No. izdavanja zakona. Beču. poboljšavaju. st. dakle. Arengo del popolo (parlament) činili su zakonodavnu. Veneciji. Civilna i vojna vlast bila je u Page | 22 rukama podestata koji je upravljao gradom u ime države. doba je potpunog sloma dubrovačke kopnene trgovine. st. Dubrovnik se pretvorio u tranzitno trgovište kojemu su preostale samo carinske i lučke pristojbe. kao službeni tumač mirovnog medijatora Engleza Suttona. DUBROVAČKA REPUBLIKA U 18. u lipnju 1718. Početak 18. Osmanlije su i dalje povremeno ucjenjivali Republiku različitim nametima. no sukob je ubrzo diplomatski riješen. izdavanja magistrata itd. Napulju i Parizu. U Savjetu sjedili su svi građani nakon navršene 20. Od tada pa sve do pada Republike. na Pićanštini je izbila najveća seljačka buna u Istri u 17. a pučane Arengo. Beč i Pariz. Svim su trgovačkim prometom u unutrašnjosti ovladali domaći trgovci. spojivši tako Dalmaciju sa svojim posjedima u Boki. Austrijski odnos prema Republici ostao je blizak i pokroviteljski sve do kraja stoljeća.

Tako se među vlastelom i građanstvom pojavljuje frankofilska. nakon dubrovačke pljenidbe jednog ruskog broda u Genovi. st. počeo se krajem 18. 30ih godina 18. predao je Orlovu 20 000 dukata odšteta. a živio je najviše od zemljišnih prihoda i državnih službi. no načelno su samo vlastela i građani mogli posjedovati nekretnine (to je u Astareji i na otocima bilo dopušteno i slobodnim seljacima). koje se očitovalo u smanjenju stopa smrtnosti i rastu broja stanovnika.. a najniže slojeve činili su sluge. Postignuti sporazum bio je relativno nepovoljan za Republiku. a Orlov je zaprijetio i opsadom Grada.novo razdoblje demografske tranzicije. dubrovački predstavnik Frano Ragnina. zabranila Konavljanima ukrcaj na brodove. a za vlastite potrebe nabavljaju drvo i građevni materijal za obnovu Grada u kojem se ponovno grade reprezentativne građevine. Ni razvoj flote nije donio blagostanje agraranom stanovništvu. austrofilska i rusofilska struja. stočne i agrarne proizvode. st. U raznim dijelovima Republike bilo je slobodnjaka. i građanski je stalež prolazio kroz oštru imovinsku stratifikaciju.1748. a plemstvo se kao subjekt vlasti uključilo u proces konjunkture. kriterij čiste krvi u borbi „sorboneza“ (starijih rodova) i „salamankeza“ (novog plemstva). Iaku su u formalnopravnom smislu svi pučani bili izjednačeni u odnosu prema državnoj vlasti. poluslobodnih seljaka i kemtova. te na sitne trgovce i preprodavače. a to je Rusija. Opasniji je bio dubrovački sukob s novo istočnom silom. pomoćni radnici i sl. 1776. Nemogućnost vođenja nove politike bila je uvjetovana i krvnom podijelom. Najveće su probleme Republici zadavali sjevernoafrički gusari. Kako bi zaustavila odlazak sa sela. st. .oni koji su za život zarađivali zanatskim i manualnim radom . dodatno zaoštravati zbog ideoloških i političkih razlika. pokazalo se da brodarstvo nije bio solidan gospodarski temelj koji bi jamčio dugoročni razvitak i društvenu stabilnost. započelo je doba uspona . Vještom kontrolom nad učanivanjem i radom najvažnijih bratovština antunina i lazarina. Senat je držao pod prismotrom gospodarski najmoćnije građanske rodove. Republika je krajem 18. gornji su slojevi i građanstva mogli donekle utjecati na politička zbivanja. koje je živjelo u sve težim uvjetima. Pomorski uspon doveo je Dubrovčane ponovno u kontak s europskim silama. Naime. Gotovo sav aktivni kapital angažiran je u kupnju i opremanje brodova.Barkom. uz pomoć Austrije. Oni nastoje što čvršće vezati seljake za 23 .već su se prije dijelili na srednje trgovce i obrtnike. Pučani . Pomorstvo tako postaje jedini gospodarski oslonac Page | 23 Republike. Posljednja dva desetljeća 18. Budući da je to Republici nanijelo velike štete. U tradicionalnom sustavu vlasničkih odnosa zemlja još nije bila pretvorena u robu niti je bila otvorena slobodnoj potražnji i prodaji na tržištu. nadzirući i propisujući pomorsko poduzetništvo kao glavni izvor državnih prihoda. a Republika je morala primiti jednog ruskog konzula za čije je potrebe morala izgraditi jednu pravoslavnu kapelicu. Do ponovnog poleta dubrovačkog izvanjadranskog brodarstva došlo je tijekom Rata za austrijsku baštinu (1741. Vlasništvo nad pomorskim kapitalom prelazilo je sve više u ruke građana. društvenih i političkih promjena. Jačanjem pomorsko-brodovlasničkog i trgovačkog sloja.). no njime su ipak stabilizirani odnosi s vodećom silom na sredozemlju. Posebnu skupinu trgovačkog stanovništva činili su Židovi čiji je položaj bio preciziran posebnim zakonom. ruski je admiral Orlov proglasio dubrovačke brodove neprijateljskim i naredio njihovu pljenidbu. Nagli je uspon donio niz gospodarskih. st. Dubrovački brodovi izvoze podunavsko žito. mornari. za Dubrovnik su protekla relativno mirno. 1769. Pri konačnom sklapanju ugovora u Pisi. Ruska je flota više godina plijenila dubrovačke brodove. Ipak. Konzervativan dio vlastele malo je ulagao u pomorstvo. povela je dugotrajne i mučne pregovore s Rusijom u Genovi. sklopljen je dubrovačko-francuski trgovački ugovor.

a novac se uglavnom polagao u strane banke. istodobno kada i u Francuskoj. dubrovačka država stalno je bila u trgovinskom deficitu./1800. koji je potpomognut unutarnjim proturječjima u dubrovačkom društvu. Page | 24 Zbog propasti trgovačkih kolonija na kontinentu i skromne domaće proizvodnje. iseljavanje velikog broja katoličkog življa 1697. ¸i ekspanzija vlaškog srpsko-pravoslavnog življa pojačava socijalne razlike i militarizira društvo još više. Zbog nedostatka klasičnog privatnog vlasništva i kapitala slabo su se razvijali svi oblici manufakture. te potrebe za velikim uvozom hrane. jačanje regionalnih svijesti što će negdje postati podlogom nacionalnih integracija. Najviše se uvozilo žito. Stanovnici Konavla odbili su taj namet. koji je dubrovačka vlada uvela 1799. To se odrazilo i na demografsku sliku Republike. trošio se na proširenje flote ili na kupovinu luksuznih proizvoda. stoljeću.. Stečeni ugled i utjecaj Dubrovčanima osiguravali su posebne povlastice. tj. Vrhunac vojnodiplomatskog zapleta (Francuska). ali i sveprisutna pojava u Osmanskome Carstvu: unutrašnjopolitički bi se osamnaesto stoljeće moglo nazvati „vremenom ajana“. Bosna siromaši: pritjecanje velikog broja muslimanskih izbjeglica iz ugarsko-hrvatskih habsburških i mletačkih „novostečevina“. st. pa je aristokracija relativno lako mogla kontrolirati događaje i spriječavati sve nepoželjne trendove. Najviši sloj građana (antunini i lazarini) državo je u svojim rukama 75% vlasništva brodskog prostora. st. Ukupan državni rashod pokrivao se zaradom od pomorstva kao najvažnijeg izvora prihoda. mjesnih oligarhija i feudalizacije. Njih 800 skupilo se u Konavoskom polju. ugljen i luksuzna roba. Krajem 18. Dubrovačka je Republika bila jedina neutralna država na Sredozemlju. a postojao je velik broj siromašnih spahija. Lom i šok koji je pogodio prostor Bosne oko 1700. spalit će mu kuću. Sve više dolazi do buna i ustanaka kao izravnih sukoba među staležima. U nahijama Sarajevo. dominiraju pravoslavni. Aristokracija je putem zakonodavstva usporavala razvoj privatnog vlasništva. gdje su se svečano zakleli da će dijeliti jednaku sudbinu. u 17. BOSNA U 18. doveo je do propasti Republike 1806. Dubrovčani svoj novac nisu ulagali u državu već su ga polagali u nekoliko inozemnih banaka. dolazi do uspona katoličkih. U trgovini su vrlo aktivni muslimanski trgovci u 16. onemogućujući građanskom sloju slobodu udruživanja i organiziranja. Teritorij Republike bio je malen. i manjim nemirima u Župi i na Lastovu. a tko prekrši zakletvu. Veći dio tih pologa pripadao je crkvenim i državnim zakladama. STOLJEĆU Specifičnost Bosne. a nestalnim političkim okolnostima neutralnost nije u svakom slučaju osiguravala uspjeh pomorskog pothvata pa je o pomorstvu ovisilo ne samo blagostanje već i opstanak države. Sroga je bilo često iseljavanje raje prema Srbiji i mletačkoj Dalmaciji. riža. Oživjelo je i već poznato staro uživanje posjeda selišta za mnogobrojne pogodbe s doseljenicima. možemo smatrati točkom nakon koje započinju procesi 24 . Obustava plovidbe zbog ratnog rizika iziskivala je velike troškove. demografsku tranizicju koja je započela u Dubrovačkoj Republici u drugoj polovici 18. Visoko i Fojnica takvih je parcela na kraju 17. bilo više od 900. meso. naloživši da svaki dubrovački podanik stariji od 14 godina mora iz javnih magazina kupiti 5 kg soli po stalnoj cijeni. Na posjedima spahija i kapetana naseljeni kmetovi nisu često posjedovali ni kuću u kojoj žive. st. a u 18. Građanski sloj počeo se pretvarati u vlasničku elitu bez političke vlasti. Neposredni povod pobuni bio je namet obvezne kupovine soli.zemlju. Nezadovoljno seljaštvo kulminiralo je ustankom u Konavlima 1799. pa su brodovi Republike u to doba uplovljavali u sve važnije sredozemne luke. ali je bilo i dosta privatnih računa.

što neizravno. to jest svojevrsna „demilitarizacija“ Vlaha s konačnom izgradnjom obrambenog sustava s isključivim osloncem na muslimanske posadnike plaćene u gotovu. 22 Polovicom 18. pratimo razvoj nekoliko karakterističnih tipova: nastaju tlocrtno raznolike crkve (franjevačka crkva u Samoboru). Tvrđavske su posade mnogo brojnije. crkve s jedinstvenim pačetvorinastim svetištem (franjevačka crkva u Slavonskom Brodu). to jest legalizacija tzv. st. dobiva križni oblik s karakterističnim slikovitim trijemom (cinktor). kapetanija i samih posada bitno je povećan. pa čak i čitavi novi gradovi. Na temelju tog novog redovitog poreza i dotada obavljane službe ajana po kadilucima nastupa ajanstvo kao upravno-sudska funkcija. Sigurno je da se u pograničnom pojasu nastavio i dovršio proces koji je započeo još u prijelomno vrijeme oko 1620. krasi ju raskošna unutrašnjost . stoji u vezi uvođenje.kompleks objekata vojnog karaktera koji se sastoji od oružarnica. i 17. te isusovačke crkve sv. Od 1699.. književnosti. ili gotovo svih dadžbina kršćanskog stanovništva. i tako je definitivno učvršćena socijalna suprotnost između vjeroispovijesti.U Slavoniji zanimljiva je Tvrđa . dvorci i kurije s parkovima. Poseban odraz u umjetnosti imati će prosvijećeni apsolutizam Marije Terezije i Josipa II.st. Krajiška je vojska svojevrsnom feudalizacijom postala uživateljem velikog dijela. do 1718.iluzionističke freske Ivana Rangera i raskošni polikromirani crkveni namještaj. – 1756. Jeronim u Štrigovi).što će uvelike odrediti poimanje Bosne do današnjeg vremena. ZNANOST. građanske kuće i palače. izvršeni su vrlo opsežni radovi na utvrđivanju i vojnom jačanju pograničnih područja. slikarstvu. Prejaka samosvijest i autonomija Sarajeva prisiljava središnju vlast da središte ejaleta Page | 25 preseli u Travnik (još 1686. zgrade glavne straže i niza jednokatnih vojarni. LIKOVNE UMJETNOSTI. Broj utvrda. barokne forme s primjesom klasicizma (crkva Marije Snježne u Belcu kraj Zlatara22). vijeća prvaka i esnafskih udruga. stoljeću. Na zagrebačkom Gradecu ističe se palača Oršić-Rauch. Taksit je ostao. što izravno. crkve koje odražavaju meke rokoko linije (Purga kraj Lepoglave ili Trški Vrh kraj Krapine) i konačno.). KNJIŽEVNOST. Konačni je ishod bio kompromis. S konačnim oblikovanjem i učvršćivanjem ajanske kaste kao vladajuće oligarhije koja je uvelike zamijenila klasičan državni upravni aparat. 25 . ŠKOLSTVO I CRKVA U HRVATA Oslobođenje velikog dijela zemalja od osmanlijske vlasti utjecalo je na snažan procvat umjetnosti: u graditeljstvu. Graditeljstvo Jedan od najljepših primjera baroknog urbanizma je Varaždin u kojem se ističe dvokatna palača obitelji Patačić s portalom ukrašenim dekorativnim rokoko štukaturama. pa ne sasvim ni s onima u 16. te teret vojne službe i mjestimično zahtijevanje čak i nemuslimanskih dadžbina od muslimanskih seljaka doveo do žestoke bune velikih razmjera od 1748. „mirnodopske pomoći“ (imdad-i hazariyye) 1720. proštenišne crkve u obliku trolista s kupolom (sv. a utvrda ima više. s njezinim mnogostrukim i slojevitim identitetom i identitetima – ne sasvim podudarnim sa srednjovjekovnima. U to je vrijeme dovršena izgradnja dubrovačke katedrale i isusovačkih i pavlinskih samostana u Lepoglavi. u kojoj su sudjelovali gotovo svi staleži. Grade se nove crkve u Slavoniji i fortifikacije. U to se vrijeme razvijaju kapetanije. Napokon je pokušaj Carigrada da i muslimani snose teret novog poreza (taksita). U crkvenoj arhitekturi 18. ali su svi muslimani proglašeni askerom. Mihovila.

Riječ je o trojici kipara iz Tirola koji su izradili kipove franjevačkih svetaca na oltaru sv. Ane u trsatskom svetištu. Najznačajnija graditeljska obitelj su dubrovački Macanovići koji rade niz crkava između Brača i Trogira. Page | 26 Vlaha.st. Njezin graditelj bio je venecijanski umjetnik Marino Gropelli. Diljem obale nalazimo djela mnogih velikih mletačkih kipara kasnog baroka i rokoko-a. ona je do sredine 18. Dominantna kiparska ličnost u sj. Petru u Šumi). Jedan od poslijednih primjera talijanizacije u kiparstvu je mramorni glavni oltar u župnoj crkvi sv. Na području Istre. U Dalmaciji i Boki kotorskoj imamo vrijedne primjere profane arhitekture poput palače Zmajević u Zadru. Eufemije u Rovinju (arhitekt Giovanni Dozzi izgradio u neoklasicističkoj kasnobaroknoj maniri). a zanimljivi su njegovi zagrebački oltari u isusovačkoj crkvi sv. svetište Gospe od Vrhpoljca u okolici Grada i zvonik crkve u Betini na Muteru). 26 . skupina crkava od Umaga i Grožnjana do Malog Lošinja koje svoje izvorište nalaze u venecijanskoj arhitekturi settecenta. kurije). Kiparska središta na sjeveru Hrvatske su Zagreb. važno mjesto u financiranju umjetničkih ostvarenja imali su pomorci. tzv. Marije na Dolcu Franje Rottmana. Važna je i kiparska radionica vinodolsko-istarske pavlinske provincije. Nakon oslobođenja Slavonije diljem regije niču raskošni dvorci i vlastelinstva poput onih u Valpovu i Brezovici. Carlo Picco te Giovanni i Leonardo Paccassi. do onih bokeljskih poput palače Tripković u Dobroti. Nastavlja se i proces barokizacije gotičkih svetišta (svetište Majke Božje u Lepoglavi i pavlinska crkva u Remetama u Zagrebu i u S. čiju središnju kupolu okružuju četiri manje kupole postavljene na četiri ugaona prostora izvan upisanog križa . lođice. snažno vezana za venecijanske uzore zbog pojačanih trgovačkih veza s Trstom pa prodiru i utjecaju srednjoeuropskog baroka. Skulptura Uz biskupe. Arhitektura u Istri obuhvaća: riječka crkva sv. Kvarnera i Rijekeotvaraju se kiparske radionice koje rade za gradove Hrvatskog primorja. Dominiraju dva tipa: višekrilni dvorci (Gornja Stubica. Osijek i Varaždin (među njima se ističu ona središta koja su vodili M. uz koje su vezane narudžbe nekih od najljepših kasnobaroknih i rokoko oltara iz Venecije. i Tagliapietra.ckva Gospe van Grada u Šibeniku. Primjer tog stila je palača Zuccato u Poreču. u Senju i Puntu na Krku. od furlanskih altarista. Tako u Rijeci svoje radionice zasnivaju inozemni arhitekti i kipati poput Bernardina i Giovannija Martinuzzija i furlanskog kipara Antonija Michelazzija (njegova skulptura je tipičan primjer stilske bliskosti goričko-furlanskih radionica ionih u Veneciji). Od lokalnih se graditelja u Dalmaciji ističe šibenčanin Ivan Skoko (najpoznatiji radovi . U Dubrovniku se podiže treća velika barokna građevina. župna crkva sv. U toj skupini izdvaja se pavlinski kipar Pavao Riedl koji je radio skulpture u crkvi Sv. Labin i Rovinj gdje se uzcrkve prigrađuju slikoviti otvoreni trijemovi.to je primjer tipične mletačke barokne arhitekture. domaći graditelj Ilija Katičić. Cussa. Uz Michelazzija. Katarine. kasnobarokni venecijanski kipar. redovničke zajednice i plemstvo. a slične forme nalazimo u Novigradu i Rovinju. prekoserije palača i ljetnikovaca na dubrovačkom području. Lobor i Miljan) i jednokrilni (tzv. obitelji Bonazza.Barokni dvorci hrvatskog plemstva sjedinjuju pejzaž i arhitekturu. Otvaraju se i redovničke kiparske radionice od kojih je najzanimljivija trsatska franjevačka radionica. poput Giovannija Marie Morlaitera. Barokiziraju se i stari dvorci poput onoga obitelji Zrinski u Ozlju. Katedralu u Dubrovniku završava 1719. Francesco Robba i Franjo Rottman i njihove skulpture u kamenu i mramoru očituju talijanski utjecaj). Hrvatskoj bio je Francesco Robba. crkva sv. Petra u Šumi. Vida. Kada govorimo o profanoj arhitekturi. u Istri se još ističu Giovanni Mattiuzzi. Mirkovci.

Slikarstvo
U slikarstvu nalazimo djela nekolicine velikana venecijanskog settecenta23 čiji
izraz karakterizira kasnobarokna i rokokoovska teatralnost i patetika. Primjerice,
u dubrovačkoj isusovačkoj crkvi nalazimo ciklus fresaka o temama iz života sv.
Ignacija (rad Sicilijanca Gaetana Garcie). Na sjevernom Jadranu nalazimo i djela
slovenskih autora od kojih valja izdvojiti radove Valentina Page | 27
Metzingera.Iluzionističko slikarstvo na sjeveru predstavlja slikar, pavlinski
redovnik Ivan Krstitelj Ranger koji je stilski blizak austrijskom baroku i umjetnosti
talijanskog slikara Andree Pozza. Radio je freske u crkvama u Lepoglavi, Belcu 24,
Olimlju, Štrigovi i Varaždinu. Uz njega se ističe i autor svodne freske u crkvi sv.
Katarine u Zagrebu, Giulio Quaglio, Krištofor Andrej Jelovšek (autor freske u
apsidi iste crkve) te autor fresaka u Trškom Vrhu, Anton Lerchinger (najistaknutiji
štajerski barokist).
Od zidnog slikarstva settecenca valja spomenuti niz ciklusa alegorijsko-mitološke
i historijske tematike te slika galantnih prizora koji krase zagorske dvorce u
Gornjoj Bistri, Donjem Oroslavju, Miljani i Brezovici. Naš najznačajniji barokni
slikar Federico Benković25, svoja najvažnija djela ostvaruje raddeći između
Beča i Njemačke za dvojicu nadbiskupa iz obitelji Schönborn. Ne smijemo
zaboraviti remek-djelo zlatarstva u sjevernoj Hrvatskoj, antependij glavnog oltara
zagrebačke katedrala s reljefom sv. Stjepana kralja, rad bečkog zlatara Georga
Gaspara Meichela iz 1721.

HRVATSKA KNJIŽEVNOST U 18. ST. - BAROK, KLASICIZAM,
PROSVJETITELJSTVO

18. je stoljeće razdoblje prosvjetiteljstva gdje prevladava racionalizam i
znanstvena spoznaja. Prosvjetiteljske se tendencije mogu pratiti do svršetka 30ih
godina 19. st., kada se u hrv. književnosti pojavljuju jasni znakovi romantizma.
Produžetak baroknih tendencija očevidan je u djelu Požežanina Antuna
Kanižlića (1699.- 1777.), autora dvanaesteračkog religioznog epa Sveta
Rožalija, panormitanska divica iz godine 1780. Uzor je našao u Gundulićevim
Suzama sina razmetnoga i Đurđevićevim Uzdasima Mandalijene pokornice.
Objavio je i nekoliko moralno-poučnih djela26.
Glavno obilježje prosvjetiteljske epike jest poduka i komunikacijska usmjerenost
na široke pučke čitateljske slojeve, a njezini su predstavnici Andrija Kačić
Miošić i Matija Antun Relković. A. K. Miošić (1704. - 1760.) nedvojbeno je
jedna od središnjih književnih osobnosti 18. stoljeća. Njegov Razgovor ugodni
naroda slovinskoga (1756.) izišao je do 1826. u čak sedam izdanja i po tome je
najčešće objavljivana hrvatska dopreporodna knjiga. Razgovor je djelo
zborničkoga tipa, sastavljeno od epskih pjesama i kronikalnih zapisa. Izravni
poticaj za Razgovor Kačić je dobio od djela Filipa Grabovca Cvit razgovora naroda
i jezika iličkoga, aliti rvatckoga. Teme Razgovora su srednjovjekovna prošlost
južnih Slavena i protuturski ratovi. Osnovna je Kačićeva namjera ideološka:
sastaviti knjigu koja će pripomoći etničkom i političkom osvješćivanju naroda.
Na njemačkim prosvjetiteljskim poticajima nastao je didaktički spjev Satir iliti
divji čovik (1762., 1778.) Matije Antuna Relkovića (1732. - 1798.), namijenjen

23
Sebastian Ricci, Giambattisto Pittoni, Gaspar Dizani, Francesco Fontebass
24
u crkvi sv. Marije Snježne naslikao ciklus s temama iz Marijina Života
25
Žrtva Ifigenije, Hagara i Ismael u pustinji, Abraham žrtvuje Izaka
26
Bogoljubstvo na poštenje svetoga Francesca Saverije, družbe Isusove, Utočište
Blaženoj Divici Mariji, Primogući i srce nadvladajući uzori

27

izravnoj poduci slavonskoga seljaka i uklanjanju turskih običaja. U njemu se mogu
prepoznati elementi prosvjetiteljske satire i tematska upućenost na tradiciju
Vergilijevih Georgika.
Slavonskom se stvarnošću na pučko-prosvjetiteljski način pozabavio i Vid Došen
(1720. - 1778.). Napisao je osmerački religiozni spjev Aždaja sedmoglava (1768.)
u kojemu govori o običajima i nedostacima slavonskoga seljaka, odnosno o
njegovih sedam grijeha. Važno je i versifikatorsko pjesništvo Matije Petra Page | 28
Katančića (1750. - 1825.)na latinskom i hrvatskom jeziku koji je pokušao graditi
hrv. stihove na načelima kvantitativne metrike (Fructus auctumnales, 1791.).
Iako u Dubrovniku ep zauzima središnje mjesto, nastaju i filozofska i
prirodoznanstvena djela: Ruđer Bošković, djelo De Solis ac Lunae defectibus
(1760.) te Đuro Ferić Periegesis orae Rachusanae (1803.). Dubrovčani prevode
na latinski Homerove epove, Teokrita, Hesioda, Tasisa, ali i odlomke Gundulićeva
Osmana.
Hrvatska kajkavska književnost dugo je pod utjecajem Jurja Habedlića.
Dominiraju barokni stilski izraz, pobožne i moralne teme. Najznačajniji su Juraj
Mulih (Posel apostolski vu navuku kršćansku postavljen), Štefan Zagrebec
(Hrana duhovna ovčic kerščanskeh), Štefan Fuček (Hištorije), Hilarion
Gašparoti (Cvet svetih) i Gregur Kapucin (Nebeski pastir pogubljenu ovcu išče,
Nestrančno vezdašnjega tabora ispisivanje). U prvim desetljećima 19. st. stvaraju
Jakon Lovrenčić, autor ČiniI i živlenja Petrice Kerempuha, i Tituš Brezovački,
koji je napisao Matijaš Grabancijaš Dijak.
Komedija je vrlo popularna vrsta hrvatskoga osamnaestostoljetnoga kazališta. U
Dubravniku se osobito cijeni Molière. U prvoj polovici stoljeća adaptirane su u
prozi i izvedene 23 komedije, tzv. frančezarije. Među dramskim piscima, koji su
sastavljali hrv. tekstove, zapaženi su Ferdinand Putica, Marko Bruerević i Vlaho
Stulli.
U sjevernoj Hrvatskoj jedini je oblik kazališta vezan za isusovačke školske
predstave. Tituš Brezovački (1757. - 1805.), najzačajniji dramatičar hrv. sjevera,
započeo je školskom dramom Sveti Aliksij. Napisao je dvije komedije Diogeneš ili
sluga dveh zgubljenih bratov i Matijaš Grabancijaš Dijak. P
Poesbno mjesto u hrv. književnosti 18. st. zauzima pjesnikinja Katarina Patačić.
Napisala je Pesme horvatske koje su uglavnom petrarkistički kanconijer s
prepoznatljivim ljubavnim motivima.

ZNANOST U HRVATA U 18. STOLJEĆU

Razdoblje prosvjetiteljstva dovodi u znanosti do prosvjetljenja mnogih važnih
znanstvenih pitanja u kojima sudjeluju i hrv. autori, a osobito se ističe rimski krug
hrv. znanstvenika koji čine glasoviti hrvatski četverolist: Ruđer Bošković,
Rajmund Kunić, Bernard Zamanja i Bedenikt Stay uz koje još djeluje i Ivan
Luka Zuzorić. Snažan krug hrv. učenjaka djeluje i u Mađarskoj, osobito na
Sveučilištu u Budimu, a najistaknutiji su bili Josip Franjo Domin, Mirko Daniel
Bogdanić, braća Josip i Ljudevit Mitterpacher, Ivan Paskvić i Franjo
Bruna. U Hrvatskoj pak djeluju Pavao Thaller u Požegi i Julije Bajamonti u
Splitu.
Ruđer Bošković (1711. - 1787.) najzaslužniji je, najpoznatiji i najpriznatiji hrv.
znanstvenik u svijetu. Njegovi pogledi usmjerili su europsku znanstvenu misao
prema novim rješenjima o strukturi tvari. U svom glavnom djelu Theoria
philosophiae naturalis (Beč, 1758.; Venecija, 1763.) sveo je sve pojave u prirodi

28

na „jedan jedinstveni zakon sila“, a njegova gledišta toga zakona ostavila su
neizbrisiv trag u znanosti sve do naših dana.
Benedikt Stay (1714. - 1801.) napisao je dva prirodno-filozofijska epa: Šest knjiga
filozofije iznesene u stihovim (Venecija, 1744.; Rim, 1747.) u kojem je izložio
Descartesovu prirodnu filozofiju, i Deset knjiga novije filozofije iznesene u
stihovima gdje je izložio Newtonova prirodnoznanstvena gledišta27.
Rajmund Kunić (1719. - 1794.) i Bernard Zamanja (1735. - 1820.), uz Boškovićevu Page | 29
su pomoć opjevali suvremena znanstvena gledišta svojega doba i izložili ih u
Rimskoj akademiji „degli Arcavi“.
Bošković je pomagao i Dubrovčaninu Ivanu Luki Zuzoriću (1716. - 1746.) u
istraživanju povijesti astronomije. O tome je Zuzorić objavio djelo Sopra...(O
antičkom sunčanom satu, Venecija, 1746.).
Veći broj hrv. učenjaka djeluje u doba prosvjetiteljstva u Mađarskoj, osobito na
Sveučilištu u Budimu. Franjo Bruna (1745. - 1817.) djelovao je kao astronom,
meteorolog i matematičar. Radio je u budimskoj zvjezdarnici (osnovana 1779.), a
kasnije kao profesor više matematike na Sveučilištu u Pešti. Objavio svoja djela
na području astronomije i meteorologije, a sačuvano je više njegovih rukopisa iz
hidromehanike.
Mirko Daniel Bogdanić (1762. - 1802.), Virovitičanin, djelovao je kao astronom i
matematičar. Kao i Bruna, radio je u Sveučilišnoj budimskom zvjezdarnici.
Vrijedno priznanja je njegovo rukopisno djelo iz nebeske mehanike Mechanica
coelestis. U Beču je na hrv. jeziku objavio i povijest starog vijeka u azijskim
zemljama, pod naslovom Događaji svijeta.
Josip Mitterpacher (1739. 1788.) djelovao je kao prof. matematike, a njegov brat
Ljudevit Mitterpacher (1734. - 1814.) djelovao je kao prof. gospodarstava na
Sveučilištu u Budimu. Ljudevit je bio jedan od najplodnijih autora udžbenika na tlu
Austrijske Carevine.
Josip Franjo Domin (1754. - 1819.), Zagrepčanin, bio je prof. fizike i
gospodarstava u Mađarskoj, a kasnije prof. fizike na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Pešti. Najvažnije njegovo djelo je Disertatio...(Fizikalna rasprava o
postanku, naravi i koristi umjetnog zraka)28. Bavio se i primjenom statičkog
elektriciteta u liječenju, a i sam se bavio liječenjem elektricitetom. Stoga ga često
nazivaju i „ocem elektroterapije“.
Ivan Pasvić bio je astronom i matematičar koji je naslijedio Josipa Mitterpachera
na katedri više matematike. Objavio je više djela iz geometrijskih mjerenja i
primjene više matematike na teoriju strojeva, a najvažnije djelo mu je
Anfangsgründe...(Počela cijelokupne teorijske matematike).
Pavao Thaler (1735. - 1800.), bivši isusovac i ljekarnik iz Požege, napisao je na
gotovo 250 stranica prvi rukopisni hrvatski udžbenik kemije Uvod u pravu kemiju
koji se čuva u Muzeju Požeške kotline.

ŠKOLSTVO U HRVATA OD 16. DO 18. STOLJEĆA

Samostanske i crkvene škole te pučka prosvjeta
Školstvo se održavalo uglavnom u samostanima i uz kaptole gradskih središta.
Pojedini su crkveni redovi njegovali osnovnu,srednju i visoku izobrazbu svojih
27
Descartesova gledišta opjevao je u više od 10 000 heksametara, a Newtonova u više od
24 000 heksametara.
28
prvo takve vrste na tlu Austrijske Carevine

29

1773./1727. nakon otvaranje isusovačke gimnazije u Varaždinu 32 papa Klement XIV. dok su učitelji često bili istodobno orguljaši ikantori u crkvi. 29 Sjemeništa postoje i u Splitu. Djecu poučavaju kapelani.. Gimnazije u Varaždinu i Požegi 1777. a najpoznatija je u Zagrebu. Franjevci su imali filozofski studij u Dubrovniku još od kraja 14. Kao prepreka javili su se Mlečani. Klarise su pak osobito odgajale plemićke i patricijske kćeri. U svim samostanima franjevaca. ali U Osijeku u 18. u Požegi. godine zatražila osnivanje isusovačke škole u svom gradu. redovnici i učitelji svjetovnjaci. st. Tijekom 17. st. imao poseban odjel za hrvatske i mađarske slušače. Remetama i Olimju. Varaždinu i Rijeci osnivaju isusovci konvikte ili internate u kojima stanuju siromašniji učenici. Viši studij filozofije i teologije ili akademije. Početkom 17. U Križevce ihdovodi hrvatski protonotar Ivan Zakmardi.obnovio ju je biskup Augustin Kažotić. Družba Isusova. st. posebno u Zagrebačkoj biskupiji30.st. U Zagrebu. Otvorio ju je 150331. 1725. Jedan od novih crkvenih redova u 16. postaje generalno učilište. a u 16. u Rijeci i 1760. Dubrovačka Republika još je 1555. preuzimaju pavlini i vode ih sve do ukinuća njihovog reda 1786. upravu nad postojećim gimnazijama preuzimamjesni biskup. Usporedno postoje kaptolske škole za izobrazbu budućeg klera. nakon ukidanja isusovačkog reda32. Sredinom 18. 30 . (Josip II. a obuhvaćalaje humanistički i teološki studij koji prema odredbama Tridentskog sabora postaju sjemeništa29. prior Marko iz Dubrave koji je pripadao krugu humanista na dvoru bana Ivaniša Korvina. dominikanki i klarisa u priobalnim gradovima školuju djevojčice i djevojke u osnovnom obrazovanju i prikladnim zanatima.). Gradske osnovne škle u Dubrovniku. Javne gimnazije i učilišta Prethodnica kasnijih javnih gimnazija u Hrvatskoj može se smatrati gimnazija u pavlinskom samostanu u Lepoglavi. isusovci otvaraju 1662. broj se župnih škola naglo povećava.Po nekoliko godina u 18. a predavači su biskupijski svećenici..dominikanaca i drugih redovnika. javne srednje škole osnivaju i pavlini. ali djeluju samo neko vrijeme. Poreču i Puli. Splitu i Zadru postoje već u 15. Zadru. Trajna sjemeništa postoje u Zadru do 1797. Tek će zaslugom Marije Terezije gimnaziju ponovno otvoriti u Osijeku i Petrovaradinu. Ženski samostani benediktinki. Dominikanci drže studij filozofije i teologije u Zadru. koji nisu dopuštali daisusovci u Dalmaciji vode gimnaziju i sjemenište. Hvaru.stoljeća. Samo privremeno predaju filozofiju u Dubrovniku.stoljeća osnivaju ga i u Zagrebu. 30 Zahvaljujući biskupu Franji Thauszyju 31 Zatvorena 1637. i 18. Osim tih gimnazija koje su osnovali isusovci. koji je 1677. pavlini drže više studije usporedno i u samostanima u Čakovcu. bili su značajni po svom školskom i odgojnom radu. st. st. u Zagrebu.mladih članova. postoji stoljetna tradicija nekog oblika pučke škole u kojima su redovnici poučavali djecu kršćanski nauk i osnove pismenosti. Pavlini iz Trnave prenijeli su u Lepoglavu svoj filozofski studij za vlastite studente. Razvoj takvih škola najčešće je ovisio o materijalnim mogućnostima pojedinih župa i o političkim prilikama.st. Page | 30 Srednje ili gramatičke škole držali su redovnici u svojim samostanima za vlastiti pomladak. Prema dominikanskom školskom sustavu. vode nepotpunu gimnaziju koju zbog nedostataka sredstava moraju zatvoriti. Posebno su za to zaslužni franjevci koji su u 16. a njihov boravak plaćaju dobročinitelji položenim zakladama.stoljeća sve je više župnih ili crkvenih škola koje osnivaju župnici. i u Splitu. a u njima predaju svećenici. u Bosni djecu naučili čitati i pisati na latinici i bosančici.

vježbe i aktivnosti Isusovači je red prvi od crkvenih institucija u svojim pravilima postavio kao jedan od glavnih ciljeva odgoj svjetovne mladeži i zbog toga oni tijekom pola stoljeća izrađuju vlastiti školski sustav. Konačna verzija tog školskog sustava objavljena je 1599. a uz to postpuno uvodi i germanizaciju u tadašnje latinske srednje škole. broj je polaznika u isusovačkim gimnazijama bio dosta velik.Redovnike pijariste ili skolope iz Austrije u Hrvatsku 1755. tzv. da se zaposle poseban prof. st. karlovačku preuzimaju franjevci. školski priručnici.. odnosno iz srednjih škola na više studije. pjesnike. a 1761. dovodi Marija Terezija i dodjeljuje im opatiju i imanje Marču. u Napulju pod naslovom Ratio atque institutio studiorum (Metoda i uređenje studija). Škole su im oduzete 1783.. odmor. Car Josip II.. Ratio studiorum najviše novosti donosi u dobroj organizaciji studija u disciplini i aktivnosti učenika. a podučavala je buduće kapetane. za njemački jezik i pismo. ili vrlo teško. mehanike za mlade obrtnike. ispiti i promaknuća u viši razred. Tako Dvor preko Hrvatskog kraljevskog vijeća nalaže 1769. Omogućavao je odgoj i izobrazbu jednako djelotvorne za buduće svećenike. Nautičku školu osniva Marija Terezija u Trstu. st. Školski sustav . Pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja. prelaziti iz normalnih škola u srednje. Sustav se spretno prilagođavao društvenim ideološkim promjenama sve do polovice 18. praznici. pa ga zato mnogi drže prvim školskim sustavom u pravom smislu. državnike. duhovne aktivnosti. Vodili su glavnu (osnovnu) školu (na njemačkom jeziku). Marija Terezija otvara i škole za političke i kameralne znanosti u Varaždinu. U početku su uršulinke predavale na njemačkom. Otvaraju nižu gimnaziju.u kojoj je program bio sličan kasnijim realnim gimnazijama s pretežito tehničkim i gospodarskim predmetima. raspored i trajanje sati u tjednu. a nazivala se obrtničkom ili geometrijskom školom. Isusovačko školsko uređenje postalo je najpoznatije i najraširenije u iduća dva stoljeća. ali je vizitator Nikola Gothal naredio da se u školi uči i hrvatski. Detaljno je naznačena struktura studija kao predavanja. latinsku školu s nastavnim njemačkim jezikom. Poznati isusovac u toj školi bio je Franjo Ksaver Orlando koji će nakon ukinuća reda u riječkoj akademiji otvoriti katedru za nautiku. varaždinskoj gimnaziji da se u poezije umjesto pjesništva uvede stil pisanja. Važnu ulogu s obzirom na političke prilike u „ostacima ostataka“ Hrvatske u prvoj polovici 17.. st. ali tada postaje obvezan mađarski. U isusovačkim se gimnazijama rabe 31 . koja je bila oduzeta pravoslavnim monasima. nagrade. bečki Dvor nastoji modernizirati škole u Monarhiji. a Hrvatsko kraljevsko vijeće donijelo je 1778. imaju isusovački kolegiji u Zagrebu i Varaždinu. Veće promjene u uređenju školstva uslijedile su nakon ukinuća isusovačkog reda (1783. u tri niža razreda njemački kao nastavni jezik. za stalno se nastanjuju u Bjelovaru i otvaraju nižu gimnaziju.). vojnike ili znanstvenike. uveo je školarinu i ograničio obrazovanje seljačke i građanske mladeži koja nije mogla. Obnašali su dužnost upravitelja svih škola u Karlovačkom i Varaždinskom generalatu. ukida školarinu i obvezni njemački jezik. te prof. Njegov nasljednik Leopold II. Utjecaj i značenje javnih škola S obzirom na domaće prilike i blizinu sličnih učilišta u susjednim zemljama. službenu naredbu da nastavni jezik bude hrvatski. budući da je visoko obrazovanje bilo rezervirano za plemićke sinove. Page | 31 četverorazrednu latinsku školu s njemačkim nastavnim jezikom u Karlovcu. koja postaje potpuna gimnazija javnog karaktera. pomorce i trgovce. sredinom 18. Prve javne ženske škole u Hrvatskoj osnivaju redovnice uršulinke u Varaždine gdje otvaraju pučku djevojačku školu. dnevni red. Nekoliko godina djeluju u Koprivnici.

a prema drugom redovnici se ne smiju udaljavati iz samostana i napuštati župnu službu ako im je ona povjerena. On je pokušavao organizirati državnu crkvu koja će služiti interesima Monarhije. pravopisne priručnike itd. školstva tijekom tri stoljeća: osnivanje prvih javnih gimnazija u prvim desetljećima 17. jedni od graditelja hrv. postupno ukida sve muške i ženske redovničke ustanove koje se neposredno nisu bavile školstvom. Josip II. hrvatske početnice na kajkavskom i štokavskom. Ovaj posljedni je nazvan prema Josipu II. kao prethodnica današnjeg Sveučilišta. sa svojim mističnim inicijacijama i obredima. Objavljuju školske rječnike. st. škole i karitativne ustanove pod zaštitom Crkve. Nekoliko važnih prekretnica u razvoju hrv. 32 . S obzirom na reorganizaciju monaških redova i redovničkih družba objavljena su dva dekreta: prema prvom nitko ne može polagati redovničke zavjete prije navršene 21. godine. st. Katoličku crkvu). latinsko-hrvatski Jurja Habdelića. Na stvaranje protucrkvenog mnijenja utječu Voltaireova ironizacija kršćanstva (nadaleko je poznata njegova huškačka parola: „Ecrasez l'infame!“ . nisu ozbiljno shvaćene čak ni na području crkvene (papinske) države. Mnogi afirmirani redovi nemaju podmlatka. i reformne odredbe bečkog Dvora potkraj 18. Protuteža rimskom centralizmu Hobbesov materijalistički senzualizam. Redovništvo je u opadanju. tj. U djelovanju M. Kao pokret izgrađen na prosvjetiteljskim idejama. njemačkog Aufklärunga i jozefinizma. pismenosti i kulture. političkom. st. zdravstvom ili strogo znanstvenom djelatnošću. Osude papa Klementa XII. i Benedikta XIV. izraziti porast župnih pučkih škola Page | 32 od sredine 18. Ukinuta je prevlast isusovaca na Bečkom sveučilištu i otvoren put profesorima iz inozemstva.. CRKVA U HRVATA U 18. st. PROSVJETITELJSTVO I JOZEFINIZAM Do „krize savjesti“ dolazi pod utjecajem engleskog deizma i slobodnog zidarstva. dok su nešto bolje prošli prosjački redovi (dominikanci i franjevci). st. kulturnom i gospodarskom smislu te je on prozvan „pionirom svega pokreta hrvatskog naroda u novije doba“. Od redovničkog patrimonija stvoren je „fond za vjeroispovijest“ iz kojeg se uzdržavao kler.„Uništite besramnicu!“. slobodno zidarstvo dolazi u sukob s Katoličkom Crkvom. zagrebačka akademija od 1669. Vrhovca prosvjetiteljsko-jozefinističke ideje u Hrvatskoj najizrazitije su u crkvenom. STOLJEĆU. Lockeovo „razumsko kršćanstvo“ i Spinozin pozitivistički racionalizam imaju odjeka u cijeloj Europi. Vrijednost tih školskih priručnika pokazuje podatak da su se neki tiskali više puta sve do prve polovice 19.udženici jednaki onima na velikim svjetskim učilištima. Maksimilijan Vrhovac je na području prostrane Zagrebačke biskupije utemeljio 104 župe. kojima je postavljen temelj masovnijoj izobrazbi djece i mladeži u 19. koji želi unaprijediti zemlje habsburške krune i u svome nastojanju iskoristiti intelektualne i materijalne prednosti Katoličke crkve i njezinih službenika. Crkva i Monarhija Najveća opasnost katoličkom jedinstvu u doba prosvjetiteljstva prijetila je od francuskog galikanizma. Diderotov idejni skok od prirodne religije prema ateizmu i Holbachova da „materija ne treba nikakvog posebnog pokretača jer djeluje svojim vlastitim sliama“. U Hrvatskoj su najviše bili pogođeni benediktinci i pavlini. a najveći je dio potrošen u osnivanje novih župa i gradnji crkava.

Car Josip II. Bila je nadahnuta racionalističko-prosvjetiteljskim pogledima te vođena geslom „Sloboda. Plemstvo je bilo glavni politički čimbenik i u Banskoj Hrvatskoj i u Ugarskoj. nije obnovljena niti je bilo izgleda da će se to uskoro učiniti. kralj Leopold II. Stjepana. na čelu s banom Erdödyjem. usporedno s obnovom ustavnog stanja. Josipa II. vidjeli prijetnju od mađarizacije te su zahtjevali da i dalje latinski jezik ostane službeni. Rijeka.) dobila je 1779. bila je najvažniji događaj europskog 18. Pod upravom Hrvatskog sabora i hrv. nasljeđuje Leopold II. bratstvo. Kvarnerski otoci. velikaši te predstavnici plemstva iz županija i predstavnici kraljevskih slobodnih gradova.. Provincijal). nalazio u sklopu Austrijske Carevine u čijem su sastavu bili: Banska Hrvatska (tzv. Bansku krajinu (Banija ili Banovina) činile su dvije regimente: Petrinjska sa sjedištem u Petrinji i Glinska sa sjedištem u Glini. Page | 33 19. zaključio da priznaje Ugarsko namjesničko vijeće i kao vladu za Hrvatsku. U sklopu Mletačke Republike bili su: veći dio Istre. zaseban samoupravni status (Corpus separatum) i 1786. 1790. učvršćivao je centralizam i širio germanizaciju tako potirući uzakonjena i tradicionalna prava pojedinih nenjemačkih naroda svoje Carevine što je izazivalo sve više nezadovoljstva. Međimurje je nakon četverogodišnjeg pripadanja zagrebačkom distriktu pripojeno mađarskoj Zalatskoj županiji. a izbor i imenovanje bana bilo je u nadležnosti cara (kralja). Rijeka kao slobodna luka (1719. U Hrvatskom saboru sudjelovali su prelati. kao i mađarski palatin (najviši upravni dostojanstvenik). Međimurje. Hrvatski su im se zastupnici odlučili suprotstaviti i u tome su se otporu istaknuli Nikola Škrlec 33 . stoljeća. Hrvatski je sabor 1790. Dalmacija i Boka kotorska. nije se htio okruniti krunom sv. STOLJEĆE HRVATSKA U PRVOJ POLOVICI 19. iako pristaša prosvjetiteljstva. dao okruniti za hrvatsko-ugarskog kralja. koji je ponovno uspostavio staleški ustav u Banskoj Hrvatskoj i Ugarskoj te se 1790. STOLJEĆA STANJE NA HRVATSKOM PROSTORU ZA VRIJEME FRANCUSKE REVOLUCIJE I KOALICIJSKIH RATOVA PROTIV FRANCUSKE Francuska revolucija 1789. U tom su zahtjevu hrv. Budući da zasebna vlada Banske Hrvatske. Tada su mađarski saborski zastupnici pokrenuli i pitanje pripadnosti Slavonije i zagovarali su pripojenje Slavonije Mađarskoj. zahtjevali su da se mađarski jezik uvede i kao službeni jezik u Hrvatskoj. bana bile su samo Banska Hrvatska i Banska krajina (granica). Hrvatski se prostor tijekom vladavine Josipa II. zastupnici. Sabor je sazivao ban. Jedini samostalni teritorij bio je teritorij Dubrovačke Republike. za hrvatskog bana imenovao je velikaša Ivana Erdödyja koji je na toj dužnosti ostao punih 16 godina. Car Josip II. Vojna krajina te dio Istre. Mađarski saborski zastupnici. jednakost“ i izvršila je snažan utjecaj na zemlje u Europi. pripojena je Ugarskom primorju (Littorale Hungaricum) na čijem je čelu bio guverner.

i ban Erdödy koji je na zajedničkom saboru u Budimu 1790. uzviknuo „Regnum
regno non praescribit leges“33.

Francuska je 20. travnja 1722. odlukom svoje Zakonodavne skupštine objavila rat
Austriji. Napadnutoj Austriji u pomoć je pritekla saveznica Pruska. Austrijsko-
prusko zajedništvo u tom ratu bilo je prav antifrancuska koalicija. Nedugo nakon
početka te koalicije, car Leopold II. je umro (1792.). Nasljedio ga je sin Franjo II. Page | 34
koji je sastavio ratovanje protiv Francuza, završeno tek u travnju 1795. mirom u
Baselu. U tom se ratu Francuska iskazal kao moćna vojna sila, a među njezinim
vojskovođama čelni je čovjek postao general Napoleon Bonaparte!
Kako je Pruska, nakon Baselskog mira, istupila iz koalicije s Austrijom, Napoleon
je ubrzo poveo novi rat protiv Austrije koja je bila prisiljena na primirje s
Francuskom, sklopljen 1797. u Leobenu, a zatim i na mirovni ugovor potpisan iste
godine u Campoformiju. Francuzi su 17. svibnja 1797. zauzeli Veneciju i ukinuli
Mletačku Republiku. Od ukinuća Mletačke Republike do mira u Campoformiju
nastao je u Dalmaciji pokret za sjedinjenem Dalmacije s Banskom Hrvatskom.
Najuporniji zagovaratelj sjedinjenja bio je dalmatinski franjevac Andrija Dorotić, a
u Zagrebu je bilo nekoliko istaknutijih podržavatelja među kojima se isticao M.
Vrhovac. Iz Dalmacije je bila upućena molba caru (kralju) Franji II. da omogući
sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom. To je sjedinjenje tražio i Hrv. sabor
1802. Franjo II. je iste godine odgovorio da za sjedinjenje nisu sazrele potrebne
okolnosti i da zbog toga do daljnjega odgađa svoju odluku o tom pitanju.
Nakon poraza Austrije od Francuske u drugom (bitka kod Ulma 1805.) i u trećem
(bitka kod Austerlitza 1805.) ratu, potpisan je 25. prosinca 1805. mirovni ugovor
u Požunu (Bratislava). Austrijska Carevina je u duhu odredaba Požunskog mira
počela napuštati istočnojadranske teritorije koje je francuska vojska zauzimala
krećući se kopnom. Kako bi Francuzi došli do Boke kotorske, stali su 1806. na tlu
Dubrovačke Republike da se odmore. Udružena ruska i crnogorska vojska,
željevši opljačkati Dubrovnik, krenula je na dubrovačko tlo te su Konavlama
sukobila s umornom francuskom vojskom. Francuzi se bili potisnuti u sam
Dubrovnik sve do dolaska novih francuskih postrojbi koje su istjerale ruse i
crnogorce s dubrovačkog tla. Francuzi su se od samog početka boravka u
Dubrovniku ponašali kao pravi okupatori, zaposjedajući tvrđave, samostane,
škole i kuće. Rusi su se prema odredbama Tilsitskog mira iz 1807. morali povući s
Jadrana, odnosno i iz Boke kotorske što je značilo slobodan prolaz Francuzima u
samu Boku. No, i nakon toga, Francuzi su ostali na tlu Dubrovačke Republike, a
31. siječnja 1808. su i formalno ukinuli Dubrovačku Republiku čiji su teritorij, kao i
teritorij Boke kotorske, uključili u svoju pokrajinu Dalmaciju. Na čelu vojne
pokrajinske uprave u Dalmaciji, nalazio se general Auguste Marmont koji je uoči
ukinuća Dubrovačke Republike od svojih nadređenih dobio naslov „vojvoda
dubrovački“ (Duc de raguse). Na čelu francuske civilne pokrajinske uprave u
Dalmaciji bio je generalni providur sa sjedištem u Zadru i tu dužnost Napoleon I.
povjerio je Vincenzu Dandolu, istaknutom venecijanskom frankofilu. Generalni
providur Dandolo, nadahnut razvijenom Francuskom kao uzorom, nastojao je
unaprijediti gospodarski i kultruni život u Dalmaciji. Poticao je poljoprivredu,
osnovao je trgovačku komoru u Splitu, sredio carine, sudstvo je odvojio od
uprave, ukinuo batinanje i torturu u istražnom postupku, osnovao prizivna sudišta
u Zadru i Splitu, poticao osnivanje novih škola, u Zadru je ustanovio i visoku školu
za studij filozofije, prava, medicine i prirodnih znanosti. Kao talijan, Dandolo je
favorizirao talijanski jezik, te je njegovim nastojanjem u Zadru pokrenut i
dvojezični tjednik „Il Regio Dalmata“ („Kraljski Dalmatin)“ na talijanskom i
hrvatskom jeziku. Bile su to prve hrvatske novine koje su izlazile od 12. srpnja
1806. do 1. travnja 1810.
33
„Kraljevstvo kraljevstvu ne pripisuje zakone“

34

U ratnom sukobu s petom antifrancuskom koalicijom (Austrije i Engleske),
Francuska je postigla nove pobjede od kojih je bila najvažnija ona protiv
austrijske vojske kod Wagrama 1809. Nakon toga, Austrija je prisiljena da
Schönbrunnskim mirom iz 1809. ustupi Francuskoj Beljačko okružje (zapadnu
Korušku, Gorišku, Trst, Kranjsku, Pazinsku grofoviju te dijelove civilne Hrvatske i
Vojne krajine koji su se nalazili na prostoru južno od Save do mora). Time je
Austrija potpuno izgubila pristup do mora. Page | 35
Te tako dobivene slovenske i hrvatske teritorije, kao i hrvatska područja od Istre
do Boke kotorske, Francuzi su odmah administrativno ujedinili nazvali taj sklop
Ilirskim provincijama (Les provinces illyriennes). U Ilirskim provincijama živjelo je
tada 1 556 000 stanovnika. Na čelu Ilirskih provincija bio je generalni guverner sa
sjedištem u Ljubljani. Ta je dužnost bila povjerena francuskom vođi Marmontu
koji je uspostavio središnju upravu Ilirskih provincija i deset područnih
intendantura. Od 1811. uvedena je nova područna upravna organizacija:
uspostavljeno je 6 civilnih provincija (Dubrovnik, Dalmacija, civilna Hrvatska,
Istra, Kranjska i Koruška) i jedna vojna provincija (Vojna krajina). Od 1. siječna
1812. i u Ilirskim je provncijama uveden francuski Građanski zakonik (Code civil,
donesen 1804. i prema Napoleonu I. nazivan i Code Napoléon). Svi su građani
postali jednaki pred zakonom, sudstvo je odijeljeno od uprave, ukinuti su
zemaljski staleži, porezni privilegiji, autonomna prava gradova, uvedena je opća
vojna obveza i obveza plaćanja poreza, ukinuti su cehovi, feudalna obveza, a u
Dalmatinskoj Zagori seljaci su postali vlasnici zemlje koju su obrađivali. Dužnost
generalnog providura obavljao je maršal Marmont do 1813. Otada su Ilirske
provincije ušle u posljednju godinu svoga postojanja, a njihova je središnja
uprava iste godine premještena iz Ljubljane u Trst i tu je dočekala svoj kraj 1814.

HRVATSKE ZEMLJE UOČI I NAKON BEČKOG KONGRESA

U Banskoj Hrvatskoj je nakon Ivana Erdödyja bansku dužnost od 1806. obnašao
grof Ignjat Gyulay, austrijski general topništa. Banovao je punih 25 godina, do
1831. Sudjelovao je u svim koalicijskim ratovima protiv Francuske.
Francuski porazi u Rusiji 1812. i potom u velikoj bitki kod Leipziga 1813. potaknuli
su Austrijsku Carevinu da krene u zauzimanje teritorija koje je izgubila Požunskim
i Schönbrunnskim mirom. Tako su francuske Ilirske provincije od 1813./14.
ponovno došle u sastav Austrijske Carevine. Početkom proljeća 1814.
Napoleonova Francuska bila je slomljena: 31. ožujka u Pariz su ušle vojne snage
šeste protufrancuske koalicije, a 11. travnja Napoleon je abidicirao u
Fontainebleauu i potom je konfiniran na otoku Elba. Glavna briga pobjedničkih
zemalja bila je zatim da dogovorom utvrde poratni međunarodni poredak u
Europi na načelima legitimiteta i restauracije. Njihovi su se predstavnici okupili u
Beču. Taj skup, poznat kao Bečki kongres, vijećao je od rujna 1814. do lipnja
1815. U težnji da zadovolje svoje interese, zemlje pobjednice, sudionice tog
kongresa, nagađale su se i pogađale međusobno. U toj aktivnosti svojim se
inicijativama i utjecajem posebice isticao Clemens Metternich, austijski ministar
vanjskih poslova. Zaključci Bečkog kongresa sadržani su u njegovu završnom
dokumentu (Acte finale) od 9. lipnja 1815., koji se sastoji od 121 članka. Austrija
je u skladu sa svojim interesima dobila Ilirske provincije. Dubrovačka Republika
nije bila obnovljena. Njezin teritorij, kako je stajalo u 94. članku Acte finale,
dodijeljen je Austriji. Tako je Austrija, dobivši 1815. cijelu istočnojadransku obalu,
od ušća Soče do Budve, počela od tada, kao pomorska zemlja, izgrađivati svoju
dominaciju na Jadranu.
Austrijski car Franjo II. , po savjetu svojeg ministra Metternicha, stvarnog
upravljača u Austriji, vladao je Hrvatskom i Ugarskom apsolutistički i to punih 13

35

godina (1812. - 1825.). Taj francjozefovski apsolutizam (nazvan tako u kasnijoj
historiografskoj literaturi po njemačkom obliku careva imena Franz) imao je
zadaću da onemogući otpore Hrvatskog i Ugarskog sabora carevoj (kraljevoj)
upravnoj politici, osobito na hrvatskom prostoru. Car je bivše Ilirske provincije
1816. proglasio Kraljevinom Ilirijom, koja se sastojala od dva gubernija -
Ljubljanskog i Primorskog.
U Banskoj Hrvatskoj djelovale su županije iza francjozefovskog apsolutizma i Page | 36
nakon ponovnog vraćanja ustavnosti. One su obavljale upravno-političke i sudske
poslove. Glavnu riječu njima imali su plemići. Sudilo se prema Verböczyjevu
zakoniku. Sadržavao je ugarsko običajno pravo koje je krajem 15. i početkom 16.
st. prikupio i sistematizirao Istvan Verböczy, protunotar kraljevskog dvorskog
suca. Pod naslovom Trodjelno djelo običajnog prava slavnog kraljevstva Ugarske i
njemu pripojenih područja34. Taj je zakonik 1514. usvojio Ugarski sabor. Potpisao
ga je i kralj, no nije bio ovjeren kraljevim pečatom, pa, prema tome, nije dobio ni
definitivnu pravnu sankciju. No, bez obzira na to, u Ugarskoj se smatrao i
primjenjivao kao zbornik vežećeg prava. U Banskoj Hrvatskoj bio je upotrebi sve
do 1852., kad je zamijenjen austrijskim Građanskim zakonikom.
Austrijska uprava, na ostalim dijelovima bivših Ilirskih provnicija, bila je različito
organizirana. 1814. osnovano je, kao zasebna oblast, Austrijsko primorje za
sjedištem u Trstu. To Austrijsko primorje imalo je u svom sastavu 4 okružja:
Riječko, Istarsko, Goričko i Tršćansko. Austrijska uprava na području Dalmacije,
nekadašnje mletačke Boke kotorske i bivše Dubrovačke Republike, sastojalo se
od gubernija - pokrajinske činovničke vlade u Zadru, glavom gradu te pokrajine;
zatim od četiriju okružja (Zadarskog, Splitskog, Dubrovačkog i Kotorskog) u
sastavu kojih su bile preture i općine. Na čelu gubernija nalazio se gubernator.
Službeni jeziku u upravi, sudstvu i školstvu, kako u Istri, tako i u Dalmaciji, bio je
talijanski, što se objašnjavalo tradicijom, većom razvijenošću tog jezika, kao i
time što su činovnici, suci i učitelji taj jezik bolje ili jedino poznavali.
U Banskoj Hrvatskoj uvijek su se budno čuvali i branili mogući oblici hrvatske
državnosti. Najstarije hrv. zemlje Dalmacija, Hrvatska i Slavonija smatrale su se i
dalje jednom kraljevinom što je stalajo i u njihovu državno-pravnom naslovu:
Regnum Dalamatiae, Croatiae et Slavoniae. I u naslovu hrvatskoga bana redovito
se isticalo da je on: banus regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Iako se
hrvatska Trojednica poslije Bečkog kongresa 1815. našla u sklopu Austrijske
Carevine i u neposrednoj prilici da bude upravno ujedinjena, to se ipak nije
dogodilo jer carski dvor u Beču to nije htio jer se bojao da bi to ujedinjenje ojačalo
Hrvate koji bi se, udruženi s inače jakim Mađarima, mogli efikasnije
suprotstavljati austrijskim Nijemcima te zahtjevati i preustroj HM prema svojim
interesima. Zbog toga je Dalmacija i dalje ostala izolirana upravno vezana za Beč,
a ne za Zagreb. Od 1817. pokrajina je Dalmacija - u sklopu Austrijske Carevine -
dobila naziv kraljevine (Kraljevina Dalmacija, što je odmah ušlo i u naslov
austrijskih vladara).

VOJNA KRAJINA U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA

Zadnja promjena granice između Hrvatskog Kraljevstva i Osmanskog
Carstva
Za vrijeme austro-turskog rata (1788. - 1791.) po treći je put u 18. st. jedno od
glavnih ratišta s Turcima bilo područje Srbije. Zbog više poraza glavnine
austrijske vojske na području Srbije, Austrijsko je Carstvo bilo prisiljeno na
mirovne pregovore s Osmanskim Carstvom. Mirovni sporazum potpisan je u
Svištovu na Dunavu u Bugarskoj 4. kolovoza 1791. Sređivanje novih granica
34
skraćeno Tripartit, lat. Opus tripartitum iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae
partiumque eidem annexarum

36

doneseno je. I dok se na jednoj strani doista nastoji ublažiti bijedu krajiškog stanovništa. Nažalost. drži vojnu cestu od Venecije do Dalmacije. o vojnoj i općinskoj raboti. U gradovima Vojne krajine živjelo je 1799. vojna je vlast s velikom pozornošću pratila kretanje krajiškog stanovništva. poslije 1807. Sredinom rujna sve pukovnije stare Karlovačke i Banske 35 U francuskim revolucionarnim ratovima sudjelovalo je više od 100 000 krajišnika. kada je Napoleon ugovorom u Bratislavi dobio pravo da za potrebe Dalmacije. u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini postojala je. Kraljevstva koje su tijekom Stogodišnjega hrvatsko-turskoga rata osvojili Turci.. gradova u kojima su bila pukovnijska upravna i zapovjedna sjedišta s velkom koncentracijom krajiških časnika. osobito u pukovnijama Karlovačke krajine. o obrtu i o trgovini.između dva velika carstva završeno je tek 1795. počinje na gornjem toku rijeke Gline. 1807. njihovih obitelji. st. Zbog stalne potrebe za sve većom vojskom radi učestalih ratova. tj. čiji je status dobio središnje mjesto u sastavu vojne krajine. Sadržaj novoga Temeljnog zakona raspoređen je u 8 glavnim oblasti: o vojnim dužnostima. na drugoj se strani istodobno nastoji iz Krajine izvući maksimum dobro izvježbanih vojnika. o porezu. o kućnim zadrugama. više dopuna. Kraj Napoleonovih ratova. Velike socijalne napetosti i bune dovode najprije do konačnog ukidanja kantonalnog sustava i početka većeg broja reforma koje će se u dotjeranome sistematiziranom obliku objaviti cijeloj Krajini. i taj se put pridaje velika pozornost. o pravu krajišnika na nepokretna dobra. Pariško vojni krugovi. stoljetni vojni sustav dajući tom djelu Hrvatske samofrancusko ime (La Croatie militaire). krajišnicima nije polazilo za rukom osloboditi Page | 37 Bihać i ostale dijelove Turske Hrvatske. 1813. S novim Krajiškim temeljnim zakonom nastojalo se uvjeriti krajiško stanovništvo da su dobili ustav koji će Krajini donijeti blagostanje trajnijeg karaktera. bio je zapravo posljednje proširenje Vojne krajine. Time je nepovratno propuštena posljednja prilika da se povrate oni dijelovi povijesnih zemalja Hrv. tj. u neprekinutoj crti. započeo prvi petogodišnji rat s Francuskom. novi zakon nije daleko odmakao od terezijanskih odredaba prvog Krajiškog zakona iz 1754. Krajine je u Napoleonovom ratu s Rusijom ustupila tri pukovnije dok su ostale krajiške postrojbe bile zadužene braniti obalu od engleske mornarice. i grupacija štapskih gradova. koji će ubuduće zapovijedati i upravljati Krajinom. a u Napoleonovim ratovima oko 67 000 krajišnika 37 . Zbog nedorečenosti pojedinih odredaba. na točki gdje potok Maljevac u nju utječe. Krajina je dočekala sasvim iscrpljena35. uz vojne komitete. Kada je 1792. središnje institucije Austrijskog Carstva nisu više mogle jačim intervencijama u prehrani i kreditima kućnim zadrugama utjecati na ublažavanje teških prilika. Na razmeđu 18. Nova granica prema Bosni. Napoleonova Francuska pritišće Austrijsko Carstvo Prvi dodiri krajiškog stanovništva s Francuzima počinju 1806. Bez veće potpora austijske vojske. ali je u povijesnom razvoju Vojne krajine imao veliko značenje. Međutim. zatim uz Koranu prema Drežnikgradu i dalje preko Vaganca i ličkog Petrovog Sela ulazi u područje istočne padine planine Plješevice. obrtnika i školskog osoblja. Tu prolazi istočnim rubom oslobođenog Izačića i preko Skočaja izbija nadomak Bihaća. Odatle se protezala prema Cetingradu. Austrijski dobitak 1791. samo 22 100 stanovnika. Kućnoj zadruzi. i 19. Rat je u cijelosti završio neuspjehom. Te iste godine krajiško stanovništvo južno od Save nije ni slutilo da će uskoro postati dio velokoga Francuskog Carstva. autrijska ofenziva kreće na francuske prekosavske stečevine. Najviše se proširila Lička pukovnija. zadržali su u Karlovačkoj i Banskoj krajini. trgovaca. kao njezin novi ustav.

ruskim. Projekt je u početnoj verziji izradio krajiški kapetan Josip Kajetan Knežić. Svi oni koji nisu ulazili u grupaciju „pravih krajišnika“ morali su se otkupiti od davanja obvezne državne rabote (25. članovima kućne zadruge u Krajini zabranjeno je baviti se obrtom jer je prva i osnovna zadaća kućne zadruge osigurati dati državi što veći broj vojnika.). uprave i sudstva dati novi polet. 1850. Bečki Dvor stoljećima je gospodario nad polovicom hrv. na vojno-feudalnom posjedu. Iznimka su samo kovači i kolari.turskim. njemačkim. U povijesti hrvatskih željeznica. Temeljni zakon nije bitno mijenjao stare odredbe o besplatnoj državnoj i općinskoj raboti. koje je zagovarao sustav viseće željeznice os Siska do Bandinog Sela. Krajina pozdravlja dolazak Austrije u nadi da će prestati turske provale i pljačke iz Bosne. Također vrijedna povlastica je ta da obrtnika na tjelesnu kaznu batinanja može kazniti samo sud krajiške pukovnije. Page | 38 Gospodarski polet Krajine Trgovački promet iz godine u godine prima sve više novih tereta. austrijskimi talijanskim ratištima za pretiž dinastije Habsburgovaca. što Hrvatsku stavlja u red prvih zemalja u Europi koje su pristupe projektu modernizacije svojih prometnica. ni djeca. oslobođeni su samo članovi kućne zadruge. dok je Banska krajina jedina sačuvala povijesnu tradiciju i samostalnost (ali samo do 1822. Uz prolivenu krv. potrebno je pridodati i nekoliko miljuna radnih dana koje su svake godine krajišnici Hrvatske morali dati svome „voljenom caru“ kroz državnu i općinsku rabotu. stoljećima se oblikuje „mali svijet“ pun predrasuda.5 kruna). diskriminacija i trauma koje su nastale zbog mnogih tjelesnih kazni (ponajviše batinanje) kojih nisu bili pošteđeni ni starci. Teža i ne tako rijetka kazna bila je trčanje kroz šibe (ukinuta 1855. ponajprije žito iz Podunavlja. proces nove upravne i komandne integracije koja ukida podjelu Krajine na generalate. stvoreni su preduvjeti za nastavak krajiških reforma. Šesnaest godina nakon Napoleonova poraza kod Lepziga (1829. Početak uspona krajiškog društva Krajiški temeljni zakon iz 1807. a konačan projekt kojemu se vraćao još dva puta. Od općinske rabote. izrađen je tek devet godina kasnije (1838. nije u dovoljnoj mjeri popravio položaj obrtničke privrede jer je svako obrtničko zvanjeproglašeno punim zanimanjem što znači da je sve obrtnike trebalo osloboditi vojne službe. Osnovana je nova krajiška institucija brigada. Oblikovanje krajiškog „malog svijeta“ U Vojnoj krajini. izrađen je u Beču posljednji Temeljni zakon za Krajinu. sastavljena od dvije pukovnije. Mladi upravni časnici nastoje organiciji krajiške privrede. ni žene. šumsku građu i drvo za ogrjev.krajine ponovno su pod austrijskom zastavom. zemalja te ej mnogo krajiške krvi proliveno na francuskim. ponovno priključena zajedničkoj generalkomandi u Zagrebu. a i otvoren je put novom oživljavanju trgovine. Državnu rabotu u Vojnoj krajini daje svaka kućna zadruga prema veličini svog posjeda. taj projekt označava početak izgradnje željeznica u nas. započetih već 1807. Banska je krajina 1823. Uspostavom krajiškog sustava i Napoleonovim porazom. izrađen je u Krajini prvi projekt krajiške željeznice koja bi teret prevozila od Siska do Senja.). Oživljavaju obrtničke i trgovačko-prometne privrede. kada nestaje Kraljevina Ilirija). Goleme razlike između civilne i vojne Hrvatske počinju nestajati 36 Zamišljen s konjskom vučom prvih vlakova u nas 38 .)36. Drugim riječim. koja po novom zakonu nije smjela biti veća od 18 dana po jednom muškarcu i 4 dana po voznom blagu.

o prirodnom pravu svake etničke zajednice da izgrađuje vlastitu demokraciju i državu Dragutin Rakovac upućuje dramatičan poziv da se braća krajišnici uključe u Page | 39 proljeće naroda i podrže nacionalni preporod: Puške o klin. jedinstvenog književnog jezika. Imali su glavnu zadaću sjediniti dijelove vlastitog naroda i stvoriti modernu naciju na osnovama teritorijalne cjelokupnosti. Naime. (naučiti napamet) Političke ponude Zagreba bečkom Dvoru o sjedinjenju krajiške uprave s vrhovnom upravom civilne Hrvatske i razvojačenju perifernih djelova Vojne krajine Na crti preporodnih strujanja koja su poticala teritorijalno-integracijske procese. jednakosti pred zakonom i uopće potrebe omogućavanja što širih građanskih i ljudskih sloboda i prava. Polazeći od političkog realizma. državni teritorij na vojnički i civilni svijet. hrvatski politički krugovi. Svaki narodni preporod imao je svoje specifičnosti. a narodni jezik uvodi se u sve javne poslove Krajine i njezine škole. vrijeme pripreme. Sabor je u Krajiški ustav ugradio odredbu o djelomičnom sjedinjenju Krajine preko „vrhovnom upraviteljstva trojedne Kraljevine“. st. i okončali tijekom prve polovice 19.Poruka Dragutina Rakovca pokreće cijelu Krajinu. Prepreke koje su stajale na putu bržeg ostvarivanja te težnje bile su produkt politike tuđinske vlasti. Isto tako. pitanje sjedinjenja Krajine s građanskom Hrvatskom kao osnovni problem hrvatke politike. 37 Riječ je o pukovnijama Varaždinskog generalata. uvođenja jedinstvenih propisa i mjera. o Žumberačkoj kapetaniji i gradu Senju. Može se zaključiti da su hrvatski političari u borbi za Vojnu krajinu izgradili novu i cjelovitu strategiju prema rješenju krajiškog pitanja. pretpočetke. bila je svrsi shodno prožeta dvama osnovnim postulatima: postignuće nacionalno- jezične unifikacije i nacionalno-teritorijalne integracije. Krajiški ustav Hrvatskog sabora donosi odluke društvenog značenja kojim se nastoji ubrzati proces brže preobrazbe tradicionalnoga vojničkog društva u građansko- kapitalističko društvo. svaki je narodni preporod imao svoju pretpovijest. Tek će se u preporodno doba javiti ideje o ponovnom sjedinjenju Banske Hrvatske s Krajinom. okupljeni na Hrvatskom saboru. 39 . hrvatski političari s dijelom krajiških časnika idu korak dalje u borbi za sjedinjenje s Banskom Hrvatskom.Goleme razlike između Krajine i banske Hrvatske dijelile su hrv. PRETPREPORODNO DOBA Narodni preporodi u pojedinim zemljama Europe započeli su u zadnjim desetljećima 18. Ta težnja Hrvata bila je donekle slična prijašnjim težnjama Francuza ili težnjama Nijemaca i Talijana. 1849. Imao ih je i hrvatski narodni preporod. a ponegdje i u drugoj polovici 19. st. st. Težnja da se iz preživjelog feudalnosputanog društvenog ustroja prijeđe u suvremenije i demokratskim zaslugama obilježeno građansko društvo.prihvatili su 1848. Ističu se ideje o slobodi čovjeka i naroda. mač u tok Sadje braćo drugi skok. O tome svjedoče pisma krajiških rodoljuba Ljudevitu Gaju i drugim preporoditeljima. Ustav donosi i nekoliko drugih odredaba od kojih su za proces razvojačenja i sjedinjenja najvažnije ove: novi zakoni o Krajini mogu se donositi samo na sveopćem saboru trojedne Kraljevine. emocionalne integracije.zatraženo je od vrhovnih vojnih krugova u Beču razvojačenje svih perifernih dijelova Vojne krajine i sjedinjenje s maticom zemlje37..

kao pristaša prosvjetiteljstva. naučio je u Dubrovniku i hrvatski jezik. književni jezik. Prihvatio je i ponešto dotjerao slavonsku ortografiju iz druge polovice 18. Nametanje talijanskog jezika u Istri i Dalmaciji. kojima je jezikoslovlje bilo usputna preokupacija ili pak struka. tiskanom 1796. zauzimao se za održanje latinskoga kao službenog jezika u banskoj Hrvatskoj. ponajprije obični poslovni ljudi. karlovački trgovac žitom Josip Šipuš u svom je djelu Temely xitne tergovine polag narave y dogacsajev. trebali urediti svoj jedinstveni jezik i to tako da bi se opredijelili za jedan „dijalektuš“ kojim bi se moglo „čistije govorit i pisat“ i kojega „vsaki u pisanju knjiga držati bi se moral“. st. doživljavao je neugodnosti zbog optužbi za masonstvo38. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac.) tiskan je u Beču Ričoslovnik iliričkoga.. Osobito su značana nastojanja Frana Marie Appendinija (Talijan). dijalekt i dalje izgrađuje jedinstveni hrv. Kao štokavac. Podupirao je težnje za ujedinjenje hrvatskih zemalja i pružao je otpor Mađarima. Npr. Augusteu Marmontu zbog njegove blagonaklonosti i financijske pomoći. hrvatski jezik u novootvorenim seoskim školama i Marmontovo imenovanje opata Ante Sivrića nastavnikom hrv. Marmont je bio sklon uvođenju hrv. te odlučio napisati i gramatiku tog jezika. književni jezik u Napoleonovoj Iliriji. Šime Starčević. pismu i tisku. koji je izvrsno poznavao i latinski. dovršio je za francuske okupacije Dubrovnika i objavio 1808. pisanu na talijanskom jeziku (Grammatica della lingua Illirica). ugarskim „jakobincem“ i urotnikom koje je bio osuđen na smrt. nije bilo javnih osnovnih škola. Tiskanjem tog trojezičnog rječnika Stulli je pokazao izričajno bogatstvo hrvatskoga jezika. Potrebu Page | 40 jedinstvenog hrvatskog književnog jezika isticali su do kraja 18. Za seoski put sve do 18. jezika u njegovu štokavskom izričaju kao službenog zemaljskog jezika u Ilirskim provincijama. hrvatski leksikograf iz Dubrovnika. st. Starčević je prvi među hrvatskim jezikoslovcima istaknuo postojanje četiriju akcenata štokavskog književnog jezika i uveo njihovo bilježenje. germanizacijom i mađarizacijom. Posvetio ju je Augusteu Marmontu koji mu je za tiskanje te gramatike dao potrebnu financijsku potporu. smatrao je da bi ilirski 38 čiji je član bio prije nego je postao biskup! 40 . jezika o čemu svjedoče prve hrvatske novine (Il Regio Dalmata). književni jezik sudjelovali su i pojedini jezikoslovci. isticao da bi i Hrvati. te zagovarao štokavsku ikavštinu za jedinstveni hrv. jezika: Nova ričoslovica ilirička i Nova ričoslovica iliričko- franceska. liberalizam i povezanosti s Ignjatom Martinovićem. godine u kojoj su tiskane knjige na ilirskom jeziku. posvetio je svoj talijansko- hrvatsko-latinski rječnik. Kao povijesnik i lingvist. Svoju gramatiku hrvatskoga jezika. st. svećenik i filolog. njemačkog i mađarskog u banskoj Hrvatskoj i njemačkog u Vojnoj krajini nije bilo poticano samo razlozima administriranja već i tendencijama odnarođivanja talijanizacijom. dubrovačku štokavštinu kao jedinstveni hrv. te za „ilirski“ jezik u smislu da ga treba njegovati u govoru. nakon ukinuća Dubrovačke Republike. objavio u Trstu dva priručnika za učenje hrv. po uzoru na Nijemce. Banska se Hrvatska tim tendencijama odupirala održavanjem latinskog kao službenog jez ika. jezika u Centralnoj školu u Ljubljani. Taj svoj stav potkrijepio je otvaranjem tiskare u Zagrebu 1749. smatrajući ga idealnim za pružanje otpora mađarizaciji i germanizaciji.Rješavanje jezičnog pitanja također se usporavalo tuđinskom politikom. a seljačko žiteljstvo je uglavnom bilo nepismeno. I Joakim Stulli. Na hrvatskim prostorima pod francuskom vlašću Francuzi su čak i poticali uporabu hrv. tiskan 1810. Npr. Riječanin Josip Završnik predlagao je 1801. napisao je i 1812. u Dubrovniku. U nastojanju da se prihvati jedan hrv. Dvije godine kasnije (1803. italijanskoga i nimačkoga jezika autora Josipa Voltića s ortografijom usavršenog slavonskog pravopisa. Potpomagao je hrvatske jezikoslovce Istranina Josipa Voltića i Dubrovčanina Joakima Sullija.

Ljudevita Gaja i dr. do 1834. Juraj Šporer odlučio je izdavati godišnjak pod naslovom Almanah ilirski. zajedički Ugarski sabor bio raspušten. Bio je prvi pokrovitelj i Page | 41 mecena zagrebačkog društva Musikverein für Croatien in Agram (Društvo skladnoglasja za Hrvatsku u Zagrebu). osnovanog 1827. Hrvatski sabor 10. U njihovim društvima su sudjelovali i pojedini hrv. slovački. dijelom na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. Izglasavanje zaključka o tome pitanju jer je 1. Antun Nagy 1813. tražili da se mađarski jezik već od sljedeće školske godine uvede u hrv. u Grazu u kojem su sudjelovali Ljudevit Gaj. a ubrzo i na hrvatskom jeziku kajkavskog narječja. Mlađa hrv.za 1823. Nakon završetka studija većina je mladih Hrvata po povratku u domovinu osjećala potrebu da djeluju domoljubno i u tom su se pravcu aktivirali i drugi pojedinci iz raznih dobnih generacija. Taj hrvatski domolju. škole kao nastavni predmet. studenti. jeziku kajkavskog narječja.talijanskog pokreta za oslobođenje od austrijske vlasti i ujedinjenje Talijana. dobio dopuštenje za izdavanje lista na „ilirskom“ jeziku./26. tražio je te 1814. raspravljao o tome i donio zaključak da se mađarski jezik može uvesti u hrv. Koliko mu je stalo do promicanja tog općeg dobra. kojom je poticao na pisanje hrvatskom jezikom. Bilo je i društava koja su osnivali hrv. dijelom u domaćim bogoslovnim učilištima. kao i ranije. Uspio ga je izdati samo jednom . Razumije se da se Hrvati nisu mogli pomiriti s tom velikom mađarskom težnjom. a nakon 6 godina i kao nastavni jezik. smatrao je 39 prikupljene materijale uključivao je u fond knjiga biskupijske knjižnice 41 . 1813. Mađari su i dalje nastojali ukorijeniti svoj jezik u banskoj Hrvatskoj te su 1811. lipnja 1812. To međutim nije u potpunosti zadovoljilo Mađare koji su htjeli potpunu supremaciju u Ugarskoj. potekla ponajviše iz novonastalog poslovnog građanstva. počele su u Zagrebu na njemačkom jeziku izlaziti tjedna novine Luna. ali i u Padovi. inteligencija. Romualda Kvaternika. Reč domovini od hasnovitosti pisanja v domorodnom jeziku. Ta se mlađa hrv. Kad se taj sabor 1825. Hrvatski su se nunciji. Pjesnik Antun Mihanović izado je 1815. Graz i Beč su tih godina imali velik broj studenata nenjemačkog podrijetla. studenti. Beču i Pešti. osnutkom zagrebačkog orfanotrofija i dodjelom ovećeg biskupijskog imanja u Zagrebu za uređenje gradskog parka (prozvanog kasnije Maksimir). nosila je u sebi izrazitije narodnosne osjećaje i gajila spremnost za sustavnije i jače sudjelovanje u kulturnom i političkom preporodu svojega naroda. je rujna 1827. pisao je najprije na njemačkom.. No taj se list nije pojavio. i dalje kao Hrvatski glazbeni zavod. organizirali predavanja i rasprave. Njihova ukupna javna aktivnost od 1830. koji potječe iz obitelji njemačkog podrijetla. ali pod raznim imenima od 1925. I zaista. koje će kasnije djelovati kontinuirano. Hrvatski nunciji ostali su pri svojem stavu da o jezičnom pitanju u banskoj Hrvatskoj može odlučivati samo Hrvatski sabor. Osobito su češki. uputio je svim župama svoje biskupije pismo u kojem potiče svećenstvo da sakuplja narodne pjesme i pripovijetke.trebao biti jezik štokavskoga narječja. u Budimu objavljuje svoju brošuru Kratka osnova horvatsko- slavenskoga pravopisanja. inteligencija školovala tijekom trećega i prve polovice četvrtoga desetljeća 19. Grazu. latinicom i na slavonskoj štokavštini pod naslovom Slavonski i horvacki Phoenix. čitali domoljubne brošure i knjige. st. Dimitrije Demeter i dr. npr. ponovno sastao. dokazao je svojom obilnom novčanom potporom za izgradnju zagrebačke bolnice. neposredno je prehodila početku HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA. Padova je tih godina bila obuzeta duhom risorgimenta . energično suprotstavljali tim zahtjevima. škole kao obvezan predmet. poljski i talijanski studenti osnivali svoja društva. Bili su to uglavnom stihovi Tome Mikloušića. Mađari su opet pokrenuli jezično pitanje. Ljudevit Gaj 1830. Uviđao je potrebu jedinstvene ortografije. narodne uzrečice i poslovice te stare knjige i rukopise39. U Luni su katkad izlazili i pojedini prilozi na hrv. Neopterećen svojim njemačkim podrijetlo. 1826.

Prema tome. Gaj i njegovi suvremenici dobro su znali da integraciji hrvatskoga naroda u teritojalno-upravnom smislu odlučuju drugi. Iznosi zahtjeve za obnavljanje vlasti hrvatskoga bana i za osnivanje samostalne hrvatske vlade. Drašković smatra da je hrvatskom narodu potreban jedinstven književni jezik. Tom je svojom knjižicom već u naslovu istaknuo njezinu svrhu. smatrao je da bi Ugarska trebala dati i financijsku pomoć Hrvatskoj kako bi se što prije izvukla iz gospodarskog zaostajanja. kojem bi se kasnije pridružile i slovenske zemlje. Drašković je u brošuri izbjegavao potrebu feudalnih odnosa. a to su bili vladajući čimbenici Austrijske Carevine i da zbog toga borba neće biti laka. Zagrebačke biskupije i banske Hrvatske uopće. a njezinu sudbinu i svojom sudbinom. Procesi standardizacije hrvatskog književnog jezika stvorili su u preporodnom vremenu dva književna jezika: kajkavski . Gajeva Kratka osnova tiskana je dvojezično: na hrvatskom i njemačkom jeziku. Kao pripadnik plemstva.Hrvatsku svojom pravom i jedinom domovinom. pisana je na kajkavskom narječju. Međuti. Unatoč tome. Uz njega su se još istaknuli grof Jurica Oršić i grof Franjo Kulmer. 1830. Ta zbirka istraženog i sabranog hrvatskog državnog prava nastala je u duhu zaključaka Hrvatskoga sabora iz 1827. koji će dvije godine nakon smrti Maksimilijana Vrhovca postao zagrebački biskup. tj. ali hrvatskog podrijetla. 40 Disertatio iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom zakonotvorcem Kraljevinah naših za buduću Dietu ungarsku odaslanem 42 . već i na drugim javnim područjima u interesu Zagreba. bio je u odsutnosti bana Ignjata Gyualaya imenovan za namjesnika banske časti u Hrvatskoj te je plodno djelovao ne samo u vjerskom smjeru. Također bio je dokaz da i pripadnici hrvatskog plemstva podupiru narodnopreporodni pokret. Draškovićeva brošura pokretala je i druga važna pitanjate se s pravom smatra prvim formularnim programom predstojećeg hrvatskog narodnog preporoda. Upozoravao je na potrebu promicanja hrv. Rođen u Slovačkoj.u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Zanimljivo je to da je tu brošuru izdao u 62. i novoštokavski . kao i Bosna. napisanoj na štokavskom narječju. pripadnik hrvatskog velikaškog roda. za praktičniji pravopis. u Zagrebu je tiskana na latinskom knjižica pravnika i književnika Ivana Derkosa pod naslovom Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju (Genius patriae super dormientibus suis filiis). a to bi trebao biti štokavski dijalekt.. godini života i da je bio stariji odsvojih mlađih kolega. bilo je potrebno Page | 42 opredijeliti se za jedan od tih. Drašković je bio plemić. Pitanjem jedinstvenoga hrvatskog književnoga jezika pozabavio se i grof Janko Drašković u svojoj brošuri Dizertacija40 objavljenoj 1832. 1832. Budući da je Gaj bio kajkavac. Te je godine osnovan i poseban radni odbor. za uvođenje hrvatskoga kao službenoga jezika na teritoriju cijele Hrvatske. trgovine (osobito izvozne prekoriječke luke). pod predsjedanjem Aleksandra Alagovića. a zajednička im je bila ista misao. zalagao se da taj jezik (hrvatski jezik) integrira u sebi bogatstvo svih triju narječja. jezik kojem je htio dati novu ortografiju prema češkom uzoru (upotreba dijakritičkih znakova). u Zagrebu je na latinskom jeziku tiskana knjižica hrvatskog protonotara Josipa Kušević O posebnim pravima i ustavu Kraljevine Dalmacije. Croatiae et Slavoniae) koja je izvorno dokazivala trajnu zasebnost državnopravnog položaja Hrvatske i njegovu nezavisnost u odnosu prema Ugarskoj. Novoštokavski književni jezik bio je u prednosti jer je među Hrvatima bilo najviše štokavaca. a sve bi se zajedno zvalo „Velika Ilirija“ ili „Kraljevstvo Iliričko“. Gaj se nije zalagao za kajkavsko narječje. Hrvatske i Slavonije (De municipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae. za razvojačenje Vojne krajine i ujedinjenj hrvatskih zemalja.u ostalim dijelovima Hrvatske. već za zajednički hrvatski standardni jezik. na sustave kreditiranja u trgovinskom poslovanju. na potrebe i mogućnosti industrijskog razvoja i na nužnost organiziranog stručnog školovanja.

objavio svoju „poslanicu o prikupljanju narodnog blaga“. bilo profane.). dopisuje se s „ocem slavistike“ Dobrovskim. S najavom izdavanja tih publikacija i neposrednom pripremom za tiskanje. Zanimaju ga djela starih hrv. Vrhovčeva zamisao o promicanju „kulture svega naroda“ objašnjava njegovu povezanost sa širokim krugom ljudi iz svih hrv.idejni začetnik hrv. Slovencem Kopitarom i drugima. Reč jezika narodnoga (1832. dubrovačke poslovice. etnikumu. Crkva je i glavni inspirator literarnog stvaranja i znanosti. Bogatstvu hrv. od Kašićeva Obrednika (1647. brevijari i molitvenici. književnog jezika. Danicza izlazi kao književni list. Požega). ali je na odgovor čekao jako dugo. kao vodeća ličnost pokreta. akademija (Zagreb. koji je dobio 1834. od 1833.) i biskup Ivan Tomko Mrnavić (16.st. Maksimilijan Vrhovac .) predlagali kao „bosanski jezik koji je u Hrvata najopćenitiji“. No. tiskani na latinici. U zanimanju kako tu problematiku rješavaju drugi slavenski narodi. Predvodnici hrv./17. narodne pjesme. krajeva. Dobrovskom je Vrhovac obećao poslati Stullijev Rječnik.).U preporodnom duhu. Novine izlaze na kajkavskom. nastala je i pjesma Josipa Kundeka. st. predlaže Hrvatskom saboru da se njegova knjižnica otvori javnosti. nakon čega je izdao proglas na kajkavskom narječju kojim obznanjuje da će početkom naredne godine u Zagrebu početi izdavati Novine horvatzko-slavonzko-dalmatinzke s književnim prilogom Danicza. Prva hrvatska gramatika isusovca Bartola Kašića (1604. jezik. ocijenio je da su sazrele prilike i za pokretanje javnog periodičkog glasila na hrvatskom jeziku Danicza Horvatzka. . Slavonzka i Dalmatinzka. visokih škola franjevaca diljem Hrvatske. st. misali. pisaca i crkvenih tekstova iz naših krajeva izvan Banske Hrvatske kao i spomenici koji dokazuju da ti krajevi jezično i kulturno pripadaju hrv. uključujući i politička pitanja. Na Kopitarov je poticaj zagrebački biskup 1813. narodnog preporoda Ovaj zagrebački biskup jedan je od idejnih začetnika HNP-a. Gajevu je molbu podupirao i novi hrvatski ban Franjo Vlašić. On sam nabavlja sve što bi moglo pridonijeti duhovnom probitku naroda i razvoju znanosti u Hrvata. Ljudevit Gaj. hrvatske pisce 14./15. gimnazija i različitih stupnjeva župskih škola bez kojih je nezamisliva prosvjeta širih narodnih slojeva. a izvještava ga i o prevođenju Svetoga pisma na hrv. narodnog preporoda odlučit će se za štokavski dijalekt koji su svojedobno franjevac Franjo Glavinić (16. bilo sakralne. izravno se obratio caru (kralju). Uloga Crkve posebno se ističe u organizaciji školstva: visokih učilišta u Zadru (dominikanci). Dubrovački pjesnik Đuro Ferić posvećuje mu 43 . Njegova prosvjetiteljska usmjerenost najizraženija je u prikupljanju nacionalnog blaga i širenju knjige u hrv.) označavaju početak intenzivnijih nastojanja u stvaranju zajedničkog hrv. svećenika i kajkavca. glagoljici i bosančici.1834.) do posljednjeg Parčićeva izdanja glagoljskog Misala (1905. 1808.).. Kako je Gaj želio obrađivati u listu i šire društvene teme. preko Vrhovčeva pučkog Molitenika na štokavskom (1804. završilo je pretpreporodno razdoblje dugo četiri i pol desetljeća (1790. Zagrebu (isusovci) i Lepoglavi (pavlini). CRKVA U HRVATA I NARDONI PREPOROD Kulturno pregalaštvo Crkve u Hrvata Uloga Crkve u Hrvata bila je od iznimne važnosti. jezika pridonosi trajno nastojanje da se usavrše crkveno-liturgijski evanđelistari. obrednici. Nad liturgijskim knjigama bdije plejada jezičnih i crkvenih entuzijasta. Gaj Page | 43 je čekao na odgovor godinu dana. dijecezanskih sjemeništa. Danicza „vu horvatskom i vu drugeh ilirzkeh narechah“.). narodu..) i pravopis dubrovakčkog dominikanca Rajmunda Džamanjića (1639.

Đirila i Metoda. Za političke uspjehe zaslužni su Matko Laginja.. Osnovano je i Skladnoglasje (1836. kasnije nazvan Zbor duhovne mladeži). otvarane uz hrvatske katoličke župe u kojima se cijene izdanja zagrebačkog Društva sv. Šime Ljubić. oduševljeno ih uče i pjevaju. „Popi Arvati“ Budući da je ilirski pokret u Hrvatskoj pod utjecajem liberalne građanske inteligencije. a zaslugom istarskih župnika utemeljeno je i Slavjansko društvo 1848. književno društvo za njegovanje narodnog jezika.svoje djelo Psalmorum paraphrasis i moli da ga biskup preporuči u „Zagrebu i u gornjoj Hrvatskoj“. neizbježno je dovelo do nesuglasica sa službenom Crkvom. mjesečnik Neven. „popi Arvati“ ili „Harvaćani“ označavaju nepremostiv bedem pred nadiranjem tuđinskih jezika. Jeronima u Istri pokreće kalendar Istranin. a od svećenika učiniti lojalnoga državnog službenika i približiti ga životu laika (zahtjev za ukidanje celibata 1848. 44 . Bogoslovi prikupljaju narodne pjesme. Maksimiljan Vrhovac s pravom može biti nazvan idejnim začetnikom i pokretačem nacionalnog osvještenja Hrvata. Interese istarskog naroda zastupao je u istarskom Saboru i bečkom Parlamentu. Od velike su važnosti Bunjevačko-šokačke novine Bunjevačko-šokačka vila (1875.). 1849. Bio je i Strossmayerov prijatelj. kako naziva Dalmatince.) i Josip Juratović (ističe se na glazbenom području). biskupa. ali nikad „ilirski“. i nastaviti prikupljati dokumente za pravno obrazloženje pripadnosti Page | 44 Dalmacije Hrvatskoj. Među najistaknutijima svećenicima koji djeluju uz bogoslove su Pavao Štoos (piše Kip domovine leta 1831. biskup Haulik pokreće tjednik Katolički list. nadahnute jozefinističko-prosvjetiteljskim duhom. Petar Studenac dopisnik je Gajevih novina. Subotička danica te narodne i kršćanske čitaonice. a kao član Društva sv. „Kolo mladih rodoljuba“ U preporodnom duhu zagrebački bogoslovi osnivaju Kolo mladih rodoljuba (1835. U preporodu istarskih Hrvata i njihovu povezivanju s Hrvatskom sudjeluju i ostali svećenici. prosvjetitelja i borca za jezik i politička prava istarskih Hrvata. Jeronima i Matice hrvatske. Hrvatski narodni preporod u Istri vezan je uz ime Jurja Dobrile. Da spriječi daljnje napade na Crkvu. koja nastoji Crkvu podrediti državi. U vrijeme preporoda župnici glagoljaši. dok je u Puli osnovano Društvo sv. Matko Mandić i Vjekoslav Spinčić koji se nakon osnutka Slavenskog narodnog kršćanskog saveza zalago za njegovo povezivanje sa strankama u Hrvatskoj. stipendira siromašne učenike. koji će u duhu tolerancije i pomirljivosti iznositi crkvene stavove.). Za očuvanje i jačanje narodne svijesti Bunjevaca i Šokaca u Bačkoj i Baranji najzaslužniji je biskup Ivan Antunović. Oba društva imala su za cilj narodno osvješćivanje i kulturni napredak. a poslije kao župnici aktivno sudjeluju u prosvjećivanju i nacionalnom uzdizanju vjernika. izdavanje knjiga i proučavanje nacionalne povijesti i kulture. pokrenut list Zora dalmatinska u sklopu kojeg djeluju mnogi poznati svećenici: Mato Vodopić. Bio je prožet socijalnim idejama. s kojima se uključuju u kulturne tijekove HNP-a. U Zadru je 1844. kasniji Vijenac). Vrhovac se također zalaže i za prikupljanje dokumenata koji svjedoče o pravima Hrvatske na Dalmaciju. Svoj su jezik nazvali „arvacki“ ili „slovinski“. U tom traženju neće biti obeshrabren austrijskim nastojanjima da se onemogući ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvastkom pa će i dalje poduzimati sve što je u njegovoj moći za „drag sunarodnjake“. zabrane rada bogoslovskih društava i zatvaranja sjemeništa. podupire škole. Mihovli Pavlinović i dr.

U 10. st. . Zanimljivo je pak da hrvatski puk nikada i nigdje nije za svoj jezik koristio naziv „ilirski jezik“ jer su znali da su taj naziv smislili učeni pojedinci. broju Danice objavljena je Mihanovićeva pjesma Horvatska domovina.. Matija Grbac.. a u te svrhe pokreću časopis Glas Hercegovaca (1891. dok uršulinke postaju najbrojnijom družbom. Značajna je i 1809. karmelićani u Somboru itd. piše izričito na hrvatskom jeziku. vojevao i umirao“ jer izdajom jezika. tj. 45 . harvackim“ (čakavci). Zaslugom biskupa Haulika u Zagreb dolaze sestre milosrdnice sv. Oni su svoj jezik nazivali „horvatskim“ (kajkavci). učinio i njegov zemljak Matija Vlačić. trapisti u okolici Banjaluke. svoju povijest crkve u antici i ranom srednjem vijeku nazvao je Illyricum sacrum. pisanu 1501.. Križa. 1749. kao i u saborskim raspravama u Hrvatskom i Ugarskom saboru. „arvackim.Hrvati u BiH zalažu se za nacionalno oslobođenja. starcima i nemoćnima. Autori nekih latinsko-hrvatskih ili talijansko-hrvatskih rječnika te autori nekih značajnih gramatika hrv. a usporedno s tim i duhovna ga zbližiti te ujediniti s ostalim južnim Slavenima. U BiH najviše su se istaknuli predstavnici klera: franjevac Grgo Martić. HRVATSKI NARODNI PREPOROD .) poznato je još od pretpreporodnog doba.. jezika za hrvatski su jezik upotrijebljavali ilirski naziv. Na Strossmayerov poziv u Đakovo stižu i sestre Sv. Hrvata (ilirski. U hrvatskoj književnosti mnogi su pisci primjeri koji svoj jezik nazivaju hrvatskim imenom. siječnja 1835. a nekoliko godina kasnije u Bosnu dolaze i klanjateljice predragocijene krvi Isusove te kćeri Božje ljubavi. Ilirski se naziv upotrebljavao i u administrativnom jeziku Austrijske Carevine. harvackim. Sarajevski nadbiskup J. st.) koji se obraća bosanskim i hercegovačkim Hrvaticama s pozivom na obranu narodnog jezika koji je „prorok slave. Gaj i njegovi istomišljenici smatraju da bi ilirsko ime moglo okupiti rasute djelove hrvatskoga naroda. hrvackim. U sklopu narodnog preporoda javlja se i religijski preporod. protestantski teolog. siječnja 1835. Ilirsko ime za teritorij i narode u ovom dijelu europskog jugoistoka između Drave i Dunava na sjeveru i Jadranskog mora na jugu bilo je i ostalo u dugoj upotrebi. Npr. lingvist i povjesničar. ilirik. izadaje se i narod. Vinka Paulskog koje svoju aktivnost šire i na Dubrovnik. Stadler utemeljuje red Služavki malog Isusa koje svoj apostolski žar usmjeruju prema siromašnoj djeci.1848. „rvackim. Iako je Austrija provodila uglavnim centralističku politiku i 41 To se vidi iz naslova njegova djela Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga.za koji se Hrvat i oružja hvatao.) Početak hrvatskog narodnog preporoda obilježilo je pokretanje Novina (prvi put izlaze 6.. u 16. To se ime upotrebljavalo još u starom Rimu. Sinonim za hrvatstvo. Od muških redova važni su Družba milosrdne braće u Zagrebu. je stoljeću uz svoje ime dodao i Ilirik. u hrvatskoj historiografiji i u politološkoj literaturi. štokavsko narječje i novi pravopis). obilježen Page | 45 obnavljanjem već postojećih i pojavom novih redova i kongregacija. godina kada su Francuzi od slovenskih i dijela hrvatskih zemalja ustrojili zasebno upravno područje i tom su području dali naziv Ilirske provincije od kojih će kasnije Austrijska Carevina osnovati svoje upravno područje poz nazivom Kraljevina Ilirija.ILIRSKI POKRET (1835. Didak Buntić i dr. Isto je u drugoj polovici 16. Istranin i sveučilišni profesor. isusovci u Bosni. hrvatskim“ (štokavci). dva puta tjedno. Paškal Buconjić.. a Filip Grabovac naglašava da su naziv za ilirski i hrvatski narod i jezik istog značenja41.. Marko Marulić ističe kako Juditu. kajkavsko narječje i stari pravopis) i Danice (10. Talijanski isusovac Danijel Farlati u 18. jedanput tjedno. a od vremena humanizma i renesanse pojedini su strani i hrvatski književnici i znanstvenici pod tim imenom podrazumijevali i naziv za Hrvate.

Gaj je računao i na podršku Srba Ilirskom pokretu. kao i s hrvatskim banom. pokrenuo je izdavanje godišnjaka Ljubitelj prosviještenija s podnaslovom Srbsko-dalmatinskij almanah. novi zagrebački biskup postaje Juraj Haulik. Bogoslav Šulek. Page | 46 Pavao Štoos. jedan od rijetkih hrvatskih Srba. Dimitrije Demeter. Vraz i Vukotinović (Gaj ih je nazivao Rak. Broj suradnika Danice ilirske bio je u stalno porastu. i ostale južne Slavene. isticali su se: Vjekoslav Babukić. Vuk Stefanović Karadžić nije prihvaćao ideje hrvatskog ilirizma. Božidar Petranović. Ta se podrška Srba uglavnom svelana nekoliko pojedinaca (Petar Jovanović i Miloš Popović). 1836. Aleksandar Alagović. napisao je i objavio tri brošure na latinskom jeziku u kojima je osporavao mađarsko svojatanje virovitičke. Petrinji. Petranović je pod tim imenom podrazumijevao samo Srbe42. i katolike štokavce. požeške i srijemske županije. Te su čitaonice bile mjesto svakodnevnog druženje Iliraca. Ilirci su mogli obaviti za Austriju korisnu ulogu. biskup senjski i pristaša pokreta. Urednici su bili Rakovac. Vukotinović). Dragutin Rakovac. tim se pokretom oduševio i osobno mu se priključio Stanko Vraz. Mirko Ožegović. Ivan Trnski. a time i Austriji. On je smatrao da su svi štokavci Srbi (uključujući i pravoslavce štokavce. Antun Kaznačić. Prva takva čitaonica . Ivan Kukuljević. a te iste godine osnovane su ilirske čitaonice u Karlovcu i u Zagrebu. Isto tako. Antun Nemčić. u Ilirskom je pokretu štoviše vidjela rastuću snagu kojom će se Hrvati moći uspješno oduprijeti Mađarima. koji su bili izloženi ruskim utjecajima. nazvao slovenskim odmetnikom. Otvarale su se i čitaonice koje su bile najvažnije preporodne ustanove. u čemu je prednjačio Teodor Pavlović. urednik Letopisa Matice srpske i Srpskog narodnog lista. među kojima i pravoslavce. 1836. i muslimane štokavce . i Vuk). u Varaždinu. Na njega je utjecali nekolicina slavista koji su se bavili konstrukcijama o klasifikaciji slavenskih jezika (Jozef Dobrovski. ali je predlagao da se i hrvatskom 42 To je vidljivo iz naslova njegove brošure Njekoliko rjeci dalmatisnkim Ilirim (Serbljima) prilikom nove 1839. koji je razinom uređivanja i vrijednošću suradničkih priloga nadvisivao Danicu ilirsku. 1842.već i Slovence i Srbe. Ilirci su dobro surađivali s većinom hrvatskih biskupa.društvo za izdavanje književnih i znanstvenih djela te je te iste godine pokrenut književni časopis Kolo. narodne pjesme koje je Karadžić skupljao po hrvatskim krajevima. U Ugarskom saboru se suprotstavljao prijedlozima Mađara da mađarski postane službeni jezik u Hrvatskoj. vodio je prepisku s vodećim hrvatskim Ilircima i donekle bio simpatizer pokreta. osobito je podupirao rad Društva skladnoglasja za Hrvatsku kojemu je bio pokrovitelj. Ivan Mažuranić. napisao je jedan jezikoslovni opis. osnovana je Matica ilirska . a objavio ga je 13 godina kasnije u knjižici Kovčežić. nastojao se dokazati kao čovjek i crkveni poglavar koji voli Hrvate i radi za njihovo dobro. tiskan ćirilicom.nametala germanizaciju. Vinodolskom i Požegi. Uz to. Jernej Kopitar).tako je gotovo eliminirao Hrvate kao narod i postao najpoznatiji i najutjecajniji zagovaratelj velikosrpstva. privući Hrvatskoj. U zagrebačkoj Ilirskoj čitaonici. Ljudevit Vukotinović. Antun Mihanović. Za razliku od hrvatskih Ilirraca. koji su pod imenom „Ilir“ podrazumijevali ne samo Hrvate. Vrag.srbi triju vjera43). Podrijetlom Slovak. objavljivao je pod naslovo Srbske narodne pjesme. te je svoj rječnik nazvao srpskim rječnikom. Nešto kasnije su otvorene čitaonice u Bakru. a čakavce je smatrao mogućim ostacima nekadašnjih Hrvata . Redovi tamošnjih Srba oštro su napadali nastojanja hrvatskih Iliraca. godine od jednog domorodca 43 Kajkavce je svrstavao među Slovence. Podržavao je latinski kao službeni. biskup zagrebački. kojemu je dao naslov Srbi svi i svuda. Nakon Alagovićeve smrti. Hrvatski ilirci nehrvatskog podrijetla. tj. kojega je najaktualniji pjesnik tog doba. France Prešern. Uz Gaja.zahvaljujući Metelu Ožegoviću .osnovana je 1838. Od Slovenaca. tj. velikosrpske ekspanzije 46 . kao i težnju Mađara da Hrvatima nametnu mađarski jezik. pohrvaćivali su svoja imena i prezimena (Lisinski.

te su zahtijevali zabranu ilirskog imena. u kojem bi slobodnije mogli napadati antihrvatsko djelovanje mađarona i antihrvatsku politiku austrijskog režima. na nekim europskih prostorima. a pisalo se pretežito štokavskom ikavicom i dalmatinskim pravopisom iz 1820. Novi časopis zvao se Branislav. koje je poticalo razvoj gospodarstva. pridonoseći afirmaciji hrvatskoga jezika. Nova narodnjačka pobjeda dogodila se 1847. U početku ga je uređivao Bogoslav Šulek.). Franju Hallera. Sakcinski održao je svoj hrvatski govor na hrvatskom jeziku. ali samo u književnosti. zalagala se da Hrvatska bude u što čvršćoj zajednici Mađarskom. a Ilirske narodne novine Narodne novine 47 . u Zadru počinje izlazi preporodni časopis Zora Dalmatinska u kojem je surađivao i Petar Preradović. Ilirci su pobjedili. gospodarskog obrta. Horvatsko-vugerska stranka se protivila težnjama hrvatskih ilirica o južnoslavenskom okupljanju oko Hrvatske. te za što samostalnijom i nezavisnijom Hrvatskom u zajednici s Ugarskom.. razvijanjem emotivne povezanosti i težnji za teritorijalnom cjelokupnošću. U mnogonacionalnoj Austrijskoj Carevini. Ilirski pokret (od 1843. u 44 Danica ilirska  Danica hrvatska. donio odluku o ukidanju ilirskog imena i ilirskoga grba44. st. do siječnja. Narodni pokret) trajao je do 1848. u zagrebačkoj županiji pobjeđuju mađaroni zahvaljujući istim nedopustivim metodama kakvima su se poslužili i ilirci 1842. ranjeno 27 građana. različite akcije . Tzv. Na novim županijskim izborim 1845. U Banskoj Hrvatskoj javljaju se mađaroni. 1842. HRVATSKA U DOBA REVOLUCIJE 1848. Budući da su ilirci u nadmetanju koristili neke ilegalne metode. Neprestana javlja suprotstavljanja s Ilircima natjerala su ih na stranačko okupljanje pa su 1841. prilikom izbornih skupština. 1845.prema specifičnim potrebama i interesima svakog pojedinog naroda. Zbog te cenzure./1849. ponovno je bila dopuštena upotreba ilirskoga imena. Ilirska stranka se zalagala za hrvatsko narodno jedinstvo prihvaćanjem jedinstvenog hrvatskog književnog jezika.jeziku prida potrebna pozornost i da se uvede u hrvatske gimnazije. Zbog toga su na Markovu trgu nastali neredi u kojima je bilo ubijeno 13. 1845. Bio je to prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku. Mađari su ih optuživali kao prevratnike i kao neprijatelje Mađara i HM. Ivan K. 1844. upravo zato što je bila takva. odvijale su se 1848. 1842. protiv štokavskog narječja i novog pravopisa. S druge pak strane. a potom Pavao Čavlović koji se zbog preseljenja u Beograd smatra i prvim hrvatskim poitičkim emigrantom. županije same neposredno šalje svoje nuncije u Ugarski sabor i da mađarski jezik postane službeni jezik Banske Hrvatske. a od tada hrvatski (u prvom broju je objavljena njegova pjesma Zora puca. Posebno je zaslužan za osnivanje Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva (1841. Godina 1848. da hrv. časnik autrijske vojske koji je dotada pisao njemački. kada je Vukotinović Hrvatskom saboru predložio da hrvatski postane službeni saborski jezik. 1843. tiska te sudjelovanje na domaćim i međunarodnim gospodarskim izložbama. Pokretač i urednik je bio Ante Kuzmanić. (samo 13 brijeva je izašlo). a taj je prijedlog bio i usvojen. Mađaroni su za taj svoj zahtjev pridobili novog hrv. (to je dovodilo do netrpeljivosti između Gaja i Kuzmanića). podržavatelji velokomađarskih težnji. bit će dana). u Banskoj Hrvatskoj bile osnovane dvije stranke: Page | 47 Horvatsko-vugerska stranka i Ilirska stranka. „srpanjske žrtve“ među zagrebačkim Hrvatima smatrane su prvim narodnjačkim mučenicima. na kojima se biralo županijsko činovništvo. Njihova protuilirska akcija dovela je do toga da je car Metternich u ime cara Ferdinanda I. pojedini narodnjaci odlučili su pokrenuti svoj list izvan Austrijske Carevine. bila je jedna od graničnih godina 19. slavonska i dalamatinska. bana. bila je protiv ilirskog imena. došlo je do oštrog stranačkog nademtanja između iliraca i mađarona. Kad su u drugoj polovici veljače 1848. a tiskan je u Beogradu od studenoga 1844.

njezini sudionici nisu još znali da je dva dana prije . travnja 1848. travnja 1848. ožujka 1848. Mađari su smatrali da su na dijelić od ostvarenja njihovih nacionalnih težnji. a svega 14 dana kasnije. Za održavanja te velike Narodne skupštine u Zg. podlijeganje svih građana obvezi plaćanja poreza. održao je govor u kojem je zahtjevao samostalnu ugarsku vladu. ožujka 1848. da se uvedu građanske slobode. Vladu je 17. koji je obećao ustav. Već 3. gdje su se među izglasanim zaključcima isticali slijedeći: ukidanje feudalnih odnosa u Banskoj Hrvatskoj. imenuje hrv. imenovao pukovnika Josipa Jelačića hrv. ban Jelačić potpisao je novi saborski izborni red prema kojemu su održani saborski izbori i ustrojen novi Hrvatski sabor koji je prestao biti staleško i postao moderno. u slučaju obrambenog rata. Ustrojena je nova austrijska Page | 48 vlada koja ukida cenzuru (po kojoj je bio osobito ozloglašen Metternichov sustav vladanja). lipnja i trajalo do 9. da se osnuje hrv. Kad je 47-godišnji pukovnik Jelačić imenovan za hrv. Nadalje. 8. bilo je veoma burno u Ugarskom saboru. banom! Odlučnu ulogu za imenovanje Jelačića banom imali su svaki na svoj način Ljudevit Gaj i grof Franjo Kulmer. ožujka 1848. banom. a u tom je pravcu bio angažiran i Kulmer koji je smatrao svoga prijatelja Jelačića vrlo pogodnom osobom za dužnost bana. U svom antiaustrijskom zanosu. Lajos Kossuth. srpnja 1848. Josip Jelačić rođen je u Petrovaradinu 1801. bana. gdje je tada njegov otac Franjo službovao kao časnik austrijske vojske i kasnije stigao do čina podmaršala. ali Mađari nisu bili za dogovaranje jer su smatrali da bi nova ugarska vlada grofa Batthyányja trebala biti nadležna vlada i za Hrvatsku. do 15. ujedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s Banskom Hrvatskom te da ban. ohrabrili su i potaknuli nezadovoljnike i među austrijskim podanicima. narodna vojska. Zasjedanje novog Hrv. priznao carski (kraljevski) dvor u Beču. a oglasio se i car (kralj) Ferdinand I. poštujući stavove iznesene u Narodnim zahtjevima. Potom je svojim banskim pismom od 25. izabrali svoju novu vladu pod predsjedništvom grofa Batthyányja. te da se zapovijednik banske pukovnije u Glini. Demonstracije u Beču protiv Metternichova režima od 11. ban Jelačić smatrao je da bi se to možda moglo postići dogovorom s Mađarima. naroda: da se ujedine Dalmacija i Vojna Krajina s Banskom Hrvatskom. osobito u banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Na poziv Ljudevita Gaja i Ivana Kukuljevića sastala se 25. Reagirajući na takav stav.. a ministar financija je bio Kossuth. ima sve ovlasti u interesu obrane.. sabor postane predstavničko tijelo naroda. da se ukine kmetstvo. U pogledu osnivanja zasebne hrv. Sva su ta zbivanja pokretački djelovala i na hrvatskom prostoru. jezik postane službeni u cijelokupnom javnom životu. svaku urbarijalnu daću i crkvenu desetinu. ožujka 1848. da Hrv. pukovnik Josip Jelačić. Zastupnik u tom saboru. vlade koja bi bila neovisna o mađarskoj vladi. velika Narodna skupština u zagrebačkom Narodnom domu.23. ukinuo tlaku. ustavno uređenje Austrijske Carevine i ukidanje feudalnih odnosa. ožujka 1848. . veliki nemiri i u Pešti gdje su buntovni Mađari. U tom su gibanju prednjačili vodeći narodnjački prvaci u Zagrebu. dobio je čin podmaršala i dužnost vrhovnog vojnog zapovijednika u Banskoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini. Organizirali su svoje dobrovoljačke vojne postrojbe 48 . da Banska Hrvatska dobije vladu na čelu s banom neovisnu o mađarskoj vladi.car (kralj) Ferdinand I.Parizu izbili nemiri velikih razmjera. ožujka 1848. započelo je 5. ban Jelačić prekinuo je suradnju s ugarskom vladom do sazivanja novog Hrvatskog sabora. koje je sazvao Jelačić. da hrv. bile su vrlo masovne i Metternich je morao odstupiti s položaja dvorskog i državnog kancelara te emigrirati. raspustivši dotadašnje Ugarsko namjesničko vijeće. Gaj je preko svojih veza uznastojao da Jelačić bude imenovan za bana. Pri kraju bečkih demonstracija izbili su 15. istodobno je bio unaprijeđen u čin generala i postavljen za zapovijednika obiju banskih pukovnija. predstavničko tijelo u kojem su većinu činili izabrani zastupnici. sabora. koja je usvojila Narodne zahtjeve u kojima su izražene želje hrv.

Zadnji broj zadarske Zore dalmatinske izišao je 26. Austrijsko-mađarski rat sve se više intezivirao. svuda je dočekan s oduševljenjem. koje su bile njegovo vlasništvo. jedna je honvetska postrojba upala u Srijemske Karlovce što je bio znak da su se Mađari namjeravali i oružanom silom nametnuti Banskoj Hrvatskoj. u Debrecinu proglasili detronizaciju habsburgovaca i imenovali svoga vođu Lajosa Kossutha namjesnikom Ugarske. Narodni pokret u hrv. On je 2. lipnja 1848. Prije objave rata. Mađari su te uvjete odbili. Proglasio je sjedinjenje Međimurja s Banskom Hrvatskom i nastavio prema Pešti. Mađari su 14. bile su od 29. svibnja 1849. a ostala će ministarstva Hrvati priznati uz uvjet da im se zajamči potpuna unutarnja neovisnost i upotreba hrv. rujna 1848. nasljeđuje njegov sinovac Franjo Josip I. ožujka 1849. Jelačić je pregovarao s Mađarima tražeći da se ugarsko ministarstvo rata i financija sjedini sa sjedišnjom vladom u Beču. financijski. U to vrijeme mađarski Odbor za obranu domovine. imenova je Jelačića za kraljevskog komesara i vrhovnog zapovijednika austrijske vojske u Ugarskoj čemu se se radovali i Česi i Slovaci koji su u Jelačiću vidjeli borca za nacionalnu ravnopravnost u Austrijskoj Carevini. koja je od početka 1849. kao i tiskara u kojoj su se tiskale. rujna 1848. postale i službeni režimski list. Jelačić je osnovao zasebnu hrv. 49 . pravosudni. imenovao Jelačića gubernatorom Dalmacije i Rijeke što je značilo širenje hrv. počeo se gasiti. Mađarske su se vojne snage našle u rasulu. a najveći i konačni poraz mađarske vojske dogodio se 13.zvane Honved (domobranstvo). 11. a mnogi su uspjeli i emigrirati kao i Lajos Kossuth. vladu nazvanu Bansko vijeće u kojem je bilo 5 odsjeka: vojni. koji je u Dubrovniku uređivao Ivan August Kaznačić. Prema odobrenju Dvora i planu austrijskog Page | 49 vrhovnog vojnog zapovijedništva. jezika. mnogi su časnici postali zarobljenici. u bitki kod Vilagosa. na čelu s Kossuthom. car Ferdinand I. ponovno nazvana Danicom ilirskom. 30. listopada 1848. Tog istog dana. Nedopuštanje Mađara da Banska Hrvatska osnuje samostalnu vladu u Hrvata se doživljavalo kao nasilje kojem se treba oduprijeti. prostora pod Jelačićevom vlašću. izbio ustanak u Beču. Ban Jelačić. koji je tada imao samo 18 godina. izišao je 31. u službi austrijske vlade. Gejve Narodne novine. Jelačić je mobilizirao vojsku i 7. Zadnji broj četrdesetosmaškog lista L'Avvenire. navijestio rat ugarskoj vladi u Pešti. Iz Pešte se zahtjevalo od Ferinanda I. slijedio je napad na Mađare. Jelačić sa svojom vojskom prelazi Dravu kod Varaždina. lipnja 1849. zemljama od početka 1849. Ta koalicija je postrojbama mađarskih honveda nanijela teške gubitke. Još prije tog pokoravanja Ugarske. da se ukloni Jelačić s banske dužnosti zbog svojeg ugleda u hrv. Na austrijskom carskom prijestolju bolesnog Ferdinanda I. koja bi trebala postati državna zajednica ravnopravnih naroda. izlazila je još samo do kraja lipnja 1849. Časopis Danica horvatska. narodu. 12. U skladu s tim odobrenjem i planom. prosvjetni i za unutrašnje poslove. rujna 1848. listopada 1848. travnja 1849. U rat su se uključili i Rusi kao saveznici Austrijske Carevine. Franjo Josip je 4. slavonska i dalmatinska. a Jelačić je porazio postrojbe mađarskih honveda kod Schwechata [Švehata] 30. prosinca 1848. S obzirom na svoju predstojeću odsutnost iz Hrvatske. ožujka 1849. Te su novine od veljače 1850. Jelačić je bitno pridonio razbijanju opsade Beča kad je 6. Jelačić je imenovao Mirka Lentulaja za banskog namjesnika koji je ujedno bio i predsjedatelj Banskog vijeća. kolovoza 1849. oktroirao ustav koji je pokazao kako je ojačali carski (kraljevski) Dvor odustao od bilo kakvog ustroja carevine što je smetalo vladajućem austrijskom vrhu te je bilo sve očitije kako će ustavno stanje biti uskoro zamjenjeno potpunim apsolutizmom. gdje god je stigao. Ratujući na mađarskom tlu. stvara poprilično jaku mađarsku vojsku koja je s formacijama honveda pružala snažan otpor.

Senj. To je tipična planinska cesta. Ta je cesta poznata pod imenom Dalmatinska cesta. Procesi modernizacije Hrvatske tijekom 18. Ugarskim primorjem. napuštajući nekad najvitalnije pravce prema Splitu i Dubrovniku svojim poznatim kanjonima Vrbasa i Une.Hrvatsko primorje . Like i Krbave u središnjoj Hrvatskoj i Dalmacije na jugu. Ta je promjena oduzela pravo Hrv. široka 3. i to Slavonije i Srijema na sjeveru. st.5 m koja je služila pretežno za izvoz drvene građe i dovoz žita stanovnicima Ličke pukovnije i trebala je služiti kao trgovački put zapadnje Bosne (Bihaća) prema izvozno-uvoznoj luci u Karlobagu46. stoljeća gibaju se bez prostora od Vrbasa do Une koji i dalje ostaje u sklopu Turskog Carstva. pod francuskom okupacijom. One se oblikuju od vremena prodaje Dalmacije Veneciji početkom 15. st..Rijeka . U njemu se spajaju putovi dunavskog sliva s cestovnim prometnicama prema Senju i Rijeci. Gradnja nove Luizinske ceste od Karlovca do Rijeke povjerena je također Filipu Vukasoviću koji je do 1809.dijele se na dva strogo odvojena područja: velik dio morske obale od Novog do Rijeke proglašen je. Ritam uključivanja oslobođenih dijelova. preko Velebita. Proces gospodarske obnove i nacionalnog preporoda ovisio je najvećim Page | 50 dijelom o izgradnji velikih prometnih putova kako bi se Hrvatskoj ponovno vratila njezina vrlo osjetljiva geopolitička i strateška pozicija mosta između Sredozemlja i Srednje Europe. tj. otvara vrata dugoročne obnove Kraljevine Hrvatske na gotovo svim razinama.Karolina. interesi zagrebačkih i bečkih privrednih krugova potiču gradnju prve „brze“ ceste prema Jadranu . Krajiška velebitska magistrala spustila se 1832. i 19. Treći veliki cestovni pravac povezuje Jozefinu i Terezijanu sjevernom velebitskom padinom. a završena je 1811. upravnog središta Dalmacije. U drugoj polovici 18. bila je jedna od najmodernijih cesta. juga i bez tih kanjona put robnih tokova od Zemuna do hrvatskih luka na Jadranu bio je za hrv. Malog Alana i Obrovca do Zadra. saboru i hrvatskoj zemaljskoj vladi 45 u promet puštena 1786. Država je 1787. bez najpovoljnijih trgovačkih putova dolinom Vrbasa i Une. On je vrh prvog prometnog trokuta: Karlovac . 1726. a do polovice 19. do stvaranja Vojne krajine tijekom Stogodišnjeg tursko- hrvatskog rata. tj. uključujući Gospić i Otočac. nakon preustroja od 1776. Imala je status privatne ceste s visokom cestarinom. 46 gradnja povjerena krajiškom časniku Filipu Vukasoviću 50 . do 1786. Od tada je neposredno podređena Ugarskoj. Bez Turske Hrvatske. završila izgradnju te prve velebitske magistrale. Luke sjevernog Jadrana . Hrvatska je morala graditi vrlo nepovoljne planinske prometnice prema svojim lukama na sjevernom Jadranu. st. nije bio jednakomjeran i cjelovit. Bez kanjona Vrbasa i Une zapinjao je prometni krvotok između hrv. Gradnja „brzih“ cesta prema Jadranu Drugi nepovoljan čimbenik u početnoj modernizaciji Kraljevine Hrvatske bile su nove granice od Drave do Jadrana. Rijeka je 1779. koja spaja Karlovac s Bakrom i Rijekom preko Ravne Gore i Mrkopolja. POČECI PROMETNE INTEGRACIJE JADRANSKE ORIJENTACIJE Oslobođenje velikog dijela hrv. dobila status Corpus separatum krune sv./1789. sjeveja i hrv. Samo devet godina kasnje gradi se u Krajini i druga velika trgovačka cesta pema moru od Gospića do Karlobaga. poduzetnike preskup. dovršio najveći dio ceste. U Hrvatskoj Karlovac ima važnu ulogu kao veliko prometno čvorište. Stjepana.CESTE I ŽELJEZNICE U PRETPREPORODNO I PREPORODNO VRIJEME. zemalja i mir u Srijemskim Karlovcima 1699. poznatija kao Terezijana. počinje gradnja druge velike trgovačke ceste Karlovac - Senj poznatija kao Jozefina45.

Cilj te željeznice bio je zamijeniti nesiguran i skup plovni put rijekom Kupom. 1841. izradio je za razvojne potrebe bečkog središta poseban projekt koji će utjecati na sve buduće interese austrijskog kapitala u gradnji željeznica prema Jadranu i Orijentu. kao i prva razmimoilaženja u pitanju kako i kojim pravcem trasirati željeznicu s kopna do mora. Osnovica i toga samo neznatno razmaknutog trokuta vodila je morskim putem iz Aquileja u Salonu.Bandino Selo dok se ne izradi njihov projekt. Knežićev projekt izražen fascinirajućim trkoutom služit će Beču kao temeljeni orijentacijski pravac gradnje svih magistralnih željeznica. kada je Dvorski ratni savjet zatražio da se kroz vojnokrajiško područje izgradi željeznica od Siska do mora. ali na konjsku vuču. Knežić je zagovarao rekonstrukciju krajiške Jozefine od Karlovca do Senja kao najkraće ceste do Jadranskog mora. grupa najpoznatijih riječkih trgovaca i prijevoznika. Promjena 1779. pojavljuju se prvi otpori krajiškoj željeznici u Pešti i Rijeci. željeznicom na lokomotivsku vuču i privuči na Lujzijansku cestu i u Riječku luku što više robe. Na presudni strateški pložaj Siska u oblikovanju buduće mreže modernih prometnica upozoravao je i sam Knežić. Nagodba s Ugarskom 1867. gdje Page | 51 predlaže gradnju kombinirane željezničko-cestovne linije od Siska do Senja. Senjani traže zaštitu u vojnim krugovima Zagreba i Beča. Od ostalih Knežićevih prijedloga. U međusobno nademtanje Senja i Rijeke uključuju se i vanjski čimbenici.) da se zabrani daljnji radovi. zatim peštanski politički i privredni predstavnici. ona iz Beča stiže u Trst 1857.Split. gradnju magistralnog željezničkog pravca od Siska do Splita.Trst . Najstariji planovi o izgradnji željezničkih pruga u Hrvatskoj Povijest željeznica u Hrvatskoj ima početak u 1827.Karlovac kroz Pokuplje.prometno središte favoriziranih vertikala željezničkih magistrala Hrvatske (1841. a u Sisak 1862.) 51 .Senj. tj. Trgovački zbor Rijeke zahtijeva (1841.da izravno utječu na razvoj Rijeke i njezine luke. 48 najstariji makroprojekt prometne integracije i jadranske orijentacije hrvatskoga gospodarstva (1841.. Hrvatska ulazi u red prvih europskih zemalja koje su zakoračile u modernizaciju svojih prometnica47. prva željeznica u austrijskom dijelu Monarhije izgrađena je 1828. Riječani podnose vladaru predstavku zahtijevajući da se obustavi rješenje o početku pripremnih radova na krajiškoj željeznici Sisak . i dioba vlasti s Peštom onemogućile su ostvarenje treće točke tog trokuta. Riječane pak u prvoj fazi potpomaže veleposjednički krug Slavonije. Kenžićev se projekt48 temelji na tri najveće trgovačko-empirijske točke: Sisak .) Zbog različitih pogleda na prometnu integraciju Trojednice. Novoplanirana željeznica Sisak . odredila je sudbinu Rijeke sve do propasti Monarhije 1918. Zahvaljujući kapetanu Josipu Kajetanu Knežiću i njegovom elaboratu iz 1829. odobrenje za projektiranje željezničke pruge Sisak . a najizdašnije mađarski političar Lajos Kossuth. Ugarsko namjesničko vijeće u Pešti nije htjelo podržati Knežićev projekt modernizacije prometnica u Hrvatskoj jer on zaobilazi Rijeku i Ugarsko primorje. Dvorski ratni savjet odobrio je rekonstrukciju Jozefine sredstvima Krajiškog proventnog fonda.. Bitka za Sisak . nezadovoljna zbog gradnje krajiške željeznice Sisak .Bandino Selo. zatražila je 1840.Karlovac ne vodi izravno prema moru. I doista.. Na prve vijesti da su započeli radovi na gradnji krajiške željeznice Sisak . Spajajući te točke dobio je potupno jednak istostraničan trokut sa Siskom kao njegovim dominantnim vrhom. Od Ugarskog namjesničkog vijeća u Pešti zahtijevaju da se 47 prva željeznička pruga otvorena je u Engleskoj 1825. Samo godinu dana prije izrade Knežićeva elaborata s fascinantnim trokutom.

najplodniji dio Ugarske. Njegova ocjena bila je točna jer tada Ujedinjeni konzorcij ne bi mogao pronaći banku u Europi koja bi pratila gradnju skupe brdske pruge od Karlovca do Rijeke preko Delnica. plan o spajanju bečko-tršćanske željeznice sa Siskom preko Zagreba i Zidanog Mosta. Imala je za cilj dogovoriti uvjete o ujedinjenju dioničarskih društava.Trst. Sanfermo 1842. on je u toj borbi naizlazio na čvrst otpor hrv. U Beču je postojao još 1841. Različiti interesi ponovno su oživjeli stare rasprave o pravcima modernizacije prometnica u Hrvatskoj. Za povijest željeznica u Hrvatskoj. Riječ je o najtežoj.prednost gradnje da riječkom projektu. željeznice koja nudi uspostavu naše prve pogodne transverzale od veleposjedničkih ekonomija u međurječju Drave i Save do izvoznih luka Hrvatskog primorja. željeznice. Prvi oglas o osnivanju „Društva49“ pojavio se 1843. U vrijeme mađarsko-hrvatskog razlaza. zakazana je na prijedlog Kossutha prva konferencija peštansko- srijemskom i riječkog društva. propala je riječka pruga. i predao Ugarskom namjesničkom vijeću. s Rijekom kao izvoznom lukom. što je značilo da ujedinjeno društvo ne dopušta spajanje vukovarsko-riječke željeznice. pobočnom prugom preko Zagreba i Zidanog Mosta.Karlovac iz Siska kroz Slavoniju do Vukovara.) zapravo utjecao na oblikovanje novog željezničkog pravca Vukovar - Rijeka. Sanferno je učinio još jedan važan korak. sve više najavljivao prvi međunacionalni rat u središnjoj Europi između Hrvata i Mađara.Karlovac do Vukovara. koji je 1848. Lajos Kossuth smatrao je da. željeznica te imaju golemu povijesnu i dokumentacijsku vrijednost. Koliko god se Kossuth borio za „ugarsku željeznicu“.-ih. s bečko-tršćanskom željezničkom magistralom. Projektnu dokumentaciju željeznice Sisak . U predstavci vladaru iz 1845. dolazi do najtežeg i sudbonosnog udara na hrv. Posebnim zakonskim člankom 49 Società per la strada ferrata Vukovar . Sabor zahtijeva da se briše uvijet kojim se zabranjuje izgradnja pobočne pruge prema bečko- tršćanskoj željeznici.riječke željeznice: povezati Banat. Trgovački i poduzetnički krugovi Hrvatske i Ugarske morali su brinuti o drugoj paralelnoj pruzi prema Jadranskome moru koju je počela graditi središnja državna vlast 1842.Rijeka završio je ing. Protiv spajanja su posebice bili riječki privredni krugovi koji su znali da bi se izgradnjom priključka sav promet iz savsko-dravskog međurječja i Podunavlja prebacio u Trst. Knežićevi i Sanfermovi projekti povijesni su temelji hrv. najskupljoj i najvećoj željezničkoj magistrali Carstva: Beč . Nastavlja se izrada projektne dokumentacije prema Vukovaru i započinje priprema za osnivanje dioničarskog društva. Svojim je prijedlogom Page | 52 (1852. ako se dopusti gradnja priključka preko Zagreba na željeznicu Beč . naše najveće luke na Dunavu. U svom je elaboratu predložio produženje željeznice Sisak ..Trst. U ljeto 1845. Rijeka i Ugarsko namjesničko vijeće protiv spajanja vukovarsko-riječke s bečko-tršćanskom željeznicom U nacrtu ugovora50 o ujedinjenju dioničarskih društava 1845.Hrvatski sabor. Zahtjev Hrvatskog sabora za izlazak na bečko-tršćansku željeznicu dolinom rijeke Save utire novi pravac prometne integracije Hrvatske koji će s definitivno oblikovati 1860. stajala je i odredba o zabrani gradnje pobočne pruge koja bi spojila vukovarsko-riječku s bečko- tršćanskom željeznicom. U regionalne interese Hrvatske morao je zasjeći najveći autoritet zemlje .Fiumana 50 Unitae Societatis Pestano Fluminensis ad construendam semitam ferratam 52 . Mario A. narodnjaka i na nerazumijevanje Beča. U pozivu za upis dionica istaknut je ovaj cilj vukovarsko . Riječani prihvaćaju sugestiju svojega prvog projektanta Sanferma o produžetku početne trase Sisak .

vojnu krajinu kao najkraće veze jadranskih morskih luka Rijeke i Senja s donjim Dunavom kod Zemuna“. Projekt vojnih vrhova Monarhije ima naslov „Program željeznice kroz Hrv. Szecseny i drugovi“. ovlastio organe vlade da urade sve kako bi se u skoroj budućnosti izgradilo 6 novih najvažnijih željeznica za nacionalnu privredu Mađarske. izgradnju i eksploataciju željezničke pruge Zidani Most . a neprijateljstvo Mađara prema toj željeznici prouzročilo je u Jelačića i hrv. Postaje očito da Ugarska na duži rok odustaje od toliko priželjkivane vukovarsko-riječke željeznice. Najnezadovoljnija je članica Monarhije u prednagodbeno vrijeme Ugarska.) na planiranje novih željezničkih pruga u Hrvatskoj Zbog velikih troškova na gradnji željezničke magistrale Beč . Željeznica od Zidanog Mosta do Zagreba i Siska otvorena je za promet 2. U povijesti prvih željeznica u Hrvatskoj odvojci do Siska i Karlovca imali su ove dalekosežne prometne ciljeve: preko Karlovca dosegnuti Senj i Rijeku. Međutim. vraćaju se svojoj prvotnoj težnji o najkraćoj i izravnoj vezi Budimpešte s Rijekom. lipnja 1865. vladar odobrio nastavak izgradnje željezničke pruge Zidani Most .Trst. potpuno nov prijedlog o izgradnji prave krajiške magistrale koja se na dva mjesta (Sisak i Karlovac) vezuje na austrijsku državnu magistralu Beč .Sisak i posebnog odvojka Zagreb - Karlovac tvrtki „A. oko Credit . Zadužena država prepustila je 1857. Karlovca i Drežnice Uključivanje Siska u polazne točke Knežićeve krajiške željeznice prema moru prouzročilo je strah među riječkim trgovačkim krugovima. Tek je 1855. Novi projekt krajiške željeznice Zemun . i Nagodba s Ugaskom 1867. Kneževini Srbiji te Crnom i Egejskom moru. listopada 1862. Drežnica kao prva prijevojna točka hrvatske kontinentalne željeznice prema Jadranu 53 . obilježavaju kraj munjevitog bečkog prometnog prodora na Jadranu. Međutim.Zagreb. Mađarski politički i privredni krugovi 1848. Željeznica do Karlovca otvorena je 1. . b) od Karlovca do Rijeke s posebnim odvojkom za Senj.Senj i Rijeka pokazuje velik interes bečka financijska aristokracije okupljena od 1854. jer joj Austrija zatvara ekspanziju prema Jadranu.-slav. još jače oslone Page | 53 na Beč.1857.Senj i Rijeka preko Siska. Magistralni smjer Zemun . Za novi projekt krajiške željeznice Zemun . taj strah je riješen godinu dana prije nego što je odvojak od Zidanog Mosta do Siska konačno predan tvrtki „A. Senj „Program“ dijeli na dva glavna dijela: a) od Zemuna do Karlovca. Dakle.Ugarski je sabor 1848.Zagreb .Trst kasne svi pripremni i građevniski radovi na njezinu planiranom produžetku do Zagreba i Siska. narodnjaka još veće nezadovoljstvo i primoralo Hrvate da se 1848.Anstalta i Austrijskog društva državnih željeznica.Trst (1842. a iz Siska povući bečku magistralu do Splita. Politička polarizacija između država u Svetoj alijansi Beču daje novi poticaj da se željeznicom kroz Vojnu krajinu približi europskom dijelu OC-a. Szecseny i drugovi“. Utjecaj najveće željeznice magistrale Beč .Rijeka. austrijski porazi 1866. na pomolu je ostvarenje prometnih vizija Knežićeva fascinantnog trokuta koji je poticao prometnu i teritorijalnu integraciju hrvatskih zemalja. Vanjski činitelji koji se na europskoj političkoj sceni kristaliziraju djeluju veoma povoljno na mogućnost lakšeg donošenja bečko-peštanske odluke o velikoj investiciji u modernizaciju prometa u Hrvatskoj. U krugovima vojnih vrhova Monarhije i zagrebačke General-komande nastaje 1856.

54 . Ministarstvo rata prihvaća „Program“ željeznice kroz Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu kao najkraći spoj jadranskih morskih luka Rijeke i Senja s Dunavom. vrati staru gospodarsku snagu tim područjima. dio Hrvatske vraćen je pod banovu vlast. preko Kajine kako je i preporučivao „Program“ Ministarstva rata. Clavel je potvrdio da je i naš krajški građevinski stručnjak dobro obavio prethodne radove. Bez njezina se pristanka nisu mogli započeti pripremni radovi na teritoriju Banske Hrvatske. a povjerena je uglednom europskom stručnjaku za gadnju željeznica ing. st. jer je pretpostavljao potrebu pregovora s Ugarskom. željeznička magistrala Zemun .). Ratkovića. Kraljevici. Nju je dobilo najpoznatije belgijsko društvo za gradnju željeznica. Koruške. Tek 1822. Clavel je svoj projekt s kartom trase i ostalim prilozima objavio 1864. Clavel je te godine užurbano radio na cijeloj trasi od Zemuna do Rijeke i Senja držeći se uglavnom smjernica „Programa“ iz 1856. riječ je o najekonomičnijem projektu izlaska hrv. bez Dalmacije koja je bila izravno pod Dvorom. preživljavao baveći se ribarstvom.Izrada projekta nove krajiške željeznice započela je najprije u krajiškoj građevinskoj direkciji Ogulinske pukovnije. tj. Senj omogućuje brzo prebacivanje vojske i ratnog materijala iz udaljene Brodske i Petrovaradinske pukovnije s desne obale Dunava prema Jadranu. ali bez Kvarnerskih otoka koje je car priklopio Istri. Međutim. Za povijest naše pomorske i prometne kulture valja upozoriti na predivne Clavelove planove pomorskih luka u Senju. U vladinim je krugovima „Program“ ocijenjen kao važan međunarodni prometni pothvat jer povezuje Crno i Jadransko more. To je jedan od osnovnih razloga što je koncesija za istražne radove i izradu studijskog projekta podijeljena tek 1863. težeći za novu Austrijsku Carevinu centralizira. Page | 54 Za vojne krugove u Krajini i Beču pravac preko Gorskog kotara i Delnica ocijenjen je kao najnepovoljniji. Nakon prvih pozitivnih obavijesti koje su stizale iz Hrvatske. Za svakog projektanta željeznice na lokomotivsku vuču s hrvatskog kopna prema Jadranu bio je najveći tehnički problem kako svladati visoko planinsko gorje koje počinje kod Ogulina. Zatim. stvara od Napoleonove „civilne Hrvatske. i bez Vojne krajine koja je trebala poslužiti austrijskim carevima za rješenje istočnog pitanja.. Tehnički elaborat završen je potkraj 1863. STOLJEĆA Razdoblje prosvjećenog apsolutizma završava Francuskom revolucijom koja je ozbiljno potresla i HM. Sastavljač studije bio je i ovaj put domaći sin. Francuzi su se povukli iz Hrvatske u listopadu 1813. kontinentalne željeznice na more.Rijeka. Dalmacija se ubrajala među najzaostalije zemlje Monarhije. kajiški kapetan građevinske struke Anton Ratković. Tršćanskog primorja i Istre“ upravnoadministrativnu jedinicu nazvanu Kraljevina Ilirija sa sjedištem u Ljubljani. GOSPODARSKI RAZVOJ HRVATSKE U PRVOJ POLOVICI 19. U isključivo vojnim interesima krajiška željeznica omogućuje i najbržu koncentraciju krajiških trupa na bilo kojoj graničnoj točki prema Bosni i Srbiji. Novi krajiški projektant Ratković odlučio se za pravac preko Drežnice. u posebnoj brošuri. Vrijednost te nikad izgrađene željeznice treba procjenjivati na osnovi činjenice da je omogućavala povezivanje svih luka i gradskih naselja koja leže uz obalu Hrvatskog primorja od Senja do Rijeke. Promatrana s vojno intervencijske točke. Achillesu Clavelu. Bakru i Rijeci. Nije bilo nikoga tko je imao snage i kapitala da i poslije 1822. Kranjske. vinogradarstvom i sitnom pomorskom trgovinom. uz izbjegavanje prometno najteže i naskuplje varijante kroz Gorski kotar. Beč nije mogao donijeti odluku o izvedbenom projektru krajiške željeznice prije nego što je završena izgradnja bečko-tršćanskog odvojka do Zagreba i Siska (1862. car Franjo I. Obalni pojas je tijekom 19. Držeći se pretprojekta A.

obezvrijeđen. nije pripojena Hrvatskoj. Carskim patentom iz 1808. Nisu se mogli baviti poljodjelstvom. a uz glad. Budući da nije bilo ni jedne banke. obilazeći Hrvatsku 1819. veljače 1811. kojim se financirao rat protiv Francuza.trgovačkog zakonodavstva do 1918. a započeo je uređivati i Maksimir kao park. Pravila Trgovačkog zbora bila su vrlo kvalitetna i uzimala su se kao osnova obrtničko. na njegovu je inicijativu u Zagrebu osnovano i Gospodarsko društvo. gospodarstvo Hrvatske bilo je Page | 55 zanemareno. pa je to uočio i car Franjo I. koje su se još smatrale nedostojnim zanimanje. No. No. Židovi su dobili od Hrvatskog sabora 1840. Mihanović ipak ne odustaje od svoje 55 . i država je nastavila tiskati papirnati i loši bakreni novac te su 20. Trgovina ima velike teškoće u svom razvoju. Zanimljiv je i njihov prijedlog da se zaslužnim trgovcima dade plemstvo.Ni sjeverni dio Hrvatske nije dobro prošao. To je uvelike osiromašilo hrvatske trgovce. već je ostala kao odvojeno tijelo kao Corspus separatum na čelu s gubernatorom. a od 1848. Veliko značenje za gospodarstvo imaju biskupi sa svojim dobro urođenim ekonomijama. Grci. montiran je prvi parni stroj u Hrvatskoj. veletrgovaca i trgovačkih društava. naplaćuju tako visoke cestarine da se trgovci često radije služe starom Karolinom. Većina plemstva ima teškoće u vođenju svojih imanja zazirući od trgovine i proizvodnje. naredbom o sniženju vrijednosti novca poništene četri petine vrijednosti. županije su nakon toga primile naredbe od Ugarske što je značilo zapostavljanje gospodarskih problema u Hrvatskoj. iza kojih su stajali najugledniji zagrebački trgovci Pavle Hatz i Anastas Popović. Međutim. Srbi. a ograničena je i konkurencija. reguliran položaj radne snage. kolovoza 1835. on je od toga izuzeto Vojnu krajinu te je to sjedinjenje postalo najveća težnja novog građanskog sloja koji bez toga nije vidio mogućnost pravog gospodarskog napretka. već su se doselili živahni strani trgovci (Nijemci. zaključile da će imati zajedničku vladu s Ugarskom. car Franjo I. Adamić i Mihanović predlažu da se Rijeka razvije kao glavna uvozna i izvozna luka Hrvatske. Židovi su se rijetko družili s trgovcima grkoistočne vjere. razvilo se zelenašenje privatnika s kamatama od 30 do 40% godišnja. st. niti je bio delegiran u sljedeći Požunski sabor jer su Mađari saznali da je njegova majka sestra protonotara Josipa Kuševića koji se zalagao da latinski jezik ostane službeni. pravo stalnog stanovanja. Raspustom Požunskog sabora 1827. Time su se ponajviše bavili židovski trgovci. Punu ravnopravnost stekli su tek 1873. Ugledni zagrebački trgovci. Općim cehovskim redom 1813. Nakon što su Hrvatska i Slavonija 1790. Biskup Vrhovac imao je veliku vrtljariju u Vlaškoj ulici. Do 1822. zahvatila gotovo cijelu Hrvatsku. Gospodarsko društvo glavni je poticaj napretku u njegovanju poljoprivredne proizvodnje. u doba nakon Bečkog kongresa pod vladavinom Metternicha. dovršenoj 1809. gotovo da i nema veza Zagreba s Rijekom. U tvornici riječkog trgovca Andrije Ludovika Adamića koji je izvozio papir u Južnu Ameriku i u Tursku. radi zaštite svojih interesa. te su trebali biti glavni opskrbljivači stanovništva. Njegovu djelatnost nastavio je Juraj Haulik i krajem 1841. morali su plaćati dosta visoku tolerancijsku pristojbu. reformirani cehovi preživljavaju sve do 1872. i obećao sjedinjenje područja južno od Save sa Zagrebom.a tako je bilo sve do 1848. u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića. krajem 18. i početkom 19. Biskup Aleksandar Alagović Maksimir je uredio uz pomoć njemačkih stručnjaka. a dioničari na Luizinskoj cesti. objavio je da je papirnati novac Wiener Stadt Banke.. Prvi tajnici tog društva bili su Rakovac i Carl von Klinggraff. ali i malo trgovaca. koja je 1817. Riječko stanovništvo nije moglo razviti svoje gospodarske potencijale pa su svi važniji pogoni prešli u ruke stranaca. Cincari). osnivaju Trgovački zbor kojeg Pravila potvrđuje kralj Ferdinand 27. Tim je Pravilima. obično mađarom. Mihanović ostaje bez zastupničkog mandata. Rijeka 1822.

Industrije se u Hrvatskoj počela razvijati tek poslije 1848. Međutim. prava je rijetkost u to vrijeme. Od tog plana nije bilo ništa. Hrvatskoj proradilo je više tvornica šećera. Drašković stavlja važnost na osnivanje trgovačkog društva u Rijeci. Grof Drašković je u Franscuskoj uočio važnost nacionalnog tržišta pa je svojom Dizertacijom Ilircima ukazao na potrebu uređenja naše trgovine i prometa. Od većih industrijskih pogona treba spomenuti tvornice posuđa iz kamenine pa je u Zagrebu dr.1836. osnovao takvu tvornicu u Novoj Vesi. Rijeka je postala veliki trgovački grad i snažna luka. 56 . Predavanja Carla Klinggraffa o praktičnom seljačkom gospodarstvu bila su objavljivanja na njemačkom i hrvatskom jeziku. Na Požunskim saborim (1832. pozivala na širenje pučke gospodarske knjige. omogućilo je gospodarski polet gradu koji se s cestom prema Dardi mogao brže razvijati kao proizvodno i trgovačko središte (Osijek postaje grad sajmova). a upute o gospodarstvu obajvljivale su se u kalendarima. Od 1840. Ideja je propala. Nedostatak kapitala osjeća se i u rjiečnom i u morskom brodarstvu. Dovoženjem časspoisa Branislav se smatra da je njegovo potapanje izazvano namjerno. 15 dukata za knjigu o industriji papira i 16 dukata za knjigu o općem gospodarstvu. do 1895. a osim toga i na razvitak jednog jezika kojim će se moći obavljati poslovi na širem Page | 56 području. Franje Ferdinand Šporer 1840. Osijek se nije mogao snažnije uključiti u plovidbu Dunavom jer su tu plovidbu monopolizirala bečka i peštanska društva. . Dizertacija grofa Draškoviće je zapravo uputa hrvatskim zastupnicima kako da se postave na Požunskom saboru prilikom rješavanja gospodarskih pitanja. u kojoj daje osvrt na prilike u Istri i Dalmaciji. Franjo Lovrić pomaže pri kupnji broda „Florisdorf“ koji dobiva ime „Sloga“. Mihanović je pokušao oživiti trgovačke veze Hrvatske sa Srbijom.bio veći i od Zagreba. Amerike. U pogonu je i jedna manufaktura kamenina u Krapini. Budući da pokušaji riječko-hrvatskih gospodarstvenika nisu našli podršku za svoje planove. Gospodarske priručnike uz sisačkog trgovca Franju Lovrića traži i Jelislava Prašnić koja je 1859. osnovali Ugarsko trgovačko društvo koje je trebalo obavljati ugarski izvoz preko Rijeke. U tom društvu nije bilo predstavnika Hrvata. Rijeka izgrađuje svoju umjetnu luku što je bio jedan od najvećih građevinskih pothvata u Hrvatskoj. primjenjena je upravo u gospodarstvu. pa je u prvoj polovici 19.i juž. prema kojoj će se hrvatski jezik uvesti u upravu. a bio je izuzetno važan za povezivanje Hrvatske i Slavonije. Krieger 1828. pa su 1848. Proglašenje Osijeka slobodnim kraljevskim gradom 1809. Na njegov razvoj utjecalo je i to što je Osijek bio sjedište velikog župana virovitičke županije. u njemačkom listu Croatia objavljuje studiju o industriji. st.zamisli. Odluka Hrvatskog sabora iz 1845.podržavajući otvaranje kombiniranog riječnog puta (Beograd . jer većina manufaktura nije preživjela krizna vremena poslije ratova s Francuskom. već prije odlaska u Ameriku na njemačkom jeziku piše elaborat o izvozu hrvatsko-ugarskih vina u pet država sj.) Mađari su čak preuzeli ideju koju su pokrenuli Adamić.Senj.Sisak) i izgradnju željezničke pruge Sisak .. koju je osnvovala 1839. a predtsvalja ekonomski program koji je prostorno mnogo širi od Draškovićeva programa iz 1832. Osnivanje tvornica u Hrvatskoj usporavaju nedostatak kapitala i politika Beča i Pešte. Mihanović. 1839. U Osretku kraj Samobora tvornica stakla. Drašković i Fran K. Vilhelmina Kulmer. Drašković je raspisao nagradu od 20 dukata za najbolju knjigu „gospodarskog sadržaja“ o izvozu vina. a u sj. 40 dukata za knjigu o suknarskoj i kožarskoj industriji. Sakcinski.pravosuđe i škole.

Zato se prema oktroju nerazdjeljiva. Obećan je doduše statut kojim će njezini stanovnici dobiti ista građanska prava kao i pučanstvo ostalih područja Carevine. Ova se banka postepeno pretvara u snašnu bankarsku ustanovu s gotovo svim oblicima novčanog i bankarskog poslovanja te postaje najveća Page | 57 novačana institucija na području hrvatskih zemalja. kao temeljni državni zakon. Došlo je i do otvaranja prva hrvatske štedionice52 u Zagrebu 1846. a možda i šire.1852. Radilo se ustvari o novom carinskom apsolutističkom režimu koji se temeljio na trostrukoj tradiciji: prosvijećenom apsolutizmu Marije Terezije i Josipa II. prosinca 1851. ožujka 1849. Austrijski porezni sustav primijenjen je na cijelu Monarhiju. RAZDOBLJE NOVOG APSOLUTIZMA (1849. nakon uvođenja otvorenog apsolutizma. Kako bi se ubrzale kapitalističke djelatnosti i stvorilo jedinstveno tržište. ukinute su carinske granice između Austrije i Ugarske. BANSKA HRVATSKA OD 1850. je Jacques Epstein u Zagrebu osnovao „Društvo čovječnosti“ koje je imalo biblioteku s novinama koje su zagrebačkom trgovačkom staležu trebale pružiti informacije o zbivanjima u gospodarstvu51. Ovaj ustav.. DO 1883. a radilo se ustvari o normama koje su regulirale izgradnju novog birokratsko-centralističkog apsolutizma pod nadzorom sveobuhvatnog bečkog središta. Riječ je o temeljnom zakonu od 7. jedinstvena Austrijska Carevina sastoji od „krunovina“ kojima se obećava određena autonomija. bio samo djelomično proveden. Ukinuti su feudalni posjedovni odnosi. koje će u interesu 51 To društvo kasnije osniva i prvu pučku kuhinju 52 perva horvatska štedionica 57 . kao neprikladan i štoviše nepovrediv. Zajamčeno je i pravo građana bez razlike vjeroispovijesti i podrijetla da se bave svakom granom privređivanja i postignu državne službe./1849. Rijekom i Riječkim kotarom oktroj obećava nezavisnost od Kraljevine Ugarske. a jedinstveno carinsko područje stupilo je na snagu 1.1846. Na snagu su stupile i odredbe koje su stvarale temelje kapitalističkom uređenju. ali se „ravnopravnost naroda“ više i ne spominje. koji je nastupio 31. . . svibnja 1850. Riječ je o Silvestarskom patentu kojim se 31. Najavljena su i opća načela za izgradnju jedinstvene centralističke uprave za cijelu Monarhiju. koji je ustvari predigra za otvoreni apsolutizam.) Obilježja apsolutističkog sustava Banska vlada u Zagrebu je na izričiti zahtjev bana Jelačića proglasila oktroirani ustav od 4. Hrvatsko-slavonska vojna krajina ostaje i dalje pod upravom središnjih vojnih oblasti. Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji s Hrvatskim primorjem. Novi se režim nije mogao kroz duže vrijeme održati zbog sve brojnijih proturječja. koji je. Car se ubrzo odlučio na otvoreni birokratski centralizam. ali i ubrzala centralizacija. u svojoj je biti imao za cilj osigurati tradicionalni monarhijski apsolutizam uz zadržavanje onih liberalnih načela koja su pružala ekonomske i upravno pravne norme prema razvoju kapitalističkog društva uključujući i višestruke modernizacijske reforme. Metternichovoj stabilizaciji „starog režima“ i građanskom liberalizmu 1848. srpnja 1851. a jamči se također ravnopravnost „naroda“ i priznaje pravo na čuvanje i jačanje narodnosti i narodnog jezika. dakle izvan vlasti Hrvatskoga sabora i bana. Silvestarski patent potvrdio je doduše jednakost „pripadnika države“ pred zakonom kao i već započeti proces ukidanja feudalnog uređenja. koaj je uspješno prebrodila prve teške godine i krize.1859. prosinca 1851.. zajamčeno slobodno stjecanje imetka uz pravnu sigurnost privatnog vlasništva. proglašena je jednakost „svih građana“ pred zakonom. ukida oktroirani ustav. a bile su dodijeljene i prve dividende.

Činovnička je hijerarhija podvrgnuta strogoj kontroli. a potom i saziv „pojačanog državnog vijeća“ (5. koja je sve više postajala produžena ruka središnje bečke vlade. a proglasio je i samoupravu općina uz izbor zastupnika i javnost rada općinskih vijeća dok su gradovi iznad 10 000 stanovnika dobili uskoro zasebne carske patente. uređeno je i državno odvjetništvo. osobito što se tiče Sabora i vlade. Naime. uređenje državnog odvjetništva. koji su postali izvršni organi Banske vlade. bečka središnja vlada ustrajno je radila na provođenju modernizacijskih reformi. premda on sam nije bio njegov tvorac. Slijedila je i nova reorganizacija cijelokupne političke uprave. Usporedno s apsolutističkom samovoljom koju od 1854. a zatim su uskoro uslijedile i druge reforme. zatim povratak Hrvatskog primorja i grada Rijeke pod vlast Hrvatskog sabora i bana. i cijeli je apsolutistički sustav prozvan njegovim imenom (Bachov apsolutizam). Unatoč uspješnom provođenju najvažnijih modernizacijskih reformi.). Na čelu Namjesništva u Hrvatskoj ostao je i dalje ban Jelačić.1000 ljudi. Budući da je u tom sveukupnom procesu osobito važnu ulogu imala stručnost i sposobnost ministra unutarnjih poslova Alexandra Bacha. a Bansku je vladu podredila centralnoj u Beču. konačni slom trećeg carskog ili novog apsolutizma nije se dao izbjeći. . Zemlja je razdijeljena na šest županija. jezika nazivao „Bachovim husarima“. a dodatno značenje i „ugled“ davale su i uniforme zelene boje koja je uskoro postala i simbolom germanizacije. Tu visoku službu dobio je u Hrvatskoj Ivan Mažuranić. prati i otvorena germanizacija. pa tako i u Hrvatskoj. Nakon proglašenja oktroiranog ustava u Hrvatskoj (6. samostalnost proglašenu u njenom Saboru 1848. što je dakako značilo i službeni kraj desetogodišnje apsolutističke politike i vladanja. Dakako pridonijele su tome brojne špekulacije i brojne investicije kao i kronično stanje deficitarnog Page | 58 državnog budžeta. Štoviše. odredio je i podvrgavanje Hrvatske centralističkoj upravi u Beču za cijelu Monarhiju. Na početku 1850. ali ipak tako. koje osim naziva nisu imale ništa zajedničkog s nekadašnjom municipalnom upravom. raspuštenim. Na čelu županija stajali su vrhovni župani. Županije su se dijelile na kotare. Oktroirani ustav najavio je također odvajanje sudstva od uprave. uređena je u Hrvatskoj nova Banska vlada s banom na čelu. kralj je konačno sankcionirao zaključke Hrvatskoga sabora iz 1848.) Oktroirani ustav u svojoj je biti zanemario hrv. jer je u sve urede kao i srednje škole uveden službeni njemački jezik. da ih je sankcija prilagodila duhu oktroiranog ustava. koji su regulirali procese modernizacije gradske uprave (kod nas Zagreb. a obećao je i moguće „združenje“ Hrvatske i Slavonije Dalmaciji. čemu je na svoj način pridonijela i prva svjetska ekonomska kriza godine 1857. od kojega je u Hrvatskoj uspostavljena čitava regimenta . ožujka 1860.) centralistička vlada u Beču mogla je prići postupnim pripremama za ukidanje „neposlušne“ Banske vlade i započeti svoje modernizacijske reforme. U cijeloj Carevini.) te najavi „poboljšanje u vladanju“. koji jednostavno izvršavaju odluke Namjesništva. Prije toga. a na njihovu čelu stajali su podžupani. Osijek i Rijeka). ustvari privremene zakone. Banska vlada preuređena je tako u carsko-kraljevsko Namjesništvo. a vrhovni župani postali su županijski predstojnici. kraljeva je sankcija proglasila Sabor od 1848. Učinci apsolutističke modernizacije u Hrvatskoj (1849. U 58 . prije svega uspostava nove Banske vlade u lipnju 1850. pa ih je narod zbog njihova sveukupnog ponašanja kao i nepoznavanja hrv. Stoga caru Franji Josipu nije preostalo drugo nego da otpusti ministra Bacha (22. Doduše. U lipnju 1850. kolovoza 1859. priznao je prekid realne unije s Hrvatskom. Od njega se očekivalo slijepo pokoravanje središnjoj bečkoj vladi čemu se Jelačić ustrajno opirao.1859. uvedeno je u cijeloj Monarhiji vojnički organizirano oružništvo (žandarmerija)..svoje politike uskoro uvesti i otvorenu germanizaciju 1854. rujna 1849. osiguranje nezavisnih sudaca.

što je regulirao postupak razgraničenja vlastelinskih i seljačkih šuma i pašnjaka. a modernizirana je služba javnog bilježništva. a koje su seljaci čuvali kao svetinju. koju je uskoro slijedilo i uhodarstvo. kućarina. a dosljedno time ni uređenih zemljišno-posjedovnih odnosa. uključivši i osiguranje modernih posjedovnih odnosa koje štiti država. ožujka 1853. slobodu konkurencije. Ovim porezima valja pribrojiti još i brojne općinske namete. posebno za Hrvatsku i Slavoniju. sve je više rastrovala društvo i stvarala atmosferu općeg nezadovoljstva i nesigurnosti. Zato je bečka vlada prekupila od Lj. Zajedno s nametnutim procesima uvođenja moderne uprave. slobodu bavljenja trgovinom i obrtom. zakup itd. svi ti porezi nisu mogli biti pravedni jer još nije bilo uređenog modernog katastra. ipak su izazivale mnoštvo nedoumica i u velikoj su mjeri otežavale razvoj poljodjelstva sve do dolaska bana Mažuranića. slobodu izbora zvanja i zanimanja. a uvedena je i Vrhovna redarstvena oblast (1852. odnosno otkupu višestoljetnih feudalnih prava. Ove regulacije koje su utvrdile visinu odštete davanja za pojedina selišta. a time i ubrzanu propast brojnih seljačkih obitelji. Zato je taj zakonik u Hrvatskoj ubrzao proces raspadanja zadruga sa svim njegovim teškim posljedicama. Bečko je središte već 1850. Gaja Narodne novine koje su tako postale njezino službeno glasilo u Hrvatskoj. ali zbog rata s Mađarima taj proces nije mogao biti uzet u daljni postupak. dakle i bivših podložnika pred zakonom. koji je zamijenio feudalnog „Verbecijuša“. On se temeljio na slobodnom pravu vlasništva i kao takav bio je u izravnoj suprotnosti s pravom zajedničkog vlasništva seljačkih zadruga. stvarne i to načelne zakonske odredbe regulirao je carski patent od 2. Većina bivših feudalaca željela je što skoriji raspad zadruga u očekivanju da će brojni vlasnici uistinu sitnih zemljišnih posjeda postati jeftina radna snaga 59 . a njezina neograničega vlast. križevački (grkokatolički) i đakovački biskup (11. kao niti još ranija proklamacija Banskog pisma od 25. Premda su pripreme za proces zemljorasterećenja počele u Hrvatskoj 1850. što je bilo nužno u cilju potpunog ukinuća kmetstva. među Page | 59 kojima je na prvom mjestu opće i naglo osiromašenje hrv. a time i opću vojnu obvezu. Austrijsko kazneno pravo i postupak uvedeni su također i u Hrvatskoj.) te istovremeno i brojni neizravni porezi (potrošarina na sve vrste pića. novi carski patent od 17.međuvremenu. počelo uvoditi i moderne poreze. zatim sol i duhan. Međutim. osobito time. prosinca 1852. bečko je središte zakonski reguliralo zemljišno rasterećenje. Među najvažnija dostignuća novog carskog apsolutizma spada uvođenje Općeg građanskog zakonika 1852. Budući da ih seljak nije mogao plaćati. a radilo se o postupnom zemljišnom rasterećivanju. travnja iste 1848. čemu se također suprotstavljao ban Jelačić. donio je nešto više jasnoća u cijelom procesu. uveden je novi odvjetnički red.) . a njezini su sufragani senjski. glavarina. Pod policijski nadzor došao je i tisak.). uzvisio je Zagrebačku biskupiju u nadbiskupiju. Spomenuti carski patenti na različite su načine utjecali na raspadanje zadruga. Policija je nadzirala sva područja ne samo javnoga već i privatnoga života. Patent uistinu nastoji ukinuti urbarijalne odnose i u skladu s time uvesti ravnopravnost svih. seljaštva. svibnja 1857. a pogotovo ne odjednom. koje je također načelno regulirao i Hrvatski sabor 1848. a uključivale su i jednakost svih građana pred zakonom. i dakako plaćanje poreza.. i ovo je puta „narodni“ ban Josip Jelačić uzaludno intervenirao u Beču i molio da se uvođenje novih poreza odgodi. i to pod nadzorom „svemoćnog“ Bacha.. uvodi se praksa utjerivanja poreza ovrhama. Međutim. U svojoj biti to su izravni porezi (zemljarina. Nastojanjem bana Jelačića papa Pio IX. već godine 1850. kao i druge vrste državnog monopola).policija. Norme Općeg građanskog zakonika jamčile su nepovredivost privatnog vlasništva./1851. ali su nagomilani sudski sporovi došli na red istom tijekom slijedećih desetljeća. Doduše.

Politički odnosi i stanje u Hrvatskoj Žarko očekivani Hrvatski sabor sastao se 15. na vijećanje je pozvano još 38 odličnika iz svih zemalja Monarhije. u kojemu zahtijeva da se što prije dostave prijedlozi o sastavu Hrvatskog sabora. već prekasno. kao i prijedlozi o tome kako da se uredi odnos između Hrvatske i Ugarske (koji je prekinut 1848.. veljače 1861. car se vrlo brzo odlučio na pseudoustavno vladanje.) u kojoj „daruje“ ustav Ugarskoj i Hrvatskoj. bana Josipa Šokčevića. a istodobno ga obećaje i ostalim zemljama Monarhije. a prema njegovu tumačenju imetak zadruge je neotuđiv. i tada dakako.Carevinsko vijeće s Gornjom (Velikaškom) i Donjom (Zastupničkom) kućom. ali se u njemu ne spominje riječ ustav. Većina se složila s time da se financijski slom može spriječiti ne samo financijskim mjerama već i konačni slom apsolutističkog režima. Među prvim i najvažnijim nastojanjima 53 Novi ministar vanjskih poslova se zove Anton Schmerling 60 . što je značilo da pojedinim zemljama i narodima valja dati individualnost i omogućiti im primjeren razvoj i napredak. CIVILNA HRVATSKA I SLAVONIJA DO AUSTRO-UGARSKE NAGODBE Page | 60 Prema dualističkom uređenju Monarhije Teški poraz Austrije kod Magente i Solferina (1859. car je bio prisiljen sazvati u Beč Pojačano Carevinsko vijeće koje je pod predsjedanjem nadvojvode Rainera zasjedalo od 31. ali u savezu i skladu s potrebama i interesima cjelokupne Monarhije.. Kralj je također obavijestio Sabor kako je naredio Dalmatinskom saboru53 da izabere izaslanike koji će doći u Zagreb i snjime raspravljati o pitanju sjedinjenja. uz 3 iz Hrvatske: Ambroza Vranyczanyja i biskupa J. Prema veljačkom patentu u Beču će i nadalje ostati zajednička središnja vlada za cijelu Monarhiju i središnji parlament . Car je tog istog dana objavio i više pisama. Budući da je listopadska diploma brzo naišla na opće negodovanje. listopadsku diplomu (20. tzv. srpnja iste godine „svojim narodima“ objavi proglas kojim im je obećao „suvremeno poboljšanje u zakonodavstvu i upravi“. Hrvatske i Slavonije te da izabere. rujna 1860. Osim istaknutih carevih zastupnika.) primorao je cara Franju Josipa da već 15. a u uredovno razmatranje uzeo ih je Hrvatski sabor 1861. Strossmayera za Hrvatsku i Slavoniju. gotovo svi nazočni su predložili federalističko uređenje Monarhije na temelju „historijsko-političkih osobnosti“ pojedinih zemalja. Banski stol nije dopuštao ovrhe zadruga. zajednički i nedjeljiv. još iz prvih godina apsolutizma. J. kojim kralj naređuje Saboru da raspravlja o pitanju odnosa Hrvatske i Slavonije naspram Ugarske i da pošalje svoje zastupnike na njegovu krunidbu za kralja Ugarske i Dalmacije. devet zastupnika u Carevinsko vijeće i da raspravi o načinu budućeg izbora u središnje zakonodavno tijelo. Prijedlozi za regulaciju zadruga nisu bili jedinstveni. travnja 1861. listopada 1861. koje se uz velike teškoće održalo sve do uvođenja dualizma 1867. ali je njegov glavni politički rad zapravo reguliran kraljevim pismom upućenim Saboru. premda su potrebne zakonske regulative donesene u doba vlade bana Mažuranića. među kojima je jedno za novoga hrv. Riječ je zapravo bila i o politici kompromisnih rješenja kojih je bit svojevrsno federalističko uređenje Monarhije i spašavanje njezina jedinstva sa središnjim parlamentom. koji je zapravo bio privremeni zakon kojim se reguliralo čvrsto centralističko uređenje Monarhije. veljački patent. Već 26. a kontea Franu Borellija za Dalmaciju. Budući da nije mogao dobiti odluku većine Carevinskog vijeća. svibnja do 28. u skladu s veljačkim patentom. car je objavio novi centralistički zakon. tzv.).za njihove otkupljene ili stečene veleposjede. car je proglasio drugi oktroirani ustav. Zbog sve težih financijskih i gospodarskih problema u Monarhiji.

Raspravljati nisu htjeli unionisti. Mrazović. zapravo vlada. Kvaternikom koji u svom oduljem govoru 1861. Ubrzo donose jednoglasni zaključak da Hrvatska i Slavonija neće sudjelovati u Carevinskom vijeću. Treću struju čini grupacija na čelu s E. u Saboru se javljaju tri političke struje. prestala svaka zakonodavna. preuređen u Dvorsku kancelariju za kraljevine Dalmaciju.) i to pod vodstvo Ivana Mažuranića. ali nikada u govorima nije izravno napadao kralja. Metliku te dio Štajerske. zastupnici su izjavili koje sve zemlje pripadaju državnom području Trojedne Kraljevine. Istru s Kvarnerskim otocima. Tom institucijom Hrvatska je dobila svoje zasebno ministarstvo u Beču za poslove političke uprave i pravosuđa.Hrvatskog sabora u Zagreba. Budući da u Hrvatskom saboru nije bilo predstavnika Dalmacije. Sabor je također primio na znanje osnivanje Hrvatsko-slavonskog dvorskog dikasterija u Beču koji je 1862. administrativna i sudska sveza između Ugarske i Hrvatske. u Zagrebu je uspostavljeno i Namjesničko vijeće. slijepim oruđem tuđinstva. Rački. ali i pokušaj traženja načelnog rješenja odnosa Hrvatske s Ugarskom i Austrijom. a jedino što je zajedničko su vladar i krunidba. koji je pozivao Hrvate u Carevinsko vijeće kao središnji parlament. Drugu struju čine mađaroni (unionisti) na čelu s grofom Julijem Jankovićem. Za daljni nastavak rasprave glasovala je većina narodnjaka. Prva struja (u većini) smatrala je da je zbog događaja iz 1848. zastupnici Hrvatsko-slavonske vojne krajine morali su prema kraljevoj odredbi napustiti Sabor. Njemu se pridružio i Ante Starčević te zajedno osnivaju Stranku prava. ističe se njegovo zalaganje za teritorijalnu cjelovitost Trojedne Kraljevine. U raspravi o državnopravnom odnosu između Trojedne Kraljevine i Kraljevine Ugarske. Za svoga zasjedanja. te su napustili Sabor. koje su krajem srednjeg vijeka bile dio hrvatske države. Zato saborski podnesak zahtijeva na temelju povijesnog prava civilnu i vojnu Hrvatsku i Page | 61 Slavoniju zajedno s Hrvatsko-slavonskom vojnom krajinom. Sabor je priznao osnivanje Basnkog stola kraljevina 54 Bili su u sukobu s narodnjacima smatrajući ih izdajicama domovine. Starčeviću je bila nepodnošljiva i sama pomisao da se vladar usuđuje naređivati Saboru da raspravi pitanje odnosa s Ugarskom. kojoj je na čelu bio ban Trojedne Kraljevine. Kušlan i Perkovac konstituirati Narodnu stranku. zatim Dalmaciju s Dubrovnikom i Kotorom. Valja tražiti genezu Samostalne narodne stranke koja će sekonstituirati nešto kasnije (1863. Zato nastoji učvrstiti povijesno pravo na otvaranje i učvršćenje hrvatske državnosti što je bila glavna tema gotovo svih važnijih saborskih govora. a koje su osvajanjem pripojene Osmanskom Carstvu (Turska Hrvatska). te bogoštovlje i nastave. na temelju kojeg će biskup Strossmayer. Nakon toga. 1861. Također Hrvatski sabor očekuje da će se skorim rješenjem Hrvatskome Kraljevstvu vratiti one prekounskei prekosavske zemlje. ali bez ikakvih uvjeta54. pravaši i većina zastupnika s područja Hrvatsko- slavonske vojne krajine. Saborski su zaključci dostavljeni kralju na sankciju. ali se dva tjedna kasnije vraćaju 61 . Sabor je bio dužan iznijeti svoje mišljenje o veljačkom patentu.već „Austriju“ (da izbjegne kaznu). Stoga predlažu da Hrvatska ipak uđe u realnu uniju s Ugarskom. a Sabor se usmjerio na rješavanje drugih aktualnih pitanja na području opće modernizacije zemlje. gradova i seoskih općina. Sabor se podijelio. ali tek onda kad Ugarska prizna samostalnost i neovisnost Hrvatske. iznosi odbacivane realne unije s Ugarskom. Hrvatsko-slavonske vojne krajine i grada Rijeke. Riječ je o stvaranju poznatog članka 42. o središnjim nacionalnim ustanovama te o uređenju zadruga. Oni su osnovali Unionističku stranku prihvaćajući načelo realne unije s Ugarskom. ali već dva dana kasnije. pučkih i srednjih škola. Hrvatsku i Slavoniju na čelu s Ivanom Mažuranićem. o upotrebi službenoga jezika. Donesene su brojne odluke o uređenju županija.

ali se u Hrvatskoj politički djeluje izvan sabornice. a time i dualističkog uređenja Monarhije. zbog pada ministra Schmerlinga te zbog skorog dolaska ministra Friedricha Beusta. Dakle. Protiv tih tobožnih centralista. Suprotno stajalištu Liberalne narodne stranke. Bitnost njezinih odluka odnosi se na problematiku izgradnje prometnica u zemlji. nazivali pozorašima. Svoje stavove samostalci su istaknuli u svojoj programatskoj brošuri Uvjetno ili bezuvjetno. a kraljevu sankciju dobio je samo zaključak većine na temelju kojeg su se uređivali odnonsi između Hrvatske i Ugarske (članak 42. S druge strane. Ivan Mažuranić procijenio je da se između Pruske i Austrije (Otta Bismarcka i Beča) vodi sve otvorenija politička borba za političku premoć. Stradali su i drugi Mažuranićevi protivnici: primjerice. dolinom potoka Orljave. kao i Vojna krajina. tj. nisu podržavali samostalce jer su se bojali da će se Hrvatska utopiti „u njemačkome moru“. dok konačno nije propala. okuplja političare koji su 1861. uz suglasnost bana Šokčevića.). bio prognan i tražio razumijevanj u Francuskoj. Takva politička prilika za Hrvatsku bila je prilično realna. kada je. i u svojim stranačkim novinama Domobran. pa su zabranili izlaženje Pozora. te skorašnjeg rata s Pruskom. kao i Ugarski sabor. protivili su se vođe Stranke prava. Page | 62 utemeljena je poslije Hrvatsko-ugarsko nagodba (1868. a dok bude ovisna o Budimpešti. bio raspušten. Taj će članak postati temelj Narodne stranke. a njezini su se članovi. Hrvatski je sabor. i to na znamenitoj banskoj konferenciji koja se na poziv bana Šokčevića sastala u Zagrebu 20. pa bi Dalmacija. koja se uskoro nazvala Liberalna narodna stranka. svoju će autonomiju prije očuvati u nagodbi s Austrijom nego s Ugarskom. Realne nade Mažuraniću davalo je to što su u Carevinskom vijeći već sjedila petorica zastupnika iz Dalmacije. nego i u ostalim hrvatskim zemljama. narodnjaci. ustao protiv srpske i jugoslavenske političke ideje. koji su se 1863. Mažuraniću se pridružio i velik dio katoličkog svećenstva na čelu s Haulikom. Mažuranić je zagovarao pristup Hrvatske Carevinskom vijeću i državnopravnu nagodbu s Austrijom. Na jednome važnom djelu toga članka. Doba pojačane centralizacije Hrvatski sabor nije bio sazvan naredne četiri godine. Hrvatske i Slavonije. pri čemu je na prvome mjestu zaključak o hitnosti izgradnje željezničke pruge „iz Zemuna preko sredine Slavonije. ali je odmah zatražio i osnivanje Stola sedmorice kao vrhovnog sudišta kraljevina Dalmacije. Konkretni rezulatati nisu dani zbog toga što je u tijeku bila opća preoblematika državnopravnog 62 . ali i Ustavno-narodna stranka te Narodno-liberalna stranka. Šokčević i Mažuranić raspravljali su o gorućim gospodarskim problemima. 1861. U Hrvatsku se vratio tek nakon uvođenja dualizma 1867. Hrvatske i Slavonije u Zagrebu. U spomenutoj brošuri ističu uvjerenje da će hrvatska politika samo zahvaljujući sudjelovanju u Carevinskom vijeću moći djelovati na vanjsku politiku Monarhije. koju je navjerojatnije napisao Mažuranić. osobito u raspravi Istočno pitanje i Hrvatska. otvoreno prozvali Samostalnom narodnom strankom („samostalci“). zbog teškog poraza Autrije kod Kraljičina Gradca. Štoviše. uključujući i prometnice. koji je bio odlučan zagovornik Austro-ugarske nagodbe.). u Saboru glasovali u prilog tome da se ponovno razmotri pitanje ulaska Hrvatske u Carevinsko vijeće te da se pokrene suradnja s Bečom. na otvorenom putem tiska i javnim suprotstavljanjima. Kvaternik je zbog svoje protudinastičke brošure Politička razmatranja II. po glasilu stranke Pozor. preko Zagreba na Rieku“. kao i pravaši. uskoro mogle biti vraćene pod vlast Hrvatskog sabora i bana. vlast se našla u rukama Samostalne narodne stranke.Dalmacije. Nakon raspuštanja Sabora. Stoga. Hrvatska bi ulaskom u Carevinsko vijeće ojačala svoje pozicije ne samo u Dalmaciji. među Slavenima i ostalim zemljama Monarhije. ali istodobno sve slabija i to zbog međunarodnog uplitanja Austrije. nikada to neće moći postići. kolovoza 1862.

a preostalu trećinu dobili su samostalci pri čemu su pravaši dobili 6 mandata. To je značilo „sporazum“ Hrvatskog sabora s Ugarskom saborom. podnio ostavku. osobito Strossmayerovu stranku koja će uz njihovu novčanu potporu dobiti izbore. i dalje su bile za nagodbu s Ugarskom. njemačkom i talijanskom jeziku. Osim toga.uređenja Monarhije.) na hrvatskom. za koju se odlučila Banska konferencija. Mažuranić je 1865. zapravo ulimativni nalog da u Saboru stvori struju. a tiskan je uoči njezina svečanog otvaranja (18. kasnije i javni. a bitan je razlog već dugo očekivani pad ministra Antona Schmerlinga56. Franjo Josip dopustio je predradnje za prugu Zemun-Rijeka. Zbog toga Mažuranić je morao promijeniti službeni naziv izložbe u Prva izložba dalmatinsko- hrvatsko-slavonska 1864. siječnja 1865. bojkotirali su izložbu zbog njezina naziva. zbog lošeg odjeka austrijske politike i lošeg financijskog stanja. Hrvatsku opoziciju. ali ju je kralj prihvatio tri mjeseca kasnije. razdoblje od 1865. Razlozi poraza Samostalne narodne stranke mnogostruki su. glavnom gradu Trojedne Kraljevine. to prije što su nakon poraza Austrije u ratu s Pruskom intenzivirani i tajni. Narodna banka nije mogla udovoljiti toj molbi. 1864. koji je nosio službeni naziv izložbe. studenoga 1865. u Zagrebu. Glavna zapreka u izgradnji te pruge s mađarske strane bila je željeznica koja je trebala povezivati Rijeku s Alfoldom (mađarskom ravnicom). O uspješnosti izložbe svjedoči i vrlo dobro uređeni katalog. kolovoza 1864. u Zagrebu je realizirana prva međunarodna gospodarska izložba. dravske i one sredinom Page | 63 Slavonije. Za vrijeme tih rasprava. pregovori između Austrije i 55 Negirao je Slavoniju u Srijem kao dio hrvatske države. Narodno-liberalna stranka i unionisti. unatoč financijskim nedostacima. dobili su 2/3 mandata. Financijski nedostaci sprječili su izgradnju drugim prometnica pa se zagrebačka Trgovačko-obrtnička komora obratila Mažuraniću s namjerom da se podružnici austrijske Narodne banke u Zagrebu dodijeli dva i pol milijuna austrijskih forinti.. Hrvatski je sabor koji je bio otvoren 12. Kralj i Ministarsko vijeće u Beču ubrzavali su sklapanje tog sporazuma. Po carevom nalogu. Slom politike Samostalne narodne stranke 17. morao rjšavati državnopravna pitanja te zakonodavni rad sosobitim naglaskom na izradu novoga Izbornog reda i uređenja Sabora. ali je odbio predujam iz državne blagajne. a samostalci su Izborni red „iskrojili“ u svoju korist nakon čega će ipak biti poraženi. Budući da je bila riječ o organizaciji prve „izložbe hrvatske drćave u Zagrebu“. povukao je veljački patent te objavio poznati rujanski proglas kojim je privremeno obustavio djelovanje Carevinskog vijeća. ban Šokčević dobio je od Ministarskog vijeća pismo. Ipak. članak (prva zadaća) svaka je stranka tumačila s pozicija svojih političkih stajališta. prije svega od unionista i članova Narodno-liberalne stranke. a za hrvatskog kancelara imenovao je unionista Milana Kuševića. pod vodstvom Andije Torkvata Brlića55. 56 Na njegovomjesto dolazi ministar Richard Belceredi 63 . do utanačenja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. Samostalci su se izjasnili za izravne pregovore s bečkim Dvorom. podupirali su češki liberali i njihov federalistički list Politik. koji će stvoriti „komisiju“ i zajedno s istom takvom komisijom iz Ugarskog sabora raspravljati o konačnom rješenju problematike državnopravnih pitanja. Preostale dvije stranke. Pozvani su vođe opozicijskih stranaka koji su poziv odbili. Car Franjo Josip I. narodnjaci i unionisti. proteklo je u javnim sukobljavanjima zbog triju mogućih linija: savske. uz pristanak Mažuranića i njegovu potporu. a uz to što su Hrvati odbili ulazak u Carevinsko Vijeće. Poznati 42. ban Šokčević saziva Bansku konferenviju s ciljem da izradi novi privremeni Izborni red za Sabor. Koalicijski partneri. Srbi iz Slavonije i Srijema.

prosinca 1866. Sabor je odlučio izabrati odbor i poslati ga u Peštu čim takav odbor izabere i Ugarski sabor. prosinca 1866. ipak su odučili pričekati adresu Ugarskog sabora koja je uskoro dostavljena u Beč. Ban 57 Sabor još uvijek nije znao da je Austro-ugarska nagodba u tijeku 64 . unatoč protivljenjima u javnosti. veljače 1867.) koji je uz obnašanje obiju dužnosti odmah poradio na uvođenju dualizma. bečki je Dvor sasvim odbacio politiku federalističkog centralizma. svibnja 1867. veljače 1866. Glasovanje nove adrese provedeno je 9. 43 protiv (unionisti). saborski predsjednik stavio je na izglasavanje 3 prijedloga: • „Hoće li zastupstvo Trojedne Kraljevine izjaviti da mu zakonski članak 42. ustrajala je također na teritorijalnoj cjelovitosti i iskazala čvrstu nadu da će kralj ukloniti zaprege povratku Dalmacije i Hrvatsko-slavonske vojne krajine pod vlast Sabora i bana. Bit nove adrese: Sabor ostaje u odnosu prema Ugarskoj na zaključku zakonskog članka 42. ožujka 1866. a njezina je bit bila: Hrvatska će samostalno riješiti pitanje državnopravog odnosa sa svojim kraljem. koji su sigurno vodili stravanju dualističke Monarhije. U takvoj situaciji kralje je zatražio od Hrv. i Slavonije s jedne strane naprama Ugarskoj. lipnja 1866. Na zasjedanju Sabora 18. a prihvatile su obje narodne stranke (samostalna i liberalna). 11. Ako. Adresa upućena kralju koju je Sabor sastavio 10. Sabor je jednoglasno usvojio adresu. odnosno na Austro-ugarskoj nagodbi.Ugarske. Premda u Beču nisi bili posve zadovoljni tako sastavljenom adresom Hrv. lipnja iste godine) te se „sporazumijeti“ s Ugarskim saborom glede državnopravnih pitanja i zajedničkih poslova. a nit zakonitog načina stupiti u Sabor Kraljevine Ugarske što je sazvan u Pešti 1866. raspustio Sabor jer je vidio da Hrvati neće biti nazočni na njegovoj krunidbi. travnja do 16. sabora. sabora da se odmah izabere odbor koji će pregovarati sa sličnim odborom Ugarskog sabora o međusobnom odnosu. Prema novome kraljevom pismu Saboru od 23. ali bez rezultata. Car i kralj Franjo Josip I. Primivši adresu. a s druge strane naprama cjelokupne monarkije“. a mjesto ministra predsjednika povjerio je tadašnjem ministru vanjskih poslova Friedrichu Beustu (7. Hrvatski bi sabor u Peštu poslao odbor koji bi sa srodnim odborom Ugarskog sabora. tj.. ožujka 1866. raspravljao o načinu Page | 64 zastupanja Trojedne Kraljevine. Potkraj siječnja 1867. travnja 1867. kralj je 8 dana poslije. prihvatio novu adresu (i ovaj put bez unionista). Sabor je bio dužan „pobrinuti“ se da Hrvatska i Slavonija budu zastupane na budućoj kraljevoj krunidbi u Ugarskom saboru (održana 8. Tekst adrese sadržavao je i molbu za teritorijalnom cjelovitošću hrvatskih zemalja. iz 1861. ostaje nepromijenjivim temeljem i ravnilom u pitanju o državnopravnom odnošaju Trojedne Kraljevine naprama Kraljevini Ugarskoj?“  cijeli je sabor glasao za taj prijedlog • „Prima li visoki Sabor prijedlog Odbora da Trojedna Kraljevina neima prava nit dužnosti. ljutit na sadržaj adrese./1861.. ali je bila suprotna članku 42.. 4 suzdržano (među kojima je bio i Starčević) • Neka Sabor sa svojim kraljem riješi odnos prema Austrji! 57  usvojen većinom glasova Već sutradan. 19. ali je odbio raspravu o Dalmaciji prije nego što se „urede državnopravni odnošaji Hrv..?“  86 glasova „da“ (obje Narodne stranke). Ugarski sabor prihvati navede uvjete. dok su unionisti glasovali protiv takvog sadržaja adrese i već sutradan na čelu s Kolomanom Bedekovićem odbili tako sudjelovanje u izboru Kraljevinskog odbora. On je uskoro krenuo u Peštu gdje je s jednako brojnim ugarskim kraljevinskim odborom započeo pregovore koji su trajali od 16./1861. odlučio se za dualizam. Hrvatski je sabor već 18.. dakle. Sabor je izabrao Kraljevinski odbor od 12 članova (bez unionista).

Beč je 1850. Jelačić je kao vrhovni zapovijednik Krajine 6. u Beču su 1850. izdao naredbu da se osnovne odredbe Ustava odmah uvedu u život. a narodni jezik uvodi se u sve javne poslove Krajine i njezine škole. Posljednji Temeljni zakon Krajine Protiv nacionalnih zahtjeva hrvatskog naroda i kapitalističko-građanskih tendencija. Sabor je 1848. u vezi s Krajinom određuje: sadašnji sustav. tradicionalna politika Beča prema krajiškom pitanju ostaje nepromijenjena. Podloga za novu ulogu Krajine utemeljena je 1848./1849. Ukidanje državen rabote i podvoza. okupi oko bana Jelačića.Šokčević zatražio je otpust. Zagrebačkom programu sjedinjenja iz 1848. zasnovano na „temeljnim zakonima“ apsolutističkog vladara. VOJNA KRAJINA OD OKTROIRANOG USTAVA 1849. Hrvatski sabor 1848. nastoji zamijeniti prvim parlamentarnim zakonom za Krajinu. žirenja i drvarenja te veći broj drugih sloboda i povlastica. mogao je privremeno zadovoljiti krajiško stanovništvo motivirajući da da se u političkim napetostima 1848. Krajiški ustav precizira još dvije odredbe: novi zakoni za Krajinu mogu se donositi „samo u sveobćem saboru trojedne kraljevine“. Cijela zakonodavna građa Krajiškog ustava prenesena je doduše u bečki Temeljni zakon. Kad je završen rat s Mađarima 1849. Odredbe se mogu podijeliti u skupinu s nacionalnim ciljevima i skupinu koja ima svrhu da demokratizira društvene odnose u Krajini i ubrza stvaranje građanskih institucija u njoj. uvođenje besplatne paše. Postojeće uređenje krajiškog sustava. izradio prvi program teritorijalne i upravne integracije Vojne krajine s građanskom Hrvatskom. Nacionalni ciljevi stavljaju u prvi plan odredbu o dijelomičnom ujedinjenju preko „vrhovnog upraviteljstva trojedne kraljevine“. donesene nove odredbe. da su krajišnici i dalje potrebni caru za obranu granice s Osmanskim Carstvom. K tome Hrvatski sabor ukida uzurpirano pravo vladara nad zemljom u Krajini 1848. zadržava se. može se zaključiti da je upravo tih godina osmišljena nova politička strategija Zagreba prema krajiškom pitanju. predložio potpuno suprotan program kojemu je prvenstveni cilj pretvaranje Vojne krajine u krunovinu Monarhije! Posljednji Temeljni zakon Krajine iz 1850. Svim stanovnicima Krajine dopušteno je stjecanje zemlje u neograničenim površinama pa je tako prvi put otvoren proces stvaranja krajiškog veleposjeda.. 75. Oktroiranog ustava 1849. poznatije kao posljednji Temeljni zakon Krajine. i krajiške osnove iz 1849. ali s bitno drugačijim ciljevima. kolovoza 1848. a Ustav utvrđuje da je Krajina nerazdruživ dio Trojednice i da se njezin ustav proteže i na Krajinu u nevojničkim poslovima. sa svojom vojnom organizacijom. vojnički i dvorski krugovi u Beču ne pokazuju nikakve spremnosti da prihvate opravdane zahtjeve Hrvatskog sabora te su ignorirajući odredbe Krajiškog ustava najprije u Oktroiranom ustavu smatrali da je Vojna krajina cjelovit dio carske vojske. DO AUSTRO-UGARSKE NAGODBE Nova politička strategija Zagreba prema krajiškom pitanju Page | 65 Analizom krajiškog ustava iz 1848. a namjesnikom banske časti imenovan je barun Levin Rauch sa zadatkom da provede Hrvatsko-ugarsku nagodbu. dok u ostalim zemljama Monarhije tek 62 stanovnika daju jednog vojnika. 65 . Sva zemlja koju krajišnici posjeduju proglašena je prvi put „“njihovom pravnom svojinom“. kada je odredbama Krajiškog ustava odlučeno da Krajina za ratove izvan Hrvatske daje samo onoliko vojnika koliko daju i ostale zemlje Monarhije58. koje je pokušao odrediti Krajiški ustav. suprotno očekivanjima hrv. pa zato čl. Dakle. političara pridonosi 58 Prema postojećoj praksi Krajina na 12 stanovnika daje jednog vojnika..

osobito oko gradova Kostajnice. Već 1851. pridružuju mnogi pojedinci iz Bosne.stabilizaciji krajiško-vojničkog mehanizma i njegovu očuvanju. Za magistralni pravac željezničke pruge u Hrvatskoj ponuđena je 1845. Unatoč ukidanju feudalnih odnosa na selu i temeljitoj promjeni u društvenoj strukturi civilne Hrvatske. Austro-turski pregovori odgovarali su i jednoj i drugoj strani. Te godine grupa istaknutih sisačkih trgovaca otputovala je u Trst. daje snažan poticaj trgovačkim i privrednim krugovima Hrvatske da privrednim krugovima Beča i Pešte predstave svoj program prometne integracije Hrvatske. bune u Bosni. problem hajduka još jedanput rješava zajedno s OC. Politička polarizacija nastala rušenjem europskog poretka zbog suprotnih ineteresa država Svete alijanse u Krimskom ratu (1853. Oni su jednoglasno odlučili da će se pridružiti Tršćanskom društvu. utjecali su na porast hajdučije u Krajini. ali one nisu imale svoju prigodnu svrhu već je njezina osnovna zadaća bila podređena vojnim interesima. Među hajdučkim vođama osobito se isticao Mihajlo Tadić iz druge banske pukovnije. Page | 66 Donošenje Temeljnog zakona za Krajinu ne označava kraj nastojanja bana Jelačića i drugih hrv.1856. Već oko sredine 1850-ih godina svi gradovi krajine bili su povezani telegrafskim linijama. osam zgrada i provalili u veći broj gostionica. Hrvatsku i Bansku krajinu ozbiljno potresa velik broj hajduka kojima se 1850. rujna 1850. Prometna je revolucija . Jasenovca i Dubice. Pokret hajduka postaje najrašireniji za Krimskog rata. Krimski rat te neriješeni društveni odnosi. 59 za kratko vrijeme turske su vlasti u bihaćku tamnicu zatvorile čak oko 300 hajduka 66 .izgradnja željeznica . hajduci su bili prvorazredni problem za vojničku vlast. Socijalne napetosti na granici između Vojne krajine i Osmanlijskog Carstva Zbog unutrašnjih napetosti u Osmanlijskom Carstvu. sagrađena je krajiška brzojavna linija.djelovala u Hrvatskoj prije industrijske.Rijeka koje je moralo 1856. Česta mobilizacija u Krajini. 1850-ih godina. sve druge bataljune Hrvatsko- slavonske vojne krajine. političkih i gospodarskih središta da se krajiškom dijelu hrv. Povećana društvena napetost potkraj 1850. Od Carstva Beč je dobio čvrsta jamstva da će zabraniti prelazak hajduka u Bosnu i time omogućiti njihovo uništenje59. Međutim. . U ukupnom trgovačkom prometu između Austrije i OC vidno mjesto zauzima i Vojna krajina. teritorija omogući integracija s građanskom Hrvatskom. Novi Krajiški ustav proglašava cijelu Vojnu krajinu dijelom carske vojske. Temeljni zakon Krajine nije riješio pitanje zemlje u duhu novih društvenih odnosa nastalih ukidanjem feudalizma. Već na samome početku. obradiva je zemlja prvi put proglašena punim vlasništvom krajiške kućne zadruge. a telegrafska postaja u Zagrebu proradila je 8. Doduše. ali je to vlasništvo uvjetovano vojničkom službom. Oni su od tršćanske željeznice Zagreb . Kao carski podanici i vojnici krajišnici su uživali povoljan položaj u trgovini s Bosnom. Snažan pokret hajduka primorao je Beč da 1855. voditi žestoku borbu protiv separatizma sisačke regije. linija Rijeka - Vukovar čija je svrha bila spajanje Dunava kod Vukovara s Jadranskim morem. U Zagrebu je osnovano Društvo za gradnju željeznica Vukovar . ubrzala je pregovore s OC koje Beč vodi pod dojmom austrijskih zapletaja s Prusijom zbog kojih je Jelačić posebnim proglasom pozvao u Beč 10. Hajduci u Ogulinu zapalili su 1852. listopada 1850. krajiške čete poučene su iz Lombardije i Venecije. a osim toga očekivali su velike profite od kolonijalne robe koja bi iz Trsta morala proći kroz njihov grad.Sisak očekivali nove dimenzije trgovačke ekspanzije. te su izjavili da se neće „odazvati pozivu kojeg su dobili od drugog društva za gradnju željeznice od Rijeke do Vukovara“. i 1851.).

Jelačić je krenuo „na duže liječenje“. Najveći krajiški grad bila je Petrinja s 2 908 stanovnika. Ta se važna društvena institucija obično naziva „kaplar“. Vojni tereti krajiškog stanovništva vidi tablice na str. 444. Riječ je zapravo o „spuštanju“ stanovništva iz agrarno viših područja u niža područja. nepravde. Već u srpnju 1856. u granam koje su bile najstarije. godine te stariji od 65 godina. Administrativni sustav Krajine temeljio se na satniji. Iz broja stalno zaposlenih u poljoprivredi isključena su djeca do 14. odbili prijedlog o ukidanju tjelesne kazne u Krajini jer su tvrdili da bi se morao podići velik broj novih tamnica što bi bilo preskupo s obzirom na politiku štednje u državnom proračunu. Međutim. „niederlegen!“. Kretanje broja kuća i domaćinstava vidi tablicu str. i 442. „dereš“ i sl. banu odati posljednju počast. Sudski eksperti u Ministarstvu rata još su 1862. i 449. Ta je pojava prisutna u svim brdskim područjima Banske krajine. Nije se sudilo na osnovi zakona. travnja 1859. Promatra li se položaj krajišnika u cjelini. Podjela krajiškog stanovništva na poljoprivredno i nepoljoprivredno – ritam modernizacije krajiškog društva Premda je žiteljstvo Krajine vrlo sporo mijenjalo svoju socijalnu strukturu. krajški general koji je do kraja ostao vjeran kralju. 448. štoviše bilo je muke da okupi počasna četa vojnika koja će svoje zapovijedajućem generalu i hrv. Svake tri nedjelje krajišnik je morao 7 dana provesti na državnoj granici s OC. jer je ta kazna. umire u noći 20. hrvatska buržoazija ostaje bez pomoći svoga bana. Vrhovno zapovjedništvo austrijske vojske 1855. tj. samovolje i mržnje. prema procjeni vojničkih krugova. a u svakome „fertalju“ bio je po jedan časnik koji je uza sebe imao jednog nižeg časnika te još jednog starješinu. znatno je ograničilo mogućnost izricanja kazne zatvorom. Pokretljivost krajiškog stanovništva Na krajiškom prostoru moguće je pratiti jedan još uvijek agrarni tip egzodusa. Broj zemljoposjednika uvijek je nešto veći od broja kuća. Krajiško sudstvo i nesmiljeno tjelesno kažnjavanje Disciplinski sudovi bili su oličenje nasilja. a po svojoj primarnoj funkciji 67 . na njegovu pogrebu nema ni Page | 67 jednog predstavnika Beča ni Ministarstva rata. 441. A) Prvi (poljoprivredni) sektor obuhvaća stanovništvo koje radi u poljoprivredi i stočarstvu. Svaka je pukovnija imala 12 satnija koja se dalje dijelila na 4 „fertalja“. i 446. Hrvatski ban Jelačić. već napamet. Kretanje strukture stanovnika vidi tablicu na str. Umjesto tamnice. određeno je batinanje za najveći broj kazni. U prosincu iste godine Narodne novine bilježe da Jelačić boluje „već više vremena od živčanih gerčevah“. obveze Krajine prema granici bile su prvorazredni problem i neprestan izvor zadovoljstva. Ti isti „eksperti“ ljeskovače tvrdili su da se ukidanjem tjelesne kazne ne bi mogao održati mir i vojnička poslušnost. bila preskupa za krajišku upravu. prema slobodnoj procjeni. bez obzira na godišnje doba.Smrt generala Jelačića U vrijeme sisačkog separatizma. ipa su opći popisi zabilježili gotovo sve grane privredne djelatnoasti.

pa stoga postupno stvaraju uvjete za prelazak u proizvodnju u većim pogonima industrijskog tipa. kada je turska opasnost zaboravljena. Politička rasprava na Banskoj konferenciji osigurala je osnovne preduvjete za oblikovanje nacionalnog programa. B) Obrtnički (sekundarni) sektor obuhvaća stanovništvo zaposleno u proizvodnom obrtništvu. Te se djelatnosti veoma sporo razvijaju. Radikalniji zahtjevi prožimali su krajiške rodoljube. Osnovna tvrdnja vojnih krugova bila je: Zagreb želi postati središtem jugoslavenskog pokreta kojemu cilj nije jedinstvo Austrijskog Carstva. građevinstvu i rudarstvu. Taj osnovni sektor u Krajini sredinom 19. Počeci robno-novčane privrede potresaju najprije kućnu zajednicu koja se po Page | 68 svojoj osnovnoj djelatnosti vezala isključivo za primarni sektor. ponovno okupljeni na Hrvatskom saboru. s angažiranim naslovom „Hrvatsko pitanje“. Hrvatska će zahtijevati da svatko tko u Krajini nije krajiški vojnik ubuduće prolijeva toliko krvi za opće interese Monarhije koliko to razmjerno prolijeva Nijemac. Pozor zahtijeva da se pitanje Krajine rješava bez obzira na to hoće li Krajina i dalje ostati „najveća vojarna“ austrijske armije. Posjedovanje zemlje ili kuće daje stanovniku grada najveću šansu da zalaganjem svoga posjeda brzo dođe do gotovog novca. siječnja 1861. dosta je to zuluma dosad bilo“.. Zemlja kao jedna od kategorija nekretnina imala je u rukama krajiških građana najveću vrijednost. posebnu Predstavku vladaru vračajući se osnovnim smjernicama upravo onim 60 Npr. st. Načelo da Krajina mora izdržavati samu sebe dosljedno je preneseno na kućnu zajednicu. O njemu je javno govorio narodnjački list Pozor 28. okuplja gotovo 98% stanovništva. Obrtnici su bili oslobođeni od vojne dužnosti. 68 . st. Čeh i drugi narodi. obrtnika na kaznu batinanjem može kazniti samo sud pukovnije. Politički predstavnici Hrvatske su 1860-ih godina iskorištavali svaku priliku da bi bečke krugove upozorili kako se nezadovoljstvo u Hrvatskoj zbog postojanja Vojne krajine može ublažiti samo ako se počne s razvojačenjem. Bečko nastojanje očuvanja Krajine i krajiškog sustava Postojanje Vojne krajine u Hrvatskoj stoljećima je uzrokovalo brojne napetosti između Zagreba i Beča. Mržnja prema Beču zbog njegove nepopustivosti prema krajiškom pitanju utirala je u Hrvata put prema pomirbi s Mađarima i znatno pomogla da se na jednoj i drugoj strani zaborave neprijateljstva i sukobi iz 1848. imala je ovaj sadržaj: ujedinjenje Krajine s Hrvatskom je sudbonosno „za cara. je u obrtničkom sektoru u Karlovačkoj krajini bilo na jednog zaposlenog u obrtničkom sektoru 1075 stanovnika. Vojna vlast zabranjuje prelijevanje iz poljoprivrednog u obrtnički sektor. Procjenu zemlje i odobravanje zalaganja daje po pravilu gradski magistrat. i to drugom i trećem za volju. izradili su 1861. krajišnici javno svojim „dušmanom“ poručuju: „nećemo mi da budemo više ugnjetitelji drugih naroda./1849. Temeljni uzrok malog broja zaposlenih u obrtništvu prije svega su vojne dužnosti krajiškog pučanstva i strategijska uloga Vojne krajine u funkciji Habsburške Monarhije. Očekujući ukidanje stoljetnih vojnih dužnosti i stoljetne vojne komande.egzistencijalne. 1857. nego jugoslavenskih zemalja. Mađar.. Nepostojanje motivacije vojnih krugova da ubrzaju porast obrtničke proizvodnje i njezina prometa utječe negativno na ukupan broj obrtnika60. Osnovno pitanje bilo je kako zaustaviti porast nepovjerenja u Beč i mržnju prema vojnom upravi. Krajiški zastupnici. ali „ni jednu kapljicu više“. za Carstvo i njegovu budućnost“. poglavito od sredine 18. Ta tvrdnja napisana u Dvorskoj kancelariji. Bio je to dovoljan motiv vojnim krugovima da Krajini pridaju najveću pozornost.

Sabor je sazvan na temelju oktroiranog Izbornog reda koji je osigurao unionistima saborsku većinu. odlučila da rješenje problematike Rijeke prepusti samom kralju. pristala na godišnju svotu od gotovo 2. barun.vojne dužnosti Krajine utvrditi prema veličini vojnih dužnosti drugih naroda u Monarhiji Tako sastavljena Predstavka krajiških zastupnika je dočekana na bečkom Dvoru Page | 69 kao još jedna potvrda o krajiškoj i hrvatskoj veleizdaji. koja je uporno tražila hrv. Tekst Nagodbe Hrvatski je sabor razmatrao 24. koja je morala biti žurno utanačena. Ostali dio Nagodbe uglavnom je prihvaćen u onom obliku u kojem ju je predlagala ugarska delegacija. bečki Dvor je dao brz odgovor: Kruna neće dirati u promjene krajiškog sustava. siječnja iste godine izabrala Kraljevinski odbor od 12 članova koji je pošao u Peštu da tamo s jednako brojnim ugarskim Kraljevinskim odborom utanači međusobnu nagodbu. sabora. Narodna stranka taj put nije mogla računati s krajiškim zastupnicima. postala je 69 . DUALISTIČKO UREĐENJE MONARHIJE I POSLJEDICE ZA HRVATSKU. je car hrvatskim predstvanicima ponudio dugoročnu političku suradnju. bili su: . siječnja 1868. teritorija. da bi spasila Nagodbu. posegnuo je za represivnim mjerama. HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA Pregovori saborskih odbora Kako bi proveo Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Uz oštre progone opozicije. Nažalost. 8 studenoga 1861. ali ne i u pitanju Rijeke. Dvorski krugovi spoznaju da moraju popustiti u politici prema krajiškom pitanju te je njihov osnovni cilj bio „mržnju“ u Krajini i banskoj Hrvatskoj prema Beču pretvoriti u političku suradnju. nakon uspostave dualizma. povezujući prvi put rješenje krajiškog pitanja s rješenjem Istočnog pitanja.2 milijuna forinta (tzv. tangenta). Glavna obilježja i sadržaj Hrvatsko-ugarske nagodbe Hrvatsko-ugarska nagodba bila je i ostala temeljni državni zakon kojim su Hrvatska i Ugarska morale urediti svoje međusobne odnose. Na Hrvatskom saboru 1865. Utanačena nagodba koju su najprije prihvatila oba Sabora. te da bana treba imenovati kralj na preporuku Hrv. Zbog upornosti ugarske deputacije. a ne na prijedlog i protupotpis ugarskog ministra predsjednika. i već je 30. financijsku samostalnost. a sve zbog toga da bi se i dalje sačuvao tradicionalno jeftin izvor vojnika na granici s Osmanlijskim Carstvom.odvajanje vojne uprave od civilne . stajalištu da je Rijeka dio hrv. većina se hrvatske deputacije konačno odrekla financijske samostalnosti Hrvatske. rujna 1868. Četiri dana kasnije i Ugarski je sabor na isti način prihvatio nagodbu.ujedinjenje uprave u Vojnoj krajini s upravom banske Hrvatske . i Krajiška osnova 1849. unionist Levin Rauch. namjesnik banske časti.zahtjevima koje je formulirao Hrvatski sabor 1848. kolovoza obećao imenovati posebnu Komisiju koja će ispitati mogućnost većih promjena u Krajini. tj. Na zahtjeve Sabora. Osnovni zahtjevi krajišnika 1861. unionistička većina ostala je sama. Unionistička politika je načelno ustrajala na dotadašnjem hrv. Budući da je opozicija uskoro napustila sabor. Vladar je 8. Već je od samog početka pregovora bilo jasno da i u Hrvatskom kraljevinskom odboru postoji opozicija na čelu s grofom Julijem Jankovićem./1867. vođena je posljednja parlamentarna bitka za Krajinu. i prihvatio ga većinom glasova. Sabor se sastao 8. Stoga su oba kraljevinska odbora.

Pri tome je Hrvatska dvorska kancelarija u Beču. 42. na koji Hrvatski sabor šalje 29 zastupnika u Donju kuću (ali bez Rijeke) i još 2 zastupnika u Gornju kuću. za izravnavanje postojavših između njih Page | 70 državnopravnih pitanja“. Budući da je kralj u međuvremenu već sankcionirao hrvatski original Hrvatsko- ugarske nagodbe. O službenom jeziku govori se i u nagodbenim člancima 56. O svim zajedničkim poslovima raspravljat će „zajednički sabor svih kraljevina ugarske krune“ koji se zove i „ugarsko-hrvatski sabor“. Između hrv. Hrvatski je sabor u samo dva dana nakon prihvaćanja nagodbenog zakona zamolio kralja neka Rijeku „dosudi“ Hrvatskoj kojoj i pripada po „neoborivom pravu“. i Ugarski je sabor uz prihvaćanje Nagodbe istodobno donio jednoglasan dodatak prema kojem grad Rijeka s kotarom pripada neposredno Ugarskoj i da se njoj „odmah utjelovi“. Mađari Hrvatskoj ipak nisu htjeli priznati ni njezino pravo na grad Rijeku s pripadajućim kotarom. jedan „krunidbeni čin“ i izdaje se jedna „krunidbena zavjernica“. Zakoni stvoreni na zajedničkom saboru „izdavat će se za kraljevine Dalmacije. Nadalje. original već bio sankcioniran. i to uz 70 . iz 1868. Nagodbom je Hrvatska sačuvala Rijeku i neka bitna obilježja svoje državnosti.tako temeljem državnopravnog položaja Hrvatske kao njezin Zakonski članak 1/1868. za obje Kraljevine sve do sloma dualističke Monarhije. „imat će se putem saborskih rasprava između sabora Ugarske i sabora kraljevina Hrvatske. ističe se da odatle slijedi za Hrvatsku i Ugarsku jedinstvo krune. Hrvatsku i Slavoniju u izvorniku hrvastkom“. zemalja. Dakako. i dakako događajima godine 1848. da „su kraljevine Hrvatska i Slavonija tečajem stoljeća bilo pravno bilo faktično spadale kruni sv. na čelu je hrvatske autonomne vlade ban koji je za svoj rad odgovoran Hrv. što je dakako bio u izričitoj suprotnosti sa čl. Sa stajališta pragmatičke sankcije od 1712. 66. Međutim. Tako izmijenjeni tekst u čl. saboru. Hrvatska stoga naknadno priznaje Austro-ugarsku nagodbu kao gotov čin uz „naročitu ogradu“ da se „ubuduće slični temeljni zakoni i nagodbe samo zakonitim sudjelovanjem kraljevina Hrvatske.-60. Prema njima hrvatski je službeni jezik u zakonodavstvu. Nagodba je regulirala i financijske poslove između Hrvatske i Ugarske. jezik službeni i za tijela zajedničke vlade i u zajedničkim uredima. izaslanika u zajedničkome se Saboru bira 5 zastupnika u ugarsku delegaciju koja obavlja sve poslove koji su regulirani Austro-ugarskom nagodbom. „Riječka krpica“ Do teških nesuglasica došlo je i zbog grada Rijeke i njezina kotara. i na tom je hrv. ali i stoga. iz 1861. Dalmacije i Slavonije stvarati mogu“. a i za Ugarsku kao njen Zakonski članak XXX. U čl. 2. bilo ga je nužno „uskladiti“. Stjepana“. Hrvatsko-ugarska nagodba načelno je priznavala teritorijalnu cjelovitost hrv. a Ugarski sabor preuzima na sebe obvezu da će podupirati „njihovo sjedinjenje s materom zemljom“. ali ga imenuje kralj na prijedlog i uz supotpis ugarskog ministra predsjednika. sudstvu i upravi na cijelome području Hrvatske i Slavonije. a budući da je hrv.. Prema slovu Hrvatsko-ugarske nagodbe na zajedničkim saborima u Budimpešti imala se uz ugarsku zastavu istaknuti i hrvatska. u mađarski je original Nagodbe uneseno da grad Rijeka ne pripada teritoriju Hrvatske jer sačinjava „posebno s ugarskom krunom spojeno tijelo“. Stjepana“. iako je prema slovu Nagodbe Hrvatskoj zajamčena njezina teritorijalna cjelokupnost i obećanje da će Ugarski sabor podupirati i što skoriju njezinu realizaciju. sjedinjena s Erdeljem i kravljevine Hrvatska i Slavonija. Već u uvodnom dijelu nagodbenog Zakona (koji ima 70 članaka) stoji da Nagodbu sklapaju kao ravnopravni činitelji „kraljevina Ugarska. ističe se „nerazdruživost zemalja sv. Hrvatsko-ugarske nagodbe ušao je u mađarski original. Prema njezinu slovu Hrvatskoj i Slavoniji pripada Vojna krajina i Dalmacija. području hrv. Slavonije i Dalmacije i grada Rijeke obće sporazumljene postići“.

Revizija Hrvatsko-ugarske nagodbe Nagodba je u hrv. molbi Zagrebu. na čl. a na udaru se uskoro našao i namjesnik banske časti Levin Rauch. Ipak. stav Hrvatskoga kraljevinskog odbora nije imao nikakvog izgleda za uspjeh. Page | 71 Riječki provizorij U hrvatkoj javnosti zavladalo je veliko ogorčenje. Na samom početku obnovljenih pregovora (18. Bez većeg značenja ostala je i činjenica da je Hrvatska vrlo brzo dobila i modernu izvršnu Zakonodvanu vlast na svim područjima autonomne uprave i sudstva. pri čemu je prednjačio i sam ban 71 . srpnja 1870. Odmah je imenovala gubernatora koji je preuzeo upravu grada. Štoviše.) proglasio svako pobijanje Nagodbe „zločinom smetanja javnoga mira“ i činom „veleizdaje“. tj. i to velikom većinom glasova prihvatio. zapravo da osigura svoju vlast u Rijeci. zahtjeve i to sve do sloma dualističke Monarhije. Tako opremljeni tekst Nagodbe poslan je u Zagreb. Kralj je imenovao za riječkog upravitelja (komesara) Mađara Eduarda Cseha. 14. postupila tako da je na sankcionirani hrv. Međutim. također od 4 člana. Uz optužbe hrv. odnosno banaka pa i štedionica na temelju domaćeg dioničkog kapitala. ponajviše zbog ponašanja ugarske vlade koja je jasno pokazivala da prihvaća nagodbeni Zakon isključivo u smislu svojih procjena i interesa. pa je stoga cijela stvar samo predmet koji se tiče Ugarske i Rijeke. prijetila je i opasnost da se „ugarsko-hrvatsko primorje“ izdvoji iz sklopa hrv. a time niti njegov Kraljevinski odbor. poraditi na definitvnom rješenju uistinu gorućeg riječkog pitanja. općem nezadovoljstvu pridonosila je i opća korupcija. 66.). koji je poradi svojih zasluga pri utanačenju Nagodbe nagrađen imenovanjem za hrvatko-slavonko-dalmatinskog bana (8. novčanih zavoda. uz dodatak da se opet imaju sastati kraljevinski odbori i pitanje Rijeke privesti kraju. ugarska je vlada odmah počela provizorij smatrati konačnim rješenjem. javnosti izazvala veliko nezadovoljstvo.). Na koncu je uz burne rasprave. i 3. pa je u tom smislu riječki provizorij prihvatio i Ugarski sabor.) ipak u nadi da će skore međusobne rasprave obaju sabora donijeti pravednije rješenje. Dakako da su mađarska i riječka delegacija prihvatile taj drugi prijedlog koji je zapravo odgovarao namjeri ugarske vlade da riječki „provizorij“ uredi prema svojim interesima. Bio je to i razlog što se riječka delegacija već na samom početku postavila na isključiva mađarska stajališta. pa je uporno odgađala hrv. Premda je sabor posebnim člankom (čl. politike za „panslavizam“. i Hrvatski sabor (20. odlučno je izjavila da ne smatra Hrvatski sabor.) Hrvatski kraljevinski odbor postavio se iza „nepromjenljivog ultimatuma“ za uređenje autonomnih poslova na Rijeci. jer kako su isticali. Hrvatski je sabor samo dva dana kasnije. studenoga 1868. To je omogućilo ugarskoj vladi da užurbano izradi riječki provizorij. Nasuprot takvim stajalištima obiju delegacija. koji se tiče Rijeke jednostavno nalijepila cedulju („Riječka krpica“) na kojoj je bio ispisan novi tekst u skladu s ugarskim originalom Nagodbe. Skromni pokazatelji na području gospodarske politike su osnivanje prvih hrv. 1870.suglasnost namjesnika banske časti Levina Raucha. nadležnim u riječkom pitanju. A ako se on ne prihvati. ugarske i riječke. Njegova je bit: unutarnji poslovi pripadaju gradu Rijeci. požurio izabrati zaseban Kraljevski odbor od 4 člana koji će zajedno s jednako brojnim ugarskim odborom te riječkom delegacijom. gdje ga je Sabor uzeo do znanja (17. original Nagodbe. neka se kraljevnski odbori odgode do „zgodna vremena“. nakon prihvaćanja nagodbenog zakona zajedno s „riječkom krpicom“. prosinca 1868.. prosinca 1869. dopustila vraćanje naslova „Riječka županija“ uključivši i Hrvatsko primorje. bogoštovlje hrv. Rijeka nema ništa zajedničkog s Hrvatskom. zbog tvrdog stava obiju delegacija. a pravosuđe u 2. autonomije kao zaleđe velike mađarske luke. autonomiji.

ali ne ustankom. vlada i Sabor nisu dobili ni minimalan utjecaj na financije niti uvid u proračune i zaključne račune. a kraljeva sankcija uslijedila je 30. na čelu s biskupom Strossmayerom. kada se Hrvatski sabor sastao 15. studenoga 1872. Nagodbu je na kraju prihvatio i Hrvatski sabor većinom glasova. što je veoma uzrujalo Narodnu stranku pobjednicu. Bitne su i slijedeće predložne izmjene: Sabor će sam birati 5 članova u delegacije. prije svega zastupnika iz Hrvatko-slavonske vojne krajine. predložio je uskoro jednako brojnoj ugarskoj delegaciji svoj glavni cilj. Rauchov položaj uzdrmale su i promijenjene međunarodne okolnosti uzrokovane Francusko-pruskim ratom koji je završio teškim porazom Francuske i proglašenjem Njemačkog Carstva. Međutim. za namjesnika banske časti imenovan je Antun Vakanović. istoga dana kada je Ivan Mažuranić preuzeo bansku čast. odnosno otklonjen apsolutizam. 6 unionista). gradnjom željeznica u interesu ugarske vlade i kapitala. Na kraju je u svojoj biti ostala stara Nagodba iz 1868. Umjesto Bedekovića. itd. regulacijom prema kojoj se Hrvatski sabor. uređenjem zadruga. Međutim. počela je oštre javne napade na samoga bana koji mora podnijeti ostavku. koja je nakon 3.tj. koji je istaknuo ono što je bitno u pravaštvu . siječnja 1872. a potom i s ugarskom vladom. da se unutar nagodenog sustava osigura stvarna autonomija s bitnim elementima hrv. ako bude raspušten. koja se u međuvremenu vratila dualizmu i njegovu učvršćenju. tj. zajamčen je Hrvatskoj ustav. Za bana je imenovan Koloman Bedeković koji je odmah raspisao izbore. naroda - nije bitnije utjecao na daljnji razvoj prilika u Monarhiji. Smjer austro-ugarske politike. stranu na popuštanje. Zato Proglas dopušta i odbacivanje Nagodbe i njezinu reviziju. Hrvatska će sama upravljati svojim financijama. hrvatski ministar ne može utjecati na autonomne hrv. Sve više oporavljena Narodno-liberalna stranka. pa je i ona poslala u Sabor još 9 pristaša Narodne stranke. sasvim je skršena u 3 dana. lipnja 1871. što je kasnije bila glavna smetnja modernizacijskim naporima bana Mažuranića. proglasivši Hrvatsku nezavisnom državom. države. 72 . U takvim prilikama jačala je i pravaška politika u čijoj je biti i stvaranje samostalne hrv. Ta „natrula“ Nagodba u mnogome je povrijeđena i neispunjena: tako u vezi s Dalmacijom. od 12 članova (6 narodnjaka. Kralj je nekoliko puta odgađao i saziv Hrvatskoga sabora. a dužan je zastupati interese Kraljevine Hrvatske u zajedničkim poslovima. Međutim. što ga je uskoro izabrao Hrvatski sabor. učvršćenje dualizma kao i kraljeva prijetnja novim raspustom Sabora. listopada 1871. kralj je samo nekoliko dana kasnije raspustio Sabor jer se većina njegovih članova sastojala od „ultraelemenata“ koji su potpisali Rujanski manifest. bana imenuje kralj bez prijedloga i protupotpisa ministra predsjednika (ugarskog).). državnosti (6. buna koju je Kvaternik podigao u Rakovici (8. Revizijom Nagodbe hrv. kako je tada mislio E. i izabrao za svojega predsjednika Ivana Mažuranića. koji su Page | 72 završili potpunom pobjedom Narodno-liberalne stranke. Položaj Narodne stranke još je više poboljšan time što je car 8. Međutim. uz uvijet da se provede revizija Nagodbe i da e banom imenuje čovjek u kojega će ona imati povjerenja. ukinuo Đurđevačku i Križevačku pukovniju. početkom 1871. Ugarski kraljevinski odbor natjerao je hrv. rujna 1873. težnja za suverenošću i slobodom hrv. ne može smatrati provovaljanom jer je sklopljena „bez sudjelovanja većeg dijela našeg naroda“. Kvaternik.. On se nadao da će ustanak u području Vojne krajine ugroziti Monarhiju. i taj događaj. natjerala je zastupnike Narodne stranke da pristanu pregovarati s unionistima.Levin Rauch u dobro poznatoj korupcijskoj aferi u vezi s prodajom soli i tajnim sudjelovanjem u konzorciju za isušivanje Lonjskog polja. Njegova je temenja misao bila to da se Nagodba od 1868. pooštrio se. No. Kraljevinski odbor. ima sazvati za 3 mjeseca od njegova raspuštanja. poslove. Ipak. odgode od 20. rujna objavila poznati Rujanski manifest.). dakle.

. učinkovitijoj organizaciji uprave te učvršćenju nacionalne kulture na svim područjima života. i to kao član Narodno-liberalne stranke. izglasao više od 30 reformnih zakona. Zato je Hrvatski sabor samo u prvim godinama Mažuranićeva razdoblja. izborni zakon i dr. Kako bi ubrzao modernizacijske procese. Takav čovjek našao se u osobi Ivana Mažuranića koji je.MODERNIZACIJA HRVATSKE (1873. kako zbog nepostojanja škola.1880. Mažuraniće je u skladu s nagodbenim zakonom i politike Narodne stranke inzistirao na modernoj proizvodnji. tj. Međutim. tj. Tu spadaju zakon o lokalnoj upravi. Hrvatski je narod u njega polagao velike nade. uključujući osobito važnu zakonodavnu regulaciju uređenja zadruga. ali ga je Sabor želio „dotjerati“ u smislu „samosvojnosti“ odvjetnikakoji su imali značajnu ulogu u procesu modernizacije. a potom sve niže ustanove. dok je medicinski fakultet otvoren tek 1917. Htio je izgraditi modernu hrvastku državu. Kruna Mažuranićevih uspjeha bilo je otvaranje Sveučilišta u Zagrebu 1874. od 1873. što je ona smatrala u suprotnosti s nagodbenim zakonom koji je priznavao samo ugarsko državljanstvo. moderni odvjetnički red uveden je već privremenim carskim patentom 1852. neki su modernizacijski zakoni ili usporavani ili nisu doneseni na vrijeme kako je Hrvatski sabor želio. osnova zakona o pravu na okupljnje. s tri fakulteta: teološkim. Doduše. pa čak i unutar vlastite stranke. Ističe se i zakon o slobodi tiska i uvođenje porote u tiskovnim parnicama. donošenjem modernih i liberalnih zakona.VLADANJE BANA IVANA MAŽURANIĆA . Sabor je smatrao jednim od najvažnijih pitanja. a 1871. a njegova je odluka stvaranje temelja za opće i obvezno školovanje. Rad na zakonskoj osnovi o uređenju seljačkih zadruga kao i urbarijalnih odnosa uopće.1875. ipak pristao na bansku čast. pravnim i filozofskim. Mažuranić je najprije započeo s modernizacijom sveukupne javne uprave. zakon o ravnopravnosti židova prema kojem uživaju politička i građanska prava.i 1872. Izglasani odvjetnički red. modernizacija krivičnog i kaznenog prava. zakon o seoskim općinama. izgrađujući tako nove sustave prema austrijskim i njemačkim uzorima. tako i zbog nepostojanja putova i cesta. Vrlo je važan bio i zakon o odgovornosti bana i vlade Hrvatskome saboru. bez oduševljenje. na temeljima nagodbene autonomije. ugarska vlada nije htjela prihvatiti zato što je takva formulacija pretpostavljala postojanje hrvatsko-slavonskog državljanstva. dugo se tražiočovjek koji bi mogao ubrzati te procese u skladu s duhom i slovom Page | 73 Nagodbe. uključujući i vrlike financijske probleme. Takav Mažuranićev stav pribavio mu je i protivnike.. a potom i zakon o pučkom školstvu. već i teško izvediva. Dioba uprave od sudstva najprije je modernizirala vrhovne organe vlasti.bio je i predsjednik Hrvatskoga sabora. Zakon o reformi pučkog školstva stupio je na snagu 1875. Tom se regulacijom morala izmijeniti i uloga odvjetnika. većina Hrvatskoga sabora radije se odrekla novoga odvjetničkog reda nego da novi zakon izmjeni jedinstvo države. Taj je zakon doprinio povećanju pismenosti i opće kulture u narodu. . a konačna zakonska 73 . za što jeosobito bila zainteresirana mađarska vlada. uređenje društvenih i ekonomskih pitanja. njegova je primjena u mnogim slučajevima bila ne samo spora. No. pravnu državu. zbog sve učestalijeg miješanja ugarske vlade u hrvatske poslove.) Modernizacijske reforme U želji da se uvedu modernizacijske reforme na svim područjima javnog života. Bio je hrvatski kancelar u Beču i suradnik sa Schmerlingovim centralističkim režimom. Među najvažnijim reformama ističu se modernizacija uprave i sudstva te njihovo radvajanje. Međutim.. Proveden je i zakon o ukidanju tjelesne kazne. uređenje ustavnog sustava.

uključujući i pitanje riječkog provizorija koji je u Saboru (1872. tj. iako je taj novac zapravo služio interesima ugarske trgovine. Ugarska je vlada. iste je godine u travnju započeo Rusko-turski rat. nakon poraza ruske vojske kod Plevne.) izazvao veliku uznemirenost jer se sam provizorij počeo shvaćati kao neka vrsta definitivuma. osobito u željezničkom prometu61.. Međutim. Izvor velikog nezadovoljstva bio je i Mažuranićev neuspjeh u pogledu konačnog povratka Hrvatsko-slavonske vojne krajine pod vlast Sabora i bana. Sabor je imao velikih problema s donošenjem zakona o zemljišnom rasterećenju.osnova pripremala se u trenutku kada je Mažuranić postao ban. Došlo je i do ustanka u BiH. posebice u raspodjelu ubranog novca na njezinu teritoriju. Istri i Dalmaciji u kojima se istodobno intenziviraju procesi Hrvatskog narodnog preporoda. bankarstva i industrije. njezino izigravanje Hrvatko-ugarske nagodbe. a sukob je još više dobio na težini kada je Mažuranić prema nalogu iz Beča i Pešte naredio da se u Hrvatskoj onemogući veleizdajničko djelovanje Srba koji su se borili na strani Srbije i Crne Gore. 74 . odnosno nastojanje da se običajno pučko pravo zajedničkog vlasništva što bezbolnije pretvori u građansko pravo osobnog vlasništva ili suvlasništva. Mažuranićeva je vlada predložila Saboru još i zakonsku osnovu o Zemaljskom kulturnom vijeću kao „strukovnom organu“ vlade koja bi se oslanjala na strukovnjake u podžupanijama i gradovima. obrta. Prema Mažuranićevoj želji. Za vrijeme Mažuranićeve vlade pojačane su i kulturno-prosvijetne veze u južnoj i zapadnoj Hrvatskoj. osobito srpskoj. a istodobno u rat ponovno ulazi Srbija i zauzima dijelove južne Srbije. proširenje teritorija Srbije i Crne 61 za novoizgrađene pruge uporno je uvodila mađarski jezik kao službeni pod izgovorom da su željeznice privatno poduzeće države na koje se ne odnose regulacije Nagodbe 62 što će se i dogoditi Berlinskim kongresom 1878. protivno Nagodbi. Primjetna je sve izraženija hrvatska politika u tamošnjim pokrajinskim saborima kao i suradnja sa Zagrebom kao politički. Za Mažuranićeva vladanja.prema kojem se predivđala velika Bugarska država. Uzroci sloma Mažuranićeve vlade Stvarne uspjehe Mažuranićeve vlade neprestano je zasjenjivala politika ugarske vlade. gospodarstvenim i kulturnim središtem svih Hrvata. uspostava Zemaljskog statističkog ureda u Zagrebu te pokušaji na modernizaciji zdravstva. glavne točke toga mira . No. tj. počela nametati mađarski jezik kao službeni u zajedničkim službama. Budući da je u međuvremenu u javnosti. novi se zakon oslanjao na prijašnju osnovu zakona i stoga je predlagao regulaciju postupnog ukidanja zadruga. jer su carski patenti iz doba apsolutizma u svojoj biti bili nepotpuni za hrvatsko Page | 74 pdručje i prilike. a Rusija se sporazumjela s Austro-Ugarskom o njenom mogućem protektoratu u BiH62. započeli su i modernizacijski procesi na području novčarstva. nakon čega dolazi do primirja i utanačenja mira u San Stefanu (3. . raslo uvjerenje kako Narodna stranka želi ujedinjene BiH s Hrvatskom. prometa. No zbog ponašanja ugarske vlade. Srbi u BiH željeli su sjedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom koje su u međuvremenu ušle u za Bosnu i Hercegovinu u rat s Turcima.. a situaciju su dodatno otežavali i sukobi između Hrvatskog i Ugarskog kraljevinskog odbora prilikom obnove financijske nagodbe. rat se nastavio pa je taj grad ruska vojska zauzela u prosincu 1877. Ustanak u Bosni i Hercegovini budio je u Hrvatskoj nadu da će se konačno osloboditi osmanske vlasti i sjediniti s Hrvatskom.1875. poštanskim uredima i zajedničkim financijama u koje hrvatska vlada nije imala nikakav uvid. nastala je opća netrpeljivost na obje strane. uz tajni dogovor s Austro-Ugaskom da će ona ostati neutralna. ožujka 1878. No. Nakon srpskog poraza u Bosni i utanačenje mira 1877.).

Srbiji i Crnoj Gori. Kralj je. ostavku na mjestu bana. Najprije je to bilo umirovljenje direktora financijskog ravnateljstva u Zagrebu Ivana Bartolovića i imenovanje Mađara Antala Davida na njegovo mjesto.nisu odgovarale Austro-Ugarskoj i Velikoj Britaniji. Slavonije i Dalmacije u njihovom državnopravnom odnosu prema Kraljevini Ugarskoj“. Javno su se izražavale simpatije za balkanske narode i Rusiju. ojačao je u Hrvatskoj pokret koji je zahtjevao nestanak Turske iz Europe te dostojan život i kulturu za kršćanske narode Istoka. te protektorat u BiH. Hrvatski je sabor. Makedonija je ostala pod vlašću OC. prekoračio svoja ovlaštenja što je uzdrmalo Mažuranićev položaj. BiH) malo po malo tako udesi da bi se s vremenom mogao priključiti na ustroj Kraljevine Hrvatske. Bit je njegovih odluka: priznavanje neovisnosti i teritorijalnog proširenja Rumunjskoj. govoreći o BiH. isticala se i nada da će Monarhija postupati u svojem interesu koji je ujedno i hrv. David je 1880. učinivši tako i kraj Mažuranićevoj politici razvnoteže između Beča i Budimpešte. pripojenje Besarabije Rusiji te ostanak BiH i dalje pod turskom vlašću . koja je u svojoj biti bila usmjerena prema učvršćenju hrvatske državnosti. uspostava autonomne kneževine Bugarske i autonomne Istočne Rumelije. kralju uputio adresu koji je tražio da se „ustroji zadobivenih pokrajina (tj. Mađarska je vlada na samom početku pokreta prigovarala banu Mažuraniću što uopće dopušta javna okupljanja. međutim. Budući da je u međuvremenu ojačao turskofilski pokret u odnosu prema Bosni. Mađarska svoju politiku dovodi u sklad sa sveukupnom vanjskom politikom Monarhije i u vezi s Bosnom. Međutim. Znajući za te događaje. ban Mažuranić podnio je početkom 1880. ubuduće su promaknuća činovnika u financijskoj službi trebala ovisiti o znanju mađarskoga jezika. Naime. BAN LADISLAV PEJAČEVIĆ I POSLJEDICE NJEGOVA VLADANJA Pojačana mađarizacija Mažuranića nasljeđuje grof Ladislav Pejačević. unatoč Mažuranićevu neslaganju. osobito nakon Berlinskog kongresa. a posebno mu je zamjerala što nije izjavio da Rijeka i pravno pripada Mađarskoj. Austro- Ugarska dobila je pravo da zaposjedne BiH i u njoj uvede „mir i red“. umjereni unionist. Mađarska je vlada nastojala provoditi mađarizaciju neprestanim povredama nagodbe. kao i usponu modernizacijskih procesa u zemlji. Page | 75 odnosno „sjedinjenje“ Hrvatsko-slavonske vojne krajine i Dalmacije s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. Pejačević je na zahtjev Sabora uspio 75 . Budući da su istodobno propali pregovori Hrvatskog i Ugarskog kraljevinskog odbora o obnovi međusobne financijske nagodbe u korist Hrvatske. po Szaparyjevu (ministar financija) nalogu objavio okružnicu o otvaranju besplatnog tečaja mađarskog jezika u Zagrebu. Navijestio je reforme u poreznom sustavu u korist Hrvatske te nastavak započetih modernizacijskih reformi. ali i povrede odmađarske vlade. izjavio da je Hrvatski sabor. predstavio je svoj politički program čija je bit nepromjenljivost nagodbenog zakona i njegova obrana od napada hrvatske opozicije. mađarska je vlada pokazala nezadovoljstvo njegovim programom. i dakako njegovih odluka. Štoviše. Najavio je skoro sjedinjenje Vojne krajine s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom te štednju u cjelokupnoj zemaljskoj upravi kako bi ostalo što više novca za narodno-gospodarska ulaganja. te pripojenja Rusiji dijela Besarabije i još nekih do tada turskih pokrajina. koju je mađarska vlada prihvatila već 21. 1880. u gradovima i u tisku već da za takve probleme vanjske politike postoji zajednički Ugarski sabor. na prijedlog mađarske vlade. interes te konačno omogućiti cjelokupnost Trojedne Kraljevine. tvrdeći da njima nije mjesto na javnim trgovima. veljače iste godine.Gore.

kolovoza. i 7. nisu uspjele. Mrazović je sa 22 zastupnika istupio iz Narodne stranke i osnovao Neodvisnu narodnu stranku koja je težila povoljnijem i samostalnijem financijskom položaju za Hrvatsku i koja je 1883. Rambergu. Hrvatska je autonomija posve zapostavljena u korist. VOJNA KRAJINA OD DJELOMIČNOG UKIDANJA 1869. mađarska se vlada odlučila na privremenu obustavu ustava u Hrvatskoj. Međutim. na prijedlog mađarske vlade. kolovoza skinuo i porazbijao i tako potaknuo javne prosvjede u ostalim hrvatskim gradovima.samo donekle ublažiti Davidovi okružnicu. Uzroci narodnog otpora Prema nalogu ugarskog ministra financija Szaparyja. Hrvatsko-slavonska vojna krajina „sjedinjena“ je s građanskom Hrvatskom i Slavonijom na temelju kraljeva manifesta 1881. ležao je u uvjerenju da je mađarska hegemonija kriva za sve probleme. kolovoza 1883. U međuvremenu. u Zagrebu su izbili nemiri. Banove intervencije po pitanju prava hrvatskoga jezika. Nezadovoljstvo u Zagrebu izbilo je osam dana nakon njihova postavljanja. koje je kralj povjerio generalu H. koje će kasnije zamijeniti grbovima bez ikakva natpisa.Do 18. koji je 7. u Zagrebu su 6. pa su tako iz tih poslova bili isključeni hrvatska vlada i Sabor. 1880. s natpisima na hrvatskom i mađarskom jeziku. Vojna je krajina vraćena pod hrvatsku vlast. Već u kolovozu i rujnu iste godine.kolovoza 1883. postavljeni na zajedničkim financijskim i carinskim uredima nezakoniti grbovi. do 1871. za bana je imenovan grof Karoly Khuen-Héderváry. Radi intervencije sukoba. Sabor je na kraju ipak udovoljio zahtjevima mađarske vlade. osobito nesnosne porezne mjere i siromaštvo. što je dovelo do velikih poteškoća. rujna 1883. sveukupnu pravnu Page | 76 regulaciju toga procesa u svoje je ruke uzela mađarska vlada osnivanjem posebnog komesarijata kojemu je na čelu bio ban Pejačević. podnosi ostavku. a zatim i seljački nemiri u Hrvatskom zagorju i dijelu bivše Vojne krajine. pa ih je narod 15. na izborima doživjela potpun poraz. Većinu mandata dobila je režimska Narodna stranka.. a tjedan dana kasnije i u Prigorju te u Hrvatskom zagorju i na Banovini. te je predložila kralju uvođenje komesarijata. Senj i Novu Gradišku. KOMISIJA MINISTARSTVA RATA ZA REFORMU VOJNE KRAJINE Vrijeme od 1867. pa 24. Naime. Osnovni razlog takvu ponašanju pučanstva. saborska je osnova uključila izdatke za bivšu Vojnu krajinu u autonomni budžet što je bilo u suprotnosti sa zabranom mađarske vlade koja je zahtjevala „provizorij“ sve dok se bivša Vojna krajina potpuno ne „stopi“ s građanskom Hrvatskom i Slavonijom. Suvremenici su to razdoblje 63 Tadašnji predsjednik ugarske vlade bio je J. DO UJEDINJENJA S BANSKOM HRVATSKOM 1861. Narod je bio ogorčen i zbog stalnog ograničavanja hrvatske autonomije. Hrvatskome saboru ostavljena je na kraju samo zadaća da predloži zakonsku osnovu o inartikulaciji kraljeve naredbe iz 1881. Zatim je Pejačević na temelju kraljeva odobrenja proglasio naredbu o privremenom izbornom redu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. nemiri su se proširili u Karlovac. Kad se zemlja primirila od ustanaka. vratio u Zagreb dvojezične grbove. mađarskih interesa. a ti izbori su održani 1883. dakako. unatoč prosvjedima bana Pejačevića. Andrássy koji je uspješno prezentirao interese ugarskih veleposjedničkih krugova 76 . protječe u oštrom sučeljavanju između vojnih i privrednih krugova Austrije s ugarskom vladom63. koje je nametala ugarska vlada stalnim kršenjem nagodbe.

ocijenili kao mađarsko-austrijsko otimanje za Krajinu, pokazujući tako svoje
privredne i strateške ciljeve. 1867. krajiško pitanje vladar je uklopio u okvir
isključivo vojnih pitanja, svjedočeći tako da se ne želi odreći Vojne krajine pa
zbog toga ugarska delegacija, ali samo prividno, pristaje da čitava Krajina ostane
i dalje podređena Ministarstvu rata.
Poslije golemih političkih promjena u Monarhiji koje su nastupile kao posljedica
vojničkih poraza u ratu s Prusijom, Vojna je krajina dobila gotovo odlučujuće Page | 77
mjesto u privrednim i strateškim ciljevima bečke istočne politike. U Beču nakon
toliko stoljeća nastaju prvi veći planovi o privrednom razvoju Vojne krajine te
vlada uvjerenje da je Krajina nagodbom između Ugarske i Austrije pripala
austrijskom dijelu dualističke Monarhije. Na pitanje vladara kakvi su daljnji
planovi Ministarstva rata s Vojnom krajinom, generali nisu htjeli ni raspravljati o
njezinu ujedinjenju s građanskom Hrvatskom.
Na poticaj dvorskih krugova, osnovana je početkom 1868.posebna Komisija za
Krajinu na čijem je čelu bio general Ludwig Gablenz, inače zapovijednik Hrvatsko-
slavonske vojne krajine. Komisija je bila zadužena da prouči pitanje Krajine i
predloži rješenje, a zaključci su bili sljedeći: s vojnog i političkog stajališta, u
Krajini treba zadržati postojeće stanje, ali uvesti nove reforme bez razvojačenja i
sjedinjenja s Hrvatskom.

TAJNI PROJEKT O STVARANJU TREĆE GRUPE ZEMALJA NA ČELU SA
ZAGREBOM

Brzo popravljajući svoj položaj i planirajući proširenje Monarhije na Istok, generali
sve otvorenije istupaju protiv dualizma, koji zajedno s predajom Hrvatske
Mađarima znači početak rasula Monarhije, poglavito carske vojske koja je
stoljećima bila simbol državnog jedinstva. Otpor vojnih krugova protiv dualizma i
sumnje u privrženost ugarskih političkih krugova Beču, u početku su bile tihe i
prikrivene. Generali su osuđivali popustljivost Dvora i političkih krugova Beča koja
je omogućila Mađarima da 1867. postanu vladajući element u zemljama krune sv.
Stjepana. Generali, posebno oni hrvatskog podrijetla, smatraju da Monarhiju od
rasula može spasiti samo zajednička vojska i samostalna Hrvatska. Između plana
o samostalnoj Hrvatskoj i plana o trećoj grupi zemalja, nije postojala razlika.
Sukob vojske s dualizmom vodio je Narodnu stranku sve bliže vojnim krugovima,
osobito prema generalima hrvatskog podrijetla, pod čijom će zaštitom uskoro
početi izlaziti jedine opozicijske novine u Hrvatskoj - Zatočenik koji će u 3 godine
izlaženja oštro osuđivati protuhrvatsku politiku vodećih središta dualističke
Monarhije, iako uredništvo ističe da pozornost stavlja na krajiško pitanje.

VELIKI PROJEKT BEČA O GRADNJI PROMETNICA U KRAJINI. „PLANTAŽNA“
PRODAJA KRAJIŠKIH ŠUMA
Misao o samostalnoj Hrvatskoj kao protuteži Ugarskoj najdosljednije je prihvatio
nadvojvoda Albrecht, šef Vrhovnog vojnog zapovijedništva Austro-Ugarske
Monarhije. Nije tajio da njegova politika ima ovaj cilj: od Vojne krajine, Hrvatske,
Dalmacije i pruključenjem Bosne i Hercegovine osnovati treću grupu zemalja koje
bi mogle poslužiti kao snažan bedem protiv dinastije Ugarske. No, njegov odlazak
u Nove dvore (današnji Zaprešić), da se s grupom krajiških oficira i generalom
Gablenzom pokloni Jelačićevu grobu, izazvao je među mašaronima u Zagrebu i
krugovima peštanskih političara osjećaj vojničke demonstracije protiv mađarskog
bana Levina Raucha i ugarske vlade s Andrássyjem na čelu. Mise zadušnice
Jelačiću, održane u crkvi sv. Marka, pretvorene su u velike demonstracije Jelačiću.
U povodu toga u Novom pozoru koji je izlazio u Beču objavljen je zanimljiv dopis
iz Zagreba u kojemu su oslikane političke prilike u Hrvatskoj. Tom je prilikom
izrečen poznati poziv: „Ustani bane Jelačiću, Hrvatska te zove!“. U redovima

77

Narodne stranke nestaju i posljedni tragovi sukoba s vojnim krugovima i mržnje
prema Beču koja je prožimala politički život Hrvatske, osobito 1860. i 1861. U
Hrvatskoj se stvara mišljenje da su car i vojska najpouzdaniji branik interesa
Hrvatske.
Vojna krajina u središtu je političke pozornosti. Zbog toga vojni krugovi nastoje
pošto-poto onemogućiti njezino razvojačenje. Oni smatraju Vojnu krajinu svojom
domenom. Po mišljenju cara i vojnih krugova bila je ona napeti pištolj uperen Page | 78
protiv Mađarske. U toj povezanosti nastao je i plan o trećoj grupi zemalja, tj. plan
o stvaranju jedne južnoslavenske zajednice u sklopu Monarhije. Upravo je ta ideja
nailazila u Vojnoj krajini na veliku prodršku. Pod pojmom „južnoslavenska
zajednica“ mislilo se na Hrvatsku i BiH.
Brzo prenošenje bečkih interesa na Istok, primjetljivo je najprije u domeni
prometa. Krajiški odjel u Ministarstvu rata pretvoren je u pravi projektni zavod. Tu
nastaju veliki projekti o gradnji prometnica u Krajini te sječi i prodaji krajiške
šume. Prvi prometni planovi austrijske vlade bili su: dosegnuti do Bosanskog
Novog na granici s OC; do Splita na srednjem Jadranu i Zemuna na istočkoj točki
Slavonske krajine. Gradnja riječke željeznice započela je 1869., a završena 1873.
Nazivala se „planinskom“ zbog zaista teških uvjeta vožnje. Druga velika krajiška
prometnica dobila je ime „slavonska željeznica“, a spojila bi Zemun sa Siskom.
Osnovna namjera bečkih krugova bila je: graditi sve željeznice prema Istoku i
Splitu kroz teritorij Vojne krajine jer na prostoru Krajine ugarsko zakonodavstvo i
vlada nemaju nikakva utjecaja. Dakle, borbu hrvatskih krugova za Vojnu krajinu
preuzimaju - od 1867. - bečki krugovi, nudeći predstavnicima hrv. građanstva i
krajiškim rodoljubima protumađarski savez.
Narodnjačko i opozicijsko glasilo Novi Pozor, koje zbog mađarskih progona i
terora izlazi u Beču, objavilo je krajem travnja 1869. popis velikih prometnica koje
bi se gradile u Krajini:
1. željeznica: Split - Barcs
2. željeznica: Sisak - Zemun
3. željeznički odvojak pruge Sisak - Zemun
4. željeznica: Zemun - Oršava
5. kanal: Šamac - Vukovar
6. isušenje bosutskih i bigskih nizina u Slavonskoj krajini
Budući da Monarhija, zbog velikih državnih dugova, nije imala dovoljno
investicijskog kapitala za gradnju željeznica u Krajini, u Beču je izrađeno nekoliko
projekata o prodaji goleme šumske mase u Krajini. Stoga su vojni, privredni i
politički krugovi Beča, vodeći svoju borbu za spašavanje Krajine (1867. - 1871.),
bili spremni na suradnju s krajiškim rodoljubima i predstavnicima hrv.
građanstva. Njih su pokušali pridobiti novim zakonom o reformi Krajine, zatim s
novim projektom o posebnoj „južnoslavenskoj zajednici“ kao trećoj grupi zemalja
u sklopu Monarhije, gradnjom magistralih željeznica u Krajini, gradnjom kanala
Šamac - Vukovar, isušenjem velikih močvara u Slavoniji, većom eksploatacijom
krajiških šuma i zaštitom hrv. opozicije u borbi protiv bana Levina Raucha i drugih
mađarona u Zagrebu.

DVIJE KOMISIJE ZA KRAJINU: BEČKA I PEŠTANSKA

Mađarski privredni i politički krugovi imali su posve suprotne strateške ciljeve:
onemogućiti revitalizaciju vojnokrajiškog sustava, onemogućiti pokušaj osnivanja
treće grupe zemalja i razbijanje dualističkog rješenja Monarhije, što prije zadobiti
potpunu kontrolu nad planovima izgradnje željeznica u Krajini. I na kraju, što prije
zagospodariti prodajom krajiških šuma. Ti „zeleni rudnici“ Krajine bili su u
središtu privrednih planova mađarskog hegemonizma.

78

Vrijednost samo onih šuma s kojima će drćava slobodno raspolagati proračunata
je na 147 milijuna forinta. Taj golemi kapital bio je dovoljan za gradnju krajiških
željeznica i drugih velikih privrednih objekata. Boreći da s prostora Krajine
potisne privrednu dominaciju Austrije, ali ne kao saveznica Hrvatske, ugarska
vlada je najprije uspjela zapriječiti 1868. provođenje novih zakona Ministarstva
rata, koji su imali za cilj refomirati Vojnu krajinu. Osnovni prigovor ugarske vlade
bio je da Krajina ne može i dalje postojati kao posebna teritorijalna jedinica u Page | 79
sklopu austrijskih zemalja jer njezine pukovnije, prema odredbama Hrvatsko-
ugarske nagodbe, čine sastavni dio Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a time i
zemalja ugarskog dijela dualističke Monarhije.
Eksplozivna rasprava o pitanju kojem dijelu Monarhije pripada Vojna krajina
započela je još u veljači 1868., kada je ugarska delgacija osnovala svoju Komisiju
za Krajinu. Njezin je zadatak bio proučiti krajiško pitanje i predložiti ugarskoj vladi
njegovo rješenje. Zaključak mađarske Komisije bio je: Krajina kao vojna institucija
više ne odgovara zahtjevima vremena.
Pokušaj vojnih krugova da reformiraju krajiški sustav dočekan je u Pešti još 1868.
s velikim nepovjerenjem. Izjava vojnog ministra Franza Khuna od 8. veljače
potaknula je nove sumnja. Govoreći o prijedlozima Komisije Ministarstva rata,
Khun je izjavio da planirana reforma ima za cilj približiti Krajinu ostalim zemljama
Monarhije uz istodobno očuvanje krajiško-vojničkog sustava u njoj. To je bio
dovoljan poticaj za Mađare da započnu svoju borbu za razvojačenje Krajine jer je
postojanje Vojne krajine i poslije Nagodbe shvaćeno u Pešti kao nepovjerenje
prema Mađarima. Jelačićev napad preko Drave 1848. bilo je teško zaboraviti.
Zbog toga borbu mađarskih krugova protiv Vojne krajine od 1867. do 1871. treba
promatrati kao borbu protiv treće grupe zemalja, tj. kao borbu protiv samostalne
i jake Hrvatske. Projekt osnivanja „južnoslavenske zajednice“ ocijenjen je u Pešti
kao opasan pokušaj vojnih krugova da od Krajine, Hrvatske, Dalmacije te BiH
organiziraju svojevrsnu Vandeju koja bi branila novu politiku dinastije
Habsburgovaca na Balkanu. Idejni začetnici projekta o trećoj grupi zemalja bili su
vojni vrhovi, a prvi sastavljač projekta bio je mladi krajiški general Josip Grivičić.
Za njegovu Promemoriu Ministru rata u početku 1868., u Beču je vladalo veliko
zanimanje.
Budući da je Mađarska razvoj svoje ekonomije vezala za izvoz preko Rijeke i
Zemuna, oslobođen od austrijske kontrole gradnja dalmatinske unske željeznice
izazvala je u krugovima peštanske vlade pravu eksploziju. Ugarska vlada
zahtjevala je 1869. da se paralelno s gradnjom turske željeznice kroz Bosnu gradi
i željeznica preko Zemuna i Srbije. Samo pod tim uvjetom bili su mađarski
krugovi spremni odobriti priključak dalmatinske željeznice na trusko-bosansku
prugu u Bosanskom Novom, pa su privredni krugovi Beča odustali od gradnje
dalmatinske željeznice.
Kako je gradnja ostalih željeznica u Krajini zamišljena sječom i prodajom krajiške
šume, ustat će Mađari i protiv ostalih austrijskih prometnih planova, uporno
dokazujući da pravo vlasništva nad krajiškom šumom, u duhu Nagodbe, pripada
isključivo ugarskoj vladi. Borba za krajiške šume jedna je od najsloženijih
sastavnica u posljednjoj dionici povijesti Vojne krajine. Planirana plantažna
prodaja krajiških šuma, nastala kao poseban projekt Ministarstva rata
1867./1868., izazvala je veliku uzbunu. Koliko je to pitanje krajiških šuma stvarno
uzdrmalo austro-ugarske odnose, najbolje pokazuje ozbiljno upozorenje
austrijskog kancelara Friedricha Beusta, upućeno austrijskim ministrima 9.
listopada 1869., da bi politička napetost u Ugarskoj, nastala zbog planirane
prodaje krajiških šuma i gradnje krajiških željeznica, mogla dovesti do pada
ugarske vlade.
Politička kriza u austro-ugarskim odnosima, zbog krajiškog pitanja, doseže
vrhunac na početku kolovoza 1869., kada su Mađari započetu borbu protiv

79

o eksploataciji krajiških šuma. i 12. Riječ je upravo o onim dijelovima Vojne krajine kojih su razvojačenje i ujedinjenje s Hrvatskom energično zahtijevali Jelačić 1849. što istodobno znači i kraj stoljetnih dezintegracijskih procesa koji u povijesti hrv. st. manje prihvatljiva mogućnost bila je da Andrássy potraži put prema Narodnoj stranci i s tom najvećom političkom snagom Hrvatske izvrši reviziju Nagodbe. kolovoza predsjednik ugarske vlade postavlja rješenje pitanja državnopravne pripadnosti Vojne krajine i njezine uprave kao uvjet Mađara da glasuju za vojni budžet. politički krugovi 1860. može se smatrati prekretnicom. Konačni zaključak vladara bio je: „Neka se odmah najavi ukidanje dvije varaždinskih pukovnija i žumberačkog kotara slunjske pukovnije. kolovoza „iza zatvorenih vrata“. Sve teži položaj unionističkog bana Levina Raucha u Hrvatskoj. Osnivanje Mješovite komisije može se ocijeniti i kao prvi korak u dugotrajnom mađarsko-austrijskom sporazumjevanju o diobi utjecaja na krajiškom prostoru. O UKIDANJU KRAJINE Odlučujući austro-ugarski pregovori o ukidanju Krajine i njezinu vraćanju Ugarskoj. bio je vladar koji je još jednom ukazao kako Dvor i vojni krugovi Beča nerado napuštaju svoje pozicije u Krajini.“ Zaključci sjednice Zajedničkog ministarskog vijeća od 13. Doduše.“ Prema odredbama ustava./1861. učinio još jedan korak dalje u borbi za Krajinu. Druga. naroda jer nakon toliko stoljeća obilježavaju početak ujedninjenja hrv. Odlučuvši se ipak za spašavanje Raucha. tjerao je predsjednika ugarske vlade Andrássyja da učini nešto za svog štićenika Raucha i za spas Hrvatsko-ugarske nagodbe. Komisija je 12. Predložio je osnivanje posebne mještovite komisije koja bi imala zadaću utvrditi oblike i uvjete prelaska krajišnika vojnika iz vojničke u civilnu upravu. AUSTRO-UGARSKI PREGOVORI 1869. tj. Posljednji govornik te sjednice 13. zamolio je od austrijske vlade političku „koncesiju“ za spašavanje unije između Mađarske i Hrvatske. kolovoza 1869. listopada postigla sporazum prema kojemu je opravdana prodaja krajiških šuma.austrijske dominacije u Krajini proširili navalom na cijelu Krajinu. i 1865. Andrássy je 13. U stoljetnoj povijesti Vojne krajine 13. svaka prodaja šume u krajini može se provesti samo uz sporazumu s ugarskom vladom. kolovoza 1869. O najtežem pitanju. kolovoza 1869. kolovoza 1869. Tom je prilikom ugarska vlada prvi put u raspravi o Krajini izrekla ovo prijeteće stajalište: „Austrijska vlada ne može utjecati na krajiško pitanje i donositi odluku o razvojačenju Krajine. tj. svoje politike. kojim odluka o djelomičnom ukidanju Vojne krajine dobiva kraljevu sankciju. Tog je dana započeo proces razvojačenja Krajine. vođeni su 13. a između cara i Andrássyja koji je ublažio svoje zahtjeve. kolovoza i poznati reskript vladara od 19. naroda počinju još gubitkom Dalmacije na samom početku 15. Žumberačke satnije te vraćanje Senja i vojnog Siska banskoj Hrvatskoj. Andrássy potaje mnogo umjereniji. zemalja. te hrv. Zatraženo je očito samo ono što je u tajnim dogovorima s carem utanačio. Međutim. predloživši vladama Austrije i Ugarske da se utvrdi vrijeme do kada će se razvojačiti i preostlai dio Vojne krajine. vladar je bio dužan raspustiti jednu i drugu vladu. a njezin teritorij vrati Ugarskoj.. Takvom formulacijom izricao se već duže vrijeme zahtjev za ukidanje starog Varaždinskog generalata. važni su datumi u povijesti hrv. Od prvotnih zahtjeva da se ukine cijela Krajina. Na ministarskim konferencijama 11. a prije prodaje valja krajiškim kućnim zadrugama utvrditi odštetu za njihova servitutna prava. Tako je predsjednik ugarske vlade predložio ukidanje „samo nekih geografskih cjelina“ prostranog krajiškog područja. ili ispuniti Page | 80 mađarske uvjete. Posljednji zaključak Mješovite komisije stvorio je 80 .

). ali ni tada Mađari ne pomišljaju na ujedinjenje hrv. Mađarsko-austrijski sporazum 28. iako nerado. spojila Krajina s Dalmacijom na pruzi Karlovac . poglavito zato što je u svoj opseg uklopio i zahtjeve koje su postavili mađarski krugovi na Ministarskih konferencijama 12. Tek će tada ugarska vlada biti spremna na ujedinjenje Krajine s banskom Hrvatskom. Tako bi se npr. Riječ je zapravo o posebnoj banci za Krajinu koja bi bila nosilac privrednog preporoda na krajiškom prostoru. stao na Andrássyjevu stranu. prosinca 1869. listopada 1869. upućivali na skori rasplet krajškog pitanja. ugarska vlada zahtjeva brzo ukidanje Krajine. pregovarajući s Andrássyjem u ime austrijskih krugova. Iza tih se formulacija skriva zapravo zapravo borba jednog i drugog centra Monarhije za kapital kojim će se graditi željeznice u Krajini. Za provedbu postignutog sporazuma koji u prvi plan stavlja velike građevniske pothvate u Krajini (1. JOŠ JEDAN POKUŠAJ BEČA DA SAČUVA KRAJINU Dok su postignuti uspjesi ugarske vlade 1869. Pitanje sigurnosti državnih granica poslužit će vojnim krugovima kao dovoljna argumentacija protiv bilo kakva ukivanja vojne krajine. Riječ je dakako o Komisiji krajiškog investicijskog kapital (fonda). osnovat će se posebna Krajiška investicijska komisija. i 14.). Smisao ugarskih zahtjeva nije se kretao dalje od osnovnog političkog cilja: istrgnuti Krajinu iz ruku vojske. Zaključeno je da se ukupna šumska površina podijeli na jednake dijelove između države i krajiških općina te da se što prije započne sa segregacijom tj. potpisan 28. listopada 1869. isušenje močvara u Slavonskoj krajini i osnivanje krajiških imovnih općina. obilježava početak mađarske premoći u Krajini.novu krizu u austro-ugarskim odnosima. poput mađarskih krugova. gradile bi sei dvije važne spojnice krajiške željeznice. Njezina će uprava biti sastavljena od predstavnika ugarske vlade i Ministarstva rata. zemalja. za ukidanje vojne krajine. bečki su generali izradili novu strategiju u rješavanju krajiškog pitanja. Z druge strane. poslužit će kao načelna podloga za poseban sporazum Andrássy . Treća grupa odluka iz tog sporazuma obuhvatila je pitanja gradnje krajiških željeznica i kanala Dunav . prosinca 1869. a na taj zaokret utjecalo je francusko-prusko sučeljavanje. On razmatra upotrebu kapitala koji će se dobiti prodajom 30 000 jutara krajiških šuma.Rijeka. gadnju prometnica. a vladu Austrije primorati da vlast u Krajini preda odgovarajućim ministarstvima Ugarske u svim onim poslovima koji prema Austro-ugarskoj nagodbi pripadaju u sklop vlade u 81 . diobom šuma na državne i općinske.Sava (3. Beč je još jednom pokušao istupiti s novim projektom o spašavanju Vojne krajine.König (šef odjela za Krajinu u Ministarstvu rata). Nakon izgradnje navedenih prometnica. Druga grupa značanjih odredbi razmatra pitanje servitutnih prava krajiškog puka u krajiških šumama (2. pristao na dvije dodatne odredbe: a) buduća prodaja šuma u Krajini ne može se provesti bez sporazuma s ugarskom vladom b) za realizaciju sporazuma o prodaji „prezrelih šuma“ osnovat će se posebna komisija Iz te odluke razvit će se najspornija institucija Vojne krajine. I oni su. Taj je sporazum poznat kao krajiške punktacije. Obvezao je Ministarstvo rata da upozna ugarsku vladu sa svim programima planiranih investicija u Krajini te da s ugarskom vladom postigne sporazum o Page | 81 upotrebi kapitala dobivenog iz buduće prodaje krajiških šuma. Još tijekom siječnja 1870. Vladar je. Prema izjavi ministra rata prijedlog Mješovite komisije daje ugarskoj vladi pravo kontrole nad poslovima prodaje kao i pravo uprave nad prihodima od prodaje šuma.). Tako je šef Krajiškog odjela u Ministarstvu rata pukovnik König. Zaključci Ministarske konferencije od 14.

Riječ je o dijelovima Vojne krajine koji se 1871. Vilim I. Sve te postsedanske duboke promjene u odnosima između Beča i Berlina odlučno utječu na rješenje krajiškog pitanja u duhu onih zamisli koje su izrazili vrhovni vojni krugovi na početku 1870. čini jednu cjelinu.1871. kolovoza 1869. Austrijski parlament 27. očuvanje krajiških povlastica (pravo iskorištavanja šuma i plaćanje umanjenog poreza). objavljen je prvi Manifest cara o djelomičnom sjedinjenju. saziv posebnog krajiškog sabora ili 64 Franjo Josip I. Već 26. žumberačka satnija te gradovi Senj i Sisak. obnovljeni su austro-ugarski pregovori o rješenju krajiškog pitanja. Pomalo zaboravljenja Sveta alijansa dobit će novo ruho koje se od starog razlikovalo uglavnom novim imenom . širok pokret koji s krajiškom bunom u Ogulinskoj pukovniji 8. Manifest je upućen samo onim krajišnicima koji su živjeli u dijelovima Vojne krajine za koje je još 19. izglasao je konačnu predaju Vojne krajine Ugarskoj. listopada 1871. Poraz Francuza kod Sedana 2. prokrčit će put prema nepredviđenom savezu između Page | 82 vojske i Mađara. i ruski car Aleksandar II.. lipnja 1871. Sporazum od 1871. ožujka 1871.Zemun. 82 . Vojna je krajina dobila status zajedničke i posebne vojne institucije. izgradnja krajiških željeznica s magistralnim pravcem Ogulin . osnivanje posebnog i velikog novčanog zavoda koji bi ubrzao razvoj zaostale krajiške privrede. donesena odluka o razvojačenju. KRAJIŠKI POKRET 1869.„Liga triju careva“64. Tom je prilikom prvi put Austrija prepustila teritorij Vojne krajine Ugarskoj i pristala na razvojačenje. rujna 1870. Osnovna spoznaja koja je prožimala predstavnike krajiškog puka bila je da: djelomičnim ukidanjem Krajine Mađari žele pod kapu nepravedne Hrvatsko-ugarske nagodbe stavljati komad po komad krajiškog teritorija. I USTANAK U KRAJINI Protiv austrijskih i mađarskih planova o diobi utjecaja na krajiškom teritoriju niče u samoj Krajini već 1869. postiže prvi cjelovit sporazum s Bečom. . obvezuje vojne krugove na donošenje zakona koji će omogućiti predaju Krajine u upravnom i privrednom pogledu Ugarskoj i na ujedinjenje s Ugarskom. ujedinjuju s banskom Hrvatskom: pukovnije Varaždinske krajine.) Poslije Sedana krajiško pitanje više ne zaokuplja posebnu pozornost bečkih krugova.1871.) ugarska vlada 8. pokreću još jednom otpor u Krajini koji po svojoj snazi nadrasta zbivanja u Krajini 1848. Pojava krajiškog narodnog pokreta povezana je najuže s nezadovoljstvom samih krajišnika zbog neočekivane odluke vladara od 19. To znači da Mađari ukidanjem Krajine traže samo njezino ujedinjenje s Ugarskom kako bi se budimpeštanski krugovi mogli pogađati s Hrvatskom o uvjetima ujedinjenja. lipnja 1871. taj sporazum ne znači da vojni krugovi gube svoje pozicije u Krajini. Međutim. o djelomičnom ukidanju Krajine. kolovoza 1869. Krajiški rodoljubi formuliraju ove programske ciljeve krajiškog pokreta: borba protiv austro-ugarskog sporazuma o djelomičnom ukidanju Krajine. godine: zajednička i posebna vojno-tertorijalna institucija. Krajiški rodoljubi. a 8. Poslije Sedana bečka diplomacija i vojska traže put izmirenja s Berlinom. . LIPNJA 1871. U četverogodišnjoj borbi za Krajinu (1867. MANIFEST O DJELOMIČNOM UJEDINJENJU (VARAŽDINSKE KRAJINE) I ODLUKA O POČETKU RAZVOJAČENJA CIJELE KRAJINE (8. Najnoviji prijedlozi vojnih vrhova da se Krajini ubuduće osigura status „zajedničke“ i „posebne“ vojničke institucije poslužit će za novo izmirenje između vojnih vrhova i mađarske veleposjedničke aristokracije.Budimpešti. siječnja 1871. Oni i dalje zadržavaju u Krajini svu izvršnu i zakonodavnu vlast koncentriranu u Ministarstvu rata i ličnosti vladara. potpomognuti od narodnjaka i pravaša.

BORBA UGARSKE ZA POTPUNU KONTROLU NAD VELIKIM KAPITALOM KRAJIŠKOGA INVESTICIJSKOGA FONDA Znajući da će poslije razvojačenja biti gotovo nemoguće otezati ujedinjenje Krajine s banskom Hrvatskom.konferencije na kojoj bi sami krajišnici utvrdili odnos Krajine prema Ugarskoj. Treći dio sporazuma razmatra pitanje djelokruga Komisije krajiškog investicijskog fonda. zadržati ugarsku vladu na velikoj udaljenosti od stvarnog odlučivanja o Krajini. Ustanak u krajini 1871. Posljednja buna krajišnika-seljaka 1871. ban Ivan Mažuranić primio je iz Krajine nekoliko predstavki u kojima se traži ujedinjenje s banskom Hrvatskom. revizija Hrvatsko-ugarske nagodbe i nekoliko drugih manjih zahtjeva. - 1876. Ugašena obostrana i 300- godišnja međusobna odanost nije se više mogla obnoviti zbog Kvaternikove krvi i vojne osvete nad krajišnicima Ogulinske. Zajedno s pregovorima o reviziji Hrvatsko-ugarske nagodbe vodili su mađarski krugovi pregovore i s predstavnicima Ministarstva rata i Krajiške zemaljske vlade o diobi investicijskog kapitala65 dobivenog od prodaje 30 000 jutara hrastovih šuma. 490. 65 33 300 000 forinti 83 . postigli su diobni sporazum. KRETANJE SOCIJALNE STRUKTURE KRAJIŠKOG STANOVNIŠTVA 1869. 489. srpnja 1874. Vojni krugovi uspjevaju 1873. a taj budžet je morao dobiti suglasnost ugarske vlade prije nego ga prihvati Ministarstvo rata i uputi vladaru. Otočke i Slunjske pukovnije. lipnja 1871. Na Mažuranićevo pitanje kada se može očekivati stvarna predaja Vojne krajine u civilnu upravu. pod vodstvom Eugena Kvaternika obilježio je najdojmljiviji kraj tradicionalne krajiške vjernosti svome caru. nestaje tradicionalna gradska institucija vojnog tipa kao što je slobodni vojni komunitet. zajednička zato što se po zakonima od 8. Zbog razvojačenja Krajine 1873. 491. Odustajanje od izgradnje velikih privrednih projekata djelovat će nepovoljno na proces brže modernizacije seljačko-vojničkog društva u Krajini. planinskih šuma u Ogulinskoj i Otočkoj pukovniji. PREGOVORI O UJEDINJENJU IZMEĐU MAŽURANIĆA I MOLLINARYJA Novi hrv. Proces demokratizacije društva koji je započeo tek s razvojačenjem 1873. Pregovori o ujedinjenju između Mažuranića i generala Mollinaryja (šef Krajiške zemaljske vlade u Zagrebu) počinju 15. Krajina i dalje ostaje zajednička institucija Austrije i Ugarske. Mollinaryjev odgovor bio je zapravo odgovor bečkog Dvora koji je sve više zaokupljen proširenjem Monarhije na Istok. To su prije svega Komisija krajiškog investicijskog fonda. Za kretanje socijalne strukture vidi tablice na str. Sporazum iz siječnja 1873. Krajiška imovna općina i krajiška željeznica. Namjera vojnih krugova i Dvora bila je da Komisija djeluje kao savjetodavni organ krajiške vlade i da zajedno s vladom izradi svake godine budžet investicijskog fonda. nalazi pod vlašću zajedničkog Ministarstva rata. nije uspjela izmjeniti dvostruki položaj Page | 83 Krajine. Politički krugovi Hrvatske očekuju brzo ujedinjenje.. stvorio je osnovne uvjete za unutrašnju i vanjsku pokretljivost krajiškog stanovništva. odobrava novu prodaju tzv. mađarski vladini i privredni krugovi nastoje osigurati privrednu dominaciju u novim institucijama Krajine.. Mollinary je dao neočekivan odgovor: vrijeme predaje Krajine Hrvatskoj neće tako uskoro doći.

Stranačko glasilo Obzor bilježi 8. Na njegov prijedlog izvršena je konačna raspodjela investicijskog kapitala na zajedničke i autonomne investicije. Na povećanje hrv. nastojeći da se krajiški magistralni pravac Ogulin . Npr.Ujedinjenjem cijele Hrvatsko-slavonske krajine s banskom Hrvatskom povećao bi se broj zastupnika u zajedničkom saboru. tj. siječnja 1878. rujan 1877. koje uspješno i ponovno prezentira Narodna stranka. U prvoj skupini (financijska pitanja) trebalo je donijeti odluku pod čijom kontrolom i upravom ostaje Krajiški investicijski fond poslije ujedinjenja 2. nastupa jedno od najzamršenijih razdoblja povijesti Vojne krajine i hrv. protestirajući tako zbog otezanja pregovora o ujedinjenju. politički predstvanici hrv. javno priznaje postojanje „ponude“ Dvora i vojske uoči ustanka u BiH. protiv koje se odlučno borio ban Mažuranić na Ministarskoj konferenciji dokazujući da se željeznica Dalj . prosinca 1880. ostavku. Prema tome. Hrvatski ban također dobiva pravo uprave kapitalom za autonomne investicije u Krajini. u velikaškoj kući. Mađarski privredni i politički krugovi strahovali su od mogućeg povezivanja Page | 84 predstavnika hrv. O željeznici u Krajini imali su austrijski i mađarski krugovi potpuno oprečne interese. zastupnika. Mađari su tražili da se sva prava s krajiških generala i vlade prenesu na ugarsku vladu. veljače 1880. građanstva.Zemun integrira u prometni sustav Ugarske. naroda morali su popustiti. da je stranka rješenje krajiškog pitanja potražila u „sporazumu s Mollinaryjem“. Obuhvaćena su neka politička pitanja  mađarski krugovi kao uvjet za ujedinjenje postavljaju zahtjev o smanjenju hrv. ban Mažuranić podnio je ostavku 8. zastupnika u zajedničkom saboru Ugarske Novi šef krajiške zemaljske vlade. Tom je prilikom donesen veći broj zaključaka koji se mogu sažeti u tri veće skupine pitanja. teritorijalne integracije. dok je prometna zamisao „krajiške željeznice“ najbolje otvarala vrata austrijskom prodoru prema Balkanu preko Zemuna i prema Jadranu preko Oštarija i Knina.Brod gradi samo zato da bi se bosanska trgovina dovela najkraćim putem u Budimpeštu. ban. 1877. Pregovori o ujedinjenju Krajine i Hrvatskepočinju tek 18. iako je u svakoj od njih riječ isključivo o novim mađarskim uvjetima ujedinjenja: 1.Međutim. Šef krajiške vlade Mollinary podnio je vladaru demostrantivno ostavku. vodila se velika bitka protiv prometne izolacije Osijeka. Franjo Filipović. U drugoj se skupini vodila rasprava o budućoj eksploataciji golemih šuma u Krajini 3. s razvojačenjem 1873. javno izjavivši u Zagrebu da se „do posljednjeg časa“ opirao mađarskom planu o izgradnji željeznica u Krajini. Ugarska nije mogla pristati. Govoreći godinu dana kasnije o tajnim dogovorima s Dvorom.Vinkovci . Novi hrv. CIJENA UJEDINJENJA Zbog neriješenog krajiškog pitanja i mađarskog pritiska. i u zajedničkoj ugarskoj delegaciji. Pitanje budućeg nadzora nad upravom šumama Krajiških imovnih općina i Krajiškog investicijskog fonda bilo je jedno od najtežih. dolaskom Mažuranića za bana i prodorom Narodne stranke prema vrhovima vlasti. s vojnim krugovima i vrhovima Monarhije. dotle je ta ista željeznica postala trn u oku mađarskim krugovima. Obzor 3. Protiv njezine gradnje peštanska će vlada uložiti najviše energije. nije pokazao većeg interesa za mađarske uvjete ujedinjenja. Prihvaćeni prijedlog vladara da 84 . O tajnim pregovorima u Beču progovorio je i „disciplinirani“ Ivan Mažuranić u Hrvatskom saboru 20. lipnja 1876. političkog utjecaja Narodne stranke. Ta je zabrinutost dobila neke stvarne oblike prvi put 1873. ban Ladislav Pejačević zahtjevao je da tu vlast dobije hrv.

u kojoj je ondašnjim civilnim poslovima Zemaljske vlade rukovodio dubrovački plemić Vlaho Ghetaldi. Organizacija uprave Glavno tijelo u austrijskoj Kraljevini Dalmaciji u početku je bila Zemaljska vlada kojoj je na čelu bio upravitelj general koji je istodobno rukovodio civilnim poslovima i zapovijedao odnašnjom austrijskom vojskom.. Na dužnosti dalmatinskog upravitelja bio je i ban Josip Jelačić do 1851. car je donio ukaz pod nazivom Temelji za uređenje krunovina Austrijske Carevine kojim su. odlukom Bečkog kongresa 1815. Sukladno mađarskom zahtjevu o nemogućnosti povećanja broja hrv. Duboko nezadovoljstvo prema mađarskim vladajućim krugovima.ugarsko ministarstvo. tretirani kao posebna upravna cjelina s talijanskim kao službenim jezikom. Teška cijena ujedinjenja bio je i posljednji zahtjev Ugarske da Hrvastki saborprihvati sve uvjete ujedinjenja i velik broj važnih odredaba bez saborske Page | 85 rasprave. DALMACIJA I ISTRA U DRUGOJ POLOVICI 19. postali su. zastupnika. o konačnom ujedinjenju Krajine s građanskom Hrvatskom i odlasku posljednjeg krajiškog zapovijednika iz Zagreba... Riječ je. austrijska vojna komanda i uprava nad velikim dijelom hrvatskog teritorija. Ludvig Cornaro. ipak povećan broj hrv. Tim činom prestaje. sa upravnim središtem u Zadru. Uklonjena je stoljetna podvojenost između vodećih snaga Hrvatske i omogućeno stvaranje mnogo šire gospodarske cjeline od Drave i Dunava do mora. koja je odvojena od ostalih hrvatskih zemalja i podvrgnuta tijelima središnje vlasti u Beču. Beč je odlučio da dalmatinski namjesnik bude vojna osoba s činom generala. mora ubuduće. ali uz velike žrtve i odricanja. djelomičnim je ujedinjenjem Krajine 1871. uvedena namjesništva na čelu s namjesnicima koje je imenovala središnja bečka vlada. nakon toliko stoljeća. Ivan Wagner. S obzirom na strateško značenje Dalmacije za Austrijsku Carevinu. STOLJEĆA POLOŽAJ DALMACIJE U AUSTRIJSKOJ CAREVINI Dalmacija. za dalmatinskog je namjesnika 1852. Njega je postavljao i razrješavao car svojim carskim ukazom. imenovan general Lazar Mamula66. U duhu te odluke. teritorij bivše Dubrovačke Republike i Boka kotorska. 85 . Pripadnici četrdesetosmaškog pokreta zalagali su se za ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom pa je imenovanje Jelačića za dalmatinskog upravitelja za njih značilo približavanje ujedinjenju „Trojednice“.zastupnika u zajedničkom parlamentu u Pešti od 29 na 34. Ta je cjelina nazvana Kraljevina Dalmacija. Stvarno ujedinjenje nije se ostvarilo ni tada zbog neslaganja Beča. dakako. postići sporazum s hrv. 66 njega su naslijedili Franjo Filipović. stalni posjed Austrijske Carevine koji su. kojem se ipak predaju „državne“ šume u Krajini. hrv. te od Zemuna do Zagreba.prilikom svake prodaje. politički krugovi u dugoj borbi za vraćanje Vojne krajine banskoj Hrvatskoj ipak postižu svoj cilj. banom. Tako će ostati sve do sloma HM 1918. jednu veliku političku promjenu u povijesti hrv. Namjesništvo je bilo činovnička zemaljska vlada koja je radila prema uputama središnje vlade u Beču. generala Franje Filipovića. od austrijske vojske. iz 1816. Stjepan Jovanović. a njegove obveze u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji nisu mu dopuštale da se neposredno bavi i upravom Kraljevine Dalmacije. Dragutin Blažeković i Emil David. Prema tome. okupirani 1814. umjesto zemaljskih vlada i njihova čelnika gubernatora. potamnilo je te 1881. Nakon ukinuća oktroiranog ustava 1851. Gavrilo Rodić. naroda. prema patentu austrijskog cara Franje I..

uređivao je poluslužbene novine Glasnik dalmatinski i Pravdonoša. U OZRAČJU USPOSTAVLJENE USTAVNOSTI Smjenom ministra Bacha i donošenjem carske diplome 20. Ivan August Kaznačić povlači se 1849. iz javnog i političkog života te se bavi liječničkim radom u dubrovačkoj bolnici. a u sklopu svake političke općine porezne općine.Niža upravna tijela bila su okružna poglavarstva. Makarska. Sinj. Sakcinskog angažirao se i kao prepisivač književnog fonda dubrovačkog samostana Male braće. zagovarajući dalmatinsku autonomiju. koji su se izrazitije eksponirali i kao domoljubi. Šibenik. a dijelom kotarevi. Knin. a režimska cenzura pratila je sve tiskopise i pisma. nakon proglašenja Oktroiranog ustava nevažećim. čiji je katalog i objavio u zagrebačkom časopisu Arkiv za povjestnicu jguoslavensku. a politička i sudska vlast otad su bile odvojene. a nadležnosti okružnih poglavarstava otad su obavljali dijelom Namjesništvo. PRESIJA I REPRESIJA U DOBA BACHOVA APSOLUTIZMA U vrijeme Bachova apsolutizma. zagovaratelj Jelačićevih ideja. a od 1817. jamčila se ustavna vladavina i uspostavljao temelj za daljnju izgradnju ustavnosti. car Franjo Josip I. Još i prije donošenja svoje diplome o uvođenju ustavnosti. sazvao je Carevinsko vijeće u Beču u čijem su proširenom sustavu bili i predstavnici hrvatskih zemalja: Dalmaciju je zastupao Frane Borelli (smatrao da još nije vrijeme za ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom). jezik kao službeni. otada u Dalmaciji sve više oživljava i politička aktivnost. U sklopu svakog okružja postojali su kotarevi (preture). apsolutističko-centralistička vladavina provodila se sasvim otvoreno u ničim obuzdanim oblicima presije i represije. Strossmayer. Svako političko udruživanje bilo je zabranjeno. Ante Kuzmanić. splitsko. ukinuta su okružja. Hrvatsku je zastupao Ambroz Vranyczany. Bili su to i pojedini intelektualci koji su za svog studija u Padovi upoznali talijanski risorgimento i njegove ideje pa su to primijenili i na hrvatskom tlu. a Slavoniju J. te autonomaši. Stjepan Ivičević. Njih su slijedli i mnogi mlađi 67 Zadar. u Dalmaciji su postojala četiri okružja: zadarsko. Pripadnici Narodne stranke (narodnjaci) bili su pretežito ilirci. koji su svoj narodnjački politički program oblikovali i iskazali već 1848. Korčula. a kotarski poglavar djelovao je istodobno kao i kotarski sudac. koji su se protivili ujedinjenju. J. Na poticaj I. Split. nakon njezina izlaženja posvetio se ponajprije svojem liječničkom odgojno-obrazovnom radu u zadarskoj Primaljskoj školi. u sklopu svakog kotara političke općine. kotarski sudovi. naroda i hrv. Benkovac. a i pojedine svećenike. listopada 1860. Kotarevi su ujedno bili i prvostupanjski. Dubrovnik i Kotor 68 ili su bili pasivizirani ili su se morali baviti iskučivo stručnim radom 86 . Kako su ustavna prava omogućavala i političko djelovanje. Policija je pod posebnom paskom držala učitelje i profesore. zalagali su se za talijanski kao službeni. pokretač i urednik Zore dalmatinske. Policija je posebno nadzirala sudionike četrdesetosmaškog pokreta 68. Na toj su se osnovi .u Dalmaciji formirala dva međusobno suprotna politička pokreta: narodnjaci koji su se zalagali za cjelokupnost hrv. 1868. te studenti bogoslovije u Središnjem bogoslovnom sjemeništu u Zadru. Hvar. Bilo je ograničeno i kretanje građana iz jednog kotara u drugi. K. primoran je političku pasivnost pa se posveio svojim službeničkim poslovima u makarskoj preturi. Potkraj 1865. Imotski. dubrovačko i kotorsko.za i protiv ujedinjenja . Pet vrsta režimske policije budno je i strogo nadzirala posluh i pokornost građana. Page | 86 utvrđena je nova teritorijalno-administrativna podjela Dalmacije na 12 političkih kotareva67. Uz to.

i 1870. kao i izborni pravilnik za Dalmatinski sabor.. Luigi Lapenna. Status veleporeznika imali su posjednici koji su u zadarskome. Zastupnični je mandat trajao 6 godina nakon čega bi se morali održati novi saborski izbori. svećenici. Carevo je obećanje tog ujedinjena bilo samo taktički potez. 1867. Autonomaška se politika temeljila na politici austrijskog režima koji je bio usmjeren protiv ujedinjenja hrvatskih zemalja. seoskih općina biračko pravo imali su još i činovnici. a u biranju biranih birača mogli su sudjelovati samo oni koji su plaćali izravne poreze. kulturnih i drugih potreba. a nagovaranje autonomaša da ometaju i onemogućuju akcije u prilog ujedinjenja. Radom Dalmatinskog sabora rukovodio je i upravljao njegov predsjednik ili potpredsjednik kojeg je imenovao car prema namjesničkoj sugestiji i na prijedlog središnje vlade. Imali su svoje vođe: Miho Klaić. Za zastupnika je mogao biti izabran svaki austrijski državljanin s navršenih 30 godina i izbornim pravom u kuriji u kojoj je kandidiran. Ali ako bi sabor prije isteka mandata bio raspušten. Tim je patentom stvoren i Dalmatinski sabor. Neki od njih osjećali su se kao talijanaši i priželjkivali su da se ujedinjena Italija jednoga dana proširi i na područja cijele istočnojadranske obale. U Dalmaciju su se doselili kao činovnici iz sjevernih talijanskih područja ili su se naselili u Dalmaciju kao trgovci i obrtnici. Od njegova uspostavljanja. U autonomaškim redovima bili su i činovnici hrvatskoga podrijetla. Lovro Monti i Ivan Danilo. . Kuzma Begna i Luigi Serragli. Biračko pravo imale su samo prve dvije trećine tih poreznih obveznika. pomorski pisati i kapetani. Autonomaši su pak bili pripadnici odnarođenih ljudi koji su smatrali da bi istiskivanje talijanskoga jezika kao službenoga iz Dalmacije odvojilo Dalmaciju od utjecaja talijanske kulture i da bi to za Dalmaciju bilo vrlo štetno. Sabor je bio raspušten 3 puta: 1864. zastupnici su se u početku birali kao izaslanici sabora iz saborskog 87 .1867. bilo je izraz stvarnog opredjeljenja austrijske unutrašnje politike. Pravih Talijana bilo je malo. kojim su utemeljeni zemaljski sabori i propisani izborni sustavi. Izborno pravo zasnivalo se na poreznom cenzusu koji se određivao tako što su svi građani koji su plaćali izravni porez bili podijeljeni u tri skupine prema visini poreznih davanja. Smatrali su da i dalje treba Page | 87 zadržati talijanski jezik kao službeni. a imali su svoje konkretne radne dužnosti i morali su biti stalno nastanjeni u Zadru. u kojem je bilo i sjedište Sabora. Izvršno tijelo Sabora bio je Zemaljski odbor od 5 zastupnika koji su bili plaćeni saborski dužnosnici. Kao anutonomaški vođe istaknuli su se: Ante Bajamonti. splitskome i dubrovačkom okružju plaćali najmanje 100. Đuro Pulić. Mihovil Pavlinovć. a u prilozima patenta bilo je i zemaljski ustav za Dalmaciju. Jer ako bi se Hrvati ujedinili. a u kotorskom okružju najmanje 50 forinta izravnog poreza godišnje. i to samo u gradovima i pojedinim gradićima. veljače 1861. To režimsko opredjeljenje za autonomiju Dalmacije puni je izraz dobilo u carskom patentu od 26. postali bi jači i tako bi snažnije zahtjevali zadovoljenje svojih gospodarskih. U kuriji gradova i kuriji vanjskih.svećenici iz seoskih i gradskih župa. novi bi se izbori održali nakon svakog raspuštanja. USTROJSTVO DALMATINSKOG SABORA I NJEGOV STRANAČKI SASTAV 1861. Budući da je Dalmatinski sabor bio zastupljen i u Carevinskom vijeću (državni parlament). časnici stalne vojske i sve osobe s doktoratom. Špiro Petroić. učitelji i profesori. Dalmatinski je sabor imao 43 zastupnika i 41 zastupnika koji su izabrani po izbornim kurijama. U kuriji vanjskih općina glasalo se za saborske zastupnike preko biranih birača. Ozakonjenje izbornog prava na osnovi poreznog cenzusa ozakonilo je već samim tim i izbornu nejednakost građana.

DALMACIJA U SASTAVU AUSTRIJSKOG DIJELA MONARHIJE Nakon sklopljene Austro-ugarske nagodbe 17. utvrđivala visinu općinskog poreza. Međutim. čineći s njima Liberalni savez.. izborno tijelo. po Austro-ugarskoj nagodbi. izborno tijelo. socijalna i druga pitanja u pokrajini. Novi politički predstavnik pokrajine 69 da. a ostali s nižim i najnižim poreznim davanjima činili su III..zastupničkog sastava. a Dalmacija i Istra u sklopu austrijskog dijela Monarhije. U drugoj fazi. falsificiranja i prijetnje biračima za koje su znali da bi glasali za „narodnjake“. Izbor se organizirao u tri zborna tijela prema poreznom cenzusu. izabranih na rok od 3 godine. veljače 1867. Svi porezni obveznici bili su podjeljeni u tri skupine: oni koji su plaćali najviše porezne iznose činili su I. zdravstvena. Samostalno su odlučivala i o jeziku opće administracije. Porezi koje je država ubirala od podanika bili su najveći. Oko 1864. Dogovorili su se da se za održavanja saborskih izbora međusobno podupiru. Njihova općinska vijeća sama su birala općinskog načelnika i članove općinske uprave (prisjednike69). Svoj je proračun Page | 88 popunjavala i raznim taksama. do 1864. nekoliko se uglednijih liberalnih autonomaša privremeno zbližilo s narodnjacima. carinama. Općinska su vijeća imala od 12 do 36 vijećnika. Bile su pretežno izvršitelji naloga. Uz njih se vežu razne korupcijske afere. u kompetenciji Sabora bili su još i njegova briga za gospodarska. i prve polovice 1866.. Austrijska je Carevina podijeljena na njezin austrijski i ugarski dio (službeni naziv: „Zemlje krune svetog Stjepana“). Od stranaka u Saboru. Prvi općinski izbori održani su tijekom druge polovice 1865. NOVA ORGANIZACIJA I DALJNJA ULOGA OPĆINA U DALMACIJI Organiziranost ondašnjih općina imala je dvije različite faze: u pravoj fazi. Sabor je raspolagao i financijama koje su pritjecale od pokrajinskog poreza. hrvatske zemlje pripale različitim dijelovima HM: banska Hrvatska našla se u sklopu ugarskoga. koje su im davale preture i okružna poglavarstva kao njima nadređeni predstavnici vlade. u početnoj fazi postojanja Sabora djelovale su dvije stranke: Narodna stranka i Autonomaška stranka.. o nastavnom jeziku u školama. oni sa srednjim poreznim obvezama činil su II.. školska. Mogao je donositi raznovrsne odluke i zaključke koji bi postali pravovaljani tek nakon careve potvrde. Postojale su tri vrste poreza: općinski. Za izbor općinskog vijećnika bila su tri uvjeta: biračko pravo. i na njima se očitovalo izborno natjecanje između narodnjaka i autonomaša. općine su dobile veću autonomiju. započetoj 1865. Osim prava da iz svoje sredine odašilje zastupnike Dalmacije u Carevinsko vijeće. stalno prebivalište u općini i životna dob od najmanje 24 godine. DALMACIJA OD 1870. režimski su predstavnici tijekom izbora terorizirali birače za koje su znali da će glasovati za opoziciju. birala su općinskog liječnika i primalju. općine nisu imale znatniju autonomiju. koja je trajala od 1822. to je bila otežavajuća okolnost za Hrvate koji su smatrali da su sve bliže ujedinjenju jer su. Općinske načelnike imenovala je pokrajinska vlada na rok od 3 godine. DO 1882. dobro je napisano :P 88 . pokrajinski i državni. izborno tijelo. U počecima većinu je imala Autonomaška stranka koji su uoči saborskih izbora pripadnike Narodne stranke proglasili veleizdajicama. Budući da su predstavljali opoziciju. prodajom koncesija i drugim izvorima prihoda.

izjasnivši se za oportunističku politiku i u drugoj polovici travnja 1873. Prije careva dolaska. Tim je zakonom ukinuto pravo pokrajinskih sabora da svoje poslanike šalju u Carevinsko vijeće i uvedeno biranje zastupnika za Carevinsko vijeće izravnim izborom po izbornim kotarevima. a da za to prethodno nisu zatražili mišljenje svoje stranke. Dalmatinskim Hrvatima. Posjet Franje Josipa I. Josip Antonietti. godine. dalmatinsko narodnjačko vodstvo dobilo je upute da omoguće caru da osjeti da se nalazi na hrvatsko tlu. u ujedinjenoj Italiji sve se više počela očitovati ekspanzionistička težnja prema istočnojadranskoj obali pa je bečka politika napravila zaokret prema Dalmaciji koji su očekivali i dalmatinski narodnjaci. Naime. nije trebala nikakva pomoć organa vlasti već samo pravovaljani izbori. jezik. pokreću svoj list Zemljak. Ivan Danilo. kada su narodnjaci dobili čak 63% glasova. bilo ih je najmanje među autonomašima i „zemljacima“). Ta će secesija narodnjacima. „Bečka petorica“ izdvojila se iz Narodne stranke. bez naklonosti predstavnika vlasti prema jednoj ili drugoj suparničkoj strani. posjetio je Dalmaciju 1875. Tako su dalmatinski narodnjaci postali politički predstavnici pokrajine. Isticali su da su dalmatinski Hrvati odani caru te da su tu odanost potvrdili i vojnim junaštvom u pomorskoj Page | 89 bitki kod Visa 1866. Car je i na Visu bio zamoljen da ubrza zadovoljavanje narodnih potreba u toj pokrajini. donijeti još jedne protivnike u Saboru. izborima za nevolju koji je ozbiljno narušavao autonomiju ovlasti pokrajinskih sabora. Takvo je ozračje vladalo na samobrskim izborima 1870. „Zemljaci“ su svoju stranku nazvali Narodno-srednjačka stranka. No. Postupak „bečke petorice“ izazvalo je veliko nezadovoljstvo u narodnjačkim redovima. da država podupre izgradnju luka u primorju. Dalmaciji Car Franjo Josip I. Prema danim uputama. svaki je narodnjački općinski načelnik svoj pozdrav trebao započeti na hrvatskom. On je obećao da će poduprijeti ispunjavanje tih potreba i svojega što mu je bilo naznačeno. godine kada je „bečka petorica“ glasovala za Zakon o izravnim izborima. kada su prodnijeli teškom porazu Talijana. petorica70 dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću glasovala je za zakon o tzv. da se činovnici ne ponašaju stranački. U Dubrovniku je car prisustvovao i na kazališnoj predstavi koju su izvodili gostujući glumci iz Zagreba što svjedoči o kulturnoj povezanosti banske Hrvatske i Dalmacije. a nastaviti na talijanskom jeziku. Prva secesija u narodnjačkim redovima 1872. uz autonomaše. da bi pobijedili u saborskim izborima i postali politički predstavnici Dalmacije. isušivanje močvarnih polja i izgradnju željezničke pruge kojom bi se Dalmacija povezala sa zaleđem. a nepovoljnost će se izraziti i na prvim održanim izravnim izborima za Carevinsko vijeće u listopadu iste godine kada su izabrana samo 3 narodnjaka (dakle.Nakon Austro-ugarske nagodbe austrijski je politički vrh smatrao da bi u Dalmaciji postpuno trebao manje podupirati autonomaše i više se oslanjati na predstavnike hrvatske narodne većine. to je značilo i čekanje na ostvarenje tog obećanja. a to će protivljenje svoj vrhunac doseći 1873. Đorđe Vojnović i Frane Fontana  inače narodnjaci 89 . Postojao je za to jedan bitan vanjskopolitički razlog. Pomoć bosanskohercegovačkim ustancima 70 Stefan Ljubiša. ukratko ga zamoliti da se u srednje škole i urede uvede hrv.

ožujka 1876. Najotvoreniji izazov za narušavanje hrvatsko-srpskih političkih odnosa u Dalmaciji potaknuo je Stefan Ljubiša. uočavalo se. saborski je odbor predložio da Sabor da ne potvrdi Ljubišin izbor.. liječenje. srpski su birači iz Ravnih kotara i Bukovice glasovali za Gustava Ivanića. - 1895. obuću. hranu. srpsko stranačko organiziranje.1876. Stefan Ljubiša (1870. Ali kada bi se govorilo o vjeri. Herceg Novom i Kotoru. osobito kada su postali otvoreni velikosrpskoj propagandi. Uzimajući to u obzir. razina nacionalne svijesti u Hrvata postaje viša pa talijanizacija nije mogla teži bez narodnog otpora. U pograničnim je dijelovima Dalmacije prema BiH osnovano više odbora za pomoć Page | 90 ustancima. mešu kojima su osobito važni i aktivni bili odbori u Kninu. . vođa „zemljaka“. Bili su to najprije Špiro Petrović (1861. Dalmaciji i banskoj Hrvatskoj. početkom siječnja 1880. Prilog je tome i činjenica kako je austrijski vladajući vrh tijekom punih 35 godina uzastopno imenovao za predsjednika Dalmatinskog sabora nekoga iz redova malobrojnih srpskih zastupnika. Jednom je isposlovao koncesiju za izgradnju željezničke pruge od Splita do Knina te ju je potom prodao i tom prodajom dobio veću svotu novca. koji je izlazio u Zadru. Metkoviću. što je Sabor i učinio.Risan . U Dalmaciji je postojao i Središnji odbor za pripomoć nevoljnim Bošnjakom i Hercegovcem.). narodnjački su ga zastupnici nastojali ukloniti s političke scene pa su 13. Srpska je stranka pokrenula i svoj časopis Srpski list. Odbor je slao i dobrovoljce među kojima je bilo i Talijana. Dalmatinski narodnjaci u tom su ustanku vidjeli mogućnost da se BiH konačno oslobodi od Turaka i priključi susjednim zemljama.1875. koristeći se položajem. ali se potajno poduzimalo sve da se taj ustanak iskoristi za ostvarenje ciljeva austro-ugarske ekspanzionističke politike.Herceg Novi . Ljubiša je ponovno izabran za saborskog zastupnika u izborništvu kurije vanjskih općina Kotor . u BiH je počeo ustanak prema kojem je Austro-Ugarska u početku zauzimala neutralan stav. kako nekima od njih smeta isticanje hrvatskog imena i slavljenje hrv. a ne za Mihu Klaića. posebice na srpskoj strani. Na redovitim saborskim izborima. ona se nije smjela miješati s politikom. U izborima za Cervinsko vijeće u srpnju 1879. primali su izbjeglice iz BiH te im omogućavali smještaj. napustili sabornicu sa zahtjevom da on bude smijenjen s dužnosti saborskom predsjednika. velikana te kako sve češće i uoprinije nastoje isticati svoje srpstvo. Zato organizirano djeluju da i sa svoje strane priodnesu uspješnosti ustanka. zbog pritužbi iz tog izborništva na neke nezakonitosti tijekom izbora.1870.. gospodarskom. Dubrovniku. Odbori u prograničnim dijelovima Dalmacije. . Splitu. kandidata i vođu Narodne stranke što je značilo konačan razlaz Narodne stranke. koji se uglavnom brinuo za vlastite interese.) i Đorđe Vojnović (1877. a kako bi pomogao u ustancima. Druga secesija u narodnjačkim redovima Dalmatinska Narodna stranka od početka je bila zajednička politička organizacija i Hrvata i Srba jer su obje strane dijelile iste interese na kulturnom. Započela je i borba za 90 . st. No. nanovo uobličene potkraj 1873. koju su Srbi potom i napustili i osnovali svoju Srpsku stranku.). prosvjetnom i narodnosnom planu. što je izričito bilo istaknuto u programu Narodne stranke. ali i Središnji odbor. odjeću itd. Unatoč zajedničkim interesima. Ljubiša je tada dobacio narodnjacima: „Ja znam da vi mene ne trpite jer sam Srbin po narodnosti i pravoslavan vjerom!“ Ta je izjava djelovala na Srbe i na one koji su sve glasnije počeli zagovarati zasebno. Rezultati borbe za pohrvaćenje školstva U drugoj polovici 19. kandidata Autonomaške stranke.Budva.

Učitelji su se izobražavali najprije na učiteljskim tečajevima. kada je raspušteno autonomaško splitsko Općinsko vijeće (zbog dokazanih nezakonitosti u radu općinske uprave) i kada je postavljen komesar za daljnje privremeno upravljanje općinskim poslovima. kao i splitske velike realke. Bajamonti je pokretao velike graditeljske pothvate u Splitu pa je zbog toga bio osnovao i društvo Associazione Dalmatica. jezika u školstvu pohrvaćenjem općina i u sudstvu pohrvaćenje kotarskih i okružnih sudova. vođi splitskih narodnjaka. Proces pohvraćenja osnovnih škola tekao je dalje i uspješno završio do 1880. započelo je 1880. Glavna. također s hrv. Međutim. nije dobio zastupnički mandat.. još samo 4 radile na stranim jezicima . jeziku bila je franjevačka gimnazija u Sinju. U Kotoru je djelovala niža realna gimnazija na hrv. kada su. Slijedili su politiku Narodne stranke. nije u svemu uspio ostvariti svoje ciljeve. više od njih 300. Na tim su izborima pobijedili narodnjaci te je novo narodnjačko Općinsko vijeće iz svojih redova izabralo Dujma Rendića Miočevića za općinskog načelnika. Kako je s vremenom u tom dioničkom društvu bilo i nepravilnog gospodarenja. bili i narodni prosvjetitelji. i u Osijeku 1878. nastavnom jeziku.pohrvaćenje dalmatinskih osnovnih škola u kojoj su sudjelovali i roditelji učenika. Ta je pobjeda široko odjeknula. što su posvjedočile brojne brzojavne čestitke upućene Gaji Filomeni Bulatu. Za razliku od Zadra. osmorazrednu gimnaziju. U tadašnjim okolnostima nije se moglo ostvariti ni ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. Pohrvaćenje dubrovačke gimnazije započelo je 1869. uz župnike i kapelane. borbom za ostvarenje političkog programa Narodne stranke. splitski su se narodnjaci poslužili time kao svojim jakim argumentom protiv Bajamontija i. Narodni preporod u Dalmaciji. Drugi udarac bio je 1880. u Petrinji 1874. Dalmatinski su narodnjaci uspjeli u nastojanju da otvore dvije učiteljske škole na hrv. uspješno je izborena prednost hrv. Izbori za novo općinsko vijeće u Splitu održani su u srpnju 1882. Pohrvaćenje ostalih srednjih škola bilo je teže jer su one bile financirane iz državnog proračuna. ali vlasti su je zabranile jer vlasti nije bilo po volji da se hrvatske na taj način sjedinjuju. Bio je to prvi veliki udarac splitskim autonomašima. koji je kao glavni grad Dalmacije bio sjedište raznih pokrajinskih ureda i zbog toga s podosta talijanskoga i potalijaničenog činovništva koje je bilo glavni oslonac Autonomaške stranke. Ti tečajevi i te škole s vremenom nestaju. narodnjački zastupnici u Dalmatinskom saboru i u Carevinskom vijeću. Pobjeda hrvatske političke misli u Splitu i njezino značenje Po broju stanovnika Split je bio najveći grad u Dalmaciji. započet 1861. narodnjački vijećnici i u općinskim vijećima. Četvrta se skupština trebala održati u Dalmaciji. pa i unatoč tome.3 na talijanskom i 1 na njemačkom jeziku. ne samo u Dalmaciji. Pohrvaćenje splitske gimnazije. Split je bio u drukčijem položaju. kao i narodnjački tisak. splitski općinski načelnik i saborski zastupnik. već i u banskoj Hrvatskoj. a tu su suradnju obilježile i njihov zajedničke skupštine koje su se održavale u Zagrebu 1871. u njemu je također Autonomaška stranka imala vrlo jako uporište. Đaci dalmatinskih preparandija odgajani su da budu i dobri učitelji i dobri domoljubi. 91 . i to Muška preparandija u Arbanasima kod Zadra i Ženska preparandija u Dubrovniku. potom i u učiteljskim Page | 91 školama s talijanskim nastavnim jezikom. objedinjujća ličnost tog autonomaškog uporišta u Splitu bio je Ante Bajamonsti. a mnogi su u njegovu čast i svojim sinovima davali njegovo ime. kao kandidat Autonomaške stranke. U dalmatinskim selima učitelji su. Splitski su ga pučani nazivali ćaćom.. Prva gimnazija koja je u Dalmaciji održavala nastavu na hrv. jeziku. nastavnim jezikom. a 1872. Postojala je staleška i politička suradnja između učiteljstva u Dalmaciji i banskoj Hrvatskoj. otvorena 1854. preustrojena je u potpunu.

nije se ostvarilo sve do sloma HM-a. i pravaši . i 1889.. U zagovoru preporodnih ciljeva u Dalmaciji osobito je važnu ulogu imao Narodni list (glasilo ondašnje Narodne stranke) koji je izlazio do 1862. Pristaše autonomaške (talijanaške) stranke željeli su da se Dalmacija u budućnosti nađe u sklopu Italije. Istiskivanjem jedrenjaka propadala je i domaća brodogradnja. Nastojanje da se izgradi željeznička pruga koja bi povezivala Dalmaciju i Bansku Hrvatsku. Tako su potkraj 19. GOSPODARSKA SITUACIJA I RAZBOJ ZDRAVSTVA Dalmacija nije bila samo upravno odvojena od Banske Hrvatske već je bila i prometno izolirana od nje. Pristaše dalmatinske Srpske stranke bili su nadahnjivani velikosprskom politikom te su željeli da se Dalmacija jednog dana nađe u sklop u Velike Srbije. tj. stjecajem okolnosti.pod vodstvom Frana Supila) složno pojačali svoju političku aktivnost. 1879. dubrovački su Hrvati (i narodnjaci . najupornije svojatali. Jedino je Zadar ostao autonomaškim uporištem u Dalmaciji. osnovali su Srpsku stranku izbacivši iz njezina programa zahtjev za sjedinjenjem Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Pod pritiskom dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću bila je izgrađena željeznička pruga od Šibenika do Perkovića i do Splita do Siverića 1877. I jedna i druga protivile su se ujedinjenju Dalmacije s Banskom Hrvatskom. najizrazitije izjasnio za hrv. tako iznenadno i nerazložno dođe u ruke protivnika hrv. srpski su političari djelovali u sklopu Narodne stranke. pristaše srpske stranke putem svog stranačkog glasila ustrajno su propagirali tu ideologiju tvrdeći da su svi štokavci Srbi. političke misli. političku misao i u čijim su općinskim poslovima od 1869. Nastojali su. iako bez ikakve osnove. Srba-katolika. st.pod vodstvom Pera Čingrije. Oživljujući velikosprsku ideologiju Vuka Karađića. Ulagali su velike napore da za svoju stranku pridobiju što više pristaša u Dubrovniku kojega su. udružene su pristaše Srpske i Autonomaške stranke preuzele u upravu dubrovačke općine. ali nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti narodnjake koji su i dalje ostali saborska većina.Njegove posljednje velike pobjedonosne političke bitke realizirane su u Splitu pohrvaćenjem splitskih srednjih škola i splitske općine. i to poglavito zbog političkih razloga. Te dvije velike pobjede mogu se smatrati završnicom narodnog preproda na dalmatinskom tlu..) dubrovačka je općina došla u hrvatske ruke. zagovarale su dalmatinsku autonomiju. koji se još 1848. 92 . služeći se pritom kojekakvim izmišljotinama najniže propagandističke razine. i pogotovo 1861. Malobrojni su se zaposlili na parobrodima jer ih je u Dalmaciji bilo malo zbog njihove visoke nabavne cijene. Ti krajnji ciljevi jednih i drugih autonomaša u Dalmaciji dovodili su ih u nepomirljive opreke. Pristaše obiju stranaka istupili su dogovorno i u saborskim izborima 1883. narodnjaci imali glavnu riječ. Page | 92 POLITIČKA SPREGA SRPSKOG I TALIJANAŠKOG AUTONOMAŠTVA Nakon uspostave ustavnog stanja u Dalmaciji.. Srpska stranka od svog je nastanka surađivala s Autonomaškom strankom. što je imalo za posljedicu da su mnogi pomorci i brodograditelji ostali bez posla. ojačati svoju stranku stvaranjem i privlačenjem tzv. nestala i dva velika brodska dionička društva: Pelješko pomorsko društvo i Dubrovačko pomorsko društvo. Sudjelovanje u pomorskom prometu ometano je političkim i gospodarskim krizama. Taj je događaj vrlo nepovoljno odjeknuo u Dalmaciji i u Banskoj Hrvatskoj jer je bilo neshvatljivo da hrvatski Dubrovnik. služeći se podmićivanjem. Devet godine poslije (1899. a najzad i krizom plovidbe na jedra jer su .s razvojem parobrodarstva - istisnuti jedrenjaci velike obalne i duge plovidbe. 1890. Kako bi ponovno imali vodeću ulogu u općini. do 1890. Međutim.

Proslava otkrića Kačićeva spomenika (rad kipara Ivana Rendića) u Makraskoj 26. Vidjelo se to pri sklapanju Trgovinskog i brodarskog ugovora između Austro-Ugarske i Italije potpisanog 6. listopada 1891. Banske Hrvatske. pjevačkih društava u Zagrebu. Zdravstvo Brigu o javnom zdravstvu vodila je općinska i pokrajinska uprava. veljače 1892. Page | 93 Razvijao se i moderni turizam. Prva tvornica cementa u splitu počela je s radom 1865. na jednog je općinskog liječnika dolazilo 4 470 stanovnika. Banske Hrvatske te iz BiH da sudjeluju u tom svehrvatskom kulturnom i političkom slavlju. Istre i BiH dogodio se za trodnevne proslave otkrića Gundulićeva spomenika (rad kipara Ivana Rendića) u Dubrovniku. otvoren početkom 1897. lako je shvatiti kao je i to poljoprivredno pučanstvo loše živjelo.. kolovoza 1890. prosinca 1891. Imajući na umu pretežno kršna. Za to su osobito bile prikladne nacionalne proslave. do 27. Te su bolnice nazivane pokrajinskim zato što su bile financirane iz pokrajinskog zdravstvenog proračuna. Zdravstvenu službu u općinama obavljalo je općinsko zdravstveno osoblje. Šibeniku. a uglazbio ih je Josip Runjanin 1846. pružila je priliku da se u tom gradiću okupe mnogi Hrvati. obljetnice osnutka zagrebačkog Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva. iz BiH te iz Dalmacije. Sastajali su se i s prvacima banovinskih političkih stranaka. Grad Dubrovnik. Na izložbu su dolazili Hrvati iz Istre. gostionice i kavane. Bolničko liječenje obavljalo se u pokrajinskim bolnicama: u Zadru. koji su došli ne samo iz svih krajeva Dalmacije već i iz Istre. otpjevana je i pjesma Lijepa naša domovino (stihove napisao A. U svakoj od njih postojalo je rodilište i nahodište. Mislili su da treba iskoristiti svaku zgodu za svehrvatsku emocionalnu integraciju. dostojno je tom prilikom pokazala koliko je on bio duboko hrvatski grad.. Mihanović 1835. a samim tim gradili su se i sve udobniji hoteli. neplodna zemljišta u Dalmaciji. kolovoza do 14. lipnja 1893. izabranih na osnovi javnog natječaja i plaćenih iz općinskog proračuna prema ugovoru o opsegu poslova. Prigoda za okup Hrvata bila je i velika gospodarska izložba u Zagrebu od 15. Među prvim modernim hotelima na dalmatinskoj obali bio je najveći i najudobniji Hotel Imperijal u Dubrovniku. Austro-Ugarska i Njemačka su i dalje Italiji činile neke ustupke koji su za nju bili od gospodarske važnosti. zatim se prerađivala riba. VELIKE HRVATSKE NACIONALNE PROSLAVE Hrvati su živjeli u nadi da će se ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom u promijenjenim okolnostima ipak dogoditi. svijeće. i trebao 93 . te jedne ili više primalja.). a uz to još i suše i druge nepogode. Sol se proizvodila na Pagu i u Stonu. U Šibeniku je bila i bolnica za duševne bolesti (jedina u Dalmaciji). Splitu i Dubrovniku. organizirana u sklopu 50. u kojemu je na vlasti privremeno bila srpsko-autonomaška koalicija. sastavljeno od jednog ili više liječnika. Novi veliki skup Hrvata iz Dalmacije. VINSKA KALUZULA I NJEZINE POSLJEDICE Da bi Italiju zadržale kao saveznika. proizvodila tjesetnina. Pristustvovali su i izvedbi Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski i Gundulićeve Dubravke. proizvodio se i liker (osobito u Zadru). Pjesma se toliko svidjela slušateljstvu da je otada prihvaćena kao nacionalna himna. Industrijska proizvodnja sporo se razvijala. koža i konop. od 25. Na tadašnjem koncertu Saveza hrv. sapun. Ugovor je stupio na snagu 1.Većina je dalmatinskog pučanstva živjela od poljoprivrede i ribarstva. 1894.

Splitska Trgovačko-obrnička komora objavio je da Dalmacija zbog Vinske kaluzule godišnje gubi oko 6 milijuna fijorina i da će za 12 godina trajanja te klauzule izgubiti ukupno 72 milijuna fijorina. Osoba namjesnika povezivala je i privilegiranu krunovinu grada Trsta s onom Gorice. i tako je konačno združeno područje bivše mletačke Iste s područjem austrijskog dijela Istre. prosinca 1903.) i Načela za ograničko uređenje krunovinama Austrijske Carevine propisuje da je glavna upravna vlast krunovine namjesništvo kojim rukovodi zemaljski poglavar:podložna su im okružja koja dijelom imaju nadzornu. Poreč. a dekretom Dvorske kancelarije od 29. Krk i Lošinj. papa Lav XIII. a kopitarsku biskupiju sjedinio je s tršćanskom. Piran. tzv. kolovoza 1825. a za ostale kotare prvostupanjski Okružni sud u Rovinju. ISTRA TIJEKOM 50-IH I 60-IH GODINA 19. Ustav za grad Trst proglašen je 12.je vrijedi do 31. Pazin. ali male učinke. Motovun. a dijelom izvršnu funkciju. došla je i druga nezgoda: pojava filoksere. Podgrad. bilo osnovano i Društvo za promicanje narodno-gospodarskih interesa kraljevine Dalmacije. Time se stavlja izvan funkcije ustav iz 1849. a u tom sklopu i svoje porezne obveze. Carskim patentom od 25. Silvestarski patent (1851. Gradiške i Istre. smanjene su ovlasti općina itd. Dalmatinski sabor te dalmatinski zastupnici u Carevinskom vijeću. svojim su protestima odmah ustala mnoga općinska vijeća širom Dalmacije. I pulska biskupija ukinuta je istim 94 . Goričko okružje i grad Trst činili su pokrajinu Primorje a sjedištem u Trstu. STOLJEĆA Kako je Listopadskom diplomom (1860. dalmatinske trgovačko-obrtničke komore.) i Veljačkim patentom (1861. ukinuo je novigradsku biskupiju i pripojio je tršćanskoj nakon smrti buskupa Balbija. Knežijom. Cres. određeno je da Ilirsko primorje čini trgovačko područje grada Trsta te Goričko i Istarsko okružje. Buzet. Labin.) uvedeno ustavno stanje u Monarhiji. koje je imalo dobre namjere. Podgrad i Volosko. umjeren apsolutizam. Stupaju na snagu reforme sudstva. U Beču je 1894. U organizaciji pravosuđa Zemaljski sud u Trstu kao prvostupanjski sud nadležan je za kotare Kopar. Pula. Osiromašeni dalmatinski poljoprivrednici morali su napuštati svoju domovinu i iseljavati se u daleke prekomorske zemlje. točku završnog protokola i onda Italiji dopušta izvoz vina u Austro-Ugarsku uz povlaštenu carinsku stopu od 3 fijorina i 20 novčića po izvezenom hektolitru. travnja 1850. Page | 94 Protiv Vinske kaluzule. bilježništva. Rovinj. Spomenuti dekret određuje da je sjedište Istarskog okružja u Pazinu. Vodnjan. Buje. travnja 1825. financijske uprave i dr. prostor Istarskog poluotoka dobio je svoj Pokrajinski sabor i naziva se Istarskom markgrofovijom. koja je teško pogađala dalmatinske poljoprivrednike. ta je vinska kaluzula među dalmatinskim poljoprivrednicima i trgovcima vinom doživljena kao težak udarac dalmatinskom vinarstvu. Međutim. Kako je u Dalmaciji vino bilo glavni tržišni proizvod čijom su prodajom poljoprivrednici podmirivali svoje životne potebe. Uz tu brigu. Ta administrativno- teritorijalna podjela stupila je na snagu 1. travnja 1825. koji na svome području ima i ulogu trgovačkog suda. Istarsko je okružje podjeljeno na 16 kotara: Kopar. proglašen je ustav za „pokneženu grofoviju Goricu i Gradišku i markgrofoviju Istru“. Volosko. Vladarevim dekretom od 15. i uvodi nova centralizacija. a one čine zasebnu „krunovinu“. Piran. U smislu crkvene jurisdikcije. precizirano je područje koje treba činiti to administrativno područje. počela uništavati dalmatinske vinograde. Istarsko. bulom Locum beati Petri 1828. Klauzula o vinu bila unesena u 5. U rudarskim poslovima za pokrajinu Primorje nadležan je pak Zemaljski sud u Ljubljani. koja je od 1894. veljače 1850.

Neznatnih pomaka bilo je 60-ih godina u podizanju suvremenijih pogona za proizvodnju ulja (na otoku sv. Za Istru je predviđen Pokrajinski sabor koji se trebao sastajati u Poreču. Biskup Legat zauzeo se za dvojezičnost zemaljskih ureda.). ali bez rezultata. Prva hrvatska čitaonica osnovana je 1866. Iste se godine vodila i polemika o nastavnom jeziku u državnoj gimnaziji u Pazinu. vodila se oštra polemika o ukidanju 3 virilina zastupnika.. Andrija kraj Poreča i na Cresu). Ponovno jača liberalna iredentistička struja talijanskih zastupnika. Na drugoj saborskoj sjednici pristupilo se izboru zastupnika u Carevinsko vijeće. Novi su izbori provedeni u kolovozu i rujnu iste godine. Pravo glasa ovisi o izbornom cenzusu. za omogućavanje školovanja siromašnim hrv. s kulturnom i gospodarskom tematikom. u Rovinju. a na zasjedanju u jesen 1868. dok je talijanska javna knjižnica osnovana u Kopru već 1760. Što se pak tiska tiče. Na sjednici 10. do 19. u to vrijeme na području Istre. u Kastvu. U prometnom smislu važan je završetak pruge Beč . Četvrta sjednica posvećena je organizaciji Zemaljskog odbora. do 17. travnja 1861. a namjesnik pokušava i uspjeva pridobiti većinu. ali nitko nije izabran. a svaki od njih birao je određen broj zastupnika.. veljače 1867. rujna 1861.. Pitanje dvojezičnosti poteglo se i na petu sjednicu. kolovoza 1870. Glede obrtničke proizvodnje suvremenici se slažu da u Istri nema poduzetničkog duha. od Hrvata bili su prisutni biskup Poreča Juraj Dobrila i biskup Krka Ivan Vitezić te kanonik Franjo Feretić. Sastojao se od 30 članova. U prvom sazivu Istarski je sabor održao samo jedno zasjedanje. Većinu su činili Talijani. a to će se posredno odraziti i na gospodarstvo Istre.1894. održani su izbori za Sabor prema kurijalnom načelu. izlazi tjednik L'Istriano (1860. nanijevši goleme štete vinogradarstvu. đacima. a od Slovenaca tršćanski biskup Bartolomej Legat i zastupnik vanjskih općina izbornih kotara Voloskog i Podgrada Josip Samsa. i to od 3 biskupa koji su u Sabor ulazili po svojoj funkciji (tzv.virilisti) i 27 izbornih zastupnika. - 1861. veljače 1867. ne izlaze ni jedne novine ili časopis na hrvatskom jeziku. što će potaknuti gospodarski zamah upravo potkraj 60-ih godina. 95 .aktom. stanovnišvo je podijeljeno u izborničke razrede.Trst 1857. Hrvatski su se zastupnici zalagali za hrv. U svom trećem sazivu Sabor djeluje od 18. za porezne olakšice pa i za sveopće poboljšanje gospodarskih prilika u pokrajini. srpnja 1861. . a pripojena je porečkoj 1830. Glavna je zadaća Sabora bila izabrati 2 predstavnika u Carevinsko vijeće u Beču. ali talijanski zastupnici tome su se protivili.). te koparski politički i gospodarski dvotjednik La Provincia dell'Istria (1867. a na području Istre. Sabor je konačno raspušten 14. obavljen je izbor dvaju predstavnika u Carevinsko vijeće. Izlazi nekoliko talijanskih novina i časopisa u Trstu. zatim u Puli 1869. Biskupi su prestali prisustvovati saborskim sjednicama. Gospodarski potres prouzročila je pojava lužnjače 1853. Čak je izglasan zakon da službeni jezik Sabora bude talijanski. dok je za četvrtu uvedeno neizravno glasovanje. koje je osim maslinarstva glavna grana istarskog poljodjelstva. Na temelju nekih statistika zaključeno je da su veleposjednici nacionalno svjesni Talijani. pa i u Primorju. Istarski sabor u svom je drugom sazivu djelovao odo 25.). 1861. U takvim okolnostima treba se upitati kakav je bio stav javnosti i tko je uopće činio ondađnju javnost. a izarani su namjesnik Burger i biskup Dobrila. tj. Na šestoj sjednici ponovno se trabalo izabrati dva predstavnika za Carevinsko vijeće. ali bezuspješno. jezik. Prva slovenska čitaonica osnovana je u Dekanima 1869. Jednaka sudbina pogodila je i osorsku biskupiju koja je pripojena krčkoj. Page | 95 Glasovanje je javno i izravno za prve tri kurije. i to šest sjednica u razdoblju od 10 dana (travanj 1861.

Opozicijsku djelatnost u Saboru je Khuen „regulirao“ novim poslovnikom koji je davao predsjedniku Sabora apsolutnu moć kojom je mogao isključiti pojedine zastupnike opozicije s velikog broja saborskih sjednica. Donesen je Zakon o reorganizaciji sudstva i uprave koji mu stvara poslušan činovnički aparat. Tim je zakonom uništena autonomija sudstva jer su suci potpuno ovisni o vladi. ali pregovori po običaju završavaju neuspjehom. pa i Bosne. Zato je odmah nakon dolaska u Zagreb (u prosincu 1883. Sve više pučanstva odlazi u Ameriku i druge prekomorske zemlje. Khuen je u svoju Narodnu stranku uspio privući i neke istaknute srpske predstavnike na koje se oslanjao u svojem vladanju. tražeći ondje kruh i zaradu. Računa se da je do izbijanja Prvoga svjetskog rata samo u Ameriku otišlo više od pola milijuna hrvatskoga pučanstva. Khuen nasilno provodi sve izbore. ali sve češće i stalni boravak. on je odmah požurio sasvim oslabiti opozicijske snage u zemlji. a time omogućuje izborni red sa smanjenim brojem zastupnika sa 110 na 88. Tisza i Khuen služe se već dobro poznatom praksom sazivanja Kraljevinskoih odbora sa zadaćom rješavanja svih nesuglasica u vezi s Nagodbom uključujući ponajprije financijsku problematiku. Khuen je isticao kako Hrvatska prije svega treba vlastitim sredstvima „stati na vlastite noge“. Budući da je za Khuena dualistički sustav bio uspostavljen za „nedogledna vremena“. kao i njihove zahtjeve za povratak Dalmacije i Rijeke pod hrvatsku vlast. i koje se izravno koristilo za investicije u Mađarskoj i razvoj tamošnjeg gospodarstva. osobito glede pitanja Dalmacije. Drastičan je bio Zakon o ukidanju porote nza tiskarske delikte kojim je Khuen želio onemogućiti protunagodbeno djelovanje opozicije putem tiska. kloturom i proširenim pravima predsjednika. kralj je na prijedlog ugarske vlade za hrvatskog bana imenovao iskusnog unionista Karola (Dragutina) Khuen-Héderváryja. Takvu situaciju je mađarski tisak iskoristio u prilog tvrdnjama o hrvatskom deficitu.) k sebi pozvao vodstvo Narodne stranke. koja je već od godine 1873. ZAKONODAVSTVO U KHUENOVO DOBA S Narodnom strankom na svojoj strani. Kako bi smirila javnost. jer Hrvatska tobože ne može ni samu sebe uzdržavati. uvodi novi saborski poslovnik s tzv. a jednako tako je radio i na stvaranju sebi odane stranke u Saboru. pa zato i u tome smislu treba pomoć ugarske vlade. u smjeru konačnog slamanja opozicije. Dosljedno tome nastojao je slavonsku svijest pretvoriti u nacionalnu svijest davanjem brojnih gospodarskih ustupaka. Page | 96 Uharska je vlada vjerovala da će on realizirati njezine temeljne političke ciljeve kojima je bit pretvaranje Hrvatske u potpuno podređen dio mađarske države. U takvim okolnostima uspjeva postaviti temelje svog programa. KHUENOVA GOSPODARSKA POLITIKA Veći se dio ubranih prihoda u Hrvatskoj trošio na mađarske investicije od kojih Hrvatska nije imala nikakve koristi. nosila unionistička obilježja. BANSKA HRVATSKA U DOBA BANA KHUEN-HÉDERVÁRYJA OBILJEŽJA KHUENOVA REŽIMA Nakon ukidanja komesarijata. Riječ je o 56% prihoda u Hrvatskoj koji su buli namijenjeni zajedničkim poslovima. a tek će onda moći usmjeravati više sredstva u kulturu i školstvo. pa stoga napuštena seljačka zemlja većinom prelazi u ruke njemačkog i mađarskog kapitala. te napokon s njima uspio dogovoriti suradnju. što je istodobno bio i golemi financijski gubitak za 96 .

taj je zakon regulirao također obveze plaćanja radnika. Razvoj domaćeg kapitala uvelike je onemogućen i željezničkom politikom ukarske vlade.Hrvatsku. i način obrade zemlje još je bio na niskoj razini. Uz to. na željeznicama u Hrvatskoj također se provodila nasilna mađarizacija. zbog jak vanjske konkurencije svome radniku nije mogao dati dobar posao. a i zbog raspada zadružnog života. uključujući i pravo radnika na dnevni i tjedni odmor. pa brojni štrajkovi nisu bili rijetkost. kao i sankcije i za vlasnika radionice ili tvornice ako ne bi poštovao uvjete propisane zakonom. No ipak takvo je poslovanje omogućilo nešto bolji položaj školstva i razvoj kulture i graditeljstva uopće što je i zasluga Khuenovog oportunog ministra Izidora Kršnjavoga. svi napori ne samo da se očuva nego i razvije kućni obrt. Ostali dio pučanstva posvetio se uglavnom trgovačkim i obrtničkim poslovima. Premda su zaposlenicima načelno zajamčena neka prava. pa i samog ministra Kršnjavoga u cilju očuvanja izvorne narodne umjetnosti. koji je bio temelj za osnivanje dobro poznatih bolničkih blagajna. znatan se dio seljačkog pučanstva zapošljavao na veleposjedima ili u gradovima kao kućna služinčad. premda njihov kapital nije rastao u skladu s brojem kreditnih zadruga. Khuen je inicirao osnivanje glasovite Hipotekarne banke. međusobni odnosi poslodavaca i zaposlenika do te su mjere pogoršani da poslodavac ili majstor. ali i pravo na zapošljavanje djece u tvornicama mlađe od 14 godina. ali je ona poslovala u korist njemu naklonjenog veleposjeda. Bila je to pretežito drvna industrija. a znatno je povećan i broj i novčanih zavoda. Premda je Khuenova vlada uvela „slobodu“ obrtničkog i industrijskog poslovanja. sredstva kojih su dakako pribavljali sami radnici. posebnim školskim zakonom (1894. ostali su bez rezultata.) počinje se uvoditi mađarski jezik kao obvezatan predmet u sve srednje škole. Štoviše. upravo Rijeka postaje središnja luka mađarskog kapitala u Hrvatskoj. Zbog posljedica europske agrarne krize koja uvjetuje nagli pad cijene žitarica. a uspio je pridobiti i neke istaknutije srpske predstavnike koji su se i 97 .) već na početku Khuenove vladavine. što se Page | 97 odrazilo na sve grane obrtničke i industrije proizvodnje te na području agrara. Međusobne odnose radnikai poslodavca regulirao je Obrtni zakon (1884. Donesen je Zakon o podupiranju obrtničkih i tvorničkih namještenika u slučaju bolesti. DJELOVANJE POLITIČKIH STRANAKA Nakon što je odmah na početku svoje vladavine ban Khuen-Héderváry pretvorio nekadašnju Mažuranićevu Narodnu stranku u svoju vlastitu. Uz opširne regulacije cjelokupnog obrtničkog i industrijskog poslovanja. zatim prehrambena industrija koju obilježava razvoj parnih mlinova osobito u Slavoniji. dovršena željeznička pruga Budimpešta – Rijeka. koju je također pomagala Khuenova vlada želeći je upravo gospodarskim razvojem također distancirati od ostalih dijelova Hrvatske. teško je pogođeno hrvatsko seljaštvo. Međutim. „služinče“ je ipak bilo prepušteno vlasti gospodara. i to preko Zagreba. Mađarska je vlada uvela i krajnje nerazumne razlike u naplati željezničkih pristojba tako da je prijevoz brašna od velikih budimpeštanskih mlinova do Rijeke bio jeftiniji nego primjerice od Zagerba do Karlovca. a u cijeloj zemlji namjerno su se gradile mađarske škole. jer se protivno slovu nagodbe kao poslovni jezik nametao mađarski. krenuo je u slamanje opozicijskih stranaka. Zbog gubitaka ekonomske i financijske samostalnosti na temelju Nagodbe u Hrvatskoj se osjećao veliki nedostatak akumulacije domaćeg kapitala. Osim toga. uvjete njihova otpuštanja zajedno s otkaznim rokovima. kojom će nametati svoju politiku prvenstveno u Saboru. Khuen je brojne članove Narodne stranke uspio pridobiti raznim činovničkim položajima. Nakon što je 1873.

pomaganje pravoslavnih ustanova i ravnopravnost ćirilice i latinice. Khuen najprije uništava začetke seljačkog pokreta u Slavoniji i Srijemu. što je jedan od glavnih razloga neuspjeha stranke. čije je konkretne uspjehe sprečavala nemogućnost suradnje s opozicijskom Neodvisnom Page | 98 narodnom strankom. kojoj je na čelu Ante Starčević sa svojim protudinastičkim shvaćanjima. I u Neodvisnoj narodnoj stranci se stvarala ideja „čistoće“ Nagodbe koja se suprotstavljala Khuenovoj Narodnoj stranci i koja je obećavala stabilizaciju hrv. ali koji je još otprije simpatizirao pravaše. Zbog sve težeg položaja pučanstva rasla je popularnost Stranke prava. Jedan od najistaknutijih prvaka Stranke prava. Frank se 1890. U doba uspona Stranke prava (1884. ali na temeljima Nagodbe i oslona na bečki Dvor. sve je više uvjeren da je Hrvatska važna za dinastiju i Monarhiju. Frank se u cilju oslobađanja stranke od veleizdajničkog naslijeđa. u kojima pravaši vide svoje saveznike.). Stvarni tumač izmijenjenog kursas uskoro je postao Josip Frank. stvaraju svoj Izborni program. U Stranke prava. iako je taj zahtjev spriječila ugarska vlada. prije svega zato što je uočio mogućnost realizacije novog smjera njezine politike. inače nezavisni saborski zastupnik.).. Zato se u Saboru već 1885. Khuen je uspio u jesen 1884.) kada počinje proces stvaranja posebne srpske stranačke organizacije. rumskim programom (1881. i to na Folnegovićev nagovor pridružuje tada najpopularnijoj opozicijskoj Stranci prava. te na osnivanje Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije (1894. zahtijevali su i slogu hrvatske opozicije i usprkos neuspjelom sastanku Strossmayera i Starčevića. dakle protudinastičke politike. koja je imala program revizije Nagodbe i suradnju s nosiocima dualizma. prije svega i zato što preko nje strateški putovi vode na Balkan i dosljedno tome zalaže se ta dotad neprihvatljiva stajališta da Hrvatska mora pregovarati s bečkim Dvorom uz uvjet da oko sebe okupi sve opozicijske stranke. Politički program koji je dvije 98 . Bio je to prikriven put prema otvorenoj politici trijalizma. prevladava uvjerenje „politike čekanja“. a jednako tako i suradnju sa Srbima. Khuenov režim i socijalne prilike utječu na pojavu socijalnog i radnog pokreta. ali se ona na prelasku stoljeća potpuno oporavlja. Prema Franku Hrvati žele rješenje nacionalnog pitanja unutar Monarhije. Neodvisna narodna stranka te grupa okupljena oko „Srbobrana“) 1887. dobiti Srpski klub u svoju Narodnu stranku obećavši im ispunjenje svih njihovih zahtjeva.). – 1887. oslanjajući se i pritom na politiku proruski orijentiranih srpskih radikala u Srbiji. Pod njegovim utjecajem Stranka prava napušta prorusko stajalište i preveliko isticanje hrvatskog nacionalnog identiteta. Dobio je u svoje ruke i stranačko glavno glasilo „Hrvatska“ i vrlo brzo preuzeo je vodstvo stranke i štoviše uz Folnegovićevu pomoć nametnuo stranci novi smjer. za tu istu veleizdajničku politiku optužuje Srbe. Nove političke okolnosti u Monarhiji. dok se hrvatski Srbi okreću kraljevini Srbiji. Fran Folnegović. prihvaća subdualistički program (potuna autonomija Hrvatske i Slavonije te povratak Dalmacije i Rijeke pod hrvatsku vlast ali unutar ugarskog djela Monarhije). U Hrvatskoj su nosioci socijalnog pokreta obrtnici. ona počinje tražiti ono što eventualno zbližava Hrvate i Srbe s obzirom na Khuenov režim i ugarsku hegemoniju. odnosno stvaranja treće države koja bi okupljala južne Slavene unutar Habsburške Monarhije. a to je umjerena dualistička politika. a još više i katastrofalan poraz opozicijskih stranaka na izborima 1892. a ne industrijski radnici. a potom i Socijaldemokratsku organizaciju (1897. no koji je još te godine poražen na izborima u korist izborne pobjede Khuenove Narodne stranke. pojavljuje opozicijska Središnja stranka (Centrum) s grofom Ivanom Draškovićem na čelu s kojom ubrzo sve opozicijske stranke (Stranka prava. prije svega u Zagrebu.prije pojavili s tzv. koja 1884. što dakako nisu prihvaćali svi pravaši.. političkih prilika.

siječnja 1902.). zbog nesposobnosti opozicije da iskoristi nemire i održi svoju prednost.) istupa iz Kluba Stranke prava i s njima osniva Klub Čiste stranke prava. No tu je mogućnost još iste godine spriječio zagrebački list „Srbobran“. i zato postaje ogrankom nedavno poražene domovinsko-obzorske opozicije koja se od početka 1902. postupno se konstituira Napredna omladina koja u skladu sa svojim „realističkim“ idejama pokušava utjecati na politički život.) prihvatila Stranka prava i Neodvisna narodna stranka stajao je također vrlo oprezno između dualizma i trijalizma. pa zato i sam Starčević mnogo više vjeruje Franku. Stojanovića „Srbi i Hrvati“ (1902. Folnegović je takav postupak hrv. godine. Prema objavljenom programu od 15. No Khuenov je položaj ubrzo poljuljan zbog izbijanja protumađarskih nemira u povodu obnove financijske nagodbe (1889.). Khuenova Narodna stranka opet pobjeđuje na izborima 1901. Na izborima 1897. („Novi Srbobran“) pod uredništvom Svetozara Pribičevića.) nastaju dvije pravaške stranke: Matica stranke prava ili „domovinaši“ prema glasilu „Hrvatska domovina“ i Čista stranka prava ili „frankovci“. koalirane stranke dobivaju trećinu mandata. Međutim. Naime. ali i poziva na međusobni rat sve do brisanja jedne ili druge strane s lica zemlje.godine kasnije (1894. akoji kulminiraju u povodu spaljivanja Page | 99 mađarske zastave u Zagrebu. zbog teških uvjeta pod Khuenovim režimom dolazi i do izborne koalicije između dotad protusrpski orijentiranih domovinaša i projugoslavenski orijentiranih obzoraša (Neodvisne narodne stranke). takav je zajednički opozicijski program. Osim toga. a glavnu ulogu u trodnevnim demonstracijama imali su frankovci. naziva Hrvatskom opozicijom. i sam ban Khuen biva optužen za protukatoličku djelatnost. to prije što se od spomenutog članka nisu ogradili ni zagrebački Srbi. Obnova „Srbobrana“ u jesen 1902.. koalicija domovinaša i obzoraša svoj uspjeh zahvaljuje i seoskim biračima koji pod utjecajem svećenstva više ne glasuju za Khuenovu Narodnu stranku. koji je još 1884. kao i novo usmjerenje lista. Eugenom Kumičićem i dr. Ban Khuen otišao je u Budimpeštu za ministra predsjednika kako bi održao dualističko uređenje Monarhije. koji je potpisao i sam Ante Starčević. Međutim. u Zagrebu su izbile protusrpske demonstracije. i to za posjete Franje Josipa Zagrebu (1985. Međutim. razmišljalo se o potrebi hrvatsko-srpske sloge na čemu je inzistirao Stjepan Radić. pokrenuo barun Jovan Živković. a još više burne demonstracije sveučilištaraca koje su izbile nakon pojave mađarskih natpisa na zagrebačkom glavnom kolodvoru. Hrvatska opzicija bila je sastavljena od dviju stranaka – Stranke prava „domovinaškog smjera“ i Neodvisne narodne stranke. Dakako. u kojemu se doslovce poriče hrvatski jezik i narodnost. hrvatska 99 .). doprinose stvaranju politike „novog kursa“ i krizi dualističkog ustava. Nadalje. i koje kulminiraju krvoprolićem u Zaprešiću poradi skidanja mađarske zastave na tamošnjem kolodvoru. zapravo značio i kraj jedinstvene Stranke prava. čiji su raspad ubrzali i sukobi između Folnegovića i Franka. uz zahtjeve da se hrvatski narod sjedini u jedno samostalno državno tijelo u sklopu Habsburške Monarhije.). zbog provokativnog članka N. Nakon Starčevićeve smrti (1896. Do kraja Khuenova vladanja Frankova struja svoje djelovanje razvija na koncepciji bezuvjetnog pokoravanja dinastiji u uvjerenju da će ona u „znak zahvalnosti“ riješiti hrvatsko pitanje. Štoviše. omladine javno osudio u Saboru. Starčević tada s Frankom i sjoš nekim istaknutim pravašima (Milom Starčevićem. a njezinim tajnikom postaje mladi Stjepan Radić koji se zbog sve većeg pravaškog utjecaja ubrzo izdvaja i zajedno s bratom Antunom radi na osnivanju Hrvatske pučke seljačke stranke (1904. ali i unutarnjih problema dualističke monarhije. premda ozbiljnih uvjeta za suradnju između Franka i bečkog Dvora još nije bilo. štoviše. pa o zajedničkom djelovanju pravaša više ne može biti govora. Nakon velikog poraza hrvatske opozicije.

Komore su osnovane i u Splitu te u Dubrovniku. to mnoge seljake tjera u emigraciju. Zahtijevanja naroda izrađena na skupštini održanoj 25. a 1853. u svojim rukama imali magistrat i narodnjaka (trgovca grkoistočne vjere i preporoditelja na čelu s Ljudevitom F. što je bio početak gospodarske statistike u Hrvatskoj. a od 1863. Međutim. pa su veze Hrvatske s Bosnom 1849. Održavaju se samo oni koji su uspjeli reorganizirati svoje posjede i tržištu ponuditi traženu robu. osnovana je Trgovačko-obrtnička komora u Zagrebu za užu Hrvatsku. Rume i Iriga. pa počinje egzodus Hrvata i prekomorske zemlje. Carev cilj je ponovno uspostaviti centraliziranu Monarhiju s njemačkim jezikom kao službenim u upravi. Plemstvo je ukinućem kmetstva izgubilo osnovu svoje dotadašnje egzistencije. ipak gospodarstvo Hrvatske dobiva nove temelje. ali je odaziv bio nezadovoljavajući. sažetak su brojnih zahtijevanja s područja banske Hrvatske i Vojne krajine. donosi 4. Na jednoj od prvih sjednica Imbro Ignjatijević Tkalac predlaže naputak za popis trgovaca i obrtnika zagrebačkog komornog okružja. Vukotinovićem). što je bila reakcija na pojačanu germanizaciju. ožujka 1852. Ta je tendencija izražena i u Zagrebu kroz sukob „purgera“. Zagrebačka komora priredila omanju izložbu domaćih gospodarskih proizvoda. st. Otkup se plaćao kroz porez koji je postao veliko opterećenje za sitno seljaštvo. travnja 1848. Na inicijativu austrijskog ministra trgovine Brucka i na temelju Zakona od 18. i komora u Osijeku za virovitičku i požešku županiju. U vrijeme krize koja je vladala potkraj 19. Erdevika. ožujka 1849. Međutim. a zbog cara koji je napustio Beč. Teškoća imaju i seljaci. iskoristivši krizu dualističkog sustava.politika novog kursa. Iako je razrješenje kmetskih odnosa teklo s velikim poteškoćama kroz dulje vrijeme. Ideju održavanja izložaba u Zagrebu zagovara 1855. sporazum s Talijanima i provedbu hrvatsko-srpske sloge radi suprotstavljanja njemačkom prodoru na istok. Ljudevit Vukotinovič. Hrvatska je u to vrijeme prekinula sve veze s Ugarskom. Page | 100 STOLJEĆA GOSPODARSTVO BANSKE HRVATSKE OD 1848. Jelačić je zapravo u Hrvatskoj samovladar pa je u svojim rukama imao svu civilnu i vojnu vlast. očekivalo se da će Hrvatska nakon 1848. zapravo sukob obrtnika i trgovaca koji su govorili njemački i koji su do 1848.. iako je Izložbeni odbor 100 . proglašava ukinuće kmetstva. u Narodnom domu u Zagrebu pod vodstvom Lj. i za područje Iloka. ožujka 1848. jer vlasnicima posjeda postaju tek onda kada otplate hipoteku zapisanu u gruntovnici. OBILJEŽJA GOSPODARSKOG RAZVOJA HRVATSKE U DRUGOJ POLOVICI 19. doista olakšane kada su ukinuti kontumaci. Novi model prikupljanja podataka o gospodarstvu odrazio se i u njegovim vrlo kvalitetnim izvještajima do 1860. trebalo je čekati nekoliko godina da se ta ideja realizira. Gotovo u „zahtijevanjima“ traži se posebna banka za Hrvatsku te otvaranje trgovine prema Bosni. mladi car Franjo Josip I. razviti svoje gospodarske potencijale. Jelačić 25. Gaja. zagovarala je povezivanje s mađarskom opozicijom („košutovskom“). DO 1869. Dakako. Oktoirani ustav kojim počinje Bachov apsolutizam. Već je 1853. One su mjerodavnim ministarstvima davale mišljenja i prijedloge koji su se odnosili na gospodarska pitanja. Ta je politika ubrzo na vlast u Hrvatskoj dovela Hrvatsko-srpsku koaliciju. Uredništvo „Gospodarskog lista“ inzistira na tome da svi članci budu na hrvatskom jeziku. koji postaje sve važnija osoba u Hrvatsko-slavonskom gospodarskom društvu i koji se zalaže da se gospodarstvo razvija na narodnoj osnovi.

te je otvorio 18. U 101 . Stranci su nastavili graditi željeznice u svom interesu. do 1865. ali ne prolazi kroz Osijek.načinio program izložbe već 1855. sjedište zemaljske vlade i bana je u Zagrebu. I grad Osijek također se povoljno razvija do 1879. ima više gospodarskih članaka. 1873. listopada 1862. a Kvaternik je 1863. Inicijative Mihovila Pavlinoviće o potrebi gospodarskog vezivanja Dalmacije s banskom Hrvatskom našle su plodno tlo tek poslije 1891. a poslije 1868. Posve je zanemario turizam kao važnu komponentu privređivanja sve do pojave grofa Ivana Harracha čijom je inicijativom u Dubrovniku izgrađen prvi moderni hotel i osnovano Društvo za unapređenje Dalmacije. ni Ugarska ni Beč nisu s prevelikim oduševljenjem gledali na izložbu i početnu industrijalizaciju Hrvatske koja je počela upravo u tom prednagodbenom razdoblju. Prethodno. Svaki je grad za vrijeme Šokčevića nešto dobio. Slavoniji i Dalmaciji kao cjelini. GOSPODARSTVO BANSKE HRVATSKE OD 1869. To je došlo do izražaja u izgradnji cesta. kolovoza 1864. kada je banom postao slavonac Josip Šokčević. kada Milan Krešić pokreće Obrtnik Trgovačke i gospodarske komore. Dolazak željeznice do Zagreba 1. mnogi Židovi prelaze Dravu i počinju s investiranjem u Hrvatsku. veća briga vodi za hrv. ali do propasti Habsburške Monarhije jedinstvo nije uspostavljeno. Tvornice duhana u Zagrebu 1868. Za vrijeme izložbe počeo je izlaziti i prvi hrvatski gospodarski list Sidro kojeg je uređivao Antun Jakić. I u listu Page | 101 Hervatska koji uređuje Kvaternik s Vjekoslavom Bachom 1871. Ban Šokčević podupro je Trgovačko-obrtničku komoru i Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo u priređivanju Prve Dalmatinsko-hrvatsko-slavonsko izložbe u Zagrebu. Prvo vrijeme nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe činilo se da će se ona povoljno odraziti na cjelokupni život Hrvatske. Nedorečenim sporazumom o financiranju u kojem Hrvatska sudjeluje s 56% vlastitih prihoda. 1870. kada željeznička pruga za Bosnu vodi do Broda. Mađarska je imala prednost da odlučuje kamo će usmjeriti zajednički sredstva. DO 1900. Osnivaju se brojne štedionice. pa je nakon gubitka Venecija izgradio veliki arsenal i ratnu luku u Puli 1865. u interesu Beča. Tek se poslije 1907. puštena je u promet pruga Zagreb – Rijeka preko Karlovca kojom je Budimpešta povezana s Jadranom. a osobito željezničkih pruga. Na tom je saboru Franjo Lovrić podupro Antu Starčevića i Eugena Kvaternika u njihovu geslu „ni s Bečom ni s Peštom“. odnosno Boki kotorskoj. Dakako. Poslije toga sve do 1884. nema posebnog lista za gospodarstvo. Zbog odnosa vladajućih mađarskih krugova prema Židovima koji su govorili njemački. Gospodarske želje i potrebe svih krajeva Hrvatske Šokčević je saznao na Hrvatskom saboru 1861.. već su se na tom području sukobljavali interesi Beča i Pešte upravo na gospodarskom planu. i u Senju nešto kasnije se otvaraju zbog zapošljavanja nazaposlenih i socijalno nezbrinutih žena. U Dalmaciji i Istri Beč je vodio računa samo o geostrateškoj važnosti tih krajeva. Od 1869. objavio knjigu Hrvatski glavničar s razmišljanjima o mogućnostima hrvatskoga gospodarstva. Godinu dana nakon ulaska prvog vlaka u Zagreb. Industrijalizacija Hrvatske je usporena pa se tvornice otvaraju vrlo rijetko. i tvornicu kože 1869. ta je izložba prvi put učinila Zagreb gospodarskim središtem hrvatskih zemalja. među kojima treba spomenuti Hrvatsku eskomptnu banku (1868. grad dobiva plinsku rasvjetu. označava svakako novu prekretnicu. sagrađena je pruga Zagreb – Koprivnica – mađarska granica.. Oni dioničkim kapitalom osnivaju Zagrebački paromlin 1862. Nova prilika za to pružila se poslije 1859. u interesu Pešte..). Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba govorile su o trojednici Hrvatskoj. prostore.

stvara se velik broj novih štedionica s malim kapitalom. razvojačena i pripojena banskoj Hrvatskoj. ali i primjena socijalne enciklike pape Lava XIII. Tek 1875. a izgradnja „banatske“ željeznice. iako je prema Nagodbi trebala činiti jedinstvenu Hrvatsku. Zemun). Slavonija se gospodarski ne veže za Hrvatsku. kao veza s Bosnom.) on se zalaže više za razvoj proizvodnje nego za razvoj bankarstva.. pa gradnje u Hrvatskoj zauzimaju važno mjesto u hrvatskom gospodarstvu. Tek se potkraj 19. Velik broj radnika. ali nakon što se srušio željeznički most na Dravi 1882. jest da je Vojna krajina. odnosno 15. Najjača novčarska kuća ostaje i dalje Prva hrvatska štedionica koja 1899. Ono što je osnovno za desetljeće poslije 1869. Pruga Dalj – Brod na Savi Page | 102 izgrađena je 1879. Rerum Novarum 15. Antun Jakić. No i cijela Hrvatska je u sličnoj situaciji.. 1877.. u Hrvatskoj nema tehničkih škola. Vukovarska i Hrvatska eskomptna banka. u Zagrebu.). Tijekom 1869. Obrt je u krizi. u kojoj su se školovali kadrovi umjetničkog obrta u više odjeljenja koji su svojim radovima pripomogli uljepšanju i izgradnji Zagreba nakon potresa 1880. i Šumarske akademije. no otvaranje obrtničkih radionica nije ovisilo samo o osposobljenju već i o kapitalu koji u Hrvatskoj nije bilo moguće dobiti. koja se počela graditi još 1854. osnovane posebne trgovačko-obrtničke komore. stoljeća počelo uviđati da izolacija Slavonije od Zagreba može biti pogubna za Slavoniju. Dugi je niz godina Prva hrvatska štedionica bila jedini novčarski zavod u Hrvatskoj.djelu Radišu Bog pomaže (Zadar. Osim Križevačkog gospodarskog učilišta otvorenog još 1860. veljače 1872. pod vodstvom 102 . forsira se izvoz i on je prilično velik ako se uzmu u obzir loša povezanost i nedostatak prometnica. proradile su još tri nove štedionice: Varaždinska. svibnja 1891. prestaje djelovati Sisačka krajiška trgovačko-obrtnička komora. u Sisku i u Senju su za krajiško područje 1869. Radile su tri trgovačke akademije. Srijem i Srbiju. prvim predavačem političke ekonomije i zagovarateljem gospodarskog razvitka Hrvatske. iako se znalo da će se krajiško područje ubrzo morati spojiti s civilnom Hrvatskom. odnosno pruga za Zemun preko Stare Pazove i Rume. pa je nestašica jeftinog kredita usporila industrijski razvoj. Ban Ivan Mažuranić višekratno traži njezino sjedinjenje s Hrvatskom. osnovano je i Šumarsko društvo jer je eksploataciju zrele drvne mase pratio i uzgoj mladih šuma. potaknuli su osnivanje Okružne blagajne za potporu bolesnih radnika 1892. isključuje Osijek kao tranzitno mjesto za Bosnu. u čemu se bitno razlikuje od Eugena Kvaternika koji u knjizi Hrvatski glavničar (1863. čemu se pridavala velika pozornost. ali su one bile uz gimnazije (Zagreb. Trgovci se organiziraju u trgovačke zborove i njihova uloga u trgovačko-obrtničkim komorama postaje sve većom i važnijom. srpnja 1881. te trgovačko društvo „Merkur“ koje se bavi i školovanjem mladih trgovaca. Oni stvaraju i osiguravajući zavod „Croatia“ (1884. Oko 1882. Zbog tog nedoststka veoma je važno otvaranje Obrtne škole u Zagrebu 1882. ukinuti su cehovi. Osijek. osobito kada se otvorio parobrodski promet Dunavom do Crnog mora. Uz nastojanje vlasnika veleposjeda da se uključe u industrijalizaciju. osnovano je i Društvo inženjera i arhitekata. Osijek gubi željezničku vezu s Baranjom. Veliku zaslugu za rad te škole ima Izidor Kršnjavi koji je građevinarstvo podigao na zavidnu visinu. Mijo Krešić i Đuro Crnadak. U 1878. Zaostajanje Hrvatske za naprednim dijelovima Carevine sve je očitije. Istina. koju su osnovali Gvido Pongratz. Otvaranje Zagrebačkog sveučilišta cara Franje Josipa omogućilo je Blažu Lorkoviću da postane 1875. 1871. Obrtnim zakonom od 27. Radi razbijanja gospodarske cjeline. tek 1873.) veliku važnost pridaje bankarstvu i burzi. no nailazi na nepremostive zapreke.

Page | 103 Mađari sprečavaju razvoj tvornica u Hrvatskoj.d.pokušava preuzeti plovidbu na cijeloj relaciji do Boke kotorske. što je omogućilo razvoj tvornica s parnim strojevima u Splitu. izgradivši u tom vremenu prekrasnu poslovnu palaču s prolazom zvanim Oktogon. GODINE. Naime. osnovana je i Srpska banka d. Tijekom 1895. Budući da se od 1895. Senjsko brodarsko društvo.grofa Miroslava Kulmera povisuje svoju glavnicu na 80 000 forinti. nije se uspjelo održati iako je kupilo parobrod „Dubrovnik“. Dodatan poticaj za to dala im je gospodarska izložba 1891. To su Pelješko pomorsko društvo. Hrvatske. nova i sve jača Kraljevina Srbija. i Dubrovačko pomorsko društvo. osnovano 1865. dalo je brodarstvu novi polet. Otvaranje Sueskog kanala 1869. do 1914. Hrvatska se tada nalazila u teškom položaja. Austro-ugarski Lloyd iz Trsta. Tada se poduzetni Dubrovčani udružuju s poslovnim ljudima iz Trsta i ojačani brodovljem. osnivaju se Zagrebačka pivovara i Tvornica kavovine Franck. veći kredit mogao se dobiti tek kad je mađarskim i austro-njemačkim kapitalom osnovana 1892. 1892. koja je davala kredite srpskim zemljoradničkim zadrugama i Srpskom privredniku koji se brinuo za obrtnički podmladak srpske narodnosti. U Splitu se 1870. Dalmacija se razvija posve nezavisno od sj. Split je 1877. Međutim. POVLAČENJE BANA KHUENA-HÉDERVÁRYJA Povijest Hrvata od 1903. Ostarjeli Franjo Josip I. narodnjaci su prva dva broda htjeli nazvati „Zagreb“ i „Beograd“. kada se mađarska Nezavisna stranka počela boriti za gospodarsku samostalnost Mađarske stvaranje posebnog carinskog područja te za posebnu mađarsku vojsku. izrazito je zamršeno ovisno o vanjskim čimbenicima i unutarnjim prilikama. 70-ih godina 19. No jeftine sirovine i mnogoljudno tržište te zadovoljavajuća pravna sigurnost. U priželjkivanju da Zagreb i Beograd budu glavni centri neke buduće jugoslavenske države. gdje je od 1884. ali su brod „Zagreb“ nazvali „Beč“ bojeći se da ne izazovu sukob između Austrijanaca i Mađara. 1892. Zagrebačka tvornica papira. GODINE DRUGI PROTUMAĐARSKI NARODNI POKRET 1903. a onda i do Knina godinu dana poslije. potiče ideju prema kojoj bi se na jugu Europe stvorila velika slavenska država u kojoj bi Srbi imali prevlast kao najbrojniji južnoslavenski narod.. Kriza dualizma počela je 1903. Osim toga. osnovano 1867.počinje iskorištavati lapor za proizvodnju cementa. svoje sjedište prenosi u Dubrovnik. Brodarstvo i ribarenje bile su dvije najvažnije gospodarske grane Dalmacije i Hrvatskog primorja. dobio prugu do Siverića. Međutim. Može se reći da se Hrvatska zahvaljujući Banskoj Hrvatskoj i Zagrebu ipak uspjela razviti u snažan gospodarski i financijski subjekt. tiskan list 103 . osnivaju se pomorska društva s većim kapitalom. Najnezadovoljniji su ipak obrtnici i seljaci jer ne mogu dobiti toliko potreban kredit za unapređivanje svojeg poslovanja. više ne može prihvatiti nikakav preustroj Monarhije smatrajući da bi time bili ugroženi temelji njezina opstanka. DO 1914. st. osnivaju Dubrovačku parobrodarsku plovidbu koja 1898. ali i nove zahtjeve. sjedište Srba u Monarhiji premjestilo iz Novog Sada u Zagreb. Hrvatsko-slavonska hipotekarna banka koja je imala privilegirani status u odnosu prema domaćim bankama. sa svojom razvijenom propagandnom mašinerijom. osnovano 1869. potiče Židove da znatan kapital ulože u razvoj industrije u Hrvatskoj. U mnogih prevladava mišljenje da će Monarhija propasti. HRVATSKA OD 1903. a 1895.

sve više privlače pozornost Njemačke. ministar u Budimpešti. Nakon općih izbora u Ugarskoj u siječnju 1905. Nikola Tomašić. ali i prostori Austro-Ugarske Monarhije. ondje se sukobio s jakom opozicijom u Saboru koja mu je predbacila način vladanja Hrvatskom. Grazu i Beču.) sve se više razlikovalo od banovanja njegovih prethodnika. dok je obrenovićevska Srbija bila u prijateljskim odnosima s Austrijom. dr. kao stranka mladeži koja je 71 dr. Svetislav Šumanović. koje školuje i osposobljuje srpske obrtnike u Monarhiji. ali usprkos brojnim narodnim sporovima. Parizu. osnovane Hrvatska pučka napredna stranka.d. PRVE GODINE BANOVANJA TEODORA PEJAČEVIĆA Iako je narodni pokret 1903. osnovala Katolička crkva kako bi parirala utjecaju Khuenove Hrvatsko- slavonske hipotekarne banke. na prijestolje dolazi Petar Karađorđević. nezadovoljstva koje svoju budućnost nije moglo vidjeti kraj Mađarske supremacije. napustio Hrvatsku. Narod se podigao kako bi izrazio svoje nezadovoljstvo. Pojačano iseljavanje iz Hrvatske jasan je odraz takvog stanja i uzroci tome su mnogostruki.. U Kunovcu kraj Koprivnice ugušena je oružanom intervencijom vojske. povijesti. a ban Pejačević najavljivao „dobru i poštenu upravu“. On je ponajprije zahvatio seljaštvo od Drave do Jadrana. u Zemaljskoj vladi načinjen je elaborat o osnivanju četvrtoga gospodarskoga odjela. taj je narodni pokret ipak najavio jedno novo doba. Teodor Pejačević bio je sin Ladislava Pejačevića. Hrvatska poljoprivredna banka d. bivši veliki župan virovitičke županije i dr. Dopuštao je velike slobode u stvaranju novih političkih smjerova i organizacija. osnovana 1895. Narodni pokret 1903. svjetskog rata. Dresdenu. Buna je izbila u više mjesta u Hrvatskoj. pa još 1906. koje slabe tek nakon što je 1902. takve ideje sve više jačaju među mladima.Srbobran. Levin Chavrak Letovanički. bio zaustavljen. kreditira samo srpske seljake i zadruge kao i društvo Srpski privrednik.. što izaziva napetosti između Njemačke i Austrije. održavanima u različitim mjestima. nakon ubojstva kralja Aleksandra Obrenovića i krajice Drage Mašin. Njemački kapital u to vrijeme potiskuje autrijski. koju je 1901. no sva tri podbana koja su se izmijenila za vrijeme njegova banovanja71 nastavili su preferirati Srbe i u upravi i u sudstvu. Vladimir Nikolić Podrinski 104 . ali je postao ministar predsjednik ugarske vlade. Međutim. lipnja 1907. školovanima u Pragu. pa je taj odjel osnovan tek početkom 1. Svagdje je bila iskaz hrv. svi ti prosvjedi nisu bili čvršće povezani niti dobro organizirani pa su jedan po jedan ugašeni. tada hrv. Balkan. srpnja 1903. član uprave Srpske banke u Zg. .26. Grof Khuen-Héderváry je u jesen 1903. Banovanje Teodora Pejačevića (4. a kamoli pojedinačnih gospodarstava. ali on nije odobren u Budimpešti. Leipzigu. Međutim. a nikako se ne mogu Page | 104 opravdati samo teškim položajem sela. Srpska banka. ne može zadovoljiti ni traženju seljačkih zadruga. Khuenova politika oslanjanjem na srpsko činovništvo u Hrvatskoj mogla je funkcionirati. Tom ga je zgodom branio dr.obnovljen Trojni savez između Njemačke. Austro-Ugarskei Italije.. ima mnogo širu osnovu nego što se danas smatra u hrv. pa su u prosincu 1904. pa je spaljivanje mađarske zastave na kolodvoru u Zaprešiću od seljaka iz okolnog Brdovca bio opći znak za uzbunu. Khuen pada. a vlast u Srbiji preuzima struja koja želi raspad Austro-Ugarske Monarhije i prisvajanje znatnih dijelova zemalja u kojima živi pravoslavno stanovništvo. dobacivši Mađarima da je Khuenovo djelovanje u Hrvatskoj bilo u interesu učvršćenja ugarske državne ideje. Otvaranje četvrtoga gospodarskog odsjeka u Zemaljskoj vladi i izmjene Nagodbe ističu se kao nužnost.

dok je dalmatinski dio surađivao s Hrvatskom strankom. Iako stranka braće Radić nema važniju političku ulogu. među njima postoje neke razlike. te su voljni povezati se s mađarskom koalicijom koji su se zalagali za što veću samostalnost Mađarske. lipnja 1906. Najteže je 72 Ivan Lorković. Hrvatsku seljačku tiskaru u Zagrebu u kojoj se tiska Page | 105 Dom . seljaštva u 20. Nastala je nova stranka. koja je i proradila 1907. kad se banovinski dio spojio s Hrvatskom strankom prava u Hrvatsku pučku/naprednu stranku. oni ipak kroz tiskane članke i djela bitno utječu na poglede hrv. st. a braća Radić vide u kršćanstvu dio narodne kulture.. dobila dva mandata. ali i mnoga druga korisna gospodarska i politička izdanja za prosvjećivanje seljaštva. st. Najava novog doba izražena je u sveučestalijem povezivanju Hrvata i Srba koji žele istisnuti bivše unioniste. Bogoslav Mažuranić. Ljubo Babić. Ista je skupina radila i na otvaranju Sekcije za robu i vrednote u sklopu Trgovačkog doma. u radu Napredne omladine.kako novi smjer nazivaju njezini nosioci . a pristaju i na suradnju s Mađarima i Talijanima u ostvarivanju svojih ciljeva. Krajnji cilj te grupacije bilo je stvaranje samostalne države južnih Slavena. Đuro Šurmin. Ksaver Šandor Gjalski. HPSS uz pomoć seljačkog kapitala iz Podravine osniva 1907. a izložba Hrvatsko- slavonskog gospodarskog društva 1906. 105 . Politika „novog smjera“ bila je izazvana i strahom južnoslavenskih naroda zbog Trojnog saveza kada dolazi do većeg i zajedničkog prodora Austrije i Njemačke na Balkan. Hrvatska pučka napredna stranka i to je prvi put da su zajednički jezik našle neka stranka iz banske Hrvatske i iz Dalmacije s obzirom na to da su pripadale različitim dijelovima Monarhije. Sam Pejačević nije izradio nikakav gospodarski program. samo tri mandata. u Zagrebu bila je mnogo lošije pripremljena u odnosu prema onoj iz 1891. Miroslav Kulmer. Stranka je na izborima 1908. Svakako je zanimljivo da se Napredna stranka 4. Pristaše novog smjera u Hrvatskoj smatraju da bi pri osamostaljenju Mađarske lako izašli na kraj s malom Mađarskom. kada je dualizam bio u krizi zbog sve jačih zahtjeva Ugarske da izbori poseban carisnki sustav za svoje područje. Ferdo Šišić i dr. osnovanom u kolovozu 1905. a koja su uređivali Josip Predavec i Đuro Basariček. Tako jedinstvena stranka djelovala je do 1910. ali se nije otvoreno iskazivao jer tada nije bilo moguće pridobiti ni Mađare u Hrvatskoj ni Talijane u Dalmaciji. pa im je „vjera u Boga i narodna sloga“ geslo djelovanja. kao burza. Cjelokupna politička koncepcija razvila se na početku 20.pojavljuje se u Hrvatskoj potkraj 19. 1910. Tjedan dana nakon toga braća Radić osnivaju u Hrastovici kraj Petrinji Hrvatsku pučku seljačku stranku! Iako obje stranke u programu imaju suradnju Hrvata i Srba.napustila Hrvatsku stranku prava s listom Pokret. devet mandata i 1913. Pristaše novog smjera svoju politiku zasnivaju na slozi Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Dalmaciji. a predstavlja reakciju na dotadašnju politiku hrvatske opozicije koja se na temelju državnog prava nastojala uzaludno izboriti za rješenje hrvatskoga nacionalnog pitanja. REVIZIJA AUSTRO-UGARSKE NAGODBE Politika novog kursa . Naprednjaci (nazivani i „mladomađaroni“)72 zahtjevaju da se Crkva odijeli od države. Cijelo vrijeme vladavine Teodora Pejačevića obilježeno je štrajkovima radnika. RIJEČKA I ZADARSKA REZOLUCIJA 1905. st. ujedinila s Hrvatskom pučkom demokratskom strankom. i potaknula je jednu skupinu privrednika okupljenih oko Trgovačkog doma da razmišljaju o osnivanju Zagrebačkog zbora. u Dalmaciji pod vodstvom Josipa Smodlake.

. Međutim. PRVA VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 1906. daju se koncesije za gradnju cementnih industrija i hidroelektrana. 1909. pa donosi Zakon o štampi. pa se trebalo oštro boriti da bi Zakon o podupiranju industrije iz 1907. koalicija je postala malo popustljivija. donesena je i odluka da unutarnji službeni jezik u Dalmaciji bude hrvatsko-srpski jezik. pristale gotovo sve stranke u Hrvatskoj. ali je dogovor postignut na konferenciji u Rijeci 3. Za razliku od Dalmacije. umjesto velikih. vođeni su pregovori o reviziji Austro-ugarske nagodbe i Mađari su se vrlo žilavo borili da izbore što veće ustupke od Austrije. listopada 1905. koalicijski zastupnici napuštaju parlament. Tijekom 1906. ali da talijanski jezik i dalje ostane u području školstva. čiji utjecaj jača na Dvoru. Bio je to mađarski zakon koji je trebao utvrditi radne odnose na željeznicama. 106 . To dovodi do bujanja novih listova. Međutim. 1907. Srbi su potpisali rezoluciju nakon što je Frano Supilo u Beogradu razgovarao s predsjednikom vlade Nikolom Pašićem. koja je Rezoluciju prihvatila s oduševljenjem. Vidjevši da gubi vlast. U pragmatici je postojala odredba da željeznički službenik mora biti ugarski državljanin i da mora poznavati mađarski jezik. Hrvatsko-srpska koalicija smatrala je da samostalna Mađarska ne može biti opasnost sve jačoj i većoj južnoslavenskoj grupaciji i da treba zaustaviti prodor Austrije i Njemačke na Istok. Koalicija pomaže Mađare zahtjevajući od njih da se ne protive sjedinjenju Hrvatske i Dalmacije. Trojezičnost Dalmacije usporavalo je rad upravnih i prosvjetnih ustanova. izlažu projekti za isušenje močvarnih polja.pristašama „novog smjera“ bilo pridobiti promađarsku struju. U Hrvatskoj se novi kurs počeo lomiti na željezničkoj pragmatici.pa počinje investirati u gospodarstvo Dalmacije i 1906. uzrokujući time parlamentarnu krizu. Imajući vlast. Istra ju je prihvatila sa skepsom. po kojemu se porez nije plaćao ako je tvornica bila u interesu narodnog gospodarstva. objavljena je Zadarska rezolucija. kojoj su se uz Riječku rezoluciju pridružili i Srbi iz Dalmacije. To je bilo u suprotnosti s Nagodbom. kojim je djelomično ukinuta kaucija za izdavanje političkih novina.opće pravo glasa. Otvaraju se gospodarske škole. Page | 106 Tom je rezolucijom stvorena osnova cijelom političkom razvoju Hrvatske sve do Prvoga svjetskog rata. a razvija se i željeznički promet i turizam u Dubrovniku. pa se odnosi sa socijalistima sve više zaoštravaju. 17. listopada 1905. Monarhija se razvijala. bio primijenjen i na području Hrvatske. pa se može reći da vlada Hrvatskom. došlo je samo do neznatnih izmjena u korist Hrvatske.. tj.1908. a humoristično-satirični časopis Koprive postaju ubojito oružje političkim neprijateljima. a Hrvatska je zaostajala. Poslanici Hrvatsko-srpske koalicije mjesec su dana u Ugarskom parlamentu opstruirali ozakonjenje tog zakona. Napokon su uz opoziciju. Hrvatsko-srpska koalicija dobiva relativnu većinu. koju predvodi Koalicija. Prihvaćanjem novog smjera svakako su pripomogli i nepovoljni pregovori o izmjeni financijskog dijela Nagodbe. austrijska vlada osniva komisiju za ekonomsko podizanje Dalmacije. Dvor se veoma odlučno počeo boriti protiv „novog smjera“ bojeći se da se Dalmacija ne odcijepi od austrijskog dijela Monarhije. Na iborima 1906. Prihvaćanje „novog smjera“ išlo je teško i u sjevernoj Hrvatskoj jer su protiv takve politike bili i frankovci i klerikalci i HPSS.. smatra da se Monarhija mora preustrojiti.ministar trgovine i prometa Ferencz Kossuth uspijeva se izboriti da se prihvati prvi članak Nagodbe. Zanimljivo je i da prestolonasljednik Franjo Ferdinand. Svi oni u Koaliciji vide demokratizaciju političkog života i veći prosperitet zemlje. ali i zadobiti nove teritorije na Istoku. Zahtijeva i uvođenje i većih ustavnih sloboda. koalicija pokazuje da ipak nije tako demokratski raspoložena.

poznati kritičar Khuenove politike. anektriana BiH. se 1906. imenuje dr. Matko Laginja predvodio je istarsko zadrugarstvo koje je pomagalo istarskim seljacima u preživljavanju. Veleizdajnički proces silno je zaoštrio odnose Hrvata i Srba i imao dugotrajne posljedice u njihovim odnosima. lipnja 1907. Nakon sporazuma s Talijanskom nacionalno liberalnom strankom. Nakon dugih pregovora o podjeli mandata za austrijski parlament. pa i provociranjem. osniva Hrvatska muška učiteljska škola. bio je ban od 26. sudac Banskog stola u Zagrebu. siječnja 1908. pri čemu su se mnogi Hrvati prevarili uvjereni i uvjeravani da je velikohrvatstvo i velikosrpstvo isto. RAUCHOV POKUŠAJ RAZBIJANJA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE Nakon što je Pejačević dao ostavku. siječnja 1908. Vjekoslav Spinčić i Matko Mandić. postala najjača stranka. čime je prekinuta suradnja ugarske vlade i Koalicije. Katastrofa je nastala nakon što je 7. Nije izdržao kritiku svoga gospodarskog programa. Hrvati u Istri zalagali su se za hrvatske škole i hrvatsko zadrugarstvo te na tom području postižu izvanredno velike uspjehe. te je nakon nekoliko mjeseci dao ostavku. koja dakako nije propojena Hrvatskoj već je ustrojena kao zajednički posjed austrijskih Nijemaca i Mađara. u kojoj je on. Međutim. Međutim. Friedjungov proces bio je žestok udarac Rauchu. hrvatskom sudstvu i austrijskoj diplomaciji. 1908. Bila je žarište nemira na Balkanu djelujući najrazornije na vladavinu bana Raucha u Hrvatskoj. a u to vrijeme srpskog oficira Milana Pribičevića. tu Vladimir Nazor piše Page | 107 Velig Jožu. Na jesenskom zasjedanju Zemaljskog sabora u Puli 1903. Heinricha Friedjunga zbog objavljivanja članka u bečkoj Neue Freie Presse 25. izglasan je novi izborni red. ožujka 1909. 107 . Kako bi opravdao aneksiju. Aleksandar Rakodczay. do 5. Objavljivanje brošure Finale mostarskog novinara Đorđa Nastića. pa je taj proces završen nagodbom. Istra je podijeljena na 6 izbornih kotara: jedan slovenski. Beograd je 1911. dr.. stvorilo je osnovu za optužbu te su optuženi Adam Pribičević i 52 Srba. U Istri. ali i tekst „revolicionarnog statuta“ nekoć austrijskoga. U Istri je djelovala Hrvatsko-slovenska stranka koja je na izborima za Carevinsko vijeće 1907. tvrdeći da za sve svoje tvrdnje ima dokumente. jer da je riječ o jednom narodu s više imena.. hrvatskim i slovenskim zastupnicima priječeno je da govore hrvatskim i slovenskim jezikom. na suđenju u Beču uz pomoć češkog političara dr. koja sadrži inicijacije o protudržavoj djelatnosti Srba u Hrvatskoj. dva hrvatska i tri talijanska. ne navodeći imena (osim Supila). Dvor je bio voljan radi poboljšanja odnosa sa Srbijom i Rusijom. ali su u Vijeće ušli samo Matko Laginja. u Kastvu. ministar vanjskih poslova Monarhije (Aerenthal) određuje da se pokrene veleizdarjnički proces. Koalicija je od prvog trena činila sve da onemogući banov rad u Hrvatskoj služeći se pritom svim sredstvima. Upozoravanje na srpske tendencije razaranja Monarhije bilo je vrlo upotrebljiv argument velikim Silama za opravdanje ankesije. Pavla Raucha banom.proširen jezičnom odredbom za Hrvatsku. a 1908. karakteristično je da je u sva tri procesa pošteđeno vodstvo Hrvatsko-srpske koalicije te da su zapravo stradali oni koj su bili poticani sa strane na organiziranje u korist sve izraženije velikosrpske ideje. napao članove Hrvatsko-srpske koalicije da rade po narudžbi Srbije. koji je od 1896. vrlo vješto pokrenuo proces protiv Vladimira Vasića ustvrdivši da su dokumenti falsificirani u austro-ugarsko-beogradskom poslanstvu te je Vasić zbog pomaganja u tom poslu bio osuđen na 5 godina robije. Car Franjo Josip 8. čime nije postala samo kamen spoticanja između Srbije i Hrvatske već i između Mađara i Austrijanaca. dopustiti optužbu Srba protiv austrijskog povijesničara dr. a to je potvrdio i car. Masaryka pokazalo se da Friedjung ne raspolaže valjanim dokazima. listopada 1908.

Zanimljivo je da se i Frano Supilo. potkraj 1909. koja je dokazivala pripadnost tog prostora Hrvatskoj. ali je upravo to omogućilo Svetozaru Pribičeviću da zauzme vodeće mjesto u Koaliciji i da se. Koalicija koja je stajala na čelu opozicije banu. problema u sklopu Hrvatsko-ugarske nagodbe. Rauch je donio i uredbu o osnivanju uzornih seljačkih gospodarstava predviđajući da će oni biti širitelji naprednoga seljačkoga gospodarstva. Ukratko. Osnovan je i ured za iseljeništvo. pa čak i neutralnom tisku.Mnogo se toga lomilo preko Raucha. financirao je tiskanje knjige Rudolfa Horvata Međimurje. U Zagrebu je (1. potpisavši 1. Rauch je pokazao nov put koji nije iskorišten jer je prebrzo maknut s banske stolice. akt o ujedinjenju. Zanemareno je da je Ruach sagradio zgradu Više djevojačke škole u Draškovićevoj ulici i da je njegov prijedlog car imenovao nekoliko vrlo kvalitetnih i dobrih profesora. Realizirao je Zakon o socijalnom osiguranju.Pakrac. sagradio je novu bansku palaču u Zagrebu u Gornjem gradu. i mnogi su. dime. Po zagrebačkim ulicama pjeva se „Rauch . umjesto potpore naišao je na kritiku svake odluke. Page | 108 prosinca 1918. Opozicija izmišlja karikature i podrugljive pjesme. smatrajući ih temeljima koji će pridonijeti razvoju unutarnjega gospodarstva. van!“. Rauch je nastojao iskoristiti sve mogućnosti koje je dopuštala Nagodba. bio kritiziran i ismijavan.) u dvorani Hrvatskoj sokola organiziran prvi međunarodni mačevalački dvoboj itd. povukao iz Koalicije. založi za stvaranje Kraljevine Srba. ističe da se iza njezine politike „narodnog jedinstva“ krije velikosrpstvo.. pokrenuo gradnju zemaljske bolnice na Šalati. Za Raucha je oživjelo Hrvatsko narodno kazalište te je obnovljena više godina zatvorena opera pa su se izvodile Zajčeve opere i opereta Barun Trenk Srećka Albinija. financirani od Koalicije. Umirovljenje nekih profesora na Sveučilištu omogućilo je Koaliciji da izvede studente i đake na ulice. Hrvata i Slovenaca. dao golema sredstva za popravak crkava i župnih dvorova te izgradnju novih škola. Usprkos tome. iz Zagreba van! Dime. Stavljajući težište na gospodarski program. svibnja 1908. odnosno Požega .Koprivnica . Ban Pavle Rauch bio je unionist ako se pod unionistom shvaća političar koji traži rješenje hrv. u Beogradu. prokleto ti tvoje ime!“. što je onda proglašavano neustavnom i apsolutističkom vladavinom. pa je to i bio razlog odgode Sabora kada su koalicionaši izvikivali „Mađari. organizirao centralni Zemaljski ured za socijalno osiguranje. Pobijedivši na izborima u veljači 1908.Varaždin. ishodio je niz koncesija za izgradnju novih željezničkih pruga. Bjelovar - Križevci . Radić. bio prvi neslavonski ban. a hrvatski socijalisti. na kojoj izražavaju želju za sjedinjenjem svih južnih slavena u jednu naciju s jednim književnim jezikom. u svome govoru 1911. koji je gotovo uvijek bio voljan surađivati s Hrvatsko-srpskom koalicijom. On je podupirao izgradnju horizontalnih željezničkih pruga: Kloštar . 108 . a onda i smanjivati odlazak ljudi najbolje dobi u emigraciju zbog političkih i gospodarskih razloga. pa je on u opozicijskom. zajedno s bosansko- hercegovačkim socijalistima. Budući da su i vrlo moćni slavonski veleposjednici bili neskloni Rauchu.Varaždin. ojačala je svoje napade do takvih razmjera da je ban dvije godine vladao bez sabora. ali i Hasanaginica Milana Ogrizovića. te je u tom smislu odredio i da se drže pučka predavanja te vladinim sredstvima sufinancirao izdavanje stručnog poljoprivrednog časopisa Gospodarska smotra u Križevcima.ban.Velika . koji je poslije 1871. Rauchovih dobrih odluka bilo je doista mnogo. Ta je odluka još učvršćena konferencijom socijalista balkanskih naroda na početku 1910. odlaze na konferenciju u Ljubljanu. ne slažući se s metodama koje je ona primijenila u borbi za vlast. Za njegova banovanja objavljen je i veći broj knjiga Građe za povijest školstva u Hrvatskoj i Slavoniji Antuna Cuvaja. Sisak . nastavak školovanja potražili u Pragu. te istraživanja i izdavanje monografije Julija Kempfa o Požegi. koji je trebao pratiti. pečen puran. car ga je početkom veljače 1910. Opozicija je od samog početka bezrazložno iskazivala nepovjerenje Rauchu na sve načine. sutvorac Riječke rezolucije.Karlovac.

Među mladohrvatima postojale su 1910. Tomašić je prema tom zakonu proveo izbore 28.) bio je produžena ruka Khuena-Héderváryja u Hrvatskoj. na kojima je Koalicija. nego da treba stvoriti uvjete za njezino nastajanje djelovanjem pravaša u svim hrv. odnosno Hrvatskoj sveopćoj kreditnoj banci koja je nastala od Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice. Ona želi jaku Monarhiju. stanovništvo u neravnopravnom odnosu prema Srbima koji su 1905. odriče svog antiklerikalnog programa te se udružuje s Hrvatskom strankom prava u Hrvatsku samostalnu stranku. Nasuprot tome. kojoj se 1911. sazvao Sabor u kojemu se izglasala osnova novog izbornog zakona prema kojemu nije uvedeno opće pravo glasa. te da Koloman nije Hrvatsku osvojio mačem nego je sklopio ugovor s hrv. . Tomašić je 1910. Idol te omladine postao je Eugen Kvaternik. Matoš širi Kvaternikov kult među mladohrvatskom omladinom. 1909. a za potpredsjednika dr. Napada ga se i zbog toga što ima vodeću ulogu u Hrvatsko-slavonskoj zemaljskoj hipotekarnoj banci. spajanjima i razdvajanjima. U političkom životu sve je prisutnija i Napredna stranka.maknuo s banske stolice ne dajući mu nikakvo priznanje. Stranački je život vrlo buran. oko lista Stekliš. sastavljena od Hrvatske i Srpske samostalne stranke ponovno izišla kao najjača stranka. kakvo je do tada bilo uobičajeno za banove koji su napuštali aktivnu službu. dvije struje: jedna se stvarala oko lista Mlada Hrvatska koju su predvodili Josip Matasović i Mile Budak. tj. izložen čestim promjenama. napustio unioniste. U listopadu 1911. ali isticanjem da želi ujedinjenje svih zemalja u kojima žive Hrvati i Srbi u Monarhiji i ona je zastupnik trijalizma. dobili od cara crkvenoprosvjetnu autonomiju i muslimanima kojima je 1908. a ne jedinstvo. ali se ona u listopadu 1910. Mađarska ga opozicija optužuje zbog trijalizma jer navodno pregovara s Koalicijom. a snažna postaje novoosnovana Kršćansko-socijalna stranka prava. Ban Tomašić za vrijeme svog dvogodišnjeg banovanja (1910. ali da je dobar i s Bečom. Tomašića napadaju sa svih strana. zemljama. listopada 1910. približila i starčevićanska stranka prava (milinovci po Mili Starčeviću). proradila je Hrvatska središnja banka iza koje se krije kapital članova Hrvatske narodne zajednice i nastojanje da se suradnjom Hrvata i Page | 109 muslimana protiv Srba oslabi srpski utjecaj. a druga Matoševa. 1908. Sve je veći problem i Bosna. ali je smanjen izborni cenzus i broj glasača povećan s 2 na 6% stanovništva. obećana zaštita kako bi se zaustavilo njihovo iseljavanje. pa je Tomašić. pa se postupno napušta i bezuvjetna potpora dinastiji. Za njega nakon aneksije BiH hrvatska politika nema što tražiti u Jugoslaviji i ne priznaje Srbe kao poseban narod u zemljama Nagodbe. objavio je i studiju Temelji državnog prava hrvatskoga kraljevstva . BAN NIKOLA TOMAŠIĆ I POKUŠAJ USPOSTAVLJANJA SURADNJE S HRVATSKO-SRPSKOM KOALICIJOM Kriza dualizma nakon aneksije prisilila je dvorske vrhove da poslije Friedjungova procesa sruše ugarsku vladu na čelu s Nezavisnom strankom i da ponovno uz Khuenovu pomoć pokušaju smiriti prilike u Hrvatskoj obnavljanjem ustavnog pitanja. te bio na čelu Narodne stranke do njezina raspada 1906. Koalicija je zatražila da se 109 . Aleksandar Horvat. Dalmacije i BiH povezale su se pa je za predsjednika bio izabran Mile Starčević.1912. u Budimpešti bio ministar za Hrvatsku. plemstvom. i 1911. gdje je hrv. Polovicom 1910. Druga je struja bila za revolucionarno stvaranje jugoslavenske države. nakon što je 1903. Obje grupe su se odupirale utjecaju klerikalizma.pacta conventa tvrdeći da smo s Ugarskom samo zajednica. a Matasović smatra da se samostalna Hrvatska ne može dobiti preustrojem Monarhije. Oba su državnika znala da se smirivanje prilika može postići samo u suradnji Hrvatsko-srpskom koalicijom. različite struje u pravaštvu Hrvatske.

Tomašić je zamolio cara za raspust Sabora.hrvatske državotvornosti u sklopu Monarhije. U demonstracijama je sudjelovala mladež u Sarajevu. Pravaški zastupnici Hrvatskoga. koji je bio predstojnik Odjela za pravosuđe u vrijeme veleizdajničkog procesa. prosinca 1911. a predvodio ih je budući atentator na Cuvaja mladohrvat Luka Jukić. car uopće nije odgovorio na njihove zahtjeve već im je bilo rečeno da odustanu od svog cilja . na kojima je Tomašićeva stranka narodnog napretka prošla loše u odnosu na Koaliciju i pravaše i to ga je uvjerio da ne može proći sa svojim prijedlozima. Mađutim. Slavko Cuvaj od Ivanske bio je podban u drugoj polovici banovanja Pavla Raucha te je smatrao da može vladati na način kao Pavle Rauch. saveza južnoslavenskih umjetnika (osnovan 1904. a na zajedničkom saboru u Budimpešti. te su 15. Dr. Tomašić se okomio na radničke organizacije. Ne mogavši izaći na kraj ni sa Saborom ni ublažiti stranačke sukobe u Hrvatskoj. Pravaška je predstavka u Beču uznemirila Mađare. Cuvaj je svoje banovanje počeo uvođenjem preventivne cenzure tiska na što je snažno reagirala sveučilišna mladež. podnio ostavku. no opozicija Page | 110 je izjavila da bi davanje subvencija industriji samo povećalo ovisnost Hrvatske u Ugarskoj. Za vrijeme Rauchova banovanja Cuvaj je bio vrhovni načelnik Zagreba uz gradonačelnika dr. neki od članova ugarskog parlamenta i dalje podupiru komesarijat koji se održao dvije godine. održani novi izbori.. Milana Armuša. a zatim veliki župan virovitičke.. Ante Sesardić. U Hrvatskoj je zavladao apsolutizam prema kojemu su ukinuta prava na sakupljanje. . car sazove predstavnike hrvatskih zemalja u Zagrebu na zajednički sabor kako bi se dogovorno utvrdio odnos Hrvatske prema Monarhiji. Sve više neprilika Tomašiću čini i „Slavonska grupa“ koja traži više drćavnih subvencija za industriju u Hrvatskoj. a zatražno je da u skladu s carevim reskriptom od 20. jedan je zastupnik optužio Hrvatsku da ju želi odcijepiti od Ugarske. Nakon pada Khuenove vlasti. Kada je najavljeno ujedinjenje Stranke prava s Koalicijom. Pritisci za preuređenje Monarhije na trijalističkoj osnovi dolaze sa svih strana. govorio o radničkom pitanju te istaknuo da su štrajkovi nepotrebni. na što Tomašić nije pristao. veljače 1912. ondje se zabarikadirali i pod opsadom policije tamo proveli dva dana. Istarskoga i Bosansko- hercegovačkog sabora sastali su se na posebnoj konferenciji na kojoj su sastavili memorandum73 koji je zatim bio poslan caru. Bio je iskusan državni činovnik i podžupan đakovačke i osječke podžupanije do 1886. Najviše glasova dobila je Kršćansko-socijalna stranka prava objedinivši nakratko u jedan pokret pravaške stranke svih hrv. a na čelo Hrvatske došao je povjerenik Slavko Cuvaj. a u gradovima su umjesto načelnika uvedeni povjerenici. Zgradu su napustili tek drugi dan na nagovor prof. Khuen poseže za komesarijatom koji je uveden u travnju 1912. te da se umirovi Slavko Aranicki. siječnja 1912. zastupnik u Carevinskom vijeću i hrvatski zastupnik. Josipa Šilovića. U Saboru je početkom 1911. BANOVANJE SLAVKA CUVAJA 1912. jer da će radništvo gospodarskim razvojem zemlje doći do boljeg položaja. požeške i ličko-krbavske županije. veljače 1861. a nakon toga i podban. zemalja. te koprivnički župnik i pravaš Stjepan Zagorac 110 . Pravaška mladež spas od agresivne mađarizacije i germanizacije počinje gledati u jugoslavenstvu.1913.otpuste svi činovnici koji su se istaknuli za Rauchova banovanja. Cuvaj je želio spriječiti demonstracije pa rektor Domac zatvorio Sveučilište. ali su studenti u sukobima s policijom drugi dan ušli u zgradu Sveučilišta.) 73 kojeg su u Beč odnijeli dr. Nacionalistička mladež počela je prvo djelovati na kulturnom planu pa u sklopu Lade. ali Tomašić je 21. Novi se Sabor trebao sastati 2. Dalmatinskoga. Sa reakcijama nije izostao ni Khuen.

potomka stare hrvatske plemićke obitelji. Aleksandra Horvata. Unkelhauseru. srpnja 1912. Polotičko otrežnjenje donio je Drugi balkanski rat. Njegovo banovanje karakteriziraju stalne pripreme za sukob sa Srbijom uvjetujući pojačano naoružavanje.počinju politizirati umjetnost. već je bilo očito da će izbiti rat između Monarhije i Srbije. niti protiv nje. Bugarska i Grčka sklapaju vojni savez. a proces je počeo 30. Tisak u Hrvatskoj pobjede je saveznika prikazivao vrlo raličito: od kritike (Stadlerov Hrvatski dnevnik) pa do iskaza neutralnosti ili oduševljenja. Visoki vojni krugovi bili su uvjereni da se u Hrvatskoj. i dopušta provedbu izbora 16. BAN IVAN ŠKRLEC LOMNIČKI ILI DRUGA VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE Nakon dva atentata na Cuvaja i demonstracija u Dalmaciji. Škrlec se pokušao sporazumjeti sa strankama. Došavši u Hrvatsku. lipnja 1912. Budući da krajnji cilj tog saveza nije bilo samo potiskivanje Turske. ali je zbog protesta kazna pretvorena u doživotnu kaznu. Hrvatsko-srpska koalicija uspjela je nametnuti Grgu Tuškana da predsjeda Saborom. ugarskog ministra predsjednika i Koalicije. obnovljen je list Mlada Hrvatska pod vodstvom dr. niti protiv nje. i u njemu je Koalicija imala ponovno većinu. poslan na bolovanje. niti za Srbiju. srpnja 1913. te su ga u tome podupirali Istvan Tisza i Teodor Pejačević. U jesen 1913. Škrlecova zadaća bila je učvrstiti utjecaj Ugarske u Hrvatskoj. prosinca 1913.Page | 111 ugarske vojske s obzirom na Balkanske ratove. bečki je Dvor nakon dužih razmišljanja za komesara 21. kolovoza 1913. među kojima je bio i budući književnik August Cesarec. Tijekom 1913. već i njezine saveznice Austro- Ugarske. Unitarističkom opsesijom bio je obuzet čak i kipar Ivan Meštrović. Oduševljeno pisanje starčevićanske Hrvatske o pobjedama Srbije izazvalo je raskol u stranci prava. Drugi atentat na Cuvaja od Ivana Planinšćaka upozorio je ponovno na nemogućnost da se Cuvaj održi na vlasti te on potkraj 1912. pucajući na automobil. nego samo za Hrvatsku. Oni se ponovno obraćaju Izidoru Kršnjavom te iskazuju lojalnost dinastiji mržnjom prema Srbima. iako se Meštrović uvijek isticao kao velik Hrvat. Monarhija je bila zaprepaštena kada su saveznici Tursku gotovo posve istisnuli iz Europe. Stjepana Dojčića. imenovao Ivana Škrleca (Skerlecz). Jukić je osuđen na smrtnu kaznu. niti za Ugarsku. bila je ograničena svaka politička djelatnost i sloboda tiska pa su socijalisti svoj list Crvena sloboda izdavali ilegalno u Budimpešti. ali atentat povratnika iz Amerike. Srbija. prekida te razgovore. Škleca car imenuje banom 2. Taj sukob oko plijena pokazao je iluzornost stvaranja jugoslavenske nacije od svih južnoslavenskih naroda. BiH i Dalmaciji može vladati samo vojnom diktaturom. Mladohrvatska ideologija doživjela je slom. a osobito da neće dirnuti u Nadodbu.. ali je Tisza uspio dobiti potvrdu Koalicije da ona u Saboru neće pokretati nikakva sporna pitanja. želeći što prije produljiti financijsku nagodbu s Mađarskom. To je razdoblje kada se starčevićanci ponovno vraćaju lozinci Ante Starčevića: niti za Austriju. Klicalo se i Luki Jukiću. Nakon gotovo dvije godine neustavnog vladanja sastao se Hrvatski sabor 27. U proljeće 1912. koji je sudjelovao na rimskoj izložbi 1911. a vođenje poslova u Hrvatskoj povjereno je D. Nakon što su 17. Potkraj 1913. izvršio atentat na bana Cuvaja. koji je 8. prosinca 1913. Jukić je uhićen. sa svojim izlošcima u sklopu srpskog paviljona. koji je zabranjivao sve manifestacije. to je vrijeme izglasavanja vojnih sredstava za naoruživanja austro. 18. niti protiv nje. protiv 12-orice mladića. uspješno završeni pregovori između Istvana Tisze. pa su ga mnogi tada svrstavali među srpske umjetnike. kada su se sukobile Srbija i Bugarska zbog podijele turskog teritorija. studenog 1913. 111 . prosinca 1913.

lipnja 1914. Hrvatsko- srpska koalicija imala je u međuvremenu u svojoj vlasti gotovo sve listove. HRVATSKA PUČKA SELJAČKA STRANKA OD OSNIVANJA DO PRVOGA SVJETSKOG RATA Nova politika za novo doba Prvi ozbiljni nagovještaj kraja autokratskog banovanja Dragutina Khuen- Héderváryja i pojave novih snaga u politici bilo je stvaranje ujedinjene Hrvatske oporbe (1902. ali tek od 1917. uočavamo u njegovom radu kritičku notu i velike podjele koje su dovele do stvaranja jugoslavenske države. izvodi neuspio atentat na Škrleca. Do smrti cara Franje Josipa potkraj 1916. Članovima opozicije osobito je teško padala gospodarska samostalnost pa se 1914. ali poduzeća koja finaliziraju proizvode ima malo. iako se na ličkoj pruzi od 1904. Sabor djeluje. pa P. te opozicija na izvanredno zasjedanju sazvanom 30. u sklopu zemaljske vlade uspjelo osnovati gospodarski odjel koji je preuzeo neke poslove iz gospodarstva koje je do tada obavljao odjel za unutarnje poslove. Gospodraske prilike uoči rata nisu bile povoljne. ali i glavno glasilo Koalicije Pokret. Hrvatska još nije bila povezana s Dalmacijom željezničkom prugom. da bi onda predsjednik sam izdiktirao stenografima izjavu koja je otišla kao zvanična izjava u Beč. a Antun Radić u izvršnom odboru) najavila nove političke koncepte. političkog katoličanstva Katolička i Kršćansko-socijalna stranka te agrarizma HPSS. Austro-njemački. seljaštvo. Frankovci pod vodstvom Ivice Franka članove Koalicije nazivaju izdajnicima te je sjednica nekoliko puta prekidana. antihabsburški stav jača. započela je djelomična mobilizacija. srpnja 1914. organizacija i prvi uspjesi 112 . stalno radilo. nema ni jednog lista koji je objektivno izvještavao o prilikama na ratištima. Samo je Hrvatska riječ. Schäffer u svibnju 1914. Ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije Hohenberg 28. srpnja 1914. donosila isječke iz stranog tiska.). koalicije vodećih oporbenih stranaka Stranke prava i Neodvisne narodne stranke. Dana 25. HPSS – osnivanje.Iako se činilo da je sve u redu. a između njih i napredna omladina (mladež). Ultimatum Habsburške Monarhije izručen je Kraljevini Srbiji 23. Zanimljivo je da se negodovanje zbog tog zakona ne iskazuje u Hrvatskom saboru. Hrvatska se stranačka scena obogaćuje političkim strujama predstavljenim novoosnovanim strankama: liberalne ideje zastupa Napredna stranka. na taj način izbjegavajući cenzuru. Ipak. svjetskog rata. iza koje se krilo uredništvo Pokreta. HPSS je prva stranka koja dosljedno traži politička prava i ostvarenje socijalnog programa kojima bi se zadovoljile potrebe cjelokupnog stanovništva. a u Dalmaciji austro-talijanski kapital. sukobljavaju se zbog eksploatacije sirovina. Stranka se poziva na najširi. oko koje su se okupili istaknuti pojedinci i grupacije. Page | 112 brodogradilišta i hotele. za banovanja Škrleca dovršena je nova zgrada Sveučilišta i biblioteke za koju je planove dao izraditi još Pavle Rauch. ali i najsiromašniji i najneobrazovaniji društveni sloj. govori u Hrvatskom saboru upozoravaju na niz neriješenih pitanja. Tijekom 1914. Hrvatska oporba je davanjem razmjerno važnih položaja pripadnicima mlade generacije (među njima i budućim vođama seljačkog pokreta: Stjepan Radić zakratko je bio tajnik Hrvatske oporbe. u Sarajevu bilo je povod za izbijanje 1. nije htjela izjaviti lojalnost dinastiji i Monarhiji. lipnja 1914. pa je redarstvo započelo progoniti tisak obustavivši odmah listove Hrvat i Hrvatski pokret. Najava novih napetosti bila je izražena kada je Ugarski sabor donio Zakon o izvlašćenju morske obale po kojemu se mogu eksproprirati zemlje privatnih osoba na obali ako su ta područja potrebna za luke. već opet reagira mladež.

Ideološki sustav koji su stvorili nadahnut je utjecajima francuskih (osobito Jules Michelet). kada nisu osvojili ni jedan mandat. fizičkim prijetnjama i zatvoru. Na Drugoj skupštini stranke je zaključeno kako treba pokrenuti vlastito glasilo. pa 5.). pokreću obnovljeni Dom. koja je odredila politički život Hrvatske idućih gotovo pola stoljeća. Rad u selima.12. koje je u Virju izdavao Peroslav Ljubić.. ali dorađen i prilagođen hrvatskim uvjetima. Seljaštvo. zabranjeno mu je studiranje na sveučilištima u Page | 113 Monarhiji. Masaryka. na drugu godišnjicu odluke o osnivanju. Na izborima iste godine. nastavio je studij u Pragu. broj čitatelja je rastao. a Stjepan i u nekoliko knjiga. Ideologija Antun je sa svoje strane osmislio agrarni aspekt programa i dao mu kulturološko- povijesni okvir. 1913. Na sljedećim je izborima 1910. Morao je zbog političkog prosvjeda napustiti Zagreb 1893. Polazište im je bila teza o „vječnom karakteru“ seljaštva. napušta stranku. čeških(Tomáša G. Antun je bio urednik u Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena (1897. a pisma seljaka su objavljivana. – 1904. Vinko Lovreković. pa glasilo stranke privremeno postaju Hrvatske novine. u kojem je iz broj u broj podučavao svoje čitatelje. a poslije je kratko bio tajnikom Matice Hrvatske (1902. a Stjepan je zaslužniji za pitanja afirmacije hrvatskog nacionalnog bića i demokratizacije. a nakon spaljivanja mađarske zastave 1895.Antun i Stjepan Radić. Vjerovali su 113 . Stranka je osnovana 22. Važan je čimbenik prema osvješćivanju društvene snage seljaštva učinio Antun Radić pokrenuvši Dom. su samo trojica s liste HPSS-a ušla u Sabor. kada je moglo glasovati 6% stanovništva. kada je Privremeni odbor prihvatio njezin program. nego i među starijom generacijom seljaka. organiziranim djelovanjem kroz prvu seljačku stranku na ovim prostorima. časopis namijenjen hrvatskom seljaku za razgovor i nauk (1900.. za stranku koja je bila u svome radu izložena bezobzirnim napadima protivnika. Ta razmjena iskustava i povratnih informacija je veoma pridonijela popularnosti lista. Glavne zasluge za uobličavanje nacionalne i socijalne svijesti koja se budila na selu u sustavnu političku misao i pokretanje stranke. Antun je stekao diplomu iz hrvatskog i klasične filologije. To je razumljivo jer je rad po selima bio tek u počecima. Izborni rezultati.. Složen i sveobuhvatan sustav je razložen u stotinama članaka koje su obojica objavljivali u svojim. i tako postao naš prvi diplomirani politolog. Poslije program gotovo i nije mijenjan. Svetomira Korporića koji je zajedno s braćom Radić istupio iz Ujedinjene oporbe i bio jedan od osnivača stranke. pa je završio Slobodnu školu političkih znanosti u Parizu 1899. Františeka Hlaváčeka. Tako je Stjepan Radić skoro cijelu 1912.). Prvo glasilo nove stranke bilo je Hrvatski narod dr. a glasovati je moglo samo 2% stanovništva. – 1909.. ali ovaj put kao pravih političkih novina. Stjepan je bio poklonik evolucionizma. Braća Radić su zaključila kako je seljački stalež društvena snaga budućnosti.1906. pripadaju braći Antunu i Stjepanu Radiću. – 1902. uz Stjepana Radića za zastupnika izabran jedan seljak. Pokret 1903. Stjepan naposljetku iz plitičkih znanosti.) je bilo čak 17 seljaka. HPSS je prvi put izašao na izbore 1906. proveo u zatvoru.. Korporić već 1905. HPSS je dobio 9 mandata. Od 36 članova Glavnog odbora konstituiranog na Prvoj glavnoj skupštini (1905. ali i u drugim novinama i časopisima.). prosinca 1904. Osnivanje HPSS-a. nepovjerljivom prema „gospodskim novotarijama“. Otpora nije bilo samo među političkim protivnicima. Ladislava Riegera) i ruskih autora. Novine su razašiljane povjerenicima po selima. uvjerio je braću Radić kako treba uključiti seljaštvo u politički život zemlje sustavnim. Ti svi izborni rezultati su bili dobar uspjeh za mladu stranku koja je računala na dio stanovništva koji nije bio vičan političkom djelovanju.

Vjerovanje da su siromaštvo i neznanje glavni uzroci društvenih sukoba vidljivo je iz njihovih najranijih razmišljanja. Socijalni program. Vjerovao je da je demokracija jedini način kojim se stvarsno može postići ravnoteža interesa različitih i suprotstavljenih društvenih grupa. poslužilo je prije svega razmišljanje o narodnoj kulturi Antuna Radića. Napokon. nužnog za predstavljanje seljaštva kao organizirane političke grupe. moto stranke bio je: Vjera u Boga i seljačka sloga. ali i između različitih naroda. 114 . HPSS je odmah istupio protiv suradnje s Mađarima. O demokratizaciji je analitičnije i podrobnije pisao Stjepan Radić. Razloge za odvajanjem privatne vjere od političke uloge Crkve kao institucije. Cijeli ideološki sustav seljačkog pokreta temelji se na tri vrijednosne postavke: borbi za hrvatska nacionalna prava. nego samo drugačije. Eugena Kvaternika i Franje Račkog o povijesnom razvoju i pravima hrvatskog naroda (nacije) utkanoje u seljačku ideologiju. HPSS. – 1909. Seljaštvo se. imaju naviku ustrajnog rada i razumnog promišljanja. ali pravednijeg društva. Zalaganje za liberalno načelo razdvajanja Crkve od države te često proturječni Stjepanovi govori u kojima je otvoreno napadao svećenstvo jednostrano su tumačeni kao antiklerikizam. što su pretpostavke javnog djelovanja. braća Radić su sami živjeli istinsku vjeru. s vlastitim doprinosom svjetskoj povijesti. može se tražiti u strahu od moguće zloupotrebe autoriteta Crkve. nazivao ju je „kršćanskom i nacionalnom“. Demokracija. kao masa bezimenih mogla pronaći samo u svojim duhovnim i moralnim kvalitetama. riješiti sukobe unutar države. pa odatle veličanj enjegove kulture i etičnosti. listopada 1905. kršćanstvo i Katolička crkva. Zalagali su se da se seljaštvu prilagodi cjelokupna društvena politika. Nemalu je ulogu u brzom prihvaćanju seljačke ideologije odigralo i njezino spretno uklapanje u kršćanski svjetonazor. Temeljne vrijednosti ideologije seljačkog pokreta. radniki i poduzetnik. U izgradnji identiteta. Kako bi seljaštvu približio smisao demokracije. ne vjerujući u iskrenost mađarskih političara. Ideja slavenstva: HPSS i Hrvatsko-srpska koalicija. Učenje Ante Starčevića. Kada su 5. Seljaštvu pripada povijesna zasluga očuvanja Page | 114 hrvatske kulture i moralnih kvaliteta. kao najbolje organizirane i vrlo utjecajne institucije. Nacija. ideja nacije uvela je istinsku ravnopravnost svih naroda ne piznajući „velike“ i „male“. Samo dva tjedna nakon prve skupštine HPSS-a donesena je u Rijeci rezolucija koja je značila potpun preokret u dotadašnjoj politici. kako su govorili. Identitet. ali se tako prvi put sukobio s Koalicijom. Seljak.kako je napokon došlo doba da „peti stalež“ preuzme mjesto koje mu zasluženo i s pravom pripada te da postane. prvi je puta zaživjela do tada samo jedna od mogućih političkih koncepcija: južnoslavenska suradnja. Pojavu moderne nacije smatrali su jednom od najvažnijih društvenih promjena nakon pojave kršćanstva: dok je ono promoviralo ideju jednakosti pojedinca. za političku demokratizaciju društva i socijalnu pravdu za sve. Radić je sve do aneksijske krize 1908. Osmišljen gospodarsko-socijalni program bio je najveća novost ideološkog sustava braće Radić. subjekt hrvatske politike. Socijalne su zamisli bile uvelike inspirirane češkim političkim načelom prema kojemu su gospodarsko i kulturnio uzdizanje naroda nužnu preduvjeti za nacionalno oslobođenje. a na svoj rad gledali su kao na iskaz ljubavi prema narodu. preuzeo je u njihovoj koncepciji ulogu temeljnog gradivnog elementa budućega. Međutim. Dokazivao je kako su seljaci oni kojima demokratski sustav najviše pogoduje. na besklasnog. tek je težište s istaknutog pojedinca pomaknuto na „puk“. sastavljali popis na dogovor kojim će se dotadašnji sukob hrvatskih i mađarskih političara naglo pretvoriti u suradnju. Iako neorganizirani i neobrazovani. na političko odlučivanje. koji je istodobno posjednik. za razliku od „gospode“.

s hrvatskom i slovenskom većinom. STOLJEĆA Na početku 20. Hrvatsko-slovenska narodna stranka dočekala je izbore za Carevinsko vijeće 1907. u kojoj Koalicija. Polemiku o podjelu Istre prekinut će raspuštanje Carevinskog vijeća 1907. U Hrvatsko-slovenskoj narodnoj stranci počela su razilaženja na katoličku i liberalnu struju. Uoči novih izbora. Istra biti podjeljena na 6 izbornih kotara. HPSS je osuđivao i dnevnu politiku Koalicije. gospodarskih i konzumnih drštava. a taje izborna reforma za Carevisnko vijeće bila i polazište za reformu izbornog reda za istarski Sabor. Hrvatski nacionalni pokret u Istri zahvaća cjelokupni etnički korpus koji do tada nije talijaniziran. osnovano je u Pazinu Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri. ulazi u sastav Kraljevine Srba. U Istri su snažno odjeknule demonstracije pokrenute u Hrvatskoj protiv mađaronske vladavine na čelu s banom Khuenom. ponovno nepovoljno za Hrvatsku. To se stanje odrazilo i u rezultatima izbora za Pokrajinski sabor. štedionica. radi veće aktivnosti i djelotvornost Hrvatsko-slovenske narodne stranke. Uz to.. Istra je podijeljena na 5 izbornih kotareva. povoljno su se razvijali odnosi sa Slovencima: na sastanku društva Edinost i Političkog društva za Hrvate i Slovence u Istri dogovoreno je osnivanje zajedničkog izbornog odbora za Trst i Istru pod predsjedanjem Matka Mandića. škola itd. s premoćnim izbornim pobjedama u gotovo svim općinama. a za njom malo zaostaje Hrvatsko-slovenska narodna stranka. Tu izbornu pobjedu komentira i časopis Naša sloga koji ističe kako se pokazalo da je Istra isključivo Hrvatski element. Hrvatsko-slovenska narodna stranka nije bila oduševljena takvom podjelom. kulturno-prosvjetnih društava. čitaonica. u dogovoru s vodstvom društva Edinost. Zbog sukoba o uporabi i ravnopravnosti hrvatskoga i slovenskoga jezika u Saboru. Socijaldemokratska stranka organizirala je prosvjedne zborove u kojima su sudjelovali istarski Hrvati i Slovenci.) dolazi do podjele istarskih studenata. Hrvatsko- slovenska narodna stranka pokazala se kao najćom strankom. Hrvata i Slovenaca. koja je na vlasti u Hrvatskoj od 1906. 1905. koji su održani 14. U ostala 3 uzborna kotara.. Narodnu stranku sve više zaokupljaju neslaganja katoličke i liberalne struje. 1902. st. st. to se tijelo nije više moglo sazivati do isteka njegova mandata. pa je u razdoblju od 5 godina osnovano ukupno 56 zadruga. Koliko je njihova osuda bila opravdana pokazuje godina 1918.. izdvaja se katolički pokret.vjerovao u korisnost slavenske suradnje. pa će u konačnoj verziji. pa do Prvoga svjetskog rata. relativno je najpopularnija Talijanska liberalna stranka.. Page | 115 HRVATSKI NACIONALNI POKRET U ISTRI NA POČETKU 20. zbog njezine sve veće popustljivosti prema Beču i Budimpešti. svibnja 1907. Katolički 115 . Pri osnivanju Hrvatsko-slovenskog akademskog društva Istra (1907. potkraj prvog desetljeća 20. koji su održani prema reformiranom izbornom redu (općem pravu glasa). Hrvatsko-slovenska narodna stranka s pravom se pouzdavala u svoj rad na podizanju nacionalne svijesti širih društvenih slojeva. ali jedinstvo nastupa stranke nije bilo upitno. U tri izborna kotara zapadne Istre s talijanskom većinom. a pad njegova režima je dočekan s oduševljenjem. a novi izbori zakazani su za svibanj iste godine. Hrvatska nacionalna svijest i brojčana nadmoć hrvatske nacije u Istri posebno dolazi do izražaja na izborim za Carevinsko vijeće 1907. U sklopu previranja unutar redova Hrvatskoga nacionalnog pokreta. pokrenute su šire mase pučanstva radi reforme izbornog prava i njegove demokratizacije. stranka je predložila i svoje kandidate. čiji je predsjednik bio Vjekoslav Spinčić.

a zatim i iz Pazina. ali uskorona vlastdolaze liberalno oprijedjeljeni učitelji. a u BiH 1850. DO 1870. Blaža Josića) i muslimanske begove. Na političke prilike u BiH od 1850. Glede teritorijalne i upravne organizacije u Bosni. Pokušaj Tahir- paše da provede reforme u BiH potaknuo je bosansko plemstvo na pobunu. Posljedica teškog položaja zavisnih seljaka i zlouporaba zakupnika poreza bili su sve češći ustanci. a završilo 1876. donošenjem ustava OC-a. Talijanska nacionalna elita sve nestrpljivije priželjkuje priključenje Istre Italiji. Tahir- paša je poražen. Tiskarsko društvo. Međutim./1858. . čime je ukinuta klasična podjela u osmanlijskom društvu na raju (kmetove) i aksere (slobodno pučanstvo podložno vojnoj obvezi). Jukić je Latasu posvetio „slavodobitnicu“ objavljenu u Bosanskom prijatelju. Jukića. gdje je 1909. kao fra Ivan Franjo Jukić. Reformno značenje Hatišerifa od Gülhane bilo je dalekosežno jer su tim aktom svi podanici OC-a proglašeni ravnopravnima.) sa zadaćom da uguši ustanak i nametne reforme. st. može se uočiti da je Hrvatski nacionalni pokret uoči Page | 116 Prvoga svjetskog rata u maloj krizi. u BiH se proširila mreža 116 .1851. u BiH se osnivaju tajne srpske organizacije. U Pazinu je osnovano 1910. F. Hrvatsko-slovenska narodna stranka postigla je nešto bolji uspjeh na jedanaestim izborima za Pokrajinski sabor održanima u lipnju i srpnju 1914.STOLJEĆA BOSNA I HERCEGOVINA OD 1850. posljedica Latasove intervencije bilo je ponovno pripajanje izdvojene Hercegovine (1833. U istočnoj Hercegovini izbija niz ustanaka uz oslonac na Crnu Goru. osnovano katoličko društvo Pučko sijelo i katoličko potporno društvo Obrana. kojima su se nekad slobodni seljaci doveli u zavisan položaj. a zatim se represivnim mjerama okrenuo i protiv kršćana te I. pa seoni katolički usmjereni odvajaju i osnivaju društvo Hrvatska škola i pokreću istoimeni časopis. st.). Jukića poslao u progonstvo. POLOŽAJ HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI U DRUGOJ POLOVICI 19. Glavni cilj te politike bilo je priključenje BiH Kneževini Srbiji. Nakon slamanja otpora bosanskog plemstva. Od 40-ih godina 19.pokret širio se s Krka i iz Rijeke. 582. Iako se Sabor nije sastao nikada zbog početka rata. upućen mušir (maršal) Omer-paša Latas (1806. Ukinuo je i timarsko- spahijski sustav u Bosni i esnafsku (cehovsku) organizaciju. Razdoblje tanzimata (reformi) počelo je za vladavine sultana Abdul-Medžida objavljivanjem Hatišerifa od Gülhane (1839. izbori su pokazali kako hrvatsko pučanstvo zapravo razmišlja. Na temelju iznesenoga. Latas je kaznio vođe pobune među muslimanima. Nakon stvaranja Ustava političke propagande imajući se voditi u zemljama Slaveno-turskim (1849.F. U ustanku su sudjelovali muslimani. snažno su utjecale modernizacijske reforme u OC u prvoj polovici 19. Jedan od najtežih problema u agraru bili su čiftlučki odnosi. do 1870. I NA POČETKU 20. 1857. O nacionalnoj strukturi i etničkim kretanjima u Istri vidi tablicu na str. izbili su ustanci u Bosanskoj krajini i Posavini gdje katoliči redovnici franjevci i niži pravoslavni svećenici predvode kmetove u borbi za ukinuće trećine i povratak nekadašnje devetine. Na poticaj srpskog kneza Mihajla Obrenovića. - 1872. dok su kršćani ostali lojalni. Kneževina Srbija provodi vanjsku politiku prema velikosrpskim smjernicama koje je Ilija Garašanin iznio u spisu Načertanije iz 1844.). Iste godine upravu učiteljskog društva Narodna prosvjeta vode ljudi kršćansko-socijalnog usmjerenja. One su okupljale neke istaknutije franjevce (I.) Bosanskom ejaletu. Neki su se. stavili u Latasovu službu.

Godine 1840. F. donesena je uredba o organizaciji Bosanskog vilajeta poznata kao Vilajetski ustavni zakon. donesen je zakon o čiftlucima u Bosni poznat kao Saferska naredba. kojim su katolici u BiH u vjerskim stvarima stavljeni pod zaštitu austrijskog cara. Taj dokument uglavnom je potvrdio postavke Hatišerifa iz Gülhane proširujući ga nekim odredbama koje se odnose na kršćane. nastavljaju se reformna nastojanja osmanlijskih vlasti usmjerena na sredđivanje vojnih prilika. kao što je priznanje prava svjedočenja na sudu. st. Krvavoj knjizi fra Antuna Kneževića. ostalo je i dalje nepromijenjeno. ali posjeduje svoju narodnu osobitost. koji je povezan s osmanskom državom.1856. Tijekom 1871. i provincije 1892. Provedba reforma u području sudstva bila je spora. BOSNA I HERCEGOVINA OD 1870. Među bosanskim Hrvatima sredinom 19. nastoji se ustrojiti posebna bosanska vojska. potaknuo je raskol u bosanskoj franjevačkoj redovničkoj zajednici.tajnih srpskih društava. tzv. okrećući se sve više prema HM. Namjesniku Osmanu Topal-paši uspjelo je suzbiti njihov rad na ustanku. a zatim u Ostrogonu i Pečuhu. napose Antun Knežević. Martin Nedić i Grgo Martić. bio je prisutan zakašnjeli ilirizam. obavljala se izvan BiH. što posvjedočuje uvođenje naziva bosanski jezik 1869. Teološka naobrazba bosanskih franjevaca. od čijih su 6 članova trojica bila 117 . koji je imao za posljedicu stvaranje posebne hercegovačke franjevačke kustodije 1852. Bošnjaštvo kao nacionalnu ideologiju podupirale su središnje vlasti. Nakon Krimskog rata (1853. Hatihumajun. rujna 1859.). Prihvaća ga i dio franjevaca. Agrarno stanje u Bosni koje je trebalo biti jedan od glavnih predmeta reforma. književnom časopisu u BiH. novi reformni ferman. (12.) osmanske vlasti su pod pritiskom europskih sila.). Kemt je dobio mogućnost stjecanja statusa zakupnika zemlje./1872. safera 1276. Hrvati u BiH sve do potkraj 19. Prema Uredbi o uređenju vilajeta 1865. U razdoblju tanzimata u BiH promiče se bošnjačka ideja kao nacionalna ideologija. Prema tom zakonu namjesnik Porte upravljao je vilajetom umjeto ejaletom i nosio je službenu funkciju valije. Preko Omer-paše Latasa propagiraju je središnje vlasti. DO 1880. donesen je zemljišni Ramazanski zakon. Jukić. Teškoće i težnje bosanskohercegovačkih Hrvata u navedenom razdoblju našli su svoj književni izričaj u spjevu Osvetnici fra Page | 117 Grge Martića. Nakon konferencije u Carigradu 14. izdale 1856. Jukić. 1858. pristup svim državnim službama i obveza kršćana da služe vojsku. U vrijeme namjesnika Osmana Topal-paše modernizira se i bosanska uprava. nosioci kojega su bili franjevački svećenici I.1878. F. st. Bila je utemeljena na tvrdni da postoji jedan bosanski narod. Nastojanjem da upravu apostolskog vikarijata u BiH preuzredi po uzoru na biskupije sa svjetovnim klerom. u drugoj polovici 19. Taj je zakon ozakonio odnose između posjednika zemlje i kmeta. osnovan je Vrhovni vilajetski sud. kojim je obavljena kategorizacija zemlje i kodifikacija čiftlučkih odnosa. te u Bosanskom prijatelju. se pojavila koncepcija bošnjaštva koja je pripadala Osmanu Topal-paši. U Bosanskom vijestniku 1866. u historiografiji poznat kao „Barišićeva afera“. biskup i apostolski vikar za BiH fra Rafo Barišić je uz potporu bečke vlade isposlovao ferman. a potom ponovno u BiH. st. pretežito se identificiraju na konfesionalnom načelu. .. Franjevački bogoslovi školuju se najprije u Đakovu. genetički i povijesno vezan za BiH. koji su tijekom osmanlijske vladavine bili glavni nositelji hrv. . koji je uređivao i izdavao I. u koju se želi uključiti i određeni broj kršćanskih podanika. U razdoblju uoči velike istočne krize i ustanka kršćana u BiH (1875. prvom hrv. kulture u BiH. posebice Austrije i Rusije. Na osnovi eksperimenta koji je proveden u Dunavskom vilajetu 1865.

Zbog teških socijalnih prilika izbijaju neredi i nasilja. predvođena fra Paškalom Buconjićem. a kasnije su se pobunili i hercegovački Srbi. Hercegovački franjevci 1872. kojima tajno dobiva suglasnost Rusije da može zauzeti BiH. Dalmaciji. Pozivao se i na moralno pravo Hrvatske na BiH. a ne prema nacionalnom načelu. a i pretežiti dio vjerskih i političkih predstavnika hrvatskog naroda zalagao se da BiH dođe pod utjecaj Austro-Ugarske Monarhije. ujedinjenje BiH sa Srbijom i Crnom Gorom. Poslije je vilajetska vlada tiskala službeni list Bosna. a razrez poreza za nerodnu 1874. Politički zahtjevi bili su različiti. Pritom su težili da se BiH poveže s Trojednom kraljevinom Dalmacijom..posebice se isticao fra Grgo Martić. Stoga su franjevci na mogućnost povjeravanja uprave u BiH katoličkoj Monarhiji gledali vrlo pozitivno. Među protivnicima zauzeća BiH isticao se fra Martin Nedić. U Hrvatskim razgovorima Pavlinović je izrazio nadu da će Monarhija prepoznati opasnost koja joj prijeti s Istoka. koje je ulazilo u sklop hrvatske srednjovjekovne države. koji je zajedno s nekoliko uglednih franjevaca napisao elaborat o preuređenju vlasti u BiH74.muslimanske. Među pristašama Monarhije. Karadžića i na ćirilici. . bio je neposredan povod za ustanak 1875. sukobio sa Strossmayerom.Tursku Hrvatsku. osnovao tiskaru u Sarajevu u kojoj je tiskan Bosanski vijestnik. misleći pritom na težnju Rusije da zagospodari Balkanom i prodre na topla mora. prema pravopisu V.to jest državi. Način po kome bi se imala nova uprava za sve državljane u cijeloj Bosni uvesti. ali ne i pune tolerancije. na turskom i službenom bosanskom jeziku. Sanstefanskim preliminarnim mirovnim ugovorom OC se obvezalo Rusiji da će unutar svojih granica za BiH osigurati autonomiju. Na osnovi Vilajetskog zakona. Taj je rusko-turski ugovor poništio tajne austrijsko-turske 74 Četrnaest glavnih točaka po kojima bi se imala preinaka vladavine u cijeloj Bosni uvesti i utvrditi za povratak mira u zemlji. Za uzvrat se obvezala na neutralnost u pripremnom osvajačkom ratu protiv Rusije protiv OC-a.1878. a i onih koji su težili da seuprava u BiH povjeri Srbiji i Crnoj Gori. Page | 118 U posljednjih devet godina osmanske vladavine u BiH se izmijenilo 15 namjesnika. Između katolika i muslimana primjenjivalo se načelo snošljivosti. ustvrdivši da se Hrvatska. a ne Srbija stoljećima žrtvovala za Bosnu. prema kojemu u svakom sandžaku postoji tiskara. Taj je elaborat napisan na poticaj biskupa Strossmayera. Poticali su identifikaciju pučanstva prema konfesionalnome. Makedonije i Bugarske. Na kulturno-prosvjetnom području provođenje tranzimata omogućilo je nemuslimanima osnivanje škola. koji je započeo u Hercegovini. Ti su ustanci pokrenuli složeno Istočno pitanje i postavili na dnevni red problem opstanka europskog dijela OC-a. Hrvatsko pučanstvo svoje je nade uglavnom vezalo uz Habsburšku Monarhiju. Zainteresiranost Austro-Ugarske za BiH realizirala se dogovorom u Reichstadtu (1876. To je pravo opravdao činjenicom da je bez BiH ugrožena politička i gospodarska nezavisnost hrvatske Posavine i Dalmacije. Sandžaka. 118 . nekolicina je franjevaca.) i Budimpeštanskim konvencijama (1877.). Pavlinović je znao da povijesno i državno pravo Hrvatske na BiH obuhvaća tzv. bilo je i franjevaca koji su bili protiv Monarhije.koji se zbog prosvjeda protiv vijesti da će se BiH dati na upravu Srbiji. a tu je ideju sustavno izložio svećenik Mihovil Pavlinović u djelu Hrvatski razgovori. srpnj 1876. Srpski ustanci proglasili su 27. Za vrijeme posjeta cara Franje Josipa I. No. 1876. a trojica nemuslimanske vjere. koji je izlazio sve do 1878. izbila pobuna Hrvata. caru predala promemoriju u kojoj je opisano teško gospodarsko i materijalno stanje kršćana. otvorili tiskaru u Mostaru. a zatim zahvatio dijelove zapadne i istočne Bosne. U stolačkom je kraju 1875. Osnovni socijalni ciljevi ustanka u BiH bili su rušenje postojećeg agrarnog sustava i stvaranje slobodnog seljačkog posjeda. S. Ugledni bosanski franjevci bili su pretežitim dijelom pristaše Monarhije. Hrvatskom i Slavonijom. a zadaća mu je bila osporiti potrebu austro-ugarskog zauzeća BiH. Osman- paša je 1865.

1890. Tijekom uspostave redovite katoličke hijerarhije u BiH. u pismu Franji Račkome od 9. Kaločki nadbiskup Haynald je u studenome 1880. jasno su se očitovala različita politička nastojanja mađarskih i hrv. lipnja 1881. a uz njega je uveden i civilni doglavnik (adlatus). Neprestano su provodili svoje interese. a okupacije je zvršena padom Foče 5. U upravnom i sudbenom sustavu zadržana je osmanska podjela. ali nije htjela narušavati dualistički sustav potiskivanjem Ugarske iz tog prostora. a uprava nad Sandžakom prepuštena je OC-u. Nakon trogodišnjih pregovora. je pri Svetoj Stolici promicao plan da se njemu podlože Sarajevo i Banjaluka. da se BiH priključi kruni sv. kojoj je na čelu biozapovjedni general kao poglavar zemlje. Austro-Ugarska je potpisala 8. 1879. 1895. potučena od Prusa i izbačena iz Njemačkog saveza. okrenula prema Balkanu. Mađarska je politika u BiH bila potpuno usklađena s mađarskom politikom onemogućivanja hrvatskih nacionalno-političkih nastojanja u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Uglavnom. listopada 1878. Austrijske interese u BiH valja razmatrati u sklopu istočne politike nakon njezina poraza kod Kraljičina Gradca 1866. Pri svim kotarskim sudovima postojali su i šerijatski sudovi za obiteljske i nasljednopravne poslove muslimana. unutar kojeg je u Beču osnovan Bosanski ured koji putem Zemaljske vlade u Sarajevu upravlja BiH-om.sporazume. 1885. paralelno usvojili Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Nakon toga. Poslije dužih političkih rasprava. Bula75 o 75 početne i naslovne riječi: Ex hac augusta Principis Apostolorum Cathedra (S ove uzvišene stolice apostolskog prvaka) 119 .. i 1910. listopada 1879. Suprotstavljala se ugarskoj dominaciji u BiH. načela uprave u BiH ne mogu se utvrđivati bez suglasnosti oba dijela Monarhije. veljače 1880. Austrija i Ugarska imale su svoje posebne ciljeve u BiH. Međutim. Stjepana i da se izravno podvrgne Ugarskome ministarskom savjetu. Svetoj Stolici Strossmayer je s tim u vezi poslao promemoriju. Austro-Ugarska je za vrijeme upravljanja BiH provela 4 popisa pučanstva: 1879. Stvarni razlog okupacije bio je strah bečkog i budimpeštanskog parlamenta od povećanja broja Slavena u Monarhiji. osnovana je Zemaljska vlada u Sarajevu. izložio plan da se sva Katolička crkva na južnoslavenskom prostoru jurisdikcijski podredi Zagrebačkoj nadbiskupiji i hrvatskoslavonskoj metropoliji. Austrougarske vlasti odmah nakon okupacije poduzimaju mjere za uspostavljanje nadzora i jurisdikcije nad vjerskim institucijama u BiH. saznavši za mađarske namjere. Do uspostave redovite katoličke hijerarhije u BiH postojao je apolostolski vikarijat. Biskup Strossmayer je. veljače 1881. . kada se. stvoren 1735. prorekao da će zauzeće BiH donijeti propast Austro-Ugarskoj Monarhiji. u Sarajevu je počeo djelovati Vrhovni zemaljski sud. (većinu čine pravoslavci). parlamenti Austrije i Ugarske su 22.. sudionika u raspravama o preustroju. . U Hrvatskoj je najžešći kritičar Page | 119 odluke Berlinskog kongresa o zauzeća BiH bio Ante Starčević. BiH je faktično ušla u sastav Austro- Ugarske. Na temelju odredaba s Berlinskog kongresa. Protivnici okupacije u ugarskom parlamentu naišli su na veliku potporu javnosti. ugorov sa Svetom Stolicom o uvođenju svjetovne katoličke hijerarhije u BiH. koji je u svom govoru 1877. austro-ugarska vojska ulazi u središte muslimanskog otpora Sarajevo. a po tom zakonu nadzor nad privremenom upravom u BiH pripada zajedničkoj vladi u čije će ime administraciju obavljati Zajedničko ministarstvo financija. te su zahtjevali. BOSNA I HERCEGOVINA 1880. Austro-Ugarska je od europskih sila dobila okupacijski mandat za BiH.. premda su zaposjednuta područja pravno ostala pod sultanovim suverenitetom sve do aneksije 1908. zauzećem 1878. Carskom odredbom od 29. pozivajući se na svoje državno pravo.

Za tu je svrhu Zemaljska vlada izdvajala znatna financijska sredstva. Za mostarsko-duvanjskog biskupa izabran je fra Paškal Buconjić. ali ne i za Sveučilište u Zagrebu. novoosnovanoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji namjenio važnu ulogu u svojim naporima za ujedinjenjem Katoličke crkve s pravoslavnim crkvama na Balkanu. Tom cilju bio je podređen i izbor prvog nadbiskupa i metropolita Josipa Stadlera. administrator Banjalučke biskupije bio je nadbiskup Stadler. čije je djelo o srpskoj povijesti (A Szerbek története 1780. Za tu je svrhu izdao nekoliko propagandnih brošura76. Za prvog metropolita postavljen je Sava Kosanović 12. Do austro-ugarske okupacije nije postojala posebna islamska vjerska organizacija jer je i sama država bila islamska.uspostavi nove hijerarhije. On se još 1883. ugledniji muslimani već 1878. utemeljio je novine Bošnjak. kojim je pučanstvo obuhvaćeno redovitom vojnom obvezom. Omerovića 17.. a 1885. povjerio tiskaru u Mostaru u kojoj je. imeđu ostalog je 1890. tiskano 1877. Pravaški listovi. profesora fundamentralne dogmatike na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Page | 120 Vrhbosanska nadbiskupija imala je sjedište u Sarajevu i dvije sufraganske biskupije. a 1891. prosinca 1880.) u znanstvenim krugovima bilo cijenjeno suvremeno djelo o toj problematici. Kállay je odmah odvojio civilnu upravu od vojne i uveo funkciju civilnog adlatusa (namjesnika). Da bi se sredile novonastale prilike. koja je nakon nekoliko mjeseci ugašena. Kállayjev režim zabranio je uporabu hrv. i srpskoj. koju je napisao Franjo Vuletić. zahtjevaju postavljanje novog samostalnog poglavara za muslimane u BiH. kada je povjerena na upravu mostarsko-duvanjskom biskupu. Veze bosanskohercegovačkih muslimana s vjerskim starješinstvom u Istanbulu jamčila je Carigradska konvencija od 21. Šejh-ul-islam. islamski vjerski poglavar u Istanbulu. Civilni adlatus zakratko je bio banatski veleposjednik Fedor Nikolić. Trebinjskom biskupijom upravljao je i dalje dubrovački biskup sve do novog sporazuma između Austro-Ugarske i Svete Stolice 1890. svećeniku pravaške orijentacije. imenovao je sarajevskog muftiju Hilmi ef. početkom 1882. Uvođenjem redovite hijerarhije BiH je dobila samostalnu crkvenu metropoliju. Najutjecajniji zastupnik hrv.1815. odnosno 76 Što misle muhamedanci u Bosni. Za pravoslavna crkvena sjedišta u BiH određeni su Sarajevo. tiskala Gramatiku bosanskog jezika za srednje škole. sukobio s Katoličkom crkvom u BiH optuživši Stadlera za prozelitizam. travnja 1879. izuzimajući Katoličku Dalmaciju. Banjalučku i Mostarsku.. za prvoga reis-ul- ulemu u BiH.. političke misli u Hercegovini bio je mostarskoduvanjski biskup fra Paškal Buconjić koji je don Frani Miličeviću. zatim Novi hercegovački bosiljak i Glas Hercegovca. na blagdan sv. proglašen je privremeni obrambeni zakon za BiH. zastave. Njegovim izborom vlasti su težile pridobiti vodeće krugove srpskoga stanovništva. koji je tražio da se islamskoj vjerskoj skupini u BiH prizna karakter posebne bošnjačke nacije. Ideolog mađarofisle orijentacije među muslimanima u BiH bio je bivši gradonačelnik Sarajeva Mehmed-beg Ljubušak Kapetanović. bezuspješno se trudio stvoriti bošnjačku naciju kao protutežu hrv. . Nakon te pobune. zajedničkim ministrom financija imenovan je mađarski aristokrat Benjámin Kállay. Kállay počinje provoditi politiku onemogućivanja institucionalizacije hrv. imena. Taj je zakon izazvao pobunu srpskoga. srpnja 1881. Mostar i Tuzla. Do imenovanja fra Marijana Markovića biskupom. Vlada je davala mnoge stipendije za studij za austrijska sveučilišta. a zatim i muslimanskog pučanstva u istočnoj Hercegovini. zbog sukoba s vlastima daje ostavku. Iz nadnevka potpisivanja i teksta bule očito je da je papa Lav XIII. nisu se smjeli slati u BiH. Potkraj 1881. Do kraja svoje uprave 1903. Hercegovački. uz stalan pritisak vlasti i cenzuru. listopada 1882. grba i bilo kakvo drugo očitovanje hrvatstva. najprije tiskan Hercegovački bosiljak. Budućnost i napredak muhamedanaca u BiH 120 . i sprskoga nacionalnog pokreta u BiH. potpisana je 5. Ćirila i Metoda.

Važnu ulogu u austro-ugarskoj gospodarskoj politici u BiH imala je izgradnja prometnica. lipnja 1881. slijedio je političku misao da je BiH sastavni dio povijesnoga hrv. Borba muslimana za vakufsko-mearifsku (vjersko-prosvjetnu) autonomiju počela je 1899. koja je bila priznata kao jedina katolička visokoškolska ustanova u BiH. koji se nisu smjeli koristiti svojim nacionalnim simbolima. Prvo pjevačko društvo bosanskohercegovačkih katolika Hrvoje77 77 Tek je 1898. okupljenih oko fra Antuna Kneževića. Austro-ugarske su se vlasti u Zakonu o osnovnim školama iz 1880. O prilikama u BiH redovito izvješćuju protuaustrijski orijentirani Zastava i Branik. te zagrebački Srbobran. nacionalnim opredjeljenjem među bosanskim se franjevcima isticao Josip Page | 121 Dobroslav Božić. srpska zastava. Jasno izraženim hrv. Austro- ugarske vlasti donijele su 1881. Utemeljena je u Travniku 1890. zatim opće osnovne i. Pokret bosanskohercegovačkih Srba za crkveno-školsku autonomiju započeo je 1896. a u Sarajevu djeluje od 1893. U obrazovnom sustavu katolika osobito je važnu ulogu imala Vrhbosanska bogoslovija. vlada odobrava promjenu naziva u Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo Hrvoje u Mostaru 121 . Banja Luci. veljače 1890. u Srba je srpska nacionalna svijest bila prilično razvijena. i njegovim potpisivanjem od strane Franje Josipa I. a Ujedinjena hrv. a zatim u Mostaru.1908. u kolovozu 1905. U osmanskom razdoblju kultura i prosvjeta u BiH bile su zatvorene unutar vjerskih zajednica. i uspješno završila 1909. Uz već spomenuti krug franjevaca bošnjaka. Bihaću.. vjerske i druge pokrete koji bi bili usmjereni protiv Austro-Ugarske.Valja istaknuti da Kneževina Srbija (1882. Mandat Berlinskog kongresa nalagao je Austro-Ugarskoj podizanje BiH u gospodarskome i kulturnom smislu. koji je 1888. traži ujedinjenje BiH s Hrvatskom. godine i plan o višem konfesionalnom školskom sustavu u BiH. intenzivira se velikosrpska propaganda u BiH. s Austro- Ugarskom sklopila tajnu konvenciju kojom se obvezala da neće trpjeti političke. vlade u Srbiji morale su voditi računa o tajnoj konvenciji sklopljenoj s Austro- Ugarskom. kojim je predviđeno utemeljenje pravne (šerijateske) škole u Sarajevu za muslimane. U programu Stranke prava iz 1893. Dolaskom radikala na vlast. zamišljen kao nastavak Jukićeva Bosanskog prijatelja. a završio osnaživanjem Statuta crkveno-školske autonomije od strane Carigradske patrijaršije u lipnju 1905. opredijelile za interkonfesionalne škole koje su zvale i komunalne. Pravoslavnima su kao konfesiji ozakonjeni srpska narodnost. oporba 1894. Od 1886.. dok je uporaba hrv. u Senju pokrenuo almanah Novi prijatelj Bosne. u Sarajevu. BiH je uvršeta u Hrvatske zemlje.mostarski hrv. Travniku i dr. što je dovelo Srbe u privilegiran položaj u odnosu na Hrvate. na kraju. krug. imena i dalje zabranjena. državnog područja. Zemaljska vlada dopušta uporabu srpskog imena. politička situacija nije bila tako jasna ni jednostavna kao u Hercegovini. gimnazije u Travinku za katolike i gimnazije za pravoslavce u Rajlovcu kraj Sarajeva. Na političkom planu u BiH 90-te su godine donijele osjetan utjecaj pravaške ideologije iz Hrvatske. U Bosni hrv. postojala je i jugoslavenski ustrojena skupina okupljena oko franjevačkog časopisa Glasnik jugoslavenskih franjevaca. nacionalne svijesti u BiH najvažniju ulogu su imala pjevačka društva. BOSNA I HERCEGOVINA 1890. U buđenju hrv. . dva srpska lista koja su izlazila u Novom Sadu. Osnivanje tih škola započelo je 1879. kraljevina) nije mogla otvoreno podupirati velikosprska nastojanja u BiH jer je 28. Sve do odlaska kralja Milana Obrenovića s prijestolja 22. narodne osnovne škole. srpski jezik i pismo (ćirilica). Za razliku od Hrvata u BiH.

koja se borila za vjersku autonomiju i ekonomske interese muslimanskih veleposjednika. Milan Katičić. Arnautović. u kojoj bi ujedinjene hrv. Njegovi sjediniteljski napori naišli su na odbijanje pravoslavnih velikodostojnika i svjetovnih srpskih uglednika u BiH. papa Lav XIII. zemljama. rujna 1900. u kojoj je puku i svećenstvu predložio učanjenje u HNZ. Očitovale su se dvije različite koncepcije o budućem razvoju nacionalnog pokreta Hrvata u BiH.. 1908. preda memorandum radi pripajanja BiH Hrvatskoj.). listopada u Docu kod Travnika donesena odluka o osnivanju Hrvatske narodne zajednice (HNZ).1902. . Muslimani su u BiH 1906. Stadlerovi saveznici bila je Čista stranka prava na čelu s Josipom Frankom u Zagrebu. koji je počeo izlaziti u siječnju 1906. Đuro Džamonja. Stjepan Kukrić 122 . Time su sukobi u vodstvu bosanskohercegovačkih Hrvata bili privremeno prekinuti. naroda u BiH. Jozo Sunarić. objavio je encikliku Praeclarae gratulacionis publicae testimonis. s ciljem pomaganja bosanskohercegovačkih obrtničkih naučnika. Politička nastojanja nadbiskupa Stadlera našla su širi izraz u listu Hrvatski dnevnik.. kao nepolitičke organizacije bosanskohercegovačkih Hrvata. Glede odnosa prema Hrvatima i Srbima. muslimani su se podijelili u dvije struje. U lipnju 1895. Namjera o predaji memoranduma bila je spriječena jer vladajući krugovi Monarhije još nisu bili spremni za ankesiju. do kraja siječnja 1909. katoličkog kongresa Stadler izjavio kako želi da se BiH što prije sjedini s Hrvatskom. kojemu je zbog njegovih političkih djelatnosti u Istanbulu bio zabranjen povratak u Bih i kojemu je bio tajnik Šerif ef. te učenika i studenata u školovanju u BiH i Hrvatskoj. Njihovo osnovno načelo bilo je da BiH etnički i državnopravno hrvatska zemlja. osnovanog 19. u Mostaru. na banketu u podovu Prvoga hrv. U prosvjetnome i kulturnome radu među Hrvatima u BiH u tome razdoblju važnu ulogu imalo je i djelovanje Hrvatskoga kulturnog društva Napredak. studenog 1905. Najutjecajini predstavnici svjetovne hrv. Stadler je izdao okružnicu. Stadler je podupro Frankove ideje. Ivo Piral. koji će postati najutjecajniji zagovornici suradnje Hrvata s muslimanima u cilju priključenja BiH hrv. Mađari su ga pokušali ukloniti iz BiH. osnovana je Muslimanska napredna 78 Nikola Mandić. a pri raskolu stranke 1908. Nadbiskup Stadler saveznike je tražio u Zagrebu i Beču zalažući se za priključenje BiH Hrvatskoj i za trijalistički ustroj Monarhije. zemlje bile državnopravni čimbenik ravnopravan Austriji i Ugarskoj. Stadlerova politička nastojanja prvi su put naišla na osudu Franje Josipa I. Na osnivačkoj skupštini HNZ-a u Docu donesen je zaključak da se Franji Josipu I. Mehmed Spaho i drugi. kojom je pozvao pravoslavne Slavene da se sjedine s Katoličkom crkvom.osnovano je 1888. Stadler je imenovan papinim povjerenikom za ujedinjenje. Njegovi najveći protivnici bili su Mađari zbog njegova sustavnog otpora da se BiH poveže s Ugarskom. Iste je godine 16. osnovali Muslimansku narodnu organizaciju (MNO) na čelu s Ali-beg Firdusom. odnosno politička nastojanja HNZ-a bila su identična težnjama nadbiskupa Stadlera. Džabić. a da je politička djelatnost isključena. osudivši protivničku struju Mile Starčevića. odnosno da bi se Hrvati katolici trebali organizirati zasebno od muslimana. inteligencije u upravi Hrvatskoga pjevačkoga društva Trebević bili su odvjetnici Nikola Mandić. kada je vodstvo HNZ-a odlučilo ipak ne mijenjati pravila. pa je za tu svrhu u Sarajevu osnovao odbor za uniju i pokrenuo časopis Balkan (1896.. osnivački je odbor78 uspredno s izradom pravila napravio i tajni politčki program u formi punktacija. Nakon što je HNZ promjenio svoja pravila u skladu sa zahtjevima nadbiskupa Stadlera. Safvet-beg Bašagić. Page | 122 Na čelu prosrpski orijentiranih bio je Ali Riza ef. Skloniji Hrvatima bili su Adem-aga Mešić. tadašnji predsjednik i član uprave Društva Jozo Sunarić. Međutim. Istaknuto je da je svrha HNZ-a gospodarsko i prosvjetno podizanje hrv. kada je 5. ali su naišli na odlučan otpor Svete Stolice.

Zajednički deputacija.. osnovali Srpsku narodnu organizaciju (SNO) koja je u svojem programu proglasila BiH sastavnim dijelom OC-a. dovodeći političku sudbinu Hrvata u BiH u ovisnost o politici hrvatsko-srpske sloge. svibnja 1909. no više su se priklanjali Koaliciji u Hrvatskoj. HNZ se pozitivno odnosio prema aneksiji. carskom proklamaciju pučanstvu BiH. Nad njom zajednički upravljaju vlade Austrije i Ugarske. ako već ne može biti hrvatska. Srpska narodna stranka naknadno će 3. priznalo aneksiju. koju su predvodili predsjednici dviju organizaciju. koji je. U dualističkoj strukturi Monarhije. rujan 1908. Aneksija je izazvala veliku uznemirenost u Italiji i Rusiji te u Srbiji i Crnoj Gori. ali veći dio Koalicije (hrvatski dio) podržavao je aneksiju. Aneksija BiH proglašena je 5. Velika Britanija i Francuska ostale su na protestima da je Austro-Ugarska aneksijom jednostrano izmijenila odredbe Berlinskog ugovora. Veliki odjek u BiH imala je saborska izjava Frane Supila od 25. muslimane. Kada su „mladoturci“ ponovno uveli liberalni osmanski ustav iz 1876. HNZ se prema SNO-u odnosio vrlo oprezno jer je u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji od 1906. Ta proklamacija pozivala se na ugarsko državno pravo. Proglasom aneksije. veljače 1909. prvi se put raspravljalo na sjednici zajedničke vlade 1882. S druge strane. zaključeno je da je došao trenutak za aneksiju. ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1908. Takva politička orijentacija nailazila je na kritiku Frankove stranke u Hrvatskoj i kruga okupljenog oko Stadlera u BiH. Muslimanska i Srpska narodna organizacija pokrenule su zajedničku akciju da BiH. Srbi su u Koaliciji zagovarali samoodređenje za Srbe. zalagali su se za srpsku vjersko- prosvjetnu autonomiju u BiH. listopada 1908. 1908. mlaodturske revolucije 1908.). Tako je mislio i Stadler. kao formalnopravni sastavni dio OC-a. O aneksiji BiH. BiH je zadržala poseban položaj kako se ne bi narušila postojeća ravnoteža. Slavoniji i Dalmaciji u borbi za ujedinjenje hrv. a Muslimanska narodna 123 . nastupajući s pozicija politike Hrvatsko-srpske koalicije. Frankovci su pak smatrali da je aneksija nagovještaj trijalističkog preustroja Monarhije. U Hrvatskom saboru u predaneksijskom razdoblju očitovala su se različita stajališta glede BiH. a svoje su ideje iznosili u listu Srpska riječ. Ali-beg Firdus i Gligorije Jeftanović. Muslimanska i Srpska narodna organizacija odbile su priznati aneksiju. gdje je odlučeno da se aneksija provede u trenutku kada se procijeni da je počeo raspad OC-a.stranka čija se stajališta nisu mnogo razlikovala od MNO-ovih. Za smirivanje aneksijske krize presudno je bilo držanje Njemačke. predala je 7. na vlasti bila Hrvatsko-srpska koalicija koja je provodila politiku Page | 123 oslonca na mađarsku oporbu i Srbe u Hrvatskoj. hrvatski su političari napisali nekoliko studija kojima su nastojali afirmirati hrvatsko državno pravo na BiH. Nakon izbijanja tzv. dobije ustav. a protiv toga čina muslimansko je pučanstvo protestiralo masovnim iseljavanjem u OC. priznati aneksiju slijedeći držanje Kraljevine Srbije. ali su zastupali prohrvatski stav. Hrvate u BiH. Valja izdvojiti djelo Stjepana Radića Živo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu (Zagreb. Hrvatsko-srpska koalicija različito je promatrala aneksiju. suvremen i potpun ustav za BiH. bez provedbe aneksije. popustio je hrvatski dio Koalicije zahvaliti caru za taj čin. veljače 1907. ovisno o nacionalnoj opredijeljenosti njezinih članova. zemalja. europske sile stavljene su pred gotov čin. Srbija je namjeravala navjestiti rat Austro- Ugarskoj od čega ju je odvratio ruski ministar poslova Izvoljski.. u kojemu zahtjevaju što skoriji. izjavio da je bolje da BiH bude srpska nego tuđinska. Srbi su u BiH 1907. nakon čijeg je posredovanja OC 26. u Sarajevu memorandum austro-ugarskome ministru financija Istvanu Buriánu. pod utjecajem protuaneksijski raspoloženog Supila. Međutim.

Uhićenima je bilo suđeno pred sudovima u Austriji. svrstanih u dva vojno-politička saveza. a neki su određeni za taoce. u javnost je procurila vijest da je državna policija u hrv. a bila je podređena austrijskom Ministarstvu zemaljske obrane u Beču. U Dalmaciji je uhićeno stotinjak ljudi. U Austro- Ugarskoj Monarhiji postojala je jedinstvena (zajednička vojska). mnoga općinska vijeća bila su raspuštena. 124 . a bile su podređene i zajedničkom Ministarstvu rata. Zasebna vojska u austrijskom dijelu Monarhije bila je carsko-kraljevsko domobranstvo (njem. trebalo uhititi i onemogućiti u njihovu antirežimskom djelovanju.organizacija priznala je aneksiju tek 8. a bio je zabranjen daljnji rad i niza kulturnih i športskih društava. Za kaznena djela veleizdaje bilo je strijeljano 50 ljudi već u prvoj ratnoj godini. Zapovijedni jezik u tim zajedničkim postrojbama bio je njemački. i protiv Italije. Među njima od poznatih imena bili su književnici Ivo Vojnović. koje bi. bilo je jasno da se rat bližio. austrijska je policija odmah prišla uhićenjima i zatvaranju. HRVATI U AUSTRO-UGARSKIM POSTROJBAMA Uoči Prvoga svjetskog rata. Zasebnu pak vojsku u ugarskom dijelu Monarhije činilo je Kraljevsko ugarsko domobranstvo (mađ. bude li rata. S obzriom na interesne suprotnosti koje su zaoštravale odnose između velikih europskih sila. zemljama bila su snažno prisutna. Ukrajinci) premašivali su ukupan broj Nijemaca i Mađara u Austro-Ugarskoj. a za časnike i dočasnike carsko-kraljevske mornarice u Puli. Crne Gore i Rusije. Čim je Austro-Ugarska predala ultimatum Srbiji (25. veljače 1910. i pogotovo nakon njegova početka. Poljaci. HRVATI U VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA REPRESIJA UOČI I POČETKOM RATA Page | 124 Prema zadnjem popisu stanovništva u Austro-Ugarskoj (1910. Jedinstvene (zajedničke ) vojne snage sastojale su se od carsko-kraljevske vojske i carsko-kraljevske ratne mornarice. Landwehr).austrijski Nijemci i Mađari. Slovaci. zemljama sastavila popise režimu nepoćudnih osoba. nije sazivano ni Carevinsko vijeće. Režimska nasilja očitovala su se uoči početka rata i početkom rata i u ograničavanju građanskih sloboda. srpnja 1914. Česi. U Istri je najviše uhićenih bio u opatijsko-kastavskom području i u selima blizu Pule. Dalmaciji i Istri. Sarajevski atentat bio je povod za rat.). Muslimani. Privremeno ili trajno bio je obustavljen i saborski rad u Banskoj Hrvatskoj. Slovenci. a potčinjeni slavenski narodi (Hrvati. a sve do svibnja 1917.). u hrv.u Karlovcu i Srijemskoj Mitrovici. Vojne škole za časnike i dočasnike u carsko-kraljevskoj vojsci nalazile su se u Wiener Neustadtu (za pješaštvo i konjaništvo) i u Mörlingu (za topništvo i inženjeriju). Srbi. Obustavljeno je izlaženje većine političkih listova. Antirežimska raspoloženja u hrv. uoči prvih saborskih izbora i proglašenja Ustava za BiH. najbrojniji su bili vladajući narodi . jer režim nije imao dovoljno povjerenja ni u dalmatinske ni u istarske sudove. honved) s mađarskim zapovijednim jezikom i Kraljevsko ugarsko-hrvatsko domobranstvo u Banskoj Hrvatskoj s hrv. Za potrebe zajedničke vojske postojale su 23 kadetske škole od kojih su dvije djelovale na području Banske Hrvatske . od kojih su neki bili osuđeni na zatvorske kazne ili poslani u konfinaciju (progonstvo) bez suđenja (pri čemu se nije uzimao u obzir ni zastupnički imunitet pojedinaca). Ante Tresić Pavičić i Oskar Tartaglia. Još 1912. je zemljama mobilizirano mnoštvo ljudi koji su u sastavu austro-ugarske vojske ratovali protiv Srbije.. a od 1915.

U tom je zarobljeništvu. Časničke i dočasničke škole za domobranstvo nalazile su se u Beču (za austrijski dio Monarhije) i u Budimpešti (za ugarski dio Monarhije). na balkanskom bojištu (protiv Srbije). listopada 1915. Glavna zadaća ratnog zrakoplovsktva bilo je izviđanje u svrhu praćenja kretanja i razmještaja protivničke vojske te određivanje topničkih ciljeva. Njih su u Valoni ukrcali na parobrode i prebacili na otok Asinaru u Tirenskom moru (blizu Sardinije)..) od tih je zarobljenika trebalo sastaviti dobrovoljačku jadransku legiju koja bi u službi Antante ratovala protiv Njemačke i njezinih saveznika. kad su evakuirani i zarobljenici austro-ugarske vojske. Od cca 60 000 zarobljenika preživjelo je približno 23 500 ljudi. postoje dva potresna svjedočanstva iz pera dvojice Hrvata koji su bili u tom zarobljeništvu. a jedan Dalmaciju i Hercegovinu.) obuhvaćao Page | 125 Bansku Hrvatsku.) samo je u Banskoj Hrvatskoj tada bilo unovačeno oko 72 000 ljudi. PATNJE ZAROBLJENIKA Mnogi hrv. jer se nisu htjeli boriti za Austro-Ugarsku. istočnom i talijanskome bojištu. Pripadnici 13. jednu flotilu krstarica. koji je u to zarobljeništvo dospio kao vojni svećenik. O životnim nevoljamai stradanju austro-ugarskih zarobljenika u Srbiji. do 1914. franjevac. Uoči Prvoga svjetskog rata (od 1912. Maksimilijan Njegovan i Miklós Horthy. kao časnik austro-ugarske vojske.zapovijednim jezikom. Zapovijednik austro- ugarskoga ratnog zrakoplovstva od 1911. Austro-ugarska ratna mornarica na početku rata imala je dvije eskadre bojnih brodova. Znatan je broj Hrvata i ostalih građana iz hrv. Najviše ih je palo u zarobljeništvu na balkanskom i istočnom bojištu zbog vlastite predaje. Jugoslavenski je odbor u Rusiju 125 . domobranstvo bilo je podređeno ugarsko- hrvatskom Ministarstvu zemaljske obrane u Budimpešti. rodom iz Komorna u Banskoj Hrvatskoj. Pješačili su od Niša i dalje preko Kosova do Valone u Albaniji gdje su stigli 15. Borbene akcije austro-ugarske ratne mornarice vođene su isključivo u Jadranu. jedan je korpus (13. građani u austro-ugarskoj vojsci bili su zarobljeni na balkanskom. Njihova je evakuacija počela 19. prosinca 1915. jedan Bosnu. Mnogi su na tom putu umrli. čiji su slom priželjkivali. bio i književnik Mile Budak. Među tim je zarobljenicima više od 200 000 potjecalo iz južnoslavenskih zemalja u sklopu austro-ugarske. na tirolskom bojištu (protiv Italije). Vojni rok u domobranstvu trajao je dvije godine. zemalja služio i u austro-ugarskom ratnom zrakoplovstvu. te od proljeća 1918. Mnogi zarobljenici su umrli. Šibeniku i Kotoru. Od 16 korpusnih oblasti u Austro-Ugarskoj. Gavro Cvitanović. koji je u svojim zarobljeničkim doživljajima napisao i objavio autobiografsku prozu Ratno roblje (u 2 sveska). koje se počelo organizirani 1909. korpusa ratovali su 1914. a ostale važnije ratne luke bile su u Trstu. 6 podmornica i 21 hidrozrakoplov. vodio je svoj ratni dnevnik koji je poslije objavljen. Zarobljenici koji su na tim parobrodima na putu od Valone do Asinare umrli bačeni su u more. Među pripadnicima austro-ugarske ratne mornarice bio je velik broj Hrvata. Najteže su muke nastale pri evakuiranju iz Srbije u jesen 1915. Glavna pomorska baza austro-ugarske ratne mornarice bila je u Puli. na istočnom bojištu (protiv Rusije) u Bukovini i Galiciji. Sve je više zarobljenika umiralo kad se pojavio „pjegavi tifus“. Mnogo austro-ugarskih vojnika i časnika palo je u zarobljeništvo i na istočnom bojištu. Njezini zapovijednici tijekom rata bili su admirali Anton Haus. Kako bi se taj naum ostvario. do kraja Prvog svjetskog rata bio je Milan Uzelac. od početka 1915. Na osnovi dogovora između Jugoslavenskog odbora te srbijanske i ruske vlade (1916. Mađarsko i hrv. i to u napadima na talijanske luke te suzbijanju upada francuskih i britanskih bojnih brodova i podmornica.

među mornarima u šibenskoj ratnoj luci formirale su se tajne grupe mornara kao rasadište antiratnoga i antiaustrijskog raspoloženja.Antuna Grabara (iz Poreča). Predali su se Talijanima istog dana u talijanskoj luci Potenza di Picona. da utječu na hrvatske i ostale južnoslavenske zarobljenike da se dobrovoljno pridruže toj vojnoj formaciji. U to je vrijeme zapovijednik austro-ugarske ratne mornarice bio admiral Maksimilijan Njegovan. Pri formiranju nove postrojbe. Sovjetska ga je vlast poslije pogibije proglasila herojem.poslao svoja dva člana. Pristali zarobljenici su 1917. među kojima je bilo 31% Hrvata. Zbog toga nepovjerenja kontraadmiral Dragutin Prica. a pred srpskom zastavom polagali su zakletvu srbijanskom kralju. a umjesto njega na to je mjesto postavljen Miklós Horthy. Pobunjenici. 5. zatražio je mirovinu i bio umirovljen u svibnju 1918. i prestao postojati. ostavši u Rusiji i nakon Oktobarske revolucije. Hrvat. Horthy je sumnjičio mnoge mornaričke časnike - Hrvate kao nepouzdane. listopada 1917. u ime koje bi se borili. Njezini su pripadnici dobili šajkače (kape srbijanske vojske). Pod utjecajem delegata srbijanske vlade. 126 . koji je odmah nakon pobune mornara u Boki kotorskoj smijenjen i umirovljen. a i pojedinih zarobljenika Srba. Najpoznatiji od njih bio je Aleksa Dundić (pravim imenom Tomo) rodom iz Grabovca kod Imotskog. izbila je pobuna mornara na 40 ratnih brodova u Boki kotorskoj. klicali su: „Živjela Hrvatska!“ Srpski časnici i kozaci navalili su na zarobljenike . Misleći na svoju domovinu. O njemu je napisana drama i snimljen film u sovjetskoj Rusiji. u tom se korpusu začeo masovni disidentski pokret. da se ukine cenzura te da se sudionicima te mornaričke demonstracije zajamči da neće biti kažnjeni. Mađar.. rodom iz Zagreba. Nešto prije toga. zahtjevali su da se prekine rat. da se osigura bolja opskrba stanovništva živežnim namirnicama. i na nekim ratnim brodovima u Puli. ubivši 13-oricu i ranivši veći broj. zaključi mir. oni nisu htjeli primiti šajkače niti pred srpskom zastavom položiti zakletvu srbijanskom kralju. Franka Potočnjaka i Milivoja Jambrišaka. Prijeki vojni sud osudio je na smrt strijeljanjem četvoricu glavnih organizatora pobune: jednog Čeha . zbog čega je on početkom 1918. uključili su se u postrojbe sovjetske Crvene armije. Organizatori i sudionici te pobune bili su zatim uhićeni i osuđeni na kazne zatvora do 10 godina. Taj pokolj zarobljenika Hrvata u Odesi ostao je u gorkom sjećanju svakoga Hrvata.Hrvate. Početkom veljače 1918. Zbog velikosrpskih koncepcija srpskih oficira i njihovih brutalnih postupaka. Pobuna je već nakon 2 dana ugušena.Hrvate. Sve dobrovoljačke postrojbe u Odesi uključene su zatim u Dobrovoljački korpus Srba. Page | 126 Takav je postupak uznemirio zarobljenike . Buntovna raspoloženja mornara iskazana su u siječnju 1918.Františeka Raša. Hrvata i Slovenaca. okupljeni u Odesi gdje su se formirale postrojbe. prva formirana postrojba nazvana je I. i trojicu Hrvata . Matu Brnčevića (iz Krila-jesenica kod Omiša) i Jerka Šižgorića (iz Žirja kod Šibenika). Kao časnik Crvene armije poginuo je 1920. Neki južnoslavenski zarobljenici na istočnom bojištu. SUDIONIŠTVO U POBUNAMA MORNARA Potkraj 1917. rodom iz Svetog Jurja kod Senja. osmorica mornara zavjerenika prisilila su ostale članove posade na pasivnost i prebjegli u talijanske vode. srpska dobrovoljačka divizija. da se dopusti samoodređenje naroda.

Ante Trumbić.Zeleni kadar Proturatno raspoloženje u HM bilo je vrlo izrazito već 1916. prostoru od te je bolesti umrlo nekoliko desetaka tisuća oboljelih. pa i cijeli krajevi. naroda. nego su se krili u svome zavičaju . prisilno se iseljavalo stanovništvo jer je to područje bilo proglašeno ratnom operativnom zonom. trovali su zadobivene rane kako bi što dulje ostali na liječenju. počela je harati i španjolska gripa koja je zahvatila veći do svijeta te je od te bolesti stradalo više ljudi nego što ih je stradalo na svim ratištima tijekom rata. koji mogu biti 79 od srpnja 1917. što je također povećalo neimaštinu i nezadovoljstvo. predali ruskome. Informacije o Italiji upozoravale su na to da se Italija. Austro-Ugarsko oružništvo ih je progonilo i hvatalo kao vojne Page | 127 bjegunce. bili zahvaćeni glađu. Velik problem u Dalmaciji i Istri bila je prehrana stanovništva. koji su bili zainteresirani za ratnu i poratnu sudbinu hrv. i 1917. Austro-Ugarski vojnici iz hrv. Na području Istre iz kotara Pule i Rovinja. 127 . u rujnu 1914. uvedene su i krušne karte s kojima se po osobi moglo kupiti 200 grama kruha na dan. hrv. Mnoge su obitelji. kao članica Trojnog saveza. 1918. Nalazeći u tim informacijama razloge za uznemiranje i protuakciju. radna aktivnost u selima i gradovima bila je uvelike poremećena. nakon isteka dopusta. te su mnoge obitelji bile i izložene egzistencijalnim nedaćama. Predstavnici vlasti uveli su već od 1915. Pojava zelenog kadra bila je izraz spontanog otpora pojedinca protiv Austro- Ugarske. a mnogi se od njih.po poljima i šumama (otuda naziv „zeleni kadar“). Informacije o Rusiji upućivale su na to da je Rusija zainteresirana da Južni Slaveni budu oslobođeni od austrijskih Nijemaca i Mađara. Pripadnici zelenog kadra prenosili su vijesti o skorom slomu Monarhije i isticali da ne žele spašavati takvu državu. engleskome i frncuskom ambasadoru. U dalmatinskim i istarskim gradovima tijekom 1916. U selima se osim toga provodila i rekvizicija poljoprivrednih proizvoda i stoke. sustegnula od svojih savezničkih obveza i proglasila neutralnom kako bi mogla politički trgovati svojom neutralnošću. NEVOLJE CIVILNOG STANOVNIŠTVA Zbog masovne mobilizacije rezervista. političara i javnih djelatnika (Frano Supilo.). dolazili su do niza informacija između kojih su se osobito izdvajale one u svezi s Rusijom i Italijom. Sve je više živežnih namirnica ponestajalo. Da se pomogne izgladnjeloj djeci iz ugroženih krajeva. u kojemu su se svojom aktivnošću osobito istaknuli hrv. I na hrv. U tome memorandumu prikazali su probleme Južnih Slavena u HM. Stanovnici se međusobno nisu smjeli otvorenije ni izjadati zbog svojih nevolja jer su svako negodovanje budno pratili brojni policijski doušnici shvaćajući to kao aktivnost uperenu protiv vladajućeg režima. koji su bili ranjeni na bojištima i dospjeli u bolnice. Po poljima i šumama krili su se ne samo takvi naoružani pojedinci već i njihove naoružane grupe koje su imale svoje vođe. HRVATSKA POLITIČKA EMIGRACIJA I NJEZINA AKTIVNOST Uoči početka i neposredno nakon početka rata u Italiju je pobjeglo nekoliko hrv. do rujna 1918. kad bi dobili dopust i otišli svojim kućama. pa i mladića iznad 18 godina. u Banskoj Hrvatskoj pokrenuta je akcija spašavanja djece. domoljubi Josip Šilović i Đuro Basariček79. Djelujući najprije u Rimu. zemalja. bilo je zbrinuto 16 349 djece. Ivan Meštrović i dr. su politički emigranti sastavili memorandum koji su u Rimu. ne bi vraćali u svoje postrojbe. aprovizaciju i racioniranu opskrbu. Tom je akcijom u Zagrebu rukovodio Zemaljski odbor za zaštitu obitelji vojnika mobiliziranih vojnika u ratu.

U Rimu su hrv. Supilo je. lipnja 1916. Predložili su ujedno da Saveznici (članice Antante) pozovu Južne Slavene iz sastava Austro-Ugarske i da i sa svoje strane poduzmu sve kako bi pridonijeli rušenju HM. iseljenici u Južnoj Americi i SAD-u posredovanjem svojih za te svrhe specijalno utemeljnih organizacija . predsjednika te vlade. Supilo je svoj istup pismeno obrazložio Odboru. Na Pašića je utjecalo nekoliko razloga da pristane na te pregovore. Tako su otada u sastavu Odbora bili i hrv. nađu i emigranti Srbi s područja Austro- Ugarske. istaknuvši da nije „ni najmanje zadovoljan postupkom i politikom srpske vlade u poimanju i rješavanju jugoslavenskog pitanja“. uputila u Italiju dvojicu Page | 128 istaknutih bosansko-hercegovačkih Srba . u korist Italije. a na štetu Slovenaca i Hrvata). Izvan tog sjedišta Odbor je imao svoje stalne područne kancelacije . Genevi. u Antofagasti) i Jugoslavenskog narodnog vijeća (30.Nikolu Stojanovića i Dušana Vasiljevića. Prema Pašićevu velikosrpskom shvaćanju. u kojemu je srbijanska vlada imala potporu i zaštitu. vođeni pregovori između Jugoslavenskog odbora i srbijanske vlade o pitanjima zajedničke jugoslavenske države. 128 . U promidžbi ciljeva za koje se zalago Odbor i u novčanom podupiranju Odbora podosta su pridonosili hrv. U Londonu je uspostavljena njegova središnja kancelarija kojom je rukovodio Hinko Hinković. Na sastanku hrv. a za predsjednika je izabran Ante Trumbić. primjerice pad carizma u Rusiji. pa je od Odobora zahtjevao da utječe ne Pašića kako bi on i njegovi istomišljenici napustili svoje velikosrpske stavove.Jugoslavenske narodne obrane (23. Srbijanska je vlada. koja bi se trebala zvati Nova Srbija ili Velika Srbija. travnja 1915. buduća jugoslavenska država trebala je biti samo proširena Srbija. siječnja 1916.u Parizu. emigranata održanom 22. Suprotno takvu velikosprskom stavu Frano Supilo je isticao da bi buduća država južnoslavenskih naroda trebala biti demokratska i federativna zajednica. kako bi se te južnoslavenske zemlje potom mogle ujediniti sa Srbijom i Crnom Gorom u zajedničku samostalnu državu. Nedugo potom sjedište odbora premješteno je u London. i srpski i slovenski politički emigranti. Jugoslavenski odbor izdavao je i svoje biltene na francuskim (Bulletin Yugoslave) i engleskome (The Southern Slav Bulletin). istupio iz Odbora 5. prihvativši prijedlog. studenog 1916. Jugoslavenski odbor odredio je Franu Supila da kontaktira s vladama sile Antante kojima je on obrazlagao nužnost poslijeratnoga južnoslavenskog ujedinjenja tvrdeći da bi ta južnoslavenska država mogla biti branom pred novim težnjama njemačkog ekspanzionizma. Zadaci Jugoslavenskog odbora bili su surađivanje s vladama sila Antante i zalaganje za izdvajanjem južnoslavenskih zemalja iz Austro-Ugarske. ulazak SAD-au rat. Taj je dogovor uskoro dobio potporu Starčevićeve stranke prava u Banskoj Hrvatskoj i Narodne napredne stranke u Sloveniji. nepovoljan odjek solunskog procesa te nastojanje Austro-Ugarske da sklopi separatni mir sa Silama Antante. politički emigranti stupili u doticaj s tamošnjim poslanikom Kraljevine Srbije koji je javio svojoj vladi iz Rima kako bi bilo svrsishodno da se. Isticao je da Hrvatska mora biti u odnosu prema Srbiji i ostalome istočnom dijelu Južnoga Slavenstva „ravnopravni faktor“. Konstituiranje Odbora obavljeno je 30. Petrogradu i Washingtonu. Svibanjska deklaracija Jugoslavenskog kluba u Beču. i otada djelovao samostalno. u zajednici s emigrantima Hrvatima. Budući da je vodeći dio Jugoslavenskog odbora oklijevao u potpori tom Supilovu zahtjevu zbog opreza da se ne bi zaoštrili odnosi sa srbijanskom vladom. Napokon su tek ljeti 1917. u Firenci. Osobito se borio protiv talijanskih aspiracija i tajnoga Londonskog ugovora (26. Suradnja Odbora i srbijanske vlade nije tekla onako kako se očekivalo i to najviše zbog stavova Nikole Pašića. nezadovoljan takvom taktikom. studenog 1914. u Pittsburghu). travnja 1915. za koje je naknadno saznao za svog boravka u Petrogradu. dogovoreno je da se osnuje odbor koji bi zastupao sve Južne Slavene iz Austro-Ugarske. s nazivom Jugoslavenski odbor. u Parizu.riješeni samo slomom Monarhije.

da će se talijansko-jugoslavenski teritorijalni sporovi rješavati na načelima narodnosti i samoodređenja te da će narodne manjine u jednoj i drugoj državi imati manjinska prava. državu. U toj su deklaraciji pregovarači istaknuli da su postgli suglasnost da se obavi ujedinjenje „Srba. svibnja 1917. Ta je izjava potom prihvaćena i na Kongresu potlačenih naroda Austro-Ugarske. ožujka 1918. samostalnu hrv. koji su 7. Od tog vremena Jugoslavenski odbor ima sve veći ugled u inozemstvu kao politički predstavnik i zagovaratelj težnja Južnih Slavena iz sklopa Austro- Ugarske. grbovi i pisma. govorio je o hrv. srpnja 1917. Koalicija je vodila oportunističku politiku. prosinca 1915. džava. Hrvatski zastupnici iz Dalmacije i Istre i zastupnici iz slovenskih zemalja u Carevinskom vijeću imali su svoj zasebni Jugoslavenski klub koji je 30. i istaknuo da Hrvati svoju budućnost ne vidi ni u dualistički ni u trijalistički uređenoj HM. Hrvatsko-srpska koalicija imala je 48 zastupnika. Zastupnik Stipe Vučetić na saborskoj sjednici 21. npr. te je i zajednička izjava tih pregovora od 20. poznatom kao sporazum Trumbić . pojedini hrv. da će građani biti ravnopravni i imati opće i jednako izborno pravo. samostalni starčevićanac. pitanju na saborskoj sjednici 23. 9. u Rimu. Pašić nije namjeravao poštovati stavove deklaracije o ravnopravnosti. srbijanska je strana u tim pregovorima nametnula svoj stav da buduća zajednička država unaprijed bude označena kao monarhija i da vladar u njoj bude srbijanski kralj. unutar HM. U toj izjavi istaknuto je da se i s jedne i s druge strane podupiru težnje za ujedinjenje Južnih Slavena i dovršenje ujedinjenja Talijana. Sporazumjeli su se da se u toj zajedničkoj budućoj državi ravnopravno mogu upotrebljavati zastave. prosinca 1916. zahtijevano „ujedinjenje svih zemalja u Monarhiji. POLITIČKA DJELATNOST NARODNIH ZASTUPNIKA I POJEDINIH HRVATSKIH DOMOLJUBA Posljednji predratni saborski izbori u Banskoj Hrvatskoj održani su 16.. kojom je. održanome 8. Prvo zasjedanje Carevinskog vijeća u Beču započelo je u svibnju 1917. što je bio sasvim nedemokratski čin i dokaz koliko su ti pregovori bili „ravnopravni“. Hrvata i Slovenaca“ u jednu državu i da ta država bude „ustavna. Za tu je svrhu u Rimu osnovan i talijanski Odbor za sporazum s Južnim Slavenima na čijem je čelu bio političar i publicist Andrea Torre. 129 . Štiteći svoje interese. Talijani su nakon poraza kod Caporetta (Kobarida) 1917. i 10. Prvo ratno saborsko zasjedanje u Zagrebu započelo je 14. u kojoj bi bila i hrv. te da. travnja 1918.Torre. Između Odbora i talijanske vlade nije bilo uže suradnje. smatrali nužnim postići sporazum s Južnim Slavenima. kao i pojedini slovenski iz Kranjske. da se uvede jedinstven kalendar. prihvatio i javno objavio svoju deklaraciju (poznatu kao Svibanjska deklaracija Jugoslavenskog kluba). prosinca 1913. U tada izabranom novom Hrvatskom saboru od 88 zastupničkih mjesta. već u savezu država unutar te Monarhije. Zastupnici ostalih stranaka iznosili su svoja politička stajališta.Ti pregovori Jugoslavenskog odbora i srbijanske vlade vođeni su na Krfu. bili su prethodno oslobođeno od konfinacije. kritizirao je svaku daljnju nagodbenjačku politiku s Mađarima i zagovarao. Sabor je nakon tog zasjedanja radio povremeno i dalje tijekom rata. zastupnici iz Dalmacije. Kako bi mogli sudjelovati u njegovu radu. završili zajedničkom izjavom. lipnja 1915. demokratska i parlamentarna monarhija na čelu s dinastijom Karađorđevića“. zastupnik Stjepan Zagorac. ustavotvorna skupština donese ustav kvalificiranom većinom. Uz posredovanje Britanaca došlo je do pregovora između talijanskog Odbora za sporazum s Južnim Slavenima i Jugoslavenskog odbora. nazvana kao Krfska deklaracija. Štajerske i Koruške. nakon ujedinjenja. da vjere budu Page | 129 ravnopravne. „na temelju narodnoga načela i hrvatskoga državnoga prava“.

Marko Mileusnić. Cezar Akačić. listopada 1917. istupio početkom srpnja 1917. a drugi 19. dotično jugoslavensko pitanje riješi na temelju prava narodnoga samoodređenja u onom smislu kako to danas izjavljuju i priznaju sve velike i male. U posljednje dvije ratne godine režim je sve više popuštao i postupno se moglo sve slobodnije javno djelovati. Ivan Peršić. lipnja 1918. u Ljubljani osnovan općeslavenski Narodni svet s njegovim pokrajinskim odborima za Trst. koji je završio usklikom: „Živjela Hrvatska!“ Radić je već od travnja 1918. Budisavljević je postao disident Koalicije. osnuje jedinstvena Narodna organizacija s rukovodećim odborom od 16 članova. Stjepan Radić. nezadovoljan njezinom rezerviranošću. prvak Hrvatske ujedinjene samostalne stranke. umjesto njih. Sličan proces organiziranja tekao je i u Sloveniji gdje je 16. Uz postojeće političke listove otada se pojavljuju i nova politička glasila. Iz Koalicije je. organizirati i javne skupove. koje su u Brest-Litovsku pregovarale o uspostavljanju mira. Na tom je sastanku zaključeno da predratne političke stranke u Dalmaciji prestaju postojati i da se. da ta država bude uređena „na načelima potpune građanske slobode i demokratske samouprave“. HPSS. Nedugo potom održan je 14. da zahtijevaju „nezavisnost..rujna 1918. Taj proces popuštanja započeo je 2. srpnja 1917. i Ivan Lorković. od svakog gospodstva tuđih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano osnovano državno tijelo. U Hrvatskom je saboru 26. a bilo je moguće. iskazana i njihovim sazivom međustranačke konferencije koja je 2. koji preuzima „vođenje politikog pokreta u Dalmaciji“. svoj memorandum dostavio i austro-ugarskoj delegaciji i ostalim delegacijama. koje su 24. Ivan Krnic. pod žezlom Habsburško-lorenske dinastije“. u povodu 100. Hrvati i Srbi u jedno samostalno. Jugoslavenski je klub 31. i politički skup u Sušaku na kojem je osnovana Narodna organizacija Slovenaca. Težnja koncentraciji hrv. održanome 2. objavile da su se udružile s dalmatinskom Narodnom organizacijom i sa slovenskim Narodnim 80 Ante Pavelić. održana u Zagrebu. u Splitu. Primorsku. Ta je težnja. kad je kralj (car) Karlo objavio amnestiju za sve uhićenike i osuđenike iz političkih razloga. Živko Petričić. Dragutin Hrvoj. Srđan Budisavljević i Tomo Jalžabetić 81 Sračevićeva stranka prava. nošeni težnjom da se oslobode i samostalno organiziraju. i 3. Okupljali su se i Južni Slaveni iz sklopa Austro-Ugarske. koju su osobito poticali Jugoslavenski klub i Starčevićeva stranka prava. godišnjice rođenja Petra Preradovića. Hrvati i Srbi jedinstven narod i da „to jedinstvo mora ostati nedjeljivo i bezuvjetno“. ožujka 1918. kolovoza 1917. Srpska narodna radikalna stranka i Socijaldemokratska stranka 130 . siječnja 1918.. političkih snaga svoje konkretniji izraz dobila je na sastanku predstavnika svih dalmatinskih političkih stranaka. za cjelovito razoružanje i za priznavanje potpunog prava svakog naroda na Page | 130 samoodređenje. Ivan Kovačević.u kojima žive Slovenci. grupa zastupnika80 predložila donošenje zaključka „da se hrvatsko. Radić se zalagao za „ujedinjenu Hrvatsku u sklopu Monarhije“. U daljnjoj izgradnji tako započete političke koncentracije sudjelovale su i 4 političke stranke iz Banske Hrvatske81. Korušku i Štajersku. Uočljivo je da su u grupi predlagača tog zaključka i Stjepan Radić i Srđan Budisavljević. Među tim javnim skupovima isticala su dva kulturna (oba u Zagrebu): jedan 9. rođendana Ive Vojnovića. kolovoza 1918. U svojoj izjavi (poznatoj i pod nazivom: Zagrebačka deklaracija) oni su istaknuli da su Slovenci. uz prethodno odobrenje policije. ožujka 1918. Hrvata i Srba za Hrvatsko primorje i Istru. počeo podupirati i akcije za šire ujedinjenje na južnoslavenskom prostoru. u povodu 60. Tim memorandumom Jugoslavenski klub zalagao se za hitan i demokratski mir. srpnja 1918. srpnja 1918. slobodne i demokratske države i narodi čitavog svijeta“. ujedinjenje i slobodu u svojoj jedinstvenoj narodnoj državi“. što je izričito istaknuo u svom saborskom govoru od 4.

listopada 1918. Hrvata i Srba u narodnu. objavio je svoju deklaraciju kojom je odbacio rješenje ponuđeno carevim manifestom i zahtijevao potpuno samostalnu i neovisnu jugoslavensku državu. likovne umjetnosti tijekom 19. objavio manifest kojim je obećao federalno uređenu državu. Tri dana poslije. da se „Dalmacija. listopada 1918. Hrvatski sabor na tom je zasjedanju 29. Hrvata i Srba“ i da se Narodnom vijeću SHS „priznaje vrhovna vlast“. Tog se dana ispred sabornice na Markovu trgu u Zagrebu okupilo mnoštvo zagrebačkih građana. STOLJEĆA UMJETNOST NA HRV. 8. a sastojalo se od predsjednika. koje je imalo zadaću ostvariti „ujedinjenje svih Slovenaca. Predsjedništvo Središnjeg odbora bilo je ujedno i predsjedništvo Narodnog vijeća SHS. listopada 1918. Ban Antun Mihalović je izjavio da se od tog trenutka sva postojeća izvršna vlast podređuje i stavlja na raspolaganje Narodnom vijeću SHS kao vrhovnom upravnom tijelu države. PROSTORU U 19. Plenum Narodnog vijeća SHS imao je 80 delegiranih članova. koji su ušli u sabornicu i sjeli pokraj bana Ivana Mihalovića odlučni da zajedno s banom budu uz narodno predstavništvo i prihvate sve odluke toga narodnog predstavništva. djelatne sekcije i imenovani njihovi pročelnici. KNJIŽEVNOST. Hrvata i Srba. Ivan Lorković i Srđan Budisavljević. I POČETKOM 20. dva potpredsjednika i tri tajnika. Središnji odbor imao je 30 članova. koja „pristupa u zajedničku narodnu suverenu državu Slovenaca. listopada 1918. RASKID SVIH DRŽAVNOPRAVIH VEZA S AUSTRO-UGARSKOM U takvu političku ozračju sve se više govorilo i o prekidu državnopravnih odnosa s Austro-Ugarskom. Predstavnici te političke udruge sastali su se 5. donio sljedeće zaključke: da se na temelju „prava narodnoga samoodređenja“ svi dotadašnji „državno- pravni odnošaji i veze između kraljevine Hrvatske. STOLJEĆU . a za tajnike Mate Drinković. KULTURA. Hrvata i Srba. u to se vijeće uključila Hrvatsko-srpska koalicija. listopada 1918. Došli su i generali Mihovil Mihaljević.. UMJETNOST. zapovijednik domobranstva. Zbog toga se s velikom napetošću očekivao stav Hrvatskog sabora sazvanog za 29. uređenu na demokratskim načelima“.razrješavaju“. Slavonije i Dalmacije s jedne strane te kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge strane . Rasulo Austro-Ugarske bilo je sve vidljivije. Za predsjednika Narodnog vijeća SHS izabran je Anton Korošec. listopada 1918. ŠKOLSTVO I CRKVA U HRVATA KRAJEM 19. i Luka Šnjarić. slobodnu i neodvisnu državu Slovenaca. Uži sastav plenuma Page | 131 Narodnog vijeća SHS bio je Središnji odbor Narodnog vijeća SHS.svetom. Kralj Karlo je nastojao spriječiti raspadanje svoje carevine pa je 16. zapovijednik zajedničke carsko-kraljevske vojske. Hrvatska i Slavonija s Rijekom proglašuju posve neovisnom državom prema Ugarskoj i Austriji“. listopada 1918.KLASICIZAM I BIDERMAJER Zbivanja unutar hrv. u znaku su okupljanja i jačanja domaćih umjetničkih snaga i promjene shvaćanja zadaće likovne 131 . u Zagrebu i tada osnovali Narodno vijeće Slovenaca. HM je trebala postati „savezna država u kojoj svaki narod na svom teritoriju tvori vlastitu državnu zajednicu“. Središnji odbor Narodnog vijeća SHS 19. za potpredsjednika Ante Pavlić (zubar) i Svetozar Pribičević. U sklopu Središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS formirane su 21. st.

U Zadar klasicističke ideje u arhitekturi prenose rimski arhitekt Basilio Mazzoli. autor koji je bio poznati venecijanski arhitekt Gian Antonio Selva. Antonio Luigi de Romanio iz Krfa i Valentino Presani iz Udina. koji sredinom stoljeća radi skulpture sv. i Hrvatskog salona 1907. Ferde Quiquereza. te i u glazbi Ivana Zajca kao i u književnosti. Razdoblje klasicizma u Zagrebu svojom je arhitekturom obilježio Bartol Felbinger. Jedna od najznačajnijih figura tog razdoblja u Dalmaciji bio je Vicko Andrić. koji tijekom 19. Razdovlje romantizma podudara se s nagodbenom fazom. između prve zajedničke umjetničke manifestacije. npr. do nagodbenog doba. austrijski kipar i ljevač. Celestina Medovića. snažna gospodarska sredina. kuće u Opatičkoj. Giacomo Paranuzzi. Vlaškoj. u povijesnim romanima Augusta Šenoe ili u pjesmama fra Grge Martića. Osobito se ističu njegova dekoracija zgrada na Gornjem gradu i Harmici. trijem na ulazu u Jurjevsko groblje. te one u Redfali kod Osijeka i Virovitici. gradi obiteljski mauzolej grofa Lavala Nugenta na Trsatu u formi antičkog hrama. od kraja 18.umjetnosti. spomenik banu Jelačiću i kip Bezgrešne na stupu ispred katedrale u Zagrebu. Najvažniji događaj za klasicizam u Dalmaciji je izrada projekta za ljetnikovac u Divuljama trogirske plemićke obitelji Garagnin Fanfogna početkom 19. do 1890. Postupno.. postaje vodećim nositeljem narudžba. prostorima postajao je sve homogeniji. Nastavak klasicizma u duhu bečkog bidermajera koincidira s izlaskom Gajeve Kratke osnove. karakterizirati izrazita nacionalna funkcija u umjetnosti. koji se osjetio u likovnim umjetnostima. od 1860. izmjenjuje se nekoliko stilskih razdoblja. do prvih desetljeća 20. Jurja koji ubija zmaja. u Hrvatskom primorju prožimaju se srednjoeuropski i talijanski kulturni krug. koja se pojavljuje kao odraz sazrijevanja kulture i nacionalne svijesti. Matice ilirske itd. i 1860. Tako će. st. Klasicizam se osjetio i u parkovnoj i vrtnoj arhitekturi. st. Razdoblje ilirizma. kada se razvijaju i šire realistički. Literarni historicizam odrazit će se u povijesnom žanrovskom slikarstvu i skulpturi Otona Ivekovića. od slikarstva do arhitekture. naturalistički i imepresionistički stilski elementi. U umjetnosti 19. Vrijeme ilirskog pokreta prati historicizam. Ilirske čitaonice. a najveći domet parkovne arhitekture tog doba je Maksimir sa petalištem i klasicističkim objektima. Aristokracija gradi dvorce od Zagorja do Baranje i Srijema. dvorac Odeschalchija u Iloku te onaj grofovske obitelji Eltz u Vukovaru. Grofovi Pejačević grade četiri impozantna dvorca. U Zagrebu je uz biskupski dvor uređen park Ribnjak. Page | 132 Ljubav prema prošlostli u vijeme klasicizma i bidermajera. Rijeka je izdvojena. Klasicizam i bidermajer Hrvatska umjetnost u znaku je klasicizma. Draškovićeve Disertacije. likovni život na hrv. Ivana Rendića i Roberta Frangeša Mihanovića. Glavni naručitelji u klasicizmu su plemstvo te crkvene i vojne vlasti. a Dalmacija je i dalje pod snažnim talijanskim utjecajem. posebice uz dvorce po Zagorju i Slavoniji. U Rijeci na Trsatu. 132 . st. Različite regije očituju i različitu kulturnopolitičku situaciju u 19. Razlikujemo regionalne kulturne krugove: Slavonija i sjeverozapadna Hrvatska su pod utjecajem centralne Europe. od druge polovice 19. Među kiparima ističe se Anton Dominik Fernkorn. st. st. poklapa se s likovnim jezikom klasicizma i bidermajera. splitski arhitekt i konzervator koji je u Splitu izradio jednu palaču i jedan glorijet. Osobito su zanimljiva tri dvorca najbogatijih slavonskih plemića: dvorac Ezsterházija u Dardi.. između 1830.. kao njegove vrlo bliske inačice probudio je i razvijao građanski stalež. stoljeća. dva u Našicama. gospodarske izložbe 1864.. Tuškancu te općinska vječnica u Samoboru. venecijanski graditelj i kipar.

udomaćeni su slikari Slovak Ivan Zache i Čeh Dragutin Stark. a usporedno s njegovim povijesnim slikama nastaju pejzaži Nikole Mašića. On nastavlja novi stil koji je počeo s povratkom dubrovačkog slikara Petra Katušića s nedovršenih rimskih Page | 133 studija kod Mengsova đaka. Oko polovice stoljeća počinje se u Dalmaciji osjećati pretporodno doba koje se odražava u nacionalnom buđenju. Hrvatskom obalom putuje Tršćanin Antonio Zuccaro koji će ostvariti niz portreta od Zadra i Skradina do Splita. kao i folklornim temama i pejzažima Nikole Mašića i nazarenskom stilu koji je podupirao Strossmayer. a nastavlja se umjetnošću njegova đaka Osječanina Adolfa Waldingera. Romantizam u Splitu našao je svoj izraz u djelima slikara Jurja Pavlovića i književnika Luke Botića. Strossmayera i Kukuljevića. Antona Marona. Prednagodbeno i nagodbeno doba Predstavnici romantizma. i tada počinju prvi pokušaji povezivanja sa Zagrebom kao nacionalnim središtem (prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska izložba 1864. 1812. također rimski đak. Kršnjavog. koji oko 1868. u kojima se razvija autonomna umjetnička djelatnost. čiji Slovnik umjetnika jugoslavenskih iz 1858. i dvojice udomaćenih stranaca Josipa Franje Mückea i Ivana Zaschea. Na jugu pak uz domaće umjetnike djeluju talijanski doseljenici. 70-ih godina slikarstvo se okreće prema temama iz nacionalne povijesti. Bečanin Ferdinand Georg Waldmüller radi portrete i pejzaže. razdoblje koje je u znaku Mažuranića. Prodor klasicizma na području likovnih umjetnosti u Split donosi Dubrovčanin Rafo Martini. U Rijeci najzanimljivije ličnosti te epohe su slikari Ivan Sinonetti 133 . kulturnog života. U Zadru 50-ih godina cvate historijski akademizam i romantizam oličen u figurama Franje Salghettija Driolija. Naručuju ga velikaši za svoje dvorce. a tipični primjeri su Varaždin i Osijek. oko 1786. koji je nakon kraćeg boravka u Splitu i Zadru gdje je naslikao niz zanimljivih oltarnih pala otišao zauvijek u Veneciju. snažan slikarski život u Osijeku počinje s Hugom Conradom von Hötzendorfom. münchenskog đaka koji će dominirati u Zagrebu sve do Bukovčeva dolaska. Nazarenci Alexander Maximilian Seitz i njegov sin Ludvig rade freske u novoizgrađenoj đakovačkoj katedrali za biskupa Strossmayera. Najkarakterističniji je primjer J.U Zagrebu plemstvo nabavlja portrete u poznatoga bečkog slikara Friedricha von Amerlinga.). Celestin Medović i Ivan Rendić. Najpoznatija imena te epohe na sjeveru su dva slovenska slikara. st.Tema klasicizma i bidermajera je portret. podupirana od domaće sredine. Primjerice. poput Dolazak Hrvata i Smrt Stjepana II. Te će ideje svoj vrhunac dosegnuti kad se u rodni kraj vrate Vlaho Bukovac. Ustaljivanje lokalne proizvodnje u bidermajeru karakteriziraju pojave Vjekoslava Karasa. ali i Alegoriju povijesti Dalmacije u starome Bajamontijevom kazalištu 1859. Izlaze knjige o antičkom Solinu. počinje slikati povijesne slike. 19. Zakašnjela linija historizcima svog će interpretatora naći u Mückeovu đaku Quiquerezu čija su djela obilježena antinagodbenom atmosferom i rodoljubnom patetikom. koji je živio u Zagrebu i Karlovcu. koji slika rodoljubne slike ilirskoga nacionalnog predznaka (Jugoslavija) i Ivana Skvarčine. školovanog u Firenzi i Rimu. Mückea. S političkim preokretom počinje novo doba hrv. poput Sicilijanca Carmella Reggija. odnosno kasnog bidermajera. koji je početkom stoljeća u Dubrovniku izradio nekoliko portreta i oltanih pala što odišu klasicističkim duhom. na sjeveru obilježeno je kulturnim konstituiranjem gradskih skupština. bečka đaka. F. Mihael Stroy i Matija Brodnik. arheologa Frana Carrare. pokazuje buđenje svijesti o vlastitom značenju u likovnoj umjetnosti. Držislava. To je vrijeme historicizma u arhitekturi i zakašnjelog romantizma koji osjećamo u historijskom slikarstvu Josipa Franje Mückea i Ferde Quiquereza.

klasicistička gimnazija (danas muzej Mimara). Roesner i Herman Bollé. čiji je najveći pothvat. Schmidta podiže Strossmayer u Đakovu. izdaju prvi broj lista Mladost. Istodobno u hrv. Rudolfa Lubynskog i Dioniza Sunka. Prokurative i Biskupska palača. osnovani su Muzej za umjetnost i obrt. Drugi tadašnji poznati talijanski đak bio je Branislav Dešković. svijetlosnim bojama i prozirnim sjenama. Huga Erlicha. Petra. Robert Auer. 1866. st. Glavni protagonisti opsežne građevinske djelatnosti u razdoblju historicizma bili su arhitekti Friedrich Schmidt. Njegovom zaslugom 1880. U literaturi i likovnoj umjetnosti osjećaju se utjecaji Beča. političkih i kulturnih forma. moderne. prate tamošnju likovnu situaciju i prenose ju u svoj zavičaj. glavno je obilježje dao historicizam. Obrtna škola gdje će započeti školovanje predstavnici hrv. Lokalna kiparska djelatnost dobiva snažni zamah pojavom Ivana Rendića. U Zagrebu niče nekoliko objekata u neobaroknim i neoklasicističkim formama. Schmidta 1880. Prijelaz dvaju stoljeća u Hrvatskoj u znaku je novih socijalnih. do kipara Valdeca i Frangeša. osnovao je Društvo umjetnosti koje postaje pokretačka snaga u likovnosti do početka 20. Roesnera i F.) do prikaza domaćih krajolika ili seljaka u narodnim nošnjama.. smotre za modernu književnost i umjetnost. Tišova. K. HNK austrijskih arhitekata H. skulpturi bili su Robert Frangeš Mihanović i Rudolf Valdec. počevši od slikara Medovića. koji 1898. U skulpturi središnje ličnosti su Pietro Stefanutti i Vatroslav Donegani. slikari Artur Alexander. Menci Clement Crnčić. poput Dušana Plavšića i Giuda Jenyja. koju prema planovima K. Primjerice. Bukovca. Promotor umjetničke djelatnosti u Zagrebu bio je Izidor Kršnjavi. u crkvenoj arhitekturi koju potiče zagrebački biskup A. On uređuje Odjel za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici 10. uz restauraciju Page | 134 zagrebačke katedrale nakon potresa 1880. i 1882. neorenesansna palača HAZU F. sudjeluju svi važni onodobni umjetnici. Secesija se u hrv. koji radi oltarnu plastiku za đakovačku katedralu. Oton Iveković i arhitekt Viktor Kovačić.. Počeci hrvatske moderne Umjetnici moderne koji studiraju u Beču. reakcija je na Bolléove restauratorske zahvate. Vjekoslava Bastla. Na prijelazu stoljeća dominantne pojave u hrv. Helmera i F. Fellnera 1895. Bračanina koji nakon školovanja u Italiji nekoliko godina boravi i djeluje u Zagrebu. 1868. nacionalnoj ikonici. Osobitu ulogu imaju praški i bečki đaci. Medovićeva Splitski sabor 1897. a pripadali su joj kipari Rudolf Valdec i Robert Frangeš Mihanović. Stjepana Podhorskog. U tome projektu oko 1900. Negotički stil pojavljuje se već oko 1835. umjetnosti odrazila u odricanju od historicizma. umjetnosti traje romantični ilirizam koji se osječa u državotvornosti motiva. Münchenu i Parizu.. likovni kritičar i povijesničar umjetnosti. Alagović.. Duh vremena odražava i katedrala sv.. istaknuti animalist i portretist. Na sjeveru u razdoblju između bana Mažuranića i Khuena-Héderváryja. bečki đak. Riječ je o secesionističkoj grupi koja se formirala oko Bukovca. U Splitu se u duhu historicizma gradi kazalište 1893. izgradnja neorenesansnih arkada groblja Mirogoj u Zagrebu. voditelj Odjela za bogoštovlje i nastavu. Bukovac postaje osnivačem „zagrebačke škole“ mladih umjetnika. slikar. - 1882. u čijim će se djelima osjetiti njegov utjecaj u plenerizmu. U Zagreb nakon studija dolaze dvojica mladih umjetnika: Vlaho Bukovac i Celestin Medović. Ferdo Kovačević.i Francesco Colombo. počevši od povijesnih tema (Bukovčeve slike Gundulićev san i Dubravka. arhitektura bečkih i njemačkih đaka Viktora Kovačića. 134 . U slikarstvu se odrazila u odvajanju Bukovčeve „šarene zagrebačke škole“ od Društva umjetnosti Izidora Kršnjavoga. Aladara Baranyaia. Čikoš-Sesije i Ivekovića.

Krizmanom.1919. a hrv. obilna je putopisna književnost. MODERNA. i imali praksu u bečkim arhitektonskim ateljeima. U ilirici su se okušali mnogi (Ivan Mažuranić. posebice motivima materinskog izraza i domotužja kojima osvaja onodobnu publiku. Od velike epizode „Minhenskog kruga“ počinje slom hrvatske secesije.). Antun Nemčić. a početkom rata povijesnu ulogu u hrv. pojavljuju se i dramski oblici i započinje novelistika.. impresionizam uz elemente secesije i simbolistike). Javni spomenici u bronci. romantizma jest njegova nacionalna sastavnica koja se oblikuje u općekulturnom programu. stvaranju osnovnih oblika književnog života i ponajbolje očituje u Daničinom sloganu „narod bez narodnosti kao tijelo bez kosti“. Temeljna karakteristika hrv. Z. MODERNIZAM Romantizam se pojavljuje u središnjim deseteljećima 19. Ivan Trnski. HRVATSKA KNJIŽEVNOST U 19. hrvatskoga i južnoslavenskoga. Od 1900. autora zagrebačke Burze. Steinera. a na javnim objektima pojavljuju se elementi moderne.). dospijeva do sezanističke konstrukcije slike. kamenu i drvu. Ivan Kukuljević Sakcinski.Mišea. Vrazovo pjesništvo formalno je vrlo raznovrsno.) u kojoj spaja motive ljubavi prema ženi i domovini. Miroslav Kraljević i Vladimir Becić (uvode u hrv. I POČETKOM 20. . Temelje hrv. tipičan su primjer državotvorne umjetnosti. Babića. Domaći romantizam posjeduje i neke osobite značajke koje izravno proizlaze iz hrv. Južnoslavenske ujediniteljske državotvorne teme svojega najvećeg predstavnika nalaze u ličnosti Ivana Meštrovića.u Dalmaciji jest venecijanski đak Emanuel Vidović. i paradigmatski primjer tzv. osnovan u jeku krvavih godina na kojemu izlažu različite generacije predstavljajući različita stilska nagnuća. arhitekti koji su diplomirali na bečkoj Visokoj tehničkoj školi. U sklopu nacionalne ikonike. oslanjajući se na Maneta. pejzažima i mrtvom prirodom. koji se koristi elementima simbolizma. Dimitrija Demeter. Najzanimljivija osoba na početku 20. zanimljiv je opus Viktora Kovačića. moderni odigrao je Proljetni salon (1916. st. Ideje južnoslavenskog jedinstva očituje i društvo Lada. pratimo ispreplitanje i sukobe dvaju nacionalizama. Janko Holjac. grade u oblicima kasnog historicizma s motivima secesije. Preradović je objavio dvije zbirke pjesama: Prvenci i Nove pjesme te stekao veliku popularnost domoljubnom lirikom. 135 . nacionalnog stila u sakralnoj arhitekturi.STOLJEĆA - ROMANTIZAM. Najzastupljenija je ilirika. Šulentića ili J. umjetnost pariške novosti. onu zagrebačke šarene škole i onu iz Beča na čelu s Ivanom Meštrovićem. a ponajbolja mu je zbirka Đulabije (1840. najveće zasluge ima Kraljević koji. romantičarska književnost svoj je oslonac našla u domaćoj renesansnoj i baroknoj književnosti. od projekta rješenja trga ispred zagrebačke Page | 135 katedrale do crkve sv. Josip Vancaš i Kamilo Tončić. su romantičari obuhvatili gotovo sve književne rodove i vrste. elektičnog stila koji je svoje izvorište tražio u kiparskoj tradiciji od grčke plastike do Michelangela.. a koju je karakterizirala monumentalizacija simbola i simbolistički ekspresionizam. znatan je broj epskih djela.Martin Pilar. st. Račkim i T. REALIZAM. ali ponajbolja ostvarenja pripadaju Stanku Vrazu i Petru Preradoviću. Blaža. Povezuje prvu i drugu secesiju. Hrv. savez likovnih umjetnika s nacionalnim sekcijama. kulturnih i političkih prilika. ostvarivši jednostavan izraz blizak narodnoj pjesmi. M. Među njima. modernog slikarstva uspostavljaju trojica slikara münchenske škole: Josip Račić. poput spomenika na Avali. Nove slikarske nade postaju mladi umjetnici poput Lj. M.

). romana. koji su poslužili kao sredstvo nacionalnoga. posljednji kralj bosanski. Njegov je pjesnički opus raznolik u žanrovskom. Sakcinski. Kletva. Zlatarevo zlato smatra se prvi estetički vrijednim romanom u hrv. Zlatarevo zlato. Tematskim odabirom i analizom društvenih odnosa (selo - grad. Prosjak Luka. st. Mirko Bogović. Među Demetrovim se dramskim pokušajima ističe Teuta. čije je književno stvaranje pouzdan znak mijene i nagovještaj drukčijih strujanja u hrv. Dragojla Jarnević i Mirko Bogović. Karanfil s pjesnikova groba). romantičnog spjeva od 5 pjevanja za kojeg je osnovnu građu pronašao u stvarnom događaju. moraliziranje i binarna ideološka shema. Njegovom je zaslugom hrv. st. Šenoa je zapravo kanonizirao roman kao vrstu i formirao modernu čitateljsku publiku. drame čini komedija Kvas bez kruha ili Tko će biti veliki sudac? Antuna Nemčića. dubrovačko pjesništvo i narodna porezija temeljni su Mažuranićevi poticaji u sastavljanju Smrt Smail-age Čengića (1846. književnosti (Udes ljudski) i napisao Putositnice. književnosti. popularnu i uglazbljivanu. književnosti obuhvaća posljednja dva deseteljeća 19. jest August Šenoa. književnog realizma. Dimitrija Demeter. tematskom i metričkom smislu. Ozbiljniju književnu karijeru započeo je 1861. a žanrovsku iznimku onodobne hrv. književnosti. po uzoru na Shakespearea. a vrijednije su epske pjesničke sastave napisali Luka Botić i Grgo Martić. Stjepan. Klasična tradicija. nazivamo Šenoino doba. shematizirana događajna struktura. Prihvatio je preporodnu ideju književnosti koja mora održavati nacionalni duh. To razdoblje. Realizam u hrv. uzdizanje i propadanje na društvenoj ljestvici. postoje neki novelistički pokušaji 50-ih godina koji se obično smatraju zamahom predrealizma (protorealizma): Ante Starčević Prizor iz života. prvu izvornu dramu u novijoj hrv. Na Mažuranića je od suvremenika utjecao Dimitrija Demeter svojim Grobničkim poljem. pomalo idiličnim spjevovima Dom i svijet i Kohan i Vlasta tematizira otpor germanizacije. I. obrađuje nekoliko povijesnih sudbina (Frankopan. U dramskoj književnosti hrv. osobito mjesto u povijesti hrv. odnosno 60-te i 70-te godine 19. proširivši žanrovski repertoar i pridobivši čitateljsku publiku. jedan od najuspjelijih hrv. U Šenoinim romanima temom iz suvremenog života prepoznatljive su realističke značajke. stvorio je nužne pretpostavke za razvitak hrv. ali i čitateljskog odgoja. Adolf 136 . U akvariju. Hrvatska novelistika tematski započinje povijesnim. st. pogibelji turskog junaka i hercegovačkog paše Ismail-age Čengića u sukobu s Crnogorcima. Međutim. odnosno hajdučko-turskim pripovijestima. Obilježava ih plošnost i stereotip likova. vjera u pravdu i konačna pobjeda dobra u životu. Matija Gubec). Najznačajniji su autori Ljudevit Vukotinović. književnosti.Najveći dosezi epskog pjesništva hrv. putopisa. pjesničkim sastavcima. romantizma vezuju se uz stvaranje Ivana Mažuranić. K. Najčešći oblik izražavanje je monolog. romantizma prevladava povijesna tragedija. a Page | 136 svako se pjevanje može protumačiti kao dio dramske strukture. Njegov romaneskni opus označava ključnu postaju u povijesti hrv. pjesništva zauzima i lirsko-epskim povijesticama u kojima romantičarski opjevava prošla vremena. Iako je napisao nekoliko romana i novela iz suvremenog života (Mladi gospodin. Osnovne ideje spjeva su prolaznost sile. U 20-ak godina književnog rada okušao se u govoto svim književnim vrstama. središte njegova opusa čini 5 povijesnih romana: Čuvaj se senjske ruke. Vladimir. Franjo Marković u svojim. On je započeo prvi roman u hrv. ali je osnovni model modernizirao uspostavivši visoke umjetničke standarde. Središnja književna pojava druge polovice 19. Branka. književnost postala djelatna moderna institucija građanskog života. Diogeneš i Seljačka buna. polimetričnom poemom o legendarnoj borbri Hrvata s Tatarima. Uz ljubavnu domoljubnu liriku. tematski posvećenu borbi protiv Turaka. Ivan Kukuljević Sakcinski piše Jurana i Sofiju. autorski komentari. propast plemstva). Prijan Lovro.

ZNANSTVENA I STRUČNA DRUŠTVA. Hrvatski realizam opterećen je nacionalnim i političkim pitanjima pa su mnogi mlađi hrv. Miroslav Krleža (Hrvatska književna laž). Njegovo je pjesništvo angažirano. Izraženije modernističke tendencije prepoznatljive su u djelu Frana Galovića (Z mojih bregov) i posebice Janka Polića Kamova koji svojim postupcima nagovješta avangardističke književne smjerove. i 1914. A. jest roman A. Utjecaj Turgenjeva očit je u romanima U novom dvoru i Na rođenoj grudi. bijeda i neimaština. Ante Kovačić i K.). uvodi niz tragičnih likova (romani Tito Dorčić. Počeci hrv. zajedničke zbirke 12-orice autora kojom je predstavljen novi književni naraštaj (Ljubo Wiesner. Ponajbolje narativno djelo hrv. KULTURNA. Tomić. a u svom ponajboljem romanu Posljednji Stipančići propovijeda o propasti senjske patricijske obitelji. a osobito je bio uspješan u kraćim oblicima. Matoš. Kovačića politički djelatni pravaši. Svršetak hrv. i u romanu Mrtvi kapitali. tjeskobno. Ivo Andrić. realizma Vjenceslava Novaka jesu propadanje. Njegov se knjiženi izraz naziva impresionističkim. novele U glib. Znatan je utjecaj na hrv. književnici poput E. po mnogima i cijeloga 19. Najznačajnija književna pojava s prijelaza dvaju stoljeća jest A. a zanimljiv tematski pomak predstavlja prvi politički roman U noći. plemstva u romanu Melita bavi se J. Važan događaj za lirsko pjesništvo jest objavljivanje Hrvatske mlade lirike (1914. propašću hrv. nakon Prvoga svjetskog rata. st. Kovačićev je roman najizrazitiji primjer društvene kritike u onodobrnoj književnosti. Kumičića. Prikazuje najrazličitije društvene skupine. o promjenama u ličkoj sredini nastalim razvojačenjem Vojne krajine piše Jure Turić. Katastrofa) najavljuje preokupacije moderne. G. realizma označava Janko Leskovar koji u svojim psihološkim novelama (Misao na vječnost. istodobno proročko. E. Umorne priče).). Nezasitnost i bijeda). realizma. a od stranih posebno mjesto zauzima Ivan Sergejevič Turgenjev. Vjenceslav Novak o Primorju. novelist Dinko Šimunović i Milan Begović. Najznačajniji autori moderne su: Milutin Cihlar Nehajev s romanom Bijeg. realiste imao Šenoa. Kovačića U registraturi. B. Na poetičkom razmeđu romantizma i modernizma nastaje vrijedan pjesnički opus Silvija Strahimira Kranjčevića.st. futurizam). Zvonko Milković i dr. romana 19. književne avangarde su: Ulderiko Donadini (Suvremena umjetnost). dramatičar Ivo Vojnović. Eugen Kumičić pripovijeda o Istri. pjesništvo unio poetiku francuskih simbolista. Središnji motivi najplodnijeg pisca hrv. obično se naziva modernom s karakteristikama tipičnim za onodobnu europsku književnost (ekspresionizam. Vladimir Čerina. U zbirci pripovijesti Pod starim krovovima pripovijeda o životu zagorskih kurija. Šimić (Namjesto svih programa) i.Š. jedan od najboljih hrv. dok Josip Draženović stvara Crtice iz primorskog malogradskog života. ORGANIZACIJE I USTANOVE 137 . Fran Galović. realizma vezani su uz književno stvaranje Page | 137 E. Janko Jurković Pavao Čuturić i Vilim Korajac Šijaci. Pavao Šegota i Dva svijeta. a Jure Turić o Lici. pjesnici Dragutin Domjanić i Vladimir Vidrić. Gjalski o Zagorju. Najznačajniji predstavnici hrv. Autori poput Vladimira Nazora i Ante Tresića Pavičića stvaraju raznolik opus na tragu postromantičarskih poetika. koji je u hrv. u pripovijesti Tena.Veber Tkalčević Zagrebkinja. Kumičića i A. Janko Polić Kamov. realista najveći tematski raspon ostvario Ksaver Šandor Gjalski. Razdoblje između 1892. Josip Kozarac o Slavoniji. Novo iverje. i to posebice uz roman Olga i Lina. Od svih je hrv. Tin Ujević. socijalno i domoljubno. Prodor novih oblika gospodarstva i njihove posljedice na slavonsku seosku sredinu obrađuje Josip Kozarac. a novele su mu obilježene lirizmom (Iverje.

Od 1866. Dubrovniku. Tiskare i knjižare kao nakladnici Znatan broj tiskara na hrvatskom prostoru poslovao je i vlastitom nakladničkom djelatnošću. Pokrajinski muzej za narodni obrt i umjetnost u Splitu. Arheološki muzej u Splitu i 1830. Posljednjih godina 19. Matica ilirska odlučila je da se otada zove Matica hrvatska. zvala se samo Matica. 1818.) i Glas Matice hrvatske (1906. 1893. nove tri zbirke . osnivane su čitaonice preporodnog tipa u kojima se govori hrvatskim jezikom i čitaju razni tiskopisi na hrv. jeziku. Puli. Narodni muzej u Zagrebu nastajao je postupno: 1843. rukopise.). Najpoznatije preporodne čitaonice u Banskoj Hrvatskoj. u Zagrebu osnovao vlastitu tiskaru s namjerom da izdaje knjige. koje su bile mjesto sastajanja uglednih građana. zabranio rad Ilirske čitaonice. Trgovačko-obrtnički muzej. Šibeniku. utemeljene su njegove dvije zbirke - mineraloška i zoološka.st.. Petrinji. zbirka rukopisa i starih natpisa. Izdavala je časopise Vienac (1869. umjetnička djela i knjige.1909. Muzeji Nastarije muzejske zbirke na hrvatskom prostoru vezane su za crkve koje su u svojim riznicama držale i čuvale relikvije. u pojedinim su gradovima ne samo u Banskoj Hrvatskoj. u Cresu. Maksimilijan Vrhovac je 1794. Zadru. Nakon početka ilirskog pokreta.u Rijeci. bio je pod zaštitom Hrvatskog sabora.1853. 1910. 1902. Neven (1852. ali kako je apsolutistički režim 1850. Nakon zabrane ilirskog imena 1843. i Franjo Župan od 1826. Kasnije su se ponovno vratile svojim prvotnim imenima. Osim književnih časopisa Kolo (1842. Lovranu. Hrvatski školski muzej i Gradski muzej. Pazinu i dr. npr. a u Dalmaciji se osobito istaknula Narodna štionica u Dubrovniku. osnovane krajem četvrtoga i početkom petog desetljeća 19. Kastvu. Sinju. Ostali muzeji: 1872. a Ilirska čitaonica zvala se Narodna čitaonica. Zagrebu. Djelovale su još neke tiskare u Zagrebu. Kninu. 1892. Osnivaju se prvi javni muzeji.arheološka. 138 . a 1845. U njezinu sklopu nastala je i Matica ilirska. Centralni muzej za Dalmaciju u Zadru. 1884.1903. čak i na većim selima. Muzej Istra u Poreču. npr. Tu su se Page | 138 sastajali politički istomišljenici koji su se zalagali za ciljeve preporoda pa su kao takve bile mjesto njihova druženja.u Pili. u Osijeku. 1889. Svaki je Casino imao i funkciju čitaonice. studenog 1874. . st.).1857. Muzej hrvatskih starina u Kninu. Matica hrvatska Počela je djelovati 1842. i Osoru. .st. otvorene su čitaonice kao prosvjetne ustanove. Osnivanje čitaonica u Dalmaciji i Istri započelo je 70-ih godina 19.. 29. U Zagrebu su nadalje osnovani Muzej za umjetnost i obrt.) i Književnik (1864. . Karlovcu. Novom Vinodolskom i Požegi. . Matica ilirska izdavala je i djela starih dubrovačkih pisaca.Čitaonice Prije početka hrvatskog narodnog preporoda. otada je Matica ilirska postala samostalna ustanova. Dobroti. pod imenom Matica ilirska u sklopu Ilirske čitaonice. obredne predmete. i početkom 20. već i u Dalmaciji i Istri postojale društvene ustanove zvane Casino. numizmatička i sfragistička. 1877. djelovale su u Varaždinu. . 1910. ali i suvremenika. Osnivane su čitaonice u Splitu. Od preporodnih čitaonica u Banskoj Hrvatskoj osobito je bila značajna Ilirska čitaonica kao pokretač niza kulturnih aktivnosti i ustanova. Bakru. koji su međusobno govorili pretežno stranim jezicima.). 1844. koja je izdavala i svoj godišnjak Dubrovnik.1866. u Dubrovniku. Kasniji vlasnivi te tiskare bili su Anrun Novosel od 1796.

Dionička tiskara od 1871. ima tri odjela: za pjevanje. Npr.. U razdoblju od 1851. Page | 139 tiskara Andrea Trevisana. od 1904. Kao nakladnici djelovale su pojedine tiskare i u ostalim hrvatskim gradovima od kraja 18. tiskara Abela Lukšića i dr. a utemeljena poklonom Zadranina Piera Alessandra Paravije. Izdala je i niz drugih knjiga s područja hrv. tiskara Antuna Jakića od 1860. st. tiskara Ivana Vončine od 1869. Knižnice U 19. a utemeljen je još 1827. Sakcinskog te je okupilo velik broj članova utemeljitelja. Mirko Breyer u sklopu je svoje knjižare imao i antikvarijat. nosi ime Društvo prijatelja glazbe u Hrvatskoj i Slavoniji sa sjedištem u Zagrebu. Od 1863. Društvo za jugoslavensku povjesnicu i starine Društvo je osnovano 1850. st. u Zadru tiskara braće Battara. đakovački biskup J. Sveučilišnoj su knjižnici bile priključene biblioteka Kaptola zagrebačkog (Metropolitana). koja od 1890. podupirućih članova i povjerenika. Ivana Nepomuka Prettnera. pa Matica dalmatinska otada djeluje kao ogranak Matice Hrvatske. izdavalo je svoje društveno glasilo Arkiv za povjesnicu jugoslavensku. Jedna od takvih je Biblioteca Comunale Paravia u Zadru. i tijekom 19. kada su knjige knjižnice zagrebačkog isusovačkog kolegija predane Kraljevskoj akademiji znanosti.J. tiskara Đure Trpinca od 1901.. izdavalo je svoj Narodni koledar. u Karlovcu tiskara Gašpara Weitza. Matica dalmatinska Osnovana je sa svrhom da izdaje knjige za puk i nagrađuje pisce takvih knjiga. u Zadru. u Dubrovniku tiskara Carla Antonija Occhija. do 1904.. 1861. Utemeljene su i prve općinske.. gradske biblioteke. Sveučilišnom knjižnicom postala je tek s osnutkom Zagrebačkog sveučilišta 1874. nazvano je Narodni zemaljski glazbeni zavod. a od 1861.. a s radom je započela 1862. Od 1851.. 1911. 1914.. JAZU 1860. U sklopu nekih tiskara nalazile su se i knjižare. tiskara Antuna Martecchinija. Matica hrvatska i Matica dalmatinska dogovorile su se da objedine svoje članstvo i nakladničku djelatnost. uzdržava i svoju školu za pjevanje i sviranje na gudačkim glazbalima. koju je Hrvatski sabor 1861. Pojedini su zagrebački vlasnici knjižara bili ujedno i nakladnici.K. izdaje i svoj književni časopis Glasnik Matice dalmatinske. tiskara Dragutina Prettnera. Sveučilišna knjižnica u Zagrebu glavna je i najveća bilioteka u Hrvatskoj. instrumente i kompoziciju. biblioteka Nikole Tomašića. Hrvatski zemaljski glazbeni zavod Pod ovim nazivom djeluje od 1895. Od 1829. u Varaždinu tiskara Ivana Sangilla i Josipa Platzera. utemeljena 1776.tiskara Ljudevita Gaja od 1838. otvorena 1857. biblioteka Hrvatskog prirodoslovnog društva i 1918.. do 1875. JAZU djelovala je u skladu sa Strossmayerovom željom da ta ustanova njeguje znanost i umjetnost u Hrvata. u Zagrebu inicijativom I. kao Društvo skladnoglasja za Hrvatsku u Zagrebu.. Od 1901. Hrvatski je sabor zatražio 139 . Npr. Strossmayer osniva JAZU. narodne umjetničke književnosti te s područja povijesti.. te da ujedno bude znanstveni i umjetnički vez Hrvata s ostalim narodima slavenskoga juga. knjižnice djeluju u sklopu različitih ustanova.stavio pod svoju zaštitu i izabrao odbor za izradu njenih pravila koji je izradio i dostavio Saboru Pravila jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 1916.

) započelo je radom 1887. Građa za povijest književnosti hrvatske. u Kninu kao Kninsko starinsko društvo. JAZU je započeo s tri razreda: historičko-filologičkim. Sabor je potom imenovao prvih 14 članova JAZU. Sušak) → Novi list (1900. Pokrenuo je i nedovršenu „Pedagogijsku enciklopediju“ od koje je od 1885. naziva se Hrvatsko arheološko društvo. Jeronima. a potom u Puli) → Sriemski Hrvat (1878. u vlastitoj palači na Zrinjevcu. potom u nastavcima veliki Rječnik hrvatskoga i hrpskoga jezika. . Društvo hrvatskih književnika. zatim serija književnih djela Stari pisci hrvatski i Djela JAZU.desetljećima dalje) → Hrvatka (1885..1867.desetljećima dalje) → Il Dalmata (1866.1895.) → Obzor (1871.) Djelovale u Zadru: → Il Nazionale.. Od 1915. Hrvatsko starinsko društvo (tako nazvano od 1893.1915.. Izdavalo je svoj stručni časopis Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva. Ljetopis. .. Monumenta historico- iuridica Slavorum meridionalium. Političke novine Djelovale u Zagrebu: → Pozor (1860.. Od 1895. Hrvatsko naravoslovno društvo (kasnije Hrvatsko prirodoslovno društvo) osnovano je 1885. Stručne i staleške udruge (ostala društva) Društvo sv. a 1909. Sankciju je dobila tek 1866. Hrvatski pedagoško-književni zbor. Organiziralo je arheološka istraživanja u kninskoj okolici.1911. Codex diplomaticus regni Croatiae.) → Hrvatsko pravo (1895. odnosno Narodni list (1862. i svoju biblioteku Suvremeni hrvatski pisci. te izabrali Strossmayera za njegova pokrovitelja. svoj časopis Suvremenik.1907. do 1916. koji su izradili njegov poslovnik.1915. osnovalo je 1893. Isprva je bilo smješteno u zagrebačkom Gornjem gradu. zatim od 1869. a izdaje svoj stručni časopis Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva. izdavalo je knjige s pretežno vjerskom tematikom. . te najzad od 1880. a 1863. Hrvatsko arkeologičko družtvo u Zagrebu osnovano je 1877. filozofičko-juridičkim i matematičko-prirodoslovnim. pokrenulo je 1906. . Rijeka)  Riečki novi list (1907.kraljevu sankciju tih pravila. današnjoj zgradi Prirodoslovnog muzeja. . Starine. K tome treba dodati i vrijedne periodičke publikacije JAZU: Rad. osnovan 1871. izdavao pedagogijsku literaturu. te književna djela i zabavno-poučne časopise za djecu. . u Trstu.1900. iz Bečasu zatražena manje preinake tih pravila.1887. Dalmatiae et Slavoniae i Monumenta historica Ragusina 140 .) → Hrvatska domovina (1895. u Zagrebu. osnovano 1867. izdaje časopis Priroda. . Osijek) → Sloboda (1878. osnovano 1900. a Franju Račkog za predsjednika. Muzej hrvatskih starina i pokrenulo 1895. . u Zagrebu. izišlo ukupno 16 svezaka. . Prirodoslovna istraživanja. organizirao je skupove. kao i svoju Popularnu biblioteku. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena.1883.) → Naša sloga (od 1870. u Narodnom Page | 140 domu. U izdavačkoj djelatnosti JAZU osobito su se isticale njegove serije povijesnih izvora82. ..) 82 Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium. svoj časopis Starohrvatska prosvjeta.

drugi razred grammatica.) Page | 141 → Jedinstvo (1894.) → Hrvatska kruna (1892. Prema tom prvom hrv. peti rezred rhetorica). Građanske škole trajale su 3 godine. naredba o organizaciji školstva pod naslovom Ratio educationis totiusque rei literariae per regnum Hungariae et provincias eidem adnexas (Opći školski i učevni sustav za Ugarsko kraljevstvo i njemu pridružene zemlje). zbog pravoslavnog stanovništva iz pripojene Vojne krajine. pogotovo od vremena ilirskog pokreta i dalje. . uz opće obrazovne predmete.) → L'Avvenire (1848. a treći stupanj bila je akademija s dvogodišnjim trajanjem. koji je 14. osnovna škola u gradovima tri učitelja. bili zastupljeni i stručni predmeti iz poljodjelstva. a više pučke škole zamijenile su dotadašnje građanske škole.1918. dobio carevu (kraljevu) sankciju.1882. Pri tim osnovnim školama (normalkama) mogli su se održavati i pedagoški tečajevi za obrazovanje osnovnoškolskih učitelja. .) Djelovale u Dubrovniku: → Rimembranze della settimana (1848. Za banovanja Khuena-Héderváryja donesen je i 31. Učiteljima su snižene plaće i produženo trajanje službe od 30 na 40 godina da bi stekli mirovinu. Latinska škole (gimnazije) organizirane su u 3 stupnja..1898. osnovna škola u okružnim središtima do četiri učitelja i sl. potvrđen novi „Zakon ob uređenju pučke nastave i obrazovanja učitelja pučkih učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji“. .1918.1879. U njima su. .1914. . Broj osnovnih škola u Banskoj Hrvatskoj sporo je rastao.1894.) → Narod (1884. Opće pučke škole imale su 4 razreda i 2 godišta opetovnice. zvao se hrvatski ili srpski. Narodne (osnovne) škole organizirane su ovisno o sredini u kojoj djeluju. ali je ipak bio u stalnom porastu. Nastava je bila besplatna i obvezna za sve učenike. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) Djelovale u Splitu: → Avvenire (1875. treći razred syntaxis). Npr. → La Dalmazia cattolica (1870.) OSNOVNO. Pučke su se škole prema tom zakonu dijelile na niže i više. . .) bilo je u Banskoj Hrvatskoj moguće donijeti i prvi hrvatski školski zakon. što je i učinjeno za banovanja Ivana Mažuranića: Hrvatski sabor usvojio je „Zakon o ustroju pučkih škola i preparandija za pučku učiteljstvo u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji“.) → Katolička Dalmacija (1800.) → Naše jedinstvo (1905. a imala je dva odsjeka: filozofski i pravi odsjek. obrta i trgovine. školskom zakonu u Banskoj Hrvatskoj pučke škole dijelile su se na opće pučke i građanske škole. SREDNJE I VISOKO ŠKOLSTVO Banska Hrvatska Još za vladavine Marije Terezije objavljenja je 1777. . Niže su trajale 4 godine. seoska osnovna škola je mogla imati jednog učitelja. gdje je prvi bio gramatička škola s tri razreda (prvi razred principia.1849. listopada 1888. . Prema tom školskom sustavu škole su djelovale kao narodne (osnovne) i kao latinske škole (gimnazije).) → Crvena Hrvatska (1891. listopada 1874. Nastavni jezik u tom novom školskom Zakonu iz 1888. koje su imale zadatak da njihovi polaznici utvrde učevno gradivo iz prethodnih razreda. 141 . drugi stupanj je bio humanistička škola s dva razreda (četvrti poesis.1905.

U Banskoj Hrvatskoj 1900. Vojna krajina Prema „Općem školskom redu“ iz 1774. briga o školstvu znatno je porasla i ono se otada brže razvijalo. Splitu. vidi na str. otvoren je napokon i medicinski fakultet u sklopu Zagrebačkog sveučilišta. bogoslovni i filozofski. bilo je ukupno 29 viših pučkih škola s 3 151 učenikom i 201 učiteljem. Podatke o nepismenosti u pojedinim županijama vidi na str. Hrvatski sabor 1790. Studenti Zagrebačkog sveučilišta bili su isprva isključivo muškarci. U školskoj godini 1901. siječnja 1874. Nastojanje da Banska Hrvatska dobije sveučilište ostvareno je 5. Sveučilište je tada započelo s radom s tri fakulteta: pravni. Dalmacija Školstvo u Dalmaciji prvi se put razvilo na široj osnovi tek za vrijeme francuske uprave od 1806. U to su vrijeme u Dalmaciji postojale samo tri gimnazije .83% žena. st. gimnazija i stručno-obrtničkih škola. Od školske godine 1901./1906. Vinkovcima). do 1871. Bjelovaru. godinu učenja u zagrebačkoj gimnaziji. U gradskim središtima Vojne krajine djelovala je još od 18. Nakon toga u Kraljevskoj akademiji znanosti ostao je samo pravni studij. u Vojnoj krajini bilo je 540 osnovnih škola. važećem za Vojnu krajinu. kad je napokon bio sankcioniran saborski „Zakonski članak ob ustroju sveučilišta Franje Josipa I. kad je trajanje gimnazijskog obrazovanja produženo sa 6 na 8 godina. krajiški su učitelji nosili uniforme kao i tamošnji državni činovnici.st. a pravni se otada naziva Pravoslovna akademija (1850. Velike političke bitke vođene su za 142 . S uspostavom austrijske vlasti 1814. u to je vrijeme u Zadru osnovan i licej. Od 1849. jer se teološki studij izdvojio. ta se nova vlast../1918. tražio je da zagrebačka akademija dobije status sveučilišta. Poslije. Svećano otvorenje tog sveučilišta obavio je 19. Broj se osnovnih škola postupno povećavao. gimnazija u Senju. .. Karlovcu.. 637. 637. Najvažnije je bilo da u tim školama učenici što bolje nauče njemački jezik.. pravnim i teološkim. ali joj taj status nije tada dan.Daljnji rast broja osnovnih škola u Banskoj Hrvatskoj vidi na str. i 8. žene su se mogle upisivati na filozofskom fakultetu i kao redoviti studenti. a viši sveučilišni ustroj. Osim osnovnih škola.u Zadru.1813. listopada 1874.obje u Zagrebu! Nepismenost stanovništva bila je izrazita. i početkom 20. u Zagrebu“.). filozofski studij u Zagrebu pretvoren je u 7. Postojale su i dvije sprecijalne osnovne škole „škola za slijepe i škola za gluhonijeme“ . i pokoja srednja škola (npr. glavne škole i trivijalne škole. Od 1861. bilo je Page | 142 nepismenih 49. čiji su niži odjeli imali gimnazijski. 1880. ban Ivan Mažuranić./1902. st. Za ustanovljenje medicinskog fakulteta još nije bilo materijalnih uvjeta. Visoko školsko obrazovanje u Banskoj Hrvatskoj provodilo se u Kraljevskoj akademiji znanosti (Regia scientiarum academia) s tri studija: filozofskim./1902. Početkom školske godine 1917. Među njegovim prvim studentima u toj školskoj godini bilo je i 14 žena. nastao je u Banskoj Hrvatskoj znatan broj srednjih škola te nižih stručnih škola i tečajeva. čiji ukupan broj po vrstama u školskoj godini 1905. sredinom 19. Dubrovniku i Kotoru . postojale su 3 vrste osnovnih škola: normalne škole (normalke). Pri višim početnim školama u okružnim središtima .djelovali su i tečajevi za izobrazbu osnovnoškolskih učitelja.. Tijekom 19. ali sporo.zadarske. splitska i drubrovačka. s ustanovljenjem Dalmatinskog sabora.18% muškaraca i 64. 638. uz ostalo birnula i u organizaciji školstva.

gimnazija bilo je udovoljeno: 16. kao i Licej sv. Bio je podupiratelj ekumenizma i otvorenosti. škola istarski su Talijani osnovali 1886. U ekumenskom kontekstu treba shvatiti njegovo nastojanje na štovanju Ćirila i Metoda. Dalmatinski su narodnjaci ipak u tome uspjeli i to je bio njihov najveći nacionalno-politički uspjeh. zatim u općinskim vijećima. CRKVA U HRVATA U DRUGOJ POLOVICI 19. sjedište društva premješteno je u Optatiju. ST.. rujna 1899. Kad je austrijska vlast 1890. Strossmayer sve svoje intelektualne i fizičke sposobnosti ugrađuje u crkveno. umjetnička i obrtniška škola i 3 stalna obrtnička tečaja. naroda i šire južnoslavensko i europsko zbližavanje. pod nazivom „Lega Nazionale“ koje je imalo isti cilj kao i prijašnje društvo. humanist i vizionar. Strossmayerovo razdoblje Biskup i teolog. otvorena je gimnazija u Pazinu s hrv. u Istarskom saboru. U svojim ekumenskim shvaćanjima bio je vrlo otvoren i tolerantan. 1869. Od 1861. ali svoja plemenita nastojanja neće moći provsti u praksi jer Srpska pravoslavna crkva nije odgovorila njegovu pozivu bojeći se „pokatoličenja“. 143 . na hrv. jedna graditeljska. Njegova pastoralna. osobito encikliku Teška služba (Grande munus) pape Lava XIII. a zastupao je i pomirenje i dijalog Istoka i Zapada. osnovnih škola te usmjeravala hrv. jedna poljodjelska škola. Od tih 158 škola bile su. 5 Page | 143 gimnazija. taj bio 158. imali su dvojezičnu nastavu. Tajnik društva bio je Viktor Car Emin. zabranila djelovanje društva zbog njegovih antiugarskih i antiaustrijskih usmjerenj. 64 talijanske. još samo u jednoj od dviju zadarskih gimnazija te u zadarskoj realki i zadarskoj obrtničkoj školi. Pomorsko obrazovanje stjecalo se od 1869. U svih 7 tadašnjih građanskih škola (5 muških i 2 ženske) nastavni je jezik bio hrvatski. jeziku imale su tada obje učiteljske škole. Takvo djelovanje istarskih Talijana potaknuo je istarske Hrvate da 1893. Istra Istarski Hrvati bili su izloženi talijanizaciji. pri čemu Strossmayer prije svega misli na Hrvatsku i Zagreb. Upornom zahtijevanju hrv. Đirila i Metoda“. nacionalnu svijest. a taj broj se postupno povećavao pa je 1883. u nautičkoj školi u Lošinju s talijanskim nastavnim jezikom. Neposredno uoči Prvoga svjetskog rata (1914. . u Istri je djelovalo 138 osnovnih škola. oni se sve energičnije suprotstavljaju sveopćoj supremaciji Talijana i talijanaša. 25 slovenske i 12 dvojezičnih. kulturno i političko jedinstvo hrv.pohrvaćenje dalmatinskog školstva: da umjesto nametnutog talijanskog jezika tu uloge preuzme hrvatski jezik. Dimitrija u Zadru. Vidjevši stalan porast broja hrv. u čijoj redakciji vrlo aktivno sudjeluje. i tal.) u Dalmaciji je djelovala 401 osnovna škola (od toga 400 na hrvatskom i jedna na talijanskom jeziku). I POČETKOM 20. 4 trgovačke škole. Obje nautičke škole (u Dubrovniku i Kotoru). istarski su Talijani osnovali novo društvo 1891. u Puli utemelje svoje školsko društvo „Družba sv. otvorila niz hrv. zastupnika iz Istre u Istarskom saboru i u Carevinskom vijeću da se u Istri osnuje jedna hrv. dječjih vrtića i hrv. Njegovo geslo bilo je Za vjeru i dom.1918. prema nastavnom jeziku. političar i kulturni radnik. kulturna i politička djelatnost na najbolji način svjedoči o životu istrošenom u uklanjanju zapreka koje dijele Istočnu i Zapadnu crkvu. 1895. 57 hrvatske. Cjelokupnu nastavu na hrv. nastavnim jezikom. Talijanski kao nastavni jezik zadržao se u cijelosti do 1918. društo „Pro Patria“ sa zadaćom da ono u Istri osniva talijanske osnovne škole i dječje vrtiće te širi talijansku nacionalnu svijest. pokrovitelj JAZU i suosnivatelj Hrvatskog sveučilišta. a Družba je do 1918.

pripadnosti. s mnogo simpatija podupire izbor zagrebačkog sveučilišnog profesora dr. Strossmayer inzistira na tome da pitanje obnove crkvenih struktura u BiH treba rješavati u obliku ujedinjenja svih hrv. Međutim. držeći da će to pripomoći prevladavanju regionalizma i stvoriti jedinstven duh hrv. kardinalom Josipom Mihalovićem. crkvenih pokrajina pod vodstvom zagrebačkog metropolita. ali u kojima ne podupire dogmu o „papinoj nepogrešivosti“.u pismu papinskom nunciju u Beču ističe kako zadarska nadbiskupija u Dalmaciji nema nikakvu višu i nužnu svrhu. Strossmayer će 1891. posljednji Strossmayerov metropolit u kojemu đakovački biskup prepoznaje iskrenog rodoljuba.). povezujući tako dvije za Crkvu u Hrvata iznimno važne sastavnice: starokršćansko metropolitansko središte u Sirmiumu83 i za nacionalnu povijest prevažnu bosansku biskupiju. a premalo hrvatske stavove u politici. Posebno je bio naklonjen bosanskim franjevcima koji su imali važnu povijesnu misiju na tom prostoru. ali u mnogim pitanjima crkvenog i političkog života ne nalaze zajednički jezik. Poznat je po svojim sadržajnim. duhovnim. elegantnom latinštinom sročenim govorima kojima pokazuje odmjerenost. uložiti sav svoj utjecaj da Stadler dođe na čelo Hrvatsko-slavonske metropolije. Đakovački će biskup svojim društvenim ugledom. Strossmayer misli da Mihalović previše brani promađarske. Jeronima u Rimu. Iako kao biskup rezidira u Đakovu. Jeronima i Maticu hrvatsku u Zagrebu. smatrajući da bi njezino proglašenje štetilo zbližavanju Istočne i Zapadne crkve. Naime. pošto je bio gospodarsko središte Panonije i jedan od četiri prijestolnice Rimskog carstva. unatoč tome što je Stadler pravaš. Zauzima se za njezinu integraciju s Crkvom u Hrvata. kulturnim i političkim središtem. је bio antički grad rimske provincije Panonije. U nastojanju da Zagreb postane pravo središte svehrvatske crkvenosti. Sirmium je bio važan grad Rimskog carstvа. stoljeću naše ere.. a za sarajevskog nadbiskupa metropolita predlaže čovjeka otvorenih vidika. Kardinal Mihalović nije sudjelovao u posjeti đakovačke katedrale 1882. dijeceze u Zagrebu. Borba protiv germanizacije i mađarizacije sastavni je dio Strossmyerovih političkih akcija. a Strossmayer član Narodne stranke. istina na izričit zahtjev Beča i Budimpešte. glagoljaša i branitelja hrv. Strossmayer je Zagreb smatrao glavnim gradom Hrvatske. Upravo zato što prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi gaji Page | 144 osobite simpatije i iznimno razumijevanje. političkim utjecajem i financijski potpomagati brojne projekte sarajevskog nadbiskupa. 83 Sirmium (današnja Srijemska Mitrovica). 144 . Važnim smatra da se njihovi bogoslovi školuju u Zagrebu. Udruženim će snagama obojica braniti nacionalno značenje Zavoda sv. Josipa Stadlera za novog sarajevskog nadbiskupa. Strossmayer se u službenim aktima i nastupima redovito naziva „biskupom bosansko-srijemskim“ ili „bosanskim i srijemskim biskupom“. Metropolit Haulik 1862. crkvenih tradicija. Mihaloviću predlaže osnivanje zajedničkog bogoslovnog sjemeništa za sve hrv. te ga naziva najvećim neprijateljem Katoličke crkve i hrv. ali mu je zato gostom bio senjski biskup Juraj Posilović. teško prihvaća činjenicu s koliko se mržnje i prezira neki njihovi predstavnici odnose prema Katoličkoj crkvi i Hrvatima. Sirmium je bio prvobitno ilirski grad koji je Rim osvojio u 1. Svojim mecenatstvom Strossmaywe će podupirati Haulikovo Hrvatsko književno društvo sv.Posebno se zalaže za uređenje Katoličke crkve u BiH. odlučno opovrgava lažne glasine i klevete kojima se htjelo degradirati moralni i svećenički lik Strossmayera. već je plod austrijskog birokratskog sustava. a ne u Budimpešti. naroda. S jednakim poštovanjem surađuje i s Haulikovim nasljednikom. Od iznimne su važnosti Strossmayerovi posrednici na Prvom vatikanskom saboru (1869./1870. Na početku istog pisma./1893. toleranciju i teološku opravdanost zastupanih stavova.

a četvrtim se Kraljevska zemaljska vlada poziva da Saboru predloži osnovu o uređenju sveučilišta. zagrebački biskup Haulik osniva Katolički list (1849. inteligencije „ilirske“ orijentacije sredinom 19. književnu.). Crkvi je oduzet stoljetni nadzor nad osnovnim školama. predstavnik Slavonije i ilirac Ambroz Vraniczany iznosi zahtjev za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. izglasava zakonski članak „Ob utemeljenju sveučilišta u glavnom gradu Zagrebu“. ožujka 1860. Liberalizmu u Hrvatskoj odlučno se suprotstavlja učilišni profesor i kanonik dr.) školstvo je stavljeno u nadležnost Sabora. 1911. nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868. drugi se odnosi na naziv ustanove (Sveučilište kralja Franje Josipa I. Bauer je vrlo aktivan u političkom životu kao zastupnik Hrvatske stranke prava.). povijesnu i vjersku knjigu. Naime. Pavlinović i bosansko-hercegovački franjevci u pitanju političke pripadnosti Bosne i Hercegovine drže da one pripadaju Hrvatskoj. koje će 19. prema Strossmayeru. Na njegov prijedlog Hrvatski sabor 1861. Bio je „pionir realnog socijalnog rada kojemu briga 145 . Jurja Posilovića. trećim se određuje da se Pravoslovna akademija i Nadbiskupski licej ustroje kao fakulteti Juridički (Pravni) i Bogoslovni te da se na Mudroslovnom (filozofskom) fakultetu osnuju katedre za filozofiju. a novim zakonima iz 1864. ožujka 1869.) i Društvo sv. Hrvatski sabor konačno 11. Liberalizam i kler Liberalizam hrv.). a protiv zatiranja njihova kulturnog nasljeđa imala je odijek i u međunarodnim diplomatskim krugovima. ban Ivan Mažuranić svečan otvoriti. Đakovački biskup svoje političke poglede dijeli s biskupima Dobrilom i Antunovićem. st. Njegovim će zauzimanjem u Zagrebu 1866. do 1911. U obranu društvenih i religijskih stavova hrv. treba postati sjecištem „mladih ljudi koji bi se za višu duševnu radnju udesili i osposobili“. Saborski akt o osnutku Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu sastoji se od 4 paragrafa: prvim se utemeljuje sveučilište s 4 fakulteta. Kler i liberalno građanstvo sukobili su se zbog ovlasti na području nižeg školstva i novinstva. Crkva i politika Strossmayerov politički uspon podudara se s usponom Narodne stranke nakon pada Bachova apsolutizma (1860. pokreće pitanje Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. stvara napetosti u odnosima s Crkvom. koje okuplja katoličke intelektualce koji nastoje širim narodnim slojevima pružiti dobru gospodarsku. Jeronima. đakovački biskup. katolicizma. Strossmayer. Povratkom ustavnosti nakon Bachovog apsolutizma. bogatom knjižnicom i Galerijom starih majstora Page | 145 (1884. biti utemeljena i JAZU sa šest odjela i znanstvenih instituta. Na Carevinskom vijeću 5. kojim se podupire suradnja učitelja i kateheta. Bauer se godinama na stranicama Katoličkog lista energično suprotstavljao protuhrvatskoj politici Khuena-Héderváryja. Bauerova poslanica u obranu stoljetnih prava istarskih Hrvata. U razdoblju od 1885. listopada 1874. Antun Bauer. Hrvatski sabor pristupa osnivanju modernog sveučilišta koje.) Strossmayer pridaje iznimno značenje kulturnoj djelatnosti Crkve u Hrvata. svećenikom Pavlinovićem i mnogim drugim pripadnicima klera.Hrvatsko sveučilište u Zagrebu (1874. Sveučilište i Akademiju drži vrlo važnim elementom u oblikovanju nacionalne svijeti. Nezadovoljstvo klera donekle je ublaženo zakonom iz 1888. Oni dvojica bili su jedini zagrebački nadbiskupi koje crkveni Rim nije počastio kardinalskim grimizom. a na Liječničkom (Medicinskom) katedre za primaljstvo i veterinu. Strossmayer zahtijeva da se nacionalna heterogena Austro-Ugarska Monarhije konstituira na federalnim načelima i zalaže se za duhovno i književno jedinstvo Južnih Slavena. imenovan je koadjutorom zagrebačkog nadbiskupa dr. povijest i klasičnu filologiju.

koji predlaže putove rješavanja socijalnih problema u nas na temelju „okružnice sv. Podupire politiku naseljavanja opustošenih hrv. naroda (1924. društva iz kojeg liberalizam i materijalizam nastoji istisnuti religijske vrednote. 146 . u Beču je osnovano udreženje naših studenata pod imenom Hrvatska. na početku 20. Hrvata i Slovenaca. Istim putem krenuo je i vukovarski Sriemski Hrvat. a dvije godine poslije studentsko glasilo Luč. Hrvatski katolički pokret Početak Hrvatskog katoličkog pokreta (HKP) kao organiziranog laičkog društva „odozdo“ dovodi se u svezu s inicijativom pape Lava XIII.) istaknuta je potreba očuvanja vjerskog osjećaja u narodu. Prvog urednika Butkovića uskoro zamjenjuje ugledni sveučilišni profesor i književni kritičar Ljubomir Maraković. društvo upoznaje s novim idejama i strujanjima koje pristižu sa Zapada. daje poticaj katolicima da se zainteresiraju za radničko pitanje i organiziraju kršćanske sindikate. da se u najširim slojevima katoličkih vjernika oblikuje svijest o njihovoj ulozi u životu Katoličke crkve. Kolpingovo Katolično djetićko društvo u Zagrebu okuplja obrtničke naučnike. List Naša sloga podučava istarske i primorske seljake ne samo u obradi zemlje nego ima pomaže da dođu do najpovoljnijih kredita. pokreće književni časopis Hrvatska prosvjeta. Cilj pokreta je uprisutnjenje kršćanskih ideala u vremenu kad se hrv. poluotoku socijalni problemi najuže povezani sa socijalnim pitanjem. Crkva i radništvo Od 1855. Na čelu je zagrebačke nadbiskupije i Crkve u Hrvata tijekom Prvoga svjetskog rata. katoličke književnosti. Tadija Smičiklas. Njegovom zaslugom rimski Zavod sv. u Zagrebu.). Antuna Bauera. Prvom javnom manifestacijom katoličkog laikata u nas drži se Prvi hrvatski katolički kongres. Zagrebački Katolički list priznaje da „socijalno pitanje postaje od dana u dan sve to zamašnije i mi ga pratimo napetom pozornošću“. urednik Rimskog katolika. krajeva stanovništvom iz gusto nastanjenih područja. Na Prvom hrv.Kraljevstvo Srba. Jedan je od osnivača Hrvatske poljodjelne banke. 1906. zadrugarstva. oca pape Lava XIII.“. HKP je katolički odgovor na postupnu dekristijanizaciju hrv.) poticaj je domovinaški orijentiranom kleru da pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Posilovića osnuje Hrvatsku samostalnu radničku stranku i list Glas naroda. u Zagrebu je osnovan Hrvatski katolički akadameski klub Domagoj koji postaje središtem hrvatskoga đačkog i studentskog pokreta.). održan početkom rujna 1900. 1903. u organizacijskom su odboru istaknuti javni i kulturni radnici Milan Amruš. Enciklika Rerum novarum iz 1891. st. u vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije i ulaska Hrvatske u novu državnu tvorevinu . pape Lava XIII. Fran Vrbanić i dr. Pokrenut na inicijativu krčkog biskupa Antuna Mahnića.za prosvjetu najširih slojeva naroda ide među prve socijalne dužnosti“. Aleksandar Bresztyenszky. i Pija X. Najkonkretniji u borbi sa socijalnom bijedom su istarski svećenici jer su na najvećem hrv. Taj časopis staje u obranu katoličkog nauka od suvremenih zabluda i poziva mladež na požrtvovan rad za duhovni preporod naroda. Enciklika Rerum novarum (1891. Krčki biskup Antun Mahnić. Uz svećenike Ivana Krapca i dr. Jeronima postaje opće dobro Page | 146 hrv. socijalne pokrete. šalje na Bečko sveučilište bogoslova Ivana Butkovića s namjerom da okupi hrv. studente i ondje organizira jezgru hrv. Glasilo HKP-a i njegov idejni voditelj je Hrvatska straža (1903. koji se u svojom prvom broju izjašnjava za pravaštvo. koji s vremenom postaje žarište hrv. katoličkog gibanja. Mahnić 1913. ustanove koja novčano podržava zadrugarstvo. katoličkom kongresu (1900. omladinske saveze i sl.

Tako su se ostvarila predviđanja Petra Rogulje. dok je orlovstvo bliskije integralizmu. Seniorat proširuje svoje djelatnosti na izvanđačka područja. Po uzoru na slične organizacije u svijetu.Na kongresu hrv. širi i promiče zadrugarstvo. ima 46 599 glasova i 9 zastupnika. a zalaže se za federalno uređenje jugoslavenske države. osnovana Hrvatska pučka stranka (HPS) koja na izborima 1920. Page | 147 tisak i dr. katoličkog đaštva 1909. pripada vrhovna nadležnost HKP-a. u Splitu odlučeno je da se u Zagrebu osnuje Hrvatski katolički đački savez (1910. 1912. jednog od prvaka HKP-a koji je u domagojstvu vidio pomirljivu struju koja teži narodnoj slozi. a sudjeluje i osnivanje orlovskih društava. organizira zadružne saveze. prima štedne uplate i daje povoljnije zajmove. kao već oblikovanim članovima pokreta. Seniorima. Da se osigura jedinstvo HKP-a i usmjere njegove djelatnosti. osnovan je Katolički seniorat.) kao kulturno-prosvjetno društvo Hrvata katolika. U Zagrebu je 1918. HKP poslije Prvoga svjetskog rata pomaže progonjenim istarskim Hrvatima. radništvo. kao što su selo. 147 .