PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
A. KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

1. KRIVIČNO PRAVO
POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA Pojam kriviĉnog prava Kriviĉno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrĊuju uslovi za primjenu kazni i drugih kriviĉnih sankcija prema uĉiniocima kriviĉnih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog ureĊenja odreĊene drţave. Postoje 3 osnovna elementa za odreĊivanje općeg pojma kriviĉnog prava: 1. Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. To znaĉi da se samo zakonom mogu regulisati pitanja kriviĉnog prava; 2. Predmet regulisanja kriviĉnog prava su 3 osnovna pitanja: kriviĉno djelo, kriviĉna odgovornost i kriviĉna sankcija. To znaĉi utvrĊivanje koja se društveno opasna ponašanja ĉovjeka smatraju kriviĉnim djelima, koja lica se smatraju kriviĉno odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći uĉiniocima. 3. Zaštitna funkcija kriviĉnog prava. Kriviĉno pravo štiti društveno-ekonomsko ureĊenje drţave i izraz je društvenih odnosa koji postoje u odreĊenoj zemlji. Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ĉini tzv.materijalno-formalni pojam kriviĉnog prava. Specifiĉan naĉin kriviĉnopravne zaštite Kriviĉno pravo je specifiĉno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita društvenih odnosa putem kriviĉnog prava ostvaruje se iskljuĉivo propisivanjem kriviĉnih sankcija prema licima koja ne poštuju odreĊena društvena pravila. Sredstva kriviĉnopravne zaštite su kriviĉne sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje prema uĉiniocu kriviĉnog djela. Najĉešće se sastoje u oduzimanju ili ograniĉavanju prava priznatih na osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviĉna sankcija je kazna, a ostale sankcije su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kriviĉne sankcije propisuju se samo zakonom, a izriĉe ih samo sud u društvenom interesu. ULOGA KRIVIĈNOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je predviĊena kriviĉna sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih pravila za koja nije predviĊena kriviĉna sankcija. Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok se represivne primjenjuju prema uĉiniocu kriviĉnog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je relativnog znaĉaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje kriminaliteta.

ODNOS KRIVIĈNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA Odnos prema ustavnom pravu OdreĊeni instituti i norme kriviĉnog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju neprikosnovenim ţivot ĉovjeka i slobodu ĉovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno slobode samo u sluĉajevima koji su utvrĊeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije nego što je poĉinjeno nije bilo predviĊeno zakonom i za koje nije bila predviĊena kazna (naĉelo zakonitosti kriviĉnog djela i kazne). Odnos prema kriviĉnom procesnom pravu Materijalno kriviĉno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreĊuju pojedina kriviĉna djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno kriviĉno pravo predstavlja sistem pravnih propisa odreĊenih zakonom koji odreĊuju: - meĊusobna prava i duţnosti suda i istraţnih organa s jedne strane i uĉesnika u postupku s druge strane. Pod uĉesnicima u postupku ovdje se misli na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštećenog, svjedoka itd. - meĊusobna ovlaštenja izmeĊu istraţnih organa i suda, kao i izmeĊu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne radnje u kriviĉnom postupku (po zivanje, saslušavanje, vještaĉenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba itd). Materijalno i procesno kriviĉno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno jedinstvenošću zadatka koji kriviĉno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeĊuje sprovoĊenje u ţivot materijalnog kriviĉnog prava. Odnos prema kriviĉnom izvršnom pravu Od naĉina izvršenja kriviĉnih sankcija u najvećoj mjeri zavisi da li će se postići njihova svrha. Kriviĉni zakon redovno sadrţi opće odredbe naĉelnog karaktera o izvršenju kriviĉnih sankcija. Kriviĉno-izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija ove naĉelne odredbe se razraĊuju u pojedinostima. Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeĊu kriviĉnog djela i prekršaja) Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviĊaju prekršajne kazne (zatvor i novĉana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviĉna djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od kriviĉnih djela, prekršajem se ne povreĊuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti. Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljuĉuje u sistem kaznenog prava, kao pojma šireg od kriviĉnog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i nezavisni od kriviĉnog materijalnog prava. MeĊutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naĉelima kao kriviĉno pravo i usvajaju niz identiĉnih instituta kao i kriviĉno pravo, npr: naĉelo odreĊenosti djela i kazne, iskljuĉenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljuĉenja prekršaja, nuţna odbrana, krajnja nuţda itd. Bitno je naglasiti da se u sluĉaju podudaranja kriviĉnog djela i prekršaja iskljuĉuje paralelno kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je već osuĊeno za kriviĉno djelo ne moţe se osuditi i za

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Znaĉaj tih naĉela je višestruk.BH-PRAVNICI. U takvom sluĉaju nadleţna drţavna vlast svake od potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog ĉlanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graĊanski. a najveći je domet naĉela o nadmoćnosti meĊunarodnog prava nad nacionalnim pravom.COM . c) Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti – ubistvo. istrebljenje.COM prekršaj.1946. onda se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava izdrţana kazna koja je bila izreĉena za prekršaj. vojni ili okupacioni sud. zapoĉinjanje ili voĊenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meĊunarodni ugovori. sporazumi i garancije. kao i naĉela o individualnoj odgovornosti po meĊunarodnom pravu. U takva djela spadaju narušavanje mira. ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za ublaţavanje kazne. porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva.BH-PRAVNICI.1945. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloĉin.WWW. MEĐUNARODNO KRIVIĈNO PRAVO Pojam meĊunarodnog kriviĉnog prava Pod pojmom meĊunarodnog kriviĉnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od OUN ili ugovorima izmeĊu drţava kojima se odreĊuju meĊunarodna kriviĉna djela i odgovornost uĉinilaca tih djela. progon na politiĉkoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloĉina koji spada u nadleţnost Suda. U dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meĊunarodni karakter budu utvrĊena kao kaţnjiva u svim zemljama. b) Prilikom suĊenja bilo kom ĉlanu bilo koje grupe ili organizacije. Ako je prvobitno osuĊeno za prekršaj.godine u Londonu odluĉeno je o uspostavi MeĊunarodnog vojnog suda za suĊenje ratnim zloĉincima iz II svjetskog rata. Sporazumu je bio priloţen Statut MeĊunarodnog vojnog suda kojim su bili odreĊeni sastav. nego što je govoreno o jednom kompleksnom meĊunarodnom kriviĉnom pravu.planiranje. pa nakon toga za kriviĉno djelo. Od principijelnog znaĉaja su i slijedeće odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaĊa odgovornosti ĉinjenica da je radio po nareĊenju pretpostavljenog. Pritom se zloĉinaĉki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne moţe biti osporavan. povrede ĉovjeĉnosti u miru i ratu. U odreĊenju nadleţnosti Suda.godine potvrĊena su naĉela meĊunarodnog prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. Sud moţe tu grupu ili organizaciju proglasiti zloĉinaĉkom. Naĉela meĊunarodnog kriviĉnog prava Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11. odnosno o pojedincu kao subjektu meĊunarodnog prava. ili uĉešće u nekom zajedniĉkom planu za izvršenje nekog od navedenih djela. zloĉin genocida i neka kriviĉna djela protiv meĊunarodnih odnosa. MeĊunarodni sud u Nirnbergu Sporazumom savezniĉkih sila zakljuĉenim 08. bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloĉini izvršeni. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica. 4 WWW. nadleţnosti i funkcija suda. kao i napadi na druge vrijednosti koje su od znaĉaja za ĉovjeĉanstvo u cjelini. b) Ratni zloĉin – povreda ratnih zakona i obiĉaja rata. zloĉini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloĉin protiv mira . priprema.08.12.

te MeĊunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloĉina aparthejda iz 1973.1963.COM Zloĉin genocida Zloĉini protiv mira i ratni zloĉini uglavnom su bili predviĊeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz 1907.COM .godine). naročito Jevreja.12.Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima.1949.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. 2.BH-PRAVNICI.godine usvojen je naziv “genocid” za zloĉin uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama.godine donesene su 4 konvencije i to: . Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata Na inicijativu MKCK.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviĉna djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva. Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa. Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11. kao i sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili drugog etniĉkog porijekla. Svaka od ovih konvencija sadrţi i kriviĉnopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice obavezne da svojim kriviĉnim zakonima odrede kriviĉne sankcije protiv lica koja svojim djelima povrijede propise ovih konvencija. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971.01. Uslijedile su MeĊunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.godine. Ostale konvencije i meĊunarodni akti 5 WWW.12.godine.Konvencija o poboljšanju ranjenika.11.1969. rasne ili religijske grupe.godine (tzv. Konvencije o napadima na meĊunarodni civilni zraĉni promet Posebno su znaĉajne 2 konvencije i to: 1. protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti.BH-PRAVNICI. Drţave ĉlanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreĉavaju svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mrţnji. OdreĊujući zloĉine protiv ĉovjeĉnosti.WWW. kao i svaku pomoć pruţenu rasistiĉkim djelatnostima. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970. Konvencije o rasnoj diskriminaciji MeĊunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poĉele su Deklaracijom UN o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20. koja je stupila na snagu 04. bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata. a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem. Generalna skupština UN je 09. Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti su prvi put predviĊeni kao meĊunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda. svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju.godine. Statut je dao elemente posebnog zloĉina. a drţave potpisnice se obavezuju da će spreĉavati i kaţnjavati za genocid.08.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom kriviĉnom zakonodavstvu predvide kriviĉno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo. .godine (tzv. i 1929.Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata.1948. . a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne. na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12.1946. . bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga.godine. nazvanog genocidom. Poljaka. Cigana i drugih. Ovom konvencijom je utvrĊeno da je genocid meĊunarodno kriviĉno djelo.Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga.

polazeći od ĉinjenice da bez poĉinioca ne moţe biti ni kriviĉnog djela. Razlika se zasniva na razliĉitim shvatanjima općeg pojma kriviĉnog djela. Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloĉine i zloĉine protiv ĉovjeĉnosti iz 1968. kao što je to sluĉaj u tripartitnom sistemu. Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961. Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971.godine itd. Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju kriviĉnog djela. niti se krivac ukljuĉuje u pojam kriviĉnog djela. 2. Sistem nauke kriviĉnog prava (općeg dijela) Opći dio kriviĉnog prava ranije je uglavnom obraĊivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni. a kao kriminološka nauka za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnih djela i kazni kao društvenih fenomena.COM . kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni.godine. Kriviĉno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjekt ivnih elemenata.godine. dihotomni). već se poĉinilac i kriviĉno djelo u sistemu obraĊuju u njihovom jedinstvu. trihotomni). nauka kriviĉnog prava za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnog (materijalnog) prava. ali i u sistemu kriminoloških nauka. Savremeni sistemi nauke kriviĉnog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme kriviĉnog prava. jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom kriviĉnih sankcija. Nauka kriviĉnog prava se ne ograniĉava iskljuĉivo na izlaganje de lege lata (tj. Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluĉaju oruţanog sukoba iz 1954. koji se razvio poĉetkom XX vijeka. 6 WWW. Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju kriviĉnog djela.godine.izlaganje kriviĉnog prava kako jeste).BH-PRAVNICI. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poĉinilac kriviĉnog djela sa svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje kriviĉnog djela.WWW.BH-PRAVNICI. Kao pravna nauka.COM Poseban znaĉaj ima: MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966. krivca i kriviĉnu sankciju. Po ovom sistemu postoje 2 osnovna kriviĉno-pravna pojma: kriviĉno djelo i kriviĉna sankcija.godine. Po njemu se kriviĉno djelo iskljuĉivo odreĊuje prema objektivnim elementima. U tim sistemima se ne suprotstavljaju oštro kriviĉno djelo i krivac. NAUKA KRIVIČNOG PRAVA PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIĈNOG PRAVA Predmet nauke kriviĉnog prava Nauka kriviĉnog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih. Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna kriviĉnopravna pojma: kriviĉno djelo. kao što je to u bipartitnom sistemu.

kriminalna biologija ili antropologija – izuĉava biološke faktore kriminaliteta. Zbog toga je usko povezana sa više drugih nauĉnih disciplina. istraţnih organa i drugih lica koja uĉestvuju u kriviĉnom postupku. Kriminalna politika. ostvarile svrhu koja im je namijenjena.BH-PRAVNICI. kriviĉna statistika i kriminalistika. 7 WWW.COM . kao i svih drugih ĉinjenica koje mogu posluţiti za utvrĊivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta.kriminologija. ObraĊuje skup pravnih normi kojima se reguliše naĉin djelovanja suda. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju. kriviĉna statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju kriviĉnih sankcija daje mogućnost da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviĉne sankcije.kriminalna sociologija. s obzirom na vrstu i naĉin izvršenja. U okviru toga. Kriminalistička taktika nauĉno utvrĊuje metode vršenja izviĊaja. psihijatriju i fiziologiju. kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju. Kriminalistička tehnika nauĉno utvrĊuje naĉine iznalaţenja. brzog i ekonomiĉnog provoĊenja istrage. Kriminologija se bavi izuĉavanjem kriminala posmatrajući ga sa razliĉitih vanpravnih aspekata. ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke kriviĉnog prava i postavi kao zasebna nauka.COM KRIVIĈNE I SRODNE NAUKE Pod kriviĉnim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izuĉavanjem kriminaliteta. kao vanpravne nauke. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera bezbjednosti. utvrĊivanja i ispitivanja dokaza koji se koriste radi prevencije kriviĉnih djela i u cilju rasvjetljavanja kriviĉnih djela. a posebno radi otkrivanja i hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela. . koja izuĉava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet. javnog tuţilaštva. obezbjeĊivala veću efikasnost kriviĉnog prava u borbi protiv kriminaliteta. te strukturu i dinamiku kriminaliteta. fiksiranja i ispitivanja tragova kriviĉnog djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. Nauka kriviĉnog procesnog prava izuĉava procesualno (formalno) kriviĉno pravo odreĊene drţave. Kriminalistička metodika utvrĊuje najbolje metode izviĊanja pojedinih grupa kriviĉnih djela s obzirom na njihove specifiĉnosti. kriminalističku taktiku i kriminalističku metodiku. nastojeći prvenstveno da utvrdi uzroke. odnosi sa porodicom. Moguća je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju. Tako se kriminologija pojavljuje kao skup u odreĊenoj mjeri osamostaljenih nauĉnih disciplina kao što su: . a njen zadatak je da osigura najracionalniji sistem evidentiranja kriviĉnih djela. odnosno istrage. higijenski zahtjevi. Kriviĉna statistika se nije osamostalila kao posebna nauĉna disciplina. potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. . tzv. koja izuĉava društvene faktore kriminaliteta.WWW. kao i metode izvoĊenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog. Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja. Osim izuĉavanja faktora kriminaliteta. krivaca. kao pravne nauke. kao i u cilju ustanovljavanja i otkrivanja poĉinilaca kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. U takve nauke spadaju: . sankcija i svih drugih ĉinjenica na osnovu kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopće ili pojedinih njegovih oblika. Penologija je nauka koja se prvobitno bavila prouĉavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja kazni lišenja slobode. bi kritiĉkom ocjenom pozitivnog kriviĉnog prava i nauĉnim ispitivanjem kriminaliteta. Tako shvaćena kriminalistika obuhvata kriminalističku tehniku. penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima zatvorskog ţivota.nauka kriviĉnog procesnog prava i kriminalna politika.faktore kriminaliteta. kao što su razne psihiĉke devijacije. Osim toga.

ĉiji su sastavni dijelovi daktiloskopija (izuĉavanje otisaka prstiju). sudska balistika itd. traseologija (izuĉavanje tragova).BH-PRAVNICI. sudska fotografija.COM Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistiĉku tehniku. Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaĉajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno povezane sa naukom kriviĉnog prava.WWW. 8 WWW. U okviru sudske medicine poseban znaĉaj ima traumatologija (nauka o povredama).BH-PRAVNICI. grafologija (ispitivanje rukopisa). seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti).COM .

Osim toga. Kazne su ostale surove. Rimsko pravo za kriviĉno pravo nema ni izbliza onaj znaĉaj koji ima za razvoj graĊanskog prava.Hamurabijev zakon ik) sadrţe pojedine odredbe iz oblasti kriviĉnog prava. te se posebna paţnja posvećuje raznim oblicima kraĊe. te protiv liĉnosti. Izvore iz tog doba ne predstavljaju zakonodavni akti.COM .COM B. Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obiĉajnog prava. Nakon raspada franaĉke drţave Karla Velikog. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine.BH-PRAVNICI. razna muĉenja i sakaćenja. Pored ovih zakona.zakoni doneseni od strane kraljeva. PreovlaĊuju smrtna i razne fiziĉke kazne. najvaţnijem franaĉkom plemenu. pljaĉke. Tako su u 9 WWW. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA I NAUKE KRIVIČNOG PRAVA KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA PRAVA U RAZLIČITIM NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA ROBOVLASNIĈKIH DRŢAVA 1.BH-PRAVNICI. Razlika izmeĊu slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviĉne odgovornosti. 4. izdat u Francuskoj oko 500. već zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina. razbojništva. poznate su i “kapitularije”. a svi su sadrţavali i norme kriviĉnog prava. Malobrojni su oĉuvani izvori prava iz tog perioda. protiv religije i morala. bez ikakvog sistema. nazvan po saliskim Francima. Većinom su se svodile na smrtnu kaznu. kao i u pogledu zaštite liĉnosti. 3. sve je veći uticaj i primjena kanonskog kriviĉnog prava.godine. poljoprivredni proizvodi). Karakteristika ovih zakona je taĉno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte. ali se već dosta rano pojavljuje i novĉana kazna. Najznaĉajniji od svih je Lex Salica. Surove kazne. Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka) Kriviĉno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka) U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges barbarorum ili “narodne pravde”.WWW. tj. Saĉuvani izvori (npr. tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu otkupnina. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan progres kriviĉnog prava. istiĉu se i grupe kriviĉnih djela protiv vladara i drţave (politiĉka kriviĉna djela). stoka. Karakteristika kriviĉnog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine. U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela kriviĉnog prava na opći i posebni dio. KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opće karakteristike Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. Primarna zaštita privatne svojine (robovi. koji su sadrţavali i kriviĉno pravo. Kapitularije su doprinijele sve većem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine. 2. Tome je znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije.

COM Njemaĉkoj nastala tzv. U borbi protiv kmetskih pobuna nastao je najznaĉajniji spomenik kriviĉnog prava srednjeg vijeka – Constitutio Criminalis Carolina izdat 1532. Kriviĉnopravna nauka tog vremena bila je pod iskljuĉivim uticajem crkve. Ciceron i Seneka. vraĉanje itd). unosi se više preciznosti u formulisanje kriviĉnih djela itd. koja je dominirala sve do prvih burţoaskih kriviĉnih zakona. koju nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna znaĉajnija kodifikacija kriviĉnog prava. Tek tokom XVIII vijeka u Njemaĉkoj dolazi do kodifikacije kriviĉnog prava. Lok u 10 WWW.godine. koja je bila pod jakim uticajem kanonskog kriviĉnog prava.godine za vrijeme njemaĉkog cara Karla V. Za kriviĉno pravo feudalno-apsolutistiĉkih drţava karakteristiĉno je da se ono u Njemaĉkoj izgraĊivalo manje-više na osnovama Karoline.”ogledala”. ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiĉkih odnosa. izazvan recepcijom rimskog prava. bogohuljenje.COM . vrlo teško su prodirale u podruĉje kriviĉnopravne nauke. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni ugovor). Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije (heretizam. Austrijski Kriviĉni zakonik Marije Terezije iz 1768.godine. Paulus. On predstavlja klasiĉan kriviĉni kodeks razvijenog feudalizma.BH-PRAVNICI. Najznaĉajniji su Bavarski Kriviĉni zakonik iz 1751.WWW. ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaĉkom podruĉju. NAUKA KRIVIĈNOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA Stari Grci i Rimljani nisu dali znaĉajniji doprinos na podruĉju kriviĉnog prava. Platon i Aristotel su se u svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaĉajnih za kriviĉno pravo. te je imao veliki znaĉaj za dalji razvoj austrijskog kriviĉnog zakonodavstva. Od Rimljana su kriviĉnopravna pitanja najviše doticali Ulpijan. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreĊenosti. Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniĉi na razumnu mjeru kako bi se kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreĊenje zloĉina. a time i samovolje.BH-PRAVNICI. Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom kriviĉnog prava. MeĊutim. Prema odredbi Karla V. Tako se u kriviĉnom pravu kao osnov odgovornosti sve više uĉvršćuje vinost. U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak. ali ponovo samo u pojedinim zemljama. KRIVIĈNOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIĈNO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE Uvodno razmatranje Filozofi Grocijus. Španiju. Kriviĉni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podruĉju Austrije. a Karolina je imala supsidijarni znaĉaj.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Kriviĉni zakonik iz 1794. dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni. Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek) Karakteristika ovog perioda je što je kriviĉna represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. Holandiju. MeĊutim. Njemaĉku. partikularizam je doveo do sve većeg unošenja arbitrarnosti u izricanje kazne. ali su nauci kriviĉnog prava dali nove filozofske osnove. Od XVI vijeka se nauka kriviĉnog prava poĉinje obraĊivati na univerzitetima kao zaseban predmet. Nauĉna obrada kriviĉnog prava osim Italije zahvata i Francusku. Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poĉinje i nauĉna obrada kriviĉnog prava. meĊu kojima je najznaĉajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka.

Deklaracija prava ĉovjeka i graĊanina iz 1789. te gube vaţnost sva kriviĉna djela povrede boţanstva. U pogledu kaţnjavanja. Zahtijevao je strogo poštivanje naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravosuĊu.klasiĉne škole kriviĉnog prava. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju kriviĉnog prava. Zakonik sprovodi slijedeće zahtjeve: a) Kazna mora biti humana. prema kome samo zakon moţe biti osnov kaţnjavanja. Najvaţnija su slijedeća: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naĉela Deklaracije. Koncepcija Monteskjea. po prvi put je u sistemu jednog kriviĉnog zakonika usvojena podjela na opći i posebni dio. Ideje Ĉezara Bekarije Knjga “O zloĉinima i kaznama”. predstavlja znaĉajan doprinos razvoju kriviĉnog prava. e) Kazne moraju biti odreĊene. prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog kriviĉnog djela. a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog prava na odbranu u korist društvene zajednice.COM kriviĉnopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti. Bekarija se zalagao protiv svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela. Bekarija je istakao ideju prevencije. te Kriviĉni zakonik iz 1810. d) Svi graĊani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja. a posebni “O 11 WWW. f) Kazne mogu biti samo liĉne (individualne).WWW.surova djela treba kaţnjavati fiziĉkim kaznama). objavljena 1764.godine. već da se kriviĉno djelo ne bi ĉinilo u budućnosti. koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiĉkog pravosuĊa. Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom kriviĉnom zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim kriviĉnim pravom.godine u Milanu. b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne nuţne kazne. Kriviĉni zakonik iz 1791. Kriviĉno pravo francuske burţoaske revolucije Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaĉajna zakonodavna akta: Kriviĉni zakonik iz 1791. g) Smrtna kazna ne moţe predstavljati muĉenje.godine direktno i indirektno je postavila niz naĉela kriviĉnog prava. Opći dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”. Voltera i Rusoa Za dalji razvoj kriviĉnog prava posebno su znaĉajni francuski filozofi Šarl Monteskje. ĉiji je autor Ĉezare Bekarija.godine koji je donijela Ustavotvorna skupština. b) Kazna mora biti srazmjerna kriviĉnom djelu.BH-PRAVNICI. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki ĉovjek u prirodnom stanju ima pravo da se brani od svakog napada. javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo uĉinjeno. Bekarija je smrtnu kaznu smatrao nelogiĉnom. Da bi se što jaĉe istakla ova naĉela. Lok se u nizu kriviĉnopravnih ideja javlja kao preteĉa tzv. Lokove filozofske i politiĉke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston. jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo. e) Svi graĊani su jednaki u pogledu zakonske zaštite i u pogledu kaţnjivosti. c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u sluĉaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio kaznu. Fransoa Volter i Ţan Ţak Ruso. a u pravcu humanizacije kriviĉnog prava.BH-PRAVNICI. donesen za vrijeme Napoleona. c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr.COM . f) Kazne moraju biti dugotrajne.

fiziĉke kazne i konfiskacija.WWW. Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne. Zlo priĉinjeno kaznom mora biti jednako zlu koje je proizvedeno kriviĉnim djelom. što je znatno doprinijelo uĉvršćenju naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravu. Kant zastupa princip da kazna mora iskljuĉivo predstavljati apsolutnu pravednost. Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektiĉki razvija kroz 3 osnovna stadijuma: teza-antiteza-sinteza. cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. U pravnoj oblasti. Znatno je povećan broj kriviĉnih djela. OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIĈNOG PRAVA Znaĉaj Napoleonovog kriviĉnog zakonika Napoleonov Kriviĉni zakonik (Code penal) iz 1810. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja odgovornosti sauĉesnika. silovanje-kastracija itd). već je ona unesena po odluci Ustavotvorne skupštine. posebno politiĉkih delikata za koje se predviĊa smrtna kazna.godine predstavlja klasiĉan burţoaski kriviĉni zakon. i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljuĉivo ima karakter odmazde.COM kriviĉnim djelima i kaznama”.BH-PRAVNICI. Kazna negira kriviĉno djelo. Kantovo talionsko naĉelo oĉigledno je bilo nazadno. Anselm Fojerbah i klasiĉna škola kriviĉnog prava Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaĉkog prava” smatra se osnivaĉem tzv. te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih drţava. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode. ali se sadrţajno radi o općem i posebnom dijelu. Po toj teoriji. Uticaj Kanta i Hegela na kriviĉno pravo Svaki sa svojih filozofskih osnova.BH-PRAVNICI. smatrajući da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom 12 WWW. tj. Kant se zalaţe za primjenu taliona u kriviĉnom pravu (ubistvo-smrtna kazna. Kriviĉno djelo je izraz slobodne volje pojedinaca koji djelomiĉno negira opću volju.kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza).COM . te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red (sinteza). Klasiĉna škola izgradila je kriviĉnopravnu dogmatiku. Klasiĉna škola nije posvećivala paţnju uzrocima kriminaliteta. već ih odreĊuje relativno – propisujući minimum i maksimum kazne za svako djelo. Jedna od najvećih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom psihološke prinude zahtijevao što odreĊenije formulisanje kriviĉnih djela i kazni. Poĉetkom XIX vijeka u Evropi je nastao niz kriviĉnih zakonika koji su manje -više stvarani pod uticajem Napoleonovog Kriviĉnog zakonika. Sama predstava o kazni koja oĉekuje izvršioca kriviĉnog djela otklanja motive za izvršenje djela. koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom prinudom.godine ne predviĊa apsolutno odreĊene kazne za pojedina djela. a to se u suštini svodi na odmazdu. pravo je izraz opće volje (teza).klasiĉne škole u nauci kriviĉnog prava. Proizilazi da veliĉina kazne iskljuĉivo zavisi od teţine djela. U funkciji oĉuvanja postojećih društvenih odnosa. Zakonik iz 1810.godine. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. Karakteristiĉno je da projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu. ne vodeći raĉuna da su to društvene pojave podloţne općim zakonima društvenih zbivanja. Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na Zakonik iz 1791. te je on na podruĉju kriviĉnog prava imao vrlo malo sljedbenika. Osnovne pojmove kriviĉnog prava – kriviĉno djelo i kaznu posmatrala je iskljuĉivo kao pravne fenomene. te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene zajednice.

Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom kriviĉnog prava. 2. svi poĉinioci kao razumna bića su jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom.WWW. On je svojim djelom “Ĉovjek kao zloĉinac” iz 1876. Njene bitne odrednice su: Ĉovjek u svom djelovanju nije slobodan. van stvarnog ţivota. 13 WWW.godine. u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta. da se nalaze u samom zloĉincu. i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta. Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor kriminaliteta. tj. Svaki zloĉinac se moţe prepoznati po uroĊenim biološkim (fiziĉkim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviĉna djela sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. a posebno krivac generalizuju. kod kojih je dominantan utaicaj sredine.godine. jer istovremeno niz lica pod potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviĉna djela.godine. Krivci iz strasti – kriviĉna djela ĉine pod uticajem velike strasti.godine zasnovao tzv.”novih škola” koje po metodi karakteriše pozitivizam. Feri je izveo klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1.godine. Po Feriu. Po Lombrozu. Po ovoj teoriji svi krivci su biološki anormalna bića. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih postaje hroniĉan. ljubomore i sl. jer se posmatraju apstraktno. prvenstveno Enriko Feri i R.godine. Krivci ludaci – kriviĉna djela izvršavaju pod uticajem duševne bolesti. Antropološka škola i italijanski pozitivizam Kao rezultat kritike klasiĉne škole nastaje formiranje tzv. a Garofalo u “Kriminologiji” 1885.COM kaznene represije. Na osnovu ove podjele. Zajedniĉke karakteristike ovih zakonika su da se kriviĉno djelo. Kretanje kriminaliteta se iskljuĉivo tumaĉilo kao negativni ili pozitivni rezultat kaznene represije. Pruski Kazneni zakonik iz 1851. 3.godine – izraĊen po ugledu na Code penal. Austrijski Kazneni zakonik iz 1852. Kazneni zakonik za Njemaĉku carevinu iz 1871. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju predispoziciju za vršenje kriviĉnih djela.godine.COM . U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode.BH-PRAVNICI. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u Njemaĉkoj. RoĊeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka biološke prirode (psihološke i anatomske).kriminalnoantropološku školu u nauci kriviĉnog prava. Znaĉajniji kriviĉni zakonici XIX vijeka Pored Napoleonovog Kriviĉnog zakonika znaĉajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma Fojerbaha iz 1813. 4. mrţnje. već su njegovi postupci determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom. MeĊutim. Ta individualna svojstva su odluĉujući faktor koji jednoj osobi diktira da pod odreĊenim vanjskim okolnostima izvrši kriviĉno djelo. Njegovi sljedbenici. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Čezare Lombrozo. Shodno tome. Vanjski faktor ĉine karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi. osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera.BH-PRAVNICI. bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930. Polazna taĉka njegove teorije je teza o uroĊenoj zloĉinaĉkoj prirodi ĉovjeka – o rođenom zločincu. svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz socijalnih razloga.

ali se ipak javlja i psihološki momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviĉna djela. Dakle. društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac ţivi. Sluĉajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive. društvene okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. Tako se već mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv. Prema kategoriji krivca se mora podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu. već smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna prevencija. neuraĉunljivih i smanjeno uraĉunljivih poĉinilaca kriviĉnih djela. Osnov za primjenu kazne je kriviĉna odgovornost zasnovana na uraĉunljivosti i vinosti. jer ĉovjek ne vrši kriviĉno djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. Individualizacija kazne još više dobiva na znaĉaju. Neoklasiĉna škola U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeĊu intederminizma klasiĉne škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. Neoklasiĉna škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju. U hroniĉni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviĉna djela. On je samo opasan po društvo i zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje će predstavljati “mjeru socijalne zaštite” (bezbjednosti). Krajnji zakljuĉak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja. Dakle. Hroniĉni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti. sa svojim već uroĊenim sklonostima. Akutni bi bio preteţno izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca.”sociološke škole” kriviĉnog prava. Hroniĉni bi preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca. kao prelazno stanje izmeĊu uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. Neoklasiĉari su posebno zastupali mišljenje da u kriviĉnom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraĉunljivost.COM 5. Van Hamel iz Amsterdama i Adolf Prens iz Brisela.WWW. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ uĉinioca koja se posebno javlja kod povratnika. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hroniĉni. Ove teorije nazivaju se neoklasiĉnom školom ili neoklasicizmom u kriviĉnom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao osnovu kriviĉine odgovornosti. koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska pristupa kriminalu.BH-PRAVNICI. već samo prevencija. Zbog toga su sociolozi zastupali princip individualizacije kazne. odnosno na preventivno djelovanje u odnosu na uĉinioca. Antropološka škola u ĉistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila nauĉno zasnovana. za pozitiviste nema znaĉaj represija. List tvrdi da svaki pojedini zloĉin nastaje zajedniĉkim djelovanjem 2 grupe uslova: individualna svojstva krivca i fiziĉke. List diferencira krivce u 2 osnovne kategorije: sluĉajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hroniĉni krivci). Konkretna kazna treba biti prilagoĊena osobenostima krivca. Kazna ima odreĊeni konkretan cilj i ne moţe se zasnivati na odmazdi. 14 WWW.COM . a istovremeno ne pridaju znaĉaj generalnoj prevenciji. Primjeni preventivnih mjera prethodila bi samo odreĊena biološko-psihološka ekspertiza. List smatra da na razvijanje zloĉinaĉkih svojstava u najvećoj mjeri utiĉu vanjske (društvene) okolnosti pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela. a mišljenje eksperata bi bilo odluĉujuće i definitivno. Sociološka škola Osnivaĉi sociološke škole su Franc List iz Berlina. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta.BH-PRAVNICI.

Reforma kriviĉnog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne. krivca. OUN je 1948.stanja opasnosti u kome se nalazi poĉinilac kriviĉnog djela dopunjuje represivni mehanizam i drugim kriviĉnom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti. ovaj pokret ne prihvata dualitet kriviĉnih sankcija neoklasiĉne škole.klasiĉne) koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr. Delikventa treba podvrći tretmanu koji obezbjeĊuje njegovu resocijalizaciju. sadašnja kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane. Osvrt na savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava Danas postoje kombinacije razliĉitih shavatanja u kojima se prepliću koncepcije klasiĉne. uslovne osude i uslovnog otpusta. opravdava retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona itd. Udaljem razvoju. sudija kasacionog suda u Parizu. mjera socijalne zaštite i sl. ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu.g (prošireno izdanje 1966. U tom novom pravu treba pojmove kriviĉnog djela.WWW. Pokret nove društvene odbrane Pokret društvene odbrane ukljuĉuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svje tskog rata u nauci kriviĉnog prava. Kriminalna politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. Prvobitno su preporuĉivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji. subjektivizma i kurativnih mjera.COM Posebnu paţnju neoklasiĉari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poĉiniocima kriviĉnih djela. već usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane. neopozitivistiĉki itd. 15 WWW. koji bi za cilj imao reintegraciju poĉinioca u društvo. Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti. Za period izmeĊu 2 svjetska rata karakteristiĉna je i pojava autoritarnog fašistiĉkog kriviĉnog zakonodavstva. koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954.neoklasiĉna). Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel. dakle monizam kriviĉne sankcije.godine). Shvatanja koja su manje-više prihvaćena od većine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca. U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2 koncepcije: Prema prvoj koncepciji.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu” sa zadatkom da utiĉe na suzbijanje zloĉina. Ovu koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”. a time i zaštitu društva.COM . već traţi njegovu transformaciju. U tim pravcima je karakteristiĉno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr. uvoĊenje batinanja. Istovremeno se na bazi tzv. Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana. sterilizacije i sl. odgovornosti i kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela. a ĉija zajedniĉka karakteristika je stanovište da kriviĉno pravo sluţi odbrani društva od kriminaliteta. umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog kriviĉnog prava. Druga. Shodno tome. pored kazne i mjere bezbjednosti.BH-PRAVNICI. sociološke i drugih škola. To pravo napušta princip legaliteta. Prema tome. Ovo stanovište razvija naĉelo individualizacije kazne usvajajući sistem ublaţavanja kazne. pozitivne.BH-PRAVNICI. smatrajući ih posebnom vrstom mjera bezbjednosti. Teţište se sa kriviĉnog djela pomjera na krivca. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasiĉni. ove mjere su sve više poprimale karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviĉne sankcije. One su imale zadatak da u većoj mjeri zamijene kaznu ili da reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno kriviĉno pravo i zamijeniti ga pravom društvene odbrane.

kriminalne politike. sa izuzetkom blaţeg zakona.godine.BH-PRAVNICI.godine. GraĊanski sudovi kao zasebni organi pravosuĊa nisu postojali sve do 1944. U Hrvatskoj.COM . Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. zabludi. zakonodavna nadleţnost republika bila je izrazito suţena.godine. odnosno autonomne pokrajine. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu. kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne sudove kao organe pravosuĊa na osnovu uputstva NKOJ od 09. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA U BiH Uspostavom Kraljevine SHS. Postavio je naĉelo legaliteta kriviĉnog djela i kazne. Osnovne i najvaţnije mjere u borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere. nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi.1930. U zakoniku je bio uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente.godine.godine. U BiH je vaţio Kazneni zakon o zloĉinstvima i prestupima od 26. Spadao je u red modernih burţoaskih zakonika. po Ustavu FNRJ iz 1946. Njima je izvršeno razgraniĉenje nadleţnosti u kriviĉnim stvarima izmeĊu vojnih sudova i Narodno-oslobodilaĉkih odbora. Dalji razvoj išao je u pravcu povećanja zakonodavne nadleţnosti republika na raĉun federacije. tako i potreba zaštite ĉovjeka-pojedinca. trebaju biti elastiĉni i dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti. c) Potreba ispitivanja liĉnosti izvršioca kriviĉnog djela.1944.05. MeĊutim. koja omogućava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za suzbijanje kriminaliteta.01.godine. osnovne savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava omogućavaju razvoj pozitivnog kriviĉnog prava na jednoj širokoj platformi. Zakon je predviĊao dualitet kriviĉnih djela: zloĉine i prestupe. te je amandmanima iz 1971. pri ĉemu se uzima u obzir kako potreba zaštite društva. Nakon II svjetskog rata. na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razliĉitih pravn ih podruĉja.1879. uz iskljuĉenje retroaktivnosti vaţenja kriviĉnog zakona. Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01.godine.COM b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. a sva ostala kriviĉna djela i sankcije odreĊivale su republike.BH-PRAVNICI.06. postojala je mogućnost da kriv iĉno zakonodavstvo donose federacija i socijalistiĉke republike. 16 WWW. Kriviĉni zakonik FNRJ donesen je 1951. posebno u pogledu odreĊivanja kazne. njegova psihiĉka konstitucija i njegova liĉnost u cjelini. za razvoj kriviĉnog prava poseban znaĉaj imaju Foĉanski dokumenti iz februara 1942. a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. odnosno autonomnih pokrajina na naĉin da je federacija odreĊivala opći dio kriviĉnog zakonodavstva i manji broj kriviĉnih djela od zajedniĉkog znaĉaja.WWW. Kriviĉnopravni propisi. tako i subjektivna stanja ĉovjeka. neuraĉunljivosti i smanjenoj uraĉunljivosti. Dakle. Iz navedenih stavova proizilazi da kriviĉno pravo treba biti izraz tzv. Tokom II svjetskog rata.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeĊu federacije i republika.

WWW.COM II KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO 17 WWW.BH-PRAVNICI.COM .BH-PRAVNICI.

BH-PRAVNICI.WWW.COM .BH-PRAVNICI.COM 18 WWW.

a bazi se prouĉavanjem pozitivnog prava u smislu da isto unapreĊuje. Posredni izvori su podzakonski akti.BH-PRAVNICI. Podzakonski normativni akti su posredan izvor kriviĉnog prava. Funkcije kriviĉnog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog ureĊenja i politiĉkog sistema.WWW. Neposredni izvor kriviĉnog prava je kriviĉni zakon. utiĉući na taj naĉin na izgraĊivanje svijesti graĊana o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaĉanje morala društva. Pod pojmom kriviĉno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH. Normativni akti kojima se upotpunjuju blanketne norme koje postoje u kriviĉnom pravu.COM CILJEVI KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIČNOPRAVNA PRINUDA FUNKCIJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Funkcije kriviĉnog zakonodavstva su: 1. 2. Izvori kriviĉnog prava mogu se podijeliti na neposredne i posredne. 3. Pod pojmom kriviĉni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom ureĊenom sistemu zaokruţena problematika instituta općeg i posebnog dijela kriviĉnog prava. osim za ponašanja koja su zakonom odreĊena kao kriviĉna djela. zakoni Kantona i zakoni drţave BiH kojima su propisana kriviĉna djela. Granice kriviĉnopravne prinude odreĊuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i nuţnosti kriviĉnopravne zaštite tih vrijednosti. Donose se u sluĉaju rata ili drugih vanrednih situacija. sudska praksa i pravna nauka. meĊunarodni ugovori (konvencije). OSNOV I GRANICE KRIVIĈNOPRAVNE PRINUDE Propisivanje kriviĉnih djela i kriviĉnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaĉini opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka. Neposredan izvor su kada drţava prihvati meĊunarodni ugovor i obaveţe se da će isti neposredno 19 WWW. Uredbe sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviĉna djela i sankcije za uĉinioce tih djela. 2. Postoje 2 vrste ovih akata: 1. Ukoliko je štićena vrijednost veća. Zasniva se na vaţećem zakonskom tekstu. Pri odreĊivanju granica prinude vrši se diferenciranje vrijednosti koje se štite prema njihovom znaĉaju. neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta kriviĉnog kodeksa ili je ona sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureĊuje neki ţivotni odnos. te druge osnovne vrijednosti društva. IZVORI KRIVIĈNOG PRAVA Kriviĉno pravo je zakonsko pravo.COM . Zaštitna funkcija – obezbjeĊuje zaštitu društva primjenom kriviĉnih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreĊuju osnovne vrijednosti jednog društva.BH-PRAVNICI. Pod pojmom kriviĉni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba kriviĉnopravnog sadrţaja. MeĊunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor kriviĉnog prava. kriviĉnopravna prinuda je oštrija i obrnuto. ObezbjeĊenje sigurnosti ĉovjeka i graĊanina u smislu da prema njima neće biti primijenjene kriviĉne sankcije. Socijalno-etiĉka funkcija – ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna.

Po meĊusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe općeg dijela bez odredbe posebnog dijela i obrnuto. te sugerišu zakonodavcu odreĊene promjene.1: «Ko tuĊu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist.COM primjenjivati u svom pravosudnom sistemu. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije preuzme obavezu da odredbe odreĊenog ugovora unese u svoje kriviĉno zakonodavstvo. prevaru 282).283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe 20 WWW. To znaĉi da djelo iz ĉl. Tako npr. Odredbe općeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju.. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom objektu svrstana u pojedine grupe kriviĉnih djela (poglavlja 15-33..1: «Ko uvrijedi drugog. a sloţene na blanketne i alternativne.BH-PRAVNICI.273 st.WWW.sitno djelo kraĊe. Naĉini odreĊivanja kriviĉnih djela (metodi odreĊivanja bića kriviĉnih djela – razliĉitost dispozicija) Dispozicija je onaj dio propisa.. Ni kod jednog ni kod drugog kriviĉnog djela zakonodavac nije u dispoziciji dao bitna obiljeţja tog kriviĉnog djela. Npr.obiĉna dispozicija je kod kriviĉnog djela uvrede iz ĉl. strukturi i meĊusobnom odnosu.» ili kod kriviĉnog djela ubistva ĉl.COM . a posebnog dijela dispoziciju i sankciju. sadrţi upućujuću dispoziciju koja upućuje na druga kriviĉna djela (kraĊu 273.. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene.kod kriviĉnog djela kraĊe ĉl. utaje ili prevare – ĉl. ĉl.283 st. odnosno iz nekog drugog kriviĉnog djela.. Iz ove dispozicije se vidi da je zakonodavac odredio više obiljeţja tog kriviĉnog djela. Obiĉna dispozicija je ona u kojoj se ne izlaţu pojedina karakteristiĉna obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Opći dio obuhvata 14 glava sa 136 ĉlanova. utaju 278. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreĊuje biće nekog kriviĉnog djela. tj. Prema sadrţaju – odredbe općeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog (nešto se proglašava) karaktera. KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIĈNIH ZAKONA Klasifikacija kriviĉnopravnih odredaba i razlika izmeĊu odredaba općeg i posebnog karaktera KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Općeg i posebnog dijela.1.214 st. Po strukturi – odredbe općeg dijela imaju dispoziciju. Tako npr. U praksi se koriste mišljenja pravne nauke. Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti na obiĉne. Sudska praksa su posredan izvor kriviĉnog prava. njenu prirodu (pokretna). Osim toga. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi uoĉavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja. Odnose se na bilo koje kriviĉno djelo iz posebnog dijela.BH-PRAVNICI. Oznaĉio je svojinu na stvari (tuĊa). Upućujuća dispozicija je ona u kjoj se upućuje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa kriviĉnog zakona. Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomoću obiljeţja opisuje neko kriviĉno djelo.171 st. te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska korist). Pravna nauka (dogma) je posredan izvor kriviĉnog prava. opisne i upućujuće.».. viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova. Odredbe posebnog dijela su odredbe o pojedinim kriviĉnim djelima prma njihovim pojedinaĉnim i grupnim obiljeţjima.». ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju.137-396).1: «Ko drugog liši ţivota.

odnosno odreĊuje obim kriviĉnopravne zaštite. Na veliĉinu kazne ne utiĉe ni ĉinjenica na koji naĉin se konkretizovalo pojedino obiljeţje kriviĉnog djela. tj. pravne norme u kome je odreĊena kazna za uĉinioca djela datog u dispoziciji. tj. Relativno odreĊene kazne znaĉe da zakonodavac odreĊuje kazneni okvir.BH-PRAVNICI.».. Ta dopunjujuća norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. jer bi prihvatanje apsolutno neodreĊene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naĉelom legaliteta odreĊenosti djela i kazne. 21 WWW.WWW. Apsolutno neodreĊene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ograniĉenjima pri odmjeravanju kazne. U sluĉaju da su za neko kriviĉno djelo propisane 2 kazne (bilo alternativno ili kumulativno). a zatim i neka specifiĉna obiljeţja prema kojima se ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upućuje. a drugo subjektivne prirode. Tako postoje zatotvoreni kazneni okvir. Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme. U savremenom kriviĉnom pravu postoji više modela odreĊivanja sankcije. Blanketna norma mora biti dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj.176 st. ĉl.kod KD protivpravnog prekida trudnoće. Njima su u alternativi propisana jedno ili više obiljeţja odreĊenog kriviĉnog djela. tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od alternativno predviĊenih obiljeţja. poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir nadole.2.BH-PRAVNICI. Na veliĉinu kazne ne utiĉu okolnosti koje nisu unesene kao obiljeţja kriviĉnog djela ili nisu izriĉito navedene kao ublaţavane ili pooštravane. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3. Npr. iz rasnih. Apsolutno odreĊene kazne postoje u sluĉaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. Naĉini odreĊivanja sankcije za kriviĉno djelo Sankcija je dio propisa tj. Naše kriviĉno zakonodavstvo ne prihvata odreĊivanje kazne na 2 naprijed opisana naĉina. otvoreni kazneni okvir. svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir.COM . (ima još alternativa – vidi zakon). Objektivni momenat je taj da vrijednost ukradenih. U navedenom primjeru radi se o 2 specifiĉna obiljeţja. podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama općeg kaznenog okvira te vrste kazne.171 st. Ukoliko taj okvir nije izriĉito naznaĉen.raspon u kome se moţe izreći kazna za konkretno kriviĉno djelo. utajenih stvari ili šteta uĉinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM. Relativno odreĊivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naĉina. već u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreĊuje za konkretan sluĉaj vrstu i mjeru kazne. ĉl. To znaĉi da je pri samoj kvalifikaciji djela odreĊena i kazna za to djelo. na svirep ili podmukao naĉin 2. apsolutno neodreĊena i relativno odreĊena.COM osnovni oblici djela na koje dispozicija upućuje. se kaţe: «Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit će se ko drugog liši ţivota: 1. Prihvatanje apsolutno odreĊene kazne bilo bi u suprotnosti sa naĉelom individualizacije kazne. Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. pri bezobzirnom nasilniĉkom ponašanju 4..da priĉini štetu upravo takve vrijednosti. U našem kriviĉnom zakonodavstvu prihvaćen je sistem relativno odreĊenih kazni. tako da ona moţe biti apsolutno odreĊena. Oĉigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne postoje propisi o prekidu trudnoće.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnoće trudnoj ţeni s njenim pristankom izvrši prekid trudnoće. Subjektivni momenat je da se utvrdi da je uĉinilac išao za tim da pribavi stvar. Npr. kod kriviĉnog djela teškog ubistva. nacionalnih ili vjerskih pobuda itd. od kojih je jedno objektivne.

Otvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum. Takvo je npr. ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreĊeno djelo i kumulativno propisane. To znaĉi da se dugotrajni zatvor moţe izreći u rasponu 20-40 godina. isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju dugotrajni zatvor. rješenje kod KD podvoĊenja. Prema subjektu ili organu koji tumaĉi zakon.000 KM) ili da se opredijeli za zatvor koji u konkretnom sluĉaju moţe trajati 15 dana – 1 godine. što znaĉi da je tada sud obaveza n da uĉiniocu izrekne i kaznu zatvora i novĉanu kaznu. kod KD ubistva iz ĉl. U navedenom primjeru sud ima mogućnost da uĉiniocu izrekne kaznu u rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i novĉanu kaznu u rasponu od 200-20. Razlika u odnosu na prethodnu situaciju sa novĉanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriĉe u kumulaciji sa nekom drugom kaznom. pri tome ništa ne govoreći o posebnom maksimumu. Npr. ratnih zloĉina i nekih drugih KD protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom». Npr. ništa ne govoreći o posebnom minimumu. Npr.171 se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina».kaznit će se zatvorom do 3 godine». sadrţaja i obima kriviĉnopravne zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme. Npr. Tada se logiĉkim tumaĉenjem uzima da vaţi opći maksimum te se moţe izreći kazna od propisanog posebnog minimuma do općeg maksimuma.196: «Kaznit će se novĉanom kaznom ili zatvorom do 1 godine». novĉana kazna kod kriviĉnog djela neovlaštenog fotografiranja. U tom sluĉaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina.WWW. Prema metodu ili naĉinu na koji se zakon tumaĉi.228 se kaţe: «kaznit će se zatvorom do 3 godine i novĉanom kaznom». U takvim sluĉajevima iskljuĉena je mogućnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina.000 KM). kod KD razbojništva iz ĉl.. Kao što ni za jedno kriviĉno djelo zakonodavac nije izriĉito odredio poseban kazneni okvir za novĉanu kaznu.276 KZ FBiH: «uĉinilac će se kazniti zatvorom 1-10 godina». Npr. Prema obimu tumaĉenja.BH-PRAVNICI. 22 WWW. Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u sluĉaju ako je zakonodavac za konkretno kriviĉno djelo odredio samo posebni minimum. Tada se uzima da vaţi opći minimum. ĉl.COM .COM Zatvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad je zakonodavac u granicama općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. ili da uĉiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina.. U takvim sluĉajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogućnosti: ili da uĉiniocu odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina. a konkretna duţina trajanja biće odreĊena u zavisnosti od konkretnog sluĉaja.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100. i što se prema odredbi ĉ l. već sud njenu visinu utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. ĉl. sud ima mogućnost izbora da uĉinioca kazni novĉano u općim okvirima (200-20.38 st. ĉl.185: «. Postoje uglavnom 3 vrste tumaĉenja: 1. isto tako zakonodavac koristi poseban kazneni okvir. kod KD genocida. 2. kod KD prinude. TUMAĈENJE KRIVIĈNIH ZAKONA Tumaĉenje kriviĉnog zakona predstavlja utvrĊivanje pravog smisla. 3. Poluotvoreni kazneni okvir nadole postoji u sluĉaju kada je za konkretno kriviĉno djelo zakonodavac odredio samo posebni maksimum kazne. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora odreĊenog trajanja.2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe propisati kao jedina glavna kazna. za konkretno kriviĉno djelo odredio poseban kazneni okvir utvrĊujući minimum i maksimum kazne za to djelo. U takvim sluĉajevima se podrazumijeva da vaţi opći okvir naznaĉene vrste kazne. Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere novĉane kazne za to djelo. U izloţenom primjeru zakonodavac je postavio alternativu u sankciji. To je najĉešći sluĉaj odreĊivanja sankcije.BH-PRAVNICI.

To tomaĉenje nije obavezno. vidimo da je zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraĉunljivosti postavio u alternaciji mogućnost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. 23 WWW.pravila sintakse tj.COM Prema subjektu koji tumaĉi zakon postoje 3 vrste tumaĉenja: autentiĉno ili obavezno. ako za neko djelo nije uopće odreĊen minimum i maksimum kazne tj. komparativno.COM . lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao. Ograniĉavajući se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraĉunljivosti. Mada odluke jednog suda. Isto tako. Sistematsko tumaĉenje je utvrĊivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreĊena kriviĉnopravna norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama. a u drugoj njegov tjelesni integritet. sistematsko. Kao primjer gramatiĉkog tumaĉenja moţe se navesti odredba o neuraĉunljivosti prema kojoj se neuraĉunljivim smatra kako ono lice koje nije moglo da shvati znaĉaj svog djela. kao i odreĊivanja i povezivanja pojmova.WWW. sva kriviĉna djela iz odreĊene grupe. To tumaĉenje nema obaveznu ulogu. sudsko i doktrinarno. a naroĉito podgrupe. Prema tome.kad su u pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata. jer im je srodan uţi grupni ili podgrupni zaštitni objekat. Autentiĉno tumaĉenje potiĉe od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon. Tako npr. ali je to mišljenje znaĉajno jer unapreĊuje pravilnu primjenu zakona. Gramatiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu gramatiĉkih pravila. Drugim rijeĉima. Sudsko tumaĉenje je tumaĉenje koje daju sudovi rješavajući konkretne sluĉajeve. Tako sva ubistva (osnovni oblik. pa ĉak to mogu biti i ĉitave grupe propisa iz istog ili razliĉitih zakona. odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja. historijsko. tu se pojedini propisi dovode u meĊusobnu vezu.poseban kazneni okvir. one ipak imaju znaĉaj jer izraţavaju odreĊena pravna shvatanja povodom odreĊenih pitanja. Tako ćemo od samog mjesta gdje je odreĊeno djelo sistematizovano.pravila o izraţavanju misli na odreĊenom jeziku. posebno višeg ne obavezuju niţe sudove.BH-PRAVNICI. u grupi kriviĉnih djela protiv ţivota i tijela. kao i za graĊane. tj. kada je u pitanju neko kriviĉno djelo onda moramo znati da je ono već samim svojim mjestom u sistemu naĉelno odreĊeno i po svojim obiljeţjima. sadrţaj obim kriviĉnopravne zaštite tog kriviĉnog djela. logiĉkom operacijom zakljuĉujemo da vaţe opći minimum odnosno opći maksimum za te vrste kazne. Isto tako. jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili katedre. Prema metodu tumaĉenja: gramatiĉko. Isti je sluĉaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru. što znaĉi da je ono uslovljeno prema grupi kriviĉnih djela u koja je svrstano. a neke kumulativno kao npr. osnovna podjela je u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot ĉovjeka.BH-PRAVNICI. Prema obimu tumaĉenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. Tako npr. po svom sadrţaju su sliĉna. tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima. ubistvo iz nehata) imaju neka zajedniĉka obiljeţja. Doktrinarno tumaĉenje daju pojedine nauĉne institucije ili pojedinci u svojim nauĉnim radovima. kvalificirani oblici. tada se podrazumijeva da u tom sluĉaju vaţi opći kazneni okvir za to kriviĉno djelo. Logiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreĊuju zakoni mišljenja i zakljuĉivanja. ako zaknodavac za neko djelo predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne. u svim sluĉajevima gdje nije odreĊen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. to podrazumijeva da mu sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. Sva ova tumaĉenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaĉenju. privilegirani oblici. Prema tome. logiĉko.

a to je ciljno tumaĉenje kada se utvrĊuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreĊene kriviĉnopravne norme. odnosno postoji njegovo uţe i šire shvaćanje. Ova vrsta tumaĉenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona.BH-PRAVNICI. moţe se reći da nema jasne granice izmeĊu tih pojmova. rasprave sa pojedinih zakonodavnih odbora. Oba tumaĉenja (i uţe i šire) odreĊuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u kriviĉnom pravu jer se ne protivi naĉelu legaliteta. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaĉenju ostaje i u okviru upotrijebljenih termina imajući u vidu njihovo šire znaĉenje. prijedlozi. obzirom da su odnosi koje zakon regulira u stalnom mijenjanju i razvoju. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku.. već se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. meĊutim ponekad se upotrijebljenim terminima pojam ne odreĊuje precizno. onda nema potrebe za njegovim tumaĉenjem po obimu. U ovom drugom sluĉaju utvrĊuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene. Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreĊuju neki pojam. onda se javlja potreba za njegovim tumaĉenjem koje moţe biti uţe i šire. ANALOGIJA U KRIVIĈNOM PRAVU Analogija se u kriviĉnom pravu primjenjuje ili kao jedan od naĉina tumaĉenja zakona. Tu se utvrĊuje volja zakona. odreĊene kriviĉnopravne norme na osnovu poreĊenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentiĉnih jezika. Sve norme u kriviĉnom zakonu prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeĉi ili reĉenice. To znaĉi da je tumaĉenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziĉkog izraţavanja.COM . u okviru zakona. obrazloţenja uz prijedloge i nacrte. Na toj liniji historijskog tumaĉenja nalazi se i evolutivno tumaĉenje zakona. rasprave u parlamentu itd. a ekstenzivnim proširuje smisao upotrijebljenog termina. a na taj naĉin se suţava ili proširuje i sadrţina kriviĉnopravne norme. pa ukoliko bi se pojavio problem da se utvrdi pravi smisao odreĊene kriviĉnopravne norme.WWW. tj. dok se analogija logiĉkom operacijom utvrĊivanja sliĉnosti na izvjestan naĉin udaljava od pravih. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima starijeg datuma. Restriktivnim tumaĉenjem se suţava. vrši se utvrĊivanje volje zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. projekti.COM Komparativno tumaĉenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona. Ako upotrijebljeni izraz ne odreĊuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma. Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreĊen. Kako se i ekstenzivnim tumaĉenjem i analogijom kojom se tumaĉi zakon ostaje u okviru zakonodavĉeve misli i volje. Drugi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu uporeĊivanja zakona ili odreĊene kriviĉnopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreĊenom kriviĉnopravnom normom u zakonu druge zemlje. Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaĊe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i okolnostima u kojima se zakon primjenjuje.BH-PRAVNICI. Prema obimu.materijalija – nacrti zakona. Sve navedene metode tumaĉenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode. Ono se vrši na osnovu tzv. Analogija kao naĉin tumaĉenja zakona predstavlja sluĉaj kada se na osnovu sliĉnosti rješava neki konkretan sluĉaj i to intra legem. Historijsko tumaĉenje takoĊer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka. ili kao jedan od naĉina stvaranja prava (analogija kao izvor prava). Npr. tumaĉenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. Takva analogija je dosta sliĉna ekstenzivnom tumaĉenju i praktiĉno predstavlja prelaz izmeĊu ekstenzivnog tumaĉenja već postojećeg teksta i analogije kojom se stvara pravo. onda bi se to moglo uĉiniti uporeĊivanjem te norme na oba autentiĉna jezika. tj. ĉistih znaĉenja 24 WWW. Drugim rijeĉima.

kada elektriĉna energija nije bila u široj upotrebi i kada u kriviĉnim zakonima tog vremena nije bila predviĊena kraĊa elektriĉne energije. kao i telefonskih i drugih impulsa. kada je elektriĉna energija ušla u širu upotrebu.BH-PRAVNICI.4 st. na uĉinioca kriviĉnog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan sluĉaj rješava primjenom pravnih naĉela odreĊene grane prava ili ĉak primjenom pravnih naĉela na kojima se zasniva cjelokupni pravni sistem odreĊene drţave u odreĊenom vremenu.COM upotrijebljenih izraza. pa je nedopustivo da se putem analogije stvaraju nova kriviĉna djela i da se odreĊuju kazne za ta djela. Naime. sudovi su elektriĉnu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naĉin regulirali kraĊu el. a to pitanje podrazumijeva 2 stvari: 1.energije kao kraĊu bilo koje druge stvari.BH-PRAVNICI. 2. prema odredbi ĉl. ili se uspostavljaju nove pooštravajuće okolnosti prema uĉiniocu kriviĉnog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana. Treba zakljuĉiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe primijeniti kada je u suprotnosti sa naĉelom legaliteta. kod vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreĊeni kriviĉni zakon. toplote. Iz usvojenog naĉela legaliteta koje je predviĊeno u ĉl.11 istumaĉio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon prestaje da vaţi. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1. Stupanje na snagu i prestanak vaţenja kriviĉnog zakona Kriviĉni zakon stupa na snagu na 2 naĉina: a) Izriĉitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naĉin. Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u kriviĉnom pravu je u suprotnosti sa naĉelom zakonitosti kriviĉnog djela i kazne.136 st. a to je uvijek u sluĉaju kada se putem analogije ili stvaraju bića novih kriviĉnih djela. pa koko nije bilo odgovarajuće odredbe u zakonu. VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem kriviĉnog zakona podrazumijeva se vaţenje odreĊenog kriviĉnog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti sa usvojenim osnovnim naĉelom materijalnog kriviĉnog prava – naĉelom legaliteta.COM . Zakonska analogija (analogia legis) – kada se konkretni sluĉaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira najsliĉniji sluĉaj. ona ne dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno kriviĉno pravo. MeĊutim.1 KZ FBiH. uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodavĉeve volje.3 KZ FBiH. i naš zakonodavac je u odredbi ĉl. Kao primjer analognog tumaĉenja moţe se navesti fenomen kraĊe elektriĉne energije prvih decenija 20. 25 WWW. proizilazi i glavno pravilo. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon stupa na snagu.WWW. Analogija kao naĉin stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti sluĉajeve koji nisu regulisani zakonom ili pravnim propisom. MeĊutim. pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja.vijeka. tj. 2. Da bi otklonio eventualne dileme. Analogija kao naĉin stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava. kretanja. U vezi s tim. naĉelo u pogledu vremenskog vaţenja kriviĉnog zakona.

Dakle jedini izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na uĉinioca kriviĉnog djela. Vaţi i obrnut sluĉaj. Dosljedna primjena naĉela legaliteta iz ĉl. Kriviĉni zakon stupa na snagu prećutno kao i svaki drugi zakonski tekst. Pri tome prestanak vaţnosti moţe da bude odreĊen već prilikom donošenja zakona. tada se na njega primjenjuju sve odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan sluĉaj. pod uslovom da nema izriĉite odredbe o njegovom stupanju na snagu. Primjena blaţeg zakona UtvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeĊivanjem u odnosu na konkretno kriviĉno djelo i u odnosu na konkretnog uĉinioca.WWW. primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca. Izriĉito prestaje vaţiti: a) Na osnovu zakonskog propisa koji odreĊuje dan prestanka njegovog vaţenja. Retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedeće: da li se u nekim sluĉajevima odreĊeni kriviĉni zakon moţe primijeniti i na dje la koja su uĉinjena prije njegovog stupanja na snagu. tj. već u nekom drugom zakonu koji pored tog pitanja ureĊuje i neka druga pitanja – izuzetan naĉin.2 KZ FBiH iskljuĉuje mogućnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koja prije nego što je učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija).BH-PRAVNICI. nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu. koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivičnog djela. b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage odreĊeni kriviĉni zakon. stave van snage svi propisi koji su u suprotnosti sa odredbama novog zakona. a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu. c) Da se generalnom klauzulom. kasniji zakon derogira raniji zakon. nema djelomiĉne primjene odredaba starog. 8 dana nakon objavljivanja u sluţbenim novinama.BH-PRAVNICI.COM .2 KZ FBiH. kada su u pitanju veće kriviĉnopravne reforme. novi zakon. i to ne izolovano. Zatim se ista logiĉka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuĊenja djela i tada se sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno kriviĉno djelo. Konkretno utvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se na naĉin da se prvo logiĉkom operacijom na uĉinioca i njegovo kriviĉno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. ali izriĉito. Ako se prilikom uporeĊivanja naĊe da je za uĉinioca povoljniji npr.COM b) Izriĉitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu. Tako npr. U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak. U tom sluĉaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori.4 st. Prećutno kriviĉni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaĉiji naĉin regulira istu materiju. Samo izuzetno iz razloga praviĉnosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene starog i novog zakona. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud uĉiniocu odmjeri kaznu po starom. što znaĉi da je u takvom sluĉaju već unaprijed ograniĉeno vremensko trajanje nekog zakona. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeĊivanje strogosti starog i novog zakona. ako je ta mjera bezbjednosti za njega blaţa. već se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom sluĉaju. Kriviĉni zakon prestaje da vaţi takoĊer izriĉito i prećutno. predviĊen u odredbi ĉl. Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan sluĉaj. Prema tome. jednom ili više puta izmijeni zakon. već posmatrano u cjelini.3 st. a djelomiĉno odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojeći zakon. bilo bi prihvatljivo da za 26 WWW. kada se primjenjuju sve odredbe starog zakona.

manji iznos novĉane kazne i sl).BH-PRAVNICI. U tom pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankriviĉnopravnih propisa ima 27 WWW. treba imati u vidu posebni minimum i posebni maksimum odreĊene vrste kazne. bilo da je to osloboĊenje obligatorno ili fakultativno. blaţi je onaj zakon ĉija je sporedna kazna blaţa. a drugi ne. blaţi je onaj zakon prema kome se uĉiniocu moţe izreći ta vrsta kazne u manjoj mjeri (kraće trajanje zakona. Ukoliko se uĉinilac ne oslobaĊa od kazne ni po jednom zakonu. 2. Uticaj nekriviĉnih (vankriviĉnih) propisa na utvrĊivanje blaţeg zakona U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrĊivanje blaţeg zakona utiĉe izmjena vankriviĉnih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bića odreĊenih kriviĉnih djela. odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. Prema tome. onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. Ako su te kazne iste.nedostatak privatne tuţbe.WWW. onda je blaţi onaj zakon koji iskljuĉuje kaţnjivost. blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa primjenu sporednih kazni. neprihvatljivo je da se uĉinilac kriviĉnog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela.jedan zakon predviĊa nehatni oblik izvršenja djela. Ako po oba zakona postoji i kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost. ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne. Ukoliko se u utvrĊivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiĉna pravna situacija za uĉinioca u pogledu izricanja kriviĉne sankcije i po jednom i po drugom zakonu. Pri tom treba imati u vidu da u konkretnom sluĉaju mogu doći u obzir jedan ili više propisa koji utiĉu na odmjeravanje kazne. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa niţi posebni minimum. 4. Ako oba zakona predviĊaju izricanje sporedne kazne. blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje odgovornost za djelo uĉinjeno iz nehata). blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost (npr. 8.COM neko kriviĉno djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sud uĉiniocu izrekne kaznu zatvora po starom zakonu ako je ona blaţa. Uvijek je blaţi onaj zakon koji uĉinjeno djelo ne predviĊa kao kriviĉno djelo. tada se na uĉinioca uvijek primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. 6. 9. a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom (odreĊene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala oduzimanje vozaĉke dozvole. Isti princip primjene blaţeg zakona. Izuzetak po retroaktivnom vaţenju u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir. Ukoliko se uporeĊuju samo kazne u jednom i drugom zakonu. Ako je uĉinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu kriviĉno djelo. a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesnopravni. Ukoliko se po oba zakona na uĉinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri.BH-PRAVNICI. Osnov iskljuĉenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr. Ako su posebni minimumi isti. 5.COM . Kriteriji za utvrĊivanje blaţeg zakona su slijedeći: 1. blaţi je onaj zakon koji predviĊa niţi poseban maksimum. U svakom sluĉaju. Pri tome je uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). kao što je npr. 7. 3. na njeno ublaţavanje itd. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne. onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa osloboĊenje od kazne.uticaj odreĊenog liĉnog odnosa ili zastarjelost. tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviĊa blaţu vrstu glavne kazne. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i odgovornost i kaţnjivost.

meĊuzakone.4 st. Univerzalni (kosmopolitski). Po drugom shvatanju. tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim sluĉajevima kada povodom uloţenog pravnog lijeka doĊe do ponovnog suĊenja. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa za utvrĊivanje blaţeg zakona. Na ĉiju štetu je izvršeno neko kriviĉno djelo. koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi ĉl. Drţavna teritorija na kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno. meĊuzakoni se ne uzimaju u obzir. U takvim sluĉajevima moţe se samo posebnim propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje kazne. izmjenama se ne utiĉe na utvrĊivanje blaţeg zakona. pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja presude. i meĊuzakoni se uzimaju u obzir pri odreĊivanju blaţeg zakona. U tom smislu postoje 2 shvatanja. podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko kriviĉno djelo uĉinjeno u toj drţavi odnosno teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. bez obzira na drţavljanstvo poĉinioca i porijeklo objekta kriviĉnopravne zaštite. Primjena tzv. postoje 4 principa prostornog vaţenja kriviĉnog zakonodavstva: 1. Drţavljanstvo uĉinioca kriviĉnog djela. Na pravosnaţno presuĊene predmete izmjena kriviĉnog zakona nema uticaja. Principi prostornog vaţenja kriviĉnih zakona Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog kriviĉnog zakona.COM .BH-PRAVNICI. U tom smislu. PROSTORNO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod prostornim vaţenjem kriviĉnog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice. 3.zahtjev za zaštitu zakonitosti). MeĊuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela. Teritorijalni 2.2 KZ FBiH. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreĊenog ponašanja. Realni (zaštitni) 4. za njega su bitna 3 elementa: 1. Prema teritorijalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koja su izvršena na njenoj teritoriji. Personalni (nacionalni) 3.BH-PRAVNICI. Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude. 28 WWW. 2. Prema prvom. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureĊuje pitanja prostornog vaţenja svog kriviĉnog zakonodavstva.WWW. ili treba uzeti u obzir i tzv.”meĊuzakona” pri utvrĊivanju blaţeg zakona Postavlja se pitanje da li prilikom utvrĊivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude. Imajući u vidu ova 3 elementa. Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr.COM uticaja na utvrĊivanje blaţeg zakona. ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja.

130 ovog Zakona pokrenut.COM . ĉiji je drţavljanin uĉinilac. odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graĊana. Kod ovog principa postoje odreĊeni izuzeci. Izuzetak od primjene teritorijalnog principa postoji i u sluĉaju koji je predviĊen maĊunarodn im pravom. a da li će on biti kaţnjen u zemlji ĉiji je drţavljanin zavisi od toga koji princip primjenjuje njegova zemlja. ostali bi nekaţnjeni domaći drţavljani koji su izvršili kriviĉna djela protiv stranaca ili strane drţave. Pritom nije vaţno gdje je djelo uĉinjeno (u zemlji ili inostranstvu). Prema univerzalnom principu.1. Kako u današnjem trenutku ne postoje meĊunarodni propisi o prostornom vaţenju kriviĉnih zakonodavstava.130 st. uĉinilac ne bi bio kaţnjen ako bi kriviĉno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip. ostala bi nezaštićena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi. strance i na lica bez drţavljanstva. Prema ĉl. Na takva lica primjenjuju se norme meĊunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je npr. Pritom se uvaţavaju interesi meĊunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama.1. Isto tako. obalno more i vodene površine unutar granica FBiH. Ovaj princip dopunjen je sa druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (ĉl.2 i 3) prema kome se brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Isto tako.134 st. gdje joj se ostavlja odreĊeno vrijeme da napusti zemlju. kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koji se zateknu na njenoj teritoriji. pa otišao u svoju zemlju koja primjenjuje teritorijalni princip. a nije pravosnažno dovršen krivični postupak u drugoj državi.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip. Prema realnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela kojima se povreĊuju. koristeći kombinaciju naprijed navedenih principa.proglašavanje odreĊene javne osobe za personu non grata.WWW.BH-PRAVNICI. na strane diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreĊenih meĊunarodnih organizacija. Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio kriviĉno djelo u zemlji koja primjenjuje iskljuĉivo personalni princip. to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja koji najviše odgovara interesima te drţave. Takav izuzetak dat je u ĉl. pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija. gdje se kaţe: ako je u slučajevima iz čl. gonjenje u Federaciji poduzeće se samo uz odobrenje federalnog tužioca. kao i zraĉni prostor nad njima. pri ĉemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno.136 st. ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno onemogućiti kaţnjavanje za izvršeno kriviĉno djelo u inostranstvu. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja primjenjivala iskljuĉivo teritorijalni princip. Ako bi se primjenjivao samo realni princip. što znaĉi da se naše kriviĉno zakonodavstvo jednako odnosi na domaće drţavljane. Iskljuĉiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti. 29 WWW.COM Prema personalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljuĉivo na njene drţavljane. Tako npr.BH-PRAVNICI. niti kojoj drţavi ili ĉijem drţavljaninu pripadaju pravna dobra koja su kriviĉnim djelom povrijeĊena ili ugroţena. Pritom nije vaţno da li se pravno zaštićena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu. prema kome se domaći zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu Osnovni princip usvojen u kriviĉnom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip. Univerzalni princip u njegovom ĉistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima. došlo bi se u situaciju ili izruĉiti vlastitog drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno kriviĉno djelo. a na budu ekstradirani. a on bi podrazumijevao izjednaĉeno kriviĉno zakonodavstvo.

Iz odredbe ĉl. st.COM . da će se gonjenje poduzeti po zahtjevu oštećenog i ako je taj zahtjev podnesen.WWW. što znaĉi da do kriviĉnog gonjenja i primjene domaćeg zakonodavstva moţe doći samo uz odreĊene uslove. a ako kazne nisu iste vrste. Kad se za kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno. uraĉunavanje će se vršiti prema ocjeni suda. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog i je da takav zahtjev podnesen.133 st. Ovo je realni princip. kad se zatekne na teritoriji Federacije.135 KZ prema kojoj se pritvor. prema kojima će se gonjenje preduzeti samo: 1. osim kriviĉnih djela iz ĉl. MeĊutim. Taj personalni princip naziva se aktivni jer se odnosi na domaće drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu. I u ovom sluĉaju vaţi zakonska obaveza iz ĉl. U odredbi ĉl.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip. jer proteţe vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši kriviĉno djelo prema drţavljaninu FBiH. gdje se kaţe da se gonjenje u FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno. U takvom sluĉaju sud ne moţe izreći teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno. ako se zatekne na teritoriji FBiH ili bude ekstradiran. ako našim zakonom nije drugaĉije odreĊeno.133. zakonodavac i u ovom sluĉaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme. I u ovom sluĉaju poštuje se princip identiteta norme.131 i ĉl.BH-PRAVNICI. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉini prema njoj ili njenom drţavljaninu neko drugo kriviĉno djelo osim djela protiv ustavnog poretka. Pored navedenih ograniĉenja. zakonodavac u odredbi ĉl.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu. a takav zahtjev nije podnesen. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa nuţno da se radi o relativno teţim kriviĉnim djelima. za taj princip koji je obligatorno primaran. lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka. uraĉunava u kaznu koju izriĉe domaći sud za isto kriviĉno djelo. kao i kazna koju je uĉinilac izdrţao po presudi inostranog suda.2 predviĊa posebne uslove.134. osim politiĉkih delikata. jer kaţe da će se gonjenje kod nas poduzeti samo onda kada se za to kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo uĉinjeno. Za gonjenje u takvim sluĉajevima zakonodavac u ĉl.133 st. Kako zakonodavac ne predviĊa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe. Prema ĉl.134 st.COM Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po personalnom principu Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi ĉl.131 (kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije). Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po realnom principu Realni princip sadrţan je u odredbama ĉl. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa.3 predviĊen je izuzetak od univerzalnog principa. U takvom sluĉaju gonjenje se 30 WWW.132 KZ FBiH. Princip se odnosi na kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije.-152.BH-PRAVNICI. što znaĉi da će se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za uĉinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je uĉinjeno i drugo. ali supsidijaran. Prema odredbi ĉl. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu Univerzalni princip predstavlja izraz meĊunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta. zakonodavac propisuje da se i u takvom sluĉaju gonjenje kod nas neće poduzeti ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo uĉinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog.2 takoĊe predviĊa posebne uvjete za gonjenje takvih uĉinilaca.133 st. vaţi i odredba ĉl. kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH uĉini kriviĉna djela iz ĉl. 2.137. Prema odredbi ĉlana 131.134 st.2. ako je djelo u vrijeme izvršenja smatrano kriviĉnim djelom po meĊunarodnom pravu. prema kojoj kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉni koje drugo kriviĉno djelo.1 KZ FBiH. kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili prema strancu uĉini u inostranstvu kriviĉno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna.

135 o uraĉunavanju pritvora i kazne. U navedenim sluĉajevima takoĊe vaţe odredbe ĉl. 31 WWW.BH-PRAVNICI.WWW.COM .COM moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca.BH-PRAVNICI.

COM .WWW.COM III KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST 32 WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.

BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.COM 33 WWW.WWW.COM .

OdreĊujući opći pojam kriviĉnog djela. pojam kriviĉnog djela treba postaviti ĉisto objektivno. Osim njih. U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma kriviĉnog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari negiraju pojam kriviĉnog djela. Formalni pojam kriviĉnog djela Normativno i realistiĉko shvatanje kriviĉnog djela. s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u pojam kriv. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. Prema dinamiĉkom ili konstitucionalnom shvatanju.COM . postavlja se pitanje da li se kriviĉno djelo treba posmatrati iskljuĉivo objektivno ili objektivno-subjektivno. Elementi koji su zajedniĉki svim kriviĉnim djelima zovu se osnovni elementi kriviĉnih djela.postoji tzv. Ovakav pojam kriviĉnog djela naziva se objektivni formalni pojam kriviĉnog djela. postoje mišljenja da vinost nije element kriviĉnog djela.COM KRIVIČNO DJELO POJAM KRIVIĈNOG DJELA OdreĊivanje pojma kriviĉnog djela je jedno od centralnih pitanja nauke kriviĉnog prava. Prema normativnom shvatanju. sva ta stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme kriviĉnog djela i sa aspekta njegove sadrţine. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma kriviĉnog djela: formalni i materijalni. kriviĉno djelo nije iskljuĉivo pravni pojam već prvenstveno pojava u vanjskom svijetu. To su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se kriviĉnim djelom prvenstveno vrijeĊa norma. kao što je krivnja (vinost) njegovog uĉinioca. U kriviĉnopravnoj teoriji u vezi sa odreĊivanjem formalnog pojma kriviĉnog djela javilo se pitanje da li se kriviĉno djelo treba uzeti iskljuĉivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. te da u pojam kriviĉnog djela ulaze samo objektivni elementi. u teoriji se polazi od razliĉitih stanovišta.WWW. Objektivno-subjektivni i objektivni pojam kriviĉnog djela Kod odreĊenja formalnog i to realistiĉkog pojma kriviĉnog djela postavlja se pitanje da li to djelo treba posmatrati iskljuĉivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke subjektivne elemente. Stoga Ţivanović u kriviĉnopravnu teoriju uvodi 34 WWW. Drugim rijeĉima. Ovakav pojam kriviĉnog djela poznat je pod imenom objektivnosubjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Tako npr. MeĊutim. u pojam kriviĉnog djela unose se psihiĉka stanja uĉinioca ĉime takoĊer ostaje neriješeno osnovno pitanje. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo realističko shvatanje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Objektivni pojam kriviĉnog djela razradio je Toma Ţivanović. postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih kriviĉnih djela.djela. Prema realistiĉkom shvatanju. simptomatiĉko shvatanje prema kome je kriviĉno djelo samo sredstvo da se sazna kriviĉnopravna vinost. Unošenje vinosti u pojam kriviĉnog djela potiĉe od Lista i smatra se općeusvojenim gledištem u njemaĉkoj i francuskoj literaturi. Nasuprot ovakvom shvatanju. koja ima zadatak da pojam kriviĉnog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom kriviĉnom djelu. kriviĉno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu kriviĉnog zakona. Po njegovom mišljenju. bez ikakvih subjektivnih elemenata. pa je povreda norme osnovni element svakog kriviĉnog djela. S obzirom na to pitanje u teoriji se razlikuju normativno i realistiĉko shvatanje pojma kriviĉnog djela.

MeĊutim. Tako npr. oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno. oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno. Pored dotadašnjih kriviĉnopravnih pojmova . ako neka osoba u snu uĉini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu. U teoriji se takoĊer uzima da je jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela njegova odreĊenost u zakonu. za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom nanesena teška tjelesna povreda. Protivpravnost i odreĊenost kriviĉnog djela u zakonu Dalji problem u odreĊenju općeg pojma kriviĉnog djela je pitanje protivpravnosti.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti.BH-PRAVNICI.COM . Prema tome. ta teorija odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. U takvom sluĉaju.kriviĉno djelo i kazna. ono mora biti protivpravno. dobija se objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela.WWW. Odvojiti vinost od kriviĉnog djela znaĉi u stvari dati pojam koji nema realne podloge. Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu kriviĉnog djela su: a) Da ne odgovara logiĉkom pojmu kriviĉnog djela. Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviĉna odgovornost ili krivnja u uţem smislu.posrednom izvršiocu. ali da bi to bilo kriviĉno djelo. Lišiti ţivota neko lice. kao posebnog kriviĉnopravnog pojma. Pitanje svijesti i volje moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem. b) Ni pojam kriviĉnog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiĉkom (prirodnom) smislu.tripartitni sistem. Kao primjer se navodi ubistvo poĉinjeno od strane duševnog bolesnika. u Njemaĉkoj je razvijena posebna teorija o tzv. ako se kriviĉno djelo definiše iskljuĉivo prema njegovim formalnim elementima. c) Objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela zapostavlja pitanje sistematike kriviĉnog prava i ne istiĉe pojam krivca kao samostalan i odvojen pojam. od kojeg zavisi da li će to uĉestvovanje u tuĉi biti kriviĉno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira. Prigovori koji se istiĉu objektivnoj teoriji su slijedeći: a) Odvajajući kriviĉno djelo i krivca.COM tzv. ono bi predstavljalo djelo ĉovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je protivpravno i koje je odreĊeno u zakonu kao kriviĉno djelo. on neće moći biti kaţnjen kao podstrekaĉ jer prema toj teoriji neuraĉunljivo biće ne moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. odnosno djelo za koje niko ne odgovara. Ţivanović zagovara uvoĊenje pojma krivca. Da bi se moglo govoriti o kriviĉnom djelu.BH-PRAVNICI.kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi. kao jednog od elemenata pojma kriviĉnog djela. kriviĉno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno). Naime. ako neko podstakne neko neuraĉunljivo biće na izvršenje kriviĉnog djela. To nije posljedica kriviĉnog djela. tj da li za konkretno djelo postoji krivac. odnosno pri utvrĊivanju da li je uĉinilac tog kriviĉnog djela i vin. U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element općeg pojma kriviĉnog djela treba da predstavljaju i tzv. a ne podstrekaĉem. To je objektivni pojam kriviĉnog djela. već objektivni uslov inkriminacije. kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih već samo 35 WWW. tvrdi se da se ne moţe smatrati kriviĉnim djelom ono što se odreĊenom licu ne moţe staviti na teret. Da bi se ova nelogiĉnost prevazišla. Pri tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje tjelesnog pokreta. Tako npr. prema kojoj se u ovakvim sluĉajevima podstrekaĉ smatra tzv.posrednim izvršiocem. Prema ovom stanovištu. bez obzira na to da li je to uĉinjeno sa sviješću i voljom ili ne. to se ne smatra kriviĉnim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom. b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi sauĉesništva. Tako npr. u općem shvatanju i prema obiĉnom govoru to se smatra ubistvom. radnje uĉinioca moraju biti protivpravne jer ima sluĉajeva kada izuzetno lišenje ţivota.

pri ĉemu je prirodno kriviĉno djelo ono djelo koje vrijeĊa osnovna prirodna osjećanja koja su uglavnom priznata od strane svih ĉlanova jednog civiliziranog društva. došlo je do izmjene u pojmu kriviĉnog djela. Prema pozitivnoj školi kriviĉnog prava. 2. u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma kriviĉnog djela. MeĊutim. materijalni pojam kriviĉnog djela odreĊuje se kao povreda ili ugroţavanje individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave. Iz te definicije proizilazi da postoje slijedeći elementi u pojmu kriviĉnog djela: 1. to pitanje je ipak doticano. svojine itd. kriviĉnim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene granice napada na slobodu drugih. MaĊu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma kriviĉnog djela spadaju Karara. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreĊivanju kriviĉnih djela zakonodavac treba da polazi od općih interesa graĊana.BH-PRAVNICI. to je uglavnom prihvaćeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element općeg pojma kriviĉnog djela. ĉija su obiljeţja odreĊena zakonom i za koje je zakonom propisana kriviĉna sankcija. kriviĉno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopće i na koje treba reagirati društvenim mjerama. kako se kriviĉnim zakonodavstvom ograniĉava sloboda graĊana. nejasan i rastegljiv pojam. Osim toga. što znaĉi da je djelo uĉinio uraĉunljiv ĉ ovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz nehata). Djelo ĉovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom. danas imamo objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela.COM kod nekih kriviĉnih djela. Prema Tomi Ţivanoviću. odnosno kriviĉna odgovornost. 3. zaštite liĉnosti. OdreĊenost uĉinjenog djela kao kriviĉnog djela u zakonu. a ti interesi moraju biti u skladu sa društvenim progresom. ne bi trebalo smatrati kriviĉnim djelom ono djelo ĉije bi kaţnjavanje spreĉavalo dalji razvoj društva. krivnja. slobode.COM . Drugim r ijeĉima. Ortolan i Garofalo. Prirodna osjećanja su osjećanja humanosti. odnosno granice koje su u skladu sa općim progresom.8 KZ FBiH.WWW. kriviĉno djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo. U zemljama nekadašnjeg socijalistiĉkog bloka zastupano je materijalno shvatanje kriviĉnog djela sa zakonskom definicijom. Ovakvo shvatanje pojma kriviĉnog djela pozna to je pod nazivom sociološki pojam kriviĉnog djela. Karara smatra da je kriviĉno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite bezbjednosti graĊana. To znaĉi da umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije. 4. To je bio materijalno-formalni pojam. U suštini se radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri postavljanju pojedinih kriviĉnih djela. Vinost. izriĉito je unesen element protivpravnosti. Protivpravnost uĉinjenog djela. Objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela Posljednjom reformom našeg kriviĉnog zakonodavstva. Materijalni pojam kriviĉnog djela Materijalni pojam kriviĉnog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. s tim da je materijalni element kriviĉnog djela bila “društvena opasnost”. Garofalo je materijalni pojam kriviĉnog djela vezao za pojam prirodnog kriviĉnog djela. Prema odredbi ĉl. a ta je zaštita bitna za društveni poredak. 36 WWW. Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen kao difuzan. Sliĉno je i mišljenje Ortolana.BH-PRAVNICI. Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma. a ta potreba ne moţe se da se potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom.

Ti pojmovi su meĊutim. 37 WWW. mora se imati u vidu da Federalni kriviĉni zakon poznaje kriviĉno djelo i kriviĉnu odgovornost kao 2 odvojena pojma. 2. zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “kriviĉno djelo” neovisno od kriviĉne odgovornosti kao npr.63 i 64 Kriviĉnog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera.13 gdje zakonodavac definira neuraĉunljivost – “nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela…”. Da bi došlo do primjene te kriviĉne sankcije. Ta objektivizacija kriviĉnog djela nuţna je samo za taj uski krug sluĉajeva. seksualni integritet. sve do onog momenta dok ne preĊu u ostvarenje. To su: 1. mjera bezbjednosti iz ĉl. ako u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. tjelesni integritet. tj. S druge strane. Manifestira se kao odreĊeno ponašanje ĉovjeka u vanjskom svijetu.BH-PRAVNICI.COM . kao i ostali psihiĉki procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u kriviĉnopravnom smislu. Te mjere primjenjuju se i prema uĉiniocima koji nisu vini. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje. naravno. posebno te mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. gdje zakonodavac predviĊa iskljuĉenje kriviĉnih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivične sankcije”. Svi su oni formalnog karaktera. imovina). Radnjom se kriviĉno djelo izvršava.1 primjenjuje se prema uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti ako sud utvrdi da bi takav uĉinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot. Napomenute mjere bezbjednosti se odnose na izuzetne sluĉajeve. Isti sluĉaj je u odredbi ĉl. kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti samo ukljuĉivanjem i kriviĉne odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa. ili se radnjom u kriviĉnom djelu uĉestvuje u svojstvu saizvršioca.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu.63 st. nuţno je iz tog pojma izdvojiti kriviĉnu odgovornost. MeĊutim. a koje je u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo (npr. Pritom. U kriviĉnopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu kriviĉnog djela. Objektivno shvatanje radnje.BH-PRAVNICI. iako zakonodavac barata pojmom kriviĉnog djela. a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. Tu spadaju već pomenute odredbe ĉl. mjere bezbjednosti. Iako naša kriviĉnopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. Kad se govori o općem pojmu kriviĉnog djela. u savremenom kriviĉnom pravu pored kazni postoje i druge vrste kriviĉnih sankcija kao npr. Subjektivni element predstavlja krivnja uĉinioca djela. krivi ili kriviĉno odgovorni za uĉinjeno djelo. Razlog tome je što je zadatak kriviĉnog prava spreĉavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno uĉinjene od strane uraĉunljivog uĉinioca koje se vrši putem kazne.COM Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne.71 KZ FBiH.WWW. zakonodavac nije iskljuĉio mogućnost da se kriviĉno djelo shvati kao pravna. To znaĉi da odluke ili namjere da se izvrši neko kriviĉno djelo. pomagaĉa ili podstrekaĉa. u odredbi ĉl. u nekim odredbama zakona spominje se kriviĉno djelo kao osnov za primjenu nekih kriviĉnih sankcija prema licima koja nisu kriviĉno odgovorna. ako je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac kriviĉnog djela. meĊusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu općeg dijela kriviĉnog zakona.ubistvo). Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost”. izuzetno se i u teoriji i u domaćem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma kriviĉnog djela kad su u pitanju neke druge kriviĉne sankcije osim kazni. Tako npr. Iz izloţenih primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “kriviĉno djelo” kao tehniĉki termin da bi oznaĉio skup obiljeţja jednog kriviĉnog djela. Kazna se moţe primijeniti samo prema uĉiniocu koji je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreĊeno kriviĉno djelo. Prva 3 su objektivni elementi. Pored toga. RADNJA KRIVIĈNOG DJELA Radnja je osnovni element u pojmu kriviĉnog djela.

za postojanje radnje nije dovoljno da je uĉinilac htio samo radnju.BH-PRAVNICI. Takva radnja je npr. kada iznenadna onesviješćenost sprijeĉi vozaĉa motornog vozila da se zaustavi na pješaĉkom prelazu na znak crvenog svjetla. element umišljaja. radnja u kriviĉnopravnom smis lu nije nevoljna radnja. Prema tom shvatanju. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju. naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu.BH-PRAVNICI. Pritom nije od znaĉaja u kom cilju je ta radnja preduzeta. tj. Opći naĉini izvršenja kriviĉnog djela – ĉinjenje i neĉinjenje Ĉinjenje i neĉinjenje su 2 opća naĉina izvršenja kriviĉnog djela. Neĉinjenje kao radnja izvršenja u kriviĉnopravnom smislu je voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. Ĉinjenje kao radnja u kriviĉnopravnom smislu je voljni tjelesni pokret. Prema tome. zbog toga što on objektivno posmatra i pojam kriviĉnog djela. Ako je uĉinilac neodoljivom silom prinuĊen na radnju. pri ĉemu je bez znaĉaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne. prinuĊeno lice je samo oruĊe ili sredstvo u rukama drugog. na isti naĉin sagledavamo i radnju. kao i pokreti koje ĉovjek ĉini kad se nalazi u besvjesnom stanju. tj. Dakle. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika. tj. tj. Finalistiĉko. odnosno propuštanje tjelesnog pokreta.WWW. on je postupao protiv svoje volje i u tom sluĉaju njegova radnja nije radnja u kriviĉnopravnom smislu. za kriviĉno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja. Unošenje volje u pojam radnje znaĉi da je sa kriviĉnopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je uĉinilac htio da uĉini. Tako izvršena kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima neĉinjenja ili omisivnim deliktima – delicta ommissiva. kod klevete – iznošenje ili pronošenje neĉeg neistinitog itd. radnjom se smatra samo ona djelatnost koja se hoće. U sluĉaju prinude.COM . tj. Isto tako. već se traţi da je htio da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. Finalistiĉko (ciljno) shvatanje radnje Prema finalistiĉkom ili ciljnom shvatanju. To shvatanje radnje razradio je Toma Ţivanović i ona je izraz dosljednosti tog autora. takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene kriviĉnopravno relevantne posljedice. bez ikakvih subjektivnih elemenata. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i padom nanese povredu drugom licu. ĉime nastaju znatne teškoće za razumijevanje nehatnih kriviĉnih djela i za odreĊivanje njihovog mjesta u sistemu nauke kriviĉnog prava. Kako mi pojam kriviĉnog djela sagledavamo u objektivno-subjektivnom smislu.onoga ko ga je prinudio. Objektivno shvatanje radnje Radnja se u ovom shvatanju sagledava ĉisto objektivno. kriviĉno djelo moţe biti uĉinjeno neĉinjenjem samo kad uĉinilac propusti ĉinjenje koje je bio duţan izvršiti. Pod radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret. tj. Takva djela se nazivaju kriviĉna djela ĉinjenja ili komisivni delikti – delicta commissiva.ciljno shvatanje radnje.COM 3. O neĉinjenju u kriviĉnopravnom smislu moţe se govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost ĉinjenja. Ovo shvatanje potiĉe od njemaĉkog teoretiĉara Velcl-a i ne smatra se šire prihvaćenim.radnja koju uĉinilac nije htio nego se ona dogodila sluĉajno. kod otmice – otmica nekog lica.voljna djelatnost uĉinioca. u pojam radnje se unose elementi vinosti ili krivnje. zbog ĉega se ovo shvatanje ne uzima kao prihvatljivo. Zbog toga preduzeta radnja nije uĉinioĉeva radnja. To je npr: kod kraĊe – oduzimanje tuĊe pokretne stvari. 38 WWW.

kad npr. ĉl.hirurg vršeći operativni zahvat stvori opasnost po ţivot pacijenta. gdje duţnost poduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajućim propisima koji ureĊuju pitanja sluţbe u oruţanim snagama.skretniĉar je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreĊeno vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza. a time kriviĉno djelo. jer je radnja izvršenja tih kriviĉnih djela odreĊena kao poduzimanje neke ĉinidbe. tj. Takvih situacija ima više: 1. pa ih ostave u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. pravi ili ĉisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu odreĊena kao neĉinjenje. Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na ĉinjenje – npr.kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.daljnje ĉinjenje ĉijim propuštanjem bi izvršio kriviĉno djelo. propuštanjem svoje duţnosti (dakle neĉinjenjem) majka lišava ţivota 39 WWW. 3. a kriviĉni zakon samo neispunjenje duţnosti predviĊa kao kriviĉno djelo (npr. ali se ono izuzetno moţe izvršiti i neĉinjenjem.COM . kao npr. Takav je sluĉaj npr. kod kriviĉnog djela nepruţanja pomoći iz ĉl. odnosno kao neizvršenje odreĊene duţnosti. gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po ţivot.182 KZ FBiH. 6. dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao kriviĉno djelo. tj. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava sa umišljajem zbog ĉega nastupi smrt djeteta. kod kriviĉnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz ĉl. Ta duţnost moţe biti uspostavljena samim kriviĉnim zakonom. Prava i neprava kriviĉna djela neĉinjenja Sva kriviĉna djela neĉinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe: 1.242.ugovorom. Ili kod kriviĉnog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije iz ĉl. 4. Kad duţnost uĉinioca za daljnjim ĉinjenjem proizilazi iz prethodnog ĉinjenja kojim je stvorena opasnost za drugog . odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to sluĉajevima moţe postojati duţnost na ĉinjenje.181 KZ. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroĊenu bebu koja u nedostatku hrane umire. Npr. ĉl. Tako npr. a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove saobraćajni udes. odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz kojeg se oĉekuje odbrana od odreĊene opasnosti – kada npr. Prava kriviĉna djela neĉinjenja. Kad je duţnost na odreĊeno ĉinjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom. roditelj će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva izvršenog s umišljajem. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreĊena je vankriviĉno-pravnim propisom. ubistvo je redovno delikt ĉinjenja.324. npr.1 KZ FBiH. izvršioci su kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica.WWW. tako npr.COM Kada su u pitanju delikti neĉinjenja. ĉime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja. 2. gdje je duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Kriviĉnim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti stavljeno je pod kriviĉnu sankciju. a Kriviĉnim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti. Kad duţnost na ĉinjenje proistiĉe iz radnog odnosa . duţnost roditelja da izdrţavaju svoju djecu odreĊena je Porodiĉnim zakonom.380 st. Neĉinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja negativno odreĊena. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja. Ta duţnost moţe biti odreĊena i u nekom drugom zakonu ili propisu. tj.BH-PRAVNICI.bolniĉar koji se ugovorom obavezao da ĉuva nepokretnog bolesnika ili medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da ĉuva malo dijete. kod zajedniĉkog alpinistiĉkog poduhvata svaki od uĉesnika oĉekuje da će mu drugi pomoći u sluĉaju opasnosti. odnosno kao propuštanje odreĊene duţnosti. 2.komisivno-omisivni delikti su ona kriviĉna djela koja su u Kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna djela ĉinjenja.npr. 5. Kad duţnost na ĉinjenje nastaje na osnovu odnosa povjerenja. ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti kriviĉno djelo.

Tako npr. dok radnje saizvršilaštva. podstrekavanja i pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog kriviĉnog djela uĉestvuje najmanje 2 lica. prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja. otrovom. postojati jedno kriviĉno djelo krivotvorenja isprave u sluĉaju kad uĉinilac napravi laţnu ispravu i istu upotrijebi kao pravu. uvijek je potrebno utvrditi u kojim sluĉajevima za izvršioca postoji duţnost na ĉinjenje. «prinudi» kod prinude. sredstvom za omamljivanje.. tako da otpoĉinjanje prethodne radnje koja ĉini djelo prinude. od ko jih se prva pojavljuje kao sredstvo za izvršenje druge (npr.COM . Isto tako. saizvršenja. podstrekavanja i pomaganja. Oblici radnje u odnosu na kriviĉno djelo Radnja u kriviĉnopravnom smislu (ĉinjenje i neĉinjenje) u odnosu na kriviĉno djelo moţe biti radnja izvršenja. Bića nekih kriviĉnih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su ĉešće postavljene alternativno. onda je u pitanju kriviĉno djelo ubistva.COM svoje dijete. a rjeĊe kumulativno. a izuzetno i više odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo.BH-PRAVNICI. a ne sticaj kriviĉnih djela. kod kriviĉnog djela kraĊe.BH-PRAVNICI.kraĊa). odnosno to je ona radnja koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. Osim toga. Tako npr.» ili kod kriviĉnog djela nezakonitog ribolova iz ĉl. bitno je naglasiti da se ne moţe svako kriviĉno djelo ĉinjenja izvršiti neĉinjenjem. što znaĉi da je nebitan broj preduzetih radnji. Kad je radnja izvršenja odreĊena alternativno. u sluĉaju da je djelo izvršeno sa više alternativno odreĊenih radnji. a ne pripremnu radnju. zbog ĉega obje radnje.radnja je odreĊena odvojeno od posljedice. Radnja izvršenja se najĉešće odreĊuje jednim izrazom i to obiĉno glagolskim oblikom: «oduzme» kod kraĊe.180 KZ) od kojih je prva radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe. Kod pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti. dakle i primjena sile. za postojanje djela je dovoljno da je izvršena samo jedna od više alternativno predviĊenih radnji izvršenja. Poseban naĉin odreĊivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviĉna djela kod kojih je za postojanje kriviĉnog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta. Npr. već predstavlja pokušaj kriviĉnog djela razbojništva. Radnja izv ršenja Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivično djelo izvršava..WWW. dok je druga radnja ostavljanje druge osobe bez pomoći u takvom stanju ili u takvim prilikama. predaja ili ĉinjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd. Da bi jedno kriviĉno djelo ĉinjenja izuzetno bilo izvršeno neĉinjenjem.posljediĉne radnje. dvije radnje izvršenja (dvodijelno kriviĉno djelo) postoje kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti (ĉl.djelatnosne radnje.. . Radnja izvršenja je u kriviĉnom zakonu odreĊena na razliĉite naĉine: .213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu. Kumulativno je odreĊena radnja izvršenja u sluĉajevima kad zakon navodi dvije.. «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivĉnog djela ili uĉinioca itd.radnja i posljedica su zajedno obuhvaćene – tzv. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u sluĉaju kad u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvuje samo jedno lice. to su tzv. kao i koji su osnovi te duţnosti. postojaće jedno djelo. Tako će npr. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota. kod kriviĉnog djela špijunaţe to je saopštavanje.301 KZ: «ko lovi ribu eksplozivom. Kod takvih djela je iskljuĉeno postojanje komisivno-omisivnih delikata.primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva). MeĊutim. električnom strujom. 40 WWW.» itd. ima kriviĉnih djela koja se mogu izvršiti isključivo činjenjem (kao npr. radnja izvršenja je oduzimanje tuĊe pokretne stvari. kod klevete iz ĉl.

ne izvrši naređenje). tj. na naĉin da u takvim sluĉajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je moguće ostvariti (prouzrokovati) zabranjenu posljedicu. Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme. nekad iskljuĉivo kao neĉinjenje. U ovim sluĉajevima. Tako npr. Za kriviĉna djela neĉinjenja bitno je nepreduzimanje.oduzimaju stvari. a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv. Primjenom ovog metoda odreĊivanja radnje izvršenja.372. Radnja neĉinjenja moţe biti i više neĉinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja jednog kriviĉnog djela.246 KZ. da je u bićima pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja nekad odreĊena iskljuĉivo kao ĉinjenje.256) ili kao “očigledno nesavjesno postupanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi (ĉl. I u ovim sluĉajevima nije bitno da li je navedena posljedica prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo.372 st. paljenjem ili na neki drugi način uništi ili ošteti” kod kriviĉnog djela uništenja ili oštećenja vaţnih privrednih objekata ili javnih ureĊaja (ĉl. a nekad i kao ĉinjenje i kao neĉinjenje.fiziĉko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja. a ne sticaj kriviĉnih djela.COM .kod kriviĉnog djela neukazivanja lijeĉniĉke pomoći iz ĉl. Za razliku od radnji izvršenja koje su u Zakonu pojmovno taĉno odreĊene. Vidljivo je dakle. 41 WWW.1 KZ Kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti i radnja ĉinjenja i radnja neĉinjenja. sukcesivno potkradanje prilikom nekog putovanja i sl). odbije da izvrši njihovo naređenje). a neke kao pasivne. te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom mjestu (npr. TakoĊer. ili kod teške kraĊe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg se tek kasnije odnose. sve te djelatnosti kao cjelina predstavljaju jednu radnju izvršenja. Npr.366 KZ. kod kriviĉnog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl.ubistvo koje se izvršilo vatrenim oruţjem). Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja odreĊena kao “očigledno nesavjesno ponašanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (ĉl. odnosno propuštanje radnje koja je oznaĉena u biću kriviĉnog djela.366) i sl.266).WWW. Kod nekih kriviĉnih djela sa alternativno odreĊenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao aktivne. ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su meĊusobno povezane u jednu cjelinu.305). kada postoji tzv. u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipiĉnijih radnji izvršenja konkretnog kriviĉnog djela. neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru. Tako npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (ĉl.COM Više odvojenih radnji izvršenja (tzv. Radnja izvršenja u konkretnom sluĉaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr.BH-PRAVNICI. kao npr.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti postoji kod kriviĉnih djela kod kojih je radnja oznaĉena kao “bavljenje” odreĊenom djelatnošću. ali ne sve radnje kojima je moguće prouzrokovati zabranjenu posljedicu. ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim trovanjem. više odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja. Kod nekih posljediĉnih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede). Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su u zakonu skupno oznaĉene kao “nesavjestan rad”. bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti. “nesavjesno postupanje” itd. npr: “ko rušenjem..BH-PRAVNICI. Prema tome.sukcesivno trovanje na razliĉitim mjestima prilikom nekog putovanja. npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz ĉl.". npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod kriviĉnog djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl. nakon ĉega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i tako dobiva karakter posljediĉne radnje. neke radnje izvršenja su tako odreĊene da podlijeţu ocjeni suda da li jedno faktiĉko ponašanje predstavlja radnju izvršenja. Pritom radnja neĉinjenja moţe da bude samo jedna. a kod nekih su navedene samo neke najznaĉajnije ili najtipiĉnije. Posljediĉne radnje su one radnje izvršenja koje su odreĊene ili definirane posljedicom. gdje se kaţe: “liječnik koji ne pruži neodložnu liječničku pomoć.

256. Kod nekih kriviĉnih djela posljedica se moţe uoĉiti.BH-PRAVNICI.138 itd).COM Pritom nije iskljuĉeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke ĉinjenje. prihvata se da posljedica kod nekih kriviĉnih djela nije unesena u zakonski 42 WWW. MeĊutim. Na osnovu ove razlike u kriviĉnopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviĉna djela koja nemaju posljedicu. ali ta okolnost nije bitni sastojak njenog pojma. MeĊutim. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako kriviĉno djelo mora imati posljedicu. kod kraĊe – vlasnik ukradene stvari). kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. kod takvih kriviĉnih djela inkriminisana je sama radnja izvršenja. krivotvorenja novca (ĉl. kako je u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci uglavnom usvojen realistiĉki pojam kriviĉnog djela. a ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviĉna djela. MeĊutim. odnosno FBiH. kod otmice – oteto lice. gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu). To moţe biti subjekt prava ili interesa kojima nastaje posljedica. a neke neĉinjenje – npr. priznavanje kapitulacije i okupacije iz ĉl.kod ubistva – lice lišeno ţivota. kao npr.245 KZ. POSLJEDICA Pojam posljedice Postojanje kriviĉnog djela pretpostavlja pojam posljedice. S druge strane.245 posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe. kod kriviĉnog djela prenošenja zarazne bolesti iz ĉl.267) itd. kod kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka iz glave XV KZ. Imajući u vidu navedenu razliku. Kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt je drţava. u kriviĉnim zakonima postoje i opisi kriviĉnih djela kod kojih se posljedica ne naglašava. Prema tim shvatanjima. Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt. kriviĉna djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviĉna djela. već samo kao proizvedena promjena.137. osjećaj uvrijeĊenosti kod uvrijeĊenog lica.COM . lijeĉnik pri pruţanju lijeĉniĉke pomoći primijeni oĉigledno nepodobno sredstvo ili oĉigledno nepodoban naĉin lijeĉenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl. Kod najvećeg broja kriviĉnih djela posljedica je izriĉito istaknuta u opisu kriviĉnog djela. Stoga je razumljivo da ona shvatanja koja kriviĉno djelo smatraju prije svega povredom norme. Tako npr. zbog ĉega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu. kao npr. odnosno ĉulima zapaziti. s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj kao što je npr. odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje nastaje na objektu kriviĉnog djela. odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih kriviĉnih djela. itd. Materijalna i formalna kriviĉna djela U kriviĉnopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako kriviĉno djelo ima odreĊenu posljedicu.WWW. sluĉaj kod nekih kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno Federacije (napad na ustavni poredak iz ĉl. MeĊutim.BH-PRAVNICI.214). kod kriviĉnog djela uvrede (ĉl.241 KZ. kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi. Isti sluĉaj je sa ĉinjenjem i neĉinjenjem i kod kriviĉnih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi način”. a kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. uzimaju i posljedicu kriviĉnog djela kao promjenu u pravnom svijetu. kao što je npr. ĉl. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fiziĉko lice (npr. posljedica se moţe ispoljiti i kao povreda. prema nekim shvatanjima smatra se da ima i on ih kriviĉnih djela koja nemaju posljedicu. a samim tim ni kriviĉnog djela. OdreĊivanje pojma posljedice je u kriviĉnopravnoj teoriji u neposrednoj vezi sa odreĊivanjem općeg pojma kriviĉnog djela. znaĉi da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom svijetu. posljedica se sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti. jer bez posljedice nema protivpravnog djela.

kod kojeg posljedica takoĊer nije izriĉito unesena u zakonski opis djela. kod kriviĉnog djela nepropisne predaje u saobraćaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz ĉl. za koju je dovoljno da je ĉulno opaţena od stra ne povrijeĊenog. I ta djela su sa posljedicom jer i kod njih postoji promjena u vanjskom svijetu. koja nastupa usljed radnje izvršenja (npr.kod KD izazivanje opće opasnosti iz ĉl. izlaganje podsmijehu i sl). Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog kriviĉnog djela. Kod drugih kriviĉnih djela je kao posljedica oznaĉeno odreĊeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno dobro.kod uvrede i sl).COM opis djela. Tipiĉna djela sa konkretnom opasnošću su kriviĉna djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. ne moţe se dokazivati da u konkretnom sluĉaju nije bilo opasnosti. kod kojih je posljedica redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima”. a eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica. Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošću kao posljedicom i delikte sa apstraktnom opasnošću kao posljedicom. kod kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom sluĉaju dokazivati. Konkretna opasnost za zaštićeni objekat kriviĉnog djela je ona opasnost koja je izvršenjem kriviĉnog djela. ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogućnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku pred nadleţnim organom. tj. Kao drugi primjer moţe posluţiti kriviĉno djelo davanje laţnog iskaza iz ĉl.BH-PRAVNICI. UZROĈNOST Znaĉaj uzroĉnosti u kriviĉnom pravu 43 WWW. Za razliku od kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću.BH-PRAVNICI. opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo pretpostavlja samim izvršenjem radnje. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima povrede. odnosno vrijednost. kraĊe.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost. ĉime je proizvedena i promjena u vanjskom svijetu (omalovaţavanje. To istovremeno ne znaĉi da ta djela nemaju posljedicu. ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila neposredna opasnost. posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela.304). Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima ugroţavanja.COM . Povreda pravno zaštićenog dobra odnosno vrijednosti je najĉešće neposredno uoĉljiva (npr. Primjer za to je kod kriviĉnog djela uvrede. Npr. Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreĊena u biću kriviĉnog djela.328. kod kojeg se posljedica sastoji u povredi ĉasti. Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. Ona neminovno proizilazi iz odreĊene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela.kod ubistva.WWW. ali iz odreĊenih razloga nije došlo do povrede. ali to nije sluĉaj kod svih delikata povrede (npr. Kod kriviĉnih djela povrede. a time i u mogućnosti donošenja pogrešne odluke. Kod kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom sluĉaju dokazivati. tjelesnih povreda itd). Kriviĉna djela povrede i kriviĉna djela ugroţavanja Analiza kriviĉnih djela kako su ona odreĊena u Kriviĉnom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao posljedica oznaĉena odreĊena povreda jednog pravno zaštićenog dobra ili vrijednosti društva. kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću ili drugim rijeĉima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošću. Kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću.309 ne bi se mogla iskljuĉiti odgovornost uĉinioca dokazivanjem da u konkretnom sluĉaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu.

Glavne teškoće nastaju kad treba pronaći kriterij po kome će se odrediti tipiĉna posljedica. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroĉnost ne postoji. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji 44 WWW. Npr. javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih radnji uzrok posljedice. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno. ni to ublaţavanje nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreĊen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje. svi uslovi posljedice su istovremeno i njeni uzroci. ova teorija dolazi do nemogućih zakljuĉaka koji su neprihvatljivi za kriviĉno pravo. Na toj osnovi formirane su razliĉite teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu: Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeĊu uslova i uzroka. Taj odnos se naziva uzroĉnom vezom. pa se takav udarac ne moţe smatrati uzrokom smrti. ili je uzrok samo odreĊena radnja. U tom smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. Da bi se to utvrdilo. uzroĉnošću ili kauzalitetom. tada ne bi postojalo ni kriviĉno djelo. Dakle. bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice.WWW. a do nastupanja smrti je došlo zbog posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma. ako je i sama jedan od njenih uvjeta.BH-PRAVNICI. onda u tom sluĉaju posljedica ne bi odgovarala onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca. MeĊutim. a ostale radnje uslov. Znaĉajnije teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu Osnovni problem kod odreĊivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (ĉinjenica). Prema ovoj teoriji. samo neki od uslova imaju karakter uzroka.BH-PRAVNICI. MeĊutim. a radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. Prema tim teorijama. NeodreĊenost u odreĊivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po kojima bi se mogao odrediti stepen mogućnosti za adekvatnu uzroĉnost. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice.COM . Da bi se utvrdila uzroĉnost. Na taj naĉin je i ljudska radnja uzrok posljedice. Diferencirajuće teorije kod pitanja uzroĉnosti stavljaju teţište na razlikovanje uslova i uzroka. za kriviĉno pravo relevantna je samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta kriviĉnog prava. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na relevantne i irelevantne. odnosno da odreĊena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje uĉinioca.COM IzmeĊu radnje i posljedice mora postojati odreĊeni odnos u smislu da usljed odreĊene radnje nastupa odreĊena posljedica. pri ĉemu samo relevantni imaju karakter uzroka. Pitanje odreĊivanja normalnih sluĉajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naĉin što putem iskustva dolaze do tipiĉnih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni sluĉaj. potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu ĉovjekovog znanja baziranog na iskustvu. suprotstavljajući ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno razliĉitog znaĉenja za nastupanje posljedice. Proglašavajući sve uslove za uzroke. Kad u uzroĉnom nizu ima više ljudskih radnji. Nuţna povezanost radnje sa posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski prethodi posljedici. već se ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. zapostavljajući sve izuzetne sluĉajeve koji se mogu desiti u ţivotu. Dakle. ova teorija uzima u obzir samo normalne sluĉajeve apstraktno postavljene. svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila. Diferencirajuće i individualizirajuće teorije. potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. Teorija adekvatne uzroĉnosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom sluĉaju. bez kojih ne bi ni nastupila.

Prema logici stvari uzroĉnost prethodi krivnji. ove teorije u nauci kriviĉnog prava nisu šire prihvaćene. jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta. pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim kriterijima. Širina kauzaliteta je ograniĉena i ona se proteţe u granicama prouzroĉavanja posljedice predviĊene u zakonskom propisu kriviĉnog djela.COM . pitanje kauzaliteta u kriviĉnom pravu treba povezati sa nekoliko momenata: 1.COM oznaĉavaju kao uzrok. ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje. Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeĊu uslova i uzroka. 45 WWW. onda uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije. Ĉinjenice i okolnosti koje nisu bez znaĉaja. Zbog toga se u kritiĉkom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule nego praktiĉna pravila. Tih teorija ima više. 4.onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju posljedice. za krivĉno pravu nisu interesantne. Teorija prevage (Binding). 2. Drugim rijeĉima. Obzirom da je jedno opće pravilo neprihvatljivo. a ne kao elementarna uzroĉnost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji. gdje je subjekt ĉovjek. zbog ĉega se ona ne smije miješati sa krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviĉna odgovornost). 3.WWW. Teorija o uzroĉnom razlikovanju uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanović). tj. smatra se da u kriviĉnom pravu treba postaviti odreĊena pravila koja bi dala samo opći pravac pri rješavanju pitanja uzroĉnosti. prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od preteţnog i uzroĉnog znaĉenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima. a najpoznatije su slijedeće: 1. Uzroĉnost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu. za uzroĉnost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su vezani za djelovanje ĉovjeka.nepaţnja povrijeĊenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije. Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer). Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku ĉesto je proizvoljna. Opća pitanja u vezi sa znaĉajem uzroĉnosti u kriviĉnom pravu U kriviĉnopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u stanju unaprijed postaviti takva pravila pomoću kojih bi se u svakom konkretnom sluĉaju sa sigurnošću moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljed ice.BH-PRAVNICI. 2. ne moţe se unaprijed utvrditi. ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaĉaj prvobitnog uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeĉak iz beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraĉunati uĉniocu samo ako je on opasnost iz koje je rezultirala posljedica proizveo ili povećao. jer je u kriviĉnom pravu kauzalitet zapravo uzroĉna veza izmeĊu ljudske radnje i kriviĉnopravne posljedice. 4. 3. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za razlikovanje uslova od uzroka.BH-PRAVNICI. pri ĉemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske radnje. nazivaju se još i individualizirajuće. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka. pa usljed sticaja okolnosti (npr. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaĉaj za nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. Npr. ako osoba A neznatno povrijedi osobu B. U kriviĉnom pravu. U kriviĉnom pravu procjenjuje se uzroĉnost kao objektivna veza izmeĊu radnje i posljedice i to kao cjelishodna finalna uzroĉnost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji ĉovjeka.

protivpravnost se ne sastoji u protivnosti kriviĉnopravnom propisu u kome je dat opis kriviĉnog djela i predviĊena kazna. To u stvari znaĉi da uzroĉna veza izmeĊu neĉinjenja i posljedice postoji u sluĉaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta. elementarni dogaĊaj ili viša sila. U takvim sluĉajevima uĉinilac moţe biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze. jer uĉinilac rad upravo saglasno tom propisu. Binding smatra da uĉinilac kriviĉnog djela ne vrijeĊa sam propis. ako se neĉinjenje shvata kao objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti. zbog ĉega je u kriviĉnom pravu nuţno saĉuvati taj stvarni prirodni kauzalitet.BH-PRAVNICI. kod neĉinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu. a prema drugom shvatanju pasivno drţanje ĉovjeka moţe da proizvede odreĊenu posljedicu.BH-PRAVNICI. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeĊena od strane osobe B. Ako kriviĉni zakon propisuje da će se kazniti onaj “ko drugog liši života”. Tada po pravilu dolazi do otpoĉ injanja novog uzroĉno-posljediĉnog lanca. Kod uzroĉnosti u kriviĉnom pravu moţe da doĊe do prekida uzroĉne veze. neradnja. jer kauzalitet kao kategorija fiziĉkog svijeta pretpostavlja aktivno ĉinjenje. samo neĉinjenje ne moţe biti uzrok posljedice. onda ubica postupa upravo po tom propisu.COM 5. i sama pasivnost znaĉi prouzrokovanje. jer je nije sprijeĉio. odnosno neĉinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. Uzroĉnost kod kriviĉnih djela neĉinjenja U teoriji kriviĉnog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroĉnost je upravo pitanje kauzaliteta kod kriviĉnih djela neĉinjenja. odnosno uzroĉnosti koja ima prirodu svrsishodnosti. Moţe se reći da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe. Prema drugom shvatanju. ne moţe se reći da je nešto uĉinjeno neĉinjenjem. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neĉinjenjem ima svoje specifiĉnosti koje se ogledaju u tome da se neĉinjenjem propušta mogućnost da se jedan uzroĉni lanac skrene sa svog redovnog toka. U realnom objektivnom svijetu radnja koja se oĉekivala. Uzroĉnost se posebno osporava kada su u pitanju neprava kriviĉna djela neĉinjenja. gdje posljedica koja je predviĊena u zakonskom biću djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju uĉinioca koji je bio duţan da to sprijeĉi. odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je propuštena radnja preduzeta. Prema zakonima fizike. ali se istovremeno istiĉe i to da je ta specifiĉnost svojstvena uzroĉnosti u društvu uopće. Da je takav uĉinilac zahvatio kauzalni tok. a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta kauzaliteta ne predstavlja ništa. upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. ontološi realitet a ne misaona veza. lišava ţivota drugog. PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti Prema Bindingu.WWW. a ne i za dalje posljedice koje su nastupile poslije prekida uzroĉne veze. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u sluĉaju svog neĉinjenja. posljedica ne bi nastupila. da je preduzeta otklonila nastupanje posljedice. Prema prvom shvatanju. 46 WWW. tj.COM . u situacijama kada se izmeĊu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova nastupanja posljedice. Drugim rijeĉima. kaţe se da je neĉinjenje uĉinioca uzroĉno – kauzalno povezano sa posljedicom u sluĉaju kad bi njegovo aktivno ĉinjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka stvari sprijeĉilo nastupanje posljedice. bilo da je u pitanju radnja trećeg lica. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz realnosti dogaĊaja. Kako neĉinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu. Prema prvom shvatanju. Radi se zapravo o hipotetskom kauzalitetu koji znaĉi da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoća koja se graniĉi sa izvjesnošću da posljedica ne bi uopće nastupila. naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu. već se moţe ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti. Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C. Smatra se da je kauzalitet filozofsk i.

kriviĉni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti (npr. Zato se protivpravnost ne treba izriĉito ni spominjati u opisu kriviĉnog djela. jer se za umišljaj uĉinioca kriviĉnog djela sa elementom “protivpravnosti” zahtijeva i utvrĊivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog postupanja. odvojen od odreĊenosti djela u zakonu. Materijalno je protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje). Protivpravnost kao obiljeţje nekih kriviĉnih djela Kod većine kriviĉnih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno protivpravna (npr.COM već normu sadrţanu u propisu. Dakle. pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju normi. Permisivne norme su norme koje izuzetno ĉine dozvoljenim ponašanje koje je inaĉe protivpravno.imperativna ili preceptivna norma). Odluĉno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreĊenu radnju. ODREĐENOST KRIVIĈNOG DJELA U ZAKONU 47 WWW.ubistvo neprijatelja za vrijeme rata). Protivpravnost znaĉi protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu. Sadrţaj norme dobiva se preobraćanjem dispozicije kriviĉnopravnog propisa u imperativni oblik. s tim što se po Ţivanoviću formalna protivpravnost javlja u obliku napada na izvjesno kriviĉnoravno dobro.BH-PRAVNICI.prohibitivna norma) ili koja nareĊuje odreĊeno ponašanje (tzv. Ova razlika znaĉajna je i sa stanovišta krivnje. Sliĉno mišljenje je i kod Ţivanovića. niti se u kriviĉnom postupku mora utvrĊivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi pojavila sumnja da u konkretnom sluĉaju postoji osnov za iskljuĉenje protivpravnosti. uz osnovni prigovor da nije taĉna tvrdnja kako uĉinilac kriviĉnog djela radi saglasno odgovarajućem kriviĉnopravnom propisu. Formalno je protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i kriviĉno djelo (npr. Odnos protivpravnosti i odreĊenosti djela u zakonu. Prihvaćeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje odreĊeno ponašanje (tzv.lišavanje ţivota). Kao osnov iskljuĉenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak povrijeĊenog. Irelevantno je da li se osnov za iskljuĉenje protivpravnosti nalazi u propisima kriviĉnog. Protivpravnost i odreĊenost djela u zakonu poklapaju se samo u sluĉajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u kriviĉnopravnom propisu. Radnje izvršene u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr.WWW. graĊanskog prava ili nekoj drugoj grani prava. treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave. norme su pravila koja nareĊuju šta se mora ili šta se ne smije ĉiniti. stavljajući zahtjev da se u kriviĉnom postupku mora u svakom konkretnom sluĉaju utvrĊivati da li je uĉinjeno djelo i protivpravno. Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti. Bindingovo mišljenje odbaĉeno je od većine teoretiĉara.neplaćanje duga). Npr. Prema Listu. norma za kriviĉno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”. O sluĉajevima iskljuĉenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja kriviĉnog djela predviĊenog u zakonu.COM . ali postoje neke ĉinjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer u konkretnom sluĉaju postoji permisivna (dozvoljavajuća) norma. lišavanje slobode). Osnovi iskljuĉenja protivpravnosti Protivpravnost je zaseban element kriviĉnog djela. OdreĊenost djela u zakonu vezana je samo za jedan odreĊeni zakon. MeĊutim. kod manjeg broja kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI.

Prema tome. “ljekar”.WWW. opasnim oruĊem ili sredstvom podobnim da se teško povrijedi. OdreĊenost kriviĉnog djela u zakonu ĉesto se naziva formalni ili zakonski element kriviĉnog djela.privilegirana kriviĉna djela). mora biti u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo. 2. Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr. Elementi objektivnog karaktera Elementi objektivnog karaktera su: 1. Biće kriviĉnog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente.BH-PRAVNICI. treba razlikovati elemente osnovnog bića kriviĉnog djela i elemente na osnovu kojih zakon odreĊuje posebne oblike (teţe i lakše) odreĊenog osnovnog kriviĉnog djela. Kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti kao dopunski elementi U okviru elemenata bića kriviĉnog djela. Posebni elementi kriviĉnog djela nazivaju se još i obiljeţjima kriviĉnog djela. PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIĈNIH DJELA 48 WWW. onda ih nazivamo privilegujućim ili ublaţavajućim obiljeţjima. odnosno okolnostima. Mjesto na kome je izvršena – npr. TuĊa pokretna stvar. pod bićem se podrazumijeva samo tzv. 3.biće jednog kriviĉnog djela. odnosno okolnostima. Ako se odreĊuju lakši oblici (tzv.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem. Posebna radnja i posebna posljedica. a ne svih kriviĉnih djela. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreĊuju teţi oblici kriviĉnih djela (tzv. KD povreda drţavne granice moţe biti izvršeno samo na granici. Naĉin izvršenja radnje – npr obiĉna kraĊa razlikuje se od teške kraĊe po naĉinu izvršenja. 4. BIĆE KRIVIĈNOG DJELA I ELEMENTI BIĆA KRIVIĈNOG DJELA Pojam bića kriviĉnog djela Pod bićem kriviĉnog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog kriviĉnog djela. Unošenje odreĊenosti djela u zakonu znaĉi prihvatanje principa legaliteta u kriviĉnom pravu koji se redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege.BH-PRAVNICI.kvalifikovana kriviĉna djela). Obiljeţja osnovnog bića kriviĉnog djela su prava (bitna) obiljeţja.COM .posebno biće. liĉni odnos i okolnosti uĉinioca – npr. kojima se jedno kriviĉno djelo razlikuje od drugog. 2. Ovo razlikovanje znaĉajno je za utvrĊivanje krivnje. Liĉno svojstvo. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr. onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima.”sluţbeno lice”. Oduzimanje.COM Da bi neko protivpravno djelo bilo kriviĉno djelo. dok su ova druga dopunska obiljeţja. koja mora postojati kod uĉinioca kriviĉnog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreĊena pobuda za izvršenje kriviĉnog djela. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba. Npr. kao i za odgovornost sauĉesnika. 6. 3. “vojna osoba” i sl. Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreĊena namjera. tj. 5. biće kriviĉnog djela kraĊe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1.

Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreĊuje kriviĉno djelo. Pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebno treba voditi raĉuna o tome sa kojim oblikom vinosti je pojedino kriviĉno djelo uĉinjeno. Pritom je znaĉajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za postojanje kriviĉnog djela.prividnog sticaja. Pritom posebno treba voditi raĉuna o sluĉajevima tzv. pokušaju i sauĉesništvu. Jednom radnjom moţe se izvršiti više kriviĉnih djela (idealni st icaj). Radnja kriviĉn og djela uvijek je odreĊena u dispoziciji. Pokušaj će postojati samo ako je radnja izvršenja zapoĉeta na objektu radnje 49 WWW. prvenstveno treba analizirati radnju izvršenja i posljedicu. te objektivno pravo. pokušaj ili pojedini oblici sauĉesništva inkriminišu kao samostalna kriviĉna djela. subjektivno pravo. tj. najĉešće logiĉkim tumaĉenjem. a zatim ostale elemente bića kriviĉnog djela. Na kraju. mada isti elementi postoje u više kriviĉnopravnih odredbi. pravno dobro. Grupni zaštitni objekat je objekat pojedine grupe kriviĉnih djela (npr. U pojedinim kriviĉnim djelima objekat radnje je izriĉito naveden (npr. kod ubistva je to ĉovjek koji se lišava ţivota itd). Pošto se utvrdi radnja i posljedica.kod kraĊe objekat radnje je pokretna stvar. Ovako shvaćen objekat naziva se i predmet kriviĉnog djela. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju elemente vinosti uĉinioca. imajući u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u sluĉajevima kad je to zakonom predviĊeno. zdravlje. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreĊena i da se ona izvodi iz općih instituta kriviĉnog prava. kada u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. Tako se javljaju mišljenja da je objekat kriviĉnog djela: pravno zaštićeni interes. Opći objekat je zajedniĉki za sva kriviĉna djela. Posebni problemi javljaju se u vezi kriviĉnih djela u kojima se pripremne radnje.BH-PRAVNICI. UtvrĊivanje predmeta kriviĉnog djela. pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivičnih djela. Objekat radnje kriviĉnog djela Objekat radnje kriviĉnog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio povrijeĊen ili ugroţen. te je zbog toga ĉesto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ.WWW. Opći zaštitni objekat je pojedinac. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi kriviĉnog djela.ţivot i tijelo. Postoje razliĉita mišljenja o objektu kriviĉnog djela. pa je objekat kriviĉnog djela zapravo zaštitni objekat. ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji. tj.objekta radnje.COM Odredbe zakona kojima se predviĊaju kriviĉna djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i sankciju. graĊanin i društvena zajednica u cjelini.BH-PRAVNICI. a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla kriviĉnopravne odredbe. Zaštitni objekat moţe biti opći i grupni. Sankcija je dio odredbe kojim se odreĊuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izreći uĉiniocu. znaĉajno je za postojanje pokušaja kriviĉnog djela. ĉast i ugled itd). OBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam objekta kriviĉnog djela Objektom kriviĉnog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno kriviĉno djelo. Pojam objekta kriviĉnog djela proizilazi iz zaštitne funkcije kriviĉnog prava.instituta o pripremnim radnjama.COM .

da je kriviĉno odgovoran. onda B nije izvršilac kriviĉnog djela jer njegova radnja nije voljna. te prema tome ne moţe biti vino. MeĊutim. Objekat radnje kriviĉnog djela treba strogo razlikovati od objekta kriviĉnog djela. S obzirom na radnju koju je preduzeo.COM kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. S obzirom na stadijume u izvršenju kriviĉnog djela. ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C . Okolnosti usljed kojih ne postoji kriviĉno djelu uprkos postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opći osnovi za iskljuĉenje postojanja kriviĉnog djela. u teoriji postoje razliĉita mišljenja o tome da li je izvršilac kriviĉnog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom. potrebno je još i da ima odreĊeni uzrast. Oni su uglavnom slijedeći: . SUBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam subjekta kriviĉnog djela Subjekat (uĉinilac) kriviĉnog djela je lice koje je uĉinilo kriviĉno djelo. onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju osoba B je voljno preduze la radnju izvršenja. a ne osoba A. OPĆI OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA Savremeno kriviĉno pravo poznaje sluĉajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje kriviĉnog djela. DJELO MALOG ZNAĈAJA 50 WWW. subjekat moţe biti uĉinilac svršenog ili pokušanog kriv iĉnog djela. 2. tj. u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i pristanak povrijeĊenog na povredu. Saizvršioci.kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti liĉna jer bi pogodila sve ĉlanove pravnog lica. te se ona mora smatrati izvršiocem. U rješavanju ovog pitanja treba razlikovati 2 sluĉaja: 1. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” uĉini kriviĉno djelo: npr. . da je uraĉunljiv i vin. Osim navedenih. Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. Svaki uĉinilac kriviĉnog djela nije istovremeno i krivac. da nanese povredu osobi C. tj. Opći osnovi za iskljuĉenje postojanja KD u našem kriviĉnom zakonodavstvu su djelo malog znaĉaja. subjekat moţe biti izvršilac. postoje argumenti protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti kriviĉnih djela. podstrekaĉi i pomagaĉi nazivaju se sauĉesnici. Izvršiocem kriviĉnog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim silama (vatra. nuţna odbrana i krajnja nuţda.pravno lice nije sposobno za psihiĉke odnose. Ako se neko pri izvršenju kriviĉnog djela “posluţi” licem koje nije ostvarilo objektivne elemente kriviĉnog djela. Svim tim sluĉajevima zajedniĉko je to što formalno postoje sva zakonom odreĊena obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Da bi bio krivac.WWW. pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja kriviĉnog djela. Uĉinioca kriviĉnog djela treba razlikovati od krivca. Npr. osoba A nagovori osobu B koja je neuraĉunljiva.samo ĉovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (ĉinjenje ili propuštanje).BH-PRAVNICI. . MeĊutim. elektriĉna energija i sl). saizvršilac.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma.COM . a kriviĉno djelo ipak ne postoji. podstrekaĉ ili pomagaĉ. a da se u tim sluĉajevima iz odreĊenih razloga iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela.

BH-PRAVNICI. iako sadrži obilježja k rivičnog djela određena zakonom. smatra se da taj put nije pravilan s obzirom da omogućava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih za gonjenje. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena kriviĉne odgovornosti uĉinioca. predviĊeno je da nije krivično djelo ono djelo koje. Osim toga. zbog načina izvršenja djela. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviĉne odgovornosti 51 WWW.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog značaja. a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. U suprotnom.BH-PRAVNICI. sud se ne opterećuje sitnicama. Ako je nivo te povrede neznatan. moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog djela. te u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaĉaja. ocjena o malom znaĉaju djela je faktiĉko pitanje (questio facti). ali koje nema znaĉaj kriviĉnog djela s obzirom na naĉin njegovog izvršenja. Djelo malog znaĉaja je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama). postiţe se dvostruka korist: prije svega. mada formalno sadrţi sva obiljeţja kriviĉnog djela. Tako je sada odredbom ĉl. a ne pitanje kriviĉnog postupka. već u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etiĉki princip. ne sagledava se od strane poĉinioca ili onoga prema kome je djelo poĉinjeno. tj. Institut djela malog znaĉaja ima znaĉaj općeg osnova iskljuĉenja protivpravnosti. U ocjeni da li je jedno djelo malog znaĉaja ne primjenjuje se individualistiĉki princip. Uslovi za postojanje djela malog znaĉaja Iz zakonske definicije djela malog znaĉaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje. Institut djela malog znaĉaja je logiĉki izraz stava prema kome da bi postojalo kriviĉno djelo mora se dostići odreĊeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. To drugim rijeĉima znaĉi da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim normama. tj. predstavlja djelo malog značaja. Mada se u većini stranih zakonodavstava sluĉajevi koji bi odgovarali djelu malog znaĉaja rješavaju na naĉin da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje kriviĉnog postupka ne podnosi tuţbu. Ovo upućuje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa i velikog opreza u primjeni ovog instituta.COM Pojam djela malog znaĉaja Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma kriviĉnog djela. Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaĉaja je u tome što se sudskom odlukom oslobaĊa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo.COM . predstavlja ĉinjeniĉni vrijednosni sud o konkretnom ponašanju uĉinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela. pitanje kriviĉnog djela je pitanje materijalnog kriviĉnog prava. Iskljuĉenjem takvih kriviĉnih djela iz kriviĉnog prava. konkretno djelo nije kriviĉno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja.WWW.one koji su prema svom znaĉaju takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela predstavljalo njegovo šikaniranje. neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena krivične odgovornosti izvršioca. Drugim rijeĉima. zbog ĉega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje kriviĉno djelo predviĊeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona. Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaĉaja ili ne. što znaĉi da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naĉela oportuniteta i negonjenja. uĉinjeno djelo nije kriviĉno djelo. a to su: naĉin izvršenja djela. Primjenu ovog instituta potrebno je ograniĉiti na stvarno najlakše sluĉajeve. prolazi bez ikakve društvene osude. koji se po zakonskim uslovima primjenjuje na sva kriviĉna djela. napušten je i pojam neznatne društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg kriviĉnog zakonodavstva iskljuĉivao postojanje kriviĉnog djela. Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaĉaja.

treba utvrditi da li je štetna posljedica neznatna. Prema smislu zakona. vrijeme. zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošću). nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljuĉena protivpravnost uĉinjenog djela. Institut nuţne odbrane u poĉetku se razmatrao samo u vezi sa kriviĉnim djelom ubistva. T ako se npr. Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljuĉni osnov postojanja ovog instituta. već štetna posljedica. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju prekoraĉenje granica nuţne odbrane. o protivpravnom napadu na neko pravno zaštićeno dobro. propisujući razliĉite uslove za njegovo postojanje. za djelo poĉinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuĊenom (afektivnom) stanju koje iskljuĉuje njegovu uraĉunljivost. Kod instituta djela malog znaĉaja u pitanju je ne bilo koja. što predstavlja faktiĉko pitanje koje se procjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju.COM izvršioca. Kao djela malog znaĉaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bića djela koja su dovela do neznatnih posljedica. posljedica treba biti neznatna. kao djela malog znaĉaja mogu se javiti formalna kriviĉna djela (djela koja nemaju posljedicu u svom opisu). Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni. treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava. Tako npr. (Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaĉaja je jedno kriviĉno djelo treba posluţiti stav zakono davca koji se odraţava u propisanoj kazni. dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviĉna djela. S obzirom na ovaj uslov. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaĉevo dobro (ţivot. Kad se govori o nuţnoj odbrani. ili je uopće nema. mada svako kriviĉno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog dobra ili vrijednosti. kriviĉna djela ubistva. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna. sadrţaj. za koja su propisane teţe kazne. ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljuĉiti postojanje kriviĉnog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog stanja već zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomoć koja je neophodna. Prema subjektivnom shvatanju. i o odbrani od tog napada na ta prava. ne mogu nikad smatrati djelima malog znaĉaja). braneći se povrijedi pravo onog ko ga je napao. pokušaji kriviĉnih djela jer u tim sluĉajevima ne postoje štetne posljedice djela. 52 WWW.WWW. interes ili vrijednost. Mali stepen kriviĉne odgovornosti – stepen kriviĉne odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg zakon ima u vidu kao tipiĉan za konkretno djelo.BH-PRAVNICI. Naĉin izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik. razbojništva i sl. kod kriviĉnih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra. Sva savremena zakonodavstva poznaju institut nuţne odbrane. Prema objektivnom shvatanju. naĉin izvršenja djela mora biti takav da ponašanje uĉinioca u konkretnom sluĉaju nema ono znaĉenje i onu teţinu kakvo ima tipiĉno postupanje u konkretnom kriviĉnom djelu. tj. što znaĉi da postoji ali je njen znaĉaj minoran. intenzitet djelovanja.COM . NUŢNA ODBRANA Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljuĉenja protivpravnosti iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Prema slovu zakona. U teoriji je prvenstveno sporno koji su to osnovi.BH-PRAVNICI. koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u nuţnoj odbrani. sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela.

Napadom se smatra svaka radnja usmjerena na to da se povrijedi neko dobro.2 istog ĉlana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i koja je srazmjerna napadu.WWW. Postavlja se pitanje. pa ĉak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili nesvjesno sama isprovocirala taj napad. 5. kad je postojanje nuţne odbrane iskljuĉeno. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštićenog dobra. Prema odredbi ĉl. Napad mora biti stvaran. sloboda. Pritom zakonodavac u odredbi st. to lice će odgovarati za uĉinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon predviĊa nehatno izvršenje djela). Ukoliko izostaje stvarnost napada. moral itd. tjelesni integritet. U odgovoru na to pitanje moguća su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeĉnog ĉovjeka u datim okolnostima) moglo ocijeniti da taj napad nije stvaran. Tu se zapravo radi o odreĊenom ograniĉenju prava na nuţnu odbranu. Uslovi napada su slijedeći: 1. dostojanstvo liĉnosti. strah. jer je u pitanju zloupotreba prava. podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot.COM tjelesni integritet. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra od strane prirodnih sila ili ţivotinja. Dakle treba razlikovati napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju. imovinu).BH-PRAVNICI. u sluĉaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak. Kljuĉni uslov kod napada je protivpravnost. što znaĉi da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran. da li će onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti kriviĉno odgovoran. ĉime se naglašava socijalno znaĉenje i funkcija nuţne odbrane. b) Uĉinilac neće biti kriviĉno odgovoran ako se nalazio u neotklonjivoj zabludi. tada nema napada u smislu nuţne odbrane. 3. njegovo uĉinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je uĉinjeno da bi odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada. MeĊutim. 4. Napadaĉ u smislu nuţne odbrane moţe biti samo ĉovjek. poseban sluĉaj je kada se radi o isprovociranom napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadaĉ ili neko njegovo dobro. Putativna nuţna odbrana postoji npr. Uslovi odbrane su slijedeći: 53 WWW. išĉekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale. a samo izuzetno i propuštanjem. već se eventualno moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. Neĉinjenje da se preduzme neka duţna ĉinidba moţe predstavljati radnju napada. Nuţna pomoć pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana. magla.10 KZ FBiH. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomoć.COM . Napad je isto tako protivpravan i onda kad je oĉekivan.putativnoj nužnoj odbrani. predviĊen. već da je to odbrana prava od neprava uopće. radi se o tzv.BH-PRAVNICI. Mada u zakonu ni primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. Izuzetak postoji kad se radi o napadu dresirane ţivotinje. pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaĉa. Napad mora biti protivpravan. U principu. nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. bez ikakvih subjektivnih elemenata vezanih za kriviĉnu odgovornost napadaĉa. Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane. Iz zakonske definic ije proizilazi da odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren protiv nekog drugog. jer se tada radi o napadu od strane ĉovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne. od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne postoji. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno. napad se izvršava ĉinjenjem. 2. I kod samoodbrane i kod nuţne pomoći potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomoć bude ispunjen poseban subjektivni uslov. Oni se mogu podijeliti na 2 grupe: uslovi napada i uslovi odbrane.

Poseban uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane.odbijanje napada usmjereno je protiv napadaĉa. To je takoĊer faktiĉko pitanje koje se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. U sluĉaju prekoraĉenja granica nuţne odbrane. Istovremenost se meĊutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih budućih napada. Nakon toga se smatra da je napad prestao. kada to ulazi u nuţnu odbranu. Srazmjernost znači da mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane. pri ĉemu se odbranom nanosi povreda koja ugroţava dobro mnogo veće vrijednosti. Odbanom se ne smiju povrijediti dobra treće osobe. vezan za uslov njene neophodnosti. To je istovremeno i najteţe pitanje za sudsku praksu. tj. Neophodno potrebna odbrana znaĉi da ona i po vrsti i po intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta uĉinaka tih ureĊaja po napadaĉa. je srazmjernost izmeĊu napada i odbrane. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese. kad je neko lišio ţivota ĉovjeka zbog toga što je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali ĉaše u njegovom lokalu i sl. ali ona ne smije dostići stepen oĉigledne nesrazmjere. koji je u zakonu izriĉito naglašen. 2. To je novi uslov. zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu. zakonodavac je ujedno odredio i njene granice. odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra.BH-PRAVNICI. tjelesni integritet. imovina itd). neovisno što se napad nije mogao drugaĉije odbiti. Napad neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe oĉekivati napad. Kod nekih kriviĉnih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim napadom. ona se moţe sagledavati u kontekstu krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra trećih osoba koja je napadaĉ koristio pri napadu. Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trĉi prema napadnutom. Ako do te povrede ipak doĊe. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada. to bi predstavljalo kriviĉno djelo. zaštitnih ureĊaja. kod kraĊe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi pritežanje1 ukradene stvari. uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera. U takvim i sliĉnim sluĉajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana. Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. Zbog stanja u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. 4. Tako npr. To znaĉi da je kod njega postojala i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani.BH-PRAVNICI. Kljuĉni uslov na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane. a s druge strane u pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. 3. Odbrana.WWW. Kada je u pitanju zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti. uĉinilac 1 Vidi u Klaićevom rječniku 54 WWW. Uslov istovremenosti spada u red faktiĉkih pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog sluĉaja. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljuĉenja nekih preventivnih.COM 1. Kriviĉnopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja kriviĉnog djela. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora procjenjivati primjenom socijalno-etiĉkog principa sa strane onog ko se brani. a ne u nekom drugom cilju. Tako npr. za postojanje nuţne odbrane bitan je jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. ni da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomoć. tada se uzima da se uĉinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviĉna odgovornost se tada ocjenjuje). bez obzira koje napadaĉevo dobro je povrijeĊeno (ţivot.COM . Odbrana ne bi bila opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti. Odbrana mora biti istovremena sa napadom. pa ukoliko bi iza toga došlo do povrede napadaĉa. jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne odbrane. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane.

kada bi bila iskljuĉena kriviĉna odgovornost uĉinioca. fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuĊeg dobra. Ĉinjenica što se tu na izvjestan naĉin radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se nalazi u opasnosti. zakonodavac predviĊa i mogućnost blaţeg postupanja prema takvom uĉiniocu kriviĉnog djela. u principu vaţe pravila o kriviĉnoj odgovornosti. Radi se o izboru izmeĊu 2 zla i to izboru u stanju nuţde. Zakonodavac u ĉl. ţrtvuje neko tuĊe dobro pri ĉemu ĉin spasavanja predstavlja ostvarenje nekog zakonskog bića kriviĉnog djela. tj. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. ali samo u odnosu na njen intenzitet. zakonodavac predviĊa i mogućnost oslobaĊanja od kazne. oĉaj).3 navodi da se učinitelj koji prekorači granicu nužne odbrane može blaže kazniti.COM .10 st. tuga.2.BH-PRAVNICI. a na osnovu odredbe ĉlana 43 st. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo ţrtvovanjem drugog. kao patološki efekti mogu d ovesti i do neuraĉunljivosti. sud moţe uĉiniocu u prekoraĉenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. prepast. Zbog toga je takvo prekoraĉenje opći. kao i svako drugo kriviĉno djelo. 55 WWW. Kada je u pitanju kriviĉna odgovornost za prekoraĉenje nuţne odbrane. uzrujanost i astenički afekti – strah. povredu njegove autonomije.BH-PRAVNICI. tuĊeg dobra. Tu postoji kriviĉno djelo. Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde. radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. dok se kod krajnje nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj. spasavajući neko svoje ili tuĊe dobro kome prijeti opasnost. s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo. U drugoj varijanti. što znaĉi da je napadnuti premašio granice nuţne odbrane. može se i osloboditi od kazne. MeĊutim. fakultativni zakonski osnov za oslobaĊanje od kazne. U takvom sluĉaju. uzimajući u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenički afekti – srdţba. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota. uĉinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi za kriviĉnu odgovornost. upućuje na to da je sa sociološke. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane (dakle kriviĉno djelo) moţe biti uĉinjeno sa umišljajem ili iz nehata. a kriviĉna odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi. Afektivna stanja kao što su nenormalno snaţna ljutnja ili bijes. ali pod okolnostima koje te okolnosti ĉine socijalno opravdanim. takvo djelo uvijek znaĉi upad u zaštićenu sferu drugog. Institutima krajnje nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da.koje se spasava i onog koje se ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraĉenje opći. Djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije antisocijalno. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za neko dobro. odnosno po odreĊenim uslovima opravdati zahvate u tuĊa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. bijes. Ako je to djelo uĉinjeno u zabludi u pogledu napada.COM odgovara za djelo koje je uĉinio u prekoraĉenju. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces. KRAJNJA NUŢDA Krajnja nuţda je treći opći zakonski osnov koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. To znaĉi da je djelo u prekoraĉenju granica nuţne odbrane kriviĉno djelo. a ako je do prekoračenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom.WWW. Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraĉenje granica nuţne odbrane predviĊa samo mogućnost blaţeg kaţnjavanja. moralne i pra vne strane situacija mnogo sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. uzimajući u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani. To znaĉi da ako je u prekoraĉenju granica nuţne odbrane došlo do kriviĉnog djela. pravo mora dopustiti. S druge strane. pa je zbog toga vrlo osjetljivo odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati.

U odredbi ĉl. društvo nema razloga da zabrani. 3. Smatra se naime. asocijalni itd. Kada se radi o dobrima nejednake vrijednosti. To posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti. Kada neko treće lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara drugog. Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. radi se o koliziji izmeĊu dobara manje i veće vrijednosti. neshvatljivi. Razlozi praviĉnosti i opći društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za veće dobro. ĉime uništava njegov ţivot da bi spasio svoj. od kojih je u opasnosti interes veće ili jednake vrijednosti. u takvim situacijama uzima se da djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog ĉega se u takvim sluĉajevima iskljuĉuje protivpravnost. 56 WWW. Postoje razliĉita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja. Ostavši dugo bez vode.za vrijeme oluje.”sluĉaj minjon” ili “karnadesova daska”. uzima se da se u takvim situacijama uĉinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihiĉke prinude kojoj on ne moţe da se odupre. nerazumljivi. ali se uĉinilac ne treba kazniti.11 st. zbog ĉega takvog uĉinioca ni ne treba kazniti. pa preko nedostatka tog elementa iskljuĉuje se i postojanje kriviĉnog djela.WWW. Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno. pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaĉni ishod kolizije dva jednaka interesa. napili se njegove krvi i na taj naĉin ostali ţivi. Jedan brodolomnik odgurne drugog. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuĊe materijalno dobro. a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu. 2.BH-PRAVNICI. Mada u teoriji postoji opća saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u krajnjoj nuţdi.2 brodolomnika su na splavu na kome ima mjesta samo za jednog. dvojica su zaklali trećeg. ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da će ga ubiti. npr. mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim pokretaĉima koji se ne bi mogli oznaĉiti kao negativni. gdje su se nakon brodoloma na ĉamcu za spasavanje našla 3 mornara. MeĊutim. U takvim situacijama naĉelo praviĉnosti i opći društveni interes upućuju na to da ih treba jednako štititi. npr. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuĊi ţivot: npr. Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. amoralni. Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u cjelini.BH-PRAVNICI. 2 ljudska ţivota. Poznat je tzv. postoje razliĉiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje. Prema jednim. situacija je mnogo sloţenija. neprihvatljivi.radi gašenja poţara prevrne se tuĊi automobil koji se nalazi iznad hidranta.jedno lice ubija neĉijeg psa koji je napao tuĊe dijete. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri postojanju dva razliĉita interesa. Objektivna teorija uzima da djelo koje je poĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. gdje priroda stvari upućuje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro veće vrijednosti. 4.COM . što praktiĉno znaĉi da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama. Drugi smatraju da uĉinioca ne treba kazniti jer se nalazi u neuraĉunljivom stanju. kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuĊi skupocjeni teret sa broda.COM Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaĉaju i po svom karakteru: 1. da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuĊe materijalno dobro. Treći smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire strah od eventualne kazne za uĉinjeno djelo. otvara sef i predaje mu tuĊi novac. da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava. npr.

lahko uoĉljivo i lahko prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeĉnog ĉovjeka.2. Prema toj definiciji. 2. tjelesni integritet. s tim da se uĉinilac u pogledu odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv. Ako se radi o dobrima razliĉite vrijednosti. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem. kad ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje. ţivotinja ili prirodnih sila (zemljotres. tjelesni integritet. što znaĉi da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je svojom krivnjom skrivilo opasnost. MeĊutim. To uĉinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine). u obzir dolaze svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje. npr. Opasnost mora biti istovremena. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot.BH-PRAVNICI. 4. poţar. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeća aktuelna opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom dobara drugih lica. na imovinu itd. MeĊutim. ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde. zdravlje.BH-PRAVNICI. kada se radi o nuţnoj odbrani. tj. Opasnost koja je prestala ili tek buduća. Ovdje se radi o stanju nuţde. na povrede tjelesnog integriteta. tada će postojati putativna krajnja nužda. što podrazumijeva utvrĊivanje da je uĉinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naĉin ili onim sredstvima kako je on to uĉinio u konkretnom sluĉaju. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. naš kriviĉni zakon u zaštiti dobara predviĊa da krajnja nuţda postoji u sluĉaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi.dok nije prestala. kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti.stvarna zabluda u širem smislu). Stvarnost podrazumijeva objektivno. poplava itd). 57 WWW. kad se radi spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti.COM . Uslovi za postojanje opasnosti: 1. nema krajnje nuţde ako je uĉinjeno zlo veće od onog koje je otklonjeno.COM U odredbi ĉl. zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde. s tim da zakonodavac pravi odreĊenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju izazivanje opasnosti iz nehata. Opasnost mora biti neskrivljena. Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za postojanje opasnosti.WWW. onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etiĉki princip na strani toga da se zaštiti dobro veće vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje vrijednosti. tako i iz nehata. pa će se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za uĉinjeno kriviĉno djelo. To znaĉi da će djelo u krajnjoj nuţdi biti kriviĉno djelo. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljuĉenja kriviĉnog djela vrijedi ako je uĉinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo (npr. što znaĉi da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane. 3.11 st. imovina itd). 2. a ne prava krajnja nuţda. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Opasnost mora biti stvarna. Kada je u pitanju opasnost o d ţivotinje. tj. krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. U sluĉaju da je uĉinilac pogrešno smatrao da postoji opasnost. fiziĉko. a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve okolnosti konkretnog sluĉaja i u svakom sluĉaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde. 5. Razlika postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti. Opasnost moţe da bude izazvana od strane ĉovjeka (uraĉunljivog ili neuraĉunljivog). pa spasavajući svoja pravna dobra (ţivot. imovinu) povrijedi tuĊa pravna dobra.

ţivota i tijela itd). Sila Sila je upotreba snage prema odreĊenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreĊenu radnju (ĉinjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neĉinjenje). Znaĉi da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde Granice krajnje nuţde praktiĉno su postavljene uslovom da uĉinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. U tom smislu zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Krajna nuţda iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. dostojanstva liĉnosti i morala. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fiziĉka ili mehaniĉka. Da takvog uĉinioca blaţe kazni. sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci. jer su sila i prijetnja elementi mnogih kriviĉnih djela (protiv imovine.3 ipak predviĊa lakše kaţnjavanje takvog uĉinioca. 1. To znaĉi da je prekoraĉenje granica krajnje nuţde drugi. ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraĉenja došlo pod osobito olakšavajućim okolnostima. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Naš KZ u odredbi ĉl. uzimajući u obzir posebno unutrašnje psihiĉko stanje onog ko otklanja opasnost u smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde. Ona je redovno usmjerena na savladavanje stvarnog i oĉekivanog otpora. opći fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne.BH-PRAVNICI. mornari. naš kriviĉni zakon ne sadrţi takvu izriĉitu zakonsku odredbu u općem dijelu. sila i prijetnja imaju opći znaĉaj u našem kriviĉnom pravu jer je u nekim situacijama iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje. S druge strane. SILA I PRIJETNJA Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljuĉenje kaţnjivosti u sluĉaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuĊeno na izvršenje djela. braka i porodice. tada postoji kriviĉno djelo za koje se odgovara po općim propisima. MeĊutim. Prema odredbi ĉl. Za sluĉajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviĊa mogućnost blaţeg kaţnjavanja.11 st. 3. Prema tome.4. MeĊu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena. što znaĉi da je uĉinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata. Tu je u pitanju jedna posebna duţnost koaj je postojala prije djela i koja povećava granicu ţrtvovanja. MeĊutim.11 st. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu duţnost izlaganja opasnosti. Ukoliko uĉinilac povrijedi taj uslov. vatrogasci itd). opći fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. ne postoji krajnja nužda u slučaju da je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti. Zakonodavac meĊutim ipak izdvaja skrivljenost opasnosti kad je ona uĉinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog uĉinioca. 2. U izvjesnim sluĉajevima sud moţe uĉinioca i osloboditi od kazne. lijeĉnici i drugo zdravstveno osoblje. a 58 WWW. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaĊanje od kazne.COM . U ovom sluĉaju. U pogledu ocjene da li zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti. ĉuvari objekata. Takva duţnost moţe slijediti iz zakona. To praktiĉno znaĉi da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko kriviĉno djelo.WWW. kao što je ljudski ţivot. sila i prijetnja su od znaĉaja i za naše kriviĉno pravo. te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja. u pitanju je drugi. ima se u vidu i psihiĉko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim sluĉajevima kada su u pitanju veoma vrijedna dobra.COM U takvim sluĉajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštićenom objektu. 2.BH-PRAVNICI.

U takvim situacijama nebitno je da li će zlo kojim se prijeti biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili će ono biti naneseno od nekog trećeg lica. niti da li objektivno postoji mogućnost da se ona realizira. pri ĉemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i subjektivno stanje uĉinioca i njegova mogućnost da se toj sili suprotstavi.COM prema odredbi ĉl. pri ĉemu lice koje upozorava redovno nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoĉava. U tom smislu moţe se reći da upotreba sile i prijetnje u kriviĉnom pravu spada u red vrlo razliĉito riješenih pitanja od zakonodavstva do zakonodavstva. opomena takoĊer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava da će ga snaći neko zlo ako ne preduzme odreĊenu radnju. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreĊenu ĉinidbu ili ne preduzme duţnu ĉinidbu. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upućena nalazi se pred alternativom. tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke.12 KZ FBiH. prijetnja je verbalni ĉin koji predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoĉava neko zlo koje je podobno da kod lica kome se prijeti utiĉe na donošenje odluke. pritom praveći razliku izmeĊu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani. a moţe biti uĉinjena i konkludentnim radnjama. Zajedniĉko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiĉe nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. a kod prijetnje se tek predoĉava. Primjena sile procjenjuje se u svakom konkretnom sluĉaju. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i prijetnje ne predviĊaju kao opće institute kriviĉnog prava. a pod uticajem lica koje prijeti. Zlo koje se predoĉava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na ĉinjenje ili neĉinjenje. Posredna je u sluĉaju kada se ne preduzima prema tom licu.BH-PRAVNICI. pa se na taj naĉin djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upućuje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira. to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica. Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno mogućnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to ĉinjenje ili neĉinjenje). Za razliku od prijetnje. Prijetnja Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fiziĉke ili mehaniĉke snage. vanjske snage. kao i u sluĉaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogućnosti da već ranije donesenu odluku realizira. ali je usljed dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuĊena. Razlika izmeĊu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo već realizira. Apsolutna ili neodoljiva sila znaĉi da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili.BH-PRAVNICI. 59 WWW. Sila moţe biti apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva. Postavlja se pitanje općeg kriviĉnopravnog znaĉaja sile i prijetnje. Ta sila moţe biti neposredna i posredna. s druge strane postoje i zakonodavstva koja ih izriĉito predviĊaju kao razloge ili osnove iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela.136 st. To znaĉi da to lice moţe da odluĉuje. Kad su u pitanju treća lica. Konkluzivna sila postoji u sluĉaju kada prisiljeni nije lišen mogućnosti da donese odluku. u smislu da uĉini odreĊenu radnju. već prema nekom trećem licu ili prema odreĊenim stvarima. ali je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fiziĉke. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena.WWW. kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujućih sredstava sa ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor.COM . Za prijetnju takoĊer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice kojem se prijeti ili na neko treće lice. odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da se saglasi sa zlom koje mu se predoĉava. Bitno je da ono lice kojem se prijeti upućenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao moguću u smislu njene realizacije.

što znaĉi da nema mogućnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. pri ĉemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje. upotreba takve sile iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. pa je to djelo dozvoljeno. Najĉešće se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje nuţde. Pod dejstvom takve sile. krajnja nuţda itd).Hrvatske. u novi KZ R. Moţe se raditi o hipnozi.BH-PRAVNICI. PRISTANAK POVRIJEĐENOG Kriviĉnopravni znaĉaj pristanka povrijeĊenog Kao poseban osnov preko kojeg se iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. To onda znaĉi da ni takav pojedinac ne moţe sam odluĉivati o kriviĉnopravnoj zaštiti njegovih dobara. mjenicu i sl. MeĊutim. ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti. Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela i to zbog toga što nedostaje postojanje voljne radnje. U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje iskljuĉuju protivpravnost postupanja drugog lica. Navedeno shvatanje ugraĊeno je npr. već i u interesu društvene zajednice kao cjeline. konkluzivna sila (zlo koje se već primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane. Prema jednom. tjelesni integritet itd) ne štite samo u interesu pojedinca. krajnja nuţda…). To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u rukama drugog. tada zapravo postoje i instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. ali postoje primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naĉin u općim odredbama zakona reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji kaţe: “Ako je poĉinitelj poĉinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje.COM . već je to lice prisiljeno postupati upravo onako kako je na to prisiljeno. ubrizgavanju nekih hemijskih preparata. u teoriji se znaĉaj te sile i prijetnje najĉešće dovodi u vezu sa drugim institutima koji iskljuĉuju postojanje kriviĉnog djela (nuţna odbrana. jednako ili veće od zla koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. koja djeluje na taj naĉin da lice prema kome je usmjerena nema nikakve mogućnosti izbora postupanja. u odreĊenim situacijama pristanak povrijeĊenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg 60 WWW. Naš zakon ne sadrţi izriĉito takvo rješenje. upotreba apsolutne sile iskljuĉuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju. Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja. U takvim situacijama se istiĉe da nema protivpravnosti. Proizilazi da. Prema drugom shvatanju. odnosno kao istovremena neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. u teoriji je nesporno da one pod odreĊenim uslovima mogu iskljuĉiti kaţnjivost. ali je odluka koja se donosi iznuĊena. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeĊenog na povredu. Takvo lice nema mogućnost da odluĉuje. primijenit će se odredbe o krajnjoj nuţdi. uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskivljenu opasnost”. Samo ako to zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Naĉin i sadrţaj te sile mogu biti razliĉiti i utvrĊivanje tih momenata predstavlja faktiĉko pitanje. u kriviĉnopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja.WWW. Tako npr. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u tome što se odreĊena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. opojnih droga it d.COM Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila). gdje je izriĉito reĉeno da nema kaznenog djela kad je poĉinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. Drugim rijeĉima.BH-PRAVNICI. pa samim tim ni kriviĉnog djela. mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljuĉenja kaţnjivosti u takvim sluĉajevima. To su situacije kada sam povrijeĊeni izriĉito ili na drugi naĉin pristane na povredu nekog njegovog dobra. što znaĉi da ta sila predstavlja osnov koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela (nuţna odbrana. takvo postupanje moţe biti u skladu sa pravom. uĉinilac moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument.

Redovno se uzima da je prvi stadij u ostvarenju djela stadij donošenja odluke. oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaĊivanja i sl. U suprotnom postojanje kriviĉnog djela nije iskljuĉeno. naime. da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmiĉara pojedinih sportskih disciplina. a u nekim sluĉajevima su nuţni meĊustadiji. pa bi onda lijeĉenje mimo njegove volje predstavljalo kriviĉno djelo. kao što ne postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo ĉinile lakšim. Kad je rijeĉ o pristanku povrijeĊenog. To znaĉi da u takvim situacijama uopće nije potreban pristanak povrijeĊenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju kriviĉnog djela i u situacijama kada nema tog pristanka.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što priroda kriviĉnog djela podrazumijeva postojanje odreĊenih sredstava koja su nuţna za 61 WWW. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva. bilo da je već u samom kriviĉnom zakonu za te situacije propisana blaţa kazna. Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaĉaja. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. Lijeĉniĉke (hirurške) intervencije Kad su u pitanju lijeĉniĉke. s jedne strane se smatra da u tim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks. bilo na naĉin da je propisana mogućnost ublaţavanja kazne od strane suda. ukoliko su ispunjene neke posebne okolnosti. socijalno opravdane i prihvatljive. U prilog tome je okolnost da su lijeĉnici po prirodi svoje profesije i po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomoć.BH-PRAVNICI. karate i sl) sam povrijeĊeni prećutno pristao na povredu. Postoji kriviĉno djelo tjelesne povrede uvijek u onim sluĉajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeĉniĉku intervenciju. već u neku drugu svrhu – npr. MeĊutim.COM tretmana u kaţnjavanju. O kriviĉnom djelu u ovakvim sluĉajevima moţe se govoriti samo onda kad se lijeĉniĉka intervencija ne preduzima u svrhu lijeĉenja.COM . MeĊutim. postoje 2 osnovna mišljenja: 1. Naše kriviĉno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. 2.BH-PRAVNICI. a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim intervencijama. Tako se npr.WWW. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu kriviĉno djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta. PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA OPĆA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIĈNOG DJELA U izvršenju kriviĉnog djela moţe postojati više faza ili stadija. korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama kriviĉnopravni karakter. Povrede pri sportskim takmiĉenjima Kada su u pitanju povrede na sportskim takmiĉenjima. posebno hirurškim intervencijama. taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do kojih dolazi na sportskim takmiĉenjima i pri lijeĉniĉkim. Smatra se. pod uslovom da su ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova. uzima se da i pristanak povrijeĊenog ima uticaja na postojanje kriviĉnog djela. Takvo stanovište se obrazlaţe time da niko nije duţan da se lijeĉi ako to sam neće. Ona u nekim sluĉajevima moţe odmah predstavljati svršeno kriviĉno djelo. To znaĉi da pristanak povrijeĊenog ne postoji u krivičnom zakonu kao poseban zakonski osnov.eksperimenti. nepostojanje kriviĉnog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede došlo i pored toga što se takmiĉar koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline.

razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši kriviĉno djelo kod nas ne predstavlja kaţnjivu fazu. a pogotovo kod pripremnih radnji. svršeno kriviĉno djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica. naime. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno kriviĉno djelo. Dakle. PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac kriviĉnog djela. a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga. Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloĉina). Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja. Objektivno gledano.BH-PRAVNICI. a izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg kriviĉnog djela. Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg kriviĉnog djela objektivna teorija nalazi u t ome što je i pokušaj za društvo opasan. 62 WWW. U tom smis lu. da je nekom radnjom uĉinilac jasno izrazio svoju zloĉinaĉku volju. jer se pristupa radnji izvršenja. dogovaranju. Objektivna teorija iskljuĉuje mogućnost kaţnjavanja za pripremne radnje. Bitno je. i kaţnjavanje za te stadije.preduzeta je radnja izvršenja. ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi. a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. uklanjanju prepreka za izvršenje kriviĉnog djela. Odluku je praktiĉno nemoguće dokazati. To znaĉi da se i za pripremne radnje i za pokušaj kriviĉnog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo. a koje mu omogućavaju ili olakšavaju izvršenje kriviĉnog djela. Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj zloĉinaĉkoj volji. neovisno o volji izvršioca. Npr. uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno zaštićeno dobro. One se najĉešće sastoje u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. a nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti. Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj kriviĉnog djela. što znaĉi da stoje izvan bića kriviĉnog djela.COM njegovo izvršenje. a do posljedice nije došlo usljed nekih vanjskih okolnosti.WWW. odnosno kaţnjive su samo izuzetno. Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja kriviĉnog djela sastoji se u tome da ove faze mogu postojati samo ako je u pitanju vršenje kriviĉnog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. Za to postoje 2 razloga: 1. pokušaj kriviĉnog djela . Nakon pripremne radnje ulazi se u kriviĉno djelo. Tako se kao slijedeći stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. u kriviĉnopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja: Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku posljedicu u vanjskom svijetu. kupovina puške još ne znaĉi da je puška namijenjena za izvršenje kriviĉnog djela. planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje kriviĉnog djela. U našem pravu su pripremne radnje u naĉelu nekaţnjive . 2. 2. Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja treba praviti razliku izmeĊu pojedinih faza.COM .BH-PRAVNICI. iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju kriviĉnog djela. moţe doći do 2 završna stadija: 1. Kada uĉinilac poduzme radnju izvršenja. ove faze u ostvarenju kriviĉnog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata.

POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam pokušaja kriviĉnog djela Pokušaj krivičnog djela postoji kad je izvršenje krivičnog djela sa umišljajem započeto.COM Kaţnjavanje za pripremne radnje Prema KZ FBiH. Dakle. Postoji razlika izmeĊu kriviĉnih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna opasnost tj.kod kojih je posljedica element bića kriviĉnog djela i kriviĉnih djela kod kojih je posljedica apstraktna opasnost.151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za pripremu odreĊenih kriviĉnih djela i to za: .144-146 KZ). Kaţnjavanje za pripremanje odreĊenog kriviĉnog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo prethodni stadij u ostvarenju nekog kriviĉnog djela.nabavku sredstava za vršenje odreĊenih kriviĉnih djela (podrivanje vojne i odbrambene moći. posljedica mora izostati. potrebno je kod svakog kriviĉnog djela znati u ĉemu se sastoji radnja izvršenja. dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u kriviĉno djelo. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u kriviĉno djelo. I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. kod ubistva pokušaj postoji već od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju nanišani. 2. pokušaj postoji već od trenutka kad se zapoĉelo sa upotrebom tog sredstva. neovisno da li je u pitanju povreda ili konkretno ugroţavanje. ali nije dovršeno.COM . Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je upotreba odreĊenog sredstva element bića kriviĉnog djela. pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena. Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela. Radnja izvršenja (nedovršena ili dovršena). radnja. a kod silovanja da izvrši obljubu. Npr. Tako npr. Zajedniĉko im je što nema nastupanja zabranjene posljedice. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom sluĉaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja kriviĉnog djela. Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1. nedozvoljeno drţanje oruţja ili eksplozivnih materija. udruţivanje radi vršenja kriviĉnog djela. terorizam. Primjeri: špijunaţa – “ko pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi. priznavanje kapitulacije i okupacije. 63 WWW. 2. kod kojih opasnost nije element bića kriviĉnog djela. upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraĊe kod razbojništva. Kako se radnja izvršenja najĉešće sastoji od niza djelatnosti. . kod razbojništva i silovanja. jer se ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. ali nije nastupila zabranjena posljedica. uzima se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja. U prvom sluĉaju. Odsustvo zabranjene posljedice. Pokušaj postoji već od trenutka kad poĉinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju. u ĉl. Kod kriviĉnih djela sa apstraktnom opasnošću. itd. oruţana pobuna.WWW. odnosno obljube kod silovanja. stranoj organizaciji ili licu koje im sluţi…”. špijunaţa – ĉl.BH-PRAVNICI. ili je radnja izvršenja dovršena. 137-139 KZ). Npr. pripremanje krivičnog djela kaznit će se samo kada je to pripremanje preduzeto s direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izričito određuje. kod razbojništva sa namjerom da ostvari kraĊu.stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih kriviĉnih djela (napad na ustavni poredak. kod pokušaja kriviĉnog djela bitna su 3 elementa: 1. ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti – ĉl. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje. 3.

jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota. Kvalificirani pokušaj Kriviĉnopravna teorija poznaje i teţi ili tzv. nego za svršeni pokušaj. Kvalificirani pokušaj postoji u slučaju kad su pokušajem jednog krivičnog djela ostvarena obilježja drugog. kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti iz ĉl. pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od kumulativno predviĊenih radnji. ali ne dovrši radnju gušenja. Razlikovanje izmeĊu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1.324) itd. te kako kazniti za pokušaj kriviĉnog djela. kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom kriviĉnom zakonodavstvu.179). Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta. gdje će po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni. pri pokušaju drugog kriviĉnog djela. Tako npr. U takvom sluĉaju osoba A će odgovarati za pokušaj ubistva osobe B. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja. zagnjuri joj glavu u vodu. gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe. pri ĉemu ne doĊe do nastupanja smrti. Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda biće uzete u obzir kao oteţavajuća okolnost za pokušaj ubistva.WWW. neprijavljivanje pripremanja kriviĉnog djela (ĉl.180 KZ.COM Kod nekih kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji. pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni. samostalnog. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena. tako da se pokušajem ostvaruje svršeno kriviĉno djelo. Npr: napad na ustavni poredak. Sluĉajevi kad nije moguć pokušaj kriviĉnog djela Pokušaj nije moguć kod svih kriviĉnih djela: 1. u zakonu posebno određenog krivičnog djela. U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela istiĉu se 2 shvatanja: 64 WWW. kvalificirani pokušaj postoji kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja. pokušaj postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji. Suprotno tome. Nesvršeni i svršeni pokušaj kriviĉnog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja. ali nije nastupila zabranjena posljedica. Kod nekih kriviĉnih djela pokušaj je iskljuĉen zbog prirode krivičnih djela. Npr. ali nije dovršena. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu ko ja je propisana za ostvareno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. Zbog dobrovoljnog odustanka. Npr. 2. Takav je s luĉaj npr. 2. Kaţnjavanje za pokušaj kriviĉnog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela nameću se pitanja zašto se uopće kaţnjava za pokušaj kriviĉnog djela. jer se dobrovoljni odustanak razliĉito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih je on element krivičnog djela.COM . Kod odmjeravanja kazne. ali promaši. a zatim tu osobu poĉne ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.BH-PRAVNICI. ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. Npr: sudjelovanje u tuĉi (ĉl.kvalificirani pokušaj. kod kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 kumulativno postavljene radnje. ugroţavanje teritorijalne cjeline itd.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema subjektivnom shvatanju, uĉinilac se kaţnjava za pokušaj kriviĉnog dje la zbog ispoljene zloĉinaĉke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja opasnost za neko pravno zaštićeno dobro ili vrijednost. Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispolje ne zloĉinaĉke volje, tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja. U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj kriviĉnog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna pravila (ĉl.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih kriviĉnih djela za koja se po zakonu moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih kriviĉnih djela, uĉinilac se moţe kazniti samo onda ako je to zakonom izričito propisano. Pitanje naĉina kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela riješeno je odredbom ĉl.20 st.2 KZ FBiH. Prema toj odredbi, uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u njihovoj iskljuĉivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, već ih prihvata u njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj kriviĉnog djela predstavlja poseban, opći, samostalni fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Treći opći osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivičnog djela. NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja Postoje situacije kad je izvršenje kriviĉnog djela praktiĉno nemoguće, uprkos preduzetoj radnji izvršenja, jer ne moţe doći do nastupa posljedice koja je element bića kriviĉnog djela. Do nemogućnosti izvršenja kriviĉnog djela dolazi ili zbog odreĊenih svojstava objekta na kome se preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreĊenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja. U tom sluĉaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj takvih kriviĉnih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem iz prazne puške. Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj. Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed preduzete radnje uopće ne moţe doći do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja kriviĉnog djela. Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnoće nad ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna. Relativno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da proizvedu posljedicu, ali u konkretnom sluĉaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo doći do nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u sluĉaju kad se pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuĉe ruku u tuĊi, prazan, dţep. S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u sluĉaju kad je sredstvo samo po sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog sluĉajnosti ne

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
doĊe do rezultata. Npr, uĉinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što uĉinilac nije znao rukovati detonatorom. Naš zakon ne pravi razliku izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja kriviĉnog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja izvršenja nemoguća (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom radnjom, već ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni subjekt upravo izašlo. Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Bitno je da je ispoljena zloĉinaĉka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeĊu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom ĉl.21. KZ FBiH u kojoj se kaţe: “uĉinitelj koji pokuša uĉiniti kriviĉno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se uĉinilac moţe kazniti u granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neograniĉeno ublaţiti (primjenom odredbe ĉl.43 st.2); ili - da se uĉinilac moţe osloboditi od kazne. Koju će od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od okolnosti konkretnog sluĉaja. U svakom sluĉaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni, opći, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja kriviĉnog djela, ili sprijeĉi da nastupi posljedica. Okolnost da je uĉinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja kriviĉnog djela, mada je nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje takvih uĉinilaca. Blaţi tretman takvih uĉinilaca moţe se ispoljiti na naĉin da se potpuno iskljuĉi kaţnjivost u takvim sluĉajevima, da se predvidi mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi mogućnost njihovog oslobaĊanja od kazne. Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek kada se utvrdi da je uĉinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoĉeto djelo dovršiti do kraja. Nema dobrovoljnosti u sluĉaju kad je uĉinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoĉeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etiĉku vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da će biti otkriven, samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je uĉinilac dobrovoljno odustao. Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom ĉinu. Ako je radnja izvršenja zapoĉeta, ona mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, uĉinilac mora sprijeĉiti nastup posljedice. U svakom sluĉaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje. Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se uĉinilac trudio da sprijeĉi njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za uĉinjeno kriviĉno djelo.

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U odredbi ĉl.22 st.1 naš zakonodavac predviĊa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme kriviĉnog djela Kad je u pitanju pripremanje kriviĉnog djela koje je u zakonu predviĊeno kao kaţnjivo, dobrovoljni odustanak postoji kad je uĉinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim ĉinom ili manifestacijom iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Tako npr.kod terorizma – nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviĊeno u ĉl.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje, uĉinilac će dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim ĉinom i izrazom dobrovoljnosti uĉinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja Dobrovoljni odustanak se razliĉito manifestira kod pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak se ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena, za dobrovoljni odustanak se traţi da uĉinilac prekine zapoĉetu radnju, da bi na taj naĉin prekinuo i dovršenje kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagn juri tu osobu u kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doĊe do ugušenja. Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se nova aktivna radnja, novo ĉinjenje koje je usmjereno na to da se sprijeĉi nastupanje posljedice. Tako npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojaće kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog uĉinioca. Pritom nije vaţno da li je sam uĉinilac neposredno sprijeĉio nastupanje posljedice, već to moţe biti uĉinjeno i preko trećih osoba koje je uĉinilac pozvao u pomoć. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeĉeno nastupanje posljedice. Dobrovoljni odustanak nije moguć u svim situacijama pokušaja. On je uvijek moguć kod nesvršenog pokušaja jer se zapoĉeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeĊutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj, dobrovoljni odustanak nije uvijek moguć. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na 2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval koji omogućava uĉiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreĉavanja nastupa posljedice – temporalni delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baĉeni utopi). Dobrovoljni odustanak je moguć. 2. Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem). Dobrovoljni odustanak nije moguć. Dobrovoljni odustanak takoĊer nije moguć kod onih krivičnih djela kod kojih je samim preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivično djelo, jer se kod tih kriviĉnih djela pokušaj obuhvata pojmom svršenog kriviĉnog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Kaţnjavanje u sluĉaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom odustanku Prema odredbi ĉl.22 st.1 KZ FBiH, uĉinilac koji je pripremao ili pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeĉio njegovo izvršenje, oslobodit će se od

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM

MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja kriviĉnog djela. obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne. neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domaćoj teritoriji ili je posljedica nastupila na domaćoj teritoriji. 3.2 KZ FBiH. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano kriviĉno djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak. Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je uĉinilac radio (komisivni delikti). ali od prevare dobrovoljno odustane.351. 2.BH-PRAVNICI. a posljedica je nastupila na drugom mjestu. jer ono odgovara najvećem broju zemalja s obzirom da uvijek omogućava primjenu domaćeg zakonodavstva. Osim toga.BH-PRAVNICI. jer tek nastupom posljedice postoji svršeno kriviĉno djelo. U odnosu na pomenutu odredbu. odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti). Npr. a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji). bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena posljedica. u sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriviĉno djelo. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz ĉl. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta radnja. a posljedica nastupila u drugoj (npr. iz praktiĉnih razloga je najbolje kao mjesto izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje. ali će se uĉinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz ĉl.WWW.COM kazne. kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu.COM . To praktiĉno znaĉi da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na kvalificirani pokušaj. Kod utvrĊivanja mjesta izvršenja KD u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja: 1.28. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naĉin pokušava prevariti osobu B. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju dokazi o izvršenju kriviĉnog djela.distancionih kriviĉnih djela. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja kriviĉnog djela. 2. postavljanje eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji. konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvaćeno potpunim izvršenjem djela. posebno pitanje je da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. a da je mjesto nastupanja posljedice ĉesto rezultat ĉiste sluĉajnosti. Mjesto izvršenja znaĉajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja kriviĉnog djela odreĊuje i mjesna nadleţnost suda. To znaĉi da je dobrovoljni odustanak u našem kriviĉnom pravu opći. Ovakvo rješenje je najispravnije. Po odredbi ĉl. UtvrĊivanje mjesta izvršenja znaĉajno je iz 2 razloga: 1. Na meĊunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena kriviĉnog zakona ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji. tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. ipak su moguće i situacije tzv.22 st. 68 WWW.

gdje je više djela spojeno u jedno kriviĉno djelo. Odgovornost uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo uvijek se utvrĊuje prema odredbama kriviĉnog zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona).WWW.COM Naš kriviĉni zakon je u odredbi ĉl. osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije kriviĉno odgovorna. bitno je vrijeme završetka radnje.KD nesavjesnog poslovanja u privredi). kada se radi o utvrĊivanju starosne granice uĉinioca. Naš kriviĉni zakon (ĉl. kao mjesto izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica). tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica. obiĉna kraĊa postaje teškom kraĊom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode. MeĊutim. 4. Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela posebno je znaĉajno kod onih kriviĉnih djela kod kojih je vrijeme obiljeţje kriviĉnog djela. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra nikakvu ulogu.kod onih kriviĉnih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr. jer ta zastarjelost poĉinje teći od vremena izvršenja kriviĉnog djela.32 st. Npr. Kao mjesto izvršenja kod trajnih kriviĉnih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno stanje. tako i u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti zabranjena posljedica. Kod produţenog kriviĉnog djela. 3. kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje radnje. Kao vrijeme se raĉuna vrijeme poduzimanja 69 WWW. a sliĉna situacija je i kod onih kriviĉnih djela koja su po svojim obiljeţjima sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima. zakona koji će se na uĉinioca primijeniti i zastarnog roka u pogledu kriviĉnog gonjenja. Pripremanje i pokušaj kriviĉnog djela smatraju se uĉinjenim kako u mjestu radnje. pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja radnje. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju materijalno-pravni. Tako npr. već samo procesno-pravni znaĉaj.32 st. 5. Taj momenat je bitan iz slijedećih razloga: 1. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraĉunljivosti uĉinioca. ratni zloĉin se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili okupacije. Neuraĉunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraĉunljivo. U odredbi ĉl.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izriĉito navedeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno kako u mjestu radnje.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrĊivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i pokušaja kriviĉnog djela. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bitno je zbog zastarjelosti kriviĉnog gonjenja za uĉinjeno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. nadripisarstvo itd). Ista situacija je i kod produţenog kriviĉnog djela i kod kriviĉnih djela koja su sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima (nadriljekarstvo. VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Vrijeme izvršenja kriviĉnih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrĊivanja odgovornosti i kaţnjivosti uĉinioca kriviĉnog djela. Za utvrĊivanje kriviĉne odgovornosti i primjenu kriviĉne sankcije bitna je starosna dob uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.31) prihvata stanovište prema kome je kriviĉno djelo uĉinjeno u vrijeme izvršenja (odnosno propuštanja) radnje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. 2.COM . Npr.

u tom sluĉaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe. u tom sluĉaju se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno dje lo. Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni.WWW. 70 WWW.COM svake pojedine radnje. u kriviĉnopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o pravom sticaju kriviĉnih djela. ali se i kod tih kriviĉnih djela za raĉunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja. Realni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B. Naš KZ se u odredbi ĉl. osoba A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B. da se kod idealnog sticaja radi o sticaju kriviĉnih zakona. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj kriviĉnih djela.COM . a drugom radnjom izvrši kraĊu stvari koja pripada osobi C. Npr. Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom zaista moguće ostvariti više posljedica. Idealni sticaj postoji kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela. Ista situacija je i kod tzv. Za homogeni sticaj karakteristiĉno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih kriviĉnih djela. ili je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. Idealni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. kod kojih se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja.BH-PRAVNICI. s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici uĉinioca.protivpravno lišavanje slobode). da bi se na kraju odmjerila jedinstvena kazna za sva ostvarena djela. uĉinilac će odgovarati samo za kriviĉno djelo ubistva. Ovo pitanje je vaţno zbog odmjeravanja kazne.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj kriviĉnih djela. Pritom nije vaţno da li su te radnje uĉinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. potpuno samostalnih radnji izvrši više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. Realni sticaj postoji kad uĉinilac sa 2 ili više odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. One su najĉešće uĉinjene na razliĉitim mjestima i u razliĉito vrijeme. tada će po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrĊena kazna i za jedno i za drugo kriviĉno djelo. Kad je u pitanju idealni sticaj. Ako se prihvati drugo shvatanje.46 st. Homogeni i heterogeni sticaj kriviĉnih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona.trajnih krivičnih djela (npr. Npr: ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C. Pomenute radnje su najĉešće i vremenski i prostorno odvojene. Kod realnog sticaja uĉinilac sa više razliĉitih. s tim što se prethodno utvrdi kazna za svako pojedino kriviĉno djelo. a time i više kriviĉnih djela. a drugim pucnjem nanese tešku tjelesnu povredu osobi C. vaţenju kriviĉnog zakona i poĉetku trajanja roka zastarjelosti kriviĉnog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje radnje. STICAJ KRIVIČNIH DJELA IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja kriviĉnih djela Sticaj kriviĉnih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koje se istovremeno sudi i izriĉe jedinstvena kazna.BH-PRAVNICI.

Heterogeni idealni sticaj postoji u sluĉaju kad se jednom istom radnjom poĉine 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. Kod heterogenog sticaja karakteristiĉno je postojanje više raznovrsnih kriviĉnih djela. s tim da su sva ta djela obuhvaćena bićem jednog jedinstvenog djela. Heterogeni realni sticaj postoji u sluĉaju kad se odvojenim radnjama poĉini 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. a drugom radnjom povredu osobi C. inkluzija itd. Npr. iz ĉl. mada su sa više radnji ostvarena bića više kriviĉnih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno kriviĉno djelo. takav uĉinilac će odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov privilegirani oblik. Prividni sticaj kriviĉnih djela. općeg kriviĉnog djela. alternativitet.WWW. Npr. mada su jednom radnjom ostvarena obiljeţja oba kriviĉna djela.171. Odnos specijaliteta postoji u sluĉaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog. kao i pravi. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroĊaju. Prividni sticaj kriviĉnih djela Prividni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada postoji privid da je ostvareno više kriviĉnih djela.:”). konsumpcija. pa uĉinilac odgovara 71 WWW.COM . Odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju drugog kriviĉnog djela. Realni homogeni sticaj postoji u sluĉaju ako poĉinilac odvojenim radnjama poĉini više istovrsnih kriviĉnih djela. PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela postoji u situacijama kada izmeĊu 2 ili više kriviĉnih djela postoje slijedeći odnosi: specijalitet.COM Idealni homogeni sticaj postoji usluĉaju ako poĉinilac jednom istom radnjom poĉini 2 ili više istovrsnih kriviĉnih djela. U takvoj situaciji prethodno kriviĉno djelo je supsidijarno drugom kriviĉnom djelu koje je primarno. a to je ĉedomorstvo. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na uĉinioca se primjenjuje primarni. majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem.BH-PRAVNICI. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B. Dakle. Npr. moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj kriviĉnih djela. prividni sticaj ustvari nije sticaj kriviĉnih djela. Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon derogira ili ukida opšti zakon).. Naime. pa u takvim sluĉajevima ne postoje 2 kriviĉna djela (opći i posebni oblik). a u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. tako da su ostala bića sadrţana u tom jedinstvenom biću. supsidijaritet. a ne supsidijarni zakon. istovremeno je ostvarila i obiljeţja obiĉnog ubistva (“…ko drugog liši ţivota. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuĊu stvar. Prividni realni sticaj kriviĉnih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja prihvataom da postoji samo jedno kriviĉno djelo. u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja i u pogledu osobenosti uĉinioca dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem). ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C.174 KZ i obiĉno ubistvo iz ĉl. Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela javlja se u sluĉajevima kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja bića 2 ili više kriviĉnih djela. Zbog posebnosti obiljeţja ĉedomorstva (u pogledu uĉinioca samo majka. već samo posebni oblik odreĊenog kriviĉnog djela.

U takvim sluĉajevima uĉinilac odgovara samo za jedan alternativno propisani oblik. PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj kriviĉnih djela postoji u oblicima sloţenog.BH-PRAVNICI. redovno lakše kriviĉno djelo. Za supsidijarno djelo uĉinilac će odgovarati samo ako nema naknadnog djela. Npr.COM samo za primarno. Tako npr. Primjeri sloţenog kriviĉnog djela u našem KZ su razbojništvo (ĉl. Tako npr. jer je to prikrivanje normalan i logiĉan produţetak kraĊe. glavnog djela. tada uĉinilac neće odgovarati za nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario.WWW. Okolnost da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. MeĊutim. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i istovremeno oštećuje tuĊu stvar.COM . U oba sluĉaja postoji jedno kriviĉno djelo. iako je ostvario obiljeţja i tog kriviĉnog djela. što znaĉi da u takvim sluĉajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo. odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kaţnjavanja za pripremanje iz ĉl. odgovara samo za naknadno djelo kao primarno. U tom sluĉaju odgovara samo za ubistvo. Tako npr. mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju. Tako npr. Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u sluĉaju kada jedno djelo biva konzumirano drugim kriviĉnim djelom. Sloţeno kriviĉno djelo Sloţeno kriviĉno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više kriviĉnih djela. osoba A kod kraĊe. a ne i za prikrivanje iz ĉl. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi consumptae. Kod razbojniĉke kraĊe hronološki slijed prinude i kraĊe je drugaĉiji nego kod razbojništva. npr. Ukoliko je uĉinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva. Ovdje kraĊa hronološki prethodi prinudi. Odnos alternativiteta postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno postavljenih oblika nekog kriviĉnog djela. i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom sluĉaju.274. kolektivnog i produţenog kriviĉnog djela.276) i razbojniĉka kraĊa (ĉl. odnosno nakon njenog dovršenja prikriva stvar koju je ukrao. Kod djela koje je kvalificirano teţom 72 WWW.odijelo oštećenog. a neki lišavanjem ţivota. Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi.275). što znaĉi da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih kriviĉnih djela spojiti u jedno djelo. a ne i za supsidijarno djelo. Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela – prinude i kraĊe. od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna koliĉina u odnosu na kriminalnu koliĉinu drugog. ali nakon što uĉinilac biva zateĉen u kraĊi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraĊom oduzetih stvari. uĉinilac će odgovarati samo za izvršenu kraĊu po ĉl. jer teške tjelesne povrede bivaju konzumirane ubistvom. U tom sluĉaju ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naĉina izvršenja i u pogledu posebne pobude. Sloţeno KD je zakonska konstrukcija. Prateće nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviĉna djela. već samo za ubistvo. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraĊi. koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno.290. Sloţeno kriviĉno djelo ima sliĉnosti sa kriviĉnim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom.151 KZ. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki rezultiraju teškim tjelesnim povredama.BH-PRAVNICI. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog kriviĉnog djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. u njenoj je funkciji i zapravo predstavlja sredstvo za ostvarenje kraĊe. alternativitet postoji u sluĉaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naĉin i iz bezobzirne osvete. ali će se odgovarati samo za jedan oblik. Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiĉan i prirodan nastavak drugog kriviĉnog djela.

a kao primjer se mogu navesti nadriljekarstvo iz ĉl. Kod nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne pomoći.COM . Produţeno kriviĉno djelo Produţeno kriviĉno djelo postoji u sluĉaju kad više kriviĉnih djela zbog meĊusobne povezanosti ĉine samo jedno kriviĉno djelo. djelo mora biti ponovljeno u više navrata. tada bi uĉinilac odgovarao za 2 kriviĉna djela. Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno kriviĉno djelo je pitanje da li je za njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje. pritom nemajući namjeru da mu posluţi kao izvor prihoda.177 st. Novi KZ ne sadrţi više to djelo. neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo.BH-PRAVNICI. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje. Da zakon ne prihvata tu konstrukciju. Za razliku od sloţenog i kolektivnog kriviĉnog djela koji su 73 WWW.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrću). u vidu zanimanja i iz navike. Kod sloţenog kriviĉnog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. nuţan je nehat u odnosu na teţu posljedicu (ĉl. Koliki će interval biti potreban izmeĊu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno bavljenje lijeĉenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću bez propisane struĉne spreme. pa je sud u svakom sluĉaju utvrĊuje u zavisnosti od prirode kriviĉnog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje. Kolektivno kriviĉno djelo Kolektivno kriviĉno djelo je takoĊer zakonska konstrukcija što znaĉi da i u tom sluĉaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno kriviĉno djelo u sudskoj praksi. s tim da se utvrdi spremnost uĉinioca da ponavlja vršenje tog kriviĉnog djela. To je bilo kockanje. ili je neophodno da uĉinilac to djelo ponovi u više navrata. Kolektivno krivično djelo u vidu zanimanja postoji u sluĉaju kada je uĉinilac ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje kriviĉnog djela. a potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu. MeĊutim. uz dokazanu spremnost uĉinioca da iz odreĊenih razloga ponavlja vršenje tog djela.BH-PRAVNICI. pa bi sud primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo. ali koja se od njh u odreĊenoj mjeri i razlikuju. Naše ranije kriviĉno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno kriviĉno djelo u vidu zanata. Prema odnosu uĉinioca prema djelu razlikuju se slijedeći oblici kolektivnog djela: u vidu zanata. Osnovna razlika izmeĊu pomenutih kriviĉnih djela i kolektivnih kriviĉnih djela ogleda se u tome što je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje. Takvih djela ima više. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiĉkih pitanja). naše kriviĉno zakonodavstvo sadrţi neka druga kriviĉna djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliĉna kolektivnom kriviĉnom djelu. Kolektivno krivično djelo u vidu zanata postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao spremnost da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem pribavi izvor prihoda.COM posljedicom. faktiĉko je pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom sluĉaju. nadripisarstvo iz ĉl.355 itd. takoĊer bez propisane struĉne spreme. a koje su poĉinjene u kraćem vremenskom intervalu. To su takva kriviĉna djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje” odreĊenim poslovima ili radnjama.247. Konstrukcija sloţenog kriviĉnog djela vrlo je znaĉajna zbog odmjeravanja kazne. Kolektivno krivično djelo iz navike postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao sklonost za vršenje takvih ili sliĉnih djela.WWW. Kod kriviĉnih djela kod kojih je inkriminirano “bavljenje”. Razumljivo je da se postojanje kolektivnog kriviĉnog djela lakše utvrĊuje ako su u pitanju 2 ili više odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju.

Ta teorija traţi 3 uslova: 1.COM zakonske konstrukcije. a time i o prirodi te konstrukcije. Pored navedenih uslova. Istovjetnost oštećenog lica. U takvim sluĉajevima kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. vrši u sudskoj praksi.COM . Jedino odstupanje u tom smislu postoji u sluĉaju da u konstrukciju osim osno vnog oblika mogu ući i njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraĊa.WWW. a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno jedinstveno djelo. 2. traţi se još jedan uslov. ne bi se uklapala utaja. Po drugom shvatanju. makar se ona nalazila u istoj grupi kriviĉnih djela. Taj uslov znaĉi da jedinstvena subjektivna veza (svijest. u kombinaciju kraĊa-sitna kraĊa-teška kraĊa. a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih djelatnosti iz odreĊenih razloga spoje u jednu cjelinu. kleveta. vremenski kontinuitet. kod uĉinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih odvojenih djelatnosti (npr. a ne traţi se uslov da je svim djelima oštećeno jedno te isto lice. uĉinilac odluĉi da kraĊom 10 automobila doĊe do sredstava kojima će riješiti neki svoj problem).povezivanje više djela u jedno kriviĉno djelo. U tom smislu istiĉu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno. To znaĉi da se ta konstrukcija. istovjetnost oštećenog subjekta. u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju. od uĉinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat. unaprijed donesene odluke. bilo da se radi o fiziĉkom ili pravnom licu. tako da ĉitava djelatnost izgleda kao plod jedne jedinstvene. istovrsnost kriviĉnog djela. ako prodavaĉ iz jedne trgovine svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica. Produţeno kriviĉno djelo je potrebno iz praktiĉnih razloga. 3. MeĊutim. KraĊa. Jedan broj zagovornika napušta ovaj uslov. U kriviĉnopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za postojanje produţenog kriviĉnog djela. Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljuĉivo objektivni elementi. s tim da nova odluka mora biti sliĉna prethodnoj. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštećenog. već pravna konstrukcija. postavlja se pitanje da li je on uĉinio 10 kriviĉnih djela ili samo jedno KD. ali pored njih zahtijeva postojanje i jednog subjektivnog uslova. kao npr. razliĉita su mišljenja o uslovima. tj. Istovrsnost krivičnog djela znaĉi da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste. sitna kraĊa. a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. UtvrĊivanje tog uslova spada u red faktiĉkih pitanja koje se rješava u zavisnosti 74 WWW. uvreda.BH-PRAVNICI. Naša kriviĉnopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost kriviĉnog djela i vremenski kontinuitet. Razumljivo je da će ovaj uslov prije biti ispunjen kad se radi o kraćim vremenskim intervalima izmeĊu pojedinih odvojenih radnji. silovanje itd. odnosno prethodnim odlukama. U produţeno kriviĉno djelo ne mogu ući razliĉita djela. Npr. već je dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku. Tako npr. produţeno kriviĉno djelo nije zakonska. Iako su razliĉita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija i logiĉna i praktiĉna i potrebna. predstava) postoji kod uĉinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi u konstrukciju. Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije. što znaĉi da u konstrukciju mogu ući i djela poĉinjena prema razliĉitim pasivnim subjektima. U pogledu ovog trećeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju ĉisto liĉna kriviĉna djela kao npr.BH-PRAVNICI. teška kraĊa). Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiĉkih pitanja.

Naprijed izneseno se odnosi na kriviĉnu odgovornost shvaćenu u materijalnom smislu. To ujedno znaĉi da se kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke. Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima. a neki navode i jedinstvo prostora. Pomenuta psihiĉka svojstva ukazuju na njegovu uraĉunljivost.BH-PRAVNICI. elemente ili pretpostavke kriviĉne odgovornosti zakonodavac je postavio u kumulaciji.COM od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. jer kriviĉni zakoni redovno ne poznaju pojam produţenog kriviĉnog djela. Prema tome. Stepen kriviĉne odgovornosti prva je okolnost koja utiĉe na odmjeravanje kazne. Bez uraĉunljivosti i vinosti nema kriviĉne odgovornosti. kriviĉno odgovoran je uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo.1.WWW. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji. krivično odgovoran učinilac za krivično djelo može da bude samo onaj učinilac koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i vin. jer nam taj subjektivni uslov nije potreban. nuţno je i da se utvrdi uĉinioĉeva kriviĉna odgovornost.BH-PRAVNICI. Kriviĉna odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema odreĊenom licu za odreĊeno kriviĉno djelo mogla pr imijeniti kriviĉna sankcija. Svi pomenuti uslovi u sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije. Prema odredbi ĉl. I uraĉunljivost i krivnju kao uslove. već će ona zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja. pored izvršenja zakonom odreĊenog kriviĉnog djela. Bez odgovornosti nema kaţnjavanja. jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. Kriviĉna odgovornost podloţna je stepenovanju. 75 WWW.COM . pa je i kriviĉna odgovornost skup subjektivnih uslova na strani učinioca koji ga označavaju kao uračunljivog i krivog. Kriviĉna odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u sluĉaju kad je uĉinilac u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva i takav psihiĉki odnos prema djelu da mu se na osnovu toga uĉinjeno djelo moţe staviti na teret. Uraĉunljivost i vinost kao elementi kriviĉne odgovornosti su subjektivnog karaktera. što znaĉi da moţe postojati manji ili veći stepen kriviĉne odgovornosti. jer se ona moţe opravdati ako više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno kriviĉno djelo. KRIVIČNA ODGOVORNOST OPĆE POSTAVKE O KRIVIĈNOJ ODGOVORNOSTI Da bi se prema uĉiniocu kriviĉnog djela mogla primijeniti kriviĉna sankcija. je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike.12 st. Stepenovanje kriviĉne odgovornosti moguće je zbog toga što su moguća stepenovanja elemenata iz kojih se ona sastoji (uraĉunljivost i krivnja). Najĉešći primjer kad se navodi da je taj uslov ispunjen. a psihiĉki odnos na krivnju ili vinost.

a deterministi na socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni determinizam. dok drugi kaţu da je karakter ĉovjeka unaprijed strogo determiniran. onda se moţe reći da se jedina razlika izmeĊu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju slobodnije formiranje karaktera. biološkim ili psihološkim osobinama predodreĊeni za vršenje kriviĉnih djela. s tim da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreĊenih motiva koji djeluju na njegovu volju. a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom pribliţili. odnosno njegovim karakterom koji se formira pod uticajem okoline. pa ĉak i sluĉajno. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih uticaja. u kriviĉnopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna shvatanja. jer se njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju. Indeterministiĉko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiĉe iz klasiĉne škole kriviĉnog prava i dominirao je u kriviĉnopravnoj teoriji 19. Osnovna razlika izmeĊu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice indeterminizma konstruišu kriviĉnu odgovornost na moralnoj odgovornosti. Ista podjela vaţi i za determinizam. pa je svaka pojedinaĉna odluka ĉovjeka unaprijed data ili odreĊena.vijeka.vijeka. Relativni indeterminizam razvijali su teoretiĉari neoklasiĉne školee krajem 19.WWW.COM Kod starijih maloljetnika. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano. Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošću volje dijele se na indeterministiĉka i deterministiĉka. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje. Zajedniĉko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaĉaj karaktera ĉovjeka za donošenje odluka. Shvatanja koja uopće ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraĉunljivosti nazivaju se indiferentistiĉka. i u prvoj polovini 20.COM . Uzima se da je volja potĉinjena zakonima kauzaliteta. 76 WWW. pored uraĉunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreĊenog stepena njihove duševne razvijenosti koji omogućava da maloljetnik shvati znaĉaj svog djela i da upravlja svojim postupcima.BH-PRAVNICI. To bi znaĉilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utiĉu na donošenje ljudske odluke. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Deterministiĉko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretiĉari antropološke i italijanske pozitivne škole. a drugo shvatanje pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraĉunljivosti.BH-PRAVNICI. Ĉovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera. URAČUNLJIVOST OSNOV URAĈUNLJIVOSTI Opće napomene o osnovu uraĉunljivosti U odgovoru na pitanje šta je osnov uraĉunljivosti. Relativni determinizam su razvijali teoretiĉari njemaĉke sociološke škole i prema tom shvatanju se uzima da je volja uslovljena iskljuĉivo okolinom i liĉnošću ĉovjeka. pa ĉak i od pobuda ili motiva. Prema njima se potpuno negira sloboda volje.

UTVRĐIVANJE NEURAĈUNLJIVOSTI Metodi utvrĊivanja neuraĉunljivosti U kriviĉnopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomoću kojih se utvrĊuje da li je neki uĉinilac kriviĉnog djela neuraĉunljiv. kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u saglasnosti sa tom svojom sviješću. što se svodi na moć potpunog rasuĊivanja i odluĉivanja.BH-PRAVNICI. u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci prihvata se shvatanje da se kao osnov uraĉunljivosti odreĊuje psihiĉko stanje u kome postoji mogućnost za svjesno djelovanje ĉovjeka.BH-PRAVNICI. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljuĉenja uraĉunljivosti. Psihološki metod sagledan krroz definiciju neuraĉunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrĊivanje nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela ili na nemogućnost upravljanja svojim postupcima. mješoviti ili psihološko-biološki. Oni uraĉunljivost odreĊuju ĉisto psihološki. nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti. Smatra se da takva mogućnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg postoji mogućnost da praivlno.COM . privremene duševne poremećenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja. Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti ispoljava alternativno: ili u nemogućnosti shvatanja znaĉaja djela. Prema psihološkom metodu utvrĊivanje neuraĉunljivosti svodi se na utvrĊivanje prisustva odreĊenih psihiĉkih smetnji. Prema odredbi KZ. Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija. Nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost shvatanja znaĉaja svog djela naziva se 77 WWW. Po ovom metodu ne traţi se da se utvrĊuju i ta nenormalna stanja kao uzroĉnici smetnji.1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. To su: 1. UtvrĊivanje neuraĉunljivosti po Kriviĉnom zakonu FBiH Naš KZ (ĉl. eciološki ili biološki.COM Indiferencistiĉko shvatanje Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaĉajnom za osnovu uraĉunljivosti. psihološki. Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihiĉka stanja.13 st. 3. nesmetano i potpuno shvata znaĉaj svojih radnji i da upravlja svojim postupcima. ili u nemogućnosti upravljanja svojim postupcima. Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrĊivanju neuraĉunljivosti: eciološki (biološki) i psihološki. Ta dva metoda su meĊusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju kriviĉne neuraĉunljivosti mora putvrditi da su psihiĉke smetnje nastale usljed nenormalnog (neredovnog) psihiĉkog stanja. 2. Po njima se uraĉunljivost sastoji u sposobnosti rasuĊivanja ili u svijesti o stvarnom i pravnom znaĉaju preduzete radnje.WWW. pri ĉemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiĉkih funkcija. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiĉkih stanja. To znaĉi da kod pojedinca postoji mogućnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogućnošću poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno postavljenim ciljevima. a psihološkim kriterijem se utvrĊuje iskljuĉenje onih psihiĉkih funkcija na kojima se zasniva uraĉunljivost (rasuĊivanje i odluĉivanje).

emocionalnosti. nisu iskljuĉene ni situacije da isti uĉinilac.COM nedostatak intelektualne moći. šok. Iskljuĉenje uraĉunljivosti utvrĊuje se na naĉin da se prije svega utvrĊuje prisustvo nekog oblika duševne poremećenosti kod uĉinioca koja se javlja kao uzrok nemogućnosti rasuĊivanja ili nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela. To znaĉi da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraĉunljiva u odnosu na jedno djelo.privremena duševna poremećenost.privremena duševna bolest. kad postoji sumnja da kod uĉinioca postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremećenosti. povreda zametka. stres. s tim da je i taj osnov u našem zakonu alternativno postavljen: .zaostali duševni razvoj.uvredu. a u odnosu na druga djela smanjeno uraĉunljiv ili potpuno neuraĉunljiv. c) duševne poremećenosti usljed endogenih oboljenja. DUŠEVNA POREMEĆENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremećenosti Pod pojmom duševne poremećenosti ili psihiĉke poremećenosti podrazumijeva se takvo psihiĉko stanje ĉovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihiĉki procesi. oboljenja mozga. kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom sistemu. a nemogućnost odluĉivanja ili nemogućnost upravljanja svojim postupcima naziva se nedostatak voluntaristiĉke moći. Tako npr.BH-PRAVNICI. Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao ĉovjek duševno normalan. opaţanja.nemogućnost shvatanja znaĉaja djela). ali da ne bude uraĉunljiv u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo (npr. . već dolazi do ispoljavanja raznih poremećenosti nagona. a ne procjenjuje se generalno. a da pritom bude uraĉunljiva u odnosu na drugo kriviĉno djelo. Uzroci duševnih poremećenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr. već samo izuzetno. oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem itd) ili egzogene prirode (npr.COM . Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju znaĉaj sa materijalno-pravnog aspekta. procjena uraĉunljivosti u kriviĉnom postupku ne vrši se redovno. za iskljuĉenje uraĉunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan oblik duševne poremećenosti iz biološkog osnova (npr. dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd). nasljedstvo.trajna duševna bolest) i jedan alternativno postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr. koje nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroĊene ili steĉene u najranijem djetinjstvu.WWW. S obzirom na uzroĉnike. nije iskljuĉeno da kad je u pitanju uĉinilac zaostalog duševnog razvoja. rasuĊivanja itd. nepruţanje pomoći itd). S obzirom na to. Ocjenjivanje uraĉunljivosti prema vremenu izvršenja kriviĉnog djela i konkretnom kriviĉnom djelu Procjena uraĉunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje. bude u odnosu na neka od tih djela uraĉunljiv. . Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u zakonu.BH-PRAVNICI. duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti.mehaniĉke povrede. pamćenja. on bude uraĉunljiv u odnosu na ubistvo ili kraĊu. . koji izvrši više kriviĉnih djela u sticaju. 78 WWW. Biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti generalno se naziva duševna poremećenost. Uraĉunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivično djelo.trajna duševna bolest. b) duševne poremećenosti usljed oštećenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS). mišljenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) psihopatije, ustvari graniĉni sluĉajevi izmeĊu zdravog i duševno poremećenog ĉovjeka. S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremećaji i c) zaostali duševni razvoj. Prema zakonskoj odredbi (ĉl.13 st.1) kao biološke osnove iskljuĉenja uraĉunljivosti postavljene su duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne poremećenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera. Privremena duševna poremećenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera). Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremećenost. Ona je privremena, ali u takvim sluĉajevima osnov za neuraĉunljivost nije privremena duševna poremećenost, već duševna bolest. Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogućnost ozdravljenja. Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, već to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija). Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogućnost, pa ĉak i vjerovatnoća da se to oboljenje moţe izlijeĉiti ili barem zalijeĉiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja se javljaju povremeno i razvijaju u odreĊenim intervalima, kao npr. maniĉno-depresivna psihoza, gdje se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeĊu njih postoji odreĊeni slobodni interval. U takvom sluĉaju, u periodima slobodnog intervala uĉinilac se moţe smatrati duševno zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga, odnosno centralnog nervnog sistema. Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podruĉju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko utiĉu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na van jske nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu praćene odgovarajućim intelektualnim sposobnostima. Psihopate su redovno uraĉunljivi, a zbog toga i kriviĉno odgovorni. MeĊutim, i kod njih mogu da se jave prolazna psihiĉka stanja koja su sliĉna psihotiĉnim stanjima kod duševnih oboljenja. Neuraĉunljivost bi kod njih mogla biti iskljuĉena samo u takvim sluĉajevima, jer se moţe izjednaĉiti sa duševnim oboljenjima. Privremena duševna poremećenost Privremene duševne poremećenosti nisu duševna oboljenja. To su prolazna psihiĉka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju poremećaji psihiĉkih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostići i toliki stepen da onemogućavaju shvatanje znaĉaja uĉinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe usljed mjeseĉarstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniĉkih povreda mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za kriviĉno pravo poseban znaĉaj imaju akutna trovanja alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremećenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što su snaţna uzbuĊenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremećenost moţe da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljuĉuje mogućnost shvatanja znaĉaja takvog djela ili mogućnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroĉito dolaze u obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihiĉke procese, a to su afekti koji dovode do tzv.šoka. Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihiĉko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljuĉeno, ili u velikoj mjeri oteţano rasuĊivanje i odluĉivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiĉkog aparata. Zaostali duševni razvoj ima sliĉnosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najĉešće radi o stanju ĉiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiĉkog aparata uzrokovana je oboljenjem ili povredom mozga dok se dijete još nalazi u majĉinoj utrobi, zatim u vrijeme poroĊ aja ili u prvim danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiĉkog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih ĉula, kao što je gluhonijemost. Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihiĉke poremećenosti i koji je biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja su neznatnije prekoraĉila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje su negativno uticale na njihov psihiĉki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identiĉno sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna razvijenost kod mlaĊih punoljetnih osoba nije osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti. MeĊutim, ukoliko se ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviĊa da se i prema takvim licima mogu primijeniti odreĊene vaspitne mjere kao kriviĉne sankcije koje su namijenjene iskljuĉivo za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. MOGUĆNOST RASUĐIVANJA I ODLUĈIVANJA Za iskljuĉenje uraĉunljivosti, a time i kriviĉne odgovornosti, pored nekog oblika duševne poremećenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljuĉena mogunost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Mogućnost rasuĊivanja u kriviĉnom zakonu oznaĉena je kao mogućnost shvatanja znaĉaja uĉinjenog djela, a mogućnost odluĉivanja je oznaĉena kao mogućnost upravljanja svojim postupcima. Znaĉaj djela i mogućnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraĉunljivosti) U kriviĉnopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuĊivanja, odnosno pod pojmom shvatanja znaĉaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja, pravnog ili društvenog znaĉaja djela. Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja djela, što znaĉi da shvatanje stvarnih okolnosti uĉinjenog djela u smislu da kod uĉinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se podrazumijeva i mogućnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod uĉinioca ne postoji mogućnost shvatanja stvarnog znaĉaja djela (ako ne postoji mogućnost svijesti o onome što ĉini i šta će tom ĉinidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogućnost da takav uĉinilac shvati ni pravni ni društveni znaĉaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihiĉki proces.

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za uraĉunljivost se takoĊer zahtijeva da uĉinilac ima mogućnost da ocijeni socijalni (društveni) znaĉaj uĉinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraĉunljivost je dakle bitno da se utvrdi da je psihiĉko stanje uĉinioca takvo da mu omogućava da pravilno ocijeni društveni znaĉaj djela. Mada je većina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraĉunjivost je irelevantno da li za uĉinioca postoji mogunost ocjene znaĉaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz toga proizilazi da postojanje uraĉunljivosti kod uĉinioca ne traţi mogućnost shvatanja pravnog znaĉaja djela niti mogućnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela. Kod uraĉunljivosti je bitno da se utvrdi da je uĉinilac imao mogućnost da shvati značaj učinjenog djela, pri ĉemu nije potrebno da se u postupku utvrĊuje da li je on i u konkretnom sluĉaju iskoristio tu svoju mogućnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihiĉki normalan ĉovjek prije izvršenja djela zaista i koristio tu svoju psihiĉku mogućnost. Za uraĉunljivost je dakle dovoljna sama mogućnost rasuĊivanja, pri ĉemu je nebitno da li je konkretni uĉinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuĊivao o njegovom znaĉaju. Mogućnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraĉunljivosti) Pored toga što se za uraĉunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremećenosti uz mogućnost shvatanja znaĉaja svog djela, to još uvijek ne znaĉi da je to lice potpuno uraĉunljivo. Pored navedenih elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odluĉuje ili da je imalo mogućnost da upravlja svojim postupcima. Mogućnost rasuĊivanja i mogućnost odluĉivanja kao samostalne psihiĉke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje mogućnost odluĉivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogućnost rasuĊivanja. Iako svakom odluĉivanju po pravilu prethodi rasuĊivanje, ipak su moguće takve situacije da je kod uĉinioca prisutna mogućnost rasuĊivanja, a da je iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Uvaţavajući mogućnost postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihiĉke funkcije postavio u alternativi (nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost odluĉivanja). Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se postigao odreĊeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni, koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuĊivanje razliĉitih mogućnosti, unutrašnja borba motiva, izbor naĉina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke. Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihiĉki proces savladavanja unutrašnjih i vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškoće svode se na savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreĊenih sredstava, uklanjanje mehaniĉkih prepreka itd. Mada emocije po našem zakonu nisu element uraĉunljivosti, one su ipak znaĉajne i u kriviĉnom pravu zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaĉi ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor voljnih radnji ĉovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuĊivanja su ĉesto u situaciji da uz snaţan voljni napor savladavaju emocije i nagone koji utiĉu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST Postojanje smanjene uraĉunljivosti

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prigovor samovolje i nesigurnosti takoĊer se otklanja na naĉin da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i prognoza) treba da završi svoj posao.donošenja odluka meĊu koje spada i odluka o uraĉunljivosti. Prema teoriji klasiĉne škole. 4. privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. Navedenim prigovorima klasiĉne škole slijede i kontraargumenti: 1.COM Pored uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti kao stanja koja su znaĉajna za postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti.13 st. kao i da se smanjeno uraĉunljiva lica proglašavaju za potpuno duševno zdrava. jer je ĉinjenica da ta prelazna stanja i postoje. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije kriviĉnog prava” u smislu da sudovi zbog nedovoljnog struĉnog znanja neće biti u mogućnosti da pravilno ocijene stepen uraĉunljivosti lica. već da se svi uĉinioci kriviĉnih djela mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive. Takvo stanje se naziva stanje bitno smanjene uraĉunljivosti. institut bitno smanjene uraĉunljivosti ima svog smisla jer odgovara realnosti ţivota (izmeĊu uraĉunljivih i neuraĉunljivih lica stoji ĉitav niz prelaznih stanja smanjene uraĉunljivosti). Prigovori koji su upućivani pojmu smanjene uraĉunljivosti su slijedeći: 1. nešto teţi kod utvrĊivanja smanjene uraĉunljivosti nego kod utvrĊivanja stanja potpune uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti.BH-PRAVNICI. već će to ĉiniti psihijatri. 82 WWW. Prigovor nepreciznosti otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se utvrdi i neko od prelaznih stanja. 3. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struĉnim znanjem trebaju pomoći sudu u donošenju odluke. u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje. ĉime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra. Pojam smanjene uraĉunljivosti je neprecizan.2 KZ FBiH. samovolji i nesigurnosti u sudskoj praksi. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉita shvatanja o tome da li je kriviĉnom pravu potreban pojam bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne. Prema odredbi ĉl. 2. bitno smanjena uraĉunljivost postoji kada je kod uĉinioca kriviĉnog djela sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed duševne bolesti. pa bi svojom nepreciznošću otvarao put zloupotrebi. jer je vladalo mišljenje da se uraĉunljivost kao kategorija kriviĉne odgovornosti ne moţe stepenovati. Prigovor “psihijatrizacije kriviĉnog prava” otklanja se na naĉin da sud mora zadrţati svoju funkciju suĊenja. Na takav zakljuĉak ukazuje razvoj psihijatrije. Prema tome. Prema teoriji njemaĉke sociološke škole. Pojam smanjene uraĉunljivosti nema smisla jer se uraĉunljivost ne moţe stepenovati. tj. Uĉinioci se ne mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive jer je realnost ţivota takva da izmeĊu ta 2 krajnja stanja postoji ĉitav niz prelaznih stadija.WWW. 2. ali se može blaže kazniti. a ni u kom sluĉaju da preuzmu funkciju suda. 3. koji je. Pojam smanjene uraĉunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraĉunljiva. Uĉinilac koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv jeste krivično odgovoran. institut bitno smanjene uraĉunljivosti je nepotreban. 4. u kome uĉinilac nije ni potpuno uraĉunljiv ni potpuno neuraĉunljiv. istina.BH-PRAVNICI.COM . bitno smanjena uračunljivost predstavlja poseban fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne.

Lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću su kriviĉno odgovorna. razlika je iskljuĉivo u psihiĉkim elementima. a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno kriviĉno djelo. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ograniĉenjima koja su propisana u ĉl. MeĊutim. odnosno neuraĉunljivost uopće. privremena duševna poremećenost. Smanjena uraĉunljivost i maloljetstvo Bitno smanjena uraĉunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se u tome što je kod neuraĉunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja potpuno iskljuĉena.BH-PRAVNICI.WWW. 2.13 st. dok je kod bitno smanjene uraĉunljivosti mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja samo bitno smanjena. UtvrĊivanje bitno smanjene uraĉunljivosti Bitno smanjena uraĉunljivost utvrĊuje se na isti naĉin kao i uraĉunljivost. s tim da im se stanje bitno smanjene uraĉunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne. Kriviĉni zakon ne sadrţi nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraĉunljivosti. U pogledu kaţnjavanja Zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Potpuna neuraĉunljivost iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. mogla krajnje negativno djelovati na njegov dalji psihiĉki razvoj. Kao i uraĉunljivost. Kod bitno smanjene uraĉunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremećenosti koja se traţe i kod neuraĉunljivosti (duševna bolest. formiranje karaktera i njegov ukupan budući ţivot. Pored kazne. To znaĉi da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. takvom uĉiniocu se moţe izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. a bitno smanjena uraĉunljivost ne. 83 WWW. za postojanje bitno smanjene uraĉunljivosti neophodno je da mogućnost psihiĉkih funkcija padne ispod odreĊenog stepena.2) predviĊa fakultativno i ograniĉeno ublaţavanje kazne uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. To znaĉi da se ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. seksualnog integriteta ili imovine ukoliko bude pušten na slobodu (ĉ l.42. Naš zakonodavac (ĉl. ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno uračunljivi. i bitno smanjena uraĉunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. već se to pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog sluĉaja. Razlog tome je što bi kod maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni. Kriviĉna odgovornost i primjena kriviĉnih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se i u kriviĉnopravnom dejstvu.COM U savremenom kriviĉnom pravu i kriviĉnom zakonodavstvu danas je prihvaćen pojam smanjene uraĉunljivosti.63). Dakle. Da mu za uĉinjeno djelo odmjeri kaznu u granicama koje su propisane Zakonom. zaostali duševni razvoj). ako sud utvrdi da bi takav uĉinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela.COM . primjena makar i blage kazne kao kriviĉne sankcije (bitno smanjena uraĉunljivost vodi kriviĉnoj odgovornosti i kaţnjivosti). Ni zakon ni kriviĉnopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut. Slijedi zakljuĉak da maloljetni učinioci krivičnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili uraĉunljivi ili neuraĉunljivi.BH-PRAVNICI.

Takva djela se nazivaju actiones liberae in causa. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in causa uĉinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje kriviĉnog djela. nuţna je uraĉunljivost u vrijeme preduzimanja radnje. Kriviĉna zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: . smatrajući da ta mogućnost bolje odgovara individualizaciji kazne. . izriĉito predviĊaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti za takva kriviĉna djela. Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po općim principima o kriviĉnoj odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa Neuraĉunljivost moţe biti osnov iskljuĉenja kriviĉne odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. ali ne i u izvoĊenju. zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne.13 st. iako je bio svjestan ili je mogao i morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poĉiniti kriviĉno djelo.ona koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela.BH-PRAVNICI. kao što u nekim sluĉajevima posredni izvršilac koristi druge. Takav učinilac je krivično odgovoran.. traţi samo da su oni ostvarili uzrok posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu. što oznaĉava radnje koje su slobodne u odluci. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja.BH-PRAVNICI.ona kod kojih je odgovornost ograniĉena samo na sluĉaj ako je privremena duševna poremećenost izazvana u namjeri da se u neuraĉunljivom stanju uĉini kriviĉno djelo. . a on se odnosi na one situacije kada se uĉinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u tom sluĉaju treba procjenjivati uraĉunljivost uĉinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. Ranija zakonodavstva nisu sadrţavala posebne odredbe o tome.COM . Prema prvom. Drugo shvatanje. neposredne izvršioce u ostvarenju svog kriviĉnog djela. U tom smislu kriviĉno pravo poznaje jedan jedini izuzetak.ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela. a prethodna radnja smatra se samo kao pripremna radnja. kriviĉno je odgovoran uĉinilac kriviĉnog djela koji je upotrebom alkohola. To znaĉi da naše kriviĉno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviĉna odgovornost za djelo poĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti.3 KZ FBiH. Odgovornost za actiones liberae in causa U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. ili se ta uraĉunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se uĉinilac dovodi u stanje neuraĉunljivosti.COM Dakle. Po odredbi ĉl. koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu. droga ili na drugi naĉin doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela 84 WWW. ali nova zakonodavstva u koja spada i naše.WWW. pri ĉemu je dovoĊenje sebe u stanje neuraĉunljivosti uzrok posljedice. ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica jedne prethodne radnje u odnosu na koju je uĉinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema kriviĉnom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviĊa i kriviĉnu odgovornost za nehat. Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljuĉiti: 1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja bi za ta djela postojala primjenom općih principa po kriviĉnoj odgovornosti. To znaĉi da se postavlja zahtjev uraĉunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je uĉinilac sebe doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja uĉinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti kriviĉno djelo, pa je to htio ili je na to pristao), ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni); 2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviĊena odgovornost za ta djela uĉinjena iz nehata; 3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja kriviĉnog djela, pri ĉemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti. Actiones liberae in causa i smanjena uraĉunljivost Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim sluĉajevima treba uvaţiti stanje smanjene uraĉunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogućnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno smanjena uraĉunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora prihvatiti da stanje bitno smanjene uraĉunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog tome je što potpuna neuraĉunljivost ovdje ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, pa nema ni razloga da se ublaţi kazna uĉiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraĉunljiv.

VINOST
OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti Uĉinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti uslovi su prije svega da se radi o uraĉunljivom uĉiniocu, a zatim i o uĉiniocu koji prema uĉinjenom djelu ima odreĊeni psihiĉki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što ĉini i da je to htio. To znaĉi da kriviĉno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj uĉinilac kriviĉnog djela koji je u vrijeme izvršenja bio uraĉunljiv i koji je prema djelu imao odreĊeni psihiĉki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i voljne djelatnosti. Ne moţe biti kriviĉno odgovoran uĉinilac bez tog odreĊenog psihiĉkog, subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaĉi da kod uĉinioca moţe postojati uraĉunljivost, ali uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu, onda nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i cjelishodnost te društvene represije.

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem objektivne odgovornosti prema kome uĉinilac odgovara za ono što je stvarno uĉinio, potpuno neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njeg ov subjektivni odnos prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u kriviĉnom pravu postao dominantan sistem subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše kriviĉno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogućnost objektivne odgovornosti. Vinost kao psihiĉki odnos Vinost ili krivnja je skup psihičkih odnosa učinioca prema učinjenom djelu koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se kriviĉno djelo shvata u njegovom objektivno-subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se kriviĉno djelo shvata u objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviĉne odgovornosti. Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je uĉinilac svjestan svog djela, da li hoće to djelo. Element svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraĉunljivosti i kod vinosti. Kod uraĉunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se uĉinilac nalazio, on uopće mogao biti svjestan znaĉaja svog djela i da li je uopće mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom sluĉaju uĉinilac bio svjestan svog djela i da li je to djelo htio. Kod uraĉunljivosti se ispituje ispravnost učiniočevog psihičkog aparata, a kod vinosti se ispituje njegov psihički odnos prema djelu. Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, već se ona u svakom sluĉaju mora utvrditi. Pretpostaviti postojanje vinosti znaĉi ustvari negirati vinost kao uslov kriviĉne odgovornosti. U kriviĉnom pravu nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u trenutku kad je kriviĉno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji, ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji. Naše kriviĉno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg kriviĉnog prava je princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi ĉl.12 st.1 prema kojoj je kriviĉno odgovoran samo onaj uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Pri tome, kriv je onaj uĉinilac koji je kriviĉno djelo izvršio s umišljajem (ĉl.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj uĉinilac koji je djelo izvršio iz nehata, ali samo onda kad to zakon izriĉito odreĊuje. Glavna shvatanja pojma vinosti U odreĊivanju pojma vinosti u kriviĉnopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje je do poĉetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u kriviĉnom pravu i njegov znaĉaj ogleda se u tome što je po njemu i u kriviĉnopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne odgovornosti uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo. Poĉetkom 20.vijeka u kriviĉnopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i ĉisto normativno shvatanje. Prema psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam uĉinilac svoje djelo ocijenio kao djelo protivno pravu. To znaĉi da krivnja postoji u sluĉaju kad je uĉiinlac bio svjestan

86

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema čistom normativnom shvatanju, krivnja se procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najĉešće ne moţe procijeniti subjektivno. Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki uĉinilac kriviĉnog djela moţe pravno prekoriti za uĉinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam uĉinilac, već to ĉine treća lica, a to je sudsko vijeće koje odluĉuje o uĉinioĉevoj kriviĉnoj odgovornosti. U našoj kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreĊeni psihiĉki odnos uĉinioca prema uĉinjenom djelu. Taj psihiĉki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogućnosti postojanja odreĊenih unutarnjih psihiĉkih procesa na osnovu odreĊenog psihiĉkog stanja, tj. na osnovu uraĉunljivosti. Vinost kao psihiĉki odnos prema uĉinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno kriviĉno djelo, a ne u vezi sa karakterom uĉinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost (krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviĉne odgovornosti. Iako na strani uĉnioca mogu postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrĊivanja krivnje, već samo mogu imati znaĉaja na planu odmjeravanja kazne. To znaĉi da naša teorija i zakonodavstvo krivnju odreĊuju psihološki, ne prihvatajući normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno proširivati krivnju, a time i kriviĉnu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se tvrditi da nema krivnje u sluĉaju da na strani uĉinioca postoji umišljaj ili nehat. Svijest i volja uĉinioca, kao osnovni elementi krivnje, ĉine suštinu psihiĉkog odnosa uĉnioca prema djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogućnosti njenog postojanja, predstavlja zajedniĉki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristiĉki ili voljni element javlja se samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogućnost da svijest moţe da obuhvata sve stvarne okolnosti uĉinjenog djela. Pritom se kod uĉinioca samo izuzetno traţi svijest o pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI
UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviĉna djela uĉinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviĉna djela izvršena iz nehata uĉinilac se kaţnjava samo onda kad je zakonom izriĉito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉiti pristupi pojmovnom odreĊivanju tih oblika krivnje. Prema psihološkom shvatanju, umišljaj se odreĊuje iskljuĉivo na osnovu psihiĉkog odnosa uĉinioca prema uĉinjenom djelu. MeĊutim, odreĊujući u ĉemu se sastoji taj ps ihiĉki odnos, pristalice psihološkog shvatanja razliĉito odreĊuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave (tzv.intelektualistiĉka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristiĉka teorija). Prema teoriji predstave, smatra se da umišljaj postoji ako je uĉinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaĉi da je kod uĉinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju će prouzrokovati njegova radnja. Suština teorije predstave ogleda se u tome da je uĉinilac posljedicu samo predvidio, pri ĉemu za postojanje umišljaja nije bitno da li je učinilac i htio nastupanje posljedice.

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je učinilac htio posljedicu. Pritom uopće nije bitno predviĊanje nastupa posljedice. To znaĉi da prema teoriji volje umišljaj ne moţe postojati u sluĉaju kad je uĉinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio. Obje ove teorije u svom ĉistom obliku dovode do nelogiĉnih rješenja, te je izlaz pronaĊen u kompromisu, u smislu odstupanja od ĉistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja. Prema odredbi ĉl.14 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni umišljaj). Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljuĉivo usvojio ni teoriju predstave niti teoriju volje, već obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoĊer je vidljivo da zakonodavac nije u potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, već je odredio samo donju i gornju granicu tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomoću nje razgraniĉava umišljaj kao teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje. Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš kriviĉni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja: direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreĊen). Eventualni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i element volje takoĊer pozitivno odreĊeni). I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se reći da je to psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u svijesti uĉinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i volji uĉinioca da uĉini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje voluntaristiĉki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest uĉinioca o posljedici koju će prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima kriviĉnog djela. Njegova svijest moţe biti takva da kod uĉinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogućnost. Voluntaristiĉki element umišljaja upućuje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem kriviĉnog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razliĉitog stepena, od kojih su bitna 2 za razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaĉi stepen saglašavanja postoji kod direktnog umišljaja, gdje uĉinilac hoće posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj, gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim sluĉajevima gdje se volja uĉinioca izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na posljedicu postoji eventualni umišljaj. Htijenje posljedice Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiĉne situacije kada se sa sigurnošću uzima da je uĉinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje kriviĉnog djela. To su slijedeće situacije:

88

WWW.BH-PRAVNICI.COM

brak. pa se od uĉinioca traţi svijest da on kraĊom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari. svjestan da će i dijete usljed postojećih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege).svijest o uzroĉnoj vezi izmeĊu preduzete radnje i posljedice koja je nastupila. naĉin.svijest o posljedici . kao što je npr. Za umišljaj uĉinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih ĉinjenica u vanjskom svijetu.WWW.COM . Uĉinilac je htio posljedicu ako je svjestan da će se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv. 3. D. neko ubije majku koja doji bebu. Uĉinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da će izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na jednoj hipotetiĉkoj okolnosti. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B. Frankova formula ima jedan krupan nedostatak. protivpravnost itd. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreĊene svrhe (npr. a ta okolnost praktiĉno se uopće ne moţe utvrditi. Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja. liĉna okolnost.BH-PRAVNICI. a pritom kod uĉinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreĊeno u graĊanskom pravu. stvar.svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira radnja izvršenja. ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima kriviĉni zakon kod razliĉitih kriviĉnih djela konkretizira tu radnju. E. s tim da su se u istoj prostoriji nalazile i osobe C.COM 1. pravno svojstvo.BH-PRAVNICI. vrijeme. Uĉinilac je posljedicu htio i u sluĉaju ako je posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr. pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela podrazumijevaju se i sva druga moguća stvarna obiljeţja kao što su npr. To znaĉi da su stvarna obiljeţja fiziĉke i pravne ĉinjenice kao npr. Na osnovu te formule vrši se razgraniĉenje izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. neko subjektivno pravo itd. Zbog toga je za umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna: . pristajanje na posljedicu kod eventualnog umišljaja postoji u slučaju kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu predvidio kao izvjesnu.ubistvo radi nasljeĊa – nasljeĊe je svrha. Obiljeţja kriviĉnog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica kriviĉnog djela. Prema toj formuli. To su modaliteti radnje izvršenja kao što su: sredstvo izvršenja. liĉno svojstvo. To znaĉi da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi pristajanja na tu posljedicu.Frankova formula). 2. tuĊa pokretna stvar je obiljeţje djela. ubistvo iz bezobzirne osvete itd). Stvarna obiljeţja kriviĉnog djela mogu biti fiziĉke i pravne pojave. Svrha je ubistvo osobe B. isprava itd. a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u sluĉaju da je posljedicu predvidio kao sigurnu. a sredstvo je ubistvo). ugovor. Pored toga. kod kraĊe. ubistvo iz ljubomore. objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava. a uĉinilac je svjestan da posljedica mora nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba). 4. mjesto itd. pri ĉemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te ĉinjenice podvode. (npr. . 89 WWW.uzgredna posljedica (npr. Svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela. Tako npr. Pristajanje na posljedicu Jedno od spornih pitanja u kriviĉnopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošću moţe ustvrditi da je uĉinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv. liĉni odnos.

WWW. kod KD uĉestvovanja u tuĉi uĉinioci odgovaraju za samo uĉestvovanje u fiziĉkom obraĉunu u kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (ĉl.kod KD dvobraĉnosti (zna da je već u braku. o sigurnosti da ta ĉinjenica postoji. tako i u odnosu na nku buduću ĉinjenicu. ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meĊusobnog hrvanja i otimanja. gdje uĉinilac izdaje ili stavlja u promet ĉek za koji zna da nma pokriće ili kod KD krivotvorenja novca (ĉl. odgovorno lice. ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest o liĉnoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti). a neka samo 90 WWW.COM . gdje uĉinilac zna da je naĉinjen laţan novac itd. Na kraju treba istaći da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopće bilo kriviĉno d jelo. neka kriviĉna djela se mogu izvršiti samo sa direktnim. kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna povreda. To je samo okolnost koja razgraniĉava jedan fiziĉki obraĉun izmeĊu 3 ili više lica na kriviĉno djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira. Znanje stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela Kod nekih kriviĉnih djela u odredbama se traţi da je uĉinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bića kriviĉnog djela. Tako npr. MeĊutim. Kada su u pitanju liĉna svojstva ili liĉni odnos. Zakon ni kod jednog kriviĉnog djela ne ograniĉava odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj. kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreĊeni odnos kao što je npr. Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element općeg pojma kriviĉnog djela.COM Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroĉnu vezu izmeĊu te radnje i posljedice koja je nastupila.271 st. kod nekih kriviĉnih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji liĉno svojstvo uĉinioca kao što je sluţbeno lice. za takvo djelo se uvijek odgovara. Ta svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogućem nastupanju posljedice usljed preduzete radnje i to u njenom globalu. Isto tako. već se traţi svijest o njenoj izvjesnosti. tj. protivpravnog prekida trudnoće itd). pri ĉemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima prouzrokovanja. s obzirom na odreĊena obiljeţja bića kriviĉnog djela.4). Tako npr. Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izriĉito to odreĊivao kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. a ipak zakljuĉi novi). U svim tim sluĉajevima svojstvo uĉinioca je osnovno obiljeţje djela.179).BH-PRAVNICI. Kad je u pitanju umišljajno kriviĉno djelo. a nakon toga do opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B. To su zapravo objektivne pretpostavke od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost uĉinioca i zbog toga one ne ulaze u podruĉje vinosti. To znaĉi da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti potrebu postojanja svijesti u njenom najjaĉem stepenu. neovisno od toga da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. To su tzv. Kod ovakvih kriviĉnih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije dovoljna uĉinioĉeva svijest o mogućnosti postojanja odreĊene ĉinjenice. liĉna okolnost. kod nekih KD liĉno svojstvo je vojno lice (KD protiv oruţanih snaga Federacije). Primjeri takvih djela su izdavanje ĉeka bez pokrića (ĉl. onda je svijest o njima potrebna samo onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja kriviĉnog djela. U takvim sluĉajevima od uĉinioca se zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr. kod ĉedomorstva – odnos majke prema njenom djetetu itd.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Sviješću uĉesnika tuĉe ne mora biti obuhvaćena i ta objektivna okolnost.rodoskrvnjenje. Kod nekih kriviĉnih djela odreĊena liĉna okolnost je osnovno obiljeţje kriviĉnog djela. kod protivpravnog lišavanja slobode. Kod nekih kriviĉnih djela liĉno svojstvo je graĊanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka).1).BH-PRAVNICI. srodnik po krvi u pravoj liniji.267 st. kriviĉno djelo ubistva sa umišljajem će postojati i u onom sluĉaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota. kao npr. Npr. ona je kod nekih kriviĉnih djela predviĊena kao obiljeţje bića tih kriviĉnih djela. što znaĉi da bez tih okolnosti nema kriviĉnog djela. Kod tih kriviĉnih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja.

ili kod KD terorizma (ĉl. 91 WWW. već o oduzimanju tuĊe pokretne stvari iz ĉl.BH-PRAVNICI. objektivni fiziĉki fenomen koji se kao predstava odraţava u svijesti uĉinioca. postoje i kriviĉna djela kod kojih cilj. prema kojem je usmjerena namjera. ne predstavlja dalju posljedicu radnje kriviĉnog djela. Tako npr. MeĊutim.172. njenog ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd.146). već motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost uĉinjenog djela i na opasnost samog uĉinioca. pobuda Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac kao obiljeţje bića kriviĉnog djela pominje postojanje odreĊene namjere. Dolus repentinus postoji u sluĉaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja.BH-PRAVNICI. kod KD kraĊe djelo se ĉini u namjeri da se prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Kod tih kriviĉnih djela nije dovoljan samo umišljaj. treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bića tog kriviĉnog djela. teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem. to će se uzeti kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. trenutno. Tako npr. nesavjesno lijeĉenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. U principu. kriviĉnopravna teorija poznaje i druga razlikovanja umišljaja. Isto tako. U našem kriviĉnom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno predviĊen kao pooštravajuća okolnost ni za jedno kriviĉno djelo. Tako npr. U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem. onda se u tom sluĉaju ne radi o kraĊi. Namjera. Tako npr. Ukoliko bi kod tog kriviĉnog djela uĉinilac postupao sa direktnim umišljajem. Ako se dokaţe da nema te namjere. ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren. kod KD podrivanja vojne i odbrambene moći (ĉl. nisu iskljuĉene situacije da su posljedice djela sa eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti uĉinioca takva djela zasluţuju teţe kaţnjavanje. MeĊutim. cilj. Kod nekih kriviĉnih djela zakon odreĊuje da odreĊena radnja sa posljedicom. U takvim sluĉajevima umišljaj dobiva jdan teţi. koja je predviĊena kao obiljeţje kriviĉnog djela. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom predstave o cilju preduzima odreĊenu radnju da bi taj cilj ostvario. kraĊa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem. onda bi se radilo o potpuno drugom kriviĉnom djelu. Dolus preameditatus postoji u sluĉaju kad je uĉinilac odluku donio nakn duţeg razmišljanja.COM . na mah. hladnokrvno. Dolus repentinus predviĊen je kod nas kao privilegirajuća okolnost kod kriviĉnog djela ubistva na mah iz ĉl. U ovakvim sluĉajevima nije vaţno da li je namjeravani cilj i ostvaren.WWW. Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraĊe postoji i kod utaje. već samo moţe da bude uzet u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Druga razlikovanja umišljaja Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usva ja naš Zakon. iznude itd. već se tu traţi i odreĊena namjera uĉinioca. dok se npr. kad je imao dovoljno vremena od donošenja odluke do njene realizacije.144) uĉinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu moć Federacije. Cilj je vanjski.279. pa u odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. kod iznuĊivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuĊen. kvalificirani oblik krivnje. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus repentinus – kad se odluka donosi na mah. gdje uĉinilac postupa u namjeri rušenja Federacije.COM sa eventualnim umišljajem. prevare. Uĉinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bića kriviĉnog djela.

na uĉinioĉevom unutrašnjem stavu prema posljedici.COM NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogući psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji dovodi do kriviĉne odgovornosit uĉinioca. On postoji kada uĉinilac ima svijest o mogućnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu. s tim da je on olako drţao da će tu posljedicu moći sprijeĉiti ili da ona uopće neće nastupiti. Kod eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreĊeni. Pored svjesnog i nesvjesnog nehata.15 KZ FBiH. ali se on sa takvom mogućnošću ne saglašava. ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti. tj. Prema odredbi ĉl. gdje se radi o nehatu odreĊenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada preduzima odreĊene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. s tim da je on prema svojim liĉnim svojstvima mogao. Nesvjesni nehat postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da usljed preduzete radnje doĊe do nastupanja posljedice. jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopće neće doći. Dakle. odnosno predviĊa mogućnost ispunjenja stvarnih obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni. Svjesni nehat Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria. mora obuhvatiti sve one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj. tj. dok je kod svjesnog nehata samo element svijesti pozitivno odreĊen. Kod nehata se uĉinilac uopće ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem kriviĉnog djela. Kod umišljaja uĉinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. kazne za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela. odnosno 92 WWW.WWW. Okolnost da se radi o profesionalnom nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Profesionalni nehat se smatra teţom vrstom nehata. odnosno uĉinioĉevo nepristajanje na posljedicu zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopće neće nastupiti ili će je on moći sprijeĉiti. Osnov za razgraniĉenje izmeĊu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiĉkim elementima. dok je element volje negativno odreĊen. kriviĉnopravna teorija poznaje i tzv. svijest uĉinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista. Na taj naĉin u definiciju nehata unosi se element neopreznosti uĉinioca. ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. odnosno stvarnom obiljeţju kriviĉnog djela. krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica. iako naš kriviĉni zakon ne uspostavlja izriĉito veću odgovornost uĉinioca za profesionalni nehat ni kod jednog kriviĉnog djela. Za nehat se odgovara samo onda kad je to zakonom izriĉito propisano.profesionalni nehat.BH-PRAVNICI. Svjesni nehat postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupanja zabranjene posljedice. Nesaglašavanje uĉinioca sa posljedicom.BH-PRAVNICI. a kad su u pitanju ista kriviĉna djela. a prema objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogućnosti.COM . Osnovna razlika izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu. iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te svoje mogućnosti.

Kod umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane. što znaĉi da se i on u svakom slučaju mora dokazati. Razlika izmeĊu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. tj. Kod njega nema svijesti o mogućnosti prouzrokovanja.COM njegove nepaţnje. jer je umišljaj teži oblik krivnje. Nesvjesni nehat Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu. Sasvim je druga situacija ako uĉinilac u istim okolnostima vremena i mjesta loţi vatru. to će prije uputiti na zakljuĉivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. I svjesni nehat je oblik krivnje. i po intelektualnim i po voljnim elementima. on se praktiĉno saglašava sa nastupanjem posljedice. pristaje na posljedicu. uĉinilac je svjestan mogućnosti izbijanja poţara i kako ništa konkretno ne preduzima na spreĉavanju. siguran. Kod umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom.pouzdavanje u slučajno izostajanje posljedice. Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u sluĉaju kad se uĉinilac pouzdava u neke potpuno neodreĊene okolnosti. a po drugom se mora oslanjati na konkretnu okolnost. jedne prirode je situacija kada uĉinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru.BH-PRAVNICI. Ako je u pitanju nepaţnja i neopreznost visokog stepena. on je ipak nehatni a ne umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. a ne samo kao vjerovatan.BH-PRAVNICI. U prvom sluĉaju. To je tzv. to bi moglo znaĉiti da se uĉinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da se njegov psihiĉki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju.WWW. uĉinilac je takoĊer svjestan moguće posljedice. iako je prema objektivnim okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogućnosti. ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja. moţe doći do izbijanja poţara. iako je svjestan da kad to ĉini na takvom mjestu i u ljetno vrijeme.COM . Iako nema precizne granice izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. U takvom sluĉaju postoji eventualni umišljaj uĉinioca. odnosno kad nije bio svjestan mogućnosti da su u konkretnom sluĉaju ispunjena stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela. dok je element volje u oba sluĉaja negativan. Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreĊen. Ono mora biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na ĉitavom skupu tih okolnosti. Tako npr. a kod nesvjesnog negativan. On je kod svjesnog nehata pozitivan. Ovo ne znaĉi da tamo gdje nije utvrĊen umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata. ali već time što je uĉinilac drţao da do posljedice neće doći. ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopće ne nastupi ili da je on sprijeĉi. ali je prije toga oĉistio mjesto loţenja i pripremio pogodna sredstva za gašenje. Sporni granični slučajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se moraju uzeti kao nehat. bez obzira da li je u pitanju htijenje posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje. Po jednom stanovištu uĉinilac moţe raĉunati na sluĉaj. a kod nesvjesnog nehata su obje strane negativno definisane. odnosno sa djelom. Kad je u pitanju neopreznost uĉinioca. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan. U drugom sluĉaju. pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa posljedicom. U domaćoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako drţanje da posljedica neće nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj sluĉajnosti. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili većeg stepena. eventualni umišljaj moţe postojati samo u onim sluĉajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljuĉak da se uĉinilac saglasio sa posljedicama. Ako bi u drugom sluĉaju došlo do izbijanja poţara. postojao bi svjesni nehat. 93 WWW.

u utvrĊivanju nesvjesnog nehata moguća je kombinacija oba kriterija. ili po oba kriterija zajedno. pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeĉna paţnja kao posebno mjerilo. To znaĉi da se ta dva kriterija meĊusobno dopunjavaju. osobna svojstva ili okolnosti pri ĉemu je potpuno nebitna paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti. Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obiĉnom ţivotu. Pri tome treba imati u vidu da ĉitav niz raznih djelatnosti zahtijevaju veći ili manji stepen paţljivosti. jer zakonodavac kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti”. razliĉite opasne djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). koji postoji u sluĉaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviĊena od svakog prosjeĉnog ĉovjeka.BH-PRAVNICI. ali prema paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti nije morao da je predvidi. culpa levis – laki nehat. saobraćaj. Paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti je neko opće mjerilo u odreĊivanju nehata. s obzirom na njegove psihiĉke mogućnosti.COM Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i sluĉaja. Zbog te duţnosti i mogućnosti predviĊanja nastupa zabranjene posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje. lijeĉniĉke intervencije. Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreĊivanju paţljivosti. U tom smislu nepaţnja uopće i njen stepen mogu se utvrĊivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju. Kod utvrĊivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrĊuje da li je postojala duţnost na predviĊanje posljedice. ali istovremeno i ograniĉavaju. iako je po paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti na to bio duţan.COM . Nesvjesni nehat neće postojati ni u situaciji kad uĉinilac usljed svojih osobnih svojstava nije mogao predvidjeti mogućnost nastupa posljedice. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane opreznog ĉovjeka. kada se radi o predviĊanju posljedice od strane ĉovjeka posebne.WWW. Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg kriviĉnog prava. Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. U kriviĉnopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: culpa lata – teţak nehat. Tako npr. pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala. dok sluĉaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaĉi kriviĉnu odgovornost. odnosno nepaţljivosti. Naš KZ u odredbi ĉl. 94 WWW. neće postojati nesvjesni nehat ako je uĉinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima mogao da predvidi nastup posljedice. Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti u datim okolnostima. Nehat bi postojao ako se uĉinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u postojećim okolnostima ponašao svaki prosjeĉan ĉovjek. Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij. vrlo naglašene paţljivosti. bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji. ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata uĉinilac i mogao i morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice. onda se utvrĊuje da li je uĉinilac prema svojim osobnim svojstvima to i mogao. culpa levissima – veoma lak nehat. to znaĉi da se nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na liĉnost samog uĉinioca tj. Takve djelatnosti su npr. koji predstavlja objektivnu uzroĉnu vezu izmeĊu preduzete radnje i posljedice. dok kod sluĉaja uĉinilac niti je bio duţan niti je mogao da predvidi takvu mogućnost.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno.BH-PRAVNICI.

Dakle. Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede iz koje proiziĊe smrt povrijeĊenog. samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B. tako i u odnosu na teţu posljedicu.COM ODGOVORNOST ZA KRIVIĈNA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROĈITOM ODGOVORNOŠĆU Pojam kvalificiranog kriviĉnog djela U praksi postoje situacije da odreĊeni uĉinilac izvrši odreĊeno djelo nakon ĉega iz tog kriviĉnog djela proiziĊe teţa posljedica od one koja u takvim sluĉajevima redovno nastupa.1).16 KZ FBiH. U takvom sluĉaju. osoba A će odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu smrću (ĉl. osoba A će odgovarati samo za osnovni oblik teške tjelesne povrede (ĉl.308 – teška djela protiv opće sigurnosti i imovine. To pitanje je pitanje vinosti. bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela. nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako u odnosu na osnovno djelo.177 st. ĉl. Kvalificirana kriviĉna djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u sudskoj praksi. Ukoliko se utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota.COM . Prema odredbi ĉl.BH-PRAVNICI.1).320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja i sl).177 st. Po odredbi ĉl. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se krivična djela kvalificirana težom posljedicom. patrolne ili druge sliĉne sluţbe koje je uĉinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog objekta od znaĉaja. Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat sluĉaja. kad iz kriviĉnog djela proizaĊe teţa posljedica za koju zakon propisuje teţu kaznu.BH-PRAVNICI. koja nakon izvjesnog vremena umre. moţe se govoriti samo o uĉinioĉevoj odgovornosti za osnovno kriviĉno djelo. ta teţa kazna moţe se izreći uĉiniocu samo u sluĉaju ako je u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na teţu posljedicu.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili nehatni delikt. onda će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva (ĉl. U zakonu ima dosta sluĉajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviĉna djela ako iz tih djela proizaĊe teţa posljedica (npr.5). Suština kvalificiranih kriviĉnih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos uĉinioca mora postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla primijeniti teţa kazna. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što su uĉinjena pod naroĉitim okolnostima nazivamo krivična djela kvalificirana naročitom okolnošću. Kvalificirana kriviĉna se pojavljuju iskljuĉivo kao posebna kvalifikacija osnovnih kriviĉnih djela. Kvalifikovana kriviĉna djela i sticaj kriviĉnih djela 95 WWW.ĉl. Pirmjer djela kvalificiranog naroĉitom okolnošću je povreda straţarske. Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B. Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom.171 st.WWW. TakoĊer postoje situacije kad izvršenje nekog kriviĉnog djela prate posebne okolnosti koje ga ĉine teţim. Kriviĉni zakoni izdvajaju takve situacije i za njih predviĊaju teţu kaznu. samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane kazne. Nema teţe kazne ako je teţa posljedica rezultat sluĉaja.

Tako npr. 96 WWW. tada neće postojati pravi.16 zakonodavac predviĊa nehat u odnosu na teţu posljedicu.COM . Tako npr. Odgovornost za kriviĉna djela kvalificirana naroĉitom okolnošću Naš KZ nema opće odredbe kad su u pitanju ovakva djela. tada bi se radilo o idealnom sticaju 2 kriviĉna djela – silovanja i ubistva.171 st. ZABLUDA I NJEN ZNAČAJ U KRIVIČNOM PRAVU STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude U pravnoj nauci zabluda se obiĉno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti. u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i to iz ĉl.BH-PRAVNICI. Tako npr. Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bića kriviĉnog djela ili neke druge stvarno postojeće ĉinjenice koje nisu obiljeţja kriviĉnog djela i ne ulaze u njegovo biće. u nizu situacija bi postojala 2 kriviĉna djela u idealnom sticaju.187 st. tj. I u kriviĉnom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima. na takvog uĉinioca primjenjuju se opće odredbe o kriviĉnoj odgovornosti.254 st. za uĉinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne povrede kvalificirane smrću odgovara po odredbi ĉl. u kriviĉnom pravu se stvarna zabluda pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu. Kako Zakon ne predviĊa posebnu odgovornost za takva kriviĉna djela.konzumirana kriviĉnim djelom ubistva. municije ili eksplozivnog materijala. s obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu.WWW.COM Odredba ĉl. zakonodavac predviĊa teţu kaznu za kriviĉno djelo povrede straţarske. Tako npr. u sluĉaju da kod uĉinioca postoji umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica.16 za teţu posljedicu.378 st.4. utvrdilo da je kod uĉinioca u odnosu na posljedicu postojao umišljaj kao oblik krivnje. Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim sluĉajevima ogleda se u tome što će oblik krivnje biti uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne.1 (ubistvo). MeĊutim.3. MeĊutim. tada bi postojala 2 kriviĉna djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo. To su sluĉajevi u kojima zakon ne pre dviĊa umišljajno ostvarenje teţe posljedice kao posebno kriviĉno djelo. tada postoji stvarna zabluda ili error facti. u sluĉaju da uĉnilac hoće da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe. kod kriviĉnog djela protivpravnog lišenja slobode iz ĉl. zakonodavac predviĊa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo duţe od 30 dana. Tako npr. Ako se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti. u odredbi ĉl. Da nema takve odredbe u našem zakonu. patrolne ili druge sliĉne sluţbe ako je osnovno djelo uĉinjeno kod skladišta oruţja. s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvaćena. Ukoliko bi se. meĊutim. ili kod drugog objekta vaţnog znaĉaja. odnosno ĉinjenica. ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti. ipak su moguće i takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim sluĉajevima kada je ona rezultat umišljajnog postupanja uĉinioca. S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti. tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju. već prividni idealni sticaj kriviĉnih djela.2.16 predstavlja odreĊenu pogodnost za uĉinitelja kriviĉnog djela samo zbog njegovog oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. kao što je odredba ĉl.5. Iako prema odredbi ĉl. U takvom sluĉaju teţa kazna za uĉinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja uĉinioca. nego po odredbi ĉl.177 st. u KZ postoji niz kriviĉnih djela u kojima se predviĊa teţa kazna ako je izvršenje tih djela praćeno posebnim okolnostima.BH-PRAVNICI. MeĊutim.

Takvo rješenje predviĊa i odredba ĉl. kad uĉinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuĊa pokretna stvar). Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva. pored umišljaja iskljuĉuje i nehat. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu). tada će uĉinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviĊena za nehatno izvršenje djela. Tako npr.17. moţe se ka primjer navesti kriviĉno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je uĉinilac imao pogrešnu predstavu o vlastitoj polnoj zaraţenosti. Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljuĉuje uvijek nehat.1 KZ FBiH. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fiziĉke prirode. stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva. Ĉinjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fiziĉke ili pravne prirode. djelo bilo dopušteno. U oba sluĉaja uĉinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela koje izvršava. Stvarna zabluda u širem smislu postoji u sluĉaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela. ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi. ako bi zaista postojala. takav uĉinilac moţe biti i kriviĉno odgovoran i kriviĉno neodgovoran.BH-PRAVNICI. odnosno putativna krajnja nuţda. pa neotklonjiva zabluda iskljuĉuje ne samo umišljaj nego i nehat. gdje se kaţe da nije krivično odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja. stvarna zabluda u uţem smislu će postojati npr.BH-PRAVNICI. st. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u sluĉaju ako uĉinilac nije bio u zabludi usljed nehata. u uţem ili širem smislu) uvijek iskljuĉuje umišljaj. iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu predstavu. Iz izloţenog slijedi: 1. ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi. Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je uĉinilac bio u zabludi usljed nehata. odnosno stvarnosti opasnosti. jer niti je mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima. kod kriviĉnog djela kraĊe. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poĉinjeno u otklonjivoj stvarnoj zabludi. iskljuĉivala protivpravnost uĉinjenog djela. Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljuĉuje umišljaj. odnosno iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca. smatrajući da je ta stvar napuštena. Uĉinilac će biti kriviĉno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviĊa kriviĉnu odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. koji zapravo ne postoje. Kad je u pitanju otklonjiva zabluda. što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog kriviĉnog djela. što znaĉi da je i mogao i morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima.WWW. jer su moguće situacije da se uĉinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja. 2. Takva situacija postoji u sluĉaju kada je uĉinilac imao pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bića kriviĉnog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost (u širem smislu). ali ima pogrešnu predstavu o stvarnosti napada. Kada je u pitanju stvarna okolnost kao ĉinjenica pravne prirode. To znaĉi da je kod neotklonjive stvarne zablude u pitanju sluĉaj. 97 WWW.COM Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i koja ulazi u obiljeţje bića kriviĉnog djela.COM . tako da bi to djelo bilo dozvoljeno. da su one stvarno postojale. jer uĉinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela.

Za kriviĉnu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je postojala prije preduzimanja radnje izvršenja. a nebitno je kome ta stvar stvarno pripada. Kod nekih kriviĉnih djela njihova stvarna obiljeţja su liĉni odnosi. 98 WWW. a vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”. Kako stvarna zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela. potpuno je irelevantna zabluda uĉinioca kriviĉnog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajući joj otrov i smatrajući da će taj otrov trenutno djelovati. Kada je u pitanju stvarna okolnost. tada se ne radi o stvarnoj. Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljuĉuje umišljaj. a ona zapravo pripada osobi C.BH-PRAVNICI. posljedici i uzroĉnoj vezi izmeĊu radnje i posljedice. “isprava” itd. Pravne prirode bili bi pojmovi npr. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja radiće se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog srodniĉkog odnosa u smislu da su otac i kćerka. ona moţe biti fiziĉka ili pravna ĉinjenica. jer pravna zabluda ne iskljuĉuje odgovornost. To onda znaĉi da i uĉinioĉeva zabluda o pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaĉaja. U takvim sluĉajevima zabluda o tim okolnostima je kriviĉnopravno relevantna. Stvarna zabluda u uţem smislu Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju. brat i sestra. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. To znaĉi da te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem uĉinioca. jer su to obiljeţja svih kriviĉnih djela kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz koji će biti ostvarena neka stvarna ĉinjenica kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. “nemoćno lice” itd.WWW. Tako npr. Da bi stvarna zabluda iskljuĉila kriviĉnu odgovornost.COM . Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajući bića nekih kriviĉnih djela mogu biti pravne i vanpravne prirode. Za postojanje stvarne zablude bitno je da postoji zabluda o ĉinjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. zabluda o podvoĊenju ĉinjenica pod te pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. Ako je u pitanju pogrešno podvoĊenje ĉinjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreĊujući biće nekog kriviĉnog djela. Tako npr. ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja “srodstvo po krvi u pravoj liniji”. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari. Tako npr. Tako će u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u sluĉaju da su izvršioci svjesni svog srodniĉkog odnosa. “organizator”. kod kriviĉnog djela prenošenja polne bolesti da kod uĉinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. Kada je u pitanju uĉinioĉeva svijest o posljedici i o uzroĉnoj vezi kod umišljaja je reĉeno da se kod uĉinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja.BH-PRAVNICI. potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja radnje. Zabluda o pojedinostima prouzrokovanja ima znaĉaj samo kod onih kriviĉnih djela kod kojih je zakon upravo pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. postojaće kriviĉno djelo kraĊe i u sluĉaju kad osoba A oduzme tuĊu pokretnu stvar misleći da je ona stvar osobe B. već o pravnoj zabludi.COM 3. to ustvari znaĉi da postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. kao npr. Tako stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljuĉuje odgovornost za nehat samo u onim sluĉajevima u kojima zakon uopće ne predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje djela. njegove posljedice i uzroĉne veze. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljuĉuje umišljaj kad uĉinilac nije bio svjestan stvarnih okolnosti djela. Neovisno od toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima. kao npr: 1. a on je meĊutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana. Ta lica će biti kriviĉno odgovorna.”tuĊa pokretna stvar”.

Tako npr. kod KD ubistva osoba A lišava ţivota osobu B pogrešno ga smatrajući osobom C. podbaĉaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B. ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje. Kad su u pitanju kvalificirana kriviĉna djela. TakoĊe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije. jer otklonjiva zabluda zapravo jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. Tako npr. saopšti ili uĉini dostupnim stranoj drţavi. Ako je uĉinilac smatrao da je u pitanju vojni podatak ili dokument. ali u odnosu na smrt osobe C kod njega nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedico m ni u formi htijenja niti u formi pristajanja.324) potpuno je nebitno to što uĉinilac pogrešno smatra da više nije moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. pa će postojati umišljajno ubistvo. U pogledu kriviĉne odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja: 99 WWW. licu i uzroĉnoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u sluĉaju kad uĉinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu. a djelo izvrši prema drugom licu ili predmetu. u sluĉaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na njega iz vatrenog oruţja.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat uĉinioca.stvarnoj ĉinjenici koja mora biti ispunjena da bi uĉinjeno djelo bilo kriviĉno djelo. jer kod uĉinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreĊeno zakonom. Aberratio ictus postoji npr. organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije. dok je otklonjiva zabluda kriviĉnopravno potpuno irelevantna. a zapravo je vrši prema drugom licu. 3.COM 2. uraĉunljivosti.WWW. Takva zabluda je kriviĉnopravno irelevantna. onda je situacija ista kao kod umišljaja. s obzirom da po ĉl. S obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. kao što je npr. pobudi.179.BH-PRAVNICI.COM . situacija se rješava tako da kod kriviĉnih djela kvalificiranih teţom posljedicom kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje samo neotklonjiva zabluda po nastupanju teţe posljedice. zabluda o uzrastu. tj. kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela (ĉl.BH-PRAVNICI. Npr. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda. a u stvari vrši prema drugom predmetu. jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj uĉinioca u odnosu na kvalifikatornu okolnost. Takav uĉinilac će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela kod onih djela kod kojih zakon predviĊa i takvu odgovornost. neovisno od toga da li je on po svojoj prirodi vojne. uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Isto tako. kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje i neotklonjiva i otklonjiva zabluda. a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu. To znaĉi da je kod nehatnih delikata pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda. već samo uslov od kojeg zavisi da li će to konkretno neprijavljivanje biti kriviĉno djelo. to nije obiljeţje kriviĉnog djela. U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj. Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje. ekonomske ili sluţbene naravi. KZ da u toj tuĉi niko neće biti lišen ţivota ili da drugome neće biti nanesena teška tjelesna povreda. Zabluda o predmetu. Postojaće kriviĉno djelo špijunaţe uĉinjeno s umišljajem. loša vidljivost. Kod djela kvalificiranih naroĉitom okolnošću. kod kriviĉnog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda. Isto tako. jer neotklonjiva zabluda iskljuĉuje i umišljaj i nehat. motivu itd. Zabluda o licu (error in persona) postoji u sluĉaju ako uĉinilac pogrešno drţi da radnju preduzima prema jednom licu. potpuno je nebitna zabluda uĉesnika u tuĉi iz ĉl. kriviĉnopravno je irelevantna zabluda o onim liĉnim okolnostima na strani uĉinioca koje su subjektivne prirode. Zabluda o uzroĉnoj vezi – sluĉaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u sluĉaju kad uĉinilac preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu. za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota. već se radilo o zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet. takva njegova zabluda je irelevantna. Otklonjiva zabluda o okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan je praktiĉno irelevantna.

neće postojati kriviĉna odgovornost za tjelesnu povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o postojanju bolesti koja bi. Stvarna zabluda u širem smislu Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu. Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljuĉuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne predviĊa odgovornost za nehatno izvršenje. U takvom sluĉaju uĉinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje. Npr. U ovakvim sluĉajevima treba uzeti da je zabluda o uzroĉnoj vezi potpuno relevantna. jer je kod uĉinioca postojao umišljaj na smrt osobe B. što znaĉi da uĉinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji. takav zahvat ĉinila i opravdanim i dozvoljenim. a koja bi kad bi postojala iskljuĉivala protivpravnost. kad bi postojala. kako otklonjiva tako i neotklonjiva. a u odnosu na ostala djela postoji kriviĉna odgovornost uĉinioca.COM 1. Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o stvarnosti protivpravnog napada. Iz prethodnog zakljuĉujemo: Zabluda u širem smislu. a time i postojanje kriviĉnog djela. jer uĉinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje protivpravni napad. a nehat u odnosu na smrt osobe C. 2.BH-PRAVNICI. Tako npr. uĉinilac ne plaća alimentaciju koja mu je nareĊena izvršnom sudskom odlukom. Naš KZ u odredbama ĉl. Kod putativne krajnje nuţde uĉinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti istovremene neskrivljene opasnosti.10 i ĉl.11 izriĉito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne okolnosti koje iskljuĉuju protivpravnost. Pravna zabluda postoji u slijedećim sluĉajevima: Ako uĉinilac nije znao da je njegovo djelo odreĊeno u Kriviĉnom zakonu kao kriviĉno djelo. ne 100 WWW. pa se takve situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja. pored umišljaja iskljuĉuje odgovornost i za nehat. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i nehatnog ubistva. Neotklonjiva zabluda u širem smislu. gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao obiljeţja bića kriviĉnog djela.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda. što znaĉi da ona postoji kada uĉinilac nije znao da je njegovo djelo zabranjeno. One se nazivaju negativne stvarne okolnosti. Uĉinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata. Takvo rješenje je u skladu sa irelevantnom error in persona. Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu uĉiniti neko djelo dozvoljenim. kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost i koje djelo ĉine dozvoljenim. do kojeg je i došlo. jer se u takvim sluĉajevima uvijek iskljuĉuje umišljaj uĉinioca. Bitno je samo da je kod uĉinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota. PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela.WWW. Pritom je irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C.BH-PRAVNICI. Klasiĉni primjeri stvarne zablude u širem smislu su tzv. uvijek iskljuĉuje umišljaj.COM .

Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreĊen kriviĉnopravnom ili vankriviĉnopravnom normom.COM . uĉinilac ne zna koje se srodstvo smatra kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd. pod uslovom da se uĉinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga. može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne. U takvom sluĉaju kod uĉinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke postojeće okolnosti na zabranjenost uĉinjenog djela. uĉinilac se bavi proizvodnjom i prometom robe ĉiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ograniĉen. koji je sluţbeno lice. Uĉinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno biće kriviĉnog djela. roditelji fiziĉki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi. odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. ĉini kriviĉno djelo dozvoljenim. Tako npr. ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje uĉinioca. Zbog toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj. - - - Uticaj pravne zablude na kriviĉnu odgovornost i kaţnjivost Dejstvo pravne zablude na kriviĉnu odgovornost razliĉito je riješeno u uporednim zakonodavstvima. pogrešno smatra da je uĉinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo uĉini po nareĊenju nekog njemu nadreĊenog lica. Tako npr.18: učinilac koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. 101 WWW. koja nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. Npr. Ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti uĉinjenog djela u sluĉaju kad protivpravnost nije element tog kriviĉnog djela (npr. što znaĉi da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna zabluda uopće nije relevantna kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i kaţnjivost takvog uĉinioca.BH-PRAVNICI. ĉini djelo dozvoljenim usljed malog znaĉaja djela.WWW. Na takav naĉin postupio je i naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi ĉl. Ako uĉinilac pogrešno supsumira neku stvarnu ĉinjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon upotrebljava pri odreĊivanju bića nekog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Dakle. Osim toga. koja jeste obiljeţje bića kriviĉnog djela. pravna zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaĊanje od kazne. uĉinilac prisvoji nešto od opreme koja mu je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite. Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog. Ako uĉinilac pogrešno smatra da neka postojeća okolnost. Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u ĉistim oblicima. naĉelo ignorantia iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraĉunljivi ljudi poznaju sve vaţeće propise. Ako uĉinilac pogrešno smata da neka postojeća okolnost. ako uĉinilac. Tako npr. smatrajući da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera). koje se rješava posebno u svakom konkretnom sluĉaju. Pitanje postojanja opravdanih razloga spada u red faktiĉkih pitanja. U tom smislu moţe se reći da postoje 2 osnovne koncepcije: Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet.COM znajući da je neplaćanje alimentacije predviĊeno u KZ kao kriviĉno djelo pod nazivom “izbjegavanje izdrţavanja”. a razliĉit pristup postoji i u kriviĉnopravnoj teoriji. te da je u kontradikciji sa naĉelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju kriviĉno odgovoran uĉinilac.

a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna obiljeţja djela. ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne.osloboditi uĉinioca od kazne. Za koju će se od navedenih mogućnosti sud opredijeliti zavisi od svih okolnost i konkretnog sluĉaja. Od pravila da pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom sluĉaju ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti. da li će uĉinioca blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju. kao i psihiĉka svojstva samog uĉinioca.COM . sud moţe: . koja je pravna zabluda. To znaĉi da uĉinioca. 102 WWW. onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa time ni kriviĉna odgovornost.COM U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. .2 KZ. pa kako te svijesti kod njega nema. koji je djelo poĉinio u pravnoj zabludi. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se kriviĉnom djelu radi. što znaĉi da treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog sluĉaja pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno. U takvim sluĉajevima zabluda o protivpravnosti.kaznu neograniĉeno ublaţiti na osnovu ĉl. Kad je u pitanju kriviĉnopravno dejstvo pravne zablude.43 st.kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo. u svom dejstvu potpuno se izjednaĉava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda. a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo. . U takvim sluĉajevima za umišljaj uĉinioca potrebna je i njegova svijest o protivpravnosti. pri ĉemu nije iskljuĉena mogućnost da uĉinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno kriviĉno djelo. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju.WWW.

Sauĉesništvo ne predstavlja samostalni osnov kriviĉne odgovornosti.WWW. IzmeĊu tih radnji i nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroĉna veza. Prema izloţenom. Objektivna veza ogleda se u tome što. već je nuţno da izmeĊu pojedinih sauĉesnika postoji odreĊena objektivna i subjektivna veza. objektivna veza u saučesništvu sastoji se u zajedničkom rezultatu radnji svih saučesnika.BH-PRAVNICI. odnosno za kriviĉnu odgovornost pomagaĉa i podstrekaĉa nuţno je postojanje krivnje i to samo u sluĉaju ako su postupali s umišljajem. OBLICI SAUĈESNIŠTVA U kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika: 103 WWW. U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu problem sauĉesništva se razliĉito rješava u zavisnosti od kaznene politike odreĊene drţave u odreĊeno vrijeme. iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razliĉitih lica. Subjektivna veza kod sauĉesništva ogleda se u svijesti svih sauĉesnika o zajedniĉkom djelovanju.COM SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DJELU POJAM SAUČESNIŠTVA OPĆI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUĈESNIŠTVA Opća razmatranja i znaĉaj sauĉesništva Sauĉesništvo postoji u sluĉaju kada u ostvarenju nekog kriviĉnog djela uĉestvuje više lica.COM . Radnje sauĉesnika mogu biti razliĉite. za postojanje sauĉesništva u uţem smislu. Pored objektivne i subjektivne veze. a da pomagaĉi i podstrekaĉi moraju da znaju za izvršioca. Uĉešće više lica u ostvarivanju nekog kriviĉnog djela predstavlja poseban oblik kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca. te radnje sauĉesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja. Dakle. sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele nastupanju zabranjene posljedice. što znaĉi da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog. Takva lica nazivaju se saučesnici. ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifiĉnosti na planu kriviĉne odgovornosti. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja.BH-PRAVNICI. sauĉesništvo postoji kad u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica koja su svjesna zajedniĉkog djelovanja. Objektivna i subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika kao uslov postojanja sauĉesništva Za postojanje sauĉesništva nije dovoljno samo prosto uĉešće više lica u ostvarenju nekog kriviĉnog djela.

Kad u ostvarenju kriviĉnog djela pored izvršioca ili saizvršilaca uĉestvuju i druga lica od kojih neka podstiču izvršioca da izvrši kriviĉno djelo. a neka mu pomažu da izvrši to kriviĉno djelo. Bitno je samo da ta radnja predstavlja uslov posljedice. a sauĉesništvo u širem smislu pored pomaganja i podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo. precizno odreĊivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik sauĉesništva.COM Ako 2 ili više lica zajedniĉki izvršavaju neko kriviĉno djelo. U najvećem broju sluĉajeva nije problem jasno odrediti izvršioca odnosno saizvršioca i razgraniĉiti taj od drugih oblika sauĉesništva. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja. pa su izvršioci. Tu se ne pravi razlika izmeĊu uzroka i uslova posljedice. posebno od pomaganja. pod tim pojmom se prihvata svako lice koje doprinese izvršenju kriviĉnog djela. Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreĊivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva. Prema principalnoj ili pluralistiĉkoj teoriji takoĊer se insistira na jednakom znaĉaju svih radnji za nastupanje posljedice. pored neposrednog izvršioca. a koje su bitne za odmjeravanje kazne. Na visinu kazne pojedinim sauĉesnicima utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog sauĉesnika. Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974. nisu iskljuĉene ni situacije kada je teško razgraniĉiti saizvršilaštvo i pomaganje. jer zakonodavac u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo i sauĉesništvo u uţem smislu.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. u kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika. MeĊutim. što znaĉi da je to svaka ona radnja koja predstavlja uslov za nastupanje zabranjene posljedice. To su: izvršilac odnosno saizvršilac.WWW. a u drugom pomaganje. i podstrekaĉi i pomagaĉi. Tu se zapravo radi o tzv. Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju sauĉesništva kao posebnog instituta kriviĉnog prava. Sauĉesništvo u uţem i širem smislu U kriviĉnopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik sauĉesništva. Sauĉesništvo u uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje. Prema tome. što znaĉi da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i 104 WWW. a u odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. Saizvršilaštvo npr. svi oni su izvršioci tog kriviĉnog djela. jedinstvenom pojmu izvršioca. S tim u vezi postoji sauĉesništvo u uţem i sauĉesništvo u širem smislu. silovanje ili ubistvo. pa ista kazna koja slijedi za neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaĉa i za podstrekaĉa. POJEDINI OBLICI SAUČESNIŠTVA IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji poznat je tzv. koji ne sadrţi odredbe o sauĉesništvu. pored podstrekavanja i pomaganja. podstrekaĉ i pomagaĉ.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca. jer ne prihvata pojmove podstrekaĉa i pomagaĉa kao pojmove odvojene od izvršioca. postoji kad 2 lica zajedniĉki izvrše kraĊu.COM . Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca.godine. S obzirom da jedna te ista radnja sauĉesnika u jednom sluĉaju moţe predstavljati saizvršilaštvo. tada u ostvarenju tog djela postoji i sauĉesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja.

Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreĊena u zakonu i nju oznaĉavaju kao uzrok posljedice. Ova teorija ima svoje dobre strane. odnosno svako lice koje je makar djelimiĉno uĉestvovalo u radnji izvršenja.COM .objektivna teorija. postupajući sa umišljajem u odnosu na kriviĉno djelo i djelujući zajedno sa drugim licima. koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca. bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktiĉno ĉine jedinstvo. od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošću jasno razgraniĉava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu razgraniĉenja tih oblika sauĉesništva. To praktiĉno znaĉi da tokom cijelog vremena ostvarenja kriviĉnog djela takav saizvršilac ima i volju i mogućnost da odluĉujuće utiĉe na cijeli tok zbivanja. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom definiranu kao radnja izvršenja kriviĉnog djela. Pojam saizvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji postoje objektivne. Radnje svih ostalih uĉesnika koje su doprinijele nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje. te su oni sauĉesnici. Od objektivnih teorija najznaĉajnije su formalnoobjektivna i materijalno-objektivna teorija. Radi se o tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju prate i radnje drugih lica. U takvim sluĉajevima dolazi do teškoća u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja. Upravo u nave denom je razlika u odnosu na prethodnu teoriju. Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja. predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice. kao najteţeg i pomaganja. onome ko svojom radnjom uzrokuje zabranjenu posljedicu. Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu.WWW.Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu sauĉesniĉkog uĉešća u djelu. Drugi navode da su one preduzete na istom mjestu itd. preduzima takve radnje od kojih zavisi da li će uopće doći do izvršenja djela. Radnje sauĉesnika u uţem smislu. jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko kriviĉnih djela koliko ima sauĉesnika. To znaĉi da je saizvršilac ono lice koje 105 WWW. pa pristalice formalnoobjektivnih teorija kao kriterij za njihovo razgraniĉenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja. To znaĉi da se razlika izmeĊu saizvršilaštva i sauĉesništva u uţem smislu nalazi iskljuĉivo na objektivnom kriteriju. Kazna propisana za neko kriviĉno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu.BH-PRAVNICI. tj. pa je praktiĉno i kriviĉno djelo moguće izvršiti samo ako postoje te druge radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. neovisno od njihove veze sa radnjom izvršenja. saizvršiocem kriviĉnog djela smatra se svako lice koje je preduzelo radnju izvršenja. kao najlakšeg oblika sauĉesništva. Na osnovu tih teorija vrši se razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva.COM radnja izvršenja. Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje ĉesto preuzsko. subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o saizvršilaštvu. na koji naĉin će ono biti realizirano i u kojoj mjeri će biti ostvareno. Prema diferencirajućim ili individualizirajućim teorijama uzroĉnosti prihvata se restriktivni pojam izvršioca. što znaĉi da se uĉešće saizvršioca u kriviĉnom djelu ogleda u tome što on. što znaĉi da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko. Ova teorija se naziva i finalno . Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje postavljenog cilja. tada se i ova formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite objektivno – subjektivne teorije.BH-PRAVNICI. i teorija o moći (vlasti) nad djelom. Kada se kao kriterij za to razgraniĉenje unese prethodni dogovor sauĉesnika o zajedniĉkom ostvarenju nekog kriviĉnog djela. već pokušava da pronaĊe materijalni kriterij za razgraniĉenje tih oblika sauĉesništva.

za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje uĉestvuje u djelu sjvesno djelovanja ostalih uĉesnika. a u drugom sluĉaju kao pomaganje. Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja. U odgovoru na to 106 WWW. s obzirom da jedna te ista radnja u jednom sluĉaju moţe da bude uzeta kao saizvršilaštvo. Pritom je potpuno bez znaĉaja radnja kojom je to lice uĉestvovalo u djelu. već to moţe biti pomagaĉka ili podstrekaĉka radnja. učešćem u radnji izvršenja ili na drugi način. radnja ĉuvanja straţe na parkiralištu dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom sluĉaju moţe se uzeti kao radnja saizvršilaštva. jer pored uĉešća u radnji izvršenja. onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu. u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu. Prema ograničenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva.BH-PRAVNICI.COM svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava moć da odluĉujuće utiĉe na ostvarenje djela u smislu da nastupi umišljajem obuhvaćena posljedica. odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja. OdreĊivanje saizvršilaštva Prema odredbi ĉl. jer odvajaju pomagaĉe i podstrekaĉe od izvršioca po objektivnom kriteriju. već je dovoljno i njegovo psihiĉko djelovanje. ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u sluĉaju kada taj dogovor uslijedi poslije otpoĉinjanja radnje.BH-PRAVNICI. Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja.COM . Tako npr. Naroĉit problem u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja predstavljaju te druge radnje. a u drugom sluĉaju kao radnja pomaganja. Ako ne postoji ta subjektivna veza. Pritom se ne traţi da i oni koji su otpoĉeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog djelovanja. saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome da li je onaj ko je uĉestovao u djelu uĉinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuĊe (animus socii). odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo lice. da se ona izmijeni ili da uopće ne nastupi. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaĉke volje (animus auctoris). Što se tiĉe subjektivnih uslova. Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije. Taj dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje. moraju se ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi. Ta subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika najĉešće se ispoljava u njihovom meĊusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniĉkom djelovanju.WWW. jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da se to razgraniĉenje moţe izvršiti na objektivnom planu.23 KZ FBiH. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji. ako je tu posljedicu htio kao svoju. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i ekstenzivno shvatanje saizvršioca. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ograniĉena) subjektivna teorija. Da bi se došlo do nekog mjerila u smslu odreĊivanja saizvršilaĉke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja. onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla biti smatrana saizvršilaštvom. kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu. već se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje iz koje se moţe zakljuĉiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu. zajednički učine krivično djelo. To znaĉi da bez odreĊene djelatnosti saizvršilaštvo ne moţe postojati. Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za postojanje saizvršilaštva ĉak ne traţi ni fiziĉko djelovanje takvog lica. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja. Izvršilac ili saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje. Kad je u pitanju druga radnja. nije bitan samo uĉinioĉev unutrašnji stav prema djelu. ali to nije nuţan uslov. saizvršilaštvo postoji ako više lica. jer nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljuĉuje saizvršilaštvo. To naĉi da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja.

On podrazumijeva podjelu uloga.COM pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim sluĉajevima veći znaĉaj pridaje subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo socii) ili će se teţište staviti na ĉisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaĉaj da karakteru i kvalitetu radnje i njenim modalitetima.171 st. funkcionalno povezana sa radnjom izvršenja. Taj dogovor je bitan samo u onim sluĉajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja. sluţbeno lice itd. neovisno od subjektivnog stava uĉinioca prema djelu. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u odnosu uĉinioca prema djelu. ne mora se u svakom sluĉaju raditi o potpunoj istovremenosti jer će u nekim sluĉajevima druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja. Iako u odredbi ĉl. U tom drugom sluĉaju znaĉaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima dopunjujuću ulogu u utvrĊivanju sauĉesništva. da bi radnja izvršenja uopće mogla biti ostvarena. uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. onda i saizvršilac tih kriviĉnih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo sa tom namjerom i iz odreĊene pobude. kod teškog ubistva (ĉl. a neka druga radnja mora biti usko. što znaĉi da saizvršilac u tom djelu moţe da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera. npr. bez njegovog objektivnog uĉešća u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati. vojno lice. U takvom sluĉaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav uĉinioca prema djelu u smislu da li on u tom djelu postupa kao u svom djelu. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja. U pogledu istovremenosti.1 zakonodavac kriviĉnu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat. Prema tome. podjela uloga postoji kada osoba A. subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniĉkom djelovanju sa ostalim sauĉesnicima. sveţe psa u dvorištu. ostavi otkljuĉana vrata. i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo. Iako u takvim sluĉajevima subjektivni momenat dobiva odreĊeno znaĉenje. što znaĉi da je najvaţnija radnja izvršenja. podjelu rada i sl. vršenje drugog kriviĉnog 107 WWW. Tako npr.WWW. koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa odreĊenim svojstvom. uslov istovremenosti nije nuţan kod svih kriviĉnih djela.kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu (rasna. Prilikom utvrĊivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij. taĉka 4 i 5) . Kako je kod nekih kriviĉnih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje kriviĉnog djela.COM . koristoljublje. U svakom sluĉaju. Tako npr. razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu uĉešćem u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje. što znaĉi da ih treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. da bi osoba B u noćnim satima izvršila tu tešku kraĊu. ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju. Tako npr. s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja.2.26 st. Kada je u pitanju uĉešće u drugoj radnji. subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgraniĉiti saizvršilaĉka od pomagaĉke radnje. iskljuĉi alarmni sistem nakon ĉega poĊe na spavanje. Isto tako. ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u njegovom kriviĉnom djelu.BH-PRAVNICI. prethodno se dogovorivši sa osobom B o izvršenju kraĊe. nacionalna ili vjerska pobuda. kod kraĊe i drugih kriviĉnih djela protiv imovine postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. odgovorno lice. saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar.BH-PRAVNICI. uglavnom se uzima da je umišljaj uĉinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o uĉešću u radnji izvršenja. Ako je u pitanju uĉešće u radnji izvršenja. Kad su u pitanju vlastita kriviĉna djela (delicta propria). zakonodavac kod nekih djela – npr. MeĊutim. a kriviĉna odgovornost se utvrĊuje zavisno od oblika krivnje sa kojim je uĉinilac postupao u djelu.

315). Tako npr. Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata. Prema KZ FBiH.239). u nekim sluĉajevima izvršenje kriviĉnog djela nije moguće ako u njegovom izvršenju ne uĉestvuje više lica.214). Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg postoji naznaĉena pobuda. davanja laţnog iskaza (ĉl. 2. 3. prividnog ili sporednog izvršioca. Kad su u pitanju omisivni delikti. Dobrovoljno spreĉavanje djela Prema odredbi ĉl. kada bi do stradanja trećeg lica došlo krivicom dvojice uĉesnika u drumskom saobraćaju koji se nisu pridrţavali saobraćajnih propisa. rodoskrvnjenja (ĉl. oslobodit će se od kazne. Delikti susretanja postoje u sluĉaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna nasuprot drugoj.2. prema odredbi ĉl. Ovo je institut dobrovoljnog spreĉavanja djela. ali u kojem zakonodavac predviĊa kaţnjavanje samo jednog od tih lica. Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1. saizvršilaštvo će postojati u sluĉaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po nekom osnovu bili duţni izvršiti.26 st.239). 108 WWW.WWW. Saizvršilaštvo nije moguće kod svih kriviĉnih djela. kod tzv. U takvom sluĉaju svaki od tih uĉesnika u saobraćaju smatra se samostalnim izvršiocem tog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. npr. Takav primjer je kriviĉno djelo vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem (ĉl. Takav sluĉaj postoji kada više lica zajedniĉkim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni svijest ni volja za zajedniĉkim djelovanjem. roditelji su saizvršioci kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica ako zajedniĉki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomoći u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.COM djela. kao npr.233). Nije nuţno saizvršilaštvo sluĉaj djela u ĉijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica.179 KZ).331).COM . nije moguće saizvršilaštvo kod uvrede (ĉl. Tada postoji tzv. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi (ĉl.BH-PRAVNICI. Tako npr. što znaĉi da se djelo moţe izvršiti kako uĉešćem jednog lica u njegovom ostvarenju tako i uĉešćem saizvršilaca.328). nuţno saizvršilaštvo. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja (ĉl. kao npr.vlastoruĉnih kriviĉnih djela kod kojih je biće djela zakonom odreĊeno kao takvo i ĉija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac iskljuĉivo vlastitim djelovanjem. konvergentni delikti. Divergentna kriviĉna djela su ona kriviĉna djela kod kojih su interesi uĉesnika u koliziji (sukobu). delikti susretanja. saizvršilac jednako kao i pomagaĉ i podstrekaĉ koji dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela. Nuţno i prividno saizvršilaštvo Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno. kod oruţane pobune (ĉl. Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv. dobrovoljno spreĉavanje djela od strane saizvršioca predstavlja opći obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne.181. gdje je uĉinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraĉnoj zajednici sa maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina. Konvergentna kriviĉna djela ili kriviĉna djela sticaja postoje u sluĉaju kada saizvršioci izvršavaju radnje koje su okrenute ka istom cilju. To bi bilo u sluĉaju kriviĉnog djela ugroţavanja javnog saobraćaja (ĉl.145). divergentni delikti. bezobzirna osveta ili druge niske pobude. koji je i po svom karakteru i po kriviĉnopravnom dejstvu sliĉan dobrovoljnom odustanku od pripremnih radnji ili od pokušaja. kao npr. ili kod pobune lica lišenih slobode (ĉl.

COM . ili se izvršiocem smatra samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja. osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac kriviĉnog djela kraĊe (ĉl. kod vlastitih kriviĉnih djela (delicta propria). Primjer za drugu situaciju. taĉ. osoba A moţe se posluţiti osobom B u izvršenju kraĊe. ali ne onog za koje je dolozno korišteno. Ako takva ĉvrsta odluka postoji.171 st. dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac kriviĉnog djela obiĉnog ubistva (ĉl.2. uopće neće biti izvršilac tog kriviĉnog djela jer za njegovu krivnju mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere.4). suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti. 109 WWW.4 KZ FBiH. Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.2 taĉ. Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neĉega iz liĉnog ili porodiĉnog ţivota nanese štetu osobi C. pri ĉemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist.WWW. kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac kriviĉnog djela. a kod osobe B koja tuĊu pokretnu stvar neposredno oduzima. a osoba B moţe biti uĉinilac samo kriviĉnog djela oduzimanja tuĊe pokretne stvari (ĉl. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih kriviĉnih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo.215 KZ (“ko iznosi ili prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). tada se osoba A moţe uzeti kao posredni izvršilac teškog ubistva (ĉl. To je sluĉaj kod kriviĉnih djela ĉije je posebno obiljeţje postojanje odreĊene namjere ili pobude. kao i kod onih kriviĉnih djela koja mogu biti izvršena samo od lica sa odreĊenim svojstvom tj.171 st. mogu se pojaviti situacije kada korišteno lice uopće nije izvršilac kriviĉnog djela i situacije kada ono jeste izvršilac kriviĉnog djela.171 st. Primjer za prvi sluĉaj je kriviĉno djelo iznošenja liĉnih ili obiteljskih prilika iz ĉl. nacionalnih ili vjerskih pobuda. Da bi postojalo podstrekavanje.273). Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C. ali s tim da kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude. Pojam posrednog izvršilaštva ima znaĉaj i u našem pravu. koja nema tu namjeru nanošenja štete. Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja se onda kada neko lice koristi neuraĉunljivo lice ili kriviĉno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14 godina) za ostvarenje nekog kriviĉnog djela. je teško ubistvo iz ĉl. Pritom etiĉka vrijednost motiva dobrovoljnog spreĉavanja djela nije od znaĉaja. Posredno izvršilaštvo Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem za ostvarenje bića nekog kriviĉnog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem. podstrekavanje moţe imati znaĉaj psihiĉkog pomaganja. Tako npr. već nekog drugog kriviĉnog djela.279).1) PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja Podstrekavanje ili poticanje kao oblik sauĉesništva znaĉi preduzimanje takve radnje kojom se sa umišljajem kod drugog lica izaziva ili uĉvršćuje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom će ostvariti obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. gdje osoba A koristi osobu B da izvrši kriviĉno djelo teškog ubistva iz rasnih. što znaĉi da ona stoji uvijek u sluĉaju ako se sprijeĉilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo dovršiti. Korištena osoba B. kod podstrekavanog lica ne smije postojati ĉvrsta odluka o izvršenju kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.COM Kao i kod dobrovoljnog odustanka. U takvim sluĉajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruĊem ili sredstvom za izvršenje kriviĉnog djela. te namjere nema.

Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajedniĉki kod podstrekavanog stvore odluku na izvršenje kriviĉnog djela. u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom sluĉaju postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje posrednog podstrekaĉa i izvršioca. podstrekavani mora po nekom osnovu da pripada tom krugu. tj. koja omogućava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela. . . . ali mu u svakom sluĉaju mora biti poznat krug lica iz 110 WWW. Odnos izmeĊu podstrekaĉa i podstreknutog Da bi postojalo podstrekavanje. Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. On ĉak ne mora biti ni poznat podstrekaĉu. Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. Sredstva podstrekavanja. I kad je u pitanju krug lica. pisanim izjavama.zloupotreba nekog odnosa zavisnosti ili nadreĊenosti.COM Odluka o izvršenju kriviĉnog djela kod izvršioca moţe postojati. Neposredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši kriviĉno djelo. Pored radnje podstrekavanja. Podstrekavanje kao oblik sauĉesništva postoji samo ako je izvršeno ĉinjenje jer se smatra da se pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uĉvrstiti odluka da se izvrši neko kriviĉno djelo. dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. Naĉini podstrekavanja najĉešće su usmenim putem. a moguće je i konkludentnim ĉinima.upućivanje prijetnje. tada se oni smatraju sapodstrekaĉima. . ali još nije uĉvrstio svoju odluku. a podstrekavanje u takvom sluĉaju postojaće ako ta odluka nije dovoljno ĉvrsta. Podstrekavanje će postojati i onda kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko kriviĉno djelo. Iako je posredno podstrekavanje donekle sporno.dovoĊenje u zabludu itd. u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi najĉešće su: .nagovaranje. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreĊeno lice. To je najĉešći oblik podstrekavanja. preko drugog lica utiĉe na svijest i volju izvršioca.COM . jer je tu sapodstrekavanje prividno. . Ako više lica svjesno i voljno utiĉu na donošenje ili uĉvršćenje odluke kod podstrekavanog.davanje ili obećanje poklona ili neke druge imovinske koristi. na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr. U kompleksu više uslova mora se pojaviti i podstrekaĉka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uĉvršćuje) odluku na izvršenje djela.WWW. koje KZ FBiH ne navodi izriĉito (ĉl. slabo imovinsko stanje uĉinioca. tada oni nisu sapodstrekaĉi već samostalni podstrekaĉi i svaki će odgovarati za svoje radnje podstrekavanja. Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju jednom odreĊenom krugu. mora postojati odreĊeni odnos ili odreĊena veza izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca.BH-PRAVNICI. Posredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ posredno.prikazivanje koristi od izvršenog kriviĉnog djela. Radnja podstrekavanja Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiĉe na svijest i volju izvršioca da on donese ili uĉvrsti odluku o izvršenju kriviĉnog djela.24). već je kolebljiva.trećeg lica.BH-PRAVNICI.

Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi. to znaĉi da umišljajem podstrekaĉa moraju biti obuhvaćene njegove radnje kao podstrekaĉa. kod kriviĉnih djela ĉije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost. Nema generalnog podstrekavanja na vršenje kriviĉnog djela uopće ili na vršenje neke kategorije kriviĉnih djela. Odnos podstrekavanja i kriviĉnog djela Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreĊeno kriviĉno djelo. Iskljuĉuje se odgovornost za nehat.COM . Podstrekavanje je oblik sauĉesništva i ono se razlikuje od propagande. Kod podstrekaĉa mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela na koje podstrekava. iz jedne vojne jedinice.24 st. Krug lica iz kojih će proizići izvršilac. to se i za umišljaj podstrekaĉa zahtijeva svijest o tim posebnim liĉnim momentima na strani podstrekavanog. 111 WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Svijest i htijenje odnosno pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno kriviĉno djelo. Isto tako. ali to nije nuţan uslov za postojanje podstrekavanja. Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca kada je u pitanju svijest o konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog kriviĉnog djela. ono je kaţnjivo samo ako je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Pitanje odreĊenosti kruga je faktiĉko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom sluĉaju. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. redovno je u pitanju neka prostorna povezanost. 2. za postojanje umišljaja kod podstrekaĉa mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju kriviĉnog djela. Tako npr. mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje. podstrekač je krivično odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela. Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica. tada to više nije propaganda već podstrekavanje. što je redovno i cilj njegove podstrekaĉke djelatnosti. Ukoliko propaganda obuhvata odreĊenu ideju u smislu da se njenom realizacijom vrše kriviĉna djela. Kako stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela mogu predstavljati odreĊeni liĉni odnos. ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela ili više taĉno konkretiziranih kriviĉnih djela. Podstrekavanje će postojati i u sluĉaju kad se ra di o licima koja pripadaju odreĊenoj politiĉkoj stranci. u najkonkretnijem obliku. Podstrekavano lice kao neposredni izvršilac svjestan je kriviĉnog djela i njegovih obiljeţja u detaljima. nekoj religijskoj sekti.WWW. tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izriĉito propisano. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje. neke organizacije itd. kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreĊeno kriviĉno djelo. Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaĉa kojom se kod drugog lica sa umišljajem izaziva ili uĉvršćuje odluka na izvršenje kriviĉnog djela. MeĊutim. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca da uo pšte vrši kriviĉna djela kraĊe. Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreĊenih djelatnosti da bi se ostvarila propagirana ideja. Propaganda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreĊena ideja da je prihvati što veći broj ljudi. Za umišljaj podstrekaĉa se traţi: 1. neće postojati podstrekavanje na kriviĉno djelo rodoskrvnjenja u sluĉaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno srodniĉkog odnosa izmeĊu izvršilaca obljube. Zbog toga se moţe reći da je umišljaj podstrekaĉa dvostruk.1. nema podstrekavanja na kraĊu.COM kojeg će se regrutirati neposredni izvršilac. udruţenju i sl. i to samo izuzetno u sluĉajevima kada ti liĉni momenti predstavljaju osnovno obiljeţje bića kriviĉnog djela. tj. ljudi iz jedne uĉionice. Umišljaj podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. Tako npr.

već je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca. U prvom sluĉaju za umišljaj podstrekaĉa traţi se znanje da kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju takve namjere s kojom se on saglasio. Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od strane jednog ili više izvršilaca.ograniĉenu ili limitiranu teoriju akcesornosti sauĉesništva. kao što su npr. Kao primjer za izloţene situacije i u jednom i u drugom sluĉaju moţe se navesti kriviĉno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz ĉl. Tako npr. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne podstrekaĉke radnje. naĉin ili sredstvo kojim će se izvršiti itd. MeĊutim. dok podstrekaĉ ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava.BH-PRAVNICI. Tako npr. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u sluĉaju kada se sa više radnji podstrekava na izvršenje jednog kriviĉnog djela. a ne i na strani izvršioca. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili idealnom sticaju. Ukoliko meĊutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani podstrekaĉa. a djelo ne bude ni pokušano. njeno nastupanje uopće itd. To je zbog toga što se u takvim sluĉajevima primjenjuje princip konzumpcije. vrijeme i mjesto izvršenja.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). Prema toj zakonskoj odredbi.COM dok je svijest podstrekaĉa u tom sluĉaju mnogo manja. ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći 5 godina zatvora ili teţa kazna. a u drugom sluĉaju postojalo bi samo podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje. podstrekavanje na izvršenje odreĊenog ubistva podrazumijeva da je podstrekaĉ svjestan da će izvršilac poduzeti radnju kojom će drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u toku izvršenja samog djela utiĉe na njegov tok. pa se saglasio sa takvim momentima. što znaĉi da lakši oblik sauĉesništva biva obuhvaćen ili konzumiran teţim oblikom sauĉesništva. Realni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ sa više radnji podstrekavanja podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. ne moţe postojati u istom kriviĉnom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstreka vanje i pomaganje. što znaĉi da kriviĉnu odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje za radnju izvršioca shvaćenu u objektivnom smislu. U drugom sluĉaju potrebno je da kod samog podstrekaĉa postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristeći se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg cilja.24 predviĊen je jedini opći izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. U prvom sluĉaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom.BH-PRAVNICI. Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što su npr. a sam izvršilac tada se koristi kao dolozno oruĊe ili sredstvo za izvršenje nekog kriviĉnog djela. Pritom je nebitno da li je izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. u odredbi ĉl. Taj izuzetak odnosi se na samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaĉa u sluĉaju neuspjelog podstrekavanja. Neuspjelo podstrekavanje Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode sauĉesništva u naĉelu prihvata tzv. Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim pojedinostima. Mogući su idealni i realni sticaj podstrekavanja. teţinu posljedice. odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kad podstrekaĉ jednom radnjom podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. U takvim suĉajevima ta posebna subjektivna obiljeţja ne moraju postojati kod podstrekaĉa. podstrekaĉ se 112 WWW. da da je pritom podstrekaĉ znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje.COM . Podstrekavanje i sticaj U istom kriviĉnom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika sauĉesništva.WWW. tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo.

To je zbog toga što niko sa izvjesnošću ne moţe znati da li će pri konkretnom izvršenju kriviĉnog djela nastupiti ta teţa posljedica. Ako je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaĉke radnje i pritom na strani podstrekaĉa postoji umišljaj. potrebno je da se ispune 3 uslova: 1.BH-PRAVNICI. Nije moguće neuspjelo podstrekavanje na kriviĉno djelo kvalificirano teţom posljedicom. ali do izvršenja kriviĉnog djela nije došlo iz bilo kojih razloga. U prvom sluĉaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekaĉ nije uspio da svojom radnjom izazove ili uĉvrsti odluku n aizvršenje kriviĉnog djela.COM tada kaţnjava kao za pokušaj kriviĉnog djela u granicama propisane kazne. Prvi sluĉaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem. to je zakonodavac limitirao zaprijećenom kaznom od 5 godina zatvora ili teţom kaznom. podstrekaĉ se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca pokušaja kriviĉnog djela. u pitanju izvršilac kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uĉvršćena. Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom sluĉaju kad je kod podstreknutog postojala odluka o izvršenju kriviĉnog djela. Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi. tada se neuspjelo podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida. 3. podstrekaĉ se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. to ne znaĉi da će podstrekaĉ i saizvršilac u svakom sluĉaju biti kaţnjeni jednakim kaznama. meĊutim.BH-PRAVNICI. Ako je podstreknuto lice izvršilo kriviĉno djelo. a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti. Da je u pitanju podstrekavanje za relativno teţe kriviĉno djelo. a do izvršenja djela ne doĊe ili ĉak ni do njegovog pokušaja. 2. što znaĉi da se kaţnjava u granicama kazne koja je u Zakonu propisana za to kriviĉno djelo. Ukoliko je. u takvom sluĉaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiĉkog uticaja na volju i svijest izvršioca. Ako je podstreknuti izvršio pokušaj kriviĉnog djela.COM . što zavisi od svih okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne.1. Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ svojom radnjom kod podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela. U takvom sluĉaju mora postojati podstrekaĉka radnja u pravom smislu rijeĉi u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. Djelo ne smije biti ni pokušano. Kada su u pitanju djela kvalificirana naroĉitom okolnošću. neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako je podstrekaĉ podstrekavao izvršioca da izvrši odreĊeno djelo upravo koristeći tu naroĉitu okolnost. Isti je sluĉaj ako je podstrekaĉ poduzeo podstrekaĉku radnju. Dobrovoljno spreĉavanje djela 113 WWW. Tako npr.24 st.WWW. Da postoji radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca. Kaţnjavanje podstrekaĉa Prema odredbi ĉl. Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaĉa mogu biti razliĉite. a moţe se i blaţe kazniti. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaĉa i za neposrednog izvršioca djela. a drugi sluĉaj svršenim pokušajem podstrekavanja. MeĊutim. obzirom na posljedice koje postoje kod uspjelog podstrekavanja. podstrekaĉ se kažnjava kao i učinilac. to podstrekavanje postoji u sluĉaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku provalnu kraĊu. ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeĊu podstrekaĉa i podstrekavanog.

26 st. što znaĉi da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan. odnosno da se sprijeĉi njegovo izvršenje. što znaĉi da je predvidio sve radnje podstrekavanja.BH-PRAVNICI. tada neće postojati dobrovoljno spreĉavanje djela. bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaĉa. U svim sluĉajevima kada je podstrekavanje predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo.BH-PRAVNICI. neovisno od toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata. Odredbe o podstrekavanju kao sauĉesništvu. sadrţane u ĉl.2 KZ FBiH. Dobrovoljnost spreĉavanja neće postojati ako djelo objektivno nije izvršeno zbog nekih drugih okolnosti. Na spreĉavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti. U prvom sluĉaju podstrekavanje je predviĊeno uopšte kao oblik radnje izvršenja odreĊenog kriviĉnog djela. Podstrekavanje kao posebno kriviĉno djelo U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. neovisno od toga što je postojala radnja spreĉavanja. Tako npr. a mogu i da ostanu u pokušaju.153-156 KZ FBiH).COM .COM Prema odredbi ĉl. POMAGANJE Pojam pomaganja 114 WWW. Obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne moţe doći u obzir samo onda ako je do spreĉavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaĉa.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. Suštinu instituta dobrovoljnog spreĉavanja djela ĉini dobrovoljnost podstrekaĉa da se promijeni odluka o izvršenju kriviĉnog dje la. podstrekač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela će se osloboditi od kazne. To znaĉi da posljedica mora biti sprijeĉena. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju kriviĉnog djela. P okušaj postoji ako je preduzeta radnja podstrekavanja. To znaĉi da do njihove primjene moţe doći damo onda kada zakon odreĊeno podstrekavanje ne predviĊa kao posebno kriviĉno djelo. u odredbi ĉl. Ukoliko se podstrekaĉ svojom radnjom trudio da sprijeĉi izvršenje djela. a u odredbama ĉlanova 153-156 kao jednu alternativno odreĊenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareĊivanje.4 kod kriviĉnog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zloĉina.157 st. ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica. Takva kriviĉna djela mogu biti svršena kriviĉna djela. sama radnja podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih kriviĉnih djela. zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiĉe na izvršenje kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina (ĉl. Pritom nije bitna etiĉka vrijednost podstrekaĉevih motiva. To je zakonodavac uĉinio na 2 naĉina. podstrekaĉ će se osloboditi od kazne i u sluĉaju ako dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela za koje je izvršilac već obavio kaţnjivu pripremnu radnju. ali u tome nije uspio. ali je bitna njegova radnja. Prema istoj zakonskoj odredbi. U drugom sluĉaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja. bilo da je u pitanju djelatnost nekih trećih lica koja je sam podstrekaĉ angaţirao da bi sprijeĉio nastupanje posljedice.WWW. Svršeno kriviĉno djelo postoji ako je radnja izvršenja dovršena.

predstavljaće podstrekavanje. U tom smislu. u suprotnom se radi o podstrekavanju. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo. Isto tako.COM Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno. Pomaganje ne moţe postojati nakon što je kriviĉno djelo izvršeno. Posredno pomaganje postoji u sluĉaju kad pomagaĉ preko nekog trećeg lica pruţa pomoć izvršiocu djela. a u drugom sluĉaju pomaganje. Neposredno pomaganje postoji u sluĉaju kad se pomoć pruţa neposredno izvršiocu.2 KZ FBiH. tada će se raditi o psihiĉkom pomaganju. davanje savjeta i uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo. to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se uĉini kriviĉno djelo. Prema odredbi ĉl. Kod izvršioca kriviĉnog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje djela.BH-PRAVNICI. gdje svaki pomagaĉ odgovara kao samostalni pomagaĉ. U suprotnom. treba obratiti paţnju na njegovo razgraniĉenje od podstrekavanja. ako je uĉinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela.a pritom nisu svjesni zajedniĉkog djelovanja. ali to je i ono lice koje potiĉe neposrednog pomagaĉa na pruţanje pomoći. predstavljale bi zapravo pripremne radnje. Ako je ta odluka postojala. Posredni pomagaĉ je i ono lice koje pruţa pomoć neposrednom podstrekaĉu.25 st. Kao fiziĉko pomaganje u odredbi ĉl. Npr.2 pominje se stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela. Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca.WWW. tada postoji prividno sapomaganje.25 st. njihovo nabavljanje itd. a ako je uĉinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja. Sve te radnje. To su dakle one radnje kojima se izvršenje kriviĉnog djela podupire. Razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktiĉko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog sluĉaja. zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje kriviĉnog djela itd. I fiziĉko i psihiĉko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice. ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaĉkih u ost varenju jednog konkretnog kriviĉnog djela. moţe se raditi o podstrekavanju. Radnja pomaganja Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem. Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog kriviĉnog djela. ako bi bile preduzete prije izvršenja kriviĉnog djela. 115 WWW. unaprijed obećano prikrivanje. Psihiĉko pomaganje je psihiĉko podupiranje izvršioca kriviĉnog djela. Tada se oni smatraju sapomagaĉima. jer samo u tim sluĉajevima takve radnje doprinose. ono moţe biti fiziĉko i intelektualno (fiziĉko). Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom sluĉaju saizvršilaštvo.COM . kojom se na odreĊeni naĉin moţe doprinijeti izvršenju kriviĉnog djela. što će zavisiti od toga da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. Posredni pomagaĉ je dakle ono lice koje pruţa pomoć neposrednom pomagaĉu. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja.BH-PRAVNICI. posebno kada je u pitanju psihiĉko pomaganje. olakšava ili unapreĊuje pri ĉemu nije vaţna koliĉina te pruţene pomoći u ostvarenju kriviĉnog djela. uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela ili osposobljavanje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela.

Prikrivanje ne predstavlja oblik sauĉesništva. osim u sluĉaju ako je unaprijed obećano. Umišljaj pomagaĉa 116 WWW. ili koristi koja se postigla ostvarenjem kriviĉnog djela. samog kriviĉnog djela. Odnos pomagaĉa prema izvršiocu i kriviĉnom djelu Kao i kod podstrekavanja. sredstava kojim je to djelo uĉinjeno. U takvoj situaciji to prikrivanje predstavlja psihiĉko pomaganje. proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivaĉ zna (st. Doticaj moţe biti stvarni i liĉni. zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene kriviĉnim djelom itd. a neće postojati pomaganje ako ni on sam nije svjestan kriviĉnog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomoć. Stvarni doticaj postoji u sluĉaju kad se prikrivaju. što je tzv. Da bi postojalo pomaganje mora se raditi o jednom odreĊenom kriviĉnom djelu. Samo izuzetno pomaganje je moguće i nakon okonĉanja radnje izvršenja kriviĉnog djela.COM . ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe.BH-PRAVNICI. takva radnja postaje radnja podstrekavanja. Doticaj s kriviĉnim djelom Pruţanje pomoći nakon ostvarenog kriviĉnog djela naziva se doticaj s kriviĉnim djelom ili prikrivanje.COM Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo ĉinjenjem. jer izmeĊu obećanog prikrivanja i prouzrokovane posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroĉno-posljediĉna veza. Ako ta odluka nije bila dovoljno ĉvrsta. Liĉni doticaj je pruţanje pomoći uĉiniocu da ne bude otkriven i uhvaćen.2) da je stvar pribavljena kriviĉnim djelom.326 KZ u kojoj je regulisano pruţanje pomoći uĉinitelju poslije izvršenog kriviĉnog djela. a prije nastupanja posljedice. tragova ili na drugi način pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrečene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske mjere…” Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izriĉito odreĊeno. Moţe se realizirati kroz prikrivanje uĉinioca. a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina. Tako npr. i kod poomaganja mora postojati odreĊeni odnos izmeĊu onog ko pomaţe i onog ko djelo izvršava. meĊupomoć koja znaĉi pruţanje pomoći nakon dovršetka radnje. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna o tome da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. kroz prikrivanje tragova kriviĉnog djela ili predmeta koji su pribavljeni kriviĉnim djelom. U odredbi ĉl. pod uslovom da još nije došlo do nastupanja zabranjene posljedice. odnosno obezbjeĊuju predmeti pribavljeni kriviĉnim djelom. primanje u zalog.1) ili bi mogao znati (st. Pritom nije bitno da li bi ta radnja uistinu i sprijeĉila konkretno djelo. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagaĉ mora da zna kojem individualno odreĊenom licu pomaţe i u kojem kriviĉnom djelu. pomaganje se moţe vršiti i ĉinjenjem i neĉinjenjem.BH-PRAVNICI.290 KZ zakonodavac izriĉito propisuje prikrivanje kao posebno kriviĉno djelo. gdje je u pitanju stvarni doticaj. mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. već je uĉvršćena upravo obećanim prikrivanjem. u odredbi ĉl. Tako će postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaĉku radnju kojom će omogućiti ili olakšati izvršenje kriviĉnog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu. ili na drugi naĉin pribavljanje. Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja. već će pomaganje postojati i u sluĉaju kada bi ta duţna ĉinidba makar oteţala izvršenje kriviĉnog djela. Pomaganje neĉinjenjem postoji u onom sluĉaju ako je kod pomagaĉa postojala duţnost da poduzme odreĊenu radnju kojom bi sprijeĉio izvršenje djela. zakonodavac kaţe:”ko krije učinitelja krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa.WWW.

COM . Kaţnjavanje pomagaĉa Prema odredbi ĉl. 117 WWW.5).1. To znaĉi da je pomagaĉ svjestan da svojom radnjom podupire. To znaĉi da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem. Tako npr. Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvaćena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaĉkoj radnji. pomaganje kao oblik sauĉesništva predstavlja opći fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. pomagaĉ će biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao kvalifikatorne pobude.BH-PRAVNICI. Ako kod nekog kriviĉnog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela. Dakle. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreĊena namjera ili pobuda. tada će teţi oblik sauĉesništva konzumirati pomaganje kao najlakši oblik. Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomoć ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni ili nesvršeni). i pomagaĉ mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela koje će ostvariti izvršilac. Realni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. pomagaĉ moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac. s tim da ta kriviĉna djela mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju. Pomaganje i sticaj Iskljuĉeno je postojanje sticaja izmeĊu pomaganja i nekog drugog oblika sauĉesništva u ostvarenju istog kriviĉnog djela. S druge strane.171 st.COM Kao i podstrekaĉ. ili neki subjektivni momenti kao što su liĉno svojstvo ili liĉni odnosi. ali kazna za pomaganje moţe biti i veća od kazne za izvršenje. tada se i kod pomagaĉa zahtijeva svijest o postojanju tih posebnih momenata. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog kriviĉnog djela. a posebno od toga koliki je doprinos ostvarenju kriviĉnog djela imala pomagaĉka radnja.2 taĉ. Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne. moţe biti blaţe kaţnjen. ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva pobuda postoji pa se s njom saglasio. Idealni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju ako pomagaĉ jednom radnjom doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju. Da li će sud pomagaĉa kazniti u granicama propisane kazne. bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. a može se i blaže kazniti. pomagaĉ se kaţnjava za uĉinjeno kriviĉno djelo kao da ga je sam učinio. pomagaĉ se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj kriviĉnog djela. ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da ti momenti postoje na strani izvršioca. Ako se pojave situacije da je u istom kriviĉnom djelu pomagaĉ nastupio i u nekoj drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekaĉ).25 st.BH-PRAVNICI. odnosno na to pristaje. ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se saglasio sa tim postojanjem. ili će ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. Umišljaj pomagaĉa ima svoje specifiĉnosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca. što zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. olakšava ili unapreĊuje izvršenje kriviĉnog djela od strane drugog lica i to ţeli. i pomagaĉ je kriviĉno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem. ne zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaĉa. kod KD kvalifikovanog ubistva (ĉl.WWW. kao i podstrekaĉ. U tom smislu moţe se reći da je i umišljaj kod pomagaĉa dvostran.

26 st. Uz odredbu o naĉinu kaţnjavanja pomagaĉa (ĉl. Ako je pomaganje u toku radnje. Tako npr. što znaĉi da se i kod sauĉesnika uraĉunljivost utvrĊuje psihološko-biološkom metodom. u djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. u odredbi ĉl. 118 WWW.BH-PRAVNICI. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u sluĉaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomoć ili ako je djelo ostalo u pokušaju. To znaĉi da se i kod sauĉesnika mora utvrditi uraĉunljivost i vinost. jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera.2 KZ FBiH. oduzimanju hrane ili drugih dobara. Pomaganje kao posebno kriviĉno djelo U nekim sluĉajevima pomaganje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. a zakon predviĊa kaţnjivost i za pokušaj tog KD. pa je iskljuĉena mogućnost primjene odredbe o sauĉesništvu.WWW. iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik sauĉesništva od podstrekavanja.COM Dobrovoljno spreĉavanje djela Po odredbi ĉl. zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviĊa i pomaganje trudnoj ţeni da prekine trudnoću. predviĊena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti samo graĊanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe nepr ijatelju u provoĊenju rekvizicije.COM . KRIVIČNA ODGOVORNOST SAUČESNIKA OSNOVNA PRAVILA Uraĉunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti Osnovni principi materijalnog kriviĉnog prava koji se odnose na kriviĉnu odgovornost izvršioca kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. kojom utiĉe da do izvršenja kriviĉnog djela ne doĊe. OslobaĊanje pomagaĉa od kazne dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeĉiti izvršenje djela. tada se spreĉavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj ĉinidbi od strane pomagaĉa.143 KZ kod KD pomaganja neprijatelju. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u sluĉaju da pomognuti nije izvršio kriviĉno djelo. vaţe i za sauĉesnika. Kod tog djela radnja pomaganja je radnja izvršenja kriviĉnog djela. Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. Naš KZ u nekim sluĉajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreĊenih kriviĉnih djela. kod KD protivpravnog prekida trudnoće iz ĉl. To spreĉavanje moţe uslijediti nakon pruţene radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja.176. ili u provoĊenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu. ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja. Kod tog kriviĉnog djela sama trudnica se ne kaţnjava. Ne postoji nikakva razlika izmeĊu uraĉunljivosti izvršioca i uraĉunljivosti sauĉesnika.25 st. Npr. Ako je u pitanju spreĉavanje nakon dovršene radnje pomaganja. za spreĉavanje je potrebno da pomagaĉ obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe izvršiti. Dobrovoljnost spreĉavanja djela se jednako procjenjuje. obavezno je oslobaĊanje od kazne pomagaĉa koji je sprijeĉio KD nakon pruţene pomoći u kaţnjivoj pripremnoj radnji.1). pomagaĉ će se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeĉio izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomoć. Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva. imajući u vidu objektivno-subjektivni kriterij.

Ovo shvatanje polazi od sa mostalne prirode sauĉesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje sauĉesništva. 2.26 st.BH-PRAVNICI. u pogledu krivnje postoje odreĊene razlike kad su u pitanju sauĉesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca. ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije: Prema prvoj. već se i radnje svakog pojedinog sauĉesnika tretiraju kao potpuno samostalno kriviĉno djelo.WWW. Vinost (krivnja) se takoĊer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac. To znaĉi da je i u pogledu kriviĉne odgovornosti sauĉesnika naš zakonodavac prihvatio princip liĉne odgovornosti. pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za koja se predviĊa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela). 3. sauĉesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. Prema drugom shvatanju. ali naš Zakon ne predviĊa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja. Po akcesornoj teoriji kriviĉna odgovornost sauĉesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca. bez obzira što je prouzrokovana posljedica samo jednog kriviĉnog djela. Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje. odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca. Shodno tome. Pošto je posljedicu kriviĉnog djela neposredno prouzrokovao izvršilac. Pored tog shvatanja. Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeĊu saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. a posebno se istiĉu 3 shvatanja: 1. Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi. ultraekstremno ili superekstremno shvatanje 119 WWW. a bitno smanjena uraĉunljivost moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje. Samostalna odgovornost sauĉesnika Iako kod sauĉesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama uĉestvuju u ostvarenju istog kriviĉnog djela. PRAVNA PRIRODA SAUĈESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi sauĉesništva Pitanje samostalne kriviĉne odgovornosti sauĉesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje sauĉesnika predstavljaju samostalna kriviĉna djela.1. hiperekstremno. ekstremno shvatanje akcesornosti.COM Neuraĉunljivost i kod sauĉesnika iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. Podstrekaĉ i pomagaĉ su odgovorni samo u granicama svog umišljaja. kao i kad je u pitanju izvršilaštvo. uvijek je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo ĉijem ostvarenju doprinosi više lica na razliĉite naĉine i u razliĉitim ulogama. To praivlo izriĉito je regulirano u ĉl. Shvatanje o samostalnoj ili liĉnoj odgovornosti sauĉesnika danas dominira u kriv iĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu.COM .BH-PRAVNICI. U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode sauĉesništva. MeĊutim. njihova kriviĉna odgovornost procjenjuje se pojedinaĉno za svakog od njih. shvatanje o limitiranoj (ograniĉenoj) akcesornosti. postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o vezivanju kriviĉne odgovornosti sauĉesnika za kriviĉnu odgovornost izvršioca u smislu da sauĉesnik ne moţe biti kriviĉno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija o sauĉesništvu.

ako je podstaknuti ili pomognuti izvršilac kriviĉno neodgovoran zbog neuraĉunljivosti ili maloljetstva. podstrekaĉ i pomagaĉ neće biti kriviĉno odgovorni. prema kojoj se uĉinjeno djelo ne moţe staviti na teret sauĉesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret neposrednom izvršiocu. za odgovornost izvršioca i za neke druge liĉne momente koji postoje na strani izvršioca.4. a uĉinilac nije ništa preduzeo. jedna liĉna okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiĉe na pooštravanje kazne.143. U posebnom dijelu zakona u sluĉaju kad podstrekavanje odnosno pomaganje predstavlja radnju izvršenja kriviĉnog djela. i to u 2 sluĉaja: 1. Ako su sauĉesnici preduzeli svoje sauĉesniĉke radnje.WWW. oni ne mogu biti kriviĉno odgovorni. Nakon toga se utvrĊuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja ili nesaglašavanja sa tom posljedicom. a kao izuzetak prihvata i principalnu teoriju. već samo radnja izvršenja. prenijela bi se i na pomagaĉa odnosno podstrekaĉa. To znaĉi da je granica odgovornosti sauĉesnika pokušaj kriviĉnog djela. Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogiĉnih i neprihvatljivih rješenja. POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUĈESNIKA Odgovornost saizvršioca Prema odredbi ĉl.26 st. ĉl. Tako npr. Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaĉa odnosno pomagaĉa se vezuje za djelo.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe).157 st.Vaţe i obrnuti primjeri. pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama. odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogućnosti da usljed te radnje moţe doći do nastupanja posljedice.COM . ublaţavanje kazne. Ovakva koncepcija razvijana je u njemaĉkoj kriviĉnopravnoj teoriji. Minimum za odgovornost sauĉesnika po ovoj teoriji nije kriviĉno djelo (radnja sa posljedicom). Dakle. 2. Principalnu teoriju naš zakonodavac prihvata samo izuzetno. kod izvoĊenja graĊevinskih radova moguće su tjelesne povrede trećih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca.COM Prema ograniĉenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti. To dalje znaĉi da sauĉesnici mogu odgovarati samo onda kad je usljed njihovog djelovanja uĉinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. Tako npr. i za kriviĉnu odgovornost izvršioca. To znaĉi da se uvijek uzima postojanje jednog kriviĉnog djela. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao rezultatu zajedniĉkog djelovanja saizvršilaca. ĉijem ostvarenju su na razliĉite naĉine doprinijeli podstrekaĉi. Moguće su situacije da postoji razliĉit oblik krivnje kod više saizvršilaca. Za njihovu krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaĉno da li su oni liĉno bili svjesni nastupanja posljedice usljed preduzete radnje (npr. (npr. pomagaĉi i saizvršioci. kriviĉna odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje se. 175 itd). U općem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za neuspjelo podstrekavanje. jer se uzima u obzir i stepen njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. pored radnje izvršioca. iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti. oslobaĊanje od kazne i pooštravanje kazne. 120 WWW. Ti liĉni momenti su momenti koji utiĉu na zasnivanje kriviĉne odgovornosti. konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva.BH-PRAVNICI. saizvršioci su kriviĉno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su u izvršenju djela postupali iz nehata. Krivnja svakog saizvršioca utvrĊuje se samostalno i nezavisno od krivnje ostlaih saizvršilaca. ĉl.1. Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti. kriviĉna odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca shvaćene u objektivnom smislu. To znaĉi da sauĉesnici mogu biti odgovorni samo onda kad je odgovoran i izvrš ilac kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili nehata.

Granice odgovornosti podstrekaĉa i pomagaĉa U praksi se redovno dogaĊa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut. ako podstrekaĉ podstrekava na jedno kriviĉno djelo. liĉnog svojstva ili liĉne okolnosti na strani izvršioca. tada izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela od strane izvršioca nema nikakve uzroĉne veze. ako otac i majka zajedniĉki liše ţivota svoje dijete neposredno nakon poroĊaja dok kod majke traje poremećaj izazvan poroĊajem. Tako npr. Onaj saizvršilac ĉijim umišljajem nije obuhvaćeno lišavanje ţivota ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca. To će biti u sluĉaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvaćena samo teška tjelesna povreda. za ubistvo djeteta pri poroĊaju kao privilegirani oblik ubistva. a podstrekaĉ će odgovarati u zavisnosti od toga da li je u pitanju podstrekavanje kao samostalno kriviĉno djelo. Pravilo da pomagaĉi i podstrekaĉi odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko karakteristiĉnih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila. a izvršilac izvrši neko treće kriviĉno djelo. tu zapravo uopće nema sauĉesništva. U takvom sluĉaju nema uzroĉne povezanosti izmeĊu radnje podstrekavanja i radnje izvršenja.COM . pomagaĉ i podstrekaĉ odgovaraju u granicama svog umišljaja. Radi se o tome da je podstrekaĉ preduzeto podstrekaĉku radnju imajući u vidu jedno kriviĉno djelo. jer 121 WWW. pa se radnja podstrekaĉa ne moţe vezati za radnju izvršenja. odnosno djelo druge vrste. moguće su i situacije da izvršilac izvrši kriviĉno djelo koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut. zavisi od toga koliko su radnje sauĉesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji. s tim da se ista djelatnost kod njih razliĉito kvalifikuje: majka će odgovarati zbog svog liĉnog odnosa prema djelu kao majka.26 st. a podstrekaĉ uopće neće biti kriviĉno odgovoran. Tako npr. pa se i odgovornost sauĉ esnika u uţem smislu ne moţe vezati za radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. ako podstrekaĉ navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede. U takvom sluĉaju izvršilac će odgovarati z aizvršeno kriviĉno djelo. odnosno pomognut. Mogućnost razliĉite pravne kvalifikacije istog kriviĉnog djela dolaze u obzir i kod onih kr iviĉnih djela kod kojih su. Takvo rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti sauĉesništva. moguće su situacije da jedno lice odgovara npr. postoji saizvršilaštvo u ostvarenju tog kriviĉnog djela. za tešku tjelesnu povredu. Ovo pravilo omogućava da se njihova kriviĉna odgovornost previše ne suţava. pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreĊenih kaţnjivih radnji. Izvršilac će odgovarati za djelo koje je izvršio. Prva situacija odnosi se na to da postoji mogućnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca djela s obzirom na vrstu kriviĉnog djela. odonosno djelo u kome mu je pruţena pomoć. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniĉkim djelovanjem. Tako npr.COM Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca. s tim da bi u izvršenju kriviĉnog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilac a došlo do lišavanja ţivota pasivnog subjekta. i u kojoj mjeri pomagaĉ i podstrekaĉ odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac. odreĊeni njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici. onda nema ni svijesti ni volje za zajedniĉkim ostvarenjem djela.1 KZ. Otac će u istom sluĉaju odgovarati kao saizvršilac u obiĉnom djelu. MeĊutim. pomagaĉ izvršiocu pomaţe imajući u vidu drugo. otpada i mogućnost postojanja sauĉesništva. a izvršilac uĉini sitnu kraĊu. a da pritom njegov saizvršilac odgovara za kriviĉno djelo ubistva. a izvršilac izvrši sasvim drugo kriviĉno djelo. U takvim sluĉajevima postavlja se pitanje da li će uopće. pa je logiĉno da se ni odgovornost podstrekaĉa u takvom slĉuaju ne moţe vezati za radnju izvršioca. To znaĉi da i na strani svih sauĉesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to odreĊeno kriviĉno djelo. Da li će se u ovakvim sluĉajevima odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca.BH-PRAVNICI. Kraće reĉeno. na osnovu liĉnog odnosa.BH-PRAVNICI.WWW. kao i da se bezrazloţno ne širi. Tako je kod sauĉesništva uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od sauĉesnika svojom radnjom doprinosi njegovom ostvarenju. Prema odredbi ĉl.

bilo usljed vlastite volje. (npr. odnos vojnog lica kod vojnih kriviĉnih djela ili odnos sluţbenih lica kod kriviĉnih djela protiv sluţbene duţnosti. s tim da u njegovom ostvarenju doĊe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste. a izvršilac izvrši obiĉnu kraĊu bez provaljivanja. Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaĉa i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI.WWW. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca na tešku kraĊu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena obijanjem i provaljivanjem. npr. bitno smanjena uraĉunljivost.16 KZ. Pod liĉnim svojstvima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi kraće ili duţe vrijeme. iskljuĉenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija. Isto pravilo primjenjuje se i kad su u pitanju sauĉesnici. Treća situacija postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ podstrekavao na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela. Takva liĉna okolnost je kada je u pitanju lice povratnik. 122 WWW. ali teţe prirode. pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca.COM neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. drugaĉija je situacija za podstrekaĉa ukoliko se radi o sluĉaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr. U takvom sluĉaju postoji sauĉesništvo jer postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela. neovisno od toga što je njegov umišljaj bio upravljen na tešku kraĊu. recidivista.COM . stanje mlaĊeg punoljetstva. stanje maloljetstva. svojstava.BH-PRAVNICI. Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika kriviĉnog djela na koje je postojalo podstrekavanje. tada će primjenom principa akcesornosti i podstrekaĉ odgovarati za obiĉnu kraĊu. okolnosti na kriviĉnu odgovornost sauĉesnika Liĉni momenti koji postoje na strani nekog od sauĉesnika imaju izuzetno veliki znaĉaj kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. sauĉesnici će se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe pripisati njihovom nehatu. kad je u pitanju lice koje se već nalazi u braku (kod KD dvobraĉnosti) itd. odnosno pomagaĉa u granicama njegovog umišljaja. Tako npr. Naravno. Pod liĉnim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne ĉinjenice vezane za liĉnost nekog pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviĉne odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaĉa. podstrekavanje na ubistvo). Pod liĉnim odnosima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem okolnosti. što znaĉi da se odstupa od pravila odgovornosti u granicama svog umišljaja. Uticaj liĉnih odnosa. Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi ĉl. a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. U takvom sluĉaju uzima se da je najispravnije rješenje u primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti. tj. izricanje teţe kazne dolazi u obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. Po toj odredbi. Zakon ne sadrţi odredbu koja bi odreĊivala pravilo za ovakve situacije. zatim kad se radi o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti. podstrekaĉ je podstrekivao na kraĊu. Takav liĉni odnos je npr. Navedeni liĉni momenti poseban znaĉaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviĉne odgovornosti. odnos srodstva itd. što znaĉi da će podstrekaĉ odgovarati za djelo na koje je podstrekivao. neuraĉunljivost. a izvršilac je poĉinio razbojniĉku kraĊu). a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog kriviĉnog djela ili neko drugo istovrsno djelo koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. ili ĉak trajno.

Naš KZ prema odredbi ĉl.WWW.26 st. to je okolnost koja vodi njegovom obaveznom oslobaĊanju od kazne. Npr. 123 WWW. ako je izvršilac djela bio neuraĉunljiv u vrijeme izvršenja. Ako je izvršilac višestruki povratnik. mogu se uzeti u obzir samo onom sauĉesniku kod kojeg takvi odnosi. svojstva i okolnosti postoje. već samo kod nekih od njih. samo će se njemu usljed neuraĉunljivosti iskljuĉiti odgovornost. ublaţavanje ili pooštravanje kazne.BH-PRAVNICI. problem koji se javlja u vezi sa kriviĉnom odgovornošću sauĉesnika svodi se na pitanje kako će se riješiti situacije kada se pomenuti liĉni momenti ne nalaze kod svih sauĉesnika.COM U kontekstu liĉnih momenata. liĉna svojstva i liĉne okolnosti zbog kojih Zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta oslobaĊanje od kazne.BH-PRAVNICI. Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela. ali se ona ne proteţe na pomagaĉa i podstrekaĉe u tom djelu.3 postavio je pravilo prema kome liĉni odnosi.COM . dok će oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno kriviĉno odgovorni. ta liĉna okolnost će se samo njemu uzeti kao oteţavajuća prilikom odmjeravanja kazne.

COM IV KRIVIČNE SANKCIJE 124 WWW.COM .WWW.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.

COM .BH-PRAVNICI.COM 125 WWW.WWW.BH-PRAVNICI.

BH-PRAVNICI.COM . a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava ili u upozorenju učinioca da će biti lišen ili ograničen slobode ili prava ako ponovo izvrši krivično djelo. Kriviĉne sankcije su meĊusobno veoma razliĉite.BH-PRAVNICI. mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. d) Kriviĉna sankcija se moţe izreći samo uĉiniocu kriviĉnog djela.WWW. koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti. a zatim vaspitno-popravne. a to je sud. f) Izricanju kriviĉne sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrĊuje postojanje uslova za izricanje odreĊene sankcije. U teoriji kriviĉnog prava one se razliĉito 126 WWW. koje mogu biti opće i posebne. Neka kriviĉna zakonodavstva predviĊaju i neke posebne kriviĉnopravne mjere koje se ne mogu striktno svrstati u jednu od navedenih grupa. e) Kriviĉnu sankciju izriĉe nadleţni organ. treba sprijeĉiti da do kriminaliteta uopće doĊe. Mjere koje se prinudno primjenjuju prema uĉiniocima kriviĉnih djela zbog izvršenog djela nazivaju se kriviĉnim sankcijama. Njihovom primjenom društvo se štiti od kriminaliteta. Sistem kriviĉnih sankcija Skoro do kraja 19. Npr. Ova sankcija obuhvata odgovarajući medicinski tretman. lišavanje slobode. radi zaštite društva od kriminaliteta. One se mogu podijeliti na preventivne i prinudne. i poĉetkom 20. Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opći pojam kriviĉne sankcije: Krivična sankcija je mjera krivičnopravne prinude koju sud izriče učiniocu krivičnog djela u zakonito sprovedenom postupku. sankcija moţe biti dugotrajni zatvor.vijeka jedina kriviĉna sankcija je bila kazna (fiziĉka kazna. b) Kriviĉne sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ograniĉavanje sloboda ili prava uĉinioca kriviĉnog djela.COM KRIVIČNE SANKCIJE POJAM KRIVIĈNE SANKCIJE I VRSTE KRIVIĈNIH SANKCIJA Pojam kriviĉne sankcije Svako društvo preduzima odreĊene mjere za suzbijanje kriminaliteta. imovinska kazna). U nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne. Krajem 19. Sveukupnost ovih mjera u odreĊenom zakonodavstvu ĉini sistem kriviĉnih sankcija. ali i sudska opomena. uprkos tome postoje neka opća. c) Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći samo sankcija koja je predviĊena zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je kriviĉno djelo uĉinjeno – “nulla poena sine lege”. te uĉiniocima koji kriviĉna djela vrše pod uticajem alkohola i droga. odnosno vaspitne mjere. Dalji razvoj strukture kriviĉnih sankcija nastavljen je uvoĊenjem mjera bezbjednosti namijenjenih uĉiniocima kriviĉnih djela kod kojih je postoji odreĊeni stepen duševne poremećenosti.vijeka poĉinju se propisivati posebne sankcije za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. Preventivnim mjerama. Za savremene sisteme kriviĉnih sankcija karakteristiĉno je postojanje većeg broja razliĉitih sankcija. zajedniĉka obiljeţja svih kriviĉnih sankcija: a) Sve kriviĉne sankcije imaju zajedniĉku opću svrhu. MeĊutim.

Ona nije samo pravna kategorija. 127 WWW. ili se ograniĉava u njima. Obiljeţja kazne relativnog karaktera Pored općih obiljeţja kazne. KAZNE POJAM KAZNE Opća razmatranja o kazni Kazna je najstarija kriviĉna sankcija. e) Srazmjerna. tj. d) Opće obiljeţje kazne je i njena odreĊenost u zakonu. pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u opći pojam kazne. d) Liĉna. kod smrtne kazne). tj. krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela. U nekim zakonodavstvima posebnu kriviĉnu sankciju predstavlja uslovna osuda.COM nazivaju: parapenalne mjere. b) Opoziva. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. obaveza naknade prouzrokovane štete.BH-PRAVNICI. sudske mjere. nemoguće npr. Materijalni pojam kazne najĉešće se odreĊuje s obzirom na svrhu koju treba postići kaznom. b) Kaznom se uĉinilac kriviĉnog djela lišava odreĊenih sloboda ili prava. radi zaštite društva od kriminaliteta. U tom smislu se moţe reći da je danas u najvećem broju zemalja prihvaćen pluralistiĉki sistem kriviĉnih sankcija.COM . ali i na ostala lica da se uzdrţe od vršenja kriviĉnih djela (generalna prevencija). takva da je moguće otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (moguće samo kod imovinskih kazni). zakonitost u izricanju. Takve su npr: sudska opomena.WWW. da odgovara teţini izvršenog djela i stepenu kriviĉne odgovornosti uĉinioca. Opća obiljeţja kazne i definicija kazne Opća obiljeţja kazne imaju odreĊene specifiĉnosti u odnosu na opća obiljeţja kriviĉnih sankcija uopće: a) Kazna je kriviĉna sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije. oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom. moţe se dati opći pojam kazne: Kazna je krivična sankcija koju sud izriče u zakonito sprovedenom postupku. ovakva podjela nema osnova jer pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja. kaznom se utiĉe na uĉinioca da ne ponovi vršenje kriviĉnog djela (specijalna prevencija). Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreĊenost u zakonu. organ nadleţan za izricanje. koja vaţe za svaku kaznu. postupak u kome se izriĉe itd. e) Kaznu moţe izreći samo sud u zakonom propisanom postupku. kao i njen društveni znaĉaj. za razliku od ostalih kriviĉnih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije. tj. da se moţe ukinuti. tj. pravne posljedice osude itd. Dakle. Ĉesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni. postoje još neka obiljeţja koja su karakteristiĉna samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni. Na osnovu navedenog. c) Popravljiva. MeĊutim.BH-PRAVNICI. kako kod propisivanja tako i kod izricanja. c) Kazna se moţe izreći samo krivično odgovornom uĉiniocu djela. takva da se moţe izricati u većoj ili manjoj mjeri. tj. već prije svega pojava u društvu. a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava. sankcije sui generis itd. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva. (moguće kod kazni lišenja slobode i novĉane kazne. da pogaĊa samo uĉinioca kriviĉnog djela.

Pravo je izraz opće volje (teza). Prema Listu. Zbog toga pravni osnov kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet. Kaţnjava se zato što se griješilo.COM f) Humana. Zato se ove teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne. sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija: apsolutne. izmeĊu društva i pojedinaca postoji prećutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreĊena svoja prava. SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne U nauci kriviĉnog prava. a ne zato da se ne bi griješilo. a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. Kroz kaznu uĉinilac treba ispaštati za ono što je uĉinio. Kazna je sama sebi cilj. ali to nije njena svrha. Za sljedbenike Hegelove filozofije. opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u zahtjevu apsolutne pravde. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziĉkog ili psihiĉkog muĉenja lica prema kojem se primjenjuje. Za predstavnike italijanske pozitivne škole. a te granice odreĊene su zakonitošću kazne. Po teorijama o specijalnoj prevenciji. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave. kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza).BH-PRAVNICI. Osnovna svrha kazne je da se njome utiĉe na uĉinioca da 128 WWW. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso). Apsolutne teorije su najstarije. pravni osnov kazne je dijalektiĉka nuţnost za uspostavljanjem pravnog poretka. Ona to pravo moţe vršiti u granicama ugovora. Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviĉne sankcije zaštita društva od kriminaliteta. pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje pravnog poretka.BH-PRAVNICI.COM . Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za kriviĉno djelo. meĊu ostalim i pravo na ţivot i slobodu. a kazna je sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije sinteza). Opravdanost primjene kazne Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta.WWW. pravni osnov mjera socijalne zaštite je odbrana društva. zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz djelovanje na uĉinioca kriviĉnog djela. Po Kantovom shvatanju kriviĉnog djela i kazne. Svrha je zaštita društva. Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se konstituira kriviĉnopravnim normama. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine. Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili općoj prevenciji. OPRAVDANOST KAZNE Razliĉita shvatanja o opravdanosti kazne O opravdanosti kazne u literaturi postoje razliĉita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima pojedinih pisaca. relativne i mješovite (ekletiĉke) teorije.

Savremeni zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija uĉinioca kriviĉnog djela. ĉime se najbolje obezbjeĊuje da osuĊeni nakon izdrţane kazne ne ponovi kriviĉno djelo. OdreĊivanje svrhe kazne Svrha kaţnjavanja je zaštita odreĊenog društva od odreĊenog kriminaliteta. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: . Primjena nekih instituta kriviĉnog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe kaţnjavanja.teorija zastrašenja – predupreĊenje novog kriviĉnog djela najbolje se ostvaruje kroz zastrašujući uticaj kazne. SISTEM KAZNI VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUĆA KLASIFIKACIJA 129 WWW. Smisao zakonodavnog odreĊivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. Sa jasno odreĊenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta opravdana ili ne. . Zauzimanjem naĉelnog stava o tome. Mješovite ili ekletiĉke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i relativnih teorija.teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo propisivanje kazne za kriviĉno djelo preventivno djeluje.teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom.WWW. . Za pristalice ove teorije. mora biti izvjesno da će zaprijećena kazna biti i izreĉena. gdje se izriĉito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprečavanje učinitelja da čini krivična djela i njegov preodgoj”. odnosno na druge graĊane. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oĉekuje ako izvrši kriviĉno djelo. odluka o izvršenju KD mora biti zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreĉene kazne.zastrašenje izvršenjem kazne – zastrašujući uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu). kazna mora biti praviĉna. 2. ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se uĉiniti samo ako se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot.33 KZ FBiH. Npr. ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne naĉine: . Dakle.BH-PRAVNICI. što obavezuje one koji primjenjuju zakon. . To je vodilo surovosti kaţnjavanja. naĉin izvršenja kazni mora biti zastrašujući. Ovo je moguće uz 3 uslova: kazne moraju biti stroge. Da bi se to ostvarilo. a s druge strane uticajem na lica koja su već izvršila kriviĉno djelo da ih ponovo ne vrše. . Ova zaštita se najbolje ostvaruje s jedne strane prevencijom od budućih vršenja kriviĉnih djela. tj.COM ponovo ne izvrši kriviĉno djelo. svrha kazne je i generalna i specijalna prevencija. jer samo takva kazna moţe popravno djelovati na uĉinioca kriviĉnog djela. ali se i preventivno djeluje na buduće vršenje kriviĉnih djela. a javnost mora na neki naĉin biti upoznata sa njihovim izvršenjem.teorija starateljstva – primjenom kazne uĉinioca treba staviti odreĊeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo. Ovakvo stanovište prihvaćeno je u odredbi ĉl. te “preventivni uticaj na druge da ne čine krivična djela”.BH-PRAVNICI. zakonodavac daje opću smjernicu o tome šta se ţeli postići kaţnjavanjem.teorija opomene – opći preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne.COM . Teorije generalne ili opće prevencije svrhu kazne odreĊuju kao uticaj na graĊane da ne vrše kriviĉna djela. koja treba formirati i uĉvrstiti uvjerenje da je kriviĉno djelo nemoralan akt.

d) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni. odsijecanje ruke). a koja su uĉinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti. kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna). opoziva je.WWW. bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora. Sistem kazni u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH (ĉl. dugotrajni zatvor i novĉana kazna. protiv tijela (npr. Osnovne karakteristike sistema kazni u našem kriviĉnom pravu Relativno mali broj kazni. Naše kriviĉno pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu. protiv slobode. dok se sporedne mogu izreći samo uz neku od glavnih kazni. Za naš sistem karakteristiĉan je poseban status novĉane kazne. samo jedna se moţe izreći kao glavna.COM . b) Prema vrsti sloboda i prava kojih se uĉinilac kriviĉnog djela lišava. odnosno koje se uĉiniocu ograniĉavaju primjenom kazne. u ovakvim sluĉajevima novĉana kazna se moţe izreći i kao sporedna. prava udruţivanja i sl).BH-PRAVNICI. protiv imovine i protiv graĊanskih prava (npr. Prema ĉl. izvršenje se moţe prilagoditi karakteru osuĊenih lica. one mogu biti odreĊene alternativno i kumulativno. Ako je jedna. za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći i kad nije propisana zakonom. izborna prava. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora.36 st. Uĉiniocu se zbog izvršenog KD moţe izreći jedna ili 2 kazne. Izuzetak od ovog pravila je kod kriviĉnih djela iz koristoljublja. kao vrste kazni navedene su zatvor. ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviĉne sankcije Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaĉajnije mjesto u sistemu kriviĉnih sankcija jer je praksa pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. Dakle. ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Trajne su one koje se izriĉu za cio ţivot osuĊivanog lica (npr. Uz glavnu se moţe izreći samo jedna od sporednih kazni. Vremenske su one koje se izriĉu na odreĊeno vrijeme. to moţe biti samo neka od glavnih kazni.COM Osnovne podjele kazni U kriviĉnom zakonodavstvu i teoriji najĉešće su prihvaćene slijedeće vrste kazni: a) Prema naĉinu izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izreći samo kao glavne kazne. Izuzetno se zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike kriviĉnih djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graĊanskih prava). Prihvaćeni sistem kazni odgovara većem broju savremenih kriviĉnih zakonodavstava. koja se moţe izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. c) Prema naĉinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske.34). Ona objedinjava najviše uslova koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razliĉitom trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu.2.35). onda se po pravilu moţe izreći samo kao glavna kazna. u većoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale 130 WWW. s tim što se smrtna kazna moţe se izreći i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna ratna opasnost. Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni.BH-PRAVNICI. a novĉana kazna i kao glavna i kao sporedna (ĉl. Glavne kazne se mogu izreći samostalno za izvršeno kriviĉno djelo.

b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer uĉinilac time nije onemogućen da i dalje vrši kriviĉna djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju. c) Mogućnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja ciljeva specijalne prevencije. rad osuĊenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. i prve polovine 20. . Ćelijska izolacija se sve rjeĊe susreće u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima.vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna praćena prinudnim radom ili ne.vijeka prihvataju više kazni lišenja slobode. Ocjena liĉnosti uĉinioca vrši se na osnovu indeterministiĉkog shvatanja o slobodi njegove volje. broj posjeta i sl. da li se izdrţava ćelijskom izolacijom ili zajedniĉki. MeĊutim. jer se vrlo negativno odraţavaju na liĉnost osuĊenog. S druge strane.COM kazne. Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode U oblasti materijalnog kriviĉnog prava posebno se istiĉu 3 problema vezana za ovu kaznu: .izricanje ove kazne u odreĊenom ili neodreĊenom trajanju. . u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci se istiĉu i argumenti protiv kazni lišenja slobode: a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj funkciji sa teţinom izvršenog djela. humanizacija zatvorskog tretmana nuţno umanjuje zastrašujući uticaj ove kazne. c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju smrtnu kaznu. b) Lišenje slobode je neophodna mjera kaţnjavanja za odreĊene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naĉin reakcije na njihovo ponašanje. Razlika izmeĊu pojedinih kazni lišenja slobode u zakonodavstvu 19. Osim toga. U vrijeme kad se kazna lišenja slobode ĉešće javlja kao kriviĉna sankcija bio je predviĊen uglavnom jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuĊenog pod vrlo teškim uslovima. Danas je rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuĊenika.BH-PRAVNICI. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja slobode. MeĊutim. najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije. u nauci kriviĉnog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili preći na jedan oblik ove kazne. obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i njihovo materijalno i kadrovsko opremanje.kratkotrajne kazne lišenja slobode. e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu kriviĉnu sankciju. što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije kazne usljed razliĉitosti vrste i teţine kriviĉnih djela.COM . a razlike u pravima osuĊenika danas su vrlo male i svode se na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti.BH-PRAVNICI. prihvatljiva je od javnog mnijenja itd.jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne. u daljem razvoju kriviĉnog prava. MeĊutim. d) Posebne kritike upućuju se kazni lišenja slobode dugog trajanja. Unifikacija kazni lišenja slobode. Unifikacija kazni najĉešće se brani slijedećim razlozima: a) Postojanje više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meĊusobno razlikuju u pogledu njihove sadrţine. ako znaĉe razliĉite tretmane za osuĊena lica. danas se u teoriji istiĉu i slijedeći argumenti: a) Resocijalizacija uĉinilaca kriviĉnih djela. te kakva su prava osuĊenih lica. kao i krivice uĉinioca. zakonodavstva 19. kao jedan od osnovnih ciljeva primjene kriviĉnih sankcija. a posebno resocijalizacije osuĊenih lica nisu velike i ĉesto se predimenzioniraju. To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati.WWW. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razliĉitih kazni lišenja slobode ne postoje znaĉajne razlike u pogledu poloţaja osuĊenih lica. 131 WWW.

Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u trajanju do 6 mjeseci. c) Zatvaranje kratkog trajanja stimuliše povrat. npr. a kriviĉni zakoni predviĊaju minimume koji omogućavaju njihovo izricanje. e) Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiĉne. Kratkotrajne kazne lišenja slobode.COM . novĉana kazna itd. mlaĊi punoljetnici. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne lišenja slobode otklonile bi se neke nelogiĉnosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod odmjeravanja kazne za djela u sticaju.WWW. jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i profesionalnih delikvenata. nedisciplinirani vozaĉi m/v. sudska opomena. Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1. b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuĊenog u moralnom. c) Za neke kategorije uĉinilaca KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviĉna sankcija (npr. 2. sa argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. lica koja izbjegavaju novĉane obaveze kao što je alimentacija i sl). Zato se kratkotrajno lišavanje slobode ĉesto naziva “seminarom kriminaliteta”. kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica.siledţije. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja slobode na jednu nuţno vodio reviziji ĉitavog kriviĉnopravnog sistema. psihopatske ili socijalno poremećene liĉnosti ili alkoholiĉari. b) Kratka kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije. profesionalnom i društvenom pogledu. Protiv ovih kazni najĉešće se izriĉu slijedeći prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha kriviĉnih sankcija. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja. kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi. I pored kritika. U sistem kriviĉnih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto kratkotrajne kazne lišenja slobode. s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana. U nauci kriviĉnog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreĊen. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati teţim kaznama. a i u teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. MeĊutim. a ne po vrsti.BH-PRAVNICI. uslovna osuda.COM b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogućnosti za individualizaciju ove kazne. Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvaćene su u većini savremenih kriviĉnih zakonodavstava. e) Boljim organizovanjem naĉina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora.BH-PRAVNICI. materijalnom. niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili novĉana kazna. 132 WWW. a njihova primjena pravda se nizom argumenata: a) Individualizacija kriviĉne sankcije pretpostavlja odreĊeni raspon kazni. Kroz podizanje općeg zakonskog minimuma treba onemogućiti da se kazna lišenja slobode izriĉe u kratkom trajanju. d) Kratka kazna je posebno štetna za odreĊene kategorije uĉinilaca kriviĉnih djela kao što su maloljetnici. d) Struktura kriminaliteta takoĊer opravdava primjenu ovih kazni.

38). a do 6 mjeseci i na pune dane. Kazne neodreĊenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj sistem.3). Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem ćutanja”. auburnski sistem. Ovaj sistem ima 3 stepena u izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljeniĉki zatvor u ćelijama tokom dana i noći. 3. s tim što je svako naredno odjeljenje povoljnije za osuĊenika. Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike. Osnovne karakteristike ove kazne su: a) Zatvor se moţe izreći samo kao glavna kazna. Izuzetno. c) Zatvor se izriĉe na pune godine i mjesece. Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora. U najvećem broju savremenih kriviĉnih sistema predviĊeno je izricanje kazne lišenja slobode u taĉno odreĊenom trajanju. koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u. a opći maksimum i minimum odreĊuje sud ili zakon. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuĊenika tokom izvršenja kazne. usamljeniĉki sistem nazvan je pensilvanijski ili filadelfijski sistem. dok su tokom dana bili na zajedniĉkom radu ali sa strogom zabranom razgovora. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti novĉanom kaznom. Treći stepen je uslovni otpust koji se moţe opozvati. Poĉetkom XVII vijeka osn ivaju se posebni zavodi za izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuĊenici upućivani na teške fiziĉke radove.1). 2.irski sistem. Izvršenje kazni lišenja slobode Naĉini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razliĉiti. koji uz sve navedeno sadrţi i jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaĊanja (odjeljenje za slobodnjake). Po zatvorima u Pensilvaniji. već o njenom efektivnom trajanju odluĉuje administracija nadleţna za izvršenje kazne.37 st. za najteţe oblike kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (ĉl. Dugotrajni zatvor ne moţe se izreći uĉiniocu koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota. b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode.COM Kazna lišenja slobode odreĊenog ili neodreĊenog trajanja. Ovako izreĉena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije osuĊenih lica. što je i najviše u skladu sa naĉelima zakonitosti i praviĉnosti.godine sagraĊen prvi zatvor sa potpuno usamljeniĉkim reţimom u kome su osuĊenici ţivjeli u ćelijama potpuno odvojeni jedni od drugih 24 sata dnevno.COM . To se opravdava sa više razloga: 1. Sredinom XIX vijeka poĉinje se primjenjivati tzv.godine. Moţe se izreći od 15 dana do 15 godina (ĉl. neka kriviĉna zakonodavstva poznaju sistem izricanja kazne u neodreĊenom trajanju. Opća karakteristika ovog sistema je da sud ne odreĊuje unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode.WWW. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv. OsuĊenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem. MeĊutim. 133 WWW. za kriviĉno djelo za koje je propisan i u granicama propisane kazne. Po ovom sistemu osuĊenici su se usamljivali po ćelijama samo noću. a iznimno i “radom za opće dobro na slobodi” (ĉl. osnovanom 1823. progresivni sistem. U Filadelfiji je 1790. Kazna lišenja slobode u našem pravu KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor .BH-PRAVNICI. U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poĉeo preovlaĊivati tzv.37 st. u drţavi Njujork. sa izvršavanjem radne obaveze. Drugi stepen nastaje zajedniĉkim radom u 4 odjeljenja zatvora.BH-PRAVNICI.

2.107 KZ FBiH): 1. neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom godine itd. Minimalnim pravilima postavljen je niz općih principa o postupanju sa licima osuĊenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana su odreĊena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima. a ne pravo osuĊenika. Uslovni otpust je zakonska mogućnost. pravima zatvorenika. Ove ustanove se razlikuju po stepenu obezbjeĊenja i intenzitetu ograniĉavanja slobode osuĊenih lica. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe osnovano oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna. Postupak za davanje uslovnog otpusta po pravilu se pokreće na molbu osuĊenika ili ĉlanova njegove uţe porodice ako se osuĊeni s tim saglasio. poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne. e) Skupno izvršenje kazne.BH-PRAVNICI. te ako posebne okolnosti koje se odnose na liĉnost osuĊenog oĉigledno pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni uslov o vladanju.105). Da bi se osuĊeni mogao uslovno otpustiti. d) Individualizacija u izvršenju kazne. Izuzetno. 134 WWW. b) OsuĊenik se lišava prava ili se ograniĉava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (ĉl.BH-PRAVNICI.1). Da je osuĊenik izdrţao polovinu kazne. omogućit će joj se rad (st. Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija.WWW. pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreĉena ne uĉini kriviĉno djelo.COM . Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijedećim naĉelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne. posjete. c) Od osuĊenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (ĉl. b) Naĉelo humanosti.2).COM Poboljšanju poloţaja osuĊenih lica znaĉajno je doprinijela meĊunarodna Komisija za kriviĉno pravo i izvršenje kazne. koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuĊenim licima koja su bila prihvaćena od Društva naroda. Osnovne karakteristike naĉina izvršenja kazne zatvora su slijedeće: a) Lica kaznu izdrţavaju u zatvorenim. bez obzira na saglasnost osuĊenika. Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa ĉijeg je izdrţavanja osuĊeni uslovno pušten. prepiska. OsuĊenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita.3). disciplini itd. Ako osuĊena osoba pristane da radi ili traţi da radi. c) Popravljanje osuĊenih lica. Rad treba što više odgovarati savremenom naĉinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima osuĊenog (st.106 st. a KZ FBiH (glava VII) sadrţi opće odredbe o izvršenju kazni. Tek nakon isteka tog vremena osuĊeni je apsolutno osloboĊen. a posebno da neće vršiti kriviĉna djela. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi kaţnjavanja. Uslovni otpust Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo. a kasnije uz odreĊene izmjene i od OUN. 8-satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice. moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (ĉl.

Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je uĉinio prije nego što je uslovno otpušten.2 Ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini kriviĉno djelo. Izdrţanih 12 godina uraĉunava se u kaznu. Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI.108 st. pa zatim poĉinilo neko teško kriviĉno djelo. njihov znaĉaj.WWW.47 st. Sud je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni uĉinio jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna preko 1 godine zatvora.2 ostavlja sudu mogućnost da za kriviĉno djelo izvršeno u vrijeme uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreĉene kazne. po pravilu izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju iz ĉl. Ako su za sva KD uĉinjena u sticaju predviĊene pojedinaĉne kazne do 3 godine zatvora.46 st.2. ako je za neko od KD uĉinjenih u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuĊenika i pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema. Ako uslovno otpušteni bude osuĊen na kaznu zatvora do jedne godine. takvo lice dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora.COM . Pruţanje postpenalne pomoći organizira se preko odgovarajućih organa općine na kojoj osuĊeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad). NOVĈANA KAZNA 2 Provjeriti o kojem organu se tačno radi 135 WWW. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao po ranijoj osudi uraĉunava se u ovu jedinstvenu kaznu.46 KZ FBiH. Npr. ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti preći 15 godina zatvora. Kad sud opozove uslovni otpust. s tim što se ranije izreĉena kazna uzima kao utvrĊena. ali se ne uraĉunava vrijeme koje je osuĊeni proveo na uslovnom otpustu. sud će izreći samo tu kaznu. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno otpušteni uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna do 1 godine zatvora (ĉl. ostvaren je osnov za opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno.BH-PRAVNICI. Shodno odredbama ĉl.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. što bi praktiĉno znaĉilo da za novo kriviĉno djelo nije ni kaţnjeno.COM O uslovnom otpustu odluĉuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ FBiH. primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavan ja u svim sluĉajevima. Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. 1 i 2). sud će izreći jedinstvenu kaznu koja mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. Zbog toga zakonodavac u odredbi ĉl. uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora. MeĊutim. ako se primjenom odredaba ĉl. Pruţanje postpenalne pomoći Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuĊenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja kazne pomogne na razliĉite naĉine.46. a sud ne opozove uslovni otpust. ako je lice osuĊeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12 godina. pobude iz kojih su uĉinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta. jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. ako bi se poštivala odredba ĉl. O opozivanju odluĉuje sud. te bi takvo lice izašlo nakon 3 godine. Ova pomoć moţe obuhvatati razliĉite oblike moralne i materijalne pomoći.

Na kraju. Novĉana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja. 2. Sve navedeno opravdava postojanje novĉane kazne. Tako se postiţe da uĉinioci istog kriviĉnog djela mogu dobiti isti broj “dana” novĉane kazne. ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora.BH-PRAVNICI. MeĊutim. Novĉana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne. novĉana kazna je i neekonomiĉna. u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na sluĉajeve izricanja uĉiniocu koji ima materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl). otklonilo bi se da ona nejednako pogaĊa osuĊene. ukoliko se kazna ne izriĉe u minimalnim iznosima. pobornici novĉane kazne istiĉu niz kontraargumenata: 1. dok im se u teoriji stavlja niz prigovora: 1. ali 136 WWW. Novĉana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogućnost da se lako otklone njeni efekti. već izaziva osjećaj nepravde i revolta prema društvu. OsuĊeni kaznu osjeća kao “bogaćenje drţave na njegov raĉun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na njega. Ĉinjenica da primjena novĉane kazne pogaĊa i druga lica karakteristiĉna je i za sve ostale kriviĉne sankcije. Pritom imovno stanje uĉinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novĉane kazne. OsuĊeni ĉesto izbjegavaju plaćanje kazne. Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvećem broju kriviĉnih zakonodavstava. 5. 4. U drugoj fazi utvrĊuje se iznos jednog dana – novĉane kazne. Metod “dani-novĉana kazna” je novijeg datuma. Osim toga. U prvoj fazi uĉiniocu kriviĉnog djela utvrĊuje se odreĊeni broj “dana” i pritom su od znaĉaja priroda i teţina izvršenog djela i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca.WWW. Naĉini utvrĊivanja novĉane kazne U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod “dani-novĉana kazna”. pri ĉemu je od odluĉujućeg znaĉaja imovinsko stanje uĉinioca. U sluĉaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne. Ukoliko bi se u kriviĉnom postupku potpunije utvrĊivalo imovno stanje uĉinioca i novĉana kazna odmjeravala prema tako utvrĊenom stanju. Primjenom novĉane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije.COM Opravdanost novĉane kazne kao kriviĉne sankcije Novĉana kazna je imovinska kriviĉna sankcija koja se sastoji u plaćanju od strane osuĊenog odreĊenog novĉanog iznosa.COM . Po njemu se uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna izriĉe u taĉno odreĊenom iznosu. a troškovi njenog prinudnog izvršenja nekad su veći od iznosa dosuĊene novĉane kazne.BH-PRAVNICI. jer nejednako pogaĊa uĉinioce razliĉitog imovnog stanja. Ona spada u red sankcija koje se ĉesto primjenjuju u praksi. a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve ĉešće njene primjene. Novĉanom kaznom se ne mogu postići ciljevi generalne prevencije jer ona po pravilu nema zastrašujući uticaj na potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. 3. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze. Ova kazna je prije svega nepraviĉna. 2. tako da ta kazna jednako pogaĊa i druga lica koja nisu kriva za izvršeno djelo. 3. a time i izbjegavanja negativnih posljedica koje mogu proizaći iz te kazne. Novĉanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije.

U sluĉaju da isplati i ostatak novĉane kazne. Opći minimum novĉane kazne je 200 KM. Ako se kazna ne moţe ni prinudno naplatiti. koji ne moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. Za kriviĉna djela iz koristoljublja maksimum je 100.2). sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreĊenih kazni.COM da im novĉani iznosi za jedan dan budu razliĉiti. Isto vaţi i ako osuĊeni plati samo dio kazne. sud će je izvršiti tako što će za svakih zapoĉetih 50 KM odrediti 1 dan zatvora. Pri odmjeravanju novĉane kazne sud će uzeti u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Ideja ovog sistema je da se ostvari jednakost uĉinilaca kriviĉnih djela pred zakonom. što dovodi do razliĉitog novĉanog kaţnjavanja. Okolnosti vezane za imovno stanje učinioca – liĉni dohodak. 3. Novĉana kazna u našem kriviĉnom pravu Uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna se izriĉe samo kad je propisana za odreĊeno djelo. izvršenje zatvora se obustavlja. Sistem apsolutno odreĊenih kazni je sistem po kome zakon taĉno odreĊuje vrstu i visinu kazne koja se u svakom konkretnom sluĉaju izriĉe uĉiniocu odreĊenog kriviĉnog djela. U opravdanim sluĉajevima sud moţe dozvoliti isplatu kazne u otplatama (ratama). ali zatvor u tom sluĉaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci.BH-PRAVNICI. uz istovremeno razliĉito novĉano kaţnjavanje zbog razliĉitog imovnog stanja.COM . a opći maksimum 20. ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (ĉl.000 KM. prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. Sud će posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1. porodiĉne obaveze. već ovlašćuje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviĊenih sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreĊenih kazni.40). ODMJERAVANJE KAZNE ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE Zakonsko propisivanje kazne Propisivanje kazne je utvrĊivanje granica kaţnjavanja za odreĊeno kriviĉno djelo. Ukoliko osuĊeni ne isplati kaznu u odreĊenom roku. a imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. Postoje razliĉiti sistemi zakonskog propisivanja kazni. 2. pristupa se njenom prinudnom izvršenju. Moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. 137 WWW. raniji ţivot uĉinitelja.BH-PRAVNICI.1).39 st. imovina. U presudi kojom je izrekao novĉanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate.39 st. U sluĉaju smrti osuĊenog novĉana kazna se ne izvršava. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno.WWW. Okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. Ovaj sistem nije pogodan niti praviĉan jer onemogućava individualizaciju kazne s obzirom na uĉinioca i okolnosti djela. drugi prihodi. Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreĊenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za odmjeravanje kazne. Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno.000 KM (ĉl.

138 WWW. Odmjeravanje kazne je sudska funkcija. S obzirom na to postoje opći i posebni minimum i maksimum kazne. Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opće i posebne. Ĉesto se govori o individualizaciji kriviĉne sankcije pod kojom se podrazumijeva odluĉivanje suda o tome koju će vrstu kriviĉne sankcije primjeniti u konkretnom sluĉaju (kazna ili uslovna osuda. raniji ţivot uĉinitelja. odreĊuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izreći za odreĊeno djelo. Odmjeravanje kazne Odmjeriti kaznu znaĉi utvrditi vrstu i mjeru kazne odreĊenom uĉiniocu za izvršeno kriviĉno djelo. te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Opće se odnose na izricanje odreĊene vrste kazne. a sud presudom donosi samo granice kazne. Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne Praktiĉno sprovoĊenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. vaţe opće granice te vrste kazne.BH-PRAVNICI. Opća pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreĊena su ĉlanom 40. već zakon odreĊuje samo vrstu kazne. INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju kriviĉnog prava Individualizacija kazne znaĉi izricanje uĉiniocu kriviĉnog djela one kazne kojom će se. a posebne se odnose na izricanje kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. pod kojim se podrazumijeva prilagoĊavanje metoda postupanja prema razliĉitim kategorijama uĉinilaca kriviĉnih djela u postupku izvršenja kazni zatvora. U sluĉaju kad nisu odreĊene posebne granice za odreĊeno kriviĉno djelo. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. Ako se propisana kazna moţe izricati u razliĉitim iznosima. Npr. veće su mogućnosti za njenu individualizaciju po mjeri. Sud će posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. kazna ili mjera bezbjednosti itd).BH-PRAVNICI. po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrĊuju organi nadleţni za njeno izvršenje. KZ FBiH koji odreĊuje da pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl. tj.COM U sistemu relativno odreĊenih kazni zakon odreĊuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom odmjeravanja kazne. po ocjeni suda. najbolje ostvariti svrha njene primjene.WWW. Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji će omogućiti da se na uĉinioca kriviĉnog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom sluĉaju adekvatna s obzirom na karakteristike liĉnosti uĉinioca i izvršenog djela. naĉin odmjeravanja kazne za djela u sticaju itd. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana. te se najĉešće govori o sudskom odmjeravanju kazne. Sistem relativno odreĊenih kazni zastupljen je i u našem kriviĉnom pravu. alternativno propisivanje više kazni za odreĊeno kriviĉno djelo pruţa sudu veće mogućnosti da kaznu individualizira po vrsti.COM . Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla.40). administrativno odmjeravanje kazne. U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. Individualizirati znaĉi konkretizirati u zakonu utvrĊenu kaznu. zakonske mogućnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne. Posebno znaĉajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajućih ili oteţavajućih okolnosti.

COM . To su okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti. pobude iz kojih je djelo uĉinjeno.BH-PRAVNICI. Po vremenu nastanka. u savremenom kriviĉnom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na maloljetne delikvente.COM Individualizacija kazne i upoznavanje liĉnosti uĉinioca Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela. već zakon u odredbi ĉl. ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl.40 posebno ukazuje samo na neke od njih. socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl. obzirom na ĉinjenicu da se sudi ĉovjeku a ne djelu. Za punoljetne uĉinioce KD po pravilu se predviĊa sprovoĊenje tzv. ali ne i njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi kriviĉnog postupka. socijalne ankete. okolnosti se mogu odnositi na odreĊena stanja koja su postojala prije izvršenja kriviĉnog djela. Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. zavisno od toga da li se odnose na djelo ili uĉinioca. okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon izvršenja djela. a okolnosti koje utiĉu da se izrekne stroţija kazna otežavajućim. Pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. vaspitanje. OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI Pojam i znaĉaj olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti Olakšavajuće i oteţavajuće su one okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo. Stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena uraĉunljivosti i vinosti. 139 WWW. ali se u toj ocjeni mogu uzeti u obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob uĉinioca. U sluĉaju novĉanih kazni u obzir se uzima i imovno stane učinitelja KD. pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. raniji ţivot uĉinitelja. postoje vrlo razliĉita rješenja u pojedinim kriviĉnim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo izriĉito navedenu okolnost. Ĉesta su zakonodavstva koja ovo ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program tretmana osuĊenih. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se medikopsihološko i sociološko izuĉavanje delikvenata. psihiĉka labilnost. moralne karakteristike liĉnosti. U najvećem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju olakšavajućim a koje oteţavajućim.WWW. njegovo obrazovanje. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Mada je upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela od posebnog znaĉaja za individualizaciju kazne. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu. tj. drţanje poslije kriviĉnog djela itd. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne. Pobuda je unutrašnji psihiĉki poriv na odreĊeno ljudsko ponašanje.BH-PRAVNICI. okolnosti da je djelo izvršeno iz straha. Okolnosti koje utiĉu da se uĉiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma nazivaju se olakšavajućim. U postupku odmjeravanja kazne nije beznaĉajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo.

Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog saobraćaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. ekonomsko stanje porodice. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veća teţina posljedice uĉinjenog djela. invalidnost uĉinioca. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav uĉinioca prema izvršenom djelu. Drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kriviĉnog djela.COM Jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih oteţavajućih i olakšavajuć ih okolnosti koje utiĉu na vrstu i visinu kazne. Pod ovim se u sudskoj praksi najĉešće podrazumijeva zdravstveno stanje. Okolnosti koje Zakon predviĊa kao olakšavajuće ili oteţavajuće pri odmjeravanju kazne. Npr. ali u nekim sluĉajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu – ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo. Mogu oznaĉavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme izvršenja KD. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja uĉinioca proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela. Liĉne prilike uĉinioca. porodiĉne prilike. Ublaţavne su suprotnog dejstva. Ova okolnost posebno je znaĉajna pri izricanju novĉane kazne. Osim prethodno navedenih. Naravno. 140 WWW. samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno privilegirani oblici pojedinih kriviĉnih djela. Kvalifikatorna posljedica “smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3. starosna dob.COM .WWW. Imovno stanje uĉinioca. U nekim sluĉajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Npr. mogu se javiti i kao zakonski elementi bića kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Raniji ţivot uĉinioca znaĉi jedinstvenu ocjenu liĉnosti uĉinioca prije izvršenog djela. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se istakne znaĉaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim okolnostima nije iscrpljena lista mogućih subjektivnih okolnosti. pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela i sl. stav uĉinioca moţe biti i sasvim suprotan. odreĊeno je u KZ i to samo za neka kriviĉna djela. KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI Koje okolnosti ĉine jedno kriviĉno djelo kvalificiranim. Ove okolnosti mogu biti vrlo razliĉite i ne mogu se unaprijed odrediti. Kroz ovu okolnost sud treba doći do saznanja da li izvršeno djelo predstavlja sluĉajnu epizodu u ţivotu uĉinioca. koja se zasniva na nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaĉaja za odmjeravanje kazne. odnosno privilegiranim. Okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. 5. ili je ono rezultat jednog općeg asocijalnog naĉina ţivota. Od posebnog znaĉaja za procjenu ove okolnosti je drţanje uĉinioca pred sudom i u toku kriviĉnog postupka uopće. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne. njegova profesija i društveni poloţaj itd. Prema tome. Kvalifikatorne okolnosti kriviĉnom djelu daju poseban teţi vid.BH-PRAVNICI. 10 ili više lica i okolnost koliko lica je nastradalo moţe biti oteţavajuća pri odmjeravanju kazne.

. ali ne manji od jedne godine). c) Ublaţavanje kazne od strane suda moguće je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. tada nije moguće ublaţavanje kazne po mjeri i izriĉe se blaţa vrsta kazne. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji ako se uĉiniocu izriĉe ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno kriviĉno djelo. Ublaţavanje je uvijek fakultativno.41 st.COM UBLAŢAVANJE KAZNE Znaĉaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne Ublaţavanjem kazne uĉiniocu se izriĉe ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo. b) Posebni osnov. - 141 WWW.bitno smanjena uraĉunljivost. ili blaţa vrsta kazne od propisane.BH-PRAVNICI. ali u trajanju manjem od propisanog posebnog minimuma. .COM . Ublaţavanje kazne moţe biti ograniĉeno i neograniĉeno. kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci.WWW. npr. ono se po pravilu izriĉe po mjeri.pomaganje kao oblik sauĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela. .2).pravna zabluda. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto propisane vrste kazne izriĉe blaţa vrsta kazne.pokušaj kriviĉnog djela. a) Opći osnov za ublaţavanje kazne. ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina.BH-PRAVNICI. uz ograniĉenje odreĊeno općim minimumom kazne. kad se umjesto propisanog zatvora izriĉe novĉana kazna.42) su: ako je za kriviĉno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina. Naĉini ublaţavanja kazne Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naĉina: po vrsti i po mjeri kazne. Ako je kao minimum kazne propisan opći minimum.ako je propisana kazna od 5 godina.prekoraĉenje granica nuţne odbrane. . Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (ĉl. sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to koje kriviĉno djelo je izvršeno i ko je uĉinilac. (ĉl. a neograniĉeno je kad je sud ovlašten da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni. kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr. U tim sluĉajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izriĉito propisuje. Mogućnost ublaţavanja kazne posebno je predviĊena kod nekih kriviĉnih djela. U našem kriviĉnom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje kazne. Ni u jednom sluĉaju KZ ne obavezuje sud da uĉiniocu ublaţi kaznu. ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine. U sluĉaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje. Ako ovaj osnov postoji. . Kao takve okolnosti KZ FBiH predviĊa: .prekoraĉenje granica krajnje nuţde. Ograniĉeno je kad zakon posebnim pravilima odreĊuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi.

kad posljedice djela tako teško pogađaju u činitelja da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja ».COM ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine.pravna zabluda iz opravdanih razloga.prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima.43 st. Specijalni povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno kriviĉno djelo. Fakultativni opći osnovi za osloboĊenje od kazne po KZ FBiH su: . Neki od tih osnova su općeg karaktera i u takvom sluĉaju sud moţe osloboditi uĉinioca neovisno od izvršenog ili pokušanog djela. MeĊutim. podstrekaĉa ili pomagaĉa. nije vezan propisanim minimumom (ĉl. Obligatorni osnovi za osloboĊenje od kazne su: . ako je propisan zatvor u trajanju manjem od 1 godine. prema kojoj «sud može osloboditi učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata. OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboĊenje od kazne Sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviĊenim sluĉajevima. . kazna se moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM. . kad uĉinilac prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica). U sluĉajevima kada je sud ovlašten da uĉinioca oslobodi od kazne. Kao osnov za ovo razlikovanje u kriviĉnopravnoj teoriji se uzima priroda izvršenih djela. u kriminološkoj literaturi pojam specija lnog i općeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih djela.nepodobni pokušaj. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne. Opći povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio neko drugo kriviĉno djelo.44 KZ FBiH. u zavisnosti od toga da li su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne. . tj. općeprihvaćeno je njegovo razlikovanje na opći i specijalni. umjesto zatvora moţe se izreći novĉana kazna (ublaţavanje po vrsti) ako je za KD propisana novĉana kazna sa naznakom najmanje mjere. kazna se moţe ublaţiti do 15 dana.2). sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti.spreĉavanje djela od strane saizvršioca. kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca.prekoraĉenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha. .BH-PRAVNICI. razliĉito od onog ranije izvršenog.dobrovoljni odustanak. Poseban osnov za osloboĊenje od kazne Poseban osnov predviĊena je odredbom ĉl.WWW.BH-PRAVNICI.kod saobraćajnih nezgoda. Proizilazi da je za oslobaĊanje po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je kriviĉno djelo uĉinjeno iz nehata i da je posljedica takva da teško pogaĊa i samog uĉinioca (npr.COM . Specijalni povrat postoji kad su sva kriviĉna djela izvršena iz istih ili sliĉnih 142 WWW. ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIĈNA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreĊivanju pojma povrata. ako je za KD propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere.

Ti uslovi se odnose na: raniju osuĊivanost. Ukoliko se osuda odnosi na više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. izvršeno kriviĉno djelo. Dosadašnja istraţivanja povrata meĊutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom. 143 WWW. Razlikovanje povrata na opći i specijalni moţe imati i praktiĉne posljedice. Postoje 3 takva uslova: 1. 2. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj okolnosti – ponovnom izvršenju kriviĉnog djela. KZ FBiH u odredbama ĉl. .Povećanje kazne u sluĉaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. Argumenti za takvo shvatanje su: .COM . liĉnost uĉinioca i vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela. To znaĉi da moraju postojati najmanje 2 osude.Sa subjektivne taĉke gledišta.WWW. Kriviĉnopravni znaĉaj povrata U kriviĉnopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i zbog ĉega.Kriviĉno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni uĉinilac. već općim kretanjem kriminaliteta. 3. Zakon predviĊa više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se uĉinilac kriviĉnog djela smatrao višestrukim povratnikom. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne. Uĉinilac treba da je ranije osuĊivan 2 ili više puta. Kod nekih KD specijalni povrat je kvalifikatorna okolnost.COM pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. Tako se represija forsira na raĉun prevencije. . povrat ne mora nuţno povlaĉiti viši stepen kriviĉne odgovornosti nego što je to sluĉaj kod primarnih delikvenata. a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i posebna mjera bezbjednosti. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u sluĉaju povrata nije opravdano. Povrat u našem kriviĉnom pravu Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. 2.45 predviĊa pooštravanje kazne samo u sluĉaju višestrukog povrata. Jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju smatra se jednom osudom. (u većem broju zakonodavstava). MeĊutim. a zanemaruje se niz razliĉitih uzroka individualnog karaktera koji su doveli do povrata. U obzir dolaze samo osude za kriviĉna djela izvršena sa umišljajem. opravdanost teţeg kaţnjavanja u sluĉaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na društvenu potrebu. Uslovi koji se odnose na raniju osuĊivanost. Opći povrat postoji kad kriviĉna djela nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi. Savremena zakonodavna rješenja u pogledu kriviĉnopravnog znaĉaja povrata mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: 1. Shodno tome. izricanje teţe kazne povreĊuje princip praviĉnosti kaţnjavanja. a prema profesionalnim delikventima. Rješenja u kojima se prema «obiĉnim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna.obiĉni i višestruki povrat. Rješenja koja predviĊaju primjenu posebne kriviĉne sankcije prema multirecidivistima. barem jedno od tih djela mora biti izvršeno sa umišljajem.

Treći naĉin je da se kazna izriĉe na osnovu sveukupne ocjene izvršenih kriviĉnih djela. Uslov koji se odnosi na liĉnost uĉinioca je da uĉinilac pokazuje sklonost ĉinjenju kriviĉnih djela. sistem asperacije i sistem apsorpcije. Ako uĉinilac odgovara za više kriviĉnih djela u sticaju. sud će cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna.COM . U zakonodavstvima koja odreĊuju da se jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju izriĉe na osnovu pojedinaĉno utvrĊenih kazni za svako od izvršenih djela. u okviru općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. izricanju prethodi utvrĊivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno kriviĉno djelo. Po jednom. Uslovi koji se odnose na kriviĉno djelo su da je djelo uĉinjeno sa umišljajem i da je za uĉinjeno djelo propisana kazna zatvora. KZ FBiH ne predviĊa razliĉito odmjeravanje kazne za djela uĉinjena u idealnom i realnom sticaju. zatvor od 8 mjeseci.COM 3. Pritom je najĉešće zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuća ograniĉenja.WWW. Da je uĉinilac bio 2 ili više puta osuĊivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu. Dakle. Uvjerenje o tome treba da se zasniva na sveukupnoj ocjeni liĉnosti uĉinioca. To su: sistem kumulacije. ponašanja. Stroţija kazna za sluĉaj višestrukog povrata ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni 15 godina zatvora. a druga zatvor od 2 godine. Ova kazna mora proizilaziti iz svake osude. Ĉesto vršenje kriviĉnih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviĉna djela izvršena u sticaju. Ovaj element je najteţe utvrditi. pobuda iz kojih su vršena kriviĉna djela. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreĊenim okolnostima. Vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana otpuštanja uĉinitelja sa izdrţavanja ranije izreĉene kazne do izvršenja novog kriviĉnog djela nije proteklo 5 godina. prihvaćena su 3 osnovna sistema za odmjeravanje ove kazne. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u sluĉaju idealnog sticaja prema uĉiniocu treba blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj. Smatra da se da je manja društvena opasnost onog uĉinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa. Po drugom naĉinu. što znaĉi da ovaj uslov neće postojati ako je jedna osuda bila npr. nego onoga koji je izvršio više radnji kriviĉnih djela. prvi uslov je ispunjen ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela. jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreĉene za pojedina djela. ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIĈNA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeĊu idealnog i realnog sticaja. 144 WWW.njegovog naĉina ţivota. srodnosti izvršenih djela itd. Naĉini odmjeravanja kazne za kriviĉna djela u sticaju U kriviĉnom zakonodavstvu uglavnom su prihvaćena 3 osnovna naĉina odmjeravanja kazne za djela u sticaju. Pri ocjeni hoće li izreći kaznu stroţiju od propisane.

jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne. dok ostala djela ostaju nekaţnjena. Ovaj sistem praktiĉno dovodi do toga da se uĉinilac kaţnjava samo za najteţe od izvršenih kriviĉnih djela. Po sistemu asperacije za svako od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrĊuje se kazna. a jedinstvena kazna se izriĉe tako što se saberu pojedinaĉno odmjerene kazne.46) realizira se na naĉin da sud najprije utvrĊuje kazne za svako od uĉinjenih djela.WWW. U ovakvim sluĉajevima kao jedinstvena kazna izriĉe se zatvor. sud će povisiti najvišu utvrĊenu novĉanu kaznu. ali ona ne smije preći zbir utvrĊenih kazni niti opći maksimum od 20. Do primjene sistema apsorpcije dolazi u sluĉaju da je za neko od kriviĉnih djela u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. kazna za najteţe izvršeno djelo apsorbuje ostale kazne. sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novĉanu kazna. Drugo. ako je za svako kriviĉno djelo u sticaju utvrĊena novĉana kazna. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviĉna djela u sticaju odmjerene novĉane kazne. Od navedenog postoji izuzetak u sluĉaju da su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne do 3 godine. Ta situacija moguća je u sluĉaju kad je uĉinilac neka dje la izvršio kao maloljetnik. U tom sluĉaju sud će izreći samo kaznu dugotrajnog zatvora. Po sistemu apsorpcije takoĊe se utvrĊuje kazna za svako kriviĉno djelo izvršeno u sticaju. pa se najteţa od utvrĊenih kazni povećava uz odreĊena ograniĉenja. što ima odreĊenih nedostataka kada je u pitanju vršenje većeg broja lakših kriviĉnih djela jer na taj naĉin neka djela praktiĉno mogu ostati nekaţnjena. ako je za neka kriviĉna djela utvrĊena kazna zatvora.BH-PRAVNICI. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru pojedinaĉno utvrĊenih kazni. Naime. do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom sluĉaju. a za drugo djelo manje od 30 dana. pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi kaznu maloljetniĉkog zatvora. 145 WWW.000 KM ako je jedno ili više djela izvršeno iz koristoljublja. Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po našem pravu Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po KZ FBiH (ĉl. a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 sluĉaja: Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora. ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje ostale kazne ĉije trajanje je kraće. a druga kao punoljetna osoba. Po sistemu kumulacije. Dakle. Drugi sluĉaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviĉna djela u sticaju utvrĊene kazne zatvora i maloljetniĉkog zatvora. osnov je najteţa od utvrĊenih kazni. pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne moţe izricati na dane.COM Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih kriviĉnih djela utvrĊuje se kazna. jedinstvena kazna izriĉe se u 2 sluĉaja: Prvo. Time se izvršilac više kriviĉnih djela stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno kriviĉno djelo. koji bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom. a kao jedinstvena kazna izriĉe se najteţa od utvrĊenih kazni. odnosno 100. pa zatim za sva ta djela izriĉe jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora. ali ne smije dostići zbir pojedinaĉnih kazni niti preći 15 godina zatvora.COM .000 KM. Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviĉna djela za koja su utvrĊene kazne zatvora je sistem asperacije. Dakle. ako je za neko kriviĉno djelo utvrĊena kazna zatvora od 6 mjeseci ili više.BH-PRAVNICI. a za druga novĉana kazna. s tim što se primjenjuju prethodna pravila o izricanju jedinstvene kazne zatvora. ĉiju visinu će utvrditi prema prethodno navedenim pravilima. Mada Zakon to izriĉito ne predviĊa.

Analogna je situacija kad je kriviĉno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije: a) Kad se sudi osuĊenoj osobi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi.BH-PRAVNICI.48). KZ FBiH (ĉl. Npr. već sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra opravdanim za njih izriĉe sudsku opomenu. Kazna ili dio kazne koji je osuĊeni u meĊuvremenu eventualno izdrţao uraĉunava se u izreĉenu kaznu. pritvor ne predstavlja kaznu već procesnu mjeru ĉiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje kriviĉnog postupka. U ovakvom sluĉaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed navedenih sistema odmjeravanja kazne. ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje sudske opomene. U odreĊenim sluĉajevima pritvor se odreĊuje i radi obezbjeĊenja izvršenja kazne koja je već izreĉena uĉiniocu kriviĉnog djela. U takvim sluĉajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju. OsuĊenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode uĉini kriviĉno djelo za koje se propisuje novĉana kazna ili zatvor do jedne godine. primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktiĉno ostao nekaţnjen za to novo kriviĉno djelo jer se ne moţe izreći jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina. ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. kaţnjava se disciplinski (ĉl. pritvor uvijek treba uraĉunati u izreĉenu kaznu jer bi u suprotnom uĉinilac faktiĉki izdrţao duţu kaznu od one na koju je osuĊen. dakle na odreĊeni naĉin je kriv za preduzimanje ove mjere. vrijeme provedeno u pritvoru.COM . Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe uraĉunati samo u kaznu izreĉenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreĊen. Za kriviĉna djela u sticaju moţe se izreći i sudska opomena (ĉl. MeĊutim. kao i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim djelom. Ovakvi sluĉajevi mogući su ako se u vrijeme prvog suĊenja nije znalo za još neka izvršena djela ili ako osoba uĉini još neko kriviĉno djelo u vremenu izmeĊu pravosnaţnosti presude i poĉetka izdrţavanja kazne. a ako je utvrdio više novĉanih kazni.WWW. U našem kriviĉnom pravu (ĉl. izreći će jednu novĉanu kaznu koja se utvrĊuje po prethodno navedenim pravilima. 146 WWW. URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE Pritvor je mjera koja se u kriviĉnom postupku primjenjuje radi obezbjeĊenja prisustva okriv ljenog i uspješnog voĊenja kriviĉnog postupka. sud je obavezan da uĉinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreĉene kazne.COM Sud će izreći jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u sticaju.59). pri ĉemu se ranije izreĉena kazna uzima kao već utvrĊena. Dakle.47 st. obavezno se uraĉunava u izreĉenu kaznu lišenja slobode i novĉanu kaznu. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom sluĉaju odluĉi da li će pritvor biti uraĉunat u izreĉenu kaznu ili ne. Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni ĉesto svojim drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor.BH-PRAVNICI. Postoje razliĉita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraĉunati u izreĉenu kaznu. zatvora ili maloljetniĉkog zatvora.3). ako osuĊenik na 15 godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina uĉini kriviĉno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina. Po jednom mišljenju. b) Iste odredbe primjenjuju se i za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog zatvora. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u sluĉaju suĊenja osobi koja je već osuĊena za neko kriviĉno djelo.

BH-PRAVNICI.WWW. uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreĊenih obaveza uĉiniocu kriviĉnog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajuće sluţbe. dan lišenja slobode izjednaĉava se sa iznosom od 50 KM. Njihova zajedniĉka kriminalno-politiĉka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora. U takvom sluĉaju se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava zatvor. a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno djelovati na uĉinioca da ne ponovi djelo. b) Uvjetna osuda i sudska opomena po pravilu se primjenjuju prema uĉiniocima lakših kriviĉnih djela. privredni prijestup ili povredu vojne discipline. Radi se o najblaţim kriviĉnim sankcijama. KZ FBiH) je da se prema kriviĉno odgovornom uĉiniocu ne primijeni kazna za djelo manjeg znaĉaja kad to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kad se moţe oĉekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela. Iz ovakve zakonske definicije proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaĉaja. sa mogućnošću da mu se za izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza. Njihovom primjenom se uĉinilac po pravilu ne lišava. Sudska opomena je mjera upozorenja uĉinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja. ZAJEDNIĈKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE Svrha uvjetne osude i sudske opomene (ĉl.zatvaranje uĉinioca djela do privoĊenja istraţnom sudiji. niti mu se ograniĉavaju slobode i prava. Pored navedenog. Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniĉkih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama opomene za izvršeno djelo i upozorenja uĉiniocu da više ne vrši kriviĉna djela. U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaĉi odlaganje izvršenja izreĉene kazne. Pri svakom uraĉunavanju. sa stavljanjem u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje kriviĉnog djela. vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA OPĆE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI U nekim zakonodavstvima. izdrţana kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl. moguće je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj.COM Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr. a da se istoj osobi kasnije sudi za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja. d) Polazeći od stanovišta da na graĊane antikriminalno djeluje i sama mogućnost izlaţenja pred sud. pod uvjetom da osuĊeni ne izvrši novo kriviĉno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud. odnosno povrede vojne discipline. proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije. vojniĉki pritvor ili novĉana kazna ko ji su već izdrţani odnosno plaćeni za pomenuti prekršaj. privrednog prijestupa. 147 WWW.COM .BH-PRAVNICI. privredni prijestup ili povredu vojne discipline.49. e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju izrazito humanistiĉki karakter. c) Obje mjere orijentirane su ka uĉiniocu kriviĉnih djela.

Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne. Osnovni prigovor koji se upućuju na raĉun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija nije opravdana sa aspekta generalne prevencije. Uvjetna osuda primjenjuje se prema kriviĉno odgovornim uĉiniocima. ekonomskog i porodiĉnog statusa uĉinioca. 2.BH-PRAVNICI. 3. MeĊutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno. Radi se o sluţbi ĉija djelatnost prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. Bez obzira na prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima.Uvjetno osuĊena osoba ne stavlja se pod nadzor. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi nejednakom tretiranju uĉinilaca kriviĉnih djela jer se nekima izriĉe uvjetna osuda. kontinentalni i mješoviti sistem.Izricanje uvjetne osude nije uslovljeno prethodnim pristankom uĉinioca kriviĉnog djela.WWW. uvjetna osuda je opravdana u smislu individualizacije kriviĉne sankcije. RAZLIĈITI SISTEMI UVJETNE OSUDE Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski.COM kazna nije nuţna za kriviĉnopravnu zaštitu. već je osuĊeni duţan sam voditi raĉuna o izvršavanju nametnutih obaveza. moţe se oĉekivati da će mjera dovoljno uticati na uĉinioca. Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom saglasnošću uĉinioca kriviĉnog djela. 4. . Kontinentalni sistem preteţno je prihvaćen u evropskim i zemljama Latinske Amerike. Uvjetna osuda je humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaĉajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog. Osim toga.BH-PRAVNICI. Razlike ovog sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedeće: . ĉime se nastoji osigurati aktivno uĉešće osuĊenog u izvršenju kriviĉne sankcije. UVJETNA OSUDA NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIĈKO OPRAVDANJE Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe izvršenje izreĉene kazne. tako da uĉinilac kriviĉnog djela nikad ne moţe raĉunati na izvjesnost uvjetne osude. postoji nekoliko zajedniĉkih karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1.COM . uz rizik opoziva uslovne osude. U njemu uvjetna osuda znaĉi samostalnu kriviĉnu sankciju ĉija je suština stavljanje uĉinioca pod nadzor odgovarajuće sluţbe za odreĊeni period vremena. Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. Moţe se izreći samo pod odreĊenim zakonskim uvjetima – intencija je da se njena primjena ograniĉi na lakša kriviĉna djela. jer ĉesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da se za prvo kriviĉno djelo po pravilu ne kaţnjava. a i najcjelishodnija je mjera u sluĉajevima kada odreĊeni razlozi ukazuju na štetnost upućivanja uĉinioca u kaznenu ustanovu. Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o tome odluĉuje sud. a nekima bezuvjetna kazna za isto djelo. . U tom periodu se uĉiniocu nameću odreĊene obaveze ĉije izvršenje kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuĊeni ĉesto kontaktira. 148 WWW. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja kriminaliteta.

Drugo ograniĉenje odnosi se na kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna. ali nije identiĉna ni sa jednim od tih sistema. uvjetna osuda ne moţe se izreći za kriviĉna djela na koja se ni primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izreći kazna manja od jedne godine zatvora. a izriĉe se tek ako doĊe do opoziva uvjetne osude. Prema tome. Ako je istovremeno utvrĊena i zatvorska i novĉana kazna. radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom. U anglosaksonskom sistemu uĉiniocu se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreĊena. Kao i u anglosaksonskom sistemu. c) Uvjerenje suda da će se primjenom uvjetne osude postići svrha kazne. tako da je moguće izreći samo prijetnju kaznom. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti praćena zaštitnim nadzorom. MeĊutim. a ne o osudi na kaznu. Ovo ukazuje da se prilikom izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije. uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne. Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (ĉl.BH-PRAVNICI. dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim kategorijama uĉinilaca KD. dok se u našem sistemu kazna samo utvrđuje. Pritom nije od znaĉaja da li su ove kazne utvrĊene za jedno ili više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju.COM U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreĉene kazne. Danas sve veći broj kriviĉnih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude. Za ova djela uvjetna osuda se moţe izreći samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne. u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne uĉiniocu kriviĉnog djela. uz istovremeno stavljanje osuĊenog pod nadzor odgovarajuće sluţbe. odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za ublaţavanje. već mu se pruţa pomoć i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem. ĉime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviĉne sankcije.51 KZ) Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude: a) Da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da je uĉinilac kriviĉno odgovoran. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu uĉiniocu izriče kazna. Najĉešće se jedan uzima kao osnovni. izmeĊu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike: 1. b) Da je utvrĊena kazna zatvora do dvije godine ili novĉana kazna. U anglosaksonskom sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao samostalna kriviĉna sankcija. U našem pravu prijetnja kaznom je odreĊena. Dakle.COM . odnosno dovoljno uticati na uĉinioca da ne vrši kriviĉna djela.BH-PRAVNICI. ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuĊeni više nije prepušten samom sebi. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odluĉivanju da li 149 WWW. Ova razlika je znaĉajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljuĉka da je u pitanju osuda na kaznu. jer se kod ovih djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. To su kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina.WWW. 2. UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvaćena u anglosaksonskom i evropskom pravu. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne osude. radi se o teškim kriviĉnim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izreći samo ako su izvršena pod osobito olakšavajućim okolnostima. Postoje 2 izuzetka od ovog naĉela: prvo. UtvrĊivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu sliĉno je evropskom sistemu uvjetne osude. već se u sluĉaju potrebe ta kazna naknadno utvrĊuje u posebnom sudskom postupku.

uvjetna osuda ne povlaĉi pravne posljedice osude. obaveznog uvjeta. . to je osnov za obavezno ili fakultativno opozivanje uvjetne osude. d) Uz uvjetnu osudu se osuĊenom mogu izreći i odreĊene mjere bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom. Uvjetno osuĊenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviĊeni Zakonom.52). sud moţe uvjetno osuĊenom odrediti da ispuni i neke druge uvjete. Osim prethodnog. oduzimanje predmeta. opozivanje uvjetne osude moţe biti obavezno ili fakultativno (ĉl. obavezno lijeĉenje alkoholiĉara i narkomana itd. U sluĉaju izvršenja novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja. 150 WWW. npr: lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja. ili za prirodu izvršenog djela. Uvjeti pod kojima se izriĉe uvjetna osuda Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuĊenog da za vrijeme koje mu odredi sud ne ponovi vršenje kriviĉnog djela.BH-PRAVNICI. b) Pri odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost. stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. neovisno o kriviĉnom djelu i uĉiniocu. Opći fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi.WWW. Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za liĉnost uĉinioca. Posebna obiljeţja uvjetne osude su: . Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada prouzrokovane štete. njegovo ponašanje poslije kriviĉnog djela. Taj rok se naziva vrijeme provjeravanja. izmirenje dospjelih obaveza i uredno plaćanje izdrţavanja itd. Ukoliko osuĊeni ne ispuni ovaj uvjet.uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljuĉivo punoljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela. U presudi kojom se izriĉe uvjetna osuda odreĊuju se i rokovi za ispunjenje obaveza. neispunjenje odreĊenih obaveza. Ti fakultativni uvjeti se u kriviĉnopravnoj teoriji dijele na opće i posebne. posjećivanje odgovarajućih psiholoških ili drugih savjetovališta.BH-PRAVNICI. Imovinska korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela obavezno se oduzima od uĉinioca (ĉl. s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kraći od jedne niti duţi od pet godina. ranije izvršeno kriviĉno djelo. Dejstvo uvjetne osude Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijedećem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i ukoliko nije opozvana.COM . te je sud duţan izreći ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene.COM će izreći uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu uĉinioca. njegov raniji ţivot. Opozivanje uvjetne osude Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja.110). c) Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom izriĉe se i u sudskoj odluci kojom je izreĉena uvjetna osuda.

. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom 151 WWW.54) takoĊer je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. Ranije izvršeno kriviĉno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude.BH-PRAVNICI. U sluĉaju opoziva.COM Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuĊeni izvrši kriviĉno djelo (ili više KD u sticaju) za koje mu bude izreĉena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna. Donošenju sudske odluke u ovakvom sluĉaju prethodi ispitivanje razloga zbog kojih uvjetno osuĊeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku. MeĊutim. ako uĉinitelju za kriviĉna djela utvrĊena u uvjetnoj osudi i nova kriviĉna djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine. . Ovu odluku sud će posebno donijeti ako je prethodno dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom. (ĉl. pa i pored toga osuĊeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu. za sva izvršena kriviĉna djela izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaj. sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja takoĊer mora biti predviĊena u Zakonu.COM . Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude uzima kao utvrĊena. a za koje se nije znalo. Ako sud odluĉi ponovo izreći uvjetnu osudu. ali da rok ispunjenja nije realno odreĊen. sud mora opozvati uvjetnu osudu. za novo kriviĉno djelo moţe izreći uvjetnu osudu ili kaznu. odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude. uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja. Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj osudi ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 5 godina. ili novĉana kazna.WWW. Zavisno od toga sud moţe donijeti neku od slijedećih odluka: . Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuĊenom (ĉl. utvrdiće jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. a proteklo vrijeme provjeravanja iz prethodne uvjetne osude se ne uraĉunava u vrijeme predviĊeno novom uvjetnom osudom. ne predstavlja osnov za opoziv uvjetne osude.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni moţe ispuniti obavezu. Ako u tom vremenu osuĊeni uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uvjetne osude. Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuĊenom izreĉena kazna zatvora manja od 2 godine. U njoj se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu.moţe opozvati uvjetnu osudu.BH-PRAVNICI. Sudska opomena izreĉena uvjetno osuĊenom u vrijeme provjeravanja. sud izriĉe jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju.ako utvrdi da uvjetno osuĊeni iz opravdanih razloga ne moţe ispuniti nametnutu obavezu. sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno ispunjenje. a to je presudom utvrĊeno nakon isteka roka provjeravanja. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u sluĉaju neispunjenja odreĊenih obaveza od strane uvjetno osuĊenog. sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. Ako sud ne opozove ranije izreĉenu uvjetnu osudu. Vrijeme se raĉuna od dana pravosnaţnosti presude. Kad je sud opozvao uvjetnu osudu. ako se radi o fakultativnom opozivu.55). Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (ĉl.53) Ovdje se radi o kriviĉnom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude.

nadzora i zaštite.prihvatanje zaposlenja koje odgovara struĉnoj spremi i sposobnostima uĉinitelja. što znaĉi da vaţe iste odredbe za odreĊivanje i opoziv ove mjere. . moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreĊenog vremena. produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uvjetnu osudu. . a mogu biti: . U tom prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviĉne sankcije. Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći. sklonosti i navike u naĉinu voĊenja ţivota. s tim što sud moţe odrediti da se uĉinitelj kome je izreĉena uvjetna osuda stavi pod zaštitn i nadzor ako smatra da će se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude. . Dakle. Te mjere predviĊene su Zakonom (ĉl. skrbi. Drugi uvjet je faktiĉko pitanje koje sud utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju uzimajući u obzir okolnosti koje se odnose na uĉinioca ili djelo. Trajanje zaštitnog nadzora kreće se u okviru trajanja vremena provjeravanja.posjećivanje odreĊenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim zahtjevima. sud ga moţe opomenuti. Ako osuĊeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio. .BH-PRAVNICI.57). pobude iz kojih je uĉinio kriviĉno djelo i ponašanje nakon ĉinjenja kriviĉnog djela. liĉne i porodiĉne prilike i druge okolnosti od znaĉaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje. moţe ranije obaveze zamijeniti drugima.osposobljavanje za odreĊeno zanimanje.uzdrţavanje od upotrebe alkohola ili opojnih droga. moţe se reći da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne uĉinioce kriviĉnih djela.lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir godine starosti uĉinitelja. imajući u vidu liĉnost uĉinoca i okolnosti izvršenja djela (ĉl.56). UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene Dva su naĉelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo prop isana kazna zatvora do jedne godine ili novĉana kazna i da je djelo uĉinjeno pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ga ĉine osobito lakim.COM . Izricanjem sudske opomene uĉiniocu se upućuje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje da će se prema njemu u sluĉaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivĉna sankcija. odnosno porodiĉnim obavezama. s tim što ne moţe biti kraće od 6 mjeseci. uslovi za izricanje sudske opomene su izvršeno kriviĉno djelo i utvrĊena kriviĉna odgovornost uĉinioca. njegovo opće zdravstveno i duševno stanje. Uopšteno 152 WWW.BH-PRAVNICI. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere.COM Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude.WWW. SUDSKA OPOMENA POJAM I ZNAĈAJ SUDSKE OPOMENE Sudska opomena je specifiĉna kriviĉna sankcija koja se pod odreĊenim zakonskim uvjetima moţe izreći punoljetnom i kriviĉno odgovornom uĉiniocu kriviĉnog djela. (ĉl.raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren naĉin i u skladu sa braĉnim. kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida. niti duţe od 2 godine. raniji ţivot. Dakle. .

BH-PRAVNICI. . .COM reĉeno.vijeka. . ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaĉaju ispod prosjeka u kome se to djelo najĉešće javlja.oduzimanje imovinske koristi izriĉe se i kad je uĉiniocu kriviĉnog djela izreĉena sudska opomena. S druge strane. Po koncepciji sociološke škole. Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijedećem: . U odnosu na ove dvije kategorije delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite.WWW.ne moţe se izreći sudska opomena vojnim licima se za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga FBiH. ali prema odreĊenim uĉiniocima kriviĉnih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti. ako su za svako od tih djela ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta.BH-PRAVNICI. ali za odreĊena kriviĉna djela i pod uvjetima predviĊenim zakonom. ali sud nije obavezan izreći sudsku opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaĉaja. . 153 WWW.uĉinilac kome je izreĉena sudska opomena ima status osuĊivanog lica. . .sudska opomena ne moţe se izreći ni maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. meĊu uĉiniocima kriviĉnih djela nailazi se i na takve liĉnosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju kriviĉnih djela.sudska opomena izriĉe se rješenjem. te mu se izreĉena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne za novo kriviĉno djelo.izreĉena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuĊeni u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne uĉini novo kriviĉno djelo. MJERE SIGURNOSTI NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti Kao samostalne kriviĉne sankcije mjere sigurnosti su se u kriviĉnom zakonodavstvu pojavile poĉetkom 20. sudska opomena se moţe izreći i kad je propisan zatvor do 3 godine. Sud je pri odluĉivanju da li će izreći sudsku opomenu duţan voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za djelo i uĉinioca.sudska opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude. Osnov primjene mjera sigurnosti Neke osobe usljed duševne poremećenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti shvatiti pravni znaĉaj kazne.COM . Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno. Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za uĉenje italijanske pozitivne škole prema kome je potrebno kao jedinu kriviĉnopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite. Izuzetno. a u nekim sluĉajevima tu mjeru treba izreći umjesto kazne.uz sudsku opomenu mogu se izreći mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. . a kazne izostaviti iz sistema kriviĉnih sankcija. Sudska opomena moţe se izreći i za više kriviĉnih djela u sticaju. kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta.

Po pravilu se izriĉu uz kaznu i izvršavaju nakon kazne ili paralelno sa kaznom. a mjeru sigurnosti ne. Mada se i kazna i mjera sigurnosti izriĉu u vezi sa kriviĉnim djelom. To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja odreĊenih djelatnosti. ciljeve koji se ţele postići njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izriĉu. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema zastrašujući već terapeutski sadrţaj.svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita društva od kriminaliteta. Mjere koje obuhvataju lijeĉenje delikvenata opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta. Razlike izmeĊu kazne i mjere sigurnosti: Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razliĉiti. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje opasnost od ponovnog vršenja krivičnih djela. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim sluĉajevima je nacjelishodnija. a i sa aspekta humanog postupanja sa uĉiniocem. Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreĊenih okolnosti i uvjeta koji stimulativno djeluju na vršenje kriviĉnih djela.BH-PRAVNICI. uticaj djela je pritom razliĉit. - - - 154 WWW. pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo suzbijanje. odnosno da bi se otklonile njegove navike. a izvršavaju se poslije kazne zatvora. dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreĊenim sluĉajevima ne moţe predvidjeti koliko je vremena potrebno da bi se uĉinilac izlijeĉio.WWW. već i iz drugih karakteristika liĉnosti (sklonost ka pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na pojedine uĉinioce. Osim toga. Kazna se uvijek izriĉe na odreĊeno vrijeme. .odreĊenost u zakonu.COM . OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIĈNIH SANKCIJA Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj.izricanje od strane suda. Mjera sigurnosti je usmjerena ka budućnosti ĉiji osnovni smisao je da se otkloni opasno stanje uĉinioca. delikventima iz navike i profesionalnim delikventima. u ĉemu odreĊeni udio ima i zastrašujuća moć kazne. One obuhvataju lišavanje slobode uĉinioca. Kazna je reakcija na zloĉin i time usmjerena prema dogaĊaju iz prošlosti. neodreĊenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za demokratsko kriviĉno zakonodavstvo.COM Kasnije.BH-PRAVNICI. MJERE SIGURNOSTI I KAZNA Zajedniĉke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: . . spreĉavanje uĉinioca da u budućnosti vrši kriviĉna djela i njegovo popravljanje. mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviĉne sankcije. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog stanja ili sklonosti ka vršenju kriviĉnih djela. . jer bi se kazna mogla štetno odraziti na duševno stanje uĉinioca. U odnosu na kazne.i sa jednom i sa drugom kriviĉnom sankcijom mogu se ograniĉiti slobode i prava uĉinioca KD. Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima. sistem mjera bezbjednosti je proširen. . Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije.osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste uĉinjeno kriviĉno djelo. što praktiĉno predstavlja produţenje kazne. Uĉinilac kaznu osjeća kao zlo koje mu se ĉini zbog izvršenog djela.

Primjenjuju se prema multirecidivistima i delikventima iz navike.protjerivanje stranca iz zemlje. Realne mjere se odnose na imovinu uĉinioca i njima se uĉinilac lišava nekog imovinskog prava.60). djelatnosti ili duţnosti. mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode i ostale mjere sigurnosti. kurativne (vaspitne) i preventivne. Svrha mjera sigurnosti Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opća svrha kriviĉnih sankcija – suzbijanje djelatnosti kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštićena kriviĉnim zakonodavstvom.oduzimanje predmeta. Njihovom primjenom se uĉinilac lišava ili ograniĉava u nekim liĉnim slobodama i pravima. Opća pravila o primjeni mjera sigurnosti 155 WWW.zabrana upravljanja motornim vozilom.obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi.COM KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI S obzirom na pravna dobra koja pogaĊa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na personalne i realne.zabrana vršenja poziva. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim delikventima. oduzimanje predmeta i sl. . .61) predviĊa slijedeće mjere sigurnosti: . mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da uĉinilac ubuduće vrši kriviĉna djela (ĉl. cilj je da se otklone stanja vezana za liĉnost uĉinioca ili odreĊeni uvjeti koji mogu uticati na uĉinioca da ubuduće vrši kriviĉna djela. Prema svrsi primjene. . Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajućem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti KZ FBiH (ĉl.BH-PRAVNICI.WWW. . zabrana boravka u odreĊenom mjestu. Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode. U okviru ove opće svrhe. Personalne mjere sigurnosti pogaĊaju liĉnost uĉinioca kriviĉnog djela. Po formalnom kriteriju. Dakle. Njihov cilj je da ponovno vršenje kriviĉnih djela sprijeĉe kroz izolaciju uĉinioca kriviĉnog djela iz društva i njihovo popravljanje primjenom odreĊenog institucionalnog tretmana. mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne. Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ograniĉavanje nekih prava uĉinioca u cilju spreĉavanja vršenja novih kriviĉnih djela. .obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi.COM .obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara. Tu spadaju npr. . alkoholiĉarima i narkomanima.BH-PRAVNICI.

Osim navedenih. Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva.WWW. Uz te mjere se mogu izreći zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti. Izricanje mjera sigurnosti u naĉelu je fakultativno.63): a) Kod uĉinioca kriviĉnog djela treba u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojati stanje neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti. Izriĉu se samo uĉiniocima kriviĉnih djela. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja kriviĉnog djela. Postojanje ove opasnosti mora se utvrĊivati u svakom konkretnom sluĉaju. Mjere sigurnosti u naĉelu nisu samostalne kriviĉne sankcije. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Po svojoj prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struĉnog mišljenja ljekara. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. OdreĊene mjere sigurnosti mogu se izreći i maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. 156 WWW. pa i uz osloboĊenje od kazne. Zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda.BH-PRAVNICI. a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti. Pod tim se po pravilu podrazumijeva vjerovatnoća da će. Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći jedna ili više mjera sigurnosti. s obzirom na svoje duševno stanje. Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviĊeni uvjeti (ĉl.COM . Za njih vaţi naĉelo zakonitosti. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreĊuje opće uvjete za njihovu primjenu. Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti.COM Mjere sigurnosti su vrsta kriviĉne sankcije. c) Otklanjanje opasnog stanja kod uĉinioca mora da iziskuje njegovo lijeĉenje i ĉuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo povodom izvršenog kriviĉnog djela. koje se obavezno izriĉu neuraĉunljivim ili smanjeno uraĉunljivim uĉiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti. - - - - POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi Kao i sve druge kriviĉne sankcije. mjera se ne moţe izreći bez obzira što stanje njegove liĉnosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja kriviĉnih djela i potrebu lijeĉenja. djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v kreću se u odreĊenom trajanju. Najveći broj izriĉe se kriviĉno odgovornim uĉiniocima. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara.BH-PRAVNICI. bez obzira na broj KD. zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći uz svaku kriviĉnu sankciju. zabrana upravljanja m/v kad je izreĉena profesionalnom vozaĉu ili protjerivanje stranca iz zemlje. tj. koje se neuraĉunljivom uĉiniocu kriviĉnog djela izriĉu samostalno. mogu se izreći samo mjere koje su izriĉito propisane u Zakonu. i dalje vršiti kriviĉna djela. već se izriĉu uz neku drugu sankciju. ali neke od njih mogu se izricati i uĉiniocima koji su u vrijeme izvršenja djela bili neuraĉunljivi ili bitno smanjeno uraĉunljivi. pri izricanju mjera sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljuĉivo vezana za ovu vrstu sankcija: Uĉiniocu kriviĉnog djela sud moţe izreći mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviĊeni uvjeti za njenu primjenu. b) Uĉinilac mora biti opasan po okolinu.

sud moţe odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. ako su uz postojanje kriviĉne odgovornosti ispunjeni slijedeći kumulativno postavljeni uvjeti: a) Kriviĉno djelo treba biti uĉinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola. sud moţe izreći obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeĉenja na slobodi uĉinilac postao toliko opasan po okolinu da je ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara Mjeru obaveznog lijeĉenja narkomana i alkoholiĉara (ĉl. 157 WWW. ako sud na osnovu rezultata lijeĉenja utvrdi da ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno. c) Ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. Ako se uĉinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeĉenju na slobodi. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od izreĉene kazne. Ako se uĉinilac ne podvrgne lijeĉenju na slobodi ili ga samovoljno napusti. ili uĉiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti.COM . prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. Uĉiniocu koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeĉenje na slobodi. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi moţe se izreći u 2 sluĉaja: 1. ali bez njegove izolacije iz društva. odredio uvjetni otpust. sud moţe odrediti da se osuĊeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust.65) sud može (nije obavezan) izreći punoljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. Ukoliko se izriĉe uz kaznu. ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreĉena i mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Neuraĉunljivom uĉiniocu izriĉe se samostalno. Zakon (ĉl. pa mu je sud.64) razlikuje 2 situacije. ali da je potrebno lijeĉenje na slobodi. Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunava u vrijeme trajanja kazne.BH-PRAVNICI. sudsku opomenu ili osloboĊenje od kazne. sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir uspjeh lijeĉenja osuĊenog. Obavezno lijeĉenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. Sud će izreći ovu mjeru ako utvrdi da je uĉinilac opasan po svoju okolinu. vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuĊeni nije izdrţao. Pri donošenju odluke o tome. 2. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi izvršenja. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izreći samostalno ili uz kaznu.BH-PRAVNICI. zavisno od toga da li se mjera izriĉe neuraĉunljivom uĉiniocu. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje uĉinioca toliko poboljšano da on više nije opasan po okolinu. Sud ne odreĊuje unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemoguće unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za ostvarenje te svrhe. Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreĉena uz uvjetnu osudu. Uĉiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti. njegovo zdravstveno stanje. a uĉiniocu u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti uz kaznu.COM Svrha ove mjere je lijeĉenje uĉinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove liĉnosti. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi Smisao ove mjere je da se lijeĉenjem uĉinioca sprijeĉi ponovno vršenje kriviĉnog djela.WWW. b) Treba postojati opasnost da će uĉinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviĉna djela. Ako je uĉiniocu bila izreĉena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi. obustavljajući izvršenje te mjere.

raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. ovdje nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobraćajni prekršaj ili kriviĉno djelo. uvjetna osuda ili sudska opomena. Drugi i treći uvjet su alternativno postavljeni.WWW. b) Uĉiniocu treba biti izreĉena kazna. Izricanje mjere je fakultativno.2) obavezuje da pritom naroĉito uzme u obzir da li je 158 WWW. sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz kaznu koja je bila utvrĊena uvjetnom osudom.COM Ukoliko je uĉiniocu izreĉena uvjetna osuda. 2. ljekarska. ali je osloboĊen od kazne.67 st. vrijeme provedeno u ustanovi za lijeĉenje uraĉunava se u kaznu. Pritom se vrijeme provedeno u zatvoru. Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva. Ako je mjera izreĉena uz kaznu zatvora. Ova mjera moţe se izreći samo onim osobama koja imaju posebna ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom. izmeĊu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroĉni odnos. ali za Zakon (ĉl.COM . Što se tiĉe ranijih kršenja saobraćajnih propisa. a za ĉije je vršenje potrebna odgovarajuća struĉna kvalifikacija. a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. samostalne djelatnosti ili duţnosti vezane za upravljanje. djelatnosti ili duţnosti Zabranom moţe biti obuhvaćeno vršenje odreĊenog poziva. javnim preduzećima i sl. odnosno da li je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne. Takve su npr. 3. Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struĉna pomoć. nastavniĉka i sliĉne djelatnosti. Samostalne djelatnosti najĉešće imaju karakter struĉnih usluga koje vrše graĊani koristeći sredstva u privatnoj svojini. Da je uĉinilac zloupotrijebio svoj poziv. vršenje djelatnosti ili duţnosti radi izvršenja kriviĉnog djela. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeĉenjem. sud moţe cijeniti svaku okolnost koju smatra znaĉajnom. c) Da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobraćajnih propisa od uĉinitelja pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom odreĊene vrste ili kategorije. advokatska. Dakle. raspolaganje ili ĉuvanje povjerene imovine. U ocjeni da li će izreći ovu mjeru.BH-PRAVNICI. Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja uĉinioca lijeĉenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj će se to lijeĉenje sprovoditi. djelatnosti ili duţnosti su: 1. Zakonski uvjeti za izricanje ove mjere su: a) Uĉinilac treba da je izvršio kriviĉno djelo kojim se ugroţava javni saobraćaj. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere.BH-PRAVNICI. Zabrana vršenja poziva. korištenje. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane uĉinioca bilo opasno. Mjera se moţe izreći i uĉiniocu koji je oglašen krivim. kao i neuraĉunljivom uĉiniocu uz mjeru obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi). Zabrana upravljanja motornim vozilom Zabrana upravljanja može biti izreĉena za m/v odreĊene vrste ili kategorije. Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim organima. Da je uĉiniocu za izvršeno djelo izreĉena kazna. uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u ustanovi ili na slobodi). Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 10 godina.

a koji su vlasništvo uĉinitelja. o ĉemu odluĉuje sud na osnovu procjene pobuda iz kojih je kriviĉno djelo uĉinjeno. Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina. Vrijeme provedeno u zatvoru. izricanje ove mjere automatski znaĉi i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti. Osim toga.WWW.COM . ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od uĉinitelja. Ako se radi o profesionalnom vozaĉu. naĉina izvršenja kriviĉnog djela i drugih okolnosti. 159 WWW. te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske odluke. a ako se radi o mlaĊoj punoljetnoj osobi izricanje mjere moguće je i uz vaspitnu mjeru. U svakom konkretnom sluĉaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za izvršenje kriviĉnog djela ili predmetu nastalom izvršenjem kriviĉnog djela.COM uĉinilac vozaĉ m/v po zanimanju. Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje da li je nastupila zastarjelost. b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinioca kriviĉnog djela. Zastarjelost nastupa automatski nakon odreĊenog vremena od izvršenja djela. poĉev od dana pravosnaţnosti odluke. a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje predmeta u nekim sluĉajevima. Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj kriviĉnopravnoj literaturi. Protjerivanje stranca iz zemlje Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeĉi da ubuduće ĉini kriviĉna djela u FBiH. Osnovni argument protiv zastarjelosti izvršenja kriviĉnih sankcija je mogućnost da osuĊeni svojim djelovanjem oteţava ili ĉak onemogući izvršenje kazne koja mu je izreĉena. Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina.BH-PRAVNICI. Primjena mjere je naĉelno fakultativna. ZASTARJELOST POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se uĉiniocu kriviĉnog djela ne moţe izreći kriviĉna sankcija (zastarjelost kriviĉnog gonjenja). Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan uĉesnik u postupku ne moţe ga eliminirati. istiĉe se da zastarjelost slabi efikasnost generalne prevencije.BH-PRAVNICI. odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje se ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. ili se izreĉena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija). raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta. Oduzimanje predmeta Primjenom ove mjere uĉiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriviĉnog djela. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao mjeru u kriviĉnom postupku. Postoje 2 uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreĉena kazna ili uvjetna osuda. U vrijeme trajanja mjere ne uraĉunava se vrijeme provedeno u zatvoru. ili predmeti koji su nastali izvršenjem kriviĉnog djela. odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviĉna sankcija izreĉena.

f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor do 1 godine ili novĉana kazna. što zastarjelost ĉini institutom materijalnog kriviĉnog prava. Posebno opravdanje institut zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. sa izuzetkom kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina. Posebna (ograniĉena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreĊena kriviĉna djela ili u odnosu na odreĊene izvršioce zastarjelost iskljuĉena. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviĉne procedure zbog oteţanog ili onemogućenog prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela. S druge strane. Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita društva od kriminaliteta. zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa kad protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa protekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela. e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 1 godine. zastarjelost kriviĉnog gonjenja je procesna smetnja. To vrijeme naziva se rok zastarjelosti. Protekom duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i kaţnjavanjem uĉinioca – kriviĉno djelo postepeno pada u zaborav. Kod zastarjelosti izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. Osim toga. Prema KZ FBiH (ĉl. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja poĉinje teći od dana kad je kriviĉno djelo uĉinjeno. Zajedniĉko za obje zastarjelosti je da uĉnioca kriviĉnog djela praktiĉno ne pogaĊa nikakva kriviĉna sankcija. Rok zastarjelosti odreĊen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA Pojam zastarjelosti kriviĉnog gonjenja i rokovi zastarjelosti Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv odreĊene osobe poduzmu kriviĉno gonjenje. Opća zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na svakog uĉinioca.COM . zastarjelošću gonjenja nastupa i nemogućnost izricanja kriviĉne sankcije. zastarjelost moţe biti opća ili neograniĉena i posebna ili ograniĉena. Ako je za KD propisano više 160 WWW.BH-PRAVNICI. U tom smislu se moţe reći da ovaj institut u sebi objedinjuje elemente procesnog i materijalnog kriviĉnog prava. Time slabi preventivno dejstvo kazne na uĉinioca. a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne uĉinilac nije izvršio novo kriviĉno djelo.COM Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. te kriviĉnih djela za koja po meĊunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost.WWW.BH-PRAVNICI. Obzirom da se protiv uĉinioca ne moţe pokrenuti. što se ne moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja. c) 10 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 5 godina. Primjena kazne bi u takvom sluĉaju znaĉila ĉistu odmazdu za izvršeno djelo. proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno izvršenja kazne. S obzirom na obim primjene. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata neograniĉenu zastarjelost. d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 3 godine. Vrste zastarjelosti Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost kriviĉnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. protokom odreĊenog vremena kriviĉna sankcija se ne moţe izvršiti.121). odnosno voditi kriviĉni postupak. b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći zatvor preko 10 godina. uĉinilac ne osjeća kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. Kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja nakon odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela nastupa nemogućnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi kriviĉni postupak.

KZ FBiH predviĊa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog kriviĉnog djela. saslušavanje svjedoka. Faktiĉke smetnje su npr. treba da je preduzeta protiv odreĊenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je uĉinilac kriviĉnog djela. trajanja i okonĉanja kriviĉnog postupka. Obustava znaĉi produţenje zastarjelosti za onoliko vremena koliko je obustava trajala. primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za svršeno kriviĉno djelo. Bjekstvo uĉinioca takoĊer se smatra faktiĉkom smetnjom. Ako je više kazni propisano kumulativno. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih subjekata i da je usmjerena na zasnivanje.BH-PRAVNICI. nakon prekida zastarjelost poĉinje teći iznova.uviĊaj. Obustava zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Obustava (zastoj) zastarijevanja znaĉi postojanje neke smetnje zbog koje se kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje.COM kazni. Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud. jer ne postoji pravna nemogućnost za pokretanje postupka. podstrekaĉe i pomagaĉe. Rok zastarjelosti isti je za sve uĉesnike u izvršenju KD – saizvršioce. Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog uĉinioca kriviĉnog djela i imati za cilj kriviĉno gonjenje za odreĊeno kriviĉno djelo. a nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poĉinje teći s tim što se vrijeme proteklo prije prekida ne uraĉunava u rok zastarjelosti. gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. privatni tuţilac i oštećeni kao tuţilac. rok zastarjelosti odreĊuje se prema teţoj od propisanih kazni. U teoriji se razlikuju faktiĉke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja. Prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje teći. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti.BH-PRAVNICI.privremena okupacija. duševno oboljenje uĉinioca kriviĉnog djela. Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrĊuje se posebno za svako od izvršenih djela. u cilju pokretanja. dok u odnosu na ostale zastarjelost i dalje teĉe. relevantna je kazna koja se smatra glavnom. Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju. elementarne nepogode i sl. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u kriviĉnom postupku preduzimaju procesni subjekti (npr. Dakle. vještaĉenje.apsolutna zastarjelost. Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare kriviĉnog gonjenja. tok i prestanak procesnog odnosa. rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja odreĊuje se po najteţoj propisanoj kazni. 161 WWW. To je tzv. Pravne smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreĊenog lica kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti niti produţiti. dostavljanje optuţnice okrivljenom itd).WWW. javni tuţilac. obustava zastarijevanja ima dejstvo samo prema onom saizvršiocu odnosno sauĉesniku na kojeg se odnosi smetnja za kriviĉno gonjenje. jer se u takvom sluĉaju u rok zastarjelosti raĉuna vrijeme do poĉetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave.COM . Ako je više kazni propisano alternativno. Ako je u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvovalo više lica. Po našem kriviĉnom pravu. Takva smetnja je npr. kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za zastarjelost kriviĉnog gonjenja. Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti ĉija svrha je identifikacija uĉinioca krivĉnog djela.

djelatnosti i duţnosti.BH-PRAVNICI. c) 10 godina od osude na zatvor preko 5 godina.BH-PRAVNICI.COM . d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine. te mjere zabrane upravljanja m/v. Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom sluĉaju. Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. Izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene. e) 3 godine od osude na zatvor preko 1 godine. Uĉinilac treba da izvrši novo kriviĉno djelo za vrijeme dok teĉe rok zastarjelosti. Izvršenje mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva.COM Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog kriviĉnog djela. Na utvrĊivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji je uraĉunat u kaznu. I u ovom sluĉaju moraju biti ispunjena 2 uvjeta: 1. Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom uĉinjeni amnestijom ili pomilovanjem. odnosno prekid zastarjelosti ne utiĉe na nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost gonjenja za odreĊeno djelo. ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti Zastarjelost izvršenja kazne znaĉi da se protekom odreĊenog vremena ne moţe više pristupiti izvršenju izreĉene kazne. f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili novĉanu kaznu. Rok zastarjelosti odreĊuje se iskljuĉivo prema kazni koja je izreĉena u pravosnaţnoj presudi. Izvršenje novĉane kazne kao sporedne kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreĉena.WWW. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (ĉl. nema uticaja na rok zastarjelosti. U sluĉaju sticaja kriviĉnih djela. 2. b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina. rok zastarjelosti odreĊuje se prema jedinstvenoj kazni izreĉenoj za KD u sticaju.123) su: a) 35 godina od osude na dugotrajni zatvor. nisam stigao uraditi… 162 WWW. Obustava i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Vidi u knjizi. U usporeĊivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijećene kazne. zastarijeva kad protekne vrijeme na koje su te mjere izreĉene. Uĉinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teĉe rok zastarjelosti.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful