You are on page 1of 119

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Sveučilište u Zagrebu

Poslijediplomska nastava

ANTUN GALOVIĆ

ODABRANA POGLAVLJA IZ KONDUKCIJE

I. Analitičko rješenje nestacionarnog jednodimenzijskog provođenja topline

II. Provođenje topline u polubeskonačnoj krutini

III. Analitičko rješenje temperaturnog polja kod trenutnih, kontinuiranih i


pomičnih toplinskih izvora

IV. Nestacionarno provođenje topline s faznom promjenom

Zagreb, 2003.
I. Poglavlje; Analitičko rješenje nestacionarnog jednodimenzijskog
provođenja topline

- beskonačna ploča
- beskonačni cilindar
- kugla

I. 1 Analitičko rješenje jednodimenzijskog nestacionarnog rovođenja topline u


krutini

1.1 Uvod

U okviru dodiplomske nastave iz područja konduktivnog transporta topline tretirani su


problemi, glede njihova analitičkog rješenja, jednodimenzijskog stacionarnog
provođenja topline za tri osnovna geometrijska oblika krutine: ravne stijenke,
cilindrične i sferične stijenke. Kondukcijski transport topline u navedenim oblicima
detaljno je prikazan u literaturi [1].
Opća rješenja stacionarnih temperaturnih polja za te tri osnovne geometrije, ravnu
stijenku, stijenku cilindra i stijenku kugle su:

ϑ (x ) = C1 x + C 2
ϑ (r ) = C1lnr + C 2
C1
ϑ (r ) = C 2 −
r
Integracijske konstante C1 i C2 se određuju iz rubnih (graničnih ) uvjeta, i kojih kako
znademo, postoje tri vrste;

a)- rubni uvjeti 1. vrste, kod kojega je na graničnim (rubnim) površinama tijela (krutine)
poznata (propisana) temperatura;
b)- rubni uvjet 2. vrste, kod kojega je na graničnim površinama poznata gustoća
toplinskog toka;
c)- rubni uvjet 3. vrste, koji je opisan Newtonovim iskustvenim stavkom, koji se u
literaruri još naziva i Newtonov zakon hlađenja. On govori o toplinskoj interakciji
između vanjskih površina krutina i okoliša i izražava se jednadžbom

qs = α (ϑs − ϑ∞ ) ,

u kojoj veličina α predstavlja ukupni koeficijent prijelaza topline, a koji u najširem


obliku uključuje konvektivnu izmjenu topline i izmjenu topline zračenjem između
graničnih površina i okoliša.
Kod nestacionarnog provođenja topline u krutini, temperaturno polje, osim o
prostornim koordinatama, funkcija je i vremenske varijable, pa je za rješavanje takvih
problema, pored poznavanja graničnih uvjeta, potrebno dodatno poznavanje i početnog
(inicijalnog) uvjeta. Početni uvjet se odnosi na poznavanje temperaturnog polja u krutini

2
u početnom trenutku odvijanja nestacionarne izmjene topline. Dakako da su za takve
probleme analitička rješenja bitno kompliciranija i mogu se pronaći samo za određene
jednostavne oblike krutine. Gdje god je to moguće pronalaze se aproksimacijska, ali još
uvijek dovoljno točna analitička rješenja, u obliku kontinuirane funkcije, koja se zbog
inženjerske aplikacije često prikazuju i grafički u bezdimenzijskom obliku. Kao takva
mogu se koristiti za proračun temperaturnog polja u krutini za sve slučajeve koji
udovoljavaju kriterijskim bezdimenzijskim varijablama.
Razvoj elektroničkih računala omogućio je primjenu numeričkih metoda za rješavanje
složenih kondukcijskih problema. U te metode ubrajaju se: metoda konačnih diferencija
(MKD), metoda konačnih elemenata (MKE) kao i metoda kontrolnog volumena
(MKV) ili energijska bilancna metoda. Svaka od tih metoda ima svoje prednosti i
nedostatke. Numeričke metode pored svojih prednosti, imaju i jedan bitni nedostatak, i
koji se svodi na činjenicu da one daju približan, dakako i dovoljno točan diskretiziran
rezultat, ali samo za dotični promatrani problem.
U okviru ovog poglavlja pokazuje se analitički način proračuna jednodimenzijskog
nestacionarnog temperaturnog polja temperaturnog u ravnoj stijenci konstantnih
fizikalnih svojstava.

2 Ravna stijenka zanemarivih toplinskih otpora na graničnim površinama

ϑ Ovakav model prikazuje slika I-1.


Ploča ima debljinu 2δ , poznata konstantna
fizikalna svojstva ρ , c, λ . Os x usmjerena
ϑp je po debljini, i u smjeru dotične osi
dominantno je konduktivno širenje topline.
To znači da se zanemaruju temperaturni
gradijenti u smjeru druge dvije osi y i z.
ϑs ϑs Neka je dotična ploča u početnom trenutku
-δ +δ jednoliko progrijana na temperaturu ϑp , tj;
početni (inicijalni) uvjet je

Slika I-1. Ravna stijenka zanemarivih toplinskih


ϑ ( x, t = 0 ) = ϑp
otpora na graničnim površinama

Nadalje neka se ploči naglo smanji vrijednost površinske temperature na vrijednost ϑs ,


čime se zbog simetričnog širenja topline mogu zapisati rubni (granični) uvjeti na
sljedeći način:

∂ϑ
x =0; =0 (I - 2a)
∂x

x =δ ; ϑ = ϑs (I - 2b)

Navedena situacija u praksi je moguća, kada se slabo vodljivi materijal naglo uroni u
kapljevinu, pri čemu se između površine uronjene krutine i kapljevine postižu vrlo
visoki koeficijenti konvektivnog prijelaza topline, pa se može zanemariti konvektivni
toplinski otpor. Za taj slučaj Biotov broj Bi = αl / λ postaje jako velik, što dopušta vrlo
jednostavno bezdimenzijsko rješenje ovog vrlo važnog nestacionarnog problema.

3
Parcijalna diferencijalna jednadžba promatranog problema ima oblik

∂ϑ ∂ 2ϑ
=a 2 (I - 3)
∂t ∂x

2.1 Prikaz problema u bezdimenzijskom obliku

Prije iznalaženja rješenja naznačene jednadžbe zajedno sa početnim i rubnim uvjetima,


prikladno je iste prevesti na bezdimenzijski oblik. Prvo formirajmo bezdimenzijske
prostornu, temperaturnu i vremensku varijablu:

- bezdimenzijska prostorna varijabla

x
η= (I-4)
δ

- bezdimenzijska temperaturna varijabla

ϑ ( x , t ) − ϑs ϑ − ϑs
Θ= = (I-5)
ϑ p − ϑs ϑp − ϑs

Tko definirane bezdimenzijske varijable mijenjaju se od 0 do 1.

Koristeći zadnje dvije bezdimenzijske jednadžbe, jednadžbu (I-3) prevodimo na


bezdimenzijski oblik sljedećom procedurom:

x = δη ; dx = δdη (a)

ϑ = (ϑp − ϑs )Θ ; dϑ = (ϑp − ϑs )dΘ (b)

Uvrštavanjem jednadžbi (a) i (b) u jednadžbu (I-3) dobiva se njezin modificirani oblik

∂Θ a (ϑp − ϑs ) ∂ 2Θ
(ϑ − ϑs ) = (c)
p
∂t δ2 ∂η 2

kojeg se lako modificira na bezdimenzijski oblik

∂Θ ∂ 2Θ
=
∂ (at / δ 2 ) ∂η 2
(d)

Uvođenjem bezdimenzijske vremenske varijable u gornju jednadžbu

t
ξ= (I-7)
(a / δ 2 )
dobiva se konačni bezdimenzijki oblik jednadžbe (I-3)

4
∂Θ ∂ 2Θ
= (I-8)
∂ξ ∂η 2

U jednadžbi (I-7) veličina

λ
a= (I-9)
ρc p

predstavlja koeficijent temperaturne vodljivosti (toplinska difuzivnost) krutine.


Početni i rubni uvjeti u bezdimenzijskom prikazu su sljedeći:

ξ =0; Θ =1 (I-10a)

∂Θ
η =0; = 0 ; (adijabatski uvjet!) (I-10b)
∂η

η =1; Θ =0 (I-10c)

Bezdimenzijska veličina

at
Fo = (I-11)
δ2

naziva se Fourierov broj, i kojeg se formalno može napisati u obliku

t
Fo = (I-12)
tc

gdje veličina

δ2
tc = (I-13)
a

predstavlja karakteristično vrijeme odnosno vremensku konstantu krutine pri


jednodimenzijskom nestacionarnom provođenju topline.
Bezdimenzijsko rješenje imat će oblik

Θ = f (Fo,η ) = f1 (ξ ,η ) (I-14)

u kojemu bezdimenzijske varijable Fo, η odnosno ξ predstavljaju varijable sličnosti.


Ponašanje samog rješenja u mnogome ovisi o tomu da li je Fo mnogo manji, reda
veličine ili puno veći od jedinice.

5
2.1.1 Bezdimenzijsko rješenje temperaturnog polja

Jedan od načina postavljenog problema je metoda separacije varijabli. Pretpostavimo


da se funkcija (I-14) može prikazati kao produkt samo funkcije varijable ξ , Z (ξ ) i
funkcije varijable η , H (η ) , tj.:

Θ = f1 (ξ ,η ) = Z (ξ )H (η ) (I-15)

Supstitucijom u jednadžbu (I-8) dobiva se

dZ d2H
H =Z (I-16)
dξ dη 2

pri čemu su totalni diferencijali zamijenili parcijalne, jer je veličina Z zavisna samo od
ξ , a H zavisna samo o η . Gornju jednadžbu možemo stoga prevesti na oblik

1 dZ 1 d2H
= (I-17)
Z dξ H dη 2

Kako je svaka strana gornje jednadžbe funkcija jedne nezavisne varijable, jednakost
može biti zadovoljena ako su obje strane jednake istoj konstanti. Da bi zadovoljili rubne
uvjete, ta konstanta mora biti negativan broj kojeg ćemo označiti s - λ2 , pa se za gornju
jednadžbu može napisati

1 dZ 1 d2H
= = − λ2 (I-18)
Z dξ H dη 2

Iz gornje jednadžbe se mogu napisati dvije obične diferencijalne jednadžbe:

dZ
+ λ2 Z = 0 (I-19)

d2H
+ λ2 H = 0 (I-20)
dη 2

Opće rješenje jednadžbe (I-19) je

Z = C1 exp(− λ2ξ ) (I-21)

a opće rješenje diferencijalne jednadžbe (I-20) je

H = C2 cosλη + C3sinλη (I-22)

Uvrštavajući gornje jednadžbe u jednadžbu (I-15) dobiva se zapis temperaturnog polja u


općem bezdimenzijskom obliku

6
Θ (ξ ,η ) = ( Acosλη + Bsinλη ) exp(- λ2ξ ) (I-23)

pri čemu je uzeto da je A = C1C 2 i B = C1C3 .

Primijenivši rubni uvjet (I-10b) i jednadžbu (I-23) slijedi

 ∂Θ 
  = (− Aλsinλη + Bλcosλη ) exp(- λ2ξ ) =0 (a)
 ∂η η =0
η =0

što daje

B=0 (I-24)

Rubni uvjet (I-10c) i jednadžbe (I-23) i (I-24) daju jednadžbu

Θ (ξ ,η )η =1 = Acosλη exp(− λ2ξ )η =1 = 0 (b)

koja će biti zadovoljena kada je

cosλ = 0 (c)

odnosno

 1
λn =  n + π ; n = 0,1,2,3,... (I-24)
 2

Kako su λn vlastite vrijednosti problema, tada se odgovarajuće n- to rješenje može


napisati u obliku
2
 1
 1
− n +  π 2ξ
Θ n (ξ ,η ) = An e cos n + πη
 2
(I-25)
 2
Opće rješenje jednadžbe (I-8) stoga se dobije kao suma pojedinačnih rješenja dobivenih
iz (I-25)
2
∞  1
− n +  π 2ξ
 1
Θ (ξ ,η ) = ∑ An e  2
cos n + πη (I-26)
n =0  2

Konstante An određuju se iz gornje jednadžbe i početnog uvjeta (I-10a)


 1
Θ (ξ ,η )ξ =0 = ∑ An cos n + πη = 1 (d)
n =0  2

7
Stoga konstanta koja proizlazi iz početnog uvjeta mora biti izražena beskonačnim
brojem članova funkcije cosinus, a što se svodi na razvoj u Fourierov red. Ili više
općenito, Θ (ξ ,η )η =0 = f (η ) je jedna funkcija od η , pa je tada traženi razvoj


 1
f (η ) = ∑ An cos n + πη (I-27)
n =0  2

Razvojem u Fourierov red slijedi


π
2
An =
π ∫ F ( x ) cos nxdx
0

pa prema jed. (I-27) slijedi da je

x= πη ; dx = π dη , te nadalje uz
x = 0 →η = 0 i x = π →η =1

pa izraz za An iz gornje jednadžbe glasi

1
 1
An = 2 ∫ f (η )cos n + πηdη (I-28)
0  2

Rješenje gornjega integrala je vrlo jednostavno kako se vidi iz sljedeće procedure

 1
1 1
 1
An = 2 ∫ f (η )cos n + πηdη = 2 ∫ 1cos  n +  π dη ,
0  2 0  2

pa se gornji integral rješava uvođenjem supstitucije

 1  1
u =  u +  πη; du =  n +  π dη
 2  2

2 2  1
An = ∫ cos udu = sin  n +  πη 1

 1  1 0
 2
 n + π  n + π
 2  2

a što se lako prevodi u oblik

2(− 1)
1
  1 
n
2
An =
 1 sin n + 2 πη  =  1
(I-29)
 n + π    0
 n + π
 2  2

Supstitucijom gornje jednadžbe u jednadžbu (I-26) dobiva se partikularno rješenje


jednodimenzijskog nestacionarnog temperaturnog polja kroz ravnu stijenku s
nametnutim simetričnim temperaturnim rubnim uvjetima

8
2(− 1)
2
∞ n  1
− n +  π ξ
 1
2

Θ (ξ ,η ) = ∑ e  2  cos n + πη (I-30)


n =0  1  2
 n + π
 2 

Gornju jednadžbu možemo izraziti kao ϑ ( x, t ) , ako se u nju uvedu poznate jednadžbe
η = x δ i Fo= at δ 2

ϑ ( x, t ) − ϑs ∞ 2(− 1)n − n + 2  π Fo 


2
 1
1 x
2

=∑ e cos n + π (I-31)
ϑp − ϑs n =0  1  2 δ
 n + π
 2
Gornju funkciju prikazuje dijagram na slici I-2, gdje je na apscisu nanešena varijabla η ,
a parametarske krivulje su vrijednosti Fourierova broja Fo.

1
ϑp − ϑs
ϑ − ϑs

Fo
Fo

0.8
=0
=0
.03

. 01
Θ=

Fo
=
0.
Bezdimenzijska temperatura,

0.6

Fo
=
0 .3
0.4

0.2

Fo = 1
.0

0
0 0.2 0.4 0.6 0.8 1
x
Bezdimenzijska duljina,
δ

Slika I-2. Bezdimenzijsko jednodimenzijsko nestacionarno temperaturno


polje u funkciji bezdimenzijske prostorne koordinate η i
bezdimenzijske vremenske parametarske veličine Fo

2.1.2 Gustoća toplinskog toka

Od posebnog nam je interesa izvod jednadžbe za gustoću toplinskog toka ostvarenog na


graničnim (rubnim) površinama stijenke. Dakako vezu između gustoće temperaturnog
polja i gustoće toplinskog toka daje nam Fourierov stavak, te koristeći njega i
jednadžbu (I-31), ostvarena gustoća toplinskog toka na x = δ (rubna površina) je

9
2 ( −1) − n + 2  π 2 Fo
2
n
∂ϑ ∞ 1

qx = L = ( −λ ) x =δ = −λ (ϑp − ϑs ) ∑ e .
∂x n =0  1
n+ 
 2

∂   1  −2λ (ϑp − ϑs ) ∞ − n + 12 π 2 Fo


∂x  
cos n + 
2
π x / δ  =
δ
∑ e (I-32)
 x =δ n =0

ili ako gornju sumu izrazimo u nekoliko prvih članova dobiva se izraz

2λ (ϑp − ϑs )  − π2  


2 2 2 2
 3π   5π   7π 
Fo −  Fo −  Fo −  Fo
qx =δ = qs = e +e  2 
+e  2 
+e  2 
+ ...
δ  

iz kojeg se može kvantificirati utjecaj prva četiri člana sume na vrijednost ostvarene
gustoće toplinskog toka. Tablica I-1. pokazuje dotično.

Tablica I-1. Utjecaj prva četiri člana sume na vrijednost


ostvarene gustoće toplinskog toka
Fo π
 
2
 3π 
2
 5π 
2
 7π 
2
−  Fo −  Fo −  Fo −  Fo
e 2 e 2 e 2 e 2
0,01 0.9756 0,8008 0,5396 0,2985
0,1 0,7813 0,1085 0,0021 ≈10-5
0,2 0,6105 0,0118 ≈10-6
0,3 0,4770 0,0013
1,0 0,0848 ≈10-10

Tablica pokazuje da suma vrlo brzo konvergira, osim za malene vrijednosti Fourierova
broja. Za Fo ≥ 0,2 , može se zadržati samo prvi član sume, pa je

2λ (ϑp − ϑs )
2
π 
−  Fo
qs ≅ e 2
(I-33)
δ

Načinjena pogreška akceptirajući jednadžbu (I-33) je manja od 2% u odnosu na rezultat


dobiven jednadžbom (I-32). Kako je Fo = at δ 2 , tada proizlazi da će usvojena
aproksimacija (I-33), za odabrani materijal i debljinu krutini, biti prikladna za duža
vremena širenja topline u krutini.
Ako bi Fo → 0 , (kratka vremena širenja topline), tada se lako dokazuje da je

 ∞ − n+ 1 π 2 Fo 
 1 
lim  ∑ e  2  = 
Fo →0 1 1
n =0
 2π Fo 2
2

pa supstituirajući ga u (I-32) dobiva se izraz za gustoću toplinskog toka

10
λ (ϑp − ϑs ) λ (ϑp − ϑs )
qs ≅ ≅ (I-34)
π at
1
(π at ) 2

Gornji se izraz može koristiti uz ispunjenje uvjeta Fo ≤ 0,05 . Promatrajući


temperaturno polje, slika I-2, može se zaključiti da se unutar kratkog vremena
provođenja topline temperatura mijenja u tankom sloju ispod površine krutine, dok
temperatura u unutrašnjosti krutine ostaje praktički nepromijenjena. Stoga debljina
ploče za takav kriterij nema praktički nikakvog utjecaja na gustoću toplinskog toka, pa
se kao varijabla niti ne pojavljuje u jednadžbi (I-34). Ta činjenica upućuje na dodatnu
analizu provođenja topline kroz polubeskonačnu krutinu, a što se obrađuje u poglavlju
II.

2.1.3 Nesimetrični rubni uvjeti

Tijekom provedene analize nametnuli smo istu temperaturu s obje strane stijenke, što je
uvjetovalo simetrično širenje topline. Ta je činjenica dopustila rješenje problema na
poludebljini stijenke, 0 ≤ x ≤ δ , tako da su se mogli ispuniti rubni uvjeti η = 1 i η = 0 .
Ako sada nametnemo različite izotermne rubne uvjete i to:

ϑ ( x = δ , t ) = ϑs i ϑ ( x = −δ , t ) = ϑs′ (I-35a,b)

kako to prikazuje slika I-3.

ϑ Ovako definirani problem ne dopušta s jedne


strane definiranje bezdimenzijske temperature
Θ = 0 na obje granice, a i bez homogenih rubnih
ϑp = ϑp (x ; t = 0) uvjeta nije moguće tako jednostavno odrediti
vlastite vrijednosti problema, kao što je to ranije
pokazano tijekom izvođenja jednadžbe (I-24).
ϑs′
Da bi izbjegli navedene poteškoće problem
reduciramo na superpoziciju stacionarnog i
ϑs nestacionarnog dijela problema, tj. u
matematičkom zapisu

-δ +δ x ϑ ( x, t ) = ϑ1 ( x ) + ϑ2 (x, t )

Slika I-3. Nesimetrični izotermni u kojem član ϑ1 ( x ) označuje stacionarni a ϑ2 ( x, t )


rubni uvjeti nestacionarni član. Diferencijalna jednadžba
stacionarnog člana je

d 2ϑ1 ( x )
=0 (b)
dx 2

a pripadajući rubni uvjeti su:

x =δ; ϑ = ϑs (c1)
x = −δ ; ϑ = ϑs′ (c2)

11
pa je njezino partikularno rješenje

ϑs − ϑs′ x ϑs + ϑs′
ϑ1 ( x ) = + (d)
2 δ 2

Diferencijalna jednadžba nestacionarnog člana je

∂ϑ2 ( x, t ) ∂ 2 ( x, t )
=a (e)
∂t ∂x 2

kojemu su rubni uvjeti:

x = ±δ ; ϑ2 = 0 (f1,2)

a početni uvjet je

t =0; ϑ2 = ϑp − ϑ1 (g)

te je njezino partikularno rješenje


2
 1 2
∞  n +  π Fo  1  πx
ϑ2 ( x, t ) = ∑ An e  2
cos n +  (h)
n =0  2 δ

Konstante An određuju se iz jednakosti


 1  πx ϑs − ϑs′ x ϑs + ϑs′
∑ A cos n + 2  δ
n =0
n = ϑp −
2 δ

2
(I-36)

Desna strana jednadžbe (I-36) označava funkciju f(x), pa se shodno ranije pokazanom
postupku razvoja u Fouirerov red, vidi izvod jed. (I-29), može napisati izraz za An

2  ϑs + ϑs' 1  π x  ϑs − ϑs' 1 πx


π
 x 
An = ∫ (ϑp − )cos  n +  −  cos  n +  dx (I-36a)
π 0 2  2 δ  2 δ  2 δ 

Prikazani princip superpozicije zorno prikazuju dijagrami na slici I-4.

12
ϑ ϑ1 ϑ2

ϑp

ϑ 2 = ϑ p - ϑ1
ϑs′ = ϑs ϑ1 + t=0

ϑ p - ϑs
ϑs ϑs′

ϑp - ϑs′
0 0 0

-δ +δ -δ +δ -δ +δ

ϑ
ili

ϑ0

ϑs1
λ;ρ;c

ϑs2

x=0 x= δ x

Slika I-4. Uz pojašnjenje principa superpozicije

Ili ako bi promatrani problem formulirali shodno oznakama na slici I-5, tada se rješenje
promatranog nestacionarnog temperaturnog polja temperaturno nesimetričnog rubnog
problema može napisati u obliku
ϑ

x
ϑp ϑ ( x, t ) = ϑs1 − (ϑs1 − ϑs2 ) +
δ
ϑs1

∑ n [(ϑ ]

 nπ 
− ϑs1 ) − (− 1) (ϑp − ϑs2 ) e −(nπ )
ρ, c, λ 2 1 2
sin  x
n Fo

π  δ 
p
ϑs2 n =0
(I-37)

x=0 x=δ xTemperaturno polje u nekoliko vremenskih


Slika I-5. Integralni prikaz nesimetričnog trenutaka, shodno gornjoj jednadžbi,
kondukcijskog problema kvantitativno prikazuje slika I-6, i koja je
preuzeta iz [3].

13
6 °C Svojstva krutine (zida):
λ = 0,334 W/(m K)
c = 837 J/(kgK)
ϑ
ρ = 1200 kg/m3
δ = 250 mm
t⇒

t1
stacionarno
t2
stanje
ti

-17,5 °C
-20 °C
ϑ0

0 x δ

Slika I-6. Kvantitativni prikaz nestacionarnog


temperaturnog polja u ravnoj stijenki

Koristeći gornju jednadžbu i Fourierov stavak lako se dolazi do vrijednosti gustoća


toplinskih tokova na graničnim plohama x = 0 i x = δ .

λ
qs (0, t ) = (ϑ − ϑ ) −
δ s1 s2

2λ  ∞ 1
[
∑ (ϑp − ϑs1 ) − (− 1) (ϑp − ϑs2 ) 
π  n =0 n
n
e ]
 nπ −(nπ )2 Fo
(I-38)
 δ

λ
qs (δ , t ) = (ϑ − ϑ ) −
δ s1 s2

2λ  ∞ 1
[
∑ (ϑp − ϑs1 ) − (− 1) (ϑp − ϑs2 ) 
π  n =0 n
n
e ]
 nπ −(nπ )2 Fo
(I-39)
 δ

Ako vrijeme t → ∞ tada nestacionarni članovi u gornjim jednadžbama teže nuli, tj.,
postiže se stacionarno provođenje topline kroz ravnu stijenku, što za sobom povlači iste
gustoće toplinskih tokova na graničnim površinama, a koji su opisani prvim sumandima
desnih strana gornjih jednadžbi.

3 Temperaturno polje u ravnoj stijenki, cilindru i kugli s nametnutim rubnim


uvjetima 3.vrste

U ovom pasusu promotrimo generalniji problem nestacionarne jednodimenzijske


kondukcije za tri opća oblika krutine: beskonačne ploče (ravne stijenke), beskonačnog
cilindra (stijenke cijevi) i kugle, čije su rubne površine izložene rubnom uvjetu 3. vrste.
Prvo se analizira problem ploče, a rezutati dotične analize se zatim modificiraju na
beskonačni cilindar i kuglu.

14
3.1 Analiza ploče (ravne stijenke)

U prethodnom poglavlju analiziran je problem nestacionarnog temperaturnog polja u


ravnoj stijenki, za slučaj zanemarivanja otpora prijelazu topline s površine krutine na
okolišni fluid i obratno. To je bilo zadovoljeno za velike vrijednosti kriterijskog Biotova
broja; Bi = αδ λ . S druge strane u okviru dodiplomske nastave u predmetu
Termodinamika II, [1], obrađen je problem nestacionarne kondukcije uz zanemarenje
konduktivnog otpora krutine, a što odgovara malenim vrijednostima kriterijskog
Biotova broja.
Stoga u ovom pasusu analizirajmo jedan generalniji slučaj kod kojega su otpor
provođenja krutine i otpor prijelazu topline po svojim magnitudama međusobno
sumjerljive veličine. To znači da je za takav slučaj Biotov broj reda veličine broja jedan,
tj; Bi ≈ 1 .
ϑ
Ploču relevantni koordinatni ϑ , x sustav
prikazuje slika I-7.
ϑp
S obje strane ravne stijenke debljine 2δ ,
nalazi se fluid temperature ϑ∞ . Isti su i
koeficijenti prijelaza topline α na obim
fluid fluid rubnim stijenkama, tj; α x = −δ = α x =δ = α .
ϑ∞ ϑ∞ To znači da je ploča izložena simetričnim
α α rubnim uvjetima 3. vrste.
Ponovo definirajmo bezdimenzijsku
-δ 0 +δ x
prostornu i vremensku varijablu kao i u
predhodnom pasusu: η = x / δ i ξ = at/δ2,
Slika I-7. Uz analizu nestacionarnog provođenja topline ali bezdimenzijsku temperaturu Θ
u ravnoj stijenki, za slučaj da je Bi ≈ 1. definirajmo sada u odnosu na
temperaturu fluida ϑ∞

ϑ ( x , t ) − ϑ∞
Θ= (I-40)
ϑ p − ϑ∞

Analiza je analogna proceduri iz prethodnog pasusa, pa se može pisati

Θ (ξ ,η ) = ( Acosλη + Bsinλη )e − λ ξ
2
(a)

Zbog nametnutih simteričnih rubnih uvjeta, i ovdje egzistira adijabatski uvjet u sredini
stijenke

 ∂Θ 
  = 0 (b)
 ∂η η =0

tako da gornja jednadžba daje

B=0 (c)

15
pa se jednadžba (a) transformira na pojednostavljeni oblik

Θ (ξ ,η ) = Ae − λ ξ cosλη
2
(I-41)

Nadalje rubni uvjet 3. vrste može se povezati s temperaturnim poljem u jednadžbom:

 ∂ϑ 
− λ  = α (ϑ x =δ − ϑ∞ ) (e)
 ∂x  x =δ

koja se uvođenjem navedenih bezdimenzijskih veličina transformira na oblik

λ  ∂ϑ 
−   = α (Θ )η =1 (f)
δ  ∂η η =1
ili

 ∂Θ 
 −  = Bi (Θ )η =1 (I-42)
 ∂η η =1

Supstituirajući (I-41) u (I-42) slijedi

Ae − λ ξ λsinλ = BiAe − λ ξ cosλ


2 2
(g)

odakle slijedi jedna transcedentna jednadžba

λ
ctgλ = (I-43)
Bi

koja ima beskonačni broj rješenja ili beskonačni broj vlastitih (svojstvenih) vrijednosti
λn . Grafički prikaz prva četiri rješenja gornje jednadžbe za zadanu vrijednost Biotova
broja prikazuje slika I-8.

16
ctg λ λ
Bi

λ1 π λ2 2π λ3 3π λ 4 4π λ

Slika I-8. Grafički prikaz prva četiri rješenja transcedentne jednadžbe (I-43)

Za svaku vlastitu vrijednost λn dobiva se vlastita funkcija λnη i jedna konstanta An , pa


njihova suma predstavlja generalno rješenje


Θ (ξ ,η ) = ∑ An e −λ ξ cosλnη
2
n
(I-44)
n =1

Konstante An se razvijaju iz zadanog početnog uvjeta (I-10a)


Θ (η ,0) = ∑ An cosλnη = 1 (h)
n =1

Razvojem gornjeg izraza u Fourierov red, koji se postupak pokazuje umetkom,


dobivaju se rješenja za An

2sinλn
An = (I-45)
λn + sinλn cosλn

Uvrštavanjem jednadžbe (I-45) u (I-44) dobiva se partikularno bezdimenzijsko rješenje


jednodimenzijskog temperaturnog polja u ravnoj stijenci s nametnutim simetričnim
rubnim uvjetima 3. vrste

ϑ − ϑ∞ ∞
2sinλn  x
Θ= = ∑ e −λ Fo cos λn 
2
n
(I-46)
ϑp −ϑ φ∞ n =1 λn + sinλn cosλn  δ 

17
Dijagram na slici I-9 kvantitativno prikazuje gornje rješenje u funkciji bezdimenzijske
koordinate η = x δ i Fourierova broja za vrijednost Biotova broja Bi = 3,0 .

1.0
0.01
0.06
Bezdimenzijska temperatura,

0.8
0.3 0.1
Θ = (ϑ - ϑe)/(ϑ0 - ϑe)

0.6
Fo = 0.6

0.4

0.2
Bi = 3.0
R
0.0 0.2 0.4 0.6 0.8 1.0 1.333

Bezdimenzijska koordinata, η = x/δ

Slika I-9. Bezdimenzijski dijagramski prikaz jednadžbe (I-46)

Iz dijagrama se uočava da tangente povučene na bilo kojoj krivulji temperaturnog polja


na mjestu η = x δ = 1 , granična površina, pogađaju pol R koji ima koordinate
η R = 1 + 1 / Bi, Θ R = 0 .

Umetak: Prikaz načina izvođenja jednadžbe (I-45)


 x  x
Kako su funkcije cos λ k  i cos λ l  međusobno nezavisne, tada vrijedi i svojstvo normalizacije:
 δ  δ

 λk x 
1 + cos 2  δ
δ  x δ  δ  dx = − 1 c 2  x + δ sin  2λ x  
 λ k  dx = 1 ⇒ c k ∫  k 
2 2 2
∫ c k cos
2 
k
−δ  δ −δ 2 2λ k  δ   −δ

 δ  λk
= c k  δ + sin (2λ k ) = 1 ⇒ c k =
2

 2λ k   
sin (2λ k )
1
δ  λk +
 2 
Dakle, ako je

 x λk  x
Q k ( x ) = c k cos λ k = cos λ k 
 δ    δ
δ  λ k + sin (2λ k )
1
 2 

onda vrijedi

18
∞ δ
f (x ) = ∑ a n Qn (x ) i a n = ∫ f ( x )Q n ( x )dx
n =1 −δ

Kako je u našem slučaju f ( x ) = 1 , tada je

δ λn δ  x λn δ
a n = ∫ Qn ( x )dx = ∫ cos λ n  = 2sinλ n
−δ   −δ  δ   λ
δ  λ n + sin (2λ n ) δ  λ n + sin (2λ n ) n
1 1
 2   2 

pa se konačno može napisati izraz za An

λn λn δ
An = a n c n = 2sinλ n
   λ
δ  λ n + sin (2λ n ) δ  λ n + sin (2λ n ) n
1 1
 2   2 

2sinλ n 2sinλ n 2sinλ n


= = =
1 1 λ n + cosλ n sinλ n
λn + sin2λ n λn + 2cosλ n sinλ n
2 2

i koji je naznačen u jednadžbi (I-45)!

Često puta nas zanima odnos izmijenjene topline unutar vremenskog intervala 0 → t
prema izmijenjenoj toplini za slučaj da vrijeme t → ∞ . Označivši taj odnos s ψ , može
se napisati jednadžbu

Q(0 → t ) Acρδ (ϑ p − ϑ ) ϑ − ϑ∞
ψ = = = 1−
Q(t → ∞ ) Acρδ (ϑ p − ϑ∞ )
(I-47)
ϑ p − ϑ∞

u kojoj veličina ϑ predstavlja prosječnu temperaturu nad cjelokupnim volumenom


krutine u vremenskom intervalu od 0 → t ;

∫ dV ∫ ϑ (V , t )dt
ϑ = V t =0
(I-48)
V

Koristeći jednadžbu (I-46) i činjenicu da je V = Aδ , odnosno da je dV = Adx , lako se


rješava jednadžbu (I-48), pa njezinim uvrštavanjem u (I-47) slijedi izraz za traženi
odnos toplina


2sinλ n sin λ n
ψ = 1 − ∑ e −λ Fo
2
n
(I-49)
n =1 λ n + sinλ n cosλ n λ n

19
Kvantitativni dijagramski prikaz gornjeg izraza u funkciji Fourierova i Biotova broja
prikazuje slika I-10.

1.0
10
3
0.8 1

Bi = 0.3
0.6
Ψ

0.4

0.2

0.0
0 2 4 6 8 10
2
Fourierov broj, Fo = at/δ

Slika I-10. Odnos izmijenjenih toplina u funkciji


Fourierova i Biotova broja

3.2 Generalizirani oblik rješenja

Prikazani algoritam rješavanja za ploču može se poopćiti na način da se prilagodi


rješenju, pored ploče, još i za beskonačni cilindar i kuglu. Shodno slici I-11., može se
pisati


Θ = ∑ An e −λ Fo f n (λnη )
n
(I-50)
n =1


ψ = 1 − Θ = ∑ An e −λ Fo Bn
2
n
(I-51)
n =0

20
αc αc
αc
λ λ λ R
R r
r
x= L

x at αδ r at αR r at αR
η = ; Fo = 2 ; Bi = c η= ; Fo = 2 ; Bi = c η= ; Fo = 2 ; Bi = c
δ δ λ R R λ R R λ
Ploča Cilindar Kugla

Slika I-11. Shema za generalno rješenja temperaturnog polja, s nametnutim rubnim uvjetom 3. vrste
za beskonačnu ploču, beskonačni cilindar i kuglu

Svojstvene (vlastite) vrijednosti λn određuju se iz sljedećih jednadžbi:

Ploča: Bi cosλ - λ sinλ = 0 (I-52a)

Cilindar: λJ 1 (λ ) − BiJ 0 (λ ) = 0 (I-52b)

Kugla: λ cos λ + (Bi − 1)sinλ = 0 (I-52c)

U jednadžbi (I-52b) funkcije J 1 (λ ) i J 0 (λ ) su Besselove funkcije prve vrste reda jedan


i reda nula. Ove su vrijednosti određene i tablično prikazane u Prilogu na kraju skripti.
Nadalje treba uočiti da su karakteristične linearne dimenzije koje egzistiraju u Biotovu
broju: za ploču polovina njezine debljine δ , za cilindar i kuglu polumjer R . No kod
razmatranja problema zanemarivanja kondukcije, gdje je linearna dimenzija bila
definirana kao l = V A , tj. volumen/površina, za ravnu stijenku je isti broj l = δ , dok je
za cilindar l = R 2 , a za kuglu l = R 3 , što ukazuje na činjenicu da du različite
definicije Biotova broja.
Tablica I-2 daje An (λn ); Bn (λn ) i f n (λn ,η ) za tri navedene geometrije krutine.

Tablica I-2. An (λ n ); B n (λ n ) i f n (λ n , η ) za ploču, cilindar i kuglu

Geometrija An (λ n ) B n (λ n ) f n (λ nη )
2sinλ n sinλ n  x
Ploča cos λ n 
λ n + sinλ n cosλ n λn  δ
J 1 (λ n ) J 1 (λ n )  r
J 0  λn 
Cilindar 2
[2
λn J 0 (λ n ) + (λ n )]
2
J1
2
λn  R
  r 
sin λ n  
sinλ n − λ n cosλ n sinλ n − λ n cosλ n   R 
Kugla 2 3
λ n − sinλ n cosλ n 3
λn r
λn  
R

21
3.2.1Aproksimacijska rješenja za duga vremena

U odjeljku 1.3 pokazano je da serija rješenja rapidno konvergira za duga vremena


trajanja kondukcijskog širenja topline. Kako je vremenska varijabla sadržana u
bezdimenzijskom Fourierovu broju, pokazano je da za Fo > 0,2, uzevši samo prvi član
sume odovoljeno je točnosti oko 2%. Često nam je u praksi interesantan odziv za
središnju temperaturu tijela ( x = 0 ili r = 0 ), a koji je i najsporiji.
Označivši središnju temperaturu sa ϑc , odnosno njezin bezdimenzijski oblik

ϑc − ϑ ∞
Θc = (a)
ϑ p − ϑ∞

te uzevši samo prvi član jednadžbe (I-50), dobiva se približni oblik jednadžbe
bezdimenzijske središnje temperature

Θ c = A1e − λ
2
1 Fo
; za Fo > 0,2 (I-53)

budući da za f1 (λ1η ) = 1 , za η = 0 . Kako pokazuje jednadžba (I-53), uzimanjem samo


prvog člana sume jednadžbe (I-50), oblik temperaturne distribucije je nepromjenljiv s
vremenom. Stoga se temperaturu na bilo kojem mjestu krutine može jednostavno
odrediti prema središnjoj temperaturi

Θ = Θ c f1 (λ1η ) za Fo > 0,2 (I-54)

Slično, zadržavši samo prvi član u jednadžbi (I-51), dolazi se do izraza za približnu
vrijednost veličine ψ

ψ = 1 − B1Θ c za Fo > 0,2 (I-55)

Vrijednosti λ12 , A1 i B1 u funkciji Biotova broja daje tablica I-3.

2
Tablica I-3. Numeričke vrijednosti prvih članova λ1 , A1 i B1
u funkciji Biotova broja za ploču, cilindar i kuglu
Ploča 2 2
λ1 A1 B1 Bi λ1 A1 B1
Bi
0,02 0,01989 1,0033 0,9967 2,0 1,160 1,180 0,8176
0,04 0,03948 1,0066 0,9934 4,0 1,600 1,229 0,7540
0,06 0,05881 1,0098 0,9902 6,0 1,821 1,248 0,7229
0,08 0,07790 1,0130 0,9871 8,0 1,954 1,257 0,7047
0,10 0,09678 1,016 0,9839 10 2,042 1,262 0,6928
0,20 0,1873 1,031 0,9691 20 2,238 1,270 0,6665
0,40 0,3519 1,058 0,9424 30 2,311 1,272 0,6570
0,60 0,4972 1,081 0,9192 40 2,321 1,272 0,6521
0,80 0,6257 1,102 0,8989 50 2,371 1,273 0,6490
1,00 0,7401 1,119 0,8811 100 2,419 1,273 0,6429
∞ 2,467 1,273 0,6366

22
Cilindar 2 2
Bi
λ1 A1 B1 Bi λ1 A1 B1
0,02 0,03980 1,0051 0,9950 2,0 2,558 1,338 0,7125
0,04 0,07919 1,010 0,9806 4,0 3,641 1,470 0,6083
0,06 0,1182 1,015 0,9844 6,0 4,198 1,526 0,5589
0,08 0,1568 1,020 0,9804 8,0 4,531 1,553 0,5306
0,10 0,1951 1,025 0,9749 10 4,250 1,568 0,5125
0,20 0,3807 1,049 0,9526 20 5,235 1,593 0,4736
0,40 0,7552 1,094 0,9112 30 5,411 1,598 0,4598
0,60 1,037 1,135 0,8753 40 5,501 1,600 0,4527
0,80 1,320 1,173 0,8430 50 5,556 1,601 0,4485
1,0 1,577 1,208 0,8147 100 5,669 1,602 0,4401
∞ 5,784 1,602 0,4317

Kugla 2 2
λ1 A1 B1 Bi λ1 A1 B1
Bi
0,02 0,05978 1,0060 0,9940 2,0 4,116 1,479 0,6445
0,04 0,1190 1,032 0,9881 4,0 6,030 1,720 0,5133
0,06 0,1778 1,018 0,9823 6,0 7,042 1,834 0,4516
0,08 0,2362 1,024 0,9766 8,0 7,647 1,892 0,4170
0,10 0,2941 1,030 0,9710 10 8,045 1,925 0,3952
0,20 0,5765 1,059 0,9435 20 8,914 1,978 0,3500
0,40 1,108 1,116 0,8935 30 9,225 1,990 0,3346
0,60 1,599 1,171 0,8490 40 9,383 1,994 0,3269
0,80 2,051 1,224 0,8094 50 9,479 1,996 0,3223
1,00 2,467 1,273 0,7740 100 9,673 1,999 0,3133
∞ 9,869 2,000 0,3040

Slika I-12 prikazuje veličinu ψ za u funkciji Bi i Fo = 0,2 za sva tri promatrana oblika
krutine.

1.0
Kugla

0.8 ar
Cilind

0.6
Ploča
Ψ

0.4

Fo = 0.2
0.2

0.0
10-1 1 10 100
Biotov broj, Bi

Slika I-12. Veličina Ψ u funkciji Bi i Fo = 0,2 za kuglu,


cilindar i ploču

23
Aproksimacija rješenja samo s jednim članom sume pokazuje se veoma svrsishodnom, jer
je primjenljiva za dugi period ohlađivanja krutina. Veličina ψ za period hlađenja kojeg
pokriva navedena aproksimacija se povećava kako opada Biotov broj kao i omjer
površina/volumen (kugla - cilindar - ploča). Istu se aproksimaciju koristi i u problemima
kod kojih se temperatura fluida sporo mijenja s vremenom. Za takve je slučajeve
interesantno definirati tzv. unutrašnji koeficijent prijelaza topline za provođenje topline u
krutini, koji kao takav opisuje toplinsko zbivanje cjelokupnog sustava. Tako definirani
koeficijent prijelaza topline može se izraziti jednadžbom

 ∂ϑ 
− λ 
 ∂x  x =δ
α= (I-56)
ϑ − ϑ∞

u kojoj λ označuje koeficijent vodljivosti topline krutine a derivacija (∂ϑ ∂x ) x =δ se dobije


iz temperaturnog polja krutine.

24
II. Poglavlje; Provođenje topline u polubeskonačnoj krutini

1 Općenito

U prethodnom poglavlju, vidi pasus 2.1.2, je pokazano da za kratka vremena


temperaturna promjena nije penetrirala signifikantno dovoljno daleko od rubne površine
stijenke, tako da pri takvim vremenskim kondicijama debljina stijenke nije imala
nikakav efekt na proces provođenja topline kroz stijenku. Takve se situacije mogu
pojaviti i u praksi, što npr. predstavlja slučaj kaljenja čeličnih alata, koji zahtijeva
hlađenje od vrlo visoke početne temperature u vrlo kratkom vremenu, pri čemu je samo
dio alata neposredno uz površinu brzo ohlađen i zakaljen. Unutrašnjost alata se hladi
sporije, pa nakon hlađenja unutrašnjost alata nije zakaljena. Stoga, tijekom procesa
kaljenja promjena temperature podalje od površine (dublje u unutrašnjosti) postaje
zanemarivo malena, pa time i debljina alata (stijenke) time postaje irelevantnom. Dakle,
za takve je slučajeve proces provođenja ograničen na tanko područje ispod površine
unutar kojega je došlo do temperaturne penetracije. Iz navedenih razloga je prikladno
imati analitičke izraze (formule) koji daju temperaturnu distribuciju i toplinski tok za
različite rubne uvjete, a koji su aplikatibilni i za ovakve penetracijske probleme. Inače
se takve krutine, kod kojih iz navedenih razloga otpada utjecaj njihovih debljina, u
literaturi nazivaju polubeskonačnim krutinama.

1.1 Matematička formulacija problema

Odgovarajući model penetracijskog problema je nestacionarno (tranzijentno)


provođenje topline u polubeskonačnoj krutini, kako to prikazuje slika II-1.

ϑ (x, t = 0) = ϑ p
ϑ (x, t)
ϑ (x =0, t) = ϑ s

ϑs
ϑs
krutina

c, ρ, λ

t3
t2
t1
ϑp
x 0 x

Slika II-1. Polubeskonačna krutina Slika II-2. Kvalitativni prikaz temperaturnog polja
u polubeskonačnoj krutini

Ako pretpostavimo konstantni koeficijent toplinske vodljivosti krutine, nepostojanje u


krutini bilo toplinskog izvora (ponora), te širenje topline samo u smjeru prostorne
koordinate x, tada parcijalna diferencijalna jednadžba provođenja topline kroz krutinu
ima oblik

25
∂ϑ ∂ 2ϑ
=a 2 (II-1)
∂t ∂x

Ako je krutina na početku jednoliko progrijana na temperaturu ϑp, tada se početni


(inicijalni) uvjet može zapisati u obliku

t = 0; ϑ ( x, t = 0 ) = ϑ p (II-2)

Ako temperatura granične površine x = 0 , naglo promjeni svoju vrijednost na


vremenski konstantnu i jednaku ϑs , tada se rubni (granični) uvjeti mogu zapisati

x = 0; ϑ ( x = 0, t ) = ϑs (II-3a)

x → ∞; ϑ ( x → ∞, t ) → ϑ p (II-3b)

1.2 Bezdimenzijsko rješenje temperaturnog polja

Procedura rješavanja temperaturnog polja kod ovog problema, metodom separacije


varijabli, kao u prethodnom poglavlju, nije podesna, jer ovdje koordinata x → ∞ , nije
koordinata granične površine. Stoga se za rješenje postavljenog problema koristi
proceduru kako slijedi.
Prvo definirajmo bezdimenzijsku temperaturu Θ

ϑ − ϑp
Θ= (II-4)
ϑs − ϑp

Ovako uvedenom veličinom, sustav jednadžbi (II-1)-(II-3b) se transformira na oblik

∂Θ ∂ 2Θ
=a 2 (II-5)
∂t ∂x

t = 0; Θ =0 (II-6)

x = 0; Θ =1 (II-7a)

x → ∞; Θ →0 (II-7b)

I rješenje ovog problema može se svesti na rješenje obične diferencijalne jednadžbe po


temperaturi Θ , na način da se formira bezdimenzijsku nezavisnu varijablu, koju
nazivamo varijablom sličnosti. Ona je odgovarajuća kombinacija veličina x i t. Jedan od
načina formiranja varijable sličnosti se bazira na fizikalnom zaključivanju glede
ponašanja problema uz istovremeno dimenzijsko razmatranje, pa tako slika II-2.
kvalitativno prikazuje temperaturno polje za tri vremenska trenutka. Možemo u toj
krutini proizvoljno definirati neku debljinu δ, za koju su vrijednosti veličine Θ jednake
recimo 0,01 odnosno 0,001. Tada je veličina δ očito funkcija vremena t i koeficijenta
temperaturne vodljivosti (toplinske difuzivnosti) a krutine; veći a znači i dublju

26
penetraciju topline u danom vremenu. Treba nadalje uočiti da sustav jednadžbi (II-5)-
(II-7b) u svojoj strukturi ne sadrži veličine o kojima ovisi veličina δ. Kako vrijeme ima
dimenziju sekunda, s, a toplinska difuzivnost m2/s, tada jedina kombinacija ovih dviju
1
veličina koja će dati zahtijevanu dimenziju metar, m, je (at )2 . Za temperaturni profil
koji će biti funkcija samo jedne bezdimenzijske varijable, razmaci u krutini moraju biti
mjerilo penetriranja debljine zbog toplinske difuzije u polubeskonačnoj krutini. Stoga se
za bezdimenzijsku zavisnu varijablu odabire

x
η= 1
(II-8)
(4at ) 2

1
pri čemu je u 4 2 uveden samo zbog prikladnih daljnjih algebarskih transformacija.

Koristeći jednadžbu (II-8) te korištenjem svojstava parcijlnog deriviranja, lako je


parcijalnu diferencijalnu jednadžbu (II-5) prevesti na običnu diferencijalnu jednadžbu.
Postupak je sljedeći:

∂Θ dΘ ∂η dΘ  x 

= =  −  (a)
∂t dη ∂t t dη  2t (4at ) 12
 

∂Θ dΘ ∂η dΘ  1 

= = (b)
∂x dη ∂x dη  (4at ) 12 
x
 

∂ 2Θ 1 d 2Θ ∂Θ
= (c)
∂x 2 (4at )12 dη 2 ∂x x

Uočimo činjenicu da smo pisali potpunu derivaciju Θ po varijabli η , budući smo


pretpostavili da je veličina Θ funkcija samo varijable η . Supstituirajući (a) i (c) u (II-5)
dobiva se oblik

x dΘ a d 2Θ
− = (d)
2t (4at )
1
2
dη 4at dη 2

koji se lako preinačuje na konačni oblik

dΘ d 2Θ
− 2η = (II-9)
dη dη 2

Jednadžba (II-9) je nelinearna diferencijalna jednadžba drugoga reda, koja zahtijeva


dakako i dva bezdimenzijska rubna uvjeta. Koristeći jednadžbu (II-8) rubni uvjeti
(II-7a) i (II-7b) poprimaju bezdimenzijski oblik

27
η = 0; Θ = 1, budući je η = 0 za x = 0 (II-10a)

η → ∞; Θ → 0 , budući da x → ∞ ili t → 0 (II-10b)

Vidi se da je uvedena transformacija uspjela, budući da se u strukturi jednadžbe (II-9) i


rubnim uvjetima (II-10a) i (II-10b) ne pojavljuju zasebno veličine niti t niti x .
Jednadžbu (II-9) rješavamo uvođenjem pomoćne varijable


p= (a)

pa se ista transformira na oblik

dp
− 2ηp = (b)

ili

dp
= −2ηdη = −dη 2 (c)
p

Nakon prve integracije slijedi


= C1e −η ,
2
p= (d)

dok sljedeća integracija daje jednadžbu općeg rješenja bezdimenzijskog temperaturnog


polja

η
Θ = C1 ∫ e −u du + C2 ,
2
(II-11)
0

u kojoj varijabla u predstavlja tzv. pomoćnu varijablu tijekom samoga integriranja.


Integracijske konstante C1 ;C 2 proizlaze iz rubnih uvjeta (II-10a) i (II-10b), kako slijedi:
Koristeći gornju jednadžbu i rubni uvjet (II-10a) može se pisati

0
1 = C1 ∫ e −u du + C 2
2
(a)
0

iz čega slijedi da je

C2 = 1 (b)

jer je vrijednost gornjeg integrala, zbog iste gornje i donje granice, jednaka nuli.
Nadalje, koristeći (II-11), (b) i (II-10b) slijedi jednakost

28

0 = C1 ∫ e −u du + 1
2
(c)
0

Vrijednost integrala u gornjoj jednadžbi može se naći u tablicama i ona iznosi

1

π 2

∫e
−u 2
du = (e)
0
2

pa je vrijednost integracijske konstante C1 jednaka

2
C1 = − 1
(f)
π 2

Supstituirajući (f) i (b) natrag u jednadžbu (II-11) dobiva se partikularno


bezdimenzijsko rješenje temperaturnog polja

η
ϑ − ϑp 2
Θ= ∫e
−u 2
=1− du (II-12)
ϑs − ϑp π 0

Integral

η
2
∫e du = erfη
−u 2
(II-13)
π 0

predstavlja površinu funkcije vjerojatnosti e − u , slika II-3, odnosno tako dobivena


2

funkcija poznata je u matematici kao


Gaussov integral vjerojatnosti. U
1
anglosaksonskoj literaturi dotična se
-u2 funkcija naziva error function
e
(funkcija pogreške) pa se zato u
literaturi označuje kao erf η .
Vrijednosti dotične funkcije prikazuje
tablica II-1. u Prilogu.
0 u; (η)

1 Za naša daljnja razmatranja zgodnije


je rabiti komplementarnu funkciju
erf η funkcije (II-13). Označuje se kao
erfcη i zbog navedenog svojstva
erf η komplementarnosti je

η erfcη = 1 - erfη
− u3
Slika II-3. Funkcija vjerojatnosti e , u
funkcija Gaussova integrala Tako uvedenom funkcijom, temperaturno
vjerojatnosti erf η polje (II-12) može se izraziti

29
ϑ − ϑp x x
Θ= = erfcη = erfc = erfc (II-15)
ϑs − ϑ p 1
(4at ) 2 4at

Kvantitativni tijek gornje funkcije za vrijednost varijable 0 ≤ η ≤ 2 prikazuje slika II-4.

1.0

0.8
ϑ (x,t ) − ϑp
Θ = erfc η θ=
Θ

ϑs − ϑp
0.6

0.4

0.2

0.0
0.5 1.0 1.5 2.0 x
η=
4at

Slika II-4. Kvantitativni tijek bezdimenzijske temp. funkcije Θ u


ovisnosti o bezdimenzijskoj varijabli η

Zgodno je na ovom mjestu koristeći jednadžbu (II-15) numerički pokazati sljedeći


ilustrativni primjer.

Primjer II-1. Potrebno je izračunati vremena za koja se za zadane materijale, bakar, željezo, staklo i drvo
i zadane vrijednosti x= 1cm, 1dm i 1m, postižu vrijednosti funkcije Θ = 0.5!
Rješenje. Za bakar, željezo, staklo i drvo koeficijenti temperaturne vodljivosti iznose redom: 107⋅10-6;
16,3⋅10-6; 0,617⋅10-6 i 0,139⋅10-6 m2/s. Nadalje za vrijednost Θ = 0,5 može se očitati iz tablica II-1. ili iz
slike II- 4. vrijednost varijable

x
η= = 0, 477 ,
4at

pa se iz te veličine mogu odrediti tražena vremena. Rezultate izračuna prikazuje tablica II-2.

Tablica II-2. Vrijednosti vremena za različite navedene penetracijske dubine i


materijale za η = 0,477 i Θ = 0,5.
a, Bakar Željezo Staklo Drvo
m2/s a = 107⋅10-6 a = 16,3⋅10-6 a = 0,617⋅10-6 a = 0,139⋅10-6

x
x = 1 cm 1,03 s 6,77 s 2,97 min 13,2 min
x = 1 dm 1,72 min 11,3 min 4,95 h 22,0 h
x=1m 2,87 h 18,8 h 20,6 dan 91,6 dan

Tablica II-2 jasno pokazuje kako vrijeme toplinskog penetriranja raste s povećanjem
debljine penetracije x, i smanjenjem koeficijenta temperaturne vodljivosti, a, materijala
polubeskonačne krutine.

30
Primjer II-2. Početna temperatura zemlje je 20 °C. Zemlja je kontinuirano izložena konstantnoj
površinskoj temperaturi -15 °C u trajanju od 60 dana. Potrebno je odrediti na kojoj će dubini xm, slika II-
5, za tih 60 dana biti postignuta temperatura zemlje 0 °C, ako koeficijent temperaturne vodljivosti zemlje
iznosi a = 0,138⋅10-6 m2/s!

ϑs = -15 °C
Površina zemlje
x=0

Zemlja
ϑp = 20 °C

xm
ϑ (x ; 60d) = 0 °C

Slika II-5. Uz primjer II-2.

Rješenje.

Prema zadanim podacima moguće je izračunati bezdimenzijsku veličinu Θ

ϑ − ϑp 0 − 20 x
Θ = = = 0,5714 = erfc
ϑs − ϑ p − 15 − 20 4at

Za vrijednost Θ = 0,5714 iz tablica II-2 u Prilogu očita se vrijednost argumenta

xm
η = 0, 40 = ,
4at

iz koje se, zajedno sa ostalim zadanim podatcima, izračuna vrijednost xm

−6
x m = 0,40 4at = 0,40 4 ⋅ 0,138 ⋅ 10 ⋅ 60 ⋅ 24 ⋅ 3600 = 0,677 m

Primjer II-3. Betonska ploča početne temperature 127 °C intenzivno se polijeva mlazom vode
temperature 27 °C. Nakon koliko će se vremena lokacija 5 cm ispod površine ploče ohladiti na
temperaturu 47 °C?

Rješenje. Rješenje postavljenog problema provodi se akceptirajući sljedeće pretpostavke:


a) - količina vode kojom se ploča polijeva je dovoljna, da se održava temperature ploče konstantnom i
jednakom 27 °C.
b) - ploču se može smatrati polubeskonačnim tijelom
Iz zadanih podataka može se odrediti bezdimenzijsku temperaturu Θ

ϑ − ϑp 47 − 127
Θ = = = 0,8
ϑs − ϑ p 27 − 127

Iz tablice II-1 u Prilogu slijedi da je za Θ = 0,179,

η = 0,179

pa je tražena vrijednost t jednaka

31
2 2
x 0,05 4
t= = = 2,6 ⋅ 10 s ≈ 7h
2 −6 2
4 aη 4 ⋅ 0,75 ⋅ 10 ⋅ 0,179

1.3 Površinska gustoća toplinskog toka

Gustoću toplinskog toka na površini polubeskonačne krutine dobije se dobije se


korištenjem (II-15), Fourierova stavka i pravila o lančanom deriviranju

∂  
η
 ∂ϑ 
 = − λ (ϑs − ϑp ) 1 −
2
qs = −λ  ∫e
−u 2
du 
 ∂x  x =0 ∂x  π 0  x =0

 2 −η 2 1 
= λ (ϑs − ϑp ) e (a)
 π 4at η =0

Nakon sređivanja izraza (a) dobiva se konačni oblik izraza za površinsku gustoću
toplinskog toka

λ (ϑs − ϑp )
qs = q( x = 0 ) = (II-16)
πat

Gornje je rješenje identično rješenju prema jednadžbi (I-34) a koje se odnosilo za


nestacionarni problem u ploči za vrlo malena (kratka) vremena trajanja toplinske
difuzije.

1.3.1Konstantna površinska gustoća toplinskog toka

Ako u trenutku t = 0, površinu x = 0, naglo izložimo vremenski konstantnoj površinskoj


gustoći toplinskog toka qs, npr. zračenjem nekog visoko temperaturnog izvora, tada se
početni i rubni uvjeti mogu zapisati

ϑ ( x, t = 0 ) = ϑ p (II-17)

 ∂ϑ 
− λ  = qs (II-18a)
 ∂x  x =0

ϑ ( x → ∞, t ) = ϑp (II-18b)

Prikaz iznalaženja rješenja temperaturnog polja

Rubni uvjet (II-18a), može se formalno izraziti u obliku

 ∂ϑ 
  = −c (II-18a1)
 ∂x  x =0

32
iz čega proizlazi da je

qs
c= (II-18a2)
λ

Ako uvedemo novu varijablu

∂ϑ
v =c+ (II-18a3)
∂x

možemo formulirati sljedeću diferencijalnu jednadžbu

∂ϑ ∂v
=a (II-18a4)
∂t ∂x

koja diferenciranjem prelazi u oblik

∂  ∂ϑ  ∂v ∂ 2v
 = =a 2 (II-A)
∂x  ∂t  ∂t ∂x

Ova diferencijalna jednadžba zadovoljava zadanui rubni uvjet II. vrste (jed. (II-18a),
ako veličina v ima oblik

π ∂ϑ
v=N f (u ) = c + (II-B)
2 ∂x

pri čemu je veličina N konstanta, a funkcija f(u) definirana je jednadžbom (II-13).


Integrirajući jednadžbu (II-B), ista prelazi u oblik

π
cx + ϑ + Φ (t ) = ∫ N f (u )dx (*)
2

pri čemu je Φ (t ) jedna proizvoljna funkcija. Koristeći svojstvo parcijalne integracije,


gornji se integral može napisati u obliku

π π  ∂f (u ) 
∫N f (u )dx = N  xf (u ) − ∫ x dx  (**)
2 2  ∂x 

Parcijalnu derivaciju podintegralne funkcije, rješavamo metodom lančanog deriviranja

∂f (u ) ∂f (u ) ∂u 1 2
= e −u
2
= (***)
∂x ∂u ∂x 2 at π

Tijekom deriviranja u jed. (***), korišteni su funkcijski oblici (II-13) i (II-8), pri čemu
je u jednadžbi (II-8) izvršena formalna zamjena veličine η s veličinom u.
Nadalje je

33
x = 2 at ⋅ u; dx = 2 at ⋅ du

pa uvrštavajući dobivene izraze i jed.(***) u jed.( **), ista se transformira na oblik

π  u −u 2 
∫ 2
N f (u )dx = N  ∫
 x e du + at e −u 2

 (****)
 0 

Uvrštavajući jed.(****) u jed. (*) dobiva se

 u −u 2 2 
cx + ϑ + Φ (t ) = N  x ∫ e du + at e −u  (II-C)
 0 

Uvrštavajući u jednadžbu (II-C), zadani početni uvjet (II-17), te uvažavajući činjenicu


da za je za t=0, u=∞, a vrijednost integrala je jednaka π / 2 , slijedi

π
cx + ϑp + Φ (t )t =0 = Nx
2

Kako desna strana gornje jednadžbe ovisi samo o varijabli x, tada to znači da i je
Φ (t )t =0 = −ϑp , pa je

π
cx = Nx
2

odakle se dobiva izraz za konstantu N

2c
N=
π

Supstituirajući gornju veličinu u jed. (II-C) dobiva se

2c  2 
u
ϑ + Φ (t ) =  x ∫ e −u du + at e −u  − cx
2


π  0 

Uvrstivši u gornju jednadžbu granični uvjet ϑ = ϑp za x→∞, dobiva se identitet

2c  π 
ϑp − ϑp = x  − cx
π  2 

odnosno

0 = cx − cx = 0

34
odakle se vidi da je Φ (t ) = −ϑp za svaku vrijednost varijable t.

Koristeći za konstantu c, izraz dan jednadžbom (II-18a2), jednadžbu (II-C) se može


napisati u obliku

 1
x2 
qs  2 u
 4at  2 − 4 at 
ϑ − ϑp =  x ∫e
−u 2
du +   e − x
λ π  π  
 0

odnosno koristeći jednadžbu

u
2
∫e
−u 2
erfcu = 1 − du
π 0

dobiva se konačni izraz za temperaturno polje

 1 1

qs  4at  2 − 4xat x 
ϑ − ϑp =   e − xerfc (II-19)
λ  π  (4 at )
1

 2

Kvalitativni temperaturni tijek prikazuje slika II-6.

ϑ (x, t)

t3 > t1 > t2
s
krutina t3

c, ρ, λ t
qs
t2

t1

ϑp
x=0 x
x

Slika II-6. Kvalitativni temperaturni tijek po polubeskonačnoj


krutini s nametnutom konstantnom površinskom
gustoćom toplinskog toka

Ako se u jednadžbu (II-19) uvrsti x = 0, dobiva se izraz za površinsku temperaturu u


vremenu t

35
qs 4at
ϑs (t ) − ϑp = (II-19a)
λ π

koji pokazuje da je vrijednost površinske temperature izravno proporcionalna t.


Pustimo li da vrijeme t→∞, tada iz jednadžbe (II-19) proizlazi da je

qs
ϑ (t ) − ϑp = − x (II-19b)
λ

Jasno je da se linearni temperaturni pad permanentno postoji, zbog nametnutog rubnog


uvjeta II. vrste, na rubu x = 0, širi i u unutrašnjost tijela s porastom vremena toplinske
difuzije, i kao takav dominira, kada iščezava vrijednost eksponencijske funkcije u
jednadžbi (II-19).

1.4 Površinski energijski puls

Ako se energijom E, J/m2, izloži trenutno u vremenu u vremenu t = 0 površina x = 0


polubeskonačnog tijela (npr. ako površinu izložimo laserskom energijskom pulsu), te
ako sva energija tijekom vremena penetrira u tijelo, tada se početni i rubni uvjeti mogu
napisati kao:

ϑ ( x, t = 0 ) = ϑ p (II-20)

lim qs ∆t = E (II-21a)
t , ∆t → 0

ϑ ( x → ∞, t ) = ϑ p (II-21b)

pa rješenje temperaturnog polja za taj slučaj ima oblik

x2
E −
ϑ − ϑp = e 4 at
(II-22)
ρc πat

Kvalitativni tijek temperaturnog polja, shodno gornjoj jednadžbi, prikazuje slika II-7.

36
ϑ (x, t)
s
krutina

c, ρ, λ
E

t3
t2
t1
ϑp
0 x
x

Slika II-7. Temperaturno polje u polubeskonačnoj krutini


za slučaj djelovanja trenutnog površinskog pulsa

Iz slike se vidi da tijekom vremena površinska temperatura pada i dolazi do rastezanja


temperaturnog polja po osi x krutine.

1.5 Periodička varijacija površinske temperature

Često puta u inženjerskoj praksi postoje problemi kod kojih postoji periodičko variranje
površinske temperature, kao recimo na stijenci cilindra kod motora s unutrašnjim
izgaranjem.
Stoga pretpostavimo da se bezdimenzijska površinska temperatura polubeskonačne
krutine mijenja po zakonu kosinusa:

2πt
Θ o,t = N ⋅ cos = Ncos(ωt ) (II-23)
tc

u kojemu tc označava vrijeme trajanja ciklusa, a veličina


ω= (II-24)
tc

označava kružnu frekvenciju ciklusa.

Za zadani temperaturni poremećaj na površini polubeskonačne krutine, jed. (II-23),


partikularni integral parcijalne diferencijalne jednadžbe (II-1) ima oblik

Θ = e nx e an t
2
(II-25)

Ne realni eksponent druge e funkcije zadovoljava uvjetu prigušenja ne-cikličkih


promjena. Samo imaginarni eksponent iωt može udovoljiti zadanom uvjetu cikličkih
promjena, pa, pozivajući se na algebru kompleksnih brojeva, može pisati

37
e iωt = cos(ωt ) + isin (ωt ) (II-26)

Uspoređujući jednadžbe (II-25) i (II-24) dolazi se do:

iω iω
n2 = ili n = ± (II-27)
a a

Kako je

1+ i
i =±
2

Ako površinska temperatura varira kao, tada zajedno s (II-27) slijedi da je

ω
n = ±(1 + i ) = ±(1 + i )m
2a

pri čemu je, zbog jednostavnosti, uvedeno

ω
m= (II-28)
2a

Supstituirajući ove veličine u (II-25) dobiva se rješenje oblika

Θ = e ± (1+i )mx e i (ωt ± mx )

odnosno

Θ = e ± mx [cos(ωt ± mx ) + isin (ωt ± mx )] (II-29)

Gornju jednadžbu se može prikazati i na sljedeći način

Θ = Θ1 + Θ 2

gdje je

Θ1 = e − mx cos(ωt ± mx )
(II-30)
Θ2 = e − mx
sin (ωt ± mx )

Jednadžbe (II-30) su partikularni integrali parcijalne diferencijalne jednadžbe (II-1), a


što su i bilo koje oblici NΘ2 i MΘ2, pri čemu su M i N konstante. No samo jednadžba
NΘ1 zadovoljava zadani rubni uvjet, jed. (II-23), što znači da je M = 0. I više od toga,
pozitivni predznaci uz veličinu mx stoje u raskoraku s fizikalnim faktima promatranog
problema, a što se lako dokazuje sljedećim razmatranjem. Ako se polubeskonačno

38
tijelo, koje je na početku progrijano na temperaturu ϑp, periodički grije ili hladi na način
da mu se površinska temperatura mijenja po nametnutom zakonu kosnusa, tada
vrijednost temperature Θ u točki krutine, na nekoj udaljenosti x od površine, nikad ne
može prijeći vrijednost amplitude Θ o,a na x = 0. Kako za pozitivnu vrijednost veličine m
vrijednost funkcije emx u jed. (II-30), → u ∞, kada x → ∞, tada to zbog navedenog
otpada ta solucija.
Stoga rješenje jed. (II-29) ima jedinstveni oblik

Θ = Θ o,a e − mx cos(ωt − mx ) = Θ x ,a cos(ωt-mx ) (II-31)

pri čemu pojedine oznake znače:

Θ o,a = ϑs* − ϑp → amplituda temperaturne razlike nametnute poremećajne


funkcije
ϑs, vrijednost površinske temperature, x = 0
ϑp, vrijednost početne temperature
Θx,a → amplituda temperaturne razlike ϑ(x,t)-ϑp
ϑ = ϑ(x,t), temperatura krutune na udaljenosti x od površine
u vremenu t

Iz jednadžbe (II-31) iščitavaju se sljedeće osobitosti dobivenog rješenja temperaturnog


polja:

1. Niti se frekvencija, ω/2π, niti kosinusni oblik temperature se ne mijenja s


varijablom x, nego se mijenja samo amplituda s porastom x, prema sljedećoj
jednadžbi

Θ x ,a = Θ o ,a e − mx (II-32)

2. S porastom varijable x, amplituda oscilacija se javlja pri većim vremenima


toplinske difuzije, što se dobije kada vrijednost argumenta funkcije kosinus
postaje jednaka nuli

mx 1
t= = x (II-33)
ω 2ωa

3. Temperatura ima maksimum u vremenu t = 0 i x = 0. Sljedeći maksimum na


x = 0 je u vremenu t = tc. U tom trenutku maksimum postoji i na jestu x = λ, gdje
je ωtc = mλ, tj. na razmaku

ωt c a
λ= = 2ωat c = 2π 2 (II-34)
m ω

U vremenu t = νtc, postiže se maksimum u točki x = mλ, pri čemu je ν pozitivni cijeli
broj. Stoga λ predstavlja “valnu duljinu” temperaturnog vala koji penetrira u
polubeskonačno tijelo. Zbog toga što je temperaturni maksimum uvijek potrebno
vrijeme tc, da bi val prešao put λ, tada se taj val giba brzinom

39
λ ω
v= = = 2ωa (II-35)
tc m

Slika II-8 prikazuje temperaturnu distribuciju za dva vremenska trenutka t1 i t2, pri čemu
je t2 > t1. Puna linija predstavlja temperaturnu distribuciju u vremenu t1, a crtkana u
vremenu t2. Linija točka-crta predstavlja funkcije Θ = Θ x ,a = Θ o,a e − mx i Θ = −Θ x ,a . Očito
je, da će svaka krivulja t = konst., dodirivati krivulju Θ = Θ x ,a , kadgod je vrijednost
kosinusa u jednadžbi (II-31) jedinici. To će se desiti kada je vrijednost varijable
x = ωt/m - 2νπ/m. Nadalje, svaka će krivulja t = konst. dodirivati liniju Θ = −Θ x ,a za
vrijednost kosinusa jednake –1, tj., za vrijednost varijable x = ωt/m - (2ν-1)π/m. Sve
ostale točke krivulja t = konst.ležat će između tih limitirajućih vrijednosti, pa stoga su
funkcije Θ = ±Θ x ,a njihove anvelope.

Θ
Θo,a

Θ 1,a
Θo,1

Θx
Θ o,2

Θ 2,a

x1 ,a

x2

0 x
t=

Θ = -Θ x,a
t2
t=
t1

λ ωa
= tc
2 2

x1 = ωt1 / m Θ1,a = Θo,ae−mx 1

−mx2
x2 = ωt 2 / m Θ2,a = Θo,ae

Slika II-8. Temperaturno polje u polubeskonačnoj krutini za dva različita


vremena, čija se povrinska temperatura mijenja periodički

Naravno, da maksimumi i minimumi (lokalni ekstremi) krivulja t = konst. leže unutar


tih anvelopa. Njihova pozicija (stacionarne točke) proizlaze iz ispunjenja uvjeta
∂ϑ / ∂x = 0 , pa se nakon derviranja (II-31) po varijabli x dobiva jednadžba

Θ o,a e − mx [sin (ωt − mx ) − cos(ωt − mx )] = 0

40
iz koje proizlazi da se maksimum ili minimum javlja ili za x → ∞ (što nam nije
interesantno), ili uz ispunjenje uvjeta da je

tg (ωt − mr ) = 1

iz čega proizlazi da vrijednost varijable x mora biti jednaka

ωt (1 + 4 *ν ) π
xst = − (II-36)
m 4 m

U jednadžbi (II-36) ν predstavlja bilo koji cijeli broj, uključujući i nulu.


Pozivajući se na jednadžbu (II-32) vidi se da dolazi do opadanja amplitude
temperaturnog vala s porastom koordinate x, tj., s porastom dubine njegovog
penetriranja u krutinu. Pri tome je “logaritamski dekrement” m = ω 2a . To znači da
je smanjenje amplitude veće kod viših frekvencija toplinskog vala, a manje za niže
vrijednosti koeficijenta toplinske difuzivnosti.
Također se iz jednadžbe (II-32) lako iznalazi debljinu krutine na kojoj se amplituda
smanji za µ - ti dio amplitude Θo,a:

1
xµ = lnµ = 0,564 at c lnµ (II-37)
m

Debljina krutine, na kojoj je amplituda samanjena na 1% vrijednosti Θo,a je

1
x µ =1 / 100 = 0,564 at c ln = 2,60 at c
100

Stijenka ovakve debljine i čak ponekad i tanja može se smatrati stvarnom beskonačnom
debljinom. Primjetno je da vrijednost xµ ovisi o produktu atc. Stoga se ove jednadžbe
dobivene za beskonačnu debljinu mogu primjeniti prilično dobro i na cilindričnu
stijenku motora s unutrašnjim izgaranjem, jer iako metali imaju velik koeficijent
toplinske difuzivnosti a, imaju izrazito kratko vrijeme tc trajanja ciklusa.
Pored temperaturne promjene odnosno temperaturnog polja, od interesa nam je i znati
iznos toplinskog toka koji ulazi u tijelo ili iz njega izlazi u svakom trenutku, a posebno
nas zanima iznos akumulirane topline u krutini unutar polovice vremena trajanja
ciklusa, te iznos toplinskog toka koji se preda okolišu u drugoj polovici ciklusa.
Toplinski tok koji ulazi u krutinu kroz vanjsku površinu A je

 ∂Θ 
Φ = −λA 
 ∂x  x =0

Koristeći gornju jednadžbu i jed. (II-31)

ω  π
Φ = λA Θ o,a cos ωt +  (II-38)
a  4

41
Stoga je amplituda toplinskog toka, λAΘo,a ω a veća za više frekvencije, dok se više
topline akumulira u krutini pri nižim frekvencijama, a što se dokazuje na sljedeći način.
Vrijednost toplinskog toka Φ je pozitivna unutar graničnih vrijednosti ωt+π/4= - π/, tj.,
za vrijednost vremenke varijable - 3π/4ω ≤ t ≤ π/4ω. Integrirajući jednadžbu (II-38)
unutar ovih graničnih vrijednost, dobiva se izraz za akumuliranu energiju u polovici
vremena trajanja ciklusa

π

ω  π 2 2 1
Qakum = λAΘ o,a
a ∫π cosωt + 4 dt =
3 ω
ρcλ AΘ o,a =
π
ρcλ
ω
AΘ o,a


(II-39)

Ako bi rubni uvjet bio zadan funkcijom oblika

(ϑ s − ϑp ) = (ϑs* − ϑp )sinωt (II-40)

tada bi po prikazanoj proceduri došli do jednadžbe temperaturnog polja oblika

 
1
1
 ω 2
ϑ − ϑp −x   ω 

sin ωt − x   
2
=e  2a 
(II-41)
ϑs* − ϑp   2a  
 

čije rješenje kvalitativno prikazuje slika II-9.

ϑ (x, t)

s ϑs*
krutina ϑ (x, t1 )

ϑs - ϑp
= sin (ω t) c, ρ, λ
ϑs* - ϑp
ϑp
x

Slika II-9. Temperaturno polje u polubeskonačnom tijelu za periodičku varijaciju


površinske temperature (ϑ*s - ϑp) sinωt u vremenu t = t1

42
Iz prikaza prema slici II-9. uočljivo je, a što proizlazi iz (II-41) da amplituda varijacije
1
temperature opada opada eksponencijski unutar krutine s porastom člana x (ω 2a )2 .

Primjer II-4. Površinu polubeskonačnog čeličnog tijela, poznatih fizikalnih svojstava ρ = 7800 kg/m3,
λ = 58 W/(m K) i c = 360 J/(kgK), izložimo cikličkom temperaturnom opterećenju prema jednadžbi
N cos ωt, pri čemu veličina N = (ϑs*- ϑp) predstavlja amplitudu površinske nadtemperature u odnosu na
početnu temperaturu krutine. Neka vrijeme ciklusa poremećaja iznosi 10 s i ϑs*= 120 oC. Za zadane
uvjete potrebno je odrediti:

a)- temperaturu raspodjelu unutar 50 mm debljine tijela u vremenu t = 22 s.


b)- vrijednosti i pozicije lokalnih temperaturnih ekstrema u istom tom vremenskom trenutku
c)- pozicije i vrijednosti temperatura , u vremenu t = 22 s, koje odgovaraje anvelopskim vrijednostima
d)- ''valnu duljinu'' temperaturnog vala s kojom on penetrira u krutinu
e)-dijagramski kvantitativno prikazati i interpretirati temperaturne distribucije za tri različita vremena
trajanja procesa širenja topline: 6 s, 10 s i 22 s.

Rješenje: Za zadane podatke i jed. (2-24) kružna frekvencija temperaturnog cikličkog poremećaja je


ω= =2⋅3.14/10 = 0,628 s
tc

Koeficijent temperaturne vodljivosti krutine ima vrijednost

a = λ (ρc ) = 58/(7800⋅360) = 1,616⋅10-5 m2s

pa neka eksplicitni oblik nametnute cikličke funkcije glasi:

ϑs = (ϑs* − ϑp )cosωt = (120-20)cos0,628t =100cos(0,628t) (*)

Prema jednadžbi (II-31), jednadžba temperaturnog polja ima eksplicitni oblik

Θ = (ϑs* − ϑp )e − mx cos(ωωt − mx ) = 100e − mx cos(ωt − mx )

Veličinu m računamo prema jednadžbi (II-28)

m = ω (2a ) = 0.628 (2 ⋅ 1,616 ⋅ 10−5 ) = 139,39 1/m,

pa jednadžba temperaturnog pola im svoj konačni oblik

Θ = 100 e-139,39x cos(0,628t – 139,39x) (**)

Tablica II-3 prikazuje vrijednosti gornje jednadžbe u funkciji varijable x. U istoj su tablici prikazane i
envelopske vrijednosti ± e-139,39x, dok dijagram na slici II-10, prikazuje te funkcijske vrijednosti također u
funkciji debljine x polubeskonačnog tijela.

Tablica II-3. Vrijednosti temperature Θ, i anvelopskih vrijednosti ± e-139,39x funkcije (*) u ovisnosti o
debljini x polubeskonačne krutine u vrement t = 22s.

x, m Θ, °C 100e-139,39x -100e-139,39x
0 31,5674 100 -100
0,001 38,6612 86,99039 -86,99039
0,002 42,7228 75,67329 -75,67329
0,003 44,3525 65,82849 -65,82849
0,004 44,0869 57,26446 -57,26446
0,005 42,3959 49,81458 -49,81458

43
0,006 39,6836 43,3339 -43,3339
0,007 36,2899 37,69633 -37,69633
0,008 32,4954 32,79219 -32,79219
0,009 28,5257 28,52605 -28,52605
0,01 24,5578 24,81492 -24,81492
0,011 20,7251 21,5866 -21,5866
0,012 17,1244 18,77827 -18,77827
0,013 13,8209 16,33529 -16,33529
0,014 10,854 14,21013 -14,21013
0,015 8,24199 12,36145 -12,36145
0,016 5,98687 10,75327 -10,75327
0,017 4,07802 9,35432 -9,35432
0,018 2,49571 8,13736 -8,13736
0,019 1,21398 7,07872 -7,07872
0,02 0,20302 6,1578 -6,1578
0,021 -0,56886 5,3567 -5,3567
0,022 -1,13374 4,65981 -4,65981
0,023 -1,52289 4,05359 -4,05359
0,024 -1,76591 3,52623 -3,52623
0,025 -1,89013 3,06748 -3,06748
0,026 -1,92025 2,66842 -2,66842
0,027 -1,87815 2,32127 -2,32127
0,028 -1,78282 2,01928 -2,01928
0,029 -1,65043 1,75658 -1,75658
0,03 -1,49447 1,52805 -1,52805
0,031 -1,32594 1,32926 -1,32926
0,032 -1,1536 1,15633 -1,15633
0,033 -0,9842 1,0059 -1,0059
0,034 -0,82275 0,87503 -0,87503
0,035 -0,67277 0,76119 -0,76119
0,036 -0,53653 0,66217 -0,66217
0,037 -0,41531 0,57602 -0,57602
0,038 -0,30954 0,50108 -0,50108
0,039 -0,21904 0,43589 -0,43589
0,04 -0,14315 0,37919 -0,37919
0,041 -0,08089 0,32986 -0,32986
0,042 -0,03104 0,28694 -0,28694
0,043 0,00774 0,24961 -0,24961
0,044 0,03681 0,21714 -0,21714
0,045 0,05758 0,18889 -0,18889
0,046 0,07134 0,16432 -0,16432
0,047 0,07935 0,14294 -0,14294
0,048 0,08272 0,12434 -0,12434
0,049 0,08248 0,10817 -0,10817

Gornje tablične vrijednosti prikazuje dijagram na slici II - 10.

44
120
λ/2
xanv1
80
100e-mx
Θmax1
40
Θ, °C

xst1

0 Θt = 22 s
Θmin (0.02591)
xst2
-40

-100e-mx
-80 xanv2

xst3

-120
0 0.01 0.02 0.03 0.04 0.05
x, m

Slika II - 10. Temperaturne i anvelopske vrijednosti po debljini polubeskonačnog


tijela prema jednadžbi (**) za cikličko temperaturno površinsko
opterećenje zadano jednadžbom (*), u vremenu t = 22 s.

Iz tijeka krivulje Θ vidljivo je da unutar zadane debljine 50 mm polubeskonačnog tijela, postoje tri
lokalna ekstrema i to dva maksimuma i jedan minimum. Njihove pozicije se dobiju iz jednažbe II-36,
pa je za ν = 4

xst1 = ωt/m-(1+4∗ν)⋅π/(4m) = 0,628⋅22/139,37- (1+4⋅4)π/(139,37⋅4) = 0,00338 m

Vrijednost temperature u toj točki je, prema jednadžbi (**)

Θmax1(0,00338) = 100⋅e-139,37⋅0,00338 cos(0,628⋅22-139,37⋅0,00338) = 44,45 °C

Za ν = 3 dobiva se stacionarna vrijednost xst2 za koju funkcija ima lokalni ekstrem-mimimum

xst2 = ωt/m-(1+4⋅ν)⋅π/(4m) = 0,628⋅22/139,37- (1+4⋅3)π/(139,37⋅4) = 0,02591 m,

pa je vrijednost temperature u toj točki jednaka

Θmin(0,02591) = 100⋅e-139,37⋅0,02591cos (0,628⋅22-139,37⋅0,02591) = - 1,23 °C

Treća stacionarna točka, u kojoj se postiže lokalni ekstrem (maksimum), dobije se uvrštavanjem u jed.
(II-36) ν = 2, pa slijedi

xst3 = ωt/m-(1+4⋅ν)⋅π/(4m) = 0,628⋅22/139,37- (1+4⋅2)π/(139,37⋅4) = 0,04844 m,

pa je vrijednost temperature u toj stacionarnoj točki jednaka

45
Θmax2(0,04844) = 100⋅e-139,37⋅0,04844 cos(0,628⋅22-139,37⋅0,04844) = 0,083 °C

c) Vrijednost varijable x, za koje su vrijednosti anvelopskih vrijednosti jednake vrijednostima prema


funkciji (**), proizlaze iz iednadžbi naznačenih u tekstu ovoga pasusa

xanv = ωt/m - 2νπ/m

xanv = ωt/m – (2ν-1)π/m

Uvrštavanjem ν = 2 u gornje jednadžbe dobivaju se vrijednosti varijable x za koje su vrijednosti


temperature jednake anvelopskim vrijednostima:

xanv1 = 0,00901 m; xanv2 = 0,03154 m

Vrijednosti temperatura u tim točkama su:

Θancv1= 100⋅e-139,37⋅0,00901 = 28,49 °C

Θancv2 = -100⋅e-139,37⋅0,03154 = -1,23 °C

d) “Valnu duljinu” temperaturnog vala dobijemo iz jednadžbe (II-34)

λ = ωtc/m =0,628⋅10/139,37 = 0,0451 m

e) Temperaturni tijek za tri različita vremena t = 6, 10, i 22 s prikazuje dijagram na slici II - 11. U isti
su dijagram unešene anvelopske vrijednosti ± e-mx.

46
120

80
Θt = 22 s

40
Θ, °C

100e-mx
Θt = 10 s
0
Θt = 6 s

-100e-mx
-40

-80

-120
0 0.01 0.02 0.03 0.04 0.05
x, m

Slika II-11. Temperaturna distribucija u polubeskonačnoj krutini


za tri različita vremena t = 6, 10 i 22 s.

1.6 Izravni dodir (kontakt) dva polubeskonačna tijela

Sada promotrimo dva polubeskonačna tijela (krutine) A i B napravljena od različitih


materijala i različitih početnih temperatura ϑA i ϑB, dovedena u međusobni savršeni
izravni dodir, kako to prikazuje slika II-9.

ϑB

λB ϑi λA

t = t1

B A
ϑA
x=0
x

Slika II-9. Izravni dodir dva polubeskonačna tijela

47
Rubni uvjeti za promatrani problem su:

(q(x = 0))A = (q(x = 0))B = qs (II-25a)

(ϑ (x = 0))A = ϑ ((x = 0))B = ϑm (II-25b)

Dakako temperaturna raspodjela u krutinama opisana je odgovarajućom funkcijom erfc.


No nas u ovom trenutku zanima vrijednost dodirne temperature ϑs. Kako se ovdje radi o
izrazito kratkim vremenima toplinske difuzije, tada se vrijednost dotične dodirne
temperature ϑs dobije iz naznačenih rubnih uvjeta, s time da se gustoće toplinskog toka
izraze jednadžbom (II-16).

λA (ϑA − ϑs ) λB (ϑs − ϑB )
= (a)
πa A t πa B t

Iz gornje jednadžbe slijedi izraz za dodirnu temperaturu

ϑs =
(λρc )A ϑA + (λρc )BϑB (b)
(λρc )A + (λρc )B

Veličinu (λρc) označujemo sa b i nazivamo koeficijentom toplinskog prodiranja. Ona


ima dimenziju Ws0.5/Km2, i dakako isključivo je svojstvo tvari polubeskonačnog tijela.

b = λρc (II-26)

pa se koristeći gornju jednadžbu, jednadžbu (b) može napisati

bAϑ A + bBϑ B
ϑs = (II-27)
bA + bB

Primjer II-4. Temperatura kože ljudske ruke je 30 °C a koeficijent toplinskog prodiranja može se
procijeniti na 1000 Ws0.5/(Km2). Potrebno je izračunati dodirnu temperaturu pri doticaju sljedećih
materijala temperature 100 °C i poznatih koeficijenata toplinskog prodiranja: bakra, željeza, pješčane
stijene, drveta i pjenastog materijala.

Rješenje. Primjer se rješava koristeći jednadžbu (II-27), a rezultate izračuna prikazuje tablica II-3.

Tablica II-3. Vrijednosti dodirnih temperatura


ljudske ruke tijekom kratkotrajnog dodira
različitim materijalima temperature 100 °C
Materijal b ϑm, °C
0.5 2
Ws /(Km )
Bakar 36000 98
Željezo 15000 96
Pješčana stijena 1860 77
Drvo 370 49
Pjenasti materijal 40 33

48
Tablica II-3 jasno pokazuje da dodirna temperatura leži bliže vrijednosti temperature
onoga materijala koji ima veći koeficijent toplinskog prodiranja. Istim načinom
možemo potvrditi i zašto osjećamo različitu ‘’hladnoću’’ pri dodiru različitih materijala
koji su u zimskim uvjetima izloženi okolišnoj (atmosferskoj) temperaturi. Jednadžbu
(II-27) može se napisati i u obliku

ϑs − ϑA bB
= (II-28)
ϑB − ϑA bA + bB

1.6.1 Polubeskonačno tijelo sa zadanim rubnim uvjetom 3. vrste

Ako se površina x= 0, u trenutku t= 0 naglo izloži fluidu konstantne temperature ϑo, te


ako je poznat sveukupni koeficijent prijelaza topline α u , slika II-10,

R ϑ (x, t)
ϑ0
s
t1 > t2 > t3
krutina

c, ρ, λ
ϑ0 t

t3

αu t2
t1
ϑp
x=0 x
x

Slika II-12. Temperaturno polje u polubeskonačnom tijelu uz rubni uvjet 3. vrste

tada se početni i rubni uvjeti mogu izraziti u obliku

ϑ ( x, t = 0 ) = ϑ p (II-29)

 ∂ϑ 
− λ  = α u (ϑo − ϑ (0, t )) (II-30a)
 ∂x  x =0

ϑ ( x → ∞, t ) = ϑ p (II-30b)

Temperaturno polje u tom slučaju ima oblik

49
 α x  α 2 
 +  u  at 
ϑ − ϑp α
u
x  λ  λ    x 
= erfc − e erfc + u at  (II-31)
ϑo − ϑp 4at  4at λ 

čiji kvalitativni tijek prikazuje slika II-12.

Provedena analiza na modelu polubeskonačnog tijela pokazuje da su dobivena rješenja


primjenljiva i za tijela konačne debljine, tako dugo dok je ograničen toplinski utjecaj na
ostale rubne (granične) površine. Stoga su ta dobivena rješenja primjenljiva za vrlo
mala vremena toplinske difuzije.

50
III.Poglavlje. Analitičko rješenje temperaturnog polja kod trenutnih, kontinuiranih i
pomičnih toplinskih izvora

1 Trenutni toplinski izvori

Složena analiza temperaturnih polja u krutini kao posljedice djelovanja kontinuiranih i


pomičnih toplinskih izvora, polazi od dobivenih rješenja za slučajeve djelovanja trenutnih
toplinskih izvora.

1.1 Toplinska eksplozija. (Trenutni točkasti toplinski izvor)

Pod toplinskom eksplozijom podrazumijevamo trenutno oslobađanje topline u jednom


volumenskom elementu beskonačnog tijela (krutine). Često se takav način oslobađanja
topline naziva trenutnim točkastim toplinskim izvorom. Ovakav slučaj toplinskog
oslobađanja može nastati tijekom brzih kemijskih reakcija, nuklearnih reakcija, nadalje
može potjecati iz električnog luka (npr. pri kratkom spoju), oslobađanjem topline pri
faznim promjenama, kao što su npr. nagli kondenzacijski procesi.

1.1.1 Temperaturno polje oko jednog točkastog toplinskog izvora

Neka u jednom beskonačnom tijelu u vremenu t = 0, na radijus vektoru (prostornom


radijusu) r = 0, trenutni točkasti toplinski izvor oslobodi Q0 , J, (džula) topline, slika III-1.

beskonačno tijelo
(ρ, c, λ)

Q0 → t = 0

0
y
r

-∞ ≤ x ≤ +∞
-∞ ≤ y ≤ +∞
-∞ ≤ z ≤ +∞
x

Slika III-1. Uz pojašnjenje temperaturnog polja oko trenutnog točkastog izvora

Nadalje neka je početna temperatura (odnosno nadtemperatura) krutine jednaka ϑ0 = 0 °C


te neka je nadalje ispunjena važna pretpostavka konstantnih fizikalnih svojstava (λ, ρ, c)
krutine.
Uz te pretpostavke može se napisati jedno iskustveno rješenje jednadžbe temperaturnog
polja, [5,6]

51
r2

ϑ (r, t ) = f (t )e 4 at
(III-1)

Veličinu f(t) dobije se iz uvjeta da oslobođena toplina Q0 mora tijekom širenja kroz
beskonačnu krutinu, ostati vremenski konstantna, budući da u promatranom slučaju nema
niti dodatnih toplinskih izvora niti toplinske disipacije prema okolišu.
Stoga integral

∫ 4πr
2
ρcϑ (r , t )dr = Q0 (III-2)
0

mora biti neovisan o vremenu t. Uvrštavanjem izraza (III-1) u (III-2), te uvodeći varijablu

r
ξ= ; dr = 4at dξ (III-3)
4at

dobiva se izraz

3 ∞
4πρc(4at ) 2 f (t )∫ ξ 2 e −ξ dξ = Q0
2
(a)
0

iz kojeg slijedi, zbog činjenice da je njegova vrijednost neovisna o vremenu, oblik funkcije
f(t)

C
f (t ) = 3
(b)
2
t

Kako je nadalje poznata vrijednost integrala


π
∫ξ
2 −ξ 2
e dξ = (c)
0
4

tada iz (c), (b) i (a) slijedi izraz za konstantu C

Q0
C= 3
(d)
ρc(4at ) 2

Uvrštavajući (d) u (III-1) dobiva se traženo rješenje temperaturnog polja

r2

ϑ (r , t ) =
Q0
3
e

4 at
; (r 2
= x2 + y2 + z2 ) (III-4)
ρc(4πat ) 2

koje ispunjava sljedeće vremenske i prostorne uvjete:

52
za t= 0 i 0<r<∞ je ϑ=0 (III-5a)

za t = 0 i r=0 je ϑ→∞ (III-5b)

za t → ∞ je ϑ=0 (III-5c)

Da je jednadžba (III-4) jedno od rješenja, može se to neizravno pokazati da ona


zadovoljava parcijalnu diferencijalnu jednadžbu nestacionarnog provođenja topline
napisanu u sfernim koordinatama, pri čemu se uzima postojanje temperaturnog gradijenta
jedino u smjeru prostornog radijusa r, [1]:

∂ϑ  ∂ 2ϑ 2 ∂ϑ 
= a  2 +  (III-5)
∂t  ∂r r ∂r 

Derivirajući parcijalno jednadžbu (III-4) po varijabli t dobiva se


2
∂ϑ Q0 −
r
 r2 3
4 at 
∂t
= 3
e  4at − 2  (a)
ρc(4πat ) t
2  

dok su prva i druga parcijalna derivacija po varijabli r

r2
∂ϑ  r  Q0 −
= −  e 4 at (b)
∂r  2at  ρc(4πat ) 2
3

2
∂ 2ϑ 1  r 2 3
r
Q0 −
=  −  e 4 at
(c)
∂r 2 t  4a 2 t 2  ρc(4aπt ) 32

Vrativši (c), (b) i (a) natrag u (III-5) dobiva se jednakost

r2 2
Q0 −  r2 3 Q0 −
r
 r2 3
3
e 4 at  −  = 3
e 4 at 
 4at − 2  (e)
ρc(4πat ) t
2  4at 2  ρc(4πat ) 2 t  

koja dokazuje da je jednadžba (III-4) jedno od rješenja parcijalne diferencijalne jednadžbe


(III-5)!

Primjer III-1. Jednu debelu ploču koju se može polubeskonačnim tijelom pogodi projektil mase m = 10 g
brzinom w = 500 m/s. Poznata su fizikalna svojstva ploče: a =15⋅10-6 m2/s i ρc= 3900 kJ/(Km3). Potrebno je
odrediti jednadžbu temperaturnog polja pod pretpostavkom da se dvostruka kinetička energija projektila
provođenjem penetrira u ploču!

Rješenje. Akceptirajući navedene pretpostavke, problem se može riješiti koristeći jednadžbu (III-4),
tretirajući pri tomu da je u poluprostor predana sva kinetička energija projektila, kao energiju trenutnog
točkastog izvora, pa je

53
2
mw 2
Q0 = 2 = 0,01 ⋅ 500 = 2500 J,
2

pa se uvrštavajući posebne vrijednosti u jednadžbu (III-4) dobiva

r2 −1, 5 r2
− −
ϑ (r , t ) =
Q0 2500t 4⋅15⋅10−6 t
e 4 at
= e
( )
3 3
ρc (4πat ) 2 3
3900 ⋅ 10 4 ⋅ 15 ⋅ 10 π
−6 2

r2

ϑ (r , t ) = 247,7t 4⋅15⋅10−6 t
−1.5
e (*)

Kvantitativni prikaz gornjeg rješenja prikazuje dijagram na slici III-2.

700

600

500 t = 0,5 s
ϑ, °C

400

300
t=1s

200
t = 1,5 s

100 t=2s
t = 2,5; 3; 4; 5; 10 s

0
0 0,5 1 1,5 2 2,5 3

r, cm

Slika III-2. Temperaturna raspodjela ϑ (r, t) oko jednog trenutnog


točkastog izvor shodno primjeru III-1.

Kako se vidi iz dijagramskog prikaza temperaturna raspodjela ima oblik tipične zvonolike krivulje. Za zadani
radijus temperatura prolazi maksimum (lokalni ekstrem!) koji se dobije iz uvjeta

 ∂ϑ (r , t ) 
  =0
 ∂t  r

∂  r2 
 247,7t −1,5 e − 4 at  = 0
∂t  
 r

odakle se dobiva vrijednost vremenske stacionarne točke

54
2
r
tm = (**)
6a

Uvrštavanjem (**) u (*) dobiva se izraz za maksimalnu temperaturu u funkciji prostornog radijusa r

−5
4,179 ⋅ 10
ϑmaks = 3
(***)
r

i koja pokazuje da maksimalna temperatura opada s trećom potencijom udaljenosti točke krutine od mjesta
djelovanja trenutnog točkastog toplinskog izvora.

Temperaturno polje u funkciji vremena s prostornim radijusom r kao parametrom, iz primjera III-1.
prikazuje slika III-3.
ϑ, °C

t, s

Slika III-3. Temperaturno polje, za zadani prostorni radijus r,


u funkciji vremena t, prema primjeru III-1.

Na gornjoj slici se vrlo lijepo vide i lokalni ekstremi za zadani r, koji se javljaju u vremenu tm, jed. (**), kao
i maksimalne vrijednosti temperatura određene jednadžbom (***)

1.1.2 Temperaturno polje oko trenutnog linijskog(cilindričnog) izvora

Trenutni linijski toplinski izvor se definira kao onaj koji u vremenu t = 0, oslobodi trenutno
toplinu izraženu u J/m.

Q0
Qδ = (III-6)
δ

55
Jasno je, uz pretpostavku da sva oslobođena toplina difundira u krutinu, slika III-4, mora
vrijediti

beskonačna
tanka ploča

0
r y
0′

Slika III-4. Uz pojašnjenje cilindričnog trenutnog toplinskog izvora

∫ ρcϑ (r, t )dV = ∫ ρcϑ (r, t )2πδrdr = Q0


V 0
(III-7)

U gornjoj jednadžbi veličina r označuje ravninski radijus vektor udaljenosti točke od


mjesta djelovanja trenutnog cilindričnog izvora. Veličina δ je debljina krutine usmjerena u
smjeru treće koordinatne osi. Znači da se temperaturno polje u promatranom slučaju
prikazuje u obliku cilindričnih valjaka.
Ako se u jednadžbu (III-7) uvrsti jednadžbu (III-1) i koristeći pri tomu (III-3) dobiva se

ρc 2πδt ∫ f (t )e −ξ ξ 4at 4at dξ = Q0
2
(a)
0

koji nakon jednostavnog sređivanja prelazi u oblik



Q0
8πρct ∫ f (t )ξe −ξ dξ =
2
(III-8)
0
δ

Da bi vrijednost gornjega izraza bila, zbog udovoljavanja akceptiranoj fizikalnosti


problema, neovisna vremenskoj varijabli t, mora veličina f(t) biti jednaka
C
f (t ) = (b)
t
Lako je pokazati da je vrijednost integrala

56

1
∫ ξe
−ξ 2
dξ = (c)
0
2

pa se iz (c), (b) i (III-8) dobije vrijednost konstante C

Q0 δ
C= (III-9)
4πaρc

Vraćanjem (III-9) u (III-1) dobiva se jednadžbu temperaturnog polja oko trenutnog


cilindričnog toplinskog izvora

r2
Q δ − 4 at
ϑ (r, t ) = 0
4πatρc
e ; (r 2
= x2 + y2 ) (III-10)

Jednadžba (III-10) udovoljava i uvjete naznačene u (III-5a) do (III-5c), ako se umjesto


prostornog radijusa uvrsti ravninski radijus r.
Može se pokazati da je (III-10) jedno od rješenja parcijalne diferencijalne jednadžbe
nestacionarnog provođenja topline napisane u cilindričnom koordinatnom sustavu

∂ϑ  ∂ 2ϑ 1 ∂ϑ 
= a  2 +  (III-11)
∂t  ∂ r r ∂r 

Ako bi uzeli u obzir i odavanje topline s površina prema okolišu temperature ϑ0, tada se i
taj efekt lako ugrađuje u strukturu jednadžbe (III-10)

r2
Q δ − 4 at −bt
ϑ (r, t ) = 0 e (III-12)
4πatρc

pri čemu je


b= (III-13)
cρδ

tzv. faktor temperaturnog prijelaza, koji uzima u obzir sveukupno (konvekcija, zračenje)
odavanje topline s površina tijela prema okolišu.

1.1.3 Ravninski trenutni toplinski izvor

Za jedan toplinski izvor koji u ravnini površine 2A trenutno oslobodi toplinu Q0, (trenutni
ravninski toplinski izvor), slika III-5,

57
y

0
z
Q0
QA =
2A

-∞ ≤ x ≤ +∞

Slika III-5. Uz pojašnjenje ravninskog toplinskog izvora

može se analogno predhodno pokazanim postupcima, doći do jednadžbe temperaturnog


polja

 r2 
− 
ϑ (r, t ) =
Q0 A
1
e
 4 at 
 
; (r 2
= x2 ) (III-14)
(4πat ) ρc
2

pri čemu veličina Q0/A predstavlja onaj iznos koji od ravninskog izvora difundira u jedan
poluprostor krutine, a r, koji ovdje korespondira jednoj od Kartezijevih koordinata,
najčešće koordinatu x, predstavlja udaljenost od ravninskog izvora. Ovo rješenje ustvari
odgovara rješenju temperaturnog polja u jednoj ploči, pa se lako može pokazati da ono
zadovoljava odnosnu parcijalnu diferencijalnu jednadžbu oblika, [1]:

∂ϑ ∂ 2ϑ ∂ 2ϑ
=a 2 =a 2 (III-15)
∂t ∂r ∂x

Uzimajući u obzir i prijelaz topline s površine tijela (štapa) prema okolišu, jednadžba
(III-14) se lako transformira na oblik

 r2 
− 
Q0 A  4 at −bt 
ϑ (r, t ) = 1
e  
(III-16)
(4πat ) ρc
2

pri čemu je

αO
b= (III-17)
c ρA

58
u kojoj O opseg štapa, m, a A, m2, veličinu njegovog poprečnog presjeka. Koeficijent α,
W/(m2 K), predstavlja sveukupni koeficijent prijelaza topline.

1.2 Prikaz rješenja u jedinstvenom bezdimenzijskom obliku

Dobivena rješenja (III-14), (III-10) i (III-4) mogu se prikazati u jedinstvenom


bezdimenzijskom obliku

1
π 2 ϑρcr
Θ1 = = ξe −ξ
2
(beskonačni štap) (III-18)
Q0 / A

πϑρcr 2
Θ2 = = ξ 2 e −ξ
2
(beskonačna tanka ploča) (III-19)
Q0 / δ

3
π 2 ϑρcr 3
Θ3 = = ξ 3 e −ξ
2
(beskonačno tijelo) (III-20)
Q0

u kojem je veličina ξ definirana jednadžbom (III-3).


Kvantitativni jedinstveni prikaz gornjih jednadžbi prikazuje dijagram na slici III-6.

0,50

0,45 b. štap
b. ploča
b. tijelo
0,40

0,35
Θ1
0,30
Θ2
Θ3 0,25

0,20

0,15

0,10

0,05

0
0 0,5 1 1,5 2 2,5
ξ

Slika III-6. Kvantitativni prikaz jedinstvenog bezdimenzijskog rješenja temperaturnog


polja za tri trenutna toplinska izvora: a) točkasti; b) linijski; c) ravninski

59
2 Kontinuirani toplinski izvori

Iz provedene analize temperaturnog polja zbog djelovanja trenutnih toplinskih izvora,


moguće je relativno jednostavno doći do izraza za temperaturno polje zbog djelovanja
kontinuiranih toplinskih izvora. Kontinuirani toplinski izvori su oni koji djeluju u
određenom vremenskom intervalu. Tijekom vremena izdašnost Φ, W, toplinskog izvora
može biti vremenski stalna ili promjenljiva. Poznavajući rješenja temperaturnih polja za
trenutne toplinske izvore moguće je metodom vremenske superpozicije iznaći rješenja i za
kontinuirane toplinske izvore. Princip superpozicije moguć je kod ovakvih problema zbog
svojstva linearnosti parcijalne diferencijalne jednadžbe nestacionarnog povođenja topline
(Fourierove jednadžbe). Svojstvo linearnosti se svodi na aditivnost rješenja, na način da se
cjelokupno vrijeme djelovanja t kontinuiranog toplinskog izvora podijeli na diferencijalno
mala vremena dt′, slika III-7,

Φ Φ = Φ (t)
dQ = Φ (t′)dt′
Φ (t′)

dt′ t
t′ t - t′
t

Slika III-7. Uz pojašnjenje principa vremenske superpozicije

pa je po tom principu temperatura ϑ(r,t) jednaka sumi svih diferencijalnih temperatura dϑ,
a koje su posljedica razvijenih toplina u vremenskim intervalima dt′, pa se može pisati

t
ϑ (r , t ) = ∫ dϑ (r, t − t ′) (III-21)
0

Rješenje gornjeg integrala izravno je vezano na vrstu kontinuiranog toplinskog izvora.

2.1 Kontinuirani točkasti toplinski izvor

U diferencijalu vremena dt´ kontinuirani točkasti izvor izdašnosti Φ(t′) trenutno oslobodi
diferencijalni iznos topline

δQ = Φ (t ′)dt ′ (III-22)

koji počinje djelovati u vremenu t′, te se u preostalom dijelu vremena t-t′ širi u tijelu,
izazivajući u vremenu t elementarno povećanje temperature, koje je opisano jednadžbom
(III-4)

60
r2
δQ −
dϑ (r , t − t ′) = 3
e 4 a ( t −t ′ )
(III-23)
ρc(4πa (t − t ′) )2

Uvrštavajući jednadžbu (III-22), u jednadžbu (III-23), te integrirajući (III-23) po vremenu t


(princip vremenske superpozicije!), dobiva se

r2
Φ (t ′)
t −
1 3

ϑ (r, t ) = 3 ∫ 3
e 4 a (t −t ′ )2
dt ′ (III-24)
(4aπ ) 2 ρc (t − t ′)2
0

Ako se u gornju jednadžbu uvede supstituciju

r rdt ′
ϕ= a time je dϕ = (a)
4a (t − t ′)
3
4 a (t − t ′)2

istu se lako prevodi u oblik


1
ϑ (r, t ) = 3 ∫ Φ (t ′)e
−ϕ 2
dϕ (III-25)
2π λr
2 r 4 at

Uzevši u daljnje razmatranje slučaj vremenski konstantne izdašnosti toplinskog izvora


Φ (t ′) = konst. , gornja se jednadžba bitno pojednostavnjuje glede mogućnosti rješenja
naznačenog integrala


Φ
ϑ (r, t ) = ∫ e dϕ
−ϕ 2

3
(III-26)
2π λr r
2 4 at

U II. poglavlju, vidi izvod jed. (II-15), je pokazano da je rješenje gornjeg integrala jednako


π  r 
∫ e −ϕ dϕ =
2
erfc  (a)
r 4 at
2  4at 

pa je konačni oblik jednadžbe temperaturnog polja, oko jednog kontinuiranog točkastog


toplinskog izvora od početka njegova djelovanja

Φ  r 
ϑ (r, t ) = erfc  (III-27)
4πλr  4at 

Ako vrijeme t → ∞ tada je vrijednost argumenta funkcije jednaka nuli, pa je zbog


erfc(0)=1

61
Φ
ϑ (r, t → ∞ ) = (III-28)
4πλr

Jednadžba (III-28) ustvari predstavlja ustaljeno (stacionarno) temperaturno polje. Iz te


jednadžbe može se izračunati toplinski tok, koji je isti na svakom radijusu r.

Φ = 4πλrϑ (r, t → ∞ ) (III-29)

Jednadžba (III-29) je ustvari identična jednadžbi toplinskog toka pri stacionarnom provođenju topline kroz
stijenku kugle, za slučaj da joj vanjski radijus (odnosno promjer) teži u beskonačnost. To se lako vidi iz
izraza koji se može naći u lit. [1]

4π (ϑ − ϑ0 )
Φ = (a)
R2 − R1 1
+ 2
λR1 R2 αR2

Ako pustimo da R2 → ∞ (beskonačno tijelo), te uzmemo da je R1 = r, a razliku temperatura (ϑ - ϑ0) označimo


kao nadtemperaturu ϑ, tada izraz (a) postaje identičan izrazu (III-29).

2.2 Kontinuirani linijski (cilindrični) toplinski izvor

Temperaturno polje oko jednog kontinuiranog cilindričnog toplinskog izvora na debljinu δ


svedene izdašnosti toplinskog izvora Φ (t′)/δ, dobiva se također primjenom prethodno
pojašnjene metode vremenske superpozicije, a što s svodi na integraciju jed. (III-10)

 r2 
Φ (t ′) − 4 a (t −t′ )  dt ′
t
1
ϑ (r, t ) =
4πλ ∫0 δ
e (III-30)
(t − t ′)

Supstitucijom

r2 dt ′ 4a (t − t ′)dχ dχ
χ= a time i = = (a)
4a (t − t ′) t − t′ r2 χ

te vremenski konstantnom izdašnosti toplinskog izvora Φ (t ′) / δ = Φ δ , dobiva se rješenje


temperaturnog polja oko jednog kontinuiranog cilindričnog toplinskog izvora


Φ Φδ  r2 
ϑ (r, t ) = δ ∫ e dχ = - 4πλ Ei - 4at 
−χ
(III-31)
4πλ r2 (4 at )

U gornjoj jednadžbi jednadžbi funkcija


du
− Ei(- x ) = ∫ e −u (III-32)
x
u

62
predstavlja tzv. eksponencijski integral, čije se tablične vrijednosti mogu pronaći u tablici
(III-1) u Prilogu.

Primjer III-2. Na žicu, koja se koristi kao električni vodič nategnutu unutar izolacijskog materijala (PVC)
fizikalnih svojstava λ, ρ i c, u trenutku t = 0, počinje djelovati konstantni toplinski tok Φδ. Na udaljenost r od
osi žice (r je bitno veći od promjera žice) mjeri se temperatura pomoću vrlo tankog ugrađenog termoelementa
u funkciji vremena t trajanja uključenog električnog izvora. Na osnovu praćenja te temperaturne promjene, iz
poznate ρ i c moguće je odrediti koeficijent vodljivosti topline dotičnog (PVC) materijala.
Rješenje. Da bi postavljeni eksperiment mogli usporediti s približnom izvedenom teorijom za kontinuirani
cilindrični toplinski izvor, jed. (III-31), mora se svedenu temperaturu kao ordinatu

 r 2  4πλϑ (r , t )
− Ei -  = ,
 4at  Φδ

prikazati u dijagramu u kojem apscisa predstavlja bezdimenzijsko vrijeme (Fourierov broj, Fo)

at λt
Fo = =
r
2
(ρcr )2

To znači da se jednadžbu (III-27) može prikazati u bezdimenzijskom obliku

 1 
Θ = − Ei - 
 4 Fo 

Pomoću tabličnih vrijednosti (III-1) iz Priloga gornju funkciju kvantitativno prikazuje slika III-8.

0,25

d
0,20
ϑ Φ
δ
Θ

0,15

0,10

 1 
0,05 Θ = −Ei  − 
 4Fo 

0
0 0,05 0,1 0,15 0,2 0,25
Fo

Slika III-8. Vremenska promjena temperature na udaljenosti r


od jednog kontinuiranog linijskog toplinskog izvora

Ako su poznate vrijednosti ρ i c a vrijednost λ nepoznata, tada se ona može izračunati iz izmjerenih
vrijednosti parova ti i ϑi i procijenjene vrijednosti λ izračunati bezdimenzijske vrijednosti Θi i Foi i točkasto

63
unijeti u dijagram na slici III-8. Fizikalno točne vrijednosti za λ su tada dobro utvrđene kada mjerne
vrijednosti po mogućnosti dobro leže na prikazanoj teorijskoj krivulji!

2.3 Kontinuirani ravninski toplinski izvor

Temperaturno polje oko jednog ravninskog kontinuiranog toplinskog izvora izdašnosti


Φ (t ′) , koji djeluje u ravnini površine 2A , dobiva se dakako također metodom vremenske
superpozicije infinitezimalnih temperaturnih promjena, a što se faktički svodi na
vremensko integriranje jednadžbe (III-14)

 r2 
Φ (t ′)  − 4 a (t −t′ )  dt ′
t
1
ϑ (r, t ) =
4aπ ρc ∫0 A
e (III-33)
(t − t ′)1 2
Koristeći ovdje supstituciju

r rdt ′
ϕ= odnosno dϕ = (a)
4a (t − t ′) 4 a (t − t ′)
32

i za vremenski konstatnu izdašnost toplinskog izvora, dobiva se jednadžbu temperaturnog


polja oko jednog ravninskog kontinuiranog toplinskog izvora


rΦ dϕ
ϑ (r, t ) = ∫ e −ϕ
2

λ2A r 4 at
ϕ2

  r2 

r Φ  4at 1  − 4 at   r 
= e − erfc  (III-34)
λ 2 A  r π  4at  
 

64
3 Pomični toplinski izvori

3.1 Općenito

U pasusima 1 i 2 ovog poglavlja razrađena su temperaturna polja zbog djelovanja


trenutnih i kontinuiranih toplinskih izvora. Dotični su modeli, kako je pokazano i na
određenim primjerima, imali svakako i svoje određene praktične aplikacije. Također i
pomični toplinski izvori nalaze svoju primjenu u čitavom nizu tehnoloških procesa, kao
što su npr. obrada metala skidanjem strugotine ili zavarivački (navarivački) procesi.
Proračun temperaturnog polja u krutini oko pomičnog toplinskog izvora može se
modelirati na način da se krutina giba a toplinski izvor miruje, ili da se toplinski izvor
giba a da krutina miruje. Za model naših daljnjih razmatranja uzet će se potonji.
I za proračun temperaturnog polja u slučaju pomičnog toplinskog izvora koristit će se
princip superpozicije, po kojem temperaturna promjena u bilo kojoj točki krutine dobiva
kao suma temperaturnih promjena zbog širenja njegovih elementarnih iznosa topline,
uzimajući pri tomu vrijeme i mjesto (poziciju) njegova djelovanja. Budući da toplinski
izvor djeluje u vremenu kontinuirano, može se elementarne temperaturne priraste dϑ
integrirati kao sumu (integral) djelovanja toplinskog izvora unutar beskonačno malih
vremenskih odsječaka, tj.

t
ϑ = ∫ dϑ (III-35)
0

Rješenje integrala (III-35) prikazat ćemo za tri esencijalna pomična toplinska izvora:
kontinuirani točkasti toplinski izvor koji djeluje na površini jednostrano ograničenog
tijela; kontinuirani linijski toplinski izvor koji djeluje u neograničenoj ploči i ravninski
toplinski izvor koji djeluje u neograničenom štapu. Ti se slučajevi javljaju i u
praktičnim problemima kao što su zagrijavanje određenih komada plamenikom,
navarivanje navara na masivna tijela, sučeono (tupo) zavarivanje limova itd.

3.2 Temperaturno polje oko pomičnog točkastog toplinskog izvora

Neka se jedan pomični točkasti toplinski tok giba, po površini polubeskonačnog tijela, u
smjeru osi x konstantnom brzinom w, kako to kvalitativno prikazuje slika III-8.
X0

wt′ wdt′ x
00 0′ 0 X0 ; x

w (t - t′ )
0
Y
y=

wt R′
r

z = Z0

Y0 y
A

Z0 z

Slika III-8. Uz pojašnjenje temperaturnog polja oko


pomičnog točkastog toplinskog izvora

65
Točka 00 predstavlja ishodište nepomičnog koordinatnog sustava X0, Y0, Z0 i ujedno
mjesto početka, t = 0, djelovanja pomičnog točkastog izvora. Os 00X0 predstavlja ujedno
i pravac gibanja toplinskog izvora, os 00Y0 leži na gornjoj (rubnoj) površini
polubeskonačne krutine, a os 00Z0 je okomita na tu ravninu i usmjerena u krutinu. Pri
konstantnoj brzini u vremenskom trenutku t (računatom od početka djelovanja) nalazi se
toplinski izvor u točki 0 koja je od koordinatnog ishodišta 00 udaljena za iznos wt. U
točki 0, tj. u trenutnom položaju toplinskog izvora leži ishodište pomičnog koordinatnog
sustava x,y,z, čije se koordinatne osi 0x, 0y i 0z podudaraju sa smjerovima osi
nepomičnog koordinatnog sustava.
Toplinski izvor mora se nakon t′ vremena djelovanja naći u točki 0′ s koordinatama
(wt′,0,0). U beskonačno malom vremenskom intervalu dt′ oslobodi u točki 0′
elementarni iznos topline Φdt′. Taj iznos oslobođene topline širi se u krutini u vremenu
t-t′ i u vremenu t u točki A(x0,y0,z0) izaziva elementarnu temperaturnu promjenu dϑ(t′).
Sumiraju li se ove elementarne temperaturne promjene unutar cjelokupnog vremenskog
intervala t djelovanja toplinskog izvora, dobiva se stvarnu promjenu temperature ϑ(t)
promatrane točke. Tu se temperaturu može izraziti shodno jednadžbi (III-35) u obliku

t
ϑ (t ) = ∫ dϑ (t ′) (III-36)
0

Elementarnu temperaturnu promjenu dϑ(t′) može se izraziti jednadžbom (III-4) koja


opisuje temperaturno polje oko jednog trenutnog točkastog toplinskog izvora. Budući
da toplinski izvor u promatranom slučaju ne djeluje u ishodištu koordinatnog sustava,
mora se radijus vektor točke A, tj. kvadrat udaljenost 0′A izraziti sljedećom jednadžbom

R ′ 2 = (0' A ) = ( x0 − wt ) + y 02 + z 02
2 2
(III-37)

Trajanje širenja topline od, u točki 0′, trenutnog točkastog izvora iznosi t - t′.
Uvrštavanjem ovog vremena, kao i jed. (III-37) u jednadžbu (III-4) dobiva se

 ( x0 − wt ′ )2 + y02 + z02 
− 
2Φ dt ′  4 a (t −t ′ ) 
dϑ ( x 0 , y 0 , z 0 , t ) = 3
e  
(III-38)
cρ (4πa (t − t ′)) 2

pri čemu je

0 ≤ t′ ≤ t

(Broj 2 u jednadžbi za toplinski tok proizlazi iz činjenice da su jednadžbe za pomični


točkasti toplinski izvor izvedene na modelu beskonačnog tijela, a kako promatrano
tijelo spada u model polubeskonačnog, potrebno je uvrstiti dvostruku vrijednost
toplinskog toka od strane toplinskog izvora koji se giba po gornjoj površini
polubeskonačnog tijela.)

Uvrštavanjem (III-38) u (III-35) dobiva se jednadžba koja opisuje temperaturno polje


oko pomičnog točkastog toplinskog izvora za cjelokupno vrijeme t njegova djelovanja

66
 ( x0 − wt ′ )2 + y02 + z02 
− 
2Φ dt ′
t
 4 a (t −t ′ ) 
ϑ ( x0 , y 0 , z0 , t ) = ∫ 3
e  
(III-39)
0 cρ (4πa (t − t ′)) 2

Rješenje se gornjeg integrala bitno pojednostavnjuje ako se jednadžbu prevede na


pomični koordinatni sustav x, y, z , pri čemu se njegovo ishodište 0 podudara s
pozicijom djelovanja pomičnog toplinskog izvora, slika III-8. U tom je slučaju
jednostavna veza između koordinata pomičnog i koordinata nepomičnog sustava

x = x0 − wt; y = y0 ; z = z0 (III-40)

Kvadrat radijus vektora, r2 = (0A)2, u tom slučaju je

r2 = x2 + y2 + z2 (III-41)

Nadalje neka se u gornji integral uvede i pomoćna varijabla

t ′′ = t − t ′ , pa je x0 − wt ' = x + wt ′′ (a)

Uvođenjem (a), (III-41) i (III-40) u (III-39) slijedi

  ( x + wt ′′ )2 + y 2 + z 2 
 − 
2Φ dt ′′
t
  
ϑ ( x, y , z, t ) =
4 at ′′
∫   
3 3
e (b)
cρ (4aπ )2 0
t ′′ 2

 wx w2t ′′ r 2 
− − 
2Φ dt ′′  2 a 4 a − 4 at ′′ 
t
ϑ ( x, y , z, t ) = 3 ∫ 3
e  
(c)
cρ (4aπ )2 0
t ′′ 2

Izraz (c) se lako transformira na konačni oblik jednadžbe temperaturnog polja u krutini
po čijoj se površini giba točkasti toplinski izvor, napisan u pomičnom koordinatnom
sustavu

w2t ′′ r 2
− −

wx t 4 a 4 at ′′
− e
ϑ ( x, y , z, t ) = 3
e 2a
∫ 3
dt ′′ (III-42)
cρ (4aπ ) 2 0
t ′′ 2

Ako uvedemo supstituciju

r rdt ′′
ϕ= , a time je dϕ = (a)
4at ′′
3
4 a ⋅ t ′′ 2

te

λ = aρc (b)

67
tada se gornju jednadžbu može napisati u obliku

 2 w2 r 2 
∞  −ϕ − 
Φ −
wx
 
ϑ (r, t ) = ϑ1 ( x, y , z, t ) = 3
e 2a
∫e  16 a 2ϕ 2 
dϕ (III-43)
2 rλπ 2 r 4 at

Sljedeći korak je rješenje integrala u gornjoj jednadžbi za različite vrijednosti veličina


koje se javljaju u njezinoj strukturi. Integrali ovakve vrste nisu uvijek rješivi u
zatvorenom obliku, pa se mora primijeniti neku od poznatih približnih matematičkih
metoda.

3.2.1 Temperaturno polje u kvazistacionarnom stanju

Prati li se u temperaturno polje vezano za pomični toplinski izvor, uočit će se da nakon


određenog vremena temperaturno polje ostaje vremenski nepromijenjeno. Takvo
postignuto toplinsko stanje naziva se graničnim ili kvazistacionarnim toplinskim
stanjem. Po postizanju toga toplinskog stanja krutine, odnosno toplinskog zasićenja,
njezino temperaturno polje slijedi toplinski izvor bez da se pri tomu ono mijenja.
Stoga se toplinsko ponašanje krutine na koju djeluje pomični toplinski izvor može
podijeliti u dva vremenska perioda:

I. Period postizavanja toplinskog zasićenja unutar kojeg temperature, vezane za


toplinski izvor, se povećavaju.
II. Period širenja topline u postignutom graničnom stanju, u kojem temperaturno
polje u krutini ostaje nepromijenjeno.

Kvazistacionarno toplinsko stanje (temperaturno polje) teorijski se postiže kada vrijeme


t djelovanja pomičnog toplinskog izvora teži u beskonačnost.

3.2.1.1 Pomični točkasti toplinski izvor koji se giba po površini polubeskonačnog


tijela

Za taj slučaj granice integracije u jednadžbi (III-43) su 0 do ∞, pa se može pisati

 2 w2 r 2 
wx ∞  −ϕ − 
Φ −  
ϑ (r, t ) = ϑ1 ( x, y , z, t → ∞ ) = 3
e 2a
∫e  16 a 2ϕ 2 
dϕ (a)
2 rλπ 2 0

Poznato je rješenje određenog integrala oblika

∞ m2
−ϕ 2 −
π
∫e
ϕ2
dϕ = e −2 m (b)
0
2

Iz strukture (a) vidi se da veličina m u konkretnom slučaju ima značenje

wr
m= (c)
4a

68
Iskoristivši (c) i (b) jednadžbu (a) se može napisati u konačnom obliku

   
 −  x 2 + y 2 + z 2 + x  
w w
Φ  − 2 a (r + x )  Φ
ϑ ( x, y , z ) = e = e 2a  
(III-44)
2πλr 2πλ x 2 + y 2 + z 2

Pomoću bezdimenzijskih veličina

2πλaϑ
Θ= (a)

wx
ξ= (b)
a

wy
η= (c)
a

wz
ζ = (d)
a

γ 2 = η2 + ζ 2 (e)

jednadžbu (III-44) se može napisati u bezdimenzijskom obliku

 −0 , 5 ξ 2 +η 2 +ζ 2 +ξ  
 
 
e
Θ (ξ ,η , ζ ) = (III-45)
ξ 2 +η2 + ζ 2

Bezdimenzijsko temperaturno polje u ravnini (ξ, η) u desno pomičnog toplinskog izvora


prikazuje slika (III-9)
η
1,5

Θ= 1
1,0 Θ = 0,5

0,5
Θ= 2

-2,0 -1,5 -1,0 -0,5 0 0,5 1,0 ξ

-0,5

-1,0

-1,5

Slika III-9. Temperaturno polje u ravnini (ξ,η) u kojoj


se u desno točkasti toplinski izvor

69
Iz slike je vidljivo da do ‘’kompresija’’ izotermi dolazi ispred toplinskog izvora,
odnosno ispred toplinskog izvora uspostavljaju se bitno veći temperaturni gradijenti.

Primjer III-3 Na površini jednog masivnog nelegiranog čeličnog komada navaruje se navar pomoću
jedne obložene elektrode promjera promjera žice 3,25 mm. Jakost istosmjerne struje pri tome iznosi
I = 140 A, a napon luka je U = 25 V. Od ukupno razvijene topline neka 80% ulazi u krutinu. Nadalje neka
se fizikalna svojstva krutine uzmu za temperaturu 400 oC. Brzina gibanja električnog luka je
w = 3,3 mm/s, a širina navara neka iznosi 10 mm. Početna temperatura čeličnog komada je 20 oC.
Potrebno je odrediti proračunsku širinu navara kao i zonu strukturne promjene
Rješenje: Fizikalna svojstva promatranog nelegiranog čelika su:

ρ = 7730 kg/m3; λ = 45 W/(m K); c = 600 J/(kgK); a = 9,6 ⋅10-6 m2/s, a temperatura topljenja mu je
ϑs = 1470 oC.

Promatra li se električni luk kao pomični toplinski izvor koji se giba po površini polubeskonačnog tijela,
tada se za proračun temperaturnog polja mogu koristiti jednadžbe jednadžbe (III-44) i (III-45) na način da
se toplinski tok Φ računa prema jednadžbi:

Φ = UI ⋅ 0,8 = 25 ⋅ 140 ⋅ 0,8 = 2800 W

Temperaturno polje na gornjoj površini komada (ravnina ξ, η ), dobije se ako se u jednadžbu (III-45)
uvrsti ζ = 0;

  
 − 0 , 5 ξ 2 +η 2 +ξ  
   
  
Θ (ξ , η ) =
e
(a)
2 2
ξ +η

Sa supstitucijom

2 2
µ = ξ +η (b)

izraz (a) se transformira na oblik

−0 , 5 ( µ +ξ )
e
Θ = (c)
µ

koji se lako preinačuje

ξ = − µ − 2ln (µΘ ) (d)

(Prema gornjoj jednadžbi, za zadani Θ nacrtano je i bezdimenzijsko temperaturno polje na slici III-9.)

Bezdimenzijsku temperaturu računamo prema (a), jednadžba iza (III-44)

Θ=
2πλa ϑs − ϑp( ) = 2π ⋅ 45 ⋅ 9,6 ⋅ 10 (1470 − 20) = 0,426
−6

wΦ 0,0033 ⋅ 2800

Iteracijskim postupkom, za različite ξ iz naznačenog intervala i izračunatog Θ = 0,426, rješavajući


jednadžbu (d) dobiva se

ηmaks = 1,37 za ξ =0,67, što znači da je µ = 1,525

Kako je

70
w
η maks = y maks
a

iz nje se dobiva računska vrijednost širine navara

−6
a 9,6 ⋅ 10
y maks = η maks = 1,37 = 0,003985 m = 3,985 mm ≈ 4 mm.
w 0,0033

Dobivena računska vrijednost je iznenađujuće dobra, u odnosu na eksperimentalno utvrđenu vrijednost


širine navara 5 mm. Eksperimentalna širina i mora biti veća zbog lećastog oblika navara!
Poznato je da kod nalegiranih ugljičnih čelika do strukturne promjene dolazi pri temperaturama iznad
400 oC, pa se stoga mogu formirati veličine:

Θ=
(
2πλa ϑs − ϑp ) = 2π ⋅ 45 ⋅ 9,6 ⋅ 10 (400 − 20) = 0,112
−6

wΦ 0,0033 ⋅ 2800

s kojom se također iteracijskim postupkom kao i u prethodnom slučaju odredi

ηmaks=3,23 za ξ =3,1, pa je širina toplinski utjecajne zone

−6
a 9,6 ⋅ 10
y maks.zut = η maks = 3,23 ≈ 0,010 m = 10 mm
w 0,0033

što znači da je širina zone utjecaja topline (ZUT) dva puta veća od širine navara!

Primjer III-4 Po površini polubeskonačnog tijela, slika III-10, giba se točkasti toplinski izvor brzinom
0,1 cm/s. Snaga (izdašnost) toplinskog izvora 4,178 kW. Koeficijent temperaturne vodljivosti krutine je
0,1 cm2/s, a koeficijent vodljivosti topline je 41,87 W/(m K). Potrebno je odrediti kvazistacionarno
temperaturno polje:
a)- u ravnini 0,x,y (ravnini u kojoj se u smjeru osi x giba toplinski izvor)
b)- u obliku ϑ = f (x,y) s paramatarskom vrijednosti koordinate y
c)- u obliku ϑ = f1(x,w) s parametarskom vrijednosti brzine w gibanja točkastog toplinskog izvora

x Rješenje. Zadani problem se rješava prema


jednadžbama iz prethodnog pasusa sukscesivno kako
slijedi:

0 a) - temperaturno polje u ravnini 0,x,y ako se u


jednadžbu (III-45) uvrsti ζ = 0, pa je
y
v   
 −0 , 5 ξ 2 +η 2 +ξ  
  
  
Θ (ξ , η ) =
e
2 2
ξ +η
z (a)

u kojoj su veličine ξ i η određene jednadžbama


Slika III-10. Uz pojašnjenje primjera III-4.
wx 0,1x
ξ = = =x (b)
a 0,1

wy
η= = y (c)
a
Bezdimenzijska temperatura Θ (ξ,η) je također izvedena i računa se prema izrazu

71
2πλaϑ 4π ⋅ 0,4187 ⋅ 0,1ϑ
Θ = = = 0,000627ϑ (d)
wΦ 0,1 ⋅ 2 ⋅ 4187

Uvrštavanjem (d), (c) i (b) u (a) dobiva se dimenzijsko temperaturno polje u ravnini 0,x,y u funkciji
zadanih fizikalno tehnoloških parametara i dimenzijskih koordinata x i y, u odnosu na poziciju točkastog
izvora. Koordinate treba uvrstiti u cm, s time da su pozitivne koordinate x onih točaka koje leže ispred
točkastog toplinskog izvora:

 
− 0 ,5 x 2 + y 2 + x  −0,5 
x2 + y2 + x 
   
ϑ ( x , y ) = 1594,9
e e
= 1594,9 (e)
2 2 2 2
x +y x +y

Slika 3-11a pokazuje izoterme 1500 - 200 oC koje se zatvaraju unutar naznačenih koordinata ravnine
0,x,y, dok se izoterme 100 i 50 oC ne zatvaraju. U točki djelovanja toplinskog izvora, x = y = 0,
temperatura teži u beskonačnost.
ϑ
1600

-12 -8 -4 0 cm 4 y = 0 cm °C
-6
cm 1000°
1200
-4
1500°
1
-2
800
0
x
60

40
30



2 20

2 400
4 800°
100°
50 ° 3
6
x
y
-12 -8 -4 0 cm 4

Slika III-11a. Kvazistacionarno temperaturno polje Slika III-11b. Kvazistacionarno temperaturno


u ravnini 0, x, y oko točkastog polje u ravnini ϑ , x sa
pomičnog izvora y = 0, 1, 2 i 3 cm

Slika jasno pokazuje kako dolazi do velikih temperaturnih gradijenata u krutini ispred toplinskog izvora,
što se kvantitativno iščitava iz slike III-11a. Tako se vidi da je temperaturni pad od temperature ∞ do
50 oC ispred (desno od) toplinskog izvora praktički na x = 2,5 cm, dok je apsolutna vrijednost x za isti
temperaturni pad, daleko veća iza (lijevo od) toplinskog izvora. Crtkana linija u gornjoj slici povezuje
maksimalne vrijednosti koordinata y, koju zahvaća pojedina izoterma.

b) Iz jednadžbe (e) lako je napraviti kvantitativni prikaz u ravnini ϑ,x u kojemu se koordinatu y uzima
kao parametarsku veličinu. Tako dijagram na slici III-11b prikazuje temperaturno polje u ravnini ϑ,x
pri čemu su za vrijednosti parametra y uzete vrijednosti y = 0, 1, 2 i 3 cm. Dijagram jasno pokazuje
također velike temperaturne gradijente ispred toplinskog izvora, ali i znatni temperaturni pad s
povećanjem koordinate y. Iz dijagrama se vidi da za određenu vrijednost y vrijednost temperature
postiže svoj maksimum (lokalni ekstrem!). Vrijednost koordinate x (stacionarne točke) dobije se iz
uvjeta:

72
  
−0 , 5  x 2 + y 2 + x  
 dϑ  d  e   
  = 0 ⇒  1594,9 
 dx  y dx  2
x +y
2

 y

odakle se nakon naznačenih operacija dobiva jedna jednadžba oblika

(
x x 2 + y 2 + x 2 + y 2 + 2x = 0 ) (f)

iz koje se za zadanu vrijednost koordinate y pokušavanjem odredi vrijednost apscise x m u stacionarnoj


točki. Za tako određene koordinate stacionarnih točaka odredi se vrijednost maksimalnih temperatura,
koje su prikazane crtkanom linijom na slici III –11b. U tom dijagramu ucrtane su maksimalne vrijednosti
temperatura za y = 1, 2 i 3 cm. Ucrtana je i temperaturna linija za y = 0. Dakako njezina maksimalna
vrijednost teži u ∞ za vrijednost y = 0, a što pokazuje i jednadžba (f), xm → 0. Kako pokazuju dobiveni
rezultati vrijednost maksimalne temperature se sve više pomiče u lijevo od mjesta djelovanja toplinskog
izvora, s povećanjem koordinate y.

c) U ovom se pitanju želi ispitati utjecaj brzine gibanja točkastog toplinskog izvora na temperaturu
točaka krutine koje leže na osi 0,x, tj. osi gibanja toplinskog izvora. Za točku A, koja ima negativnu
os x, (x < 0), slika III- 12a e x = -r, pa isčezava suma u eksponentu jednadžbe (III-44),

1600

1400

1200
τ, °C

1000
R = -x R = +x v=0
A B x 800
/s

cm/s
m

negativna pozitivna
,2 c

poluos poluos
-0

x =0 600
w 0

y
400

z 200 0,
05
0, 2
1
0,

0
-10 -8 -4 -2 -6 0 2 4 6
x

Slika III-12a. Uz pojašnjenje pozitivne i negativne Slika III-12b. Temperaturno polje po osi x u funkciji
vrijednosti koordinate x brzine gibanja toplinskog izvora

pa ona prelazi u oblik

Φ
ϑ (r ) =
4187 1591,5
= = (g)
2πλr 2π ⋅ 0,4187r r

iz kojeg proizlazi da vrijednost temperature točaka krutine koje leže na osi x < 0, ne ovisi o brzini w
gibanja toplinskog izvora. Kvantitativne vrijednosti temperatura, za zadane ostale uvjete, prikazuje
dijagram na slici III-12b.
No točke krutine koje leže na osi x > 0, (točke krutine ispred toplinskog izvora), je vrijednost +x ujedno i
radijus vektor dotičnih točaka, tj., x = r, pa iz (III- 44) slijedi relevantna jednadžba temperaturnog polja

73
wr
Φ −
ϑ (r = x ) =
1591,5 −10 wr
e a
= e (h)
2πλr r

Gornju funkciju (temperaturno polje) za brzine gibanja izvora 0; 0,05; 0,1 i 0,2 cm/s kvantitativno
prikazuje dijagram na slici III-12d. Zbog toga što je vrijednost eksponenta u gornjoj jednadžbi uvijek
negativna, to ima za posljedicu da s povećanjem brzine gibanja toplinskog izvora dolazi ispred njega do
bržeg temperaturnog pada, a time i do mogućnosti manjeg iznosa širenja topline u području materijala
ispred toplinskog izvora. Ako bi se radilo o velikoj brzini gibanja toplinskog izvora, tada bi se cjelokupno
širenje topline praktički odvijalo u području materijala (krutine) iza toplinskog izvora.

3.2.1.2 Linijski toplinski izvor koji se giba po površini tankog beskonačnog lima

Slika III-13 kvalitativno prikazuje jedno kvazistacionarno temperaturno polje u limu


debljine δ.

X0
wt x

r ϕ

y
A
00 0 X0; x
δ

Y0 y
Z0 z

Slika III-13. Uz pojašnjenje kvazistacionarnog temperaturnog polja u ploči (limu)


debljine δ po kojoj se giba linijski toplinski izvor

Linijski toplinski izvor konstantnog učina Φδ , W/m, giba se jednoliko brzinom w u


ravnini X0,00,Y0 (nepomični koordinatni sustav) u smjeru osi X0. U toj se ravnini ploču
smatra dimenzijski neograničenom. Granične (rubne) površine z = 0 i z = δ odaju
toplinu prema okolišu temperature ϑ0. Iznos izmijenjene topline proporcionalan je
ukupnom koeficijentu prijelaza topline α. Dakako, u promatranom modelu ne postoJi
temperaturni gradijent u ploči u smjeru osi z.
Za iznalaženje jednadžbe temperaturnog polja u ovako definiranom modelu koristi se
analogna procedura kao u 3.2.1.1, tj., princip prostorno-vremenske superpozicije.
Temperaturno polje, vezano za pomični koordinatni sustav x,0,y, može se po tom
principu izraziti jednadžbom

  w2  r2 
t −  ′′
Φ δ − wx  4 a + b  t − 4 at ′′  dt ′′
ϑ ( x, y , t ) = e 2 a ∫ e    
(III-46)
2πλδ 0
t ′′

U gornjoj jednadžbi radijus vektor r, se računa dakako u odnosu na pomični koordinatni


sustav prema jednadžbi

74
r2 = x2 + y2 (III-47)

a veličina b, s-1, naziva se koeficijentom temperaturnog odavanja. Ona ustvari označuje


intenzitet odavanja topline s površina, z = 0 i z = δ ploče prema okolišu. Računa se
prema jednadžbi, a koja proizlazi iz bilance energije na elementarni volumen ploče

2αϑ
b= (III-48)
cρδ

Analitičko rješenje integrala u jednadžbi (III-46), a time i temperaturnog polja, nije


moguće. Rješenje je moguće nekom od numeričkih metoda.

Ako bi vrijeme t → ∞, tada bi se radilo o tzv. rješenju kvazistacionarnog temperaturnog


polja u ploči po kojoj se giba linijski toplinski izvor.

  w2  r2 
∞ −  ′′
Φ δ − wx  4 a + b  t − 4 at ′′  dt ′′
ϑ ( x, y , t → ∞ ) = e 2 a ∫ e    
(a)
2πλδ 0
t ′′

Lako je pokazati da je za taj slučaj moguće analitičko rješenje gornjeg integrala. Uzevši
pomoćne supstitucije oblika:

 w2  dv
v =  + b t ′′ ⇒ dt ′′ = 2 (b)
 4a  w
+b
4a

 w2 b 
u 2 = r 2  2 +  (c)
 4a a

Uvrštavanjem (c) i (b) u (a) slijedi prepoznatljivi oblik odnosne jednadžbe

 u2 
∞  −v − 
Φ δ − wx  4 v  dv
ϑ ( x, y ) = e ∫ e
2a
(d)
2πλ 0
v

Integral u gornjoj jednadžbi može se prevesti u poznato rješenje

 u2 
∞  −v − 
 v  dv
∫e = 2 K 0 (u )
 4
(e)
0
v

Funkcija K0(u) predstavlja tzv. Besselovu funkciju imaginarnog argumenta druge vrste i
nultog reda. Njezine su vrijednosti za različite vrijednosti argumenta date u tablici
(III-2) u Prilogu.
Uvrštavanjem (e), (c) u (d) dobiva se konačni oblik jednadžbe kvazistacionarnog
temperaturnog polja u beskonačnoj ravnoj ploči debljine δ po kojoj se giba

75
konstantnom brzinom w, u smjeru osi x, linijski toplinski izvor konstantne snage
(izdašnosti) Φδ

Φ δ − wx  w 2 b 
ϑ ( x, y ) = ϑ (r, x ) = e 2a K 0  r + (III-49)
2πλ  4a 2 a 
 

Ako bi se zanemarilo odavanje topline sa graničnih površina ploče (adijabatske


površine), tada u gornju jednadžbu treba uvrstiti b= 0, pa se dobiva

Φ δ − wx  rw 
ϑ (r, x ) = e 2a K 0   (III-50)
2πλ  2a 

a ako bi se radilo o zagrijavanju ploče nepomičnim toplinskim izvorom, tada se


stavljajući u (III-49) w = 0, dobiva temperaturno polje ploče za stacionarno stanje

Φδ  b
ϑ (r ) = K 0  r  (III-51)
2πλ  a 

U literaturi se može naći i bezdimenzijski oblik jednadžbe (III-50). Definirajući


bezdimenzijsku nadtemperaturu Θδ, bezdimenzijske koordinate ξ i η

2πλϑ
Θδ = (III-52)
Φδ

wx
ξ= (f)
a

wy
η= (g)
a

jednadžbu (III-50) lako se prevodi na bezdimenzijski oblik

( )
ξ

Θ (ξ ,η )δ = e 2 K 0 ξ 2 + η 2 (III-53)

Primjer III-5 Potrebno je odrediti temperaturno polje pri tupom zavarivanju dva lima. Zavarivanje se
vrši pomičnim linijskim toplinskim izvorom učina Φ = 4187 W, konstantne brzine gibanja w = 0,1 cm/s.
Debljina lima iznosi δ = 1cm, koeficijent temperaturne vodljivosti λ = 0,4187 W/(cm K), koeficijent
temperaturne vodljivosti lima je a = 0,1 cm2/s a koeficijent temperaturnog odavanja je b = 28⋅10-4 s-1.
Temperaturno polje prikazati sljedećim načinima:
a)- u gornjoj ravnini x,0,y
b)- u ravninama y = konst. koje su paralelne s ravninom prolaza toplinskog izvora x,0,z
c)- u poprečnim ravninama x = konst.

Rješenje. Za rješenje traženih oblika temperaturnih polja polazi se od jednadžbe (III-49). Izdašnost
toplinskog izvora, svedena na debljinu lima δ je

76
Φ 4187
Φδ = = = 4187 W/cm
δ 1

a) Temperaturno polje u ravnini x,0,y dobije se uvrštavanjem zadanih fizikalno geometrijskih veličina u
jednadžbu (III-49)

Φδ −
wx
 2 
ϑ ( x , y ) = ϑ (r , x ) =
w b
e 2a
K0  r + =
2πλ  2
a 
 4a

4187 −
0 ,1 x
 0,1
2
28 ⋅ 10
−4 
2⋅0 ,1
K0  x + y 
2 2
e +
2π ⋅ 0,4187  4 ⋅ 0,1
2 
 0,1 

(
= 1591,5e −0,5 x K 0 0,527 x 2 + y 2 ) (a)

Uvrštavanjem koordinata x,y u gornju jednadžbu u cm, te koristeći podatke o Besselovoj funkciji iz
Priloga, dobiva se temperaturno polje koje kvantitativno prikazuje slika III-14b s time da slika III-14a
prikazuje skicu lima s pozicioniranim koordinatnim sustavom.

-6
x cm
-4

-2

110
0 0
y
2 800 °
500 ° 1600 °
4
°
δ

300 ° 250
6
z -20 -16 -12 -8 -4 0 cm 4

Slika III -14a. Pomični koordinatni sustav pri Slika III-14b. Kvazistacionarno temperaturno polje
tupom zavarivanju limova u ravnini x ,0, y (Jednadžba (a))

Dakako da je prikazano temperaturno polje isto kako u ravnini z = 0 i ravnini z = δ. To proizlazi iz


činjenice da ne postoji temperaturni gradijent u limu u smjeru osi z. U isti dijagram su crtkanom linijom
povezane maksimalne vrijednosti y (širine lima) za pojedine temperature. Ta crtkana linija ujedno je i
linija razgraničenja smjera širenja topline u limu, kako to pokazuju strelice. Iz dijagrama se lako uočuje
da se najveći temperaturni gradijenti postižu u točkama na osi x > 0; tj., po osi x ispred djelovanja
pomičnog toplinskog izvora. U tom su području kako se vidi izoterme najjače ‘’komprimirane’’.

b) Pomoću jednadžbe (a) lako je kvantitativno nacrtati i temperaturno polje u ravninama yi = konst.
Tako dijagram na slici III-14c prikazuje temperaturno polje u funkciji koordinate x za sljedeće
parametrske vrijednosti y: 0; 0,6; 1,2; 2,4 i 3,6 cm.

77
ϑ
ϑ
1600
1600 x 0 cm 0 +0,6 0
y 0 cm 0 0,6 0,6
°C
0 °C -3,6
1200
1,2 1200
6

2,4 800
800 +1,2

3,6 -12
400 400

x y
0
-20 -16 -12 -8 -4 0 cm 4 -6 -4 -2 0 2 4 cm 6

Slika III-14c. Temperaturno polje u Slika III-14d. Temperaturno polje u


ravninama yi = konst. ravninama xi = konst.

Iz dijagrama se vidi da s porastom y vrijednost temperature lima opada. Nadalje sa svaku vrijednost y
postiže se maksimalnu vrijednost temperature (lokalni ekstrem!). Vrijednost tog maksimuma opada i
pomiče se u lijevo s porastom y.

c) Ako se jednadžbu (a) iskoristi za izračunavanje temperaturnog polja u ravninama xi = konst. dobiju
se kvantitativne vrijednosti koje prikazuje dijagram na slici III-14d. U tom su dijagramu temperature
prikazane u funkciji y za vrijednosti x: 0; 0,6; 3,6; 6; 12 i - 12 cm. Vidi se se maksimalne vrijednosti
postižu na y = 0, i oni opadaju s porastom x. Nadalje za manje pozitivne vrijednosti x dobivene
krivulje su strmije.

3.2.1.3 Ravninski pomični toplinski izvor u beskonačnom štapu

Ravninski toplinski izvor čiji je toplinski učin jednoliko raspoređen po poprečnom


presjeku, 2A, štapa giba se jednolikom brzinom w u smjeru osi x, slika III-15. Štap je u
smjeru osi x beskonačan i sa svojih površina prema okolišu temperature ϑ0 = 0, odaje
toplinu konvekcijom i zračenjem. Sveukupni koeficijent prijelaza topline je α.
Temperatura štapa po njegovu presjeku je konstantna, a temperaturni gradijent postoji
samo u smjeru osi 00X0, odnosno 0x.

ΘA

0,8

wt x 0,6
0 A (x, 0; 0)
0,4

X0 ; x 0,2
00 X0 0
-8 -6 -4 -2 0 1 2 3 4 ξ

Slika III-15. Ravninski pomični toplinski izvor Slika III-16. Bezdimenzijsko kvazistacionarno
u beskonačnom štapu temperaturno polje u štapu

78
Koristeći princip vremensko prostorne superpozicije, temperaturno polje u štapu u
odnosu na pomični koordinatni sustav izražava se jednadžbom

  w2  x2 
 − + b  t ′′−
Φ 
dt ′′
wx t

ϑ ( x, t ) = 1
e 2a
∫e
  4 a  4 at ′′ 
1
(III-54)
cρA(4aπ ) 2 0 (t ′′)2
U gornjoj jednadžbi je 0 ≤ t″≤ t, a koeficijent b se računa prema jednadžbi

αO
b= (III-55)
c ρA

u kojoj veličina O predstavlja opseg (perimetar) štapa.


Ako bi vrijeme t → ∞ tada bi se uspostavilo tzv. kvazistacionarno temperaturno polje u
štapu oko pomičnog toplinskog izvora. Za taj slučaj postoji rješenje gornjeg integrala,
kojeg se može naći u literaturi [7], s time da se gornji integral svede na oblik za koji se
nudi rješenje u naznačenoj literaturi

  w2  x2 
 − + b  t ′′− 
∞   4 a  4 at ′′ 
e
I =∫ dt ′′ (a)
0 t ′′

Ako u gornji integral uvedemo pomoćne veličine

w2 x2
B= + b; C= (b)
4a 4a

istoga se može napisati u obliku

c
∞ − Bt ′′−
t ′′
e
I=∫ dt ′′ (c)
0 t ′′

Usvojivši supstituciju

1 dt ′′
t ′′ = u; du = dt ′′ → = 2du (d)
2 t ′′ t ′′

integral (c) može se napisati u obliku


 − Bu 2 − uC2 
2 ∫  e du
 (e)
0 

Rješenje gornjega integrala može se naći u [7] i ono ima oblik

79

 − Bu 2 − uC2 
I = 2 ∫  e du = 2 ⋅ 1 π e −2 BC
(f)
 2 B
0 

Vraćanjem (f), (b) u jednadžbu (III-54) dobiva se kvazistacionarno temperaturno polje u


beskonačnom štapu s pomičnim ravninskim izvorom i nametnutim rubnim uvjetima 3.
vrste

Φ
x 
−  w + w + 4 ab 
2

ϑ (x ) = e 2a  
(III-56a)
cρA w 2 + 4ab

Dobiveno rješenje se odnosi na temperaturno polje za x > 0, tj., za točke štapa koje leže
ispred toplinskog izvora. Za točke za koje je x ≤ 0, tj. za točke štapa koje leže iz
toplinskog izvora rješenje je

Φ
ϑ (x ) = (III-56b)
Acρ w 2 + 4ab

Ako bi zanemarili utjecaj odavanja topline prema okolišu, tj. ako bi se radilo o štapu s
adijabatskim granicama (α = 0 a time je i b = 0), tada se rješenje temperaturnog polja
dobiva na način da se u gornje jednadžbe uvrsti b = 0, pa je:

 Φ
ϑ (x ) =  ; za x ≤ 0; (III-57a)
 Aρcw

 Φ −
wx
ϑ (x ) =  e a ; za x > 0 (III-57b)
 Aρ cw

Gornje se jednadžbe mogu napisati u i bezdimenzijskom obliku, ako se uvede


bezdimenzijska temperatura ΘA i bezdimenzijska koordinata ξ

Aρcwϑ
ΘA = (III-58)
Φ

wx
ξ= (III-59)
a

Θ (ξ )A = 1; za ξ ≤ 0 (III-60a)

Θ (ξ )A = e −ξ ; za ξ > 0 (III-60b)

Kvantitativni prikaz jednadžbi (III-59a) i (III-59b) prikazuje dijagram na slici III-16. Iz


dijagrama se vidi da dolazi do snažnih temperaturnih gradijenata u osi x ispred
djelovanja pomičnog ravninskog toplinskog izvora. Temperatura osi x

80
kvazistacionarnog stanja na i iza položaja djelovanja izvora ostaje konstantna i jednaka
jedinici.

3.3 Toplinsko zasićenje i temperaturno izjednačavanje

3.3.1 Period toplinskog zasićenja

U prethodnom pasusu 3.2 obrađeno je temperaturno polje u kvazistacionarnom stanju


pri gibanju točkastog toplinskog izvora po površini polubeskonačnog tijela, gibanju
linijskog toplinskog izvora po površini tanke beskonačne ploče, te gibanju ravninskog
toplinskog izvora u beskonačnom štapu. Jednadžbe su pokazale da u tom
kvazistacionarnom stanju temperaturno polje ostaje vremenski nepromijenjeno, ukoliko
se ono promatra u odnosu na pomični koordinatni sustav. Pri tome ishodište tog sustava
odgovara poziciji djelovanja toplinskog izvora.
No to kvazistacionarno temperaturno polje dakako ne nastupa odmah. Na početku
djelovanja toplinskog izvora krutina ima najčešće jednoliku početnu temperaturu, koja
počinje postepeno rasti, tako da oko toplinskog izvora dimenzije zone zagrijavanja
postaju sve veće i veće. Čim se veličina zagrijane zone, oko toplinskog izvora, više ne
mijenja iznad određene temperature ϑ m , kažemo da je širenje topline u tom području
praktički postiglo konstantno granično (kvazistacionarno) stanje. Ovo stanje se
uspostavlja utoliko kasnije ukoliko se promatra veća zona zagrijavanja oko toplinskog
izvora.
Period od početka širenja topline pa do postizanja kvazistacionarnog stanja naziva se
periodom toplinskog zasićenja, unutar kojeg se temperatura temperatura ϑ (t ) mijenja od
vrijednosti ϑ (0 ) = 0 do temperature graničnog stanja ϑ (∞ ) = ϑgr , koja se teorijski
postiže nakon beskonačno dugog vremena djelovanja toplinskog izvora.
Za proračun temperature ϑ (t ) krutine za vrijeme trajanja perioda toplinskog zasićenja,
jednostavnosti radi, preporuča se izračunati kao produkt temperature zasićenja ϑgr s
faktorom toplinskog zasićenja ψ (ρ , τ ) , tj.,

ϑ (t ) = ψ (ρ , τ )ϑgr (III-61)

Jasno je da se vrijednost faktora toplinskog zasićenja kreće u intervalu 0 ≤ ψ (ρ , τ ) ≤ 1.


Ako je ψ (ρ , τ ) = 0 , tada je ϑ (t = 0 ) = 0 , a ako je ψ (ρ , τ ) = 1 tada je ϑ (t → ∞ ) = ϑgr .
Unutar tog intervala vrijednost faktora toplinskog zasićenja ovisi o prethodno
pojašnjenim vrstama krutina i njima odgovarajućih toplinskih izvora.

3.3.1.1 Period toplinskog zasićenja u polubeskonačnom tijelu s pomičnim točkastim


toplinskim izvorom

Vrijednost toplinskog faktora ψ 3 (ρ 3 ,τ ) , koji opisuje period toplinskog zasićenja pri


gibanju točkastog toplinskog izvora po površini polubeskonačnog tijela, vidi sliku III-8,
dobije se očitavanjem ordinate s dijagrama slike III-17, za poznatu vrijednost
bezdimenzijskog vremena τ kao apscise i bezdimenzijske prostorne koordinate ρ 3 kao
parametarske krivulje. Te se bezdimenzijske koordinate računaju prema jednadžbama:

81
wr w2t
ρ3 = ; τ= (III-62)
2a 4a

Slika III-17 Faktor zasićenja ψ3 za točkasti toplinski izvor u jednom


polubeskonačnom tijelu (prostorno temperaturno polje)

Za računanje granične temperature ϑgr u zadanoj točki krutine koristimo jednadžbu


(III-45)

3.3.1.2 Period toplinskog zasićenja u beskonačnoj tankoj ploči (limu) s pomičnim


linijskim toplinskim izvorom

Za računanje temperaturnog polja u periodu toplinskog zasićenja u tankoj beskonačnoj


ploči po kojoj se giba linijski toplinski izvor koristimo dakako jednadžbu (III-61), time
da prvo odredimo bezdimenzijske prostorno vremenske faktore. To činimo prema
sljedećim jednadžbama:

w2 b  w2 
ρ2 = r + ; τ = t  + b  (III-63)
4a 2 a  4a 

Koeficijent b, koji uzima u obzir odavanje topline s površina ploče u okoliš, računa se
prema jednadžbi (III-48). Ako su površine ploče adijabatske, tada je dakako b = 0. Iz
poznatih vrijednosti ρ2 i τ, iz dijagrama na slici III-18 može se odrediti faktor
toplinskog zasićenja ψ 2 (ρ 2 , τ ) .

82
Slika III-18. Faktor toplinskog zasićenja ψ2 za linearni toplinski izvor u
beskonačnoj ploči (ravninsko temperaturno polje)

Temperaturu graničnog stanja ϑgr u zadanoj točki ploče računamo prema jednadžbi
(III-49), ili ako je b = 0, prema jednadžbi (III-50).

3.3.1.3 Period toplinskog zasićenja u beskonačnom štapu s pomičnim ravninskim


toplinskim izvorom

Bezdimenzijske prostorno vremenske faktore, koji se koriste ovom slučaju za računanje


temperature u beskonačnom štapu u periodu postizanja toplinskog zasićenja, računamo
prema izrazima:

w2 b  w2 
ρ1 = x + ; τ = t  + b  (III-64)
4a 2 a  4a 

Pomoću poznatih ρ1 i τ lako se iz dijagrama na slici III-19 odredi faktor toplinskog


zasićenja ψ1(ρ1,τ)

Slika III-19. Faktor toplinskog zasićenja ψ1 za ravninski toplinski izvor


u beskonačnom štapu (linearno temperaturno polje)

83
Temperaturu ϑgr u graničnom (kvazistacionarnom) stanju u zadanoj točki štapa
računamo prema jednadžbama (III-56a) ili (III-56b) odnosno uz b = 0, prema
jednadžbama (III-57a) ili (III-57b).

3.3.2 Period temperaturnog izjednačavanja

Prestane li djelovanje pomičnog toplinskog izvora, tada se i dalje zbog nejednolikog


temperaturnog polja širi toplina u krutini. Temperature u krutini teže se spontano
izjednačiti i postići jednu konstantnu vrijednost po čitavom volumenu krutine. Taj
period upravo i nazivamo periodom temperaturnog izjednačavanja.
Cilj ovoga pasusa je razraditi algoritam proračuna temperatura krutine u tom periodu.
Shemu načina tog proračuna prikazuje slika III-20a,b,c.

Q
a)
Q

0 K M
tK t

realni izvor zamišljeni izvor


b)

+ +

0 K M
t

-
zamišljeni
ponor

tK t - tK

t
c)

ϑ M′
K′
ϑ(t - tK )
ϑ(t)
ϑa (t)

M″
0
K M
tK t - tk
ϑ(t - tK )

M″
0K → period toplinskog zasićenja

KM → period temperaturnog izjednačavanja

Slika III-20. Shema proračuna temperaturnog izjednačavanja po prestanku


djelovanja toplinskog izvora konstantnog učina

84
Označimo vremenski trenutak prestanka djelovanja toplinskog izvora s tK, slika III-20a.
Nakon tog trenutka počinje period temperaturnog izjednačavanja. Dakle, trajanje
djelovanja toplinskog izvora je tK sekundi. Temperaturu u nekoj točki krutine u periodu
toplinskog zasićenja računamo prema jednadžbi (III-61), i vremensku promjenu dotične
točke u periodu toplinskog zasićenja prikazuje krivulja 0K′, slika III-20c.
Proračun širenja topline u krutini u periodu temperaturnog izjednačavanja mora također
voditi na objašnjeni način proračuna za period toplinskog zasićenja, na način da se u
algoritam proračuna uvede zamišljeni toplinski izvor i toplinski ponor. Akceptirajući
takav postupak može se izračunati temperaturu u trenutku M, u periodu temperaturnog
izjednačenja, tj. u trenutku t, slika III-20a. Uzme se naime da toplinski izvor djeluje
cijeli vremenski interval t, ali u trenutku K tj., u vremenu tK počinje djelovati i
zamišljeni toplinski ponor učina Φ jednakim, ali negativnog predznaka, učinu
toplinskog izvora.
Temperatura ϑa(t) u trenutku M u periodu temperaturnog izjednačenja po prestanku
djelovanja toplinskog izvora konstantnog učina, može se stoga odrediti kao algebarska
suma temperature ϑ(t) i dalje (zamišljeno) djelujućeg toplinskog izvora učina +Φ i
temperature -ϑ(t-tK) od trenutka K (zamišljenog) toplinskog ponora učina -Φ, slika
III-20c, pa se može pisati

ϑa (t ) = ϑ (t ) − ϑ (t − t K ) ; t ≥ tK (III-65)

Nadalje temperature ϑ(t) i ϑ(t-tK) možemo izraziti pomoću jednadžbe (III-61), pa se


gornju jednadžbu može napisati u konačnom obliku

ϑa (t ) = ϑgr [ψ (t ) − ψ (t − t K )] (III-66)

Jednadžba (III-66) pokazuje da se temperatura krutine i u periodu temperaturnog


izjednačavanja, može izračunati, a što je već naglašeno, analogno izračunu temperature
u periodu toplinskog zasićenja. I u strukturi ove jednadžbe postoji granična temperatura
(temperatura kvazistacionarnog stanja) i korekcijski faktor zasićenja. Prema tome i za
izračun ove temperature koristimo postojeće dijagrame na slikama III-17 do III-19 kao i
odgovarajuće jednadžbe temperaturnog polja kvazistacionarnog (graničnog) stanja.

Primjer III-6 Na površinu masivnog tijela navaruje se, počevši od točke 00 jedan navar 000K duljine
100 mm, slika III-21. Učin pomičnog točkastog toplinskog izvora je Φ = 4187 W, brzina gibanja izvora je
w = 0,1 cm/s. Koeficijent temperaturne vodljivosti masivnog tijela je a = 0,1 cm2/s a koeficijent
vodljivosti topline je λ = 0,4187 W/(cm K). Potrebno je odrediti:

a)- temperaturu u točki 00, 20 sekundi nakon početka navarivanja


b)- temperaturu u točki 0K, 10 sekundi po završetku procesa navarivanja

Rješenje: Slika III-21 prikazuje skicu zadanoga


problema.
00 0 0K 0m x, x m
20
100 10 a) Nakon 20 sekundi od početka navarivanja
toplinski je izvor po osi x prešao put

ym x = wt = 0,1 ⋅ 20 = 2cm
zm

pa su koordinate točke 00 u tom trenutku u


odnosu na pomični koordinatni sustav: x = -2 cm,
y = 0 i z = 0. Temperaturu u kvazistacionarnom
Slika III-21 Uz pojašnjenje rješenja primjera III-6

85
stanju u toj točki određujemo prema jednadžbi (III-44) u koju uvrstimo x = y = 0.

wx
Φ − 2 ⋅ 4187
ϑ ( x ,0,0 ) =
0
e a
= e = 795,77 °C
4πλx 4π ⋅ 0,4187 ⋅ 2

(U proračun je uzeto 2Φ zbog modela toplinski nepropusne površine polubeskonačnog tijela)


Bezdimenzijska prostorno vremenska koordinata promatrane točke računa se prema jednadžbi (III-62)

2 2
wr 0,1 ⋅ 2 w t 0,1 ⋅ 20
ρ3 = = = 1; τ = = = 0,5
2a 2 ⋅ 0,1 4a 4 ⋅ 0,1

Iz dijagrama na slici III-17 očita se vrijednost faktora zasićenja

ψ 3 (ρ 3 , τ ) = ψ 3 (1;0,5) = 0,67

Prema jednadžbi (III-61) temperatura u periodu toplinskog zasićenja je

ϑ (− 2,20) = ψ 3 (1;0,5)ϑgr = 0,67 ⋅ 795,77 = 533,16 oC.

b) Ukupno vrijeme zagrijavanja i hlađenja tijela je

l 10
t = t K + 10 = + 10 = + 10 = 110 s
w 0,1

U tom vremenu pozicija toplinskog izvora je

x = wt = 0,1 ⋅ 110 = 11 cm,

pa je pozicija točke 0K u odnosu na položaj zamišljenog toplinskog izvora

x m = 10 − 11 = −1 cm,

pa je granična temperatura točke (-1;0;0), prema jednadžbi (III-44) je

4187
ϑgr = = 1591,55 oC
2 ⋅ π ⋅ 0,4187 ⋅ 1

Bezdimenzijske prostorno vremenske koordinate zamišljenog toplinskog izvora i ponora

2 2
wr 0,1 ⋅ 1 w t 0,1 ⋅ 110
ρ3 = = = 0,5; τ = = = 2,75;
2a 2 ⋅ 0,1 4a 4 ⋅ 0,1

w (t − t K ) 0,1 (110 − 100 )


2 2
τ′ = = = 0,25
4a 4 ⋅ 0,1

Pomoću ovi bezdimenzijskih značajki i dijagrama sa slike III-17 mogu se očitati faktori toplinskog
zasićenja ψ 3 (ρ 3 , τ ) i ψ 3 (ρ 3 , t − t K ) = ψ 3 (ρ 3 , τ ′) , kako slijedi

ψ 3 (0,5;2,75) ≈ 1; ψ 3 (0,5;0,25) = 0,70

pa koristeći jednadžbu (III-66) možemo konačno izračunati vrijednost tražene temperature u periodu
temperaturnog izjednačavanja

86
ϑa (− 1;110 ) = ϑgr (− 1;110 )[ψ 3 (0,5;2,75) − ψ 3 (0,5;0,25)] =
= 1591,55(1 − 0,70 ) = 477,46 oC.

3.4 Utjecaj konačnih dimenzija tijela na širenje topline u krutini

Tijekom razrade problema širenja topline kod modela polubeskonačnog tijela uzeta je
bitna pretpostavka da se sva oslobođena toplina od strane nekog toplinskog izvora
isključivo preda krutini (tijelu). Tu se pretpostavku moglo bez veće pogreške uzeti pri
kod debelih limova po kojima se giba točkasti toplinski izvor. Nadalje, ako se radilo o
limu tanke debljine tada se mogao zanemariti temperaturni gradijent po debljini lima i
proračun temperaturnog polja se mogao provesti po modelu linearnog pomičnog
toplinskog izvora u beskonačnoj ploči.
No često se u praksi može pojaviti i takav slučaj da je debljina lima δ dovoljno velika
da se ne može zanemariti temperaturni gradijent po debljini (odnosno osi z), a
nedovoljno velika da se može primijeniti model točkastog toplinskog izvora, koji se
giba po njegovoj površini. U takvom slučaju treba problem modelirati tako da se uzme i
utjecaj rubnih površina, tj., utjecaj ograničenih dimenzija tijela na proces širenja
topline.
Taj se slučaj također može rješavati prikazanim algoritmom u 4.2 dodatnim uvođenjem
u smjeru osi z beskonačnog niza zamišljenih zrcalnih točkastih izvora učina 2Φ
stvarnom izvoru u odnosu na ravnine z = 0 i z = δ, kako to shematski prikazuje slika
III-22.
4
r +2

2

r +1

x
0
x
r0 r
y

δ

1

r -1
r-2

y 3
z

Slika III-22. Poredak dopunskih toplinskih izvora 1, 2, 3... kao zrcalnih slika
realnom izvoru 0 u odnosu na toplinski nepropusne
(adijabatske) granične površine z = 0 i z = δ

Tako je npr. izvor 1 zrcalna slika izvoru 0 na graničnoj plohi z = δ, izvor 2 je zrcalna
slika točke 1 u odnosu na gornju plohu z = 0, izvor 3 je zrcalna slika točke 2 u odnosu
na donju graničnu površinu z = δ itd. Tim modelom udovoljeno je adijabatskim
uvjetima na graničnim površinama z = 0 i z = δ, a što je esencijalna pretpostavka
tijekom razrade temperaturnog polja u 3.2. Koristeći pojašnjeni model i spoznaje iz 3.2

87
može se temperaturno polje u limu debljine δ, po čijoj se gornjoj površini giba
konstantnom brzinom w točkasti toplinski izvor učina Φ, izraziti jednadžbom
napisanom u odnosu na pomični koordinatni sustav

 wx  t  w2t ′′ rn2 
− 
n = +∞
2Φ −   4 a − 4 at ′′ 
ϑ (x, y , z, t ) = ∑ e  2a 
∫e  
dt ′′ (III-67)
cρ (4aπ )
3
n = −∞ 2
0

U gornjoj jednadžbi prostorni radijus rn se računa prema jednadžbi

rn2 = x 2 + y 2 ( z − 2nδ )
2
(III-68)

Kvazistacionarno (granično) toplinsko stanje se dobije ako se u jednadžbu (III-67)


uvrsti t → ∞. Tada se temperaturno polje u limu osim točaka koje leže na osi 0z može
izraziti produktom temperature dobivene prema jednadžbi (III-50) i faktora m(r,z).

Φ δ − wx  wr 
ϑ ( x, y ) = ϑ (r, x ) = m(r, z ) e 2a K 0   (III- 69)
2πλ  2a 

r2 = x2 + y2

(Jednadžba (III-50) se odnosi na


kvazistacionarno temperaturno
polje koje se javlja u tankom limu
prema modelu linijskog pomičnog
toplinskog izvora.)
Faktor m(r,z) za vrijednosti z = 0 i
z=δ kvantitativno prikazuje
dijagram na slici III-23.

Iz slike se vidi da tek na udaljenosti


r = 4δ temperature se neznatno
razlikuju od vrijednosti temperatura
dobivenih jednadžbom (III-50).
Za ravninski sloj u smjeru osi 0z
mogu se vrijednosti temperatura
izraziti produktom korekcijskog
faktora k(z) i jednadžbe (III-50) u
koju se prethodno uvrsti x = y = 0 i
r = z. Tako korigirana jednadžba
Slika III-23. Vrijednosti faktora m(r,z) za vrijednosti
z=0 i z = δ u funkciji veličina r/δ i wδ / (2a)
ima oblik:

 wz 
Φ  − 2 a 
ϑ (z,0) = k (z ) e (III-70)
2πλz

88
pri čemu se vrijednosti faktora k(z) mogu očitati iz dijagrama sa slike III-24.

Slika III-24. Vrijednosti faktora k(z) u funkciji


veličina z/δ i wδ / (2a)

U točki 0 na gornjoj graničnoj površini z = 0 je vrijednost faktora k = 1, slika III-24. To


znači da je temperatura na tom mjestu jednaka temperaturi dobivenoj po modelu
jednostrano ograničenog tijela i teži prema beskonačnosti, ako koordinata z → 0. S
povećavanjem udaljenosti u unutrašnjost tijela raste temperatura ravninskih slojeva brže
nego kod modela polubeskonačnog tijela, tako da na vrijednosti z = δ ona može biti dva
ili više puta viša nego što daje model polubeskonačnog tijela za udaljenost δ od gornje
površine po kojoj se giba toplinski izvor.

Primjer III-10. Po 20 mm debelom čeličnom limu giba se toplinski izvor učina 4187 W, brzinom
0,1 cm/s. Poznata su fizikalna svojstva lima: λ = 0,4187 W/(m K); cρ = 4,187 J/(cm3 K) i a = 0,1 cm2/s.
Potrebno je izračunati temperature kvazistacionarnog stanja u točkama A i B uzduž x0z koje leže na
gornjoj i donjoj graničnoj površini 20 mm iza mjesta djelovanja toplinskog izvora i točki C koja leži na
donjoj graničnoj površini ispod toplinskog izvora.

Rješenje. Zadane točke u odnosu na pomični koordinatni sustav imaju koordinate: A (-2; 0; 0); B (-2; 0;
2) i točka C (0; 0; 2).
Budući da točke A i B leže na istoj okomici povučenoj kroz granične površine, tada one shodno jednadžbi
(III-50) imaju jednake temperature:

 0 ,1⋅( −2 ) 
− 
 0,1 ⋅ 0,2 
ϑ (2;−2 ) =
4187  2⋅0 ,1 
e K0   = 795,77 e1K0(1)
2 ⋅ π ⋅ 0,4187 ⋅ 2  2 ⋅ 0 ,1 
Iz Priloga se može očitati da je K0(1) = 0,42102, pa je vrijednost gornje temperature jednaka

ϑ (2;-2) = 910,8 oC.

Za točke A i B korekcijske veličine su

wδ 0,1 ⋅ 2,0 r 2 ,0
= =1 i = =1 (*)
2a 2 ⋅ 0,1 δ 2 ,0

89
Za te korekcijske vrijednosti iz dijagrama na slici III-23 očitaju se faktori m(r,z) za točke A i B. Za točku
A koordinata z = 0, pa iz dijagrama III-23 je m(1;1) = 1,13, pa je temperatura u točki A, shodno
dobivenom m(r,z) i jednadžbi (III-69), jednaka

ϑ A = ϑ (− 2;0;0 ) = 1,13 ⋅ 910,8 = 1029,2 oC

Za točku B je z = δ pa iz iz podataka prema (*) i dijagrama na slici III-23 očita se vrijednost


korekcijskog faktora mB = 0,89, pa je temperatura u točki B

ϑ B = ϑ (− 2;0;2, ) = 0,89 ⋅ 910,8 = 810,61 oC

Vidi se da je razlika ovih dviju temperatura signifikantna i da iznosi 218,59 oC, što znači da je na ovoj
poziciji znatan temperaturni gradijent po osi z.
Za proračun vrijednosti temperature u točki C koristimo jednadžbu (III-70), s time da korekcijski faktor
k(z) na osnovu vrijednosti prema (*) očitamo iz dijagrama na slici (III-24). Iz te slike se očita da je
k(z = 2) = 2,1, pa je temperatura u točki C jednaka

 0 ,1⋅2 , 0 
 − 2⋅0 ,1 
ϑ C = ϑ (0;0;2 ) = 2,13 ⋅
4187
e 
= 623,55 oC.
2π ⋅ 0, 4187 ⋅ 2,0

90
IV. Poglavlje; Nestacionarno provođenje topline s faznom promjenom

1 Općenito

Čista tvar kao i eutektička legura mijenja svoje agregatno stanje i alotropsku
modifikaciju pri točno određenoj prijetvorbenoj temperaturi. Kod takvih se procesa,
ovisno o njihovom smjeru odigravanja, ili oslobađa ili troši tzv. toplina prijetvorbe. (U
literaturi se dosta često tu toplinu naziva latentnom toplinom!) U mnogim važnim
tehničkim problemima kao i u prirodi javljaju se nestacionarni slučajevi, zbog
nametnutih toplinski uvjeta, promjene agregatnog stanja tvari. Pri takvim se pojavama
javlja pomična fazna granica na kojoj dolazi do skokovite promjene fizikalnih svojstava
tvari: λ, ρ, c, ..., što kod problema tretiranih u prethodnim poglavljima nije bio slučaj.
Matematički je opis takvih pojava bitno otežan upravo postojanjem pomične fazne
granice, koja ustvari predstavlja jedan nelinearni granični uvjet.
Aproksimacijski matematički opis jedne takve pojave pratimo na primjeru skrućivanja
kapljevine, pri čemu se različita fizikalna svojstva krute i kapljevite faze oko fazne
granice (slobodne površine, fronte skrućivanja) uzimaju temperaturno neovisnima.
Nadalje u kapljevitoj fazi se zanemaruje utjecaj konvekcije, što znači da se kroz obje
faze odvija samo kondukcijska izmjena topline. Praktični primjeri ovakvih pojava su
prodiranje fronte skrućivanja kroz vlažni sloj zemlje, kao i kroz vlažne namirnice
(meso, voće, povrće).
Rad iz ovakvih problema objavljuje J. Stefan još 1891. godine [8]. U tom svom radu
prikazuje stvaranje ledenog sloja u polarnom moru. Problem tretira po modelu
polubeskonačnog tijela konstantne površinske temperature (rubni uvjet 1. vrste!), na
način da se u vremenu t = 0, kapljevita faza nalazi na temperaturi skrućivanja ϑs. Ako
kapljevina u trenutku t = 0, ima na cijelom području temperaturu ϑs, tada za takav slučaj
po modelu polubeskonačnog tijela, postoji jedno zatvoreno rješenje, koje je još 1860. u
svojim predavanjima iznio, a 1912. i javno objavio F. Neumann [9].
Sve do danas nisu pronađena fizikalno interesantna analitička rješenja, niti za rubne
uvjete 2. i 3. vrste niti za druge oblike tijela.
U recentnoj literaturi mogu se pronaći numerička rješenja takvih problema, koja
uzimaju u obzir konvekciju unutar kapljevine, višedimenzijsko širenje topline i različite
oblike tijela. Jedan takav rad rađen je kao disertacija na Fakultetu strojarstva i
brodogradnje u Zagrebu, [10].

2 Prikaz Stefanovog rješenja

Skicu za pojašnjenje Stefanovog rješenja prikazuje slika V-1.

Pretpostavke koje u svoj model unosi Stefan su sljedeće:


• površinska temperatura ϑ0 je vremenski konstantna tijekom vremena skrućivanja
• na faznoj granici x = s, krutina je u dodiru s kapljevinom koja po svojem
cjelokupnom volumenu ima upravo temperaturu skrućivanja ϑs
• kondukcijsko širenje topline je jednodimenzijsko i korespondira smjeru osi x

91
ϑ

ϑs
Skrutnuti
sloj

Kapljevina

t = konst.

ϑ0
s ds

0
x

Slika V-1. Temperaturni profil pri skrućivanju ravne krutine, s je


razmak između fazne granice i hlađene površine x = 0

To znači, da se uz takve uvjete, napredovanjem fazne granice ili skrućivanjem sloja


debljine ds, oslobođena toplina skrućivanja mora proslijediti mehanizmom provođenja
kroz krutinu do površine x= 0.
Temperatura krutine ϑ(x,t) mora zadovoljavati, uz tako postavljene uvjete, parcijalnu
diferencijalnu jednadžbu nestacionarnog provođenja topline (I-3)

∂ϑ ∂ 2ϑ
=a 2 , (I-3)
∂t ∂x

kojoj su pridruženi sljedeći rubni uvjeti:

za x = 0 i t > 0 ϑ = ϑ0 (V-1)

ϑ = ϑs za x=s i t>0 (V-2)

Početni (inicijalni) uvjet glasi:

s=0 za t = 0, (V-3)

i koji kaže da je debljina nastale krutine u vremenu t = 0 jednaka nuli!

Na faznoj granici mora biti zadovoljen naglašeni energijski uvjet i koji u matematičkom
zapisu ima oblik

92
 ∂ϑ 
λ  = q s ρds (V-4)
 ∂x  x = s

U jednadžbi (V-4) veličine λ i ρ označuju koeficijent vodljivosti topline i gustoću


krutine, a veličina qs označava specifičnu toplinu skrućivanja.
Iz gornje jednadžbe može se izraziti brzinu pomaka fazne granice (brzinu skrućivanja,
solidifikacije)

ds λ  ∂ϑ 
=   (V-5)
dt qs ρ  ∂x  x = s

Rješenje jednadžbe (I-3) zajedno s početnim i rubnim uvjetima i akceptiranim


tretmanom problema, odgovara prikazanom rješenju u II. poglavlju za model
polubeskonačne krutine, pa se može pisati

 x 
ϑ (x, t ) = ϑ0 + C ⋅ erf   (V-6)
 2 at 

Također gornja jednadžba mora zadovoljiti i rubni uvjet (V-2), pa se udovoljavanjem


tom rubnom uvjetu dolazi do sljedeće jednadžbe

 s 
ϑs = ϑ0 + C ⋅ erf   (V-7)
 2 at 

Kako su po pretpostavci veličine ϑs i ϑ0 vremenski konstantne, tada iz gornje jednadžbe


proizlazi da argument error funkcije s / 2 at , mora također biti vremenski konstantan.
Stoga debljina s skrutnutog sloja mora biti proporcionalna s t .

s = γ 2 at (V- 8)

Vidljivo je da gornja jednadžba zadovoljava i početni uvjet (V- 3).


Koristeći jednadžbu (V-7) u obliku

ϑs − ϑ0 = C ⋅ erfγ ,

zajedno s jednadžbom (V- 6), lako se dolazi do bezdimenzijskog oblika nestacionarnog


temperaturnog polja unutar skrutnutog sloja 0 ≤ x ≤ s

Θ=
ϑ ( x, t ) − ϑ 0
= erf
(
x / 4at
=
)erf (γx / s )
(V-9)
ϑs − ϑ 0 erfγ erfγ

Iz jednadžbe (V-8) dobiva se brzina pomaka granice skrućivanja

ds a
=γ (a)
dt t

93
Ako se u jednadžbu (V-5) uvrsti derivaciju ( ∂ϑ / ∂x ) x = s dobivenu iz (V-9)

 dϑ  ϑs − ϑ0 2 −γ 2 1
  = e (b)
 dx  x = s erfγ π 2 at

tada se zajedno s jed.(a) dobiva jednadžba oblika


2
ds λ ϑs − ϑ0 e−γ a
= =γ (c)
dt qs ρ erfγ π at t

koja za određivanje konstante γ, prelazi u transcedentnu jednadžbu oblika

2 c (ϑs − ϑ0 ) 1
πγ eγ erfγ = = (V-10)
qs Ph

U jednadžbi (V-10) veličina Ph predstavlja bezdimenzijski broj (značajku) fazne


transformacije, koji je shodno gornjoj jednadžbi jednak

qs 1
Ph = = (V-11)
c (ϑs − ϑ0 ) St

i koji fizikalno predstavlja omjer specifične topline skrućivanja i razlike unutrašnje


energije krutine na temperaturama ϑ s i ϑ 0. Isto tako se vidi da je bezdimenzijski broj
fazne transformacije jednak recipročnoj vrijednosti Stefanovog broja.
Koristeći razvoj u red error funkcije prema literaturi [15,16] može se preurediti lijeva
strana jednadžbe (V-10)


( 2γ )
2 n +1
1
∑ 1*3*5****(2n + 1) = Ph
n=0
(V-12)

Iz ove jednadžbe može se također razvojem u red doći do sljedećega oblika

1 1 7 79
γ 2 = Ph −1 − Ph −2 + Ph −3 − Ph −4 , (V-13)
2 6 90 1890

pa se koristeći gornju jednadžbu i jednadžbu (V-8), dobiva jednadžbu pomoću koje se


može izračunati potrebno vrijeme skrućivanja sloja debljine s

s2 qs ρ s 2  1 −1 2 −2 16 
t= =  1 + Ph − Ph + Ph −3  , (V-14)
4aγ 2
2λ (ϑs − ϑ0 )  3 45 945 

iz koje proizlazi da vrijeme skrućivanja (solidifikacije) raste s kvadratom debljine


skrutnutog sloja i za niže vrijednosti broja (značajke) fazne transformacije Ph.
Ako se zanemari akumulaciju topline unutar krutine, a što odgovara vrijednosti c = 0,
tada iz jednadžbe (V-11) slijedi da vrijednost Ph → ∞. To je tzv. kvazistacionarno

94
stanje, za koje iz jednadžbe (V-14), slijedi izraz za vrijeme skrućivanja sloja u tom
kvazistacionarnom stanju

qs ρ s 2
tkvaz = T = t * = (V-15)
2λ (ϑs − ϑ0 )

koje je u pravilu premaleno. Relativnu pogrešku se dobije korištenjem jednadžbi (V-14)


i (V-15)

s2 qs ρ s 2

t − t * 4aγ
2
2λ (ϑs − ϑ0 )
= ,
t s2
4aγ 2

koja se, zajedno s jednadžbom (V-13), transformira na oblik

t − tkvaz 1 7 79
= 1 − 2 Phγ 2 = Ph −1 − Ph −2 + Ph −3 − ..... + (V-16)
t 3 45 945

Ovu funkcijsku vezu prikazuje dijagram na slici V-2.

0.5

0.4

0.3
(t - t*) / t

0.2

0.1

0
0.3 0.5 0.7 1 2 3 5 7 10
Ph

Slika V-2. Ovisnost relativne pogreške vremena solidifikacije, računatog po


egzaktnom i kvazistacionarnom modelu, o broju fazne pretvorbe Ph

Iz dijagrama je jasno vidljivo da je relativna pogreška manja od 5%, za vrijednosti


Ph > 6,2. Pogreška postaje signifikantna za male vrijednosti Ph broja.

95
3 Egzaktno Neumannovo rješenje

Izvod egzaktnog Neumannova rješenja pratimo prema skiciranom modelu i oznakama


na slici V-3.

Gornja površina u vremenu


t=0

x2
s2

λ1; ρ1; c 1

ϑII
λ2; ρ2; c2

ϑs
ϑI

x1
s1
fazna granica

Slika V-3. Uz prikaz izvoda egzaktnog Neumannova rješenja

Polubeskonačno tijelo 2, koje ustvari predstavlja kapljevitu fazu ima u vremenu t = 0,


jednoliku temperaturu ϑ2 ( x 2 ,0 ) = ϑII , čija je vrijednost veća od pripadajuće temperature
skrućivanja ϑs . Drugo tijelo je tijelo 1, predstavlja krutu fazu, koje tijekom vremena
t > 0 procesa skrućivanja ima konstantnu temperaturu ϑ I = ϑ1 (0, t ) , pri čemu je dakako
ispunjeno da je ϑI < ϑs . Granica koja razdvaja kapljevitu od krute faza naziva se
faznom (slobodnom) ili frontalnom granicom skrućivanja. Na gornjoj slici ona je
naznačena točka-crta linijom i na njoj upravo vlada temperatura skrućivanja ϑs .
Zbog lakšeg matematičkog opisa naznačenog problema, zgodno je ishodište prostorne
koordinate x1 vezati za vanjsku površinu skrutnutog sloja, dok je ishodište koordinate
x 2 kapljevite faze zgodno postaviti u ravninu, koja se podudara s gornjom površinom
krutine u trenutku t = 0. Označivši sa s1 (t ) i s 2 (t ) koordinate fazne granice u vremenu t
u odnosu na prethodno naznačena koordinatna ishodišta, može se iz zakona održanja
mase, postavljenim za elementarni volumen oko fazne granice, napisati jednadžbu

ρ1ds1 = ρ 2 ds 2 ; odnosno ρ1 s1 = ρ 2 s 2 (V-17)

96
(Ustvari gornja jednadžba kaže da masa nastale krute faze jednaka masi skrutnute
kapljevite faze.)
Nadalje, iz gornje jednadžbe proizlazi za koordinate točaka x1′ (t ) i x2′ (t ) koje leže u
danom vremenu unutar krute ili kapljevite faze mora vrijediti transformacijska
jednadžba

x1′ (t ) − x 2′ (t ) = s1 (t ) − s2 (t ) ; ili kraće

x1′ − x 2′ = s1 − s2 (V-18)

Iz navedene pozicije koordinatnih ishodišta kapljevite i krute faze x1 i x 2 proizlazi da


niti jedna faza u odnosu na faznu granicu nema pomaka, pa tada svaku fazu mora
vrijediti Fourierova parcijalna diferencijalna jednadžba:

- za krutu fazu; 0 ≤ x1 ≤ s1

∂ϑ1 ∂ 2ϑ1
= a1 (V-19)
∂t ∂x12

- za kapljevitu fazu; s2 ≤ x2 ≤ ∞

∂ϑ2 ∂ 2ϑ2
= a2 (V-20)
∂t ∂x 22

U gornjim jednadžbama veličine a1 = λ1 / ( ρ1c1 ) i a2 = λ2 / ( ρ 2 c2 ) označuju koeficijente


temperaturne vodljivosti krute odnosno kapljevite faze.
Prema navedenoj formulaciji početni (inicijalni) uvjeti glase:

t = 0 ; s1 = 0 ; s2 = 0 ; ϑ 2 ( x 2 ,0 ) = ϑII (V-21)

Isto tako mogu se izravno formulirati tri od potrebita četiri rubna (granična) uvjeta:

x1 = 0 ; ϑ1 (0, t ) = ϑI (V-22)

x2 → ∞ ; ϑ 2 (∞, t ) = ϑII (V-23)

x1 = s1 ; odnosno x 2 = s 2 ; ϑ (s1 , t ) = ϑ (s 2 , t ) = ϑs (V-24)

Četvrti se rubni uvjet dobiva iz energijske bilance na faznu granicu. Naime, kada se
granica smrzavanja (slobodna površina) u infinitezimalnom vremenu dt promijeni od s1
na s1 + ds1 , mora sloj debljine ds1 osloboditi po m2 iznos topline skrućivanja ρ1qs ds1 ,
pri čemu qs označuje specifičnu toplinu skrućivanja (otapanja). Prema tome, toplinski
tok (odnosno gustoća toplinskog toka) koja se mora kroz faznu površinu predati krutini
jednak je toplinskom toku koji se utroši na dovođenje kapljevine na temperaturu
skrućivanja i na toplinski tok fazne prijetvorbe. Kako je unutar kapljevine zanemaren

97
konvektivni transport topline, tada energijska bilanca fazne granice, svedena na m2
površine krutine, ima oblik

− q1dt + q2 dt − ρ1qs ds = 0 , (a)

koja se dijeljenjem s dt i množenjem s –1 preinačuje u

ds
q1 − q2 + ρ1qs =0 (b)
dt

Kako se kroz krutinu i kapljevinu radi samo o mehanizmu provođenja, tada se koristeći
Fourierov stavak, može napisati konačni oblik četvrtog rubnog uvjeta

 ∂ϑ   ∂ϑ  ds
−λ1  1  + λ2  2  + ρ1qs 1 = 0 (V-25)
 ∂x1  s1  ∂x2  s2 dt

Vidi se da je četvrti rubni uvjet nelinearnog oblika.


Za bolji pregled razvoja rješavanja postavljenog problema, preporučljivo je problem
interpretirati u bezdimenzijskom obliku. U tu svrhu definirajmo sljedeće bezdimenzijske
veličine:

ϑ1 − ϑI ϑ2 − ϑs ϑII − ϑs
Θ1 = ; Θ2 = ; Θ= ; (V-26)
ϑs − ϑI ϑII − ϑs ϑs − ϑI

a1t a2t
Fox ,1 = ; Fox ,2 = ; (V-27)
x12 x22

a 2 λ 2 c1 ρ1
α= = (V-28)
a1 λ1c 2 ρ 2

b2 λ 2 c 2 ρ 2
β= = (V-29)
b1 λ1c1 ρ1

ρ2
γ = (V-30)
ρ1

qs
Ph = (V-31)
c1 (ϑs − ϑI )

(Značajka Ph je ustvari recipročna vrijednost Stefanove značajke, pa će se zbog


kratkoće teksta u daljnjem veličinu Ph nazivati Stefanovom značajkom!)

Pokušajmo sada problem riješiti, definirajući bezdimenzijske temperaturne funkcije,


sljedećim postavkama:

98
( (
Θ1 = Aerf 1 / 2 Fo x ,1 )) (V-32)

( (
Θ 2 = 1 − Berfc 1 / 2 Fo x , 2 )) (V-33)

Uvrsti li se u jednadžbu (V-32) rubni uvjet (V-24), i koristeći jednadžbe (V-26) i


(V-27), dobiva se

 s 
1 = Aerf  1  odnosno
2 at 
 1 

1  s 
= erf  1  (a)
A 2 a t 
 1 

Ako se u jednadžbu (V-33) također uvrsti rubni uvjet (V-24), tada zajedno s
jednadžbama (V-26) i (V-27) slijedi

 s 
0 = 1 − Berfc  2 
2 a t 
 2 

odakle, korištenjem jednadžbi (V-17), (V-28) i (V-30), slijedi jednadžba

1  s1 
= erfc 
 2γ α a t 
(b)
B  1 

Jednadžbe (a) i (b) predstavljaju dvije jednadžbe s tri nepoznanice A, B, s1 i vrijeme t


kao četvrtom.
Ova dva uvjeta mogu biti istovremeno ispunjena ako je koordinata fazne granice s1
proporcionalna sa t , a što se u bezdimenzijskom obliku može napisati na sljedeći
način

s1 a1t
δ = ; ili Fos,1 = (V-34)
2 a1t s12

Pomoću jednadžbe (V-34) konstante A i B su određene kao funkcije značajke δ ,


odnosno specijalnog oblika Fourierova broja Fos,1 = 1/ ( 4δ 2 ) , kako slijedi

1 1
A= ; B= (V-35)
erfδ ( (
erfc δ / γ α ))
Iz nelinearnog graničnog uvjeta fazne granice (V-25), dobiva se po provedenom
mukotrpnom proračunu, jedna transcedentna jednadžba za određivanje značajke δ :

99
1 βΘ
δPh π = − (V-36)
exp δ erfδ
2
δ 2
 δ 
exp erfc 
 γα  γ α 

Iz jednadžbe (V-36) može se iteracijskim postupkom odrediti veličinu δ kao funkciju


triju značajki: Ph, βΘ i γ α . Mogu se izvesti sljedeća granična rješenja jednadžbe
(V-36):

δ << 1; δ≈

1
π
(βΘ 2 2
+ 2πε − βΘ ) (V-37)

pri čemu je zbog skraćenja uvedeno

1 2βΘ
ε = Ph + + (V-38)
3 πγ α

Na slici V-4 je prikazana δ kao funkcija od Ph s veličinama βΘ i γ α kao


parametrima.

(
Slika V-4. Parametarski prikaz funkcije δ = δ Ph, βΘ , γ α )

100
Za obje temperaturne funkcije prema (V-32) i (V-33) slijedi, nakon uvrštavanja izraza
(V-35) i transformacije na koordinatu x1 prema (V-18), konačni oblik

 1 
erf  
 2 Fo x ,1 
Θ1 =   (V-39)
erfδ

 1  1 − γ  
erfc  1
+ δ
 α  2 Fo x ,1 γ 
  
Θ2 = 1 − (V-40)
 δ 
erfc 
γ α 

Primjer V-1. Na palubi jednog ribarskog broda smrzavaju se 3 mm debeli riblji fileti početne
temperature ϑII = ϑs = 0 °C. Smrzavanje ribe vrši se freonom 12 temperature -30 °C. Nakon koliko
*
vremena t će se sresti obje fronte smrzavanja fileta, tj., kada se uspostavlja granica smrzavanja
* *
s 2 = 1,5 mm. Kolika je brzina smrzavanja ds 2 / dt u vremenu t ?

Rješenje. Ovaj proračun daje doista približne rezultate, pogotovo iz razloga što se fizikalna svojstva ribe
tretiraju ekvivalentno fizikalnim svojstvima kapljevite vode odnosno leda, vidi tablicu V-1. Fizikalna
svojstva:

ρ 1 (− 15 °C ) = 919 kg/m3; ρ 2 (0 °C ) = 1000 kg/m3;


c1 (− 15 °C ) = 1980 J/(kgK); λ1 (− 15 °C ) = 2,4 W/(m K); qs = 333 ⋅103 J/kg

Zbog ϑ2 = ϑs = 0 °C vrijedi Stefanovo rješenje također i za ploču konačne debljine i to do vremena t* u


kojem dolazi do spajanja fronti smrzavanja. Stefanov broj se računa prema jednadžbi (V-31):

3
qs 333 ⋅ 10
Ph = = = 5, 61
c1 (ϑs − ϑ1 ) 1980 ( 0 − ( −30) )

Približna jednadžba (V-37) kao egzaktno rješenje, jednadžba (V-36), daju za Ph = 5,61 i Θ = 0 rješenje
δ = 0,290. Iz jednadžbi (V-17) i (V-34) dobiva se vrijeme smrzavanja
2
s ρ  1
2
 0,015 ⋅ 1000  10 6
t =  2 2
*
 =   = 600 s = 10 min
 δρ1  4a1  0,290 ⋅ 919  5,28

Brzina smrzavanja u tom trenutku iznosi

 ds 2  ρ 2  ds 2  ρ 2δ a1 1000 ⋅ 0,290 1,32 ⋅ 10 −6


  =   = = ⋅ 3600 = 0,053 m/h = 5,3 cm/h
 dt  t* ρ1  dt  t* ρ1 t
*
919 600

Daljnje ohlađivanje fileta na uobičajenu temperaturu -20 °C (u jezgri) odvija se dalje bez fazne promjene,
pa se taj proces ohlađivanja dalje može rješavati npr. poznatom Binder - Schmidtovom metodom.

101
Tablica V-1. Fizikalna svojstva kapljevite i krute faze (leda) za vodu pri p = 1 bar.
kapljevina
ϑ °C 10 20 30 40 50 60 80 100
ρ2 kg/m3 1000 1000 998 996 992 988 983 972 958
c2 J/(kgK) 4220 4190 4180 4180 4180 4180 4180 4200 4220
λ2 W/(m K) 0,552 0,578 0,598 0,614 0,628 0,641 0,652 0,669 0,682

krutina
ϑ °C 0 -20 -40 -60 -80 -100 -120 -150 -180
ρ1 kg/m3 917 920 923 925 927 929 931 933 934
c1 J/(kgK) 2040 1950 1810 1810 1520 1390 1250 1040 820
λ1 W/(m K) 2,25 2,45 2,70 3,0 3,50 4,0 4,6 5,70 7,20

4 Kvazistacionarno približno rješenje

Prikazano egzaktno Neumannovo rješenje je dosta komplicirano, ali se mora naglasiti da


prikazani oblik rješenja i danas predstavlja aktualni oblik rješenja. Naime nisu do danas
niti nađena drugačiji i širi oblici rješenja za ovakve nestacionarne fazne promjene.
Ovdje se želi prikazati jedan jednostavniji oblik rješenja tzv. kvazistacionarno približno
rješenje. Polazi se također od Stefanova broja, jed. (V-31)

qs
Ph =
c1 (ϑs − ϑI )

koji ustvari predstavlja odnos topline otapanja i osjetne topline. Ukupna toplina
prijetvorbe, odnosno pripadajuća entalpijska pretvorbena razlika, računa se prema
izrazu

H s = mqs (V-41)

dok se ukupnu osjetnu toplinu nastale krutine računa prema jednadžbi

∆H = mc1 (ϑs − ϑI ) (V-42)

Tijekom procesa skrućivanja kapljevinu treba prvo dovesti na temperaturu skrućivanja


ϑs , potom izvršiti faznu prijetvorbu (proces skrućivanja!) i naposljetku tako nastalu
krutinu treba ohladiti na temperaturu ϑI < ϑs .
Kod nestacionarnih faznih promjena nalazi se kruta faza, kako pokazuje slika V-3, na
1
temperaturi ϑm ≥ (ϑI + ϑs ). Stoga se odvedenu osjetnu toplinu može izraziti
2
jednadžbom (nejednadžbom)

1 1
Q* = mc1 (ϑs − ϑm ) ≤ mc1 (ϑs − ϑI ) = ∆U (V-43)
2 2

pa se, zajedno s (V-41) i (V-31), može napisati odnos

102
Hs 2qs
≥ = 2 Ph (V-44)
Q *
c1 (ϑs − ϑI )

U primjeru V-1. iz prethodnog pasusa izračunali smo da je Ph = 5,61. To znači da je u


tom primjeru toplina prijetvorbe H s , prema (V-44), najmanje 11 puta veća od topline
Q* . Ako bi se nametnuo nadalje rubni uvjet 3. vrste, a temperatura ϑI postala jednaka
temperaturi rashladnog medija, tada za temperaturu stijenke ϑstj > ϑI i

ϑm ≥ (ϑstj + ϑs ) / 2 još više raste omjer H s / Q* =


qs
, pa proces skrućivanja postaje sve
q*
više određen toplinom prijetvorbe (toplinom skrućivanja!) H s .
Prema jednadžbi (V-44), vidi se da se može zanemariti osjetnu toplinu Q* prema toplini
skrućivanja H s , ako broj Ph → ∞, pa se tada uzima u obzir toplinski otpor u
skrutnutom sloju debljine s1 , isto kao kod stacionarnih problema. Za velike, ali
konačne vrijednosti broja Ph >> 1, daje ovakav pojednostavljeni model eksplicitne
formule, koje su poznate kao kvazistacionarna približna rješenja. Ta su rješenja prvi
publicirali R. Plank i K. Nesselmann. Budući da takva rješenja vrijede za Ph >> 1, često
su primjenljiva na slučajeve smrzavanja vode i vodenih supstancija, budući da voda ima
relativno veliku specifičnu toplinu skrućivanja qs.

Izvod jednadžbi za vrijeme skrućivanja (solidifikacije) po takvom kvazistacionarnom


aproksimacijskom modelu nadalje se prikazuje za tri esencijalna oblika (geometrije)
skrućivanja: skrućivanje ravnog sloja na ravnoj stijenci, skrućivanje cilindričnog sloja
vanjske i unutrašnje površine cijevne stijenke i skrućivanje sferičnog sloja oko vanjske i
unutrašnje površine stijenle kugle. Takva su rješenja posebno interesantna za cilindrične
i sferične oblike, budući da za njih ne postoje egzaktna, Stefanova ili Neumannova,
rješenja.

4.1 Kvazistacionarno rješenje pri skrućivanje ravnoga sloja

Pratimo proces solidifikacije oko ravne hlađene stijenke, što je kvalitativno prikazano
slikom V-5.

103
ϑ

λstj λ, ρ ϑs

α
Kapljevina
Skrutnuti
ϑ0 sloj

δ stj s ds

0 x

Slika V-5. Temperaturni profil pri skrućivanju ravnog sloja


uz pretpostavku kvazistacionarne aproksimacije

S jedne strane ravne krute stijenke debljine δstj, i koeficijenta vodljivosti topline λstj
struji rashladni medij konstantne temperature ϑ0. Koeficijent konvektivnog prijelaza
topline s površine stijenke na fluid je α. Na drugoj površini (strani) stijenke razvija se iz
kapljevine sloj krutine koji u vremenu t ima debljinu s. Nadalje, temperatura kapljevine
u svakom trenutku t odgovara temperaturi skrućivanja ϑs.

U diferencijalu vremena dt fazna granica se pomakne za iznos ds i pri tome oslobodi


diferencijalni iznos topline skrućivanja

δQ = qs ρAds , (a)

i koju se mora proslijediti kroz upravo skrutnuti sloj debljine s i ravnu stijenku prema
rashladnom fluidu, shodno dobro poznatom modelu prolaza topline kroz višeslojnu
ravnu stijenku, pa se prema [1] može napisati diferencijalnu jednadžbu

δQ = Φdt =
(ϑs − ϑ0 )A dt (b)
δ stj 1 s
+ +
λstj α λ

Spojivši međusobno diferencijalne jednadžbe a) i b) lako se, separacijom varijabli,


dobiva diferencijalna jednadžba oblika

qs ρ  λ
dt =  s +  ds (V-45)
λ (ϑs − ϑ0 )  k

104
gdje je

1 δ stj 1
= + (V-46)
k λstj α

Integracijom jednadžbe (V-45) slijedi

λ
2

s + 
qs ρ  k
t= +C (b)
λ (ϑs − ϑ0 ) 2

Konstantu C se određuje iz početnog uvjeta, koji glasi

t = 0; s=0 (V- 47)

qs ρ λ2
C=− (c)
λ (ϑs − ϑ0 ) 2k 2

Uvrštavanjem c) u a) dobiva se izraz za vrijeme t skrućivanja ravnog sloja debljine s

qs ρs 2  λ
t= 1 + 2  (V-48)
2λ (ϑs − ϑ0 )  sk 

Ako bi vrijednost koeficijenta prolaza topline k→ ∞, a što bi bilo ispunjeno ukoliko bi


koeficijent prijelaza topline α → ∞, dobio bi se izotermni rubni uvjet ϑ = ϑ0. Taj uvjet
predstavlja rubni uvjet u Stefanovom modelu, opisanom u pasusu 2. Ako se u jednadžbu
(V-14) uvrsti Ph → ∞, a u gornju jednadžbu uvrsti k → ∞, dobiva se identično rješenje
koje je dano jednadžbom (V-15), u kojoj je uzeta oznaka tkvaz = t* = T.

qs ρs 2
t ∗ = T = t kvaz = (V-15)
2λ (ϑs − ϑ0 )

Nadalje jednadžba (V-48) pokazuje da, uz postojanje konačne vrijednosti specifičnog


toplinskog otpora 1/k, vrijeme skrućivanja t je veće od t*, i ono više ne raste
proporcionalno sa s2.
Na osnovi jednadžbi (V-48) i (V-15) može se definirati i bezdimenzijsko vrijeme
skrućivanja

t t 2
Θ= *
= = 1+ * β , (V-49)
t T s

gdje s* označuje bezdimenzijsku debljinu skrutnute kapljevine

s
s* = , (V-50)
δ stj

105
a faktor β se određuje sljedećim izrazom

λ λ
β= + (V-51)
λstj αδ stj

Slika V-6 dijagramski kvantitativno prikazuje bezdimenzijsko vrijeme skrućivanja


prema jednadžbi (V-49).

20 240
β beta
= 0= 0 β =beta
2 =2
18 β beta
= 0.1= 0.1 220 β =beta
4 =4
β beta
= 0.2= 0.2 β =beta
6 =6
β beta
= 0.3= 0.3 200 β =beta
8 =8
16 β = 0.4
beta = 0.4 β =beta
10= 10
β beta
= 0.5= 0.5 180
β beta
Θ

Θ
14 = 0.6= 0.6
β = 0.7
beta = 0.7 160
β beta
= 0.8= 0.8
12 β beta
= 0.9= 0.9
140

10 120

8 100

80
6
60
4
40
2 20

0 0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

s = s / δstj
*
s = s / δstj
*

Slika V-6. Bezdimenzijsko vrijeme skrućivanja kapljevine oko ravne stijenke

4.2 Model kvazistacionarnog skrućivanja oko cilindrične cijevi

Vrlo često nam je interesantan proces skrućivanja oko (ili unutar) cilindrične cijevne
stijenke, pa se stoga u ovom pasusu pokazuje izvođenje kvazistacionarnog modela za
takve slučajeve.
Skica na slici V-7 kvalitativno prikazuje temperaturno polje u jednom
kvazistacionarnom stanju, gdje ϑ0 označuje temperaturu rashladnog fluida koji struji u
cijevi. Koeficijent prijelaza topline s cijevi na fluid je α, a debljina stijenke cijevi je ∆R.
Oko cijevi nastaje skrutnuti sloj debljine s, pri čemu je krutina u svakom trenutku
okružena kapljevinom koja se cjelokupna nalazi na temperaturi skrućivanja ϑs.

106
ϑ

Kapljevina
λ, ρ
λstj
ϑs ϑs

Skrutnuti
sloj
ϑ0

∆R

R s ds

Slika V-7. Temperaturno polje kod kvazistacionarnog modela pri


procesu skrućivanja oko vanjskog promjera cijevi

Ako definiramo diferencijalnu debljinu skrutnutog sloja sa ds, tada diferencijal


oslobođene topline iznosi

δQ = qs dm = qs ρdV = qs ρ 2π (R + s )Lds (a)

Tu se toplinu mora odvesti prema rashladnom fluidu, koju se shodno navedenim


oznakama i prema modelu stacionarnog stanja [1], može izraziti

ϑs − ϑ0
δQ = Φdt = (b)
1 R 1 R+s 1
ln + ln +
2πLλstj R − ∆R 2πLλ R 2παL(R − ∆R )

Uvođenjem, zbog kratkoće pisanja, faktora β definiranim kao

λ R λ
β= ln + , (V-52)
λstj R − ∆R (R − ∆R )α

diferencijalnu jednadžbu (b), separacijom varijabli, možemo napisati u obliku

qs ρs 2 
dt =  (R + s )ln R + s + (R + s )β ds (V-53)
λ (ϑs − ϑ0 )  R 

Integriranjem gornje jednadžbe, dobiva se opće rješenje u obliku

107
qs ρ 1
qs =  (R + s )2 ln R + s  − 1 (R + s )2 + β (R + s )2  + C a)
λ (ϑs − ϑ0 )  2  R  4 2 

Konstantu C određujemo uvrštavajući u jednadžbu a) početni uvjet, koji glasi

t = 0; s=0 (V-54)

q s ρs 2  1 2 β 2 
C=− − R + R  (b)
λ (ϑs − ϑ0 )  4 2 

Uvrštavanjem (b) u (a) dobiva se posebno (partikulatno) rješenje u obliku

qs ρ 1  R+ s 1 β 2 q s ρs 2  1 2 β 2 
qs = ( + ) 2
  − ( + ) 2
+ ( + )  λ (ϑ − ϑ )  − 4 R + 2 R 

λ (ϑs − ϑ0 )  2
R s ln R s R s
 R  4 2  s 0  

koji se može napisati u zgodnijem obliku:

qs ρ  2  s  1 2 s
2
2 s
2

t= ( ) 1
 R + 2 Rs + s ln1 +  − R 1 +  + βR 1 +  + − β 
2λ (ϑs − ϑ0 ) 
2

 R 2  R  R 2 

qs ρ  2 R2 R   s 2
2
s  1  1 
t=  
 s  2 + 2 + 1ln1 +  − R 1 +   − β  +  − β 
2λ (ϑs − ϑ0 )   s s   R  R 2  2 
  
2

   
qs ρ 1  s 2 1 
2
 s s
t=  s 1+
2
ln1 +  − R  − β 1 + 2 + 2 − 1 .

2λ (ϑs − ϑ0 )   s   R 2  R R 
  R
 
 
Uzevši nadalje da je

s
s* = , (V-55)
R

dobiva se traženi konačni oblik jednadžbe

qs ρs 2  1 1  2 
t= 
2λ (ϑs − ϑ0 )  s 
(
*
)
1 + *  ln 1 + s −  − β 1 + *  (V-56)
2  s 

Ako s Τ označimo veličinu

q s ρs 2
T= (V-57)
2λ (ϑs − ϑ0 )

možemo jednadžbu (V-56) napisati u bezdimenzijskom obliku

108
2
t  1 1  2
(
Θ = = 1 + *  ln 1 + s * −  − β 1 + *  ,
T 
) (V-58)
s  2  s 

kojeg kvantitativno prikazuje dijagram na slici V-8.

20 250
β beta
= 0= 0 β =beta
2 =2
18 β beta
= 0.1= 0.1
225 β =beta
4 =4
β beta
= 0.2= 0.2 β =beta
6 =6
β beta
= 0.3= 0.3 β =beta
8 =8
16 β = 0.4
beta = 0.4 200 β =beta
10= 10
β beta
= 0.5= 0.5

14 β beta
= 0.6= 0.6
175
β beta
Θ

Θ
= 0.7= 0.7
β = 0.8
beta = 0.8
12 β beta
= 0.9= 0.9 150

10 125

8 100

6 75

4 50

2 25

0 0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
s* = s / R s* = s / R

Slika V-8. Bezdimenzijsko vrijeme skrućivanja kapljevine oko vanjske površine stijenke cijevi

Ukoliko bi se radilo o procesu skrućivanja oko unutrašnje površine stijenke cijevi, kao
što je kvalitativno prikazano na slici V-9, došlo bi se po istom postupku do izraza za
bezdimenzijsko vrijeme skrućivanja

2
t  1 1  2
Θ= (
= 1 − *  ln 1 − s * −  + β 1 − * 
T  s 
) (V-59)
2  s 

gdje se faktor β računa prema jednadžbi

λ R + ∆R λ
β= ln + (V-60)
λstj R α (R + ∆R )

109
R ∆R

λstj

ϑs

λ
ρ

ϑ0
Kapljevina Skrutnuti
sloj
ds s

Slika V-9. Temperaturno polje pri procesu skrućivanja


na unutrašnjoj stijenki cijevi

20 200
β beta
= 0= 0 βbeta
=2 =2
18 β beta
= 0.1
= 0.1 180 βbeta
=4 =4
β beta
= 0.2
= 0.2 βbeta
=6 =6
β beta
= 0.3
= 0.3 βbeta
=8 =8
16 β beta
= 0.4
= 0.4 160 βbeta
= 10
= 10
β beta
= 0.5
= 0.5

14 β beta
= 0.6
= 0.6
140
β beta
= 0.7
= 0.7
Θ

β beta
= 0.8
= 0.8
12 β beta
= 0.9
= 0.9 120

10 100

8 80

6 60

4 40

2 20

0 0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
s* = s / R s* = s / R

Slika V-10 Bezdimenzijsko vrijeme skrućivanja kapljevine oko unutrašnje površine stijenke cijevi

4.3 Model kvazistacionarnog skrućivanja oko sferične stijenke

Neka se oko kugle (sfere) vanjskog radijusa R i debljine stijenke ∆R skrućuje sloj
trenutne debljine s, kako to kvalitativno prikazuje slika V-11. Oslobođena toplina
tijekom skrućivanja predaje se rashladnom fluidu konstantne temperature ϑ0 , koji se
nalazi unutar kugle. Koeficijent vodljivosti topline stijenke cijevi je λstj, koeficijent
vodljivosti topline nastale krutine je λ, a koeficijent prijelaza topline s unutrašnje

110
površine cijevne stijenke na fluid je α. Temperatura cjelokupne kapljevine u svakom
trenutku je na temperaturi skrućivanja ϑs, tako da je shodno opisanom kvalitativno i
prikazan kvazistacionarni temperaturni profil u nekom trenutku t.

Kapljevina

Krutina

λstj R
∆R s ds

α λ
ρ

ϑs

ϑ0

Slika V-11. Kvazistacionarni temperaturni profil pri procesu


skrućivanja oko vanjske površine kugle

Ako se sa ds označi diferencijalna debljina krutine, a sa ρ i qs gustoća nastale krutine i


specifična toplina skrućivanja, tada diferencijalni oblik energijske jednadžbe glasi

δQ = qs dm = qs 4r 2π = Φdt (a)

Veličinu Φ možemo izraziti prema modelu stacionarne (kvazistacionarne) izmjene


topline za kuglu [1], pa shodno oznakama na slici V-11, ta jednadžba glasi:

ϑs − ϑ
Φ= (b)
1 ∆R s
+ +
4πα (R − ∆R )
2
4πλstj (R − ∆R ) 4πλ (R + s )

Koristeći diferencijalne jednadžbe a) i b), može se separacijom varijabli, doći do


diferencijalne jednadžbe oblika

111
4q s ρ  1 ∆R  (R + s )3 s (R + s ) 
dt =  +  +  ds ,
ϑs − ϑ 0  4πα (R − ∆R )
2
4πλstj (R − ∆R )  3 4πλR 
(c)

čiji integralni oblik glasi:

4qs ρ  1 ∆R  (R + s )3 1  s 2 s 3 
t=  +  +  R +  + C
ϑs − ϑ0  πα ( − ∆ )2
πλ ( − ∆ )  πλ
4 R R 4 stj R R  3 4 R  2 3 
(d)

Konstantu C određujemo uvrštavanje u d) uobičajenog početnog uvjeta

t = 0; s = 0, (V-61)

odakle slijedi da je konstanta C jednaka

4qs ρ  1 ∆R  R3 
C=−  +   (e)
ϑs − ϑ0  4πα ( R − ∆R )2
4πλ ( R − ∆R )  3
stj  

Uvrštavanjem (e) u (d), te uvođenjem faktora β

λ ∆R λR
β= + , (V-62)
λstj R − ∆R α (R − ∆R )(R − ∆R )

i bezdimenzijske debljine

s
s* = , (V-63)
R

dobiva se konačno rješenje jednadžbe, koja opisuje vrijeme skrućivanja oko vanjske
površine kugle

t=
qs ρs 2  2 * 2 β 
1 + s + * 1 + s +
* s * 
2


( ) (V-64)
2λ (ϑs − ϑ0 )  3 s  3 
 

Korištenjem jednadžbe (V-57), može se gornju jednadžbu napisati u bezdimenzijskom


obliku

t 2 ∗ 2β 
Θ = = 1+ s + ∗ 1+ s +
∗ s ∗ 
2
( ) (V-65)
T 3 s  3 

čiji je kvantitativni dijagramski prikaz dan slikom V-12.

112
24 250
β beta
= 0= 0 β = 2=2
beta
22 β beta
= 0.1
= 0.1 225 β = 4=4
beta
β = 0.2
beta = 0.2 β = 6=6
beta
20 β = 0.3
beta = 0.3 β = 8=8
beta
β beta
= 0.4
= 0.4 200 β = 10= 10
beta
18 β beta
= 0.5
= 0.5
β beta
= 0.6
= 0.6
175
16 β = 0.7
beta = 0.7

Θ
Θ

β beta
= 0.8
= 0.8

14 β beta
= 0.9
= 0.9 150

12 125

10 100
8
75
6
50
4

2 25

0 0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
* *
s =s /R s =s /R

Slika V-12. Bezdimenzijsko vrijeme skrućivanja kapljevine oko stijenke kugle (sferične stijenke)

Za slučaj da se radi o procesu skrućivanja na unutrašnjoj površini kugle, slika V-13,


tada se po formalnoj jednakoj proceduri dolazi do sljedećega oblika bezdimenzijske
jednadžbe

t* =
t 2 2β 
= 1 − s * + * 1 − s * +
s * 
2
( ) (V-66)
T 3 s  3 

pri čemu je faktor β određen jednadžbom

λ ∆R λR
β= + (V-67)
λstj R + ∆R α (R + ∆R )(R + ∆R )

113
∆R
λstj
λ; ρ

s
ds
Krutina
R

Kapljevina

ϑs

ϑc

Slika V-13. Kvazistacionarni temperaturni profil pri procesu


skrućivanja oko unutrašnje površine kugle

20 200
βbeta
= 0= 0 βbeta
= 2= 2
18 βbeta
= 0.1
= 0.1 180 βbeta
= 4= 4
βbeta
= 0.2
= 0.2 βbeta
= 6= 6
βbeta
= 0.3
= 0.3 βbeta
= 8= 8
16 βbeta
= 0.4
= 0.4 160 βbeta
= 10
= 10
βbeta
= 0.5
= 0.5
14 β = 0.6
beta = 0.6
140
βbeta
= 0.7
= 0.7
Θ

βbeta
= 0.8
= 0.8
12 βbeta
= 0.9
= 0.9 120

10 100

8 80

6 60

4 40

2 20

0 0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
s* = s / R s* = s / R

Slika V-14 Bezdimenzijsko vrijeme skrućivanja kapljevine oko unutrašnje površine kugle

114
3.4 Zaključci obzirom na dobivena rješenja

Analizirajući izraze (V-49), (V-58), (V-59), (V-65) i (V-66) može se zaključiti da one
daju istu vrijednost bezdimenzijskog vremena t*= 1, ako je vrijednost faktora β jednaka
nuli i ako bezdimenzijska debljina s* teži k nuli. Tada se dobiva da je vrijeme
skrućivanja t jednako

qs ρs 2
t=Τ =
2λ (ϑs − ϑ0 )

Isti je izraz dan i jednadžbom (V-15), a koja je dobivena iz egzaktnog Stefanovog


modela, uz uvjet da vrijednost bezdimenzijskog broja Ph → ∞.
To znači da je za takve slučajeve vrijeme skrućivanja (solidifikacije) proporcionalno s
kvadratom debljine skrutnutog sloja i neovisno je o obliku krutine (ravna stijenka,
stijenka cijevi, stijenka kugle) oko koje se odvija sam proces skrućivanja. Praktički se to
rješenje odnosi na procese skrućivanja u samim početcima.

Primjer V-2. Izračunati vrijeme stvaranja 10 mm debljine leda (H2O) prema jednadžbama dobivenim za
aproksimacijske kvazistacionarne modele i to za:

a) skrućivanje leda na ravnoj stijenci debljine stijenke 5 mm.


b) skrućivanje leda na vanjskoj i unutrašnjoj površini cijevne stijenke, promjera 30/35 mm
c) skrućivanje leda na vanjskoj i unutrašnjoj stijenci kugle (sfere), promjera 30/35 mm.

U svim slučajevima stijenka je čelična s poznatim koeficijentom vodljivosti topline λstj = 58 W/(m K),
rashladnim fluidom temperature -30 °C uz poznati koeficijent prijelaza topline na rashladni fluid
α = 1000 W/(m2K)!

Rješenje. Kako je u naznačenim modelima temperatura kapljevine (vode) jednaka temperaturi


skrućivanja ϑs = 0 °C, mogu se iz tablice vezane za primjer V-1. očitati fizikalna svojstva leda:
ρ = 917 kg/m3 i λ = 2,25 W/(m K). Specifična toplina skrućivanja leda (H2O) je 333⋅103 J/kg.
Iz zadanih podataka može se prema jednadžbi (V-15) može se izračunat veličinu T = t*, koja je ista za sve
tražene procese skrućivanja.

qs ρs 2 333 ⋅ 10 3 ⋅ 0,012
T = t∗ = = = 339,3 s
2λ (ϑs − ϑ0 ) 2 ⋅ 2,25 ⋅ (0 + 20)

a) Za skrućivanje ravnog sloja koristi se jednadžbe (V-49) do (V-51):

t 2 2
= 1 + ∗ β = 1 + ⋅ 0,264 = 1,264
T s 2

s 10
s∗ = = =2
δ stj 5

λ λ 2,25 2,25
β= + = + = 0,264 ,
λstj αδ stj 58 1000 ⋅ 0,01

pa je potrebno vrijeme skrućivanja

t = 1,264 ⋅ 339,3 = 428,9 s = 7,15 min

115
b) Za proračun vremena skrućivanja na vanjskoj površini cijevi koriste se jednadžbe (V-52), (V-55) i
(V-58), pa prema (V-58) možemo pisati

2
t  1 
( )1  2
= 1 + ∗  ln 1 + s ∗ −  − β 1 + ∗ 
T  s  2  s 

s 10
s= = = 0,286
R 35

2
t  1  1  2 
= 1 +  ln (1 + 0,286) −  − 0,0811 +  = 1,737 ,
T  0,286  2  0,286 

λ R λ 2,25 35 2,250
β= ln + = ln + = 0,081
λstj R − ∆R (R − ∆R )α 58 30 0,030 ⋅ 1000

pa je vrijeme skrućivanja

t = 1,73t = 1,73 ⋅ 339,3 = 589,2 s = 9,82 min.

Za računanje vremena skrućivanja na unutrašnjoj površini cijevi koristimo jednadžbe (V-50), (V-59) i
(V-60)

2
t  1
( )
1  2
= 1 −  ln 1 − s ∗ −  + β 1 − ∗ 
T  s∗  2  s 

2
t  1  1  2 
= 1 −  ln (1 − 0,333) −  + 0,0703 1 −  = 1,23
T  0,333  2  0,333 

λ R + ∆R λ 2,25 35 2,25
β= ln + = ln + = 0,0703
λstj R α (R + ∆R ) 58 30 1000 ⋅ 0,035

s 10
s∗ = = = 0,333 ,
R 30

pa vrijeme skrućivanja iznosi

t = 1,23T = 1,23 ⋅ 339,3 = 417,4 s = 6,96 min.

Omjer vremena smrzavanja na vanjskoj i unutrašnjoj površini cijevi je

9,82
= 1,41 ,
6,96

dok je omjer masa (volumena) skrutnutog leda na odnosnim površinama

452 − 352
= 1,6
30 2 − 20 2

c) Vrijeme smrzavanja na vanjskoj površini kugle računamo prema jednadžbama (V-62), (V-63) i (V-65)

116
t 2 2β 
= 1 + s ∗ + ∗ 1 + s ∗ +
2
( )
s ∗  2
= 1 + ⋅ 0,286 +
2 ⋅ 0,094 
1 + 0,286 +
0,286 2 
 = 2,053
T 3 s  3  3 0,286  3 
s 10
s∗ = = = 0,286
R 35
λ ∆R λR 2,25 5 2,25 ⋅ 0,035
β= + = + = 0,094 ,
λstj R − ∆R α (R − ∆R )(R − ∆R ) 58 30 1000 ⋅ 0,030 2

pa je vrijeme skrućivanja

t = 2,053T = 2,053 ⋅ 339,3 = 697 s = 11,61 min.

Vrijeme skrućivanja na unutrašnjoj površini kugle računa se prema jednadžbama (V-63), (V-65) i (V-67)

t 2 2β 
= 1 − s ∗ + ∗ 1 − s ∗ +
2
( )
s ∗  2
= 1 − ⋅ 0,333 +
2 ⋅ 0,0604 
1 − 0,333 +
0,3332 
 = 1,04
T 3 s  3  3 0,333  2 
λ ∆R λR 2,25 5 2,25 ⋅ 0,030
β= + = + = 0,0606
λstj R + ∆R α (R + ∆R )(R + ∆R ) 58 35 1000 ⋅ 0,035 2

s 10
s∗ = = = 0,333
R 30

pa vrijeme skrućivanja 10 mm debljine leda oko unutrašnje površine kugle iznosi

t = 1,04T = 1,04 ⋅ 339,3 = 352,9 s = 5,9 min.

Omjer vremena skrućivanja leda na vanjskoj i unutrašnjoj površini kugle je

11,61
= 1,96 ;
5,9

dok omjer odgovarajućih masa (volumena) skrutnutog leda iznosi

453 − 35 3
= 2,54 .
30 3 − 20 3

117
V. Poglavlje Prilog

Tablica II-1. Funkcija Gaussova integrala vjerojatnosti; erf(x)


i komplementarna funkcija erfc(x)

x erf (x ) erfc(x ) x erf (x ) erfc(x )


0,0 0,00000 1,00000 1,6 0,97635 0,02365
0,1 0,11246 0,88754 1,7 0,98379 0,01621
0,2 0,22270 0,77730 1,8 0,98909 0,01091
0,3 0,32863 0,67137 1,9 0,99279 0,00721
0,4 0,42839 0,57161 2,0 0,99532 0,00468
0,5 0,52050 0,47950 2,1 0,99702 0,00298
0,6 0,60386 0,39614 2,2 0,99814 0,00186
0,7 0,67780 0,32220 2,3 0,99886 0,00114
0,8 0,74210 0,25790 2,4 0,99931 0,00069
0,9 0,79691 0,20309 2,5 0,99959 0,00041
1,0 0,84270 0,15730 2,6 0,99976 0,00024
1,1 0,88021 0,11979 2,7 0,99987 0,00013
1,2 0,91031 0,08969 2,8 0,99992 0,00008
1,3 0,93401 0,06599 2,9 0,99996 0,00004
1,4 0,95229 0,04771 3,0 0,99998 0,00002
1,5 0,96611 0,03389

Tablica III-1. Eksponencijalni


- Ei(-x)

x K0(x) x K0(x)
0,0 +∞
0,1 2,4271 1,6 0,18795
0,2 1,7527 1,7 0,16550
0,3 1,3724 1,8 0,14591
0,4 1,1145 1,9 0,12885
0,5 0,9244 2,0 0,11389

0,6 0,7775 2,2 0,08927


0,7 0,6605 2,4 0,07022
0,8 0,5653 2,6 0,05540
0,9 0,4867 2,8 0,04382
1,0 0,4210 3,0 0,03474

1,1 0,3636 3,2 0,02759


1,2 0,3185 3,5 0,01960
1,3 0,2782 4,0 0,01116
1,4 0,2437 4,5 0,00640
1,5 0,2138 5,0 0,00369
Tablica III-2 Modificirana Besselova funkcija
druge vrste i nultog reda K0(x)
x K0(x) x K0(x)
0,0 +∞
0,1 2,4271 1,6 0,18795
0,2 1,7527 1,7 0,16550
0,3 1,3724 1,8 0,14591
0,4 1,1145 1,9 0,12885
0,5 0,9244 2,0 0,11389

0,6 0,7775 2,2 0,08927


0,7 0,6605 2,4 0,07022
0,8 0,5653 2,6 0,05540
0,9 0,4867 2,8 0,04382
1,0 0,4210 3,0 0,03474

1,1 0,3636 3,2 0,02759


1,2 0,3185 3,5 0,01960
1,3 0,2782 4,0 0,01116
1,4 0,2437 4,5 0,00640
1,5 0,2138 5,0 0,00369

Tablica III-2 nastavak


u 102 K0(u) u 102 K0(u) u 102 K0(u) u 102 K0(u)
1,6 18,795 3,1 3,0955 4,6 0,5730 6,1 0,1117
1,7 16,550 3,2 2,7595 4,7 0,5132 6,2 0,1003
1,8 14,593 3,3 2,4611 4,8 0,4597 6,3 0,0900
1,9 12,885 3,4 2,1958 4,9 0,4119 6,4 0,0803
2,0 11,389 3,5 1,9399 5,0 0,3691 6,5 0,0726

2,1 10,078 3,6 1,7500 5,1 0,3308 6,6 0,0652


2,2 8,9269 3,7 1,5631 5,2 0,2966 6,7 0,0586
2,3 7,9140 3,8 1,3966 5,3 0,2659 6,8 0,0526
2,4 7,0217 3,9 1,2482 5,4 0,2385 6,9 0,0473
2,5 6,2348 4,0 1,1160 5,5 0,2139 7,0 0,0425

2,6 5,5398 4,1 0,9800 5,6 0,1919 7,1 0,0382


2,7 4,9255 4,2 0,8928 5,7 0,1721 7,2 0,0343
2,8 4,3820 4,3 0,7988 5,8 0,1544 7,3 0,0308
2,9 3,9006 4,4 0,7149 5,9 0,1386 7,4 0,0277
3,0 3,4740 4,5 0,6340 6,0 0,1244 7,5 0,0249