1.

UVOD

Učestala primjena elektroničkih računala i brzi razvoj software-a doveli su do

lakšeg rješavanja različitih problema u svim sferama ljudskog djelovanja, pa tako i
unutar geotehničke i hidrotehničke specijalnosti. Pojavom različitih programskih
paketa otvorile su se nove mogućnosti u rješavanju, do tada, prilično složenih
numeričkih i grafičkih zadataka. Jedan od ovakvih programskih paketa je Geo-Slope
Office koji sadrži programe Ctran/w, Quake/w, Seep/w, Sigma/w, Slope/w,
Temp/w i nezaobilazan je u geoinženjerskom modeliranju.

Svaki od ovih programa sastoji se od tri cjeline:

- Define – za zadavanje geometrije i definiranje problema;

- Solve – za numeričko rješavanje problema;
- Contour – za pregled konačnog rezultata u grafičkom obliku.

U daljnjem tekstu detaljnije će biti opisani programi Seep/w i Slope/w koji su

bili korišteni za rješavanje zadatka u ovom seminarskom radu, a služe za analizu
procjeđivanja i analizu stabilnosti kosina kod različitih geotehničkih i hidrotehničkih
objekata, u ovom slučaju homogene nasute brane.

2. DEFINICIJA I VRSTE NASUTIH BRANA

Nasuta brana je stalna ili privremena građevina, izgrađena od rasutih

materijala (glina, prah, pijesak, šljunak), koja pregrađuje riječno korito radi podizanja
razine i akumuliranja vode za dobivanje energije, natapanje, vodoopskrbu, reguliranje
vodotoka i rekreaciju.

Prema količini ugrađenog materijala razlikujemo:

a) visoke brane – visina od temelja do krune im iznosi više od 15 m, odnosno

više od 10 m ako su dulje od 500 m po kruni, ako jezero sadrži više od 100 000 m 3
vode ili ako se preko preljeva prepušta više od 2 000 m3/s;
b) niske brane – niže su od 10 m, odnosno 15 m, vrlo su duge, a nazivaju se još i
obrambeni nasipi.

Nasuta brana može biti homogena, kad je nasuta od jednovrsnog materijala

dovoljno male propusnosti po cijelom presjeku ili zonirana, kad u poprečnom
presjeku ima više vrsta različitih materijala, od kojih je jedan dovoljno male
propusnosti za kontrolu procjeđivanja.
Tijelo brane valja dimenzionirati tako da:

- deformacije brane ostanu u funkcionalno prihvatljivim granicama;

- sigurnost protiv sloma zbog djelovanja sila na tijelo brane ili temelj bude
zadovoljavajuća;
- tijelo brane i temeljno tlo ispod nje budu dovoljno sigurni od erozijskog
djelovanja procjedne vode;
- kruna brane bude dovoljno visoko iznad najvišeg mogućeg vodostaja akumulirane
vode kako bi se spriječilo preplavljivanje vode preko brane.

3. OSNOVNI POJMOVI KOD NASUTIH BRANA

Kruna brane je gornja vodoravna površina građevine koja spaja dvije obale
doline u kojoj se nalazi brana.

Kosine brane su vanjske kose površine na uzvodnoj i nizvodnoj strani koje

omeđuju građevinu u dolini.

Os brane je simetrala krune brane u tlocrtu i okomica kroz sredinu krune

brane u poprečnom presjeku.

Bokovi brane su površine doline u području u kojem se ona naslanja.

Temelj brane je tlo ispod donje plohe doline, na koju se oslanja tijelo brane, a
i konstrukcijski elementi ugrađeni u tlo ispod razine temelja da bi se kontroliralo
procjeđivanje vode.

Tijelo brane je volumen materijala omeđen krunom, uzvodnom i nizvodnom

kosinom, plohom temelja i bokovima.

Visina brane je razmak između prvobitno izmjerene razine terena i najviše

kote krune brane, odnosno razmak između dna iskopa za temelje i najviše kote krune
brane.

Visina uspora je razlika između razine vode u vodotoku prije građenja brane i
najviše računske razine vode u novom jezeru.

Kota uspora je razina vode u jezeru uzvodno od brane.

1
 Slika 1. Pogled na nasutu branu i osnovni pojmovi

4. GRAĐENJE NASUTIH BRANA

Građenje nasutih brana zahtijeva opsežan sustavni rad i niz aktivnosti kao što su:
- izbor mjesta za građenje brane;
- određivanje prirodnih uvjeta u temelju i u bokovima brane;
- određivanje mjesta, vrste i količine dostupnog materijala za tijelo brane;
- ispitivanje fizikalnih parametara materijala za građenje brane i onih u njezinoj
podlozi;
- projektiranje (geotehničke podloge, proračuni, crteži, tehnički uvjeti, troškovnik);
- građenje (iskusni stručnjaci, kvalitetna oprema, nadzor);
- monitoring;
- održavanje (kontrola stanja brane u pogonu – mjerenja i mjere sanacije).

Osnovni uvjeti koje mora zadovoljiti projekt i građenje nasute brane su da

brana i njezin temelj moraju biti malo propusni za vodu, kako filtracijski protok ne bi
ugrozio stabilnost, funkciju i ekonomičnost građevine.

Vrlo je važno napomenuti da svaka izgrađena nasuta brana mora zadovoljiti

uvjete:
- vodo(ne)propusnosti (k – koeficijent propusnosti);
- stabilnosti (φ, c – parametri čvrstoće);
- deformabilnosti (Mv – modul stišljivosti).

2
5. TIPOVI NASUTIH BRANA

Nasute brane svrstavaju se u tri osnovna tipa:

1.) homogene nasute brane;
2.) zonirane nasute brane;
3.) nasute brane s uzvodnim nepropusnim ekranom.

Zbog potrebe seminarskog zadatka ovdje ćemo se detaljnije osvrnuti samo na

homogene nasute brane, uzimajući u obzir da je zadatkom definirana nepropusna
podloga na kojoj je takva brana izgrađena.

Homogene nasute brane građene su od samo jedne vrste materijala, koji

mora biti dovoljno malo propustan da procjeđivanje kroz branu ostane u tehnički
prihvatljivim granicama. Sasvim homogena nasuta brana ne može biti trajno stabilna,
pa mora imati barem neke drenove. Oni mogu biti plošni ispod nizvodnog dijela
brane, propusna nizvodna stopa brane ili vertikalni dren u sredini presjeka spojen s
nizvodnom stopom. Voda prikupljena u drenu ispušta se kroz posebne otvore u
nizvodnoj stopi brane na najnižem horizontu. Vodoravne drenaže lakše se ugrađuju
od uspravnih, ali nisu dovoljno efikasne ako tijelo brane nije izotropno propusno.

Iako je materijal u brani homogen, nasip postaje anizotropno propustan zbog

ugrađivanja u slojevima. Propusnost je u vodoravnom smjeru znatno veća nego u
uspravnome, a posljedica je znatno drugačija strujna mreža, s višom zasićenom
zonom i većom količinom procjeđivanja. Vodoravan drenažni sloj u anizotropnim
uvjetima ne sprečava izviranje vode na nizvodnoj kosini brane, dok uspravna drenaža
to efikasno čini. Uzvodna i nizvodna kosina brane homogena presjeka relativno su
blage jer slabo propusni materijali imaju manju čvrstoću na smicanje. Zbog toga se
redovito samo niže brane grade s homogenim presjekom.

Slika 2. Presjek homogene nasute brane s nepropusnim (slabo propusnim) nasipom

6. PROCJEĐIVANJE I PROTOK KROZ HOMOGENU BRANU

3
 Voda u poroznoj homogenoj sredini teče od mjesta višeg potencijalnog nivoa
prema mjestu nižeg potencijalnog nivoa fiktivnom brzinom (v) koja je proporcionalna
hidrauličkom gradijantu ( i ), te ovisi o koeficijentu propusnosti materijala (k):
v  k i

Protok kroz promatrani presjek dobiva se integriranjem umnoška brzine i površine

presjeka. Po Darcyevu zakonu brzina toka je u smjeru strujnice v  k  i , pa za protok
kroz ΔA vrijedi: q  k  i  A

Zbog stalnosti volumena vode protječe kroz svaki strujni kanal na svakoj
ekvipotencijali jednaka količina vode pa je:
q  v  A  k  i  A
pri čemu je ΔA protjecajni presjek pa će uzduž strujnog kanala vrijediti A  bs  l.
H
Razlika potencijala između susjednih ekvipotencijala je: h  n ,
p

gdje je n p
broj ekvipotencijalnih intervala h , pa je s razmakom l s između
H
ekvipotencijala i  n  l .
p s

H
S time je qk  bs protok kroz jedan strujni kanal, dok je kroz n s
n p  ls
bs n s
strujnih kanala ukupni protok: Q  ns  q  k  H  
ls n p

Slika 3. Protok kroz homogenu nasutu branu s pripadnom strujnom mrežom

Vektori brzina prikazuju se u sredini strujnih kanala, koje zatvaraju strujnice,

a njima je definirana brzina protjecanja kroz svaki strujni kanal. Što je dužina vektora
veća, to je veća i brzina protjecanja vode kroz tlo u tom strujnom kanalu.

Strujnice su krivulje kojima su tangente vektori brzina u svakoj točki.

Strujnice se nigdje ne sijeku (nema li u promatranom području ni izvora ni ponora) i
područje između dviju izabranih strujnica zovemo strujnom cijevi ili strujnim
kanalom. Ako nema ni izvora ni ponora (budući da su brzine strujanja uvijek
tangentne na rubne strujnice) protok duž strujnog kanala je konstantan.

4
 Ekvipotencijale su krivulje koje čine točke istog ukupnog potencijala.
Drugim riječima, zbroj piezometarskog i geodetskog potencijala ( h  h p  hg )
konstantan je duž neke ekvipotencijale. Ekvipotencijale se također nigdje ne sijeku
nema li u promatranom području ni izvora ni ponora.

Strujna mreža je skupina izabranih strujnica i ekvipotencijala. U izotropnim

homogenim sredinama strujnice i ekvipotencijale su međusobno okomite, te se često
radi s kvadratnom strujnom mrežom, takvom da se, u svako “polje” omeđeno dvjema
susjednim ekvipotencijalama i dvjema susjednim strujnicama može upisati kružnica.
Za takve strujne mreže vrijedi da je:
- protok kroz svake dvije strujne cijevi jednak;
- pad potencijala između svake dvije susjedne ekvipotencijale jednak.

7. PRORAČUN STABILNOSTI KOSINA

Faktor sigurnosti (FS) predstavlja odnos između sila koje uzrokuju klizanje i
sila koje sprečavaju klizanje, tj. odnos između čvrstoće na smicanje pri slomu tla (  f )
i mobilizirane čvrstoće ili čvrstoće na smicanje potrebne za uspostavu ravnoteže (  m
). Faktor sigurnosti možemo pisati:
f
FS   f  c    n  tg
m
gdje je:
 ' n - normalno efektivno naprezanje na pojedinim točkama plohe sloma;
c  - kohezija za efektivna naprezanja;
 - kut unutarnjeg trenja materijala.

Ukoliko je :
Fs > 1 kosina je stabilna;
Fs = 1 kosina je u stanju granične ravnoteže;
Fs < 1 dolazi do klizanja.

Analizu stabilnosti kosina i izračunavanje faktora sigurnosti moguće je

provesti pomoću nekoliko metoda, a najpoznatije su Švedska metoda, Bishopova
metoda ili Metoda po Janbuu. U zadatku za seminarski rad korištena je Bishopova
metoda, pa će u daljnjem tekstu biti nešto više riječi o njoj.

Bishopova metoda se zasniva na provjeri momentne ravnoteže potencijalno

nestabilnog tla, kojemu se kao ploha pretpostavlja cilindrična površina kružne baze.
Segment dijelimo na određeni broj lamela, čime dolazimo do osnove proračunske
sheme u kojoj se ispituje rotacijska ravnoteža lamela oko centra klizne plohe.

5
 R

razina R  piezometarska
vode linija

lamela

Slika 4. Pretpostavljeni klizni segment koji je djelomično uronjen u vodu

Sile koje se aktiviraju na kliznoj plohi promatramo preko njezinih

komponenta: tangencijalne komponente (T) i normalne komponente (N).
Tangencijalna komponenta predstavlja onu silu na promatranoj lameli koja stvara
moment otpora protiv klizanja, dok normalna komponenta prolazi kroz sam centar pa
ne daje doprinos momentu otpora. Sile otpora općenito nastaju kao rezultat postojanja
dvaju parametara čvrstoće tla (parametri c i  ) unutar same plohe pretpostavljenog
klizanja. Ako dotični krug u prirodi ne kliže, znači da su sile otpora još uvijek veće
nego što su napadne sile.

Na slici 5. dati je prikaz sila na izdvojenoj lameli, dok slika 6. prikazuje

uravnoteženi poligon sila koje djeluju na lamelu. Ova ravnoteža sila nastaje kao
rezultat vektorskog zbrajanja sila.

Bishopovo rješenje faktora sigurnosti za kružnu kliznu plohu prikazano je

nešto niže, ispod slika.

piezometarska linija T

W1 W1  W2
hs

razina vode
En  En 1
W2 
h

N
z

z b  w
T

N  E n

Slika 5. Prikaz sila na lameli Slika 6. Poligon sila za proračun

6
 U prethodnim izrazima je :

c - kohezija W1 - ukupna težina potopljenog tla

 - kut unutrašnjeg trenja W2 - ukupna težina tla iznad razine vode
b - širina lamele b  z   w - težina vode
h – visina lamele E n - međulamelarne sile
 - kut nagiba klizne plohe

M otpora
Rješavanjem momentne ravnoteže , dobivamo konačni izraz za
M aktivnih sila
faktor sigurnosti po Bishopu (1955.):

1
  c   b  W  W  u  b   tg   m
1 2 s
FS = n 

  W  W
1   sin 
2
n

Pri čemu je u s  h   w  porni tlak ,

tg   sin 
m  cos  
FS

Jednadžba za faktor sigurnosti izražena je implicitno jer se nepoznati FS

nalazi i s desne strane jednadžbe, sadržan u faktoru m . To znači da se do prave
vrijednosti za FS dolazi iteracijskim postupkom, u principu nakon tri iteracije.

7
8. PROGRAM SEEP/W

Program Seep/w služi za analizu procjeđivanja vode kod različitih

geotehničkih i hidrotehničkih problema, te je pomoću njega riješen prvi dio zadatka
za seminarski rad.

Rad u programu započinje definiranjem problema kroz opciju Define, gdje se

najprije postavlja veličina radne površine (Set – Page), odabire odgovarajuće mjerilo
(Set – Scale), postavlja točkasta podjela prostora (Set – Grid) i ucrtavaju koordinatne
osi (Set – Axes). Nakon toga nacrta se skica problema (Sketch), definira koeficijent
propusnosti (KayIn – Function – Conductivity), te postave svojstva materijala
(KayIn – Material Properties). Nacrtani problem podijeli se na konačne elemente
(Draw – Elements), ucrtaju se granični uvjeti (Draw – Boundary Conditions) i
postavi presjek protoka vode (Draw – Flux Sections).

Ovime je završeno definiranje problema, pa od programa treba zatražiti

provjeru (Tools – Verify / Sort) da vidimo da li smo napravili neku pogrešku. Ako
greške nema, kreće se na rješavanje problema.

Numeričko rješavanje problema postiže se opcijom Solve koja ujedno služi

kao podloga za dobivanje grafičkog rješenja.

Prikaz rezultata u grafičkom obliku koji može biti popraćen numeričkim

iznosima i odgovarajućim grafovima dobiva se opcijom Contour. Iscrtavaju se
vektori brzina (Draw – Vectors), ekvipotencijale s međusobnim prostorom obojenim
spektrički (Draw – Contours) i strujnice, odnosno strujni kanali (Draw – Flow
Paths). Strujnu mrežu koju čine strujnice i ekvipotencijale moguće je numerički
označiti (Draw – Contour Labels), isto kao i količinu protoka vode (Draw – Flux
Labels).

Količina protoka kroz središte brane iznosi Q = 7,5398 x 10-9 (m3/s).

Na slijedeće dvije stranice prikazana je zadatkom zadana brana podijeljena na

elemente sa označenim rubnim uvjetima pomoću Seep/w Define i konačni grafički
rezultat s naznačenom količinom protoka dobiven u Seep/w Contour.

8
9
10
9. PROGRAM SLOPE/W

Program Slope/w služi za analizu stabilnosti kosina različitih geotehničkih i

hidrotehničkih objekata, u ovom slučaju za proračun stabilnosti nizvodne kosine
brane kako je zadano u drugom dijelu zadatka za seminarski rad.

Početak rada u programu Slope/w identičan je onom iz Seep/w - znači u

koraku Define postavlja se željena veličina radne površine (Set – Page), odabire
odgovarajuće mjerilo (Set – Scale), postavlja točkasta podjela prostora (Set – Grid) i
ucrtavaju koordinatne osi (Set – Axes). Pošto rezultate dobivene programom Seep/w
moramo iskoristiti u Slope/w, krećemo s otvaranjem već postojećeg zadatka (KayIn –
Analysis Settings – PWP – Seep/w total head – Browse), čime dobivamo potrebnu
skicu problema. Nakon toga specificira se metoda analize stabilnosti kosina, u našem
slučaju Bishopova metoda (KayIn – Analysis Settings – Method – only Bishop,
Ordinary and Janbu) i odabiru se opcije analize: definira se broj lamela, način
zadavanja klizne plohe, način zadavanja pornog tlaka, smjer gibanja kosine itd.
(KayIn – Analysis Settings – Control – Convergance). Također je potrebno definirati
parametre čvrstoće pojedinih slojeva tla (KayIn – Soil Properties) i preko postojeće
skice nacrtati linije definirane za svaki sloj, odnosno za materijal brane i nepropusnu
podlogu (Draw – Lines). Definiranje problema završavamo ucrtavanjem pravokutnika
unutar kojeg se nalaze linije koje tangiraju klizne plohe (Draw – Slip Surface –
Radius) i crtanjem mreže točaka koje predstavljaju centre zakrivljenosti tih kružnih
kliznih ploha (Draw – Slip Surface – Grid).

Sad od programa treba zatražiti provjeru (Tools – Verify / Sort) da vidimo da

li smo napravili neku pogrešku. Ako greške nema, kreće se na rješavanje problema.

Izračunavanje faktora stabilnosti nizvodne kosine brane radi se pomoću opcije

Solve, te se dobivaju (ovisno o metodi) ova rješenja:
- Ordinary: Fs = 2,120
- Bishop: Fs = 2,216
- Janbu: Fs = 2,108

Grafičko rješenje s prikazom kritične klizne plohe, odnosno plohe s najmanjim

faktorom sigurnosti za određenu metodu, dobiva se pomoću opcije Contour.

Na slijedeće dvije stranice prikazana je kosina brane s pripadajućom mrežom

točaka i tangentama iz Slope/w Define, kao i konačno grafičko rješenje s prikazom
kritične klizne plohe po Bishopovoj metodi, dobiveno pomoću Slope/w Contour.

11
12
13
10. LITERATURA

Nonveiller, E. (1983.) – Nasute brane – projektiranje i građenje, Školska knjiga,

Zagreb
Nonveiller, E. (1990.) – Mehanika tla i temeljenje građevina, Školska knjiga, Zagreb
Roje – Bonacci, T. (2003.) – Mehanika tla, Građevinski fakultet Sveučilišta u Splitu, IGH d.d.
Zagreb, Geotehnički fakultet Varaždin
Verić, F. (2006.) – Nasute brane (skripta), Geotehnički fakultet u Varaždinu,
Sveučilište u Zagrebu, prema predavanjima «Nasute građevine»
prof.dr.sc. F.Verića, Građevinski fakultet Zagreb

14