SHAKESPEARE I FILMSKA UMJETNOST Neskrivena opčinjenost glumaca i redatelja ovim engleskim dramatičarem rezultirala je brojim holivudskim adaptacijama.

Sam početak adaptacija datira još u davnu 1899. kad je pionir fotografije William Kennedy Laurie Dickson snimio 4 scene kazališne predstave „Kralj John“ koje je složio u 4 minutni film označavajući tako početak inspiracije koje će filmski umjetnici u sljedećem stoljeću razviti ekranizirajući više od 30 drama i snimivši više od 300 filmova. Tako se primjerice kanaliziraju vrhovi književnosti u ženskog Hamleta (Sarah Bernhardt, francuski nijemi film, 1900.), cijelu navalu talijanskih, njemačkih, brazilskih, švedskih, ruskih i inih Hamleta, a jednog je igrao i glumac John Byron.

Sarah Bernhardt kao Hamlet

Na temu „Hamleta“ potrebno je spomenuti dva odlična uratka: : 'Hamlet' Sir Lawrence Oliviera (1948) i recentni Kennetha Branagha (1996) u trajanju četiri sata koji nije skratio nijednu origialnu repliku te je filmsku fabulu izradio na tradiciji šeksirovskog teatra. Olivierova interpretacija Hamleta bila pod utjecajem razmišljanja profesora Ernesta Jonesa, koji je Hamleta interpretirao psihoanalitički, odnosno, frojdovski, u okviru sindroma Edipova kompleksa. Nadalje, tu je i film Henrik V. Olivierova prilagodba slavne kraljevske drame Williama Shakespearea, nastao potkraj Drugoga svjetskoga rata, kao plod, razdoblju neprimjereno, niza povoljnih okolnosti. 2000. godine izašla je nova verzija Hamleta u režiji Michaela Almereyda. Riječ je o još jednoj prilagodbi suvremenom kontekstu a radnja je smještena u New York 2000. godine. Taj film pripada grupaciji njujorške škole nezavisnog filma te je prilično spretan spoj tradicije i moderne.
1

Macbeth 2 .Novija metoda aktualizacije likova jest njihovo premješanje u suvremeni kontekst te opće redefiniranje i podilaženje komercijalizaciji kinematografije koja ističe svoju didaktičku karakteristiku te smatra da time obrazuje mladež nezainteresiranu za kulturnu ostavštinu. godine i „10 stvari koje mrzim na tebi“ koji je svojevrsna obrada Ukroćene goropadnice. Scene iz 'Krvavog prijestolja' Ključni kamen spoticanja i publici i redateljima bio je šekspirijanski jezik. prevesti ga u suvremenim adaptacijama ili ne. Uspješno je ovaj problem razrješio Orson Welles u noirovskom 'Othellu' (1952) koji mu je donio nagradu Zlatnu palmu u Cannesu dok se 'Macbeth' Romana Polanskog (1971) svakako izdvaja kao najhrabriji i najzanimljiviji filmski Shakespeare s originalnim stihovima. Polanski. Radnja je smještena u feudalni Japan i jedna je od najboljih ekranizacija ikada. ali pravi doživljaj stečen je tek pojavom zvučnog filma. No problemi koji se javljaju u zvučnim adapacija jesu dvojbe oko toga zadržati elizabetinski idiom ili ne. U nijemom se filmu u tom slučaju obilno služilo titlovima. kako ga glumiti i kako ga govoriti. Kao primjer navest ćemo film Baza Luhrmanna iz 1995. Umjetnik svoje vrste zasigurno je bio i Kurosawa koji je Macbetha koristio isključivo kao predložak i skup motiva za svoj stilizirani film 'Krvavo prijestolje' (1957) u kojem će idejnu liniju djela kanalizirati kroz tradicionalni japanski oblik No teatra. R.

Hall Berridge . Kontekst u kojem nastaje Macbeth jest vrijeme političkih. napisao engleski dramatik William Shakespeare. MACBETH I ODJECI DJELA Djelo bi se moglo odrediti naizgled jednostavnim opisom da je riječ o tragediji u stihovima što ju je oko 1606. filozofskih i teoloških neizvjesnosti. pojednostavljuje se na račun tematskih cjelina ali time se gubi velik dio pri posredovanju početne ideje djela.st. Scotland and Ireland (1577) autora Raphaela Holinsheda. one kompliciranije se izbacuju. činu preuzet je iz mirakula iz 14. a navodno je prvi tumač uloge Lady Macbeth . Naslovom je Macbeth određen kao tragedija. a prema tipologiji Northropa Fryea spada u podžanr tragedije reda koja se zasniva na tri skupine likova: figuri 3 . gotovo da se sama nameće. Shakespeare ju je našao u Chronicles of England. Lik Vratara u 2. Većina predstave odigravala se u mraku pa je na sceni često dolazilo do mnogih povreda.Nažalost u novijim se adaptacijama sve više teži jednostavnosti i usmjerenosti filma na šire mase pa scene postaju simplificirane. Dinastija Stuarta koja počinje vladati Ujedinjenim Kraljevstvom svoje mitsko podrijetlo vuče od Banquoa. a za oblikovanje lika Lady Macbeth dodatno su služili profili Klitemnestre i Medeje koje su bile izuzetno popularne u elizabetansko doba. pripovijest o Macbethu. a problematizacija koja se otvara ostaje površna.umro na sceni pod tajanstvenim okolnostima.st. Opće je prihvaćeno kao najmračnije od svih djela koje je objavio i često se veže uz neobjašnjive nezgode koje su se događale pri mnogim kazališnim izvedbama. škotskom kralju iz 11.

međutim. Jezik je prilagođen jednostavnijoj dikciji gospodskog izgovora.reda (Duncan) koju ubija uzurpator (Macbeth) kojeg pak ubija osvetnička skupina (Malcom i Macduff). i 19. pseudogotičke s brojnim statistima i izmjenama lokacija. vizualnu raskoš zamijenjuju reduciranost i sažetost. puna buke i bijesa. po svoj prilici. Manje je. raskošno kostimiranu i scenski spektakularnu dramu u stihovima s opsežnim glazbenim interludijima./ Signifying nothing.st. zapravo jednog od najčuvenijih monologa cjelokupnog Shakespeareovog djela. i što veli kako je život priča koju idiot priča. priča što ne znači ništa (It is a tale/ Told by an idiot.). Macbeth je. Za kritiku 18. Verdijeva opera iz 1847. U Hrvatskoj je Macbeth prvi put izveden 1804. uglavnom u manjim prostorima.. Naslov je preuzet iz najglasovitijeg Macbethovog monologa. godine na njemačkom. Nakon Prvog svjetskog rata. godine zasniva se na uprizorenjima na londonskim pozornicama. a Josip Torbarina 1969.st. uspješne su tek neke postave. onog što počinje riječima: Tomorrow. Zaštitni znak ovog komada zasigurno su Lady Macbeth i Sestre Suđenice koje se samo u didaskalijama nazivaju vješticama. Inscenacije postaju povijesno autentične tj. Vještice itekako pridonose atmosferi misterije i natprirodnog. and tomorrow. Sir William Devenant preradio ga je u neku vrstu opere. godina. and tomorrow. usredotočene su na ličnost likova.sve je to čini jednim od najprepoznatljivijih likova svjetske književnosti. a takve su i glumačke kreacije. i Augusta Harambašića iz 1891. zlo koje zrači iz nje . ključni roman Buka i bijes. započela prilagodba Macbetha kazališnim potrebama. poznato (na što je prvi. nadahnjivao mnoge pisce. ukazao William Frye) da je čitav ovaj Faulknerov roman premrežen aluzijama na Macbetha možda i jednako dosljedno kao Joyceov Uliks na Odiseju. Najpoznatiji je dakako William Faulkner i njegov. 4 . Njezino manipuliranje mužem. full of sound and fury.Prvi prijevod s izvornika je onaj Miletića i Andrića iz 1895. a Macduff postaje protuteža Macbethu. (po uzoru na Schillerov njemački prijevod). po većini mišljenja. replike u kojima se ubojstvo traži kao potvrda muškosti. Prema njemačkim su preradama nastai i prvi prijevodi. Već je u 17. a Lady Macbeth je opet jedan od najpamtljivijih Shakespeareovih likova. stoljeća naglasak je na psiholgiji. Vladimir Nazor preveo je Macbetha 1917. onaj Dimitrija Demetra iz 1871. plesom i pjevanjem. naravno. no iako su se u naslovnoj ulozi okušali svi šekspirijanski glumci 20. jednim od onih rijetkih koji su postali pojam što živi i van konteksta konkretnog djela. Vratar i Liječnik nestaju.

ali i preciznoj deskriptivnosti. ali zbog negativnih političkih reakcija odlazi na Zapad. te snima ekranizaciju Macbetha. Brucknera te Pijanist prema knjizi W. Kozmopolitski usmjeren te sklon propitivanju temeljnih problema egzistencije. Općenito spada u umjetnički najuspješnije prebjege iz bivšeg komunističkog bloka. Sjajan je u ekranizacijama nekih romana kao na primjer Tess Thomasa Hardya. godine. asistira A. U Velikoj Britaniji režira Odvratnost i Slijepu ulicu (1966. Po povratku u Poljsku režira prvi dugometražni film Nož u vodi. Nakon komercijalnog uspjeha britansko. krajnjoj grotesci. Wajde. Munku te se usavršava u Parisu. Redovito je (ko)scenarist svojih pretežito tjeskobnih filmova (uspoređivani s teatrom apsurda ali i s teatrom okrutnosti) u kojima likovi nemaju mogućnosti iskupljenja u emocijama (često prigušenim ili neuobičajenim) ili humoru (uglavnom ciničnom. često gorkom). visokog modernizma te se prilagođava normama raznih sredinama.komedije Bal vampira (1967). u SAD-u režira utjecajni film strave Rosemaryna beba.američke horor.francuski redatelj židovskog podrijetla . često glumi u fimovima A. Zlatni medvjed u Berlinu). Szpilmana koji mu donosi Zlatnu palmu te mu donosi također i Oscara za režija 2003. Ostali važniji filmovi su mu Debeli i 5 .ROMAN POLANSKI I NJEGOVA VIZIJA MACBETHA Poljsko. rođen u Parisu isprva je režirao zapažene kratke filmove poput Dva čovjeka i ormar (1958).u francuskom filmu kafkijanskog ozračj snima Stanara. Nakon toga ponovo režira u Europi. Hitchcocka ali i tzv. Između 1955. i 1961. Gorki P. baštinik je postupaka A.

mršavi (1961.) Pirati (1986. Polanski. Polanskog ne dočarava u potpunosti spisateljsku veličinu samog Shakespeara niti stavlja naglasak na raznolikost dramskih dijaloga. Film je za razliku od samog djela. te dijelovi u kojima kolokvijalizira izvorne replike. njegova adaptacija Macbetha sadrži originalne replike teksta a originalan naslov filma glasi The tragedy of Macbeth. On što vidimo jest velik čovjek. mogućnost iščitavanja dramskog podteksta Većina autora koji preuzimaju na sebe filmsku adaptaciju jednog ovako klasičnog djela. Jedna od prednosti pisanog teksta koja je filmom izgubljena jest. Polanski bez suzdržavanja povećavanja broj stihova. u potpunosti naglašava njihovu brutalnost i morbidnost do krajnjih granica.) Sisavci (1962. uzurpator koji postaje i ubojica na zahtjev velike i moćne žene koja svojom zloćom besramno stoji iza njega. za razliku od Shakespearea koji likove bračnog para ubojica pokušava humanizirati ponekim replikama. kompletan portret lika samog Macbetha i Lady Macbeth iako verzija R.) te Smrt i djevojka (1994. Ono što posebice impresionira su kostimi.).) Što (1972. on ga prikazuje kao tragičnog junaka čije je najveće prokletstvo njegova ambicija. najčešće posežu za prilagodbama kako bi djelo učinili prihvatljivijim i razumljivijim. žednog krvi i moći. Kao što je već spomenuto. Međutim postoje prizori u kojima Polanski krati originalan tekst. Polanski se uvelike potrudio dočarati životni stil onog vremena iako oklopi nisu u potpunosti autentični ali su 6 . dok na nekim mjestima gdje je to smatrao potrebnim. Shakespeare naprotiv uspijeva stvoriti od Macbetha mnogo više od grmzivog podanika.

Macbeth sanja o isprobavanju krune što budi reminicsenciju na proročanstvo o njegovoj budućnosti. Izuzetno je impresivna posljednja scena filma u kojoj je napadnut Macbethov dvorac. Ovo je konačan pad. Elementi nasilja uvijek su predznak svemu i nit vodilja svakog prizora a film svakom scenom postaje sve brutalniji. prijetećih oblaka i vrlo sumornih tjeskobnih pejsaža. tri vještice. Film nosi izuzetne ekspresionističke konotacije od same uvodne scene u kojoj se susrećemo sa suncem koje se uzdiže na crvenom nebu a u bezglasnoj pustinji tri prilike. Ozračje zla postignuto je već sljedećom scenom u kojoj vještice posežu za užetom te u iskopanoj rupi pokapaju ruku s bodežom. Lik Lady Macbeth izuzetnom snagom i ženstvenošću ponijela je Francesca Annis. Film se uvelike distancira od radnje i teksta kao glavnog polazišta i pokretača akcije. Nekoliko je scena u kojima Polanski Lady Macbeth mijenja replike.na nekim mjestima sažima njene monologe a na nekima produžuje. Ovo je jedan od najsnažnijih kontrasta u cijelom filmu a spuprotstavljen je izuzetno nasilnim scenama koje Polanski 7 . Scenografija i lokacija u koju Polanski smješta svog Macbetha jest sredjovjekovna Škotska mračnog neba. Graciozna malicioznost i neprikoslovena zavodljivost njeni su glavni atributi kojima upijeva sprovesti svoju manipulaciju. Macbeth je napušten od svih i njegova oskrvnuta ljudskost konačno nakon leševa koje je pogazio mora isplivati na površinu. Gotovo horrorski eksplicitno i naturalististički ogoljelo prikazuje beskrupuloznost ljudske podsvijesti i mračnu stranu spremnu na zločin. koračaju kroz bespuće. Kruna kao ikografski laitmotiv upotrijebljena je kao simbol najdubljih Macbethovih težnji i ambicija. Kruna se pojavljuje i na podu za vrijeme borbe s Macdurffom. Polanski je uklonio početne replike vještica zamijenjujući tekst vizualnim elementima. zatječemo ljude u njihovom poslu čišćenja i kupanja.vrlo bliski istima. Ovo je preludij u film za koji se unaprijed zna da će biti nasilan i mučan. F. ali uistinu pruža specifičnu notu uvjerljivosti. ali je Macbeth podiže. Interijeri imaju dodir svakodnevnog života. Jedina zamjerka jest nedostatak fatalnosti kod lika Lady Macbet. a većim se dijelom oslanja na scenske elemente i gestikulaciju i nastup glumaca. Annis jest plavokosa i još k tome vrlo vrlo mlada. Granica preko koje je Macbeth gurnut toliko je neprimjetna i pretopljena kauzalnošću da je doživljena kao sasvim prirodan tok radnje. naglasak na izolaciji u koju se sam smjestio provodeći tiraniju i krvave zločine. Preostao je on sam da brani napuštenu tvđavu. ako ne putem savjesti onda putem otuđenosti i napuštenosti jer u svojoj prošlosti on nema zasluga koje bi nagnale ikoga da ostane uz njega. te gubi na autoritetu heroine manipulacije te ju je vrlo tešk zamisliti kao lik koji nosi svo podmuklo još ne proključalo zlo ove priče. Realizam dakako nije važan. To je postupak kojim se često služi kroz cijeli film. a svi ostali su nestali.

Uvriježeno je mišljenje da u ovom filmu Polanski projicira vlastitu tragediju gubitka žene. Međutim. glumice Sharon Tate. 8 . Polanski zaokružuje film mračnim epilogom koji je pesimistična kruna spektakla. Dakako da je i u samom tekstu sugerirana brutalnost. Potom ugleda silovanje jedne od svojih sluškinja i ulazi u sobu prepunu krvavih trupala. te nezaobilaznu glazbenu podlogu u izvedbi Jona Fincha koja pruža hipnotizirajuć učinak. Lady Macdurff u očaju bježi prema dvorcu želeći se spasiti. učinjeni su i neki naravno neizbježni propusti i nespretnosti.nimalo ne ublažuje niti cenzurira. počevši od pejsaža u koji se smještaju mizanscene do same kostimografije. Međutim. ova mračna inkarnacija dramskog teksta nije nimalo pretjerana u odnosu na originalno djelo iako se mnogima na prvi pogled čini da je riječ o izuzetno nihilistički orijentiranom uratku. Usprkos godinama. Krv teče u litrama i ne blijedi nego ostavlja tragove bojeći grimiznom nijansom što je više scena moguće. Krajolik nalikuje vizijama mjesečara ili pshički oboljenog čovjeka. Očituje se to u brojnim elementima i simbolizmima. otkrivajući ljudsku zatajenu prirodu. Macbeth se uz sve ove popratne efekte doima razapetim i prije i nakon stjecanja krune. Pristup tekstu koji je zauzeo Polanski mnogo je prljaviji od visoko stiliziranog pristupa Orsona Wellesa na primjer. Efekt je doista zastrašujuć i pomalo pretjeran. Ali ovakvih sitnica je dakako mnogo manje i neznatnije su jer specifičan doživljaj djela koji pruža film izuzetno doprinosi boljem razumijevanju samog teksta. realno prosuđujući. baš kao i scene svakodnevnog života na selu. Kao katalizator dramskog teksta Polanski je upotrijebio snagu scenskog pokreta i laitmotive. Ova je scena vjerojatna bila najbliža samom Polanskom budući da je izvedena s dozom morbidne virtuoznosti. ali kadrovi filma prečesto podsjećaju na horror scene masakra. njene djece i slugu od strane Macbethovih lakeja. Međutim usprkos svoj grandioznosti ovog filmskog djela. Naglašeno nasilje i okrutnost pomalo graniče s melodramatičnošću. Mnoge scene u filmu zbog još nedovoljno uznapredovale tehnologije zadržavaju pomalo humorističnu konotaciju i nije ih moguće u potpunosti doživjeti kao užasne. Suočeni smo sa spoznajom da sile pravde i sloge ne mogu dugo vladati kad se u slučaj ponovo umiješa ljudska pohlepa i ambicija popraćena bezrezervnom okrutnošću. Macbeth je konačno pobjeđen silama dobra i Malcom zasjeda na prijestolje koje mu pravom pripada kao legalnom kralju Škotske. Polanski donosi i sekvencu u kojoj Donalbain. Solilokviji su u filmu predstavljeni kao misli likova i to je ostvareno preklapanjem glasova. vještice. Malcomov brat posjećuje tri Sestre Suđenice. Ali kao jednu od najužasnijih i najbrutalnijih scena potrebno je apostrofirat prizor ubijanja Lady Macdurff. vještice su također prljave. tj. Vidjevši ubojstvo vlastitog sina. koju su ritualno ubili Charles Manson i njegovi sljedbenici.

 Divx film Macbeth. R. 2000. Polanski. Sysprint. Predgovor djelu Macbeth.  FILMSKI LEKSIKON  Transkript filma 9 .IZVORI:  BRLEK. 1971. Zagreb. TOMISLAV.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful