You are on page 1of 29

Svjetovi onkraj prostora i vremena 19

1.
Svjetovi onkraj
prostora i vremena

Želim znati k ako je Bog stvorio svijet. Ne
zanima me ova ili ona pojava. Želim znati Nje-
gove misli, ostatak su pojedinosti.

Albert Einstein

Obrazovanje fizičara
Dva događaja iz mog djetinjstva jako su obogatila moje razumijevanje
svijeta i usmjerila me prema zvanju teorijskog fizičara.
Sjećam se da su me roditelji katkad vodili u poznate Japanske čajne
vrtove u San Franciscu. Jedna od najljepših uspomena mog djetinjstva
je trenutak kad sam čučao pokraj jezerca i kao opčinjen promatrao
jarko obojenog šarana koji je polako plivao ispod lopoča.
U tim trenucima posvemašnjeg mira mašta mi je odlutala pa su mi
na um padala pitanja kakva može postaviti samo dijete, primjerice,
kako šaran vidi svijet oko sebe. Pomislio sam kako je vjerojatno čudno
njegovo viđenje svijeta!

Hyperspace KB.indd 19 2.3.2006 14:09:21

20 Hiperprostor

Živeći cijeli život u plitkom jezercu, za šarana se cijeli “svemir” sastoji
od mutne vode i lopoča. Provodeći većinu vremena hraneći se pri dnu
jezerca, svijet iznad vodene površine za njega je nešto posve strano.
Narav mog svijeta za šarana je posve neprepoznatljiva. Mogao sam od
šarana sjediti na udaljenosti od samo nekoliko centimetara, a ipak nas
je dijelila golema zapreka. Premda nas je dijelila samo tanka granica,
vodena površina, šaran i ja smo živjeli u dva razdvojena svemira, nikad
ne ulazeći u tuđi svijet.
Jednom sam pomislio da među ribama možda postoje i šarani
“znanstvenici”. Oni se vjerojatno rugaju svakoj ribi koja kaže da iznad
lopoča postoji usporedni svijet. Za šarana “znanstvenika”, stvarno
je ono što riba može vidjeti ili dotaknuti. Jezerce je sve što postoji.
Nevidljivi svijet izvan jezerca nema znanstvenog smisla.
Jednom me pokraj jezerca uhvatio pljusak. Opazio sam da vodenu
površinu bombardira tisuće sitnih kišnih kapi. Površina se jako na-
mreškala, a valovi su gurali lopoče u svim smjerovima. Bježeći od kiše
i vjetra pitao sam se kako to sve izgleda šaranima. Njima se činilo da
se lopoči pokreću sami od sebe, kao da ih ništa ne gura. Kako vodu u
kojoj žive ne vide, baš kao što mi ne vidimo zrak oko sebe, čudili bi
se kako se to lopoči pomiču bez ikakva vidljiva uzroka.
Da sakriju svoje neznanje, “znanstvenici” bi, mislio sam, izmislili
domišljatu tvorbu nazvanu “sila”. Kako ne bi mogli shvatiti da na
nevidljivoj površini ima valova, zaključili bi da lopoče pomiče zago-
netno, nevidljivo svojstvo nazvano sila koje djeluje među njima. Toj
iluziji mogu dati dojmljive, uzvišene nazive (primjerice “djelovanje na
daljinu” ili sposobnost lopoča da se pomiču, a da ih ništa ne dotiče).
Jednom sam se zapitao što bi se dogodilo da ispružim ruku i jednog
od šarana “znanstvenika” izvučem iz vode. Prije negoli bih ga vratio,
žestoko bi se opirao. A kako bi na to gledali drugi šarani? Za njih bi
to bio doista nevjerojatan događaj. Najprije bi vidjeli da jednog od
njihovih “znanstvenika” više nema u njihovu svemiru. Jednostavno je
nestao ne ostavljajući nikakva traga. Gdje god ga tražili, ne bi ga mogli
pronaći. Zatim, nekoliko sekundi poslije, kad bih ga bacio natrag u
jezerce, “znanstvenik” se iznenada pojavljuje niotkuda. Drugi šarani
misle da se zbilo pravo čudo.

Hyperspace KB.indd 20 2.3.2006 14:09:21

O njemu se govorilo s velikim poštovanjem. Svoj život proživljavamo u vlastitoj “bari”.2006 14:09:21 . Još od tih vremena zaokupljaju me mogućnosti postojanja drugih dimenzija.) Često mislim da smo poput šarana koji samozadovoljno plivaju u tom jezercu. Najneobičnije od svega bilo je stvorenje koje me zarobilo. “znanstvenik” bi ispričao doista nevjerojatnu priču. ali da su njegova otkrića posve promijenila Hyperspace KB. Na svoje sam zaprepaštenje ustanovio da uopće nema peraje. Govorilo se da njegove zamisli razumije vrlo malo ljudi. ali izvan našeg dosega. Poput ostale djece gutao sam pustolovne priče u kojima su vremenski putnici ulazili u više dimenzije i istraživali nevidljive usporedne svemire u kojima poznati prirodni zakoni više nisu vrijedili. Neki znanstvenici odbijaju i samu pomisao na više dimenzije jer ih ne mogu prikladno izmjeriti u laboratoriju. naravno. a koje ni najmanje nije nalikovalo na ribe. ali mu to ni najmanje nije smetalo u kretanju. Odrastao sam pitajući se kako brodovi zalutali u Bermudski trokut zagonetno nestaju u rupi u svemiru. to je samo zato što ne mogu usporediti nevidljive vibracije koje ispunjavaju prazni prostor oko nas. postoje usporedni svemiri ili dimenzije.indd 21 2. Sjećam se da je učiteljica govorila o velikom znanstveniku koji je upravo umro. čuo sam priču koja me prati ostatak života.3. a znanstvenofantastični romani Isaaca Asimova o veličanstvenoj Zakladi u kojima je otkriće putovanja hiperprostorom potaknulo uspon Galaktičkog Carstva jednostavno su me opčinili. Kad naši znanstvenici izmisle pojmove poput sile.” pričao bi. “na neki sam način izvučen iz svemira (jezerca) i našao se u zagonetnom svijetu sa zasljepljujućim svjetlima i neobično oblikovanim predmetima kakve nikad nisam vidio. tako fantastična da bi je većina šarana smatrala potpunom izmišljotinom. Uskogrudno odbijamo priznati da uz naš. Svjetovi onkraj prostora i vremena 21 Kad bi se pribrao. “Bez ikakva upozorenja. Kad mi je bilo osam godina. nazivajući ga jednim od najvećih znanstvenika svih vremena.” (Ta je priča. Poput šaranova. Također sam primijetio da u tom svijetu ne vrijede uobičajeni prirodni zakoni. Zatim sam se iznenada ponovno našao u našem svijetu. i naš se svijet sastoji samo od poznatoga i vidljivoga. sigurni da se naš svemir sastoji samo od stvari koje možemo vidjeti ili dodirnuti. Također me se dojmio još jedan događaj iz ranog djetinjstva.

predano tražeći što više informacija. Za dijete. Tamo sam pronašao da nas je Einsteinov rad upoznao s novom tvari nazvanom antimaterija. Premda je godinama radio na svojoj teoriji. odlučio sam načiniti vlastiti razarač atoma. Kako sam još bio dijete. Još se sa sjetom sjećam koliko sam lijepih i spokojnih sati proveo čitajući svaku knjigu koju sam uspio pronaći o tom velikom čovjeku i njegovim teorijama. Uskoro sam shvatio da je ta priča mnogo zanimljivija od svakog detektivskog romana i važnija od svega što sam mogao zamisliti. Jedna je od prednosti mladenaštva što ne uzmiče pred ogradama koje se većini odraslih čine nepremostivima. čak i pod uvjetom da zbog toga moram postati teorijski fizičar. umro je s nedovršenim radom na svom stolu. Tada nisam znao da su više dimenzije možda ključ rješenja jedinstvene teorije polja. Uskoro sam doznao da je nezavršeni rad na Einsteinovu stolu bio pokušaj stvaranja teorije koju je nazivao jedinstvenom teorijom po- lja. Odlučio sam doprijeti do samih temelja problema. ali se u dodiru s njom poništava u bljesku energije. 22 Hiperprostor svijet i naše mišljenje o njemu. počeo sam pretraživati knjižnice i knjižare diljem grada. Poslije. bila je to velika zagonetka.3. u srednjoj školi. Kakva je to bila nezavršena teorija? Kakvi su to papiri ostali na njegovu radnu stolu? Koji je problem tako težak i tako važan da mu veliki znanstvenik posvećuje mnoge godine svog života? Želeći riješiti tu zagonetku odlučio sam naučiti sve što mogu o Albertu Einsteinu i njegovoj nezavršenoj teoriji. iscrpio sam većinu lokalnih knjižnica pa sam počeo posjećivati knjižnicu fizikalnog odjela Stanfordskog sveučilišta. nisam shvaćao da možda postoji veza između šarana u jezercu Čajnog vrta i nezavršenih papira na Einsteinovu stolu. Ta me priča posve zaokupila. koja se ponaša poput obične tvari.indd 22 2. Pro- Hyperspace KB.2006 14:09:21 . od onih koji upravljaju najmanjim atomima do onih zaduženih za najveće galaksije. Ne shvaćajući o kakvim je preprekama riječ. teorije koja je mogla objasniti sve prirodne zakone. Također sam pročitao da su znanstvenici sagradili velike uređaje nazvane “razarači atoma” u kojima se ta egzotična tvar mogla stvoriti u mikroskopskim količinama. Nisam razumio mnogo od onoga što su nam govorili. Kad sam pročitao sve knjige u lokalnoj knjižnici. ali me se najviše dojmilo to što sam doznao da taj veliki čovjek nije uspio završiti svoje najveće otkriće.

Na sreću. Svjetovi onkraj prostora i vremena 23 učavao sam znanstvenu literaturu sve dok se nisam uvjerio da mogu načiniti uređaj nazvan betatron.3. nagrade koje sam dobio natječući se na različitim školskim natjecanjima dojmile su se atomskog znanstvenika Edwarda Tellera. Majka je na svaki takav događaj samo odmahivala glavom.) Sa zadovoljstvom sam ustanovio da uređaj stvara magnetsko polje dvadeset tisuća puta snažnije od zemaljskoga.indd 23 2. roditelji su se zabrinuli da neću moći nastaviti pokuse i odgovarajuće obrazovanje. oblačnu komoru. nagovorio sam roditelje da mi na školskom igralištu pomognu namotati 35 kilometara bakrene žice.) Najprije sam kupio malu količinu natrija-22. (Pitam se nije li mislila zašto nema sina koji se bavi bejzbolom ili košarkom. Kad je naposljetku bio dovršen. Nakon toga sam počeo obilaziti velike trgo- vine elektroničkom robom kako bih skupio sve potrebno za ubrzivač čestica. koliko je bilo potrebno da ubrza snop elektrona.3 milijuna elektronvolta sposoban da stvori snažan snop antielektrona. Kad bih ga uključio. U garaži sam načinio betatron snage 2. Hyperspace KB. uređaj za bilježenje tragova subatomskih čestica kojom sam uspio snimiti stotine divnih fotografija tragova koje je ostavila antimaterija. Cijele smo Božićne blagdane proveli na igralištu namotavajući žicu i sastavljajući velike namote koji će upravljati stazama visokoenergetskih elektrona. radioaktivne tvari koja prirodno zrači pozitrone (antimaterijske parnjake elektrona). (Milijun elektronvolta je energija koju elektron dobiva ubrzanjem u električnom polju jačine milijun volta. masivni betatron od 140 kilograma i snage šest kilovata trošio je svu energiju u mojoj kući. Kako bih konstruirao goleme magnete potrebne za uređaj. Susret s petom dimenzijom Kako je moja obitelj bila siromašna. namijenjen ubrzavanju elektrona na energije od nekoliko milijuna elektronvolta.2006 14:09:21 . Zatim sam načinio tzv. obično je izbacio sve osigurače pa bi kuća ostala u mraku. Njegova mi je supruga blagonaklono uspjela pribaviti četverogodišnju stipendiju za Harvardsko sveučilište i tako mi omogućila ispunjenje mladenačkih snova. a ne izgradnjom velikih električnih uređaja u garaži. uključujući stotine kilograma otpadnog transformatorskog čelika.

stoljeća vodila o tome kako svjetlost putuje kroz vakuum. Tijekom studija otkrio sam da se jedna od velikih rasprava 19. Imao sam dojam da su fizičari (poput šarana) izmislili “sile” kako bi sakrili naše neznanje o kretanju objekata bez međusobna dodira. Hiperprostor. No pokusi su također nedvojbeno pokazali da “eter” ne postoji. Poput drugih prije mene.indd 24 2. Naposljetku. Kako svjetlost može biti val ako pritom ništa ne talasa? Zato su fizičari izmislili tvar nazvanu eter koja ispunjava vakuum i služi kao sredstvo širenja svjetlosti. Takav nepovezani pristup fizici nikad me nije mogao zadovoljiti pa su mi se misli često vraćale šaranima u Čajnom vrtu. Ta je alternativna teorija tako neobična da sam pri nailasku na nju doživio pravi šok. kad sam postao poslijediplomski student fizike na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju. premda dvojbeno objašnjenje. ali u Harvardu gdje sam počeo studij teorijske fizike. što su radili i s  Iznenađuje. Još se dobro sjećam trenutka kad sam riješio jedan elektro- dinamički problem i potom pitao asistenta kako bi izgledalo rješenje kad bi prostor bio zakrivljen u višoj dimenziji. dobivamo paradoks. postupno se ugasilo moje zanimanje za više dimenzije. uskoro sam naučio zanemarivati dječje prispodobe o višedimenzionalnom prostoru. Iskustvo je slično onome koje su mnogi Amerikanci doživjeli kad su čuli za ubojstvo predsjednika Kennedyja. ali fizičari do danas nisu našli pravo rješenje te zagonetke. 24 Hiperprostor Ironično. a da pritom ništa ne talasa. djelovale iznenađujuće dobro. nije predmet vrijedan ozbiljna istraživanja. kao da sam rekao nešto ludo. Bez iznimke. posve sam slučajno otkrio da za putovanje svjetlosti kroz vakuum postoji i drugo. Ali ako je svjetlost val. kao da su one posve razdvojene jedna od druge. svi se sjećaju gdje su u tom trenutku bili. Kao svi fizičari tog doba. činile su se vrlo namješteno.3. govorili su. koje je otkrio Maxwell u 19. tada mora nešto “talasati”. vodenima voda.) Pokusi su također pokazali da je svjetlost bez ikakve dvojbe val. Hyperspace KB.2006 14:09:21 . Zvučnim je valovima za to potreban zrak. ali kako u vakuumu nema ničega. (Svjetlost sa zvijezda bez ikakvih teškoća prevaljuje bilijune i bilijune kilometara kroz vakuum. Čudno me pogledao. stoljeću. Premda su jednadžbe korištene za elektricitet i magnetizam. nego su se s vremenom jednostavno naviknuli na zamisao da svjetlost može putovati kroz vakuum. i ja sam počeo sustavno i temeljito proučavati višu matematiku svake od prirodnih sila zasebno.

Stara je Kaluza-Kleinova teorija. povjesničari znanosti možda će zabilježiti da je jedna od velikih pojmovnih revolucija u 20. mnogi teorijski fizičari danas vjeruju kako više dimenzije mogu biti ključan pomak u stvaranju sveobuhvatne teorije koja povezuje sve prirodne zakone – teorije hiperprostora. o onome što su mistici nazivali četvrtom (prostornom) dimenzijom. Stranice dvaju vodećih fizikalnih časopisa Nuclear Physics i Physics Letters preplavljene su člancima koji analiziraju teoriju. Tisuće članaka koje su napisali teorijski fizičari posvećeno je istraživanju svojstava hiperprostora. Sve se to. Prisjećajući se dječjih iskustava iz Čajnog vrta. nikad nije bila predmetom proučavanja na poslijediplomskom studiju pa su je mladi fizičari morali otkriti slučajno prelistavajući literaturu. Ta alternativna teorija nudi najjednostavnije objašnjenje pojave svjetlosti: riječ je.indd 25 2. Istraživanja posljedica viših dimenzija bila su tema nekoliko stotina međunarodnih simpozija. Hyperspace KB. međutim. bilo je to zato što titra sâm vakuum. naposljetku su ispravile nedosljednosti Kaluza-Kleinove teorije. Kako se smatralo da je teorija samo nagađanje. Mnogi vrhunski znanstvenici danas smatraju da mogu postojati i dimenzije onkraj uobičajenih četiriju dimenzija prostora i vremena. Naprednije inačice teorije poput teorije supergravitacije. Svjetovi onkraj prostora i vremena 25 kime su razgovarali. imala mnogo ozbiljnih tehničkih teškoća koje su je tijekom pola stoljeća učinile beskorisnom. ipak. Pokaže li se teorija hiperprostora točnom.3. Ta je plodna zamisao potaknula pravu lavinu znanstvenih istraži- vanja. Doista. doživljavamo takav šok kad prvi put naletimo na Kaluza-Kleinovu teoriju. u prošlom desetljeću posve promijenilo. stoljeću bila prihvaćanje hiperprostora kao ključa za otključavanje najvećih tajni prirode i samog Stvaranja. sile gravitacije i svjetlosti mogle su se sjediniti na zapanjujuće jednostavan način. zapravo. također. odjednom sam shvatio da je upravo to teorija koju sam tražio. Vrlo naglo je teorija viših dimenzija postala omiljena tema fizičarima diljem svijeta. Mi fizičari. odnosno zato što vakuum doista postoji u četiri dimenzije prostora i jednoj dimenziji vremena. Dodavanjem pete dimenzije.2006 14:09:21 . a posebno teorija super- struna. Ako svjetlost može putovati kroz vakuum. o titranju u petoj dimenziji.

navođenjem tih triju brojeva možemo odrediti svako mjesto u našem svijetu od vrha nosa do kraja vidljivog svemira. tu je pojmovnu revoluciju najbolje opisao kad je nedavno izjavio da teorijska fizika sve više sliči znanstvenoj fantastici. Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1979. međutim. učvr- stila kao važna grana suvremene teorijske fizike.3. pogledati preko ruba i zatim se vratiti. Želimo li se susresti s nekim i poći na ručak u Zagrebu. Uz instinktivno razumijevanje pojmova “lijevo” i “desno” te “naprijed” i “natrag”.”1 Gotovo instinktivno znamo da svaki objekt možemo opisati njegovom dužinom. To znaju čak i mala djeca: pokusi su pokazali da će dopuzati do ruba ponora. Hyperspace KB. djeca poznaju i “gore” i “dolje”. Zapravo. a to je činjenica da prostor ima tri dimenzije. jedan je od ak- tivnijih središta istraživanja višedimenzionalnog prostorvremena. mogli bismo reći: “Nađimo se na 17. širinom i visinom. Zašto ne možemo vidjeti više dimenzije? Te revolucionarne zamisli na prvi se pogled doimaju vrlo neobično jer uzimamo zdravo za gotovo da se svakidašnji svijet sastoji od triju dimenzija. Navodeći tri broja možemo odrediti svako mjesto u prostoru.) Teorija se.. katu zgrade na raskrižju Savske i Kršnjavoga.2006 14:09:21 . (O tome što je potrebno za dokazivanje točnosti teorije i možda svladavanje snage hiperprostora razgovaramo poslije u knjizi. Institut za napredna istraživanja u Princetonu. Kako je rekao pokojni fizičar Heinz Pagels: “Jedno je svoj- stvo našeg fizičkog svijeta tako očito da većina ljudi na njega uopće ne obraća pozornost. stalno se koriste tim trima brojevima – visinom i dvjema koordinatama koje određuju njihovo mjesto na mreži ili zemljovidu.indd 26 2. Piloti zrakoplova. 26 Hiperprostor Na nesreću. Steven Weinberg.” Ta tri podatka jedinstveno određuju točku našeg sastanka. također. Prema tome. još smo vrlo daleko od eksperimentalnog dokazivanja činjenice da naš svemir postoji u višim dimenzijama. intuitivno razumijevanje triju dimenzija u naše je mozgove čvrsto usađeno od najranijeg doba. mjesto gdje je Einstein proveo posljednja desetljeća svog života (i gdje je napisana ova knjiga).

U najboljem slučaju.30. više dimenzije ne možemo Hyperspace KB. primjerice. dok matematičari. Ipak. Poput grčkog filozofa Platona koji je izjavio da smo poput stanovnika špilja osuđenih da vide samo mutnosive sjene bogatog života izvan špi- lje. u knjizi sam poštovao tradiciju pa sam četvrtu dimenziju nazivao prostornom dimenzijom poslije visine. Banchoffova računala dopuštaju samo letimičan pogled na sjene višedimenzionalnih objekata. Bez obzira na to kako rječito slijepcu opisivali “crveno”. tj. stoljeća izmislio matematičar i mistik Charles Hinton za predočivanje sjena višedimenzionalnih objekata. ljudi ne mogu predočiti svemire izvan svojega. Na primjer. vrijeme u kojem se događaj zbiva. (Zapravo. ali ja ću slijediti povijesne zasade. zapravo. Višedimenzionalne prostore nemoguće je predočiti pa ne treba ni pokušavati. primjerice Thomas Banchoff.indd 27 2. mo- ramo opisati i njegovu četvrtu dimenziju. nazivaju petom dimenzijom. (Kako bih izbjegao zabunu. Fizičari je. Drugi matematičari. Znanstvenici danas žele proširiti Einsteinovu sliku s četiri dimenzije. služimo se različitim matematičkim trikovima koje je početkom 20. Svjetovi onkraj prostora i vremena 27 Einstein je tu zamisao proširio na vrijeme kao četvrtu dimenziju. u 12. Umjesto toga povlače se u svijet matematičkih jednadžbi. fizičari i računala nemaju poteškoća u rješavanju jednadžbi višedimenzionalnog prostora. Čak i iskusni matematičari i teorijski fizičari koji godinama proučavaju višedimenzionalne prostore priznaju da ih ne mogu predočiti. duljine i širine. riječi su nedostatne za prenošenje bogatstva značenja boje. Istaknuti njemački fizičar Hermann von Helmholtz je nemogućnost “viđenja” četvrte dimenzije usporedio s nemogućnošću slijepca da shvati pojam boje. napisali su računalne programe koji omo- gućuju manipulaciju višedimenzionalnim predmetima projiciranjem njihovih sjena na ravan. Tekuće se znanstveno zanimanje usredotočuje na petu dimenziju (pro- stornu dimenziju poslije vremena i triju dimenzija prostora) i još više dimenzije.2006 14:09:21 . pročelnik matematičkog odjela Sveučilišta Brown.3. želimo li se s nekim naći na ručku. moramo mu reći da se nađemo. dvodimenzionalni računalni zaslon. da odredimo neki događaj.) Kako vidimo četvrtu prostornu dimenziju? Teškoća je u tome što to ne možemo. Vrijeme ćemo zvati četvrtom vremenskom dimenzijom.

ništa ljude nije tjeralo da ovladaju gibanjem u četiri prostorne dimenzije.2006 14:09:21 . rječit i svestran. osornog i ne- urednog znanstvenika. Govoreći engleski s jakim. prepoznatljivim rumunjskim naglaskom. sve je više znanstvenika koji smatraju da je trodi- menzionalna teorija “premalena” za opisivanje sila koje upravljaju našim svemirom. Tradicijski. vragolastim osmijehom. Godinama se Freund. Hyperspace KB. profesor teorijske fizike na Institutu Enrica Fermija Sveučilišta u Chicagu. Naši su se mozgovi razvili kako bi mogli odgovoriti na mnoštvo događaja u trima dimenzijama. s malom skupinom znanstvenika. Lavovi i tigrovi nas ne napadaju kroz četvrtu dimenziju.indd 28 2. podsjeća nas Freund. Međutim. Osobe koje su mogle bolje predočiti kako se objekti kreću imale su bolju mogućnost za preživljavanje od onih sa slabijim sposobnostima predočavanja. iz doba kad su se one smatrale preneo- bičnima za uvriježenu fiziku. Sposobnost viđenja četvrte prostorne dimenzije zacijelo nije nikome pomogla da se spasi od sabljozubog tigra. Freund je jedan od pionira teorija o hiperprostoru. u osami zabavljao znanošću viših dimenzija.) Prirodni su zakoni jednostavniji u višim dimenzijama Jedan od fizičara koji uživa zbunjivati slušateljstvo svojstvima više- dimenzionalnih svemira je Peter Freund. On je uglađen. a neznanstvenike privlači očaravajućim pričama o posljednjim postignućima znanosti. S jednakom lakoćom po ploči ispisuje jednadžbe i čavrlja na nekom domjenku. s laganim. Danas je to postala pomodna i ugledna grana znanstvenog istraživanja. Na nesreću.3. 28 Hiperprostor predočiti zbog evolucijske slučajnosti. jednostavnim ri- ječima. Freund se ne uklapa u tradicionalnu sliku mršavog. Bez ikakva razmišljanja reagirat ćemo na napad lava ili slona. Freund najzakučastije i najzamršenije fizikalne pojmove objašnjava živim. znanstvenici su na više dimenzije gledali sumnjičavo jer se nisu mogle izmjeriti i nisu bile od posebne koristi. Na svoje veliko zadovoljstvo ustanovio je da se njegovo rano zanimanje za tu temu naposljetku isplatilo.

Izgubio je svu izvornu eleganciju i ljepotu. koje su njihovo prirodno stanište. naš trodimenzionalni laboratorij. Njihovi veliki Hyperspace KB. Naši trodi- menzionalni laboratoriji su za fizikalne zakone sterilni kavezi zoološkog vrta. Geparda vidimo samo kad smo ga ogolili od njegove elegancije i ljepote. Svjetovi onkraj prostora i vremena 29 Kao što Freund ističe. zamislite zarobljenoga geparda zatočenog u jadnom kavezu zoološ- kog vrta. vidimo njihov pravi sjaj i snagu.” nastavlja.2006 14:09:21 . a tu ga gledamo samo da se zabavimo. jest što zapravo i gledamo “zatočenog geparda”.3. Temeljni razlog zašto se te četiri sile doimaju tako raznorodne. A sad. najbržeg sisavca na svijetu. koji su u svom prirodnom okolišu vrlo lijepi. krasnu životinju. Ali kad ih formuliramo u višedimenzionalnom prostorvremenu. Pri objašnjavanju zašto više dimenzije pobuđuju takvo uzbuđenje u znanstvenom svijetu Freund se služi sljedećom analogijom: “Pomislite na trenutak na geparda. njihovu prirodnom okolišu. Geparda možemo usporediti s fizikalnim zakonima.indd 29 2. tvrdi Freund. Zakoni svjetlosti i gravitacije u višedimenzionalnom prostorvremenu imaju prirodne izraze.2 Desetljećima su se fizičari pitali zašto su četiri prirodne sile tako razlomljene – zašto “gepard” u kavezu izgleda tako jadno i slomljeno. zamislimo kako su ratove vodili drevni Rimljani. U kavezu vidimo samo slomljeni gepardov duh. gotovo umjetničko djelo. a zakoni postaju jednostavni i moćni. koji slobodno luta afričkom savanom. Revolucija koja je zahvatila fiziku jest shvaćanje da gepard možda pripada hiperprostoru. a ne njegovu izvornu snagu i eleganciju. Ključni pomak u ujedinjavanju prirodnih zakona je povećanje broja dimenzija prostorvremena kako bi se obuhvatilo više sila. Prirodni okoliš fizikalnih zakona je višedimenzionalno prostorvrijeme. No fizikalne zakone možemo izmjeriti samo kad ih slomimo i stavimo u kavez. U svom prirodnom staništu to je veličanstvena životinja. koje elegancijom i brzinom ne dostiže nijedna druga životinja. U višim dimenzijama dovoljno je “mjesta” za ujedinjavanje svih poznatih fizikalnih sila. Da objasnim kako dodavanje više dimenzije može pojednostaviti stvari. temeljna tema koja se u prošlom desetljeću provlačila fizikom bila je da prirodni zakoni postaju jednostavniji i ele- gantniji izraženi u višim dimenzijama. vitku.

zabavlja nas televi- zijom. Tijekom dvije tisuće godina znanstvenici su otkrili da se sve pojave u svemiru mogu svesti na četiri. Rim je svoje bitke dobivao uglavnom zbog velike moći. opišimo četiri osnovne prirodne sile. promatrana iz treće dimenzije (tj. S bitkama na nekoliko bojišnica rimski su generali često ratovali naslijepo.3. 30 Hiperprostor sukobi. vrlo različite sile. pak. Elektromagnetska sila Elektromagnetska sila ima različite oblike. jer je izravna posljedica Einsteinove teorije atomska bomba. iznad dvodimenzionalnog bojnog polja. na prvi pogled. neizbježno vodilo ujedinjavanju svih fizikalnih veličina mjerenih prostorom i vremenom. penjanje u treću dimenziju. obično na mnogo manjih bojnih polja. možda najpoznatiju jednadžbu u znanosti. a ne elegancije ratne strategije. radarom prati zrakoplove i svemirske letjelice te pokreće  Teorija viših dimenzija jamačno nije samo akademsko pitanje. To je. Druga primjena tog načela – da izražavanjem u višim dimenzijama priroda postaje jednostavnija – glavna je zamisao Einsteinove specijalne teorije relativnosti. Elektromagnetska sila rasvjetljava naše gradove. ispunjava zrak glazbom iz radioprijamnika. uključujući elektricitet. a ratni se kaos odmah pojednostavnjuje. Kako bismo shvatili koja je prava snaga tog ujedinjavanja. Einstein je zatim pronašao točan matematički izraz tog jedinstva materije i energije. Hyperspace KB. Einstein je vrijeme otkrio kao četvrtu dimenziju i pokazao da se prostor i vrijeme mogu prikladno sjediniti u četve- rodimenzionalnoj teoriji. U tom smislu je uvođenje viših dimenzija jedno od najvažnijih znanstvenih otkrića u ljudskoj povijesti.2006 14:09:22 . Drugim riječima. s mnogo glasina i krivih informacija koje su sa svih strane stizale vojskovođama obiju strana. koja je promijenila sudbinu čovječanstva. vodili su se uz veliku zbrku. s neke uzvisine). istaknimo njihove velike razlike i objasnimo kako nam više dimenzije mogu ponuditi okvir potreban za njihovo ujedinjenje.indd 30 2. S neke se povišene točke dobiva panoramska slika bojnog polja. Upravo je zato jedno od prvih načela ratovanja osvajanje uzvisina – tj. olakšava nam rad kućanskim strojevima. mikrovalovima nam za- grijava hranu. magnetizam i samu svjetlost. E = mc2. zbrka manjih bojnih polja uklapa se u jedinstvenu ukupnu sliku. primjerice materije i energije.

Sunce bi se ugasilo pa bi nestalo života na našem planetu. pak. odnosno akumuliranog bogatstva našeg planeta. slaba nuklearna sila pridonosi zagrijavanju radioaktivnih stijena duboko u Zemljinoj unutrašnjosti. životvorne zrake našeg Sunca. Slaba nuklearna i elektromagnetska sila rabe se i za liječenje ozbiljnih bolesti: radioaktivni jod uništava tumore štitnjače i koristi se u borbi protiv nekih vrsta raka. Zapravo. Slaba nuklearna sila Slaba nuklearna sila upravlja nekim vrstama radioaktivnog raspada. donekle ovisi o elektromagnetskoj sili.2006 14:09:22 . Više od polovice bruto proizvoda Zemlje. pohranu podataka na kompaktnim diskovima. mnogi znanstvenici vjeruju da je izumiranje dinosaura prije 65 milijuna godina uzrokovao udar kometa o Zemlju. U posljednje vrijeme snagu elektromagnetske sile sve češće rabimo u elektroničkim računalima (koja su revolucionirala dom. Kad bi jaka nuklearna sila iznenada prestala djelovati. jer kad se njezina snaga oslobodi u hidrogenskoj bombi. školu i vojsku) i laserima (za posve nove načine komuniciranja. izvođenje operacija. Kako radioaktivne tvari pri raspadu zrače toplinu. Ta toplina. Svjetovi onkraj prostora i vremena 31 naše elektrane. Hyperspace KB. Sila radioaktivnog raspada može biti smrtonosna: uzrokovala je mnogo štete i gubitaka ljudskih života u nesrećama elektrana Three Mile Island i u Černobilu te stvara radioaktivni otpad – neizbježni nusprodukt proizvodnje nuklearnog oružja i električne energije u komercijalnim nuklearnim postrojenjima – koji ostaje štetan milijune godina.3. ured. pridonosi toplini zaslužnoj za nastanak vulkana. zbog njih zvijezde svijetle i stvaraju jarke.indd 31 2. rijetkih ali snažnih erupcija rastaljenih stijena dospjelih do površine planeta. nevjerojatna oružja pa i provjeru robe na blagajnama trgovina). to može značiti kraj života na našem planetu. Pritom se u atmosferu podiglo toliko prašine da se nebo godinama zastrlo pa su temperature naglo pale. Jaka nuklearna sila Jaka nuklearna sila zaslužna je za energiju koja pogoni zvijezde. Ironično je da nam baš jaka nuklearna sila jednog dana može oduzeti život.

indd 32 2. neizbrojivom mnoštvu pojavnih oblika.”3 Ako Einstein ima pravo. čije posljedice ispunjavaju police knjigama punim tablica i grafikona. Središnji izazov današnje teorijske fizike je ujedinjavanje četiriju spome- nutih sila u jednu silu. a sâm “lav” je višedimenzionalno prostorvrijeme. Zvijezda. stoljeća pokušavali su. No odgovor koji je Einsteinu izmicao posljednjih 30 godina njegova života možda pronađemo u hiperprostoru. Središnje mjesto u tom revolucionarnom gledanju na svemir zauzima shvaćanje da krajnje rješenje ujedinjenja svemira nudi geometrija viših dimenzija. Počevši s Einsteinom. i nuklearne sile.3. možda su te četiri sile “lavlji rep”. Zemljina vrtnja bi nas poput krpenih lutaka odbacila u svemir. materija u svemiru i sile koje je drže na okupu. postoji zbog dobro ugođene ravnoteže gravitacijske sile. a na planetu ne bi moglo biti života. Bez gravitacijske sile. a pojavljuju se u nevjerojatnom. iz Sunčeva sustava pobjegli u hladne dijelove vanjskog svemira gdje ne bi bilo ničega da podrži život. koja je nastoji sažeti. Izrečeno jednostavnijim riječima. Sunce bi bez gravitacije eksplodiralo oslobađajući energiju bilijuna hidrogenskih bombi. Zrak koji udišemo također bi brzo pobjegao u svemir pa bi se ugušili. naime. međutim. nisu ništa drugo do različite vibracije hiper- prostora. nije u skladu s tradicijskim razmišljanjem fizičara koji su prostor i vrijeme smatrali pasivnom Hyperspace KB. pa i Zemlja. velikani fizike 20. Sunce bi eksplodiralo. ali bez uspjeha. Zapravo. 32 Hiperprostor Gravitacijska sila Gravitacijska sila zadržava Zemlju i planete u njihovim stazama oko Sunca i povezuje Mliječnu stazu.2006 14:09:22 . pronaći model sjedinjenja. Upravo je ta zamisao poticala nadu da će svemirski fizikalni zakoni. koja je nastoji raznijeti. Takvo razmišljanje. kad ne bi bilo gravitacijske sile. jednog dana biti prikazani jednom jednadžbom. Ali uopće ne sumnjam da mu pripada i lav. Put prema ujedinjenju Einstein je jednom izjavio da nam “priroda pokazuje samo rep lava. premda nam se on zbog svoje veličine ne može pokazati u cijelosti. Bez gravitacijskog privlačenja Sunca svi bi planeti.

3. tzv. ali kako je u listopadu 1993. Više dimenzije ne možemo vidjeti jer su se “savile” u sićušnu loptu tako malenu da je više ne možemo opaziti. fizičari Michael Green i John Schwarz dokazom dosljednosti najnaprednije inačice Kaluza-Kleinove teorije. Stara Kaluza-Kleinova teorija. Poput strpljivih skupljača leptira. Naprednija inačica teorije. a bilo je i tehničkih poteškoća u opisivanju svih subatomskih čestica. nezgrapne teorije subatomskih čestica odjednom postaju simetrične. premala da bismo je mogli dohvatiti najvećim ubrzivačima čestica. nepromjenjive arene nevidljivog svemira prostorvremena. pak. Svjetovi onkraj prostora i vremena 33 pozornicom na kojoj glavnu ulogu igraju zvijezde i atomi. a 1019 je puta manja od protona. U proteklih tridesetak godina pomno je katalogizirano i proučeno na stotine subatomskih čestica pronađenih u ostacima stvorenih sudarima protona i elektrona s atomima. Prva teorija viših dimenzija bila je Kaluza-Kleinova teorija. također nije bila savršena. Nedavno zanimanje za teoriju potaknuli su 1984. Gotovo su svi znanstveni napori i golema državna financijska potpora fizici čestica bili usmjereni prema katalogiziranju svojstava subatomskih čestica. Prema Kaluza-Kleinovoj teoriji. Usto. Na veliko iznenađenje. dobivamo jednostavnu fizikalnu sliku za objašnjenje nevjerojatnog mnoš- tva subatomskih čestica stvorenih u našim snažnim razbijačima atoma. Za znan- stvenike je vidljiv materijalni svemir bio beskrajno raznolikiji i bogatiji od prazne. Ona pretpostavlja da se sva materija sastoji od sićušnih titrajućih struna. Hyperspace KB.2006 14:09:22 . Proširene na N-dimenzionalni prostor (gdje N može biti bilo koji cijeli broj). fizičari  Freund se samo smješka kad ga pitate hoćemo li ikad vidjeti te više dimenzije. samo se možemo nadati da će u budućnosti biti napravljen neki uređaj koji će nam dati uvid u svijet hiperprostora. primjerice “kvarkova” i “gluona”. teorije superstruna. a ne na razjašnjavanje naravi geometrije. američki Kongres ukinuo projekt njegove izgradnje. veličina tih savijenih dimenzija naziva se Planckova duljina4. Fizičari visokih energija nadali su se da će supravodljivi supersudarač (SSC) moći to učiniti. nije mogla odrediti točnu vrijednost broja N. teorija superstruna predviđa točan broj dimenzija prostora i vremena – deset. Prednost deseterodimenzionalnog prostora jest u tome što u njemu imamo “dovoljno mjesta” za smještanje svih četiriju osnovnih sila. nazvana po dvojici znanstvenika koji su predložili novu teoriju gravitacije prema kojoj se svjetlost mogla opisati kao vibracije u petoj dimenziji. nazvana teorija supergravitacije.indd 33 2. Danas znanstvenici sve više shvaćaju da su “beskorisni” pojmovi prostora i vremena možda krajnji izvor ljepote i jednostavnosti prirode.

34 Hiperprostor su s vremena na vrijeme bili preplavljeni raznolikošću i složenošću tih subatomskih čestica. dokazujući da je Jabukovac doista zakrivljen u nevidljivoj trećoj dimenziji.indd 34 2. Jedan crv imena Kolumbo. postoji usporedo sa stotinama drugih. otkriva. On čak izmišlja dvije nove riječi. Prijatelji ga zbog vjerovanja da je Jabukovac savijen u nekoj dimenziji koju nitko ne može vidjeti ni osjetiti smatraju budalom. koji zovu Jabukovac. Naposljetku se vrati na polazište. Doima se da crvotočine povezuju dijelove jabuke u kojima vrijeme teče različitom brzinom. Kolumbo otkriva još jedan način putovanja između udaljenih točaka na jabuci: kopanjem kroz nju može načiniti tunel. One dokazuju da najkraći put između dviju točaka nije nužno ravna crta. Njegova jabuka. pretpostavlja. Danas se teorijom hiperprostora to nevjerojatno mnoštvo čestica može objasniti kao jednostavno titranje. Za te je crve posve očito da je njihov svijet. nego crvotočina. Premda umoran od duga putovanja. a u drugima nema. Pod određenim rijetkim okolnostima. Putovanje prostorom i vremenom Teorija hiperprostora je ponovno otvorila mogućnost putovanja kroz prostor i vrijeme. opčinjen je pomišlju da je Jabukovac zapravo konačan i zakrivljen u nečemu što on naziva trećom dimenzijom. Riječ je o samo jednoj jabuci u velikom jabučnjaku. zamislimo sićušne crve plošnjake koji žive na površini velike jabuke. prečac prema udaljenim zemljama. kako bi opisao kretanje tom nevidljivom trećom dimenzijom. ravan i dvodimenzionalni. Kako bismo to bolje shvatili. Kolumbo također otkriva i neobičnu činjenicu da se prolaskom kroz crvotočinu premješta u prošlost. Te tunele koji jako skraćuju vrijeme i neudobnosti duga putovanja nazvao je crvotočine. Poslije Kolumbo otkriva još važniju stvar – njegov Jabukovac nije jedini u svemiru. možda bi se moglo putovati do drugih jabuka u voćnjaku. Hyperspace KB. gore i dolje.3.2006 14:09:22 . Jednog dana Kolumbo polazi na dugo i mukotrpno putovanje i nestaje za obzorom. Neki crvi čak tvrde da bi se crvotočine mogle upotrijebiti za stvaranje pravih vremenskih strojeva. od kojih u nekima ima crva sličnih njemu.

poput njihove jabuke. Premda je savinutost našeg svemira u nevidljivim dimenzijama dokazana pokusima. No činjenica da je naš svemir. pri izlasku iz kuće očekujemo da ćemo doći na ulicu. a ne. A fizičari. zapravo. ne možemo ga sažeti u točku. Slično tome.) Matematičari još od doba Georga Bernharda Riemanna proučavaju svojstva mnogostruko povezanih prostora u kojima su povezana razli- čita područja prostora i vremena. Ti su modeli znanstveni parnjaci Alisina zrcala. koji su to nekoć smatrali vježbom mozga. Naposljetku. svemir nam se čini ravnim. još je predmet žive znanstvene rasprave. provedeni na svjetlosnim zrakama. očekujemo da vidimo poznati prizor ulice. da naši prozori i vrata nisu ulazi u crvotočine koje našu kuću povezuju s nekim dalekim svemirom. baš poput Jabukovca.3. ulazi u crvotočinu. primjerice. zakrivljen u nevidljivim dimenzijama izvan našeg prostornog poimanja dokazana je različitim pokusima. Djelujemo na temelju duboko usađene predrasude (koja je uvijek točna) da je naš svijet jednostavno povezan. ako lasom obuhvatimo ulaz u crvotočinu. a ne u neki ugasli vulkanski krater ili u pustinjski krajolik nekog mjeseca. Takvi pokusi. pretpostavljamo da ćemo prozore i vrata otvoriti sigurno i da pritom nećemo doživjeti ništa što bi nas moglo užasnuti. Kad Bijeli Zec iz priče Lewisa Carrolla padne u jamu i tako uđe u Zemlju čudesa. Bez obzira na to kamo se uputili raketnom letjelicom. No. kažemo da je prostor jednostavno povezan. Bez ikakva razmišljanja o tome.indd 35 2. Zdrav razum nam govori da je naš svijet. Ako je to moguće. ravan i trodimenzionalni. pokazuju da zvjezdana svjetlost putovanjem kroz svemir mijenja smjer. Hyperspace KB. zapravo je pao u crvotočinu. veličanstvene egipatske piramide. Laso. danas ozbiljno proučavaju mnogostruko povezane svjetove kao praktične modele našeg svemira. postojanje crvotočina i pitanje je li naš svemir mnogostruko povezan. (U običnom prostoru petlja se užeta – “laso” – uvijek može sažeti u točku. Prostori u kojima se laso ne može sažeti u točku su mnogostruko povezani. naš svijet nije svijet iz filmova Stevena Spielberga.2006 14:09:22 . Svjetovi onkraj prostora i vremena 35 Mi ljudi smo poput crva plošnjaka. Mnogostruko povezani svemiri Kad se ujutro probudimo i otvorimo prozor da uđe malo svježeg zraka.

1. to možda omogući komunikaciju i putovanje među njima.). Hyperspace KB.2006 14:09:23 . Usporedne svemire možemo grafički prikazati dvjema usporednim ravninama. Ako. Uzmete papir. svijet se doima posve uobičajenim i vrijede geometrijski zakoni koje smo naučili u osnov- noj školi. Samo slijeđenjem vlastitih tragova unatrag i ponovnim ulaskom u crvotočinu možete se vratiti u poznati svijet. na njemu izrežete dvije rupe. Sve dok izbjegavate crvotočinu. Ako se među njima pojavi crvotočina. U krugovima teorijskih fizičara upravo se o tome danas žustro raspravlja.1.indd 36 2.3. U uobičajenim okolnostima ravnine se nikad ne dotiču. 36 Hiperprostor Crvotočine možemo predočiti pomoću lista papira i škara. pak. Crtež 1. koje zatim spojite dugačkom cijevi (crtež 1. padnete u crvotočinu. trenutačno se prebacujete u različito područje prostora i vremena.

a ne slijedi. sa svojim kolegama došao do nevjerojatnog (i riskantnog) zaključka: ustvrdio je da putovanje kroz vrijeme nije samo moguće. Na nesreću. Među- tim. G. moramo stvoriti vrlo čvrste pretpostavke za sprečavanje mogućnosti vremenskog putovanja. Wells zamislio u Vremenskom stroju. toliko da to u domašaju čovječanstva neće biti još stoljećima. Glavna poteškoća je u tome što crvotočine ne povezuju samo različite dijelove prostora. koji je dao velik doprinos suvremenoj kozmologiji. stvaranje crvotočine može zahtijevati goleme količine energije. Fizičar Kip Thorne s Kalifornijskoga tehnološkog instituta je 1988. Nasuprot uređaju. crvotočina može povezivati sadašnjost s prošlošću. što ga je H. iz te ra- sprave možda ipak najviše znatiželje pobuđuje mogućnost putovanja kroz vrijeme. nego u cijenjenom Physical Review Letters.2006 14:09:23 .indd 37 2. znanstveno pozabavili promjenom vremenskog tijeka. potičući škakljivo pitanje kako će se roditi ako mu se roditelji nikad ne ožene i imaju djecu. prije negoli su se oženili. Kako je putovanje kroz crvotočinu gotovo trenutačno. nego i prošlost s budućnošću. ne možemo ponoviti Veliki prasak i svjedočiti rađanju našeg svemira. Svoju tvrdnju nisu objavili u nekom “rubnom” časopisu. naravno. Druga neobična posljedica fizike crvotočina je stvaranje “malih svemira” u laboratoriju. nego pod odre- đenim okolnostima i vjerojatno. mogli bismo je iskoristiti za odlazak u prošlost. U filmu Povratak u budućnost Michael J. Alan Guth s Massachu- settskog tehnološkog instituta. Njihova se tvrdnja oslanjala na jednostavno opažanje da crvotočina povezuje dva područja koja postoje u različitim vremenima. Svjetovi onkraj prostora i vremena 37 Putovanje kroz vrijeme i mali svemiri Premda crvotočine nude mnoštvo materijala za istraživanje. Dakle. majka se zaljubi u njega i odbija njegova oca. Znanstvenici su tradicijski bili vrlo neskloni pitanjima o putovanju kroz vrijeme. uzrok) čvrsto je ugrađena u temelje suvremene znanosti. Bilo je to prvi put da su se ugledni fizičari. prije nekoliko godina zaprepastio je mnoge fizičare izjavom Hyperspace KB. u fizici crvotočina “uzročne” su posljedice česte. Zapravo. Fox vraća se u prošlost i susreće svoje roditelje kad su još bili tinejdžeri. Uzročnost (vjerovanje da svakoj posljedici prethodi. Ali. koji na okret brojčanika prebacuje junaka stotine tisuća godina u daleku bu- dućnost. a ne neki zanesenjaci. Mi.3.

Kako su udaljenosti koje razdvajaju zvijezde na nebu nezamislivo velike.3. u filmskom serijalu Zvjezdani ratovi. skupina američkih vojnih torpednih bombardera. u komori se može otvoriti crvotočina. 38 Hiperprostor da fizika crvotočina može omogućiti stvaranje malih svemira u našim laboratorijima. Prolazi između našeg svemira i drugih dimenzija omiljena su tema književnosti. Već su vrlo dugo upravo opčinjeni mogućim postojanjem drugih svjetova koje ne vidimo niti ih možemo iskusiti. Svemirska postaja postaje središte žive galaktičke rasprave o tome tko će nadzirati tako važnu vezu s drugim dijelovima galaksije. autori znanstvene fantastike koriste se višim dimenzijama kao domišljatim prečacem između zvijezda. Koncentracijom velike količine energije. izobličavanjem svemira oko sebe svemirski brodovi skaču u hiperprostor. Za pisce znanstvene fantastike više su dimenzije nezaobila- zno pomagalo potrebno za udobna međuzvjezdana putovanja. Takva su dokona razmišljanja. U televizijskoj seriji “Zvjezdane staze: Daleki Svemir Devet”. međutim. zapravo da nas prožimaju. Umjesto da se kroz običan svemir upute na dugo putovanje prema drugim galaksijama. u konačnici beskorisna jer ne postoji praktičan način njihova matematičkog prikaza ili eksperimentalne potvrde. a ipak su izvan fizikalnog domašaja i osjetilnih iskustava.indd 38 2. znanstvenicima će omogućiti uvid u nastanak svemira.2006 14:09:23 . pokraj udaljene svemirske postaje otvara se crvotočina koja omogućuje prevaljivanje golemih udaljenosti unutar galaksije za samo nekoliko trenutaka. nestala na Karibima prije četrdesetak godina. a ipak postoje usporedo s našim svemirom. Na primjer. Zaokuplja ih mogućnost da su ti neistraženi svjetovi onkraj našeg iskustva vrlo blizu. U nekoliko posljednjih stoljeća metafizičari i filozofi razmišljaju o postojanju drugih svemira i tunela među njima. pisci su se koristili višim dimenzijama kao pogodnim rješenjem zagonetke Hyperspace KB. Ako se to pokaže točnim. mnogo manjem svemiru. Od doba kad je Eskadrila 19. prečac prema nekom drugom. Mistici i hiperprostor Neke od zamisli nisu nove. hiperprostor je utočište u kojem Luke Skywal- ker nalazi sigurnost od carskih svemirskih krstarica.

Svjetovi onkraj prostora i vremena 39 Bermudskog (ili Vražjeg) trokuta. Prema teologu Arthuru Willinku. Marcela Prousta. Na primjer. s iznimkom teorije relativnosti iz 1919. Ipak. Fjodora Dostojevskog. Neki su pisali o svemiru građenom od tri usporedne ravnine: zemaljskoj. književnica Gertrude Stein i revolucionarni socijalist Vladimir Iljič Lenjin.3. Edgarda Varèsea i Georgea Antheila.indd 39 2. počeli su se pitati ne nalaze li se oni u višoj dimenziji. govori o postojanju izvanosjetilnog svijeta u kojem obitavaju duhovi. stoljeća Henry More tvrdio je da duhovi doista postoje i nastanjuju četvrtu dimenziju. H. različita od onog što smatramo četvrtom vremenskom dimenzijom) zaokupila pozornost javnosti i postupno oplodila sve grane umjetnosti i znanosti. Britanski filozof iz 17. Zaokupljala je tako različite osobe kakve su bile psiholog William James. naime. sâm Bog je u svijetu posve odvoje- nom od tih triju ravnina. i 1920. kad je “četvrta dimenzija” (prostorna. postajući pritom metafora za neobično i zagonetno. ‘četvrta dimenzija’ je. G. U djelu Enchiridion Metaphysicum iz 1671. živi u prostoru s beskonačno mnogo dimenzija. Povjesničarka umjetnosti Linda Dalrymple Henderson piše: “Poput crne rupe.. Spiritisti se pitaju ne odlaze li duše pokojnika u drugu dimenziju.”5 Također. imala sveobuhvatniji utjecaj od crnih rupa ili bilo koje druge suvremene znanstvene hipoteze.. Postojanje tih neuhvatljivih usporednih svjetova potaknulo je ti- jekom stoljeća i beskonačne vjerske rasprave. ‘četvrta dimen- zija’ je imala zagonetna svojstva koja nisu potpuno mogli objasniti ni znanstvenici. nebeskoj i paklenoj. Wellsa i Josepha Conrada. Dodgson s Oxfordskog sveučilišta oduševio je Hyperspace KB. stoljeća nisu uspjeli pronaći nebo i pakao. Četvrta je dimenzija također nadahnula radove Pabla Picassa i Mar- cela Duchampa i znatno utjecala na razvoj kubizma i ekspresionizma. Četvrta se dimenzija javlja u djelima Oscara Wildea. matematičare već dugo zaokupljaju alternativni oblici logike i neobične geometrije koji se opiru svakom poimanju. Neki su pretpostavili da su nestali zrakoplovi i brodovi ušli u svojevrsni prolaz prema drugom svijetu. Kad teolozi 19. Zanimanje za više dimenzije doživjelo je vrhunac između 1870. dva najvažnija umjetnička pokreta 20. matematičar Charles L.2006 14:09:23 . nadahnula je neke glazbene radove Aleksandra Skrjabina. stoljeća.

Ne čudi da je Carroll publiku našao među djecom koja su sklonija takvim mogućnostima od odraslih. zamislimo mnogo listova papira položenih jedan iznad drugoga. primjerice neobičnu zemlju Oz te Nigdjezemsku Petra Pana.2. tj. uđe u Zemlju čudesa. vremenom naviklih na uobičajene predodžbe prostora i zdravorazumske logike. različitim od onih u drugim svjetovima. a zdravi razum i nije pretjerano zdrav. nego samo jedan od mogućih usporednih svjetova. a ludi klobučari slave “nerođendane”. čarobne gljive pretvaraju djecu u divove. posve nesvjesni postojanja drugih. Doista.indd 40 2. ma kako se laicima doimali neobičnima. Riemannova teorija viših dimenzija u interpretaciji Lewisa Carrolla postala je nezaobilaznim dječjim štivom. neobičan svijet u kojem nestaje češerska mačka (ostavljajući za sobom samo smiješak). stoljeća Georg Bernhard Riemann koji je postavio matematičke temelje geometrija višedimenzionalnih prostora. dakle. Inteligentna bi bića mogla nastanjivati neke od tih ravnina. desetljećima nadahnjujući druge dječje klasike. Riemann je promijenio put matematike u sljedećih stotinu godina poka- zujući da su ti svemiri. Kad Alisa padne u zečju jamu ili prođe kroz zrcalo. Naš svemir. Na jednom bismo listu papira mogli imati Alisin idiličan engleski seoski krajolik. Poput crvotočine koja se pojavljuje u “Zvjezdanim stazama: Daleki Svemir Devet”. Hyperspace KB. ti prolazi omogućuju putovanje između svjetova. Sad zamislimo da svaki list čini zaseban svijet sa svojim fizikalnim zakonima. služe kao kozmički mostovi između dvaju različitih sve- mira ili dviju točaka istog svemira (crtež 1. ne bi bio sam. Kako bismo predočili neke od tih zamisli. U rijetkim prilikama ravnine se sijeku i u kratkom razdoblju potrgaju tkanje prostora te između tih dvaju svemira otvore rupu – ili prolaz. 40 Hiperprostor mnoge naraštaje pišući knjige – pod pseudonimom Lewis Carroll – koje obrađuju neke vrlo neobične matematičke zamisli.). Nadahnuće zamislima Lewisa Carrolla najvjerojatnije je dao veliki njemački matematičar 19. Na drugom bi listu mogao biti neobičan svijet nastanjen mitskim stvorenjima Zemlje čudesa.3. Zrcalo na neki način povezuje Alisin svijet s neobičnim svijetom u kojem svi govore u zagonetkama.2006 14:09:23 . U uobičajenim okolnostima život na tim usporednim ravninama teče posve neovisno. posve samodosljedni i u skladu s vlastitom logikom.

Hyperspace KB. 2.indd 41 2. Valja se nadati da će teorija hiperprostora omogućiti provjeru mogu li crvotočine doista postojati ili je riječ samo o matematičkim kuriozitetima. možda nudeći način međuzvjez­ danog putovanja.3. možda ponude i način vremenskog putovanja. Kako mogu povezivati i dva različita razdoblja. Crvotočine možda također povezuju beskonačno mnoštvo usporednih svemira. Crvotočine mogu svemir povezivati sa samim sobom. Svjetovi onkraj prostora i vremena 41 Crtež 1.2006 14:09:24 .

smatrana je domišljatom ali beskorisnom. luđaka i prevaranata. koji u svakoj točki prostora imaju jedinstvenu vrijednost. Faraday. te su teorije usporednih svjetova životarile kao sporedna grana znanosti. Svojim je instrumen- tima Faraday na svim mjestima u svom laboratoriju mogao izmjeriti jakost magnetskih i električnih silnica. Nedostajuće matematičko načelo je teorija polja. (S Faradayem je u vezi sljedeća zanimljiva priča. Premda je Riemannova teorija viših dimenzija bila matematički poticajna. nazvao je polje. jasnije sagledavamo što je u njihovu istraživanju nedostajalo. samo da ih odbace kao eksperimentalno nedokazive i zato nezanimljive. S motrišta suvremene fizike vidimo da je nedostajuće fizikalno načelo bila činjenica da hiperprostor pojednostavnjuje prirodne zakone i samo geometrijskim sredstvima nudi ujedinjavanje svih prirodnih sila. slavni britanski znanstvenik iz 19. U ovoj ćemo se knjizi pozabaviti radom tih metafizičara pionira. Kako je bio vrlo poznat. Proučavajući radove ranih metafizičara. sin siromašna kovača.2006 14:09:24 . uglavnom zato što su domišljato izmislili kako si laik može “predo- čiti” izgled višedimenzionalnih predmeta. Ukupnost tih brojeva. Tako je toj točki u prostoru (a i svima drugima) mogao pridati niz brojeva (jačinu i smjer sile). stalno su ga posjećivali znatiželjnici. Zamislio je “silnice” koje se poput dugih vitica s biljke u sve smjerove šire od magneta i električnih naboja i ispunjavaju prostor. Kad Hyperspace KB. Tijekom dvaju tisućljeća znanstvenici su se katkad spotaknuli na pojam viših dimenzija. Višedimenzionalni prostor postao je posljednje utočište metafizičara. 42 Hiperprostor Bez ikakve eksperimentalne potvrde ili uvjerljivog fizikalnog poticaja. stoljeća. Ti trikovi će se pokazati korisnima za razumijevanje kako višedimenzionalne teorije najbolje prenijeti javnosti.3. Teorija polja: jezik fizike Polja je u znanost uveo Michael Faraday.indd 42 2. Vidjet ćemo da se nisu poza- bavili s dvjema važnim zamislima. Znanstvenici voljni da svoj ugled stave na kocku zbog viših dimenzija uskoro su postali predmetom sprdnje. fizikalnim i matematičkim načelom. to jest univerzalni matematički jezik teorijske fizike. također. bio je samouki genij koji je izvodio složene pokuse s elektricitetom i magnetizmom.

Faradayevo polje. N. škotski fizičar James Clerk Maxwell je 1860-ih napisao jednadžbe električnog i magnetskog polja. Faraday je na tu zamisao nadošao zamišljajući izorano “polje”. Yanga i njegova studenta R. ne znam čemu će poslužiti uređaji. Na primjer. Faraday je na to odgovorio: “Gospodine. U svakoj točki je niz od šest brojeva koji opisuju magnetske i električne silnice. Hyperspace KB. Prije negoli shvatimo prirodu svake sile. polje je skup brojeva određen za svaku točku prostora koji potpuno opisuje silu u toj točki. Fizičare 20. tri broja u svakoj točki prostora opisuju jačinu i smjer magnetskih silnica. otkrio jednadžbe gravitacijskog polja. Gladstone je Faradaya sarkastično upitao čemu bi uopće mogli poslužiti golemi električni uređaji u njegovu laboratoriju. pak. naposljetku napisane jednadžbe polja subatomskih sila.indd 43 2. zauzima trodimenzionalno područje prostora. Einstein je 1915. Takvo polje zauzima dvodimenzionalno područje prostora. L.” Jednog ga je dana u laboratoriju posjetio tadašnji ministar financija William Gladstone. Svjetovi onkraj prostora i vremena 43 ga je jedan upitao čemu služi njegov rad. potreban nam je još jedan sastojak: mo- ramo znati jednadžbe kojima se polja pokoravaju. odgovorio je: “A čemu služi dijete? Naraste u čovjeka. Taj su problem – bez uspjeha – pokušali riješiti najveći fizičari 20. Ono što Faradayevu zamisao polja čini tako snažnom je činjenica da se sve prirodne sile mogu izraziti u obliku polja. Kako nije imao pojma o znanosti. stoljeća je zbunjivalo zašto su jednadžbe polja subatomskih čestica toliko različite od Einsteinovih jednadžbi polja – odnosno zašto je nuklearna sila tako različita od gravitacije.” Danas je znatan dio engleskog bogatstva uložen u plodove Faradayeva rada. Millsa.3. Nakon nebrojeno mnogo pogrešaka. stoljeća. određuju koliko sjemena ima na tome mjestu). koristeći se ranijim radom C. Ta polja koja upravljaju interakcijama svih subatomskih čestica danas nazivamo Yang-Millsova polja.2006 14:09:24 . Svakoj se točki polja može pripisati niz brojeva (koji. na primjer. Napredak teorijske fizike u posljednjih stotinjak godina možemo zapravo nazvati potragom za jednadžbama polja prirodnih sila. Druga tri broja u svakoj točki opisuju električno polje.) Običnim jezikom. Na primjer. međutim. ali sam siguran da ćete ih jednog dana oporezovati. 1970-ih su.

2006 14:09:24 . dakle. Premda se možemo diviti mogućnostima istraživanja crvotočina. premda je moguće da Einsteinovi zakoni i zakoni kvantne teorije mogu dopuštati putovanje kroz vrijeme. ono nije dostupno nama Zemljanima.3. bićima koja jedva mogu pobjeći slaboj gravitacijskoj sili vlastita planeta. Dapače. Čak i kad bi se sve države svijeta udružile u izgradnji uređaja za istraživanje hiperprostora. Thorne. imamo matematička pomagala koja će nam pomoći da jednog dana možda sagradimo strojeve koji će po našoj volji izobličavati prostor i vrijeme. doživjele bi neuspjeh. Doista. temperatura potrebna za stvaranje malog svemira u laboratoriju je 1027 stupnjeva. ostvarenje tog potencijala strogo je određeno za mnogo naprednije izvanzemaljske civilizacije. Zapravo. Prednost teorije hiperprostora je što se Yang-Millsovo.indd 44 2. Tajna stvaranja Znači li to da lovci na krupnu divljač mogu početi planirati safarije u mezozoiku kako bi uhvatili velike dinosaure? Ne. Postojalo je doba kad su takve goleme količine energije bile dostupne. Freund podsjeća da je energija za istraživanje desete dimenzije bilijardu puta veća od one koju stvara naš najveći razbijač atoma. ustanovit ćemo da u hiperprostorno polje pristaju poput komadića slagalice. Ograničene trima ili četirima dimenzijama. teoriju hiperprostora ne možemo provjeriti našim najvećim razbijačima atoma jer je. Kako ističe Guth. temperatura je mnogo viša od one koja postoji u središtu zvijezda. Guth i Freund kažu da je energija potrebna za istraživanje tih anomalija daleko izvan dosega ljudske civilizacije. Druga je prednost teorije polja što nam omogućuje izračunavanje točnih energija potrebnih da prostorvrijeme stvori crvotočine. Za razliku od naših preteča. mnogo više od bilo čega što možemo postići. Hyperspace KB. a riječ je o samom trenutku Stvaranja. ako ne i tisućljeća – a možda nikad. zapravo. Vezanje prostorvremena u čvorove zahtijeva energiju kakvu ne- ćemo imati još barem nekoliko stoljeća. I tako. jed- nadžbe polja subatomskog svijeta teško je ujediniti. Maxwellovo i Einsteinovo polje mogu udobno smjestiti unutar hiperprostornog polja. 44 Hiperprostor Možda je razlog njihova neuspjeha bio taj što su se dali zavesti zdravim razumom.

sve dok se sva materija i energija u svemiru ne koncentrira u veličanstvenu vatrenu Hyperspace KB. povlačeći zvijezde i galaksije natrag u primordijalnu masu. Ako je točna. taj je desetero- dimenzionalni svemir bio nestabilan pa se naposljetku “raspuknuo” u dva dijela i stvorio dva odvojena svemira: četverodimenzionalni i šesterodimenzionalni svemir. Izbjegavanje smrti svemira Često se čuje kako su ljudskom društvu urođeni samo smrt i porezi. Sažimanjem zvijezda temperatura će se jako povećati. također. svijet u kojem je bilo moguće putovati između dimenzija. teorija pokazuje da je brzo širenje svemira samo manja posljedica mnogo većega katastrofalnog događaja. prije Velikog praska naš je svemir bio savršeni deseterodimenzionalni svemir.2006 14:09:25 . Ta teorija. Svemir u kojem živimo nastao je u kozmičkoj kataklizmi. nego se naposljetku može pokazati našim spasom. Međutim. predviđa da naš svemir još ima patuljastog brata blizanca. Neki smatraju da će konačna smrt svemira stići u obličju Velikog sažimanja. Taj šesterodimenzionalni svemir ne samo da nije puki beskorisni privjesak našeg svijeta. Samo bismo u trenutku Velikog praska mogli na djelu vidjeti punu snagu teorije hiperprostora. Prema toj teoriji.indd 45 2.3. Energiju potrebnu za pokretanje opaženog širenja svemira zato nalazimo u sažimanju deseterodimenzionalnog prostorvremena. Prema toj teoriji. dok se naš šesterodimenzionalni svemir blizanac naglo sažeo na gotovo infinitezimalnu veličinu. Gravitacija će zaustaviti i obrnuti širenje svemira započeto Velikim praskom. Naš se četverodimenzionalni svemir eksplozivno raširio. pratitelja koji se savio u sićušnu šesterodimenzionalnu kuglu premalu da bismo je mogli opaziti. To nameće vrlo zanimljivu mogućnost da teorija hiperprostora otkrije tajnu nastanka svemira. nedvojbeno je samo da će svemir jednog dana umrijeti. Svjetovi onkraj prostora i vremena 45 riječ o teoriji Stvaranja. Ključni pomak prema otvaranju vrata do tajne Stvaranja možda je baš uvođenje viših dimenzija. Za kozmologe. daleke zvijezde i galaksije od nas se udaljavaju golemim brzinama zbog kolapsa deseterodimenzionalnog prostora i vremena. cijepanja prostora i vremena. Tako bismo mogli objasniti podri- jetlo Velikog praska.

U trenucima kad će naš svijet biti sažet do neprepoznatlji- vosti. Gospodari hiperprostora Premda teorija polja pokazuje da je energija potrebna za stvaranje čudesnih izobličenja prostora i vremena uvelike izvan domašaja suvre- mene ljudske civilizacije. možda postoji samo jedna mogućnost da se izbjegne konačna katastrofa. Zatim. Znanstvenici i filozofi. primjerice Charles Darwin i Bertrand Russell. naravno. Kad se u posljednjim trenucima sudnjeg dana sažme sva materija. u vrijeme kad bi svemirska putovanja bila uobičajena. Smatrao je da će inteligentna bića tijekom milijardi godina napokon ovladati zagonetkama višedimenzionalnog prostora te da će ta saznanja uporabiti kao izlaz iz Velikog sažimanja. temperatura će znatno porasti. nameću se dva vrlo važna pitanja. Sav će život pritom. trebati vremena da svlada snagu teorije hiperprostora? Što je s drugim inteligentnim bićima u svemiru koja su u svom razvoju možda već dosegnula tu točku? Ono što ovu raspravu čini zanimljivom jest pokušaj ozbiljnih znan- stvenika da procijene napredak civilizacije u dalekoj budućnosti.2006 14:09:25 . Bijega ne može biti. Prema mišljenju pokojnog fizičara Geralda Feinberga s njujorškog Sveučilišta Columbia. inteligentna bića možda će moći prijeći u višedimenzionalni prostor ili alternativni svemir. Sa svog položaja u hiperprostoru inteligentna će bića iz prvog reda moći promatrati jednu od najrjeđih znanstvenih pojava. izbjegavajući tako naizgled neizbježnu smrt našeg svemira. započet će novi Veliki prasak. iz sigurnog utočišta višedimenzionalnog prostora ta će bića svjedočiti smrti sažimajućeg svemira u vatrenoj kataklizmi. svog novog doma. neizbježnu smrtnu kaznu za sav inteligentan život u svemiru. a susjedni zvjezdani Hyperspace KB. stvaranje novog svemira.3. U posljednjim trenucima sažimanja našeg svemira. a putovanje među dimenzijama postat će stvarnost. 46 Hiperprostor loptu koja će uništiti svemir kakav znamo. po znanju i utrošku energije eksponencijalno rastućoj civilizaciji. doima se. naš će se bratski svemir ponovno otvoriti. Fizikalni zakoni.indd 46 2. biti uništen. napisali su konačnu. Koliko će našoj. znajući da će naša civilizacija neizbježno nestati kad nestane naš svijet. sa sjetom su pisali o našem jadnom postojanju.

mi smo fizičari. Tehnologije o kojima smo u 20. Ali. ma kako elegantna bila njezina matematika. Premda je ener- gija potrebna za manipulaciju hiperprostorom astronomski velika. Sluteći znanstveni napredak u stoljeću koje dolazi. Georgom Bernhardom Riemannom. premašujući mogućnosti našeg poimanja. u 21. stoljeću možda premašiti naša najnevjerojatnija očekivanja. potaknut će revoluciju možda jednaku kopernikanskoj ili newtonovskoj. Svjetovi onkraj prostora i vremena 47 sustavi pa čak i galaksije naseljeni našom vrstom. Napokon. kako je teorija hiperprostora izvorno teorija polja. ti znanstvenici ističu da će razvoj čovječanstva i u sljedećim stoljećima vjerojatno napredovati eksponencijalno. zato. Ako teorija bude dala besmislene odgovore koji nisu u skladu s fizikalnim podacima. Sami za sebe. bilo mudro rasapraviti o pitanju kad bismo mogli postati gospodari hiperprostora. Međudimenzionalni pro- zori.3. od nje naposljetku očekujemo da ponudi konkretne brojčane vrijednosti koje će odlučiti jesu li ti zanimljivi pojmovi zapravo mo- gući. ti su pojmovi na samome rubu našeg razumijevanja fizičkog svemira. ako se teorija pokaže točnom i objasni simetrije suvremene fizike. a ne filozofi. Riemann je prvi ustvrdio da svoje stanište priroda nalazi u geometriji višedimenzio- nalnog prostora. Od Drugoga svjetskog rata količina se znanja udvostručavala svakih 10 do 20 godina pa će i razvoj znanosti i tehnologije u 21. Da bismo intuitivno shvatili pojmove o kojima je riječ. Prvi dio knjige zato govori o povijesti otkrića višedimenzionalnog prostora. stoljeću mogli samo sanjati. će možda biti obična stvar. moramo početi od samoga početka.2006 14:09:25 . Međutim. počevši od matematičara s kojim je sve počelo. Prije negoli se naviknemo na postojanje deset dimenzija. moramo je odbaciti. moramo naučiti upravljati s četiri prostorne dimenzije.indd 47 2. Koristeći se povijesnim primjerima proučit ćemo domišljate načine kojima su znanstvenici tijekom mnogih desetljeća pokušavali zorno i opipljivo predočiti višedimenzionalni prostor. Hyperspace KB. Usporedni svemiri. Možda bi. Putovanje kroz vrijeme.