1

dr. Seyyed Hossein Nasr

TRADICIONALNI ISLAM SAVREMENE KUŠNJE
hrestomatija tekstova, eseja i intervjua

Biblioteka:

Savremeni islamski mislioci
Knjiga: 1

Izdavač pdf-izdanja: www.bosnamuslimmedia.com 1430. hidž. / 2009. god. 2

SADRŽAJ
SADRŽAJ ........................................................................................... 3 PREDGOVOR .................................................................................... 6 NASR - MISLILAC SVETOG ........................................................... 8

ISLAMSKE TEME ................................................................. 21
KUR'AN - BOŽIJA RIJEČ, IZVOR ZNANJA I DJELA ................ 22 BOŽANSKA I LJUDSKA PRAVDA .............................................. 49 Unutarnji ljudski osjećaj pravde i potraga za pravdom ................ 49 Božanska pravda ........................................................................... 51 Vaga .............................................................................................. 54 Islamska eshatološka učenja ......................................................... 55 Pravda na ovom svijetu: 'Alijeva stajališta ................................... 59 Ljudska pravda i njezini modusi ................................................... 62 Džihād (jihād) ............................................................................... 66 Uvjeti pod kojima rat može biti vođen ......................................... 74 Mučeništvo .................................................................................... 76 Ustanoviti pravdu i mir ................................................................. 79 ČASNA MEKKA I NURLI MEDINA ............................................. 81 Mekka ........................................................................................... 81 Ka'ba ............................................................................................. 82 Hadždž .......................................................................................... 84 Medina .......................................................................................... 85 Arabija........................................................................................... 85 3

NOĆNO UZNESENJE NA NEBO .................................................. 87

ISLAM PRED IZAZOVIMA ZAPADA .................... 95
ZAPADNI SVIJET I NJEGOVI IZAZOVI ISLAMU ..................... 96 MLADI MUSLIMAN I ISLAMSKI ODGOVOR MODERNOM SVIJETU ......................................................................................... 124 RELIGIJA I RELIGIJE: IZAZOV ŽIVLJENJA U MULTIRELIGIJSKOM SVIJETU ................................................. 138 DEKADENCIJA, DEVIJACIJA I RENESANSA U KONTEKSTU SAVREMENOG ISLAMA ............................................................ 168 NEPROMJENJIVA NAČELA ISLAMA I ZAPADNJAČKO OBRAZOVANJE U ISLAMSKOM SVIJETU .............................. 178 OSVRT NA TEORIJU O SUKOBU CIVILIZACIJA ................... 186 ISLAM I KRIZA ŽIVOTNE SREDINE ........................................ 197 ŠTA ISLAM IMA PONUDITI MODERNOM SVIJETU?............ 222

TRADICIONALNI ISLAM ............................................. 231
ŠTA JE TRADICIONALNI ISLAM? ............................................ 232 ISLAMSKA ETIKA RADA ........................................................... 247 ISLAMSKI SVIJET – SADAŠNJE TENDENCIJE, STRUJE BUDUĆNOSTI ............................................................................... 259

SUFIZAM .................................................................................... 279
DUHOVNA STANJA U SUFIZMU .............................................. 280 VJERNIČKO SRCE JE PRIJESTOLJE SVEMILOSNOG ........... 298 ISLAM I MUZIKA ......................................................................... 313

4

INTERVJUI ............................................................................... 324
TRADICIONALNI ISLAM PRED NAJEZDOM ZAPADNOGA MODERNIZMA I SEKULARIZMA - intervju ............................. 325 U XXI STOLJEĆU OČEKUJEMO SUKOB VJERE I NEVJERE intervju ............................................................................................ 351 SAŠUVATI ISLAMSKI IDENTITET ZAJEDNICE, ALI U PRIJATELJSTVU SA DRUGIM VJERSKIM ZAJEDNICAMA intervju ............................................................................................ 369 KNJIGE S. H. NASRA - OBJAVLJENE NA BOSANSKOM JEZIKU ........................................................................................... 379

5

PREDGOVOR

Dragi čitaoče, Pred tobom je hrestomatija-zbirka sa više od 20 tekstova, eseja i intervjua dr. Seyyeda Hosseina Nasra, a koji su objavljeni u nekoj od njegovih mnogobrojnih knjiga ili u nekom od poznatih naučnih časopisa i magazina. Dr. Nasr je, bez ikakve dileme, jedan od najvećih savremenih islamskih učenjaka. Rođen je 1939. god. u Teheranu, u porodici tradicionalnih učenjaka i liječnika. Po završetku osnovnog obrazovanja u Iranu, odlazi u Ameriku, gdje studira fiziku, historiju nauka i filozofiju na Tehnološkom fakultetu u Massachusettsu (M.I.T) i na Harvardu, gdje stječe i doktorsku titulu. Dr. Nasr je bio profesor na Univerzitetu u Teheranu, te osnivač i prvi predsjednik Iranske filozofske akademije. Trenutno je profesor islamskih nauka na Sveučilištu George Washington i autor je preko 50 knjiga i više od 500 članaka na engleskom, arapskom, perzijskom i francuskom jeziku. Knjige su mu prevođene na sve svjetske jezike. Na bosanskom jeziku je do sada prevedeno i objavljeno 7 njegovih knjiga, čiji vam popis donosimo na kraju ove hrestomatije. Dr. Nasr u svojim djelima objašnjava i brani tradicionalni islam od mnogobrojnih savremenih „izama“ i ideologiziranja kojima je on izložen. On potiče mlade muslimane na zbližavanje sa vlastitom vjerom, te na razumijevanje savremenog svijeta s islamske tačke gledišta, kako bi bili u mogućnosti odgovoriti na njegove izazove. On je mislilac koji ne podilazi Zapadu i njegovim filozofijama, već ih islamski utemeljeno kritikuje, ukazujući pri tome na pogubnost znanosti i filozofija koje su u znaku „ustanka protiv Boga“.

6

Ovu hrestomatiju svesrdno i posebno preporučujemo mladim ljudima i studentima koji tragaju za istinskim znanjem i mudrošću, a koji u nepoznavanju i nerazumijevanju tradicionalnog islama često podliježu savremenim radikalnim i često ekstremnim trendovima u islamu, kakav je primjerice vehabizam. Bosnamuslimmedia.com

7

potpomognut tehnikom. Seyyed Hossein Nasr. prijevod i pogovor: dr. Sarajevo. 1992. duodecimalni šiit. shodno onoj dobro poznatoj hegelijanskoj logici o odnosu sluge i gospodara? Čemu se muslimani u svemu tome mogu nadati? I da li oni svoje nade mogu imati u svojoj vlastitoj. dovodi drugoga u pitanje. musliman Perzijanac. nivelira sve razlike. Svjetlost. DUHOVNA KRIZA MODERNOG ČOVJEKA.NASR . Enes Karić. ali i novim islamskim interpretacijama islama. 1 8 . ako je i to potrebno kazati. ne samo da ova i druga pitanja on znalački postavlja. još uvijek živoj i moćnoj tradiciji? Ova i druga pitanja u svojim mnogobrojnim djelima postavlja Seyyed Hossein Nasr. svijet gleda osvajački i pohotno. da li se ona mora neminovno dogoditi i islamu i islamskom Istoku. on na njih daje i lucidne odgovore koji oduševljavaju njegovu Pogovor knjizi: SUSRET ČOVJEKA I PRIRODE. koja sve druge civilizacije proždire i lišava ih njihovih vlastiti era i osjećanja za vremenom i vječnošću? Da li je tradicionalni islam iz temelja poljuljan iz svega višestoljetnog mira sada već jednim spoljnim faktorom koji ga primorava da živi u sjenci moćnoga Zapada koji. i da li mu se već dogodila? Da li je Moderna nešto nalik sudbini koja se ne može izbjeći zbog toga jer je Zapad postao planetarna civilizacija koja slavi božanstvo Modernog. Ali. god. Ako se već Moderna dogodila Zapadu.MISLILAC SVETOG1 Gotovo cijelo XIV i početak XV stoljeća islama (kraj XIX i XX stoljeće po zapadnom računanju vremena) obilježeno je u muslimanskom svijetu između ostalog i snažnim širenjem potrage za islamskim interpretacijama Moderne.

sekularistička inteligencija Zapada. bio je povremeno asistent na sveučilištu Harvard. 2 9 . ona je britka poput oštrice mača. Rano obrazovanje stiče u Teheranu kad mu roditelji daju tradicionalno obrazovanje iz religije.2 da ga rado čitaju i muslimani. jasna poput sijeva sunčeve zrake na zamahnutom maču! Ona suočava muslimane i nemuslimane podjednako sa svijetom i tekovinama Moderne. godine s odličnim rezultatima. broj bi daleko premašio opseg Ibn Rušdovih i Al-Gazalijevih djela. iz njegova pera progovara ona drevna znanost u kojoj se subjekt i objekt grle i miluju kao dva dobra prijatelja. Nasrova misao je izazovna kao što je i islam koga on danas dovodi do riječi izazovan. i tzv. perzijske poezije i klasične književnosti. filozofa.. ali i sa islamskim odgovorima i islamskom kritikom Moderne. Dosta je samo kazati to da su Nasrova djela prevedena na desetine jezika kojima govore muslimani i nemuslimani. iz područja historije znanosti i filozofije s posebnim naglaskom na islamskim znanostima). U periodu od 1955-1958.. gdje potom studira fiziku i matematiku na Tehnološkom institutu u Masačusetsu. godine u Teheranu u obrazovanoj porodici koja je tradicionalno bila porodica ljekara.. Posebno je važno istaći da Nasr piše i govori na engleskom. potom studira na postdiplomskim studijama na Harvardu (magistrirao 1956. a doktorirao 1958. potom (1962-1965) gostujući profesor na istom Potpisniku ovih redaka poznato je da je Nasr dosada napisao cijelu biblioteku. Ovaj tekst upravo ima u zadatku da ukratko predstavi misao Seyyeda Hosseina Nasra. koja je upoznata sa Zapadom ali koja je svojim korijenima snažno ukotvljena u neugasloj islamskoj tradiciji. II Seyyed Hossein Nasr rođen je 1933. i kršćani. i budisti. Diplomirao je 1954. pjesnika i teologa.. Još kao srednjoškolac uči u Sjedinjenim Američkim Državama. francuskom. Kada bi se skupila sva njegova djela koja su objavljena i prevedena na desetine jezika.iznimno veliku čitalačku publiku iz reda obrazovane muslimanske inteligencije od Atlantika do Pacifika. perzijskom i arapskom jeziku.

Inače. rado je viđen kao predavač u islamskom svijetu. također vice-rektor i potom predsjednik Iranske akademije za filozofiju. Indiji. Njegova knjiga Islamska znanost bila je predložena za tzv. godine do danas Seyyed Hossein Nasr je spoljni saradnik za proučavanje filozofije na brojnim sveučilištima u Pakistanu. francuski. Također je bio član organizacionog komiteta Prve muslimanske svjetske konferencije posvećene obrazovanju (održana u Mekki u periodu od 1975-1977). komparativnoj religiji i ekološkoj krizi današnjeg doba. držao Igbal-predavanja 1966. također Grčke akademije za filozofiju. filozofiji. poljski. urdu. također je dobitnik počasnog doktorata sa sveučilišta u Upsali.. islamskih znanosti i sl. indonežanski. perzijski. Sjevernoj i Srednjoj Americi. Bio je dekan na Teheranskom sveučilištu. zatim je gostujući profesor na Prinstonskom sveučilištu (1975). 10 .. Gifford-predavanja u Edinburgu (1981). simpozija. Sve od 1959. Nasr je najpoznatiji muslimanski intelektualac savremenog doba. Pakistan i Turska 1964). Iste godine izabran je za redovnog profesora islamskih studija na Temple sveučilištu gdje u tom svojstvu radi do 1984. Prevođen je na arapski. Nasr je prvi musliman uopšte koji je na Edinburgškom sveučilištu drožao predavanja s područja religije). godine u Pakistanu. Zapadnoj Evropi. (Inače. K tome. turski. japanski. Seyyed Hossein Nasr je također i prvi profesor islamskih studija na Američkom sveučilištu u Bejrutu (1964-1965). također i na sveučilištu u Utahu (1979).sveučilištu. religije. Tako je. Azad-predavanja u Indiji (1975). npr. španjolski. Osim nastavnih aktivnosti Seyyed Hossein Nasr se bavio i rukovođenjem i organizacijom visokoškolske nastave. Fejsalovu nagradu. Učesnik je svih značajnijih seminara. Saudijskoj Arabiji. a potom kao redovan profesor (1963-1979).i konferencija posvećenih islamu. italijanski. Maleziji. Japanu i Australiji. Također je organizator i osnivač Instituta za kulturu (osnovale su ga tri zemlje: Irak. Na Teheranskom sveučilištu prvo radi kao docent (19581963). Nasr je već desetak godina član FISP-a (Međunarodnog savjeta filozofskih društava). Te godine prelazi na Džordž Vašington sveučilište gdje i danas radi. Saradnik je mnogih savremenih enciklopedija s polja filozafije. bengalski. član je međunarodnog instituta za filozofiju.

naravno. itd. a te je prostore islam naslijedio ne samopo širini (prostorno) već i po dubini (duhovno)! U 11 . kao i s kritikom nekih modernističkih i neomodernističkih trendova u islamskom svijetu. Nasra bila ta da samim muslimanima povrati vjeru u živu i nepresahlu islamsku tradiciju (i tu je on umnogome uspio jer ga sami muslimani s ponosom čitaju diljem islamskog svijeta i naglašavaju da im on iznova otkriva islam kroz minule. može vrlo lahko otčitavati. engleskom. koji Seyyeda Hosseina Nasra s draga srca prevodi i proučava već petnaestak godina. Naime. zahvaljujući tom položaju. I riječ islam (predanost jednom jedinom Bogu) je duboko tradicionalna sama po sebi. Blizu 250 članaka i knjiga Seyyeda Hosseina Nasra pojavilo. zar onda ima išta tradicionalnije od predanosti Bogu?! To je opredjeljenje nužno suočilo Nasra sa kritikom netradicionalnog duha koji se širio i širi Zapadom već odavno. arapskom i francuskom jeziku u vodećim znanstvenim časopisima diljem svijeta. Čini se da je prvenstvena zadaća S. Islam se pojavio u prostorima na Zemlji koje je čovjek dotada najviše obiiježio. O tome će ovdje domalo kasnije biti više riječi. se na perzijskom. H. ako je Bog početak i izvor.njemački. ima dojam da je ovaj Perzijanac u osnovi duboko tradicionalan mislilac što je. islam je zbog svoje središnje pozicije u svijetu baštinik svih velikih tradicionalnih učenja starih velikih kultura. a naročito tokom XVIII. trendova koji su u usponu zapadne znanosti i tehnike widjeli ni manje ni više nego logički nastavak islamske znanosti. Naime. ili ih pak.s. u skladu sa islamskim pogledom na svijet koji svijet vidi tradicijski (a ne tradicionalistički!). malajski. III Potpisnik ovih redaka. portugalski. sam poslanik Muhammed a. ali nipošto zgasle. XIX i XX stoljeća. Jer. ne donosi neku novu vjeru već samo iznova navještava prastaru i sa nepresahnjujućim Izvorom povezanu vjeru koju su navještavali svi Božji poslanici. snažne intelektualne dimenzije).

svetu nauku (scientia sacra). Cambridge/Massachusetts. mističkim centrima. već je nalik jednoj fontani kojoj njezine vode pritiču sa česmi Vječne Ljepote. bliskoistični i dalekoistično rukavci znanja i učenosti. zatim AlBirunija i Ibn Sina'a). AlBituaiju. prevodioce. (U ovom djelu Nasr govori o kosmološkim učenjima Ikhwan al-Safa. ali i napomenuti da je on s tom znanošću i najupoznatiji savremeni muslimanski intelektualac. To Nasr uvijek iznova naglašava 6 Nasrova kritika moderne zapadne znanosti je po svemu jedna konstruktivna kritika. on na nju gleda s visoka baš zbog toga jer i ona na sve druge tradicionalne znanosti gleda s nipodaštavanjem! Ovdje bi se moglo s pravom kazati da je Seyyed Hossein Nasr najmeritorniji savremeni muslimanski kritičar moderne zapadne znanosti. polemički odnosi prema modernoj zapadnoj znanosti bag zbog toga što je i sama ta znanost polemična. govori o obrazovnim instituijama. opservatorijima. filozofe. U svom zlatnom dobu islamski su krajevi bili središte svijeta.An Introduction to islamic cosmological doctrines. tako ne možemo ni kritikovati ono što ne poznajemo. islam je imao svoje geografe. Čistoj braći (The Brethren of Purity). klasifikaciji nauka. matematičare. rimski. itd itd. geografiji i prirodnoj historiji. zatim o Alhazenu. kosmografiji. Umaru Khayyamu. Al-Khwarazmiju. Islam je razvio takvu znanost4 koja je nadmašila sve nauke koje su se dotada pojavile na licu Zemlje i koja je svojim korijenom bila pobodena u tzv. 1944.3 on posredno naznačava da islam nema ama baš nikakva kompleksa spram prošlosti jer su se u njegovu rijeku znanja slivali svi grčki.. putnike. On gotovo uvijek pronalazi zaboravljene pandane zapadnih tradicionalnih nauka i ukazuje da je i zapad imao svoju primordijalnu znanost. Kao što se ne možemo odreći onoga što nemamo. rekli bismo. 4 Nasrova knjiga Science and Civiltzation in Islam (New York.. bolnicama. književnike. 1970) na najljepši način pokazuje univerzalnost islamske nauke. nije svijet podvrgavala satanskom kartezijanskom pokliču analitičke nauke koja svijet vidi prije kao neku lešinu a ne kao rascvjetali. bizantski. ljekare.Nasrovoj vrlo značajnoj knjizi Uvod u islamska kosmološka učenja .6 Vidi An Introduction to Islamic Cosmological Doctrines. Bila je to nauka koja svojim disciplinama nije dijelila Bitak na regije. Al-Khaziniju. 5 I po samim naslovima tradicionalaih islamskih djela vidi se da islamska kultura i civilizacija nije neka namrštena civilizacija. Mentor Booka. kosmologiji. svoju vječnu mudrost 3 12 . mirisni ružičnjak!5 U svojim prvim djelima Seyyed Hossein Nasr se.

i Jedno vidi u mnoštvu). skreće pažnju da postoji jedna opasna paradigma. mada im od njega prijeti velika opasnast. His Transcendent Theasophy). on sa svijetom opšti jednodimenzionalno (znanjem). i te osnove nastavile su svoje trajanje ne samo u filozofiji.. Seyyed Hossein Nasr u svojim djelima čitateljstvu. Nasr napada trijumfalizam moderne znanosti i njen prometejski i titanski karakter koji se naročito razvio na Zapadu od Dekarta naovamo. Mula Sadra. 13 . Nasr kritikuje i nedorasle muslimanske učenjake ('ulema) koji se ne trude. također i Komentarima popraćenu bibliogrofrju islamske znanosti (An Annotated Biblography of islamic Science). Nasrova djela Tri muslimanska mudraca (Three Muslim Sages). a čovjeka tjera da postane puko zemaljsko i za Zemlju prikovano biće! Prestao je biti biće koje je zagledano u dubine nebeskog plavetnila i koje se pita šta je tamo iza zvjezdane zavjese.. Suhrawardi. kontemplaciju. koja je stvorena još od vremena renesanse i koja traje već pet stoljeća. naime. Sva ova djela bave se heurističkim karakterom drevne islamske znanosti kao i drugih znanosti tradicionalnih istočnih kultura. Moderni je čovjek tako dospio u jedan apsurd. itd. zatim Sadr al-Din Shirazi . već i u naukama koje se ne temelje na (philosophia perennis). kako svijeta tako i sebe samog. gracioznost. a naročito onom muslimanskom. 1978. Teheran. kad god piše o velikim tradicionalnim islamskim učiteljima kao što su Ibn Sina. 1975. evropocentrizmu. 1976. humanizmu. Ali. a zaboravlja na ljubav. a posredstvom kojih se također mogu i te kako dobro zahvatati razine svijeta. Cambridge. To. paradigma Zapada. ljepotu.1964. Sada Zapadu predstoji da se vrati tim izvorima. nedostaje modernoj zapadnoj znanosti koja stvarima prilazi kao da su otrgnute od svjetskoga stabla i kao da se mogu pravilno proučavati izvan Bogom date hijerarhije znanja. Harvard University Press. Stoga Nasr. imaginaciju.njegava transcendentalna teozofija (Sadr Al Din Shirazi. Ta paradigma ima svoje osnove u racionalizmu.. naglašava da su to bili učitelji Cjeline upravo zato jer kroz njih prosijavaju zrake tevhida (u ovom slučaju specifično "metoda" posredstvom kojeg se u mnoštvu vidi Jedno. Teheran..S druge strane. Ibn'Arebi.7 itd. Osebujno biće čovjekovo nastoji se svesti i reducirati samo na ono što čovjek zna! Pri tom se zanemaruju ostale dimenzije ljudskoga bića. 7 Usp. da upoznaju Zapad. New Delhi. Zapadna znanost i azijska kultura (Western Science and Asian Culture).

1968. predstavlja iskreni vapaj jednog tradicionalnog intelektualca za spasom prirode pred raljama moderne tehnologije. što je čovjeka okrenula protiv prirode upravo onda kad ga je okrenula protiv Boga.pitanje je. Njegovi su kritičari odreda modernistički ili pak sekularistički intelektualci iz reda ne baš stasale muslimanske inteligencije današnjih muslimanskih zemalja. Naime.8 Upravo to zanemaruju mnogi moderni muslimani koji se oduševljavaju Zapadom i čak tvrde da je sam islam omogućio renesansu i konsekventno tome industrijsku (i druge) revolucije koje su tutnjale Zapadom. i to bi bilo previše! Nasrovo djelo Čovjek i priroda. "Da bi se živjelo u miru sa Zemljom. kad Nasr tvrdi da je renesansa u osnovi neislamskog i općenito ne-vjerskoga duha. London. mora se živjeti u miru sa Nebom!" To be at peace with the Earth one must be at peace with Heaven. industriji i tehnici Moderne. što je izazvala neviđenu ekološku katastrofu. kaže Nasr. Islamskom znanošću nije zavladao duh prometejskog niti titanskog upravo zbog toga jer je islamu strana i pomisao o čovjeku bez Centra! "Šta je čovjek bez Boga?". O njoj ovdje neće biti riječi ne samo zbog toga što ta inteligencija to ne zaslužuje. Upravo ovdje mnogi muslimanski autori danas ne razumiju Nasra i optužuju ga za popustljivost prema misticizmu (sufism) i tradicionalnim metafizičkim učenjima.tradicionalnim istočnim paradigmama. ali ne znanosti i filozofije koje su u znaku ustanka protiv Boga. duhovna kriza modernog čovjeka (Man and Nature. već i zbog toga što njezina kritika nimalo ne pogađa Nasrove teze. pa i na stranicama koje raspravljaju o. ističe Nasr. 8 14 . Tačno je da je islam razvio znanosti. To je najljepše djelo posvećeno i ekologiji i ekofiliji. The Spiritualn Crisis of Modern Man). On muslimanima svraća pozornost da je zapadna paradigma iscrpila svoje šanse baš zato što je u osnovi sekularistička. A da su za posljedicu imali samo jednu atomsku bombu. onda on za to ima debele dokaze upravo u posljedicama koje su humanizam i renesansa proizveli i idalje proizvode. koje se implicite nalazi na gotovo svakoj stranici Nasrovih mnogobrojnih knjiga.

9 Čitaocima skrećemo pozornost da o ovome konsultuje sljedeća Nasrova djela: Sufijski eseji (Sufi Essays).Ovaj Perzijanac ukazuje zapravo na jedan značajni problem kojim se bave i Heidegger. Gadamer i mnogi drugi njemački filozofi. čini nam se. I ne samo to. ali sigurno. 1972. a to je pitanje: Da li čovječanstvo danas stradava zbog nedostatka (egzoteričkog) znanja ili pak stradava zbog viška toga znanja? Nasr ide i korak dalje pa tvrdi da je nedostatak svetog. 9 15 . sržno u Nasrovu djelu. njegova današnja moderna filozofija i pjesništvo više liče na dreku protiv Neba negoli na lijepi vez misli i sklad riječi! A danas je katastrofalnije više nego ikada prije da sebi dvonožac prisvaja apsolutna prava upravo zbog toga jer je kroz mnogobrojne moderne ustanke protiv Apsoluta zanijekao onu pupčanu vrpcu (Objavu) koja ga je sa Apsolutom spajala i stvorio satanska oružja kojim polahko. Te Nasrove stranice su i same sufizam najvišeg reda koji se napaja na vrelima tradicionalnih sufijskih fontana. Supreme Persian Poet and Sage). itd. i tu je jedan od razloga zašto. zatim neka poglavlja iz knjige Ideali i stvarnost islama (Ideals and realities of islam). Nasr insistira na tradicionalnim autorima i tradicionalnim metafizičkim učenjima (ne u smislu one metafizike koja ne podaruje spasonosna znanja. London. 1966. uništava ne samo ljudska prirodu! Eto. spasonosnog znanja (a ne egzoteričkog i kvantitativnog znanja) dovelo čovječanstvo do tog osvemašnjeg kolapsa. drama u kojoj nestaje dostojanstvo života i smrti. do kolijevke svetoga znanja u islamu . IV A sada dolazimo do onog što je. na ivicu ponora i neviđene ekološke katastrofe. 1974. potom Dželaluddin Rumi. najveći perzijski pjesnik i mudrac (Jalal al-Din Rumy. Adorno. u kojoj čovjek preuzima prerogative Apsoluta. Zapravo. Horkheimer. događa se jedna drama koje mnogi nisu svjesni. London. Jer.sufizma. Nasr je autor koji je napisao najljepše stranice o sufizmu. Teheran. sa takvom metafizikom Nasr nema ništa zajedničko).

Objava u islamu je u obličju Riječi. a mistici svoje znanje od Živoga (Boga) koji ne umire! Ovo nije samo puka maksima već ona u islamu znači (a to Nasr tako lijepo naglašava) da sam islam ima neki nutarnji otpor spram one tradicije koja zakriva Izvore! Sjetimo se da je Husserl. Upravo je sufizam u islamu ona vrsta tradicije koja ne zakriva Izvore već iz njih isijava i čini da se oni permanentno rascvjetavaju. Sufizam je vijekovima darivao učenja koja su osvjetljavala univerzalnu poruku Kur'ana. kao i u Kur'anu. na drugim čovjek. Tu Riječ nije moguće svesti na okamenjenu zakonsku konvenciju. Sufizam je. Naime... onda treba imati u vidu da je sufizam višeg pjesništva omogućio Hafizu da otčitava univerzalnu poruku Kur'ana. Bistami ili Ibn'Arebi ili Nasr (nije više ni važno koji od njih) su kazali da znalci prava (fuqaha) uzimaju svoje znanje mrtvo od mrtvih ljudi. na četvrtim zvijezda i sazvježda. da podari svoje nutrine upravo na način kako i kristal podaruje svoje nutrine svjetlostima. koji je i sam deriviran iz kur'anske poruke. Ovako. otkriva u Kur'anu ono što nije u stanju otkriti legalitarno čitanje Kur'ana. otprilike. trošne ljudske kosti. On voli 16 . iskazao zahtjev za tradicijom koja ne zakriva izvore. I tako u beskraj. na tređim pčela. u evropskom kontekstu. on nas tada vrati na istruhle. to će reći da je ona poput Rijeke koja neprestano pritiče sa Izvora. Nasr podsjeća kakva je uloga sufizma u hermeneutici Kur'ana. otčitavamo jedno zajedničko bilo i da pri tom ne pomišljamo kako je univerzum "zakucan za neku dasku negdje iznad!" I baš kad pomislimo da će nam Kur'an odgovoriti šta je s one strane zvjezdane zavjese. U toj prividnoj "rasutosti" sufizam nas uči da u svemu. Kad se pitamo šta je središnja tema Kur'ana. k tome. onda se nađemo pred nedoumicom da kažemo da je to na nekim stranicama Kur'ana mrav.. načinio sam zahvaljujući Kur'anu".Islam je u svome postajanju kulturom i civilizacijom iznjedrio veličanstvena mistička učenja koja u njemu nekako iznutra postoje i koja su od samog njegovog "početka" živa u okviru vječne filozofije i vječne mudrosti (al-hikma al-khalida / sophia perennis). da Jedno s lahkoćom pronalazi u mnoštvu. obezbijedio da se ono magično ruho Kur'ana učini prozirnim. Sufizam.. kada nas Goethe podsjeća na Hafizovu izreku: "Sve što mi je ikad uspjelo. niti na egzoteričke krute kodekse. u cijelome univerzumu "sazdanom bez stubova".

fundamentalizma (koga on naziva tzv. kad se ta svjetlost propusti kroz brušeni kristal. Nije teško primijetiti da se u širokoj lepezi islamskih trendova Nasr zalaže za tradicionalni islam.da ponavlja onu Al-Ghazalijevu metaforu o spektru Sunčevih svjetlosti. Sufizam je. itd. takvo kakvo nam je Bog podario. modernizma. islam počinje s Kur'anom. Tradicionalni islam je stablo na kome je moguće da iznikne još poneka nova grana tradicionalnoga islama uz one koje su još žive! Tradicionalni islam je takav islam gdje tradicija ne zakriva Kur'an niti ga stavlja po strani! To je vrlo značajna Nasrova poruka. Ali tu sintagmu Nasr koristi. Ali. ali se sa Kur'anom ne završava! I ova misao nije nipošto bogohulna naprosto zato jer se tradicionalni islam razvijao uvijek tako što je ostajao vjeran Kur'anu i Poslaniku Muhammedu a. Da nije bilo sufizma. tad se javljaju boje koje bez tog kristala nismo uspjeli vidjeti. u jednom specifičnom smislu. a pri tom je velikodušno i neoprezno 17 . Naime. Naše oko. wahabizma.. ostali bismo bez možda najveličanstvenijih komentara koje je ikada na Zemlji dobila neka knjiga! Nasru pripada ogromna zasluga kada savremenom čitateljstvu svraća pozornost na ovu još uvijek živu tradiciju u tradicionalnom islamu.s. wahabizam na primjer. Upravo to ne shvataju mnogi savremeni trendovi u islamu. čini nam se. naš je dojam. Pomoću tog znanja muslimani su u stanju ne samo sebi već i drugima pomoći da dođu do ponegdje zaboravljenih poruka istočne nauke koja se dobrim dijelom nalazi zapretena i na islamskom Istoku. te dalje tradicionalno interiorizirao i eksteriorizirao kur'ansku i sunnetsku Poruku. fundamentalizam ili so called fundamentalism). vidi svjetlost Sunca takvu kakvu je vidi. Taj se pokret okrenuo protiv nekih važnih žila kucavica tradicionalnoga islama. izrazio zahtjev za čovjekom-kristalom koji će omogućiti da kroz njega prosijavaju zrake svjetlosti kur'anskih ajeta. V Seyyed Hossein Nasr je i veliki kritičar savremenih islamskih "izama".

hindusa. godine u Bejrutu objavio vrlo značajnu knjigu Islamske studije (Islamic studies) u kojoj u nekoliko poglavlja govori i o nekim važnim društvenim. Također treba napomenuti da je Nasr na zapadnim jezicima objavio mnoge studije koje se bave pitanjima tradicionalnog islama u modernom dobu.10. religijskim i naučnim kretanjima u islamskom svijetu. Poseban je akcenat stavljen na međureligijski dijalog muslimana. ali su većinom neplodna). kršćana. 1987. Bilješka nosi naslov "Duhovna praizvornost islama"'. 10 18 . budista. London. Nasrovo djelo Tradicionalni islam u modernom svijetu (Traditional islam in the Modern World. Prije svega treba kazati da on "omeđava pravac mišljenja koji obilježava vrhunac duhovnog i intelektualnog ogledanja islama u našem vremenu". mada naoko snažan (poput jaja iz inkubatora koja su jedra i kojih ima dosta. Ta je knjiga naišla na veliki odjek usljed svojih izazovnih i kritičkih intonvanih postavki. ipak se u mišljenju ovog najkonstruktivnijeg muslimanskog kritičara Moderne naziru neke središnje konstante. VI Kako gledati na Seyyeda Hosseina Nasra u kontekstu savremenog mišljenja? Mada je ovaj autor u punoj snazi stvaranja pa je. godine. O tome ćemo se baviti u jednom drugom zasebnom tekstu. Jezik Seyyeda Hosseina Nasra je "islamski" naprosto zbog toga jer najviše istine kazuje na najjednostavniji način. pokazuje svu šarolikost perspektiva islamskih "izama". Jevreja. Ovdje upravo iz nje navodimo neke citate. primjesa u "čisti islam" pokazala se kao najokrutniji puritanizam.implementirao i prigrlio zapadnu tehnologiju! Wahabistička borba protiv tzv. Nasr je još davne 1967. sterilan i neplodan. Nasr je veliki pobornik međureligijske tolerancije. moguće da se pojavi još mnogo knjiga u kojima će on dalje razviti svoje ideje. 11 Moj prijatelj Hilmo Neimarlija napisao je kratku bilješku o njemu uz moje prijevode Nasrovih članaka koji su izlazili u časopisu "Islamska misao" tokom 1986. To je mislilac koji je. i modernom svijetu. konsekventno tome.11 Njegovo je djelo jedno od najizvornijih i najutjecajnijih danas među muslimanima.

ali i suočio islam sa samim islamom. Nasr je i za druge značajan mislilac jer njegovo djelo predstavlja "neosporan doprinos proširivanju duhovnog i kulturnog obzora suvremenosti!" Također kažimo da su "Nasrovi radovi i. metafizičke naravi budući da su zasnovani i prožeti težnjom ne da čitaoca.poput velikih klasika islama prije hiljadu godina. Nasr je angažirani mislilac. zapadnog ili muslimanskog. tragove Apsoluta u sklopu drevne svjetske tradicije. naime. On nije pristalica pravolinijski shvaćenog vremena. Nasr je mislilac drevne. on nije mislilac projekata uma koje bi ljudstvo po svaku cijenu trebalo na Zemlji primijeniti! Naprotiv. njegovih Izvora i praizvornog otkrivanja svijeta i čovjeka. Ali. suočio islam sa svim živim i velikim svjetskim tradicijama. 19 . Stoga je Nasrovo mišljenje otvoreno kako prema "vani". nije mislilac "napretka" koji bi islam definirao prema šemama projektiranim u budućnosti. Jednom riječju... kongenijalnosti perenijalnih istina. jer bi bez njega njihov prodor u philosophia perennis ostao bez pravog odgovora sa islamske strane. tako i prema "unutra". svjetske tradicije i to je ono što Nasra stavlja u sam vrh najangažiranijih zagovornika Tradicije sa velikim T! A nećemo pogriješiti ni tada ako kažemo da je Nasr mislilac Svetog! Intelektualna pregnuća Frithjofa Schuona i Titusa Burckhardta samo nam omogućavaju da sagledamo veličinu Nasrova pregnuća. Nasr. muslimanima drag mislilac. te bi se zadatak Istoka sastojao u tome da nekako juri i "stiže" Zapad. Nasr nije mislilac svjetske povijesti nije mislilac svjetske revolucije. njima duguje isto toliko koliko i oni njemu. već da ga preko islama. perenijalne. nije mislilac svjetskog napretka. već na način traganja za iskonskim. perenijalnim znanjima i istinama. knjige neovisno o čemu se u njima govori. povežu sa Apsolutnim!" Nasr je mislilac koji podvrgava kritici imperijalni Zapad. naprosto vežu za islam. Najvažnije što on posliže jeste otkrivanje kongenijalnosti drevnih nauka Istoka i islamskog Istoka. ali kritikuje i usnuli Istok ne na način modernističke kritike koja Istok smatra nedonošćem u odnosu na Zapad. zato jer im vraća pouzdanje u njihovu vlastitu tradiciju.

1987. baš onakav kakve je baštovane tradicionalni islam imao i prije u ličnostima Ibn Arabija. minijaturi. tog stabla. 1992. U Sarajevu.12 Kao da nam Nasr pruža užitak oku ravan užitku koji dariva našem duhu dok čitamo filigrane njegovih rečenica o islamskoj umjetnosti. zato što je svaka grana povezana s priticanjem Objave. arabeske podaruju iskustvo "neke beskrajne cjeline". poznavaoci Nasrova djela ne ističu dovoljno. dr. čini nam se. Naime. jednom važnom detalju koji. kako u velikim tradicionalnilm "teološkim" sistemima. podno Mjesečeve sfere! "Knowledge and the Sacred" je jedan od najljepših komentara koje je Sveto dobilo u savremenom dobu. Al-Ghazalija. na kraju. na gotovo svakoj naslovnoj stranici njegovih mnogobrojnih knjiga nalazi se neki važan detalj iz islamske umjetnosti.U svojoj knjizi Znanje i sveto (Knoweedge and the Sacred. Enes Karić Usp. New York. Seyyed Hossein Nasr je dostojan baštovan. arhitekturi. da onu univerzalnu Poruku Kur'ana i islama proosjetimo kako u sufizmu tako i u islamskoj umjetnosti. U mnogobrojnim studijama koje je posvetio širokom spektru islamske umjetnosti i duhovnosti Nasr jasno naglašava da je islamska umjetnost jedna tradicionalna umjetnost čije nam. Rumija. Vratimo se. tradicionalni islam koji ne dozvoljava da se sa njegova stabla amputira bilo koja grana.. tj. ujedno. god. na primjer. To je. kako to za arabesku lijepo veli Hans Georg Gadamer. Nasrovu knjigu Islamska umjetnost i duhovnost (Islamic Art and Spirituality). Lahore. 1988) Seyyed Hossein Nasr nam navještava zašto je potrebno da sveto danas opet zakuca na naša vrata. kako u grandioznim ezoteričkim sistemima islamske Perzije tako i u islamskom pjesništvu. Sveto nadolazi kao spasonosno Sveto. koja je u cijelosti posvećena islamskom doživljaju umjetnosti kao svete umjetnosti. Upravo Nasr insistira na naporednom proučavanju islamske Cjeline. kao Poruka koja ljudskome prahu šapće da nije zaludu tu. 12 20 . Sveto nadolazi baš onda kada je opasnost tu. tako i u islamskoj muzici.

ISLAMSKE TEME 21 .

U kur'anskom tekstu . To je Riječ Božija objavljena Poslaniku posredstvom najizvrsnijeg meleka Džebraila. Kur'an sadrži poruku pomoću koje će se ovaj ugovor moći održati a svrha ljudskog postojanja ispuniti."Jest. mi svjedočimo". zapis ovog ugovora sadržan je u Kur'anu. koji i sam riječima izražava ovaj vječni ugovor između Boga i čovjeka. 1997.KUR'AN . Kur'an je tkivo od koga je život muslimana satkan: njegove sentence su poput niti iz kojih je izatkana supstanca njegove duše. U ovom "jesi" poziva tajna i posebno značenje ljudske egzistencije. toj centralnoj teofaniji islama. 1 22 . Enes Karić. čak i prije početka povijesnog vremena i stvaranja na zemlji. On se ženi dok se odlomci iz Svete Knjige čitaju. sa svim pogodnostima i opasnostima što ih takva odgovornost sadrži. međutim. Musliman.„Zar ja nisam Gospodar vaš?" (VII:172. god. koje je Božiji namjesnik ili halifa na zemlji. još dok je dijete uči posebne odlomke Kur'ana. bio Tekst objavljen u: KUR'AN U SAVREMENOM DOBU I. To je riječ u kojoj musliman živi. hrestomatija tekstova o Kur'anu. fizički je simboliziran kamenom u Ka'bi. Dakle. On je s njom rođen budući da se prvog trenutka na uši novorođenog muslimanskog djeteta prišapne šehadet koji je sadržan u Kur'anu. a i kada umire Kur'an mu se uči. tajna života ovog teomorfičkog bića. čovjek preuzima izazov ovog poziva i slaže se da nosi polog kao "rob svoga Gospodara" (abd). Duhovno.BOŽIJA RIJEČ. Izdavač: Bosanski kulturni centar. IZVOR ZNANJA I DJELA1 Ugovor između čovjeka i Boga na temelju kojeg je čovjek prihvatio polog (emanet) kao jedno inteligentno i slobodno biće. On neprestano ponavlja neka njegova poglavlja u svojim svakodnevnim namazima.) Bog predlaže čovjeku. a neke njegove formulacije počinje ponavljati još od časa kad može govoriti. to je središnja istina islamskog života. Kur'an je za muslimana Božija objava i knjiga u kojoj je sadržana Njegova poruka. Sarajevo. a u odgovoru . ovaj ugovor. priredio: dr. Poslanik je.

On 23 . mora biti vrlo dobar pjesnik i. Ne samo da sadržaj i značenje dolaze od Boga. kao i drugim semitskim religijama. Dakle. ali u islamu. Od velikog značaja je to što je prva riječ koja je objavljena bila "Čitaj". kao i mnoge slične istine koje su se zbile u drugim tradicijama. božanska objava. svijest ljudskog opstojanja bi sa svih strana prekinuta od najodličnijeg meleka Džebraila. ne može biti nepismen. Njegove Knjige čiji su i duh i slova. u njihovim očima Kur'an. On reče Poslaniku . i s tom riječju poče silaženje Božije poruke. mora biti djelo Poslanika koji. Ova religijska istina. Iznenada.da Kur'an uistinu nije Riječ Božija. usljed toga.u pećini planine Hira. prirodno. pišući o ovom važnom pitanju. Božija Poruka mu je i sama dala snagu da "čita" Božiju Knjigu i ubuduće on postade ljudski primalac Njegove Poruke koju obznani čovječanstvu.instrument izabran od Boga za objavu Njegove Riječi. blizu Mekke. oglasiti Knjigu čija je rječitost i sama najveće čudo islama? Mnogi zapadni autori. i sadržaj i forma božanski. to mora biti odatle objašnjeno. čija je funkcija u islamu u mnogo čemu slična Svetom Duhu u kršćanstvu. ustvari. objava je u vezi s knjigom i."Čitaj"!. Prema tradicionalnim izvorima koji su jedina građa o tim pitanjima. Budući da nije Božija Riječ. Kur'an je objavljen Poslaniku dok je on provodio izvjesno vrijeme .često skrivenom u vela takozvane "objektivnosti" i "učenosti" . Može se postaviti pitanje . budući da je nepismen. islam se suočava sa sljedbenicima svih objavljenih religija kao "narodom Knjige" (ahl al-kitab). ljudskom je intelektu teška za shvaćanje: ne zbog toga što je ona sama nelogična već zbog toga što razum podržava svakodnevno čulno iskustvo i što je zaprepašten fenomenom koji nadilazi međaše takvog iskustva. Ali. U drugim religijama "silaženje Apsoluta" uzelo je druge forme. počinju s pretpostavkom .a što je često činio .kako može Poslanik biti nepismen i još da "čita"? Kako on može biti nepismen i još oglasiti Kur'an koji je najljepši od svih knjiga na arapskom jeziku. ustvari. zato što je vrhovni simbol u islamu knjiga. nešto naglašenije. Na zapovijest Džebraila da "Čita" Poslanik se oglasi da nije u stanju to učiniti. nego također i knjiga tog sadržaja i forma koje su na taj način integralni aspekt objave.

Takvo gledanje moglo bi biti branjeno od onih koji odbacuju objavu u cjelosti kao takvu: ali. kao siromašna i suhoparna kopija drugih svetih knjiga kao što su Stari i Novi zavjet. Ne može se bilo kojom logikom odbaciti nepismena narav Poslanika i u isti mah prihvatiti i braniti djevičanstvo Marije. arapskog i aramejskog jezika. koji metafizički i intelektualno razumijeva religiju. čudno je čuti takva mišljenja od autora koji često prihvataju kršćanstvo i judaizam kao objavljenu istinu.o sveta knjiga jedne religije može se podudarati sa svetom knjigom druge religije. kršćanstva da bi se shvatilo zašto je Poslanik morao biti nepismen i zašto čovjek. kršćanskih monaha u Siriji i zajedno ih umetnuo u Knjigu koja se pojavljuje. središnja ličnost jedne religije odgovarati središnjoj ličnosti druge religije i tome slično. Poslanik mora biti nepismen na isti način kao što i Djevica Marija mora biti djevica. prema islamskom vjerovanju. Riječ Božija u islamu je Kur'an: u kršćanstvu je Krist. ili biti u opasnosti intelektualne nedosljednosti ili duhovne hipokrizije. Idući tak. jezika kojim je govorio Krist. Kur'an i Novi zavjet. Oboje 24 . Ali. prema ovim kritičarima. recimo. Džebraila i Svetog Duha. Nosilac Božije Poruke u kršćanstvu je Djevica Marija: u islamu to je duh Poslanika. Ovakav tip komparacije može biti. Dovoljno je sačiniti morfološku uporedbu između islama i. Ako je ova Riječ u tjelesnoj formi. može se sačiniti i komparacija između islama i kršćanstva upoređujući Poslanika i Isusa Krista. da je. a ako je u formi knjige. pak. u cjelosti izvorna tradicija. mora ili prihvatiti religiju kao takvu.mora da je tu i tamo naučio neke mrvice znanja od jevrejske zajednice u Medini ili. značajan i otkriti korisna znanja o strukturi obje religije. bio nepismen. u svakom slučaju. ova čistoća je simbolizirana nepismenom prirodom čovjeka koji je izabran da ovu Riječ obznani ljudima. Riječ Božija mora jedino biti zapisana na čistoj i "nedirnutoj" ploči ljudskog shvaćanja. itd. mnogo je značajnije ovu komparaciju promišljati s jedne drugačije tačke gledišta. čistoća je simbolizirana djevičanstvom majke koja podaruje rođenje Riječi. Ljudski nosilac Božije poruke mora biti čist i neokaljan. Naravno. da bi se shvatilo šta Kur'an znači za muslimane i zašto se vjeruje da je Poslanik.

To je ono zbog čega je. čiji vrli zvuci i izrazi igraju važnu ulogu u ritualnim aktima islama. a akti bogoštovlja moraju biti na svetom arapskom jeziku. koji su teško mogli govoriti ili čitati arapski.koja je podjednako i sadržajem određena Božijim diktatom . To je. također. time što je Riječ Božija. Arapski je sveti jezik islama. islam nije bio jedino značajan za Arape i nije nužno znati dobro arapski da bi se bilo dobar musliman. jer u ovoj domeni perzijski je odigrao bitnu ulogu u istočnim zemljama islamskog svijeta. Iznoseći ovakvu analogiju šire može se tvrditi da je činjenica da Kur'an. religijski rečeno. Forma Kur'ana je arapski jezik koji je. koji i sam osposobljava čovjeka da prodre u sadržaj i da bude transformisan Božijom prisutnošću i milošću (bereket) Božije Knjige. hvale vrijedni ljudi. Ali formule Kur'ana uče se u namazima.ne govornog arapskog posredstvom kojeg je čovjek u stanju govoriti o svakodnevnim 25 .simbolizira duboki aspekt misterije objave i istodobno ne može se jedno prihvatiti. ali ne i jedini njegov kulturni i naučni jezik. u izvjesnom smislu. Nepismena narav Poslanika pokazuje kako je ljudski recipijent potpuno pasivan pred Bogom. okaljana sa čisto ljudskim znanjem i ne bi bila prezentirana čovječanstvu u svojoj prvobitnoj čistoti. Božija Riječ postala bi.podudarna u izvjesnom smislu tijelu Krista. premda nije uopće nužno dobro poznavati arapski da bi se bilo musliman. On nije ništa svoje dodao ovoj objavi. od Perzije do Kine. kao nužni minimum neophodno potrebno znati kur'anski tekst koji ima tako važnu ulogu u aktima bogoštovlja. Poslanik je bio naprosto pasivan pred objavom koju je primao od Boga. Naravno. odgovara Kristu u kršćanstvu. a drugo odbaciti. Arapski jezik je svet tako što je on jedan integralni dio kur'anske objave. On nije napisao bilo kakvu knjigu nego je samo Svetu Knjigu prenio čovječanstvu. na isti način neodvojiv od Kur'ana kao što je i Kristovo tijelo neodvojivo od samoga Krista. Postojali su mnogi. Da ovakve čistote i djevičanstva duha nema. razlog zašto Kur'an ne može biti preveden na bilo koji jezik u ritualne svrhe i zašto muslimani nearapi uvijek njeguju učenje arapskog jezika . a i da je forma Kur'ana .

usljed toga. Da bi se shvatila uloga arapskog jezika u islamu moramo nakratko baciti pogled na druge velike religijske tradicije svijeta. uzimajući u obzir stanje stvari izvan abrahamske tradicije.već kur'anskog arapskog koji sačinjava dio religioznog obrazovanja unutar muslimanskog svijeta i koji pomaže u čitanju i razumijevanju Božije Knjige. Ovo posljednje je iskorišćeno iz činjenice što je Bog odabrao arapski kao jezik objave namijenjene ne samo za Arape same nego za širi segment čovječanstva kao takvog. Kasnije su prevedeni na pali. Zbog ovog važnog razloga ni mnogi modernizirani muslimani nisu u stanju shvatiti ovu važnu činjenicu. u budizmu. latinskom ili. japanski i mnoge druge jezike. da bi bio u mogućnosti participirati u "krvi i tijelu" Krista. budući 26 . tibetski. u kršćanstvu sam Krist je Riječ Božija i nije važno da li neko vrši misu na grčkom. sam Buda je avatara ili "inkarnacija". što se toga tiče. inkarnacija ili na hinduističkim terminima avatara. koji je i sam "Riječ Božija" i poruka Boga. Primjerice. . recimo. Latinski u katoličkoj crkvi je liturgijski a ne sveti jezik. Ovdje iznova forma "Riječi" nije jezik. arapskom ili perzijskom. pogrešno zamjenjuje sveta uloga arapskog u islamu sa njegovom tobožnjom ulogom u nadirućim i nadmoćnim formama etničkog i lingvističkog nacionalizma. te se. budući da su oni muslimani nearapi koji pokušavaju nadomjestiti drugim islamskim jezicima arapski jezik u aktima bogoštovlja ili su i sami Arapi koji pokušavaju sekularizirati arapski jezik.stvarima. Ljudima Zapada teško je shvatiti značenje svetog jezika i funkciju koju on izvršava u nekim religijama zato što u kršćanstvu nema svetog jezika. na japanskom. U takvim tradicijama ne postoji sveti jezik zbog toga što je tijelo ili vanjska forma samog osnivača vanjska forma Riječi. Neko može biti perfektno dobar budista i ne znati sanskrit a čitati religijske tekstove. kineski. Ili pak. Može se neposredno zapaziti da postoje dva tipa ovih tradicija: one koje su utemeljene na osnivaču tradicije koji je na taj način shvaćen kao "Božansko silaženje". Rani budistički tekstovi su se prvo pojavili na sanskritu.

islam i u različitom podneblju hinduizam. kao što je često i bio slučaj. U takvim religijama. ali ne može uzeti udjela u "Božijoj prisutnosti" Božije knjige izuzev posredstvom svetog jezika judaizma. u najmanju ruku. nego je poslanik ove Riječi. Ova poruka ima kao svoj sveti jezik hebrejski. u ovom pogledu slične jedna drugoj . U svjetlu ovih analiza možda je lakše shvatiti kakva je uloga arapskog jezika u islamu. nije zavisio od njega na isti takav način.da "Riječ" nije knjiga nego ličnost. Sanskrit je sveti jezik hinduizma. ovo je taj aspekt po kome se islam suočava sa cijelom objavom tako da je osnivač religije nazvan resul: doslovno onaj koji nosi poruku ili risalu od Boga. koji je također u početku upotrebljavao sanskrit.mada se budizam i kršćanstvo duboko umnogome razlikuju . Forma je više spoljni aspekt Bude samog a znamo da u budizmu vrla ljepota Bude prikazuje spasenja. ustvari. brahman mora vede pjevati i pojati na sanskritu. u religijskim ritualima. ali opet. Navedemo li iznova neke primjere mogu se spomenuti judaizam. U hinduizmu čovjek može čitati vede stotinu puta na bengalskom. Ili. Perzijanac može postati veliki muslimanski filozof ili naučnik a pisati na perzijskom. kao što je činio Filon. budući da sam osnivač nije Riječ a njegova vanjska forma nije direktno forma riječi. Nasuprot ovih tradicija koje su. Ustvari. što je 27 . Vrli zvuci i riječi takvog svetog jezika su dijelovi objave i igraju istu ulogu u tim religijama kao što je i uloga tijela Krista u kršćanstvu. ali on ne može vršiti svoje rituale ili ritualno čitati Toru ni na koji drugi način osim na hebrejskom jeziku. Isto se može reći mutatis mutandis za kršćanstvo naspram hebrejskog ili aramejskog jezika. Neki ortodoksni Jevrej u stanju je pisati jevrejsku filozofiju i teologiju na arapskom kao što je i Majmonid činio. postojati sveti jezik koji je nerazmrsivo spojen sa sadržajem poruke i brižljivo odabran kao njen nosilac izraza. mora usljed toga. ali budizam. Riječ Božija. on može sastavljati sufijsku poeziju na perzijskom. recimo grčkom.postoje druge tradicije u kojima osnivač sam nije poruka Božija. Musa (Mojsije) je bio poslanik koji je donio poruku od Boga. On može sačiniti filološke ili filozofske analize Tore na nekom drugom jeziku.

Kroz to raspršavanje osjeća se još neutihli dojam jezika Kur'ana. Ali ni Perzijanac. Tekst Kur'ana pokazuje da je ljudski jezik skršen snagom Božanske Riječi. invokacija itd. Kao što se morski talas rasprši u kaplje udarajući od hridi. snaga božanska odakle on izvire. zaslijepljeni su onim što ih se doima kao jedna vrsta nekoherentnosti s ljudske tačke gledanja. potpuno prirodni budući da je svijet koji govori arapskim jezikom tek jedan dio islamskog svijeta. i činjeno. tako je i ljudski jezik u odnosu na Kur'an raspršen na hiljade fragmenata. recimo. Svi ovi slučajevi su legitimni i. To je metod integracije našeg bića u cjelosti. turski ili perzijski u svakodnevnim namazima. Religija nije filozofija ili teologija koje su mišljive jedino na mentalnoj ravni. napose nemuslimani. sadržana je ne samo u pukom sadržaju već također i u vrlim zvucima i odjekivanju svetog jezika. Efikasnost kanonskih molitvi. ni Turčin. koji su po prvi put čitali Kur'an. Kur'an nije nešto nalik jakom mističnom tekstu. Turčin može vladati milionima muslimana kao vladar a ipak još ne biti u stanju da govori bilo šta na arapskom kao što je bio slučaj vijekovima. ustvari. niti je priručnik aristotelovske logike mada sadrži i misticizam i logiku. u tako širokom obimu da je sufijska poezija na perzijskom bogatija nego li na arapskom. zaista. bereketu Svete Knjige ni izvršavati svoje rituale kao musliman ako on upotrebljava. niti ijedan indijski musliman ne može participirati u blagodati. Ova istina je univerzalno primjenljiva a posebno je jasno demonstrirana kad je posrijedi Kur'an čije su formule i stavci putokazi za život muslimana i čije kontinuirano ponavljanje pribavlja božansku zaštitu čovjeku u nemirima njegove zemaljske egzistencije. uključujući psihičko i materijalno. više nego li u samoj Perziji. što je često. Kur'an otkriva ljudski jezik sa svom njegovom slabošću koja mu je pripadna postajući 28 .često i bilo učinjeno. Mnogi ljudi. Musliman Indijskog potkontinenta u stanju je pisati o islamskom zakonodavstvu na perzijskom. Sveti jezik služi tačno kao božansko značenje pomoću kojeg čovjek ne samo da je u stanju misliti o istinama religije koje i jesu jedino za ljude naročitog tipa mentaliteta. Kur'an nije upravo ni poezija mada sadrži najsnažniju poeziju. recitiranja. već je u stanju učestvovati svojim bićem u cjelosti u Božanskoj odredbi.

Tu se zapaža. je ova kombinacija biljnih i mineralnih formi koje su inspirirane formom izražavanja Kur'ana koji ovakav karakter jasno odražava. kasnije taj sveti jezik razvija jednu apstraktnu i filozofsku dimenziju. Ključ za islamsku umjetnost. između onoga što Bog govori i onoga što čovjek može čuti na jeziku koji usprkos svoje biti svetog jezika je isto tako i čovjekov jezik. Ova činjenica vrijedi. Kur'an je sveti jezik zato što ga je Bog odabrao kao Svoj instrument komunikacije. Svaka riječ nosi svijet značenja unutar sebe i nikada ne postoji kompletno "horizontalno" i didaktičko razjašnjenje njenog sadržaja. Ipak. nije sveti tekst taj koji je nekoherentan. Međutim. Kur'an sadrži različite tipove poglavlja i stavaka unutar njih. obično kratka i konkretna. Kur'an. druga su poetska. Neki stavci ili poglavlja su prošireni poput arabeski koje postaju kasnije formalizirane 29 . Kur'an je sastavljen od preobilne i ispreplićuće biljke života kakva je vidljiva u šumi često kombiniranoj neočekivano s geometrijom. Bog uvijek odabire da "govori" na jeziku koji je pradavan i koji izražava najdublje istine najkonkretnijim terminima. Neka od njih su didaktička i objašnjavajuća mada ne u jednom opsežnom smislu. Sveti jezik je do beskraja dubokomisaon i na prvi pogled slabo razvijen što se može zapaziti i u kur'anskom arapskom. Usprkos tome. isto tako. kao i svaki drugi sveti tekst. čija jasnoća prispjeva od kristala držanog ispred svjetla. u stvari. simetrijom i kristalnošću mineralnog carstva. Glavna teškoća u čitanju Kur ana i pokušaju da se dosegnu njegova značenja je u neusporedivosti između Božije poruke i ljudskog primaoca. također. i Stari zavjet i Apokalipsu. ne može biti uspoređen sa bilo kojom formom ljudskog pisanja zato što je Kur'an upravo Božija poruka na ljudskom jeziku.iznenada primaocem Božije Riječi i pokazuje slabost tog jezika pred snagom koja je beskrajno velika da bi je čovjek mogao i zamisliti. Čovjek sam je taj koji je nekoherentan i treba mu dosta truda da bi se integrirao sa Središtem teksta tako da mu poruka božanske knjige postane jasna i da mu se otkrije njezino unutarnje značenje. za koju se moramo sjetiti da sadržava ne samo Evanđelja nego. i za Bibliju. jedan element koji se čini nekoherentnim. kao i u Kur'anu.

Takav kakav jeste. vječne. Knjiga Božija je prije svega Kur'an. također. takve kao što je pobuna nekog naroda protiv Boga i njegovu kaznu. doslovno znači recitiranje iz čega je uobičajeno ime i izvedeno. Ali. Musliman je dirnut vrlim zvukom Kur'ana i kaže se da se vjera čovjeka testira na taj način da li je on dirnut dnevnim pozivima (ezan) i recitiranjem Kur'ana ili nije. U ova tri imena nalazi se duboko značenje ove Knjige za islam. Kur'an zapravo nosi tri imena u tradicionalnim islamskim izvorima koja osvjetljavaju njegovu prirodu i konstituciju. Prvo ime Svete Knjige je Kur'an (el-Kur'an). i "misli" koje vode ka usredsređenju na istinu sadržanu u njemu. blizu četrnaest stoljeća otkako je objavljen. kao simbol istine koja se životno tiče čovjeka na ovom svijetu. potom Furkan (el-Furkan) i konačno Ummu 1-kitab. nego istine koje su. Druga su časoviti plamsaji i bljesci velike jasnoće i konkretno izražene ideje jezikom koji je više nego geometričan i simetričan kakav je djelomično vidljiv u zadnjim poglavljima Svete Knjige. i Furkan ili lučenje u kojem je ona to sredstvo kojim čovjek može razlučiti između istine i laži. zato što ne sadrži pojedinačnu činjenicu u pojedinačnom životu. 30 . razlikovanje. što također primjećujemo i u Starom zavjetu. Kur'an spominje naročite fakte. čak i te "činjenice" imaju svoju snagu zato što su one u odnosu na nas simboli stvarnosti koja je stalno prisutna. usredsređenje u kojem su ideje i misli upravljene prema izrazu naročite svrhe. u takvoj mjeri kao što ih je ganuo i na početku svoje pojave na zemji. Snaga Kur'ana ne počiva u tome što on izražava historijsku činjenicu ili fenomen. majka svih knjiga. i na kraju. Kur'an je zbirka "ideja". Naravno. Ova snaga počiva upravo u prirodi Kur'ana kao simbol a ne kao činjenica. budući da su sadržane u istinskoj prirodi stvari. Ona počiva u tome što je Kur'an simbol čije je značenje važeće uvijek. Knjiga je također i Furkan što znači lučenje. Knjiga je.u materijalnom svijetu kao dekoracija džamija u kombinaciji sa konkretnim stihovima Kur’ana. Knjiga UmmulKitab. Čudo Kur'ana leži u posjedovanju jezika koji efikasno gane duše ljudi sve do danas. Ona je recitiranje u tom smislu da je Kur'an sredstvo usredsređenja na istinu za "govorenje".

Napokon kao "Majka knjiga" Kur'an je prototip svih "knjiga". Kur'an sadrži bitno tri tipa poruke za čovjeka. također. Bespotrebno je i u biti apsurdno pokušavati naći detaljne naučne informacije u Kur'anu. ustvari. Kur'an je bio vodič a i vrelo znanstvenika u kome su svi muslimanski intelektualni napori uzeli udjela. moralnim i pravnim naukama. Dakle. međutim sama nauka se mijenja te se čovjek suoči sa neugodnom situacijom dovođenja u vezu vječne poruke sa prolaznom formom znanja. Prvo. nije duže održalo da bi bilo istinito. koje se.mada često zanemarena od modernih naučnika . a ne njihov detaljni sadržaj. znanje cjelokupnog reda stvarnosti. Ono što Kur'an sadrži je princip cjelokupnog znanja uključujući kosmologiju i prirodne nauke. Isto tako Kur'an sadrži cjelinu moralnih i vjersko-pravnih naloga što je osnov islamskog svetog prava ili šerijata. a koji se bave životom čovjeka u svim detaljima. Sa islamskog stanovništva cjelokupno je znanje sadržano.je bila važna. Ali da bi razumio i shvatio ove principe. cjelokupnog znanja. Vremenom neko može dovesti u vezu pronalaske određene nauke s tekstom Svete Knjige. Ali. a ne aktualno. lijepo i ružno. Kur'an. sadrži metafiziku o prirodi Božanstva. kosmologiju koja 31 . dobro i zlo. a da i ne govorimo o metafizičkim. u biti. Kur'an sadrži principe svih znanosti ali se ne drži toga da nam kaže broj biljaka koje se nalaze na određenom kontinentu. ovo znanje počiva unutar Kur'ana potencijalno ili kao sjemenje i u principu. kao što čine neki moderni komentatori isto tako kao što je beznačajno nastojanje stvoreno na Zapadu da se dovedu u vezu naučna otkrića sa tekstom Biblije. Kur'an je izvor ne samo metafizičkog i religijskog znanja u islamu nego čak i u domenu posebnih područja znanja. to jest. u Kur'anu. Njegova uloga čak i u razvoju islamske filozofije i nauke . ili broj elemenata koji postoje na hemijskoj tabeli. čovjek mora prodrijeti u značenje "Majke knjiga" i tada otkriti šta je temelj i podloga nauka. sadrži doktrinarnu poruku cjelokupnog učenja koja iznosi znanje o strukturi stvarnosti i čovjekovom položaju u njoj.razlikovati realno i irealno. Apsolutno i relativno.

svako pojedino biće. Kur'an sadrži odličje koje je teško izraziti modernim jezikom. Kur'an sadrži učenje o ljudskom životu. imaju moć koja nije identična s onim što naučimo iz njih racionalno. opširan komentar o čovjekovoj zemaljskoj naravi. eshatologiju čovjekove konačnosti i budućeg svijeta. svaki narod imaju bitno značenje koje nas se tiče. o njihovim iskušenjima i patnjama. gdje je on i kamo mora ići. To je razlog što čak i fizičko prisustvo Kur'ana donosi veliku blagodat ili bereket sa sobom. Kada bi se Kur'an ticao samo plemena koje je bilo na stranputici u Arabiji vijekovima prije Kristova rođenja. Kada je 32 . Međutim. Kur'an je. svako pleme. na prvi pogled barem. Dakle. kraljevima. ukoliko se ta fraza shvati metafizički a ne doslovno. Kur'an donosi kazivanja o narodima. Treće. nalikuje onom što je opsežna knjiga historije. To se može nazvati božanskom magičnošću. Ova poruka je izražena historijskim terminima ali je upućena ljudskoj duši. kao i ličnost koja je zastranila ili slijedi "Pravi Put". egzistenciji kao takvoj i njenom značenju. Formulacije Kur'ana. su također simboli sila koje egzistiraju u duši čovjeka. Licemjer (munafik) koji dijeli ljude i širi neistinu o stvarima koje se tiču vjere također postoji u duši svakog čovjeka. ili koju je Bog kaznio ili je nagradio. kako je prikazana u Kur'anu. To je knjiga čije čitanje otkriva značenje ljudskog života koji počinje s rođenjem a okončava sa smrću. Kur'an izlaže sva učenja nužna čovjeku da zna ko je on. jednostavnim čitanjem i ponavljanjem. poslanicima i dobrim ljudima tokom vijekova.promišlja strukturu univerzuma i mnoštvo stanja bića. on ne bi bio u stanju da nas privuče i da se i nama pojavljuje kao štivo dominantne privlačnosti i aktualnosti. Svi glumci na pozornici svete historije. Kur'an opisuje živim riječima uspone i padove i ocrtava iskušenja i promjenljivost ljudske duše u kategorijama opisa naroda koje su istinite ne samo za taj i taj narod i vrijeme već se tiču duše ovdje i sada. Kur’an je osnova Božijeg zakona i metafizičkog znanja. One su više poput talismana koji štiti čovjeka i vodi ga. Kur'an sadrži poruku koja. Drugo. usljed toga. time što su od Boga. potiče od Boga i Njemu se vraća. historiji. plemenima.

Sve ove riječi. napose oni iz ortodoksne crkve. Na praktičnoj ravni najteži aspekt kršćanstva za muslimana je razumijevanje značenja križa.u najmanju ruku ne na takav način. Takvim izvornim ikonama pripisuje se čudotvorna moć izlječenja i udovoljenja vapajima ljudi. Ali zbog toga Božansko prisustvo i blagodat Kur'ana traju iz generacije u generaciju. U islamu. zašto ga nosi i u trenucima bola pravi znak križa. svete ikonografije i simbola koje sadrže "Božansku magičnost" u sebi. Ili pak kada musliman nekoga dočekuje. Ovdje je manjak takvih podupirućih značenja nadoknađen prisustvom ikona. To je. Preciznije rečeno. Ustvari. Rani kršćanski sveci. Razlog tome je božansko prisustvo u tekstu koji pribavlja hranu dušama ljudi. on poseže za formulom selama crpljenom iz Kur'ana. Ljudi ga srcem čitaju i pamte: oni ga uče i recitiraju iz dana u dan a postojali su i odabrani ljudi koji su svoj život u cjelosti proveli isključivo u recitiranju Kur'ana. musliman ne može shvatiti zašto se kršćanin naklanja pred križem. ali ne i u religijama gdje je takav jezik odsutan . Općenito uzevši. prava ikona je uvijek takve vrste. Kur’an posjeduje blagodat za vjernike koju je nemoguće logički objasniti ili analizirati.muslimanu teško on čita naročite stavke Kur'ana koji ga smiruju i pružaju mu utjehu. kršćanin je u istoj poteškoći spram ovog "magičnog" aspekta Kur'ana kojeg muslimani nose sa sobom i recitiraju da bi zaslužili podršku Božiju i Njegovu zaštitu. pisanje Kur'ana upravo je sveti čin a izuzetno pobožan 33 . fraze i sentence imaju božansku magičnost koja je u vezi s prisustvom Božijim u svetom jeziku kojeg je On odabrao da obznani Svoju Riječ. a ne naturalističko predstavljanje Krista i Djevice Marije iz Renesanse i kasnijih perioda. S druge strane. Pisati Kur’an u islamu slično je slikanju ikone u kršćanstvu. ritualni akt kojeg Bog traži od čovjeka da ga obavlja uvijek iznova kroz ovozemaljsko putovanje. bilo to u Hindukušu ili na planinama Atlasa. Kada za nečim žudi ili kada mu je nešto neophodno potrebno on se okreće podesnim stavcima Kur'ana. također. slikali su ikone provodeći godine u asketizmu i duhovnoj praksi i. ustvari. moć svete formule ili fraze postoji isto tako i u drugim tradicijama koje imaju sveti jezik. ustvari.

simbolu supstancijalnog. Bog je "zapisao" skrovitu realnost svih stvari na "Ploči Pomno Čuvanoj" prije stvaranja svijeta. tako je i Bog "pisao" Vječni Kur'an Perom (Kalem) koje simbolizira univerzalni intelekt na "Ploči Pomno Čuvanoj" (el-levh elmahfuz). s ove tačke gledišta. Upravo kao što je pisano djelo sastavljeno pisanjem pera na ploči ili papiru. a Ploča Univerzalnu supstanciju. shvaćen na ovakav način. Pero simbolizira Riječ. Za ogromnu većinu ljudi postoji potreba za stvarima. Korijeni njegova duha su duboko utonuli u duh ovog svijeta. Intelekt. materijalnog i pasivnog pola kosmičke manifestacije. metafizički. Ovim se ne kaže da postoje dva Kur'ana nego da. Kur'an odgovara svijetu u kojem iz dana u dan živimo. može shvatiti tako "da su Riječju sve stvari načinjene". također. za mnoštvom. Kur'an je poput same egzistencije. Prema mnogim hadisima (hadis). Kur'an ima jedan aspekt znanja u odnosu na svoj tekst kao knjigu i jedan aspekt bića u odnosu na svoju unutarnju prirodu kao arhetipski plan Univerzuma. poput univerzuma i bića koja se u njemu kreću. jer njihove su duše razdijeljene na hiljadu i jedan način i hranjene ovim mnoštvom. "kompozicija" Kur'ana smjera prirodno na simbolizam Pera i Ploče koji su dobro poznati u islamu. Čovjek živi u svijetu mnoštva i već postavši duhovno transformiran on se duboko pričvršćuje za ovo mnoštvo. U manje metafizičkom a više praktičnom smislu. To je mnoštvo u kojem čovjek živi i koje on voli u takvoj 34 . Logos. Zato čovjek voli ovaj svijet i zapaža da se teško otkinuti od njega i vezati se za Boga. tako da se to. On sadrži sve elemente univerzalne egzistencije i. Postoji samo nešto odanih u svakom društvu. Kur'an je po sebi univerzum u kojem musliman smješta svoj život od početka do kraja. U tome je razlog zašto se u islamu pravi distinkcija između Kur'ana koji je "napisan" i "sastavljen" (tedvini) i Kur'ana koji je "ontološki" i koji pripada kosmičkoj egzistenciji (tekvini). Uzeto u cjelosti.vjernik i čak dobri čovjek (evlija) također je bio i kaligraf koji je ispunjavao religioznu funkciju pisanjem Svete Knjige. Budući da je sastavljen od riječi. i to je simbolizam koji igra važnu ulogu u islamskoj kosmologiji.

također je jedno mnoštvo po svojim poglavljima i stavcima. Duša u prvom susretu s Kur'anom otkriva slično razlikovanje i mnoštvenost na koje se navikla kroz svoje iskustvo sa svijetom. Božija mreža je postavljena ispred njih za njihovu vlastitu korist i blagostanje koje oni. postoji velika razlika između ovog svijeta Kur'ana i svijeta kao takvog. unutar Kur'ana sadržan je mir. šta je duhovno smrt do li biće odvojeno od ovog svijeta mnoštva i vraćeno Jedinstvu. Ali. On pokušava uhvatiti dušu u svoju vlastitu igru. to je cilj kojeg on. Kur'an. Kur'an je kosmos. prostrani svijet stvaranja u kome čovjek živi i umire. međutim. ne dostiže. Neki muslimanski mudraci su uporedili Kur'an sa mrežom kojom Bog hvata ribu koja je ljudska duša. ne mogu shvatiti u vremenu. Bog "igra" igru sa ribom koja želi da pliva od jednog mjesta do drugog i koja nikada ne može biti zadovoljena. riječima i slovima. Vanjska mnoštvenost svijeta je takva da u njemu čovjek juri od jedne do druge stvari a da nikada ne nade smiraj i zadovoljstvo. S jednog drugog stanovišta komplementarnosti koja se ne može shvatiti. On je sačinjen od svijeta ideja i formulacija. Kur'an sebe predstavlja kao svijet. također. na ovaj ili onaj način. Međutim. Nije nikakva slučajnost to da su stavci Kur'ana isto tako kao i fenomeni u prirodi i događaji unutar čovjekove duše nazvani znacima 35 . Kur'an. započinje predočavati duši mogućnost žurbe od jedne "stvari" do druge ali žurbe s ciljem življenja u mnoštvu u kojem počiva mir i zadovoljstvo čiji je utjecaj sasvim suprotan na dušu. Ali. Njegova duša juri od jednog predmeta do drugog u želji za drugim misleći da će naći zadovoljstvo upravo na tom cilju. ali Bog postavlja mrežu ispred ljudi u koju oni utrče i u koju se uhvate kroz ovaj naročiti proces hodanja od jednog mjesta do drugog. budući nalikuje svijetu. harmonija i jedinstvo koje je istinski oprečno dojmu kakav je ovaj u dušama ljudi.mjeri da kada bi on bio lišen ovog svijeta mnoštva to bi za njega bilo poput smrti. Ustvari. ali svijet u kojem nema diferenciranja i rasplinjavanja već postoji istinsko povezivanje i sjedinjavanje. I u ovome počiva posebna izvanrednost Kur'ana. Kur'an počinje igrati s njom igru predstavljanja naličja svijeta mnoštva i različnosti na koje se duša privikla.

poglavlja su poput svijetova ili sfera.ili znamenjima (ajat). Prema dobro znanom kur'anskom stavku: "Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim. ostaje. putnika koji putuje kroz ovaj svijet i živi u ovoj sredini. Kur'an također odražava ovu stvarnost. Kur'an odgovara istinskoj strukturi realnosti. na horizontima. u izvjesnom smislu. Čovjek se podsjeća na "čudo stvaranja" i konstantno vidi "znakove" na horizontima. a stavci poput osobe koja prolazi kroz njih. bića i umovanja: bili oni praktični ili teoretski.i nigdje još nije bolje vizuelno prikazana kao u kineskim slikama. Povrh toga. kao i u mnogim drugim bitnim aspektima. što je ustvari kosmos i određenije rečeno. koje je jedna od esencijalnih crta islama. Ovako posmatrano. psihološko ili religijsko. Tačnije. sredine i bića.i ova temeljna distinkcija između putnika i svijeta. svoje vestigia Dei. bilo ono fizičko. a i u njima samima. svijet prirode i unutrašnjost duše čovjeka sve dotle dok čovjek ne sazna šta je istina. to su oni znaci koje otkriva Kur'an. Poglavlja Knjige su kao svijetovi a mi koji ih čitamo slični smo putniku koji kroz njih prolazi. prirodi. čovjek želi opisati/orisati ovu stvarnost . Njegovu Moć i Mudrost. Čovjekova egzistencija može se analizirati u kategorijama dviju stvarnosti: svijeta porijekla. Božijem stvorenju. dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. To je osnov svakog ljudskog iskustva. s druge tačke gledišta. To je razlog što musliman. Ovakvo držanje. Ili. Pripadnost između stavaka Kur'ana i fenomena prirode je bitna u određenju islamske koncepcije prirode i ocrtavanju kursa islamske nauke. Bog otkriva svoje "znake ". Kur'an odgovara. bili u 36 . Međutim. on pripada po svojim vanjskim i unutarnjim aspektima svim nivoima stvarnosti i znanja. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?" (XLI:53). kroz koji putnik prolazi. je nerazdvojivo spojeno s pripadnošću između Kur'ana i Univerzuma. biva podsjećan na Boga. posmatrajući prirodni fenomen. ljudsko iskustvo je zasnovano na svijetu i čovjek je ličnost koja živi u njemu i putuje kroz njega. pejzažima koji pokazuju prostrani svijet prirode kroz kojeg prolazi tjelesno sićušan putnik .

komandovanja i strogosti. da su isuviše "čulni". da je Kur'an jednostavno u kategorijama opisa nagrade i kazne na budućem svijetu. objašnjavajući posredna stanja i posthumno postojanje duše i pribavljanje dovoljno intelektualnog sadržaja za najveće teologe i metafizičare. Kur'anski opis Raja koji sadrži ne samo hurije već upravo i značajne elemente prirode. Ukoliko je čovjek sklon kontemplaciji i metafizičkoj spekulaciji. Beznačajno je izvrgavati kritici to što neko nije u stanju ili prihvatiti kur'ansku literarnu deskripciju ili shvatiti duboko složen simbolizam.vezi sa društvenim i dobro-djelotvornim životom ili sa metafizičkim znanjem i kontemplativnim životom. Kur'an izlaže također metafiziku. Također i čovjek između jednostavnih vjernika. čulno predstavljanje Raja i Pakla karakteristika je.sve je to ono što će biti potrebno. napose ptice. koji su objasnili simbolizam. cvijeće i minerale . svih monoteističkih religija. Zapadni naučnici su ponekada kritizirali kur'ansko formuliranje ovih tema. uporedo sa sadržajem osnova Božanskog zakona. složeni simbolizam. sadrže i isto tako proširuju zgusnutu formulaciju Kur'ana. mogućnosti koje predstoje čovjeku. I ovdje kao i drugdje. kosmologiju i eshatologiju koja izražava i formulira ono što će uslijediti. Inače. Oni možda trpe isuviše od klasične predrasude proučavanja isključivo mentalne ravni čovjeka i ne mogu shvatiti duboki. koji u ovom životu također žive u svijetu čula i koji nemaju veze s radostima kontemplacije u kojima im je dat opis Raja i Pakla. mada u nešto sažetijem obliku. Kur’an je shvatljiv kako za običnog seljaka tako i za metafizičara i Poslanika i nužno sadrži nivoe značenja za sve tipove vjernika. stabla. u definitivnim kategorijama. Može neko prigovoriti s ovog stanovišta da čitanje Kur'ana ne otkriva ništa od ovog što smo prije spomenuli i da je Kur'an jednostavan govor u kategorijama rata. Ustvari. posebno ono koje se odnosi na opis Raja i Pakla. I zaista. ne može shvatiti. mnogi ljudi koji su čitali Svetu Knjigu ne primaju išta više iz nje 37 . u tom slučaju kur'anski opis predstavlja najdublju moguću ekspresiju budućeg života na najkonkretnijem jeziku koji je jezik simbolizma. U ovom slučaju mudri tradicionalni komentari.

Čovjek mora biti pripremljen da bude u stanju prodrijeti u njegova značenja. To je hermeneutička egzegeza u pravom smislu te riječi kakva je postojala u ranom srednjovjekovnom kršćanstvu i judaizmu i. u svakoj izvornoj tradiciji koja posjeduje Svetu Knjigu. Komentar Kur'ana o kome je ovdje riječ nije uopće neki pokušaj da se Tekst Kur'ana svede na historiju. To je zbog toga što se Sveti Tekst sam ne otvara ljudskom pažljivom ispitivanju i ne objavljuje tako lahko svoju tajnovitost. čija 38 . Na isti način i unutarnje značenje Kur'ana može biti shvaćeno. a svaki od njih nastoji da rastumači i izloži određeni aspekt Knjige. koji je prodiranje u unutarnje značenje Svetog Teksta. Tora.do li doslovnu poruku. čineći od njega neku vrstu drugorazrednog arheološkog priručnika kojeg neko pokušava radije razumijeti kroz puke historijske metode nego li kroz pokušaj unutrašnjeg prodiranja u značenja složenog simbolizma. Povrh toga. naprimjer. Također u hinduizmu većina tradicionalnih nauka su zasnovane na komentarima kasnijih mudraca o vedama. ovi komentari nemaju bilo šta s takozvanim visokim kriticizmom koji je tokom ovog stoljeća započeo jedno gotovo đavolsko iskrivljavanje Svetoga Teksta. Kur'an je poput Univerzuma s mnogo planova egzistencije i nivoa značenja. ustvari. a tip znanja kojeg on može izvesti iz Teksta upravo je zavisan od toga "ko" je on. Ovdje je prikladno citirati jedan pasaž koji sadrži unutarnje značenje Kur'ana a koji pripada Mevlana Dželaluddina Rumiji. uistinu isto važi i za druge tradicije. jedino posredstvom inspirativnih komentara. Čovjek u svetim Tekstovima vidi ono što je on sam. Ovaj tip komentara. pisan je od strane tradicionalnog autoriteta koji je i sam prodro u unutarnje dimenzije svog vlastitog bića. eksplicitno ne sadrži talmudsko pravo koje je utemeljeno na svetim komentarima napisanim o Tori. Međutim. priprema za to je u nadahnutim komentarima utemeljenim na razjašnjenjima datim na osnovu hadisa i pisanim od ljudi koji su u pravom smislu osposobljeni da pišu komentare. ali u naročitim izuzetnim slučajevima. Sve to je potrebno da bi čovjek pristupio eksplicitnom razumijevanju onoga što je sadržano implicitno u sažetoj formi u Kur'anu. Ustvari.

moraš prispjeti istini koja. od vanjske forme unutarnjem značenju. ali time što ograničava intelekt da zna. znači uzeti nešto vraćajući ga njegovu početku ili izvoru.tada nam se i Kur'an pokazuje kao da ima samo jedno površno značenje. on će ti sam pokazati svoje lice. On krije svoje tajne od nas i nismo u stanju prodrijeti u njega. Riječ fenomen i sama postavlja pitanje "od čega". očekujući da se sam udobrovolji. pa ti se mlada može pokazati rugobnom. radujući joj se izdaleka i mučeći se nad onim što ti je najljepše. a koja implicira postojanje noumena. 236-237/: "Kur'an je kao mlada nevjesta koja ti ne otkriva svoje lice sve dok ti ne skineš veo. Ako pristupimo Kur'anu površno i ako nam naša vlastita površna bića plutaju na površini naše egzistencije. Da bi je mogao zagledati. Arapska riječ te'vil sadrži. Ali." Bitno je znati da ne možemo dostići unutarnje značenje Kur'ana. kao učinak razotkrivanja vela. Duhovno putovanje koje čovjeku omogućuje da prodre u unutarnja značenja Svetoga Teksta. 1961. te ne opažamo naše duboke korijene . kao da ti zbori: 'Ja nisam ljepota koju tražiš". vratiti se svome izvoru zato što je izvor ponajviše Unutra a objava ili manifestacija Svetog Teksta je ujedno silaženje i eksteriorizacija izvora. Rumi piše u svojim Raspravama (Fihi ma fihi)/Arberryjev prijevod. Te'vil doslovno.Mesnevija je i sama komentar Kur'ana perzijskim stihom. Sve aktuelno dolazi i prispjeva iznutra napolje. Prodrijeti u unutarnje tajne Kur’ana znači. str. iz unutarnjeg k vanjskom. Čak je i Kant priznao nužnost noumena. Mi živimo u "vanjskom" i moramo se povratiti unutarnjem ukoliko želimo dosegnuti Izvor. pravi vlastite zamke i skriva se od tebe. preciznije. sve dok i sami ne prodremo u dublje dimenzije našeg bića a također je potrebna i Božija dozvola za taj čin. Sve ima unutarnje (batin) i vanjsko (zahir). još uvijek ne kušajući radost i neotkrivenu tajnu. ostvaruje se takvim procesom koji se naziva te'vil ili simbolička i hermeneutička interpretacija dok je tefsir objašnjenje vanjskog aspekta Knjige. značenje složenog procesa. London. etimološki. ako mu ti ne skineš veo. iščekujući njegovu plodnu poljanu. Kur’an je kadar pokazati se u najdivnijoj mogućoj formi. on ne priznaje mogućnost da ih 39 . a te'vil znači ići od zahira batinu.

takvim kao što je Mesnevija . čovjek može prevaliti put iz vanjskog u unutarnje posredstvom ovakvog procesa. također. koji odgovara Elijasu u judeo-kršćanskoj tradiciji. dospijevanje do njegove unutarnje poruke i njenog razumijevanja. rekao: "Ljudi.evlija). Ali kada je intelektualna intuicija prisutna i kada je pod vođstvom objave.mi možemo znati. aluziju (ibarah). Da bismo izložili tradicionalni osnov ovog važnog učenja navešćemo dvije predaje. Ima jedna poznata predaja šestog šiijskog imama Džafera Sadika koja glasi: "Božija Knjiga sadrži četiri stvari: izgovoreni izraz (ibarah). simbolizira ezoterizam u islamu a Musa (mir s njim) simbol je egzoteričkog zakona. vi biste me kamenovali. Postoji. Ideja prodiranja u unutarnje značenje stvari vidljiva je posvuda u islamu. koja glasi: "Jednoga dana. Hidr. skriveno značenje je za Božije Prijatelje (ili svete ljude . Međutim. Hidrovi postupci su oni koji su naoko 40 .) i okrenuvši se prema ljudima. aluzija je za elitu (havass). čovjek može prodrijeti u fenomen takve realnosti čiji izgled je jedan izvjesni izgled. filozofiji.upućuje na prisustvo unutrašnjeg značenja Kur'ana." Šta bi drugo ovaj iskaz značio do li da postoji unutarnje značenje Kur'ana koje nije znano bilo kome drugom izuzev onih koji su osposobljeni da ga osluhnu i razumiju. skriveno značenje koje se odnosi na osjetilni svijet (lataif) i duhovne istine (hakaik). predaja u vezi s Poslanikom koju prenosi Ibn Abbas. jednu sunijsku i drugu iz šiijskih izvora. Doslovni izraz je za običan puk (avvam). Ali. te'vila. znanosti i umjetnosti. kada bih pred vama protumačio ovaj tekst onako kako sam čuo da ga tumači sam Poslanik. jedan od najpoštovanijih prenosilaca hadisa u sunijskim izvorima. u religiji. kad je Kur’an posrijedi. ona je izuzetna u slučaju Kur'ana zato što je te'vil primijenjen posebno i od sufija i od šiija." (LXV:12. Kazivanje o Musau (Mojsiju) i Hidru. duhovne istine su za poslanike (enbija). a što je. Hidr pristaje da uzme Musaa da putuje s njim određujući da ga on ne pita za ono što čini. za vrijeme stajanja na Arefatu Ibn Abbas je aludirao na tekst Kur'ana: "Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio. i samo elaborirano u mnogim kasnijim tradicionalnim izvorima .

ovaj unutarnji aspekt Kur'ana je ponajmanje poznat izvanislamskom svijetu. Upravo takav je slučaj sa Kur'anom. Posmatrajući vanjštinu događaja. O ezoterizmu se ne može prosuđivati po egzoteričkim standardima. Šemsuddina Mibudija i slavni komentar Te'vilu l-Kur'an pripisan Ibn Arabiju. on ima svoju vlastitu logiku i vanjski pristup ne može se nikada nadati da je savlada. U samom islamskom svijetu. Uz brojna djela napisana o 41 . ali prije odlaska objašnjava da je svako izvršeno djelo bilo za skriveni cilj na kojeg se Musa a. On posjeduje jednu unutarnju dimenziju koju ni u kom slučaju ne mogu otkriti ni doslovne ni filološke analize. Kao vrlo poznati šiijski komentari koji imaju teozofsku i ezoteričku narav ubrajaju se komentari od Sadruddina Širazija. Značaj ove druge kategorije djela leži. te monumentalni El-Mizan savremenog naučnika Sejjida Muhammeda Husejna Tabatabaija. Čuvši njegovo protivljenje.s. Uporedo sa ovim djelima u kojima je otkriveno unutarnje znamenje i mudrost (sapientia) Svete Knjige i stvaran temelj i izvor cjelokupnog znanja. uključuju takve.izgledali besmisleni i štetni. Tačnije rečeno. na koncu. kao onaj od Ruzbihana Baklija Širazija. međutim. sažima šiijski pristup tumačenju Kur'ana. u koje spada rušenje zida i bušenje rupe na lađi i koji su. sklad između religije i filozofije. tačnije rečeno. nije obazirao. ali to je zapravo komentar Ibn Arabijevog komentatora Abdurezzaka Kašanija. u tome što se ovdje nastoji uspostaviti spoj između vjere i razuma. potpuno suprotni Musau. Sufijski komentari Svete Knjige koji su najpoznatiji. duga tradicija hermeneutičkih komentara Kur'ana postoji i među sufijama i u šiizmu. zatim Miratu l-Envar od Ebul Hasana Isfahanija koji. postoji i izvjestan broj komentara koje su napisali teolozi i filozofi kao Fahrudin Razi i Zamahšeri. Rumijeva Mesnevija je također u svakom pogledu komentar Kur'ana u perzijskoj poeziji. u cjelini. a također i mnogi muslimanski filozofi koji su sve do sada malo proučavani. Komentar Kur'ana bio je mjesto spoja znanja izvedenog iz nauke i znanja izvedenog iz načela objave. te Sejjida Ahmeda Alevija o različitim poglavljima Kur'ana. Musa ih je procijenio kao pogrešne ali objavljivanjem njihove unutarnje prirode njihova vrijednost postaje jasna. Hidr odlučuje da prekine putovanje sa Musaom.

transformira i preobražava dušu čovjeka. Upravo na takav način Kur'an. metod zbog toga što je ona sredstvo pomoću kojeg se 42 . On se pomoću njih transformira. zasnovano je na ovakvom procesu te'vila .zna sve drugo u principu. Cjeloviti proces prodiranja u unutrašnje značenje Kur'ana.značenje teksta koje nije ljudska interpretacija već je dosezanje do božanski predisponiranog smisla postavljenog u Sveti Tekst posredstvom kojeg i sam postaje transformiran. Te'vil nema bilo kakve veze sa raspravama između ešarija i mutezilija o doslovnom značenju kur'anskih tekstova i njihovom racionalnom interpretiranju.koja je izvorno načelo cjelokupnog islamskog učenja. Ona je i učenje i metod: učenje zbog toga što negira sve relativno i mnoštveno izvan Apsoluta i vraća sve pozitivne kvalitete natrag k Bogu. povrh toga. alfa i omega islamske poruke.Ibn Sinau na evropskim jezicima još uvijek nije objavljeno pravo proučavanje mnogih njegovih komentara o različitim tekstovima Kur'ana gdje Ibn Sina. Neke od tih formulacija su tako česte i još uz to dubokomisaone da njihovo značenje mora biti analizirano u skladu sa razumijevanjem najelementarnijeg držanja muslimana prema životu kako određuje Kur'an. otkrivanje da je mudrost i sama zajednički temelj religije i nauke.a ne alegoričko . ne samo da učenja Kur'ana upravljaju životom muslimana nego. uspostavlja sklad između vjere i razuma. Simbol posjeduje izvjesni ontološki realitet koji počiva ponad bilo kojih umnih konstrukcija. duh muslimana je poput mozaika načinjenog prema formulama Kur'ana u kojima on živi i umire. Najfundamentalnija formula Kur'ana je prvo Svjedočenje (Šehadet) tj.koji ne znači traženje metaforičkog značenja ili čitanja u tekstu. više nego li bilo gdje drugdje. svjedočenje ili iskaz La ilahe illa Allah . posredstvom svijetova značenja što leže skroviti u svakoj njegovoj frazi. kao što je to već rečeno. Onaj ko nju zna . Čovjek ne stvara simbole. Te'vil za sufizam ili šiizam nema isto značenje kakvo ima u mu'tezilitskoj teologiji ili jurisprudenciji. Ustvari. Te'vil u značenju rabljenom od sufijskih i šiijskih mudraca je prodiranje u simboličko . U njoj je sadržana sva metafizika.

rahama. i zato što kroz njegovo ponavljanje ovo Jedinstvo počinje da utiskuje stalni pečat na ljudsku dušu i integrira je u svoj Centar. Ona je kao zraka svjetla koja obasjava naše srce i stiže do individualnih života i partikularnih događaja. Musliman ponavlja Svjedočenje ne samo zato da bi reafirmisao sve više i više Božije jedinstvo. težnje koje je spriječavaju da postane ujedinjena i koje ju izvrgavaju opasnosti politeizma ili širka koji dušu obmanjuje i spriječava da vidi u relativnom Apsoluta. ova dva imena označavaju dva različita aspekta Božije Milosti. u stvari. Poslije Svjedočenja glavna i najčešće upotrebljavana formula je Bismillahi r-rahmani r-rahim koja se obično prevodi riječima "U ime Boga. Ono sadrži sedam stavaka.i u arapskoj kaligrafiji lam. također. kroz "Dah Samilosnog" (nafasu r-Rahman) On je tako izveo Svijet u biće. tri se odnose na Boga.duša može boriti protiv neprijatelja unutar sebe. Ova dva kombinirana svojstva izražavaju totalitet Božanske Milosti koja nas obuhvata spolja i obasjava iznutra naše biće.i oba su izvedena iz istog korijena . To je milost koja poput neba obuhvata i sadrži sve stvari. tri na čovjeka. Ovo poglavlje izražava pradavnu vezu između Boga i čovjeka. Milostivog i Samilosnog". uvodno poglavlje Kur'ana koje se recitira uvijek iznova u svakodnevnim propisanim namazima i koje sadrži srž Kur’anske poruke. Ova formula počinje s imenom Allah iza kojeg slijede dva Božija imena Rahman i Rahim . Sam svijet stvaranja nije zlo kao što su smatrale neke škole kao manihejci. Kroz ovu Svoju milost. Da Bog ne posjeduje ovu sveobuhvatnu milost on ne bi nikada stvorio svijet. A ime Rahim označava imanentnu milost Božiju. Bismillom (basmalah) počinje svako poglavlje Kur'ana izuzev jednog koje je u biti nastavak prethodnog poglavlja. ali koja se također može iskazati riječima: "U ime Boga.kako to potvrđuje i Biblija. Beskrajnog Dobra i uvijek Milostivog". Također bismillom počinje poglavlje Fatiha (suratu 1-Fatiha). To je mač kojim se razaraju "božanstva" koja neprestano proklijavaju u duši. nalikuje maču . Vrlo La na početku je mač .pomoću njega duša je u stanju da ubije težnje zla u samoj sebi. a sva mnoštvenost i drugoznačnost tim se mačem negiraju. Upravo zato je sve stvoreno dobro . Ipak. dok jedan ukazuje na odnos između Boga i 43 . nego.

Recitiranjem njegovih stavaka čovjek zauzima svoj pradavni položaj pred Bogom i traži u ime svih stvorenja i za sva stvorenja. sve što je prihvatljivo učiniti pred očima Božijim bismillom može biti posvećeno. ipak. Zato su svi glagoli Fatihe u prvom licu množine a ne jednine. Čak i ako pojedini musliman nije svjestan cjelokupnih metafizičkih implikacija ove formule. ukupnu poruku Kur'ana. Njezino izricanje pri otpočinjanju nekog akta povezuje taj akt s Bogom i posvezuje ga. Fatiha a time i Kur'an u cjelosti počinju bismillom. U uskoj vezi s bismillom po značenju je drugo Svjedočenje Muhammadur-rasulu-llah. akt kao takav je nedopušten na čijem početku pobožni musliman ne može izgovoriti ovu formulu. predstavnik par excellence ezoterizma u islamu. Kroz bismillu Božanska radost i sreća ulaze u ljudski život da ga učine razdraganim i produhovljenim. na ovom svijetu i zadobiti sreću na svijetu koji 44 . jedenje obroka ili otpočinjanje putovanja. Alija.čovjeka. Ova dijakritička tačka sa kojom bismilla počinje je. Inače. Tako u jednoj referenci o unutarnjem značenju ove formule. Ustvari. njena posvećujuća snaga je poznata: osjećaju je svi." Divan simbolizam iskazan u ovim riječima pripisuje Aliji "vrsni identitet" perfektnog čovjeka koji je iznutra u jedinstvu s Bogom. simbolički. a sva bismilla u slovu ba s kojom ona počinje. To je obraćanje Bogu od strane čovjeka kao svjesnog centra cjelokupnog stvaranja pred Stvoriteljem i kao takvo poglavlje sadrži. a ovo slovo ba sadržano je u dijakritičkoj tački ispod njega. Na taj način ona označava početak stvari. On je milost Božija za sve svjetove i posredstvom njegove pomoći moguće je voditi srećan život ovdje. pa zbog toga svaki posao koji je obavezan i legitiman u životu mora početi sa bismillom kao npr. prva kapljica iz Božanskog Pera. Na taj način ona dolazi na početku same poslaničke poruke koja je i sama objavljena zbog Božije milosti pred ljudima. sva ova sura je opet sadržana u bismilli. kaže da je "cijeli Kur an sadržan u suri El-Fatiha. koja iznova izražava Božiju milost prema svijetu budući da je Poslanik milost za ovaj i budući svijet (rahmatu-llah lil-alamin). a ja sam ta dijakritička tačka. "Muhammed je Poslanik Božiji". prema jednom hadisu.

dolazi. je nastavak bismille. to je kriterij duhovne vrijednosti nekog čina. Prvo Svjedočenje negira sve drugo osim Boga. slabost i najmoćnije ljudske sile pred Božijom Svemoći i strahopoštovanje koje dolazi u biće. beznačajnost ljudskog pred Božanskim. Na kraju.simbol. Naravno. Bog to nadilazi i veći je od toga. Drugo Svjedočenje je nastavak prvog. a koje se. Elhamdu lillah (Slava i hvala Bogu). Njome se okončava djelo koje je započeto bismillom. također. U svakodnevnom životu formula Allahu ekber demonstrira. ta formula je način potvrđenja Beskrajne prirode Božije koja nadilazi sve ograničene deskripcije i formulacije o Njemu. formula koja je tako uobičajeno rabljena u svakodnevnom govoru u islamskom svijetu. slična je prvom Svjedočenju i. drugo Svjedočenje potvrđuje da sve što je pozitivno u stvaranju. također. Elhamdu lillahi integrira pozitivni sadržaj svakog akta u svoje Božansko Porijeklo i pridonosi da čovjek bude svjestan činjenice da bilo šta što on uradi.Mir s njim . ova formula i držanje koje je prati tiče se takvog aspekta realnosti koji je u vezi s našom slobodnom voljom a ne onog 45 . dolazi od Boga. ona joj je objašnjenje.ona sadrži to da je On Veliki i također Najveći. budući je u komparativnoj i istovremeno u superlativnoj formi . između najčešćih formula koje se upotrebljavaju su i dvije . u izvjesnom smislu. opet to treba reći. vrlo često čuju u svakodnevnom govoru. U osnovi ona znači da što god bilo ko kaže o Bogu. a čiji je Muhammed . Formula Allahu ekber (Allah/Bog je Velik) koja se ponavlja tokom poziva na namaz a isto tako izražava različite faze dnevnih propisanih namaza. u srce muslimana kad ugleda čuda stvaranja i ljudski život koji otkriva ovu Svemoć.koje nisu prirodno distingvirane u arapskom jeziku . Dakle.inšaallah i mašaallah (ako Bog htjedne i ono što je Bog htio). Prva se odnosi na budućnost i izražava čovjekovo povjerenje i pouzdanje u Božiju volju i shvaćanje da ništa ne može biti učinjeno bez Njegove Volje. dolazi od Boga i Njemu se vraća. a što je dobro. Ova formula ne može biti ponavljana izuzev nakon čina koji je omiljen Bogu i koji stavlja pozitivan trag na čovjekovoj duši i. Ta formula znači ne samo da je Bog najveći već.

Odgovorio je: "Učenjem Kur'ana"! Proučavanjem života. crpljene iz Kur'ana i povremeno i iz hadisa koji je. sva zbivanja dolaze od Boga i da sve nije realizirano samim ljudskim trudom već i kroz Božiju Volju. To je univerzum u čijim je konturama prirodna i ljudska sredina usidrena. ili da li ćemo biti u istom stanju kao i sada. Ove fraze su sredstva pomoću kojih se sjećamo Boga u svakodnevnom životu u običnoj konverzaciji i govoru. uglavnom. može se reći da je Kur'an vrelo pravila u vođenju praktičnog života čovjeka i vrelo znanja koje nadahnjuje njegova intelektualna nastojanja. smrt i konačnu sudbinu izvan ovog svijeta. usprkos sveg ljudskog truda. Mašaallah dolazi na kraju izvjesnog čina i iznova nas podsjeća da. ne mogu biti ostvareni sa sigurnošću izuzev uz Božiju pomoć i privolu. Poslanika su jednom prilikom zapitali kako će ga se naraštaji sjećati i kako će spoznati narav njegove duše.ako Bog da . učenja i značaja Poslanika. komentar Svetog Teksta iz kojeg je tkivo života muslimana satkano. koji je razbijen u mnoštvu. radost. Čovjek neće reći .aspekta realnosti koji slijedi iz nužnosti. Ovu frazu on ponavlja za događaje u budućnosti koji. Ukratko.kad tri dolazi nakon dva ili kad ponedjeljak dolazi nakon nedjelje. Istinska prisutnost ovih formula u svakodnevnom životu podsjeća na kontinuirano prisustvo Kur'ana i njegove poruke u životu muslimana. njegovo postojanje. mi ne znamo da li ćemo sutra biti ovdje ili ondje. Na ovakav način mi planiramo i djelamo ali sa punom svijesti o zavisnosti tog djela o Božijoj Volji. Kao takav Kur'an je središnja teofanija islama ali koja ne bi nikada bila shvatljiva ljudima da nije bilo onoga koji je odabran kao njen poslanik i komentator. postoje i druge formule koje su. univerzum koji određuje duhovni život čovjeka. Preveo sa engleskog: dr. postaje integriran posredstvom niti "sjećanja" koja kroz njega teče. nakon svega. pravo značenje islamske poruke kakvo je sadržano u Kur'anu može se razgovijetno shvatiti. Enes Karić 46 . Volji koja nas beskrajno nadilazi. u biti. Posredstvom ovih kur'anskih fraza život čovjeka. Nije važno koliko mi planiramo. Naravno.

London. sačinjen vrlo upotrebljivo buduäi da se prijevod pojavljuje uporedo sa arapskim 47 .Arberry. Ovo je najpoetičniji prijevod Kur'ana na engleskom jeziku. Historie de la philosophie islamique. literarne kvalitete originala. R. 1958. A.Goldziher. odjeljak I. Neudruck. .Gibb. XXVI. I. Beaccon Press.L Interiorisation du sens en hermeneutique soufie iranienne. H. Gallimard. Lahore. Leiden. I poglavlje. H... Boston. više negoli ijedan drugi prijevod Kur'ana na engleskom. 1962.Za šire čitanje o ovoj temi preporučujem: . To je odlična studija o sufijskom metodu tumačenja Kur'ana. Eranos Jahrbuch. (u saradnji sa S.Muhammad Ali. On prenosi. 1952. Paris. Odličan engleski prijevod Kur'ana. The Koran Interpreted 2 vols. Ovo je najuravnoteženija i najupotrebljivija studija između poznatijih uvoda u islam na engleskom jeziku. često u nesuglasju sa islamskim gledištem. To je prvo djelo na evropskom jeziku od strane najumnijeg i najdubljeg zapadnog stručnjaka o islamskoj filozofiji a koje se bavi islamskim intelektualnim životom u cjelokupnom njegovom bogatstvu i raspravlja o ulozi Kur'ana kao izvora i inspiracije za islamsku filozofiju. XI poglavlje. A. Allen Unwin.. . To su analize o Kur'anu koje imaju veliku naučnu vrijednost. . međutim. 1951. Yahyaom).Studies on the Civilization of Islam. . Mohammadanism. The Holy Quran. napose o Kur'anu i Poslaniku. treće poglavlje. Zürich. J. napose po njenom tretmanu društvenih i pravnih aspekata islama i uloge Kur'ana u njihovom konstituisanju.Corbin. H. pisane od strane jednog od osnivača islamskih izučavanja na Zapadu čiji je pristup. . 1955. Ahmadiyyah Anjuman. Nasrom i O. napose u vezi s hadisom i sufizmom. . Sadrži eseje o vrlo interesantnoj strukturi religijskog mišljenja u islamu. Die Richtungen der islamischen Koranauslegung. 1964.

The Meaning of the Glorious Koran. Ovo je standardni prevod Kur'ana od strane engleskog muslimana.Stanton. F. 1963. poglavlje II. . The New American Library.. . 1963. 1919. The Teaching of the Quran. London. Central Board of Missions. Understanding Islam. M. djelo sadrži upotrebljiv pregled tematike Kur'ana i indeks njegova sadržaja.. . Premda je pisano od strane misionara. H. Napomene su. 48 . Bez premca ovo su analize o unutarnjem značenju Kur'ana za muslimane. pisane sa stanovišta ahmedija i uvijek ne odražavaju tradicionalno muslimansko shvaäanje različitih stavaka Kur'ana. London.Schuon. Allen . U. Prevod je vrijedan zbog svoje egzaktnosti i prilagođenja originalu.Unwin. M.Pickhtall. međutim.. W.tekstom. New York.

Nahj al-balaghah Unutarnji ljudski osjećaj pravde i potraga za pravdom Poput osjećaja mira i nostalgije za mirom. milostinje i namaza? Pravite mir jedni među drugima: neprijateljstvo i zlonamjernost iskidaju nebeske nagrade iz korijena." 'Ali Ibn Abi Talib. teološko te čak pravno značenje pravde koje može biti u našem razumu. 1 49 .od Poglavlje iz knjige: SRCE ISLAMA.BOŽANSKA I LJUDSKA PRAVDA1 Mir i pitanje rata ”O vjernici! Odlučni za Allahovu istinu budite. Poslanici. El-Kalem. god." (Poslanikov hadis) "Svjedočim da je On Pravedan i da su Njegova djela ispravna. Nasr. 5:8) “A ako im budeš sudio. osjećaj pravde i potraga za njezinom realizacijom čini se da je bila oblikovana u samoj supstanci iz koje je čovječanstvo stvoreno. Rešid Hafizović i Nevad Kahteran. Allah doista pravedne voli!” (Kur'an. 2002. da krojimo pravdu te da štitimo ono što zapažamo da je ispravno. a vatra plamti u nama nukajući nas da živimo pravedno. H. apostoli i mudraci . i pravedno svjedočite!” (Kur'an. naše duše posjeduju u svojoj dubini osjećaj pravde koji svijetli unutar naše savjesti. S. Sarajevo. Nije važno kako je dvosmisleno i nejasno filozofsko. prijevod s engleskog: Enes Karić. sudi im po pravdi . trajne vrijednosti za čovječanstvo. 5:42) "Hoćete li da vas obavijestim o djelu koje je bolje od posta.

očigledna i prihvaćena od strane muslimana. usprkos svim religijskim učenjima o pravdi. postoji toliko puno nepravde na ovom svijetu?" Jedna istina. sukladno iskazu Poslanika: "carstvo može preživjeti u nevjerovanju. cilj čije implementacije jeste uspostava pravde. kao što ne može bez ljepote. Sveti tekstovi od Upanišada. Ova vrlina je toliko središnja unutar islama da.izgovorili su mnoge izreke i napisali mnoge tekstove u pogledu ovog predmeta. kao i za jevreje. Poslanika islama te nebrojeno mnogo kasnijih religijskih mislitelja. "Kako Bog prosuđuje i kako mi možemo suditi po pravdi?". Biblije i Kur'ana sadržavaju mnogo poučnih pasaža o središnjosti pravde u pogledu morala i duhovnog života. uostalom kao što su postojale kod kršćana i jevreja. ali ne može preživjeti u nepravdi i nepravednosti". a čini se da ljudski duh nije u stanju da živi bez pravde. čijih je toliko najvećih religijskih mislitelja bilo primarno pozabavljeno ovim pitanjem. mira. Platona i Aristotela do Krista. koji se oslovljavaju tako često u Tori u pogledu pitanja koja se odnose na pravdu. Svi ljudi i nacije govore o pravdi čak i kada je nepravde u izobilju na ovom svijetu. Slučaj sa islamom nije izuzetak. ljubavi i samilosti. uostalom kao i za sljedbenike drugih religija. Tema pravde prožima cjelokupni islamski život i Božanski Zakon. kada dolazimo do razumijevanja zbiljskog značenja pravde. Zoroastera i Konfučija preko Sokrata. neka od glavnih pitanja su kao što slijedi: "Što znači kazati da je Bog pravedan i što znači pravda u ovom kontekstu?". na formalnom se planu pojam razlikuje u različitim religijama i filozofijama morala te čak unutar pojedinačnog religijskog univerzuma. Međutim unutar ovog općenitog okvira stoljećima su postojale mnogobrojne interpretacije različitih islamskih škola mišljenja o ovom središnjem pitanju.jevrejskih poslanika. Kur'an je prožet sa ukazivanjima na predmet pravde i on poistovjećuje dobro društvo upravo sa onim pravednim. te kršćane. Međutim za muslimane. K tome još. jeste da je Bog pravedan i da je pravda povezana sa Njim i istine koje je On objavio preko Svojih poslanika. "Što je značenje pravde na ljudskom planu i zašto. uključujući muslimane . Bespotrebno je da kažemo da se ovdje 50 .

No. otuda ni nepravde unutar Njega. Bog je al-Haqq. ali se možemo okrenuti određenim temeljnim učenjima koje su muslimani univerzalno prihvatili i nastoje da razumiju u islamskom kontekstu neke suštinske značajke središnje zbiljnosti pravde i ispravnih načina življenja i djelovanja. Onda. mogli bismo kazati u islamskotn kontekstu da nije samo Bog pravedan već da je On Sama Pravda u najvišem smislu ovog pojma. što je islamsko razumijevanje pravde u njojzi samoj i kada se ona priinjenjuje na Boga? U jednoj od svojih mudrih izreka 'Ali Ibn Abi Tālib je rekao: "Pravda smješta svaku stvar na njezino mjesto". s druge strane. te suprotstavljanja nepravdi i nepravičnosti. Nepristrasnog te Donositelja Pravde. Metafizički i teološki 51 . što označava Pravednog. Božanska pravda Na isti način na koji su Samilost i Ljubav. al-Muqsit i al-Hakam. kao i Samu Pravdu. davanjern svakoj stvari onog što joj pripada (haqq) tako da svaka postojeća stvar bude na svojemu mjestu sukladno njezinoj naravi te u suglasnosti sa onim što je Platon rekao u svojemu djelu Država. Ne postoji mogućnost neuravnoteženosti ili nereda. jer je On sve On Sam i ništa drugo izuzev Njega Samog. kojima ćemo se vratiti u narednom poglavlju. bez bilo kakve podjele ili omeđivanja u Svojoj Suštini.ne možemo baviti ovim teološkim i filozofskim razlikama. Bog je Sama Pravda. Kao što ova Imena pokazuju. Istina i Zbiljnost. te konačno jedina Zbiljnost. iz koje dolazi riječ za koju je svaka stvar primjerena te jednako tako riječ za zakon i prava. s jedne. da svaka osoba izvršava svoju dužnost u društvu u suglasnosti sa njegovom ili njezinom prirodom. Bivajući apsolutna Istina i Zbiljnost. budući da ne postoji druga zbiljnost unutar Njega čak da omogući uvođenje takve stvari negdje tu u blizini. i Pravda je jednako tako Ime Božije. Bog je al-'Ādil. Pravda je povezana sa ravnotežom. Mir i Ljepota Imena Božija.

i Vjerovjesništvo dali. bio je isti.govoreći. ili da li bi Bog bio u stanju. kao što je to ranije objavljeno u Tori. te: “Mi smo doista Tevrat objavili. 6:115). kao i savršeni djelitelj pravde. Na temelju ove kozmičke te također ljudske pravde Bog prosuđuje ljudska bića. i meleki. što se tiče islamskog svjetopogleda. zauzeli su prvu poziciju. Tri puta se u Kur'anu potvrđuje da Bog voli pravdu. Kur'an dokazuje: “Savršene su Riječi Gospodara tvoga i po Istini... Mudroga!” (Kur’an. da djeluje osim pravedno. 5:44) 52 . i da pravedno postupa! Nema boga osim Njega. i po Pravdi! Nema toga ko će Allahove riječi promijeniti. a sunnijski mu'teziliti. kojima je On dao slobodnu volju. kao i oni ši'itski. a njegovo postojanje nam je bilo jedino shvatljivo sukladno moći opažanja naše inteligencije koju nam je On podario. da budu pravedni..” (Kur’an. u njemu je Uputa i Svjetlost. samo je Bog zaparavo savršen i beskrajno pravedan. Kur'an potvrđuje središnji značaj uloge Boga kao sudije.” (Kur’an. On sve zna. izričito izjavljuje: “A mi smo sinovima Israilovim Knjigu. i ljudi učeni. Aš'ariti. On sve čuje. 3:18) Bog je sve stvari stvorio sukladno pravdi i želi od čovjeka i žene. također: “Allah svjedoči da osim Njega drugi bog ne postoji.. to jest Bog je savršeno pravedan i savršeni upravitelj pravdom kroz sve Svoje stvaranje. 45:16). Zapravo. muslimanski teolozi su raspravljali o tome da li je sve što je Bog uradio bilo samo na temelju toga što je to Njegovo djelo. zauzeli su drugu poziciju. i Vlast. time što je Bog. svjedoče isto.”(Kur’an. koji su dominirali sunnijskom teologijom nekih hiljadu godina. Silnoga. Međutim čisti rezultat. Tokom stoljeća.

.” (Kur’an. 28:88) Premda.sva vlast u Allaha je... te: “. krajnje pribježište počiva u Božanskoj Pravdi i Božijem sudu ljudskih djela. Konačno.Ti ćeš suditi med' Svojim robovima o onome u čemu su se razilazili. 12:80) Štoviše. digni se na bijest tlačitelja mojih. Kur'an retorički postavlja pitanje: “Zar nije Allah najpravedniji sudija?!” (Kur’an. 6:57). za muslimane.Njemu Presuda pripada.." 53 . 95:8) Božiji sud je konačan. 13:41). “. Probudi se! Sud mi sazovi.” (Kur’an. koji se hiljadama godina pouzdaju u Božiji sud i Njegovu pravdu iznad svih ljudskih posredovanja.... On je sudac najbolji!” (Kur’an. u svom gnjevu. 39:46). iako je doseg Božije Milosti poznat samo Njemu..” (Kur’an.. Jahve. On istinu zbori. budući da: “. naravno. dijele osjećaje tako snažno iskazane u Psalmima: "Ustani. nakani koja određuje vrijednost djela prema poznatom izričaju Poslanika: "Djela se prosuđuju prema njihovim namjerama.. Samo On zna sve stvari i samo On može prosuđivati ljudska djela ne samo izvanjski nego sukladno nakani u srcu. kao i za predane jevreje i kršćane." (Psalm 7:6) U kur'anskoj perspektivi Bog je također vrhovni sudija. ljudski sudovi postoje na ovom svijetu. jer: “. te: « A On je Sudac najbolji.Pobožni među muslimanima. Bog je zapravo jedini sudija. kada su suočeni sa neprijateljstvom i nevoljom.A Allah sudi! Nema toga ko će presudu Njegovu preinačiti! On brzo račun sviđa!” (Kur’an.

ono je uravnoteženo. ili čak ljudskim zakonima. Vaga Prije okretanja eshatološkim zbiljnostima (svršetku vremena) i Sudnjem danu prema islamskim učenjima. spomenut nekoliko puta u Kur'anu i ponavljan u mnoglln kontekstima u različitim klasičnim tekstovima koji se bave etikom i drugim pitanjima. oni se sjete ajeta: 6:114). od fizičke do alhemijske. psihološke i duhovne. brda na njoj usadili.. 15:19) Ravnoteža se primjenjuje na svaku razinu zbiljnosti. ili 'urfom i ljudskim posredništvima koja su ustanovljena da sude čovjeku i ženi na ovom svijetu sukladno donesenim zakonima. Međutim konačni sudija je Bog i konačni sud. i učinili da po njoj sve sa ravnomjerjem raste. Taj simbol je vaga (al-mizan). događaji Sudnjeg dana. ?» (Kur’an.Tokom svog života. duše i tijela te zadovoljenja njihovih pojedinih zahtjeva. A za duhovnost dobro izobraženog muslimana postoji ravnoteža izmedu duha. moramo nešto kazati o ključnom kur'anskom simbolu koji je povezan sa pravdom i Božijim konačnim suđenjem nama. Kur'an kaže: “I Zemlju smo rasprostrli. koja je trag jedinstva na području multipliciteta.. muslimani. kad god se pozovu na ljudski sud. jedini su sud koji je konačno važan. Postoji ravnoteža elemenata unutar zdravog tijela i naše psihe.” (Kur’an. “Zar da mimo Allaha drugog sudiju tražim. jer ako je tijelo zdravo. Bog je stvorio sve stvari u pravilnoj proporciji i harmoniji. iako ovo duhovno stajalište ni na koji način ne negira njihovu odgovornost pred Božanskim Zakonom. Da bismo dali svakoj stvari njeno pravo (haqq) u skladu sa njenom naravi kako ju je Bog stvorio moramo živjeti u ravnoteži i 54 . a svijetom vlada ova jedinstvena harmonija.

svih pravnih škola. budući da će se jednog dana suočiti sa vrhovnom vagom pred Sucem. 6:152). jer: 21:47) “I vagu pravde Mi ćemo na Danu sudnjem postaviti. vjeruju u zagrobni život. primjenjuje se na poštenu prodaju stvari na pijaci. Vjerovanje 55 .. U tradicionaloj islamskoj umjetnosti nema skulpture. Muslimani se čak podsjećaju onog: “i pravo mjeru napunite i na teraziji ne zakidajte. Čija je pravda beskrajna a presuda savršena. Ravnoteža također uključuje ljudsko djelovanje.I pravedno na litru i na kantaru mjerite.. međutim zapadnjačku statuu figure zavezanih očiju koja drži vagu.” (Kur’an. koje su u mnogim slučajevima slične tradicionalnim kršćanskim vjerovanjima.” (Kur’an.” (Kur’an.. pronalazimo na toliko puno trgova i dvorana pravde i ona je ovdje od pomoći... premda su Njegova Milost i Samilost jednako tako neizmjerni. Kur'anski izričiti nalog: “. Sudnji dan te ostale eshatološke zbiljnosti. Naša se djela zapravo općenito "važu" od strane Boga na "vagi" i bit ćemo suđeni prema tome na Danu obračuna. kao i pravedno djelovanje na svakom životnom primjeru. Islamska eshatološka učenja Svi muslimani. da bi svijet postupao po pravdi.shvatiti ravnotežu stvari te prema tome moramo živjeti u pravednosti.. a da figura zavezanih očiju odražava jednakost pred Božanskim Zakonom. 55:9). Ravnoteža kao vidljiv simbol pravde. 57:25) Držati se ravnoteže u svim stvarima jeste živjeti po pravdi. kao harmonija i ekvilibrij u kozmosu jeste toliko značajna da Kur'an tvrdi: “A mi smo Naše poslanike s jasnim dokazima slali. raj i pakao.” (Kur’an. i s njima smo Knjige slali i Mjerilo.. Mogli bismo kazati da ravnoteža simbolizira islamsku ideju pravde..

U svakom slučaju. budući da je nužnost prihvatanja zbiljnosti zagrobnog života toliko blisko povezana sa ostvarenjem Božanse pravde. Čak se i Immanuel Kant. koja je jedna od glavnih tema Kur'ana i kojoj su posvećeni mnogi Poslanikovi hadisi. Oni su ostali svjesni da se naš sud o bilo kojemu životu na zemlji temelji jedino na malom segmentu sveukupnog životnog luka čiju potpunost ne možemo sagledati. baš kao što je 56 . a drugo ljudske historije. koji je bio metafizički "agnostik". ozbiljnog vjerovanja u zagrobni život. isti skeptici malo govore o hinduističkoj i budističkoj eshatologiji. Dovoljno interesantno. a odnedavno. Danteove Božanske komedije. ili ono što je teološki poznato kao eshatologija. destrukcijom svijeta. Kada se bave drugim smislom. uopće ne pojavljuje za njih. popraćen Drugim Kristovim došašćem . jeste dio islamskog vjerovanja. a napose u Evropi. Znanstvena filozofija koja je proizašla iz moderne znanosti lišila je većinu dobro obrazovanih klasa na Zapadu. zbiljnost zagrobnog života je u tolikoj mjeri intenzivna za muslimane. čak i danas.u Jerusalem. a o kojoj je toliko raspravljano na Zapadu. mnogi su pokušali da se narugaju islamskoj koncepciji o zagrobnom životu utemeljenoj na Kur'anu i hadisu. vjeruju da postoji kraj ljudske historije i da će ovaj kraj biti označen Božijom intervencijom u vremenskom poretku sa dolaskom Mahdija i njegove vladavine. otuda postaje također nužno da prihvati i zbiljnost drugih svjetova i posthumnih stanja za ljudsku dušu u kojima se pronalazi krajnja pravda. doslovce "povratak" Bogu.u ma'ād. ponovnim oživljavanjem te konačnim sudom pred Bogom. na temelju ovog skepticizma. Nekolicina na Zapadu shvaća središnju ulogu koju Krist igra u islamskoj eshatologiji. poput kršćana.a ne poslanika . Otuda postaje nužno da kažemo nekoliko riječi o kompliciranom predmetu islamske eshatologije. niti oni haju da se prisjete teksta najvećeg djela zapadnjačke krščanske književnosti. Muslimani razumijevaju eshatologiju u dva smisla: jedno se tiče individualne. Ljudi žive u svijetu prepunom nepravde te ukoliko neko prihvata Božansku Pravdu. muslimani. da se moralna dilema o pravednom Bogu koji stvara nepravedni svijet. O njemu se radije ovdje raspravlja nego ranije. okrenuo Bogu u svojoj moralnoj i praktičnoj filozofiji upravo u pogledu pitanja pravde.

prezentira običnim vjernicima sa velikim izborom između raja i pakla uz čistilišna stanja između ovog dvoga. za one koji su srodni sa Knjigom Revelacije ili Božanskom komedijom. bilo da govorimo o kristalnom nebeskom Jerusalemu Ivanovog otkrovenja. 57 . na Danteov način. pojavljuje na zapadnjačkim medijima. Stoljećima su na Zapadu neki kritičari islama nastojali da ocrne islamski raj predstavljajudi ga tek kao područje senzualnog zadovoljavanja na isti način kao što je raj američkih domorodaca pejorativno bio opisivan kao "sretno lovište". U najdubljem smislu mi ispredamo naša posthumna tijela sa našim djelima u ovom životu. opisi posthumnih zbiljnosti nužno moraju biti simbolički. ako se ne upotrebljavaju naročiti simboli. ili baščama. iako njegovo doslovno značenje također posjeduje svoj smisao. Međutim u ezoteričnim islamskim učenjima. vjeruju u ponovno proživljenje tijela. Što se tiče onog individualnog. jezik koji ne bi trebao biti čudan u svojoj konkretnosti.igra u kršćanskom razumijevanju posljednjih dana. koji se smatraju mučenicima od strane njihovih podržavatelja. čistilišta i pakla. razvija se mnogo više iznijansirana slika koja se bavi putovanjem duše kroz različita posthumna stanja i koja također objašnjava hijerarhije nebesa. jednako kao i krščani. nakon čega ta osoba ulazi u različita rajska. eshatološke doktrine nas uče da se u trenutku smrti pojavljuje melek da uzme od osobe dušu. ili paklenska stanja ovisno o djelima osobe na ovom svijetu. Tačno je da Kur'an koristi vrlo konkretan jezik o raju i paklu. Štoviše. čistilišna. Ovaj djetinjasti i površni kriticizam sad se vraća kad se pitanje samoubilačkih bombaša. Muslimani. hurijama i rajskim rijekama u Kur'anu. takvim kao što su djela Ibn `Arabija i Mullā Sadrā Širazija. postoje knjige na arapskom i perzijskom koje su islamske parice tibetanske Knjige mrtvih. Zapravo. a ne samo u besmrtnost duše. jednako kao i kršćanstvo. Međutim ovaj konkretni kur'anski jezik je simboličan i ne smije se uzimati doslovce. Međutim krajnje zamršenosti eshatoloških zbiljnosti ne mogu biti sačuvane za većinu ljudi ako su iskazane običnim ljudskim jezikom kroz određena uprošćenja koja vidimo u krščanstvu i islamu. Islam se.

ili "dobra djela". Ljudski život je stvorio Bog da transcendira nekoliko dana provedenih ovdje na zemlji. Voće koje jedemo ovdje na zemlji jeste blagoslov od Boga. rajski opisi se doimaju na prvi pogled kao jednostavno sublimiranje zemaljskih zadovoljstava.vidjet ćega. naravno. a raj je duhovna zbiljnost za muslimane kao i za kršćane. uključujuči i mučenike. all jednako tako i Božije beskrajne Milosti. Najintenzivnije fizičko iskustvo za ljudsko biće. Stajalište muslimana. Svako legitimno iskustvo ugodne naravi ovdje na zemlji je samo sjenka i odraz rajske zbiljnosti. što znači "bašča". podsjećajući se da Kur'an kaže: “. Nije tačno da je firdaws jednostavno sublimacija iskustva svježe bašče u pustinjskoj žestini. Sama riječ "raj" dolazi od srednjoperzijskog termina pardis (koji označava vrt). mučenike i svece.” (Kur’an. kao i za još uvijek privržene kršćane.. prema raju u osnovi nije različito od onog bezbrojnih kršćana. dok ista riječ u svojemu engleskom obliku. Ono što je važno jeste da živimo pravedno i da činimo ono što je dobro. muslimani žive u otvorenoj svijesti o zbiljnostima svjetova iznad.. pa.vidjet će ga. Čak su i tradicionalni zemaljski vrtovi odrazi nebeskih arhetipova. ko bude učinio koliko trunku dobra . uključujući. ukazuje na duhovne zbiljnosti. koje je seksualno sjedinjenje. jeste odraz jedinstva duše sa Bogom i ono odražava na svojoj vlastitoj razini nešto od tog krajnjeg ushita i napetosti. koji odražava rajsko voće. svaka bašča ovdje na zemlji jeste odraz firdawsa. Međutim za većinu muslimana. U zbiljnosti je obrnuto istinito. 99:7-8) Svjesni Božanske Pravde. kao što to Kur'an dokazuje. zemaljski život je samo segment našeg ukupnog života. Dakako. a ko bude učinio koliko trunku zla .Pa ipak. na što Kur'an ukazuje u brojnim pasažima kao `amal sālih. te čak i danas funkcioniraju u svijetu u kojemu postoji veći 58 . No ono što je različito u sadašnjem kontekstu jeste da su mnogi u Evropi te u nešto manjoj mjeri u Americi izgubili cjelokupno vjerovanje u zagrobni život i za njih je ljudski život ograničen sa godinama koje provedu ovdje na zemlji. koji je također porijeklo arapske riječi firdaws. Usponi i padovi ovog života su kušnje koje Bog šalje. to jest "paradise". uključujuči seksualnost.

Pravda je i učinak bogoštovlja. kao što je 'Ali eksplicitno objasnio. tj. Pravda na ovom svijetu: 'Alijeva stajališta Niko od Poslanikovih drugova niti je kazivao. Čak i kada je i sam obnašao političku vlast. Biti pravedan prema Njegovim stvorenjima jeste da damo svakoj stvari ono što joj pripada i da postupamo prema stvorenju sukladno njegovim pravima. ljudska bića također postaju pravednija. što je 59 . on je upozoravao protiv korumpiranog utjecaja vlasti i isticao kako pravda može lahko biti preokrenuta u svoju suprotnost. 'Ali je inzistirao da Bog nije samo pravedan već da je On Sama Pravda te da vrlina pravednosti proistječe ljudskim bićima od Boga. bududi da nas bogoštovlje sve više primiče Izvoru posvemašnje pravde. Na isti način koji je za Platonovo "pogledanje" na Vrhovno Dobro bio izvor pravde. kao i prema njegovim stvorenjima. čija "Staza rječitosti" (Nahj al-balaghah) sadrži najznačajnije metafizičke i praktične rasprave o pravdi. sve što On radi jeste pravedno. 'Ali je također puno pisao o pravdi na području praktičnog političkog i društvenog života. da ga obožavamo. Biti pravedan prema Bogu znači biti dobar i krjepostan i ispunjavati cilj za koji nas je On stvorio.dosluh i veza sa zbiljnostima koje transcendiraju život ovog svijeta nego što one postoje za većinu modernih zapadnjaka. i uzrok pravde. tako je i u islamu. Ova svijest utječe na mnoge aspekte života. 'Ali inzistira kroz svoja kazivanja. Međutim sukladno 'Aliju ljudska bića moraju također biti pravedna prema Bogu. Budući da Bog jeste pravda. mudre izreke i pisma da je pravda povezana sa bogoštovljem i iskrenom pobožnošću. uključujuči razumijevanje Božije Pravde. jer smo kroz bogoštovlje vjerni prema Bogu. obožavanje Jednog izvor pravde. značenje naših djela za krajnji cilj naše duše iznad grobne humke te značenje samog ljudskog života. Primicanjem bliže Bogu. niti pisao o pravdi kao 'Ali. jer vrlina pravednosti sve jače šiklja u njihovo biće što se više primiču Božanskoj Blizini.

(Zapovjedio mu je) da pomaže Bogu . kau i duhovni lider islamske zajednice. demonstrira središnjost pravde i nepristrasnosti. `Ali piše Māliku: U ime Boga. i niko neće biti savladan nesrećama izuzev onog koji ih poriče i dopušta da se poklizne na njima. I zapovjedio mu je da 60 . rukama i jezikom. sluga Božiji i zapovjednik vjernika. Samilosnog: Ovo je ono sa čime je `Ali. da daje prednost pokornosti Njemu (nad svim ostalim) i da slijedi ono što je On zapovjedio u Svojoj Knjizi . zapovjedio Māliku ibn al-Hārithu al-Ashtaru u svojirn uputama njemu kada ga je imenovao guvernerom Egipta: da prikuplja njegove zemlje porez. koje se još uvijek čita diljem islamskog svijeta i čija je poruka postavljena kao ideal pomoću kojega de postojeći upravitelji suditi mnogim pobožnim ljudima. zajedno sa Poslanikovim sunnetom (naročito njegovom praksom u upravljanju medinskom zajedniccnn) i praksama drugih "ispravno vođenih" halifa. Māliku al-Ashtaru. On mu je zapovjedio da se boji Boga. On je naglašavao da je Bog učinio obaveznim prava upravitelja nad podanicima. kao i opraštanja i samilosti za dobru upravu sukladno tradicionalnoj islamskoj perspektivi.uzvišeno je Njegovo Ime obedao da de pomoći onome ko Ga veliča. Svako mora dati pravo onome drugom (haqq) i samo na ovaj način pravda može biti uspostavljena u društvu.sa svojim srcem. obrnuto. jer je On . za mnoga stoljcća koja su kasnije uslijedila.jer niko neće postići uspjeh izuzev onog koji slijedi Njegove upute. U godinama kada je bio politički.tlačenje i nasilje (zulm) u rukama nerazboritog i korumpiranog vladara. Ovo pismo. da podanici neće biti krjeposni ukoliko i njihov upravitelj nije krjepostan i pravedan te da.hvaljen i slavljen neka je . Među najznačajnijim `Alijevim tekstovima o pravdi u ime upravitelja je njegovo pismo guverneru kojega je odredio za Egipat. da popravi uvjete ljudi i da pokrene boljitak u njezinom regionu. da ratuje protiv njezinih neprijatelja.i djela koja je On učinio obaveznima i ona koja On preporuča . upravitelj neće biti krjepostan ukoliko podanici nisu takvi. Milostivog. sunnijskim i ši'itskim jednako. 'Ali je pokazivao svoja stajališta o pravdi na mnoge načine i ustanovio je norme koje su postale ideali.

Greške ih vrebaju nesvjesne. jer je duša sklona zlu. oslabljivanje religije i pristup promjenama (u uspjehu). Nikada ne žali za oprostom i radošću u kažnjavanju. jer postoje dvije vrste: ili su oni tvoja braća po religiji. a Bog je iznad onog ko je postavio njega. Oni će govoriti o tebi kako bi ti želio da oni govore o tim upraviteljima. nestašice ih savladavaju. pobrajajući ih kao lagahan plijen. Otuda dopusti da najdraže od tvojih blaga bude blago ispravnog djelovanja. zaustaviti tvoju neobuzdanost i povratiti u tebi ono što je nestalo od snage tvog razbora. onda razmišljaj o golemosti Božije vlasti nad tobom i Njegove moći nad tobom koju ti osobno nemaš čak ni nad samim sobom. (zlodjela) čine svjesno i nesvjesno. niti si u mogućnosti da razdjeljuješ Njegov oprost i Njegovu milost. Ispuni svoje srce milošću. Ne postavljaj se da ratuješ protiv Boga. jer je obuzdavanje duše zato da bi ona bila bezpristrasna u onome što voli i u onome što mrzi. koji je Allah dopustio da o njima kruži preko jezika robova Njegovih. da te šaljem u zemlju gdje su uprave. Ljudi će motriti na tvoje poslove na isti način kao što su motrili na poslove upravitelja prije tebe. a onaj ko te je postavio je iznad tebe.prekine strasti svoje duše i da ih zauzda u njezinoj neposlušnosti. ja izdajem zapovijedi i mene se sluša". ljubavlju i susretljivošću za svoje podanike. Stoga ih ispričaj i oprosti im do mjere u koju se ti uzdaš da će te Bog ispričati i dati Svoj oprost. Kontroliraj svoje želje i obuzdaj svoju dušu od onog što za tebe nije u skladu sa zakonom. jer je to jamačno izopačenost u srcu. pravedne i nepravedne. ili su tvoji istovrsnici po stvaranju. Znaj. postojale prije tebe. Čestiti su poznati po dobrom glasu svome. Bog traži od tebe ispunjenje njihovih potreba i On te iskušava pomoću njih. Ukoliko autoritet koji posjeduješ uzrokuje u tebi oholost ili aroganciju. Ovo će obuzdati tvoju tvrdoglavost. Čuvaj se natjecanja sa Bogom u Njegovoj golemosti i nalikovanju Njemu u Njegovoj ekskluzivnoj 61 . Jer. Ne budi u njihovim očima pohlepna životinja. jer ne posjeduješ snagu protiv Njegove odmazde. izuzev one kojoj se Bog smiluje. Māliku. ti si iznad njih. i nikada ne požuruj da djeluješ impulsivno ako možeš pronađi bolji smjer. Nikada ne reci: "Ja posjedujem autoritet.

Jer. Takva osoba će biti Božiji neprijatelj sve dok se ne okane ili ne pokaje. Bog ne polaže račun ni za šta i čini nevaljanim argument bilo koga ko se natječe sa Njim. A što se tiče onog koji nanosi štetu slugama Božijim. niti požuruje Njegovu osvetu od ogrezlosti u činjenju loših djela. budući da Bog osluškuje poziv potlačenih i da je On uvijek na oprezu protiv onih koji čine grješna djela. učenje Poslanika i Njegov Zakon. budući da su Božija Riječ. svojoj vlastitoj porodici i onima od podanika koje ti štitiš. Prva vođstva koja je Bog dao muslimanima o tome kako da pravedno postupaju su Kur'an. Bog je njegov neprijatelj. nužni središnji načini razumijevanja pravde i pravednog djelovanja. A što je sa situacijom u životu kada 62 . niti šerijatske instrukcije? U takvim slučajevima moramo upotrebljavati inteligenciju koju nam je Bog podario i osloniti se na unutarnji osjećaj pravde koju je Bog zapisao na našim dušama. Za običnog muškarca i ženu uvijek se pojavljuje pitanje o tome kako biti pravedan u različitim konkretnim situacijama. Sunnet i Šerijat. jer Bog spušta svakog tiranina i posramljuje sve koji su uobraženi. Budi pravičan prema Bogu i prema ljudima kao prema sebi. koji su. obična ljudska bića nisu poput 'Alija. ako tako ne uradiš. kako uvidjeti ono što dolikuje svim bićima i kako ih prema tome tretirati. Živjeti i djelovati sukladno Šerijatu jeste djelovati pravedno prema Bogu i Njegovom stvorenju. Poslanikovo vodstvo. Međutim što je sa onim djelima za koja ne postoje izričiti Božanski nalozi. uradit ćeš pogrešno. koji je posjedovao vodstvo Kur'ana i Poslanika u svojemu srcu i umu u svakom trenutku. a da ne govorimo o Njegovim slugama. Ništa ne doprinosi više povlačenju Božijeg blagoslova.moći. Ljudska pravda i njezini modusi Naravno.

. i pravedno svjedočite. budući da Kur'an zapovijeda: “I kada svijetu sudite. sudovi su bili uspostavljeni na temelju šerijatskih učenja. makar bilo i protiv vaše rodbine. uvijek postoje prigode u životu kada je sud neminovan.iskušavamo tlačenje umjesto pravde? Bog zahtijeva od nas da budemo pravedni sve vrijeme. 60:8) Kur'an zapovijeda muslimanima ne samo da postupaju pravedno već da govore po pravdi: “. da ne bi bio osuđen. te da odbijemo da prihvatimo ugnjetavanje: “O vjernici! Odlučni za Allahovu istinu budite. a svi su se slučajevi jednako presuđivali u takvim sudovima." (Matej. u islamskom svijetu sudovi ostaju u rukama religijskih učenjaka i bili su neovisni u velikoj mjeri od političkih vlasti sve do modernog razdoblja.” (Kur’an.I kad govorite – pravedno govorite. U takvim slučajevima oni moraju djelovati po pravdi i istini.” (Kur’an. 4:58) Krist je rekao: "Nemoj osuđivati. kada je država počela da dominira 63 . lako muslimani znaju da je vrhovni sudija Bog i da su konačno samo Njegove presude. muslimani uvijek moraju nastojati da sude pravedno. 5:44). da dobročinstvo činite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore. Dovoljno čudno. 7:29). niti vas iz staništa vaših izgone!” (Kur’an.. U principu su svi muslimani jednaki pred islamskim Zakonom.. Samo tokom devetnaestog stoljeća.. dok je na Zapadu neovisno sudstvo oznaka modernog razdoblja. a presude se daju na toj osnovi. U svjetlu ove suštinske potrebe. a ne samo povremeno. 6:152) I iznad svega..” (Kur’an.. te: «. po pravdi sudite!” (Kur’an.. 5:8) Muslimani se konstantno podsjećaju da: “Moj Gospodar pravdu naređuje.. Međutim u praktičnom životu nije uvijek moguće slijediti ovo uzvišeno učenje.

” (Kur’an.” (npr.. postoje općenita učenja o činjenju dobra. tlačenja te činjenja zla je sama po sebi pravedna i predstavlja načine uspostave pravde.. toliko je toga od ranije sudske neovisnosti bilo izgubljeno. tiraniju i činjenje zla u arapskom (zulm) koristi se kao sasvim suprotna pravdi i u svojim različitim oblicima je jedan od najčeščih termina korištenih u Kur'anu. takvi su zločinitelji!” (Kur’an... Ostaje još uvijek pitanje o tome kako djelovati pravedno u konkretnim situacijama kada ne postoje jasna šerijatska ukazivanja.Obećanje Moje neće dostići zločinitelje!” (Kur’an. 2:124). Kur’an.. i zapravo se zaziva Njegov gnjev na njih: “I nek' prokletstvo Allahovo silnike pogodi. koji kaže: “. 3:108) Oni koji su nepravedni i koji tlače raskidaju svoj ugovor sa Bogom. Riječ za nepravdu. o tome da se bude korektan. a glasovi naše savjesti moraju uvijek biti uzeti u obzir. a: “A koji idu preko granica Allahovih. Općeniti principi iskazani u Kur'anu i hadisu priskrbljuju odgovor na ovo neugodno pitanje. Pored specifičnih šerijatskih izričitih naloga. a administrativni sudovi su bili kompromitirani političkim obzirima. Allah ne voli zločinitelje. 3:57). o tome da se bude objektivan a ne usredsređen na samog sebe te slični moralni i duhovni principi koji su zajednički islamu i drugim autentičnim religijama. a Allah nepravdu svjetovima ne želi!” (Kur’an.. 2:229) Na više mjesta u Kur'anu je iskazano da: “. Ovi principi moraju biti zaživljeni u praksi. Borba protiv nepravde. postavljanje istine iznad načela korisnosti.sudstvom u mnogim islamskim zemljama. jer “. 11:18) 64 . sagledavanju gledišta druge strane.

činjenja zla i nepravde. ova unutarnja želja za pravdom nije jedino svojstvena islamu.Štoviše. Naravno. Tad bi se moglo kazati da. a da Bog nije taj koji čini zlo ljudskim bićima. Kada su neki ljudi napali Islam zbog poticanja borbe u ime pravde. Štoviše. ili nepravednim primjenama pravednih zakona. nisu sva ljudska bića ista. a da ne govorimo o mnogim drugim glavnim političkim i društvenim pokretima utemeljenim na shvatljivom pojmu ispravljanja pogrešaka nepravde i ugnjetavanja. Kur'an i hadis čine jasnim da su oni koji su nepravedni i koji čine zlo nepravedni prema samima sebi. kao i društvenom planu. Ono gdje se slučaj islama razlikuje od modernog zapadnjačkog fenomena ove naravi jeste taj zahtjev da se ustanovljenje pravde još uvijek posmatra od strane muslimana u islamskim terminima a ne onim sekularnim. uz slijeđenje Šerijata i djelovanje sukladno principima Kur'ana i hadisa koji su spomenuti iznad. međutim ideal je uistinu središnji za islamski koncept pravde i pravednog društva. niti su se svi muslimani uvijek dizali protiv ugnjetavanja i nepravde. niti je pokretna sila kojom bi se prevladala nepravda. prisustvo ovog ideala je s vremena na vrijeme vodilo nastojanju i na individualnoj i na kolektivnoj razini da se iznova uspostavi pravda. Historija Zapada je također puna epizoda o individualnom ili kolektivnom djelovanju da se prevlada ugnjetavanje i nepravda. Življenje pod nepravednim ljudskim zakonima. humanističkim. obavezuje muslimane da se bore protiv nepravde koja im je naturena. Čak se kaže da je prihvatanje ugnjetavanja bez djelovanja da se uspostavi pravda gore od izvornog ugnjetavanja i nepravde. Naravno. Ova uspostava pravde povlači za sobom borbu koja nas dovodi glavnom pitanju primjene i nastojanja na Božijem putu. Sam Kur'an iznosi na vidjelo herojsku bitku između pravde i nepravde na individualnom. živjeti i djelovati pravedno znači boriti se protiv tlačenja. 65 . ili jihād. oni zaboravljaju Boston Tea Party i Američku revoluciju. ili pod tiranijom i ugnjetavanjem sa potcjenjivanjem prava.

Osoba koja vrši takvu zadaću naziva se mudžāhid (mujāhid). Neki su čak promijenili značenje džihāda u to da implicira bilo kakav lokalni otpor i "plemensku organizaciju društva" (tribalizam) protiv procesa globalizacije. a u kontekstu islama ova borba i nastojanje se podrazumijevaju da su na Božijem putu.Džihād (jihād) Možda u modernom razdoblju na Zapadu ne postoji riječ u rječniku o islamskoj religiji koja je bila tako izobličena. zahvaljujući ne samo zapadnjačkim medijima koji tragaju za demonizirajućim epitetima i stereotipima već jcdnako tako i onim ekstremnim muslimanima koji su ih rapidno opskrbili sa primjerima da opravdaju svoje propagiranje izobličene predodžbe ovog pojma. A da bismo objasnili autentično značenje džihāda nužno je razjašnjenje liste skoro svih prevalirajućih nerazumijevanja. pogrešno razumljena i ocrnjena kao što je to riječ džihād (jihād). nastavljaju da se ovjekovječuju na zapadnjačkim medijima i većem dijelu zapadnjačke literature koja se bavi islamom. Trebamo se samo prisjetiti da se. Međutim stvari su pogoršane na temelju činjenice da je riječ džihād zadobila komercijalnu dopadljivost u Evropi i Americi. zapravo. koji nastoje da privuku širu publiku i učine svoje knjige komercijalno uspješnima. U arapskom jeziku se pojam džihād izvodi iz korijena j-h-d. u sufijskoj kontemplaciji. što znači "boriti se" ili "uložiti napor". uporno nastoji da koristi pojam u svojim naslovima na svaki mogući način. stanje suzbijanja onog što onemogućuje koncentraciju duše također naziva mujāhidah kako bismo shvatili koliko je limitirajućc takovrsno prevođenje. koja. 66 . džihād počesto vodio protiv "tribalizma" i svih centripetalnih sila koje su ugrožavale jedinstvo islamske zajednice. nažalost. dok se. stanovit broj autora. uobičajeno prevodeno sa "sveti ratnik" u zapadnjačkim medijima. naročito tokom ranih stoljeća. u samoj islamskoj historiji. oklevetena. pošto se džihād konvencionalno prevodi kao "sveti rat".

niti su odobrene od strane `ulamā. tokom prošlog milenijuma Zapad je vodio mnoge ratove u stranim zemljama kao križarske pohode iz svih mogućih razloga . ukoliko se oba termina upotrebljavaju u svojemu popularnom smislu. iako ove bitke nisu bile. otprilike kao "križarski rat" u svojemu općenitom smislu u engleskom jeziku. koje je zapravo ispričavala i vodila Crkva i ove općenite upotrebe "križarskog pohoda" u evropskim jezicima. koji je naređivao srednjovjekovne križarske vojne pohode. U prvom smislu. gradeći kuće za siromašne. ili religijskih učenjaka. Zapad ne posjeduje manje križarskog duha nego što islam posjeduje onog džihādskog. čija je zadaća da ulaže napore na izgradnji kuća za siromašne i da provodi slične projekte. Blago rečeno. recimo.više nego što je islam vodio džihād. Na isti način kao što u engleskom kažemo da takva i takva organizacija provodi križarski rat da iskorijeni neimaštinu i bolesti. tehnički govoreći. a u islamskim jezicima da ta grupa ili vladina agencija provodi džihād. Međutim na isti način na koji moramo praviti jasnu razliku između srednjovjekovnih križarskih pohoda. "civilizirajuće misije" (la mission civilisatrice na francuskom) te širenje modernih ideologija od komunizma do kapitalizma . Jednako tako. jihād sukladno islamskom Zakonu. ona se koristi da označi bilo kakav napor koji se smatra primjerenim.kao što su širenje kršćanstva. u islamu su neki ljudi vodili bitke koje su proglasili džihādom. jednako tako ne smijemo pobrkati općenitu društvenu i kulturnu upotrebu pojma džihād sa njegovim striktno teološkim i juridičkim smislom u islamu. ali bez blagoslova pape. na isti način kao što su vođeni određeni ratovi kroz zapadnjačku historiju u ime i u duhu križarskog rata. moramo prije svega jasno napravitt razliku između općenitog. Zapravo. važno je da razmotrimo ono što džihād označava u islamskom kontekstu i 67 . da bismo razumjeli značaj džihāda u islamu i njegovoj civilizaciji.No. popularnog značenja pojma i teološkog i juridičkog smisla same riječi. danas u Iranu postoji pokret i organizacija koja se naziva jihād-i sāzaniagi (to jest džihād za "izgradnju"). a ne kao pojedinačno ukazivanje na religijske ratove koje je zapadno kršćanstvo vodilo protiv muslimana i jevreja u Palestini u medijavalnom razdoblju. Zapravo. Iznad ove dihotomije.

obavljanje namaza. čestito i ispravao življenje tokom dana. Na ovoj osnovnoj razini moglo bi se kazati da cjelokupan život. Klanjati redovno pet puta dnevno tokom našeg života jamačno nije moguće bez velikog napora. Mi smo bačeni u svijet u kojemu postoji nesklad i nered izvanjskog karaktera i unutar naših duša. Međutim džihād se također zahtijeva na području transakcija. Kako bismo razumjeli ovo egzaktnije i relevantnije značenje.praksama njegovih sljedbenika. jeste džihād. Da bismo uredili uravnotežen život utemeljen na podlaganju Bogu i slijeđenju Njegovih izričitih naloga koji uključuju konstantni džihād. za običnog vjernika je post od zore do sutona jamačno džihād i on traži veliki napor od strane ljudske volje u ime Boga. nužno je da se vratimo korijenskom značenju pojma kao "napora i borbe na Božijem putu". ili džihāda. tako da je svaka njegova sastavnica i aspekt sačinjen da se prilagodi Božanskim normama. Jednako tako. koje se izravno tiču našeg odnosa prema Bogu. Međutim izvršavanje svih djela bogoštovlja (`ibādāt) svakako uključuje džihād. dobro obavljanje posla te briga o našoj porodici i svom vlastitom zdravlju i blagostanju. ukoliko namjeravamo da živimo pošten i ispravan život. duša nije uvijek predana dobru i 68 . da uložimo napor da se čini dobro i da se suprotstavimo zlu. Budući da islam ne pravi razliku između sekularnog i religijskog područja. koji su uvijek u molitvi i u osjećaju da moraju da provode džihād da bi sebe silom rastavili od molitve kako bi obavljali svakidašnje poslove. sa naše strane. već jednako tako i druga ljudska djela utječu na dušu te moraju biti etički i pravedno obavljena. sve zahtijeva džihād na ovoj elementarnoj razini. koji čuva bogougodnike. Isto je tačno za druge bogoštovne radnje. jer je on borba da se živi sukladno Božijoj Volji. kao što su propisani namazi ili post. ili `ibādāt. ljubaznost i pažljivost prema ljudima te čak životinjama i biljkama koje nas okružuju tokom dana. Ustajanje ujutro sa Imenom Božijim na našim usnama. na isti način kao što mornar na olujnom moru treba ulagati konstantan napor da bi primjereno držao čamac na vodi da se ne prevrne i da bi nastavio prema izabranom odredištu. No. sukladno islamu. cjelokupan životni krug muslimana uključuje džihād. Ne samo da bogoštovne radnje. ili mu'āmalāt. Džihād nije jedan od stupova islama (arkān).

a koji smatraju svoj svakodnevni posao džihādom. koji je unutarnja bitka da se pročisti duša od svojih manjkavosti. Iznad ovog općenitog razumijevanja džihāda. jeste provođenje džihāda. da se isprazni duhovna posuda od ustajale vode zaboravljivosti." Kada su ga drugovi upitali koji je veći džihād. rekao je: "To je džihād protiv vaših strastvenih duša. sklonosti prema zlu i da se pripremi za prihvat Božanskog Eliksira Sjećanja. dodajući da je svaki dan za njih bio džihād. Prema tome. u kojoj su još uvijek mekanski idolopoklonici nastojali da poraze i razore novonastalu islamsku zajednicu u Medini. jeste glavni oblik džihāda i zapravo njezin najviši oblik. nakon što je izvojevao pobjedu je rekao: "Vratili smo se iz manjeg džihāda u veći džihād (akbar). nehaja. Postoji puno običnih ljudi u islamskom svijetu koji nastoje čestito živjeti pod teškim okolnostima. dakle. a mogli bismo također da kažemo najveći (u arapskom jeziku riječ akbar označava i "veći" i "najveći") džihād. 69 . Uravnotežen život u haotičnom svijetu i moralno uspravan život u društvu u kojemu se podliježe mnogim iskušenjima i participira u korupciji. Čuo sam od tolikog broja vozača taksija u Perziji i arapskim zemljama kako kažu da su morali izdržavati višečlanu porodicu i raditi četrnaest sati dnevno da bi u tome uspjeli. koja je bila odsudna za tek nastalu islamsku zajednicu. Također. Poslanikov iskaz da "džihad ostaje validnim sve do Sudnjeg dana" mora biti razumljen u ovom univerzalnom smislu džihāda koji je inherentan u općoj ljudskoj uvjetovanosti na ovom manjkavom svijetu. da bismo bili čestiti i da bismo izvršavali svakidašnje poslove u suglasnosti sa Božanskim Zakonom i islamskim etičkim normama moramo provoditi konstantni džihād. koje obujmljuje sam život. islamski autoriteti su stoljećima pravili razliku između manjeg i većeg džihāda na temelju poznatog Poslanikovog iskaza nakon velike Bitke na Bedru." Veći. Poslanik. Usprkos velikom značaju ove bitke. pokušati prevladati neznanje i zadobiti spoznaju. mogli bismo kazati da je za muslimana sami život džihād i da je mir koji tražimo rezultat uravnoteženosti stvorene kroz džihād u njegovom osnovnom smislu naprezanja na Božijem putu i borbe da se djeluje sukladno Njegovoj Volji.pravdi. U svojemu najširem smislu. od koje je najviša vrsta spoznaja Boga.

međutim njihov instrument u bici nije mač. koji je sličan "duhovnom ratovanju" naširoko poznatom u pravoslavlju.a u isto vrijeme sa duhovnim oni de slijediti Božiju stazu u ovom životu. U svjetlu značenja al-jihād alakbar. niti je ova politika kasnije provođena protiv jevreja i kršćana izvan Arabije.Svjetlosti i Spoznaje. kao što je to ranije prispomenuto. značenja džihāda onako kako ga zapadnjački mediji upotrebljavaju. možemo kazati da su najveći "duhovni borci" u islamu bogougodnici. već namaz i tespih. u čijim riječima i djelima mogu biti pronađene mnoge usporedbe. Ovo je bilo slično argumentima koje je ponudilo kršćanstvo kada je silom iskorijenilo ono što je ostalo od dekadentnih grčko-rimskih i sjevernoevropskih religija. sukladno islamskom vjerovanju. Najveći džihād poduzimaju samo oni duhovni ratnici koji žele da prinesu kao žrtvu svoj ego pred Prijestoljem Jednoga. kao bitka ili rat. Princip: 70 . već jedino od onih koji su fizički i mentalno kvalificirani. kao što se ni duhovni džihād jednako tako ne zahtijeva od svakog muslimana. budući da. Bog nije želio da takav krajnji oblik idolatrije preživi. jednom kad je zadobilo dostatnu moć. ne zahtijeva od svakog muslimana. Stajališta zapadnjačkih orijentalista i višestoljetne kršćanske polemike u pogledu ovog pitanja naprosto nisu korektne. Tokom islamske historije neki su vladari izvršili invaziju na nemuslimanske zemlje i čak pričali o džihādu. već jedino od onih koji su duhovno i mentalno sposobni . u smislu izvanjske borbe i bitke. niti protiv zoroastrijanaca ili hindusa. Međutim čak ni u Arabiji džihād nije vođen protiv jevreja i kršćana da bi ih se prisililo da prijeđu na islam. Što se tiče manjeg džihāda. Sufizam se općenito bavi ovim većim džihādom. ili većeg džihāda. a koji također spominju određeni zapadnjački kršćanski mistici te u duhovnim naporima hinduističkih i budističkih mudraca. Na isti se način taj izvanjski džihād. međutim rijetko da je kad izdat juridički edikt koji je davala `ulamā' da su takve bitke bile džihād kako bi ljudi prešli na islam. ostajući doličnima. U Arabiji je idolopoklonicima dat izbor prihvatanja islama ili borbe protiv muslimana. mora se prije svega napraviti jasna razlika između borbe i bitke koja se odvijala u Arabiji protiv idolatrije u osvit islama i događaja u kasnijoj islamskoj historiji.

” (Kur’an. Što se tiče duodecimalnog ši'izma. Moramo se prisjetiti da su. što u ši'itskom kontekstu označava Poslanika i imame. ali vi boj ne započinjite! Allah ne voli one koji započinju boj! (Kur’an. tokom proteklih stotinu i pedeset godina. to jest.. zabranjeno je voditi džihād protiv drugih muslimana kako bismo im naturili naša najvlastitija uvjerenja. svi su eminentni autoriteti ustvrdili da je džihād. Kosovu.. Alžiru. glavna tendencija sunnijske pozicije je bila poput one ši'itske. svi oni koji su se borili protiv stranih zavojevača ili okupatora. ne dopušta džihād izvan Arabije tokom života Poslanika kako ne bi uključio prisilno religijsko preobraćenje "Ljudi Knjige". priskrbio je kur'ansku osnovu i princip za prosuđivanje i legitimitet džihāda. "nepogrešivog" (ili onog ko je besprijekoran u etimološkom smislu ovog pojma). Jednako tako. koji je obaveza po islamsku zajednicu kao cjelinu samo kad je njezino postojanje ugroženo. stoljećima pa čak i danas.“U vjeru nema prisile. Zapravo. historijski su neki pravnici naređivali džihād na odbramben način utemeljen na argumentu koji bismo mogli nazvati "najbolja odbrana je napad". U sunnijskom islamu. Kur'anski ajet: “I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se protiv vas bore. 2:256). naročito u moderna vremena. vjeruje da je džihād legitiman samo kao odbrana (difā'i) i da ne može biti započet kao agresija (ibtidā'i). izuzev u slučaju odbrane. Međutim ovo ne znači da bilo koja ekstremna grupa može provoditi nasilje pozivajući se na potrebu odbrane islama. 71 . harām. Mahmūda Shaltūta. jer se u svakom slučaju autorizacija džihāda zahtijeva od strane poglavara islamske države i autoritativnih religijskih učenjaka. koji je zauzimao mjesto onog što je najutjecajnija i najznačajnija religijska pozicija u sunnijskom svijetu. međutim od 1950-ih sa proglasom šejha Al-Azhara tog vremena. Bosni. `ulamā'. 2:190). Ugledni religijski učenjaci sunnijskog svijeta se slažu da je jedino dopustiv džihād onaj odbrambenog karaktera. bilo da su bili u Zapadnoj Africi. ši'itski i većina sunnitskih pravnika. ili zabranjen od strane islamskog Zakona u odsustvu ma'sūma.

godine. Oni koji provode teror na Zapadu. `ulamā .Palestini. to su vodeći religijski autoriteti. a čak i neprijatelj mora biti tretiran pravedno i isto tako susretljivo. Razlika između proglašenja džihāda u islamskom smislu i svakodnevnog proglašenja od strane različitih ekstremističkih grupacija tu i tamo je kao razlika između objave o križarskom ratu protiv ovog ili onog zla od strane zapadnjačkih političkih ili društvenih lidera i proglašenja križarskog rata od strane pape Urbana II. koji osuđuje u nepokolebljivim terminima terorističke napade od 11. a koji su govorili o džihādu. a u islamu ne postoji svećenstvo. Deklaracije šejha Al-Azhara. A bez postojanja autentične islamske države. Iako svaki musliman stoji izravno pred Bogom. Džihād se ne može voditi protiv nevinih..” (Kur’an. jasan je primjer. suveren je bio taj koji je u konsultacijama sa religijskim učenjacima (`ulamā') mogao objaviti džihād u juridičkom i teološkom smislu. Tamo nije bilo muslimanskog džihāda u nemuslimanskim zemljama. Kur'an upozorava muslimane nepokolebljivim terminima kada kaže: “. on ne smije biti utemeljen na gnjevu i mržnji koji će nas zaslijepiti da budemo pravedni. radili tako u odbrambenom smislu. ocrnjuju izvorni sveti termin... ili bilo kamo drugdje u ime džihāda. koji posjeduju takvu prerogativu. a još preciznije muftije. niko ne može jednostavno proglasiti džihād na temelju toga što je nominalno musliman i što posjeduje neku političku ili vojnu moć. Kada se džihād vodi legitimno. 5:8) Tugovanje se može preokrenuti u gnjev i mržnja. Trebali bismo razmišljati u smislu kur'anskog ajeta: 72 .. 1095. ali ovo ne može biti osnova slijepe osvete. Prema klasičnoj sunnijskoj teoriji koja se temelji na postojanju islamske države. ili Filipinima.Neka vas mržnja koju osjećate prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. a njihovi napori neće biti prihvaćeni od strane ustanovljene i glavne struje religijskih autoriteta kao džihād u juridičkom i teološkom smislu ovog pojma. Kašmiru. godine u Americi. najautoritativnijeg glasa u sunnijskom islamu. septembra 2001. Ovo nas prirodno vodi važnom pitanju o tome ko može proglasiti džihād.

koji je preokrenuo srce u njegovom neprijatelju. jer nije želio da se bori na temelju osobnog bijesa i gnjeva. svim vrlinama koje su povezane sa viteštvom.Ti na zlo dobrim uzvrati.“. Rekavši: "Upotrebljavao sam mač u ime Istine. Kao posljednji čin mržnje neprijateljski ratnik je pljunuo `Alija u lice. pa će onaj što je neprijateljstvo između njega i tebe odjednom tebi prijatelj prisni postati! (Kur’an. ali da je čim je bio pljunut u lice postao srdit. kojim ne komanduje moje tijelo. Tradicionalno je čak i izvanjski džihād bio združen u muslimanskim umovima sa velikodušnošću. princu koji vodi džihād samo za Boga. prvo. 41:34) A iznad svega džihād mora biti vođen za istinu i samo istinu. jeste samo otkrovenje u pogledu islamskog razumijevanja džihāda. a ne lav strasti.." Čin ovog prototipa svih autentičnih islamskih mudžāhida (mujāhidūn).. uvidjevši ovo. Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji. Ja sam lav Istine. one na Zapadu koji nastavljaju da govore o svetom ili sakralnom gnjevu među 73 . a ne na osnovu gnjeva. nakon čega je `Ali odmah ustao sa neprijateljevih grudi i stavio u korice svoj mač. Ja sam sluga Istine. `Ali je odgovorio da se borio za Istinu (al-Haqq). Kao što Rūmi ovo opisuje: On je pljunuo na `Alijevo lice Ponos svakog poslanika i bogougodnika. `Ali je smogao snage da svlada svog protivnika i da ga baci na zemlju. treba da posluži kao korisna ispravka za. drugo. ali ih nazivaju džihādom i. mržnje ili osvete. Pripovijest u Knjizi I Rumijeve Mesnevije o `Aliju ibn Abi Tālibu. U bici jedan po jedan sa velikim islamskim neprijateljem koji je bio sposoban ratnik. Ratnik je bio iznenađen i upitao je `Alija zašto je to učinio. plemenitošću te objektivnošću.. one koji u islama provode akcije utemeljene na gnjevu. odustao je od borbe. A 'Ali je odgovorio..

rat može biti u samoodbrani i muslimani ne bi trebali da potiču ratove. Prije svega. Sve takve figure nisu bile samo pobožne i hrabre već su bile povezane sa unutarnjom dimenzijom islama. poput Biblije. Kur'an doista govori o borbi protiv naših neprijatelja. Ipak.. onda se moramo prisjetiti da je islam nastao u ozračju u kojemu su bili konstantni ratovi između različitih plemena. koji je učestvovao u afganistanskom ratu protiv Sovjetskog saveza i koji je ubijen nešto prije tragičnih događaja od 11. a neki su bili bogougodnici. Brelvis u sjeverozapadnoj indijskoj provinciji.. ali vi boj ne započinjite! Allah ne voli one koji započinju boj. džihāda koji provode određeni ekstremisti prema dugoj historiji islama. vidjećemo brojne primjere viteške vrste dokazane primjerima u njegovom najvišem obliku pomoću `Alija.. koji na temelju pravde nastoje da zaštite svoj dom i religiju. a islam je također oglasio određene regulative za sukobe općenito. nakon naređenja muslimanima da se bore protiv svojih neprijatelja.osim onih koji utočište nađu kod naroda koji s vama ugovor ima. Kur'an dodaje: “. Uvjeti pod kojima rat može biti vođen Nisu svi ratovi džihād. kao što ajet pokazuje: “I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se protiv vas bore. A 74 . u takvim ratnicima herojima kao što je Saladin. čije je viteštvo bilo poslovično čak među njegovim zapadnjačkim neprijateljima te u vremenski bližim likovima kao što su: Amir `Abd al-Qādir. Imam Shamil u Kavkaziji. 2:190) Ako.muslimanima.” (Kur’an. doslovne i ekskluzivističke interpretacije svoje vjere. septembra 2001. `Abd al-Karim i `Umar al-Mukhtār u Sjevernoj Africi.. Nijedna nije bila proizvod uske. Kad pogledamo iznad sadašnjih odstupanja tzv. te Ahmad Shāh Mas'ūd. ili onih koji vam dođu a kojima je teško da se protiv vas bore.

kao u ajetu: “. 2:192) Od najvećeg je značaja izričita naredba da se nevin ljudski život ne smije oduzeti u bilo kojemu ratnom stanju.Ko ubije nekoga koji ubio nije. Njegov vlastiti velikodušni odnos prema njegovom najljućem neprijatelju po zauzimanju Meke ostao je najkonkretniji primjer koji treba biti slijeđen. pa i Allah doista prašta i samilostan je. kršćani. U pogledu onog što je narav ljudskog bića nije teško pronaći razloge zašto svi muslimani nisu slijedili učenja svoje religije u pogledu pitanja rata. i mir vam ponude. 4:90) Rat može biti vođen da bi se izbjeglo proganjanje i ugnjetavanje.” (Kur’an. Međutim suštinsko je ovdje ne samo za zapadnjačke promatrače već također za mnoge muslimane koji su.” (Kur’an. ili koji na Zemlji nered činio nije. Ono što je značajno jeste stupanj 75 . neprijateljstvo mora biti dokončano: “A ako oni prestanu. hindusi ili budisti slijedili upute svojih religija..” (Kur’an. 5:45) Također. to će mu biti od grijeha iskupljenje!” (Kur’an. čim neprijatelj moli za mir.. jer Kur'an kaže: “. tada ni vama Allah ne daje nikakva prava da njih bijete. 5:32) Poslanik je izričito zabranio napadanje žena i djece te čak ubijanje životinja ili uništavanje šuma tokom rata. izgubivši nadu..ako vas takvi ostave na miru. pali u očaj i čine beznadna djela da se sjete kakva su učenja islama kao religije u pogledu ovih pitanja. muslimani se do danas sjećaju da se nakon zauzimanja Jerusalema Omer velikodušno i pravedno odnosio prema određenim kršćanskim mjestima bogoštovlja.. ili da bi se sačuvale religijske vrijednosti i zaštitili slabi od tlačenja. Jednako tako. Kur'an uistinu spominje biblijsko "oko za oko". kao da je ljude poubijao sve. Bespotrebno je da kažemo.A ko od odmazde odustane.. no nisu ni svi muslimani slijedili ove naloge tokom islamske historije išta više nego što su jevreji.. rat ne bi trebao trajati neodređeno dugo. i protiv vas se ne bore. ali preporuča odustajanje od osvete i davanje milostinje.

mogli bismo dodati. bilo koji musliman koji posjeduje osjećaj odgovornosti pred Bogom mora biti naročito pažljiv kada čini djelo izričito u ime islama u svijetu u kojemu su nehumana te ispodljudska oruđa za borbu u rukama moćnika koji dominiraju globalnom scenom. od srednjovjekovnih vitezova do francuskih oficira u Alžiru. to jest nenapadanje nenaoružanih i pravedno postupanje sa neprijateljem. Mučeništvo 76 . odnosno izuma oružja masovnog uništenja koje uzrokuje tzv. niti čak ideju totalnog rata koja uključuje cjelokupne civilne populacije. Ova situacija stvara dodatni izazov golemih razmjera za muslimane. također ostaje sastavnim dijelom religije koji joj je zapravo suštinski. što je stoljećima potvrđivano čak i od zapadnjačkih zavojevača. kao što ga čini za one kršćane na Zapadu koji nastoje da žive sukladno Kristovim učenjima te čak i za mnoge sekularne humaniste. Ako neko čini takvo što. regulative ratovanja. kolateralnu štetu nad kojom nemamo kontrolu. naročito zaštita nevinih.do kojeg su tokom stoljeća mnoge vrijednosti ovog duhovnog viteštva bile slijeđene. ali se suočava sa njihovom zbiljnošću na terenu i. oni ne mogu biti odbačeni ustranu uz ispriku da neko reagira na nedaću ili nepravdu. nečija domovina te nečija religija i nadvladavanje ugnjetavanja ostaju religijskim obavezama. Poglavito u takvom trenutku ljudske historije muslimani se pozivaju da budu najpažljiviji u odbrani onog što ih je njihova religija podučila o džihādu i regulativama koje je objavila za svaki oblik ratovanja. lako nečija odbrana. Međutim islamska civilizacija nije izumila ove monstruozne tehnologije. bombi koje ne mogu praviti razliku između boraca i žena i djece. on ne može nadalje govoriti ili djelovati u ime islama i on je zapravo u opasnosti oskvrnuća religije više nego što bi to njezini neprijatelji ikada mogli učiniti. Štoviše. Danas je stvoren novi izazov pomoću sposobnosti iznalaženja novih načina i metoda ratovanja. u zraku i na moru.

3:169).” (Kur’an. barem katoličkom kršćanstvu. muslimanski su mučenici također blagoslovljeni i dopušteno im je da uđu u rajska stanja. u sunnijskom islamu stoljećima je određenom broju osoba davan naziv mučenika od strane islamske zajednice (al-ummah). koja je krajnji arbitar u pogledu 77 . ovo pitanje je Crkva rješavala stoljećima. napose je važna u ši'itskoj pobožnosti. a muslimanski mučenici sudjeluju sa kršćanima u traženju u trenutku njihove konačne pobjede: "O smrti. Husayna ibn 'Alija. ili Zapovjednik mučenika. i “i radovat će se Allahovoj blagodati i obilju! A Allah ne da. a neki su ga opisivali na najpejorativniji način kao predmet izrugivanja. mučeništvo je pobjeda nad smrću. koji se naziva Sayyid al-shuhadā'. međutim u islamu ne postoji zvanično poglavarstvo koje bi eklezijastički odlučilo ko je mučenik. I za jedne i za druge. izuzev dvanaestog (koji je prema ši'izmu još uvijek živ. gdje je tvoja žaoka? O smrti. mučeništvo postoji u svakoj religiji. Ko je mučenik? U kršćanstvu. a mučeništvo trećeg imama. doista. iako skriven) smaknuti kao mučenici. kao što kršćanski mučenici ulaze u raj. Drugo. Ši'itska zajednica je također priznala određen broj drugih mučenika koji su jamačno ubijeni iz religijskih razloga. mnogi su se ljudi na Zapadu okrenuli pitanju mučeništva u islamu. gdje je tvoja pobjeda?" (1 Korinćanima. da ostane pusta nagrada vjernika!” (Kur’an. U duodecimalnom ši'izmu mučeništvo igra važniju ulogu od one u sunnizmu. Otuda je napose čudno vidjeti neke promatrače na Zapadu da govore o mučeništvu kao da je to bio naročit. isključivo islamski koncept. Svi su imami. Jednako tako.Kao rezultat suicidnih bombaških napada i raširene upotrebe pojma "mučenik" ovih godina u različitim islamskim zemljama. 15:55). naročito islam u svojemu sunnijskom obliku. 3:171) Prema tome. Prije svega. Kur'an kaže: “Ne smatraj nikako mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Oni su i kod Gospodara svoga opskrbljeni. kršćanstvo se napose oslanja na mučeništvo i slavi svoje mučenike kao svece mnogo više nego što to islam čini.

ili da se odbrani samog sebe. Pojam za mučnika u arapskom jeziku je shahid. budući da su sami donijeli odluku koja pripada Bogu. Takvi ljudi odlaze u raj zbog toga što su podarili svoj život u potpunoj iskrenosti prema Bogu. što je akt suicida. On ili ona su žrtvovali svoj vlastiti život u ime Boga. Štoviše. u obje su tradicije počesto korišteni isti simboli da opišu mučenika. Ponekad je pojam "mučenika" također korišten više politički za one koji su ubijeni u religijskopolitičkom sukobu čak unutar islamskog svijeta i od strane drugih muslimana.ovog pitanja u sunnijskom islamu. zapravo sam sebe posvuda manifestira na margini ljudske egzistencije. istinski je znakovito to da je riječ shāhid također povezana sa riječju koja označava svjedoka. koji znači da iako je mučeništvo toliko uzvišeno stanje. koji je povezan sa pojmom za najviše islamsko svjedočenje (shāhādah) s obzirom na Božansko Jedinstvo. Mnogi hrabri američki vojnici su sami sebe bacali na bombe. kako bi spasili druge i svi znamo za japanske kamikaze tokom Drugog 78 . i oni koji ga počine su osuđeni na paklene muke. Čak i sama riječ "mučenik" prema tome posjeduje isto korijensko značenje u krščanstvu i islamu. iz koje se izvodi riječ "mučenik". U ovom kontekstu važno je da se sjetimo Poslanikovog hadisa: "Tinta učenjaka je dragocjenija od krvi mučenika". baš kao i grčka riječ martos. najpoznatiji engleski katolički mučenik Thomas Becket je također nazvan "sjajnom svijećom na Božijem svijećnjaku". a ne zbog bilo kojeg svjetovnog uzroka. Međutim suicid kao očajnički čin da se nadvlada ugnjetavanje. Nadalje. ali koja osvjetljava svijet oko sebe. unutarnji džihād koji vodi spoznaji Boga i Njegove objave (otuda tinta učenjaka) ima veću vrijednost. Život može okončati samo Podaritelj života. U ši'izmu se na mučenika ukazuje kao na lampu koja sama sagorijeva. Međutim može li osoba postati mučenikom time što počini samoubistvo? Samo samoubistvo (suicid) je zabranjeno prema islamskom Zakonu. žrtva koja je istinski učinjena u ime Boga. U istinski duhovnom smislu. shāhid je osoba koja je rođena da svjedoči cjelokupnim svojim bićem Božije Jedinstvo.

u slučaju osobe koja je ubila Rajiva Gandhija.svjetskog rata. Ustanoviti pravdu i mir U zaključku se moramo prisjetiti da nema mira bez pravde. ali o kojoj je tek nekolicina voljna govoriti. a da na temelju Božanskih izričitih naloga ustanovimo pravdu u svijetu kroz ulaganje napora. uključujuči žene i djecu. Neki jevreji ga smatraju herojem. te među Palestincima i drugima. koji mora izbjeći 79 . dok neki vjeruju da je to dopustivo kao samoodbrana. koji postoji među "indijskim tigrovima" na Šri Lanci. Većina vjeruje da akt koji je očit suicid mora biti izbjegnut. ili džihād. ili kao zaštita nečijeg naroda ukoliko ovo ne uključuje nevine žrtve. Naročito izrazit slučaj se spominje u Bibliji: Samson je počinio suicid rušeči dagonski hram ne samo na sebe već i na hiljade Filistejaca. jedan je od plodova moderne tehnologije koja omogućuje ono što nazivamo terorizmom. iznutra i izvana. sam fenomen. a neki poslanikom. što je dovoljno interesantno. Za muslimane ovo jako problematično pitanje i sa moralne i sa religijske podloge tiče se onih koji žive pod užasnim ugnjetavanjem i u stanju očaja i koji ne posjeduju drugog načina odbrane izuzev svojih tijela. dok. u kojemu sile i tenzije prijete haosom i neredom u svim vremenima. Ovdje iznova. a da pravda implicira konstantnu borbu da se ustanovi ravnoteža u svijetu. kao i sa totalnim ratom. muslimani ga ne smatraju jednim od jevrejskih poslanika. Velika tragedija je postojanje situacije u kojoj mladi ljudi padaju u takvo stanje očaja da se javiia čak i pitanje suicida. Što se tiče korištenja našeg tijela kao oružja protiv boraca. jer je njegov narod bio potlačen od strane ovih Filistejaca. Čak i u takvim slučajevima moramo se pridržavati islamskih izričitih naloga da ne možemo ubijati nevine ljude čak ni u ratu. Muslimanska obaveza je da nastojimo ustanoviti mir i pravdu unutra. ovo je pitanje o kojem se žarko raspravlja među ekspertima islamskog prava u današnjem islamskom svijetu.

i islam. Međutim. ali jednako tako tražitelji mira. muslimani se moraju boriti da sačuvaju sveto i da brane pravdu. uvijek svjesni da apsolutna pravda pripada samo Bogu i da je jedno od temeljnih značenja šehādeta (shahādah): "Ne postoji pravda izuzev Božije pravde. političkim i kulturnim ratovima. Prema tome. izuzev kada je to apsolutno nužno i u odbrani. ali sa poniznošću i milosrđem. Danas živimo u svijetu ispunjenom sukobom sa moćnim ekonomskim. ali ne pomoću podlijeganja načinima koji su kontradiktorni i koji. Međutim sve su religije čuvari svetog." 80 . uništavaju samo zbiljnost ne samo islama već i religije kao takve. Prema tome. koji je došao na kraju sadašnjeg ljudskog kruga. Neki su kazali da islam pokazuje borbeniji duh od ostalih religija. Međutim ovaj odgovor ne smije biti na račun uništavanja svete poruke samog islama. islam je predestiniran da pokaže naročito borben duh kako bi odgovorio na ovaj izazov. regulativama koje je postavila religija mora biti udovoljeno. kad god je sveto napadnuto i ugroženo silama desakralizacije i nihilizma. koji povremeno također prerastu u vojnu konfrontaciju. posjeduje napose važnu ulogu u provođenju ove dužnosti. koja je utemeljena na miru i podvrgavanju Božijoj volji.izvanjski rat i konfrontaciju. U takvoj situaciji muslimani moraju biti oprezni. zapravo. a ne u samopoštenju. Muslimani moraju tražiti pravdu. čak i u ratu.

ČASNA MEKKA I NURLI MEDINA1

Mekka Ovdje je srce islamskog svijeta, pa čak i islamskog kosmosa, stoga jer je u njenome središtu Ka'ba, tačka gdje svjetska osa islamskog univerzuma koja vezuje Nebo i zemlju dodiruje naš ljudski svijet. Ovo je grad čijim tlom su hodili Ibrahim i Ismail, grad u kojem je rođen najsavršeniji Božiji stvor, Muhammed, sin Abdullaha, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, mjesto gdje je Bog objavio prvu objavu u Kur'anu. Ovdje je rođena prva islamska zajednica, ovdje je Poslanik doživio svoja najveća iskušenja i trijumfe. Njenim ulicama su hodali veliki ashabi poput Ebu-Bekra, Omera, Osmana i Alije. Ima li drugih gradova koji su dali toliko mnogo ličnosti koje su izmijenile svjetsku historiju? Tu su i svi oni veliki islamski učenjaci, teolozi, filozofi i sufije koji su kroz stoljeća posjećivali Mekku. Njihov duh, kao i duh svih onih velikih ljudi od akcije koji su dolazili na njene kapije kao ponizni hodočasnici kao da lebdi nad gradom. Mekka je Božiji grad koji odražava Njegovu apsolutnost. Biti ovdje znači biti u središtu. Stati pred Ka'bu znači shvatiti kraj putovanja. Nema se otići drugdje na zemlji, jer je ovdje cilj svih zemaljskih putovanja. Od Mindanaoa do Mauritanije, muslimani u svojim srcima gaje ljubav prema Mekki, Majci gradova i čeznu da dođu u njeno gostoljubivo okrilje, da stanu pred Božijom Kućom u gradu koji je imao čast da bude mjesto rođenja i djelovanja Božijeg prijatelja, Habibullaha, Poslanika čiji je vrhunski trijumf bio da se pred kraj svoga zemaljskog putovanja pobjedonosno vrati u Mekku i da u zemlji koja odavno bješe svjedokom zazivanja Jedinog Boga od strane Ibrahima, oca monoteizma, ponovo uspostavi vjeru Jednoga, tewhid. Mekka nikada više neće zaboraviti vjeru Božije jednoće i do kraja vremena će
Tekst je izvod iz šireg autorovog eseja u izvanrednoj fotomonografiji Mekke i Medine
1

81

ostati duhovni centar vjere islama kojoj je sami raison d'être svjedočenje Jedinoga, koji je jedina Realnost, jer je «sve što je na zemlji prolazno, ostavje samo plemenito Lice Tvoga Gospodara.»

Ka'ba Božja kuća i drevni hram posvećen Jedinome, objekat hadža i tačka prema kojoj su usmjerene svakodnevne molitve, kibla svih muslimana, stoji u srcu Mekke kao svjedočanstvo o prirodi islama kao čistog monoteizma koji je oživio Ibrahimov (a.s.) monoteizam i primordijalnu poruku jednoće, objavljenu Ademu (a.s.), ocu čovječanstva i prvom poslaniku. Kaba je konkretan simbol izvorišta islama i, u očima muslimana, svih religija. Doći Ka'bi, znači vratiti se svome izvorištu. Ona je i višnji centar islama kojem se svi muslimani okreću u propisanim namazima. Kao svim istinskim tradicionalnim civilizacijama, i islamom dominiraju dvije realnosti Izvorišta i Centra i ove dvije temeljne dimenzije islama su uprisutnjene u Ka'bi. Tokom svojega života, svejedno da li živi na vulkanskim vrhovima Jave ili pustinji Mauritanije, musliman je svjestan Ka'be kao tačke na zemlji koja ga povezuje sa njegovim izvorištem, izvorištem njegove vjere islama pa i samoga čovječanstva. Musliman je takođe svjestan da su sve tačke na zemlji nevidljivim linijama povezane sa jedinstvenim središtem, Ka'bom, prema kojoj se svakodnevno licem okreću u namazu pet puta. Musliman stoga ima vezu sa Ka'bom koja je u isto vrijeme i statična i dinamična, statična jer postoji stalna veza između svake tačke u islamskom kosmosu i Ka'be, a dinamična jer se prema Ka'bi putuje radi obavljanja hadža. Namaz predstavlja statičnu vezu, a hadž dinamičnu. Sjedinjene, ove dvije veze potvrđuju veličanstveno prisuće Ka'be i kao Ishodišta i kao Središta islamskog vjerskog univerzuma, ne zbog Ka'bine zemaljske realnosti, već zbog onoga što označava kao Božija Kuća, jer je ustvari jedino Bog Izvorište i Središte života muslimana...

82

Arhaična priroda Ka'be ukazuje na njen primordijalni karakter. Budući da približno ima oblik kocke (otuda ime Ka'ba, koje na arapskom znači kocka), duga je 12 metara, široka 10 metara, a visoka 16 metara, posjeduje dimenzije koje su, po Pitagorinom shvatanju harmonije, međusobno u harmoničnom odnosu. Kao kocka, Ka'ba takođe simbolizira stabilnost i nepromjenjivost koji karakteriziraju sam islam, religiju utemeljenu na harmoniji, stabilnosti i nepromjenjivosti u svojoj najosnovnijoj biti, odatle istina da islam može biti obnovljen ali ne i reformiran. Ona je poput živoga organizma; stoga je odijevaju u crni prekrivač (kiswa), sa zlatom izvezenim kur'anskim ajetima. Ovo odijevanje Svete Božije Kuće, kao stara semitska tradicija koja se ne može naći u grčko-rimskom svijetu, ponavlja se svake godine, a stara kiswa se reže na komadiće i dijeli. Od ranog doba islamske historije, kiswa je pravljena u Egiptu i sa velikom pažnjom donošena u Mekku, ali se danas pravi u blizini samoga grada. Ka'ba je struktura kosmičkog pa čak i metakosmičkog značaja i značenja. Ona leži na osi koja sjedinjuje Nebo i Zemlju u islamskome kosmosu... Ona odražava kosmičku harmoniju. Njena četiri ugla pokazuju na četiri osnovna pravca koji predstavljaju četiri stuba tradicionalnog kosmosa. Crni kamen u njenom uglu (el-hadžerulesved), jeste meteorit, vanzemaljskog je dakle porijekla. Veli se da su ga Ibrahim i Ismail donijeli sa brda Ebu Kubejs u blizini Mekke, gdje je bio sačuvan od dolaska na zemlju. Po Poslanikovim riječima, kamen je došao sa Neba bijelji od mlijeka, ali je pocrnio zbog grijeha sinova Ademovih, mada je ostalo nešto njegove izvorne bjeline. Kamen također simbolizira prvobitni sporazum koji je, po Kur'anu, postignut između Boga i Adema i sveg njegovog potomstva, kojim su svi pripadnici ljudskog roda tog «pravječnog trena» (ezel) kada je sporazum sklopljen prihvatili Božije Gospodstvo. Zajednički namaz oko Ka'be je najočitiji znak savršenog potčinjavanja Božjoj volji, baš kao što obilaženje oko nje označava čovjekov povratak svojoj izvornoj rajskoj perfekciji. Izbacujući iz Ka'be idole, Poslanik nije samo vratio svetost Drevnom Hramu kao Božijoj Kući, već je i sve muslimane podučio da, ukoliko žele biti istinski muslimani, moraju svoje srce, koje je mikrokozmički parnjak Ka'be, 83

isprazniti od svih idola, od svega osim Boga, kako bi ono bilo dostojno Božijeg prisustva. Ka'ba je oblik, a ipak je simbol Neobličnoga. Ona je protoarhitektura, a ipak izvorište cijele islamske arhitekture. Njen crni pokrivač, kiswa, simbol je crnine koja nije ništa drugo do li intenzitet svjetlosti, boja iza svih boja koja sadržava sve boje i sve oblike.

Hadždž Sam život nije samo putovanje, već je ustavri i hodočašće, bio čovjek toga svjestan ili ne, jer na kraju života stoji kapija smrti i sučeljavanja sa Svetim, na isti način kao što hodočasnika njegovo putovanje dovodi u sveti prostor koji je i cilj i svrha putovanja. Islam je preuzeo ovu suštinsku istinu i učinio je integralnim elementom vjerskog života, učinivši obaveznim hodočašće u Mekku. Hadž rekapitulira cijelo duhovno putovanje čovjeka na zemlji. Kao obred koji je ustanovio Ibrahim a. s. u čast Jedinoga Boga, hadž se svakim svojim dijelom naslanja na Poslanikov primjer i praksu (sunnet). Obavljanje hadža, koje bezbrojni muslimani vrše stoljećima, dolazeći po žegi i hladnoći, izbiliza i izdaleka, pješke i na kamilama, u čamcima i na konjima, sa visokih planina ili udaljenih ostrva, samo po sebi je džihad, nastojanje i ulaganje truda na Božijem putu... Za vrijeme tavafa, u moru ljudi, crnih, bijelih i žutih, Arapa i nearapa, stiče se svijest o činjenici da je jedina bitna razlika među ljudima pred Bogom njihova unutarnja čistoća i duhovni karakter. Tavaf pokazuje jedinstvo u različitosti... Visoravan Arefat, na kojoj se iskupljaju hadžije i gdje se Bogu upućuju najdublje molitve za oprost ličnih grijeha i za dobrobit drugih, simbolizira Mahšer, pozornicu proživljenja, gdje će svako na Sudnjem danu stati pred Boga razotkriven i lišen svega bespotrebnoga, samo sa svojim djelima i njihovim posljedicama po dušu... 84

Na Mini hadžije bacaju kamenčiće na stubove koji predstavljaju šejtana. Ovaj obred nije, međutim, samo izvanjski akt, već i izvanjska potpora unutarnjoj borbi protiv šejtana, borbi koja se ustrajno mora voditi do konačne pobjede.

Medina U ovoj čudesnoj oazi – nježnoj, gostoljubivoj i punoj izobilja, Časni Poslanik je proveo posljednje godine svoga života. Ovdje je uspostavljena prva islamska zajednica. Ovdje je Poslanik umro, a ovdje su ukopani i mnogi od njegovih prijatelja i bliskih rođaka. Medinsko tlo je blagoslovljeno jer u sebi čuva tijelo posljednjeg Božijeg poslanika. Njen blagoslov osjeća svako ko kroči na njeno tlo. Nije stoga čudo da su u staro doba neki pobožni ljudi daleko prije stupanja na medinsko tlo sjahivali sa konja i ostatak puta pješačili, kako bi iskazali poštovanje zemlji u čijim njedrima leže zemni ostaci tako dragoga stvorenja. Čak donedavno, Medina je ličila na široku bašču sa veličanstvenim palmama koje okružuju kuće i trgove i pružaju sliku izobilja. Moglo bi se kazati da, ako Mekka predstavlja realnost Boga kao Apsolutnog, Medina odražava Njegovu realnost kao Beskonačnog. Medinom dominira Poslanikova džamija. Posvuda se osjeća njegov bereket. Srce čezne da posjeti Medinu upravo stoga što je ona Poslanikov grad, njena džamija model za sve druge, a njena tradicija izvorištve mnoštva islamskih praksi. Da bi volio Boga, čovjek mora voljeti i Polsanika. Da bi volio Mekku, neko mora voljeti i Medinu. Dva grada ustvari sačinjavaju jedinstvenu svetu stvarnost većini muslimana koji žive izvan njih, stvarnost i blagoslovljenu i blistavu.

Arabija

85

Most između tri kontinenta, susjed afričkog i perzijskog svijeta kao i regiona istočnog Mediterana, ova pusta zemlja velike ljepote i čistote, bila je svjedokom mnogih poslanika i mjestom gdje su se odigrale mnoge epizode svete historije ibrahimovskog svijeta. Ipak je ostala van arene svjetske historije sve dok je nije pohodio melek Džebrail, koji je, po Božijoj zapovijedi, donio kur'ansku objavu i najavio posljednju misiju Neba jednom od sinova Arabije, Časnom Poslaniku islama. Stoga je Arabija neodvojiva od Poslanikovog života. I baš kao što je mirišljiva smola iz ove zemlje doprla do Rimskoga carstva i srednjovjekovne Evrope, tako duhovnu aroma Arabije, oličenu u islamu, osjećaju muslimani bilo gdje da su. Surovi pejzaž Arabije otvara i razotkriva dušu pred Bogom, a sunčev intenzitet podsjeća čovjeka na veličinu Jedinoga pred kojim se svako mnoštvo rastapa. Tu su i zelene oaze koje kao da izniču niotkuda usred pješčanoga mora, podsjećajući čovjeka na Božiju milost, koja, po hadisi-kudsiju, nadmašuje Božiju srdžbu...

86

NOĆNO UZNESENJE NA NEBO1

Tokom mjeseca redžeba, blagoslovljeni Poslanik, a s., je na čudotvoran način prenešen iz Mekke u Jeruzalem, a odande je ozbiljio Mi’radž ili Uzdignuće kroz sve stupnjeve egzistencije do krajnjeg kozmičkog obzorja. Jedan događaj posebno važan zbio se tokom posljednjih godina boravka blagoslovljenog Poslanika, a.s., u Mekki, koji je ostavio svoj trag na ukupni religijski život sljedbenika islama, a što je teško razumjeti za one čiji svijet je postao ograničen na fizički obujam stvarnosti. Taj događaj je noćno uznesenje: na nebo i, najzad, u prisutnost samoga Boga. Tokom mjeseca redžeba, vjerovatno dvadeset i sedmoga dana ovog mjeseca, blagoslovljeni Poslanik, a.s, je na čudotvoran način prenesen iz Mekke u Jeruzalem, a odande je ozbiljio Mi'radž ili Uzdignuće kroz sve stupnjeve egzistencije do krajnjeg kozmičkog obzorja, do "Lotosa krajnje granice" (al-sidrat al-muntaha), čak i mimo njega, u neposrednu blizinu Božiju opisanu kao stanje "udaljenosti koliko dva luka" (qab al-qawsayn). Jahao je na mističnom atu Buraqu i vođen je melekom Džibrilom. Časni Kur'an ukazuje na to noćno putovanje, kada kaže: "Hvaljen neka je Onaj koji je ujednom času noći preveo svoga roba iz Hrama svetog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (al-Isra', 1.) Ovo snažno, središnje duhovno iskustvo blagoslovljenog Poslanika, a.s., primjer je duhovnog uznesenja i obrazac za duhovni život. "Noć uzlaska na nebo" (layla al-Mi’radž) je nešto što je u potpunom simetričnom srazu sa "noći izuzetne snage" (layla al-qadr), kada je časni Kuran objavljen u Posljednjoj trećini svetog mjeseca
1

S. H. Nasr, Muhammed - čovjek Božji (prijevod: prof. dr. Rešid Hafizović, 5. poglavlje, Institut „Ibn Sina“, Sarajevo 2007.) str. 32-44.

87

. Časni Kur'an podučava muslimane da se mole. blagoslovljeni Poslanik. uključujući djela Ibn 'Arabija i Sana'ija.ramazana. kako je zabilježeno u djelu Hayat al-qulub (Život srdaca). koji je čak izvršio utjecaj na europsku književnost. pretvara znanost pojedinog plana stvarnosti u znanost o cjelokupnoj stvarnosti.s. također. kazivanja odavna znanog među muslimanima na potkontinentu Indije i Perzije. za koja iskustva se kaže da su odražena u pokretima i zazivima dnevnih molitvi. svi musliman su kadri duhovno (ruhani) iskusiti Mi’radž. To pregnuće. zauzvrat.s.s. osiromašujući tako stvarnost do te mjere da ona postaje podljudskom stvarnosti. Ondje sam ja vidio Isma'ila. a. tokom Mi’radža.. dok u slučaju blagoslovljenog Poslanika i samo u njegovom slučaju Mi’radž ni je bio samo duhovni nego i tjelesni (džismani). često nesvjesno. također. Mi’radž." Prema tradicionalnim islamskim izvorima. Mi’radž je poslužio kao vrelo nadahnuća pokoljenjima muslimanskih duhovnjaka i mistika i ponudio je sami opis kozmosa.. u događaju Mi’radža predstavlja izvorište brojnih remek djela islamske književnosti.. predstavlja ona iznutarnja iskustva koja je ozbiljio blagoslovljeni Poslanik. nastavlja: „Tada me je Džibril doveo do prvog neba. melekutskog ravnatelja tog duhovnog obitavališta i 88 . ali sadašnji oblik molitve je utemeljen na praksi ili Sunnetu blagoslovljenog Poslanika. salata ili namaza koji predstavlja središnji ili najtemeljniji obred islama. Pošto je započeo kazivanje o svom putovanju od Mekke do Jeruzalema. i povezan je sa njegovim Mi’radžom. a. a. Evo kratkog pregleda jednog od tradicionalnih kazivanja o Mi'radžu. međutim. a. Razumjeti značenje ovog dubokog svjedočanstva i njegove istine znači nužno se osvrnuti na tradicionalna izviješća o Mi'radžu i razumjeti značenje tradicionalnog kozmosa u kojemu se desio Mi’radž.s. Iskustvo blagoslovljenog Poslanika.. nužno iziskuje odgovor na neke prigovore koje su uputili neki moderni kritičari zaslijepljeni uspjehom moderne znanosti na fizičkom planu i nekom vrstom totalitarizma koji.s. posebice na Danteovu Božansku komediju koja je. To je i razlog zbog kojega je on kazao "Dnevne molitve su Mi’radž pravovjernih. utemeljena na ideji uznesenja na nebo. a.

najzad. Boston.Da li se on već pojavio? . 1850). a. zapovjedništvom. Na takav način je blagoslovljeni Poslanik. Postoji sedamdeset hiljada melekutskih bića pod Isma'ilovim. bojeći se da ne oslijepi usljed blistave svjetlosti Prijestolja. Ismail.gospodara meteora kojima su tjerani šejtani iz nebeskih palača. Potom se on morao udaljiti od mene. a nad svakim od njih je vladao jedan poslanik i mnoštvo meleka.s. Vidio je stablo Raja. a.s. otvorio kapiju nebesku i mi smo međusobno razmijenili pozdrave i zazvali Božiji blagoslov jedan na drugoga. a svaki pojedini melek zapovijeda sa drugih sedamdeset hiljada meleka. do kojega me Džibril donio i posadio na njega. polazeći od paklenskih stanja i prolazeći kroz raznovrsne rajske perivoje. kada sam u svom Noćnom putovanju bio doveden do (mjesta) Prijestolja i primaknuo mu se još bliže.s.. a.' . šedžerut-tuba (Shajarat al-tuba)... je upitao Džibrila: . Merricka. odgovorio je moj vodič.s. klanjao dva rek'ata namaza.Da. gdje je Poslanik. stavljajući svoje ruke na svoje oči.s. Potom je Isma'il. a. prelazio sa jedne razine bitka na drugu. a. i počeo je glasno 89 . potom je nastavio dalje do "Lotosa krajnje granice" (sidrat al-muntaha) i. a. Život i vjera Muhammedova. do same Božije Prisutnosti." Posljednju postaju na tom putovanju blagoslovljenog Poslanika.. sve tako do sedmoga neba i dalje. Rekao mi je: 'Pozdravljam te i želim ti dobrodošlicu moj vrli brate i poslaniče!' Meleki su nagrnuli bliže meni i svi oni koji su me vidjeli radosno su se smijali.s.Ko je to s tobom?' . L.Moj vodič je odgovorio: 'Muhammed.....' Iz prijevoda J.. isuviše profinjen da bih vam ga mogao opisati. tamo gdje je bayt al-ma'mur (Hram Božiji oko koga se stalno obilazi). bio mi je spušten zeleni rafraf (uzani komadić svilenog brokata). opisao je al-Suyuti u svom djelu al-La'ali al-masnuah ovako: "Potom.

To znači da. kada je dignut za stor ispred Njega. to jest moje viđenje Njega snagom moga srca.jecati.blizu koliko dva luka ili bliže (anNadžm. (an-Nadžm. Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara. Bog je otvorio moj unutarnji vid u mome srcu. 18). što je bilo popraćeno Božijom divnom naklonosti. 10). izgovarajući tasbih. pa sam zurio u Njega svojim srcem sve dok ta vizija nije postala stamena. obavješćujući vas o tome kako će On postupiti sa mnom i iskazati mi čast: "Jedan izuzetne snage. Kada sam sklopio svoje oči. Pogled mi je bio zaslijepljen da sam u strahopoštovanju pomislio kako sam oslijepljen. Tada sam zatvorio oči. Svojoj Moći. Gospodar moj darovao mi je tu naklonost. koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem. čak i bliže: . zatim se približio. tahmid i tathniyu (zahvale) Bogu. . 11). Stajao je u stavu mirno kada je On bio na najvišaj tački na obzorju: Razboriti. to jest ono čime je On bio odlučio da me radosnim učini. Potom sam usrdno molio svoga Gospodara da upotpuni Svoju naklonost prema meni. tako sam svojim srcem počeo razgledati ono što sam ranije gledao svojim očima. 90 . darujući mi milost da nepokolebljivo vidim Njegovo Lice snagom svoga srca. 6-9). Svojoj Uzvišenosti. Bila je to tako btještava svjetlost u svojoj iskričavosti da se bojim da vam neću nikada moći dočarati ono što sam vidio od Njegova veličanstva. kao znak Božije milosti prema ma meni i Njegove savršene naklonosti prema meni. (an-Nadžm. On me tako približio Sebi na odstojanje koliko je odstojanje izmedu dva kraja od luka. na mjesto preveć čudesno za jezik da to iskaže i za imaginaciju da to dočara. ali osim ovoga drugo mi nije bilo dopušteno da vam Ga opisujem. Neka je slavljen On! Kako je On veličanstven! Kako su obilna Njegova djela. Srce nije poreklo ono što je vidio. u Svome Dostojanstvu. On je bio ondje. i ja sam zadobio postojanu viziju Njega. pa nadnio. kada se On nadnio nada mnom. što je bilo nešto poput.. onoga što je On kazao u Svojoj knjizi. onaj rafraf me unese u (prisutnost) Gospodara Prijestolja. sjedeći na Svome Prijestolju.i objavio robu njegovu ono što je objavio“(anNadžm.. Kako je uzvišeno Njegovo stanje! Kako je blistava Njegova svjetlost! Potom mi je darovao nešto od Svoga dostojanstva i privukao me bliže Sebi. S Božijim dopuštenjem. Svojoj Slavi.

Da li znaš.Potom. tako udivljujuća stud. Zacijelo mi se činilo kao da je sve na nebesima i na Zemlji pomrlo. poput osjećanja časti (dok mi je darivana) vizija Njega. potom mi vrati natrag moja osjetila. Govorio si sa Musaom licem u lice. oči mi bijahu osvježene. Al-Ma'ida. kada je jedno vrijeme molitve prošlo. jer Ti si onaj koji poznaje nevidljivo.' Nikada nisam čuo ništa slađe i ugodnije od milozvučnog zvuka Njegova glasa. tako da se sva moja zebnja rastopi. jer nisam čuo niti žamor meleka niti sam vidio ikakva tamna tijela dok mi je moj Gospodar dopuštao da Ga gledam. Gospodaru. one se tiču toga da se nahrani gladni. reče. 'o stupnjevima (darajat) i vrlinama (hasanat). s iščekivanjem pogledajući naredni čas molitve. 109/108). Idrisa si podigao na visoko mjesto. šta su stupnjevi i vrline?' . Potom mi je govorio moj Gospodar. kada je On . U tom času me napusti moj Gospodar.slavljen bio . slavljen i hvaljen neka je: 'Muhammede. Tad bijah ispunjen duhovnom radošću. položio je jednu Svoju ruku među moja pleća i ja sam osjetio studen vrhova Njegovih prstiju. dok iskušavah takvu divotu. Rekoh Mu: 'Gospodaru. 'znaš najbolje i ti si onaj koji je mudar. Ti najbolje znaš o tome.' (usp. a za to vrijeme na mom srcu.Ti.podario mi od Svoga dostojanstva. hodeći pješice na religijske skupove. Došao sam sebi i bio sam smiren. Glede vrlina. a srce mi se smiri. da se obavlja tehedždžud (tahajjud) molitveno bdijenje noću kada ostali ljudi spavaju. i tako sam Mu ja govorio o svojoj potrebi. kao i o svemu drugom. Takva je bila umilnost Njegova melodičnog glasa da mi je ulijevala pouzdanje. a Davudu 91 . i ta divota i blaženstvo bijahu zadržavani na meni dotle da sam počeo da se sagibam i da se povijam lijevo-desno kao da me savladavao drijemež. Muhammede. Ti si uzeo Ibrahima za prijatelja. strah odvali od mene. pa sam se probudio iz sna. tako ugodan miris. da li znaš o čemu raspravlja najuzvišeniji melekutski zbor?' Odgovorio sam: 'Gospodaru. kako je Sam želio postupiti.' rekoh. da se širi selam. Sulejmanu si dao kraljevstvo kakvo niko poslije njega nije mogao zadobiti. a bijaše to tako kao da sam bio zaspao.' Potom Bog reče: 'Stupnjevi se tiču nečijeg vršenja obrednog pranja u trencima kada je to neprilično. 'Oni raspravljaju'. svjestan gdje sam bio i kako sam iskusio iznenadnu naklonost i bio počašćen jasnom povlasticom.

Šta je. koji . istodobno je u učenjima islama postao jedan od najtežih 92 . Pomoći ću te strahotama koje će tvoje neprijatelje natjerati u bijeg pred tobom mjesee dana prije tvog polaska u pohod. kada bi se usmjerila prema bilo čemu u kozmosu. onda. Potom se zeleni rafraf na kome sam ja klizio nježno dizao i spuštao niz 'Illiyun. Nakon toga se rafraf uspinjao u visinu sve dok nije iščezao iz mog vidokruga. oboje je iz riznica Moga Prijestolja. nešto je promaklo između nas i zastor od svjetlosti se spustio ispred Njega. nisam darovao nikome prije njih. 4). crnim i crvenim narodima. iznova je zasjeo na Svoj Prijesto. koji je tako središnji za islam. Darujem ti Fatihu (Prvo poglavlje Kurana) i završni stavak poglavlja al-Baqara (II:284-286).sve dio po dio objavljujemo. svjetlosti jarko plamteće i odsijevajuće samo Bog zna dokle. ostalo za mene. uzeo sam te Sebi za prijatelja baš kako sam za prijatelja bio uzeo Ibrahima. džinima i ljudima. Zemlju sam rasprostro zbog tebe. dok me nije doveo nazad do Džibrila.s. premda prije tebe nisam svima njima slao niti jednog poslanika. (al-Isra'. (al-Inširah. u pepeo bi pretvorila cijelo Božije stvorenje. Šaljem te kao poslanika bijelim." ligion.) (Preveo A. 106). koji me je odatle preuzeo. koje kao nadoknadu. a kada je On sklopio Svoj savez sa mnom i kada me je ostavio ondje u trenu u kome je On htio.. Gospodaru?' On reče: 'Muhammede.' On mi je. i tako snažne da. Zatim sam pogledao i gle. Jeffrey u svojoj knjizi Islam Muhammad and His Re- Mi'radž blagoslovljenog Poslanika. Neka je slavljen On u svojoj uzvišenosti. čak dotle da ću taj spomen sa imenom Svojim povezati tako da nijedan propis Moje religije neće nikada biti spomenut a da i ti ne budeš spomenut sa Mnom. Ja ću spomen na tebe visoko uzdići. nakon toga. Poslaću ti učitelja svih knjiga i čuvara svih objavljenih knjiga Kur'an. priopćio stvari koje mi je zabranjeno da vam otkrijem.si dao Zebur. Tvojoj zajednici darivam pravo na ratni plijen.. i nijedno od njih nisam dao nijednom poslaniku prije tebe. a... njeno kopno i njeno more zbog tebe i tvoje zajednice kao mjesto za pročišćenje i poradi bogoštovlja. Svom dostojanstvu i Svojoj moći..

Uzlazak na nebo blagoslovljenog Poslanika. koji žele svesti islam na racionalizam i isprazniti ga od sve njegove ljepote i izuzetnosti. prvi koji prihvaćaju to ograničenje i.s. a to duševno princip onom fizičkom. Što se tiče Mi'radža. pošto je to duhovno načelo onom duševnom. duševno i duhovno. Nema ničeg neznanstvenog ili nelogičnog u vezi sa Mi'radžom ukoliko se išta razumije u vezi s brojnim razinama tradicionalnoguniverzuma i u vezi sa ograničenjem sveukupne moderne 93 . neki modernizirani muslimani. označava plemenitost i dostojanstvenost ljudskoga tijela kakvim ga je Bog stvorio. zapravo. To je onaj redukcionizam koji drži Mi'radž. Moderna "znanost tvrdi da istražuje fizičku stvarnost. "nestvarnim" i "iluzornim". znači to da su svi elementi njegova bića bili uključeni u to krajnje iskustvo koje je predstavljalo potpuno ozbiljenje jedinstva (al-tawhid). Ova poteškoća je u tome što se ta ograničenja obično zaboravljaju kao i uvjeti koje sebi prirodna znanost nameće u svom istraživanju fizičke stvarnosti.. Vodeći znanstvenici su. Danas ne postoji ništa nelogično ili "neznanstveno" u vezi sa noćnim uznesenjem na nebo ukoliko se ljudi samo prisjete ograničenja sa kojima je započela prirodna znanost. tad je uvijek moguće da niže razine stvarnosti budu uključene i upijene u one više razine stvarnosti. koji su pretrpjeli utjecaj modernog znanstvenog svjetopogleda. fizički. znanstveni prestiž je danas takav. Njegovo tjelesno uznesenje. također. obično. te i u tome što su ta ograničenja i uvjeti pogrešni za samu tu stvarnost. kao i Kristov uzlazak na nebo. Međutim. nastojali su objasniti ovaj središnji događaj sukladno racionalističkim shvaćanjima. prvi ustaju protiv pretjeranog uopćavanja moderne znanstvene vizije znanstvenika sklonih pojednostavljenim učenjima i pseudofilozofa. a. Štaviše. i mnoge druge religijske događaje spomenute u časnom Kur'anu i drugim svetim spisima. Ta činjenica predstavlja golemu tragediju moderne znanosti koja predstavlja takvu destruktivnu snagu unatoč nekim pozitivnim aspektima. Zapravo.elemenata za razumijevanje mnogim mladim muslimanima. on ukazuje na putovanje u viša stanja bitka. a ne ostale razine stvarnosti kakve su one duhovne. da ljudi jednostavno uzimaju kao nerealno sve što nije prihvatljivo za moderni znanstveni svjetopogled. a ne puko prolaženje kroz zvjezdani prostor.

Rešid Hafizović 94 . budu prihvatljivi. povezanih sa vrlim utemeljiteljima religije na bezazlene događaje "svakidašnjeg života". to jest fizičku. Nema ničega goreg od svođenja veličanstvenih događaja.znanosti na samo jednu razinu stvarnosti. Prijevod s engleskog: Prof. a nije bitno kako daleko se ona proteže i do koje granice doseže. u želji da. kao ovi. koji čine odlike prirodne ljudske egzistencije. Dr. To je tim pogubnije u vremenu kada je takozvani "svakidašnji život" postao za većinu priprost i lišen dostojanstva i ljepote.

ISLAM PRED IZAZOVIMA ZAPADA 95 .

) 1 96 .Op. Istina i zabluda sve se više isprepliću tako da. čak Tekst objavljen u: KUR'AN U SAVREMENOM DOBU II."2 Savremena civilizacija s ohološću drži da je razvila kritičku misao i sposobnost objektivnog kritičkog prosuđivanja. hrestomatija tekstova o Kur'anu. upućuje islamu.juni 1973. šejtan (sotona) ispoljava svoje djelovanje tako što otupljuje sva njemu dostupna stroga mišljenja. suštinski je ponajmanje kritična od svih poznatih civilizacija.ZAPADNI SVIJET I NJEGOVI IZAZOVI ISLAMU1 Kad se u današnje doba želi raspravljati o izazovima što ih Zapad i. priroda stvari nalaže da se od samog početka pribjegne oštrom prosuđivanju i upusti u neku vrstu "intelektualnog obaranja priznatih vrijednosti i ideala. Budući da se nalazi svuda. Izdavač: Bosanski kulturni centar. To je civilizacija kojoj ne uspijeva nikakva temeljna reforma stoga što nije u stanju da reformira samu sebe. priredio: dr.) (Prijevod na naš jezik objavljen je prema zbotniku Islam . brojevi 1 i 2. Tekst je prvobitno štampan u časopisu The Muslim. 2 Ova rasprava temelji se na predavanju što je održano pretežno muslimanskim slušaocima u Islamskom centru u Londonu za vrijeme prvog Festivala islama u novembru 1971.. te oštre razlike među njima iščezavaju. Jedna tradicionalna poslovica kaže da sotona mrzi oštre vrhove i rubove. London 1976. januar . Sarajevo. u kome je tekst objavljen zajedno sa još trinaest radova savremenih muslimanskih autora. zbog tog rastakajućeg djelovanja koje čini sve razvodnjenim i dvosmislenim. pr. London (svezak XVII. Enes Karić. a kasnije u revidiranom obliku u tromjesečniku The Islamic Quarterly. a ustvari. 1997. jedno od karakterističnih obilježja savremenog svijeta jedinstveno je pomanjkanje intelektualnog rasuđivanja i oštrine kriticizma u pravom smislu te riječi. savremena civilizacija općenito. zapravo. Ta drevna izreka sušta je istina koja izravno odgovara današnjoj situaciji. Snaga jasno definirane doktrine postaje podložna procesu rastakanja s čim postupno slabi britkost definicije. .its Meaning and Message. Zapravo. jer nema objektivnih mjerila za ocjenjivanje i kritiku vlastita djelovanja. god.

Istina ne polaže pravo samo na naše živote i naše bivstvo.) 3 97 . Danas je potrebno da podignemo kritiku do stupnja strogosti. Ne smije se nikad zaboraviti da kristal blista upravo zbog oštro izbrušenih ivica. ona isto tako zahtijeva da i druge privedemo razumu i da je tumačimo i iznosimo na vidjelo kad god i gdje god je to moguće. riječ koja. počinje slovom u obliku mača. Adab-edeb-moral. upravo stoga što je takav stav veoma rijedak a veoma poželjan. Jedan istaknuti vjerski stručnjak iz sjeverne Afrike jednom prilikom je rekao: "Znate li šta je edeb? To je isto što i naoštriti mač toliko da kad morate da odsječete ruku ili nogu ne osjetite bol. Mora se stalno imati na umu da je u sadašnjoj situaciji svaki oblik kritike. Edeb je. vid milosrđa i da je u skladu s vodećim vrijednostima islama. zapravo. On mora da posluži da se duša savremenog muslimana iz amorfne mase iskleše u oštar kristal što plamti u Božanskoj Svjetlosti. pr. (džahilijje). kurtoazija (Op. oduvijek bio komplement percipiranju i dokazivanju istine u svakoj situaciji i okolnosti. koja se temelji na metafizičkim i religioznim principima. Taj mač se mora upotrijebiti da se suzbiju lažni idoli novog vijeka neznanja.ne samo posjedovao edeb3 u najsavršenijem obliku nego je na najotvoreniji i najneposredniji način zastupao istinu.i vjerski obredi i doktrine." Ono što je muslimanima potrebno u raspravi o Zapadu i njegovim izazovima islamu upravo je ovakav stav. Njime treba isjeći i otkloniti sve lažne predodžbe i "izme" koji pomućuju um moderniziranih muslimana. što ih je Bog kao svoje najdragocjenije poklone podario čovjeku. kad se piše na arapskom. Bilo je trenutaka u njegovom životu kad je bio krajnje kategoričan i nije nikad žrtvovao istinu zbog edeba. Stoga rasprava o prijetnji što se nad islam nadvija sa Zapada zahtijeva da se strogo upražnjava intelektualno rasuđivanje kojemu je temelj šehadet. ne smije se nikad smetnuti s uma da je Poslanik islama . Islam nije nikad poučavao da čovjek treba uvažiti da dva i dva jesu pet samo zato da bi očitovao edeb. Osim toga. idoli što ih mnogi muslimani prihvaćaju ne trudeći se čak ni da ispitaju njihovu prirodu.neka je mir s njim . bivaju nejasni i neodređeni.

Ono čega nedostaje u današnjem islamskom svijetu jest temeljito ispitivanje i pažljiva kritika svega što se dešava u savremenom svijetu. jasan su dokaz apsurdnosti i površnosti takvog pristupa. ili bilo čim drugim te vrste. a završavaju bilo čime što slijedi iza "sa". Pokušaji da se islam uskladi sa zapadnim socijalizmom ili marksizmom. a sutra liberalizam ili neki drugi zapadni "izam". daleko pogibeljniji po duše studenata nego fizički nezdrava okolina nekih starih zgrada medresa. kakav mnogi modernizirani muslimani prihvaćaju u pogledu raznih pomodarskih načina mišljenja. uzima za glavnu umjesto islama. osuđeni su na propast od samog početka. zasigurno će završiti neuspjehom ukoliko to što slijedi nije stanovište koje ima božanski izvor i poticaj. gotovo nesvjesno. ili "izam" koji je u pitanju. u tijesnoj je vezi s nedostatkom smisla za kritičnost i razboritost duha. Bez takve kritike nikad se neće postići ništa ozbiljno u konfrontaciji sa Zapadom. Čovjek koji shvaća islam u njegovoj potpunosti zna da islam sebi nikada ne može dozvoliti da bude sveden samo na status pobliže oznake nečeg drugog. kojeg treba dopuniti nekim oblikom moderne ideologije. evolucijom. Sva izlaganja moderniziranih muslimana koja počinju riječima: "Način da se islam dovede u sklad sa. Veoma mali broj muslimana današnjice u stanju je da se suprotstavi Zapadu. što izviru sa Zapada gotovo brzinom sezonskih promjena. nasuprot nekom sistemu mišljenja koji ostaje neovisan o njemu. Nagle promjene mišljenja koje danas populariziraju islamski socijalizam. nego sveobuhvatnim sistemom koji je perspektiva sam za sebe i upravo zbog čije potpunosti nije dopustivo upotrebljavati ga kao atribut uz neku drugu imenicu što se. Obično se kritiziraju očiti nedostaci i ono što je lahko kritizirati.". jednostavno zato što oni sistem. ali je. da se bori 98 . Nije teško ukazivati na nehigijenski život đaka u starim medresama. ili možebitnosti. naravno.. Defanzivan i pomirljiv stav. ne izlažu temeljitoj kritici u svjetlu islamskih kriterija. ali je malo onih koji imaju hrabrosti da ustanu i osude osnovne zablude našeg vremena. mnogo teže zauzeti čvrsto stanovište i dokazati činjenicu da je dobar dio gradiva. što se predaje u savremenim obrazovnim ustanovama. egzistencijalizmom. a i zato što islam smatraju više djelomičnim nazorom na svijet..

Danas stvari stoje tako: ali ne mora tako biti. njegovim problemima i složenostima. oni su čuvari islama i njegovi zaštitnici i bez njih bi i sam kontinuitet islamske tradicije bio doveden u opasnost. Često su izloženi kritici modernista zato što ne poznaju evropsku filozofiju i nauku ili zamršenost političke ekonomije i sl. nasrtaj Zapada na islam. Međutim. U malobrojnim slučajevima pokušaja da se preinači nastavni plan i program medresa češće je postojala namjera da se tradicionalni obrazovni sistem ukine. No ipak. Nema nikakvog logičnog razloga da u islamskom svijetu ne izraste nova intelektualna elita sposobna da dâ objektivnu kritiku savremenog svijeta sa stajališta vječnih istina što ih sadržava poruka islamske Objave. Ova površna i neizdiferencirana kritika modernista najvećim dijelom je.kritikom. uglavnom. tako što će se preinačiti do te mjere da njegov oporavak ili povratak na staro postane beznadežan. nego da se u pravom smislu riječi prošire programi uvođenjem tečajeva koji bi upoznavali studente s modernim svijetom onako kako se on sagledava u svjetlu islamskih učenja. pridržava tradicije ali poznaje i savremeni svijet. ta treća grupa još je uvijek malobrojna. U svakom slučaju. Što se tiče uleme i drugih tradicionalnih duhovnih vođa. i da mačem intelekta i jačinom duha osujeti u samom njegovom korijenu. bilo je vrlo malo pokušaja da se stvore ustanove koje bi premostile jaz između tradicionalnih medresa i modernih obrazovnih institucija. 99 . postoje dvije glavne skupine ljudi koji se bave vjerskim. Oni koji su proteklih stoljeća imali finansijsku i političku vlast u islamskim zemljama rijetko su dozvoljavali da se medrese razvijaju u onom smjeru koji bi ulemi omogućavao da stekne bolje znanje o modernom svijetu a ne podlegne njegovim slabostima. Tek odnedavno postepeno se počinje pojavljivati i treća grupa. modernistima se mora osporiti pravo da kritiziraju ulemu zbog nedovoljnog znanja o stvarima kojima nikad nisu imali prilike da ovladaju. Nadalje. naime. pogrešno usmjerena. Danas u islamskom svijetu. obično. međutim. intelektualnim i filozofskim pitanjima: ulema i drugi stručnjaci za pitanja vjere (podrazumijevajući i sufije) i modernisti. grupa koja se poput uleme. nemaju dubljeg znanja kada je riječ o modernom svijetu. oni.

Sistem obrazovanja se ne može. kao proizvod zapadnjački orijentiranih univerziteta. jednostavno uvoziti.najveća je bolest s kojom se suočava islamski svijet. dala najviše Mora se. daleko manje zanose Zapadom nego prije i da. Kompleks inferiornosti naspram Zapada od kojeg pate mnogi modernizirani muslimani . nisu pošteđeni ni modernizirani Hindusi. pak. kojim god imenom da ih nazovemo. Lahore 1968. reći da se. Ovaj izraz kao i riječ intelektualac vrlo su nesretno odabrani utoliko što su oni na koje se odnose često veoma daleko od domene intelekta u pravom smislu te riječi. Kriza je neminovna.krize identiteta. te činjenica da se savremeni univerziteti u islamskom svijetu suočavaju s krizom koja je drugačije prirode od krize kroz koju prolaze univerziteti na Zapadu. Univerziteti islamskih zemalja nalaze se sada u stanju krize .Zapad ne može govoriti a da se ne uzme u obzir ova vrsta mentaliteta koja je često produkt modernog univerzitetskog obrazovanja4 i koja je. Međutim. koji su zapadni svijet doživjeli na "intelektualnom nivou". počinju. Nadalje. imaju jednu zajedničku crtu a to je osobita sklonost za sve što je zapadnjačko i osjećaj otuđenosti prema onom što je islamsko. većina pripadnika ove grupe. jer je domaća islamska kultura još živa. zbog sve bržeg propadanja u koje zapadno društvo zapada tokom posljednjih dvaju desetljeća. na koje štetno djeluje psihoza modernih vidova idolatrije . jer svaki obrazovni sistem mora biti organski dio kulture unutar koje funkcionira. Različiti radovi Merjem Džemile sadrže mnoge ozbiljne stranice o ovoj temi cjelokupnog problema konfrontacije islama i zapadne civilizacije. uostalom. sama po sebi dokazuje ovu tvrdnju. ipak. da ga kritiziraju. primjerice mlazni avion spusti na aerodrom koje azijske ili afričke zemlje i da se identificira kao pripadajući dotičnoj zemlji.U drugoj od tri spomenute skupine imamo proizvod ili zapadnih univerziteta ili univerziteta islamskog svijeta koji manje ili više imitiraju Zapad. Dopustivo je da se. Stoga se o konfrontaciji islam .kompleks od kojeg. neki mladi muslimani. budisti i drugi orijentalci. 4 100 . Od posebnog je značaja njeno djelo Islam versus the West. a pogada baš onu grupu od koje bi se očekivalo da se prva suprotstavi prijetnjama islamu što dolaze sa Zapada. zapravo. ona najdublje pogađa one koji se obrazuju na tim univerzitetima i koji se obično nazivaju inteligencijom. tokom proteklih stoljeća.

Smith. Nemoguće je otkloniti negativan učinak zablude sklapanjem mira s njom i izigravanjem njenog prijatelja.. i modernistički trendovi. Neki radovi iz ove kategorije apologetske literature.6 Napisane su beskrajne rasprave o higijenskoj prirodi islamskih obreda. za koje se ne bi mogao naći zapadni ekvivalent. bile prije "hipi" pokreta. čak ni uz najveće naprezanje mašte. nego zato što su higijena i jednakost među ljudima općenito prihvaćene ideje na Zapadu ili su. Islam in Modern History. kako je ovaj ili onaj elemenat islama modni hit Zapada. Gdje je neophodna operacija neophodan je i skalpel za odstranjenje ugroženog dijela. koja je najvećim dijelom potekla iz Egipta i s Indijskog potkontinenta u nastojanju da se oponašaju zastarjele i već tada završene rasprave između teologije i nauke u viktorijanskoj Engleskoj ili Francuskoj tog doba. W. dok se drugi elementi. polazeći od neizmjenljivosti principa Islamske Objave. 6 Tu se upravo dotiču "fundamentalistički" puritanski pokreti. Afirmirajući takve jasne i lahko obradive karakteristike. apologeti zaobilaze izazov Zapada koji prijeti samoj biti islama i koji se ne može otkloniti nikakvim umirivanjem neprijatelja. pokazuju očiglednu slabost. egalitarističkom karakteru poruke islama i dr. i snažan glas tradicionalista. P. pokušavali da na izazov reagiraju s U ovu kategoriju moraju se uvrstiti i neki pripadnici modernizirane uleme. modernim pristupom problemu pokušava se servilno pokazati. a osobito kad se sagledavaju u svjetlu vremena koje je od tada prošlo. kao strani kasniji "dodaci". C. U to vrijeme čuo se. Apologetski stav doima se još jadnije kad se tiče filozofskih i intelektualnih pitanja.apologetskih islamskih rasprava koje pokušavaju da se bave sukobom islama i Zapada. kao na primjer selefijja. na ovaj ili onaj način. A gdje zabluda prijeti vjerskoj istini mač kritike i rasuđivanja je nezamjenljiv. barem. 1957.5 Ovim pomirljivim. U.) gdje se iznosi analiza stila i pristupa jednog takvog apologetskog stava koji se tiče Egipta. dakako. 5 101 . jednostavno ignoriraju kao nevažni ili pak. koji su. Vidi. iako su imali za cilj da odgovore na izazov Zapada. (P. ne zato što su te stvari istinite kad se sagledaju u širem kontekstu ukupne islamske poruke.

Sudbina je. odredila drugačiji smjer čovječanstvu. nije potpuno utihnuo. Koliko puta su. uzimaju kao "pravo" značenje islama ono koje diktira Zapad.) 102 .religioznog stajališta a da čak nisu bili svjesni dubljih i skrivenih. ideja koje su se podrazumijevale. Ovaj glas je. međutim. Dobar dio starih civilizacija mogao se sačuvati da se raspad moderne civilizacije. zapadni "sistem vrijednosti" i strahovito su gnjevni na zapadnjake koji i sami počinju kritizirati savremeni svijet. filozofskih i naučnih. postepeno slabio ali. "ima nade sve dok je korijen biljke u 7 8 U ime Boga. Stoga nastoje da. (Op. brane. modernista postajao sve čujniji i prodorniji. usvajana potpuno neislamska ili protuislamska načela s bismillah7 na početku i bihi nestein na kraju?!8 Ljudi koji su bili spremni da prodaju duše zbog ugledanja na Zapad imaju sad iznenada pred očima nesumnjiv znak posrtanja same zapadne civilizacije. Ipak. pr. Ako je socijalizam manir epohe. kako perzijska poslovica kaže. (Op. međutim. Ako je evolucija u modi. unatoč sve očevidnosti. čak na području prava. servilnog i pasivnog karaktera. "pravi" islam je evolucijski. jer. Mora da je za njih taj prizor vrlo bolan. naravno.) Na Njega se oslanjamo. jasnije ispoljio poslije prvog svjetskog rata dok su još tradicije Azije bile daleko očuvanije. tj. a naročito oni ekstremniji među njima. i u sadašnjoj situaciji može se mnogo učiniti. suočavaju s mogućnošću potpunog raspadanja svog idola. Ova pojava dovela je do čudne činjenice da su pozapadnjačeni orijentalci. pr. danas najvatreniji pobornici zapadne civilizacije. koji se postupno uočavao nakon drugog svjetskog rata. Ljudi koji poznaju ovu vrstu mentaliteta i djela koju on producira svjesni su njegovog popustljivog. "prava učenja" islama temelje se na socijalizmu. među obrazovanima. odjednom. Pametniji studenti Oxforda ili Harvarda pokazuju daleko manje povjerenja u Zapad od moderniziranih istočnjaka koji su neko vrijeme žrtvovali sve na oltar modernizma a koji se sada. Već izvjesno vrijeme modernizirani muslimani. Iz tog razloga sve očajnije pokušavaju da prionu uz njega. dok je glas onih drugih.

Vidi. koji u svojim rukama drže sredstva kao što su radio. na izazov Zapada može se odgovoriti i danas i tako spasiti srž islamske tradicije od paralize koja joj prijeti. pod uvjetom da se. nagosti.). 10 Vjerovanja. No activity without Truth. (Op.10 Ako islamski svijet dobije pravu inteligenciju koja će se i držati tradicije i biti potpuno upućena u savremeni svijet. od odjeće opatice sve do. pr. Schuon.194-203.9 Očaju nema mjesta tamo gdje ima imana. čak ni onda kad je drugačiji način još živa stvarnost koja bitiše na njihovim kućnim vratima. već sam kontrast u odijevanju.) 9 103 . Vrlo je čudno da pozapadnjačena manjina u islamskom svijetu stiče položaj kormilara upravo u momentu kad Zapad potpuno gubi svoje sidrište i ne zna šta da radi ni kuda da ide. Studies in Comparative Religion III (1969. Kad bismo priprostog perzijskog ili arapskog seljaka doveli na neki veliki aerodrom Srednjeg istoka i pozvali ga da promatra Evropljane koji pristižu u zemlju. Za ogromnu većinu muslimana od Indonezije do Maroka islamska kultura nije stvar prošlosti nego činjenica o kojoj se mora govoriti u sadašnjem vremenu. gledaju na islam upravo kao na stvar prošlosti." Uvijek postoji mogućnost da se postigne nešto pozitivno na području aktivnosti koja je istinski u skladu s tradicionalnim principima. okreću leđa islamskoj kulturi samo zato što su do te mjere zaslijepljeni Zapadom da za njih ne postoji nijedan drugi način sagledavanja stvari. Da bismo pravo shvatili koliko se toga još uvijek može spasiti u islamskom svijetu dovoljno je da se prisjetimo da je za ogromnu većinu muslimana islamska kultura živa stvarnost u kojoj oni žive. ali glasnu. Tragičnost situacije leži u činjenici da većina ljudi. Oni koji o njoj govore kao o prošlosti spadaju u neznatnu.vodi. Mnogi ljudi. pod čijom se kontrolom nalaze masovni mediji i koji stoga na um i duše ljudi vrše veći utjecaj nego što je primjeren njihovoj brojnosti. manjinu koja ne živi više u svijetu tradicije i koja vlastiti gubitak centra pogrešno tumači kao dislokaciju cijelog islamskog društva. F. gotovo. dišu i umiru. objelodanjuje i prihvaća istina. prije svega. televizija i štampa.

Nažalost. već da trebaju. da se donekle mijenja. a samo ponegdje i u pojavi malobrojnih muslimanskih učenjaka koje je stvarnost osvijestila i koji prestaju da slijepo podržavaju Zapad. Muslimani koji su išli u Evropu između dva svjetska rata gotovo da su drvorede duž Seine ili Temze smatrali za Šedžeretu t-Tubba (rajsko blagoslovljeno stablo) a same rijeke za džennetske tokove. Savremena generacija moderniziranih muslimana ima mnogo manje povjerenja u bezuvjetnu vrijednost zapadne civilizacije od svojih očeva i stričeva koji su išli na Zapad prije njih. Još uvijek je premalo "okcidentalista" u islamskom svijetu koji bi vršili pozitivan utjecaj u onom smislu kakav "orijentalisti vrše na Zapad od osamnaestog stoljeća. ne želi da se suočava s očitim suprotnostima civilizacije koju.11 Ne mislimo reći da se muslimanski "okcidentalisti" trebaju ugledati na orijentaliste u pogledu predrasuda i ograničenja. Međutim. ali to je posebno pitanje. takav okvir odnosa neće biti adekvatan kada se bavimo religijskim i metafizičkim učenjima orijentalnih tradicija. a taj je nedostatak dubljeg znanja koje se temelji na kriterijima islamske kulture. Ali. 11 104 . ako ništa drugo. premda dobronamjeran. naravno. glavni problem i dalje je prisutan. na isti način na koji se najbolji medu orijentalistima trude da shvate Istok. koje ne ulazi u ovo razmatranje. zbog antitradicionalističke prirode modernog Zapada. jer on. To već samo po sebi može biti pozitivna pojava bude li prethodila pozitivnoj i objektivnoj ocjeni modernizma. i ovo jednostavno zapažanje izmiče pažnji pozapadnjačenog muslimana. Bilo svjesno ili nesvjesno. većina pripadnika te generacije muslimana gotovo potpuno je prenosila svoju predodžbu o raju i njegovim savršenstvima na zapadnu civilizaciju. Tokom posljednja tri desetljeća situacija počinje.bio bi dovoljan da u njegovoj priprostoj pameti stvori dojam o nedostatku homogenosti proizvoda zapadne civilizacije. iako samo u okviru odnosa sa Zapadom. Međutim. Naravno. do sada se sve to odrazilo samo u dodatnoj zbrci u redovima moderniziranih muslimana. upoznati Zapad sa stajališta islama. što je više moguće. s velikom lahkomošću želi podržavati. danas se više ne uočava istovrsnost reakcije i slijepo prihvaćanje Zapada kao idola.

ne samo korijena. Ni u modi odijevanja. nego čekaju da se ovi pojave u centru zbivanja pa da reagiraju ili iznenađenjem ili opet stanjem nepromišljenog predavanja. Jednom je to pozitivizam. Nasr. VIII. kao poslušni potrošači. Bez vjere u vlastitu duhovnu tradiciju. a Iran za francuskim. čekaju da se na njih utisne žig Zapada. pog. 105 . Rijetko tko se trudi da zauzme istinski islamski stav na intelektualnom nivou. većina moderniziranih muslimana. slijepo prihvate svakojake kreacije malobrojnih zapadnih modnih kuća. kao ni u filozofiji umjetnosti. Gotovo isto se dešava i u području mode. utoliko što nisu svjesni. i materijalnih ciljeva. Prije dvadesetak godina niko nije mogao predvidjeti da će jedan tako širok pokret.Usprkos poljuljanom povjerenju u Zapad. koji bi djelovao aktivno i funkcionirao eliminatorno u pogledu svega što vjetar nanosi sa Zapada. Bejrut 1967. kakav je pokret hipija. Islamic Studies. Istina je da su i sami zapadnjaci jedva svjesni dubokih korijena pokreta što ih jedan za drugim preplavljuju. tokom prošlog stoljeća Indijski potkontinent se u oblasti sociologije i filozofije tijesno povodio za engleskim školama. jer u mnogim muslimanskim zemljama žene pasivno čekaju da.12 Ali. Kako malo ljudi islamskog svijeta i danas prilazi ovom kritičnom problemu u svjetlu veoma bogate tradicije 12 S. Na primjer. nego ni stadija inkubacije i razvitka takvih pokreta. bilo da je riječ o ovom ili onom dijelu islamskog svijeta. modernizirani krugovi samo sjede i čekaju da usvoje sve što naiđe. svakom dijelu islamskog svijeta pripada drugačiji paket ideja.. drugi put strukturalizam. zavisno od toga s kojim dijelom Zapada je prisnije povezan. Ekološka kriza savršen je primjer ovakvog stanja stvari. kao tabula raza. H. uzeti ogromne razmjere na Zapadu. Muslimani su postali svjesni problema tek nakon što je on postao glavna briga ogromnog broja zapadnog ljudstva. Modernizirani muslimani stoje još dalje od savremenih tokova mišljenja. muslimani se i dalje nalaze u području djelovanja njegove ideologije. Štaviše. moderniziranim muslimanima nije namijenjena nikakva uloga na izvoru odlučivanja.

ili koliko njih bi umjelo ozbiljno braniti marksistički stav na čisto racionalnom nivou. Da počnemo sa socijalizmom. The Encounter ofMan and Nature. Što se tiče socijalizma. Međutim. Kad se govori o socijalizmu u islamskom svijetu ima se na umu neke postojeće društvene probleme za koje treba iznaći rješenja. H. str. ima značajan presudan utjecaj na vjerski život. 13 14 106 . priprema tlo za najgoru vrstu demagogije.14 U mnogim dijelovima svijeta danas se uveliko govori o marksizmu koji. mali je broj ljudi stvarno upućen u marksizam ili teorijski socijalizam. London 1968. tradicije koja bi. kao paketu ideja čiji se sadržaj nikad ne analizira ili kao aspirinu koji ublažava svaku bol. 93. izraz se obično neispravno upotrebljava u smislu socijalne pravde.islama u pogledu prirode. Mnogim mladim muslimanima marksizam služi kao isprika što probleme islamskog svijeta ne sagledavaju s islamskog stajališta: prihvatiti etiketu crne kutije nepoznate unutrašnjosti je sve što je potrebno da bi se napuhalo vlastito ja i naveo razum u pothranjivanje iluzije o pripadnosti "intelektualcima " ili oslobođenoj "inteligenciji " i da se. U sveučilišnim krugovima toliko mladih studenata muslimana govori o marksizmu da se čovjek mora zapitati koliko ih je pročitalo "Kapital" ili druga značajna djela. premda nema izravnu vezu s religijom. Upravo ta nepromišljena privrženost marksizmu. ljudi koji su pod utjecajem S. mogla dati ključ za rješenje ove krize pod uvjetom da su ljudi spremni da ga primijene. arapskog socijalizma i sl. ustvari. koji je trenutno veoma popularan u obliku "islamskog socijalizma". prihvaćajući već ustanovljena marksistička rješenja za sve vrste problema onako kako su smišljena u potpuno drugačijem društvenokulturnom kontekstu drugih zemalja. Nasr. skine sa sebe odgovornost za nerazmišljanje o problemima islamskog svijeta kao islamskog.13 Da bi se konkretnije proučili zapadni izazovi islamu neophodno je uzeti za primjer neke "izme" koji su u modi u svijetu današnjice i koji utječu na kulturni. i religiozni život islamskog svijeta. Mnogi krugovi ga prihvaćaju ili zato što ne analiziraju njegovo pravo značenje u političkom smislu ili zato da se predstave kao napredni i progresivni. Umjesto spremnosti da se o problemima raspravlja na razuman i smisaon način. pa čak. da se i ne spominje privredna i društvena djelatnost.

Šta je. ustvari je opasnija od antireligioznog ili bar "poštenog" marksizma. H. zacijelo.). Koliko znamo ovo je jednno djelo islamskog karaktera. ustvari.15 Na vjerskoj osnovi može se polemizirati samo s vjernikom. koja se od vremena drevnog Babilona do srednjovjekovne Kine u svojim najsveobuhvatnijim i. posebno na školu Mulla Sadra. najmnogostranijim oblicima stekla u islamu i ogromnoj intelektualnoj tradiciji koju islam oživotvoruje tokom četrnaest stoljeća svog postojanja. problemi današnjice rezultiraju iz pogrešno postavljenih pitanja i nepoznavanja istine a mogli bi se riješiti jedino znanošću. Odnedavna se marksizam u nekim zemljama počinje javljati s izvjesnom islamskom glazurom koja predstavlja primamljivu zamku za lahkovjerne duše. do mentalne skleroze koja je štetna po omladinu islamskog društva. naslanjajući se na islamsku filozofiju. sva ta moderna filozofija nego dreka koja. 15 107 . na intelektualnom nivou. Nažalost. uglavnom sastojao u predočavanju argumenata uzetih više iz religioznih nauka (nakli) negoli iz bogate intelektualne tradicije islama koja je sadržana u tradicionalnim intelektualnim znanostima (akli). (Objavljeno u Komu 1392. čime se uvećava njegova opasnost po islam. u svojoj samoobmani. da i ne spominjemo vjerski život. a odgovara mišljenju i ponašanju one klase ljudi koje Najkrupniji je izuzetak djelo Usuli felsefe Allama Muhameda Huseina Tabatabaia. nastoji da pobijedi nebesa? Brojni tzv. jednog od najčasnijih učitelja tradicionalne islamske filozofije u današnjem Iranu. koje pokušava da odgovori dijalektičkom materijalizmu s filozofskog stanovišta. Ta činjenica zaslužuje pozornost pogotovo kada se uzme u obzir sva dubina i bogatstvo islamske tradicije i mogućnost da se na temelju tradicije. Od kakve je koristi navoditi neko poglavlje Kurana u svrhu opovrgavanja pogrešne predodžbe nevjerniku koji ne priznaje njegovu vjerodostojnost. g. Mnogi radovi uleme iz ove oblasti zaslužuju kritiku samo zato što se upućuju gluhima i što se služe argumentima koji nisu ni od kakve valjanosti u datom kontekstu. što dovodi do besmislene konfrontacije i. najzad. s komentarom Murteda Mutaherija. odgovori na argumente moderne svjetske filozofije. kojoj su česta svrha izravni politički ciljevi.marksizma podliježu slijepoj i neinteligentnoj poslušnosti. odgovor islamskih učenjaka na izazov dijalektičkog marksizma dosad se. Lažna primjena religije.

veću opasnost po islam od marksizma s obzirom na dužu historiju pojavljivanja u islamskom svijetu. praktično. sam čovjek nije evoluirao ni za jotu otkako je kročio na pozornicu historije ovog svijeta. Levolution.. utemeljitelj strukturalizma. gdje se nalaze argumenti i reference na radove iz biologije u kojima su ti argumenti izloženi. (Paris 1964-5. Ikbala se doimao i viktorijanski koncept evolucije i ničeovski pojam Vidi.). Darvinizam ili evolucionizam predstavlja. također. nijedan savremeni muslimanski mislilac nije obratio pažnju na takva djela niti se poslužio njihovim argumentima za odbranu tradicionalnog islamskog gledišta što se tiče čovjeka. kaže: "ljudi uvijek misle. G. 16 108 . U slučaju ovakvih pseudo-sinteza moguće je jedino reagirati s intelektualnog stajališta kako bi se jasno pokazalo da islam nije bilo šta što se pojavi s uvodnim bismillah nego da je to cjelovit pogled na život koji se ne može uz ustupke nagađati s kojekakvim poluistinama. 2 vol. negdje se vrlo vješto utkiva u izvjesne aspekte islama. fruit dune illusion scientifique. opasan spoj.): J. a po logici apsurdna. također.Kur'an naziva munaficima. Servier. Zurich 1971. dobro". str. koja je metafizički nemoguća. Lhomme et linvesible (Paris 1964. Eranos-Jahrebuch (XXXVIII) (1969. Le Geste et la parole. 17 Vidi. I valori permanenti nel divenire storico (Florence 1970. Durand. Zapravo. Gourhan. Defiguration philosophique et figure treditionelle de lhomme en Occident. Zola (ed) Eternita e storia. Darwinova teorija evolucije. 45-93. Vidi. što stvara veoma nesretan. Vrijeme nam ne dozvoljava da ovdje iznosimo protuargumente mnogih istaknutih evropskih biologa16 ili da redamo sve dokaze savremenih antropologa kako bismo dokazali da. Berthault.): i G. str. naprimjer. S. ostaje kao religijski predmet vjere. Nasr. Mnogi modernizirani muslimani ne uviđaju da je evolucija u suprotnosti s učenjima Kur'ana te ona za njih.): E. i katkada.17 Nažalost. ipak. kakav je Levi-Strauss. Paris 1972. L. Ovdje ne mislimo samo na površne komentatore Kur'ana s kraja prošlog i početka ovog stoljeća nego i na mislioce veličine jednog Ikbala. Njegov utjecaj je osobito primjetan među muslimanima Indijskog potkontinenta. praktično. Čak i akademski autoritet. H. očigledno zbog upliva britanskog obrazovnog sistema na tamošnji. 124. Encounter of Man and Nature. ma šta da se ranije dogodilo.

s jedne strane. snishodljivo priklanja ideji. U terminologiji islamskog prava ona znači truditi se u cilju da se formulira nezavisan sud o jednom pravnom pitanju. reći da se. kakvi se sreću u hinduizmu ili kršćanstvu. Bilo iz neznanja ili zle namjere. temeljeći se na postojanosti Božanskog Principa. da nastoji u skladu s njom tumačiti islamska učenja.) 19 Treba. ne treba ga podizati na pijedestal već proučavati u svjetlu idžtihada. pokazala su se dovoljno snažnim da zadrže širenje utjecaja bilo kakvog takvog zastranjivanja. Divio se Rumiju ali nije bio nimalo sklon Hafizu. Ako pažljivo analiziramo njegovu misao vidjet ćemo da se prema sufizmu odnosio dvojako: i s ljubavlju i mržnjom. gdje su ličnosti poput Sri Aurobindoa i Teilhard de Chardina oko sebe okupili brojne pristalice. pokazuje tendenciju da se. u islamu nisu dosad pojavili tako utjecajni propagotori evolucionističke religije. (Op. 1 (1954.20 Zaboravljaju se sure o eshatološkim događajima i posljednjim danima. Obnova vjerske misli u islamu. Ideja linearne evolucije i historijskog napretka može se anulirati s islamskog stajališta samo jednim Poslanikovim hadisom koji veli da su najbolja generacija muslimana bili Poslanikovi savremenici. a s druge. srećom. umjesto odgovora na zablude evolucije. nastojati. 18 109 . Ebu Bekr Siradžuddin. 20 Vidi. Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. uz sve dužno poštovanje. Objašnjenje treba tražiti u činjenici da ga je. Idžtihad je riječ koja 'doslovno znači trudeći se. Metafizička učenja islama. pr. privlačio sufijski. i čak. jedan prema drugom stoje u potpunoj oprečnosti.18 koji je i sam tako često propovijedao. Sarajevo 1979. poput većine suvremenih muslimanskih pisaca. Premda na obrazovanijem i eksplicitnijem nivou.natčovjeka. Premda je značajna savremena ličnost u islamu. i hadisi koji se odnose na zadnje dane i dolazak Mehdije zanemaruju se ili se krivo tumače. str. Ikbal.). 110. 229-35."Muhamed Ikbal. I pored temeljitog poznavanja mnogih aspekata islama. ili šire govoreći. Ikbal je fatalno pogriješio što je prevladavajuću ideju evolucije uzimao suviše ozbiljno. ničeovski natčovjek koji. The Islamic and Christian Conceptions of the March of Time. The Islam Quarterly.19 Muslimani koji su poprimili mentalitet pristalica evolucije općenito su skloni da zaboravljaju cjelokupnu islamsku koncepciju hoda vremena. međutim. Njegovo nastojanje da ih svede na identičan pojam bila je velika zabluda.. islamski pojam savršenog čovjeka (el-insan el-kamil).

ako su trud. ponegdje se previđaju zbog oslabljenog intelektualnog stajališta s kojeg na hipotezu evolucije mora da potekne ozbiljan i široko poznat islamski odgovor. Nadalje. rad. ide protiv. i dalje se izučavaju na sveučilištima širom islamskog svijeta. što moderno društvo propovijeda. Spencera. kao npr. zatim generacija iza nje i tako redom do kraja vremena. padaju u vrlo opasan bezdan i prepuštaju islam jednoj od najopasnijih pseudo-dogmi savremenog čovjeka. Ako stvari evoluiraju nabolje čemu ulagati napore za poboljšanje? I sam dinamizam. ideje evolucije. moguće je tvrditi da. te ne postoji garancija za automatski napredak i evoluciju. Svi ovi. Ili. također. pa i mnogi drugi paradoksi. A ako može utjecati na svoju budućnost. djelotvorni onda čovjek može utjecati na svoju budućnost i sudbinu. Reagiranje savremenog islama na evolucionističku misao gotovo je identično kao i u slučaju marksizma. iako ovaj pokret dobija sve više pristalica u mnogim krugovima današnjeg Zapada. koja više nemaju živog filozofskog utjecaja ni u svojim zemljama. prihvaćanje teze evolucije stvara očigledne paradokse u svakodnevnom životu koji se ne mogu lahko otkloniti. koje su u osamnaestom i devetnaestom stoljeću stvorene da mu omoguće da zaboravi Boga. koji zagovaraju modernisti. manje-više prihvaćene. te ljudi takvog stajališta. on može. djela pristalica evolucije.onda slijedeća generacija. gledano s drugog stajališta. Pokazuje se neznatno zanimanje za nova antievolucionistička dostignuća same biologije i tendenciju ponovnog vraćanja na koncepciju čovjeka kakva je postojala prije pojave teorije evolucije. Pretežno je religioznog karaktera i temelji se na Časnoj Knjizi ali nema odgovora na intelektualnom nivou koji bi istovremeno bili uvjerljivi i za one mlade muslimane čija je vjera u Kur'an djelomično poljuljana argumentima evolucionističke škole. razvoj i drugo. vrlo je malo pokušaja među muslimanskom intelektualnom elitom da se na osnovi islamskih izvora formulira istinska doktrina o čovjeku i 110 . zapravo. utjecati na nju u smislu pogoršanja. Što je još gore. osobito na Potkontinentu. Uključivanjem ideje evolucije u islamsku misao islamu se ne čini nikakva usluga. kao da predstavljaju najnovija dokazana naučna saznanja i najnovije filozofske škole Zapada. Međutim. i metafizičke i intelektualne prirode.

također. njegov utjecaj je možda opasniji nego Freudov. 103-119: F. W..). da i ne govorimo o kršćanstvu.) Što se tiče Junga. evolucionističke ili neke druge.): i F. The Psychological Imposture. za očekivati je da će se njihov utjecaj uskoro jače ispoljiti.): M. Schoun. Scienza modernae saggeza tradizionale (Torino 1968. Uza sve dužno Vidi. ali se porijeklo njene prave prirode rijetko istražuje. 98-100: i R.21 Naredni značajan "filozofski" izazov islamu vezan je za interpretaciju psihe po Freudu i Jungu.22 Nedavno je jedan istaknuti sufija s Istoka napisao na francuskom seriju članaka. posebno stoga što se bavi tradicionalnim simbolima više s psihološkog nego s duhovnog stanovišta. uspoređujući sufizam i psihoanalizu.njegovu odnosu prema svemiru koja bi služila kao kriterij za prosuđivanje svake nazovi teorije o čovjeku i kosmosu.). Savremeni psihološki i psihoanalitički pristup sve više ide za tim da elemente čovjekovog bića svede na nivo psihe a samu psihu na nešto što se može proučavati modernim psihološkim i psihoanalitičkim metodama.) 22 Vidi. Light on the Ancient Worlds (London 1965. omogućila da se razluče znanstvene činjenice od pukih hipoteza kao i naučni dokazi od krajnjeg filozofskog materijalizma koji se pokazuje zaodjeven pseudo-religioznim vjerovanjem. Perry. Dosad ovaj način mišljenja nije imao tako direktnog odraza na islamski svijet kao teorija evolucije i nije mi poznato da ijedan istaknutiji muslimanski pisac prihvaća stajalište Freuda ili Junga: međutim. Malo je poznato da je imao veze s mesijanskim pokretom kojem se suprotstavljala židovska zajednica centralne Evrope. Time se stavljao nasuprot glavne struje židovske vjere. Tomorrow. Burckhardt. The Revolt against Moses. Looking Back on Progress (London 1971.19-31: itd. The Reign of Quantity and the Signs of the Times (Baltimore 1972. Mnogi proučavaju Freudovu teoriju. prisjetiti da je Freud bio bečki Židov koji se odmetnuo od ortodoksnog judaizma. Stoga treba imati na umu da su Freudova psihoanaliza i druge moderne zapadne škole psihologije i psihoterapije nusproizvod određenog društva koje se veoma razlikuje od islamskog. također.) 21 111 . Guenon. Vidi. Lord Nothbourne. XIII (1965. Cosmology and Modem Science 177. i koja bi. Studies is Comparative Religion I (1967. str. Ancient Beliefs and Modern Superstitions (London 1955. Treba se.. Lings. N. Schuon. ibid.

Ove i njima slične ličnosti spadaju među najznačajnije u modernoj zapadnoj literaturi. mogao bi se 112 . demonska u nekim slučajevima. utjecaj psihoanalize nije dosad dublje prodro među njih i oni nemaju potrebe za njom. mora se reći da je suviše učtiv i popustljiv prema psihoanalizi. Molitve. u najboljem slučaju. ali na drugom nivou. Islam je religija koja se suprotstavlja individualističkom subjektivizmu. turski. građevina je s prostorom u kojem su svi elementi subjektivizma eliminirani. predstavljaju mišljenje koje se veoma razlikuje i koje je često potpuno oprečno shvaćanju islama. Duhovni je ideal islama da se duša muslimana preobrazi. na prvom bi se mjestu moglo spomenuti Dantea i Goethea. Najjasniji materijalni simbol islama. Međutim. jer je ona. i zapravo se već stvara. Glavni centar hodočašća u islamu je. Ona je objektivna determinacija Istine. poput džamije. urdu i druge islamske jezike.poštovanje. čije je stajalište blisko islamskom. u kristal koji će odražavati Božansku Svjetlost. "psihološka književnost" koja je protivna samoj prirodi i duhu islama. kod Dostojevskog. jer ne posjeduje moć koja dolazi od duha koji jedini vlada dušom i ima nadzor nad njim. ali ima i drugih svetih mjesta širom muslimanskog svijeta koja su odraz tog centra. ponajviše zahvaljujući religioznim obredima kao što su dnevni namazi i hodočašće. Istinska islamska literatura veoma se razlikuje od one vrste subjektivističke literature koju srećemo kod Franza Kafke ili. čak. uz većinu drugih književnih imena Zapada. Premda istinski kršćani. Srećom po muslimane. tzv. pa ipak. tek slabo podražavanje početnih metoda sufizma. džamija. Mekka. naravno. kristal kroz koji se rasprostire svjetlost duha. oni imaju mnogo zajedničkog s muslimanskim piscima. Prijevodi će djelovati tako što će se stvarati. koja je agnostička ili. Iz novijeg vremena. i smjerne molbe ljudi. psihoanalitička misao. žena i djece u takvim centrima otvaraju njihove duše za utok Božanskoj milosti i djeluju vrlo snažno kao sredstva za liječenje slabosti i rasplitanje duhovnih tegoba. uistinu. Među pisce starije zapadne književnosti. vjerojatno najviše preko prijevoda zapadne literature na arapski. Tako se postiže cilj što ga psihoanalitičar bezuspješno nastoji doseći i još često s opasnim rezultatom. sigurno će postepeno prodirati u islamski svijet. naravno. perzijski. "razgovori".

postaju popularni među islamskom omladinom i inficiraju je novim bolestima.koja bi mogla objektivno da vrjednuje sve što se danas izdaje za književnost. Nasuprot djelima gore spomenutih pisaca. Odbrana može jedino da se zasniva na tradicionalnoj islamskoj psihologiji i psihoterapiji koje su uglavnom sadržane u sufizmu i stvaranju islamske kritike . ali se dovode u takvo stanje da bi se doimali savremenima. Eliot. za razliku od većine savremenih pisaca.istaći T. depresije. pak. i pored izrazitog književnog talenta. ali se ne može poslužiti kao uzor pravoj muslimanskoj književnosti. psihološki roman. bio dobar vjernik te ni njegova vizija svijeta ne može biti daleko od islamske. Bio je napustio islamski smjer života te ga danas. koji je. premda uopće ne pate od te bolesti. premda ne i u muslimanskom. osporavaju islamski elementi unutar perzijskog društva.u pravom smislu te riječi . nesumnjivo. ovakva psihološka literatura počinje služiti kao "izvor inspiracije" izvjesnim arapskim i perzijskim piscima. stran je islamu. Zanimljivo je spomenuti da je Sadik Hidajet. Unatoč tome. gore je i od samog stanja depresije. Ipak. Takvi ljudi stvarno se ne nalaze u stanju. za života inače pod jakim Kafkinim utjecajem. npr. tobože. najčuvenija ličnost moderne književnosti Perzije. izvršio samoubojstvo u psihološkom očaju. Oponašati deprimiranost i angažirati se na stvaranju nihilističke književnosti i umjetnosti samo da bi se slijedila dekadencija Zapada a. Marcel Proust je. i svojom formom i pokušajem da pronikne u psihu čovjeka bez ikakvog kriterija za Istinu kao objektivu stvarnost. Pišu poeziju koja je. S. veliki majstor francuskog jezika i „U potrazi za izgubljenim vremenom“ može probuditi zanimanje ljubitelja moderne francuske književnosti. nadahnuta mučenom i deprimiranom dušom. 113 . takvi pisci koji često tretiraju psihološke probleme što se u akutnom vidu pojavljuju u zapadnom svijetu. Djelovanje psihologije i psihoanalize u spoju s nihilizmom koje se širi unutar islamskog svijeta putem književnosti i umjetnosti predstavlja najgoru prijetnju islamu. ustvari biti daleko od nihilizma. Najtragičnije je što se odnedavna u islamskom svijetu pojavljuje novi tip ličnosti koja svjesno pokušava da oponaša boljke Zapada.

115-20. kao npr. The Void in Islamic Art.). 128-9: id.23 Stoga. vidi. Među knjigama koje se prodaju po ulicama i uličnim stolovima još uvijek najviše pažnje privlače knjige tradicionalnog religioznog sadržaja. V (1972. 23 114 . kao npr. a Kur'an posebno. i prisustvo mnogobrojnih djela koja tretiraju širok dijapazon tema počev od marksizma i egsistencijalizma do pornografije koja se često prezentira kao "literatura". 96-9: H. To je više negativan prostor odsječen od materijalnih oblika. Studies in Comparative Religion. XVI (1972. prvi dio šehadeta počinje negiranjem u potvrdu ispravnosti stvari . u prijevodu na islamske jezike.). u islamskoj ili umjetnosti Dalekog istoka. što se jasno vidi iz sakralne kršćanske umjetnosti.spram Allaha. kao tvrdnja. Burckhardt. Što se nihilizma tiče. T.). U njoj praznina ili nihil nemaju spiritualno značenje. Kad čovjek hoda bazarom. Glavni razlog leži u činjenici da se u kršćanstvu duh gotovo uvijek predstavlja u pozitivnoj formi. The Significance of the Void in the Art and Architecture of Islamic Persia. u starim bazarima. Nasr. Nasuprot kršćanstvu. Journal of the Regional Cultural Institute. Teheran. metafizički. nisu iskusili u onom smislu u kojem su to zapadnjaci. The Significance of the Void in the Art and Architecture of Islam. gdje se manifestacija Duha uvijek identificira s tvrdnjom i pozitivnim oblikom. savremeni čovjek doživljava nihil samo u njegovom negativnom i zastrašujućem aspektu.Stupanj prodiranja antiislamskih psiholoških i filozofskih ideja Zapada posredstvom literature najlakše je sagledati u sveučilišnim knjižarama raznih gradova Srednjeg istoka. a mnoge zapadnjake privlače orijentalne doktrine upravo stoga što stavljaju naglasak na prazninu. jer ga muslimani. kao rezultat pobune protiv kršćanstva. uočava se. islamska se umjetnost koristi samim "negativom" ili "prazninom" u duhovnom i pozitivnom smislu na isti način kao što. The Islamic Quarterly.. Međutim. Prostor u islamskoj arhitekturi i urbanizmu nije prostor oko nekog objekta ili prostor određen nekim objektom. IV (1970. islamski odgovor je naročito kategoričan. čak ni oni modernizirani. on hoda neprekidnim prostorom koji je određen unutrašnjom površinom zidova koji ga okružuju a ne nekim objektom postavljenim u O značenju praznog u islamskoj umjetnosti.

prodire u svijest. Također bi se moglo reći da je u tom pogledu psihologija Junga opasnija od Freudove zato što se naizgled bavi duhovnim i noumenalnim svijetom. putem umjetnosti. kao svaka istinska metafizika. Vraćajući se na pitanje psihoanalize mora se dodati da je prisustvo promatranja stvari značajno. dok. Međutim. brkajući područja duhovnog i psihološkog i prevratnički srozavajući svjetlo i transcendentno porijeklo arhetipova na kolektivnu nesvjesnost. jer vrši utjecaj i često formira ukus psihološki pasivnih masa tradicionalnih muslimana. Značaj pojave je srazmjeran u onoj mjeri u kolikoj kritika umjetnosti na Zapadu omogućuje da takvo mišljenje. koja nije ništa drugo nego stovarište kolektivne psihe različitih ljudi i njihovih kultura. kako je već rečeno. kakav je slučaj kod savremenog čovjeka sa Zapada. iskrivljuje predodžbu duhovnog. istina malobrojnog ali značajnog dijela islamskog društva. Prazni ili negativni prostor uvijek je igrao pozitivnu duhovnu ulogu u islamu i njegovoj umjetnosti i upravo zbog tog pozitivnog aspekta praznine u islamskoj duhovnosti muslimani ne doživljavaju nihilizam i ništavilo u njihovom čisto negativnom smislu.njegovu sredinu. samo slabo podražavanje metoda sufizma.negacija samih principa islamske umjetnosti i potječe iz nerazumijevanja pozitivne uloge negativnog prostora ili "nihila " u islamskoj arhitekturi. potpuno je u oprečnosti s takvim bogohulnim prevratom kao i metodama profane psihologije koja je. Islamska metafizika. Stoga je ono što se sada dešava u arhitekturi mnogih gradova Srednjeg istoka. ustvari. koliko je muslimana spremno da ustane i dokaže ove osnovne razlike umjesto što se pasivno miri s modernim svijetom i svim njegovim suštinskim pogreškama i zlima koja iz njih proistječu? 115 . Tradicionalna islamska književna kritika i književni ukusi stoje otuda pod utjecajem potpuno netradicionalnih ideja koje potječu iz krugova sljedbenika Freuda i Junga i koje predstavljaju prijetnju jednom od najglavnijih i najpristupačnijih puteva islamskih normi i vrijednosti. niti se oni kod muslimana manifestiraju kao gotovo temeljito doživljavanje. kao gradenje kakvog ogromnog spomenika nasred trga da bi se imitirao neki sličan na Zapadu .

koja se razvijala na evropskom kontinentu početkom ovog stoljeća. koji se. na vodeće mjesto među opasnostima po islam izbija čitav niz pokreta mišljenja i stavova labavo povezanih zajedničkim nazivom egzistencijalizam. što predstavlja srž islamske filozofije. Ta vrsta filozofije. 116 . Danas nije rijetkost vidjeti da muslimani u raznim islamskim zemljama uče o vlastitoj intelektualnoj i filozofskoj prošlosti iz zapadnih izvora. Nasr. Osim toga. začudo. Za ovu opasnu novotariju (bid'ah) koja je. počev od Existenz Philosophie njemačkih filozofa do teističke filozofije Gabriela Marcela i konačno agnostičkih i ateističkih ideja Sartrea i njegovih sljedbenika. mnogi sadrže korisne informacije i mogu biti od vrijednosti sa stajališta naobrazbe. treba izravno kriviti muslimanske "intelektualce". tokom proteklih nekoliko godina njen utjecaj. kroz tzv. u najširem smislu riječi.24 Ako se nastavi s ovakvom interpretacijom. Na području misli i filozofije. mora okarakterizirati kao negativan. najviše trpe zemlje gdje se nastava na sveučilištima odvija na engleskom ili 24 S. posebice u njegovom agnostičkom smislu. od kojih. Premda se dosad još nije ozbiljnije odrazila na muslimanski svijet. ponegdje postoji težnja da se sama islamska filozofija interpretira u svjetlu zapadnih načina mišljenja. predstavlja podmuklu opasnost po budućnost islamskog intelektualnog življenja. Egzistencijalizam je dopro do muslimana kao najnoviji val nakon raznih oblika pozitivizma. ali koji su svi i nužni s nemuslimanskog stajališta. a u posljednjem slučaju u svjetlu učenja egzistencijalističke škole. možda. VIII i IX. pog. Islamic Studies. najnepromišljenija i najnerazumnija vrsta patvorbe (taklid). počinje se opet osjećati kroz umjetnost i. H. nove generacije muslimana će to platiti visokom cijenom. zacijelo. Zbog uglavnom antimetafizičkog stava koji ova škola propovijeda i prenebregavanja značenja bivstva u njegovom tradicionalnom značenju. Na udaru su muslimani koji se bave filozofijom i imaju udjela u intelektualnom životu. izravnije. još uvijek zauzima centralno mjesto u mnogim evropskim zemljama.Poslije drugog svjetskog rata. filozofska djela. širenje egzistencijalizma. Javlja se u mnogim oblicima.

Ovo me podsjeća na događaj koji se desio prije nekoliko godina kada je neki čuveni propovjednik zena gostovao na jednom od vodećih zapadnih sveučilišta. muslimanski dijelovi Indije. za neznanje nema isprike. ali se može spaliti samo knjiga koju posjeduješ i odbaciti kip koji imaš. ne daj Bože.neznanja koje je ustvari. najgora vrsta utamničenja u koje se dospijeva ograničenošću vlastite prirode . uz sve priče o antikolonijalizmu. Odbaciti nepoznato nije ništa lakše nego svim srcem prihvatiti nešto bez pravog saznanja. kako bi se prevazišle njegove forme.francuskom . Čak i ako.za istinsku slobodu koja jedino dolazi s neograničenih horizonata svijeta Duha i koja se može dosegnuti samo posredstvom religije i njenih mudrih doktrina. Bježanje od vanjskih manifestacija vjere znači samo pad. muslimani nadjačaju najgori mogući kolonijalizam. Nakon predavanja jedan diplomirani student ga je upitao: "Zar svećenici zena ne misle da bi trebalo spaliti sve drevne budističke spise i odbaciti kipove Budhe?" Svećenik se nasmiješio i odgovorio: "Da. Htio je reći da se egzoterična dimenzija religije može nadvladati samo ako se egzoterično upražnjava. posebice njenu intelektualnu i duhovnu srž. međutim. Malezija i Nigerija.zemlje kao što su Pakistan. Svaki takav pokušaj znači pogrešno tumačenje nečijeg žalosnog neznanja. a nikako prevazilaženje. u današnje vrijeme često zaboravlja." Bio je to vrlo uman odgovor. 117 . Ovo nalazi primjenu na još jednom nivou ljudskog tradicionalnog intelektualnog naslijeđa. ima takvih muslimana koji žele da odbace neke aspekte svog intelektualnog naslijeđa. Ne možemo nadvladati formulacije drevnih mudraca ako nismo u stanju ni da ih shvatimo. To je jednostavna istina koja se. ili u Magrebu. I prihvaćanje i odbacivanje moraju se zasnivati na znanju te. a potom se prodre u njegovo unutrašnje značenje. ne može se ni odbacivati ono što se ne posjeduje. kojim god putem se željelo krenuti. Uostalom. Krajnje je vrijeme da. trebalo bi da se najprije upoznaju s tim naslijeđem. Maroku i Tunisu. "udaljavanja" i očigledne slobode u pogledu tradicionalnih normi mišljenja . naime. kolonijalizam uma i da se potrude da sa vlastitog stajališta sagledaju i prouče svoju islamsku kulturu. Bez upražnjavanja egzoteričnih formi nema nade da se one nadvladaju.

potpuno pošteđen snishodljivog i apologetskog proučavanja islamske misli sa stajališta zapadne filozofije. i s naslovima kao npr. Razvoj metafizike u Perziji i Obnova vjerske misli u islamu. neće uspjeti. kao i nihov skorašnji prijevod na perzijski u Perziji. osobito Perzija gdje se islamska filozofija održava kao živa tradicija i gdje se u ime filozofije ne može pričati bilo što a da se ne izazove reakciju tradicionalne intelektualne elite. ako želi da se učini korisnim i da ne bude odsječen od islamskog društva kao cjeline. To odbacivanje je. utjecaj zapadne filozofije ovdje je relativno slabiji iz dva. Oni koji izgube ovu činjenicu iz vida. a to važi ne samo u fizičkom nego i u kulturnom i duhovnom smislu. Međutim. postigla u Pakistanu. Što se tiče filozofije onih zemalja u kojima se akademsko obrazovanje stječe na muslimanskim jezicima. Pakistanski ili perzijski ili arapski "intelektualac" koji želi biti duhovni vođa muslimanskog svijeta. sa stajališta koje je potpuno strano islamskom. predstavlja zanimljiv slučaj vrijedan pažnje. Njihovo putovanje je samo imaginacija. Čuvena kineska poslovica veli da se "putovanje od hiljadu milja započinje samo jednim jedinim korakom. naravno. zapravo. mora imati na umu ko je. razloga: naime. zaboravljaju da oni sami ne cijene i ne shvaćaju vlastitu kulturu i društvo i da ih stoga njihova zajednica odbacuje. gore spomenuta. ne miču se s mjesta. jezične barijere i još živuće tradicije islamske misli. Čak i u zemljama gdje su u upotrebi muslimanski jezici pojavljuju se knjige o filozofiji na perzijskom. znak života.Savremeni muslimani trebaju biti dovoljno realni kako bi shvatili da svoje putovanje. Ma koliko se trudio da postigne to da se dio Lahorea ili Teherana doima kao Oxford ili Sorbona. ustvari. ovaj iskorak mora započeti s mjesta vlastitog boravka. 118 . u kojem god pravcu željeli da ono bude. a naročito na arapskom. moraju početi s mjesta na kojem se nalaze. nagovještaj da je islamska kultura još živa. Uspjeh koji su Ikbalova filozofska djela na engleskom." Nužno. Kuda god islamski svijet želio ići mora krenuti od stvarnosti islamske tradicije i od svog stvarnog a ne zamišljenog položaja. koji se žale da ih islamsko društvo ne razumije i ne cijeni. Tobožnji muslimanski intelektualci pozapadnjačenog tipa. Ni ovaj dio muslimanskog svijeta nije. one su unekoliko u povoljnijem položaju.

). u drugom predgovoru svog francuskog prijevoda Sadruddin Širazijevog djela Kitabu-l Meša'ir (pod naslovom Knjiga metafizičkih pronicanja.25 Ovom Vidi. kao da filozofija. (Teheran-Paris 1964. Mulla Sadra. treba napomenuti da je zbog održanja ove vrste tradicionalne filozofije. egzistencijalizam evropskog tipa naišao je na jak otpor tradicionalnih krugova. Zapadni egzistencijalizam. jedini zapadni naučnik koji je ovu kasniju fazu islamske filozofije donekle protumačio Zapadu. Kitab al-mashair (Le livre des penetrations metaphysiques). Baš protiv ovakvih pogrešaka treba ustati oružjem tradicionalnih doktrina koje su sadržane u ogromnom blagu islamske misli i na greške odgovoriti na osnovi tih istih izvora prije nego što dođe do daljeg podrivanja islamskog intelektualnog života. vizija istine koja prevazilazi individualističku svrhu i proizilazi iz same Istine (el-Hakk). Za muslimane koji su njegovali islamsku filozofiju. "filozofija". Vraćajući se pitanju egzistencijalizma i tradicionalne islamske filozofije u Perziji. Henry Corbin. filozofija je uvijek bila el-felsefeh ili el-hikmeh. pokazao je razmimoilaženje između gledišta islamske filozofije i egzistencijalizma kao i korekture koje mu ona nudi. T. kao vizija istine ili traganje za mudrošću. gdje se mogu naći duboke analize islamske 25 119 . također. Le Livre des penetrations metaphysiques). koja se temelji na primarnosti biti (bivstva) asalet el-wudžud i koja se i zove felsefet el-wudžud (što se nekad pogrešno prevodi kao egzistencijalizam). ko god je proučavao tradicionalnu islamsku filozofiju. lahko će shvatiti duboku divergenciju koja dijeli tradicionalnu islamsku "filozofiju" bivstva od modernog egzistencijalizma.) pog. Izutsu. Već i sama pojava takvih pojmova i izraza kao što su "naša filozofija" ili "moje mišljenje" na muslimanskim jezicima samo po sebi otkriva stupanj udaljavanja od islamskih normi.Felsefetuna (Naša filozofija). čak i u svojim najdubljim aspektima. počev od Ibn Sinaa i Suhraverdija do istaknutog pobornika metafizike biti Sadruddina Širazija (Mulla Sadra). ili sophia može biti "moja" ili "naša". IV uvoda: vidi. Nijedan arapski ili perzijski tradicionalni filozof nije nikad upotrijebio takav izraz. The Concept and Reality of Existence (Tokio 1971. Ustvari. samo fragmentarno doseže neka početna učenja koja su u svoj svojoj potpunosti sadržana u tradicionalnoj metafizici.

S. Nasr. Svakom ko je svjestan onog što se događa u današnje doba jasno je da je najaktualniji problem svijeta današnjice. može zamijeniti sadašnju lažnu prirodnu filozofiju koja je. pa i muslimanima u islamskom svijetu. Rijetke studije obično se pišu iz kompleksa inferiornosti i s nastojanjem da se dokaže da su muslimani bili preteče naučnih dostignuća Zapada i da su.priroda. Nasr.26 Nažalost. Znamo da su muslimani s nezasitnim entuzijazmom njegovali razne prirodne znanosti kao astronomiju. može pomoći da se do stanovite mjere svlada ova prijetnja svijetu u cjelini. kao što smo već spomenuli. ekološka kriza.): i S. 26 Vidi. H. U temeljima islamske nauke leži istinska filozofija prirode koja. Science and Civilization in Islam (Cambridge 1968. i sami modernizirani muslimani pridaju minimalnu pažnju toj poruci. bar što se tiče materijalnog poretka. treba spomenuti ekološku krizu za koju je krivo savremeno društvo i koja je svugdje postala prijetnjom ljudskom opstanku. ako se iznese na vidjelo i predoči savremenim jezikom. dok se sam Corbin potpuno okrenuo od ovakvog načina mišljenja u smjeru Suhraverdijevog "Istoka Svjetlosti" i svijetloj filozofiji Bitka Sadruddina Širazija. U zaključku ove diskusije. kao posljednje značajno pitanje.). i da su dali veliki doprinos na području tih znanosti a da nikad nisu poremetili ravnotežu i harmoniju s prirodom. Islam i njegove znanosti imaju hitnu i pravodobnu poruku. koja. An Introduction to Islamic Cosmological Doctrines (Cambridge 1964. kao i nedostatak pravog metafizičkog poimanja praizvora. uništenje ili gubitak ravnoteže između čovjeka i prirodne okoline. H. valjda stoga. i sami muslimani malo proučavaju svoje islamsko znanstveno nasljeđe. koja je bila u skladu sa sveukupnim ustrojstvom svemira.prigodom zanimljivo je spomenuti da je egzistencijalizam prvi put privukao Sartreovu pažnju kroz Corbinov prijevod Heideggerovog Sein und Zeit. tj. Nažalost. sada iza Zapada u ontologije. uveliko odgovorna za krizu nastalu u odnosu čovjek . fiziku i medicinu. iako teško možemo prihvatiti neka poredenja sa zapadnim egzistencijalizmom u 11 poglavlju. 120 . Prirodne nauke su se uvijek razvijale u okviru "filozofije prirode".

Tako podloženi cilj bitno se razlikuje od onog što su ga sebi postavili mnogi modernizirani muslimani koji se gorde da je islam utro put renesansi. jer se islam temelji na potčinjavanju Bogu. Malo kada se dragocjeno muslimansko naučno nasljeđe sagledava kao alternativa nauci prirodnog poretka. teologije i metafizike. ipak. odgajati s ciljem da revitaliziraju filozofiju prirode koja je sadržana u islamskim prirodnim znanostima i da te znanosti i sami proučavaju. dakle. Istina je da su islamske nauke i kultura utjecali na pojavu renesanse na Zapadu. Oni drže da islamska kultura mora biti od vrijednosti stoga što je renesansa bila veliki historijski događaj kojemu je islam dao svoj doprinos. a koji su dijametralno suprotni duhu islama. uostalom već spomenuli. Velika remek 121 . ali su tamo islamski elementi bili primjenjeni tek nakon što je iz njih odstranjen islamski karakter i nakon što su otrgnuti iz ukupnog poretka u kojem jedino imaju svoje puno značenje i važnost. ostali pobožni: i drugo. a da su. da bi pokazali sklad između islamskih znanosti i islamske filozofije.pogledu kulturnih tekovina. sklad koji je u tijesnoj vezi s filozofijom prirode. kad se uveliko pobunio protiv Bogom-dane religije. Muslimani treba da se gorde što se nisu pobunili protiv neba i što nemaju udjela u tom antiduhovnom humanizmu koji sad dovodi do infrahumanog svijeta. Muslimanske naučnike i mislioce treba. jer potpuno ostavlja po strani činjenicu da su nedaće savremenog svijeta rezultat koraka koje je Zapad poduzeo uglavnom tokom renesanse. Vidoviti muslimani mogu biti samo sretni što oni nisu prouzročili naučnu revoluciju sedamnaestog stoljeća čije logične posljedice danas snosimo. Muslimani treba da izučavaju islamske znanosti da bismo. podrazumijevajući i dobrim dijelom matematiku koja se danas predaje u srednjim školama. Takvo mišljenje je apsurdno. pokazali mladima (od kojih mnogi čim nauče prve formule algebre počinju da izostavljaju namaz) da su se tokom mnogih stoljeća muslimani bavili prirodnim naukama. u prvome redu. te širenja prometejskog i titanskog duha koji se jasno uočavaju u velikom dijelu renesansne umjetnosti. nasljeđe kojim bi se mogao izbjeći katastrofalno bezizlazan položaj u koji je čovjek doveden primjenom savremene nauke kroz tehnologiju. Ono u čemu je islam sudjelovao bilo je sprječavanje individualističke bune protiv neba. kako smo.

moramo još jednom kategorično ustvrditi da se islamska tradicija mora braniti svjesno i na intelektualnoj osnovi da bi se sačuvali islam i njegova civilizacija. ili još gori ćorsokak zbog brzine. Rezultat je u Allahovim rukama. pod uvjetom da je pacijent spreman da se podvrgne tretmanu. a ne zapasti u isti. Dakle. jer su pozitivne posljedice takvog čina. odbaciti kompleks psihološke i kulturne inferiornosti. Prevela sa engleskog: Azra Saračević 122 . naravno. i uvidimo da se sve ne može spasiti. Ako zauzmemo čak najpesimističnije stajalište. Ona treba da zbije svoje redove i udruži snage s drugim velikim tradicijama Azije. ne samo da bi odbacila defanzivan stav nego da bi prešla u ofanzivu. Na kraju. Kao što Kur an kaže: "Došla je istina. nestaje!"(XVII. 81). nesagledive.djela islamske nauke kao što su djela Ibn Sinaa. Muslimani se ne trebaju zavaravati da mogu ići istim putem kojim korača Zapad. a nestalo je laži: laž. utvrđivanje same istine daleko je najvrjednije od svega. treba na istim osnovama razviti kritiku savremenog svijeta i njegovih nedostataka. i iz svog Bogom-danog bogatstva mudrosti osigurala jedinstven lijek za izlječenje opasnih boljki modernog svijeta. praktično. Muslimanska inteligencija mora se samopouzdano suočiti sa svim ovdje spomenutim izazovima i mnogim drugim. mora se utvrđivati istina i intelektom braniti islam na svakom frontu na kojem je napadan. kojim se danas dešavaju promjene. Osim toga. Hajjama i Nasiruddina Tusija. zaista. mogu poslužiti kao izvanredni primjeri. el-Birunija. s obzirom na današnju situaciju.

123 .

a osobito se suprotstavlja islamu kao vjeri koja je odbila napustiti svoj sveti način života i Allahov zakon koji obuhvaća svaku ljudsku djelatnost. treći umjetničkim i četvrti načinom života vezanim uz moderni svijet. istaknutim u ranijim poglavljima ove knjige. Sejjid Husien Nasr. Upravo ti aspekti određuju način djelovanja ljudskog bića kao i njegov pogled na svijet koji ga okružuje. Moderni svijet nagriza i teži uništenju svega što je sveto i vjersko u njegovu okruženju. u susretu sa modernom civilizacijom. u posljednjem poglavlju ove knjige. Većina zapadnjačkih orijentalista napada islam gotovo puna dva stoljeća i pokušava podučiti muslimane razumijevanju njihove vlastite vjere.MLADI MUSLIMAN I ISLAMSKI ODGOVOR MODERNOM SVIJETU1 Nepotrebno je posebno isticati da mladi musliman. nije nam cilj potcrtati sve moguće odgovore već šta bi mogao biti jedan islamski odgovor. ovisno o svom zaleđu. obrazovanju. prije svega.) 1 124 . 1. civilizacija proizvodi bolja cjepiva. duhovnim i intelektualnim elementima. stoga. god. može odgovoriti na mnogo načina. biti razmatran u četiri dijela. s obzirom da njihova (zapadnjačka .). Takav odgovor zahvaća nekoliko kategorija te će. Izdavač: Ljiljan. psihološkim i emotivnim karakteristikima kao i o svojim intelektualnim sposobnostima. na izazove modernizma. najvažniji odgovor do kojeg može doći. od kojih se prvi bavi religijskim. Sarajevo. duhovnih i intelektualnih aspekata ljudskog života. ekonomskim i političkim. porodičnom okruženju i odgoju. od religijskih. dakako. da sačuva snagu svoje vjere te da ne izgubi povjerenje u utemeljenost i istinu islamske Objave. u ime mladog muslimana koji nastoji ostati u okvirima islamskog univerzuma. drugi društvenim. Počinjući sa samom religijom. prev. Na ovom mjestu. Srž islamskog odgovora modernom svijetu sastoji se. 1998. uz ispriku da. u Poglavlje iz knjige: VODIČ MLADOM MUSLIMANU.prim. najvažniji korak koji treba poduzeti mladi musliman je.

podigle protiv islama.mogućnosti je i bolje razumjeti šta Kur'an kazuje ili ne kazuje. već i sa unutrašnjom dimenzijom svoje vlastite vjere koja je omogućila 125 . opet na sreću. dakako. turski ili jedan od ostalih islamskih jezika. u posljednjih nekoliko stoljeća. Mora postojati islamski odgovor na svaku kritiku koja se podiže protiv vjere i. brojna su takva izlaganja pripremljena u posljednjih nekoliko desetljeća i ono što mladi musliman treba učiniti jest da se upozna sa tim radovima i kroz njih sa onim što leži u srcu njegove/njezine vlastite vjere. već ostvareno u određenoj mjeri i s kojim smo se već bavili. posebno u prvom dijelu ove knjige. da li je Kur'an Allahova Riječ ili amalgam kazivanja ranijih poslanika. a u međuvremenu mladi muslimani moraju naučiti šta je u srcu njihove religije i što je to što je omogućilo islamu da sačuva način života i spasa za čovječanstvo čak i nakon nekih četrnaest stoljeća. treba i dalje nastaviti. Oni se ne trebaju samo upoznati sa kritikama koje su se. Predstavljanje islama suvremenim jezikom. mora se oslanjati na izvorno islamsko učenje kako bi se osigurali nužni odgovori. mladi će musliman biti u prilici spriječiti kritike koje se obično dižu protiv islama. iz koje mladi musliman može mnogo naučiti. Muslimani moraju prvo osigurati islamski odgovor na izazov koji moderni svijet nameće religiji kao takvoj. sa raznih strana. Srećom. Pomoću njih. kao što je već spomenuto. Ovaj zadatak ne treba. perzijski. Kako bi se ostvario taj vrlo važan zadatak. čak i ako je njihov materinji jezik arapski. koje je. osobito sa Zapada. kao što tvrde mnogi islamisti. položiti na pleća mladog muslimana koji možda nije u potpunosti upoznat s vlastitom tradicijom već je to odgovornost iskusnih naučnika islamskog svijeta koji moraju osigurati odbranu vjere na intelektualnom planu kao i odbranu njenih duhovnih aspekata. a koje sežu od poricanja izvornosti kur'anske Objave i napada na brojne aspekte Poslanikova alejhi's-selam života ili brojnih elemenata islamske etike do pristranih tumačenja kasnijih poglavlja u historiji islama. a potom islamskoj Objavi posebno. nužno je predstaviti islam suvremenim jezikom koji mogu razumjeti oni koji nisu posvetili duge godine izučavanju tradicionalnih islamskih nauka.

Tamo gdje su se javile takve 126 . Još jedna važna odgovornost leži pred islamskom inteligencijom. Odgovor na izazove koji se otvaraju pred islamom mora se također temeljiti na najuniverzalnijim i najsveobuhvatnijim učenjima islama. te slijediti šerijat i druga duhovna i etička vjerska učenja. U posljednjih dvije stotine godina.odgovore na najdublja filozofska i egzistencijalna pitanja s kojima se suočava Ummet. konačnom čovjekovom cilju i Objavi. i pokazivali su. naravno. utemeljeno na Šehadetu i univerzalnosti učenja koja isijavaju iz Kur'ana i hadisa Poslanika alejhi's-selam i izbjeći sektaške. svijetu prirode. mora ukloniti sektaško gloženje. došao je dan kada se moraju suočiti s prihvaćanjem šireg pogleda na islamsko pravovjerno učenje. predstaviti istina islama suvremenim jezikom koji. a. a to ja pitanje proučavanja kršćanstva. no veliki broj među njima posjedovao je o islamu neutemeljene pojmove i često mu se žučno suprotstavljao. teološke i pravne rasprave pravnicima. kako su to činili naši preci prije hiljadu godina. bez obzira na slučaj starijih generacija vjerskih učenjaka u islamskom svijetu. ljudima. unutrašnje borbe. ono što je najvažnije za mladog muslimana jest da se drži univerzalne poruke islama. teolozima i vjerskim naučnicima koji su stekli nužno obrazovanje za vođenje takvih rasprava. što se tiče njegovog učenja o Allahu. prepuštajući sektaške. potom. mladi muslimani ne samo trebaju naučiti već biti u stanju i dovoljno savladati kako bi odbacili kritike koje su protiv njih podignute. čak. No. Nadamo se kako će i sama ova knjiga biti pomoć u ostvarivanju ovog cilja. bez predrasuda o islamu. s jedne strane. No. judaizma i ostalih religijskih sistema sa islamskog stajališta. islamski je svijet bio svjedokom pojave čitave armije zapadnjačkih učenjaka koji su proučavali islam i izmijenili njegovo učenje upravo zbog iskrivljenog stajališta na kojem su temeljili svoje učenje. Čak i u njihovom slučaju. od kojih su neki vrlo uvažena imena. napisanih suvremenim jezikom. i razumijevanje za islamsku stvar. s druge strane. ne postoji velik broj radova o drugim religijama sa islamskog stajališta. izbjegavajući uska sektaštva i suprotstavljanja unutar samog islamskog svijeta. Tako se.

i onih religija koje. Uz to. stoga. a ono barem u smislu racionalnog i onoga što se bavi plodovima aktivnosti duha. Čak i letimičan pregled Kur'ana otkriva njegovo uvijek prisutno potvrđivanje univerzalnosti vjere i činjenice da je vjera objavljena čitavom čovječanstvu. Nemoguće je. Još jednom se nadamo da će ova knjiga pružiti određenu pomoć stjecanju takvog znanja. filozofije i duhovnih disciplina sufizma. u toku najvećeg dijela povijesti. privatizaciji svih religija i njihovom protjerivanju sa društvene scene. a da i ne spominjemo temeljne discipline. a koja ne bi bila utemeljena tek na suprotstavljanju jedne grupe usko ograničenih umova već na univerzalizmu kur'anskog razumijevanja vjere. ako se dobro shvaćaju. prema vjerskim manjinama koje su živjele u njihovoj sredini. osobito mladi koji odlaze na Zapad. u domenu znanja te je. judaizmu i ostalim religijama. ali mu nije zato neizvedivo ovladati barem temeljnim podacima o svojoj vlastitoj intelektualnoj tradiciji kako ne bi imao osjećaj manje vrijednosti u odnosu na bit zapadnjačog izazova koji počiva. mada u još ograničenom broju. muslimani. Mladi također moraju biti svjesni velikodušnosti muslimana. one su dale neke plodove. u najboljem slučaju. ako ne u izvornom značenju tog pojma.suvremene studije. naravno. mladome muslimanu ovladati svim ovim područjima. Također je od najvećeg značaja da mladi muslimani nauče više o svojoj vlastitoj intelektualnoj tradiciji obgrljujući sve raznorodne islamske discipline. Važno je za mlade muslimane da se upoznaju s tim radovima i da nastave slijediti tu liniju izučavanja kako bi stekli stanovitu perspektivu prema kršćanstvu. Mladi musliman mora također dosta iščitati iz vlastite intelektualne tradicije kako bi bio u prilici izvući iz nje odgovore na 127 . intelektualne prirode. od pravosuđa i pravnih principa do teologije. prvenstveno. kur'anske komentare i hadis. uključujući i ono što je preostalo od tradicionalnog kršćanstva i judaizma na Zapadu. mogu postati saveznicama islama protiv sila materijalizma i sekularizma koje teže uništenju ili. proučavajući ostale religije. moraju biti svjesni razlike između sila modernizma koje se suprotstavljaju svim religijama.

sestre islama i članovi Ibrahimove porodice vjera. uime mladog muslimana. najvažnije je za mladog muslimana moći razlikovati između modernizma i onoga što je preostalo od izvornih vjerskih tradicija Zapada koje imaju mnogo više zajedničkih karakteristika sa islamom nego sa sekularizmom koji. koja su. u datim okolnostima. agnosticizam ili ateistički egzistencijalizam. čak i ako potječe iz pobožne porodice i ako je bio u prilici naučiti rituale svoje vlastite vjere i određene kur'anske ajete i sam je pobožan. ali koja danas samo umanjuju duhovnu i intelektualnu energiju islamskog društva. oslanjajući se na ono što je najizvornije i od središnjeg značenja u samom vjerskom sistemu i izbjegavajući rizike sektaških razmimoilaženja. psihologizacija duhovnog svijeta i duhovne realnosti. često na nepredviđene načine. nužno je aktualizirati islamski odgovor na takve izazove na takav način da je mladi musliman u mogućnosti primijeniti svoje znanje u konkretnim situacijama privatnog ili društvenog života. Moglo bi se. u biti. kao što su nihilizam. onako kako se one danas javljaju. on ipak nije stekao znanje iz vlastite intelektualne tradicije kako bi bio u stanju izvlačiti iz nje upute u novim situacijama s kojima se suočava u svim uglovima modernog Svijeta. kao što je vidljivo u brojnim psihološkim školama. bila potpuno razumljiva. I. To vrijedi ne samo za one koji žive na Zapadu već čak i za mlade koji žive u moderniziranim krugovima islamskog svijeta. jest biti prvo spremnim odbraniti islam od iskrivljenih intepretacija izvana. 128 . musliman mora biti u stanju crpsti iz islamske intelektualne tradicije kako bi osigurao odgovore na izazove koje postavljaju razne filozofijske i naučne teorije i prakse suvremenog društva. Štaviše. Drugo. na krizu okoline koja dovodi u pitanje samu ljudsku egzistenciju. materijalistički marksizam.moderne i postmoderne izazove. u svojim korjenima nema uopće zajedničkih karakteristika sa religijskom i svetom perspektivom ostalih monoteističkih religija koje su. mada proizvod Zapada. naravno. konačno. Vrlo često kada mladi musliman dođe na Zapad. osobito u sučeljavanju sa modernim Svijetom. kao i na izazove koje postavlja suvremena nauka i danas. stoga. reći da jedini način na koji se može osigurati islamski odgovor modernom svijetu.

napadi protiv svih nemodernih. koje su postojale unutar društava Zapadne Azije i Sjeverne Afrike prije pojave modernog vremena. Jedno od takvih pitanja je npr. svi ih slijede . ustvari. u velikoj mjeri. Mladi muslimani moraju ocijeniti islamske društvene institucije sa islamske tačke gledišta. no koje postoje i u nemuslimanskom svijetu. npr. tako i na društvenoj praksi. kako većina mladih muslimana nije u stanju razlikovati između izvornog islamskog učenja koje je. no na taj se društveni fenomen nailazi i kod kršćana i kod Židova na Istoku. Mnogi od napada zapadnjačkih modernista na islamske društvene institucije su. ne smiju biti pasivno prihvaćeni u islamskom svijetu niti sa osjećajem manje vrijednosti. kao. pokrivanje ženske kose. o islamskoj praksi. radi o utemeljenim istinama ili naučno utvrđenim prosudbenim 129 . Kada se osvrnemo na društveni.2. a ne na temelju suvremene kritike koja je protiv njih podignuta zato što je većina tih kritika utemeljena na određenim pretpostavkama koje se tiču pitanja ljudske prirode i čovjekovog krajnjeg cilja. a koje su obje. Često se. Radi se. kao da se. Modernistički napadi protiv tradicionalne porodične strukture. okruživali. ugrađeno u društvene strukture dijela islamskog svijeta u kojem su odrasli. naravno. ekonomski i politički domen života.samo u različitim društvenim i kulturnim kontekstima unutar kojih se islam historijski iskazivao. najvažnije je uočiti.a. dešava da se prilikom susreta sa muslimanima iz ostalih dijelova Svijeta prvo razvijaju velike diskusije ko od njih prakticira ili slijedi izvorne autentične norme . tako. pogrješne i izravno se suprotstavljaju islamskom učenju. odnosa između različitih generacija i sl. tradicionalnih institucija koje oni poistovjećuju specifično s islamom. odnosa među spolovima. u stvarnosti. npr. prije svega. i lokalnih navika i običaja koji su ih. ustvari. dok neki drugi aspekti društvenih odnosa nisu izričito određeni niti Kur'anom ni hadisom i da su kao društvene prakse ugrađeni ne samo u muslimansko društvo već i u druge vjerske zajednice. također. kršćansku. jednako kao i kod muslimana. Važno je biti u stanju uočiti razliku u ovom specifičnom slučaju i jasno izreći da se ova praksa temelji kako na islamskom sunnetu.

kao rezultat takvih kritika. a ne na onome što je danas pomodno u modernom Svijetu jer ono što je moderno danas ubrzo će sutra izaći iz mode. humanizmu. moraju promatrati kroz prizmu svjetonazora koji je potpuno stran islamskom. Naprotiv. od one u posljednjih desetak godina ovog stoljeća. pobuni protiv autoriteta. no kriterij za takvo prosuđivanje mora se temeljiti na samoj islamskoj etici. utemeljenog na individualizmu. kvantifikaciji života i ograničavanju društva na jednostavno kvantitativne zbrojeve atomiziranih pojedinaca. Te se kritike. na što smo već ranije ukazivali u ovoj knjizi./19. Njihova stajališta treba. Savršen primjer za ilustriranje ovog problema jest pitanje uloge žene u islamskom društvu. No. dominantne mode u načinu mišljenja. pogrješnog stajališta čovjeka i njegovog društva. bilo na Zapadu ili u nekim drugim dijelovima Svijeta. u posljednjem desetljeću 13. razumjeti. gubitku osjećaja transcendentnosti. racionalizmu. kao odraz društva u stalnoj mijeni i izloženog opasnosti raspadanja. usitnjavanju porodice. ali ih ne treba smatrati nepogrješivim kriterijima istine. naime. Ove kritike mladi musliman mora razumjeti kao kritike koje dolaze od drugačijeg i. i koje se garancije pružaju islamskom svijetu da u posljednjem desetljeću narednog stoljeća Zapad neće imati potpuno drugačiji pogled? Svaki put se islamsko društvo. Prirodno je da se mladi musliman mora suprotstaviti licemjerstvu i nepravdi unutar vlastitog društva i gdje god na njih nailazio. U modernom svijetu. moda i kriteriji prosuđivanja na Zapadu se mijenjaju. dakako. procjenjuju od strane zapadnjačkih kritičara na osnovu trenutne. svakih nekoliko desetljeća. stoljeća. Isto se može reći i za islamsku etiku. što bi vodilo do toga da mladi musliman ima osjećaj slabljenja svojih društvenih i porodičnih veza.kriterijima. udaljavajanju čovjeka od svetog. podižu se stalne kritike protiv raznorodnih aspekata islamskog morala. Ust130 . sama uloga žene na Zapadu bila je mnogo drugačija prije nekih stotinu godina. štaviše. kao i ostala nezapadnjačka društva. Svaki zapadnjak koji želi napasti islam prvo napada pitanje uloge žene u islamu. bez obzira na činjenicu da su moralne vrijednosti toliko oslabile u društvu i da postoji toliko očito zanemarivanje moralnih normi u ime svih onih koji u svojim rukama drže stvarnu vlast u sadašnjem trenutku. Stoga te kritike ne treba preozbiljno shvaćati.

koja se bavi samo količinom. suzdržati se od kritiziranja svega što se dešava u islamskom svijetu na temelju zapadnjačkih ekonomskih teorija i u ime lažnog idealizma koji. naravno. i određenih vladinih institucija sa Zapada. Ono što je nužno jest poznavanje šerijatskog učenja koje se tiče odnosa između ekonomskih djelatnosti i etike i primjenjivanje toga učenja kao kriterija ekonomske aktivnosti. shodno tome. U ovoj oblasti mladome muslimanu mora barem biti poznato oživljavanje islamske ekonomije koje. Unutar islamskog svijeta iznova kao izravan rezultat uništenja većine tradicionalnih islamskih političkih institucija i prodiranja brojnih snažnih sila. zbog utjecaja međunarodnih okolnosti i iskustava posljednjih nekoliko stoljeća. Možda je najsloženije područje praktičnog aspekta života. bez ikakvog osvrtanja na kvalitativne aspekte života. Ne može se za sve što se prakticira u islamskom svijetu reći da je islamske prirode. te uočiti velike opasnosti koje se javljaju kad se ove dvije oblasti razdvoje i kada ekonomija postane 'nauka' gotovo neovisna od ljudi. Stoga je važno. što je islamska civilizacija oduvijek činila. izbjegavati poistovjećivanje svih zbivanja u ekonomiji islamskog svijeta sa islamom. traje već posljednja dva desetljeća. s druge strane. svakih se desetak godina pojavljuje novi cilj određene vrste agnostičkih ili ateističkih moralista u modernom svijetu koji traže "moralno počelo" kako bi preživjeli u svijetu u kojem su zaboravili Boga.vari. U oblasti ekonomije važno je za mladog muslimana ne zaboraviti povezivati ekonomiju sa etičkim principima. ne može postojati i koji je protivan ljudskoj prirodi. politika. a s kojim se mladi musliman. ustvari. suočava. ma o kojoj se zemlji Svijeta radilo. no "moralno počelo" koje nema nikakvih objektivnih kriterija utemeljenih na Objavi i Božijem zakonu i koje se temelji isključivo na ljudskim konstrukcijama mijenja se. osobito u domenu ekonomije u kojoj se. a. s jedne strane. a istovremeno i nedostaci uslijed neprimjenjivanja islamskih ekonomskih normi u različitim dijelovima islamskog svijeta. brzinom mijena ljudskih bića uronjenih u vir vrtoglavih promjena koje graniče sa haosom. u određenoj mjeri. brojne prakse više ne temelje na šerijatskom učenju. koje se ne 131 . kao što je nacionalizam.

ne osvrćući se na zahtjeve širenja demokratske ideologije. Otuda. a. s jedne strane. a u mnogima od njih ne postoji ni sloboda otvorenog raspravaljanja o ovom pitanju. najsavršeniji oblik vladavine. Oni moraju uočiti da je u islamskom svijetu narod uvijek sudjelovao u vlasti prije modernog vremena. osjećaj slobode jer je u mogućnosti raspravljati o političkim pitanjima. prednosti na koje ne nailazimo u mnogim dijelovima islamskog svijeta gdje su politički sukobi i napetosti toliko veliki da negativno utječu na sve aspekte društvenog života i gdje ljudi ne ostvaruju slobode koje su pretpostavljene šerijatom i tradicionalnim islamskim institucijama. a u mnogima od njih ne slijede se islamske institucije ni prakse. osobito ne u formi u kojoj se ona javlja na Zapadu. pod čestim je napadima zapadnjaka koji kritiziraju nedostatak demokracije u muslimanskim zemljama i koji se protive većini onoga što se zbiva na političkom planu u islamskom svijetu. Postoje. ali ni nerealan. Najvažnije je u ovom pitanju naučiti tradicionalna islamska učenja o političkoj vladavini i ne biti preidealističan. on osjeća. mladi muslimani se ne bi nikada trebali jednostavno prepustiti ideji da je demokracija.podudaraju sa šerijatskim učenjima. u stanovitoj mjeri određene prednosti političkih institucija na Zapadu utemeljenih na ideji demokracije. postoji snažna napetost u političkom životu većine muslimanskih zemalja. Pa ipak. onako kako se ona iskristalizirala u zapadnjačkim političkim inistitucijama. osobito zato što mladi muslimani potječu iz zemalja vrlo raznorodne političke strukture. dakako. ali kroz načine drugačije od pukog ubacivanja glasačkih lis132 . s druge strane. što se vrlo često dešavalo u sredinama gdje su srednje dobra rješenja žrtvovana po cijenu težnje stvaranja savršenih rezultata i što je vrlo često završavalo zamjenjivanjem postojećeg nečim mnogo manje savršenim i manje otvorenim utjecajima tradicionalnih islamskih vrijednosti. Istovremeno se iza scene dešavaju sve vrste mogućih manipulacija određenih "demokratskih" vlada koje teže ostvarivanju najsnažnijeg mogućeg utjecaja političkih i ekonomskih interesa moćnog Zapada unutar islamskog svijeta. kada mladi musliman stigne na Zapad. U ovom vrlo složenom području teško je dati jednostavan odgovor.

dakako. vrhunske umjetnosti u islamu su kaligrafija i arhitektura. muzici i pjevanja (učenja) različitih vrsta. utemeljenu na određenoj hijerarhiji vrijednosti i filozofiji umjetnosti. Uporedo s tim umjetnostima postoje. i onih koji žive u islamskom svijetu. razvio u istoj 133 . To je prilika koja se u današnjem trenutku ne otvara pred muslimanskim zemljama često zbog djelovanja upravo onih nacija koje kritiziraju političku praksu u tim istim zemljama. Ono što je na ovome mjestu važno upamtiti jest. koji je svjestan svog umjetničkog naslijeđa i njegovog značaja. dakle. Bogu hvala. nažalost.tića te da se islamskom svijetu mora dodijeliti vlastiti prostor kao i sloboda izbora kako bi bio u stanju razviti vlastite političke institucije u skladu sa islamskim principima i strukturama islamskog društva. u općenitom smislu. preživjeli u mnogim područjima islamskog svijeta. koja ima središnji značaj u islamskoj kulturi. Prvi korak koji mladi musliman mora poduzeti jest upoznati vlastitu umjetničku tradiciju. bez premca. najznačajnije učenje Kur'ana. kao što je proizvodnja tepiha i sl. Kao što je već ranije navedeno u ovoj knjizi. Mladi musliman. i koje. sa svoje strane. može se uvijek osvrnuti na takve slučajeve i reći da. možda. neplastične umjetnosti. određuju neposredni čovjekov ambijent. nekoliko spomenika islamske arhitekture koji su. od kojih je. a za njima slijede umjetnost odijevanja te proizvodnje predmeta koji okružuju ljude u njihovom svakidašnjem životu. kao da svaka civilizacija mora dati iste vrste umjetnosti sa istom hijerarhijom vrijednosti. tada Zapad nije. Dolazeći do oblasti umjetnosti. izuzevši. da mladi musliman treba shvatiti opseg i bogatstvo islamskih umjetničkih tradicija i da ne smije ostati bez odgovora na tvrdnje modernih kritičara kako islam nije proizveo niti jednu značajnu plastičnu umjetnost ili muziku. uveliko različitoj od one koju nalazimo na Zapadu. a koji je danas izgubio znatan dio svog tradicionalnog civilizacijskog naslijeđa. prije svega. kao što su poezija. ne posjeduje ni temeljno znanje ni iskustvo o iznimnoj ljepoti i značaju tradicionalne islamske umjetnosti. ako islam i nije stvorio skulpturu i pridao isti značaj slikarstvu kao što je slučaj sa Zapadom. središnja sveta umjetnost u islamu. 3. velik broj mladih muslimana.

u uporedbi sa smještanjem u tu istu sobu uzorka modernog ili pak naturalističkog zapadnjačkog slikarstva 13. raznorodne zvučne umjetnosti koje prodiru u dušu putem čula sluha i koje su vrlo bliske čovjekovom unutrašnjem bitku. kao što je slučaj i sa židovskom religijom. On ne može osigurati svoj odgovor mijenjajući tu umjetnost. kao i one koje su im slijedile. medu najvećim remek-djelima svijeta umjetnosti. Čak i u slikarstvu. uživati u klasičnim djelima poezije i muzike i stvarati. tako i onim zvuka. stoljeća koje pripada sasvim različitom svjetonazoru. koja resi književnost gotovo svih islamskih naroda. Osim toga.mjeri dubinu i veličinu mističke poezije. Mladi musliman. Kritika na koju mladi musliman mora odgovoriti u domenu umjetnosti često je utemeljena na tvrdnji koja obično dolazi iz redova nepromišljenih zapadnjačkih umjetničkih kritičara. i u perspektivi anikonične (neslikovne) islamske umjetnosti koja zabranjuje izradu i slikanje Božijeg lika. Malehni predmet tradicionale islamske kaligrafije ili dizajna u sobi u kojoj se živi uveliko se razlikuje. Mladi musliman uvijek je u mogućnosti ograničiti se u prostor svog vlastitog života i okružiti se predmetima islamske umjetnosti koji mu nose blagodat (berićet/barakah) Objave. mora biti svjestan utjecaja koje moderna umjetnost vrši na ljudsku dušu. utemeljene na ljubavi i znanju o Allahu. što se tiče stvaranja islamskog životnog ambijenta. osobito koji dolazi na Zapad. izuzev skulpture koja je zabranjena islamskim zakonom. barem na manjem stepenu ozračje u kojem odzvanjaju islamska sveta i tradicionalna umjetnost i koje mu pruža podršku i prisjećanje na duhovnu realnost islama./18. mada se ova posljednja kritika sve 134 . koje nije od središnjeg značaja u islamu. indijske i turske. kako islamsko slikarstvo nije živo ili naturalističko. Isto vrijedi i za poeziju. mora svakako dobro poznavati. kako onim slike. perzijske su minijature. Mladi musliman treba uložiti sve napore kako bi održao bliskost sa vlastitim umjetničkim svijetom. muziku i sve ostale. bez zatvaranja od susreta sa zapadnjačkom umjetnošću koja podrazumijeva dio njegovog obrazovanja i koju mladi musliman. koji pokušava razumjeti Zapad. ali zato može briž1jivo promatrati forme koje ga okružuju. slušati učenje Kur'ana. islam je proizveo najviše forme umjetnosti u gotovo svim zamislivim umjetničkim kategorijama.

u mogućnosti predstaviti najviše istine sakrivene iza promjenljivih pomodarskih tokova i dotaći srce i dušu svih slojeva islamskog društva. odoljeti vrlo snažnoj privlačnosti koju pruža moderni životni stil mladih. s obzirom da je tradicionalna. Javljaju se. također. kao da je sama promjena vid vrline. navedenim kritikama. Ne zaboravimo da je prvenstvena dužnost svakog muslimana živjeti prema Allahovoj Volji. izveden u vječnom naskhi stilu više govori običnom prolazniku kairskog bazara ili neki primjerak nadrealističkog ili neke druge forme modernog slikarstva njujorškog ili pariškog slikara prolaznicima tih gradova. ostvariti trodimenzionalni prostor. Takve su kritike u stvarnosti nevažne i besmislene ako želimo razumjeti samo značenje islamske umjetnosti. i ne postoji situacija 135 . vrlo često susreću. i kritike prema kojima islamska umjetnost. kao što je konkretno izraženo u islamskoj tradiciji. čak i ako ostavimo postrani pitanje sadržaja ovih dviju umjetnosti. Postavlja se pitanje da li prekrasni primjerak kaligrafije. mnogo rječitije govori kroza stoljeća čak i neobrazovanim masama negoli svemijenjajuća umjetnost zapadnog svijeta. 4. ipak. a koji je danas nezamisliv u modernoj umjetnosti. i slično. konačno. za razliku od grčke umjetnosti. pak. I na kraju. dolazeći do pitanja životnog stila. moramo priznati da je vrlo teško mladoj osobi. predavanje koje iziskuje disciplinu i koje uključuje. bilo da se radi o muslimanu ili pripadniku neke druge religije. na način koji presijeca kroz idiosinkretičke fenomene i prijelazne pojave svojstvene svakoj epohi. upravo zato što se ne mijenja neprestano. predaju Allahovoj Volji. no one se. značenja jedne umjetnosti koja je. Vjerujemo da je odgovor dosta jasan i da mladi musliman posjeduje vrlo snažan argument u predstavljanju.manje javlja u posljednjih nekoliko godina kada je i sama zapadnjačka umjetnost sve manje naturalistička. jer taj stil odgovara prvenstveno strastima i buntovnim elementima duše kojima se je mnogo jednostavnije predati negoli višim elementima sebstva. Druga vrsta kritike na koju se može naići jest da je islamska umjetnost statična i da se nije značajnije promijenila kroz stoljeća. Mladi musliman mora imati spreman odgovor i suočiti se s tim kritikama ukazujući na značaj jedne umjetnosti koja. nije u stanju izraziti pokret tijela likova koje opisuje ili.

ako je nužno prihvatiti neke od ovih utjecaja. na primjer. Treba izbjegavati akte utemeljene na pobuni pojedinca protiv Allaha i tradicionalnih društvenih vrijednosti. stoga. nije ista. Upravo se u ovoj oblasti mladi musliman suočava s najsnažnijim naletom modernizma koji nastoji preplaviti islamski svijet i upravo će ovdje jedino milost koja isijava iz svetih običaja. no u svim ovim slučajevima javljaju se teški izazovi koji uključuju razne životne aspekte. a isto tako i cjelokupnom čovječanstvu. kao i na mlade ljude unutar moderniziranih dijelova samog islamskog svijeta. Štaviše. on ne samo da čini najveću uslugu islamu već čini i najveću uslugu svojoj besmrtnoj duši . a i osobito će tome odoljeti oni muslimani koji su odrasli na Zapadu kao i oni koji dolaze iz samog islamskog svijeta. dakle. naravno. modernog životnog stila kako bi se ostalo ozbiljnim muslimanom. njihovom ublažavanju kad god je to moguće i izbjegavati što je moguće izbjeći. Također. razumjeti značaj i utjecaj svih ovih aspekata tzv. mnogo drugačiji za mladog muslimana koji dolazi iz samog islamskog svijeta kako bi studirao na Zapadu ili drugim dijelovima suvremenog svijeta. Prvi korak koji. najveći pritisak prilagođavanja modernom životnom stilu dešava se u tinejdžerskim godinama i ranim dvadesetim. treba poduzeti jest odoljeti brojnim aspektima tzv. treba težiti. nadomještajući ih drugim formama življenja i djelovanja utemeljenim na predavanju čovjeka Allahovoj Volji. Važno je. Naravno. u Japanu i za muslimana koji je rođen u muslimanskoj porodici koja živi na Zapadu i koji se nije nikada susreo sa tradicionalnom islamskom kulturom.u kojoj se to može izbjeći. čineći to. u još mladim godinama. na osnovu stečene svijesti o njima. kao. no on ne iščezava ponekad ni kod starijih osoba. Privlačna sila suvremenog života na ova dva tipa mladih muslimana. te vidove zabave. Ne smije se zaboraviti da je jedna od najvažnijih funkcija islama nastaviti svjedočiti neospornu zbiljnost Allahova postojanja i podređivati se Njegovoj Volji. pobunu koja se tako snažno odražava u načinu 136 . modernog životnog stila. uz pomoć izučenog duha i duše uronjene u vjeru biti u stanju odoljeti pritiscima prilagođavanja tome stilu. načina govora do navika vezanih uz način jela i vrstu muzike. Ovaj je problem. od načina odijevanja.

bilo da se radi o mladoj ili starijoj generaciji. Sveznanje i ljubav za one koji Mu se podređuju. kao i vjere u Njegovu Riječ. Ono što treba upamtiti kao zaključnu misao jest da je islam živa realnost. već na temelju izvornog znanja o tom svijetu. još snažna sila s kojom treba računati u povijesnoj areni. kada se pojavi istina. dva paralelna izvora islamske tradicije. ne mogu preživjeti kao muslimani. Mogli bismo beskrajno razgovarati o ovom ključnom problemu odgovora mladog muslimana suvremenom Svijetu. Kur'an Časni i učenje koje je preneseno preko Njegovog Posljednjeg Poslanika. da "nema svjetova" na koje se ne može primijeniti islamsko učenje.života mladih. korištenje droga. danas i u budućnosti. Moraju spoznati taj svijet svom širinom svoga uma i u svim njegovim dimenzijama te odgovoriti na izazove. oslanjajući se na cjelovito poznavanje islamske tradicije. na osnovu Allahove Volje i uz uvjerenje da nema ljudskog stanja. ako parafraziramo znamenito kur'ansko kazivanje. Glas je Istine uvijek posljednji glas jer izvire iz Allaha. nažalost. što je vidljivo kroz nasilje. Wel-hamdu lillah we bihi neste'in 137 . Ne smije se nikada zaboraviti da Kur'an i hadis. ni pojedinačno niti kao članovi velike civilizacije i Poslanikovog Ummeta. laži nestaje. već postala mnogo dužom nego je bilo prvobitno zamišljeno te više nema mjesta za daljnje razmatranje ovog važnog pitanja. a moderni je Svijet. ma šta god se moglo učiniti suprotnim. ako nisu u stanju odgovoriti na izazove koje im postavlja moderni svijet. to jest vjere u Allaha. U srcu tog poduhvata leži očuvanje imana. Njegovu Svemoć. Ova je knjiga. Muslimani. Zadatak svake generacije je očuvati vjeru u njihova učenja i primjenjivati ih u situacijama u kojima se zatiču. stoga. sve do kraja povijesti. Čije je jedno od Imena Istina (elHaqq) i. pružaju cjelokupnu uputu koja je potrebna mladim i starijim muslimanima. mada u sadašnjem trenutku i bez obzira na svoje rastvaranje iznutra. ne na pukoj emotivnoj osnovi. nekontrolirani seksualni život i sl.

Prvo godišnje Loy H. To mi je jasno predočilo realnosti sa kojima ću se i teološki i filozofski sučeljavati kasnije u životu. Moje lično iskustvo kao muslimana koji se obrazuje na Zapadu. zapravo. To nije iskustvo otkrivanja novih kontinenata ili čak planeta. Sarajevo. suočilo me sa problemom življenja u jednom multi-religijskom svijetu. i na ličnom i na intelektualnom nivou. Počeo sam duboko razmišljati o smislu življenja u jednom svijetu u kojem. iskustvo sa kojim se njegovi preci nisu suočavali. sa drugima koji pripadaju jednom religijskom univerzumu drugačijem od našeg vlastitog. Mnogo je toga rečeno o novim avanturama čovjeka dvadesetog vijeka. bio sam obavezan da idem u crkvu gotovo svake subote. 1996. već iskustvo putovanja iz jednog religijskog univerzuma u drugi. god. koju sam pohađao nekoliko godina. mora kontaktirati. ljudska su bića živjela u jednom svijetu u kojem je njihova religija bila ona prava religija u kojoj se spoznaja i iskustvo Boga kao Tekst objavljen u: LJUDSKA PRAVA U KONTEKSTU ISLAMSKO-ZAPADNE DEBATE. priredio dr. Međutim. predavanje u čast Witherspoona na Odsjeku za religijske studije na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarlotu. Izdavač: Pravni centar i Fond otvoreno društvo Bosne i Hercegovine. jer je relevantna za temu odabranu za ovo veče. Kao mlad učenik upisan u Kršćansku srednju školu u Nju Džersiju. 8. postoji samo jedno novo iskustvo od stvarnog značaja sa kojim se suočava čovjek dvadesetog vijeka. premda sam ja musliman duboko ukorijenjen u islamsku tradiciju. To neposredno iskustvo druge vjere doprinijelo je mojoj vlastitoj svijesti o življenju u svijetu sa mnogo religija. 1985. Enes Karić. aprila. kad je čovjek svjestan svojih vlastitih vjerskih korijena. doba poznatog po upotrebi atomske energije i leta u svemir.RELIGIJA I RELIGIJE: IZAZOV ŽIVLJENJA U MULTIRELIGIJSKOM SVIJETU1 Htio bih da počnem ovo predavanje jednom ličnom opaskom. ja lično vjerujem da. Dugi period vremena. 1 138 .

Inače bismo izgubili pamet i osjećaj mira i uravnoteženosti. međutim. sa judaizmom je izuzetak. pa ipak mi živimo na površini zemlje kao da je naše sunce. znači na Američkom Jugu. Čak i u svjetovima u kojima se Bog nije spominjao.oboje se izgovara san). a i "teoretski". Postoje marokanski ribari ili burmanski zemljoradnici koji žive "isključivo" u svijetu islama ili budizma bez svijesti o drugim religijama. spoznaja i iskustvo Krajnje Realnosti ili Apsoluta se takođerr odražavalo u smislu tog apsoluta kako su ga doživljavali sljedbenici ovih religija u svojim vlastitim vjerskim učenjima. Živjeti u jednoj vjeri. Na isti način svijest čovječanstva je u normalnim okolnostima zahtijevala da sunce. jer se na njega gleda kao na nešto što prethodi i što je neposredni prethodnik kršćanskom otkrovenju i stoga ima poseban 139 . mada ne i tamo gdje su preživjela tradicionalna društva do bilo kojeg značajnog stepena. bude upravo to sunce ili sin. Međutim. jedino Sunce koje se. Normalni položaj čovjeka se može razumjeti navođenjem onoga kako čovjek vidi sebe u svemiru. Astronomski. isto kao što postoje italijanski seljaci. mi prihvaćamo prisustvo drugih sunaca u ogromnom svemiru koji se širi. ili možda čak i farmeri u ovom dijelu ove zemlje. oblicima i obredima. taj homogeni vjerski univerzum se sada raspao za jedan veliki dio čovječanstva.Apsoluta direktno odražavala u čovjekovom shvatanju svoje religije kao apsoluta. nasuprot normalnim vremenima. (engl. za koje prisustvo drugih religija nije neka egzistencijalna realnost. Sun. kao na ono sunce što ono zapravo i znači za naš svijet. Son . situacija se izmijenila gdje god je modernizarn proširio svoj uticaj. Ovdje koristim riječ apsolut metafizički i teološki uprkos svoj pozitivističkoj kritici takvih termina. značilo je živjeti u svijetu čije vrijednosti i perspektive suvereno i na jedan apsolutan način vladaju ljudskim životom. Takav je uvijek bio normalni položaj čovjeka i takav zapravo treba i da bude. da bude apsolut za taj svemir. kako se našem oku čini. jednog specifičnog univerzuma. kao što su ne-teističke religije budizma i taoizma u čijoj se perspektivi govori samo o Praznini ili Vrhunskom Principu. Naše duševno zdravlje zahtijeva da gledamo na sunce. bilo kako bilo. Danas. bilo da je to S-U-N-C-E ili S-I-N. i zato. okreće oko zemlje.

sa dalekosežnim rezultatima po vjerski život tog potkontinenta u cjelini. jednostavna blizina dvije vjerske zajednice to što stvara svijest o potrebi spoznaje religijskog svijeta drugačijeg od svog vlastitog. nikad čak nisu ni čuli za Tibet. Mnogi od njih su bili prijatelji i trgovali su i pogađali se na bazarima Isfahana. čije glavne crte i karakteristike ne može zanemariti nijedna inteligentna osoba zainteresirana za fenomen religije ili pripadanja svijetu vjere. ili uostalom. koji je sačinjavao tradicionalni svijet kršćanstva. zato. Na njega se. većina ljudi smatra Indiju mjestom gdje postoji opća svijest o raznorodnim religijskim tradicijama. a ovo posebno uključuje zapadnu inteligenciju. mada postoji jedan ili dva izuzetka. Ili. oni su rijetko pisali rasprave poredeći kršćanstvo i islam. Pa ipak. Zanimljivo je zapaziti da blizina ili fizičko prisustvo dviju religija na jednom mjestu nije samo po sebi dovoljno da zajamči ovu novu svijest o drugim religijama. kršćani živjeli preko rijeke od muslimana u Isfahanu u Iranu. Međutim. prema onome na šta ovdje mislimo. islam i hinduizam su se sreli na najvišem nivou. Što se tiče modernog Zapada. unutar kojega je zapadni čovjek živio sve do modernih vremena. kao što su Nepal i Šri Lanka. na primjer. Iz ovog razloga sam smatrao da se večeras pozabavim ovim ključnim pitanjem 140 . stoga. koja je postepeno nestajala iz te zemlje od 5. s druge strane. Ipak. Nije. vijeka nove ere pa nadalje. nastala je jedna nova situacija do koje je velikim dijelom došlo zbog erozije granica zatvorenog religijskog univerzuma. rastakanje apsolutnosti kršćanske vizije svijeta u svijesti zapadnog čovjeka suočila ga je danas sa novom situacijom. Mnogo vijekova su. Tu su uključeni mnogi drugi činioci. ima mnogo ljudi u Indiji koji nikada nisu čuli o tibetanskom budizmu. za većinu zapadnog i moderniziranog svijeta. baš u toj Indiji tokom jednog specifičnog perioda historije. gleda kao na dio iste tradicije za kršćane. Tu su i oni koji nisu čak ni čuli za samu veliku religiju budizma koja je nastala u Indiji. preživljavajući ipak na perifernim područjima indijskog potkontinenta. Pa ipak.položaj u odnosu na kršćanstvo.

Polit. Harper Collins. Schuon. Harper & Row. Townsend. Religije svijeta. Strašilo pismenosti. prev. Znanje i Sveto. vidjeti S. A. čiju je vjersku i duhovnu prirodu vrlo teško negirati. San Francisco. pri postavljanju pitanja. Uvod u izučavanje Hindu doktrina. Niti može iko ko je zainteresiran za ozbiljnu zapadnu sakralnu muziku od gregorijanskog korala do Palestrine i ko je muzički obrazovan. 1984. Smith. 2 141 . ona opipljiva i vidljiva manifestacija jednog tuđeg religijskog svijeta. H. Wheaton. Schuon. Riznica tradicionalne mudrosti. Nasr. te muzike. Put i planina. M. Guenon. Perennial Books 1979. P. Lings. ne cijeniti sakralni karakter. Luzac & Company.). prev. N. Jedanaesti čas.eseji o ezoteričkom ekumenizmu. prev. Bedfont (Middlesex). ne koristim termin vjerski. mnoga od složenijih metafizičkih i teoloških pitanja koja nastaju iz ove teme su izostavljena. W. a da isto Kako je ovo prvobitno bio tekst javnog predavanja održanog pred publikom uglavnom kršćanskog uvjerenja. Što se tiče tradicionalnih djela na temu komparativne religije. pozvan ovdje kao muslimanski učenjak i ja ću. Danas.koje pripadaju raznorodnim vjerskim tradicijama. Mi vidimo.) The Theosophical Publishing House. 1986. Transcendentno jedinstvo Religija. "šta znači danas izučavanje vjere. Forma i suština u religijama. Schoun.2 Možda će biti drugih govornika u ovoj seriji predavanja koji će tretirati ovu temu sa specifičnog gledišta kršćanske tradicije. već sakralni.vjere i vjera u svijetu. Potreba za svetom naukom (u pripremi). (111. 1960. vidi F. State University of New York Press. većina se referenci odnosi na kršćanstvo. takođerr uzeti u obzir islamsko gledište.Owen. prirodno. DervyLivres. G. Quinta Essentia. 1975. Coomaraswamy. Cambridge. Albany. 1991. Bloomington (Ind. R. također Nasr. K. Za čitaoce zainteresirane da se udube u njih. ne može ravnodušno preći preko ljepote jedne kairske džamije. London. Ja sam. H. Perry. Kršćanstvo i Islam . nijedan dobro obrazovan Zapadnjak koji je osjetljiv na arhitekturu katedrale u Šartru i koji je dobro informiran. štaviše. M. 1985. Pallis. a i čujemo kako razne vrste sakralne umjetnosti pripadaju mnogim različitim svjetovima. 1989. 1945. Pallis. ali ne isključivo. sa svom otvorenošću. London. međutim. jednog južnog hinduističkog hrama ili hramova Kyotoa. Peter . i M. Paris. sa vjerskog stanovišta. osim ako ne negiramo realnost religije po sebi. World Wisdom Books. San Francisco. 1987. za one čija svijest o svijetu oko njih prevazilazi granice njihove lokalne kulture i vjere kojoj pripadaju?" Savremeni čovjek je suočen sa nekoliko realnosti vjerskog karaktera . Prva od njih je umjetnost.

budizam. Stoga. Uzmimo. Čovjek bi mogao ići na ovaj način kroz sve druge umjetnosti. mada hinduizam. kineski ili japanski. jedno predstavljanje prirode sa duboko metafizičkim i religijskim značajem. Dakle. Termin "doktrina". može se slobodno ustvrditi da je sama prisutnost sakralne umjetnosti drugih religija već unijela ove religije u život zapadnog čovjeka moglo bi se reći "na mala vrata". Druga realnost uključuje doktrinu. koje pripada umjetničkoj tradiciji jedne druge civilizacije. poeziju. dato u obliku slikanja pejzaža. naime. a ipak ne biti dirnut vjerskim značajem poezije Dželaluddin Rumija? Teško je. kako se upotrebljava u kršćanstvu. Bonaventuru ili sv. Ta je osoba u isto vrijeme osjetljiva i na vjersku i mističku poeziju. svako ko ozbiljno shvaća religijsku doktrinu. a da nije ni shvatio da je to zapravo jedna ikona. U svakom slučaju ta riječ uistinu ima jedan ekvivalent na arapskom. ko je pročitao sv. Toma čitali Avicenu i el-Gazalija u novoprevedenim latinskim verzijama koje su se pojavile preko Toleda 1170-tih i 1180-tih. moraju priznati i biti svjesni prisustva sakralne umjetnosti. što će reći. koji su uistinu obrazovani. hinduistička muzika. ili budističko pojanje mogu implicirati kao nosioci duhovne poruke. docta u latinskom. na primjer. oni su bili potpuno svjesni da su ovi tekstovi od vjerskog značaja. kada su Albertus Magnus i sv. Čak i u Srednjem vijeku na vrhuncu vjerskog žara na kršćanskom Zapadu. da osoba koju dodiruje estetska ili umjetnička mogućnost može previdjeti poeziju Rumija. nema tačnog ekvivalenta u nekim tradicionalnim jezicima kao što su sanskrit. konfučijanizam i šintoizam svakako posjeduju metafizička učenja koja odgovaraju doktrini na zapadnim jezicima.tako bar ne bude svjestan toga šta muzika sufija. Tomu Akvinskog. Danas oni na Zapadu. kao ulaza u unutrašnje dvorište raznih vjerskih tradicija Istoka i Zapada. Može li iko sa solidnim književnim obrazovanjem čitati svetog Ivana Krstitelja i njime biti dirnut u religijskom smislu. ne može ostati potpuno nepristupačan za religijski karakter doktrina koje pokazuju da su religijske prirode i da su ih napisali sljedbenici drugih religija. ali ovi tekstovi 142 . Zato je apologetska literatura tog perioda kazala nešto u smislu da "islam nije prava vjera. Mnogi je pojedinac kupio taoistički krajolik i stavio ga u svoju kuću. termin 'aqidah. taoizam.

Ne može se ozbiljno čitati Bhagavad-Gita u današnje vrijeme. Kad su prvi veliki sveti ljudi sufizma prvi put otišli u Indiju. Međutim. Danas je ova svijest o nekršćanskoj vjerskoj doktrini postala mnogo više univerzalizirana i postalo je potrebno ići preko polemičke pozicije srednjevjekovnih teologa koji su živjeli u jednom homogenom kršćanskom univerzumu i koji su sebi mogli priuštiti to da ignoriraju univerzalnost otkrovenja i realnost religije u raznoraznim oblicima. Rasprave latinskih averoista i tomista. teološki i vjerski značaj koji ljudi čvrste vjere moraju uzimati ozbiljno. Konačno i ono što je važnije od ova dva realiteta jeste da postoji prisustvo ljudskih bića duhovne prirode koja pripadaju drugim religijama. otvaraju metafizičko tumačenje. kao što bi bilo nemoguće da matematičar koji upozna drugog darovitog matematičara ne prepozna činjenicu da onaj drugi zna matematiku. Nemoguće je za osobu od duhovne svijesti da sretne svog ekvivalenta a da ne prepozna duhovnu prirodu te druge strane. a da se ne postane svjestan vjerskog karaktera tog teksta. prenose.jesu od vjerskog značaja i treba ih izučavati sa stanovišta vjerske filozofije". proširili u središte Indije. već bilo priznato kao realnost i prije modernih vremena u nekim periodima i kulturama gdje se to cijenilo u jednom pozitivnom smislu. a najraniji primjer ovoga je Indija. Još više susreta između tih mudraca i svetih ljudi dviju tradicija održalo se kasnije. Ovo je. metafizički. 143 . jednostavno odbaciti sakralnu umjetnost ili odbiti da čitaju metafizičke i doktrinalne rasprave koje pripadaju drugoj tradiciji. Za neke je. Zato doktrine drugih religija koje su sada dostupne u obliku svetih spisa. hinduistički mudraci su smjesta prepoznali njihovu izuzetnu prirodu i došlo je do mnogih susreta između tih dviju grupa u Kašmiru. teško je sukobiti se sa vjerskom i duhovnom prisutnošću u liku svetog pojedinca iz druge vjerske tradicije i odbiti da se prizna ta prisutnost za ono što ona jeste. kad su se razni sufijski redovi posebno Čišti. kao i druge teološke i filozofske rasprave u trinaestom i četrnaestom vijeku ukazuju na ovu činjenicu. Sindu i Pendžabu. Niti bi je iko čiste savjesti mogao nazvati paganskom tlapnjom. uzgred rečeno. teološku formulaciju ili nadahnutu književnost jedne ili druge vrste. možda.

moderni Zapadnjak u traganju za metafizičkim doktrinama koje same mogu omogućiti dubinsko shvatanje drugih religija i 144 . prisustvo ove tri glavne vjerske realnosti. naime. čak i uz muku da. Činjenica da mnoge takve ličnosti tako tačno odgovaraju onome šta je Krist rekao kakvo ljudsko biće treba da bude. koji je pri svom prvom susretu sa svetim ljudima-sufijama prepoznao u njima svetost koju je nalazio u likovima što pripadaju kršćanskoj tradiciji. relativizam ili na neki oblik jednodimenzionalnog egzistencijalizma. jako otežava kršćaninu da ih ne shvati ozbiljno. umjetnost. gubi privrženost samoj svojoj religiji. rezultat filozofske pozadine izučavanja drugih religija. od kojih je najznačajnija činjenica da metafizika komparativne religije mada već formulirana na veličanstven način od strane F. Stoga. iskrena osoba je prisiljena da ozbiljno uzima u obzir ove vjerske realnosti izvan svoje vlastite religije. Ovo je. opet. Šuona (Schuon) i drugih. doktrinu i duhovna i sveta ljudska bića drugih religija. Bilo mu je vrlo teško da postupa kao da su ovi ljudi samo pogani koje treba spasiti. na općoj kulturnoj i društvenoj sceni. Imamo priče o ljudima kao što je Šarl Fuko (Charles Foucauld). pozadine koja je kao posljedica toga gotovo ograničena na pozitivizam.U dvadesetom vijeku prisustvo ljudskih bića iz druge vjerske tradicije postavlja. Ima mnogo razloga za ovu dilemu. prividno. U širem smislu nego ikada prije. I to se nastavlja do današnjeg dana. posebno na Zapadu. Ta situacija očito predstavlja težak problem za pojedinca koji uistinu ozbiljno shvata svoju vjeru. u mnogo većim razmjerama nego ikada prije. pitanje autentičnosti one religije koja ih je odgojila. Metafizička dimenzija je uglavnom davno iščezla iz većine Zapadne filozofije i viđenja svijeta. Ovo je bio problem sa kojim su se suočili mnogi Englezi koji su odlazili u Indiju u devetnaestom vijeku i tamo upoznali čovjeka poput Rama Krišne. Taj susret sa autentičnim predstavnicima drugih religija postavlja ovo pitanje radi etičkog ponašanja i samodiscipline takvih ljudskih bića i činjenice da oni žive u jednom svijetu u kojem se očigledno napajaju iz unutarnjih duhovnih izvora koji se ne mogu poricati a da se ne porekne realnost religije kao takve. teško prolazi do općih vjerskih i akademskih krugova. U modernom svijetu čovjek po prvi put opaža. slavni katolički misionar u Alžiru i Maroku.

mali broj akademskih učenjaka koji se bave religijom. tvrdi da je prava religija. ili izreke iz Bhagavad-Gite ozbiljno kao Indusi. "Niko ne vidi Boga. život i istina". plus logički pozitivizam dvadesetog vijeka u anglosaksonskom svijetu i egzistencijalistička filozofija na Kontinentu. Mogao bi se napraviti spisak izjava ove vrste koje spominju osnivači drugih religija. kako se onda složiti sa apsolutnošću što je takve tvrdnje impliciraju u religijama osim naše? Znači. ako nije vidio mene". je u stanju da pruži odgovor koji bi zaista bio zadovoljavajući sa naučnog i filozofskog kao i religijskog gledišta. Kao rezultat toga. ili izreke iz Kur'ana i hadisa. kako je moguće imati mnoštvo religija koje izgleda da impliciraju umnažanje apsoluta? Zar ovo već ne relativizira Apsoluta? Ovo je prvo i osnovno pitanje. Bonaventura i Nikola Kuzanski (Nicolas of Cusa) bili živući filozofski uticaji na Zapadu. Taj problem što je tako težak da ga riješe moderni učenjaci i filozofi religije može se analizirati ovako: Ako je Bog apsolut u metafizičkom i teološkom smislu. šta ćemo 145 . i tako dalje. i ako On govori kao Apsolut unutar jedne religije koja onda. Krist je rekao. nije u istom metafizičkom univerzumu kao jedan hindu ili musliman. sv. Okrenimo se konkretnom primjeru. Poslanik islama je rekao. Značajno je shvatiti činjenicu da je zapadni čovjek došao do ovog odsudnog problema mnogostrukosti religija u vrijeme kad je filozofska scena u biti naslijeđe racionalizma devetnaestog vijeka."transcendentno jedinstvo religija". a ne da su o njima isključivo predavali na nekoliko seminara ili na kursevima iz historije filozofije. "Ja sam put. kao kršćani. Ta situacija bi bila vrlo različita da su Majstor Ekhart (Meister Eckhart). ozbiljno kao muslimani. Šta ovo implicira? Ako ozbiljno uzmemo izreke iz Novog Zavjeta. Dakle. koji bi imao lahak pristup načinima mišljenja koji prihvataju metafizičku dimenziju stvarnosti kao sastavni dio gledanja na svijet hinduističke i islamske tradicije. ovo odsustvo istinske metafizike na Zapadu mnogo otežava suočavanje sa filozofskim problemima na koje nailaze zapadni historičari i filozofi religije.

ili kao u slučaju onih prvih koji još uvijek imaju više od jedne žene. To je. naravno. Apsolutnost religije. ali 146 . prouzročilo je sumnju u pogledu "apsolutnosti" vjerskih ukaza. zapravo se zasnivao ne samo na negiranju metafizičkih i nadnaravnih elemenata religije. Kao rezultat. da kad bi se to dovelo do krajnjeg zaključka završilo bi se svođenjem najuzvišenijih učenja na kosmičku supu molekula koje su prema evolucionistima. Jedna je da odbacimo tvrdnju svake religije u pogledu apsolutnosti njene poruke i da kažemo da su učenja svih religija relativna. koji kao ljudi od vjere imaju kad idu pravim putem i da su kad umru u Božijim rukama. zapravo. na takav način. jeste nužna posljedica apsolutnosti njenog Prapočetka. sve proizvele. vijeku takvi agnostički i ateistički filozofi kao što su Karl Marks (Karl Marx) i Ludvig Fojerbah (Ludwig Feuerbach) i pozitivisti kao Ogist Kont (August Comte) protiv religije. metafizički apsurdno. i skeptični i ateistički filozofi i mnogi obični vjernici su zaključili da je sve relativno i zato vjera nema konačnog značenja. ili da "čovjek može oženiti samo jednu ženu". Šta se događa kad se ova apsolutnost uništi? Ostaju nam samo tri mogućnosti. Napad koji su izveli u 19. Štaviše. Čovjek završava sa jednim ili drugim oblikom jednog od dvaju stavova: prvi je jedan historicizam koji svodi sve religije na puke historijske i socijalne pojave. a onda videći muslimane ili hinduse. Osjećaj koji imaju jedan dobar kršćanin ili dobar musliman. već djelimično i na raznolikosti religija. zasniva se na vjerskoj izvjesnosti koja sama po sebi proizilazi iz osjećaja apsoluta u vjeri i konačno apsolutnosti Boga. ili uostalom Božije poslanike iz Starog Zavjeta koji su imali. Jedva da je potrebno ponoviti da nijedna vjera ne može preživjeti bez osjećanja apsoluta. pa zato i do destrukcije religije koja prestaje da bude religija ako ne proizilazi i ne vodi ka Apsolutu. Jedan pokušava da izučava ko je na koga uticao.uraditi sa samom idejom smisla apsolutnosti u religiji i konceptom apsolutnog u metafizici? To je fundamentalno pitanje koje je mnoge dovelo do relativizacije same religije. na popularnoj razini saznanja kršćansko učenje da je "celibat dobar ". Učiniti ovo znači konačno uništiti sve religije i religiju kao takvu.

prema shvatanjima svake vjere. ne treba tako olahko odmah kritizirati. Stoga. bolje nego nikakvo. preostala veza unutar vlastite vjere kod onih koje nije dotakla realnost drugih vjera ne može se jednostavno kritizirati ili ignorirati. ili u najboljem slučaju njeno osiromašenje na ovaj ili onaj način. historicistički metod. o vjeri se ne bi trebalo govoriti u apsolutnom smislu. Držati se svom raspoloživom snagom veza koje povezuju čovjeka s Bogom u jedno vrijeme kad se čovjek osjeća ugrožen i agnosticizmom i tuđim vjerskim svjetovima. Prema tome. Sa tačke gledanja pobožnog muslimana ili hindusa. bar u slučaju onih koji još uvijek žive unutar jednog homogenog religijskog univerzuma. pod uvjetom prihvatanja da živi u svijetu bez transcendentnosti ili vjerskog smisla.ipak određeni ljudi i dalje praktikuju ovaj redukcionistički. makar i ekskluzivističko. Ja. kao što je historija dvadesetog vijeka tako zorno potvrdila. stav koji imaju mnogi ljudi. Mora se imati na umu da je prva čovjekova dužnost. nemam namjeru da impliciram da su bigotnost i neđtolerancija poželjniji od tolerancije. Čuo sam kršćanske 147 . U oba slučaja. naravno. nego biti prihvaćen kao jednak od strane svjetovnjaka i agnostika. ovaj stav ne bi trebalo nipodaštavati jer je svijet sklon poricanju transcendentnog i relativizaciji. Bolje je držati se specifičnog oblika Istine negirajući ili zanemarujući druge oblike te Istine. štaviše. ili uostalom. ova mogućnost znači uništavanje religije. normalan za tradicionalni dio čovječanstva i čovjek ne može a da ne poštuje većinu običnih vjernika koji imaju takav stav. Ovaj stav je. da spasi dušu. nego tu Istinu potpuno poricati. Mi nismo odgovorni Njemu za rješavanje problema koji nastaju iz mnoštva religija. Dakle. već da je religijsko vjerovanje. Mi smo zaista odgovorni samo Bogu za svoju dušu u času smrti. Drugi stav je. već ostati svjestan subjektivne prirode vjerskih tvrdnji i zahtjeva. Nijedna vjera ne kaže da ako čovjek ne riješi probleme uporedne religije. da neće otići u Raj. etičkog sadržaja. svakako bi bilo poželjnije biti smatran "nevjernikom" od strane vjernika kršćanina. Druga mogućnost je prihvatiti samo svoju vlastitu vjeru kao apsolut i odbaciti sve druge vjere. priznati da je stvar ličnog vjerovanja i lična opredijeljenost srž religije ali da religija nema trajnog i nepromjenljivog intelektualnog.

je upravo borba među religijama. a za određena ljudska bića nije dovoljno utvrditi jednostavno istinu samo svoje vlastite vjere. Ovo je činjenica od velikog značaja koja se mora razumjeti i o kojoj ovdje nije moguće raspravljati osim usputno. svjesna. nepotrebno je spominjati. s jedne strane i jačanje otpora prema svim religijama s druge. Za takve muškarce i žene. Ja sam pred njim izučavao islamsku filozofiju i 148 . Prije nego nastavimo dalje. koji misle da svi ljudi treba da budu braća i sestre. Postoji priča koju sam čuo od velikog i uvaženog učitelja u Iranu koji je umro prije deset godina u dubokoj starosti. ako nije dat zadovoljavajući odgovor na pitanje zašto postoji mnogo vjera. nailazio na pojedince širom svijeta. uprkos ograničenjima te perspektive. Pa ipak. na primjer. da ima budističkih monaha koji ne vjeruju u Boga u kršćanskom smislu te riječi. koje bi istovremeno bilo intelektualno i vjerski zadovoljavajuće. Ovo je vrsta problema koja očito uznemirava veliki broj ljudi svuda. ali ne može postiti čak ni tri dana. ali to očigledno ne vodi ka mogućnosti ozbiljnog izučavanja i razumijevanja drugih religija. to bi značilo gubitak vjere. onaj za koga je Apsolut središte života.fundamentaliste kako kažu da su svi muslimani pagani. da što čovjek biva moderniji. ova druga mogućnost da se smatra pravom samo svoja vjera. Ovo je netačno kao što se vidi iz nedavnog historijskog iskustva. ali koji ne vjeruju u Boga ili u svijet Duha. svakako bi više volio ovu prvu kategoriju od druge. dok kršćanin vjeruje u Boga. pa ipak neprekidno poste. a njene vrijednosti apsolutnim. Isto tako sam. jeste. zasigurno postoji čak i u današnjem diversificiranom svijetu. a naročito u ovoj zemlji i Evropi. to da već postoje pukotine u zidu homogenog religijskog svijeta. Mnogi ljudi u modernom svijetu pretpostavljaju da modernizam automatski donosi sa sobom nepristrasnost u vjerskim stvarima. mora se spomenuti da je jedna od posljedica promašaja učenjaka na Zapadu da pruže pravo rješenje u pogledu susreta religija. Ima mnogo osoba koje su izgubile jednostavnu vjeru u religiju upravo kao rezultat svoje svijesti o drugim tradicijama. Takva osoba postaje. Pod uvjetom da je musliman slobodan da upražnjava svoju vjeru. međutim. kao što je gore spomenuto. a ne samo jedna. Problem kod ovog stava. tim postaje širokogrudniji prema vjeri drugih ljudi.

a. Jednog dana je rekao. A nisu predvidjeli ni preporod religije u većini svijeta. nego u velikim gradovima." Ideja da što čovjek postaje moderniji. već i njen preporod u mnogo više ekskluzivističkom obliku. a i danas je mnogo tolerantniji u manje moderniziranim područjima tog svijeta. Za njih su nepromjenljivi principi poistovjećeni sa dogmatizmom i uskogrudošću. Ali ostavljajući ovu činjenicu po strani i vraćajući se toj drugoj mogućnosti. To je kao otvaranje prozora kuće. to jest gledištu da je samo svoja vjera prava. pa čak i bilo ko mladi sa nekim iskustvom o manje moderniziranim područjima tog regiona. svjedno je da li ih zatvoriš ili otvoriš. Svako preko šezdeset godina. da postaje nepristrasniji u vjerskom smislu je potpuno apsurdna. jer za moderniste nema vjerskih principa koji se moraju braniti od grešaka pod svaku cijenu. kao što slučaj u mnogim zemljama kao što su Iran i Egipat pokazuju. "Lijepo je biti nepristran. Ostavljajući po strani politička pitanja koja su prouzročila ovaj problem u tom području svijeta. zna da je jedan musliman. naravno. Ekskluzivnost je izrodila novi fenomen kojeg nisu predvidjeli raniji zapadni sociolozi religije. Jedan od ovih razloga jeste to što je sam nasrtaj modernizma na vjerski identitet prouzročio kod mnogih ljudi da naglašavaju taj identitet po osnovu ekskluzivnosti. irelevantna je. Jevrej ili kršćanin na Srednjem Istoku bio mnogo tolerantniji u vjerskom smislu prije jedne generacije nego danas. ko poznaje srednji Istok. divno je otvoriti prozore svoje kuće pod uslovom da ti kuća ima zidove. Ali ako nema zidova. to se nije dogodilo. Religija je trebalo da postane staromodna i nestane u takozvanom nedovoljno razvijenom svijetu nakon nekoliko petogodišnjih ekonomskih programa. postoje takođerr vjerski razlozi. Biti otvorene svijesti je kao držati otvorene prozore svijesti. recimo imaš samo dva prozora usred pustinje. a sve drugo je lažno. Dakle. Modernizam je za sobom donio u ne-zapadnom svijetu ne samo eroziju religije. Čak i ako postoji nepristrasnost na izvjesnom nivou. potrebno je ponoviti da je ovo zaista jedno od prevladavajućih 149 . Ovo je tragična činjenica sa dubokim razlozima što se nalaze u njenoj osnovi.sufizam gotovo dvadeset godina i on mi je bio kao ujak.

sve milenijske religije ljudskog roda koje su proizvele civilizacije. nema li. sve istinito. sakralnu umjetnost. Međutim. sve historijske tradicije. tako je pitanje istine. Magisterijumu. što će reći ko može iznositi tvrdnje o istinitosti različitih religija i sa kojim autoritetom. Uvijek postoji potreba za principom razbora. Isto tako. Drugo je pitanje autoriteta. dakle lažnosti? Jer. ne bi uopće bilo religije. ali ako radi velikodušnosti kažemo da bi iznos mogao biti pet. to nije dovoljno samo po sebi. što je izuzetno važan kriterij za sud o autentičnosti religije. dugotrajno gledano. onda se suočavamo sa dva važna pitanja. tada. Bilo da se radi o Svetom Duhu. Dva i dva su četiri. kad se krećemo izvan određene religije. 150 .gledišta u svijetu. ništa nije tačno. Sve dok ostajemo unutar pojedinačne religije. za one koji prihvaćaju tu vjeru. ako se dakle ustvrdi da su sve te nebeske religije istinske. Točku Dharme ili drugim sličnim realnostima. matematički govoreći. Inače čovjek ne bi slijedio tu religiju sa uvjerenosti u autentičnost njenih učenja. Prvo pitanje. Treća mogućnost je ustvrditi da su sve religije koje su došle s Neba prave. od kojih je drugo posebno važno. u svakoj religiji mora biti jedan autoritet i garancija istinitosti te religije. Imamima. Vjernici određene vjerske tradicije žive sa sigurnošću da postoji jedan autoritet koji garantira njenu autentičnost i glas koji zna govoriti istinu. jer činioci spomenuti u prvom dijelu ovog predavanja u kojem sam govorio o realnosti univerzalnog karaktera vjerske prisutnosti moraju se uzeti u obzir od strane bilo koga ko je iskren prema sebi. postoji uvijek unutar te religije jedan nepogriješivi autoritet čiji garant je Nebo. tada nema lažnosti i zapravo nema istine. Prvo je. ummetu (muslimanskoj zajednici). teologiju i svece koji su manifestirali fenomen svetosti. Inače. Postoje dva osnovna pitanja. a imao je nepatvoren susret s religijom i duhovnošću izvan granica svog vlastitog religijskog svijeta. Ali ako se tvrdi da su sve objavljene religije. ako je religijski rečeno. ili da milosrđe zahtijeva da šest bude takođerr tačno. Ovo ne znači impliciranje da su sve vjerske tvdnje istinite. očito je da ovo gledište nije dovoljno radi očigledne ljudske i društvene potrebe da se stvori mir i bolje razumijevanje među sljedbenicima različitih religija.

Ovo je potrebno. jer su ove škole odgovorne za zamračenje dubljeg izučavanja vjerske raznolikosti i razlog su zašto se zadovoljavajući odgovori na pitanja istine i autoriteta u multireligijskom univerzumu nisu čuli naširoko. Tu još uvijek dakle ostaju pitanja autoriteta i istinitosti. ako živi u Delhiju ili Teheranu. Međutim. Sad se na ova pitanja definitivno odgovorilo. ostaje činjenica da se definitivni odgovori koji su dati. Kratko ću se pozabaviti ovom školom. ako čovjek sjedi u Londonu. pored pitanja koje se postavlja u odnosu na vjersku istinu i kriterij za istinu. međutim. Prvo je. Međutim. tako i svjetovnu. kad čovjek krene izvan okvira pojedinačne vjere i ustvrdi da su sve objavljene religije istinite. Zapadno kršćanstvo. Ovo je očigledno značajno za razumijevanje izučavanja vjere danas. isto kao što svi imaju pravo da glasaju? Čak i u ovom dobu egalitarizma malo bi ljudi odgovorilo potvrdno na ovo pitanje.Dakle. potrebno ukratko ponoviti glavne škole na Zapadu koje su pokušale da izučavaju fenomene vjerske raznolikosti. koje je imalo malo intelektualne razmjene sa istočnim crkvama nakon ranih vijekova kršćanske ere. kako kršćansku. zapadni svijet. 151 . ostalo je u određenom smislu izolirano u jednom kutu euroazijske kontinentalne mase. kao što je trebalo. zašto je onda hinduizam istinit. želio da se usredsredim na nauku. ona nisu pitanja na koja se ne može odgovoriti. Prije modernih vremena. prvo pitanje koje se postavlja je. bio je već u specifičnoj situaciji u pogledu svog odnosa sa drugim religijama. "u ime čijeg autoriteta govorite?" Ovo je osnovno pitanje na koje treba odgovoriti. Određeni odgovori na ova fundamentalna pitanja dolaze iz perspektive često zanemarivane tradicionalne škole koja tvrdi da je i moguće i potrebno prihvatiti istinitost svih objavljenih religija a da se ne razori istina i prirođena ortodoksnost svake od njih. na Zapadu koja je pokušala da se bavi tim mnoštvom vjerskih oblika. međutim. a ja ovdje na prvom mjestu mislim na kršćanski. Prvo bih. Možda je ovo prilično neobičan način izražavanja. a Džonustaun fenomen nije? Prema kakvom kriteriju se mogu razlikovati istinske od lažnih religija? Treba li reći da svi ljudi imaju pravo da budu poslanici. Ako tvrdim da su sve vjere istinite. situacija izgleda ovako. nisu čuli snažno u širokim aktualnim vjerskim i akademskim krugovima.

I uprkos kasnijeg kontakta kršćanstva sa drugim religijama nešto od ovog predašnjeg stava je preživjelo u kršćanskim krugovima. kršćanski svijet i paganski ili neznabožački. ovaj posljednji se uglavnom poistovjećivao sa islamskim svijetom. Dugo vremena. koji je u jednom smislu. Situacija je manje ili više ostala ovakva sve do šesnaestog i sedamnaestog vijeka kad su Evropljani putovali u mnoge udaljene zemlje i kad su grupe kao jezuiti odlazile u Kinu i pisali katoličkim vlastima u Rimu izvještavajući ih o religijama i kulturi Kine. hinduizma. Što se tiče manihejstva. tada bilo moguće poraziti muslimane. Uprkos slanju takvog izaslanstva. se. da ima kršćana s druge strane muslimanskih teritorija i da bi. proširila se vijest po Italiji i Francuskoj. donijelo je sa sobom ovo viđenje svijeta podijeljenog između kršćana i pagana. međutim jedan specifičan izuzetak. Ono nije znalo uopće ničta o hinduizmu ili budizmu i vrlo malo o zoroastrijanstvu (Zaratustra. za zapadno kršćanstvo. jednostavno kao arhihereza u kršćanstvu. papa poslao ambasadora Mongolima. okružio cijelu Zapadnu Evropu i djelovao i kao prepreka prodiranju Zapada u Afriku i Aziju i prepreka dodiru sa drugim religijama. na primjer. Dakle. ono je uglavnom postalo poznato kroz pisanje sv. rezultat nije bio dovoljan da se izmijeni svijest Zapadne Evrope što se tiče prisutnosti drugih religija. dok on nikada nije pisao rasprave o matematici ili bilo kojoj drugoj nauci).Čovjek posmatra veliku masu zemlje u čijem je zapadnom kutu smješteno mjesto što se zove Evropa. posebno što se tiče islama. ako bi se mogla stvoriti neka vrsta saveza s njima. a to je bio islam. budizma ili kineskih religija. Ostao je. pojavio u Evropi kao matematičar za vrijeme ranih vijekova kršćanstva i rani tekstovi na grčkom i latinskom su ga često smatrali učenjakom i alkemičarom. Kad je kršćanstvo stiglo u Ameriku. u ranom dvanaestom vijeku. U 152 . Tačno je da je u nadi da će nekim pokretima kršćanstva iz dva pravca uništiti islam. svijet je bio podijeljen na dva dijela. međutim. kad su upali u Perziju u trinaestom vijeku. Augustina. Isto tako. ovo historijsko iskustvo kršćanstva je bilo vrlo različito od iskustva bilo islama. Zapadno kršćanstvo ostaje u tom kutu tokom svog perioda rasta i kristaliziranja tokom ranog i razvijenog Srednjeg vijeka.

dok mu je viđenje islama bilo ograničeno na predodžbu neznabožaca i pagana naslijeđenu iz ranijeg perioda evropske historije. domorodačkim afričkim religijama južno od Sahare i naravno. Poput njegovog savremenika u Isfahanu hindu intelektualac u Indiji je znao o hinduizmu i džainizmu. Ne želim da impliciram. dakle. Islam se sreo sa kršćanstvom i judaizmom na mjestu svog nastanka. manihejstvom i vjerom Mitre u Perziji.slučaju islama posebno je zanimljivo zapaziti da je to jedina vjera prije moderne ere koja se suočila sa svakom velikom vjerskom tradicijom čovječanstva. Među glavnim azijskim civilizacijama. imao i neposredno iskustvo sa islamom koji je u to vrijeme postojao u Indiji. šamanizmom koji je u svom azijskom obliku sestrinska religija šintoizma i indijanskih religija Sjeverne Amerike. osim Koreje i Kine. Kao rezultat ovog jedinstvenog historijskog iskustva. jedva da je imala ikakvog pristupa tradicijama izvan Abrahamskog svijeta. ali nije ni većina knjiga iz komparativne religije danas. ali ipak su bile tu i bile su dostupno inteligentnom čitaocu. i svakako je čuo za kineske religije zahvaljujući trgovačkim putovanjima tamo i nazad. hinduizmom i budizmom u Indiji i istočnoj Perziji. jer je bio otočka kultura izolirana od ostatka svijeta. možda je Japan bio jedini izuzetak. Može se općenito reći da su druge azijske civilizacije već razvile svijest o drugim religijama tokom onog perioda koji Zapad naziva Srednjim vijekom i u kojem je formirana Zapadna civilizacija. da su te knjige bile savršene. Tačno je da one nisu bile sasvim dosljedne sa onim što su sljedbenici tih vjera sami prihvaćali. u Srednjoj Aziji i Mongoliji. Kao kontrast ovome neka inteligentna osoba u Parizu u vrijeme tog istog perioda. kad je u devetnaestom vijeku ozbiljan susret sa drugim religijama postao stvarnost za zapadno kršćanstvo. On je. Postojale su mnoge knjige o komparativnoj religiji na arapskom i perzijskom u kojima se raspravljalo o raznim religijama. sjedeći u Isfahanu prije četiri stotine godina mogla čitati knjige na perzijskom i arapskom o hinduizmu i budizmu i upoznati se do izvjesne mjere sa ovim tradicijama. Zapadna je Evropa počela sa jedne 153 . Tako je jedna inteligentna. zoroastrijanstvom. obrazovana osoba. s izuzetkom šintoizma i religija američkih Indijanaca. naravno.

Rusoa (Rousseau) i sličnih. zabavni kad se čitaju danas. u značenju "Ja sam jedini put. Razlika u stavu francuske vlade prema katoličkoj crkvi u Parizu i katoličkoj crkvi u Alžiru i Maroku je vrlo zanimljiva i indikativna. oni bi prestali vjerovati u religije kojih su se još uvijek držali. da je u vrijeme kad su Evropljani razotkrivali istinu o kršćanstvu u svojoj zemlji. jedini život i jedina istina". Uprkos izuzecima koji se nalaze u djelima teologa kao što su Nikola Kuzanski (Cusa). Štaviše. ali da su one kao djelo male djece u poređenju s Novim Zavjetom koji je kao djelo odraslih ljudi. Kad bi pročitali djela Monteskijea (Montesquieu). napisao da ne smatra Upanišade lažnima. Tu je i ova činjenica koju treba uzeti u obzir. koji je toliko doprinio privlačenjem pažnje na značaj izučavanja drugih religija i nadzirao je prevođenje svetih knjiga istočnih religija. izgleda. unutar evropskih intelektualnih krugova postojala je opozicija kršćanstvu povezana sa osjećajem superiornosti prema svakom drugom i drugim religijama od kojih su se sve smatrale "djetinjastima". a njihovi sljedbenici glupacima koji još nisu iskoristili plodove doba Prosvjećenosti. život i istina". Evropski učenjaci devetnaestog vijeka su tako počeli da pišu iz perspektive superiornosti sa rezultatima koji su. ekskluzivizam kršćanske teologije dopunjavao je historijsko iskustvo zapadnog kršćanstva i učinio ozbiljan pristup drugim religijama posebno teškim. Voltera (Voltair). Mnoga djela su napisana na polju komparativne religije od strane slavnih učenjaka. evropski misionari su slani u inozemstvo da ga propagiraju. Uprkos misionarske aktivnosti u Aziji. da je čak i najslavniji od njih. Potrebno je upamtiti još uz to. Isto bi se moglo reći o britanskoj vladi. Maks Miler (Max Müller). Pa ipak. Ovom iskustvu se mora dodati teološka struktura kršćanstva koje je sebe uglavnom vidjelo kao jedinu religiju i tumačilo je Kristovu izreku "Ja sam put. britanski stavovi prema kršćanstvu kod kuće i u inozemstvu bili su sasvim različiti. Africi i drugdje.vrlo posebne pozicije. osnivač "nauke religije". Bar je 154 . jer su britanski kralj ili kraljica služili kao poglavari Anglikanske Crkve. mada nije bilo istog antiklerikalizma u Engleskoj kao u Francuskoj. kao rezultat renesanse i doba Prosvijećenosti Evropa se počela smatrati u svakom smislu nadmoćnom prema drugim civilizacijama.

Ali slučaj islama je ostao enigma koju su mnogi odlučili da ignoriraju radije nego da se odreknu evolucijske i historističke ideologije naslijeđene iz devetnaestog vijeka. sa ovom filozofijom u pozadini. naravno. do današnjeg dana. ima toliko odsjeka za religiju u Americi na kojima ne postoji profesor islamskih studija. Zato se razvila disciplina komparativne religije. Ovo je rezultat činjenice da su se odsjeci izgrađivali i nastavljali da se izgrađuju. Postojali su mnogi razni načini na koje je razmatran čovjekov vjerski život u jednom evolucionom i naprednom smislu. U to vrijeme su mnogi kršćanski teolozi usvojili ovu evolucionu perspektivu koja je prevladavala. ali ono što je rekao o hinduizmu. jer su mislili da će poslužiti njihovoj svrsi. Ova evolucijska perspektiva se može posmatrati kao dobro poznata Kontova (Compte) razlika između metafizičkih. teoloških i racionalnih faza u izrastanju ljudskog roda. ili djelu drugih koji su govorili o evoluciji čovjeka od mitologije ka teologiji. do filozofije. jednostavno zato što se ona pojavila ranije ili kasnije u historiji čovječanstva. najslavniji predstavnik u 155 . judaizam su izučavani i učinjeno je da se uklapaju u ovaj evolucijski obrazac. manje se pažnje obraćalo islamu nego bilo kojoj drugoj velikoj religiji i takođerr. ljepoti ili istini. jer su oni prethodili kršćanstvu. nailaziti na izazove početkom dvadesetog vijeka od strane novih filozofskih strujanja kao što je fenomenologija. Ovaj evolucioni pristup izučavanju religije sa njegovim dogmatičkim historicizmom je počeo. međutim.imao nekog poštovanja prema Novom Zavjetu. I tako je postepeno evolucijski i historicistički pristup dopunjavan školom fenomenologije koja je imala nekoliko grana. Iz ove pozadine izronila je ona vrsta historijske evolucionističke i pozitivističke interpretacije religije koja je pokušala da se bavi cjelokupnim fenomenom vjere sa tačke gledišta postepenog evolucijskog rasta. uglavnom zaboravljajući onaj neprijatni post-skriptum koji je islam. danas izgleda nevjerovatno. često nesvjesno. Oni su gledali na religiju kao na nešto što se postepeno razvija od jednostavnih ranih oblika do svog savršenstva koje je bilo kršćanstvo. od kojih je Mirčea Elijade (Mircea Eliade) na univerzitetu u Čikagu. Hinduizam i budizam i. Mnogi su shvatili da čovjek ne može podrediti jednu vjeru drugoj po veličini.

Moram dodati jednu ličnu opasku a to je da sam vodio raspravu sa Kentvelom Smitom više od nekoliko desetljeća što se tiče teme religije u pluralističkom društvu i da sam osjećao naklonost prema mnogim 156 . ovaj pristup zanemaruje teološki značaj religije u cjelosti. što je zanimljivo. Štaviše. radije nego krajnosti fenomena vjere kao fenomena. u suštini ostavljajući krajnost znanja filozofima i onima koji žele da se bave religijom samo racionalno. mesopotamijskih tradicija. radije nego "egzistencijalno". koji su sami nezavisni od historijskih uticaja. Razvila se jedna čitava generacija učenjaka koji su. Pitanje urođenog značenja religije i religijske istine nisu briga ove škole mišljenja. umjesto da pokušavaju da budu čisto historijski pokušali da zasnuju svoje proučavanje religijskih fenomena.Americi. Najistaknutiji među njima je možda Vilfred Kentvel Smit (Wilfred Cantwell Smith). kršćanski svećenik kanadskog porijekla i jedan od najpoznatijih učenjaka na polju teologije i filozofije komparativne religije danas i također zapaženi islamist. odvojeni od teoloških razmatranja i pitanja metafizičke istine. Nešto kao "obred inicijacije" bi se moglo izabrati i zatim izučavati u Egiptu. ali i isto tako. ili recimo. U nizu knjiga profesor Smit je pokušao da napravi razliku između uvjerenja i vjerovanja i da smjesti cjelokupnu religiju na osnov vjerovanja. Štaviše. Ova vrsta fenomenološkog pristupa je bolje odgovarala za mitološki oblik religije ali je imala veće teškoće izlazeći na kraj sa religijskom tradicijom kao što je islam koji je u suštini metafizički apstraktan. Mezopotamiji itd. bez mnogo interesa u smislu u kojem taj obred čini integralni dio egipatskih. Značajno je zapaziti da ova škola nije dala nijednog zapaženog islamistu dok je dala mnoge poznate učenjake indijskih religija i Dalekog istoka. uglavnom. ova škola je morala uglavnom izostaviti tretiranje islama iz svog razmatranja religije. Prije nekoliko decenija istaknuo se jedan broj američkih i evropskih kršćanskih učenjaka koji su osjetili da bi stvari trebalo ispraviti naglašavanjem krajnosti vjere. Otuda su mnogi kršćani prilično nezadovoljni plodovima istraživanja onih koji su slijedili metode ove škole. Njen interes počiva u opisu samog fenomena religije.

imamo ono što bismo u nedostatku boljeg izraza mogli nazvati "neohindu" škola. ono što on ne naglašava jeste upravo pitanje primata objektivne istine. Svami Vivekananda. znači. koji je igrao glavnu ulogu u ovom pokretu bio je uticajna ličnost koja je nastojala da uspostavi prijateljske odnose među religijama. nije bio ortodoksni niti tradicionalni Hindus. naravno. Ličnost kao što je baron fon Higl (von Hügel). Međutim. Svjetski savjet vjera i nekoliko drugih grupa od kojih neke nisu imale nikakvih Hindu veza. čiji je V. Ovaj stav. a nastavili su ga kasnije Ramakrišna Misija. onoga šta je kriterij za objektivnu istinu u vjeri? To je pitanje na koje se zaista ne može dati odgovor. za razliku od svog učitelja Ramakrišne koji je potvrdio unutrašnje jedinstvo religija kroz duhovno iskustvo i viziju. a ono što se razlikuje kod njih je nevažno.K. On je prije bio modernist koji je 157 . osim ako čovjek ne pribjegne tradicionalnoj metafizici.njegovim problemima. Njihovo gledište se zasniva na ideji da su sve religije iste i jednake. teološka i društvena učenja koja ona donose sa sobom. mada taj pristup koji imamo na umu obuhvata cio niz raznih grupa od kojih sve nisu povezane s hinduizmom i Vedantom. Obojica smo bili islamisti prije nego što smo se okrenuli prema polju komparativne religije. koji je postao vodeći na početku ovog vijeka. Ja sam. Skupa sa školama mišljenja koje su dale doprinos kršćanskom teološkom izučavanju drugih religija. svjestan da "neo-hindu" pristalice nikada ne bi prihvatile naziv "sentimentalnih". zapravo se razvio iz filozofskog pokreta povezanog sa Madam Blavacki (Blavatsky) i Eni Besant (Annie Besant) krajem devetnaestog i iz grupa sa početka dvadesetog vijeka u Engleskoj i Njemačkoj povezanih s njima. a ja sam studirao na Harvardu. i prijatelji smo otkad se on vratio iz Indije i Pakistana 1950-tih godina. bio ipak Indijac Svami Vivekananda (Swami Vivekananda) koji je bio učenik velikog svetog čovjeka Ramakrišne. Dakle. Pratio sam njegov intelektualni razvoj i poštujem mnogo toga što je on uradio. Možda je najživopisnija i najuticajnija ličnost ove vrste pristupa koji je vidio jedinstvo u vjeri a da nije obraćao pažnju na raznovrsna metafizička. ali to je ono što karakterizira odnos prema drugim religijama mnogih njihovih članova. a ovaj smisao jednakosti se zasniva više na sentimentalnosti a manje na metafizičkom raspoznavanju. Smit istaknuti primjer.

do te mjere da je većina učenjaka komparativne religije konačno reagirala protiv nje riječima "molimo da ne govorite o tome da su religije iste. taj osjećaj "bratstva" sigurno neće riješiti problem pluralnosti religija jer on ostavlja postrani osnovno pitanje vjerske istine koja se prije odnosi na saznanje nego na osjećanje. Pa ipak. Ova mudrost se kasnije proširila i. Ja bih bio posljednja osoba da negiram vrlinu takvog stava i zapravo. ova škola jeste dugo vremena igrala znatnu ulogu na vjerskoj sceni. je odbačena. a da ova opozicija nije bila u stanju da se sama uspješno nosi sa pitanjima postavljenim na početku ovog eseja. da ja vjerujem da je jedini način da se riješi pitanje vjerske istine. on bi mogao stvoriti vjersko jedinstvo i okupiti te vjere na jedan zdrav. prijateljski i bratski način. znači okrenuti se onome što sam ranije nazivao tradicionalnom školom. Prvi ju je formulirao u savremenom svijetu Francuz Rene Guenon.smatrao da ako se ostave po strani posebna metafizička. koja je čak prodrla i u učene krugove i akademski svijet. Oni su razlagali tradicionalna učenja u čijem središtu stoji trajna i univerzalna mudrost koja ne poznaje granice u vremenu i prostoru. kao i autoriteta da se o vjerskoj istini govori u univerzalnom smislu u jednom svijetu u kojem ne postoji samo "naša" vjera već i vjere koje slijede druga ljudska bića. Nakon ovog kratkog sažetka različitih pristupa izučavanja religije na Zapadu dopustite mi da ustvrdim. pobožni ljudi nazivaju jedni druge braćom i sestrama. To je škola koja se zasniva na tradicionalnim metafizičkim doktrinama koje su bile u središtu čovjekovih hiljadugodišnjih vjerskih tradicija. a kasnije Hindus Ananda K. ustvari bila izrečena u svojoj najpotpunijoj i najubjedljivijoj 158 . Naime. Pa ipak. dobro je biti kao braća. teološka i društvena učenja raznih religija. one uopće nisu iste i u većini slučajeva nemaju nikakve veze jedna s drugom". Posljednjih pedeset godina smo bili svjedoci velike opozicije ovom pristupu među akademicima i učenjacima iz komparativne religije. bratski i sestrinski osjećaji su pozitivni ljudski stavovi. u vezi sa istinitošću religije u jednom univerzumu sa višestrukim religijskim oblicima. Kumarasvami (Coomaraswamy). u islamu. Njihova reakcija je otišla u suprotnu krajnost a ona vrsta tretmana komparativne religije koja je bila popularna tridesetih i četrdesetih godina.

unutar ljudskog roda za kojeg taj odjek jeste božansko "Ja" kao takvo. na primjer Hjuston Smit (Huston Smith). Biće ili Vrhunski Princip Sam je jedan. ta manifestacija Logosa jeste taj Logos. i ovo gledište koristi koncept kojeg je teško opisati i koji bi mogao izgledati filozofski apsurdan ali 159 . On je zapravo vrata za kršćanski svijet. Međutim. kao što su Krišna i Rama što vodi čovjeka do Boga. Nije moguće sumirati učenja tradicionalne škole na nekoliko stranica. kojim se tvrdi da. Tako je za kršćanina to Krist. "osjećaj Apsoluta" postoji u svim religijama. a manifestacija ili otkrovenje Apsoluta u svakoj vjeri posjeduje karakter apsolutnosti za religijski univerzum koji je u pitanju i on je conditio sine qua non za dostizanje Istine kao takve. Radi toga je za muslimane Poslanik islama put do Boga i ono radi čega je Poslanik rekao "Onaj koji vidi samo mene. Postoji jedan broj poznatih učenjaka iz područja religije koji dijele ovu perspektivu. "Ja sam vrata". a za ortodoksne Hinduse . kako se vidi u različitim ulogama koje Krist i Poslanik imaju u kršćanskoj i islamskoj tradiciji. Unutar svijeta kojim upravlja neka specifična objava Riječi ili manifestacija Logosa. ali to ne znači da Bog nije stvorio druga "vrata" za druge skupine čovječanstva. Tradicionalno gledište potvrđuje da je samo Bog apsolut.Hindu avatari su ono. Tradicionalno gledište. da samo On može reći "Ja" i da je on rekao "Ja" više nego jedanput. Svako izgovoreno "Ja" odjekivalo je religijskim univerzumom.formi od strane Frićofa Šuona (Frithjof Schuon). Stoga je savršeno razumljivo da jedan kršćanin treba da vjeruje da je Krist vrata kroz koja se prilazi Bogu kao što Krist kaže u Novom Zavjetu. Takva tvrdnja ne negira "apsolutnost" svake manifestacije Logosa unutar religijskog univerzuma za kojega je namijenjena ta manifestacija. vidio je Istinu" (man ra'ani faqad ra'a'l-Haqq) što je vrlo slično izjavi Kristovoj. za muslimana Poslanik. iako su odjeci Jednoga ili onog jedinog Božanskog Subjekta Božanskog Bića mnogobrojni. ali je moguće spomenuti kakva je njihova suština u pogledu vjerske istine i jedistva unutarnje stvarnosti religija usred raznorodnosti vjerskih oblika. Uloga poruke i poslanika nije ista u svakoj vjeri.čovjeka ne treba da zavede pseudohinduizam . koji je najpoznatiji od tih ličnosti što slijede ovu školu u Sjedinjenim Državama.

ako je samo Bog po sebi Apsolut. ili krajnja Realnost ili Praznina. Štaviše. koji se opet manifestira i otkriva u raznim religijskim univerzumima i stvara mnoštvo religija čiji se arhetipi nalaze u Božanskorn Intelektu (u Božanskom Poretku koji je i sam ontološki princip ili Biće i relativno je apsolutan dok je Biće . Zato. u svakoj religiji. a ne recimo kineski.Bog. da božansko otkrovenje poprima boju oblika u kojem je otkriveno specifičnoj grupi ljudi. već je i primalac koji daje boju zemaljskoj formi vjerske poruke. To samo je samo Ono i ne ovisi o bilo čemu drugog već o Sebi. Riječ Božija je tako "odjevena" u 160 . Štaviše u svakom slučaju to ne samo da je specifičan oblik poruke. moglo bi se reći simbolično govoreći: i u stvarnosti čaša je ona koja poprima boju vina. zavisi od jezika koji se koristi. ousia. jer nema ništa drugo što se može reći o njemu. Postoji poznata sufijska izreka prema kojoj i vino poprima boju čaše.Izvan ili Ne-Biće apsolutno kao takvo). Budisti bi to nazivali "takovost".koji je metafizički vrlo smisaon. Među mnogim značenjima ove izreke je to. da se poslužimo terminologijom Frićofa Šuona. To je Božanska suština. Baš ovdje taj ključni koncept "relativno apsolutnog" postaje relevantan. svaka manifestacija Božanskog je već u predjelu relativnog. Ono što je bitno da se shvati jeste. Bog bira primaoca u koga On sipa to vino. ili sunyata što znači praznina. što je Logos. je "relativno apsolutan ". mi nalazimo religiju obojenu ljudskom "posudom" koja uslovljava njenu zemaljsku formu poslanu od Boga. samo je Bog . Ovaj koncept. Bog je poslao Džibrila u Arabiju i jednom Arapu čiji je maternji jezik bio arapski. ako čovjek više voli da upotrijebi neteistički termin. Unutar specifičnog univerzuma bilo šta osim Apsoluta ili Vrhunskog Principa ne može a da ne bude "relativno apsolutno" uključujući prvu manifestaciju Božanskog. Primalac. Ali na dubljoj razini tu samu čašu su oblikovale ruke Neba. da je samo Apsolut apsolutan. U srži i porijeklu svake religije postoji prije svega Apsolut po Sebi. Ovdje je uključena suptilna metafizička poenta. daje boju vinu ili onome što je otkriveno s Neba. Bilo da se o Tome govori kao o punoći ili praznini. to će reći čaša.

kakav god se jezik koristio da se poziva na To. On je govorio o Karmi i Sangha-i. koji kad se jednom manifestuje na zemlji. u koju će se nasuti "vino" božanske objave. njen oblik i boju. Štaviše. isto tako. da sumiramo. Porediti i kontrastirati razne religije. bez toga da i njeni formalni aspekti budu apsolutni kao takvi. svaka religija ima jedan arhetip koji se nalazi u Božanskom Intelektu. Ovo je jedna očita istina čiji duboki značaj i nikakvo ozbiljno izučavanje vjere ne može poreći. ali ipak uzet prilično razumljivo da je apsolut za svijet kojemu je objavljen i za koji djeluje kao vrata pristupa Apsolutu kao takvom. ne negira činjenicu da ljudski primaoci boje ovozemaljske manifestacije određene religije. ono dodaje da u jednom više unutarnjem smislu Bog unaprijed odabire primaoca i odredi čašu. može se reći da tradicionalno gledište naglašava Apsolut kao porijeklo i srž sve religije. Dakle. što se manifestuje u specifičnom vjerskom univerzumu za koji je to također apsolut. Ipak. Štaviše. U realnosti. poprima oblik onoga što ga na zemlji prihvati. potrebno je uzeti u obzir ovu zemaljsku i ljudsku diferencijaciju. Tradicionalno gledište. i insistira da je samo Apsolut apsolutan. kao i nebeski arhetip svake religije i biti u stanju sagledati svaku autentičnu religiju kao nešto što proizilazi iz Apsoluta. to je samo relativno apsolut. nakon što je Buda primio prosvijetljenje ispod drveta Bo. tradicionalno gledište insistira na tome da formalni elementi koji su sveti i dolaze od Apsolutnog. Pa ipak. on je izrazio svoja učenja na jeziku indijskog svijeta. međutim. pripadaju u kategoriju "relativno apsolutnog" i ne mogu se jednostavno protjerati u carstvo historijske ili društvene relativnosti kao što to čine pozitivisti proučavaoci religije ili sentimentalistički proučavaoci koji u potrazi za jedinstvom odbacuju svete forme. ali ne o zapovijedima koje je Mojsije donio sa planine Sinaj.slučaju islama u arapski jezik a forma i predstave odražavaju Abrahamski svijet kojemu je objava otkrivena. Sada ostaje da se odgovori na pitanje sa kakvim autoritetom oni koji iznose ideju transcendentnog jedinstva religije govore i kako oni znaju? To je vrlo važno pitanje na koje postoji odgovor na unutarnjem 161 . obrede i doktrine raznih religija. Isto tako. opet imenovan na mnogo načina u različitim tradicijama. to je Logos.

Musliman i Jevrej. naprotiv. jedva da je potrebno spomenuti da sve vjere govore o poniznosti. ako se čovjeku pruži prilika da se sretne sa drugim religijama u dubinu i ako mu je dato ono što Kur'an naziva spoznajom "jezika ptica". a da tu nema uniformnosti u njihovim vanjskim polozima. Na ovoj razini. Ti glasovi unutrašnjeg značenja iz raznih religija izgleda da govore o istim istinama. mada je. Štaviše. da bude skrušen pred Bogom. Unutarnji odgovor je da se njihov autoritet zasniva na metafizičkoj sigurnosti. pokrivaju glavu iz istog razloga. Ili. znanju i prosvjetljenju i mnogim drugim elementima. Vanjski postupci su dijametralno suprotni ali je unutarnji smisao isti. Dovoljna je žrtva Kristova. žrtvi. već i metoda i vrlina što se odnose na unutarnju ravan duše. kao i na vanjskom. oblik u kojemu se ovi elementi prezentiraju u raznim vjerama je skoro uvijek različit. onima koji odbacuju tradicionalno gledište teško prihvatiti takav odgovor. u kršćanskoj 162 . Postići spoznaju Boga putem bilo kojeg validnog puta i postići punu metafizičku spoznaju. bez naglašavanja toga da su ovi i drugi elementi isti među raznim vjerama ili čak isti među raznim školama i perspektivama unutar pojedinačne religije. Ljudi koji su stekli takvo saznanje u stanju su da predu vjersku granicu i steknu dar viđenja unutrašnje i neposredne prisutnosti Božanskog u drugim autentičnim vjerskim formama. Može se dati jedan vrlo jednostavan primjer. koja se manifestuje u srcu svake autentične vjere. ne samo da se sastoji od doktrine koja se tiče prirode stvarnosti. Kad kršćanin odlazi u kuću Božiju. naravno. on skida šešir da bude učtiv.nivou. Zaslijepljujuća neposrednost i sigurnost metafizičkog znanja o tradicionalnim metafizičarima uključenima u "ezoterički ekumenizam" je ono što čini istinski autoritet za one koji su u stanju da shvate tradicionalnu metafiziku. religio perennis ili religio cordis. Kršćani ne prinose na žrtvu životinje. ali različitim jezicima. uzmimo pitanje žrtve. ljubavi i milosrđu. Drugi odgovor koji je izvanjski je vrlo moćan i lakši je za shvatanje. Ovaj odgovor se zasniva na značajnoj jednoglasnosti unutrašnjih učenja različitih tradicija. znači realizirati ono "transcendentno jedinstvo religija ". Ovo unutrašnje jedinstvo religija izvan formi ili ove praiskonske i univerzalne unutarnje religije.

perspektivi. Ima očigledno izvjesnih postupaka koje sljedbenici nekih religija čine. U islamu je to knjiga Kur'an. podudarnost u slučaju ovih religija nije uvijek jedan na jedan. dok bi musliman bio vrlo uvrijeden da čuje da se njegova vjera naziva muhamedanstvom. i obavezno to ne znači da razlike imaju odnos jedan naprema jedan. On je bio nepismen ('ummi). U kršćanstvu. Tradicionalna škola. u potpunosti je svjesna ovih razlika. vanjski postupci vrlo različiti ali svijest o unutarnjem smislu žrtve je ista. Ova škola. Krist je Riječ Božija. koje su zapravo takvi učitelji ove škole kao što su Šuon i Kumarasvami objasnili tako lucidno. I u islamu se taj Marijin atribut naglašava u Kur'anu. Isto tako je sa stavovima prema raznim umjetnostima i teološkim formulacijama. a duša mu nije bila ni "ukaljana" čisto ljudskom naukom. biti odlučan ne znači da se mora biti isključiv. Ovdje su. nasuprot sentimentalnoj perspektivi jedinstva religija što umanjuje razlike od Providnosti poslanog reda. ne prihvaćaju taj stav i stoga žrtvuju životinje prije nego što ih jedu. Stoga. međutim. niti oskrnavljena ikakvim svjetovnim znanjem. U kršćanstvu. Kršćani vole Krista a muslimani vole Poslanika islama. ali te dvije ličnosti nužno ne zauzimaju isti položaj u te dvije religije. međutim sagledava univerzalne istine iznad razine ovih formalnih razlika. te uspjeti u razotkrivanju dubljih značenja koja povezuju različite vjerske univerzume na načine koje nijedno oko naviknuto samo da vidi ono vanjsko. ali se nevinost pripisuje i duši Poslanikovoj. Kršćanin bi insistirao da se njegova vjera nazove kršćanstvo. ne može zapaziti. za sve što je stvoreno. Ona nastoji da otkrije unutarnje jedinstvo religija dok gaji najveće poštovanje za objavljene i svete forme na njihovoj vlastitoj razini. opet. razlikuju se u mnogim primjerima. Ogromna je potreba znanja da se bude u stanju ploviti unutar raznih vjerskih svjetova. bar u tradicionalnom kršćanstvu. Ortodoksni musliman i Jevrej. u isto vrijeme. Krist je rođen od majke djevice. 163 . Razlike su uvijek prisutne u poređenju religija i jezika raznih religija. a koje pripadnici drugih vjera ne čine. Za tu školu objasniti ne znači objašnjavanjem otkloniti nesporazume i.

U izvjesnom smislu ovaj način gledanja na stvari apsolutizira ne samo Boga već i jednu specifičnu božansku manifestaciju koju kršćanstvo zamišlja u sinovskom odnosu. Rezultat je ona strašna dilema spomenuta na početku ovog eseja. Ni u kojem slučaju ne bi trebalo potcijeniti ozbiljnost ovog 164 . Ako neko. Jedan od njih se odnosi na samu kršćansku objavu. dajući Kristu specijalnu ulogu među svim poslanicima koji su prethodili Poslaniku islama. kaže da su etička učenja "Božanskog Zakona" njegove vlastite religije apsolut sam po sebi. čak iako slijede etičke norme svojih vlastitih religija. Potrebno je ponoviti da je ovaj savremeni problem raznolikosti religija posebno težak da se s njim suoči kršćanstvo iz dvostrukog već spomenutog razloga. Vijekovima se kršćanstvo nije moralo brinuti za posljedice svoje kristocentičnosti. Uzimajući u obzir dugu tradiciju kršćanske teologije u pogledu ovoga. središnjost i sunčani sjaj Kristov u izvjesnom su smislu apsorbovali sve drugo i izbrisali svjetlo ostalih vjerskih univerzuma. Krist je bio puna manifestacija Istine. Prema tome drugi ljudi izgledaju neetični i nemoralni. dok je u islamu Poslanik kao mjesec na nebu na kojem sijaju i druge zvijezde uključujući i samog Krista. Pomiješati Apsolut i njegove manifestacije značilo bi uništiti mogućnost razumijevanja drugih manifestacija Apsoluta.Ovdje je potrebno ponovo potvrditi princip da nikada ne treba svesti Apsolutno na bilo koju razinu. na primjer. jer je Apsolut po nužnosti Ono samo i ništa drugo. Reći da je Krist jedini sin Božiji izgledalo je da implicira zatvaranje vrata drugim putevima Božijim. Moglo bi se reći da je Krist u kršćanstvu kao sunce koje jedino obasjava nebo. što je ipak apsolut u svijetu u kojem čovjek živi. koji pokušavaju da se uhvate u koštac sa posljedicama dojma da nema spasa izvan crkve. Kao rezultat toga. a drugi na ono što je kršćanstvo naslijedilo kad je postalo predominantna religija Zapada. prije nego da su "relativno apsolutna". što je vrlo otežalo kršćanstvu da prihvati mogućnost drugih autentičnih objava sa njihovim vlastitim učenjima i sredstvima krijeposti što vode spasenju njihovih sljedbenika. manifestacija čiji izuzetni karakter čak i islam indirektno prihvata. to očigledno predstavlja ogroman izazov za one kršćanske teologe u današnjem svijetu. tada on pretvara sve druge etičke sisteme u čisto relativne i lišene Nebeske zaštite.

Ovaj događaj je izum post . a to je bila civilizacija Zapadne Evrope. Rimljani su samo sebe smatrali civiliziranima. kršćanske u najdubljem značenju tog termina.problema za kršćanstvo. naravno. koji su bili oni što su stvorili civilizaciju koju je kršćanstvo kasnije naslijedilo. Oni su bez sumnje nastojali nadmašiti drevno Perzijsko carstvo na mnogo načina. uprkos svom opiranju islamu. postojala je samo jedna civilizacija. nego drugdje. Sve dok je trajao Srednji vijek. ova osobina nije bila tako značajna i zapravo je srednjevjekovna Evropa jako poštovala islamsku civilizaciju.srednjevjekovne Evrope . Istina je da su i druge civilizacije takođerr smatrale druge narode da su ispod njih i ovo nije bio jednostavno grijeh Rimskog carstva. Rimljani su već pokazivali jednu vrstu apsolutizma u svom gledanju na svijet. kao i za Grke od kojih su toliko toga naslijedili. Prema ovom gledištu. što se tiče karaktera kršćanske objave i njenih ortodoksnih formulacija koje su uslijedile. u modernom svijetu dogodilo se nešto što je imalo moćan uticaj na odnos između zapadnog kršćanstva i drugih religija i vjerskih kultura. postoji još jedan razlog kojega mnogi nisu svjesni i na koji je aludirano gore. ali je u isto vrijeme potrebno istaknuti gdje leži problem. i u većoj mjeri unutar Katoličke crkve nego u protestantizmu. ali je naglasak između civiliziranih i barbara bio veći među GrkoRimljanima. bilo je to da se zapadno kršćanstvo u velikoj mjeri poistovjetilo sa onim što se može nazvati civilizacionalizmom moderne evropske historije i kao rezultat toga počele su se primjenjivati neke od starih Grčko-Rimskih 165 . Pored ovog razloga koji leži unutar same kršćanske teologije. koji se po svom naglasku razlikovao od drugih svjetskih carstava. Međutim. Ove posljednje crkve su. Taj faktor postaje očigledan kad se poredi zapadno kršanstvo sa pravoslavnim. bio barbarin. što se vidi i po samoj riječi "Cezar" koja potiče iz perzijskog jezika i koja je bila titula perzijskih careva. etiopskim ili koptskim kršćanstvom. ali one nisu naslijedile kulturne i civilizacijske osobine koje je zapadno kršćanstvo naslijedilo kao rezultat svoje dominacije nad Rimskim carstvom. Ono što se dogodilo tokom tog vremena.ideja civilizacije sa velikim "C" koja je cvjetala u punom obliku u Francuskoj 18-tog vijeka. Svako drugi je za njih. Ali nasuprot Ahemencima.

isprepleteno sa izučavanjem religija. stoga. Pa ipak bez obzira koliko su oštre prepreke za iskrene kršćane. u opasnosti je da izgubi razumijevanje svoje vlastite vjere. pa ipak žive u svijetu u kojem se uništava tradicionalna homogenost univerzuma. za mnoge. Sljedbenik bilo koje vjere. da je Bog pravedan. Takvo kretanje postoji ali je ono tek skorašnja pojava. Zadaću prihvaćanja vrijednosti drugih religija i življenja u miru sa pripadnicima i sljedbenicima drugih manifestacija Duha. govoreći da nemaju nikakve veze sa evropskom civilizacijom. Tek sada Katolička crkva pokušava da se do izvjesne mjere odvoji od evropske civilizacije. nemoguće je vjerovati mirne savjesti. Tako. ako ne za sve. kršćani. Ma kako težak bio zadatak zapadnih kršćana to je zadatak kojeg sama životna situacija današnjeg čovječanstva nameće svima onima koji vole Boga. bio on kršćanin. i možda po prvi put u historiji čovječanstva. da je On milostiv i da je On stvorio sva ljudska bića a na drugoj strani prihvatiti da bi On dozvolio milijardama ljudskih bića da budu milenijima vodeni u pogrešnom pravcu i lišeni Božije milosti.razlika između civiliziranih ljudi i barbara na religijskoj kao i društvenoj razini. dok su vjerska uvjerenja drugih bila smještena u kategoriju "neciviliziranih" i barbarskih. izučavanje vjere je postalo. dodavalo i još uvijek i dalje doprinosi teškoćama dijaloga sa drugim religijama i susretu sa drugim religijskim kulturama. Isto tako nemoguće je sresti neku svetu osobu iz druge vjere ili vidjeti nevjerovatnu ljepotu taoističkog slikarstva ili lik Bude iz škole iz Kjota. ili pješčane slike američkih Indijanaca a ne shvatiti da "duh odlazi kuda želi". musliman. imenovanjem kardinala i biskupa Afrikanaca a protestanti odlaze u Aziju. više nego ikada. koji nije voljan da prihvati svjedočanstvo o prisutnosti Duha u drugim religijama. zadatak razumijevanja drugih religija s naklonošću nije samo od 166 . s jedne strane. ili arapsku kaligrafiju. prirodno. dok su nekoliko vijekova zapadno kršćanstvo i evropska civilizacija bili vrlo blisko povezani. Otuda je zapadnokršćanska interpretacija religije dalje apsolutizirana u očima mnogih njenih sljedbenika. Ovo je. I. a što se toga tiče ni sljedbenici drugih religija ne mogu izbjeći. ili Hindu.

preko mnogih vela. i da otkriju jedinstvo koje transcendira i leži u srcu svih autentičnih religija. to je dužnost prema Bogu koji jedini obdaruje određene duše. jer je to njihova najdublja dužnost prema vlastitoj vjeri i.naučnog interesa. Ali iznad svega. koje su vodile ljude kroz milenije i koje su jedine pružale smisao ljudskom životu. svih poruka s Neba. već i najvećeg vjerskog i teološkog značaja. čovječanstvu koje ima duboku potrebu za vjerskim i kulturnim razumijevanjem. 167 . naravno. To je zadatak kojega svi koji su odabrani da ga preduzimaju moraju obavljati. da mogu da vide Jedinog.

Cilj mi je da u ovom eseju razmotrim tri često upotrebljavana pojma: dekadencija. 1 168 . Islamic Foundation. DEVIJACIJA I RENESANSA U KONTEKSTU SAVREMENOG ISLAMA1 Suprotno tradicionalnoj islamskoj učenosti gdje su u svakoj grani nauke pojmovi već definirani i uvijek upotrebljavani sa specifičnim značenjem u svijesti. među velikim brojem savremenih muslimana se tokom proteklog stoljeća pojavila tendencija ka nejasnosti i neobazrivoj upotrebi mnogih važnih termina. često. a koji duboko održavaju stav izvjesnog tipa moderniziranih muslimana prema islamu kao religiji i historijskoj realnosti. devijacija i renesansa. 92. Riječi i izlazi su bili upotrebljavani od strane mnogih moderniziranih muslimana na način koji odaje stanje kulturnog šoka i. češće je to vrijednosni sistem prihvaćen. koji se neprestano pozivaju na stanje islamskog svijeta prije dolaska modernizma kao na nešto što je zgodno da bude opisano kao “dekadentno”. UK. br. Počnimo sa pojmom “dekadencija”. od modernog Zapada koji na prikriven i perfidan način Esej objavljen u ISLAMIC PERSPECTIVES . Osim toga. u odnosu na koju normu? Mora postojati norma kojom se nešto mjeri i u odnosu na koju se sudi kao dekadentno. Na bosanskom prethodno objavljen 1986. Vrlo se često pojavljuje u djelima modernih muslimanskih učenjaka.DEKADENCIJA. ove norme su najčešće prikrivene pod velom “islama” od kojeg ostaje malo više od pukog imena i izvjesne emotivne privrženosti lišene intelektualne i duhovne istine koja počiva unutar islamske objave. godine u časopisu Islamska misao. upotrebljavana obično u vezi sa islamskom historijom i savremenim islamskim svijetom. Leicester.studies in honour of Sayyid Abul’Ala Mawdudi. Dok neki ovdje uzimaju rana stoljeća islama kao normu. kompleks inferiornosti vis-ávis Zapada. od kojeg ti muslimani pate. svjesno ili nesvjesno. Ovaj vrijednosni sud smjesta povlači pitanje: Dekadentan u odnosu na što. Takva pisanja održavaju misaono ropstvo normama i sudovima zapadne civilizacije. 1979.

1971. za islamsku civilizaciju smatraju da je počela (pr)opadati kada je prestala producirati istaknute naučnike. Cambridge. sve u islamu. Persia and the Destiny of Islamic Philosophy.2 Tako. H. 1972. Vidjeti: S. takođe Nasr. Schuon. iznenada misteriozno “(pr)opada” negdje oko 7/13. str. stoljeća. Moderni muslimanski autori koji prihvataju ovakvo gledanje ne trude se da kopaju po novijim i manje poznatim istraživanjima tih zapadnih učenjaka. od filozofije do matematike. stoljeća. od str. 21./18. i New York. jer islamska filozofija i metafizika nisu nikada stvarno potpuno (pr)opadale. oct. H. god 12. 28-49. U isti mah. 1986. 31-42. glava VIII i IX. u stvari. posebno nakon 17. društvo prema kom sva ostala islamska “društva” bivaju vrednovana. gdje je donedavno interes većeg dijela bio ograničen u svim aspektima islamskog života na period u kojem je islam izvršio uticaj na Zapad. koja medinsku zajednicu vidi kao najsavršenije islamsko društvo. Mnogi modernizirani muslimani. 2. koja otkrivaju kako je važna bila islamska astronomija u 9/15 stoljeću ili koliko je aktivna bila islamska medicina kojom se bavilo u Perziji i Indiji do 12. i Nasr. br. Science and Civilisation in Islam. posebno u uvodu. gdje smo se šire pozabavili ovim pitanjem. bilo je odumiranje Vidjeti: S. od str. (prevod W.propisuje norme i kriterije za određivanje dekadencije. Nasr. Islamic Studies. Nasr. sa samouzdizanjem svjetovnog čovjeka koje dostiže svoj vrhunac sa Lujem XVI. Remarks on some kings of France. The Tradition of Islamic Philosophy in Persia and its Significance for the Modern World. Bejrut. “civilizacija” biva potpuno izjednačena sa najčišćim ljudskim i. Winter. Vidjeti: F. 3 Stanje islamske filozorije još više iznenađuje. 1967. 2 169 . Kao rezultat. tačno kada intelektualni kontakt između islama i Zapada dostiže svoj vrhunac. str. Winter. 3. Chitick).3 Rezultat ovog koncepta dekadencije. baziranog na modernom zapadnom kriteriju civilizacije u njenom svjetovnom aspektu4 radije nego na tradicionalnoj muslimanskoj perspektivi. stoljeća. Studies in Comparative Religion. Mass. datum tog prekida aktivnosti većina autora uzima iz zapadnih izvora. Ovo može biti najbolje ilustrirano kada se dođe do pitanja nauke. Iqbal Review. 4 Za zapadnog čovjeka. kompletno zanemarivajući lekcije same historije znanosti.. Studies in Comparative Religion. 1970. poput mnoštva drugih orijentalista izjednačavaju nauku sa civilizacijom i vrednuju bilo koje ljudsko društvo i kulturu time da li producira nauku ili ne.

Radije nego da opišu dekadenciju koja se pojavila u islamskom svijetu kao postupan i normalan proces “starenja” i veće udaljenosti u vremenu od nebeskog izvora Objave. da ne govorimo o vječnoživućoj duhovnoj tradiciji unutar sufizma. Pallis i R. naravno u vezi sa modernom civilizacijom. trebalo da bude odavno mrtva i da postane predmetom arheološkog interesiranja. 1953. Što se tiče pojma “devijacija” on je rjeđe upotrebljavan od strane modernista i susreće se samo u pisanjima ortodoksnijih muslimanskih autora. Guėnona5 grupa modernih autora. štaviše. da ne kažemo “monstruoznost”. Plave džamije. kako to mnoštvo orijentalista želi predstaviti. bez naglašavanja novije prirode ove dekadencije. prevod M.duha kod mladih muslimana i gubljenje povjerenja u sebe i svoju vlastitu kulturu. u najširem smislu riječi ad-dīn. 5 170 . Oni ostaju potpuno nesvjesni činjenice da. i. stoljeću. na mjestu gdje bi ovaj pojam morao biti upotrijebljen. koji su u potpunosti prihvatili zapadne norme vrednovanja zahvatila islamski svijet tako rano. U stvari. London. upotrebljavajući riječi R. koja je sama po sebi najveća devijacija i anomalija. ili pak metafizičke i teološke sinteze Mulla Sadra i Šejh Ahmeda Sirhindija. ovi autori zastupaju istovremeno fantastičnu i užasnu teoriju da je islamski svijet počeo propadati u 7/13. koji su još uvijek svjesni prisustva duhovnih i religijskih normi koje treba pripisivati bilo kojem ljudskom društvu. sigurno je da ne bi ostalo islamske civilizacije da je oni oživljavaju tokom ovog stoljeća. Islamska civilizacija bi. budući da govoriti o “tradiciji”. 1962. ako je tačno to što tvrde. Oni previđaju remek djela umjetnosti poput Šah-džamije. uključujući i vlastito. kojima se bavimo. ili TadžMahala. Da je dekadencija onakva kako je predstavljena od tih moderniziranih muslimanskih autora. Nicolson. znači govoriti o mogućnosti devijacije. London. odbacuje njegovu Vidjeti dva fundamentalna djela R. kako ta grupa tako često tvrdi. po njima. nije bilo moguće da islam nastavi afirmiranje ogromne civilizacije i ostane živuća snaga do danas. ili literarna remek djela Džamija ili Sa’iba Tabrizija. i The Reign of Quantity and the Signs of the Times. koji je nastavio davati bogougodnike sve do danas. prevod: Lord Northbourne. Guėnona o modernom svijetu: The Crisis of the Modern World.

opet. Veliki umjetnik može u islamskoj umjetnosti oživjeti pojedinu umjetničku formu. ne znači da je svaki oblik aktivnosti koji se događa islamska renesansa. Corbin. The Force of Traditional Phllosophy in Iran Today. prevod: Lord Northbourne. čiji je arapski prevod an-nahdah postao preovlađujući pojam u savremenoj arapskoj literaturi. Modernisti se nikada ne mogu umoriti govoreći o gotovo svakom obliku aktivnosti u islamskom svijetu kao o renesansi. džahillijjetom. nalazimo obilje najneobičnijih upotreba ovog termina u približno svakom kontekstu. London. 12. 6 Vidjeti: H. Kada dođemo do pojma “renesansa”. posebno Svetog Augustina .6 To. Studies in Comparative Religion. moćna intelektualna ličnost može inicirati oživljavanje nekih aspekata islamskog intelektualnog života. većina onog što se danas ističe kao “renesansa” nije ništa. Winter. počevši od umjetnosti i literature do politike. Light on the Ancient Worlds.postavku ponovo. to je povratak življenja džahilijjetskih Takođe vidjeti majstorske analize F. jer ona podsjeća na renesansu na Zapadu. Ono što mnogi muslimani najčešće smatraju renesansom obično je ponovo rađanje upravo onih snaga u cilju čijeg iskorijenjivanja je došao islam. pod uvjetom da i sama bude istinski ukorijenjena u islamsku intelektualnu tradiciju. Još bolje. Schuona. 1968. 171 . kada je ponovo rađanje duhovno mrtvih elemenata grčko-rimskog paganstva . 1965.zadalo ošamućujući udarac kršćanskoj civilizaciji i spriječilo je da dostigne procvat kao kršćanska civilizacija. Sve to ne znači da neki oblik “renesanse” u pojedinom domenu nije moguć. jer pojava velikana duha može prouzročiti “renesansu” duhovnosti u određenom regionu islamskog svijeta. U stvari. Postoji nešto podmuklo u nemarnoj upotrebi riječi renesansa. snaga koja se u tradicionalnoj muslimanskoj predodžbi identifikuju sa dobom neznanja.naravno ne i pozitivnih elemenata ove drevne civilizacije koji su bili integrisani u kršćanstvo od strane crkvenih otaca. od str. jednostavno zbog nedostatka objektivne norme kojom bi prosudili vremenski tok koji determinira specifične uslove vremena i prostora za bilo koji pojedinačni “svijet” i koji nužno mora nadilaziti taj tok.

Energija grupe se usmjerava na drugi. U svim ovim slučajevima. ili aktivnosti direktno suprotne učenjima šerijata kao islamska socijalna renesansa! Intelektualno poštenje nam nalaže da se barem klonemo upotrebe epiteta “islamska”. degradirani ili uzburkani odlikama istinske renesanse.vjernicima. Pošto je prvi od ovih načina dosezanja nepromjenjljivih načela stvari u intelektualnom poretku.kvaliteta. niti nužno vjerovanje koje bi ju čvrsto vezalo za normu ustanovljenu Poslanikovom tradicijom (Sunnetom i Hadisom). ustvari. i o čitavom modernom svijetu. o kojima je riječ. kad već pojam renesansa iz nekog nepoznatog razloga mora biti upotrijebljen. čak i ako je ta promjena na svaki način devalviranje i reduciranje kvaliteta ljudskog života. transcendentnih i nepromjenljivih islamskih normi koje jedino mogu osposobiti nekoga da sa islamske tačke gledišta sudi kada su pojedina forma ili aktivnost ili period ljudskog društva dekadentni. grupa savremenih muslimana. u jednoj ili drugoj formi. bez nepromjenljivoga ne može biti ocijenjen smjer toka promjena. Želja za uklanjanjem ovog kriterija biva zbog toga usredsređena na pokušaj slabljenja transhistorijskog značaja Poslanikovog Sunneta i 172 . on biva ostavljen po strani od strane pomenute grupe bez mnogo suprostavljanja. koji zbog svoje direktne religijske obojenosti sigurno pokreće veće protivljenje među muslimanima . opća greška proističe iz gubljenja iz vida objektivnih. Kako samo često direktno antiislamski oblici mišljenja bivaju pozdravljeni kao “renesansa” islamske misli. melekūt stvari u kur’anskoj terminologiji. U oba slučaja krajnji motiv je isti: ukloniti jedino objektivan islamski kriterij u skladu sa kojim neko može suditi o današnjem islamskom društvu a. kao što u sekulariziranom svijetu Zapada i među njegovim vazalima na drugim kontinentima bilo kakva promjena biva izjednačena sa “progresom” i “razvojem”. Ali. Bez apsolutnoga relativno nikada ne može biti potpuno shvaćeno. koji je izgubio viziju nepromjenljivog. Ponovo gubljenje iz vida objektivnih islamskih normi čini da mnogi poistovjećuju jednostavno bilo kakvu promjenu i aktivnost u islamskom svijetu sa islamskom renesansom. zbog metafizičke kratkovidnosti. kombinirane sa slijepom pokornošću anomalijama modernog Zapada. ne posjeduje intelektualnu viziju da bi mogla opaziti nepromjenljive suštine stvari.

Takođe vidjeti: S. primjerene norme za njihov privatni i društveni život. usvetun hasanah po Kur’anu. Ideals and Realities of islam. zajedno sa Časnom Knjigom. ostavljanje slobodnog prostora čovjeku da slijedi liniju manjeg otpora i da se preda svojim strastima i prolaznim pomodarstvima. London. Yusuf.Hadisa u očima muslimana njihovim podvrgavanjem tzv. bez kojih čak i poruka Kur’ana u mnogim dijelovima postaje neshvatljiva za čovjeka. Časni Poslanik određuje muslimanima. biće obezbjeđivane osnove za život ljudskog društva isto kao i za unutrašnji religiozni život njegovih članova. uklanjanje božanski ustanovljenog kriterija za prosuđivanje muslimana i. 1966. i Baltimore. biti mnogo U vezi sa značajem poslaničkog Hadisa i odgovorom na moderne kritike vidjeti: S. 1963. 7 173 . Nasuprot njima. Schuon. Lahore. prevod: D. Sve je ovo činjeno. glava III. bilo da je to ostvarivano svjesno ili nesvjesno. od str. M. 1971. međutim. Šta ovi termini mogu stvarno značiti ako prihvatimo puni autoritet Kur’ana i Sunneta kao postupno objašnjenje tradicije u fazama do danas? Na ovo pitanje se može dati precizan odgovor koji će. otkrili su nužnost neprestanog naglašavanja značaja Hadisa i Sunneta. shodno tome. London. u ime “islamske renesanse” ili kritike dekadentnosti bilo koje grupe koja odbija da bude slijepi imitator najjeftinijih produkata zapadne civilizacije. Nasr. zbog razlike u premisama i polaznoj tački. dekadencija i devijacija. H. koji su nastojali odbraniti integritet islama. Sve dok njegov Sunnet bude poštovan i očuvan netaknutim postojaće norme za vrednovanje ljudskog ponašanja i. mnogi ortodoksni muslimani. M. Sada može biti rečeno: Ova kritika je izazvana raširenom upotrebom takvih pojmova kao što su renesansa. štaviše. 79 i F. pojedinačno i kolektivno. metodu historijske kritike u kojemu obično neregistriranje nečega biva izjednačeno sa njegovim nepostojanjem. Napad na integritet hadiske literature imao je kao jedan od najvećih rezona. Djela Mevlana Mevdudija su primjer ovog vida odbrane islama u kojoj odbrana Poslanikove norme zauzima centralnu poziciju. Matheson. nekad i sad. 1971. ma kako demonske mogle biti. neodovojivi su od pokušaja zamagljivanja jasnog uzora i norme ljudskog života propisanih Kur’anom i Sunnetom.7 Nejasni i rasplinuti sudovi mnogih modernista o islamu. An Essay on the Sunnah. Understanding islam.

On se. Možemo se upitati šta bi se dogodilo sa islamom za vrijeme i poslije mongolske invazije da su takvi reformatori bili rašireni u to vrijeme i da su pokušavali prilagoditi islam onome što sigurno u ono vrijeme bijaše skup najnesavladivijih “vremenskih prilika”. temeljito razlikuje od “reformatora” u modernom smislu koji je obično “deformator”. nije rađanje ili ponovno rađanje nečega što bi moglo biti u modi u određenom trenutku ljudske historije. mudžeddid uvijek bijaše utjelovljenje. dakle. a svaka aktivnost koja se zbiva među muslimanskim narodima nije bezuslovno islamska aktivnost. koji se u tradicionalnom kontekstu poistovjećuju sa funkcijom obnovitelja ili mudžeddida. Počnimo sa terminom “renesansa”. principā islama koje je nastojao ponovo uspostaviti i primjeniti na pojedinu situaciju. koji je pod tako temeljitim pritiskom Zapada i moderne civilizacije uopće. prema tome. Svaki znak života nije znak istinskog života. Renesansa se u islamskoj predodžbi podudara sa tedždidom. On se danas očituje u nezavisnosti od uticaja Zapada i svega što kraakterizira modernizam. islamskih principa i normi. Renesansa u islamskom smislu može značiti samo ponovo rađanje.drukčiji od odgovora grupe modernista o kojoj je riječ. Istinska islamska renesansa. Musliman udaljen od modernizma sigurno može iskustiti duhovnu obnovu. izjednačenih sa aktivnošću mudžeddida u jednom ili drugom dijelu islamskog svijeta. ne može se nadati da će ponijeti 174 . Samo. pogotovo u ovom dobu pomračenja mnogovrsnih razumijevanja istine. već ponovna primjena principa istinske prirode islama. par exellence. doslovno re-naissance. lider koji sada putuje sa Zapada u islamski svijet. muslimanski lider koji želi obnoviti intelektualni život islamskog svijeta. jer želi da žrtvuje određeni aspekt islamske tradicije zbog ovog ili onog iskrslog faktora koji je najčešće prikazivan kao nešto čemu se je nemoguće oduprijeti i koji je nazivan “neizbježnim vremenskim prilikama”. Ali. a ne ponovno rađanje nije važno čega. u isti mah ostajući ravnodušan prema onome što se odvija u modernom svijetu. Islamska historija je bila svjedokom mnogih renesansi u pravom smislu riječi. da bi ga uskladili sa pobjednicima Mongolima i njihovim načinom života. ili obnovom. Ovdje primarni uvjet za istinsku islamsku renesansu postaje jasan.

” Schuon.pogrešno su to smatrali pravim životom. 8 175 . Dekadencija Istoka je pasivna. samo na različite načine. sadržan u najčišćoj formi u Šehadetu. 1953. i u isto vrijeme dubokog poznavanja modernog svijeta kod dijela modernista i zbog potrebe za ponovnim vrednovanjem prolaznih vrijednosti tog svijeta u svijetlu vječnih principa islama. Ni praksa davanja mišljenja. ili idžtihad.sigurno ne izlazeći iz njihovog kruga – to je upravo zbog nedostatka ovog apsolutnog suštinskog kritičkog.muslimani a i drugi . značenje dekadencije i devijacije takođe postaje jasno. Krajnje je vrijeme za one koji hoće govoriti u ime muslimanske inteligencije i koji žele na svojim plećima iznijeti renesansu islama da prestanu govoriti sa pozicije inferiornosti vis-à-vis Zapada i da u saobraćanju sa modernim svijetom počnu primjenjivati mač metafizičkog razlučivanja. Mnogi istočnjaci . ne može zauzeti svoje mjesto bez dubokog kritičkog držanja prema modernom svijetu. san koji ne može a da se na kraju ne pretvori u noćnu moru. Matheson. Dekadencija je uvijek padanje ispod perfektne norme. a ona na Zapadu aktivna. nije moguća za um transformiran načelima modernizma. Osim toga. M. uprkos silnom govoru o islamskoj renesansi među muslimanskim modernistima. prevod: D. “Greška Istoka u njegovoj dekadenciji je što već dugo ne misli. Ako. Govoriti o islamskoj renesansi a u isto vrijeme bez razlučivanja primiti sve što moderni svijet zastupa čista je fantazija i najčudesniji san. 22). posebno ona u intelektualnom domenu. Ako takva perspektiva bude slijeđena. postoje dva oblika dekadencije: pasivni i aktivni. upravo zbog dinamičnih elemenata koje Sve civilizacije su postale dekadentne. kombiniranog sa dubokim razumijevanjem tog svijeta. ali ipak uz ostajanje vezanim za tu normu. jedan koji je Istok trpio tokom nekoliko proteklih stoljeća i. Spiritual Perspectives and Human Fasts.u vezi sa islamskom renesansom na intelektualnom i socijalnom nivou izuzev posvemašnje i duboke kritike modernizma i samog modernog svijeta. drugi. Zapad u svojoj dekadenciji misli previše i misli pogrešno. str. Danas istinska islamska aktivnost. koji je slijeđen od strane modernog Zapada u istom periodu8 i koji je zbog svog aktiviteta postao devijacijom. London. dok je devijacija potpuno odstupanje od te iste norme. ništa od toga nije našlo svoje mjesto u praksi .

Posljedice tog mogu biti samo istovjetne fatalnom kursu koji je slijedio Zapad. još čudnije. koji su uvijek bili i uvijek će biti valjani.ne i totaliteta islamske tradicije koji je na sreću ostao izvan ovog procesa . Uzeti bilo koji prolazni prostorno-vremenski skup okolnosti ili “svijet” kao kriterij valjanosti islamskih principa i učenja znači preokrenuti prirodni red stvari. na svaki “svijet” koji im se predočava.sadržava. Što se tiče gledanja na islam svojstvenog grupi modernista o kojoj je riječ . Da bi se bilo spremno primjeniti te principe na vanjski svijet nužno je primjeniti ih prvo na samoga sebe. moraju uvijek biti svjesni krajnje teške odgovornosti koju nose. može se reći da se krivulja života moderne zapadne civilizacije. Ustvari. Čovjek 176 . devijaciji koja će sigurno biti slijeđena drugom fazom dekadencije. pred zapanjenim očima mnogih ostočnjaka. počinjući sa okončanjem njenog duhovnog zaokruženja u srednjem vijeku. to mora biti obnova života čiji korijeni sežu duboko u Božansko. Ova posljednja faza postaje sve uočljivija tokom dvije posljednje decenije. ali različitog tipa od one kojoj su modernisti prvobitno nastojali umaći. Postoji samo jedan način izmicanja ovom podmuklom nizu: ostati vjeran vječnim i nepromjenljivim principima koji stoje ponad vremenskih događaja. ako neko želi obnoviti život islamske zajednice.krivulja može biti opisana kao kretanje od dekadencije prema “renesansi” pa devijaciji. To je kao stavljanje kola ispred konja. To je prihvatanje iskrslog kriterijuma za vječno. a onda primjeniti te principe na bilo koju situaciju sa kojom se muslimani suoče. Moramo naglasiti da je prava smrt bolja od lažnog života i da. Ako žele govoriti u odbranu islama i obnoviti njegov život. ova devijacija Zapada preokreće se u dekadaciju forme lahko prepoznatljivu i samim istočnjacima. čiji je kraj upravo ćorsokak sa kojim se sada suočava moderna civilizacija i koji prijeti samoj ljudskoj egzistenciji. Danas. Nema načina za izbjeganje dekadencije i devijacije i istinsko izvršenje renesanse izuzev ponovne primjene principa i istina sadržanih u islamskoj Objavi. Najbolje što muslimanska “inteligencija” može učiniti je da se okoristi poukama koje mogu biti izvučene iz dubljeg izučavanja okolnosti u historiji modernog Zapada koje su ga dovele do njegovih sadašnjih kriza. kretala od “renesanse” preko devijacije do dekadencije.

Najveća lekcija koju svi istinski reformatori danas treba da nauče je da istinska reforma svijeta počinje reformom samoga sebe. Onaj u kome obnova principä islama dođe do izražaja u svoj svojoj punoći uvijek čini najtemeljitiji korak prema “renesansi” samog islama. prostran bio taj “svijet”. Onaj ko osvoji sebe osvaja svijet.: Jer. ma koliko.mora duhovno oživjeti da bi bio sposoban da oživi svijet oko sebe. Preveo s engleskog: Fikret Pašanović 177 . po volji Božijoj. samo onaj ko je oživljen u istini može oživjeti svijet oko sebe.

1981. što će im pričinjati ozbiljnu teškoću u razumijevanju jezika tradicionalnih djela u kojima je sadržana sveislamska mudrost. Pored stalnih kontakata brojnih muslimanskih učenjaka i studenata sa obrazovnim i akademskim institucijama zapadnog svijeta. pisali su o islamu ne iz ljubavi nego poradi njegova iskrivljavanja 1 Tekst je preuzet iz knjige Islamic Life and Thought. Stoga se u mnogim krajevima muslimanskog svijeta lahko može zapaziti da se dva čovjeka koja žive u istoj sredini i govore istim jezikom. svejedno radilo se o pučkom ili intelektualnom sloju. Dva suprotstavljena obrazovna sistema rezultirala su u današnjem islamskom svijetu ozbiljnom podjelom na zapadno obrazovanu manjinu i većinu koja je. Ta nepodudarnost.NEPROMJENJIVA NAČELA ISLAMA I ZAPADNJAČKO OBRAZOVANJE U ISLAMSKOM SVIJETU1 Uvođenje zapadnog sistema obrazovanja u islamskom svijetu dovelo je do unutarnjih napetosti i heterogenih shvaćanja same osnovice islamskoga društva.). Y. od kojih su mnogi bili neprijateljski raspoloženi prema islamu. moraju postati predmetom ozbiljnih istraživanja. Istodobno. zapadni orijentalisti. U mnogim zemljama generacije i generacije muslimana će se obrazovati i odgajati na obrascima moderne znanosti i filozofije. više od jednoga stoljeća. međusobno ne razumiju budući da koriste raznolike sisteme komunikacije i prebivaju unutar raznolikih svjetonazora. Albany (N. onima koji su zaokupljeni dinamičkim i plodotvornim razvojem islamskog društva. a vrlo često i otvoreni konflikt koji postoji između islamskog i zapadnog sistema obrazovanja i njihovih osnovnih ciljeva. ova kulturološka pojava stavlja muslimane pred sudbonosno pitanje odnosa univerzalnih i nepromjenjivih načela islama i zapadne filozofije. 178 . odnosno metoda i sadržaja zapadnjačkog obrazovanja. duboko ukorijenjena u tradicionalnom islamu.

Tome. onu osobu koja bezuvjetno vjeruje u islam i koja nije pod opsjenom modernizma. Problem suočavanja sa drugim religijskim tradicijama je. dok se u homogenoj islamskoj sredini takvo saznanje smatra. Takvo saznanje je protivotrov skepticizmu kao posljedici modernizma. to podrazumijeva takvu osobu koja će biti sposobna promatrati svijet u skladu sa nepromjenjivim principima 179 . To. naravno. No. kada se jedanput dođe u dodir sa raznolikim formama modernizma javlja se. Imajući sve to u vidu mišljenja smo da muslimanski znanstvenici. znači prevođejne tradicionalnih istina islama. problem suočavanja sa modernizmom. zacijelo. moraju neizostavno imati na umu sljedećih nekoliko ciljeva koji se tiču islamskog svijeta i njegove budućnosti: 1. Zbog toga muslimanski znanstvenici koji djeluju u modernom svijetu.(opovrgavanja). Tako složen zadatak podrazumijeva. tom istom svijetu predstave raznolika očitovanja islamske mudrosti. Islam predstavlja živu. a koju je. Tradicionalni musliman koji se nije susreo sa modernim svijetom. gotovo zaboravila. i to onakvima kakve one doista jesu. međusobnog upoznavanja sunija i ši’ija. sa druge strane. koji se bave islamskim studijama na Zapadu ili u sklopu modernih obrazovnih institucija unutar islamskoga svijeta. zapravo. duhovna potreba za upoznavanjem drugih religija.jedini izvori iz kojih o islamu zahvataju oni koji se obrazuju u modernom sistemu obrazovanja. u većini slučajeva. prije svega drugog. u suvremeni jezik. u većini slučajeva. Preciznije. suvišnim i nepotrebnim.a pozivaju se na mnogo toga što samo prividno izgleda kao „naučni“ metod i jezik . No. prije svega. s jedne strane. koja još uvijek prebivaju unutar muslimanske tradicije. bez obzira na predrasude i zlonamjerna iskrivljavanja . njihova upoznavanja sa drugim velikim kulturnim i religijskim tradicijama svijeta. ta djela su. generacija modernih zapadno obrazovanih muslimana. ipak. ne mora razmišljati o kršćanskoj teologiji ili o Hindu odnosno Budističkoj metafizici. imaju zadaću da. a ne mrtvu ili anahronu religijsku tradiciju koja ima samosvojno historijsko važenje. treba pridodati više nego izraženu potrebu. i.

koji uvijek nisu bili prijateljski. već dobrano odbacila. religijski. između muslimana i kršćana. ne samo na zapadu i u nemuslimanskim zemljama Azije. istodobno. mora biti oslobođena ili rasterećena osjećaja inferiornosti vis a vis Zapada. nije imao zadovoljavajući tretman. s jedne strane. u novoj formi i jeziku. predstaviti vječnu mudrost koja prebiva unutar islamske tradicije. činjenica da islam kronološki slijedi kršćanstvo te. ona u islamu ne smije vidjeti. i konsekventno tome. umjetnički i društveni život Zapada. kako ga neki pokušavaju predstaviti. napokon. više nego potrebna spasonosna istina sadržana u islamskoj Objavi. sa svim njenim intelektualnim i duhovnim značenjima (bogatstvima). Takva osoba moći će temeljna znanja o islamu prezentirati novoj generaciji koja je bila naprosto lišena njegove mudrosti. srednjevjekovni strah muslimana u Evropi. „reformiranju“ Bogom objavljenih Istina u svjetlu prolaznih i efemernih uvjeta koji se nazivaju „vrijeme“. Istodobno. te razumjeti filozofski. sa druge strane. islam u većini tih djela. pri tome. Orijentalističko proučavanje islama produciralo je veliki broj djela koja su bila predmetom istraživanja svih onih koji su se zanimali za islamske studije. 2. Nasuprot tome. naučni. Samo ona osoba koja je ostvarila dobar uvid u intelektualni život islama i koja je istodobno ovladala suvremenim medijima izražavanja.islama ne težeći. Nažalost. a ne preko nekih posredujućih izvora koji bi ga naveli da „novom odjećom“ smatra onu koju je. kao i njegovim suvremenim očitovanjima. naprosto su doveli do toga da 180 . nego i u onim muslimanskim zemljama gdje su rašireni evropski jezici poput engleskog ili francuskog. kao što su Hinduizam i Budizam. zapravo. Takva osoba. semitsko porijeklo islama. čak ni u usporedbi sa drugim velikim religijama Azije. jer je obrazovana u drugačijem sisitemu mišljenja i izražavanja a kojoj je. specifičnu racionalnu religiju lišenu njene duhovne dimenzije. bit će kadra. Brojni faktori kakvi su primjerice: historijski kontakti. zapadna inteligencija. ona treba cijelim svojim bićem podržavati odnosno biti ponosna na islamsku tradiciju. ona mora dobro upoznati zapadni svijet i to neposredno. Osim toga nužno je poznavati unutarnje snage koje pokreću ili dinamiziraju zapadni um. u njegovim religioznim i historijskim korjenima.

Unatoč tome što u njihovim djelima postoje mnogi elemnti koji su neprihvatljivi sa islamskog stanovišta.islam. odgovore na izazove orijentalista. Takav poduhvat bio bi. u njima nalazimo i mnogo toga u artikulaciji tendencioznog i zlonamjernog. Sa izazovom orijentalističkih studija o islamu tijesno je povezan i principijelni moderni znanstveni. na jedan školski način pristupe proučavanju svih domena islamske kulture i tradicije. U stvari. kako bi odgovorili na izazove islamu koji su prisutni u mnogim orijentalističkim djelima. niti se njihov utjecaj može relativizirati pukim osuđivanjem orijentalista i upotrebom demagoškog jezika protv njih. njegova kultura i historija vanjskom svijetu ptredstave u njihovoj autentičnoj slici. historijski i filozofski stav. te omogućiti da se islam. sa druge strane. Dužnost muslimanskih znanstvenika. sve do nedavno brojni orijentalisti koji pišu o islamu smještali su se u ovo područje bavljenja. znatan broj orijentalističkih istaraživanja islama ima svoju znanstvenu i historijsku relevantnost. jeste da jezikom i metodom koji korespondiraju takvom zadatku. a koji prevladavaju kod većine 181 . bili tamo naprosto gurnuti. koji se bave modernim obrazovnim i akademskim institucijama. čvrsto vjerujući u svoje vlastite principe. Ono što se danas tako očito nameće jeste potreba da muslimanski znanstvenici. štaviše. umanjiti utjecaj takvih djela na one muslimane koji su opsjednuti njihovim načinom pisanja odnosno religijske artikulacije. Bez obzira na kvalitet odnosno vrijednost tih studija one se ne mogu odbaciti. Samo takav poduhvat mogao bi. 3. kao filozofi ili misionari. koji je stoga više privržen Hinduizmu i drugim arijevskim religijama. bez sumnje. ne zbog želje za upoznavanjem nekih njegovih dimenzija koliko zbog toga što su. štaviše. uz nekoliko časnih izuzetaka. oni će ih morati artikulirati u jeziku koji će biti prihvatljiv onima koji su odgajani i formirani u racionalističkoj i skeptičkoj sredini modernih obrazovnih institucija. u očima većine indoevropskih naroda. Ono što su orijentalisti ostvarili na pravcu proučavanja islama rezultat je njihovih vlastitih potreba i ciljeva. veoma značajan i za ono što nazivamo svijetom orijentalizma. koji svoj pristup i svoju meotdu. s jedne strane. dobije tako nepovoljan tretman u mnogim dijelovima zapadnog svijeta.

za razliku od drugih velikih religija. Zbog toga se pred suvremeno islamsko školstvo 182 . kako na Istoku jednako tako i na Zapadu. Taj veliki izazov s kojim se suočava islam. historicizam. zacijelo se i javio kao posljedica zaborava metafizičkih principa. danas se naročito uočava u kontekstu takvih teorija i ideologija kao što su evolucija. takvi znanstvenici mogu pružiti lijek za danas preovlađujuću bolest historicizma. U stvari. psihoanaliza. Predstavljanje tradicionalne islamske doktrine suvremenim jezikom bi. zbog čega biva vrijednosno razmatrana unutar raznolikih škola i perspektiva. proučavajući islam kao postojeću realnost i poentirajući vječnu narav sadržaja islamske tradicije. Potpuniji odgovor podrazumijeva ogroman napor velikog broja islamskih mislilaca koji žive i rade u krilu islamske tradicije. koji na bilo koji način participiraju u islamskom školstvu. utemeljuju isključivo na refleksiji. ti odgovori moraju biti formulirani i iskristalizirani. 4. postojanjem tih dimenzija. Također. od kojih su neke pseudo-naučne vrijednosti mada predstavljene naučnim. naravno. Tradicionalna islamska mudrost sadrži u sebi metafizičke doktrine koje jedino mogu dati odgovore na takav problem. odnosno na zapadno usmjerenim univerzitetima. njoj je. egzistencijalizam. kao i sve druge religije. dok su druge naprosto rezultat četiri stoljeća starog sekularizma na zapadu. ni islam nije izuzet od tog pravila. kojemu se islam suprotstavlja u svojim filozofskim premisama jer odbija priznati da se istina može utjeloviti u historiji. što je inače njena specifičnost. moderni način mišljenja. u stvari. iskazuje daleko više homogenosti. bio doprinos suočavanju sa ovim i sličnim napadima koje nameće modernizam.orijentalista. Zapravo. Ulaskom u svijet svaka religija. koje su kao takve smještene unutar same Objave. Upravo takva situacija muslimanske znanstvenike. a sa druge strane dijalektički materijalizam. primjereno da unutar svoje strukture integrira ljude raznolikih psiholoških i duhovnih temperamenata. no. nije moguće da jedan znanstvenik bude specijalistički upućen u sve znanstvene discipline i tokove filozofskog mišljenja i da dadne potpune odgovore na sva pitanja koja ti „izmi“ naprosto podrazumijevaju. stavlja pred zadaću davanja islamskih odgovora na ideje modernog vremena. učestvuje u višestrukosti. Iako. Danas.

u izvjesnoj mjeri. U suvremenom islamskom svijetu danas je više nego važno duhovno i intelektualno razumijevanje ši’izma i sunizma. naravno. te razotkriti njihov odnos sa temeljima islamske ortodoksnosti. stavljaju se na stranu onoga momenta kada cijela društvena grupa biva izložena opasnostima. Iako su. Pored toga važno je sačiniti kritičku studiju manjih vjerskih grupa. ši’izma i sunizma. potreba za takvim dijalogom postaje više nego važna unutar modernog svijeta. sa Budizmom u sjeverno-zapadnoj Perziji i Afganistanu i sa kineskom tradicijom u Sihkjangu. Hinduizma i Budizma. koje su se stoljećima odvajale od glavne matice islamskog religioznog života. Sve do danas muslimani u cjelini nisu iskazivali. islam je jedina religija koja je u predmoderno doba dolazila u dodir sa gotovo svim značajnim tradicijama. neki poseban interes za drugim religijskim tradicijama. Takvo što bi omogućilo da svaka bolje upozna onu drugu. javljaju unutar svakoga društva. Princip univerzalnosti Objave je. sa Hinduizmom u Indiji. sa zoroastrizmom i drugim iranskim religijama u samoj Perziji i Iraku. Neje čudno što se onda među vatrene pobornike obnavljanja dijaloga među raznolikim školama islamske misli i islamskoga prava svrstavaju oni muslimanski znanstvenici koji su osobno iskušali moderno obrazovanje i konsekventno.postavlja zadatak proučavanja raznolikosti u islamu u svjetlu njegovih principa. raznolike pravce zapadnoga mišljenja. sa kršćanstvom i judaizmom u zapadnim i centralnim područjima islama. kao i pokreta koji su iz njih proistekli. 5. jasno 183 . osim kršćanstva. najvrerovatnije zbog toga što je prisustvo drugih religija bilo legitimirano islamom još prije modernog doba. kao i cjelovito razumijevanje islamske ortodoksnosti. Društvena dobra koja se. takve studije već sačinjene u tradicionalnim obrazovnim institucijama poput al-Azhara. koja se izražava u dva već pomenuta glavna pravca. a da sa druge strane. odnosno očitovanje dviju velikih dimenzija islamske ortodoksnosti. sve više nameće potrebu ozbiljnog dijaloškog suočenja islama sa drugim religijskim tradicijama. s jedne strane nagriza odveć homogeno islamsko religiozno stajalište te omogućava saznanje o drugim religijskim tradicijama. također. Kao rezultat kontakata sa modernim svijetom dolazi do toga da on. Od svih velikih religijskih tradicija čovječanstva.

u principu. koje je povezano sa. u njegovoj integralnoj formi. stvaranje klime međusobnog razumijevanja raznolikih muslimanskih grupacija i konačno uspostavljanje dijaloga između islama i drugih religija. stoljeća. neki stariji muslimanski autoriteti kao što su Rumi i Ibn Arabi. U mnogim oblastima potkontinenta muslimani su osjećali istu gorčinu i prema Hinduizmu. jeste odbrana religio perennis (primordijalne religije) (al-din al-hanif). U suvremenom dobu muslimanski znanstvenici sačinili su nekoliko vrlo ozbiljnih studija o drugim religijama. Nema sumnje da postizanje svih navedenih ciljeva: artikuliranje islamske mudrosti u suvremenom jeziku. kojima je daleko teže. nego što je to slučaj sa mnogim drugim religijama. gdje vjerske zajednice žive u neposrednoj blizini i koje su ukorijenjene u Ibrahimovskoj tradiciji. To podrazumijeva angažiranje svekolikog islamskog intelektualnog svijeta. Ipak. prihvatiti postojanje i drugih tradicija. barem na arapskom Bliskom istoku. pružanje odgovora na pitanja koja postavljaju orijentalistička djela kao i odgovora na izazove modernizma. vis-a-vis Jevreja. a bilo je i takvih pokušaja da se uđe i u njihovu unutarnju poruku. u izvjesnoj mjeri. Najbolji način odbrane islama. nego u cilju pronalaženja odgovora na ona pitanja koja postavlja sekularizam. koja prebiva u samome srcu ili središtu islama kao i u središtu svih drugih religija koje je čovjeku namijenila ljubav Božja. predstavlja danas veoma značajan poduhvat. podjelom Palestine tokom proteklih decenija. Neprijateljstvo između muslimana i kršćana na Bliskome istoku od 19. Stoga islam. a sa kojim se nije moguće ozbiljnije suočiti bez obrane religije kao takve. Takvo što naprosto podrazumijeva potvrđivanje nepromjenjivih načela islama u sadržajima zapadnog obrazovnog sistema. muslimanski znanstvenici trebaju druge religije ne samo iz političkih razloga. a njime su se bavili. sa njihovog dogmatskog i teološkog stanovišta. može daleko lakše razumjeti i prihvatiti druge religijske tradicije i da pri tome ostane odan svojim vlastitim principima. čije će se grane protezati do onih područja koja pretpostavljaju moderne ideologije i 184 . Drugim riječima to znači reaktiviranje autentičnog islamskog obrazovnog sistema koji će biti ukorijenjen u tradicionalnim islamskim školama. učinilo je razumijevanje među religijama teškim i nemogućim.formuliran u Kur’anu.

04. Autentični i istodobno suvremeni islamski obrazovni sistem ne bi izbjegavao da se suoči sa tim područjima niti bi podlijegao modernim teorijama. Prijevod s engleskog: Adnan Silajdžić Sarajevo. Prije bi se on nametnuo tim područjima odnosno učinio ih svojima. koje teže da njime ovladaju.metode obrazovanja. 1996. Od stupnja ostvarenja pomenutih ciljeva zavisit će dobrano stupanj autentičnosti islamskog društva i civilizacije kako u realnosti jednako tako i u odgovarajućem islamskom duhu. 185 . u današnjem islamskom svijetu nema presudnije zadaće od poentiranja njegovih nepromjenjivih načela i njihove primjene kroz metode i oblasti znanja koje zahtijeva moderno zapadno obrazovanje. 04. Ostavljajući po strani očuvanje samog islama. Time bi se stvorile mogućnosti da grane sa stabla islamskog obrazovanja obuhvate ta područja i discipline.

OSVRT NA TEORIJU O SUKOBU CIVILIZACIJA U naše doba.nacionalizam. bila temelj sukoba u novijoj historiji čovječanstva. a mislim da će se takvo što nastaviti i u budućnosti. Prvi Huntingtonov oslonac pri razvijanju ove teorije jeste konstatacija da se sukobi ideologija. prvenstveno Američkog. dakle. dakle. Ovaj termin tvorevina je evropske filozofije 19. tako. raspadom SSSR-a ta situacija je bitno izmijenjena. različite. od 19. a to što se ona na Istoku (pa tako i u Iranu) zna prispodobiti čak i islamu. stoljeću javila u Evropi i jedan dugi period predstavljala je nadomjestak za religiju. stranice historije okreću se veoma brzo. Svakako. Druga stvar na koju Huntington ukazuje jeste još jedna bitna snaga koja je kroz 150 posljednjih godina historije čovječanstva bila uzrok trvenja . čiji je praktični propagator Samuel Huntington. pokazatelj je pada u klopku jedne filozofije koja je u potpunosti anti-religijska. Međutim. pa do zapadnjačkog. Zanimljivo je pri tome odmah napomenuti činjenicu da termin ideologija u perzijskom jeziku nema adekvatan sinonim. pri tome mislimo na nacionalizam kao tekovinu Francuske revolucije. preko Lenjinove revolucije iz 1918. Ta filozofija se. u 19. na kojima su počivala sva politička djelovanja i stavovi u proteklih nekoliko desetljeća. a ne na ono što bismo 186 . Ideologija je. od našeg Irana. stoljeća kada je postala osloncem zapadnjačkog mišljenja. regije islamskog svijeta. završeni. pa tako ideologija više ne može biti odrednica međunarodnih sukoba i poredaka. sistema u kome je pojam demokratije iskorišten u ideološke svrhe. a ta dešavanja u izravnoj su vezi sa teorijom o sukobu civilizacija. preko Iraka do Kašmira ili Bosne. U svijetu se po povijest bitni događaji smjenjuju tako brzo da nam je teško sve ih popratiti. godine koja je predstavljala prvu ideološki ustrojenu vlast. Svjedoci smo dešavanja koja su zahvatila cijeli islamski svijet od istoka do zapada. stoljeća.

Francuske revolucije iz 18. Prva od njih je zapadna civilizacija. kojom je prvo. nacionalizam je izgubio svoj utjecaj. odnosno što u Južnoj Americi nikada nije postojala takva rasna netrpeljivost koa što je postojala u Sjevernoj Americi. nacionalizma koji je različit od onog nastalog u 19. Treća stvar koju Huntington tretira jeste reforma nacionalizma. U svakom slučaju. stoljeću. s obzirom da je Južna 187 . arapskog ili turskog nacionalizma. Huntington. Veoma zanimljivo je da Huntington Južnu Ameriku smatra drugom civilizacijom. premda pojmu civilizacije u zapadnjačkoj politologiji novijeg doba nije do sada pridavan veći značaj. izuzev čovječanstva kao pojma. Dakle. Postojanje različitih civilizacija bila je činjenica. Nacionalizam kao filozofski pojam čedo je. koja obuhvata dva područja . Možda je to zbog toga što je stanovništvo Južne Amerike skoro isključivo katoličko. pa iako je još uvijek prisutan kao snaga. drži da će ono što će u budućnosti predstavljati glavni faktor u međunarodnim odnosima biti podjela na jedinice koje on naziva civilizacijama. a njegove glavne elemente čine kultura i religija. Takav stav je s gledišta kulture ili filozofije u potpunosti ispravan. ali Huntington civilizaciju uvodi u okvire političke terminologije. pak. odnosno islamski svijet. suprotstavio međusobno evropske zemlje. stoljeća. te je prirodno da svako voli svoju domovinu. više ne može biti odrediteljem međunarodnih odnosa. Huntington dalje smatra da u svijetu danas postoji najviše osam velikih civilizacijskih krugova. Ovaj novi nacionalizam oblikuje se uglavnom u okvirima velikih civilizacija. što je čovjeku prirođeni osjećaj.obično nazvali patriotizmom ili rodoljubljem. da bi se zatim proširio i na Aziju. različitom od Sjeverne Amerike. ispoljivši se u obliku iranskog. U proteklom stoljeću civilizacija nije bila tako bitan činilac u odnosima između naroda. znači. ali je malo ko uvažavao tu činjenicu pri političkim raspravama i analizama. civilizacija je najšira odrednica ljudske pripadnosti. a i zato što na jugu kontinenta domorodačko stanovništvo nije iskorijenjeno kao na sjeveru. Prema Huntingtonu. besprimjerno u dotadašnjoj historiji.Evropu i Sjevernu Ameriku. Nacionalizam je posjedovao izuzetnu snagu. Pod civilizacijom se podrazumijeva najukupniji izraz pripadnosti ljudi određenoj cjelini.

U svakom slučaju. ljudi kupovati Mc Donald’sov hamburger i slušati vijesti CNN-a. Naredna civilizacija jeste ona islamska. vezanost ljudi za civilizaciju kojoj pripadaju toliko je jaka da je konačna realnost svijeta podjeljenost po civilizacijskom osnovu. i civilizacija koju Huntington naziva rusko-pravoslavnom. dakle. Zatim slijedi civilizacijski krug Dalekog istoka. koja je uglavnom muslimanska i kršćanska. Štaviše. U stvari. tj. neće biti mogućnosti da zapadnjačka civilizacija potčini sve civilizacije svijeta. koja se proteže od Afrike na sjeveru do Filipina na jugu. Druga bitna teorija koju Huntington navodi jeste to da svijet. nasuprot onome 188 . zemlje koje su po religijskoj pripadnosti pravoslavne. koji je zanimljiv zbog toga što se ovdje radi o poklapanju nacije i civilizacije. Grčka i Rumunija. podrazumijeva crna Afrika. Nije tačna pretpostavka da će uskoro od udaljenih indonezijskih ostrva uzevši. koja još nije u potpunosti iskristalizirana i pod čime se. Srbija. smještena u središnjici svijeta. ne mogu se previdjeti ostale svjetske civilizacije. I oko ove civilizacije diže se u posljednje vrijeme velika buka. Preostale civilizacije su indijska. Huntigton Kinu smatra glavnim centrom konfucijanske civilizacije. u koju računa još i Vijetnam. ne ide u pravcu nastanka jedinstvene svesvjetske civilizacije. Huntington. čime će zajednička civilizacija obuhvatiti cijeli svijet. a u dobroj mjeri i Kambodžu i Laos. Bugarska. posebnom civilizacijom drži Japan. sa ovim sam u potpunosti suglasan i već dugo godina i sam insistiram na činjenici da Zapad. nasuprot posljednjih godina često spominjanog stvaranja “novog svjetskog poretka”. svakako. što Huntington naziva konfucijanskom civilizacijom. Posljednja civilizacija o kojoj govori je afrička. a u čiji sastav ulaze Rusija. koja obuhvata i znatan broj muslimana. pod čime se prvenstveno misli na Kinu. zatim. tako da je skoro i ugledni časopis TIME objavio na naslovnici sliku Konfucija kao reformatora kineske i gravitirajućih joj civilizacija. kao i manja područja poput Hong Konga i Singapura. pa sve do afanistanskih sela.Amerika do sada bila u potpunosti katoličko područje (premda u posljednje vrijeme dolazi do širenja protestantskog učenja). Za razliku od odnosa spram ostalih Huntingtonovih stavova. Huntington je smatra posebnom civilizacijskom jedinicom.

dok se u svijetu ne čuje glas protesta. uprkos udarcima koji im se zadaju. drži da se taj sukob ne može izbjeći i navodi činjenicu da su granice civilizacija uvijek krvave. poput Bosne ili Kašmira. vidimo da Rusija nakon ubistva oko 80 000 muslimana ovu zemlju iznova vraća u komunizam. Paradigma. nastojeći neizravno islamsku civilizaciju predstaviti kao neospornog neprijatelja zapadnjačke. pošto 189 . Međutim. ali uopće ne spominje Tadžikistan. nisam uspio pronaći doista odgovarajuću riječ. Opasnost Huntingtonove teorije leži baš u tome što on višegodišnje tragedije islamskog svijeta smatra neizbježnim i nužnim. što je u osnovi platonistički termin. te se s obzirom na taj stav upušta u analizu partikularnih pitanja o tom području. i druge civilizacije će opstati. “alem-i-masal” ili “masal-i-fikri”. Naredna stvar na koju treba obratiti pozornost jeste činjenica da Huntington svoju teoriju prikazuje kao jednu intelektualnu paradigmu. Kao što se možemo osvjedočiti. inače. međutim. a sve to iz straha od mogućnosti da se muslimanski Tadžikistan približi Afganistanu ili Iranu. a nemam baš pretjeranu sklonost ka izmišljanju novih izraza. danas znači jedan općeniti stav ili svjetonazor koji čovjek ima o nekom području historije. Huntington navodi za to brojne primjere. Uložio sam mnogo truda ne bih li našao u perzijskom jeziku izraz adekvatan danas često upotrebljavanom engleskom terminu paradigma.što nam se javlja kao izvanjski dojam. čime prikriveno potpomaže teorije nekih snaga na Zapadu koje islamsku civilizaciju nastoje pretvoriti u svog neprijatelja. Huntingtonov stav kako postoji stalna opasnost sukoba među suprotstavljenim civilizacijama je izuzetno opasan. čak. Moguće je. termin koji je prvi upotrijebio Platon. Nije slučajno da on takav stav ilustrira primjerom islamske civilizacije. odnosno. Huntington ostale civilizacije smatra opasnim po Zapad. a sa grčkog je na arapski i perzijski jezik prevođen kao “masal”. On. a i političke znanosti su do sada imale svoju paradigmu. Pradigma je. danas su u cijelom svijetu krvave linije dodira islama i drugih civilizacija. neće ostvariti prevlast u svijetu. Međutim. da termin paradigma u engleskom jeziku danas ne posjeduje sav ovaj spektar značenja koji u svijest prizivaju spomenuti termini. Moderne znanosti posjeduju vlastitu pardigmu.

Međutim. navedeni primjer predstavlja izuzetak. dakle. kada se doba ideologija pretvara u doba prevlasti i važnosti civilizacija. Na ulici se ne može primijetiti ama baš 190 . a koji je bitan i za nas Irance. a ne ideologija ili nacionalizam. Baš iz ovog razloga je ova teorija izazvala pravu buru u inetelektualnom svijetu i polučila niz tekstova vrijednih pažnje. Prema Huntingtonu. Država je napala državu koja pripada istoj civilizaciji. tako da samo iskustvo nije prihvatljivo. Ovdje se radilo o nečem što je protivno njegovoj teoriji. misao ili stav koji su dominantni u vezi s nekom temom. odnosno stav po kome je osnov političkih zbivanja činjenica različitosti civilizacija. siromašnih i južnih. ako hoćemo prihvatiti ovaj intelektualni obrazac. Nad njima je izvršen masakr. bogatih zemalja. Čovjek na temelju nazora koji dominira nad njegovim mišljenjem ili paradigme odabire ono što želi i stiče iskustvo o tome. pri čemu su se ostale zemlje tog civilizacijskog kruga podijelile – jedne su podržavale Irak. U svakom slučaju. teorija o sukobu civilizacija. obuhvatnija je od svih drugih teorija. Prvi slučaj koji navodi. jeste slučaj Bosne. područjem političkih znanosti zasigurno ne mogu biti obuhvaćene sve pojave. Dakle. ali da je slučaj sukoba Iraka i Kuvajta možda i posljednji od njih koji se može držati bitnim. Ona. sam Huntington dopušta izvjesne izuzetke od svoje teorije.današnje značenje ove riječi u evropskim jezicima nije sukladno ovim starim perzijskim izrazima. Huntington dodaje kako je tačno da postoje ovakvi izuzeci. nije sveobuhvatna. a druge Kuvajt. tri godine koje potvrđuju njegovu teoriju. Treba spomenuti to da su bosanski muslimani Slaveni i da se doimaju potpuno evropski. prema Huntingtonu. Nijedna tema ne može se tretirati bez nekog stava. stvar je sada u sljedećem. također. Ideologija. Jedan od primjera koje za to navodi jeste iračka invazija na Kuvajt. U ovoj zemlji posljednjih godina je ubijeno otprilike 200 000 muslimana. U svakom slučaju. On se desio u prelaznom periodu. Prema Huntingtonu. Drugi izuzetan slučaj mogle bi biti razmirice između sjevernih. može obuhvatiti više pojava i bitnih političkih dešavanja u budućnosti. Potom nabraja države iz protekle dvije. premda se nije radilo niokakvim fanatičnim muslimanima. onu ideju. i ovaj problem krši osovinu novog svjetskog poretka. paradigma danas znači onaj svjetonazor.

i za razliku od principa koje zagovara. nego Grka s kojim ga veže zajednička religija. jeste stav Zapada o srednjoj Aziji. posebice Evropa. samo su razgovarali i pružali priliku da bosanski muslimani budu uništeni. Naposlijetku. jer je time svim moderniziranim i prozapadno orjentiranim muslimanima Turske. Tamošnja situacija je tragična. Pošto je stanovništvo tog područja uglavnom muslimansko. njima se ograničava životni prostor. Huntington drži da na takav stav utječe civilizacijska pripadnost. Svjedoci smo na koji način se vrši apsolutno susprezanje svih nacionalnih i religijskih snaga u srednjoj Aziji koje se smatraju fundamentalističkim. ali je Armenija uz pomoć ruskih trupa okupirala znatan dio teritorija. civilizacija Zapada. Takav je slučaj naročito s aktuelnom politikom Tadžikistana. ali su oni muslimani po svojoj religioznoj i kulturnoj pripadnosti. kada je SSSR više branio Etiopljanina pristalicu marksizma. To je sasvim različita situacija od one iz doba ideologija. proces koji ukazuje na važnost pripadnosti nekom civilizacijskom krugu jeste i odnos Kine s Korejom 191 . posebno za Iran koji Tadžikistan smatra jednim od najvažnijih stranih centara vlastite kulture. Egipta i ostalih islamskih zemalja dokazano i pokazano da u životno bitnim situacijama nema nikakave koristi od izigravanja lutke u rukama Zapada. nije naklonjeno previše pravoslavnoj Rusiji i vezano je za islamsku civilizaciju. Na Zapadu niko ozbiljno ne razmatra ovaj problem. da je bilo drugačije i da je Azerbejdžan okupirao pola Armenije. Ovo je nešto jako bitno. jedna civilizacija.nikakva razlika između njih i pravoslavnih Srba ili Hrvata katolika. Ova zemlja je dvostruko veća od Armenije. a ne ekonomska ili nacionalna problematika. Ipak. Naredna stvar. Drugi primjer koji Huntington razmatra jeste slučaj Republike Azerbejdžan. potpuno drugačije gleda na one za koje osjeća da ne pripadaju toj civilizaciji. Vidjeli smo da Zapad. Dakle. nije učinio ništa da ih spasi. pustili bi da se to stanje dalje nastavi. Međutim. i pored ovog rasnog i jezičkog zajedništva sa Srbima i Hrvatima. ne bi bilo novina u New Yorku. Washingtonu ili Los Angelesu koje ne bi raspravljale o tome. koja je prema Huntingtonu bitna za budućnost. To je istina koju svi znaju. Da su mogli. Taj stav nije nimalo prijateljski. ali koji nije bio komunist. koja je izuzetno nazadna.

Problem. Prvi je onaj da će sve ostati kao i prije i da će se stvarati uvjeti za tragedije poput krvavog iransko-iračkog rata. Prema Huntingtonu. Njemačka i Francuska su vodile tri velika rata u kojima je poginulo nekoliko miliona ljudi. s čime se i ja osobno slažem. Njemačka i Francuska su još uvijek takmaci. pošto je Japan veoma blizak američki partner. odnosno evropskih zemalja. Civilizacija će sada biti dosta veća organizaciona jedinica i njen utjecaj će biti mnogo važniji nego do sada. Evropa je napustila nacionalizam. Huntington odbacuje u potpunosti dva stava o mogućoj organizovanosti svijeta u budućnosti. Nekada su Engleska i Francuska ratovale. radi o prisustvu niza civilizacijskih faktora koji su van domena ekonomskih i političkih aktivnosti. o kome se u zadnje vrijeme mnogo govori. to ne znači da će potpuno nestati konkurentnost između zemalja pripadnica iste civilizacije. inače ko zna dokle bi danas stigli u pljački ostatka svijeta. Sve evropske zemlje zagovarale su Australiju kao domaćina olimpijade. koje nije povjereno Kini. već na osnovu civilizacijske pripadnosti. dok su islamske i azijske zemlje glasale za Kinu. Ovdje se. Međutim. uz šta treba neizostavno spomenuti i zalivski rat koji je Zapadu donio 500 milijardi dolara datih im od ljudi tog regiona. Španija i Engleska su imale strahovitih sporova. dakle. i pitanje domaćinstva olimpijskih igara 2000-te. U svakom slučaju. veoma je vjerovatno da je završen period netrpeljivosti između zemalja pripadnica istog civilizacijskog kruga. Huntington. Ali kakva je danas situacija? Danas vidimo kako se Evropa oblikuje kao 192 . međutim. Nužno je zato da u okvirima nove situacije ponovo razmislimo o ljubavi koju mi Iranci osjećamo spram svoje zemlje. čak.na planu prenosa tehnologije za proizvodnju atomskog oružja. razmatra u civilizacijskom kontekstu. Glasovi se nisu davali na principima iz doba nekadašnjeg imperijalizma ili podjele svijeta na demokratske i komunističke zemlje. To je izuzetno zanimljivo. istovremeno se civilizacija ovdje javlja kao mnogo važniji faktor. Naravno. Čak i Japan ima averziju prema ekonomskom tržišnom pritisku na Sjevernu Koreju. Mi Istočnjaci moramo biti zahvalni Bogu što zemlje Zapada još uvijek imaju nesuglasica i pored nastojanja da se stvori savez zapadnih. Engleska se grozi od pristupanja u Evropsku zajednicu.

bez sumnje. Huntington ilustruje opasnost kroz veliku bliskost Irana. To u smislu da se Zapad i Rusija s pravoslavnim zemljama sve više oblikuju kao jedna civilizacijska jedinica. ne znači da i unutar ove civilizacije neće i dalje postojati konkurentnost između Iranaca i Arapa ili Turaka i Arapa. Naravno. On njihovo ponašanje vidi kao znak savezništva ove dvije civilizacije. čak i u Evropi od koje se mi učimo nacionalizmu u novom obliku. ne 193 . pored ljubavi prema Iranu i patriotizma. Francuska bi rado izbacila iz zemlje četiri miliona Marokanaca i Alžiraca. odnosno sa zemljama s kojima skupa čini jednu od najstarijih civilizacija u povijesti . kao i uspostaviti prisnije veze s ostalim pripadnicima kulture kojoj Iran pripada. Ovo. kao što su to činili kroz protekla dva stoljeća. ali se trenutno stidi. Dakle. ali da bi savez ove dvije mogao oboriti Zapad. ali ih zatvara pred ljudima koji su po imenu muslimani. Međutim. treba obratiti pažnju na ljubav prema domovini u starijem značenju (onom prije Francuske revolucije). Ono što Huntington smatra opasnošću po Zapad. Ovakav stav veoma je opasan i. To će i učiniti. Posljednji dio Huntingtonove teorije koji je zaista opasan ukazuje na opasnost od saveza islamske i konfucijanske civilizacije i njihovog suprotstavljanja Zapadu. U moralnom smislu negativno je preuveličavati snagu koja. njegovo proklamovanje je štetno i loše. dok Iran i susjedne mu zemlje ostaju i dalje taoci nacionalizma. ustvari. s moralnog i ljudskog gledišta. On kaže kao se ne treba bojati urote ostalih civilizacija. dakle. koji ne savijaju leđa i ne postupaju po direktivama Amerike. Evropa otvara vrata svakome ko samo nosi kršćansko ime. morao obratiti pažnju na zbivanja unutar islamske civilizacije. ukazujući Zapadu da treba biti oprezan spram ovakvog saveza.jedna civilizacija. može otežati situaciju Irana i drugih musliamsnkih zemalja. naravno. Smatram da bi i Iran. postoji opasnost i od eventualnog saveza Japana i Kine. a više ne mogu da bi zaštitile vlastite ineterese suprotstavljati zapadne zemlje jednu drugoj. savez zemalja islamskog civilizacijskog kruga. Pakistana i Kine. Kada bi mogla.islamsku. s obzirom na svoj utjecaj. što bi dodatno usložnilo situaciju. po njemu. civilizacija se javlja u vidu važnijeg faktora. U toj novoj situaciji. svakako i u ovim odnosima otpočinje nova etapa.

). Posebno. Svakako. ostale muslimane i uopće Istočnjake. nekomunističkim budističkim zemljama (Burma. zašto bi bilo nužno da postojeće civilizacije budu stalno međusobno suprotstavljene? Drugo. vjera u nešto nadljudsko. a to je činjenica da se postepeno u svijetu profiliraju dvije vrste ljudi – vjernici u Boga i poricatelji Boga. sve do Maove vladavine u Kini. veoma je opasno po nas Irance. islamskoj. Stoga smatram da misleći ljudi moraju odgovoriti na Huntingtonov stav da će postojanje drugih civilizacija koje žele sačuvati vlastitu izvornost i identitet biti uzrok njihovog suprotstavljanja civilizaciji Zapada. važnije od teorije o sukobu civilizacija. Međutim. ili kao jedan metafizički i kozmički princip. što je činjenica. i zatim još. Takav stav je izuzetno loš po sam Zapad. po mom mišljenju. bilo je jako malo onih koji nisu vjerovali u nadčovječanske vrijednosti. Ateizam kao fenomen nije bio prisutan na Istoku. i one azijske zemlje koje su prihvatile komunizam u jednoj su mjeri postale laicističke. odnosnoZbilju iz koje istječu ljudske zbiljnosti. također. ali je ona danas očitija. dakle. s obzirom na činjenicu da Zapad od nas hoće dvije stvari – naftu i prihode koje nafta donosi. Svo preuveličavanje islamskog fundamentalizma kroz proteklih nekoliko godina bilo je. nakon čega primjećujemo širenje ateizma i u Japanu. Do sada su poricatelje Boga uglavnom činili Zapadnjaci.postoji. postoji nešto veoma bitno što je. pretvaranje procesa dobivanja na važnosti civilizacijskog kruga. i vršiti represiju nad nekim. u opasnost po Zapad. konfucijanskog (prije nego se na većem njenom dijelu proširio komunizam). U svakom slučaju. neki ne doživljavaju Boga kao “individuu”. Svakako. Širila se propaganda kao da će sutra ujutro Alžirci. poput budista i konfucista. I prije je postojala ovakva podjela. Prije svega. naprimjer. Tajland itd. činjenicu da su prihodi ostvareni od prodaje nafte trošeni na kupovinu oružja i ostalih zapadnjačkih proizvoda. indijskoj. bila je i jeste zajednička crta 194 . u velikim azijskim civilizacijama. Naravno. uzvišenije od ljudskog života. sekundarne i ateističke. a takva propaganda se nastavlja. zbog toga. trud na stvaranju jedne lažne opasnosti. Proteklih pedeset godina svjedoče ono što svi znamo. kao što je slučaj s taoistima. nego ga promatraju kao stanje svijesti. što se obično naziva nirvanom. osvojiti San Francisco i baš ništa neće moći izmijeniti tu tužnu sudbinu.

što se postiže donošenjem zakona o homoseksualnosti i tome slično. kao katoličkoj zemlji. U Evropi je naklonost prema religiji još manja nego u Americi. s jedne i protivnika religije. ili čak i od sukoba komunizma i demokratije iz doba 195 . a to su principi koje su tim civilizacijama podarile njihove različite religije. manje organizacijske jedinice. prirodno. posjeduju zajedničke duhovne i etičke principe. a što je oprečno tekstu Starog i Novog zavjeta. osim što se radi življenja jednih pored drugih može stvoriti neka vrsta mira iz interesa. a sukob pristalica ateističke filozofije i poricatelja Boga s vjernicima je sveprisutan. Mislim da je suprotstavljenost između ove dvije grupe svakim danom očitija i da će dovesti do podjele koja je osnovanija nego li je to sukob među civilizacijama. s druge strane. dok ne postoji put pomirenja između ljudi koji vjeruju u nadljudske principe i onih koji prihvataju samo ovozemne činjenice. ono što je preostalo od njih. Dakle. bolje rečeno. ili. u situaciji kada se na Istoku ateizam širi postepeno. nego da se svijet pretvori u prostranu pozornicu sukoba između sedam ili osam divovskih jedinica.za većinu ljudi i ti ljudi davali su dublja obilježja jednoj civilizaciji nego li što su to činili poricatelji Boga. jedan od osnovnih odgovora na Huntingtonovu teoriju jeste taj kako tradicionalne civilizacija. udruže oslanjajući se na svoje duhovne vrijednosti. vidjećemo da je mnogo zajedničkih principa među različitim religijama. Kako god. Na Zapadu se odvija proces čiji je rezultat brzo potiranje i onih preostalih principa kršćanske etike. mnogo više nego je onoga što se može označiti kao njihova različitost. Lično mislim da postoji veća mogućnost da se tradicionalne civilizacije. koje su. Mnogo je zajedničkog kod tradicionalnih civilizacija. Jasno je da je opasnost od sukoba spomenutih civilizacijskih jedinica mnogo strašnija nego što je to opasnost od sukoba među državama. koje su do sada dominirale ljudskom poviješću. U Francuskoj. na Zapadu je njegov brzi razvoj stvorio naprsline u samoj strukturi društva i mnogo je dublji nego se to može primijetiti u ostalim civilizacijama. U američkom društvu postoji veliki rascjep između vjernika protestanata (koji su gradivni faktor američkog društva) i katolika. Ako obratimo pozornost. samo 11% stanovništva posjećuje crkvu.

Za sve one koji vjeruju u Boga. radi se o nečemu što je izuzetno bitno po budućnost. Stoga moramo razmišljati o suradnji među tradicionalnim civilizacijama kroz grupe koje vjeruju u zajedničke duhovne principe. ali i o sprečavanju širenja ideje o nužnosti sukoba među civilizacijama. mi smo i odgovorni za svoje ideje i postupke. otuda što smo ljudi i što nam je Bog podario slobodu mišljenja i djelovanja. Nadati se da će oni koji vjeruju u Početnog uspjeti da se jedinstveno suprotstave Njegovim poricateljima. U svakom slučaju. kada je očuvan svjetski mir kroz međusubno zaplašivanje.ideologija. Trebamo zakoračiti u međusobnu saradnju do krajnje moguće mjere i ne dopustiti da se previđanja teorije o sukobu civilizacija obistine. budućnost je u Božijim rukama. Ali. Prijevod s perzijskog: Muamer Kodrić 196 . kao što to Huntington propagira.

1992. Problemi životne sredine su izgleda prisutni posvuda.s. za što postoje kako vanjski tako i unutrašnji činioci premda sama islamska religija nastavlja da se rascvjetava i ostaje snažna. to je uslijedilo zbog bijesnoga juriša zapadne civilizacije od XVIII stoljeća i zbog razorenja velikog dijela islamske civilizacije. do stepema da se islamski svijet više ne može razlučiti od većine drugih područja zemaljske kugle kad su posrijedi žestoke teškoće krize životne sredine. Ako je sada islamski pogled na prirodu postao djeomično skriven. Seyyed Hossein Nasr. Enes Karić. vide se napadni znakovi krize životne sredine u gotovo svakoj zemlji. posebno u urbanim središtima a isto tako i u mnogim dijelovima seoskih područja.) Kad se danas pogleda islamski svijet. Sarajevo. DUHOVNA KRIZA MODERNOG ČOVJEKA.u svjetlu sadašnjih prilika . 1 197 .kako se islamski pogled na prirodu ne razlikuje od pogleda na prirodu modernog Zapada koji je prvi namaknuo krizu životne sredine cijelome čovječanstvu. doista bi se moglo ustvrditi . od zagađenja zraka Kaira i Teherana do erozije planina Jemena i stvaranja goleti u mnogim područjima Malezije i Bangladeša.ISLAM I KRIZA ŽIVOTNE SREDINE1 "O Gospodaru. Islamski svijet u stvari danas nije u cjelini islamski i mnogo toga što je islamsko počiva skriveno iza plašta zapadnih kulturnih. Svjetlost. Ukoliko bi se ovo stanje tek površno proučilo. god. pokaži mi stvari kakve jesu one uistinu!' (Izreka Muhammeda a. Međutim. ili bi pak bolje bilo Tekst objavljen u: SUSRET ČOVJEKA I PRIRODE. jedan dublji pogled će otkriti da je islamski pogled na životnu sredinu sasvim različit od pogleda koji je preovladivao na Zapadu tokon nekoliko posljednjih stoljeća. znanstvenih i tehnoloških ideja i prakse koje su oponašali i slijepo slijedili muslimani do različitih razina savršenstva. prijevod i pogovor: dr.

istinskoj Riječi Božjoj koja je središnja teofanija u islamu. međutim. također i zbog njegovog stalnog uticaja na muslimane koji sačinjavaju petinu svjetske populacije. 2 198 . već. S. Usprkos ovakvom stanju. Taj je nazor. Islamski pogled na prirodu predstavlja dragocjenu opomenu na perspektivu koja je uglavnom na Zapadu danas izgubljena a koja je utemeljena na svetom kvalitetu prirode u univerzumu stvorenom i održavanom od strane Jednog Boga Ibrahimova kome se Jevreji i također kršćani klanjaju u molitvi. značajan za globalno razmatranje problema životne sredine ne samo zbog njemu svojstvene vrijednosti.2 Poruka Kur'ana je u U vezi sa islamskim pogledom na prirodu vidi S. bijesnog juriša nauke i tehnologije zapadnog porijekla koja je sada postala gotovo globalna. 1978. posebno u slabije moderniziranim područjima i također u zemljama koje baštine iskrena držanja spram prirode. Uloga. London. H. tokom posljednjih stotinu i pedeset godina. a sve to je posljedica bijesnog juriša sekularne nauke na ove zemlje. usprkos pokušaju lidera islamskog svijeta da uvedu zapadnu tehnologiju u što većem obimu i što je prije moguće. Science and Civilization in Islam. ulogu koja se u zapadnoj nauci uglavnom ima zahvaliti posredništvu islamske nauke. ima svoje korijene u Kur'anu. nauke koja je utemeljena na moći i vladavini nad prirodom i tehnologiji koja proždire prirodni svijet ne gledajući na prirodnu ravnotežu. Islamski odnos spram prirodne sredine nije nimalo očitiji od onog budističkog u Japanu ili onog taoističkog u Kini. jer islam sudjeluje sa Zapadom u 'religiji abrahamske porodice' i u grčkom nasljeđu koje je odigralo važnu ulogu u povijesti i zapadne i islamske nauke. Nasr. H. islam ipak nastavlja živjeti kao moćna religijska i duhovna snaga a njegov nazor o prirodi i prirodnoj sredini još je uvijek na umu i duši njegovih pripadnika. kao i sve drugo što je islamsko. Islamski pogled na prirodnu sredinu je štaviše značajan i za sam Zapad. Nasr. Islamski pogled na prirodni red i životnu sredinu. opstanka takvog tradicionalnog nazora o prirodi može se vidjeti po tome što islamsko društvo odbija da se potpuno potčini diktatu mašine.kazati nesavršenstva. An Inrroduction to Islamic Cosmologual Doctrines.

i dalje. posebno vidi XIX poglavlje. str. M. H. H. čak u konačnoj sudbini.. New York. Nasr (izdavač). Neki kur'anski ajeti obraćaju se prirodnim formama isto tako kao i ljudima.An Encyclopedic History of the Religous Quest. 1981. sv. i dalje. Nasr. Duša koja je odgojena i okrijepljena Kur'anom ne gleda na svijet prirode kao na svoga prirodnoga neprijatelja koga treba osvojiti i potčiniti. S. budući da Bog uzima kao svjedočanstvo i neljudske članove Svoga stvaranja kao što su biljke i životinje. 53. World Spiritualiry . Kur'an se obraća ne samo muškarcima i ženama već cijelom kosmosu. prev. An Introduction to Islamic Cosmological Doctrines. H. Kao "pradavna sveta Knjiga".1987. Nasr. str. Islamie Life and Thought. London. Kur'an ne povlači jasnu razdiobnu liniju između prirodnog i natprirodnog. 199 . str.. U određenom smislu priroda učestvuje u kur'anskoj objavi. H. Nasr. Albany (NY). Oni su bili sasvim svjesni činjenice da Kur'an ukazuje na fenomene prirode i na događaje u duši čovjeka kao na ajeta (doslovno: znakovi ili simboli). S. a to je termin koji se također koristi za stavke Kur'ana. 1989. u izvjesnom smislu. Understanding Islam. 55. islam se također naziva dinu l-fitrah što znači religija koja je u samoj naravi stvari i koja je ugravirana u čovjekovu primordijalnu i vječnu supstancu! 4 Vidi naš tekst The Cosmos and the Natural Order u zborniku S. i dalje.5 Oni čitaju tu kosmičku Cambridge. niti između svijeta čovjeka i svijeta prirode.Foundhtions. str. London. 1987. 1979. 345. stoga je islam nazvan pradavnom religijom (ed-dinu l-hanif)3. D. Schuon. već kao na integralni dio čovjekovog religijskog univerzuma koji sudjeluje u njegovom ovozemaljskom životu i. 3 O pojmu islama kao primordijalne religije vidi F.izvjesnom smislu povratak primordijalnoj poruci Boga čovjeku. Ona se obraća onom što je primordijalno u nutarnjoj prirodi muškaraca i žena. Islamic Spirituality . Matheson. 5 Vidi S. Kosmičku dimenziju Kur'ana stoljećima su brižljivo opisivali mnogi muslimanski mudraci koji su ukazivali na kosmički ili ontološki Kur'an (el-Kur'an et-tekvini) kao nešto različita i komplementarno među korice sakupljenom i "napisanom" Kur'anu (el-Kur'an et-tedvini)4 Oni su gledali na licu svakog stvorenja slova i riječi na stranicama kosmičkog Kur'ana koje samo mudrac može čitati. XIX u publ. Sunce i zvijezde u nekim drugim stavcima. H. Nasr. Također vidi Ideals and Realities of Islam. Ideals and Realities of Islam. Također vidi: S. Ideals and Realities of Islam. 6.

I. U svakom pogledu može se kazati da je Bog sam. br. u časopisu the World and I. Forme prirode su. Juni 1986. te "džamije" otkrivaju ta ista svojstva ljudima čije ono unutarnje oko nije oslijepilo usljed pohotnog ega i centripetalnih težnji strastvene duše. prema islamskom viđenju stvari. a što je skriveni grijeh duše koji se ima prevazići podsjećanjem na Boga (zikr). vestigia Dei. ona konačna životna sredina koja okružava i obujmljuje čovjeka. i gledaju fenomene prirode kao "znakove" Autora knjige prirode.Knjigu.. Kriza životne sredine. čovjek je uronjen u božansku sveobuhvatnost samo toga on nije svjestan zbog svoje vlastite zaboravnosti i nemara (gaflet). Sjećati se Boga znači vidjeti ga posvuda i iskusiti Njegovu Realnost kao Sveobuhvatnog. Destrukcija životne sredine posljedica je modernog čovjekovog pokušaja da posmatra prirodnu sredinu kao neki ontološki nezavisan poredak stvarnosti. Od beskrajnog je značaja činjenica da se u Kur'anu za Boga veli da je Sveobuhvatni (Muhit). Biti svjestan Boga kao Sveobuhvatnog el-Muhita znači ostati svjestan svetog kvaliteta prirode. Chittick. (el-Muhit). kako i stoji u jednom stavku: "Bogu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji! On je taj koji obuhvata (Muhit) sve!" (IV. Vidi W. također. Za njih su prirodne forme bile doslovni znakovi Božji. 6. njena poglavlja i stavke. 6 200 . 671-678. God Surrounds all Things: An Islamic Perspective on the Environment. pred dolazak racionalizma za vrijeme kojeg su simbok svedeni na surove činjenice.6 U stvari. Kur'an opisuje prirodu kao jednu konačnu teofaniju koja istovremeno skriva i otkriva Boga. sv. U isto vrijeme. Od velikog je značaja i činjenica da termin muhit znači također i "životna sredina". te prije nego li je moderni Zapad započeo stvarati znanost da bi ovladao prirodom umjesto da stekne mudrost i uživa u promišljanju prirodnih formi. mnoštvo "džamija" koje skrivaju različita Božja svojstva. što je pojam koji je bio naročito znan tradicionalnom Zapadu prije. âyâtullâh. prouzrokovana je čovjekovim odbijanjem da vidi Boga kao pravu "životnu sredinu" koja okružava čovjeka i okrepljuje njegov život. odijeljen od Božanske Sredine bez čije oslobađajuće milosti životna sredina postaje ugušena i umire. moglo bi se zapravo kazati. str. 126). na taj način.

Neki kasniji islamski fitozofi kao npr. Ova ljubav se također reflektuje sa Od velikog je značaja to da islamski raj nije konstruisan samo od dragog kamenja iz mineralnog carstva. 7 201 . Ta ljubav reflektuje se ne samo u arapskoj. govore nadugo o proživljenju životinja na isti način kao i ljudi. što je slučaj sa Sadruddin Širazijem u djelu El-Esfaru l-Erb'a kao i u djelu Risala fi 'l-Hašr. Ne samo da je nevidljivo jedan beskrajni okean uspoređen sa onim vidljivim i spram kojeg je ono vidljivo nalik čestici prašine. Kur'an u mnogim stavcima aludira na nemanifestovane i manifestovane. perzijskaj i turskoj književnosti. Duh. Vidljivi ili manifestovani svijet nije neki nezavisan poredak stvarnosti nego je manifestovanje jednog daleko većeg svijeta koji ga trancendira i iz kojeg proizilazi. nego ono nevidljivo prožima vidljivo samo! Upravo na taj način Božanska Sredina. bivajući ujedno i izvor (el-mebde') i svrha ili cilj (el-me'âd) ovog manifestovanog poretka. da i ne govorimo o književnostima druglh islamskih naroda od svahilija do malajskog jezika . hraneći ih i uzdržavajući. skrivene i vidljive svjetove ('alemu lgajb ve š šehadeh). Ovakvo tradicionalno islamsko gledanje na prirodnu sredinu je utemeljeno na neraspletivoj i trajnoj vezi između onog što se danas naziva ljudskom i prirodnom sredinom i Božanske Sredine koja ih održava i prožima.realnosti prirodnih fenomena kao znakova Božjih (âjât) i prisustva prirodne sredine kao ambijenta koji je prožet Božanskim Prisustvom te Realnosti koja je jedino konačna "sredina" iz koje mi potičemo i kojoj ćemo se vratiti.7 Kao rezultat pogleda na prirodu kako je ocrtan u Kur'anu i naglašen izrekama (hadis) i običajima (sunnet) Božijega Poslanika. nego sadrži još. Ovaj vidljivi svijet je nalik onom prostoru koji smo u stanju vidjeti oko logorske vatre za vrijeme boravka u tamnoj pustinjskoj noći. također. tradicionalni musliman je uvijek gajio veliku ljubav za prirodu koja ovdje na Zemlji predstavlja refleksiju rajskih realiteta. prožima svijet prirode i svijet običnog čovječanstva. Ono vidljivo postupno nestaje u onom ogromnom nevidljivom koje ga okružava i za koga je ono istinska sredina.već također i u religijskom mišljenju gdje nije napravljena jasna distinkcija između onog što je zapadna teologija imenovala prirodnim i natprirodnim. biljke i životinje.

Nasr. u Spirit and Natur: Papers from Eranos Yearbooks.1982. Tako je perzijski pjesnik Sa'di sastavio ovaj poznati stih: Ja sam razdragan kosmosom jer kosmos prima radost svoju od. Junus Emre. The Problems of Nature in Esoteric Monism of Islam.1954. str. i dalje. 203. 44). ovaj put veliki narodni pjesnik turskog jezika. As trough a Veil. str. a i svaki zaljubljeni slavuj pjeva. Schimmel.mnogih stranica u djelima muslimanskih filozofa. 150). Mudar čovjek. Njega! Ja volim cijeli Svijet jer Svijet Njemu pripada! Jedan drugi sufija. Allah. ali nalazi svoj najdublji i također najuniverzalniji izraz u sufijskoj poeziji. tad je spjevao stih: Sve rijeke u Raju plove s riječju Allah. Islamic Life and Thought. zatim S. Meier. živi u sjećanju na Boga (zikru'llah) a posljedica tog sjećanja je da on čuje molitvu cvijeća i cvata kad se okreću za Suncem i molitvu riječnih struja kad se obrušavaju sa planina prema moru. prev. postaje istovjetna molitvi ptica i drveća. pjeva: Allah!Allah! (Po prevodu A. H. za razliku od gluhog čovjeka. postaje jedna zajednička molitva. Muslimanski mislioci i mistici voljeli su prirodu takvom snagom8 zato što su bili u stanju čuti molitvu svih stvorenja prirodnoga svijeta upućenu Bogu. Molitva čovjeka koji se sjeća Boga u stvari. koji je čuo zazivanje veličanstvenoga Božjeg imena u zvuku plovećih valova i struja koje su u sjećanje dozvale rajske realitete. Princeton. Prema Kur'anu "ništa ne postoji što Boga ne hvali!" (XVII. Na Zemlju pali čavjek koji je zaboravio Boga postao je gluh na ovu diljem Postojanja raširenu molitvu i to je posljedica tog samog čina zaboravnosti. R. On se moli s njima i one se mole s O sufijskom pristupu prema pritodi vidi F. također je molitva svih stvari i predstavlja korijen same njihove egzistencije. 8 202 . planina i zvijezda. Ta hva1a Bogu upućena. M. New York. XIX poglavlje. Mannheim. objav.

Franje Asiškog. Ova islamska ljubav za prirodu kao manifestovanje "Božjih znakova" te za prirodu koja je protkana Božanskim Prisustvom ne smije se brkati sa naturalizmom na način kako je shvaćen u zapadnoj filozofiji i teologiji. žigosalo naturalizam i to kako onaj nelegitimni u formi obožavanja prirode iz preostalih oblika grčke i rimske religije. te da je islam lišen milosti koja je obično tako oštro odvajana i razlikovana od prirode u glavnim tokovima kršćanske teologije. Tradicionalno islamsko društvo je uvijek bilo svjesno svoga ravnomjernog odnosa sa prirodnom sredinom i ljubavi za prirodu do te mjere da su mnogi kršćanski kritičari islama optužili muslimane da su naturalisti. Sv. kao što se i može vidjeti u djelima Hildegarda od Bingena ili iz ranih irskih pjesama koje se tiču prirode. islamska ljubav prema prirodi i prirodnoj sredini. i naglašavanje uloge prirode 203 . mosta između Neba i Zemlje. na svojoj najvišoj razini samo za nekolicinu ljudi koji su ostvarili pune sposobnosti da budu ljudi. ali tokom vijekova ovaj se kontemplativni pristup probio i proširio diljem islamske zajednice kao cjeline. Prije bi se moglo kazati da je takav naturalizam mnogo bliži poeziji prirode irskih monaha i obraćanjima Suncu i Mjesecu od strane zaštitnika sveca ekologije. naravno. Ili bi se možda trebalo kazati da je baš Sv. ne smije se zaboraviti da islamska ljubav spram prirode nema ništa zajedničko sa naturalizmom koji je anatemisan od crkvenih otaca. već kao teofanijama ili "znacima Božjim". Ovakav kontemplativni pristup prema prirodi i ljubav spram prirode rezervisan je. Franjo Asiški među svim velikim srednjovjekovnim svecima najbliži islamskom viđenju stvari kad je ljubav spram prirode posrijedi. crpe jednu nevidljivu potporu i hranu iz ćjudskog bića koje je otvoreno prema milosti koja isijava iz carstva Duha i koje ispunjava svoju ulogu kao pontifeksa. čovjek se osnažuje u svojemu vlastitom podsjećanju i sjećanju na Onog Jednog! One. tako i vrlo različito zanimanje i ljubav za prirodu sjevernih Evropljana kao što su Kelti. U svakom slučaju. Kršćanstvo je. Pa ipak. budući da je bilo prisiljeno boriti se sa kosmolatrijom i racionalizmom drevnog mediteranskog svijeta. nadalje. ljubav kojih je ipak preživjela na marginalan način i nakon kršćanizacije Evrope.njim! Kontemplirajući o njihovim formama ne samo kao o nečemu vanjskom.

Eaton. popraćen i dopunjen predanošću ('ubudijja) Bogu! Čovjek je Božji rob ('abdullah) i prema tome. Čovjek ne može zanemariti brigu o prirodnom svijetu a da ne iznevjeri ono "povjerenje" (emanet) koje je primio kad je ponio svjedočanstvo Božjega gospodstva u O islamskom pojmu čovjeka vidi G. Ovaj kvalitet zastupništva je. čovjek se Bogu mora potčinjavati! Kao 'abdullah. vidjeti Boga posvuda i biti potpuno svjestan Božanske Sredine koja okružava i prožima i svijet prirode i ambijent čovjeka: Islamska učenja u vezi s prirodom i životnom sredinom se ne mogu sasvim shvatiti bez bavljenja islamskom koncepcijom čovjeka koji je u različitim tradicionalnim religijama uvijek bio smatran čuvarom prirode. Kao halifatullah čovjek mora biti aktivan u svijetu. Baš nasuprot tome. Islam smatra da je čovjek Božji namjesnik (halifa) na zemlji. 30). održavajući kosmičku harmoniju i šireći milost kojoj je on posrednik. poglavlje XIX. 115).. a što je posljedica činjenice da je čovjek središnje stvorenje u zemaljskom poretku. vidi također S. biti primalac milosti koja se izljeva iz višnjega svijeta. čovjek mora biti pasivan pred Bogom. na najvišoj razini ona znači u potpunosti shvatiti kur'anski stavak: "Ma gdje da se vi okrenete.9 Na isti način na koji se Bog brine o svijetu i održava ga trebalo bi da i sam čovjek. u Islamic Spirituality Foundations. tamo je Lice Božje!" (II. Nasr. objav. str. odgaja i brine se o ambijentu u kojem igra središnju ulogu. a koji je sada postao njezin razoritelj zahvaljujući baš izmjeni njegove uloge koja je uslijedila sa modernom civilizacijom. Ona znači. čovjek je od bića koje vodi porijeklo sa Neba i koje je živjelo u skladu i harmoniji sa Zemljom postao stvorenje koje sebe smatra bićem koje se uspelo odozdo i koje je sada postalo zemljin najpogubniji grabežljivac i istrebitelj.kao sredstva da se postigne pristup Božjoj mudrosti tako kako je manifestovana u Njegovom stvaranju ni u kom smislu ne sadrži negiranje transcendencije ili zanemarivanje arhetipalnih realiteta. međutim. 1989. 358-377. Knowledge and the Sacred. kao Njegov namjesnik. dakle. "Man". 9 204 . Albany (NY). naime. a Kur'an tvrdi izričito: "Ja (Bog) ću na Zemlji postaviti namjesnika (halifa)" (II. H.

Takvo stvorenje je u stanju posjedovati moć destrukcije koja je prava satanska moć u tom smislu jer je "satana oponašatelj Božji". 'abdullahom (Božjim robom) i koje. ali samo pod uslovom da to bude u skladu sa Božjim zakonima i baš zbog toga što je čovjek Božji namjesnik na Zemlji. Prije bi se moglo kazati da se pod navedenim stavkom misli na vladavinu stvarima koja se čovjeku dozvoljava prakticirati. Eto. na što Kur'an ukazuje u znamenitom stavku: "Zar ja nisam vaš Gospodar? A oni odgovoriše (tj. to ne znači i ne podrazumijeva puko osvajanje prirode. kao što je kazano u stavku: "Zar ne vidiš da je Bog sve na Zemlji vama podredio" (XXII. članovi čovjecanstva): "Da. zašto ne postoji ništa opasnije za prirodnu sredinu od praktikovanja moći namjesništva od strane čovječanstva koje više ne prihvaća da bude Božji sluga.172). sljedstveno tome. kako je i naznačeno u Kur'anu. mi svjedočimo!" (VII. da se potčinjava Njegovim naredbama i zakonima. kako tvrde mnogi moderni muslimani žudeći za moći koju moderna znanost pruža čovjeku. Biti čovjek znači biti svjestan ove odgovornosti koju status namjesništva baštini. prema drugim ljudima i ženama. islamskom viđenju stvari ta moć smatrala ograničenom u normalnim okolnostima odgovornošću koju čovjek snosi ne samo prema Bogu.preegzistentnom ugovoru (el-misak). Čovjek je tradicionalno definisan od islama kao biće kojem je data moć do izvjesne granice kojom on u krajnjem slučaju prouzročuje nered na Zemlji. više ne smatra da je dužno potčinjavati se biću ponad sebe samog. barem za kratko vrijeme. bogolikom ali destruktivnom vladavinom na Zemlji zato što je ta vladavina lišena brige koju Bog prosipa na sva svoja stvorenja i zato što je ostala bez ljubavi koja kola arterijama univerzuma. Čak i kad se u Kur'anu tvrdi da je Bog potčinio (sehhare) prirodu čovjeku. jer takav tip čovjeka vlada. budući da je on puko stvorenje koje je rođeno da proputuje ovim zemaljskim svijetom i da se vrati Bogu u času smrti. čovjeku je data moć koja u krajnjem slučaju pripada samo Bogu a ne čovjeku. dakle. Sljedstveno tome. Ali se u tradicionalnom. nego također prema 205 . 65). Ne postoji opasnijeg stvorenja na Zemlji od halifetullaha (Božjeg namjesnika) koje više sebe ne smatra.

sudjeluje u kur'anskoj objavi sa čovjekom u najdubljem smislu. harmonije i komplementarnosti.cjelokupnome stvorenju. isto tako. reflektuje i odražava sva Božija Imena i Kvalitete na jedan izravan i središnji način. kako je već istaknuto. mada čak i tu postoje neke značajne razlike. prema drveću. Drugačije. već također spriječiti zagađivanje tekuće vode. jer je teomorfičko biče. biti lijepa ophođenja i fer ponašanja spram životinja. afirmišući čovjekovu unutarnju vezu sa cijelim stvaranjem koje. inače. Božanski Zakon (šeri'ah) je izričit u protezanju čovjekovih religijskih dužnosti na prirodni poredak i životnu sredinu. bilo da se radi o pravima nad prirodom ili čak o pravima nad samim sobom. Prava koja čovjek posjeduje jesu prava koja su mu data od Boga kao posljedica čovjekovog prihvatanja ugovora s Bogom i ispunjavanja svojih odgovornosti u svojstvu Božjeg namjesnika na Zemlji. Islamski se pristup prema čovjeku duboko razlikuje ne toliko mnogo u odnosu na tradicionalni jevrejski i kršćanski pristup. u stvari. ne bi moglo ni biti zbog samog primordijalnog karaktera islamske objave koja iznova uspostavlja i čovjeka i kosmos u stanje jedinstva. U Božjim očima lijepo je ne samo biti uljudan prema svojim roditeljima već. Jedno od značenja islamskog svjedočenja (šehadeta: La ilahe illa Allah) je da ne postoji ništa apsolutno uz Apsoluta! Čovjek je sagledan kao stvorenjc koje. zato što čovjek nije stvaralac svoga vlastitog bića. 206 . stablima. "Neka bude svjetlost!") pripada samo Bogu jedinome. Mora se ne samo nahraniti siromašnog. Čak i u području Božanskoga Prava. nije u stanju bilo šta iz ništa stvoriti. odgovornost čovjeka prethodi njegovim pravima. Čovjek ne posjeduje svoja prava nezavisno od Boga. Islam vidi jedino Boga kao apsolutno biće. Moć fiat lux (tj. zapaža se čvrsta veza koju je islam stvorio između čovjeka i cjelokupnog prirodnog poretka. Čovjek. ali čovjek nije apsolutan po sebi. Danas se toliko mnogo govori o ljudskim pravima da je nužno i ovdje spomenuti jednu temeljnu istinu: Prema islamskom viđenju stvari. napose ne u svom prolaznom ovozemaljskom stanju. koliko od postsrednjovjekovnih oblika humanizma kojima je glavnina kasnog religijskog mišljenja na Zapadu postepeno podlegla. ne osvrćući se na metafizičko značenje prirode.

Schuona. koji gleda prirodu kao svog neprijatelja i koji nastavlja da siluje i razara prirodnu sredinu uvijek u ime prava čovjeka koja on smatra apsolutnim! Taj zemaljski čovjek sada apsolutizovan. stvarajući medicinu koja je proizvela kako čuda tako i užase. 10 207 . a vi ljudi ste siromasi!" (XLVII. pokušava produljiti taj život po svaku cijenu. bez toga da i za jedan tren razmisli o posljedicama takvog poduhvata za buduća pokoljenja ljudi ili za ostala stvorenja ovog svijeta. kulturu i umjetnost. Kao da su sve te riječi tek neka vrsta površne poniznosti koja nije utemeljena na apsolutizaciji čulnoga iskustva niti racionalnih moći zemaljskoga čovjeka. To je stvorenje koje. i dalje. Bloomington (Ind. oni dospijevaju od Boga! Eto zašto se u Kur'anu tvrdi: "Bog je beskrajno bogat. Islam nije nikada dozvolio glorifikovanje čovjeka na štetu bilo Boga ili Božjeg Dublje proučavanje i studiju o ovom izgubljenom središtu kod čovjeka Zapada. 160.). Najveća čovjekova slava počiva u tome da shvati ovo siromaštvo posredstvom kojeg je u stanju dostići do Apsoluta. Naspram toga. str. vidi od F. uključujući i destrukciju ekološke ravnoteže zahvaljujući ljudskoj prenaseljenosti. budući da gleda na svoj zemaljski život kao da je apsolutan. zapadni je humanizam išao za tim da podari ovom obezsredištenom čovječanstvu kvalitet apsolutnosti. kako je definisan od racionalizma i humanizma. Ni sam Bog a ni priroda nemaju prava prema čovječanstvu koje sebe vidi kao apsoluta čak i tada kad govori o čovjeku kao biću koje je jedan beznačajni posmatrač na malenoj planeti koja se nalazi na periferiji male galaksije.U stvari.10 Upravo je taj puki zemaljski čovjek. Budući da je lišavao čovjeka njegovog središta i stvarao onu puku. je biće koje razara prostrane šume u ime neposrednog ekonomskog blagostanja. Having a Center. središta lišenu. Islam je uvijek bio žestoko suprotstavljen apsolutizaciji onog što bi se moglo nazvati prometejskim i titanskim čovjekom. ma koje pozitivne kvalitete posjedovao čovjek. a što je posljedica nadolaska humanizma. 38).1990. bio taj koji je razvio znanost sedamnaestog stoljeća koja je utemeljena na vladavini i osvajanju prirode. još od dolaska renesansnog humanizma zapadna je civilizacija apsolutizovala zemaljskog čovjeka.

nije još stupila na scenu u islamskom svijetu. tradicionalnog kršćanina) ne duguje nikome i ničemu ništa. U islamskim očima. Moderni zapadni čovjek (za razliku od tradicionalnog muslimana ili pak.stvaranja. U tradicionalnom islamskom svijetu ljudska prava nisu nikada bila učinjena apsolutnim unutar nekog totalnog zaborava Božjih prava ili. Za razliku od toga. Taj je čovjek ostao svjestan svoje odgovornosti prema Bogu i također svoje odgovornosti prema Božjem stvorenju. izvršili veliki uticaj na islamske pristupe prirodi i životnoj sredini. niti čak kršćanska istočna Evropa nisu pridonijele usponu one nauke i 208 . samo Apsolut je apsolutan! Konzekvence ovakvoga gledanja na odnos između čovjeka i životne sredine bile su goleme. ne osjeća odgovornim spram bilo kojeg drugog bića ponad ljudskog. ali ne i drugdje) za današnju ekološku krizu zaboravljajući činjenicu da ni kršćanska Armenija ili Etiopija. Islam je uvijek bio strogo protiv racionalizma budući da je bio racionalan. koja je dala i još uvijek daje sebi apsolutno pravo da vlada Zemljom i čak nebesima. tradicionalni musliman ili homo islamicus je uvijek živio svjestan Božjih prava. bio je protiv humanizma zato što je usredsređen na čovjeka i njegovu entelehiju na najdublji mogući način. Ništa nije odvratnije tradicionalnoj muslimanskoj senzibilnosti od jednog dijela renesansne titanske umjetnosti koja je stvorena u svrhu glorifikovanja čovječanstva u pobuni protiv Nebesa! Ako moderna znanost i sa njom civilizacija. i to naprosto zato što ljudski položaj nije nikada apsolutiziran. Moderni se zapadni čovjek. Ovakvi pristupi su. nadalje. nego zbog toga što islamski pogled na svijet isključuje deifikaciju zemaljskog čovjeka ili totalnu sekularizaciju prirode. također. onda to nije učinila ne zbog pomanjkanja matematičkih ili astronomskih znanja. Mnogi sekularisti na Zapadu danas okrivljavaju ono što se u današnje vrijeme naziva judeo-kršćanskom tradicijom (čemu pridodaju i islam u tom kontekstu. što se toga tiče. bio je protiv naturalizma zato što je svjestan svetog kvaliteta koji prožima prirodni red. napose po nadolasku zapadne vladavine nad islamskim svijetom. prava Njegovog stvorenja. kao što smo već napomenuli. kao i prava drugih bića koje obuhvata ne-ljudsko carstvo.

neki drugi počinioci tu morali biti upleteni. To međutim ne znači da su judaizam i kršćanstvo sami odgovorni za krizu životne sredine. Drugo.kroz odvraćanje i sprečavanje ekoloških katastrofa. mada je i samo zapadno kršćanstvo propustilo naglasiti duhovno značenje prirode u svom glavnom teološkom pravcu još i prije renesanse. koji je pozvan da po svome ljudskom pozvanju bude čuvar Zemlje i njenih stvorenja. mora se znati da svaka od religija ibrahimovske porodice ima svoj poseban doktrinalni i teologijski naglasak i duhovnu konturu. koja su bila ili zaboravljena ili pak marginalizirana u religijskom mišljenju Zapada. te zašto nisu djelotvornija u praktičnom području . islam je stavio veći naglasak na njega negoli glavna struja teološke tradicije zapadnoga kršćanstva i uvijek je naglašavao. te nauke i tehnologije na njemu utemeljene. Štaviše. A sad se mora postaviti pitanje koje glasi: Ako su tradicionalna učenja islama. koja se tiču prirodnoga reda o kakvom se govorilo naprijed. te da su. Rezultat ovakvog pokoravanja sudbini bio je uspjeh sila sekularizma. ova marginalizacija prirode koja je kombinirana sa prihvatanjem sekularističkog pogleda na kosmos i k tome još čak praštanje takvog pogleda. a kroz lišavanje prirode od njezinog svetog kvaliteta. još uvijek živa. te napokon. barem je bilo posljedica borbe kršćanstva tokom pet stoljeća sa humanizmom. tu se mora prije svega znati da ukolik neko ne izabere da govori o judaizmu i kršćanstvu. A to je prouzrokovalo zaborav one metafizike koja je jedino mogla da objasni ko je čovjek. već o judeo-kršćanskoj tradiciji. ako nije skroz-naskroz predstavljalo dopuštenje silovanja prirode od strane sekulariziranog čovjeka. racionalizmom i sekularizmom. e onda bi on trebao zapravo da govori o judeo-kršćanskoislamskoj tradiciji. Kad je posrijedi duhovno i metafizičko značenje prirode.tehnologije koja je u rukama sekularnog čovjeka dovela do haranja zemaljske kugle. prema tome. Štaviše. zašto onda ta učenja nisu vidljivija u glasovima iz islamskoga svijeta koji su se čuli i koji se čuju na Zapadu. zašto kriza životne 209 . koja bi prema tome uključivala tri člana ibrahimovske (abrahamske) porodice religija. zašto su njegova prava ograničena i zašto je on most između Nebesa i Zemlje. i čak do danas sačuvao učenja.

11 Prvi uključuje takve škole kao što su Vehabije i Selefije koje su se suprotstavljale Zapadu i branile nepovredivi karakter Božijeg Zakona idući za tim da uspostave iznova društvo u kome bi se to pravo provodilo cjelovito i neporecivo. Tokom prošlih stotinu i pedeset godina dva su glasa iz islamskog svijeta bila najgrlatija i lahko su se čuli na Zapadu. te koji se još čuju i posredstvom kojih se tumači islamski pogled na prirodnu sredinu. glas takozvanih fundamentalističkih reformatora i glas modernista. važe za sve članove kategorije mislilaca koja je posrijedi. čime su se više. to se može vidjeti u Saudijskoj Ova kategorizacija ovdje je ponešto pojednostavljena radi samog argumenta. nijanse u njihovim mišljenjima i izvjesna osnova različitosti u svakoj kategoriji.sredine nije manje akutna u islamskom svijetu negoli i bilo gdje drugdje na zemaljskoj kugli? Osvrnimo se prvo na glasove koji su dolazili iz islamskog svijeta i koji su do Zapada doprli tokom prošloga stoljeća i po. Nadalje. to protivljenje zapadnoj tehnologiji bilo je više juridičko negoli intelektualno. zagovornici vehabijske i selefijske škole bili su protiv zapadne tehnologije. vehabijska i selefijska škola bila je isuviše zauzeta borbom protiv zapadnih kolonijalističkih uticaja. Postoje. Prvo. kao što se to može i vidjeti po držanju Vehabija koji su podržavali porodicu Sauda u Arabiji tokom prvih desetljeća ovog stoljeća. ali bez kritičkog znanja i poznavanja zapadne znanosti i tehnologije. to nije potrebpo isticati. Upravo je pomanjkanje znanja i kritičkog rasuđivanja o Zapadu dovelo do jednog otvorenog uvođenja i širenje zapadne znanosti i tehnologije od strane samih sljedbenika ovih dviju škola tokom druge polovine dvadesetog stoljeća. bavili negoli što su se brinuli o životnoj sredini. Naime. te onim što su oni smatrali "čišćenjem" islamskog društva od stranih naraslina. Ovi pokreti nisu bili obično zainteresirani za tradicionalnu islamsku filozofiju prirode i bavili su se životnom sredinom prema šerijatskim normama. kao i učincima tehnologije na polju životne sredine. koju je nužno potrebno poznavati da bi smo se suočili sa katastrofalnim učincima moderne znanosti na polju religijski inspirisanih pogleda o prirodi. Međutim. 11 210 . kako je to istaknuto. premda opšte karakteristike svakog ovog glasa.

Ličnosti kao što su Džemaluddin El-Afgani naprosto su izjednačavale zapadnu znanost sa islamskom znanošću kojoj. a čak i propovjednici sa govornica po džamijama. postalo predmetom sve donedavno. i sve. pretjerano hvaleći zapadnu znanost i tehnologiju i smatrajući da je ovladavanje i upućivanje u zapadnu znanost ravno. naime. samo voditi materijalnoj i čak duhovnoj sreći i blagostanju muslimana. Potpadanje Egipta pod Napoleonovu vlast godine 1798. međutim sam filozofski okvir islamske znanosti zapadna znanost nije uopšte. Zanimanje za životnu sredinu u Saudijskoj Arabiji nije. čak ni u malom detalju prihvatila. to dovelo je do krize unutar islamskog svijeta koja nije bila samo politička. modernistički su mislioci počeli ne samo da prihvaćaju već i da praktički idolatriziraju zapadnu znanost i tehnologiju u kojoj su oni vidjeli tajnu zapadne moći. poput onog Sejjida Ahmeda Kasrevija u Perziji. učitelji su u islamskim zemljama. već također kulturna i vjerska. zapadna znanost mnogo toga duguje historijski. navodno. poslali studente u Evropu s ciljem da ovladaju zapadnim vojnim umijećima.Arabiji koja je počela da se priklanja rapidnoj industrijalizaciji od 1950. kao što je Muhammed Ali iz Egipta. A ako je tu i tamo bilo pokojih disidentskih glasova. Još od Sir Sejjida Ahmeda Kana u Indiji pa sve do Muhammeda Abduhua u Egiptu. ne može biti pogrešna i koja može. modernisti su naglašavali važnost zapadne znanosti i tehnologije koja. slijedio je pad Osmanlija i Perzijanaca pod evropske sile. usprkos tome što održava svoje čvrste veze sa vehabizmom. praktički. vjerskoj obavezi. godine pa naovamo. Tokom dvadesetog stoljeća. ponavljali ovakvo (Afganijevo) mišljenje. navodno. koji su otvoreno kritikovali zapadnu znanost i 211 . u stvari. Drugi glas je glas modernista koji je izražavaa gorljivu odbranu zapadne nauke i tehnologije još od ranog devetnaestog stoljeća. a potom je nastupilo britansko osvajanje Indije u ranim desetljećima devetnaestog vijeka. zatim od Zia Gökalpa u Turskoj pa do Sejjida Hasana Tagizadeha u Perziji. Budući da su politički lideri.

postao poznat na Zapadu. Međutim. posebno u njegovoj sapijentalnoj. koji je umro 1946. Pjesnici koji su iskazivali tradicionalnu ljubav prema prirodi. nastavili su odjekivati diljem islamskoga svijeta. gdje se i nalazi islamska doktrina o konačnom značenju prirode i prirodne sredine. još uvijek su proučavali i nastavili proučavati kosmos kao knjigu koju se ima čitati i razumjeti posredstvom prodiranja u unutarnje značenje njenih simbola. Povremeno bi poneki pjesnik. te glasove Zapad nije čuo jer je posvetio svoje izučavanje islamskog svijeta gotovo u cjelosti fundamentalističkim reformatorima i Kasrevi. prije negoli njegove proze. čak i u ovom slučaju Muhammeda Ikbala. glasovi tradicionalnog islama u njegovoj sapijentalnoj dimenziji. tu i tamo se može steći iz njegove poezije. Bilo kako bilo. I opet. poput Muhammeda Ikbala. premda to sada više nisu bili dominantni glasovi. s ciljem da se iz prirode iskoristi sve onošto se može kako bi se zadovoljile beskrajne potrebe čisto zemaljskog čovjeka. 12 212 . a ne samo juridičkoj dimenziji. pokoji dojam onog pristupa spram prirode kakav su islamski mistici (sufije) i islamski filozofi gajili stoljećima na temeljima čiste i jasne poruke Kur'ana. te ljudi koji su se posvetili unutarnjim dimenzijama islama.12 U međuvremenu su drugi glasovi. ali je on bio moža prvi muslimanski pisac koji je kritikovao evropsku nauku i tehnologiju i njihov uticaj na cijelo društvo. glasovi tradicionalnoga islama. Ipak. Što se pak tiče specifičnog Ikbalovog slučaja. Ali on nije bio tip pjesnika koji je pjevao u prvom redu o ljubavi spram prirode. sve donedavno Zapad jedva da je i čuo za takve glasove. preživjeli ali su se teško čuli na Zapadu gotovo sve donedavno. godine. takvi su ipak bili uklonjeni u stranu od modernista i smatrani za mračnjake i nazadnjake. on je bio isuviše duboko uronjen u tadašnje probleme islamske zajednice i ujedno duboko pod uticajem evropske filozofije iz devetnaestog stoljeća da bi i mogao naglašavati onu nauku o prirodi koja vodi ka kontemplaciji o prirodi i duhovnom savršenstvu prije negoli vladanju i upražnjavanju okrutne moći nad prirodom. držao je do mnogih nazora koji su problematični sa tradicionalnog islamskog stanovišta.tehnologiju.

Kao što smo već kazali. Međutim. Ta diljem svijeta izražena potreba. u hinduističkoj Indiji i u kršćanskoj Etiopiji. koje su se tokom nekoliko skorašnjih desetljeća razilazile u mnogim stvarima. dvjema međusobno suprotstavljenim grupacijama modernog vremena. budući da je ekološka kriza postala važan problem zemaljske kugle. pridodata običnoj ljudskoj naravi koja posvuda teži za zabranjenim voćem faustovske znanosti.modernistima. Upravo taj glas saopštava milenijsku mudrost islama i njegove nauke koja tretira prirodnu sredinu i koja insistira na ulozi religije u današnjoj krizi životne sredine ne samo kao etičke. a zapravo uvijek katoličkoj Poljskoj. ali koje su se susrele sasvim oči u oči kad je u pitanju njihovo slijepo prihvatanje moderne znanosti i tehnologije i totalno zanemarivanje tradicionalnih islamskih pogleda koji se odnose na nauku i prirodu. unatoč religijski pozitivnom i brižljivom držanju islama spram prirode. pribavljajući jednu kritiku po dubini totalitarne i monopolističke zajedljivosti moderne znanosti koja za sebe smatra da je jedina validna forma znanja o području prirode. činjenice. nego također i oni koji su pogrešno nazvani "zemljama trećega svijeta". to se i glas tradicionalnog islama počeo slušati sve jasnije i glasnije. kako se to može još zapaziti i u prijašnjoj komunističkoj. Ovi razlozi su u vezi sa globalnom dominacijom Zapada i potrebom koju su osjetili ne samo muslimani. Te posljedice potrebno je presjeći diljem nekoliko kontinenata a one se vide i u islamskom Egiptu. postoje također praktični razlozi zašto islamski svijet nije bio uspješniji na operacionalnom planu u izbjegavanju i sprječavanju krize životne sredine. negoli također i kao intelektuale. i u budističkom Tajlandu. da prevaziđu ekonomske posljedice te dominacije. Činjenica da Kairo ili Karači trpe raspadanje prirodne životne sredine ne negira tradicionalna islamska učenja glede ljubavi i uvažavanja 213 . ili pak u polusekularizovanom i polukršćanskom sjevernom Nju Džersiju. proizvela je šintoističkobudistički Japan s njegovim zamjetljivim uvažavanjem prirode i Navaho narod s njegovim nevjerovatnim duhovnim uvidom u značenje prirodnih formi a koji trpi i gubi gotovo sve usljed destrukcije njihovog prirodnog ambijenta.

onda nije teško razumjeti i shvatiti zašto problem zagađivanja životne sredine ne zauzima veliko prvenstvo u islamskom svijetu u sadašnjem trenutku. Nadalje. Islamski svijet je uvijek posljednji primalac one uvijek izmjenjujuće tehnologije koja i održava i garantira svoju vlastitu dominaciju upravo kroz konstantnu promjenu! Nema prostora za predah da se postojeća tehnologija adaptira barem s minimumom uticaja zahtjeva životne sredine i bez ekonomskog pritiska koji je naprosto nepodnošljiv za većinu islamskih zemalja. Korejom. ako Zapad odbija da se njegov vlastiti dom dovede u red kroz upotrebu zdrave energije i kroz uređenje politike korišćenja sirovinskoga materijala. Možemo se samo pitati šta li bi se dogodilo svjetskoj biosferi ukoliko bi narodi od Nigerije do Indonezije potrošili istu količinu energije i koristili istu količinu sirovinskoga materijala kao i građani takozvanih naprednih zemalja! 214 . ako će svaki rođeni Amerikanac upotrijebiti preko stotinu puta više mnogih oblika sirovinškoga materijala negoli musliman iz Bangladeša. tu je i pitanje obnavljanja. Dovoljno je reći ovdje sljedeće: Ako se zagađenje Hadsonove rijeke i zaljeva može izmjeriti na Azorskim otocima. inoviranja i prihvatanja zapadne tehnologije koja je sve do današnjih dana bila vrlo destruktivna po prirodnu sredinu.spram prirode ništa više negoli što sama zagađenost Tokija negira duhovno značenje Zen vrtova Kyotoa! Ekonomski i politički faktori koji su spriječili muslimane da posvete veću pažnju svojim vlastitim tradicionalnim učenjima koja se tiču prirode i životne sredine su vrlo složeni i potrebno ih je odvojeno razmatrati. ako dakle sve to imamo na pameti. "Zakače" li se za zapadnu tehnologiju. a što je cilj većine muslimanskih vlada ako ikako bude moguće. a što i ovom kontekstu znači rasipničku upotrebu energije bez ikakvih razmišljanja o konzekvencama svojih poduhvata za buduće generacije. te ako teži da umjesto svega toga zagospodari drugim dijelom zemaljske kugle kako bi sačuvao "zapadni način života". Takve zemlje nisu postale ekološki sigurnija mjesta otkako su se pridružile indstrijaliziranom svijetu. Tajvanom. takvo jedno dostignuće će jednostavno proširiti krug jetkog i agresivnog razaranja životne sredine prouzrokovano upravo takvom tehnologijom kakav je slučaj sa Japanom.

Okrutnost prema domaćim životinjama kao i stablima u većini velikih srednjoistočnih gradova javlja se kao dokaz postojanja gore spomenutih činilaca. Naravno. apsolutno je važno za islamski svijet da se suoči sa 215 . čiji je jedini izvor i porijeklo za muslimane sama islamska objava. oni ne nose ama baš nikakvu religijsku težinu i ostaju i dalje odijeljeni od etičkih razmatranja. Kolonijalna vladavina je također imala još za posljedicu odbacivanje većeg dijela Božanskog Zakona.Na praktičnoj razini predstoji nam napokon da spomenemo jedan drugi važni činilac kad je posrijedi islamski svijet. uprkos očitih dokaza da je stanje suprotno. francuskih ili britanskih zakona koji imaju malo toga reći o prirodi. Čak i ako zakoni koji se odnose na životnu sredinu prođu u okviru novih sekularnih zakona uvezenih sa Zapada. kojima se treba dodati i veliko siromaštvo i bijedu u mnogim područjima. Problem očuvanja životne sredine čini se da je naprosto uveliko udaljen od neposrednog interesa za život. ili šerijata. Kolonijalna vladavina Zapada nije samo dovela do ekonomske eksploatacije i uvođenja drugorazredne zapadne tehnologije u islamski svijet. nego je globalna. kriza životne sredine nije samo zapadna. I mada su se muslimani najvećim dijelom sami izvrgli opasnosti u svom nepromišljenom držanju spram životne sredine u ono vrijeme kad su visokoindustrijalizirane zemlje zaprijetile ekologiji cijeloga globusa. sa njegovim brojnim učenjima koji se tiču odgovornosti spram prirodne sredine a sve opet na račun favoriziranja sekularnih belgijskih. Ova promjena u značenju zakona u mnogim je islamskim zemljama pridonijela migraciji velikog broja ljudi sa sela i provincije u urbane krajeve s njenim popratnim kulturnim poremećajima koje predstavljaju značajnu smetnju u širenju tradicionalnih islamskih učenja koja se odnose na prirodnu sredinu među određenim grupacijama u mnogim muslimanskim gradovima. Za to vrijeme mnogi politički lideri problem životne sredine jednostavno su prognali na područje drugorazrednog značaja i smatraju ga jednostavno zapadnim prob1emom. napose kod ljudi koji su pod uticajem ovih činilaca.

Krajnje je čudno. Postoji također potreba da se s prijestolja svrgne humanistička koncepcija čovjeka koja čini čovjeka gotovo božanstvom koje određuje vrijednost i normu stvari. Tu je uništenje tropskih šuma. jer se većina problema životne sredine u islamskom svijetu tiče zdravlja i fižičkog blagostanja njegovih građana. te koji prima iz prirode duhovnu kao i fizičku potporu sve dok joj i sam on. i koje gleda na cjelokupnu prirodu sa samo jednog motrišta: svoga vlastitog interesa! Ova detronizacija znači smrt onog tipa čovjeka koji gotovo instinktivno posmatra prirodu kao neprijatelja kojeg treba osvojiti! Također. proizvod moderne hemije i paket moderne agrokulturne prakse. Na ovom je mjestu važno istaći neke elemente koji izdvajaju situaciju i stanje islama danas iz stanja Zapada. 13 216 . da se tu traži globalna pozornost. također. kad je posrijedi kriza životne sredine. upravo zbog takvih postupaka koji imaju globalne posljedice. nešto daje od sebe. da je danas po prvi put od početka evropske ekspanzije. a zagađenje prirodne sredine u cijelome svijetu ne djeluje na isti način (barem do izvjesne granice) kao što djeluje u visokoindustrijaliziranim zemljama. budući da je kriza životne sredine globalna. sve dok i sam on nešto dariva onim mnogolikim vrstama prirodnoga carstva! Ma koje izostajanje ove smrti i ponovno rađanje modernog zapadnog čovjeka Govorimo ovdje o najvećem dijelu islamskoga svijeta. Postoje međutim određeni postupci koje preduzimaju neke islamske. naravao. upotreba pesticida koji su. Islamski svijet mora da čini sve što može da bi objelodanio svoju bogatu intelektualnu i etičku tradiciju da bi se nosio s ovim problemom. ova detronizacija humanističkog čovjeka znači rođenje čovjeka koji respektira i voli prirodu.13 Također je važno da svi shvate. zemlje Trećega svijeta. kao što i Zapad mora shvatiti da postoji mudrost u islamskoj tradiciji koja se tiče prirode i prirodne sredine i koja može biti od velikog značaja za one ljude na Zapadu koji su na tragu reformuliranja teologije prirode. ili što se toga tiče.ovim problemom na jedan dosta ozbiljniji način. Na Zapadu postoji potreba da se reformulira kršćanska teologija prirode i to u društvu u kojem je tokom nekoliko stoljeća religijska vjera slabila i gdje je teologija izručila područje prirode nauci i branila se od bilo kojeg ozbiljnog zanimanja svetom dimenzijom prirodnih formi i fenomena. koji imaju užasne posljedice za cijelu zemaljsku kuglu. život industrijaliziranoga Zapada počeo zavisiti od onih koji žive u dijelu svijeta kojeg su Evropljani uobičajili nazivati evropskim kolonijama.

samo je kozmetičko. Ekonomski i tehnološki izazov Japana jedini je izuzetak. Ova zadaća je krajnje teška kad se pogleda koliko je duboko usađeno otuđenje od prirode. i neke prednosti u islamskoj situaciji stvari. ne naravno svim ljudima. Treba međutim znati da ono što bi se nazvalo teologijom prirode u kršćanskjm terminima nije nikada bilo zamijenjeno pogledom utemeljenim na čisto kvantitativnoj nauci. Ali. Zadaća spašavanja prirodnoga reda i njegova očuvanja od ruku čovječanstva koje je izgubilo svoju viziju šta je uistinu čovjek i koja je. barem što se tiče krize životne sredine. U zaključku ovome eseju potrebno je napomenuti šta jeste tačno to što islamski svijet mora učiniti glede činjenice razaranja prirodne sredine i posvemašnje krize rodne okoline. još uvijek vrlo živa i čovjek tu može da se obrati narodnom religijskom senzibilitetu mnogo lakše u potrazi za rješenjem krize životne sredine. To je naime religija. to je zadaća koja se mora ispuniti ukoliko će ljudski život nastaviti obitavati. Intelektualne i duhovne vođe islamskog svijeta mora da se bave ne samo svojim vlastitim problemima. da se snage sa kojima se religijski i duhovni elementi na Zapadu moraju suočiti i nadmetati. u islamskom svijetu se porijeklo tehnoloških problema koji se tiču prirodne sredine treba tražiti izvan islamskog svijeta. da ne kažem posjedovati kvalitativnu dimenziju. i nema nikakve osnove za pametni inžinjering koji je utemljen na sadašnjoj sekularističkoj znanosti o prirodnom poretku. Za razliku od toga. ostavljajući po strani Zapad onima koji govore u ime Zapada i koji se specifično bave njime. je obeshrabrujuća i u islamskom i u zapadnom svijetu. a ne odnekud izvana. najvećim dijelom javljaju iznutra zapadne civilizaćije. Napokon. 217 . etička dimenzija života kakva je utemeljena na objavi je još uvijek jaka među muslimanima i na njih se može uticati i obraćati im se mnogo lakše negoli što je to slučaj s mnogima. već također i stalnim izazovima koji nastaju izvan njihovih granica. Postoje. prema tome. u zapadnom društvu. međutim. postala beskorisna sa duhovne tačke gledišta. kao i otuđenje od natpirordnog izvora ovog prirodnog poretka u duši i umu sekulariziranoga zapadnog čovjeka. postoji utjeha u činjenici. kako se to zbilo na Zapadu. niti bi bila u mogućnosti da spriječi katastrofu koja je i stvorena samom njenom primjenom. Ali.

14 Prvi program tiče se formuliranja i stvaranja u savremenom jeziku onoga što se naziva perenijalnom mudrošću islama koja se tiče prirednog poretka. te proširiti njihovo područje primjene kad god je to nužno potrebno u skladu sa principom samoga šerijata. naravno.15 Drugi program sastojao bi se u tome da se proširi svijest o šerijatskim učenjima koja se odnose na etički tretman prirodne sredine. nisu učinjene od strane Zapada i Zapad se ne može okriviti za sve što je bilo pogrešao u planiranju i djelovanju. nedjelovanju u islamskim zemljama. ili što se toga tiče. Islamic Life and Thought. Etički tretman životne sredine u islamskom svijetu ne može se provesti u djelo bez naglašavanja učenja o Božanskom Zakonu. neke od ekološki katastrofalnih akcija do kojih je došlo u različitim islamskim zemljama. poput onog što se činilo na Zapadu. njegovoga religijskoga značenja i prisne veze sa svakom etapom čovjekova života na ovome svijetu. usprkos. Science and Civilizotion in Islam. 15 Mi smo se naširoko bavili ovim pitanjem u nekoliko naših spisa kao što su. obuhvatna programa. sve u svrhu toga da zakoni o prirodnoj sredini budu viđeni od strane muslimana kao zakoni impregnirani religijskim značenjem. Međutim. Čak i u današnjim teškim uslovima sami muslimani moraju mnogo toga više činiti. usprkos svim smetnjama koje su se ispriječile pred njim od spoljnih faktora.Islamski svijet mora da uradi dva široka. pošav od agrokulture pa do arhitektonskog fijaska. Taj program mora nužno uključivati kritičku procjenu kako moderne znanosti i scijentizma tako i značenja tradicionalne islamske znanosti ne samo kao pukog dijela zapadne historije znanosti. 14 218 . te se ovdje time više ne možemo šire baviti. nužno je da islamske zemlje donesu šerijatske odredbe koje se odnose na brigu o prirodi i saosjećanje prema životinjama i biljkama. Uz donošenje zakona građanske naravi protiv djela zagađenja prirode. nego pak kao jednog integralnog dijela islamske intelektualne tradicije. Bio bih posljednja osoba koja bi savjetovala muslimanima nerad i nedjelovanje upravo zbog tehnolorške i ekonomske dominacije Zapada. velikoj odgovornosti Zapada kao glavnog činioca u stvaranju sadašnje globalne krize životne sredine. te stoga etičkim i religijskim konzekvencama po dušu čovjeka ukoliko on tretira prirodu na prljav način i teži jednostavno da je siluje sa razuzdanom okrutnošču.

The Transcendent Unity of Religions. Islamska tradicija je posebno bogata čuvanjem do današnjih dana. Schuon. sapijentalnoga znanja kombiniranoga sa ljubavi za prirodnu sredinu. već nekoliko čovječanstava. a što jeste. posebno poglavlje 2 i 3. metafizikom prirode koja otkriva svoju ulogu kao velika knjiga u kojoj se nalaze simboli svijeta Božanske Veličanstvenosti i Ljepote i koji si u nju uklesani. pitanje spašavanja planete od čovječanstva."ne u ljudskoj atmosferi već u Božanskoj stratosferi!" U međuvremenu su. izuzetno je važno za one koji govore o religiji i svijetu duha i sarađuju i koriste se onim unutarnjim jedinstvom i harmonijom koja ih povezuje za zemaljsko područje. Townsend. međutim. jedino moguća .16 A danas su granice tih tradicionalnih univerzuma pokidane i postoji potreba za njima da bi se shvatio svaki drugi univerzum. netaknuta priroda. prev. Ličnost koja zagovara život duha danas ne može ostati indiferentna prema destrukciji one primordijalne katedrale. svakim od njih vladala je religijska i duhovna norma koja bi se mogla nazvati "prvom idejom" civilizacije koja je posrijedi. 16 219 .da parafraziram rečenicu Frithjofa Schuona . te da bi se postigla harmonija koja je. Međutim. niti može ostati miran glede štete koju čovjek nanosi samome sebi kao jedno besmrtno biće koje apsolutizira "carstvo čovjekovo". Islam također posjeduje jednu etiku. s izuzecima koji potvrđuju pravilo. Islam sigurno dijeli odgovornost u svraćanju pozornosti svojim pripadnicima. a posljedica kojeg je brutalni obračun i razaranje svega drugoga u ime zemaljskoga blagostanja članova toga kraljevstva.1984. koje je u stanju pobune protiv Nebesa i Zemlje. u stvari. članovi tih različitih ljudski kolektiviteta postali približno gotovo svi participatori.U tradicionalnim vremenima postojalo je. i svijetu i čovječanstvu u cjelosti. neki od njih aktivnije od drugih. P. ne jedno. Wheaton (nl). u razaranju zemlje. ukorijenjenu u objavi i povezanu sa Božanskim Zakonom koji se bitno tiče Vidi F. Religija je ostala neprohodnom za druge univerzume religijskog diskursa. u stvari. na duhovno značenje prirode i nužnost življenja u miru i harmoniji sa ostatkom Božjega stvaranja.

kako uče mnoge religije. žive i ljudi. prema tome. mnogo načina koje nauka danas nije u stanju da shvati. 115).odgovornosti i čovjekovih dužnosti prema ne-ljudskim područjima stvorenoga reda. te cvrkutom i pojem slavuja. ne u agnostičkom humanizmu koji ubija Božansko u čovjeku i.sve to pokazuje da sve pripada Bogu i da je upravo stoga sve međusobno povezano. jer se i on bori sa posljedicama krize životne sredine. 220 . upravo kao što se i prema njima bilo milosrdno s vrijednim darom ružine divote. gdje god šume prekrivaju zemlju i gdje god pješčane dine lutaju uvijek praznim prostorima. Upravo kao što sunce prosipa svoje zrake na sve ljude i žene od istoka do zapada. zakriva refleksiju o Božanskom u prirodi. Dužnost je muslimana da ožive obje ove dimenzije svoje tradicije u savremenome jeziku koji može razbuditi i povesti muškarce i žene ka predjelima veće svijesti o duhovnom značenju prirodnoga svijeta i o strašnim posljedicama njegovoga uništavanja. već također mogu doprinijeti cijelome čovječanstvu. Također je dužnost onih koji govore u ime tradicionalnoga islama da učestvuju u dijalogu sa sljedbenicima drugih religija o nekom problemu i pitanju koje se tiče ljudi i žena diljem svijeta. Arabiji ili Americi. Razaranje jednog dijela stvaranja neminovno utiče na druge dijelove stvaranja i ostavlja svoje posljedice na. međusobno pripadajućoj životnoj sredini. a noćne zvijezde otkrivaju svoju misterioznu ljepotu onima koji vide pa bile one iznad tih ljudi u Japanu. Sudjelovanjem u mudrosti svoje tradicije sa drugima i učenjem od drugih iz njihovih tradicija. na kraju krajeva. pripada ljudskim bićima ma gdje oni bili. nego da se ujedine u Duhu koji se posvuda manifestira na različite načine u prostranom i kompleksnom okeanu ljudstva. muslimani mogu doprinijeti velikim udjelom ne samo islamskom svijetu samom. a jedno od njih glasi: Gdje god sunce izlazi i gdje god ono zalazi. Kur'an tvrdi da "Bogu pripada Istok i Zapad" (II. Milosrdna briga za prirodu. Ovaj navod posjeduje mnoge nivoe značenja. pred svim ljudima i svim ženama je velika zadaća da se posvuda ujedine. u kojoj naime. U jednoj takvoj međusobno povezanoj. gdje velike planine dodiruju prazninu nebesku i gdje god duboke plave vode odražavaju Božansku Beskonačnost . tako čini i mudrost koja se tiče prirode. Indiji.

Rješenje krize životne sredine ne može uslijediti bez iscjeljenja duhovne slabosti modernoga čovjeka i ponovnog otkrivanja duhovnoga svijeta koji. te bez toga da iznova postane svjestan svetoga kvaliteta svih djela Vrhunaravnoga Umjetnika.Ponovno otkrivanje ovoga Duha i njegove refleksije u stvorenjima je prvi doista esencijalni korak. te napokon Svetog kao takvog. Ali. ona je još uvijek živa i odražava onaj svoj ontološki nivo ljubavi i milosrđa. Usprkos svemu što je čovjek učinio razarajući prirodu. A u ovoj krizi životne sredine neprocjenljivih razmjera priroda je ta koja će kao Božije primordijalno stvaranje imati priliku da posljednja kaže svoju riječ. Izdašnost prirode i njena plemenitost spram čovjeka ovdje se pojavljuju kao dokazi ove duhovne realnosti. uvijek sebe podaruje onima koji su otvoreni i koji su spremni primiti njegove oživljavajuće zrake. 221 . mudrosti i snage koji pripadaju na koncu konca području duhovnoga. Čovjek ne može spasiti prirodni ambijent bez ponovnog otkrivanja veze između ovog Duha i prirode. budući da je milosrdan. Uvidjeti refleksiju ovoga Duha u svijetu prirode je prirodna posljedica Duha. čovjek ne može postići taj cilj da bude svjestan svetog aspekta prirode bez otkrivanja Svetog u samome sebi.

Uzimajući sebe i svoju nesavršenu percepciju stvari. koju ovaj dio čovječanstva naziva "egzistencijalnim škripcem modernog čovjeka". primjerenost tih ideja tim samim potrebama. Nasr. Izdavač: El-Kalem. ono što je doista trivijalno i beznačajno jeste bas ta klima mišljenja koja odbacuje i ignorira vječne. prijevod s engleskog: Zulejha Riđanović. isuviše ozbiljnom. Sve što nije u modi i u skladu sa ovim vrtoglavim hodom plitkih promjena. kao i primjerenost bilo koje druge autentične tradicije. H. te tako ne čini drugo do li što kritikuje objektivnu i objavljenu istinu sadržanu u svim autentičnim vjerama. Međutim. 1 222 . Primjerenost islama modernom svijetu. S. perenijalne i stalne istine koje su uvijek imale značenje za ljude upravo stoga što pozivaju onome što je stalno i ne promjenljivo u čovjeku samom! Ukoliko cijeli jedan dio modernog čovječanstva više ne nalazi perenijalne istine religije i mudrost koja je gajena i koju su tokom značajnih vijekova slijedili mudri ljudi. naime. dok je svijet kao takav Poglavlje iz knjige: TRADICIONALNI ISLAM U MODERNOM SVIJETU. previđanjem stvarnih potreba modernog svijeta previđa se. ovakav tip čovjeka nije u stanju da preokrene oštri brid svoga kriticizma prema sebi samom. onda se gubitak intelektualne vizije najvećma ima zahvaliti činjenici da je i samo postojanje tog dijela čovječanstva prestalo da ima većeg značaja. to jest. isto tako. koje su u stvari jedini mogući sudac i kriterij čovjekove vrijednosti i važnosti. vjera proishodi iz apsolutne Istine i jeste poruka Neba. god. islam. ili općenitije. smatra se nevažnim i beznačajnim. mora se raspraviti u svjetlu ontološkog prvenstva jednog pred drugim. 1994.ŠTA ISLAM IMA PONUDITI MODERNOM SVIJETU?1 Često se danas govori o ovoj ili onoj ideji ili elememu kao nečemu što nije više primjeteno modernom svijetu tako da se je sklono zaboravu esencijalne stvarnosti onih učenja i ideja koje su trajnog važenja i značaja.

koja spada u potrebe nalik Vidi F.uvijek relativan. Understanding Islam. stalnih vrijednosti u historijskom procesu. žive i umiru i uvijek su u potrazi za smislom. bio on moderan ili drevni. već kao čovjekom. To je direktni zov Apsoluta čovjeku. ne kao palim bićem koje je potrebno čuda da ga spasi. djelo donosi mnogo etnološke i antropološke evidencije u korist bitno nepromjenljive prirode čovjeka tokom vijekova. 13. početkom i krajem svoga života i vremena između tog početka i kraja. teomorfičkim bićem koje je obdareno inteligencijom/znanjem. čak i na Zapadu u akademskim krugovima kojima dugo vlada evolucionizam devetnaestog stoljeća. Vidi I.2 Islam je upravo takva poruka. profesor David Hamburg sa Stanford sveučilišta. str. poglavlje I. Rome (Rim). organizirao po prvi put u današnjem vremenu cjeloviti simpozij o pitanju permanentnih. taj zov poziva onome što je najstalnije i najnepromjenljivije u čovjeku. Islam je susret između Boga kao takvog i čovjeka kao takvog". rekao je nedavno: "Najbolji ostatak koji imademo od ranog čovjeka jeste moderni čovjek". Ideals and realities of Islam. Servier. zov koji ga poziva da prestane lutati u labirintu relativnog i da se vrati Apsolutu i Jednom. J. poglavlje I i II. te je stoga još više u potrebi za porukom Nepromjenljivog. L'Homme et l'invisible. sposobnim da shvati Apsoluta i sa voljom sposobnom da odabere ono što ga vodi ka Apsolutu".4 Ljudi se rađaju. Vodeći američki naućnik. to je svijet koji je još dalje uklonjen i udaljen od Nepromjenljivog i Stalnog nego li bilo koji drugi "svijet" o kojemu posjedujemo historijsko znanje. Light on the Ancient Worlds. pod vođstvom profesora Elemire Zone. svijet uvijek ostaje "svijet" (dunja) tradicionalnom islamskom jeziku. on je podesan i primjeren svim "svjetovima" i geperacijama sve dok čovjek ostaje čovjek. Značajno je da je tek nedavno Instituto Accademico di Roma. 1969.3 Upravo stoga što je islam takva poruka. Schuon. Vidi također. 2 3 223 . Ova potraga za smislom. Moderni svijet nije manje "svijet" od "svijeta" na koji se tradicionalne religijske slike odnose. U stvari. Schuon. Boga kao takvog: to jest Boga s kojim se suočavamo ne onako kako se on manifestira na poseban način već onako kakav on jeste kao on i onako kako on po Svojoj prirodi stvara i kako se otkriva. 4 Vidi npr. valori permanente nel divenire storico. Čovjek kao takav: to jest čovjek s kakvim se suočavamo. neki znanstvenici i učenjaci započinju iznova otkrivati i potvrđivati nepromjenljivu prirodu čovjeka i njegovih potreba i usredsređivati svoju pažnju na stalne elemente na koje se upravo islamska poruka obraća najdirektnije. F. Danas.

ka Beskonačnom. bolest posvjetovljenja. a nakon toga je umjetnost u svim svojim granama slijedila isto. i nudi slobodu koja započinje sa potčinjavanjem Božanskoj Volji. čak i ono temporalno posjedovalo religijsko značenje. U stvari. Religija priskrbljuje upravo ovaj smisao i u izvjesnom je smislu sklonište u oluji mnoštva i beskraja kosmičkog manifestiranja i u nesigurnosti vremenske i zemaljske egzistencije. Na Zapadu je prvo bilo da se vremenski poredak počeo baviti vladavinom i vlast se poćela smatrati nečim sekularnim. Protiv ove bolesti posvjetovljenja i ove negativne slobode koja je sada na rubu anarhije. islam nudi pogled na život koji je u cjelini svet. da bi se život otvorio ka gore. sklonište u oluji svakodnevnog života. naime slobode duhovnog oslobođenja. mada je tokom Srednjeg vijeka i u stvari sve do današnjeg perioda. u djelu Islamic Studies. dakle. tj. jeste u stvari potraga za Konačnim. i sad je napokon i sama religija podlegla istoj tendenciji. 6-1. tradicionalne političke institucije preživljavale. poruka islama traje otkada i čovjekova potreba za ovim duhovnim "skloništem" i smislom u ljudskoj egzistenciji. i to je stalna potreba čovjekova. Nasr. S jednog određenijeg gledišta islam liječi jednu od posebnih bolesti modernog svijeta. baš onakva kao što je i njegova potreba za hranom. Stoga. za Apsolutom. sve dok su.5 A potom je "mišljenje" postalo sekularizirano u formi sekularne filozofije i nauke. Pobuna Renesanse učinila je da se ovaj proces prvo pojavi kao postupan pokret za zadobijanje slobode. u jezicima Vidi S.H. ali je sada ovaj proces dostigao takav opasan ćorsokak.potrebama za hranom i staništem. 5 224 . "Spiritual and Temporal Authority in Islam". Svaka druga pojavna sloboda nije ništa više do robovanje bilo vanjskim prirodnim silama ili unutarnjim strastima. što je proces koji nije ništa drugo do pražnjenje i lišavanje stvari njihovog duhovnog značenja. str. tako da mnogi shvaćaju da je jedino što je Renesansa omogućila bila sloboda da se izgubi sposobnost postizanja jedine stvarne slobode otvorene čovjeku. Nije slučajno da su islamske molitve/namazi smatrani od strane nekih muslimanskih mudraca kao utočište (meldže').

Međutim. islam posjeduje jednu prednost: da bude prakticiran bilo gdje.islamskih naroda i ne postoji odjeli ta crta između svetog i svjetovnog ili vremenskog poretka.6 Kroz Božanski Zakon ili šerijat. Islam. Činjenica da islam posjeduje ovakvu moć adaptacije do jednog izvjesnog stepena ne znači. niti obredu kao što je misa. Ideals and realities of Islam. svakoj je ljudskoj aktivnosti data transcendentalna dimenzija: učinjena je svetom i zbog toga značajnom! Očigledno. their Meaning and Manifestation in Islamic History". str. Svećenička funkcija. te time prinosi žrtvu sa stanovišta ljudske prirode. što daje mogućnost članovima islamske vjere da ostanu dio zajednice vjernika. 14-25. ummeta. Namaz je. ne može se ništa učiniti svetim bez neke forme žrtvovanja. IV poglavlje. jer šta drugo znači žrtvovati da li učiniti svetim. Nasr. odgovarajući termini ne postoje čak ni da bi se preveli takvi pojmovi. gdje okolnosti mogu prirediti teškoću nekim religijskim obredima. u islamu je podijeljena na sve članove zajednice. Nasr. H. sacrum-facere?! Nemuslimani su uvijek iznenađeni kad sagledavaju do koje je granice islamsko društvo bilo spremno primijeniti šerijat. da se musliman treba prilagoditi modernom svijetu i svim grijesima koje taj svijet sadržava. jedna od značajnih karakteristika ove obredne aktivnosti. kada ljudi nadaleko putuju i kad to često čine. "Religion and Secularism.7 U srži šerijata počivaju svakodnevni muslimanski obredi ili sa1at (namaz u perzijskom i urdu jeziku). 6 225 . to se implicira i podrazumijeva kada neko prihvati šerijat i kada ga primjenjuje. te kako čak i u onim regionima gdje je pridržavanje šerijata oslabilo među nekim muslimanskim klasama. koja je u nekim religijama prenešena na posebnu klasu ljudi. Dakle. držanje koje šerijat kultivira još uvijek optrajava. bez potrebe da budu i geografski vezani za nju. kao i Vidi S. koji obuhvaća cijeli ljudski život. jeste da se ona može obaviti bilo gdje i odstrane bilo kog muslimana. Ipak. koja ne odgovara pojedinačnim molitvama drugih religija kao što je kršćanstvo. 7 U vezi sa značenjem šerijata u islamu vidi S. u knjizi Islamic Studies. naravno. u dobu kao što je ovo. prema jednoj Poslanikovoj tradiciji potporanj ili stub vjere (ruknu d-din).H.

Velika bolest modernog čovjeka može se svesti na gubitak središta. kako je već istaknuto. islamska "molitva".H. dolazi od Boga. da onaj čovjek. London.svaka druga obavljena istina. ma u koju situaciju je postavljen. Svakodnevni muslimanski obredi također podaruju prednost čovjeku u tome što je on u stanju da svoje središte nosi u samome sebi. ma gdje čovjek bio na zemlji. Cilj vjerskog i duhovnog života. posebno one gdje kontinuirani svakodnevni obredi sačinjavaju važan dio religijskog života. koji čezne da prakticira islam može to činiti bez nailaženja na vanjske teškoće koje vjernicima postavljaju neke religije. vrhovnom središtu islama. svijet je taj koji se mora prilagoditi toj istini a ne obrnuto. mora postati integriran i ujedinjen. koji je stvoren na Njegovu Priliku". Posebno gledano.8 Moderni čovjek trpi od prekomjernog usitnjavanja u svojoj nauci i obrazovanju. S tom postav kom na umu može se kazati. I sama središnja islamska doktrina jedinstva (tevhid) naglašava nužnost za ujedinjenjem. međutim. jasno pokazuje ref1eksiju onog iskonskog Središta ma gdje i ma otkuda se moglo desiti obavljanje obreda. Činjenica da se. islamski obredi omogućavaju "nošenje" ovog Središta ma gdje da se krene. društvene veze i čak ljudska ličnost teže za razgradnjom. vraćajući i obuzbijajući centrifugalne tendencije čovjeka koje ga stalno Vidi poglavlje. 1980. Prema tome. Bog je Jedan Jedini i stoga čovjek. Zahvaljujući snazi ovih obreda čovjek je stalno povezan sa Centrom koji mu daje koordinate i ujednačava njegovu aktivnost i život. Islam nudi izravni lijek za ovu bolest. mora biti potpuna i totalna integracija čovjeka u svoj svojoj dubini i amplitudi. stavlja čovjeka u osovinsku i vertikalnu dimenziju koja ukazuje na Središte. a također i u svom društvenom životu. Općenito gledano namaz. Kroz sam pritisak tehnologije. obavljanje obreda usmjerava prema Mekki. Sufizam i integracija čovjeka (Sufism and the Integration of Man) u knjizi Living Sufism (S. Islamski ideal jedinstva počiva u snažnom protivljenju ovoj mnoštvenosti i dijeljenju. gubitak koji je tako jasno oslikan u haotičnoj takozvanoj književnosti i umjetnosti modernih vremena. Nasr). 8 226 .

Mir u ljudskom poretku slijedi kao posljedica mira s Bogom i također mira s prirodom.9 To je posljedica ravnoteže i harmonije koja može dospjeti u postojanje samo posredstvom integracije koju omogućava tevhid. mi smo suočeni s ugrožavanjem čak i samog zemaljskog života koji danas počinje iščezavati kao konačni kraj po samom sebi. da ono što joj i pripada! To jest. apsurdno očekivati da civilizacija koja je zaboravila na Boga posjeduje mir. zapravo: to je tako zbog toga što je. A sve to se omogućava davanjem svakoj stvari onoga što joj i pripada. u arapskom ono znači oboje. Štaviše. 9 227 . str. Nasr. a što ima za posljedicu da je tu stvorena kombinacija vrlo glupog materijalizma i još opasnije pseudoduhovnosti. a što samo ime islam. The Reign of Quantity and the Signs of the Times. pobune koja je dovela do materijalizma i posredstvom njega do pseudo-duhovnosti. čija je opozicija materijalizmu više imaginarna negoli stvarna. 1980. da se budno pazi na pravi srazmjer među stvarima.H. Islam čuva značajnu ravnotežu između potreba tijela i potreba duha. vidi R. ali mir nikako da se postigne. Danas svako kuka za mirom. The Encounter of Man and Nature. i usmjeravajući mu dušu ka Centru. između ovoga i onoga svijeta. takva civilizacija nije u stanju da obezbijedi duhovne potrebe koje ipak nastavljaju postojati. metafizički posmatrano. Mir za kojim ljudi teže jedino je moguć samo ukoliko se uzmu u obzir ukupne Vidi S. i mir i predanost. 10 U vezi sa etapama pobune protiv istinske duhovnosti. budući da je reducirala čovjeka na čisto zemaljsko biće.10 Prema tome. i dalje. 229. Jedna od osnovnih poruka islama modernom svijetu jeste islamsko naglašavanje na važnosti principa da se svakoj stvari. Islam je sasvim nepravedno slikan kao religija mača i rata budući da je on religija koja teži donijeti mir kroz predanost Volji Božijoj. IV poglavlje u knjizi Living Sufism. Guenon. Mir nije moguć u civilizaciji koja je reducirala sve ljudsko blagostanje na životinjske potrebe i koja odbija da razmotri i one čovjekove potrebe ponad njegove zemaljske egzistencije. ukazuje.tjeraju da bude sklon rasipanju svoje duše i energije u smjeru periferije. da se čuva svaki elemenat na svome mjestu. svemu. London.

moramo nešto kazati i o unutarnjem miru koga ljudi očajnički traže danas. u nedostatku te radosti ljudi se okreću drogi. 1953. u metafizici i teologiji komparativne religije. nego je moderna medicina ta koja je stvorila probleme prenaseljenosti. London. ali nažalost tek je mali broj onih koji su voljni podvrći se kontemplaciji na polju autentične tradicije koja jedino može garantirati ljudima da postignu radost što je omogućena kontempliranjem nebeskih realiteta. ne samo njegova sposobnost promišljanja animalnih potreba već također i činjenica da je rođen za besmrtnost. Islam. islam je imao i ima velikog udjela u tome da poduči one koji žele proučavati religiju na jednom mnogo ozbiljnijem planu. posljednja od religija sadašnjeg čovječanstva. Inače. Schuona. Kao što je istaknuto u prethodnom poglavlju. budući svijet Uzimati u obzir samo fizičke potrebe ljudi znači svesti i reducirati ljude na robove i proizvesti takve probleme na fizičkom planu koje je nemoguće riješiti. Kao što je rasprava do sada pokazala. The Transcendent Unity of Religions. islam smatra da je prihvatanje drevnih Božijih poslanika nužno poglavlje vjere (imana) u samom islamu i žestoko naglašava univerzalnost objave.potrebe čovjeka. 11 228 . ili samoostvarenim središtima ili pak Vidi poglavlje Islam and the Encounter of Religions. očajnički mnogo da je to bilo dovoljno da se potakne cijela armija pseudo-jogina i spiritualnih iscjelitelja i njeno ustanovljenje na Zapadu. u knjizi Living Sufism. a ne samo na ravni sabiranja historijskih i filoloških činjenica. Isto tako je vitalni interes danas mir među religijama. općenitiju raspravu o ovom pitanju vidi u djelu F. prvom i najprimordijalnijom od postojećih religija. Ljudi sada instinktivno osjećaju važnost meditacije i kontemplacije. I onda se od religije traži da riješi problem prenaseljenosti prihvatanjem odricanja svetog značenja samog ljudskog života. Na kraju. u zamišljanju vjere (religije) u njenom univerzalnom manifestiranju kroz cikluse ljudske historije.11 Nijedan sveti tekst ne govori toliko otvoreno o univerzalnosti religije kao što čini Kur'an. u raspravljanju o temi mira. Na tom polju islam također ima posebnu poruku za modernog čovjeka. Nije religija. ako ne u cjelini a ono barem djelomično. ovdje sudjeluje sa hinduizmom.

O drvetu se uvijek prosuđuje po plodovima koje ono daje. svijet je taj koji je napustio mene". Njihova prva greška jeste u tome što nastoje sufizam odijeliti od islama. klimu koja prirodno privlači čovjeka ka meditaciji i kontemplaciji. Burckhardt. 13 O duhovnim principima islamske umjetnosti vidi T. kao ezoterička i unutarnja dimenzija islama. London. poglavlje IV. ne može prakticirati izvan islama.13 Vanjska napetost. Vidi također. nosi poruku iz vječnog koja je upravljena ka onome što je nepromjenljivo i stalno u čovjeku. Sufizam se ne temelji na vanjskom povlačenju iz svijeta već na unutarnjem odvajanju. nekolicina pseudo-sufija počinje mnogo škoditi ideji sufizma danas u Evropi. Unutarnje odvajanje mora biti u stvari kombinirano sa snažnom vanjskom aktivnošću. 1967. saglasno sa ujedinjujućom naravi samoga islama.a sve je to istinski revanš Zapadu za sve ono što je Zapad učinio Istočnim tradicijama tokom kolonijalnog perioda. T. da se može prakticirati bilo gdje i u svakom koraku života. u stvari.12 Islam posjeduje sva sredstva nužna za duhovno ostvarenje u najuzvišenijem smislu te riječi. Centra. objav. klimu u vanjskom svijetu. sufizam je odabrano sredstvo tih ciljeva duhovnog ostvarenja. Sacred Art in East and West. kao i sve druge autentične tradicije. Sufizam postiže spajanje aktivnog i kontemplativnog života. Ali uz to islam posjeduje Na nesreću.. Islam. 1967. Duhovna moć islama stvara. "Perennial Values of Islamic Art". gurajući tako sufizam u nekakav okultizam ispramjen od bilo kakvog duhovnog interesa i u mnogim slučajevima psihički opasnog. kao što se to jasno vidi u duhu islamske umjetnosti. Burckhardt. naime. što je po definiciji svijet aktivnosti. Kao što i kaže jedan suvremeni sufija: "Nisam ja taj koji je napustio svijet. 12 229 . Pogrešnost ovih njihovih ekstravagantnih ciljeva je vidljiva najjasnije u jadnim remltatima postignutim u ime tih karikatura sufizma. kroz snažnu aktivnost. Ovdje je opet posrijedi karakteristika kontemplativnog puta islama. pp.hiljadu i jednom pseudo-učitelju sa Istoka . ili sufizma. Kao takav ne zna za vremenitost. samo islam može voditi one koji imaju ovu nužnu unutarnju sposobnost do tog nutarnjeg dvorca uživanja i mira što jeste. rješava se jednim unutarnjim mirom što je karakteristika Jednog. 132-141. sufizam i što jeste predokus "rajskih bašči". Ljeto. i to stoga što se sufizam. u Studies in Comparative Religion.

poruku koja je stvarna upravo zbog toga što ona dolazi od Istine jer. Bude li ikad moguć svijet u kojem religija općenito. kako nas uče islamske metafizičke doktrine i učenja. islam će nastaviti posjedovati validnu poruku za taj svijet. postao bi puka iluzija. da bi omogućio čovjeku da u bilo kojim okolnostima i u bilo kojem "svijetu" bude u stanju slijediti islam i okoristiti se iz njegovih učenja.neke karakteristike. Sve dotle dok postoji ijedan elemenat stvarnosti povezan sa istinskim svijetom. smještene tu po volji Svevišnjeg. neće imati bilo kakvo značenje. Istina i Stvarnost su u krajnjem slučaju jedno! 230 . onda samim tim ni taj svijet po sebi neće imati nikakvo značenje: takav svijet. a islam posebno. naravvno. ili sa svijetom kao takvim i takvim.

TRADICIONALNI ISLAM 231 .

tako i na heterodoksnost u vjerovanju kao i u praksi. Sarajevo. islamskoj tradiciji: što znači. od ezoteričnih izreka značajnih sufija-pobožnih ljudi. 1994. štaviše. pa čak i sekte koje su ostale izdvojene od glavnine zajednice. a čije deblo i grane čine skup tradicije što je izrasla iz tih korijena tokom nekih četrnaest vijekova na gotovo svakom naseljenom dijelu zemaljske kugle. društveno-političkoj misli. Nasr. i 13. Mogao se zapaziti utjecaj modernističkih ideja i pokreta od kasnog 12. pravu i. nešto kasnije. Izdavač: El-Kalem. a s proticanjem vremena postepeno su ih preplavili. do neke mjere. onom jedinstvenom stablu Božanskog Porijekla čiji su korijeni Kur'an i Hadis. S. pripadalo bi. 1 232 . vijeka pa nadalje u nekim poljima kao u vojnoj nauci. do pravnih naloga jednog alima. naišao bi na jednu jedinu islamsku tradiciju. Poglavlje iz knjige: TRADICIONALNI ISLAM U MODERNOM SVIJETU. ili jedan hindu iz Indije. On bi. prije nekih dvjesta godina. Ali sve što bi mogao zapaziti.ŠTA JE TRADICIONALNI ISLAM?1 Da je neki zapadnjak. u filozofiji i umjetnosti i konačno. od strogo teoloških gledišta nekog hanbelijskog doktora iz Damaska pa do neuravnoteženih postavki neke ekstremne varijante šiizma. A zatim. Uskoro je došlo do modernih strujanja u obrazovanju. pravna i teološka tumačenja.H. naišao kako na ortodoksnost. takva strujanja su se mogla naći i u samoj vjeri. bilo je lahko uočiti sukob između tradicionalnih i modernih elemenata u islamskom svijetu. u nekim dijelovima islamskog svijeta. Prijevod s engleskog: Zulejha Riđanović. god. krenuo da izučava islam prije dva vijeka. Ta osoba bi zapazila brojne škole mišljenja. ili Kinez konfučijevac. Za svakoga ko je shvatao suštinu modernizma. astronomiji i medicini. koji se bazirao i potjecao iz svjetovnih i humanističkih stremljenja evropske renesanse. talasi modernizma počeli su da stižu do obala daru-l-islama.

recimo. međutim. recimo. Upravo taj trenutak historije je ključni za razlikovanje ovih pokreta koji su počeli da se nazivaju "novim fundamentalizmom" ili jednostavno "islamskim fundamentalizmom". npr. Nije potrebno naglašavati. koji je napisao nekoliko temeljnih studija o Aminu Abdulkadiru. Emin Abdelkader: Ecrits spirituels. 3 Sada postoji primjetno široka literatura na Evropskim jezicima. koja stoji nasuprot tradicionalnoj.. modernizma već i onog spektra osjećanja.2 Danas. posebno na engleskom i francuskom. sa kojim se oni često brkaju. Schuonovo djelo 2 233 . Mnogo je više napisano na evropskim jezicima o ličnostima kao što je Džemaluddin Estrabadi. 1982. čije je djelo A Sufi Saint of the Twentieth Century. prije nego neko odstupanje od tradicionalnog obrasca. bio je više jedan krnji oblik tradicionalnog islama u suprotnosti sa mnogim aspektima islamske tradicije i veoma popularan. Lings. napose o sufizmu. ko je čitao djela tradicionalne prirode o islamu3 i poredio ih sa onima koja Ova praznina je sada postepeno popunjena zahvaljujući pionirskim djelima ljudi kao što su M. ali ipak ortodoksan. vijeka. od tradicionalnog islama. o šejh el-`Aleviju ili Abdu-l-Kadiru el-Džezairiji shvaćenom u njegovim vjerskim i ezoteričnim aspektima a ne jednostavno iz aspekta političkog vođe. s vahabizmom ili Deobandovom školom u Indiji. 1973. oni su se ipak mogli shvatiti kao dihotnmija između tradicionalnog i savremenog. mada bilo ko.Tek tokom prošlih nekoliko decenija došlo je do nove pojave koja zahtijeva strogu razliku ne samo između tradicionalnog islama i. ne samo da postoji modernistička tendencija. mada je njihov značaj uveliko prenaglašen u zapadnjačkoj nauci na štetu istinski tradicionalnih obnavljača islama. Chodkiewirza. Berkeley. da je bilo pokreta oživljavanja još od 12/18. postalo klasično. Uprkos činjenici da su u ime reforme takvi pokreti mnogo doprinijeli da oslabe i osiromaše tradicionalni islam. i djelima M. Ta djela uključuju F. već i čitav niz pokreta koji govore o oživljavanju islama suprotstavljenog modernizmu i samoj zapadnoj civilizaciji koja je nekoliko vijekova služila kao plodno tlo na kojem je modernizam rastao i hranio se. poznatom kao el-Afgani. djelovanja i povremeno mišljenja od strane zapadne nauke i novinarstva. ili Muhammeđu `Abdu-l-Vehabu nego. kao "fundamentalističkog" ili revivalističkog islama. Paris. Ali ovaj raniji „fundamentalizam" povezan.

1970. 1976. Stoddout. Ali ono glavno u tom tipu političko-vjerskog pokreta koji se sada naziva "fundamentalizmom" . a koja su prevedena na engleski jezik. T. Introduction to sufi doctrine. Eaton. G. London. prev. prev. Burckhordt.). Islam in the Modern World. Dimensions of Islam. za kompletnom bibliografijom radova o islamu koji su tradicionalnoga karaktera. Islam and Plight of Modern Man. T. T. Nije potrebno reći da ono što se označava kao "fundamentalizam" uključuje jedan široki spektar čiji su krajevi bliski tradicionalnoj interpretaciji islama. 1960. Islam and perrennial philosophy. Postoji velika potreba. The islamic Tradition. 1986. Hobsan. Schuon. Postoje djela koja su pisali dobro poznati muslimanski autoriteti kao što su Abdulhalim Mahmud.1975. The Mystical Dostrines and Methods of Islam. ne samo u sadržaju. Islam and the Destiny of man. Matheson. 1985. Od interesa je spomenuti da su spisi dobro poznate spisateljice Merjem Džemile. 1979. D. kako se vidi iz nekih njezinih širih prikaza knjiga tokom dvije ili tri potonje godine. Benkeley.razlikuje se na toliko bazičan način od tradicionalnog islama da opravdava oštru razliku između njih koja se ovdje iznosi. 21-43. Nouthomptonshine. prev. What is Sufism. D. 1986. 1984. U Pakistanu ima časopis pod naslovom Rivajet (izdaje ga Suhejl Umer i štampa se u Lahori) koji je u cijelosti posvećen tradiciji općenito i tradiciji islama posebno. Matheson. F. u stvari. bili bliski novoj "fundamentalističkoj" perspektivi na mnogo načina. De converte de l'Islam.M. Islam in the Contemporary World. također S. prev. Nasr. Jaffa. 1977. Burckhardt. Isti autor.K. London. A. Stadt des Islam. Danneu. Sufism. F. 1975. Burckhordt. Martin Lings. Townsend.podržavaju sadašnji "fundamentalisti" može odmah uočiti osnovne razlike koje postoje između njih. London. Dupoguien. već također i u cjelokupnoj "klimi" u kojoj ona postoje. Warwick (N. London.H. str. V. 234 . Paris. 1972. Fes. P. 1980. Otten. koji su uvijek bili strogo antimoderni. Dževad Nurbahš i Allamah Tabataba i. Schuon. Ideals and Realities of Islam. Nonhomtonshine. ali tokom najskorijeg vremena ona se iznova obratila tradicionalnoj poziciji.Y. u zborniku C. Moorish Culture in Spain.N. Understanding Islam. 1982. Brohi. 1976. Lahore. Pullapilly. Religions Revivilism in Islam: Past and Present. P. uprkos postojanju određenih područja gdje su neki tipovi "fundamentalizma" i izvjesne dimenzije tradicionalnog islama u međusobnom skladu. London. Nasr. Vidi također S. Takva bi kompilacija omogućila svima onima koji žele da se bave ovim predmetom da bude vođeni kroz labirint publikacija o islamu koje su se pojavile tokom nekoliko posljednjih godina.M. W.H. R. Albany. A. London. prev. Notve dame.

4 235 . i dalje. Onako kako ga upotrebljavaju "tradicionalisti". ili lanac koji povezuje svaki period. 1981. čije je korijenje utonulo u Božansku Prirodu kroz objavu i iz kojeg su stablo i grane izrastali vijekovima. 65. onu vječnu nepromjenljivu Istinu.. O tradiciji je pisao i F. kao i stalnu primjenu njenih nepromjenljivih principa na različite uslove prostora i vremena. još uvijek su u okviru tradicije. kao što se to tako jasno vidi u sufizmu. što je zasnovano na uzvišenim uzorima.a tradicionalne civilizacije se uistinu raspadaju. On kaže: "Tradicija nije dječija i izmodirana mitologija već nauka koja je užasno stvarna". kao i prisustvo rivalskih škola mišljenja koje su oduvijek postojale u tradicionalnim civilizacijama. onu trajnu mudrost. a njegov sok se sastoji od one milosti ili bereketa koji nastajući sa objavom omogućava kontinuitet života tog drveta.Prije iznošenja ovih osnovnih razlika. U srcu stabla tradicije počiva vjera. taj termin implicira i ono sveto otkriveno čovjeku kroz objavu. Ono što je direktno oprečno tradiciji jeste antitradicija. Ako tradicionalisti insistiraju na potpunoj suprotstavljenosti između tradicije i modernizma. kao i razotkrivanje i razvoj te Svete Pouke u historiji određenog segmenta ljudskog roda kojemu je namijenjen. potrebno je reći nekoliko riječi o terminu "tradicija" kako se on upotrebljava ovdje kao i u svim našim djelima. Tradicija implicira onu svetu. na šta ćemo se kasnije vratiti. Tradicija je. na način što implicira i horizontalni kontinuitet sa Porijeklom i vertikalno povezivanje koje dovodi u vezu svaki pokret u život te tradicije sa meta-historijskom Transcendentnom Stvarnošću. bez čijeg postojanja ne bi zapravo bilo potrebe za upotrebu termina kao što je "tradicija". Ali taj raspad. i naravno modernizam. Schuon.4 Ovozemaljski život jedne tradicije može doći svome kraju . koja obuhvata sve vidove vjere i njenog grananja . ili onoga. New York. epizodu ili fazu života i misli a u tradicionalnom svijetu sa Porijeklom. dakle. to je upravo zbog toga što sama priroda modernizma u vjerskom i metafizičkim područjima stvara zamagljenu O značenju tradicije vidi moju knjigu Knowledge and the Sacred. poput stabla.sunneta. i es-silsila. postalo tradicija onako kako se ta riječ uobičajeho shvaća. str. Iz predgovora djela Undenstanding Islam. Tradicija je istovremeno ed-din u najobimnijem smislu te riječi..

tako i po formi. realnost usmene predaje i mogućnost spoznavanja Poslanika radije na osnovu neposrednog pristupa Izvoru sveg znanja. On također prihvata tradicionalne komentare Kur'ana. opet. kao ovozemaljsko ovoploćenje Vječne Božije Riječi. Tradicionalni islam ne odbacuje hadis zato što se on ne slaže sa koncepcijom historijske kauzalnosti savremenog svijeta i razvodnjenog značenja objave koje je čak prodrlo i u modernu zapadnu vjersku misao. prihvata ortodoksnu zbirku od šest Sahiha sunitskog svijeta i "Četiri knjige" šiizma. jeste istaknuti primjer savremenog tradicionalnog komentara koji se treba jasno razlučiti od onih komentara u kojima se moderne ideje pojavljuju bili izravno ili na način "islamske ideologije". On. Ona je voljna da razmotri kritiku iznesenu protiv patvorenih hadisa od strane savremenih kritičara. Uzvišeni Kur'an kao Božiju Riječ kako po sadržaju. koja je zapadno obojena. prihvata. Zapravo. naime. On se oslanja na kritičke metode hadiske nauke onakve Opsežni komentar Allameh Tabatabaija El-Mizan. nestvorene i bez vremenskog porijekla. koji sežu od lingvističkih i historijskih pa do mudrosnih i metafizičkih. on interpretira taj Uzvišeni Tekst. 5 236 . a time se kompromituje integritet svega što tradicija predstavlja. od čisto ljudskih prenosilaca predaje. Značaj tradicionalnog islama se također može shvatiti u svjetlu njegovog odnosa prema različitim aspektima samoga islama. naravno. Ali ona nije voljna da bespogovorno prihvati premise na kojima se zasniva moderna kritika. tradicionalna škola. ali iznutra je na mnogo načina srodna anti-tradicionalnim idejama koje isijavaju iz Zapada još od Renesanse.sliku u okviru koje poluistine izgledaju kao istina sama. već na osnovu duge tradicije hermeneutike koja seže unazad sve do samog Uzvišenog Poslanika i oslanja se na usmenu predaju kao i na pisane komentare. ne samo na osnovu književnih i vanjskih značenja riječi. poricanje prodora onog Svetog u vremenski poredak putem objave.5 Što se tiče hadisa. nego. Ovi posljednji idu od djela Hasana el-Basrija i imama Džafera es-Sadika do onih koja su napisali tradicionalni autoriteti do današnjeg dana.

Tradicionalno gledanje uvijek pamti slavni princip islamske filozofije da `ademi-lwidždan la jedullu `ala `ademi-l-vudžud. on prihvata mogućnost davanja svježih gledanja na osnovu zakonskih principa (idžtihad). i na jedan konkretniji način. iz Šerijata. „nepostojanje saznanja o nečemu nije dokaz njegovog nepostojanja". za tradicionalni islam. te su razlike inače uvijek postojale unutar tradicionalnog pogleda na svijet i nisu bile protiv tog pogleda. ne na Naravno. sve dotle dok se ta kritika ne zasniva na pretpostavci da ono što nije ostavilo traga u zapisima. onakve kakva se zasnovala na historijskom kontinuitetu tradicije i bereketa što štiti istinu unutar tradicije sve dotle dok je ta tradicija živa. kao i korištenje drugih sredstava primjene tog Zakona na novonastale situacije. naime da je on sredstvo za postizanje svetosti. bez poricanja bilo stanja dekadentnosti u koje su određeni redovi zapali tokom vijekova. S druge strane. Odnos tradicionalnog islama prema sufizmu odražava ono što je bilo aktuelno vijekovima prije pojave puritanskih i modernističkih pokreta u 12/18. Ali. ili potrebe da se istine sufizma sačuvaju samo za one kvalificirane da ih usvoje. vijeku. ali uvijek u skladu sa takvim tradicionalnim zakonskim principima kao što su kijas. Ove se razlike. Tradicionalni islam u potpunosti čuva Šerijat kao Božanski Zakon onako kako se on shvatao i tumačio tokom vijekova i onako kako se iskristalizirao u klasičnim školama (mezhebima) Zakona. ne mogu koristiti kao pretekst protiv tradicionalnog pogleda. tradicionalni islam ga smatra unutarnjom dimenzijom srca islamske objave. namijenjeno onima koji žele da se sretnu sa Stvoriteljem ovdje i sada. odbrana sufizma zasniva se na prihvatanju njegove realnosti onako kako se ona manifestuje u različitim sufijskim redovima i na poštovanju prema raznovrsnosti koja postoji unutar ovih redova. On je također otvoren za sve kritičke ocjene korpusa hadisa. idžma`. sav moral se izvodi iz Kur'ana i hadisa. ne postoji. što znači. istihsan.6 Štaviše. stoga. 6 237 . a ne učenje namijenjeno da ga slijede svi članovi zajednice.kakva se gajila vijekovima. Što se tiče sufizma ili tarikata. postojale su razlike među samim tradicionalnim autoritetima glede ovih principa. pogleda koji zapravo obuhvaća sve te razlike bez identificiranja sa samo jednom školom ili nijekanja mogućnosti greške ili devijacije u tradicionalnom svijetu. štaviše.

u šiitskom svijetu. ali egzoterično isključuje i ne obuhvata ezoterično. sljedbenici kelama suprotstavljali su se filozofiji. Bloomington (Indiana). Bedford (Vel. Veil and Quintessence. razne tradicionalna škole islamske teologije.Brit. Tradicionalisti insistiraju na činjenici da O ovom univerzalnom pitanju kako je tretirano u univerzalnom kontekstu. u sunitskom svijetu. 1981. Tradicionalisti ne brane samo jednu školu na račun drugih. sljedbenici jedne škole kelama suprotstavljali su se drugim školama kelama. i šejh Beha`uddin el-`Amilija. od kojih svaka proizilazi iz islamske objave. 1981. prije nego faze u izrastanju ove ili one škole zapadne filozofije ili nauke i otuda se shvaćaju kao vrijednost od strane mnogih učenjaka upravo radi doprinosa koji su dale savremenoj zapadnoj misli. Esoterism. U stvari. Schuon. a filozofi jedne škole filozofima druge. njenom odnosu prema unutarnjoj dimenziji islamske objave i njenom kristaliziranju duhovnih riznica vjere u vidljivim i čulnim oblicima. tradicionalni islam insistira na islamskom u islamskoj umjetnosti. također F.7 Nije svaki tradicionalni učenjak bio znalac svih tradicionalnih škola mišljenja. štaviše. Što se tiče umjetnosti. Međutim tradicionalna škola ne predviđa suprotstavljanje koje je postojalo između izvjesnih predstavljanja egzoteričnih i ezoteričnih dimenzija islama. 7 238 . koji su bili učitelji i egzoteričnih i ezoteričnih nauka. vidi F. suprotstavljanje se shvata kao potrebno u svjetlu prirode islamske objave i stanja ljudi kojima se ta objava upućivala.). Ali sva su ova suprotstavljanja opet bila unutar tradicionalnog univerzuma. Stodart. niti je prihvatao sve njihove premise i učenja. Time tradicionalna škola ponavlja gledište autoriteta poput el-Gazalija. prev. as Principle and as Way. One se zapravo shvataju kao ključ za razumijevanje aspekata intelektualnog univerzuma islama. W.identificiranju sufizma sa određenim redom ili školom. već insistiraju na vrijednosti cjelokupne intelektualne tradicije islama u svim njenim manifestacijama. prev. Schuon. i koji su branili obje dimenzije islama dok su u isto vrijeme objašnjavali zašto ovo ezoterično obuhvata egzoterično. Čak i u tradicionalnom svijetu. W Stodart. filozofije i nauke vrednuju se u svjetlu islamskog pogleda na svijet.

The Art of Islam. Ni u jednom domenu nije razlika između tradicionalnog i modernističkog kao i "fundamentalističkog" uočljivija nego na području politike društvenog života i ekonomije. Nasr. London. ne samo propisi po kojima ljudska bića treba da se vladaju već i specifični principi u skladu sa kojima treba da se stvaraju predmeti. 1986. Ekonomija se uvijek sagledava kao nešto povezano sa moralom u svjetlu ljudskog položaja koji čuva lične ljudske kontakte i povjerenje između pojedinaca. kako se vidi na tradicionalnom bazaru. Islamic art and Spirituality. 9 Zamjetljivo je koliko su bliski pogledi modernista i "fundamentalista" gleda brze i rapidne mehanizacije sredstava za proizvodnju i kompjuterizaciju svakog dijela 8 239 . 1986. u ime saosjećanja za ljudska bića i brige za materijalnu dobrobit društva.9 O ovom problemu vidi T.8 pa tradicionalisti ostaju najnepokolebljivije pristalice tradicionalne umjetnosti. proizvedenih predmeta i slično. Iz Kur'anske objave proizilaze. ali čovjek ni pod kojim uslovima ne može biti ravnodušan prema moći koju ti oblici imaju nad ljudskom dušom. i S. prije nego kao nešto vezano za bezlične i grandiozne organizacije. u obliku arhitekture. niti se smatra mogućim utjerivanje vrlina marljivosti. Islamska umjetnost je direktno povezana sa islamskom duhovnošću. a protiv su sve ružnoće koja sada preplavljuje islamski svijet. čije same dimenzije isključuju mogućnost neposrednih ljudskih odnosa. U ekonomiji realizam se nikada ne žrtvuje radi neostvarivog idealizma. ne samo istinu već i prisustvo i da je bereket koji proističe iz islamske umjetnosti isto tako bitan za opstanak vjere kao i sam šerijat. selo i mjesna urbana četvrt. Ne može se jednostavno zanemariti značaj islamske umjetnosti instistirajući samo na etičkim aspektima vjere. i obično na društvenom okviru zasnovanom na vezama koje stvara vjera. kao što je porodica. London.H. poštenja i ekonomičnosti jednostavno vanjskom silom ili prinudom. Što se tiče društvenog života tradicionalno gledanje insistira na šerijatskim institucijama i jedinicama. Burckhardt.vjera posjeduje. Također se priznaje da su izvjesni oblici islamske umjetnosti opadali u određenim područjima i da su neki tipovi tradicionalne umjetnosti važniji i bitniji od drugih.

druge političke institucije. u čijem odsustvu nijedan oblik vladavine ne može biti savršen. prihvaća se klasični halifat. tradicionalna gledanja uvijek insistiraju na realizmu zasnovanom na islamskim reformama. tradicionalno gledanje i dalje insistira da konačna vlast pripada dvanaestom imamu. opasnosti razaranja tradicionalnih islamskih institucija i njihove zamjene institucijama modernizma. U sunitskom svijetu.U političkom domenu. Da bi se bolje shvatio tradicionalni islam. 240 . vijekovima poistovjećena sa velikim pobožnim ljudima i mudracima. elGazali. a u njegovom odsustvu. ali koja isto tako prikazuje određene vanjske karakteristike slične onim ekonomije do najveće moguće mjere. kao što su Abdulkadir el-Gejlani. a u međuvremenu da se prihvati neki oblik diktature. Tradicionalna predstava društveno-političkog preporoda jeste predstava o preporoditelju (mudžeddid). tradicionalno gledanje ostaje uvijek svjesno pada zajednice u odnosu na njeno prvobitno savršenstvo. Što se tiče šiitskog svijeta. mada se predstavljaju kao autentični islamski oblik vladavine. u nadi da će se postaviti neki drugi Ebu Bekr ili Omer. Štaviše. Šejh Ebu-l-Hasan el-Šazili i Šejh Ahmed Sirhindi. kojima upravlja tradicionalna suzdržanost. kao što je sultanat. koji se razvijao tokom vijekova u svjetlu učenja šerijata i potreba te zajednice. tako i modernista. ni u kom slučaju se ne traži da se razori ono što je ostalo od tradicionalnih islamskih političkih institucija. U oba slučaja. te potrebe stvaranja jednog više islamskog poretka i oživljavanja društva iznutra jačanjem vjere u srcima muškaraca i žena radije nego vanjskom prisilom. bez brige za njihove religijske i ljudske implikacije. Međutim. čovjek u svim vjerama i civilizacijama mora praviti razliku ne samo između tradicionalnog i modernog već i između autentične tradicije i ove pseudotradicije koja je također protiv-tradicionalna. a ne takozvani "reformisti" koji su stupili na scenu u 12/18. zapadnog porijekla. Bitno je imati na umu da u ovom trenutku ljudske historije. vijeku. ovi se pogledi moraju porediti i kontrastirati sa pogledima kako takozvanih "fundamentalista". takve diktature se izvana obično zasnivaju na vanjskim oblicima političkih institucija proizašlih iz francuske revolucije i drugih pobuna u evropskoj historiji.

da otkrije svoju kosu i da. stoljeća. te sljedstveno tome. "Fundamentalista" tvrdi kako vraća islam njegovoj prvobitnoj čistoti. Posljedica ovoga bio je jedan niz ženske odjeće od Maroka do Malezije. obuče zapadnu odjeću. što su u stvari bile forme ekstremnog egzoterizma i puritanizma.10 Ove razlike između tradicionalnog i pseudotradicionalnog u islamu postaju jasnije kad se tradicionalno poredi sa takozvanim "fundamentalistima" na specifičnim područjima. čim se uspije razaznati razlika između tradicionalnog. Čovjek se pita šta je draže Božijim očima. a zapravo stvara nešto vrlo različito od tradicionalnog islama što je donio Poslanik i što je opstalo i izraslo poput živog stabla tokom četrnaest vijekova od preseljenja u Medinu. sve to uz totalno zanemarivanje ljepote ostatka ženine odjeće kao refleksije njezine ženske prirode. ili revolucionarka koja automatom vitla i čiji je islamijet sveden na mahramu da pokrije njezinu kosu. Tradicionalni islam zahtijeva da se žena oblači umjereno i da. što islam uvijek predviđa. pravo rekavši. većina ove odjeće bila je uveliko lijepa i odražavala je ženstvenost u skladu sa etosom islama. barem se tako desilo u mnogim dijelovima islamskog svijeta. mada ti oblici igraju ulogu u osiromašenju intelektualnog. Što se tiče islamskog svijeta. obično. onog kako je ovdje definirano i onog pseudo-tradicionalnog koje se često poistovjećuje sa ovim ili onim oblikom „fundamentalizma". tradicija uvijek naglašava Kao jedan primjer može se navesti slučaj ženine odjeće i ponašanja. ili mašinku pušku u ženine nrke. ne onim 13/19. zapadno obučena žena muslimanka koja ide kući i obavlja svoje namaze. nosi neku vrstu vela ili mahrame što će pokrivati njezinu kosu. Sada se pojavljuje taj "fundamentalizam " ili revivalizam. naravno. koji insistira na skladnosti sa naravi stvari i sljedstveno tome insistira na muževnosti muškarca i ženstvenosti žene. kulturnog i umjetničkog života u dijelovima islamskog svijeta time što omogućavaju nadolazak modernizma i njegovih posljedica u formi kontratradicionalnih pokreta. jedne prikraćene forme tradicije koja nije. dok vatra mržnje prekriva svu njezinu nježnost i plemenitost koju je islam tradicionalno poistovjetio sa ženstvenošću koja plamsa čak i tada kada ona obavlja javno svoje namaze. ali čak i ovdje ostaju duboke razlike.tradicionalnim. Kao što je već spomenuto. stoljeća i ranog 14/20. Potom su uslijedili modernistički izazovi koji su bili uzrokom da žena skine veo. koji je u nekim mjestima i krajevima stavio mahramu na ženinu glavu. 11 U ovoj uporedbi pažnja je posvećena posebno nedavnim formama "fundamentalizma'".11 Tradicionalno i takozvano "fundamentalističko" sreću se na prihvatanju Kur'ana i hadisa. protutradicionalna ili kontratradicionalna. ove se razlike jasno uočavaju. 10 241 . kao i na njihovom naglasku na Šerijatu.

W.M.). dok osuđuju modernizam. The Mirror of Intelect.12 prije nego na jednostavnoj prinudi izvana zasnovanoj na strahu od nekog ljudskog autoriteta. Što se tiče Šerijata.). Odnedavno je bila posevećena velika pažnja od izvjesnog broja muslimanskih učenjaka problemima konfrontiranja i suočenja sa već sekulariziranim znanjem koje isijava iz zapadnog svijeta i koje je djelovalo na muslimane na mnogim područjima od 13/19. i naše djelo Knowledge and the Sacred.. unutarnju privrženost načelima Božanskog Zakona i tradicionalnom okruženju popustljivog rasuđivanja zasnovanog na nesavršenostima ljudskog društva. 12 242 . prihvataju neke od najsavremenijih njegovih aspekata. tako da su ti zakoni bili primjenjivani. Kuolo Lumpur. 1978. dok toliki iz "fundamentalističkih" pokreta jednostavno izdvajaju ajet iz Kurana i daju mu značenje u skladu sa svojim ciljevima. ili tefsira. potpuno zaboravljajući da su priroda i karakter islamske nauke sasvim različiti od prirode i karaktera moderne nauke. koji su tradicionalno uzimali u obzir takve faktore. Vidi takođerr T. 13 Vidi naše knjige Science and civilization in Islam. str. već prije savremeni potrošač. Burckhardt. Islam and Secularism.13 Njihov odnos prema nauci i tehnologiji je zapravo gotovo identičan sa Ovo se vidi posebno u islamskim kaznenim zakonima. Većina aktuelnih "fundamentalističkih" pokreta. često mu pridajući značenje strano cjelokupnoj tradiciji kur'anskog komentara. Stodart. Oni se upuštaju u duge rasprave da pokažu kako je islamska nauka poslužila kao neophodna osnova zapadne nauke i omogućila stvaranje ove nauke uprkos kršćanstvu. Izvan ovog domena. dio I. prev.Y. kao da čovjek kojemu se obraća u Kuranu nije savršeni sluga Božiji (abdullah) i Božiji namjesnik na Zemlji (halifetullah). Vidi S. vijeka. pozivajući se na kur'anski nalog čovjeku da "vlada" (tashir) Zemljom. ali ne slijepo i ne bez uzimanja u razmatranje svih moralnih faktora koji su tu posrijedi. Cambridge (Moss. razlike između tradicionalnog i kontratradicionalnog u islamu su čak očitije. i dalje. vjeru.mudre komentare i dugu tradiciju kur'anske hermeneutike u shvatanju značenja ajeta Uzvišenog Teksta. 130. tradicija uvijek naglašava. Naguib al-Attas. Worwick (N. nasuprot toliko rastućeg "fundamentalizma". To se jasno vidi u njihovom potpunom prihvaćanju savremene nauke i tehnologije. a ne Boga. Mnogi od njih čak traže kur'ansku osnovu za dominaciju prirodom i uništavanje prirode od strane savremenog čovjeka. 1968.1987.

14 243 . rijetko se pitajući kakvoj je to vrsti `ilma Blagoslovljeni Poslanik poučavao svoje sljedbenike i nalagao im da je traže od kolijevke pa do groba. Proces sekularizacije znanja koji se dogodio na Zapadu od renesanse. od računara do televizije. već ga također čak jedva i primjećuju takozvani "fundamentalisti". budući je El-Hakk ili ISTINA.odnosom modernista. ovi posljednji tvrde da slijede propise islama u njihovom robovanju modernoj nauci. Jedva da ima ikakve razlike u načinu na koji pokušavaju da usvoje modernu zapadnu tehnologiju. koja se ponekad pripisuje `Ali ibn Ebi Talibu. tradicionalna islamska civilizacija je poznata po naglasku na tome da ljepota bude vezana za svaki vid Nijedno znanje ne može biti islamski vrijedno ukoliko nije povezano s višim planom i u krajnjemu s Bogom koji. Da li bi ova "riječ" mogla biti istrgnuta iz hemijskog rječnika ili riječ izvadena iz nekog računarskog jezika?14 Prava priroda većine takozvane "fundamentalističke" misli u njenom odnosu prema modernizmu je veoma očita u tom čitavom pitanju procesa sekularizacije znanja na Zapadu i osvajanja plodova ovog procesa u tolikim dijelovima savremenog islamskog svijeta. Još jedna značajna sličnost između modernističkih i "fundamentalističkih" grupa koja je u potpunoj suprotnosti sa tradicionalističkom pozicijom nalazi se u njihovom odnosu prema umjetnosti. bez ikakve pomisli o posljedicama ovih izuma na svijest i dušu muslimana. Kako je već spomenuto. protiv svih tradicionanni islamskih učenja u pogledu "nauke" (el-`ilm). Prostim izjednačavanjem modernih oblika znanja sa `ilmom. "Postajem rob onoga koji me nauči jednu jedinu riječ". Ovaj zajednički stav se zapravo nalazi u domenu znanja uopšte. jeste izvor cjelokupnog istinskog znanja. Niti zastaju da razmotre koje su to stvarne implikacije slavne izreke. a da ne spominjemo neka od rješenja koja se nude u prilog problemu islamizacije znanja od strane sljedbenika kako modernističkog tako i "fundamentalističkog" tabora. ne samo da se uzima za gotovo kao znak progresa od strane modernista. kao što se vidi na praktičkom nivou u odnosu muslimanskih zemalja prema modernim oblicima vladavine u poređenju sa onima koji tvrde da imaju ovaj ili onaj oblik islamske vlade.

islamska glazura koja pokreće tolike pokrete što tvrde da obnavljaju islam. kao što doktrina predstavlja istinu. koji je također Istina (el-Hakk). Tu se.15 Ljepota predstavlja aspekt prisustva u vjeri. kao da su svi muslimani već sveci i ne treba im vanjska podrška onih oblika koji djeluju kao sredstvo za dotok muhammedanskog bereketa prema pojedincu i zajednici. pa čak i klasna borba u ime navodno čistog islama od prije njegovog ranog patvorenja od strane Omajada. Burckhardt. kako beznačajna izgledaju najveća remek-djela islamske umjetnosti i modernistima i „fundamentalistima". Prema dobro poznatom hadisu Bog. str. republikanizam. dakle. Nigdje. norme islamske umjetnosti su intimno povezane sa islamskom objavom i duhovnošću koja zrači iz nje. izjavio da je svejedno da li se muslimani mole u najljepšoj mogulskoj ili osmanskoj džamiji ili nekoj modernoj fabrici. Štaviše. Tradicionalno islamsko okruženje kako plastično tako i zvučno. kao i pozivi za odbacivanje svega što je savremeno i zapadno. je uvijek bilo lijepo. ali ih uvijek oslikavaju kao islamske ideje najčišće i najispravnije vrste. nije toliko istanjena kao na polju politike. čistoj poruci Kur'ana i učenju Poslanika. međutim. The Art of Islam. poznato je. 15 244 . prev.ljudskog života. Odnos prema umjetnosti u svom najširem smislu bi zapravo po sebi trebalo da bude dovoljan da otkrije pravu prirodu takozvanog buđenja vjere ili "fundamentalizma" islama u odnosu prema modernizmu i tradicionalnom islamu kao što je to uvijek bilo i kao što će i dalje biti do kraja svijeta. sve se završava usvajanjem svih najekstremnijih ideja koje su nastale u Evropi od francuske revolucije. 101-119. od učenja Kur'ana do pravljena šerpa i lonaca. drugi je. jer tradicionalni islam vidi ljepotu kao dopunu Istini. Ako jedan tabor sada proizvodi džamije što izgledaju kao fabrika. LONDON. ideologija. također vidi njegovo djelo Sacred Art East and West. je lijep i voli ljepotu.. 1967. Pa ipak. dok se upućuju pozivi za povratak korijenima islama. i kako je gotovo identičan njihov stav što se tiče duhovnog značaja islamske umjetnosti. osim neke pseudo-munare ili kupole površno dodate samo da naznači funkciju te zgrade. Tu. Lord Northboume. brani revclurija. ali se rijetko trudi da se sazna da li su se Kur'an ili hadis ikada Vidi T.

uopšte vezan za ideologiju? Ako je islam jedan cjelovit način života. ili zašto zapravo napad na tradicionalne muslimanske političke institucije koincidira tako "slučajno" sa onima sa ljevice savremenog svijeta? Slučaj ideologije je vrlo izrazit što se tiče prilagođavanja savremenih ideja u ime vjere. 1982. a da se i ne govori o društvu kojim se vlada u ime vjerske ideologije prije nego u skladu sa načelima Šerijata. Mnogo više toga bi se moglo reći o tradicionalnom islamu u suprotnosti sa modernističkim i "fundamentalističkim" interpretacijama. vijeka da bi se izrazila njegova priroda. Propustiti da se razlikuju ova dva načina znači propustiti shvatanje najočiglednije razlike između tradicionalnog islama i "fundamentalizma". dok su mu one druge dijametralno suprotne i predstavljaju ono što smo već označili kao protutradicionalno. mada njegov tretman tradicionalnog pokreta nije i tretman kakav je kod samih tradicionalista. zapravo. ne samo prema Zapadu već čak i prema svojim vlastitim pripadnicima? Suština stvari je zapravo to da tradicionalni islam odbija da ikada prihvati da je islam ideologija. kojim se ona ponekad prevodi. 16 245 . zašto mora usvojiti jedan evropski koncept iz 19. kako se on tradicionalno shvatao. Tek kad tradicionalni poredak podlegne savremenom svijetu i kad shvatanje religije kao ideologije dođe u prvi plan. Shoyegon. zašto onda nema riječi da se to izrazi na arapskom. perzijskom i drugim jezicima islamskih naroda? Je li `akaid (`akida) ili (usulu-l`akaid). Gotovo svaki muslimanski jezik se služi ovim terminom i mnogi u stvari insistiraju da je islam ideologija.poslužili tim terminima. U zaključku dovoljno je dodati da se tradicionalna škola suprotstavlja postizanju svjetske moći. oni tako prijeko potrebni. Qu'est-ce gu'une revolution religieuse? Paris. to obilježava promašaj da se shvati priroda snaga koje danas učestvuju u islamskom svijetu.16 slijede ogromne posljedice po samu tu religiju. mada među ovim posljednjim postoje neke grupe koje su bliže tradicionalnom taboru. a i svakom predavanju svjetovnosti u ime Vidi D. ili čak zašto su jednom pokretu koji za sebe tvrdi da je islamski. Ovo djelo sadrži dublju analizu ovog predmeta. Ako je to tako.

nikada ne zaboravljajući kur'ansku zabranu da je "Drugi svijet bolji za vas nego ovaj svijet". čiju je prirodu teže uočiti upravo zbog toga što "satana oponaša Boga".islama. ne samo antitradicijskim već i sa pseudotradicijskim. a čije stablo i grane čine sve ono što je islam bio tokom vijekova. Ali bez obzira koliko je velika zbrka. tradicionalni islam odbija da žrtvuje sredstva za ciljeve i ne prihvata kao legitimnu upotrebu svake moguće političke mahinacije uzete iz potpuno anti-islamskih izvora da bi se dobila vlast u ime islama. ono što je oponaša u isto vrijeme je opovrgavajući. duše i tijela još se uvijek odazivaju na tradicionalna učenja islama. naprotiv. tradicionalni islam još uvijek opstaje. i onih zanatlija i umjetnika koji i dalje ponovno stvaraju one vizuelne i akustičke oblike koji su sredstva za sklad kur'anskog otkrovenja i kod ogromne većine muslimana čija srca. Zapravo. niti smatra takvu otrovnu mržnju i onu koja drži sebe pravičnom. štaviše. intelektualnom i umjetničkom domenu tokom posljednjih decenija. Dok se prihvata činjenica da islam ne odvaja vjerski od "svjetovnog" domena. ne samo u svojim prošlim umjetničkim i intelektualnim pokretima već i u sadašnjim životima onih časnih ljudi koji još uvijek slijede Poslanikov put. 246 . jedan preporod koji je uglavnom prošao nezapažen zbog senzacionalizma većine medija komuniciranja i nedostatka shvatanja mnogih učenja koja se bave savremenim islamskim svijetom. jer on nije ništa drugo već ono drvo čije je korijenje uronjeno u kur'ansku objavu. tradicionalni islam ne oprašta zatrovanost izazvanu mržnjom i bijesom ništa više nego onu izazvanu alkoholom. konačno i ščezava poput tame rane zore pred sjajnim zracima Sunca. moralni i društveni problemi sa kojima se danas suočava islamski svijet. legitimnom zamjenom za potrebu da se riješe intelektualni. Može se čak reći da postoji izvjesno oživljavanje tradicionalnog islama u duhovnom. istina se sama štiti jer ona nije ništa drugo do stvarnost. tradicionalni islam će istrajati do kraja historije. prije nego što su skretanja i zastranjivanja modernog doba učinili da mnogi pomiješaju ovu autentičnu tradiciju sa. Uprkos modernizmu i ovom sadašnjem "fundamentalizmu".

može ograničiti značenje rada na njegov ekonomski i društveni aspekt. u modernom smislu te riječi.3 etički aspekt i 'amel-a i sun'-a. pripadaju unutarnjoj dimenziji islamske objave. Prijevod s engleskog: Zulejha Riđanović. Nasr. Tačno je da se u svrhu specifične rasprave. Zapravo. ili djeluju na njega. čime se on zapravo nikada potpuno ne razlikuje od ljudskog djelovanja.ISLAMSKA ETIKA RADA1 Posao koji se vrši u skladu sa šerijatom je oblik džihada i neodvojiv je od vjerskog i duhovnog značaja koji se s njim povezuje.2 Ljudska stvorenja vrše dvije vrste funkcije u odnosu na svijet oko njih. nasuprot "znanja". koji se povezuje sa sun'. god. 1 247 . Prvi od ovih znači "djelovanje" uopšte. 1994. Sarajevo. Izdavač: El-Kalem. potrebno je na početku se prisjetiti činjenice da se termin "rad" u arapskom ne razlikuje od riječi "djelovanje" u najširem smislu i Božanski Zakon (Šerijat) ga tretira kao istu kategoriju. Oni djeluju ili unutar tog svijeta. uključujući umjetnost uopšte i etička Poglavlje iz knjige: TRADICIONALNI ISLAM U MODERNOM SVIJETU. je sada također upotrijebljen da znači industriju".H. 2 U proširenom smislu termin sina'ah ili san'ah. u praiskonskom značenju te riječi. da bi se shvatila etička dimenzija rada sa tradicionalne islamske tačke gledišta. S. ili sve što čovjek radi spolja. Radna etika u islamu u principu se odnosi na obje te kategorije: i na 'amel i sun'. 3 O odnosu islamske umjetnosti prema islamskoj objavi vidi Burkhard (Burckhardt). ili opet prave stvari uobličavajući ili preobličavajući materijale i predmete iz tog svijeta. štaviše. ili "umjetnosti". obično bi se našla dva termina 'amel i sun' data kao njeni ekvivalenti. Umjetnost i duhovnost. Dok principi estetskog aspekta sun'-a. Islamska umjetnost i Nasr. ali da bi se islamska radna etika shvatila u univerzalnom smislu potrebno je sjetiti se ove šire i uopštenije predstave "rada". nalazi se u naredbama i učenjima šerijata. kad bi se potražio prijevod riječi "rad" u nekom englesko-arapskom rječniku. a drugi "pravljenje" ili "proizvodnju" nečega u umjetničkom i zanatskom smislu te riječi. je Božanski Zakon prekriva čitavu mrežu ljudske aktivnosti.

i u islamu čovjek ostaje odgovoran za moralne posljedice svojih dijela na 4 M. samom sebi i svijetu. `ukud. već također u odnosu na sam rad. Ovo osjećanje odgovornosti pred Bogom za svu aktivnost. Odgovornost za rad postoji također i iznad svega pred Bogom. Poruka Kurana.4 U pogledu na svijet radicionalnog muslimana. čovjekove obaveze prema Bogu. pa otuda i rad u onom određenijem ekonomskom smislu prelazi i preko groba i tiče se čovjekove krajnje entelehije kao besmrtnog bića. "Termin 'akd ("pogodba") označava svečani poduhvat ili angažman koji uključuje više od jedne strane. Ovi ugovori ili 'ukud. "su od tri vrste: ugovor između Boga i čovjeka (tj. kao i sa susjedom. koji se mora izvoditi sa krajnjim savršenstvom za koje je . Asad. pa čak i sa samim sobom. ugovori što se spominju u ovom ajetu. i oni su "tumači ispravnosti" za poštovanje moralne dimenzije sveg ljudskog života. Asad kaže u svom komentaru na ovaj ajet. Moralna odgovornost stavljena na pleća „vjernika" ovim ajetom proteže se na rad kao i na oboža-vanje i uključuje cio ljudski život u skladu sa propisima šerijata. koji je svjedok svakoj ljudskoj aktivnosti. koji se tiču čovjekovog odnosa s Bogom. 248 . Gibraltar. Osnova sve radne etike u islamu nalazi se u neizbježnom moralnom karakteru sveg ljudskog djelovanja i odgovornosti koju Ijudsko biće snosi za svoja djela ne samo pred poslodavcem ili zaposlenim.vršilac" ili radnik sposoban. 139. 1. Kur'an (V. uključuju cjelokupan čovjekov odnos prema Bogu. str. između čovjeka i njegove vlastite duše. Kao i u judejsko-hrišćanskoj tradiciji. Kao što M. a koja se odnose na domen ljudskog djelovanja uopšte.razmatranja sadržana u šerijatu. Asad). i između pojedinca i njegovih bližnjih" .1) kaže: „O. vi koji ste postigli vjerovanje! Budite vjerni svojim ugovorima ('ukud) (prevod M. prema tradicionalnim islamskim komentatorima. 1980. Prema Ragibu Isfahaniju (jedan od tradicionalnih komentatora).tako obuhvatajući cjelokupno područje čovjekovog morala i društvenih odgovornosti". o kojem se govori u ovom kur'anskom ajetu seže od obavljanja duhovnih molitava do kopanja bunara ili prodavanja robe u bazaru.

sama riječ 'amel javlja se još jedanput u ovoj osnovnoj tvrdnji. 1-3). rada i pravnog djelovanja. Iz molitve teče spas ili blaženstvo duše. Rad je usko povezan sa molitvom i obožavanjem u svim tradicionalnim društvima i ova veza je sačuvana i naglašena u islamu. kao i da se prema osobi koja obavlja taj posao odnosi lijepo i ispravno je vrlo strogo među tradicionalnim muslimanima. u kojima je jasno rečeno da 249 . Ustvari. i rade dobra djela" (CIII. kao i umjetničkim i estetskim. koji su također proželi književnost islamskih naroda u vidu pjesama i parabola. Mnoga Kur'anska ajeta i brojni hadisi. koja odbija da pravi razliku između svetog i profanog. Islamska radna etika je neodvojiva od moralnog karaktera svega što jedan musliman treba da postigne na svom ovozemaljskom putovanju u skladu sa vođstvom i naredbama Božanskog Zakona. "dođite na molitvu". Takva kur'anska ajeta kao što su "Tako mi poslijepodneva! Zaista je čovjek na gubitku. da se zadovolji osoba za koju se taj posao radi. Strah od Boga i odgovornost koju prema Njemu osjeća tradicionalni musliman uključuje djela bogoštovlja kao i rada u onom uobičajenom smislu te riječi. stalno podsjećaju muslimane na duboko vjersku prirodu sveg rada koji se vrši u skladu sa Šerijatom i na moralnu odgovornost što se odnosi na rad u svim njegovim vidovima. prema jednom dobro poznatom hadisu. čija su strahotnost i veličanstvenost naglašene sa tako snažnom elokventnošću i snagom u završnim poglavljima Kur'ana. "dodite na dobre poslove". ili između molitve i rada. Svakodnevni poziv na molitvu (el-ezan) u svojoj šiitskoj formi ponavlja ovaj glavni odnos pet puta na dan uzvikujući hajja 'ale-s-salah. i iz tog stanja spasa. osim onih koji vjeruju. ide čak i dalje u odbijanju da razlikuje između vjerskih i svjetovnih djela. Jedinstvena perspektiva islama. Osjećanje odgovornosti da se ispune uslovi nekog ugovora. hajja 'ale-l-felah "dođite na spas". ispravna djela i dobar posao. društvenim i ekonomskim. hajja'ale-l-hajri-l-'amel.Sudnjem danu. Mada se treći dio ove formule ne ponavlja u sunitskom obliku ezana tu se također uvijek naglašava sklad između molitve. Bog oprašta nakon pokajanja (et-tevbeh) Svog stvorenja ono što Mu čovjek duguje ali ne i ono što čovjek duguje drugim Božijim stvorenjima. da se posao uradi kako je najbolje moguće.

'Amala al-salih. Ovo se obično smatra dužnošću muškarca u porodici. da izdržava one koji od nje materijalno zavise. što znači. kao što se često može vidjeti u poljoprivrednom sektoru društva. da su časovi rada isprekidani molitvom. obrazovanje. Sama činjenica da se čovjek kreće od džamijskog prostora do radnog mjesta i redovno prekida radne sate da bi obavio dnevne molitve. Sama arhitektura tog tradicionalnog grada je takva da su prostori za molitvu. podsjeća sve muslimane. pravedno djelo ili dobro djelo. a te osobe obično uključuju članove najbliže porodice. prije svega. Svaka osoba mora raditi da se izdržava. vjerske dužnosti poput molitve i posta i nadalje. namasku) prirodu samog rada. posao urađen sa vrlinom i poštenjem. duboko je obilježila značenje samog rada. harmonično međusobno povezane i integrirane u jednu cjelinu. i također na molitvenu (tj. Prvi elemenat islamske radne etike koji se mora razmatrati je šerijatska odredba da obavljanje svakog rada potrebnog za izdržavanje sebe i svoje porodice vrijedi u Božijim očima isto toliko koliko i vršenje vjerskih dužnosti klasificiranih kao obaveznih (vadžib). ponekad također ženske članove i stare ili nesposobne osobe koje pripadaju širem porodičnom krugu. ali i žene su odgovorne kad vanjska potreba diktira njihov rad van kuće. Da bi se razumjela islamska radna etika. koje tradicionalni komentatori tumače kao. na odnos između molitve i rada. a to tokođer važi čak i za ono što se danas smatra slobodnim vremenom i kulturnom aktivnošću. 5 250 . kulturne aktivnosti. rad. molitve pa čak i onoga što se u savremenom svijetu naziva slobodnim vremenom je od velike važnosti. sve dok se on vrši u skladu sa šerijatom. sunite i šiite podjednako. I prostor i vrijeme u kojem se rad obavlja su preobraženi islamskim molitvama i time sam rad stiče vjerski izgled koji određuje njegovo etičko značenje u islamskom kontekstu.dobra djela5 slijede iz vjerovanja i odanosti principima vjere. preplitanje rada. Ritam tradicionalnog islamskog života je takav.

6 251 . Ako u mnogim današnjim gradovima Srednjeg istoka vide nekog taksistu koji radi mnogo duže radno vrijeme nego što to određuje tradicionalna podjela Na primjer ajet: „I ne žudite za onim po čemu je Allah dao da su neki od vas bolji od drugih. a treće molitvi. koji se sastojao od duhovne elite. do stvarnog osnivanja prvog islamskog društva je opisana sa velikom visprenošću u djelu M. opasnost od pohlepe i lakomnosti i na značaj izbjegavanje pretjeranog naglašavanja bogatstva. dok se vršenje rada da bi se uzdržavala porodica smatra vjerskom dužnošću." (IV-32) 7 Promjena ritma života zajednice nakon preseljenja iz Mekke u Medinu. ovom je nukleusu budućeg društva. kad je bio uspostavljen jedan potpuni društveni poredak. a sam Kur'an stavlja naglasak na prolaznost života. Dok je najranija islamska zajednica još uvijek bila u Mekki. naglaska u islamu na vrlini rada radi samog rada.7 Ovaj Poslanikov primjer je uspostavio ideal za kasnije islamsko društvo. Iz islamske perspektive.6 Rad. suprotstavlja se pretjeranom naglasku na radu zbog samog rada. prema islamskim učenjacima. Poslanik je naglašavao članovima nove vjerske zajednice uopšte značaj posvećivanja jedne trećina dana radu. rad se smatra vrlinom u svjetlu potreba čovjeka i potrebe da se uspostavi ravnoteža u čovjekovom individualnom i društvenom životu. 1983. prema kojemu. Ali ova se dužnost prema radu i zadovoljavanju čovjekovih potreba i potreba njegove porodice. London. međutim. ali u Medini. uvijek kontrolira i sprječava da postane pretjerana. njegov život na osnovu najranijih izvora. jedne trećina snu i odmoru.Bilo šta što je potrebno za produžetak ljudskog života stiče. mora se posmatrati i obavljati unutar okvira ravnoteže koji islam nastoji da uspostavi u životu svakog pojedinca kao i islamskog društva u cjelini. Muškarcima je korist od onog što oni zarade. Muhammed. Linga. A ženama je korist od onoga što one zarade. onoliko koliko jedan takav stav uništava ravnotežu što je islamski cilj života. savjetovano da provodi većinu noći u molitvi i bdijenju. vjersku potvrdu kao i sam rezultat te potrebe. kako se tu nalazi u nekim oblicima protestantizma. i promjena od izuzetno nadarenog prvobitnog jezgra novog društvenog poretka. Nema. kao i sve drugo u životu. dokolici i porodičnim i društvenim aktivnostima.

tada zarada nije halal pa posljedice "jedenja hljeba" koji nije halal padaju i na radnika kao i na sve one koji se koriste njegovom zaradom. Naravno. treba obavljati slijedeći ugovor zasnovan na pravdi i odgovornosti kako od strane poslodavca.dana na tri dijela. Tek tada će zarada od takvog posla biti halal (tj.. kao što je krađa ili blud. Veoma strog moralni elemenat je prisutan među tradicionalnim muslimanima u pogledu. tu se obično radi o ekonomskoj nužnosti koja diktira tako produženo radno vrijeme. Određene vrste posla. pod uslovom da se za to ne uzima naknada. dok je izvođenje muzike pred publikom dopušteno od većine pravnika. Uslovi i odrednice uključuju i količinu rada. Radnik je odgovoran i poslodavcu i Bogu da obavi onako kako su on ili ona najsposobniji. posmatran iz svog ekonomskog aspekta. i izvan uzoraka koje su ustanovili Poslanikov sunnet i šerijat. bilo da su određeni sati. su isto tako haram i 252 . a ne o želji za radom kao ciljem po sebi. razvio se jedan složen sistem davanja milostinje. vjerski govoreći pravovaljana). cijena koja će biti isplaćena ili količina robe proizvedena kao i kvalitet kojeg treba postići. Prema islamskom zakonu. tako i od strane zaposlenog. Pojmovi halala i harama ("dopuštenog" ili "nedopuštenog") također se odnose na vrstu rada koji musliman može obavljati. sam rad. posao koji su poduzeli da završe pod uslovima pod kojima su se obje strane dogovorile. da bi zarada bila halal i da bi spriječio negativne posljedice jedenja "hljeba" koji nije halal. "jedenja halal hljeba". kao pukim sredstvom za nagomilavanje bogatstva. donacija itd. Ako radnik vara poslodavca bilo količinom ili kvalitetom rada kojeg treba obaviti prema njihovom ugovoru. svaki posao koji se odnosi na djela što su sama po sebi zabranjena šerijatom. kao što je proizvodnja i prodaja vina ili svinjskih proizvoda. gubitka imovine i drugih nedaća. posljedice koje za vjernika uključuju mogućnost Božijeg gnjeva . unutar islamskog društva. Nema nikakve prirođene vjerske vrijednosti povezane sa radom po sebi. to znači stjecanja zarade koju čovjek zaslužuje u skladu sa dostignućem u dogovorenoj količini rada. i da on radi svoj teški posao kao vjersku dužnost da bi uzdržavao često veliku porodicu.bolesti. Zapravo. su zabranjeni.

a on se odnosi. Poslodavac mora ispuniti uslove ugovora isto kao i radnik. Također. 818. 1981. kao "Nikada musliman ne posadi ili ne obrađuje zemlju. Lični human odnos se tradicionalno naglašava. M. Etika i Ekonomija islamska sinteza.8 i poštena trgovina. 1984.H. tom III. Štaviše.N.moraju se strogo izbjegavati. Druge vrste poslova sunnet i hadis naročito preporučuju. preveo na engleski A. str. Ekonomsko preduzetništvo u islamu. Sve u svemu. ne samo na te dvije strane jedne prema drugoj već također naglašava Boga kao svjedoka koji zna za sve naše postupke i zahtijeva pravdu u svim ljudskim odnosima. uključujući `Alija. a da se to ne računa kao sadaka (tom čovjeku) njemu". 8 253 . ili jedu životinje. Abdu-l-Rauf Razmišljanje jednog muslimana o demokratskom kapitalizmu. Vašington. uključujući i odnose u ovom zaista važnom domenu. Čitavo pitanje rada i radne etike u tradicionalnoj islamskoj misli nikad zapravo nije zamišljeno sa samo ekonomskog stanovišta. Sahih Muslim. New Delhi.N. Ekonomska aktivnost odvojena od etičkih promišljanja zasnovanih na pravdi bi se smatrala nezakonitom. Lester. prema jednom poznatom hadisu radniku treba platiti dnevnicu prije nego što mu se znoj osuši na čelu. već uključuje i etičko stanovište koje je povezano sa opštim islamskim gledanjem gdje se ekonomija i etika kombinuju. što je bila profesija i samog Poslanika u ranom periodu njegovog života. pa da od toga jedu ljudi. i to dvoje se nikada ne odvaja u islamskom shvatanju. Lahore. 1978. koji je također odgovoran i pred Bogom i pred zaposlenim. i S. Siddiqi. 9 O islamskoj ekonomiji u odnosu na etiku vidi M. Haider Naqvi. Odgovornost radnika pred poslodavcem i Bogom u izvođenju rada koji je halal i koji se obavlja na halal način mora dobiti reciprocitet od strane poslodavca. 1972. poslodavac mora pokazati ljubaznost i velikodušnost prema onome ko radi za njega. među njima je zemljoradnja kojom su se bavili mnogi Poslanikovi drugovi.9 Ima mnogo hadisa koji hvale vrlinu bavljenja zemljoradnjom. Siddiqi. razni vidovi rada koji se tiču odnosa između radnika i poslodavca su istovremeno etički i ekonomski.

1976. prema islamskoj koncepciji same historije. čak i na kvantitativni aspekt rada koji je u pitanju.12 Na ovoj najviše izvanjskoj ravni. Međutim.Kvalitativni aspekt islamske radne etike ne može se u potpunosti cijeniti ukoliko se ne pozabavimo vrstama posla kojima su se muškarci i žene obično bavili u tradicionalnom islamskom društvu. nauci i umjetnosti zasnovanoj na metafizičkim i kosmološkim principima povezanim sa Kur'anskom objavom. čak ni blizu tome.ilustrirana studija. 11 Vidi T. i gdje nema vrste posla koji je "svjetovni" ili bez religijskog značaja. činovničkim i vojnim ograncima vlade. Nasr. radnje koje se obavljaju i odnosi koji se stvaraju. Ove vrste rada uključuju takve aktivnosti kao što je poljoprivreda. Islamsko društvo je zapravo razvilo brojne načine i sredstva čime su razne vrste posla spomenute gore sakralizirane a i kvalitet rada kao i etička odgovornost svih strana su provjerene i garantovane do stepena do kojeg slabosti ljudske prirode dozvoljavaju u bilo kojem kolektivitetu. Otuda sam ambijent. Kembridž. materijal koji se upotrebljava. Burkhard. Svakako. 12 Nijedna ljudska zajednica u ovoj kasnoj fazi ljudske historije ne bi mogla biti savršena. dešavaju se u jednom posvećenom svemiru u kojem sve ima religijsku a također i etičku dimenziju.H. kućanski posao i zaposlenje u pravnim.cit. Islamska nauka . ekonomske transakcije trgovanjem. etičke zahtjeve rada. nomadska ispaša ovaca i druge stoke.10 a simbolički jezik neodvojiv od islamske vjere. Uspjeh islama je u stvaranju društvene civilizacije kojom u potpunosti dominira "Ideja" i "Prisutnost" onog svetog što obezbjeđuje klimu za rad u okviru kojega se etičko ne može odvajati od ekonomskog. tradicionalno je kontrolisao muhtesib (kontrolor) čija je Vidi S. London. 10 254 . Nauka i civilizacija u islamu. ono što zapanjuje jeste stepen do kojega islam jeste uspio da usadi etičke dimenzije svim vrstama rada i proširenja tog etičkog. i Nasr. kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu. Zato je sasvim sigurno bilo nedostataka u tradicionalnom islamskom društvu u ostvarivanju i garantovanju etičkih uslova rada.11 objezbjeđuje uzorak za rad. op. uključujući i proizvodnju i transakciju. zanatski rad. kao u poljoprivrednom i zanatskom poslu. jedan vrlo human i ličan odnos naglašavan je u onim slučajevima gdje su uključena ljudska bića.

Islamski grad. str. ahi pokret itd. 12-17. 1937. uhuvvat.. XII. str. Y. koji je bio i učitelj određenog zanata ili zanimanja. koje su još preživjele do izvjesne mjere. itd. Ibiš (Ibish). a i duhovni autoritet. 20-37. 1977. R. kao i vjerskom. dževanmardi na perzijskom) kako po svojoj morfološkoj i strukturalnoj sličnosti tako i po povezanosti sa islamskim ezoteričkim učenjima. Za vrijeme kasnije islamske historije razvile su se specifičnije ustanove koje su se neposredno bavile etičkim aspektima rada i odnosile se na organizacije povezane sa specifičnim ekonomskim aktivnostima sa moralnim i duhovnim kvalitetima. Paris. Sardient (Sarjeant) (ed). 114-125. O ovim pokretima i njihovom značaju. vjersku garanciju za očuvanje etičkih uslova koje šerijat zahtijeva za rad 'amel i sun'. i ibid.funkcija bila da se pobrine da utezi i mjere koje se koriste u kupovini i prodaji artikala budu pažljivo provjereni. direktno su bile povezane sa sufijskim redovima i smatrale su sam rad nastavkom duhovne discipline. Islamski cehovi. Duh viteštva je vladao u cehovima i oni su zapravo bili povezani s viteškim redovima (futuvvat na arapskom. svezak 8. Osnivačem oba tipa udruženja smatra se 'Ali ibn Ebi Talib. redova i bratstava nazvanim esnaf. 13 255 . koji su se od seldžučkog perioda. Bratstvo bazara. 1980.. Economic Flistory Review. Ove institucije se sastoje od raznih cehova.13 Ove organizacije. Stalno posmatranje raznih faza rada od strane vjerskih vlasti i stalna izmiješanost života radionica i trgovine sa životom džamije. Ali. br. također je do izvjesne mjere stvorilo jednu vanjsku. futuvvet. društvenom i ekonomskom. Ekonomske institucije. da je kvalitet materijala koji se prodaje u skladu sa tvrdnjama prodavca. vidi B. UNESCO Courier. Luis (B. Veza vjerske prirode spajala je članove međusobno kao i sa vlasnikom radnje. svezak 30.B. najznačajnija garancija u ovom slučaju je bila i ostala u velikoj mjeri savjest pojedinačnog muslimana i vjerske vrijednosti koje su mu usađene. čija je centralna uloga u dimenziji ezoteričkih učenja islama vrlo dobro poznata. proširili po svim gradovima i narodima islamskog svijeta na osnovu manje formalnih organizacija što su potjecale iz ranijih vijekova. Lewis). str.

ponos na svoj metier. da se shvati koliko je značajno i suštinsko pitanje odnosa čovjeka prema svom radu u bilo kakvom razmatranju etičke dimenzije rada.tradicionalna umjetnost i simbolizam. Ovi cehovi su istovremeno čuvari etičkog karaktera rada kod njegovih članova.R. već i radost što osvježava dušu i posjeduje krajnji religijski značaj. 13ff.E. kao i mnogi drugi etički i duhovni propisi u vezi sa radom razvili su se kroz takve organizacije. treba posebno naglastiti. 1: Odabrani spisi . naravno. umjetnost i zanati. na pr. Princeton. izatkan prije s ljubavlju i revnošću. koji je nastojao da oživi zanate i da radu opet udahne vjerski i etički karakter. 1977. bez obzira koliko su Ova činjenica važi. stroga radna etika. a to u taj proces uvodi vrlinu dobrote. koje se u islamu zapravo nikada nisu smatrale različitim aktivnostima. str.K. Vidi Gill. kršćanstvo ili za bilo koju religiju kao i za islam..Kod časti.15 jer da bi se proizvelo djelo od ljepote i kvaliteta potrebna je ljubav stvaraoca za taj posao. Takav posao oplemenjuje dušu osobe koja stvara i ispunjava duboko vjerske i duhovne potrebe dok na osobu koja dobiva taj rad prenosi ne samo jedan predmet koji zadovoljava izvjesnu vanjsku potrebu. Sveta tradicija rada. nego radi čisto ekonomskog dobitka. 15 Moramo se sjetiti da u arapskom jeziku husn znači istovremeno "dobrotu" i "ljepotu". i također brojna djela A. Dovoljno je pogledati pravi perzijski ili anadolski ćilim. ona specifična kategorija rada povezana sa izradom predmeta. je jedan primjer tog principa. pa otuda i duhovni značaj. a qubh "zlo" i "ružnoću". odgovornost za rad i odanost kvalitetu rada. Mehanički i bezlični način pravljenja predmeta uništava osnovnu dimenziju etičke vrijednosti rada. Lipsi (lipsey) (izd. koji je imao dubokog utjecaja na Gila. 14 256 . Ipswich 1983.) Coomaraswamy. Sav posao koji se tiče izrade predmeta ili sun' ima vjerski i duhovni značaj kad se vrši prema tradicionalnim kriterijima i svojim vlastitim rukama i pomoću tehnika koje imaju jedan eminentno simboličan. Djela A. za hinduizam. U ovom domenu. R. velikodušnost prema drugima i pomoć članovima ceha. Kumarasvamija (Coomaraswamy).14 Etički aspekt rada u ovom slučaju također obuhvata i ono estetsko. Gil-a (Gill) u Engleskoj. oni su također garantovali zaštitu svojim članovima od vanjskih pritisaka i ugnjetavanja.

Burkharta. predstavljaju djelomičan slom tradicionalnih normi prije nasrtaja raznih snaga modernizma. O tradicionalnoj doktrini u kojoj su etički i estetički elementi međusobno povezani i u kojima su umjetnost i rad neodvojivi. bar ne svuda i ne među svim tipovima i klasama radnika. već su i pružali radnu etiku koja je obuhvatala i estetske obzire. Znanje i uzvišeno. 177ff.16 Kad bi se izučavala radna etika u današnjem muslimanskom društvu. porodičnu obuku i opštu kulturu islamskog društva. Radnik je u većini islamskog svijeta. sufijske redove. te povezivala ljubav prema ljepoti sa moralnim uslovima rada.povoljne zarade i fizički pogodna radna sredina. od tekstila i ćilima do zdjela i lampi. Ona je također stavila moralne posljedice izrade predmeta na dušu njihovog stvaraoca. Čak i za vrijeme ove posljednje generacije. posebno u urbanim dijelovima. radost i smirenost. Teza iznesena gore predstavlja tradicionalno islamsko gledanje na radnu etiku zasnovanu na osnovu Kur'ana i hadisa kao i na vijekovima razrade kroz šerijatske institucije. Ali tradicionalno islamsko društvo nije više potpuno netaknuto. vidi. bratstva i redovi ne samo da su omogućavali proizvodnju ovih dijela i stvaranje materijalne baze islamske civilizacije na osnovu ljepote i sklada. koji je stvarajući te predmete u skladu sa normama tradicionalne umjetnosti također preobražavao svoje vlastito unutarnje biće. 16 257 . Tradicionalni cehovi. posebno u većim urbanim područjima. Njegov odnos prema ritmovima normi prirode je prekinut. U islamskoj umjetnosti. što se tiče rada koji se. vidi također: Nasr. poglavlje 8. pored dijela Kumarasvamija i T. ne bi se otkrile sve ove kvalitete i karakteristike koje su gore spomenute među pravim radnicima. F. može vidjeti danas. odsječen od svoje porodice i društvene matrice. ljepota predmeta zamišljenog za svakodnevnu upotrebu. Šuona (Schuon) u kojima su razjašnjena izlaganja kao Ezoterizam kao princip i način. svjedoči o izuzetno širokom rasponu onih plodova ljudskog rada koji odražavaju ljubav. Ovi elementi su neodvojivi od pitanja etičke dimenzije rada u islamu. U mnogim slučajevima načini proizvodnje zasnovani na bezličnoj mašini. mnogi od moralnih kvaliteta radnika i etička dimenzija rada je opala ili čak iščezla. u mnogim islamskim zemljama. pa stavovi i praksa. str.

"Čudni su putevi vjernika. nisu prestali da postoje. a ni ljudi koji su joj još uvijek privrženi. ako su zaista ljudi od vjere. ne samo zato što se još uvijek može naći u nekim segmentima i područjima islamskog društva. Uprkos pustošenju što ga je unutar islamskog svijeta prouzročilo nastupanje modernizma i reakcijama protiv njega. 1541. ni ta radna etika. Pa ipak.17 Vjernici i vjernice znaju da. već i zato što ostaje ideal koji mnogi muslimani muškarci i žene nastoje da ostvare danas. dok čak i u modernizovanim sektorima društva postoji velika nostalgija. pobožni muslimani. a u izvjesnim određenim oblicima industrije. nikada ne zaboravljaju sadržaj hadisa. Dosta te tradicionalne radne etike je preživjelo. Tradicionalne institucije. a iznad svega značajni humani primjer majstora zanatlije. koji je također bio vjerski i etički učitelj. među mnogim iz korijena iščupanim radnicima. što uključuje većinu onih koji na ovaj ili onaj način rade u islamskom društvu. tom IV. kao što su cehovi. jer ima dobra u svakom poslu koji njegova ruka radi". str. Tuđinski zakoni su djelimično zamijenili Božanski Zakon. 17 Sahih Muslim.zamijenili su tradicionalne načine zasnovane na ljubavi i odanosti zanatu. Sve se ovo dogodilo dok tržištem s kojim je po potrebi povezan muslimanski radnik. kao i drugi faktori i sile su djelomično razorili tradicionalno tkivo unutar kojega se islamska radna etika primjenjivala i praktikovala. Svi ovi. dakle. postao je rijedak. Islamska radna etika. za onom cjelovitošću koja je karakterizirala tradicionalni način rada. nepostojeći. zaslužuje da bude poznata i izučavana. su oslabile ili prestale da postoje. 258 . razorili homogenost Šerijata kako se on primjenjuje na sve aspekte života. sve više vladaju sile slijepe za moralne obzire. moraju uskladiti svoj rad sa normama postavljenim od Boga i biti u stanju da svoj rad ponude Njemu vršeći ga u skladu sa etičkim pravima sadržanim u izvorima islamske objave.

prodiranje modernizma u daru-l-islam i skorašnji nadolazak snaga povezanih s islamom. Naš cilj je.ideja i snaga koje su tu uključene usavremenu islamsku vjersku misao kao i u islamski svijet. prijevod s engleskog: Zulejha Riđanović. U isto vrijeme. ne da dodamo još jedan scenarij već postojećim. koje su stilski išle od melodrame do naučne fantastike. već je napravila mnoge prognoze u vezi s islamskim svijetom. potvrde i Polavlje iz knjige: TRADICIONALNI ISLAM U MODERNOM SVIJETU. prije.ISLAMSKI SVIJET – SADAŠNJE TENDENCIJE. često zasnovana ili na prolaznim političkim tokovima. H. sa nekoliko više uravnotežen ih sudova ubačenih između. Ova istinski nova marljivost. Izdavač: El-Kalem. značajno je praviti razliku između islama i islamskog svijeta. Nasr. bilo imenom ili realnošću. već čitava poplava djela o islamu i njegovoj budućnosti. posebno ne jer prema čvrstom vjerovanju svih muslimana. STRUJE BUDUĆNOSTI1 Opstanak tradicionalnog Islama u savremenom svijetu. Naš cilj je ovdje. 1 259 . pokreti. U vođenju ovih rasprava. Sve ovo je pomoglo da se napiše. moramo ostati potpuno svjesni nepouzdanosti svih futurističkih predvidanja zasnovanih na sad-ašnjim usmjerenjima. budućnost je u Božijim rukama i samo On zna šta ona nosi kao što se u Kur'anu ponavlja u mnogim ajetima. neka od onih istih ljudi što su tek prije nekoliko godina odbacivali i samu mogućnost da je islam snaga s kojom treba računati u budućnosti. ne samo nekoliko. 1994. Postoje struje misli. sasvim sigurno. ili na zaključcima ishitreno izvedenim iz nepotpunih podataka. S. god. doprinijeli su globalnom značaju događaja koji su se desili na Srednjem Istoku tokom nekoliko prošlih godina. kao i da bacimo pogled na to kako izgleda da ovi elementi djeluju međusobno i na svijet oko njih i kako će se to dogadati u bliskoj budućnosti. da prodremo kroz površinu da bismo pokazali prirodu nekih od dubljih problema .

mada. islama kao vjere i islamskog svijeta. i zapravo. povezan s islamom u mnogim islamskim zemljama. oblik pa čak i sadržaj ovog "preporoda" je daleko od toga da bude svuda isti. nesumnjivo. To dvoje ni u kom slučaju nisu identični i ne treba ih miješati u svrhu bilo kakve naučne analize. po tome što su tokom vijekova zakoni. Ostaju dakle. društvene strukture. će stoga sigurno baciti svjetlo na ono što će se vjerovatno dogoditi u samom islamskom svijetu. Buduća usmjerenja tog dvoga. naime. Taj dio zemaljske kugle nazvan islamskim svijetom je islamski u najdubljem smislu. onako kako bi ona mogla uticati na budućnost islamskog svijeta. sile i događaji izvan islamskog svijeta imati najdubljeg uticaja na taj svijet. biti da izučavamo usmjerenja povezana sa samom islamskom misli. Nepotrebno je reći. mnogi ljudi iz tog svijeta nazvanog islamskim ponovo na razne načine traže da se okrenu islamu. kao što je već raspravljano. nakon više od jednog vijeka dugog povlačenja i ponekad ponovne kapitulacije pred Zapadom. postoje i vrlo složene snage i pokreti koji djeluju u dijelu svijeta koji se naziva islamskim. invazija stranih trupa ili manje vidljive manipulacije i miješanje. imajući na umu da će. Također je bitno ponoviti da su svi pokreti koji se služe imenom. Štaviše. Izučavati razne tekuće škole misli i gledanja unutar islama i u krugovima muslimanskih mislilaca. kultura. kao što smo se svi osvjedočili u nekoliko islamskih zemalja tokom nekoliko prošlih godina. a da nisu ni na koji način povezani sa unutarnjim vjerskim i teološ-kim snagama islama. ne može biti problem ove studije. Ali ih ne treba ni potpuno odvajali. ali ne mogu biti ni potpuno nepovezana. najvjerovatnije neće biti ista.odbacivanja unutar svijeta islamske vjerske misli. da se razmotre islam i islamski svijet i postoji veza između tog dvoga u svjetlu primjerenosti islama. Taj uticaj specifične forme islamske misli na ovaj ili onaj segment islamskog društva je jedna. Naš zadatak će. simbolima i jezikom islama autentično islamskog karaktera. prije. 260 . Nagađanja o ovom drugom tipu budućeg nametanja islamskom svijetu i ulozi ovih vanjskih snaga u promjeni sudbina islamskih naroda. bez obzira kako ga razne grupe razumijevale i interpretirale tom svijetu. čitav pogled na svijet naroda koji je tu živio u svojoj dubini oblikovani islamom. tako da bez ikakve sumnje postoji "preporod" ove ili one vrste.

koja je bila oznaka francuskih intelektualnih krugova od Drugog svjetskog rata. zbog prolazne prirode samog modernog svijeta.nešto sasvim drugo. mogu se nabrojati ovako: modernizam. ili čak od prije četrdeset godina. i takode zato što su pokušali i dalje pokušavaju da interpretiraju Islam. kao 'Ali Šeri'ati i Abdullah Lerui. 261 . ove su kategorije takve prirode. Ova klasa modemista se obično istovremeno duboko bavila druš-tvenim aspektima islama i često jednom vrstom "filozofije Trećeg svijeta". već veliki broj snaga i oblika aktivnosti koje se mogu klasificirati u četiri kategorije mada se unutar svake te kategorije može sagledati širok spektar raznolikosti. Ove opšte kategorije. i dalje prolazi kroz promjenu sadržaja iz jedne decenije u drugu. nisu branili iste teze kao ovi današnji. koji je najneodređeniji od ovih termina. Modernizam. Da zaključimo ono što se naširoko raspravljalo u prethodnim poglavljima: unutar islamskog vjerskog univerzuma može se razaznati. kao što je već rečeno. Modernistička škola ide od onih koji žele da reinterpretiraju islam u svjetlu humanističkih i racionalističkih tendencija zapadne misli i koji se povezuju sa preovladavajućim obrascem liberalizma na Zapadu. sa svojim vlastitim širokim spektrom raznolikosti. kao što je Muhamed Lahbabi. Muslimanski modernisti kasnog 19. Ali se oni svi zovu modernistima. jer cijene i do izvjesnog stepena imaju povjerenja u ovaj ili onaj vid ovog postsrednjevjekovnog razvoja na Zapadu koji se naziva modernizmom. od onih koje je privukao francuski egzistencijalizam i personalizam. "fundamentalizam" i tradicionalni islam. mesijanstvo. vrijednostima i normama uzetim iz modernog gledanja na stvari. vijeka. Iz nužde se mi ovdje možemo baviti samo ovom prvom kategorijom. u skladu sa idejama. Islamski modernisti sežu od ozbiljnih učenjaka i mislilaca poput Fazlu-r-Rahmana i Muhameda Arkuna do novinarskih popularizatora. da će se uprkos njihovoj raznovrsnosti i često unutarnjoj opoziciji. Štaviše. ne jedna. one najvjerovatnije nastaviti i u neposrednoj budućnosti. ili neke od njegovih osobina. do onih na koje je duboko uticala marksistička misao. do drugih koje privlači marksistički pogled na svijet i koji su postali mnogo brojniji tokom decenija nakon Drugog svjetskog rata.

međutim. Mesijanstvo je uvijek bilo prisutno u islamu i manifestovalo se kadgod je islamska zajednica osjetila neposrednu opasnost po svijet svojih vrijednosti i smisla. i dalje nastave da budu takve kakve jesu. Njegova će se snaga umanjiti samo ako se tradicionalni muslimanski mislioci direktno sukobe sa doktrinama ove vrste kriptomarksizma kao što se desilo jedanput. pošto ga potpomažu materijalno i finansijski odredeni izvori iznutra i izvan tog svijeta. ali je daleko od toga da je njegov uticaj na izmaku. došlo je do smanjenja uticaja "liberala". ima mnogo razloga da mislimo da je on u usponu u mnogim dijelovima islamskog svijeta. Ovaj pravac će najvjerovatnije nastaviti da postoji sve dok sile koje djeluju.krugova u kojima se gajila većina ovog tipa muslimanskih "reformističkih" mislilaca. Taj talas je poprimio vrlo različite oblike u kontekstima raznorodne prirode 262 . Naprotiv. koji Loka zamjenjuje Marksom i umjesto zapadnog kapitalizma prihvata neki oblik socijalizma. Drugi tip modernista. H. u kombinaciji sa tragedijama koje se i dalje događaju u islamskom svijetu. uticaj islamskih modernista starije generacije opao je u većini muslimanskih zemalja. Evropska invazija islamskog svijeta u 19. Postepenim slabljenjem preovladavajućeg zapadnog obrasca na samom Zapadu. na takav način da se u očima stanovništva povezuju sa Zapadom. M. Često zasnovan na osjećaju inferiomosti vis-a-vis Zapada i želje da oponašaju sve zapadno. Sve u svemu.vijeku bila je svjedokom jednog takvog mesijanstva koje se pojavilo od Zapadne Afrike do Sudana. kao što je zapravo bio slučaj sa tolikim savremenim muslimanskim ličnostima. koji pokušava da izgleda kao junak Trećeg svijeta i zastupnik "potlačenih masa". zapadno orijentisanih muslimanskih mislilaca. raniji reformisti su bili snažna sila sve dotle. od Persije do Indije. možda je kasno stigao u islamski svijet. ili dva puta (na primjer u "Principima filozofije realizma" Alame S. Tabatabaija) radije nego ga zaobilazeći i odbijajući da se razmotre njegove implikacije. posebno u arapskoizraelskom pitanju. i zapravo dominirao cijelim svijetom. dok je sam zapadni model izgledao održiv.

a predstavljala je božansko posredovanje u istoriji s eshatološkim prizvukom. a posebno dok se muslimanski narodi vide u sukobu sa tuđinskim silama sa svih strana.rezultirajući u Mehdiju u Sudanu. u vezi sa širokom lepezom pojava u islamskom svijetu i tokovima islamske misli.. Zato tradicionalni muslimani vjeruju da će samo Mehdi lično. Nekoliko posljednjih godina svjedoci smo oživljavanja ovog tipa religijskog fenomena. Ustvari. začudo. Ona je bila . gdje su. definitivno su imale mesijansku dimenziju. mesijanske tendencije bile pomiješane sa jednom vrstom vahabizma. druga moguća reakcija je mesijanstvo koje obećava pobjedu uz božansku pomoć. da svijet postaje opasnije mjesto za život. kako je istaknuto u prethodnim poglavljima. a da ne posjeduje "revolucionarni" karakter. posebno u 263 . je vrlo nesretna i varljiva. koje prijete samom njihovom postojanju. za koje vjeruju da imaju legitimno pravo da ih ostvare. a da ne pominjemo osvajanje Velike džamije u Meki 1979. Što se tiče "fundamentalizma". Mesijanstvo ne može. jer je taj termin uzet iz kršćanskog konteksta u kojem on ima sasvim različitu konotaciju.pojava harizmatske ličnosti koja tvrdi daje Mehdi. Međutim. koji će se pojaviti prije kraja historije. dok su sve druge revolucije oblici subverzije i daljeg razaranja onoga što je preostalo od vjerske tradicije. Postoje svi razlozi da se očekuje da takvi oblici mesijanstva nastave da se javljaju i u budućnosti. biti u stanju da izvede pravu vjersku revoluciju koja će značiti ništa manje nego uspostavljanje Božanskog Poretka na zemlji. do te mjere. "Fundamentalizam" u kršćanskim vjerskim krugovima. pa čak i naučnika. jedna reakcija je sasvim sigurno neka vrsta političko-društvene erupcije ili pobune. talas mesijanstva će se obavezno povećati u skladu sa nekim riječima Poslanika islama o znacima novijeg doba. kao i u Babu u Persiji. ili njegov predstavnik u direktnoj vezi s Bogom i njegovim zastupnicima u Svemiru. njegova upotreba od strane novinara. ali na osnovu razaranja postojećeg poretka. Rane faze pobuna u Iranu 1978. U ovom kontekstu se takođe mogu spomenuti nedavni mesijanski pokreti u sjevernoj Nigeriji. Ali osnova tog fenomena bila je gotovo svuda ista. Dok milijarda ljudi postaje sve više frustrirana zbog neuspjeha da postigne svoje ciljeve.

je jedna varljiva osobina mnogih od sadašnjih izučavanja islama i pomaže da se sakriju dublje realnosti ovdje uključene. odnosi se na konzervativne oblike protestantizrna. razlike na kojoj smo insistirali kroz cijelu ovu knjigu. već i klasifikacija veoma raznovrsnog niza fenomena i tendencija pod takvim imenima. mada neki od pretjerano egzoteričnih. jer takav termin tradicionalno nije postojao u različitim islamskim jezicima (na primjer. onako kako se on općenito shvata na engleskom jeziku. bunjangara'i persijskom). onakve kako se ona shvatala i upražnjavala tokom vijekova od dolaska kur'anske objave.Americi. Razlike su. pošto su izmislili ovu riječ za ovaj specifični kontekst. međutim. koje uprkos njihovom vanjskom anti-zapadnom stavu sad takode govore o sebi kao "fundamentalistima". posebno u onim više nasilnim protiv-zapadnim i "revolucionarnim" strujama. moglo bi se reći da je tradicionalni islam takode integristički i nikada nije ni prestao da bude takav. Ove karakteristike imaju malo veze sa većinom onoga što se danas klasificira pod imenom "fundamentalizma" u Islamu. sa prilično uskom i bukvalnom interpretacijom Biblije i sa snažnim naglaskom na tradicionalnoj kršćanskoj etici. mogao bi izgledati prikladniji jer se odnosi na poglede onih tradicionalnih katolika koji žele da integrišu cio život u svoju vjeru. ali tradicionalnih tokova islamske misli takode nazvanih "fundamentalističkim" zaista dijele nekoliko zajedničkih crta sa fundamentalizmom. Termin integrism. Bilo kako bilo. koji se na francuskom upotrebljava da opiše isti niz pojava kao "fundamentalizam". Gledano u ovom svijetlu. kao i u ovoj raspravi o savremenom islamu i njegovim budućim tokovima. i obrnuto. obično antimodernističke. ne samo upotreba termina integrizam i "fundamentalizam". kao i bitna činjenica da mnogo onoga što se naziva "fundamentalističkim islamom" nije tradicionalno. Ali upotrijebiti taj termin za ono što sad postaje poznato na engleskom kao "fundamentalizam" je subverzija njegovog značenja i poništenja osnovne razlike koja postoji između vocine onog što se naziva "fundamentalizmom" i tradicionalnog islama. svoju vjeru u sve aspekte života. Treba ponoviti da su pod kategorijom "fundamentalističkog" uključene i organizacije koje se nadaju da će 264 . već antitradicionalno i suprotstavljeno kako duhu tako i slovu islamske tradicije. mnogo veće od sličnosti.

kao što su one u Saudijskoj Arabiji i današnjem Iranu. Štaviše. i njihovo postojanje. i tradicionalnog islama. Prije nego što 265 . kao u Iranu. umjesto mira. mada ograničena u svom shvatanju i cijenjenju islamske tradicije. mnogi od ovih pokreta su izobličili samu prirodu islama. dok je prva protivtradicionalna po svojoj prirodi i. zajedničko jesu kulturne i religijske frustracije prije snažnog napada zapadne kulture i želje da se potvrde u ime islama. i koje se odražavaju i u Kur'anu i u ličnosti Poslanika. U pokušaju da se islamu vrati njegova snaga na istorijskoj pozornici. naime šerijat. liberalnih škola Zapada. ali na miran način. kod mnogih od ovih takozvanih "fundamentalističkih" pokreta. i vlasti tako dijametralno suprotnih po strukturi. ljevičarska ideologija je jednostavno zamijenila ideologiju klasičnih. jer nastojeći da postignu svoje ciljeve neki su pribjegli revolucionamom žargonu sa Zapada. i koriste sve ideologije pa čak i tehnke koje pripadaju revolucionamim pokretima savremene evropske istorije ali sa islamskom obojenošću. koje je oponašala jedna ranija generacija vesterniziranih muslimana. važno je jasno razlikovati između većine onoga što se naziva "fundamentalističkim islamom" od strane zapadne nauke. ali i one koje govore o "revoluciji". koja bi dokrajčila cijelu islamsku intelektualnu i duhovnu tradiciju u ime praiskonske čistote koja više nije dostupna. Da bi se steklo dublje razumijevanje tih snaga u akciji koje će morati da odluče o pravcima u bliskoj budućnosti.potpuno islamizirati društvo primjenom šerijata. kao u Libiji. Ono što je raznim pokretima. Ova druga grupa. Isto tako su mržnja. uprkos svom pretvaranju. smirenosti. Ali njihov zajednički teritorij se završava na toj tački. One uključuju pokrete zasnovane na ideji vladavine uleme. One obuhvataju organizacije toliko raznorodne kao što su Džema'ati islami iz Pakistana i Ihvanu-l-muslimin. osjećaj osvete. iz praktičnih razloga. metodama. bar prihvata dio te tradicije. pa do onih koji pokšavaju da eliminišu uticaj uleme i. harmonije i objektivnosti koje su obično karakterizirale autentične manifestacije islama od početka. počeli da karakterišu mnoge od ovih pokreta. stalna uznemirenost i slijepi bijes. koji je dio "fundamentalizma" najbliži tradicionalnom islamu. opisanim kao "fundamentalistički". drugi puritanskoj i racionalističkoj interpretaciji islama.

ili režima. snažnije će osjetiti svi pokreti. preporod koji se zapravo dešsva u mnogim krajevima svijeta. ona ne može dugo preživjeti. već takođe i komunistički svijet kao i određene snage na samom Zapadu. koji su danas nazvani "fundamentalističkim" u islamskom društvu. oni zatvaraju vrata svim intelektualnim naporima i logičkim promišljanjima i problemima i opasnostima koje se zaista suprotstavljaju islamskom svijetu. osim ako nije u stanju da postigne ciljeve koje je obećavala. Pa ipak. strogost ovog testa od strane vjerske savjesti te zajednice. Najvjerovatnije. jer se koristi jezikom i izvjesnim popularnim simbolima islamske vjere. i u stanju je da na duge staze procijeni islamski duh svih pokreta i ideologija koje se služe njegovim imenom. već kao ideologija koja služi jednom odredenom pokretu ili režimu kao njegova ideološka kulisa u savremenom smislu. Ako je islam sam interpretiran. Ne smije se zaboraviti činjenica da mnoge od ovih pokreta podržavaju i veličaju ne samo unutarnje snage. ili počnu pomno ispitivati aktualnu prirodu snaga koje su same sebe predstavile kao islamske. ili samog islama smatranog kao vjere. obavezno doći do većeg prepoznavanja ovih pokreta. Svaka od ovih tendencija je spremna da se aktivira do one 266 . dok prihvata neke od najnegativnijih i duhovno najrazornijih aspekata savremenog Zapada. uključujući marksizam. Ako se i dalje nastavi s uništavanjem nada i težnji islamskog svijeta snagom tekućih dogadaja. kad se jedanput isproba ideologija ove vrste. U ovom slučaju ili ljudi izgube vjeru. odražava na sam islam.je ovo istinski Preporod islama. u ime vjerskog žara. Ma kako bile stvarne političke implikacije ovog prosijavanja i testiranja tih snaga od strane islamske populacije. kako vrijeme prolazi. od kojih svaka pruža podršku iz svojih vlastitih razloga. Ideologija je jedan zapadni pojam jedva prevodiv na arapski i perzijski. ali mnogo opasnije vrste od onih ranijih. Islam je još uvijek dovoljno snažan u islamskom svijetu. ne kao jedna sveobuhvatna vjera ili ed-din. izgleda da ima malo sumnje da će na nivou vjerske misli. ovo zapravo predstavlja jednu drugu formu modernizma. nema sumnje da će "fundamentalistički" pokreti revolucionarnog tipa nastaviti da se manifestuju čak i šire. snage i vlade koje govore o "islamskoj ideologiji". Šta više. onda se neuspjeh tog pokreta.

već još uvijek posjeduju unutarnju vitalnost. štaviše. ili teološki ograničavajućim oblicima "fundamentalizrna". kako je rečeno. Upravo talasima modernizma. često pogrešno zamjenjuje za "fundamentalizam". koji se. Većina muslimana još uvijek živi u svijetu u kojem se ravnoteža propisana šerijatom i blaženstvom islamske duhovnosti može naći do izvjesne mjere. znanje i obrazovanje. do koje su "fundamentalistički" pokreti sposobni da imaju stvarnu vlast i da djeluju na svakodnevne živote ljudskih bića. vijeku. obavezno će se povećati. bez pune podrške islamske 267 . Štaviše. stalnih političkih previranja i brojnih ekonomskih problema sa kojim se suočavaju mnoge muslimanske zemlje. Većina tumača šerijata je još uvijek tradicionalna ulema. Napokon. puritanskim reakcijama mesijanstva i nasilnim i revolucionarnim. sa islamskog stanovništva. onako kako se taj termin sada upotrebljava. koji u potpunosti poznaju prirodu savremenog svijeta. koji su tradicionalni po svojoj odanosti i odbrani cijele i integralne islamske tradicije. tradicionalni islam i dalje preživljava. posebno zato što sama struktura islamske tradicije. radije nego da se vraćaju slijepoj vjeri. Ova tendencija će se vjerovatno širiti. izvjesnog stepena dekadencije u islamskom svijetu (koji je postao primjetljiv u 18. ili jednostavnom parolaštvu i retorici. sa svojim naglaskom na neposrednoj vezi između čovjeka i Boga i nedostatku centralnog vjerskog autoriteta. A ni tradicionalne intelektualne i teološke nauke ni u kom slučaju nisu mrtve. Zapravo.mjere. tokom nekoliko prošlih decenija u islamskom svijetu se pojavila jedna nova klasa učenjaka i mislilaca. njegovu školu mišljenja. novostvorena klasa tradicionalnih muslimanskih učenjaka i mislilaca. Tradicionalni islam će obavezno opstati u budućnosti. do te mjere da razni pokušaji činjeni od strane različitih grupa unutar "fundamentalističkog" tabora da islamiziraju društvo. uprkos iskustvima evropskog kolonijalizma. ne da nisu zamrli. Sufijski redovi. vijeka). Štaviše. među njima se takođe može naći nekoliko duhovnih učitelja. tu je i sam tradicionalni islam da se razmotri. a povećao se tokom 19. na probleme koje postavlja savremeni svijet. ali koji takode duboko poznaju zapadni svijet i sposobni su da pruže intelektualne odgovore. kao što je već spomenuto. ona to čini već sada. sadrži maksimum zaštite za preživljavanje u svijetu kakav je današnji. filozofiju i nauku.

zasnovan na jednom sveobuhvatnom voluntarizmu. koji je rezultirao u jednoj manje ili više fideističkoj poziciji po kojoj je znanje podložno vjeri. elBirunije ili čak el-Gazalije. kad su se oni islamski mislioci pod uticajem ovog fideizma sukobili sa Zapadom. nije primarno vojni. ili utočište u emocionalnim aspektima same vjere. Štaviše. mongolskom osvajanju. 268 . Opadanje kvaliteta tradicionalnog života će se najvjerovatnije nastaviti. Svijet islamskih vjerskih učenjaka nije dao svoje Ibn Sine. dok sve donedavno reakcija islamskog svijeta nije bila poput reakcije islama iz ranih vijekova. mada je svakako prisutna i vojna dimenzija čak i nakon prividnog kraja kolonijalnog perioda. odnosi uglavnom na domen duha i zahtijeva reakciju koja odgovara njegovoj prirodi. uspon pokreta kao što je vahabizam. i uprkos preživljavanju centara aktivnosti intelektualnih nauka u izvjesnim područjima. pa su morali naći pribježište. prije. Stoga. Već nekoliko vijekovaje predominantni oblik teologije u sunnitskom dijelu islamskog svijeta eš'arijski. salafizam i slično. sve u svemu. Rezultat je morao biti katastrofalan. čak i u šiijskom svijetu. gdje teologija koja prevladava. oni su to učinili uglavnom sa stanovišta bespomoćnosti pred specifično intelektualnim i racionalnim izazovima savremenog svijeta. kao što je bio u susretu islama s hinduizmom. ali tradicionalni islam će svakako preživjeti u svojim raznovrsnim dimenzijama i aspektima i na kraju će biti sudija i kriterij toga koliko su zaista islamski svi ti preporodi i buntovni pokreti koji za sebe tvrde da su islamski po karakteru.intelektualne tradicije ne uspijevaju da daju rezultate koji se od njih očekuju. više vodi ka intelektualnim aspektima islamske tradicije. ahbari usuli debatama i predominaciji egzoteričnog elementa krajem safavidskog perioda pa dalje. nasuprot. jer glavni izazov savremenog Zapada islamu. Taj izazov se. posebno u Persiji i na Indijskom potkontinentu. recimo. kad je bio suočen sa grčko-aIeksandrijskim naukama i učenošću. On nije ni prvenstveno vjerski. bilo u opoziciji zasnovanoj na fanatizmu. samo je doprinio da ojača ova tendencija. dovela su do toga da ono što se tradicionalno naziva "intelektualnim naukama" (el-'ilmu-l-aklijjeh) bude zasjenjeno do izvjesne mjere. Ta reakcija je uglavnom odražavala fideizam i voluntarizam koji su dominirali vjerskim centrima učenosti.

Mnoge obrazovne konferencije koje se bave ovim problemima su održane ili se planiraju za budućnost. ali putem pribjegavanja potpunoj islamskoj intelektualnoj tradiciji kombinovanoj sa dubokom kritikom samog savremenog svijeta. naime šerijat. pa čak i prirodnih nauka. koja se vraća takozvanim "reformističkim" pokretima 19. nastoji da postigne isti cilj islamizacije. ova grupa vjeruje da se na intelektualne 269 . i puritansko-racionalističku tendenciju. Druga grupa. da li je moguće izvesti jedan takav poduhvat. Brojni autoriteti u cijelom islamskom svijetu su shvatili značaj ponovne islamizacije obrazovnog sistema i integracije savremenih nauka u islamsko viđenje svijeta. Isto tako. Ova grupa manje ili više slijedi voluntarističko-fideističku teološku poziciju kojoj je dodato odbacivanje integralne intelektualne i duhovne tradicije islama. Glavno je pitanje. ili zamjenom jedne intelektualne reakcije pobožnošću. Dok se slaže s prvom grupom u pogledu značaja primjene šerijata. kao ni šta drugo već rezultat i posljedicu ponovnog uspostavljanja šerijata u društvu. je li moguće integrisati nauke prirode u islamska shvatanja ograničavajući se samo na islamske pravne nauke i doslovno značenje ajeta Kur'ana. zasnovanoj na tradicionalnim principima.Tokom nekoliko proteklih godina. nastaviće se napori. koja je tradicionalna. islamski mislioci su počeli da se potpunije suočavaju sa ovim problemom i da se ne mire ne samo sa društvenim. dok se koristi samo jedna dimenzija islamske tradicije. bez obzira koliko ona bila iskrena? U sadašnjem trenutku djeluju dvije sile u ovom nastojanju islamiziranja obrazovanja i nauke. već i sa intelektualnim i kulturnim izazovima Zapada. a ipak zanemaruju druge dimenzije i čitava intelektualna i duhovna tradicija islama. Ustvari. prije nego "fundamentalistička". vijeka. kojima će se pokušati "islamizacija" raznih nauka. Nema sumnje da će ova tendencija i dalje rasti u godinama koje dolaze i da neće tako lahko izgubiti svoju pokretačku snagu. Jedna je blisko povežana sa izvjesnim dijelovima onog spektra koji se naziva "fundamentalizmom" i vidi uspjeh ovog procesa. I dalje će biti pokušaja da se stvori jedinstven obrazovni sistem u raznim islamskim zemljama da zamijeni ona dva suprotstavljena (tradicionalni islamski i moderni) koji dominiraju danas u većini islamskih zemalja. od humanističkih do društvenih.

da bi se suprotstavilo ovim izazovima i prernisama savremenog pogleda na svijet. obavezno će se nastaviti i u bliskoj budućnosti. u tome što će pomagati da se nastavi postojanje dvojnog sistema obrazovanja u islamskom svijetu. Staviše. obavezno biti manji nego uticaj prvih dvaju gore spomenutih grupa gdje će sekularisti u obrazovnoj teoriji i praksi najvidljivije vršiti svoj uticaj. uticaće na tok islamske teologije i same vjerske misli. primjenom intelektualnih principa islamske tradicije. ova druga grupa vjeruje da se na izazov modernizma ne može odgovoriti sve dok se u cijelosti ne oživi islamska intelektualna i duhovna tradicija. kao rezultat napada posvjetovljenih i anti tradicionalnih snaga. i drugo. koji imaju suprotne stavove o bitnim pitanjima i koji se ne mogu ujediniti sa svojim zemljacima u stvaranju jednog integrisanog društvenog poretka. unutarnji i ezoterički aspekti vjere u stanju da pruže lijek za neke pukotine koje se javljaju u zidu egzoteričke religije. Slučaj islama ne može biti izuzetak od ovog pravila. Ona tvrdi da su samo duhovni. bar u nekim glavnim islamskim zemljama. Na ovom području. već u principu. ne u ovom ili onom detalju. koji se suprotstavlja svetom islamskom univerzumu. posvjetovljavanje snaga suprotstavljanih obrazovnom cilju obiju grupa je takode živo i aktivno u mnogim zemljama i neizbježno će uticati na događaje u ovom domenu u znatnoj mjeri. Njihov uticaj na samu islamsku misao putem obrazovnih kanala će. kao i njihove ideje i ciljevi. u mnogima od kojih su generacije pobožnih muslimana nastojale da stvore neku vrstu mosta između tradicionalističkih Skola i onih novih i čak su se trudili da oforme klasični islamski naučni rječnik jezika poput arapskog i perzijskog. stepen uspjeha. Obje ove grupe. da bi oni postali odgovarajuće sredstvo za izražavanje savremenih naučnih 270 . Staviše. odgovoriti samo dubokim razumijevanjem ovih izazova. čak i oni koji žele da islamiziraju obrazovni sistem često nesvjesno doprinose njegovoj daljnjoj sekularizaciji svojom željom da potpuno zbrišu već jedan vijek stare "moderne" obrazovne ustanove. sa očiglednim rezultatima. da jedan takav sistem obučava članove jednog jedinstvenog društva. Naravno. međutim. prije svega. kojeg ima svaka ova škola.izazove koje postavlja savremeni svijet može.

Mehdi je onaj koji će konačno ponovno ujediniti islamski svijet prije kraja svijeta. Želja da se ovo jedinstvo postigne takođe se pokazuje u jakoj sklonosti teoloških krugova da dade do tješnje saradnje i boljeg razumijevanja između sunizma i ši'izma. s druge strane uvijek držalo ujedinjenje islamskog svijeta kao jedan bitni dio svoje perspektive i programa. koja je stara nekoliko decenija i čiji je vrhunac bila deklaracija od prije jedne generacije od strane šejh Šeltuta. će se 271 . Povećanje svijesti islamskog svijeta kao pojedinačnog entiteta je samo po sebi jedna od značajnih tendencija koje se mogu zapaziti u tom svijetu. mada oni zamišljaju njegovo ostvarenje na vrlo različite načine. Prema tradiciji.disciplina. Ovim snažnim islamskim osjećanjem manipulisale su neke "fundamentalističke" snage. čak su uspostavljeni i režimi čiji su neposredni politički ciljevi ništa drugo već stvaranje ovog jedinstva. naravno. Mesijanstvo je. U godinama koje su pred nama. ali obično bez ikakvog rezultata osim daljeg slabljenja islamskog svijeta. najvjerovatnije će doći do rivaliteta između onih koji žele da islamiziraju već postojeće obrazovne ustanove. otkrivaju veličinu tog zadatka i ključnu ulogu koju će cio taj proces islamizacije u obrazovanju i naukama koji je sada u toku. time otklanjajući sadašnje razdvajanje koje postoji čak i uprkos napora jednog broja odanih muslimana . Ova tendencija. tadašnjeg rektora El-Azharskog univerziteta. kad se postavi nasuprot ogromnim preprekama sa kojima se suočavaju. Narastanje svijesti o islamskom etosu i reakcije na nasrtaje Zapada učinili su zapravo jedinstvo motom islamskog svijeta za političke i vjerske snage svih boja i uvjerenja. kao i islamskog svijeta. sekularista. i onih koji bi da potpuno dokrajče postojeće savremene ustanove u ime modela "novih" institucija islamske prirode. da će se Zakon šiizma Dvanaest Imama predavati kao jedna od ortodoksnih škola prava u toj poštovanoj ustanovi. imati za budućnost i islamske misli.nastavnika i mililaca tokom prošlog vijeka. osim. Današnji napor da se stvore islamski univerziteti po muslimanskom svijetu i njihovi beznačajni uspjesi izvan polja specifično vjerskih disciplina (kao što je Uzvišeni Zakon i hermeneutika). tendencija koja će se obavezno i nastaviti. I tradicionalisti i "fundamentalisti" gaje ideal jedinstva islamskog svijeta.

protiv druge. najsnažnije su bile u srednje-istočnom regionu islamskog svijeta. komuniciranja i razmjene vjerovatno doći između raznih islamskih naroda i nacija na mnogim poljima. Dakle. teološkom i filozofskom planu. pa čak i ratovi proteklih godina povezani sa sunnitsko-šiitskim razlikama vjerovatno neće i ščeznuti u prisustvu političkih snaga posebno aktivnih u središnjim područjima islamskog svijeta. onako kako je izveden iz Francuske revolucije. Ove dvije suprotstavljene sile će se i dalje boriti jedna protiv druge u godinama koje predstoje. turskim nacionalizmom. već i iz umjerenijeg i trezvenijeg oblika. međutim. Protiv ove snažne želje prema "ujedinjenju" i svijesti islamskih naroda o tome da su jedan narod. ili ummet (umrna). dok će se takođe vjerovatno povećati tendencija među islamskim misliocima i tradicionalnoj ulemi u oba tabora da izvući korist iz međusobnog dijaloga i ponovno se približe u mnogim teološkim i čak pravnim pitanjima. koji ako bi bio uspješan.da ne spominjemo otvoreno ratovanje. Od 19. postoje revolucionarni panislamski pokreti koji se suprotstavljaju svim takvim snagama u ime političkog Jedinstva islamskog svijeta.obavezno nastaviti. iranskim nacionalizmom i slično. do kulturnog. vijeka snage nazivane arapskim nacionalizmom. A nije vjerovatno ni da će snage nacionalizma odumrijeti. političko korištenje sunnitsko-šiitskih razlika ne samo da se nastavlja. već bi 272 . međuislamski dijalog između sunitskih i šiitskih mislilaca najvjerovatnije će se proširiti na pravnom. koji prema Poslanikovoj tradiciji (hadis) treba da postigne sam Mehdi. Takode. Teško je zamisliti da će snage za ujedinjenje islama uspjeti u postizanju jednog cilja. ne samo da ne bi vodio jednom jedinom islamskom svijetu. Ove razlike pružaju takođe idealnu priliku za sve vanjske sile koje žanju svoje prednosti iz slabosti islamskog svijeta i stvaranja haosa i nereda u njemu . ili režima. već se i pogoršava do te mjere da se islam upotrebljava kao političko sredstvo od strane jedne grupe. kako se spominje u Kur'anu. Poremećaji. mada će do veće saradnje. ili rasnih oblika etničkog provincijalizma. Naporedo s ovim vjerskim događajima. Ustvari sad postoje tendencije raspirivanja vatre čak i manifestacije više lokalnog nacionalizma. koji bi se mogao nazvati "islamskim na'cionalizmom". stoji ne samo sila nacionalizma u njegovom svjetovnom smislu. od ekonomskog i političkog.

ovo kombinovanje osjećaja vjere sa patriotizmom. ili Perzijanac Perzijanac sa nekim skorašnjim oblicima nacionalizma evropskog tipa. naime tradicionalni. jeziku i narodu. Međutim. ali će vjerovatno poprimiti nove oblike pored već postojećih. u svijetu haosa. i dalje nastaviti u svijetu 273 . ili Hajderabad i tamo sebi stvoriti drugi dom. sa odvojenim političkim jedinicama koje obuhvataju glavne narode i kulturne zone islamskog svijeta. "islamski nacionalizam" u smislu onog poznatog hadisa. čak stvara opasnost da će se i sama njihova vijekovima duga ljubav prema islamu smanjivati. itd. služeći se imenom islama. nametnute im u ime islama i u ime jednog neuhvatljivog još nepostojećeg međunarodnog poretka. koje bi mogle njima-mani puli sati još lakše nego sada. Ali. ali bespomoćnih državica. Dok će politička previranja. turska itd.prouzročio stvaranje malih. koja povezuje ideal jedinstva islamskog svijeta zasnovan na kulturi. kao što je arapska. ili obratno. ili je Persijanac mogao preseliti u Istanbul. treba razmotriti i treću vrstu sile. u izvjesnim slučajevima. perzijska. uopšte se ne može odbaciti kao mogućnost. sigurno. intelektualnom životu. može se zamisliti ponovni nastanak jedne buduće tendencije ka jednoj vrsti islamske političke misli. mada je Arap mogao putovati iz Tandžera i nastaniti se u Delhiju bez ikakve teškoće. ne može zamijeniti njihovu prirodnu ljubav prema domovini. u jednom tradicionalnijem smislu. i koji. ljubav koja je u njihovim očima uvijek povezivana sa privrženošću domovini. "Ljubav prema svom narodu proizilazi iz vjere. Arapi su znali da nisu Perzijanci ili Turci. Između krajnosti ove utopističke ideje o jedinstvenoj islamskoj državi koja obuhvata do islamski svijet i malih zaraćenih država koje i dalje slabe iznutra kao rezultat stalnog neprijateljstva i rivalstva. koje su na milosti vanjskim silama. koji. posebno među narodima koje su već opekle vatre fanatizma i ekstremizma. u masama. politički faktori tako raznorodni i gdje čovjek stoji na živom pijesku. Božanskom zakonn. Ima malo sumnje o tome da će se ono što se nazivalo "izazov islamu" pred modernim svijetom nastaviti i u godinama što dolaze. Mnogi analitičari brkaju ovu tradicionalnu svijest da je Egipćanin. Najteže je predvidjeti tendencije u jednom domenu gdje su.." Dugo vremena prije Francuske revolucije.

u kojem islamske snage ne uživaju potpunu slobodu djelovanja, već gdje umjesto njih vanjske sile imaju pristup i mogu manipulisati tim snagama, vjerovatno će se dogoditi i druge reakcije koje nisu zasnovane jednostavno na osjećanjima i fanatizmu. Kako se sadašnje snage koje rade na preporodu služe radijem i televizijom da napadnu Zapad, sa svojim predstavnicima koji borave u zgradama što oponašaju zapadnu arhitekturu, i voze se ulicama projektovanim u skladu sa modernim idejama urbanizacije, druge snage će se pojaviti, da izučavaju nauku i tehnologiju, društvene teorije i ideje urbanog razvoja, koje je islamski svijet slijepo oponašao, kao da to nema nikakve veze s vjerom, dok su napadali onu civilizaciju čiji su to proizvodi. Vjerovatno će doći do veće borbe protiv modernizma nego ikada ranije, na polju umjetnosti, arhitekture, literature, nauke i filozofije. Nedavni interes za oživljavanje islamske arhitekture i planiranja gradova, kao i umjetnosti i zanata, je znak ove značajne tendencije, koja sama dopunjava preporod intelektualne i duhovne tradicije islama. Borba će vjerovatno biti ogorčena, vođena neposredno intelektualnim sredstvima na poljima od istoriografije, društvenih nauka, jezika i literature, umjetnosti i nauka, pa do izučavanja drugih religija. Štaviše, ova intelektualna borba će uticati na vjersku misao samog islama i mentalitet muslimana i prema tome uticati na cio tok budućih događaja u islamskom svijetu. Kako razni talasi mehdizma i "fundamentalizma" nisu uspjeli da riješe probleme islamskog svijeta dok zapravo ne dade Mehdi, i kako dosada postojeći tipovi modernizma pokazuju svoj neuspjeh u svijetu u kojem se civilizacija, iz koje se rodio modernizam, i sama suočava sa svojim najvećim krizama, središnja realnost u islamskom svijetu će najvjerovatnije postati borba, ne između tradicionalnog islama i otvoreno izraženog sekularizma i modernizma, kao što je donedavno bio slučaj, već između tradicionalnog islama i raznih protivtradicionalnih i ljevičarskih ideologija koje paradiraju kao islam. To je jedna od karakteristika života kasnog 20. vijeka, što se takođe u potpunosti vidi u kršćanstvu, da snage protivne vjeri više ne djeluju samo izvan tvrdave vjere, već pokušavaju da je razore iznutra, prodiranjem u nju i preru šavanjem u jedan njen dio. Velika je razlika između vremena kada je Džemaludin Astrabadi poznat kao Afgani, 274

napisao svoje djelo Pobijanje materijalista, u kojem se napada Zapad kao materijalistički i agnostički, ili da učenjaci El-Azhara napadaju komunizam da je bezbožnički, i skorašnjih prepirki između tradicionalnih muslimana i onih koji zastupaju ciljeve komunističkog svijeta, ali koji sebe nazivaju islamskim. Glavna bitka budućnosti u islamskom svijetu biće vjerovatno između ovih dviju snaga, a centralni problem će biti rušenje islama iznutra, od strane snaga koje tvrde da govore u njegovo ime. U godinama koje dolaze, isto tako će se nastaviti debata između onih koji bi željeli interpretirati islam kao vjeru u tradicionalnom smislu, nasuprot onima koji govore o islamu kao ideologiji, kao i rasprave između onih koji nastoje da ožive etiku reformišući islamsko društvo iznutra, naspram onih za koje reforma može samo doći nasilnom promjenom normi i struktura društva izvana. Biće onih koji će nastojati da spoje islam sa svakim aspektom društva, suprotstavljajući se onima koji nisu obavezno nereligiozni (često sasvim suprotno), ali koji vjeruju da bi se očuvala čistota njihove vjere, njeno uzvišcno ime ne bi trebalo da se upotrebljava u političko-ekonomskoj areni, gdje je sama priroda tih snaga može jedino okaljati. I dalje će postojati snažna opozicija između onih koji imaju trijumfalističko i često sentimentalno gledište o islamu, prema kojemu je sve što je od vrijednosti "islamsko", pa je čak i Zapad uspješan zbog toga što je naslijedio islamsku nauku, i drugi koji uopšte ne že-Ie da poistovjećuju islam sa Zapadom i njegovim pobjedama, već vide islam prije kao saveznika drugih tradicionalnih religija, uključujući kršćanstvo i judaizam, nasuprot modernom svijetu, koji se ne suprotstavlja samo islamu, već vjeri kao takvoj. Napokon, i dalje će biti razmirica između onih koji žele da ožive islamsku tradiciju u njenoj cjelovitosti i onih koji podrivaju mogućnost ovog preporoda, bilo zloupotrebljavajući ime islama u službi idejama potpuno različite prirode, ili, kao rezultat osjećanja manje vrijednosti u odnosu na savremeni svijet, koje se često prikriva trijumfalizmom. U svim ovim slučajevima, postojeća želja, bar izvana, da se oživi islamsko društvo i etičke norme koje vladaju njime. Taj elemenat će ostati zajednička odrednica, dok će se razlike navedene ovdje u pogledu, ne 275

samo načina primjene tog programa preporoda, već i svih drugih faktora, i intelektualne i političke prirode, koji su već spomenuti, najvjerovatnije nastaviti. Kao što Kur'an kaže, budućnost je u Božijim Rukama i samo u Njegovim: sve tendencije spomenute gore postoje i mogu se projicirati u smjernice za blisku budućnost ali samo uslovno, jer, sa islamskog stanovišta, u historiji nema determinizma. Jedan jedini nepredviđeni događaj ili pojava jedne jedine ličnosti bi mogli izmijeniti čitav sklop snaga i tendencija koje čine islamski svijet. Ono što se sa sigurnošću može reći, jeste da, uprkos tome što je oslabila, islamska tradicija je još uvijek vrlo živa i po svojim vanjskim, kao i unutarnjim dimenzijama, i da u ovom trenutku historije, ona mora reagirati na višestrukost snaga i izvana i iznutra, od kojih joj se neke otvoreno suprotstavljaju, i druge, mada nose njeno ime, zapravo su sasvim različite prirode. U svakom slučaju, vitalnost islamske tradicije će se nastaviti do kraja svijeta, kao što je Poslanik obećao. A što se tiče toga, koja će od navedenih struja prevladati, kakve planove krije vanjski svijet iza tajnosti, dok zavjerenički manipuliše ovim strujama i tendencijama, i kako će ove snage djelovati na sam islamski svijet, nije moguće sa sigurnošću ustvrditi. U ovom domenu više nego u bilo kojem drugom, može se najbolje završiti onom tradicionalnom islamskom izrekom, Bog zna najbolje.

276

277

278

SUFIZAM

279

DUHOVNA STANJA U SUFIZMU1

Stoljećima se najveći dio sufijskih rasprava bavio duhovnim stanjima2 koje upućeni iskušava i prolazi na svom putovanju putem (tariqah) ka Bogu. Insistiranje sufijskih učitelja na ovoj temi - bilo na polju pobrojavanja stupnjeva i stanja puta ili nabrajanja duhovnih moći koje učenik mora postići - nastalo je usljed fundamentalnog značaja znanja o duhovnim stupnjevima za svakog ko teži da ih pređe i stigne mimo njih - u Božije Prisustvo. Ako ostavimo po strani pogrešne i okrnjene koncepte o čovjeku kao biću načinjenom samo od tijela i uma, koncept koji duguje više no ikome kartezijanskom dualizmu i nerazumijevanju određenih načela skolasticizma, i okrenemo se tradicionalnoj koncepciji čovjeka kao bića koje uključuje tijelo, dušu i Duh (corpus, anima i spiritus hermeticizma i ostalih sapijencijalnih doktrina), relevantnost duhovnih stupnjeva postaje jasnija. Duh je kao nebo, svijetlo i nepromjenjivo nad vidokruzima duše. To je svijet koji, iako još nije Bog, neodvojiv je od Njega, tako da je dostići Ga gotovo kao biti u dvorištu Raja i blizu Božanskog. Tijelo, također, nosi svoju objektivnu i prirodnu egzistenciju, iako ne obavezno u njenom subjektivnom produžetku u psihi, 'tragovima Stvoritelja' (vestigio Dei), tako da se može smatrati hramom Duha, te može igrati vrlo pozitivnu ulogu u samom procesu duhovne realizacije.3 Ono što preostaje od čovjeka, odnosno duša ili anima, upravo je subjekt duhovnog djelovanja. To je olovo koje treba pretvoriti u zlato,
Poglavlje iz knjige: ŽIVI SUFIZAM, ogledi o sufizmu, autor: Seyyed Hossein Nasr, Izdavač: Naučno-istraživački institut “Ibn Sina”, Sarajevo, 2004. god. 2 Za trenutak ćemo koristiti pojam 'stanje' u njegovom općem smislu, iako, prema tehničkoj sufijskoj terminologiji, postoji razlika izmedu stanja (hāl i stupnja (maqām), kojima ćemo kasnije u ovom poglavlju posvetiti posebnu pažnju. 3 Tijelo posmatrano kao hram Duha nalazimo u hesychasmu u kršćantvu kao i u mnogim oblicima hinduizma i budizma. Suhrawardi koristi pojam'Hramovi Svjetlosti' (Hayākilal-nūr) kao naslov jednog od njegovih najslavnijih radova koji crpe iz iste simbolike.
1

280

kao i duhovnih vrlina što ih mora steći. i istovremeno zmaj koji se mora ubiti kako bi junak pronašao blago. te njihovo presađivanje u Božansko. predstavlja radikalnu transformaciju duše. dok duša ne zavrijedi da postane mládá Duha. 35-6. koje nije ništa do uskrsenje u Njemu. da upotrijebimo kršćansku terminologiju.to je mjesec koji se mora vjenčati sa suncem. str. Čovjek u ovom i ovakvom stanju upravo je onaj ko sebe u potpunosti poistovjećuje sa svojom psihičkom supstancijom ili umom. Istine (AlHaqq). ustvari. ustvari. i ne sjedini se s njim. 4 281 . Leiden. samo odraz Intelekta na psihičkoj ravni. On se identificira sa dušom koja još nije iskusila oslobadajući susret sa Duhom i živi zatočen u svijetu čulnih impresija tijela. koje označavaju stepen uzdizanja duše ka Bogu. predmet je brojnih rasprava duhovne nauke. Da bi dosegla Boga. Tadhkirat al-awliyā. To.'sufizam je da Bog učini da umreš u sebi i uskrsneš u Njemu'. uz logične zaključke izvedene iz tog svijeta. dio II. Ako se sjetimo dobro znane definicije sufizma koju je dao Junayd (al-Bagdadi) . a ne stjecanje određenih stupnjeva. Ali. ne shvatajući da je to. koja stoji nasuprot svim mračnim težnjama duše. u neosvijetljenom subjektivnom labirintu punom strasnih impulsa. Krajnji cilj sufizma svakako je dosezanje Boga.. Duhovni put nije ništa do proces rasplitanja korijena duše iz psiho-fizičkog svijeta za koji su vezani. predstavlja jednako toliko stupnjeva smrti duše u smislu njene niske i prolazne prirode te njeno uskrsenje in divinis. A. te su vrline neophodne prateće okolnosti potpunog prepuštanja Farid al-Din Attār. 1322. već i volja. Ustvari. Zbog toga je najuzvišenija od svih vrlina iskrenost. dakle. omogućeno milošću otkrovenja i inicijacije. Čovjek u stanju nepreporođenosti i 'posrnulosti'. Otud značaj duhovnih stupnjeva i stanja koja duša mora iskusiti. duša mora postati Bogu slična. svaka vrlina jeste stupanj kojeg duša mora preći i koju mora iskusiti na jedan trajan način. kako čovjek nije tek inteligencija kadra prepoznati Istinu i spoznati Apsoluta. izdanje R.4 razumjet ćemo da postizanje duhovnih vrlina i njima odgovarajućih stanja i stupnjeva. a najuzvišeniji stupanj opstojanje u Bogu. Nicholson.

Što se vrlina tiče. tada je ona istinitost i iskrenost. kada duša jednom dostigne to stanje.. 6 Ibid. postaje vrlina. str. nego unutarnja stanja koja se nikada ne mogu odvojiti od intelektualnog i duhovnog značaja vezanog za svijet Duha. Naravno. To je ona ontološka dimenzija koja njihovo razmatranje čini neodvojivom od rasprave o duhovnim stanjima i stupnjevima. vrline nisu samo moralni činovi. kao strpljivost (sabr) ili predanost. kako je to vidljivo u mnogim sufijskim radovima . da bi dosegao stupanj poništenja i opstojanja u Bogu. mimo svih vrlina. Ali da bi dosegao Transcendentno. 'oni ljudi čije duše su postale čiste od nečistota ljudske prirode (u njihovom čisto stvorenjskom pogledu). pri svakom pokušaju klasičnog pobrojavanja stanja i stupnjeva duše. To su oni koji su se očistili F. one nas vode istinama i za nas ih pretvaraju u stvarnosti koje su konkretne. u prijevodu na engleski jezik D. jedan od Junaydovih učenika. ustvari. a ne svijet akcije ni bilo kakva materijalna dobit. 'Istina. Zbog toga se. dokle god je na Putu u ovom stanju on ustvari jeste. kada se pojavi na nivou želje. 171.'5 Slično. sufiji nikada ne prestaju naglašavati da krajnji cilj sufizma nije posjedovanje neke vrline ili stanja. Mathesona. jeste vrlina koja znači da.čovjekovog Istini. Ona ima definitivan ontološki aspekt. pošto je krajnji cilj sufizma Bog. Sufije su'. kaže Abu'l-Hasan al-Nūri. 'Istina nam omogućava da razumijemo vrline i daje im njihovu kozmičku ispunjenost i duhovnu djelotvornost. jednostavno i stoga što se u sufizmu na vrlinu ne gleda kao na djelo ili na spoljašnje svojstvo nego kao na način bitisanja. sam po sebi.'6 Rasprava o duhovnim stanjima u sufizmu neodvojiva je od rasprave o vrlinama (mahāsin ili fadā’il). Stanje ili stupanj.. ta vrlina. Jer. 5 282 . London. Schuon. Spiritual Perspectives and Human Facts. čovjek prije svega mora imati sve te vrline. povjerljivost (tawakkul). nego doseći Boga. ne samo da slučajno posjeduje tu vrlinu. čovjek mora proći kroz sva stanja i stupnjeve. susrećemo. str. nego je njegova suština tako transformirana tom vrlinom da. 172. M. 1953. viđene i proživljene. sa nabrajanjem vrlina. mimo svih stanja i stupnjeva.kako starim tako i novim.

jer bez tebe. dolazi se do onoga što je (Hallāj) već rekao: Tajna ti je razotkrivena. zasigurno bi strasna ljubav Božija obuzela duše (ljudi). Gospodar bi se zamislio. dio II. kako bi se ona ukrasila vrlinama i zavrijedila Božansko Prisustvo. zasigurno bi Božija ljubav bila čvrsto ukorijenjena (u duši). 7 Tadhkirat al-awliyā. Da nije bilo iskušenja tjelesne duše. i pređu se prepreke odsjecanjem ovih zemaljskih veza. mora postojati duhovna disciplina i smrt i uskrsnuće duše. Ako bi rob prestao biti. Ne posjeduju ništa i ništa njih ne posjeduje. već bi posjedovala vrline i ne bi bilo potrebe razvijati ih. Da nisu neka zemaljska zadovoljstva i užici ostali. Tako. znanje bi bilo čisto. 54-5. Ti si koprena koja tvome srcu skriva tajnu Njegove misterije. da duša nije bila udaljena od Duha koprenama strasti i neznanja. 283 . Ali upravo stoga što je ta koprena tu i odvaja dušu od svjetlosti Duha koji omogućava neposredno stjecanje saznanja o Bogu. kada se ove koprene podignu prekidom ovih djelimičnih uzroka i razloga. Jer. marokanski sufi Ibn al-'Arif piše: `Da nije bilo tmine odvojenosti. što je dugo od tebe bila skrivena. Da nije bilo uzroka stvorene prirode. pečat nikada ne bi bio stavljen na tvoje srce (lišavajući te vizije Boga). U Mahāsin al-majālis. zasigurno bi koprena bila podignuta. Str.od jada tjelesne duše i oslobodili želja i odmaraju se na najuzvišenijem i najvišem stupnju sa Bogom.'7 Ovo čišćenje duše i oslobađanje od svih strasti i tjelesnih želja je potrebno zarad oplemenjivanja vrlina i prelaska duhovnih stupnjeva. Da nije licemjerja. radu koji predstavlja jednu od najdubljih rasprava o duhovnim vrlinama koja se može naći u sufizmu. zasigurno bi svjetlost nevidljivog postala vidljiva. Allahova svemoć iskrsnula bi u punom svjetlu. zasjala je zvijezda kojoj si bio mrak. Utekli su od svega što nije On. Da nije bilo žudnje.

pri čemu prve zovu maqām (mn. dok se divlji i neukroćeni konji duše ne ukrote i osedlaju a duša ne prožme miomirisom Duha. 9 A. te koji još nije izišao na duhovni put. sve do preobražaja same suštine. prema Shabistariju. Prijevod na engleski S.. The Mawāqif and Mukhātabāt of Niffari.. rasprave o duhovnim stanjima u općem smislu riječi tiču se u osnovi ahwāla i maqāmāta. iz gore navedenih razloga neodvojivi od vrlina. pokorit ćeš se. izdanje i prijevod na francuski jezik M. i sve što postoji doći će da te utješi zbog Mog odsustva. Budeš li slušao. nekih prolaznih a nekih koji ostaju za vječnost. I počet će pripovijedanje čije slušanje ne može zamoriti i čija će proza i poezija postati jako poželjne. Mahsin al-majlis. str. 76 arapskog teksta.'8 Putovanje duhovnom stazom ispunjeno je neprestanim susretima duše i Duha. Sufiji su vrlo opsežno razmatrali pitanje ahwāla i maqāmāta i njihove međusobne razlike.. a prijevod na bosanski sa engleskog na osnovu autorove potvrde arapskog originala. On će Sebe smjestiti tamo. A pošto svako od njih govori sa svog vlastitog maqāma. povezan je sa svijetom mnogostrukosti i obično ne zna ništa o duhovnim stanjima. 1933. str.prije i poslije svaki od njih novosti daje o svome stanju. čovjek počinje doživljavati ona iskustva koja čine stanja (ahwāl) i stupnjevi (maqāmāt). ako se pokoriš. Asin Palacios.. H. koji su. Kao što Niffari kaže: 'Kada sam ja (Bog) odsutan.Ako se udaljiš od svoga srca.J. naravno. ahwāl) ili tehnički 'stanje'. maqāmāt) ili tehnički 'stupanj'. Paris. i Njegov šator raširit će se nad planinom dobro čuvane objave. A sveci na tom putu . a druge hāl (mn. Pošto je jezik svakoga od njih Ibn al-'Arif. Sufiji u iskustvima duše na putu razaznaju razliku između vječnih i prolaznih stanja. 8 284 . 39. Nasr. London. U sufizmu. nećeš Me vidjeti. 1935. Arberry. Čovjek koji nije osjetio božansku privlačnost. okupi oko sebe svoje nesreće.'89 Ali kada se jednom Milošću Božijom božanska privlačnost (jadhb) pojavi i duša počne prakticirati duhovne vježbe što ih predviđa sufizam. koji u jednom stihu svog Gulshani rāza veli.

u skladu s njegovim stupnjem. 55.'13 U njegovom čuvenom Al-Ta’rifātu Jurjāni podvlači slična posebna obilježja 'stanja' i 'stupnja'. On piše. Ovo važi za sve osobine srca. ukoliko je stabilno i trajno. zapravo. str.. Ono što nije stalno naziva se "stanjem duše" jer nestaje kako bi odmah svoje mjesto ustupilo novom (stanju). str. Essai sur le lexique de Ghazzali. gdje su sakupljeni svi različiti načini korištenja pojma hāl kod Ghazālija. F. 1352/1933. cit. među "ljudima Istine" (ahl al-haqq . Ahwāl dolaze iz The Mystic Rose Garden.10 Izvana njihove riječi se razlikuju iako se unutarnje značenje svega što govore susreće u istoj neizrecivoj stvarnosti. Klasični sufijski tekstovi obiluju tehničkim definicijama hāla i maqāma i osnovnim razlikama među njima. IV. vidi također.. On nestaje. Ankara. Jabre. način opstojanja. 79. sviđalo vam se to što slijedi ili ne. vol. općenito... 79. 1970. ljudima je teško razumjeti ih. str. Božiji dar: `Hāl. 'Sve vjerske stupnjeve čine tri elementa: božansko znanje. stanja duše (ahwāl) i djela. Al-Itiqād fi'l-iqtisād. Cairo. Jabre..'12 Većina autora definiraju hāl u vezi sa. 1962. naglašavajući da je za postizanje maqāma potrebno učiniti izvjestan napor. dok se maqāmat stječu. 123. Ghazzāli ga koristi u rečenici 'obrati pažnju na neka od njegovih stanja duše'. IV.. 10 11 285 . Ahwāl (stanja) je Božiji dar.. odnosno prestaje sa pojavom osobina tjelesne duše. Beirut. op. 12 Ihyā''ulūm al-din.. i u suprotnosti prema maqāmi. On se (hāl) ne zarađuje niti zavrjeđuje bez obzira na to da li je sreća ili tuga. ovaj pojam koristi u njegovom tehničkom smislu kao stanje duše osobe koja prakticira sufizam i putuje Putem. Pojam hāl katkada se koristi da bi se opisalo stanje duše11 ili. 13 Ihyā'. a "stanje" (hāl) ukoliko je prolazno i neumitno nestaje. str. vol.sufijama) ima duhovno značenje koje odjekuje i razliježe se srcem bez ikakavog pretvaranja. str. tako da Ghazzāli nastavlja u Ihyāu riječima `ograničenje srca (wasff) naziva se "stupanj" (maqām). Ghazzāli u svom Ihyā' ūlūm al-din. skupljanje ili širenje. str. 166. ili pribranost. 3. dok je hāl.

str. onda odricanje (zuhd). E. prvi "stupanj" je pokajanje (tawbat). postigao taj stupanj svojim vlastitim požrtvovanjem. Nemoguće je prekinuti. kao i njegov položaj pred Bogom u srazmjeri sa njegovim zaslugama. Stoga je čovjek. potom preobraćenje (inābat).izvora Božije darežljivosti. London. 181. Tanović i A. Tako. u svom Kashf al-mahjūb (Razotkrivanje velova. (P. koji posjeduje "stupanj". svojim vlastitim nastojanjima. Al-Ta'rifāt. iako nekoliko njih poput Hāritha al-Muhāsibija vjeruju u Mir Sayyid Sharif Jurjāni. A. The Kashf al-Mahjūb. Nicholson.'15 Većina sufija prihvatali su ovu krupnu razliku između dva tipa duhovnog iskustva ili stanja koje duša kuša na svom duhovnom putovanju. 1911. "Stupanj" pripada kategoriji djela. ili do oslanjanja na Boga bez odricanja.. 14 15 286 . 56. dok je čovjek koji posjeduje "stanje" umro u "sebi" i drži se "stanja" koje je Bog u njemu stvorio. dok se magqāmat stječu ulaganjem napora. solarne godine). Prema tome. Uthmdn al Jullābi al-Hujwīri. 'Stanje (hāl). jedan od autoriteta ranog sufizma. koja nije povezana ni sa kakvim mukama na pređenom putu. nešto je što se od Boga spušta u čovjekovo srce. i njegovo ispunjenje obaveza koje su u vezi sa tim "stupnjem". Bevrnja). bez mogućnosti da on to odbije kada dođe. odnosno prei "stupanj" bez ispunjenja njegovih zahtjeva i obaveza koje on sobom nosi. pojam "stanje" označava naklonost i milost koju Bog ukazuje srcu svoga roba. 1321.'14 Razlike izmedu hāla i maqāma još su jasnije u opisu koji nudi Hujwiri. Cairo. dok pojam "stupanj" označava put tragaoca i njegovih molbi na polju nastojanja. the Oldest Persian Treatise on sufizm by Ali b. Jerlagić. M. a "stanje" kategoriji darova. zatim povjerenje i oslanjanja na Boga (tawakkul) i tako dalje: nemoguće je da iko dođe na stupanj preobraćanja bez pokajanja.. kod nas u prijevodu O. R. ili dobije kad jednom ode. H. str. a zadržava se toliko dugo dok osoba spozna njegovo savršenstvo u onoj mjeri koliko je ona to u mogućnosti. s druge strane. do odricanja bez preobraćenja. On piše: 'Stupanj (maqām) označava općenito "stajanje" na Božijem putu.

do maqāma. ili bolje i preciznije faqir ili derviš. On učeniku. Ali. Božanska milost (barakah) isuviše intenzivno i snažno teče arterijama univerzuma da ne bi okrznula i čovjeka koji ne slijedi put. pojam hāl ima šire značenje od njegove striktno sufijske definicije. Ovo drugo značenje samo po sebi razotkriva duboku vezu koja povezuje dušu čovjeka. baš kao i maqāma. putem upravo tih osobina. Posjedovanje maqāma uzvišena je pozicija. poklanja povremene iskre božanskog svjetla. međutim. nagovještavajući hāl onima koji putuju putem. Hāl je božanski dar koji se može javiti kako početniku na putu. Prolazni karakter hāla. sa barakatom što plovi kozmosom. označava duboku realnost koja se mora uzeti u obzir pri bilo kojem potpunom izlaganju o duhovnom životu. U međuvremenu. čak i čovjeka koji nije načinio svjestan korak ka samoposvećenju putu. u smislu da se učenik uzdiže na ljestvici bića na oba polja postojanja i svjesnosti. značenje neuobičajenog i istodobno pozitivnog duhovnog iskustva duše koje je za trenutak izvodi van njenih uobičajenih ograničenja. i arapskoni i perzijskom.mogućnost trajnosti i hāla. Rezultat duhovne vježbe je da duhovni putnik može postići stupanj (maqām) koji je trajan. Čuveni pjesnik Sa'di u svom Gulistānu ukratko i prekrasno rezimira karakter hāla kada piše: 287 . Zato u oba jezika. te naravno još više svijetom Duha i što je čovjeku dostupan sve dok ostane u ljudskom stanju. uvijek može imati hāl kojim premašuje svoje uobičajeno stanje. Prolazni karakter hāla. budući da je Bog milostiv i darežljiv. Širenje duše i osjećaj radosti koju ona doživi kad vidi prekrasno lice ili čuje divnu melodiju. Ustvari. čak i sufija. koji na svoj način krše "umanjujući" utjecaj kozmičkog okruženja na dušu. stanje koje ne dostižu svi duhovni putnici u jednom sufijskom redu. ukoliko je bio duhovno raspoložen za primanje Božije milosti. kao što smo već vidjeli. ponekad se može dogoditi i potpuno neiniciranom. kako naglašava većina sufija. ukazuje na neophodnost istrajnih i neprestanih nastojanja do konačnog dostignuća maqāma ili trajne blizine. koje za tren osvjetljavaju njegovu dušu i promiču ga u stanje izvan njega samog. koji već posjeduje određeni visoki stupanj. tako i najnaprednijem sufiju. međutim.

zapravo. kako ga onda nisi vidio u bunaru Kanaanskom?' On odgovori: Moje stanje (hāl) je kao ono treptave svjetlosti. 120. milosrđa i iskrenosti . 17 Duhovne vrline su na maestralan način obrađene kod F. Ponekad ne mogu vidjeti svoju petu. te kada su svi njegovi uvjeti ispunjeni. Maqāmat (maqāmi). 1964.. a nakon svakog stupnja kojeg izdrži i prepati s Imenom Allaha. trajnost. a. str.’16 Za razliku od prolaznog karaktera hāla. Tako se njegov karakter mijenja i njegov intelekt oživljava: svjetlost istine nastanjuje se i zadržava u njemu. odnosno trajnost maqāma.s. a ne biti lišen njega. nadmašiti) samo kada se u potpunosti realizira i posjeduje. U pogledu iskrenosti (sidq). tražeći Njegovu milost.Pitali su čovjeka koji je izgubio sina (upućuje na priču o Jakubu i Jusufu. kako je ranije spomenutu. Rahatsek. 16 288 . Ponekad sjedim visoko u nebesima. o kojoj se govori i u Kur'anu): ‘O plemeniti i mudri starče! Pošto si već osjetio miris njegove odjeće iz Egipta. i on izrasta u bliskosti s Sa'di. kada se čak i predu. postizanje višeg maqāma znači da se onaj niži u potpunosti posjeduje. on dobija jednaku nadoknadu u dobru. Štaviše. Schuona pod tri osnovne vrline . Da je derviš uvijek u tom stanju ne bi ni mario za dva svijeta. prijevod na engleski jezik. E..skromnosti. u drugom nestane. Štaviše. jesu nekoliko stanja ili stupnjeva svjesnosti koji vode jedinstvu i koji su hijerarhijski poredani jedan u odnosu na drugi tako da. implicira da se on (maqām) može preći (prevazići.u njegovom djelu Spiritual Perspectives and Human Facts.17 sufi Abu Said al-Kharrāz piše: `Na ovaj način njegove karakteristike i stanja se mijenjaju i postaju mu lahki. U jednom trenu se pojavi. koja je jedan od najviših magqāma i u određenom smislu kruna svih vrlina. London. The Gulistan or Rose Garden. u smislu biti taj meqām. posjedovati maqām znači ne samo iskusiti ga izvana nego biti u potpunosti njime transformiran. ostaju u trajnom vlasništvu tragaoca koji ih je prešao.

kao i osnovne karakteristike puta. To je isto kao da želite opisati koliko koraka se mora načiniti da bi se ispelo na vrh planine. budući je hāl Božiji dar. pouzdanje (yaqin). Nicholson. Početak i kraj. tako da je njihove podvrste vrlo teško pobrojati. postoje mnogi načini na koje su sufiji opisivali te korake što vode od čovjeka ka Bogu. 42.njom. prisnost (uns). a njegova tama se gasi. Ali tačan broj i pojedinosti svakog koraka jednako su uvjetovani kvalitetom svakog penjača koliko i samim putem. 1914. uzdržavanje (wara). izdanje R. duhovna čežnja (shawk). Potom iskrenost i njene karakteristike postaju dijelom njegove prirode: ništa osim nje on ne nalazi dobrim. ljubav (mahabbah). Kitāb al-luma. strpljivost (sabr). mora ih proći. 1914. što je uzrokovalo da kasniji sufiji neke od ovih ahwāla spomenu kao maqāmāt. Leyden. Leyden.. stupnjeve je unekoliko lakše nabrojati no stanja. promišljanje (mushāhadah) i sigurnost. Onaj ko zaista želi upoznati i znati sva stanja i stupnjeve putovanja.. izdanje R. asketizam (zuhd). povjerenje/oslanjanje Abū Sa'id al-Kharrāz. Putovanje duše ka Bogu uključuje isuviše velik broj nepredvidljivih elemenata da bi se mogli svesti na neki ograničen broj i uvrstiti u shemu. Navedena stanja se zasigurno mogu smatrati osnovnim stanjima. strah (khawf). U jednom od najranijih stručnih tekstova o sufizmu Kitāb alluma'. iako neka od njih mogu postati stalna. blizina (qurb). A. zle želje ga napuštaju. siromaštvo (faqr). mir (itmi’nān). poznati su. Abu Nasr al-Sarrāj pobrojao je deset duhovnih stanja (ahwāl): neprestana pažnja (murāqabah). Kitāb al-luma. a podrazumijevaju pokajanje (tawbah). Posebno je teško u slučaju ahwāla uspostaviti tačan broj i time ih ograničiti. str. i samo se s njom druži. nada (rajā). 18 289 . iako postoje brojni načini opisivanja koraka koji dijele čovjeka od Boga. te njegovim početkom i krajem. Po prirodi njihove trajnosti.19 Ali. str.'18 Kad se radi o stvarnom opisu ahwāla i maqāmata. Svaka shema zapravo je samo pomoć duši na njenom putovanju. 19 Ab Nasr al-Sarrāj. on može imati mnoge oblike i boje. jer nije zadovoljan ničim drugim (jer samo je ona njegova suština). Kitāb al-luma' spominje sedam maqāmāta koji su kasnije u sufizmu postali čuveni. A. 42. kao i već nabrojane. Nicholson.

Jedan od najranijih i najboljih radova o temi maqāmata u sufizmu je Četrdeset stupnjeva (Maqāmāti arba'in) sufijskog učitelja iz petog/jedanaestog stoljeća imenom Abu Said ibn Abi'l-Khayr. Habibi. Nakon objavljivanja Dāmādijevog teksta i našeg prijevoda. de Beaurecueil. 1-90. (P. Studies in Islamic Mysticism. također Â. A. Dāmādi. vol. str.20 Drugi sufiji. Fihristi mikraw flmh ā’yi kit ā’bkh ā’nahi markaziyi Dā’nishgā’hi Tihrā’n. ljepote i jasnoće. Vidi takoder. iste su sve osnovne značajke stupnjeva što karakteriziraju putovanje ka Bogu. vidi S. str. H. identitet autora nipošto ne mijenja kvalitet djela i njegovu važnost za razumijevanje ahwāla i maqāmāta u sufizmu. Izdanje je utemeljeno na Aya Sofia ms. 4819. Cambridge. Nicholson.24 Zbog značaja ovoga ranog djela. (P. 1954. pri čemu svaki poslanik korespondira sa jednim unutarnjim stanjem i odgovarajućom vrlinom.21 Ostali. Po ugledu na Al-Sarrāja mnogi kasniji sufiji su ovih sedam stupnjeva usvojili kao osnovne stupnjeve duhovnog puta. 1959. 1919. Ombre et Lumiere. opisivali su maqāmāte u smislu "sedam poslanika" unutarnjeg bića.23 Originalni tekst Četrdeset stupnjeva nedavno je prvi put objavljen. M. 20 290 . Paris. april 1971. pakistanski naučnik profesor Riad Khan obavijestio nas je da postoji nekoliko izvanrednih rukopisa ovog djela u bibliotekama Potkontinenta od kojih su mnogi pripisani Mir Sayyidu Aliju Hamadāniju. 238. 23 Vidi R. 22 Ovo je učinio u djelu Hundred Fields of Spiritual Combat (Sad maydn). Danechpazhuh. Ma' ā’rifi isl ā’mi (Islamic Culture). Corbin. II.. upustili su se u pojedinosti te nabrajali i opisivali broj stupnjeva čovjekovog uzdizanja ka Bogu kroz stotinu stanja. 'Une ebauche persane des "Manāzil as-Sā'irin': le "Kitāb-e Sad Maydān" de Abdallāh Ansāri'..(tawakkul) i zadovoljstvo (ridā). poglavlje 1. solarne godine). 416. u daljem tekstu prenosimo njegov cjelokupan prijevod kako bi se u po- Ibid. `Physiologie de l'homme de lumiere dans le soufisme iranien'.. solarne godine). vol. str. `Maqāmāt'i arba'ini Abū Sa'id'. Cairo. 1348. 21 H. Melanges islamologiques. 24 Vidi. kakav je ’Ala al-Dawlah Simnāni. Kabul. Teheran. kao što je Khwājah Abdallāh Ansāri. XII.22 Ali kroz sve te opise. U svakom slučaju. 1341. str. Attār tako govori o sedam gradova ljubavi (haft shahr-i 'ishk) a Ahmad Ghazzāli u svom Bahr al-Haqiqah spominje da čovjek mora preći sedam mora kako bi došao do fanā’a. kao i zbog njegove jednostavnosti.. koji je na Zapadu već dobro znan po svojim katrenima.. 58-62.. H.

Četvrti stupanj je prihvatiti učenje i biti učenik (irādat). poglavlje VII. - - - Prijevod ovog djela na engleski jezik temelji se na tekstu kojeg je uspostavio Dāmādi uz nekoliko ispravki načinjenih od autora koje daju osjećaj da je za potpuno razumijevanje teksta potrebno još jedno čitanje. Arberry. rekao je da sufi. Abū Sa'id'ov Maqāmāt podsjeća na objašnjenja koja je dao Qushayri u njegovoj čuvenoj Risālah i po nekoliko osnova im nalikuju.tpunosti osjetio opis maqāmāta iz pera najvećih sufijskih učitelja lično:25 S imenom Allaha. Vidi A. Milostivog. Ako je u duhovnoj osamljenosti (khalwat) on vidi Boga. i budući svijet i njegov Raj ili njegova bijeda i mučenje . Svemilosnog U Njemu je naše utočište.da mu se ponudi sav ovaj svijet s njegovim blagoslovima.. putnik na duhovnom putu. Svi ljudi traže udobnost i unutar nje bogatstvo i ovosvjetovne blagoslove. Treći stupan je pokajanje (tawbat). da bi bio prihvaćen. Oni (sufiji) uzdržavaju se i od onoga što je dozvoljeno (halāl) i jedu samo od dozvoljenoga da se ne bi mučili onim što je zabranjeno i sumnjivo. Oni traže patnje i sa njima nadmoć i svetost. Sufism. niti bijeda poslana sa Neba čini da ptica njegove ljubavi odleti. budući svijet i njegov Raj vjernicima. Šejh. kralj svetaca među uronjenima u Istinu. Promjene u svijetu ne mijenjaju njegovu unutarnju tajnu. Prvi stupanj je namjera (niyyat). Svi se ljudi uzdržavaju od onoga što je zabranjeno (harām) i ne jedu od zabranjenog da ne bi bili kažnjeni. neka Allah prosvijetli njegov duh.J. mora preći četrdeset stupnjeva (maqāmāt) na svom putovanju putem sufizma. Sufi mora imati takvu namjeru . zaljubljenik u Boga. Drugi stupanj je preobraćenje (inābat). London. a sebi zadržao bijedu i muke. 25 291 .da bi ovaj svijet i njegove blagoslove dao nevjernicima. 1953. Abu Said ibn Abi'l-Khayr.

čak. oni ne znaju ni za jedan put osim onoga koji vodi Njegovom prisustvu. milost i oskudica. ni to ih neće spriječiti da produže putem strpljivosti. Trinaesti stupanj je povjerenje (tawakkul). Dvanaesti stupanj je predaja (taslim). Oni Ga obožavaju zbog Njega Samoga. Ako strijele sudbine na njih ciljaju iz nekog skrovišta usuda. štiteći se svojom dušom i srcem. Nikada ne obitavaju u kući svojih želja. Deseti stupanj je suprotstavljanje tjelesnoj duši (mukhālafati nafs). isto su za njih. tegobe i lišavanja. u - - - - - - - 292 . Oni ništa ne traže od Božijih stvorenja niti od Boga. Ako ih pogodi propast dva svijeta. sve dok je potreba za Gospodarem svjetova ne zaštiti od činjenja grijeha. Nesreća i blagostanje. Pred strijelama sudbine oni stoje uspravno. I da sedamdeset godina njihova tjelesna duša plače u agoniji sa željom da joj se udovolji jednom prohtjevu. A ako se ljubav ljudi svijeta iznenada spusti na njih. Jedanaesti stupanj je pomirenost (muwāfaaqat). sretni su. neće dobiti ništa osim bola. Neprestana pažnja štiti dušu od uzmicanja. u bilo kakvoj ulici bez izlaza. oni neće. Šesti stupanj je neprestana pažnja (murāqabat). Gdje god da su. Nema razmjene pitanja i odgovora. U njihovim srcima oni znaju samo Njega i samo Njega dozivaju. Ako ih je (Bog) ostavio bez odjeće. Osmi stupanj je sjećanje/spominjanje (dhikr). oni se smjeste u katapult predaje i stanu pred strijele sudbine. Oni tragaju za načinom kako dvadeset pretvoriti u ništa. sretni gladuju. Sedmi stupanj je strpljivost (sabr). i ako su gladni. Ljudi traže način kako da deset pretvore u dvadeset. ni uzdahnuti.- Peti stupanj je duhovna borba (mujāhadat). Deveti stupanj je zadovoljstvo (ridā). Povremeno.

Oni ne sjede u društvu svakakvih ljudi i ne traže ničije društvo do Božijega. A kada posmatraju Njegovu milost. Sedamnaesti stupanj je iskrenost (ikhlās). ali se to ne računa. - - - - - - 293 . Gospodar svjetova omogućava im da dostignu cilj svojih želja. a danju poste. i nemaju straha ni uplašenosti. Šesnaesti stupanj je uzdržavanje (wara’). njihova srca bujaju ljubavlju prema Jednom. oni ne nose svakakvu odjeću. Potom će reći: "O dušo! Da li sada razumiješ da ono što si učinila ne priliči Bogu?" Osamnaesti stupanj je istinoljubivost (sidq). Njihovi jezici govore iz njihovih srca. a oni su se pridržavali pravila.prijekoj potrebi. prodat će pedeset godina poslušnosti za gutljaj vode i dat će tih pedeset godina psu ili kome drugom. Tijela im traže da budu na usluzi. Oni ne jedu svakakvu hranu. Od sveg bogatstva ovog svijeta oni imaju samo muslinski ogrtač zakrpljen sa stotinu zakrpa. Četrnaesti stupanj je asketizam (zuhd). njihova srca iz njihovih unutarnjih tajni. njihove glave prolamaju se od buke kontemplacije Kralja. Noću klanjaju i ibadete. Ne preduzimaju ni jedan korak bez istinoljubivosti. Dvadeseti stupanj je nada (rajā). prostirku. Uzvišen je On. Devetanaesti stupanj je strah (khawf). od rogozine i komad čohe. tope se od straha i ne nadaju se u svoju poslušnost (prema Božijim zapovijestima). diče se radošću. Tokom cijelog dana oni su zaokupljeni učenjem Kur'ana i spominjanjem Allahovih imena i po svu noć su na nogama. i ne udišu ni jedan udisaj zraka osim iz istine. Ako se njihove tjelesne duše ne pokoravaju. Kada oni obrate pažnju na Njegovu pravičnost. a njihove tajne govore o Bogu. Petnaesti stupanj je obožavanje ('ibādat). Taj ogrtač njima je stotinu puta draži od najfinije skarletne odjeće i raskošnih haljina.

oni vide Boga. Njihovi jezici ne govore stvari koje su od ovoga svijeta. Oni Ga obožavaju u svojim srcima i svojim dušama. oni vide od najviših nebesa do najnižih razina zemlje bez ijedne koprene. i ne postoje nikakve optužbe na račun njihove percepcije. Kada pogledaju okom istinitosti pouzdanja.- Dvadeset i prvi stupanj je poništenje (fanā). oni opažaju samo Boga. Dvadeset treći stupanj je uvjerenost spoznajom (ilm al-yaqīn). Kroz sva stvorenja oba svijeta i kroz sve ljude. Kada pogledaju okom nauke izvjesnosti. opet vide samo Boga. Dvadeset šesti stupanj je borba (jahd). Na cijelom svijetu oni imaju samo jednog Prijatelja. Dvadeset peti stupanj je znanje (ma'arifat). jer i izvana i iznutra oni su sa Jednim. i nema nikakve sumnje u njihovu pokornost i poslušnost. Oni vide samo Njega bez obzira u kakvom su stanju. Ako pogledaju desno. i cijeli Raj i sve njegove nagrade nisu vrijedne ni jednog atoma u njihovim očima. Na njihovim jezicima nema ničega drugog osim Njegova imena. Njihova tijela tope se od 294 - - - - - - - . oni zađu iza svih stvari i stvorenja i vide Boga bez ikakvih kako i zašto i bez ikakvih koprena. Ovaj svijet i budući nedovoljni su da bi bili obgrljeni njihovom duhovnom voljom (himmat). Oni opstoje kroz Njegovo opstojanje. Dvadeset osmi stupanj je ljubav (mahabbat). Njihova tijela se ne pokreću osim da se Njemu pokoravaju i njihovi umovi ne čine nikakvo djelo osim u Njegovo ime. Radosni su zbog Njegove milosti i darežljivosti. Dvadeset drugi stupanj je opstojanje (baqā). uvjerenost obistinjenjem (haqq al-yaqīn). Oni otapaju svoje tjelesne duše u teškim iskušenjima poništenja te se poništavaju za sve što nije On. Njihova ljubav je jedna. Dvadeset sedmi stupanj je svetost (wilāyat). Zadovoljni su onim što im je dosuđeno. Dvadeset četvrti stupanj je obistinjenost. ako pogledaju lijevo.

Oni su u Najuzvišenijem Prisustvu. niti su u mezarjima. niti o svijetu ili dobrima. Tamo gdje oni obitavaju postoje samo Bog i oni.radosti. Ako kažu: 'O Bože! Neka svim nevjernicima i pobunjenicima. Gospodar svjetova neće odbiti njihovu molbu. niti na ćupriji (sirāt). koje pridržava zemlju. Trideset četvrti stupanj je služenje (khidmat). Njihov intimni prijatelj (dost) je Njegovo ime. vidjet će Prijestolje i Postolje (Arshu Rahman). njihova srca su sa Gospodarem. Pero (Kālām) i Ploču dobro čuvanu (Lavhi Mahfuz) sve do Svete Oblasti (Hadirāt al-quds).26 A podignu li pogled. 295 . oni opet kažu Elhamdulillah!'. mostu preko Pakla što vodi ka Raju. a ako odu u Raj. niti ih Pakao plaši. vidjet će sve do Gāw māhi’ja (stvorenje koje pridržava zemlju). Oni ne prestaju činiti usluge na mig oka. Niti su za jedan tren udaljeni od prisustva Prijatelja. Dvadeset deveti stupanj je ushićenost (wajd). Trideset treći stupanj je razotkrivanje (kashf). lako je njihovo tijelo na ovome svijetu. Niti ih Raj čini sretnim. Ako odu u Pakao. Njima ništa nije skriveno. pola riba . Ako pogledaju ispod. Oni ne postoje na ovom svijetu. Trideset i prvi stupanj je meditacija (tafakkur). Ne postoji zastor između Boga i njihovih srca. Nikada se ne okreću od Njegovog prijateljstva niti posjeduju bilo šta od ovoga svijeta. oni kažu Elhamdulillah!'. niti će biti na Danu proživljenja. Ne misle ni o ženama. - - - - - 26 Gāw māī je mitsko stvorenje. Trideset drugi stupanj je sjedinjenje (wisāl). i svim mušricima i pobunjenicima bude oprošteno zbog nas'. Njihov mir obitava u Njegovoj poruci.pola bik. Trideset peti stupanj je očišćenje (tajrīd). ni o djeci. Trideseti stupanj je blizina (qurb). a njihova srca uvijek su sretna u Svetoj Prisutnosti.

Trideset deveti stupanj je uzvišeni cilj (nihāyat). oni neće biti prevareni. Oni su drski i odvažni. kleveta. Ne čine ni jedan korak u Uzvišenim Nebesima niti jedan pogled prema licima hurija ni nebeskim odajama dok ne dobiju viziju praštajućeg Kralja. ni ako ih miluju.- Trideset šesti stupanj je usamljenost (tafrīd). Trideset sedmi stupanj je širenje (inbisāt). Bježe od stvorenja i vise na lancu Njegove kapije. On postaje upućen Istinom. bude zadovoljan svim drugovima Njegovog Poslanika. Okom srca oni vide Boga. Njegov um je blistav. oni neće dozvoliti svojoj duši da ode. Uzvišeni. Ne boje se Nekira i Munkira (meleka koji ispituju mrtvog u mezaru) i ne posvećuju ni jednu misao proživljenju. Stigli su u gostionicu kraj puta i znaju prečicu kroz pustinju bijede. oni neće napustiti put. - - - - Svaki od ovih stupnjeva pripada poslaniku među poslanicima neka je mir na njih . Ali za stanja koja slijede može se reći da postoji toliko stupnjeva putovanja u Bogu (fi'llāh) pošto 296 . ahwāl drugih sufija stavlja medu maqāmāt. Četrdeseti stupanj je sufizam (tasawwuf). Oni su neprestano u stanju čudenja. I neka Allah. Amin. Dok to ne čuju od Prijatelja svjetova. Njegovo unutarnje biće očišćeno je od bijede. Sufi je onaj ko je očišćen od svih želja. budući da predstavljaju sjedinjenje sa Bogom. Trideset osmi stupanj je spoznaja istine (tahqīq). plaču i jadikovkama. koja se obično smatraju najuzvišenijim. oni se neće pokoriti.' Kao što se vidi u ovom opisu duhovnih stupnjeva. Abu Sa'id određena stanja. besmislenosti.od prvog Adema do posljednjeg Muhammeda .nad njima i nad drugim poslanicima i vjerovjesnicima i bliskim melekima neka je mir. Oni su stranci medu stvorenjima u ovom svijetu. a njegove oči okrenute su od ovoga svijeta. Ako im Gospodar svjetova pošalje meleka smrti u vrijeme preseljenja. Ni ako ih tuku. a uključuje i druga stanja nakon baqā’a. U njegovim riječima nema nesmotrenosti.

Iskustvo ovih stupnjeva ostaje kao mogućnost za bilo kojeg čovjeka voljnog da se posveti u potpunosti duhovnom životu. jest sam sufizam. psihičko i duhovno . London. Čak i stupanj služenja (khidmat). ali koji stanje ove smrti ili nemara drži normalnim. prema Abu Saādu. stoje sva duhovna stanja i stupnjevi. iskustvo bilo kojeg od njih može uzrokovati da se najintenzivnije ovosvjetovno iskustvo duše izgubi u beznačajnost. koji dolazi nakon baqā’a. ne bi trebao biti posmatran kao djelo ili vjersko služenje u uobičajenom smislu riječi.tjelesno.putnik okonča svoje putovanje prema Bogu (ila'llāh). nego kao usluga bića koje se okušalo u sjedinjenju sa Bogom (wisāl). Na određeni način ovo je slično zavjetu Avalokitešvāra u budizmu da će spasiti sva stvorenja kad jednom nogom kroči u nirvanu. da bi se dosegao sufizam u svojoj potpunosti. u korijenu osi što sjedinjuje sva stanja ljudskog bića . Koji je iznad i mimo svih stanja i stupnjeva duše a istovremeno obitava u samom središtu ljudskog bića. a u isto vrijeme i proći ih sve do Uzvišenog Stupnja potpune realizacije Jedinstva (tawhid). In the Tracks of Buddhism. Vidi F. ili da bi se bilo sufi u pravom smislu te riječi. Pallisa.. poglavlje XV 27 297 . kao i u drugim autentičnim tradicijama. nego kao koracima što vode Jednom. Između stupnja sufija i čovjeka koji je duhovno uspavan.sa njihovim zajedničkim Načelom. koja je kraj duhovnog života u islamu. Schuon. koji stanjima i stupnjima teži sa ispravnom namjerom . 1968.27 Najviše stanje. u prijevodu M. Jer. znači iskusiti sve stupnje.ne kao krajnjem cilju.

jer će samo njima biti dopušteno gledanje u Gospodara”. ipak čini Prijestolje Boga Svemilosnoga. na osnovu Poslanikove predaje.” Nedvojbena je istina da srce predstavlja unutarnje. U drugoj predaji se također navodi da: “Ni nebesa a ni zemlja Me ne obuhvataju. 298 .” (Lk. životne energije. nepristupačnim i nedostižnim do te mjere da se s pravom može posvjedočiti da duhovni život nije drugo doli ponovno razotkrivanje i spoznavanje srca kao skrivenog središta u čovjeku. No. jer se isključivo u njemu ostvaruje ljudski kontakt sa transcendentalnim zbiljama (Al-tajalli). 35-36. Titus Burckhardt Srce je središte mikrokosmičke dimenzije ljudskoga bitka i istodobno centar fizičkog tijela. br. ali Me obuhvata srce Moga roba. 17:21). 2008.VJERNIČKO SRCE JE PRIJESTOLJE SVEMILOSNOG1 Srce kao organ intuicije i Božije Objave je središnje mjesto ljudskoga bitka. Kako je značajna ta bit srca koja se iz ovozemaljskog pogleda na svijet čini sićušnom. i da su svi poslanici i svete knjige zahtijevali od svojih sljedbenika da čuvaju srca čistim i bistrim. obuhvatajući i smirujući u sebi cijeli univerzum. skriveno kraljevstvo na koje je Krist aludirao riječima: “Božije kraljevsto je među vama. Ovdje ćemo se samo prisjetiti stavka iz Evanđelja: “Blagoslovljeni su oni čistog srca. ova uzvišena tajna ljudskoga srca je sakrivena od čovjeka iz razloga njegova padanja na takav položaj gdje je srce postalo skrivenom tajnom u središtu njegova bitka. Učenje o središnjem položaju srca i njegovu odnosu naspram 1 Tekst objavljen u časopisu „Znakovi vremena“. a unatoč tomu. Sarajevo. ljudskih emocija i duše i sjedinjujući prostor ljudskog i nebeskog kraljevstva u kojemu obitava Božiji Duh. što je uvjet njihovoga spasenja i izbavljenja.

U judaističkom misticizmu razvilo se dublje učenje o duhovnosti srca. Gregorija Palamasa. pak. te pomnu razradu duhovne teologije i misticizma. koja se temelje na Bibliji. koja doseže svoj vrhunac sa pojavom sv. Najvažnijim se smatra asocijacija o srcu sa skrivenim duhom čovjeka i središtem njegovog bitka. Otuda je poznata ideja o slomljenom ili skršenom srcu (levnichbar) koju su promicali jevrejski mistici.duha. uspostavljajući čuvenu tradiciju Istočne ortodoksne crkve poznatu kao hesychasm. Bernarda od Clairvauxa i sv. mudrosti i jedinstva je zajedničko svim religijskim tradicijama. U sanskritnom pismu. Nadalje pojam shraddha. Ova tradicija bila je usredotočena na molitvu srca. sretno i zadovoljno. termin za srce hridaya označava središte svijeta. uključujući izlaganje i tumačenje važnosti srca. središte čovjeka je također i središte univerzuma. a na temelju analogije između makrokosmosa i mikrokosmosa. Kršćanska učenja o srcu. svojstvene svakoj tradiciji. također. Istovjetno je i u arapskom jeziku gdje riječ iman označava 299 . Chaterine od Sienne. a jednako tako naglasio razvoj duhovne teologije i varijacija molitve srca. odnosno slomljeno srce koje se spominje u psalmima. mističnim i simboličnim značenjima srčane zbilje. primjetan drugačiji razvoj naučavanja o srcu. Da bi se shvatila univerzalnost duhovne važnosti srca. koji u sanskritu označava vjerovanje. Biblija i Kur`an tako često govore o srcu i naglašavaju njegovu spoznaju i razumijevanje. važno je spomenuti da je ime boga starih Egipćana Horus značilo srce svijeta. zajednička svim religijama. Naglašavanje i spominjanje ranjenog srca Isusova postalo je općenitom pojavom u djelima poznatih kršćanskih pisaca poput sv. U katoličanstvu je. uporedo predstavlja i nauku srca. Ondje se smatra da srce vjernika u izvjesnom smislu predstavlja ili simbolizira Kristovo srce i na temelju učenja o potpunoj predanosti svetom srcu Isusovom u katoličanstvu se razvila nova tradicija duhovnosti. Pustinjski monasi u kršćanstvu su promicali učenje o duhovnim. podcrtavajući da spoznaja Božijeg kraljevstva zavisi od slamanja srca i da je samo takvo srce. na određeni način čine opću tezu primjetnu također u judaizmu.

kao što je slučaj u Božijem imenu Al-Mu`min. te znanje kada se koristi za Boga. kako sa metafizičkog tako i sa djelotvornog stajališta. Ortodoksno kršćanstvo i rimsko katoličanstvo su samo primjeri. koji je uspostavio poznato učenje o teologiji i misticizmu o srcu. iznad svega.vjeru ukoliko se koristi za čovjeka. kao što se da primijetiti u kršćanstvu naprimjer. nur al-fua’d (svjetlo srca). nalik onom u islamskoj tradiciji. da samo ukratko i općenito naznačimo važnost srca. Da bi se detaljno prikazalo islamsko razumijevanje srca. također i brojne Poslanikove predaje (ahadith) na ovaj ili onaj način raspravljaju o ovom središnjem pitanju islamske religije. posebna učenja o srcu koja su nastala i razvijala se u okvirima određene religije. sirr i lubb. shifa` al-qulub (liječenje srca). Osim toga u islamu postoji ne samo jedan. teologije i duhovnih molitvenih prakticiranja koja su mu svojstvena. Moglo bi se beskonačno ukazivati na univerzalno učenje o srcu. pored spomenutog pojma qalb. U samom Kura`nu nalazi se preko stotinu i trideset mjesta u kojima se spominje srce (qalb. pojmove fu’ad. prije nego se upustimo u detaljnije razmatranje ovoga pitanja u islamskoj tradiciji. ne spominjući iznimne slučajeve poput sv. Bilo kako bilo. Što se tiče dalekoistočnih tradicija. nego nekoliko pojmova koji označavaju srce u različitim stupnjevima njegove zbilje. Juana de la Cruza. Poznata su. naprimjer u kineskom jeziku pojam xin označava istodobno srce i razum ili spoznaju. skoro da ne postoji niti jedna sufijska poslanica koja ne spominje srce i ono što sufije nazivaju stvarima koje se tiču srca (al-umur al-qalbiyyah). Jednako tako. mn. najbolje je otpočeti 300 . bilo u značenju središta koje vezuje čovjeka sa duhovnim svijetom i sa najvišim stupnjevima bitka ili kao sredstva pomoću kojega se postiže unutarnje znanje koje vodi ka spomenutim stupnjevima bitka i konačno ka onom božanske Prirode. ne spominjući perzijski izraz dil. Česta je pojava da u islamu mnogi naslovi metafizičkih i duhovnih učenja sadržavaju pojam “srce” poput qut al-qulub (hrana srca). naš cilj je bio. uključujući. gdje u biti postoji više tradicija koje se bave ovim pitanjem. U islamu postoji bremenita literatura koja se bavi proučavanjem srca i njegove intelektualne i duhovne izražajnosti. qulub).

svojstva koja ujedno čine temeljne odlike srca. 301 . nego i dimenziju primanja. izvorno je značio promjenu stanja. Qiblah (ili pojam koji se etimološki veže za značenje Kabbale) je smjer koji ukazuje na lokaciju Božije kuće ili Ka’be. Qalb je. također označava prihvatanje i prijemčivost. Korijen datog pojma označava promjenu ili transformaciju. prevlaka ili barzakh i načelo mikrokosmičkog domena. te posjeduje ne samo dimenziju transformiranja ili taqallub. u smislu neprestane promjene snaga u srcu. Promjena korijena QLB koja se često izvodi u tradicionalnoj znanosti islama zvanoj džafr rezultira QBL. qabul ili qabil. podsjeća nas upravo na ovu zbilju srca rekavši: “Moje srce je postalo primateljem svakog oblika” (laqad sara qalbi qabilan li kulli suratin). Ibn Arabi u svojoj poznatoj poemi Tarjuman al-ashwaq (Tumač čežnji). Korijen QBL. odnosno korijen riječi qiblah ili tačka prema kojoj se muslimani isključivo orijentiraju za vrijeme izvršavanja dnevnih vjerskih obreda. srce je ka’ba gdje Svemilosni obitava. izvedenu iz istog korijena kao i qalb. odnosno kible.je vrlo poznat termin i često korišten u sufijskoj literaturi. koristeći pojmove qalb i qabil. Korijen QLB također označava preokrenuti ili zavrnuti nadolje. vratite se. stoga. Poznato je da jedno od Božijih imena također sadržava navedeni pojam: Muqallib alqulub ili Onaj Koji mijenja stanja srca. Pojam inqilab. budući da je srce ponad svega. gdje ste. Ezoterijski govoreći. Ibn Arabi koristi riječ taqallub. koja je ujedno najuzvišeniji cilj hodočašća Mekke.temeljnim pojmom za srce koji u arapskom jeziku glasi qalb. ispjevao slijedeći stih: O hodočasnici Ka’be. Izraz “ka’ba srca” ka’ba-yi dil u perzijskom . vratite se3. Ovdje je primjetna inverzija “pozitivnih” i “negativnih” počela. Spomenuti korijen ima značenje i primatelja (u arapskom qalib) ili ono što održava unutarnju zbilju čovjeka. Zbog toga je Rumi u kontekstu ove ezoterijske veze između srca i Ka’be. stoga njegov tradicionalni simbol nalikuje preokrenutom trouglu. gdje ste? Voljeni je ovdje. neprestano prihvatanje teofanija ili bogojavljenja koja se u njega izlijevaju vertikalno i horizontalno. promjene koja dovodi integraciju u promjenljivi stupanj. koji se u modernom perzijskom jeziku koristi za prevođenje evropskog koncepta revolucije. Fizički oblik srca je u izvjesnom smislu obrnutog izgleda.

Allah objavljuje najljepši govor. spoznaja srca ogrezlom čovjeku je jedino dopustiva Božijom voljom i pomoći.Kur`an. želi da ljudsko srce bude u miru i blagostanju. On se. Pri vjerničkom spominjanju i zazivanju Boga u pomoć. U ovom kontekstu se isto tako treba razumjeti poznato sufijsko prikazivanje i tumačenje duhovnoga puta u smislu takhliyah (ništavnost). može omekšati a i zastor s njega skinuti. sa izvjesnog stajališta. Tvrdoća srca uz Božiju pomoć se da omekšati jedino kroz ono što nam je On objavio u svetim knjigama i kroz milost koja proizlazi iz te objave. Srce se. Prema tome. Nadalje. i da uši njihove čuju ono što treba da čuju. s druge strane. Bog kao Ar-Rahman boravi u vjerničkom srcu. i. a šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili (6:43) ili: Teško onima čija su srca otvrdjela na spominjane Allaha. premda. Knjigu čije se poruke ponavljaju…tako da se pri spomenu Allaha njihove kože i srca njihova smiruju (39:23). nalazi između čovjeka i njegova srca. i još: Na srca njihova smo pokrivače stavili kako ne bi razumjeli. jednako kao i druge svete knjige. koja priliči propalom i ogrezlom čovjeku. međutim. tahliyah (uljepšavanje) i tadzliyah (horizontalno-vertikalna pojava teofanija unutra vjerničkog srca). Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša 302 . uz pomoć Boga Koji poznaje stanja ljudskih srca. Bog. asocira znanje i razumijevanje sa srcem. i gluhim smo ih učinili (6:25). Kur’an poistovjećuje okorjelost srca sa velom kojim je Bog prekrio srca onih koji namjerno ne prihvataju Istinu: Mi smo na srca njihova zastore stavili. Nakon optuživanja čovjeka zbog namjernog odbijanja da prihvati pouke iz ranije svjetopovijesti. I neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova (8:24). ustvari. Ova sljepoća srca. i gluhim ih učinili (17:46). da Kur’an ne bi razumjeli. Bog zauzvrat opskrbljuje vjernika mirom i blagostanjem u srcu njegovu. ali oči nisu slijepe već srca u grudima (22:46). jer Allah dobro zna šta je u vašim srcima (33:51) i On je znao šta je u srcima njihovim-vjerničkim (48:18). Bog kaže: Zašto ljudi po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate. je također opisana u Kura’nu kao otvrdjelost srca: Ali srca njihova su ostala tvrda. a sljepoću srca sa manjkanjem navedenih svojstava. oni su u pravoj zabludi (39:22).

Srce je prevlaka ili barzakh između ovoga i budućeg svijeta. Oni su također nastavili naučavanje i usavršavanje onih djelotvornih metoda koje su sačuvane i prenesene od Poslanika islama i njegovih vjernih prijatelja. Srce ne samo da je središte našega bitka. kako i sam Kur’an kaže: On uliva smirenost u srca vjernika (48:4). vrhovni centar čija se besprimjernost izvija iz metafizičkog načela. međutim neke od njegovih najvažnijih značajki i počela mogli bismo spomenuti. raznovrsne načine molitve i druge zazivajuće metode koje se vezuju za dosezanje i spoznaju srca. islamski mudraci su iznjedrili savršeno učenje o srcu. prije svega. kozmološko i antropološko u tradicionalnom smislu navedenih pojmova. ustvari. između vidljivih i nevidljivih svjetova. dok. koji čine najraniji i najmjerodavniji komentar Riječi Božije. I srca se doista. između ljudskog i duhovnog kraljevstva. jer. tako da za svako izvjesno kraljevstvo manifestacije uvijek mora postojati načelo jedinstva. nego intelektualnim i duhovnim. sunne i hadisa. to je stoga što modernizam namjerno odbija motriti čovjeka ponad njegova osobnog stupnja egzistencije. Upravo kao što se vertikalna i horizontalna linija krsta . između ostalog. Odgovor na pitanje šta je. učenje koje je istodobno metafizičko. ne samo tjelesnim i emotivnim. Na temelju ovih kur’anskih ajeta i Poslanikove predaje. srce čini se skoro neiscrpnim. služe kao nepobitni kura’nski dokazi o izvršavanju molitve ili zikra srca. Srce predstavlja ono što povezuje osobno sa nadosobnim kraljevstvom bitka. uključujući. ashaba. središnja zbilja ljudskoga bitka na svim nivoima njegove egzistencije. kada se Allah spomene.umirila (8:10). ono je. Srce je. ustvari. s druge strane. Ukoliko je srce-spoznaja nepriznato i odbačeno od suvremenog društva. između horizontalnih i vertikalnih dimenzija postojanja. Navedeni kur’anski stavci nedvojbeno svjedoče da sjećanje na Boga prouzrokuje mir i spokojstvo u srcu vjernika. srce konačno postaje pripravno za primanje Božanskoga mira ili as-sakinah (shekinah u hebrejskom).koji je simbol ne samo Krista u kršćanstvu nego i savršenoga čovjeka u islamu 303 . Nakon što Bog omekša srce i otkloni sve zastore koji ga zakrivaju. smiruju (13:28). kako slijedi.

Čišćenje srca je sjećanje – zikr”. ipak izražava različite nivoe i stupnjevanje bitka. naravno. koja je. naše jedinstveno središte. mir i spokojstvo srca omogućuje upravo naša potpuna predanost Bogu. ne samo na razini volje.spajaju u jednoj tački. Srce je isto tako ogledalo koje se treba glačati i čistiti spominjanjem Boga ili zikrom. i naposljetku primatelj koji smiruje uzdahe Božijeg duha. ukoliko je priroda srca u stalnoj promjeni. koje. Ono što je trajno jest naša ništavnost (al-fana’) naspram Boga. i sve u smislu reflektiranja vječnih teofanija koje proistječu iz skrivene riznice Boga. prostor u kojemu vrhovne zrake prodiru do naše mikrokosmičke egzistencije. mjesto gdje Svemilosni boravi. univerzalne upotrebe kao što se da vidjeti u Platonovoj izreci “duhovno oko” ili u pojmu svetog Augustina “oculus 304 . dakle. Mogli bismo se zapitati. u biti neiscrpljujuća. šta je onda trajno u srcu i kako je moguće postići srčani mir i blagostanje. prema svjedočenju Kur’ana. odnosno ogledalu. Bivati ništavilom naspram Boga znači bivati istovremeno i “ništa” i “sve”ništa u smislu prividnosti koja se odslikava u ogledalu. bivajući ništavilom samo po sebi. koje smo već spominjali. nego i na razini egzistencije također. sukladno vrlo poznatoj izreci Poslanika: “Za svaku stvar postoji čišćenje. Blistavo i prefinjeno srce bi se moglo opisati ne samo kao uglačano ogledalo. baš kao i fizičko oko koje opaža vanjski svijet. zapravo. jedino tada biva podesno za odražavanje isijavajućih formi. ono postaje pripravnim prostorom za neposredno iskazivanje Božijih imena i atributa. Simbol srčanoga oka (ayn al-qalb u arapskom ili chishm-i dil u perzijskom) nije svojstven samo islamu. kada srce postane savršenim ogledalom. Srce je. Ova konstantna promjena odraza neponovljivog Božijeg očitovanja se vezuje za izvorno značenje riječi qalb. Odgovor na pitanje je prepoznatljiv u samoj odlici srca. čvorišni prostor par exellence na kojemu se neprestano odigravaju bogojavljenja. Srce je. Nadalje. bivajući jednom zbiljom. već isto tako kao oko koje je u mogućnosti motriti skriveno Kraljevstvo. on je. Onda kada se obavi potpuno čišćenje i uljepšavanje srca. tako isto za svako pojedinačno ljudsko biće ne može biti do jedno srce. Stoga. ustvari. Otuda ona tijesna povezanost između srca i zazivajuće molitve popraćene uzdasima vjernika.

u hinduističkim i budističkim učenjima o “trećem oku”. u cilju da se ne zaboravi važnost srca i njegova ključna uloga u iskrenom vjerovanju i ljubavi Božijoj. premda se ovaj odnos. Ali ono je i oko kojim Bog gleda nas. mi smo u prilici da volimo Njega. I upravo zbog toga se može reći da svaki pokušaj uništenja ili brisanja božanskoga Bitka iz ljudske svijesti. srce također ima i druga unutarnja osjetila. unutarnje oko srca je u biti jedno. jedino kad Bog zavoli nas. prema Kur’anu i hadisu. 305 . jer. temeljna važnost ovih unutarnjih odlika srca se. obratno prihvata jer. i On je također “srdačan” prema nama. dok lice koje je okrenuto prema Bogu nije drugo doli božansko Lice naklonjeno čovjeku. Za razliku od vanjskih tjelesnih očiju. kada smo mi “srdačni” prema Bogu. ogleda u duhovnom ili srčanom oku koje nije drugo doli imanentni intelekt ili zbilja pomoću koje možemo motriti nevidljivi svijet i konačno vidjeti Boga. Pri otvaranju tog duhovnoga oka. za razliku od drugih osjetila. koje su također u paru i namijenjene za posmatranje mnoštva. čovjek ne samo da vidi Jednog. pak. Srce također ima lica usmjerena ka svim svjetovima (wadzh alqalb). nego je u mogućnosti da Jednog kontemplira u mnoštvu a mnoštvo u Jednom. Razlog za korištenje simbolizma vizije. se ogleda u tome što vizija posjeduje objektivno svojstvo te stoga najsavršenije odslikava funkciju srca-intelekta. a drugo za posmatranje svijeta. Primjereno tomu čovjek može srčanim čulom slušati duhovnu muziku o kojoj je Platon nekoć govorio. ipak. ali u stanju da opaža oba svijeta. da se istinsko vjerovanje. Pored spomenutoga. Stoga ono posjeduje integralnu snagu za ujedinjenje mnoštva u jednost. U krajnjim dubinama srca nalazi se fu’ad ili bit srca u kojoj su dva oka. ostvarujući time jedinstvo ili tawhid u njegovom najsavršenijem obliku. vodi ka totalnom oštećenju čovjeka i njegovom reduciranju na životinjski ili neljudski nivo. Međutim ova simbolika srčanog oka je osobito naglašena u sufizmu. kao što moderni agnosticizam i sekularizam nastoje učiniti. u načelu. jedno namijenjeno za posmatranje Boga. Neophodno je također spomenuti. u suštini ujedinjena. jednako tako zahvaljujući olfaktornom čulu srca on je kadar mirisati prelijepe arome Dženneta. Međutim.cordis” ili.

Na ovom stupnju ljubav i znanje postaju jednom zbiljom. Ove podudarnosti i suglasnosti nam otkrivaju historijski uticaj. smatrali su da srce ima sedam stupnjeva za koje su korišteni odgovarajući termini. a ne za razum ili. unutar spomenutih tradicija. pružajući na taj način unutarnju zaštitu duhovnih dvoraca srca kojima je moguće ovladati jedino teškim i ozbiljenim duhovnim naporom. Hakim Tirmidhi ide pak. one podsjećaju na univerzalno učenje philosophie perennis u pogledu srca i stupnjeva njegove egzistencije koji korespondiraju stupnjevima mikrokosmičke zbilje. Riječ je. svaka sa svojim izvjesnim okriljem i pokrivanjem koje štiti najskrovitiju bit srca. Srca svetih ljudi Božijih su vrela svjetlosti nastale zahvaljujući njihovom unutarnjem prosvjetljenju i toplini koja se javlja kao rezultat njihove žarke ljubavi prema Bogu. kao što je slučaj sa spoznajom i ljubavi Božijom. ideja koncentričnih srdaca načinjenih od duhovnih odaja zaštićenim zidinama je očita kako u sufijskim tako i kršćanskim izvorima. Attar i Al-Nuri. poput svjetlosti i topline svete vatre što se rasplamsala u samom srcu vjernika. o pojmu qalib koji znači izvor ili vrelo. voda se uzima kao najposredniji simbol Božije milosti i samilosti. Srce je izvor iz kojega šiklja rijeka života te izvor spoznaje i ljubavi. Brojni sufijski autoriteti kao što je Rumi. analizirajući pažljivo arapski pojam usko vezan za qalb. naime. s druge strane.prije svega vezuje za srce. s jedne. Prema tome. Vatra ljubavi žari i plamti u srcu vjernika i upravo se tamo traga za Voljenim. prije svega. uprkos tomu. neizostavno bi bilo skrenuti pažnju i na drugi aspekt zbilje srca. Prikazana šema srca je vrlo slična onoj svete Terese od Avila. Iako je srce jedna zbilja. Ali. poistovjećujući spomenute stupnjeve sa koncentričnim tvrđavama duše. pak. izražava više različitih stupnjeva. čiju simboliku na 306 . i morfološku sličnost. ono. srce ne samo da je udomilo ovozemaljske ljubavi već jednako tako i onu Božiju. Prema tome. verbalno svjedočenje. Drugo. u njenom razmatranju i opisivanju duhovnih tvrđava. voda izbija iz vrela srca nalik talasima Božije milosti i samilosti. što znači da iskreno vjerovanje počiva u samome srcu vjernika. može se kazati da pri otklanjanju zastora sa srca u kojemu boravi Svemilosni. Vraćajući se još jednom na pojam srca-qalb. U islamu. korak dalje.

Za čovjeka edenskog stanja ili zlatnoga doba. Čije 307 . postala nepristupačnim mjestom za ogrezlog i propalog čovjeka modernosti. Ukoliko je srce ranije opisana zbilja. srce više ne izgleda tako lahko dostupnim spoznavanju. On je živio u srcu. omogućavajući time nesmetani protok rijeke mudrosti kroz jezik vjernika. dođi u pećinu. koja se javlja u nekoliko sličnih verzija i koja čini zasvodni kamen djelotvornog aspekta sufizma. kao što smo vidjeli. duhovno utočište Prijatelja. U islamskom kontekstu. sklonio u pećinu sufije razumijevaju ne samo kao puki historijski događaj. navodi se da “Onome ko zarad Boga provede četrdeset dana u duhovnom čišćenju Bog učini da vrelo mudrosti njegova srca izvire preko njegova jezika”. iako i dalje ostaje središtem njegova bitka. Navedena predaja ili hadis neposredno asocira duhovne zazivajuće molitve sa sredstvima pomoću kojih se dolazi do srca te upućuje na način otklanjanja korova ili hrđe sa srca. dođi u pećinu. Simbolizam srca kao skrivene pećine u prsima čovjeka ima također svoj univerzalni smisao.ovome svijetu najpodesnije odražava voda. to jest s Bogom i u Bogu. događaj kada se Poslanik sa Ebu Bekrom na putu (al-hijra) iz Mekke u Medinu. Rumi u slijedećim stihovima pjeva upravo o ovoj zbilji srca: Shvati ova prsa kao pećinu. Odgovor se nalazi u zbilji Svemilosnog (Ar-Rahman). Jedini problem je u tome što za modernog čovjeka kao ogrezloga bića. zatvarajući se tako u zatvorenu školjku koja simbolizira moćne psihološke sile bića. nego kao metahistorijsku i nadosobnu zbilju srca gdje Prijatelj obitava. Ali kako dospjeti u pećinu koja je. i istinskim nastojanjem da se postigne spoznaja tajni koje se nalaze u datoj pećini. Međutim kroz različite serije ljudskog padanja i ogrezlosti. Zbog toga se u Poslanikovoj predaji voda često označava kao yanbu’ al-hikmah što znači izvor ili vrelo mudrosti. Srce je još davno prije modernih vremena postalo kriptom i pećinom koju je jedino moguće pronaći herojskim pregnućem. čovjeka koji je živio u primordijalnom okruženju (al-fitrah). I ako si prijatelj pećine. srce je sve više postajalo skrivenijim i nepristupačnijim. U jednoj poznatoj predaji. srce je bilo neposredno dostupnim. naprimjer. tada se sve što je neophodno za postizanje duhovnog ozbiljenja ogleda u spoznaji ili pronicljivosti srca.

također. Samim nastojanjem da koncentrira razum i preovlada njegovim raspršenim snagama. bar kad je islam u pitanju. nego prije svega implicira bivanje samim vrlinama koje konačno pripadaju 308 . U srcu tih duhovnih metoda. Ono. nalikuje strijeli odapetoj rukama iskusnoga srijelca ili duhovnoga učitelja prema cilju. stoga. te na osnovi duhovne i inicijacijske ispravnosti i putokaza. pak. nalazi se unutarnja molitva ili Bogom posvećeno zazivanje (ez-zikr). Spoznavanje duhovnih vrlina ne znači samo mišljenje ili govorenje o njima. zapravo. neophodno je. Niko nije u mogućnosti savladati sve prepreke i tvrđave srca koje ga štite i skrivaju od demonskih snaga bez prethodne autentičnosti vjerske tradicije. da bi se postigla spoznaja srca kao središta našega bitka. prihvatanje i upražnjavanje duhovnih molitvenih metoda koje su ranije tradicijski prihvaćene i određene. Blagodareći svojstvima milosti i samilosti. Upravo zbog toga se prakticiranje duhovnih zazivanja dostupnih zahvaljujući objavi smatra neispravnim ukoliko se ne izvršava u okviru neke od autentičnih religija. neizostavno počelo za sudjelovanje u objavi i temeljni uvjet za djelotvornost objavom objelodanjenih modusa koji su namijenjeni za spasenje čovjeka i otvaranje kapija njegovog unutarnjeg kraljevstva.prijestolje je samo ljudsko srce. zavisi od spoznavanja i ozbiljenja duhovnih vrlina. posjedovati vjeru (al-iman) u srcu. prije svega. Prakticiranje duhovnih metoda molitve zasnovanih na nekoj od autentičnih tradicija zahtijeva čak i od onih osposobljenih vjernika iscrpno uozbiljenje kako misleće tako i one djelotvorne prirode. koja je i suštinska molitva ljudskog srca. Prihvatanje date objave znači. ne bi bilo te snage koja je kadra odapeti strijelu i vješto je usmjeravati ka cilju. u islamu) bez koje je nezamislivo odapinjanje strijele. čovjek ne može i nema pravo spoznati srce-središte. Međutim. odnosno srcu čovjeka. tiče energije ili snage koja pokreće strijelu ka spomenutom cilju i konačno ga pogađa. U suprotnom. az-zikr sa meditacijom (alfikr) nalikuje strijeli koja neposredno pogađa srce. moglo bi se reći da duša zazivača (az-zakir). Što se. bez kojih. u biti. umotana kao i tokom zazivanja. ona se ogleda u inicijacijskoj snazi (al-walayah ili al-wilayah. Na nešto djelotvornijoj razini. Vjera je. Bog je poslao čovjeku objavu koja mu podaruje sredstva za prodiranje u srce i njegovo spoznavanje.

s. Bilo kako bilo. kada je srce po srijedi. U sufizmu. ova dva značenja srca nisu sasvim različita. Međutim. i da putem inicijacije i duhovnih zazivanja odstrani sve što je u njemu kako bi se jedino Bog ondje mogao nastaniti. međutim.. a ne unutranje ili skriveno srce-Prijestolje. takvo razumijevnje srca nije isto što i njegovo značenje u duhovnom smislu. prema kojemu ono predstavlja obitavalište Svemogućeg. gdje je srce poistovjećeno sa Ka’bom. koje je samo po sebi čisto. No. prvo što je učinio bilo je naređenje Aliju i Bilalu da unište sve kipove u Ka’bi. koliko li je srca. odnosno Ka’be ispunjene kipovima raznovrsnih idola. Kada je. stoga se nikada ne manifestira tamo gdje ima idola. s. Poslanik pobjedonosno ušao u Mekku. spoznaja srca kao našega duhovnog središta. nego je također važno danonoćno održavanje i čuvanje te čistote srca (hifz-al-qalb) od mogućeg oskvrnuća i prljanja. ne samo da je glačanje srca prijeko potrebno kada je u pitanju duhovni život. Poput spomenutoga gesta Poslanika islama. Nažalost. poput Ka’be u vrijeme neznanjadžahilijjeta. naravno. to jest da je očiste u ime Božije kao Njegovu kuću koju je sagradio Adem. pitanje da li nas ta duhovna molitvena prakticiranja čine čestitijim ili krjeposnijim. a. a. ili da li su vrline čovjeka neophodne za ova prakticiranja je kompleksno i o njemu ne mislimo ovdje raspravljati. Uprkos tomu. koje zbog svoje vječne čistote u biti i ne zahtijeva čišćenje.Bogu i čine model prema kojemu čovjek egzistencijski učestvuje u Svetom. Ali dovoljno je naglasiti da. koje nam je svima poznato. ono srce koje je pokriveno otvrdnulim korovom. smatra se da je srce ogrezlog čovjeka poput Ka’be prije islama. a što je i Poslanik precizno naznačio nazivajući sjećanje ili zikr čišćenjem srca. čak i onih vjerničkih. traži od nas također čišćenje kako bismo zaslužili to sveto boravište u koje se nastanjujemo. a kasnije dogradio Ibahim. mora isto tako da uništi sve kipove svoga srca. Bog je Jedan i Jedini. podrazumijevajući. onaj ko teži ka spoznaji Boga. to jest prepunih svakojakih idola! Stoga oni koji slijede 309 . Možda bi se moglo prigovoriti da srce nije baš uvijek tako čisto kako se to spominje u mnogim svetim knjigama. Takav prigovor bi se uistinu mogao opravdati pri korištenju pojma “srce” u njegovom svakidašnjem shvatanju.

jer je On jedini i istinski vlasnik kuće nazvane srcem. temeljito uče kako su dužni čuvati svoje srce isključivo zarad Boga. vjernik je u mogućnosti da odstrani sa unutarnjeg srca. njegove zrake osvjetljavaju cjelokupno biće čovjeka. Poimati iz središta znači bivati u stanju prelaska iz svijeta oblika u svijet bezobličnosti. Najprikladnije sveto sredstvo za ostvarenje i aktualiziranje već navedenog fenomena unutarnjeg srca čovjeka je sjećanje ili zikr. za vrijeme inicijacije ili kada stupaju na sufijski put. vjernički uzdasi i izgovori se pretvaraju u vizije oka srca. Onaj ko Boga zaziva. i konačno razumijeva njihovu unutarnju jednakost. koje je po svojoj prirodi osvijetljeno. unutarnje srce čovjeka je samo po sebi najveće ime Božije. Zbog toga se u islamu kaže da sveci. Osoba koja je u duhovnom vidu spoznala srce jednako tako spoznaje bit svih stvari. odnosno življenje u središtu te kušanje i primanje svega iz datog središta. ustvari. ljudski mikrokosmos je stvoren na način da je u stanju promijeniti glas u svjetlo. ustrajnošću i potpunom vjerom u Njega. Zikr ili sjećanje je samo po sebi srce ukoliko ga duhovno promatramo. Zahvaljujući sjećanju. sama Imena Božija.” (Laysa fi’d-dar ghayruhu ‘d-dayyar). Naime. jer srce ne samo da je središte nego i počelo duhovnoga značenja (ma’na u Rumijevoj terminologiji) koje transcendira vanjsku formu (surat). a što rezultira na kraju razumijevanjem njihove potpune jednakosti.duhovni put sufizma. postaje konačno vlasnikom prosvijetljenog srca. Otuda se duhovni put sufije ogleda u spoznavanju srca pomoću sjećanja. cilj nije samo molitva. Sjećanje kakvo se prakticira u sufizmu je molitva srca i u srcu. muškarci i žene čija srca čine teatre svih Božijih imena i atributa predstavljaju. nego bivanje molitvom. Naposljetku. iskrenošću. u smislu da sjećanje na Boga jezikom u biti postaje svjetlom u srcu vjernika. kada se unutarnje svjetlo srca otkrije. Takva 310 . jer za vrijeme molitve. i to na najvećem mogućem stepenu. Arapski stih u odgovoru onom ko kuca na vrata sufijskog srca na prelijep način odslikava navadeno: “U domu nema drugog do Vlasnika njegovog. a posebno onih svetih oblika. budući da je srce njegova središnja bit. Na temelju tajne ljudskoga stvaranja kao bića u čijem duhovnom središtu obitava Svemilosni. Dakle. sve ono što zaklanja i pokriva tu njegovu svjetlost.

a istodobno je na stupnju bezobličnosti. a što se iz perspektive srca da također nazvati i imanentnim jedinstvom religija. kako je Schuon naziva. može se. Jer je Bog vjera i religija Njegovim zaljubljenicima. Budući da je srce usklađeno za primanje teofanija. često govore o religiji srca ili o religio cordis. on je ogledalo 311 . Gnostik je u tom stanju srca sposoban prozreti unutarnje jedinstvo religija. Čovjek u samom sebi tada predstavlja ništavilo. a samom spoznajom srca čovjek prelazi iz kraljevstva ovoga svijeta i domena vlastite egzistencije i konačno stiže do svijeta duhovnosti i univerzalnosti. gdje Bog kao Svemilosni boravi. a. ono postaje teatrom za manifestiranje svekolikih slika svetosti. moje uvjerenje. knjiga Kur`ana. Moja religija je ljubav. s druge strane. koji je tako uvjerljivo govorio upravo iz perspektive srca – središta. nazvao transcendentnim jedinstvom religija. Religio cordis je ono na što je i Rumi aludirao u sljedećem stihu: Vjera ljubavi se izdvaja nad svim religijama. biti svjestan vanjskih razlika i nepovredivosti njihovih posvećenih formi. Kojim god putem zaljubljenici da krenu. kaba hodočasnicima. Spoznaja unutarnjeg srca. hram idolima. teško da bi se smatrala zasebnom religijom. postići kroz čistu bit duhovne molitve unutar bilo koje od pravovjernih religijskih tradicija. U takvome stanju njegovo srce postaje okom kojim gleda Boga i okom kojim Bog gleda njega. taj put je moja vjera. je temeljna i duhovna zbilja koja se može prepoznati u srcu svih vjerodostojnih religija i koja se jedino kroz te vjerodostojne vjerske tradicije da prozreti i spoznati. ispasište gazelama. dakle. kao što je poznato. Ibn Arabi je u svojoj poznatoj poemi na najljepši način objasnio navedeni fenomen: Moje srce je primatelj svakog oblika. Religija srca. manastir monasima. pločice Tevrata.osoba osjeća ono što je Frithjof Schuon. ali podrazumijevajući imanenciju koja je isto što i transcendencija. Sufije.

Takav čovjek je u srcu vrlo blizak Bogu. prije nego što čas smrti zatvori njegove zemaljske oči. da bašča sama po sebi nije drugo doli njen Vlasnik te da.čiji odraz je ništavilo. čovjek je neprestano svjestan posvuda prisutnog Baštovana. uživajući istovremeno neprikosnoveni dar ljudskog života. ustvari. u stanju otvoriti oči svoga srca i njima gledati lice Voljenog. mi i vi. uzvrativši. Živeći u toj unutarnjoj bašči. Blago li je onom ko je. nisu drugo doli sami Izvor datih teofanija. S engleskog preveo: Senad Mrahorović 312 . Budući da je na najvišem stepenu spoznaje. reče: “Ti”. odnosno Izvoru svih onih teofanija čije izvanjsko očitovanje odražava sve ljepote svijeta oko nas. a ipak odražava sve. tom skrivenom raju. U centru srca ne postoji ništa osim jedna Zbilja Koja je izvan i iznad svake forme. Upitah Ga: “Ko si Ti?” A On. budući da je daleko od bilo koje osobne manifestacije. on i oni. blagodareći Nebu. ne postoji ništa osim jedne i jedine Zbilje Koja putem Svoje vječne manifestacije i odražavanja kroz zrcala kosmičke egzistencije stvara sve što nam se pričinjava u mnoštvu i različnosti ili u onoj prividnoj različitosti između ja i ti. je ona za koju je Mansur al-Haladž rekao sljedeće: Vidio sam svoga Gospodara očima srca mog. on shvata da svekolike teofanije. u biti. Ova Zbilja.

u raznim fazama njegove istorije. U nekim dijelovima islamskog svijeta.3 Čak i danas. a u nekim svetilištima muzika prati vjerske ceremonije. čije je učenje od svih muzika najveličanstvenije. str. uvijek učen. Poziv na namaz (ezan) je gotovo. u nekim islamskim gradovima možemo zapaziti vjekovnu tradiciju buđenja svijeta.ISLAM I MUZIKA1 Ne može se govorati o islamskoj umjetnosti i duhovnosti. Međutim. iako tradicionalno nije kvalifikovan ni kao jedno od toga. moglo bi se spomenuti da je muslimanske vojske. Herndon. 3 Vidi L. god. ne sama po sebi. El-Gazali o sema-i u el-Faruki: Eseji u Islamskim i komparativnim studijama. gdje bubnjevi i instrument sličan oboi oglašavaju dobrodošlicu izlazećem suncu svakog jutra u najranijim trenucima dana. Štaviše. koje su izvele sveti rat (džihad) pratila. to jest musiqā ili ginā. Potrebno je proučavati islamski svijet. 128.2 kao i časni Kur'an. Konačno. kao i u današnje vrijeme. a da se ne postavi i pitanje muzike. tokom Ramazan. kada je vrijeme jelu. koja je s duhovnog stanovišta od ogromnog značaja. Sarajevo. budući da je on Božija Riječ. a za što nam je dao primjer Dželaludin Rumi. el-Faruki. avgust 1989. Virdžinija 1982. on spada u kategoriju nad svim kategorijama ljudske umjetnosti. Čak je Kur'an u svojoj tradicionalnoj prozodiji u isti mah i muzika i poezija. 1 2 313 . iako to učenje nije nikad tehnički nazvano „muzikom“. a ponekad i trubama. 44-45. pjevanjem. kao na primjer u Indoneziji. ezan prate bubnjevi koja se rezliježu džunglom dalje od glasa mujezina. Tekst objavljen u časopisu „Islamska misao“ br. kakav je slučaj u Mašhadu u Perziji na grobu imama 'Ali al-Ridāa. nego i u svom odnosu prema poeziji. od najranijih vremena jedna vrsta muzike koja intenzivira kvalitet junaštva i hrabrosti u srcima vojnika. za dušu vjernika (mu'mina). da bi se postalo svjesno prisutnosti muzike u mnogim od najosnovnijih aspekata te tradicije. nadgrobne besjede vršene pod striktno religioznim pravilima obično su pjevane melodije.

4 314 . isto tako. dvorovi Religiozna gledišta obuhvataju. ili narodne muzike. posebno na selu i među nomadima širom islamskog svijeta. one koja varira od jednostavnog sviranja bubnjeva u Senegalu do razrađenih predstava velikog broja muzičara uz široki izbor instrumenata u Turskoj i na indo-Pakistanskom potkontinentu. Ponekad ova vrsta muzike posluži kao inspiracija mnogim sufiijskim učenjacima. koja postoji kao integralan dio životnog stila raznih grupa. Postoji. a koje su se održale do današnjeg dana. andaluzijska.4 postoji. što je kasnije kopirano širom Evrope. šeriatsko gledište nije sinonim religioznom gledištu u islamu. Stoga. iako je ovdje uključena prije ezoterička nego egzoterička dimenzija religije. blisko-istočna. i unutrašnje dimenzije religije. prvenstveno među Mavlavijama i Čištijama. Iako porijeklo ovih muzičkih tradicija seže do antičkih civilizacija. također. te ih preobražavao u sredstvo za izražavanje najprofinjenije i najtananije čežnje za Bogom. koji su je prisvojili u striktno duhovne ciljeve u svojim okupljanjima. također. Čak ova vrsta muzike teži da obuhvati gotovo cjelokupnu zajednicu vjernika u odredenim prilikama kakve su godišnjice rodenja ili smrti velikih evlija (svetaca). Čak je i Dželaludin Rumi često koristio pjesme iz kafana Anadolije. turska i sjeverno-indijska. i popularniji oblik muzike. okean nebeske muzike vezane za sufizam. te zauzele svoje mjesto među glavnim izrazima islamske umjetnosti. uglavnom. osnovali otomanski Turci. a koju sviraju ili pjevaju narodi koji se striktno pridržavaju šeriata. također. Pored tih karakterističnih vjerskih primjera s gledišta šariata. nego ono uključuje jedan od njegovih najznačajnijih i najneophodnijih elemenata. Ta muzika ima. ako se ona shvati u svom najuniverzalnijem smislu. u stvari. arapska.Prvi vojni orkestar su. Ove su klasične tradicije podržavali. moramo spomenuti glavne klasične muzičke tradicije u islamskom svijetu. one su se potpuno integrisale u islamski univerzum. kakve su perzijska. kako se danas naziva. direktno religiozni karakter. Pored svih tih oblika muzike.

New York Press. 8 Vidi R. koje uključuje prijevod značajne rasprave Ikhvana el-Safe o muzici. tone 1. 1987. 2.8 Neki su muslimanski ljekari koristili muzike u liječenju bolesti.6 Ova klasična tradicija je bila u svakom slučaju u bliskoj vezi sa sufizmom. a neki su. 5 315 . 1965. 5 tonova. kakav je Burdah ili Gazel od Hafiza i njihovih muzičkih pnjevoda u gotovo svim periodima i lokalitetima. kako nam ilustruje Kitab al-agani od Ebu Faradža el-Isfahanija za rani islamski period. što se može jasno vidjeti u Perziji i Indiji tokom tri prethodna stoljeća. recimo u slučaju mevlevijskog reda. Jesen 1975. Pariz 1972 i.G. iako je sadržaj te umjetnosti ostao visoko kontemplativan i duhovan. Safvat. 125-162. naročito filozofi. a u nekim slučajevima. očuvanje i njegovanje klasične tradicije je direktno vezano za sufijski red. br. kakav je Farabi. podržavani od dvora ili plemstva. 159193. Ibn Sina i Urmawi. 9 El-Farabi je nepisao raspravu naslovljenu al-'Iladž fil-musiqa (liječenje muzikom). Nasra Islamska umjetnost i duhovnost (Islamic Art And Spirituality). Riječ je o djelu S.1939. odakle je i prenijet ovaj tekst.7 Mnogi poznati islamski učenjaci. a napisan je i izvjestan broj rasprava o terapeutskoj dimenziji muzike. tako i u perzijskoj književnosti može se uočiti bliska veza između remek djela poezije.9 Pisci i pjesnici su se također često upoznavali s muzikom. dobro su poznavali muziku i njene teorije. d' Erlanger La Musique arabe. str.N. 6 Vidi J. 1930 . Vidi Šiboa op. A. 2. a Ikhwan el-Safa su proučavali efekat muzike na dušu u svojoj Risali (raspravi). Iran (zbirka Les traditions musicales). a posebno je Perzija bila gotovo neodvojiva od muzike tokom islamske istorije. Farmera o teoriji i praksi arapske muzike.H. 1976. Često su muzičari. bile su više aristokratska i viteška umjetnost nego bilo šta drugo. ako se uzme u obzir patronat. str. Shibah „L' epitre Sur la musique des Ikhwan al-SAFA“. cit.. Ravue des Etudes Islamiquss. Kako u arapskoj. brojna djela H. matematičari i ljekari. Pariz. Ton.raznih halifa i sultana ili plemstva i kako je već u ovoj knjizi5 spomenuto. uprkos odumiranju ovog reda danas u Turskoj. 7 Sve do današnjeg dana su najbolji izvodači klasične turske muzike povezani s mevlevijskim redom. kako duše tako i tijela. During „Elements spirituels danas la musique traditionelle iranienne contemparaine“ u Sophia Perennis. Caron i D. bili članovi sufijskih redova. bili značajni autoriteti teorije muzike.

Ne postoji. međutim jednoobraznost mišljenja. Bengali ili Sindhi poezija.11 Pitanje legitimnosti i značaja muzike u sveukupnoj strukturi islamske tradicije nije međutim. posebno ako je u pitanju odnos muzike prema islamskoj duhovnosti. tvrde da je muzika zabranjenaa ili haram s pravnog stanovišta islama. Michon. te dovode u pitanje značaj ove zabrane nad muzikom. ovo su pitanje razmatrali poznati juristi (pravnici) i teolozi. a u kojima recitiranje poezije ima glavnu ulogu. samo pravno ili teološko. Vidi za primjer elHasan ibn Ahmed al-Katib La Perfection des Conaissances musiceles.10 Imajući sve to u vidu. pp. Vidi J. 11 El-Gazali je proučavao. ako ta zabrana zaista i postoji. mora se tražiti prije svega u sufizmu. te stoga kakve god dvosmislenosti na pravnom nivou postojale. nego i neki moderni muslimani. da navedemo nekoliko jezika indijskog podkontinenta. 1972. Iraki. moglo bi se postaviti pitanje zašto mnogi ljudi. op. el-Faruki „Muzika. ni sunitskim i šiltskim. uključujući Gazalija. El-Ferid i Abhad el-Din Kirmani obratili u svojoj poeziji duhovnom značaju muzike. Koji domen muzičke umjetnosti zabrana uključuje i koja vrsta muzike pada pod šeriatske naloge u vezi s njom? Bez sumnje. Ono uključuje prije svega unutrašnji i duhovni aspekt islama. to jeste lokalne muzičke predstave uz pratnju instrumenta.Isto važi i za turski. zagovornici psihološkog i duhovnog efekta muzike na ljudsku dušu.12 Jedna takva ličnost je Tradicionalne rasprave o muzici često sadrže dio posvećen odnosu muzike i poezije i onim slovima čiji su zvuci melodije (huruf al-musewwatah). 12 Dok su neke sufije. a neki su i sami bili vrsni muzičari i autoriteti. među najeminentnijim juristima. Siloa. preveo A. 99ff.h. Mnoge su sufije pisali o ovoj temi. napisali 10 316 . krajnji odgovor. u vezi ovog pitanja. drugi su. Urdu i druge islamske jezike. imajući u vidu dvostruku prirodu muzike i kao sredstva interiorizacije i sjećanja. Pariz. ovo pitanje prema svojoj mogućnosti kao autoritet egzoterizma i ezoterizma.cit i h. ne samo orijentalisti. a i zabave i razonode. bez prisjećanja na poezije (muša'arah) koje su obično vezane uz pjevanje pjesama i gawwalise. (u štampi). muzičari i muslimansko pravo“. kao Rumi. uključujući tako eminentne autoritete kakvi su Ibn Hazm i el-Gazali. Jedva se može zamisliti Urdu. Čini se da Bog nije želio da se o ovom pitanju ustanovi određeno pravno gledište.

Corbinov. 14 Risalat al-quds. Njega je Corbin prigodno nazvao jednim od najvećih među fedeli d'amore islama. O njegovom životu u doktrinama vidi francusku prologomenu Korbena gore pomenutim izdanjima Ruzbahana. uslova njene zakonitosti. „Fi bayan al-sama“. niko. sem onoga ko je među onima koji vladaju domenom gnoze (ma'rifat).Pariz 1958. međutim Abhar al-ašikin izdao H.14 O značenju „duhovne muzike“ (samāi) »Znajte. Nurbakš. tipova ljudi koji je mogu slušati. Bio je učenjak i egzoteričkih i ezoteričkih znanosti. H. te također. gdje je njegov mezar još uvijek centar hodočašća. solarno). (n. a oni imaju početak i kraj. 1976. te autor brojnih djela uključujuči monumentalni komentar Kur'ana. New Jork. 317 . Također je uživanje u ovoj muzici za različite duhovnosti drugačije. Riječ glavnog Evlije (sveca) zaštitnika Širaza u njegovom Risalat al-Kudsu su najrječitije svjedočenje značaja muzike. Nourbakhsh. Corbin kao Le Jasmin des fideles d 'amour Teheran .Ruzbehan Bakli iz Širaza. solarno). Najznačajnija su mu djela. izdao H. tom. o braćo. str. On je time dobio titulu Sultan el-šattahin. Šath je paradoksalno ili ekstatičko kazivanje koje sadržava duboko ezoteričko značenje. jer su duhovni kvaliteti izmješani sa tjelesnim prirodama. zatim ponovo J. te Šarh-i šatahiyyat. 13 Ruzbahan Bakli Širazi je rođen u Fasi. obično pod nazivom samā. ne može biti pripremlijen za to.. kralj onih koji daju paradoksne izjave.13 koji je dobro poznavao sufizam i šeriat. neka vam Bog uveća radost slušanja duhovne muzike . Za najavažiji primjer takvog rada vidi J. Teheran 1349 (n. str.l. Međutim. a umro u Širazu 606/1209. te ih komentarisao. En islam Iranien. 9-146. 11. Ruzbahan je sakupio rana kazivanja sufija koji pripadaju ovoj kategoriji. U njoj se može uživati zavisno od stanja Posvećenoga Duha (ruh-a-i muqaddas). te vrste muzike koja zavređuje da se izvodi i sluša. 50-54. on ne može postati slušač na skupovima (madžaodvojene rasprave ili dijelove knjiga o ovoj temi. Nurbakš Samā u sufizmu.da za ljubitelje Istine postoji nekoliko principa vezanih za slušanje duhovne muzike. Corbin kao Cammentaire sur les paradoxes soufis.e. blizu Širaza. Teheran 1351. Teheran-Pariz 1966. izdao J. Sve dok onaj koja sluša ne biva očišćen od ove prljavštine. kao i samu muziku. 522/1128.

ona stoji pred Bogom. sva su stvorenja među životinjama naklonjena duhovnoj muzici. Da oni slušaju muziku uz sve to oni bi postali zaklonjeni od Boga.Hak). on je nevjernik. ona Je s Bogom. Duhovna muzika je slušanje 318 .“ „Pristalice ljubavi (mahabbat) slušaju muziku bez pribjegavanja putenoj duši. jer su oni nesavršeni. Uistinu. Ona jo stimulant misterija (asrar-i rabbani). „Muzika znači izbavljenje svih misli od tereta ljudskog stanja (bašariyyat). Da. Ako nako shvati bilo koji od ovih odnosa u vezi s nečim drugim osim Bogom. u muzici postoji stotinu hiljada radosti od kojih uz pomoć Jedne od njih. Za neke je to iskušenje. Ova se duhovna muzika održava zahvaljujući tom duhu. te da se vene napune svjetlošću kao rezultatom čistoće obožavanja. Nužno je da se strasti u svim venama tragača nakon slušanja muzike ublaže (ako su strasti u pitanju). je slušaju duhom postali bi potpuno prisutni. a za druge je podsticaj (ibret). jer svako posjeduje u sebi svoj pravi duh. Da je slušaju snagom razuma ('aql) postali bi sposobni da vjeruju. Da je čuju srcem postali bi kontemplativni (muraqib). da sluša muziku. Jer. da slušsju muziku. jar će ona uzrokovati njihovo uništtenje. Oni podstaknuti duhovnom bliskošću je slušaju bez pribjegavanja duhu. Oni koji hodaju stazom čežnje (šawq) slučaju musiku bez pribjegavanja razumu. bez obzira da li on otkriva dušu ili ne.lis) duhovne bliskosti (uns). ona je u Bogu. obaveza je za onoga čije je srce veselo. a duh se održava zahvaljujući muzici. čovjek može prekoračiti hiljade godina puta postizanja spoznaje na način koji se ne može postiči nikakvom spoznajom putem bilo kojeg oblika obožavanja. Pribrani sljedbenici jake ljubavi ('išq) slušaju duhovnu muzlku bez pribjegavanja srcu. Duhovna muzika dolazi od Boga (Istina . Međutim. Taj ne bi našao put i ne bi pio vino Jedinstva u duhovnom koncertu. Nije podesno za one koji su živi u fizičkom smislu ali čija su srca mrtva. a da je slušaju putenom dušom postali bi bezbožni (zindiq). jer su oni dostigli savršenstvo. a ona i uzbuđuje temperament ljudi.

Ako neki od njih prodre u srce svih sljedbenika. upozorenje produženje. Ona je teror i tuga. žeđ. strah. kao što je ljubav (mahabat). postoji i blizina. Duhovna muzika je ključ bogatstva Božanskih Istina. Ako i jedna od ovakvih kvaliteta dostigne dušu asketa svijeta. Duhovna muzika dolazi od govora (hatab) i njegovog neprisustva u ljepoti (džamal). a u svakoj od njih na hiljade aluzija (isharat) unutar duhovne muzike. čednost ropstvo i gospodarenje. glad. tuga. a neki uz pomoć vizije (mušahadat). pobjeda. U tom svijetu zakoni prestaju da postoje. (mansuh). Isto tako. strah. a sve opozvano postaje opozivatelj. njihova će se duša nehotice odvojiti od njihovog tijela. a ako postoji šutnja. a neki uz pomoć stanja (hal). Kada slušaju prema duhovnom otkrivanju oni su u jedinstvu (wisal). kakvi su na primjer: promjena. jaka ljubav (išq). U slušanju duhovne muzike. zapovjed je zabrana. Učen čovjek postaje neznalica (laik). oduševljenje. jedinstvo. čistota. Gdje postoji govor. neki slušaju uz pomoć postaja (maqamat). razum je svrgnut. Istina puta ljubavnika je praćena muzikom. od početka do kraja stanja (ahwal) postoji na hiljade maqama. ima i neznanja (bihabar). a ljubavnik uništen. Dok ima slušanja. nada. Na gozbi Božanske ljubavi slušalac i izvođač su jedno. U svakoj aluziji postoji više vrsta bola. ali je istina njenih istina bez muzike. čežnja. oduševljenje. melanhonija. blizina. a kada slušaju prema viziji. 319 . udaljenost. a u svakom djeliću muzike postoji hiljade kvaliteta. Ona je čudo u čudu. neki uz pomoć duhovnog otkrivanja (mukazafat). »Od početka do krajnje stanice (maqamat) postoji na hiljade hiljada stanica od kojih svaka posjeduje na hiljade djelića duhovne muzike. Kada slušaju prema stanjima onda su u stanju povratka. postoji i distanca. Kada slušaju prema postajama. zabrinutost. Gnostici su podijeljeni. a opozivatelj (nasih) opozvano. oni su u pristupu. a neuk obitava u dualitetu. glave će im se svima odvojitl od tijela.i vizija Božanskog Prisustva (hudur). uronjeni su u Božansku ljepotu. Na prvom Stupnju duhovnog koncerta svi opozivatelji bivaju opozvani. čistota i snaga.

Ponekad će učiniti da leti uz pomoć tajne blaženstva kroz prostor predvječnosti. snaga. postoji jedno teofaničko izlaganja za drugim. grč. u mističkoj se viziji tokom duhovnog koncerta otkrivaju stotine hiljada kvaliteta. Slično tome. Ponekad ga opija ljepotom. Sa svakog će lista u raju duhovne vizije i sa drveća kvaliteta. Dok je u sredini zbora. Ponekad će ga približiti. ekspanzija. ponekad ponižava veličanstvenošću. Jedan slog te pjesme će uništiti gnostika u stanju ropstva a. To će obuhvatiti temelje njegovog bića i dodijeliti mu druge. oživiti ga u stanju Božanstva. bljesci i odsjaji Božanskog Svjetla. a ponekad „ja sam ti“. Ponekad ga baca u stanje čistog ropstva. te ga osposobiti da sluša raspravu o Božanskoj ljubavi s njegovih usta. U drugom trenutku. putem iskorjenjivanja nesreća uzrokovanih smanjenjem svjetla koje sija sa zore Jedinstva na krov Visočanstva on će ga postaviti na prijestolje Kraljevstva. istina. a ponekad čini da opstane u uništenju. to će ga transformisati u svoju boju. Ponekad on kaže „ti si ja“. U jednom trenutku čini da on sluša.Također. Takvi kvaliteti kao znanje. plemenitost i spokojstvo. Ponekad ga umara užarenošću Jedinstva. vječnu pjesmu nestvorenih nota pred dušu njegove duše. ponekad u suštini vladanja. Ponekad mu uzima dušu klonulošću duhovne muzike. strahopoštovanje. u drugom da on bježi ili da recituje. u drugom trenutku on oživljava njegovu dušu komplikovanošću (zbunjenošću). Ponekad ga on uništava u postojanju. tokom slušanja duhovne muzike. Ponekad ga otrežnjava. u drugom trenutku ga umiriti bliskošću. Ako oni koji vole Boga ugledaju jedno od ovih izlaganja svi se otope kao živa. od početka duhovnog otkrivanja do njegovog kraja. U drugim trenucima 320 . On će s njim govoriti o Tajni nad tajnama. nesreća. pjevati ptice svjetla. To će ga približiti samom sebl i učiniti ga strancem samom sebi. ojačava ili čini nestalnim. To će mu omogućiti da se spozna odvažan spram sebe i bojažljiv od samog sebe. ubacit će ga u Nevidljivo van nevidljivog svijeta i otkriti mu tajne njegovog porijekla. od kojih svaki priprema hiljadu suptilnosti (lata'if) u biću jednog gnostika.

Elita nad elitom sluša duhom.opet. te duhovno otkrivanje i vizija prijatelja. putem ukinuća transcendentnosti. Iskreno prijateljstvo Ibrahimovo. zabranjen je (haram) neznalicama. a to. a to znači biti u potrazi.15 Duhovni koncert je dopustljiv (mubah) zeljubljenicima u Boga. utjeha Ismailova. a bol Šibliju. On zna ovu istinu: ko. a treća za elitu nad elitom. neporočnost Jusufova. čežnja Džetrova. neznanjem i strašću ili onim stanjem koje sufije tumače kao stanje tabiata. tajna Isaova. dopuštena (mubah) i zabranjena (haram) Na primjer. Sve se to nalazi u duhovnoj muzici. druga za elitu. sinovi Davudovi. Ova učenja nisu ni za nezrele koji bi pali u stanje sumnje. kuša iz vječnog sakija (čaše) bez teškoća neegzistencije. njen govor Ebu Bekru Wasitiju.17 Elita sluša srcem. znači biti zaljubljen. a oni koji su ovdje ne znaju njegovo izlaganje. Realnost duhovne muzike pripada Sari Saqatiju. jadikovka Jakubova. Obični ljudi slušaju kroz prirodu. Ahmeda (islamskog poslanlka . strah Zakerijaov. 17 „Prirodom“ se smatra nesavršena priroda većine ljudi kojima vladaju strasti (tabiat). žar Ademov. a to je siromaštvo. dopušteno je izabrati određenu boju odjeće. Ove riječi su tajna misli „Ja sam Istina“. Jer. a obavezno je obavljati dnevne molitve. pa i više od toga. muka Ishakova. one su istine koje slave Boga. Oni su među najpoznatijim ranim Sufijama čija su se unutrašnja duhovna stanja i vanjske izjave stotjećima javljale kao jeka u kasnijim poglavljima istorije sufizma. familijarnost Nuhova. on će odsjeći krila odlučnosti u prostoru samo identiteta. 15 321 . ovo je nasljedstvo Musaova.16 Postoje tri vrste duhovne muzike. a ne prvobitna priroda (fitrah) koja također leži u srcu svakog čovjeka.neka je Božji rahmet svima njima). (ana'l Haqq). vino duhovne bllskosti. nesreća Jakubova. let Junusov. zabranjeno je jesti svinjetinu. On će znači ko je tamo. jedna za obične ljude. u trenutku duhovne vizije i kroz ljepotu te vizije u prisustvu Božanske Prisutnosti. niti su za strance koji bi ih ostavili na cjedilu. 16 Ovo se odnosi na šerijatsku podjelu ljudskih djela na obavezna (vadžib). ali koja je skrivena u većini slučajeva nemarom. onaj ko je u stanju da čuje uzvišene riječi koje šalje blažena zora u nevidljive dimenzije „racionalnog duha“ (ruh-i-inatiqah).

Ako govorim. nego zbog njega.18 Ja govorim prema osnovi slušaoca. U svojoj psalmodiji Kur'ana i svojim vjerskim pjesmama upućenim Poslaniku a. a postao sam „čudo među svim čudima“. Islam je zabranio muziku koja vodi zaboravljanju Boga. ezoterička muzika postaje sredstvo pretvaranja osjećanja i transoformisanja duše. On je posudio muzici kontemplativan kvalitet „Bez osnova“ Bakli misli u apsolutnom smislu nezavisna od publike. Islamska civilizacija nije očuvala i razvila nekoliko velikih muzičkih tradicija uprkos islamu. Prava trezvenost islama spriječava muziku da postane profanacija.Ako ja dam komentar muzike. 19 Ovo se odnosi na prevječni sporazum između čovjeka i Boga koji spomenut u Kur'anu „Zar ja nisam tvoj Gospodar?“ (VII:172) 18 322 . ona je onda izvodena pod uslovima koji su garantovali pokorenje duhom prije nego je efektu muzike koji pretvara dozvoljeno da zauzme mjesto u biću slušaoca. Međutim. kakve su već spomenute. Jer. koje bi ona odvratila od duhovnog svijeta i uronila ih u svjetovnost putem slušanja te muzike da je slušaju. Moj svjedok je Bog i ja Ga vidim. i svetim obredima islama. a koja mora nužno prethoditi ekspanziji u procesu duhovne realizacije. Moj slučaj je čudan svim strancima.19 Ja govorim s pticama u predvječnom gnijezdu. On je spriječio stvaranje muzike poput post-klasične muzike Zapada. u kojima muzikom strogo vladaju kanoni da bi je spriječili od izazivanja animalnih strasti. islam je muziku učinio ljestvama ka Božanskom Prisustvu. onda govorim bez osnove. ona ostaje ograničena na posebne prilike i situacije. Moj muzičar je Bog i ja govorim o Njemu. te je zabranio i onim muslimanima. ja dolazim s ruševina uništenja i donio sam tajne opstanka (života). Moje su riječi pjesma slavuju o vječnom savezu. islam je sačuvao cijelom društvu muziku u njenom najuzvišenijem. u kojoj se „ekspanzija“ dešava bez prethodne „kontrakcije“. Ali. Dok je na egzoteričnom nivou. a ipak racionalnom aspektu.s. a ne bez principa. te putem svoje unutrašnje dlmenzije. bojim se da će on prouzrokovati ograničenje u svijetu onih s velikim ušima.

kao integralna tradicija. Što se tiče drugih. koji jedini oprašta. Ona je pomoćnik na Putu (tarikah) ka Bogu. On je učinio duhovnu muziku vibracijom i odjekom Realnosti koja je u isto vrijeme i transcendentna i imanentna. kao i sredstvo kojim je čovjek poveden nazad ka svom duhovnom porijeklu. ne uključi tu stvarnost i da mogućnost onima s pravim kvalifikacijama da slušaju muziku lire svog vlastitog postojanja po kojoj udara Božanska Ruka. jer je negiranje ili poricanje bilo kojeg Božijeg dara grijeh za koji čovjek mora tražiti oproštaj od Njega. o kojoj govori Bakli i koja predstavlja jedan od najosnovnijih aspekata islamske umjetnosti u njenom odnosu prema duhovnosti. S engleskog prevela: Meliha Krečo 323 . ovosvjetsko i ljepota ovoga ovdje i sada. a islam. je glas Boga koji poziva čovjeka Sebi. ne bi mogao a da. a samo onaj koji je voljan da poduzme potrebnu disciplinu da bi postao vrijedan prelaženja tog Puta ima pravo da sluša tu muziku. U načelu.koji je odjek dženeta i u kojem je povezano čulno i asketsko. čovjek je sam Božija muzika. Sama ili duhovna muzika. oni ne treba da omalovažavaju put koji oni ne slijede.

INTERVJUI 324 .

Napominjem još da mi je otac bio vrlo upućen u filozofske i metafizičke dimenzije islama kako u Intervju objavljen u knjizi: TRADICIONALNI ISLAM U MODERNOM SVIJETU. u porodici obrazovanih ljudi. Kao mladić učestvovao sam i mnogo se bavio filozofskim i metafizičkim raspravama. god. baš sa svojim ocem. Njen djed. bio povremeno i predavač na Pravnom fakultetu. Otac mi se pobrinuo i insistirao mnogo na tome da steknem obrazovanje ne samo iz klasičnih religijskih tekstova i sadržaja. Šejh Fadlallah bio je najistaknutiji učenjak šiizma svoga doba. kao i na školi za pripremanje kadra za humanističke znanosti i književnost. koji je bio izuzetan mislilac i mudrac u naročitom smislu te riječi. Nizami i Hafiz. ja sam dosta vremena proveo u tim raspravama. Već kad sam imao deset godina ja sam znao napamet mnogo toga od perzijskih klasičnih pjesnika kao što su Sadi. 1 325 . Iran. moj je otac. šta nam možete kazati o vašem životu. otac mi je bio i izuzetno dobro upućen u savremenu medicinu. Sarajevo. vašim učiteljima i obrazovanju? Rođen sam 1933. Moja je majka porijeklom iz porodice poznatih vjerskih učenjaka. Firdusi. Uz to.intervju1 Cijenjeni profesore Nasr. godine u Teheranu. 1994. znanstvenika i ljekara. kao izuzetno obrazovana ličnost. također je bio jedan od osnivača obrazovnoga sistema u Iranu. Svoje klasično obrazovanje ja sam sticao u osnovnoj školi i kod kuće. Seyyed Hussein Nasr.TRADICIONALNI ISLAM PRED NAJEZDOM ZAPADNOGA MODERNIZMA I SEKULARIZMA . Izdavač: El-Kalem. Moj otac je bio kraljevski ljekar tokom kadžarskog perioda. nego i iz perzijske klasične književnosti. u ranom periodu XX stoljeća. Osim što je bio profesor na Medicinskom fakultetu.

sve vrijeme mene je zanimala filozofija. Napominjem da je proučavanje zapadne filozofije dovelo do jedne krize u mojoj duši. Zahvaljujući dobrom poznavanju prirodnih znanosti odlučio sam se da studiram fiziku. Upravo iz tog područja ja sam i doktorirao na Harvardu a disertacija je kasnije pomalo revidirana. Uskoro sam dobio i gradus magistra iz geologije. Postao sam student fizike. U Nju Džersiju sam završio srednju školu nakon II svjetskog rata. nekoliko mjeseci prije njegove smrti. a kasnije sam otkrio i spise Frithjofa Šuona. pošalju u Ameriku gdje bih se trebao školovati. Ali otac mi je imao jednu nezgodu koja je na koncu dovela do njegove smrti. Tih godina ja sam se sve više okretao ovoj deskriptivnoj znanosti. takvoj kakva se nalazi u islamskom nasljeđu. Ipak. historija znanosti i sama njena filozofija. znajući da bi bilo isuviše bolno ako bih ostao s njim. Prelazim potom na sveučilište Harvard gdje sam odlučio da proučavam više deskriptivne znanosti. Kako je tad bio II svjetski rat to se i nije moglo naći prikladno liječenje za moga oca moja majka i ostatak moje porodice odlučili su da me. U Ameriku su me poslali sa mojim stricem koji je bio konzul u Njujorku. o duši. Poseban sam uspjeh pokazivao u matematici i prirodnim znanostima. Upravo on me je uveo i predstavio mi spise mislilaca Anande Komarasvami i Rene Genona. ali sve više i više moj se interes okretao metafizičkim i filozofskim područjima. Tad sam odlučio da pored studija fizike i matematike proučavam i filozofiju i to ne samo zapadnu nego orijentalnu filozofiju. Postavljao sam mu pitanja o prirodi Boga. Za vrijeme 326 . 1950. uključujući i samu indijsku filozofiju. ja sam nastavio studirati fiziku i matematiku i diplomirao sam 1954. Naravno. te izvan sumnje i skepse koju je pozitivistička filozofija i nauka vrlo lahko proizvodila kod čovjeka. S njim sam vodio svoje prve vrlo opsežne rasprave. U to vrijeme na Institutu za tehnologiju u Masačusetsu predavao je poznati italijanski filozof i historičar znanosti Di Santiljana.cijelosti tako i kad su posrijedi određene škole. o čovjekovoj sudbini te druga slična pitanja. sam se upisao na studij u Masačusetsu (Institut za tehnologiju). izašla pod naslovom Uvod u islamska kosmološka učenja koju je izdalo Harvardsko sveučilište. Mene su ovi tradicionalni autori bili u stanju izvesti iz krize i voditi ka novoj intelektualnoj sigurnosti.

jedne islamske perspektive i znanosti. Od velike je važnosti bilo da sam učio pred Sejjidom Muhammedom Husejnom Tabatabaijem. budući da sam učestvovao u mnogim aktivnostima na tom pravcu. i tog regiona općenito. odnosno Mula Sadre. značajne diskusije sa Allamom Sejjidom Muhammedom Husejnom Tabatabaijem. Trebalo je stvoriti obrazovni sistem koji bi baštinio islamsku tradicionalnu znanost. Tokom ovih godina ja sam sve više bio aktivan u kulturnom životu moje zemlje. sve do Iranske revolucije. poznati francuski islamist. Tokom gotovo jedne decenije bio sam vicerektor a potom i predsjednik Teheranskog sveučilišta. Sejjid Muhammed Kazim `Assarrom te Abu-l-Hasan Kazvinijem. U to vrijeme postajem vanredni a kasnije i redovni profesor filozofije na Teheranskom sveučilištu. Tokom svog rada od 1974. da oživim tradicionalnu islamsku znanost Irana. ja sam osnovao Iransku kraljevsku akademiju za filozofiju i bio sam također njen prvi predsjednik. a također i teorijski sufizam Ibn Arebija i njegove škole pred tim znalcima. koji bi bio u skladu sa islamskom tradicionalnom znanošću i perzijskom kulturom i nasljeđem u islamu. Sve do iranske revolucije ta je ustanova bila najznačajnija intelektualna ustanova ne samo u Iranu već donekle ima značajnoga uticaja i izvan granica Irana. Nastojao sam. i to sam činio na mnogo načina. godine 1958. Ja sam i nakon 1958. Ja sam već godinama proučavao tradicionalnu znanost i filozofiju na tradicionalnim tekstovima Ibn Sinaa i Sadruddina Širazija. vodećim znalcima koji su u to vrijeme bili još živi u Iranu. Šta mi je tad bila najveća želja? U to vrijeme želio sam da se tamo stvori jedan ambijent u kojem će se zapadna znanost i mišljenje moći proučavati sa jednog islamskog stanovišta. Godine 1974. Iran. ova je Akademija izdala blizu 327 . Posebno bih istakao činjenicu da sam vodio. a te su diskusije bile osobene i po tome što je u njima učestvovao i Anri Korben (Corbin). Nakon što sam doktorirao vratio sam se u svoju domovinu. godine u Iranu nastavio studirati tradicionalne islamske znanosti i filozofiju pred ljudima. do 1979.moga boravka na Harvardu ja sam produbio svoja znanja iz historije islamske znanosti. koliko god sam mogao.

Također pred njim sam učio perzijski jezik. potom na Harvardu držim nekolicinu predavanja. potom u Ameriku. a bilo je tu i posla na tekstovima komparativne naravi iz područja tradicionalnih znanosti općenito. Godine 1979. Ovdje ne mogu spominjati doista veliki broj učitelja koji su me učili i od kojih sam mnogo naučio i s njima proveo veliki dio vremena. Što se tiče Irana moj prvi učitelj bio je moj otac. poznati japanski islamista. Uz mog oca moji učitelji su kasnije bili Allama Muhammed Husejn Tabatabai. na vječnoj mudrosti (sophia perennis). učio me je ne samo disciplinama nauka već i odgoju duše. na tradicionalnim tekstovima iz sufizma. imao sam priliku da se koristim 328 . Ja sam od njih učio tradicionalne islamske znanosti. Kratko sam se zadržao na sveučilištu Utah. ali oni nisu na mene ostavili takav utisak kao gore spomenuta trojica tradicionalnih učitelja. Spomenuo bih samo učenjaka Mehdija Eš-Šehida. Neke od ovih tradicionalnih pisaca ja nisam nikada lično susreo. jednom riječju. Rene Genona. a zatim postajem profesor religijskih studija na Temple sveučilištu. tradicionalno obrazovanog čovjeka koji je preveo Kur'an na perzijski. koji je bio gnostik. Što se tiče mojih učitelja njih je doista bio veliki broj kako na Istoku. To su oni koji su mi bili profesori na Institutu za tehnologiju u Masačusetsu. Sejjid Muhammed Kazim As-Sarr i Sejjid Abul-Hasan Kazvini.. godine prelazim na Džordž Vašington sveučilište gdje i danas radim kao profesor islamskih studija. Uz ove ljude kojima ja mnogo dugujem spomenuo bih još jednu drugu tradicionalnu školu iz koje sam dosta učio. Anande Kamarasvani i Titusa Burkharta na meni su ostavili velikoga traga.četrdeset naslova. prvo dva mjeseca u Evropu. veliki filozof i mistik. Sve sam to učio pred svojim ocem od svoga ranog doba. ja sam došao na Zapad. Svi oni su radili. Što se tiče Kamarasvamija. 1984. kratko nakon događanja iranske revolucije. kao što je slučaj sa Anandom Kamarasvami i Rene Genonom. tako i na Zapadu. Iranu. izoštravanju uma i koncentraciji duhovnih sposobnosti. Spisi Frithjofa Šuona. kao i mnogi drugi znanstvenici. Napisao je veliki broj komentara u tradicionalnim islamskim tekstovima. Za to vrijeme na pripremi djela i u radu Akademije učestovali su Korben i Tošihiko Izucu.

naime Allama Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai i Frithjof Šuon. zatim sa Martinom Lingsom. koji je moj dragi prijatelj. uticaj te dvije ličnosti na mene je različitog reda stvari. Čini se da su dva čovjeka. zatim na polju komparativne religije i tradicionalne intelektualne aktivnosti. On je otvorio mnoga vrata mome shvatanju najdubljih motiva zapadne civilizacije i škola mišljenja. Što se Allama Tabataija tiče. perzijski prevod koji je uradio Dara Šukuh. posvećene komparativnome mišljenju nekada sa Anri Korbenom a nekada i bez njega. Rekao bih da je Vaš utisak dijelom tačan. na ovom potonjem rekao bih da je njegov uticaj i najviši. Tabatabai bi pritom davao 329 . Ušao sam iznutra u područje tradicionalne metafizike kako ju je on naučavao. napose islamske filozofije. posebno uticali na vaše mišljenje i djelo. Tu je bilo prisutno još mnogo Perzijanaca. i koji djeluje u Engleskoj. jer mi je ukazao na značaj slijeđenja duhovnoga života. Sa Tabatabaijem smo prevodili dio Tao Te Činga i čitali sa njim Upanišade na perzijskom. Naime. dosta i na Istoku i na Zapadu. napose sam se upoznao sa drevnim učenjima i Kamarasvamijevim odnosom prema indijskoj civilizaciji i kulturi. rekoh. Imam dosta toga bliskog i zajedničkog sa pokojnim Markom Palisom. Mi smo sa Tabatabaijem imali redovite susrete. sufizma i sl. Da li je moj utisak tačan? Moj odgovor na Vaše prvo pitanje djelomično je odgovorio i na ovo pitanje.njegovom bibliotekom kad sam bio u Masačusetsu i Kembridžu. a često su to moje kolege i nisu mi učitelji. Njih je. Frithjof Šuon na mene je uticao dublje u razumijevanju tradicionalne metafizike. učenjaka i mislilaca izvan ovih naprijed spomenutih krugova. Tako sam se upoznao i sa njegovim brojnim spisima kao i knjigama njegove biblioteke i godinama ih proučavao. ja sam pred njim učio blizu dvadeset godina iz mnogih područja islama. zahvaljujući ljubaznosti njegove supruge. a dijelom ne. Ja sam također upoznao veliki broj znanstvenika.

svoje komentare utemeljene na islamskim izvorima. Zanimljive su bile njegove komparativne analize. Ipak, moj se glavni kontekst sa Tabatabaijem sastojao u tome da sam pred njim učio kako da čitam klasične, tradicionalne islamske tekstove iz sufizma, filozofije i tradicionalne islamske metafizike. On je mene učio kako da čitam te tradicionalne tekstove na tradicionalan način, to jest kako da ih razumijevam na tradicionalan način. To isto ja sam učio i pred spomenutim učiteljima, Sejjidom Muhammedom Kazimom `Assarom i Sejjidom Abu-l-Hasanom Kazvinijem. Svi su oni mene učili kako da se osposobim u umijeću čitanja tradicije na tradicionalan način, pripremali me i osposobljavali kako bi mi mogli prenijeti islamsku nauku i staru tradiciju. Allama Tabatabai je bio također i ličnost velikoga duhovoga postignuća, ličnost koja nije samo učenjak ili filozof u svakodnevnom smislu te riječi već mudrac, čovjek, koji utjelovljuje istinu o kojoj govori. Ja sam Tabatabaija mnogo poštovao. Naravno, on nije na mene uticao na isti način kao i Frithjof Šuon. Djelo Korbena, Šuona, Burkharta, Genona, Lingsa, Izucua i mnogih drugih mislilaca kojima dugujemo veliku zahvalnost, danas predstavljaju islamsku misao ne samo na Zapadu nego i na Istoku. Kako vi gledate na ovu plejadu mislilaca? Zašto je islam za njih tako atraktivan? U vezi s tim, zašto se "moderna" vječna filozofija potkrepljuje tako snažno islamskim izvorima? Moj odgovor na ovo dugo i isuviše komplicirano i složeno pitanje bio bi sljedeći: Grupa mislilaca koju ste vi spomenuli nije iz istog duhovnoga zaleđa, pogotovo ne indentičnog interesa. Korben i Izucu su dva naučnika, jedan Francuz drugi Japanac, koji nisu samo proučavatelji islamskih studija. Oni su naime mislioci i filozofi sami po sebi. Međutim, baš ih je islam privukao, naime, ono veliko neistraženo područje u islamskoj filozofiji. Obojica njih dali su goleme prinose proučavanju te filozofije i sufizma. Ja tvrdim međutim da njihov pristup islamu nije bio jedan egzistencijalni pristup, oni naime nisu formalno 330

prigrlili islam. Ali, oni su imali prema islamu jedan unutarnji pristup i o islamu su govorili sa jedne unutamje islamske tačke gledišta. Zato se Korben i Izucu treba da odijele od tradicionalnih autora koje ste vi spomenuli. Genon, Šuon, Burkhart i Lings su pak tradicionalni mislioci koji su govorili i govore o Tradiciji općenito, o Istini koja, naravno, opstoji i sama se očituje u srži svake autentične religijske tradicije, o univerzalnosti Istine, o razlici između Tradicije i modernizma koji, zapravo, predstavlja negaciju Tradicije i principa općenito kakve je čovječanstvo živjelo milenijima i bilo na njima izgrađeno. Prema tome, poruka ovih tradicionalnih mislilaca nije samo islamska, ali, kako ste i Vi u Vašem pitanju tačno istakli, u toj poruci moćno preovlađuje baš islamska tradicija i privrženost njoj. Zašto je to tako? Smatram da za to ima jedan dubok razlog. Prvo, islam je posljednja velika objava u ovom ciklusu ljudske povijesti, pa ako hoćete islam je u izvjesnom smislu neka vrsta rekapitulacije cjelokupne objave zato što dolazi na kraju ciklusa objave. Islam baš kao islam, zahvaljujući tome, znači još i povratak primordijalnoj, prvotnoj istini koja je uvijek bila na početku svakog ciklusa objave i koja je, u izvjesnom smislu, konačna srž svake religije. Osim toga, ezoteričke i unutarnje dimenzije islama, upravo stoga što islam dolazi u ovom periodu svjetske povijesti, jesu mnogo prihvatljive i dobro su sačuvane, bolje negoli je slučaj sa drugim religijama. Sudbina je islama baš u tome što islam mora, prema tome, obezbijediti u ovom periodu ljudske povijesti jednu mogućnost rascvjetavanja i bujanja te unutarnje duhovnosti koja insistira, koja tako snažno naglašava vječnu filozofiju i koja je također u bliskoj vezi sa islamskom tradicijom na poseban način. Vrlo je važno uvijek se prisjećati da je sam islam u izvorima islama, Kur'anu i Hadisu, spomenut kao dinu-l-fitrah, tj. vjera koja je u samoj prirodi stvari, zatim kao dinu-l-hanif, tj. prvotna vjera.

331

Prema tome, može se kazati da je vječna religija ili vječna filozofija samo potvrda te prvotne, primordijalne Istine. A ta prvotna istina je, ustvari ime, naziv koji je islam dao samome sebi. Tema o transcendentalnom jedinstvu religija postala je predmet snažne kritike (na primjer, Merjem Džemila je kritikovala Vašu knjigu „Znanje i Sveto“). Kako Vi gledate na tu kritiku? Zašto je islam tako privlačan braniteljima i zagovoračima transcendentalnog jedinstva religije? Prije svega želio bih reći da je kritika moje knjige od strane Merjem Džemile provedena donekle diplomatski, ali to nije stvar o kojoj bi se ovdje trebalo da raspravlja. Naime, to drugo što Vi spominjete, da je teza o transcendentalnom jedinstvu religija postala predmet kritike mnogih krugova, rekao bih egzoteričkih učenjaka, jeste nešto što je sasvim razumljivo i sasvim normalno. Međutim, čovječanstvo se ne može zamisliti bez mnoštva religija. Apsolut prosijava u svakom univerzumu religije i za pripadnike određene religije Apsolut je baš taj Apsolut iz univerzuma njihove religije. Dakle, naučavatelji transcendentalnog jedinstva religije smatraju da ima neko unutarnje jezgro, neka unutarnja sastojina preko koje se prepoznaju sve istinske tradicionalne religije. Samo se preko tih unutarnjih dimenzija religije stiže do transcendentalnog njihova jedinstva, ne kroz vanjske forme. Što se pak tiče islama, Kur'an je vrlo eksplicitan kad je posrijedi transcendentalno jedinstvo religija. Eto, na primjer, Kur'an kaže eksplicitno; „Svakom narodu poslan je poslanik“ i „Mi ne gradimo razlike među Božjim poslanicima“. Ovaj aspekt kur'anske Poruke doveo je, tokom islamske povijesti, do pojave određenih ličnosti kao što je Ibn 'Arebi i Dželaluddin Rumi, koji su živjeli u krajevima gdje je islam imao kontakt sa drugim religijama i koji su i taj aspekt Kur'ana zdušno prihvatili. Naravno, u njihovom djelu teza o transcendentalnom jedinstvu religije nije eksplicitno formulisana jer za to tada nije ni postojala potreba. 332

Rekao sam malo prije da je islam posljednja, konačna vjera. Ona na univerzalan način sadrži vjeru, vjeru koja je u prirodi stvari. Danas postoji velika potreba da se baš ova osobina islama naglašava i objašnjava, jer islam svojom univerzalnošću objašnjava religijski fenomen, rekao bih, u cjelini. Eto, tu je razlog zašto je islam danas postao tako atraktivan braniteljima teze o transcententalnom jedinstvu religije. Pa, vidite Kur'an kao Božja riječ potvrđuje transcendentalno jedinstvo religije i to otvoreno. Kur'an je, gledano s ove tačke, vjerovatno najuniverzalnija sveta knjiga koju uopšte imamo. Međutim, govoriti o transcendentalnom jedinstvu religije znači govoriti o unutarnjim dimenzijama religije. Ekumenizam je, kako je to rekao sasvim tačno Frithjof Šuon, legitiman samo tada kad je on ezoterička aktivnost. U svojoj izvanrednoj knjizi o islamu i kršćanstvu Šuon govori o ezoteričkom ekumenizmu. Samo je ezoterička dimenzija, unutarnja dimenzija, upravo ona koja omogućava prelaženje preko granica kako bi se dospjelo do transcendentalnog jedinstva koje počiva u religijama, ali bez toga da se razore same vanjske forme koje također dospijevaju od Boga. Kad su posrijedi napadi na tezu o transcendentalnom jedinstvu religije onda treba imati na umu i to kakvi se argumenti nude da bi se ta teza dokazala. Naime, treba znati da se u islamskom svijetu često pogrešno misli kako se time, tom tezom podmeće islamu nešto vesternizirano, nešto sekularizirano, nešto što prijeti samim temeljima islama. Argumentacija kakvu nude Šuon i recimo Lings je, mislim zadovoljavajuća. Uostalom, u islamskom svijetu imate dosta onih koji tu tezu podržavaju. Samom islamu, pak, tu se ne može nimalo nauditi. ŠTA JE TRADICIONALNI ISLAM Sasvim je očito iz Vaših djela da sintagma "tradicionalni islam" ima posebno značenje i važnost. Danas kad su se pojavile mnoge druge 333

interpretacije islama ta Vaša sintagma je izuzetno značajna. Kako Vi, zapravo, definirate tradicionalni islam? Prije svega ja bih rekao da je moje cjelokupno djelo posvećeno Tradiciji općenito, pa dakako i tradiciji islama na jedan poseban način. Ja mislim da je govor o tradicionalnom islamu danas iznimno važan, danas kad se pojavilo toliko mnogo modernističkih interpretacija islama, a koje su uslijedile pod dubokim uticajem modernoga Zapada, njegova sekularizma i sekularnoga mišljenja još od vremena renesanse. Sintagma tradicionalni islam također je značajna i zbog pojave takozvanog od Zapada nazvanog "fundamentalizma" na koji ja gledam kao na drugu stranu modernističke medalje. Taj takozvani "fundamentalizam" je navodno protiv Zapada, ali ipak uzima od Zapada ideologiju, terminologiju, mišljenje koje proizilazi iz moderne zapadne civilizacije. Šta je tradicionalni islam? To je ponovna potvrda islama u okviru savremenoga jezika, u jeziku koji će i dalje ostati pravovjerni jezik islama samog, vjeran samome islamu. Tradicionalni islam je islam kakav je bio objavljen od meleka Džibrila Poslaniku Muhammeđu `alejhis-salatu ve-s-selam. i kakav je postojao sve do pojave, sve do nadolaska zapadne civilizacije i njenoga uticaja. Tradicionalni islam obuhvata ne samo Kur'an i hadis, a to dvoje je zapravo stablo islama, već sve usmene i pisane svete i vjerske tradicije, svete interpretacije Kur'ana i hadisa, sve ponovne potvrde te Istine u različitim religijskim znanostima, u mišljenju, u umjetnosti, u društvenim islamskim strukturama i tome slično. Tradicionalni islam je, prema tome, islam koji je, osim što je islam Kur'ana i hadisa, a upravo tu moderni fundamentalistički i puritanistički krugovi i stavljaju tačku, još i islam koji se rascvjetava iz Kur'ana i hadisa, koji raste na tom stablu preko svih njegovih grana. Ne možemo kazati, recimo "sjedeći" na jednoj grani toga stabla, da je samo to islam a druge grane stabla da nisu. Naprotiv, i stablo i grane, i korijen, sve je to islam. Nema te grane koja će opstati živa bez stabla i korijena, niti je dobro korijenu i stablu bez grana.

334

Prema tome, tradicionalni islam poštuje ne samo jednu tradicionalnu školu već sve različite tradicionalne islamske škole mišljenja bile one teološke, filozofske, pravne, mističke, škole usuli dina, itd., itd., da ih poštuje i smatra ih ukupnom ortodoksijom sve dok sadrže i dok su zaštićene osnovnim principom: la ilahe illallah Muhammedu-r-resulullah. Također, tradicionalni islam dopušta i uzima u obzir blagodat Muhammeda a.s., odnosno tzv. bereketi Muhammediju koja raste i širi se kroz Poslanikovu ličnost i djelo a zahvaljujući samoj islamskoj objavi. Potvrđivati ovaj tradicionalni islam danas je nužno. Može se kazati da većina muslimana danas još uvijek slijedi tradicionalni islam i to je nužno potrebno. Međutim, ima i onih koji to ne čine, to su oni zapadnoobrazovani muslimani, modernizirani muslimani. Takvi ljudi šire veliki uticaj u islamskom svijetu. Postoji potreba u cijelom islamskom društvu da iznova potvrdi i afirmiše tradicionalni islam u savremenom jeziku. Moja je glavna zadaća bila, tokom ovih posljednjih trideset godina, da iznova uspostavim cijelu strukturu tradicionalnog islama i to barem intelektualno. Tradicionalni islam je u tradicionalnim arapskim i perzijskim djelima ponajbolje opisan. Potrebno je znati te jezike, ne mislim samo lingvistički ih znati, nego ih znati tradicionalno. Tako će se tek priskrbiti korist iz izvora islamske tradicije na putu oživljavanja tradicionalnoga islama. ISLAM IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA, SJEVERA I JUGA Kako Vi gledate na islam u kontekstu velikih civilizacija? Da li je islam religija Istoka i Zapada, ili je to pak religija koja spaja Istok i Zapad, odnosno koja premošćuje prostore između njih? Da li je islam religija nakon koje više ne može da se pojavi nova religija?

335

Vidite, svaka velika religija koja dolazi s Neba stvorila je svoju vlastitu civilizaciju. Postoji naime čitav niz živih, aktivnih i djelatnih civilizacija danas gdje se istina religije baš kao religije reflektira. Tako imate kršćansku civilizaciju, budističku civilizaciju, hinduističku civilizaciju, itd., itd. Ni islam, naravno, tu nije nikakav izuzetak. Islam je prvotno bio, što je i prirodno, religija, Malo pomalo islam je stvorio civilizaciju, civilizaciju gdje je sam islam u prva tri stoljeća islama potpuno stvarao umjetničke i intelektualne aspekte te civilizacije i potom do sedmog stoljeća omogućio puno rascvjetavanje islamskog misticizma, pa potom opet umjetnosti nakon devetog islamskog stoljeća, recimo u mamelučkom Egiptu, u safavidskoj Perziji, u otomanskoj Turskoj itd., itd. Ali, vidite, ova civilizacija, islamska civilizacija je u biti islamska. Ona nije akcidentalno islamska! A to je tako zbog toga jer je islamska civilizacija, njena umjetnost, njeno mišljenje, njena socijalna struktura duboko spojena i prožeta duhom Kur'ana i hadisa, a rekao bih i formom Kur'ana i hadisa. Islamska civilizacija uopšte nije razumljiva bez tih njenih izvora. Meni je poznato da zapadni orijentalisti već dva stoljeća pokušavaju dokazati kako je islamska civilizacija samo akcidentalno islamska, da je naime u islamskoj civilizaciji vjera tek nešto akcidentalno. Međutim, sa islamskog motrišta takvo jedno viđenje nikada nije prihvaćeno. Ja naime smatram da bez Kur'ana ne bi bilo ni Ibn Sina'a, bez islama ne bi bilo perzijske muzike, mislim pritom baš na ono bitno što je toj muzici, koja je postojala još u sasanidsko vrijeme, podario islam. Ne bi bilo islamskog misticizma bez onog duhovnoga elementa koji izvire i buja iz islamskih izvora. Ne bi bilo ni Hafizove poezije, ni perzijske minijature, ni Tadž Mahala, ni klasične perzijske poezije, ni bengalskih džamija u Daki, ne, ničega toga bez islama ne bi bilo! Prema tome, različite manifestacije islamske civilizacije jesu integralno povezane sa islamom kao religijom. A što se tiče Vašeg pitanja da li je islam vjera između Istoka i Zapada, odnosno da li je islam vjera koja povezuje Istok i Zapad rekao bih da sam Kur'an naziva muslimane središnjem zajednicom, ummeten 336

pa zatim sjevernoj Africi itd. ali i vjera samog Istoka i Zapada. islam je isto tako stvarna činjenica i u Maleziji. Nije to samo tako u najnovije vrijeme. islam metafizički stoji između kršćanstva i judaizma. da je prisutan. Islam je shvaćen kao nešto što je između MAŠRIKA i MAGRIBA. jug Evrope. da je on. zatim na središnju Aziju. i upravo za razliku od kršćanstva i judaizma. Ali. ostalih civilizacija Istoka. jedna vjera između orijentalnog svijeta kineske i hinduističke civilizacije. islam je prisutan na Istoku gotovo kao i na Zapadu. To se može ilustrirati činjenicama da je islam bio dugo vremena u Španiji. geografijski. Prema tome. Tako je s jedne strane. koji su kao i islam iz abrahamske tradicije. sjevernu Indiju. Ja predlažem da se ta središnjost islama shvata metafizički. između Sjevera i Juga! Naime. eto i u Bosni. te Evrope na Zapadu s druge. s jedne strane. Ali. pa ustanoviti da je ta središnja pozicija tako vidljiva. itd. koji nisu nikada kao islam bili stanovnici Istoka. Indoneziji. itd. vjera koja se širila i širi Istokom i Zapadom i koja je u istom mahu intelektualno i filozofski između istoka i Zapada jeste najvažniji most između zapadne civilizacije i civilizacija Azija. već je islam u istom smislu. dovoljno je letimično baciti pogled na sjever Afrike. Stoga bi se moglo kazati kako je islam vjera između Istoka i Zapada. Sam Bog u Kur'anu o Sebi govori kao o Gospodaru Istoka i Zapada. i koji su se razvili filozofski i intelektualno na Zapadu. To naime znači da se islam ne treba shvaćati samo tako. Naime. ovu središnjost islama ja bih radije objašnjavao u kontekstu kur'anskih izraza mašrika i magriba (Istoka i Zapada). pa ta se središnjost islama očitovala isto tako još i u doba klasičnog islama. rekao bih očita. a s druge je strane orijentalni svijet.veseten! Ali se tu postavlja pitanje: Između čega je to ta zajednica središnja? Može se tu reći da je islam ne samo geografijski između Istoka i Zapada.. itd. eto. Što se tiče Vašeg pitanja da li je islam religija nakon koje se ne može pojaviti nova značajna religija mogu kazati da je baš to istaknuto i 337 . tik Kineskog mora. da je islam danas prisutan dominantno na Magrebu. na dalekom Istoku. geografijski.

nema religijskog fenomena poput islama koji se javio nakon pojave islama. već i kulturno diljem zemaljske kugle. četrnaest stotina godina povijesti to dokazuju. pa ni religijskog fenomena prije islama kakav je budizam. sikizam sinteza između islama i hinduizma. baš u tom svijetu islam ima golemu šansu da iznova potvrdi svoj identitet i svoj realitet. U tome je jedan od razloga zašto se danas govori o Postmodernoj eri za koju se vjeruje da je eto već došla. Znate. itd. te koja je još uvijek strašna sila. Može tu i tamo biti pokojih religijskih sinteza na lokalnom nivou. pa onda čak i u religiji. racionalizmu. i te osnove nastavile su svoje trajanje ne samo u filozofiji. Postoji naime jedna paradigma Zapada koja je stvorena još od vremena renesanse i koja traje već pet stoljeća. 338 . baš u ovom svijetu danas gdje je ta zapadna paradigma dominantna i koja je obuhvatila cijeli globus u vrijeme kolonijalizma. pečat svih Božjih poslanika u poslanstvu (hatemu-n-nebijjin). Zašto ja to tako tvrdim? Vidite. ne samo ekonomski. već i u naukama koje ne tragaju za novom paradigmom. U onoj mjeri u kojoj zapadni pogled na svijet. Ta paradigma ima svoje osnove u humanizmu. Doista. dvadeseti vijek je dokazao da je dosta toga što je Špengler ustvrdio za Zapad zapravo bilo tačno.u definitivnoj i neporedivoj vjeri muslimana da je Muhammed alejhi-ssalatu ve-s-selam posljednji Božji poslanik. islam je baš ponajviše osjetio na sebi dominantnost zapadne postsrednjovjekovne civilizacije. islamska vjera stiješnjena barem kad su posrijedi neki dijelovi islamskoga svijeta. Islamska je civilizacija bila gotovo razorena. zoroastrijanizam. ali ne može biti više religijskih objava nakon islama sve do kraja svijeta. itd. tj. ili sličnih religijskih pokreta. Naime. kršćanstvo. evropocentrizmu. Kako Vi gledate na islam u kontekstu naslova djela Osvalda Špenglera "Propast Zapada"? Ima li islam ikakvu šansu u kontekstu postmoderne i postindustrijskog doba? Zašto ste Vi napisali knjigu o ekološkoj katastrofi koja prijeti cijeloj našoj civilizaciji? Vidite. Također je neporecivo važno da se sve do kraja vremena jedan takav religijski fenomen ne može pojaviti. i sl. kao što je npr.

zapadna sekularna paradigma promašuje, u toj mjeri islamu rastu šanse u modernom svijetu da iznova potvrdi svoj identitet, a posebno to vrijedi za postindustrijsku i postmodemu eru, jer intelektualni i duhovni resursi islama još uvijek su netaknuti. Ali, tragedija je u tome što mnogi ljudi u islamskom svijetu kopiraju Zapad i to ne čine samo oni koji se nazivaju modernisti, već također i mnogi koji se nazivaju fundamentalistima, onemogućujući sebi na taj način dublje zahvatanje islamskih izvora. A treba znati da su ti izvori u velikoj mjeri živi i oni mogu obezbijediti ne samo pogled na svijet samim muslimanima, već također mogu pribaviti jednu viziju svijeta Zapada, i to jednu itekako korisnu viziju. A mnogi na Zapadu danas već gledaju prema vani jer se zbiva propadanje dominantne paradigme koja je vladala nekoliko posljednjih stoljeća. Pitate me zašto sam napisao knjigu o ekološkoj katastrofi koja prijeti uništenju cijele naše civilizacije. Dijelom je to Vaše pitanje povezano s prethodnim, a dijelom nije, ali ja mogu kazati da sam se na to odlučio zbog nekoliko motiva. Prvo, ja sam uvijek bio vrlo senzibilan prema prirodi, ja naime volim vrlo mnogo prirodu. Drugo, ja sam godinama studirao prirodne znanosti i već u svojim dvadesetim godinama ja sam bio svjestan da to što se radi sa prirodom vodi najvećoj krizi i katastrofi životne sredine od kako je svijeta i vijeka. Vidite, ja sam to ustvrdio i prije nego li je to bilo tako očito kakav je slučaj danas. U ranim šezdesetim godinama bio sam pozvan na univerzitet u Čikago gdje sam trebao da održim tzv. Rokfelerova predavanja o toj temi. Poziv sam prihvatio i tako dobio priliku da znanstvenoj javnosti saopštim šta ja osjećam da bi se moglo dogoditi ako se nastavi ekološki zanemarivati prirodu. Naravno, ja sam više govorio o dubljim uzrocima koji su doveli do ekološke krize, o uzrocima koji počivaju natrag nekoliko vijekova. Kriza životne sredine je, naravno, tu i svi se o tome slažu. Ali šta učiniti dalje? Odgovarajući na ta i druga pitanja napisao sam to djelo. Ta je knjiga moje najpopularnije djelo na Zapadu i danas, nakon dvadeset pet godina, kad je ekološka katastrofa uzela maha, ona je opet objavljena u

339

Engleskoj, a potom mnogo puta iznova objavljivana u mnogim mjestima i na mnogim jezicima. Rekao sam već da sam u svojim dvadesetim godinama zapazio da će neprijateljski odnos prema prirodi dovesti do velike krize životne sredine i do ekološke katastrofe. A uzrok tome je zapravo jedna duhovna kriza na Zapadu. zaključio sam da do ekološke krize nije moglo doći bez velike duhovne krize zapadne civilizacije. Ekološka kriza se ne može zaustaviti bez zaustavljanja duhovne krize Zapada. A danas smo u prilici da jedna civilizacija, zapadna, ekološkom katastrofom ne uništava samo sebe, već kao globalna civilizacija uništava čitav svijet. Čovjek se pokazao lošim gospodarem prirode, Kraljevstvo Čovjeka nije moglo djelotovorno zamijeniti Kraljevstvo Božje. ISLAM I TEHNOLOGIJA U jednoj svojoj knjizi njemački filozof von Weiszecker ističe da je islam mogao razviti tehniku, ali da to islam nije htio učiniti. Kako Vi komentirate ovu njegovu tvrdnju? Zašto Vi kritikujete ulogu renesanse i njen duh u novovjekovnoj pobuni protiv Prirode (također, protiv Boga i Neba)? Da prvo odgovorim na prvi upit. Kad se razmatra povijest islamske nauke i njegove društvene strukture, nema sumnje da je islam raspolagao svim pretpostavkama da stvori tehniku, kako to rekoste, odnosno tehnologiju i modernu znanost. Zašto se naučna revolucija, koja prethodi onoj tehnološkoj, nije pojavila recimo u Horasanu, već se pojavila u Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj? Odmah da kažem da su muslimani imali svoju matematiku, svoju prirodnu znanost, svoju kosmologiju, ali nisu imali naučnu revoluciju. A naučnu revoluciju nisu imali zbog toga jer se naučna i tehnološka revolucija mogu pojaviti samo ondje gdje je prirodi odrečen njen sveti karakter, gdje je priroda lišena svoga svetog značenja. 340

Odnosno, naučna revolucija se javlja samo ondje gdje je ljudski razum odijeljen od Intelekta, odnosno od objave. A u islamu se to nije dogodilo, ni jedno ni drugo. A kad je posrijedi moja kritika renesanse rekao bih da renesansu kritikujem zato što je ona potvrdila čovjeku apsolutna prava. Čovjek tada postaje apsolutni kriterij istine, pa sljedstveno tome čovjekova renesansom postaju apsolutna, zbilja apsolutna kako spram Božjih prava tako i spram prava prirodnoga svijeta. Eto, u tome je najdublji razlog za ekološku krizu, za krizu životne sredine u našem dobu. Prirodu se smije razarati zarad ljudskih apsolutnih i beskonačnih prava, ali se pritom zaboravlja da je sama ta priroda, taj naš globus ipak nekako ograničen i konačan. Vidite čak i danas ima dosta svijeta koji ne shvata šta je jedna dublja premisa apsolutnog humanizma, niti tome posvećuju ikakvu pažnju. A taj renesansni humanizam se razlikuje od kršćanskog srednjovjekovnog humanizma, islamskog humanizma, budističkog humanizma, itd. Renesansni humanizam je sekularni humanizam, to je njegova glavna karakteristika koja je dozvolila zapadnoj civilizaciji da razara prirodu, da potpuno zanemari prava ostalih živih bića i oblika života na Zemlji. Zanimljivo je da mnogi danas optužuju kršćanstvo ili judaizam za ekološku krizu ili za krizu životne sredine. Međutim, ja smatram da su u tom pogledu kršćanstvo i judaizam nevini. Naime, prije renesanse kršćanski čovjek nije imao apsolutna prava, niti je judaizam dao čovjeku apsolutna prava, pa time ni prava na apsolutno gospodarenje i uništavanje. Sve što se u tom pogledu događa kasnije, događa se zaslugama renesanse, naučne revolucije, industrijske revolucije kolonizacije globusa. Tvrdim da su svi ti fenomeni jedni s drugima povezani i nisu slučajno bili saputnici zapadne civilizacije. ISLAMSKI FUNDAMENTALIZAM?

341

Ovaj razgovor ne može proći bez pitanja o famoznom islamskom fundamentalizmu (Vi biste kazali, takozvani islamski fundamentalizam"). U zapadnoj poliiičko-ideologijskoj literaturi o islamu gotovo da se može kazati da je islam sasvim sveden na "islamski fundamentalizam". Za mnoge na Zapadu stavljen je znak jednakosti između toga dvoga. Kako Vi gledate na sve to? Vidite, prvo bih naglasio da se na Zapadu za jedno mnoštvo različitih pokreta u islamskom svijetu koristi sintagma "islamski fundamentalizam". No, nevolja nije samo u tome već i u činjenici da je sama riječ fundamentalizam preuzeta iz kršćanskog konteksta gdje znači nešto sasvim drugo. Fundamentalizam u kršćanskim religijskim krugovima, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, ukazuje na konzervativne oblike protestantizma koji su obično antimodemistički. Oni teže da Bibliju čitaju usko i doslovno, i k tome strogo naglašavaju tradicionalnu kršćansku etiku. Upotreba ovog termina i klasificiranje širokog postava fenomena i tendencija u islamskom svijetu pod ovaj termin je pogrešna u mnogim studijama o islamu danas. Zapravo taj termin prije zamagljuje negoli što otkriva sve raznolike pojave u islamskom svijetu. Tako se, naprimjer, nazivaju fundamentalističkim i one pojave u islamskom svijetu koje su duboko antitradicionalne i koje su oprečne duhu i slovu islamske tradicije, takve kakva je bila shvaćena još od dolaska Kur'ana. Prvo, smatram da je pogrešno govoriti o ,monolitnom" islamu ili nekakvom jednoobraznom valu "fundamentalizma" koji, eto, tutnji diljem islamskog svijeta! A mnogo je autora danas koji plaše Zapad islamom kao žestokim neprijateljem koji se ujedinio da bi se suprotstavio ostatku svijeta. Takvi autori zaboravljaju mnogolikost svih osebujnih razlika koje savremeni islam na ovaj ili onaj način u sebe uključuje. Drugo, tzv. priča o "fundamentalizmu" često počinje i tako što pojedini zapadni autori ne znaju gotovo ništa o tzv. sveobuhvatnoj 342

prirodi islama. Islam je doista vrlo moćan da islamsku porodicu, grad, narod, posao, prijatelje, veze i odnose, društvenu strukturu učini na neki način islamskim, odnosno, islam je u očima tradicionalnog muslimana na ovaj ili onaj način uvijek tu; u kući, na ulici, u svakodnevnom buđenju i odlasku na počinak. I sad zamislite zapadnog pisca kojemu je to fundamentalizam i muslimana koji u tome gleda sasvim normalnu, rekao bih svakodnevnu stvar. Povezivati akte otvorenog nasilja nekih tzv. islamski fundamentalističkih grupa sa ovim živim, svakodnevno življenim islamom je naravno pogrešno. Nasilje je nasilje bez obzira na to kakvu mu vjersku drednicu dali. Ja uvijek naglašavam da se vjera provjerava tako što se treba znati da li se vjeruje u ime Boga, odnosno da li se islamom manipulira u ime neislamskih ciljeva. Gore spomenute grupe često emotivno djeluju pred nadmoćnošću Zapada. Tome ima niz historijskih razloga. Naime, tokom prvih dvanaest stoljeća svoga historijskog postojanja islam je živio s punom sviješću o istini i ostvarenju Božjega obećanja muslimanima da će oni biti pobjednici ukoliko budu slijedili svoju vjeru. Ajeti kao što su: „Nema pobjednika sem Allaha", koji su krasili zidove čuvene Alhambre, također su krasili umove i duše muslimana. Muslimani su bili pobjednici u svijetu, a krstaši, pa zatim kratkotrajna osvajanja Mongola, svi oni redom bili su poraženi. Unuk Hulaguov je i sam primio islam i postao zaštitnikom islamske učenosti... Ali, kad je britanska, francuska, nizozemska i ruska sila okupirala mnoge dijelove islamskog svijeta, da i ne govorimo o manjim dijelovima koje je okupirala Portugalija i Španjolska, uslijedio je šok za mnoge muslimane. Posebno je taj šok bio intenzivan kad je Napoleon okupirao Egipat. Nešto je pošlo loše sa islamskim svijetom, primijetila je muslimanska inteligencija. Islamski svijet je sada bio pobijeđen. Prema toj činjenici poraza u literaturi islama iz toga vremena mogu se pronaći tri pristupa: Prvo, mislilo se da je kraj svijeta blizu i mnogi događaji kao da su bili opisani u Poslanikovim hadisima koji govore o tome. Treba još samo da dođe mehdija i kraj svijeta može da uslijedi. 343

Drugo, muslimani se moraju na pravi način vratiti islamu i prakticirati ga u njegovoj čistoj formi kako bi na taj način porazili strane sile i izbjegli Božju kaznu za napuštanje čistoga islama. Takav su pristup imali vehabijski i neovehabijski pokreti, Deoband škola u Indiji, sljedbenici Muhammeda `Abduhua i selefija škole u Egiptu, Siriji, itd. Treće, islamsku poruku treba primjenjivati u skladu sa modemim uslovima kako bi se na taj način bilo u stanju prilagoditi muslimane modernom svijetu zarad prevladavanja zapadne dominacije. Uzori za ovo "moderniziranje" islamske poruke pronađeni su u Francuskoj revoluciji, zapadnom racionalizmu, u tekstovima Bergsona, Hjuma, itd., itd. Takozvani arapski liberalizam, kao i modernistički pokret u Turskoj, Perziji i Indiji samo su posljedice ovakvog trećeg pristupa. Treba kazati da su u nekim slučajevima ova tri pristupa pomiješani jedan s drugim, mehdizam, puritanističke ili "fundamentalističke" tendencije, te modemi reformistički elementi kombinirani u mišljenjima ili učenjima ove ili one škole. Dobro je poznato da termin revolucija u osnovi nije islamski termin. Ipak, svjedoci smo da se u XX stoljeću ova riječ usvaja od strane mnogih muslimana diljem islamskog svijeta. Nekad ta riječ nosi odrednicu "socijalistička", drugi put "arapska", treći put "islamska" itd. Kako vi to komentirate? Vidite, još sam u prethodnim odgovorima ukazao da je sama Francuska revolucija bila u modi u nekim krugovima u islamskom svijetu. Može se reći da je od tada ta riječ postala frekventna i u upotrebi, a donekle i pod utjecajem ruske revolucije. Ta riječ je prevođena ili arapskom rječju sevrah ili perzijskom ingilab. Dakako, vidi se odmah da to nisu klasične riječi, odnosno takvo značenje te riječi ne posjeduju u klasičnoj upotrebi u islamskim jezicima. Prema tome, sama činjenica da neke grupe u muslimanskom svijetu koriste te riječi u prozapadnom značenju pokazuje ništa drugo do uticaj Zapada na islamski svijet, čak i na grupe koje se, kakvog li 344

paradoksa, ovom ili onom revolucijom suprotstavljaju Zapadu! Stoga doista treba razmišljati o konzenkvencama upotrebe termina koji stižu iz zapadne civilizacije, sa krajnjim sekularnim značenjem, u religijskom kontekstu, kakav je recimo islam. ISLAMSKI SVIJET KRVARI Većina savremenih "malih ratova" dogodila se u islamskom svijetu. Ovih dana svi strahujemo od mogućnosti jednog novog rata. Zašto islamsko tijelo krvari tako snažno i tako često? Ne bih rekao da je većina, kako rekoste "malih ratova" vođena u islamskom svijetu mada je islamski svijet s izuzetno velikim udjelom u tome. Naime, mnogo je bilo tih ratova gdje nema puno muslimana, recimo u južnoj Africi, pa zatim rat između Vijetnama i Kambodže, tu je također borba u Irskoj, pa onda rat za Foklanska otočja, itd., itd. Pa ipak, ja se slažem s vama da islamski svijet u jednoj velikoj mjeri krvari, i to često i snažno. Mislim da su tri razloga za to. Prije svega, islamski svijet je jedan velik, prostran svijet i sljedstveno tome, to nije neka mala civilizacija, nije neka lokalna civilizacija. Također, mnogi incidenti od Filipina do Sahare, dakle duž cijelog islamskog svijeta, događaju se blizu i nekako su tu. Drugo, islamski svijet pokušava da sačuva svoj identitet, samoidentitet pred bijesnim jurišem zapadne civilizacije koja se danas smatra globalnom civilizacijom. Treba znati da zapadna civilizacija ne dopušta mogućnost nekoj drugoj civilizacjji da preživi na jedan dugi rok. Uzmimo za primjer Japan. Ta zemlja ne naglašava svoju šintoističku i budističku prošlost i na Zapadu igra vrlo veliku ulogu, pa onda uzmimo, recimo, Kinu koja je barem spolja prihvatila zapadnu ideologiju, marksizam, pa zatim spomenimo Indiju koja ima svoju gungulu iznutra, ali gledano s vana to je jedna demokratska zemlja sa zapadnom demokratijom! Tako Zapad održava neki svoj monopol 345

recimo u Australiji. A svako čuvanje svoga identiteta košta. Muslimani smatraju da postoji 346 . Kad se muslimani suprotstavljaju Selmanu Rušdiju tad Zapad treba da shvati da ne postoji jednako prvenstvo za sve vrijednosti. Treće.. Da li biste Vi komentirali taj slučaj? Zašto islamska kultura nema svog Spinozu? Zašto je Zapad zaprepašten činjenicom da muslimani posvećuju veliku pažnju i poštovanje spram svoje Svete Knjige? Ja ne bih ovdje mnogo govorio o slučaju Selmana Rušdija. a također i činjenicu da taj establišment nije htio da razumno govori o onom što su muslimani rekli. ali bih samo unatoč svemu.. Eto. to su samo akcidentalni faktori zašto islamski svijet tako mnogo i tako često krvari. Poznati slučaj Selman Rušdi bio je i jeste vrlo uznemiravajući za cijeli islamski svijet.diljem globusa izuzev islamskog svijeta koji nastoji da potvrdi svoj identitet. zatim bogatstvo naftom i to je bogastvo smješteno u srcu islamskog svijeta. još jednom dokazuje jednu gotovo nesvjesnu tvrdoglavost koju se hoće učiniti globalnom. mi smo sekularizirali našu svetu povijest. kako su neki ljudi predlagali tridesetih godina ovog stoljeća. ali mnogo manje i ne tako pretjerano. kao i činjenica da je nevjerovatno malo vođeno ozbiljne debate o svemu tome između tog liberalnog establišmenta i islamskog svijeta. napomenuo da jaka odbrana koju je zapadni liberalni establišment pružio Selmanu Rušdiju. A da je drugačiji slučaj s naftom. te sam položaj tog svijeta. te da je jevrejska država stvorena negdje drugdje. mi smo Boga isključili iz našeg života. Kad je dakle riječ o ratu i islamskom svijetu tu postoje opšti i posebni činioci koji naravno idu jedni uz druge i igraju vrlo važnu ulogu u stvaranju jedne vrlo tragične situacije po muslimanski svijet danas. vjerovatno bi bilo opet tog krvarenja. postoje neki konkretni faktori koji ovo krvarenje stalno determiniraju kao što je stvaranje države Izrael. Kad Zapad podržava Rušdija pritom govori: Mi zapadnjaci ne znamo svete historije.

Razlog zašto se Zapad čudi kad muslimani iskazuju poštovanje spram svoje svete Knjige je u tome što Zapad više ne poklanja veliku pažnju Svetom. U islamskom svijetu islamski modernisti ne mogu postati Spinoze naprosto zato jer ih muslimanska zajednica neće ni tretirati na način kako je dio jevrejske zajednice tretirao Spinozu. S druge strane. Ali.gradacija vrijednosti. na primjer. nema te muslimanske zajednice koja je do te mjere sekularizirana da bi imala svog Spinozu. NEDOZRELE KNJIGE I MRŽNJA PREMA ISLAMU 347 . debata koja se u barem nekim tačkama susreće i ne mimoilazi. on svetom smatra Toru. Naime. pa da tako urade. A kad me pitate zašto islamska kultura nema svog Spinozu želim da kažem sljedeće: Nema ga jer je islam vjera koja je ostala snažna sve do danas. ne dozvoljava mu da postane totalno nezavisno od svetog. tj. prvi jevrejski filozof koji je prekinuo sa tradicionalnom jevrejskom filozofijom. Za njih muslimansko štovanje Kur'ana uopšte nije predmet čuđenja. koja nije dozvolila sekularizam koji se već zbiva na Zapadu. niti nastojanja da se stvori razumljiva debata između ta dva svijeta. Isto je sa ortodoksnim katolicima i protestantima koji poštuju Bibliju. poznato je. Sveto je važnije od pojedinca! Pravo da pojedinac govori dolazi tek nakon prava da Sveto kao Sveto postoji! Nažalost. nije bilo ozbiljne debate baš oko tog problema. modernisti nisu značajne filozofske ličnosti. Ako pak razgovarate o poštovanju Svete Knjige sa nekim ortodoksnim Jevrejom iz Njujorka on se neće čuditi. kao što je bio Spinoza. jer on poštuje Sveto. Spinoza je. sa filozofijom jednog Gabirola ili Majmonidesa. ono što je Spinoza uradio. glavni razlog zašto nema Spinoze jeste u tome što je kur'anska Objava ostala još dovoljno jaka da spriječi sekulami domen mišljenja.

Međutim. gornje pitanje je bez osnova čim se pogledaju budističke. Mottahedeha. Jedne od tema koja se danas često spominje jesu ljudska prava. niti su pak pisana s naklonošću prema islamu. Islamska vizija svetog i zapadna vizija sekularnog jesu dvije suprotstavljene vizije. političkog islama? Da li je djelo Esposita. Mislim da je svemu tome razlog što se islam ne da sekularistički proučavati. hinduističke. kao da sve to vrši pritisak na izvjesnu vrstu učenosti o tzv. Pa dobro. dosta je autora koji se bave društvenim i političkim kretanjima. Postoje zapadni autori koji su objektivnog i nepristrasnog pristupa. i usljed toga ne može se sva zapadna literatura o islamu kritikovati kao negativna. Može neko pitati. literaturu i produciranje riječi na polju tzv. ali ih je malo. Može se također kazati da je na području proučavanje islama veliki broj ljudi koji su pravi neprijatelji islama. zar je to nešto čudno i zar oni moraju voljeti islam?! Međutim. Postoje izuzeci. političkom islamu na Zapadu. prisiljava ih da produciraju djela koja stvarno nisu objektivna. studije koje su na Zapadu obično obrađene nepristrasno. Sve to djeluje na autore. političkom islamu je površna. šta ako mrze islam. reklo bi se čak vrednosno neutralno. a ponekad i prigodna. pisana je usljed posebnih povoda s kratkotrajnim dosegom. nezrela i zasnovana na neposrednom interesu. Lewisa. Islam se u tom kontekstu također spominje. kako ste i Vi primijetili.Kako Vi ocjenjujete moderno zapadno mišljenje. Choureija i mnogih drugih jedna tek jednostrana slika o savremenim islamskim pokretima? Glavnina literature koja se producira na Zapadu danas o tzv. a također i u tome što je islam danas štit od modernističke pustoši. Šta Vi mislite o ljudskim pravima u islamu? 348 . koji mrze islam i odbacuju ga. taoističke itd.

dok se s druge strane u drugim kulturama i civilizacijama sve to sasvim drugačije postavlja. a da i ne govorimo o čovjekovim pravima kao smrtnom biću čija duša treba da bude spašena. na Zapadu se. Prema islamu u krajnjem slučaju čovjek nema apsolutna prava. tu je naime posrijedi pitanje o političkom izražavanju. Ne može se. koji prosuđuju o svim ostalim civilizacijama i kulturama na temelju zapadne vizije koja definira ljudska prava na jedan vrlo poseban način. Radi se dakle o jednom drugačijem pristupu cjelokupnoj problematici. s odgovornošću. to se uvijek ističe. zatim kulturnim pravima. a o tome se danas vode mnoge debate na islamskoj strani. reći da Zapad uzima u obzir sva ljudska prava. itd. barem u današnjcm preovlađujućem shvatanju i vremenu. prvo. Potrebno je prihvatiti jedno jasno islamsko razumijevanje značenja sintagme ljudska prava. Islam ima svoja vlastita ljudska prava koja bi trebalo da se slijede. samo Bog ima apsolutna prava! Ali. To bi trebalo da čine i intelektualci i društveni i politički lideri zbog toga jer su ljudska prava značajna oblast u današnjem svijetu. pa je odmah o islamu stvoren jedan utisak kako se u takvim situacijama i uobičajilo činiti. tvrdi da su ljudska prava prirođena Čovjeku. Naravno. Tako se na dnevnom redu našao i islamski svijet zbog toga što se ljudska prava ne izvršavaju na način kako to čini Zapad. Ipak. tim prije jer 349 . da se ljudska prava ne mogu posmatrati nečim odvojenim od samog pitanja šta to ljudsko biće treba da bude. Mnogi ljudi ipak postavljaju pitanja o ljudskim pravima baš s tog zapadnog motrišta.Doista su ljudska prava u zapadnom sekularističkom nazoru postala predmet od središnjeg interesa kod ljudi koji zamjenjuju Božija prava ljudskim pravima. islam tvrdi sljedeće: Čovjeku su data prava koja on prihvaća i izvršava s odgovornošću prema Bogu! S druge strane. ja smatram da je potrebno danas u islamskim zemljama raspravljati o ljudskim pravima. Pritom se zaboravlja da ljudska prava nisu samo ono što Zapad smatra da jesu ljudska prava! Osnovno je u islamu. Uglavnom je na Zapadu riječ o političkim pravima.

12. Razgovarao sa Sejjidom Huseinom Nasrom: Enes Karić 23. god. 1990. u Vašingtonu 350 .se u ovim ili onim dijelovima islamskog svijeta primjenjuje ili ne primjenjuje islamski pogled na ljudska prava.

Ali. u što ja. jer joj je bio najbliži. priredio:dr.intervju1 Počnimo ovaj naš razgovor sa nekoliko zašto? Zašto. a i zbog toga što je svijet islama najznačajniji povijesni takmac Zapadu. Pogledajmo. mnoge su te zemlje. Enes Karić. ovdje bih sada govorio o povijesnim razlozima. Bosna? Zašto Čečenija? Zašto Kašmir? Zašto Alžir? Zašto toliko mnogo zašto s obzirom na današnje stanje muslimana? Na to se pitanje može odgovoriti s duhovne tačke motrišta. Zapad koji odbacuje tradicionalne vrijednosti vjere i kršćanstva . A to je jedna strana medalje muslimanskog svijeta. nekoliko zadnjih stoljeća. ubrajam i Rusiju. Posvuda je čovječanstvo bilo svjedokom zemaljskom uzdizanju evropske civilizacije. modernistički Zapad. Naročito smo tome bili svjedoci u drugoj polovici ovog vijeka. na ovaj ili onaj način. naravno. u dvadesetom stoljeću mnoge su muslimanske zemlje potvrdile svoju nezavisnost. taj je Zapad bio civilizacija posestrima islamskoj civilizaciji. 1996. ostale u ovisnom položaju spram kolonizatora. sekularni i osvajački Zapad. zapadne civilizacije. ja razlikujem Zapad koji je inspiriran tradicionalnim kršćanstvom. Rigidni Zapad. Naravno. Izdavač: Pravni centar i Otvoreno društvo BiH. I.U XXI STOLJEĆU OČEKUJEMO SUKOB VJERE I NEVJERE . Muslimani tradicionalnih islamskih zemalja suočili su se sa pitanjima kako da nakon kolonijalizma iznađu putove svojoj političkoj sudbini. povijesno. može se u tom kontekstu kazati da su sva ta užasna zbivanja jedno pojedinačno ili zajedničko iskušenje muslimana. naravno. god. Sarajevo. 1 351 . Zapadna je civilizacija oštricu svoje ovosvjetske dominacije usmjerila spram islamskog svijeta. Drugu stranu sačinjava situacija Intervju objavljen u: LJUDSKA PRAVA U KONTEKSTU ISLAMSKO-ZAPADNE DEBATE.eto taj Zapad je predmet moje dugogodišnje kritike! Međutim.

a ponekada i sasvim eruptivno. svojim jurišem nije djelovao samo na islamsku civilizaciju već i na druge civilizacije. dakle proglašava univerzalnim! On je mjera svega! Čak se i same rasprave koje dovode u pitanje takvo mnijenje Zapada o sebi samom proglašavaju neprijateljskim spram Zapada! Štaviše. po toj predrasudi. ostalo na desetine miliona muslimana! Također. Zapad. odnosno Jugoslavije. Azerbejdžanu. Dakle. Prema tome. kad se čuju obična mišljenja iz 352 . nakon stvaranja Pakistana. sve te civilizacije hoće da budu zasebne i svoje. Čečeniji na primjer. Dakle. ali je to sve tu najuočljivije. naravno. Zapažamo da svoje važenje potvrđuje i budistička kultura i civilizacija. Ali. sve to dovelo je u drugoj polovici ovog stoljeća do tektonskih pomjeranja u redovima mnogih muslimanskih naroda. na dalekom sjeveru je Bosna i Hercegovina koja već četiri godine krvavi. jedan od razloga uzburkanosti islamskog svijeta jeste potraga velikog broja muslimanskih nacija za ponovnom potvrdom političke nezavisnosti. Dagestanu.tzv. Sovjetski Savez obuhvaćao je blizu sedamdeset miliona muslimana u muslimanskim zemljama. Ne zaboravimo da su to tradicionalna regionalna graničja islama. koje je naslijedio od carske Rusije. na jugu je recimo jedan Kašmir koji je ostao pod dominacijom Indije. muslimanskih manjina. ali se to. Propast velikih država kao što je bila Indija prije 1948. a danas vidimo preporod konfučijanstva i u samoj komunističkoj Kini. kažem takozvanih jer je samo u Indiji. Doista je to proces kojeg mi vidimo već nekoliko potonjih desetljeća. ili kolaps Sovjetskog Saveza. zapadni model! On se. preporod tradicije i vraćanje provjerenim vrijednostima nije nešto što bi bilo vezano samo za svijet islama. k tome. jedan je drugi razlog mnogo dublji i sastoji se u ponovnom potvrđivanju tradicionalnih religijskih vrijednosti i tradicionalnih civilizacijskih važenja islama od strane mnogih muslimanskih naroda. Na Zapadu postoji već nekoliko vijekova jedna predrasuda o tome da je jedina globalna civilizacija ona zapadna! Jedini model koji je ispravan jeste. sjeverna i južna. ne slaže sa hegemonijom zapadne civilizacije.

bili totalni ratovi. a da o južnoj Americi u sklopu svjetskog rata i ne govorimo. Pakistanu. poput bezazlene rečenice "Nije nas briga kako ćete vi u Škotskoj očuvati kuću. Čak je i sama Amerika ušla u rat tek kasnije. pa čak i u Maleziji. Zapad je. zatim dobar dio Azije. Ratovi kojima je bio zahvaćen Zapad. Ako je tvoja kuća poplavljena. Muslimani tih zemalja nisu smatrali stvaranje Izraela samo palestinskojevrejskim konfliktom. vidimo da je čak i definicifa svjetskoga rata data u skladu sa ciljevima Zapada. cijeli svijet! To. potom je bio pošteđen i najveći dio Afrike. gori od svjetskog rata. rekao bih više zavičajni i lokalni. dakle. Kad se. stvaranje Izraela. takozvani lokalni ratovi nakon Drugog svjetskog rata na Zapadu se. prema tome. i u svijetu općenito. u uzroke uzburkanosti islamskog svijeta ubrojio bih i takozvane lokalne razloge. premda su oni za mnogobrojne.drugih civilizacija. hoćeš-nećeš. Mi smo u Bosni već doživjeli treći svjetski rat. kao što je npr. U arapskom svijetu to je već decenijama bilo uzrokom strašnih potresa. uzimaju samo kao lokalni. recimo nisu bilo zahvaćeni ratom Malajski poluotok i arhipelag. jer znademo da veliki dijelovi svijeta nisu bili zahvaćeni svjetskim ratom.čak se i takvo što na Zapadu drži neprijateljskim! Nadalje. i mnogobrojni drugi. ali se itekako brinemo kako ćemo graditi i očuvati svoj dom u skladu sa našim razumijevanjem ljudskog poretka stvari u svijetu!" . Turskoj. moraju uzeti u razmatranje. naravno čudi. to što me pitate jeste pomalo i pitanje semantike. govori o današnjem muslimanskom svijetu svi se ovi faktori. 353 . a odjeke stvaranja Izraela i njihov daleki eho još čujemo i u velikim nearapskim muslimanskim zemljama. Profesore Nasr. nikada u njoj nije bilo više vojnika koji su joj donosili rat ili sada onih koji joj donose mir! Kako sve ovo vi komentirate? Prvo. u koje je on u dvadesetom vijeku bio znatnije involviran Zapad je nazvao svjetskim ratovima. Iranu. za tebe je poplavljen doista cijeli svijet! Drugo. islamske ili budističke. naročito muslimanske nacije.

itd. danas se na Zapadu pokušava oblikovati i definicija mogućeg Trećeg svjetskog rata. Kao musliman ne želim da strahujem od puke činjenice da će jednoga jutra osvanuti prvi dan XXI stoljeća po Isau a. Ne! Radi se o pokušaju..No. tu nije bilo posrijedi samo nečije civilizacijsko jurišanje. i što zapažamo Kinu i islamski svijet kako se homogeniziraju. Kašmiraca. svemu tome. Stoga je možda paradoksalno da su ti narodi doživjelo nešto najgore baš tada kad svjetske kazaljke. homogenizira. Čečena. te se takav. te što vidimo da se Rusija sve više zaogrće u kripto-komunizam i samim tim na dugu stazu osamljuje. Znate. Čečenija. unatoč dakle. Šta očekujete od dvadeset i prvog stoljeća? Da li je u pravu Fukujama kad predviđa veliki sudar religija u narednom stoljeću? Kako komentirate njegova predviđanja? Odmah bih kazao da je uvijek bilo nekakvog potpirivanja straha kad god su se stoljeća smjenjivala. gdje se vojne alijanse. muslimana na Filipinima itd. Bošnjaka. No. dosad globalnog trećeg svjetskog rata nije bilo! Ali su se pojedinim narodima i zemljama kao što su Bosna. kulturna supremacija koja bi tim narodima. izmijenila kulturni kod ili obrazac. doslovnom pokušaju fizičkog i biološkog istrebljenja cijelih naroda. On predviđa jačanje Kine i islamskog svijeta u XXI stoljeću. 354 . ja ne mislim da će XXI stoljeće biti stoljeće sudara velikih religija. predviđa ekonomsko povezivanje tih svjetova... one globalne kazaljke bilježe godine mira". Nadalje. Kašmir.s. Huntington na to aludira kad govori o nekom budućem sukobu civilizacija. reklo bi se. dogodile strašne stvari. itd. armijska savezništva prave na civilizacijskoj sličnosti ili različnosti. eto. ne prihvaćam ocjene Fukujame o XXI stoljeću kao vremenu sukoba velikih svjetskih religija! Unatoč tome što vidimo da se protestansko-katolički svijet vjenčao za slobodno tržište i zapadnu verziju demokratije. dijelovi Filipina. hvala Bogu.

titanska borba između nijekanja religije i religije! Vidite. Naravno.sve to ne može bez pozivanja na ostatke tredicionalnoga kršćanstva. konfučijanstva.. zapravo. Evropu straše najezdom islama što je jedan eho iz vremena prisustva Otomanske imperije. hinduizaciju Indije. koriste se stereotipima u oblikovanju javnoga mnijenja. šintoizma. vidjet ćete ponovnu azijanizaciju Japana.. To vam je nešto kao tradicionaliziranje Zapada na tragu tradicionalnoga kršćanstva. i sasvim je trijumfirala. a ponegdje i drugdje u svijetu. nad moralom itd. Simpatije koje imate između tradicionalnoga kršćanstva. nesumnjivo. pa onda o 355 . islama. vidimo posvemašnju zainteresiranost za tradiciju na jednoj strani. pa onda rasprave o ljudskim pravima. islamizaciju svijeta islama. a većina ih je pod rukom modernističkih sila. Npr. već vijekovima sloboda religije (freedom of religion) zamijenjena je slobodom od same religije (freedom from religion)! Pa ipak.. zajednički otpor sekularizmu i modernizmu u XXI vijeku..Naprotiv. o svetosti i nepovredivosti života . tehnički najpozapadnjačeniju zemlju. zatim ćete vidjeti konfučijanizaciju Kine. od renesanse imate sve veći uspon sekularizma na Zapadu. Stoga mi i na Zapadu vidimo pojavu ponovnog potvrdivanja vjere. Država je danas uzdignuta nad vjerom. u samo predvečerje smjene vijekova. Mi. same rasprave o pravilnom i sređenom poretku na tržištu. Na Zapadu pretežno.. svjetski mediji. Vjera se razdvaja od onog što se naziva javnim životom. na ovaj ili onaj način. nad kulturom. hinduizma. Rigidni i antikršćanski Zapad je protagonista posvemašnjeg posvjetovljenja i sekularizacije. Ako odete u Japan. i za posvjetovljenje na drugoj. zatim rasprave o obrazovanju i moralu. zatim se govori o budućem sukobu islama i hinduizma na Indijskom potkontinentu. ono što ja predviđam da će se dogoditi u narednom stoljeću jeste velika bitka. danas.. jesu velike i. slijedi.

sukobu hinduizma i konfučijanstva itd. "islamski komunizam" itd. Istaći ću samo neke. e da bi pokazali kako je sekularizam dobar put i pravo rješenje! To su stereotipi koji se biraju u potporu bijesnog juriša modernizma i antitradicije. nedavni primjer iz Kairske konferencije o svjetskom stanovništvu. Uzroci su mnogobrojni. mnogo toga zajedničko je tradicionalnim religijama. recimo. stvarima imali muslimani i kršćani i nastupili su zajednički! Muslimani a i drugi dobronamjerni ljudi govore da slučaj Bosne i Hercegovine pokazuje činjenicu da islamski svijet nema definiranu. što je bilo uzrokom strašnih potresa u islamskom svijetu. Kakav je vaš komentar? Doista. pogotovu ne zajedničku. treba reći da je vrlo loša politička situacija islamskog svijeta kao cjeline. i ona se opirala strašnom pritisku netradicije. Zapadni mediji koriste slučaj Sri Lanke. političku strategiju. gdje je u sukobu hinduizam i budizam. o abortusu. Prisjetimo se samo pomodarstva tipa "islamski socijalizam". ne znači da je uvijek dobro po druge civilizacije. ali temeljnim. Ipak. 356 .. o svetosti i nepovredivosti života i o mnogim drugim. itd. ako je nešto možda i dobro po Zapad. supstitut za tradicionalne političke sheme koje je islam itekako posjedovao. Zapadne političke institucije nekritički su preuzimane i presađivane. K tome. Kao zagovornik tradicionalnog islama odmah ću kazati da današnjem islamskom svijetu nedostaje nadomještaj. ne zaboravimo. Muslimanska politička tradicija uništena je kako kolonijalizmom tako i rukama samih domaćih zagovornika tuđih koncepata. Bliže su tradicionalne religije jedna drugoj nego li svaka ponaosob modernizmu i sekularizmu! Uzmite. Tu su gotovo istovjetne stavove o moralnosti u seksualnom životu. islamska je tradicija itekako živa izvan zvaničnih institucija. Jer. smatrane su idealom koji treba dostići ili mu u najmanju ruku težiti.

Tradicionalna politička struktura islama bila je. ali im nije manjkalo nasilja! Velika većina muslimana koja je tradicionalno živjela sukladno islamu našla se na udaru političkih struktura. manje ili više. koji je prekrivao gotovo cijeli islamski svijet) ili su postojale moćne dinastije. Iraku. kao nešto što je najblaže definirano "ostatkom srednjovjekovlja". iranski nacionalizam. jer tradicionalni islam ne poznaje razdvajanje tih polja. jedna zapadna institucija koja je nanijela najviše zla islamskoj političkoj doktrini jeste nacionalizam! A nacionalizam je glavno čedo Francuske revolucije koje je "ubaštinjeno" svijetu.. Posvuda su preko noći provedene revolucije. No. "alžirski". Egiptu. mnoge muslimanske zemlje. Ti su nacionalizmi uništili. npr. utemeljena na šerijatu kao zakonu izvedenom iz Kur'ana i Sunneta. tradicionalnu političku strukturu islama. Naime. turski nacionalizam. Poseban politički problem muslimanskog svijeta jeste nepostojanje nijedne izrazito moćne muslimanske države kao supersile. uglavnom je postojao ili moćni halifat (recimo 'Abbasijski. kao što znamo. kad jednom kao Arap prihvatiš nacionalizam.. uskoro će se javiti unutar tvoje nacije paradoksalni nacionalizmi kao što je "libijski".. Prisjetimo se vremena tih oponašateljskih revolucija u Libiji. nakon sticanja nezavisnosti. onda nema kraja. Već jedno stoljeće javlja se arapski nacionalizam. itd. treba znati da. jer ako je Francuska imala nešto takvo onda i vi morate imati. ne postaju nezavisne. kurdski nacionalizam. islamskom svijetu naročito. Na Zapadu tradicionalni se muslimani prikazuju kao nešto fundamentalističko. itd. Nisu bile krvave kao zapadne revolucije. i njezinu cjelinu. K tome.. Otomanska (sa halifatom). Safavidska. "egipatski". Mogulska. tokom najvećeg dijela dosadašnje povijesti muslimana. Ti nacionalizmi bili su onaj strašni izazov iznutra u islamskom svijetu. Rušenje tradicionalnih shema dovelo je do strašnih potresa u dušama muslimana. zapravo.Ipak. Ostale su na brzu ruku napravljene zapadne političke institucije kao trajni pečat kolonizatora i područje lahke kontrole i dominacije. Ove su tri moćne države u novije vrijeme bile garancija ostatku islamskog svijeta i one su 357 .

te su države direktno vršile uticaj na ono što se današnjim žargonom naziva "svjetskim poretkom". Muslimanski će svijet doći do svoje globalne strategije ukoliko svi važni faktori o ovome budu razmišljali. a ideolog joj je Džemaluddin Astarabadi. u mnogim rasama i jezicima. Naravno. tragični događaji u vezi s muslimanima Bosne i Hercegovine odjeknuli su diljem islamskih naroda. poznatiji kao Afgani. pa i historija muslimanskog svijeta. vođstva i sl. a nije spasila npr. mora se proučavati sa svim interesima koji su joj bili ili jesu inherentni. držale ga u ovoj ili onoj formi zaštite.. naravno. u mnogim lokalnim i zavičajnim tradicijama. Muslimani participiraju u jednoj vjeri. na popularnoj ravni islamski svijet je jedinstven. A prisjetimo se da je samo vijek ranije Amerika sebi pripojila Kaliforniju i Novi Meksiko od svoga susjeda države Meksiko! Historija. Drugim riječima.nema! 358 . Doista. odnosno islamskog tijela koje bi donosilo odluke i u tome od Zapada bilo politički neovisno! U ovom kontekstu i vi u Bosni i Hercegovini možete shvatiti zašto je do udara NATO snaga došlo prekasno. Danas. Ja taj svijet poznajem i. Šta nam o tome imate kazati? Nema nikakve sumnje da od devetnaestog stoljeća diljem islamskog svijeta postoji jedna vrlo raširena želja za ponovnim ujedinjenjem. oblikovale ga. Tibet od Kine. Međumuslimanski dijalog pitanje je koje se danas često postavlja. politički možete kapitalizirati te želje samo onda ako imate efikasne političke institucije. A središnja tačka u tom razmišljanju mora biti nepostojanje jedne velike islamske sile. recimo.. Ideološki se ona naziva panislamizmom. to je pravo pitanje koje sebi muslimani moraju postaviti. ali u mnogim političkim ideologijama.na taj ostatak vršile uticaj. Zašto je Amerika spasila Kuvajt od Saddama. a to islamski svijet . Amerika govori o "novom svjetskom poretku" i tu je krilaticu američki predsjednik izgovorio nekako blizu Zaljevskog rata i odbrane Kuvajta pred Saddamovom najezdom.

još otprije islamski svijet zna za podjele na sunizam i šiizam. itd. i Muhammed je Njegov poslanik! Ono istrajava moćno i danas. veze. mnoge su grupe u islamskom svijetu postale modernizirane. Teheranu. Nema sumnje da bi ta tržišta predstavljala katastrofu za ekonomsku strukturu Zapada. to je bilo ono jedinstvo koje je utemeljeno na samome Kur'anu. Gotovo ga se više plaši od zajedničkog kinesko-japanskog tržišta. No. na intelektualnoj ravni u islamskom svijetu dolazi do raskola sa nastupanjem modernizma i rasprava o njemu. pozvano u Istanbul na desetine najpoznatijih kaligrafa. na osnovici: Nema božanstva osim Allaha. A putevi i ljudi išli su i obratnim smjerom. a pritom često zaboravlja da se treba paralelno raspravljati i o ekonomskom i komunikacijskom povezivanju.. kulturne. politička suprotstavljenost Perzije i Otomanske imperije nije utjecala na vjerske.. došao spolja. Dakle. itd. međumuslimanskom dijalogu smeta ekonomska iscjepkanost i neravnomjerna razvijenost. Prisjetimo se da je na Otomanski dvor u XVI i XVII stoljeću. Modernizam je. Mnogi su se muslimani suprotstavili tom izmu. za podjelu na kulturne i jezičke zone. Oni su postali najdjelotvorniji posrednici Zapada u islamskom svijetu. dugo se već raspravlja o ideološkom jedinstvu muslimanskog svijeta. graditeljske. Naravno. od Istanbula ka Isfahanu. naravno.K tome. posebno vladajuće klase i slojevi. Postepeno. plaši zajedničkog islamskog ekonomskog tržišta. tamo je bilo Perzijanaca ministara. No. Zapad se. Isto se zbiva i sa vezama Perzije i Indije. tokom cijelog vremena islamske povijesti postojalo je jedno unutarnje jedinstvo na koje ja uvijek skrećem pažnju. recimo Omer Muhtar i Senusi u Sjevernoj Africi koji su se borili protiv Talijana. za različite pravne škole. međutim. dakle u vrijeme samoga vrhunca otomanske moći. pjesnika i graditelja Perzijanaca.. Tako je bilo u 359 . ali su svi problemi do kojih je doveo ostali unutar islamskog svijeta. čak i premijera. Dakle. za opoziciju između pravnika fukaha' linije i sufizma. unatoč svemu. Mešhedu. naravno. Dakle.

smatram nekoliko vrsta unutarmuslimanskog dijaloga najvažnijim. mali broj bi ih čitao u Kairu. Iran. to je moj maternji jezik. i u Maroku. francuskim ili engleskim univerzitetima. Ali. znate. Ali se tu još mnogo ima činiti. ili recimo u Turskoj. 360 . Naime. A tu ima dosta problema. Evo vam. kao što su Egipat. boravio u Parizu krajem XIX vijeka. turskom i perzijskom. itd. govorim vam sve ovo da bismo shvatili kako je bolja intelektualna komunikacija između anglo-američkih univerzitetskih centara gdje se piše i govori engleskim jezikom. nego se radi o tome kakva i koja je interpretacija islama ispravna i životno valjana. ukratko. Vidio je Evropu kao sređeno društvo. zapazio je široke. No. piše ili predaje na tri islamska jezika: arapskom. čiste i svijetle ulice. Kad ih pišem na engleskom ima nade da će biti prevedene i u Bosni. negoli između univerziteta na kojima se govori. dijalog između šiizma i sunizma. Otada u znatnijoj mjeri kreću rasprave o interpretaciji islama. On je tamošnju čistoću ulica poistovjetio sa idejom šerijatske čistoće (nezafah). naročito na polju intelektualnog komuniciranja između muslimana. Šejhu lAzhar Mahmud Šeltut započeo je u modernom dobu nešto takvo u Kairu sa nekoliko šiijskih perzijskih autoriteta. mog primjera. Da pišem svoje knjige pretežno na perzijskom. a bio je i šejhu l-Azhar. koja je zemlja susjed Iranu. Oni su došli u Kairo i razgovor je tada započet. muslimanska Indija itd. On je. recimo. ne radi se o tome koji islam. A potom slijede i pitanja o uvođenju moderne tehnologije. turskim i pakistanskim univerzama. Turska. vidio je biblioteke. Prvo. nego prilikama na iranskim. koje je slabilo u posljednjih dvije stotine godina. jer je islam jedan. U Kairu neuporedivo više znaju o kretanjima na njemačkim. Upravo je komuniciranje intelektualaca za islamski svijet naročito važno.najvećim obrazovnim i intelektualnim središtima muslimanskog svijeta. itd. ja ih uglavnom pišem na engleskom i dosad samo u Turskoj imam šesnaest knjiga prevedenih sa engleskog na turski. Abduhuovo djelo nam pruža veliko svjedočanstvo o dilemama muslimanske inteligencije tog doba. Te rasprave traju i danas.

ali je on živio u osami i povučeno. ali će silam i duhovni resursi sigurno opstati! 361 . one imaju svoj izvor i uporište u dragome Bogu. naročito odnos prema životnoj sredini. Kazao je još da je to svijet budućnosti. ne može kontrolirati društvene institucije koje je stvorio. Komunizam ih je učinio građanima drugog reda. ima dosta znanja o muslimanskim narodima Srednje Azije. a Solženjicin je duboko iskusio i boljševizam i komunizam. Solženjicin je bio veoma pobožan pravoslavni čovjek i na njega je. Solženjicin je zapazio da je islamski svijet bogat tradicijom.. pokušavao sam. Znate. hvala Bogu. Nafte će možda ipak jednom nestati. Solženjicin smatra da moderni svijet mora kolapsirati jer nije iznašao dostojanstveno rješenje za životnu sredinu. nedavno je poznati ruski književnik Aleksandar Solženjicin u ruskoj Dumi kazao da Rusija mora imati poštenu strategiju prema islamskom svijetu. nikad nisam susreo Aleksandra Solženjicina. Šta vi na te njegove riječi imate dodati? Nažalost. Upravo kao pobožan čovjek Solženjicin islamskom svijetu predviđa uzmah i uspon u budućnosti jer je to svijet koji je mnoge oblike svoje tradicije očuvao. u Apsolutu. kao tradicionalni pravoslavni ruski intelektualac. On govori o ekološkom kolapsu. o islamskom svijetu već se decenijama uvredljivo govori da je to ogromno prostranstvo bogato samo naftom i gasom!!! Za takve tvrdnje dobar dio krivice snose i sami muslimani. društvenom i psihološkom kolapsu. vrlo često susreće u svijetu. snažno djelovala muslimanska pobožnost koja se.. protiv dijaloga sa Zapadom i veza koje intelektualci muslimani tamo imaju. Nadalje. naravno. jasno. Profesore Nasr. Aleksandar Solženjicin. Ali. koji će ih zbližiti i otvoriti im vidike. Valjda je to posljedica njegovog dugogodišnjeg iskustva tamnovanja. Solženjicin izlaz traži u vraćanju duhovnim vrijednostima.Nisam ja. islamski su intelektualci u potrebi za jednim ekumenizmom.

Naime. Kako su veliki mediji u rukama moćnih propagandnih mašina. politici itd. Profesore Nasr. a zasigurno je to slučaj najbezbožnije civilizacije nakon propasti Rimskog carstva. životnu sredinu u islamu i hinduizmu. sveta znanja o Bogu. Znate. 362 . probleme između muslimana i hindusa danas u Indiji ne stvaraju njihove tradicije. Islamski svijet jeste riznica resursa za dijalog među vjerama. pridonese vraćanju islamskog svijeta u samu žižu svjetske povijesti. Upravo se tako govori. Modernizam je donio strašnu ekonomsku utakmicu i za jednu od posljedica imamo i međuvjerska trvenja. jer će duhovnost koju taj svijet ima. čovjeku i prirodi. naročito taj dijalog promiče sufizam. već također i vis-a-vis Kine i buđenja konfučijanstva u njoj. Nedavno sam držao predavanje u Delhiju o učenjima koja se odnose na prirodnu. uz prirodna bogatstva još kvalitetnije očuvanje vjere u Boga. već modernističko naslijeđe u zakonima. Mustafa Spahić. jedan naš bosanski profesor. nedavno je izrekao sljedeću tvrdnju: Zapad ima na hiljade atomskih i hidrogenskih bombi i nijednu niko na svijetu ne naziva kršćanskom atomskom bombom ili kršćanskom hidrogenskom bombom. pomoći da se..To naročito rade propagandisti. onda se lahko dolazi do spoznaje odakle i zašto kovanje stereotipa. komplementarno sa prirodnim bogatstvima.Solženjicin je u pravu kad predviđa procvat islamskog svijeta. i donekle vis-a-vis budističkog Japana. Ima tome nekoliko razloga. sami pokušaji nekih muslimanskih zemalja da naprave to strašno oružje. Prvo. koji predstavlja najbezbožniju. naravno sa Zapada. mnogi na Zapadu opisuju islam kao svoga neprijatelja. koriste se da se lansira. ime te atomske bombe kao islamske atomske bombe! Kako ovu semantiku vi tumačite? Da. najnereligiozniju civilizaciju u povijesti čovječanstva. Duboka vjera u Boga koju tradicionalni muslimani posjeduju pridonijeće. No. pokušaj Pakistana npr. dobro pitanje. To je značajno ne samo vis-a-vis Zapada. oba ta učenja poštuju prirodnu sredinu. kao što je poštuje i tradicionalno kršćanstvo.

povrh svega. A dobro je da ste takvi i da vas tako vide! Znate. recimo sukobi protestanata i katolika u Sjevernoj Irskoj i Britaniji općenito. ima dosta Jevreja koji su za dijalog sa muslimanima. to jest kako ga ne žele. Ja sam sa ljudima u Americi pričao. Nadalje. tu je "bosanska vlada koju većinski predvode muslimani". iz toga vidite kako ljudi vjerski epitet i status osjećaju u svojim dušama. Naprosto. Prvo. Većina se na to ne obazire. to jest. Recimo. dakle. muslimanska skupina! A pazite još nešto! Kad imate muslimane koji su u sukobu sa muslimanima. Tu se vidi kakvo je duhovno raspoloženje spram vjere. većinom katolička armija"?! Govorio sam im: Kad vam treba onda su muslimani u Bosni narod! Jer kažete "etničko čišćenje". čišćenje i trijebljenje bosanskog etnosa. pa onda "bosanska armija. čak se i tada neće kazati da je "katolički terorist" ili "protestanski terorist" uradio to i to. sugerirate da to nije narod. sa Arapima. da je to obična vjerska. glasovi umjerenosti dolaze od mnogih u Americi. dakle. Ne! Epitet islamski daje se ciljano i sasvim sračunato na podgrijavanje animoziteta spram islama. ili "hrvatska. rijetke su sintagme "kršćansko ovo" ili "kršćansko ono" koje se na Zapadu mogu čuti ili pročitati! Recimo. tad se ne kaže u zapadnim medijima "kurdski islamski ekstremisti" i obratno.pa još. Bjukenen (Buchanan) je nedavno kazao "kršćanska Amerika".. kako ga potiskuju! A uzmite samo kako su opremljene vijesti iz Bosne i Hercegovine u mnogim zapadnim medijima. kad imate danas Kurde da napadaju turske političke institucije i turske političare. nekonzistentni ste! Zašto onda ne kažete "srpska. Kažem. 363 . mi ne treba da budemo posebno nesretni zbog lijepljenja etikete islamskog na ovo ili ono! Tu se vidi da drugi muslimane vide kao pobožne. naroda! A onda najednom kažete "muslimanska armija". Ali. čak kad na Zapadu vidite očito da su za odredene akte nasilja posrijedi religijska pripadništva. koji su prije u Otomanskoj imperiji vijekovima živjeli u miru jer nije bilo izuma nacionalizma. većinom pravoslavna armija". u kandidatskoj kampanji za predsjednika. itd.No. uglavnom muslimanska". Kurde i Turke npr..

U Francuskoj još uvijek prevladava naslijeđe. autori knjiga koji su svojim životima svjedočili da su perenijalni filozofi. Ukratko. više tu negoli u Španiji i Njemačkoj. Tu je također i Marko Palis. rekao bih hegemonija. čak ni onda kad neki Jevrej počini terorističko djelo. Mislim da se ona treba učiti od Jevreja. Spomenuo bih naravno i Vilijama Čitika (Williama Chitticka). prisjetite se masakra u hebronskoj džamiji. Piše s vremena na vrijeme. a Martin Lings još je živ i u godinama. Vi u Bosni i Hercegovini morate vašu sudbinu koju ste doživjeli medijski plasirati na način jevrejske upotrebe medija nakon genocida koji su imali u Evropi. i čak ni onda kad mnogi Jevreji osude takav ili sličan čin terorizma! Obično se to tumači individualnim činom. To je vama imperativ. perenijalne filozofije? Mi u BiH smo već odavno odsječeni i od filozofske literature i od vijesti o njoj. Rene Genona. Danas se o tradicionalnim učiteljima otvaraju sveučilišni koledži na Zapadu. ali ne mnogo. jevrejski su mediji toliko moćni da niko danas neće napisati niti kazati "jevrejski terorist". Eminentan filozof ove provenijencije u Americi je Hjuston Smit. Titus Burkhart je umro. profesore Nasr. velikog talenta. Naime. i sl. pređimo na jedno drugo pitanje. ali je u poznim osamdesetim i vrlo je bolestan. recimo u Južnoj Karolini. Perenijalna filozofija uglavnom se piše ili je pisana na engleskom i nešto manje francuskom jeziku. Rene Genon umro je 1961. Danas se pojavila i mlada generacija i većinom su na Zapadu. Kad su posrijedi tradicionalni pisci. To mnogo govori. Imaju perenijalni filozofi i imaju oni koji govore o perenijalnoj filozofiji ali nisu perenijalni filozofi. 364 . onda moramo kazati da ih je većina bila ili jeste na Zapadu. a Ananda Koumarasvami 1947. A sada. Fričof Šuon je još živ. Gdje su poznati filozofi vječne. ludošću. Mnogo njih je prešlo u islam.K tome. rekao bih da muslimanski svijet još nema medijsku strategiju. u Evropi i Americi..

govorili ste o ljudskim i Božijim pravima. Cjelokupna tradicija računala je izričito ili prećutno na pravo svega.. npr. vječna filozofija posrijedi. tradicionalne civilizacije. Nasuprot tome.Kad je posrijedi islamski istok. poprilično zaostaje kad je perenijalna. recimo. također. i kad su posrijedi rasprave o različitim pravima tamo je to već nekoliko decenija moda u mijeni. da bi se valjano bavili perenijalnom filozofijom potrebno je znati i druge rukavce današnjeg zapadnog filozofskog mišljenja. jer ona oživljava sufizam. U Bosni su ljudska prava tema nad kojom plačemo. premda ima značajne tradicionalne centre. na ono "da se svačije pravo poštuje". Također. Neka moja djela su tu štampana. dugo se vremena u XIX i XX vijeku govorilo o "pravima 365 . Ko u to nije upućen. zanimljiv u ovom pogledu. govore o pravima. tradicionalno kršćanstvo i tradicionalni islam. Arapski svijet. on ne može spoznati pravo pozvanje perenijalne filozofije. Prisjetimo se da smo na Zapadu imali pokrete koji su na svojim transparentima nosili različite riječi ispred riječi "pravo". kako kaže jedan temeljni tekst islama. Pakistan je. gdje se podrazumijevalo i pravo biljaka. Pred sam kraj našeg razgovora želim vam kazati da smo vas u Bosni gledali na našim TV ekranima u sklopu serije Ahmada Akbara. koja zapravo kritikuje scijentizirajući Zapad. Zapad je zanijekao tradicionalne kršćanske postulate. spominjem uzgred Suheil akademiju koja se bavi izdavanjem djela perenijalne filozofije. Šta ovom prilikom možete o tome kazati? Prvo. Npr. No. Malezija je također zemlja u kojoj perenijalna filozofija hvata korijena naročito među mladim profesorima. ukazuje na ono neprolazno u islamskoj tradiciji. univerzitetski filozofski krugovi u Turskoj i u mojoj domovini Iranu naročito su zainteresirani za ovu vrstu filozofije. oživljava hikmu. S tim u vezi. pravima općenito. "Živi islam ". sintagma "ljudska prava" i sam pojam "ljudski prava" jeste nedavni izum Zapada.

nakon takva razmišljanja. Ako čovjek sebi pripiše autonomnost u pravima. imamo prava i dužnosti prema Bogu. Vi ste to u Bosni iskusili. K tome. nad njihovim životom imamo priliku zamisliti se. Ukratko.sljedstveno tome .što znači dug... najljepšim stranicama.čovjek nije mogao u tim civilizacijama zadobiti apsolutna prava! K tome. To je bilo šezdesetih godina.. razbor. preko noći su se rodili pokreti koji su na transparentima nosili napise o "pravima životinja". pa i u ljudskim pravima. Ona dolaze kao dug (dejn) koje kroz vjeru (din) dugujem i odužujem Bogu! Kažu dobro upućeni jezikoslovci da je arapska riječ din (vjera) izvedena iz riječi dejn . samo sa različitih pozicija! 366 . Pa se onda govorilo o "pravima nebijelih ljudi". naime Božija! Zaboravljeno je ono što je srednjovjekovno kršćanstvo duboko u sebi imalo. biljkama. npr. sve tradicionalne civilizacije znale su za Apsoluta. prema sebi. prema životinjama. i . potom prava i dužnosti prema drugim ljudima. vidimo to po Kur'anu. i na scenu su stupila "građanska prava".. vidimo to po deset biblijskih zapovijedi. Ta zbrka se pojavila zbog toga što su zaboravljena osnovna prava. vjerovale u Njega.. stvorio! On nam je dao pamet. Da religija znade za sve to vidimo. uvijek se zapitati: Imam li ja ikakva prava kao čovjek! Nakon što priznam Božija prava i ja kao čovjek imam prava. ono što islam naziva hukukullah! Mnoštvo dreke oko mnoštva raznih prava jeste dokaz da je zaboravljen ili zanijekan sam temelj: Božija prava! Naime. premda je upravo sa Zapada pristizalo najviše glasova da su u Bosni pogažena ljudska prava! Selektivno se prišlo i Bosni i Kuvajtu.. čovjek nije u zakonodavstvu autonoman.žena"! A onda je to izašlo iz mode. dušu i srce! I samo Bog ima iskonska i krajnja prava! Dobro je. A nakon toga. flora i fauna tako su česta tema svetih knjiga na mnogim. moramo poći od tog temelja! On u riječima glasi: Mi svoje postojanje ne dugujemo sebi. Sada se govori posvuda o "ljudskim pravima". dug koji se uzvraća Bogu! Prvo. htjeli ili ne htjeli. odmah treba znati da je on kao slabo biće sklon selektivnom provođenju i selektivnom poštivanju tih prava.. One kao životinje ulaze u krug vjere. nego Bogu! Bog je nas. po odredbi o žrtvovanju životinja.

kad je politika posrijedi. Amerika je poznata po tome.. npr. takvi i slični problemi ne mogu se riješiti pukim pozivanjem na ljudska prava.Moderna civilizacija već poodavno jeste civilizacija titanskog i prometejskog raspoloženja spram Boga. To nam pomaže da pravilno vidimo šta jesu doista ljudska prava i šta je tradicionalno osjećanje života. Ekološka kriza zjapi kao bezdan. Vidimo to također i po paradoksima koje ja često navodim mojim dragim prijateljima Amerikancima. mnoge su stvari u islamskom svijetu. zato što na sebe moderni čovjek gleda kao na Apsoluta. mi sada razgovaramo u Kairu i siguran sam da nećemo biti napadnuti ni u jednoj ulici ovoga grada ma koliko kasno njime šetali. Ja. Stoga moderni i sekularizirani čovjek govori o ljudskim pravima na način apsolutnih prava. šetanje. Evo. Kazali ste mi tada aa su bosanski muslimani dragocjeni i za Zapad i za Istok jer su u ulozi dvostrukih kulturnih ambasadora! Šta danas. prava na kretanje. Prije sedam godina dali ste mi intervju u Vašingtonu. ne smijem šetnjom proći ulicama Vašingtona u ponoć samo nekoliko blokova od Univerziteta Džordž Vašington (George Washington).. I onda vidimo posljedice djela čovjekovih koji je sebi pripisao ni manje ni više negoli apsolutna prava. itd. i u opasnosti sam da budem napadnut od huligana. nakon ovakve Bosne možete kazati? 367 . nasilje po gradovima kao posljedica prenaseljenosti itd.. i ne samo ja. jedan bliži ili dalji eho sa Zapada. demokratija kako se danas razumijeva u mnogim dijelovima islamskog svijeta daleko je od izvorne institucije "međusobnog savjetovanja" (šura) o najbitnijim zajedničkim stvarima itd. Dakako. Recimo. i današnji islamski svijet mora biti predmet kritike od muslimanskih autoriteta kad su posrijedi prava Božija i prava insana. ima li temeljnijeg ljudskog prava od recimo. ma koliko to izgledalo plemenito i obećavajuće. čovjeka! Iz političkih razloga događaju se pogubljenja najbližih srodnika. No.

Kur'an kaže da onaj kome je učinjeno nasilje. vi ga morate nastaviti. Sve sam to pratio. naravno. obnovite veze sa njihovim intelektualcima! To smatram vašim imperativom prvog reda važnosti. vi niste došli u Evropu niti ste tu gastarbajteri. Obnovite veze sa njihovim vjerskim predstavnicima. imtihan. god. Muslimanski svijet potrebuje ljude koji dobro znaju šta je Zapad. jako je važno da o Bosni govorite i medijski je u svijetu promovirate..Doista. ili Pakistanaca u Britaniji. Vi ste vijekovima u njemu. postali određenim znakom stotinama miliona muslimana danas. istovremeno! Drugo. a i Zapad potrebuje ljude koji dobro znaju šta je islam. Razgovarao: dr. 1996. tu živite između zapadnog i istočnog kršćanstva. 368 . mora o tom nasilju javno govoriti! I u medijima Bosna zadugo mora opstojati! Dakako. K tome. Vaša su iskustva dragocjena i za njih i za vas. istinski dijalog. a vaši su političari. zatim Liban gdje žive muslimani i maroniti itd. kao što je Egipat gdje žive muslimani i Kopti. Enes Karić. jedna kušnja! Ja sam noćima molio Boga da vam olakša. Sarajevo. sve na ovom svijetu jeste jedan veliki test. Izetbegović i Silajdžić. Vi ste za Evropu domaći narod. naročito sa tradicionalnim katoličkim svećenstvom i. No. uz sve ovo važno je da što prije obnovite kulturni i obrazovni život svoje domovine. to što se u Bosni zbilo velika je tragedija! I velika kušnja cijelome svijetu. itd. I dragocjena su za sve zajednice gdje žive muslimani sa kršćanima. Vi ste stoga značajni kao muslimani i za Zapad i za Istok. sa pravoslavnim. ili Turaka u Njemačkoj. Ja ovdje moram spomenuti dijalog. Vi niste poput Alžiraca u Francuskoj. Vi ste u obje uloge.

Intervju je objavljen u knjizi: ŽIVI SUFIZAM. s engleskog preveli: Edin Kukavica i dr. Seyyed Hossein Nasr. njegovim konačnim ciljem i mnogim drugim. praktični aspekt. veliki učitelji sufizma su smatrali da je potrebno proširiti metafizičko učenje sufizma u neku vrstu filozofije. Enes Karić. Ali sufizam ima i drugi. smislom čovjekovog života i njegovog djelovanja. čak i u to vrijeme. na poziv Udruženja Ilmijje Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Suhrawardija. dušom. Ali. u smislu filozofske prirode i prvobitne filozofije . svijetom.'sophie' mudrosti . u sebi sadrži najdublja učenja koja se. Posebno u drugoj polovini historije sufizma. boravio znameniti profesor islamskih studija na George Washington univerzitetu. Izdavač: Naučnoistraživači institut „Ibn Sina“. najdubljim filozofskim pitanjima. Džilija i drugih. ALI U PRIJATELJSTVU SA DRUGIM VJERSKIM ZAJEDNICAMA intervju1 Profesore Nasr. OGLEDI O SUFIZMU. nisu se svi oni posvećivali filozofskim.SAŠUVATI ISLAMSKI IDENTITET ZAJEDNICE. godine u Sarajevu je. Sufizam ima dva aspekta: jedan je doktrina o prirodi stvarnosti koja. Ali. kao takva. prakticirali su ovaj drugi aspekt. 1 369 . 2004. ljudskim bićem. Ugledni gost posjetio je ovom prilikom i tekiju u Blagaju na Buni.bave prirodom Boga. Seyyed Hossein Nasr. neki Sredinom septembra 2000. kao što ste upravo rekli . još važniji. Ibn Arabija. u našem biću. danas postoji velika potreba za oživljavanjem sufijskih učenja u našoj filozofiji.naše filozofije. god. Kako to postići? Prije svega oživljavanjem samog sufizma u našem životu. Enes Karić. Sarajevo. svi oni koji su prakticirali sufizam i slijedili sufijsku tradiciju. počev od rahmetli Ghazalija. metafizičkim objašnjenjima. U historiji sufizma. Tom prilikom razgovor sa profesorom Nasrom je obavio dr. stalno podsjećanje na Boga. a to je unutarnje očišćenje.

Ako želimo stvarno shvatiti filozofiju svih velikih islamskih filozofa. na klasičnom tumačenju. na filozofskom nivou filozofska misao se može oživjeti. zasnovano na filozofskom i metafizičkom shvatanju jedinosti Božije. neki su se popularizirali. Ona će slabiti. Širazija. Neko je postavio pitanje: Šta je TEVHID? Šta je značenje La illahe ilallah? Tada je Sadruddin Konyevi iznio izvanredno objašnjenje.šutnja. itd. a on je odgovorio da je najdublje tumačenje tevhida .veliki učitelji. šejha Šazilija . Pitali su ga zašto šuti. na nivou metafizičke teorije. I. potrebno je naći ozbiljnog učitelja. on je samo šutio i nije rekao ništa. Suhrawardija. Ima jedna divna priča o Sadruddin Konyeviju. Nasiruddina Tusija. Ne može svako prakticirati sufizam. 370 . i mnoge druge stvari. ali neki jesu. hvala Bogu. Ali na dubljim nivoima. nisu raspali. želja za samopročišćenjem. Upravo to je učinila perenijalna filozofija u izvjesnom smislu. ili ovaj ili onaj tekst. samodisciplinom. što je. Ova priča je vrlo važna za istinsko razumijevanje sufizma. Dakle. naravno. I čak ni za pojedince kojima je Bog podario inteligenciju da razumiju šta je Fususul-Hikem. o tome kako je pošao u Egipat da se susretne s njim.trebamo znati da su svi oni povezani sa tesawwufom. a ona može doći samo od sufizma. odbijali su da pišu bilo kakve knjige. Novija islamska filozofija je i sama prožeta sufizmom. velikom poznavaocu Ibn Arabijeve metafizike. nastojanjem da se ugrade te njihove velike ideje i da se u njima nađe pomoć. Ima mnogo ljudi koji su inteligentni. Mnogi se. čitanjem metafizičkih tekstova ovih velikih sufija. islamska zajednica. kada je došao red na šejha Šazilija. Zato treba jako isticati taj praktični aspekt. filozofski orijentirani i dobri muslimani i kojima je potrebna intelektualna potpora. podsjećanje na Boga. ukoliko ne primjenjuju praktični aspekt. kako to vi rekoste u svom pitanju. treba održavati i čuvati prakticiranje tesawwufa.Tamo su se sastale vodeće ličnosti. da bi očuvala plamen sufizma. himmet. poput šejha Šazilija. naravno. počev od Suhrawardija pa nadalje. Potrebna je himma. osnivača šazilijskog sufijskog reda. Ali. to unutarnje pročišćenje. nema garancije da će održati svoju intelektualnu intuiciju. kao što se često događa. spominjanje Božijeg imena. Jer neki sufijski redovi su se raspali. Božija pomoć. volja duha! Potrebna je.

kako ćete znati šta je lažno zlato ako ne znate šta je pravo? Ako ne znate šta je pravo zlato. kako to kaže Kur'an: da se sjećamo Boga. kada smo odgovorili 'BELA!'. stablo se cijeni po plodu. malo iz onog . nije dovoljno. kako se možemo zaštititi od nasrtaja pseudosufizma? To što je pseudo. moramo posvetiti pažnju i jednom i drugom. Sve u tesawwufu se vraća na to DA. 371 . Ako odete u prodavnicu da biste kupili nakit za svoju ženu. svi ti spisi. to jest povjerenje koje je Bog stavio na naša pleća i dao nam kao ljudskim bićima. Jedan od najvećih perzijskih pjesnika kaže: 'Ruža je ta koja slatko miriše.Tako moderni arapski pjesnici uzmu poneki stih iz Ibn al-Farida i misle da pišu modernu poeziju. Prije svega. Ljudi uzmu malo iz ovog sufijskog teksta. svo to prakticiranje. što je patvoreno.kao kad dodajete začine u hranu.kada smo rekli Da! na pitanje A Lastu bi rabbikum!' . I to pitanje nam je kazano u množini: vaš Gospodar. tesawwuf .Allahu Akbar.ukrajnjoj liniji. To nije dovoljno. Bog je Najveći. halifatul Allah (namjesnik Božiji). može se utvrditi samo na osnovu autentičnog. da ponavljamo. I sve ostalo proistječe iz tog DA. da se sjećamo trenutka kada smo rekli. duhovnom smislu. a ne tvoj Gospodar! I cijelo Ademovo potomstvo je odgovorilo: DA. I sve te sufijske knjige. da nosi emanet. u metafizičkom. Postoje izvjesni znakovi. Dakle. prodaće vam lažno i vi ćete doći kući i shvatiti da ste prevareni. U vezi s tim. da bismo sufizam shvatili ozbiljno.'Nisam li Ja vaš Gospodar. Da bismo svoju tradiciju shvatili ozbiljno. jedini odgovor na vaše pitanje glasi: Znat ćemo šta je pseudosufizam tako što ćemo znati šta je istinski sufizam. imaju samo jednu jedinu svrhu .toje svrha čovjekovog života da bude Allahov halifa. Danas se u islamskom svijetu mnogo piše.

ortodoksan. niko ne zna odakle potječe. Kod modernog pseudosufizma. oni vrlo intenzivno prakticiraju Šerijat.. sufije su bili ti koji su najviše prakticirali Šerijat. recimo u Sudanu. Treće. naravno. Ali učenja koja su nekada skrivana sada su otvorena. ali je neophodno da prihvataju i slijede Šerijat. Osoba koja nema u sebi bereket. to jest velikih sufijskih redova islamskog svijeta. sufizmu. mora se moći identificirati. takva osoba ne prakticira ozbiljno sufizam. U njihovom prisustvu se osjeti taj bereket. Za malo para možete kupiti brošuru. ti ljudi (pseudoezoterici) su učinili lahko dostupnim.To znači. Što se tiče unutarnjeg značenja.silsila je misterija. I oni to prodaju komercijalno. sufizam mora biti pravovjeran. Što je još važnije. to je nešto drugo. ortodoksan. Ne smije biti odstupanja od La ilahe ilallah Muhammedu resulullah. Postoji prije svega onaj neposredni efekat sufizma .bereket .ne ono što apotekari zovu ružom. Ako odete u neki tradicionalni grad čak i danas. Jedna od karakteristika modernog pseudoezoterizma jeste da on predstavlja suprotnost istinskom ezoterizmu. Kao drugo. oni poste i mimo ramazana.. sufizam mora biti i intelektualno pravovjeran. U sufizmu. U tradicionalnom muslimanskom društvu. tu bi se nalazila silsila (lanac učenjaka sufizma) na zidu. Tu postoji kontrast sa modernim sufizmom. upravo je obrnuto . lanac koji počinje od poslanika Muhammeda do šejha koji tu sjedi. gdje obični muslimani obavljaju redovne namaze. sufije se mole po cijelu noć. da je sufizam ovdje živ. Znači. Oni koji nose tu realnost u sebi zrače tim mirisom. jer to nije pravo zlato. osoba koja za sebe tvrdi da je sufija mora prakticirati Šerijat. ili u neko selo u Egiptu.onaj njegov miris. Ne kažem da sufije moraju činiti više negoli što nalaže Šerijat. sve ovisi o okolnostima. sve ono što je nekada bilo teško dostupno. mora biti ukorijenjen u Šerijatu. tj. Ni svi ti moderni učitelji ne znaju. morate reći: Ja sam pripadnik kadirijskog reda ili šazilijskog reda itd. kada dođete u ovu tekiju gdje mi sad sjedimo. 372 .' Jer nekada su prodavali ružinu vodicu u apotekama.

I nisu bili ni lahko prihvaćani. pseudokršćanstva. znali sjediti do vrata. ima naprosto pseudo-svega. Sve su to elementi koji su važni kao kriteriji. vi možda ne posjedujete tu moć razlučivanja da biste zaista znali da li je on pravi šejh ili nije. pravi šejh. osoba koja želi pristupiti sufizmu. kažete. ljudi su tražili njega. pseudohinduizma. Sve ove nove religije. morali su imati određene osobine. mora posjedovati moć rasuđivanja. veliki vezir. To što su bili sultani nije značilo da mogu doći i sjesti u vrh sobe. Bog nam je dao slobodu da činimo grijehe.. I nije svaki učenik pravi učenik za svakog duhovnog učitelja. mi živimo u jako opasnim vremenima jer je intelektualna klima tako uzburkana i što više preovladava sekularizam.. No. postat ću njegov učenik. ili bilo gdje. sufizam se nije bavio prozelitizmom. U izvjesnom smislu one su mu suprotstavljene. ali najviši kriterij jeste sposobnost rasuđivanja u nama samima. Bile su potrebne neke duhovne osobine. Ima još jedna važna stvar: nije svaki duhovni učitelj za svakog učenika. Nikada on nije tražio ljude. sve je više pseudoduhovnosti općenito. ali su mu sestre. Vi. sultani koji su vladali od Bosne do Perzije. ali učenik. a lažno zlato je jeftino. možete odlučiti da sjednete na avion i odete u Perziju ili u Indiju.To je lažno zlato. i tamo naiđete na nekog šejha. jer je to jedna od naših karakteristika kao ljudskih bića da imamo odgovornost da ne činimo grijehe.Vidite šta se događa u Rusiji: čim 373 . Kažu da su otomanske halife. koje za sebe tvrde da posjeduju novu providnost. Mora postojati neka vrsta harmonije. kao poznati bosanski profesor. U stara vremena. Mogli ste biti vezir. za dolar dobijete prsten koji bi koštao nekoliko stotina da je od pravog zlata. ne samo pseudosufizma. Moramo od Njega tražiti blagoslov i zaštitu. sve one su sestre modernizma. Mi moramo tražiti zaštitu Allaha Veličanstvenog da ne počinimo grijehe. ali to nije značilo da ćete biti prihvaćeni u neki sufijski red. usklađenosti. pseudobudizma. a koji su pripadali sufijskim redovima mevlevija ili halvetija. U tom pogledu. Jer.

i vidite sve više takvih pseudostvari. o toj vašoj rečenici? Ovo mjesto je svakako potvrda te moje rečenice. moj ili vaš djed nisu imali to iskušenje da otvore novine i gledaju slike golih žena. Ali. i svaki pojedinac danas snosi veću odgovornost nego u stara vremena. u Moskvi se pojavilo 2000 novih religija. krivotvorine od originala. Kur'an je veoma eksplicitan u tome kada govori o prirodnim pojavama kao Božijim znakovima.i to je nešto što našim djedovima nije bilo moguće. mislilo za vas. u svakoj ulici. Uz njih idu i nove slobode: ja sam Perzijanac. uvijek opstaje ono št oje autentično. što znači da postoji neka veza između toga dvoga. u jednoj vašoj knjizi pročitao sam prije nekoliko godina jednu zanimljivu rečenicu:'Priroda je vrsta Božanske objave: Šta nam možete reći sada. došli biste ovdje u zaviju. Profesore Nasr. isto kao i kur'anski stavci.je marksizam pao.. U Americi. Usred sveg tog pseudosufizma. On ne dopušta da prevlada ono što je pogrešno. Mi imamo i jedno i drugo. Mi moramo posjedovati moć rasuđivanja jer su iskušenja sada tako velika. vi Bosanac. pseudo-ovog i onog. na ovom prelijepom mjestu. ili drugdje. U čuvenom stavku: 'Pokazivat ćemo im Naše znakove (ayatuna) na nebu i u njihovim dušama dok im ne postane jasno da je to istina' prirodne pojave se nazivaju 'ayat. mi možemo da zatvorimo novine. sekularizam ima sve više uspjeha. sjedimo pored ove predivne rijeke . I tu se opet vraćam na isto . pošto je Bog milostiv.To jednostavno nije postojalo u Teheranu ili Sarajevu. i tu biste našli nekoga. Ali mi imamo izbor. Ako biste prije sto godina u Mostaru htjeli postati sufijski učenik. kada vas je društvo na neki način štitilo.sposobnost rasuđivanja jeste onaj konačni kriterij za razlikovanje istine od laži. što je kršćanstvo slabije. Ljudi našeg vremena se nalaze u posebnoj situaciji: jer. zbog vakuuma koji je nastao. A na nama je da upotrijebimo svoju sposobnost rasuđivanja kako bismo izabrali. u ovu tekiju. Danas postoje sva ta raznolika kretanja oko nas. 374 .

poput šipka. Jedan hadisi kudsijj kaže: 'Zemlja je zelena i lijepa i Mi smo vam je dali da o njoj brinete'. Kur'an govori o njima i uzima ih za svjedoke. ako imamo oči da vidimo. kao i Kur'an. vode. U međuvremenu. Kakva su sada vaša stajališta? Moja stajališta se nisu izmijenila od kada sam napisao tu knjigu 60-ih godina. stvari su se samo pogoršavale. ali veliki industrijski kompleks nastavlja uništavati prirodu. ali mi se nismo dobro brinuli o njoj. tada i Mjesec. nestaju cijele vrste. u ozonskom omotaču se javljaju rupe. Moje sljedeće pitanje se odnosi na vašu knjigu 'Čovjek i priroda: duhovna kriza modernog čovjeka'. predstavlja primordijalnu objavu. Osnivaju se pokreti zelenih. ustvari. i ona u sebi sadrži duboku poruku: kretanja Sunca i Mjeseca. prve Božije tvorevine. planine. i upravo zato i priroda učestvuje u kur'anskoj objavi. i voće. sada je porasla svijest kako na Zapadu tako i na Istoku. A u islamskom svijetu ima. sve to odražava razne vidove božanske mudrosti. Pošumljene površine se smanjuju. Oni nam čak i govore. Od svih svetih knjiga svijeta. i daju nam znakove. kao da zaista ništa nije važno. igraju neku svoju ulogu. čak. Naravno. Važno je biti u stanju iskoristiti specifičnu kur'ansku objavu koju nam je Bog poslao. nijedna nije tako okrenuta prirodi kao Kur'an. Vi ste prvi islamski autor koji je napisao knjigu ove vrste. 375 . djevičanska priroda. mogao bih beskrajno nabrajati sve nevjerovatne pojave koje su rezultat činjenice da nismo zemljom upravljali kao istinski Božiji namjesnici. zagađenost okeana raste. zelene stranke itd. On kaže da.Naravno. Događaji u posljednjih 35 godina samo su potvrdili ono što sam tu rekao. ptice i druga stvorenja. Predvidio sam da će doći do ogromne krize u pogledu čovjekove životne sredine. drveće. ako imamo uši da čujemo. kako bismo mogli otvoriti oči i uši da bismo postali svjesni te primordijalne objave. ponovna potvrda primordijalne objave. ako je Objava data i ljudskim bićima i prirodnom svijetu. Kur'an je. odnosno djevičanske prirode. onakva kakvu je Bog stvorio.

U islamskom svijetu mnogi misle: 'Kada budemo kao Zapad u XIX vijeku. Ali tada će biti prekasno. vodu spominju i Kur'an i hadis.manje svijesti o tome nego na Zapadu. Voda je. Voda u islamu ima više značenja: prije svega. kako za islamski svijet. 376 . kao čin milosti i dobrote. Sve su to krucijalna pitanja. prema šumama i vodi. Potrebni su nam alternativni pristupi onome što se zove 'razvijanje odnosa prema prirodi i njenim resursima'. kojim se dijeli ta dragocjena materija. . nego i zbog zagađivanja vode i njenog uništavanja. Prema metafizičkom stajalištu. Ali pokušat ću rezimirati. U islamskoj metafizici. Naravno. tako i za cijelo čovječanstvo. Njeno uzvišenije značenje jeste božanski rahmet. ne samo zbog porasta stanovništva u svijetu. smatra se da je svijet 'nafasur-rahman'. Božiju milost. simbolizirao je milost.dah Svemilosnog. Dakle. zapravo. 'Od vode smo sve živo stvorili!'. onda ćemo razmišljati o tome. o 'rahmetu'. nastaje svijet. prema njihovoj zaštiti. kaže Kur'an. Voda će postati jedno od najvažnijih pitanja u narednom stoljeću. vode. prije svega. Tamošnje tehnologije su tako moćne i tako brzo uništavaju zemlju da su mnogi inteligentni ljudi postali svjesni opasnosti. supstanca koja daje život. To bi se moglo protumačiti kao materijalna stvarnost fizičkog života. U mnogim islamskim gradovima možemo vidjeti česme koje su sagrađene u okviru vakufa ili vjerskih zadužbina. Posebno u sušnim podnebljima gdje je Kur'an objavljen. Njena distribucija u islamskoj zajednici u obliku česmi smatrana je vrlo važnim vjerskim činom. profesore Nasr? Toje vrlo komplicirano i duboko pitanje. i u svim islamskim jezicima mi o vodi govorimo kao o 'bereketu'. jedno od njenih značenja je i 'supstanca iz koje izvire život'. ona simbolizira 'rahmet'. Spomenuste tu zlatnu riječ 'voda': U čemu je islamska simbolika vode. dolazak kiše. Cjelovito objašnjenje bi iziskivalo mnogo vremena. iz kojeg.

kosmos . za pranje. agnosticizma. Sve to je sadržano u brojnim spominjanjima vode. potpuno je svjestan tog posebnog bereketa i te milosti. iz kojeg su. to je Božija milost koja se spušta da bi rodilo sve ono što je potrebno za život. predstavlja ono što čisti. koja bi bila vaša poruka islamskim učenjacima i islamskoj inteligenciji u BiH? Ima ih nekoliko. kojima treba dodati rajske rijeke. jer svaku je stvar Bog stvorio jedinstvenom. Treba isticati i jedno i drugo. simbolika vode. to vas pročišćava. Naravno. Tradicionalni musliman.proistječe iz božanskog rahmeta. koji dolaze iz zapadne Evrope i Amerike. osim jedne. To su razni oblici sekularizma. izražena na različitim nivoima. nastavljaju se na Bismillahir-rahmanirrahim. rahmet. islamski identitet islamske zajednice. jer i one imaju svoju simboliku. Voda tu ima važno značenje. da sačuvaju islamski identitet zajednice. jer kod abdesta se ne radi samo o fizičkom pranju .voda nas čisti i psihološki i duhovno. i kada pije vodu. uokviruje život tradicionalnog muslimana. voda je božanska milost. Voda također. u metafizičkom smislu. Kada uzimate abdest. sve kur'anske sure. Na neki način.jer naše pojedinačno postojanje vraća njegovoj prvobitnoj čistoći. i zemaljsko tlo iz kojeg niče život. profesore Nasr. kao što druga božanska objava . Isto tako. I na kraju. Kada kiša pada. nastala sva stvorenja. da budu u stanju da se suprotstave svim snagama koje prijete islamskom svjetonazoru. ali u prijateljstvu sa drugim vjerskim zajednicama. Svaka vjerska zajednica ima svoj identitet. upravo zbog svoje primordijalne prirode. prije i iznad svega.sama suština univerzuma proistječe iz božanske milosti. Daje nam osjećaj smirenja. čisto je po definiciji. Ali ne i isključivost koja bi bila suprotstavljena kršćanskoj ili drugim religijama. Rijeka. metafizički. Dakle. kao i 377 . Ona je simbol pročišćenja. ateizma. za metafizičare. Zato je u Šerijatu koristimo za abdest. Drugo. A voda simbolizira i taj rahmet. Sve što je primordijalno. Ali. za sufije. to je voda koja teče.

kada je riječ o mnogim važnim savremenim pitanjima.modernizma. vjerskog pluralizma i sl. smatram da je tu bosanska inteligencija u osobito dobroj poziciji . Time biste ostatku islamskog svijetu učinili veliku uslugu. pogotovo što ste vi u središtu Evrope. 378 .. znate evropske jezike bolje nego ljudi u arapskom svijetu ili Iranu. čak i za zapadnog čovjeka. Treba odgovoriti snažnom i dubokom kritikom.vi ste u Evropi. i trebali biste biti u stanju suočiti se sa ovim pitanjima i prodiskutirati ih na islamski način. kao što su pitanja životne sredine. Treće.

H.. 1998. Sarajevo. VODIČ MLADOM MUSLIMANU Prijevod s engleskog: Aida AbadžićHodžić Izdavač: Ljiljan.OBJAVLJENE NA BOSANSKOM JEZIKU 1. TRADICIONALNI ISLAM U MODERNOM SVIJETU Prijevod s engleskog: Zulejha Riđanović Izdavač: El-Kalem. SUSRET ČOVJEKA I PRIRODE.. god. 329 str. god.KNJIGE S. 330 str. Sarajevo.. duhovna kriza modernog čovjeka Prijevod s engleskog: Enes Karić Izdavač: Svjetlost. god. 24 cm 2. 21 cm 379 . 1992. NASRA . 1994. Sarajevo. 20 cm 3. 143 str.

Sarajevo. god. TRI MUSLIMANSKA MUDRACA. čovjek Božji Prijevod s engleskog: dr. Ibn Arebi Prijevod s perzijskog: Bećir Džaka Izdavač: El-Kalem. 2007. Rešid Hafizović Izdavač: Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”. 217 str.4. 429 str. god.. MUHAMMED. ŽIVI SUFIZAM. 20 cm 5. Rešid Hafizović. Enes Karić Izdavač: Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”. 2002. Sarajevo. 1991. 21 cm 7. ogledi o sufizmu Prijevod s engleskog: Edin Kukavica i dr. Suhraverdi. Ibn Sina.. god. 344 str. 2004. trajne vrijednosti za čovječanstvo Prijevod s engleskog: Enes Karić. god. Sarajevo. 335 str. Nevad Kahteran Izdavač: El-Kalem.. SRCE ISLAMA. 21 cm 380 . Sarajevo. 21 cm 6..

200. život i djelo Prijevod s engleskog: dr. Sarajevo. 21 cm 11.. god. 21 cm U POTRAZI ZA SVETIM: razgovori Prijevod: Muamer Kodrić Izdavač: Dobra knjiga. UVOD U ISLAMSKE KOZMOLOŠKE DOKTRINE: koncepcija prirode i metodi njenoga proučavanja po Ikhwan al-Safa. 10. 490 str.8. SADR AL .DIN SHIRAZI I NJEGOVA TRANSCEDENTNA THEOZOFIJA: intelektualni kontekst. 20 cm 9. 2001.. 2007. god. 381 . 2007. 200 str. 137 str.. Sarajevo. Adnan Silajdžić Izdavač: Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”. god. 216 str.. god. al-Biruniju i Ibn Sinau Prijevod s engleskog: Edin Kukavica i Enes Karić Izdavač: Tugra. Sarajevo. Sarajevo. 21 cm ISLAMSKA UMJETNOST I DUHOVNOST Prijevod s engleskog: Edin Kukavica Izdavač: Lingua Patria.