P. 1
Buharijina Zbirka Hadisa 4 Dio

Buharijina Zbirka Hadisa 4 Dio

|Views: 125|Likes:
Published by Bosnjak10

More info:

Published by: Bosnjak10 on Sep 28, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/11/2012

pdf

text

original

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA DANA PREDISLAMLJA (doslovno: dana neznaličarstva, tj.

dana paganstva, dana neznanja i surovosti - a to je naziv za vrijeme prije Islama u središnjoj i južnoj Arabiji). PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja, rekao je Hišam: pričao mi je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je dan (zvani) ašura dan (što) poste (tj. što su postili) njega Kurejševići u predislamlju, i bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) posti njega. Pa pošto je došao (u) Medinu, postio je njega i zapovjedio je za njegovo postenje. Pa pošto je sišao (odlomak u kojem je zapovjeđeno da se posti) ramadan (ramazan), bio je (taj dan stavljen na slobodnu volju svakoga pojedinca): ko je htio, postio je njega, a ko je htio, neće postiti (tj. nije postio) njega. (dakle: Ko hoće neka ga posti a ko neće neka ne posti - nije grijeh.) PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili su (takvi da) vide (da smatraju, tj. Smatrahu oni, smatrali su oni) da je umra u mjesecima hodočašća od pokvarenosti (griješenja) u (na) zemlji. I nazivaše (nazivahu oni mjesec) muharrem saferom, i govore (tj. i govorahu, i govorili su): Kada se izliječe sadna (rane na leđima deva) i zbriše se trag (od puta na povratku hodočasnika kućama). Dozvoljena je umra (onome) ko je činio (tj. ko bi činio) umru. Rekao je (Ibnu Abbas): Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi četvrte (noći, tj. četvrtoga dana mjeseca zul-hidždžeta u Meku) uzvikujući (oni dvoodazov-telbiju) za hodočašće, i zapovjedio je njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da učinu (da učine) nju umrom (tj. da preokrenu nju, tj. njega - to hodočašće u umru). Rekli su: "O poslaniče Allaha! Koje dopuštenje (nam je zapovjeđeno, tj. Šta nam je dozvoljeno u ovome slučaju)?" Rekao je: "Dopuštenje, sve ono (cijelo ono, Dozvoljeno vam je sve što vam je dozvoljeno u času kada se razriješite hodočasničkih obaveza nakon izvršenja glavnih obreda hodočašća)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: bio je Amr (običaja da) govori: pričao nam je Seid, sin Musejjeba, od svoga oca, od svoga djeda, rekao je: Došla je (jedna) poplava (bujica) u predislamlju, pa je obukla (tj. pokrila, napunila) što je između dva brda (koja su se nadvisila nad Mekom). Rekao je Sufjan: I govori (govoraše Amr, sin Dinara): Zaista ovaj hadis ima stvar (jednu veliku, tj. jednu dugu priču). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Ebu Avanete od Bejana Ebu Bišra, od Kajsa, sina Ebu Hazima, rekao je: Unišao je Ebu Bekr na ženu (tj. jednoj ženi) iz Ahmesa (plemena), rekne se njoj (ime joj je) Zejneba, pa je vidio nju (da ona) neće (da) govori (razgovara). Pa je rekao: "Šta je njoj, neće (da) govori?" Rekli su: "Hodočastila je (tj. Hodočasti, Obavlja ona hodočašće) šuteći

(ona)." Rekao je njoj: "Govori (Razgovaraj), pa (jer) zaista ovo se neće dozvoliti (tj. ne dozvalja se, ne dozvoljava se, nije dozvoljeno u Islamu da se to čini u ime pobožnosti). Ovo je (To je) od posla predislamlja." Pa je govorila, pa je rekla: "Ko si ti?" Rekao je: "Čovjek (jedan) od Iseljenika." Rekla je: "Kojih Iseljenika?" Rekao je: "Od Kurejševića." Rekla je: "Od kojih Kurejševića si ti?" Rekao je: "Zaista ti (ženo) si zaista veliki ispitivalac (tj. pitaš mnogo). Ja sam Ebu Bekr." Rekla je: "Šta (tj. Koliko dugo) je naše ostajanje na ovoj dobroj stvari koja (je ta što) je donio Allah nju poslije predislamlja (poslije doba neznanja, neznaboštva)?" Rekao je: "Vaš ostanak (Vaše ostajanje) na njoj je dok su istrajali na ispravnosti (dok budu ustrajni na ispravnosti) sa vama vaše vođe (rukovodioci)." Rekla je: "A šta su vođe?" Rekao je: "Zar nije bilo za tvoj narod (u tvoga naroda nikakvih, ikakvih) glava (tj. glavara) i časnika (uglednika koji) zapovijedaju njima, pa se pokoravaju njima?" Rekla je: "Da." Rekao je: "Pa oni su ti (takvi što) su na (nad) ljudima." PRIČAO MI JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, izvijestio nas Alija, sin Mushira, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Primila je Islam (jedna) žena crna (koja je pripadala) nekom (plemenu od) Arapa, i bila je za nju (jedna tijesna) mala soba u Bogomolji (napravljena, tj. i ta crna žena imala je malu sobu u Bogomolji). Rekla je (Aiša): Pa je bila (običaja da) dolazi nama, pa priča (pa se ispriča) kod nas, pa kada je svršila (završila) svoje pričanje (svoju priču), rekla je (rekla bi): "I dan pasa (pojasa) je od čudnovatosti našega Gospoda. Zar ne! Zaista on je iz grada bezvjerstva spasio mene." Pa pošto je umnožila (mnogo puta to izrekla), rekla je njoj Aiša: "A šta je dan pasa?" Rekla je: "Izašla je (jedna) djevojčica (koja je pripadala) nekom (od) moje porodice, a na njoj je (bio jedan) pas od kože, pa je pao od nje (sa nje), pa se spustila (tj. skočila je određena, neka) mačka, a ona misli njega (mačka misli da je pas, pojas) meso, pa je uzela (taj pas). Pa su (oni) osumnjičili mene za njega (za taj pas-pojas), pa su kažnjavali mene čak (da) je doprlo od njihove stvari (to dotle) da su oni tražili (taj pas) u mojoj prednjoj strani (tj. u mome ženskome spolnome udu, organu). Pa dok su oni okolo (oko) mene, a ja sam u svojoj tuzi (žalosti), kadli je došla (kadli dođe ona) mačka dok se usporedila sa našim glavama, zatim je bacila njega (pas), pa su uzeli njega. Pa sam rekla njima: "Ovo je (taj pas) koji (je taj što) ste osumnjičili (optužili) mene za njega, a ja sam od njega čista (zdrava, tj. nevina)." (Napominje se da je ovaj hadis već prolazio, i da je tamo riječ "višahun" prevođena pogrešno sa izrazom "đerdan, ogrlica". "Višahun" znači pas, pojas koji žene stavljaju na ramena i preko stomaka. Znači i šal, ili neka vrsta šala.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zar ne (Pazite)! Ko je bio (tj. Ko bude) zaklinjač (Ko se bude zaklinjao), pa neka se ne zaklinje (ni s kim, ni s čim, ni sa čim drugim) osim sa Allahom." Pa bili su Kurejševići (običaja da) se zaklinju (da se kunu) sa svojim očevima, pa je rekao: "Ne zaklinjite se sa svojim očevima!"

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Amr da je Abdurahman, sin Kasima, pričao njemu da je Kasim bio (običaja da) ide pred mrtvačkim nosilima (tj. da ide ispred mrtvačkih nosila, ispred mrtvaca), i neće ustati zbog nje (tj. i ne ustajaše on zbog dženaze, zbog sprovoda, zbog toga što ide, prolazi narod noseći mrtvaca), i (on) izvještava (izvještavaše) od Aiše (da) je rekla: Bili su stanovnici predislamlja (običaja da) ustaju zbog nje (zbog dženaze) govore (govoreći oni) kada su vidjeli nju (dženazu, sprovod): "Bila si u tvojoj (tj. u svojoj) porodici (ono) što si ti (sada u njemu, jer su vjerovali da se umrli pretvori u pticu istoga oblika koji je imao dok je bio živ)." (Ili: "Bila si u svojoj porodici ugledna. Šta si ti sada?" Ili: "Bila si ti u svojoj porodici. Nisi ti sada, tj. i sada te više nema, niti ćeš više ikada postojati.") Dvaputa (bi to ponovili dženazi, sprovodu, tj. osobi koja se nosi mrtva). (Napomena prva: Hanefijski pravnici smatraju da je bolje ići iza dženaze, nego li ispred nje. Druga napomena: Smatra se da Aiša r.a. nije znala da je Muhammed a.s. ustajao ispred dženaze i da je zapovjedio da se ustane ispred dženaze, ispred mrtve osobe koja se nosi makar bila i inovjerac, nemusliman. Zbog toga Kasimovo stanovište i praksa na osnovu Aišina stava nije čvrsto, čak je pogrešno jer je suprotno postupku Muhammeda a.s. koji je postupak dokazan.) PRIČAO MI JE Amr, sin Abasa, pričao nam je Abdurahman, pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Zaista idolopoklonici ne izlijevahu se od Džem'a (tj. ne krećahu, ne kretahu, nisu se kretali sa Muzdelife) do (da) se pojavi (dok se ne pojavi) Sunce na (brdu) Sebiru (do da se rodi Sunce obasjavši Sebir), pa se protivio njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se izlio (tj. pa je krenuo, kretao se) prije (nego) da se pojavi (prije nego se rodi) Sunce. PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: rekao sam Ebu Usametu: pričao je nama Jahja, sin Muhelleba: pričao nam je Husajn od Ikrimeta "I pehar pun.", rekao je (da riječ "dihakan" znači): pun, neprekidan (puna čaša neprekidno, odjedanput napunjena). Rekao je: Rekao je (doslovno: A rekao je) Ibnu Abbas: čuo sam svoga oca (da) govori u predislamlju: "Napoji nas peharom punim (punom čašom, tj. upotrebljavao je riječ "dihakun": pun odjedanput)." (Čovjek može dobiti čašu vode, ali da to ne bude odjedanput, nego pola čaše, pa opet pola čaše. Bar sam tako mogao iz komentara da razumijem objašnjavanje značenja riječi "dihakun".) PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdul-Melika, sina Umejra, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Najistinitija riječ (što) je rekao nju (određeni) pjesnik je riječ Lebida: "Zar ne! Svaka stvar osim Allaha je ništavna."

A skoro (blizu) je bio Umejjete, sin Ebu Salta, da primi Islam. PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je moj brat od Sulejmana, sina Bilala, od Jahja-a, sina Seida, od Abdurrahmana, sina Kasima, od Kasima, sin Muhammeda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je za (u) Ebu Bekra (jedan) dječak (što) vadi (tj. daje) njemu danak (porez) i bio je Ebu Bekr (običaja da) jede od njegovoga danka. Pa je donio (taj dječak jednoga) dana (jednu) stvar, pa je jeo od nje Ebu Bekr. Pa je rekao njemu (taj) dječak: "Znaš (li) šta je ovo (tj. otkuda mi je ovo što sam ti sada donio, kako sam to zaradio)?" Pa je rekao Ebu Bekr: "A šta je ono?" Rekao je: "Bio sam proricao (predskazivao budućnost, sudbinu) za (jednoga) čovjeka (tj. jednome čovjeku) u predislamlju, a ne činim lijepo (dobro, tj. a ne znam dobro da vršim) proricanje, osim da sam ja prevario njega (tj. nego samo da ga prevarim), pa je susreo (pa je sreo) mene (tek sada), pa je dao meni za to (proricanje nagradu). Pa ovo koje (Pa to što) si pojeo je od njega (od toga, od te nagrade za ovo proricanje što ti ispričah)." Pa je uveo (tj. stavio je u usta) Ebu Bekr svoju ruku, pa je pobljuvao (povratio iz stomaka) svaku stvar (sve što je bilo) u njegovom stomaku (trbuhu). PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Ubejdullaha, rekao je: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili su stanovnici predislamlja (običaja da) međusobno prodaju mesa (meso) životinje (deve određene) za klanje (unaprijed sve) do mladica mladice (do mladunčadi mladunčeta). Rekao je: A "mladice mladice" je (to) da odevi (oteli) deva (ono) što je u njezinom trbuhu, zatim da zanese (zatrudni ta ženska deva) koja se je otelila (odevila, tj. koja je otelita-odevita, što ju je otelila-odevila prva deva). Pa je zabranio njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, to. (To jest: Spriječio ih je od toga. U tekstu je prošlo objašnjenje o ovome, jer je i sličan hadis već prošao u tekstu.) PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Mehdija, rekao je: pričao nam je Gajlan, sin Džerira: Dolažasmo Enesu, sinu Malika, (tj. dolazili smo mu) pa priča (pa pričaše on) nama o Pomagačima, i govoraše mi: Učinio (Činio) je tvoj narod tako i tako (to i to) dana toga i toga i učinio je tvoj narod tako i tako dana toga i toga. Zakletva skupine u predislamlju. (Zakletva skupine, grupe - kasametun - je takva zakletva koju izvrši, učini skupina ljudi za jedno lice koje je u srodstvu s njima, a koje je osumnjičeno da je izvršilo ubistvo, ubojstvo nekoga lica. Ta se skupina ljudi zakune da bi time dokazala nevinost osumnjičenoga i tako ga spasila od osude na smrt, ili od osude na plaćanje krvarine - otkupnine za ubojstvo. To je značenje riječi "kasametun" u pravu, u pravnom smislu, kao što će se to i iz teksta hadisa razumjeti. Ta riječ ima i drugo značenje: ljepota. Treće značenje je: mir, umirenje, smirivanje nekoga obećanjima koja se neće ni ispuniti. U daljem tekstu riječ "kasametun" će se prevoditi sa izrazom "zakletva skupine", i neće se davati više ova objašnjenja.)

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Katan EbulHejsem, pričao nam je Ebu Jezid Medenija od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zaista prva zakletva skupine bila je u predislamlju zaista u (među) nama Hašimovićima. Bio je (jedan) čovjek od Hašimovića (u takvoj prilici da) je uzeo najamnikom njega (jedan) čovjek od Kurejševića od drugoga stegna (tj. od drugoga koljena, od drugoga ogranka osim Hašimovića). Pa je otišao sa njim u (među) njegovim devama. Pa je prošao (jedan) čovjek pokraj njega od Hašimovića (a taj putnik, prolaznik imao je slučaj da) se je već presjekla (prekinula) svezica (uzica, ili: petlja) njegovih vreća, pa je rekao: "Pomogni me sa (jednim) užetom (da) svežem s njim svezicu (ili: petlju) mojih (svojih) vreća, neće pobjeći deva (od koje mi dadneš uže)." Pa je dao njemu (jedno) uže, pa je svezao (ili: pa je pojačao) svezicu svojih vreća. Pa pošto su odsjeli, povezale su se (sve) deve osim jedne deve. Pa je rekao (onaj) koji je uzeo najamnikom njega: "Šta je stanje (stvar) ove deve (da) se nije (Što se nije) svezala (užetom ukolinčila, ukolijenčila ona sama) između deva (ostalih)?" Rekao je: "Nije za nju uže (doteklo, tj. Nema ona užeta)." Rekao je: "Pa gdje je njezino uže?" Rekao je: Pa je (pošto je saznao šta je bilo od užeta) gađao (pogodio je, udario je) njega sa (jednim) štapom (tako nezgodno da) je bio u njoj (u štapu, toljagi, tj. u tom udarcu štapa) njegov rok (smrti, tj. uzrok smrti). Pa je prošao pokraj njega (dok još nije bio umro) čovjek (jedan) iz Jemena, pa je rekao: "Da li prisustvuješ (ti u) vrijeme izvršenja hodočašća?" Rekao je: "Ne prisustvujem (redovno), a ponekad sam prisustvovao (u) njemu." Rekao je: "Da li si ti priopćivač od mene (jedno) poslanstvo (jednu poruku) jedanput od vremena (u kojem budeš došao na hodočašće)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa bio si (tj. Pa budi; ili: Pa bićeš dobar da učiniš ovo:) kada si ti prisustvovao (tj. kada prisustvuješ u) vrijeme (hodočašća), pa dozivaj (tj. pa vikni, povikni, povikuj): "O porodico (O obitelj) Kurejševića!" Pa kada su se odazvali tebi, pa dozivaj: "O porodico Hašimovića!" Pa ako su se odazvali tebi, pa pitaj o Ebu Talibu (da doznaš koje on), pa izvijesti ga da je (jedan) omsica (taj-i-taj) ubio mene u (vezi jednoga) užeta (tj. zbog jednog običnog užeta)." I umro je uzeti najamnikom (tj. onaj koji je bio uzet kao najamnik). Pa pošto je došao (onaj) koji je uzeo njega najamnikom, došao je njemu Ebu Talib pa je rekao: "Šta je učinio naš drug?" Rekao je: "Razbolio se je, pa sam uljepšao stajanje nad njim (tj. lijepo sam ga njegovao, ali je umro), pa sam upravljao njegovim pokopavanjem." Rekao je: "Već je bio porodica toga (tj. Bio je on dostojan toga) od tebe (zaslužio je on da ga ti lično pokopaš)." Pa je ostao (neko, jedno) vrijeme (taj slučaj tako). (Ili: Pa je ostao neko vrijeme tako Ebu Talib.) Zatim je zaista čovjek koji je (taj što je umrli) oporučio k njemu da dadne priopćiti (da kaže vijest) o njemu, došao je (u) vrijeme (obavljanja hodočašća) pa je rekao: "O porodico Kurejševića!" Rekli su: "Ovo su Kurejševići." Rekao je: "O porodico Hašimovića!" Rekli su: "Ovo su Hašimovići." Rekao je: "Gdje je Ebu Talib?" Rekli su: "Ovo je Ebu Talib." Rekao je: "Zapovjedio je meni (jedan) omsica (taj-i-taj) da dadnem priopćiti (da priopćim) tebi poslanstvo (jedno, jednu poruku): da je (jedan) omsica (taj-i-taj) ubio njega u užetu (jednom našavši povoda, tj. zbog jednog užeta)." Pa je došao njemu Ebu Talib pa je rekao njemu:

"Izaberi sebi od nas jednu (od) tri (kazne): ako si htio (ako hoćeš) da izvršiš (da dadneš jednu) stotinu od deva (sto deva), pa (jer) zaista ti si ubio našega druga; a ako si htio (ako hoćeš), zakletvu će učiniti (zaklesti će se) pedeset (ljudi) od tvoga naroda da ti nisi ubio njega. Pa ako nećeš (ni jedno od to dvoje), ubićemo tebe za njega." Pa je došao (ubica) svome narodu (i izvijestio o tome ljude svoga naroda), pa su rekli: "Zaklesti ćemo se (Učinićemo zakletvu)." Pa je došla njemu (Ebu Talibu jedna) žena od Hašimovića (koja) je bila pod čovjekom od njih (tj. udata za jednoga njihovoga čovjeka), već je rodila njemu (sina), pa je rekla: "O Ebu Talibe! Volim (tj. Želim) da dozvoliš (tj. da pokloniš) ovome mome sinu za (tj. mjesto jednoga) čovjeka od (te) pedesetorice (da ga računaš u te ljude, ali da ga oslobodiš zakletve da se on ne mora zaklesti - zakleti, da mu otpišeš zakletvu), i ne strpljuj (tj. ne obvezuj, ne obavezuj, ne prisiljavaj) njegovu zakletvu gdje se strpljuju zakletve (a to će reći: i ne obvezuj ga, ne prisiljavaj ga da se on zaklinje ondje gdje se prisiljava i obvezuje da se učinu, učine zakletve - a to se u ovakvim prilikama činilo između Hadžeri Esveda i Mekami Ibrahima na tom prostoru)." Pa je učinio (to Ebu Talib). Pa je došao njemu (jedan) čovjek od njih pa je rekao: "O Ebu Talibe! Htio si (tj. Hoćeš) pedeset ljudi da se zakunu mjesto stotinu od deva (umjesto da se dadne stotinu deva za poginuloga), pogađa (to) svakoga čovjeka dvije deve (da dadne). Ovo su dvije deve (tj. Evo dvije deve), pa primi njih dvije od mene (za mene), a ne strpljuj moju zakletvu gdje se strpljuju zakletve (tj. a ti ni mene ne prisiljavaj da se zakunem ondje gdje se zaklinje)." Pa je primio njih dvije (Ebu Talib). A došlo je četrdeset i osam (ljudi) pa su se zakleli (pa su učinili zakletvu). Rekao je Ibnu Abbas: Pa tako mi (Allaha) koji je (Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci nije se okružila (ta) godina (tj. nije se ta godina ni završila) a od (tih) četrdeset i osam (ljudi da) je (da ima ijedno) oko (koje) trepće (živo ostalo, tj. prije godine dana svi su nastradali). PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je dan Bu'asa (jedan) dan (što) je proturio naprijed njega Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. zbog Svoga poslanika a.s.) pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već su se rastavili njihovi velmožnici (znameniti ljudi; ili: a već se je rastavila, raspršila njihova skupina), i pobili su se (i pobijeni su) njihovi časnici (ugledni ljudi, glavari) i izranjavali su se. Proturio je naprijed njega (taj dan) Allah za (zbog) Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, u njihovome ulaženju (tj. zbog njihovoga ulaženja, ulaska) u Islam. (Dan Bu'asa je dan kada su u predislamlju u mjestu Bu'asu imali žestok okršaj između sebe dva najjača i najmnogobrojnija plemena u Medini Evs i Hazredž.) A rekao je Ibnu Vehb: Izvijestio nas je Amr od Bukejra, sina Ešedždža, da je Kurejb, slobodnjak Ibnu Abbasa, pričao njemu da je Ibnu Abbas rekao: Nije trčanje (ali žestoko trčanje, a ne trčanje uopće kao takvo) u trbuhu doline (u utrobi doline) između Safe i Merve (nikakav) postupak (običaj Muhammeda a.s.). Bili su

(običaja) stanovnici predislamlja samo (da oni) pretrčavaju nju (tu dolinu) i govore (govoraše, i govorili su): "Nećemo preći (ovu) dolinu (drukčije) osim žestenjem (žestinom, žestokim trčanjem)." PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Muhameda, Džufija, pričao nam je Sufjan, izvijestio nas je Mutarif, rekao je: čuo sam Ebu Sefera (da) govori: čuo sam Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: "O ljudi! Čujte od mene šta govorim vama, i dajte čuti meni šta (vi) govorite, a ne odlazite pa (da) govorite: "Rekao je Ibnu Abbas (to i to), rekao je Ibnu Abbas (to i to)." Ko ophodi okolo (oko) Ka'be, pa neka ophodi iza Hidžra (polukružnoga zida). I ne govorite (Hidžru - tom polukružnom zidu) Hatim, pa (tj. jer) zaista (određeni) čovjek u predislamlju zaklinjaše se (bio je običaja da se zakune kod toga zida), pa baci (na njega, na taj zid) svoj bič (svoju kandžiju), ili svoju obuću ili svoj luk (za strijele)." (Tako ostavljena stvar bi se sasušila i razbila, smrvila na tom zidu, pa je zato i prozvan tada tim imenom Hatim: razbijač, mrvitelj, jer je ostavljenu robu njihovu razbijao, mrvio.) PRIČAO NAM JE Nuajm, sin Hammada, pričao nam je Hušejm od Husajna, od Amra, sina Mejmuna, rekao je: Vidio sam u predislamlju (jednu) majmunicu (što) su se skupili na nju (neki) majmuni, već je učinila preljub (bludničila je) pa su kamenovali nju (ti majmuni), pa sam kamenovao nju (i ja) sa njima. (Amr, sin Mejmuna koji je ovo pričao nije vidio Muhammeda a.s., ali je primio Islam za života Muhammeda a.s.. Ovo znači da on nije ashab. Druga stvar ovo što je on pričao da je vidio i ne dovodi se ni u kakvu vezu sa Muhammedom a.s.. U komentarima Buharije se veli da u nekim primjercima Buharijinog Sahiha nema uopće ovoga pričanja što ga je ovdje iznio Amra, Amr, tj. nema ovoga hadisa, koji, u stvari, i nije hadis. I kada se uzme kao tačno da je Buharija stvarno ovaj nazovi hadis uvrstio u Sahih, to je samo zbog toga što se u njemu spominje riječ predislamlje, a on u ovoj GLAVI i navodi neke stvari i priče iz dana-iz vremena predislamlja.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ubejdulaha, čuo je Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Svojstva (neka) su od svojstava predislamlja: udaranje u rodove (porijekla, tj. napadanje porijekla), i naricanje (za umrlima), zaboravio je treće (to svojstvo Ubejdulah). Rekao je Sufjan: I govore: Zaista ono (treće to svojstvo) je traženje napajanja (kišom) sa položajima (Mjeseca, tj. proricanje padanja kiše po položajima Mjeseca na nebu). GLAVA slanja (poslanstva, činjenja poslanikom) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. kako je učinjen poslanikom, ili: GLAVA vremena slanja, tj. kada je učinjen poslanikom Božijim i vjerovijesnikom Božijim on) Muhammed, sin Abdullaha sina Abdul-Muttaliba sina Hašima sina Abdu Menafa sina Kusajja sina Kilaba sina Murreta sina Ka'ba sina Luejja sina Galiba

sina Fihra sina Malika sina Nadra sina Kinaneta sina Huzejmeta sina Mudriketa sina Il'jasa sina Mudara sina Nizara sina Me'adda sina 'Adnana. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, pričao nam je Nadr od Hišama, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Spustilo se je (objavljivanje, objava prva od Kur'ana) na poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je sin četrdeset (tj. a on je star četrdeset godina, a on ima 40 godina), pa je ostao (u Meki poslije prve objave) trinaest godina. Zatim se njemu zapovjedilo za iseljenje (seobu iz Meke), pa se iselio k Medini, pa je ostao u njoj deset godina, zatim je preminuo, pomilovao ga Allah i spasio.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA (ONOGA) ŠTO JE SREO VJEROVIJESNIK U MEKI (od zlostavljanja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi od idolopoklonika u Meki. PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Bejan i Ismail, njih dvojica su rekla: čuli smo Kajsa (da) govori: čuo sam Habbaba (da) govori: Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je stavljač sebi uzglavlja (jastuka, stavlja sebi jastuk kojeg je sebi napravio tako što je smotao jedan) ogrtač, i on je u hladu (sjeni) Ka'be, a već smo sretali od idolopoklonika (jednu veliku) žestinu (poteškoću), pa sam rekao: "Zar nećeš moliti Allaha?" Pa je sjeo, a on je (takav da) je mnogo zacrvenjeno njegovo lice, pa je rekao: "Zaista već je bio (neko od onih) ko je (bio) prije vas (u tako teškom stanju da) se zaista češlja (on) sa češljevima željeza (češlja mu se ono) što je osim njegovih kostiju od mesa i nerva (živca, nervi-živaca), (pa opet) ne okrene njega to (mučenje) od njegove vjere. I stavi se testera (pila, žaga) na sredinu (doslovno: na mjesto gdje se dijeli, razdjeljuje kosa na glavi, na razdjeljak) njegove glave, pa se rascijepi sa (tj. na) dvoje (njegova glava), (pa opet) ne okrene (tj. ne odvrati) njega to od njegove vjere. I zaista upotpuniće svakako Allah ovu stvar čak (da) će ići jahač od Sa'ne do Hadramevta ne boji se (neće se bojati ničega) osim Allaha." Povećao (Dodao) je Bejan (još): ".... i vuka na (za) svoje ovce." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Esveda, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pročitao (Proučio je, izrekao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje iz Kur'ana koje se zove) En-Nedžm, pa je ničičio (pao ničice, učinio sedždu). Pa nije ostao (ni) jedan (čovjek drukčije) osim (tako da) je ničičio, osim (izuzev jedan) čovjek (što) sam vidio njega (da) je uzeo (jedan) dlan (jednu šaku) od pjeska (jednu šaku pjeska), pa je podignuo njega (podigao je dlan), pa je ničičio (učinio sedždu) na njemu, i rekao je: "Ovo je dosta meni." Pa zaista već sam vidio njega (toga čovjeka) poslije (da) se ubio (da je ubijen) nevjernikom Allaha (kao nevjernik u Allaha). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ničičar (tj. Dok je bio u stavu ničice - na sedždi) i okolo (i oko) njega su (neki) ljudi od Kurejševića, došao je 'Ukbete, sin Ebu Muajta sa košuljicom ploda (tj. donio je košuljicu ploda iz maternice jedne) zaklane deve, pa je bacio nju na leđa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije podignuo (pa Muhammed a.s. nije podigao) svoju glavu. Pa je došla Fatima - na nju pozdrav (ili: Njoj mir) - pa je uzela nju od (tj. sa) njegovih leđa, i proklinjala je (onoga) ko je napravio (učinio to - de'a ala: proklinjati). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Moj Bože! Na Tebe (se obraćam da kazniš ovu) skupinu od Kurejševića: Ebu Džehla, sina Hišama, i Utbeta, sina Rebiata, i Šejbeta, sina Rebiata, i Umejjeta, sina Halefa, ili Ubejja, sina Halefa - Šubete je sumnjač (sumnja da li je rečeno Umejjete ili Ubejj)." Pa sam vidio njih (da) su se pobili (da su pobijeni na) dan Bedra, pa su se bacili (bačeni su oni) u (jedan) bunar osim Umejjeta, ili Ubejja, (koji je bio u takvom stanju da) su se ispresijecali njegovi udovi, pa se nije bacio (pa nije bačen) u (taj) bunar. PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, pričao mi je Seid, sin Džubejra, ili je rekao: pričao mi je Hakem od Seida, sina Džubejra, rekao je: zapovjedio mi je Abdurrahman, sin Ebza-a, rekao je: "Pitaj Ibnu Abbasa o ovim dvama odlomcima (o ova dva odlomka iz Kur'ana) šta je njihova stvar: "I ne ubijajte osobu koju je zabranio Allah....", "A ko ubije (jednoga) vjernika namjeravajući (hotimično)....." (da li je smisao tih odlomaka na snazi, ili je on dokinut)?" Pa sam pitao Ibnu Abbasa, pa je rekao: "Pošto se spustila (objava) koja je u Furkanu (poglavlje u Kur'anu), rekli su idolopoklonici stanovnika Meke: "Pa već smo ubili osobu koju je zabranio Allah, i zvali smo (molili smo) sa Allahom (još neko) drugo božanstvo i dolazili smo bezobraštinama (bludnim djelima, preljubima - pa šta sad da radimo)?" Pa je spustio Allah (odlomak): "Osim (onoga) ko se je pokajao i vjerovao....". Odlomak (taj vidi)! Pa je ovaj (odlomak) za te (takve koji su u vremenu prije primanja Islama to tako činili, pa su primili Islam i više to nisu činili - njima će se oprostiti). A što se tiče (objave odlomka) koja je u Nisa-u (poglavlju Kur'ana): Čovjek kada je upoznao Islam i njegove zakone, zatim je (hotimično-namjerno) ubio, pa njegova kazna je pakao bivši vječno u njemu. Pa sam spomenuo njega (ovo tumačenje) Mudžahidu, pa je rekao: Osim ko se je pokajao (nakon izvršenoga ubistva). PRIČAO NAM JE Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao mi je Evzaija, pričao mi je Jahja, sin Ebu Kesira, od Muhameda, sina Ibrahima, Tejmije, pričao mi je Urvete, sin Zubejra, rekao je: Pitao sam Ibnu Amra, sina Asa, rekao sam: "Izvijesti me o nažešćoj stvari (što) su napravili nju idolopoklonici sa Vjerovijesnikom (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanja (klanjaše jednom prilikom) u krilu Ka'be (tj. u polukružnom zidu kod Kabe), kadli dođe Ukbete, sin Ebu Muajta, pa je stavio svoju odjeću u (tj. na) njegov (Vjerovijesnikov a.s.) vrat, pa je davio njega žestokim davljenjem. Pa je došao (tj. Pa na to dođe) Ebu Bekr, čak je uzeo za njegovo rame i odbio je njega od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Zar ćete ubiti (jednoga) čovjeka (samo zbog toga što vam nije pravo) da govori (on): "Moj Gospod je Allah." Odlomak (taj vidi). Slijedio je njega (Ajjaša) Ibnu Ishak. PRIČAO MI JE Jahja, sin Urveta, od Urveta, rekao sam Abdullahu, sinu Amra. (To je drugi lanac ljudi preko kojih je prenešen, prepričavan navedeni hadis). A rekao je Abdete od Hišama, od njegovoga oca: Reklo se je Amru, sinu Asa. A rekao je Muhamed, sin Amra, od Ebu Selemeta, pričao mi je Amr, sin Asa. (Opet drugi lanci ljudi od kojih se je prenio navedeni hadis.)

GLAVA primanja Islama Ebu Bekra Siddika, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). (Siddik: Mnogoistiniti.) PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Amulija, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Meina, pričao nam je Ismail, sin Mudžalida, od Bejana, od Vebereta, od Hemmama, sina Harisa, rekao je: rekao je 'Ammar, sin Jasira: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nema sa njim (u Islamu niko) osim pet robova, i dvije žene i Ebu Bekr (kao jedini punoljetni slobodan čovjek). GLAVA primanja Islama Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Ebu Usamete, pričao nam je Hašim, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba, rekao je: čuo sam Ebu Ishaka Sa'da, sina Ebu Vakkasa, (da) govori: Nije primio Islam (ni) jedan (čovjek) osim u (onom) danu koji (je taj dan što) sam primio Islam u njemu (ja). I zaista već sam ostao sedam dana, a zaista ja sam zaista trećina (pripadnika) Islama. (To se tumači da se odnosi na punoljetne slobodne ljude; ili na drugi način: on bijaše trećina pripadnika Islama po njegovom mišljenju, tj. od onih pripadnika koje je on poznavao da su primili Islam, jer su u početku Islam primili tajno, pa su mnogi bili muslimani, a da to drugi muslimani dugo vremena nisu znali.) GLAVA spominjanja duhova (nevidljivih skrivenih bića) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Reci: Objavilo se je k meni da je ono sebi slušala nekolicina od duhova (nevidljivih bića učenje, čitanje Kur'ana)....". PRIČAO MI JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Misar od Ma'na, sina Abdurahmana, rekao je: čuo sam moga (svoga) oca (da) je rekao: Pitao sam Mesruka: "Ko je obznanio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, za (te) duhove (u) noći (u kojoj) su sebi slušali (prisluškivali) Kur'an?" Pa je rekao: "Pričao mi je tvoj otac - misli (na) Abdullaha (Mes'udovoga) - da je ono obznanilo za njih (jedno) stablo."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida, rekao je: izvijestio me je moj djed od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da on nosaše (da je on nosio) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu malu kožnu) posudu za njegovo čišćenje i njegovu nuždu (tj. posudu za vodu za čišćenje i nuždu). Pa dok on (jednom prilikom) slijedi njega s njom (tj. noseći nju - tu posudu), pa je rekao (pa reče): "Ko je ovo?" Pa je rekao: "Ja sam Ebu Hurejrete." Pa je rekao: "Potraži mi (nekoliko) kamenova (kamenica da) se otresem s njima (od nečistoće, tj. da se očistim pomoću njih poslije obavljanja nužde), a ne donosi mi kosti, a ni balege (konjskoga izmeta - fuškije, ili izmeta kopitara)." Pa sam donio njemu (nekoliko) kamenova (kamenica), nosim ih (noseći ih) u kraju svoje odjeće dok sam stavio njih uz njegovu stranu, zatim sam otišao. Čak (Te) kada je završio, išao sam sa njim, pa sam rekao: "Šta je umu kosti i balege (tj. Zašto kost i balega ne dolazi u obzir za odstranjivanje nečistoće)?" Rekao je: "Njih dvoje su od hrane (To dvoje je hrana određenih) duhova. I zaista ono došlo je meni izaslanstvo duhova Nesibina - a divni li su (ti) duhovi! - pa su pitali (molili) mene (za) opskrbu. Pa sam molio Allaha za njih da ne prođu (ni) pokraj (jedne) kosti, a ni balege (izmeta drukčije) osim (tako da) su našli (da nađu oni) na njoj (neku) hranu." (O smislu ovoga hadisa i o tome da li duhovi jedu, ili ne, kao i o tome da li je njihovo jedenje i hranjenje kao čovjekovo posredstvom žvakanja i žderanja, postoje suprotna mišljenja i stavovi koje nećemo ovdje iznositi.) GLAVA primanja Islama Ebu Zerra Gifarije, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO MI JE Amr, sin Abbasa, pričao nam je Abdurahman, sin Mehdije, pričao nam je Musenna od Ebu Džemreta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto je doprlo Ebu Zerru slanje (poslanje) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je svome bratu: "Odjaši do ove doline (mekanske), pa znaj (tj. nauči, saznaj) mi znanje ovoga čovjeka koji tvrdi da je on (neki) vjerovijesnik (što) dolazi njemu (Božija) vijest iz neba, i slušaj (čuj) od njegova govora, zatim mi dođi." Pa je otišao (njegov) brat dok je došao (stigao) njemu, i slušao je od njegovoga govora, zatim se je vratio k Ebu Zerru, pa je rekao njemu: "Vidio sam ga (da) zapovijeda za plemenitosti ćudi, i (jedan) govor (sam čuo, slušao) nije on sa (ljudskom) pjesmom (sličan, tj. nije taj govor pjesma)." Pa je rekao: "Nisi izliječio mene (Nisi zadovoljio mene sa odgovorom) od (onoga) što sam htio." Pa se opskrbio (hranom za putovanja) i natovario je (jednu) mješinu svoju, u njoj je voda (i putovao je) dok je došao (stigao u) Meku. Pa je došao bogomolji (kod Ka'be), pa je sebi tražio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a neće poznavati (tj. a ne poznaje) njega, a mrzio je da pita o njemu dok je stigao njega neki (dio) noći (ili: čak je stigao, zatekao njega neki dio noći, tj. čak je zašao u noć). Pa je vidio njega Alija, pa je poznao da je on tuđinac. Pa pošto je vidio njega, slijedio je njega (i pozvao ga je sebi na prenoćište, na konak). Pa nije pitao (ni) jedan od njih dvojice svoga druga (ni) o (jednoj) stvari (tj. od njih dvojice niko nikoga nije ništa pitao), čak je osvanulo (jutro, ili: čak je osvanuo - dočekao tako jutro Ebu Zerr). Zatim je natovario svoju mješinu i svoju opskrbu (odnesavši to) do Bogomolje. I bio je trajno (stalno) taj dan (kod

Kabe), a neće vidjeti (a ne vidi) njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak je omrknuo. Pa se vratio k svome ležištu (mjestu ležanja; ili: k svojoj postelji). Pa je prošao pokraj njega Alija, pa je rekao: "Zar nije došao čas za (ovoga) čovjeka (tj. ovome čovjeku) da zna svoje odsjedalište (svoje konačište)." Pa je podigao (doslovno: Pa je uspravio) njega, pa je odveo njega sa njim (sa sobom), ne pita (ni) jedan od njih dvojice svoga druga (ni) o (jednoj) stvari. Te kada je bio treći dan, pa se povratio Alija na (prizor) sličan tome, pa je podigao sa sobom (njega), zatim je rekao: "Zar nećeš pričati meni šta (je uzrok) koji je doveo (ovdje) tebe?" Rekao je: "Ako dadneš meni ugovor i obavezu zaista (da) ćeš uputiti svakako mene, učiniću (tj. reći ću ti u čemu je stvar)." Pa je učinio (dao je ugovor i obavezu). Pa je izvijestio njega (o svom slučaju). Rekao je: "Pa zaista on je istina (istinit) i on je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa kada osvaneš, pa slijedi me, pa zaista ja ako vidim (neku) stvar (što) se plašim za tebe (od nje), staću kao da ja prolijevam (izlijevam) vodu. Pa ako prođem, pa slijedi me čak (da) uniđeš (uđeš u) mjesto ulaženja moga (tj. tako da uđeš gdje ja uđem, uniđem)." Pa je (to) učinio. Pa je otišao (da) slijedi njega dok je unišao na (tj. u sobu, skrovište) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i unišao je sa njim (sa Alijom i on-Ebu Zerr). Pa je čuo od njegovoga govora i primio je Islam (u) svome mjestu (tj. smjesta, odmah). Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vrati se k svome narodu, pa ih izvijesti, (i ostani tamo) dok dođe tebi moja zapovjed." Rekao je: "Tako mi (Allaha) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista glasno ću uzviknuti sa njom (tj. nju - riječ Islama) između njihovih dvojih (dvaju) leđa." Pa je izašao, čak je došao Bogomolji, pa je dozvao (tj. uzviknuo) sa najvišom (najvećom snagom) svoga glasa: "Svjedočim da nema božanstva osim Allah (osim Allaha) i da je Muhammed poslanik Allaha!" Zatim su ustali ljudi (koji su se tu, tude desili), pa su udarali njega, čak su povalili (tj. oborili nauznačice) njega. I došao je Abbas, pa se sageo (nagnuo) nad njega. Rekao je: "Teško vama! Zar niste (toliko bili pametni) da znate da je on iz Gifarovića, i da put vaših trgovaca k Siriji (vodi pokraj njih....)." Pa je spasio njega (Abbas) od njih. Zatim se povratio sutra (sutradan) slično njoj (ovoj zgodi i javnoj izjavi o pripadnosti Islama), pa su (ponovo) udarali njega i skočili su k njemu (tj. na njega), pa se sageo (nagnuo da ga zaštiti) Abbas nad njega (nad njim). GLAVA primanja Islama Seida, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Kajsa, rekao je: čuo sam Seida, sina Zejda sina Amra sina Nufejla, u bogomolji Kufe (da) govori: "Tako mi Allaha zaista već sam vidio sebe, a zaista Umer je zaista svezivač mene (tj. vezao je mene užetom da me muči) na Islam (tj. zbog Islama, zbog toga što sam primio Islam, a to je bilo) prije (nego što) će da primi Islam (i sam) Umer. A da (se to dogodilo) da se je Uhud raspršio (raskomadao, tj. da je potonuo, nestao) zbog (zlodjela) koje ste napravili sa Usmanom (tj. zbog toga što ste ubili Usmana), zaista bio bi (on onaj) kome je pravo (dolično) da se rasprši (tj. bilo bi pravo da se rasprši, raskomada)."

GLAVA primanja Islama Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Neprestano smo bili moćni otkako (otkada) je primio Islam Umer. (To jest: Stalno smo bili mi moćni otkada je Umer postao musliman.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Umer, sin Muhameda, rekao je: izvijestio me je moj djed Zejd, sin Abdullaha sina Umera, od svoga oca, rekao je: Dok je on (Umer) u kući (u svome domu) plašeći se (da će ga ubiti Kurejševići što je primio Islam) kadli je došao (kadli dođe) njemu 'As, sin Vaila, Sehmija Ebu 'Amr, na njemu je (jedan) ogrtač šarenoga protkivanja (tj. sa lijepim šarenim prugama) i košulja protkana sa svilom, a on je od Sehmovića, a oni su naši saveznici u predislamlju, pa je rekao njemu (As Umeru) "Šta je tvome umu (tj. Šta je tebi)?" Rekao je: "Tvrdio je tvoj narod (Tvrdili su tvoji ljudi) da će oni ubiti mene (zbog toga što se dogodilo, desilo to) da sam primio Islam." Rekao je (As): "Nema puta (njima) k tebi." Poslije (što se to dogodilo) da je rekao nju (tu riječ As rekao je Umer) bio sam siguran (bezbjedan, tj. prestao je moj strah, otišao je od mene strah). Pa je izašao As, pa je susreo ljude već je tekla s njima dolina (Meke, tj. sreo je ljude u tolikom broju da su napunili dolinu), pa je rekao: "Gdje hoćete (vi tj. Gdje ćete, gdje idete)?" Pa su rekli: "Hoćemo ovome sinu Hattaba (tj. Umeru) koji se je prevjerio (tj. izašao, prešao iz vjere otaca svojih u drugu vjeru)." Rekao je (As koji je bio vrlo ugledan kod ljudi i kome su se ljudi pokoravali): "Nema puta (nikakvoga vama) k njemu!" Pa su se vratili (ti) ljudi. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr, sin Dinara, čuo sam ga (Amra - to veli Sufjan - da) je rekao: rekao je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Pošto je primio Islam Umer, skupili (sakupili) su se ljudi kod njegovoga doma (njegove kuće) i rekli su: "Prevjerio se je Umer." A ja sam (tada bio kao) dječak iznad leđa moje kuće (tj. na krovu svoje kuće, sobe u tom času). Pa je došao (jedan) čovjek na njemu je ogrtač (kabanica) od brokata (ili: od svile), pa je rekao: "Već se je prevjerio Umer, pa šta je to (pa šta onda)? Pa ja sam njemu zaštitnik." ("Džarun" je i zaštitinik.) Rekao je: Pa sam vidio (te) ljude razilaze se od njega. Pa sam rekao: "Ko je ovaj čovjek?" Rekao je (Umer): "'As, sin Vaila (El-'As, sin Vaila)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, pričao mi je Umer da je Salim pričao njemu od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Nisam čuo Umera (ni) za (jednu) stvar nikada (da) govori: "Zaista ja zaista mislim nju tako!", (pa da je bila ta stvar drukčije, drukčija) osim (na onaj način) je bila kao što (on) misli. Dok je Umer sjedač (Dok Umer sjedi jednom prilikom), kadli je prošao (kadli prođe) pokraj njega (jedan) lijep čovjek. Pa je rekao Umer: "Zaista već je pogriješilo moje mišljenje (o ovome čovjeku - a veli se da se taj čovjek zvao Sevad, sin Kariba - u tome što sam mislio da je on još u predislamlju, a on je postao musliman), ili je zaista ovaj na svojoj vjeri u predislamlju, ili je zaista već bio njihov proricatelj (predskazivač budućnosti)." (To jest: "Nešto od to troje mislim o tome čovjeku, ali mi je mišljenje pogriješilo, pa ne znam tačno o njemu prave istine.") "Na mene (tj. Meni dovedite toga) čovjeka!" Pa se pozvao njemu, pa je rekao to njemu (Umer). Pa je rekao (taj čovjek): "Nisam vidio kao danas (što je dan da) se okrenulo (izašlo na doček) u njemu (da se na taj način dočeka jedan) čovjek musliman." Rekao je (Umer): "Pa zaista ja sam odlučan na tebe (u svome zahtjevu tako da ti ne preostaje ništa drugo) osim (da) izvijestiš mene (o tome)." Rekao je: "Bio sam njihov proricatelj." Rekao je: "Pa šta je najčudnije (od onoga) što je donijela tebi njega tvoja demonica (duh ženska, ženski duh)?" Rekao je: "Dok sam ja (jednoga) dana u (na) pijaci (na trgu), došla je meni (u takvome stanju da) prepoznajem u nje (određeni) strah, pa je rekla: "Zar nisi vidio (određene) duhove i njihovu zapanjenost? I njihov očaj od poslije njihovoga strmoglavljivanja (sunovraćenja)? I njihovo priključenje za mlade deve i njihove pokrovce (na leđima ispod samara)?" Rekao je Umer: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao ovaj čovjek da je to čudno)." "Dok sam ja (nastavlja dalje da priča taj čovjek) kod njihovih božanstava (kipova bio jednom prilikom), kadli je donio (kadli donese, tj. dovede jedan) čovjek tele, pa je zaklao njega (kipovima). Pa je zavikao u njemu (jedan) vikač (povikivač tako jako da) nisam čuo (nijednoga) vikača nikada žešćega glasom od njega, govori (taj vikač): "O bezobrazniče (ili: O otkrivaču neprijateljstva; ili: O Dželihe)! Stvar uspjela! Čovjek rječit! Govori: Nema božanstva osim Ti!" Pa je skočio narod (koji je tu bio prisutan; ili: određeni narod). Rekao sam (ja): Neprestano ću biti (ovdje) dok znam (dok ne saznam, dok saznam ono) šta (je) iza ovoga. Zatim je dozivao (taj dozivač, vikač opet): "O bezobrazniče! Stvar uspjela! Čovjek rječit! Govori: Nema božanstva osim Allah!" Pa sam ustao. Pa nismo ostali (ni zakačili se ni zašto, tj. nismo doznali ni saznali ništa o povicima iz teleta, a već je počelo) da se govori: "Ovo je (pojavio se jedan) vjerovijesnik." (ili: a već smo čuli (da se reklo): "Ovo je vjerovijesnik.") PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je Ismail, pričao nam je Kajs: čuo sam Seida, sina Zejda, (da) govori narodu (određenom, određenim ljudima - izvjesnim, nekim ljudima): "Da sam vidio sebe (tj. Da ste vidjeli ono kako sam ja vidio sebe u stanju kada) je moj vezivač Umer na Islam (zbog Islama), ja (sam bio vezan, svezan od njega) sa njegovom sestrom, a (tada Umer) nije bio primio Islam. A da (se to desilo) da se Uhud srušio (razbio) zbog (onoga) što ste napravili sa Usmanom (što ste ubili Usmana), zaista bi bio (onaj) kome je

dato pravo da se sruši (razbije od žalosti, ili od straha, tj. bio bi Uhud u pravu da se sruši; bilo bi pravo i dolično da se sruši brdo Uhud)." GLAVA rascijepljenja (raspolovljenja) Mjeseca (na nebu). PRIČAO MI JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, pričao nam je Seid, sin Ebu Arubeta, od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da su stanovnici Meke pitali poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da pokaže njima (kakav) znak (dokaz da je on Božiji poslanik), pa je pokazao njima Mjesec (na) dvije polovine (rascijepljen, raspolovljen), čak su vidjeli (brdo) Hira između njih dviju (između dviju polovina Mjeseca). PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ibrahima, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rascijepio (Raspolovio) se Mjesec, a mi smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na) Mini, pa je rekao: "Svjedočite!" I otišla je (jedna) grupa (tj. polovina Mjeseca) prema brdu (planini određenoj, tj. prema brdu, planini Hira). A rekao je Ebu Duha od Mesruka, od Abdullaha: Rascijepio se je u Meki (Mjesec). A slijedio je njega (Ibrahima) Muhamed, sin Muslima, od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha. (Abdullaha Mes'udovoga, a veli se da Mina spada u Meku, u okolicu Meke, pa se tako otklanja protivrječnost među pričanjima.) PRIČAO NAM JE Usman, sin Saliha, pričao nam je Bekr, sin Mudara, pričao mi je Džafer, sin Rebi'ata, od 'Iraka, sina Malika, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Abdullaha, sina Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se je Mjesec rascijepio (raspolovio) na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ibrahim od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rascijepio (Raspolovio) se je Mjesec.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA ISELJENJA U ABESINIJU iseljenja Abesinije (tj. GLAVA seobe u Abesiniju). A rekla je Aiša: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pokazala se meni kuća vašega iseljenja (vaše seobe) palmovitom (voćarnom, tj. kao zemlja koja ima mnogo palmi) između dva kamenjara (crna kamenita predjela)." Pa se je iselio ko se je iselio prema Medini. I vratila se skupina (mnoštvo od onih) ko se bio iselio u zemlju Abesinije (u zemlju Abesinaca) k Medini (tj. u Medinu). O njemu (tj. O ovome) je (prenešen hadis) od Ebu Musa-a i Esme, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, pričao nam je Urvete, sin Zubejra, da je Ubejdulah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Esveda sina Abdu Jegusa, rekla njih dvojica njemu: "Šta sprečava tebe da govoriš svome ujaku (dajidži, halifi) Usmanu o njegovom bratu Velidu, sinu Ukbeta?" A bili su umnožili (prigovore određeni) ljudi o (onome, u vezi onoga) što je učinio (Usman) s njime. Rekao je Ubejdulah: Pa sam se uspravio (postavio) Usmanu kada je izašao k (zajedničkoj) molitvi, pa sam rekao njemu: "Zaista ja imam k tebi (kod tebe jednu) potrebu (nužnu stvar), i ona je (jedan iskren) savjet." Pa je rekao: "O čovječe! Utječem se Allahu od tebe." Pa sam otišao. Pa pošto sam izvršio molitvu, sjeo sam k Misveru i k Ibnu Abdu Jegusu (tj. kod njih, do njih dvojice), pa sam pričao njima dvojici za (onaj zahtjev) koji sam rekao Usmanu i (šta) je (on) rekao meni. Pa su rekla njih dvojica: "Već si izvršio (dug) koji je bio na tebi." Pa dok sam ja (tako) sjedač (dok sjedim) sa njima dvojicom, kadli je došao (kadli dođe) meni poslanik Usmana. Pa su rekla njih dvojica meni: "Već je stavio na iskušenje tebe Allah!" Pa sam otišao dok sam unišao na njega (tj. njemu). Pa je rekao: "Šta (Koji) je tvoj savjet koji (si ti) maloprije spomenuo?" Rekao je: Pa sam izrekao očitovanje (kelimei šehadet - vjeru), zatim sam rekao: "Zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, i spustio je na njega (njemu Svoju) knjigu (Kur'an), i bio si (ti, Usmane) od (onih) ko se (koji se) je odazvao Allahu i Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, i vjerovao si u njega. I iselio si se dva najprva (dva prva) iseljenja (dvije prve seobe), i družio (si) se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio si njegov put (pravac), a već su umnožili ljudi (prigovore) o stanju (o stvari) Velida, sina Ukbeta, pa pravo (tj. dužnost) je na tebe da podigneš (tj. da izvršiš, da dadneš izvršiti) na njemu (na njega) kaznu." Pa je rekao meni: "O sine moga brata! Stigao si (ti, Doživio si ti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (je li, tj. Jesi li ti stigao, doživio njega, pa da daješ savjete meni)?" Rekao je: Rekao sam: "Ne, ali (nego) je prispjelo (došlo) k meni od njegova znanja (od njegove nauke onako kao) što je dospjelo k djevici u njezin zastor (iza njezine zavjese)." Rekao je: Pa je izgovorio očitovanje (kelimei šehadet) Usman, pa je rekao: "Zaista Allah je već poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom i spustio je na njega (njemu Svoju) knjigu (Kur'an). I bio sam od (onih) ko (koji) se je odazvao Allahu i Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, i vjerovao sam u (ono) što se je

poslao sa njim Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio. I iselio sam se prva dva iseljenja (prve dvije seobe: u Abesiniju i u Medinu) kao što si rekao. I družio sam se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i prisegnuo sam se (na vjernost) njemu. Tako mi Allaha nisam pogriješio (nisam otkazao poslušnost) njemu, a nisam prevario (izdao) njega do (časa kada) je usmrtio njega Allah. Zatim je učinio halifom (vladarem) Allah Ebu Bekra. Pa tako mi Allaha nisam pogriješio njemu, a nisam (ni) njega prevario. Zatim se učinio halifom Umer. Pa tako mi Allaha nisam pogriješio (ni) njemu, a nisam (ni) njega prevario. Zatim sam se (ja) učinio halifom (tj. postavljen sam za halifu). Pa zar nije meni (tj. zar ja nemam) nad vama (pravo odanosti i poslušnosti) slično (onome) koje je bilo njima na meni (koje su oni imali nada mnom)?" Rekao je (Ubejdulah): "Da." Rekao je (Usman): "Pa šta su (tj. Šta znače) ova pričanja koja dopiru meni od vas?! Pa što se tiče (onoga) što si spomenuo o stanju (ili: o stvari) Velida, sina Ukbeta, pa uzećemo o njemu, ako (je) htio Allah, (da donesemo rješenje, tj. donijećemo o njemu rješenje) sa pravom (tj. kako je pravo da se postupi)." Rekao je: Pa je bičevao (tj. osudio je na bičevanje) Velida (sa) četrdeset udaraca bičem, i zapovjedio je Aliji da bičuje njega. I bio je on (primio se da) bičuje njega. A rekao je Junus i bratić Zuhrije od Zuhrije: "Pa zar nije meni nad vama od prava (poslušnosti onako) slično (onome) koje je bilo njima." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Iskušenje od vašega Gospoda je (ono) što ste se iskušali s njim od teškoće (tj. Iskušenje od vašega Gospoda je teškoća s kojom ste se iskušali, pomoću koje ste stavljeni na iskušenje). A u (tj. A na drugom) mjestu (rekao je Buharija): "Elbelau" je (istoga značenja kao i riječi) "el-ibtilau" i "ettemhisu" - od (izraza) "belevtulu": iskušao sam ga (isprobao sam ga), i "mahhastuhu": ispitao sam ga (uzeo sam sebi vijest, saznanje o njemu), to jest: tražio sam da izvadim (ono) što je kod njega. ("Mahhasa" znači i očistiti.). Jeblu-je (isto što i) "jahtebiru": ispituje (vrši opite, oglede, traži iskustva). "Mubtelikum" je - muhtebirukum: ispitivač (iskušavač) vas. A što se tiče Njegovoga govora: "..... iskušenje (od vašega Gospoda) veliko." - (pa ovdje riječ "belaun") je (značenja, ima značenje) blagodati (Allaha), i ona je (tj. i ova riječ je) od (izraza) "ebletuhu": dao sam iskušenje njemu (tj. dao sam blagodat njemu), a ta (tj. a ona prva riječ "belaun") je od (izraza) "ibtelejtuhu": stavio sam na iskušenje njega (tj. stavio sam na teškoće njega). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: pričao mi je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su Ummu Habibete i Ummu Selemete spomenule njih dvije (jednu) crkvu (što) su (koju su) vidjele nju u Abesiniji, (a) u njoj su (neke) slike, pa su njih dvije spomenule (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ti su ti (takvi da) kada je bio u njima (kod njih određeni) dobri čovjek pa je umro, sagradili su (tj. takvi su da sagrade oni) na njegovom grobu (jednu) bogomolju i slikaju (naslikaju) u njoj te (određene) slike. Ti su najgora stvorenja kod Allaha sudnjega dana (na Sudnjem danu)." PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ishak, sin Seida, Seidija od svoga oca, od Ummu Halide, kćeri Halida, rekla je: Došla sam iz zemlje Abesinije, a ja sam djevojčica, pa je obukao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu crnu) odjeću (od svile), ona je imala znakove (tj. šare, slike po sebi). Pa je počeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) potire (tare, gladi te) znakove sa svojom rukom i (da) govori: "Senah, senah!" Rekao je Humejdija: Misli (na to da kaže): "Lijepo, lijepo!"

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Hammada, pričao nam je Ebu Avanete od Sulejmana, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo (običaja da) pozdravljamo na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on klanja, pa (on) odvrati na nas (tj. pa nam uzvrati pozdrav, pa i on nas pozdravi). Pa pošto smo se vratili iz (iseljenja, emigracije) od negusa (abesinskoga vladara), pozdravljali smo na njega (tj. njega), pa nije vraćao na nas (nije uzvraćao pozdrav nama dok je klanjao). Pa smo rekli: "O poslaniče Allaha! Zaista mi pozdravljasmo na tebe (tebe), pa odvraćaš (pa ti odvraćaš) na nas (nama prije, tj. odvraćao si nam prije pozdrav)." Rekao je: "Zaista u molitvi je (u molitvi-namazu ima jedan) posao (velik, zauzetost velika sa razmišljanjem od Allahu)." Pa sam rekao (veli Sulejman) Ibrahimu: "Kako ti napraviš (Kako ti postupaš u ovom slučaju)?" Rekao je: "Odvratim u svojoj duši (u sebi, tj. Uzvratim pozdrav u sebi ako mi neko rekne, kaže, izjavi pozdrav kada sam u molitvi, dok klanjam)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doprlo nam je izlaženje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo u Jemenu, pa smo se ukrcali (na jednu) lađu, pa je bacila nas naša lađa k negusu u Abesiniji. Pa smo se složili (tj. Pa smo se susreli, sreli sa) Džaferom, sinom Ebu Taliba, pa smo ostali sa njim (svi zajedno) dok smo stigli (tj. dok nismo došli u Medinu iz Abesinije). Pa smo se složili (tj. sreli, susreli smo se sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sebi osvojio Hajber. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za vas su (tj. Vi imate), vi, o stanovnici (one) lađe, dva iseljenja (dvije seobe)." GLAVA smrti negusa. PRIČAO NAM JE Ebu Rebi', pričao nam je Ibnu Ujejnete od Ibnu Džurejdža, od Ataa, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je umro negus: "Umro je danas (jedan) dobar čovjek, pa ustanite, pa klanjajte na (za) svoga brata Ashameta (tj. izvršite posmrtnu molitvu za njega - dženazu)." PRIČAO NAM JE Abul-Aala, sin Hammada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid, pričao nam je Katadete da je Ata' pričao njima od Džabira, sina Abdullaha, Ensarije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao na (za) negusa (posmrtnu molitvu), pa je poredao nas (u redove) iza sebe, pa sam bio u drugom, ili trećem. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Jezid, sin Haruna, od Selima, sina Hajjana, pričao nam je Seid, sin Mina-a, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao

(dženazu namaz - posmrtnu molitvu) na (za) Ashameta, negusa (vladara Abesinije), pa je veličao na njega četiri (veličanja, tj. pa je u toj molitvi za njega izrekao četiri puta izraz kojim se veliča Uzvišeni Stvoritelj, a to je izraz: "Allahu ekber: Allah je veći (od svega)!"). Slijedio je njega (Jezida, sina Haruna) Abdussamed. PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, i Ibnul-Musejjeb da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njih dvojicu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestio njima (za) smrt negusa, druga (tj. vladara) Abesinije u danu koji je (taj dan što je) umro u njemu, i rekao je: "Tražite oprost za vašega (za svoga) brata (ili: za svoga prijatelja od Uzvišenoga Tvorca)." A od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njih da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poredao (u redove) s njima u (određenom) klanjalištu, pa je klanjao na njega, i veličao je četiri (veličanja). GLAVA međusobnoga zaklinjanja (tj. sklapanja ugovora, saveza) idolopoklonika na (tj. protiv) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (da krene u borbu na) Hunejn: "Naše odsjedalište (odmaralište) sutra je - ako je htio Allah - u podbrežju (podbrešku, obronku) Kinanetovića gdje su se međusobno zakleli (zaklinjali) na bezvjerstvo (na nevjerovanje, bezboštvo)." GLAVA priče (događaja) Ebu Taliba. PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Sufjana, pričao nam je AbdulMelik, pričao nam je Abdullah, sin Harisa, rekao je: pričao nam je Abbas, sin Abdulmuttaliba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) je rekao (on) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta ćeš odbiti od tvoga strica (Ebu Taliba od kazne, tj. Šta ćeš mu koristiti)?" (Doslovno: "Šta si odbio od tvoga strica?" Jer je već tada bio Ebu Talib mrtva ličnost, tj. bio je umro, pa Abbas pita da li bi mogao Muhammed a.s. išta pomoći kod Uzvišenoga Allaha svome stricu-amidži koji je umro kao idolopoklonik, ali je štitio Muhammeda a.s.) "Pa tako mi Allaha bio je (on-Ebu Talib taj koji) tebe čuva (brine se za tebe) i ljuti se za te (zbog tebe na druge)." Rekao je: "On je u plićevini (plićaku, plitkoći) od vatre. A da nije mene, zaista bi bio u najnižem (najgorem) dnu (tj. stepenu) od Vatre."

PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Abdurrezzak, rekao je: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ibnul-Musejjeba, od njegova oca da je Ebu Talib pošto je došla njemu (njegova) smrt, (imao je slučaj da) je unišao na njega (tj. njemu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega je Ebu Džehl, pa je rekao: "O moj striče! Reci "Nema božanstva osim Allah!", riječ (tu što mogu da) se prepirem za tebe s njom kod Allaha (tj. Reci tu riječ na osnovu, na temelju koje ću da se za tebe zauzimam kod Allaha)." Pa je rekao Ebu Džehl i Abdullah, sin Ebu Umejjeta: "O Ebu Talibe! Izbjegavaćeš (zar) od vjere (Zar ćeš izbjegavati vjeru) Abdulmuttaliba?" Pa njih dvojica nisu prestala (da) govore njemu dok (čak) je rekao zadnju stvar (što) je govorio njima za nju: "Na vjeri Abdulmuttaliba." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista tražiću oprost svakako za tebe dok se meni ne zabrani ono (dok se meni ne spriječi od njega - od traženja oprosta za tebe)." Pa je sišla (objava odlomka, ajeta): "Nije bilo za Vjerovijesnika i (one) koji vjeruju da traže oprost za idolopoklonike i da su bili bližnji (rođaci) poslije (što) se je jasno pokazalo (jasno bilo) njima da su oni drugovi pakla." I sišla je (objava odlomka-ajeta): "Zaista ti nećeš naputiti (onoga) koga si volio.....". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a spomenuo se je kod njega njegov stric (amidža), pa je rekao: "Možda on (da će imati olakšanje to da) će koristiti njemu moje zagovaranje (zauzimanje na) Sudnjem danu, pa će se učiniti (staviti) u plitkoću (plićevinu) od Vatre (koja) će dopirati njegovim dvama člancima (od nogu, ali će to ipak biti tako teška kazna da) će vreti (vriti) od nje njegov mozak." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim i Deraverdija od Jezida za ovo, i rekao je: "Vreti (Vriti) će od nje majka (tj. korijen) njegovoga mozga."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA IZGRADNJE KA'BE (tj. opravljanja, popravljanja, opravke) Ka'be. PRIČAO MI JE Mahmud, pričao nam je Abdurrezzak, rekao je: izvijestio me je Ibnu Džurejdž rekao je: izvijestio me je Amr, sin Dinara, čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto (tj. Kada) je izgrađivala se Ka'ba (tj. Kada se opravljala, popravljala Ka'ba od strane Kurejševića u vrijeme prije nego je Muhammed a.s. postao Božiji poslanik), otišli su Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Abbas (da) njih dvojica prenose kamenje, pa je rekao Abbas Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Učini (tj. Stavi) zastirač (donju odjeću, pokrivač za donji dio tijela) tvoj na tvoj vrat (tj. svoj zastirač na svoj vrat da) čuva tebe od kamenja (da ti kamenje ne ošteti kožu na vratu)." Pa se je srušio k zemlji (na zemlju Muhammed a.s. od stida) i uzdigla su se (ukočila su se) njegova dva oka (gledajući jako, oštro) k nebu, zatim se osvijestio, pa je rekao: "Moj zastirač, moj zastirač (mi dajte, ili: svežite)!" Pa je svezao na njega (njemu) njegov zastirač. PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, i Ubejdulaha, sina Ebu Jezida, rekla su njih dvojica: Nije bio na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, okolo (oko) Ka'be (nikakav) zid (ograda). Klanjavaše (oni) okolo Ka'be do (vremena kada) je bio Umer (vladar, halifa), pa je izgradio okolo nje (oko Ka'be) zid. Rekao je Ubejdulah: Njegov zid (Tj. Zid toga zida, te ograde) je (bio) kratak, pa je izgradio njega Ibnu Zubejr (visoka i dugačka).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA LIJEPIH DJELA ISELJENIKA (pohvalnih djela - djela koja služe na diku i ponos) Iseljenika i njihove vrijednosti (vrline, tj. i GLAVA vrijednosti Iseljenika). (Pod riječi iseljenici sa velikim početnim slovom misli se na prve mekanske muslimane koji su sa Muhammedom a.s. zajedno iselili iz Meke u Medinu prije nego je Meka oslobođena od idolopoklonika i njihove vlasti.) Od njih (od Iseljenika) je Ebu Bekr Abdullah, sin Ebu Kuhafeta, Tejmija (tj. Tejmović), bio zadovoljan Allah od njega. I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Za siromahe Iseljenike (tj. Dio ratnoga plijena je za siromahe Iseljenike - pripada siromasima Iseljenicima) koji su se izveli (tj. koji su izvedeni-istjerani) iz svojih domova i svojih imanja, traže (tražeći oni) dobrotu od Allaha i zadovoljstvo, i pomažu (oni) Allaha (tj. Allahovu vjeru i put Allahov) i Njegovoga poslanika, ti (takvi) su oni (koji su) iskreni." I rekao je (Uzvišeni Allah): "Ako nećete pomoći (vi) njega, pa već je (jedanput bez vas) pomogao njega Allah....", do Njegovoga govora: ".... zaista Allah je sa nama....". Rekla je Aiša, i (rekao je) Ebu Seid i Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih: A bio je Ebu Bekr sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u pećini (špilji toj, tj. pećini Sevr u koju su se sklonili dok prođe i smiri se potjera za njima dvojicom). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Kupio je sebi Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, od 'Aziba (jedan deveći) samar za trinaest srebrenjaka, pa je rekao Ebu Bekr Azibu: "Zapovjedi Bera-u, pa neka ponese k meni moj (ovaj) samar." Pa je rekao Azib: "Ne, do (da) ispričaš (dok ne ispričaš) nama kako si napravio ti i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada ste izašli vas dvojica iz Meke, a idolopoklonici vas traže." Rekao je: "Otprtljali (Otišli) smo iz Meke, pa smo oživjeli - ili putovali smo - našu noć i naš dan dok smo unišli u podnevnu vrućinu, i stao je stajač podnevne vrućine (žege, tj. i nestalo je u podne sjene jer je Sunce došlo na kulminacionu tačku, pa je tada stajalo iznad tjemena okomito, zbog čega u tim krajevima u tom momentu nema sjene - a to oni izražavaju i riječima: "i stao je stajač podnevne vrućine".). Pa sam bacio (svoj pogled) sa svojim okom da li vidim od sjene (hlada išta igdje), pa (da) odsjednem k njoj (u nju, u sjenu, u hlad), pa kada li (pa kadli jedna) stijena (što) sam došao njoj! Pa sam pogledao ostatak sjene njezine, pa sam uravnao nju (površinu tla u sjeni, u hladu te stijene). Zatim sam prostro postelju Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njemu (u hladu), zatim sam rekao njemu: "Lezi (u postelju nauznačice), o vjerovijesniče Allaha!" Pa je legao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. ("Idtadžea" znači i povaliti se, leći pa bi se moglo prevesti još i ovako: "Povali se, o vjerovijesniče Allaha!" Pa se povalio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.)

Zatim sam otišao (da) pogledam (izviđam) šta je okolo (oko) mene, da li ću vidjeti od tražitelja (tj. naših gonioca) ijednoga, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa pastirom (nekakvih) brava (ovaca koji) tjera svoje brave ka (toj istoj) stijeni, (i on) hoće od nje (hlad) koji smo (i mi) htjeli. Pa sam pitao njega, pa sam rekao njemu: "Za koga si (tj. Čiji si) ti, o dječače?!" Pa je rekao: "Za (jednoga, tj. Ja sam jednoga, od jednoga) čovjeka od Kurejševića." Imenovao ga je (tj. Rekao je dječak toga čovjeka po imenu), pa sam poznao (prepoznao) njega. Pa sam rekao: "Da li je u tvojim bravima od mlijeka (išta, tj. Ima li imalo mlijeka u tvojih brava-ovaca)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa da li si ti muzač mlijeka (tj. Hoćeš li pomusti malo mlijeka)?" Rekao je: "Da." Pa sam zapovjedio njemu, pa je ukolinčio (svezao, zadržao jednu) ovcu od svojih brava. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese njezino vime od prašine. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese svoja dva dlana (svoje dvije šake), pa je rekao (tj. učinio je) evo ovako: udario je jednu (od) svoje dvije šake sa drugom (udario je jedan od svoja dva dlana sa drugim), pa je pomuzao meni (jednu) malenkost (malu količinu) od mlijeka. A već sam učinio (tj. ponio) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu manju kožnu) posudu (za vodu), na njezinim ustima (tj. na njezinom otvoru) je (bila jedna) krpa (kao čep), pa sam ljevao na (to) mlijeko (vodu) dok se ohladio njegov najniži (dio). Pa sam otišao s njim (tj. odnio njega) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se složio s njime (sresti, sreo, tj. pogodio sam doći njemu kada) se već (bio) probudio. Pa sam rekao njemu: "Pij, o poslaniče Allaha!" Pa je pio čak (da) sam se zadovoljio (dakle: Pio je toliko da sam zbog toga bio zadovoljan). Zatim sam rekao: "Već je prispjelo prtljanje (tj. došao je čas, došao je trenutak da se kreće dalje), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Da." Pa smo poprtljali (krenuli), a narod traži nas. Pa nije stigao nas nijedan (čovjek, niko) od njih osim Surakate, sin Malika sina Džu'šuma, na (jednome) svome konju. Pa sam rekao: "Ovo je potjera (potraga)! Već se priključila nama (tj. već nas je stigla), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao: "Ne žalosti se (Ne brini se), zaista Allah je sa nama." ".... dajete odlaziti (ili: dajete vraćati)....", u veče (poslije podne), ".... odlazite...." ujutru. (Ovaj tekst nema veze ovdje nikako. S njime hoće da se upozori da "eraha" znači ići, odnosno dati putovati u vremenu poslije podne, a "sereha" znači ići, putovati u časovima prije podne.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Hemmam od Sabita Bunanije, od Enesa, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam u pećini (špilji Sevr): "Da (je bio slučaj) da je jedan (od) njih pogledao pod svoje dvije noge, zaista bi vidio nas." Pa je rekao: "Šta je tvoje mišljenje, o Ebu Bekre, za dvojicu (tj. o dvojici takvih što) je Allah treći (s) njima dvojicom?!"

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zazidajte (sva džamijska) vrata osim vrata Ebu Bekra (tj. osim vrata koja je on sebi napravio da na njih on ulazi)." Rekao je njega (tj. ovaj hadis) Ibnu Abbas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao mi je Ebu Amir, pričao nam je Fulejh, rekao je: pričao mi je Salim Ebu Nadr od Busra, sina Seida, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah njega, rekao je: Propovijedao (Predikovao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ljudima i rekao je: "Zaista Allah je dao odabrati (izabrati jednome) robu (slugi) između ovozemnosti i između (onoga) što je (što ima) kod Njega (kod Allaha taj sluga), pa je taj rob sebi odabrao (ono) što je kod Allaha." Rekao je (Ebu Seid): Pa je zaplakao Ebu Bekr. Pa smo se začudili zbog njegovoga plača (iz razloga) da izvještava poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekakvome) robu (što) se dalo odabrati (njemu). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (taj rob što) mu se dalo odabrati (ta ličnost kojoj se stavilo na slobodni izbor ili će još živjeti, ili će umrijeti), a bio je Ebu Bekr najznaniji (od) nas (pa je to odmah shvatio prije nego mi). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista (jedan) od najdobročinstvenijih ljudi na mene (tj. prema meni) u svome društvu (druženju) i svome imanju je Ebu Bekr. I da sam bio uzimač (Da sam birao srčanoga kakvoga) prijatelja (nekoga drugoga) osim moga (svoga) Gospoda, zaista (ja) bih uzeo Ebu Bekra (za toga) prijatelja, ali bratstvo Islama i njegova ljubav (nas povezuju, vežu). Neka ne ostanu nikako (nipošto) u Bogomolji (nijedna) vrata (drukčije) osim (tako da) su se zazidala, osim (tj. izuzev) vrata Ebu Bekra (ona neka, dakle, ostanu nezazidana)." GLAVA vrijednosti (vrline) Ebu Bekra poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman od Jahja-a, sina Seida, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo (običaja da) izabiremo (odabiremo, tj. Odabirasmo - Razgovarasmo o tome koji je čovjek najbolji) između ljudi u vremenu (za vrijeme, za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa odabirasmo (odabiremo) Ebu Bekra, zatim Umera, sina Hattaba, zatim Usmana, sina 'Affana, bio zadovoljan Allah od njih. (Kod ovoga razgovora o tome koji je čovjek najbolji za vrijeme Muhammeda a.s., misli se na to koji je čovjek najbolji osim, poslije Muhammeda a.s. kao Božijega poslanika.)

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzimač prijatelja....".

Rekao je njega (taj hadis) Ebu Seid. PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejub od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da sam bio uzimač od svoje sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo Ebu Bekra, a ali (tj. nego on) je moj brat (po vjeri Islamu) i moj drug." (Riječ "halilun" znači najsrdačniji, najsrčaniji, najiskreniji prijatelj, a ne u običnom, svakodnevnom izražavanju: prijatelj poslovni, prijatelj na osnovu ženidbenih odnosa ili prijatelj na osnovu običnoga volenja, voljenja i ljubavi obične.) PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, i Musa, rekla su njih dvojica: pričao nam je Vuhejb od Ejuba, i rekao je: "Da sam bio uzimač (Da sam uzeo, Kad bih birao) prijatelja, zaista bih uzeo njega (za) prijatelja, a ali (tj. nego) bratstvo Islama je bolje (vrijednije)." (Ili:..., ali bratstvo Islama je najvrijednije da se označi naš međusobni odnos i pažnja.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehhab od Ejuba slično njemu (navedenome hadisu). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, izvijestio nas je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, rekao je: Pisali su stanovnici Kufe ka Ibnu Zubejru (pitajući ga) o djedu (tj. o nasljednim pravima djeda), pa je rekao: "Što se tiče (onoga) koji je (taj što je o njemu) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzimač (Kad bih uzimao) od ove sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo njega, (pa ta ličnost) spustila je njega (djeda na stepen) oca." Misli (na) Ebu Bekra. (Tj. Ebu Bekr je smatrao da djed nasljeđuje kao i otac, a Ebu Bekr je takva ličnost da je o njemu Muhammed a.s. rekao to i to.) GLAVA. PRIČAO NAM JE Humejdija i Muhamed, sin Abdullaha, rekla su njih dvojica: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Muhameda, sin Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca, rekao je: Došla je (jedna, neka) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njoj da se vrati (obrati, opet dođe) k njemu. Rekla je:

"Da li si mislio (tj. Šta misliš) ako sam došla (tj. ako dođem), a nisam našla (a ne nađem) tebe?" Kao da ona govori (tj. misli na njegovu) samrt (smrt, tj. ako dođem, a ti već budeš mrtav). Rekao je, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako ne nađeš mene, pa dođi (odi) Ebu Bekru." PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ebu Tajiba, pričao nam je Ismail, sin Mudžalida, pričao nam je Bejan, sin Bišra, od Vebereta, sina Abdurahmana, od Hemmama, rekao je: čuo sam Ammara (da) govori: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nema sa njim (u Islamu niko drugi) osim pet robova, i dvije žene i Ebu Bekr." PRIČAO NAM JE Hišam, sin Ammara, pričao nam je Sadekate, sin Halida, pričao nam je Zejd, sin Vakida, od Busra, sina Ubejdulaha, od Aizullaha Ebu Idrisa, od Ebu Derda-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sjedač (tj. Sjedio sam) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli dođe Ebu Bekr uzimač (tj. uzeo, drži) za stranu (kraj) svoje odjeće (tako) čak (da) je pokazao (dio) od svoga koljena, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče vašega druga, pa već se svađao (pomiješao se, umiješao se u svađu, prepirku s nekim međusobno)." (Doslovno: "....., pa već se borio.") Pa je pozdravio i rekao je: "O poslaniče Allaha! Zaista ono bila je između mene i između sina Hattabova (jedna) stvar, pa sam požurio (tj. potrčao) k njemu, zatim sam se pokajao). Pa sam pitao (molio) njega da oprosti meni, pa nije htio na mene (da se on smiluje), pa sam došao k tebi." Pa je rekao: "Oprostio Allah tebi, o Ebu Bekre!" Tri puta (je to izgovorio Muhammed a.s.). Zatim se Umer zaista pokajao, pa je došao stanu Ebu Bekra, pa je pitao: "Je li tu (tude) Ebu Bekr?" Pa su rekli: "Ne." Pa je došao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je počelo lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) gubi ljepotu (nježnost, prijatnost, tj. da se mijenja, da blijedi, žuti) čak (da) se preplašio Ebu Bekr (za Umera), pa je čučnuo (kleknuo, tj. sejo) na svoja dva koljena, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Tako mi Allaha ja sam bio krivlji (nepravedniji, veći zulumićar, nasilniji)." Dva puta (je to izrekao Ebu Bekr). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah je poslao mene k vama, pa ste rekli: "Slagao si (tj. Lažeš). A rekao je Ebu Bekr: Istinit je bio (tj. Istinu govori). I utješio (tj. I pomogao) je mene sa svojom osobom i svojim imanjem (lično, fizički i financijski - ili: moralno i materijalno). Pa da li ste vi ostavljači meni moga druga (na miru, dakle: Hoćete li ostaviti moga druga na miru)?" Dva puta (je to izrekao Muhammed a.s.). Pa nije se uznemirivao poslije nje (tj. Pa nije se niko više usudio da uznemiruje Ebu Bekra poslije ove riječi, ovih riječi Muhammeda a.s.). PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, rekao je: Halid Haza' pričao nam je od Ebu Usmana, rekao je: pričao mi je Amr, sin Asa, bio zadovoljan Allah od njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega (kao zapovjednika) na vojskom (zvanom) Zatusselasil (tj. nad vojskom koja je vodila borbu zvanu Zatusselasil). Pa sam došao njemu, pa sam rekao:

"Koji (čovjek od) ljudi je najdraži k tebi?" Rekao je: "Aiša." Pa sam rekao: "Od muškaraca?" Pa je rekao: "Njezin otac." Pa sam rekao: "Zatim ko (Koji poslije toga)?" Rekao je: "Zatim Umer, sin Hattaba." Pa je nabrojio (još neke) ljude. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok je (bio jedan) pastir u (među) svojim bravima (ovcama), naletio (natrčao, naišao) je na njega vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu. Pa je tražio (tj. progonio, gonio) njega pastir, pa se obazreo (obazro) k njemu vuk, pa je rekao: "Koje za njih (na) dan zvjeri (na) dan (kada) nije za njih (tj. kada bravima ne bude drugi) pastir (niko) osim mene?" (Dakle: Ko će ih sačuvati od mene kada bude dan zvijeri, dan kad ne bude kod njih pastir.) "I dok (jedan) čovjek tjera (jednu) kravu, već je natovario na nju, pa se obazrijela k njemu, pa je progovorila njemu, pa je rekla: "Zaista ja se nisam stvorila (nisam stvorena) za ovo, a ali sam ja (nego sam ja) stvorila se (stvorena sam) za oranje." Rekli su ljudi: "Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja vjerujem u to, i Ebu Bekr i Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ibnul-Musejjeb, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spavač (tj. Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) na (jednoj) čatrnji, na njoj (je) kova (kanta za vađenje vode). Pa sam iščupao (tj. izvadio, izvukao) iz nje što je (tj. koliko je) htio Allah. Zatim je uzeo nju (kovu) sin Ebu Kuhafeta (tj. Ebu Bekr) pa je iščupao iz nje kovu, ili dvije kove, a u njegovom iščupavanju (izvlačenju) je (neka) slabost (nemoć). A Allah oprostio njemu njegovu slabost! Zatim se preokrenula (pretvorila obična kova u) veliku kovu, pa je uzeo nju sin Hattaba. Pa nisam vidio (nijednoga) sposobnoga (gospodina, čovjeka) od ljudi (da) iščupava iščupavanjem Umera (tj. nisam vidio nijednoga snažnoga čovjeka da je snažniji od Umera, da više može izvaditi vode od Umera) dok su udarili ljudi za ležalište (ili: u ležalište, odmaralište za deve okolo bunara, čatrnje, vode)." (Ima još i drugi način prevoda zadnje rečenice: "čak su udarili ljudi u ležalište, odmaralište za deve." Po ovome drugom prevodu i tumačenje je ovakvo: Umer vadi vodu i dalje, a već su se svi ljudi zadovoljili vodom, zadovoljili su i sebe i svoje deve, kamile, pa su otišli da odmaraju, a od njega i dalje dobro za ljude - voda - teče jer je on izvlači.). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je tegljio (tj. Ko teglji, vuče) svoju odjeću ohološću (iz oholosti), nije gledao (tj. gledati) Allah k njemu (u njega) Sudnjega dana." Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista jedna neće (od) dvije polovine moje odjeće omekša se (tj. spusti se, opusti se iz nepažnje), osim (tj.

izuzev) da se čuvam (ja) toga od njega (od odjeće da mi se ne bi vukla po zemlji, po tlu)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ti nisi (takav da) praviš (da činiš) to ohološću (iz oholosti)." Rekao je Musa: Pa sam rekao Salimu: "Je li spomenuo Abdullah (ovakav izraz): "Ko je tegljio svoj zastirač (tj. pokrivač za donji dio tijela)?" Rekao je: "Nisam čuo njega (da) je spomenuo (drugi izraz) osim svoju odjeću." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko podijeli dva para od (neke) stvari od stvari u put Allaha, pozivaće se od vrata misli (na) raj (na rajska vrata) - : "O robe Allaha! Ovo je dobro. Pa ko je bio od stanovnika (pripadnika, tj. od obavljača) molitve (namaza), pozivaće se od vrata molitve. A ko je bio od stanovnika borbe, pozivaće se od vrata borbe. A ko je bio od stanovnika milostinje, pozivaće se od vrata milostinje. A ko je bio od stanovnika posta, pozivaće se od vrata posta i vrata (zvanih) Rejjan." ("Rejjan" znači onaj koji je mnogo napojen, pa onda "baburrejjan" znači: vrata mnogo napojenoga.) Pa je rekao Ebu Bekr: "Nije na ovoga koji će se pozivati od tih vrata (ništa, nimalo) od nužde (tj. štete)." I rekao je: "Da li će se pozivati od njih, sviju njih (od sviju vrata) ijedan (čovjek, iko), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Da. I nadam se da ćeš biti (ti jedan) od njih, o Ebu Bekre!" PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Hišama, sina Urveta, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, umro, a Ebu Bekr je (bio u tom času) u Sunhu. Rekao je Ismail: Misli (na) Visiju (tj. na visoka mjesta, visoravni iznad medinskih zemalja prema Nedždu - a to će reći: bio je u brdovitim predjelima iznad medinske teritorije). Pa je ustao (tj. počeo) Umer (da) govori: "Tako mi Allaha nije umro poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: I rekao je Umer: "Tako mi Allaha ne padaše u moju dušu (ništa drugo) osim to, i zaista poslaće svakako njega Allah, pa će zaista odsjeći svakako ruke ljudi i njihove noge." (Tj. Nije padalo u moju dušu ništa drugo osim to da nije umro, i da će ga poslati Allah, pa će odsjeći ruke i noge ljudi koji su govorili da je on umro.) Pa je došao Ebu Bekr, pa je otkrio (pokrivač) od (lica) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poljubio njega, pa je rekao: "Sa mojim ocem si ti i mojom majkom (ravan meni, ili: Ti si taj kojega bih otkupio sa svojim ocem i majkom - dao bih za tebe njih oboje)! Lijep (Dobar) si bio (tj. Lijep si) živ i mrtav! Tako mi Allaha koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci neće dati okušati tebi Allah dvije smrti (na ovome svijetu) nikada." Zatim je izašao, pa je rekao:

"O zaklinjaču! Na tvojoj polaganosti (tj. Polako ti)!" Pa pošto je progovorio Ebu Bekr, sjeo je Umer. Pa je zahvalio Allahu Ebu Bekr i pohvaljivao Ga, i (onda) je rekao: "Zar ne (Pazi)! Ko obožavaše (Ko je obožavao) Muhammeda, pa zaista Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, je već umro. A ko obožavaše (A ko je obožavao) Allaha, pa zaista Allah je živ, neće umrijeti." I rekao je (tj. naveo je ajet-odlomak iz Kur'ana): "Zaista ti si mrtvac i zaista oni su mrtvaci." I rekao je (tj. naveo je iz Kur'ana): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega poslanici (Božiji), pa zar ćete se, ako umre ili se ubije (bude ubijen u borbi), povratiti na vaše (svoje) pete (tj. nazad u paganstvo, idolopoklonstvo), a ko se vrati (doslovno "inkalebe" znači: prevrnuti se, obrnuti se) na svoje dvije pete, pa (on) neće štetiti Allahu (nijednu) stvar (ništa), a nagradiće Allah zahvalne (tj. one koji ostanu u Islamu i poslije Muhammeda)." Rekao je: Pa su se zagušili ljudi plaču (plačući; ili po nekima: pa su zaridali ljudi plačući, tj. pa su počeli glasno plakati). Rekao je: I skupili su se Pomagači (Ensarije) k Sa'du, sinu Ubadeta, u (natkrivenom) predvorju Saidetovića, pa su rekli: "Od nas (neka bude jedan) zapovjednik, a od vas (jedan) zapovjednik!" Pa je otišao k njima Ebu Bekr Siddik, i Umer, sin Hattaba, i Ebu Ubejdete, sin Džerraha. Pa je otišao (tj. počeo je) Umer (da) govori. Pa je ušutkao njega Ebu Bekr. A govoraše Umer (poslije): "Tako mi Allaha nisam htio s time (drugo) osim (to) da sam ja već bio pripremio (jedan) govor (koji) je već bio zadivio mene (koji se meni dopadao, a) plašio sam se da neće doprijeti njemu (tj. da ga neće znati održati) Ebu Bekr. Zatim je govorio Ebu Bekr, pa je govorio najrječitije (od svih) ljudi. Pa je rekao u svome govoru: "Mi smo zapovjednici, a vi ste ministri." Pa je rekao Hubab, sin Munzira: "Ne tako mi Allaha. Nećemo činiti (tako). Od nas zapovjednik, a od vas zapovjednik." Pa je rekao Ebu Bekr: "Ne, a ali (tj. nego) mi smo zapovjednici, a vi ste ministri (upravljači, pomoćnici). Oni (Kurejševići) su najsrednji (tj. najumjereniji od) Arapa domom (kućom - ovaj izraz se tumači na više načina) i najjasniji (od) njih svojstvima (lijepima na koja se računa), pa prisegnite se (na vjernost) Umeru, sinu Hattaba, ili Ebu Ubejdetu, sinu Džerraha (pa neka jedan od njih dvojice bude zapovjednik)." Pa je rekao Umer: "Nego prisegnjujemo se tebi (tj. Ne meni ni Ebu Ubejdetu, nego tebi dajemo prisegu na vjernost). Ti si, pa ti (si) naš gospodin, i najbolji (od) nas i najdraži (si od) nas k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je uzeo Umer za njegovu ruku, pa se prisegao, (prisegnuo) njemu i prisegnuli su mu se ljudi. Pa je rekao (jedan) rekač (tj. jedan govornik - Pa rekao je neko): "Ubili ste Sa'da, sina Ubadeta." Pa je rekao Umer: "Ubio je njega Allah." (Ili: "Ubio ga Allah!") A rekao je Abdullah, sin Salima, od Zubejdije, rekao je Abdurahman, sin Kasima: izvijestio je mene moj otac Kasim da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Ukočio se (ili: Podigao se) je pogled Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: "U druga (tj. U društvo) najviše (uvedi me)!" Tri puta (je to ponovio Muhammed a.s. pred smrt, pred izdisanje). I pričao je (Kasim navedeni) hadis (i prema njegovom pričanju Aiša je rekla još i ovo). Rekla je Aiša: Pa nije bilo od govora njih dvojice (ništa) od govora (da je drukčije djelovalo) osim (tako da) je okoristio Allah s njim (muslimane, tj. Što su god rekli i Umer i Ebu Bekr, Allah je dao da to bude na korisnost, od koristi). Zaista već je

zastrašio (zastrašivao) Umer (određene) ljude (svojim stavom), a zaista je u njima (među njima nekima) zaista dvoličnost (licemjernost), pa je vratio njih Allah sa time (tj. zadržao ih je u Islamu da ne bi odmah odustali od Islama). Zatim zaista već (je) dao vidjeti Ebu Bekr ljudima pravopuće (pravi put), i dao je upoznati njima dužnost koja je (ta što je) na njima (tj. dužnost obožavanja Vječnoga Allaha), i izašli su s njim (tj. zbog toga) čitaju (čitajući, učeći): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega (Božiji) poslanici,....", do ".... zahvalne.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Džami', sin Ebu Rašida, pričao nam je Ebu Ja'la od Muhameda, sina Hanefijjete, rekao je: rekao sam mome (svome) ocu (Aliji): "Koji (od) ljudi (tj. Koji čovjek) je najbolji poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (šta misliš ti)?" Rekao je: "Ebu Bekr." Rekao sam: "Zatim ko?" Rekao je: "Zatim Umer." A plašio sam se da će reći Usman. Rekao sam: "Zatim si ti." (To jest: A plašio sam se da će Alija reći da je poslije Umera najbolji Usman, pa sam rekao: "Zatim si ti najbolji poslije Umera.") Rekao je: "Nisam ja (ništa drugo) osim (jedan običan) čovjek od muslimana." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (ili: u neko od) njegovih putovanja. Ta kada smo bili u (mjestu) Bejda-u, ili u (mjestu) Zatul-Džejšu, presjekao (prekinuo, raskinuo) se (jedan) moj đerdan (moja ogrlica), pa je ostao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovom traženju (traženju tog đerdana) i ostali su ljudi sa njim, a nisu na vodi, i nije sa njima voda (tj. i nemaju sa sobom vode, nisu imali vode). Pa su došli ljudi Ebu Bekru, pa su rekli: "Zar nećeš vidjeti (tj. Zar ne vidiš ovo) šta je napravila Aiša? Ostala je sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa ljudima (sa njim, tj. zadržala ih je), a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Pa je došao Ebu Bekr, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavljač je svoje glave (stavio je svoju glavu) na moje stegno, već je (tako i) zaspao. Pa je rekao: "Zadržala si poslanika Allaha i ljude, a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Rekla je: Pa je korio mene, i rekao je (ono) šta je htio Allah da rekne (on Ebu Bekr), i počeo je (da) udara mene sa svojom rukom u moju slabinu (u stranu ispod rebara preme kuku, tj. u moj bok). Pa neće spriječiti (tj. Pa ne sprječava) mene od micanja (pokretanja u tom času ništa drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mome stegnu. Pa je spavao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) je osvanuo na (tj. u prilici) bez vode. Pa je spustio Allah odlomak (ajet u kojem je objavljena zapovjed) upravljanja sebe (zemljinoj površini - prašini da se čišćenje za molitvu obavi njom kada nema vode, dakle: objavljen je ajet o tejemmumu), pa su se upravili (prašini, tj. pa su se očistili prašinom, dakle: koristili su prašinu mjesto vode za čišćenje, uzeli su tejemmum). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nije ona (tj. ova olakšica) prvi blagoslov vaš, o rode (o porodico) Ebu Bekra!" Pa je rekla: Pa smo podigli devu koja je (ta što) sam bila na njoj (jahala), pa smo našli (taj, onaj) đerdan pod njom.

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Aameša, čuo sam Zekvana (da) priča od Ebu Seida Hudrije, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne psujte (Ne grdite) moje drugove! Pa da (je bio slučaj takav) da je jedan (od) vas podijelio kao (brdo) Uhud zlata, ne bi dopro (dostigao) mudda jednoga (od) njih, a ni njegove polovine." (To jest: "Kad bi jedan od vas podijelio zlata koliko je veliko brdo Uhud, njegova vrijednost i njegova nagrada ne bi doprla, nije dostigla, ne bi dostigla vrijednosti i nagrade koju ima jedan od mojih drugova koji je podijelio i dao hrane jedan mudd - mudd je četvrtina sa'a -, ili jednu polovinu - tj. polovinu mudda. Sa' je 3,34 kg, a sa' je mjera koja se upotrebljavala u vrijeme Muhammeda a.s. među Arapima.) Slijedio je njega (tj. Šubeta) Džerir, i Abdullah, sin Davuda, i Ebu Muavijete i Muhadir od Aameša. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Miskina, Ebul-Hasen, pričao nam je Jahja, sin Hassana, pričao nam je Sulejman od Šerika, sina Ebu Nemira, od Seida, sina Musejjeba, rekao je: izvijestio me je Ebu Musa Eš'arija da se on očistio (za molitvu) u svojoj kući, zatim je izašao. Pa sam rekao: "Zaista držaću se svakako poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista biću svakako sa njim ovaj moj dan." Rekao je: Pa je došao Bogomolji, pa je pitao o Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Izašao je i upravio je ovda (u ovom pravcu)." Pa sam izašao na njegovom tragu pitam (pitajući, raspitivajući se) o njemu dok (sam doznao da) je unišao (u vrt u kojem se nalazi) bunar Eris (u blizini mjesta Kuba-a kod Medine). Pa sam sjeo kod (njegovih) vrata, a njegova vrata su od grana (palme), dok je izvršio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju nuždu, pa se (onda) očistio (abdestio) za molitvu (za namaz). Pa sam ustao k njemu, pa kada li je on sjedač (tj. kada li on sjedi) na bunaru Eris, i usrijedio se (tj. i sjeo je u sredinu, na sredinu) njegove strane (obale; ili: njegove klupe, natkrivene i postavljene kraj bunara, uz bunar), i otkrio je svoje dvije golijeni (dva nožna cipca, cijepca) i spustio je njih dvije (njih dva) u (taj) bunar. ("Kuffun" znači: strana; suhi dio obale bunara; klupa koja je postavljena okolo bunara, i koja je nekada i natkrivena i ograđena.) Pa sam pozdravio njega, zatim sam otišao, pa sam sjeo kod vrata, pa sam rekao: Zaista biću svakako vratar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, danas. Pa je došao Ebu Bekr, pa je odbio (tj. gurnuo u) vrata, pa sam rekao: "Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Ebu Bekr." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako ti)!" Zatim sam otišao, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Ovo (To) je Ebu Bekr traži dozvolu (da uniđe, da uđe)." Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem (sa džennetom)." Pa sam se okrenuo (tj. otišao prema vratima) dok (te) sam rekao Ebu Bekru: "Uniđi, i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, raduje (obeseljava) te sa rajem (tj. daje ti veselu vijest da ćeš u raj)." Pa je unišao Ebu Bekr, pa je sjeo na desnicu (na desnu stranu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa njima u stranu (ili: u klupu) i spustio je svoje dvije noge u bunar, kao što je napravio, (uradio, učinio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i otkrio je svoje dvije golijeni. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo. A već sam (bio) ostavio svoga brata (da) se očisti i priključi

se meni, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro - hoće (tj. misli na) svoga brata dovesti će ga (tj. daće mu Allah da i on dođe ovamo sada). Pa kada li (jedan) čovjek pokreće vrata! Pa sam rekao: "Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Umer, sin Hattaba." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Zatim sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio njega, pa sam rekao: "Ovo je (To je) Umer, sin Hattaba traži dozvolu (da uđe)." Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj (tj. obeseli) ga sa rajem." Pa sam došao, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem." Pa je unišao, pa je sjeo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u stranu (u klupu) na njegovu ljevicu (lijevu stranu) i spustio je svoje dvije noge u bunar. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro, dovesti će ga. Pa je došao (jedan) čovjek pokreće vrata. Pa sam rekao: "Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Usman, sin Affana." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Pa sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (iskušenju - koja) će pogoditi njega." Pa sam došao njemu, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem na kušnji (sa iskušenjem, uz kušnju jednu koja) će pogoditi (zadesiti) tebe." Pa je unišao, pa je našao stranu (ili: klupu da) se već napunila, pa je sjeo prema njemu (tj. prema njegovom licu, nasuprot njemu na prostoru) od druge polovine (bunara). Rekao je Šerik: Rekao je Seid, sin Musejjeba: Pa sam tumačio (protumačio, tj. tumačim) nju (tj. ovu cijelu zgodu da je imala u sebi predznak u odnosu na) njihove grobove. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Jahja od Seida, od Katadeta da je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, popeo (na brdo) Uhud i (sa njim su se popeli) Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se potreslo s njima (to brdo), pa je rekao: "Budi čvrst (stalan), Uhude, pa (tj. jer) su na tebi samo (jedan) vjerovijesnik, i (jedan) mnogoistiniti (koji mnogo istinu govori) i dva mučenika (dva šehita, šehida - dvije osobe koje će poginuti u službi vjere, ili u borbi za vjeru Islam)." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Seida, Ebu Abdullah, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je Sahr od Nafi-a, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja na (jednome) bunaru, iščupavam (tj. vadim vodu) iz njega, došao (tj. dođe) mi Ebu Bekr i Umer. Pa je uzeo Ebu Bekr (tu) kovu, pa je izvadio kovu ili dvije kove, a u njegovom vadenju (vađenju) je (neka) slabost. A Allah će oprostiti (Allah oprostio) njemu! Zatim je uzeo nju Umer, sin Hattaba, iz ruke Ebu Bekra, pa se preokrenula (promijenula se ta kova) u njegovoj ruci (u jednu) veliku kovu. Pa nisam vidio (nijednoga) isključivo sposobnoga (tj. snažnoga čovjeka, nijednoga talenta) od ljudi (da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu snažno i mnogo kao on), čak su udarili ljudi u ležište (tj. otišli su u odmaralište za deve)."

Rekao je Vehb: "El-atanu" je mjesto pokleknuća deva (na koljena, tj. mjesto gdje deve leže i odmaraju se na taj način što kleknu na koljena, pa onda prsa priljube na tle). Govori (tj. Kaže Vehb da to znači): Čak su se napojile deve, pa je dala kleknuti (leći ta napojenost, napijenost njima devama, tj. pa je deve ta napojenost natjerala da legnu). PRIČAO NAM JE Velid, sin Saliha, pričao nam je Isa, sin Junusa, pričao nam je Umer, sin Seida sina Ebul-Husejna, Mekija od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa, rekao je: Zaista ja sam zaista stajač (tj. stajao) u narodu (tj. među nekim ljudima), pa su se (oni) molili Allahu za Umera, sina Hattaba, a već se stavio (metnuo) na svoju postelju (na svoj krevet, tj. na svoju mrtvačku nosiljku), kada li je (jedan) čovjek iza mene već stavio svoj lakat na moje rame govori (govoreći): "Pomilovao te Allah! Zaista ono bio sam (takav da) se zaista nadam (stalno, tj. Zaista ja se nadah, nadao sam se) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga (i kod pokopavanja) jer zaista ja (znam) mnogo od (onoga) što sam bio (u prilici da) čujem (tj. jer ja mnogo puta slušah) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Bio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Učinio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Otišao sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; pa zaista bio sam zaista (da) se nadam (tj. pa zaista nadah se) da će učiniti tebe Allah sa njima dvojicom." Pa sam se obazreo pa kada li je on (taj što to govori) Alija, sin Ebu Taliba! PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jezida, Kufija, pričao nam je Velid od Evzaije, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Muhameda, sin Ibrahima, od Urveta, sina Zubejra, rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Amra, o najžešćem (onome) što su napravili (učinili) idolopoklonici sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Vidio sam Ukbeta, sina Ebu Muajta (da) je došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on klanja, pa je stavio njegov ogrtač u (na) njegov vrat, pa je davio (gušio) njega s njim (njime) žestokim davljenjem. Pa je došao Ebu Bekr dok (tj. te) je odbio njega od njega, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar ćete ubiti (jednoga) čovjeka (zbog toga što je takav) da govori (zato što govori): "Moj gospod (gospodar) je Allah!", a već je donio vama jasne dokaze od vašega Gospoda (tj. od Allaha, Gospoda, Gospodara i Tvorca svega)." GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Umera, sina Hattaba, Ebu Hafsa Kurejševića Adevije (Adevijevića Adijjevića), bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Madžišuna, pričao nam je Muhamed, sin Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidio sam (tj. Sanjao sam) mene (sebe da) sam unišao (u) raj, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa Rumejsa-om, ženom Ebu Talhata! I čuo sam (nekakvu) škripu (obuće, topot, zvuk) pa sam rekao:

"Ko je ovo?" Pa je rekao (Džibril, ili neki drugi anđeo): "Ovo je Bilal." I vidio sam (jedan) dvorac (zamak, i) u njegovom dvorištu je (jedna) djevojka, pa sam rekao: "Za koga je ovo (tj. Čije je ovo)?" Pa je rekao: "Za Umera (tj. Umerovo je ovo)." Pa sam htio da uniđem (u) njega (u taj dvorac, zamak), pa (da) pogledam k njemu (tj. pa da ga razgledam), pa sam spomenuo tvoju ljubomoru (tj. pa sam se ja sjetio tvoje ljubomore, i zbog toga nisam unišao u taj dvorac u raju ni u snu)." Pa je rekao Umer: "Sa mojim (svojim) ocem i mojom (svojom) majkom (otkupio bih tebe), o poslaniče Allaha! Zar na tebe (da) budem ljubomoran (da bivam ljubomoran, da osjećam ljubomoru)?" PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je rekao (kadli on reče): "Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) u raju. Pa kada li (jedna) žena čisti se (za molitvu) do strane (tj. uz stranu jednoga) dvorca! Pa sam rekao (upitao): "Za koga je ovaj (tj. Čiji je ovo) dvorac?" Pa su rekli (Odgovoreno mi je): "Za Umera." Pa sam spomenuo njegovu ljubomoru, pa sam se okrenuo idući nazad (vraćajući se nazad)." Pa je zaplakao Umer i rekao je: "Zar na tebe (da) budem ljubomoran, o poslaniče Allaha?!" PRIČAO MI JE Muhamed, sin Salta, Ebu Džafer Kufija, pričao nam je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, izvijestio me Hamzete od svoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), napio sam se - misli (da kaže da se napio) mlijeka - čak (tako da) gledam napojenost (tj. vidim tu napojenost da) teče u moj nokat, ili u moje nokte, zatim sam dodao Umeru (Umeru, sinu Hattaba)." Rekli su: "Pa šta (tj. Pa kako) si protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Znanje." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, sina Numejra, pričao nam je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je Ubejdulah, rekao je: pričao mi je Ebu Bekr, sin Salima, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Pokazalo mi se u spavanju (u snu) da ja vidim (vodu) sa kovom deve (tj. sa kovom koju izvlači mlada jedna deva koja ide u krug okolo bunara i okreće u hodu napravu na kojoj je pričvršćena kova - vodu vadim sa kovom deve) na bunaru (nekakvome). Pa je došao Ebu Bekr, pa je izvadio kovu, ili dvije kove slabašnim vađenjem, a Allah će oprostiti njemu (ili: I Allah oprostio njemu!). Zatim je došao Umer, sin Hattaba, pa se okrenula (pa se pretvorila ta manja kova u) veliku kovu (pa je postala velika kova). Pa nisam vidio isključivo sposobnoga (čovjeka da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu kao on), čak su se napojili ljudi i udarili su za (tj. u) ležište (otišli su u odmaralište za deve okolo, oko vode bunara)." Rekao je Ibnu Džubejr: "El-abkarijju" su plemeniti (tj. lijepi) sagovi (ćilimi).

(To jest: To je značenje prvobitno koje je imala ta riječ.) A rekao je Jahja: "Ezzerabijju" su sagovi (ćilimi što) je za njih (u njih, tj. koji imaju, u kojih ima) resa, nježna (fina), prosuta. (To jest: To su ćilimi koji po sebi imaju prosute rese, u stvari, dlake poput malja, kao malje po licu mladića koji je dobio prve malje. U daljem tekstu svaki arapski izraz, svaku arapsku riječ koja bude označavala takvu vrstu ćilima odlične kvalitete, prevodiće se sa našim izrazom "čupavi sagovi", "čupavi ćilimi".) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: pričao mi je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Abdul-Hamid da je Muhamed, sin Sa'da, izvijestio njega da je njegov otac (Sa'd, sin Ebu Vakkasa) rekao. (-H-) Pričao mi je Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, o Saliha, od Ibnu Šihaba, od Abdul-Hamida, sina Abdurahmana sina Zejda, od Muhameda, sina Sa'da sina Ebu Vakkasa, od njegovoga oca, rekao je: Tražio je dozvoljenje (dozvolu za ulazak) Umer, sin Hattaba, na poslanika Allaha (tj. tražio je dozvolu da uniđe, da uđe k poslaniku Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega su (nekakve) žene od Kurejševića, razgovaraju (one) s njim i traže mnogo (one od) njega uzdižući se njihovi glasovi na (nad) njegov glas. Pa pošto je zatražio dozvolu Umer, sin Hattaba, ustale su (one), pa su se natjecale (pretjecale, tj. požurile su) zastoru (zavjesi da se iza nje sakriju). Pa je dozvolio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (ulazak). Pa je unišao Umer, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, se smije. Pa je rekao Umer: "Nasmijao Allah tvoj zub (tj. Obradovao te Allah), o poslaniče Allaha! (Zbog čega li se smiješ u ovom času?)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Začudio sam se od (tj. zbog) ovih (žena) koje su bile kod mene, pa pošto su čule tvoj glas, natjecale (požurile) su se zastoru (zavjesi)." Pa je rekao Umer: "Pa ti si preči da se (one) boje (plaše tebe), o poslaniče Allaha!" Zatim je rekao Umer: "O neprijateljice vaših (svojih) osoba (tj. O neprijateljice same sebe, samih sebe)! Zar se bojite (plašite) mene, a ne bojite se poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zar tako)?" Pa su rekle: "Da. Ti si grublji i tvrđi (tj. oštriji, nemilosrdniji) od poslanika Allaha (Allahovog poslanika), pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ih (tj. Šuti, Ne počinji nam nikakvoga pričanja), o sine Hattaba! Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci nije susreo tebe (određeni) sotona idući (putujući ti nekom) dolinom nikada (drukčije) osim (tako da) je išao (putovao, tj. skrenuo nekom) dolinom (drugom) osim tvoje doline." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov): Neprestano smo bili časni (moćni mi) otkada je primio Islam (prihvatio islamsku vjeru) Umer. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, pričao nam je Umer, sin Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa da je on čuo Ibnu Abbasa (da) govori:

Stavio se je Umer na svoj krevet (postelju, tj. mrtvačku nosiljku), pa su opkolili njega ljudi mole i klanjaju (molitvu za umrloga njemu - dženazu) prije (nego) da se podigne (on sa tla), i ja sam u (tj. među) njima. Pa nije zastrašio mene (niko drugi) osim (jedan) čovjek uzimač moga ramena (tj. čovjek koji me uzeo za rame). Pa kada li je (to) Alija! Pa se smilovao na Umera (ili: Pa je rekao za Umera, Umeru: "Rahimekellahu": Pomilovao te Allah!) i rekao je: "Nisi iza sebe ostavio nijednoga (čovjeka, tj. nikoga) dražega meni (k meni) da (ja) sretnem Allaha sa (djelom) sličnim njegovom djelu od tebe (od sebe nikoga meni dražega po djelu, tj. niko mi od tebe nije draži po djelu od ovih što si ih iza sebe ostavio, s tvojim bi djelom najvolio, najviše volio na Sudnjem danu pred Allaha izaći na odgovornost). I zakletva Allaha (tj. I zaklinjem se Allahom) zaista (ono ja) bio sam (takav da) zaista mislim (tj. zaista pomišljah) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga, i računam da sam ja bio mnogo (puta u takvoj prilici da) čujem (slušam) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Otišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Unišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Izašao sam ja, i Ebu Bekr i Umer." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid. Rekao je (Buharija): A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Muhamed, sin Seva-a, i Kehmes, sin Minhala, njih dvojica su rekla: pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Popeo se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Uhudu i sa njim je Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se zatresao (potresao Uhud) sa njima, pa je udario njega sa svojom nogom, (i) rekao je: "Učvrsti se (Budi čvrst, stalan, smiri se), Uhude, pa nije na tebi (niko drugi) osim vjerovijesnik, ili mnogoistiniti, ili mučenik (šehit, šehid - koji će poginuti za vjeru, koji pogine za vjeru)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Umer, on je sin Muhameda, da je Zejd, sin Eslema, pričao njemu od svoga oca (Eslema, koji je bio oslobođeni rob Umerov), rekao je: Pitao me Ibnu Umer o nekoj njegovoj stvari - misli (na) Umera - (tj. o nekoj Umerovoj stvari, svojstvu, postupku), pa sam izvijestio njega, pa je rekao: Nisam vidio nijednoga (čovjeka) nikada poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od vremena (kada) se uzeo (tj. kada je umro Muhammed a.s. da) je bio marljiviji i darežljiviji, čak se dokrajčio (tj. umro u toj marljivosti i darežljivosti - a u tom niko nije bio bolji) od Umera, sina Hattaba (koji se kao takav i dokrajčio, tj. umro, dočekao kraj života nihajet). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan, neki) čovjek pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Času (tj. s Sudnjem danu), pa je rekao (pa je pitao): "Kada će (biti) Čas?" Rekao je: "A šta je to (što) si pripravio (pripremio) za njega (za taj takav čas)?" Rekao je: "Nema (nikakve) stvari (tj. Nisam ništa pripravio), osim (jedino to) da ja volim Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao:

"Ti si sa (onim) koga voliš (doslovno: koga si volio, tj. Ti ćeš biti na Sudnjem danu sa onim koga si volio na ovome svijetu dok si živio)." Rekao je Enes: Pa nismo se obeselili (veselili ni) sa (jednom) stvari našim veseljem sa govorom (tj. kao što smo se obeselili sa govorom, zbog govora) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ti si sa (onim) koga si volio." Rekao je Enes: Pa ja volim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, i Umera, i nadam se da ću biti sa njima sa svojom ljubavlju njih (tj. zbog svoje ljubavi prema njima) iako nisam radio sa (velikim djelima, tj. velikih djela) slično njihovim radovima (tj. njihovim djelima)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već su bili u (među onima) što su prije vas od naroda (raznih postojali, živjeli bili su među njima neki ljudi takvi) kojima se priča (tj. koji o nečemu nešto izreknu, pa se to tako poslije i dogodi, objelodani - pa ispadne kao da im je neko to ispričao i da su na osnovu toga pričanja to izjavili, a oni su, u samoj stvari, nadahnuti ljudi). Pa ako je bio (takav) u mojoj sljedbi ijedan (čovjek, iko, dakle: Ako je iko od moje sljedbe takav), pa zaista on je Umer (onda je to Umer, tj. to je Umer)." Povećao (je, tj. u pričanju toga hadisa dodao) je Zekerija, sin Ebu Zaideta, od Sa'da, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već su bili u (među onima) ko je bio (koji su bili) prije vas od Izraelićana (bili su neki) ljudi (što) se govori njima (od meleka, anđela, tj. nadahnjuju se oni od meleka, anđela) od (drugoga načina, na drugi način) bez da bivaju (oni kao neki, a nisu neki) vjerovijesnici. Pa ako je od moje sljedbe od njih (tj. od takvih ljudi) ijedan (čovjek, iko), pa (to je) Umer." Rekao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "I nismo poslali od prije tebe (nijednoga) od poslanika, a ni vjerovijesnika, a ni (onoga) kome se priča....". (To je način kako je čitao, na koji način je čitao Ibnu Abbas odlomak iz Kur'ana u poglavlju suri Hadždž - 52. ajet, odlomak. On je u čitanju dodavao i "ve la muhaddesin". Kod drugih čitača nema tih riječi.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Ukajl od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, njih dva su rekla: čuli smo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok je (jedan) pastir u svojim bravima (ovcama), potrčao (zatrčao se) je (određeni) vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu, pa je tražio nju dok je spasio (izbavio) nju. Pa se obazreo k njemu (taj) vuk, pa je rekao njemu: "Ko je za nju (Ko je njoj pastir; Ko će joj biti pastir na) dan zvijeri (kada) nije njoj pastir (niko drugi) osim mene?" Pa (su) rekli ljudi:

"Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja vjerujem u njega (u ovaj događaj), i Ebu Bekr i Umer, a nije tude (a nisu tu bili prisutni ni) Ebu Bekr i Umer (ili: a nisu tude Ebu Bekr i Umer)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ebu Umamete, sin Sehla sina Hunejfa, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spavač (Dok sam ja spavao), vidio sam (određene) ljude (koji) su se izlagali na mene (tj. koji su se pokazivali meni), a na njima su košulje. Pa od njih su (neke) što dopiru sisama (do sisa, do dojki, do grudi), a o njih (od košulja) su (neke) što dopiru niže (ispod) toga. A izložio (pokazao) se na mene (meni) Umer, a na njemu je košulja (tolika da) vuče sebi nju (tj. da je vuče po zemlji, po tlu za sobom)." Rekli su: "Pa šta si (tj. Kako si) protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Vjeru." (To jest: "Tumačim to da prestavlja vjersku čvrstinu. Ko ima dulju košulju, ima, znači, jače vjersko osjećanje, ubjeđenje.) PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, rekao je: Pošto se udario (tj. Pošto je udaren, uboden) Umer (od atentatora), počeo je (da) osjeća bol (tj. da izražava bol). Pa je rekao njemu Ibnu Abbas i (to) kao da on odstranjuje nestrpljivost (strah od smrti) njemu: "O zapovjedniče vjernika! I zaista ako je bilo to (tj. ako bude to - ako bude došla smrt zbog toga udarca), zaista već si se družio (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa si uljepšao njegovo druženje (društvo, tj. pa si lijepo činio u njegovom druženju, u njegovom društvu), zatim si se rastao (rastavio od) njega, a on je od tebe (tj. s tobom) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) Ebu Bekrom, pa si uljepšao njegovo druženje, zatim si se rastao (od) njega, a on je od tebe (s tobom bio) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) njihovim drugovima, pa si uljepšao njihovo druženje, i zaista ako se rastaneš (ti sa) njima, zaista ćeš se rastati svakako (ti sa) njima (ili: ti od njih), a oni su od tebe (s tobom) zadovoljni." Rekao je (Umer r.a.): "Što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga zadovoljstva, pa to je samo dobročinstvo od Allaha, uzvišen je, (koje) je učinio dobročinstvo (On) s njima (tj. njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja Ebu Bekra i njegovoga zadovoljstva, pa (i) to je samo dobročinstvo od Allaha, veličajno je Njegovo spominjanje, (koje) je učinio dobročinstvo s njim (njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što (ti) vidiš od moga nestrpljenja (ili: od moga straha od smrti), pa ono je (tj. pa to je) zbog tebe i zbog tvojih drugova. Tako mi Allaha da (je slučaj takav) da je meni napunjenost Zemlje zlatom (tj. puna Zemlja zlatom), zaista bih se otkupio s njim od kazne Allaha, moćan je i veličajan je (On), prije (nego) da vidim njega (tj. nju-kaznu)." Rekao je Hammad, sin Zejda: pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa: "Unišao sam na Umera (tj. Unišao sam Umeru)....", (pa je on dalje pričao) za ovo (tj. za ovaj hadis).

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: pričao mi je Usman, sin Gijasa, pričao nam je Ebu Usman Nehdija od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u zidu (jednom) od zidova Medine (tj. u vrtu ograđenim zidom), pa je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori (njemu). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem (na Sudnjem danu)." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Ebu Bekr! Pa sam obeselio njega sa (onim) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Umer! Pa sam izvijestio njega za (tj. o onome) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je tražio da se otvori (njemu kapija, jedan) čovjek. Pa je rekao meni: "Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem na (jednoj) kušnji (tj. uz kušnju koja) će pogoditi njega." Pa kada li (to bi) Usman! Pa sam izvijestio njega za (ono, tj. o onome) što je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu, zatim je rekao: "Allah je (onaj što) se od Njega traži pomoć." (Ili: "Allah je onaj od koga se traži pomoć."). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Hajvete, rekao je: pričao mi je Ebu Akil Zuhrete, sin Ma'beda, da je on čuo svoga djeda Abdullaha, sina Hišama, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač (tj. uzeo) za ruku Umera, sina Hattaba. (Veli se da je ovaj Abdullah Hišamov stričević Talhata, sina Ubejdullaha.)

GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Usmana, sina Affana, Ebu Amra Kurejšije (Kurejševića), bio zadovoljan Allah od njega. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko iskopa (ili: Ko će iskopati) bunar Rumete, pa njemu je raj (tj. pa on će imati raj, ući će u raj)." Pa je iskopao njega Usman. I rekao je: "Ko je opremio (tj. Ko opremi za put i za borbu) vojsku poteškoće (tj. vojsku za borbu na Tebuku), pa njemu je raj." Pa je opremio njega (taj vojni pohod, tj. tu vojsku) Usman. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u jedan) zid (tj. u vrt ograđen zidom), i zapovjedio je

meni za čuvanje vrata (toga) zida. Pa je došao (jedan) čovjek traži dozvolu (tj. tražeći dozvolu on da i on uniđe). Pa je rekao: "Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (ono, to) Ebu Bekr! Zatim je došao (neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je rekao: "Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (to) Umer! Zatim je došao (još neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je šutio (jednu) stvarčicu (tj. Pa je šutio, zašutio malko, malo vremena), zatim je rekao: "Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (sa kušnjom što) će pogoditi njega." Pa kada li (to bijaše) Usman, sin Affana! Rekao je Hammad: A pričao nam je Asim Ahvel i Alija, sin Hakema, njih dvojica su čula Ebu Usmana (da) priča od Ebu Musa-a sa (pričanjem) kao njegov (sadržaj, tj. sadržaj navedenoga hadisa) i povećao je u njemu Asim (još i to) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio sjedač u (jednome) mjestu (što) je u njemu voda, već se otkrio od svoja dva koljena, ili (do) svoga koljena (tj. otkrio je oba, ili jedno koljeno), pa pošto je unišao Usman, pokrio je njih (koljena, ili njega-koljeno). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Šebiba sina Seida, pričao mi je moj otac od Junusa, rekao je Ibnu Šihab: izvijestio me je Urvete da je Ubejdulah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Esveda sina Abdujegusa, rekli (rekla su njih dvojica Ubejdulahu): "Šta sprečava tebe da govoriš Usmanu za (tj. zbog) njegovoga brata (po majci) Velida, pa već su umnožili (govor, kritiku određeni) ljudi o njemu." Pa sam namjerio (upravio, pravo pošao) Usmanu dok je izašao k molitvi (tj. u vrijeme kad je izašao na molitvu). Rekao sam: "Zaista za (tj. u) mene je k tebi (jedna) potreba (nužna stvar) i ona je iskrenost tebi (tj. jedan iskren savjet tebi)." Rekao je: "O (ti) čovječe! Od tebe." Rekao je Ma'mer: Mislim ga (da) je rekao (Mislim da je rekao): "Utječem se Allahu od tebe." Pa sam otišao (okrenuo se nazad), pa sam se vratio k njima dvojici. Kadli je došao (tj. Kadli dođe iznenada) poslanik Usmana! Pa sam došao njemu, pa je rekao: "Šta je tvoja iskrenost?" Pa sam rekao: "Zaista Allah - slava Njemu! - poslao je Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom i spustio je na njega (njemu) Knjigu, i bio si (ti) od (onih) ko se odazvao (koji su se odazvali) Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa si selio dvije seobe (dva iseljenja) i družio si se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio si njegov put (pravac), a već su umnožili (raširili nezgodan govor) ljudi o stanju Velida." (Velida je postavio Usman za namjesnika Kufe umjesto Sada, sina Ebu Vakkasa, nakon neke svađe između Sada i Abdullaha, sina Mes'uda, u vezi naplate pozajmljene imovine iz državne blagajne, a koju je bio pozajmio Sad. Veli se da je Velid klanjao jednom u Kufi kao namjesnik u džamiji kao imam sabah - jutarnju molitvu - u pijanom stanju.) Rekao je (Usman k Ubejdullahu): "Stigao (li) si (ti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da li si, je si li stigao, doživio-vidio ti Božijega poslanika)?" Rekao sam: "Ne, a ali (tj. nego) je dospjelo (doprlo) k meni od njegovoga znanja što (tj. isto onako kako) dospijeva (dopire) k djevici (djevojci) u njezinom zastoru (u njezinoj pregradi, prostorijuprostoru u koju je ona odvojena, ali ipak nešto čuje i sazna makar bila i izolovana)." Rekao je (Usman): "Što se tiče poslije, pa zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom, pa sam bio od (onih) ko se odazvao Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, i vjerovao sam (i vjerujem) u (ono) što se poslalo s njim (njemu),

i selio sam dvije seobe (u Abesiniju i u Medinu) - kao što si rekao - i družio sam se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i prisegnuo sam se njemu (na vjernost), pa nisam pogriješio njemu i nisam prevario (varao) njega do (časa kada) je usmrtio njega Allah (sve dok nije umro). Zatim Ebu Bekr je slično njemu (prošao, tj. bio je od mene poštovan, nisam ni njemu bio nepokoran ni nevjeran). Zatim Umer je slično njemu (prošao sa mnom). Zatim se meni dao hilafet (uprava, vlast, vladanje), pa zar nije meni od prava (tj. pa zar ja nemam isto onakvo pravo da se i meni pokorava, da se i meni bude u pokornosti) kao (ono) koje je za njih (bilo, tj. koje su oni imali - tj. pa zar se i meni ne treba pokoravati kao i njima što sam se ja pokoravao)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa šta su (šta znače) ova pričanja koja dopiru meni od vas? Što se tiče (onoga) što si spomenuo od stanja (o stvari, o slučaju) Velida, pa uzećemo u njemu sa istinom (tj. pa postupićemo s njime po pravdi) ako je htio (ako htjedne) Allah, uzvišen je." Zatim je pozvao (Usman) Aliju, pa je zapovjedio njemu (Aliji) da bičuje njega (Velida), pa je bičevao njega osamdeset (udaraca, tj. bičevao ga je sa osamdeset udaraca). (Revolt i nezadovoljstvo i protiv Usmana je izazivalo to što je Usman odgađao da izvrši kaznu nad Velidom, a Usman je odgađao izvršenje kazne zbog toga što je htio da stvarno stanje i slučaj provjeri i sigurno utvrdi. Čim je to utvrdio i provjerio, odmah je odstranio Velida sa dužnosti i dao je zapovjed da se izvrši kazna nad njim za pijančevanje.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi-a, pričao nam je Šazan, pričao nam Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, Madžišun (ili: Madžišuna, Madžišunov) od Ubejdullaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja da) ne izjednačujemo (tj. ne izjednačavasmo, ne smatrasmo jednakim, ravnim) sa Ebu Bekrom nijednoga (čovjeka), zatim (sa) Umerom, zatim (sa) Usmanom. Zatim ostavimo (tj. ostavljasmo) drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tako da) ne sudimo o vrijednosti (međusobnoj prednosti) između njih. (To jest: Ne davasmo ocjene o dobroti i vrijednosti ostalih drugova Muhammeda a.s. koji je od kojega bolji, vrijedniji.) Slijedio je njega (Šazana) Abdullah, sin Saliha, od Abdul-Aziza. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Usman, on je sin Mevhiba (ili Mevheba), rekao je: Došao je (jedan) čovjek od stanovnika Egipta, hodočastio je Kabu, pa je vidio (neke) ljude (narod) sjedače (sjede), pa je rekao: "Ko su ovi ljudi?" Rekao je (neko): "Ovi (ljudi) su Kurejševići." Rekao je: "Pa ko je (onaj) starac u (tj. među) njima?" Rekli su: "Abdullah, sin Umera." Rekao je: "O sine Umera! Zaista ja pitalac (tj. ja pitam) tebe o (jednoj) stvari, pa pričaj mi o njoj. Da li znaš da je Usman bježao (pobjegao na) dan Uhuda?" Rekao je: "Da." Pa je rekao: "Znaš (li) da se on izgubio (odsustvovao, bio odsutan) od Bedra, i nije prisustvovao?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Da li znaš da se on izgubio od prisege zadovoljstva, i nije prisustvovao njoj?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Allah je veći (od svega i svakoga - a to se kratko prevodi i ovako: Allah je velik)!" Rekao je sin Umera (Ibnu Umer):

"Dođi, objasniću (ti, tj. da objasnim) tebi! Što se tiče njegovoga bježanja (na) dan Uhuda, pa svjedočim da je Allah izbrisao njemu (taj grijeh) i oprostio je njemu." (Njemu i svima ostalima jer je to i u Kur'anu objavio: ".... i zaista već je izbrisao Allah od njih - tj. njima - ve le kad afellahu anhum....". Poglavlje Ali Imran, 155. ajet.) "A što se tiče njegovoga izgubljenja (odsustvovanja) od (sa) Bedra, pa zaista ono je bila pod njim (pod njegovim brakom) kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je bolesna, pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za tebe je (tj. tebi je, ti imaš) nagradu (jednoga) čovjeka od (onih ljudi) ko je prisustvovao (tj. ko bude prisustvovao borbi na) Bedru i njegov dio (u mogućem ratnom plijenu)." A što se tiče njegovoga izgubljenja (odsustvovanja) od prisege zadovoljstva, pa da je bio ijedan (čovjek, tj. iko) časniji (ili: moćniji) u utrobi Meke (tj. u dolini Meke) od Usmana, zaista bi poslao njega (toga nekoga) mjesto njega (mjesto Usmana da pregovara u ime muslimana sa idolopoklonicima), pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Usmana (da objasni idolopoklonicima da su muslimani došli da obave umru, a ne da ratuju). A prisega zadovoljstva je bila poslije što je otišao Usman k Meki (iz Hudejbije), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom desnom rukom (tj. dao je znak s njome, pokazao je sa njom govoreći): "Ovo je ruka Usmana!" Pa je udario sa njom na svoju ruku (drugu, tj. po svojoj lijevoj ruci), pa je rekao: "Ovo je za Usmana (prisega, tj. Evo ovo je Usmanova prisega koju ja u ime njega činim, i u znak toga udaram svojom desnom rukom po svojoj lijevoj ruci umjesto udaranja njegove desne ruke po mojoj desnoj ruci kako bi, inače, on to učinio da nije službeno odsutan.)." Pa je rekao njemu (onome Egipćaninu) Ibnu Umer (poslije ovih objašnjenja): "Idi (Odi) sa njima (tj. Nosi ih - ova objašnjenja) sada sa tobom (sa sobom zajedno)." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Seida, od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima, rekao je: "Popeo se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Uhudu (tj. Uspeo se na brdo Uhud) i sa njim je (bio) Ebu Bekr, i Umer i Usman. Pa se zatresao (Uhud), i rekao je (na to Muhammed a.s.): "Miruj (Umiri se), Uhude, - mislim ga (veli Enes, mislim da) je udario njega sa svojom nogom - pa nije na tebi (niko drugi) osim (jedan) vjerovijesnik, i mnogoistiniti i dva mučenika (šehita, šehida)." GLAVA priče prisege i slaganja na Usmana, sina Affana (tj. priče o davanju prisege na vjernost Usmanu poslije Umera i složnoga zaključka da se za halifu, upravljača uzme, izabere Usman, sin Affana). A u njemu (tj. u ovom poglavlju, u ovoj GLAVI) je (spomenuto i) ubijanje Umera (tj. atentat na Umera), bio zadovoljan Allah od njih dvojice (tj. od Umera i od Usmana).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Amra, sina Mejmuna, rekao je: Vidio sam Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, prije (nego) će da se pogodi za (nekoliko) dana (tj. prije nego će biti pogođen od atentatora na nekoliko dana) u Medini, stao (zastao) je na Huzejfetu, sinu Jemana, i Usmanu, sinu Hunejfa, (i) rekao je: "Kako ste učinila vas dvojica (svoj zadatak, posao)?" (A bio je njih dvojicu poslao Umer da udare, tj. da postave i odrede u Iraku zemljarinu i glavarinu - harač i džizju - stanovnicima sela i poljoprivrednih iračkih krajeva.) "Da li se plašite vas dvojica da vas dvojica budete već natovarili zemlju (tu ono da nosi) što neće moći (ona da dadne)?" Njih dva su rekla: "Natovarili smo nju (jednu) stvar (takvu da) je ona za nju mogućna, nema u njoj velikoga viška." Rekao je: "Pogledajte vas dva (da nije slučaj) da budete vas dva natovarila (tu) zemlju što neće moći (ona)." Rekao je: Rekla su njih dva: "Ne." Pa je rekao Umer: "Zaista ako spasi mene Allah, uzvišen je, zaista ću ostaviti svakako udovice stanovnika Iraka (tako da) neće biti potrebne (nužne, tj. ovisne one) ka čovjeku (ijednome, ikome) poslije mene nikada." Rekao je: Pa nije došao njemu (doslovno: na njega poslije toga našega susreta ništa više) osim četvrti (dan) dok se pogodio (tj. kada je pogođen od atentatora Ebu Lu'lueta, nevjernika, poklonika i obožavaoca vatre koji je bio porijeklom iz Perzije). Rekao je: Zaista ja sam zaista stajač (stajao sam), (a) nije (nema) između mene i između njega (niko) osim Abdullah, sin Abbasa (ono) jutro (kada) se pogodio (kada je pogođen). A bio (bi), kada je prolazio između dva reda (osoba poredanih za obavljanje molitve), (bio) bi rekao: "Izjednačite se (Izravnajte se)!" Čak kada (ili: Te kada, Kada) nije vidio u (među) njima (redovima, tj. među osobama redova nikakve) pukotine (praznine, praznoga međuprostora), stupio je (stupio bi on) naprijed, pa je veličao (pa bi veličao, tj. izgovorio bi: "Allahu ekber - Allah je velik!", počevši tako molitvu-namaz). I možda je čitao (učio u molitvi) suru (poglavlje iz Kur'ana zvano) Jusuf, ili Nahl ili slično tome u prvom naklonu (rekatu, tj. do prvoga naklona, na prvom stajanju ostajući tako dugo na prvom stajanju) dok se skupe ljudi. Pa nije on (to jutro ni obavio od molitve ništa drugo) osim (to) da je veličao (izgovorio "Allahu Ekber!" za početak molitve), pa sam ga (odmah) čuo (da) govori: "Ubio je (tj. Ubi) mene - ili pojeo je (pojede) mene (taj) pas!", (to sam čuo da je rekao) kada je udario njega (nožem). Pa je letio (tj. požurio, počeo da trči, bježi taj) nevjernik sa nožem vlasnicom dviju strana (tj. sa kamom u ruci koja je imala dva oštraca, dvije oštrice - i to tako bježi da) neće proći ni pokraj jednoga (čovjeka) desno, a ni lijevo (drukčije) osim (tako da) je udario njega (tim nožem), čak je udario trinaest ljudi, umrlo je od njih sedam (ljudi). Pa pošto je vidio to (jedan) čovjek od muslimana, bacio je na njega (jednu) kukuljaču (kukuljicu, tj. veliki ogrtač sa kukuljicom, kapuljačom za pokrivanje glave). Pa pošto je mislio (tj. shvatio taj atentator) nevjernik da je on uzet (uhvaćen, tj. da će biti uhvaćen, jer je on već bio ometen od bježanja), zaklao je svoju osobu (tj. zaklao je sam sebe). I dohvatio je Umer ruku Abdurrahmana, sina Avfa, pa je proturio naprijed njega (da bude vođa u molitvi ljudima). Pa ko je (bio) blizo (blizu) Umera, pa već je vidio (taj prizor) koji vidim (gledam ja, koji sam vidio, kaže dalje Amr, sin Mejmuna). A što se tiče krajeva Bogomolje, pa zaista oni ne znaju (drugo) osim (to) da su oni već izgubili glas Umera, i oni govore: "Slava Allahu! Slava Allahu!" Pa je klanjao sa njima Abdurrahman, sin Avfa laku molitvu (tj. jednu kratku molitvu). Pa pošto su otišli (sa molitve), rekao je:

"O sine Abbasa (O Ibnu Abbase)! Pogledaj ko je ubio mene." Pa je kolao (ophodio, kružio jedan) čas, zatim je došao, pa je rekao: "Dječak (tj. Rob) Mugireta." Rekao je: "Obrtnik (Zanatlija, Zanatdžija)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Ubio (tj. Prokleo) ga Allah! Zaista već sam zapovjedio za njega (jedno) poznato (tj. dobro djelo, jedno dobročinstvo). Hvala Allahu koji nije učinio moj način umiranja (tj. moju smrt) sa rukom (jednoga) čovjeka (što, ili: koji) tvrdi Islam (koji tvrdi da je primio vjeru Islam, koji tvrdi da je musliman). Već si bio ti i tvoj otac (Već ste bili takvi da) vas dvojica volite (tj. voljaste vas dvojica) da se umnože nevjernici u Medini." A bio je Abbas umnožio njih (kao) robove. Pa je rekao (sin Abbasa): "Ako si htio (tj. Ako hoćeš), učinio sam (tj. učiniću)." To jest: "Ako hoćeš, ubićemo (pobićemo u Medini sve nevjernike)." Rekao je: "Slagao si (da ćeš to učiniti) poslije što su govorili (oni, tj. poslije stanja kad oni već govore) sa vašim jezikom, i klanjali su (tj. i klanjaju okrećući se) vašoj Strani i hodočastili su (i hodočaste) vaše hodočašće." Pa se odnio (on - Umer r.a.) k svojoj kući, pa smo otišli sa njim. I kao da su ljudi (osjećali da) nije pogodio njih pogodak (udes nikakav) prije tada. (Ili: I kao da ljude nije zadesio nikakav udes prije tada.) Pa govornik (neki) govori: "Nema štete (njemu od te rane)!" A govornik (neki) govori (A neki govore): "Plašim se na (tj. za) njega (da će podleći od ovoga udara, rane)." Pa se njemu donijela šira (napitak, piće napravljeno od datula, hurmi potopljenih u vodu), pa je popio njega (to piće, tu širu), pa je izašlo iz njegove šupljine (utrobe, iz njegove rane napolje). Zatim se njemu donijelo mlijeko, pa je popio njega, pa je izašlo iz njegove rane (tj. na njegovu ranu napolje). Pa su znali da je on mrtvac (tj. da će umrijeti od te rane). Pa smo unišli na njega (tj. Pa smo unišli njemu), i došli (ili: i počeli) su ljudi (da) pohvaljuju njega. I došao je (jedan) čovjek mlad, pa je rekao: "Razveseli se (ili: Budi veseo), o zapovjedniče vjernika, sa veseljem (od) Allaha tebi (koje počinje, ili: koje ima osnove) od druženja poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i noge (koja se našla vrlo rano) u Islamu (ili: i vječnosti u Islamu, tj. i prednosti nad mnogima u pristupanju Islamu) što si već znao (tj. što već znaš). Zatim si upravljao, pa si bio pravedan. Zatim mučeništvo (bivanje šehitom, šehidom)." Rekao je (Umer): "Volio sam (tj. Volio bih) da to (bude najnužnija) ishrana: "Ni na mene, a ni za mene." (To jest: "Za sav svoj rad želio bih da mi bude toliko vrijedan koliko je u običnom životu na ovome svijetu vrijedna najnužnija ishrana za održanje života: niti da budem kažnjen, a niti da budem nagrađen.") Pa pošto je okrenuo leđa (da ide taj mladić, tj. pošto je pošao od Umera r.a.) kada li njegov pokrivač (donjega dijela tijela) dotiče zemlju (tlo). Rekao je (Umer r.a.): "Vratite mi (toga) dječaka!" Rekao je: "Sine moga brata (tj. Bratiću), podigni tvoju (svoju) odjeću, pa (jer) zaista ono je trajnije za tvoju odjeću i bogobojaznije za (tj. zbog) tvoga Gospoda (tj. ostaće ti dulje odjeća da se ne podere i pokazaćeš mnogo više da se bojiš svoga Gospoda)." (U Arapa se smatralo da je ohol svaki čovjek koji pusti da mu se skuti od odjeće - galabije vuču, vuku po zemlji, po tlu za njim.) "O Abdullahe, sine Umera! Pogledaj, šta je to na meni od duga (dugovanja, koliko sam dužan)!" Pa su računali njega (dugovanje Umerovo), pa su našli njega (da iznosi)

osamdeset i šest hiljada, ili slično njemu. Rekao je: "Ako (u cijelosti) ispunjava (tj. podmiruje) njega imanje porodice Umera, pa izvrši (tj. isplati) ga iz njihovih imanja, a ako ne, pa pitaj (tj. traži prilog, pomoć za isplatu moga duga) u Adijjevića Ka'ba (tj. među Ka'bovim Adijjevićima), pa ako ne ispune njihova imanja, pa pitaj u Kurejševića (za pomoć), a ne prelazi njih (da bi tražio pomoć i molio se obraćajući se ti) k (drugima) osim njih (tj. k drugim plemenima), pa izvrši od mene ovo imanje (tj. pa isplati mi ovaj moj dug, moje dugovanje). Odi ka Aiši, majki vjernika, pa reci: Čita na tebe Umer pozdrav (tj. Pozdravlja te Umer), a ne reci (ne govori) zapovjednik vjernika, pa (tj. jer) zaista ja nisam danas (tj. od danas) vjernicima (više nikakav) zapovjednik. I reci: Traži dozvolu (od tebe) Umer, sin Hattaba da se pokopa (ukopa u grob) sa svoja dva druga (tj. kod svoja dva druga: Muhammeda a.s. i Ebu Bekra r.a.)." Pa je pozdravio (nju Abdullah, sin Umera došavši pred njezina vrata i uzviknuvši joj pozdrav kada je došao do vrata) i tražio je dozvolu (od nje da joj uniđe). Zatim je unišao njoj, pa je našao nju sjedeći (ona) plače (tj. našao je nju gdje sjedi i plače). Pa je rekao: "Čita na tebe (Upućuje ti) Umer, sin Hattaba, pozdrav i traži dozvolu (od tebe) da se pokopa sa svoja dva druga." Pa je rekla: "Bila sam (tako odlučila da) hoću njega (Htjela sam, tj. Htijah njega - to mjesto) za moju (svoju) osobu (tj. za sebe), a zaista ću odabrati (žrtvovati) svakako njega (to mjesto) za njega danas na moju (svoju) osobu (tj. nad sebe samu predpostavljajući njega, nad samom sobom dajući prednost njemu)." Pa pošto je došao, reklo se je: "Ovo je Abdullah, sin Umera, već je došao (nazad od Aiše)." Rekao je (Umer): "Podignite me!" Pa je naslonuo njega (jedan) čovjek k sebi (tj. uza se). Pa je rekao (Umer svome sinu Abdullahu): "Šta je kod tebe (tj. Šta ima kod tebe)?" Rekao je: "Koje voliš (tj. Ono što ti želiš), o zapovjedniče vjernika! Dozvolila je." Rekao je: "Hvala Allahu! Nije bilo (ni) od (jedne) stvari (nešto) brižnije k meni od toga (tj. Nije ništa više ni veće brinulo mene od toga). Pa kada sam ja umro (tj. Pa kada ja umrem - kada znači, između ostalih značenja, i umrijeti), pa odnesite me, zatim (ti, sine, Aišu) pozdravi, pa reci: Traži dozvolu Umer, sin Hattaba. Pa ako je dozvolila (tj. ako dozvoli) meni, pa uvedite (tj. unesite, pokopajte) me. A ako je vratila (ako vrati) mene, vratite me ka grobljima (tj. u groblja) muslimana (Medine)." (Ovo se tumači na taj način što je Umer smatrao da je ona dozvolila njemu da se on pokopa kod Muhammeda a.s. zato što je nju bilo stid da ga odbije dok je živ, pa da bi ona mogla nakon njegove smrti da povuče svoje odobrenje i dozvolu, a on nije htio da je prisiljava, pa je zbog toga naredio da se traži ponovo od nje dozvola kada ga mrtva donesu.) I došla je majka vjernika Hafsa (kći Umerova) i žene idu sa njom. Pa pošto smo (mi) vidjeli nju, ustali smo. Pa je (ona) unišla njemu, pa je plakala kod njega (jedan) čas. I zatražili su dozvolu (da uniđu Umeru određeni) ljudi, pa je unišla (Hafsa u jedan) ulaz (u jedno mjesto gdje se ulazi, tj. u jedno sklonište) za njih (tj. u jedan njihov ulaz - porodice Umerove), pa smo čuli njezin plač iz (toga) ulaza. Pa su rekli (pridošli ljudi Umeru): "Oporuči, o zapovjedniče vjernika! Imenuj nasljednika (tj. Odredi ko će biti halifa, vladar muslimana poslije tebe)!" Rekao je: "Ne nalazim prečega (tj. nikoga da ima više prava) za ovu (za tu) stvar od ovih nekoliko (ljudi), ili (od ove male) grupe (ljudi) koji su (takvi da) je preminuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njih zadovoljan (a on je

sa njima, sa tim ljudima bio zadovoljan)", pa je imenovao (Umer r.a.) Aliju, i Usmana, i Zubejra, i Talhu (Talhata), Sa'da i Abdurrahmana. I rekao je: Prisustvovaće vam Abdullah, sin Umera, a nije njemu od (te) stvari (nijedna) stvar (tj. a on nema od hilafeta ništa, on nema da bude vladar); kao oblik utjehe (ili: kao oblik saučešća) njemu. Pa ako pogodi zapovjedništvo Sa'da (tj. Pa ako Sa'd bude izabran za halifu, vladara), pa on je to (zaslužio, zaslužio je to, dostojan je toga), a ako ne, pa neka se pomogne s njim (ili: pa neka zatraži pomoći u njega svaki od vas) koji (od) vas god se učinio (tj. koji god se od vas učini, koji god bude učinjen, postavljen) zapovjednikom, pa (tj. jer) zaista ja nisam svrgnuo njega od nemoći (tj. zbog nemogućnosti da bude namjesnik, zbog toga što nije bio sposoban), a ni pronevjere (imovine, nego iz drugih razloga). (Naime, Umer je svrgnuo Sa'da, sina Ebu Vakkasa, sa položaja namjesnika u Kufi. Rečenica ".... ve illa feljestein bihi ejjukum ma ummire", može da se prevede i ovako: ".... a ako ne, pa neka se pomogne (ili: pa neka zatraži pomoći) u njega koji od vas dok je trajao (dok traje) zapovjednikom (kada već bude neki od vas izabran za zapovjednika poslije mene)....".) I rekao je (Umer): "Oporučujem (izabranome) halifi (vladaru) poslije mene za prve Iseljenike da upozna (da zna) njima njihovo pravo i (da) čuva njima njihovo poštovanje (njihovu čast, uvažavanje). I oporučujem mu za Pomagače dobro (i sa njima da se postupa - Pomagače) koji su boravili (stanovali u) domu (vjere Islama, tj. u Medini) i (dali su) vjerovanju (prvenstvo nad svim i svačim) prije njih (tj. prije dolaska u Medinu njih-Iseljenika) da (budući halifa) primi od njihovoga dobročinitelja (dobročinioca) i da se pređe (izbriše, tj. oprosti greška) od njihovoga rđavoga (onoga koji učini nešto loše). I oporučujem mu za stanovnike gradova (da postupa s njima) dobro, pa (tj. jer) zaista oni su pomoć Islama (ili: pomoć Islamu), i pobirači (sakupljači određenoga) imanja i ljutnja (srdžba za) neprijatelja, i da se ne uzima od njih osim njihov višak (pretek) od njihova zadovoljstva (tj. uz njihovo zadovoljstvo, pristanak). I oporučujem mu za Beduine (da postupa s njima) dobro, pa (jer) zaista oni su korijen (tj. osnov, temelj) Arapa i materija (tj. osnova, baza) Islama, da se uzima od okrajnjih (tj. od osrednjih vrijednosti) njihovih imanja (zekat, obavezna milostinja, a ne od najboljih vrijednosti) i (da) se vraća na njihove siromašne (tj. i da se ta uzeta od njih milostinja dadne njihovim siromašnima). I oporučujem mu za zaštitu Allaha i zaštitu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se ispuni njima za njihov ugovor, i da se bori iza njih (iza zaštićenih, tj. za odbranu zaštićenih), i (da) se ne opterećuju osim njihovu (tj. svoju) moć (tj. osim ono što mogu ispuniti)." Pa pošto se zgrabio (tj. Pa pošto je umro), izašli smo s njim (tj. iznijeli smo ga), pa smo otišli idemo (tj. idući pješke, pješice). Pa je pozdravio (Aišu) Abdullah, sin Umera, (zatim) je rekao: "Traži dozvolu Umer, sin Hattaba." Rekla je: "Uvedite (tj. Unesite) ga!" Pa se uveo (unio), pa se stavio (metnuo) tamo sa svoja dva druga. Pa pošto se svršilo (završilo) njegovo pokopavanje (ukopavanje), sastali (sakupili) su se ovi ljudi (malobrojni, tj. ta određena mala grupa ljudi), pa je rekao Abdurrahman: "Učinite vašu stvar (stvar izbora) k trojici od vas (da bude manje prepreka)." Pa je rekao Zubejr: "Već sam učinio svoju stvar k Aliji (tj. Ja moje, svoje pravo da izabiram halifu-vladara prepuštam, dajem k Aliji)." Pa je rekao Talhate: "Već sam učinio moju (tj. svoju) stvar k Usmanu." A rekao je Sa'd: "Već sam učinio moju (svoju) stvar k Abdurrahmanu, sinu Avfa." Pa je rekao Abdurrahman: "Ko (od) vas dvojice će se odreći od ove stvari, pa ćemo učiniti nju k njemu, a Allah je (pazitelj) nad njim i Islam (takođe)? Zaista će pogledati (tj. promisliti svaki od vas dvojice - govori Usmanu i Aliji - ko

je) najvrijedniji (od) njih (najbolji od njih - promisliće) u svojoj duši (sam u sebi, pa neka se odrekne jedan od vas u korist drugoga)." Pa su se ušutjela (ta) dva starca (ta dva prvaka: Usman i Alija). Pa je rekao Abdurrahman: "Pa da li ćete učiniti nju (stvar izbora) k meni? A Allah je na mene (pazitelj, ili: A Allah mi je svjedok) da neću uskratiti (umanjiti trud, nastojanje) od najvrijednijega (od) vas (tj. da izaberem i odredim ko je najbolji od vas za halifu, za vladara)." Rekli su njih dva: "Da." (To jest: "Pristajemo da ti to odrediš, izabereš.") Pa je uzeo za ruku jednoga (od) njih dvojice (tj. za ruku Alije), pa je rekao: "Ti imaš srodstvo od poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nogu (koja je rano stupila u Islam; ili: i prvenstvo) u Islamu što si već znao (tj. kako već znaš, kao što znaš i sam), pa Allah je (pazitelj, ili: svjedok) na mene (meni) zaista ako učinim (proglasim) zapovjednikom tebe, zaista bićeš pravedan svakako, a zaista ako učinim zapovjednikom Usmana, zaista slušaćeš svakako (njega) i zaista pokoravaćeš se svakako (njemu)." Zatim se osamio sa drugim, pa je rekao njemu slično tome. Pa pošto je uzeo (od obojice takvu) obavezu, rekao je: "Podigni tvoju (tj. svoju) ruku, o Usmane!" Pa se prisegnuo njemu (Abdurrahman), i prisegnuo se je njemu Alija i unišli su stanovnici (te) kuće (toga doma koji su tu bili i našli se na okupu) pa su se prisegnuli njemu (Usmanu na vjernost priznavši ga za halifu, vladara muslimana). (Dženazu Umeru r.a. klanjao je Suhejb.)

GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Alije, sina Ebu Taliba, Kurejševića Hašimovića, Ebu Hasena, bio zadovoljan Allah od njega (s njim)!. (Riječ "menakib" prevodi se sa "lijepo (pohvalno) djelo", a ta bi se riječ i ovdje i u prošlim tekstovima ovoga djela mogla prevoditi sa "odlike, pohvalna svojstva, pohvalnosti, pohvalne karakteristike", jer je smisao te riječi da istakne i označi nešto osobito, specijalno nešto kod nekoga lica što mu je na čast i dičnost - nešto što je suprotno pogrdi i ruglu. Prevodilac nikako nije mogao da se sjeti i da nađe neke narodne riječi koja bi odgovarala značenju riječi "menakib", pa zato po drugi puta daje ovo objašnjenje. Ta bi se riječ, možda, donekle mogla prevesti i sa izrazom, ili izrazima "zasluge", "dobre ocjene", "hvalevrijednosti" i slično.) A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Aliju (tj. Aliji): "Ti si od mene, a ja sam od tebe (tj. Ti si moj, a ja sam tvoj)." A rekao je Umer: Preminuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njega (tj. sa njim) zadovoljan.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdul-Aziz od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista daću svakako zastavu (bajrak) sutra (jednom) čovjeku (što) će osvojiti (dati pobjedu) Allah na njegovim dvjema rukama (tj. preko njega, posredstvom njega, toga čovjeka)." Rekao je: Pa su prenoćili ljudi gaze (oni u razgovor, tj. razgovarajući, raspredajući, prepirući se oni cijelu tu) njihovu noć (o tome) koji (od) njih (će biti taj što) će se njemu dati ona (zastava, ko će dobiti nju). Pa pošto su osvanuli ljudi, poranili su na poslanika (tj. k poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svaki (od) njih se nada da će mu se dati (ona, zastava). Pa je rekao: "Gdje je Alija, sin Ebu Taliba?" Pa su rekli: "Tuži se (na) svoje dvije oči (na svoja dva oka, tj. Bole ga oči), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa pošaljite k njemu (poziv da dođe), pa dovedite mi njega." Pa pošto je došao, pljunuo je u njegova dva oka (tj. namazao, potrao je pljuvačkom njegove oči) i molio je za njega (dovu mu je učinio), pa je ozdravio, čak (tako) kao da nije bilo u nje ga bola (nikakva, nikakve bolesti). Pa je dao njemu zastavu. Pa je rekao Alija: "O poslaniče Allaha! Boriću se protiv njih čak (dotle da) budu (oni) slično nama (tj. kao i mi)." Pa je rekao: "Probijaj (se, tj. Idi) na tvojoj polaganosti (Idi polako, oprezno, promišljeno) čak (da) odsjedneš u njihovu trznu (tratinu, predvorje), zatim pozovi njih k Islamu, i izvijesti ih za (ono, tj. o onome) što je dužnost na njih od prava Allaha u njemu (u Islamu, tj. što su oni dužni prema Allahu po Islamu). Pa tako mi Allaha zaista da naputi (na pravi put Islama) Allah s tobom (preko tebe) jednog čovjeka, bolje je tebi od (toga) da bude tebi najcrvenija stoka (marva došla kao plijen od neprijatelja koji nije primio Islam pa je kao takav pobijeđen i oplijenjen)." (Izraz "humrunne'ami" znači doslovno: najcrveniji (od) stoke, tj. najcrveniji primjerci stoke a to će reći: najcrvenija stoka. To se, prema komentatorima, upotrebljava jer se marva te boje smatra najboljom i najljepšom.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta rekao je: Bio je Alija već zaostao (ostao ozad) od (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Hajberu. I bilo je u njega krmeljanje (tj. bolest u očima od koje se pojavi i krmeljivost), pa je rekao: "Ja ću zaostati od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je izašao Alija (i krenuo je iz Medine malo kasnije), pa se priključio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. (To jest: stigao ga je u putu.) Pa pošto je bila veče, noći koja je (bila) ta (što) je osvojio nju (tu varoš - Hajber) Allah u njezinom jutru, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista daću svakako zastavu - ili: "Zaista uzeće svakako zastavu sutra (jedan) čovjek (što) voli njega Allah i Njegov poslanik - ili je rekao: (koji je takav, tj. čovjek koji je takav da) voli Allaha i Njegovoga poslanika, osvojiće Allah na njemu (tj. posredstvom njega, preko njega)." Pa kada li mi (bi smo iznenađeni) sa Alijom. A ne nadamo se njemu (da ta čast pripadne; ili: A ne nadamo se njemu da dođe, Nismo se nadali njemu da će doći u borbu na Hajber jer znamo da je zaostao zbog bolesti očiju). Pa su rekli: "Ovo je Alija!" Pa je dao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je osvojio Allah na njega (preko njega).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od svoga da je (jedan) čovjek došao k Sehlu, sinu Sa'da, pa je rekao: Ovo je omsica - za zapovjednika Medine (rekavši "omsica", a veli se da je to bio Mervan, sin Hakema) - zove (tj. naziva taj omsica - taj neko) Aliju kod govornice (tj. na govornici neobičnim nazivom, imenom). Rekao je: Pa govori (Pa reče): "Šta je to (rekao)?" Rekao je: "Govori mu (tj. Naziva ga) Ebu Turab. (Ebu Turab znači: Otac prašine.) Pa se nasmiješio (Sehl i) rekao je: "Tako mi Allaha nije imenovao (nazvao) njega (tako niko drugi) osim Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i nije bilo njemu (nijedno) ime draže k njemu od njega." Pa sam tražio nahranjenje (hranu tim) hadisom (pričanjem o tom slučaju od) Sehla. (To jest: tražio sam od Sehla da mi u cijelosti ispriča o tome i tako nahrani moju znatiželju), i rekao sam: "O Ebu Abbase! Kako (je to bilo)?" Rekao je: "Unišao je Alija na Fatimu (tj. Unišao je Alija Fatimi), zatim je izašao pa je legao (nauznak, nauznačice) u Bogomolji. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (Fatimi): "Gdje je sin tvoga strica (tvoj stričević)?" Rekla je: "U Bogomolji." Pa je izašao k njemu, pa je našao njegov ogrtač (da) je već pao od (tj. sa) njegovih leđa i (da) je dospio prah (tla Bogomolje) k njegovim leđima (do njegovih leđa). Pa je počeo (da) tare (otire) prah od (sa) njegovih leđa, pa govori (tj. pa mu tom zgodom i reče Muhammed a.s.): "Sjedi (tj. Ustani, i sjedi), o oče praha (prašine)!" Dvaput (Dva puta je to rekao tada, ponovio je dvaput to). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Rafi'a, pričao nam je Husejn od Zaideta, od Ebu Hasina, od Sa'da, sina Ubejdeta, rekao je: Došao je (jedan) čovjek ka Ibnu Umeru pa je pitao njega o Usmanu. Pa je spomenuo (tj. pričao Ibnu Umer) o ljepotama (o lijepim stranama) njegovoga rada (Usmanovoga djelovanja). Rekao je (Ibnu Umer tome čovjeku koji ga ispitivaše): "Možda to biva loše tebi (tj. Možda ti to ne prija, ne godi, ne sviđa ti se što ti kažem o Usmanu povoljno mišljenje)?" Rekao je: "Da." (To jest: "Ne godi mi, Ne prija mi.") Rekao je (Ibnu Umer): "Pa prilijepio prah Allah za tvoj nos (tj. Pa ponizio te Allah; ili: Uprkos tebi)!" Zatim je pitao njega o Aliji. Pa je spomenuo ljepote njegova rada. Rekao je: "On (Alija) je to (taj što) je njegova (čija je) kuća (ili: soba) najsrednja (tj. najljepša od, ili između) kuća (ili: soba) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je rekao: "Možda to biva loše tebi?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa prilijepio prah Allah za tvoj nos!" (To jest: "Ovako je kao što sam ti rekao uprkos tvome negodovanju!") "Idi, pa se trudi na mene (protiv mene) tvojim trudom (tj. svim svojim silama i trudom pričaj i govori protiv mene, to se mene ništa ne tiče, jer ja govorim istinu, ja sam u pravu)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hakema, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Lejla-a rekao je: pričao nam je Alija da se Fatima na nju (tj. njoj) pozdrav (spas, mir)! - tužila (na ono) što sreta od traga žrvnja (ručnoga mlina za ječam, tj. žalila se, tužila se na žuljeve na rukama koji su trag, posljedica okretanja žrvnja ručnog mlina kojega je okretala kada je mlila, mljela sebi ječam). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvi) zarobljenici, pa je otišla (da stavi zahtjev da joj se

dadne jedan zarobljenik da joj radi na tom mlinu i drugim poslovima), pa nije našla njega (Muhammeda a.s.). Pa je našla Aišu, pa je izvijestila nju (zbog čega je bila došla). Pa pošto je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila je njega Aiša o dolaženju (za dolaženje) Fatime. Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k nama, a već smo uzeli naše ležaje (tj. a već smo bili legli u postelje, na ležaje). Pa sam otišla zato (da) ustanem (tj. Pa sam počela da ustajem iz postelje), pa je rekao: "Na mjestu vas dvoga (Neka ostane na mjestu svome svako od vas dvoje; Neka ostane svako na svom mjestu, tj. Ne ustajte)!" Pa je sjeo između nas čak (da) sam našla (osjetila) hladnoću njegovih dviju nogu (doslovno: stopala) na mojim (svojim) prsima, i rekao je: "Zar ne (Pazite)! Poučiću (Naučiću) vas dvoje (nešto što je) bolje od (onoga) što ste vas dvoje pitali (tražili od) mene. Kada ste uzeli (tj. Kada uzmete vas dvoje) ležaje vas dvoga (Kad htjednete leći, Kada budete legli, pa pred spavanje) veličaćete (veličajte) vas dvoje trideset i četiri (puta Allaha, tj. reći ćete 34 puta "Allahu ekber: Allah je velik!"), i slavićete (i slavite) vas dvoje (izgovorićete "Subhanellah: Slava Allahu!") trideset i tri (puta) i zahvalićete (i zahvalite) vas dvoje (reći ćete, recite "Elhamdu lillah: Hvala Allahu!") trideset i tri (puta), pa ono (tj. pa to) je bolje vama dvoma (za vas dvoje) od sluge (slugana, poslužitelja)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Sa'da rekao je: čuo sam Ibrahima, sina Sa'da, (gdje priča) od svoga oca, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Aliju (tj. rekao je Aliji): "Zar nisi zadovoljan da budeš od mene u stepenu Haruna (Arona) od Musa-a (Mojsija)." (To jest da me u Medini zamjenjuješ za mene živoga u upravljanju općim poslovima muslimana kao što je Harun zamjenjivao Musa-a kada je Musa bio odsutan iz svoga naroda kada je išao na planinu Turi Sina.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, rekao je: izvijestio nas je Šubete od Ejjuba, od Ibnu Sirina, od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: "Sudite kao što bijaste sudili (kao što ste bili običaja da sudite), pa (jer) zaista ja mrzim protivljenje (tj. prepiranje, neslaganje) do (časa da) bude za ljude (u ljudi) zajednica (tj. sloga - a to znači: ja ću mrziti protivljenje, neslaganje dok ljudi ne postignu slogu, zajednički stav), ili umirem (ili: ili ću umrijeti) kao što su umrli moji drugovi." Pa je bio Ibnu Sirin (običaja da) smatra (misli) da je općenitost (većina onoga) što se predaje (priča) na Aliju (od Alije - da je najviše toga) laž. (Povod navedene Alijine izjave je to što je Alija bio izjavio da je mišljenje njegovo i Umerovo bilo da se po šeriatskim propisima ne može prodati robinja koja je svome gospodaru, vlasniku rodila dijete, začeto iz spolnoga odnosa sa gospodarem, vlasnikom, ali da je on sada drukčijega mišljenja, i da sada smatra da se može takva robinja prodati. Na to je Abidete rekao Aliji: "Tvoje i Umerovo mišljenje u zajednici (u skupu, zajedničko mišljenje) draže je meni od tvoga samoga mišljenja u rastanku (u rastavljenosti). Na to je rekao Alija: "Sudite kao što bijaste sudili, pa zaista ja mrzim (ili: ja ću mrziti) protivljenje.....".).) GLAVA

lijepih (pohvalnih) djela Džafera, sina Ebu Taliba, Hašimovića, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Sličio si mome stvaranju (stvorenju) i mojoj naravi (ćudi, tj. Ti si sličan meni i po fizionomiji, po izgledu lica i tijela i po ćudi i naravi)." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Muhamed, sin Ibrahima sina Dinara, Ebu Abdullah Džuhenija (Džuhejnetović) od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: Zaista (određeni, neki) ljudi govoraše: "Umnožio je Ebu Hurejrete (pričanje hadisa, tj. Mnogo hadisa priča Ebu Hurejrete)." A zaista ja se držah (uz) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sitosti (zbog sitosti, zasićenja) svoga stomaka, čak (da) neću jesti (tj. čak tako da ne jedem) zakvašenoga (hljeba), a ni (da) oblačim ukrašenoga (šarenoga odijela), a niti služi mene omsica (neko), a ni (žena) omsica (tj. a niti me služi nikakav, ikakav sluga: ni muško , ni žensko). I prilijepljivah svoj stomak za pijesak od gladi. I zaista (ono) zaista tražah (tražio sam) pročitati (od) čovjeka (određenoga, tj. tražio sam od čovjeka da mi pročita, prouči određeni) odlomak (iz Kur'ana), on je sa mnom (tj. ja taj odlomak imam, znam, ali ga tražim pročitati, da mi se pročita od čovjeka zato) da se prevrne (tj. obrne, svrati svojoj kući) sa mnom pa (da) nahrani mene. A bio je najbolji (od) ljudi za bijednika (bijedniku) Džafer, sin Ebu Taliba. Prevrtaše se (on, tj. obrtaše, svraćaše se, odlažaše on) sa nama (u svoju kuću), pa nahranjivaše nas (davaše nam da jedemo ono) što je bilo u njegovoj kući, čak zaista (ono) bilo je (slučajeva da) zaista izvadi k nama (tj. iznese nam kožnu) posudu za maslo koja (je takva da) nije u njoj stvar (nikakva, tj. da nema u njoj ništa), pa rascijepi (pocijepa) nju, pa ližemo (ono) što u njoj (ima od ostataka, mrvica masla). PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Ismail, sin Ebu Halida, od Šabije da bi Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njega, bio - kada je pozdravljao (vršio pozdrav) na sina Džafera (tj. kada je pozdravljao Džaferovoga sina) rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi): "Pozdrav na tebe (tebi), o sine dvokrilnoga (o sine onoga koji ima dva krila u raju kao nagradu za dvije odsječene ruke koje je izgubio u borbi na Muti)!" Rekao je Ebu Abdullah: Dva krila su svake dvije strane (nečega). (To jest "dženahun" znači krilo (ptice), a znači i strana nečega.) SPOMINJANJE ABBASA, SINA ABDUL-MUTTALIBA, BIO ZADOVOLJAN ALLAH OD NJEGA (S NJIM). PRIČAO NAM JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao mi je moj otac Abdullah, sin Musenna-a, od Sumameta, sina Abdullaha sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (da bi) Umer, sin Hattaba bio, kada su (kada bi oni) zapali u nerodicu (zbog suše), tražio napojenje (tj. bio bi tražio, tražio bi kišu od Allaha dž.š.) sa Abbasom, sinom Abdulmuttaliba, pa je (pa bi) rekao: "Moj Bože! Zaista mi (prije) uzimasmo posredništvo k Tebi (tj. moljasmo Te, pribjegavasmo k Tebi) sa našim vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa (Ti) nas napojiš (tj. dadneš nama kišu), i zaista mi (sada nakon smrti Muhammeda a.s.) uzimamo

posredništvo k Tebi sa stricem (amidžom) našega Vjerovijesnika (tj. sa Abbasom, a Abbas je amidža Muhammeda a.s.), pa napoj nas (tj. daj kišu nama)!" Rekao je: Pa se napoje (oni, tj. Pa se dadne kiša njima). GLAVA lijepih djela (svojstava) bližnje rodbine poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i lijepoga djela (svojstva) Fatime - na nju (njoj) pozdrav (spas, mir)! - kćeri Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Fatima je gospodarica žena stanovnika raja." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Fatima, na nju pozdrav!, poslala k Ebu Bekru (da) pita njega (tj. traži ona, tražeći ona od njega) svoje nasljedstvo od (tj. iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome, tj. od onoga) što je zaplijenio Allah na svoga poslanika (tj. svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, traži (ona) milostinju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koja je u Medini i Fedeku i što je ostalo od petine Hajbera (a koju je Vjerovijesnik a.s. ostavio svima siromašnim muslimanima). Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Mi se ne nasljeđujemo, imovina kojom se mi koristimo neće se dijeliti na nasljednike). Što smo ostavili, pa ono (pa to) je milostinja. Samo jede (Samo će jesti) obitelj Muhammeda od ovoga imanja." Misli (se na) imanje Allaha (tj. na zakladu, zadužbinu). "Nije za njih (Nemaju oni - članovi obitelji Muhammeda a.s. - prava) da povećavaju na jedenje (na ishranu još neke zahtjeve i izdatke iz ovoga imanja). I zaista ja tako mi Allaha neću mijenjati (nijednu) stvar od milostinja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje su bile na njoj u vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista ću raditi svakako u njima sa (onim) što (je) radio u njima (u vezi njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je izrekao očitovanje Alija (izrekao je kelimei šehadet: "La ilahe illellah!"), zatim je rekao: "Zaista mi smo već upoznali (već znamo), o Ebu Bekre, tvoju vrijednost (dobrotu)." I spomenuo je (Alija r.a.) njihovo bližnje rodbinstvo od poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njihovo pravo (na ishranu iz zaklade Muhammeda a.s.). Pa je govorio Ebu Bekr, pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista bližnja rodbina poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, draža (milija) je k meni da nagradim (da darujem nju - draža, milija mi je) od moje bližnje rodbine." Izvijestio me je Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Halid, pričao nam je Šubete od Vakida, rekao je: čuo sam svoga oca (da) priča od Ibnu Umera, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih, rekao (je): "Pazite (Čuvajte) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, u porodici njegove kuće (tj. u vezi porodice njegove kuće, pa ne uznemirujte ih i ne govorite o njima ništa loše, ružno)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, sina Dinara, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Fatima je (jedan) odrezak (komad, tj. jedan komad mesa, jedan dio) od mene (jedan dio mene), pa ko je rasrdio (ko rasrdi) nju, rasrdio je mene." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca (Sa'da), od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Fatimu, svoju kćer u svojoj bolesti koja (je bila ta što) se uzeo (on, tj. što je umro on) u njoj (ili: u kojoj je umro), pa je rekao njoj (Fatimi nešto) tajno za (neku) stvar (za nešto), pa je plakala (zaplakala). Zatim je (ponovo) pozvao nju, pa je rekao njoj tajno (nešto), pa se nasmiješila. Rekla je: Pa sam pitala nju o tome, pa je rekla: "Rekao je meni tajno Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio mene da će se on uzeti (tj. da će on umrijeti) u svome bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu, pa sam plakala (zaplakala). Zatim je rekao (ponovo) tajno meni, pa je izvijestio mene da sam ja prvi (član od) porodice njegove kuće (što) ću (da) slijedim njega (u umiranju, tj. da ću ja iza njega prva umrijeti), pa sam se (tada) nasmiješila." (To je i bilo tako; To je tako i bilo; Tako se to sve i desilo, ostvarilo.)

GLAVA lijepih djela (svojstava) Zubejra, sina Avvama, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). A rekao je Ibnu Abbas: On je apostol (pomoćnik, pomagač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A imenovali (nazvali) su se apostoli (učenici Isa-a a.s. - nazvani su tim imenom) zbog bjeline njihovih odjeća (njihove odjeće). PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, rekao je: izvijestio me je Mervan, sin Hakema, rekao je: Pogodilo je Usmana, sina Affana, bio zadovoljan Allah od njega, žestoko krvarenje (iz nosa) godine krvarenja (iz nosa, a to je bilo 31. godine po Hidžri kada je mnogo naroda imalo krvarenje iz nosa), čak je zadržalo (spriječilo) njega od hodočašća, i oporučio je (tj. i napravio, napisao je i testamenat, testament). Pa je unišao njemu (jedan) čovjek od Kurejševića, (i taj čovjek) je rekao: "Imenuj nasljednika (poslije sebe, tj. Odredi halifu, vladara)!" Rekao je (Usman): "A rekli su njega (to - taj govor ljudi među sobom)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "A koga (da odredim za halifu, vladara poslije sebe)?" Pa je šutio (ušutio taj čovjek). Pa je unišao njemu (Usmanu jedan) drugi čovjek - mislim ga Harisa (tj. mislim da je to bio Haris, sin Hakema) pa je rekao:

"Imenuj nasljednika (halifu)!" Pa je rekao Usman: "A rekli su (tj.: A govori se o tome, priča se o tome)?" Pa je rekao: "Da." Rekao je: "A ko je on (što bi ga imenovao)?" Pa je šutio. Rekao je (Usman): "Pa možda oni (da) su rekli (predložili) Zubejra (da ja imenujem, da bi ja imenovao)?!" Rekao je: "Da." Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista on je zaista najbolji (od) njih što sam znao (tj. što ja znam). I zaista (ono) bio je (on -Zubejr) zaista najdraži (od) njih k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, izvijestio me je moj otac (Urvete, sin Zubejra): čuo sam Mervana, sina Hakema: Bio sam kod Usmana (kada) je došao njemu (jedan) čovjek, pa je rekao (taj čovjek Usmanu): "Imenuj nasljednika (tj. Odredi halifu, vladara poslije sebe)! Rekao je: "A već se to reklo (u narodu)?" Rekao je (onaj čovjek): "Da. Zubejr (je taj što ga predlažu da se odredi za halifu, vladara)." Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Tako mi Allaha zaista vi zaista znate da je on najbolji (od) vas." Tri puta (je to rekao Usman). PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Aziz, on je sin Ebu Selemeta, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za svakoga vjerovijesnika je (postojao, tj. svaki vjerovijesnik je imao) pomagača (pomoćnika), a zaista moj pomagač (pomoćnik) je Zubejr, sin Avvama." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Abdullaha, sina Zubejra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio sam dana (tj. na dan) saveznika (protiv muslimana, tj. na dan borbe zvane Handek) učinio se ja i Umer, sin Ebu Selemeta, u (među) žene. Pa sam pogledao, pa kada li ja sa Zubejrom (tj. kada li ja vidim Zubejra) na njegovom konju obrće se (ide, zavraća se) ka Kurejzatovićima (Kurejzovićima) dva puta, ili tri (puta). Pa pošto sam se vratio, rekao sam: "O oče! Vidio sam te (da) se obrćeš (zavraćaš više puta ka Kurejzatovićima)." Rekao je: "Zar, a da li (tj. A zar da li; A zar) si vidio mene, o moj sinčiću?!" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko će doći Kurejzatovićima, pa donijeti meni njihovu (od njih) vijest?" Pa sam otišao (ja). Pa pošto sam se vratio, skupio je (u izrazu) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između svoja dva oca (roditelja), pa je rekao: "Žrtva tvoja (tj. Žrtva za tebe, otkupnina za tebe) je moj otac i moja majka." PRIČAO NAM JE Alija, sin Hafsa, pričao nam je Ibnul-Mubarek, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca da su drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli Zubejru dana (tj. na dan) događaja Jermuka (okršaja na Jermuku u Siriji između muslimana i Vizantinaca):

"Zar nećeš zažestiti (tj. Daj zažesti, navali na neprijatelja) pa (da) zažestimo (navalimo) sa (i mi s) tobom!" Pa je ponio (tj. navalio) na njih, pa su udarili (neprijatelji) njega dvama udarcima (sa dva udarca) na njegovo rame (tj. po njegovom ramenu), između njih dva je (na tom ramenu je bio još prije jedan) udarac (što) se je udario njega (tj. što ga je zadobio na) dan Bedra. Rekao je Urvete: Pa zavlačih moje (svoje) prste (ruke) u te udarce (tj. u zarasle rupe na ramenu od tih udaraca), igram se, a ja sam (igrao sam se, a ja sam tada bio) malen. GLAVA spominjanja Talhe (Talhata), sina Ubejdullaha. A rekao je Umer: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njega (tj. sa njim) zadovoljan. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukademija (Mukademović), pričao nam je Mutemir od svoga oca, od Ebu Usmana, rekao je: Nije ostao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (dijelu) tih dana koji su (ti dani što) se borio u njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, osim Talhe i Sa'da, (to je Ebu Usman rekao pričajući) od pričanja njih dvojice (tj. po pričanju njih dvojice). (Veli se da se to odnosi na slučaj borbe na Uhudu.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Ibnu Ebu Halid od Kajsa, sina Ebu Hazima, rekao je: Vidio sam ruku Talhe koja (je ta što) je čuvao sa njom (na Uhudu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, već se je osušila (ona - ta ruka je zakržljala, onesposobljena je za rad). GLAVA lijepih djela (svojstava) Sa'da, sina Ebu Vakkasa, Zuhrije (Zuhrovića, Zuhretovića). A Zuhrovići (Zuhretovići) su dajidže (ujaci) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I on je Sa'd, sin Malika. (To jest: Ebu Vakkasu je ime Malik.) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Abdul-Vehhab, rekao je: čuo sam Jahja-a, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba, rekao je: čuo sam Sa'da (kako) govori: Skupio (Sastavio) je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoja dva oca (roditelja na) dan Uhuda (tj. rekao mi je: "Fidake ebi ve ummi: Žrtva tebi je moj otac i moja majka!").

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, sin Hašima, od Amira, sina Sa'da, od njegova oca, rekao je: Zaista već sam vidio mene (sebe), a ja sam trećina Islama. (To jest: a ja sam treći musliman od slobodnih ljudi koji su prvi primili Islam.) PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Ibnu Ebu Zaidete, pričao nam je Hašim, sin Hašima sina Utbeta sina Ebu Vakkasa, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba (da) govori: čuo sam Sa'da, sina Ebu Vakkasa (da) govori: Nije primio Islam (ni) jedan (čovjek prije u neki dan) osim u dan koji (je taj dan što) sam primio Islam u njemu (ja). I zaista već sam ostao sedam dana, a zaista ja sam zaista trećina Islama (tj. a ja sačinjavam jednu trećinu svih pripadnika, sljedbenika vjere Islama). Slijedio je njega (Ibnu Ebu Zaideta) Ebu Usamete. PRIČAO NAM JE Hašim, pričao nam je Amr, sin Avna, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Ismaila, od Kajsa, rekao je: čuo sam Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zaista ja sam zaista prvi (od) Arapa (prvi Arap koji) je gađao (bacio se) sa strijelom u putu Allaha. I ratovasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a nema za nas (tj. a nemamo druge) hrane osim lišće (lišća) stabala, čak zaista jedan (od) nas zaista stavlja (tj. izbacuje izmet pri obavljanju nužde) kao što ostavlja deva ili ovca (brabonjak, suh izmet tako da) nema on miješanja (tj. izmet se od nas nije miješao kada od nas otpada, nego se je rastavljao, rasipao kao brabonjci zbog neuobičajene ishrane). Zatim su osvanuli Esedovići (tj. počeli su oni nakon toga svega da) prekoravaju mene (da uzgojno kažnjavaju, da uznemiruju mene) na Islamu (tj. zbog Islama, zbog toga što ja, tobož, ne znam klanjati, i vršiti propisa Islama i što se ne borim). Zaista već sam izgubio nadu (tj. već sam propao) tada i zalutao je moj rad (posao ako me oni treba da odgajaju i poučavaju). A prenašahu (A prenosili su) za njega (za Sa'da) k Umeru, rekli su: "Neće činiti lijepo (tj. Ne čini lijepo kada) klanja (tj. Ne klanja lijepo)." GLAVA spominjanja zetova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Od njih je (jedan i) Ebul-As, sin Rebi-a. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Alija, sin Husejna, da je Misver, sin Mahremeta, rekao: Zaista Alija je zaprosio kćer Ebu Džehla (sebi za ženu), pa je čula za to Fatima, pa je došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "Tvrdi tvoj narod da se ti nećeš ljutiti (da se ti ne ljutiš) za tvoje (svoje) kćeri (radi svojih kćera), i ovo je Alija (tj. i, evo, Alija je) vjenčavač kćeri Ebu Džehla!" (To jest: "..... i Alija hoće da sebi vjenča Ebu Džehlovu kćer da mi ona bude inoća.")

Pa je ustao (da održi propovjed) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam čuo njega kada je izgovorio očitovanje (na početku propovjedi da) govori (u toj propovjedi, hutbi): "Što se tiče poslije, pa zaista ja sam vjenčao (svoju kćer Zejnebu) Ebul-'Asu, sinu Rebi'a, pa je pričao meni (on - a nije ovdje navedeno šta mu je pričao, neki čak tumače da se, možda, misli na to da mu je pričao, tj. rekao, obećao da se neće ženiti na njegovu kćer Zejnebu), pa je istinit bio meni. I zaista Fatima je odsječak (tj. komad mesa) od mene, i zaista ja mrzim (ne volim) da ružan bude njoj (neki događaj od njezinoga muža, tj. ne želim da je ožalosti njezin muž, ne želim da joj učini nešto što ona ne voli, a ona svakako ne voli da joj se muž oženi na nju). Tako mi Allaha neće se sastati kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i kći neprijatelja Allaha (kći Božijega neprijatelja Ebu Džehla) kod jednoga čovjeka (tj. neće se njih dvije sakupiti, nalaziti zajedno u isti čas, u isto vrijeme u braku za jednim čovjekom)." (Neki to tumače da je to Muhammed a.s. rekao u smislu neće se moći njih dvije slagati u takvoj zajednici.) Pa je ostavio (napustio) Alija (tu) prošnju (to traženje sebi u brak kćere Ebu Džehla). A povećao je Muhamed, sin Amra sina Halhaleta, od Ibnu Šihaba, od Alije, od Misvera: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a spominjao je (jednoga) zeta svoga iz Abdušemsovića, pa je pohvaljivao njega u njegovoj zetovskoj vezi (tj. u njegovom zetovskom odnosu prema) njemu, pa je uljepšao (to pohvaljivanje), rekao je: "Pričao mi je, pa je bio istinit meni, i obećao mi je, pa je ispunio meni (u cijelosti obećanje)." (Veli se da mu je bio obećao da će mu poslati kćer Zejnebu u Medinu, i to je i učinio. Naime, veli se da ovaj zet Muhammeda a.s. nije dugo vremena bio pripadnik Islama, pa je Muhammed a.s. tražio od njega da mu pošalje u Medinu kćer Zejnebu koja je bila muslimanka. Tek pred oslobođenje Meke od idolopoklonika ovaj zet Muhammeda a.s. primio je Islam.)

GLAVA lijepih djela (svojstava) Zejda, sina Hariseta, slobodnjaka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Bera' od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ti si naš brat (po vjeri Islamu) i naš slobodnjak (oslobođeni rob)." PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) poslanstvo (tj. jednu četu, vojnu grupu) i učinio je zapovjednikom (tj. i postavio je za zapovjednika) na (nad) njima Usameta, sina Zejda. Pa je udario neki (od) ljudi u njegovo zapovjedništvo (da stavlja

zamjerke, tj. nije nekima bilo pravo što je Usame postavljen za zapovjednika). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako udarate (vi) u njegovo zapovjedništvo, pa već udaraste u zapovjedništvo njegovoga oca otprije, a zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. a kunem se Allahom) zaista (ono) bio je (on) zaista stvoren za zapovjedništvo, i zaista (ono) bio je (on -Zejd) zaista od najdražih ljudi k meni, i zaista ovaj (tj. Usamete, sin Zejda) je zaista od najdražih ljudi k meni poslije njega (poslije Zejda)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Unišao je meni (jedan) pogađač (gatar koji nagađa i predskazuje nešto na osnovu nekih znakova i tragova), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je prisutan, a Usamete, sin Zejda, i Zejd, sin Hariseta, ležači su njih dva (ležala su njih dva pod jednim pokrivačem, a noge su im virile ispod pokrivača), pa je rekao (taj pogađač): "Zaista ove noge su neke (od) njih od nekih (jedne od drugih)." Rekao je: Pa se obeselio s tim Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i zadivilo (začudilo) je njega (to), pa je izvijestio za njega (za to, o tome) Aišu. (Ovaj pogađač je bio iz plemena Mudlidžovića, i o ovome je već prošao jedan hadis.) GLAVA spominjanja Usameta, sina Zejda. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su Kurejševići (zapali u takvu priliku da) je zabrinulo njih stanje (ili stvar određene) Mahzumovićke, pa su rekli: "Ko će se osmioniti (usuditi) na njega (za taj slučaj) osim Usamete, sin Zejda, miljenik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Ko mu smije govoriti za nju - za tu ženu, da je ne kazni, da se ne kazni, osim Usamete)?!" A PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je: otišao sam (da) pitam Zuhriju o hadisu Mahzumovićke (tj. o hadisu u kojem se spominje određena Mahzumovićka), pa je viknuo za mene (tj. na mene - a to znači: pa je dreknuo na mene, izderao se na mene). Rekao sam (veli Alija) za Sufjana (tj. Rekao sam Sufjanu): "Pa nisi sebi ponio njega (taj hadis ni) od jednoga (čovjeka, tj. ni od koga)?" Rekao je: "Našao sam ga u (jednoj) knjizi (što) je bio napisao nju Ejjub, sin Musa-a, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedna) žena iz Mazumovića ukrala (nešto ukrala), pa su rekli: "Ko će govoriti o njoj (tj. za nju da se ne kazni) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da joj oprosti)?" Pa nije se osmionio (usudio ni) jedan (čovjek, niko) da govori njemu (Muhammedu a.s.). Pa je govorio njemu Usamete, sin Zejda. Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Zaista Izraelićani su (ti što) je bio (u njih običaj) kada je (kada bi) ukrao u (među) njima častan (ugledan čovjek), (bio im je običaj da) su ostavili njega (ostavili bi ga nekažnjenoga). A kada je (A kada bi) ukrao u (među) njima slabić, odsjekli su ga (tj. odsjekli

su mu ruku, odsjekli bi mu ruku). Da je bila Fatima (moja kći ukrala, dakle: Kad bi moja kći Fatima ukrala), zaista bih odsjekao njezinu ruku." GLAVA. PRIČAO MI JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Abbad Jahja, sin Abbada, pričao nam je Madžišun, izvijestio nas je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Pogledao je Ibnu Umer (jednoga) dana, a on je u Bogomolji, k (jednom) čovjeku (koji) vuče svoje odjeće u (jednome) kraju od Bogomolje, pa je rekao: "Pogledaj, ko je ovo? Možda je ovaj kod mene (tj. Možda je blizu mene na stanu, pa ću ga savjetovati)?" Rekao je njemu (Ibnu Umeru jedan) čovjek: "Zar ne poznaješ ovoga, o Ebu Abdurrahmane? Ovo je Muhammed, sin Usameta." Rekao je: Pa je spustio (oborio) Ibnu Umer svoju glavu i kljuvao je (tj. kopkao je, čeprkao je malo) sa svojim dvjema rukama u zemlji (po zemlji, po tlu), zatim je rekao: "Da je vidio (tj. Da vidi) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bi volio njega (bio bi mu mio)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca, pričao nam je Ebu Usman od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pričao je od Vjerovijesnika (tj. o Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, da on uzimaše njega i Hasena (svoga unuka) pa govori (pa je govorio, pa govoraše, ili: uzimaše ih govoreći): "Moj Bože! Voli njih dvojicu, pa ja zaista volim njih dvojicu!" A rekao je Nuajm od Ibnul-Mubareka: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je (jedan) slobodnjak Usameta, sina Zejda, da je Hadždžadž, sin Ejmena sina Ummu Ejmene - a bio je Ejmen, sin Ummu Ejmene, brat Usameta, sina Zejda, za njegovu majku (se vežući, tj. Ejmen je bio Usametu brat po majci), a on (Ejmen) je (jedan) čovjek od Pomagača - (pa je taj Hadždžadž, sin Ejmena unišao jednom prilikom u bogomolju i aljkavo je obavljao molitvu) pa je vidio njega (Hadždžadža) Ibnu Umer (da) nije upotpunio svoj naklon (ruku') i svoje ničičenje (sedždu u molitvi-namazu), pa je rekao (njemu): "Povrati (tj. Ponovno klanjaj tu molitvu)!" Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A pričao mi je Sulejman, sin Abdurrahmana, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Abdurrahman, sin Nemira, od Zuhrije, pričao mi je Harmelete, slobodnjak Usameta, sina Zejda, da je ono, dok je ono sa Abdullahom, sinom Umera, kadli je unišao (tj. pričao mi da je ono unišao) Hadždžadž, sin Ejmena, pa nije upotpunio svoga naklona (ruku'a), a ni svoga ničičenja (sedžde u molitvi), pa je rekao (njemu Abdullah): "Povrati (molitvu)!" Pa pošto je okrenuo (leđa, tj. otišao Hadždžadž), rekao je meni Ibnu Umer: "Ko je ovo?" Rekao sam: "Hadždžadž, sin Ejmena (koji) je sin Ummu Ejmene." Pa je rekao Ibnu Umer: "Da je vidio (tj. Da sad vidi) ovoga poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bi volio njega." Pa je spomenuo njegovo voljenje (njegovu ljubav) i (to) što je rodila njega Ummu Ejmena (tj. Pa je spomenuo to da je Muhammed a.s. volio njega Ejmena i sve

što je rodila Ummu Ejmena, svakoga koga je ona rodila, a ova Ummu Ejmena je bila odgojiteljica, dadilja i Muhammeda a.s.). Rekao je (Buharija): A pričao mi je neki (od) mojih drugova (prenoseći) od Sulejmana: A bila je (Ummu Ejmena) odgojiteljica Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA lijepih djela (svojstava) Abdullaha, sina Umera sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (od Abdullaha i od Umera). PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio bi (određeni) čovjek u životu (za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) usnio (kakav) san, ispričao (bi) njega (taj san) na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam zaželio da usnijem (neki, kakav, nekakav) san (pa da) ispričam njega na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. A bio sam dječak (tj. mladić) neoženjen i spavah (doslovno: i bio sam - običaja da - spavam) u Bogomolji na vremenu (u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam usnio u sanjanju (u snu) kao da su (nekakva) dva anđela uzela njih dvojica mene, pa su odvela (povela) njih dva mene k Vatri, pa kada li ona savijena kao savijanje bunara, i kada li ona ima dva roga kao dva roga bunara (tj. kao dva stupa nad bunarom na kojima je postavljeno drvo sa užetom za izvlačenje vode), i kada li su u njoj (u vatri pakla neki) ljudi (što) sam već poznao (prepoznao) njih! Pa sam počeo (da) govorim: "Utječem se Allahu (Tražim utočište u Allaha) od Vatre! Utječem se Allahu od Vatre!" Pa je susreo njih dvojicu (jedan) drugi anđeo (melek), pa je rekao meni: "Nećeš se zastrašiti (tj. Ne boj se, Ne plaši se)!" Pa sam ispričao njega (taj san) na Hafsu (ispričao sam ga Hafsi), pa je ispričala njega (taj san) Hafsa Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Divan li je čovjek Abdullah da klanjaše u noći!" (To jest: "Divan je čovjek Abdullah (još) da klanja (što više) noću dobrovoljno klanjanje, neobaveznu molitvu!") Rekao je Salim: Pa je bio Abdullah (poslije toga takvoga običaja da on) neće spavati od noći osim malo (vremena, tj. pa Abdullah ne spavaše noću mnogo od toga slučaja - ili: spavaše samo malo po noći od tada). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, od njegove sestre Hafse da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njoj: "Zaista Abdullah je dobar čovjek (jedan dobar čovjek)." GLAVA

lijepih djela (svojstava) Ammara i Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom). PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil, od Mugireta, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je: Došao sam (u) Šam (tj. u Damask u Siriji - jer Še'm znači i Sirija, i sam grad Damask koji je prestojnica Sirije), pa sam klanjao dva naklona (tj. obavio sam molitvu-namaz od dva naklona-rekata), zatim sam rekao (ovo, tj. molio sam Uzvišenoga Stvoritelja ovako): "Bože moj! Olakšaj mi (jednoga) dobroga druga!" Pa sam došao (nekom) narodu (tj. Pa sam prišao nekim ljudima), pa sam sjeo k njima (tj. uz njih). Pa kada li je (jedan) starac već došao (ili: Pa kada li jedan starac već dođe), čak je sjeo k mojoj strani (tj. do mene, uza me). Rekao sam: "Ko je ovaj?" Rekli su: "Ebu Derda'." Pa sam rekao: "Zaista ja sam zvao (molio) Allaha da olakša (da da) meni (jednoga) dobroga druga, pa je olakšao (pa je dao) tebe k meni." Rekao je: "Od koga (tj. Od kojega mjesta) si ti (Odakle si)?" Pa sam rekao: "Od stanovnika Kufe." Rekao je: "A zar nije kod vas Ibnu Ummi Abd (sin Ummi Abde, a misli se na Abdullaha Mes'udovoga), vlasnik dviju cipela, i jastuka (uzglavlja) i posude za čišćenje (tj. Zar nije među vama Abdullah Mesudov koji je vodio brigu o Vjerovijesnikovoj obući, uzglavlju i sredstvu za čišćenje, a to znači o posudi u kojoj se nalazi voda za čišćenje-za abdest ili sl. - pa da od Abdullaha naučiš što ti treba)? I u (među) vama je (Ammar) koji je (taj što je) zaštitio njega Allah od satane na (molbu) jezika Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I zar nije u (među) vama (Huzejfete) vlasnik tajne Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je (taj što) ne zna (nju, tajnu Muhammeda a.s. ni) jedan (čovjek) osim njega (osim Huzejfeta)." Zatim je rekao: "Kako čita (uči) Abdullah "Tako mi noći kada poklapa....."?" Pa sam pročitao njemu: "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje. Tako mi muška i ženska." (Zadnja stavka, zadnji odlomak-ajet ima i drugu, poznatiju, verziju čitanja: "Tako mi (Onoga) što je stvorio muško i žensko.".) Rekao je: "Tako mi Allaha zaista već je dao čitati meni nju (ovu suru, ovo poglavlje, odnosno ovaj ajet-odlomak na ovaj način) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz svojih usta k mojim ustima (u moja usta)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Mugireta, od Ibrahima, rekao je: Otišao je Alkamete k Šamu (u Damask). Pa pošto je unišao (u tamošnju) bogomolju, rekao je: "Bože moj! Olakšaj mi (Daj mi jednog) dobroga druga!" Pa je sjeo k Ebu Derda'u (do Ebu Derda-a). Pa je rekao Ebu Derda': "Od koga (Iz kojega mjesta) si ti?" Rekao je: "Od stanovnika Kufe." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili (Zar nije) od vas vlasnik tajne koji (je taj što) neće znati (ne zna) nju osim njega (niko drugi)?" Misli (na) Huzejfeta. Rekao je: Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili od vas (onaj) koji je (taj što je) zaštitio njega Allah na (molbu) jezika

Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, misli (na to da ga je zaštitio) od satane?" Misli (na) Ammara. Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili od vas vlasnik zubočistke (Vjerovijesnikove a.s.) i tajnoga govorenja (govora sa Vjerovijesnikom a.s.)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Kako je bio Abdullah (običaja da) čita (tj. kako on čitaše) "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje.", (pa kako dalje čita)?" Rekao sam: "Tako mi muška i ženska." Rekao je: "Neprestano su sa mnom (u prepiranju i svađi) ovi (u vezi toga), čak su bili skoro (da) traže odsijedanje (odustajanje od) mene od (jedne) stvari (što) sam čuo nju (tj. koju sam čuo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." (To jest: "..... čak su bili skoro, blizu toga da od mene traže - skoro da me natjeraju - da odustanem od stvari koju sam čuo od Muhammeda a.s..") GLAVA lijepih djela Ebu Ubejdeta, sina Džerraha, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Svaki narod ima (jednoga) pouzdanika (povjerljivoga čovjeka), a zaista naš pouzdanik je, o narode (o moja sljedbo), Ebu Ubejdete, sin Džerraha." PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Sileta, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stanovnicima (pokrajine, ili grada) Nedžrana: "Zaista poslaću svakako - misli (da kaže) na vas (vama) - (jednoga) pouzdanika, pravoga pouzdanika." Pa su se uzdigli (nadnijeli) njegovi drugovi (želeći svaki da skrene pažnju na sebe njemu). Pa je poslao Ebu Ubejdeta, bio zadovoljan Allah od njega, (sa njima, sa stanovnicima Nedžrana). GLAVA spominjanja Mus'aba, sina Umejra. (Nije ovdje Buharija naveo nijednoga hadisa o Mus'abu r.a..) GLAVA lijepih djela Hasena i Husejna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. Rekao je Nafi', sin Džubejra, od Ebu Hurejreta: Zagrlio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hasena. PRIČAO NAM JE Sadekate, pričao nam je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Ebu Musa od Hasena, čuo je Ebu Bekreta: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kada je jednom prilikom bio) na govornici (propovjedaonici svoje džamije), a Hasen k njegovoj strani (tj. a Hasen je stavljen do njega, uz njega), pogleda (Vjerovijesnik a.s.) k ljudima jedanput, a k njemu (k Hasenu) jedanput i govori (i reče):

"Ovaj moj sin (tj. unuk) je gospodin. I možda Allah da izmiri (pomiri, napravi mir) s njime između dvije čete (grupe) od (zavađenih) muslimana." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam svoga oca rekao je: pričao nam je Ebu Usman od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da on uzimaše njega i Hasena i govori (i govoraše): "Bože moj! Zaista ja volim njih dvojicu, pa voli (i Ti) njih dvojicu!" Ili kao što je rekao (To jest: Ili slično tome je rekao, molio.). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Husejna sina Ibrahima, rekao je: pričao mi je Husejn, sin Muhameda, pričao nam je Džerir od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega: Donijela se je Ubejdulahu, sinu Zijada glava Husejna, sina Alije, pa se je učinila (pa se stavila) u (jedan) leđen (legen, legin, lavor), pa je počeo (da) kopka (čeprka grančicom po očima, nosu i zubima mrtve glave), i rekao je njezinoj ljepoti (neku, jednu) stvar. Pa je rekao Enes: Bio je najsličniji (od) njih sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je obojen sa (biljkom zvanom) vesmetu. (To jest: A dlaka glave i brade na glavi Husejna r.a. bila je obojena sa vesmetom - tj. sa bojom koju su dobivali od biljke vesmetun, a ta je boja naginjala k crnoj boji.) PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Adijj, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Hasen, sin Alije je na njegovome ramenu, govori (Muhammed a.s. u času dok mu je Hasen na ramenu): "Bože moj! Zaista ja volim njega, pa voli ga!" PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio me je Umer, sin Seida sina Ebu Husejna, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa, rekao je: Vidio sam Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, a nosio je (tj. a on nosi) Hasena i on (u tom času) govori: "Sa mojim (svojim) ocem (se kunem - on, Hasen) je sličan sa Vjerovijesnikom, nije sličan sa Alijom (a nije sličan Aliji, ne liči na Aliju)." A Alija se smiješi (na te riječi Ebu Bekra). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Meina, i Sadekate, njih dvojica su rekla: izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Vakida, sina Muhameda, od njegova oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Ebu Bekr: "Pazite Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, u porodici njegove kuće (tj. u vezi porodice njegove kuće)."

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Mamera, od Zuhrije, od Enesa. A rekao je Abdurezak: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Enes, rekao je: Nije nijedan (čovjek) sličniji sa Vjerovijesnikom (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, od Hasena, sina Alije." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Muhameda, sin Ebu Jakuba, čuo sam Ibnu Ebu Nu'ma, čuo sam Abdullaha, sina Umera, a pitao je njega (Abdullaha jedan čovjek iz Iraka) o hodočasnički obučenom (licu) rekao je Šubete: Mislim ga (Mislim da je pitao o tome šta treba da čini hodočasnički obučeno lice kada) ubije muhu - pa je rekao (Abdullah): "Stanovnici Iraka pitaju o muhi (u vezi muhe), a već su ubili sina kćeri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Njih dvojica su moja dva miomirisa (ili: moje dvije miomirisne biljke, cvijeta) od ovozemnosti (od ovozemnoga uživanja)." GLAVA lijepih djela (svojstava) Bilala, sina Rebaha, slobodnjaka Ebu Bekra (Ebu Bekrovoga), bio zadovoljan Allah od njih dvojice. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Čuo sam šum (zveku, topotanje) tvojih dviju cipela (nanula - obuće) preda mnom u raju." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, od Muhameda, sina Munkedira, izvijestio nas je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Umer (običaja da) govori: Ebu Bekr je naš gospodin, i oprostio je (ropstva) našega gospodina!" Misli (na) Bilala. PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr od Muhameda, sina Ubejda, pričao nam je Ismail od Kajsa da je Bilal rekao Ebu Bekru: "Ako si bio kupio mene samo za tvoju (svoju) ličnost (samo za sebe), pa zadrži me (kao roba). A ako si bio kupio mene samo za (tj. radi) Allaha, pa pusti mene i posao Allaha!" GLAVA spominjanja Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom). PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Abdul-Varis od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je: Stisnuo (Privukao) je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k svojim prsima (na svoja prsa) i rekao je:

"Moj Bože! Pouči ga mudrosti (Nauči ga mudrosti)!" PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis i rekao je: "Moj Bože! Pouči ga Knjigu!" PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Vuhejb od Halida slično njemu. A mudrost je pogađanje (rezonovanje ispravnoga shvatanja i postupka) u (drugom sluaju) osim vjerovijesništva. GLAVA lijepih djela Halida, sina Velida, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Vakida, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Humejda, sina Hilala, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, objavio (razglasio) smrt Zejda, i Džafera i Ibnu Revahata ljudima prije (nego) će (da) dođe njima njihova (o njima) vijest, pa je rekao: "Uzeo je zastavu Zejd, pa se je pogodio (pa je pogođen), zatim (ju) je uzeo Džafer, pa se pogodio (pa je i on pogođen), zatim je uzeo Ibnu Revahate, pa se pogodio (pa je i on pogođen) - a njegova dva oka liju suze - dok je uzeo (dok nije uzeo zastavu jedan) mač od mačeva Allaha, dok (tj. čak) je osvojio Allah (tj. dao je pobjedu Allah) nad njima."

GLAVA lijepih djela Salima, slobodnjaka Ebu Huzejfeta (Ebu Huzejfetovoga), bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta, od Ibrahima, od Mesruka, rekao je: spomenuo se je Abdullah (Mes'udov) kod Abdullaha, sina Amra, pa je rekao: "To je (jedan) čovjek (što) neprestano (stalno) volim njega poslije što sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Tražite čitanje Kur'ana od četvorice: od Abdullaha, sina Mes'uda, - pa je počeo sa njim - i Salima, slobodnjaka Ebu Huzejfeta, i Ubejja, sina Ka'ba i Muaza, sina Džebela." Rekao je: Neću znati (tj. Ne znam da li) je počeo sa Ubejjom, ili sa Muazom (tj. Ne znam kojega je od njih dvojice prvoga spomenuo). GLAVA

lijepih djela Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Sulejmana, rekao je: čuo sam Ebu Vaila, rekao je: čuo sam Mesruka, rekao je: rekao je Abdullah, sin Amra: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije bio bezobrazan (nevaljalac, pokvaren), a niti (onaj) koji nastoji biti bezobrazan. I rekao je (Božiji poslanik a.s.): "Zaista od najdražih (od) vas k meni su najljepši (od) vas (po) naravima (ćudima)." I rekao je: "Tražite čitati Kur'an od četvorice: od Abdullaha, sina Mes'uda, i Salima, slobodnjaka Ebu Huzejfeta, i Ubejja, sina Ka'ba i Muaza, sina Džebela." PRIČAO NAM JE Musa od Ebu Avaneta, od Mugireta, od Ibrahima, od Alkameta: Unišao (Ušao) sam (u) Šam (Damask), pa sam klanjao dva naklona (dva rekata), pa sam rekao: "Bože moj! Olakšaj mi (jednoga) druga!" Pa sam vidio (jednoga) starca dolazećega (tj. koji dolazi): Pa pošto se približio, rekao sam: Nadam se da bude primio (uslišao) Allah (moju molbu, dovu). Rekao je: "Odakle si ti?" Rekao sam: "Od stanovnika Kufe (tj. Iz Kufe)." Rekao je: "Pa zar nije bio u (tj. među) vama vlasnik dviju cipela (Vjerovijesnikovih), i jastuka (uzglavlja) i posude za čišćenje? I zar nije bio u vama (kod vas onaj) koji (je taj što) se je zaštitio od sotone? I zar nije bio u vama (I zar nije bio kod vas) vlasnik (Vjerovijesnikove) tajne koja je (ta što) neće znati (što ne zna) nju (niko drugi) osim njega? Kako je čitao sin Ummu Abde "Tako mi noći...."?" Pa sam čitao: "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje. Tako mi muška i ženska....". Rekao je: "Dao je meni čitati nju (tu suru, to poglavlje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegova usta (tj. iz njegovih, svojih usta) k mojim ustima, pa su (se) neprestano ovi (protivili tome čitanju), čak su bili blizu (da) vrate mene (tj. da skrenu mene da čitam "..... tako mi (Onoga) što je stvorio muško i žensko....")." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Abdurrahmana, sina Jezida, rekao je: Pitali smo Huzejfeta o (jednome) čovjeku blize strane i puta (načina života) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) uzmemo od njega (tu stranu i put, način života), pa je rekao: "Ne poznajem (Ne znam) nijednoga (čovjeka, nikoga) bližega stranom, i putem (načinom) i oblikom (svojstvima, nastupom) sa Vjerovijesnikom (bližega Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, od sina Ummu Abde (tj. od Abdullaha Mes'udovoga, jer je Ummu Abd ime majke Abdullahove)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa sina Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je moj otac od Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je Esved, sin Jezida, rekao je: čuo sam Ebu Musa-a Eš'ariju (da) govori:

Došao sam ja i moj brat iz Jemena, pa smo ostali (neko) vrijeme ne mislimo (drukčije) osim (tako) da je Abdullah, sin Mes'uda, (jedan) čovjek od porodice kuće Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog (toga) što vidimo (neobičnu slobodu) od njegovoga ulaženja i ulaženja njegove majke na Vjerovijesnika (ili: mnogo slobodno ulaženje njihovo, mnogo su ulazili, mnogi ulazak njihov Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA spominjanja Muavije (Muavijete), sina Ebu Sufjana, bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Hasen, sin Bišra, pričao nam je Muafa od Usmana, sina Esveda, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: Nepario je (tj. Obavio je, izvršio je neparnu molitvu - vitr namaz) Muavija poslije večernje molitve (poslije jacije namaza) sa jednim naklonom (sa jednim rekatom, a ne sa tri), a kod njega je (u tom času bio jedan) slobodnjak Ibnu Abbasa (Ibnu Abbasov), pa je došao (taj slobodnjak) Ibnu Abbasu (i pričao mu to negodujući), pa je rekao (Ibnu Abbas tome slobodnjaku): "Pusti ga (tj. Ostavi na miru Muaviju), pa (jer) zaista on se je već družio sa poslanikom (bio je drug poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Nafi', sin Umera, pričao mi je Ibnu Ebu Mulejkete: Reklo se je Ibnu Abbasu: "Da li je tebi (Da li ti imaš) o zapovjedniku vjernika Muaviji (da rekneš nešto), pa (jer) zaista on nije nepario (on ne klanja neparnu molitvu - vitr namaz drukčije) osim sa jednim (naklonom, rekatom)?" Rekao je (Ibnu Abbas): "On je razuman (tj. On je pravnik - stručnjak koji zna šta radi)." PRIČAO NAM JE Amr, sin Abasa, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha, rekao je: čuo sam Humrana, sina Ebana, od Muavijeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: "Zaista vi zaista klanjate (jednu) molitvu (takvu) (a) zaista već smo se družili (sa) Vjerovijesnikom (tj. bili smo drugovi njemu), pomilovao ga Allah i spasio, pa nismo vidjeli njega (da) klanja nju (tu molitvu), i zaista već je zabranio njih dva (sprječavao je od njih dvojice)." Misli (na molitvu od) dva naklona (rekata) poslije popodneva (poslije ikindije namaza). GLAVA lijepih djela Fatime, bio zadovoljan Allah od nje (s njom). A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Fatima je gospodarica (prvakinja) žena stanovnika raja."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, sina Dinara, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Fatima je (jedan) odsječak (jedan komad mesa) od mene, pa ko je rasrdio (ko rasrdi) nju, rasrdio je mene (ko naljuti nju, naljuti mene)." GLAVA vrijednosti Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je Ebu Selemete: Zaista je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dana: "O Aišo! Ovo je Džibril daje čitati tebi (tj. iskazuje, izriče ti) pozdrav." (dakle: Pozdravlja te, Poselamljuje te Džibril.) Pa sam rekla: "Na njega (Njemu) pozdrav, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Vidiš (ono) što (ja) neću vidjeti (što ja ne vidim)." Hoće (ona, tj. Misli ona sa tim na) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Adem, izvijestio nas je Šubete, rekao je. - H - A pričao nam je Amr, izvijestio nas je Šubete od Amra, sina Murreta, od Murreta, od Ebu Musa Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bio je potpun (savršen) od mnogih ljudi (broj, dakle: Bilo je puno ljudi savršenih), a nije bio potpun (savršen po svome vjerskome ponašanju) od žena (niko) osim Merjeme, kćeri 'Imrana, i Asije, žene faraona. A vrijednost (dobrota) Aiše nad ženama je kao vrijednost popare (potkriže) nad ostalim jelom (ostalom hranom)." ("Serid" je jelo koje se pravi od hljeba i mesa, i u nekadašnjih Arapa je smatrano za najbolje jelo, pa je zbog toga načinjeno pomoću njega upoređivanje, uzeto je za primjer za upoređivanje.) PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Džafera, od Abdullaha, sina Abdurrahmana, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Vrijednost Aiše nad ženama (ove sljedbe) je kao vrijednost popare (potkriže) nad (ostalim) jelom." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdul-Vehhab, sin AbdulMedžida, pričao nam je Ibnu Avn od Kasima, sina Muhameda, da se Aiša razbolila (razboljela), pa je došao Ibnu Abbas (da je posjeti) pa je rekao: "O majko vjernika! Doći ćeš (ti) na preteču (tj. preteči) istine na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i na Ebu Bekra (tj. i doći ćeš Ebu Bekru)." (To jest: "Ne žalosti se što ćeš umrijeti jer ćeš doći njima dvojici, koji su u raju, pa ćeš prema tome i ti u raj." Smatra se da Ibnu Abbas r.a. nije ništa govorio o budućim i zagrobnim

stvarima proizvoljno nego na osnovu onoga što je čuo od Muhammeda a.s. dok je bio živ, pa ni ovo što je rekao Aiši r.a. nije, prema tome, rekao bez toga osnova.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hakema, čuo sam Ebu Vaila rekao je: Pošto je poslao Alija Ammara i Hasena ka Kufi zato (da) traži idjenje (odlazak) u boj (od) njih (od stanovnika Kufe), održao je govor (propovjed) Ammar, pa je rekao: "Zaista ja zaista znam da je ona (Aiša) njegova žena (žena Muhammeda a.s.) u ovozemnosti i posljednjem životu (tj. i na ovome i na drugome, budućem svijetu, životu), a ali (nego) Allah je stavio na iskušenje (kušnju) vas zbog (toga da se izjasnite o tome da li) ćete slijediti njega (Aliju), ili nju (Aišu)." (To se odnosi na borbu između Alije i Aiše, a ta borba se zove "vakatul-džemel", a bila je kod Basre.) PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je posudila (pozajmila na upotrebu, unaruč) od Esme (jednu) ogrlicu (đerdan), pa je propala (izgubila se ta ogrlica). Pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude od svojih drugova u traženje nje (ogrlice, tj. da traže ogrlicu). Pa je stigla njih (te ljude) molitva, pa su klanjali bez čišćenja (bez abdesta). Pa pošto su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, potužili su se (na) to k njemu. Pa je sišao odlomak upravljanja (k površini zemlje, tj. prašini - o korišćenju površine zemlje, prašine - da se njom očisti u nedostatku vode, dakle: da se uzme tejemmum). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nagradio te (Aišo) Allah dobrim (dobrom nagradom)! Pa tako mi Allaha nije sišla u tebe (tj. nije ti se dogodila nijedna nezgodna) stvar nikada (drukčije) osim (tako da) je učinio Allah tebi iz nje (neki) izlaz, i učinio je muslimanima u njoj (jedan) blagoslov." PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je bio u svojoj bolesti, počeo (je da) kruži u (među) svojim ženama (počeo je da obilazi svoje žene) i (da) govori: "Gdje ću ja sutra? Gdje ću ja sutra?" Pohlepom (Iz pohlepe, iz želje) na sobu Aiše (to je govorio). Rekla je Aiša: Pa pošto je bio (pošto bi bio) moj dan (red da dođe meni), smirio se je (smirio bi se). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Hammad, pričao nam je Hišam od svoga oca, rekao je: Bili su ljudi (običaja da) istražuju sa svojim poklonima dan Aiše (tj. Istraživaše, Raspitivaše se ljudi u koji je dan Muhammed a.s. kod Aiše, koji dan je posjećuje pa da u taj dan odnesu poklone Muhammedu a.s.). Rekla je Aiša: Pa su se skupile moje drugarice (tj. inoće) k Ummi Selemi, pa su rekle: "O Ummu Selemo! Tako nam Allaha zaista ljudi istražuju sa svojim poklonima dan Aiše, a zaista mi hoćemo (želimo to) dobro kao što hoće (želi) njega Aiša, pa zapovjedi (ti) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da (on) zapovjedi ljudima da poklanjaju

(poklone, da daju poklone) k njemu gdje god je bio (tj. gdje god on bude), ili gdje god je kružio (gdje god kruži, gdje god posjećuje)." Rekla je: Pa je spomenula to Ummu Selema Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekla je (Ummu Selema): Pa se okrenuo od mene. Pa pošto se vratio k meni, spomenula sam to njemu, pa se okrenuo od mene. Pa pošto je bio u trećoj (redi, smjeni, tj. u trećem danu kod mene po ustaljenom redu), spomenula sam njemu (to), pa je rekao: "O Umu Selemo! Ne uznemiruj me u Aiši (Na uznemiravaj me u vezi Aiše), pa (jer) zaista ono tako mi Allaha nije sišla (sašla) na mene (tj. meni Božija) objava, a ja sam u pokrivaču (ijedne) žene od vas osim nje (osim Aiše)." (Veli se da se sa ovim hadisom završava prva polovina Buharijinoga Sahiha.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA OPISA VJEROVIJESNIKA pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Umera, sina Seida sina Ebu Husejna, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa, rekao je: Klanjao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, popodnevnu molitvu (ikindiju), zatim je izašao (da) ide. Pa je vidio Hasena (da) se igra sa djecom, pa (ga) je ponosao (nosio, ponio ga je) na svome ramenu i rekao je -: "Sa mojim (tj. svojim) ocem (bi ga otkupio; ili: Tako - bi žrtvovao - moga oca - za njega) sličan je Vjerovijesniku, nije sličan Aliji!" A Alija se smije (na te riječi). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ismail od Ebu Džuhajfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a bio je Hasen (takav da) je sličan njemu. PRIČAO JE MENI Amr, sin Alije, pričao nam je Ibnu Fudajl, pričao nam je Ismail, sin Ebu Halida, rekao je: čuo sam Ebu Džuhajfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a bio je Hasen, sin Alije - na njih dvojicu pozdrav (spas, mir)! - (takav da) sliči njemu. Rekao sam Ebu Džuhajfetu: "Opiši ga meni!" Rekao je: "Bio je bijel, već se je prosijedila (njegova kosa). I zapovjedio je (da se dadne, da se da) nama, Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kao dar) trinaest (ženskih) deva." Rekao je: "Pa se uzeo (tj. Pa je umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prije (nego je bio slučaj) da uzmemo njih (deve u posjed)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Vehba Ebu Džuhajfeta Suvaije (Suvaijevića), rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio sam (jednu) bjelinu ispod njegove donje usne, podusnicu (sijedu, jer dlake ispod donje usne zovu se izrazom "elanfekatu", pa u nedostatku drugoga izraza, to je prevedeno sa izrazom "podusnica", jer se dlakama više gornje usne, dok još nisu postale velike, rekne nausnice, a kad porastu onda su brkovi). PRIČAO JE NAMA 'Isam, sin Halida, pričao nam je Hariz, sin Usmana da je on pitao Abdullaha, sina Busra, druga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da li si vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je bio star (starac)?" Rekao je: "Bile su u njegovoj podusnici (neke, nekolike) dlake bijele." PRIČAO JE MENI Ibnu Bukejr, rekao je: pričao mi je Lejs od Halida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Rebi'ata, sina Ebu Abdurahmana, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika (da) opisuje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

Bio je srednjega stasa (rasta) od ljudi, nije dugačak (u visinu), a ni kratak (nizak), blistave (sjajne) boje, nije bijel blijed (bijelo-blijed, sasvim bijel kao kreč), a ni crven (ili: crnomanjast, smeđ). Nije kovrčav, kudrav, a niti gladak, valovit (tj. Nije mu kosa bila posve kovrčasta, a ni sasvim glatka i polegnuta, ravna). Spustila se na njega (tj. njemu objava od Uzvišenoga Allaha), a on je sin (tj. a on ima) četrdeset (godina), pa je ostao u Meki (poslije objave) deset godina objavljuje se na njega (njemu), a u Medini deset godina. I nije u njegovoj glavi i njegovoj bradi (bilo ni) dvadeset dlaka bijelih. Rekao je Rebi'ate: Pa sam vidio (neke) dlake od njegove dlake pa kada li ono crvene (boje)! Pa sam pitao, pa se reklo: "Pocrvenilo je (to) od (izvjesnoga) mirisa (tj. izvjesne masti, pomade mirišljive koja je bila crvene boje, a kojom je mazao dlaku)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik, sin Enesa, od Rebi'ata, sina Ebu Abdurahmana, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo njega (da) govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) nije dugački jasni (tip, tj. nije vrlo dugački tip čovjeka), a ni kratki (tip), a ni bijeli blijedi, a nije crveni (ili: crnomanjast, smeđi sasvim). I nije (njegova kosa) kovrčavi, kudravi, a ni glatki (tip sasvim). Poslao je njega Allah na glavi (tj. na vrhuncu, na završetku, kraju) četrdeset godina (njegova života), pa je stanovao (ostao) u Meki deset godina, a u Medini deset godina. Pa je usmrtio njega Allah, a nije (bilo) u (na) njegovoj glavi i njegovoj bradi dvadeset bijelih dlaka. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Seida, Ebu Abdullah, pričao nam je Ishak, sin Mansura, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a (da) govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, najljepši (od svih) ljudi licem (u licu) i najljepši (od) njega (od ljudstva svega) ćudi (po ćudi, tj. bio je najljepši čovjek po ljepoti lica i po ljepoti ćudi, naravi). Nije dugi jasni (tj. Nije jasno dugi-dug, sasvim dugi), a ni kratki (tip čovjeka po rastu, stasu). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Hemmam od Katadeta, rekao je: Pitao sam Enesa: "Da li je bojio (farbao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svoju sijedu kosu)?" Rekao je: "Ne. Bilo je (sijedih dlaka u njega) samo (jedna) stvar (tj. samo nešto) u njegove dvije sljepoočnice (ili: u njegove dvije solufe, u njegova dva solufa - solufima, zaliscima, dijelovima kose koja se spušta na sljepoočnice)." PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, srednjega rasta, dalekoga (tj. širokoga prostora) što je između (njegova) dva ramena. Imao je kosu (koja) dopire mekom dijelu njegova dva uha. Vidio sam ga u (jednoj) crvenoj kabanici (ogrtaču), (i) nisam vidio (nijedne) stvari nikada ljepše od njega. (Dakle: Nisam vidio nikada ništa ljepše od njega ili nikoga ljepšeg od njega.)

Rekao je Jusuf, sin Ebu Ishaka, od svoga oca: ..... do njegova dva ramena (je dopirala njegova kosa - a ne do mekoga dijela njegova uha). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zuhejr od Ebu Ishaka, rekao je: Upitao se je Bera': "Da li je bilo lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kao sablja (sjajno)?" Rekao je: "Ne, nego kao Mjesec." PRIČAO NAM JE Hasen, sin Mansura, Ebu Alija, pričao nam je Hadždžadž, sin Muhameda, Aaver (koji je stanovao) u (gradu) Massisi (Massisatu), pričao nam je Šubete od Hakema, rekao je: čuo sam Ebu Džuhajfeta, rekao je: Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (na) podnevnoj vrućini (žegi) k dolini (tj. do doline, u dolinu mekansku), pa se očistio (radi molitve, klanjanja - uzeo abdest), zatim je klanjao podne dva naklona (dva rekata) i popodnev dva naklona (i ikindiju dva rekata), a pred njim je (bio jedan) štap (kao zastor, zavjesa). A povećao je u njemu (u ovom pričanju) Avn od svoga oca Ebu Džuhajfeta; rekao je: Prolazaše (Prolazili su) iza nje (iza toljage, štapa izvjesni) prolaznici. I ustali su (izvjesni) ljudi, pa su počeli (da) uzimaju njegove dvije ruke pa (da) potiru (da taru) s njima svoja lica. Rekao je: Pa sam uzeo za njegovu ruku pa sam stavio nju na svoje lice, pa kada li je ona studenija od snijega, a ljepša mirisom od mošusa (mosuša, tj. ....., a ljepše miriše od mošusa, mosuša). PRIČAO NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najdarežljiviji (od sviju, od svih) ljudi, a najdarežljiviji (najdarežljivije vrijeme u njegovoj darežljivosti je ono) što biva u ramadanu (ramazanu mjesecu - dakle: za ramazan) kada sreta (susreće) njega Džibril (češće). A bio je (običaja anđeo-melek) Džibril - na njega pozdrav (ili: njemu spas, ili: njemu mir)! (da) sreta (susreće) njega u svakoj noći od ramadana (za vrijeme ramazana), pa izučava (zajedno s) njim Kur'an (ili: pa preslušava, preslišava ga Kur'an, sluša ga kako ga on čita-uči napamet, naizust). Pa zaista (tada) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, darežljiviji sa dobrom od poslanoga (poslatoga) vjetra (sa kišom). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Abdurrezzak, pričao nam je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Ibnu Šihab od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na nju (tj. ušao njoj) veseo, sjaje se crte njegova lica, pa je rekao: "Zar nisi čula šta je rekao (izvjesni, poznati) Mudlidžija (Mudlidžović) za Zejda i Usameta - a vidio je stopala (noge, nogu) njih dvojice: "Zaista neke (od) ovih nogu su od nekih (jedne od drugih, stopala su jedna od drugih)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Abdurrahmana, sina Abdullaha sina Kaba, da je Abdullah, sin Kaba, rekao: čuo sam Kaba,

sina Malika (da) priča (o svome slučaju) kada je izostao od Tebuka (tj. od pohoda na Tebuk), rekao je: Pa pošto sam pozdravio na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (tj. Pa pošto sam pozdravio Allahovoga poslanika a.s.), a on je (bio u stanju takvoga raspoloženja da) se sjaji njegovo lice od (njegova) veselja. A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) kada se veselio (obeselio, obradovao zbog nečega), zasvijetlilo (zasjajilo) bi se njegovo lice, čak (tako) kao da je ono komad Mjeseca, i mi poznavasmo to od njega (tj. primjećivasmo to na njemu). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Amra, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Poslao sam se (Poslan sam) od najboljih stoljeća (tj. od najboljih pokolenja, pokoljenja, naraštaja, generacija) sinova Adema (tj. ljudi, ljudskih pokolenja), stoljećem pa stoljećem (tj. od stoljeća do stoljeća, stoljeće po stoljeće) dok sam bio od (ili: iz ovoga) stoljeća koje je (to što) sam bio u njemu." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spuštaše (puštaše na čelo, niz čelo) svoju kosu. A idolopoklonici rastavljaše svoje (kose) glave (tj. razdjeljivaše na dvije strane), pa pripadnici Knjige (Biblije, tj. Židovi i kršćani) spuštaše (kose) svojih glava (na čelo, niz čelo). A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, voljaše slaganje pripadnika (tj. sa pripadnicima) Knjige (nego sa idolopoklonicima) u (onome) što se nije (bilo) zapovjedilo (njemu) u njemu sa stvari (tj. u onome što se njemu nije bilo zapovjedilo o njemu ništa). Zatim je (poslije) rastavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju glavu (tj. kosu svoje glave). PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ebu Vaila, od Mesruka, od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Nije bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bezobrazan, a ni (onaj) koji nastoji da bude bezobrazan (u govoru lošem), i govoraše (i govorio je): "Zaista (jedan od) najboljih od vas je najljepši (od) vas (po) ćudima (po naravima)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Nije se dalo da bira poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između dvije stvari (ovozemaljske koju hoće, koju smatra za bolju, pa da je drukčije postupio) osim (tako da) je uzeo lakšu (od) njih dvije (sve dotle) dok nije (neka ta stvar) bila grijeh, pa ako je bila (kakav) grijeh, bio je najdalji (od svih) ljudi od nje. I nije se osvećivao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog svoje osobe (ličnosti ni u kojem slučaju), osim da se oskrnavi Svetost Allaha (tj. osim da se naruši poštovanje, poštivanje Allaha), pa (da) se osveti radi (ili zbog) Allaha za nju (za Allahovu Svetost, za narušavanje poštivanja Allahovoga). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Nisam dotaknuo (nikakve) svile, a ni brokata mekšega od dlana Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a niti sam mirisao (omirisao nikakav, ikakav) miris nikada, ili zadah (mirišljivost) nikada bolji od mirisa, ili zadaha (mirišljivosti) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Katadeta, od Abdullaha, sina Ebu Utbeta, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, žešći stidom (tj. stidljiviji) od djevojke (djevice) u njezinom zastoru (tj. u njezinoj za nju pregrađenoj zastorima pregradi u jednom dijelu kuće, na jednoj strani kuće). PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Jahja i Ibnu Mehdija, njih dva su rekla: pričao nam je Šubete slično njemu (navedenom hadisu dodavši u pričanju još i ovo): .... i kada je mrzio (neku, jednu) stvar, poznavalo se (to) u (na) njegovom licu. PRIČAO JE MENI Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šubete od Aameša, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Nije kudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nikakvo) jelo nikada. Ako je želio (volio) njega, jeo ga je; a ako ne, ostavio ga je (ostavio bi ga). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Bekr, sin Mudara, od Džafera, sina Rebi'ata, od Aaredža, od Abdullaha, sina Malika, (on) je sin Buhajnete, Esdije, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ničičio (padao ničice, činio sedždu) raspuknjivao (tj. bio bi pravio otvor, pravio bi otvor, razmak) između svoje dvije ruke čak (toliko da mi) vidimo njegova dva pazuha. Rekao je: A rekao je Ibnu Bukejr: pričao nam je Bekr: ..... (da vidimo) bjelinu njegovih dvaju pazuha. PRIČAO NAM JE Abdul-Aala, sin Hammada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ne podizaše svoje dvije ruke (ni) u (jednoj) stvari od svoje molbe (dove, molitve) osim u traženju napajanja (kišom, tj. osim u molitvi koju je upućivao Uzvišenom Allahu za kišu), pa zaista on (u toj molitvi) podizaše svoje dvije ruke čak (toliko da) se vidi (da se pokazivaše) bjelina njegovih dvaju pazuha. PRIČAO NAM JE Hasen, sin Sabbaha, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam je Malik, sin Migvela, rekao je: čuo sam Avna, sina Ebu Džuhajfeta, (da) je spominjao od svoga oca, rekao je: Odbio (Dao) sam se k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio (dakle: Naiša sam pored Muhammeda a.s.), a on je u (mekanskoj prostranoj) dolini u kupoli (tj. u jednom šatoru sa kupolom) u podnevnoj vrućini. Izašao je Bilal pa je dozivao (ezanio je) za molitvu, zatim je unišao, pa je izvadio (tj. iznio) višak vode za čišćenje (od abdesta) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su pali (navalili izvjesni) ljudi na njega (da) uzimaju od njega (tu vodu). Zatim je unišao pa je izvadio (iznio izvjesnu) toljagu (štap). I izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kao da ja (sada) gledam k sjaju (ka svjetlucanju) njegovih dviju cjevanica (golijeni, nogu ispod koljena). Pa je zabo (udario u zemlju tu) toljagu (štap), zatim je klanjao podne dva naklona (dva rekata) i popodnev (ikindiju) dva naklona (dva rekata), (a tada) prolazi ispred njega magarac i žena.

PRIČAO JE MENI Hasen, sin Sabbaha, Bezzar, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pričaše pričanjem (takvim) da je brojio njega brojač (određeni), zaista bi ga izbrojio (tj. da je brojio, brojao brojač riječi njegova pričanja, njegova govora, mogao bi ih prebrojiti - a to će reći da nije brzo i neprekidno govorio, kao što će se odmah navesti u idućem tekstu). A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba da je on rekao: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, od Aiše da je ona rekla: "Zar neće začuditi (ili: Zar ne čudi) tebe otac omsice (tog-i-tog)?" (Veli se da se pod tim misli na Ebu Hurejreta.) "Došao je, pa je sjeo k strani (tj. uz stranu) moje sobe priča (tj. pričajući) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, daje čuti meni to (tako da ja to čujem), a (ja Allaha) slavljah (slavim). Pa je ustao prije (nego) da izvršim moje (svoje) slavljenje, a da sam stigla njega, zaista bih odbila njemu (da potvrdim, da primim njegovo nizanje i neprekidno pričanje hadisa jednoga za drugim jer znam) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ne nizaše (svoga) pričanja kao (ovo) vaše nizanje." GLAVA: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) spava njegovo oko, a ne spava njegovo srce (u vrijeme kad mu spava oko). Predao je njega (taj hadis) Seid, sin Mina-a, od Džabira, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Seida Makburije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, da je on pitao Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: "Kako je bila (Kakva je bila) molitva poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u ramazanu?" Rekla je: "Ne povećavaše u ramazanu, a ni u (drugome mjesecu) osim njega nad jedanaest (11) naklona (rekata). Klanja četiri naklona, (rekata) pa ne pitaj o njihovoj ljepoti i njihovoj duljini. Zatim (opet) klanja četiri, pa ne pitaj o njihovoj ljepoti i njihovoj duljini, zatim klanja tri (rekata). Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Spavaš (li) prije (nego) da obaviš neparnu molitvu (vitr-molitvu, vitr-namaz pred kraj noći)?" Rekao je: "Spava moje oko, a neće spavati (tj. a ne spava) moje srce." PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Šerika, sina Abdullaha sina Ebu Nemira, čuo sam Enesa, sina Malika (da) priča nama od (tj. o) noći (u kojoj) se noću putovalo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, od bogomolje Kabe. Došla su trojica ljudi prije (nego) da se objavi njemu (k njemu Muhamedu a.s.), a on je spavač (a on spava) u bogomolji svetosti (ležeći on između Hamze i Džafera, među njima dvojicom), pa je rekao prvi (od) njih (trojice): "Ko je (od) njih on (Muhammed)?" Pa je rekao srednji (od) njih (od one trojice ljudi koji su došli): "On je najbolji njih (od njih)." A rekao je zadnji (od) njih: "Uzmite najboljega

(od) njih." Pa je bila ta (tj. Pa je bila sva priča ta riječ, taj razgovor te noći, i više se nije drugo ništa desilo). Pa nije vidio njih (više sve dotle) dok su došli (jedne) druge noći u (onome) što vidi njegovo srce. A Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je (takav da) su spavačice (tj. da spavaju) njegove dvije oči (njegova dva oka spavaju), a ne spava njegovo srce. I takođe (svi Božiji) vjerovijesnici su (takvi bili da) spavaju njihove oči, a ne spavaju njihova srca. Pa je upravljao njemu (tj. Pa se starao o njemu, vodio je brigu o njemu - o Muhammedu a.s.) Džibril, zatim se popeo sa njim k nebu.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA POHVALNIH DJELA (djela koja služe na ponos i diku onoga koji ih je izveo, učinio i po kojima je postao poznat, čuven - i GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "O ljudi! Zaista Mi smo stvorili vas od (jednoga) muškarca i (jedne) ženske i učinili smo vas narodima (kao narode) i plemena zato (da) se međusobno upoznajete, zaista najplemenitiji vas kod Allaha je najbogobojazniji (između) vas....", i Njegovoga govora ".... i čuvajte se Allaha koji je (taj što) se međusobno molite s Njim i (čuvajte se) rodbina (svojih da ne bi prekinuo neko od vas odnose sa svojom rodbinom), zaista Allah je bio (uvjek) nad vama pazitelj.", i šta se zabranjuje od tvrdnje(ili: od tužbe) predislamlja. "Eššu'ubu" je daleko srodstvo, a "el-kabailu" je niže (ispod, tj. bliže od) toga. PRIČAO NAM JE Halid, sin Jezida, Kahilija, pričao nam je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, "..... i učinili smo vas (kao) narode i plemena zato (da) se međusobno upoznajete....", rekao je: Narodi su velika plemena, a plemena su rodovi. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je Seid, sin Ebu Seida, od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Reklo se je: "O poslaniče Allaha! Ko je najplemenitiji (od) ljudi?" Rekao je: "Najbogobojazniji (od) njih." Rekli su: "Nije od (tj. o) ovome (da) pitamo tebe." Rekao je: "Pa Jusuf je vjerovijesnik Allaha." PRIČAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Kulejb, sin Vaila, rekao je: pričala mi je pastorka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Zejneba, kći Ebu Selemeta. Rekao je: Rekao sam njoj: "Da li si mislila (tj. Da li misliš za) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da li (je on) bio od Mudara (arapskoga poznatoga plemena)?" Rekla je: "Pa od koga (drugoga plemena) je bio osim od Mudara od Nadrovića Kinanetov (doslovno: od Mudara od sinova Nadra, sina Kinaneta)?!" PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Kulejb, pričala mi je pastorka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i mislim (za) nju, Zejnebu (da) je rekla: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tikvu, i zelene ćupove, i sudove prevučene smolom i zasmoljene sudove (sudove premazane smolom). I rekao sam njoj: "Izvijesti me (o tom), od koga je bio, Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od Mudara je (li on) bio?" Rekla je: "Pa od koga je bio (Pa od koga bi bio drugoga plemena) osim od Mudara? Bio je (on) od djece Nadra, sina Kinaneta."

PRIČAO JE MENI Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džerir od Umareta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Naći ćete ljude (kao) rudnike (tj. korijene, izvore dobra i zla), (a) najbolji (od) njih u predislamlju su najbolji (od) njih (i) u Islamu kada su znali (tj. kada oni znaju, kad razume, razumju vjerske propise, kada postanu pravnici). I naći ćete najboljega (od) ljudi (tj. najboljega čovjeka) u (ovom) poslu (tj. u poslu upravljanja i zapovjedništva, rukovođenja) najžešćega (od) njih za njega odvratnošću (tj. ko, koji najviše mrzi taj posao i neće da ga se prihvati lako, lahko). I naći ćete (kao) najgorega (od) ljudi vlasnika dva lica (tj. dvoličnjaka, licemjerca, licemjera) koji dolazi ovima sa (jednim) licem, i dolazi ovima (drugima) sa (jednim drugim) licem." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Mugirete od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ljudi su pristaše (pristalice) Kurejševića u ovome poslu (tj. u stvari upravljanja, rukovođenja), njihov musliman je pristalica (sljedbenik) njihovom muslimanu, a njihov nevjernik je pristalica njihovom nevjerniku (ili: njihovoga nevjernika). I ljudi su rudnici (korijeni, izvori dobra i zla), (a) najbolji (od) njih u predislamlju su najbolji (od) njih (i) u Islamu kada su znali (kada znaju, kada su razumjeli - kada razumiju islamske propise, kada su postali - kad postanu pravnici). Naći ćete (jednoga) od najboljega (od svih) ljudi najžešćega (od) njih odvratnošću za ovaj posao (za ovu stvar, tj. ko najviše mrzi da bude neki upravljač, zapovjednik, glavni rukovodilac) do (da) padne u njega." (Riječi "do da padne u njega", ili "dok padne u njega", tumače se na razne načine. Kad postane upravljač, prestane mrziti da bude upravljač i rukovodilac. Ili kada postane protiv svoje volje upravljač, treba da prestane mrziti tu dužnost i treba joj se posvetiti da bi savjesno upravljao na opću korist i dobro. I tako dalje..... .) GLAVA. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, pričao mi je Abdul-Melik od Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da je on bio upitan o značenju kur'anskih riječi): ".... osim ljubav u (vezi) najbližih....", rekao je (Tavus): Pa je rekao Seid, sin Džubejra (da to znači): "Najbližih (rođaka) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao (Ibnu Abbas k Seidu): "Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio tako u mnogim rodbinskim vezama da) nije bio (nijedan) rod (plemenski ogranak) od Kurejša (Kurejševića cijelog velikog plemena drukčije) osim (tako), a za njega je (tj. a on je imao) u njemu (neko) srodstvo, pa je sišla (objava) na njega (tj. njemu, i u toj se objavi njemu naređuje da on od svojih sljedbenika ne traži nikakve nagrade, i ništa drugo) "osim (to) spoje srodstvo (tj. da imaju lijepe odnose prema srodstvu koje postoji) između mene i između vas."." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Kajsa, od Ebu Mesuda dopire s njim Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Odavde su došle (tj. doći će izvjesne) kušnje (iskušenja, smutnje; ili: bune, pobune) prema istoku (pokazujući rukom to je rekao). A napuštanje (ostavljanje, ohlađenje u odnosima) i grubost srca je u (tj. među onima) koji mnogo viču (vrlo se deru), stanovnika (tj. vlasnika kamiline, devine) dlake, kod korijena (korjenova) repova deva i krava u (plemenu) Rebiate i (plemenu) Mudar." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio je mene Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ponos (Gordost) i oholost je u (tj. među onima) koji mnogo viču (vrlo se deru), stanovnika (tj. vlasnika devine) dlake, a smirenost (spokojstvo) je u (među) stanovnicima (tj. vlasnicima) brava; a vjerovanje je jemensko i mudrost je jemenska." Rekao je Ebu Abdullah: Nazvala se (ta država imenom) Jemen zato (što) je zaista ona od desnice Kabe (na desnoj strani Kabe), a Še'm (Šam, Sirija) je od ljevice Kabe. A (riječ) "elmeš'emetu" je (isto što i) "el-mejseretu": lijeva strana (A znači i: nesretnost). A lijeva ruka je (tj. naziva se još i) "esšu'ma". I lijeva strana je (naziva se) "el-eš'emu". GLAVA lijepih djela (plemena) Kurejš. ("Menakibu" znači i: vrline, vrijednosti, osobine, lijepa svojstva, plemenita djela i poslovi i slično.) PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: Bio je (običaja) Muhamed, sin Džubejra sina Mut'ima, (da) priča da je ono doprlo Muaviji (do ušiju), a on je kod njega (tj. A Muhamed Džubejrov je u tom času nalazio se kod Muavije) u (jednom) izaslanstvu od Kurejša, da Abdullah, sin Amra sina Asa, priča da će ono biti (jedan, nekakvi, neki) vladar od (iz plemena) Kahtana (Kahtanovića), pa se rasrdio Muavija, pa je ustao, pa je pohvalio (izrekao pohvalu) na Allaha sa (onim načinom) što je On pripadnik njega (tj. kako doliči, pripada Njemu -Bogu da se zahvala izrekne), zatim je rekao: "Što se tiče poslije (toga), pa zaista ono doprlo je meni da (neki) ljudi od vas pričaju (nekakva) pričanja (koja) nisu u knjizi Allaha, a niti se prenose od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa ti su vaše neznalice, pa čuvajte se maštanja (praznih želja) koja zavode svoje pripadnike (tj. one koji ta maštanja maštaju), pa (tj. jer) zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista ovaj posao (tj. posao i stvar upravljanja i rukovođenja - halifat) je u Kurejšu (tj. ima da bude među Kurejševićima), neće biti neprijatelj njima (u vezi toga ni) jedan (čovjek, a da će drukčije proći) osim (tako da) je strmoglavio (tj. da će strmoglaviti) njega Allah na njegovo lice dokle god (oni Kurejševići) su uspostavljali (dok god uspostavljaju, podižu ovu) vjeru (vjeru Islam)." PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Asim, sin Muhameda, rekao je: čuo sam moga (svoga) oca (da priča) od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neprestano će biti ovaj posao (ova stvar vrhovnoga upravljanja, rukovođenja muslimanima, tj. hilafet, halifat) u Kurejševićima (u Kurejševića sve dotle) dok je ostalo od njih dvojica (tj. dok budu postojala od njih dva čovjeka)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba, od Džubejra, sina Mutima, rekao je: Išao sam ja i Usman, sin Affana, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Dao si Mutalibovićima, a ostavio si nas, a mi i oni od tebe (tj. u odnosu na tebe) samo smo u jednome stepenu (srodstva)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Hašimovići i Muttalibovići su samo jedna stvar (su samo jedno)." A rekao je Lejs: Pričao mi je Ebul-Esved Muhamed od Urveta, sina Zubejra, rekao je: Otišao je Abdullah, sin Zubejra, sa (nekim) ljudima od Zuhretovića k Aiši, a bila je najnježnija stvar (a bila je ona najnježnija) zbog njihovoga srodstva od poslanika (tj. prema poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Sada. - H - Rekao je Jakub, sin Ibrahima: Pričao nam je moj otac od svoga oca; rekao je: pričao mi je Abdurahman, sin Hurmuza, Aaredž od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kurejševići, i Pomagači, i Džuhejnetovići, i Muzejnetovići, i Eslemovići, i Ešdžeovići i Gifarovići su moji zaštitnici (pokrovitelji), nije za njih (tj. nema ni njima, ni oni nemaju nikakvoga drugoga) zaštitnika (pokrovitelja) osim Allaha i Njegova poslanika." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ebul-Esved od Urveta, sina Zubejra, rekao je: Bio je Abdullah, sin Zubejra najdraži čovjek k Aiši poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra. A bio je (Abdullah) najdobročinstveniji (od svih) ljudi za nju (njoj - Aiši), a (ona) ne zadržavaše (nijedne) stvari (ništa kod sebe) od (onoga) što je došlo njoj od hrane Allaha (od opskrbe i dara Božijega), milodarila je (tj. davala je, davala bi sve kao milostinju). Pa je rekao Ibnu Zubejr: "Treba da se uzme na (tj. za) njezine dvije ruke (tj. treba je spriječiti, staviti je pod tutorstvo, starateljstvo kao rasipnicu)." Pa je rekla: "Zar će se uzeti na (za) moje dvije ruke? Na mene je (jedan) zavjet ako sam govorila njemu (tj. ako s njim progovorim, ako budem govorila s njim)." Pa je tražio zauzimanje (zagovaranje) k njoj (tj. kod nje) sa ljudima (nekima) od Kurejševića i sa ujacima (dajidžama, tj. preko nekih Kurejševića i preko ujaka, dajidža) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naročito, pa se spriječila (tj. pa je odbila da se izmiri, pomiri, progovori s njim). Pa su rekli njemu Zuhrijevići, ujaci (dajidže) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; od njih (tj. između njih) Abdurrahman, sin Esveda sina Abdu Jegusa, i Misver, sin Mahremeta: "Kada smo zatražili (tj. Kada zatražimo) dozvolu (mi da nas primi ona), pa baci se (ubaci se na njezinu) zavjesu (zastor bez traženja dozvole i bez razmišljanja, iznenadno, iznenada)." Pa je (to) učinio. Pa je poslao k njoj za deset vratova (tj. deset robova) pa je (ona)

oslobodila njih. Zatim je neprestano oslobađala njih dok je (tj. čak je) doprla (do broja) četrdeset, i rekla je: "Voljela sam (tj. Voljela bih) da sam zaista ja učinila (tj. tačno odredila) kada sam se zaklela (jedan) posao (u određenom iznosu i količini da) ću učiniti njega, pa (da) svršim njega (da izvršim, da se razdužim od njega)." (Pošto je zavjet učinila neodređeno, nije bila sigurna je li ga izvršila iako je za njegovo prekršenje oslobodila više od četrdeset robova. Bojala se da nije to dovoljno za iskupljenje njezinoga zavjeta, neodređeno izrečenoga.) GLAVA: Sišao je Kur'an u jeziku (na jeziku, narječju) Kurejševića. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Ibnu Šihaba, od Enesa da je Usman pozvao Zejda, sina Sabita, i Abdullaha, sina Zubejra, i Seida, sina Asa, i Abdurrahmana, sina Harisa sina Hišama, pa su (oni) prepisali njih (stranice, listove Hafsine) u zbirke (tj. u primjerke). I rekao je Usman (ovoj) grupi Kurejševićima (Kurejševića i to) trojici (tj. Abdullahu, Seidu i Abdurahmanu - jer Zejd Sabitov nije bio Kurejšević): "Kada ste se protivili (tj. Kada se ne složite) vi i Zejd, sin Sabita u (nekoj) stvari od Kur'ana (prilikom prepisivanja), pa napišite ga u jeziku (u narječju) Kurejševića, pa sišao je (tj. jer je sišao) samo u njihovom jeziku." Pa su učinili to. GLAVA pripisivanja (stanovnika) Jemena k Ismailu (sinu Ibrahima a.s.). Od njih je Eslem, sin Efsa-a sina Hariseta sina Amra sina Amira, (a misli se na Eslema) iz (od) Huza'ata (za razliku od Eslema iz druga dva plemena, ili plemenska ogranka). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Jezida, sina Ebu Ubejda, pričao nam je Selemete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (neke) ljude (narod) od Eslema (plemena, plemenskog ogranka da ih promatra kako) se oni bore međusobno u (izvjesnom) trgu (čaršiji - bore se, natječu se u gađanju strijelicama), pa je rekao: "Gađajte, sinovi Ismaila, pa (jer) zaista vaš otac je bio (veliki) strijelac, i ja sam sa omsićima (sa sinovima omsice - tih-i-tih, tj. uz ovu stranku)." Za jednu (od te) dvije grupe (skupine bio se opredijelio Muhamed a.s.). Pa su (se) sustegnuli (uhvatili se) za svoje ruke (natjecatelji druge grupe, tj. odustali su od natjecanja). Pa je rekao: "Šta je za njih (Šta je njima)?" Rekli su: "A kako (da) gađamo, a ti si sa omsićima (a ti si sa samo sa tom grupom)?" Rekao je: "Gađajte, a ja sam sa vama svakim (od) vas (sa svima vama)."

GLAVA. PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis od Husejna, od Abdullaha, sina Burejdeta, pričao mi je Jahja, sin Jamera da je Ebul-Esved Dilija pričao njemu od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nije od čovjeka (nijedan, tj. Nije niko ko) je tvrdio sebe (da pripada nekome drugom) osim svoga oca (osim svome ocu), a on zna njega, (niko takav nije drukčije prošao) osim (tako da) je bio nevjernik (tj. postao je nevjernik). A ko se tvrdi (pripisuje se nekom) narodu (što) nije za njega u njima (što nema njemu u njima nikakvoga) porijekla, pa neka smjesti (pripravi) sebi svoje sjedište od Vatre (tj. u Vatri). PRIČAO NAM JE Alija, sin Ajjaša, pričao nam je Hariz, rekao je: pričao mi je AbdulVahid, sin Ubejdulaha, Nasrija, rekao je: čuo sam Vaileta, sina Eska'a (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od najvećih laži (izmišljotina) je (to) da tvrdi (za sebe, da se pripisuje, izjašnjava izvjesni) čovjek ka (nekome drugome) osim svoga oca (osim svome ocu), ili (da) pokazuje svome oku (ono) što nije vidjelo (oko, tj. da on priča da je u snu vidio ono što nije vidio), ili (da čovjek) govori na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je poslanik Allaha rekao ono) što (on) nije rekao." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad od Ebu Džemreta, rekao je: čuo sam Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Došlo je izaslanstvo (plemena) Abdul-Kajsa na poslanika (tj. k poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Zaista ovaj (naš) ogranak plemena od (plemena) Rebi'ata (misli se na Abdulkajsoviće, u takvom je položaju da) su se već ispriječili između nas i između tebe nevjernici (plemena) Mudara, pa nismo (u mogućnosti da) dospijevamo (dolazimo) k tebi osim u svakom svetome mjesecu, pa da si zapovjedio nama za (neki) posao (da) uzmemo njega od tebe i priopćimo ga (onome) ko je iza nas." Rekao je: "Zapovijedam vam za četiri (stvari), a zabranjujem vam četiri (stvari - zapovjedam vam): vjerovanje u Allaha, (koje se sastoji u) svjedočenju da nema božanstva osim Allah (Allaha), i klanjanje molitve, i davanje (obavezne) milostinje (zekata) i da izvršite k Allahu petinu (onoga) što ste zaplijenuli (zaplijenili u ratu od svojih neprijatelja); a zabranjujem vam (sudove u kojima ste pravili opojna pića bez obzira kakvi ti sudovi bili) od tikve, i zeleni ćupova, i kadanja (stupa, tj. drvenih suda izdubljenih u deblu ili panju) i zasmoljenih (zemljanih suda)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, od Salima da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori, a on je na govornici: "Zar ne (Pazite)! Zaista (izvjesno) iskušenje (smutnja, pobuna) je evo ovdje!" Pokazuje (tj. Pokazujući pri izgovaranju tih riječi) k (izvjesnom) istoku odakle izlazi (rađa se) rog (izvjesnoga) sotone.

GLAVA spominjanja (plemena) Eslema, i Gifara, i Muzejneta, i Džuhejneta i Ešdže'a. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Sada, sina Ibrahima, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kurejševići, i Pomagači, i Džuhejnetovići, i Muzejnetovići, i Eslemovići, i Gifarovići i Ešdžeovići su moji zaštitnici (pokrovitelji, tj. pomagači), nije za njih (tj. nemaju oni drugoga nikakvoga) zaštitnika osim Allaha i Njegovoga poslanika." PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Gurejra, Zuhrija, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, od svoga oca, od Saliha, pričao nam je Nafi' da je Abdullah (Umerov) izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao na govornici: "Gifarovići. Oprostio Allah njima! (Ili: Oprostio je Allah njima.). A Eslemovići. Sklopio mir s njima Allah! (Ili: Sklopio je mir s njima Allah.). A Usajjetovići. Bili su nepokorni Allahu i Njegovom poslaniku." PRIČAO JE MENI Muhamed, izvijestio nas je Abdul-Vehhab Sekafija od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Eslemovići. Sklopio mir s njima Allah (Ili: Sklopio je mir s njima Allah.). A Gifarovići. Oprostio Allah njima! (Ili: Oprostio je Allah njima.)." PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan. A PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Mehdija od Sufjana, od Abdul-Melika, sina Umejra, od Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, od njegovoga oca, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li ste mislili ako su bili (tj. ako su plemena) Džuhejnetovići, i Muzejnetovići, i Eslemovići i Gifarovići bolji od Temimovića, i Esedovića, i od sinova Abdullaha sina Gatafana (tj. od Abdullahovića Gatafanovih) i od sinova Amira sina Sa'sa'ata (i od Amirovića Sa'sa'atovih)?" Pa je rekao (jedan) čovjek: "Propali su i štetovali su." Pa je rekao: "Oni su bolji od Temimovića, i od Esedovića, i od Abdullahovića Gatafanovih i od Amirovića Sa'sa'atovih." (Veli se da su proglašeni za bolje zbog toga što su primili prije Islam nego ovi drugi i zbog toga što su nježnijega srca i plemenitijih ćudi pripadnici tih plemena.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Muhameda, sina Ebu Jakuba, rekao je: čuo sam Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, od njegova oca (tj. da priča od svoga oca) da je Akra', sin Habisa rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Slijedili su (tj. Slijede) te samo kradljivci hodočasnika (tj. oni koji su otprije krali, potkradali hodočasnike" - a ti kradljivci su bili) od Eslemovića, i Gifarovića, i Muzejnetovića,

i mislim ga (i mislim da je rekao) i Džuhejnetovića - (Šubete kaže da) je (Muhamed) sin Ebu Jakuba sumnjao (da li je rekao i ubrojao Akra' i Džuhejnetoviće). Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li si mislio ako su bili (tj. ako su sada) Eslemovići, i Gifarovići i Muzejnetovići - i mislim ga (Muhameda a.s. da je rekao, tj. i mislim da je rekao Muhamed a.s.:) i Džuhejnetovići - bolji (sada) od Temimovića, i od Amirovića, i Esedovića i Gatafanovića (da li) su propali i štetovali?" Rekao je (Akra', a Akra' je bio Temimović): "Da." Rekao je (Muhammed a.s.): "Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci (moći) zaista oni su zaista bolji od njih." (Krađa hodočasnika je krađa u vrijeme prije Islama kada su idolopoklonici vršili svake godine neku vrstu hadža - hodočašća kipovima koje su bili postavili u samu Kabu, pa te paganske hodočasnike su potkradali neki pripadnici iz pomenutih plemena. To se objašnjenje ovdje daje da bi se otklonila moguća nejasnoća koja bi se mogla pojaviti kod nekih čitalaca.) PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, od Hammada, od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je (Muhammed a.s.): "Eslemovići, i Gifarovići i (jedna) stvar (tj. i nešto) od Muzejnetovića i Džuhejnetovića", ili je rekao: "(jedna) stvar od Džuhejnetovića, ili Muzejnetovića - bolji su kod Allaha", ili je rekao: "(na) Sudnjem danu, od Esedovića, i Temimovića, i Hevazina (Hevazinovića) i Gatafanovića." GLAVA: Sin sestre (tj. Sestrić izvjesnoga) naroda i slobodnjak (tj. oslobođeni rob izvjesnoga) naroda je od njih. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Pomagače pa je rekao (njima pošto su mu došli): "Da li je u (među) vama ijedan (čovjek drugi) osim vas?" Rekli su: "Ne, osim sina (jedne) naše sestre." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Sin sestre (izvjesnoga) naroda je od njih."

Četvrti dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha, Buharije Džu'fije, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega (s njim) i ukoričio ga sa Svojom milošću i nastanio ga (u) sredinu Svoga raja! Amin (Uslišaj)!

SAHIH BUHARIJE SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA POZIVANJA VJEROVIJESNIKA pomilovao ga Allah i spasio, k Islamu i (svome) vjerovijesništvu i da ne uzima neki (od) njih neke (za kakve) gospodare osim Allaha, i (GLAVA) Njegova govora, uzvišen je: "Nije bilo (ni) za jednoga čovjeka (tj. nijednom čovjeku) da dadne njemu Allah.....", do kraja (toga) ajeta. PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao je nama Ibrahim, sin Sada, od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Abdullaha, sina Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pisao k vizantijskom caru (i) poziva (tj. pozivajući) ga k Islamu (da pređe na Islam), i poslao je svoje pismo k njemu sa Dihjetom Kelbijem i zapovjedio je njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da dadne (da da) njega k velikašu (mjesta) Busra-a zato (da) dadne (on) njega ka vizantijskom caru. A bio je vizantijski car pošto je otkrio (tj. otklonio) Allah od njega vojske Perzije - išao (tj. bio je otišao) iz Himsa (Homsa) k Jerusalimu (iz) zahvalnosti za (ono) što je stavio na iskušenje njega Allah (davši neko vrijeme uspjeh Perziji, ali ga je od Perzije na kraju spasio davši njemu pobjedu). Pa pošto je došlo vizantijskom caru pismo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je kada je pročitao njega: "Tražite mi ovdje jednoga (tj. nekoga čovjeka) od njegovoga naroda zato (da) pitam njih o poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je Ibnu Abbas: Pa je izvijestio mene Ebu Sufjan, sin Harba da je on bio u Siriji (ili: Damasku, jer se i sam grad Damask naziva izrazom "Eššamu") u (društvu nekih) ljudi iz Kurejša (što) su došli trgovanjem (zbog trgovine) u trajanju (tj. u vrijeme trajanja mira sklopljenoga na Hudejbiji, a (koje je bilo između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i između nevjernika Kurejša. Rekao je Ebu Sufjan: Pa je našao nas poslanik (izaslanik) vizantijskog cara u nekom (dijelu) Sirije. Pa je otišao (krenuo) sa mnom i sa mojim drugovima (i tako smo išli) dok smo (dok nismo) došli (u) Jerusalim. Pa smo se uveli na njega (tj. uvedeni smo njemu - caru), pa kada je on sjedač (kadli on sjedi, a on sjedi) u (na) sjednici svoje vlasti i na njemu je kruna, i kada oko njega (a oko njega) su velikaši Vizantije, pa je rekao svome tumaču: "Pitaj ih koji (od) njih je najbliži srodstvu k ovome čovjeku koji tvrdi da je on vjerovijesnik." Rekao je Ebu Sufjan: Pa sam rekao: "Ja sam najbliži (od) njih k njimu srodstvom (porijeklom)." Rekao je: "Šta je (tj. Kakvo je) srodstvo što je između tebe i između njega?" Pa sam rekao: "On je sin moga strica (amidže)." A nije u (toj) karavani tada bio (ni) jedan (čovjek) od Abdumenafovića osim mene. Pa je rekao vizantijski car (u daljem tekstu radi kratkoće upotrebljavaće se izraz "kajsar" za vizantijskog cara, vladara, a za perzijskoga

izraz "kserks"): "Približite ga." I zapovjedio je za moje drugove (mojim drugovima) pa su se učinili (tj. postavili) iza mojih leđa kod mojih pleća, zatim je rekao svome tumaču: "Reci njegovim drugovima da sam ja pitalac (tj. da ću pitati) ovoga čovjeka o (onome čovjeku) koji tvrdi da je on vjerovijesnik, pa ako je lagao (tj. ako bude lagao), pa lažnite ga (tj. recite da laže)." Rekao je Ebu Sufjan: Tako mi Allaha da nije (mene bilo) stid tada od (toga) da prenesu moji drugovi od mene laž, zaista bih slagao njemu kada je pitao mene o njemu, ali ja sam se (nego sam se) stidio da prenesu laž od mene (o meni), pa sam istinit bio (istinu govorio) njemu. Zatim je rekao svome tumaču: "Reci mu kakvo je srodstvo (porijeklo,) ovoga čovjeka (Muhameda a.s.) u vama (među vama, dakle: Upitaj za porijeklo Muhameda a.s. među vama)?" Rekao sam: "On je u (među) nama plemić (tj. dobroga porijekla)." Rekao je (Upitao je): "Pa da li je rekao (propovijedao) ovaj govor ijedan (čovjek) od vas prije njega?" Rekao sam: "Ne." Pa je rekao: "Bili ste (tj. Jeste li imali, Da li ste imali običaj da) sumnjičite njega na (tj. za, zbog) laži prije (nego nastadoše dani) da govori što je rekao." Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa da li je bio od njegovih očeva (štogod) od vladara (kakav vladar, dakle: Da li je bio iko vladar od njegove ranije rodbine)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa (da li) uglednici ljudi slijede njega ili slabi (nemoćni od) njih?" Rekao sam: "Nego slabi (nemoćni od) njih (Više slabi i nemoćni)." Rekao je: "Pa povećavaju (li) se ili se okrnjuju (smanjuju u brojnosti)?" Rekao sam: "Nego se povećavaju (Povećavaju se)." Rekao je (Pitao je dalje): "Pa da li se vratio (tj. odmetnuo) ijedan (čovjek iz) mržnje za njegovu vjeru (prema njegovoj vjeri) poslije (činjenice) da uniđe (uđe) u nju (u vjeru Islam)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je (Upitao je): "Pa da li iznevjerava (da li čini vjerolomstvo, nevjeru, izdaju)?" Rekao sam: "Ne. A mi smo sad od njega u trajanju (mirovnoga ugovora što) se mi plašimo da iznevjeri (tj. da prekrši ugovor, da učini vjerolomstvo nama)." Rekao je Ebu Sufjan: "I nije omogućila (nije dala mjesta) meni (nijedna) riječ (da) uvedem u nju (kakvu) stvar (da) okrnjim njega s njom (tj. da Muhameda a.s. omalovažim s njom, a da) se neću plašiti da se prenese od mene - osim nje (osim ove zadnje riječi, tj. riječi da se bojimo da nam ne učini vjerolomstvo)." Rekao je: "Pa da li ste se borili sa njim (tj. protiv njega) i (je li) se borio s vama (protiv vas)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa kako je (Pa kakav je) bio njegov rat i vaš rat?" Rekao sam: "Bio je promjene (promjenjiv, naizmjenične sreće) i kove, okrene se na nas jedanput (on) i okrenemo se (mi) na njega drugi puta." Rekao je: "Pa šta je to (što) zapovjeda vama?" Rekao je: "Zapovjeda nam da obožavamo Allaha, samo Njega (da) ne udružujemo s Njim (nijedne) stvari i zabranjuje nam (ono) što obožavaše naši očevi, i zapovjeda nam za molitvu, i milostinju, i čednost (poštenje, sustezanje od zabranjenih i niskih postupaka), i vjernost za ugovor i izvršenje (tj. vraćanje) pohranjene stvari (na čuvanje)." Pa je rekao svome tumaču kada sam rekao to njemu: "Reci mu: Zaista ja sam pitao tebe o njegovu (o njegovom) srodstvu (porijeklu) u vama, pa si tvrdio da je on plemić, a takođe poslanici (Uzvišenog Boga) šalju se u srodstvu (tj. iz dobroga porijekla) svoga naroda. I pitao sam te da li je rekao (tj. propovijedao) ijedan od vas ovaj govor prije njega, pa si tvrdio da nije. Pa sam (na osnovu toga) rekao (tj. zaključio ovako): Da je bio ijedan od vas rekao (govorio) ovaj govor prije njega, rekao bih (taj) čovjek se povodi za govorom (što) se već rekao prije njega. I pitao sam te da li ste bili (običaja da): sumnjčite njega za laž prije (nego je nastupilo vrijeme) da govori (ono) što je rekao, pa si tvrdio da nije (to bilo).Pa sam upoznao (spoznao) da on nije bio (nije mogao da bude) za (to da) ostavi laž na ljude, a (da) laže na Allaha (na Uzvišenoga Boga). I pitao sam te da li je bio od njegovih očeva (kogod, neko) od vladara (tj. kakav vladar), pa si tvrdio da ne (da nije). Pa sam rekao: Da je bio od njegovih očeva (rodbine iko kakav) vladar, rekao bih: traži vlast svojih očeva. I pitao sam te (da li) uglednici (ugledni) ljudi slijede njega ili slabi (nemoćni) od (njih, pa si tvrdio da su (od) njih slijedili njega slabi, a oni su sljedbenici (Božijih) poslanika. I pitao sam te da li se povećavaju ili se okrnjuju, pa si tvrdio da se oni povećavaju, a takođe je vjerovanje (Jedinoga Boga) dok se upotpuni. I pitao sam te da li se vraća (odmeće, odustaje) ijedan (čovjek iz) mržnje za njegovu vjeru poslije (činjenice) da uniđe u nju, pa si tvrdio da ne, pa takođe je (takvo) vjerovanje kada se pomiješa njegova

veselost (u) srca, neće zamrziti njega (ni) jedan (čovjek, tj. niko). I pitao sam te da li iznevjerava (čini vjerolomstvo), pa si tvrdio da ne, a takođe (Božiji) poslanici neće iznevjeravati. I pitao sam te da li ste se borili s njim i (da li) se (on) borio s vama, pa si tvrdio da je već činio (to), i da je vaš rat i njegov rat (takav da) biva promjenama: i okrene se (on) na vas jedanput i okrenete se (vi) na njega drugi puta, a takođe poslanici: stave se u iskušenje i bude za njih (njima najzad dobra) posljedica (tj. pobjeda). I pitao sam te za (ono) što je to (što) zapovjeda vama, pa si tvrdio da on zapovjeda vama da obožavate Allaha i ne udružujete s Njim (nijedne) stvari (ništa) i (da) zabranjuje vama (tj. sprječava vas) od (onoga) što obožavaše vaši očevi, i zapovjeda vam za molitvu, i milostinju, i čednost (poštenje), i vjernost za ugovor i izvršenje (uručenje) pohranjene stvari (na sačuvanje, na čuvanje)." Rekao je: "A ovo je opis (ili: svojstvo, osebina, osobina) vjerovijesnika (za kojega) već znadijah (već sam znao) da je on izlazač (tj. da dolazi, da je vrijeme da se pokaže, pojavi), ali nisam mislio da je on od vas (tj. da će biti između vas, od vašega porijekla). I ako bude (ono) što si rekao istina, pa skoro je (blizo, blizu je vrijeme) da zavlada mjestom ovih mojih dviju nogu (tj. ovim mjestom gdje ja sad stojim). I da se nadam da ću doprti njemu (da bih se spojio s njim), zaista bih se pomučio (namučio, tj. potrudio) njegovom sretanju (tj. da se sretnem s njim), i da bih bio (tj. i kad bih bio) kod njega, zaista bih prao njegove dvije noge (stopala)." Rekao je Ebu Sufjan: Zatim je pozvao za pismo (tj. da mu donesu) pismo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se pročitalo, pa kadli je u njemu: "Sa imenom (U ime) Allaha Milosrdnoga Milostivoga. Od Muhameda, roba (sluge) Allaha i Njegovoga poslanika k Irakliju, velikanu Vizantije. Pozdrav na (onoga) ko slijedi pravopuće! Što se tiče poslije, pa zaista ja pozivam tebe sa pozivom (misijom) Islama. Primi Islam, spasićeš se. Daće ti Allah tvoju nagradu dva puta. Pa ako okreneš leđa, pa na tebe je grijeh sijača (tj. poljoprivrednika). I "O sljedbenici Biblije, dođite k (jednoj) riječi, jednakoj među nama i među vama da ne obožavamo osim Allaha (nikoga drugoga), i (da) ne udružujemo s Njim (nijedne) stvari, i (da) ne uzima neki nas nekoga gospodarima (božanstvima) osim Allaha, pa ako leđa okrenu (oni), pa (vi) recite: Svjedočite za (to) da smo mi muslimani (predani Bogu Tvorcu samo iako vi nećete to da budete)." Rekao je Ebu Sufjan: Pa pošto je (došao čas) da je (Iraklije) završio svoju besjedu (govor), uzdigli su se glasovi (onih) koji su (bili) okolo (oko) njega od velikaša Vizantije i umnožila se njihova vika (galama), pa ne znam šta je to (što) su rekli (šta su govorili). I zapovjedilo se na nas pa smo se izveli (izvedeni smo napolje). Pa pošto je (došao čas) da sam izašao sa svojim drugovima i osamio se s njima, rekao sam njima: "Zaista već se zastvarila (tj. postala je velikom) stvar sina Ebu Kebšeta (tj. stvar Muhameda a.s.). Ovo je (tj. Evo) vladar Asferovića (tj. Vizantinaca) plaši se njega." Rekao je Ebu Sufjan: "Tako mi Allaha neprestano sam (bio) ponižen, uvjeren u (to) da će se njegova stvar pokazati (tj. pobijediti) dok je (najzad) uveo Allah (u) moje srce Islam, a ja sam mrzitelj (tj. a ja sam bio dugo vremena taj koji mrzi Islam prije nego sam ga prihvatio iako sam bio uvjeren da će Islam pobijediti)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, Ka'nebija, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, čuo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (na) dan Hajbera: "Zaista ću dati svakako zastavu (barjak jednome) čovjeku (koji je takav da) će osvojiti (tj. dati pobjedu) Allah na njegove dvije ruke." Pa su stali (ustali, tj. počeli su da) se nadaju zbog toga koji (od) njih će (da bude to lice da) se dadne (da njemu). Pa su poranili (rano), a svaki (od) njih se nada da se dadne (da se da njemu zastava). Pa je rekao: "Gdje je Alija?" Pa

se reklo: "Tuži se (tj. Žali se na) svoja dva oka." Pa je zapovjedio pa se pozvao (pozvan je) njemu, pa je popljuvao u njegova dva oka, pa je ozdravio (izlječio se na) svome mjestu (tj. odmah ne maknuvši se s mjesta) čak da je on (tako dobro kao da) nije bilo sa njim (nijedne) stvari (od bolesti, tj. ništa). Pa je rekao (Alija r.a. primajući zastavu): "Borićemo se s njima (tj. protiv njih) dok budu kao mi (tj. da budu kao mi, da prime Islam)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Na tvoju (svoju) polaganost (se obrati, tj. Polagano ti, tj. Ne žuri se ti) dok odsjedneš u njihovu trznu (prazan prostor među kućama jedne mahale, ulice, grupe kuća). Zatim pozovi njih k Islamu, i izvijesti ih o (onome) što je dužnost na njih. Pa tako mi Allaha zaista da se naputi s tobom (posredstvom tebe) jedan čovjek, bolje je tebi od crvenih deva." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada bi vojevao (na jedan) narod (bio je običaja da) nije navaljivao (napadao) do (da, dok ne) osvane. Pa ako je čuo poziv (za jutarnju molitvu - ezan za sabah u tome narodu), sustegao bi se (od napada), a ako nije čuo poziva (ezana), navalio (napao) bi poslije što osvane (kada se ukaže jutro). Pa smo odsjeli Hajberu noću. PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja) kada je vojevao sa nama. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao k Hajberu, pa je došao njemu noću. A bio je, kada je došao (nekim) ljudima u noći, (običaja da) neće navaliti na njih do (da) osvane. Pa pošto je osvanuo, izašli su Židovi sa njihovim (tj. sa svojim) lopatama i svojim zembiljima (torbama za hranu i voće). Pa pošto su vidjeli njega, rekli su: "Muhamed tako mi Allaha, Muhamed i petodjel (vojska)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Allah je veći (od svega)! Poruši se Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u trznu (jednoga) naroda, pa ružno (loše) je jutro opomenutih." PRIČAO JE NAMA Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao nam je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedilo se meni da se borim sa ljudima (protiv ljudi) dok reknu "Nema božanstva osim Allah". Pa ko je rekao (tj. ko rekne) "Nema božanstva osim Allah", pa već je sačuvao od mene svoju ličnost i svoje imanje, osim sa svojim pravom (osim slučajeva gdje Islam sa svojim pravnim propisima osudi čovjeka), a njegov obračun (obračun svakoga pojedinoga čovjeka) je na Allaha." Predao je njega (ovaj hadis) Umer i Ibnu Umer od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA (onoga) ko je htio (jednu) vojnu pa je sakrio (prikrio nju) sa (nekom drugom) osim nje, i ko je volio izlaženje četvrtkom (u bilo kakav putnički pokret pa i u vojni pohod). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Abdurahman, sin Abdullaha sina Kaba sina Malika, da je Abdullah, sina Kaba - a bio je vodič Kaba (kad je Kab oslijepio) od njegovih sinova (tj. između njegovih sinova svih on ga je vodio) - rekao je: čuo sam Kaba, sina Malika, kada je ostao ozadi od (tj. iza) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u vojni Tebuka): A nije bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) hoće (jednu) vojnu (pa da drukčije učini) osim (tako da) je sakrio (prikrio) sa (drugom kojom) osim nje. PRIČAO JE MENI Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Abdurahman, sin Abdullaha sina Kaba sina Malika, rekao je: čuo sam Ka'ba, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, malo kad (da) hoće (neku) vojnu (da) vojuje nju (drukčije) osim (tako da nju) sakrije sa (drugom) osim nje dok je bila vojna Tebuka. Pa je vojevao nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u žestokoj vrućini, i okrenuo se prema dalekom putovanju i spasu (tj. pustinji, jer se pustinja naziva spas iz dobroslutnosti, iz želje i nade da se spasi iz nje), i okrenuo se prema mnogobrojnom neprijatelju, pa je pokazao (jasno) muslimanima njihovu stvar zato (da) se opreme ratnom opremom (potrepštinom za borbu protiv) svojih neprijatelja, i izvijestio je njih za svoju stranu koju hoće (tj. u kojem će pravcu krenuti, premda to prije nije nikad činio). A od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Abdurahman, sin Kaba sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da Ka'b, sin Malika govoraše: Zaista malo kad je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) izađe kada je izlazio u (na) putovanje (drukčije) osim četvrtkom. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio je nas Mamer od Zuhrije, od Abdurahmana, sina Kaba sina Malika, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao četvrtkom (u četvrtak) u vojnu Tebuka, a voljaše (a volio je) da izađe četvrtkom. GLAVA izlaženja poslije podne. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u Medini podne četiri (rekata - stajanja), a popodnevnu molitvu u Zul-Hulejfi dva (rekata). I čuo sam ih (da) povikuju za njih dvoje (hadž i umru) zajedno (skupa). GLAVA izlaženja krajem (koncem) mjeseca. A rekao je Kurejb od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Otišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz Medine za pet (noći što) su ostale od zul-

ka'deta (tj. dvadeset i petoga dana mjeseca zul-ka'deta) i došao je (u) Meku za četiri noći (što) su prošle od zul-hidžeta (tj. i došao je četvrtoga zul-hidžeta). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od Amrete, kćeri Abdurahmana, da je ona čula Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (da ona) govori: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za pet noći (što) su preostale od zul-kadeta (tj. 25. zul-kadeta), i ne mislimo (drugo ništa) osim hodočašće. Pa pošto smo se približili Meki, zapovjedio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (onome) ko (je takav da) nije bila sa njim životinja za žrtvovanje kada je ophodio (kada izvrši ophođenje) za Kuću (tj. Kabu) i trči između Safe i Merve, da se riješi (oslobodi hodočasničke odjeće i dr.). Rekla je Aiša: Pa se unišlo na nas (tj. nama na) dan klanja žrtve sa mesom krava (goveda), pa sam rekla: "Šta je ovo?" Pa je rekao: "Zaklao je žrtvu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od svojih supruga (tj. za svoje žene)." Rekao je Jahja: Pa sam spomenuo ovaj hadis Kasimu, sinu Muhameda, pa je rekao: "Došla je tebi tako mi Allaha sa hadisom na njegovo lice (tj. Donijela ti je ovaj hadis na njegov način pravi, kako treba Amreta ti je pričala)." GLAVA izlaženja u ramazanu (u mjesecu posta). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Zuhrija od Ubejdulaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ramazanu pa je postio dok je dopro Kedidu (tj. sve do mjesta Kedida, a ondje) se omrsio. Rekao je Sufjan: rekao je Zuhrija: izvijestio me Ubejdulah od Ibnu Abasa, i tjerao je (tj. i pričao je ovaj) hadis. GLAVA opraštanja (na rastanku pri odlasku na putovanje). A rekao je Ibnu Vehb: izvijestio me Amr od Bukejra, od Sulejmana, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) vojsci i rekao je nama: "Ako sretnete omsicu (tog-i-tog) i omsicu (i tog-i-tog, rekavši to) za dva čovjeka iz Kurejša (što) je imenovao njih dvojicu, pa spalite njih dvojicu sa vatrom." Rekao je: Zatim smo došli (da) se oprostimo s njim kad smo htjeli izlaženje (tj. da izađemo iz Medine), pa je rekao: "Zaista ja sam bio zapovjedio vama da spalite omsicu i omsicu (tog-i-tog, i tog-i-tog) sa vatrom, a zaista vatra (je takva da) neće kazniti (tj. da ne kažnjava) s njom (niko drugi) osim Allah, pa ako uzmete (tj. uhvatite) njih dvojicu, pa ubijte njih dvojicu." GLAVA

slušanja (tj. poslušnosti) i pokornosti vođi (rukovodiocu). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: pričao je meni Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; a pričao mi je Muhamed, sin Sabbaha, od Ismaila, sina Zekerijaa, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Poslušnost i pokornost je dužnost (sve) dok se nije zapovjedilo za grijeh, pa kada se zapovjedilo za grijeh, pa nema poslušnosti i nema pokornosti." GLAVA: Boriće se iza vođe i čuvaće se s njim. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, rekao je: pričao nam je Ebu Zinad da je Aaredž pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Mi smo zadnji prestizači (zadnji-prvi, tj. zadnji u ovozemlju po postanku, a prvi na sudnjem danu, na budućem svijetu, jer ćemo sve preteći, nadmašiti, pobijediti, prvu nagradu odnijeti)." I sa ovim osloncem (tj. preko navedenoga lanca ljudi prednjega hadisa prenešen je i hadis u kojem se veli da je Muhamed a.s. rekao ovo): "Ko se pokorio meni, pa već se pokorio Allahu, a ko je pogriješio (prema) meni, pa već je pogriješio (prema) Allahu. I ko se pokori zapovjedniku, pa već se pokorio meni, a ko pogriješi zapovjedniku, pa već je pogriješio meni. I vođa je samo štit, bori se iza njega i čuva se s njim. Pa ako je zapovjedio za bojaznost (od) Allaha (tj. ako zapovjedi bogobojaznost) i (ako) je pravedan, pa zaista njemu je s tim (zbog toga) nagrada; a ako je rekao za (drugo) osim njega (osim plašenja od Gospoda Boga - Allaha), pa zaista na njega je od njega (od nepoželjnog djela na njega je grijeh)." (U vezi riječi u ovome hadisu "i vođa je štit, bori se iza njega ....", ima raznih tumačenja, naročito u odnosu na riječi "iza njega". Kažu da to znači iza naređenja njegovih, u sjenci njegovih zapovjedi tako da se treba boriti kao da je on sam naprijed svojim tijelom pred svakim pojedincem. Isto tako kažu da ova riječ "iza" ima ovdje značenje "pred, ispred", i porede je sa tekstom Kur'ana ".... ve kane veraehum melikun....": ".... a bio je iza njih (jedan) vladar....", jer se tu misli, po komentatorima, da je pred njima (trebali su tek da naiđu ribari na mjesto gdje je živio jedan) vladar koji je otimao lađe. Tu "verae" znači "emame" vele komentatori Kur'ana. I komentatori ovoga hadisa kažu da i ovdje "verae" znači "emame". Jasno da to kažu samo neki, a ne svi.) GLAVA prisege u ratu da neće pobjeći. A rekao je neki (od) njih: Na smrt (je prisega u ratu) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "Zaista već je zadovoljan Allah od vjernika kad su se prisegnuli tebi pod stablom....".

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao je nama Džuvejrijete od Nafi-a, rekao je: rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Vratili smo se od iduće godine (tj. u idućoj godini), pa nisu se sastali (tj. složili) od nas (ni) dvojica na stablo koje je (to što) smo se prisegnuli pod njim. Bila je (velika) milost od Allaha. (Dvojako se to tumači: 1. Pod tim stablom je mjesto na kojem se izlila milost Allaha dž.š. na one koji su se prisegnuli. 2. Božija milost je što je zaboravljeno to stablo, koje je, jer bi neuki svijet, masa prosta i obožavati počeo.) Pa sam pitao Nafi-a: "Na koju stvar je prisegnuo njih? Na smrt?" Rekao je: "Ne. Prisegnuo je njih na strpljivost (izdržljivost)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od Abbada, sina Temima, od Abdullaha, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je bilo vrijeme Harre (mjesta kod Medine u kojem su pobijeni mnogi ljudi, žene i djeca od Jezidovih četa 63. godine po Hidžri), došao je njemu (jedan) dolazač pa je rekao njemu: "Zaista Ibnu Hanzalete prignjiva (uzima prisegu) ljude na smrt." Pa je rekao: "Neću se prisegnuti na ovo (na to ni) jednome (čovjeku, tj. nikome) poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Prisegnuo sam se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zatim sam upravio (skrenuo) k hladu (sjeni, u hlad) stabla. Pa pošto su olakšali ljudi (tj. izredali se, omanjio im broj), rekao je: "O sine Ekve-a! Zar se nećeš prisegnuti?" Rekao je: Rekao sam: "Već sam se prisegnuo, o poslaniče Allaha." Rekao je: "I opet (tj. I još jednom)." Pa sam se prisegnuo njemu drugi puta. Pa sam rekao (veli Jezid) njemu (Selemetu, sinu Ekve-a, zvanom još i Ebu Muslim): "O Ebu Muslime! Na koju stvar se prisegnjavaste tada?" Rekao je: "Na smrt." PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Bili su Pomagači (na) dan Hendeka (uobičajili da) govore: "Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhamedu Na borbu dok smo živi vječno!" Pa je odgovorio njima pa je rekao: "Moj Bože! Nema života osim život zadnjeg (budućeg) svijeta! Pa počasti Pomagače i Izbjeglice (Iseljenike)!" PRIČAO JE NAMA Ishak, sin Ibrahima, čuo je Muhameda, sina Fudajla, od Asima, od Ebu Usmana, od Mudžaši-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ja i moj brat pa sam rekao: "Prisegni nas na izbjeglištvo (iseljeništvo, emigraciju i ime vjere Islama)!" Pa je rekao: "Prošlo je izbjeglištvo za njegove sljedbenike (pripadnike, tj. prošlo je vrijeme izbjeglištva i izbjeglica - jer je Mudžaši' došao Muhamedu a.s. poslije oslobođenja Meke od idolopoklonika i bezbožnika)." Pa sam rekao: "Na što ćeš prisegnuti nas?" Rekao je: "Na Islam i borbu." GLAVA odlučnosti (tvrde odluke, rješenja) vođe na ljude u (onome) što mogu. PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov), bio zadovoljan Allah od njega: Zaista već je došao meni danas (jedan) čovjek pa je pitao mene o (jednoj) stvari (koja je takva da) nisam znao šta (da) odvratim na njega (tj. šta da odgovorim njemu), pa je rekao: "Da li si vidio (mislio, tj. Da li misliš za jednoga) čovjeka, naoružana (ili: snažna), čila, izađe sa našim zapovjednicima u vojevanja, pa tvrdo odluči (zapovjednik) na nas (tj. nama) u (nekim) stvarima (što) ne obuhvatamo njih (tj. ne možemo ih izvršiti, ili: ne znamo jesu li grijeh ili ne - šta će da radi u tom slučaju taj čovjek)?" Pa sam rekao njemu: "Tako mi Allaha ne znam šta (da) kažem tebi (drugo) osim (to da) smo zaista mi bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa možda da ne odluči tvrdo na nas (ni) u (jednoj) stvari osim jedanput (tako) da učinimo njega (to tvrdo, čvrsto rješenje). I zaista jedan (od) vas neprestano će biti sa dobrom dok se čuvao (tj. dok se čuva, boji) Allaha. A kada se sumnjala (kada se sumnja) u njegovoj osobi (u njemu jedna) stvar, pitao je (tj. pitaće nekoga) čovjeka, pa je izliječio njega od njega (tj. pa će izliječiti njega od te sumnjive stvari). A skoro (blizo, blizu) je da nećete naći njega (tj. takvoga čovjeka koji će vas moći izliječiti od sumnjivih stvari). Tako mi (Onoga) koji je (taj što) nema božanstva osim On, ne sjećam se (ili: ne spominjem ono) što je ostalo (ili: što je prošlo) od ovozemnosti (drukčije) osim kao lokva (bara, vještačko jezero što) se je popila njezina bistroća (bistri dio vode), a ostala je njezina mutnoća." (Kaže Ajnija: Kada je tako bilo već u vrijeme Ibnu Mes'udovo koji je umro prije ubistva halife Usmana r.a., šta je tek sa vremenima poslije njega. Kastalanija veli da je Ibnu Mes'ud r.a. ipak dao rješenje tom čovjeku što mu je stavio, postavio pitanje, da se treba pokoravati vođi uz uslov da se odluka i zapovjed vođe slaže sa bogobojaznošću. To su neki važniji odlomci iz tumačenja i napomena uz ovaj hadis.) GLAVA: Bio bi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se nije borio (tj. kada nije započeo borbu u) početku dana, (bio bi) odgodio borbu do (časa da) prođe Sunce (podnevnu tačku u svom dnevnom prividnom kretanju). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak, on je Fezarija, od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, a bio je pisar njemu, rekao je: Pisao je k njemu (k Umeru, sinu Ubejdulaha) Abdullah, sin Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa sam pročitao njega (njemu, a u njemu je stajalo) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) svojih dana koji (su bili takvi da)

je sreo u njima (neprijatelja), iščekivao dok je nagelo Sunce (prema zapadu). Zatim je ustao u ljudima (tj. među ljude i) rekao je: "O ljudi! Ne želite sretanje neprijatelja, i molite Allaha zaštitu (od neprijatnosti, spasonosnost), pa kada ste se sreli s njima, pa strpite se (budite izdržljivi u borbi kad već mora da se vodi borba), i znajte da je raj pod sjenama mačeva (u hladovima sabalja, sablji)." Zatim je rekao: "Moj Bože! Spuštaču Knjige, i Tjeraču oblaka i Poražavaču stranaka (koje su se složile protiv muslimana), porazi ih, i pomozi nas na (tj. nad, protiv) njih." GLAVA traženja dozvole čovjeka (od) vođe (rukovodioca) zbog Njegovoga govora: "Vjernici su samo (oni) koji vjeruju u Allaha i Njegova poslanika i kada su bili (tj. i kada budu) sa njim na (jednoj) skupnoj stvari (zajedničkom poslu), nisu otišli (tj. ne odu) do (da) traže dozvolu (od) njega (Božijeg poslanika), zaista (oni) koji traže dozvolu (od tebe ...."), do kraja (toga) ajeta (odlomka u Kur'anu kako stoji, kako je rečeno). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džerir od Mugireta, od Ša'bije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Vojevao sam (zajedno) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa je išao uzastopce sa (tj. za) mnom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam na (jednom) devcu našem (koji) se već umorio pa nije skoro (u mogućnosti da) ide. Pa je rekao meni: "Šta je za tvoju devu (Šta je tvojoj devi)?" Rekao je: Rekao sam: "Umorila se." Pa je ostao ozadi (iza, ozada) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je odbio (tj. potjerao) njega i molio je za njega. Pa je neprestano među devama pred njima (počeo da) ide. Pa je rekao meni: Kako vidiš tvoju (svoju) devu?" Rekao je: Rekao sam: "Sa dobrim (tj. dobro je moja deva). Već je pogodio nju tvoj blagoslov." Rekao je: "Pa da li ćeš prodati meni nju?" Rekao je: Pa sam se stidio (zastidio), a nije bilo za (tj. u) nas (druge) deve osim nje. Rekao je: Pa sam rekao: "Da." Rekao je: "Pa prodaj mi je." Pa sam prodao nju njemu na (tj. uz uslov) da su meni pršljenovi (tj. kičma) njezinih leđa dok doprem Medini. Rekao je: Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam mladoženja." Pa sam tražio dozvolu (od) njega, pa je dozvolio meni (da ja idem prije ostalih). Pa sam prethodio ljudima k Medini (tj. otišao sam naprijed, prije drugih) dok sam došao Medini. Pa je sreo mene moj ujak (dajidža), pa je pitao mene o devi. Pa sam izvijestio njega za (ono, tj. o onom) što sam napravio o njemu (u vezi njega), pa je prekorio mene. Rekao je: A već je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao meni kada sam tražio dozvolu njemu (od njega): "Da li si se oženio djevojkom ili udovicom?" Pa sam rekao: "Oženio sam se udovicom." Pa je rekao: "Zašto se nisi oženio djevojkom (da) se igraš (zabavljaš s) njom i (da) se igra (ona s) tobom?" Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Preminuo je moj otac, ili žrtvovao se (tj. poginuo je kao šehid - mučenik, žrtva), a ja imam male sestre, pa sam mrzio da se oženim (sa osobom koja je mlada i neiskusna) kao one, pa (da) ne odgaja njih i (da) ne ustaje na njih (tj. da se ne brine i ne trudi oko njih). Pa sam se oženio udovicom zato (da) ustaje na njih (da se brine o njima, da pazi njih) i odgaja njih." Rekao je: Pa pošto je stigao (došao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, poranio sam (jutrom) na njega (tj. njemu) sa (tom) devom. Pa je dao meni njezinu cijenu i vratio je nju na mene (tj. meni). Rekao je Mugirete: Ovo je u (tj. po) našem sudu (mišljenju) lijepo. Ne vidimo za njega (u njemu nikakve) štete. (Tj. Ne smatramo da je grijeh.)

GLAVA (onoga) ko je vojevao, a on je novoga vremena (skoroga vremena) sa svojom mladom (tj. a nanovo se oženio, skoro se oženio). U (vezi) njega (tj. O tome) je Džabir (već u prednjem hadisu iznio i spomenuo svoj slučaj pričajući) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA (onoga) ko je sebi odabrao (izabrao) vojnu poslije građenja (braka, tj. poslije ženidbe, zapravo: poslije stupanja u polni odnos nakon što se sklopi brak). U (vezi) njega je Ebu Hurejrete (pričao hadis) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (Taj hadis će doći u tekstu kasnije i u njemu će to biti spomenuto.) GLAVA požurivanja vođe kod straha (opasnosti, panike). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, rekao je: pričao mi je Katadete od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je u Medini (nekakav) strah, pa je uzjašio (uzjahao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) konja za (tj. vlasništvo) Ebu Talhata, pa je rekao: "Nismo vidjeli od stvari (tj. Nismo vidjeli ništa), i zaista našli smo ga zaista morem (kao more da je ovaj konj)." GLAVA žurbe (brzine) i podbadanja (konja nogama) u strahu. PRIČAO NAM JE Fadl, sin Sehla, pričao nam je Husejn, sin Muhameda, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zastrašili su se ljudi, pa je uzjašio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, konja za Ebu Talhata (tj. konja koji je bio vlasništvo Ebu Talhata), sporoga (tj. a taj konj je bio spor). Zatim je izašao podbada (tj. podbadajući konja nogama da ide brže - i izašao je) sam on. Pa su uzjašili (uzjahali) ljudi (svoje konje) podbadaju (podbadajući ih) ozadi (iza) njega. Pa je rekao: "Niste se bojali (tj. Ne bojite se, Ne bojte se)! Zaista on (konj) je zaista (kao) more." Pa nije se prestigao poslije toga dana. GLAVA izlaženja u strahu sam on (da izađe). GLAVA

nagrada i tovarenja u (na) putu (Allaha). (To jest: O nagradama koje se daju kao plate nekome ko ode u borbu za nekoga drugoga, i o davanju na poklon životinje za jahanje ili tovarenje u borbi, u ratu.) A rekao je Mudžahid: Rekao sam Ibnu Umeru: "Vojna (je moja želja, tj. hoću da vojujem)." Rekao je: "Zaista ja volim (želim) da pomognem tebe sa grupom (sa jednim dijelom) od moga (svoga) imanja." Rekao sam: "Proširio je Allah na mene (tj. Dao mi je Allah imanja dovoljno za borbu)." Rekao je: "Zaista tvoje bogatstvo je tebi, a zaista je volim (želim) da bude (jedan dio) od moga imanja u ovo lice (tj. u ovo ime, u ovu svrhu)." A rekao je Umer: "Zaista (neki) ljudi uzimaju od ovoga imanja (tj. od imanja državne blagajne) zato (da) se bore, zatim se ne bore (ili: zatim neće da se bore). Pa ko je učinio njega (tj. to tako), pa mi smo preči za njegovo imanje da uzmemo od njega (nazad, da povratimo u državnu blagajnu ono) što je uzeo." A rekao je Tavus i Mudžahid: "Kada se dala k tebi (jedna) stvar (da) izađeš s njom u (na) put Allaha, pa napravi s njom šta si htio (tj. šta god hoćeš), i stavi (ostavi) je kod tvoje (svoje) porodice (ili: žene)." PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Malika, sina Enesa, pitao je Zejda, sina Eslema, pa je rekao Zejd: čuo sam moga (tj. svoga) oca (da) govori: rekao je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega: Natovario sam na (jednoga) konja u (na) putu Allaha (tj. Poklonio sam jednoga konja jednome čovjeku da se bori, ratuje na njemu), pa sam vidio njega (konja da) se prodaje. Pa sam pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da li (da) sebi kupim njega? Pa je rekao: "Ne kupuj ga, i ne vraćaj u tvojoj (svojoj) milostinji." (To jest: "Što si dao milostinju, to više ne vraćaj u svoje vlasništvo ni na način kupovine, prekupljivanja.") PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer, sin Hataba, natovario (jednoga čovjeka) na (jednoga) konja u (na) putu Allaha (poklonom, poklonivši mu ga), pa je našao njega (onoga istoga konja da) se prodaje. Pa je htio da kupi njega (da ga kupi). Pa je pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ne kupuj ga, i ne vraćaj se u svojoj milostinji." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Jahja-a, sina Seida, Ensarije, rekao je: pričao mi je Ebu Salih, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da nije (toga) da otežam (oteščam, napravim poteškoću) na svoju sljedbu, ne bih izostao (ni) od (jedne) čete (vojnoga pohoda, poduhvata), a ali ne nalazim deve za nošenje (tj. jahanje), i ne nalazim (uvijek i dovoljno onoga) što bih natovario njih na njega (borce na jahaće životinje), a teško je na mene (meni) da izostaju od (tj. iza) mene. I zaista volio bih da se borim u (na) putu Allaha, pa (da) se ubijem (tj. pa da budem ubijen, da poginem), zatim (da) se proživim, zatim (da) se ubijem (da budem ubijen), zatim (da) se proživim." GLAVA

najamnika (nadničara). A rekao je Hasen i Ibnu Sirin: Razdijeli će se (dio) za najamnika od ratnoga plijena. A uzeo je Atijjete, sin Kajsa, (jednoga) konja na polovinu, pa je dopro dio konja četiri stotine zlatnika, pa je uzeo dvije stotine, a dao je svome drugu dvije stotine. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ibnu Džurejdž od Ata-a, od Safvana, sina Ja'la-a, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vojevao sam (zajedno) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vojevanje Tebuka, pa sam natovario na (jednu mladu) devu (jednoga borca), pa ono (tj. pa to) je najčvršći (od) mojih poslova u mojoj duši (tj. to dobro djelo je djelo u koje se najčvršće pouzdavam da bi mi moglo donijeti Božiju nagradu). Pa sam iznajmio (jednoga) najamnika, pa se borio (tj. pobio, potukao) sa (jednim) čovjekom, pa je ujeo jedan (od) njih dvojice drugoga (za ruku). Pa je iščupao (istrgnuo) svoju ruku iz njegovih usta i iščupao je (izvalio je) njegov sjekutić (prednji zub). Pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pokvario (uništio) njega (zub, tj. oglasio je za neosnovano traženje oštete za izvaljeni zub u ovakvom slučaju), pa je rekao: "Zar će dati svoju ruku k tebi pa (da) zoblješ (tj. grizeš) nju kao što zoblje (grize) pastuh (ždrijebac)." (Kod zobanja pastuh prvo smrvi, isitni zob, razbije je na sitnije dijelove zubima pa je onda pojede. To je veza zašto je upotrijebljen izraz "jakdamu".) GLAVA (onoga) što se reklo o zastavi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: izvijestio me Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Sa'lebete, sin Ebu Malika, Kurezija da je Kajs, sin Sa'da, Ensarija, bio zadovoljan Allah od njega, a bio je drug zastave (tj. stjegonoša, nosilac zastave) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je taj Kajs) htio hodočašće pa se iščešljao (tj. uredio je kosu na glavi češljem prije nego će se obući u hodočasničko odijelo). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, zaostao (ozadi, ozada) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Hajberu. A bila je s njim bolest (očiju usljed nahlade, studeni) pa je rekao: "Ja (li) ću (da) zaostanem (tj. Zaostaću) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je izašao Alija pa je stigao (priključio se) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je bila večer, noći koja je (ta što) je osvojio nju (tvrđavu Hajbera) u njezinom jutru (tj. Uoči dana osvojenja), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista daću svakako zastavu (bajrak)" - ili je rekao: "Zaista će uzeti svakako sutra (misli se: uzeće zastavu u ruke jedan) čovjek (što) voli njega Allah i Njegov poslanik" - ili je rekao: "(što) voli Allaha i Njegova poslanika" - "osvojiće Allah na njega (tj. preko njega -

daće pobjedu Allah njemu)." Pa kadli mi sa Alijom (tj. Kadli mi vidjesmo da je to Alija), a ne nadamo se (za) njega (da se njemu dadne, nismo znali da će se njemu dati zastava jer je bio bolestan). Pa su rekli: "Ovo je Alija (došao, stigao nas)!" Pa je dao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je osvojio Allah na njega (tj. preko njega je dao pobjedu). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Nafi-a, sina Džubejra, rekao je: čuo sam Abbasa (da) govori Zubejru, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Ovdje (ili: Evo ovdje) je zapovjedio tebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da zabodeš (tj. da postaviš) zastavu (steg)." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Pomogao sam se (tj. Pomognut sam) sa strahom idenja mjesec (tj. mjesec dana hoda).", i Njegovoga govora, veličajan je i moćan je: "Bacićemo u srca (onih) koji ne vjeruju (tj. u srca bezbožaca) strah....". Rekao je Džabir od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (To jest: Džabir je pričao hadis od Muhameda a.s. u kojem se kaže da je Muhamed a.s. pomognut sa strahom na razdaljinu od mjesec dana hoda.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Poslao sam se (Poslan sam) sa sabiračicama (sakupljačicama) riječi (tj. sa riječima koje u malom broju sakupljaju, sadrže mnogo značenja); i pomogao sam se (pomognut sam) sa strahom. Pa dok sam ja spavač (tj. dok sam spavao), dali su mi se ključevi blagajni zemlje pa su se stavili u moju ruku." Rekao je Ebu Hurejrete: "A već je otišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a vi izvlačite njih (imanja iz blagajni, tj. koristite ih)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio je mene Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je Ebu Sufjan izvijestio njega da je Iraklije poslao k njemu, a on je u Jerusalimu. Zatim je pozvao za pismo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je svršio od čitanja (tj. čitanje toga) pisma, umnožila se kod njega vika (galama) i podigli su se glasovi, i izveli smo se (mi smo izvedeni odande). Pa sam rekao svojim drugovima kada smo se izveli: "Zaista već se zastvarila (tj. postala je velikom) stvar sina Ebu Kebšeta, zaista ono plaši se njega vladar Asferovića (tj. Vizantinaca)." GLAVA nošenja opskrbe u vojni i govora Allaha, uzvišen je: ".... i opskrbite se, pa zaista najbolja opskrba je čuvanje (od prosjačenja, tj. ona koja je dovoljna da se traži od drugoga pomoć)....".

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, rekao je: izvijestio me moj otac; a pričala mi je takođe Fatima od Esme, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Napravila sam putnu torbu za namirnice (za opskrbu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u kući Ebu Bekra kada je htio da se iseli k Medini. Rekla je: Pa nismo našli za njegovu putnu torbu za namirnice, a ni za njegov mijeh za vodu (ništa) što bi svezali (mi) njih dvoje s njim. Pa sam rekla Ebu Bekru: "Tako mi Allaha ne nalazim (ja nijedne) stvari (da) svežem s njom osim moga (svoga) pojasa (pasa, pregače)." Rekao je: "Pa rascijepi (raskini) ga na dvoje (na dva dijela), pa sveži mu sa jednim mijeh, a sa drugim putnu torbu." Pa je (to) učinila. Pa zbog toga se nazvala dvopojasnica (doslovno: vlasnica dvaju pojaseva). ("Sufretun" smo preveli sa putna torba za namirnice, opskrbu. To u stvari znači okruglu kožu u kojoj je putnik zamotavao i nosio na putovanje svoju hranu. Ne radi se dakle o modernoj putnoj torbi, ali je to bila putna torba za ono doba.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, izvijestio nas je Sufjan od Amra, rekao je: izvijestio me Ata', čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Opskrbljavasmo se mesima (mesom) žrtava (kurbana) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, do Medine. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Abdulvehhab, rekao je: čuo sam Jahja-a, rekao je: izvijestio me Bušejr, sin Jesara, da je Suvejd, sin Nu'mana, bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njega da je on izašao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hajbera, te kada su bili u Sahba-u, a ona (ta naseobina) je od Hajbera, i ona je niže Hajbera (tj. ispod Hajbera), pa su klanjali popodnevnu molitvu. Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za jela (za jelo), pa se nije donijelo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa drugo) osim prekrupe. Pa smo žvakali, pa smo jeli i pili smo. Zatim je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je mućkao (usta vodom, tj. izaprao je usta) i mućkali smo (i mi) i klanjali smo. PRIČAO NAM JE Bišr, sin Merhuma, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: "Olakšale su (tj. Omanjile su) opskrbe ljudi i osiromašili su, pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi) klanja svojih deva (da traže dozvolu), pa je dozvolio njima. Pa je sreo njih Umer, pa su izvijestili njega, pa je rekao: "Šta je (ili: Kakvo je) vaše ostajanje (na životu) poslije vaših deva?" Pa je unišao Umer na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Šta je njihovo ostajanje poslije njihovih deva?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Vikni u ljudima (među ljude), (da) donesu višak svojih opskrba." Pa je pozvao i blagosiljao je na njega (na sakupljeni višak), zatim je pozvao njih (da dođu) sa svojim

vrećama. Pa su sebi sipali (tj. trpali) ljudi dok su (dok nisu) završili. Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Svjedočim da nema božanstva osim Allah i da sam ja poslanik Allaha." GLAVA nošenja opskrbe na vratovima. PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Abdete od Hišama, od Vehba, sina Kejsana, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izašli smo, a mi smo (brojali, bilo nas je) tri stotine (ljudi), nosimo (nosili smo) našu opskrbu na našim vratovima. Pa je prošla (nestala, istrošila se) naša opskrba do (te mjere da) je bio (svaki) čovjek od nas (spao na to da) jede (po jednu) datulu. Rekao je (jedan) čovjek: "O Ebu Abdullah! A gdje je bila (ta) datula (da) padne (tj. da bude dovoljna za hranu) od čovjeka?" Rekao je: "Zaista već smo našli (tj. osjetili) njezino izgubljenje kada smo izgubili nju dok smo došli moru. Pa kadli (jedna velika) riba (što) je izbacilo nju more (Crveno more). Pa smo jeli od nje osamnaest dana šta smo volili (željeli, tj. koliko smo htjeli)." GLAVA stavljanja sajahačem žene ozadi (iza) njezina brata. PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, pričao nam je Usman, sin Esveda, pričao nam je Ibnu Ebu Mulejkete od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: "O poslaniče Allaha! Vraćaju se tvoji drugovi sa nagradom hodočašća i umre, a (ja) nisam povećala nad hodočašće (ništa više)." Pa je rekao njoj: "Idi, i neka stavi sajahačem tebe Abdurrahman." Pa je zapovjedio Abdurrahmanu da odvede nju na umru (da počne umru) od Ten'ima. Pa je iščekivao nju (Aišu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u najvišem (dijelu) Meke dok je došla (dok nije došla). PRIČAO JE MENI Abdullah, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, sina Dinara, od Amra, sina Evsa, od Abdurrahmana, sina Ebu Bekra Siddika, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zapovjedio je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da stavim sajahačem Aišu i (da je) odvedem na umru (da počne umru) od Ten'ima. GLAVA stavljanja sebi sajahača u vojni i hodočašću. (Sajahač je onaj koji jaši, jaše s drugim licem zajedno na istoj jednoj, nekoj jahaćoj životinji kako je to već jednom napominjato.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdulvehhab, pričao nam je Ejjub od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam sajahač Ebu Talhata, i zaista oni zaista viču za njih dvoje skupa (zajedno telbiju-dvoodazov): hodočašće i umru. GLAVA sajahača na magarcu. PRIČAO JE NAMA Kutejbete, pričao nam je Ebu Safvan od Junusa, sina Jezida, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jahao na (jednom) magarcu na samaru, (a) na njemu je (tj. na samaru je čupav, dlakav) pokrivač, i stavio je sajahačem Usameta iza sebe. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bekejra, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao nam je Junus, izvijestio me Nafi' od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došao (na) dan Oslobođenja (Pobjede) od najvišeg (dijela) Meke na svojoj samarici (devi) stavivši sajahačem Usameta, sina Zejda, i sa njim je Bilal i sa njim je Usman, sin Talhata, od zastirača (tj. vratara, nadzornika Ka'be) dok je dao znak (devi da klekne, legne) u bogomolji (tj. kod Ka'be). Pa je zapovjedio njemu da donese ključ Kuće (tj. Ka'be). Pa (ju) je otvorio, i unišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a sa njim je Usamete, i Bilal i Usman. Pa je ostao u njoj dugi dan (dugo, duže vrijeme), zatim je izašao. Pa su potrčali (u Ka'bu) ljudi (doslovno: Pa su se natjecali u trčanju ljudi - ko će prvi u Kabu unići, ući). I bio je Abdullah, sin Umera, prvi ko je (koji je) unišao (u Ka'bu poslije izlaska Muhameda a.s. iz nje.). Pa je našao Bilala iza vrata stojeći (u stojećem stavu). Pa je pitao njega: "Gdje je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u Ka'bi)?" Pa je dao znak (pokazao) k mjestu koje (je to što) je klanjao u (na) njemu. Rekao je Abdullah: Pa sam zaboravio da pitam njega koliko je klanjao od (broja) ničičenja (sedždi, tj. rekata-naklona, stajanja u tom svome klanjanju).

GLAVA (onoga) ko je uzeo za stremen (uzengiju, uzenđiju) i slično njemu (da pomogne nekom uzjašiti, uzjahati ili sjašiti, sjahati). PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdurrezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Svaka koščica (mala kost) od ljudi (u takvoj je mogućnosti da) je na nju milostinja svakoga dana (što) se rodi (izađe) u njemu Sunce: (kad) pravedno postupi (čovjek) među dvojicom (to) je milostinja, i (kad) pomogne čovjeka na njegovu jahalicu (jahaću ili tovarnu životinju) pa natovari na nju ili digne na nju njegovu robu (i to) je milostinja; i lijepa riječ je milostinja; i svaki koračaj (korak što) koraci (korača) njega k molitvi je milostinja, i (da) odstrani uznemirenje (smetnju) od (sa) puta (i to) je milostinja." GLAVA

putovanja sa primjercima Kur'ana k zemlji neprijatelja. A takođe se predaje (tj. priča) od Muhameda, sina Bišra, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; a slijedio je njega (Muhameda) Ibnu Ishak od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je mekruh - nepoželjno i nepohvalno). A već je putovao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi u zemlju neprijatelja, a oni znaju Kur'an. (Veli se da se ovim želi istaknuti da je nepoželjno samo nositi napisan Kur'an u neprijateljsku zemlju, a nije to slučaj sa osobom koja zna napamet Kur'an.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio da se putuje sa Kur'anom u zemlju neprijatelja (doslovno: k zemlji neprijatelja). GLAVA veličanja kod rata (tj. izgovaranja "Allahu ekber: Allah je veći (od svega)!", izgovaranja toga u ratu). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Ejuba, od Muhameda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je jutrom (izjutra) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu, a već su izašli (ljudi Hajbera) sa lopatama na svojim vratovima. Pa pošto su vidjeli njega, rekli su: "Ovo je Muhamed i petodjel (tj. i vojska)! Muhamed i petodjel!" Pa su se sklonili ka tvrđavi. Pa je podigao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje dvije ruke i rekao je: "Allah je veći (tj. najveći)! Poruši se Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u trznu (u predvorje jednoga) naroda, pa loše je jutro opomenutih!" I pogodili smo (tj. zarobili smo nekakve) magarce, pa smo kuhali njih, pa je povikao vikač Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah i Njegov poslanik zabranjuju njih dva vama mesa (meso) magaraca." Pa su se izvrnuli lonci sa (onim) što je u njima (tj. proliveni su, prosuti su). Slijedio je njega (Abdullaha) Alija od Sufjana: Podigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje dvije ruke. GLAVA (onoga) što se mrzi od (pretjeranoga) dizanja glasa u veličanju (u izgovaranju "Allahu ekber!"). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Asima, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo bili kada smo se nadnijeli nad (kakvu) dolinu, očitovali smo i veličali smo (tj. vikali smo: "La ilahe illellahu" i "Allahu ekber" - čineći to tako da) su se podigli naši glasovi (vrlo mnogo), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"O ljudi! Zastavite na vaše osobe (tj. Budite milostivi prema sebi, Ne vičite toliko)! Pa zaista vi ne zovete (ne molite) gluhoga, a ni odsutnoga. On je zaista sa vama, zaista On je slušač i bliz (blizu je)." GLAVA slavljenja (Allaha) kada je pao (sišao u kakvu) dolinu. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Husajna, sina Abdurrahmana, od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo kada smo se (kada bi se) popeli, veličali smo (izgovarali bi "Allahu ekber"), a kada smo (a kada bi) sišli, slavili smo (izgovarali bi "Subhanallah")." GLAVA veličanja kada se uzvisio (peo na neko) uzvišenje. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šu'beta, od Husajna, od Salima, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo (tj. Bili bismo činili, Činili smo ovako) kada smo se popeli, veličali smo, a kada smo se spustili (sišli), slavili smo. PRIČAO NAM JE Abdullah, rekao je: pričao mi je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, od Saliha, sina Kejsana, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je (tj. Bio bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se vraćao od (sa) hodočašća ili umre - a neću znati (tj. ne znam) njega (drukčije) osim (tako da) je rekao (i) vojnu (i od vojne kad bi se vraćao) - govori (tj. bio bi običaja da izgovara) kad god bi se nadnio (tj. izašao) na vrh (brda) ili pustinju (pustinjsku visoravan), veličao je (veličao bi) tri puta, zatim je (zatim bi) rekao: "Nema božanstva osim Allah, sam On, nema druga Njemu, Njemu je vlast i Njemu je hvala, i On je na svaku stvar moćan. Vraćači (smo mi, tj. Mi se vraćamo ka Allahu dž.š.), kajači, obožavaoci, ničičari, svome Gospodu zahvaljivači. Obistinio je Allah svoje obećanje, i pomogao je Svome robu, i porazio je stranke On sam." Rekao je Salih: Pa sam rekao njemu: Zar nije rekao Abdullah: "Ako je htio (tj. Ako htjedne, ako hoće) Allah." Rekao je: "Ne." (To jest: Zar nije rekao u pričanju ovoga hadisa: "Vraćači (smo mi) ako je htio Allah.") GLAVA: Piše se putniku (nagrada za ono) što činjaše u boravljenju (kod kuće). PRIČAO NAM JE Metar, sin Fadla, pričao nam je Jezid, sin Haruna, pričao nam je Avvam, pričao nam je Ibrahim Ebu Ismail Seksekija, rekao je: čuo sam Ebu Burdeta, a družio

se on i Jezid, sin Ebu Kebšeta u (jednom) putovanju pa je bio Jezid (običaja da) posti u (na tom) putovanju, pa je rekao njemu Ebu Burdete: čuo sam Ebu Musa-a (više) puta (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: Kada se razbolio rob ili je otputovao, pisalo se njemu kao (ono, to) što je bio (običaja da) radi (tj. što činjaše kada je bio) boraviocem zdravim (tj. kao boravilac kod kuće i zdrav dok je bio)." GLAVA idenja (hoda, putovanja) samoga njega (tj. jednoga lica samoga bez druga). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao mi je Muhamed, sin Munkedira, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ljude (na) dan Hendeka, pa se odazvao Zubejr. Zatim je pozvao njih, pa se odazvao Zubejr. Zatim je pozvao (ponovo) njih, pa se odazvao (samo) Zubejr. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za svakoga vjerovijesnika je (bio jedan) pomagač, moj pomagač (apostol) je Zubejr." Rekao je Sufjan: "Havarijun" je (isto što i) "nasirun": pomagač. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Asim, sin Muhameda, rekao je: pričao mi je moj otac od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Asim, sin Muhameda sina Zejda sina Abdullaha sina Umera, od svoga oca, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da znaju ljudi šta je u samoći šta (ja) znam, ne bi išao (putovao nijedan) jahač u noći sam on."

GLAVA brzine u idenju (u hodu). Rekao je Ebu Humejd: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja sam požurivač (tj. ja ću se požuriti) k Medini, pa ko je htio da se požuri (da požuri) sa mnom, pa neka se požuri (pa neka požuri)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: izvijestio je mene moj otac, rekao je: pitao se je (tj. upitan je) Usamete, sin Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, - bio je Jahja (običaja da) govori: a ja slušam (kako se pita Usamete) pa je pao od mene (tj. pa je rečenica "a ja slušam" pala, otpala, izostala meni u jednom pričanju ovoga hadisa) - (pitao se Usamete) od idenja (o idenju, o hodu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (na) oproštajnom hodočašću (hadžu). Rekao je:

"Pa bio bi išao (iđaše) lakim idenjem (tj. kasanjem), pa kada je našao pukotinu (tj. širi prostor među brdima), galopirao je (tj. žestoko bi tjerao)." A galopiranje je iznad kasanja (tj. brži hod od kasanja). PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, rekao je: izvijestio me Zejd, on je sin Eslema, od svoga oca, rekao je: bio sam sa Abdullahom, sinom Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, u (na) putu Meke pa je doprla njemu od Safije, kćeri Ebu Ubejda žestina bola (tj. vijest da je ona vrlo bolesna), pa je požurio idenje (hod sve) do (časa) kada je bio (kada je bilo) poslije zalaženja sutonske crveni (crvenila na nebu). Zatim je sišao (sjahao, odsjeo) pa je klanjao sutonsku molitvu i molitvu tmine (noćnu molitvu - ahšam, akšam i jaciju - tako da) sastavi među njima dvjema (tj. sastavljajući njih dvije-molitve), i rekao je: "Zaista ja sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada se je zatrudio (tj. kada je bio težak, žestok) za njega hod (idenje), odgodio je (odgodio bi) sutonsku molitvu i sastavio je među njima dvjema (akšam i jaciju)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Sumejja, slobodnjaka Ebu Bekra (Ebu Bekrovoga), od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Putovanje je (jedan) komad kazne, sprječava jednoga (od) vas njegova spavanja, i njegove hrane (jela) i njegova pića, pa kada je izvršio (kada izvrši) jedan (od) vas svoju potrebu (želju, poduzetnost), pa neka požuri k svojoj porodici." GLAVA: Kada je natovario na konja (nekoga, tj. kada je darovao nekome konja) pa je vidio njega (toga istoga konja da) se prodaje. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer, sin Hattaba, natovario na (jednoga) konja u (na) putu Allaha, pa je našao njega (da) se prodaje, pa je htio da ga kupi. Pa je pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ne kupuj ga, i ne vraćaj se u svojoj milostinji (tj. i ne vraćaj svoje milostinje)." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od njegova oca, rekao je: čuo sam Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Natovario sam na (jednoga) konja (jednoga čovjeka da se bori) u (na) putu Allaha, pa je prodavao njega - ili: pa je upropastio njega (toga konja onaj) koji je bio (taj što je konj bio) kod njega. Pa sam htio da kupim njega, i mislio sam da je on prodavač njega za jeftino. Pa sam pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ne kupuj ga, i ako za (jedan, pa makar za jedan) srebrenjak (ti ga bude davao), pa zaista povraćač u svome poklonu (tj. onaj koji vraća poklon koji je već dao) je kao pas (koji) se povraća (zavraća) u svoju bljuvotinu." GLAVA

borbe sa dozvolom dvaju očeva (tj. uz dozvolu roditelja: oca i majke - jer se otac i majka nazivaju izrazom "ebevani"). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Habib, sin Ebu Sabita, rekao je: čuo sam Ebul-Abbasa Šaira (Pjesnika) - a bio je (takav da) se neće sumnjičiti u svome pričanju - rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Došao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da) traži dozvolu (tj. tražeći dozvolu od) njega u borbu (da ide), pa je rekao: "Da li su živa tvoja dva roditelja?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa o njima dvoma, pa bori se." (U vezi njih dvoje bori se. Bori se za njih.) GLAVA (onoga) što se reklo o zvonu i slično njemu u (tj. na) vratovima deve (kamile). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Ebu Bekra, od Abbada, sina Temima, da je Ebu Bešir Ensarija, bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njega da je on bio sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na) nekom (od) njegovih putovanja. Rekao je Abdullah: Mislio sam (tj. Mislim) da je on rekao: A svijet (ljudi) su u svome mjestu za prenoćivanje (za noćivanje). Pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) poslanika (da objavi): "Neka ne ostane nipošto u (tj. na) vratu (nijedne) deve ogrlica od tetive (luka) ili (nekakva, tj. nikakva) ogrlica (drukčije) osim (da) se dosiječe." (Doslovno: da se je odsjekla. Tj. ogrlica se ima odsijeći.)

GLAVA (onoga) ko se upisao u (neku) vojsku, pa je izašla njegova žena hodočasteći, i bio je za njega (još neki) razlog (isprika) da li će se dozvoliti njemu. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ebu Ma'beda, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Neka se ne osamljuje nipošto (nijedan) čovjek (ni) sa (jednom) ženom; i neka ne putuje nipošto (nijedna) žena (drukčije) osim, a sa njom je zabrana (tj. osim tako da je sa njom njezin zabranjeni rođak)." Pa je ustao (jedan) čovjek pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Upisao sam se u vojnu takvu i takvu (tu i tu), a izašla je moja žena hodočasteći (tj. odlazeći ona da obavi hodočašće-hadž)." Rekao je: "Idi, pa hodočasti (i ti) sa tvojom (sa svojom) ženom."

GLAVA špijuna (uhode). Špijuniranje (Uhođenje) je istraživanje (pretraživanje), i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen (je): ".... ne uzimajte Moga neprijatelja i vašega neprijatelja zaštitnicima (pokroviteljima, za prijatelje svoje)....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, sin Dinara, čuo sam njega od njega dva puta, rekao je: izvijestio je mene Hasen, sin Muhameda, izvijestio je mene Ubejdulah, sin Ebu Rafi'a, rekao je: čuo sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je (tj. mene), i Zubejra i Mikdada. Rekao je: "Odite (tj. Idite) dok dođete (mjestu zvanom) Revdatu Hah, pa zaista je u njemu žena u nosiljki (tj. putuje na devi u nosiljki) i sa njom je (i ima) pismo, pa uzmite ga od nje." Pa smo otišli, utrkivaju se međusobno sa nama naši konji dok smo došli k Revdatu, pa kadli mi sa ženom u nosiljki (se sretnemo, sreto smo se). Pa smo rekli: "Izvadi pismo." Pa je rekla: "Nije sa mnom od pisma (ništa, tj. nemam nikakva pisma)." Pa smo rekli: "Zaista izvadićeš svakako pismo, ili zaista ćemo baciti svakako odjeće (sa tebe)." Pa je izvadila njega iz svojih pletenica. Pa smo donijeli njega poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa kadli u njemu od Hatiba, sina Ebu Belteata, k (nekim) ljudima od idolopoklonika od stanovnika Meke je (pisano i) izvještava ih za neku stvar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. (Veli se da ih je obavještavao o tom da će ih napasti s vojskom.) Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Hatibe! Šta je ovo?" Rekao je: "O poslaniče Allaha! Ne požuri na me. Zaista ja sam bio čovjek prilijepljen u Kurejšu (tj. pridodat, pridošlica), a nisam bio od njihovih osoba (od njih porijeklom). A bio je (svaki onaj) ko je s tobom od Izbjeglica (Iseljenika u takvom položaju da) su za njih srodstva (tj. da imaju rođake) u Meki (što) čuvaju (štite) s njima svoje porodice i svoja imanja. Pa sam želio kad je prošlo (mašilo) mene to od porijekla u njima, da uzmem kod njih ruku (tj. da steknem neku zaslugu da) čuvaju s njom (zbog nje) moje srodstvo (rođake). A nisam (to) učinio (zbog) bezvjerstva, a ni odmetništva, a ni zadovoljstva sa bezvjerstvom poslije Islama." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već je istinit bio (već je istinu rekao) vama." Pa je rekao Umer, bio zadovoljan Allah od njega: "O poslaniče Allaha! Pusti me, (da mačem ja) udarim vrat ovoga licemjera (dvoličnjaka, hipokrita)." Rekao je (Muhamed a.s.): "Zaista on je prisustvovao (sudjelovao na) Bedru. A šta upoznaje tebe (na ispravnost tvoga postupka)? Možda Allah da bude već se natkučio na pripadnike (tj. učesnike) Bedra pa je rekao: "Radite šta ste htjeli (tj. Radite šta hoćete), pa već sam oprostio vama." Rekao je Sufjan: "A koji (li) je oslonac ovo!" (Ili: "A koje li je povjerenje ovo!" A veli se da je Sufjan mislio sa ovim da istakne poštovanje senedu - lancu ljudi koji su prenijeli ovaj hadis.) GLAVA

odijela za zarobljenike. PRIČAO NAM JE Abudllah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto je bio dan Bedra, doveli su se zarobljenici (doslovno: došlo se sa zarobljenicima), i doveo se Abbas, a nije bila na njemu (nikakva) odjeća. Pa je gledao (tj. tražio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za njega (za Abbasa kakvu) košulju. Pa su našli košulju Abdullaha, sina Ubejja, (da) može na njega. Pa je obukao nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njemu. Pa zbog toga je skinuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju košulju koju je obukao njemu (Abdullahu, sinu Ubejja kad je Abdullah umro). Rekao je Ibnu Ujejnete: Bila je za njega kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ruka (tj. zasluga - Imao je Abdullah kod Muhameda a.s. zaslugu), pa je želio da nagradi njega (da uzvrati njemu). GLAVA vrijednosti (onoga) ko (je takav da) je primio Islam na njegove dvije ruke (tj. preko njega, njegovim povodom jedan) čovjek. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana sina Muhameda sina Abdullaha sina Abda, Karija od Ebu Hazima, rekao je: izvijestio me Sehl, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hajbera: "Zaista ću dati svakako zastavu sutra čovjeku (što) će osvojiti (dati pobjedu) Allah na njegove dvije ruke, voli Allaha i Njegova poslanika i voli njega Allah i Njegov poslanik." Pa su zanoćili ljudi svoju noć (misleći) koji (od) njih će (da bude taj što će mu) se dati (zastava). Pa su poranili svaki (od) njih nada se njemu (tj. nadajući se tome). Pa je rekao: "Gdje je Alija?" Pa se reklo: "Tuži se (na bolest) svoja dva oka." Pa je pljunuo u njegova dva oka i molio je za njega, pa je ozdravio kao da nije bilo sa njim (tj. u njega nikakva) bola. Pa je dao njemu zastavu. Pa je rekao: "Boriću se s njima (tj. protiv njih) dok budu kao mi (da budu kao mi)." Pa je rekao: "Prolazi na tvoju laganost (tj. Prolazi polagano, polako), dok odsjedneš u njihovu trznu (u njihovo predvorje), zatim pozovi ih k Islamu, i izvijesti ih o (onome) što je obavezno (dužnost) na njih (tj. šta trebaju činiti kao muslimani). Pa tako mi Allaha zaista da uputi Allah s tobom (posredstvom tvojim jednoga) čovjeka, bolje je za tebe (bolje ti je) od (toga) da budu tebi crvene deve (tj. bolje ti je nego da zaplijeniš kao ratni plijen najbolje deve - crvene deve)." GLAVA zarobljenika u lancima. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Čudio (tj. Čudi) se Allah od (tj. zbog jednih) ljudi (koji) će unići (u) raj u lancima." GLAVA

vrijednosti (onoga) ko je primio Islam od pripadnika (sljedbenika) dviju knjiga (Tore i Evanđelja). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, sin Ujejneta, pričao nam je Salih, sin Hajja, Ebu Hasen, rekao je: čuo sam Šabiju (da) govori: pričao mi je Ebu Burdete da je on čuo svoga oca (priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Tri (čovjeka) su (takvi da) ća se dati njima njihova nagrada dva puta: čovjek (što) je bila za njega robinja (tj. koji ima robinju), pa pouči nju pa lijepo učini njezino poučavanje, i odgaja je pa lijepo učini njezino odgajanje (njen odgoj), zatim oslobodi nju pa sebi vjenča nju, pa njemu su dvije nagrade; i vjernik pripadnika Biblije koji je bio vjernik, zatim je vjerovao u Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (i) njemu su dvije nagrade; i rob koji izvršava dužnost (prema) Allahu i biva iskren za svoga gospodara (svome gospodaru), (i) njemu su dvije nagrade." Zatim je rekao Ša'bija: I dao sam ti nju (ovu besjedu, riječ - ovaj hadis sam ti kazao, o Salih) bez (ikakve) stvari (tj. bez nagrade), a već je bio čovjek (običaja da) putuje u (vezi) lakše (besjede) od nje (od ove) k Medini. GLAVA stanovnika kuće (tj. neprijateljske zemlje što) se po noći navali na njih pa se pogode djeca i potomstva (njihova zbog noćnoga napada). "Bejaten...", je (isto što i) "Lejlen": noću. "Zaista će zanoćiti svakako njemu....": noću (navaliti će na njega). ".... zanoćiva (po noći čini)....": noću (čini). (Ovo je "istitrad". Ovdje se navode tri riječi, izraza iz Kur'ana koji imaju korijen od "bejatun". Sama riječ "bejatun" znači zanoćivanje, i noć, a ove izvedene riječi "jubejjitunne" i "jubejjitu" znače po noći nešto činiti, po noći navaliti na nekoga - činiti noću.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija od Ubejdulaha, od Ibnu Abasa, od Sa'ba, sina Džessameta, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je: Prošao je pokraj mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Ebva'-u, ili u Veddanu, a pitao se je (a upitan je) o stanovnicima kuće (tj. neprijateljske zemlje što) se noću na njih navali (napadne, a ti stanovnici neprijateljski su) od idolopoklonika, pa se pogodi od njihovih žena i njihovih potomstava (jer se noću ne može da raspozna uvijek muško od ženska). Rekao je: "Oni su od njih." I čuo sam ga (da) govori: "Nema branjevine (zabrana ni za koga drugoga) osim za Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." A od Zuhrije da je on čuo Ubejdulaha od Ibnu Abasa, pričao nam je Sa'b o potomstvima (samo). Bio je (kaže Sufjan) Amr (običaja da) priča nama od Ibnu Šihaba, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ovaj hadis, i u tome se razlikuje pričanje što je rečeno ovako: "Oni su od svojih očeva", a ne: "Oni su od njih".). Pa smo čuli njega (poslije toga, kaže Sufjan) od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Sa'ba, rekao je: "Oni su od njih." A nije rekao kao što je rekao Amr: "Oni su od njihovih (svojih) očeva." GLAVA

ubijanja djece u ratu. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, izvijestio nas je Lejs od Nafi'a, da je Abdullah (Umerov), bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njega da se (jedna) žena našla (tj. nađena je) u nekoj (od) vojni Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ubijena, pa je osudio (kao ružno, nevaljalo djelo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ubijanje žena i djece. GLAVA ubijanje žena u ratu. PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: rekao sam Ebu Usametu: pričao je vama Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Našla se (jedna) žena ubijena u nekoj (od) vojni poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zabranio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ubijanje žena i djece. GLAVA: Neće se kažnjavati sa kaznom Allaha (Allahovom kaznom). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Bukejra, od Sulejmana, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: Poslao nas je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj poslanoj) vojsci, pa je rekao: "Ako nađete omsicu i omsicu (te-i-te), pa spalite njih dvojicu sa vatrom." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada smo htjeli izlaženje: "Zaista ja sam (bio) zapovjedio vama da spalite omsicu i omsicu (te-i-te), a zaista vatra je (ta da) neće kažnjavati s njom (niko drugi) osim Allah, pa ako nađete njih dvojicu, pa ubijte njih dvojicu." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ejuba, od Ikrimeta da je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, spalio (spaljivao neke) ljude, pa je doprlo (to) Ibnu Abasu, pa je rekao: "Da sam bio ja (na njegovom mjestu), ne bih spalio njih, jer je zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ne kažnjavajte sa kaznom Allaha (Allahovom kaznom)." I zaista bih pobio njih, kao što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je zamjenjivao (tj. Ko zamijeni) svoju vjeru, pa ubijte ga." GLAVA: "..... pa ili dobročinstvom poslije (borbe da pustite zarobljenike - bez otkupa), i ili otkupom (da ih pustite).....". O njemu (tj. o ovome je hadis Sumameta. I (u ovu GLAVU ubraja se)

Njegov govor, moćan je i veličajan je: "Nije bilo (ni) za (jednoga) vjerovijesnika da budu njemu zarobljenici (tj. da bude imao zarobljenike)....", (vidi taj) ajet. ".... hoćete (vi) robu ovozemnosti (tj. otkup od zarobljenika, ili ratni plijen)....", (vidi taj) ajet. GLAVA: Da li je za zarobljenika da ubije i prevari (zavara one) koji su zarobili njega dok (tj. da) se spasi od bezvjernika. O njemu (tj. o ovome je pričao hadis) Misver od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: Kada je spalio idolopoklonik muslimana, da li će se spaliti (i on)? PRIČAO NAM JE Mualla, pričao nam je Vuhejb od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je grupa od Ukla (plemena), osam (ljudi) došli su na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. došli su Vjerovijesniku a.s., primivši Islam i ostavši, i ostali su u Medini). Pa su izrazili odvratnost (prema boravku u) Medini, pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Traži nam mlijeka (jer nam ne prija hrana Medine)." Rekao je: "Ne nalazim za vas (ništa drugo) osim da se priključite sa stadom (deva na paši izvan Medine)." Pa su otišli, pa su pili od njihovih (tj. devećih) mokrača i njihovih mlijeka dok su ozdravili i (dok) su (se) udebljali. I (nakon toga svega) ubili su pastira (tih deva), i sebi su potjerali (to) stado i zanijekali su (tj. i postali su bezvjernici) poslije njihovoga Islama (tj. poslije primanja Islama). Pa je došlo zapomaganje (vrištanje) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je poslao tražitelje (tj. gonioce, potjeru). Pa se nije podigao visoko dan dok se došlo s njima (dok su dovedeni). Pa je odsjekao njihove ruke i njihove noge (jer su i oni to isto učinili pastiru stada), zatim je zapovjedio za čavle (klince, eksere) pa su se zagrijali (usijali), pa je podvukao surmu njima s njima i bacio je njih u Kamenjar (u Kamenicu kamenito pustinjsko tlo u blizini Medine), traže (ti kažnjenici) napajanje (vodom) pa se nisu napojili (pa se ne napojiše vodom) dok (tj. tako da) su umrli. Rekao je Ebu Kilabete: Ubili su (oni prvi pastira stada), i (bili) su ukrali (stado), i ratovali su protiv Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, i trčali su u zemlji pokvarenošću (se baveći, tj. i sijali su pokvarenost na zemlji). GLAVA. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejeba, i Ebu Selemeta da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Uštinuo (tj. Ujeo, pecnuo) je (jedan) mrav (jednoga) vjerovijesnika od vjerovijesnika, pa je zapovjedio za selo mrava (za mravinjak), pa se je spalilo. Pa je objavio Allah k njemu da - (tj. zbog toga što) je ujeo (doslovno -: uštinuo jedan) mrav, spalio si (dao si spaliti jedan) narod od naroda (koji) slavi Allaha." GLAVA

spaljivanja kuća i palmi (neprijatelja). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričao mi je Kajs, sin Ebu Hazima, rekao je: rekao je meni Džerir: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nećeš odmoriti mene od Zul-Halesata?" A (Zul-Halesat) je bila kuća (za kipove) u Has'amu (plemenu), naziva se (tj. nazivala se) Ka'ba jemenskog (kraja). Rekao je: Pa sam otišao u (društvu) stotinu i pedeset konjanika od (plemena) Ahmesa, a bili su vlasnici konja (tj. a imali su oni mnogo konja). Rekao je: A bio sam (takav da) nisam stalan (čvrst) na konjima (jahati), pa je udario u moja prsa dok (tj. tako da) sam vidio trag njegovih prsta u (na) mojim prsima, i rekao je: "Moj Bože! Učvrsti (Ustali) ga, i učini ga upućivačem napućenim." Pa je otišao k njoj (Zul-Halesi), pa je razbio nju i spalio je nju. Zatim je poslao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) izvijesti njega. Pa je rekao poslanik Džerira: "Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa istinom nisam došao tebi dok (tj. prije nego) sam ostavio nju (Zul-Halesu) kao da je ona šuplja deva - ili šugava (deva - jedan od pripovjedača ne zna ili je rečeno šuplja ili šugava)." Rekao je: Pa je blagoslovio (blagosiljao Muhamed a.s.) u konjima (konje) Ahmesa i njihovim ljudima (i njihove ljude) pet puta (tj. pet puta je blagoslovio konje i ljude plemena Ahmesa). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Spalio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, palme Nedirovića.

GLAVA ubijanja idolopokloničkog spavača (spavača idolopoklonika). PRIČAO NAM JE Alija, sin Muslima, pričao nam je Jahja, sin Zekerija-a sina Ebu Zaideta, rekao je: pričao je meni moj otac od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu malu) grupu od Pomagača k Ebu Rafi-u zato (da) ubiju njega. Pa je otišao (jedan) čovjek od njih, pa je unišao (u) njihovu tvrđavu. Rekao je: Pa sam unišao u vezalište (nekih jahaćih-tovarnih) životinja za njih (njihovih). Rekao je: A zaključili su (bili) vrata tvrđave (svoje). Zatim su zaista oni izgubili (bili jednoga) svoga magarca, pa su izašli (oni da) traže njega. Pa sam izašao u (tj. među onima) ko je izašao pokazujem im (tj. prikazujući im se) da zaista ja tražim njega sa njima. Pa su našli magarca, pa su unišli i unišao sam (i ja na taj način). I zaključali su vrata tvrđave noću, pa su stavili ključeve u (jednu) rupu (u zidu) gdje vidim njih (tj. gdje sam ih opazio). Pa pošto su zaspali, uzeo sam ključeve, pa sam otvorio vrata tvrđave. Zatim sam unišao na njih pa sam rekao: "O Ebu Rafi-e!" Pa je odgovorio meni, pa sam se upravio (njegovu) glasu, pa sam udario njega (pa sam ga udario). Pa je zavikao (zapomagao). Pa sam izašao, zatim sam došao. Zatim sam se povratio kao da sam ja (neki) pomagač (tj. kao da sam neko ko je došao da mu

pritekne u pomoć), pa sam rekao: "O Ebu Rafi-e!" A promijenio sam svoj glas. Pa je rekao: "Šta je tebi? Za tvoju majku jao (tj. Jao tvojoj majci)!" Rekao sam: "Šta je tvoje stanje (tvoja stvar, tj. Šta je s tobom)?" Rekao je: "Ne znam ko je unišao na mene (ušao meni), pa je udario mene (pa me udario)." Rekao je: Pa sam stavio svoj mač u njegov stomak, zatim sam se natovario na njega dok (tj. tako da) je zakucao kost (tj. pogodio, dodirnuo kost - da je došao do kosti). Zatim sam izašao, a ja sam zabezeknut (izbezumljen, zapanjen, izgubljen od uzbuđenja). Pa sam došao (nekim) stepenicama (ljestvama) njihovim zato (da) siđem od njega. Pa sam pao, pa se podbila (povrijedila se) moja noga. Pa sam izašao k svojim drugovima pa sam rekao: "Nisam ja napuštač (odlazač, tj. neću otići) do (da) čujem (dok ne čujem) objavljivačicu smrti (Ebu Rafiove)." Pa sam (na tom mjestu) neprestano bio dok sam čuo objavu smrti (tj. glas: Objavite smrt) Ebu Rafi-a, trgovca stanovnika Hidžaza. Rekao je: Pa sam ustao, a nema sa mnom (nikakva) prevrtanja (tj. nikakva bola, bolova) dok (tj. te) smo došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo izvijestili njega. (Veli se da je ime atentatora Abdullah, sin Atikja. A Ebu Rafi' je bio lice koje je organizovalo stranke - ahzab - u savez protiv Muhameda a.s., i kao posljedica toga bila je borba zvana Hendek. To je uzrok da se moralo obračunati s njim.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Jahja, sin Ebu Zaideta, od svoga oca, od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, grupu od Pomagača k Ebu Rafi-u, pa je unišao na njega (njemu) Abdullah, sin Atikja, (u) njegovu kuću noću, pa je ubio njega, a on je spavač (a on je spavao).

GLAVA: "Ne želite susret neprijatelja (njegovo sretanje)." PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Asim, sin Jusufa, Jerbuija, pričao nam je Ebu Ishak Fezarija od Musa-a, sina Ukbeta, rekao je: pričao mi je Salim Ebu Nadr, slobodnjak Umera, sina Ubejdulaha: Bio sam pisar njemu (Umeru). Rekao je (Salim): Pisao je k njemu (Umeru) Abdullah, sin Ebu Evfa-a, kada je izašao k Haruriji (mjestu gdje se vodila borba sa haridžijama, ili: k haridžijama zvanima Harurije), pa sam pročitao (čitao) njega (to pismo), pa kadli u njemu: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) svojih dana, koji su (bili ti dani što) je sreo u njema neprijatelja, iščekivao dok se nagnulo Sunce (sa sredine neba prema zapadu), zatim je ustao u ljudima (među ljude) pa je rekao: "O ljudi, ne želite susret (sretanje) neprijatelja, i molite Allaha (za) zdravlje (tj. zaštitu od neprijatnosti susreta neprijatelja), pa kada ste se sreli (susreli s) njima (jer nije bilo drugoga izlaza), pa strpite se. I znajte da je raj pod hladovima (sjenama) mačeva." Zatim je rekao: "Moj Bože! Spuštaču Knjige, i Tjeraču oblaka, i Poražavaču stranaka (meni neprijateljskih), porazi ih i pomozi nas na na (nad) njih."

A rekao je Musa, sin Ukbeta: pričao mi je Salim Ebu Nadr: Bio sam pisar Umeru, sinu Ubejdulaha, pa je došlo njemu pismo Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ne želite sretanje (susret) neprijatelja." A rekao je Ebu Amir: pričao nam je Mugirete, sin Abdurrahmana, od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne želite sretanje neprijatelja, pa kada ste sreli njih, pa strpite se (tj. budite izdržljivi i ustrajni u borbi)." GLAVA: Rat je varka. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Propao je kserks (perzijski car), zatim neće biti kserksa poslije njega. I kajsar (vizantijski car) zaista će propasti svakako, zatim neće biti kajsara poslije njega. I zaista će se razdijeliti svakako blagajne (riznice) njih dvojice u put Allaha (na Allahovom putu)." I imenovao (nazvao) je rat varkom. PRIČAO NAM JE Ebu Bekr, sin Asrema, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Imenovao (nazvao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rat varkom. PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete od Amra, čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Rat je varka." GLAVA laži u ratu. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, sina Dinara, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je za Ka'ba, sina Ešrefa, (da ga uništi) pa (tj. jer) zaista on je već uznemirio (tj. uvrijedio) Allaha, i Njegova poslanika?" Rekao je Muhamed, sin Meslemeta: "Da li želiš da ubijem njega, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Da." Rekao je: Pa je došao njemu pa je rekao: "Zaista ovaj - misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio - već je umorio (namučio) nas i pitao (tražio) je (tj. traži od) nas milostinju (da dajemo)." Rekao je (Ka'b): "A takođe (tj. A još) tako mi Allaha zaista ćete se dosaditi (namučiti vi) svakako (sa) njim (sa Muhamedom a.s.)." Rekao je (Muhamed, sin Meslemeta): "Pa zaista mi smo već slijedili (tj.

već slijedimo) njega, pa mrzimo da ostavimo njega dok (tj. prije nego) pogledamo k čemu će postati njegova stvar (kako će se završiti njegova misija)." Rekao je: Pa neprestano (tako) govori njemu (o Muhamedu a.s.) dok je našao mjesto od njega (dok se je smjestio od njega, tj. dok je mogao do njega da se domogne, da se domogne do njega), pa je ubio njega (pa ga je ubio). GLAVA ubistva za pripadnike rata (neočekivano, na prevaru, tj. ubistva neprijatelja na prevaru - to je fetkj bi). (To su isto činili i neprijatelji muslimanima kada su namamili oko sedamdeset karija - kurra-a, pretvarajući se da žele da se pouče Islamu, pa su ih onda pobili.) PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, od Džabira, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je za Ka'ba, sina Ešrefa (da obračuna s njim)?" Pa je rekao Muhamed, sin Meslemeta: "Da li želiš da ubijem njega." Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa dozvoli meni pa (da) reknem (k njemu tako i tako, to i to, kako bih ga prevario)." Rekao je: "Već sam učinio." (To jest: "Dozvoljavam ti da mu rekneš šta god hoćeš." U prethodnom hadisu već je opisano šta mu je sve pričao dok je ugrabio priliku i zgodu da ga ubije.)

GLAVA (onoga) što je dozvoljeno od traženja izlaza (prijevare-prevare) i čuvanja (opreznosti) sa (onim) ko (je takav da) se plaši (musliman) njegove pokvarenosti (njegova zla). Rekao je Lejs: PRIČAO MI JE Ukajl od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao: Otišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je Ubejj, sin Ka'ba, (otišli su) prema Ibnu Sajjadu, pa se pričalo za njega u palmama (da se nalazi, tj. pa je izvijestito Muhamedu a.s. da se Ibnu Sajjad nalazi među palmama). Pa pošto je unišao na njega (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u, među) palme, počeo je (da) se čuva sa deblima palmi (tj. da se privlači, da se približava neopaženo iza debala, stabala palmi). A Ibnu Sajjad je u (jednom čupavom) ogrtaču (pokrivaču), za njega je (tj. on ima) u njemu (u tom ogrtaču) micanje ustima (tj. mumljanje, nerazumljiv glas, nejasno oglašavanje dakle Ibnu Sajjad je mumljao, oglašavajući se nerazumno, nejasno). Pa je vidjela majka Ibnu Sajjada (Ibnu Sajjadova majka vidjela je) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O moj Safe (O Sajjade)! Ovo je Muhamed." Pa je skočio Ibnu Sajjad. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je ostavila njega, objasnio bi (on sebe, tj. pokazao bi svoje pravo lice)." GLAVA pjesme metra "redžeza" u ratu i podizanja glasa u kopanju Hendeka. O njemu su Sehl i Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (pričali, pričali su o tome). I o njemu je Jezid od Selemeta (pričao). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebul-Ahvas, pričao nam je Ebu Ishak od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hendeka, a on nosi (prenosi) zemlju (doslovno: prašinu) dok je (najzad) sakrila zemlja dlaku njegovih prsa, a bio je čovjek (Muhamed a.s.) mnoge dlake, i on sebi pjeva (pjevuši služeći se) sa pjesmom Abdullaha, sina Revahata, (u pjesničkom metru zvanom "redžezu", pjevajući): "Moj Bože! Da nije Tebe, ne bi se mi naputili. I ne bi milodarili i ne bi klanjali. Pa spusti svakako smirenost (spokojstvo) na nas. I učvrsti noge, ako se susretnemo. Zaista neprijatelji su već učinili nasilje nama. Kada su htjeli zabludu, nismo htjeli." Podiže s njima svoj glas (Tj. Pjevao je ove stihove podižući visoko svoj glas u izgovaranju njih).

GLAVA (onoga) ko nije čvrst na konjima. PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Abdullaha sina Numejra, pričao je nama Ibnu Idris od Ismaila, od Kajsa, od Džerira, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: Nije zastro (tj. Nije spriječio) mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, otkada sam primio Islam, i nije vidio mene (a da je drukčije učinio) osim (tako da) se nasmiješio u moje lice (tj. na me). A zaista već sam se potužio (požalio) k njemu da ja nisam čvrst na konjima (pri jahanju), pa je udario sa svojom rukom u moja prsa i rekao je: "Moj Bože! Učvrsti ga, i učini ga upućivačem napućenim." GLAVA lijeka ranjavanja (tj. rane) sa spaljivanjem hasure (tj. rogozine), i pranja žene (ženske osobe) od svoga oca krv od (sa) njegovoga lica i nošenja vode u štitu. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu Hazim, rekao je: pitali su Sehla, sina Sa'da, Saidiju, bio zadovoljan Allah od njega:

"Sa kojom stvari se liječilo ranjavanje (tj. rana) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. kakvim lijekom)?" Rekao je: "Nije ostao (ni) jedan (čovjek, tj. niko) od ljudi znaniji od mene (o toj stvari). Bio je Alija (zaposlen s tim da) donosi vodu (tj. Alija donosaše vodu) u svome štitu. A bila je - misli (na) Fatimu - (zauzeta da) pere (tj. praše ona) krv od (tj. sa) njegova lica. I uzela se (jedna) hasura, pa se spalila, zatim se natrpala (tj. zamotala) s njom rana poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA (onoga) što se mrzi od međusobnoga prepiranja (svađanja) i protivljenja (suprostavljanja, neslaganja) u ratu, i kazne (onome) ko je pogriješio (otkazao poslušnost) svome vođi. A rekao je Allah, uzvišen je: ".... i ne prepirite se (ne svađajte se međusobno) pa (da) oslabite i (da) ode vaš vjetar (tj. vaša moć da prohujite kao vjetar kroz neprijateljske redove).....". A rekao je Katadete: Vjetar je rat (tj. vjetar ovdje znači rat). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Šubeta, od Seida, sina Ebu Burdeta, od njegova oca, od njegova djeda (Ebu Musa Eš'arije) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Muaza i Ebu Musa-a k Jemenu (u Jemen). Rekao je (njima dvojici): "Olakšavajte vas dva, a ne oteščavajte (a ne otežavajte), i obeseljavajte (razveseljavajte) vas dva, a ne razgonite (ne natjeravajte u bijeg) vas dva, i povraćajte se (pokoravajte se međusobno, tj. volite se) vas dva, a ne protivite se (ne suprostavljajte se) vas dva." PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) priča, rekao je: Učinio je (zapovjednikom) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nad pješacima (na) dan Uhuda - a bili su (na broju od) pedeset ljudi - Abdullaha, sina Džubejra, pa je rekao: "Ako vidite nas (da) ugrabe (zgrabe, tj. jedu) nas ptice, pa neprestano budite (na) vašem (svome) mjestu ovome do (da, dok ne) pošaljem k vama (drugu naredbu). A ako vidite nas (doslovno: A ako ste vidjeli nas da) smo porazili narod (ljude, tj. neprijatelje) i (da) smo dali gaziti njih, pa neprestano budite (vi na ovome svome mjestu) do (da, dok ne) pošaljem k vama (drugu naredbu)." Pa su (bili) porazili njih. Rekao je: Pa ja sam tako mi Allaha vidio žene (da) se žeste (tj. vrlo žure u hodu, ili: žestoko navaljuju na poražene neprijatelje), već su se pokazali njihovi kolutovi (na nogama) i njihove potkoljenice (golijeni), podignuvši (zadižući one) svoje odjeće. Pa su rekli drugovi Abdullaha, sina Džubejra: "Plijen (ratni idite da kupite), o moji ljudi, plijen! Pobijedili su vaši drugovi, pa šta iščekujete?" Pa je rekao Abdullah, sin Džubejra: "Zar ste zaboravili šta je rekao vama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da ne mičete nikud)?" Rekli su: "Tako nam Allaha zaista ćemo doći (tj. ići) svakako ljudima pa ćemo zaista pogoditi svakako od (ratnoga) plijena (nešto)." Pa pošto su došli njima, promijenila (tj. okrenula) su se njihova lica, pa su došli poraženi. Pa to je (ono) kad "poziva njih Poslanik u njihov drugi (najzadnji)....". Pa nije ostalo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, osim dvanaest ljudi. Pa su (neprijatelji) pogodili od nas sedamdeset (ljudi). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i

spasio, i njegovi drugovi (bili su) pogodili od idolopoklonika (na) dan Bedra stotinu i četrdeset (ljudi): sedamdeset zarobljenika i sedamdeset ubijenih. Pa je rekao Ebu Sufjan: "Da li je u narodu Muhamed?" Tri puta (je pitao). Pa je zabranio njima (muslimanima) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da odgovore (da odgovaraju) njemu. Zatim je rekao: "Da li je u narodu sin Ebu Kuhafeta (tj. Ebu Bekr)?" Tri puta (je to pitao). Zatim je rekao: "Da li je u narodu sin Hattaba?" Tri puta (je takođe pitao). Zatim se povratio k svojim drugovima pa je rekao: "Što se tiče ovih (ove trojice), pa već su se ubili (već su pobijeni)." Pa nije vladao Umer svojom osobom (tj. nije se mogao suzdržati, savladati da ne progovori) pa je rekao: "Slagao si tako mi Allaha, o neprijatelju Allaha (o Božiji neprijatelju)! Zaista (oni) koje si nabrojio zaista su živi svaki (od) njih. A već je ostalo tebi što će loše biti tebi." Rekao je: "Dan (ovaj vama) je za dan Bedra. A rat su kove. Zaista vi ćete naći u narodu (tj. među vašim ubijenim ljudima jedno) mrcvarenje (unakažavanje što) nisam zapovjedio njega, a nije bilo loše (neprijatno) meni (što je učinjeno)." Zatim je uzeo (tj. počeo je da) pjeva (u pjesničkom metru redžezu): "Budi visok (velik), Hubele! Budi visok, Hubele! (Hubel je ime jednoga idola, kipa.) Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar (vi) nećete odgovoriti njemu?" (Tj. "Dajte odgovorite mu.") Rekli su: "O poslaniče Allaha! Šta ćemo reći?" Rekao je: "Recite: "Allah je viši (veći) i veličajniji." Rekao je: "Zaista za nas je Uzza (tj. mi imamo Uzza-a), a nema Uzza-a za vas (a vi nemate Uzza-a)." (Uzza je ime jednom drugom idolu, kipu.) Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nećete odgovoriti njemu?" Rekao je: Rekli su: "O poslaniče Allaha! Šta ćemo reći?" Rekao je: "Recite: "Allah je naš gospodar (tj. zaštitnik, pomagač), a nema gospodara (zaštitnika, pomagača) za vas (tj. vama)." GLAVA: Kada su se uplašili u noći. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hammad od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, najljepši čovjek (doslovno: najljepši (od) ljudi), i najdareživljiji čovjek i najhrabriji čovjek. Rekao je: A već su se (bili) uplašili stanovnici Medine (jedne) noći, čuli su (nekakav) glas. Rekao je: Pa je sreo (susreo) njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na konju Ebu Talhata golom (bez sedla), a on je ođerdanjivač (tj. stavio je sebi kao ogrlicu) svoj mač, pa je rekao: "Niste se bojali! Niste se bojali!" (To jest: "Ne bojte se! Ne bojte se!") Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Našao sam ga morem (kao more)." Misli (na Ebu Talhatovoga) konja.

GLAVA (onoga) ko je vidio (ugledao) neprijatelja, pa je dozivao (zavikao) sa najvišim svojim glasom: "O jutra (li kukavna)!", dok dočuje ljude (tj. da dadne čuti ljudima, da dozove ljude, da bi dozvao ljude). PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, izvijestio nas je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta da je on izvijestio njega, rekao je: Izašao sam iz Medine odlazeći prema Gabi (mjestu prema Siriji). Te kada sam bio u uzbrdici (u klancu) Gabe, sreo je mene dječak Abdurrahmana, sina Avfa. Rekao sam: "Teško tebi! Šta je s tobom?" ("Šta ti je?") Rekao je: "Uzele su se (muzare) deve Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao sam: "Ko je uzeo njih?" ("Ko ih je uzeo?") Rekao je: "Gatafan i Fezarete." (To su imena dvaju plemena.) Pa sam uzviknuo tri uzvika (povika tako da) sam dao čuti (svemu) što je među njezina dva kamenjara (tj. tako da su me čuli svi među, između dva kamenjara Medine, i to ovim načinom): "O jutra (li kukavna)! O jutra (li kukavna)!" Zatim sam se odbio (tj. krenuo sam u potjeru) dok sam sreo njih, a već su (bili) uzeli njih (deve). Pa sam počeo (da) gađam njih i (da) govorim: "Ja sam sin Ekve-a, a dan (ili: a danas) je dan sisača (tj. dan propasti sisača, zlikovaca koji su usisali zlo iz sise, dojke svoje matere, majke - a to znači: rođenih zlikovaca)." (Ima i drugih tumačenja ove riječi "rudda'", ali se druga tumačenja neće nabrajati.) Pa sam spasio njih (deve) od njih (od Gatafanovića i Fezarovića) prije (nego) da su pili (vodu). Pa sam došao s njima tjeram ih (tj. tjerajući ih - deve). Pa je sreo mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ljudi su žedni, i zaista ja sam požurio (natjerao u žurbu) njih (jer nisam želio) da piju svoj napoj (udio od pijenja, pića), pa pošalji u njihov trag (tj. za njima potjeru jer će oni negdje blizo, blizu sjesti da odmore i da se napiju vode)." Pa je rekao: "O sine Ekve-a! Zavladao si, pa lijepo učini oprost (daj budi mek, blag)! Zaista ljudi se ugošćuju u svojim ljudima (u svome narodu, tj. izmakli su toliko da je beskorisno dalje vršiti potjeru)." GLAVA (onoga) ko je rekao: "Uzmi je (bačenu strjelicu), a ja sam sin omsice (tog-i-tog)!" (To se rekne od radosti kada se pogodi cilj pri gađanju neprijatelja.) A rekao je Selemete: "Uzmi je, a ja sam sin Ekve-a!" PRIČAO NAM JE Ubejdulah od Israila, od Ebu Ishaka, rekao je: pitao je (jedan) čovjek Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao:

"O Ebu Umarete! Da li ste okrenuli (leđa, tj. pobjegli na) dan Hunejna?" Rekao je Bra', a ja slušam: "Što se tiče poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (on) nije okrenuo leđa (nije pobjegao) tada. Bio je Ebu Sufjan, sin Harisa, uzimač (tj. uzeo je) za uzdu njegove mazge. Pa pošto su naklopili (došli) njemu idolopoklonici, sišao (sjahao) je, pa je počeo (da) govori: "Ja sam Vjerovijesnik, nema laži! Ja sam sin (unuk) Abdul-Muttaliba!" Rekao je: Pa se nije vidio od ljudi tada žešći (čvršći niko) od njega." GLAVA: Kada je sišao neprijatelj na sud (suđenje jednoga) čovjeka (od muslimana - sprovešće se to u djelo kada to dozvoli glavni vođa). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Sa'da, sina Ibrahima, od Ebu Umameta, on je sin Sehla sina Hunejfa, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto su sišli Kurejzovići (iz svoje tvrđave) na sud Sa'da (sina Muazova, tj. zadovoljavajući se oni da im Sa'd sudi, presudi), poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (po njega da dođe), a bio je blizu njega. Pa je došao na (nekom) magarcu. Pa pošto se približio, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustanite k vašem (svom) gospodinu (pa su ustali i pomogli mu da sjaši, sjaše)." Pa je došao pa je sjeo k (tj. uz) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao njemu: "Zaista ovi su sišli na tvoj sud." Rekao je: "Pa zaista ja sudim da se ubije (pobije) boračka (grupa njihova, tj. punoljetni muški članovi koji su sposobni za borbu), a da se zarobi potomstvo (tj. a da se uzmu kao zarobljenici žene i djeca)." Rekao je: "Zaista već si sudio u (tj. među) njima sa sudom vladara." GLAVA ubijanja zarobljenika i ubijanja strpljivosti. (Ubijanje strpljivosti je izraz koji se tumači na razne načine. Spomenućemo neke: 1. Da bude ubijen, nekoga zatvoriti u zatvor dok se ne ubije; 2. Svezati čovjeku jednome ruke i noge, a onda ga drugi čovjek uhvati i odsiječe mu vrat; 3. Uhvatiti živo biće i baciti se na njega nekom stvari da umre; 4. Bespoštedno ubijanje, ubijanje bez davanja ikakvoga prava na zaštitu i odbranu, jer on to pravo ne može imati prema ocjeni onoga koji hoće da ga ubije. Izraz "katlu sabrin" ili "katlussabri" u daljem tekstu prevodiće se sa izrazom "ubijanje strpljenja", ali se neće više navoditi ova tumačenja toga izraza.) PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u Meku u) godini Osvojenja, a na njegovoj glavi je kaciga (šljem). Pa pošto je iščupao (tj. skinuo) njega (šljem sa glave), došao je (jedan) čovjek pa je rekao: "Zaista Ibnu Hatal je objesivač sebe (tj. objesio se - a to znači: uhvatio se, drži se) za zastore Ka'be." Pa je rekao: "Ubijte ga (Ubi te ga)."

(Ibnu Hatal se odmetnuo od Islama i onda ubio svoga slugu, poslužitelja muslimana i izvrgavao je podsmjehu muslimane i Muhameda a.s., pa je to uzrok da se s njim tako postupilo iako je htio da se spasi na taj način što se bio uhvatio za zastore same Ka'be u Meki.) GLAVA: Da li će tražiti zarobljeništvo čovjek (tj. Da li će se predati kao zarobljenik jedan musliman svome neprijatelju), i ko nije tražio zarobljeništva (tj. i GLAVA onoga ko se nije predavao nego se borio dok nije poginuo) i ko se naklonio dva naklona (tj. i ko je klanjao dva rekata) kod ubijanja (tj. pred svoje smaknuće, prije nego će biti ubijen od neprijatelja). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Amr, sin Ebu Sufjana sina Esida sina Džarijeta, Sekafija - a on je saveznik Zuhretovića a bio je (jedan) od drugova Ebu Hurejreta, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset osoba (deset ljudi kao) četu (koja će biti) oko (tj. uhoda, špijun), i učinio (postavio) je zapovjednikom nad njima Asima, sina Sabita, Ensariju - djeda Asima (djeda od Asima), sina Umera sina Hataba. Pa su otišli. Te kada su bili u Hed'i, a ono (tj. a to je mjesto što) je između Usfana i Meke, spomenuli su se (tj. spomenuti su, rečeno je o njima jednome) plemenskom ogranku od Huzejlovića, rekne se njima (tim ljudima iz toga plemenskog ogranka) Lihjanovići. Pa su otišli u boj za njih (protiv njih - te desetine muslimana) blizu dvije stotine ljudi, svaki (od) njih je strijelac. Pa su slijedili njihove tragove dok su našli njihovo mjesto jedenja datula (njihovo mjesto gdje su jeli datule što) su se opskrbili njima iz Medine, pa su rekli (Lihjanovići): "Ovo su datule (iz) Jesriba." Pa su slijedili njihove tragove (dalje). Pa pošto je vidio (ugledao) njih Asim i njegovi drugovi, sklonili su se k (jednom) brijegu (visoravni). I opkolili su ih (ti) ljudi pa su rekli njima: "Siđite, i dajte nam sa vašim rukama (tj. dajte nam vaše ruke - predajte se nama), a vama je obaveza i ugovor (od nas) i nećemo ubiti od vas nijednoga." Rekao je Asim, sin Sabita, zapovjednik (te) čete (tj. desetine): "Što se tiče mene, pa tako mi Allaha neću sići danas u (tj. pod) zaštitu (nijednoga) bezvjerca. Moj Bože! Izvijesti od nas (tj. o nama) Tvoga (Svoga) vjerovijesnika (tj. Muhameda a.s.)." Pa su gađali njih sa strijelicama, pa su ubili Asima u sedmorici (tj. sedam ljudi, među njima i Asima). Pa su sišla (predala se) k njima trojica ljudi (tri preostale osobe) sa obavezom i ugovorom (tj. na obavezu i ugovor - na riječ) od njih: Hubejb Ensarija, i Ibnu Desinete i (još jedan) drugi čovjek. Pa pošto su našli mjesto od njih (tj. pošto su imali moć nad njima, pošto su ih pobijedili - pošto su ih pohvatali), odriješili su tetive njihovih lukova, pa su svezali njih (pa su ih svezali). Pa je rekao (onaj) treći čovjek (veli se da mu je bilo ime Abdullah, sin Tarika): "Ovo je početak (prvi dio) vjerolomstva (njihovog kršenja date obaveze). Tako mi Allaha neću se družiti s vama. Zaista u ovima je zaista uzor." Hoće (da ukaže s tim na) ubijene (sa Asimom na čelu). Pa su dali vući njega i borili su se s njim (ili: i nastojali su oko njega da ga privole) da se druži s njima (u putovanju do Meke), pa nije htio. Pa su ubili njega (Pa su ga ubili). Pa su otišli sa Hubejbom i Ibnu Desinetom dok su prodali (najzad) njih

dvojicu u Meki (a to je bilo u vremenu) poslije događaja Bedra (poslije borbe na Bedru). Pa su kupili sebi Hubejba sinovi Harisa, sina Amira sina Nevfela sina Abdu Menafa. (Tj. Hubejba su kupili Harisovi sinovi.) A bio je Hubejb on (taj što) je ubio Harisa, sina Amira (na) dan Bedra. Pa je ostao Hubejb kod njih zarobljenikom (kao zarobljenik). Pa je izvijestio mene Ubejdulah, sin 'Ijada da je kći Harisa izvijestila njega da zaista oni kada su se skupili (tj. složili da ga ubiju), (da) je pozajmio na poslugu (on) od nje (jednu) britvu (da) obrije dlake oko polnoga uda s njom (tom britvom), pa je dala u poslugu (pa je posudila nju - britvu) njemu. Pa je uzeo (jednoga) sina moga, a ja sam (bila) nemarna (nepažljiva), kada je došao njemu. Rekla je: Pa sam našla njega (kao) njegovoga posađivača (tj. posadio ga je) na svoje stegno, a britva je u njegovoj ruci. Pa sam se uplašila plašenjem (takvim da) je poznao (prepoznao) njega Hubejb u (na) mome licu. Pa je rekao: "Bojiš se da ću ubiti njega (da ću ga ubiti). Nisam bio za (to da) učinim to tebi." "Tako mi Allaha nisam vidjela zarobljenika nikad boljega od Hubejba. Tako mi Allaha zaista već sam našla njega (jednoga) dana (da) jede od (uzbranoga) grozda grožđa u njegovoj ruci, a zaista on je zaista svezan (tj. okovan) u željezo, a nema u Meki (ništa ni) od (kakvoga) ploda." I govoraše (I govorila je ona): "Zaista ono (to) je zaista dar (hrana) od Allaha (što) je dao njega (dar, ili: nju - hranu) Hubejbu." Pa pošto su izašli iz Harema (Svetoga tla) zato (da) ubiju njega u Hillu (u prostoru izvan Svetoga tla), rekao je njima Hubejb: "Pustite me (da) se naklonim dva naklona (tj. da klanjam molitvu od dva stajanja i naklona - dva rekata)." Pa su ostavili njega, pa se naklonio dva naklona, zatim je rekao: "Da nije (toga) da bi pomislili (vi) da je (ono) što je sa mnom potrešenost (očaj, strah, teško stanje koje me goni da dugo klanjam), zaista bih produljio nju (molitvu, tj. klanjao bih i više). Moj Bože, obuhvati ih brojem!" (ili: "Izbroji ih brojem-brojno!"): "Ne marim kad se ubijem muslimanom, Na koju polovinu (stranu) je bilo za Allaha mjesto moga bacanja (obaranja), A to je u (ime) Bića Boga, a ako hoće (On), Blagosloviće na udove raščupanoga tijela." Pa je ubio njega sin Harisa. Pa je bio Hubejb - on (taj što) je uobičajio (molitvu od) dva naklona (dva rekata) za svakoga čovjeka muslimana (što) se ubio strpljenjem (tj. koji bude ubijen strijeljanjem ili vješanjem, jer je i Hubejb, po nekim pričanjima, obješen). (Izraz, o kojem je već bilo govora, "katlu sabrin" ili "katlussabri" - ubijanje strpljenja - u stvari znači ubijanje nekoga nakon suđenja kada je već osuđen na smrt.) Pa je odgovorio (uslišao molitvu) Allah Asimu, sinu Sabita (na) dan (kada) se pogodio (kad je pogođen, ubijen). Pa je izvijestio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje drugove njihovu vijest (tj. o njihovom slučaju) i što su se pogodili (tj. i šta ih je zadesilo, na što su naišli). I poslali su (neki) ljudi od bezvjernika Kurejša k Asimu (tj. do Asima), kada se njima pričalo (ispričalo) da se on ubio (da je on ubijen), zato (da) im se donese sa (nekom) stvari od njega (od njegovoga tijela da) se prepozna (on po tom, ili: sa nečim, sa nekom stvari od njega što se prepoznaje on po tom, tj. kako bi oni mogli da prepoznaju da je to on bio kako bi se uvjerili je li taj ubijeni sigurno Asim). A bio je već ubio (otprije Asim jednoga) čovjeka od njihovih velikaša (na) dan Bedra. Pa se poslalo na (nad, iznad) Asima kao oblak od pčela (roja pčela), pa su čuvale (štitile) njega od njihovoga poslanika (izaslanika). Pa nisu mogli (ti poslani ljudi) na (to, tj. nisu mogli, nije mogao) da odsiječe (niko od njih) od njegovoga mesa (nijednu) stvar (ništa, nimalo).

GLAVA odriješenja zarobljenika (tj. spašavanja zarobljenika iz zarobljeništva, iz ruku neprijatelja pomoću imanja ili bez imanja). O njemu je od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (prenešen hadis). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odriješite poniženoga - misli (na) zarobljenika -, i nahranite gladnoga i posjećivajte bolesnoga." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Mutarrif da je Amir pričao njima od Ebu Džuhajfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao sam Aliji, bio zadovoljan Allah od njega: "Da li je kod vas (tj. Da li imate vi neku) stvar (nešto) od Objave osim (onoga) što je u knjizi Allaha?" Rekao je: "Ne, tako mi (Onoga) koji je raspuknuo zrno i stvorio dušu ne znam ga osim razumijevanjem (što) dadne njega Allah (nekom) čovjeku u Kur'anu i što je u ovoj stranici (tj. u ovome listu)." Rekao sam (Pitao sam, Upitao sam): "A šta je u stranici (u listu)?" Rekao je: "Krvarina, i odriješenje zarobljenika i da se neće ubiti (nijedan) musliman za bezvjernika (tj. ni za jednoga bezvjernika)." GLAVA otkupljivanja idolopoklonika (GLAVA otkupljivanja idolopoklonka). PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima sina Ukbeta, od Musa-a, sina Ukbeta, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da su (neki) ljudi od Pomagača tražili dozvolu (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Dozvoli, pa (da, ili: pa neka) ostavimo sinu naše sestre Abbasu njegovo otkupljivanje." Pa je rekao: "Nećete ostaviti od njega (nijednoga) srebrenjaka." (Radi se o tom da je Abbas r.a. bio zarobljen na Bedru, pa se je otkupio iz zarobljeništva muslimana - jer je tada on još bio idolopoklonik. Neki su predlagali da mu se oprosti otkup, ali, vidimo, Muhamed a.s. nije to dozvolio. Jasno je da je dozvolio, prigovorili bi mu neprijateljski raspoloženi tajni bezvjernici da je to učinio zbog toga što mu je Abbas r.a. stric, amidža.) A rekao je Ibrahim od Abdul-Aziza, sina Suhejba, od Enesa, rekao je: Došlo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa imanjem (tj. donešeno je neko imanje Muhamedu a.s.) iz Bahrejna, pa je došao njemu Abbas pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Daj meni (od toga imanja), pa (tj. jer) zaista ja sam otkupio moju osobu (tj. sebe) i otkupio sam Akila." (Abbas je već bio musliman u vrijeme kada je stiglo ovo imanje iz Bahrejna.) Pa je rekao: "Uzmi." Pa je dao njemu u njegovoj odjeći (tj. da ponese u svojoj odjeći koliko može ponijeti). PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Muhameda, sina Džubejra, od njegova oca - a bio je došao (kao nevjernik) u (vezi otkupa) zarobljenika Bedra - rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita (uči) u sutonskoj molitvi (akšamu) sa Turom (tj. da uči u molitvi odlomak Kur'ana Vetturi: Tako mi Tura.). GLAVA ratnoga (lica, tj. stanovnika nemuslimanske države) kada je unišao (u) kuću Islama (tj. u teritoriju, na tlo muslimanske države) bez sigurnosti (tj. bez odobrenja, bez davanja jamčenja za bezbjednost). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ebul-Umejs od Ijasa, sina Selemeta sina Ekve-a, od njegova oca, rekao je: Došlo je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) oko (tj. špijun, uhoda) od idolopoklonika, a on je (bio) u (na jednom) putovanju, pa je sjeo (onaj špijun) kod njegovih drugova priča (pričajući), zatim se odsukao (tj. zatim je otišao). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tražite ga, i ubijte ga." Pa je ubio njega (Selemete), pa je (Muhamed a.s.), dodao kao ratni plijen njemu (Selemetu) njegovo opljačkanje (tj. da sebi uzme Selemete ono što je bilo na tijelu onoga ubijenoga špijuna). GLAVA: Boriće se od (tj. za) zaštićene (nemuslimane u muslimanskoj državi) i neće se posjedovati kao robovi (tj. neće se smatrati robovima). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Amra, sina Mejmuna, od Umera, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: "I preporučujem njemu (tj. halifi poslije sebe) za zaštitu Allaha i zaštitu Njegova poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (kome god su oni pružili zaštitu) da se ispuni njima za njihov ugovor (u cijelosti sve što je vezano), i da se bori iza (tj. ispred) njih i da se ne opterećuju osim njihovu moć (tj. osim ono što mogu izvršavati)." (Ovo se odnosi na nemuslimane u muslimanskoj državi koji su odani i pokorni muslimanskoj državi i koji uz to daju određeni porez pa onda imaju i pravo na zaštitu po propisima Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio.) GLAVA

darova poslanstva (izaslanstva). GLAVA: Da li će se tražiti zauzimanje kod zaštićenih (nemuslimana) i (GLAVA) njihovoga postupanja (možda se misli na ovo: i GLAVA o postupanju s njima, prema njima). PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Sulejmana Ahvela, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao: "Četvrtak. A šta je četvrtak?" Zatim je (on) plakao dok je obojila (tj. ovlažila, skvasila) njegova suza pijesak, pa je rekao: "Pojačao se u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegov bol (bolest u) četvrtak, pa je rekao: "Dođite mi sa knjigom (tj. Donesite mi jednu knjigu da) napišem vama (takvu jednu) knjigu (da) nećete zalutati poslije nje nikada." Pa su se prepirali (svađali) - a ne treba (ni) kod (jednoga) vjerovijesnika prepiranje (međusobno svađanje) - pa su rekli napustio je (tj. ostavio je dovoljno; - a veli se da to znači i ovako: buncao je, tj. bunca, govori u bolesti to) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Pustite me (Ostavite me), pa (ono) koje je (to što) sam ja u njemu, bolje je od (onoga) što pozivate (zovete vi) mene k njemu." I oporučio je kod svoje smrti za tri (stvari): "Izvedite (istjerajte) idolopoklonike iz ostrva (otoka) Arapa (sa arapskog ostrva poluostrva); i darivajte izaslanstvo (deputaciju koja vam dođe) sa (načinom) kao što sam bio (običaja ja da) darujem njih"; i zaboravio sam treće (šta je preporučio)." A rekao je Jakub, sin Muhameda: pitao sam Mugireta, sina Abdurrahmana o ostrvu Arapa, pa je rekao: Meka, i Medina, i Jemama i Jemen. I rekao je Jakub: A (mjesto po imenu) Ardž je početak Tihame. GLAVA uljepšavanja za izaslanstva (tj. lijepoga odijevanja, oblačenja sebe radi dočekivanja deputacija). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Našao je Umer (jedan) ogrtač (dugi kaput od) grube svile (da) se prodaje u čaršiji (na trgu), pa je došao s njim (donio ga je) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Kupi ovaj ogrtač, pa se uljepšaj s njim za blagdan (praznik) i za izaslanstva (deputacije)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo je samo odijelo (onoga) ko (je takav da) nema udjela njemu (na budućem svijetu, životu)." Ili (je rekao): "Oblači ovo samo (onaj) ko (je takav da) nema udjela njemu." Pa je ostao što (tj. koliko) je htio Allah, zatim je poslao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah

i spasio, sa džubom brokata (darujući ga, tj. poslao mu je džubu - plašt, ogrtač od brokata). Pa je došao s njom (tj. donio je nju - džubu) Umer dok je došao s njom poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Rekao si (da) je ovo samo odijelo (onoga) ko (je takav da) nema udjela njemu - ili: oblači ovo samo ko (je takav da) nema udijela njemu, zatim si poslao k meni sa ovim (tj. ovo)." Pa je rekao: "Prodaćeš nju (džubu), ili ćeš pogoditi s njom neku tvoju (svoju) potrebu." GLAVA: Kako će se izložiti (ponuditi, ili: Kako se izlaže, nudi) Islam na dijete (djetetu). PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me Salim, sin Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on izvijestio njega da je Umer otišao u grupi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, prema Ibnu Sajjadu dok su našli njega (da) se igra sa dječacima kod tvrđave Megaletovića. A već se približio tada Ibnu Sajad (vremenu da) postane punoljetan. Pa nije opazio dok je udario Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegova leđa sa svojom rukom, zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li svjedočiš (očituješ) da sam ja poslanik Allaha?" Pa je pogledao k njemu Ibnu Sajad pa je rekao: "Svjedočim (Očitujem) da si ti poslanik nepismenih (kao od majke rođenih ljudi; ili: poslanik narodnih ljudi; ili: poslanik Arapa)." Pa je (onda još) rekao Ibnu Sajjad Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li (ti) svjedočiš da sam ja poslanik Allaha?" Rekao je njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vjerovao sam (tj. Vjerujem) u Allaha i Njegove poslanike." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je to (što) viđaš (tj. Šta ti se to pričinja, prikazuje)?" (Ibnu Sajjad je bio obična jedna varalica koja se bavila, odnosno bavio proricanjem sudbine i uopće pogađanjem i proricanjem okupljajući oko sebe neuki narod, pa je Muhamed a.s. i otišao s namjerom da ga raskrinka, ali je postupao s njim oprezno i učtivo. To se vidi i iz postavljenoga pitanja: "Šta to viđaš?") Rekao je Ibnu Sajjad: "Dolazi (dođe) mi istinit i lažac." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pomiješala se na tebe (tj. tebi) stvar (istine i laži, kao što je to slučaj sa svima proricateljima i pogađačima)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja sam već sakrio tebi (nešto) sakriveno (tj. zamislio sam jednu rečenicu, ili riječ - pa pogodi šta je to, pogodi šta sam ti zamislio, pogodi šta sam zamislio)." (Veli se da je Muhamed a.s. bio zamislio riječ duhan: dim, para.) Rekao je Ibnu Sajjad: "Ono je (tj. To što si zamislio je riječ) "duhh", "duhhun": proso, proha." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tjeraj (Goni, gubi se, marš, oš)! Pa nećeš pretrčati (preći) tvoju (svoju) vrijednost." Rekao je Umer: "O poslaniče Allaha! Dozvoli meni u (vezi) njega (da) udarim njegov vrat (mačem, tj. da mu odsiječem glavu)!" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako ga bude (on; Ako bude on Antihrist - Dedždžal), pa neće se dati tebi vlast na njemu (nad njim, nego Isa-u a.s.), a ako ne bude ga (on, a ako ne bude on), pa nema (nikakva) dobra tebi u njegovom ubijanju." Rekao je Ibnu Umer: Otišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ubejj, sin Ka'ba, došla su njih dvojica (u) palme koje (su bile te što) je u njima Ibnu Sajjad. Te kada je unišao (u te) palme, počeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se čuva za deblima palmi, i on se prikrada (neopaženo se primiče) da čuje od Ibnu Sajjada (kakvu god) stvar prije (nego) da vidi njega (Ibnu Sajjad). A Ibnu Sajjad je nauznačen (tj. ležao je nauznačice) na svojoj postelji u (jednom čupavom) pokrivaču (ogrtaču) svome, u njemu je (nekakvo) mrmljanje (nerazumljivo ispuštanje glasa). Pa je vidjela majka Ibnu Sajjada (Ibnu Sajjadova) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on se čuva za debla (iza debala, tj. zaklanja se sa deblima, za deblima) palmi, pa je rekla Ibnu Sajjadu: "O Safe moj!" A ono (tj. a to) je njegovo ime. Pa je skočio (brzo se podigao) Ibnu Sajjad. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je ostavila njega (neupozorena), razjasnio bi (svoje stanje u pravoj suštini)." A rekao je Salim: rekao je Ibnu Umer: Zatim je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ljudima (među ljude), pa je pohvalio na Allaha sa (onim) što je On njegov pripadnik (tj. pohvalu je izrekao Allahu kako doliči i pripada da se izrekne pohvala Njemu), zatim je spomenuo (onoga) velikoga lažova (koji se treba pojaviti pred smak, propast svijeta Antihrista), pa je rekao: "Zaista ja opominjem vas (da se pazite, da se čuvate od) njega. I nema od vjerovijesnika (nijednoga da je drukčije činio) osim (tako da) je već opominjao svoj narod (za njega). Zaista već je opominjao (za) njega Nuh (Noe) svoj narod, ali ću reći (sada ja) vama o njemu (jedan) govor (što) nije rekao njega (nijedan) vjerovijesnik svome narodu: Znaćete (tj. Znajte) da je on ćorav (slijep u jedno oko), a da Allah nije sa ćoravim (tj. a da Allah nije ćorav)." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Židovima: "Primite Islam spasićete se." Rekao je njega (ovaj hadis) Makburija od Ebu Hurejreta. GLAVA: Kada je primio Islam (jedan) narod (tj. neki ljudi) u kući rata (u nemuslimanskoj, zemlji, državi), a za njih je (tj. a oni imaju neko) imanje i zemlje (zemlju), pa ona (imanja i zemlje) su za njih (pa ona su njihova i kada muslimani zauzmu, osvoje taj kraj gdje se nalaze ta imanja i zemlje, a neće se uzimati kao ratni plijen). (U vezi ovoga postoje razna mišljenja islamskih pravnika u pravnim školama-mezhebima.)

PRIČAO NAM JE Mahmud, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, od Alije, sina Husejna, od Amra, sina Usmana sina Affana, od Usameta, sina Zejda, rekao je: rekao sam: "O poslaniče Allaha! Gdje ćeš odsjesti (ti) sutra?" U njegovom hodočašću (oproštajnom to sam ja rekao). Rekao je: "A da li je ostavio za nas (nama) Akil odsjedalište (ikakvo, ikakav stan)?!" (A to znači Akil je prodao moju kuću još dok je bio idolopoklonik prije nego je primio Islam pošto sam preselio u Medinu, pa ja nemam sada u Meki ništa, nikakvoga stana svoga vlastitoga. Muhamed a.s. nije poništio, dakle, kupoprodajni čin Akila kada je bio Akil idolopoklonik, pa, prema, tome neće se poništiti pogotovo pravo vlasništva jednoga muslimana nad njegovom imovinom od strane muslimanske države bez obzira gdje se ta imovina muslimana nalazila.) Zatim je rekao (Muhamed a.s.): "Mi smo odsjedači sutra u dolini (ili: u uzvišenju pod brijegom, u podnožju brijega) Kinanetovića, mjestu prekrivenom pijeskom gdje su se zaklinjali (tj. sklapali savez) Kurejševići na bezvjerstvo. A to se (sastojalo u tome) da su Kinanetovići sklopili savez (sa) Kurejševićima na Hašimoviće (protiv Hašimovića) da neće trgovati s njima i (da) neće davati odsijedanja njima (u svojim kućama kao gostima, tj. da ih neće zaštićavati, neće im davati utočišta). Rekao je Zuhrija: "Hajfun" je (isto što i) "vadin": dolina. (Međutim, drugi kažu da "hajfun" znači uzvišenje iznad doline uz podnožje samoga brda, brijega.) PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od njegova oca da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), učinio namjesnikom (postavio upravnikom jednoga) slobodnjaka svoga, zove se Hunejj, na zabrani (tj. nad terenom gdje su bile na paši samo deve državne), pa je rekao: "O Hunejje! Skupi tvoje (svoje) krilo od muslimana (tj. otkloni, povuci svoju ruku, ne potegni svoje ruke na muslimane, ne čini im nasilja), i čuvaj se molitve (tj. kletve) ugnjetenoga (tj. onoga kome se učinila nepravda, nasilje), pa (jer) zaista molitva ugnjetenoga je uslišana. I uvedi (u ispašu zabrane) gospodara stadenca (maloga stada) deva i gospodara stadenca brava, a čuvaj me (tj. a čuvaj se) deva Ibnu Avfa i deva Ibnu Affana (tj. ne upuštaj njihove deve u zabranu), pa (jer) zaista njih dva (su tako imućna) ako propadne blago (stoka na paši) njih dvojice, vratiće se (obratiće se) k palmama i usjevu. A zaista gospodar (tj. vlasnik) stadenca deva i gospodar stadenca brava (su takvi) ako propadne blago (stoka) njih dvojice, doći će meni (svaki od njih) sa svojim sinovima (tj. dovešće mi svoju djecu) pa će reći: "O zapovjedniče vjernika! O zapovjedniče vjernika!" Pa zar ostavljač njih sam ja (tj. Pa zar ću ih ja ostaviti, odbiti u takvom stanju da im ne dadnem zlatnika i srebrenjaka iz državne blagajne kao pomoć), nema oca tebi (tj. ne bilo ti oca)?! Pa voda i trava (pašnjak u zabrani državnoj) lakši su na mene (meni da im dadnem) od zlata i srebra. Tako mi zakletve Allaha (tj. Tako mi Allaha) zaista oni zaista vide (tj. smatraju, ili: smatraće) da sam ja već nasilje učinio njima. Zaista one (ove zemlje što su proglašene zabranom) su zaista njihove zemlje, pa su se borili na njih (za njih) u predislamlju i primili su Islam na njih (za njih) u Islamu (tj. u doba Islama). Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci da nije imanja (tj. žive stoke koja je takvo državno imanje) koje (je to što) nosim na njemu u (na) putu

Allaha (tj. prenosim, transportujem vojnike i vojničke potrepštine), ne bih zabranio na njih (tj. ja ne bih označio kao zabranu njima) od njihovih zemalja (nijednoga) pedlja." GLAVA pisanja vođe ljude (ljudi, tj. popisivanje vođe ljude, ljudi koji idu u borbu ili inače). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Napišite (Popišite) mi ko je izgovorio sa Islamom (tj. ko je izjavio Islam) od ljudi." Pa smo popisali njemu hiljadu i pet stotina ljudi. Pa smo rekli: "Plašimo se, a mi smo hiljadu i pet stotina." (To jest: "Zar da se plašimo, a nas je hiljadu i pet stotina?!" Veli se da je to bilo na Hendeku, a neki kažu da je to bilo na Uhudu, a neki vele na Hudejbiji. A onda Huzejfe r.a. kaže dalje šta se dešavalo poslije smrti Muhameda a.s. među muslimanima kada je muslimana bilo mnogo više na broj, broju: "Pa zaista već sam vidio nas (da) smo se stavili iskušenju (na iskušenje do te mjere) čak (da) zaista čovjek zaista klanja sam on, a on je uplašen (bojažljiv).") (Kastalanija veli: Možda Huzejfe misli na stanje među muslimanima za vrijeme halife Usmana r.a. kada su neki pokrajinski upravljači u Kufi, kao Velid, sin Ukbeta, odgađali molitvu ili su je obavljali nepropisno, pa su neki pobožni ljudi obavljali molitvu zasebno sami u tajnosti, a onda su je opet obavljali sa tim upravljačima bojeći se smutnje i iskušenja od strane tih takvih muslimanskih upravljača i zapovjednika.) PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša:..... pa smo našli njih pet stotina (prilikom navedenoga popisivanja) Rekao je Ebu Muavijete: Što (bi moglo da bude) između šest stotina do sedam stotina. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ibnu Džurejdža, od Amra, sina Dinara, od Ebu Mabeda od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam se upisao u vojnu takvu i takvu (u tu i tu vojnu), a moja žena je hodočasnica (tj. ide na hodočašće)." Rekao je: "Vrati se, pa hodočasti sa tvojom (svojom) ženom." GLAVA: Zaista Allah će osnažiti (pojačati, pomoći) vjeru (Islam) sa čovjekom griješnim. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - A PRIČAO MI JE Mahmud, sin Gajlana, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, od Ibnul-Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prisustvovali smo (jednoj vojni) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao za (jednoga) čovjeka od (onih) ko (je takav da) tvrdi Islam (tvrdi za sebe da je musliman): "Ovaj je od porodice Vatre (tj. od onih koji će u pakao)." Pa pošto je prispjela (počela) borba, borio se (taj) čovjek žestokim borenjem, pa je pogodila njega rana (tj. pa je ranjen). Pa se reklo: "O poslaniče Allaha! Koji (tj. Čovjek koji je taj što) si rekao (za njega ono): zaista on je od porodice Vatre, pa zaista on se već borio danas žestokim borenjem, i već je umro." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ka Vatri." Rekao je: Pa skoro je (blizo, blizu je bilo da) neki (od) ljudi da posumnja. Pa dok su oni na tome, kadli se reklo: Zaista on nije umro, ali je s njim (tj. u njega ima) žestoka rana. Pa pošto je bilo od noći (te neki dio prošao), nije se strpio na (toj) rani, pa je ubio svoju osobu (tj. sebe, sam sebe). Pa se izvijestio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za to (o tome), pa je rekao: "Allah je veći (od svega)! Svjedočim da sam ja rob (sluga) Allaha i Njegov poslanik." Zatim je zapovjedio Bilalu pa je dozivao u (među) ljudima (tj. vikao, obnarodovao je ljudima ovo): "Zaista ono neće unići (u) raj (niko drugi) osim muslimanska osoba. I zaista Allah će zaista osnažiti ovu vjeru sa čovjekom griješnim." GLAVA (onoga) ko se je (sam) učinio zapovjednikom bez postavljanja za zapovjednika kada se bojao neprijatelja. PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ibnu Ulejjeteo od Ejuba, od Humejda, sina Hilala, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Propovijedao je (Držao je prediku) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa govornice) pa je rekao: "Uzeo je zastavu (muslimanski bajrak) Zejd, pa se je pogodio (tj. pa je pogođen, pa je poginuo). Zatim je uzeo nju Dža'fer, pa se pogodio (pa je poginuo). Zatim je uzeo nju Abdullah, sin Revahata pa se pogodio (pa je i on pogođen). Zatim je uzeo nju Halid, sin Velida bez postavljanja zapovjednikom, pa se je osvojilo na njega (tj. pa se dala pobjeda njemu od Allaha dž.š.). A ne veseli me - ili je rekao: ne veseli njih - da su oni kod nas." I rekao je: A zaista njegova dva oka zaista suze (teku suzama njih dva, teku mu suze iz očiju). GLAVA pomoći sa pojačanjem (tj. sa slanjem novih ili drugih vojnih jedinica nekoj vojnoj jedinici, grupi). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adij i Sehl, sin Jusufa, od Seida, od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom i u takvoj prilici da) su došli njemu Ri'l, i Zekvan, i Usajjet, i Lihjanovići pa su tvrdili da su oni već primili Islam i tražili su pomoć (pojačanje od) njega na njihov narod (tj. protiv njihova naroda). Pa je pomogao (dao pojačanje) njima

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa sedamdeset (ljudi) od Pomagača. Rekao je Enes: Nazivasmo ih Kura'i (Čitači), nose (nosili su) drva u danu, a klanjaju (a klanjali su) u noći. Pa su otišli s njima dok su doprli Bi'ru Meunetu (a onda tude, tu) su učinili vjerolomstvo njima i pobili su ih. Pa je srčano (ili: ponizno) molio mjesec (dana, Muhamed a.s.) moli (moleći) na Ri'l, i Zekvan i Lihjanoviće (tj. proklinjući ih u molitvi, jer moliti ne znači: proklinjati). Rekao je Katadete: I pričao nam je Enes da su oni čitali o njima Kur'an: "Zar ne! Priopćite našem narodu za (to) da smo mi već sreli našega Gospoda, pa je zadovoljan bio od nas i zadovoljio je nas." Zatim se je podiglo to poslije (tj. taj odlomak Kur'ana, ajet taj je podignut - dokinut i u tekstu). (U vezi dokidanja nekih odlomaka Kur'ana - ajeta - sad ćemo se podsjetiti da dokidanje može biti takvo da ajet ostane u tekstu, ali mu je smisao dokinut, a može biti dokinut iz teksta, a da njegov sadržaj i dalje ostaje na snazi. Takav je gornji ajet i ajet koji je govorio o pohlepi, a koji je takođe dokinut u tekstu, a smisao mu nije dokinut, jer pohlepa je ostala pokuđena.) GLAVA (onoga) ko je pobjedio (nadvladao) neprijatelja pa je ostao (boravio) na njihovoj poljani (dvorištu, predvorju) tri (dana). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Seid od Katadeta, rekao je: spomenuo je nama Enes, sin Malika, od Ebu Talhata, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio, kada se pokazao (kao pobjednik) na (nad nekim) narodom, boravio (ostao bi) u poljani (predvorju, dvorištu, tj. u njihovoj okolici) tri noći (tj. tri dana). Slijedio je njega (Revha) Muaz i Abdul-Aala: pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, od Ebu Talhata, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA (onoga) ko je razdijelio ratni plijen u svojoj vojni i svome putovanju. A rekao je Rafi': Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u ZulHulejfi, pa smo pogodili (zarobili smo neke) brave i deve, pa je izjednačio deset (komada) od brava sa (jednom) devom. PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemam od Katadeta da je Enes izvijestio njega, rekao je: Obavio je umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od Dži'raneta (mjesta) gdje je razdijelio ratne plijenove Hunejna. GLAVA: Kada su zaplijenili idolopoklonici (kao ratni plijen) imovinu muslimana, zatim je našao nju (taj) musliman.

Rekao je Ibnu Numejr: PRIČAO NAM JE Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Otišao je (jedan) konj njegov, pa je uzeo njega neprijatelj, pa su se pokazali nad njim (nad neprijateljem tim istim kao pobjednici) muslimani. Pa se vratio na njega (njemu - Ibnu Umeru onaj konj) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I odbjegao je (jedan) rob njegov (rob koji je pripadao Ibnu Umeru) pa se priključio sa Vizantincima (otišao je Vizantincima), pa su se pokazali (kao pobjednici) nad njima muslimani, pa je vratio njega (toga roba) na nj (tj. njemu - Ibnu Umeru) Halid, sin Velida, poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: izvijestio me je Nafi' da je (jedan) rob za Ibnu Umera (tj. Ibnu Umerov) odbjegao, pa se priključio sa (tj. k) Vizantincima, pa se pokazao (kao pobjednik) nad njim Halid, sin Velida, pa je vratio njega na Abdullaha (tj. Abdullahu). I da je (jedan) konj za Ibnu Umera (Ibnu Umerov) odlutao (podivljao je), pa se priključio sa (tj. k) Vizantincima, pa se pokazao (kao pobjednik) nad njim, pa su vratili njega na Abdullaha (Abdullahu). Rekao je Ebu Abdullah: "'Are je izvedeno od "el-ajru", a ono (tj. a riječ "el-ajru", ili: "ajrun") je magarac divljači (tj. divlji magarac), to jest: pobjegao je. (Hoće da kaže da "are" znači što i "herebe", a "herebe" znači pobjegao je, pa i "'are", prema tome, znači: pobjegao je. A kada je "je'are" od "ajrun": divlji magarac, onda se i ovako, možda, može prevesti: podivljao se je, što bi i ovako mogli reći: odlutao je.) PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on bio na (jednom) konju (na) dan (kada) su se sreli muslimani (sa neprijateljem), a zapovjednik muslimana tada je Halid, sin Velida, poslao je njega Ebu Bekr, pa je uzeo njega (konja) neprijatelj. Pa pošto se je porazio (taj) neprijatelj, vratio je Halid njegovoga (Ibnu Umerovog) konja. GLAVA (onoga) ko je govorio sa perzijskim (jezikom) i nerazumljivim (jezikom, ili: iranskim, tj. nearapskim jezikom - jer se kod Arapa često naziva iranskim, perzijskim jezikom svaki jezik i govor koji nije arapski) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: ".... i nesložnost (tj. različnost) vaših jezika i vaših boja.....", "..... i nismo poslali od poslanika (nijednoga drukčije) osim sa jezikom njegovoga naroda....". PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Hanzalete, sin Ebu Sufjana, izvijestio nas je Seid, sin Mina-a, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaklali smo (jednu) životinjicu našu i samlio sam sa' (3,33 kg.) od ječma (ječma), pa dođi ti i nekolicina." Pa je viknuo (uskliknuo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O stanovnici Hendeka! Zaista Džabir je već napravio jelo, pa dođite (hajdete) onamo s vama!"

(Veli se u ovoj izreci da je riječ "surun": jelo, perzijska riječ, a upotrebio ju je Muhamed a.s. u svome govoru. Izraz "fehajjehelen" je kovanica od slijedećih riječi: "fe": pa; "hajje": dođi!; "helen" jedni kažu od "hel": da li?, a drugi kažu od "ehlen": porodicom. Prema prvima "hajjehelen bikum": Da li ćete da dođete (već jednom) s vama?! - Požurite se vi! Prema drugima "hajjehelen bikum": Dođite kao porodica! Dobro došli kao kućani naši vi ste! Bez obzira od kojih je stvarno riječi sastavljen taj izaz on znači da se požure, kao što znači i naš izraz: Ovamo vi! Ili: Brže onamo vi!) PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah od Halida, sina Seida, od njegova oca, od Umu Halide, kćeri Halida, sina Seida, rekla je: Došla sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa mojim (svojim) ocem, a na meni je (neka) žuta košulja. Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Seneh, seneh!" (Ili: "Senih, senih!") Rekao je Abdullah (Mubarekov): A ona je (tj. A ta riječ ima značenje) u abesinskom (jeziku): lijepa. Rekla je: Pa sam otišla (tj. počela da) se igram sa pečatom vjerovijesništva (među plećima Muhameda a.s. što je bio kao mladež), pa je spriječio (otjerao vikom) mene moj otac. Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ostavi (Pusti) je!" Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Izvehtila i iznosila (ti tu košulju; ili: Izderala i poderala je ti)! Zatim izvehtila i iznosila! Zatim izvehtila i iznosila!" Rekao je Abdullah: Pa je ostala (Umu Halida tako dugo da je nosi) dok je pocrnila (košulja da se više ni pranjem nije mogla učiniti čistom zbog dugotrajnoga nošenja, oblačenja). ("Ebli" doslovno znači: daj ti da istruhne, a slično značenje ima i riječ "ahliki". To će reći: Nosila je tako dugo da ti istruhne, da postane vehta, iznošena, poderana.) PRIČAO JE NAMA Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Hasen, sin Alije, uzeo (jednu) datulu (hurmu) od datula milostinje, pa je učinio (tj. stavio je) nju u svoja usta, pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa perzijskim (jezikom, ili perzijskim načinom odvraćanja djece od nečega): "Kah! Kah! (Ili: Kahin! Kahin!:) Pfuj! Pfuj!" (To jest: "Kah!, a to će reći: Pfuj! Baci to iz usta!) "Zar ne znaš da mi nećemo jesti (tj. da ne jedemo mi) milostinju." (Pod zamjenicom "mi" Muhamed a.s. misli na sebe i na svoj najbliži rod, rođake među koje svakako dolazi i taj njegov unuk kojem je Muhamed a.s. i uputio navedeni izraz.) GLAVA varanja (pljačke, samovoljnoga prisvajanja ili krađa ratnoga plijena prije nego što se ratni plijen razdijeli - u daljem tekstu radi kratkoće ovakva vrsta varanja, prevare nazivaće se izrazom pljačka) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... a ko pljačka, doći će sa (onim) što je pljačkao (donijeće ono što je pljačkao)....".

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ebu Hajjana, rekao je: pričao mi je Ebu Zur'ate, rekao je: pričao mi je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Ustao je u (tj. među) nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je spomenuo pljačku, pa je veličao nju i veličao je njezinu stvar (tj. prikazivao je težinu grijeha pljačke i velikih posljedica koje se rađaju od grijeha pljačke). Rekao je: "Neka nipošto ne sretnem jednoga (od) vas (na) sudnjem danu (a) na njegovom vratu ovca za nju je blek (tj. ovca koja ima blek, blejanje - a znači: na njegovom vratu ovca bleči, bleji), (a zatim) na njegovome vratu je konj za njega je rzanje (konj koji rže), govori (taj takav): "O poslaniče Allaha! Pomozi mi." Pa ću reći: "Ne posjedujem tebi (nikakve) stvari (tj. ja ti ne mogu ništa pomoći), već sam priopćio tebi (da je zabranjena pljačka kao i drugi teški grijesi)." I na njegovom vratu je deva za nju je mukanje (tj. deva koja muče, riče), govori (taj čovjek): "O poslaniče Allaha! Pomozi mi." Pa ću reći: "Ne posjedujem tebi (nijedne) stvari, već sam priopćio tebi." I na njegovom vratu je šutilac (tj. novac koji šuti), pa govori (čovjek koji je pljačkao taj novac što ga sada na sudnjem danu nosi na sebi): "O poslaniče Allaha! Pomozi mi." Pa ću reći: "Ne posjedujem tebi (nijedne) stvari, već sam priopćio tebi." Ili na njegovom vratu su krpe (odjeća, platna za odjeće koje) se viju, pa govori: "O poslaniče Allaha! Pomozi mi." Pa ću reći: "Ne posjedujem tebi (nijedne) stvari, već sam priopćio tebi." A rekao je Ejub od Ebu Hajjana: "..... konj za njega je rzanje (hrzanje, tj. konj koji rže, hrže)." GLAVA maloga (iznosa) od pljačke. A nije spomenuo Abdullah, sin Amra, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spalio njegovu robu (robu čovjeka koji će biti istaknut, spomenut malo kasnije). I ovo je ispravnije (pričanje sljedećega hadisa i događaja od drugih). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: Bio je na prtljagi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kao čuvar jedan) čovjek, rekne se (tj. bilo je ime) njemu Kirkirete, pa je umro. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "On je u Vatri." Pa su otišli (da) pogledaju k njemu, pa su našli (jednu) abaiju (vuneni ogrtač što) je već (bio) upljačkao (opljačkao, ukrao) nju.

Rekao je Ebu Abdullah: Rekao je Ibnu Selam: Kerkerete. Misli (na to da ime treba izgovarati) sa vokalom "e" (poslije slova) "k", i on (ovaj naziv, ovo ime) je zapamćen (ili: shvaćen, savladan) tako. GLAVA (onoga) što se mrzi od klanja deva i brava u ratnim plijenovima. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Seida, sina Mesruka, od Abajeta, sina Rifa'ata, od njegova djeda Rafi'a, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Zul-Hulejfi, pa je pogodila (zadesila je) ljude glad, i pogodili smo (zarobili smo neke) deve i brave. A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u najzadnjim (grupama) ljudi. Pa su požurili, pa su postavili lonce. Pa je zapovjedio za lonce pa su se izvrnuli (prolili). Zatim je razdijelio, pa je izjednačio deset od brava (deset brava) sa (jednom) devom. Pa je pobjegla od njih (od tih deva jedna) deva, a u narodu su lahki (lagani) konji, pa su tražili njega (devca što je odbjegao, pobjegao), pa je zamorio njih. Pa je pružio k njemu (ruku jedan) čovjek sa strijelicom, pa je zadržao (zastavio) njega (devca) Allah. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ove životinje su (takve neke od njih da se može reći) za njih divlje, kao divlje (od) divljači, pa što (tj. koja) odbjegne na vas (vama), pa napravite (učinite) s njom ovako (evo ovako, tj. gađajte ih strijelicama)." Pa je rekao moj djed: "Zaista mi se nadamo - ili: bojimo da ćemo sresti neprijatelja sutra, a nisu sa nama noževi (nemamo noževa, sabljama ne smijemo klati životinje da se ne istupe). Pa da li (da) koljemo sa trstikom (životinje da bi se snabdjeli mesom)?" Pa je rekao: "Što (god) dadne (da) potekne krv (Što god otvori, pusti krv) i (što je zaklano tako da) se je spomenulo ime Allaha (pri njegovom klanju), pa jedi, (osim jedino da) nije zub i nokat (bio to s čime se je zaklalo). A (ja) ću ispričati vama o tome (uzrok). Što se tiče zuba, pa kost je (to, to je kost). A što se tiče nokta, pa noževi Abesinaca su (nokti)." GLAVA vesele vijesti u osvajanjima (tj. GLAVA uzakonjenja davanja vesele vijesti o pobjedama muslimana). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je Ismail, rekao je: pričao mi je Kajs, rekao je: rekao je meni Džerir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nećeš izbaviti (riješiti, dati odmora i mira, tj. Daj riješi) mene od Zul-Halesata", a (to) je bila (jedna) kuća u njoj je Has'am (pleme držalo, valjda, svoje kipove i ta se kuća) imenuje (naziva) Ka'ba jemenskoga (područja)." (Ovaj hadis je već prolazio i ovu početnu rečenicu "Ela turihuni" sam preveo sa: Zar nećeš odmoriti mene. To se isto i ovdje trebalo učiniti, ali je ovdje omaškom prevedeno sa: Zar nećeš izbaviti.... Riječ "turihu" može da se prevede na više načina, pa je zato i učinjena ova omaška. Iako nema bitne razlike u značenju, ipak se treba držati koliko je moguće istih izraza i riječi pri prevodu jedne iste riječi na više mjesta koja se javlja u istom smislu.)

Pa sam otišao u (tj. sa) stotinu i pedeset (ljudi konjanika) iz (plemena) Ahmes, a bili su (oni) drugovi (tj. posjednici) konja. Pa sam izvijestio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da ja neću biti (tj. da nisam) stalan na konjima (tj. da nisam dobar jahač), pa je udario u moja prsa čak (da) sam vidio trag njegovih prsta u (na) mojim prsima, pa je rekao: "Moj Bože! Ustali (Učvrsti) ga, i učini ga napućivačem napućenim." Pa je otišao k njoj, pa je razbio nju i spalio je nju. Pa je poslao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno lice da) obraduje (obeseli) njega. Pa je rekao poslanik Džerira: "O poslaniče Allaha! Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa istinom, nisam došao tebi dok (nije nastao čas da) sam ostavio nju (tako) kao da je ona šugava deva." Pa je blagoslovio (izrekao blagoslov) na konje (plemena) Ahmes i njihove ljude pet puta. Rekao je Museded: Kuća u (plemenu) Has'amu (tj. u pričanju navedenoga hadisa mjesto "a bila je kuća u njoj je Has'am...." Museded je rekao: ".... a (to) je kuća u Has'amu...."). GLAVA (onoga) što se daje obeseljivaču (onome ko donese veselu vijest). A dao je Ka'b, sin Malika dvije odjeće kada se obeselio sa pokajanjem (tj. kada mu je donešena vesela vijest da mu je primljeno pokajanje kod Uzvišenoga Allaha). GLAVA: Nema seobe (iselenja, iseljenja, emigracije nikakve) poslije Osvojenja. PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šejban od Mansura, od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan osvojenja Meke: "Nema seobe, ali je borba i namjera (ostala u važnosti), i kada se zatražite u boj, pa idite u boj." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Jezid, sin Zurej'a, od Halida, od Ebu Usmana Nehdije, od Mudžaši'a, sina Mes'uda, rekao je: Došao je Mudžaši' sa svojim bratom Mudžalidom, sinom Mes'uda, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ovo je Mudžalid (da) se prisegne tebi na seobu (emigraciju)." Pa je rekao: "Nema seobe poslije osvojenja Meke, ali primam prisegu njemu na Islam." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan: rekao je Amr i Ibnu Džurejdž: čuo sam Ata'a (da) govori: otišao sam sa Ubejdom, sinom Umejra, k Aiši, bio zadovoljan Allah od nje, a ona je ususjedačica u Sebiru (tj. a ona je odsjela u susjedstvu, u blizini brda Sebira), pa je rekla nama: "Presjekla (Prekinula) se seoba otkad je osvojio Allah na Njegovoga (tj. Na Svoga) Vjerovijesnika (Svome Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, Meku."

GLAVA: Kada se prisilio čovjek ka gledanju (pogledu) u dlake (malje) štićenika (zaštićenih nemuslimana), i (kada se prisilio k pogledu) vjernica kada su (one) pogriješile Allahu i (kada se prisilio k) njihovom ogoljavanju (skidanju njih). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, Taifija, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Husajn od Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurrahmana - a bio je osmanovac (tj. davao je prednost hazreti Usmanu nad hazreti Alijom) - pa je rekao Ibnu Atijjetu - a (ovaj) je bio alijevac: "Zaista ja zaista znam šta (je razlog) koji je osmionio (osmjelio) tvoga druga na krvi (tj. znam šta je dalo smjelosti Aliji r.a. da prolijeva krvi, krv). Čuo sam ga (da) govori: Poslao je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Zubejra pa je rekao: "Idite (u) vrt taki (takvi, takav), i naći ćete u njemu (jednu) ženu (što) je dao njoj Hatib knjigu (tj. jedno pismo)." Pa smo otišli (u taj) vrt, pa smo rekli: "Knjigu (pismo)." Rekla je: "Nije dao meni." Pa smo rekli: "Zaista izvadićeš svakako, ili zaista ogoliću (skinuću) svakako tebe (tj. skinuću potpuno odjeću s tebe i ostaćeš gola dok te ne pretražim i dok ne nađem pismo)." Pa je izvadila iz svoga pojasa (pasa pismo). Pa je poslao k Hatibu (poziv da dođe). Pa je rekao (Hatib): "Ne žuri (sa suđenjem, osudom). Tako mi Allaha nisam zanijekao (tj. nisam postao bezvjernik) i nisam sebi povećao za Islam (ništa drugo) osim ljubav. A nije bio nijedan od tvojih drugova (u drukčijem, drugačijem položaju) osim (takvom), a za njega (tj. a on ima) u Meki (nekoga) ko (je taj što) odbija Allah sa njim od njegove porodice i njegovoga imanja. A nije bio za mene (u mene) nijedan (niko). Pa sam želio da uzmem kod njih ruku (tj. neku zaslugu zbog koje će mi poštedjeti porodicu i imanje)." Pa je potvrdio njega (njemu to) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Umer: "Pusti me, (da) udarim njegov vrat, pa (ili: jer) zaista on je dvoličnjačio (tj. on je postao dvoličnjak, licemjerac, licemjer)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "A šta upoznaje tebe (tj. A šta znaš ti)? Možda je Allah nadnio se (natkučio se, tj. nadnio Svoju milost) na stanovnike (tj. borce učesnike) Bedra pa je rekao: "Radite šta ste htjeli (tj. šta god želite)." Pa ovo je (razlog) koji je osmionio (osmjelio) njega (Aliju r.a.). GLAVA izlaženja u susret vojnicima (borcima, ratnicima pri njihovom povratku iz borbe). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, i Humejd, sin Esveda, od Habiba, sina Šehida, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je Ibnu Zubejr za Ibnu Džafera (tj. Ibnu Džaferu), bio zadovoljan Allah od njih: "Je li se sjećaš kad smo susreli (izašli u susret) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ja, i ti i Ibnu Abbas?" Rekao je: "Da. Pa je nosio (ili: natovario) nas, a ostavio je tebe." PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, rekao je: rekao je Saib, sin Jezida, bio zadovoljan Allah od njega:

Otišli smo (da) susretnemo (da dočekamo) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa djecom do Senijjetul-Veda'a. (To je ime mjesta u blizini Medine, a doslovno znači: Brežuljak Opraštanja, a valjda, nazvato, nazvano je tako zbog toga što su dotle i pratili putnike i tu su se sa njima opraštali, a tu bi i dočekivali putnike kad su se vraćali.)

GLAVA (onoga) šta govori (tj. šta treba da uči, izgovara) kada se vratio iz borbe (sa vojne, iz rata). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha (Umerova), bio zadovoljan Allah od njega, da je (tj. da bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada se vratio, veličao tri puta (tj. kada bi se vratio iz borbe, bio bi veličao ili veličao bi tri puta - a to znači izgovorio bi tri puta: "Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber"). Rekao je (tj. Rekao bi poslije tekbira): "Vraćači (Vraćaoci smo mi, tj. Vraćamo se), ako je htio Allah, kajači (smo mi), obožavači (obožavaoci smo), hvalioci, za našega Gospoda ničičari (tj. padamo ničice - činimo sedždu - pred moći i veličinom našega Gospoda). Obistinio je Allah Svoje obećanje, i pomogao je Svoga roba i porazio je Stranke (bezbožničke saveznike) sam On." PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer, pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao je meni Jahja, sin Ebu Ishaka, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) njegovom vraćanju (povratku) iz Usfana, i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je na svojoj samarici (tj. devi), i već je učinio sajahačem (tj. stavio je ozadi, iza sebe) Safiju, kćer Hujejja. (Safija je žena Muhameda a.s.) Pa je posrnula njegova deva, pa su se srušili njih dvoje (na zemlju, na tle) skupa (zajedno). Pa se bacio (bez predomišljanja) Ebu Talhate pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Učinio mene Allah tvojim otkupljenjem (tj. Žrtvovao mene Allah za tebe - Žrtvujem se za tebe)!" Rekao je: "Na tebe je ženu (da spasiš, tj. Drži, spašavaj ženu)!" Pa je prevrnuo (zavrnuo, stavio je jednu) odjeću na svoje lice, i došao je njoj, pa je bacio nju na nju (odjeću na Safijju), i popravio (uredio) je njima dvoma mjesto jahanja njih dvoga (njih dvoje) pa su uzjahali njih dvoje, i obuhvatili smo (ogradili smo, tj. dali smo štititi, čuvati) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto smo se nadvisili (nadnijeli) na Medinu, rekao je: "Vraćači, kajači, obožavači, za našega Gospoda hvalioci (smo mi)." Pa neprestano to govori dok je unišao (u) Medinu. PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, pričao nam je Jahja, sin Ebu Ishaka, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je ono dolazio (tj. vraćao se u Medinu) on i Ebu Talhate sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, je Safijja, postavljač sajahačem nje je na

svojoj samarici (devi, tj. on je stavio nju kao sajahača ozadi, iza sebe na svoju devu). Pa pošto su bili u nekom (dijelu) puta, posrnula je deva, pa se je srušio (pao na zemlju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i žena. I zaista je Ebu Talhate - rekao je: mislim (da) je rekao: bacio se od (tj. sa) svoje deve, pa je došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O vjerovijesniče Allaha! Učinio mene Allah tvojim otkupljenjem! (Tj. Žrtvujem se za tebe!) Da li je pogodilo tebe od (kakve) stvari (tj. išta - Je li ti se desilo u padu išta)?" Rekao je: "Ne, ali je na tebe ženu (da spasiš)." Pa je bacio Ebu Talhate svoju odjeću na svoje lice, pa se upravio upravljanjem njoj, pa je bacio svoju odjeću na nju, pa je žena ustala. Pa je učvrstio za njih dvoje na samarici (devi) njih dvoga (njih dvoje), pa su uzjahali njih dvoje, pa su išli. Te kada su bili u leđima (za leđima) Medine - ili je rekao: nadvisili se na Medinu - rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vraćači, kajači (pokajnici), obožavači, za našega Gospoda, hvalioci (smo mi, tj. Vraćamo se, kajemo se, obožavamo i hvalimo svoga Gospoda, Jedinoga Boga Allaha)." Pa neprestano govori njih (ove riječi) dok je unišao (u) Medinu. SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA molitve kada je došao iz (tj. sa) putovanja. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Muhariba, sina Disara, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na jednom) putovanju. Pa pošto smo došli (u) Medinu, rekao je meni: "Uniđi (Uđi u) Bogomolju, pa klanjaj dva naklona (dva rekata)." PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Šihaba, od Abdurrahmana, sina Abdullaha sina Ka'ba, od njegova oca (Abdullaha) i njegova strica (amidže) Ubejdulaha, sina Ka'ba, od Ka'ba, bio zadovoljan Allah od njega, da je (tj. da bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je došao iz (sa) putovanja, unišao (bi u) Bogomolju, pa je (pa bi) klanjao dva naklona (dva rekata) prije (nego) da sjedne. GLAVA jela kod dolaženja (stizanja sa puta). A bio je (običaja) Ibnu Umer (da) mrsi (da ne posti dobrovoljnoga posta odmah po povratku sa puta) zbog (onoga) ko poklopi njemu (tj. ko naklopi, dođe njemu - a to znači zbog posjetilaca koji mu dolaze, pa da bi mogao s njima jesti jelo koje bi im nudio). PRIČAO JE MENI Muhamed, izvijestio nas je Veki' od Šubeta, od Muhariba, sina Disara, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je došao (u) Medinu, zaklao devu, ili kravu. Povećao je Muaz od Šubeta, od Muhariba, čuo je Džabira, sina Abdullaha:

Kupio je od mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (jednu) devu za ukiju i srebrenjak, ili dva srebrenjaka. Pa pošto je došao (u) Sirar, zapovjedio je za (jednu) kravu pa se zaklala, pa su jeli od nje (pa su je jeli). Pa pošto je došao (u) Medinu, zapovjedio je meni da dođem (u) Bogomolju pa (da) klanjam dva naklona (dva rekata). I izmjerio (izvagao) je meni cijenu deve. (Veli se da je ovo klanje deve, ili krave, bilo na povratku u Medinu iz Tebuka.) PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šu'bete od Muhariba, sina Disara, od Džabira, rekao je: Došao sam iz (sa jednoga) putovanja, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Klanjaj dva naklona." Sirar je mjesto (u jednoj) strani (kraju) Medine (veli se tri milje istočno od Medine). SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA uzakonjenja (tj. strogo propisane dužnosti davanja) petine (od ratnoga plijena u državnu svojinu, kasu, blagajnu). PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Alija, sin Husejna da je Husejn, sin Alije - na njih dvojicu pozdrav (ili: mir)! - izvijestio njega da je Alija rekao: Bila je za (tj. u) mene (jedna) deva od moga dijela od ratnoga plijena (iz borbe na) dan Bedra. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dao meni (jednu drugu) devu iz petine. Pa pošto sam htio da sagradim sebi (bračnu zajednicu) sa Fatimom, kćerkom poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. pošto sam htio da priredim bračnu svadbu i spratnju stupanje u spolni odnos sa Fatimom nakon vjenčanja sa njom), ugovorio sam (uzeo sam obećanje, tj. dobio sam obećanje od jednoga) čovjeka draguljara iz Kajnukaovića da otputuje (ode) sa mnom pa (da) dođemo sa izhirom (tj. pa da donesemo izhira-pirike što) sam htio da prodam njega (taj izhir) draguljarima i (da) se pomognem s njim (s tim) u ženidbenoj gozbi moje piranije (moga pira). Pa dok ja skupljam za moje dvije deve robu (tj. pribor) od samara (ili: devećih samara), i vreća i užadi, a moje dvije deve su pokleknute (tj. legle na koljena) uz stranu sobe (tj. prostorije jednoga) čovjeka od Pomagača, (i dok) sam se vratio kada sam skupio što sam skupio, pa kadli moje dvije deve (u takvom su stanju da) su već izdubile se njih dviju grbe (tj. napravljene rupe, udubljenja u njihovim grbama), i rascijepile su se slabine njih dviju (tj. i otvorene, prorezane im slabine) i uzelo se je od jetara (jetri-džigera) njih dviju. Pa nisam posjedovao svoja dva oka kad sam vidio taj izgled (prizor) od njih dviju. Pa sam rekao: "Ko je učinio ovo?" Pa su rekli: "Učinio je Hamza, sin Abdulmuttaliba, a on je u ovoj (sobi, prostoriji) u (tj. među nekim) pijačima (pjanicama, ljudima koji piju) od kući Pomagača." Pa sam otišao čak (da) uniđem na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. A kod njega je Zejd, sin Hariseta (bio kada sam mu unišao, ušao). Pa je poznao

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (na) mome licu (neki neugodan događaj) koji sam sreo. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je tebi?" Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Nisam vidio kao danas nikada. Dotrčao (ili: Skočio) je Hamza na moje dvije deve, pa je izdubio (isjekao) grbe njih dviju, i rascijepio (prorezao) je slabine njih dviju. I, evo, on je to (tj. tu je) u (jednoj) kući, sa njim su pijači (pjanice, pjane)." Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoj ogrtač, pa se je ogrnuo, zatim je otišao (da) ide (krenuo je). I slijedio sam ga ja i Zejd, sin Hariseta dok je došao kući koja (je ta što) je u njoj Hamza. Pa je tražio dozvolu (da uniđu, da uđu), pa su dozvolili njima, pa kadli su oni pijači (tj. pa kadli oni piju). ("Šerbun" je množina od "šaribun": onaj koji pije - pijač, pjanica.) Pa je počeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) kori Hamzu u (vezi onoga) što je učinio, pa kadli se je Hamza (a Hamza se) već opio (tako da) su jako pocrvenjela (pocrvenila) njegova dva oka. Pa je pogledao Hamza k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je podizao pogled pa je pogledao (gledao) k njegovom koljenu. Zatim je podizao pogled pa je pogledao k njegovom pupku (tj. pojasu). Zatim je podizao (može se reći i penjao, jer "sa'ade" znači penjati) pogled pa je pogledao (gledao) u njegovo lice. Zatim je rekao Hamza: "Da li ste vi (svi išta drugo) osim robovi za moga oca (mome ocu)?" Pa je poznao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se on već opio. Pa se vratio (tj. stuknuo se, odstupio je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na svoje dvije pete natraške, i izašli smo sa njim. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, majka vjernika, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), izvijestila njega da je Fatima - na nju pozdrav (ili: na nju mir)! - kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitala (tj. molila, tražila od) Ebu Bekra Siddika poslije smrti poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da razdijeli za nju (tj. njoj) njezinu naslijeđevinu (naslijeđenu imovinu) što je ostavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (onoga) što je dao kao plijen (dobit) Allah na njega (tj. njemu). ("Fej'un" i "ganimetun" znači plijen. Razlika je među te dvije riječi. "Ganimetun" je plijen koji se u borbi zarobi od neprijatelja. "Fej'un" je plijen, u stvari, dobit koja se dobije od neprijatelja izvan borbe, kao što je plaćanje danka, plaćanje poreza i slično.) Pa je rekao njoj (Fatimi r.a.) Ebu Bekr: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se dati nasljeđivati (tj. Mi se ne naslijeđujemo). Što smo ostavili (tj. Što ostavimo), milostinja je (tj. ima se podijeliti kao milostinja)." Pa se rasrdila Fatima, kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je napustila Ebu Bekra (tj. prekinula je odnose prijateljstva s njim, nije se više obraćala na njega - a neki vele: nije više govorila s njim). Pa je neprestano napustačica njega, čak je preminula (umrla, tj. pa nije se obraćala njemu do svoje smrti), a živjela je poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, šest mjeseci. Rekla je (Aiša r.a.): A bila je Fatima (na stanovištu

da) pita (tj. pitaše, zahtjevaše Fatima od) Ebu Bekra njezin (svoj) dio od (onoga) što je ostavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od Hajbera, i Fedeka i njegove milostinje (tj. i njegovih posjeda) u Medini. (Fedek je mjesto i zemlja između Hajbera i Medine.) Pa nije htio Ebu Bekr na nju to (da prenese, tj. nije htio njoj to da dadne), i rekao je: "Nisam ostavljač (tj. Ne ostavljam nijedne) stvari (što) je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) radi s njom (da radi nju - neću ostaviti to drukčije) osim (tako da) sam radio s njom (na isti način kao i on - da radim ja nju kao i on). Pa (tj. Jer) zaista ja se plašim, ako ostavim (neku) stvar od njegove zapovjedi, da se nagnem (na krivi put, tj. da skrenem, da ću skrenuti sa pravoga puta)." Pa što se tiče njegove milostinje (tj. njegovih posjeda, vlasništva) u Medini, pa dao je nju (tj. njih) Umer k Aliji i Abbasu. Pa što se tiče Hajbera i Fedeka, pa zadržao je njih dvoje Umer, i rekao je: "Njih dvoje su milostinja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Bilo je njih dvoje za njegove obaveze (dužnosti) koje snalaze (zadešavaju) njega i njegove slučajeve (ili: njegove udese), i stvar njih dvoga (Hajbera i Fedeka, odnosno prihoda od nekretnina Muhameda a.s. u Hajberu i Fedeku) je k (onome) ko je upravljao (tj. ko upravlja sa) stvari (vrhovnog državnog rukovođenja)." Rekao je (Zuhrija): Pa njih dvoje (Hajber i Fedek) su na tom do danas. Rekao je Ebu Abdullah: "I'aterake" sebi si načinio (ovu riječ "i'atera" na taj oblik koji je na oblik) "ifte'ale" od "arevtuhu" (tj. od "ara" koje je od "areve"): snašao sam ga pa sam pogodio njega. A od njega je "jaruhu": snalazi ga (zadešava ga, svraća mu), i "i'aterani": snašlo (poklopilo, pogodilo) je mene. (Ovo je istitrad. Hoće Buharija da kaže da riječ u ovome hadisu "ta'ru" znači kao i riječ "esabe": pogoditi, snaći, zadesiti, ali Buharija pri tom podsjeća na riječ u Kur'anu "i'atera" koja je izvedena od korijena koji ima i riječ "ta'ru", a obje riječi i "i'atera" i "ta'ru" znače isto. Riječ "i'atera" spomenuta u ajetu: "In nekulu illa'aterake badu alihetina bi suin....". Buharija često ima običaj u Sahihu da postupa ovako. Dovodi u vezu riječi iz Kur'ana sa nekom riječi koja je spomenuta u predmetnom, datom hadisu. Ovo je zadnji puta da se to napominje i objašnjava ta veza. U daljem tekstu se to više neće činiti, jer to stvara, odnosno zadaje prilično teškoća i oduzima prostora i vremena. Samo će se svaka riječ doslovno prevesti, a objašnjenja se neće nikakva davati.) PRIČAO NAM JE Ishak, sin Muhameda, Fervija, pričao nam je Malik, sin Enesa, od Ibnu Šihaba, od Malika, sina Evsa sina Hadesana. A bio je (veli Ibnu Šihab) Muhamed, sin Džubejra spomenuo meni (jedno) spominjanje (napomenu) od toga (slijedećeg, sljedećeg) njegova hadisa, pa sam otišao čak (da) uniđem na Malika, sina Evsa. Pa sam pitao njega o tom hadisu, pa je rekao Malik: Dok sam ja sjedilac u mojoj (Dok sam ja sjedio u svojoj) porodici kad se podigao dan, kadli poslanik Umera, sina Hattaba, dolazi mi. Pa je rekao (Došao mi je pa mi je rekao): "Odgovori (tj. Odi, Idi) zapovjedniku vjernika." Pa sam otišao sa njim dok uniđem na Umera (dok nisam ušao Umeru), pa kadli je on sjedilac (sjedi) na ljesi kreveta (opletenoj od palmina granja i lišća), nije između njega i nje (nikakva) postelja (tj. sjedi na goloj ljesi, lisi), naslonjen na (jedan) jastuk od kože. Pa sam pozdravio njega, zatim sam sjeo. Pa je rekao:

"O Mali (ili: O Malu, tj. O Malik)! Zaista ono došle su nama iz tvoga naroda porodice (nekih) kuća, i već sam zapovjedio za njih sa darom (jednim malim da se daruju), pa uzmi ga, pa razdijeli ga među njih." Pa sam rekao: "O zapovjedniče vjernika! Da si zapovjedio za njega (za to nekome drugom) osim mene!" Rekao je: "Uzmi ga, o čovječe!" Pa dok sam ja sjedilac (tj. dok sam ja sjedio) kod njega, došao je njemu njegov vratar Jerfa, pa je rekao: "Da li (je) tebi (volja da primiš) u (vezi nečega) Usmana, i Abdurrahmana, sina Avfa, i Zubejra i Sa'da, sina Ebu Vakkasa? Traže dozvolu." Rekao je: "Da." Pa je dozvolio njima. Pa su unišli, pa su pozdravili i sjeli su. Zatim je sjeo Jerfa malo, zatim je rekao: "Da li je tebi u (vezi) Alije i Abbasa?" Rekao je: "Da." Pa je dozvolio njima dvojici. Pa su unišla njih dva, pa su pozdravila, pa su sjela. Pa je rekao Abbas: "O zapovjedniče vjernika! Sudi između mene i između ovoga (Alije)." A njih dva se prepiru (svađaju se njih dva) o (onome) što je zaplijenio (dao kao plijen) Allah na Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, od Nedirovića (Nadirovića). Pa je rekla (ta) grupa, Usman i njegovi drugovi: "O zapovjedniče vjernika! Sudi među njima dvojicom, i odmori (riješi) jednoga (od) njih dvojice od drugoga." Rekao je Umer: "Blago (Polako) vi! Zaklinjem vas sa Allahom koji je (On taj što) sa Njegovom dozvolom stoje (postoje) nebo i Zemlja, da li znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se naslijeđivati (mi, tj. Ja se ne naslijeđujem, ja se ne nasljeđujem), što smo ostavili, milostinja je (to, tj. to je vakuf - zaklada, pa da li vi to znate)?" Hoće (sa izrazom "mi") poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju osobu (tj. misli na svoju ličnost, na sebe pod izrazom "mi" - to kaže Umer r.a.). Rekla je (ta) grupa: "Već je rekao to." Pa se okrenuo Umer na Aliju i Abbasa, pa je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu Allahom je li znate vas dvojica da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već rekao to?" Rekli su njih dvojica: "Već je rekao to." Rekao je Umer: "Pa zaista ja ću ispričati vama o ovoj stvari. Zaista je Allah već naročito dao Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, u ovome plijenu za stvar (neku, tj. njemu je dodijelio naročito nešto što) nije dao njega nijednom (drugom čovjeku) osim njega." Zatim je pročitao (tj. citirao iz Kur'ana slijedeće): "I (ono) što je zaplijenio Allah na Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku) od njih....", do Njegova govora: ".... moćan." "Pa su bile ove (zemlje Nedirovića, i Hajber i Fedek) čiste (svojine) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Tako mi Allaha nije (on) sebi skupio (tj. privukao) njih ispred vas i niti sebi dao prednost u njima nad vama (po nekoj proizvoljnosti i despotizmu). Već je dao vama njega (ratni plijen koji vam je pripadao), i razdijelio je njih (imovine od plijena) u vas dok je ostalo od njih (od tih svih imovina njemu samo) ovo imanje. Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) troši na svoju porodicu trošak njihove godine od ovoga imanja (tj. od ovoga imanja je izdvajao hranu i trošak za godinu dana što treba njegovoj porodici), zatim uzme što je ostalo, pa učini njega na mjesto gdje se čini (tj. pa okrene njega na mjesto okretanja, trošenja) imanja Allaha. (Pod imanjem Allaha misli se na državnu imovinu islamske države. To znači da je Muhamed a.s. prihode od imanja koja su njemu lično pripala kao ratni plijen, trošio na potrebe svoje porodice, a ostatak je davao u državnu imovinu i prihode. Ali za porodicu bi uzeo samo koliko treba za jednu godinu. Međutim i taj trošak porodice za godinu dana bi on više puta

okrnjio pomažući druge, pa bi onda i sam sa porodicom oskudijevao. Tako mu se i dogodilo da je u zadnjoj godini života bio ostao bez hrane za porodicu, pa je uzajmio od jednoga Židova ječma davši mu u zalog štit. Smrt ga je zatekla, a njegov štit je ostao u zalogu, pa ga Ebu Bekr r.a. podiže isplativši dug Muhameda a.s..) Pa je radio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, s tim (tako u) svome životu. Zaklinjem vas sa Allahom da li znate to?" Rekli su: "Da." Zatim je rekao Aliji i Abbasu: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li vas dvojica znate to?" Rekao je Umer: "Zatim je usmrtio Allah Svoga vjerovijesnika (Muhameda a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Bekr: "Ja sam slijedilac (tj. preuzimač, nasljednik svjetovne vlasti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je zgrabio (uzeo) njih (te zemlje, posjede) Ebu Bekr, pa je radio u njima sa (onim načinom) što je radio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I Allah zna zaista on (Ebu Bekr) je u njima (u tim posjedima radio kao) zaista istinit, dobročinitelj, ispravan (koji ide pravim putem), slijedilac istine (prava). Zatim je usmrtio Allah Ebu Bekra, pa sam bio ja slijeditelj (nasljednik vlasti) Ebu Bekra. Pa sam zgrabio (uzeo) njih (evo već) dvije godine od moga zapovjedništva (tj. vladanja), radim u njima sa (načinom) što je radio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i što je radio u njima Ebu Bekr. I Allah zna (da) sam zaista ja u njima zaista istinit, dobročinitelj, ispravan, slijedilac istine (slijedilac prava). Zatim ste došli vas dvojica meni (da) govorite vas dva meni, i riječ vas dvojice je jedna, i stvar vas dvojice je jedna. Došao si mi, o Abbase, (da) pitaš (tj. tražiš) meni tvoj (svoj) dio od tvoga bratića. (Abbas je stric, amidža Muhameda a.s..) I došao je meni ovaj - hoće (da kaže da misli na) Aliju - (on) hoće dio svoje žene od njezina oca (Muhameda a.s.). Pa sam rekao vama dvojici: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nećemo se naslijeđivati. Što smo ostavili, milostinja je." Pa pošto se pokazalo meni da dadnem njega (tj. dio) k vama dvojici, rekao sam: Ako hoćete vas dvojica, daću ih (ta imanja) k vama dvojici na (tj. uz uslov, uvjet) da je na vas dvojicu ugovor Allaha i Njegova obaveza (da) ćete zaista vas dvojica raditi u njima sa (načinom) što je radio u njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa (načinom) što je radio u njima Ebu Bekr i sa (načinom) što sam (ja) radio u njima otkad (sam) upravljao njima. Pa ste vas dvojica rekli: Daj ih k nama. Pa s tim (uslovom, uvjetom) dao sam ih k vama dvojici. Pa zaklinjem vas sa Allahom da li sam dao njih k njima dvojici s tim (uslovom)?" Rekla je (ta) grupa: "Da." Zatim se okrenuo na Aliju i Abbasa, pa je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li sam dao njih k vama dvojici s tim (uvjetom)?" Rekli su njih dva: "Da." Rekao je: "Pa (da li) sebi tražite vas dva od mene (nekakvo drugo) suđenje osim toga? Pa tako mi Allaha koji je (taj što) sa Njegovom dozvolom stoji (opstoji) nebo i zemlja neću suditi u njima (o njima, o tim imanjima, posjedima Muhameda a.s. nekakvim drugim) suđenjem osim toga, pa ako ste vas dva nemoćni od njih, pa dajte vas dva njih k meni, pa zaista ja ću biti dosta vama dvojici (za) njih."

GLAVA: Izvršenje (tj. davanje, donošenje) petine je od vjere. PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad od Ebu Džemreta Dubeije, rekao je: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Došlo je izaslanstvo Abdul-Kajsa, pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Zaista ovo pleme (tj. ovaj plemenski ogranak) od Rebi'ata je (u takvom položaju da) su između nas i između tebe bezvjernici (plemena) Mudara, pa nismo (u mogućnosti da) dopremo k tebi osim u zabranjenom mjesecu. Pa zapovjedi nam za (neki) posao (da) uzmemo od njega (da radimo po njemu) i pozivamo k njemu ko je iza nas (ostao u plemenu)." Rekao je: "Zapovjedamo vam za četiri (stvari) i zabranjujem vam četiri (posla, stvari): vjerovanje u Allaha (koje se sastoji u) svjedočenju da nema božanstva osim Allaha - i svezao je sa svojom rukom - i uspostavljanje molitve, i davanje zekata (obavezne milostinje), i postenje (i post mjeseca) ramadana (ramazana) i da izvršavate za Allaha petinu (onoga) što ste zaplijenili. A zabranjujem vam: hrgu (hrg), i stupu, i ćup i namazani smolom sud." GLAVA troška žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poslije njegove smrti. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće sebi razdijeliti moji nasljednici (ni jednoga) zlatnika. Što sam ostavio poslije troška mojih žena i hrane moga radnika (tj. namjesnika - halife), pa ono (ostalo, ostatak) je milostinja." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Aiše, rekla je: Preminuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nema u mojoj kući (ni) od (kakve) stvari (tj. nema ništa što) jede njega jetraš (biće koje ima jetru, tj. živo biće što jede) osim polovina ječma u (jednoj) rafi mojoj (tj. u jednom mome dolau, udubljenju u zidu sobe, ili: u polici, u drvenom ormaru mome, prislonjenom uza zid - kako su protumačili neki riječ "reffun"). Pa sam jela od njega dok se oduljilo na mene (meni), pa sam izmjerila (premjerila, izvagala) njega (ječam), pa se istrošio (potrošio). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričao mi je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Amra, sina Harisa, rekao je: Nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa drugo) osim svoje oružje, i svoju bijelu mazgu i (neku) zemlju (što) je ostavio nju (kao) milostinju (vakufzakladu).

GLAVA (onoga) što je došlo o kućama (ili: o sobama, prostorijama) žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i što se je pripisivalo od kuća (soba) k njima, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "I ustalite se (stanujte) u vašim kućama (sobama, o žene Vjerovijesnika)....", i (govora Uzvišenoga Allaha): ".... ne ulazite u sobe Vjerovijesnika osim da se dozvoli vama....". PRIČAO JE NAMA Hibban, sin Musa-a, i Muhamed, njih dva su rekla: izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer i Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Pošto je bio težak (tj. Kada je postao teški bolesnik) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tražio je dozvolu (od) svojih žena (supruga) da se njeguje u mojoj sobi, pa su dozvolile njemu (pa su mu dozvolile). PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Nafi', čuo sam Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u mojoj sobi, i u mome redu (u mojoj smjeni), i između mojih pluća i mojih prsa, i sastavio (skupio) je Allah između moje pljuvačke i njegove pljuvačke. Rekla je: Unišao je Abdurahman sa zubočistkom (tj. donio je drvo za čišćenje zuba - misvak), pa je bio nemoćan (slab) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od njega (od tog drveta da ga pripremi, uredi za čišćenje zuba), pa sam uzela njega (to drvo) pa sam sažvakala (tj. uredila zubima) njega, zatim sam trljala zube njemu s njim. (Na taj se je način i sastavila njezina i njegova pljuvačka.) PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, od Alije, sina Husejna, da je Safija, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da je ona došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti njega, a on je boravilac (boravio je) u Bogomolji u zadnjih deset (dana) od ramadana (od mjeseca ramazana, a on je zatvoren u i'tikaf). Zatim je ustala (da) se povrati (ona), pa je ustao sa njom poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok je dopro blizo (blizu) vrata Bogomolje kod vrata Umu Selemete, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a u tom času) prošla su pokraj njih dvoga (njih dvoje) dva čovjeka od Pomagača, pa su dali pozdrav na poslanika Allaha (tj. pa su pozdravili Božijega poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, zatim su prošla njih dva. Pa je rekao njima dvojici poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Na polaganost vas dvojica (tj. Polako vas dva)!" Rekli su njih dva: "Slava Allahu! O poslaniče Allaha!" I bilo je to veliko na njih dvojicu (Bilo je to veliko njima dvojici). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista satana (đavo) dopre od čovjeka (čovjeku na) mjesto dopiranja (čovjekove) krvi, i zaista ja sam se uplašio da baci u srca vas dvojice (kakvu) stvar (nešto)." PRIČAO JE NAMA Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin Ijada, od Ubejdulaha, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od Vasi'a, sina Habbana, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Uspeo (Popeo) sam se iznad sobe Hafse, pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) vrši svoju nuždu okrenut leđima Strani, okrenut prednjim dijelom Siriji. PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin Ijada, od Hišama, od njegova oca da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja popodnevnu molitvu (popodnev-ikindiju), a Sunce nije izašlo (još, tj. a nije još nestalo sunčeve svjetlosti) iz njezine sobe. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, propovjednikom (tj. kao propovjednik), pa je dao znak (tj. pa je pokazao) prema stanu Aiše, pa je rekao: "Ovdje je smutnja (iskušenje, ili: pobuna)." Tri puta (je to rekao). "Gdje se rađa rog satane (đavola, tj. na istočnoj strani - na istoku je pobuna, krvoproliće; ili: smutnja, iskušenje)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Ebu Bekra, od Amrete (Amre), kćeri Abdurahmana, da je Aiša, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio kod nje, i da je ona čula glas (nekog) čovjeka (da) traži dozvolu (da uniđe, da uđe) u sobu Hafse. Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Ovo je (nekakav) čovjek traži dozvolu u tvoju sobu (kuću da uđe)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Mislim ga (da je to) omsica (Mislim da je taj-i-taj) za strica Hafse od dojenja (tj. stric, amidža Hafse po mlijeku). Dojenje zabranjuje što zabranjuje rođenje." GLAVA (onoga) što se je spominjalo od oklopa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegova štapa, i njegova mača (sablje), i njegova pehara (čaše), i njegova pečata (prstena), i šta su upotrebljavali halife poslije njega od toga od (onoga) što se nije spominjala njegova dioba, i od njegove kose (dlake Muhameda a.s.), i njegove obuće i njegovih posuda od (onoga) što sebi traže blagoslov (sreću s tim) njegovi drugovi i (drugi ljudi) osim njih poslije njegove samrti (smrti). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, rekao je: pričao mi je moj otac od Sumameta, od Enesa da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, pošto se imenovao (postavio) halifom (nasljednikom, zamjenikom Muhameda a.s. u upravljanju i rukovođenju muslimanskom državom), poslao njega k Bahrejnu, i napisao je njemu ovu knjigu (tj. pismo a radi se o pismenom dokumentu o propisima zekata) i zapečatio je nju (knjigu, tj. pismo) sa pečatom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je uklesani (urezani) natpis (toga) pečata (u) tri reda (linije): "Muhamed" (riječ činila je jedan) red, a "resulu" (ta riječ činila je drugi) red, a "Allahi" je (činila ta riječ treći) red.

PRIČAO JE MENI Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Esedija, pričao nam je Isa, sin Tahmana, rekao je: Izvadio je k nama Enes dvije obuće (tj. dvije cipele) gole, njih dvije imaju dva kajiša. Pa je pričao meni Sabit Bunanija poslije od Enesa da su njih dvije, dvije obuće Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. ("Džerdavejni": gole, ogoljene tumači se da su bile otrcane tako da na njima nema dlake, a to znači da su bile kao nove napravljene od kože sa koje se nije bila skinula dlaka.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdul-Vehhab, pričao nam je Ejjub od Humejda, sina Hilala, od Ebu Burdeta, rekao je: Izvadila je k nama Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, (jednu) ukrpljenu odjeću i rekla je: "U ovome se je iščupala (uzela) duša Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." A povećao je Sulejman od Humejda, od Ebu Burdeta, rekao je: Izvadila je k nama Aiša (jednu) grubu donju odjeću (jedan grub pokrivač, zastirač) od (onoga) što se pravi u Jemenu i (jednu) odjeću od ove (vrste) koja (je ta što) nazivaju nju mulebbeda. ("Mulebbeda" znači ukrpljena, a znači i: uvaljana, zbijena.) PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamze, od Asima, od Ibnu Sirina, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da se čaša Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, razbila, pa je uzeo mjesto rascijepljenja (napuknuća sa jednim) lancem od srebra (tj. stegnuo je razbijeni taj dio, stegnuo je napuklo mjesto na toj čaši srebrenim lancem). Rekao je Asim: Vidio sam (tu) čašu i pio sam u njoj (tj. iz nje). PRIČAO NAM JE Seid, sin Muhameda, Džermija, pričao je nama Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac da je Velid, sin Kesira, pričao njemu od Muhameda, sina Amra sina Halhaleta, Duelije, pričao je njemu da je Ibnu Šihab pričao njemu da je Alija, sin Husejna, pričao njemu da su oni kada su došli Medini od (strane) od Jezida, sina Muavije (u) vrijeme ubistva (pogibije) Husejna, sina Alije, - milost Allaha na njega! - (imali takav slučaj da) je sreo njega (Aliju, sina Husejnovoga) Misver, sin Mahremeta, pa je rekao njemu: "Da li ti imaš od (kakve) potrebe (nešto da) zapovjediš meni za nju?" Pa sam rekao njemu: "Ne." Pa je rekao: "Pa da li si ti davač meni (tj. Da li bi mi dao) mač poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da ga čuvam)? Pa (tj. jer) zaista ja se plašim da nadvlada tebe narod na njega (tj. za njega - za mač). Tako mi zakletve Allaha zaista ako dadneš meni njega, neće se spojiti k njima nikada (tj. on im neće pasti u ruke) do (da) se priopći (uzme, dok se ne uzme) moja duša. Zaista Alija, sin Ebu Taliba, zaprosio je kćer Ebu Džehla na Fatimu - na nju pozdrav (mir)! - pa sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) predikuje (drži govor, propovjed) ljudima o tome na ovoj svojoj govornici, a ja sam tada zreo (punoljetan), pa je rekao: "Zaista Fatima je od mene, i ja se plašim (pribojavam) da se iskuša (ona, tj. da će pasti u iskušenje) u svojoj vjeri." Zatim je spomenuo (jednoga) zeta svoga od Abdušemsovića, pa je

pohvalio na njega (pohvalio ga) u njegovom zetovstvu njemu (tj. u njegovom zetovskom držanju prema njemu - a misli se na Asa sina Rebi'a, muža Zejnebe, kćeri Muhameda a.s.). Rekao je: "Pričao je meni pa je bio istinit meni, i obećao je meni pa je ispunio (obećanje) meni. A zaista ja nisam (takav da) zabranjujem dozvoljeno, i neću dozvoliti (ne dozvoljavam) zabranjeno, ali tako mi Allaha neće se sastati (sjediniti) kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i kći neprijatelja Allaha (kći Božijeg neprijatelja - tj. Ebu Džehla) nikada." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Muhameda, sina Sukata, od Munzira, od Ibnul-Hanefijeta, rekao je: Da je bio Alija, bio zadovoljan Allah od njega, spominjač (sa nečim nedoličnim) Usmana, bio zadovoljan Allah od njega, (tj. Da je Alija spomenuo Usmana ikada sa nečim ružnim), spomenuo bi ga (na) dan (kada) su došli njemu (neki) ljudi pa su tužili (pa su se žalili na) nastojače Usmana (tj. na službenike, činovnike Usmanove koji su ubirali zekat). Pa je rekao meni Alija: "Idi (Odi) k Usmanu, pa izvijesti njega da je ona (ova listina, lista, jer je Alija r.a. poslao listu po Ibnul-Hanefijetu, a u toj listi je bilo napisano kako se je ubirala) milostinja (u vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa zapovjedi tvojim (svojim) nastojačima (službenicima da) rade (prema onome što je) u njoj." Pa sam došao njemu s njom (pa sam mu je donio). Pa je rekao: "Obogati nju od nas (tj. Okreni je od nas, pusti je od nas dalje, nosi je od nas)!" (Vele da je Usman r.a. u ovom slučaju postupio ovako jer je i on imao sličnu listu.) Pa sam došao s njom Aliji (tj. donio sam je Aliji nazad, vratio sam je Aliji), pa sam izvijestio njega (pa sam ga izvijestio), pa je rekao: "Stavi je gdje si uzeo nju (tj. Stavi je ondje odakle si je i uzeo)." Rekao je Humejdija: Pričao nam je Sufjan, pričao nam je Muhamed, sin Sukata, rekao je: čuo sam Munzira Tevziju od Ibnul-Hanefijeta, rekao je: Poslao je mene moj otac (rekavši mi): "Uzmi ovu knjigu (pismo, listu), pa odi s njom (tj. odnesi je) k Usmanu, pa (tj. jer) zaista je u njoj zapovjed Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o milostinji (o mobaveznoj milostinji - o zekatu)." GLAVA dokaza (pokazatelja) na (to, za to) da je petina (ratnoga plijena) za udese (nevolje, tj. za vanredne prilike, za nepredviđene izdatke) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (za) siromašne i (GLAVA) odabiranja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, stanovnike natkrivenoga prostora i udove (osobe, tj. davanja prednosti njima) kada je pitala (tj. molila) njega Fatima - a tužila (žalila) se k njemu (na) mljevenje i žrvanj - da dadne slugu njoj od roblja (od zarobljenika), pa je prepustio nju k Allahu. PRIČAO NAM JE Bedel, sin Muhabbera, izvijestio nas je Šubete, izvijestio me Hakem, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Lejla-a, pričao nam je Alija da se je Fatima - na nju pozdrav (ili: mir)! - tužila (na ono) što sreta od žrvnja (ručnoga) od (tj. zbog toga) što melje. Pa je doprlo njoj da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio u takvoj prilici da) se došlo (njemu) sa robljem (tj. da mu je dovedeno nekakvo roblje), pa je došla njemu (da) pita (moli) njega (za jednoga) slugu (tj. da joj on dadne, poslužitelja između tih zarobljenika).

Pa se nije složila s njim (tj. nije ga zatekla kod kuće, nije pogodila čas da dođe kada je on kod kuće), pa je spomenula Aiši (zbog čega je bila došla). Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenula to Aiša njemu. Pa je došao nama, a već smo (bili) unišli (u) naše ležnice (već smo legli). Pa smo otišli (tj. počeli) zato (da) ustanemo, pa je rekao: "Na vas dvoga mjestu (tj. Ostanite na svome mjestu)", čak sam našla (osjetila) studen (hladnoću) njegovih dviju nogu na mojim prsima. Pa je rekao: "Zar ne! (Pažnja, pazite!) Pokazaću vama dvoma na bolje (tj. Pokazaću nešto što je bolje) od (onoga) što ste vas dvoje pitali (molili) njega. Kada vas dvoje uzmete ležnice vas dvoga (Kada legnete), pa veličajte Allaha trideset i četiri (puta), i zahvalite vas dvoje trideset i tri, i slavite vas dvoje trideset i tri (puta), pa zaista to je bolje vama dvoma (dvome) od (onoga) što ste vas dvoje pitali (molili, tražili) njega." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: ".... pa da je za Allaha petina njega (petina ratnoga plijena) i za Poslanika.....". Misli (na to da) je za Poslanika razdjeljivanje toga (tj. dioba petine - ili: dioba plijena). Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ja sam samo razdjeljivač i blagajnik, a Allah daje." PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Sulejmana, i Mansura i Katadeta da su oni čuli Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao: Rodio se za (tj. u jednoga) čovjeka od nas, od Pomagača (jedan) dječak, pa je htio da imenuje njega Muhamedom (tj. da mu nadije ime Muhamed). Rekao je Šubete: U pričanju Mansura (veli se): Zaista je (taj) Pomagač rekao: Nosio sam njega na mome (svome) vratu, pa sam došao s njime (tj. donio sam ga) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. A u pričanju Sulejmana: Rodio se njemu dječak, pa je htio da imenuje njega Muhamedom (da mu dadne ime Muhamed). Rekao je (Muhamed a.s.): "Imenujte sa mojim imenom, a ne nazivajte se sa mojim nazivom (mojim nadimkom), pa (jer) zaista ja sam se učinio samo razdjeliteljem (da) razdjeljujem među vama." A rekao je Husajn: "Poslao sam se razdjeljivačem (da) razdjeljujem među vama." Rekao je Amr: izvijestio nas je Šubete od Katadeta, čuo sam Salima od Džabira: Htio je da imenuje njega Kasimom (tj. Htio je da mu dadne ime Kasim), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Imenujte sa mojim imenom, a ne nazivajte se sa mojim nazivom (sa mojim nadimkom - A njegov nadimak je bio Ebul-Kasim a.s.)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, sina Abdullaha, Ensarije, rekao je: Rodio se za (u jednoga) čovjeka od nas dječak, pa je imenovao njega Kasimom (dao mu je ime Kasim). Pa su rekli Pomagači: "Nećemo nazivati tebe Ebul-Kasimom i nećemo

obradovati tebi oko (s tim nadimkom, tj. nećemo ti dati tu počast da te zovemo tim nadimkom)." Pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Rodio se meni dječak, pa sam imenovao njega Kasimom, pa su rekli Pomagači: "Nećemo nazivati tebe Ebul-Kasimom i nećemo obeseliti tebi oko." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Učinili su lijepo Pomagači. Imenujte sa mojim imenom, a ne nazivajte se sa mojim nazivom (sa mojim nadimkom). Pa ja sam samo razdjeljivač (Kasim)." PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurahmana, da je on čuo Muavijeta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko (je taj što) hoće Allah s njim dobro, dadne razumjevanje njemu u (ovoj) vjeri. A Allah je davač (darivalac), a ja sam razdjeljivač. I neprestano će biti ova sljedba nadvladavači (pobjednici) nad (onim) ko se je protivio njima dok dođe zapovjed Allaha, a oni su nadvladavači (pobjednici)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Hilal od Abdurahmana, sina Ebu Amreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ne dajem vam (ja), a niti sprječavam vam. Ja sam razdjeljivač, stavim gdje se meni zapovjedilo." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, pričao nam je Seid, sin Ebu Ejuba, rekao je: pričao mi je Ebul-Esved od Ibnu Ebu Ajjaša - a njegovo ime je Numan - od Havlete Ensarijje, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista (neki) ljudi gaze (neprirodno, tj. nastoje svekolikom silom da ugaze, da se umiješaju) u imovinu Allaha bez prava (bespravno), pa za njih je Vatra (na) sudnjem danu." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Dozvolili su se za vas (tj. vama) ratni plijenovi." A rekao je Allah, uzvišen je: "Obećao je vama Allah mnoge ratne plijenove (da) ćete uzeti njih, pa je požurio vama ove....". Pa ona (ratna dobit - plijen) je za općenitu (skupinu muslimana - za sve slojeve po slovu toga ajeta čiji je tekst zbijen i općenit) dok je (poslije) njega objasnio Poslanik, pomilovao ga Allah i spasio, (da ratni plijen pripada muslimanskim borcima i onima za koje je određena petina ratnoga plijena bez obzira na učestvovanje u borbi). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Husajn od Amira, od Urveta Barikije, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Konji su (takvi da) je svezano u njihove kike (kose nad čelom) dobro: nagrada i ratni plijen do sudnjega dana."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je propao (tj. Kada propadne) kserks, pa nema kserksa poslije njega. I kada je propao (kada propadne) kajsar, pa nema kajsara poslije njega. Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista će se potrošiti svakako blagajne njih dvojice u put Allaha." PRIČAO NAM JE Ishak, čuo je Džerira, od Abdul-Melika, od Džabira, sina Semureta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je propao (Kada propadne) kserks, pa nema kserksa poslije njega; i kada je propao (kada propadne) kajsar, pa nema kajsara poslije njega. Tako mi (Onoga) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista će se potrošiti svakako blagajne njih dvojice u put Allaha." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao je nama Hušejm, izvijestio nas je Sejjar, pričao nam je Jezid Fekir (Siromašni), pričao nam je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dozvolili su se meni ratni plijenovi." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zajamčio je Allah za (svakoga onoga) ko se borio u (na) Njegovom putu, neće izvesti njega (ništa drugo) osim borba u (na) Njegovom putu i potvrđivanje Njegovih riječi (tj. vjerovanje u Njegove riječi), (Allah je zajamčio) za (to) da će uvesti njega (u) raj, ili (da) će povratiti njega k njegovom stanu koji (je taj što) je izašao iz njega - (povratiće ga) sa nagradom ili ratnim plijenom." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ibnul-Mubarek od Ma'mera, od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Vojevao je (jedan) vjerovijesnik od vjerovijesnika, pa je rekao svome narodu: "Neka ne slijedi mene (nijedan) čovjek (što) je posjedovao brak žene, a on hoće da sagradi s njom, a nije (još) sagradio s njom (polni odnos, tj. nije imao s njom spolni odnos, a hoće da ima jer se je vjenčao s njom); i niti ijedan (ko) je sagradio kuće (sobe), a nije podignuo njihove krovove (ili: plafone, tavane); i niti ijedan (ko) je sebi kupio brave ili steone deve, a on iščekuje njihovo rađanje (janjenje i telenje, otelenje)." Pa je vojevao, pa se približio selu (u vrijeme) molitve popodneva (ikindije) ili blizu toga, pa je rekao Suncu: "Zaista ti si zapovjeđeno, a ja sam zapovjeđen."

(To jest: "Tebi je zapovjeđeno da ideš svojim tokom, a i meni je zapovjeđeno da se borim i da se molim u tačno određenom vremenu koje se određuje i ravna prema tvome toku.) "Moj Bože! Zadrži ga (Sunce) na nas (tj. Zadrži ga nama)!" Pa se je zadržalo dok je osvojio Allah na njega (tj. dok je dao pobjedu Allah njemu). Pa je skupio ratne plijenove. Pa je došla - misli (na to da je došla neka plava) vatra - zato (da) pojede njih, pa nije okušala (okusila) njih. Pa je rekao: "Zaista u (među) vama je pljačka (krađa ratnoga plijena), pa neka se prisegne meni od svakoga plemena (jedan) čovjek." Pa se je prilijepila ruka (jednoga) čovjeka za njegovu ruku. Pa je rekao: "U (tj. Među) vama je (ta) pljačka, pa neka se prisegne meni tvoje pleme." Pa se je priljepila ruka dvojice ljudi ili tri (čovjeka) za njegovu ruku. Pa je rekao: "U vas je pljačka." Pa su došli sa glavom (tj. donijeli su jednu glavu) kao glava krave od zlata, pa su stavili nju, pa je došla vatra, pa je pojela njih (taj ratni plijen). (To jest: pojela, spržila je ratne plijenove.) Zatim je dozvolio Allah nama ratne plijenove (da se koristimo s njima, a nije nama rekao da ih spaljujemo). Vidio je našu slabost i našu nemoć, pa je dozvolio njih nama." GLAVA: Plijen (ratni) je za (onoga) ko je prisustvovao događaju (toj borbi, okršaju u kojem su zarobljeni ratni plijenovi). PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Abdurahman od Malika, od Zejda, sina Eslema, od njegova oca, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: "Da nije zadnjega (dijela od) muslimana, ne bih osvojio selo (ni jedno drukčije) osim (tako da) bih razdijelio njega među njegove stanovnike (tj. osvajače) kao što je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber." GLAVA (onoga) ko se borio za plijen (tj. radi ratnoga plijena), da li će se okrnjiti od njegove nagrade (na sudnjem danu)? PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Amra, rekao je: čuo sam Ebu Vaila rekao je: pričao nam je Ebu Musa Eš'arija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je (jedan) Beduin Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Čovjek se bori za ratni plijen (tj. zbog plijena), i čovjek se bori zato (da) se spominje, i bori se zato (da) se vidi njegovo mjesto. Ko je u (na) putu Allaha?" Pa je rekao: "Ko se borio (Ko se bori) zato (da) bude riječ Allaha - ona najviša, pa on je u putu Allaha." GLAVA

razdjeljivanja vođe (onoga svega) što dođe na njega (njemu) i (da vođa) sakrije (neki dio, nešto i) za (onoga) ko nije bio prisutan njemu ili je bio odsutan od njega. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba, od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao jednom i takav slučaj da) su se poklonili njemu (neki) ogrtači (kabanice, mantili) od svile, prikopčani sa zlatom (ili: išarani sa zlatom u obliku dugmadi, kopča), pa je razdijelio njih u (tj. među neke) ljude od svojih drugova, i svrgnuo je (tj. i stavio je na stranu) od njih jedan (ogrtač) za Mahremeta, sina Nevfela. Pa je došao, a sa njim je njegov sin Misver, sin Mahremeta, pa je stao na vrata, pa je rekao: "Zovni ga meni." Pa je čuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegov glas, pa je uzeo ogrtač, pa je izašao u susret njemu s njim i okrenuo se njemu sa njegovim kopčama (od zlata), pa rekao: "O Ebul-Misvere (O oče Misvera)! Sakrio sam ovaj za tebe. O Ebul-Misvere! Sakrio sam ovaj za tebe." A bila je u njegovoj ćudi (naravi velika) žestina (tj. Ebul-Misver Mahremete je bio žestoke naravi). A predao je njega (ovaj hadis) Ibnu Ulejjete od Ejuba. Rekao je Hatim, sin Verdana: pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera: Došli su na Vjerovijesnika (Došli su Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvi) ogrtači. Slijedio je njega (Ejjuba) Lejs od Ibnu Ebu Mulejketa. GLAVA: Kako je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Kurejzata i Nedira, i šta se dalo njemu od toga u (tj. za) njegove udese (nevolje, važne i vanredne slučajeve, tj. nepredviđene izdatke). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Mu'temir od svoga oca, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Bio je čovjek (od Pomagača običaja da) učini Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (dio od svojih) palmi dok je (on) sebi osvojio Kurejzata i Nedira, pa je poslije toga bio (običaja da) vrati na njih (tj. pa poslije toga vraćaše njima njihove palme).

GLAVA blagoslova vojnika (ratnika) u njegovom imanju, živ i mrtav (tj. bio vojnik živ ili mrtav), sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i upravljačima zapovjedi. PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: rekao sam Ebu Usametu: "Je li pričao vama Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Abdullaha, sina Zubejra (ovo će se sada navesti)?" Rekao je: Pošto je stao Zubejr (na) dan deve (tj. na dan borbe koja se što zove Dan deve), pozvao je mene, pa sam stao (ili: ustao) k njegovoj strani (tj. uz njega, do njega), pa je rekao:

"O moj sinčiću (O sinak)! Zaista ono (stanje je takvo da) se neće ubiti danas (drugi) osim ugnjetač ili ugnjeteni. I zaista ja ne mislim sebe (drukčije) osim (tako da) ću se ubiti (tj. da ću biti ubijen) danas (kao) ugnjeteni (nevin). I zaista od najveće moje brige je zaista moj dug (dugovanje). Pa je li (Da li) misliš (da) ostavlja (ili: da će ostaviti) naš dug od našega imanja (ikakvu) stvar (išta)?" Pa je rekao (dalje): "O moj sinčiću! Prodaj naše imanje, pa izvrši (tj. plati) moj dug." I oporučio je za trećinu i njezinu trećinu za njegove sinove. Misli (na) Abdullaha, sina Zubejra (da) govori (da kaže) trećina trećine. "Pa ako pretekne od našega imanja (neki) pretek (višak) poslije izvršenja duga (neka) stvar (štogod), pa njegova trećina je za tvoje dijete (za tvoju djecu, a ostale dvije trećine eventualnoga viška neka budu siromasima)." Rekao je Hišam: A bilo je neko (od) djece Abdullaha već stalo prema (tj. već se izjednačilo sa) nekima (od) sinova Zubejra (a to su): Hubejb i Abbad. I on je imao (doslovno: I za njega je bilo, tj. imao je on - Zubejr) tada devet sinova i devet kćera. Rekao je Abdullah: Pa je počeo (da) oporučuje meni za njegov (tj. za svoj) dug i (da) govori: "O moj sinčiću! Ako budeš nemoćan od njega (od duga) u (nekoj) stvari (tj. u nečemu), pa traži pomoć na njega (za dug od) moga Gospodara." Rekao je: "Pa tako mi Allaha nisam znao šta je htio (s tim da kaže) dok sam rekao (dok ga nisam pitao): "O moj oče! Ko je tvoj Gospodar?" (Riječ "mevla" ima mnogo značenja: gospodar, zaštitnik, prijatelj, drug, saveznik, rob, slobodnjak - oslobođeni rob; dobročinitelj, susjed, rođak itd., pa zato mu nije ni bilo jasno šta misli pod tim izrazom.) Rekao je (Odgovorio je): "Allah." Rekao je: "Pa tako mi Allaha nisam pao (zaspao ni) u (kakvu) žalost (tj. poteškoću) od njegova duga (pa da sam postupio drukčije) osim (tako da) sam rekao: "O Gospodaru Zubejra! Izvrši od njega njegov dug!" Pa je izvršio njega (Pa ga je izvršio). Pa se ubio (tj. Pa je ubijen) Zubejr, bio zadovoljan Allah od njega, a nije ostavio (nijednoga) zlatnika, a ni srebrenjaka, osim (nekih) zemalja (osim neke zemlje), od njih je Gabete (Gaba - velika zemlja u visokim predjelima Medine), i jedanaest kuća u Medini, i dvije kuće u Basri, i (jednu) kuću u Kufi i (jednu) kuću u Egiptu. Rekao je: A bio je njegov dug koji je na njemu samo (na taj način nastao) da čovjek (izvjesni) dolazaše njemu sa imanjem (tj. čovjek bi donio njemu imanje, svoju imovinu) pa traži da pohrani njemu njega (na sačuvanje, na čuvanje), pa rekne Zubejr: "Ne, ali on je pozajmica (zajam meni od tebe), pa (tj. jer) zaista ja se plašim na (za) njega propasti." (Tj. Kao primljena stvar na čuvanje može imanje da propadne, pa da se pojave sumnje da sam ga slabo čuvao, i da nastanu razne priče, pa zbog toga ne primam ga kao pohranjenu stvar. Primam ga kao pozajmicu koju ti dugujem, i kao pozajmica neće ti propasti, jer ti ga dugujem. Moraju ti ga platiti moji nasljednici ako ti ga ja ne platim.) A nije upravljao (nikakvim) zapovjedništvom, a ni kupljenjem zemljarine (poreza na zemlju), a ni (kakvom drugom) stvari (da bi se na taj način obogatio, da bi na taj način postao imućan, jer bogatstvo nije stekao ni na koji drugi način) osim (tako da) bude u (nekoj) vojni

sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ili sa Ebu Bekrom, i Umerom i Usmanom, bio zadovoljan Allah od njih (s njima). (Tj. Veliko imanje stekao je samo kao dio koji mu je dodijeljivan iz ratnoga plijena od raznih vojni, ratova, borbi u kojima je učestvovao još sa Muhamedom a.s., pa poslije sa Ebu Bekrom r.a., i Umerom r.a., i Usmanom r.a. za njihove vladavine.) Rekao je Abdullah, sin Zubejra: Pa sam računao šta je na njemu od duga (koliki je dug, koliko je dužan), pa sam našao njega dvije hiljade hiljada i dvjesta hiljada (tj. dva miliona i dvjesta hiljada). Rekao je: Pa je sreo Hakim, sin Hizama, Abdullaha, sina Zubejra, pa je rekao: "O sine moga brata (O bratiću)! Koliko je na mome bratu od duga?" Pa je sakrio njega, pa je rekao: "Stotinu hiljada." Pa je rekao Hakim: "Tako mi Allaha ne mislim vaša imanja (da) obuhvataju (tj. da su dovoljna) za ovu (sumu, svotu)." Pa je rekao njemu Abdullah: "Pa je si li vidio tebe (Pa šta misliš) ako je bila (suma duga) dvije hiljade hiljada (dva miliona) i dvjesta hiljada?" Rekao je: "Ne mislim (Ne smatram) vas (da vi) možete ovo. Pa ako ste bili (tj. ako budete) nemoćni od (neke) stvari od njega (od duga), pa tražite pomoć sa mnom (tj. u mene)." Rekao je: A bio je Zubejr sebi kupio Gabete (Gabu) za stotinu i sedamdeset hiljada, pa je prodao nju Abdullah za hiljadu hiljada (tj. za milion) i šest stotina hiljada. Zatim je ustao, pa je rekao: "Ko je bio (takav da) je za njega na Zubejru (neko) pravo (tj. Ko ima neko svoje pravo pri Zubejru - Ko potražuje nešto od Zubejra - Kome je Zubejr ostao dužan nešto), pa neka dođe nama u Gabu." Pa je došao njemu Abdullah, sin Dža'fera, a bilo je njemu na Zubejru četiri stotine hiljada (Zubejr mu je bio dužan četiri stotine hiljada), pa je rekao Abdullahu: "Ako ste htjeli (tj. Ako hoćete), ostavio sam (tj. ostaviću) nju (tu sumu) vama." Rekao je Abdullah: "Ne." Rekao je: "Pa ako hoćete, učinićete nju u (one) što odgađate (za kasnije da platite) ako ste odgodili (nekoga)." Pa je rekao Abdullah: "Ne." Rekao je: Rekao je: "Pa odsjecite za mene (jedan) komad (od zemljišta Gabe za moj potraživani dug)." Pa je rekao Abdullah: "Za tebe (tj. Tebi) je od ovdje do ovdje (odavde dovde)." Rekao je: Pa je prodao od njih (od zemljišta i kuća jedan dio), pa je izvršio (isplatio) njegov dug, pa je ispunio u cijelosti njega. I ostalo je od nje (od Gabe) četiri dijela i polovina. Pa je došao na Muaviju, a kod njega su Amr, sin Usmana, i Munzir, sin Zubejra, i Ibnu Zem'ate. Pa je rekao njemu Muavija: "Koliko se je procijenila Gaba?" Rekao je: "Svaki dio je stotinu hiljada." Rekao je: "Koliko je ostalo?" Rekao je: "Četiri dijela (parcele) i (jedna) polovina." Rekao je Munzir, sin Zubejra: "Već sam uzeo (tj. Ja kupih jedan) dio za stotinu hiljada." Rekao je Amr, sin Usmana: "Već sam uzeo (i ja jedan) dio za stotinu hiljada." I rekao je Ibnu Zem'ate: "Već sam uzeo (i ja jedan) dio za stotinu hiljada." Pa je rekao Muavija: "Koliko je ostalo?" Pa je rekao: "Dio i polovina." Rekao je: "Uzeo sam ga (ostatak, Uzeću ga) za stotinu i pedeset hiljada." Rekao je: I prodao je Abdullah, sin Dža'fera svoj dio Muaviji za šest stotina hiljada. Pa pošto je svršio (završio) Ibnu Zubejr izvršenje (isplatu) njegova duga, rekli su sinovi Zubejra: "Razdijeli među nas našu nasljeđevinu." Rekao je: "Ne tako mi Allaha, neću razdijeliti među vas do (da) dozivam (vičem u) vrijeme (skupa naroda na hodočašću) četiri godine: "Zar ne (tj. Pažnja)! Ko je bio (taj da je) za njega na Zubejru (kakav) dug, pa neka dođe nama, pa neka (pa da) izvršimo (isplatimo) njega." Rekao je: Pa je počeo svake godine (da) doziva (viče) u vrijeme (hodočašća). Pa pošto su prošle četiri godine, razdijelio je među njih. Rekao je: Pa bile su za (tj. u) Zubejra četiri žene. I podigao je (Abdullah oporučenu) trećinu, pa je pogodila (dopala) svaku ženu (dopalo svakoj ženi) hiljadu hiljada (milion) i dvjesta hiljada.

Pa sav (cjelokupan) njegov imetak (sve, svo njegovo imanje) je pedeset hiljada hiljada (pedeset miliona) i dvjesta hiljada. GLAVA: Kada je poslao vođa (nekoga) poslanika u (nekoj) potrebi ili je zapovjedio njemu za boravljenje (za ostajanje u mjestu prebivanja tj. za izostajanje od pohoda u borbu), da li će se dati dio njemu (od ratnoga plijena)? PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Usman, sin Mevhiba, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je odsutan (tj. Izostao je) Usman samo od Bedra. Pa zaista on (je taj što) je bila pod njim (tj. u njegovom braku, njegova žena) kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je (tada) bolesna, pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista je tebi nagrada (jednoga) čovjeka od (onih) ko je prisustvovao Bedru i njegov dio (u ratnom plijenu)." GLAVA: A od dokaza na (to) da je petina (ratnoga plijena) za udese (nevolje, nepredviđene izdatke) muslimana - je (ta činjenica) što je pitalo (tj. molilo, tražilo pleme) Hevazin Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za (zbog) njegovoga dojenja u (među) njima (jer je Halima od toga plemena), pa je tražio dozvoljenje (dozvolu) od muslimana (da bi udovoljio Hevazinu), i (druga činjenica) što je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) obeća ljudima da će dati njima od plijena (dobiti mirnodopske) i ratnih plijenova (zarobljenih u borbi - i to da će im dati) od petine, i (treća činjenica) što je dao (davao) Pomagačima i što je dao Džabiru, sinu Abdullaha datule Hajbera. PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: i tvrdio je Urvete da su Mervan, sin Hakema, i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njih dvojica njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao kada je došlo njemu izaslanstvo (plemena) Hevazin primivši (oni) Islam; pa su pitali (molili) njega da vrati k njima njihova imanja i njihovo roblje (zarobljenike) - pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Najdraži govor k meni je najistinitiji (od) njega, pa sebi odaberite jednu (od) dvije grupe (zarobljenih dobara, vrednota): ili roblje, ili imovinu. A već sam bio promišljao se za njih (tj. iščekivao sam ih - nisam žurio za njih da donosim konačnu odluku)." A već je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sebi pogledao (iščekivao) njih deset i nekoliko noći (tj. dana) kada se povratio iz Taifa. Pa pošto se razjasnilo (pokazalo se jasno) njima da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nevraćač (tj. da neće vratiti) k njima (ništa drugo) osim jednu (od) dvije grupe (dobara), rekli su: "Pa zaista mi odabiremo naše roblje." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u muslimanima (među muslimane), pa je hvalio na Allaha sa (onim načinom) što je On njegov pripadnik, zatim je rekao: "Što se tiče poslije, pa zaista ova vaša braća već su došla nama kajući se (oni), i zaista ja sam već vidio (razmatrao, smatrao) da vratim k njima njihovo roblje. Ko voli (želi) da odobri (to), pa neka (to) učini. A ko voli (želi) od vas da bude na svome dijelu (tako) da dadnemo njemu njega (daćemo mu ga) od prvoga (slijedećega plijena) što će zaplijeniti Allah

na nas (nama), pa neka (tako) učini." Pa su rekli ljudi: "Već smo odobrili to, o poslaniče Allaha, za njih (njima)." Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista mi ne znamo ko je dozvolio od vas u tome (da se tako postupi, i ne možemo razlučiti njega) od (onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se (u svoje vojne jedinice tako) da podignu (tj. da dostave) k nama vaši poznavaoci (vaši vještaci) vašu stvar." Pa su se vratili ljudi. Pa su razgovarali s njima njihovi poznavaoci (vještaci), zatim su se vratili k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su oni već odobrili (tj. ocijenili kao dobro) pa su dozvolili. Pa ovo (Pa to) je (vijest, izvještaj) koji je dopro nama o roblju Hevazina. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Hamad, pričao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, rekao je: (rekao je Ejub) a pričao mi je Kasim, sin Asima, Kulejbija - a ja sam za pričanje Kasima pamtljiviji (nego Ebu Kilabete), (a Kasim je pričao) od Zehdema, rekao je: Bili smo kod Ebu Musa-a, pa je došlo spominjanje kokoši (tj. pa je donešena kokoš na trpezu), a kod njega je (i jedan) čovjek od Tejmulahovića, crven kao da je on od robova (zarobljenih od Vizantinaca), pa je pozvao njega (toj) hrani (tj. na kokoš). Pa je rekao (taj čovjek): "Zaista ja sam vidio nju (kokoš da) jede (jednu nečistu) stvar, pa sam se ogadio (na) nju (tj. pa sam je ocijenio kao nečistu, prljavu), pa se zakleo (pa sam se zakleo da kokoši) neću jesti." Pa je rekao (Ebu Musa): "Ovamo (tj. Hajde jedi)! Pa neka pričam (Pa ću pričati) vama o tome. Zaista ja sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini od Eš'arijevića (da) tražimo nošenje (od) njega (tj. da tražimo od njega da nam dadne jahaćih i tovarnih životinja da bi mogli krenuti s njim u borbu na Tebuk). Pa je rekao: "Tako mi Allaha neću natovariti (nositi) vas, i nema kod (tj. u) mene (ništa) što bih nosio (natovario) vas (na njega)." I (odmah iza toga) došlo se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (nekakvim) plijenom deva (tj. dovedene su mu neke deve koje su zaplijenite kao ratni plijen), pa je pitao od (tj. za) nas, pa je rekao: "Gdje je (ona) Eš'arijevićka nekolicina?" Pa je zapovjedio za nas (da se obezbijedimo, opskrbimo) sa pet deva bijelih vrhova (od grba na leđima). Pa pošto smo otišli, rekli smo: "Šta smo napravili? Neće se blagosloviti nama." Pa smo se povratili k njemu, pa smo rekli: "Zaista (smo) mi pitali (molili) tebe da nosiš (natovariš) nas, pa si se zakleo da nećeš nositi (natovariti) nas. Pa je si li zaboravio (da si se zakleo)?" Rekao je: "Nisam ja natovario vas, ali Allah je natovario vas. A zaista ja tako mi Allaha, ako je htio (tj. ako tjedne, ako hoće) Allah, neću se zaklesti (zakleti ni) na (jednu) zakletvu, pa vidim (tj. pa opazim neku drugu stvar) osim nje (da) je bolja od nje (od one stvari na koju sam se zakleo - neću postupiti drukčije) osim (tako da) sam došao (tj. da ću doći, da ću učiniti postupak) koji je on bolji, a odriješio sam se nje (zakletve, tj. a odriješiću se zakletve sa iskupljenjem zakletve onako kako je to propisano)." (Biće poslije govora o kazni i iskupljenju za prekršenu zakletvu.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jednu) četu, u njoj je (bio i) Abdullah, sin Umera, prema Nedždu, pa su zaplijenili mnoge deve. Pa su bili njihovi udjeli (dijelovi koje su dobili od toga ratnoga plijena svaki po (dvanaest deva, ili jedanaest deva), i dobili su viška po (jednu) devu. (Doslovno: i dalo im se viška po deva svakom.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, izvijestio nas je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, davaše višak (tj. bio je običaja da daje višak od ratnoga plijena nekim) ko (je takav da) pošalje od četa (u naročiti zadatak, tj. davaše višak onim četama sa osobitim zadacima) za njihove osobe naročito (davao bi višak) osim razdjeljivanja općenitosti vojske (tj. osim dijela koji je dobio svaki pojedinac obične vojske). (Veli se da se na ime viška davao peti dio od petine ratnoga plijena.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doprlo je nama izlaženje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo u Jemenu, pa smo izašli seleći (mi) k njemu ja i dva moja brata. Ja sam najmlađi (od) njih. Jedan (od) njih dvojice je Ebu Burdete, a drugi je Ebu Ruhm. Ili je rekao u (društvu) nekoliko, ili je (pak) rekao u (društvu) pedeset i tri ili pedeset i dva čovjeka od moga naroda (izašli smo seleći k Muhamedu a.s.). Pa smo se ukrcali (na jednu) lađu, pa je bacila nas naša lađa k negusu (abesinskom vladaru, tj. na njegovu teritoriju). I složili smo se (tj. susreli smo se sa) Džaferom, sinom Ebu Taliba, i njegovim drugovima kod njega. Pa je rekao Džafer: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao je nas ovdje, i zapovjedio je nama za boravljenje (za boravak ovdje), pa boravite (ostanite) sa nama." Pa smo boravili sa njim (dotle) dok smo došli svi (najzad u Medinu). Pa smo se složili (tj. sreli sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (on) sebi osvojio Hajber, pa je dao dio za nas (nama). Ili je rekao: Pa je dao nama od njega. A nije razdijelio (ni) za jednoga (čovjeka koji) je bio odsutan od (borbe) osvajanja Hajbera od nje (od dobiti, hajberskoga plijena nijednu) stvar (nikome drugome) osim za (onoga, tj. osim onome) ko je prisustvovao sa njim, osim (tj. izuzevši jedino) drugove naše lađe sa Dža'ferom i njegovim drugovima. Razdijelio je za njih (premda nisu bili u borbi - dao im je dio) sa njima (sa borcima). PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Muhamed, sin Munkedira, čuo je Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je već došao meni imetak (prihod, porez iz) Bahrejna, zaista već bih dao tebi ovako (ili: ovoliko, ovoliko), i ovako i ovako." Pa nije došao dok se je zgrabio (tj. dok je, čak je i umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je došao imetak Bahrejna, zapovjedio je Ebu Bekr (jednome) dozivaču pa je dozivao (razglasio, vikao): "Ko je bio (taj da je ostao) njemu kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) dug ili obećanje, pa neka dođe nama." Pa sam došao njemu, pa sam rekao: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao meni tako i tako (to i to)." Pa je sipao (nasuo, usuo) meni tri (pregršti). I počeo je Sufjan (da) sipa sa svojim dvjema šakama (rukama) skupa (zajedno da bi pokazao kako mu je usuo, nasuo), zatim je rekao nama: "Ovako je rekao nama IbnulMunkedir." A rekao je jednom (jedanput): Pa sam došao Ebu Bekru, pa sam pitao (molio, tražio), pa nije dao meni. Zatim sam došao njemu treći (puta) pa sam rekao: "Pitao (Molio) sam te, pa nisi dao meni, zatim sam pitao tebe, pa nisi dao meni, zatim sam pitao tebe, pa nisi dao meni. Pa ili ćeš da dadneš meni, ili ćeš da škrtariš od mene?!" Rekao je: Rekao si: "Škrtariš na meni. Nisam spriječio (tj. Nisam odbio) tebe (ni) od (jednoga) puta (a da je drukčije stanje bilo) osim (tako), a ja hoću da dadnem tebi." Rekao je Sufjan: A pričao nam je Amr od Muhameda, sina Alije, od Džabira: Pa je nasuo (sipao) meni (jedno) sipanje i rekao

je: "Broji nju (tj. Izbroji tu količinu, sumu novaca)!" Pa sam našao nju (da iznosi) pet stotina. Rekao je: "Pa uzmi slično (jednako) njoj dva puta." A rekao je - misli (na) Ibnul-Munkedira: "A koja bolest je bolnija (tj. ružnija) od škrtosti?" PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Kurrete, sin Halida, pričao nam je Amr, sin Dinara, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Dok poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, razdjeljuje ratni plijen u Dži'rani (u mjestu Dži'ranete), kadli je rekao (tj. kadli reče) njemu (jedan) čovjek: "Budi pravedan (Čini pravedno)!" Pa je rekao njemu: "Bio si nesretan (tj. Zalutao si) ako nisam bio pravedan." GLAVA (onoga) što je dao (učinio dobročinstvo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na zarobljenike bez da dijeli na petine (na pet dijelova njih, tj. da ih oslobodi, pusti bez otkupljivanja, iskupljenja, bez protuusluge). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Abdurrezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Muhameda, sina Džubejra, od njegova oca (Džubejra, sina Mut'ima), bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao o zarobljenicima Bedra: "Da je bio Mut'im, sin Adijja, živ (sada), zatim (da) je razgovarao sa mnom o ovim smrdljivim (zarobljenim bezbožnicima), zaista bih ostavio (ja) njih njemu." (To jest: Dao bi ih njemu, pustio bi on njih na slobodu zbog njega - Mut'ima, jer je Mut'im, iako i sam idolopoklonik, nastojaše da se prekine bojkot muslimana, i Mut'im je pružao zaštitu Muhamedu a.s. poslije smrti Ebu Taliba dok Muhamed a.s. nije odselio u Medinu. Šafijski pravnici vele da je poslije ovoga slučaja, poslije Bedra, objavljen ajet o diobi ratnoga plijena na pet dijelova - bio plijen zarobljeno ljudstvo ili materijalna dobra: stoka, i novac, i roba i slično - pa vrhovni zapovjednik ne može to pustiti i osloboditi bez odobrenja boraca i bez njihove privole, kao što je postupio i Muhamed a.s. sa zarobljenicima plemena Hevazin poslije borbe na Hunejnu. Hanefijski pravnici nisu toga stanovišta, i oni navedeni hadis smatraju i danas da je u važnosti, da nije dokinut. To tako smatra i Buharija kao samostalni mudžtehid-pravnik, a poznati su mu bili i stanovište šafiita-šafija i njihovi dokazi za njihovo stanovište.) GLAVA: A od dokaza na (tj. za to) da je petina (ratnoga plijena) za vođu i da će on dati nekoj svojoj rodbini osim neke (mimo neke svoje rodbine) - je (i ta činjenica) što je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Muttaliboviće i Hašimoviće od petine Hajbera. Rekao je Umer, sin Abdul-Aziza: Nije općenito uzeo (obuhvatio) njih (sve Kurejševiće) s time, i nije naročito činio (bližem) rođaku osim (mimo onoga) ko je potrebniji k njemu iako je bio (onaj) koji (je taj što) je dao (njemu dalji u srodstvu od onoga što mu nije dao - a to) zbog (toga) što se tužio k njemu od potrebe (nužde) i zbog (toga) što je (poteškoća)

dotakla njih u njegovoj strani (bivši na njegovoj strani, zbog njega ih je dotakla poteškoća) od njihovoga naroda i njihovih saveznika (saveznika bezbožaca iz njihovog naroda). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba, od Džubejra, sina Mut'ima, rekao je: Išao sam ja i Usman, sin Affana k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo rekli: "O poslaniče Allaha! Dao si Muttalibovićima, a ostavio si nas, a mi i oni smo od tebe u jednom stepenu." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Muttalibovići i Hašimovići su samo jedna stvar." Rekao je Lejs: Pričao je meni Junus i povećao je: rekao je Džubejr: A nije razdijelio (dodijelio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Abdušemsoviće, a ni za Nevfeloviće. (Muttalib, Hašim, Abdušems i Nevfel su sinovi Abdumenafa. Usman je Abdušemsović, a Džubejr je Nevfelović.) A rekao je Ibnu Ishak: Abdu Šems, i Hašim i Muttalib su braća za majku (jednu, tj. od jedne matere), a njihova majka je 'Atikete, kći Murreta. A bio je Nevfel njihov brat za njihovoga oca (tj. po ocu brat, a od druge majke). GLAVA (onoga) ko nije dijelio na petine zguljene stvari (otete stvari sa protivnika, od protivnika kao ratne trofeje), i ko je ubio ubicu (tj. onoga koji je htio da ubije), pa njemu je njegovo zguljivanje (uzimanje sa njega njegovih stvari) bez da se (to) dijeli na petine i (GLAVA) suda vođe o njemu (o zguljivanju-uzimanju, skidanju). (O tom šta sve spada u ratni trofej što ga borac može uzeti sa ubijenoga protivnika, postoje razna stanovišta. Jedni kažu sve što je protivniku pripadalo kao lična imovina: oružje, odjeća i konj. Drugi kažu konj i druga vrsta jahaće i tovarne životinje ne spadaju u trofej, pa se mora dati u opći ratni plijen, a sve ostalo lično vlasništvo protivnika koje se uz njega nađe spada u trofej. Treći kažu da je trofej samo oružje i ostala lična ratna oprema protivnika i samo to može borac s njega zguliti, uzeti. To su napomene u vezi značenja riječi "selebun" plural "eslabun". Riječ "selebun" množina "eslabun" u daljem tekstu mjesto zguljene stvari prevodiće se skraćeno sa izrazom trofej, trofeji.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jusuf, sin Madžišuna, od Saliha, sina Ibrahima sina Abdurahmana sina Avfa, od njegova oca, od njegova djeda, rekao je: Dok sam ja stajač (Dok sam stajao) u (bojnom) redu (na) dan Bedra, pa sam gledao (na prostor) od svoje desne i svoje lijeve (strane), pa kadli ja (zajedno) sa dva dječaka (tj. mladića) od Pomagača, novi su zubi njih dvojice (tj. skorašnjih godina, mlađi su njih dvojica), želio sam da budem među jačim od njih dvojice. ("Adleu" doslovno znači: čvrstih rebara, a to će reći razvijen, jak, snažan.)

Pa je stisnuo (rukom) mene jedan (od) njih dvojice, pa je rekao: "O moj striče! Da li poznaješ Ebu Džehla?" Rekao sam: "Da. Šta je tvoja potreba k njemu, o sine moga brata (o bratiću)?" (Običaj je i danas da u razgovoru mlađi naziva starijega stricem-amidžom iako o tom nije riječ, iako mu nije stric. Na takvo oslovljavanje, normalno je da i odgovor bude sličan, tj. da ga - tj. mlađu osobu - nazove bratićem iako mu nije bratić.) Rekao je: "Izvijestio sam se (tj. Obavješten sam) da on psuje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Tako mi (Onoga) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista ako vidim njega, neće se rastaviti moja crnina (od) njegove crnine (tj. moje tijelo od njegova tijela drukčije) do (da) umre (dok ne umre) žurniji od nas (tj. onaj koji više žuri ka smrti od nas dvojice)." Pa sam se začudio zbog toga. Pa je stisnuo mene drugi pa je rekao meni slično njoj (navedenoj riječi, rečenici). Pa nisam ostao (dugo) da sam ugledao (pogledao) k Ebu Džehlu (koji u tom času) kruži u (među) ljudima. Rekao sam: "Zar ne (tj. Pazite)! Zaista ono je drug vas dvojice koji (je taj što) ste vas dvojica pitala mene (za njega)." Pa su se njih dva požurila (natjecala) njemu sa dva mača (sablje) njih dvojice, pa su njih dva udarala njega dok su njih dva ubila njega. Zatim su njih dva otišla k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su njih dva izvijestila njega. Pa je rekao: "Koji (od) vas dvojice je ubio njega?" Rekao je svaki jedan (pojedini) od njih dvojice (dakle: rekli su pojedinačno): "Ja sam ubio njega." Pa je rekao: "Da li ste vas dva potrali (otrali, očistili od krvi) dva mača vas dvojice?" Rekli su njih dva: "Ne." Pa je pogledao u (ta) dva mača, pa je rekao: "Obadva vas dva ste ubili njega (Oba ste ga ubili). Njegov trofej (tj. trofej sa Ebu Džehlovoga tijela) je za Muaza, sina Amra sina Džemuha (tj. trofej je Muazov). A njih dva bila su Muaz, sin Afra-a, i Muaz, sin Amra sina Džemuha. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od Ibnu Efleha, od Ebu Muhammeda, slobodnjaka Ebu Katadeta, od Ebu Katadeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine Hunejna (tj. u godini u kojoj je bila borba na Hunejnu). Pa pošto smo se sreli (sukobili sa neprijateljem), bilo je za muslimane (jedno) kruženje (u početku, tj. jedna grupa muslimana je bila nestalna u borbi, jer su bili počeli napredovati, a onda su se povukli, uzmakli). Pa sam vidio (jednoga) čovjeka od idolopoklonika (kako) je nadvisio (jednoga) čovjeka od muslimana (tj. popeo se na njega oborivši ga), pa sam zaokružio (zaobišao) dok sam došao njemu iza njega dok (tj. te) sam udario njega sa mačem na užetu (po užetu, tj. po žili, živcu) njegova ramena. Pa se okrenuo na mene, pa je privukao mene (jednim takvim) privlačenjem (da) sam našao od njega (od toga privlačenja) vjetar (tj. miris) smrti. Zatim je stigla njega smrt, pa je poslao (tj. pustio) mene. Pa sam se priključio Umeru, sinu Hattaba, pa sam rekao: "Šta je umu ljudi (Šta je ljudima)?" Rekao je: "Stvar Allaha (tj. Sudbina Allaha je ovo. Ili: Stvar Allaha je pobjednik. Tj. Allahova stvar će pobjediti makar bili poraženi muslimani ponekad.)." Zatim su se zaista ljudi povratili (tj. pribrali su se i sredili su se da u borbu ponovno stupe). I sjeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nakon ponovnoga napada na položaj neprijatelja i nakon pobjede) pa je rekao: "Ko je ubio ubicu, (a) on ima na njega (na to, za to) dokaz, pa njemu je njegov (pa za njega je) trofej." Pa sam ustao pa sam rekao: "Ko svjedoči meni?" ("Ko će posvjedočiti

meni?") Zatim sam sjeo. Zatim je rekao: "Ko je ubio ubicu, (a) on ima na njega dokaz, pa njemu je njegov trofej." Pa sam ustao pa sam rekao: "Ko svjedoči meni?" Zatim sam sjeo. Zatim je rekao treći (puta) slično njemu (slično tome). Pa sam ustao. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je tebi, o Ebu Katadete?" Pa sam ispričao njemu priču (o svome slučaju). Pa je rekao (jedan) čovjek: "Istinit je bio (Istinu je rekao), o poslaniče Allaha, i njegov trofej je kod mene, pa zadovolji ga od mene." Pa je rekao Ebu Bekr Siddik, bio zadovoljan Allah od njega: "Ne tako mi Allaha! Tada neće namjerno učiniti k (jednom) lavu od lavova Allaha (koji) se bori za Allaha i Njegova poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) dadne tebi njegov trofej." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao Ebu Bekr)." Pa je dao njemu (Muhamed a.s. Ebu Katadetu). Pa sam prodao oklop (od toga trofeja), pa sam (sebi) kupio za njega (jedan) vrt u (među) Selimetovićima. Pa zaista on (taj vrt) je zaista prvo imanje (što) sam sebi ukorijenio (sastavio) njega u Islamu. GLAVA (onoga) što je bio (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) daje (nestalnim muslimanima da bi postali) složena (sjedinjena, stalna, čvrsta) njihova srca (i drugima) osim njih od petine i slično njoj. Predao je njega (to) Abdullah, sin Zejda od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Evzaija od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, i Urveta, sina Zubejra, da je Hakim, sin Hizama, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Pitao (tj. Tražio) sam (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dao meni. Zatim sam pitao njega pa je dao meni, zatim je rekao meni: "O Hakime! Zaista ovo imanje je zeleno (lijepo), slatko, pa ko je uzeo njega sa darežljivošću (neke) osobe, blagoslovilo se je njemu u njemu. A ko je uzeo njega sa natkučivanjem osobe (osobi), nije se blagoslovilo njemu u njemu, i bio je kao (onaj) koji jede, a neće se zasititi (najesti). A najviša ruka je bolja od najniže ruke." Rekao je Hakim: Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa istinom neću okrnjiti (tražiti i primiti ni) jednom (čovjeku, neću tražiti ni od koga, ni od jednog čovjeka) poslije tebe (nijednu) stvar dok se rastanem sa ovozemnošću." Pa je bio Ebu Bekr (običaja da) poziva Hakima zato (da) dadne njemu dar, pa neće da primi od njega (nikakvu) stvar (ništa). Zatim je zaista Umer pozivao njega zato (da) dadne njemu, pa nije htio da primi. Pa je rekao: "O skupino (družino) muslimana! Zaista ja sam ponudio njemu njegovo pravo koje je razdijelio (dao) Allah njemu od ovoga plijena (dobiti), pa neće da uzme njega (pa neće da ga uzme)." Pa nije okrnjio (tražio i uzeo bez traženja ni) jednom (čovjeku) od ljudi (ništa) poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, dok je preminuo (tj. do smrti). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi-a da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista ono bilo je na meni (kao obaveza) boravljenje (jednoga) dana (u ime pobožnosti u bogomolji, a tu obavezu sam dao još) u predislamlju." Pa je zapovjedio njemu da ispuni za njega (tj. za to boravljenje svoju obavezu). Rekao je: A pogodio je (tj. dobio je) Umer dvije robinje od roblja Hunejna, pa je stavio njih dvije u neku (od) kuća Meke. Rekao je: Pa je učinio dobročinstvo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na roblje Hunejna. Pa su počeli (da) trče u (po) putevima (tj. u ulicama Meke). Pa je rekao Umer: "O Abdullahe! Gledaj, šta je ovo?" Pa je rekao: "Učinio je dobročinstvo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na roblje (tj. pustio je roblje)." Rekao je: "Idi, pa pusti dvije robinje." Rekao je Nafi': A nije učinio umru poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od Dži'rane, a da je učinio umru, ne bi se sakrilo na Abdullaha (tj. ne bi mu bilo nepoznato). A povećao je Džerir, sin Hazima, od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera, rekao je: Od petine (je dobio dvije robinje). A predao je njega (tj. pričao je navedeni hadis) Mamer od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera u (hadisu o) zavjetu, a nije rekao: "..... (jednoga) dana." (Znači da je spomenuo da ima obavezu da boravi, ali nije spomenuo koliko to boravljenje treba da traje: jedan dan, ili više dana.) PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džerir, sin Hazima, pričao nam je Hasen, rekao je: pričao mi je Amr, sin Tagliba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekom) narodu, a spriječio (zapostavio, izostavio) je druge. Pa kao da su oni korili njega. Pa je rekao: "Zaista ja dajem (nekom) narodu (tj. nekim ljudima), bojim se iskrivljenja (tj. skretanja sa istine, sa pravoga puta) i njihovoga nestrpljenja. A prepuštam (neke) narode (tj. ljude) ka (onome) što je učinio Allah u njihovim srcima od dobra i bogatstva. Od njih je (jedan takav) Amr, sin Tagliba." Pa je rekao Amr, sin Tagliba: "Ne volim (tj. Ne želim) da je meni za riječ poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, crvene deve (tj. volim tu riječ nego da su mi date na dar crvene deve)." Povećao je Ebu Asim od Džerira, rekao je: čuo sam Hasena (da) govori: pričao nam je Amr, sin Tagliba da se je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došlo sa imanjem; ili sa robljem (tj. donešeno mu je imanje, ili mu je dovedeno roblje), pa je razdijelio njega sa ovim (načinom kako je spomenuto u hadisu). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja dajem Kurejševićima (da) se složim (s) njima, jer su zaista oni skorašnjeg vremena sa predislamljem (bili povezani, tj. doskora su bili nemuslimani, pa s darivanjem želim da ih što brže i što jače povežem za Islam zaboravljajući oni idolopoklonstvo i doba prije Islama)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Zuhrija, rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika da su (neki) ljudi od Pomagača rekli za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je zaplijenio Allah na Svoga (tj. Svome) poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, od imanja (imetaka) Hevazina što je zaplijenio, pa je počeo (da) daje (nekim) ljudima od Kurejševića stotinu od deva (sto deva, kamila), pa su rekli: "Oprostio Allah Svome poslaniku! Pomilovao ga Allah i spasio. Daje Kurejševićima, a ostavlja nas, a naše sablje (mačevi) kapaju od njihovih krvi (tj. sa naših sabalja kapa krv Kurejševića, jer su doskora bili nemuslimani, pa smo morali krvaviti naše mačeve ratujući

protiv njih)." Rekao je Enes: Pa se pričalo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za njihov govor. Pa je poslao k Pomagačima (poziv da se skupe), pa je sakupio njih u kupolu od kože (tj. u jedan šator), a nije pozvao sa njima nijednoga (čovjeka drugoga) osim njih. Pa pošto su se sakupili, došao im je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Šta (Kakav) je bio (nekakav) razgovor (pričanje što) je dopro meni od vas?" Rekli su njemu njihovi pravnici (ili: razumni, pametni ljudi): "Što se tiče naših misaonih (tj. uglednih ljudi čije se mišljenje cijeni i traži), pa nisu govorili (nisu rekli nijedne) stvari (tj. ništa). A što se tiče (nekih) ljudi od nas (što) su novi njihovi zubi (tj. koji su mladi), pa rekli su: "Oprostio Allah Svome poslaniku! Pomilovao ga Allah i spasio. Daje Kurejševićima, a ostavlja Pomagače, a naše sablje kapaju od njihovih krvi." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja dajem (nekim) ljudima (koji su takvi da) je skorašnje njihovo vrijeme (koje ih veže) za bezvjerstvo. Zar niste zadovoljni da odu ljudi sa imanjima (da odnesu imanja), a (da) se (vi) vratite k vašim stanovima sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa tako mi Allaha (ono) što se obrćete (vraćate) s njime bolje je od (onoga) što se obrću (vraćaju oni) s njime." Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha. Već smo se zadovoljili." Pa je rekao njima: "Zaista vi ćete vidjeti poslije mene žestoko samoljublje (ili: davanje prednosti drugim licima nad vama), pa strpite se dok sretnete Allaha (na sudnjem danu) i Njegova poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, na bunaru (koji će on imati na sudnjem danu)." Rekao je Enes: Pa se nismo strpili. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Umer, sin Muhameda sina Džubejra sina Mut'ima, da je Muhamed, sin Džubejra, rekao: izvijestio me je Džubejr, sin Mut'ima, da je ono dok je on sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim ljudi dolazeći (on) od Hunejna, objesili su se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Beduini pitaju ga (tj. traže darove od njega) dok su prisilili njega k (jednom) trnu, pa je ugrabio (zakačio, zahvatio taj trn) njegov ogrtač. Pa je stao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Dajte mi moj ogrtač, pa da je bio ovoga trnja stoka (marva, ili: kad bi bilo stoke koliko ima ovoga trnja), zaista bih razdijelio ga među vas (zaista bih je razdijelio vama), zatim nećete naći (ili: ne bi vi našli) mene škrta, a ni lažova, a ni strašljiva (kukavicu)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Malik od Ishaka, sina Abdullaha, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam (u prilici da) idem sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a na njemu je (jedan) nedžranski ogrtač, gruboga poruba (opšiva), pa je stigao njega (jedan) Beduin, pa je potegao (povukao) njega žestokim tegljenjem, čak sam pogledao k strani (doslovno: plohi) ramena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, već je ostavio trag u njemu (tj. na ramenu) porub (toga) ogrtača od žestine njegova tegljenja, zatim je rekao: "Zapovjedi mi, od imanja Allaha koje je kod tebe." Pa se obazreo (obazro) k njemu, pa se osmjehnuo, zatim je zapovjedio njemu za darovanje (neki dar da mu se dadne). PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je bio dan Hunejna, izabrao je (tj. Dao je prednost) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za neke) ljude u diobi (ratnoga plijena), pa je dao Akre-u, sinu Habisa, stotinu od deva (sto deva), i dao je Ujejnetu slično tome, i dao je (nekim) ljudima od velikaša Arapa, pa je izabrao njih (dao je prednost za njih, njima) tada u diobi. Rekao je (jedan) čovjek: "Tako mi Allaha zaista ova dioba (je takva da) se nije bilo pravedno u njoj i nije se htjelo s njom lice Allaha." Pa sam rekao (to za sebe kaže Abdullah, sin Mes'uda): Tako mi Allaha zaista ću izvijestiti svakako Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam došao njemu, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao: "Pa ko biva pravedan kada nije bio pravedan Allah i Njegov poslanik? Pomilovao Allah Musa-a (Mojsija)! Već se je uznemiravao (vrijeđao) sa više (prigovora) od ovoga, pa se je strpio." PRIČAO NAM JE Mahmud, sin Gajlana, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Hišam, rekao je: izvijestio me moj otac od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, rekla je: Bila sam (u takvoj prilici da) prenosim zrnje (sjemenje) iz zemlje Zubejra koja (je ta što) je odsjekao (tj. dodijelio) nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mojoj (svojoj) glavi, a on (taj komad zemlje, ta zemlja) je od mene na dvije trećine ferseha (udaljenosti). (Ferseh je mjera za dužinu i iznosi oko osam kilometara.) A rekao je Ebu Damrete od Hišama, od njegova oca da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao (dodijelio) Zubejru (neku) zemlju od imetaka Nedirovića. PRIČAO MI JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, rekao je: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer, sin Hattaba udaljio (protjerao) Židove i kršćane iz zemlje Hidžaza. A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je pobijedio stanovnike Hajbera, htio (je) da izvede (udalji) Židove iz njega, a bila je zemlja, pošto je pobijedio nju, za Židove, i za Poslanika i za muslimane (razdijeljena), pa su pitali (tj. molili, tražili) Židovi (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da ostavi njih na (uslov) da (oni) budu dosta (za) posao (rad oko obrade zemlje), a za njih (a njima neka) je polovina ploda (a da im se zato da polovina ploda). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustaljujemo vas na to dok smo htjeli (dok htjednemo, dokle nam bude volja)." Pa su se ustalili dok je (najzad) njih protjerao Umer u svome zapovjedništvu (za vrijeme svoje vladavine, a protjerao ih je) k Tejmi i Erihi. GLAVA (onoga) što pogodi (tj. uzme borac) od hrane u zemlji rata (tj. u neprijateljskoj zemlji). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Humejda, sina Hilala, od Abdullaha, sina Mugafela, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo opkoljivači (opsjedači) dvorca (zamka) Hajbera, pa je bacio (jedan) čovjek torbu (kožnu, ranac), u njoj je (neki) loj, pa sam skočio zato (da) uzmem nju (torbu, ranac). Pa

sam se obazreo pa kadli Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam se zastidio od njega (pa me je od njega bilo stid). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera, rekao je: Bili smo (u prilikama da) pogodimo u našim vojnama (ratovima) med i grožđe, pa jedemo njega (pa ga jedemo), a ne dižemo njega (tj. a ne dostavljamo ga Muhamedu a.s., ne kazujemo za njega). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Šejbanija, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Pogodila nas je (jedna) glad (u) noćima Hajbera. Pa pošto je bio dan Hajbera, pali smo u domaće (pitome) magarce, pa smo sebi zaklali njih. Pa pošto su provreli lonci, povikao je vikač (dozivač, tj. telal, dobošar) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Izvrnite (tj. Prolijte) lonce, pa ne kušajte od mesa magaraca (nijedne) stvari." (dakle: ne jedite ništa od magarećeg mesa-pitomog.) Rekao je Abdullah: Pa smo rekli: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, samo zato (što je slučaj) da se oni nisu razdijelili na petine (na pet dijelova kao ratni plijen). Rekao je: A rekli su (neki) drugi: Zabranio je njih svakako (tj. u cijelosti je zabranio meso magaraca). I pitao sam Seida, sina Džubejra, pa je rekao: "Zabranio je njih svakako (sasvim, potpuno)." SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA poreza (od glave, od osobe, ili poreza od zemlje, a misli se na porez koji daju nemuslimani koji su nastanjeni u muslimanskoj državi), i (GLAVA) međusobnoga ostavljanja (neprijateljstva, a to će reći: sklapanja međusobnoga ugovora o miru) sa štićenicima i zaraćenicima, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Borite se (protiv onih) koji neće vjerovati (ne vjeruju) u Allaha, a ni u zadnji dan (tj. u sudnji dan - strašni sud), i neće (da) zabranjuju što je zabranio Allah i Njegov poslanik, i neće (da) budu vjere vjere istine (makar oni bili) od (onih) koji (su ti što) se je dala njima knjiga (Božija - Biblija) dok dadnu porez od nadvladavanja, a oni su maleni." Poniženi (tj. riječi "sagirune" je isto što i "ezillau", a "ezillau" znači poniženi). I (GLAVA onoga) što je došlo o uzimanju poreza od Židova, i kršćana, i maga (obožavalaca Sunca, ili obožavalaca vatre) i nearapa (ili: Perzijanaca). A rekao je Ibnu Ujejnete od Ibnu Ebu Nedžiha: rekao sam Mudžahidu: "Šta je stvar (ili stanje) stanovnika Sirije? Na njima je četiri zlatnika (poreza), a stanovnici Jemena (su u toj pogodnosti da) je na njima (jedan) zlatnik." Rekao je: "Učinilo se to od strane lakoće (tj. imućnosti, bogatsva - zbog imućnosti, kako je ko imućan, bogat)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Amra (da) je rekao:

Bio sam sjedač sa Džabirom, sinom Zejda, i Amrom, sinom Evsa pa je pričao njima dvojici Bedžalete godine sedamdesete, godine (u kojoj) je hodočastio Mus'ab, sin Zubejra sa stanovnicima Basre (pričao im je) kod stepenica (basamaka) Zemzema, rekao je: Bio sam pisar Džez'a, sina Muavije, strica (amidže) Ahnefa, pa je došlo nama pismo Umera, sina Hattaba, prije njegove smrti za (tj. na jednu) godinu (i u tom pismu ovo naređenje): "Rastavite (brak) između svakoga zabranjenoga (rođaka) od maga (od poklonika vatre koji se žene sa najbližim u svome rodu ličnostima)." A nije bio Umer uzimao poreza od maga do (časa kada) je posvjedočio Abdurrahman, sin Avfa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzimao njega (porez) od maga (mjesta) Hedžera. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, od Misvera, sina Mahremeta, da je on izvijestio njega da je Amr, sin Avfa, Ensarija, a on je saveznik Amirovića Luejjovih, a bio je prisustvovao Bedru, izvijestio je njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Ebu Ubejdeta, sina Džerraha, k Bahrejnu (da) dođe s njegovim porezom (tj. da donese porez iz Bahrejna). A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (lično) sklopio mir (sa) stanovnicima Bahrejna i učinio je zapovjednikom nad njima Ala-a, sina Hadremije. Pa je došao Ebu Ubejdete sa imanjem iz Bahrejna. Pa su čuli Pomagači za dolazak Ebu Ubejdeta, pa su došli molitvi jutra (na sabah) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je klanjao s njima (molitvu) zore (sabah), otišao je. Pa su se izlagali (pokazivali) njemu. Pa se je nasmiješio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je vidio njih i rekao je: "Mislim vas (da) ste već (Mislim da ste već) čuli da je Ebu Ubejdete već došao s (nekom) stvari (tj. da je donio nešto)." Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa veselite se, i nadajte se (onome) što raduje vas! Pa tako mi Allaha nije siromaštvo (to što) se plašim na vas (tj. vama od njega, od siromaštva), ali se plašim na vas (tj. za vas, vama od toga) da se razastre (rasprostrani) na vas ovozemnost (tj. bogatstvo) kao što se je razastrlo na (onoga) ko je bio prije vas, pa (da) se međusobno natječete (u povećavanju) nje (tj. ovozemnosti, bogatstva) kao što su se takmičili (za) nju (oni prije vas), i (da) upropasti vas (ona, tj. ovozemnost, bogatstvo, imućstvo) kao što je upropastila njih." PRIČAO NAM JE Fadl, sin Jakuba, pričao nam je Abdullah, sin Džafera, Rekkijja, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, pričao nam je Seid, sin Ubejdulaha, Sekafija, pričao nam je Bekr, sin Abdullaha, Muzenija i Zijad, sin Džubejra, od Džubejra, sina Hajjeta, rekao je: Poslao je Umer ljude u predvorja gradova (ili: u nepoznate gradove, ili: u razne gradove da) se bore (protiv) idolopoklonika. Pa je primio Islam Hurmuzan. Pa je rekao (Umer Hurmuzanu): "Zaista ja sam zdogovarač (s) tobom u ovim mojim vojnama (ratovima)." Rekao je: "Da. Primjer njih i primjer (onoga) ko je u njima od ljudi od neprijatelja muslimana je primjer (jedne) ptice, za nju je glava (tj. koja ima glavu), i za nju (tj. u nje) su dva krila i za nju (u nje) su dvije noge. Pa ako se je razbilo jedno (od) dva krila, podigle su se dvije noge sa (jednim) krilom i glava. Pa ako se razbilo drugo krilo, podigle su se dvije noge i glava. A ako se razbila (razlupala) glava, otišle su dvije noge, i dva krila i glava. Pa glava je kserks, a krilo je kajsar, a drugo krilo je Perzija, pa zapovjedi muslimanima, pa neka idu u boj ka kserksu." A rekao je Bekr i Zijad skupa od Džubejra, sina Hajjeta: Pa je pozvao nas Umer, i učinio je namjesnikom

nad nama Numana, sina Mukarrina. Te kada smo bili u zemlji naprijatelja, i izašao (je) na nas namjesnik kserksa u (među, tj. sa) četrdeset hiljada (ljudi), pa je ustao (jedan) tumač, pa je rekao: "Neka govori meni (Neka razgovara sa mnom jedan) čovjek od vas." Pa je rekao Mugirete: "Pitaj o (onome) što si htio." Rekao je: "Šta ste vi?" Rekao je: "Mi smo (jedni) ljudi od Arapa. Bili smo u žestokoj nesrećnosti i žestokoj nesreći (iskušenju). Sisamo kožu i košpe (špice datula) od gladi, i oblačimo dlaku i kosu (vunu, kostrijet), i obožavamo (obožavali smo) drvo i kamen. Pa dok smo mi tako (dok smo bili u takvom stanju), kadli posla Gospodar nebesa i Gospodar zemalja - uzvišeno je Njegovo spominjanje i veličajna je Njegova veličina - k nama (jednoga) vjerovijesnika od naših osoba (od nas), poznajemo njegova oca i njegovu majku. Pa je zapovjedio nama naš vjerovijesnik, poslanik našega Gospodara (Gospoda), pomilovao ga Allah i spasio, da se borimo (protiv) vas dok (tj. do časa da počnete, dok ne počnete, dok počnete da) obožavate Allaha, samo Njega, ili (da) izvršite (da dadnete) porez (danak, glavarinu, zemljarinu). I izvijestio nas je naš vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. iz) poslanstva našega Gospodara da je ono (stvar takva da) ko se ubio od nas (tj. ko bude ubijen od nas u borbi protiv vas), postaće (tj. stići će) k raju u (takvo jedno) uživanje (da) se nije vidjelo njemu slično nikada. A ko je ostao (tj. ko ostane) od nas, posjedovaće vaše vratove (biće gospodar vaš)." Pa je rekao Numan (Mugiretu koji je htio da se borba počne odmah čim je on završio, čim završi razgovor sa tumačem): "Nekada je (možda) dao da prisustvuješ tebi Allah slično njoj (ovoj vojni) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije dao kajanja tebi i nije ponizio tebe, ali ja sam prisustvovao borbi sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Bio je (ili: Bio bi) kada se nije borio (kada nije počeo borbu odmah) u početku dana, iščekivao (čekao) bi da puhnu (dok dunu u tom danu) vjetrovi i (da) dođu molitve (podneva i popodneva-ikindije)." GLAVA: Kada je ostavio (na miru, tj. sklopio ugovor o miru) vođa (muslimana) vladara (nekoga) sela (kraja), da li to biva za njihov ostatak (tj. za ostale žitelje, stanovnike u tom selu, kraju odnosi li se to i na njih)? PRIČAO NAM JE Sehl, sin Bekkara, pričao nam je Vuhejb od Amra, sina Jahja-a, od Abbasa Saidije, od Ebu Humejda Saidije, rekao je: Vojevali smo (zajedno) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) Tebuk. I poklonio (je tada) vladar Ejle za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) bijelu mazgu, a obukao je njemu (vladaru Muhamed a.s. jedan) ogrtač i napisao je njemu za njihovo more (jamčenje za sigurnost i mir). (Vladar se je obavezao da će plaćati i porez, danak.) GLAVA oporuke (preporuke) za štićenike poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. "Zimmetun" je (isto što i) "ahdun". ("Zimmetun" je zaštita, a "ahdun" je obaveza, ugovor.)

A "illun" je "karabetun". ("Illun" znači više značenja: obaveza, ugovor; susjed; plemenito porijeklo; neprijateljstvo, mržnja. "Karabetun" znači srodstvo. Ovdje je i riječ "illun" protumačena da znači srodstvo. Izraz u tekstu "ehlu zimmeti" znači doslovno: stanovnici, pripadnici zaštite, pod tim izrazom se misli na Židove i kršćane koji žive u muslimanskoj državi i plaćaju porez i lojalni su, a muslimanska država štiti i daje sigurnost njima za njihov život i njihovo imanje prema ugovoru i obavezi koja je sklopljena i zaključena. U daljem toku taj izraz "ehlu zimmetin" ili "ehluzzimmeti" prevodiće se sa izrazom štićenici ili zaštićenici. U navedenom tekstu se radi o štićenicima koje je zaštitio još za svoga života sami Muhamed a.s..) PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao je nama Šubete, pričao nam je Ebu Džemrete, rekao je: čuo sam Džuvejrijeta, sina Kudameta, Temimiju, rekao je: čuo sam Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega. Rekli smo: "Oporuči nam, o zapovjedniče vjernika!" Rekao je: "Oporučujem vam za zaštitu Allaha, pa (tj. jer) zaista ono (stvar je takva da) je zaštita vašega vjerovijesnika i trošak vaših porodica." (To će reći: Božiju zaštitu sprovodite dobro u život, a Božija zaštita - zaštita po Božijem zakonu - je samo onim licima i grupama kojima je Muhamed a.s. davao i pružao zaštitu dok je bio živ, i onda je dajite i vi tako, jer je on to činio i jer će te onda dobivati porez od zaštićenika koji će vam poslužiti kao trošak za opskrbu vaših porodica.) GLAVA (onoga) što je dao odrezati (tj. što je dao kao leno, spahiluk) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od Bahrejna, i (GLAVA onoga) što je obećao od imanja Bahrejna i poreza i za koga (tj. i kome) će se razdjeljivati plijen i porez. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr od Jahja-a, sina Seida, rekao je: čuo sam Enesa, rekao je: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Pomagače radi (toga da) napiše za njih u Bahrejnu (tj. da pismeno odredi dio njima od poreza iz Behrejna), pa su rekli: "Ne tako mi (tako nam) Allaha do (da) napišeš za našu braću od Kurejševića slično njoj (slično toj odredbi za nas, kao i nama)." Pa je rekao: "To je za njih (tj. Taj porez i prihod iz Bahrejna je njima - Kurejševićima izbjeglicama, emigrantima u Medini) dok htjedne Allah na to (dokle to htjedne Allah)." Govore njemu (tj. Pomagači su uporno govorili Muhamedu a.s. za njih, za emigrante Kurejševiće dok) je rekao: "Pa zaista vi ćete poslije mene vidjeti samoljublje (tj. davanje prednosti drugima i sebi nad vama), pa strpite se dok sretnete (dok ne sretnete) mene." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: izvijestio me je Revh, sin Kasima, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao meni: "Da je već došao nama imetak Bahrejna, već bih dao tebi ovako i ovako i ovako (ili: toliko i toliko i toliko)." Pa pošto se je zgrabio (uzeo, tj. pošto je umro) poslanik Allaha,

pomilovao ga Allah i spasio, i došao je imetak Bahrejna, pa je rekao Ebu Bekr: "Ko (je takav da) je bilo za njega kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kakvo) obećanje, pa neka dođe meni." Pa sam došao njemu, pa sam rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već je bio rekao meni: "Da je već došao nama imetak Bahrejna, zaista dao bih tebi ovako, i ovako i ovako (ili: ovoliko, i ovoliko i ovoliko)." Pa je rekao meni: "Sipaj (Naspi, zagrabi šakama)!" Pa sam sipao (jednim) sipanjem. Pa je rekao meni: "Broj (Prebroj, Izbroji) ih (novce zagrabljene, nasute)." Pa sam brojio njih, pa kadli je ona (količina od) pet stotina. Pa je dao meni (jednu) hiljadu i pet stotina. A rekao je Ibrahim, sin Tahmana, od Abdul-Aziza, sina Suhejba, od Enesa: Došlo se je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa imetkom iz Bahrejna, pa je rekao: "Prospite ga u Bogomolji (tj. Saspite ga u Bogomolju)." Pa (to) je bio najmnogobrojniji imetak (što) se je došlo s njim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Kadli dođe njemu Abbas, pa je rekao (pa reče): "O poslaniče Allaha! Dadni meni (Daj meni). Zaista ja sam iskupljivao svoju osobu (sebe) i iskupljivao sam Akila (pa sam osiromašio)." Rekao je: "Uzmi." Pa je sipao u svoju odjeću, zatim je otišao (tj. počeo da) podigne (htio je da digne) njega (nasuti novac), pa nije mogao (jer je bio nasuo mnogo novca, a novac je bio metalni). Pa je rekao: "Zapovjedi nekom (od) njih (da) podigne njega k meni." Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa podigni ga ti na mene." Rekao je: "Ne." Pa je prosuo od njega (neki dio), zatim je otišao (da) podigne njega (da ga digne), pa nije podigao njega (dakle nije ga ponovo mogao dići). Pa je rekao: "Zapovjedi nekom (od) njih (da) podigne njega (novac) na mene." Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa podigni ga ti ne mene." Rekao je: "Ne." Pa je prosuo (tj. odasuo još), zatim je sebi natovario njega na svoje rame, zatim je otišao. Pa je neprestano dao slijediti njega svojim pogledom dok se sakrio na nas (tj. nama iz vida) čuđenjem od njegove pohlepe (tj. čudeći se njegovoj pohlepi). Pa nije ustao poslanik Allaha (sa svoga mjesta), a (da) je tude od njih (ostao jedan) srebrenjak (tj. nije ustao dok nije sve razdijelio). GLAVA grijeha (onoga) ko je ubio nemuslimana s kojim je sklopljen ugovor (o zaštiti) bez grijeha (tj. bez ikakvoga prestupa od strane toga nemuslimana). (U daljem toku riječ "muahed" prevodiće se sa izrazom ugovorenik, a taj izraz će označavati nemuslimana koji živi u muslimanskoj državi i plaća porez, a država mu je zato obavezna da štiti život i imanje. Naravno takvo lice ne smije da čini prestupe i kriminal zbog kojega se kažnjava i musliman. Taj izraz je sličan po smislu izrazu ehluzimeti: štičenici.) PRIČAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Hasen, sin Amra, pričao nam je Mudžahid od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je ubio (tj. Ko ubije) ugovorenika, neće mirisati mirisa raja, a zaista njegov miris nalazi se (osjeća se na udaljenosti) od putovanja (hoda) četrdeset godina." (Tj. na udaljenosti od četrdeset godina hoda.) GLAVA

izvođenja (istjeravanja) Židova iz ostrva Arapa (tj. sa arapskog ostrva, poluostrva). A rekao je Umer od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustaljivam vas (do vremena) što je ustalio vas Allah u njemu (tj. Ostanite dokle htjedne Allah da ostanete)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Seid Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok smo mi u Bogomolji, izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Idite (Odite) k Židovima." Pa smo izašli (zajedno sa njim) dok smo došli kući mjesta studiranja (proučavanja Tevrata, Tore; ili: kući učenjaka koji im je čitao i proučavao, studirao Tevrat, Toru), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Primite Islam, spasićete se. I znajte da je zemlja za Allaha (tj. Allahova) i Njegova poslanika. I zaista ja hoću da izvedem (protjeram, evakuišem) vas i ove zemlje. Pa ko od vas nalazi sa svojim imanjem (tj. od svoga imanja neku) stvar (da je ne može sobom ponijeti), pa neka proda nju (pa neka je proda). A ako ne, pa znajte da je zemlja za Allaha i Njegova poslanika." PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Sulejmana, sina Ebu Muslima, Ahvela, čuo je Seida, sina Džubejra, čuo je Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: "Četvrtak. A šta je četvrtak." Zatim je plakao dok je pokvasila njegova suza pijesak. Rekao sam: "O Ibnu Abbase! Šta je četvrtak?" Rekao je: "Pojačao se u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegov bol, pa je rekao: "Dođite mi sa plećkom (tj. Donesite mi kost od plećke da) napišem vama knjigu (takvu da) nećete zalutati poslije nje nikada." Pa su se prepirali - a ne treba kod (jednoga) vjerovijesnika (nikakvo) prepiranje - pa su rekli: "Šta je njemu? Da li je buncao (tj. Je li on govori u bunilu, bez veze)? Tražite razumijevanje (razjašnjenje od) njega." Pa je rekao: "Pustite me, pa (stanje) koje je (to što) sam ja u njemu, bolje (je) od (onoga) što (vi) pozivate mene k njemu." Pa je zapovjedio njima za tri (stvari). Rekao je: "Izvedite (Istjerajte) idolopoklonike iz ostrva (sa poluostrva, sa poluotoka) Arapa; i nagrađujte izaslanstvo (deputaciju) sa (načinom onakvim) kao što sam bio (običaja ja da) nagrađujem njih." A treća (stvar): ili da je šutio (zašutio) od nje, ili da je rekao nju pa sam zaboravio nju (tu treću stvar, za koju neki vele da je bila upućivanje Usameta prema Siriji sa vojskom). Rekao je Sufjan: Ovo je od govora Sulejmana (tj. Zadnja rečenica koja govori o trećoj stvari je govor Sulejmana Ahvela). GLAVA: Kada su učinili vjerolomstvo idolopoklonici za muslimane (muslimanima), da li će se zakrenuti od njih (tj. da li će se ostaviti, izostaviti njihova kazna; da li će im se oprostiti)?

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Seid od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto se osvojio Hajber, poklonila se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) ovca, (a) u njoj je (bio stavljen) otrov, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Skupite k meni ovdje ko je (sve) bio od Židova." Pa su se skupili (sakupili, došli) njemu. Pa je rekao njima: "Zaista ja sam pitalac (tj. ja ću pitati) vas od (tj. o jednoj) stvari, pa da li ste vi bivaoci istinitim meni o njoj (tj. da li ćete mi reći o njoj istinu)?" Pa su rekli: "Da." Rekao je njima (Upitao ih je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je vaš otac?" Rekli su: "Omsica (Taj-i-taj)." Pa je rekao: "Slagali ste, (nije taj) nego je vaš otac omsica (taj)." Rekli su: "Istinit si bio (tj. Istinu si rekao)." Rekao je: "Pa da li ste vi bivaoci istine (tj. govornici istine) meni o (jednoj) stvari ako sam pitao (tj. ako vas upitam) o njoj?" Pa su rekli: "Da, o Ebul-Kasime! A ako slažemo (ako budemo lagali), prepoznaćeš našu laž kao što si prepoznao nju u (vezi) našega oca." Pa je rekao njima: "Ko su stanovnici Vatre (ko su paklenjaci, džehennemlije)?" Rekli su: "Bićemo u njoj lako (tj. malo), zatim ćete (vi) zamijeniti (naslijediti) nas u njoj." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šibe (Marš) vi u nju! (Gonite vi u nju! Idite vi u nju!) Tako mi Allaha nećemo zamijeniti (naslijediti) vas u njoj nikada." Zatim je rekao: "Da li ste vi bivaoci istinitim (tj. da li ćete govoriti istinu) meni o (jednoj) stvari ako sam pitao vas o njoj (ako vas upitam za nju)?" Pa su rekli: "Da, o Ebul-Kasime!" Rekao je (Upitao je): "Da li ste učinili (tj. stavili) u ovu ovcu (kakav) otrov?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Šta je nosilo (navelo) vas na to?" Rekli su: "Htjeli smo ako si bio lažac, (da) se odmorimo (da se riješimo tebe); a ako si bio vjerovijesnik, nije štetio tebi (tj. a ako si vjerovijesnik, neće ti štetiti, neće ti nauditi)." GLAVA molitve vođe na (onoga) ko je prekršio ugovor (tj. proklinjanja onoga ko je prekršio ugovor, obavezu). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Sabit, sin Jezida, pričao nam je Asim, rekao je: pitao sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, o usrdnoj molbi (Kunut dovi u klanjanju) prije naklona (prije ruku'a u klanjanju), pa sam rekao: "Zaista omsica (taj-i-taj) tvrdi da si ti rekao poslije naklona (da se čini usrdna molbadova Uzvišenom Bogu)." Pa je rekao: "Slagao je (tj. Laže)." Zatim je (on) pričao nama od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on usrdno molio (jedan) mjesec poslije naklona (poslije ruku'a), moli na (tj. proklinje, proklinjući neke ogranke) plemena od Sulejmovića. Rekao je: Poslao je četrdeset - ili sedamdeset, sumnja u njemu (u tom) - od čitača (učača Kur'ana) k (nekim) ljudima od idolopoklonika, pa su se ovi njima pojavili, pa su pobili njih (pa su ih pobili). A je bio između njih i između Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ugovor. Pa nisam vidio njega (da) je našao (tj. da se rasrdio) na jednoga (čovjeka, tj. ni na koga kao) što je našao (kao što se rasrdio) na njih. GLAVA

sigurnosti (poštede) žena i njihove zaštite. PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha da je Ebu Murrete, slobodnjak Ummu Hani-e, kćeri Ebu Taliba, izvijestio njega da je on čuo Ummu Hani-u, kćer Ebu Taliba, (da) govori (ona): Otišla sam k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine Pobjede, pa sam našla njega (da) se kupa, a Fatima, njegova kći zastire njega. Pa sam pozdravila njega, pa je rekao: "Ko je ova?" Pa sam rekla: "Ja sam Ummu Hani'a, kći Ebu Taliba." Pa je rekao: "Širina za Ummu Hani-u!" (Tj. "Dobro došla Umu Hani-a!") Pa pošto je svršio svoje kupanje, stao je pa je klanjao (molitvu od) osam naklona (osam rekata) pokrivajući se (zamotavajući se on) u jednu odjeću (tj. zamotavši se on samo u jedno haljinče). Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Tvrdio je (tj. Tvrdi) sin moje majke Alija da je on ubijač (tj. da će on ubiti jednoga) čovjeka (koji je taj što) sam već zaštitila njega (ja, a to je) omsica (taj-i-taj) Ibnu Hubejrete. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već smo zaštitili (tj. dao sam zaštitu, sigurnost, poštedu onome) koga si (ti) zaštitila, o Ummu Hani-o!" Rekla je Ummu Hani-a: A to je ručanica (tj. jutro, poodmaklo jutro bilo). GLAVA: Zaštita muslimana i njihovo štitenje (štićenje, tj. davanje nekome jamstva za život) je jedno (tj. jedinstveno), nastojaće za nju najniži (od) njih. PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Veki' od Aameša, od Ibrahima Tejmije, od njegova oca, rekao je: Predikovao je nama Alija, pa je rekao: "Nema kod nas (nikakve druge) knjige (da) čitamo nju osim knjiga Allaha i (ono) što je u (na) ovoj stranici (listu)." Pa je rekao: "U njoj su rane i zubi deva (tj. propisi o kaznama za ranjavanje i o starosti deva koje se daju za krvarinu), i Medina je zabranjeno (sveto tlo i to sve) što (se nalazi) između (brda) Ajra do toliko (tj. dotle - veli se do Uhuda), pa ko proizvede u njoj (kakvu) novotariju, ili dadne odsijedanje (konačište, tj. utočište) u njoj proizvođaču novotarije, pa na njega je prokletstvo Allaha, i anđela i ljudi sviju, neće se primiti od njega mijenjanje, ni pravda; i ko uzme za zaštitnike (pokrovitelje) osim svojih zaštitnika pa na njega je kao to (tj. isto to takvo prokletstvo); i zaštita muslimana je jedna, pa ko pokvari (prekrši riječ i zaštitu nekom) muslimanu (što ju je musliman nekom dao), pa na njega je kao to (tj. isto takvo prokletstvo)." GLAVA: Kada su rekli (idolopoklonici prilikom izjave o pristupanju Islamu): "Izašli smo iz vjere (tj. iz dosadašnje svoje vjere - iz idolopoklonstva)", a nisu lijepo učinili (izrekli, a nisu lijepo rekli): "Primili smo Islam." A rekao je Ibnu Umer: Pa je počeo Halid (da) ubija. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Čistim se k Tebi (Uzvišeni Bože, tj. Izjavljujem Ti da sam čist, nevin) od (onoga) što je napravio Halid." A rekao je Umer: Kada je rekao (na perzijskom jeziku): Metres: Ne boj se (Ne plaši se)!, pa već je dao sigurnost (tj. zaštitu, jemstvo za život) njemu. Zaista Allah zna jezike, sve (između) njih. A rekao je (Umer Hurmuzanu): Govori! Nema štete (tebi). (Smatra se da je taj takav izraz od Umera bio jemstvo za život Hurmuzana, Hurmuzanu.) GLAVA međusobnoga ostavljanja (na miru) i sklapanja mira sa idolopoklonicima za imovinu i (drugo) osim nje, i (GLAVA) grijeha (onoga) ko nije ispunio (obećanje) za ugovor (ko ne ispunjava vjerno ugovor) i Njegova govora: "A ako su se raskrilili za mir, pa raskrili se za njega.....". (Tj. A ako su nageli miru, ako traže mir, pa nagni i ti njemu....) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, on je sin Mufadala, pričao nam je Jahja od Bešira, sina Jesara, od Sehla, sina Ebu Hasmeta, rekao je: Otišao je Abdullah, sin Sehla, i Muhajjisate, sin Mes'uda sina Zejda, k Hajberu, a on je tada mir (tj. bio sklopio sa muslimanima), pa su se rastavili (rastali) njih dva. Pa je došao Muhajjisate k Abdullahu, sinu Sehla, a on se trese (koprca) u krvi (bivši od nekoga) ubijen (u međuvremenu dok su bili rastavljeni). Pa je zakopao njega, zatim je stigao (došao u) Medinu. Pa je otišao Abdurahman, sin Sehla, i Muhajjisate i Huvejjisate, dva sina Mes'uda, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je otišao (tj. počeo) Abdurrahman (da) govori. Pa je rekao (njemu Muhamed a.s.): "Učini starijega! Učini starijega (tj. Propusti starijega da govori)!" A on (Abdurahman) je (bio) najmlađi (od tih) ljudi, pa je ušutio. Pa su govorila dva (ostala prije njega). Pa je rekao (njima Muhamed a.s.): "Da li ćete se zaklesti i tražiti pravo vašega ubice - ili vašega druga?" Rekli su: "A kako ćemo se zaklesti (zakleti), a nismo prisustvovali i nismo vidjeli (ko je ubio njega)?" Rekao je: "Pa (da li) će se očistiti vama Židovi sa pedeset (zakletvi)?" (Ili: "Pa - da li - će izliječiti vas Židovi sa pedeset zakletvi." A oba načina prevođenja imaju ovaj smisao: Pa pristajete li da Židovi, koje vi sumnjate da su ubice, dokažu svoju nevinost vama sa pedeset zakletvi?) Pa su rekli: "Kako ćemo uzeti zakletve ljudi bezvjernika?" Pa je okrvarinio njega (tj. platio je krvarinu za njega - za ubijenoga Abdullaha) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz (imovine) kod sebe. (Veli se da je Muhamed a.s. platio krvarinu za ubijenoga njegovim rođacima da bi ih umirio, i da bi prekinuo prepirku i svađu i da bi takvim postupkom pokušao zadobiti prijateljstvo Židova koji su osumnjičeni za to ubistvo. Na temelju ovoga hadisa i ajeta "Ve in dženehu lisselmi fedžnah leha", o kojem je već bilo riječi, Ebu Hanife smatra da muslimani mogu u izvjesnim prilikama davati i danak k nemuslimanima ako je u datom momentu i prilici to korisno, ili nužno i potrebno za muslimane zbog nepostojanja drugoga izlaza koji je bolji. Ajnija navodi da je jedno vrijeme plaćao danak Vizantiji Muavija, a isto tako i Abdul-Melik, sin Mervana. Inače u navedenom slučaju nije ni bilo jasnih dokaza da su ubijenoga zaista ubili osumnjičeni Židovi, a rođaci ubijenoga nisu htjeli pristati na zakletvu Židova. I još se u komentaru ovoga hadisa veli da je Muhamed a.s. platio krvarinu iz lične, svoje imovine; a neki vele iz državne imovine. Ovaj hadis je ovdje naveden da se iz njega vidi da je Muhamed a.s. ostavio na miru Židove koji su osumnjičeni za ubistvo, i nije zbog sumnje dao da se

uznemiruju, pa to je i pravilo da se neprijatelj može pustiti na miru ako nema jasnih dokaza za njegov zločinački postupak.)

GLAVA vrline (vrijednosti) vjernosti za ugovor (vjernog ispunjavanja ugovora, obaveze). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je Ebu Sufjan, sin Harba, izvijestio njega da je Iraklije poslao k njemu (izaslanika) u karavanu (kada) su bili (kao) trgovci u Siriji u vremenu koje (je to što je) pružao u njemu (međusobni mir) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Sufjanu u (tj. među) bezvjernicima Kurejševića. GLAVA: Da li će se oprostiti štićeniku kada je omađijao (nekoga, tj. kada je podmetao nekome mađije, čini)? A rekao je Ibnu Vehb: Izvijestio me Junus od Ibnu Šihaba, upitao se (tj. upitan je) je li na (onoga) ko je omađijao iz ugovorenika (štićenika) ubijanje (tj. hoće li se pogubiti štićenik nemusliman - koji je nekome pravio čini, mađije), rekao je (tj. pa je rekao kao odgovor na to pitanje): Doprlo je nama da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom u takvoj prilici da) se već napravilo njemu to, pa nije ubio (onoga) ko je (to) napravio njemu, a (taj čovjek) je bio od pristalica Biblije. (Veli se da je bio Židov. Međutim, mnogi prigovaraju Ibnu Šihabu na ovo, za ovo njegovo stanovište, i smatraju da ovaj slučaj Muhameda a.s. ne može služiti kao dokaz za opće pravilo iz više razloga. Te razloge njihove nećemo ovdje navoditi.) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je Hišam, rekao je: pričao mi je moj otac od Aiše da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, omađio (tj. da su mu bile podmetnute mađije, čini), čak je bio (u takvom stanju da) se pričinja (čini) k njemu da je on napravio (neku) stvar, a nije napravio nju (dakle: da je nešto uradio, a nije to uradio). GLAVA (onoga) što se pazi (čuva) od vjerolomstva (tj. GLAVA u kojoj se objašnjava da se bude na oprezu od vjerolomstva) i (GLAVA) Njegova govora, uzvišen je: "A ako htjednu da prevare tebe, pa zaista dosta je tebi Allah.....". Odlomak (ajet). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Abdullah, sin Ala-a sina Zebra, rekao je: čuo sam Busra, sina Ubejdulaha, da je on čuo Ebu Idrisa, rekao je: čuo sam Avfa, sina Malika, rekao je:

Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Tebuka, a on je u kupoli od kože (tj. u jednom šatoru od kože), pa je rekao: "Broji šest (stvari, događaja, pojava) pred Čas (tj. pred propast, smak svijeta): moja smrt, zatim osvojenje Jerusalima (ili: hrama Jerusalima), zatim pomor (kuga koja) će uzimati u vama (među vama maha) kao slinavka brava, zatim izlijevanje imovine (tj. pojava velikoga bogatstva tako) da će se dati čovjeku stotinu zlatnika pa će trajno biti srdit (ljut jer će to, valjda, smatrati da je malo), zatim kušnja (iskušenje, ili: buna, pobuna takva da) neće ostati (nijedna) kuća od Arapa (drukčije) osim (tako da) je unišla (ona u) nju, zatim (jedna) nagodba (mirovna, primirje što) će biti između vas i između Žutilovića (tj. Vizantinaca), pa će (oni) prevarati (tj. pa će oni učiniti vjerolomstvo), pa će doći vama pod osamdeset zastava, pod svakom zastavom dvanaest hiljada." GLAVA: Kako će se baciti (tj. otkazati ugovor) k ugovorenicima (tj. nemuslimanima s kojima je bio sklopljen ugovor). I (o tom) je (i) Njegov govor: "I ili se plašiš svakako od (nekih) ljudi prevare (vjerolomstva), pa baci k njima na jednakost (tj. pa i ti na isti način odbaci k njima ugovor)....". Odlomak (iz Kur'ana taj pogledaj ili pročitaj)! PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio nas je Humejd, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Poslao me Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, u (među onima) ko oglašava (na) dan klanja (žrtve) u Mini: "Neće hodočastiti poslije (ove) godine (nijedan) idolopoklonik, i neće ophoditi Kuću (tj. Kabu niko) nag (go, bez odjeće)." A dan najvećega hodočašća je dan klanja (žrtve). A reklo se je najveće (hodočašće) samo zbog govora ljudi najmanje hodočašće (nazivajući tako umru). Pa je bacio (tj. otkazao ugovor) Ebu Bekr k ljudima (idolopoklonika) u toj godini, pa nije hodočastio godine hodočašća oproštaja (oproštajnog hadža) koja (je bila ta godina što) je hodočastio u njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tada nije hodočastio nijedan) idolopoklonik. GLAVA grijeha (onoga) ko je sklopio ugovor (s nekim), zatim je prevario (napravio vjerolomstvo), (GLAVA) Njegova govora: "Koji su (takvi da) si uzeo ugovor od njih (tj. sklopio si ugovor s njima), zatim (oni) kvare (krše) svoj ugovor u svakom putu (tj. svaki puta) i oni se ne čuvaju." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Abdullaha, sina Mureta, od Mesruka, od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Četiri osobenosti (osobine) su (tako ružne) ko (bude takav da) su (one) bile u njega (tj. ko ih imadne), bio je (tj. on je) čisti licemjerac: ko je (takav da) kada priča, laže, a kada obeća, suprostavi se (tj. radi suprotno obećanju), i kada sklopi ugovor, vjerolomi, i kada se parniči, griješi (tj. služi se nepoštenim postupcima u parničenju). A ko (je takav da) je bila u njega (jedna) osebina (osobina, svojstvo) od njih (od gore navedenih, od spomenutih osobina), bila je u njega (tj. on ima, kod njega se nalazi jedna) osebina (osobina) od licemjerstva do (da) ostavi nju (tj. osim ako ostavi nju, odbaci je od sebe)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Ibrahima Tejmije, od njegova oca, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Nismo pisali (ili: zapisali) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa drugo) osim Kur'ana i (ono) što je u ovoj stranici, (a u njoj je zapisano da) je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Medina je zabranjena (tj. sveta, sveto tlo) što je (god tla) između Aira do tako (tj. dotle i dotle), pa ko proizvede (neku) novotariju ili dadne odsjedanje (utočište nekom) proizvođaču novotarije (u vjeri), pa na njega je prokletstvo Allaha, i anđela i sviju ljudi, neće se primiti od njega (nikakva) pravda, a ni mijenjanje. I zaštita muslimana je jedna, nastoji za nju najniži (od) njih, pa ko pokvari (prekrši) zaštitu (jednome) muslimanu (što ju je taj musliman dao nekome nemuslimanu), pa na njega je prokletstvo Allaha, i anđela i ljudi sviju, neće se primiti od njega (nikakvo) mijenjanje, a ni pravda. A ko uzme za zaštitnika (neke) ljude bez dozvole svojih (dotadašnjih) zaštitnika, pa na njega je prokletstvo Allaha, i anđela i ljudi sviju, neće se primiti od njega (nikakvo) mijenjanje, a ni pravda." (Razna su tumačenja rečenice "neće se primiti od njega mijenjanje, a ni pravda". O tome je već jednom bilo govora.) Rekao je Ebu Musa: Pričao nam je Hašim, sin Kasima, pričao nam je Ishak, sin Seida, od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: "Kako ste vi kada niste ubirali (misli se na budućnost, tj. Kako će te, šta ćete kada ne budete ubirali sebi od poreza nijednoga) zlatnika, a ni srebrenjaka?" Pa se reklo njemu: "A kako vidiš (smatraš) to bivaocem (tj. Kako misliš da će to biti), o Ebu Hurejrete?" Rekao je: "Da, tako mi (Onoga) koji je (taj što je) duša Ebu Hurejreta u Njegovoj ruci (znam to) od govora Istinitoga, kome je govorena istina (tj. od Muhameda a.s. koji je istinu govorio i kome se istina govorila od anđela Džibrila-Gabriela, Gavrila)." Rekli su: "Od čega je to (tj. Zbog čega će to biti)?" Rekao je: "Narušiće se zaštita Allaha i zaštita Njegova poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, pa će ojačati Allah, moćan je i veličajan je, srca štićenika, pa će (oni) spriječiti (uskratiti, obustaviti ono) što je u njihovim rukama." (To jest: Zaštita štićenika neće se izvršavati po Božijim propisima, i počeće da se vrši nasilje i nepravda štićenicima, pa će onda i štićenici odbiti da daju porez, prestaće da daju danak i glavarinu.) GLAVA. Pričao nam je Abdan, izvijestio nas je Ebu Hamzete, rekao je: čuo sam Aameša, rekao je: pitao sam Ebu Vaila: "Prisustvova (li ti) Siffinu?" Rekao je: "Da." Pa sam čuo Sehla, sina Hunejfa, (da) govori (savjetovajući obje zaraćene muslimanske grupe i Alijinu i Muavijinu): "Sumnjičite vaše mišljenje (koje vas je dovelo do međusobne borbe, ubijanja muslimana između sebe). Vidio sam sebe (na) dan Ebu Džendela (na dan Hudejbije), i da

mogu da povratim zapovjed Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bih povratio nju (tj. zapovjed da se sklopi mir na Hudejbiji). (Taj mir je bio vrlo težak muslimanima, jer su morali, između ostaloga, da povrate nazad Ebu Džendela među idolopoklonike, a Ebu Džendel je bio svezan pobjegao među muslimane pošto je prethodno mučen zbog Islama od idolopoklonika. Muhamed a.s. je prihvatio tu žrtvu, žrtvu jednoga čovjeka da bi izbjegao u tom času rat i prolijevanje krvi mnogih ljudi.) I nismo stavili naše sablje na naša ramena zbog (neke) stvari (koja) užasava nas (pa da je bilo drukčije) osim (tako da) su olakšale (sablje) za nas (hod) k stvari (što) poznajemo nju, osim (izuzev) ove naše stvari (stvari međusobne borbe)." (To jest: Svaka druga užasna borba nam je lakša od međusobne borbe. Odbaciti sablje u međusobnoj borbi je bolje nego ih izvlačiti i potezati iz korica.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Jezid, sin Abdul-Aziza, od svoga oca, pričao nam je Habib, sin Ebu Sabita, rekao je: pričao mi je Ebu Vail, rekao je: Bili smo u Siffinu, pa je ustao Sehl, sin Hunejfa, pa je rekao: "O ljudi! Sumnjičite vaše (svoje) osobe (a ne mene da sam ja malaksao u borbi)! Pa zaista mi smo bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije. Pa da vidimo (kakvu) borbu (tj. da je bila prilika za borbu) , zaista bismo se borili. Pa je došao Umer, sin Hattaba, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zar nismo na istini, a oni na laži?" Pa je rekao: "Da." Pa je rekao: "Zar nije (tako) da će naši ubijeni (poginuli) u raj, a njihovi ubijeni (da) će u Vatru?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa na što (da) nam se daje rđavoština (slabost, tj. poniženje) u našoj vjeri? Je li (Da li) ćemo se vratiti, a nije (još) sudio Allah između nas i između njih?" Pa je rekao: "O sine Hattaba! Zaista ja sam poslanik Allaha, i neće upropastiti mene Allah nikad." Pa je otišao Umer k Ebu Bekru, pa je rekao njemu kao što je rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Zaista on je poslanik Allaha, i neće upropastiti njega Allah nikada." Pa (je) sišla sura Pobjede (tj. objavljeno je poglavlje Kur'ana zvano poglavlje Pobjede), pa je čitao nju (učio je tu suru) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Umera (tj. Umeru) do njezinoga kraja. Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! A zar je pobjeda ono (to)?" Rekao je: "Da." (Riječ je o poglavlju - suri - koja počinje sa riječima: "Inna fetahna leke......". Ima mnogo tumačenja o pobjedi što se o njoj govori u tome poglavlju, u toj suri. Jedno je i takvo tumačenje koje kaže da je sami ugovor o miru na Hudejbiji bio pobjeda muslimana makar da je taj ugovor izgledao vrlo nepovoljan za muslimane.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hatim od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, rekla je: Došla je na mene (tj. k meni) moja majka, a ona je idolopoklonica u (vrijeme, za vrijeme) ugovora Kurejševića kad su sklopili ugovor (na Hudejbiji) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njihovom (određenom) vremenu (došla mi je majka) sa svojim

ocem (Harisom). Pa je tražila rješenje (Esma od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista moja majka je došla na mene (meni) i ona je želiteljica, pa (da) li ću se spojiti (sastati) s njom?" (Ili: pa (da) li ću darovati nju?) Rekao je: "Da. Spoji se s njom (Ili: Daruj nju)." GLAVA zaključenja mira (među dvjema stranama, strankama) na tri dana ili (na) poznato (određeno jedno, određeno neko) vrijeme. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Usmana sina Hakima, pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa sina Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je moj otac od Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je Bera', bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je htio da obavi umru, poslao k stanovnicima Meke (da) traži dozvolu (od) njih zato (da on) uniđe (uđe u) Meku. Pa su sebi uslovili na njega da neće ostati u njoj osim tri noći (tj. tri dana), i (da) neće unići (ući u) nju osim sa torbom oružja (tj. sa oružjem u koricama, u kožnim torbicama za oružje) i (da) neće pozivati od njih nijednoga (nikoga u Islam). Rekao je: Pa je uzeo (da) piše uslov (uvijet taj svaki) između njih Alija, sin Ebu Taliba, pa je napisao: Ovo je (ono) što se je dosudio na njega (tj. što je sklopio nagodbu, mir na njega) Muhamed, poslanik Allaha. Pa su rekli: "Da smo znali da si ti poslanik Allaha, ne bismo spriječili tebe, i zaista prisegnuli bismo se tebi, a ali (tj. nego) piši: Ovo je što se je dosudio na njega Muhamed, sin Abdullaha. Pa je rekao: "Ja sam tako mi Allaha Muhamed, sin Abdullaha, a ja sam tako mi Allaha poslanik Allaha." Rekao je: A bio je (da) ne piše (Nije pisao Muhamed a.s., tj. Ne pisaše Muhamed a.s. - Nije bio pismen; ili: Nije imao običaj da piše). Rekao je: Pa je rekao Aliji: "Pobriši "poslanik Allaha". Pa je rekao Alija: "Tako mi Allaha neću pobrisati njega (taj izraz) nikada." Rekao je: "Pa pokaži meni njega." (Ovo je jasna osnova za vjerovanje da Muhamed a.s. nije bio pismen, jer ne bi tražio da mu se pokaže taj izraz, nego bi ga i sam mogao raspoznati i pročitati. Istina može da se rekne da Muhamed a.s. nije gledao u pismeni dokumenat, pa je zato tražio da mu se pokaže taj izraz gdje se u dokumentu nalazi, ali bi na to moglo da se kaže da bi on - da je bio pismen i da je čitao - možda zatražio dokumenat da ga sam sobom ispravi, odnosno izbriše navedeni izraz u tom dokumentu.) Rekao je: Pa je pokazao njega njemu. Pa je pobrisao njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom. Pa pošto je unišao i (pošto) su prošli (ugovoreni) dani, došli su Aliji, pa su rekli:

"Zapovjedi tvome (svome) drugu, pa neka otprtlja (tj. pa neka ide iz Meke)." Pa je to spomenuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Da." Zatim je otprtljao (otputovao).

GLAVA ostavljanja (međusobnoga na miru neprijatelja) bez vremena (ograničenoga, tj. na neodređeno vrijeme) i govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustaljujem vas (u vremenu) što je ustalio vas Allah u njemu (tj. na neodređeno vrijeme, o Židovi Hajbera)." GLAVA bacanja leševa idolopoklonika u bunar, i neće se uzimati za njih (tj. za njihove leševe nikakva) cijena. PRIČAO NAM JE Abdan, sin Usmana, rekao je: izvijestio me je moj otac od Šubeta, od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha (Mes'udova), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ničičar (tj. Dok je bio na tlu ničice-sedždi, licem na zemlji moleći se Allahu), a oko njega (neki) ljudi od Kurejševića idolopoklonika, kadli dođe njemu Ukbete, sin Ebu Muajta, sa košuljicom ploda (iz utrobe) zaklane životinje (kamile), pa je bacio nju na leđa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa nije podigao svoju glavu dok je (dok nije) došla Fatima - na nju spas (mir)! - pa je uzela od (tj. sa) njegovih leđa i proklinjala je (onoga) ko je to napravio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Na Tebe je (molba da kazniš) velmože (ove ugledne ljude) od Kurejševića! Moj Bože! Na Tebe je (da kazniš) Ebu Džehla, sina Hišama, i Utbeta, sina Rebiata, i Šejbeta, sina Rebiata, i Ukbeta, sina Ebu Muajta, i Umejjeta, sina Halefa, ili Ubejja, sina Halefa. Pa zaista već sam vidio njih (da) su se ubili (da su pobijeni na) dan Bedra, pa su se bacili (pa su bačeni) u bunar (svi) osim Umejjeta, ili Ubejja (jedan od pripovjedača u oba slučaja nije dobro zapamtio), pa zaista on (Umejjete, ili Ubejj) je bio krupan čovjek, pa pošto su tegljili (vukli do bunara) njega, pokidali su se njegovi udovi (dijelovi tijela) prije (nego se je dospjelo) da se baci (on) u (taj) bunar. GLAVA grijeha varalice (kršitelja obećanja, obaveze, ugovora bez obzira da li je ugovor vezan) za dobroga i (tj. ili) nevaljaloga (čovjeka). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Sulejmana Aameša, od Ebu Vaila, od Abdullaha i od Sabita, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Za svakoga varalicu je zastava (tj. Svaki varalica, vjerolomnik imaće jednu zastavu na) sudnjem danu." Rekao je jedan (od) njih dvojice: "Postaviće se"; a rekao je drugi: "vidjeće se (na) sudnjem danu, (to jest) prepoznavaće se sa njom (po njoj - po toj zastavi)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Za svakoga varalicu je (jedna) zastava, postaviće se (ona) za njegovo varanje (tj. zbog njegovoga varanja, vjerolomstva, prevare)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Džerir od Mansura, od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan osvojenja Meke: "Nema seobe (emigracije), a ali borba i namjera (ostaju i dalje dužnost), i kada se tražite u boj, pa idite u boj." I rekao je (na) dan osvojenja Meke: "Zaista ovaj grad (je takav da) je zabranio (učinio svetim) njega Allah (na) dan (kada) je stvorio nebesa i zemlju, pa on je zabranjen sa zabranom Allaha; i on je zaista (takav da) nije dozvoljeno (ne dozvalja se, ne dozvoljava se) borenje (borba, rat) u njemu (ni) za jednoga (čovjeka, tj. nikome) prije mene, a ne dozvalja se (a ne dozvoljava se ni) meni osim (jedan) čas od (jednoga) dana; pa on je zabranjen sa zabranom Allaha do sudnjega dana: neće se sjeći njegovo trnje, i neće se nagoniti u bijeg njegov lov (životinje koje se love), i neće sebi pobirati (uzimati) njezinu ubranu stvar (stvar nađenu na tlu i podignutu, ubranu odatle - neće je uzimati sa tla niko drugi) osim (onaj) ko je davao (ko daje) poznavati nju (na uviđaj); i neće se sjeći (kositi, žeti) njezina trava." Pa je rekao Abbas: "O poslaniče Allaha! Osim mirisne trstike (trave), pa (jer) zaista ona je za njihove kovače (doslovno: za njihovoga kovača) i njihove kuće (potrebna)." Rekao je: "Osim mirisne trstike (trske, trave)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA PRIČE ZEMZEMA (ili: GLAVA događaja Zemzema, tj. koji se desio kod Zemzema, kod Ka'be). PRIČAO NAM JE Zejd, on je sin Ahzema, rekao je Ebu Kutejbete Salim, sin Kutejbeta: pričao mi je Musenna, sin Seida, Kasir, rekao je: pričao mi je Ebu Džemrete, rekao je: rekao je nama Ibnu Abbas: "Zar neću izvijestiti vas za Islam (tj. o primanju Islama od strane) Ebu Zerra (tj. kako je Ebu Zerr primio Islam)?" Rekao je: Rekli smo: "Da." Rekao je: "Rekao je Ebu Zerr: "Bio sam (jedan) čovjek od Gifarovića. Pa je doprlo nama da je (nekakav) čovjek već izašao (tj. pojavio se) u Meki tvrdi (tj. tvrdeći on) da je on (nekakav) vjerovijesnik. Pa sam rekao svome bratu: "Odi (Idi) k tome (izvjesnome) čovjeku, govori mu (tj. razgovaraj s njim) i donesi mi njegovu vijest (vijest o njemu)." Pa je otišao, pa je sreo njega, zatim se vratio. Pa sam rekao: "Šta je (Šta ima) kod tebe?" Pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista već sam vidio (jednoga) čovjeka (koji) zapovijeda za (izvjesno) dobro i zabranjuje od (izvjesnoga) zla." Pa sam rekao njemu: "Nisi izliječio mene od (izvjesne) vijesti (tj. Tvoj odgovor nije zadovoljio i izliječio moju znatiželju koja kao kakva bolest pritiskuje moju dušu i razum otkako sam dobio vijest o tome čovjeku za kojega ne znam šta hoće)." Pa sam uzeo (jednu kožnu) posudu (džak, vreću, torbu) i (jedan) štap, zatim sam se okrenuo (tj. zatim sam krenuo) ka Meki. Pa sam počeo (da nastojim da ga vidim, a) ne poznam ga, a mrzim da pitam (a nezgodno mi da pitam) od njega (tj. o njemu nekoga). I pijem od vode (bunara) Zemzema i bivam (i bio sam) u (svetoj) bogomolji." Rekao je: "Pa je prošao pokraj mene Alija, pa je rekao: "Kao da je (ovaj) čovjek stranac." Rekao je: Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa odi (idi) k (tj. do izvjesnoga) stana (odsjedališta, sjedišta)." Rekao je: Pa sam otišao sa njim ne pita (tj. ne pitajući on) mene (ni) od (tj. ni o kakvoj) stvari i (ja) ne izvještavam njega (ni o čemu). Pa pošto sam osvanuo, poranio sam k bogomolji (kod Kabe) zato (da) pitam o njemu. A nije (ni) jedan (čovjek tako postupio da) izvijesti mene o njemu za (ma kakvu) stvar (za išta). Rekao je: Pa je prošao pokraj mene Alija, pa je rekao: "Zar nije postiglo (tj. došlo vrijeme) čovjeku (ovome da) prepozna svoj stan (svoje odsjedalište, sjedište) poslije (tj. najzad)?!" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Odi (tj. Pođi) sa mnom." Rekao je: Pa je rekao: "Šta je tvoja stvar (to jest: tvoj posao), i šta je dovelo tebe (u) ovu varoš (u ovaj grad)?" Rekao je: Rekao sam njemu: "Ako si sakrio na mene (mene, ili: meni tajnu), izvijestio sam (izvijestiću) te." Rekao je: "Pa zaista ja sam (da to) učinim." Rekao je: Rekao sam njemu: "Doprlo je nama da je ono već izašao ovdje (nekakav) čovjek (što) tvrdi da je on (nekakav) vjerovijesnik, pa sam poslao moga (svoga) brata zato (da) govori (razgovara s) njim. Pa se povratio (vratio se nakon razgovaranja), a nije izliječio mene od (te) vijesti (dakle: nisam zadovoljan njegovim izvještajem), pa sam htio da sretnem njega (tj. toga čovjeka)." Pa je rekao njemu (Alija): "Zar ne! (Tj. Pazi!) Zaista ti si se već naputio (na koga i treba). Ovo je moje lice (tj. Evo ja se upravljam pravo, krećem lično sobom) k njemu, pa slijedi me. Uniđi gdje uniđem (Uđi gdje ja uđem, gdje ću ja unići, ući). Pa zaista ja ako sam vidio (tj. ako vidim) ijednoga (čovjeka, tj. ikoga što) se plašim njega na tebe (tj. za tebe), stao sam (tj. staću) k zidu (tj. uza zid koji tu budne, bude) kao da ja popravljam moju (svoju) obuću, a ti prođi (dalje)." Pa je prošao (on) i prošao sam sa njim dok je unišao (on) i unišao sam (i ja) sa njim na Vjerovijesnika (tj. k Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao njemu:

"Izloži na mene (tj. meni) Islam." Pa je izložio njega, pa sam primio Islam (u) mome mjestu (tj. odmah na tom mjestu; ili: smjesta). Pa je rekao meni: "O Ebu Zerre! Sakri ovu stvar, i povrati se (i vrati se) k tvome (svome) gradu (ili: svojoj zemlji). Pa kada je doprlo (kada dopre) tebi naše pojavljivanje (kao pobjednika), pa okreni se (tj. pa dođi nam)." Pa sam rekao: "Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa (ovom) istinom zaista zavikaću (visokim glasom) svakako s njom (s ovom rečenicom, tj. ovu rečenicu "Nema božanstva osim Allah!") između njihovih leđa (tj. među njima - Kurejševićima koji ne vjeruju)." Pa je došao k (svetoj) bogomolji (kod Kabe), a Kurejševići su u njoj, pa je rekao: "O skupino Kurejševića! Zaista ja svjedočim da nema božanstva osim Allah, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik!" Pa su rekli: "Ustanite k ovome (tj. do ovoga) prevjerice (prevjernika, tj. čovjeka koji je prešao iz jedne vjere u drugu)!" Pa su ustali. Pa sam se udarao (tj. Pa sam bio udaran) zato (tj. toliko jako skoro da) umrem. Pa je stigao mene (meni u pomoć) Abbas, pa se nadnio (nagnuo) na mene, zatim se okrenuo na njih, pa je rekao: "Teško vama! Ubijate (jednoga) čovjeka od Gifarovića, a vaše trgovanje i vaš prolaz je na Gifaroviće (tj. pokraj Gifarovića)." Pa su se iščupali (tj. sustegli, odstranili) od mene. Pa pošto sam osvanuo sutra (sutradan), povratio sam se (tj. zavratio sam se, ponovo sam se vratio) pa sam rekao kao što sam rekao juče. Pa su rekli: "Ustanite k ovome prevjerici." Pa se napravilo kao što se napravilo juče (u jučerašnjem danu). I stigao je mene Abbas, pa se nagnuo (nadnio) na mene, i rekao je kao njegova besjeda (govor što je bio) juče (u jučerašnjem danu). Rekao je: Pa bio je ovo početak primanja Islama Ebu Zerra, pomilovao ga Allah!" GLAVA spominjanja Kahtana. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Sulejman, sin Bilala, od Sevra, sina Zejda, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće nastati Čas (tj. Neće doći, neće biti Sudnji dan) do (da) izađe (dok ne izađe jedan) čovjek od Kahtana (koji) će tjerati (izvjesne) ljude sa svojim štapom." (O tome čovjeku postoje razna tumačenja koja se ovdje neće iznositi.) GLAVA (onoga) što se zabranjuje od dozivanja predislamlja (tj. od sazivanja ljudi u pomoć nekoga makar taj neko bio i nasilnik koji je i izazvao svađu ili tuču - a to je bio običaj u doba prije Islama). PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio je nas Mahled, sin Jezida, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Amr, sin Dinara, da je on čuo Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Ratovali smo (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a već se je vratio (tj. skupio, sakupio) sa njim svijet (ljudi) od Izbjeglica (Iseljenika - iz Meke -), čak su bili mnogobrojni (bilo ih je mnogo, puno). I bio je od Iseljenika (veliko slovo "I" je stavljeno

da se time označi da se misli na iseljenike-Muhadžire iz Meke u vrijeme Muhameda a.s., za razliku od svih drugih vrsta iseljenika - I bio je od njih jedan) čovjek veliki igrač (šaljivčina, šaljivdžija, a neki vele: vještak u igri sa kopljima), pa je udario (u stražnjicu jednoga) Pomagača (Ensariju). Pa se je rasrdio (taj) Pomagač žestokom srdžbom, čak su se međusobno dozivali (sazivali, pozivali u pomoć svaki svoje pleme, a ovdje u ovom slučaju svaki svoju stranku), i rekao je (taj) Pomagač: "Pomagači (Ensarije), pomozite!" (To jest: "O Pomagači, pomozite mene, svoga starosjedioca Medine - a oni se nazivaju Pomagači - pomozite me protiv došla, doseljenika iz Meke!") A rekao je (taj) Iseljenik: "Iseljenici (Muhadžiri), pomozite!" Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Šta je umu dozivanja stanovnika predislamlja (tj. Šta je - Kakvo je to pozivanje u pomoć kojim su se služili pagani, ljudi iz doba predislamlja)?!" Zatim je rekao: "Šta je njihovo stanje (tj. Šta im je bilo)?" Pa se izvijestio (izviješten je) za udarac (u stražnjicu od strane) Iseljenika (koji je udario) Pomagača. Rekao je: Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pustite nju (ovu rečenicu pozivanja u pomoć iz paganstva), pa zaista ona (tj. jer zaista ona) je nevaljala." (Zle posljedice od nje dolaze, jer prouzrokuje sukob širih razmjera.) A rekao je Abdullah, sin Ubejja, - (on) je sin Selule: "Zar su se već međusobno dozivali na nas? Zaista ako se povratimo k Medini, zaista će izvesti (tj. istjerati) svakako najugledniji iz nje najponiženijega." Pa je rekao Umer: "Zar nećeš ubiti, o poslaniče Allaha, ovoga nevaljalca (gada, rđavoga-hrđavoga čovjeka)?" Za Abdullaha (Ubejjova i Selulina je to rekao Umer). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće pričati (Nipošto, da ne bi pričali izvjesni) ljudi da on (Muhammed a.s.) ubijaše (ubija, da je ubijao) svoje drugove." PRIČAO JE MENI Sabit, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Abdullaha, sina Mureta, od Mesruka, od Abdullaha (Mesudova), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A od Sufjana, od Zubejda, od Ibrahima, od Mesruka, od Abdullaha (Mesudova), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nije od nas (muslimana) ko je udarao (ko udara svoje) obraze, i cijepao je (i cijepa svoje) džepove (otvore na odjeći - oboje ovo u žalosti za umrlim) i dozivao je (i ko doziva) sa dozivanjem predislamlja (paganstva, kako je maločas navedeno)." GLAVA priče Huza'ata (Huza'atove). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, pričao nam je Jahja, sin Adema, izvijestio nas je Israil od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Amr, sin Luhajja sina Kam'ata sina Hindifa, je otac Huza'ata (Huza'atov - tj. Huza'atovića)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba, rekao je: "El-behiretu" - Deva rascijepljenoga uha je (ona) koja je (takva da) se sprječava (zabranjuje) njezino mlijeko zbog idola (tj. zbog toga što je ona ostavljena, poklonjena idolima ili zlodusima, pa ona slobodno luta kuda hoće), i neće pomusti nju (ni) jedan (čovjek) od ljudi (pagana). A "essaibetu" - Deva puštena da ide kuda hoće je (ona) koja je (takva da) ostavljaše nju (da ide kuda hoće u ime nekoga zavjeta) za njihova božanstva (tj. zbog zavjeta koji su učinili svojim božanstvima), pa se neće tovariti (pa se ne tovari) na nju (nikakava) stvar (tj. ništa). Rekao je (Seid): A rekao je Ebu Hurejrete: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidio sam Amra, sina Amira sina Luhajja, Huza'atovića (da) vuče svoja crijeva u Vatri. A (on) je bio prvi ko (koji) je ostavljao slobodno da idu (te takve) deve puštene da idu kuda hoće (zbog zavjeta paganskim božanstvima - pa je s time i prvi koje, koji je izmijenio vjeru Ismaila a.s. i uveo obožavanje idola i raznih paganskih božanstava među Arape u Meki)." GLAVA priče Zemzema i neznanja (gluposti i neukosti preislamskih, predislamskih) Arapa. PRIČAO JE NAMA Ebu Numan, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: "Kada je veselilo tebe (Kada te raduje) da znaš (saznaš) neukost (neznanje, glupost; ili grubost) Arapa (prije Islama), pa čitaj (ono) što je iznad (tj iza) sto tridesetoga (odlomka ajeta) u suri En'am (u poglavlju Kur'ana koje se zove El-En'am): "Već su štetovali (oni) koji su ubijali svoju djecu maloumljem (tj. bivši oni maloumni, glupi) bez znanja.....", do Njegova govora ".... već su zalutali i nisu bili napućeni."." GLAVA (onoga) ko se pripisivao k svojim očevima u Islamu i predislamlju. A rekao je Ibnu Umer i Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista plemeniti je sin plemenitoga (koji) je sin plemenitoga (koji) je sin plemenitoga - (a to) je Jusuf, sin Jakuba sina Ishaka sina Ibrahima, prijatelja Allaha (Allahovoga)." A rekao je Bera' od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ja (sam) sin (dalji, tj. unuk) Abdulmuttaliba." PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao je: pričao mi je Amr, sin Murreta, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pošto je sišla (objava, tj. odlomak-ajet Kur'ana): "I opominji tvoju (svoju) rodbinu (i to one) najbliže.", počeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) doziva: "O Fihrovići (a neki vele da se to čita, izgovara: O Fehrovići)! O Adijjovići!" Za plemenske ogranke (od plemena) Kurejševićkoga (Kurejševića izvršio je pojedinačno dozivanje, pozivanje). A rekao je nama Kabisate: Izvijestio nas je Sufjan od Habiba, sina Ebu Sabita, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, rekao je: Pošto je sišla (došla objava): "I opominji svoju rodbinu (one) najbliže.", počeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zove (poziva) njih plemena po plemena. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, izvijestio nas je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "O Abdulmenafovići!. Kupite (sebi) vaše (svoje) duše (osobe) od Allaha! O Abdulmuttalibovići! Kupite svoje duše od Allaha! O majko Zubejra, sina Avvama, tetko (po ocu) poslanika Allaha (tetko Allahovoga poslanika)! O Fatimo, kćeri Muhammeda! Kupite vas dvije duše vas dviju od Allaha! Neću posjedovati (tj. Ne posjedujem) za vas dvije od Allaha (ikakvu) stvar (da spriječim u vezi kazne, tj. Ne mogu od vas nikakve kazne Božije odbiti). Pitajte (tj. Tražite na ovome svijetu) vas dvije od moga imetka (od mene) šta ste htjele vas dvije (tj. šta hoćete, to vam mogu da dadnem, da dam, ali Božije kazne ni sada, ni na Sudnjemu danu ne mogu od vas spriječiti ako vi ne budete vjerovale Uzvišenoga Boga)." GLAVA priče Abesinaca (ili: Abesinije; A neki vele da "el-habeš" znači: Sudanci, i Sudan - pa bi onda prevod trebao biti ovakav: GLAVA priče Sudanaca, ili priče Sudana), i (GLAVA) govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "O Erfidetovići!" PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, unišao na nju (tj. njoj), a kod nje su dvije djevojke u danima Mine, tresu defom (tresu daire, tamburin) njih dvije i udaraju njih dvije, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokriven (pokrivač sebe, tj. pokrio se je) sa svojom odjećom. Pa je otjerao njih dvije (vičući na njih, uz povike na njih) Ebu Bekr. Pa je otkrio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (sa) svoga lica (odjeću), pa je rekao: "Pusti njih dvije (na miru), pa (tj. jer) zaista ona (ono stvar je takva da) su (ovo sada) dani praznika (blagdana - Bajrama)." A ti dani su (bili) dani Mine (tj. dani kada su hodočasnici u hodočašću na Mini - a to su dani Kurban-bajrama: praznika žrtava). A rekla je Aiša: Vidjela sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pokriva (zastire) mene, a ja gledam k Abesincima, a oni se igraju u Bogomolji. Pa je tjerao njih (uz povike) Umer, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pusti ih (na miru)! Sigurnošću (se sigurni osjećajte, osjećajte se sigurni), Erfidetovići!" Misli (na značenje) od sigurnosti (bezbijednosti za sebe i svoje ličnosti, tj. da se ne plaše). GLAVA

(onoga) ko je volio da se ne psuje (ne grdi) njegovo porijeklo (njegov rod). PRIČAO JE MENI Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Tražio je dozvolu Hassan (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u ismijavanju (tj. za ismijavanje, za sastavljanje satire protiv mekanskih) idolopoklonika. Rekao je (Muhammed a.s.): "Kako je sa mojim porijeklom?" (To jest: "Kako da to učiniš, a i moje porijeklo je od njih?" A to već znači da Muhammed a.s. nije volio da se grdi njegovo porijeklo.) Pa je rekao Hassan (pjesnik iz Medine, savremenik Muhammeda a.s.): "Zaista izvući ću (spasiću) svakako tebe od (iz) njih kao što se izvuče (izvjesna) dlaka iz (izvjesnoga) tijesta." A od njegovoga oca (oca Hišamovoga Urveta), rekao je: Otišao (tj. Počeo) sam (da) psujem (grdim) Hassana kod Aiše, pa je rekla: "Ne psuj ga, pa (jer) zaista on branjaše (branio je) Vjerovijesnika (tj. ismijavaše one koji su ismijavali Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio." ("Nafeha" doslovno znači: međusobno se dvojica ljudi namirisavati. Kod pjesnika to znači namirisavati jedan drugoga mirisom satire, ruganja, ismijavanja. Kada bi, dakle, neki pjesnik sastavio satiru protiv Muhammeda a.s., onda bi Hassan protiv toga pjesnika sastavio pjesmu satiričnoga značenja, pjesmu u kojoj bi iznosio neko ruglo i sramotu toga pjesnika. U tome se je sastojala Hassanova odbrana Muhammeda a.s. A Hassan je u vojničkom pogledu bio velika kukavica i strašljivica, neborac, miroljubiv čovjek, kako će se to vidjeti u mnogo kasnijem, daljem tekstu.) Rekao je Ebul-Hejsem: "Nefehatiddabbetu": udarila je jahaća životinja - je (izraz koji se rekne) iza remehat bi havafiriha: kada je udarila u prsa (nekoga gdje se udara kopljem udarila je) sa svojim kopitama. I "nefehahu bissejfi: udario je njega sa sabljom (mačem)" - (to se rekne) kada se dohvatio njega izdaleka.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA SPARIVANJA (VJENČAVANJA) VJEROVIJESNIKA pomilovao ga Allah i spasio, (sebi) Hadidže (Hatidže, prve svoje žene, supruge, dakle: vjenčavanja sa Hatidžom) i (GLAVA) vrijednosti nje (Hatidže), bio zadovoljan Allah od nje (s njom). PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Džafera, rekao je: čuo sam Aliju (da) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori. PRIČAO MI JE Sadekate, izvijestio nas je Abdete od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Džafera, od Alije, bio zadovoljan Allah od njih, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Najbolja (od) žena (od) nje (od ovozemnosti, tj. od žena ovoga svijeta) je Merjema (Marija, majka Isa-a, Isusova), a najbolja (od) žena (od) nje (od ove sljedbe, tj. od žena muslimanskih) je Hadidža." (Ime Hadidža se među muslimanima u Jugoslaviji izgovara iskrivljeno "Hatidža". NAPOMENA porodice prevodioca ove Buharije: Jugoslavija ona nekadašnja koja je bila onda u ono vrijeme kada je i prevodilac bio živ, više ne postoji. Sada postoje države nastale raspadom SFRJ.) PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, pričao nam je Lejs, rekao je: Pisao je k meni Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: "Nisam bila ljubomorna (ni) na (jednu) ženu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, što (tj. koliko) sam bila ljubomorna na Hadidžu. Propala (Umrla) je prije (nego što je nastupilo vrijeme) da sebi vjenča mene (bila sam ljubomorna) zbog (toga) što slušavah (slušah, slušala sam) njega (da) spominje nju. I zapovjedio je njemu Allah da obraduje nju sa (jednom) kućom od trstike (u raju)." (A veli se da riječ "kasabun" ovdje znači šuplji biser, a po nekima to znači: niti, gajtani, širiti po kojima su nanizani dragulji i biser, a po nekima: trstika od zlata.) "I zaista (on) je bio zaista (običaja da) zakolje (određenu) ovcu, pa poklanja u (kuće) njezinih prijateljica od nje (od mesa te ovce) što obuhvata njih (tj. koliko je dosta njimaprijateljicama umrle Hatidže)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Humejd, sin Abdurrahmana, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od njega, rekla je: Nisam bila ljubomorna (ni) na (jednu) ženu što (koliko) sam bila ljubomorna na Hadidžu od (tj. zbog) mnogoće spominjanja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nje (tj. zato što je nju Hatidžu, mnogo spominjao Muhammed a.s.). Rekla je: A sebi je vjenčao mene poslije nje za (na) tri godine (tj. poslije njezine smrti na tri godine). I zapovjedio je njemu njegov Gospod, moćan je i veličajan je, ili (zapovjedio mu je) Džibril - na njega pozdrav! - da obraduje nju (Hadidžu) sa (jednom) kućom u raju od trstike (biserne, tj. koja je

zagrađena od šupljoga, šupljega bisera koji je dugačak kao trstika; ili od zlatne trstike, ili slično tome kako je navedeno uz prethodni hadis). PRIČAO MI JE Umer, sin Muhameda sina Hasena, pričao nam je moj otac, pričao nam je Hafs od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nisam bila ljubomorna (ni) na jednoga (tipa, ni na jednu) od žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, što (koliko, kao što) sam bila ljubomorna na Hadidžu, a nisam vidjela nju (uopće nikada), ali (tj. nego) je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) umnožava njezino spominjanje (tj. ali on spominjaše mnogo nju). I ponekada je (ili: I često bi) zaklao ovcu, zatim iskomada nju (na) udove (na dijelove), zatim pošalje nju (ovcu, ili: njih, komade ovce) u prijateljice (prijateljicama) Hadidže. Pa ponekad sam rekla njemu: "Kao da ono nije bio (niko, ili: Kao da nije bila nikakva žena) u ovozemnosti (tj. na ovome svijetu) osim Hadidža." Pa (on na to) govori: "Zaista ona je bila (takva), i bila je (takva, tj. bila je dobra, bila je pobožna), i bilo je meni (i imao sam) od nje dijete." PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: Rekao sam Abdullahu, sinu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Obradovao (tj. Je li obradovao, obeseljavao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hadidžu?" Rekao je: "Da. Sa (jednom) kućom od trstike (takvom kućom je obeseljavao nju što) nema (nikakve) vike (galame) u njoj, a niti (nikakvoga, ikakvoga) napora (truda)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, od Umareta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je Džibril Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Ovo je Hadidža, već je došla (tj. već ti dolazi, primiče se pećini Hira), sa njom je (jedna) posuda (tj. ima ona jednu posudu), u njemu (u tome sudu, posudi) je (neki) začin (smok, prismok), ili jelo (hrana), ili piće. Pa kada je ona došla (tj. Pa kada uniđe ona) tebi, pa pročitaj na nju pozdrav (tj. pa izruči, uruči joj pozdrav, pozdravi je, poselami je) od njezinoga Gospoda i od mene, i obraduj nju sa (jednom) kućom (sa jednim dvorcem) u raju (u Džennetu) od trstike, nema vike (galame) u njoj, a ni napora (truda)." A rekao je Ismail, sin Halila: Izvijestio nas je Alija, sin Mushira, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Tražila je dozvolu Haleta, kći Huvejlida, sestra Hadidže (da uđe, uniđe) na (u posjetu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je prepoznao traženje dozvole Hadidže (tj. sjetio se je Hatidžinoga načina traženja dozvole, jer je Haleta imala sličan glas kao i Hatidža), pa se uplašio (tj. promijenio, ožalostio) zbog toga, pa je rekao: "Moj Bože! Haletu (čujem)!" Rekla je: Pa sam bila ljubomorna (tj. Pa sam osjetila ljubomoru), pa sam rekla: "Što spominješ (Šta spominješ, tj. Koju stvar ljepote spominješ) od (jedne) starice od starica Kurejševića, crvenih dvaju kutova (uglova od usta, a to znači: Šta te toliko podsjeća na staricu koja nije imala ni zube od starosti, pa joj se iz dva kuta, dva ugla od

usta pokazivala crven, crvenilo desni od vilica mjesto bjeline zuba), propala (umrla) je u vremenu, (a) već je zamijenio (dao u zamjenu) tebi Allah bolju od nje (tj. mlađu i ljepšu)?!" (Pod izrazom "bolju od nje" misli Aiša na sebe jer je i bila mnogo mlađa od Hadidže r.a..) GLAVA spominjanja Džerira, sina Abdullaha, Bedželije, bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, pričao nam je Halid od Bejana, od Kajsa, rekao je: čuo sam njega (da) govori: Rekao je Džerir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega: Nije zastro mene (Nije stavio zastor, zavjesu ispred mene, tj. Nije spriječio mene nikada da uniđem njemu u stan, u sobu za primanje) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otkada sam primio Islam, i nije vidio mene (tj. i nije pogledao mene drukčije) osim (tako da) se je nasmiješio. A od Kajsa, od Džerira, sina Abdullaha, rekao je: Bila je u predislamlju (jedna) kuća, govorilo se je njoj (zvala se je) Zul-Halesati, i govoraše se njoj jemenska Ka'ba, ili sirijska Ka'ba, pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li si ti umirivač (davač mira, izbavljač) mene od Zul-Halesata (da ne mislim više kako bih uništio idol koji se nalazi u toj kući i kojega tamo obožavaju)?" Rekao je: Pa sam otišao u boj k njoj u (među) pedeset i stotinu (tj. sa stotinu i pedeset) konjanika od (iz plemena) Ahmesa. Rekao je: Pa smo razbili (polupali) nju i ubili smo koga smo našli kod nje. Pa smo došli njemu (Muhammedu a.s.) pa smo izvijestili njega. Pa (se) je molio za nas i za (pleme) Ahmes. GLAVA spominjanja Huzejfeta, sina Jemana, 'Absije, bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO MI JE Ismail, sin Halila, pričao nam je Selemete, sin Redža-a, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pošto (tj. Kada) je bio dan Uhuda, porazili su se (tj. bili su u početku poraženi, potisnuti, razbijeni) idolopoklonici (jednim) jasnim (očitim) porazom, pa je povikao (uzviknuo) Iblis (sotonski starješina radi izazivanja pometnje i nesporazuma među muslimanima): "O robovi Allaha! Drugu (ili: Zadnju) vašu (stranu udrite, tj. Udrite svoju pozadinu jer vam se neprijatelj prebacio u vašu pozadinu)!" Pa se povratila prva (linija vojske) njih (muslimana) na zadnju (od) njih, pa (se) je bičevala (tj. udarala se sabljama, mačevima ona navalivši na) zadnju (od) njih. Pa je pogledao Huzejfete, pa kada li on sa njegovim (sa svojim) ocem (se suoči)! Pa je dozivao (tj. Pa je počeo dozivati Huzejfete): "Hej (O) robovi Allaha! Moj otac, moj otac!" Pa je rekla: Pa tako mi Allaha nisu se spriječili (okanili da ga udaraju), čak su ubili njega. Pa je rekao Huzejfete: "Oprostio Allah vama!" Rekao je moj otac (to veli Hišam za svoga oca Urveta): Pa tako mi Allaha neprestano je u Huzejfetu od nje (od vremena ove zabune na Uhudu u kojoj je greškom ubijen njegov otac) ostatak dobra, čak je (ili: ostatak dobra dok je tako) sreo Allaha, moćan je i veličajan je.

(To jest: dok je umro, sve do smrti je u njega bio ostatak dobra od toga slučaja.) GLAVA spominjanja Hinde, kćeri 'Utbeta, sina Rebi'ata, bio zadovoljan Allah od nje (s njom). A rekao je Abdan: Izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, pričao mi je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Došla je Hinda, kći Utbeta (i) rekla je: "O poslaniče Allaha! Nije bilo na leđima (na površini) zemlje (nikoga) od porodice šatora (tj. nijedne vojske pod šatorom da) je draže k meni da se ponize (da budu poraženi) od porodice tvoga šatora (tj. od tvoje vojske). Zatim nije osvanula danas na leđima zemlje porodica (nijednoga) šatora (da) je draže k meni da se počaste (da dobiju čast, ugled, tj. da odnesu pobjedu) od porodice tvoga šatora." Rekla je: "I takođe tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci." Rekla je: "O poslaniče Allaha! Zaista Ebu Sufjan je (jedan) škrtac (škrt) čovjek, pa da li je na mene (ikakav) grijeh da nahranim od (vlasništva) koje je njegovo našu obitelj (porodicu, kućnu čeljad našu)?" Rekao je: "Ne mislim ga (Ne mislim da je nahranjivanje drukčije dozvoljeno) osim sa poznatim (tj. običnim, normalnim načinom da bi se hranilo, tj. ako je ishrana manja od obične, uzmi bez dozvole toliko da bi postigla običnu ishranu, ali ne uzimaj preko obične količine koja je dovoljna za ishranu, jer je to zabranjeno)." GLAVA pričanja (priče, tj. događaja, slučaja) Zejda, sina Amra sina Nufejla. (To je otac Seida, sina Zejda, a taj Seid je jedan od desetorice koji su obradovani rajemDžennetom za života svoga od strane Muhammeda a.s., i taj Zejd je i stričević Umera, sina Hattaba, r.a.. Taj Zejd je umro prije poslanstva Muhammeda a.s., ali je taj Zejd bio jedan od onih koji su tražili vjerovanje u Jednoga Boga i koji su odbacili obožavanje kipova. U sljedećem tekstu se govori o njemu. Veli se da je Buharija uvrstio priču i slučaj Zejda zbog toga što se on sastao u svome životu sa Muhammedom a.s. iako tada Muhammed a.s. još nije bio postao Božiji poslanik.) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Musa, pričao nam je Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sreo Zejda, sina Amra sina Nufejla, u najnižem (dijelu) Beldeha (mjesta između Meke i Ten'ima) prije (nego) da silazi (prije nego da je sišla) na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, objava (od Uzvišenoga Boga), pa se proturila naprijed (tj. pa se ponudila) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (putnička) hrana, pa nije htio da jede (on, a ni Zejd) od nje (od te hrane, tu hranu). Zatim je rekao (k onima što su ponudili tu hranu) Zejd: "Zaista ja nisam (taj da) jedem od (onoga) što koljete (vi) na vašem uspravljenom kamenju (okolo, oko Ka'be na kojem kamenju koljete žrtve svojim kipovima), i neću jesti (drugo) osim (ono) što se spomenulo ime Allaha nad njim (kada se je klalo, zaklalo)." I (pričao je Abdullah) da Zejd, sin Amra kuđaše Kurejševićima njihove zaklane životinje (tj.

kudio im je meso od zaklanih životinja, ili: kudio im je način na koji kolju, način klanja), i govori (tj. i govoraše, govorio je): "Ovca je (tako prispjela za klanje što) je stvorio nju Allah, i spustio je njoj iz neba vodu, i dao je niknuti (bilje, travu) njoj iz zemlje, zatim (vi) koljete nju na (način takav da spominjete prilikom klanja drugo ime) osim imena Allaha." Nijekanjem toga i držanjem velikim (grijehom) njega (svega toga - taj postupak to im je govorio, tj. to im je govorio zbog toga što je osuđivao i držao za veliki apsurd i besmislicu takav postupak, takvo klanje). Rekao je Musa: Pričao mi je Salim, sin Abdullaha, a (ja) neću znati (tj. a ne znam drukčije) njega osim (tako da) je pričao njega (taj hadis) od Ibnu Umera da je Zejd, sin Amra sina Nufejla, izašao k Siriji (da) pita o vjeri (pravoj u Jednoga Boga) i (da) slijedi nju, pa je susreo (sreo jednoga) učenjaka od Židova, pa je pitao njega o njihovoj vjeri, pa je rekao: "Možda ja da ću se prevjeriti vašom vjerom (tj. Možda ću da primim vašu vjeru), pa izvijesti me." Pa je rekao (taj učenjak): "Nećeš biti na našoj vjeri do (da) uzmeš tvoj (svoj) dio od srdžbe Allaha." Rekao je Zejd: "Ne bježim (ni od čega) osim od srdžbe Allaha, i neću nositi od srdžbe Allaha (nijednu) stvar (ništa) nikada, a ja mogu njega (izbjegavanje od srdžbe Allaha, tj. mogavši da ne nosim, ako mogu da ne nosim), pa pokaži mi (doslovno: pa da li ćeš pokazati meni na drugu neku vjeru) osim nje (osim te vaše)?!" Rekao je: "Ne znam nje (druge vjere) osim (te) da budeš pravovjerni (jednovjerni, monoteist)." Rekao je Zejd: "A šta je hanif (pravovjerni)?" Rekao je: "Vjera Ibrahima (Avrama). Nije bio Židov, a ni kršćanin, i neće obožavati (i ne obožava ništa i nikoga drugoga) osim Allaha." Pa je izašao Zejd, pa je susreo (sreo jednoga) učenjaka od kršćana, pa je spomenuo slično njemu (onome što je rekao i židovskom učenjaku), pa je rekao: "Nećeš biti (ti) na našoj vjeri do (da) uzmeš (dok ne uzmeš) svoj dio od prokletstva Allaha (Allahovoga)." Rekao je: "Ne bježim (ni od čega) osim od prokletstva Allaha, i neću nositi od prokletstva Allaha, a ni od Njegove srdžbe (ni jednu) stvar (ništa) nikada, a ja mogu (tj. mogavši da ne nosim). Pa da li ćeš pokazati meni na (drugu vjeru) osim nje?" Rekao je: "Ne znam ga (tj. Ne znam nje - druge vjere) osim da budeš hanif (hanifija-pravovjerni)." Rekao je: "Šta je pravovjerni (hanif)?" Rekao je: "Vjera Ibrahima. Nije bio Židov, a ni kršćanin, a ne obožava (a ne obožavaše nikoga i ništa) osim Allaha." Pa pošto je vidio Zejd njihov govor (tj. njihovo mišljenje) o Ibrahimu - na njega pozdrav (tj. Njemu mir, spas)! izašao je. Pa pošto se je pokazao (tj. našao izvan njih, na otvorenom prostoru, u otvorenoj pustinji), podigao je svoje dvije ruke, pa je rekao: "Moj Bože! Zaista ja zasvjedočavam Tebe da sam ja na vjeri Ibrahima." A rekao je Lejs: Pisao je k meni Hišam od svoga oca (prepričavajući), od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, rekla je: Vidjela sam Zejda, sina Amra sina Nufejla, stojeći (on), prislanjajući svoja leđa ka Ka'bi (uz Ka'bu), (i) govori: "O skupino Kurejševića! (ili: O skupine Kurejševića!) Tako mi Allaha nema od vas na vjeri Ibrahima (niko) osim mene." I oživljavaše (doslovno: I bio je običaja da) oživljava (tj. da nastoji da održi u životu, da spasi od smrti) živu zakopanu kćer ("mev'udetun" nekoga čovjeka koji je to htio da učini). Govori (tj. Zejd govoraše) čovjeku (kojega bi opazio da hoće živu svoju kćer da zakopa u zemlju) kada je htio da ubije (taj čovjek) svoju kćer: "Ne ubijaj nju. Ja (se obavezujem da) ću biti dostatan tebi (za) nju (za) njezinu hranu (za trud oko njezinoga othranjivanja)." Pa uzme nju (kćer malu od njezina oca). Pa kada je odrasla (kada odraste ona), rekao je (rekao bi) njezinome ocu: "Ako si htio (Ako hoćeš), dao

sam (daću) nju k tebi, a ako hoćeš, biću dostatan tebi (za) njezinu hranu (za njezino, njeno izdržavanje)." (Veli se da je Muhammed a.s. rekao za ovoga Zejda da će on biti proživljen na Sudnjem danu on sam kao jedna sljedba koja je postojala između njega-Muhammeda a.s. i između Isa-a a.s.; i veli se da je Muhammed a.s. sanjao u snu da je vidio ovoga Zejda u raju. To se sve veli u hadisima nekima koji se ne nalaze u Buhariji, jer ih Buharija nije ocijenio kao pouzdane.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA VRLINA DRUGOVA VJEROVIJESNIKA

pomilovao ga Allah i spasio. A ko se družio s Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ili je vidio njega (bivši to lice) od muslimana, pa on (tj. ono, svako takvo lice) je od njegovih drugova. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha (da) govori: pričao nam je Ebu Seid Hudrija, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Doći će na (određene) ljude (jedno takvo) vrijeme pa će ratovati (jedna) skupina od ljudi, pa će govoriti: "U vama (Među vama li) je (neko, Ima li od vas neko) ko se družio sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (međusobno)?" Pa će govoriti (oni) njima: "Da." Pa će se osvojiti (Pa će se dati pobjeda) njima. Zatim će doći na ljude vrijeme, pa će ratovati skupina od ljudi. Pa će se reći: "Da li je u (Ima li iko među) vama ko se družio sa drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (međusobno)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se osvojiti njima (Daće se i njima pobjeda u ratu). Zatim će doći na ljude (takvo) vrijeme, pa će ratovati skupina od ljudi, pa će se reći: "Da li je u vama (Ima li iko) ko se je družio s (onim) ko se družio s drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (međusobno)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se osvojiti njima (Daće se i njima pobjeda)." (Veli se da će pitanje postavljati u sva tri slučaja oni za koje će te skupine ratovati, ili pod čijom će komandom te skupine biti prilikom ratovanja.) PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Nadr, izvijestio nas je Šubete od Ebu Džemreta: čuo sam Zehdema, sina Mudarriba, rekao je: čuo sam 'Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Najbolji (od) moje sljedbe je moj naraštaj (moje stoljeće, moje pokoljenje), zatim (oni) koji će slijediti njih (doći iza njih), zatim (oni) koji će slijediti (doći iza) njih." Rekao je Imran: Pa neću znati (tj. ne znam) je li spomenuo poslije svoga naraštaja dva naraštaja (generacije), ili tri. "Zatim zaista poslije vas je (jedan) narod (tj. doći će jedan takav narod čiji ljudi) će svjedočiti, a (oni) se neće tražiti da svjedoče, i varaće, i neće se povjerovavati (i neće se kod njih ostavljati na povjerenje, na čuvanje ništa), i zavjetovaće se, a neće ispunjavati (zavjete i obećanja), i pokazaće (pojaviće) se u njima bivanje masnim (debelim, gojaznim)." (Dakle: biće debeli, gojazni.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Ubejdeta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Najbolji (od) ljudi je moj naraštaj, zatim koji će slijediti njih, zatim koji će slijediti njih. Zatim će doći (jedan) narod (tj. ljudi takvi da) će pretjecati svjedočenje jednoga njih

njegovu zakletvu, a njegova zakletva njegovo svejedočenje." Rekao je (Mansur): Rekao je Ibrahim: A udaraše nas na svjedočenje i ugovor (ili: i obavezu), a mi smo maleni. (To jest: Udaraše nas kada smo bili maleni, pa kada bi u govoru upotrebili riječi: "Ešhedu billahi!", i "Alejje ahdullahi!" Riječ, odnosno izraz "Ešhedu billahi!", znači: "Svjedočim sa Allahom - Neka mi je Allah svjedok!" A izraz "Alejje ahdullahi!", znači: "Na mene je ugovor (obaveza) Allaha! - Obavezujem se Allahu!" Udarali su ih da se iz malena ne bi navikli da olako shvataju te krupne riječi, i da ne bi olako shvatili svjedočenje i zavjet. Tako su djecu odgajali muslimani u vrijeme kada je živio taj Ibrahim, Ibrahim Nah'ija, koji je umro u Kufi u 96. godini po Hidžri.)

GLAVA lijepih djela (pohvalnih djela - djela koja služe na diku i ponos) Iseljenika i njihove vrijednosti (vrline, tj. i GLAVA vrijednosti Iseljenika). (Pod riječi iseljenici sa velikim početnim slovom misli se na prve mekanske muslimane koji su sa Muhammedom a.s. zajedno iselili iz Meke u Medinu prije nego je Meka oslobođena od idolopoklonika i njihove vlasti.) Od njih (od Iseljenika) je Ebu Bekr Abdullah, sin Ebu Kuhafeta, Tejmija (tj. Tejmović), bio zadovoljan Allah od njega. I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Za siromahe Iseljenike (tj. Dio ratnoga plijena je za siromahe Iseljenike - pripada siromasima Iseljenicima) koji su se izveli (tj. koji su izvedeni-istjerani) iz svojih domova i svojih imanja, traže (tražeći oni) dobrotu od Allaha i zadovoljstvo, i pomažu (oni) Allaha (tj. Allahovu vjeru i put Allahov) i Njegovoga poslanika, ti (takvi) su oni (koji su) iskreni." I rekao je (Uzvišeni Allah): "Ako nećete pomoći (vi) njega, pa već je (jedanput bez vas) pomogao njega Allah....", do Njegovoga govora: ".... zaista Allah je sa nama....". Rekla je Aiša, i (rekao je) Ebu Seid i Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih: A bio je Ebu Bekr sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u pećini (špilji toj, tj. pećini Sevr u koju su se sklonili dok prođe i smiri se potjera za njima dvojicom). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Kupio je sebi Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, od 'Aziba (jedan deveći) samar za trinaest srebrenjaka, pa je rekao Ebu Bekr Azibu: "Zapovjedi Bera-u, pa neka ponese k meni moj (ovaj) samar." Pa je rekao Azib: "Ne, do (da) ispričaš (dok ne ispričaš) nama kako si napravio ti i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada ste izašli vas dvojica iz Meke, a idolopoklonici vas traže." Rekao je: "Otprtljali (Otišli) smo iz Meke, pa smo oživjeli - ili putovali smo - našu noć i naš dan dok smo unišli u podnevnu vrućinu, i stao je stajač podnevne vrućine (žege, tj. i nestalo je u podne sjene jer je Sunce došlo na kulminacionu tačku, pa je tada stajalo iznad tjemena

okomito, zbog čega u tim krajevima u tom momentu nema sjene - a to oni izražavaju i riječima: "i stao je stajač podnevne vrućine".). Pa sam bacio (svoj pogled) sa svojim okom da li vidim od sjene (hlada išta igdje), pa (da) odsjednem k njoj (u nju, u sjenu, u hlad), pa kada li (pa kadli jedna) stijena (što) sam došao njoj! Pa sam pogledao ostatak sjene njezine, pa sam uravnao nju (površinu tla u sjeni, u hladu te stijene). Zatim sam prostro postelju Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njemu (u hladu), zatim sam rekao njemu: "Lezi (u postelju nauznačice), o vjerovijesniče Allaha!" Pa je legao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. ("Idtadžea" znači i povaliti se, leći pa bi se moglo prevesti još i ovako: "Povali se, o vjerovijesniče Allaha!" Pa se povalio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.) Zatim sam otišao (da) pogledam (izviđam) šta je okolo (oko) mene, da li ću vidjeti od tražitelja (tj. naših gonioca) ijednoga, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa pastirom (nekakvih) brava (ovaca koji) tjera svoje brave ka (toj istoj) stijeni, (i on) hoće od nje (hlad) koji smo (i mi) htjeli. Pa sam pitao njega, pa sam rekao njemu: "Za koga si (tj. Čiji si) ti, o dječače?!" Pa je rekao: "Za (jednoga, tj. Ja sam jednoga, od jednoga) čovjeka od Kurejševića." Imenovao ga je (tj. Rekao je dječak toga čovjeka po imenu), pa sam poznao (prepoznao) njega. Pa sam rekao: "Da li je u tvojim bravima od mlijeka (išta, tj. Ima li imalo mlijeka u tvojih brava-ovaca)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa da li si ti muzač mlijeka (tj. Hoćeš li pomusti malo mlijeka)?" Rekao je: "Da." Pa sam zapovjedio njemu, pa je ukolinčio (svezao, zadržao jednu) ovcu od svojih brava. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese njezino vime od prašine. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese svoja dva dlana (svoje dvije šake), pa je rekao (tj. učinio je) evo ovako: udario je jednu (od) svoje dvije šake sa drugom (udario je jedan od svoja dva dlana sa drugim), pa je pomuzao meni (jednu) malenkost (malu količinu) od mlijeka. A već sam učinio (tj. ponio) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu manju kožnu) posudu (za vodu), na njezinim ustima (tj. na njezinom otvoru) je (bila jedna) krpa (kao čep), pa sam ljevao na (to) mlijeko (vodu) dok se ohladio njegov najniži (dio). Pa sam otišao s njim (tj. odnio njega) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se složio s njime (sresti, sreo, tj. pogodio sam doći njemu kada) se već (bio) probudio. Pa sam rekao njemu: "Pij, o poslaniče Allaha!" Pa je pio čak (da) sam se zadovoljio (dakle: Pio je toliko da sam zbog toga bio zadovoljan). Zatim sam rekao: "Već je prispjelo prtljanje (tj. došao je čas, došao je trenutak da se kreće dalje), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Da." Pa smo poprtljali (krenuli), a narod traži nas. Pa nije stigao nas nijedan (čovjek, niko) od njih osim Surakate, sin Malika sina Džu'šuma, na (jednome) svome konju. Pa sam rekao: "Ovo je potjera (potraga)! Već se priključila nama (tj. već nas je stigla), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao: "Ne žalosti se (Ne brini se), zaista Allah je sa nama." ".... dajete odlaziti (ili: dajete vraćati)....", u veče (poslije podne), ".... odlazite...." ujutru. (Ovaj tekst nema veze ovdje nikako. S njime hoće da se upozori da "eraha" znači ići, odnosno dati putovati u vremenu poslije podne, a "sereha" znači ići, putovati u časovima prije podne.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Hemmam od Sabita Bunanije, od Enesa, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam u pećini (špilji Sevr):

"Da (je bio slučaj) da je jedan (od) njih pogledao pod svoje dvije noge, zaista bi vidio nas." Pa je rekao: "Šta je tvoje mišljenje, o Ebu Bekre, za dvojicu (tj. o dvojici takvih što) je Allah treći (s) njima dvojicom?!"

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zazidajte (sva džamijska) vrata osim vrata Ebu Bekra (tj. osim vrata koja je on sebi napravio da na njih on ulazi)." Rekao je njega (tj. ovaj hadis) Ibnu Abbas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao mi je Ebu Amir, pričao nam je Fulejh, rekao je: pričao mi je Salim Ebu Nadr od Busra, sina Seida, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah njega, rekao je: Propovijedao (Predikovao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ljudima i rekao je: "Zaista Allah je dao odabrati (izabrati jednome) robu (slugi) između ovozemnosti i između (onoga) što je (što ima) kod Njega (kod Allaha taj sluga), pa je taj rob sebi odabrao (ono) što je kod Allaha." Rekao je (Ebu Seid): Pa je zaplakao Ebu Bekr. Pa smo se začudili zbog njegovoga plača (iz razloga) da izvještava poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekakvome) robu (što) se dalo odabrati (njemu). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (taj rob što) mu se dalo odabrati (ta ličnost kojoj se stavilo na slobodni izbor ili će još živjeti, ili će umrijeti), a bio je Ebu Bekr najznaniji (od) nas (pa je to odmah shvatio prije nego mi). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista (jedan) od najdobročinstvenijih ljudi na mene (tj. prema meni) u svome društvu (druženju) i svome imanju je Ebu Bekr. I da sam bio uzimač (Da sam birao srčanoga kakvoga) prijatelja (nekoga drugoga) osim moga (svoga) Gospoda, zaista (ja) bih uzeo Ebu Bekra (za toga) prijatelja, ali bratstvo Islama i njegova ljubav (nas povezuju, vežu). Neka ne ostanu nikako (nipošto) u Bogomolji (nijedna) vrata (drukčije) osim (tako da) su se zazidala, osim (tj. izuzev) vrata Ebu Bekra (ona neka, dakle, ostanu nezazidana)." GLAVA vrijednosti (vrline) Ebu Bekra poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman od Jahja-a, sina Seida, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo (običaja da) izabiremo (odabiremo, tj. Odabirasmo - Razgovarasmo o tome koji je čovjek najbolji) između ljudi u vremenu (za vrijeme, za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa odabirasmo (odabiremo) Ebu Bekra, zatim Umera, sina Hattaba, zatim Usmana, sina 'Affana, bio zadovoljan Allah od njih. (Kod ovoga razgovora o tome koji je čovjek najbolji za vrijeme Muhammeda a.s., misli se na to koji je čovjek najbolji osim, poslije Muhammeda a.s. kao Božijega poslanika.)

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzimač prijatelja....". Rekao je njega (taj hadis) Ebu Seid. PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejub od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da sam bio uzimač od svoje sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo Ebu Bekra, a ali (tj. nego on) je moj brat (po vjeri Islamu) i moj drug." (Riječ "halilun" znači najsrdačniji, najsrčaniji, najiskreniji prijatelj, a ne u običnom, svakodnevnom izražavanju: prijatelj poslovni, prijatelj na osnovu ženidbenih odnosa ili prijatelj na osnovu običnoga volenja, voljenja i ljubavi obične.) PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, i Musa, rekla su njih dvojica: pričao nam je Vuhejb od Ejuba, i rekao je: "Da sam bio uzimač (Da sam uzeo, Kad bih birao) prijatelja, zaista bih uzeo njega (za) prijatelja, a ali (tj. nego) bratstvo Islama je bolje (vrijednije)." (Ili:..., ali bratstvo Islama je najvrijednije da se označi naš međusobni odnos i pažnja.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehhab od Ejuba slično njemu (navedenome hadisu). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, izvijestio nas je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, rekao je: Pisali su stanovnici Kufe ka Ibnu Zubejru (pitajući ga) o djedu (tj. o nasljednim pravima djeda), pa je rekao: "Što se tiče (onoga) koji je (taj što je o njemu) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzimač (Kad bih uzimao) od ove sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo njega, (pa ta ličnost) spustila je njega (djeda na stepen) oca." Misli (na) Ebu Bekra. (Tj. Ebu Bekr je smatrao da djed nasljeđuje kao i otac, a Ebu Bekr je takva ličnost da je o njemu Muhammed a.s. rekao to i to.)

GLAVA. PRIČAO NAM JE Humejdija i Muhamed, sin Abdullaha, rekla su njih dvojica: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Muhameda, sin Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca, rekao je: Došla je (jedna, neka) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njoj da se vrati (obrati, opet dođe) k njemu. Rekla je: "Da li si mislio (tj. Šta misliš) ako sam došla (tj. ako dođem), a nisam našla (a ne nađem) tebe?" Kao da ona govori (tj. misli na njegovu) samrt (smrt, tj. ako dođem, a ti već budeš mrtav). Rekao je, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako ne nađeš mene, pa dođi (odi) Ebu Bekru." PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ebu Tajiba, pričao nam je Ismail, sin Mudžalida, pričao nam je Bejan, sin Bišra, od Vebereta, sina Abdurahmana, od Hemmama, rekao je: čuo sam Ammara (da) govori: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nema sa njim (u Islamu niko drugi) osim pet robova, i dvije žene i Ebu Bekr." PRIČAO NAM JE Hišam, sin Ammara, pričao nam je Sadekate, sin Halida, pričao nam je Zejd, sin Vakida, od Busra, sina Ubejdulaha, od Aizullaha Ebu Idrisa, od Ebu Derda-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sjedač (tj. Sjedio sam) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli dođe Ebu Bekr uzimač (tj. uzeo, drži) za stranu (kraj) svoje odjeće (tako) čak (da) je pokazao (dio) od svoga koljena, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče vašega druga, pa već se svađao (pomiješao se, umiješao se u svađu, prepirku s nekim međusobno)." (Doslovno: "....., pa već se borio.") Pa je pozdravio i rekao je: "O poslaniče Allaha! Zaista ono bila je između mene i između sina Hattabova (jedna) stvar, pa sam požurio (tj. potrčao) k njemu, zatim sam se pokajao). Pa sam pitao (molio) njega da oprosti meni, pa nije htio na mene (da se on smiluje), pa sam došao k tebi." Pa je rekao: "Oprostio Allah tebi, o Ebu Bekre!" Tri puta (je to izgovorio Muhammed a.s.). Zatim se Umer zaista pokajao, pa je došao stanu Ebu Bekra, pa je pitao: "Je li tu (tude) Ebu Bekr?" Pa su rekli: "Ne." Pa je došao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je počelo lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) gubi ljepotu (nježnost, prijatnost, tj. da se mijenja, da blijedi, žuti) čak (da) se preplašio Ebu Bekr (za Umera), pa je čučnuo (kleknuo, tj. sejo) na svoja dva koljena, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Tako mi Allaha ja sam bio krivlji (nepravedniji, veći zulumićar, nasilniji)." Dva puta (je to izrekao Ebu Bekr). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah je poslao mene k vama, pa ste rekli: "Slagao si (tj. Lažeš). A rekao je Ebu Bekr: Istinit je bio (tj. Istinu govori). I utješio (tj. I pomogao) je mene sa svojom osobom

i svojim imanjem (lično, fizički i financijski - ili: moralno i materijalno). Pa da li ste vi ostavljači meni moga druga (na miru, dakle: Hoćete li ostaviti moga druga na miru)?" Dva puta (je to izrekao Muhammed a.s.). Pa nije se uznemirivao poslije nje (tj. Pa nije se niko više usudio da uznemiruje Ebu Bekra poslije ove riječi, ovih riječi Muhammeda a.s.). PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, rekao je: Halid Haza' pričao nam je od Ebu Usmana, rekao je: pričao mi je Amr, sin Asa, bio zadovoljan Allah od njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega (kao zapovjednika) na vojskom (zvanom) Zatusselasil (tj. nad vojskom koja je vodila borbu zvanu Zatusselasil). Pa sam došao njemu, pa sam rekao: "Koji (čovjek od) ljudi je najdraži k tebi?" Rekao je: "Aiša." Pa sam rekao: "Od muškaraca?" Pa je rekao: "Njezin otac." Pa sam rekao: "Zatim ko (Koji poslije toga)?" Rekao je: "Zatim Umer, sin Hattaba." Pa je nabrojio (još neke) ljude. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok je (bio jedan) pastir u (među) svojim bravima (ovcama), naletio (natrčao, naišao) je na njega vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu. Pa je tražio (tj. progonio, gonio) njega pastir, pa se obazreo (obazro) k njemu vuk, pa je rekao: "Koje za njih (na) dan zvjeri (na) dan (kada) nije za njih (tj. kada bravima ne bude drugi) pastir (niko) osim mene?" (Dakle: Ko će ih sačuvati od mene kada bude dan zvijeri, dan kad ne bude kod njih pastir.) "I dok (jedan) čovjek tjera (jednu) kravu, već je natovario na nju, pa se obazrijela k njemu, pa je progovorila njemu, pa je rekla: "Zaista ja se nisam stvorila (nisam stvorena) za ovo, a ali sam ja (nego sam ja) stvorila se (stvorena sam) za oranje." Rekli su ljudi: "Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja vjerujem u to, i Ebu Bekr i Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ibnul-Musejjeb, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spavač (tj. Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) na (jednoj) čatrnji, na njoj (je) kova (kanta za vađenje vode). Pa sam iščupao (tj. izvadio, izvukao) iz nje što je (tj. koliko je) htio Allah. Zatim je uzeo nju (kovu) sin Ebu Kuhafeta (tj. Ebu Bekr) pa je iščupao iz nje kovu, ili dvije kove, a u njegovom iščupavanju (izvlačenju) je (neka) slabost (nemoć). A Allah oprostio njemu njegovu slabost! Zatim se preokrenula (pretvorila obična kova u) veliku kovu, pa je uzeo nju sin Hattaba. Pa nisam vidio (nijednoga) sposobnoga (gospodina, čovjeka) od ljudi (da) iščupava iščupavanjem Umera (tj. nisam vidio nijednoga snažnoga čovjeka da je snažniji od Umera, da više može izvaditi vode od Umera) dok su udarili ljudi za ležalište (ili: u ležalište, odmaralište za deve okolo bunara, čatrnje, vode)." (Ima još i drugi način prevoda zadnje rečenice: "čak su udarili ljudi u ležalište, odmaralište za deve." Po ovome drugom prevodu i tumačenje je ovakvo: Umer vadi vodu i dalje, a već su se

svi ljudi zadovoljili vodom, zadovoljili su i sebe i svoje deve, kamile, pa su otišli da odmaraju, a od njega i dalje dobro za ljude - voda - teče jer je on izvlači.). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je tegljio (tj. Ko teglji, vuče) svoju odjeću ohološću (iz oholosti), nije gledao (tj. neće gledati) Allah k njemu (u njega) Sudnjega dana." Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista jedna (od) dvije polovine moje odjeće omekša se (tj. spusti se, opusti se iz nepažnje), osim (tj. izuzev) da se čuvam (ja) toga od njega (od odjeće da mi se ne bi vukla po zemlji, po tlu)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ti nisi (takav da) praviš (da činiš) to ohološću (iz oholosti)." Rekao je Musa: Pa sam rekao Salimu: "Je li spomenuo Abdullah (ovakav izraz): "Ko je tegljio svoj zastirač (tj. pokrivač za donji dio tijela)?" Rekao je: "Nisam čuo njega (da) je spomenuo (drugi izraz) osim svoju odjeću." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko podijeli dva para od (neke) stvari od stvari u put Allaha, pozivaće se od vrata misli (na) raj (na rajska vrata) - : "O robe Allaha! Ovo je dobro. Pa ko je bio od stanovnika (pripadnika, tj. od obavljača) molitve (namaza), pozivaće se od vrata molitve. A ko je bio od stanovnika borbe, pozivaće se od vrata borbe. A ko je bio od stanovnika milostinje, pozivaće se od vrata milostinje. A ko je bio od stanovnika posta, pozivaće se od vrata posta i vrata (zvanih) Rejjan." ("Rejjan" znači onaj koji je mnogo napojen, pa onda "baburrejjan" znači: vrata mnogo napojenoga.) Pa je rekao Ebu Bekr: "Nije na ovoga koji će se pozivati od tih vrata (ništa, nimalo) od nužde (tj. štete)." I rekao je: "Da li će se pozivati od njih, sviju njih (od sviju vrata) ijedan (čovjek, iko), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Da. I nadam se da ćeš biti (ti jedan) od njih, o Ebu Bekre!" PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Hišama, sina Urveta, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, umro, a Ebu Bekr je (bio u tom času) u Sunhu. Rekao je Ismail: Misli (na) Visiju (tj. na visoka mjesta, visoravni iznad medinskih zemalja prema Nedždu - a to će reći: bio je u brdovitim predjelima iznad medinske teritorije). Pa je ustao (tj. počeo) Umer (da) govori: "Tako mi Allaha nije umro poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: I rekao je Umer: "Tako mi Allaha ne padaše u moju dušu (ništa drugo) osim to, i zaista poslaće svakako njega Allah, pa će zaista odsjeći svakako ruke ljudi i njihove noge."

(Tj. Nije padalo u moju dušu ništa drugo osim to da nije umro, i da će ga poslati Allah, pa će odsjeći ruke i noge ljudi koji su govorili da je on umro.) Pa je došao Ebu Bekr, pa je otkrio (pokrivač) od (lica) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poljubio njega, pa je rekao: "Sa mojim ocem si ti i mojom majkom (ravan meni, ili: Ti si taj kojega bih otkupio sa svojim ocem i majkom - dao bih za tebe njih oboje)! Lijep (Dobar) si bio (tj. Lijep si) živ i mrtav! Tako mi Allaha koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci neće dati okušati tebi Allah dvije smrti (na ovome svijetu) nikada." Zatim je izašao, pa je rekao: "O zaklinjaču! Na tvojoj polaganosti (tj. Polako ti)!" Pa pošto je progovorio Ebu Bekr, sjeo je Umer. Pa je zahvalio Allahu Ebu Bekr i pohvaljivao Ga, i (onda) je rekao: "Zar ne (Pazi)! Ko obožavaše (Ko je obožavao) Muhammeda, pa zaista Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, je već umro. A ko obožavaše (A ko je obožavao) Allaha, pa zaista Allah je živ, neće umrijeti." I rekao je (tj. naveo je ajet-odlomak iz Kur'ana): "Zaista ti si mrtvac i zaista oni su mrtvaci." I rekao je (tj. naveo je iz Kur'ana): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega poslanici (Božiji), pa zar ćete se, ako umre ili se ubije (bude ubijen u borbi), povratiti na vaše (svoje) pete (tj. nazad u paganstvo, idolopoklonstvo), a ko se vrati (doslovno "inkalebe" znači: prevrnuti se, obrnuti se) na svoje dvije pete, pa (on) neće štetiti Allahu (nijednu) stvar (ništa), a nagradiće Allah zahvalne (tj. one koji ostanu u Islamu i poslije Muhammeda)." Rekao je: Pa su se zagušili ljudi plaču (plačući; ili po nekima: pa su zaridali ljudi plačući, tj. pa su počeli glasno plakati). Rekao je: I skupili su se Pomagači (Ensarije) k Sa'du, sinu Ubadeta, u (natkrivenom) predvorju Saidetovića, pa su rekli: "Od nas (neka bude jedan) zapovjednik, a od vas (jedan) zapovjednik!" Pa je otišao k njima Ebu Bekr Siddik, i Umer, sin Hattaba, i Ebu Ubejdete, sin Džerraha. Pa je otišao (tj. počeo je) Umer (da) govori. Pa je ušutkao njega Ebu Bekr. A govoraše Umer (poslije): "Tako mi Allaha nisam htio s time (drugo) osim (to) da sam ja već bio pripremio (jedan) govor (koji) je već bio zadivio mene (koji se meni dopadao, a) plašio sam se da neće doprijeti njemu (tj. da ga neće znati održati) Ebu Bekr. Zatim je govorio Ebu Bekr, pa je govorio najrječitije (od svih) ljudi. Pa je rekao u svome govoru: "Mi smo zapovjednici, a vi ste ministri." Pa je rekao Hubab, sin Munzira: "Ne tako mi Allaha. Nećemo činiti (tako). Od nas zapovjednik, a od vas zapovjednik." Pa je rekao Ebu Bekr: "Ne, a ali (tj. nego) mi smo zapovjednici, a vi ste ministri (upravljači, pomoćnici). Oni (Kurejševići) su najsrednji (tj. najumjereniji od) Arapa domom (kućom - ovaj izraz se tumači na više načina) i najjasniji (od) njih svojstvima (lijepima na koja se računa), pa prisegnite se (na vjernost) Umeru, sinu Hattaba, ili Ebu Ubejdetu, sinu Džerraha (pa neka jedan od njih dvojice bude zapovjednik)." Pa je rekao Umer: "Nego prisegnjujemo se tebi (tj. Ne meni ni Ebu Ubejdetu, nego tebi dajemo prisegu na vjernost). Ti si, pa ti (si) naš gospodin, i najbolji (od) nas i najdraži (si od) nas k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je uzeo Umer za njegovu ruku, pa se prisegao, (prisegnuo) njemu i prisegnuli su mu se ljudi. Pa je rekao (jedan) rekač (tj. jedan govornik - Pa rekao je neko):

"Ubili ste Sa'da, sina Ubadeta." Pa je rekao Umer: "Ubio je njega Allah." (Ili: "Ubio ga Allah!") A rekao je Abdullah, sin Salima, od Zubejdije, rekao je Abdurahman, sin Kasima: izvijestio je mene moj otac Kasim da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Ukočio se (ili: Podigao se) je pogled Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: "U druga (tj. U društvo) najviše (uvedi me)!" Tri puta (je to ponovio Muhammed a.s. pred smrt, pred izdisanje). I pričao je (Kasim navedeni) hadis (i prema njegovom pričanju Aiša je rekla još i ovo). Rekla je Aiša: Pa nije bilo od govora njih dvojice (ništa) od govora (da je drukčije djelovalo) osim (tako da) je okoristio Allah s njim (muslimane, tj. Što su god rekli i Umer i Ebu Bekr, Allah je dao da to bude na korisnost, od koristi). Zaista već je zastrašio (zastrašivao) Umer (određene) ljude (svojim stavom), a zaista je u njima (među njima nekima) zaista dvoličnost (licemjernost), pa je vratio njih Allah sa time (tj. zadržao ih je u Islamu da ne bi odmah odustali od Islama). Zatim zaista već (je) dao vidjeti Ebu Bekr ljudima pravopuće (pravi put), i dao je upoznati njima dužnost koja je (ta što je) na njima (tj. dužnost obožavanja Vječnoga Allaha), i izašli su s njim (tj. zbog toga) čitaju (čitajući, učeći): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega (Božiji) poslanici,....", do ".... zahvalne.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Džami', sin Ebu Rašida, pričao nam je Ebu Ja'la od Muhameda, sina Hanefijjete, rekao je: rekao sam mome (svome) ocu (Aliji): "Koji (od) ljudi (tj. Koji čovjek) je najbolji poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (šta misliš ti)?" Rekao je: "Ebu Bekr." Rekao sam: "Zatim ko?" Rekao je: "Zatim Umer." A plašio sam se da će reći Usman. Rekao sam: "Zatim si ti." (To jest: A plašio sam se da će Alija reći da je poslije Umera najbolji Usman, pa sam rekao: "Zatim si ti najbolji poslije Umera.") Rekao je: "Nisam ja (ništa drugo) osim (jedan običan) čovjek od muslimana." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (ili: u neko od) njegovih putovanja. Ta kada smo bili u (mjestu) Bejda-u, ili u (mjestu) Zatul-Džejšu, presjekao (prekinuo, raskinuo) se (jedan) moj đerdan (moja ogrlica), pa je ostao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovom traženju (traženju tog đerdana) i ostali su ljudi sa njim, a nisu na vodi, i nije sa njima voda (tj. i nemaju sa sobom vode, nisu imali vode). Pa su došli ljudi Ebu Bekru, pa su rekli: "Zar nećeš vidjeti (tj. Zar ne vidiš ovo) šta je napravila Aiša? Ostala je sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa ljudima (sa njim, tj. zadržala ih je), a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Pa je došao Ebu Bekr, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavljač je svoje glave (stavio je svoju glavu) na moje stegno, već je (tako i) zaspao. Pa je rekao: "Zadržala si poslanika Allaha i ljude, a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Rekla je: Pa je korio mene, i rekao je (ono) šta je htio Allah da rekne (on Ebu Bekr), i počeo je (da) udara mene sa svojom rukom u moju slabinu (u stranu ispod rebara preme kuku, tj. u moj bok). Pa neće spriječiti (tj. Pa ne sprječava) mene od micanja

(pokretanja u tom času ništa drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mome stegnu. Pa je spavao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) je osvanuo na (tj. u prilici) bez vode. Pa je spustio Allah odlomak (ajet u kojem je objavljena zapovjed) upravljanja sebe (zemljinoj površini - prašini da se čišćenje za molitvu obavi njom kada nema vode, dakle: objavljen je ajet o tejemmumu), pa su se upravili (prašini, tj. pa su se očistili prašinom, dakle: koristili su prašinu mjesto vode za čišćenje, uzeli su tejemmum). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nije ona (tj. ova olakšica) prvi blagoslov vaš, o rode (o porodico) Ebu Bekra!" Pa je rekla: Pa smo podigli devu koja je (ta što) sam bila na njoj (jahala), pa smo našli (taj, onaj) đerdan pod njom. PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Aameša, čuo sam Zekvana (da) priča od Ebu Seida Hudrije, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne psujte (Ne grdite) moje drugove! Pa da (je bio slučaj takav) da je jedan (od) vas podijelio kao (brdo) Uhud zlata, ne bi dopro (dostigao) mudda jednoga (od) njih, a ni njegove polovine." (To jest: "Kad bi jedan od vas podijelio zlata koliko je veliko brdo Uhud, njegova vrijednost i njegova nagrada ne bi doprla, nije dostigla, ne bi dostigla vrijednosti i nagrade koju ima jedan od mojih drugova koji je podijelio i dao hrane jedan mudd - mudd je četvrtina sa'a -, ili jednu polovinu - tj. polovinu mudda. Sa' je 3,34 kg, a sa' je mjera koja se upotrebljavala u vrijeme Muhammeda a.s. među Arapima.) Slijedio je njega (tj. Šubeta) Džerir, i Abdullah, sin Davuda, i Ebu Muavijete i Muhadir od Aameša. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Miskina, Ebul-Hasen, pričao nam je Jahja, sin Hassana, pričao nam je Sulejman od Šerika, sina Ebu Nemira, od Seida, sina Musejjeba, rekao je: izvijestio me je Ebu Musa Eš'arija da se on očistio (za molitvu) u svojoj kući, zatim je izašao. Pa sam rekao: "Zaista držaću se svakako poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista biću svakako sa njim ovaj moj dan." Rekao je: Pa je došao Bogomolji, pa je pitao o Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Izašao je i upravio je ovda (u ovom pravcu)." Pa sam izašao na njegovom tragu pitam (pitajući, raspitivajući se) o njemu dok (sam doznao da) je unišao (u vrt u kojem se nalazi) bunar Eris (u blizini mjesta Kuba-a kod Medine). Pa sam sjeo kod (njegovih) vrata, a njegova vrata su od grana (palme), dok je izvršio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju nuždu, pa se (onda) očistio (abdestio) za molitvu (za namaz). Pa sam ustao k njemu, pa kada li je on sjedač (tj. kada li on sjedi) na bunaru Eris, i usrijedio se (tj. i sjeo je u sredinu, na sredinu) njegove strane (obale; ili: njegove klupe, natkrivene i postavljene kraj bunara, uz bunar), i otkrio je svoje dvije golijeni (dva nožna cipca, cijepca) i spustio je njih dvije (njih dva) u (taj) bunar. ("Kuffun" znači: strana; suhi dio obale bunara; klupa koja je postavljena okolo bunara, i koja je nekada i natkrivena i ograđena.) Pa sam pozdravio njega, zatim sam otišao, pa sam sjeo kod vrata, pa sam rekao: Zaista biću svakako vratar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, danas. Pa je došao Ebu Bekr, pa je odbio (tj. gurnuo u) vrata, pa sam rekao:

"Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Ebu Bekr." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako ti)!" Zatim sam otišao, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Ovo (To) je Ebu Bekr traži dozvolu (da uniđe, da uđe)." Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem (sa džennetom)." Pa sam se okrenuo (tj. otišao prema vratima) dok (te) sam rekao Ebu Bekru: "Uniđi, i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, raduje (obeseljava) te sa rajem (tj. daje ti veselu vijest da ćeš u raj)." Pa je unišao Ebu Bekr, pa je sjeo na desnicu (na desnu stranu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa njima u stranu (ili: u klupu) i spustio je svoje dvije noge u bunar, kao što je napravio, (uradio, učinio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i otkrio je svoje dvije golijeni. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo. A već sam (bio) ostavio svoga brata (da) se očisti i priključi se meni, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro - hoće (tj. misli na) svoga brata dovesti će ga (tj. daće mu Allah da i on dođe ovamo sada). Pa kada li (jedan) čovjek pokreće vrata! Pa sam rekao: "Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Umer, sin Hattaba." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Zatim sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio njega, pa sam rekao: "Ovo je (To je) Umer, sin Hattaba traži dozvolu (da uđe)." Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj (tj. obeseli) ga sa rajem." Pa sam došao, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem." Pa je unišao, pa je sjeo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u stranu (u klupu) na njegovu ljevicu (lijevu stranu) i spustio je svoje dvije noge u bunar. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro, dovesti će ga. Pa je došao (jedan) čovjek pokreće vrata. Pa sam rekao: "Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Usman, sin Affana." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Pa sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (iskušenju - koja) će pogoditi njega." Pa sam došao njemu, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem na kušnji (sa iskušenjem, uz kušnju jednu koja) će pogoditi (zadesiti) tebe." Pa je unišao, pa je našao stranu (ili: klupu da) se već napunila, pa je sjeo prema njemu (tj. prema njegovom licu, nasuprot njemu na prostoru) od druge polovine (bunara). Rekao je Šerik: Rekao je Seid, sin Musejjeba: Pa sam tumačio (protumačio, tj. tumačim) nju (tj. ovu cijelu zgodu da je imala u sebi predznak u odnosu na) njihove grobove. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Jahja od Seida, od Katadeta da je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, popeo (na brdo) Uhud i (sa njim su se popeli) Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se potreslo s njima (to brdo), pa je rekao: "Budi čvrst (stalan), Uhude, pa (tj. jer) su na tebi samo (jedan) vjerovijesnik, i (jedan) mnogoistiniti (koji mnogo istinu govori) i dva mučenika (dva šehita, šehida - dvije osobe koje će poginuti u službi vjere, ili u borbi za vjeru Islam)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Seida, Ebu Abdullah, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je Sahr od Nafi-a, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja na (jednome) bunaru, iščupavam (tj. vadim vodu) iz njega, došao (tj. dođe) mi Ebu Bekr i Umer. Pa je uzeo Ebu Bekr (tu) kovu, pa je izvadio kovu ili dvije kove, a u njegovom vadenju (vađenju) je (neka) slabost. A Allah će oprostiti (Allah oprostio) njemu! Zatim je uzeo nju Umer, sin Hattaba, iz ruke Ebu Bekra, pa se preokrenula (promijenula se ta kova) u njegovoj ruci (u jednu) veliku kovu. Pa nisam vidio (nijednoga) isključivo sposobnoga (tj. snažnoga čovjeka, nijednoga talenta) od ljudi (da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu snažno i mnogo kao on), čak su udarili ljudi u ležište (tj. otišli su u odmaralište za deve)." Rekao je Vehb: "El-atanu" je mjesto pokleknuća deva (na koljena, tj. mjesto gdje deve leže i odmaraju se na taj način što kleknu na koljena, pa onda prsa priljube na tle). Govori (tj. Kaže Vehb da to znači): Čak su se napojile deve, pa je dala kleknuti (leći ta napojenost, napijenost njima devama, tj. pa je deve ta napojenost natjerala da legnu). PRIČAO NAM JE Velid, sin Saliha, pričao nam je Isa, sin Junusa, pričao nam je Umer, sin Seida sina Ebul-Husejna, Mekija od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa, rekao je: Zaista ja sam zaista stajač (tj. stajao) u narodu (tj. među nekim ljudima), pa su se (oni) molili Allahu za Umera, sina Hattaba, a već se stavio (metnuo) na svoju postelju (na svoj krevet, tj. na svoju mrtvačku nosiljku), kada li je (jedan) čovjek iza mene već stavio svoj lakat na moje rame govori (govoreći): "Pomilovao te Allah! Zaista ono bio sam (takav da) se zaista nadam (stalno, tj. Zaista ja se nadah, nadao sam se) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga (i kod pokopavanja) jer zaista ja (znam) mnogo od (onoga) što sam bio (u prilici da) čujem (tj. jer ja mnogo puta slušah) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Bio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Učinio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Otišao sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; pa zaista bio sam zaista (da) se nadam (tj. pa zaista nadah se) da će učiniti tebe Allah sa njima dvojicom." Pa sam se obazreo pa kada li je on (taj što to govori) Alija, sin Ebu Taliba! PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jezida, Kufija, pričao nam je Velid od Evzaije, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Muhameda, sin Ibrahima, od Urveta, sina Zubejra, rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Amra, o najžešćem (onome) što su napravili (učinili) idolopoklonici sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Vidio sam Ukbeta, sina Ebu Muajta (da) je došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on klanja, pa je stavio njegov ogrtač u (na) njegov vrat, pa je davio (gušio) njega s njim (njime) žestokim davljenjem. Pa je došao Ebu Bekr dok (tj. te) je odbio njega od njega, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar ćete ubiti (jednoga) čovjeka (zbog toga što je takav) da govori (zato što govori): "Moj gospod (gospodar) je Allah!", a već je donio vama jasne dokaze od vašega Gospoda (tj. od Allaha, Gospoda, Gospodara i Tvorca svega)." GLAVA

lijepih (pohvalnih) djela Umera, sina Hattaba, Ebu Hafsa Kurejševića Adevije (Adevijevića Adijjevića), bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Madžišuna, pričao nam je Muhamed, sin Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidio sam (tj. Sanjao sam) mene (sebe da) sam unišao (u) raj, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa Rumejsa-om, ženom Ebu Talhata! I čuo sam (nekakvu) škripu (obuće, topot, zvuk) pa sam rekao: "Ko je ovo?" Pa je rekao (Džibril, ili neki drugi anđeo): "Ovo je Bilal." I vidio sam (jedan) dvorac (zamak, i) u njegovom dvorištu je (jedna) djevojka, pa sam rekao: "Za koga je ovo (tj. Čije je ovo)?" Pa je rekao: "Za Umera (tj. Umerovo je ovo)." Pa sam htio da uniđem (u) njega (u taj dvorac, zamak), pa (da) pogledam k njemu (tj. pa da ga razgledam), pa sam spomenuo tvoju ljubomoru (tj. pa sam se ja sjetio tvoje ljubomore, i zbog toga nisam unišao u taj dvorac u raju ni u snu)." Pa je rekao Umer: "Sa mojim (svojim) ocem i mojom (svojom) majkom (otkupio bih tebe), o poslaniče Allaha! Zar na tebe (da) budem ljubomoran (da bivam ljubomoran, da osjećam ljubomoru)?" PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je rekao (kadli on reče): "Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) u raju. Pa kada li (jedna) žena čisti se (za molitvu) do strane (tj. uz stranu jednoga) dvorca! Pa sam rekao (upitao): "Za koga je ovaj (tj. Čiji je ovo) dvorac?" Pa su rekli (Odgovoreno mi je): "Za Umera." Pa sam spomenuo njegovu ljubomoru, pa sam se okrenuo idući nazad (vraćajući se nazad)." Pa je zaplakao Umer i rekao je: "Zar na tebe (da) budem ljubomoran, o poslaniče Allaha?!" PRIČAO MI JE Muhamed, sin Salta, Ebu Džafer Kufija, pričao nam je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, izvijestio me Hamzete od svoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), napio sam se - misli (da kaže da se napio) mlijeka - čak (tako da) gledam napojenost (tj. vidim tu napojenost da) teče u moj nokat, ili u moje nokte, zatim sam dodao Umeru (Umeru, sinu Hattaba)." Rekli su: "Pa šta (tj. Pa kako) si protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Znanje." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, sina Numejra, pričao nam je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je Ubejdulah, rekao je: pričao mi je Ebu Bekr, sin Salima, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Pokazalo mi se u spavanju (u snu) da ja vidim (vodu) sa kovom deve (tj. sa kovom koju izvlači mlada jedna deva koja ide u krug okolo bunara i okreće u hodu napravu na kojoj je pričvršćena kova - vodu vadim sa kovom deve) na bunaru (nekakvome). Pa je došao Ebu Bekr, pa je izvadio kovu, ili dvije kove slabašnim vađenjem, a Allah će oprostiti njemu (ili: I Allah oprostio njemu!). Zatim je došao Umer, sin Hattaba, pa se okrenula (pa se pretvorila ta manja kova u) veliku kovu (pa je postala velika kova). Pa nisam vidio isključivo sposobnoga (čovjeka da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu kao on), čak su se napojili ljudi i udarili su za (tj. u) ležište (otišli su u odmaralište za deve okolo, oko vode bunara)." Rekao je Ibnu Džubejr: "El-abkarijju" su plemeniti (tj. lijepi) sagovi (ćilimi). (To jest: To je značenje prvobitno koje je imala ta riječ.) A rekao je Jahja: "Ezzerabijju" su sagovi (ćilimi što) je za njih (u njih, tj. koji imaju, u kojih ima) resa, nježna (fina), prosuta. (To jest: To su ćilimi koji po sebi imaju prosute rese, u stvari, dlake poput malja, kao malje po licu mladića koji je dobio prve malje. U daljem tekstu svaki arapski izraz, svaku arapsku riječ koja bude označavala takvu vrstu ćilima odlične kvalitete, prevodiće se sa našim izrazom "čupavi sagovi", "čupavi ćilimi".) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: pričao mi je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Abdul-Hamid da je Muhamed, sin Sa'da, izvijestio njega da je njegov otac (Sa'd, sin Ebu Vakkasa) rekao. (-H-) Pričao mi je Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, o Saliha, od Ibnu Šihaba, od Abdul-Hamida, sina Abdurahmana sina Zejda, od Muhameda, sina Sa'da sina Ebu Vakkasa, od njegovoga oca, rekao je: Tražio je dozvoljenje (dozvolu za ulazak) Umer, sin Hattaba, na poslanika Allaha (tj. tražio je dozvolu da uniđe, da uđe k poslaniku Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega su (nekakve) žene od Kurejševića, razgovaraju (one) s njim i traže mnogo (one od) njega uzdižući se njihovi glasovi na (nad) njegov glas. Pa pošto je zatražio dozvolu Umer, sin Hattaba, ustale su (one), pa su se natjecale (pretjecale, tj. požurile su) zastoru (zavjesi da se iza nje sakriju). Pa je dozvolio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (ulazak). Pa je unišao Umer, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, se smije. Pa je rekao Umer: "Nasmijao Allah tvoj zub (tj. Obradovao te Allah), o poslaniče Allaha! (Zbog čega li se smiješ u ovom času?)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Začudio sam se od (tj. zbog) ovih (žena) koje su bile kod mene, pa pošto su čule tvoj glas, natjecale (požurile) su se zastoru (zavjesi)." Pa je rekao Umer: "Pa ti si preči da se (one) boje (plaše tebe), o poslaniče Allaha!" Zatim je rekao Umer: "O neprijateljice vaših (svojih) osoba (tj. O neprijateljice same sebe, samih sebe)! Zar se bojite (plašite) mene, a ne bojite se poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zar tako)?" Pa su rekle: "Da. Ti si grublji i tvrđi (tj. oštriji, nemilosrdniji) od poslanika Allaha (Allahovog poslanika), pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ih (tj. Šuti, Ne počinji nam nikakvoga pričanja), o sine Hattaba! Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci nije susreo tebe (određeni) sotona idući (putujući

ti nekom) dolinom nikada (drukčije) osim (tako da) je išao (putovao, tj. skrenuo nekom) dolinom (drugom) osim tvoje doline." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov): Neprestano smo bili časni (moćni mi) otkada je primio Islam (prihvatio islamsku vjeru) Umer. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, pričao nam je Umer, sin Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa da je on čuo Ibnu Abbasa (da) govori: Stavio se je Umer na svoj krevet (postelju, tj. mrtvačku nosiljku), pa su opkolili njega ljudi mole i klanjaju (molitvu za umrloga njemu - dženazu) prije (nego) da se podigne (on sa tla), i ja sam u (tj. među) njima. Pa nije zastrašio mene (niko drugi) osim (jedan) čovjek uzimač moga ramena (tj. čovjek koji me uzeo za rame). Pa kada li je (to) Alija! Pa se smilovao na Umera (ili: Pa je rekao za Umera, Umeru: "Rahimekellahu": Pomilovao te Allah!) i rekao je: "Nisi iza sebe ostavio nijednoga (čovjeka, tj. nikoga) dražega meni (k meni) da (ja) sretnem Allaha sa (djelom) sličnim njegovom djelu od tebe (od sebe nikoga meni dražega po djelu, tj. niko mi od tebe nije draži po djelu od ovih što si ih iza sebe ostavio, s tvojim bi djelom najvolio, najviše volio na Sudnjem danu pred Allaha izaći na odgovornost). I zakletva Allaha (tj. I zaklinjem se Allahom) zaista (ono ja) bio sam (takav da) zaista mislim (tj. zaista pomišljah) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga, i računam da sam ja bio mnogo (puta u takvoj prilici da) čujem (slušam) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Otišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Unišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Izašao sam ja, i Ebu Bekr i Umer." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid. Rekao je (Buharija): A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Muhamed, sin Seva-a, i Kehmes, sin Minhala, njih dvojica su rekla: pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Popeo se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Uhudu i sa njim je Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se zatresao (potresao Uhud) sa njima, pa je udario njega sa svojom nogom, (i) rekao je: "Učvrsti se (Budi čvrst, stalan, smiri se), Uhude, pa nije na tebi (niko drugi) osim vjerovijesnik, ili mnogoistiniti, ili mučenik (šehit, šehid - koji će poginuti za vjeru, koji pogine za vjeru)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Umer, on je sin Muhameda, da je Zejd, sin Eslema, pričao njemu od svoga oca (Eslema, koji je bio oslobođeni rob Umerov), rekao je: Pitao me Ibnu Umer o nekoj njegovoj stvari - misli (na) Umera - (tj. o nekoj Umerovoj stvari, svojstvu, postupku), pa sam izvijestio njega, pa je rekao: Nisam vidio nijednoga (čovjeka) nikada poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od vremena (kada) se uzeo (tj. kada je umro Muhammed a.s. da) je bio marljiviji i

darežljiviji, čak se dokrajčio (tj. umro u toj marljivosti i darežljivosti - a u tom niko nije bio bolji) od Umera, sina Hattaba (koji se kao takav i dokrajčio, tj. umro, dočekao kraj života nihajet). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan, neki) čovjek pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Času (tj. s Sudnjem danu), pa je rekao (pa je pitao): "Kada će (biti) Čas?" Rekao je: "A šta je to (što) si pripravio (pripremio) za njega (za taj takav čas)?" Rekao je: "Nema (nikakve) stvari (tj. Nisam ništa pripravio), osim (jedino to) da ja volim Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao: "Ti si sa (onim) koga voliš (doslovno: koga si volio, tj. Ti ćeš biti na Sudnjem danu sa onim koga si volio na ovome svijetu dok si živio)." Rekao je Enes: Pa nismo se obeselili (veselili ni) sa (jednom) stvari našim veseljem sa govorom (tj. kao što smo se obeselili sa govorom, zbog govora) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ti si sa (onim) koga si volio." Rekao je Enes: Pa ja volim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, i Umera, i nadam se da ću biti sa njima sa svojom ljubavlju njih (tj. zbog svoje ljubavi prema njima) iako nisam radio sa (velikim djelima, tj. velikih djela) slično njihovim radovima (tj. njihovim djelima)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već su bili u (među onima) što su prije vas od naroda (raznih postojali, živjeli bili su među njima neki ljudi takvi) kojima se priča (tj. koji o nečemu nešto izreknu, pa se to tako poslije i dogodi, objelodani - pa ispadne kao da im je neko to ispričao i da su na osnovu toga pričanja to izjavili, a oni su, u samoj stvari, nadahnuti ljudi). Pa ako je bio (takav) u mojoj sljedbi ijedan (čovjek, iko, dakle: Ako je iko od moje sljedbe takav), pa zaista on je Umer (onda je to Umer, tj. to je Umer)." Povećao (je, tj. u pričanju toga hadisa dodao) je Zekerija, sin Ebu Zaideta, od Sa'da, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već su bili u (među onima) ko je bio (koji su bili) prije vas od Izraelićana (bili su neki) ljudi (što) se govori njima (od meleka, anđela, tj. nadahnjuju se oni od meleka, anđela) od (drugoga načina, na drugi način) bez da bivaju (oni kao neki, a nisu neki) vjerovijesnici. Pa ako je od moje sljedbe od njih (tj. od takvih ljudi) ijedan (čovjek, iko), pa (to je) Umer." Rekao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "I nismo poslali od prije tebe (nijednoga) od poslanika, a ni vjerovijesnika, a ni (onoga) kome se priča....". (To je način kako je čitao, na koji način je čitao Ibnu Abbas odlomak iz Kur'ana u poglavlju suri Hadždž - 52. ajet, odlomak. On je u čitanju dodavao i "ve la muhaddesin". Kod drugih čitača nema tih riječi.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Ukajl od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, njih dva su rekla:

čuli smo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok je (jedan) pastir u svojim bravima (ovcama), potrčao (zatrčao se) je (određeni) vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu, pa je tražio nju dok je spasio (izbavio) nju. Pa se obazreo k njemu (taj) vuk, pa je rekao njemu: "Ko je za nju (Ko je njoj pastir; Ko će joj biti pastir na) dan zvijeri (kada) nije njoj pastir (niko drugi) osim mene?" Pa (su) rekli ljudi: "Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja vjerujem u njega (u ovaj događaj), i Ebu Bekr i Umer, a nije tude (a nisu tu bili prisutni ni) Ebu Bekr i Umer (ili: a nisu tude Ebu Bekr i Umer)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ebu Umamete, sin Sehla sina Hunejfa, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spavač (Dok sam ja spavao), vidio sam (određene) ljude (koji) su se izlagali na mene (tj. koji su se pokazivali meni), a na njima su košulje. Pa od njih su (neke) što dopiru sisama (do sisa, do dojki, do grudi), a o njih (od košulja) su (neke) što dopiru niže (ispod) toga. A izložio (pokazao) se na mene (meni) Umer, a na njemu je košulja (tolika da) vuče sebi nju (tj. da je vuče po zemlji, po tlu za sobom)." Rekli su: "Pa šta si (tj. Kako si) protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Vjeru." (To jest: "Tumačim to da prestavlja vjersku čvrstinu. Ko ima dulju košulju, ima, znači, jače vjersko osjećanje, ubjeđenje.) PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, rekao je: Pošto se udario (tj. Pošto je udaren, uboden) Umer (od atentatora), počeo je (da) osjeća bol (tj. da izražava bol). Pa je rekao njemu Ibnu Abbas i (to) kao da on odstranjuje nestrpljivost (strah od smrti) njemu: "O zapovjedniče vjernika! I zaista ako je bilo to (tj. ako bude to - ako bude došla smrt zbog toga udarca), zaista već si se družio (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa si uljepšao njegovo druženje (društvo, tj. pa si lijepo činio u njegovom druženju, u njegovom društvu), zatim si se rastao (rastavio od) njega, a on je od tebe (tj. s tobom) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) Ebu Bekrom, pa si uljepšao njegovo druženje, zatim si se rastao (od) njega, a on je od tebe (s tobom bio) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) njihovim drugovima, pa si uljepšao njihovo druženje, i zaista ako se rastaneš (ti sa) njima, zaista ćeš se rastati svakako (ti sa) njima (ili: ti od njih), a oni su od tebe (s tobom) zadovoljni." Rekao je (Umer r.a.): "Što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga zadovoljstva, pa to je samo dobročinstvo od Allaha, uzvišen je, (koje) je učinio dobročinstvo (On) s njima (tj. njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja Ebu Bekra i njegovoga zadovoljstva, pa (i) to je samo dobročinstvo od Allaha, veličajno je Njegovo spominjanje, (koje) je učinio dobročinstvo s

njim (njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što (ti) vidiš od moga nestrpljenja (ili: od moga straha od smrti), pa ono je (tj. pa to je) zbog tebe i zbog tvojih drugova. Tako mi Allaha da (je slučaj takav) da je meni napunjenost Zemlje zlatom (tj. puna Zemlja zlatom), zaista bih se otkupio s njim od kazne Allaha, moćan je i veličajan je (On), prije (nego) da vidim njega (tj. nju-kaznu)." Rekao je Hammad, sin Zejda: pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa: "Unišao sam na Umera (tj. Unišao sam Umeru)....", (pa je on dalje pričao) za ovo (tj. za ovaj hadis). PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: pričao mi je Usman, sin Gijasa, pričao nam je Ebu Usman Nehdija od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u zidu (jednom) od zidova Medine (tj. u vrtu ograđenim zidom), pa je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori (njemu). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem (na Sudnjem danu)." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Ebu Bekr! Pa sam obeselio njega sa (onim) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Umer! Pa sam izvijestio njega za (tj. o onome) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je tražio da se otvori (njemu kapija, jedan) čovjek. Pa je rekao meni: "Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem na (jednoj) kušnji (tj. uz kušnju koja) će pogoditi njega." Pa kada li (to bi) Usman! Pa sam izvijestio njega za (ono, tj. o onome) što je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu, zatim je rekao: "Allah je (onaj što) se od Njega traži pomoć." (Ili: "Allah je onaj od koga se traži pomoć."). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Hajvete, rekao je: pričao mi je Ebu Akil Zuhrete, sin Ma'beda, da je on čuo svoga djeda Abdullaha, sina Hišama, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač (tj. uzeo) za ruku Umera, sina Hattaba. (Veli se da je ovaj Abdullah Hišamov stričević Talhata, sina Ubejdullaha.)

GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Usmana, sina Affana, Ebu Amra Kurejšije (Kurejševića), bio zadovoljan Allah od njega. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko iskopa (ili: Ko će iskopati) bunar Rumete, pa njemu je raj (tj. pa on će imati raj, ući će u raj)." Pa je iskopao njega Usman. I rekao je: "Ko je opremio (tj. Ko opremi za put i za borbu) vojsku poteškoće (tj. vojsku za borbu na Tebuku), pa njemu je raj." Pa je opremio njega (taj vojni pohod, tj. tu vojsku) Usman. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u jedan) zid (tj. u vrt ograđen zidom), i zapovjedio je meni za čuvanje vrata (toga) zida. Pa je došao (jedan) čovjek traži dozvolu (tj. tražeći dozvolu on da i on uniđe). Pa je rekao: "Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (ono, to) Ebu Bekr! Zatim je došao (neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je rekao: "Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (to) Umer! Zatim je došao (još neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je šutio (jednu) stvarčicu (tj. Pa je šutio, zašutio malko, malo vremena), zatim je rekao: "Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (sa kušnjom što) će pogoditi njega." Pa kada li (to bijaše) Usman, sin Affana! Rekao je Hammad: A pričao nam je Asim Ahvel i Alija, sin Hakema, njih dvojica su čula Ebu Usmana (da) priča od Ebu Musa-a sa (pričanjem) kao njegov (sadržaj, tj. sadržaj navedenoga hadisa) i povećao je u njemu Asim (još i to) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio sjedač u (jednome) mjestu (što) je u njemu voda, već se otkrio od svoja dva koljena, ili (do) svoga koljena (tj. otkrio je oba, ili jedno koljeno), pa pošto je unišao Usman, pokrio je njih (koljena, ili njega-koljeno). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Šebiba sina Seida, pričao mi je moj otac od Junusa, rekao je Ibnu Šihab: izvijestio me je Urvete da je Ubejdulah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Esveda sina Abdujegusa, rekli (rekla su njih dvojica Ubejdulahu): "Šta sprečava tebe da govoriš Usmanu za (tj. zbog) njegovoga brata (po majci) Velida, pa već su umnožili (govor, kritiku određeni) ljudi o njemu." Pa sam namjerio (upravio, pravo pošao) Usmanu dok je izašao k molitvi (tj. u vrijeme kad je izašao na molitvu). Rekao sam: "Zaista za (tj. u) mene je k tebi (jedna) potreba (nužna stvar) i ona je iskrenost tebi (tj. jedan iskren savjet tebi)." Rekao je: "O (ti) čovječe! Od tebe." Rekao je Ma'mer: Mislim ga (da) je rekao (Mislim da je rekao): "Utječem se Allahu od tebe." Pa sam otišao (okrenuo se nazad), pa sam se vratio k njima dvojici. Kadli je došao (tj. Kadli dođe iznenada) poslanik Usmana! Pa sam došao njemu, pa je rekao: "Šta je tvoja iskrenost?" Pa sam rekao: "Zaista Allah - slava Njemu! - poslao je Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom i spustio je na njega (njemu) Knjigu, i bio si (ti) od (onih) ko se odazvao (koji su se odazvali) Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa si selio dvije seobe (dva iseljenja) i družio si se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio si njegov put (pravac), a već su umnožili (raširili nezgodan govor) ljudi o stanju Velida." (Velida je postavio Usman za namjesnika Kufe umjesto Sada, sina Ebu Vakkasa, nakon neke svađe između Sada i Abdullaha, sina Mes'uda, u vezi naplate pozajmljene imovine iz državne blagajne, a koju je bio pozajmio Sad. Veli se da je Velid klanjao jednom u Kufi kao namjesnik u džamiji kao imam sabah - jutarnju molitvu - u pijanom stanju.)

Rekao je (Usman k Ubejdullahu): "Stigao (li) si (ti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da li si, je si li stigao, doživio-vidio ti Božijega poslanika)?" Rekao sam: "Ne, a ali (tj. nego) je dospjelo (doprlo) k meni od njegovoga znanja što (tj. isto onako kako) dospijeva (dopire) k djevici (djevojci) u njezinom zastoru (u njezinoj pregradi, prostorijuprostoru u koju je ona odvojena, ali ipak nešto čuje i sazna makar bila i izolovana)." Rekao je (Usman): "Što se tiče poslije, pa zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom, pa sam bio od (onih) ko se odazvao Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, i vjerovao sam (i vjerujem) u (ono) što se poslalo s njim (njemu), i selio sam dvije seobe (u Abesiniju i u Medinu) - kao što si rekao - i družio sam se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i prisegnuo sam se njemu (na vjernost), pa nisam pogriješio njemu i nisam prevario (varao) njega do (časa kada) je usmrtio njega Allah (sve dok nije umro). Zatim Ebu Bekr je slično njemu (prošao, tj. bio je od mene poštovan, nisam ni njemu bio nepokoran ni nevjeran). Zatim Umer je slično njemu (prošao sa mnom). Zatim se meni dao hilafet (uprava, vlast, vladanje), pa zar nije meni od prava (tj. pa zar ja nemam isto onakvo pravo da se i meni pokorava, da se i meni bude u pokornosti) kao (ono) koje je za njih (bilo, tj. koje su oni imali - tj. pa zar se i meni ne treba pokoravati kao i njima što sam se ja pokoravao)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa šta su (šta znače) ova pričanja koja dopiru meni od vas? Što se tiče (onoga) što si spomenuo od stanja (o stvari, o slučaju) Velida, pa uzećemo u njemu sa istinom (tj. pa postupićemo s njime po pravdi) ako je htio (ako htjedne) Allah, uzvišen je." Zatim je pozvao (Usman) Aliju, pa je zapovjedio njemu (Aliji) da bičuje njega (Velida), pa je bičevao njega osamdeset (udaraca, tj. bičevao ga je sa osamdeset udaraca). (Revolt i nezadovoljstvo i protiv Usmana je izazivalo to što je Usman odgađao da izvrši kaznu nad Velidom, a Usman je odgađao izvršenje kazne zbog toga što je htio da stvarno stanje i slučaj provjeri i sigurno utvrdi. Čim je to utvrdio i provjerio, odmah je odstranio Velida sa dužnosti i dao je zapovjed da se izvrši kazna nad njim za pijančevanje.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi-a, pričao nam je Šazan, pričao nam Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, Madžišun (ili: Madžišuna, Madžišunov) od Ubejdullaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja da) ne izjednačujemo (tj. ne izjednačavasmo, ne smatrasmo jednakim, ravnim) sa Ebu Bekrom nijednoga (čovjeka), zatim (sa) Umerom, zatim (sa) Usmanom. Zatim ostavimo (tj. ostavljasmo) drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tako da) ne sudimo o vrijednosti (međusobnoj prednosti) između njih. (To jest: Ne davasmo ocjene o dobroti i vrijednosti ostalih drugova Muhammeda a.s. koji je od kojega bolji, vrijedniji.) Slijedio je njega (Šazana) Abdullah, sin Saliha, od Abdul-Aziza. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Usman, on je sin Mevhiba (ili Mevheba), rekao je: Došao je (jedan) čovjek od stanovnika Egipta, hodočastio je Kabu, pa je vidio (neke) ljude (narod) sjedače (sjede), pa je rekao:

"Ko su ovi ljudi?" Rekao je (neko): "Ovi (ljudi) su Kurejševići." Rekao je: "Pa ko je (onaj) starac u (tj. među) njima?" Rekli su: "Abdullah, sin Umera." Rekao je: "O sine Umera! Zaista ja pitalac (tj. ja pitam) tebe o (jednoj) stvari, pa pričaj mi o njoj. Da li znaš da je Usman bježao (pobjegao na) dan Uhuda?" Rekao je: "Da." Pa je rekao: "Znaš (li) da se on izgubio (odsustvovao, bio odsutan) od Bedra, i nije prisustvovao?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Da li znaš da se on izgubio od prisege zadovoljstva, i nije prisustvovao njoj?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Allah je veći (od svega i svakoga - a to se kratko prevodi i ovako: Allah je velik)!" Rekao je sin Umera (Ibnu Umer): "Dođi, objasniću (ti, tj. da objasnim) tebi! Što se tiče njegovoga bježanja (na) dan Uhuda, pa svjedočim da je Allah izbrisao njemu (taj grijeh) i oprostio je njemu." (Njemu i svima ostalima jer je to i u Kur'anu objavio: ".... i zaista već je izbrisao Allah od njih - tj. njima - ve le kad afellahu anhum....". Poglavlje Ali Imran, 155. ajet.) "A što se tiče njegovoga izgubljenja (odsustvovanja) od (sa) Bedra, pa zaista ono je bila pod njim (pod njegovim brakom) kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je bolesna, pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za tebe je (tj. tebi je, ti imaš) nagradu (jednoga) čovjeka od (onih ljudi) ko je prisustvovao (tj. ko bude prisustvovao borbi na) Bedru i njegov dio (u mogućem ratnom plijenu)." A što se tiče njegovoga izgubljenja (odsustvovanja) od prisege zadovoljstva, pa da je bio ijedan (čovjek, tj. iko) časniji (ili: moćniji) u utrobi Meke (tj. u dolini Meke) od Usmana, zaista bi poslao njega (toga nekoga) mjesto njega (mjesto Usmana da pregovara u ime muslimana sa idolopoklonicima), pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Usmana (da objasni idolopoklonicima da su muslimani došli da obave umru, a ne da ratuju). A prisega zadovoljstva je bila poslije što je otišao Usman k Meki (iz Hudejbije), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom desnom rukom (tj. dao je znak s njome, pokazao je sa njom govoreći): "Ovo je ruka Usmana!" Pa je udario sa njom na svoju ruku (drugu, tj. po svojoj lijevoj ruci), pa je rekao: "Ovo je za Usmana (prisega, tj. Evo ovo je Usmanova prisega koju ja u ime njega činim, i u znak toga udaram svojom desnom rukom po svojoj lijevoj ruci umjesto udaranja njegove desne ruke po mojoj desnoj ruci kako bi, inače, on to učinio da nije službeno odsutan.)." Pa je rekao njemu (onome Egipćaninu) Ibnu Umer (poslije ovih objašnjenja): "Idi (Odi) sa njima (tj. Nosi ih - ova objašnjenja) sada sa tobom (sa sobom zajedno)." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Seida, od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima, rekao je: "Popeo se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Uhudu (tj. Uspeo se na brdo Uhud) i sa njim je (bio) Ebu Bekr, i Umer i Usman. Pa se zatresao (Uhud), i rekao je (na to Muhammed a.s.): "Miruj (Umiri se), Uhude, - mislim ga (veli Enes, mislim da) je udario njega sa svojom nogom - pa nije na tebi (niko drugi) osim (jedan) vjerovijesnik, i mnogoistiniti i dva mučenika (šehita, šehida)." GLAVA

priče prisege i slaganja na Usmana, sina Affana (tj. priče o davanju prisege na vjernost Usmanu poslije Umera i složnoga zaključka da se za halifu, upravljača uzme, izabere Usman, sin Affana). A u njemu (tj. u ovom poglavlju, u ovoj GLAVI) je (spomenuto i) ubijanje Umera (tj. atentat na Umera), bio zadovoljan Allah od njih dvojice (tj. od Umera i od Usmana). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Amra, sina Mejmuna, rekao je: Vidio sam Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, prije (nego) će da se pogodi za (nekoliko) dana (tj. prije nego će biti pogođen od atentatora na nekoliko dana) u Medini, stao (zastao) je na Huzejfetu, sinu Jemana, i Usmanu, sinu Hunejfa, (i) rekao je: "Kako ste učinila vas dvojica (svoj zadatak, posao)?" (A bio je njih dvojicu poslao Umer da udare, tj. da postave i odrede u Iraku zemljarinu i glavarinu - harač i džizju - stanovnicima sela i poljoprivrednih iračkih krajeva.) "Da li se plašite vas dvojica da vas dvojica budete već natovarili zemlju (tu ono da nosi) što neće moći (ona da dadne)?" Njih dva su rekla: "Natovarili smo nju (jednu) stvar (takvu da) je ona za nju mogućna, nema u njoj velikoga viška." Rekao je: "Pogledajte vas dva (da nije slučaj) da budete vas dva natovarila (tu) zemlju što neće moći (ona)." Rekao je: Rekla su njih dva: "Ne." Pa je rekao Umer: "Zaista ako spasi mene Allah, uzvišen je, zaista ću ostaviti svakako udovice stanovnika Iraka (tako da) neće biti potrebne (nužne, tj. ovisne one) ka čovjeku (ijednome, ikome) poslije mene nikada." Rekao je: Pa nije došao njemu (doslovno: na njega poslije toga našega susreta ništa više) osim četvrti (dan) dok se pogodio (tj. kada je pogođen od atentatora Ebu Lu'lueta, nevjernika, poklonika i obožavaoca vatre koji je bio porijeklom iz Perzije). Rekao je: Zaista ja sam zaista stajač (stajao sam), (a) nije (nema) između mene i između njega (niko) osim Abdullah, sin Abbasa (ono) jutro (kada) se pogodio (kada je pogođen). A bio (bi), kada je prolazio između dva reda (osoba poredanih za obavljanje molitve), (bio) bi rekao: "Izjednačite se (Izravnajte se)!" Čak kada (ili: Te kada, Kada) nije vidio u (među) njima (redovima, tj. među osobama redova nikakve) pukotine (praznine, praznoga međuprostora), stupio je (stupio bi on) naprijed, pa je veličao (pa bi veličao, tj. izgovorio bi: "Allahu ekber - Allah je velik!", počevši tako molitvu-namaz). I možda je čitao (učio u molitvi) suru (poglavlje iz Kur'ana zvano) Jusuf, ili Nahl ili slično tome u prvom naklonu (rekatu, tj. do prvoga naklona, na prvom stajanju ostajući tako dugo na prvom stajanju) dok se skupe ljudi. Pa nije on (to jutro ni obavio od molitve ništa drugo) osim (to) da je veličao (izgovorio "Allahu Ekber!" za početak molitve), pa sam ga (odmah) čuo (da) govori: "Ubio je (tj. Ubi) mene - ili pojeo je (pojede) mene (taj) pas!", (to sam čuo da je rekao) kada je udario njega (nožem). Pa je letio (tj. požurio, počeo da trči, bježi taj) nevjernik sa nožem vlasnicom dviju strana (tj. sa kamom u ruci koja je imala dva oštraca, dvije oštrice - i to tako bježi da) neće proći ni pokraj jednoga (čovjeka) desno, a ni lijevo (drukčije) osim (tako da) je udario njega (tim nožem), čak je udario trinaest ljudi, umrlo je od njih sedam (ljudi). Pa pošto je vidio to (jedan) čovjek od muslimana, bacio je na njega (jednu) kukuljaču (kukuljicu, tj. veliki ogrtač sa kukuljicom, kapuljačom za pokrivanje glave). Pa pošto je mislio (tj. shvatio taj atentator) nevjernik da je on uzet (uhvaćen, tj. da će biti uhvaćen, jer je on već

bio ometen od bježanja), zaklao je svoju osobu (tj. zaklao je sam sebe). I dohvatio je Umer ruku Abdurrahmana, sina Avfa, pa je proturio naprijed njega (da bude vođa u molitvi ljudima). Pa ko je (bio) blizo (blizu) Umera, pa već je vidio (taj prizor) koji vidim (gledam ja, koji sam vidio, kaže dalje Amr, sin Mejmuna). A što se tiče krajeva Bogomolje, pa zaista oni ne znaju (drugo) osim (to) da su oni već izgubili glas Umera, i oni govore: "Slava Allahu! Slava Allahu!" Pa je klanjao sa njima Abdurrahman, sin Avfa laku molitvu (tj. jednu kratku molitvu). Pa pošto su otišli (sa molitve), rekao je: "O sine Abbasa (O Ibnu Abbase)! Pogledaj ko je ubio mene." Pa je kolao (ophodio, kružio jedan) čas, zatim je došao, pa je rekao: "Dječak (tj. Rob) Mugireta." Rekao je: "Obrtnik (Zanatlija, Zanatdžija)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Ubio (tj. Prokleo) ga Allah! Zaista već sam zapovjedio za njega (jedno) poznato (tj. dobro djelo, jedno dobročinstvo). Hvala Allahu koji nije učinio moj način umiranja (tj. moju smrt) sa rukom (jednoga) čovjeka (što, ili: koji) tvrdi Islam (koji tvrdi da je primio vjeru Islam, koji tvrdi da je musliman). Već si bio ti i tvoj otac (Već ste bili takvi da) vas dvojica volite (tj. voljaste vas dvojica) da se umnože nevjernici u Medini." A bio je Abbas umnožio njih (kao) robove. Pa je rekao (sin Abbasa): "Ako si htio (tj. Ako hoćeš), učinio sam (tj. učiniću)." To jest: "Ako hoćeš, ubićemo (pobićemo u Medini sve nevjernike)." Rekao je: "Slagao si (da ćeš to učiniti) poslije što su govorili (oni, tj. poslije stanja kad oni već govore) sa vašim jezikom, i klanjali su (tj. i klanjaju okrećući se) vašoj Strani i hodočastili su (i hodočaste) vaše hodočašće." Pa se odnio (on - Umer r.a.) k svojoj kući, pa smo otišli sa njim. I kao da su ljudi (osjećali da) nije pogodio njih pogodak (udes nikakav) prije tada. (Ili: I kao da ljude nije zadesio nikakav udes prije tada.) Pa govornik (neki) govori: "Nema štete (njemu od te rane)!" A govornik (neki) govori (A neki govore): "Plašim se na (tj. za) njega (da će podleći od ovoga udara, rane)." Pa se njemu donijela šira (napitak, piće napravljeno od datula, hurmi potopljenih u vodu), pa je popio njega (to piće, tu širu), pa je izašlo iz njegove šupljine (utrobe, iz njegove rane napolje). Zatim se njemu donijelo mlijeko, pa je popio njega, pa je izašlo iz njegove rane (tj. na njegovu ranu napolje). Pa su znali da je on mrtvac (tj. da će umrijeti od te rane). Pa smo unišli na njega (tj. Pa smo unišli njemu), i došli (ili: i počeli) su ljudi (da) pohvaljuju njega. I došao je (jedan) čovjek mlad, pa je rekao: "Razveseli se (ili: Budi veseo), o zapovjedniče vjernika, sa veseljem (od) Allaha tebi (koje počinje, ili: koje ima osnove) od druženja poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i noge (koja se našla vrlo rano) u Islamu (ili: i vječnosti u Islamu, tj. i prednosti nad mnogima u pristupanju Islamu) što si već znao (tj. što već znaš). Zatim si upravljao, pa si bio pravedan. Zatim mučeništvo (bivanje šehitom, šehidom)." Rekao je (Umer): "Volio sam (tj. Volio bih) da to (bude najnužnija) ishrana: "Ni na mene, a ni za mene." (To jest: "Za sav svoj rad želio bih da mi bude toliko vrijedan koliko je u običnom životu na ovome svijetu vrijedna najnužnija ishrana za održanje života: niti da budem kažnjen, a niti da budem nagrađen.") Pa pošto je okrenuo leđa (da ide taj mladić, tj. pošto je pošao od Umera r.a.) kada li njegov pokrivač (donjega dijela tijela) dotiče zemlju (tlo). Rekao je (Umer r.a.): "Vratite mi (toga) dječaka!" Rekao je: "Sine moga brata (tj. Bratiću), podigni tvoju (svoju) odjeću, pa (jer) zaista ono je trajnije za tvoju odjeću i bogobojaznije za (tj. zbog)

tvoga Gospoda (tj. ostaće ti dulje odjeća da se ne podere i pokazaćeš mnogo više da se bojiš svoga Gospoda)." (U Arapa se smatralo da je ohol svaki čovjek koji pusti da mu se skuti od odjeće - galabije vuču, vuku po zemlji, po tlu za njim.) "O Abdullahe, sine Umera! Pogledaj, šta je to na meni od duga (dugovanja, koliko sam dužan)!" Pa su računali njega (dugovanje Umerovo), pa su našli njega (da iznosi) osamdeset i šest hiljada, ili slično njemu. Rekao je: "Ako (u cijelosti) ispunjava (tj. podmiruje) njega imanje porodice Umera, pa izvrši (tj. isplati) ga iz njihovih imanja, a ako ne, pa pitaj (tj. traži prilog, pomoć za isplatu moga duga) u Adijjevića Ka'ba (tj. među Ka'bovim Adijjevićima), pa ako ne ispune njihova imanja, pa pitaj u Kurejševića (za pomoć), a ne prelazi njih (da bi tražio pomoć i molio se obraćajući se ti) k (drugima) osim njih (tj. k drugim plemenima), pa izvrši od mene ovo imanje (tj. pa isplati mi ovaj moj dug, moje dugovanje). Odi ka Aiši, majki vjernika, pa reci: Čita na tebe Umer pozdrav (tj. Pozdravlja te Umer), a ne reci (ne govori) zapovjednik vjernika, pa (tj. jer) zaista ja nisam danas (tj. od danas) vjernicima (više nikakav) zapovjednik. I reci: Traži dozvolu (od tebe) Umer, sin Hattaba da se pokopa (ukopa u grob) sa svoja dva druga (tj. kod svoja dva druga: Muhammeda a.s. i Ebu Bekra r.a.)." Pa je pozdravio (nju Abdullah, sin Umera došavši pred njezina vrata i uzviknuvši joj pozdrav kada je došao do vrata) i tražio je dozvolu (od nje da joj uniđe). Zatim je unišao njoj, pa je našao nju sjedeći (ona) plače (tj. našao je nju gdje sjedi i plače). Pa je rekao: "Čita na tebe (Upućuje ti) Umer, sin Hattaba, pozdrav i traži dozvolu (od tebe) da se pokopa sa svoja dva druga." Pa je rekla: "Bila sam (tako odlučila da) hoću njega (Htjela sam, tj. Htijah njega - to mjesto) za moju (svoju) osobu (tj. za sebe), a zaista ću odabrati (žrtvovati) svakako njega (to mjesto) za njega danas na moju (svoju) osobu (tj. nad sebe samu predpostavljajući njega, nad samom sobom dajući prednost njemu)." Pa pošto je došao, reklo se je: "Ovo je Abdullah, sin Umera, već je došao (nazad od Aiše)." Rekao je (Umer): "Podignite me!" Pa je naslonuo njega (jedan) čovjek k sebi (tj. uza se). Pa je rekao (Umer svome sinu Abdullahu): "Šta je kod tebe (tj. Šta ima kod tebe)?" Rekao je: "Koje voliš (tj. Ono što ti želiš), o zapovjedniče vjernika! Dozvolila je." Rekao je: "Hvala Allahu! Nije bilo (ni) od (jedne) stvari (nešto) brižnije k meni od toga (tj. Nije ništa više ni veće brinulo mene od toga). Pa kada sam ja umro (tj. Pa kada ja umrem - kada znači, između ostalih značenja, i umrijeti), pa odnesite me, zatim (ti, sine, Aišu) pozdravi, pa reci: Traži dozvolu Umer, sin Hattaba. Pa ako je dozvolila (tj. ako dozvoli) meni, pa uvedite (tj. unesite, pokopajte) me. A ako je vratila (ako vrati) mene, vratite me ka grobljima (tj. u groblja) muslimana (Medine)." (Ovo se tumači na taj način što je Umer smatrao da je ona dozvolila njemu da se on pokopa kod Muhammeda a.s. zato što je nju bilo stid da ga odbije dok je živ, pa da bi ona mogla nakon njegove smrti da povuče svoje odobrenje i dozvolu, a on nije htio da je prisiljava, pa je zbog toga naredio da se traži ponovo od nje dozvola kada ga mrtva donesu.) I došla je majka vjernika Hafsa (kći Umerova) i žene idu sa njom. Pa pošto smo (mi) vidjeli nju, ustali smo. Pa je (ona) unišla njemu, pa je plakala kod njega (jedan) čas. I zatražili su dozvolu (da uniđu Umeru određeni) ljudi, pa je unišla (Hafsa

u jedan) ulaz (u jedno mjesto gdje se ulazi, tj. u jedno sklonište) za njih (tj. u jedan njihov ulaz - porodice Umerove), pa smo čuli njezin plač iz (toga) ulaza. Pa su rekli (pridošli ljudi Umeru): "Oporuči, o zapovjedniče vjernika! Imenuj nasljednika (tj. Odredi ko će biti halifa, vladar muslimana poslije tebe)!" Rekao je: "Ne nalazim prečega (tj. nikoga da ima više prava) za ovu (za tu) stvar od ovih nekoliko (ljudi), ili (od ove male) grupe (ljudi) koji su (takvi da) je preminuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njih zadovoljan (a on je sa njima, sa tim ljudima bio zadovoljan)", pa je imenovao (Umer r.a.) Aliju, i Usmana, i Zubejra, i Talhu (Talhata), Sa'da i Abdurrahmana. I rekao je: Prisustvovaće vam Abdullah, sin Umera, a nije njemu od (te) stvari (nijedna) stvar (tj. a on nema od hilafeta ništa, on nema da bude vladar); kao oblik utjehe (ili: kao oblik saučešća) njemu. Pa ako pogodi zapovjedništvo Sa'da (tj. Pa ako Sa'd bude izabran za halifu, vladara), pa on je to (zaslužio, zaslužio je to, dostojan je toga), a ako ne, pa neka se pomogne s njim (ili: pa neka zatraži pomoći u njega svaki od vas) koji (od) vas god se učinio (tj. koji god se od vas učini, koji god bude učinjen, postavljen) zapovjednikom, pa (tj. jer) zaista ja nisam svrgnuo njega od nemoći (tj. zbog nemogućnosti da bude namjesnik, zbog toga što nije bio sposoban), a ni pronevjere (imovine, nego iz drugih razloga). (Naime, Umer je svrgnuo Sa'da, sina Ebu Vakkasa, sa položaja namjesnika u Kufi. Rečenica ".... ve illa feljestein bihi ejjukum ma ummire", može da se prevede i ovako: ".... a ako ne, pa neka se pomogne (ili: pa neka zatraži pomoći) u njega koji od vas dok je trajao (dok traje) zapovjednikom (kada već bude neki od vas izabran za zapovjednika poslije mene)....".) I rekao je (Umer): "Oporučujem (izabranome) halifi (vladaru) poslije mene za prve Iseljenike da upozna (da zna) njima njihovo pravo i (da) čuva njima njihovo poštovanje (njihovu čast, uvažavanje). I oporučujem mu za Pomagače dobro (i sa njima da se postupa - Pomagače) koji su boravili (stanovali u) domu (vjere Islama, tj. u Medini) i (dali su) vjerovanju (prvenstvo nad svim i svačim) prije njih (tj. prije dolaska u Medinu njih-Iseljenika) da (budući halifa) primi od njihovoga dobročinitelja (dobročinioca) i da se pređe (izbriše, tj. oprosti greška) od njihovoga rđavoga (onoga koji učini nešto loše). I oporučujem mu za stanovnike gradova (da postupa s njima) dobro, pa (tj. jer) zaista oni su pomoć Islama (ili: pomoć Islamu), i pobirači (sakupljači određenoga) imanja i ljutnja (srdžba za) neprijatelja, i da se ne uzima od njih osim njihov višak (pretek) od njihova zadovoljstva (tj. uz njihovo zadovoljstvo, pristanak). I oporučujem mu za Beduine (da postupa s njima) dobro, pa (jer) zaista oni su korijen (tj. osnov, temelj) Arapa i materija (tj. osnova, baza) Islama, da se uzima od okrajnjih (tj. od osrednjih vrijednosti) njihovih imanja (zekat, obavezna milostinja, a ne od najboljih vrijednosti) i (da) se vraća na njihove siromašne (tj. i da se ta uzeta od njih milostinja dadne njihovim siromašnima). I oporučujem mu za zaštitu Allaha i zaštitu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se ispuni njima za njihov ugovor, i da se bori iza njih (iza zaštićenih, tj. za odbranu zaštićenih), i (da) se ne opterećuju osim njihovu (tj. svoju) moć (tj. osim ono što mogu ispuniti)." Pa pošto se zgrabio (tj. Pa pošto je umro), izašli smo s njim (tj. iznijeli smo ga), pa smo otišli idemo (tj. idući pješke, pješice). Pa je pozdravio (Aišu) Abdullah, sin Umera, (zatim) je rekao: "Traži dozvolu Umer, sin Hattaba." Rekla je: "Uvedite (tj. Unesite) ga!" Pa se uveo (unio), pa se stavio (metnuo) tamo sa svoja dva druga. Pa pošto se svršilo (završilo) njegovo

pokopavanje (ukopavanje), sastali (sakupili) su se ovi ljudi (malobrojni, tj. ta određena mala grupa ljudi), pa je rekao Abdurrahman: "Učinite vašu stvar (stvar izbora) k trojici od vas (da bude manje prepreka)." Pa je rekao Zubejr: "Već sam učinio svoju stvar k Aliji (tj. Ja moje, svoje pravo da izabiram halifu-vladara prepuštam, dajem k Aliji)." Pa je rekao Talhate: "Već sam učinio moju (tj. svoju) stvar k Usmanu." A rekao je Sa'd: "Već sam učinio moju (svoju) stvar k Abdurrahmanu, sinu Avfa." Pa je rekao Abdurrahman: "Ko (od) vas dvojice će se odreći od ove stvari, pa ćemo učiniti nju k njemu, a Allah je (pazitelj) nad njim i Islam (takođe)? Zaista će pogledati (tj. promisliti svaki od vas dvojice - govori Usmanu i Aliji - ko je) najvrijedniji (od) njih (najbolji od njih - promisliće) u svojoj duši (sam u sebi, pa neka se odrekne jedan od vas u korist drugoga)." Pa su se ušutjela (ta) dva starca (ta dva prvaka: Usman i Alija). Pa je rekao Abdurrahman: "Pa da li ćete učiniti nju (stvar izbora) k meni? A Allah je na mene (pazitelj, ili: A Allah mi je svjedok) da neću uskratiti (umanjiti trud, nastojanje) od najvrijednijega (od) vas (tj. da izaberem i odredim ko je najbolji od vas za halifu, za vladara)." Rekli su njih dva: "Da." (To jest: "Pristajemo da ti to odrediš, izabereš.") Pa je uzeo za ruku jednoga (od) njih dvojice (tj. za ruku Alije), pa je rekao: "Ti imaš srodstvo od poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nogu (koja je rano stupila u Islam; ili: i prvenstvo) u Islamu što si već znao (tj. kako već znaš, kao što znaš i sam), pa Allah je (pazitelj, ili: svjedok) na mene (meni) zaista ako učinim (proglasim) zapovjednikom tebe, zaista bićeš pravedan svakako, a zaista ako učinim zapovjednikom Usmana, zaista slušaćeš svakako (njega) i zaista pokoravaćeš se svakako (njemu)." Zatim se osamio sa drugim, pa je rekao njemu slično tome. Pa pošto je uzeo (od obojice takvu) obavezu, rekao je: "Podigni tvoju (tj. svoju) ruku, o Usmane!" Pa se prisegnuo njemu (Abdurrahman), i prisegnuo se je njemu Alija i unišli su stanovnici (te) kuće (toga doma koji su tu bili i našli se na okupu) pa su se prisegnuli njemu (Usmanu na vjernost priznavši ga za halifu, vladara muslimana). (Dženazu Umeru r.a. klanjao je Suhejb.)

GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Alije, sina Ebu Taliba, Kurejševića Hašimovića, Ebu Hasena, bio zadovoljan Allah od njega (s njim)!. (Riječ "menakib" prevodi se sa "lijepo (pohvalno) djelo", a ta bi se riječ i ovdje i u prošlim tekstovima ovoga djela mogla prevoditi sa "odlike, pohvalna svojstva, pohvalnosti, pohvalne karakteristike", jer je smisao te riječi da istakne i označi nešto osobito, specijalno nešto kod nekoga lica što mu je na čast i dičnost - nešto što je suprotno pogrdi i ruglu. Prevodilac nikako nije mogao da se sjeti i da nađe neke narodne riječi koja bi odgovarala značenju riječi "menakib", pa zato po drugi puta daje ovo objašnjenje. Ta bi se riječ, možda, donekle mogla prevesti i sa izrazom, ili izrazima "zasluge", "dobre ocjene", "hvalevrijednosti" i slično.) A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Aliju (tj. Aliji):

"Ti si od mene, a ja sam od tebe (tj. Ti si moj, a ja sam tvoj)." A rekao je Umer: Preminuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njega (tj. sa njim) zadovoljan. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdul-Aziz od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista daću svakako zastavu (bajrak) sutra (jednom) čovjeku (što) će osvojiti (dati pobjedu) Allah na njegovim dvjema rukama (tj. preko njega, posredstvom njega, toga čovjeka)." Rekao je: Pa su prenoćili ljudi gaze (oni u razgovor, tj. razgovarajući, raspredajući, prepirući se oni cijelu tu) njihovu noć (o tome) koji (od) njih (će biti taj što) će se njemu dati ona (zastava, ko će dobiti nju). Pa pošto su osvanuli ljudi, poranili su na poslanika (tj. k poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svaki (od) njih se nada da će mu se dati (ona, zastava). Pa je rekao: "Gdje je Alija, sin Ebu Taliba?" Pa su rekli: "Tuži se (na) svoje dvije oči (na svoja dva oka, tj. Bole ga oči), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa pošaljite k njemu (poziv da dođe), pa dovedite mi njega." Pa pošto je došao, pljunuo je u njegova dva oka (tj. namazao, potrao je pljuvačkom njegove oči) i molio je za njega (dovu mu je učinio), pa je ozdravio, čak (tako) kao da nije bilo u nje ga bola (nikakva, nikakve bolesti). Pa je dao njemu zastavu. Pa je rekao Alija: "O poslaniče Allaha! Boriću se protiv njih čak (dotle da) budu (oni) slično nama (tj. kao i mi)." Pa je rekao: "Probijaj (se, tj. Idi) na tvojoj polaganosti (Idi polako, oprezno, promišljeno) čak (da) odsjedneš u njihovu trznu (tratinu, predvorje), zatim pozovi njih k Islamu, i izvijesti ih za (ono, tj. o onome) što je dužnost na njih od prava Allaha u njemu (u Islamu, tj. što su oni dužni prema Allahu po Islamu). Pa tako mi Allaha zaista da naputi (na pravi put Islama) Allah s tobom (preko tebe) jednog čovjeka, bolje je tebi od (toga) da bude tebi najcrvenija stoka (marva došla kao plijen od neprijatelja koji nije primio Islam pa je kao takav pobijeđen i oplijenjen)." (Izraz "humrunne'ami" znači doslovno: najcrveniji (od) stoke, tj. najcrveniji primjerci stoke a to će reći: najcrvenija stoka. To se, prema komentatorima, upotrebljava jer se marva te boje smatra najboljom i najljepšom.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta rekao je: Bio je Alija već zaostao (ostao ozad) od (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Hajberu. I bilo je u njega krmeljanje (tj. bolest u očima od koje se pojavi i krmeljivost), pa je rekao: "Ja ću zaostati od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je izašao Alija (i krenuo je iz Medine malo kasnije), pa se priključio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. (To jest: stigao ga je u putu.) Pa pošto je bila veče, noći koja je (bila) ta (što) je osvojio nju (tu varoš - Hajber) Allah u njezinom jutru, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista daću svakako zastavu - ili: "Zaista uzeće svakako zastavu sutra (jedan) čovjek (što) voli njega Allah i Njegov poslanik - ili je rekao: (koji je takav, tj. čovjek koji je takav da)

voli Allaha i Njegovoga poslanika, osvojiće Allah na njemu (tj. posredstvom njega, preko njega)." Pa kada li mi (bi smo iznenađeni) sa Alijom. A ne nadamo se njemu (da ta čast pripadne; ili: A ne nadamo se njemu da dođe, Nismo se nadali njemu da će doći u borbu na Hajber jer znamo da je zaostao zbog bolesti očiju). Pa su rekli: "Ovo je Alija!" Pa je dao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je osvojio Allah na njega (preko njega). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od svoga da je (jedan) čovjek došao k Sehlu, sinu Sa'da, pa je rekao: Ovo je omsica - za zapovjednika Medine (rekavši "omsica", a veli se da je to bio Mervan, sin Hakema) - zove (tj. naziva taj omsica - taj neko) Aliju kod govornice (tj. na govornici neobičnim nazivom, imenom). Rekao je: Pa govori (Pa reče): "Šta je to (rekao)?" Rekao je: "Govori mu (tj. Naziva ga) Ebu Turab. (Ebu Turab znači: Otac prašine.) Pa se nasmiješio (Sehl i) rekao je: "Tako mi Allaha nije imenovao (nazvao) njega (tako niko drugi) osim Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i nije bilo njemu (nijedno) ime draže k njemu od njega." Pa sam tražio nahranjenje (hranu tim) hadisom (pričanjem o tom slučaju od) Sehla. (To jest: tražio sam od Sehla da mi u cijelosti ispriča o tome i tako nahrani moju znatiželju), i rekao sam: "O Ebu Abbase! Kako (je to bilo)?" Rekao je: "Unišao je Alija na Fatimu (tj. Unišao je Alija Fatimi), zatim je izašao pa je legao (nauznak, nauznačice) u Bogomolji. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (Fatimi): "Gdje je sin tvoga strica (tvoj stričević)?" Rekla je: "U Bogomolji." Pa je izašao k njemu, pa je našao njegov ogrtač (da) je već pao od (tj. sa) njegovih leđa i (da) je dospio prah (tla Bogomolje) k njegovim leđima (do njegovih leđa). Pa je počeo (da) tare (otire) prah od (sa) njegovih leđa, pa govori (tj. pa mu tom zgodom i reče Muhammed a.s.): "Sjedi (tj. Ustani, i sjedi), o oče praha (prašine)!" Dvaput (Dva puta je to rekao tada, ponovio je dvaput to). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Rafi'a, pričao nam je Husejn od Zaideta, od Ebu Hasina, od Sa'da, sina Ubejdeta, rekao je: Došao je (jedan) čovjek ka Ibnu Umeru pa je pitao njega o Usmanu. Pa je spomenuo (tj. pričao Ibnu Umer) o ljepotama (o lijepim stranama) njegovoga rada (Usmanovoga djelovanja). Rekao je (Ibnu Umer tome čovjeku koji ga ispitivaše): "Možda to biva loše tebi (tj. Možda ti to ne prija, ne godi, ne sviđa ti se što ti kažem o Usmanu povoljno mišljenje)?" Rekao je: "Da." (To jest: "Ne godi mi, Ne prija mi.") Rekao je (Ibnu Umer): "Pa prilijepio prah Allah za tvoj nos (tj. Pa ponizio te Allah; ili: Uprkos tebi)!" Zatim je pitao njega o Aliji. Pa je spomenuo ljepote njegova rada. Rekao je: "On (Alija) je to (taj što) je njegova (čija je) kuća (ili: soba) najsrednja (tj. najljepša od, ili između) kuća (ili: soba) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je rekao: "Možda to biva loše tebi?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa prilijepio prah Allah za tvoj nos!" (To jest: "Ovako je kao što sam ti rekao uprkos tvome negodovanju!") "Idi, pa se trudi na mene (protiv mene) tvojim trudom (tj. svim svojim silama i trudom pričaj i govori protiv mene, to se mene ništa ne tiče, jer ja govorim istinu, ja sam u pravu)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hakema, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Lejla-a rekao je: pričao nam je Alija da se Fatima na nju (tj. njoj) pozdrav (spas, mir)! - tužila (na ono) što sreta od traga žrvnja (ručnoga mlina za ječam, tj. žalila se, tužila se na žuljeve na rukama koji su trag, posljedica okretanja žrvnja ručnog mlina kojega je okretala kada je mlila, mljela sebi ječam). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvi) zarobljenici, pa je otišla (da stavi zahtjev da joj se dadne jedan zarobljenik da joj radi na tom mlinu i drugim poslovima), pa nije našla njega (Muhammeda a.s.). Pa je našla Aišu, pa je izvijestila nju (zbog čega je bila došla). Pa pošto je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila je njega Aiša o dolaženju (za dolaženje) Fatime. Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k nama, a već smo uzeli naše ležaje (tj. a već smo bili legli u postelje, na ležaje). Pa sam otišla zato (da) ustanem (tj. Pa sam počela da ustajem iz postelje), pa je rekao: "Na mjestu vas dvoga (Neka ostane na mjestu svome svako od vas dvoje; Neka ostane svako na svom mjestu, tj. Ne ustajte)!" Pa je sjeo između nas čak (da) sam našla (osjetila) hladnoću njegovih dviju nogu (doslovno: stopala) na mojim (svojim) prsima, i rekao je: "Zar ne (Pazite)! Poučiću (Naučiću) vas dvoje (nešto što je) bolje od (onoga) što ste vas dvoje pitali (tražili od) mene. Kada ste uzeli (tj. Kada uzmete vas dvoje) ležaje vas dvoga (Kad htjednete leći, Kada budete legli, pa pred spavanje) veličaćete (veličajte) vas dvoje trideset i četiri (puta Allaha, tj. reći ćete 34 puta "Allahu ekber: Allah je velik!"), i slavićete (i slavite) vas dvoje (izgovorićete "Subhanellah: Slava Allahu!") trideset i tri (puta) i zahvalićete (i zahvalite) vas dvoje (reći ćete, recite "Elhamdu lillah: Hvala Allahu!") trideset i tri (puta), pa ono (tj. pa to) je bolje vama dvoma (za vas dvoje) od sluge (slugana, poslužitelja)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Sa'da rekao je: čuo sam Ibrahima, sina Sa'da, (gdje priča) od svoga oca, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Aliju (tj. rekao je Aliji): "Zar nisi zadovoljan da budeš od mene u stepenu Haruna (Arona) od Musa-a (Mojsija)." (To jest da me u Medini zamjenjuješ za mene živoga u upravljanju općim poslovima muslimana kao što je Harun zamjenjivao Musa-a kada je Musa bio odsutan iz svoga naroda kada je išao na planinu Turi Sina.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, rekao je: izvijestio nas je Šubete od Ejjuba, od Ibnu Sirina, od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: "Sudite kao što bijaste sudili (kao što ste bili običaja da sudite), pa (jer) zaista ja mrzim protivljenje (tj. prepiranje, neslaganje) do (časa da) bude za ljude (u ljudi) zajednica (tj. sloga - a to znači: ja ću mrziti protivljenje, neslaganje dok ljudi ne postignu slogu, zajednički stav), ili umirem (ili: ili ću umrijeti) kao što su umrli moji drugovi." Pa je bio Ibnu Sirin (običaja da) smatra (misli) da je općenitost (većina onoga) što se predaje (priča) na Aliju (od Alije - da je najviše toga) laž. (Povod navedene Alijine izjave je to što je Alija bio izjavio da je mišljenje njegovo i Umerovo bilo da se po šeriatskim propisima ne može prodati robinja koja je svome gospodaru, vlasniku rodila dijete, začeto iz spolnoga odnosa sa gospodarem, vlasnikom, ali da je on sada drukčijega mišljenja, i da sada smatra da se može takva robinja prodati. Na to je

Abidete rekao Aliji: "Tvoje i Umerovo mišljenje u zajednici (u skupu, zajedničko mišljenje) draže je meni od tvoga samoga mišljenja u rastanku (u rastavljenosti). Na to je rekao Alija: "Sudite kao što bijaste sudili, pa zaista ja mrzim (ili: ja ću mrziti) protivljenje.....".).) GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Džafera, sina Ebu Taliba, Hašimovića, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Sličio si mome stvaranju (stvorenju) i mojoj naravi (ćudi, tj. Ti si sličan meni i po fizionomiji, po izgledu lica i tijela i po ćudi i naravi)." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Muhamed, sin Ibrahima sina Dinara, Ebu Abdullah Džuhenija (Džuhejnetović) od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: Zaista (određeni, neki) ljudi govoraše: "Umnožio je Ebu Hurejrete (pričanje hadisa, tj. Mnogo hadisa priča Ebu Hurejrete)." A zaista ja se držah (uz) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sitosti (zbog sitosti, zasićenja) svoga stomaka, čak (da) neću jesti (tj. čak tako da ne jedem) zakvašenoga (hljeba), a ni (da) oblačim ukrašenoga (šarenoga odijela), a niti služi mene omsica (neko), a ni (žena) omsica (tj. a niti me služi nikakav, ikakav sluga: ni muško , ni žensko). I prilijepljivah svoj stomak za pijesak od gladi. I zaista (ono) zaista tražah (tražio sam) pročitati (od) čovjeka (određenoga, tj. tražio sam od čovjeka da mi pročita, prouči određeni) odlomak (iz Kur'ana), on je sa mnom (tj. ja taj odlomak imam, znam, ali ga tražim pročitati, da mi se pročita od čovjeka zato) da se prevrne (tj. obrne, svrati svojoj kući) sa mnom pa (da) nahrani mene. A bio je najbolji (od) ljudi za bijednika (bijedniku) Džafer, sin Ebu Taliba. Prevrtaše se (on, tj. obrtaše, svraćaše se, odlažaše on) sa nama (u svoju kuću), pa nahranjivaše nas (davaše nam da jedemo ono) što je bilo u njegovoj kući, čak zaista (ono) bilo je (slučajeva da) zaista izvadi k nama (tj. iznese nam kožnu) posudu za maslo koja (je takva da) nije u njoj stvar (nikakva, tj. da nema u njoj ništa), pa rascijepi (pocijepa) nju, pa ližemo (ono) što u njoj (ima od ostataka, mrvica masla). PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Ismail, sin Ebu Halida, od Šabije da bi Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njega, bio - kada je pozdravljao (vršio pozdrav) na sina Džafera (tj. kada je pozdravljao Džaferovoga sina) rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi): "Pozdrav na tebe (tebi), o sine dvokrilnoga (o sine onoga koji ima dva krila u raju kao nagradu za dvije odsječene ruke koje je izgubio u borbi na Muti)!" Rekao je Ebu Abdullah: Dva krila su svake dvije strane (nečega). (To jest "dženahun" znači krilo (ptice), a znači i strana nečega.) SPOMINJANJE ABBASA, SINA ABDUL-MUTTALIBA, BIO ZADOVOLJAN ALLAH OD NJEGA (S NJIM). PRIČAO NAM JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao mi je moj otac Abdullah, sin Musenna-a, od Sumameta, sina Abdullaha sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (da bi) Umer, sin Hattaba bio, kada su

(kada bi oni) zapali u nerodicu (zbog suše), tražio napojenje (tj. bio bi tražio, tražio bi kišu od Allaha dž.š.) sa Abbasom, sinom Abdulmuttaliba, pa je (pa bi) rekao: "Moj Bože! Zaista mi (prije) uzimasmo posredništvo k Tebi (tj. moljasmo Te, pribjegavasmo k Tebi) sa našim vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa (Ti) nas napojiš (tj. dadneš nama kišu), i zaista mi (sada nakon smrti Muhammeda a.s.) uzimamo posredništvo k Tebi sa stricem (amidžom) našega Vjerovijesnika (tj. sa Abbasom, a Abbas je amidža Muhammeda a.s.), pa napoj nas (tj. daj kišu nama)!" Rekao je: Pa se napoje (oni, tj. Pa se dadne kiša njima). GLAVA lijepih djela (svojstava) bližnje rodbine poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i lijepoga djela (svojstva) Fatime - na nju (njoj) pozdrav (spas, mir)! - kćeri Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Fatima je gospodarica žena stanovnika raja." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Fatima, na nju pozdrav!, poslala k Ebu Bekru (da) pita njega (tj. traži ona, tražeći ona od njega) svoje nasljedstvo od (tj. iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome, tj. od onoga) što je zaplijenio Allah na svoga poslanika (tj. svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, traži (ona) milostinju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koja je u Medini i Fedeku i što je ostalo od petine Hajbera (a koju je Vjerovijesnik a.s. ostavio svima siromašnim muslimanima). Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Mi se ne nasljeđujemo, imovina kojom se mi koristimo neće se dijeliti na nasljednike). Što smo ostavili, pa ono (pa to) je milostinja. Samo jede (Samo će jesti) obitelj Muhammeda od ovoga imanja." Misli (se na) imanje Allaha (tj. na zakladu, zadužbinu). "Nije za njih (Nemaju oni - članovi obitelji Muhammeda a.s. - prava) da povećavaju na jedenje (na ishranu još neke zahtjeve i izdatke iz ovoga imanja). I zaista ja tako mi Allaha neću mijenjati (nijednu) stvar od milostinja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje su bile na njoj u vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista ću raditi svakako u njima sa (onim) što (je) radio u njima (u vezi njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je izrekao očitovanje Alija (izrekao je kelimei šehadet: "La ilahe illellah!"), zatim je rekao: "Zaista mi smo već upoznali (već znamo), o Ebu Bekre, tvoju vrijednost (dobrotu)." I spomenuo je (Alija r.a.) njihovo bližnje rodbinstvo od poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njihovo pravo (na ishranu iz zaklade Muhammeda a.s.). Pa je govorio Ebu Bekr, pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista bližnja rodbina poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, draža (milija) je k meni da nagradim (da darujem nju - draža, milija mi je) od moje bližnje rodbine." Izvijestio me je Abdullah, sin

Abdul-Vehhaba, pričao nam je Halid, pričao nam je Šubete od Vakida, rekao je: čuo sam svoga oca (da) priča od Ibnu Umera, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih, rekao (je): "Pazite (Čuvajte) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, u porodici njegove kuće (tj. u vezi porodice njegove kuće, pa ne uznemirujte ih i ne govorite o njima ništa loše, ružno)." PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, sina Dinara, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Fatima je (jedan) odrezak (komad, tj. jedan komad mesa, jedan dio) od mene (jedan dio mene), pa ko je rasrdio (ko rasrdi) nju, rasrdio je mene." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca (Sa'da), od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Fatimu, svoju kćer u svojoj bolesti koja (je bila ta što) se uzeo (on, tj. što je umro on) u njoj (ili: u kojoj je umro), pa je rekao njoj (Fatimi nešto) tajno za (neku) stvar (za nešto), pa je plakala (zaplakala). Zatim je (ponovo) pozvao nju, pa je rekao njoj tajno (nešto), pa se nasmiješila. Rekla je: Pa sam pitala nju o tome, pa je rekla: "Rekao je meni tajno Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio mene da će se on uzeti (tj. da će on umrijeti) u svome bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu, pa sam plakala (zaplakala). Zatim je rekao (ponovo) tajno meni, pa je izvijestio mene da sam ja prvi (član od) porodice njegove kuće (što) ću (da) slijedim njega (u umiranju, tj. da ću ja iza njega prva umrijeti), pa sam se (tada) nasmiješila." (To je i bilo tako; To je tako i bilo; Tako se to sve i desilo, ostvarilo.)

GLAVA lijepih djela (svojstava) Zubejra, sina Avvama, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). A rekao je Ibnu Abbas: On je apostol (pomoćnik, pomagač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A imenovali (nazvali) su se apostoli (učenici Isa-a a.s. - nazvani su tim imenom) zbog bjeline njihovih odjeća (njihove odjeće). PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, rekao je: izvijestio me je Mervan, sin Hakema, rekao je: Pogodilo je Usmana, sina Affana, bio zadovoljan Allah od njega, žestoko krvarenje (iz nosa) godine krvarenja (iz nosa, a to je bilo 31. godine po Hidžri kada je mnogo naroda imalo krvarenje iz nosa), čak je zadržalo (spriječilo) njega od hodočašća, i oporučio je (tj. i napravio, napisao je i testamenat, testament). Pa je unišao njemu (jedan) čovjek od Kurejševića, (i taj čovjek) je rekao:

"Imenuj nasljednika (poslije sebe, tj. Odredi halifu, vladara)!" Rekao je (Usman): "A rekli su njega (to - taj govor ljudi među sobom)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "A koga (da odredim za halifu, vladara poslije sebe)?" Pa je šutio (ušutio taj čovjek). Pa je unišao njemu (Usmanu jedan) drugi čovjek - mislim ga Harisa (tj. mislim da je to bio Haris, sin Hakema) pa je rekao: "Imenuj nasljednika (halifu)!" Pa je rekao Usman: "A rekli su (tj.: A govori se o tome, priča se o tome)?" Pa je rekao: "Da." Rekao je: "A ko je on (što bi ga imenovao)?" Pa je šutio. Rekao je (Usman): "Pa možda oni (da) su rekli (predložili) Zubejra (da ja imenujem, da bi ja imenovao)?!" Rekao je: "Da." Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista on je zaista najbolji (od) njih što sam znao (tj. što ja znam). I zaista (ono) bio je (on -Zubejr) zaista najdraži (od) njih k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, izvijestio me je moj otac (Urvete, sin Zubejra): čuo sam Mervana, sina Hakema: Bio sam kod Usmana (kada) je došao njemu (jedan) čovjek, pa je rekao (taj čovjek Usmanu): "Imenuj nasljednika (tj. Odredi halifu, vladara poslije sebe)! Rekao je: "A već se to reklo (u narodu)?" Rekao je (onaj čovjek): "Da. Zubejr (je taj što ga predlažu da se odredi za halifu, vladara)." Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Tako mi Allaha zaista vi zaista znate da je on najbolji (od) vas." Tri puta (je to rekao Usman). PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Aziz, on je sin Ebu Selemeta, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za svakoga vjerovijesnika je (postojao, tj. svaki vjerovijesnik je imao) pomagača (pomoćnika), a zaista moj pomagač (pomoćnik) je Zubejr, sin Avvama." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Abdullaha, sina Zubejra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio sam dana (tj. na dan) saveznika (protiv muslimana, tj. na dan borbe zvane Handek) učinio se ja i Umer, sin Ebu Selemeta, u (među) žene. Pa sam pogledao, pa kada li ja sa Zubejrom (tj. kada li ja vidim Zubejra) na njegovom konju obrće se (ide, zavraća se) ka Kurejzatovićima (Kurejzovićima) dva puta, ili tri (puta). Pa pošto sam se vratio, rekao sam: "O oče! Vidio sam te (da) se obrćeš (zavraćaš više puta ka Kurejzatovićima)." Rekao je: "Zar, a da li (tj. A zar da li; A zar) si vidio mene, o moj sinčiću?!" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko će doći Kurejzatovićima, pa donijeti meni njihovu (od njih) vijest?" Pa sam otišao (ja). Pa pošto sam se vratio, skupio je (u izrazu) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između svoja dva oca (roditelja), pa je rekao:

"Žrtva tvoja (tj. Žrtva za tebe, otkupnina za tebe) je moj otac i moja majka." PRIČAO NAM JE Alija, sin Hafsa, pričao nam je Ibnul-Mubarek, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca da su drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli Zubejru dana (tj. na dan) događaja Jermuka (okršaja na Jermuku u Siriji između muslimana i Vizantinaca): "Zar nećeš zažestiti (tj. Daj zažesti, navali na neprijatelja) pa (da) zažestimo (navalimo) sa (i mi s) tobom!" Pa je ponio (tj. navalio) na njih, pa su udarili (neprijatelji) njega dvama udarcima (sa dva udarca) na njegovo rame (tj. po njegovom ramenu), između njih dva je (na tom ramenu je bio još prije jedan) udarac (što) se je udario njega (tj. što ga je zadobio na) dan Bedra. Rekao je Urvete: Pa zavlačih moje (svoje) prste (ruke) u te udarce (tj. u zarasle rupe na ramenu od tih udaraca), igram se, a ja sam (igrao sam se, a ja sam tada bio) malen. GLAVA spominjanja Talhe (Talhata), sina Ubejdullaha. A rekao je Umer: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njega (tj. sa njim) zadovoljan. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukademija (Mukademović), pričao nam je Mutemir od svoga oca, od Ebu Usmana, rekao je: Nije ostao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (dijelu) tih dana koji su (ti dani što) se borio u njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, osim Talhe i Sa'da, (to je Ebu Usman rekao pričajući) od pričanja njih dvojice (tj. po pričanju njih dvojice). (Veli se da se to odnosi na slučaj borbe na Uhudu.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Ibnu Ebu Halid od Kajsa, sina Ebu Hazima, rekao je: Vidio sam ruku Talhe koja (je ta što) je čuvao sa njom (na Uhudu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, već se je osušila (ona - ta ruka je zakržljala, onesposobljena je za rad). GLAVA lijepih djela (svojstava) Sa'da, sina Ebu Vakkasa, Zuhrije (Zuhrovića, Zuhretovića). A Zuhrovići (Zuhretovići) su dajidže (ujaci) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I on je Sa'd, sin Malika. (To jest: Ebu Vakkasu je ime Malik.)

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Abdul-Vehhab, rekao je: čuo sam Jahja-a, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba, rekao je: čuo sam Sa'da (kako) govori: Skupio (Sastavio) je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoja dva oca (roditelja na) dan Uhuda (tj. rekao mi je: "Fidake ebi ve ummi: Žrtva tebi je moj otac i moja majka!"). PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, sin Hašima, od Amira, sina Sa'da, od njegova oca, rekao je: Zaista već sam vidio mene (sebe), a ja sam trećina Islama. (To jest: a ja sam treći musliman od slobodnih ljudi koji su prvi primili Islam.) PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Ibnu Ebu Zaidete, pričao nam je Hašim, sin Hašima sina Utbeta sina Ebu Vakkasa, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba (da) govori: čuo sam Sa'da, sina Ebu Vakkasa (da) govori: Nije primio Islam (ni) jedan (čovjek prije u neki dan) osim u dan koji (je taj dan što) sam primio Islam u njemu (ja). I zaista već sam ostao sedam dana, a zaista ja sam zaista trećina Islama (tj. a ja sačinjavam jednu trećinu svih pripadnika, sljedbenika vjere Islama). Slijedio je njega (Ibnu Ebu Zaideta) Ebu Usamete. PRIČAO NAM JE Hašim, pričao nam je Amr, sin Avna, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Ismaila, od Kajsa, rekao je: čuo sam Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zaista ja sam zaista prvi (od) Arapa (prvi Arap koji) je gađao (bacio se) sa strijelom u putu Allaha. I ratovasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a nema za nas (tj. a nemamo druge) hrane osim lišće (lišća) stabala, čak zaista jedan (od) nas zaista stavlja (tj. izbacuje izmet pri obavljanju nužde) kao što ostavlja deva ili ovca (brabonjak, suh izmet tako da) nema on miješanja (tj. izmet se od nas nije miješao kada od nas otpada, nego se je rastavljao, rasipao kao brabonjci zbog neuobičajene ishrane). Zatim su osvanuli Esedovići (tj. počeli su oni nakon toga svega da) prekoravaju mene (da uzgojno kažnjavaju, da uznemiruju mene) na Islamu (tj. zbog Islama, zbog toga što ja, tobož, ne znam klanjati, i vršiti propisa Islama i što se ne borim). Zaista već sam izgubio nadu (tj. već sam propao) tada i zalutao je moj rad (posao ako me oni treba da odgajaju i poučavaju). A prenašahu (A prenosili su) za njega (za Sa'da) k Umeru, rekli su: "Neće činiti lijepo (tj. Ne čini lijepo kada) klanja (tj. Ne klanja lijepo)." GLAVA spominjanja zetova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Od njih je (jedan i) Ebul-As, sin Rebi-a. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Alija, sin Husejna, da je Misver, sin Mahremeta, rekao:

Zaista Alija je zaprosio kćer Ebu Džehla (sebi za ženu), pa je čula za to Fatima, pa je došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "Tvrdi tvoj narod da se ti nećeš ljutiti (da se ti ne ljutiš) za tvoje (svoje) kćeri (radi svojih kćera), i ovo je Alija (tj. i, evo, Alija je) vjenčavač kćeri Ebu Džehla!" (To jest: "..... i Alija hoće da sebi vjenča Ebu Džehlovu kćer da mi ona bude inoća.") Pa je ustao (da održi propovjed) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam čuo njega kada je izgovorio očitovanje (na početku propovjedi da) govori (u toj propovjedi, hutbi): "Što se tiče poslije, pa zaista ja sam vjenčao (svoju kćer Zejnebu) Ebul-'Asu, sinu Rebi'a, pa je pričao meni (on - a nije ovdje navedeno šta mu je pričao, neki čak tumače da se, možda, misli na to da mu je pričao, tj. rekao, obećao da se neće ženiti na njegovu kćer Zejnebu), pa je istinit bio meni. I zaista Fatima je odsječak (tj. komad mesa) od mene, i zaista ja mrzim (ne volim) da ružan bude njoj (neki događaj od njezinoga muža, tj. ne želim da je ožalosti njezin muž, ne želim da joj učini nešto što ona ne voli, a ona svakako ne voli da joj se muž oženi na nju). Tako mi Allaha neće se sastati kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i kći neprijatelja Allaha (kći Božijega neprijatelja Ebu Džehla) kod jednoga čovjeka (tj. neće se njih dvije sakupiti, nalaziti zajedno u isti čas, u isto vrijeme u braku za jednim čovjekom)." (Neki to tumače da je to Muhammed a.s. rekao u smislu neće se moći njih dvije slagati u takvoj zajednici.) Pa je ostavio (napustio) Alija (tu) prošnju (to traženje sebi u brak kćere Ebu Džehla). A povećao je Muhamed, sin Amra sina Halhaleta, od Ibnu Šihaba, od Alije, od Misvera: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a spominjao je (jednoga) zeta svoga iz Abdušemsovića, pa je pohvaljivao njega u njegovoj zetovskoj vezi (tj. u njegovom zetovskom odnosu prema) njemu, pa je uljepšao (to pohvaljivanje), rekao je: "Pričao mi je, pa je bio istinit meni, i obećao mi je, pa je ispunio meni (u cijelosti obećanje)." (Veli se da mu je bio obećao da će mu poslati kćer Zejnebu u Medinu, i to je i učinio. Naime, veli se da ovaj zet Muhammeda a.s. nije dugo vremena bio pripadnik Islama, pa je Muhammed a.s. tražio od njega da mu pošalje u Medinu kćer Zejnebu koja je bila muslimanka. Tek pred oslobođenje Meke od idolopoklonika ovaj zet Muhammeda a.s. primio je Islam.)

GLAVA lijepih djela (svojstava) Zejda, sina Hariseta, slobodnjaka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Bera' od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ti si naš brat (po vjeri Islamu) i naš slobodnjak (oslobođeni rob)."

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) poslanstvo (tj. jednu četu, vojnu grupu) i učinio je zapovjednikom (tj. i postavio je za zapovjednika) na (nad) njima Usameta, sina Zejda. Pa je udario neki (od) ljudi u njegovo zapovjedništvo (da stavlja zamjerke, tj. nije nekima bilo pravo što je Usame postavljen za zapovjednika). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako udarate (vi) u njegovo zapovjedništvo, pa već udaraste u zapovjedništvo njegovoga oca otprije, a zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. a kunem se Allahom) zaista (ono) bio je (on) zaista stvoren za zapovjedništvo, i zaista (ono) bio je (on -Zejd) zaista od najdražih ljudi k meni, i zaista ovaj (tj. Usamete, sin Zejda) je zaista od najdražih ljudi k meni poslije njega (poslije Zejda)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Unišao je meni (jedan) pogađač (gatar koji nagađa i predskazuje nešto na osnovu nekih znakova i tragova), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je prisutan, a Usamete, sin Zejda, i Zejd, sin Hariseta, ležači su njih dva (ležala su njih dva pod jednim pokrivačem, a noge su im virile ispod pokrivača), pa je rekao (taj pogađač): "Zaista ove noge su neke (od) njih od nekih (jedne od drugih)." Rekao je: Pa se obeselio s tim Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i zadivilo (začudilo) je njega (to), pa je izvijestio za njega (za to, o tome) Aišu. (Ovaj pogađač je bio iz plemena Mudlidžovića, i o ovome je već prošao jedan hadis.) GLAVA spominjanja Usameta, sina Zejda. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su Kurejševići (zapali u takvu priliku da) je zabrinulo njih stanje (ili stvar određene) Mahzumovićke, pa su rekli: "Ko će se osmioniti (usuditi) na njega (za taj slučaj) osim Usamete, sin Zejda, miljenik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Ko mu smije govoriti za nju - za tu ženu, da je ne kazni, da se ne kazni, osim Usamete)?!" A PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je: otišao sam (da) pitam Zuhriju o hadisu Mahzumovićke (tj. o hadisu u kojem se spominje određena Mahzumovićka), pa je viknuo za mene (tj. na mene - a to znači: pa je dreknuo na mene, izderao se na mene). Rekao sam (veli Alija) za Sufjana (tj. Rekao sam Sufjanu): "Pa nisi sebi ponio njega (taj hadis ni) od jednoga (čovjeka, tj. ni od koga)?" Rekao je: "Našao sam ga u (jednoj) knjizi (što) je bio napisao nju Ejjub, sin Musa-a, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedna) žena iz Mazumovića ukrala (nešto ukrala), pa su rekli: "Ko će govoriti o njoj (tj. za nju da se ne kazni) Vjerovijesniku,

pomilovao ga Allah i spasio, (da joj oprosti)?" Pa nije se osmionio (usudio ni) jedan (čovjek, niko) da govori njemu (Muhammedu a.s.). Pa je govorio njemu Usamete, sin Zejda. Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Zaista Izraelićani su (ti što) je bio (u njih običaj) kada je (kada bi) ukrao u (među) njima častan (ugledan čovjek), (bio im je običaj da) su ostavili njega (ostavili bi ga nekažnjenoga). A kada je (A kada bi) ukrao u (među) njima slabić, odsjekli su ga (tj. odsjekli su mu ruku, odsjekli bi mu ruku). Da je bila Fatima (moja kći ukrala, dakle: Kad bi moja kći Fatima ukrala), zaista bih odsjekao njezinu ruku." GLAVA. PRIČAO MI JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Abbad Jahja, sin Abbada, pričao nam je Madžišun, izvijestio nas je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Pogledao je Ibnu Umer (jednoga) dana, a on je u Bogomolji, k (jednom) čovjeku (koji) vuče svoje odjeće u (jednome) kraju od Bogomolje, pa je rekao: "Pogledaj, ko je ovo? Možda je ovaj kod mene (tj. Možda je blizu mene na stanu, pa ću ga savjetovati)?" Rekao je njemu (Ibnu Umeru jedan) čovjek: "Zar ne poznaješ ovoga, o Ebu Abdurrahmane? Ovo je Muhammed, sin Usameta." Rekao je: Pa je spustio (oborio) Ibnu Umer svoju glavu i kljuvao je (tj. kopkao je, čeprkao je malo) sa svojim dvjema rukama u zemlji (po zemlji, po tlu), zatim je rekao: "Da je vidio (tj. Da vidi) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bi volio njega (bio bi mu mio)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca, pričao nam je Ebu Usman od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pričao je od Vjerovijesnika (tj. o Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, da on uzimaše njega i Hasena (svoga unuka) pa govori (pa je govorio, pa govoraše, ili: uzimaše ih govoreći): "Moj Bože! Voli njih dvojicu, pa ja zaista volim njih dvojicu!" A rekao je Nuajm od Ibnul-Mubareka: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je (jedan) slobodnjak Usameta, sina Zejda, da je Hadždžadž, sin Ejmena sina Ummu Ejmene - a bio je Ejmen, sin Ummu Ejmene, brat Usameta, sina Zejda, za njegovu majku (se vežući, tj. Ejmen je bio Usametu brat po majci), a on (Ejmen) je (jedan) čovjek od Pomagača - (pa je taj Hadždžadž, sin Ejmena unišao jednom prilikom u bogomolju i aljkavo je obavljao molitvu) pa je vidio njega (Hadždžadža) Ibnu Umer (da) nije upotpunio svoj naklon (ruku') i svoje ničičenje (sedždu u molitvi-namazu), pa je rekao (njemu): "Povrati (tj. Ponovno klanjaj tu molitvu)!" Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A pričao mi je Sulejman, sin Abdurrahmana, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Abdurrahman, sin Nemira, od Zuhrije, pričao mi je Harmelete, slobodnjak Usameta, sina Zejda, da je ono, dok je ono sa Abdullahom, sinom Umera, kadli je unišao (tj. pričao mi da je ono unišao) Hadždžadž, sin Ejmena, pa nije upotpunio svoga naklona (ruku'a), a ni svoga ničičenja (sedžde u molitvi), pa je rekao (njemu Abdullah):

"Povrati (molitvu)!" Pa pošto je okrenuo (leđa, tj. otišao Hadždžadž), rekao je meni Ibnu Umer: "Ko je ovo?" Rekao sam: "Hadždžadž, sin Ejmena (koji) je sin Ummu Ejmene." Pa je rekao Ibnu Umer: "Da je vidio (tj. Da sad vidi) ovoga poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bi volio njega." Pa je spomenuo njegovo voljenje (njegovu ljubav) i (to) što je rodila njega Ummu Ejmena (tj. Pa je spomenuo to da je Muhammed a.s. volio njega Ejmena i sve što je rodila Ummu Ejmena, svakoga koga je ona rodila, a ova Ummu Ejmena je bila odgojiteljica, dadilja i Muhammeda a.s.). Rekao je (Buharija): A pričao mi je neki (od) mojih drugova (prenoseći) od Sulejmana: A bila je (Ummu Ejmena) odgojiteljica Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA lijepih djela (svojstava) Abdullaha, sina Umera sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (od Abdullaha i od Umera). PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio bi (određeni) čovjek u životu (za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) usnio (kakav) san, ispričao (bi) njega (taj san) na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam zaželio da usnijem (neki, kakav, nekakav) san (pa da) ispričam njega na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. A bio sam dječak (tj. mladić) neoženjen i spavah (doslovno: i bio sam - običaja da - spavam) u Bogomolji na vremenu (u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam usnio u sanjanju (u snu) kao da su (nekakva) dva anđela uzela njih dvojica mene, pa su odvela (povela) njih dva mene k Vatri, pa kada li ona savijena kao savijanje bunara, i kada li ona ima dva roga kao dva roga bunara (tj. kao dva stupa nad bunarom na kojima je postavljeno drvo sa užetom za izvlačenje vode), i kada li su u njoj (u vatri pakla neki) ljudi (što) sam već poznao (prepoznao) njih! Pa sam počeo (da) govorim: "Utječem se Allahu (Tražim utočište u Allaha) od Vatre! Utječem se Allahu od Vatre!" Pa je susreo njih dvojicu (jedan) drugi anđeo (melek), pa je rekao meni: "Nećeš se zastrašiti (tj. Ne boj se, Ne plaši se)!" Pa sam ispričao njega (taj san) na Hafsu (ispričao sam ga Hafsi), pa je ispričala njega (taj san) Hafsa Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Divan li je čovjek Abdullah da klanjaše u noći!" (To jest: "Divan je čovjek Abdullah (još) da klanja (što više) noću dobrovoljno klanjanje, neobaveznu molitvu!") Rekao je Salim: Pa je bio Abdullah (poslije toga takvoga običaja da on) neće spavati od noći osim malo (vremena, tj. pa Abdullah ne spavaše noću mnogo od toga slučaja - ili: spavaše samo malo po noći od tada).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, od njegove sestre Hafse da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njoj: "Zaista Abdullah je dobar čovjek (jedan dobar čovjek)." GLAVA lijepih djela (svojstava) Ammara i Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom). PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil, od Mugireta, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je: Došao sam (u) Šam (tj. u Damask u Siriji - jer Še'm znači i Sirija, i sam grad Damask koji je prestojnica Sirije), pa sam klanjao dva naklona (tj. obavio sam molitvu-namaz od dva naklona-rekata), zatim sam rekao (ovo, tj. molio sam Uzvišenoga Stvoritelja ovako): "Bože moj! Olakšaj mi (jednoga) dobroga druga!" Pa sam došao (nekom) narodu (tj. Pa sam prišao nekim ljudima), pa sam sjeo k njima (tj. uz njih). Pa kada li je (jedan) starac već došao (ili: Pa kada li jedan starac već dođe), čak je sjeo k mojoj strani (tj. do mene, uza me). Rekao sam: "Ko je ovaj?" Rekli su: "Ebu Derda'." Pa sam rekao: "Zaista ja sam zvao (molio) Allaha da olakša (da da) meni (jednoga) dobroga druga, pa je olakšao (pa je dao) tebe k meni." Rekao je: "Od koga (tj. Od kojega mjesta) si ti (Odakle si)?" Pa sam rekao: "Od stanovnika Kufe." Rekao je: "A zar nije kod vas Ibnu Ummi Abd (sin Ummi Abde, a misli se na Abdullaha Mes'udovoga), vlasnik dviju cipela, i jastuka (uzglavlja) i posude za čišćenje (tj. Zar nije među vama Abdullah Mesudov koji je vodio brigu o Vjerovijesnikovoj obući, uzglavlju i sredstvu za čišćenje, a to znači o posudi u kojoj se nalazi voda za čišćenje-za abdest ili sl. - pa da od Abdullaha naučiš što ti treba)? I u (među) vama je (Ammar) koji je (taj što je) zaštitio njega Allah od satane na (molbu) jezika Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I zar nije u (među) vama (Huzejfete) vlasnik tajne Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je (taj što) ne zna (nju, tajnu Muhammeda a.s. ni) jedan (čovjek) osim njega (osim Huzejfeta)." Zatim je rekao: "Kako čita (uči) Abdullah "Tako mi noći kada poklapa....."?" Pa sam pročitao njemu: "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje. Tako mi muška i ženska." (Zadnja stavka, zadnji odlomak-ajet ima i drugu, poznatiju, verziju čitanja: "Tako mi (Onoga) što je stvorio muško i žensko.".) Rekao je: "Tako mi Allaha zaista već je dao čitati meni nju (ovu suru, ovo poglavlje, odnosno ovaj ajet-odlomak na ovaj način) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz svojih usta k mojim ustima (u moja usta)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Mugireta, od Ibrahima, rekao je: Otišao je Alkamete k Šamu (u Damask). Pa pošto je unišao (u tamošnju) bogomolju, rekao je:

"Bože moj! Olakšaj mi (Daj mi jednog) dobroga druga!" Pa je sjeo k Ebu Derda'u (do Ebu Derda-a). Pa je rekao Ebu Derda': "Od koga (Iz kojega mjesta) si ti?" Rekao je: "Od stanovnika Kufe." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili (Zar nije) od vas vlasnik tajne koji (je taj što) neće znati (ne zna) nju osim njega (niko drugi)?" Misli (na) Huzejfeta. Rekao je: Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili od vas (onaj) koji je (taj što je) zaštitio njega Allah na (molbu) jezika Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, misli (na to da ga je zaštitio) od satane?" Misli (na) Ammara. Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili od vas vlasnik zubočistke (Vjerovijesnikove a.s.) i tajnoga govorenja (govora sa Vjerovijesnikom a.s.)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Kako je bio Abdullah (običaja da) čita (tj. kako on čitaše) "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje.", (pa kako dalje čita)?" Rekao sam: "Tako mi muška i ženska." Rekao je: "Neprestano su sa mnom (u prepiranju i svađi) ovi (u vezi toga), čak su bili skoro (da) traže odsijedanje (odustajanje od) mene od (jedne) stvari (što) sam čuo nju (tj. koju sam čuo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." (To jest: "..... čak su bili skoro, blizu toga da od mene traže - skoro da me natjeraju - da odustanem od stvari koju sam čuo od Muhammeda a.s..") GLAVA lijepih djela Ebu Ubejdeta, sina Džerraha, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Svaki narod ima (jednoga) pouzdanika (povjerljivoga čovjeka), a zaista naš pouzdanik je, o narode (o moja sljedbo), Ebu Ubejdete, sin Džerraha." PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Sileta, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stanovnicima (pokrajine, ili grada) Nedžrana: "Zaista poslaću svakako - misli (da kaže) na vas (vama) - (jednoga) pouzdanika, pravoga pouzdanika." Pa su se uzdigli (nadnijeli) njegovi drugovi (želeći svaki da skrene pažnju na sebe njemu). Pa je poslao Ebu Ubejdeta, bio zadovoljan Allah od njega, (sa njima, sa stanovnicima Nedžrana). GLAVA spominjanja Mus'aba, sina Umejra. (Nije ovdje Buharija naveo nijednoga hadisa o Mus'abu r.a..) GLAVA lijepih djela Hasena i Husejna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice.

Rekao je Nafi', sin Džubejra, od Ebu Hurejreta: Zagrlio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hasena. PRIČAO NAM JE Sadekate, pričao nam je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Ebu Musa od Hasena, čuo je Ebu Bekreta: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kada je jednom prilikom bio) na govornici (propovjedaonici svoje džamije), a Hasen k njegovoj strani (tj. a Hasen je stavljen do njega, uz njega), pogleda (Vjerovijesnik a.s.) k ljudima jedanput, a k njemu (k Hasenu) jedanput i govori (i reče): "Ovaj moj sin (tj. unuk) je gospodin. I možda Allah da izmiri (pomiri, napravi mir) s njime između dvije čete (grupe) od (zavađenih) muslimana." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam svoga oca rekao je: pričao nam je Ebu Usman od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da on uzimaše njega i Hasena i govori (i govoraše): "Bože moj! Zaista ja volim njih dvojicu, pa voli (i Ti) njih dvojicu!" Ili kao što je rekao (To jest: Ili slično tome je rekao, molio.). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Husejna sina Ibrahima, rekao je: pričao mi je Husejn, sin Muhameda, pričao nam je Džerir od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega: Donijela se je Ubejdulahu, sinu Zijada glava Husejna, sina Alije, pa se je učinila (pa se stavila) u (jedan) leđen (legen, legin, lavor), pa je počeo (da) kopka (čeprka grančicom po očima, nosu i zubima mrtve glave), i rekao je njezinoj ljepoti (neku, jednu) stvar. Pa je rekao Enes: Bio je najsličniji (od) njih sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je obojen sa (biljkom zvanom) vesmetu. (To jest: A dlaka glave i brade na glavi Husejna r.a. bila je obojena sa vesmetom - tj. sa bojom koju su dobivali od biljke vesmetun, a ta je boja naginjala k crnoj boji.) PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Adijj, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Hasen, sin Alije je na njegovome ramenu, govori (Muhammed a.s. u času dok mu je Hasen na ramenu): "Bože moj! Zaista ja volim njega, pa voli ga!" PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio me je Umer, sin Seida sina Ebu Husejna, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa, rekao je: Vidio sam Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, a nosio je (tj. a on nosi) Hasena i on (u tom času) govori: "Sa mojim (svojim) ocem (se kunem - on, Hasen) je sličan sa Vjerovijesnikom, nije sa Alijom (a nije sličan Aliji, ne liči na Aliju)." A Alija se smiješi (na te riječi Ebu sličan Bekra).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Meina, i Sadekate, njih dvojica su rekla: izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Vakida, sina Muhameda, od njegova oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Ebu Bekr: "Pazite Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, u porodici njegove kuće (tj. u vezi porodice njegove kuće)." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Mamera, od Zuhrije, od Enesa. A rekao je Abdurezak: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Enes, rekao je: Nije nijedan (čovjek) sličniji sa Vjerovijesnikom (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, od Hasena, sina Alije." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Muhameda, sin Ebu Jakuba, čuo sam Ibnu Ebu Nu'ma, čuo sam Abdullaha, sina Umera, a pitao je njega (Abdullaha jedan čovjek iz Iraka) o hodočasnički obučenom (licu) rekao je Šubete: Mislim ga (Mislim da je pitao o tome šta treba da čini hodočasnički obučeno lice kada) ubije muhu - pa je rekao (Abdullah): "Stanovnici Iraka pitaju o muhi (u vezi muhe), a već su ubili sina kćeri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Njih dvojica su moja dva miomirisa (ili: moje dvije miomirisne biljke, cvijeta) od ovozemnosti (od ovozemnoga uživanja)." GLAVA lijepih djela (svojstava) Bilala, sina Rebaha, slobodnjaka Ebu Bekra (Ebu Bekrovoga), bio zadovoljan Allah od njih dvojice. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Čuo sam šum (zveku, topotanje) tvojih dviju cipela (nanula - obuće) preda mnom u raju." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, od Muhameda, sina Munkedira, izvijestio nas je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Umer (običaja da) govori: Ebu Bekr je naš gospodin, i oprostio je (ropstva) našega gospodina!" Misli (na) Bilala. PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr od Muhameda, sina Ubejda, pričao nam je Ismail od Kajsa da je Bilal rekao Ebu Bekru: "Ako si bio kupio mene samo za tvoju (svoju) ličnost (samo za sebe), pa zadrži me (kao roba). A ako si bio kupio mene samo za (tj. radi) Allaha, pa pusti mene i posao Allaha!" GLAVA

spominjanja Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom). PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Abdul-Varis od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je: Stisnuo (Privukao) je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k svojim prsima (na svoja prsa) i rekao je: "Moj Bože! Pouči ga mudrosti (Nauči ga mudrosti)!" PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis i rekao je: "Moj Bože! Pouči ga Knjigu!" PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Vuhejb od Halida slično njemu. A mudrost je pogađanje (rezonovanje ispravnoga shvatanja i postupka) u (drugom sluaju) osim vjerovijesništva. GLAVA lijepih djela Halida, sina Velida, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Vakida, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Humejda, sina Hilala, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, objavio (razglasio) smrt Zejda, i Džafera i Ibnu Revahata ljudima prije (nego) će (da) dođe njima njihova (o njima) vijest, pa je rekao: "Uzeo je zastavu Zejd, pa se je pogodio (pa je pogođen), zatim (ju) je uzeo Džafer, pa se pogodio (pa je i on pogođen), zatim je uzeo Ibnu Revahate, pa se pogodio (pa je i on pogođen) - a njegova dva oka liju suze - dok je uzeo (dok nije uzeo zastavu jedan) mač od mačeva Allaha, dok (tj. čak) je osvojio Allah (tj. dao je pobjedu Allah) nad njima."

GLAVA lijepih djela Salima, slobodnjaka Ebu Huzejfeta (Ebu Huzejfetovoga), bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta, od Ibrahima, od Mesruka, rekao je: spomenuo se je Abdullah (Mes'udov) kod Abdullaha, sina Amra, pa je rekao: "To je (jedan) čovjek (što) neprestano (stalno) volim njega poslije što sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Tražite čitanje Kur'ana od četvorice: od Abdullaha, sina Mes'uda, - pa je počeo sa njim - i Salima, slobodnjaka Ebu Huzejfeta, i Ubejja, sina Ka'ba i Muaza, sina Džebela." Rekao je: Neću znati (tj. Ne znam da li) je počeo sa Ubejjom, ili sa Muazom (tj. Ne znam kojega je od njih dvojice prvoga spomenuo). GLAVA lijepih djela Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Sulejmana, rekao je: čuo sam Ebu Vaila, rekao je: čuo sam Mesruka, rekao je: rekao je Abdullah, sin Amra: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije bio bezobrazan (nevaljalac, pokvaren), a niti (onaj) koji nastoji biti bezobrazan. I rekao je (Božiji poslanik a.s.): "Zaista od najdražih (od) vas k meni su najljepši (od) vas (po) naravima (ćudima)." I rekao je: "Tražite čitati Kur'an od četvorice: od Abdullaha, sina Mes'uda, i Salima, slobodnjaka Ebu Huzejfeta, i Ubejja, sina Ka'ba i Muaza, sina Džebela." PRIČAO NAM JE Musa od Ebu Avaneta, od Mugireta, od Ibrahima, od Alkameta: Unišao (Ušao) sam (u) Šam (Damask), pa sam klanjao dva naklona (dva rekata), pa sam rekao: "Bože moj! Olakšaj mi (jednoga) druga!" Pa sam vidio (jednoga) starca dolazećega (tj. koji dolazi): Pa pošto se približio, rekao sam: Nadam se da bude primio (uslišao) Allah (moju molbu, dovu). Rekao je: "Odakle si ti?" Rekao sam: "Od stanovnika Kufe (tj. Iz Kufe)." Rekao je: "Pa zar nije bio u (tj. među) vama vlasnik dviju cipela (Vjerovijesnikovih), i jastuka (uzglavlja) i posude za čišćenje? I zar nije bio u vama (kod vas onaj) koji (je taj što) se je zaštitio od sotone? I zar nije bio u vama (I zar nije bio kod vas) vlasnik (Vjerovijesnikove) tajne koja je (ta što) neće znati (što ne zna) nju (niko drugi) osim njega? Kako je čitao sin Ummu Abde "Tako mi noći...."?" Pa sam čitao: "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje. Tako mi muška i ženska....". Rekao je: "Dao je meni čitati nju (tu suru, to poglavlje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegova usta (tj. iz njegovih, svojih usta) k mojim ustima, pa su (se) neprestano ovi (protivili tome čitanju), čak su bili blizu (da) vrate mene (tj. da skrenu mene da čitam "..... tako mi (Onoga) što je stvorio muško i žensko....")." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Abdurrahmana, sina Jezida, rekao je: Pitali smo Huzejfeta o (jednome) čovjeku blize strane i puta (načina života) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) uzmemo od njega (tu stranu i put, način života), pa je rekao: "Ne poznajem (Ne znam) nijednoga (čovjeka, nikoga) bližega stranom, i putem (načinom) i oblikom (svojstvima, nastupom) sa Vjerovijesnikom (bližega Vjerovijesniku),

pomilovao ga Allah i spasio, od sina Ummu Abde (tj. od Abdullaha Mes'udovoga, jer je Ummu Abd ime majke Abdullahove)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa sina Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je moj otac od Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je Esved, sin Jezida, rekao je: čuo sam Ebu Musa-a Eš'ariju (da) govori: Došao sam ja i moj brat iz Jemena, pa smo ostali (neko) vrijeme ne mislimo (drukčije) osim (tako) da je Abdullah, sin Mes'uda, (jedan) čovjek od porodice kuće Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog (toga) što vidimo (neobičnu slobodu) od njegovoga ulaženja i ulaženja njegove majke na Vjerovijesnika (ili: mnogo slobodno ulaženje njihovo, mnogo su ulazili, mnogi ulazak njihov Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA spominjanja Muavije (Muavijete), sina Ebu Sufjana, bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Hasen, sin Bišra, pričao nam je Muafa od Usmana, sina Esveda, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: Nepario je (tj. Obavio je, izvršio je neparnu molitvu - vitr namaz) Muavija poslije večernje molitve (poslije jacije namaza) sa jednim naklonom (sa jednim rekatom, a ne sa tri), a kod njega je (u tom času bio jedan) slobodnjak Ibnu Abbasa (Ibnu Abbasov), pa je došao (taj slobodnjak) Ibnu Abbasu (i pričao mu to negodujući), pa je rekao (Ibnu Abbas tome slobodnjaku): "Pusti ga (tj. Ostavi na miru Muaviju), pa (jer) zaista on se je već družio sa poslanikom (bio je drug poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Nafi', sin Umera, pričao mi je Ibnu Ebu Mulejkete: Reklo se je Ibnu Abbasu: "Da li je tebi (Da li ti imaš) o zapovjedniku vjernika Muaviji (da rekneš nešto), pa (jer) zaista on nije nepario (on ne klanja neparnu molitvu - vitr namaz drukčije) osim sa jednim (naklonom, rekatom)?" Rekao je (Ibnu Abbas): "On je razuman (tj. On je pravnik - stručnjak koji zna šta radi)." PRIČAO NAM JE Amr, sin Abasa, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha, rekao je: čuo sam Humrana, sina Ebana, od Muavijeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: "Zaista vi zaista klanjate (jednu) molitvu (takvu) (a) zaista već smo se družili (sa) Vjerovijesnikom (tj. bili smo drugovi njemu), pomilovao ga Allah i spasio, pa nismo vidjeli njega (da) klanja nju (tu molitvu), i zaista već je zabranio njih dva (sprječavao je od njih dvojice)." Misli (na molitvu od) dva naklona (rekata) poslije popodneva (poslije ikindije namaza). GLAVA lijepih djela Fatime, bio zadovoljan Allah od nje (s njom).

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Fatima je gospodarica (prvakinja) žena stanovnika raja." PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, sina Dinara, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Fatima je (jedan) odsječak (jedan komad mesa) od mene, pa ko je rasrdio (ko rasrdi) nju, rasrdio je mene (ko naljuti nju, naljuti mene)." GLAVA vrijednosti Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je Ebu Selemete: Zaista je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dana: "O Aišo! Ovo je Džibril daje čitati tebi (tj. iskazuje, izriče ti) pozdrav." (dakle: Pozdravlja te, Poselamljuje te Džibril.) Pa sam rekla: "Na njega (Njemu) pozdrav, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Vidiš (ono) što (ja) neću vidjeti (što ja ne vidim)." Hoće (ona, tj. Misli ona sa tim na) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Adem, izvijestio nas je Šubete, rekao je. - H - A pričao nam je Amr, izvijestio nas je Šubete od Amra, sina Murreta, od Murreta, od Ebu Musa Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bio je potpun (savršen) od mnogih ljudi (broj, dakle: Bilo je puno ljudi savršenih), a nije bio potpun (savršen po svome vjerskome ponašanju) od žena (niko) osim Merjeme, kćeri 'Imrana, i Asije, žene faraona. A vrijednost (dobrota) Aiše nad ženama je kao vrijednost popare (potkriže) nad ostalim jelom (ostalom hranom)." ("Serid" je jelo koje se pravi od hljeba i mesa, i u nekadašnjih Arapa je smatrano za najbolje jelo, pa je zbog toga načinjeno pomoću njega upoređivanje, uzeto je za primjer za upoređivanje.) PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Džafera, od Abdullaha, sina Abdurrahmana, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Vrijednost Aiše nad ženama (ove sljedbe) je kao vrijednost popare (potkriže) nad (ostalim) jelom." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdul-Vehhab, sin AbdulMedžida, pričao nam je Ibnu Avn od Kasima, sina Muhameda, da se Aiša razbolila (razboljela), pa je došao Ibnu Abbas (da je posjeti) pa je rekao:

"O majko vjernika! Doći ćeš (ti) na preteču (tj. preteči) istine na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i na Ebu Bekra (tj. i doći ćeš Ebu Bekru)." (To jest: "Ne žalosti se što ćeš umrijeti jer ćeš doći njima dvojici, koji su u raju, pa ćeš prema tome i ti u raj." Smatra se da Ibnu Abbas r.a. nije ništa govorio o budućim i zagrobnim stvarima proizvoljno nego na osnovu onoga što je čuo od Muhammeda a.s. dok je bio živ, pa ni ovo što je rekao Aiši r.a. nije, prema tome, rekao bez toga osnova.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hakema, čuo sam Ebu Vaila rekao je: Pošto je poslao Alija Ammara i Hasena ka Kufi zato (da) traži idjenje (odlazak) u boj (od) njih (od stanovnika Kufe), održao je govor (propovjed) Ammar, pa je rekao: "Zaista ja zaista znam da je ona (Aiša) njegova žena (žena Muhammeda a.s.) u ovozemnosti i posljednjem životu (tj. i na ovome i na drugome, budućem svijetu, životu), a ali (nego) Allah je stavio na iskušenje (kušnju) vas zbog (toga da se izjasnite o tome da li) ćete slijediti njega (Aliju), ili nju (Aišu)." (To se odnosi na borbu između Alije i Aiše, a ta borba se zove "vakatul-džemel", a bila je kod Basre.) PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je posudila (pozajmila na upotrebu, unaruč) od Esme (jednu) ogrlicu (đerdan), pa je propala (izgubila se ta ogrlica). Pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude od svojih drugova u traženje nje (ogrlice, tj. da traže ogrlicu). Pa je stigla njih (te ljude) molitva, pa su klanjali bez čišćenja (bez abdesta). Pa pošto su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, potužili su se (na) to k njemu. Pa je sišao odlomak upravljanja (k površini zemlje, tj. prašini - o korišćenju površine zemlje, prašine - da se njom očisti u nedostatku vode, dakle: da se uzme tejemmum). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nagradio te (Aišo) Allah dobrim (dobrom nagradom)! Pa tako mi Allaha nije sišla u tebe (tj. nije ti se dogodila nijedna nezgodna) stvar nikada (drukčije) osim (tako da) je učinio Allah tebi iz nje (neki) izlaz, i učinio je muslimanima u njoj (jedan) blagoslov." PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je bio u svojoj bolesti, počeo (je da) kruži u (među) svojim ženama (počeo je da obilazi svoje žene) i (da) govori: "Gdje ću ja sutra? Gdje ću ja sutra?" Pohlepom (Iz pohlepe, iz želje) na sobu Aiše (to je govorio). Rekla je Aiša: Pa pošto je bio (pošto bi bio) moj dan (red da dođe meni), smirio se je (smirio bi se). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Hammad, pričao nam je Hišam od svoga oca, rekao je: Bili su ljudi (običaja da) istražuju sa svojim poklonima dan Aiše (tj. Istraživaše, Raspitivaše se ljudi u koji je dan Muhammed a.s. kod Aiše, koji dan je posjećuje pa da u taj

dan odnesu poklone Muhammedu a.s.). Rekla je Aiša: Pa su se skupile moje drugarice (tj. inoće) k Ummi Selemi, pa su rekle: "O Ummu Selemo! Tako nam Allaha zaista ljudi istražuju sa svojim poklonima dan Aiše, a zaista mi hoćemo (želimo to) dobro kao što hoće (želi) njega Aiša, pa zapovjedi (ti) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da (on) zapovjedi ljudima da poklanjaju (poklone, da daju poklone) k njemu gdje god je bio (tj. gdje god on bude), ili gdje god je kružio (gdje god kruži, gdje god posjećuje)." Rekla je: Pa je spomenula to Ummu Selema Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekla je (Ummu Selema): Pa se okrenuo od mene. Pa pošto se vratio k meni, spomenula sam to njemu, pa se okrenuo od mene. Pa pošto je bio u trećoj (redi, smjeni, tj. u trećem danu kod mene po ustaljenom redu), spomenula sam njemu (to), pa je rekao: "O Umu Selemo! Ne uznemiruj me u Aiši (Na uznemiravaj me u vezi Aiše), pa (jer) zaista ono tako mi Allaha nije sišla (sašla) na mene (tj. meni Božija) objava, a ja sam u pokrivaču (ijedne) žene od vas osim nje (osim Aiše)." (Veli se da se sa ovim hadisom završava prva polovina Buharijinoga Sahiha.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA ZNAKOVA (BOŽIJEGA) VJEROVIJESNIŠTVA U ISLAMU (To jest o onim pojavama koje su se desile kod Muhammeda a.s. kad je već počeo da poziva u Islam, a koje pojave, a te pojave su znakovi da je on zaista Božiji vjerovijesnik.) PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Selm, sin Zerira: čuo sam Ebu Redža-a, rekao je: pričao nam je Imran, sin Husajna da su oni bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na jednome) putovanju, pa su (u prvom dijelu noći) putovali njihovu (svoju) noć (u jednoj svojoj noći). Te kada je bilo lice jutra (zora), odsjeli su (u zoru da se odmore). Pa su nadvladale (savladale) njih njihove oči, čak se je podignulo Sunce (visoko, a oni spavaše). Pa je bio prvi ko se (koji se je) probudio iz svoga sna (spavanja) Ebu Bekr, a ne buđaše se (tj. a nije buđen, probuđivan ni od koga) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz svoga sna (iz svoga spavanja) do (da) se probudi (on sam, dakle: nego se on sam budio). Pa se probudio Umer, pa je sjeo Ebu Bekr kod njegove glave, pa je počeo (da) veliča (Allaha) i (da) podiže svoj glas (kod glave Muhammeda a.s.) dok se (dok se nije) probudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sišao (odsjeo nakon što se udaljio nekoliko od mjesta odmaranja) i klanjao je sa nama jutarnju molitvu. Pa se odstranio (jedan) čovjek od (toga) naroda, (i) nije klanjao sa nama. Pa pošto je (sa molitve Muhammed a.s., dakle: kad je završio sa namazom), rekao je: "O omsica (O ti, Hej ti)! Šta sprječava tebe da klanjaš sa nama?" Rekao je: "Pogodila je mene oskrvnjenost (oskrnavljenost, nečistoća vjersko-pravna - džunubluk)." Pa je zapovjedio njemu da se upravi (na čišćenje) sa zemljom (tj. sa prašinom zemljine površine koja je izdignuta, kao da se popela, jer je takva zemlja čišća od niže zemlje u koju se sliva svašta), (pa se taj čovjek očistio sa zemljinom prašinom) zatim je klanjao. I učinio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) jahalici ispred sebe. (Jahalica: jahaća životinja.) A već smo ožednili žestokom žeđu. Pa dok mi idemo, kada li mi (susretnemo se, sreto smo se) sa (jednom) ženom spuštačicom svojih dviju nogu (tj. koja jaše, jaši spuštajući svoje dvije noge) između dvije mješine (ili torbe za opskrbu, ovdje: za vodu). Pa smo rekli njoj: "Gdje je voda?" Pa je rekla: "Zaista ono nema vode (nikakve ovdje blizo, blizu)." Rekli smo: "Koliko je između tvoje porodice i između vode (te gdje si ti išla da se opskrbiš vodom)?" Rekla je: "Dan i noć (putovanja)." Pa smo rekli: "Idi (Odi, Kreni) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: "A šta je (A ko je) poslanik Allaha?" Pa nismo dali posjedovati njoj od njezine stvari (ništa, tj. nismo je pustili da ide svojim putem), čak smo okrenuli s njom prema Vjerovijesniku (tj. pred Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pričala njemu sa (pričanjem) sličnim (onome) koje je (što je) pričala nama, osim (jedino to što je njemu rekla više) da je ona žena koja ima siročad (djecu). (Mu'timetun je od jetimejtamun: siroče.) Pa je zapovjedio za njezine dvije mješine, pa je potrao u dva otvora (tj. potrao je po dvama otvorima mješina - azla'u: mjesto na mješini kuda se izlijeva voda), pa smo pili žedni (mi bivši i bivši nas na broju) četrdeset ljudi dok smo se napojili. Pa smo (još) napunili svaku mješinu sa nama (što je bila, što smo je imali) i posudu (manju od kože za vodu, tj. i čuturu, čuturicu), osim (jedino) da ono (mi) nismo napojili (nijedne svoje) deve (kamile, jer deve su još mogle da trpe žeđ), a ona (mješina one žene iz koje smo pili i sebi točili i dalje je tako puna) i skoro je (da, i skoro da) se raspukne od punoće (od napunjenosti). Zatim je rekao:

"Dajte šta je (šta ima) kod vas?" Pa se sakupilo njoj od mrva (tj. od komadića hljeba) i datula (nešto, pa) dok je došla svojoj porodici, rekla je: "Došla sam najčarobnijem (od) ljudi (tj. najvećem čarobnjaku), ili je on (nekakav) vjerovijesnik, kao što su tvrdili (oni ljudi)." Pa je uputio Allah taj skup (odsječenu, usamljenu zajednicu od nekoliko kuća) sa tom ženom, pa je primila Islam (ona) i primili su Islam (i oni, stanovnici toga skupa, zajednice). PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Seida, od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Donijela se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) posuda, a on je u Zevra-u (jednom mjestu na trgu Medine), pa je stavio svoju ruku u (tu) posudu, pa je počela voda (ta u posudi, jer je u toj posudi bilo malo vode, pa je ta voda počela da) izvire između njegovih prsta, pa se očistio narod (određeni, abdestio se narod izvjesni za molitvu). Rekao je Katadete: Rekao sam Enesu: "Koliko ste bili (vi brojno veliki; Koliko vas je bilo)?" Rekao je: "Tri stotine, ili koliko tri stotine (količinom tri stotine, oko tristo)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika da je on rekao: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a prispjela je molitva popodneva, pa se tražila voda (za čišćenje - za abdest), pa nisu našli nje, pa se donijela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakva) voda, pa je stavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku u tu posudu, pa je zapovjedio ljudima (određenim, tj. tude, tu prisutnima) da se čiste (za molitvu) od nje (tj. od te vode uzimajući svaki sebi). Pa sam vidio (tu) vodu izvire ispod njegovih prstiju. Pa su se čistili (ti) ljudi dok su se (dok se nisu) očistili od kod (do) posljednjega (od) njih (tj. do zadnjega od njih - svi, svi su se očistili - abdestili su svi). PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Mubareka, pričao nam je Hazm, rekao je: čuo sam Hasena rekao je: pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u neko (od) svojih izlaženja i sa njim su (neki) ljudi od njegovih drugova, pa su otišli idu (tj. idući, putujući oni, dakle: putovali su oni s njim). Pa je došla (određena) molitva, a (oni) nis u našli (nikakve) vode (da) se očiste. Pa je otišao (neki) čovjek od (toga) naroda, pa je donio (jednu) čašu od (neke) lake vode (tj. od neke male vode, male lokvice vode koju je pronašao). Pa je uzeo nju (tu vodu u toj čaši) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se očistio. Zatim je pružio svoja četiri prsta na čašu (nad tom čašom), zatim je rekao: "Ustanite, pa se očistite (pa abdestite)." Pa se očistio (taj) narod, čak su doprli u (ono) što hoće od (toga) čišćenja, a bili su sedamdeset, ili slično njemu (tome broju ljudi, dakle: bilo ih je oko sedamdeset ili sl.). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Jezida, izvijestio nas je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

2

Došla je (određena) molitva, pa je ustao ko je bio bliže kuće od Bogomolje (tj. ustao je onaj čija je kuća bila blizo, blizu Bogomolje, ustao je da) se očisti (vodom kod kuće). A ostao je (jedan) narod (Dakle: Dok su drugi ostali). Pa se donio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) sud (lonac, korito za bojenje i pranje rublja) od kamenja (sud od kamena), u njemu je (neka, tj. mala) voda (malo vode). Pa je stavio svoj dlan, pa je bio malen (taj) sud (tako da nije mogao) da prostre (da pruži, raširi) u njemu svoj dlan, pa je stisnuo (skupio) svoje prste, pa je stavio njih u (taj) sud. Pa su se očistili (ljudi toga) naroda, svi oni skupa. Rekao sam: "Koliko su bili (oni brojčano veliki - Koliko ih je bilo)?" Rekao je: "Osamdeset ljudi." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muslima, pričao nam je Husajn od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Ožednili su ljudi dana (tj. na dan) Hudejbije, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio u položaju da je) pred njim (jedna mala kožna) posuda (čuturica za vodu u kojoj je bilo vode), pa se očistio. Pa su požurili (pojurili) ljudi prema njemu (ili: prema njoj, prema vodi). Pa je rekao: "Šta vam je?" Rekli su: "Nije kod nas voda (tj. Nemamo nikakve vode da) se očistimo, a niti (da je) pijemo osim (ono, to vode) što je pred tobom." Pa je stavio svoju ruku u (tu) posudu, pa je počela (ta) voda (da) skače (da se kovitla, uzdiže) između njegovih prsta kao primjeri vrela (kao vrelo). Pa smo se napili, i očistili smo se. Rekao sam: "Koliko ste bili (brojčano veliki, tj. Koliko vas je bilo)?" Rekao je: "Da smo bili (tj. Da nas je bilo) stotinu hiljada, zaista bi bilo (to) dosta nama. Bili smo (tj. Bilo nas je) petnaest stotina (hiljadu i pet stotina)." PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Bili smo danom (tj. na dan) Hudejbije (nas) četrnaest stotina, a Hudejbija je (jedan) bunar, pa smo iscrpali (tj. izgrabili) njega (vodu svu iz njega), čak (da) nismo ostavili u njemu (ni jedne) kapi (vode). Pa je sjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na kraj (rub, obalu, ivicu toga) bunara, pa je pozvao za vode (malo, tj. pa je pozvao da mu se dadne, donese malo vode), pa je (isprao svoja usta sa tom vodom, isprao je, isplakao, tj. promućkao je tu vodu u svojim ustima) i prsnuo je (štrcnuo je iz usta) u bunar (taj vodu iz svojih usta). Pa smo ostali osim dalekoga (tj. ne tako daleko, ne tako dugo da čekamo), zatim smo se napajali dok smo se napojili, i napojile su se, ili vratile su se (sa vodom napojene) naše jahalice (tj. deve). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika (da) govori: Rekao je Ebu Talhate (svojoj ženi) Umu Sulejmi: "Zaista već sam čuo glas poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je) slab (iznemogao), poznajem u njemu (na njemu određenu, tj. žestoku) glad. Pa da li je kod tebe od stvari (kakve, tj. Pa imaš li išta za pojesti)?" Rekla je: "Da." Pa je izvadila (nekoliko) kolača (lepinja, pogača) od ječma. Zatim je izvadila (jedan) pokrivač (za glavu) njezin (svoj), pa je zamotala (taj) hljeb (to pecivo) sa nekim (dijelom od) njega, zatim je sakrila (tj. stavila) njega pod moju ruku, a omotala je mene sa nekim (dijelom od) njega (pokrivača), zatim je poslala mene k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa sam otišao s njim (tj. odnio sam ga - hljeb). Pa sam našao 3

poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolji i sa njime su (bili određeni) ljudi. Pa sam stao na (nad) njima. Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allahi spasio: "Je li poslao tebe Ebu Talhate?" Pa sam rekao: "Da." Rekao je: "Sa hranom (jelom)?" Rekao sam: "Da." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (onome, tj. onima) ko je sa njim: "Ustanite!" Pa je otišao i otišao sam među njima dok sam došao Ebu Talhatu, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao Ebu Talhate: "O Umu Sulejmo! Već je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa ljudima (već je doveo ljude), a nije kod nas (a nemamo toliko) što (bi bilo dovoljno da) nahranimo njih." Pa je rekla: "Allah i Njegov poslanik je znaniji (su znaniji)." Pa je otišao Ebu Talhate dok je sreo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Talhate sa njim. Pa je rekao poslanik Allaha: "Ovamo (daj), o Umu Sulejmo, što je kod tebe (šta imaš)!" Pa je donijela taj hljeb. Pa je zapovjedio za njega (za hljeb) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se izmrvio (isitnio na male komadiće), i iscijedila je Umu Sulejma (jednu malu kožnu) mješinu (u kojoj je stajalo maslo), pa je začinila njega (hljeb). Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njega (u hljeb, tj. izrekao je nad hljebom onu molitvu) što je htio Allah da rekne, zatim je rekao: "Dozvoli za deset (ljudi da uniđu da jedu)!" Pa je dozvolio njima. Pa su jeli dok su se zasitili (najeli), zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je dozvolio (i) njima, pa su jeli dok su se (i oni) zasitili (najeli), zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je dozvolio njima (dakle: sljedećoj grupi ljudi), pa su (i oni) jeli dok su se zasitili, zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je jeo (taj) narod (ti ljudi), svi oni dok su se zasitili, a (taj) narod je (sačinjavalo) sedamdeset, ili osamdeset ljudi. PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ebu Ahmed Zubejrija, pričao nam je Israil od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudov), rekao je: "Brojasmo (određene) znakove blagoslovom (tj. mi smo računali i prikazivali kao blagoslov mnoga nadnaravna, natprirodna djela i pojave kod Muhammeda a.s.), a vi brojite njih (smatrate ih, sve te znakove) zastrašivanjem (od kazne Božije, predznacima kazne). Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je omanjila voda, pa je rekao: "Tražite (jedan) višak od vode." Pa su donijeli (jednu) posudu, u njoj je (bilo) malo vode. Pa je uveo (tj. stavio) svoju ruku u (tu) posudu, zatim je rekao: "Dođi na (vodu) čistu, blagoslovljenu! A blagoslov je od Allaha." Pa zaista već sam vidio (tu) vodu (da) izvire između prsta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista već slušasmo slavljenje (određenoga) jela (koje je slavilo Allaha dž.š.), a ono se jede (tj. dok se to jelo jede ono slavi Uzvišenoga Boga)." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija, rekao je: pričao mi je Amir, rekao je: pričao mi je Džabir da je njegov otac preminuo (umro), a na njemu je (nekakav) dug (dugovanje), pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Zaista moj otac (je u takvom položaju umro da) je ostavio na sebi dugovanje, a nije kod mene (a nemam ništa drugo) osim što izvode (tj. što daju ploda od sebe) njegove palme, a ne dopire (ono) što izvode (daju one nekoliko) godina (onu vrijednosti sumu) što je na njemu (onaj dug), pa odi (hajde) sa mnom zato da ne budu bezobrazni (pretjerani) na mene (očevi) potražioci (zajmodavci)." Pa je išao (obišao Muhammed a.s.) okolo (oko jedne) hrpe (ili: okolo jednoga 4

gumna, harmana) od hrpa (tih) datula (hurmi), pa je molio (za sreću i blagoslov Uzvišenoga Boga), zatim je (obišao) drugu (hrpu, ili gumno), zatim je sjeo na nju (tj. uz nju, uz hrpu), pa je rekao: "Čupajte je (hrpu, tj. Sipajte je, Grabite je - ili: Čupajte ga, tj. Sipajte, Grabite ga - plod datula sa ove hrpe svaki za svoje potraživanje)!" Pa je ispunio (u cijelosti, tj. isplatio je) njima (potraživanje) koje je za njih (tj. njima pripadalo), i ostalo je (još, tj. i preteklo je još toliko datula) kao (ono) što je dao njima. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mutemir od svoga oca, Ebu Usman da je ono pričao njemu Abdurahman, sin Ebu Bekra, bio zadovoljan dvojice, da su drugovi isputa (nadvoda, natkrivenoga prostora ozadi, ozada, iza Medini) bili (jedni) ljudi siromašni, i da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i jedanput: pričao nam je Allah od njih Bogomolje u spasio, rekao

"Ko je bio (tj. Ko je u ovome času u takvome stanju da) je kod njega (tj. da ima u njega) hrana dvojice (tj. jelo za dvije osobe), pa neka odvede trećega (tj. neka uzme sa sobom trećega). A ko je (u takvom stanju da) je bilo kod njega (da on ima) hranu četvorice, pa neka odvede petoga ili šestoga; ili kao što je rekao (tj. rekao je to, ili slično tome onako kako je već rekao)." I da je Ebu Bekr doveo trojicu, i odveo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, desetoricu i Ebu Bekr trojicu. Rekao je: Pa ono ja, i moj otac i moja majka smo (u kući zajedno). A neću znati (A ne znam) da li je rekao: Moja žena i moj sluga su između naše kuće (ili: naše sobe) i između kuće (sobe) Ebu Bekra. I da je Ebu Bekr večerao (tu noć) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je ostao dok je klanjao večernju molitvu (dok nije klanjao jaciju), zatim se vratio, pa je ostao dok je večerao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao (svojoj kući Ebu Bekr) poslije što je prošlo od (te) noći što (tj. koliko) je htio Allah. Rekla je njemu njegova žena: "Šta je zadržalo tebe od tvojih gostiju, ili tvoga gosta (što si ih pred noć doveo)?" Rekao je: "A da li si dala večeru njima?" Rekla je: "Nisu htjeli do (da ti) dođeš (dok ti ne dođeš)." Već su nudili njima (gostima sluge večeru), pa su nadvladali (oni - gosti) njih (sluge, tj. nisu htjeli bez tebe da jedu). Pa sam otišao, pa sam se sakrio. Pa je rekao: "O neuki (ili: O zlikovče)!" Pa je zazivao odsijecanje nosa (tj. kleo me je da mi nos bude odsječen), i psovao (grdio) je. I rekao je (gostima): "Jedite!" I rekao je: "Neću kušati njega (toga jela) nikada." Tako mi zakletve Allaha ne uzimasmo zalogaja (tj. nijednoga zalogaja) osim (da) je raslo od najdonjega (dijela) njega (to jelo, tj. ne uzimasmo, a da se drukčije dešavalo osim to da bi jelo iza svakoga uzetoga zalogaja to jelo narastalo) više od njega (više nego zalogaj, dakle: povećavalo se jelo) dok su se zasitili. I postala je (ta hrana, to jelo) mnogobrojnija od (onoga) što je bila prije. Pa je pogledao Ebu Bekr, pa kada li (jedna) stvar ili više (te hrane, dakle: Pogledao je Ebu Bekr i ugledao je da je te hrane bilo kao prije ili još više). Rekao je svojoj ženi: "O sestro Firasovića!" Rekla je: "Ne (li)! (tj. Zar ne!) Tako mi stalnosti (tj. radosti) moga oka zaista ona (ova hrana) je sada mnogobrojnija od (onoga) što je (bila) prije za tri puta." Pa je jeo od nje Ebu Bekr (dakle: Jeo je tu hranu i Ebu Bekr), i rekao je: "Bio je samo satana (određeni ponio me malo prije na one riječi)" - misli (na) svoju zakletvu (što se bio zakleo da neće okusiti nikada te hrane). Zatim je jeo od nje (jedan) zalogaj, zatim je odnio nje k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je osvanula kod njega. I bio je između nas i između (jednoga) naroda ugovor (o primirju), pa je prošao (istekao taj) rok. Pa smo zastarješinili (postavili za vojne starješine, načelnike) dvanaest ljudi. Sa svakim čovjekom od njih 5

su (neki) ljudi, Allah je znaniji koliko je sa svakim čovjekom, osim (jedino što znam) da je on (tj. Muhammed a.s.) poslao sa njima (sa tim starješinama od te hrane koliko je kome starješini trebalo hrane). Rekao je (Abdurahman Ebu Bekrov na kraju): Jeli su od nje svi (skupa). Ili kao što je rekao (on o navedenom slučaju). A osim njih (ljudi u gornjem lancu prenosilaca ovoga hadisa neko drugi) govori: Pa smo se razdijelili (na grupe za dvanaestoricu ljudi - to je drugi način pričanja umjesto: Pa smo zastarješinili dvanaest ljudi). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad od Abdul-Aziza, od Enesa; i (predao ga je Hammad) od Junusa, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pogodila je stanovnike Medine nerodica (tj. glad zbog suše) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa dok on propovjeda danom petka (petkom), kadli je ustao (kadli ustade jedan) čovjek pa je rekao (pa reče): "O poslaniče Allaha! Propali su (tj. Propadoše) konji! Propadoše ovce! Pa moli Allaha (da) napoji nas (kišom)!" Pa je pružio svoje dvije ruke i molio je. Rekao je Enes: A zaista nebo je (u tom času bilo) kao primjer stakla. Pa se uzburkao (podigao, pojavio veliki) vjetar (koji) je stvorio (napravio jedan) oblak, zatim se skupljao (oblak, tj. gomilao se jedan po jedan oblak), zatim je poslalo nebo svoje otvore (tj. slavine - a to će reći: počela je da pada jaka kiša). Pa smo izašli gazimo (tj. gazeći mi tu) vodu (od kiše), čak smo došli našim (svojim) stanovima (po takvom vremenu). Pa neprestano nam je kišilo (davala nam se kiša, dakle: Stalno je padala kiša) do drugoga petka. Pa je ustao k njemu onaj (isti) čovjek, ili (jedan drugi, neki drugi) osim njega, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Porušiše se kuće (naše od kiše), pa moli Allaha (da) zadrži (zaustavi) nju." Pa se nasmiješio, zatim je rekao: "Okoline naše (neka dobijaju kišu), a ne na nas (da pada više)!" Pa sam gledao k oblaku (onome kako) se cijepao (on, tj. razilazi se) okolo Medine kao da je on vijenac. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, sin Kesira, Ebu Gassan, pričao nam je Ebu Hafs, a njegovo ime je Umer, sin Ala-a, brat Ebu Amra, sina Ala-a, rekao je: čuo sam Nafi-a od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Bio je (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) propovijeda (predikuje primaknuvši se jednom) panju (tj. stojeći uz jedan panj). Pa pošto je uzeo (svoju) govornicu, okrenuo se k njoj. Pa je zajecao (zaječao, uzdisao taj) panj, pa je došao njemu (Muhammed a.s.), pa je potrao svojom rukom njega. A rekao je Abdul-Hamid: Izvijestio nas je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Muaz, sin Ala-a, od Nafi-a za ovo. A predao je njega (ovaj hadis) Ebu Asim od Ibnu Ebu Revada, od Nafi-a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, rekao je: čuo sam svoga oca (priča) od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stajaše petkom uz (jedno) stablo, ili palmu. Pa je rekla (jedna) žena od Pomagača, ili (jedan) čovjek:

6

"O poslaniče Allaha! Zar nećemo učiniti (napraviti) tebi (jednu) govornicu?!" Rekao je: "Ako ste htjeli (tj. Ako hoćete, možete)." Pa su učinili (napravili) njemu (jednu) govornicu. Pa pošto je bio petak, dao se (tj. krenuo je) ka (toj) govornici. Pa je zavikala (ta) palma (tj. panj palme) vikanjem djeteta (tj. zajecao je). Zatim je sišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stisnuo njega k sebi (uza se, a ona, palma - panj njezin) jeca jecanjem djeteta koje se umiruje (kojega neko umiruje, smiriva). Rekao je: "Plakaše (palma) na (ono, tj. zbog onoga) što slušaše (ona) od (određenoga) opominjanja kod nje." PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, sina Bilala, od Jahja-a, sina Seida, rekao je: izvijestio me je Hafs, sin Ubejdulaha sina Enesa sina Malika, da je on čuo Džabira, sina Abdullaha (da) govori: Bila je Bogomolja natkrivena (tj. ona je imala krov, ili tavanicu, strop koji je stajao) na panjevima (ili: na deblima stabala) od palme. Pa je bio (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je propovijedao (predikovao, da) stoji uz panj (deblo) od nje (tj. uz balvan, direk, stup od palme). Pa pošto se načinila (napravila) njemu govornica, i bio (se) na nju (popeo), pa čuli smo za (tj. u) toga panja (direka jedan) glas kao glas deve (koja je u desetom mjesecu trudnoće, steonosti, stevana, steona, stelna već deseti mjesec), čak (da) je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stavio svoju ruku na nju, pa se smirila (ta palma, tj. taj panj, direk, stup, stub). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta. PRIČAO JE MENI Bišr, sin Halida, pričao nam je Muhamed od Šubeta, od Sulejmana, čuo sam Ebu Vaila (da) priča od Huzejfeta da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: "Koji (od) vas pamti govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o kušnji (iskušenju, neredu, smutnji, buni, pobuni)?" Pa je rekao Huzejfete: "Ja pamtim (onako doslovno) kao što je rekao." Rekao je (Umer): "Daj! Zaista ti si zaista smion." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ovo): "Kušnja čovjeka je u njegovoj porodici, i njegovom imanju i njegovom susjedu. Nju iskupljuje molitva, i milostinja, i zapovijedanje za dobro i odvraćanje od ružnoga (tj. zapovijedanje dobroga i zabranjivanje zla)." Rekao je (Umer): "Nije ova (kušnja), a ali (tj. nego ona kušnja) koja će se zatalasati kao talasanje mora (tj. zbog koje će se ljudi, narod uznemiriti, zatalasati kao što se more zatalasa)." Rekao je (Huzejfete): "O zapovjedniče vjernika! Nema (nikakve) štete na tebe (tebi) od nje (od te vrste kušnje). Zaista između tebe i između nje su (jedna) vrata zaključana (zatvorena)." Rekao je: "Otvoriće (li) se (Da li će se otvoriti ta) vrata, ili će se razbiti?" Rekao je: "Ne (tj. Neće se otvoriti), nego će se razbiti." Rekao je: "To je priličnije (da tako bude jer je jasno) da se neće zaključati (zatvoriti više nikada)." Rekli smo: "Znao (li) je (on ko su ta) vrata (Zna li on ko su ta vrata)?" Rekao je: "Da, kao što da je bliže (od) sutra večeras (tj. kao što je znao da je od sutrašnjega dana bliže večerašnja noć). Zaista ja sam pričao njemu (jedan) hadis (koji) nije sa greškama (pomiješan). Pa smo se plašili da pitamo njega, i zapovjedili smo Mesruku, pa je pitao njega, pa je rekao: "Ko su (bila ta) vrata?" Rekao je: "Umer." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: 7

"Neće nastati (Neće doći) Sudnji dan (prije) do (da) se borite (dok se ne budete borili protiv jednoga) naroda (takvoga što) su njihove obuće (određena) dlaka; i do (da) se borite (protiv) Turaka, (naroda) malenih očiju, crvenih lica, malih (i ravnih) noseva, kao da su njihova lica štitovi postavljeni kožom. I nalazite od najboljih ljudi (da je onaj ko) je najžešći (od) njih odvratnošću za ovu stvar (tj. ko najviše mrzi ovu stvar prije) do (da) padne u nju (tj. prije nego primi nju - vjeru Islam, a kad je primi onda bude jedan od najboljih ljudi). A ljudi su rudnici (tj. izvori i dobra i zla), najbolji (od) njih u predislamlju su najbolji (od) njih (i) u Islamu. I zaista doći će svakako na jednoga (od) vas (jedno takvo) vrijeme (u kojem) zaista da vidi mene draže je k njemu od (toga, tj. voliće, volio bi on da me vidi nego) da bude njemu kao njegova porodica i njegovo imanje (tj. nego da on ima nešto slično porodici i imanju)." PRIČAO JE MENI Jahja, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće nastati (doći) Čas (tj. Sudnji dan prije) do (da) se borite protiv (stanovnika pokrajina) Huz i Kerman od (pokrajina) Perzijanaca (ili: Nearapa), crvenih lica, spljoštenih (plosnatih) noseva, malenih očiju, kao da su njihova lica štitovi postavljeni kožom, njihova obuća je dlaka." Slijedio je njega (tj. Jahja-a još drugi) osim njega (osim Jahja-a pričajući) od Abdurrezzaka. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: rekao je Ismail: izvijestio me Kajs, rekao je: Došli smo Ebu Hurejretu, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao: Družio sam se sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tri godine (i) nisam bio u mojoj (svojoj) godini pohlepniji (ni) na (za jednu stvar kao na to) da pamtim hadis od mene u njima (tj. nisam u svome životu bio pohlepniji sam od sebe ni na što od pamćenja hadisa u tim godinama). Čuo sam ga (Muhammeda a.s. da) govori i rekao (tj. i pokazao) je svojom rukom evo ovako: "Pred Čas (tj. Prije Sudnjega dana) borićete se protiv (jednoga) naroda, njihove obuće su dlake, a ono je (tj. a to je) ovaj pojavljivač (na otvorenom prostoru, pustinji da se bori protiv muslimana)." A rekao je Sufjan jedanput: "....., a oni su stanovnici bazara (pijace, tj. oni koji imaju trgove, bazare, čaršije)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Džerir, sin Hazima: čuo sam Hasena (da) govori: pričao nam je Amr, sin Tagliba, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Pred Čas borićete se protiv naroda (što) se obuva dlakom, i borićete se protiv naroda (takvoga) kao da su njihova lica štitovi obloženi kožom." (Napominjalo se već jednom da "tirakun" znači koža obuće, koža za obuću, pa od toga "mutrekatun" obložena stvar sa kožom za obuću.) PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi-a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Boriće se protiv vas Židovi, pa će se dati vama moć (ili: vlast) nad njima čak (da) će govoriti (određeni) kamen: "O muslimane (O muslimanu)! Ovo je Židov iza mene, pa ubij ga." 8

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od Džabira, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Doći će na (određene) ljude (jedno takvo) vrijeme (da) će ratovati, pa će se reći: "U vama je (li) se ko (Je li se među vama iko) družio sa Poslanikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ima li iko ko je sa njim bio)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se pobijediti na njima (Pa će pobjediti). Zatim će ratovati, pa će se reći njima: "Da li je u vama (među vama iko) ko se družio sa (onim) ko se družio (tj. sa onima koji su se družili) sa Poslanikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ima li među vama ko je bio drug druga Muhammedova a.s.)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se osvojiti (pobijediti) njima (Daće im se pobjeda; pobijediće). PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Hakema, izvijestio nas je Nadr, izvijestio nas je Israil, izvijestio nas je Sa'd Taija, izvijestio nas je Muhill, sin Halifeta, od Adijja, sina Hatima, rekao je: Dok sam ja kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je došao (tj. kadli dođe) njemu (jedan) čovjek, pa je tužio k njemu siromaštvo (tj. potužio mu se na siromaštvo). Zatim je došao njemu (jedan) drugi, pa (se) tužio k njemu (na) presijecanje puta (tj. na dočekivanje razbojnika koji zaustavljaju putnike i pljačkaju ih). Pa je rekao: "O Adijje! Da li si vidio Hiru?" (Nekada poznati grad Hira je bio u susjedstvu, u blizini današnjega mjesta Kufe u Iraku.) Rekao sam: "Nisam vidio nje (te varoši), a već sam se obavijestio o njoj." Rekao je: "Pa ako bude dugačak s tobom život (Ako budeš živio dugo), zaista vidjećeš svakako putnicu (tj. ženu koja putuje u nosiljki na devi - da ona) prelazi (tj. putuje) od Hire, čak (da) ophodi Kabu (došavši ona u Meku), ne boji (se, neće se ona plašiti na tom putu) nijednoga (tj. nikoga) osim Allaha." Rekao sam u (onome) što je između mene i između moje duše (Pomislio sam u sebi): Pa gdje su nevaljalci Tajja koji su već zapalili (određene) zemlje (ili: gradove)?! "I zaista ako bude dugačak s tobom (tj. u tebe) život, zaista osvojiće se svakako blagajne kserksa (perzijskoga vladara)?" Rekao sam: "Kserksa, sina Hurmuza?" Rekao je: "Kserksa, sina Hurmuza (sina Hurmuzovoga). I zaista ako bude dugačak s tobom (u tebe) život, zaista vidjećeš svakako (određenoga) čovjeka (da) izvadi napunjenost svoje šake (tj. punu svoju šaku) od zlata ili srebra (punu šaku zlata ili srebra), traži (tj. tražeći on) ko će primiti njega (zlato ili srebro) od njega, pa neće naći nijednoga (čovjeka, tj. nikoga da) primi njega od njega. I zaista će sresti svakako Allaha jedan (od) vas (onoga) dana (kada) bude sreo Njega (tj. sresti će Ga na Sudnjem danu), a nije (tj. a nema) između njega i između Njega tumač (tj. nema nikakvoga tumača da) tumači njemu, pa će reći svakako: "Zar nisam poslao k tebi (čovječe, jednoga) poslanika pa (da) priopći (saopći) tebi?" Pa će reći: "Da." Pa će reći: "Zar nisam dao tebi imanje i dao višak na tebe?" Pa će reći: "Da." Pa će pogledati (na prostor) od svoje desne (strane - desnice), pa neće vidjeti (ništa drugo) osim pakla, i pogledaće (na prostor) od svoje lijeve (strane - ljevice), pa neće vidjeti (ništa drugo) osim pakla." Rekao je Adijj: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Čuvajte se Vatre i da (tj. pa makar da milodarite) sa polovinom datule (hurme), pa ko nije našao (ko nema ni) polovinu datule, pa sa lijepom riječi (neka s nekim razgovara)." Rekao je Adijj: Pa vidio sam (određenu ženu u nosiljki) putnicu (da ona) prtlja (ide, putuje) od Hire čak (da) ophodi Kabu, ne plaši (ne plašeći) se (ona nikoga) osim Allaha; i bio sam u (među onima) ko je osvojio (koji su osvojili) sebi blagajne kserksa, sina Hurmuza. I zaista ako bude dugačak sa vama (u vas) život, zaista ćete vidjeti svakako (ono) što je rekao Vjerovijesnik Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio, (da) će izvaditi (čovjek) punoću (napunjenost) svoga dlana (svoje šake, tj. punu svoju šaku). 9

PRIČAO JE MENI Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Sa'dan, sin Bišra, pričao nam je Ebu Mudžahid, pričao nam je Muhill, sin Halifeta, čuo sam Adijja: Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO JE MENI Seid, sin Šurahbila, pričao nam je Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao (jednoga) dana, pa je klanjao na stanovnike Uhuda (tj. za šehide-mučenike ukopane, pokopane na Uhudu) svoje klanjanje na umrloga (tj. obavio je za njih svoju molitvu koju obavlja za umrle osobe), zatim je otišao ka govornici, pa je rekao: "Zaista ja sam vaš preteča (predvodnik), i ja sam svjedok nad vama. Zaista ja tako mi Allaha zaista gledam k mome (svome) bunaru sada (misli na bunar u raju). I zaista ja sam (u takvom položaju da) su se dale meni blagajne (riznice) ključeva Zemlje. I zaista ja tako mi Allaha neću se plašiti (ne plašim se, ne bojim se) da ćete poslije mene biti (opet) idolopoklonici, a ali (tj. nego) se plašim da ćete se međusobno natjecati u njoj (u ovozemnosti, tj. u sticanju i u uživanju ovozemaljskih udobnosti i užitaka u tolikoj mjeri da ćete zaboraviti na dobra djela uopće)." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Urveta, od Usameta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Nadnio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Popeo se) na (jednu) tvrđavu od tvrđava (Medine), pa je rekao: "Da li vidite šta (ja) vidim? Zaista ja vidim (određene) kušnje (tj. bune, nerede da) će se događati između vaših kuća mjestima događanja kapanja (kiše, tj. biće ih mnogo i obuhvatiće svakoga, neće u tome biti pošteđen niko kao od kiše kada pada što niko nije pošteđen)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, pričala njemu da je Umu Habibeta, kći Ebu Sufjana, pričala njoj od Zejnebe, kćeri Džahša, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na nju (tj. njoj) zastravljen (uplašen), govori (govoreći): "Nema božanstva osim Allah (osim Allaha)! Teško Arapima od (jednoga velikoga) zla (što) se je već približilo! Otvorilo se danas od pregrade (zida) Goga i Magoga (Jedžudža i Medžudža) kao ovo (ovoliko, ovako)." I napravio je krug sa svojim prstom (palcom, palcem) i sa (onim) koji slijedi njega (tj. i sa onim do njega, a to je kažiprstom). Pa je rekla Zejneba: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Zar ćemo propasti, a u nama su (određeni) dobri (ljudi)?" Rekao je: "Da, kada je bilo mnogo (tj. kada bude mnogo određene) rđe (slaboće, nevaljalstva, tj. grijeha)." A od Zuhrije: Pričala je meni Hinda, kći Harisa, da je Umu Selemete rekla: Probudio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Slava Allahu! Šta (li) se je to spustilo od (određenih) blagajni (riznica), i šta (li) se je to spustilo od kušnji (nereda, pobuna, ratova)!"

10

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta sina Madžišuna, od Abdurahmana, sina Ebu Sa'sa'ata, od njegova oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je meni (tj. Rekao je Ebu Seid k Ebu Sa'sa'atu): "Zaista ja vidim tebe (da) voliš brave (ovce) i sebi uzimaš njih, pa popravljaj ih i popravljaj njihovu slinu (iz nosa, tj. liječi ih od bolesti koja im izaziva tečenje sline, sluzi iz nosa), pa (tj. jer) zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Doći će na (određene) ljude vrijeme (takvo da) će biti bravi u njemu (ovce njemu) najbolje imanje muslimana, slijediće s njima vrhove brda, ili grane (od palmi) brda (na brdima) u mjestima padanja kiše, bježaće sa svojom vjerom od kušnji (od iskušenja, nereda, pobuna; zavođenja u strasti i zablude)." PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz Uvejsija, pričao nam je Ibrahim od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Biće kušnje (bune takve da) sjedač u njima je bolji od stajača, a stajač u njima je bolji od idača (hodača, onoga koji ide, hoda pješačeći), a idač (pješak) u njima je bolji od trkača (trčača, koji trči). I ko se uzdigne (podigne, pođe) za njima, tražiće da se uzdignu njemu (ili: pogledaće ga one metnuvši ruku iznad obrva), a ko nađe sklonište ili utočište, pa neka se uteče njemu (pa neka se skloni u njega)." (Riječi: "I ko se uzdigne za njima - za tim kušnjama -, tražiće one da se uzdignu njemu,...", tumače se na više načina. Jedna tumačenja se svode na to da će te kušnje uništiti, odnosno tražiti da privuku sebi svakoga ko se bude nadvirio na njih, ili se bude zanimao za njih, ili se bude stavio u opasnost zbog njih. Drugo jedno tumačenje veli da će te kušnje savladati svakoga ko se bude borio protiv njih, i prepirao se s njima.) A od Ibnu Šihaba: Pričao mi je Ebu Bekr, sin Abdurahmana sina Harisa, od Abdurahmana, sina Muti'a sina Esveda, od Nevfela, sina Muavijeta (prenosi se) slično ovome hadisu Ebu Hurejreta, osim (jedino) da Ebu Bekr povećava: "Od molitve je molitva (jedna takva da) ko (bude taj da) je prošla njega (ta molitva) pa kao da se rasparilo (okrnjilo na) njegovu porodicu i njegovo imanje (kao da mu je okrnjena, umanjena, smanjena porodica i imanje, imetak)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Zejda, sina Vehba, od Ibnu Mesuda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Biće pretpostavljanje (davanje prvenstva i prednosti onome kome, u stvari, to ne pripada - a veli se da "eseretun" znači sebičnost, koristoljublje, pa bi onda prevod mogao da i ovako glasi: "Biće sebičnost...) i stvari (neke što) ćete nijekati njih (što ih nećete odobravati)." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Pa šta zapovjedaš nama (da činimo u tom slučaju)?" Rekao je: "Izvršavaćete (određenu) dužnost koja je na vama, a pitaćete (tj. a molićete) Allaha (da vam dadne pravo, ili nagradu) koja vama (pripada, slijedi)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Ebu Mamer Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: 11

"Upropastiće (Uništiće određene) ljude ovaj rod (ovaj plemenski ogranak) od Kurejševića (plemena)." Rekli su: "Pa šta zapovjedaš nama?" Rekao je: "Da (se postupi tako) da ljudi se odstrane (od) njih (tj. Zašto se nisu odstranili - Zašto se ljudi ne odstrane njih)!" Rekao je Mahmud: Pričao nam je Ebu Davud, izvijestio nas je Šubete od Ebu Tejjaha; čuo sam Ebu Zurata. (Svrha ovoga drugoga seneda je da pokaže da je Ebu Tejjah čuo hadis od Ebu Zur'ata, jer se izričito navodi riječ "čuo sam - semitu", a u prethodnom senedu se kaže "od Ebu Tejjaha, od Ebu Zur'ata". To je češće puta svrha navođenja ponovnoga skoro istih seneda.) PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, Mekija, pričao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida, Umevija (tj. Umejević) od njegovoga (svoga) djeda, rekao je: Bio sam sa Mervanom i Ebu Hurejretom, pa sam čuo Ebu Hurejreta (da) govori: čuo sam Istinitoga Poistinićenoga (tj. Onoga kome se istina objavljivala, tj. čuo sam Muhammeda a.s. da) govori: "Propast moje sljedbe je (tj. biće) na dvjema rukama (nekih) dječaka (mladića) od Kurejševića." Pa je rekao Mervan: "Dječaci (Mladići da budu, zar će biti zapovjednici)?" Rekao je Ebu Hurejrete: "Ako si htio (Ako hoćeš) da imenujem njih: Sinove omsice (Sinovi toga-i-toga) i sinove omsice (toga-i-toga, tj. omsičiće i omsičiće)." (Ili: ".... da imenujem njih, sinove omsice i sinove omsice." A to znači: "Ako hoćeš da ti ih po imenu kažem ko su i koji su.") PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Velid, rekao je: pričao mi je Ibnu Džabir, rekao je: pričao mi je Busr, sin Ubejdulaha, Hadremija, rekao je: pričao mi je Ebu Idris Havlanija da je on čuo Huzejfeta, sina Jemana, (da) govori: Bili su (određeni) ljudi (običaja da) pitaju (tj. Pitaše ljudi) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (određenome) dobru, a bio sam (običaja da) pitam njega o (određenome) zlu (tj. a ja ga pitah o zlu zbog) bojazni (zbog strahovanja) da stigne mene (tj. da će me zlo, možda, stići, zadesiti). Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista mi smo bili u predislamlju (a doslovno: u neznalaštvu, u dobu neznanja, grubosti, varvarstva) i zlu, pa je donio nama Allah ovo (određeno) dobro, pa da li je poslije ovoga dobra od zla (ikakvoga ostalo išta, tj. da li će doći poslije ovoga dobra kakvo zlo)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "A da li je poslije toga zla od dobra (ikakvoga ostalo išta, tj. A da li će poslije toga zla doći kakvo dobro)?" Rekao je: "Da, a u njemu je zadimljenost (tj. zamućenost, mutnoća)." Rekao sam: "A šta je njegova zadimljenost (mutnoća)?" Rekao je: "Narod (tj. Jedni ljudi koji) će upućivati u (drugi putokaz) osim moga putokaza (tj. koji će upućivati na drugi postupak i način življenja osim moga postupka i moga načina življenja). Poznavaćeš od njih (određeno dobro) i nijekaćeš (tj. nećeš odobravati neke zle pojave i nedostatke kod njih)." Rekao sam: "Pa da li je poslije toga dobra (na redu da se pojavi išta) od zla?" Rekao je: "Da. Pozivači (neki) ka vratima pakla. Ko se odazvao (tj. Ko se odazove) njima k njemu, bacili su (tj. baciće) ga u njega." Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Opiši ih nama." Pa je rekao: "Oni su od jedne naše kože, i govoriće sa našim jezicima." Rekao sam: "Pa šta zapovjedaš meni ako stigne mene to?" Rekao je: "Držaćeš se 12

skupa (zajednice, tj. glavnine, većine) muslimana i njihovoga vođe." Rekao sam: "Pa ako ne bude za (tj. u) njih skupa (zajednice), a ni vođe?" Rekao je: "Pa odstrani se tih stranaka (organizacija), svih njih, i da (tj. pa makar da bi došao u takav položaj) da ujedeš (ugrizeš, tj. da se uhvatiš zubima) za korijen stabla (za žile kakvoga drveta, tj. da se moradneš zavući u rupu pod žile kakvoga drveta), čak (da) stigne tebe smrt (tvoja), a ti si na tome (tj. u tom položaju i stanju)." (Sadržaj ovoga hadisa vrijedi za muslimanski narod, muslimane cijeloga svijeta od godine kad je nestalo halife kao vjerskoga poglavice i vođe, a to znači od hiljadu devet stotina i dvadeset i pete 1925. - godine, kojega su protjerali iz Turske. On je, istina, već bio bez ikakve stvarne moći, ali je ipak od većine muslimana na svijetu bio cijenjen i poštivan. Od tada više nikakva muslimanska stranka nije više mogla da oko sebe okupi većinu muslimana na cijelome svijetu, i nije mogla da postigne to da se postavi jedan vjerski vođa za sve, tj. za većinu muslimana, odnosno vođu kojega bi priznavala većina muslimana u svijetu. Prema tome, nijedna stranka nije dostojna ni da se slijedi, niti da se je drži. Od tada svaka grupa muslimana u svome kraju i predjelu ima svoga regionalnoga vjerskog vođu i svoju regionalnu islamsku vjersku zajednicu. Ako muslimanu i muslimanima nije data prilika i mogućnost da ima svoga vjerskoga vođu na cijelome svijetu, to ga kao pojedinca nije oslobodilo dužnosti da radi za Islam koliko on kao pojedinac može, a pogotovu ga to nije oslobodilo od toga da živi islamskim životom i da vrši vjerske obrede i vjerske propise Islama. To nam najbolje pokazuje slučaj Halida, sina Velidova u borbi na Muti za vrijeme života Muhammeda a.s. Kada su poginula sva trojica vojnih zapovjednika koje je postavio za vojne zapovjednike lično Muhammed a.s. u času kada ih je slao na Mutu, onda je Halid uzeo komandu u svoje ruke iako nije bio postavljen od vrhovnoga zapovjednika tadašnjih svih muslimana na svijetu od samoga živoga Božijega poslanika Muhammeda a.s. Kada su se muslimani, koji su učestvovali na Muti, vratili natrag u Medinu, Muhammed a.s. nije ukorio Halida, a ni muslimani u borbi na Muti nisu se protivili Halidu što je uzeo zastavu i komandu u svoje ruke kada ga nije odredio za zapovjednika Muhammed a.s., a niti su ga oni izabrali za svoga komandanta. Izbor se nije imao kada ni vršiti, a nije se imalo vremena ni čekati postavljenje iz Medine. Halid je pravilno shvatio da treba da učini za Islam i bez postavljenja od strane glavnoga vođe. Prema tome i kada glavni vođa uopće ne postoji i kada ne postoji ni jedna grupa kojoj pripada većina muslimana, svaki pojedini musliman treba da vrši islamske propise i obrede i da učini za Islam koliko on može. Ovaj hadis upravo to nas i uči. Istina, najprije kaže da muslimani treba da imaju svoju glavninu i vođu jednoga na cijelome svijetu, ali ako to nemaju, u tom slučaju neka svako učini šta može i koliko može, a da se ne grupišu u razne nekakve stranke. Od sviju tih stranaka i takozvanih muslimanskih, a pogotovu nemuslimanskih stranaka, treba se odstraniti. Pohitaće mnogi, čak i većina, da ovakav stav proglasi za nihilizam i anarhiju. Međutim, cijepanje muslimana na razne stranke, društva i grupe takođe je nihilizam i anarhija koja je i dovela muslimane do toga da nemaju vođe za sve muslimane na svijetu, i da nemaju jedne glavnine, zajednice kojoj pripada većina muslimana, odnosno koju poštiva većina muslimana na svijetu.) PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao je meni Jahja, sin Seida, od Ismaila, pričao je meni Kajs od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poučavali su se moji drugovi (o) dobru, a poučavao sam se (o) zlu (tj. nastojali su da saznaju o dobru, a ja sam nastojao da saznam o zlu).

13

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi-a, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće ustati (tj. Neće nastati, doći) Čas do (da) se pobiju (dok se ne pobiju, tj. zaratuju neke) dvije čete (skupine, grupe takve da) je tvrdnja njih dviju jedna." PRIČAO JE MENI Abdullah, sin Muhammeda, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće ustati (nastati, doći) Čas do (da) se pobiju dvije čete, pa će biti između njih dviju jedno veliko ubijanje, tvrdnja (pozivanje; optužba; molba, molitva) njih dviju je jedna. I neće ustati (doći) Čas do (da) se pošalju premazivači (tj. podvaljivači - a misli se na Antihriste) veliki lažovi blizu trideset (njih osim glavnoga Dedždžala - glavnoga Antihrista), svaki (od) njih (tj. svaki od njih trideset) tvrdiće da je on poslanik Allaha." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on dijeli (neku) diobu (tj. nešto razdjeljuje među ljude), kadli dođe njemu Zul-Huvejsirete, a on je (jedan) čovjek od Temimovića, pa je rekao (taj Zul-Huvejsirete): "O poslaniče Allaha! Budi pravedan (tj. Dijeli pravo)!" Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Teško tebi! A ko je pravedan kada (ja, ako ja) nisam pravedan?! Već si izgubio i štetovao si ako ne bijah pravedan (ja)." Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! Dozvoli meni u njemu (tj. u vezi njega) pa (da) udarim njegov vrat (mačem, tj. da ga posiječem, ubijem)." Pa je rekao: "Pusti (Ostavi) ga, pa (tj. jer) zaista za (tj. u) njega su (takvi) drugovi (tj. on ima takve drugove da) je nizak (omalovažen) jedan (od) vas svojom molitvom (ili: da omalovažava, da čini niskom jedan vas svoju molitvu) sa njihovom molitvom i svoj post sa njihovim postom. Čitaju (oni) Kur'an (tako da) neće proći (ili: preći, tj. tako da ne prolazi, ne prelazi to njihovo čitanje) njihove ključnjače (kosti od vrata do ramena koje se još u narodu zovu i sadžakovi). Izlaze (Izlaziće) iz vjere (ove) kao što izlazi (izbačena) strjelica iz (prostrijeljene) divljači, (životinje kroz koju prođe strjelica tako munjevito da kada) se pogleda k njezinom gvožđu (na vrhu), pa neće se naći u njemu (nijedna) stvar (ništa od mesa, ili krvi ili čega drugoga od te životinje jer se nije moglo zalijepiti na gvozdeni vrh strijele jer je tako brzo prošla kroz ustrijeljenu divljač), zatim se pogleda k njezinoj žili (ili struni koja je namotana na ulazu gvozdenoga vrha strijele u strijelu radi pričvrščivanja vrha), pa se neće naći (tj. pa se ne nađe) u njoj (žili, struni nijedna) stvar (od prostrijeljene divljači), zatim se pogleda ka njezinom (dijelu zvanom) "nedijju", a ono je (tj. a to je) njezin "kidh" ("nedijjun" i "kidhun" oboje znači strijela, upravo drveni dio strijele prije nego se na nju stavi gvozdeni vrh, šiljak i prije nego se stave na dnu strijele pera strijele), pa se neće naći u njoj (u tom drvenom dijelu strijele ni jedna) stvar, zatim se pogleda k njezinim perima, pa se neće naći u njoj (tj. ni u perima strijele nijedna) stvar (ništa), već je pretekla (strijela) griz i krv." (Griz je ono što se nalazi u stomaku i crijevima životinje, hrana u životinji još potpuno nesvarena i nerastavljena u sastojke. To je bar narodni izraz u nekim krajevima. A to upravo znači riječ arapska "fersun". Strijela je pretekla griz i krv: znači prošla je kroz ustrijeljenu, ostrijeljenu divljač remijjetun - prije nego se je i na jedan od njezinih dijelova nalijepilo imalo griza i krvi od te divlje 14

životinje. S time hoće da se kaže da će i drugovi Zul-Huvejsireta izaći iz Islama prije no što se na njih nakalemi išta od Islama, i neće se moći naći na njima ništa od Islama.) "Znak njihov je (jedan) čovjek crn, jedna (od) dviju njegovih mišica (na rukama) je kao dojka (sisa) žene, ili kao komad mesa (koje) klokoće (huči, tj. pokreće se tamo-amo). I izaći će (pojaviće se oni) na vremenu (za vrijeme jednoga) razilaženja (neslaganja, rascjepa) od ljudi (određenih)." Rekao je Ebu Seid: Pa svjedočim da sam zaista ja čuo ovaj hadis od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i svjedočim da je Alija, sin Ebu Taliba borio se protiv njih, a ja sam (bio tada) sa njim, pa je zapovjedio za toga (navedenoga) čovjeka, pa se tražio. Pa se došlo s njim (tj. Pa je doveden taj tako opisani čovjek u ovome hadisu), čak sam gledao k njemu (i vidio ga da je) na opisu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji (je taj što) je opisao njega. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Hajsemeta, od Suvejda, sina Gafeleta, rekao je: rekao je Alija: "Kada sam pričao (tj. Kada pričam) vama od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa zaista da se skrham (da padnem) iz neba draže je k meni od (toga, tj. nego) da lažem na njega. A kada sam pričao (tj. A kada pričam) vama u (tj. o onome) što je između mene i između vas, pa zaista (određeni) rat je varka (jedno varanje, prevara). Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Doći će u zadnjem vremenu (jedni, neki) ljudi, mladih godina, ludih snova (glupih, nerazumnih sanova, snova) govoriće od najboljega govora stvorenja (ljudi). Izaći će (Izletiće oni) iz Islama kao što izađe strijela iz (prostrijeljene) divljači (divlje životinje), neće preći njihovo vjerovanje njihove grkljane (grla, a neki kažu: njihove vrhove resica), pa gdje god ste sreli (tj. pa gdje god sretnete) njih, pa ubijajte ih, pa (tj. jer) zaista ubijanje njih je nagrada za (onoga, tj. nagrada onome) ko je ubijao njih (nagrada će mu biti na) Sudnjem danu." PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao mi je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs od Habbaba, sina Eretta, rekao je: Tužili (Žalili) smo se k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač sebi jastukom (tj. uzeo, napravio je sebi kao jastuk za sjedenje jedan) svoj ogrtač u sjeni Kabe. Rekli smo mu: "Zar nećeš tražiti pomoć (tj. Daj traži pomoć od Allaha) nama, zar nećeš moliti Allaha za nas (nama)?" Rekao je: Bio je (određeni) čovjek u (među onima) ko je (bio) prije vas (koji su bili prije vas, dakle: bio je taj čovjek, postojao - u takvim mukama da) se iskopa jama (rupa) njemu u zemlji, pa se učini (tj. pa se on stavi) u nju, pa se donijela (pa je bila donešena) pila (žaga, testera), pa se stavila na njegovu glavu, pa se rascijepila (raspilila) na dvije (polovine), a (opet) ne odbi (a ne odvrati) njega to od njegove vjere." (U stvari, trebalo je da se prevede našim imperfektom: Kopaše se rupa određenom čovjeku u onima koji su bili prije vas - rupa - u zemlji, pa se stavljaše on u nju, pa se donosaše pila, pa se stavljaše na njegovu glavu, pa se cijepaše na dvije polovine, a ne odbijaše ga to od njegove vjere.)

15

"I češljaše se sa češljevima željeza (željeznim češljevima ono u čovjeka) što je ispod njegova mesa od kosti i živca (nerava, živaca), a ne odbijaše ga to od njegove vjere. Tako mi Allaha zaista će se upotpuniti svakako ova stvar čak (da) će ići jahač (određeni, izvjesni) od San'e k (tj. do) Hadramevta, (i) neće se plašiti (nikoga) osim Allaha (za sebe) ili vuka na (za) svoje brave (ovce), a ali (tj. nego) vi se žurite (vi tražite žurbu, brzinu, da to bude brzo, a Allah daje kada on hoće, a ne kada se nekome nešto žuri)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ezher, sin Sa'da, pričao nam je Ibnu Avn, rekao je: obavijestio je mene Musa, sin Enesa, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izgubio Sabita, sina Kajsa, pa je rekao (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Ja ću znati za tebe njegovo znanje (tj. njegovu vijest, Ja ću saznati vijest o njemu)." Pa je došao njemu, pa je našao njega sjedeći (da sjedi) u njegovoj kući (tj. Pa je došao taj čovjek Sabitu i našao ga gdje sjedi u svojoj kući) spuštajući svoju glavu (tj. oborene glave iz poniženja, ili poniznosti, zabrinutosti). Pa je rekao: "Šta je tvoja stvar (stanje, tj. Šta ti je)?" Pa je rekao (Kajs): "Zlo (veliko)." (To jest: "Zlo, grijeh veliki sam počinio." A onda on objašnjava o čemu se radi, ali za sebe govori u trećem licu.) "Podizaše (on) svoj glas iznad glasa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa već se je pokvario (poništio) njegov posao i on je (sada) od stanovnika Vatre (tj. i on je predodređen sada, i on će dospjeti sada u pakao)." Pa je došao (taj) čovjek, pa je izvijestio njega (Muhammeda a.s.) da je on (Sabit) rekao tako i tako (to i to). Pa je rekao Musa, sin Enesa: Pa se vratio (taj čovjek ka Sabitu) zadnji (tj. po drugi) puta sa velikim obeselenjem (sa velikom veselom viješću). Pa je rekao (tome čovjeku Muhammed a.s.): "Odi (Kreni) k njemu, pa reci njemu: "Zaista ti nisi od stanovnika Vatre, a ali (tj. nego) od stanovnika raja." (Kasnije je ovaj Sabit poginuo u borbi protiv odmetnika kao šehid-mučenik u borbi na Jemami, i tako se obistiniše riječi Muhammeda a.s. da je Sabit stanovnik raja.) PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: "Čitao je (Učio je jedan) čovjek (poglavlje iz Kur'ana koje se zove) Kehf, a u kući je životinja (jahačka, jahača ili tovarna), pa je počela (da) bježi. Pa je pozdravio (tj. molio za spas, mir), pa kada li magla ili oblačina poklopila je nju (tu životinju, za koju se tvrdi da je to bio konj toga čovjeka). Pa je spomenuo njega (to, taj slučaj) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Čitaj (Uči o) omsica (o ti), pa (jer) zaista ona (ta pojava) je (određeno) smirenje (spokojstvo što) je sišlo zbog Kur'ana, ili (što) se je spustilo zbog Kur'ana." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Ahmed, sin Jezida sina Ibrahima, Ebul-Hasen Harranija, pričao nam je Zuhejr, sin Muavijeta, pričao nam je Ebu Ishak: čuo sam Beraa, sina Aziba (da) govori: 16

Došao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, k mome ocu u njegov stan, pa je sebi kupio od njega (jedan) samar (za devu). Pa je rekao Azibu: "Pošalji tvoga (svoga) sina, (da) nosi njega sa mnom." Rekao je: Pa sam nosio njega sa njim. I izašao je moj otac (da) sebi razlikuje (tj. da sebi u cijelosti uzme) njegovu cijenu (cijenu samara), pa je rekao njemu moj otac: "O Ebu Bekre! Pričaj mi kako ste vas dvojica napravila (postupila) kada si noću putovao (prilikom seobe iz Meke u Medinu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Da. Putovali smo noću (tu) našu noć (i jedno vrijeme) od sutra dok je stao stajač vrućine (podneva, tj. dok je stala podnevna sjenka) i ispraznio se put, neće proći (tj. ne prolazi) u njemu nijedan (čovjek, tj. niko). Pa se podigla nama (jedna) dugačka stijena, za nju (tj. u nje) je sjena (hlad), nije došlo na njega (na hlad) Sunce. Pa smo odsjeli kod njega (tj. u hladu te stijene što nam se je podigla - pokazala bila iz daleka). I ujednačio sam (tj. uravnao, udesio sam) za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) mjesto sa mojom (svojom) rukom (da) spava na njemu. I prostro sam u njemu (tj. na to mjesto jednu) bundu (od krzna, ili od devine dlake), i rekao sam: "Spavaj, o poslaniče Allaha, a ja ću otresti (pretresti) tebi što je okolo tebe (tj. ispitaću okolicu da se nije približila nama potjera, gonioci naši što nas progone)." Pa je zaspao. I izašao sam (da) otresem (pretresem, pretražim ono) što je okolo njega, pa kada li ja sa pastirom (jednim suočim se, suočih se, tj. pa kada li ja ugledam, ugledah jednoga pastira) dolazećim (koji je dolazio) sa svojim bravima (ovcama) k (toj) stijeni, hoće od nje slično (onome) koje (što) smo htjeli (mi od nje, tj. hoće hlada da pod njom nađe). Pa sam rekao: "Za koga si (tj. Čiji si) ti, o dječače!" Pa je rekao: "Za (jednoga, tj. Ja sam od jednoga) čovjeka od stanovnika Medine, ili Meke." Rekao sam: "Da li u tvojim bravima (tj. Ima li u tvojih brava, ovaca ikakva, išta) mlijeka?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa da li ćeš (nam) pomusti?" Rekao je: "Da." Pa je uzeo (jednu) ovcu. Pa sam rekao: "Otresi (njezino) vime od zemlje, i dlaka i prljavštine." Rekao je: Pa sam vidio Bera-a (da) udara jednu (od) svojih dviju ruku na drugu (tj. po drugoj) otresa (otresajući, tj. pokazujući Ebu Ishaku otresanje vimena). Pa je pomuzao (taj pastir) u (jedan) kabao (kabo malu) količinu od mlijeka. A sa mnom je (jedna manja kožna) posuda (za vodu što) sam ponio nju za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se napaja iz nje (kada on) pije i čisti se (za molitvu). Pa sam došao (prišao) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam mrzio (tj. pa nisam želio) da budim (probudim) njega. Pa sam se složio njemu (tj. Pa sam susreo, pogodio njega, zateko ga tamam) kada se probudio. Pa sam izlio (ljevao nešto) od vode na (to) mlijeko dok se ohladio njegov najdonji (dio), pa (sam) rekao: "Pij, o poslaniče Allaha!" Rekao je: Pa je pio dok sam se zadovoljio (dakle: Pio je toliko da sam ja bio zbog toga zadovoljan). Zatim je rekao: "Zar nije dospio čas za (naše) putovanje (za polazak)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: Pa smo prešli (krenuli na putovanje) poslije što se nagelo Sunce (kada se Sunce pošlo spuštati). I slijedio (tj. stigao, sustigao) nas je Surakate, sin Malika. Pa sam rekao: "Došlo se nama (do nas, tj. Stigli su nas, Stignuti smo) o poslaniče Allaha!" Pa je rekao: "Ne žalosti se (Ne budi tužan)! Zaista Allah je sa nama!" Pa je molio na njega (tj. protiv njega - Surakate, Surake) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasi. Pa se zaglibila s njime (sa Surakom) njegova kobila (tj. zapala je) do svoga trbuha - mislim - u čvrstinu od zemlje (tj. u čvrsto tlo od zemlje). Sumnjao je Zuhejr.

17

(To jest: Sumnjao je Zuhejr da li je rekao njemu u pričanju ovoga hadisa Ebu Ishak riječi "u čvrstinu od zemlje.".) Pa je rekao (Surakate): "Zaista ja mislim (za) vas dvojicu (da) ste već vas dvojica molila na mene (protiv mene Allaha), pa molite vas dva za mene (da se spasim iz ovoga zaglibljenja), pa Allah je za vas dvojicu (vama dvojici svjedok) da vratim (da ću vratiti) od vas dvojice tražioce (potjeru, gonioce vaše)." Pa je molio za njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je spasio (Surakate, Suraka). Pa je počeo (da postupa tako da) neće susresti nijednoga (čovjeka drukčije) osim (tako da) je rekao: "Dosta sam (ja) vama. Nije ovdje (Muhammed, tj. Nije ovuda prošao, ni otišao)." Pa neće susresti (Pa ne susretaše) nijednoga (čovjeka drukčije) osim (tako da) je vratio njega. Rekao je: "I ispunio je nama (obećanje vjerno, u cijelosti Surakate)." PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na (jednoga) Beduina (tj. jednome Beduinu da) posjeti njega, pa je rekao - a bio je (tj. bio bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ulazio na bolesno (lice da) posjeti njega, (bio bi) rekao: "Nema štete (od bolesti)! Čista (tj. Čistačica je ova bolest tebi od grijeha) ako je htio (ako htjedne) Allah!" - pa je rekao njemu (tome Beduinu): "Nema štete! Čista ako je htio Allah!" Rekao je (Beduin): Rekao si: "Čista. Nikako! Nego ona (ova moja bolest) je vrućica (groznica koja) vrije (kipi) - ili talasa (uzdiže) se - nad velikim starcem (nad starim starcem da ona) dadne posjetiti njemu grobove (tj. da ona otjera njega u grob)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa da tada." (Veli se da je starac već sutra, sutradan umro.) PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Abdul-Aziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: Bio je (jedan) čovjek kršćanin, pa je primio Islam i čitao je (iz Kur'ana dva poglavlja koja se zovu) El-Bekare i Ali Imran. Pa pisaše (objavu, tj. Kur'an) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se (opet) vratio (da bude) kršćanin (tj. pa je nakon nekoliko napustio Islam, dakle: nakon izvjesnog, nekog perioda napustio je Islam), pa (on nakon napuštanja Islama) govoraše (govorio je): "Ne zna Muhammed (ništa drugo) osim (ono) što sam napisao njemu (ja)." Pa je usmrtio njega Allah, pa su pokopali njega (tj. sahranili su ga njegovi kršćani). Pa je osvanuo, a već je ispljuvala (tj. izbacila je) njega zemlja (dakle: Kad je svanulo izbacila ga je zemlja). Pa su rekli: "Ovo je djelo (čin) Muhammeda i njegovih drugova. Pošto je pobjegao od njih, iskopali su grob od našega druga, pa su bacili njega." Pa su iskopali rupu (raku) za njega, pa su udubili (tj. otišli su duboko u zemlju, dakle: iskopali su još dublji grob). Pa je osvanuo, a već je ispljuvala njega zemlja (Dakle: Sutradan se ponovilo isto, zemlja ga je ponovo izbacila). Pa su rekli: "Ovo je djelo Muhammeda i njegovih drugova. Iskopali su grob od našega druga pošto je pobjegao od njih (zato što je pobjegao od njih), pa su bacili njega izvan groba (njegova). ("Nebeše" znači: nečiji grob iskopati pošto je već bio taj neko pokopan u svoj grob. A često to znači i iskopati grob u svrhu pljačke mrtvačkoga odijela sa umrloga.) 18

Pa su iskopali (ponovo) njemu rupu, pa su udubili njemu u zemlji (grob još dublje) što su mogli. Pa je osvanuo, a već je ispljuvala njega zemlja (dakle: Sutradan se ponovilo isto). Pa su saznali da ono (izbacivanje) nije od (određenih) ljudi (tj. nikako od ljudi). Pa su bacili njega (tj. ostavili ga bačena, izbačena na zemlji). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: a izvijestio me je Ibnul-Musejjeb od Ebu Hurejreta da je on rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada propadne kserks, pa nema (više nikakvoga) kserksa poslije njega. I kada propadne kajsar, pa nema kajsara poslije njega. Tako mi (Onoga) koji (je taj što) je duša Muhammeda u Njegovoj ruci zaista potrošićete (razdijelićete vi) svakako blagajne (riznice) njih dvojice u put Allaha (na Božijem putu)." (Kserks je perzijski car, a kajsar je vizantijski.) PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Abdul-Melika, sina Umejra, od Džabira, sina Semureta, podigao je njega (hadis do Muhammeda a.s.), rekao je: "Kada propadne kserks, pa nema kserksa poslije njega. I kada propadne kajsar, pa nema kajsara poslije njega." I spomenuo je i rekao je: "Zaista potrošićete svakako blagajne (od) njih dvojice u put Allaha." (U put Allaha znači u dobrotvorne svrhe.) PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, pričao nam je Nafi', sin Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došao je Musejlimete Lažov na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je počeo (da) govori: "Ako je učinio (tj. Ako učini, dadne) meni Muhammed (ovu) stvar poslije sebe (poslije njega), slijedio sam (tj. slijediću) ga." A došao je njoj (Medini, u Medinu) u mnogobrojnom ljudstvu od svoga naroda (iz Jemame). Pa je okrenuo prema (tj. došao) k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a sa njim je Sabit, sin Kajsa sina Šemmasa, i u ruci poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je komad grane (od palme) dok je stao (zaustavio se) nad Musejlimom u (među) njegovim drugovima, pa je rekao: "Da si pitao mene (tj. Da si ti tražio od mene) ovaj komad (grane), ne bih dao tebi njega. A nećeš (nikada) preći (pretrčati) zapovjedi Allaha (Allahove) u te (u vezi tebe, sebe). I zaista ako odeš (kreneš) nazad (u bezboštvo), zaista će izmrcvariti (odsjeći će unakrst ruku i nogu, tj. ubiće) svakako tebe Allah. I zaista ja zaista vidim (tj. smatram) tebe (onim) koji je (taj što) se je pokazalo meni o tebi (ono) što sam vidio (u snu)." Pa je izvijestio mene Ebu Hurejrete da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spavač (tj. Dok sam spavao), vidio sam u svojim dvjema rukama dva koluta (dvije narukvice) od zlata. Pa je zabrinula mene stvar njihova (njih dvojice). Pa se objavilo k meni u snu da (to jest): "Puhni njih dvojicu (njih dvije)." Pa sam puhnuo njih dvojicu (dvije), pa su 19

odletjela njih dva. Pa sam protumačio njih dva (da prestavljaju nekakva) dva lažova (koja) će izaći njih dva poslije mene." Pa je bio (veli Buharija) jedan (od) njih dvojice Ansija, a drugi Musejlimete Lažov, drug (tj. posjednik, vlastodržac grada) Jemame (grada u Jemenu). PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Hammad, sin Usameta, od Burejda, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od njegova djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, - mislim ga (mislim da je pričao ovo što će se sada reći) - od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vidio sam u snu (tj. Usnio, Sanjao sam) da ja selim iz Meke u (jednu) zemlju (doslovno: k jednoj zemlji što) su u njoj palme. Pa je otišla moja misao (pomisao prva) k (tome) da je ona (ta zemlja, taj grad) Jemama ili Hedžer, pa kada li je ona Medina, Jesrib!" (Jesrib je ime Medine prije nego je u taj grad došao, doselio se Muhammed a.s..) "I vidio sam u ovome (u tome) mome sanu (snu) da sam ja zatresao mač (sablju, ili: da sam ja zamahnuo mačem), pa su se presjekla njegova prsa (tj. pa je otpao njegov gornji dio, vrh mača, gornji dio mača), pa kada li je ono (značilo to) što je pogodilo se od vjernika dana Uhuda. Zatim sam zatresao njega sa drugim (tresenjem, tj. Zatim sam zamahnuo njime drugi puta), pa se vratio ljepši (nego) što je bio. Pa kada li je ono (to) što je donio Allah njega od Pobjede (osvojenja Meke) i sakupljanja (tj. sjedinjenja) vjernika (ili: popravljanja njihovoga stanja). I vidio sam u njemu (u tom snu neke) krave i (čuo sam rečenicu) "Allah je dobro (tj. Pravljenje Allaha je najbolje - Što Allah dadne, to je najbolje)!", pa kada li oni (tj. te krave) su vjernici dana Uhuda (na dan Uhuda), i kada li je dobro (ono) što je donio (dao njega) Allah od dobra i nagrade istini (za iskrenost) koju je dao nama Allah poslije dana Bedra (i to nakon borbe na Uhudu - kako su to protumačili neki komentatori)." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od Firasa, od Amira, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Došla je Fatima ide (idući ona) kao da je njezin način idenja idenje Vjerovijesnika (tj. hod joj je kao hod Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Širina (s tobom, tj. Dobro došla)! O moja kćeri!" Zatim je posadio nju na svoju desnicu (desnu stranu), ili na svoju ljevicu (lijevu stranu), zatim je tajno rekao k njoj (nekakav) govor (pričanje), pa je zaplakala. Pa sam rekla njoj: "Zašto plačeš?" Zatim je tajno rekao k njojzi (k njoj jedan, neki drugi) govor (pričanje, dakle: šapnuo joj drugi put), pa se nasmiješila. Pa sam rekla: "Nisam vidjela kao danas (jedna) radost (da) je bliža (jedne, jednoj) žalosti." Pa sam pitala nju o (onome) što je rekao, pa je rekla: "Nisam bila zato (da) raširim (da širim, da pričam) tajnu (da odam tajnu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Dok se uzeo (tj. Pa nije mi rekla o tom ništa sve dok se uzeo - dok je preminuo, dok nije umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pitala nju (poslije pošto je preminuo, umro), pa je rekla:

20

"Tajno je rekao k meni: "Zaista Džibril izlagaše meni (tj. preslišavaše, preslušavaše, ili proučavaše sa mnom) Kur'an svake godine jedanput, a zaista on je izlagao meni (ove) godine dva puta (dvaput), i (ja) neću misliti (ne mislim) ga (ne mislim drukčije) osim (tako da) je došao moj rok (tj. kraj života, vrijeme moje smrti), i zaista ti si prva (od) porodice moje kuće priključenjem (u priključenju) sa mnom (meni, tj. ti ćeš poslije mene prva umrijeti od moje porodice). Pa sam zaplakala." Pa je rekao: "Zar nisi zadovoljna (tj. Zar se ne zadovoljavaš) da budeš gospojica (gospođa, gospodarica) žena stanovnika raja, ili žena vjernika (muslimanskih žena)?" Pa sam se nasmiješila zbog toga." PRIČAO JE MENI Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Fatimu, svoju kćer u svome bolu (bolesti) koji je (taj što) se uzeo u njemu (dakle: u toj bolesti je i umro), pa je tajno govorio njoj za (neku) stvar (za nešto), pa je (zbog toga Fatima) zaplakala. Zatim je (ponovo) pozvao nju, pa je tajno govorio (saopštio) njoj, pa se (tada ona) nasmiješila. Rekla je: Pa sam pitala nju o tome, pa je rekla: "Tajno je govorio meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio mene da će se on uzeti u svome bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu (dakle: da će umrijeti u ovoj svojoj bolesti), pa sam (zato) zaplakala. Zatim je (opet) tajno govorio meni, pa je izvijestio mene da sam ja prvi (član od) porodice njegove kuće (što) ću slijediti njega, pa sam se (tada) nasmiješila." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Arareta, pričao nam je Šubete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, rekao je: Bio je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (običaja da) približava Ibnu Abbasa (k sebi), pa je rekao njemu Abdurrahman, sin Avfa: "Zaista za nas su sinovi (tj. Zaista mi imamo sinove) slično njemu (tj. kao što i on)." Pa je rekao (Umer): "Zaista ono je od gdje ćeš znati (ono je od kuda ćeš znati, saznati, tj. Zaista ga približavam zbog onoga što ćeš saznati - zbog njegova znanja)." Pa je pitao Umer Ibnu Abbasa o ovome odlomku (Kur'ana): "Kada je došla pomoć Allaha i Pobjeda." Pa je rekao (Ibnu Abbas): "Rok (Vrijeme smrti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (znači ovaj odlomak - rok što) je objavio (obznanio) njega (Allah) njemu (Muhammedu a.s.)." Rekao je (Umer Ibnu Abbasu): "Ne znam od nje (tj. od njega, od ovoga odlomka ništa drugo) osim (ono, to) što znaš (ti)." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdurahman, sin Sulejmana, sina Hanzaleta sina Gasila, pričao nam je Ikrimete od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti koja je (ta što) je umro u njoj sa pokrivačem (jednim na ramenima), već je zamotao (dobro glavu) sa crnim omotačem (sa jednom crnom pamrom, šamijom) dok je sjeo na govornicu. Pa je zahvalio Allahu i pohvaljivao Ga, zatim je rekao: "A što se tiče poslije, pa zaista ljudi (koji pridolaze u Islam) biće mnogobrojni (biće ih mnogo), a bivaće malobrojni Pomagači (a Pomagača-Ensarija će biti sve manje) čak (tako da) će biti 21

u (među) ljudima (oni) sa (tj. na) stepenu soli u jelu (dakle: biće ih tako malo kao soli u jelu). Pa ko bude upravljao od vas (nad nekom) stvari (koja je takva da on može da) šteti u njoj (nekima) ljudima, a koristi u njoj drugima, pa neka primi od dobročinioca (između) njih, i (neka) pređe od (tj. preko greške) lošega (između) njih." Pa je (to) bilo zadnje sijelo (sjednica, sjedenje što) je sjedio u njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO JE MENI Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Husejn Džu'fija od Ebu Musa-a, od Hasena, od Ebu Bekreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izveo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana Hasena, pa se popeo s njim (na) govornicu, pa je rekao: "Ovaj moj sin (tj. unuk) je gospodin (prvak), i možda Allah da popravi (izmiri, pomiri) sa njim između dvije čete (grupe, ili: dvije čete, grupe) od muslimana (loše odnose, njihove razmirice)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Humejda, sina Hilala, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, objavio (oglasio) smrt (tj. pogibiju) Džafera i Zejda prije (nego) da će doći vijest njihova (ta vijest o njima), a njegova dva (oka) liju (suze, teku suzama njih dva - oka, oči dok je izvještavao to). PRIČAO JE MENI Amr, sin Abasa, pričao nam je Ibnu Mehdija, pričao nam je Sufjan od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li su za (u) vas sagovi (ćilimi, tj. Da li vi imate sagove, ćilime)?" ("El-enmatu" je jedna vrsta ćilima, sagova, prostirača koja ima fine dlakave površine. Ta riječ ima još i drugih značenja.) Rekao sam: "A gdje (da) budu za (u) nas sagovi?" Rekao je: "Zar ne (Pazite)! Zaista ono biće za (u) vas (skupocjeni) sagovi." Pa ja (veli Džabir) govorim njoj - misli (na) svoju ženu: "Odgodi (Odstrani) od nas tvoje (svoje) sagove (ćilime)." Pa (ona) govori: "Zar nije rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ona (tj. ono) biće za (u) vas sagovi." Pa ostavim njih (ćilime kako i jesu, tj. ostavim ih prostrte, ostavio sam ih prostrte). PRIČAO JE MENI Ahmed, sin Ishaka, pričao nam je Abdullah, sin Musa-a, pričao je nama Israil od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha, sina Mesuda (Mes'uda), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Otišao je Sa'd, sin Muaza obavljajući umru (mali hadž, malo hodočašće). Rekao je: Pa je odsjeo na Umejjeta (tj. kod Umejjeta), sina Halefa, Ebu Safvana. A bio je Umejjete, kada je odlazio k Siriji pa prolazio pokraj Medine, odsijedao (ja) na Sa'da (odsijedao bi kod Sa'da). Pa je rekao Umejjete Sa'du:

22

"Pričekaj, te kada se upolovio (kada se upolovi) dan (kada bude pola dana onda ophodi Kabu)." I (u to vrijeme dana) bili su nemarni (nepažljivi) ljudi. Otišao sam, pa sam ophodio (okolo Kabe). Pa dok Sa'd ophodi, kada li Ebu Džehl (dođe). Pa je rekao: "Ko je ovaj (taj) koji ophodi za Kabu (tj. okolo Kabe)?" Pa je rekao Sad: "Ja sam Sa'd." Pa je rekao Ebu Džehl: "Ophodiš Kabu siguran, a već ste dali odsjesti Muhammedu i njegovim drugovima (kod sebe, tj. zaštitili ste ih)." Pa je rekao: "Da." Pa su se njih dvojica prepirali između sebe (svađali su se). Pa je rekao Umejjete Sa'du: "Ne podiži svoj glas na Ebul-Hakema (Ebu Džehlovo ime), pa zaista on je gospodin (gospodar, upravljač) stanovnika (ove) doline (tj. Meke)." Zatim je rekao Sa'd: "Tako mi Allaha zaista ako (ti) zabraniš meni (spriječiš mene) da ophodim Kabu, zaista (ja) ću presjeći svakako tvoje trgovanje (ili: tvoj trgovački put) u Siriju." Rekao je: Pa je počeo Umejjete (da) govori Sadu: "Ne podiži svoj glas!" I počeo je (da) hvata (drži, suzdržava) njega. Pa se rasrdio Sad pa je rekao: "Pusti nas od tebe (od sebe), pa (jer) zaista ja sam čuo Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (da) tvrdi da je on ubijač tebe (tj. da će on ubiti tebe)." Rekao je: "Mene?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Tako mi Allaha ne laže Muhammed kada je pričao (kada priča, kada govori)." Pa se vratio k svojoj ženi pa je rekao: "Zar ne znaš šta je rekao meni moj brat Jesribija (Medinelija, tj. moj predislamski pobratim iz Medine-Jesriba)?" Rekla je: "A šta je rekao?" Rekao je: "Tvrdio je da je on čuo Muhammeda (da) tvrdi (kaže) da je on moj ubijač (tj. da će me ubiti)." Rekla je: "Pa tako mi Allaha ne laže Muhammed." Rekao je: Pa pošto su izašli ka Bedru, i (pošto) je došlo žestoko dozivanje (u pomoć od Damdama, sina Amra koje je i bilo uzrok odlasku na Bedr), rekla je njemu (Umejjetu) njegova žena: "Zar se nisi sjetio šta je rekao tebi tvoj brat Jesribija (Jesribljanin)?" Rekao je: Pa je htio (Umejjete) da neće izaći (da ne izađe, da ne ide on u borbu na Bedr). Pa je rekao njemu Ebu Džehl: "Zaista ti si od uglednika (uglednih, časnih ljudi ove) doline, pa putuj (idi jedan) dan ili dva dana, (pa se možeš i vratiti sa puta prije nego dođete do mjesta okršaja i borbe)." Pa je putovao sa njima dva dana, pa je ubio njega Allah. PRIČAO JE MENI Abdurahman, sin Šejbeta, pričao nam je Abdurahman, sin Mugireta, od svoga oca (Mugireta), od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha (Umerova), bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Vidio sam ljude sakupljene u (jednoj penjućoj, nagnutoj) površini, pa je ustao Ebu Bekr, pa je izvadio (iz jednoga bunara jednu) kovu (kantu punu vode) ili dvije kove, a u nekom (dijelu) njegovoga vađenja (izvlačenja) je (neka) slabost. A Allah će oprostiti njemu. (Ili: A Allah oprostio njemu!) Zatim je uzeo nju (kovu) Umer, pa se (ona) okrenula (preokrenula, postala je) u njegovoj ruci (kao jedna) velika kova. Pa nisam vidio (nijednoga) diva (isključivo sposobnoga čovjeka, genija) u ljudima (među tim ljudima da) pravi njegovim pravljenjem (da radi njegovim radom, da radi kao on) dok su udarili (ti) ljudi za ležište (deva okolo vode, kod vode, kod bunara čekajući da se napiju po drugi puta)." ("Atanun" je ležište, odmaralište za deve u blizini bunara. Kada se deve napiju kod bunara po prvi puta, onda im se udari, tj. odredi, napravi u blizini bunara mjesto gdje one kleknu, legnu da se malo odmore, pa da opet po drugi put piju vodu i da se onda krene dalje na putovanje. Prvo pijenje vode zove se "nehelun", a drugo "alelun". Riječ "atanun" ima i drugih značenja. Ovdje hoće da se rekne da je Muhammed a.s. unaprijed kazao da će muslimani poslije njega za vrijeme dok bude njihov rukovodilac Ebu Bekr, a naročito Umer, ići naprijed, a poslije Umera nastaće zastoj neko vrijeme, kao jedna karavana kada putuje, pa dođe do nekoga bunara, pa dadnu ljudi devama da se napiju prvi 23

puta, a onda im udare - naprave mjesto kod bunara da se na tom mjestu deve odmore kleknuvši i legavši, pa da se nakon toga odmora opet napiju vode. Iza Umera nastao je zastoj, ali poslije zastoja, koji se pojavio za vrijeme Usmana i Alije, opet su muslimani krenuli i počeli da se šire po ostalim zemljama. To se tako tumači ovaj hadis.) A rekao je Hemmam od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa je izvadio (izvukao) Ebu Bekr dvije kove." PRIČAO JE MENI Abbas, sin Velida, Nersija, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam moga (svoga) oca, pričao nam je Ebu Usman, rekao je: obavijestio sam se da je Džibril - na njega pozdrav (spas - ili: njemu mir)! - došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega je Ummu Selema. Pa je počeo (da) priča, zatim je ustao (i otišao). (Ovo se tumači na dva načina. Prvi način: Pa je počeo Džibril da priča Muhammedu a.s. nešto, zatim je ustao. To veli Ajnija. Drugi način: Pa je počeo Muhammed a.s. da priča nekome čovjeku nešto, zatim je ustao taj čovjek. To veli Kastalanija.) Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ummu Selemi: "Ko je ovo?" Ili kao što je rekao (tj. Rekao joj je to ili slično tome da je isproba zna li ona ko je bio taj čovjek). Rekao je (Ebu Usman): Rekla je: "Ovo je Dihjete." Rekla je Ummu Selemete (takođe): "Zakletva Allahova (tj. Kunem se Allahom da) nisam mislila (računala) njega (onoga čovjeka nikoga drugoga) osim njega (osim Dihjeta) do (časa kada) sam čula govor (prediku, propovjed) vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) izvještava od Džibrila (tj. o Džibrilu da je on to bio)." Ili kao što je rekao. Rekao je (otac Mutemirov): Pa sam rekao Ebu Usmanu: "Od koga si čuo ovo (ovaj hadis)?" Rekao je: "Od Usameta, sina Zejda." SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA govora Allaha, uzvišen je: ".... poznaju ga (Muhammeda a.s.) kao što poznaju svoje sinove, a zaista (jedna) grupa od njih zaista sakriva (krije određenu) istinu, a oni znaju." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik, sin Enesa, od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su (određeni) Židovi došli k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su spomenuli njemu da je (jedan) čovjek od njih i (jedna) žena (da) su njih dvoje bludničili (tj. da su njih dvoje učinili blud, preljub). Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta nalazite u Tevratu u stvari kamenovanja (tj. o kamenovanju preljubnika)?" Pa su rekli: "Sramotimo ih, i bičuju se." Pa je rekao Abdullah, sin Selama: "Slagali ste. Zaista je u njemu (u Tevratu propisano) kamenovanje." Pa su donijeli Tevrat (Toru), pa su raširili (rasklopili) njega, pa je stavio jedan (od) njih svoju ruku na odlomak kamenovanja, pa je čitao što je prije njega i što je poslije njega. Pa je rekao njemu Abdullah, sin Selama: "Podigni tvoju (svoju) ruku." Pa je podignuo (Pa je podigao) svoju ruku, pa kada li je u njemu odlomak kamenovanja (odlomak o kamenovanju). 24

Pa su rekli: "Istinit je bio (Istinu je rekao Abdullah), o Muhamede! U njemu je odlomak kamenovanja." Pa je zapovjedio za njih dvoje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se kamenovali (pa su kamenovani) njih dvoje. Rekao je Abdullah (Umerov): Pa sam vidio (toga) čovjeka (da) se sagiba (da se nadnosi) nad (tu) ženu (da) čuva nju kamenja (tj. čuvajući, zaštićavajući nju da je ne pogodi kamenje kojim su bili gađani njih dvoje).

GLAVA pitanja (traženja određenih) idolopoklonika da pokaže njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan, neki) znak (dokaz), pa je pokazao njima rascijepljenje (raspuknuće, raspolovljenje) Mjeseca. (Kad su 20. jula 1969. godine američki astronauti Armstrong i Oldrin slali snimke mjesečevoga tla prije nego će se njih dva spustiti na tle, tlo Mjeseca, na tlu Mjeseca se jasno između kratera vidjela i jedna linija napuknutoga tla Mjeseca. Ta linija može lako da bude, možda, trag toga cijepanja, raspolovljenja Mjeseca u vrijeme Muhammeda a.s. o kojem se cijepanju Mjeseca govori u hadisu koji će se sada navesti.) PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rascijepio (Raspolovio) se Mjesec na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dvije polovine, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Svjedočite (Budite svjedoci)!" PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Junus, pričao nam je Šejban od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega. - H - A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa da je on pričao njima da su stanovnici Meke pitali (tj. tražili od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da pokaže njima (jedan, neki) znak (dokaz da je on Božiji poslanik), pa je pokazao njima rascijepljenje (raspolovljenje) Mjeseca. PRIČAO MI JE Halef, sin Halida, Kurejšija, pričao nam je Bekr, sin Mudara, od Džafera, sina Rebiata, od 'Iraka, sina Malika, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Mes'uda, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se je Mjesec rascijepio (raspolovio, prepolovio) u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Muaz, rekao je: pričao mi je moj otac od Katadeta, pričao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, da su (nekakva) dva čovjeka od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izašla njih dvojica iz (društva, ili iz sjela, sa sjela) kod (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) tamnoj noći, a sa njima dvojicom je (bilo nešto, neko svjetlo) kao dvije svjetiljke (što) osvijetljavaju njih dvije (svijetle njih dvije, te svijetiljke svijetle) ispred njih dvojice. Pa pošto su se njih dvojica rastavili (rastali), postalo je (osatalo je) sa svakim pojedinim (pojedinačnim) od njih dvojice jedno (ono svijetlo, osvijetljenje) dok je došao svojoj porodici (dok nisu došli svojim porodicama). 25

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs: čuo sam Mugireta, sina Šubeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neprestano će (jedni, neki) ljudi od moje sljedbe biti pojavljivači (tj. pobjeđivači nad neprijateljem, ili pobjeđivači na istini, u - na istinitome putu) dok dođe (dok ne dođe) njima zapovjed Allaha, a oni su pojavljivači (pobjeđivači, pobjednici, tj. Pojavljivače se, pobjeđivaće do Božije zapovjedi koja će im doći, a oni se pojavljuju, pobjeđuju)." (Ovaj hadis se tumači na dva - tri načina, ali se to neće ovdje navoditi.) PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Velid, rekao je: pričao mi je Ibnu Džabir, rekao je: pričao mi je Umejr, sin Hani-a, da je on čuo Muavijeta (da) govori: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Neprestano će biti od moje sljedbe (jedna) sljedba stajačica (tj. jedan narod koji će stajati) u (na) zapovjedi Allaha (ili: sa zapovjedi Allaha, tj. Neprestano će biti od moje sljedbe jedna grupa koja će stajati uz zapovjed Allaha da se bori za Božiji put, za vjeru Islam), neće štetiti njima (neće im škoditi to) ko je izdao njih (tj. ko nije htio pomoći njih, ko im nije davao podrške), a ni (onaj) ko se protivio (koji su se protivili) njima, čak će doći njima zapovjed Allaha, a oni su na tome." (Razna su tumačenja o tome koja je to grupa muslimana, i šta se misli pod riječima: "..... dok dođe njima zapovjed Allaha.....", ili ".... čak će doći njima zapovjed Allaha.....". Ta tumačenja ovdje se neće navoditi.) Rekao je Umejr: Pa je rekao Malik, sin Juhamira (Juhamirov): rekao je Muaz: A oni su u Siriji. (Tj. A ta grupa koja će stajati uz zapovjed Allaha do zapovjedi Allaha biće u Siriji.) Pa je rekao Muavija (sin Ebu Sufjanov): "Ovo ti je Malik (Juhamirov koji) tvrdi da je on čuo Muaza (sina Džebelovoga) govori (tj. da govori): A oni su u Siriji (tj. A oni će biti nastanjeni, boraviće u Siriji)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Šebib, sin Garkadeta, rekao je: čuo sam (određenu) četvrt (rejon, reon, tj. grupu ljudi jednoga plemena da) pričaju od Urveta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dao njemu (jedan) zlatnik (da) kupi njemu za njega (jednu) ovcu, pa je kupio njemu za njega dvije ovce, pa je prodao jednu (od) njih dvije za (jedan) zlatnik i došao je njemu sa (jednim) zlatnikom i (jednom) ovcom (tj. i donio mu je i zlatnik i ovcu). Pa je molio za njega za (Božiji) blagoslov u njegovoj prodaji, (tj. Pa je Muhammed a.s. molio se Uzvišenom Bogu da On dadne blagoslov njemu - Urvetu - u kupoprodaji, u trgovini, činio mu je dovu). I bio je (poslije toga takve sreće) da je sebi kupio (da kad bi kupio sebi određene) prašine (praha od obične zemljine površine), zaista bi (on) ćario u njemu (dobio bi, bio bi na dobiti u njemu, u prahu, tj. zaradio bi i na običnom prahu). Rekao je Sufjan: Bio je Hasen, sin Umareta, donio nama ovaj hadis od njega (od Šebiba), rekao je (taj Hasen): čuo je njega (taj hadis) Šebib od Urveta. Pa sam došao njemu (došao je Sufjan Šebibu), pa je rekao Šebib: 26

"Zaista ja nisam čuo njega (hadis) od Urveta." Rekao je (Šebib): "Čuo sam četvrt (rejon, mahalu ljudi da) izviješćivaju (izvještavaju) njega (taj hadis, da ga pričaju) od njega (od Urveta), a ali (nego) sam čuo njega (Urveta da) govori: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dobro (određeno) je svezano za kike (za perčine, tj. za kosu iznad čela) konja do Sudnjega dana." Rekao je (Šebib): I već sam vidio u njegovom (Urvetovom) domu sedamdeset konja (ili: sedamdeset kobila). (Misli se, po nekim tumačenjima, na konje koji se hrane radi upotrebe u ratu protiv neprijatelja.) Rekao je Sufjan: ..... (da) kupi njemu (Muhammedu a.s. jednu) ovcu, kao da je ona žrtva (kurban, tj. kao da mu treba za žrtvu, za kurbana). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Konji su (takvi da) je u njihovim kikama dobro do Sudnjega dana." PRIČAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha, rekao je: čuo sam Enesa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Konji (određeni takvi) su (da) je svezano u njihove kike (perčine izvjesno, određeno) dobro." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Zejda, sina Eslema (Eslemovoga), od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Konji su za trojicu (za tri čovjeka): za (jednoga) čovjeka je nagrada (Božija pripravljena zbog toga što ih - konje - hrani i posjeduje); a za (jednoga, tj. za drugoga) čovjeka je zastor (pokriće svakodnevnih potreba), a na (jednoga, tj. a za trećega) čovjeka je teret (tj. grijeh što ih posjeduje i hrani). Pa što se tiče (onoga) koji je (taj što) mu je nagrada, pa (to) je čovjek (koji) je svezao njih u (na) put Allaha (tj. radi borbe), pa je produljio (uže) njima u (na) livadi ili vrtu (bašči). I što pogode (oni, konji bivši svezani, dakle: što popasu) u svome užetu (dok su vezani svojim užetom) od livade ili vrta (na livadi ili vrtu), biće njemu (to) dobrota (lijepa djela će mu zato biti upisana). I da (bude slučaj) da oni (konji) prekinu svoje uže, pa optrče (jednu) uzvišicu ili dvije uzvišice, biće (i) njihove guškije (biće i njihovi izmeti upisani u) dobrote njemu. I da (bude i to) da oni prođu pokraj rijeke, pa se napiju, a nije htio da napoji njih (tj. nije imao namjeru da ih napoji tada, u tom času), biće (i) to njemu (od) dobrote (dakle: računače se kao dobra dijela). A čovjek (koji) je svezao njih (dozvoljenim) bogaćenjem (koristi ih za tu svrhu), i pokrivanjem (svojih potreba) i čednošću, (a) nije zaboravio dužnost (prema) Allahu u njihovim vratovima i u njihovim leđima, pa oni su njemu takođe zastor (koji ga čuva od siromaštva). A čovjek (koji) je svezao njih ponosom (dakle: Čovjek koji drži konje zbog ponosa), i licemjernošću i neprijateljstvom (i iz neprijateljstva prema) muslimanima (stanovnicima, pripadnicima Islama), pa oni su teret (tj. grijeh)." 27

I upitao se (Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o magarcima, pa je rekao: "Nije se spustilo na mene (tj. Nije se objavilo meni) o njima (ništa drugo) osim ovaj usamljeni, sveobuhvatni odlomak: "Pa ko uradi težinu (mjeru) truna (kakvoga) dobra, vidjeće ga. A ko uradi težinu (mjeru) truna (kakvoga) zla, vidjeće ga."." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ejub od Muhameda: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Došao je jutrom poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu rano (u svitanje), a već su izašli sa lopatama. Pa pošto su vidjeli njega, rekli su: "Muhammed i petodjel (i vojska)!" I okrenuli su k tvrđavi (da) trče (oni, stanovnici Hajbera). Pa je podigao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje dvije ruke i rekao je: "Allah je veći (od svega i svakoga)! Poruši se (tj. Porušiće se) Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u trznu (na tratinu, poljanu, na otvoren prostor među kućama ili pred kućama jednoga) naroda, pa loše je jutro (zlo je jutro ljudima) opomenutima." PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ibnu Ebu Fudejk od Ibnu Ebu Zi'ba, od Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam čuo od tebe mnogi hadis (mnogu izreku, dakle: mnogo hadisa, mnogo izreka), pa zaboravim ga (pa zaboravim ih, zaboravim te hadise)." Rekao je, pomilovao ga Allah i spasio: "Prostri tvoj (svoj) kaput (dugački, svoj ogrtač)!" Pa sam prostro njega. Pa je crpao (grabio) sa svojom rukom u njega, zatim je rekao: "Skupi ga." Pa sam skupio njega, pa nisam zaboravio (nijednoga) hadisa poslije. SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA vrlina drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A ko se družio s Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ili je vidio njega (bivši to lice) od muslimana, pa on (tj. ono, svako takvo lice) je od njegovih drugova. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha (da) govori: pričao nam je Ebu Seid Hudrija, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Doći će na (određene) ljude (jedno takvo) vrijeme pa će ratovati (jedna) skupina od ljudi, pa će govoriti: "U vama (Među vama li) je (neko, Ima li od vas neko) ko se družio sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (međusobno)?" Pa će govoriti (oni) njima: "Da." Pa će se osvojiti (Pa će se dati pobjeda) njima. Zatim će doći na ljude vrijeme, pa će ratovati skupina od 28

ljudi. Pa će se reći: "Da li je u (Ima li iko među) vama ko se družio sa drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (međusobno)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se osvojiti njima (Daće se i njima pobjeda u ratu). Zatim će doći na ljude (takvo) vrijeme, pa će ratovati skupina od ljudi, pa će se reći: "Da li je u vama (Ima li iko) ko se je družio s (onim) ko se družio s drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (međusobno)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se osvojiti njima (Daće se i njima pobjeda)." (Veli se da će pitanje postavljati u sva tri slučaja oni za koje će te skupine ratovati, ili pod čijom će komandom te skupine biti prilikom ratovanja.) PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Nadr, izvijestio nas je Šubete od Ebu Džemreta: čuo sam Zehdema, sina Mudarriba, rekao je: čuo sam 'Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Najbolji (od) moje sljedbe je moj naraštaj (moje stoljeće, moje pokoljenje), zatim (oni) koji će slijediti njih (doći iza njih), zatim (oni) koji će slijediti (doći iza) njih." Rekao je Imran: Pa neću znati (tj. ne znam) je li spomenuo poslije svoga naraštaja dva naraštaja (generacije), ili tri. "Zatim zaista poslije vas je (jedan) narod (tj. doći će jedan takav narod čiji ljudi) će svjedočiti, a (oni) se neće tražiti da svjedoče, i varaće, i neće se povjerovavati (i neće se kod njih ostavljati na povjerenje, na čuvanje ništa), i zavjetovaće se, a neće ispunjavati (zavjete i obećanja), i pokazaće (pojaviće) se u njima bivanje masnim (debelim, gojaznim)." (Dakle: biće debeli, gojazni.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Ubejdeta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Najbolji (od) ljudi je moj naraštaj, zatim koji će slijediti njih, zatim koji će slijediti njih. Zatim će doći (jedan) narod (tj. ljudi takvi da) će pretjecati svjedočenje jednoga njih njegovu zakletvu, a njegova zakletva njegovo svejedočenje." Rekao je (Mansur): Rekao je Ibrahim: A udaraše nas na svjedočenje i ugovor (ili: i obavezu), a mi smo maleni. (To jest: Udaraše nas kada smo bili maleni, pa kada bi u govoru upotrebili riječi: "Ešhedu billahi!", i "Alejje ahdullahi!" Riječ, odnosno izraz "Ešhedu billahi!", znači: "Svjedočim sa Allahom - Neka mi je Allah svjedok!" A izraz "Alejje ahdullahi!", znači: "Na mene je ugovor (obaveza) Allaha! Obavezujem se Allahu!" Udarali su ih da se iz malena ne bi navikli da olako shvataju te krupne riječi, i da ne bi olako shvatili svjedočenje i zavjet. Tako su djecu odgajali muslimani u vrijeme kada je živio taj Ibrahim, Ibrahim Nah'ija, koji je umro u Kufi u 96. godini po Hidžri.)

GLAVA 29

lijepih djela (pohvalnih djela - djela koja služe na diku i ponos) Iseljenika i njihove vrijednosti (vrline, tj. i GLAVA vrijednosti Iseljenika). (Pod riječi iseljenici sa velikim početnim slovom misli se na prve mekanske muslimane koji su sa Muhammedom a.s. zajedno iselili iz Meke u Medinu prije nego je Meka oslobođena od idolopoklonika i njihove vlasti.) Od njih (od Iseljenika) je Ebu Bekr Abdullah, sin Ebu Kuhafeta, Tejmija (tj. Tejmović), bio zadovoljan Allah od njega. I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Za siromahe Iseljenike (tj. Dio ratnoga plijena je za siromahe Iseljenike - pripada siromasima Iseljenicima) koji su se izveli (tj. koji su izvedeni-istjerani) iz svojih domova i svojih imanja, traže (tražeći oni) dobrotu od Allaha i zadovoljstvo, i pomažu (oni) Allaha (tj. Allahovu vjeru i put Allahov) i Njegovoga poslanika, ti (takvi) su oni (koji su) iskreni." I rekao je (Uzvišeni Allah): "Ako nećete pomoći (vi) njega, pa već je (jedanput bez vas) pomogao njega Allah....", do Njegovoga govora: ".... zaista Allah je sa nama....". Rekla je Aiša, i (rekao je) Ebu Seid i Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih: A bio je Ebu Bekr sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u pećini (špilji toj, tj. pećini Sevr u koju su se sklonili dok prođe i smiri se potjera za njima dvojicom). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Kupio je sebi Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, od 'Aziba (jedan deveći) samar za trinaest srebrenjaka, pa je rekao Ebu Bekr Azibu: "Zapovjedi Bera-u, pa neka ponese k meni moj (ovaj) samar." Pa je rekao Azib: "Ne, do (da) ispričaš (dok ne ispričaš) nama kako si napravio ti i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada ste izašli vas dvojica iz Meke, a idolopoklonici vas traže." Rekao je: "Otprtljali (Otišli) smo iz Meke, pa smo oživjeli - ili putovali smo - našu noć i naš dan dok smo unišli u podnevnu vrućinu, i stao je stajač podnevne vrućine (žege, tj. i nestalo je u podne sjene jer je Sunce došlo na kulminacionu tačku, pa je tada stajalo iznad tjemena okomito, zbog čega u tim krajevima u tom momentu nema sjene - a to oni izražavaju i riječima: "i stao je stajač podnevne vrućine".). Pa sam bacio (svoj pogled) sa svojim okom da li vidim od sjene (hlada išta igdje), pa (da) odsjednem k njoj (u nju, u sjenu, u hlad), pa kada li (pa kadli jedna) stijena (što) sam došao njoj! Pa sam pogledao ostatak sjene njezine, pa sam uravnao nju (površinu tla u sjeni, u hladu te stijene). Zatim sam prostro postelju Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njemu (u hladu), zatim sam rekao njemu: "Lezi (u postelju nauznačice), o vjerovijesniče Allaha!" Pa je legao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. ("Idtadžea" znači i povaliti se, leći pa bi se moglo prevesti još i ovako: "Povali se, o vjerovijesniče Allaha!" Pa se povalio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.) Zatim sam otišao (da) pogledam (izviđam) šta je okolo (oko) mene, da li ću vidjeti od tražitelja (tj. naših gonioca) ijednoga, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa pastirom (nekakvih) brava (ovaca koji) tjera svoje brave ka (toj istoj) stijeni, (i on) hoće od nje (hlad) koji smo (i mi) htjeli. Pa sam pitao njega, pa sam rekao njemu: "Za koga si (tj. Čiji si) ti, o dječače?!" Pa 30

je rekao: "Za (jednoga, tj. Ja sam jednoga, od jednoga) čovjeka od Kurejševića." Imenovao ga je (tj. Rekao je dječak toga čovjeka po imenu), pa sam poznao (prepoznao) njega. Pa sam rekao: "Da li je u tvojim bravima od mlijeka (išta, tj. Ima li imalo mlijeka u tvojih brava-ovaca)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa da li si ti muzač mlijeka (tj. Hoćeš li pomusti malo mlijeka)?" Rekao je: "Da." Pa sam zapovjedio njemu, pa je ukolinčio (svezao, zadržao jednu) ovcu od svojih brava. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese njezino vime od prašine. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese svoja dva dlana (svoje dvije šake), pa je rekao (tj. učinio je) evo ovako: udario je jednu (od) svoje dvije šake sa drugom (udario je jedan od svoja dva dlana sa drugim), pa je pomuzao meni (jednu) malenkost (malu količinu) od mlijeka. A već sam učinio (tj. ponio) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu manju kožnu) posudu (za vodu), na njezinim ustima (tj. na njezinom otvoru) je (bila jedna) krpa (kao čep), pa sam ljevao na (to) mlijeko (vodu) dok se ohladio njegov najniži (dio). Pa sam otišao s njim (tj. odnio njega) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se složio s njime (sresti, sreo, tj. pogodio sam doći njemu kada) se već (bio) probudio. Pa sam rekao njemu: "Pij, o poslaniče Allaha!" Pa je pio čak (da) sam se zadovoljio (dakle: Pio je toliko da sam zbog toga bio zadovoljan). Zatim sam rekao: "Već je prispjelo prtljanje (tj. došao je čas, došao je trenutak da se kreće dalje), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Da." Pa smo poprtljali (krenuli), a narod traži nas. Pa nije stigao nas nijedan (čovjek, niko) od njih osim Surakate, sin Malika sina Džu'šuma, na (jednome) svome konju. Pa sam rekao: "Ovo je potjera (potraga)! Već se priključila nama (tj. već nas je stigla), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao: "Ne žalosti se (Ne brini se), zaista Allah je sa nama." ".... dajete odlaziti (ili: dajete vraćati)....", u veče (poslije podne), ".... odlazite...." ujutru. (Ovaj tekst nema veze ovdje nikako. S njime hoće da se upozori da "eraha" znači ići, odnosno dati putovati u vremenu poslije podne, a "sereha" znači ići, putovati u časovima prije podne.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Hemmam od Sabita Bunanije, od Enesa, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam u pećini (špilji Sevr): "Da (je bio slučaj) da je jedan (od) njih pogledao pod svoje dvije noge, zaista bi vidio nas." Pa je rekao: "Šta je tvoje mišljenje, o Ebu Bekre, za dvojicu (tj. o dvojici takvih što) je Allah treći (s) njima dvojicom?!"

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zazidajte (sva džamijska) vrata osim vrata Ebu Bekra (tj. osim vrata koja je on sebi napravio da na njih on ulazi)." 31

Rekao je njega (tj. ovaj hadis) Ibnu Abbas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao mi je Ebu Amir, pričao nam je Fulejh, rekao je: pričao mi je Salim Ebu Nadr od Busra, sina Seida, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah njega, rekao je: Propovijedao (Predikovao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ljudima i rekao je: "Zaista Allah je dao odabrati (izabrati jednome) robu (slugi) između ovozemnosti i između (onoga) što je (što ima) kod Njega (kod Allaha taj sluga), pa je taj rob sebi odabrao (ono) što je kod Allaha." Rekao je (Ebu Seid): Pa je zaplakao Ebu Bekr. Pa smo se začudili zbog njegovoga plača (iz razloga) da izvještava poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekakvome) robu (što) se dalo odabrati (njemu). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (taj rob što) mu se dalo odabrati (ta ličnost kojoj se stavilo na slobodni izbor ili će još živjeti, ili će umrijeti), a bio je Ebu Bekr najznaniji (od) nas (pa je to odmah shvatio prije nego mi). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista (jedan) od najdobročinstvenijih ljudi na mene (tj. prema meni) u svome društvu (druženju) i svome imanju je Ebu Bekr. I da sam bio uzimač (Da sam birao srčanoga kakvoga) prijatelja (nekoga drugoga) osim moga (svoga) Gospoda, zaista (ja) bih uzeo Ebu Bekra (za toga) prijatelja, ali bratstvo Islama i njegova ljubav (nas povezuju, vežu). Neka ne ostanu nikako (nipošto) u Bogomolji (nijedna) vrata (drukčije) osim (tako da) su se zazidala, osim (tj. izuzev) vrata Ebu Bekra (ona neka, dakle, ostanu nezazidana)." GLAVA vrijednosti (vrline) Ebu Bekra poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman od Jahja-a, sina Seida, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo (običaja da) izabiremo (odabiremo, tj. Odabirasmo - Razgovarasmo o tome koji je čovjek najbolji) između ljudi u vremenu (za vrijeme, za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa odabirasmo (odabiremo) Ebu Bekra, zatim Umera, sina Hattaba, zatim Usmana, sina 'Affana, bio zadovoljan Allah od njih. (Kod ovoga razgovora o tome koji je čovjek najbolji za vrijeme Muhammeda a.s., misli se na to koji je čovjek najbolji osim, poslije Muhammeda a.s. kao Božijega poslanika.)

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzimač prijatelja....". Rekao je njega (taj hadis) Ebu Seid. 32

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejub od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da sam bio uzimač od svoje sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo Ebu Bekra, a ali (tj. nego on) je moj brat (po vjeri Islamu) i moj drug." (Riječ "halilun" znači najsrdačniji, najsrčaniji, najiskreniji prijatelj, a ne u običnom, svakodnevnom izražavanju: prijatelj poslovni, prijatelj na osnovu ženidbenih odnosa ili prijatelj na osnovu običnoga volenja, voljenja i ljubavi obične.) PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, i Musa, rekla su njih dvojica: pričao nam je Vuhejb od Ejuba, i rekao je: "Da sam bio uzimač (Da sam uzeo, Kad bih birao) prijatelja, zaista bih uzeo njega (za) prijatelja, a ali (tj. nego) bratstvo Islama je bolje (vrijednije)." (Ili:..., ali bratstvo Islama je najvrijednije da se označi naš međusobni odnos i pažnja.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehhab od Ejuba slično njemu (navedenome hadisu). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, izvijestio nas je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, rekao je: Pisali su stanovnici Kufe ka Ibnu Zubejru (pitajući ga) o djedu (tj. o nasljednim pravima djeda), pa je rekao: "Što se tiče (onoga) koji je (taj što je o njemu) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzimač (Kad bih uzimao) od ove sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo njega, (pa ta ličnost) spustila je njega (djeda na stepen) oca." Misli (na) Ebu Bekra. (Tj. Ebu Bekr je smatrao da djed nasljeđuje kao i otac, a Ebu Bekr je takva ličnost da je o njemu Muhammed a.s. rekao to i to.) GLAVA. PRIČAO NAM JE Humejdija i Muhamed, sin Abdullaha, rekla su njih dvojica: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Muhameda, sin Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca, rekao je: Došla je (jedna, neka) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njoj da se vrati (obrati, opet dođe) k njemu. Rekla je: "Da li si mislio (tj. Šta misliš) ako sam došla (tj. ako dođem), a nisam našla (a ne nađem) tebe?" Kao da ona govori (tj. misli na njegovu) samrt (smrt, tj. ako dođem, a ti već budeš mrtav). Rekao je, pomilovao ga Allah i spasio: 33

"Ako ne nađeš mene, pa dođi (odi) Ebu Bekru." PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ebu Tajiba, pričao nam je Ismail, sin Mudžalida, pričao nam je Bejan, sin Bišra, od Vebereta, sina Abdurahmana, od Hemmama, rekao je: čuo sam Ammara (da) govori: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nema sa njim (u Islamu niko drugi) osim pet robova, i dvije žene i Ebu Bekr." PRIČAO NAM JE Hišam, sin Ammara, pričao nam je Sadekate, sin Halida, pričao nam je Zejd, sin Vakida, od Busra, sina Ubejdulaha, od Aizullaha Ebu Idrisa, od Ebu Derda-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sjedač (tj. Sjedio sam) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli dođe Ebu Bekr uzimač (tj. uzeo, drži) za stranu (kraj) svoje odjeće (tako) čak (da) je pokazao (dio) od svoga koljena, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče vašega druga, pa već se svađao (pomiješao se, umiješao se u svađu, prepirku s nekim međusobno)." (Doslovno: "....., pa već se borio.") Pa je pozdravio i rekao je: "O poslaniče Allaha! Zaista ono bila je između mene i između sina Hattabova (jedna) stvar, pa sam požurio (tj. potrčao) k njemu, zatim sam se pokajao). Pa sam pitao (molio) njega da oprosti meni, pa nije htio na mene (da se on smiluje), pa sam došao k tebi." Pa je rekao: "Oprostio Allah tebi, o Ebu Bekre!" Tri puta (je to izgovorio Muhammed a.s.). Zatim se Umer zaista pokajao, pa je došao stanu Ebu Bekra, pa je pitao: "Je li tu (tude) Ebu Bekr?" Pa su rekli: "Ne." Pa je došao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je počelo lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) gubi ljepotu (nježnost, prijatnost, tj. da se mijenja, da blijedi, žuti) čak (da) se preplašio Ebu Bekr (za Umera), pa je čučnuo (kleknuo, tj. sejo) na svoja dva koljena, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Tako mi Allaha ja sam bio krivlji (nepravedniji, veći zulumićar, nasilniji)." Dva puta (je to izrekao Ebu Bekr). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah je poslao mene k vama, pa ste rekli: "Slagao si (tj. Lažeš). A rekao je Ebu Bekr: Istinit je bio (tj. Istinu govori). I utješio (tj. I pomogao) je mene sa svojom osobom i svojim imanjem (lično, fizički i financijski - ili: moralno i materijalno). Pa da li ste vi ostavljači meni moga druga (na miru, dakle: Hoćete li ostaviti moga druga na miru)?" Dva puta (je to izrekao Muhammed a.s.). Pa nije se uznemirivao poslije nje (tj. Pa nije se niko više usudio da uznemiruje Ebu Bekra poslije ove riječi, ovih riječi Muhammeda a.s.). PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, rekao je: Halid Haza' pričao nam je od Ebu Usmana, rekao je: pričao mi je Amr, sin Asa, bio zadovoljan Allah od njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega (kao zapovjednika) na vojskom (zvanom) Zatusselasil (tj. nad vojskom koja je vodila borbu zvanu Zatusselasil). Pa sam došao njemu, pa sam rekao: 34

"Koji (čovjek od) ljudi je najdraži k tebi?" Rekao je: "Aiša." Pa sam rekao: "Od muškaraca?" Pa je rekao: "Njezin otac." Pa sam rekao: "Zatim ko (Koji poslije toga)?" Rekao je: "Zatim Umer, sin Hattaba." Pa je nabrojio (još neke) ljude. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok je (bio jedan) pastir u (među) svojim bravima (ovcama), naletio (natrčao, naišao) je na njega vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu. Pa je tražio (tj. progonio, gonio) njega pastir, pa se obazreo (obazro) k njemu vuk, pa je rekao: "Koje za njih (na) dan zvjeri (na) dan (kada) nije za njih (tj. kada bravima ne bude drugi) pastir (niko) osim mene?" (Dakle: Ko će ih sačuvati od mene kada bude dan zvijeri, dan kad ne bude kod njih pastir.) "I dok (jedan) čovjek tjera (jednu) kravu, već je natovario na nju, pa se obazrijela k njemu, pa je progovorila njemu, pa je rekla: "Zaista ja se nisam stvorila (nisam stvorena) za ovo, a ali sam ja (nego sam ja) stvorila se (stvorena sam) za oranje." Rekli su ljudi: "Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja vjerujem u to, i Ebu Bekr i Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ibnul-Musejjeb, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spavač (tj. Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) na (jednoj) čatrnji, na njoj (je) kova (kanta za vađenje vode). Pa sam iščupao (tj. izvadio, izvukao) iz nje što je (tj. koliko je) htio Allah. Zatim je uzeo nju (kovu) sin Ebu Kuhafeta (tj. Ebu Bekr) pa je iščupao iz nje kovu, ili dvije kove, a u njegovom iščupavanju (izvlačenju) je (neka) slabost (nemoć). A Allah oprostio njemu njegovu slabost! Zatim se preokrenula (pretvorila obična kova u) veliku kovu, pa je uzeo nju sin Hattaba. Pa nisam vidio (nijednoga) sposobnoga (gospodina, čovjeka) od ljudi (da) iščupava iščupavanjem Umera (tj. nisam vidio nijednoga snažnoga čovjeka da je snažniji od Umera, da više može izvaditi vode od Umera) dok su udarili ljudi za ležalište (ili: u ležalište, odmaralište za deve okolo bunara, čatrnje, vode)." (Ima još i drugi način prevoda zadnje rečenice: "čak su udarili ljudi u ležalište, odmaralište za deve." Po ovome drugom prevodu i tumačenje je ovakvo: Umer vadi vodu i dalje, a već su se svi ljudi zadovoljili vodom, zadovoljili su i sebe i svoje deve, kamile, pa su otišli da odmaraju, a od njega i dalje dobro za ljude - voda - teče jer je on izvlači.). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je tegljio (tj. Ko teglji, vuče) svoju odjeću ohološću (iz oholosti), nije gledao (tj. neće gledati) Allah k njemu (u njega) Sudnjega dana." Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista jedna (od) dvije polovine moje odjeće omekša se (tj. spusti se, opusti se iz nepažnje), osim (tj. izuzev) da se čuvam 35

(ja) toga od njega (od odjeće da mi se ne bi vukla po zemlji, po tlu)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ti nisi (takav da) praviš (da činiš) to ohološću (iz oholosti)." Rekao je Musa: Pa sam rekao Salimu: "Je li spomenuo Abdullah (ovakav izraz): "Ko je tegljio svoj zastirač (tj. pokrivač za donji dio tijela)?" Rekao je: "Nisam čuo njega (da) je spomenuo (drugi izraz) osim svoju odjeću." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko podijeli dva para od (neke) stvari od stvari u put Allaha, pozivaće se od vrata - misli (na) raj (na rajska vrata) - : "O robe Allaha! Ovo je dobro. Pa ko je bio od stanovnika (pripadnika, tj. od obavljača) molitve (namaza), pozivaće se od vrata molitve. A ko je bio od stanovnika borbe, pozivaće se od vrata borbe. A ko je bio od stanovnika milostinje, pozivaće se od vrata milostinje. A ko je bio od stanovnika posta, pozivaće se od vrata posta i vrata (zvanih) Rejjan." ("Rejjan" znači onaj koji je mnogo napojen, pa onda "baburrejjan" znači: vrata mnogo napojenoga.) Pa je rekao Ebu Bekr: "Nije na ovoga koji će se pozivati od tih vrata (ništa, nimalo) od nužde (tj. štete)." I rekao je: "Da li će se pozivati od njih, sviju njih (od sviju vrata) ijedan (čovjek, iko), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Da. I nadam se da ćeš biti (ti jedan) od njih, o Ebu Bekre!" PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Hišama, sina Urveta, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, umro, a Ebu Bekr je (bio u tom času) u Sunhu. Rekao je Ismail: Misli (na) Visiju (tj. na visoka mjesta, visoravni iznad medinskih zemalja prema Nedždu - a to će reći: bio je u brdovitim predjelima iznad medinske teritorije). Pa je ustao (tj. počeo) Umer (da) govori: "Tako mi Allaha nije umro poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: I rekao je Umer: "Tako mi Allaha ne padaše u moju dušu (ništa drugo) osim to, i zaista poslaće svakako njega Allah, pa će zaista odsjeći svakako ruke ljudi i njihove noge." (Tj. Nije padalo u moju dušu ništa drugo osim to da nije umro, i da će ga poslati Allah, pa će odsjeći ruke i noge ljudi koji su govorili da je on umro.) Pa je došao Ebu Bekr, pa je otkrio (pokrivač) od (lica) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poljubio njega, pa je rekao: "Sa mojim ocem si ti i mojom majkom (ravan meni, ili: Ti si taj kojega bih otkupio sa svojim ocem i majkom - dao bih za tebe njih oboje)! Lijep (Dobar) si bio (tj. Lijep si) živ i mrtav! Tako mi Allaha koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci neće dati okušati tebi Allah dvije smrti (na ovome svijetu) nikada." Zatim je izašao, pa je rekao: "O zaklinjaču! Na tvojoj polaganosti (tj. Polako ti)!" Pa pošto je progovorio Ebu Bekr, sjeo je Umer. Pa je zahvalio Allahu Ebu Bekr i pohvaljivao Ga, i (onda) je rekao: 36

"Zar ne (Pazi)! Ko obožavaše (Ko je obožavao) Muhammeda, pa zaista Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, je već umro. A ko obožavaše (A ko je obožavao) Allaha, pa zaista Allah je živ, neće umrijeti." I rekao je (tj. naveo je ajet-odlomak iz Kur'ana): "Zaista ti si mrtvac i zaista oni su mrtvaci." I rekao je (tj. naveo je iz Kur'ana): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega poslanici (Božiji), pa zar ćete se, ako umre ili se ubije (bude ubijen u borbi), povratiti na vaše (svoje) pete (tj. nazad u paganstvo, idolopoklonstvo), a ko se vrati (doslovno "inkalebe" znači: prevrnuti se, obrnuti se) na svoje dvije pete, pa (on) neće štetiti Allahu (nijednu) stvar (ništa), a nagradiće Allah zahvalne (tj. one koji ostanu u Islamu i poslije Muhammeda)." Rekao je: Pa su se zagušili ljudi plaču (plačući; ili po nekima: pa su zaridali ljudi plačući, tj. pa su počeli glasno plakati). Rekao je: I skupili su se Pomagači (Ensarije) k Sa'du, sinu Ubadeta, u (natkrivenom) predvorju Saidetovića, pa su rekli: "Od nas (neka bude jedan) zapovjednik, a od vas (jedan) zapovjednik!" Pa je otišao k njima Ebu Bekr Siddik, i Umer, sin Hattaba, i Ebu Ubejdete, sin Džerraha. Pa je otišao (tj. počeo je) Umer (da) govori. Pa je ušutkao njega Ebu Bekr. A govoraše Umer (poslije): "Tako mi Allaha nisam htio s time (drugo) osim (to) da sam ja već bio pripremio (jedan) govor (koji) je već bio zadivio mene (koji se meni dopadao, a) plašio sam se da neće doprijeti njemu (tj. da ga neće znati održati) Ebu Bekr. Zatim je govorio Ebu Bekr, pa je govorio najrječitije (od svih) ljudi. Pa je rekao u svome govoru: "Mi smo zapovjednici, a vi ste ministri." Pa je rekao Hubab, sin Munzira: "Ne tako mi Allaha. Nećemo činiti (tako). Od nas zapovjednik, a od vas zapovjednik." Pa je rekao Ebu Bekr: "Ne, a ali (tj. nego) mi smo zapovjednici, a vi ste ministri (upravljači, pomoćnici). Oni (Kurejševići) su najsrednji (tj. najumjereniji od) Arapa domom (kućom - ovaj izraz se tumači na više načina) i najjasniji (od) njih svojstvima (lijepima na koja se računa), pa prisegnite se (na vjernost) Umeru, sinu Hattaba, ili Ebu Ubejdetu, sinu Džerraha (pa neka jedan od njih dvojice bude zapovjednik)." Pa je rekao Umer: "Nego prisegnjujemo se tebi (tj. Ne meni ni Ebu Ubejdetu, nego tebi dajemo prisegu na vjernost). Ti si, pa ti (si) naš gospodin, i najbolji (od) nas i najdraži (si od) nas k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je uzeo Umer za njegovu ruku, pa se prisegao, (prisegnuo) njemu i prisegnuli su mu se ljudi. Pa je rekao (jedan) rekač (tj. jedan govornik - Pa rekao je neko): "Ubili ste Sa'da, sina Ubadeta." Pa je rekao Umer: "Ubio je njega Allah." (Ili: "Ubio ga Allah!") A rekao je Abdullah, sin Salima, od Zubejdije, rekao je Abdurahman, sin Kasima: izvijestio je mene moj otac Kasim da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Ukočio se (ili: Podigao se) je pogled Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: "U druga (tj. U društvo) najviše (uvedi me)!" Tri puta (je to ponovio Muhammed a.s. pred smrt, pred izdisanje). I pričao je (Kasim navedeni) hadis (i prema njegovom pričanju Aiša je rekla još i ovo). Rekla je Aiša: Pa nije bilo od govora njih dvojice (ništa) od govora (da je drukčije djelovalo) osim (tako da) je okoristio Allah s njim (muslimane, tj. Što su god rekli i Umer i Ebu Bekr, Allah je dao da to bude na korisnost, od koristi). Zaista već je zastrašio (zastrašivao) Umer (određene) ljude (svojim stavom), a zaista je u njima (među njima nekima) zaista dvoličnost (licemjernost), pa je vratio njih Allah sa time (tj. zadržao ih je u Islamu da ne bi odmah odustali od 37

Islama). Zatim zaista već (je) dao vidjeti Ebu Bekr ljudima pravopuće (pravi put), i dao je upoznati njima dužnost koja je (ta što je) na njima (tj. dužnost obožavanja Vječnoga Allaha), i izašli su s njim (tj. zbog toga) čitaju (čitajući, učeći): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega (Božiji) poslanici,....", do ".... zahvalne.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Džami', sin Ebu Rašida, pričao nam je Ebu Ja'la od Muhameda, sina Hanefijjete, rekao je: rekao sam mome (svome) ocu (Aliji): "Koji (od) ljudi (tj. Koji čovjek) je najbolji poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (šta misliš ti)?" Rekao je: "Ebu Bekr." Rekao sam: "Zatim ko?" Rekao je: "Zatim Umer." A plašio sam se da će reći Usman. Rekao sam: "Zatim si ti." (To jest: A plašio sam se da će Alija reći da je poslije Umera najbolji Usman, pa sam rekao: "Zatim si ti najbolji poslije Umera.") Rekao je: "Nisam ja (ništa drugo) osim (jedan običan) čovjek od muslimana." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (ili: u neko od) njegovih putovanja. Ta kada smo bili u (mjestu) Bejda-u, ili u (mjestu) Zatul-Džejšu, presjekao (prekinuo, raskinuo) se (jedan) moj đerdan (moja ogrlica), pa je ostao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovom traženju (traženju tog đerdana) i ostali su ljudi sa njim, a nisu na vodi, i nije sa njima voda (tj. i nemaju sa sobom vode, nisu imali vode). Pa su došli ljudi Ebu Bekru, pa su rekli: "Zar nećeš vidjeti (tj. Zar ne vidiš ovo) šta je napravila Aiša? Ostala je sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa ljudima (sa njim, tj. zadržala ih je), a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Pa je došao Ebu Bekr, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavljač je svoje glave (stavio je svoju glavu) na moje stegno, već je (tako i) zaspao. Pa je rekao: "Zadržala si poslanika Allaha i ljude, a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Rekla je: Pa je korio mene, i rekao je (ono) šta je htio Allah da rekne (on - Ebu Bekr), i počeo je (da) udara mene sa svojom rukom u moju slabinu (u stranu ispod rebara preme kuku, tj. u moj bok). Pa neće spriječiti (tj. Pa ne sprječava) mene od micanja (pokretanja u tom času ništa drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mome stegnu. Pa je spavao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) je osvanuo na (tj. u prilici) bez vode. Pa je spustio Allah odlomak (ajet u kojem je objavljena zapovjed) upravljanja sebe (zemljinoj površini - prašini da se čišćenje za molitvu obavi njom kada nema vode, dakle: objavljen je ajet o tejemmumu), pa su se upravili (prašini, tj. pa su se očistili prašinom, dakle: koristili su prašinu mjesto vode za čišćenje, uzeli su tejemmum). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nije ona (tj. ova olakšica) prvi blagoslov vaš, o rode (o porodico) Ebu Bekra!" Pa je rekla: Pa smo podigli devu koja je (ta što) sam bila na njoj (jahala), pa smo našli (taj, onaj) đerdan pod njom. PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Aameša, čuo sam Zekvana (da) priča od Ebu Seida Hudrije, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: 38

"Ne psujte (Ne grdite) moje drugove! Pa da (je bio slučaj takav) da je jedan (od) vas podijelio kao (brdo) Uhud zlata, ne bi dopro (dostigao) mudda jednoga (od) njih, a ni njegove polovine." (To jest: "Kad bi jedan od vas podijelio zlata koliko je veliko brdo Uhud, njegova vrijednost i njegova nagrada ne bi doprla, nije dostigla, ne bi dostigla vrijednosti i nagrade koju ima jedan od mojih drugova koji je podijelio i dao hrane jedan mudd - mudd je četvrtina sa'a -, ili jednu polovinu - tj. polovinu mudda. Sa' je 3,34 kg, a sa' je mjera koja se upotrebljavala u vrijeme Muhammeda a.s. među Arapima.) Slijedio je njega (tj. Šubeta) Džerir, i Abdullah, sin Davuda, i Ebu Muavijete i Muhadir od Aameša. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Miskina, Ebul-Hasen, pričao nam je Jahja, sin Hassana, pričao nam je Sulejman od Šerika, sina Ebu Nemira, od Seida, sina Musejjeba, rekao je: izvijestio me je Ebu Musa Eš'arija da se on očistio (za molitvu) u svojoj kući, zatim je izašao. Pa sam rekao: "Zaista držaću se svakako poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista biću svakako sa njim ovaj moj dan." Rekao je: Pa je došao Bogomolji, pa je pitao o Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Izašao je i upravio je ovda (u ovom pravcu)." Pa sam izašao na njegovom tragu pitam (pitajući, raspitivajući se) o njemu dok (sam doznao da) je unišao (u vrt u kojem se nalazi) bunar Eris (u blizini mjesta Kuba-a kod Medine). Pa sam sjeo kod (njegovih) vrata, a njegova vrata su od grana (palme), dok je izvršio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju nuždu, pa se (onda) očistio (abdestio) za molitvu (za namaz). Pa sam ustao k njemu, pa kada li je on sjedač (tj. kada li on sjedi) na bunaru Eris, i usrijedio se (tj. i sjeo je u sredinu, na sredinu) njegove strane (obale; ili: njegove klupe, natkrivene i postavljene kraj bunara, uz bunar), i otkrio je svoje dvije golijeni (dva nožna cipca, cijepca) i spustio je njih dvije (njih dva) u (taj) bunar. ("Kuffun" znači: strana; suhi dio obale bunara; klupa koja je postavljena okolo bunara, i koja je nekada i natkrivena i ograđena.) Pa sam pozdravio njega, zatim sam otišao, pa sam sjeo kod vrata, pa sam rekao: Zaista biću svakako vratar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, danas. Pa je došao Ebu Bekr, pa je odbio (tj. gurnuo u) vrata, pa sam rekao: "Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Ebu Bekr." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako ti)!" Zatim sam otišao, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Ovo (To) je Ebu Bekr traži dozvolu (da uniđe, da uđe)." Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem (sa džennetom)." Pa sam se okrenuo (tj. otišao prema vratima) dok (te) sam rekao Ebu Bekru: "Uniđi, i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, raduje (obeseljava) te sa rajem (tj. daje ti veselu vijest da ćeš u raj)." Pa je unišao Ebu Bekr, pa je sjeo na desnicu (na desnu stranu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa njima u stranu (ili: u klupu) i spustio je svoje dvije noge u bunar, kao što je napravio, (uradio, učinio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i otkrio je svoje dvije golijeni. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo. A već sam (bio) ostavio svoga brata (da) se očisti i priključi se meni, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro - hoće (tj. misli na) svoga brata - dovesti će ga (tj. daće mu Allah da i on dođe ovamo sada). Pa kada li (jedan) čovjek pokreće vrata! Pa sam rekao: 39

"Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Umer, sin Hattaba." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Zatim sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio njega, pa sam rekao: "Ovo je (To je) Umer, sin Hattaba traži dozvolu (da uđe)." Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj (tj. obeseli) ga sa rajem." Pa sam došao, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem." Pa je unišao, pa je sjeo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u stranu (u klupu) na njegovu ljevicu (lijevu stranu) i spustio je svoje dvije noge u bunar. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro, dovesti će ga. Pa je došao (jedan) čovjek pokreće vrata. Pa sam rekao: "Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Usman, sin Affana." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Pa sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (iskušenju - koja) će pogoditi njega." Pa sam došao njemu, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem na kušnji (sa iskušenjem, uz kušnju jednu koja) će pogoditi (zadesiti) tebe." Pa je unišao, pa je našao stranu (ili: klupu da) se već napunila, pa je sjeo prema njemu (tj. prema njegovom licu, nasuprot njemu na prostoru) od druge polovine (bunara). Rekao je Šerik: Rekao je Seid, sin Musejjeba: Pa sam tumačio (protumačio, tj. tumačim) nju (tj. ovu cijelu zgodu da je imala u sebi predznak u odnosu na) njihove grobove. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Jahja od Seida, od Katadeta da je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, popeo (na brdo) Uhud i (sa njim su se popeli) Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se potreslo s njima (to brdo), pa je rekao: "Budi čvrst (stalan), Uhude, pa (tj. jer) su na tebi samo (jedan) vjerovijesnik, i (jedan) mnogoistiniti (koji mnogo istinu govori) i dva mučenika (dva šehita, šehida - dvije osobe koje će poginuti u službi vjere, ili u borbi za vjeru Islam)." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Seida, Ebu Abdullah, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je Sahr od Nafi-a, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja na (jednome) bunaru, iščupavam (tj. vadim vodu) iz njega, došao (tj. dođe) mi Ebu Bekr i Umer. Pa je uzeo Ebu Bekr (tu) kovu, pa je izvadio kovu ili dvije kove, a u njegovom vadenju (vađenju) je (neka) slabost. A Allah će oprostiti (Allah oprostio) njemu! Zatim je uzeo nju Umer, sin Hattaba, iz ruke Ebu Bekra, pa se preokrenula (promijenula se ta kova) u njegovoj ruci (u jednu) veliku kovu. Pa nisam vidio (nijednoga) isključivo sposobnoga (tj. snažnoga čovjeka, nijednoga talenta) od ljudi (da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu snažno i mnogo kao on), čak su udarili ljudi u ležište (tj. otišli su u odmaralište za deve)."

40

Rekao je Vehb: "El-atanu" je mjesto pokleknuća deva (na koljena, tj. mjesto gdje deve leže i odmaraju se na taj način što kleknu na koljena, pa onda prsa priljube na tle). Govori (tj. Kaže Vehb da to znači): Čak su se napojile deve, pa je dala kleknuti (leći ta napojenost, napijenost njima devama, tj. pa je deve ta napojenost natjerala da legnu). PRIČAO NAM JE Velid, sin Saliha, pričao nam je Isa, sin Junusa, pričao nam je Umer, sin Seida sina Ebul-Husejna, Mekija od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa, rekao je: Zaista ja sam zaista stajač (tj. stajao) u narodu (tj. među nekim ljudima), pa su se (oni) molili Allahu za Umera, sina Hattaba, a već se stavio (metnuo) na svoju postelju (na svoj krevet, tj. na svoju mrtvačku nosiljku), kada li je (jedan) čovjek iza mene već stavio svoj lakat na moje rame govori (govoreći): "Pomilovao te Allah! Zaista ono bio sam (takav da) se zaista nadam (stalno, tj. Zaista ja se nadah, nadao sam se) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga (i kod pokopavanja) jer zaista ja (znam) mnogo od (onoga) što sam bio (u prilici da) čujem (tj. jer ja mnogo puta slušah) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Bio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Učinio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Otišao sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; pa zaista bio sam zaista (da) se nadam (tj. pa zaista nadah se) da će učiniti tebe Allah sa njima dvojicom." Pa sam se obazreo pa kada li je on (taj što to govori) Alija, sin Ebu Taliba! PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jezida, Kufija, pričao nam je Velid od Evzaije, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Muhameda, sin Ibrahima, od Urveta, sina Zubejra, rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Amra, o najžešćem (onome) što su napravili (učinili) idolopoklonici sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Vidio sam Ukbeta, sina Ebu Muajta (da) je došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on klanja, pa je stavio njegov ogrtač u (na) njegov vrat, pa je davio (gušio) njega s njim (njime) žestokim davljenjem. Pa je došao Ebu Bekr dok (tj. te) je odbio njega od njega, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar ćete ubiti (jednoga) čovjeka (zbog toga što je takav) da govori (zato što govori): "Moj gospod (gospodar) je Allah!", a već je donio vama jasne dokaze od vašega Gospoda (tj. od Allaha, Gospoda, Gospodara i Tvorca svega)." GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Umera, sina Hattaba, Ebu Hafsa Kurejševića Adevije (Adevijevića Adijjevića), bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Madžišuna, pričao nam je Muhamed, sin Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidio sam (tj. Sanjao sam) mene (sebe da) sam unišao (u) raj, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa Rumejsa-om, ženom Ebu Talhata! I čuo sam (nekakvu) škripu (obuće, topot, zvuk) pa sam rekao: 41

"Ko je ovo?" Pa je rekao (Džibril, ili neki drugi anđeo): "Ovo je Bilal." I vidio sam (jedan) dvorac (zamak, i) u njegovom dvorištu je (jedna) djevojka, pa sam rekao: "Za koga je ovo (tj. Čije je ovo)?" Pa je rekao: "Za Umera (tj. Umerovo je ovo)." Pa sam htio da uniđem (u) njega (u taj dvorac, zamak), pa (da) pogledam k njemu (tj. pa da ga razgledam), pa sam spomenuo tvoju ljubomoru (tj. pa sam se ja sjetio tvoje ljubomore, i zbog toga nisam unišao u taj dvorac u raju ni u snu)." Pa je rekao Umer: "Sa mojim (svojim) ocem i mojom (svojom) majkom (otkupio bih tebe), o poslaniče Allaha! Zar na tebe (da) budem ljubomoran (da bivam ljubomoran, da osjećam ljubomoru)?" PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je rekao (kadli on reče): "Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) u raju. Pa kada li (jedna) žena čisti se (za molitvu) do strane (tj. uz stranu jednoga) dvorca! Pa sam rekao (upitao): "Za koga je ovaj (tj. Čiji je ovo) dvorac?" Pa su rekli (Odgovoreno mi je): "Za Umera." Pa sam spomenuo njegovu ljubomoru, pa sam se okrenuo idući nazad (vraćajući se nazad)." Pa je zaplakao Umer i rekao je: "Zar na tebe (da) budem ljubomoran, o poslaniče Allaha?!" PRIČAO MI JE Muhamed, sin Salta, Ebu Džafer Kufija, pričao nam je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, izvijestio me Hamzete od svoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), napio sam se - misli (da kaže da se napio) mlijeka čak (tako da) gledam napojenost (tj. vidim tu napojenost da) teče u moj nokat, ili u moje nokte, zatim sam dodao Umeru (Umeru, sinu Hattaba)." Rekli su: "Pa šta (tj. Pa kako) si protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Znanje." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, sina Numejra, pričao nam je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je Ubejdulah, rekao je: pričao mi je Ebu Bekr, sin Salima, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Pokazalo mi se u spavanju (u snu) da ja vidim (vodu) sa kovom deve (tj. sa kovom koju izvlači mlada jedna deva koja ide u krug okolo bunara i okreće u hodu napravu na kojoj je pričvršćena kova - vodu vadim sa kovom deve) na bunaru (nekakvome). Pa je došao Ebu Bekr, pa je izvadio kovu, ili dvije kove slabašnim vađenjem, a Allah će oprostiti njemu (ili: I Allah oprostio njemu!). Zatim je došao Umer, sin Hattaba, pa se okrenula (pa se pretvorila ta manja kova u) veliku kovu (pa je postala velika kova). Pa nisam vidio isključivo sposobnoga (čovjeka da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu kao on), čak su se napojili ljudi i udarili su za (tj. u) ležište (otišli su u odmaralište za deve okolo, oko vode bunara)." Rekao je Ibnu Džubejr: "El-abkarijju" su plemeniti (tj. lijepi) sagovi (ćilimi). 42

(To jest: To je značenje prvobitno koje je imala ta riječ.) A rekao je Jahja: "Ezzerabijju" su sagovi (ćilimi što) je za njih (u njih, tj. koji imaju, u kojih ima) resa, nježna (fina), prosuta. (To jest: To su ćilimi koji po sebi imaju prosute rese, u stvari, dlake poput malja, kao malje po licu mladića koji je dobio prve malje. U daljem tekstu svaki arapski izraz, svaku arapsku riječ koja bude označavala takvu vrstu ćilima odlične kvalitete, prevodiće se sa našim izrazom "čupavi sagovi", "čupavi ćilimi".) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: pričao mi je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Abdul-Hamid da je Muhamed, sin Sa'da, izvijestio njega da je njegov otac (Sa'd, sin Ebu Vakkasa) rekao. (-H-) Pričao mi je Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, o Saliha, od Ibnu Šihaba, od Abdul-Hamida, sina Abdurahmana sina Zejda, od Muhameda, sina Sa'da sina Ebu Vakkasa, od njegovoga oca, rekao je: Tražio je dozvoljenje (dozvolu za ulazak) Umer, sin Hattaba, na poslanika Allaha (tj. tražio je dozvolu da uniđe, da uđe k poslaniku Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega su (nekakve) žene od Kurejševića, razgovaraju (one) s njim i traže mnogo (one od) njega uzdižući se njihovi glasovi na (nad) njegov glas. Pa pošto je zatražio dozvolu Umer, sin Hattaba, ustale su (one), pa su se natjecale (pretjecale, tj. požurile su) zastoru (zavjesi da se iza nje sakriju). Pa je dozvolio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (ulazak). Pa je unišao Umer, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, se smije. Pa je rekao Umer: "Nasmijao Allah tvoj zub (tj. Obradovao te Allah), o poslaniče Allaha! (Zbog čega li se smiješ u ovom času?)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Začudio sam se od (tj. zbog) ovih (žena) koje su bile kod mene, pa pošto su čule tvoj glas, natjecale (požurile) su se zastoru (zavjesi)." Pa je rekao Umer: "Pa ti si preči da se (one) boje (plaše tebe), o poslaniče Allaha!" Zatim je rekao Umer: "O neprijateljice vaših (svojih) osoba (tj. O neprijateljice same sebe, samih sebe)! Zar se bojite (plašite) mene, a ne bojite se poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zar tako)?" Pa su rekle: "Da. Ti si grublji i tvrđi (tj. oštriji, nemilosrdniji) od poslanika Allaha (Allahovog poslanika), pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ih (tj. Šuti, Ne počinji nam nikakvoga pričanja), o sine Hattaba! Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci nije susreo tebe (određeni) sotona idući (putujući ti nekom) dolinom nikada (drukčije) osim (tako da) je išao (putovao, tj. skrenuo nekom) dolinom (drugom) osim tvoje doline." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov): Neprestano smo bili časni (moćni mi) otkada je primio Islam (prihvatio islamsku vjeru) Umer. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, pričao nam je Umer, sin Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa da je on čuo Ibnu Abbasa (da) govori: 43

Stavio se je Umer na svoj krevet (postelju, tj. mrtvačku nosiljku), pa su opkolili njega ljudi mole i klanjaju (molitvu za umrloga njemu - dženazu) prije (nego) da se podigne (on sa tla), i ja sam u (tj. među) njima. Pa nije zastrašio mene (niko drugi) osim (jedan) čovjek uzimač moga ramena (tj. čovjek koji me uzeo za rame). Pa kada li je (to) Alija! Pa se smilovao na Umera (ili: Pa je rekao za Umera, Umeru: "Rahimekellahu": Pomilovao te Allah!) i rekao je: "Nisi iza sebe ostavio nijednoga (čovjeka, tj. nikoga) dražega meni (k meni) da (ja) sretnem Allaha sa (djelom) sličnim njegovom djelu od tebe (od sebe nikoga meni dražega po djelu, tj. niko mi od tebe nije draži po djelu od ovih što si ih iza sebe ostavio, s tvojim bi djelom najvolio, najviše volio na Sudnjem danu pred Allaha izaći na odgovornost). I zakletva Allaha (tj. I zaklinjem se Allahom) zaista (ono ja) bio sam (takav da) zaista mislim (tj. zaista pomišljah) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga, i računam da sam ja bio mnogo (puta u takvoj prilici da) čujem (slušam) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Otišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Unišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Izašao sam ja, i Ebu Bekr i Umer." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid. Rekao je (Buharija): A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Muhamed, sin Seva-a, i Kehmes, sin Minhala, njih dvojica su rekla: pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Popeo se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Uhudu i sa njim je Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se zatresao (potresao Uhud) sa njima, pa je udario njega sa svojom nogom, (i) rekao je: "Učvrsti se (Budi čvrst, stalan, smiri se), Uhude, pa nije na tebi (niko drugi) osim vjerovijesnik, ili mnogoistiniti, ili mučenik (šehit, šehid - koji će poginuti za vjeru, koji pogine za vjeru)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Umer, on je sin Muhameda, da je Zejd, sin Eslema, pričao njemu od svoga oca (Eslema, koji je bio oslobođeni rob Umerov), rekao je: Pitao me Ibnu Umer o nekoj njegovoj stvari - misli (na) Umera - (tj. o nekoj Umerovoj stvari, svojstvu, postupku), pa sam izvijestio njega, pa je rekao: Nisam vidio nijednoga (čovjeka) nikada poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od vremena (kada) se uzeo (tj. kada je umro Muhammed a.s. da) je bio marljiviji i darežljiviji, čak se dokrajčio (tj. umro u toj marljivosti i darežljivosti - a u tom niko nije bio bolji) od Umera, sina Hattaba (koji se kao takav i dokrajčio, tj. umro, dočekao kraj života - nihajet). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan, neki) čovjek pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Času (tj. s Sudnjem danu), pa je rekao (pa je pitao): "Kada će (biti) Čas?" Rekao je: "A šta je to (što) si pripravio (pripremio) za njega (za taj takav čas)?" Rekao je: "Nema (nikakve) stvari (tj. Nisam ništa pripravio), osim (jedino to) da ja volim Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao:

44

"Ti si sa (onim) koga voliš (doslovno: koga si volio, tj. Ti ćeš biti na Sudnjem danu sa onim koga si volio na ovome svijetu dok si živio)." Rekao je Enes: Pa nismo se obeselili (veselili ni) sa (jednom) stvari našim veseljem sa govorom (tj. kao što smo se obeselili sa govorom, zbog govora) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ti si sa (onim) koga si volio." Rekao je Enes: Pa ja volim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, i Umera, i nadam se da ću biti sa njima sa svojom ljubavlju njih (tj. zbog svoje ljubavi prema njima) iako nisam radio sa (velikim djelima, tj. velikih djela) slično njihovim radovima (tj. njihovim djelima)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već su bili u (među onima) što su prije vas od naroda (raznih postojali, živjeli - bili su među njima neki ljudi takvi) kojima se priča (tj. koji o nečemu nešto izreknu, pa se to tako poslije i dogodi, objelodani - pa ispadne kao da im je neko to ispričao i da su na osnovu toga pričanja to izjavili, a oni su, u samoj stvari, nadahnuti ljudi). Pa ako je bio (takav) u mojoj sljedbi ijedan (čovjek, iko, dakle: Ako je iko od moje sljedbe takav), pa zaista on je Umer (onda je to Umer, tj. to je Umer)." Povećao (je, tj. u pričanju toga hadisa dodao) je Zekerija, sin Ebu Zaideta, od Sa'da, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već su bili u (među onima) ko je bio (koji su bili) prije vas od Izraelićana (bili su neki) ljudi (što) se govori njima (od meleka, anđela, tj. nadahnjuju se oni od meleka, anđela) od (drugoga načina, na drugi način) bez da bivaju (oni kao neki, a nisu neki) vjerovijesnici. Pa ako je od moje sljedbe od njih (tj. od takvih ljudi) ijedan (čovjek, iko), pa (to je) Umer." Rekao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "I nismo poslali od prije tebe (nijednoga) od poslanika, a ni vjerovijesnika, a ni (onoga) kome se priča....". (To je način kako je čitao, na koji način je čitao Ibnu Abbas odlomak iz Kur'ana u poglavlju - suri Hadždž - 52. ajet, odlomak. On je u čitanju dodavao i "ve la muhaddesin". Kod drugih čitača nema tih riječi.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Ukajl od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, njih dva su rekla: čuli smo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok je (jedan) pastir u svojim bravima (ovcama), potrčao (zatrčao se) je (određeni) vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu, pa je tražio nju dok je spasio (izbavio) nju. Pa se obazreo k njemu (taj) vuk, pa je rekao njemu: "Ko je za nju (Ko je njoj pastir; Ko će joj biti pastir na) dan zvijeri (kada) nije njoj pastir (niko drugi) osim mene?" Pa (su) rekli ljudi:

45

"Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja vjerujem u njega (u ovaj događaj), i Ebu Bekr i Umer, a nije tude (a nisu tu bili prisutni ni) Ebu Bekr i Umer (ili: a nisu tude Ebu Bekr i Umer)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ebu Umamete, sin Sehla sina Hunejfa, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spavač (Dok sam ja spavao), vidio sam (određene) ljude (koji) su se izlagali na mene (tj. koji su se pokazivali meni), a na njima su košulje. Pa od njih su (neke) što dopiru sisama (do sisa, do dojki, do grudi), a o njih (od košulja) su (neke) što dopiru niže (ispod) toga. A izložio (pokazao) se na mene (meni) Umer, a na njemu je košulja (tolika da) vuče sebi nju (tj. da je vuče po zemlji, po tlu za sobom)." Rekli su: "Pa šta si (tj. Kako si) protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Vjeru." (To jest: "Tumačim to da prestavlja vjersku čvrstinu. Ko ima dulju košulju, ima, znači, jače vjersko osjećanje, ubjeđenje.) PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, rekao je: Pošto se udario (tj. Pošto je udaren, uboden) Umer (od atentatora), počeo je (da) osjeća bol (tj. da izražava bol). Pa je rekao njemu Ibnu Abbas i (to) kao da on odstranjuje nestrpljivost (strah od smrti) njemu: "O zapovjedniče vjernika! I zaista ako je bilo to (tj. ako bude to - ako bude došla smrt zbog toga udarca), zaista već si se družio (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa si uljepšao njegovo druženje (društvo, tj. pa si lijepo činio u njegovom druženju, u njegovom društvu), zatim si se rastao (rastavio od) njega, a on je od tebe (tj. s tobom) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) Ebu Bekrom, pa si uljepšao njegovo druženje, zatim si se rastao (od) njega, a on je od tebe (s tobom bio) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) njihovim drugovima, pa si uljepšao njihovo druženje, i zaista ako se rastaneš (ti sa) njima, zaista ćeš se rastati svakako (ti sa) njima (ili: ti od njih), a oni su od tebe (s tobom) zadovoljni." Rekao je (Umer r.a.): "Što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga zadovoljstva, pa to je samo dobročinstvo od Allaha, uzvišen je, (koje) je učinio dobročinstvo (On) s njima (tj. njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja Ebu Bekra i njegovoga zadovoljstva, pa (i) to je samo dobročinstvo od Allaha, veličajno je Njegovo spominjanje, (koje) je učinio dobročinstvo s njim (njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što (ti) vidiš od moga nestrpljenja (ili: od moga straha od smrti), pa ono je (tj. pa to je) zbog tebe i zbog tvojih drugova. Tako mi Allaha da (je slučaj takav) da je meni napunjenost Zemlje zlatom (tj. puna Zemlja zlatom), zaista bih se otkupio s njim od kazne Allaha, moćan je i veličajan je (On), prije (nego) da vidim njega (tj. nju-kaznu)." Rekao je Hammad, sin Zejda: pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa: "Unišao sam na Umera (tj. Unišao sam Umeru)....", (pa je on dalje pričao) za ovo (tj. za ovaj hadis).

46

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: pričao mi je Usman, sin Gijasa, pričao nam je Ebu Usman Nehdija od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u zidu (jednom) od zidova Medine (tj. u vrtu ograđenim zidom), pa je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori (njemu). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem (na Sudnjem danu)." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Ebu Bekr! Pa sam obeselio njega sa (onim) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Umer! Pa sam izvijestio njega za (tj. o onome) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je tražio da se otvori (njemu kapija, jedan) čovjek. Pa je rekao meni: "Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem na (jednoj) kušnji (tj. uz kušnju koja) će pogoditi njega." Pa kada li (to bi) Usman! Pa sam izvijestio njega za (ono, tj. o onome) što je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu, zatim je rekao: "Allah je (onaj što) se od Njega traži pomoć." (Ili: "Allah je onaj od koga se traži pomoć."). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Hajvete, rekao je: pričao mi je Ebu Akil Zuhrete, sin Ma'beda, da je on čuo svoga djeda Abdullaha, sina Hišama, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač (tj. uzeo) za ruku Umera, sina Hattaba. (Veli se da je ovaj Abdullah Hišamov stričević Talhata, sina Ubejdullaha.)

GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Usmana, sina Affana, Ebu Amra Kurejšije (Kurejševića), bio zadovoljan Allah od njega. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko iskopa (ili: Ko će iskopati) bunar Rumete, pa njemu je raj (tj. pa on će imati raj, ući će u raj)." Pa je iskopao njega Usman. I rekao je: "Ko je opremio (tj. Ko opremi za put i za borbu) vojsku poteškoće (tj. vojsku za borbu na Tebuku), pa njemu je raj." Pa je opremio njega (taj vojni pohod, tj. tu vojsku) Usman. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u jedan) zid (tj. u vrt ograđen zidom), i zapovjedio je meni za čuvanje vrata 47

(toga) zida. Pa je došao (jedan) čovjek traži dozvolu (tj. tražeći dozvolu on da i on uniđe). Pa je rekao: "Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (ono, to) Ebu Bekr! Zatim je došao (neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je rekao: "Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (to) Umer! Zatim je došao (još neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je šutio (jednu) stvarčicu (tj. Pa je šutio, zašutio malko, malo vremena), zatim je rekao: "Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (sa kušnjom što) će pogoditi njega." Pa kada li (to bijaše) Usman, sin Affana! Rekao je Hammad: A pričao nam je Asim Ahvel i Alija, sin Hakema, njih dvojica su čula Ebu Usmana (da) priča od Ebu Musa-a sa (pričanjem) kao njegov (sadržaj, tj. sadržaj navedenoga hadisa) i povećao je u njemu Asim (još i to) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio sjedač u (jednome) mjestu (što) je u njemu voda, već se otkrio od svoja dva koljena, ili (do) svoga koljena (tj. otkrio je oba, ili jedno koljeno), pa pošto je unišao Usman, pokrio je njih (koljena, ili njega-koljeno). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Šebiba sina Seida, pričao mi je moj otac od Junusa, rekao je Ibnu Šihab: izvijestio me je Urvete da je Ubejdulah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Esveda sina Abdujegusa, rekli (rekla su njih dvojica Ubejdulahu): "Šta sprečava tebe da govoriš Usmanu za (tj. zbog) njegovoga brata (po majci) Velida, pa već su umnožili (govor, kritiku određeni) ljudi o njemu." Pa sam namjerio (upravio, pravo pošao) Usmanu dok je izašao k molitvi (tj. u vrijeme kad je izašao na molitvu). Rekao sam: "Zaista za (tj. u) mene je k tebi (jedna) potreba (nužna stvar) i ona je iskrenost tebi (tj. jedan iskren savjet tebi)." Rekao je: "O (ti) čovječe! Od tebe." Rekao je Ma'mer: Mislim ga (da) je rekao (Mislim da je rekao): "Utječem se Allahu od tebe." Pa sam otišao (okrenuo se nazad), pa sam se vratio k njima dvojici. Kadli je došao (tj. Kadli dođe iznenada) poslanik Usmana! Pa sam došao njemu, pa je rekao: "Šta je tvoja iskrenost?" Pa sam rekao: "Zaista Allah - slava Njemu! - poslao je Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom i spustio je na njega (njemu) Knjigu, i bio si (ti) od (onih) ko se odazvao (koji su se odazvali) Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa si selio dvije seobe (dva iseljenja) i družio si se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio si njegov put (pravac), a već su umnožili (raširili nezgodan govor) ljudi o stanju Velida." (Velida je postavio Usman za namjesnika Kufe umjesto Sada, sina Ebu Vakkasa, nakon neke svađe između Sada i Abdullaha, sina Mes'uda, u vezi naplate pozajmljene imovine iz državne blagajne, a koju je bio pozajmio Sad. Veli se da je Velid klanjao jednom u Kufi kao namjesnik u džamiji kao imam sabah - jutarnju molitvu - u pijanom stanju.) Rekao je (Usman k Ubejdullahu): "Stigao (li) si (ti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da li si, je si li stigao, doživio-vidio ti Božijega poslanika)?" Rekao sam: "Ne, a ali (tj. nego) je dospjelo (doprlo) k meni od njegovoga znanja što (tj. isto onako kako) dospijeva (dopire) k djevici (djevojci) u njezinom zastoru (u njezinoj pregradi, prostoriju-prostoru u koju je ona odvojena, ali ipak nešto čuje i sazna makar bila i izolovana)." Rekao je (Usman): "Što se tiče poslije, pa zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom, pa sam bio od (onih) ko se odazvao Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, i vjerovao sam (i vjerujem) u (ono) što se poslalo s njim (njemu), i selio sam dvije seobe (u 48

Abesiniju i u Medinu) - kao što si rekao - i družio sam se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i prisegnuo sam se njemu (na vjernost), pa nisam pogriješio njemu i nisam prevario (varao) njega do (časa kada) je usmrtio njega Allah (sve dok nije umro). Zatim Ebu Bekr je slično njemu (prošao, tj. bio je od mene poštovan, nisam ni njemu bio nepokoran ni nevjeran). Zatim Umer je slično njemu (prošao sa mnom). Zatim se meni dao hilafet (uprava, vlast, vladanje), pa zar nije meni od prava (tj. pa zar ja nemam isto onakvo pravo da se i meni pokorava, da se i meni bude u pokornosti) kao (ono) koje je za njih (bilo, tj. koje su oni imali - tj. pa zar se i meni ne treba pokoravati kao i njima što sam se ja pokoravao)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa šta su (šta znače) ova pričanja koja dopiru meni od vas? Što se tiče (onoga) što si spomenuo od stanja (o stvari, o slučaju) Velida, pa uzećemo u njemu sa istinom (tj. pa postupićemo s njime po pravdi) ako je htio (ako htjedne) Allah, uzvišen je." Zatim je pozvao (Usman) Aliju, pa je zapovjedio njemu (Aliji) da bičuje njega (Velida), pa je bičevao njega osamdeset (udaraca, tj. bičevao ga je sa osamdeset udaraca). (Revolt i nezadovoljstvo i protiv Usmana je izazivalo to što je Usman odgađao da izvrši kaznu nad Velidom, a Usman je odgađao izvršenje kazne zbog toga što je htio da stvarno stanje i slučaj provjeri i sigurno utvrdi. Čim je to utvrdio i provjerio, odmah je odstranio Velida sa dužnosti i dao je zapovjed da se izvrši kazna nad njim za pijančevanje.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi-a, pričao nam je Šazan, pričao nam Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, Madžišun (ili: Madžišuna, Madžišunov) od Ubejdullaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja da) ne izjednačujemo (tj. ne izjednačavasmo, ne smatrasmo jednakim, ravnim) sa Ebu Bekrom nijednoga (čovjeka), zatim (sa) Umerom, zatim (sa) Usmanom. Zatim ostavimo (tj. ostavljasmo) drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tako da) ne sudimo o vrijednosti (međusobnoj prednosti) između njih. (To jest: Ne davasmo ocjene o dobroti i vrijednosti ostalih drugova Muhammeda a.s. koji je od kojega bolji, vrijedniji.) Slijedio je njega (Šazana) Abdullah, sin Saliha, od Abdul-Aziza. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Usman, on je sin Mevhiba (ili Mevheba), rekao je: Došao je (jedan) čovjek od stanovnika Egipta, hodočastio je Kabu, pa je vidio (neke) ljude (narod) sjedače (sjede), pa je rekao: "Ko su ovi ljudi?" Rekao je (neko): "Ovi (ljudi) su Kurejševići." Rekao je: "Pa ko je (onaj) starac u (tj. među) njima?" Rekli su: "Abdullah, sin Umera." Rekao je: "O sine Umera! Zaista ja pitalac (tj. ja pitam) tebe o (jednoj) stvari, pa pričaj mi o njoj. Da li znaš da je Usman bježao (pobjegao na) dan Uhuda?" Rekao je: "Da." Pa je rekao: "Znaš (li) da se on izgubio (odsustvovao, bio odsutan) od Bedra, i nije prisustvovao?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Da li znaš da se on izgubio od prisege zadovoljstva, i nije prisustvovao njoj?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Allah je veći (od svega i svakoga - a to se kratko prevodi i ovako: Allah je velik)!" Rekao je sin Umera (Ibnu Umer):

49

"Dođi, objasniću (ti, tj. da objasnim) tebi! Što se tiče njegovoga bježanja (na) dan Uhuda, pa svjedočim da je Allah izbrisao njemu (taj grijeh) i oprostio je njemu." (Njemu i svima ostalima jer je to i u Kur'anu objavio: ".... i zaista već je izbrisao Allah od njih - tj. njima - ve le kad afellahu anhum....". Poglavlje Ali Imran, 155. ajet.) "A što se tiče njegovoga izgubljenja (odsustvovanja) od (sa) Bedra, pa zaista ono je bila pod njim (pod njegovim brakom) kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je bolesna, pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za tebe je (tj. tebi je, ti imaš) nagradu (jednoga) čovjeka od (onih ljudi) ko je prisustvovao (tj. ko bude prisustvovao borbi na) Bedru i njegov dio (u mogućem ratnom plijenu)." A što se tiče njegovoga izgubljenja (odsustvovanja) od prisege zadovoljstva, pa da je bio ijedan (čovjek, tj. iko) časniji (ili: moćniji) u utrobi Meke (tj. u dolini Meke) od Usmana, zaista bi poslao njega (toga nekoga) mjesto njega (mjesto Usmana da pregovara u ime muslimana sa idolopoklonicima), pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Usmana (da objasni idolopoklonicima da su muslimani došli da obave umru, a ne da ratuju). A prisega zadovoljstva je bila poslije što je otišao Usman k Meki (iz Hudejbije), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom desnom rukom (tj. dao je znak s njome, pokazao je sa njom govoreći): "Ovo je ruka Usmana!" Pa je udario sa njom na svoju ruku (drugu, tj. po svojoj lijevoj ruci), pa je rekao: "Ovo je za Usmana (prisega, tj. Evo ovo je Usmanova prisega koju ja u ime njega činim, i u znak toga udaram svojom desnom rukom po svojoj lijevoj ruci umjesto udaranja njegove desne ruke po mojoj desnoj ruci kako bi, inače, on to učinio da nije službeno odsutan.)." Pa je rekao njemu (onome Egipćaninu) Ibnu Umer (poslije ovih objašnjenja): "Idi (Odi) sa njima (tj. Nosi ih - ova objašnjenja) sada sa tobom (sa sobom zajedno)." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Seida, od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima, rekao je: "Popeo se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Uhudu (tj. Uspeo se na brdo Uhud) i sa njim je (bio) Ebu Bekr, i Umer i Usman. Pa se zatresao (Uhud), i rekao je (na to Muhammed a.s.): "Miruj (Umiri se), Uhude, - mislim ga (veli Enes, mislim da) je udario njega sa svojom nogom - pa nije na tebi (niko drugi) osim (jedan) vjerovijesnik, i mnogoistiniti i dva mučenika (šehita, šehida)." GLAVA priče prisege i slaganja na Usmana, sina Affana (tj. priče o davanju prisege na vjernost Usmanu poslije Umera i složnoga zaključka da se za halifu, upravljača uzme, izabere Usman, sin Affana). A u njemu (tj. u ovom poglavlju, u ovoj GLAVI) je (spomenuto i) ubijanje Umera (tj. atentat na Umera), bio zadovoljan Allah od njih dvojice (tj. od Umera i od Usmana). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Amra, sina Mejmuna, rekao je: 50

Vidio sam Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, prije (nego) će da se pogodi za (nekoliko) dana (tj. prije nego će biti pogođen od atentatora na nekoliko dana) u Medini, stao (zastao) je na Huzejfetu, sinu Jemana, i Usmanu, sinu Hunejfa, (i) rekao je: "Kako ste učinila vas dvojica (svoj zadatak, posao)?" (A bio je njih dvojicu poslao Umer da udare, tj. da postave i odrede u Iraku zemljarinu i glavarinu harač i džizju - stanovnicima sela i poljoprivrednih iračkih krajeva.) "Da li se plašite vas dvojica da vas dvojica budete već natovarili zemlju (tu ono da nosi) što neće moći (ona da dadne)?" Njih dva su rekla: "Natovarili smo nju (jednu) stvar (takvu da) je ona za nju mogućna, nema u njoj velikoga viška." Rekao je: "Pogledajte vas dva (da nije slučaj) da budete vas dva natovarila (tu) zemlju što neće moći (ona)." Rekao je: Rekla su njih dva: "Ne." Pa je rekao Umer: "Zaista ako spasi mene Allah, uzvišen je, zaista ću ostaviti svakako udovice stanovnika Iraka (tako da) neće biti potrebne (nužne, tj. ovisne one) ka čovjeku (ijednome, ikome) poslije mene nikada." Rekao je: Pa nije došao njemu (doslovno: na njega poslije toga našega susreta ništa više) osim četvrti (dan) dok se pogodio (tj. kada je pogođen od atentatora Ebu Lu'lueta, nevjernika, poklonika i obožavaoca vatre koji je bio porijeklom iz Perzije). Rekao je: Zaista ja sam zaista stajač (stajao sam), (a) nije (nema) između mene i između njega (niko) osim Abdullah, sin Abbasa (ono) jutro (kada) se pogodio (kada je pogođen). A bio (bi), kada je prolazio između dva reda (osoba poredanih za obavljanje molitve), (bio) bi rekao: "Izjednačite se (Izravnajte se)!" Čak kada (ili: Te kada, Kada) nije vidio u (među) njima (redovima, tj. među osobama redova nikakve) pukotine (praznine, praznoga međuprostora), stupio je (stupio bi on) naprijed, pa je veličao (pa bi veličao, tj. izgovorio bi: "Allahu ekber - Allah je velik!", počevši tako molitvu-namaz). I možda je čitao (učio u molitvi) suru (poglavlje iz Kur'ana zvano) Jusuf, ili Nahl ili slično tome u prvom naklonu (rekatu, tj. do prvoga naklona, na prvom stajanju ostajući tako dugo na prvom stajanju) dok se skupe ljudi. Pa nije on (to jutro ni obavio od molitve ništa drugo) osim (to) da je veličao (izgovorio "Allahu Ekber!" za početak molitve), pa sam ga (odmah) čuo (da) govori: "Ubio je (tj. Ubi) mene - ili pojeo je (pojede) mene (taj) pas!", (to sam čuo da je rekao) kada je udario njega (nožem). Pa je letio (tj. požurio, počeo da trči, bježi taj) nevjernik sa nožem vlasnicom dviju strana (tj. sa kamom u ruci koja je imala dva oštraca, dvije oštrice - i to tako bježi da) neće proći ni pokraj jednoga (čovjeka) desno, a ni lijevo (drukčije) osim (tako da) je udario njega (tim nožem), čak je udario trinaest ljudi, umrlo je od njih sedam (ljudi). Pa pošto je vidio to (jedan) čovjek od muslimana, bacio je na njega (jednu) kukuljaču (kukuljicu, tj. veliki ogrtač sa kukuljicom, kapuljačom za pokrivanje glave). Pa pošto je mislio (tj. shvatio taj atentator) nevjernik da je on uzet (uhvaćen, tj. da će biti uhvaćen, jer je on već bio ometen od bježanja), zaklao je svoju osobu (tj. zaklao je sam sebe). I dohvatio je Umer ruku Abdurrahmana, sina Avfa, pa je proturio naprijed njega (da bude vođa u molitvi ljudima). Pa ko je (bio) blizo (blizu) Umera, pa već je vidio (taj prizor) koji vidim (gledam ja, koji sam vidio, kaže dalje Amr, sin Mejmuna). A što se tiče krajeva Bogomolje, pa zaista oni ne znaju (drugo) osim (to) da su oni već izgubili glas Umera, i oni govore: "Slava Allahu! Slava Allahu!" Pa je klanjao sa njima Abdurrahman, sin Avfa laku molitvu (tj. jednu kratku molitvu). Pa pošto su otišli (sa molitve), rekao je: 51

"O sine Abbasa (O Ibnu Abbase)! Pogledaj ko je ubio mene." Pa je kolao (ophodio, kružio jedan) čas, zatim je došao, pa je rekao: "Dječak (tj. Rob) Mugireta." Rekao je: "Obrtnik (Zanatlija, Zanatdžija)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Ubio (tj. Prokleo) ga Allah! Zaista već sam zapovjedio za njega (jedno) poznato (tj. dobro djelo, jedno dobročinstvo). Hvala Allahu koji nije učinio moj način umiranja (tj. moju smrt) sa rukom (jednoga) čovjeka (što, ili: koji) tvrdi Islam (koji tvrdi da je primio vjeru Islam, koji tvrdi da je musliman). Već si bio ti i tvoj otac (Već ste bili takvi da) vas dvojica volite (tj. voljaste vas dvojica) da se umnože nevjernici u Medini." A bio je Abbas umnožio njih (kao) robove. Pa je rekao (sin Abbasa): "Ako si htio (tj. Ako hoćeš), učinio sam (tj. učiniću)." To jest: "Ako hoćeš, ubićemo (pobićemo u Medini sve nevjernike)." Rekao je: "Slagao si (da ćeš to učiniti) poslije što su govorili (oni, tj. poslije stanja kad oni već govore) sa vašim jezikom, i klanjali su (tj. i klanjaju okrećući se) vašoj Strani i hodočastili su (i hodočaste) vaše hodočašće." Pa se odnio (on - Umer r.a.) k svojoj kući, pa smo otišli sa njim. I kao da su ljudi (osjećali da) nije pogodio njih pogodak (udes nikakav) prije tada. (Ili: I kao da ljude nije zadesio nikakav udes prije tada.) Pa govornik (neki) govori: "Nema štete (njemu od te rane)!" A govornik (neki) govori (A neki govore): "Plašim se na (tj. za) njega (da će podleći od ovoga udara, rane)." Pa se njemu donijela šira (napitak, piće napravljeno od datula, hurmi potopljenih u vodu), pa je popio njega (to piće, tu širu), pa je izašlo iz njegove šupljine (utrobe, iz njegove rane napolje). Zatim se njemu donijelo mlijeko, pa je popio njega, pa je izašlo iz njegove rane (tj. na njegovu ranu napolje). Pa su znali da je on mrtvac (tj. da će umrijeti od te rane). Pa smo unišli na njega (tj. Pa smo unišli njemu), i došli (ili: i počeli) su ljudi (da) pohvaljuju njega. I došao je (jedan) čovjek mlad, pa je rekao: "Razveseli se (ili: Budi veseo), o zapovjedniče vjernika, sa veseljem (od) Allaha tebi (koje počinje, ili: koje ima osnove) od druženja poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i noge (koja se našla vrlo rano) u Islamu (ili: i vječnosti u Islamu, tj. i prednosti nad mnogima u pristupanju Islamu) što si već znao (tj. što već znaš). Zatim si upravljao, pa si bio pravedan. Zatim mučeništvo (bivanje šehitom, šehidom)." Rekao je (Umer): "Volio sam (tj. Volio bih) da to (bude najnužnija) ishrana: "Ni na mene, a ni za mene." (To jest: "Za sav svoj rad želio bih da mi bude toliko vrijedan koliko je u običnom životu na ovome svijetu vrijedna najnužnija ishrana za održanje života: niti da budem kažnjen, a niti da budem nagrađen.") Pa pošto je okrenuo leđa (da ide taj mladić, tj. pošto je pošao od Umera r.a.) kada li njegov pokrivač (donjega dijela tijela) dotiče zemlju (tlo). Rekao je (Umer r.a.): "Vratite mi (toga) dječaka!" Rekao je: "Sine moga brata (tj. Bratiću), podigni tvoju (svoju) odjeću, pa (jer) zaista ono je trajnije za tvoju odjeću i bogobojaznije za (tj. zbog) tvoga Gospoda (tj. ostaće ti dulje odjeća da se ne podere i pokazaćeš mnogo više da se bojiš svoga Gospoda)." (U Arapa se smatralo da je ohol svaki čovjek koji pusti da mu se skuti od odjeće - galabije vuču, vuku po zemlji, po tlu za njim.) "O Abdullahe, sine Umera! Pogledaj, šta je to na meni od duga (dugovanja, koliko sam dužan)!" Pa su računali njega (dugovanje Umerovo), pa su našli njega (da iznosi) osamdeset i šest hiljada, ili slično njemu. Rekao je: "Ako (u cijelosti) ispunjava (tj. podmiruje) njega imanje porodice Umera, pa izvrši (tj. isplati) ga iz njihovih imanja, a ako ne, pa pitaj (tj. traži prilog, pomoć za isplatu moga duga) u Adijjevića Ka'ba (tj. među Ka'bovim Adijjevićima), pa ako ne ispune 52

njihova imanja, pa pitaj u Kurejševića (za pomoć), a ne prelazi njih (da bi tražio pomoć i molio se obraćajući se ti) k (drugima) osim njih (tj. k drugim plemenima), pa izvrši od mene ovo imanje (tj. pa isplati mi ovaj moj dug, moje dugovanje). Odi ka Aiši, majki vjernika, pa reci: Čita na tebe Umer pozdrav (tj. Pozdravlja te Umer), a ne reci (ne govori) zapovjednik vjernika, pa (tj. jer) zaista ja nisam danas (tj. od danas) vjernicima (više nikakav) zapovjednik. I reci: Traži dozvolu (od tebe) Umer, sin Hattaba da se pokopa (ukopa u grob) sa svoja dva druga (tj. kod svoja dva druga: Muhammeda a.s. i Ebu Bekra r.a.)." Pa je pozdravio (nju Abdullah, sin Umera došavši pred njezina vrata i uzviknuvši joj pozdrav kada je došao do vrata) i tražio je dozvolu (od nje da joj uniđe). Zatim je unišao njoj, pa je našao nju sjedeći (ona) plače (tj. našao je nju gdje sjedi i plače). Pa je rekao: "Čita na tebe (Upućuje ti) Umer, sin Hattaba, pozdrav i traži dozvolu (od tebe) da se pokopa sa svoja dva druga." Pa je rekla: "Bila sam (tako odlučila da) hoću njega (Htjela sam, tj. Htijah njega - to mjesto) za moju (svoju) osobu (tj. za sebe), a zaista ću odabrati (žrtvovati) svakako njega (to mjesto) za njega danas na moju (svoju) osobu (tj. nad sebe samu predpostavljajući njega, nad samom sobom dajući prednost njemu)." Pa pošto je došao, reklo se je: "Ovo je Abdullah, sin Umera, već je došao (nazad od Aiše)." Rekao je (Umer): "Podignite me!" Pa je naslonuo njega (jedan) čovjek k sebi (tj. uza se). Pa je rekao (Umer svome sinu Abdullahu): "Šta je kod tebe (tj. Šta ima kod tebe)?" Rekao je: "Koje voliš (tj. Ono što ti želiš), o zapovjedniče vjernika! Dozvolila je." Rekao je: "Hvala Allahu! Nije bilo (ni) od (jedne) stvari (nešto) brižnije k meni od toga (tj. Nije ništa više ni veće brinulo mene od toga). Pa kada sam ja umro (tj. Pa kada ja umrem - kada znači, između ostalih značenja, i umrijeti), pa odnesite me, zatim (ti, sine, Aišu) pozdravi, pa reci: Traži dozvolu Umer, sin Hattaba. Pa ako je dozvolila (tj. ako dozvoli) meni, pa uvedite (tj. unesite, pokopajte) me. A ako je vratila (ako vrati) mene, vratite me ka grobljima (tj. u groblja) muslimana (Medine)." (Ovo se tumači na taj način što je Umer smatrao da je ona dozvolila njemu da se on pokopa kod Muhammeda a.s. zato što je nju bilo stid da ga odbije dok je živ, pa da bi ona mogla nakon njegove smrti da povuče svoje odobrenje i dozvolu, a on nije htio da je prisiljava, pa je zbog toga naredio da se traži ponovo od nje dozvola kada ga mrtva donesu.) I došla je majka vjernika Hafsa (kći Umerova) i žene idu sa njom. Pa pošto smo (mi) vidjeli nju, ustali smo. Pa je (ona) unišla njemu, pa je plakala kod njega (jedan) čas. I zatražili su dozvolu (da uniđu Umeru određeni) ljudi, pa je unišla (Hafsa u jedan) ulaz (u jedno mjesto gdje se ulazi, tj. u jedno sklonište) za njih (tj. u jedan njihov ulaz porodice Umerove), pa smo čuli njezin plač iz (toga) ulaza. Pa su rekli (pridošli ljudi Umeru): "Oporuči, o zapovjedniče vjernika! Imenuj nasljednika (tj. Odredi ko će biti halifa, vladar muslimana poslije tebe)!" Rekao je: "Ne nalazim prečega (tj. nikoga da ima više prava) za ovu (za tu) stvar od ovih nekoliko (ljudi), ili (od ove male) grupe (ljudi) koji su (takvi da) je preminuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njih zadovoljan (a on je sa njima, sa tim ljudima bio zadovoljan)", pa je imenovao (Umer r.a.) Aliju, i Usmana, i Zubejra, i Talhu (Talhata), Sa'da i Abdurrahmana. I rekao je: Prisustvovaće vam Abdullah, sin Umera, a nije njemu od (te) stvari (nijedna) stvar (tj. a on nema od hilafeta ništa, on nema da bude vladar); kao oblik utjehe (ili: kao oblik saučešća) njemu. Pa ako pogodi zapovjedništvo Sa'da (tj. Pa ako Sa'd bude izabran za 53

halifu, vladara), pa on je to (zaslužio, zaslužio je to, dostojan je toga), a ako ne, pa neka se pomogne s njim (ili: pa neka zatraži pomoći u njega svaki od vas) koji (od) vas god se učinio (tj. koji god se od vas učini, koji god bude učinjen, postavljen) zapovjednikom, pa (tj. jer) zaista ja nisam svrgnuo njega od nemoći (tj. zbog nemogućnosti da bude namjesnik, zbog toga što nije bio sposoban), a ni pronevjere (imovine, nego iz drugih razloga). (Naime, Umer je svrgnuo Sa'da, sina Ebu Vakkasa, sa položaja namjesnika u Kufi. Rečenica ".... ve illa feljestein bihi ejjukum ma ummire", može da se prevede i ovako: ".... a ako ne, pa neka se pomogne (ili: pa neka zatraži pomoći) u njega koji od vas dok je trajao (dok traje) zapovjednikom (kada već bude neki od vas izabran za zapovjednika poslije mene)....".) I rekao je (Umer): "Oporučujem (izabranome) halifi (vladaru) poslije mene za prve Iseljenike da upozna (da zna) njima njihovo pravo i (da) čuva njima njihovo poštovanje (njihovu čast, uvažavanje). I oporučujem mu za Pomagače dobro (i sa njima da se postupa - Pomagače) koji su boravili (stanovali u) domu (vjere Islama, tj. u Medini) i (dali su) vjerovanju (prvenstvo nad svim i svačim) prije njih (tj. prije dolaska u Medinu njih-Iseljenika) da (budući halifa) primi od njihovoga dobročinitelja (dobročinioca) i da se pređe (izbriše, tj. oprosti greška) od njihovoga rđavoga (onoga koji učini nešto loše). I oporučujem mu za stanovnike gradova (da postupa s njima) dobro, pa (tj. jer) zaista oni su pomoć Islama (ili: pomoć Islamu), i pobirači (sakupljači određenoga) imanja i ljutnja (srdžba za) neprijatelja, i da se ne uzima od njih osim njihov višak (pretek) od njihova zadovoljstva (tj. uz njihovo zadovoljstvo, pristanak). I oporučujem mu za Beduine (da postupa s njima) dobro, pa (jer) zaista oni su korijen (tj. osnov, temelj) Arapa i materija (tj. osnova, baza) Islama, da se uzima od okrajnjih (tj. od osrednjih vrijednosti) njihovih imanja (zekat, obavezna milostinja, a ne od najboljih vrijednosti) i (da) se vraća na njihove siromašne (tj. i da se ta uzeta od njih milostinja dadne njihovim siromašnima). I oporučujem mu za zaštitu Allaha i zaštitu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se ispuni njima za njihov ugovor, i da se bori iza njih (iza zaštićenih, tj. za odbranu zaštićenih), i (da) se ne opterećuju osim njihovu (tj. svoju) moć (tj. osim ono što mogu ispuniti)." Pa pošto se zgrabio (tj. Pa pošto je umro), izašli smo s njim (tj. iznijeli smo ga), pa smo otišli idemo (tj. idući pješke, pješice). Pa je pozdravio (Aišu) Abdullah, sin Umera, (zatim) je rekao: "Traži dozvolu Umer, sin Hattaba." Rekla je: "Uvedite (tj. Unesite) ga!" Pa se uveo (unio), pa se stavio (metnuo) tamo sa svoja dva druga. Pa pošto se svršilo (završilo) njegovo pokopavanje (ukopavanje), sastali (sakupili) su se ovi ljudi (malobrojni, tj. ta određena mala grupa ljudi), pa je rekao Abdurrahman: "Učinite vašu stvar (stvar izbora) k trojici od vas (da bude manje prepreka)." Pa je rekao Zubejr: "Već sam učinio svoju stvar k Aliji (tj. Ja moje, svoje pravo da izabiram halifuvladara prepuštam, dajem k Aliji)." Pa je rekao Talhate: "Već sam učinio moju (tj. svoju) stvar k Usmanu." A rekao je Sa'd: "Već sam učinio moju (svoju) stvar k Abdurrahmanu, sinu Avfa." Pa je rekao Abdurrahman: "Ko (od) vas dvojice će se odreći od ove stvari, pa ćemo učiniti nju k njemu, a Allah je (pazitelj) nad njim i Islam (takođe)? Zaista će pogledati (tj. promisliti svaki od vas dvojice govori Usmanu i Aliji - ko je) najvrijedniji (od) njih (najbolji od njih - promisliće) u svojoj duši (sam u sebi, pa neka se odrekne jedan od vas u korist drugoga)." Pa su se ušutjela (ta) dva starca (ta dva prvaka: Usman i Alija). Pa je rekao Abdurrahman: "Pa da li ćete učiniti nju (stvar izbora) k meni? A Allah je na mene (pazitelj, ili: A Allah mi je svjedok) da neću uskratiti (umanjiti trud, nastojanje) od najvrijednijega (od) vas (tj. da izaberem i odredim ko je najbolji od vas za halifu, za vladara)." Rekli su njih dva: "Da." 54

(To jest: "Pristajemo da ti to odrediš, izabereš.") Pa je uzeo za ruku jednoga (od) njih dvojice (tj. za ruku Alije), pa je rekao: "Ti imaš srodstvo od poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nogu (koja je rano stupila u Islam; ili: i prvenstvo) u Islamu što si već znao (tj. kako već znaš, kao što znaš i sam), pa Allah je (pazitelj, ili: svjedok) na mene (meni) zaista ako učinim (proglasim) zapovjednikom tebe, zaista bićeš pravedan svakako, a zaista ako učinim zapovjednikom Usmana, zaista slušaćeš svakako (njega) i zaista pokoravaćeš se svakako (njemu)." Zatim se osamio sa drugim, pa je rekao njemu slično tome. Pa pošto je uzeo (od obojice takvu) obavezu, rekao je: "Podigni tvoju (tj. svoju) ruku, o Usmane!" Pa se prisegnuo njemu (Abdurrahman), i prisegnuo se je njemu Alija i unišli su stanovnici (te) kuće (toga doma koji su tu bili i našli se na okupu) pa su se prisegnuli njemu (Usmanu na vjernost priznavši ga za halifu, vladara muslimana). (Dženazu Umeru r.a. klanjao je Suhejb.)

GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Alije, sina Ebu Taliba, Kurejševića Hašimovića, Ebu Hasena, bio zadovoljan Allah od njega (s njim)!. (Riječ "menakib" prevodi se sa "lijepo (pohvalno) djelo", a ta bi se riječ i ovdje i u prošlim tekstovima ovoga djela mogla prevoditi sa "odlike, pohvalna svojstva, pohvalnosti, pohvalne karakteristike", jer je smisao te riječi da istakne i označi nešto osobito, specijalno nešto kod nekoga lica što mu je na čast i dičnost - nešto što je suprotno pogrdi i ruglu. Prevodilac nikako nije mogao da se sjeti i da nađe neke narodne riječi koja bi odgovarala značenju riječi "menakib", pa zato po drugi puta daje ovo objašnjenje. Ta bi se riječ, možda, donekle mogla prevesti i sa izrazom, ili izrazima "zasluge", "dobre ocjene", "hvalevrijednosti" i slično.) A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Aliju (tj. Aliji): "Ti si od mene, a ja sam od tebe (tj. Ti si moj, a ja sam tvoj)." A rekao je Umer: Preminuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njega (tj. sa njim) zadovoljan. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdul-Aziz od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista daću svakako zastavu (bajrak) sutra (jednom) čovjeku (što) će osvojiti (dati pobjedu) Allah na njegovim dvjema rukama (tj. preko njega, posredstvom njega, toga čovjeka)." Rekao je: Pa su prenoćili ljudi gaze (oni u razgovor, tj. razgovarajući, raspredajući, prepirući se oni cijelu tu) njihovu noć (o tome) koji (od) njih (će biti taj što) će se njemu dati ona (zastava, ko će dobiti nju). 55

Pa pošto su osvanuli ljudi, poranili su na poslanika (tj. k poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svaki (od) njih se nada da će mu se dati (ona, zastava). Pa je rekao: "Gdje je Alija, sin Ebu Taliba?" Pa su rekli: "Tuži se (na) svoje dvije oči (na svoja dva oka, tj. Bole ga oči), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa pošaljite k njemu (poziv da dođe), pa dovedite mi njega." Pa pošto je došao, pljunuo je u njegova dva oka (tj. namazao, potrao je pljuvačkom njegove oči) i molio je za njega (dovu mu je učinio), pa je ozdravio, čak (tako) kao da nije bilo u nje ga bola (nikakva, nikakve bolesti). Pa je dao njemu zastavu. Pa je rekao Alija: "O poslaniče Allaha! Boriću se protiv njih čak (dotle da) budu (oni) slično nama (tj. kao i mi)." Pa je rekao: "Probijaj (se, tj. Idi) na tvojoj polaganosti (Idi polako, oprezno, promišljeno) čak (da) odsjedneš u njihovu trznu (tratinu, predvorje), zatim pozovi njih k Islamu, i izvijesti ih za (ono, tj. o onome) što je dužnost na njih od prava Allaha u njemu (u Islamu, tj. što su oni dužni prema Allahu po Islamu). Pa tako mi Allaha zaista da naputi (na pravi put Islama) Allah s tobom (preko tebe) jednog čovjeka, bolje je tebi od (toga) da bude tebi najcrvenija stoka (marva došla kao plijen od neprijatelja koji nije primio Islam pa je kao takav pobijeđen i oplijenjen)." (Izraz "humrunne'ami" znači doslovno: najcrveniji (od) stoke, tj. najcrveniji primjerci stoke - a to će reći: najcrvenija stoka. To se, prema komentatorima, upotrebljava jer se marva te boje smatra najboljom i najljepšom.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta rekao je: Bio je Alija već zaostao (ostao ozad) od (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Hajberu. I bilo je u njega krmeljanje (tj. bolest u očima od koje se pojavi i krmeljivost), pa je rekao: "Ja ću zaostati od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je izašao Alija (i krenuo je iz Medine malo kasnije), pa se priključio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. (To jest: stigao ga je u putu.) Pa pošto je bila veče, noći koja je (bila) ta (što) je osvojio nju (tu varoš - Hajber) Allah u njezinom jutru, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista daću svakako zastavu - ili: "Zaista uzeće svakako zastavu sutra (jedan) čovjek (što) voli njega Allah i Njegov poslanik - ili je rekao: (koji je takav, tj. čovjek koji je takav da) voli Allaha i Njegovoga poslanika, osvojiće Allah na njemu (tj. posredstvom njega, preko njega)." Pa kada li mi (bi smo iznenađeni) sa Alijom. A ne nadamo se njemu (da ta čast pripadne; ili: A ne nadamo se njemu da dođe, Nismo se nadali njemu da će doći u borbu na Hajber jer znamo da je zaostao zbog bolesti očiju). Pa su rekli: "Ovo je Alija!" Pa je dao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je osvojio Allah na njega (preko njega). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od svoga da je (jedan) čovjek došao k Sehlu, sinu Sa'da, pa je rekao: Ovo je omsica - za zapovjednika Medine (rekavši "omsica", a veli se da je to bio Mervan, sin Hakema) - zove (tj. naziva taj omsica - taj neko) Aliju kod govornice (tj. na govornici neobičnim nazivom, imenom). Rekao je: Pa govori (Pa reče): "Šta je to (rekao)?" Rekao je: "Govori mu (tj. Naziva ga) Ebu Turab. (Ebu Turab znači: Otac prašine.) Pa se nasmiješio (Sehl i) rekao je: "Tako mi Allaha nije imenovao (nazvao) njega 56

(tako niko drugi) osim Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i nije bilo njemu (nijedno) ime draže k njemu od njega." Pa sam tražio nahranjenje (hranu tim) hadisom (pričanjem o tom slučaju od) Sehla. (To jest: tražio sam od Sehla da mi u cijelosti ispriča o tome i tako nahrani moju znatiželju), i rekao sam: "O Ebu Abbase! Kako (je to bilo)?" Rekao je: "Unišao je Alija na Fatimu (tj. Unišao je Alija Fatimi), zatim je izašao pa je legao (nauznak, nauznačice) u Bogomolji. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (Fatimi): "Gdje je sin tvoga strica (tvoj stričević)?" Rekla je: "U Bogomolji." Pa je izašao k njemu, pa je našao njegov ogrtač (da) je već pao od (tj. sa) njegovih leđa i (da) je dospio prah (tla Bogomolje) k njegovim leđima (do njegovih leđa). Pa je počeo (da) tare (otire) prah od (sa) njegovih leđa, pa govori (tj. pa mu tom zgodom i reče Muhammed a.s.): "Sjedi (tj. Ustani, i sjedi), o oče praha (prašine)!" Dvaput (Dva puta je to rekao tada, ponovio je dvaput to). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Rafi'a, pričao nam je Husejn od Zaideta, od Ebu Hasina, od Sa'da, sina Ubejdeta, rekao je: Došao je (jedan) čovjek ka Ibnu Umeru pa je pitao njega o Usmanu. Pa je spomenuo (tj. pričao Ibnu Umer) o ljepotama (o lijepim stranama) njegovoga rada (Usmanovoga djelovanja). Rekao je (Ibnu Umer tome čovjeku koji ga ispitivaše): "Možda to biva loše tebi (tj. Možda ti to ne prija, ne godi, ne sviđa ti se što ti kažem o Usmanu povoljno mišljenje)?" Rekao je: "Da." (To jest: "Ne godi mi, Ne prija mi.") Rekao je (Ibnu Umer): "Pa prilijepio prah Allah za tvoj nos (tj. Pa ponizio te Allah; ili: Uprkos tebi)!" Zatim je pitao njega o Aliji. Pa je spomenuo ljepote njegova rada. Rekao je: "On (Alija) je to (taj što) je njegova (čija je) kuća (ili: soba) najsrednja (tj. najljepša od, ili između) kuća (ili: soba) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je rekao: "Možda to biva loše tebi?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa prilijepio prah Allah za tvoj nos!" (To jest: "Ovako je kao što sam ti rekao uprkos tvome negodovanju!") "Idi, pa se trudi na mene (protiv mene) tvojim trudom (tj. svim svojim silama i trudom pričaj i govori protiv mene, to se mene ništa ne tiče, jer ja govorim istinu, ja sam u pravu)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hakema, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Lejla-a rekao je: pričao nam je Alija da se Fatima - na nju (tj. njoj) pozdrav (spas, mir)! - tužila (na ono) što sreta od traga žrvnja (ručnoga mlina za ječam, tj. žalila se, tužila se na žuljeve na rukama koji su trag, posljedica okretanja žrvnja ručnog mlina kojega je okretala kada je mlila, mljela sebi ječam). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvi) zarobljenici, pa je otišla (da stavi zahtjev da joj se dadne jedan zarobljenik da joj radi na tom mlinu i drugim poslovima), pa nije našla njega (Muhammeda a.s.). Pa je našla Aišu, pa je izvijestila nju (zbog čega je bila došla). Pa pošto je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila je njega Aiša o dolaženju (za dolaženje) Fatime. Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k nama, a već smo uzeli naše ležaje (tj. a već smo bili legli u postelje, na ležaje). Pa sam otišla zato (da) ustanem (tj. Pa sam počela da ustajem iz postelje), pa je rekao: "Na mjestu vas dvoga (Neka ostane na mjestu svome svako od vas dvoje; Neka ostane svako na svom mjestu, tj. Ne ustajte)!" Pa je sjeo između nas čak (da) sam našla (osjetila) hladnoću njegovih dviju nogu (doslovno: stopala) na mojim (svojim) prsima, i rekao je:

57

"Zar ne (Pazite)! Poučiću (Naučiću) vas dvoje (nešto što je) bolje od (onoga) što ste vas dvoje pitali (tražili od) mene. Kada ste uzeli (tj. Kada uzmete vas dvoje) ležaje vas dvoga (Kad htjednete leći, Kada budete legli, pa pred spavanje) veličaćete (veličajte) vas dvoje trideset i četiri (puta Allaha, tj. reći ćete 34 puta "Allahu ekber: Allah je velik!"), i slavićete (i slavite) vas dvoje (izgovorićete "Subhanellah: Slava Allahu!") trideset i tri (puta) i zahvalićete (i zahvalite) vas dvoje (reći ćete, recite "Elhamdu lillah: Hvala Allahu!") trideset i tri (puta), pa ono (tj. pa to) je bolje vama dvoma (za vas dvoje) od sluge (slugana, poslužitelja)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Sa'da rekao je: čuo sam Ibrahima, sina Sa'da, (gdje priča) od svoga oca, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Aliju (tj. rekao je Aliji): "Zar nisi zadovoljan da budeš od mene u stepenu Haruna (Arona) od Musa-a (Mojsija)." (To jest da me u Medini zamjenjuješ za mene živoga u upravljanju općim poslovima muslimana kao što je Harun zamjenjivao Musa-a kada je Musa bio odsutan iz svoga naroda kada je išao na planinu Turi Sina.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, rekao je: izvijestio nas je Šubete od Ejjuba, od Ibnu Sirina, od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: "Sudite kao što bijaste sudili (kao što ste bili običaja da sudite), pa (jer) zaista ja mrzim protivljenje (tj. prepiranje, neslaganje) do (časa da) bude za ljude (u ljudi) zajednica (tj. sloga - a to znači: ja ću mrziti protivljenje, neslaganje dok ljudi ne postignu slogu, zajednički stav), ili umirem (ili: ili ću umrijeti) kao što su umrli moji drugovi." Pa je bio Ibnu Sirin (običaja da) smatra (misli) da je općenitost (većina onoga) što se predaje (priča) na Aliju (od Alije - da je najviše toga) laž. (Povod navedene Alijine izjave je to što je Alija bio izjavio da je mišljenje njegovo i Umerovo bilo da se po šeriatskim propisima ne može prodati robinja koja je svome gospodaru, vlasniku rodila dijete, začeto iz spolnoga odnosa sa gospodarem, vlasnikom, ali da je on sada drukčijega mišljenja, i da sada smatra da se može takva robinja prodati. Na to je Abidete rekao Aliji: "Tvoje i Umerovo mišljenje u zajednici (u skupu, zajedničko mišljenje) draže je meni od tvoga samoga mišljenja u rastanku (u rastavljenosti). Na to je rekao Alija: "Sudite kao što bijaste sudili, pa zaista ja mrzim (ili: ja ću mrziti) protivljenje.....".).) GLAVA lijepih (pohvalnih) djela Džafera, sina Ebu Taliba, Hašimovića, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Sličio si mome stvaranju (stvorenju) i mojoj naravi (ćudi, tj. Ti si sličan meni i po fizionomiji, po izgledu lica i tijela i po ćudi i naravi)."

58

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Muhamed, sin Ibrahima sina Dinara, Ebu Abdullah Džuhenija (Džuhejnetović) od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: Zaista (određeni, neki) ljudi govoraše: "Umnožio je Ebu Hurejrete (pričanje hadisa, tj. Mnogo hadisa priča Ebu Hurejrete)." A zaista ja se držah (uz) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sitosti (zbog sitosti, zasićenja) svoga stomaka, čak (da) neću jesti (tj. čak tako da ne jedem) zakvašenoga (hljeba), a ni (da) oblačim ukrašenoga (šarenoga odijela), a niti služi mene omsica (neko), a ni (žena) omsica (tj. a niti me služi nikakav, ikakav sluga: ni muško , ni žensko). I prilijepljivah svoj stomak za pijesak od gladi. I zaista (ono) zaista tražah (tražio sam) pročitati (od) čovjeka (određenoga, tj. tražio sam od čovjeka da mi pročita, prouči određeni) odlomak (iz Kur'ana), on je sa mnom (tj. ja taj odlomak imam, znam, ali ga tražim pročitati, da mi se pročita od čovjeka zato) da se prevrne (tj. obrne, svrati svojoj kući) sa mnom pa (da) nahrani mene. A bio je najbolji (od) ljudi za bijednika (bijedniku) Džafer, sin Ebu Taliba. Prevrtaše se (on, tj. obrtaše, svraćaše se, odlažaše on) sa nama (u svoju kuću), pa nahranjivaše nas (davaše nam da jedemo ono) što je bilo u njegovoj kući, čak zaista (ono) bilo je (slučajeva da) zaista izvadi k nama (tj. iznese nam kožnu) posudu za maslo koja (je takva da) nije u njoj stvar (nikakva, tj. da nema u njoj ništa), pa rascijepi (pocijepa) nju, pa ližemo (ono) što u njoj (ima od ostataka, mrvica masla). PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Ismail, sin Ebu Halida, od Šabije da bi Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njega, bio - kada je pozdravljao (vršio pozdrav) na sina Džafera (tj. kada je pozdravljao Džaferovoga sina) - rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi): "Pozdrav na tebe (tebi), o sine dvokrilnoga (o sine onoga koji ima dva krila u raju kao nagradu za dvije odsječene ruke koje je izgubio u borbi na Muti)!" Rekao je Ebu Abdullah: Dva krila su svake dvije strane (nečega). (To jest "dženahun" znači krilo (ptice), a znači i strana nečega.) SPOMINJANJE ABBASA, SINA ABDUL-MUTTALIBA, BIO ZADOVOLJAN ALLAH OD NJEGA (S NJIM). PRIČAO NAM JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao mi je moj otac Abdullah, sin Musenna-a, od Sumameta, sina Abdullaha sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (da bi) Umer, sin Hattaba bio, kada su (kada bi oni) zapali u nerodicu (zbog suše), tražio napojenje (tj. bio bi tražio, tražio bi kišu od Allaha dž.š.) sa Abbasom, sinom Abdulmuttaliba, pa je (pa bi) rekao: "Moj Bože! Zaista mi (prije) uzimasmo posredništvo k Tebi (tj. moljasmo Te, pribjegavasmo k Tebi) sa našim vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa (Ti) nas napojiš (tj. dadneš nama kišu), i zaista mi (sada nakon smrti Muhammeda a.s.) uzimamo posredništvo k Tebi sa stricem (amidžom) našega Vjerovijesnika (tj. sa Abbasom, a Abbas je amidža Muhammeda a.s.), pa napoj nas (tj. daj kišu nama)!" Rekao je: Pa se napoje (oni, tj. Pa se dadne kiša njima). GLAVA

59

lijepih djela (svojstava) bližnje rodbine poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i lijepoga djela (svojstva) Fatime - na nju (njoj) pozdrav (spas, mir)! - kćeri Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Fatima je gospodarica žena stanovnika raja." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Fatima, na nju pozdrav!, poslala k Ebu Bekru (da) pita njega (tj. traži ona, tražeći ona od njega) svoje nasljedstvo od (tj. iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome, tj. od onoga) što je zaplijenio Allah na svoga poslanika (tj. svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, traži (ona) milostinju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koja je u Medini i Fedeku i što je ostalo od petine Hajbera (a koju je Vjerovijesnik a.s. ostavio svima siromašnim muslimanima). Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Mi se ne nasljeđujemo, imovina kojom se mi koristimo neće se dijeliti na nasljednike). Što smo ostavili, pa ono (pa to) je milostinja. Samo jede (Samo će jesti) obitelj Muhammeda od ovoga imanja." Misli (se na) imanje Allaha (tj. na zakladu, zadužbinu). "Nije za njih (Nemaju oni - članovi obitelji Muhammeda a.s. - prava) da povećavaju na jedenje (na ishranu još neke zahtjeve i izdatke iz ovoga imanja). I zaista ja tako mi Allaha neću mijenjati (nijednu) stvar od milostinja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje su bile na njoj u vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista ću raditi svakako u njima sa (onim) što (je) radio u njima (u vezi njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je izrekao očitovanje Alija (izrekao je kelimei šehadet: "La ilahe illellah!"), zatim je rekao: "Zaista mi smo već upoznali (već znamo), o Ebu Bekre, tvoju vrijednost (dobrotu)." I spomenuo je (Alija r.a.) njihovo bližnje rodbinstvo od poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njihovo pravo (na ishranu iz zaklade Muhammeda a.s.). Pa je govorio Ebu Bekr, pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista bližnja rodbina poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, draža (milija) je k meni da nagradim (da darujem nju - draža, milija mi je) od moje bližnje rodbine." Izvijestio me je Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Halid, pričao nam je Šubete od Vakida, rekao je: čuo sam svoga oca (da) priča od Ibnu Umera, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih, rekao (je): "Pazite (Čuvajte) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, u porodici njegove kuće (tj. u vezi porodice njegove kuće, pa ne uznemirujte ih i ne govorite o njima ništa loše, ružno)." PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, sina Dinara, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Fatima je (jedan) odrezak (komad, tj. jedan komad mesa, jedan dio) od mene (jedan dio mene), pa ko je rasrdio (ko rasrdi) nju, rasrdio je mene." 60

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca (Sa'da), od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Fatimu, svoju kćer u svojoj bolesti koja (je bila ta što) se uzeo (on, tj. što je umro on) u njoj (ili: u kojoj je umro), pa je rekao njoj (Fatimi nešto) tajno za (neku) stvar (za nešto), pa je plakala (zaplakala). Zatim je (ponovo) pozvao nju, pa je rekao njoj tajno (nešto), pa se nasmiješila. Rekla je: Pa sam pitala nju o tome, pa je rekla: "Rekao je meni tajno Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio mene da će se on uzeti (tj. da će on umrijeti) u svome bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu, pa sam plakala (zaplakala). Zatim je rekao (ponovo) tajno meni, pa je izvijestio mene da sam ja prvi (član od) porodice njegove kuće (što) ću (da) slijedim njega (u umiranju, tj. da ću ja iza njega prva umrijeti), pa sam se (tada) nasmiješila." (To je i bilo tako; To je tako i bilo; Tako se to sve i desilo, ostvarilo.)

GLAVA lijepih djela (svojstava) Zubejra, sina Avvama, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). A rekao je Ibnu Abbas: On je apostol (pomoćnik, pomagač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A imenovali (nazvali) su se apostoli (učenici Isa-a a.s. - nazvani su tim imenom) zbog bjeline njihovih odjeća (njihove odjeće). PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, rekao je: izvijestio me je Mervan, sin Hakema, rekao je: Pogodilo je Usmana, sina Affana, bio zadovoljan Allah od njega, žestoko krvarenje (iz nosa) godine krvarenja (iz nosa, a to je bilo 31. godine po Hidžri kada je mnogo naroda imalo krvarenje iz nosa), čak je zadržalo (spriječilo) njega od hodočašća, i oporučio je (tj. i napravio, napisao je i testamenat, testament). Pa je unišao njemu (jedan) čovjek od Kurejševića, (i taj čovjek) je rekao: "Imenuj nasljednika (poslije sebe, tj. Odredi halifu, vladara)!" Rekao je (Usman): "A rekli su njega (to - taj govor ljudi među sobom)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "A koga (da odredim za halifu, vladara poslije sebe)?" Pa je šutio (ušutio taj čovjek). Pa je unišao njemu (Usmanu jedan) drugi čovjek - mislim ga Harisa (tj. mislim da je to bio Haris, sin Hakema) - pa je rekao: "Imenuj nasljednika (halifu)!" Pa je rekao Usman: "A rekli su (tj.: A govori se o tome, priča se o tome)?" Pa je rekao: "Da." Rekao je: "A ko je on (što bi ga imenovao)?" Pa je šutio. Rekao je (Usman): "Pa možda oni (da) su rekli (predložili) Zubejra (da ja imenujem, da bi ja imenovao)?!" Rekao je: "Da." Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista on je zaista najbolji (od) njih što sam znao (tj. što ja znam). I zaista (ono) bio je (on Zubejr) zaista najdraži (od) njih k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." 61

PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, izvijestio me je moj otac (Urvete, sin Zubejra): čuo sam Mervana, sina Hakema: Bio sam kod Usmana (kada) je došao njemu (jedan) čovjek, pa je rekao (taj čovjek Usmanu): "Imenuj nasljednika (tj. Odredi halifu, vladara poslije sebe)! Rekao je: "A već se to reklo (u narodu)?" Rekao je (onaj čovjek): "Da. Zubejr (je taj što ga predlažu da se odredi za halifu, vladara)." Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Tako mi Allaha zaista vi zaista znate da je on najbolji (od) vas." Tri puta (je to rekao Usman). PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Aziz, on je sin Ebu Selemeta, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za svakoga vjerovijesnika je (postojao, tj. svaki vjerovijesnik je imao) pomagača (pomoćnika), a zaista moj pomagač (pomoćnik) je Zubejr, sin Avvama." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Abdullaha, sina Zubejra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio sam dana (tj. na dan) saveznika (protiv muslimana, tj. na dan borbe zvane Handek) učinio se ja i Umer, sin Ebu Selemeta, u (među) žene. Pa sam pogledao, pa kada li ja sa Zubejrom (tj. kada li ja vidim Zubejra) na njegovom konju obrće se (ide, zavraća se) ka Kurejzatovićima (Kurejzovićima) dva puta, ili tri (puta). Pa pošto sam se vratio, rekao sam: "O oče! Vidio sam te (da) se obrćeš (zavraćaš više puta ka Kurejzatovićima)." Rekao je: "Zar, a da li (tj. A zar da li; A zar) si vidio mene, o moj sinčiću?!" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko će doći Kurejzatovićima, pa donijeti meni njihovu (od njih) vijest?" Pa sam otišao (ja). Pa pošto sam se vratio, skupio je (u izrazu) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između svoja dva oca (roditelja), pa je rekao: "Žrtva tvoja (tj. Žrtva za tebe, otkupnina za tebe) je moj otac i moja majka." PRIČAO NAM JE Alija, sin Hafsa, pričao nam je Ibnul-Mubarek, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca da su drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli Zubejru dana (tj. na dan) događaja Jermuka (okršaja na Jermuku u Siriji između muslimana i Vizantinaca): "Zar nećeš zažestiti (tj. Daj zažesti, navali na neprijatelja) pa (da) zažestimo (navalimo) sa (i mi s) tobom!" Pa je ponio (tj. navalio) na njih, pa su udarili (neprijatelji) njega dvama udarcima (sa dva udarca) na njegovo rame (tj. po njegovom ramenu), između njih dva je (na tom ramenu je bio još prije jedan) udarac (što) se je udario njega (tj. što ga je zadobio na) dan Bedra. Rekao je Urvete: Pa zavlačih moje (svoje) prste (ruke) u te udarce (tj. u zarasle rupe na ramenu od tih udaraca), igram se, a ja sam (igrao sam se, a ja sam tada bio) malen. 62

GLAVA spominjanja Talhe (Talhata), sina Ubejdullaha. A rekao je Umer: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njega (tj. sa njim) zadovoljan. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukademija (Mukademović), pričao nam je Mutemir od svoga oca, od Ebu Usmana, rekao je: Nije ostao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (dijelu) tih dana koji su (ti dani što) se borio u njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, osim Talhe i Sa'da, (to je Ebu Usman rekao pričajući) od pričanja njih dvojice (tj. po pričanju njih dvojice). (Veli se da se to odnosi na slučaj borbe na Uhudu.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Ibnu Ebu Halid od Kajsa, sina Ebu Hazima, rekao je: Vidio sam ruku Talhe koja (je ta što) je čuvao sa njom (na Uhudu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, već se je osušila (ona - ta ruka je zakržljala, onesposobljena je za rad). GLAVA lijepih djela (svojstava) Sa'da, sina Ebu Vakkasa, Zuhrije (Zuhrovića, Zuhretovića). A Zuhrovići (Zuhretovići) su dajidže (ujaci) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I on je Sa'd, sin Malika. (To jest: Ebu Vakkasu je ime Malik.) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Abdul-Vehhab, rekao je: čuo sam Jahja-a, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba, rekao je: čuo sam Sa'da (kako) govori: Skupio (Sastavio) je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoja dva oca (roditelja na) dan Uhuda (tj. rekao mi je: "Fidake ebi ve ummi: Žrtva tebi je moj otac i moja majka!"). PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, sin Hašima, od Amira, sina Sa'da, od njegova oca, rekao je: Zaista već sam vidio mene (sebe), a ja sam trećina Islama. (To jest: a ja sam treći musliman od slobodnih ljudi koji su prvi primili Islam.) PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Ibnu Ebu Zaidete, pričao nam je Hašim, sin Hašima sina Utbeta sina Ebu Vakkasa, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba (da) govori: čuo sam Sa'da, sina Ebu Vakkasa (da) govori: 63

Nije primio Islam (ni) jedan (čovjek prije u neki dan) osim u dan koji (je taj dan što) sam primio Islam u njemu (ja). I zaista već sam ostao sedam dana, a zaista ja sam zaista trećina Islama (tj. a ja sačinjavam jednu trećinu svih pripadnika, sljedbenika vjere Islama). Slijedio je njega (Ibnu Ebu Zaideta) Ebu Usamete. PRIČAO NAM JE Hašim, pričao nam je Amr, sin Avna, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Ismaila, od Kajsa, rekao je: čuo sam Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zaista ja sam zaista prvi (od) Arapa (prvi Arap koji) je gađao (bacio se) sa strijelom u putu Allaha. I ratovasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a nema za nas (tj. a nemamo druge) hrane osim lišće (lišća) stabala, čak zaista jedan (od) nas zaista stavlja (tj. izbacuje izmet pri obavljanju nužde) kao što ostavlja deva ili ovca (brabonjak, suh izmet tako da) nema on miješanja (tj. izmet se od nas nije miješao kada od nas otpada, nego se je rastavljao, rasipao kao brabonjci zbog neuobičajene ishrane). Zatim su osvanuli Esedovići (tj. počeli su oni nakon toga svega da) prekoravaju mene (da uzgojno kažnjavaju, da uznemiruju mene) na Islamu (tj. zbog Islama, zbog toga što ja, tobož, ne znam klanjati, i vršiti propisa Islama i što se ne borim). Zaista već sam izgubio nadu (tj. već sam propao) tada i zalutao je moj rad (posao ako me oni treba da odgajaju i poučavaju). A prenašahu (A prenosili su) za njega (za Sa'da) k Umeru, rekli su: "Neće činiti lijepo (tj. Ne čini lijepo kada) klanja (tj. Ne klanja lijepo)." GLAVA spominjanja zetova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Od njih je (jedan i) Ebul-As, sin Rebi-a. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Alija, sin Husejna, da je Misver, sin Mahremeta, rekao: Zaista Alija je zaprosio kćer Ebu Džehla (sebi za ženu), pa je čula za to Fatima, pa je došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "Tvrdi tvoj narod da se ti nećeš ljutiti (da se ti ne ljutiš) za tvoje (svoje) kćeri (radi svojih kćera), i ovo je Alija (tj. i, evo, Alija je) vjenčavač kćeri Ebu Džehla!" (To jest: "..... i Alija hoće da sebi vjenča Ebu Džehlovu kćer da mi ona bude inoća.") Pa je ustao (da održi propovjed) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam čuo njega kada je izgovorio očitovanje (na početku propovjedi da) govori (u toj propovjedi, hutbi): "Što se tiče poslije, pa zaista ja sam vjenčao (svoju kćer Zejnebu) Ebul-'Asu, sinu Rebi'a, pa je pričao meni (on - a nije ovdje navedeno šta mu je pričao, neki čak tumače da se, možda, misli na to da mu je pričao, tj. rekao, obećao da se neće ženiti na njegovu kćer Zejnebu), pa je istinit bio meni. I zaista Fatima je odsječak (tj. komad mesa) od mene, i zaista ja mrzim (ne volim) da ružan bude njoj (neki događaj od njezinoga muža, tj. ne želim da je ožalosti njezin muž, ne želim da joj učini nešto što ona ne voli, a ona svakako ne voli da joj se muž oženi na nju). Tako mi Allaha neće se sastati kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i kći neprijatelja Allaha (kći Božijega 64

neprijatelja Ebu Džehla) kod jednoga čovjeka (tj. neće se njih dvije sakupiti, nalaziti zajedno u isti čas, u isto vrijeme u braku za jednim čovjekom)." (Neki to tumače da je to Muhammed a.s. rekao u smislu neće se moći njih dvije slagati u takvoj zajednici.) Pa je ostavio (napustio) Alija (tu) prošnju (to traženje sebi u brak kćere Ebu Džehla). A povećao je Muhamed, sin Amra sina Halhaleta, od Ibnu Šihaba, od Alije, od Misvera: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a spominjao je (jednoga) zeta svoga iz Abdušemsovića, pa je pohvaljivao njega u njegovoj zetovskoj vezi (tj. u njegovom zetovskom odnosu prema) njemu, pa je uljepšao (to pohvaljivanje), rekao je: "Pričao mi je, pa je bio istinit meni, i obećao mi je, pa je ispunio meni (u cijelosti obećanje)." (Veli se da mu je bio obećao da će mu poslati kćer Zejnebu u Medinu, i to je i učinio. Naime, veli se da ovaj zet Muhammeda a.s. nije dugo vremena bio pripadnik Islama, pa je Muhammed a.s. tražio od njega da mu pošalje u Medinu kćer Zejnebu koja je bila muslimanka. Tek pred oslobođenje Meke od idolopoklonika ovaj zet Muhammeda a.s. primio je Islam.)

GLAVA lijepih djela (svojstava) Zejda, sina Hariseta, slobodnjaka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Bera' od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ti si naš brat (po vjeri Islamu) i naš slobodnjak (oslobođeni rob)." PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) poslanstvo (tj. jednu četu, vojnu grupu) i učinio je zapovjednikom (tj. i postavio je za zapovjednika) na (nad) njima Usameta, sina Zejda. Pa je udario neki (od) ljudi u njegovo zapovjedništvo (da stavlja zamjerke, tj. nije nekima bilo pravo što je Usame postavljen za zapovjednika). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako udarate (vi) u njegovo zapovjedništvo, pa već udaraste u zapovjedništvo njegovoga oca otprije, a zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. a kunem se Allahom) zaista (ono) bio je (on) zaista stvoren za zapovjedništvo, i zaista (ono) bio je (on -Zejd) zaista od najdražih ljudi k meni, i zaista ovaj (tj. Usamete, sin Zejda) je zaista od najdražih ljudi k meni poslije njega (poslije Zejda)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Unišao je meni (jedan) pogađač (gatar koji nagađa i predskazuje nešto na osnovu nekih znakova i tragova), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je prisutan, a Usamete, sin Zejda, i 65

Zejd, sin Hariseta, ležači su njih dva (ležala su njih dva pod jednim pokrivačem, a noge su im virile ispod pokrivača), pa je rekao (taj pogađač): "Zaista ove noge su neke (od) njih od nekih (jedne od drugih)." Rekao je: Pa se obeselio s tim Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i zadivilo (začudilo) je njega (to), pa je izvijestio za njega (za to, o tome) Aišu. (Ovaj pogađač je bio iz plemena Mudlidžovića, i o ovome je već prošao jedan hadis.) GLAVA spominjanja Usameta, sina Zejda. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su Kurejševići (zapali u takvu priliku da) je zabrinulo njih stanje (ili stvar određene) Mahzumovićke, pa su rekli: "Ko će se osmioniti (usuditi) na njega (za taj slučaj) osim Usamete, sin Zejda, miljenik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Ko mu smije govoriti za nju - za tu ženu, da je ne kazni, da se ne kazni, osim Usamete)?!" A PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je: otišao sam (da) pitam Zuhriju o hadisu Mahzumovićke (tj. o hadisu u kojem se spominje određena Mahzumovićka), pa je viknuo za mene (tj. na mene - a to znači: pa je dreknuo na mene, izderao se na mene). Rekao sam (veli Alija) za Sufjana (tj. Rekao sam Sufjanu): "Pa nisi sebi ponio njega (taj hadis ni) od jednoga (čovjeka, tj. ni od koga)?" Rekao je: "Našao sam ga u (jednoj) knjizi (što) je bio napisao nju Ejjub, sin Musa-a, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedna) žena iz Mazumovića ukrala (nešto ukrala), pa su rekli: "Ko će govoriti o njoj (tj. za nju da se ne kazni) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da joj oprosti)?" Pa nije se osmionio (usudio ni) jedan (čovjek, niko) da govori njemu (Muhammedu a.s.). Pa je govorio njemu Usamete, sin Zejda. Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Zaista Izraelićani su (ti što) je bio (u njih običaj) kada je (kada bi) ukrao u (među) njima častan (ugledan čovjek), (bio im je običaj da) su ostavili njega (ostavili bi ga nekažnjenoga). A kada je (A kada bi) ukrao u (među) njima slabić, odsjekli su ga (tj. odsjekli su mu ruku, odsjekli bi mu ruku). Da je bila Fatima (moja kći ukrala, dakle: Kad bi moja kći Fatima ukrala), zaista bih odsjekao njezinu ruku." GLAVA. PRIČAO MI JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Abbad Jahja, sin Abbada, pričao nam je Madžišun, izvijestio nas je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Pogledao je Ibnu Umer (jednoga) dana, a on je u Bogomolji, k (jednom) čovjeku (koji) vuče svoje odjeće u (jednome) kraju od Bogomolje, pa je rekao: "Pogledaj, ko je ovo? Možda je ovaj kod mene (tj. Možda je blizu mene na stanu, pa ću ga savjetovati)?" Rekao je njemu (Ibnu Umeru jedan) čovjek: 66

"Zar ne poznaješ ovoga, o Ebu Abdurrahmane? Ovo je Muhammed, sin Usameta." Rekao je: Pa je spustio (oborio) Ibnu Umer svoju glavu i kljuvao je (tj. kopkao je, čeprkao je malo) sa svojim dvjema rukama u zemlji (po zemlji, po tlu), zatim je rekao: "Da je vidio (tj. Da vidi) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bi volio njega (bio bi mu mio)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca, pričao nam je Ebu Usman od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pričao je od Vjerovijesnika (tj. o Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, da on uzimaše njega i Hasena (svoga unuka) pa govori (pa je govorio, pa govoraše, ili: uzimaše ih govoreći): "Moj Bože! Voli njih dvojicu, pa ja zaista volim njih dvojicu!" A rekao je Nuajm od Ibnul-Mubareka: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je (jedan) slobodnjak Usameta, sina Zejda, da je Hadždžadž, sin Ejmena sina Ummu Ejmene - a bio je Ejmen, sin Ummu Ejmene, brat Usameta, sina Zejda, za njegovu majku (se vežući, tj. Ejmen je bio Usametu brat po majci), a on (Ejmen) je (jedan) čovjek od Pomagača - (pa je taj Hadždžadž, sin Ejmena unišao jednom prilikom u bogomolju i aljkavo je obavljao molitvu) pa je vidio njega (Hadždžadža) Ibnu Umer (da) nije upotpunio svoj naklon (ruku') i svoje ničičenje (sedždu u molitvi-namazu), pa je rekao (njemu): "Povrati (tj. Ponovno klanjaj tu molitvu)!" Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A pričao mi je Sulejman, sin Abdurrahmana, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Abdurrahman, sin Nemira, od Zuhrije, pričao mi je Harmelete, slobodnjak Usameta, sina Zejda, da je ono, dok je ono sa Abdullahom, sinom Umera, kadli je unišao (tj. pričao mi da je ono unišao) Hadždžadž, sin Ejmena, pa nije upotpunio svoga naklona (ruku'a), a ni svoga ničičenja (sedžde u molitvi), pa je rekao (njemu Abdullah): "Povrati (molitvu)!" Pa pošto je okrenuo (leđa, tj. otišao Hadždžadž), rekao je meni Ibnu Umer: "Ko je ovo?" Rekao sam: "Hadždžadž, sin Ejmena (koji) je sin Ummu Ejmene." Pa je rekao Ibnu Umer: "Da je vidio (tj. Da sad vidi) ovoga poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bi volio njega." Pa je spomenuo njegovo voljenje (njegovu ljubav) i (to) što je rodila njega Ummu Ejmena (tj. Pa je spomenuo to da je Muhammed a.s. volio njega Ejmena i sve što je rodila Ummu Ejmena, svakoga koga je ona rodila, a ova Ummu Ejmena je bila odgojiteljica, dadilja i Muhammeda a.s.). Rekao je (Buharija): A pričao mi je neki (od) mojih drugova (prenoseći) od Sulejmana: A bila je (Ummu Ejmena) odgojiteljica Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA lijepih djela (svojstava) Abdullaha, sina Umera sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (od Abdullaha i od Umera). PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: 67

Bio bi (određeni) čovjek u životu (za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) usnio (kakav) san, ispričao (bi) njega (taj san) na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam zaželio da usnijem (neki, kakav, nekakav) san (pa da) ispričam njega na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. A bio sam dječak (tj. mladić) neoženjen i spavah (doslovno: i bio sam - običaja da - spavam) u Bogomolji na vremenu (u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam usnio u sanjanju (u snu) kao da su (nekakva) dva anđela uzela njih dvojica mene, pa su odvela (povela) njih dva mene k Vatri, pa kada li ona savijena kao savijanje bunara, i kada li ona ima dva roga kao dva roga bunara (tj. kao dva stupa nad bunarom na kojima je postavljeno drvo sa užetom za izvlačenje vode), i kada li su u njoj (u vatri pakla neki) ljudi (što) sam već poznao (prepoznao) njih! Pa sam počeo (da) govorim: "Utječem se Allahu (Tražim utočište u Allaha) od Vatre! Utječem se Allahu od Vatre!" Pa je susreo njih dvojicu (jedan) drugi anđeo (melek), pa je rekao meni: "Nećeš se zastrašiti (tj. Ne boj se, Ne plaši se)!" Pa sam ispričao njega (taj san) na Hafsu (ispričao sam ga Hafsi), pa je ispričala njega (taj san) Hafsa Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Divan li je čovjek Abdullah da klanjaše u noći!" (To jest: "Divan je čovjek Abdullah (još) da klanja (što više) noću dobrovoljno klanjanje, neobaveznu molitvu!") Rekao je Salim: Pa je bio Abdullah (poslije toga takvoga običaja da on) neće spavati od noći osim malo (vremena, tj. pa Abdullah ne spavaše noću mnogo od toga slučaja - ili: spavaše samo malo po noći od tada). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, od njegove sestre Hafse da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njoj: "Zaista Abdullah je dobar čovjek (jedan dobar čovjek)." GLAVA lijepih djela (svojstava) Ammara i Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom). PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil, od Mugireta, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je: Došao sam (u) Šam (tj. u Damask u Siriji - jer Še'm znači i Sirija, i sam grad Damask koji je prestojnica Sirije), pa sam klanjao dva naklona (tj. obavio sam molitvu-namaz od dva naklonarekata), zatim sam rekao (ovo, tj. molio sam Uzvišenoga Stvoritelja ovako): "Bože moj! Olakšaj mi (jednoga) dobroga druga!" Pa sam došao (nekom) narodu (tj. Pa sam prišao nekim ljudima), pa sam sjeo k njima (tj. uz njih). Pa kada li je (jedan) starac već došao (ili: Pa kada li jedan starac već dođe), čak je sjeo k mojoj strani (tj. do mene, uza me). Rekao sam: 68

"Ko je ovaj?" Rekli su: "Ebu Derda'." Pa sam rekao: "Zaista ja sam zvao (molio) Allaha da olakša (da da) meni (jednoga) dobroga druga, pa je olakšao (pa je dao) tebe k meni." Rekao je: "Od koga (tj. Od kojega mjesta) si ti (Odakle si)?" Pa sam rekao: "Od stanovnika Kufe." Rekao je: "A zar nije kod vas Ibnu Ummi Abd (sin Ummi Abde, a misli se na Abdullaha Mes'udovoga), vlasnik dviju cipela, i jastuka (uzglavlja) i posude za čišćenje (tj. Zar nije među vama Abdullah Mesudov koji je vodio brigu o Vjerovijesnikovoj obući, uzglavlju i sredstvu za čišćenje, a to znači o posudi u kojoj se nalazi voda za čišćenje-za abdest ili sl. - pa da od Abdullaha naučiš što ti treba)? I u (među) vama je (Ammar) koji je (taj što je) zaštitio njega Allah od satane na (molbu) jezika Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I zar nije u (među) vama (Huzejfete) vlasnik tajne Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je (taj što) ne zna (nju, tajnu Muhammeda a.s. ni) jedan (čovjek) osim njega (osim Huzejfeta)." Zatim je rekao: "Kako čita (uči) Abdullah "Tako mi noći kada poklapa....."?" Pa sam pročitao njemu: "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje. Tako mi muška i ženska." (Zadnja stavka, zadnji odlomak-ajet ima i drugu, poznatiju, verziju čitanja: "Tako mi (Onoga) što je stvorio muško i žensko.".) Rekao je: "Tako mi Allaha zaista već je dao čitati meni nju (ovu suru, ovo poglavlje, odnosno ovaj ajet-odlomak na ovaj način) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz svojih usta k mojim ustima (u moja usta)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Mugireta, od Ibrahima, rekao je: Otišao je Alkamete k Šamu (u Damask). Pa pošto je unišao (u tamošnju) bogomolju, rekao je: "Bože moj! Olakšaj mi (Daj mi jednog) dobroga druga!" Pa je sjeo k Ebu Derda'u (do Ebu Derda-a). Pa je rekao Ebu Derda': "Od koga (Iz kojega mjesta) si ti?" Rekao je: "Od stanovnika Kufe." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili (Zar nije) od vas vlasnik tajne koji (je taj što) neće znati (ne zna) nju osim njega (niko drugi)?" Misli (na) Huzejfeta. Rekao je: Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili od vas (onaj) koji je (taj što je) zaštitio njega Allah na (molbu) jezika Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, misli (na to da ga je zaštitio) od satane?" Misli (na) Ammara. Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili od vas vlasnik zubočistke (Vjerovijesnikove a.s.) i tajnoga govorenja (govora sa Vjerovijesnikom a.s.)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Kako je bio Abdullah (običaja da) čita (tj. kako on čitaše) "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje.", (pa kako dalje čita)?" Rekao sam: "Tako mi muška i ženska." Rekao je: "Neprestano su sa mnom (u prepiranju i svađi) ovi (u vezi toga), čak su bili skoro (da) traže odsijedanje (odustajanje od) mene od (jedne) stvari (što) sam čuo nju (tj. koju sam čuo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." (To jest: "..... čak su bili skoro, blizu toga da od mene traže - skoro da me natjeraju - da odustanem od stvari koju sam čuo od Muhammeda a.s..") GLAVA 69

lijepih djela Ebu Ubejdeta, sina Džerraha, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Svaki narod ima (jednoga) pouzdanika (povjerljivoga čovjeka), a zaista naš pouzdanik je, o narode (o moja sljedbo), Ebu Ubejdete, sin Džerraha." PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Sileta, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stanovnicima (pokrajine, ili grada) Nedžrana: "Zaista poslaću svakako - misli (da kaže) na vas (vama) - (jednoga) pouzdanika, pravoga pouzdanika." Pa su se uzdigli (nadnijeli) njegovi drugovi (želeći svaki da skrene pažnju na sebe njemu). Pa je poslao Ebu Ubejdeta, bio zadovoljan Allah od njega, (sa njima, sa stanovnicima Nedžrana). GLAVA spominjanja Mus'aba, sina Umejra. (Nije ovdje Buharija naveo nijednoga hadisa o Mus'abu r.a..) GLAVA lijepih djela Hasena i Husejna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. Rekao je Nafi', sin Džubejra, od Ebu Hurejreta: Zagrlio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hasena. PRIČAO NAM JE Sadekate, pričao nam je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Ebu Musa od Hasena, čuo je Ebu Bekreta: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kada je jednom prilikom bio) na govornici (propovjedaonici svoje džamije), a Hasen k njegovoj strani (tj. a Hasen je stavljen do njega, uz njega), pogleda (Vjerovijesnik a.s.) k ljudima jedanput, a k njemu (k Hasenu) jedanput i govori (i reče): "Ovaj moj sin (tj. unuk) je gospodin. I možda Allah da izmiri (pomiri, napravi mir) s njime između dvije čete (grupe) od (zavađenih) muslimana." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam svoga oca rekao je: pričao nam je Ebu Usman od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da on uzimaše njega i Hasena i govori (i govoraše): "Bože moj! Zaista ja volim njih dvojicu, pa voli (i Ti) njih dvojicu!" Ili kao što je rekao (To jest: Ili slično tome je rekao, molio.).

70

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Husejna sina Ibrahima, rekao je: pričao mi je Husejn, sin Muhameda, pričao nam je Džerir od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega: Donijela se je Ubejdulahu, sinu Zijada glava Husejna, sina Alije, pa se je učinila (pa se stavila) u (jedan) leđen (legen, legin, lavor), pa je počeo (da) kopka (čeprka grančicom po očima, nosu i zubima mrtve glave), i rekao je njezinoj ljepoti (neku, jednu) stvar. Pa je rekao Enes: Bio je najsličniji (od) njih sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je obojen sa (biljkom zvanom) vesmetu. (To jest: A dlaka glave i brade na glavi Husejna r.a. bila je obojena sa vesmetom - tj. sa bojom koju su dobivali od biljke vesmetun, a ta je boja naginjala k crnoj boji.) PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Adijj, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Hasen, sin Alije je na njegovome ramenu, govori (Muhammed a.s. u času dok mu je Hasen na ramenu): "Bože moj! Zaista ja volim njega, pa voli ga!" PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio me je Umer, sin Seida sina Ebu Husejna, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa, rekao je: Vidio sam Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, a nosio je (tj. a on nosi) Hasena i on (u tom času) govori: "Sa mojim (svojim) ocem (se kunem - on, Hasen) je sličan sa Vjerovijesnikom, nije sličan sa Alijom (a nije sličan Aliji, ne liči na Aliju)." A Alija se smiješi (na te riječi Ebu Bekra). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Meina, i Sadekate, njih dvojica su rekla: izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Vakida, sina Muhameda, od njegova oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Ebu Bekr: "Pazite Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, u porodici njegove kuće (tj. u vezi porodice njegove kuće)." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Mamera, od Zuhrije, od Enesa. A rekao je Abdurezak: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Enes, rekao je: Nije nijedan (čovjek) sličniji sa Vjerovijesnikom (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, od Hasena, sina Alije." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Muhameda, sin Ebu Jakuba, čuo sam Ibnu Ebu Nu'ma, čuo sam Abdullaha, sina Umera, a pitao je njega (Abdullaha jedan čovjek iz Iraka) o hodočasnički obučenom (licu) - rekao je Šubete: Mislim ga (Mislim da je pitao o tome šta treba da čini hodočasnički obučeno lice kada) ubije muhu - pa je rekao (Abdullah): 71

"Stanovnici Iraka pitaju o muhi (u vezi muhe), a već su ubili sina kćeri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Njih dvojica su moja dva miomirisa (ili: moje dvije miomirisne biljke, cvijeta) od ovozemnosti (od ovozemnoga uživanja)." GLAVA lijepih djela (svojstava) Bilala, sina Rebaha, slobodnjaka Ebu Bekra (Ebu Bekrovoga), bio zadovoljan Allah od njih dvojice. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Čuo sam šum (zveku, topotanje) tvojih dviju cipela (nanula - obuće) preda mnom u raju." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, od Muhameda, sina Munkedira, izvijestio nas je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Umer (običaja da) govori: Ebu Bekr je naš gospodin, i oprostio je (ropstva) našega gospodina!" Misli (na) Bilala. PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr od Muhameda, sina Ubejda, pričao nam je Ismail od Kajsa da je Bilal rekao Ebu Bekru: "Ako si bio kupio mene samo za tvoju (svoju) ličnost (samo za sebe), pa zadrži me (kao roba). A ako si bio kupio mene samo za (tj. radi) Allaha, pa pusti mene i posao Allaha!" GLAVA spominjanja Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom). PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Abdul-Varis od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je: Stisnuo (Privukao) je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k svojim prsima (na svoja prsa) i rekao je: "Moj Bože! Pouči ga mudrosti (Nauči ga mudrosti)!" PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis i rekao je: "Moj Bože! Pouči ga Knjigu!" PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Vuhejb od Halida slično njemu. A mudrost je pogađanje (rezonovanje ispravnoga shvatanja i postupka) u (drugom sluaju) osim vjerovijesništva. GLAVA 72

lijepih djela Halida, sina Velida, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Vakida, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Humejda, sina Hilala, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, objavio (razglasio) smrt Zejda, i Džafera i Ibnu Revahata ljudima prije (nego) će (da) dođe njima njihova (o njima) vijest, pa je rekao: "Uzeo je zastavu Zejd, pa se je pogodio (pa je pogođen), zatim (ju) je uzeo Džafer, pa se pogodio (pa je i on pogođen), zatim je uzeo Ibnu Revahate, pa se pogodio (pa je i on pogođen) - a njegova dva oka liju suze - dok je uzeo (dok nije uzeo zastavu jedan) mač od mačeva Allaha, dok (tj. čak) je osvojio Allah (tj. dao je pobjedu Allah) nad njima."

GLAVA lijepih djela Salima, slobodnjaka Ebu Huzejfeta (Ebu Huzejfetovoga), bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta, od Ibrahima, od Mesruka, rekao je: spomenuo se je Abdullah (Mes'udov) kod Abdullaha, sina Amra, pa je rekao: "To je (jedan) čovjek (što) neprestano (stalno) volim njega poslije što sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Tražite čitanje Kur'ana od četvorice: od Abdullaha, sina Mes'uda, - pa je počeo sa njim - i Salima, slobodnjaka Ebu Huzejfeta, i Ubejja, sina Ka'ba i Muaza, sina Džebela." Rekao je: Neću znati (tj. Ne znam da li) je počeo sa Ubejjom, ili sa Muazom (tj. Ne znam kojega je od njih dvojice prvoga spomenuo). GLAVA lijepih djela Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Sulejmana, rekao je: čuo sam Ebu Vaila, rekao je: čuo sam Mesruka, rekao je: rekao je Abdullah, sin Amra: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije bio bezobrazan (nevaljalac, pokvaren), a niti (onaj) koji nastoji biti bezobrazan. I rekao je (Božiji poslanik a.s.): "Zaista od najdražih (od) vas k meni su najljepši (od) vas (po) naravima (ćudima)." I rekao je: 73

"Tražite čitati Kur'an od četvorice: od Abdullaha, sina Mes'uda, i Salima, slobodnjaka Ebu Huzejfeta, i Ubejja, sina Ka'ba i Muaza, sina Džebela." PRIČAO NAM JE Musa od Ebu Avaneta, od Mugireta, od Ibrahima, od Alkameta: Unišao (Ušao) sam (u) Šam (Damask), pa sam klanjao dva naklona (dva rekata), pa sam rekao: "Bože moj! Olakšaj mi (jednoga) druga!" Pa sam vidio (jednoga) starca dolazećega (tj. koji dolazi): Pa pošto se približio, rekao sam: Nadam se da bude primio (uslišao) Allah (moju molbu, dovu). Rekao je: "Odakle si ti?" Rekao sam: "Od stanovnika Kufe (tj. Iz Kufe)." Rekao je: "Pa zar nije bio u (tj. među) vama vlasnik dviju cipela (Vjerovijesnikovih), i jastuka (uzglavlja) i posude za čišćenje? I zar nije bio u vama (kod vas onaj) koji (je taj što) se je zaštitio od sotone? I zar nije bio u vama (I zar nije bio kod vas) vlasnik (Vjerovijesnikove) tajne koja je (ta što) neće znati (što ne zna) nju (niko drugi) osim njega? Kako je čitao sin Ummu Abde "Tako mi noći...."?" Pa sam čitao: "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje. Tako mi muška i ženska....". Rekao je: "Dao je meni čitati nju (tu suru, to poglavlje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegova usta (tj. iz njegovih, svojih usta) k mojim ustima, pa su (se) neprestano ovi (protivili tome čitanju), čak su bili blizu (da) vrate mene (tj. da skrenu mene da čitam "..... tako mi (Onoga) što je stvorio muško i žensko....")." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Abdurrahmana, sina Jezida, rekao je: Pitali smo Huzejfeta o (jednome) čovjeku blize strane i puta (načina života) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) uzmemo od njega (tu stranu i put, način života), pa je rekao: "Ne poznajem (Ne znam) nijednoga (čovjeka, nikoga) bližega stranom, i putem (načinom) i oblikom (svojstvima, nastupom) sa Vjerovijesnikom (bližega Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, od sina Ummu Abde (tj. od Abdullaha Mes'udovoga, jer je Ummu Abd ime majke Abdullahove)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa sina Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je moj otac od Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je Esved, sin Jezida, rekao je: čuo sam Ebu Musa-a Eš'ariju (da) govori: Došao sam ja i moj brat iz Jemena, pa smo ostali (neko) vrijeme ne mislimo (drukčije) osim (tako) da je Abdullah, sin Mes'uda, (jedan) čovjek od porodice kuće Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog (toga) što vidimo (neobičnu slobodu) od njegovoga ulaženja i ulaženja njegove majke na Vjerovijesnika (ili: mnogo slobodno ulaženje njihovo, mnogo su ulazili, mnogi ulazak njihov Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA spominjanja Muavije (Muavijete), sina Ebu Sufjana, bio zadovoljan Allah od njega.

74

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Bišra, pričao nam je Muafa od Usmana, sina Esveda, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: Nepario je (tj. Obavio je, izvršio je neparnu molitvu - vitr namaz) Muavija poslije večernje molitve (poslije jacije namaza) sa jednim naklonom (sa jednim rekatom, a ne sa tri), a kod njega je (u tom času bio jedan) slobodnjak Ibnu Abbasa (Ibnu Abbasov), pa je došao (taj slobodnjak) Ibnu Abbasu (i pričao mu to negodujući), pa je rekao (Ibnu Abbas tome slobodnjaku): "Pusti ga (tj. Ostavi na miru Muaviju), pa (jer) zaista on se je već družio sa poslanikom (bio je drug poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Nafi', sin Umera, pričao mi je Ibnu Ebu Mulejkete: Reklo se je Ibnu Abbasu: "Da li je tebi (Da li ti imaš) o zapovjedniku vjernika Muaviji (da rekneš nešto), pa (jer) zaista on nije nepario (on ne klanja neparnu molitvu - vitr namaz drukčije) osim sa jednim (naklonom, rekatom)?" Rekao je (Ibnu Abbas): "On je razuman (tj. On je pravnik - stručnjak koji zna šta radi)." PRIČAO NAM JE Amr, sin Abasa, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha, rekao je: čuo sam Humrana, sina Ebana, od Muavijeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: "Zaista vi zaista klanjate (jednu) molitvu (takvu) (a) zaista već smo se družili (sa) Vjerovijesnikom (tj. bili smo drugovi njemu), pomilovao ga Allah i spasio, pa nismo vidjeli njega (da) klanja nju (tu molitvu), i zaista već je zabranio njih dva (sprječavao je od njih dvojice)." Misli (na molitvu od) dva naklona (rekata) poslije popodneva (poslije ikindije namaza). GLAVA lijepih djela Fatime, bio zadovoljan Allah od nje (s njom). A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Fatima je gospodarica (prvakinja) žena stanovnika raja." PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, sina Dinara, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Fatima je (jedan) odsječak (jedan komad mesa) od mene, pa ko je rasrdio (ko rasrdi) nju, rasrdio je mene (ko naljuti nju, naljuti mene)." GLAVA vrijednosti Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom).

75

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je Ebu Selemete: Zaista je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dana: "O Aišo! Ovo je Džibril daje čitati tebi (tj. iskazuje, izriče ti) pozdrav." (dakle: Pozdravlja te, Poselamljuje te Džibril.) Pa sam rekla: "Na njega (Njemu) pozdrav, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Vidiš (ono) što (ja) neću vidjeti (što ja ne vidim)." Hoće (ona, tj. Misli ona sa tim na) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Adem, izvijestio nas je Šubete, rekao je. - H - A pričao nam je Amr, izvijestio nas je Šubete od Amra, sina Murreta, od Murreta, od Ebu Musa Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bio je potpun (savršen) od mnogih ljudi (broj, dakle: Bilo je puno ljudi savršenih), a nije bio potpun (savršen po svome vjerskome ponašanju) od žena (niko) osim Merjeme, kćeri 'Imrana, i Asije, žene faraona. A vrijednost (dobrota) Aiše nad ženama je kao vrijednost popare (potkriže) nad ostalim jelom (ostalom hranom)." ("Serid" je jelo koje se pravi od hljeba i mesa, i u nekadašnjih Arapa je smatrano za najbolje jelo, pa je zbog toga načinjeno pomoću njega upoređivanje, uzeto je za primjer za upoređivanje.) PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Džafera, od Abdullaha, sina Abdurrahmana, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Vrijednost Aiše nad ženama (ove sljedbe) je kao vrijednost popare (potkriže) nad (ostalim) jelom." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdul-Vehhab, sin AbdulMedžida, pričao nam je Ibnu Avn od Kasima, sina Muhameda, da se Aiša razbolila (razboljela), pa je došao Ibnu Abbas (da je posjeti) pa je rekao: "O majko vjernika! Doći ćeš (ti) na preteču (tj. preteči) istine na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i na Ebu Bekra (tj. i doći ćeš Ebu Bekru)." (To jest: "Ne žalosti se što ćeš umrijeti jer ćeš doći njima dvojici, koji su u raju, pa ćeš prema tome i ti u raj." Smatra se da Ibnu Abbas r.a. nije ništa govorio o budućim i zagrobnim stvarima proizvoljno nego na osnovu onoga što je čuo od Muhammeda a.s. dok je bio živ, pa ni ovo što je rekao Aiši r.a. nije, prema tome, rekao bez toga osnova.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hakema, čuo sam Ebu Vaila rekao je: Pošto je poslao Alija Ammara i Hasena ka Kufi zato (da) traži idjenje (odlazak) u boj (od) njih (od stanovnika Kufe), održao je govor (propovjed) Ammar, pa je rekao: "Zaista ja zaista znam da je ona (Aiša) njegova žena (žena Muhammeda a.s.) u ovozemnosti i posljednjem životu (tj. i na ovome i na drugome, budućem svijetu, životu), a ali (nego) Allah je 76

stavio na iskušenje (kušnju) vas zbog (toga da se izjasnite o tome da li) ćete slijediti njega (Aliju), ili nju (Aišu)." (To se odnosi na borbu između Alije i Aiše, a ta borba se zove "vakatul-džemel", a bila je kod Basre.) PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je posudila (pozajmila na upotrebu, unaruč) od Esme (jednu) ogrlicu (đerdan), pa je propala (izgubila se ta ogrlica). Pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude od svojih drugova u traženje nje (ogrlice, tj. da traže ogrlicu). Pa je stigla njih (te ljude) molitva, pa su klanjali bez čišćenja (bez abdesta). Pa pošto su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, potužili su se (na) to k njemu. Pa je sišao odlomak upravljanja (k površini zemlje, tj. prašini - o korišćenju površine zemlje, prašine - da se njom očisti u nedostatku vode, dakle: da se uzme tejemmum). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nagradio te (Aišo) Allah dobrim (dobrom nagradom)! Pa tako mi Allaha nije sišla u tebe (tj. nije ti se dogodila nijedna nezgodna) stvar nikada (drukčije) osim (tako da) je učinio Allah tebi iz nje (neki) izlaz, i učinio je muslimanima u njoj (jedan) blagoslov." PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je bio u svojoj bolesti, počeo (je da) kruži u (među) svojim ženama (počeo je da obilazi svoje žene) i (da) govori: "Gdje ću ja sutra? Gdje ću ja sutra?" Pohlepom (Iz pohlepe, iz želje) na sobu Aiše (to je govorio). Rekla je Aiša: Pa pošto je bio (pošto bi bio) moj dan (red da dođe meni), smirio se je (smirio bi se). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Hammad, pričao nam je Hišam od svoga oca, rekao je: Bili su ljudi (običaja da) istražuju sa svojim poklonima dan Aiše (tj. Istraživaše, Raspitivaše se ljudi u koji je dan Muhammed a.s. kod Aiše, koji dan je posjećuje pa da u taj dan odnesu poklone Muhammedu a.s.). Rekla je Aiša: Pa su se skupile moje drugarice (tj. inoće) k Ummi Selemi, pa su rekle: "O Ummu Selemo! Tako nam Allaha zaista ljudi istražuju sa svojim poklonima dan Aiše, a zaista mi hoćemo (želimo to) dobro kao što hoće (želi) njega Aiša, pa zapovjedi (ti) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da (on) zapovjedi ljudima da poklanjaju (poklone, da daju poklone) k njemu gdje god je bio (tj. gdje god on bude), ili gdje god je kružio (gdje god kruži, gdje god posjećuje)." Rekla je: Pa je spomenula to Ummu Selema Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekla je (Ummu Selema): Pa se okrenuo od mene. Pa pošto se vratio k meni, spomenula sam to njemu, pa se okrenuo od mene. Pa pošto je bio u trećoj (redi, smjeni, tj. u trećem danu kod mene po ustaljenom redu), spomenula sam njemu (to), pa je rekao:

77

"O Umu Selemo! Ne uznemiruj me u Aiši (Na uznemiravaj me u vezi Aiše), pa (jer) zaista ono tako mi Allaha nije sišla (sašla) na mene (tj. meni Božija) objava, a ja sam u pokrivaču (ijedne) žene od vas osim nje (osim Aiše)." (Veli se da se sa ovim hadisom završava prva polovina Buharijinoga Sahiha.) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA lijepih djela Pomagača i (GLAVA) govora Allaha, moćan je i veličajan je: "..... i koji su dali boravak (sklonište) i pomogli su....."; ".... i koji su se smjestili (u) dom i vjerovanje od prije njih (Iseljenika-muhadžira), vole (onoga svakoga muslimana) koje (tj. koji je) iselio k njima, i neće naći u svojim prsima (nikakve) potrebe (nužde) od (tj. zbog onoga) što se je dalo njima (tj. što se dadne njima - Iseljenicima od ratnoga plijena ili milostinje prije nego starosjediocima Medine)....". PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mehdija, sin Mejmuna, pričao nam je Gajlan, sin Džerira, rekao je: Rekao sam Enesu: "Da li si vidio (ili: mislio, tj. Šta misliš za) ime Pomagača (da li) ste bili (vi običaja da) se nazivate sa njim (da li se vi nazivaste - nazvaste sami tim imenom), ili je nazvao vas Allah (tako)?" Rekao je: "Nego (tj. Ne mi, nego) nazvao je nas Allah (tim imenom)." Bili smo (običaja da) ulazimo na Enesa (tj. Ulazili smo Enesu), pa priča (on) nama lijepa djela Pomagača i njihova mjesta prisustvovanja, i okrene se na mene (meni), ili na (jednog) čovjeka (jednom čovjeku) iz (plemena) Ezda, pa govori: "Učinio je tvoj narod dana toga i toga to i to." PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je dan Buasa (jedan) dan (što) je proturio naprijed njega Allah za Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već su se grupašili (razbili u grupe) njihovi uglednici (tj. viđeni ljudi), i pobili su se (tj. pobijeni su u ratu na dan Buasa) njihovi prvaci (vođe) i izranjavali su se (dopali su rana), pa je proturio naprijed njega (taj dan) za (zbog) Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, u njihovom ulasku u Islam (tj. radi njihovoga ulaska u Islam, jer prijedlog "fi" nekad ima značenje "radi, zbog"). PRIČAO NAM JE Ebu Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, govori: Rekli su Pomagači (na) dan osvojenja (oslobođenja) Meke, a darovao je Kurejševiće: "Tako mi (nam) Allaha zaista ovo je zaista ono (što) je čudo (čudno). Za