You are on page 1of 19

SADRŽAJ

Uvod.................................................................................................1
1. POJAM I DEFINICIJA TROŠKOVA ……………………………………...…. 2

1.1. PODJELA TROŠKOVA …………………………………………………………. 2

2. FUNKCIJE TROŠKOVA ............................................................................ 5

2.1. ODNOSI MEĐU KRIVULJAMA TROŠKOVA………………………………….. 8

2.2. ELASTIČNOST TROŠKOVA……………………………………………………10

2.3. EMPIRIJSKE FUNKCIJE TROŠKOVA……………………………………. … 10

2.4. KRIVULJE DUGOROČNIH TROŠKOVA.................................................... 13

Zaključak…………………………………………………………….….… 17

LITERATURA…………………………………………………………… 18

1

Sve u svemu suština ovog seminarskog rada je da objasni suštinu i ulogu troškova u preduzetništvu. značaj troškova u svim ostalim sferama društvenog života. Sva preduzeća veliku pažnju posvećuju troškovima. a bićete upoznati i sa oportunitetnim troškovima. U daljem dijelu teksta bićete upoznati i sa najvažnijim vrstama troškova kao i njihovim funkcijama. Kroz ovaj seminarski rad moći ćete i uvidjeti. odnosno nastoje da posluju uz što niže trškove jer je osnovni cilj svake poslovne aktivnosti u ekonomskom preduzetništvu ostvarenje viška prihoda u odnosu na troškove. 2 . iako nije detaljnije objašnjeno. Uvod Kao što se može vidjeti iz samog sadržaja troškovi su vrlo široka oblast. U prvom dijelu ovog seminarskog rada biće objašnjen pojam i definicije troška.

Isplata. PRIRODNI TROŠKOVI.Troškovi u širem smislu. jer ne mora doći do vremenskog podudaranja. Ovdje pored troškova za neposrednu proizvodnju nastaju i troškovi drugih poslovnih funkcija kao npr. Indirektni (opšti. 3. POJAM I DEFINICIJA TROŠKOVA Postoje brojne i različite definicije troškova a mogu se svrstati u dvije osnovne grupe: . koji predstavlja svako izdavanje novca koj odmah ne implicira trošak. PODJELA TROŠKOVA U ekonomskoj teoriji i praksi susreću se veliki broj podjela troškova a istaćemo najpoznatije grupe: 1. troškovi prodaje. . 1. koji je šriri pojam od troška i kod kojeg važi pravilo da su svi troškovi rashodi ali da svi rashodi nisu troškovi. Jedna od najprihvaćenijih definicija troškova je ta da su troškovi cjenovni izraz potrošenih faktora proizvodnje. Kod trošenja faktora proizvodnje za dobijanje različitog stepena proizvodnje nekog proizvoda. U ovu grupu troškova spadaju troškovi materijala. Rashod. režijski) troškovi su zajednički troškovi koji su vezani za organizovanje proizvodnje.Troškovi u užem smislu. 2. Izdatak. Direktni (neposredni) troškovi su pojedinačni troškovi izrade koji se vezuju po konkretnim proizvodima i uslugama. nabavke. najamnine.1. DIREKTNI I INDIREKTNI TROŠKOVI. Dakle to su troškovi većeg broja proizvoda ili cijelog preduzeća. Dakle trošak se dobija kada se utrošci pomnože sa odgovarajućim cijenama. jer obuhvata trošenje faktora proizvodnje koji se javljaju u svakoj proizvodnji. prema kojim su to troškovi vezani za redovnu potrošnju u pogonima preduzeća. 3 . Pojam trošak ne smije se poistovijetiti sa pojmovima: 1. uskladištenja i slično. pored troškova treba razlikovati i utrošak kao količinski izraz potrošenih faktora proizvodnje u obliku mašinskih sati. Iz ove definicije proizilazi i osnovni cilj preduzeća – profit. troškovi osnovnih sredstava (amortizacija). Ovo je osnovna podjela troškova. upravljanje i rukovođenje poslovanjem. 2. sati rada i drugo. količine repromaterijala. koja se vezuje za transakcije gotovim novcem putem žiro-računa. 3. administraciju i slično. troškovi tuđih usluga i troškovi prema zajednici.

Polazeći od te podjele mogu se posmatrati ukupni. najamnina i ostali materijalni troškovi. U kratkom roku sredstva za rad i drugi faktori i potencijali prduzeća su fiksnog karaktera. ako prduzeće u dugom roku povećava proizvodnju neke robe i prognozira da će trend potražnje biti uzlazan i dugoročan. novom opremom i povećavanjem ostalih faktora. Izgradnjom novih pogona. TROŠKOVI USLOVLJENI PROMJENAMA U OBIMU PROIZVODNJE ili DINAMIČNI TROŠKOVI. a obim proizvodnje mijenja se zavisno od angažovanja varijabilnog faktora. sektori. Čista suprotnost su varijabilni troškovi kao npr. Varijabilne troškove Osnovna karakterisktika fiksnih troškova je ta da na njih ne utiče promjena obima proizvodnje u kratkom roku i postoje iako je proizvodnja ravna nuli. Kod analiziranja proizvodnje definisani su: ukupni. Fiksne i 2. a to su proizvodi i usluge. znači troškovi čitave proizvodnje i odnose se na sve proizvode. 5. Kao nosioci troškova pojavljuju se učinci zbog kojih su troškovi nastali. Prosječni troškovi su jednaki odnosu ukupnih troškova i količine proizvoda. zavisno od tržišnih potreba (npr. Ova podjela izvršena je s aspekta mogućnosti adaptiranja veličine preduzeća i promjene obima proizvodnje. Zbrajanjem direktnih i indirektnih troškova dobija se cijena koštanja za svaki pojedini proizvod. TROŠKOVI PO MJESTIMA I NOSIOCIMA. 6. Ukupni troškovi su zbir fiksnih i varijabilnih troškova. jer se veličina preduzeća mijenja. pogoni i druge ekonomsko-proizvodne jedinice što zavisi od organizacije proizvodnje. Mjesta troškova su odjeli. KRATKOROČNI I DUGOROČNI TROŠKOVI. prosječni i granični troškovi. Predmet ovog razgraničenja su indirektni troškovi koji se kao zajednički dijele prema mjestima. prosječni i granini proizvod. Zavisno od stepena korištenja proizvodnih kapaciteta (obima proizvodnje) razlikujemo: 1. a zatim se alociraju na nosioce. 4. Troškovi u dugom roku posmatranja su prilagodivi. svi troškovi poprimaju varijabilni karakter. Granični troškovi su dodatni troškovi proizvodnje po jedinici promjene proizvodnje. TROŠKOVI PO KOLIČINI UČINAKA.3. 4 . onda se mijenja i struktura fabrike).

5. apsorbovani. 10. procjenjuju na osnovu prethodnog perioda. kamata na finansijski kapital i sl. kao i očekivani. neizbježni troškovi i oni koji se mogu izbjeći. Standardni troškovi su. U poređenju sa stvarnim troškovima pokazuju odstupanja. Očekivani ili planski troškovi su procjena kretanja troškova za određeni obim proizvodnje. OPORTUNITETNI TROŠKOVI Izgubljena mogućnost se zove oportunitetni trošak. ekonomski i neekonomski troškovi. 2. Eksplicitni troškovi su stvarni troškovi koji se događaju u preduzeću i obuhvataju troškove nabavke resursa. distributivni troškovi. odložni i neodložni troškovi. standardni troškovi predstavljaju najbolji instrument za kalkulisanje troškova vezanih za proizvodnju. 6. 8. TROŠKOVI OPORTUNITETA – Alternativni trošak javlja se kada se izborom jednog faktora ili stvari odričemo nečeg drugog. agencijski troškovi. OČEKIVANI I STANDARDNI TROŠKOVI. transakcijski troškovi. troškovi proizvodnje i troškovi prometa. preapsorbovani i neapsorbovani opšti troškovi. 10. ukalkulisani. STVARNI. 8.7. Pored navedenih podjela susreću se i druge podjele u praksi a to su: 1. 9. uglavnom. 11. kontrolisani i troškovi izvan kontrole. Oportunitetni trošak odluke se pojavljuje zato što odabiranje jedne stvari u svijetu oskudnosti znači žrtvovanje nečeg drugog. a mogli smo. 4. Drugim riječima. oportunitetni troškovi su troškovi proizvoda i usluga mjerenih alternativnim korištenjem napuštenih proizvoda ili usluga prilikom izbora i donošenja odluka. Oportunitetni trošak je vrijednost dobra ili usluge koje nismo koristili. a stvarni ne pokazuju da li su rezultat dobre ili loše prakse. Pošto se očekivani troškovi. 3. 5 . nepovratni troškovi. EKSPLICITNI I IMPLICITNI TROŠKOVI. 9. Iplicitni troškovi su oportunitetni troškovi korištenja resursa kao da su oni već vlasništvo preduzeća. unaprijed predodređeni troškovi koji pružaju orijentaciju i mjerilo troškova proizvodnje u ulovima efikasnosti. 7. realizovani i naplaćeni troškovi. Stvarni troškovi su izraz stvarno realizovanih troškova u jednom periodu i dobijaju se iz knjigovodstva po isteku obračunskog perioda.

q0 ukupnu proizvodnju n-tog nivoa. 4. Pored navedenih kategorija troškova. TC1 troškove prethodnog nivoa proizvodnje. FUNKCIJE TROŠKOVA Ukupni troškovi nekog preduzeća jednaki su zbiru fiksnih i varijabilnih troškova TC = FC + VC Fiksni troškovi su troškovi koji ne variraju s obimom proizvodnje. TC0 troškove n-tog nivoa proizvodnje. u analizi proizvodnje i ponude koriste se podaci o prosječnim varijabilnim troškovima i prosječnim fiksnim troškovima po jedinici proizvoda. Granični troškovi na bilo kojem nivou proizvodnje predstavljaju troškove dodatne jedinice proizvoda. q1 ukupnu proizvodnju prethodnog nivoa. Varijabilni troškovi se mijenjaju u odnosu na obim proizvodnje. koja je dobijena na osnovu ukupno utrošenih faktora proizvodnje. koji se dobiju kada se ukupni troškovi dva susjedna nivoa proizvodnje oduzmu pa podijele s diferencijom dva uzastopna nivoa proizvodnje: gdje MC označava granični trošak. to su diferencijalni troškovi po jedinici proizvoda. Prosječni varijabilni troškovi po jedinici proizvoda predstavljaju odnos između ukupnih varijabilnih troškova i ukupne proizvodnje: 6 . a q ukupnu proizvodnju. TC ukupne troškove. Od ukupnih troškova proizvodnje treba razlikovati ukupne troškove koji se dobijaju dijeljenjem ukupnih troškova s ukupnom proizvodnjom gdje AC označava prosječne troškove po jedinici proizvoda.

što povećava i ukupne prosječne troškove po jedinici proizvoda. Nakon ove točke granični troškovi rastu brže.1. a nakon druge jedinice proizvodnje počinju rasti i u četvrtoj jedinici se izjednačuju s prosječnim troškovima po jedinici proizvoda: U toj tački nalaze se najniži prosječni troškovi. zbog čega i ukupni troškovi (TC-stupac 4) imaju stalni rast i kreću se od 55. Kretanje i odnosi ukupnih i jedničnih troškova poduzeća zavisno od opsega proizvodnje ilustrira primjer u tablici 1. dijagramom na koordinatnom sistemu i algebarskom funkcijom. koji u početku imaju blagi opadajući trend. koliko iznose fiksni troškovi. Troškovi kao i druge ekonomske kategorije mogu se prikazati tablicom.Prosječni fiksni troškovi po jedinici proizvoda dobiju se ako se ukupni fiksni troškovi podijele s ukupnom proizvodnjom: Ukupni fiksni troškovi su svi troškovi koji se ne mijenjaju sa količinom proizvodnje i postoje čak i kada je proizvodnja nula. Prosječni fiksni troškovi po jedinici proizvoda (AFC – stupac5) s porastom proizvodnje postaju sve niži. S varijabilnim troškovima direktno us vezani granični troškovi (MC – stupac 8). u stupcu 2 prikazani su fiksni troškovi (FC) koji su za sve količine proizvodnje jednaki. do 860 u tački maksimalne proizvodnje. ali nešto blažu od prosječnih troškova. Tablica 1. Ukupni i jedinični troškovi 7 . U stupcu 3 ukupni varijabilni troškovi (VC) rastu od 0 do 805. Što je proizvodnja veća.1. Prosječni varijabilni troškovi po jedinici proizvoda (AVC –stupac 6) u početku imaju skoro srazmjerno kretanje s opsegom proizvodnje da bi s daljim porastom proizvodnje prešli u progresiju. sa q označena je ukupna proizvodnja. U stupcu 1 tablice1. ponašaju se degresivno s povećanjem opsega proizvodnje. to su fiksni troškovi po jedinici manji. Prosječni fiksni troškovi su fiksni troškovi po jedinici proizvoda.1.

50 80.5 Prosječni ukupni troškovi po jedinici proizvoda (AC – stupac 7) zbog niskog nivoa proizvodnje i utjecaja fiksnih troškova u početku su vrlo visoki.55 72.6 55.5 61.75 26.11 66.66 183.5 124 8 55 436 491 6.3 24.5 22 2 55 49 104 27.50 86 230.6 43 27. iako po blažoj stopi nego granični troškovi. Prema tome preduzeće ima najniže prosječne troškove po jedinici proizvoda na nivou proizvodnje gdje se izjednačavaju granični troškovi s prosječnim: 8 . Povećanjem proizvodnje do četvrte jedinice oni imaju poadajući trend.5 93 7 55 312 367 7. 55 . usljed progresivnog rasta graničnih troškova.6 41.5 24.43 107.5 25 3 55 74 129 18.86 44. .5 31 4 55 105 160 13.88 54. - 27 1 55 27 82 55 27 82 23.5 66 6 55 219 274 9 36. Nakon četvrte jednice.5 163 9 55 599 654 6.38 142.5 45. prosječni troškovi brže rastu. .5 52 22.57 52.25 40 40 48 5 55 153 208 11 30.6 206 10 55 805 860 5. q FC VC TC AFC AVC AC MC 1 2 3 4 5 6 7 8 0 55 .66 78.

Slika 1. pokazuje kretanje ukupnih troškova (TC) na osnovi fiksnih troškova od 55 i rastućih varijabilnih troškova.1. dobit ćemo krivulje ukupnih i jediničnih troškova i na taj način jasnije vidjeti odnose između krivulja troškova.1. pokazuje jedinične troškove i prosječne fiksne troškove po jedinici proizvoda. Slika 1. a posebno jedinične troškove. MC = AC 2. b) Jedinični troškovi 9 .1. ODNOSI MEĐU KRIVULJAMA TROŠKOVA Ako se podaci iz tablice 1. Slika 1.1.1.1. prikazuje posebno ukupne troškove. na slici 1. prenesu na koordinatni sustav. Slike su u bitnim tačkama povezane. tako da se jasno vide i veze između ukupnih i jediničnih troškova.

Otuda I proizilazi degresivna krivulja prosječnih fiksnih troškova (AFC). Krivulja prosječnih varijabilnih troškova (AVC). nakon izvjesnog pada ima progresivan tok kretanja.1. Ona se nalazi ispod krivulje prosječnih ukupnih trokova (AC). S obzirom da su fiksni troškovi jednaki za sve nivoe zaposlenosti. odnosno gdje se sijeku krivulje MC I krivulja AC naziva se prijelomna tačka. oni po jedinici proizvoda opadaju. Granični troškovi se izvode iz varijabilnih. je vidljivo da oni imaju mnogo brže kretanje od prosječnih varijabilnih troškova. Proizvodnja Krivulja prosječnih fiksnih troškova ima opadajući tok kretanja od ordinate prema apscisi. ELASTIČNOST TROŠKOVA 10 . Tačka u kojoj se izjednačavaju granični troškovi (MC) s prosječnim ukupnim troškovima (AC).2. a krivulju prosječnih ukupnih troškova (AC) u tački M. Tačka u kojoj se granični trošak izjednačava s prosječnim varijabilnim troškovima naziva se tačka zatvaranja. Značajna je radi sagledavanja položaja preduzeća u kriznim situacijama. Ona označava donju granicu cijene kojom se pokrivaju varijabilni troškovi. zato šro oni sadrže u sebi I prosječne fiksne troškove. s povećavanjem opsega proizvodnje. 2. što odražava povećanje ovih troškova po jedinici prizvoda. Iz tablice 1. Ona označava donju granicu tržišne cijene s kojom preduzeće može pokriti samo svoje ukupne troškove. krivulja graničnih troškova ima znatno progresivniji tok kretanja tako da siječe krivulju prosječnih varijabilnih troškova (AVC) u točki M1. kada je tržišna cijena ispod prosječnih troškova. Nakon zajedničkog polazišta I sporijeg rasta u početku.

TC = a˙ q2 + b˙ q + c 3. TC = a˙ q3 + b˙ q2 + c˙ q + d Osnova za definiranje matematičkog modela troškova je odgovarajuća empirijska građa. od koje zavisi konkretni oblik funkicije. granični trošak je veći od prosječnog. a obrazac prosječnog troška. to se elastičnost troškova izražava kao odnos graničnog prema prosječnom trošku: Ako je ovaj koeficijent veći od 1. Krajnja tačka do koje preduzeće može povećati količinu proizvodnje je ona u kojoj se granični trošak izjednačava s cijenom proizvoda. U praksi se najčešće koriste sljedeći oblici funkcija: 1. zanči da je granični trošak niži od prosječnog. 11 . 2. ali i od vlastitog izbora analitičara.3.Elastičnost troškova predstavlja odnos između srazmjerne promjene ukupnih troškova i srazmjerne promjene količine proizvodnje: ili drukčije izraženo: Kako je obrazac graničnog troška. što zavisi od vrste proizvodnje. EMPIRIJSKE FUNKCIJE TROŠKOVA U definisanju funkcije troškova koriste se razni matematički oblici. zbog čega i ukupni troškovi brže rastu od proizvodnje. Kada je ovaj koeficijent manji od 1. što upućuje nazaključak da se proizvodnja nalazi u zoni opadajućih prosječnih troškova. TC = b˙ q + c 3.

Pretpostavimo da su fiksni troškovi ovog preduzeća 200.70˙ 1. a direktni troškovi 700.70 TR + 200. pnekad i usluga). jer uspoređivanjem cijen i prosječnih troškova preduzeće može racionalno donositi odgovarajuće odluke o prizvodnji. TC = 0. Prema tako utvrđenom ukupnom prihodu stavlja se iznos ukupnih direktnih troškova i dobij parametar b. parametar b = 0. parametar b predstavlja direktne troškove po jedinici proizvoda. to jest direktnih troškova po jedinici proizvoda u preduzećima s heterogneom proizvodnjom. Na osnovi standardnog asortimana i realno ocijenjenih tržišnih cijena utrđuje se visina ukupnog prihoda za normalni obujam proizvodnje. KM. Međutim postoje i teškoće u definiranju modela. Na primjer. onda funkcija doboja konkretni oblik: TC = 10q + 100 Prosječni troškovi iz ove funkcije su: Iz obrasca prosječnih troškova (AC) vidi se da povećanjem proizvodnje preduzeće smanjuje prosječne troškove po jedinici proizvoda. parametar c izražava fiksne troškove.000 KM 12 .000 Za TR od 1 mil.000 + 200. materijala. kao i inženjerskom tehnikom. definirati analitičkim putem na osnovu podataka o proizvodnji i troškovima. U tim preduzećima postoji mogućnost svođenja proizvodnje na odgovarajuće standardne proizvode i na toj osnovi iznalaženje prosječnih troškova. kao i fiksni.000 = 900.000. troškovima i ostalim bitnim elementima od kojih zavisi uspješnost poslovanja. koje se odnose na razgraničavanje troškova na direktne – proporcionalne i fiksne. Model je vrlo jednostavan i veoma značajan u poslovnoj politici.U funkciji: TC = b˙ q +c. Ako je direktni trošak po jedinici proizvoda 10.000 KM model troškova dobija sljedeći oblik: TC = 0. a fiksni troškovi 100. ako je ocijenjeni ukupan prihod od prodaje u tijeku godine 1 milijon KM.000 KM. Inženjerska tehnika može se koristiti u procesima gdje su definirani normativi direktnih troškova (rada. Nešto složenije je utvrđivanje direktnih troškova u preduzećima s heterogenom proizvodnjom. Direktni troškovi se mogu.70. Druga mogućnost za definiranje modela troškova je korištenje vrijednosnih pokazatelja. i pronalaženje vrijednosti parametra b. energije.

000 = 0.000 KM Opći oblik za ovaj model profita je: Pf = TR – TC Pf = TR – b˙ TR – c Pf = TR (1 – b) – c Uvrštavanjem konkretnih podataka iz navedenog primjera dobijamo: Pf = TR (1 – 0.000 + 200. U funkciji TC = a˙ q2 * b˙ q + c nov je koeficijent a. On se takođe zasniva na empirijskim podacima o kretanju ovih troškova.000 = 1.000 KM profita: Pf (profit) = TR – TC = 1. Izjednačavanjem ova dva troška dobijamo: 13 . Nasuprot tome zanči poslovanje gubitkom. njegov profit će znatno porasti degresijom fiksnih troškova: TC = 0.200.000 Pf = TR – TC = 1.000 + 200.70˙ 1. funkcija dobija sljedeći oblik: TC = q2 +10q +100 Prosječni troškovi iz ove funkcije su: Granični troškovi iz ove funkcije su: MC = 2q + 10.000 = 160. KM.000 = 840.000 KM Ako preduzeće poveća prodaju.Znači preduzeće posluje sa 100.00 Iz ovog modela proizilazi da preduzeće mora ostvariti prodaju od 666. na primjer na 1.000.000 KM da bi pokrilo sve svoje troškove (fiksne i varijabilne). na osnovi istog asortimana proizvodnje i direktnih trškova tog asortimana bez povećanja fiksnih troškova. Pretpostavimo da se funkcija troškova T = 100q + 100 dopunjuje s ovim troškovima i da njihvo ponašanje u odnosu na opseg proizvodnje odražava koeficijent a = 1 zajedno sa kvadratom proizvodnje (q2).70) – 200. Taj koeficijent uz q2 čini korekciju linearne funkcije troškova s relativno fiksnim troškovima. 040.000 = 100.000 – 900. Povećanje prodaje na osnovi istog donosi profit.040.200.000 – 1.2 mil.30 TR – 200.

preduzeće ne bi moglo snižavati troškove povećanjem proizvodnje iznad 10 jedinica. jer u toj tački ostvaruje najniži trošak po jedinici proizvoda.Znači. kao i cijena kapitala r = 10 KM. Pretpostavim da preduzeće u procesu proizvodnje koristi rad i kapital (L i K). jer su svi faktori varijabilni. 14 .5 10 55 105 E 5 7 10 70 7.2. KRIVULJE DUGOROČNIH TROŠKOVA U dugom roku svu su faktori varijabilni. gdje d čini fiksne troškove.1. Krivulja dugoročnih troškova (LTC) izvodi se iz putanje ekspanzije preduzeća spajanjem tačaka najnižih kratkoročnih ukupnih troškova različitih nivoa proizvodnje. q K r K*r L W L*W LTC = K* r +L*w A 1 3 10 30 3 10 30 60 B 2 4 10 40 4 10 40 80 C 3 4 10 40 5 10 50 90 D 4 5 10 50 5.2. koja s konkretnim elementima ima sljedeći oblik: TC = q3 – 5q2 + 30. Dugoročni troškovi Sit.5 10 75 145 F 6 10.5 10 105 10. parametar c odražava direktne troškove po jedinici proizvoda (proporcionalni troškovi) a parametri a i b uz q3 i q2 su odgovarajući koeficijenti koji izražavaju funkcionalnu vezu između opsega proizvodnje i troškova koji nisu obuhvaćeni parametrima c i d (proporcionalni i fiksni). Tablica 1. mogu se približno tačno algebarski izraziti strukturom ovog tipa funkcije troškova. Cijena rada w = 10 KM. Preduzeće može proiuzvesti 6 jedinica prizvoda s različitim kombinacijama kapitala i rada i na osnovu navedenih cijena faktora s različitim najnižim troškovima svake jedinice. što je prikazano u tablici 1. Troškovi iz tablice 1.Funkcija TC = aq3 + bq2 +cq + d predstavlja složeniji oblik funkcije troškova. Svaka tačkao od A do F pokazuje kombinacije faktora s najnižim troškovima.5 10 105 210 U ovoj tablici nema fiksnih troškova.5q + 55 2.4.

Ako podatke o proizvodnji prenesemo na apscisu a podatke o ukupnim troškovima na ordinatu i spojimo te tačke. Oni održavaju promjenu dugoročnih troškova po jedinici promjene proizvodnje. Krivulja dugoročnih ukupnih troškova Krivulja dugoročnih ukupnih troškova (LTC) polazi iz ishodišta koordinatnog sustava. To su dodatni ukupni dugoročni troškovi koj je potrebno učiniti da bi se proizvela dodatna količina proizovdnje: Tablica 1. dobijamo krivulju dugoročnih troškova. prikazuje dugoročne prosječne i dugoročne granične troškove izvedene i podataka u tablici 1. dobit ćemo dugoročne prosječne troškove: Dugoročne granične troškove (LMC) također možemo dobiti iz dugoročnih ukupnih troškova (LTC).2. Prenošenjem ovih podataka u koordinatni sustav dobit ćemo krivulje dugoročnih prosječnih i dugoročnih graničnih troškova (slika 1.3.2.) 15 . Ako podijelimo dugoročne ukupne troškove s proizvodnjom.3. Slika 1.

25 26. Krivulja dugoročnih LAC i LMC 16 . LMC = LAC = 26. Dugoročni prosječni i granični troškovi Situacija q LTC LAC LMC 0 0 0 0 0 60 A 1 60 60 20 B 2 80 40 10 C 3 90 30 15 D 4 105 26.3. U toj tački dugoročni granični troškovi su jednaki dugoročnim prosječnim troškovima.25 40 E 5 145 29 65 F 6 210 35 Slika 1.25 Tablica 1. Krivulja LMC siječe krivulju LAC u tački dugoročnih prosječnih troškova (tačka D).Odnosi i veze između LMC i LAC su isti kao i kod kratkoročnih troškova (MC i AC).3.

3. na primjer kapacitet za proizvodnju od 3 jedinice (q = 3). Pod pretpostavkom da postoji odgovarajuća potražnja na tržištu i da su osigurani izvori financiranja. To znači da tačke od A do F predstavljaju najniže kratkoročn prosječne troškove za proizvodnju od 1 do6 jedinica.. jer bi prosječni troškovi po jedinici proizvoda bili sniženi s 30 na 26.25). a ukupni troškovi 105. investiranje u izgradnju novog pogona ili proširenje postojećeg bi omogućilo efikasnije poslovanje. Ako je preduzeće već imalo odgovarajuću proizvodnju. gdje se sijeku krivulj dugoročnih prosječnih troškova i krivulja dugoročnih graničnih troškova: LAC = LMC 17 . gdje je proizvodnja q = 4. to jest najnižih troškova koji bi se učinili različitim kombinacijam faktora za svaki nivo proizvodnje. Ovaj optimum nalazi se u tački D na slici 1. Najniži dugoročni prosječni troškovi su u tački D (26. jer je to optimalni kapacitet kojim se postižu najniži prosječni troškovi proizvodnje u dugom roku.25 KM.Krivulja dugoročnih prosječnih troškova spaja tačke minimalnih kratkoročnih troškova (MC = AC).

Jedna od najzanimljivijih karakteristika troškova je ta da se javljaju u svim oblastima društvenog života. zavisno od uslova i situacije u kojoj se javljaju. Zaključak Iz svega navedenog može se zaključiti da su troškovi vrlo zanuimljiva oblast. Stoga i postoje velika nastojanja za minimizacijom troškova barem u nekim od tih oblasti kako bi oni bili niži od ukupnih prihoda čemu se svakako i teži. Lakše ih je razumjeti nego odstraniti. Svi troškovi su specifični na svoj način. 18 .

HARFO-GRAF. Kapić Reuf: "Mikroekonomija". Samuelson & Nordhaus: "Ekonomija". Tuzla 1999 2. MATE. Zagreb 1992 19 . Sveučilište u Mostaru i Napredak Sarajevo. 1997 2. LITERATURA 1. Bakalar Jozo: "Mikroekonomija".