P. 1
fra Josip Blažević o Paolu Cuelhu

fra Josip Blažević o Paolu Cuelhu

|Views: 419|Likes:
Published by Marija Emanuela

More info:

Published by: Marija Emanuela on Aug 25, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/25/2013

pdf

text

original

Paolo Coelho

Danas je malo kome potrebno posebno predstavljati Paula Coelha Brazilskog New age pisca i maga koji je, po drugi puta, Hrvatsku posjetio u veljači ove godine. Coelhove knjige prevedene su na 42 jezika u stotinjak zemalja i prodane u više od 20 milijuna primjeraka. Njegova posljednja knjiga "Đavao i gospođica Prym" istovremeno je publicirana, u listopadu 2000. godine, u Brazilu, Portugalu i Italiji. Od njegovih deset do sada objavljenih naslova, najprodavanija mu je "Alkemičar" koja mu je donijela i svjetsku slavu kao i bogatstvo o kojemu ni sanjati nije mogao. Od autorskih prihoda svake godine izdvaja 300 000 dolara u korist institucije koju je sam osnovao a na čijem se čelu nalazi njegova četvrta žena Cristina. Na vrhuncu svoje slave Coelho se odvažio i na korak dalje, na što bi teško pristao malo koji pisac. U "ispovjedaonici" Juana Ariasa: "Paulo Coelho: ispovijesti hodočasnika" Coelho je potpuno razgolitio svoju dušu. Dakako, ne iz motiva koji su na to nagnali sv. Augustina. Coelhove "ispovijesti" publicirane 1999. u Barcelloni, na talijanskom su tiskane u ožujku 2000. godine i istog mjeseca doživjele dva izdanja. Kultni pisac kako ga neki nazivaju - dobro je procijenio bilo svoga vremena. Čini se da konzumistički naraštaj zazire od visokih ideala i priklanja se duhovnosti koja bi bila po njegovoj mjeri: "nesputana" moralnim načelima i religioznim dogmama. U svjetlu Coelhovih "ispovijesti" i kontekstu njegovih romana želio bih, ukratko, potvrditi Ariasovu konstataciju da su se u procijeni Coelhovih djela njegovi kritičari ne malo prevarili. Paulo Coelho je više od običnog pisca što njegovi kritičari nisu dokučili. On je eklektik i emblematik čije knjige nisu samo čista fikcija, plod imaginacije, iako ih većina konzumira kao neki "self-sedativ". Na slijedećem primjeru ću pojasniti što zapravo želim reći? Jedna od mojih, u djetinjstvu, najljepših spoznaja o "Blaženstvima" što su iz Isusovih usta tekla onom sretnom Gorom koja ga je imala milost nositi, bila je da "Blaženstva" nisu plod nekakvih Isusovih doumljivanja ili spekulacija. Isus, Dijete Bezgrešne Majke Marije i prečistog Zaručnika sv. Josipa, naviještao je ono što je u svetoj Nazaretskoj obitelji već bilo ostvareno u punini. Onaj koji ih je navijestio prvi ih je ispunio i sebe (p)ostavio kao uzor. Njegove su riječi odraz njegova božanskog života. Primijenjeno na Coelha, želim istaknuti kako su Coelhova djela odraz njegovog kontroverznog shvaćanja svijeta i života. Evo za to i nekoliko dokaza. Crkva Pažljivom čitatelju Coelhovih romana teško će promaknuti nevjerojatna, pa makar i samo indirektna, odioznost prema Katoličkoj Crkvi. Razlog tome nalazimo u Coelhovim "ispovijestima". Naime, njega su roditelji, da bi ga disciplinirali, protiv njegove volje, poslali u isusovački koledž. Rezultat boravka u koledžu je bio taj da je Coelho stekao disciplinu (radi čega su ga roditelji i poslali) ali je izgubio vjeru. Počeo je čitati Karla Marxa i dijaboličku literaturu. Njegova osobna negativna iskustva u odnosu na Crkvu odražavaju se kroz sva njegova djela.

Brojka tri Coelhovo geslo da sve što se čovjeku u životu dogodi jednom ne mora značiti da će mu se ikada više dogoditi, a ono što se dogodi dva puta, sigurno će mu se dogoditi i treći puta, također je odraz njegovog vlastitog iskustva. Tri puta je bio u zatvoru, tri puta u ludnici, tri puta ima homoseksualne odnose, tri puta se ženio (sada živi u četvrtom braku)… Ludnica. Radnja romana "Veronika je odlučila umrijeti" odvija se u Sloveniji i sadrži Coelhova vlastita iskustva iz vremena boravka na psihijatriji. Ženski elementi U Coelhovim "ispovijestima", J. Arias ističe kako je nemoguće upoznati Coelhovu osobnost bez pregleda "ženskih elemenata" prisutnih u njegovom životu i literarnom opusu. U Coelhovom životu, žena je zauzimala, i ne prestaje zauzimati, istaknuto mjesto. Njegove dvije knjige, "Brida" i "Veronika je odlučila umrijeti" nose imena žena, dok u ostalim njegovim knjigama, ženske osobine igraju temeljnu ulogu. Možda je najjače ženske elemente izrazio u romanu "Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala" kojeg je Coelho napisao kao da je on bio žena. Coelho će reći kako je žena u njegovom životu, žena koja živi u njemu, jer mu je dano da se istodobno osjeća kao muškarac i kao žena. (Prva žena, skoro djevojčica, koja je došla u njegov život, prema vlastitom kazivanju, bila je šesnaestogodišnja plavuša Fabiola o kojoj je ovisio ekonomski, koja se za njega velikodušno žrtvovala, a on ju je na kraju iznevjerio. Toga se spominje s velikim sramom, iako je, puno kasnije, stvar ipak izgladio. Njemu je tada bilo istom osamnaest godina. Druga njegova žena s kojom je u 21. godini sklopio i prvi brak, bila je tridesettrogodišnja jugoslavenka Vera. Njegov drugi brak bio je s "ženom bez imena" kako sam apostrofira. Naime, za vrijeme torture kojoj je bio izložen zajedno sa svojom drugom ženom, u jednom momentu su se našli skupa u istoj sobi iako prekrivenih glava. Ona ga je prepoznala po glasu i pitala da se odazove, no od straha, on je ostao nijem kao mumija. Kad su se sreli, po izlasku iz mjesta torture, ona ga je zamolila za samo jednu stvar: da više nikada ne izgovori njezino ime. Coelho je ispunio njezinu želju. Svaki put kada ju mora spomenuti oslovljava je "ženom bez imena". S trećom je sklopio brak u svojoj 29. godini, dok je njoj bilo devetnaest, a četvrti s Cristinom uz napomenu "Danas su žene svake minute prisutne u mome životu" što njegovoj posljednjoj ženi, čini se, ne smeta.) Kroz ženske naočale Coelhu se i Bog pričinio kao žena. Duša Svijeta Pojam "Duša Svijeta" koji je toliko rabljen kod Coelha, zapravo je identičan "kolektivno nesvjesnom" kod C. G. Junga. Možda je manji broj čitatelja upućen da je Jung komunicirao sa svojim tzv. "kolektivno nesvjesnim" iz kojeg su izranjala razna bića, među kojima i Filemon, o kojemu Jung piše: "Filemon, kao i drugi likovi mojih vizija, jasno mi je dao osjetiti da u psihi ima i stvari koje ja ne proizvodim, nego se same javljaju i imaju vlastiti život. Filemon predstavlja silu koja nisam ja. U vizijama sam s njim

razgovarao i on mi je govorio stvari kojih nisam bio svjestan. Veoma sam dobro shvatio da je to govorio on, a ne ja…" Sve što je Jung radio i govorio, svoje objašnjenje ima u njegovim susretima s onostranim bićima posredstvom transa. Riječi su posrednici duha, i nije svejedno koji duh iza njih stoji, na što upozorava i sam Jung: "Danas nitko ne obraća pažnju na ono što stoji iza riječi, na ideje koje su u njihovoj osnovi. A ipak, ideja je jedina realnost. Cijeli moj rad je zapravo davanje novih imena tim idejama, tim realnostima. Pogledajmo, na primjer, riječ "nesvjesno". Baš sam pročitao knjigu kineskog Zen-budiste. I izgleda mi da mi govorimo o istoj stvari i da je jedina razlika među nama što smo istu realnost nazvali različitim imenom. Na ovaj način uporaba riječi "nesvjesno" nije ono što je važno; važna je ideja koja leži iza riječi." U svjetlu upravo iznesenoga vratimo se Coelhovoj "Duši Svijeta". Koja "ideja" leži iza "Duše Svijeta" otkriva nam on sam u svojim "ispovijestima" potvrđujući kako komunicira s "Dušom Svijeta" posredstvom "jezika simbola" odnosno, "abecede" koju je sam izumio, uz to se otvoreno deklarirajući još i magom: "Ja sam i mag, to je slučaj sa svakim tko se razumije u jezik okultnog vezan uz stvari koje se tiču potrage za vlastitom sudbinom." A Coelho je, doista, imao prilike ispeći i pravi magijski zanat. Naime, uz razne sekte kojima je pripadao, mantre, yoge i meditacije koje je prakticirao, drogu koju je konzumirao, Coelho je neko vrijeme (oko dvije godine) proveo i u tajnoj sotonskoj sekti u kojoj se susreo sa crnom magijom i raznim oblicima perverzije. Progonile su ga razne more, buka nepoznatog porijekla, neobičan dim ispunjao je njegovu kuću. To će on sam sažeto opisati: "Prisutnost zla bijaše nešto vidljivo i opipljivo. Bijaše kao da mi zlo govori: 'Zvali ste me pa sam i došao'". Bilo je to vrijeme dok se bavio glazbom te je i svoju glazbu stavio u službu spomenute sotonske sekte. Dakle, očito je da "Duša Svijeta" u Coelhovom opusu nije tek literarna fikcija, nego odraz jednog magijskog, pa čak i spiritističkog svjetonazora. Jezik znamenja Čitanje "znamenja" zapisanih u svijetu davno je obilježje šamana. Coelho i u svome privatnom životu pozorno osmatra i pokušava dešifrirati "jezik znamenja" koji je u literaturi New agea, često puta, identičan s intuicijom. No, ne zaboravimo toliku okultnu literaturu koja nudi čitanje "jezika znamenja", "buđenje sposobnosti" kontaktiranja s "duhovima Prirode" kao i privođenje povratku "intuiciji" što ga u Zagrebu vodi Suzana Hetrich ili seminara "SP" (skrivene poruke, skrivena značenja) što ga održava A. P. Kezele koji se priziva upravo na Coelhove riječi: "…Moraš slijediti znamenja. Bog je u svijetu zapisao put koji svaki čovjek mora slijediti. Valja samo čitati što je zapisao tebi." Na pozivu za seminar piše: "Govorite li jezikom prirode? Čujete li njezine skrivene poruke i razumijete li njihova skrivena značenja? Sudjelovanje na SP seminaru omogućit će vam da shvatite duboku međupovezanost pojedinca i prirode. Također svladat ćete praktične postupke tumačenja znakova i poruka te metode 'razgovora s prirodom'". Na sličnoj razini su i romani J. Redfielda koji završavaju praktičnim priručnikom, kao i Coelhova "Priručnikom za ratnika svjetlosti". Na isti način se skupljaju sljedbenici C. Castanede kako bi primjenjivali njegova učenja u vlastitom životu. Niti engleski, niti esperanto, prema New

ageu, neće biti jezik budućnosti. Jezik New agea je "jezik simbola" ili znamenja. Hermetizam Dok nas hermetizam u današnjem vremenu nemilosrdno šamara, kršćanski svijet o njemu zna nevjerojatno malo. Razmotrimo ovaj pojam kod Coelha. Osim alkemije, koju je Coelho popularizirao kao i Jung, Coelho u svome romanu "Alkemičar" put "(samo)ostvarenja" i postizanja sreće pokazuje pravcu egipatskih piramida. Tamo se nalazi "smaragdna ploča" koja se pripisuje staroegipatskom bogu Tothu, kojega se smatralo pokretačem i zaštitnikom svih umjetnosti i znanosti. Grci su ga identificirali s Hermesom Trismegidosom i prenosili su njegovo učenje kao tajno učenje od učitelja na učenika. Među osobito istaknutim učenjima koja mu se pripisuju, važnu ulogu igrala je i alkemija. Coelho Hermesa Trismegidosa identificira sa starozavjetnim kraljem Melkisedekom. Na toj hermetičkoj ploči, kaže legenda, zapisana je sva mudrost iz koje su se kasnije razvile razne religije i filozofije, jer su ljudi njezin sadržaj "iskomplicirali". Jedinstvo čovječanstva i religija, prema Coeklhu, može se ponovno ostvariti povratkom na izvore - hermetizam! Zbog populariziranja ove ideje Coelho je nagrađen kao uspješan zbližavatelj različitih kultura. Nominalni katolik Coelho je za Jutarnji list izjavio da on jest katolik ali da odgovore ne traži u katoličkoj vjeri. Ovakav katolicizam mogao bi se usporediti s brakom u kojemu bi jedan bračni drug svoje predanje ostvarivao izvan braka. Vjernost Bogu je brak kojega treba brižljivo njegovati i čuvati od nevjere i idolopoklonstva. Već i iz do sada iznesenoga jasno je da Coelhov opus odražava njegov duhovni svjetonazor koji je de facto magijski. Njegovo skrnavljenje dogme o Bezgrešnom začeću kao i drugi, u magijskom ruhu, servirani kršćanski elementi, odaju duhovno dezorijentiranog čovjeka kojemu je vlastito iskustvo postalo glavni orijentir u životu. Kršćanski orijentir i "samoostvarenje" postiže se spoznajom i ljubavlju prema Bogu, "kako bi spoznavajući i ljubeći njega prispjeli isto tako k punoj istini o samima sebi" (Fides et ratio). Tek nam Bog može otkriti naše pravo stanje, bijedu pada i dostojanstvo djece Božje. Ta nas radosna spoznaja onda nuka da ju podijelimo s braćom ljudima za koju je Krist prolio svoju predragocjenu krv, ljubeći ih onako kako On nas ljubi. Umjesto pitanja čitati ili ne čitati Coelhova djela - koje bi se moglo roditi u srcu čitatelja ovog priloga, želio sam Coelhova djela staviti u odnos prema njegovom životu i pozvati na kritičnost. Neka naš stav bude i ostane: sve provjeravati, dobro zadržati, svake se sjene zla kloniti (usp. 1 Sol 5, 21). I za Coelha se Bogu moliti - da se Bog i u njegovom srcu rodi!
Fra Josip Blažević

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->