SADRŽAJ

Uvod.................................................................................................1
1. POJAM I DEFINICIJA TROŠKOVA ……………………………………...…. 2 1.1. PODJELA TROŠKOVA …………………………………………………………. 2 2. FUNKCIJE TROŠKOVA ............................................................................ 5 2.1. ODNOSI MEĐU KRIVULJAMA TROŠKOVA………………………………….. 8 2.2. ELASTIČNOST TROŠKOVA……………………………………………………10 2.3. EMPIRIJSKE FUNKCIJE TROŠKOVA……………………………………. … 10 2.4. KRIVULJE DUGOROČNIH TROŠKOVA.................................................... 13

Zaključak…………………………………………………………….….… 17 LITERATURA…………………………………………………………… 18

1

2 . Kroz ovaj seminarski rad moći ćete i uvidjeti. Sva preduzeća veliku pažnju posvećuju troškovima. U prvom dijelu ovog seminarskog rada biće objašnjen pojam i definicije troška. odnosno nastoje da posluju uz što niže trškove jer je osnovni cilj svake poslovne aktivnosti u ekonomskom preduzetništvu ostvarenje viška prihoda u odnosu na troškove.Uvod Kao što se može vidjeti iz samog sadržaja troškovi su vrlo široka oblast. a bićete upoznati i sa oportunitetnim troškovima. U daljem dijelu teksta bićete upoznati i sa najvažnijim vrstama troškova kao i njihovim funkcijama. značaj troškova u svim ostalim sferama društvenog života. Sve u svemu suština ovog seminarskog rada je da objasni suštinu i ulogu troškova u preduzetništvu. iako nije detaljnije objašnjeno.

Troškovi u širem smislu. troškovi prodaje. Ovdje pored troškova za neposrednu proizvodnju nastaju i troškovi drugih poslovnih funkcija kao npr. Dakle to su troškovi većeg broja proizvoda ili cijelog preduzeća.3. jer ne mora doći do vremenskog podudaranja. koji predstavlja svako izdavanje novca koj odmah ne implicira trošak. Ovo je osnovna podjela troškova. uskladištenja i slično. 3. upravljanje i rukovođenje poslovanjem. Pojam trošak ne smije se poistovijetiti sa pojmovima: 1. U ovu grupu troškova spadaju troškovi materijala. POJAM I DEFINICIJA TROŠKOVA Postoje brojne i različite definicije troškova a mogu se svrstati u dvije osnovne grupe: . administraciju i slično. 2. pored troškova treba razlikovati i utrošak kao količinski izraz potrošenih faktora proizvodnje u obliku mašinskih sati. Direktni (neposredni) troškovi su pojedinačni troškovi izrade koji se vezuju po konkretnim proizvodima i uslugama. 2. Iz ove definicije proizilazi i osnovni cilj preduzeća – profit. 1. količine repromaterijala. nabavke. troškovi osnovnih sredstava (amortizacija). Izdatak. troškovi tuđih usluga i troškovi prema zajednici. DIREKTNI I INDIREKTNI TROŠKOVI. jer obuhvata trošenje faktora proizvodnje koji se javljaju u svakoj proizvodnji. Indirektni (opšti. Jedna od najprihvaćenijih definicija troškova je ta da su troškovi cjenovni izraz potrošenih faktora proizvodnje. 3 . Rashod. koja se vezuje za transakcije gotovim novcem putem žiro-računa. prema kojim su to troškovi vezani za redovnu potrošnju u pogonima preduzeća. . najamnine. PODJELA TROŠKOVA U ekonomskoj teoriji i praksi susreću se veliki broj podjela troškova a istaćemo najpoznatije grupe: 1. sati rada i drugo. Dakle trošak se dobija kada se utrošci pomnože sa odgovarajućim cijenama. PRIRODNI TROŠKOVI. Isplata. koji je šriri pojam od troška i kod kojeg važi pravilo da su svi troškovi rashodi ali da svi rashodi nisu troškovi. Kod trošenja faktora proizvodnje za dobijanje različitog stepena proizvodnje nekog proizvoda.Troškovi u užem smislu.1. režijski) troškovi su zajednički troškovi koji su vezani za organizovanje proizvodnje.

6. najamnina i ostali materijalni troškovi. Zbrajanjem direktnih i indirektnih troškova dobija se cijena koštanja za svaki pojedini proizvod. a obim proizvodnje mijenja se zavisno od angažovanja varijabilnog faktora. Ukupni troškovi su zbir fiksnih i varijabilnih troškova. svi troškovi poprimaju varijabilni karakter. a zatim se alociraju na nosioce. TROŠKOVI PO KOLIČINI UČINAKA. Fiksne i 2. prosječni i granični troškovi. U kratkom roku sredstva za rad i drugi faktori i potencijali prduzeća su fiksnog karaktera. a to su proizvodi i usluge. Troškovi u dugom roku posmatranja su prilagodivi. pogoni i druge ekonomsko-proizvodne jedinice što zavisi od organizacije proizvodnje. Prosječni troškovi su jednaki odnosu ukupnih troškova i količine proizvoda. Zavisno od stepena korištenja proizvodnih kapaciteta (obima proizvodnje) razlikujemo: 1. Izgradnjom novih pogona. sektori. Kod analiziranja proizvodnje definisani su: ukupni. 5. zavisno od tržišnih potreba (npr. Mjesta troškova su odjeli. jer se veličina preduzeća mijenja. znači troškovi čitave proizvodnje i odnose se na sve proizvode. TROŠKOVI USLOVLJENI PROMJENAMA U OBIMU PROIZVODNJE ili DINAMIČNI TROŠKOVI. Ova podjela izvršena je s aspekta mogućnosti adaptiranja veličine preduzeća i promjene obima proizvodnje. Varijabilne troškove Osnovna karakterisktika fiksnih troškova je ta da na njih ne utiče promjena obima proizvodnje u kratkom roku i postoje iako je proizvodnja ravna nuli. onda se mijenja i struktura fabrike).3. Polazeći od te podjele mogu se posmatrati ukupni. Granični troškovi su dodatni troškovi proizvodnje po jedinici promjene proizvodnje. KRATKOROČNI I DUGOROČNI TROŠKOVI. novom opremom i povećavanjem ostalih faktora. Čista suprotnost su varijabilni troškovi kao npr. Predmet ovog razgraničenja su indirektni troškovi koji se kao zajednički dijele prema mjestima. 4. 4 . Kao nosioci troškova pojavljuju se učinci zbog kojih su troškovi nastali. ako prduzeće u dugom roku povećava proizvodnju neke robe i prognozira da će trend potražnje biti uzlazan i dugoročan. prosječni i granini proizvod. TROŠKOVI PO MJESTIMA I NOSIOCIMA.

8. 4. neizbježni troškovi i oni koji se mogu izbjeći. Očekivani ili planski troškovi su procjena kretanja troškova za određeni obim proizvodnje. kontrolisani i troškovi izvan kontrole.7. agencijski troškovi. a mogli smo. STVARNI. Stvarni troškovi su izraz stvarno realizovanih troškova u jednom periodu i dobijaju se iz knjigovodstva po isteku obračunskog perioda. kamata na finansijski kapital i sl. nepovratni troškovi. 10. 11. U poređenju sa stvarnim troškovima pokazuju odstupanja. OČEKIVANI I STANDARDNI TROŠKOVI. 10. oportunitetni troškovi su troškovi proizvoda i usluga mjerenih alternativnim korištenjem napuštenih proizvoda ili usluga prilikom izbora i donošenja odluka. 2. distributivni troškovi. Oportunitetni trošak odluke se pojavljuje zato što odabiranje jedne stvari u svijetu oskudnosti znači žrtvovanje nečeg drugog. 9. Pored navedenih podjela susreću se i druge podjele u praksi a to su: 1. a stvarni ne pokazuju da li su rezultat dobre ili loše prakse. unaprijed predodređeni troškovi koji pružaju orijentaciju i mjerilo troškova proizvodnje u ulovima efikasnosti. transakcijski troškovi. 5. Eksplicitni troškovi su stvarni troškovi koji se događaju u preduzeću i obuhvataju troškove nabavke resursa. OPORTUNITETNI TROŠKOVI Izgubljena mogućnost se zove oportunitetni trošak. Drugim riječima. Oportunitetni trošak je vrijednost dobra ili usluge koje nismo koristili. uglavnom. kao i očekivani. troškovi proizvodnje i troškovi prometa. standardni troškovi predstavljaju najbolji instrument za kalkulisanje troškova vezanih za proizvodnju. 8. Pošto se očekivani troškovi. odložni i neodložni troškovi. Iplicitni troškovi su oportunitetni troškovi korištenja resursa kao da su oni već vlasništvo preduzeća. 6. ukalkulisani. realizovani i naplaćeni troškovi. apsorbovani. EKSPLICITNI I IMPLICITNI TROŠKOVI. 7. preapsorbovani i neapsorbovani opšti troškovi. procjenjuju na osnovu prethodnog perioda. 3. TROŠKOVI OPORTUNITETA – Alternativni trošak javlja se kada se izborom jednog faktora ili stvari odričemo nečeg drugog. 9. 5 . ekonomski i neekonomski troškovi. Standardni troškovi su.

a q ukupnu proizvodnju. Pored navedenih kategorija troškova. u analizi proizvodnje i ponude koriste se podaci o prosječnim varijabilnim troškovima i prosječnim fiksnim troškovima po jedinici proizvoda. q1 ukupnu proizvodnju prethodnog nivoa. TC1 troškove prethodnog nivoa proizvodnje. Od ukupnih troškova proizvodnje treba razlikovati ukupne troškove koji se dobijaju dijeljenjem ukupnih troškova s ukupnom proizvodnjom gdje AC označava prosječne troškove po jedinici proizvoda. to su diferencijalni troškovi po jedinici proizvoda. q0 ukupnu proizvodnju n-tog nivoa. Prosječni varijabilni troškovi po jedinici proizvoda predstavljaju odnos između ukupnih varijabilnih troškova i ukupne proizvodnje: 6 . koja je dobijena na osnovu ukupno utrošenih faktora proizvodnje.4. TC0 troškove n-tog nivoa proizvodnje. TC ukupne troškove. koji se dobiju kada se ukupni troškovi dva susjedna nivoa proizvodnje oduzmu pa podijele s diferencijom dva uzastopna nivoa proizvodnje: gdje MC označava granični trošak. Varijabilni troškovi se mijenjaju u odnosu na obim proizvodnje. Granični troškovi na bilo kojem nivou proizvodnje predstavljaju troškove dodatne jedinice proizvoda. FUNKCIJE TROŠKOVA Ukupni troškovi nekog preduzeća jednaki su zbiru fiksnih i varijabilnih troškova TC = FC + VC Fiksni troškovi su troškovi koji ne variraju s obimom proizvodnje.

Nakon ove točke granični troškovi rastu brže. Ukupni i jedinični troškovi 7 . u stupcu 2 prikazani su fiksni troškovi (FC) koji su za sve količine proizvodnje jednaki. Troškovi kao i druge ekonomske kategorije mogu se prikazati tablicom.Prosječni fiksni troškovi po jedinici proizvoda dobiju se ako se ukupni fiksni troškovi podijele s ukupnom proizvodnjom: Ukupni fiksni troškovi su svi troškovi koji se ne mijenjaju sa količinom proizvodnje i postoje čak i kada je proizvodnja nula. ponašaju se degresivno s povećanjem opsega proizvodnje. što povećava i ukupne prosječne troškove po jedinici proizvoda. U stupcu 3 ukupni varijabilni troškovi (VC) rastu od 0 do 805. ali nešto blažu od prosječnih troškova. koji u početku imaju blagi opadajući trend.1.1. Kretanje i odnosi ukupnih i jedničnih troškova poduzeća zavisno od opsega proizvodnje ilustrira primjer u tablici 1. S varijabilnim troškovima direktno us vezani granični troškovi (MC – stupac 8). Prosječni fiksni troškovi po jedinici proizvoda (AFC – stupac5) s porastom proizvodnje postaju sve niži. to su fiksni troškovi po jedinici manji. dijagramom na koordinatnom sistemu i algebarskom funkcijom. koliko iznose fiksni troškovi.1. Što je proizvodnja veća. a nakon druge jedinice proizvodnje počinju rasti i u četvrtoj jedinici se izjednačuju s prosječnim troškovima po jedinici proizvoda: U toj tački nalaze se najniži prosječni troškovi. do 860 u tački maksimalne proizvodnje. Tablica 1. sa q označena je ukupna proizvodnja. zbog čega i ukupni troškovi (TC-stupac 4) imaju stalni rast i kreću se od 55. Prosječni varijabilni troškovi po jedinici proizvoda (AVC –stupac 6) u početku imaju skoro srazmjerno kretanje s opsegom proizvodnje da bi s daljim porastom proizvodnje prešli u progresiju. U stupcu 1 tablice1. Prosječni fiksni troškovi su fiksni troškovi po jedinici proizvoda.

5 61.q 1 0 FC 2 55 VC 3 - TC 4 55 AFC 5 - AVC 6 - AC 7 - MC 8 27 1 55 27 82 55 27 82 23.6 41. prosječni troškovi brže rastu.5 52 22.5 24.66 78.25 40 40 48 5 55 153 208 11 30.11 66.66 183.50 80.5 93 7 55 312 367 7.5 31 4 55 105 160 13. Povećanjem proizvodnje do četvrte jedinice oni imaju poadajući trend.88 54.5 124 8 55 436 491 6.3 24. Prema tome preduzeće ima najniže prosječne troškove po jedinici proizvoda na nivou proizvodnje gdje se izjednačavaju granični troškovi s prosječnim: 8 .5 25 3 55 74 129 18.5 22 2 55 49 104 27.5 66 6 55 219 274 9 36.6 43 27.6 55.43 107. iako po blažoj stopi nego granični troškovi.55 72.75 26.5 163 9 55 599 654 6.50 86 230. usljed progresivnog rasta graničnih troškova.57 52.5 Prosječni ukupni troškovi po jedinici proizvoda (AC – stupac 7) zbog niskog nivoa proizvodnje i utjecaja fiksnih troškova u početku su vrlo visoki.86 44.6 206 10 55 805 860 5.5 45. Nakon četvrte jednice.38 142.

dobit ćemo krivulje ukupnih i jediničnih troškova i na taj način jasnije vidjeti odnose između krivulja troškova.1. ODNOSI MEĐU KRIVULJAMA TROŠKOVA Ako se podaci iz tablice 1. pokazuje jedinične troškove i prosječne fiksne troškove po jedinici proizvoda. b) Jedinični troškovi 9 .1. pokazuje kretanje ukupnih troškova (TC) na osnovi fiksnih troškova od 55 i rastućih varijabilnih troškova.MC = AC 2. na slici 1. prenesu na koordinatni sustav. Slika 1.1. Slike su u bitnim tačkama povezane.1.1. tako da se jasno vide i veze između ukupnih i jediničnih troškova. Slika 1. Slika 1. prikazuje posebno ukupne troškove. a posebno jedinične troškove.1.

što odražava povećanje ovih troškova po jedinici prizvoda.2. Ona označava donju granicu tržišne cijene s kojom preduzeće može pokriti samo svoje ukupne troškove. oni po jedinici proizvoda opadaju. Krivulja prosječnih varijabilnih troškova (AVC). a krivulju prosječnih ukupnih troškova (AC) u tački M. S obzirom da su fiksni troškovi jednaki za sve nivoe zaposlenosti. Značajna je radi sagledavanja položaja preduzeća u kriznim situacijama. Tačka u kojoj se izjednačavaju granični troškovi (MC) s prosječnim ukupnim troškovima (AC).Proizvodnja Krivulja prosječnih fiksnih troškova ima opadajući tok kretanja od ordinate prema apscisi. Nakon zajedničkog polazišta I sporijeg rasta u početku. ELASTIČNOST TROŠKOVA 10 . nakon izvjesnog pada ima progresivan tok kretanja. je vidljivo da oni imaju mnogo brže kretanje od prosječnih varijabilnih troškova.1. Ona označava donju granicu cijene kojom se pokrivaju varijabilni troškovi. Ona se nalazi ispod krivulje prosječnih ukupnih trokova (AC). Iz tablice 1. Tačka u kojoj se granični trošak izjednačava s prosječnim varijabilnim troškovima naziva se tačka zatvaranja. kada je tržišna cijena ispod prosječnih troškova. 2. s povećavanjem opsega proizvodnje. odnosno gdje se sijeku krivulje MC I krivulja AC naziva se prijelomna tačka. zato šro oni sadrže u sebi I prosječne fiksne troškove. Granični troškovi se izvode iz varijabilnih. Otuda I proizilazi degresivna krivulja prosječnih fiksnih troškova (AFC). krivulja graničnih troškova ima znatno progresivniji tok kretanja tako da siječe krivulju prosječnih varijabilnih troškova (AVC) u točki M1.

Krajnja tačka do koje preduzeće može povećati količinu proizvodnje je ona u kojoj se granični trošak izjednačava s cijenom proizvoda. Kada je ovaj koeficijent manji od 1. što upućuje nazaključak da se proizvodnja nalazi u zoni opadajućih prosječnih troškova. što zavisi od vrste proizvodnje.3. ali i od vlastitog izbora analitičara. od koje zavisi konkretni oblik funkicije. EMPIRIJSKE FUNKCIJE TROŠKOVA U definisanju funkcije troškova koriste se razni matematički oblici. 2.Elastičnost troškova predstavlja odnos između srazmjerne promjene ukupnih troškova i srazmjerne promjene količine proizvodnje: ili drukčije izraženo: Kako je obrazac graničnog troška. TC = a˙ q2 + b˙ q + c 3. a obrazac prosječnog troška. to se elastičnost troškova izražava kao odnos graničnog prema prosječnom trošku: Ako je ovaj koeficijent veći od 1. 11 . TC = b˙ q + c 3. TC = a˙ q3 + b˙ q2 + c˙ q + d Osnova za definiranje matematičkog modela troškova je odgovarajuća empirijska građa. zbog čega i ukupni troškovi brže rastu od proizvodnje. zanči da je granični trošak niži od prosječnog. granični trošak je veći od prosječnog. U praksi se najčešće koriste sljedeći oblici funkcija: 1.

kao i fiksni. U tim preduzećima postoji mogućnost svođenja proizvodnje na odgovarajuće standardne proizvode i na toj osnovi iznalaženje prosječnih troškova. Inženjerska tehnika može se koristiti u procesima gdje su definirani normativi direktnih troškova (rada. Ako je direktni trošak po jedinici proizvoda 10.000 Za TR od 1 mil.70˙ 1. ako je ocijenjeni ukupan prihod od prodaje u tijeku godine 1 milijon KM. parametar b predstavlja direktne troškove po jedinici proizvoda. a direktni troškovi 700. kao i inženjerskom tehnikom. i pronalaženje vrijednosti parametra b. parametar c izražava fiksne troškove. Druga mogućnost za definiranje modela troškova je korištenje vrijednosnih pokazatelja. Direktni troškovi se mogu. materijala.000 = 900. Međutim postoje i teškoće u definiranju modela. koje se odnose na razgraničavanje troškova na direktne – proporcionalne i fiksne. parametar b = 0.U funkciji: TC = b˙ q +c. onda funkcija doboja konkretni oblik: TC = 10q + 100 Prosječni troškovi iz ove funkcije su: Iz obrasca prosječnih troškova (AC) vidi se da povećanjem proizvodnje preduzeće smanjuje prosječne troškove po jedinici proizvoda.000 KM 12 . to jest direktnih troškova po jedinici proizvoda u preduzećima s heterogneom proizvodnjom. troškovima i ostalim bitnim elementima od kojih zavisi uspješnost poslovanja. Model je vrlo jednostavan i veoma značajan u poslovnoj politici. TC = 0. Na primjer.70 TR + 200. a fiksni troškovi 100. pnekad i usluga). Pretpostavimo da su fiksni troškovi ovog preduzeća 200. KM. Na osnovi standardnog asortimana i realno ocijenjenih tržišnih cijena utrđuje se visina ukupnog prihoda za normalni obujam proizvodnje. definirati analitičkim putem na osnovu podataka o proizvodnji i troškovima.000 + 200.000 KM model troškova dobija sljedeći oblik: TC = 0. Prema tako utvrđenom ukupnom prihodu stavlja se iznos ukupnih direktnih troškova i dobij parametar b. energije.000 KM.70.000. jer uspoređivanjem cijen i prosječnih troškova preduzeće može racionalno donositi odgovarajuće odluke o prizvodnji. Nešto složenije je utvrđivanje direktnih troškova u preduzećima s heterogenom proizvodnjom.

000 = 840.000 = 160.70˙ 1.000 – 1.Znači preduzeće posluje sa 100.00 Iz ovog modela proizilazi da preduzeće mora ostvariti prodaju od 666.000 = 0.000 KM profita: Pf (profit) = TR – TC = 1.040.2 mil. Povećanje prodaje na osnovi istog donosi profit. Izjednačavanjem ova dva troška dobijamo: 13 .30 TR – 200. KM.000 KM Ako preduzeće poveća prodaju. na osnovi istog asortimana proizvodnje i direktnih trškova tog asortimana bez povećanja fiksnih troškova.000 Pf = TR – TC = 1.000 + 200.000 KM Opći oblik za ovaj model profita je: Pf = TR – TC Pf = TR – b˙ TR – c Pf = TR (1 – b) – c Uvrštavanjem konkretnih podataka iz navedenog primjera dobijamo: Pf = TR (1 – 0.000. Nasuprot tome zanči poslovanje gubitkom.200. njegov profit će znatno porasti degresijom fiksnih troškova: TC = 0.200.70) – 200.000 – 900. On se takođe zasniva na empirijskim podacima o kretanju ovih troškova. Taj koeficijent uz q2 čini korekciju linearne funkcije troškova s relativno fiksnim troškovima.000 = 1.000 = 100.000 KM da bi pokrilo sve svoje troškove (fiksne i varijabilne). na primjer na 1.000 + 200. 040. funkcija dobija sljedeći oblik: TC = q2 +10q +100 Prosječni troškovi iz ove funkcije su: Granični troškovi iz ove funkcije su: MC = 2q + 10. U funkciji TC = a˙ q2 * b˙ q + c nov je koeficijent a. Pretpostavimo da se funkcija troškova T = 100q + 100 dopunjuje s ovim troškovima i da njihvo ponašanje u odnosu na opseg proizvodnje odražava koeficijent a = 1 zajedno sa kvadratom proizvodnje (q2).

Tablica 1. KRIVULJE DUGOROČNIH TROŠKOVA U dugom roku svu su faktori varijabilni.5 r 10 10 10 10 10 10 K*r 30 40 40 50 70 105 L 3 4 5 5.Funkcija TC = aq3 + bq2 +cq + d predstavlja složeniji oblik funkcije troškova. parametar c odražava direktne troškove po jedinici proizvoda (proporcionalni troškovi) a parametri a i b uz q3 i q2 su odgovarajući koeficijenti koji izražavaju funkcionalnu vezu između opsega proizvodnje i troškova koji nisu obuhvaćeni parametrima c i d (proporcionalni i fiksni). kao i cijena kapitala r = 10 KM. koja s konkretnim elementima ima sljedeći oblik: TC = q3 – 5q2 + 30.2.5 W 10 10 10 10 10 10 L*W 30 40 50 55 75 105 LTC = K* r +L*w 60 80 90 105 145 210 U ovoj tablici nema fiksnih troškova. jer su svi faktori varijabilni. Dugoročni troškovi Sit. Krivulja dugoročnih troškova (LTC) izvodi se iz putanje ekspanzije preduzeća spajanjem tačaka najnižih kratkoročnih ukupnih troškova različitih nivoa proizvodnje.4. gdje d čini fiksne troškove. jer u toj tački ostvaruje najniži trošak po jedinici proizvoda. Pretpostavim da preduzeće u procesu proizvodnje koristi rad i kapital (L i K). što je prikazano u tablici 1. Cijena rada w = 10 KM. preduzeće ne bi moglo snižavati troškove povećanjem proizvodnje iznad 10 jedinica. Troškovi iz tablice 1.5 7.2.5q + 55 2. A B C D E F q 1 2 3 4 5 6 K 3 4 4 5 7 10.1.5 10.Znači. 14 . Preduzeće može proiuzvesti 6 jedinica prizvoda s različitim kombinacijama kapitala i rada i na osnovu navedenih cijena faktora s različitim najnižim troškovima svake jedinice. mogu se približno tačno algebarski izraziti strukturom ovog tipa funkcije troškova. Svaka tačkao od A do F pokazuje kombinacije faktora s najnižim troškovima.

) 15 .2. dobijamo krivulju dugoročnih troškova. prikazuje dugoročne prosječne i dugoročne granične troškove izvedene i podataka u tablici 1.2. Oni održavaju promjenu dugoročnih troškova po jedinici promjene proizvodnje. To su dodatni ukupni dugoročni troškovi koj je potrebno učiniti da bi se proizvela dodatna količina proizovdnje: Tablica 1. Slika 1. dobit ćemo dugoročne prosječne troškove: Dugoročne granične troškove (LMC) također možemo dobiti iz dugoročnih ukupnih troškova (LTC). Krivulja dugoročnih ukupnih troškova Krivulja dugoročnih ukupnih troškova (LTC) polazi iz ishodišta koordinatnog sustava. Prenošenjem ovih podataka u koordinatni sustav dobit ćemo krivulje dugoročnih prosječnih i dugoročnih graničnih troškova (slika 1.Ako podatke o proizvodnji prenesemo na apscisu a podatke o ukupnim troškovima na ordinatu i spojimo te tačke.3. Ako podijelimo dugoročne ukupne troškove s proizvodnjom.3.

Krivulja LMC siječe krivulju LAC u tački dugoročnih prosječnih troškova (tačka D).25 26. Dugoročni prosječni i granični troškovi Situacija 0 q 0 LTC 0 LAC 0 LMC 0 60 A 1 60 60 20 B 2 80 40 10 C 3 90 30 15 D 4 105 26.3. U toj tački dugoročni granični troškovi su jednaki dugoročnim prosječnim troškovima. LMC = LAC = 26. Krivulja dugoročnih LAC i LMC 16 .25 Tablica 1.25 40 E 5 145 29 65 F 6 210 35 Slika 1.Odnosi i veze između LMC i LAC su isti kao i kod kratkoročnih troškova (MC i AC).3.

jer bi prosječni troškovi po jedinici proizvoda bili sniženi s 30 na 26.. na primjer kapacitet za proizvodnju od 3 jedinice (q = 3). a ukupni troškovi 105. Ako je preduzeće već imalo odgovarajuću proizvodnju.25 KM.25). jer je to optimalni kapacitet kojim se postižu najniži prosječni troškovi proizvodnje u dugom roku. to jest najnižih troškova koji bi se učinili različitim kombinacijam faktora za svaki nivo proizvodnje.Krivulja dugoročnih prosječnih troškova spaja tačke minimalnih kratkoročnih troškova (MC = AC). gdje je proizvodnja q = 4. gdje se sijeku krivulj dugoročnih prosječnih troškova i krivulja dugoročnih graničnih troškova: LAC = LMC 17 .3. Ovaj optimum nalazi se u tački D na slici 1. Najniži dugoročni prosječni troškovi su u tački D (26. To znači da tačke od A do F predstavljaju najniže kratkoročn prosječne troškove za proizvodnju od 1 do6 jedinica. investiranje u izgradnju novog pogona ili proširenje postojećeg bi omogućilo efikasnije poslovanje. Pod pretpostavkom da postoji odgovarajuća potražnja na tržištu i da su osigurani izvori financiranja.

18 . Stoga i postoje velika nastojanja za minimizacijom troškova barem u nekim od tih oblasti kako bi oni bili niži od ukupnih prihoda čemu se svakako i teži.Zaključak Iz svega navedenog može se zaključiti da su troškovi vrlo zanuimljiva oblast. zavisno od uslova i situacije u kojoj se javljaju. Lakše ih je razumjeti nego odstraniti. Jedna od najzanimljivijih karakteristika troškova je ta da se javljaju u svim oblastima društvenog života. Svi troškovi su specifični na svoj način.

Kapić Reuf: "Mikroekonomija". Zagreb 1992 19 . Tuzla 1999 2. 1997 2. Bakalar Jozo: "Mikroekonomija". HARFO-GRAF.LITERATURA 1. Sveučilište u Mostaru i Napredak Sarajevo. MATE. Samuelson & Nordhaus: "Ekonomija".

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful