P. 1
Matematika 2 - Zbirka Zadataka (Fesb, Split, Hr)

Matematika 2 - Zbirka Zadataka (Fesb, Split, Hr)

|Views: 280|Likes:
Published by Kathleen Murphy

More info:

Published by: Kathleen Murphy on Nov 02, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/23/2013

pdf

text

original

Sections

  • Popis slika
  • Predgovor
  • 1.2 Metode supstitucije
  • 1.3 Uvodenje novog argumenta
  • 1.4 Metoda parcijalne integracije
  • 1.5 Rekurzivne formule
  • 1.6 Integriranje racionalnih funkcija
  • 1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija
  • 1.8 Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom
  • 1.9 Eulerova i trigonometrijska supstitucija
  • 1.10 Metoda neodredenih koeficijenata
  • 1.11 Binomni integral
  • 1.12 Integriranje razvojem u red
  • 1.13 Zadaci za vjeˇzbu
  • 1.14 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu
  • ODREDENI INTEGRAL
  • 2.1 Newton-Leibnitzova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
  • 2.1 Newton-Leibnitzova formula
  • 2.2 Supstitucija i parcijalna integracija
  • 2.3 Nepravi integral
  • 2.4 Povrˇsina ravninskog lika
  • Slika 2.1: Povrˇsina ravninskog lika (a)
  • Slika 2.2: Povrˇsina ravninskog lika (b)
  • 2.5 Duljina luka ravninske krivulje
  • 2.6 Volumen rotacionog tijela
  • 2.7 Oploˇsje rotacionog tijela
  • 2.8 Trapezna formula
  • 2.9 Simpsonova formula
  • 2.10 Zadaci za vjeˇzbu
  • 2.11 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu
  • DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
  • 5.1 Uvod
  • 5.2 Populacijska jednadˇzba
  • 5.3 Logistiˇcka jednadˇzba
  • 5.4 Jednadˇzbe sa separiranim varijablama
  • 5.5 Homogene diferencijalne jednadˇzbe
  • 5.6 Diferencijalne jednadˇzbe koje se svode na homogene
  • 5.7 Egzaktne diferencijalne jednadˇzbe i integriraju´ci faktor
  • 5.8 Ortogonalne trajektorije
  • 5.9 Singularna rjeˇsenja
  • 5.10 Linearne diferencijalne jednadˇzbe prvog reda
  • 5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇzba
  • 5.12 Eulerova metoda
  • 5.13 Diferencijalne jednadˇzbe drugog reda - Op´ce rjeˇsenje
  • 5.14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I
  • 5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II
  • 5.16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III
  • 5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima
  • 5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima
  • 5.19 Homogene LDJ viˇseg reda
  • 5.20 Princip superpozicije rjeˇsenja
  • 5.21 Metoda varijacije konstanti
  • 5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇzbi
  • 5.23 Lovac-plijen jednadˇzba
  • 5.24 Zadaci za vjeˇzbu
  • 5.25 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu

Ivan Slapniˇcar

Nevena Jakovˇcevi´c Stor
Josipa Bari´c
Ivanˇcica Miroˇsevi´c
MATEMATIKA 2
Zbirka zadataka
http://www.fesb.hr/mat2
Sveuˇ ciliˇste u Splitu
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
Split, oˇzujak 2008.
Sadrˇzaj
Popis slika ix
Predgovor xi
1 NEODREDENI INTEGRAL 1
1.1 Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Metode supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.3 Uvodenje novog argumenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.4 Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Rekurzivne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.6 Integriranje racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.8 Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom . . . . . . . 14
1.9 Eulerova i trigonometrijska supstitucija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
1.10 Metoda neodredenih koeficijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.11 Binomni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.12 Integriranje razvojem u red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.13 Zadaci za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.14 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
2 ODREDENI INTEGRAL 27
2.1 Newton-Leibnitzova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2.2 Supstitucija i parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
v
2.3 Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.4 Povrˇsina ravninskog lika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.5 Duljina luka ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.6 Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.7 Oploˇsje rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.8 Trapezna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.9 Simpsonova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
2.10 Zadaci za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
2.11 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
3 FUNKCIJE VI
ˇ
SE VARIJABLI 43
4 VI
ˇ
SESTRUKI INTEGRALI 45
5 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE 47
5.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
5.2 Populacijska jednadˇzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
5.3 Logistiˇcka jednadˇzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
5.4 Jednadˇzbe sa separiranim varijablama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
5.5 Homogene diferencijalne jednadˇzbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
5.6 Diferencijalne jednadˇzbe koje se svode na homogene . . . . . . . . . . . 56
5.7 Egzaktne diferencijalne jednadˇzbe i integriraju´ci faktor . . . . . . . . . . 58
5.8 Ortogonalne trajektorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
5.9 Singularna rjeˇsenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.10 Linearne diferencijalne jednadˇzbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . . . 63
5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
5.12 Eulerova metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
5.13 Diferencijalne jednadˇzbe drugog reda - Op´ce rjeˇsenje . . . . . . . . . . . 70
5.14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I . . . . . . . . . . . 70
5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II . . . . . . . . . . . 71
5.16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III . . . . . . . . . . 72
vi
5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . . 73
5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . 73
5.19 Homogene LDJ viˇseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
5.20 Princip superpozicije rjeˇsenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
5.21 Metoda varijacije konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇzbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
5.23 Lovac-plijen jednadˇzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
5.24 Zadaci za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
5.25 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
6 METODA NAJMANJIH KVADRATA I QR RASTAV 89
vii
viii
Popis slika
2.1 Povrˇsina ravninskog lika (a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
2.2 Povrˇsina ravninskog lika (b) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.3 Astroida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.4 Bernoullijeva lemniskata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.5 Duljina luka (a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.6 Rotacija parabole y = x
2
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
2.7 Rotacija parabole y
2
= 4x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
ix
Predgovor
Ova zbirka namijenjena je studentima tehniˇckih i prirodnih znanosti, a u prvom redu
studentima Sveuˇciliˇsta u Splitu, Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
(FESB). U zbirci je izloˇzeno gradivo kolegija ”Matematika 2” po sadrˇzaju koji se predaje
na FESB-u. Sliˇcan sadrˇzaj nalazi se u ve´cini istoimenih kolegija koji se predaju na
tehniˇckim i prirodoslovnim fakultetima.
Zbirka prati gradivo i naˇcin izlaganja udˇzbenika Sveuˇciliˇsta u Splitu: I. Slapniˇcar, Ma-
tematika 2, te se rjeˇsenja zadataka, radi lakˇseg pra´cenja i razumijevanja, referencijraju
na odgovaraju´ce djelove udˇzbenika. Pored potpuno rijeˇsenih zadataka, zbirka sadrˇzi i
zadatake za vjeˇzbu s rjeˇsenjima.
Posebnost zbirke je u tome ˇsto svaki zadatak ima naslov iz kojeg se vidi ˇsto student
treba nauˇciti.
Budu´ci se radi o standardnom sadrˇzaju, nije citirana posebna literatura. Spomenut
´cemo samo neke od knjiga koje su utjecale na sadrˇzaj, a koje preporuˇcujemo i ˇcitatelju:
B. P. Demidovi´c, Zadaci i rijeˇseni primjeri iz viˇse matematike, Tehniˇcka knjiga, Zagreb,
1978.
P. Javor, Matematiˇcka analiza, Zbirka zadataka,
ˇ
Skolska knjiga, Zagreb, 1989.
V. Devide, Rijeˇseni zadaci iz viˇse matematike, svezak II, III,
ˇ
Skolska knjiga, Zagreb,
1992.
B. Apsen, Rijeˇseni zadaci viˇse matematike, drugi dio, Tehniˇcka knjiga, Zagreb, 1982.
U izradi zbirke koriˇstena su iskustva i zabiljeˇske bivˇsih i sadaˇsnjih nastavnika matema-
tike na FESB-u pa im ovom prilikom iskazujemo svoju zahvalnost.
U Splitu, oˇzujka 2008.
Autori
xi
1.
NEODREDENI INTEGRAL
1.1 Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Metode supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.3 Uvodenje novog argumenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.4 Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Rekurzivne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.6 Integriranje racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.8 Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom . . . . . 14
1.9 Eulerova i trigonometrijska supstitucija . . . . . . . . . . . . . . . . 16
1.10 Metoda neodredenih koeficijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.11 Binomni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.12 Integriranje razvojem u red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.13 Zadaci za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.14 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.1 Neposredno integriranje
Izraˇcunajte integrale:
(a)

1 −
1
x
2

x

xdx,
(b)

x
2
x
2
+ 1
dx,
(c)

2
x
+ 5
x
10
x
dx,
2 NEODREDENI INTEGRAL
(d)

1
sin
2
xcos
2
x
dx,
(e)

tg
2
xdx.
Rjeˇsenje. U raˇcunanju primjenjujemo [M2, teorem 1.4] i tablicu osnovnih integrala
[M2, §1.1.1].
(a) Da bismo mogli primjeniti integral potencije iz tablice osnovnih integrala podin-
tegralu funkciju prvo zapisujemo u jednostavnijem obliku, pa vrijedi

1 −
1
x
2

x

xdx =

1 −
1
x
2

g)x
3
4
dx =

x
3
4
dx −

x

5
4
dx
=
x
7
4
7
4

x

1
4

1
4
+C =
4x
4

x
3
7
+
4
4

x
+C
=
4

x
2
+ 7

7
4

x
+C.
(b) Tabliˇcni integral dobivamo nakon ˇsto brojniku dodamo i oduzmemo broj 1, pa
vrijedi

x
2
x
2
+ 1
dx =

x
2
+ 1 −1
x
2
+ 1
dx =

1 dx −

1
x
2
+ 1
dx
= x −tgx +C.
(c) Vrijedi

2
x
+ 5
x
10
x
dx =

1
5

x
dx +

1
2

x
dx =

1
5

x
ln
1
5
+

1
2

x
ln
1
2
+C
= −
5
−x
ln5

2
−x
ln 2
+C.
(d) Koriste´ci osnovni trigonometrijski identitet dobivamo

1
sin
2
xcos
2
x
dx =

sin
2
x + cos
2
x
sin
2
xcos
2
x
dx =

1
cos
2
x
dx +

1
sin
2
x
dx
= tgx −ctgx +C.
(e) Zapisivanjem funkcije tgx u obliku tgx =
sin x
cos x
dobivamo

tg
2
xdx =

1
cos
2
x
−1

dx =

1
cos
2
x
dx −

dx
= tgx −x +C.
1.2 Metode supstitucije 3
1.2 Metode supstitucije
Izraˇcunajte integrale:
(a)

dx
x −a
,
(b)

dx
1 +e
x
,
(c)

sin
3

x
3

x
2
dx,
(d)

cos x
1 + 2 sin x
dx.
Rjeˇsenje. Integrale raˇcunamo svode´ci zadani integral na tabliˇcni dopustivom zamje-
nom varijable integracije nekom funkcijom (bijekcijom) ili dopustivom zamjenom nekog
analitiˇckog izraza novom varijablom integracije.
(a) Umjesto x − a uvodimo novu varijablu t. Potrebno je promijeniti i dx koji je u
ovom sluˇcaju jednak dt, jer je dt = d (x −a) = dx.

dx
x −a
=

x −a = t
dx = dt

=

dt
t
= ln|x −a| +C.
(b) Umjesto 1 +e
x
uvodimo novu varijablu t, pa vrijedi

dx
1 +e
x
=

1 +e
x
= t
e
x
dx = dt
x = ln (t −1)
dx =
dt
t−1

=

dt
t−1
t
=

dt
(t −1) t
=

1
(t−1)t
=
A
t
+
B
t−1
A = −1 B = 1
¸
=

1
t −1
dt −

1
t
dt = ln |t −1| −ln |t| +C
= ln e
x
−ln (1 +e
x
) +C = x −ln (1 +e
x
) +C.
Osim suspstitucije u ovom zadatku koriˇsten je i rastav na parcijalne razlomke
gdje smo razlomak pod integralom
1
(t−1)t
rastavili na dva jednostavnija.
(c) Zbog pojave
3

x u podintegralnom izrazu uvodimo zamjenu x = t
3
, pa vrijedi

sin
3

x
3

x
2
dx =

x = t
3
dx = 3t
2
dt

=

sin t
t
2
3t
2
dt
= 3

sint dt = −3 cos t +C = −3 cos
3

x +C.
4 NEODREDENI INTEGRAL
(d) Vrijedi

cos x
1 + 2 sin x
dx =

1 + 2 sin x = t
2 cos dx = dt

=

dt
2t
=
1
2
ln |t| +C =
1
2
ln |1 + 2 sin x| +C.
1.3 Uvodenje novog argumenta
Izraˇcunajte integrale:
(a)

sin 3xdx,
(b)

(ln x)
4
x
dx,
(c)

x

1 +x
2
dx.
Rjeˇsenje. Da bismo zadane integrale sveli na tabliˇcne umjesto x uvodimo novi argu-
ment, pa umjesto dx imamo d(noviargument).
(a) Novi argument je 3x, a kako je d (3x) = 3 dx integral je potrebno jo pomnoˇziti s
1
3
.

sin 3xdx
1
3
=

sin3xdx(3x) = −
1
3
cos (3x) +C.
(b) Za novi argument uzimamo ln x, pa vrijedi

(ln x)
4
x
dx =

(ln x)
4
d (ln x) =
(ln x)
5
5
+C.
(c) Vrijedi

x

1 +x
2
dx =

1 +x
2
1
2
xdx =
1
2

1 +x
2
1
2
2xdx
=
1
2

1 +x
2
1
2
d

1 +x
2

=
1
2

1 +x
2
3
2
3
2
+C.
Ovi integrali mogu se rjeˇsiti i metodom supstitucije tipa (noviargument) = t.
1.4 Metoda parcijalne integracije 5
1.4 Metoda parcijalne integracije
Izraˇcunajte integrale:
(a)

xe
x
dx,
(b)


xln
2
xdx,
(c)

xln
1 +x
1 −x
dx,
(d)

x
3

1 +x
2
dx,
(e)

e
x
sin xdx.
Rjeˇsenje. U raˇcunaju zadanih integrala koristimo formulu parcijalne integracije [M2,
teorem 1.7]. Ideja je da integral koji se pojavi nakon parcijalne integracije bude jed-
nostavniji od zadanog integrala.
(a) U parcijalnoj integraciji uzimamo da je u = x i dv = e
x
dx, jer time x derivacijom
postaje 1 ˇcime se integriranje pojednostavnjuje.

xe
x
dx =

u = x dv = e
x
dx
du = dx v =

e
x
dx = e
x

= xe
x

e
x
dx = xe
x
−e
x
+C = (x −1) e
x
+C.
(b) Parcijalnu integraciju moˇzemo provoditi i viˇse puta uzastopce, npr. u slijede´cem
intgralu zadano je ln
2
x, pa nakon dvije parcijelne integracije ln ”nestaje”.


xln
2
xdx =

u = ln
2
x dv =

xdx
du =
2 lnx
x
dx v =
2

x
3
3
¸
=
2
3

x
3
ln
2
x −
4
3


xln xdx

u = ln x dv =

xdx
du =
dx
x
v =
2

x
3
3
¸
=
2
3

x
3
ln
2
x −
4
3

2
3

x
3
lnx −
2
3


xdx

=
2
3

x
3
ln
2
x −
8
9

x
3
ln x +
16
27

x
3
+C
=
2
3

x
3

ln
2
x −
4
3
ln x +
8
9

+C.
6 NEODREDENI INTEGRAL
(c) Vrijedi

xln
1 +x
1 −x
dx =

u = ln
1+x
1−x
dv = xdx
du =
2
1−x
2
dx v =
x
2
2
¸
=
x
2
2
ln
1 +x
1 −x

x
2
2
2
1 −x
2
dx
=
x
2
2
ln
1 +x
1 −x

−x
2
+ 1 −1
1 −x
2
dx
=
x
2
2
ln
1 +x
1 −x

dx −

1
1 −x
2
dx
=
x
2
2
ln
1 +x
1 −x
+x−
1
2
ln
1 +x
1 −x
+C
=
1
2

x
2
+ 1

ln
1 +x
1 −x
+x +C.
(d) x
3
u brojinku zapisujemo kao x
2
· x, pa slijedi

x
3

1 +x
2
dx =

x
2
x

1 +x
2
dx
=

u = x
2
dv =
x

1+x
2
dx
du = 2xdx v =
1
2

2x

1+x
2
dx =

1 +x
2
¸
= x
2

1 +x
2

1 +x
2
2xdx
= x
2

1 +x
2

1 +x
2
d

1 +x
2

= x
2

1 +x
2

2
3

x
2
+ 1
3
2
+C.
(e) Vrijedi

e
x
sin xdx =

u = e
x
dv = sin xdx
du = e
x
dx v = −cos x

= −e
x
cos x +

e
x
cos xdx
=

u = e
x
dv = cos xdx
du = e
x
dx v = sin x

= −e
x
cos x +e
x
sinx −

e
x
sin xdx.
Integral koji preostaje izraˇcunati jednak je poˇcetnom integralu, oznaˇcimo ga sa
I, pa izjednaˇcavanjem lijeve i desne strane dobivamo:
1.5 Rekurzivne formule 7
I = e
x
cos x +e
x
sin x −I,
iz ˇcega slijedi
2I = e
x
(cos x −sin x)
I =

e
x
sinxdx =
e
x
2
(cos x −sinx) +C.
1.5 Rekurzivne formule
Nadite rekurzivnu formulu za integral: I
n
=

a
2
−x
2

n
dx, n ∈ N.
Rjeˇsenje. Za n = 1 vrijedi
I
1
=

a
2
−x
2

dx = a
2
x −
x
3
3
+C = x

a
2

x
2
3

+C.
Za n ≥ 2 vrijedi
I
n
=

a
2
−x
2

n
dx =

u =

a
2
−x
2

n
dv = dx
du = −2nx

a
2
−x
2

n−1
dx v = x

= x

a
2
−x
2

n

−2nx
2

a
2
−x
2

n−1
dx
= x

a
2
−x
2

n
+ 2n

a
2
−x
2

n
dx + 2n

a
2

a
2
−x
2

n−1
dx
= x

a
2
−x
2

n
−2nI
n
+ 2na
2
I
n−1
.
Izjednaˇcavanjem lijeve i desne strane dobivamo traˇzenu rekurzivnu formulu
I
n
= x

a
2
−x
2

n
−2nI
n
+ 2na
2
I
n−1
I
n
(1 + 2n) = x

a
2
−x
2

n
+ 2na
2
I
n−1
I
n
=
x

a
2
−x
2

n
(2n + 1)
+
2na
2
(2n + 1)
I
n−1
.
1.6 Integriranje racionalnih funkcija
Izraˇcunajte integrale:
(a)

dx
x
2
+ 5x
,
8 NEODREDENI INTEGRAL
(b)

dx
2x
2
−5x + 7
,
(c)

x −1
x
2
−x + 1
dx,
(d)

3x −2
2x
2
−3x + 4
dx,
(e)

x
3
+x + 2
x
2
+ 7x + 12
dx,
(f)

1
(1 +x
2
)
2
dx.
Rjeˇsenje.
(a) Polinom u nazivniku moˇze se rastaviti na faktore x
2
+5x = x(x + 5), pa tabliˇcne
integrale dobivamo rastavom na parcijalne razlomke [M2, §1.4.3] . Vrijedi

dx
x
2
+ 5x
=

dx
x(x + 5)
=

1
x(x+5)
=
A
x
+
B
x+5
/ · x(x + 5)
1 = Ax + 5A +Bx
A =
1
5
B = −
1
5

=
1
5

dx
x

1
5

dx
x + 5
=
1
5
ln |x| −
1
5
ln |x + 5| +C =
1
5
ln

x
x + 5

+C.
(b) Polinom 2x
2
−5x+7 nema realnih nul-toˇcaka, pa nazivnik ne moˇzemo rastaviti na
faktore. U tom sluˇcaju integral raˇcunamo nadopunjavanjem nazivnika do punog
kvadrata na slijede´ci naˇcin:

dx
2x
2
−5x + 7
=
1
2

dx
x
2

5
2
x +
7
2
=
1
2

dx

x −
5
4

2

25
16
+
7
2
=
1
5

d

x −
5
4

x −
5
4

2
+
31
16
=
1
2
1

31
16
arctg
x −
5
4

31
16
+C
=
2

31
arctg
4x −5

31
+C.
1.6 Integriranje racionalnih funkcija 9
(c) Nazivnik se ni u ovom primjeru ne moˇze rastaviti na faktore, pa integral raˇcunamo
zaspisivanjem brojnika u dva dijela od kojih je jedan derivacija nazivnika, a drugi
konstanta. Time dobivamo dva integrala od kojih se prvi moˇze izraˇcunati me-
todom supstitucije [M2 vjeˇzbe, §1.2] ili uvodenjem novog argumenta [M2 vjeˇzbe,
§1.3], dok drugi raˇcunamo kao u ovom zadatku pod (b).

x −1
x
2
−x + 1
dx =

1
2
(2x −1) +
1
2
−1
x
2
−x + 1
dx =

1
2
(2x −1) −
1
2
x
2
−x + 1
dx
=
1
2

(2x −1) −1
x
2
−x + 1
dx
=
1
2

2x −1
x
2
−x + 1
dx −
1
2

dx
x
2
−x + 1
=
1
2

d

x
2
−x + 1

x
2
−x + 1

1
2

dx

x −
1
2

2

1
4
+ 1
=
1
2
ln

x
2
−x + 1


1
2
2

3
arctg
2x −1

3
+C.
(d) Vrijedi

3x −2
2x
2
−3x + 4
dx =

3

x −
2
3

2

x
2

3
2
x + 2
dx =
3
2

x −
2
3
x
2

3
2
x + 2
dx
=
3
2

1
2

2x −
3
2

+
3
4

2
3
x
2

3
2
x + 2
dx =
3
2

1
2

2x −
3
2

+
1
12
x
2

3
2
x + 2
dx
=
3
2
1
2

2x −
3
2
x
2

3
2
x + 2
dx +
3
2
1
12

dx
x
2

3
2
x + 2
=
3
4

d

x
2

3
2
x + 2

x
2

3
2
x + 2
+
1
8

dx

x −
3
4

2

9
16
+ 2
=
3
4
ln

x
2

3
2
x + 2

+
1
8
4

23
arctg
4x −3

23
+C.
(e) Kako je u ovom integralu stupanj brojnika podintegralne funkcije ve´ci od stupnja
nazivnika, prvo provodimo dijeljenje polinoma, a zatim integral rastavljamo na
dva, od kojih je prvi tabliˇcni integral potencije, a drugi se svodi na neki od
10 NEODREDENI INTEGRAL
prethodnih sluˇcajeva.
I =

x
3
+x + 2
x
2
+ 7x + 12
dx =
=

x
3
+x + 2

:

x
2
+ 7x + 12

= x −7
.
.
.
ost.38x + 86

=

(x −7) dx +

38x + 86
x
2
+ 7x + 12
dx =
x
2
2
−7x +I
1
Integral oznaˇcen sa I
1
raˇcunamo posebno. Kako su x
1
= −3 i x
1
= −4 nultoˇcke
polinoma x
2
+7x+12, nazivnik se moˇze rastaviti na faktore, pa tabliˇcne integrale
dobivamo rastavom na parcijalne razlomke.

38x + 86
x
2
+ 7x + 12
dx =

38x + 86
(x + 3) (x + 4)
dx
=

1
(x+3)(x+4)
=
A
x+3
+
B
x+4
A = −28 B = 66
¸
= −28

d (x + 3)
x + 3
+ 66

d (x + 4)
x + 4
= −28 ln |x + 3| + 66 ln |x + 4| +C.
Konaˇcno rjeˇsenje je
I =

x
3
+x + 2
x
2
+ 7x + 12
dx =
x
2
2
−7x −28 ln |x + 3| + 66 ln |x + 4| +C.
(f) Slijede´ci integral raˇcunamo dodavanjem i oduzimajnem x
2
u brojniku, pa vrijedi

1
(1 +x
2
)
2
dx =

1 +x
2
−x
2
(1 +x
2
)
2
dx
=

1 +x
2
(1 +x
2
)
2
dx −

x
2
(1 +x
2
)
2
dx
=

1
(1 +x
2
)
dx −

x
2
(1 +x
2
)
2
dx = arctgx −I
1
.
1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija 11
Integral oznaˇcen sa I
1
raˇcunamo posebno koriste´ci parcijalnu integraciju,

x
2
(1 +x
2
)
2
dx =

x · x
(1 +x
2
)
2
dx
=

u = x dv =
x
(1+x
2
)
2
dx
du = dx v =
1
2

d(1+x
2
)
(1+x
2
)
2
= −
1
2(1+x
2
)

= −
x
2 (1 +x
2
)
+
1
2

dx
1 +x
2
= −
x
2 (1 +x
2
)
+
1
2
arctgx +C.
pa je konaˇcno rjeˇsenje

1
(1 +x
2
)
2
dx =
1
2
arctgx +
x
2 (1 +x
2
)
+C.
1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija
Izraˇcunajte integrale:
(a)

cos
5
xdx,
(b)

cos xcos 2xcos 5xdx,
(c)

dx
2 sin x −cos x + 5
,
(d)

cos
3
x + cos
5
x
sin
2
x + sin
4
x
dx.
Rjeˇsenje.
(a) Vrijedi

cos
5
xdx =

cos
3
xcos
2
xdx =

cos
3
x

1 −sin
2
x

dx
=

cos
3
xdx −

cos
3
xsin
2
xdx
=

cos x

1 −sin
2
x

dx −

cos
3
xsin
2
xdx
=

cos xdx −

cos xsin
2
xdx −

cos
3
xsin
2
xdx
= sin x −I
1
−I
2
.
12 NEODREDENI INTEGRAL
Integrale oznaˇcene sa I
1
i I
2
raˇcunamo posebno koriste´ci jednostavne supstitucije.
I
1
=

cos xsin
2
xdx =

sin x = t
cos xdx = dt

=

t
2
dt =
t
3
3
+C
2
=
sin
3
x
3
+C
1
.
I
2
=

cos
3
xsin
2
xdx =

sin x = t
cos xdx = dt

=

t
2

1 −t
2

dt =

t
2
dt −

t
4
dt
=
t
3
3

t
5
5
+C
2
=
sin
3
x
3

sin
5
x
5
+C
2
.
pa je konaˇcno rjeˇsenje

cos
5
xdx = sin x −
sin
3
x
3

sin
3
x
3
+
sin
5
x
5
+C
= sin x −
2 sin
3
x
3
+
sin
5
x
5
+C.
(b) Podintegralu funkciiju prvo raspiˇsemo pomo´cu trigonometrijskih formula pre-
tvorbe, pa vrijedi

cos xcos 2xcos 5xdx =
1
2

(cos x + cos 3x) cos 5xdx
=
1
2

cos xcos 5xdx +
1
2

cos 3xcos 5xdx
=
1
4

(cos 4x + cos 6x) dx +
1
4

(cos 2x + cos 8x) dx
=
1
4

cos 4xdx +

cos 6xdx +

cos 2xdx +

cos 8xdx

=
1
4

sin 4x
4
+
sin 6x
6
+
sin 2x
2
+
sin 8x
8

+C
=
sin 2x
8
+
sin4x
16
+
sin 6x
24
+
sin 8x
32
+C.
1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija 13
(c) Integral raˇcunamo koriste´ci univerzalnu trigonometrijsku supstituciju [M2, §1.5.1].

dx
2 sin x −cos x + 5
=

tg
x
2
= t sinx =
2t
1+t
2
dx =
2 dt
1+t
2
cos x =
1−t
2
1+t
2
¸
=

2 dt
1+t
2
2
2t
1+t
2

1−t
2
1+t
2
+ 5
=

2 dt
1+t
2
4t−1+t
2
+5+5t
2
1+t
2
=

2 dt
6t
2
+ 4t + 4
=

dt
3

t
2
+
2
3
t +
2
3

=

dt

t +
1
3

2
+
5
9
=
1

5
arctg
3t + 1

5
+C
=
1

5
arctg
3tg
x
2
+ 1

5
+C.
(d) U raˇcunanju integrala umjesto univerzalne trigonometrijske supstitucije koristit
´cemo pojednostavnjenu supstituciju za racionalne funkcije sa svojstvom R(sin x, −cos x) =
−R(sin x, cos x).

cos
3
x + cos
5
x
sin
2
x + sin
4
x
dx =

R(sin x, −cos x) = −R(sinx, cos x)
sin x = t
cos xdx = dt

=

cos
3
x

1 + cos
2
x

sin
2
x

1 + sin
2
x
dx
=

cos
2
x

1 + cos
2
x

cos x
sin
2
x

1 + sin
2
x
dx
=

1 −t
2

1 + 1 −t
2

t
2
(1 +t
2
)
dt =

1 −t
2

2 −t
2

t
2
(1 +t
2
)
dt
=

t
4
−3t
2
+ 2
t
4
+t
dt =

t
4
−3t
2
+ 2

:

t
4
+t

= 1
.
.
.
ost.4t
2
+ 2

=

1 dt +

−4t
2
+ 2
t
2
(1 +t
2
)
dt
=

−4t
2
+2
t
2
(1+t
2
)
=
A
t
+
B
t
2
+
Ct+D
t
2
+1
A = 0, B = 2, C = 0, D = −6
¸
= t +

2
t
2
dt +

−6
t
2
+ 1
dt = t −
2
t
−6arctgt +C.
14 NEODREDENI INTEGRAL
1.8 Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom
Izraˇcunajte integrale:
(a)

dx
x(1 + 2

x +
3

x)
,
(b)

dx
(2x + 1)
2
3
−(2x + 1)
1
2
,
(c)

dx
4

(x −1)
3
(x + 2)
5
.
Rjeˇsenje.
(a) Ovakav integral rjeˇsavamo supstitucijom x = t
k
, gdje je k najmanji zajedniˇcki
viˇsekratnik nazivnika eksponenata od x koji se pojavljuje u podintergalnoj funk-
ciji.

dx
x(1 + 2

x +
3

x)
==

x = t
6
dx = 6t
5
dt

=

6t
5
dt
t
6
(1 + 2t
3
+t
2
)
=

6 dt
t (1 + 2t
3
+t
2
)
=

2t
3
+t
2
+ 1

= 0 =⇒ t = −1

2t
3
+t
2
+ 1

: (t + 1) = 2t
2
−t + 1
.
.
.
ost.0

= 6

dt
t (t + 1) (2t
2
−t + 1)
=

1
t(t+1)(2t
2
−t+1)
=
A
t
+
B
t+1
+
Ct+D
2t
2
−t+1
A = 1, B =
−1
4
, C =
−3
2
, D =
1
4
¸
= 6

dt
t
+ 6

−1
4
dt
t + 1
−9

t −
1
6
2t
2
−t + 1
dt
= 6 ln |t| −
3
2 ln
|t + 1| −I
1
= 6 ln

6

x


3
2 ln

6

x + 1

−I
1
1.8 Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom 15
Integral oznaˇcen sa I
1
raˇcunamo posebno kao integral racionalne funkcije.
I
1
=

t −
1
6
2t
2
−t + 1
dt =
1
4

4t −
2
3
2t
2
−t + 1
dt
=
1
4

4t −1
2t
2
−t + 1
dt +
1
4

1
3
2t
2
−t + 1
dt
=
1
4
ln

2t
2
−t + 1

+
1
24

1
t
2

1
2
t +
1
2
dt
=
1
4
ln

2t
2
−t + 1

+
1
24

1

t −
1
4

2
+
7
16
dt
=
1
4
ln

2t
2
−t + 1

+
1
24
4

7
arctg
4t −1

7
+C
=
1
4
ln

2t
2
−t + 1

+
1
6

7
arctg
4t −1

7
+C
=
1
4
ln

2
3

x −
6

x + 1

+
1
6

7
arctg
4
6

x −1

7
+C
pa je konaˇcno rjeˇsenje

dx
x(1 + 2

x +
3

x)
= 6 ln

6

x


3
2 ln

6

x + 1


1
4
ln

2
3

x −
6

x + 1


1
6

7
arctg
4
6

x −1

7
+C.
(b) Vrijedi

dx
(2x + 1)
2
3
−(2x + 1)
1
2
=

2x + 1 = t
6
dx = 3t
5
x =
t
6
−1
2
t =
6

2x + 1

=

3t
5
dt
t
4
−t
3
= 3

t
2
dt
t −1
= 3

t
2
−1 + 1
t −1
dt
= 3

t + 1 +
1
t −1

dt = 3

(t + 1) dt + 3

1
t −1
dt
=
3
2
t
2
+ 3t + 3 ln |t −1| +C
=
3
2
3

2x + 1 + 3
6

2x + 1 + 3 ln

6

2x + 1 −1

+C.
16 NEODREDENI INTEGRAL
(c) Vrijedi

dx
4

(x −1)
3
(x + 2)
5
=

dx
4

x+2
x−1

(x −1)
4
(x + 2)
4
=

1
(x −1) (x + 2)
4

x −1
x + 2

dx
=

x−1
x+2
= t
4
dx =
12t
3
(1−t
4
)
2
dt
x =
1+2t
4
1−t
4
¸
=

1 −t
4
3
·
1 −t
4
3t
4
t
12t
3
(1 −t
4
)
2
dt
=

4
3
dt =
4
3
t +C =
4
3
4

x −1
x + 2
+C.
1.9 Eulerova i trigonometrijska supstitucija
Izraˇcunajte integrale:
(a)

dx
1 +

x
2
+ 2x + 2
,
(b)

3 −2x −x
2
dx,
Rjeˇsenje.
1.9 Eulerova i trigonometrijska supstitucija 17
(a) U raˇcunanju integrala koristimo Eulerovu supstituciju [M2, §1.7.2], pa vrijedi

dx
1 +

x
2
+ 2x + 2
=


x
2
+ 2x + 2 = t −x
x =
t
2
−2
2t+2
dx =
t
2
+2t+2
2(t+1)
2
dt

=
t
2
+2t+2
2(t+1)
2
1 +t −
t
2
−2
2t+2
dt =
t
2
+2t+2
2(t+1)
2
2t+2+2t
2
+2t−t
2
+2
2(t+1)
dt
=

t
2
+2t+2
t+1
t
2
+ 4t + 4
dt =
t
2
+ 2t + 2
(t + 2)
2
(t + 1)
dt
=

t
2
+2t+2
(t+2)
2
(t+1)
=
A
t+1
+
B
t+2
+
C
(t+2)
2
t
2
+ 2t + 2 = A(t + 2)
2
+B(t + 2) (t + 1) +C (t + 1)
A = 1, B = 0, C = −2

=

dt
t + 1
−2

dt
(t + 2)
2
= ln |t + 1| −2

(t + 2)
−2
d (t + 2)
= ln |t + 1| + 2 (t + 2)
−1
+C
= ln

x
2
+ 2x + 2 +x + 1

+ 2

x
2
+ 2x + 2 +x + 2

−1
+C.
(b) Izraz pod korijenom nadpounjavamo do punog kvadrata, a zatim uvodimo dvije
supstitucije

3 −2x −x
2
dx =

4 −(1 +x)
2
dx =

x + 1 = t
dx = dt

=

4 −t
2
dt =

t = 2 sin z
dt = 2 cos zdz

=

2 cos z2 cos zdz = 4

cos
2
zdz
= 2

(1 + 2 cos z) dz = 2

z +
1
2
sin 2z

+C
= 2

z + sin z

1 −sin
2
z

+C
= 2 arcsin
t
2
+t

1 −
t
2
4
+C
= 2 arcsin
x + 1
2
+ (x + 1)

1 −
(x + 1)
2
4
+C
= 2 arcsin
x + 1
2
+
x + 1
2

3 −2x −x
2
+C.
18 NEODREDENI INTEGRAL
1.10 Metoda neodredenih koeficijenata
Izraˇcunajte integral

x
2
+ 2x + 3

−x
2
+ 4x
dx.
Rjeˇsenje. Iz formule za metodu neodredenih koeficijenata [M2, §1.7.3], slijedi
I =

x
2
+ 2x + 3

−x
2
+ 4x
dx = (a
1
x +a
0
)

−x
2
+ 4x +λ

dx

−x
2
+ 4x
.
Deriviranjem po x dobivamo
x
2
+ 2x + 3

−x
2
+ 4x
= a
1

−x
2
+ 4x + (a
1
x +a
0
)
−2x + 4
2

−x
2
+ 4x
+
λ

−x
2
+ 4x
Pomnoˇzimo li cijeli izraz sa

−x
2
+ 4x dobivamo
x
2
+ 2x + 3 = a
1
−x
2
+ 4x + (a
1
x +a
0
) (2 −x) +λ
Izjednaˇcavanjem lijeve i desne strane dobivamo
1 = −a
1
−a
1
2 = 4a
1
+ 2a
1
−a
0
3 = 2a
0

iz ˇcega slijedi
a
1
=
1
2
, a
0
= −5, λ = 13.
Integral I sada je jednak
I =


1
2
x −5

−x
2
+ 4x + 13

dx

−x
2
+ 4x
=


1
2
x −5

−x
2
+ 4x + 13

dx

4 −(x −2)
2
=


1
2
x −5

−x
2
+ 4x + 13 arcsin
x −2
2
+C.
1.11 Binomni integral
Izraˇcunajte integral

x
1 −x

x
dx
1.12 Integriranje razvojem u red 19
Rjeˇsenje. Integral rjeˇsavamo supstitucijom za binomni integral [M2, §1.7.4]. U ovom
je sluˇcaju
m+1
n
cijeli broj

m =
1
2
, n =
3
2
, p =
−1
2

, pa koristimo supstituciju 1−x
3
2
= t
2
.

x
1 −x

x
dx =

x

1 −x

x
dx =

x
1
2

1 −x
3
2
−1
2
dx
=

m+1
n
= 1 ∈ Z
1 −x
3
2
= t
2
x
1
2
=
−4
3
t dt

=

−4
3
tt
−1
dt =
−4
3
t +C
=
−4
3

1 −x

x +C.
1.12 Integriranje razvojem u red
Rijeˇsite integral

sin x
2
dx razvojem u red potencija, koriste´ci razvoj sinx =

¸
n=0
(−1)
n x
2n+1
(2n+1)!
.
Rjeˇsenje. Zadana podintegralna funkcija je sinx
2
, pa koriste´ci zadani razvoj sinusa
dobivamo
sin x
2
=

¸
n=0
(−1)
n

x
2

2n+1
(2n + 1)!
= (−1)
n
x
4n+2
(2n + 1)!
= x
2

x
6
3!
+
x
10
5!

x
14
7!
+· · · + (−1)
n−1
x
2(2n+1)
(2n + 1)!
+· · ·
iz ˇcega slijedi

sin x
2
dx =
¸
x
2

x
6
3!
+
x
10
5!

x
14
7!
+· · · + (−1)
n−1
x
4n+2
(2n + 1)!
+· · ·

dx
=
x
3
3

x
7
7 · 3!
+
x
11
11 · 5!

x
15
15 · 7!
+· · · + (−1)
n−1
x
4n+3
(4n + 3) (2n + 1)!
+· · ·
=

¸
n=0
(−1)
n
x
4n+3
(4n + 3) (2n + 1)!
.
1.13 Zadaci za vjeˇzbu
Izraˇcunajte integrale:
20 NEODREDENI INTEGRAL
1.

x
2
+ 5x −1

x
dx
2.

2
x+1
−5
x−1
10
x
dx
3.

dx
x
2
+a
2
4.

dx

a
2
−x
2
5.

e
3 cos x
sinxdx
6.

x
2
3

5 +x
3
dx
7.

x + ln x
x
dx
8.

e
2x
1 −3e
2x
dx
9.

cos 2x
sin xcos x
dx
10.

sin
2
xdx
11.

cos
2
xdx
12.

cos
5
x

sin xdx
13.

e
arctan x
+xln(1 +x
2
) + 1
1 +x
2
dx
14.

x
2
e
x
dx
15.

(x
2
+ 2x + 3)e
x
dx
16.

ln xdx
17.

ln x
x
3
dx
1.13 Zadaci za vjeˇzbu 21
18.

x
3

1 −x
2
dx
19.

x
2
arccos xdx
20.

dx
(x
2
+a
2
)
2
21.

cos (ln x) dx
22.

dx
2x
2
+ 6x + 5
23.

dx
(x
2
+ 2x + 10)
2
24.

x
4
dx
x
4
+ 5x
2
+ 4
25.

xdx
x
3
−3x + 2
26.

4x −3
5 −7x
dx
27.

2x
2
−3x + 3
x
3
−2x
2
+x
dx
28.

x
3
+ 4x
2
−2x + 1
x
4
+x
dx
29.

sin
4
xdx
30.

dx
sin
4
xcos
4
x
31.

dx
sin x(2 cos
2
x −1)
32.

sin
10
xcos
3
xdx
33.

dx
sin
2
xcos
4
x
34.

sin 3xcos 5xdx
22 NEODREDENI INTEGRAL
35.

dx
sin
4
xcos
4
x
36.

dx
sin
4
x + cos
4
x
37.

sin4x
sin
8
x + cos
8
x
dx
38.

dx
sin x(2 + cos x −2 sin x)
39.

cos
3
x
sin
2
x + sin x
dx
40.

sin
2
xcos x
sin x + cos x
dx
41.

sin
4
3xcos
2
3xdx
42.

x +
3

x
2
+
6

x
x(1 +
3

x)
dx.
43.

dx
1 +

x
44.

1 −

x + 1
1 +
3

x + 1
dx.
45.

xdx
(

7x −10 −x
2
)
3
.
46.

dx
x −

x
2
−x + 1
.
47.

dx

1 −x
2
+ 1
.
48.

4x
2
−4x + 3 dx.
49.

x
3

1 + 2x −x
2
dx.
50.

x
3
+ 2x
2
+ 3x + 4

x
2
+ 2x + 2
dx.
51.

dx

x(
4

x + 1)
10
.
1.14 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu 23
52.

1 +
3

x
3

x
2
dx.
53. Odredite rekurzivnu formulu za integral I
n
=

sin
n
xdx. Koriste´ci se dobivenim
rezultatom izraˇcunajte vrijednost integrala

sin
4
xdx.
54. Odredite rekurzivnu formulu za integral I
n
=

(ln x)
n
dx.
55. Odredite rekurzivnu formulu za integral I
n
=

x
n
e
ax
dx.
56. Razvijte u red potencija funkciju ln(1 +x) pomo´cu

1
1 +x
dx.
57. Odredite

ln(1 +x)
x
dx razvojem podintegralne funkcije u red potencija.
1.14 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu
1.
2
15

x

−15 + 25x + 3x
2

+C
2.
2
−x
5 ln 2
−2
5
−x
ln 5
+C
3.
arctg

x
a

a
+C
4. arctg

x

a
2
−x
2

+C
5. −
1
3
e
3 cos x
+C
6.
1
2

5 +x
3
2
3
+C
7. 2

x +
ln
2
|x|
2
+C
8. −
1
6
ln |−1 + 2 sin x| +C
9. ln (cos x) + ln(sin x) +C
10.
x
2

1
4
sin(2x) +C
11.
1
2
(x + cos xsin x) +C
24 NEODREDENI INTEGRAL
12.
2
3
(sin x)
3
2

4
7
(sin x)
7
2

2
11
(sinx)
11
2
+C
13. e
arctgx
+ arctg x +
1
4
ln
2

1 +x
2

+C
14. e
x

2 −2x +x
2

+C
15. e
x

3 +x
2

+C
16. −x +xln |x| +C
17. −
1 + 2 ln |x|
4x
2
+C
18. −
1
3

1 −x
2

2 +x
2

+C
19. −
1
9

1 −x
2

2 +x
2

+
1
3
arccos x +C
20.
x
2a
2
(a
2
+x
2
)
+
arctg

x
a

2a
3
+C
21.
1
2
x(cos (ln |x|) + sin (ln |x|)) +C
22. arctg (2x + 3) +c
23.
1
54
arctg
x + 1
3
+
1
18
x + 1
x
2
+ 2x + 10
+c
24. x +
1
3
arctg x −
8
3
arctg
1
2
x +c
25.
2
9
ln|x −1| −
2
9
ln |x + 2| −
1
3x −3
+c
26. −
4
7
x +
1
49
ln

x −
5
7

+c
27. 3 ln |x| −ln |x −1| −
2
x −1
+c
28. ln |x| −2 ln |x + 1| + ln

x
2
−x + 1

+
2

3
arctg
2x −1

3
+c
29.
3
8
x −
1
4
sin 2x +
1
32
sin 4x +c
30. −
1
3
ctg
3
x −3 ctg x + 3 tg x +
1
3
tg
3
x +c
1.14 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu 25
31.
1

2
ln

1 +

2 cos x
1 −

2 cos x


1
2
ln

1 + cos x
1 −cos x

+c
32.
1
11
sin
11
x −
1
13
sin
13
x +c
33. −ctg x + 2 tg x +
1
3
tg
3
x +c
34.
1
4
cos 2x −
1
16
cos 8x +c
35. −8 ctg 2x −
8
3
ctg
3
2x +c
36.
1

2
arctg
tg 2x

2
+c
37.
1

2
ln

cos 4x + 7 + 4

2
cos 4x + 7 −4

2

+c
38.
1
3
ln

tg
x
2

−ln

tg
x
2
−1

+
5
3
ln

tg
x
2
−3

+c
39. ln |sin x| −sin x +c
40.
1
4
ln|sinx + cos x| −
1
4
cos x(sinx + cos x) +c
41.
1
16
x −
1
192
sin 6x −
1
192
sin 12x +
1
576
sin 18x +c
42.
3
2
3

x
2
+ arctg
6

x +c.
43. 2

x −2 ln |1 +

x| +c.
44. −
6
7
(x + 1)
7
6
+
6
5
(x + 1)
5
6
+
3
2
(x + 1)
2
3
− 2(x + 1)
1
2
− 3(x + 1)
1
3
+ 6(x + 1)
1
6
+
3 ln |
3

x + 1 + 1| −6 arctg
6

x + 1 +c.
45.
10
9
·
x −2

7x −10 −x
2

4
9
·

7x −10 −x
2
x −2
+c.
46. 2 ln |

x
2
−x + 1−x|−
3
2
ln |2

x
2
−x + 1−2x+1|+
3
2
·
1
2

x
2
−x + 1 −2x + 1
+c.
47. −
2
1 +

1−x
1+x
−2 arctg

1 −x
1 +x
+c
26 NEODREDENI INTEGRAL
48.

1
2
x −
1
4

4x
2
−4x + 3 +
1
2
ln |2x −1 +

4x
2
−4x + 3| +c.
49. (−
1
3
x
2

5
6
x −
19
6

g)

1 + 2x −x
2
+ 4 arcsin
x −1

2
+c.
50.

1
3
x
2
+
1
6
x +
7
6

x
2
+ 2x + 2 +
5
2
ln |x + 1 +

x
2
+ 2x + 2| +c.
51. −
1
2(
4

x + 1)
8
+
4
9(
4

x + 1)
9
+c.
52. 2(1 +
3

x)
3
2
+c.
53. I
n
= −
1
n
cos xsin
n−1
x +
n −1
n
I
n−2
, n ≥ 2,
I
4
= −
1
4
sin
3
xcos x −
3
8
sinxcos x +
3
8
x +c.
54. I
n
= xln
n
x −nI
n−1
.
55. I
n
=
1
a
x
n
e
ax

n
a
I
n−1
.
56. ln(1 +x) =

¸
n=0
(−1)
n
x
n+1
n + 1
, x ∈ −1, 1].
57.

¸
n=0
(−1)
n
x
n+1
(n + 1)
2
, x ∈ −1, 1].
2.
ODREDENI INTEGRAL
2.1 Newton-Leibnitzova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2.2 Supstitucija i parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
2.3 Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.4 Povrˇsina ravninskog lika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.5 Duljina luka ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.6 Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.7 Oploˇsje rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.8 Trapezna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.9 Simpsonova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
2.10 Zadaci za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
2.11 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.1 Newton-Leibnitzova formula
Izraˇcunajte integral
1

0
xdx
x
2
+ 3x + 2
.
28 ODREDENI INTEGRAL
Rjeˇsenje. Vrijedi
1

0
xdx
x
2
+ 3x + 2
=
1

0
xdx
(x + 2) (x + 1)
=

x
(x+2)(x+1)
=
A
x+2
+
B
x+1
A = 2, B = −1
¸
= 2
1

0
dx
x + 2

1

0
dx
x + 1
= 2 ln |x + 2|

1
0
−ln |x + 1|

1
0
= 2 (ln3 −ln 2) −(ln 2 −ln 1) = 2 ln
3
2
−ln 2 = ln
9
8
.
2.2 Supstitucija i parcijalna integracija
Izraˇcunajte integrale:
(a)
2

−1
dx
(3 + 2x)
2
,
(b)
1


2
2

1 −x
2
x
2
dx,
(c)
e−1

0
ln (x + 1) dx..
Rjeˇsenje.
(a) Vrijedi
2

−1
dx
(3 + 2x)
2
=

3 + 2x = t
2 dx = dt
x −1 1
t 2 7

=
7

1
dt
t
2
= −
1
2t

7
1
= −
1
2 · 7
+
1
2 · 1
=
3
7
.
2.3 Nepravi integral 29
(b) Koristimo formulu parcijalne integracije [M2, teorem 1.7] , pa slijedi
1


2
2

1 −x
2
x
2
dx =

x = cos t
dx = −sin t dt
x

2
2
1
t
π
4
0
¸
= −
0

π
4
sint
cos
2
t
sin t dt = −
0

π
4
1 −cos
2
t
cos
2
t
dt = −tgt

0
π
4
+t

0
π
4
= 1 −
π
4
.
(c) Vrijedi
e−1

0
ln (x + 1) dx =

u = ln (x + 1) dv = dx
du =
dx
x+1
v = x

= xln (x + 1)

e−1
0

e−1

0
x
x + 1
dx
= (e −1) ln e −
e−1

0
x + 1 −1
x + 1
dx
= e −1 −

¸
e−1

0
dx −
e−1

0
dx
x + 1
¸

= e −1 −x

e−1
0
+ ln |x + 1|

e−1
0
= e −1 −(e −1) + ln e = 1.
2.3 Nepravi integral
Izraˇcunajte slijede´ce integrale:
(a)

1
dx
x

x
2
+ 1
,
(b)

−∞
dx
x
2
+ 4x + 5
,
(c)
1

−1
dx
x
3
.
30 ODREDENI INTEGRAL
Rjeˇsenje.
(a) Vrijedi

1
dx
x

x
2
+ 1
= lim
b→∞
b

1
dx
x

x
2
+ 1
=


x
2
+ 1 = t −x dx =
4t
2
−2(t
2
−1)
4t
2
dt
x
2
+ 1 = (t −x)
2
dx =
t
2
+1
2t
2
dt
x =
t
2
−1
2t
x 1 b
t

2 + 1

b
2
+ 1 +b

= lim
b→∞

b
2
+1+b


2+1
t
2
+1
2t
2
dt
t
2
−1
2t

t −
t
2
−1
2t
=
1
2
lim
b→∞

b
2
+1+b


2+1
t
2
+1
2t
2
dt
t
2
−1
2t
·
t
2
+1
2t
=
1
2
lim
b→∞

b
2
+1+b


2+1
4 dt
t
2
−1
= 2 lim
b→∞

b
2
+1+b


2+1
dt
t
2
−1
= 2 ·
1
2
lim
b→∞
ln

t −1
t + 1


b
2
+1+b

2+1
= lim
b→∞
ln


b
2
+ 1 +b −1

b
2
+ 1 +b + 1

−ln


2 + 1 −1

2 + 1 + 1

= lim
b→∞
ln

1
b
2
+ 1 + 1 −
1
b

1
b
2
+ 1 + 1 +
1
b

−ln


2

2 + 2

= ln 1 −ln

2

2 + 2
= ln

2 + 2

2
= ln

1 +

2

.
2.4 Povrˇsina ravninskog lika 31
(b) Vrijedi

−∞
dx
x
2
+ 4x + 5
= lim
a→−∞
0

a
dx
x
2
+ 4x + 5
+ lim
b→∞
b

0
dx
x
2
+ 4x + 5
= lim
a→−∞
0

a
dx
(x + 2)
2
+ 1
+ lim
b→∞
b

0
dx
(x + 2)
2
+ 1
= lim
a→−∞
arctg (x + 2)

0
a
+ lim
b→∞
arctg (x + 2)

b
0
= lim
a→−∞
[arctg2 −arctg (a + 2)] + lim
b→∞
[arctg (b + 2) −arctg2]
= arctg2 +
π
2
+
π
2
−arctg2 = π.
(c) Vrijedi
1

−1
dx
x
3
=
0

−1
dx
x
3
+
1

0
dx
x
3
== lim
ε→0
0−ǫ

−1
dx
x
3
+ lim
δ→∞
1

0+δ
dx
x
3
= lim
ε→0
−1
2x
2

0−ǫ
−1
+ lim
δ→∞
−1
2x
2

1
0+δ
= lim
ε→0

−1

2
+
1
2

+ lim
δ→0

−1
2
+
1

2

=
1
2
lim
δ→0
1
δ
2

1
2
lim
ε→0
1
ε
2
= ∞−∞,
pa integral divergira.
2.4 Povrˇsina ravninskog lika
Izraˇcunajte povrˇsinu lika omedenog krivuljama:
(a) y = x
2
, x = −1, x = 2 i osi x,
(b) x
2
+y
2
= 2 i y = x
2
unutar parabole,
(c)

x = a cos
3
t
y = a sin
3
t
, t ∈ [0, 2π], (astroida),
(d) r
2
= a
2
cos (2ϕ) , ϕ ∈ [0, 2π], (Bernoullijeva lemniskata).
Rjeˇsenje.
32 ODREDENI INTEGRAL
(a) Prema slici 2.1 vrijedi
P =
2

−1
x
2
dx =
x
3
3

2
−1
=
8
3
+
1
3
= 3.
−2 −1 0 1 2 3
−1
−0.5
0
0.5
1
1.5
2
2.5
3
3.5
4
x
y
Slika 2.1: Povrˇsina ravninskog lika (a)
(b) Sjeciˇsta krivulja x
2
+y
2
= 2 i y
2
= x
2
su toˇcke A(1, 1) i B(−1, 1), (slika 2.2), pa
vrijedi
P =
1

−1

2 −x
2
−x
2

dx =
1

−1

2 −x
2
dx −
1

−1
x
2
dx.
Prvi se integral rjeˇsava parcijalnom integracijom [M2, teorem 1.7], pa je
P =
1
2

x

2 −x
2
+ 2 arcsin
x

2

1
−1

x
3
3

1
−1
=
1
2

1 + 2 arcsin
1

2


1
2

−1 + 2 arcsin
−1

2

1
3
+
1
3

=
1
3
+
π
2
.
(c) Na slici 2.3 vidimo da se cijela povrˇsina P moˇze raˇcunati kao 4P
1
. Za raˇcunanje
P
1
korist ´cemo formulu za povrˇsinu ravninskih likova, gdje je krivulja zadana
2.4 Povrˇsina ravninskog lika 33
−2 −1.5 −1 −0.5 0 0.5 1 1.5 2
−2
−1.5
−1
−0.5
0
0.5
1
1.5
2
x
y
B A
Slika 2.2: Povrˇsina ravninskog lika (b)
parametarski [M2, §2.6.1.1].
P
1
=
0

π/2
a sin
3
t · 3a cos
2
t (−sin t) dt
= −3a
2
0

π/2
sin
4
t cos
2
t dt = 3a
2
π/2

0

1
2
sin(2t)

2
1 −cos (2t)
2
dt
=
3
8
a
2
π/2

0

sin
2
(2t) −sin
2
(2t) cos (2t)

dt
=
3
16
a
2
π/2

0
[1 −cos (4t)] dt −
3
8
a
2
π/2

0
sin
2
(2t)
1
2
d (sin (2t))
=
3
16
a
2
t

π/2
0

3
4 · 16
a
2
sin (4t)

π/2
0

3
16
a
2
sin
2
(2t)
3

π/2
0
=
3
16
a
2
π
2
=
3a
2
π
32
,
pa je
P = 4P
1
= 4
3a
2
π
32
=
3a
2
π
8
.
34 ODREDENI INTEGRAL
−1.5 −1 −0.5 0 0.5 1 1.5
−1.5
−1
−0.5
0
0.5
1
1.5
x
y
P1
Slika 2.3: Astroida
(d) Na slici 2.4 vidimo da se cijela povrˇsina P moˇze izraˇcunati kao 4P
1
, gdje je
P
1
(koristimo formulu za povrˇsinu ravninskih likova, gdje je krivulja zadana u
polarnim koordinatama [M2, §2.6.1.2])
P
1
=
1
2
π/4

0
r
2
dϕ =
1
2
π/4

0
a
2
cos (2ϕ) dϕ =
a
2
2
sin (2ϕ)

π/4
0
=
a
2
2
−cos (2ϕ)
2

π/4
0
=
a
2
4

−cos
π
2
−cos 0

=
a
2
4
,
pa je
P = 4P
1
= 4
a
2
4
= a
2
.
2.5 Duljina luka ravninske krivulje
(a) Nadite opseg lika omedenog krivuljama: y
3
= x
2
i y =

2 −x,
(b) Izraˇcunajte duljinu luka krivulje

x =
1
3
t
3
−t
y = t
2
+ 2
, t ∈ [0, 3].
Rjeˇsenje.
2.5 Duljina luka ravninske krivulje 35
0.2
0.4
0.6
0.8
1
30
210
60
240
90
270
120
300
150
330
180 0
P1
Slika 2.4: Bernoullijeva lemniskata
(a) Krivulje y
3
= x
2
i y =

2 −x se sijeku u toˇckama A(1, 1) i B(−1, 1).
Ukupnu duljinu luka raˇcunat ´cemo kao
l = 2 (l
1
+l
2
) ,
(vidi sliku 2.5), koriste´ci formulu za duljinu luka krivulje [M2, §2.6.2.1], pa je
l
1
=
1

0

1 +
9
4
ydy =
1
2
1

0
(4 + 9y)
1
2
dy =
1
2
1

0
(4 + 9y)
1
2
1
9
d (4 + 9y)
=
1
18
·
2
3
(4 + 9y)
3
2

1
0
=
1
27

13

13 −8

i
l
2
=
1

0

1 +
x
2
2 −x
2
dx =

2
1

0
dx

2 −x
2
=
=

2 arcsin
x

2

1
0
=
π

2
4
,
iz ˇcega slijedi
l = 2
¸
1
27

13

13 −8

+
π

2
4
¸
≈ 5.1.
36 ODREDENI INTEGRAL
−1.5 −1 −0.5 0 0.5 1 1.5
−0.5
0
0.5
1
1.5
2
x
y
B A
l2
l1
Slika 2.5: Duljina luka (a)
(b) Za

x =
1
3
t
3
−t
y = t
2
+ 2
je
·
x(t) = t
2
− 1 i
·
y (t) = 2t, pa iz formule za duljinu luka
krivulje zadane u polarnim koordinatama [M2, §2.6.2.2] slijedi
l =
3

0

(t
2
−1)
2
+ 4t
2
dt =
3

0

t
4
−2t
2
+ 1 + 4t
2
dt =
3

0

(t
2
+ 1)
2
dt
=
3

0

t
2
+ 1

dt =

t
3
3
+t

3
0
= 12.
2.6 Volumen rotacionog tijela
(a) Izraˇcunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom lika omedenog parabolom: y =
x
2
, osi y i pravcem y = 1 oko osi y.
(b) Izraˇcunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom astroide

x = a cos
3
t
y = a sin
3
t
oko osi
y.
Rjeˇsenje.
(a) Koriste´ci formulu za volumen rotacionog tijela koje nastaje rotacijom krivulje
[M2, §2.6.3], za krivulju x =

y u granicama od 0 do 1 koja rotira oko oko osi y,
2.6 Volumen rotacionog tijela 37
vidi sliku 2.6, dobivamo
V = π
1

0
(

y)
2
dy = π
y
2
2

1
0
=
π
2
.
−2 −1.5 −1 −0.5 0 0.5 1 1.5 2
−1
−0.5
0
0.5
1
1.5
2
x
y
1
Slika 2.6: Rotacija parabole y = x
2
(b) Koriste´ci formulu za volumen rotacionog tijela koje nastaje rotacijom krivulje
zadane parametarski [M2, §2.6.3], za krivulju

x = a cos
3
t
y = a sin
3
t
(astroida), oko osi
y, i koriste´ci simetriju astroide dobivamo
V = 2π
π/2

0
a
2
cos
6
t · 3a sin
2
t cos t dt =

u = sin t
du = cos t dt
t 0
π
2
u 0 1

= 6πa
3
1

0

1 −t
2

3
t
2
dt = 6πa
3
1

0

t
2
−3t
4
+ 3t
6
−t
8

dt
= 6πa
3
1

0

t
2
−3t
4
+ 3t
6
−t
8

dt = 6πa
3

t
3
3

3t
5
5
+
3t
7
7

t
9
9

1
0
=
= 6πa
3

1
3

3
5
+
3
7

1
9

= 6πa
3
16
315
=
32πa
3
105
.
38 ODREDENI INTEGRAL
2.7 Oploˇsje rotacionog tijela
Izraˇcunajte oploˇsje tijela koja nastaje rotacijom luka parabole y
2
= 4x , oko osi x, od
x
1
= 0 do x
2
= 4.
Rjeˇsenje. Koriste´ci formulu za oploˇsje rotacionog tijela [M2, §2.6.4] i prema slici 2.7
dobivamo
−1 0 1 2 3 4 5 6
−5
−4
−3
−2
−1
0
1
2
3
4
5
x
y
Slika 2.7: Rotacija parabole y
2
= 4x
P = 2π
b

a
|y (x)|

1 + [y

(x)]
2
dx = 2π
4

0
2

x

1 +
1
x
dx
= 4π
4

0

x

1 +x

x
dx = 4π
(1 +x)
3
2
3
2

4
0
=

3


125 −1

.
2.8 Trapezna formula
Primjenom Trapezne formule [M2, §2.7.2] izraˇcunajte integral I =
2

1
ln xdx, podijelom
na 5 intervala.
Rjeˇsenje.
2.9 Simpsonova formula 39
n = 5 ⇒ ∆x
i
=
b −a
n
=
2 −1
5
= 0.2 = h
pa je
x
i
= a +ih, h = 0.2, i = 0, 1, . . . n.
iz ˇcega slijedi
x
0
= 1, x
1
= 1.2, x
2
= 1.4, x
3
= 1.6, x
4
= 1.8, x
5
= 2.
Integral je sada
I =
2

1
ln xdx ≈ 0.2
¸
f (x
0
) +f (x
5
)
2
+f (x
1
) +f (x
2
) +f (x
3
) +f (x
4
)

= 0.2
¸
0 + 0.69314
2
+ 0.18232 + 0.33647 + 0.47 + 0.58778

= 0.38463.
2.9 Simpsonova formula
Primjenom Simpsonove formule [M2, §2.7.3] za n = 2 izvedite pribliˇznu formulu za
duljinu luka elipse

x = a cos t
y = b sin t
, t ∈

0,
π
2

.
Rjeˇsenje.
I
s
=
b −a
6n
{f (x
0
) +f (x
2n
) + 4 [f (x
1
) +. . . +f (x
2n−1
)] + 2 [f (x
2
) +f (x
2n
)]} .
U naˇsem je sluˇcaju
n = 2 ⇒ x
0
= 0, x
1
=
π
4
, x
2
=
π
2
.
pa je
f (x
0
) = b, f (x
1
) =

a
2
+b
2
2
, f (x
2
) = a.
iz ˇcega slijedi
l =
π
24

b +a + 4

a
2
+b
2
2

.
40 ODREDENI INTEGRAL
2.10 Zadaci za vjeˇzbu
Izraˇcunajte integrale:
1.
π
3
0
sin
3
x
cos
4
x
dx
2.

1
0

1 −x
2
dx
3.

e
1
dx
x

1 + ln x
4.

4
0
dx
1 +

x
5.

ln5
0
e
x

e
x
−1
e
x
+ 3
dx
6.
π
2
0
xcos xdx
7.
π
4
0
xsin x
cos
3
x
dx
8.

1
0
e
−x
sin(πx) dx
Izraˇcunajte neprave integrale (ili ustanovite njihovu divergenciju):
9.

a
−∞
e
x
dx
10.

2
−1
dx
x
2
11.


−∞
dx
x
2
+ 4x + 9
12. Izraˇcunajte povrˇsinu lika omedenog parabolom y = 2x −x
2
i pravcem y = −x.
13. Izraˇcunajte povrˇsinu lika omedenog parabolom y =
3
4
x
2
i pravcem x +y = 5.
14. Izraˇcunajte povrˇsinu lika omedenog kardioidom r = a(1 + cos ϕ).
15. Izraˇcunajte duljinu luka krivulje y
2
= (x−1)
3
izmedu toˇcaka A(2, −1), B(5, −8).
2.11 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu 41
16. Izraˇcunajte duljinu luka krivulje x = e
t
cos t, y = e
t
sin t od t = 0 do t = ln π.
17. Izraˇcunajte duljinu luka krivulje r = a cos
3 ϕ
3
od ϕ = 0 do ϕ =
π
2
.
18. Izraˇcunajte duljinu luka kardioide r = a(1 + cos ϕ).
19. Izraˇcunajte volumen tijela koje nastaje kada luk parabole y
2
= 2x, x ∈ [0, 5],
rotira oko osi y.
20. Izraˇcunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom jednog svoda cikloide x = a(t −
sin t), y = a(1 −cos t) oko osi x.
21. Izraˇcunajte oploˇsje tijela koja nastaje rotacijom oko osi x jednog poluvala sinu-
soide y = sin x.
22. Koriste´ci trapeznu formulu, n = 4, izraˇcunajte vrijednost integrala

π
0
f(x)dx,
gdje je
f(x) =

sinx
x
, x > 0
1, x = 0
.
23. Izraˇcunajte integral

9
1

6x −5dx primjenom Simpsonove formule (n = 8).
2.11 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu
1.
4
3
2.
π
4
3. 2

2 −2
4. 4 −2 ln 3
5. 4 −π
6.
π
2
−1
7.
π
4

1
2
8.
π
π
2
+ 1
·
1 +e
e
9. e
a
10. Integral divergira.
42 ODREDENI INTEGRAL
11.
π

5
12. P =
9
2
.
13. P =
13
2
.
14. P =
3a
2
π
2
.
15. l ≈ 7.63.
16. l =

2(π −1).
17. l =
a
8
(2π + 3

3).
18. l = 8a.
19. V = 10

10π.
20. V = 5π
2
a
3
.
21. P = 2π


2 + ln(

2 + 1)

.
22. I ≈ 1.83.
23. I ≈ 37.9655.
3.
FUNKCIJE VI
ˇ
SE VARIJABLI
44 FUNKCIJE VI
ˇ
SE VARIJABLI
4.
VI
ˇ
SESTRUKI INTEGRALI
46 VI
ˇ
SESTRUKI INTEGRALI
5.
DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
5.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
5.2 Populacijska jednadˇzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
5.3 Logistiˇcka jednadˇzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
5.4 Jednadˇzbe sa separiranim varijablama . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
5.5 Homogene diferencijalne jednadˇzbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
5.6 Diferencijalne jednadˇzbe koje se svode na homogene . . . . . . . . . 56
5.7 Egzaktne diferencijalne jednadˇzbe i integriraju´ci faktor . . . . . . . . 58
5.8 Ortogonalne trajektorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
5.9 Singularna rjeˇsenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.10 Linearne diferencijalne jednadˇzbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . 63
5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇzba . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
5.12 Eulerova metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
5.13 Diferencijalne jednadˇzbe drugog reda - Op´ce rjeˇsenje . . . . . . . . . 70
5.14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I . . . . . . . . . 70
5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II . . . . . . . . . 71
5.16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III . . . . . . . . 72
5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . 73
5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . 73
5.19 Homogene LDJ viˇseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
5.20 Princip superpozicije rjeˇsenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
5.21 Metoda varijacije konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇzbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
5.23 Lovac-plijen jednadˇzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
5.24 Zadaci za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
5.25 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
48 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
5.1 Uvod
(a) Provjerite da li je ϕ(x) = e

1−x
2
rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe xy +

1 −x
2
·
y

= 0.
(b) Pokaˇzite da je svaki ˇclan familije krivulja y = Ce
x
2
2
rjeˇsenje diferencijalne jed-
nadˇzbe y

= xy, te odredite ono rjeˇsenje koje zadovoljava poˇcetni uvjet y (1) = 2.
(c) Odredite diferencijalnu jednadˇzbu ˇcije je rjeˇsenje familija krivulja y = Cx +C
2
.
(d) Odredite krivulju iz familije krivulja y = C
1
e
x
− 2C
2
e
−2x
za koju je y (0) = 1 i
y

(0) = −2.
Rjeˇsenje.
(a) Provjeru vrˇsimo uvrˇstavanjem ϕ(x) u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu. Prvo
raˇcunamo derivaciju od ϕ(x)
ϕ

(x) = e

1−x
2 −2x
2

1 −x
2
=
−xe

1−x
2

1 −x
2
.
Uvrˇstavanjem dobivamo
x · e

1−x
2
+

1 −x
2
−xe

1−x
2

1 −x
2
= 0
x · e

1−x
2
−xe

1−x
2
= 0
0 = 0.
Dakle, ϕ(x) jest rjeˇsenje diferencijalne jednad ˇzbe xy +

1 −x
2
· y

= 0.
(b) Uvrˇstavanjem Ce
x
2
2
u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu y

= xy, dobivamo
Ce
x
2
2
x = xCe
x
2
2
,
pa Ce
x
2
2
jest rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y

= xy. Preostaje joˇs prona´ci ono
rjeˇs enje koje zadovoljava poˇcetni uvjet y (1) = 2.
y (1) = 2 ⇒ 2 = Ce
1
2
C = 2e

1
2
.
Traˇzeno partikularno rjeˇsenje dobije se uvrˇstavanjem dobivene konstante C u
op´ce rjeˇsenje.
y = Ce
x
2
2
, C = 2e

1
2
y = 2e

1
2
e
x
2
2
= 2e
1
2
(x
2
−1)
.
5.2 Populacijska jednadˇzba 49
(c) Zadanu familiju krivulja prvo deriviramo s ciljem eliminiranja konstante C.
y = Cx +C
2
y

= C,
pa uvrˇstavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu dobivamo
y = xy

+

y

2
.
(d) Vrijedi
y = C
1
e
x
−2C
2
e
−2x
y

= C
1
e
x
+ 4C
2
e
−2x
.
Uvrˇstavanjem poˇcetnih uvjeta dobivamo
y (0) = 1 ⇒ 1 = C
1
e
0
−2C
2
e
−2·0
y

(0) = −2 ⇒ −2 = C
1
e
0
+ 4C
2
e
−2·0
.
Rjeˇsenje sustava
1 = C
1
−2C
2
−2 = C
1
+ 4C
2
.
je C
1
= 0 i C
2
= −
1
2
, pa se tra ˇzena krivulja dobije uvrˇstavanjem tih konstanti u
zadanu familiju krivulja
y = −2


1
2

e
−2x
⇒ y = e
−2x
.
5.2 Populacijska jednadˇzba
Kultura bakterija u poˇcetku ima 1000 bakterija. Stopa rasta proporcionalna je broju
bakterija. Nakon 2 sata populacija je narasla na 9000 jedinki. Odredite izraz koji daje
broj bakterija nakon t sati. Odredite broj bakterija nakon 10 sati.
Rjeˇsenje.
Zadani uvjeti su slijede´ci:
P (0) = 1000
P (2) = 9000
50 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
ˇzelimo izraˇcunati P (t), a zatim i P (10) koriste´ci formulu za populacijsku jednadˇzbu
[M2, §5.1].
dP
dt
= kP
integriranjem dobivamo
P (t) = Ae
kt
(5.1)
Iz uvjeta za poˇcetnu populaciju slijedi
P (0) = A = 1000 ⇒ P (t) = 1000 · e
kt
.
Iz veliˇcine populacije nakon dva sata slijedi
9000 = 1000 · e
2k
,
pa je
k =
1
2
ln 9 = ln 3.
Uvrˇstavanjem u (5.1) dobivamo
P (t) = 1000 · e
t ln 3
Nakon 10 sati broj bakterija bit ´ce
P (10) = 1000 · e
10 ln3
P (10) = 59049000.
5.3 Logistiˇcka jednadˇzba
Vijesti se ˇsire gradom tako da je brzina ˇsirenja vijest proporcionalna produktu dijela
stanovniˇstva y koji su ˇculi vijest i dijela stanovniˇstva koji nisu ˇculi vijest. Gradi´c ima
1000 stanovnika. U 8 sati, vijest je ˇculo 80 ljudi, a do podne ju je ˇculo pola grada.
(a) Napiˇsite diferencijalnu jednadˇzbu koju y zadovoljava i rije ˇsite je.
(b) U kojem ´ce trenutku 90% stanovniˇstva znati vijest?
Rjeˇsenje.
(a) Vrijedi
y

= ky (1000 −y) ,
5.3 Logistiˇcka jednadˇzba 51
pa je
dy
y (1000 −y)
= k dt
1
1000

1
y
+
1
1000 −y

dy = k dt.
Integriranjem dobivamo
1
1000
ln
y
1000 −y
= kt + ln C
ln
y
1000 −y
= 1000kt + 1000 ln C
y
1000 −y
= Ae
1000kt
.
(b) Zadano je
y (0) = 80
y (4) = 500
y (t
0
) = 900.
ˇzelimo izraˇcunati t
0
. Iz rjeˇsenja pod (a) slijedi
80
1000 −80
= A ⇒ A = 0.08696
i
500
1000 −500
= 0.08696e
400k
⇒ k = 0.00061,
pa je
y
1000 −y
= 0.08696e
0.61t
0
.
Ako uvrstimo y (t
0
) = 900 dobivamo
900
1000 −900
= 0.08696e
0.61t
0
iz ˇcega je
t
0
=
ln
9
0.08696
0.61
= 7.6.
Dakle u 8 sati + 7.6, odnosno u 15 sati i 36 minuta 900 ljudi ´ce znati vijest.
52 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
5.4 Jednadˇzbe sa separiranim varijablama
(a) Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe x +xy +y

(y +xy) = 0.
(b) Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe

1 +x
2

y

+ y

1 +x
2
= xy, te
partikularno rjeˇsenje koje zadovoljava poˇcetni uvjet y (0) = 1.
Rjeˇsenje.
(a) Uvrˇstavanjem y

=
dy
dx
u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu dobivamo
x
1 +x
dx = −
y
1 +y
dy
Ovo je diferencijalna jednadˇzba separiranih varijabli [M2, §5.2] , pa je rjeˇsavamo
integriranjem:

x
1 +x
dx = −

y
1 +y
dy

x + 1 −1
1 +x
dx = −

y + 1 −1
1 +y
dy

dx −

1
1 +x
dx = −

dy +

1
1 +y
dy
x −ln |x + 1| = −y + ln |y + 1| +C
Sredivanjem dobivamo
x +y −(ln |x + 1| + ln |y + 1|) + ln C = 0
x +y −ln C (x + 1) (y + 1) = 0.
5.5 Homogene diferencijalne jednadˇzbe 53
(b) Uvrˇstavanjem y

=
dy
dx
u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu dobivamo

1 +x
2

dy
dx
= xy −y

1 +x
2

1 +x
2

dy = y

x −

1 +x
2

dx
dy
y
=
x −

1 +x
2
1 +x
2
dx

dy
y
=

x −

1 +x
2
1 +x
2
dx

dy
y
=

x
1 +x
2
dx −


1 +x
2
1 +x
2
dx
ln |y| =
1
2

d

x
2
+ 1

1 +x
2

dx

1 +x
2
ln |y| =
1
2
ln

1 +x
2

−ln

x +

x
2
+ 1

+ ln C
Vrijedi
ln |y| −ln

1 +x
2
+ ln

x +

x
2
+ 1

+ ln C = 0
ln
Cy

x +

x
2
+ 1


1 +x
2
= 0
Cy

x +

x
2
+ 1


1 +x
2
= e
0
Cy

x +

x
2
+ 1

=

1 +x
2
.
Za poˇcetni uvjet y (0) = 1 dobivamo
C

0 +

0
2
+ 1

=

1 + 0
2
,
iz ˇcega slijedi C = 1, odnosno partikularno rjeˇsenje za ovaj poˇcetni uvjet je
y

x +

x
2
+ 1

=

1 +x
2
.
5.5 Homogene diferencijalne jednadˇzbe
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalnih jednadˇzbi
54 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
(a) yy

= y −x.
(b)

1 +e
x
y

dx +e
x
y

1 −
x
y

dy = 0.
Rjeˇsenje.
(a) Uvrˇstavanjem y

=
dy
dx
u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu dobivamo
ydy = (y −x) dx,
odnosno
(y −x) dx −ydy = 0 (5.2)
Ovo je homogena diferencijalna jednadˇzba 1. stupnja homogenosti, pa je rjeˇsavamo
supstitucijom:
y
x
= z
y = xz
y

= z +xz

Uvrˇstavanjem u (5.2) dobivamo
(xz −x) −xz

z +xz

= 0 : x
z −1 = z

z +xz

z −1 −z
2
= xz

· z
xz
dz
dx
= z −1 −z
2
zdz
z −1 −z
2
=
dx
x
zdz
z
2
−z + 1
= −
dx
x
.
Ovo je diferencijalna jednadˇzba separiranih varijabli, pa vrijedi

zdz
z
2
−z + 1
= −

dx
x

1
2
d

z
2
−z + 1

+
1
2
z
2
−z + 1
= −ln |x| +C
1
2

d

z
2
−z + 1

z
2
−z + 1
+
1
2

dz
z
2
−z + 1
= −ln |x| +C
1
2
ln

z
2
−z + 1

+
1
2
2

3
arctg
z −
1
2

3
2
= −ln |x| +C
ln

z
2
−z + 1 +
1

3
arctg
2z −1

3
= −ln |x| +C.
5.5 Homogene diferencijalne jednadˇzbe 55
Vra´canjem u susptituciju
y
x
= z dobivamo
ln

y
x
2

y
x
+ 1 +
1

3
arctg
2
y
x
−1

3
= −ln |x| +C
ln

y
2
−xy +x
2
−ln|x| +
1

3
arctg
2y −x
x

3
= −ln |x| +C
ln

y
2
−xy +x
2
+
1

3
arctg
2y −x
x

3
= C
ln C

y
2
−xy +x
2
+
1

3
arctg
2y −x
x

3
= 0.
(b) Ovo je homogena diferencijalna jednadˇzba stupnja homogenosti 0, pa je rjeˇsavamo
supstitucijom:
x
y
= z
x = yz
dx
dy
= x

= z +yz

Uvrˇstavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu dobivamo
(1 +e
z
)

z

y +z

+e
z
(1 −z) = 0
z

y +z +yz

e
z
+ze
z
+e
z
−ze
z
= 0
z

y (1 +e
z
) = −z −e
z
y (1 +e
z
)
dz
dy
= −z −e
z
y (1 +e
z
) dz = (−z −e
z
) dy

1 +e
z
e
z
+z
dz =
dy
y
.
Ovo je diferencijalna jednadˇzba separiranih varijabli, pa vrijedi

d (e
z
+z)
e
z
+z
=

dy
y
−ln |e
z
+z| = ln |y| +C
1
|e
z
+z|
= Cy
e
z
+z =
1
Cy
.
56 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
Vra´canjem u susptituciju
x
y
= z dobivamo
e
x
y
+
x
y
=
1
Cy
.
5.6 Diferencijalne jednadˇzbe koje se svode na homogene
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalnih jednadˇzbi
(a) (3y −7x + 7) dx −(3x −7y −3) dy = 0,
(b) y

=
2x +y −1
4x + 2y + 5
.
Rjeˇsenje.
(a) Zadanu diferencijalnu jednadˇzbu moˇzemo pisati kao
dy
dx
=
−7x + 3y + 7
3x −7y −3
. (5.3)
Traˇzimo sjeciˇste pravaca:
−7α + 3β + 7 = 0
3α −7β −3 = 0.
Rjeˇsavanjem sustava dobije se α = 1, β = 0, pa zadanu diferencijalnu jednadˇzbu
rjeˇsavamo supstitucijom
x = X + 1
y = Y.
Uvrˇstavanjem u (5.3) dobivamo
dY
dx
=
−7X + 3Y −7 + 7
3X −7Y + 3 −3
dY
dx
=
−7X + 3Y
3X −7Y
. (5.4)
Ovo je homogena diferencijalna jednadˇzba, pa je rjeˇsavamo supstitucijom:
Y
X
= z
Y = Xz
Y

= z +Xz

5.6 Diferencijalne jednadˇzbe koje se svode na homogene 57
Uvrˇstavanjem u (5.4) dobivamo
z

X +z =
−7 + 3z
3 −7z
dz
dX
X =
−7 + 3z −3z + 7z
2
3 −7z
−7z + 3
7 (z
2
−1)
dz =
dX
X
.
Ovo je diferencijalna jednadˇzba separiranih varijabli, pa je rjeˇs avamo integrira-
njem

−7z + 3
7 (z
2
−1)
dz =

dX
X

z
z
2
−1
dz +
3
7

dz
z
2
−1
=

dX
X

1
2
ln

z
2
−1

+
3
7
·
1
2
ln
z −1
z + 1
= ln CX.
Sredivanjem dobivamo
CX =
¸

z
2
−1

−7

z −1
z + 1

3
¸ 1
14
CX =

(z −1)
−4
(z + 1)
−10
1
14
CX =

(z −1)
−2
(z + 1)
−5
1
7
Vra´canjem u susptituciju z =
Y
X
=
y
x −1
dobivamo
C (x −1) =
¸

y
x −1
−1

−2

y
x −1
+ 1

−5
¸1
7
,
odnosno
(y −x + 1)
2
(y +x −1)
5
= C.
(b) Pravci
2x +y −1 = 0
4x + 2y + 5 = 0
58 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
su paralelni

4
2
=
2
1
= 2

pa koristimo supstituciju
z = 2x +y
z

= 2 +y

y

= z

−2.
Uvrˇstavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu dobivamo
z

−2 =
z −1
2z + 5
z

=
z −1 + 4z + 10
2z + 5
dz
dx
=
5z + 9
2z + 5
2z + 5
5z + 9
dz = dx.
Ovo je diferencijalna jednadˇzba separiranih varijabli, pa vrijedi

2z + 5
5z + 9
dz =

dx
2
5
z +
7
25
ln (5z + 9) = x +C
Vra´canjem u susptituciju z = 2x +y dobivamo
2
5
(2x +y) +
7
25
ln(10x + 5y + 9) = x +C.
5.7 Egzaktne diferencijalne jednadˇzbe i integriraju´ci faktor
(a) Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y

= −
sin y
xcos y
.
(b) Rjeˇsite egzaktnu diferencijalnu jednadˇzbu

2xy +x
2
y +
y
3
3

dx +

x
2
+y
2

dy =
0, ako je λ = λ(x).
(c) Rjeˇsite egzaktnu diferencijalnu jednadˇzbu y (1 +xy) dx−xdy = 0, ako je λ = λ(y).
Rjeˇsenje.
(a) Zadanu diferencijalnu jednadˇzbu moˇzemo zapisati u obliku
sin y dx +xcos ydy = 0.
5.7 Egzaktne diferencijalne jednadˇzbe i integriraju´ci faktor 59
Ovo je egzaktna diferencijalna jednadˇzba [M2, §5.7] jer vrijedi
∂P
∂y
= cos y =
∂Q
∂x
Rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe dobije se rjeˇsavanjem integrala
x

x
0
P (x, y) dx +
y

y
0
Q(x
0
, y) dy = C
Za poˇcetnu toˇcku (x
0
, y
0
) uzmimo npr. toˇcku (0, 0), pa vrijedi
x

0
sin y dx +
y

0
0 · cos ydy = C
xsin y

x
0
+ 0 = C
xsin y = C,
i to je rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe.
(b) Kako je λ = λ(x) raˇcunamo ga po formuli za inetgriraju´ci faktor [M2, §5.7], pa je
λ(x) = ±e
R
2x+x
2
+y
2
−2x
x
2
+y
2
= ±e
R
dx
= ±e
x
.
Rjeˇsenje dobivamo inetgriranjem
x

x
0

2xy
0
+x
2
y
0
+
y
3
0
3

e
x
dx +
y

y
0

x
2
+y
2

e
x
dy = C
za npr. poˇcetnu toˇcku (0, 0) je
x

0

2x · 0 +x
2
· 0 +
0
3
3

e
x
dx +
y

0

x
2
+y
2

e
x
dy = C
0 +x
2
e
x
y

0
dy +e
x
y

0
y
2
dy = C
x
2
e
x
y

y
0
+e
x
y
3
3

y
0
= C
x
2
e
x
y +e
x
y
3
3
= C
e
x

x
2
y +
y
3
3

= C
60 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
(c) Kako je λ = λ(y) raˇc unamo ga po formuli za inetgriraju´ci faktor [M2, §5.7], pa
je
λ(x) = ±e
R
1+2xy+1
−y(1+xy)
= ±e

R
2
y
dx
= ±e
−2 ln|y|
= ±
1
y
2
i rjeˇsenje dobivamo integriranjem
x

x
0
1 +xy
y
dx −
y

y
0
x
0
y
2
dy = C
za npr. poˇcetnu toˇcku (0, 1)
x

0
1 +xy
y
dx −
y

1
0
y
2
dy = C
x
y

x
0
+
x
2
2

x
0
= C
x
y
+
x
2
2
= C.
5.8 Ortogonalne trajektorije
Odredite ortogonalne trajektorije familije elipsa x
2
+y
2
= a
2
.
Rjeˇsenje.
Derivirajnem dobivamo
2x + 4yy

= 0
x + 2yy

= 0
Diferencijalna jednadˇzba ortogonalnih trajektorija zadane familije elipsa dobije se uvrˇstavanjem

1
y

umjesto y

.
x + 2y


1
y

= 0
x =
2y
y

y

=
2y
x
Ovo je diferencijalna jednadˇzba separiranih varijabli, pa vrijedi
5.9 Singularna rjeˇsenja 61
dy
dx
=
2y
x

dy
y
=

2 dx
x
ln y = 2 ln x +C
y = Cx
2
Dakle, rjeˇsenje je familija parabola y = Cx
2
.
5.9 Singularna rjeˇsenja
Odredite singularna rjeˇsenja diferencijalnih jednadˇzbi
(a) 2y

y

+ 2

−x

y

2
= 0.
(b)

y

2
(2 −3y)
2
= 4 (1 −y).
Rjeˇsenje.
(a) Deriviranjem zadane diferencijalne jednadˇzbe po y

dobivamo
2y −2xy

= 0.
Da bi dobili potencijalna singularna rjeˇsenja zadane diferencijalne jednadˇzbe
rjeˇsavamo sustav:
2y

y

+ 2

−x

y

2
= 0
2y −2xy

= 0.
Iz druge jednadˇzbe slijedi
y

=
y
x
,
pa uvrˇstavanjem u prvu dobivamo
2y

y
x
+ 2

−x

y
x

2
= 0
2y
2
x
+ 4y −
y
2
x
= 0
y
2
x
+ 4y = 0
y
2
+ 4xy = 0.
62 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
Rjeˇsenja ove jednadˇzbe su
y
1
= 0, y
2
= −4x
Da bi to bila singularna rjeˇsenja zadane diferencijalne jednadˇzbe nuˇzno je i do-
voljno je da je zadovoljavaju, pa ´cemo to i provjeriti:
Za y
1
= 0 je
2y

y

+ 2

−x

y

2
= 0
0 = 0,
pa y
1
= 0 jest singularno rjeˇsenje.
Za y
2
= −4x je
2y

y

+ 2

−x

y

2
= 0
−8x(−4 + 2) −16x = 0
0 = 0,
pa je i y
2
= −4x singularno rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe.
(b) Deriviranjem zadane diferencijalne jednadˇzbe po y

dobivamo
2y (2 −3y)
2
= 0.
Rjeˇsavamo sustav:

y

2
(2 −3y)
2
= 4 (1 −y)
2y

(2 −3y)
2
= 0.
Iz prve jednadˇzbe slijedi
y

=
2

1 −y
2 −3y
,
pa uvrˇstavanjem u drugu dobivamo
2
2

1 −y
2 −3y
(2 −3y)
2
= 0

1 −y (2 −3y) = 0
Rjeˇsenja ove jednadˇzbe su
y
1
= 1, y
2
=
2
3
.
Provjerimo da li ova rjeˇsenja zadovoljavaju poˇcetnu diferencijalnu jednadˇzbu.
Za y
1
= 1 je

y

2
(2 −3y)
2
= 4 (1 −y)
0 = 0,
5.10 Linearne diferencijalne jednadˇzbe prvog reda 63
pa y
1
= 1 jest singularno rjeˇsenje.
Za y
2
=
2
3
je

y

2
(2 −3y)
2
= 4 (1 −y)
(0)
2

2 −3
2
3

2
= 4

1 −
2
3

0 =
4
3
,
pa y
2
=
2
3
nije singularno rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe.
5.10 Linearne diferencijalne jednadˇzbe prvog reda
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalnih jednadˇzbi:
(a) y

cos x −y sin x = sin (2x).
(b) y

=
1
xcos y +a sin (2y)
, a = 0.
(c) y

−y = e
x
.
(d)

x
2
+ 1

y

+ 4xy = 3.
Napomena: Zadatke pod (a) i (b) rjeˇsavat ´cemo primjenom formule za rjeˇsavanje line-
arne diferencijalne jednadˇzbe [M2, §5.8], a zadatke pod (c) i (d) metodom varijacije
konstanti.
Rjeˇsenje.
(a) Dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇzbe sa cos x dobivamo
y

−ytgx =
2 sin xcos x
cos x
y

−ytgx = 2 sin x
U formulu za rjeˇsavanje linearne diferencijalne jednadˇzbe [M2, §5.8] uvrˇstavamo
p (x) = −tgx, q (x) = 2 sin x
64 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
i dobivamo
y = e

R
(−tgx) dx
¸
2 sin xe
R
(−tgx) dx
dx +C

y = e
R
tgx dx
¸
2 sin xe

R
tgxdx
dx +C

y = e

R
d(cos x)
cos x
¸
2 sin xe
R
d(cos x)
cos x
dx +C

y = e
ln
1
|cos x|
¸
2 sin xe
ln|cos x|
dx +C

y =
1
|cos x|
¸
2 sin x|cos x| dx +C

y =
1
|cos x|
¸
sgn (cos x)

2 sin xcos xdx +C

y =
1
|cos x|
¸
sgn (cos x)

sin 2xdx +C

y =
1
|cos x|
¸
sgn (cos x)


1
2

cos 2x +C

y = −
1
2
cos 2x
cos x
+
C
cos x
.
(b) Neka je x = x(y). Tada je
y

=
dy
dx
=
1
dx
dy
=
1
x

,
pa zadanu diferencijlanu jednadˇzbu moˇzemo pisati kao
1
x

=
1
xcos y +a sin (2y)
x

= xcos y +a sin (2y)
x

−xcos y = a sin (2y) .
U formulu za rjeˇsavanje linearne diferencijalne jednadˇzbe [M2, §5.8] uvrˇstavamo
p (y) = −cos y, q (y) = a sin (2y)
5.10 Linearne diferencijalne jednadˇzbe prvog reda 65
i dobivamo
x = e

R
−cos ydy
¸
a

sin (2y) e

R
cos ydy
dy +C

x = e
sin y
¸
a

sin(2y) e
−sin y
dy +C

x = e
sin y
¸
2a

sin y cos ye
−sin y
dy +C

x = e
sin y
¸
2a

sin y cos ye
−sin y
dy +C

. (5.5)
Oznaˇcimo sa I integral

sin y cos ye
−sin y
dy i rjeˇsimo ga:
I =

sin y cos ye
−siny
dy =

sin y = t
cos ydy = dt

=

te
−t
dt
=

u = t dv = e
−t
dt
du = dt v = −e
−t

= −te
−t
+

e
−t
dt
= −te
−t
−e
−t
= −(t + 1) e
−t
= −(sin y + 1) e
−siny
.
Uvrˇstavanjem dobivenog rjeˇsenja u (5.5) slijedi
x = e
sin y

−2a (sin y + 1) e
−siny
+C

x = Ce
siny
−2a (sin y + 1) .
(c) Ovu linearnu diferencijalnu jednadˇzbu rjeˇsavat ´cemo metodom varijacije kons-
tanti. Prvo ´cemo rjeˇsiti pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇzbu, koja je
diferencijalna jednadˇzba separiranih varijabli.
y

−y = 0
dy
dx
= y
dy
y
= dx

dy
y
=

dx
ln |y| = x +C
ln Cy = x
y = Ce
x
.
Sada je op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe oblika y = C (x) e
x
, pa ga
u nju i uvrˇstavamo.
C

(x) e
x
+C (x) e
x
−C (x) e
x
= e
x
66 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
Integriranjem dobivamo C (x).
C

(x) e
x
= e
x
C

(x) = 1
C (x) =

dx
C (x) = x +A.
Dakle, op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe glasi:
y = (x +A) e
x
.
(d) I ovu linearnu diferencijalnu jednadˇzbu rjeˇsavat ´cemo metodom varijacije kons-
tanti. Prvo ´cemo rjeˇsiti pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇzbu.
y


4x
x
2
+ 1
y = 0
dy
dx
= −
4x
x
2
+ 1
y
dy
y
= −
4x
x
2
+ 1
dx

dy
y
= −2

d

x
2
+ 1

x
2
+ 1
ln|y| = −2 ln

x
2
+ 1

+ ln C
y =
C
(x
2
+ 1)
2
.
Sada je op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe oblika y =
C (X)
(x
2
+ 1)
2
, pa ga
uvrˇstavamo u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu.
C

(X)

x
2
+ 1

2
−4x

x
2
+ 1

C (X)
(x
2
+ 1)
4
+
4x
x
2
+ 1
C (X)
(x
2
+ 1)
2
=
3
x
2
+ 1
C

(X)

x
2
+ 1

−4xC (X)
(x
2
+ 1)
3
+
4x
x
2
+ 1
C (X)
(x
2
+ 1)
2
=
3
x
2
+ 1
Sredivanjem dobivamo
C

(x) = 3

x
2
+ 1

C (x) = x
3
+ 3x +A.
Dakle, op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe glasi:
y =
x
3
+ 3x +A
(x
2
+ 1)
2
.
5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇzba 67
5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇzba
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalnih jednadˇzbi:
(a) y

−xy = −y
3
e
−x
2
.
(b)

x
2
y
3
+xy

y

= 1.
Rjeˇsenje.
(a) Uvodenjem supstitucije
z =
1
y
2
z

= −2y
−3
y

z

−2
=
y

y
3
i dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇzbe sa y
3
dobivamo
y

y
3

x
y
2
= −e
−x
2
z

−2
−xz = −e
−x
2
z

+ 2xz = 2e
−x
2
,
a ovo je linearna diferencijalna jednadˇzba. U formulu za rjeˇsavanje linearne dife-
rencijalne jednadˇzbe [M2, §5.8] uvrˇstavamo
p (x) = 2x, q (x) = 2e
−x
2
i dobivamo
z = e

R
2x dx
¸
2e
−x
2
e
R
2x dx
dx +C

z = e
−x
2
¸
2e
−x
2
e
x
2
dx +C

z = e
−x
2
(2x +C)
Vra´canjem u susptituciju z =
1
y
2
dobivamo
1
y
2
= e
−x
2
(2x +C) .
68 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
(b) Neka je x = x(y). Tada je
y

=
dy
dx
=
1
dx
dy
=
1
x

,
pa zadanu diferencijlanu jednadˇzbu moˇzemo pisati kao:

x
2
y
3
+xy

1
x

= 1
x

=

x
2
y
3
+xy

x

−xy = x
2
y
3
.
Dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇzbe sa x
2
dobivamo
x

x
2

y
x
= y
3
, (5.6)
pa uvodimo supstituciju
z =
1
x
z

= −
x

x
2
−z

=
x

x
2
.
Sada diferencijalna jednadˇzba (5.6) glasi:
z

+yz = −y
3
a ovo je linearna diferencijalna jednadˇzba u kojoj je
p (y) = y, q (y) = −y
3
pa uvrˇstavanjem u formulu za rjeˇsavanje linearne diferencijalne jednadˇzbe [M2,
§5.8] dobivamo
z = e

R
ydy
¸

y
3
e
R
ydy
dy +C

Rjeˇsavanjem integrala i vra´canjem u spustituciju dobivamo konaˇcno rjeˇsenje za-
dane diferencijalne jednadˇzbe
1
x
= 2 −y
2
+Ce

y
2
2
.
5.12 Eulerova metoda 69
5.12 Eulerova metoda
(a) Eulerovom metodom s korakom 0.5 izraˇcunajte pribliˇzne vrijednosti za
y
i
(x
i
) , i = 1, ..., 4
ako je y (x) rjeˇsenje poˇcetnog problema
y

= 1 + 3x −2y
y (1) = 2.
(b) Eulerovom metodom s korakom 0.2 izraˇcunajte pribliˇznu vrijednost y (1), ako je
y (x) rjeˇsenje poˇcetnog problema
y

= x +y
2
y (0) = 0.
Rjeˇsenje.
(a) Vrijedi
F (x, y) = 1 + 3x −2y
x
0
= 1, y
0
= 2
Za korak h = 0.5 vrijedi
x
0
= 1, x
1
= 1.5, x
2
= 2, x
3
= 2.5, x
4
= 3.
Koriste´ci formulu [M2, §5.4] Eulerove metode
y
1
= y (x
1
) = y (1.5) = y
0
+ 0.5 (1 + 3x
0
−2y
0
) = 2 + 0.5 (1 + 3 · 1 −2 · 2) = 2
y
2
= y (2) = y
1
+ 0.5 (1 + 3x
1
−2y
1
) = 2 + 0.5 (1 + 3 · 1.5 −2 · 2) = 2.75
y
3
= y (2.5) = y
2
+ 0.5 (1 + 3x
2
−2y
2
) = 2.75 + 0.5 (1 + 3 · 2 −2 · 2.75) = 3.5
y
4
= y (3) = y
3
+ 0.5 (1 + 3x
3
−2y
3
) = 3.5 + 0.5 (1 + 3 · 2.5 −2 · 3.5) = 4.25
(b) Vrijedi
F (x, y) = x +y
2
x
0
= 0, y
0
= 0
Za korak h = 0.2 vrijedi
x
0
= 0, x
1
= 0.2, x
2
= 0.4, x
3
= 0.6, x
4
= 0.8, x
5
= 1.
70 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
Koriste´ci formulu [M2, §5.4] Eulerove metode dobivamo
y
1
= y
0
+ 0.2

x
0
+y
2
0

= 0 + 0.2

0 + 0
2

= 0
y
2
= y
1
+ 0.2

x
1
+y
2
1

= 0 + 0.2

0.2 + 0
2

= 0.04
y
3
= y
2
+ 0.2

x
2
+y
2
2

= 0.04 + 0.2

0.4 + 0.04
2

= 0.12032
y
4
= y
3
+ 0.2

x
3
+y
2
3

= 0.12032 + 0.2

0.6 + 0.12032
2

= 0.2432153
y
5
= y
4
+ 0.2

x
4
+y
2
4

= 0.2432153 + 0.2

0.8 + 0.2432153
2

= 0.415046 = y (1) .
5.13 Diferencijalne jednadˇzbe drugog reda - Op´ce rjeˇsenje
Ispitajte da li je y = C
1
x
3
2
+ C
2
op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe 2xy
′′
− y

= 0
u podruˇcju x > 0 i odredite partikularno rjeˇsenje koje odgovara poˇcetnim uvjetima
y(1) = 4, y

(1) = 3.
Rjeˇsenje. Funkciju y(x) = C
1
x
3
2
+ C
2
dva puta deriviramo po varijabli x i dobi-
vamo: y

(x) =
3
2
C
1
x
1
2
, y
′′
(x) =
3
4
C
1
x

1
2
. Uvrˇstavanjem dobivenih derivacija u zadanu
diferencijalnu jednadˇzbu dobivamo istinitu jednakost
2x ·
3
4
C
1
x

1
2

3
2
C
1
x
1
2
= 0
i zakljuˇcujemo da je y(x) = C
1
x
3
2
+C
2
op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe.
Da bismo odredili partikularno rjeˇsenje, u op´ce rjeˇsenje i njegovu prvu derivaciju ´cemo
uvrstiti zadane poˇcetne uvjete. Na taj naˇcin iz uvjeta y

(1) = 3 dobivamo C
1
= 2, a
potom, iz uvjeta y(1) = 4 slijedi C
2
= 2.
Dakle, partikularno rjeˇsenje, koje zadovoljava zadane poˇcetne uvjete, glasi y(x) =
2x
3
2
+ 2.
5.14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I
Ako se u DJ-i drugog reda, kojoj je op´ci oblik y
′′
= f(x, y, y

), ne pojavljuje eksplicitno
jedna od varijabli x, y ili y

onda kaˇzemo da je DJ-a nepotpuna te ju moˇzemo rijeˇsiti
reduciranjem (spuˇstanjem) reda.
Odredite partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
= xe
−x
uz poˇcetne uvjete
y(0) = 1, y

(0) = 0.
Rjeˇsenje. Ako je DJ-a drugog reda oblika y
′′
= f(x) onda njeno op´ce rjeˇsenje
dobivamo uzastopnim integriranjem zadane jednadˇzbe.
5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II 71
Dakle, integrirajmo, po varijabli x, jednadˇzbu y
′′
= xe
−x
. Dobivamo
y

(x) = −xe
−x
−e
−x
+C
1
. (5.7)
Sada ´cemo iskoristiti zadani uvjet y

(0) = 0 tj. uvrstit ´cemo ga u (5.7) pa slijedi C
1
= 1.
Jednakost (5.7) integriramo joˇs jednom i dobivamo
y(x) = (x + 2)e
−x
+C
1
· x +C
2
. (5.8)
Iz (5.8) i uvjeta y(0) = 1 je sada C
2
= −1.
Time smo dobili da partikularno rjeˇsenje ove diferencijalne jednadˇzbe, uz zadane poˇcetne
uvjete, glasi y(x) = (x + 2)e
−x
+x −1.
5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
+y

tg x = sin(2x).
Rjeˇsenje. Diferencijalne jednadˇzbe oblika y
′′
= f(x, y

) rjeˇsavamo uvodenjem sup-
stitucije y

(x) = p(x) te na taj naˇcin zadanu diferencijalnu jednadˇzbu drugog reda
svedemo na diferencijalnu jednadˇzbu prvog reda.
Dakle, neka je y

(x) = p(x). Tada je y
′′
(x) = p

(x) pa, nakon uvodenja ovih zamjena u
zadanu diferencijalnu jednadˇzbu, dobivamo
p

+p tg x = sin(2x). (5.9)
Jednadˇzba (5.9) je linearna diferencijalna jednadˇzba prvog reda koju ´cemo rijeˇsiti pri-
mjenom formule [M2, §5.8]. Slijedi
p(x) = e

R
tg x dx
¸
sin(2x)e
R
tg xdx
dx +C
1

= e
ln | cos x|
¸
2 sin xcos xe
−ln| cos x|
dx +C
1

= | cos x|
¸
2sgn(cos x)

sin xdx +C
1

= | cos x| [2sgn(cos x) · (−cos x) +C
1
]
= −2 cos
2
x +C
1
cos x.
Da bismo dobili op´ce rjeˇsenje zadane jednadˇzbe pomo´cni parametar p zamjenit ´cemo
sa
dy
dx
. Slijedi
72 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
y(x) =

(−2 cos
2
x +C
1
cos x)dx
y(x) = −

(1 + cos(2x))dx +C
1

cos xdx +C
2
.
Dakle, op´ce rjeˇsenje glasi
y(x) = −x −
1
2
sin(2x) +C
1
sin x +C
2
.
5.16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe 2(y

)
2
= (y −1)y
′′
.
Rjeˇsenje. U sluˇcaju kada diferencijalna jednadˇzba ne sadrˇzi eksplicitno nezavisnu
varijablu x tj. ima oblik y
′′
= f(y, y

) rjeˇsavamo ju uvodenjem supstitucije y

(x) = p(y).
Tada je y
′′
(x) =
dp
dy
p(y).
Nakon ovih zamjena zadana diferencijalna jednadˇzba poprima sljede´ci oblik
p
¸
2p −(y −1)
dp
dy

= 0.
Iz p(y) =
dy
dx
= 0 dobivamo partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y = C.
Iz 2p − (y − 1)
dp
dy
= 0 ´cemo, separiranjem varijabli, do´ci do op´ceg rjeˇsenja zadane
diferencijalne jednadˇzbe. Naime, vrijedi
dp
2p
=
dy
y −1
1
2
ln |p| = ln |y −1| + ln C
1
p = C
2
1
(y −1)
2
dy
dx
= C
2
1
(y −1)
2
dy
C
2
1
(y −1)
2
= dx.
Nakon integriranja dobivamo op´ce rjeˇsenje oblika (x +C
2
)(y −1) = C
1
.
5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima 73
5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima
Odredite op´ca odnosno partikularna rjeˇsenja diferencijalnih jednadˇzbi:
(a) y
′′
−5y

−6y = 0,
(b) y
′′
−2y

+y = 0 ako je y(0) = 4 i y

(0) = 2,
(c) y
′′
+ 4y

+ 13y = 0.
Rjeˇsenje. Prema [M2, §5.10] op´ce rjeˇsenje homogene diferencijalne jednadˇzbe drugog
reda s konstantnim koeficijentima ima oblik y(x) = C
1
y
1
(x) + C
2
y
2
(x) gdje su y
1
i y
2
linearno nezavisna partikularna rjeˇsenja do kojih ´cemo do´ci rjeˇsavaju´ci karakteristiˇcnu
jednadˇzbu zadane diferencijalne jednadˇzbe. Karakteristiˇcnu jednadˇzbu formiramo na
naˇcin da u zadanoj diferencijalnoj jednadˇzbi umjesto y
′′
piˇsemo λ
2
, umjesto y

piˇsemo
λ i umjesto y piˇsemo 1. Dobivamo kvadratnu jednadˇzbu u varijabli λ ˇcija ´ce rjeˇsenja,
λ
1
i λ
2
, odredite oblik op´ceg rjeˇsenja diferencijalne jednadˇzbe na sljede´ci naˇcin.
Ako su λ
1
i λ
2
realni i ralziˇciti brojevi onda op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe glesi
y(x) = C
1
e
λ
1
x
+ C
2
e
λ
2
x
. Ako su λ
1
i λ
2
realni i jednaki brojevi tj. λ
1
= λ
2
= λ
onda op´ce rjeˇsenje ima oblik y(x) = C
1
e
λx
+ C
2
xe
λx
. Ako su λ
1
i λ
2
konjugiorano
kompleksni brojevi tj λ
1,2
= a±bi onda je op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe
y(x) = e
ax
(C
1
cos(bx) +C
2
sin(bx)).
(a) Karakteristiˇcna jednadˇzba glasi λ
2
− 5λ − 6 = 0. Njena rjeˇsenja su: λ
1
= 6 i
λ
2
= −1. Prema gore opisanom postupku zakljuˇcujemo da op´ce rjeˇsenje zadane
diferencijalne jednadˇzbe ima oblik y(x) = C
1
e
6x
+C
2
e
−x
.
(b) Karakteristiˇcna jednadˇzba ima oblik λ
2
− 2λ + 1 i rjeˇsenja λ
1,2
= 1. Tada je op´ce
rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y(x) = e
x
((C
1
+C
2
x). Iz y(0) = 4 dobivamo da
je C
1
= 4, a iz drugog zadanog uvjeta y

(0) = 2 slijedi da je C
2
= −2. Dakle,
partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednaˇzbe je y(x) = e
x
(4 −2x).
(c) Iz karakteristiˇcne jednadˇzbe λ
2
+6λ+13 = 0 dobivamo rjeˇsenja λ
1,2
= −3±2i. Tada
op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe glasi y(x) = e
−3x
(C
1
cos(2x) +C
2
sin(2x)).
5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima
Izraˇcunajte op´ca odnosno partikularna rjeˇsenja sljede´cih diferencijalnih jednadˇzbi:
(a) y
′′
−2y

+ 2y = x
2
,
(b) y
′′
−8y

+ 16y = e
4x
, ako je y(0) = 0 i y

(0) = 1,
74 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
(c) y
′′
+y = 5 sin(2x),
(d) y
′′
+y

= 4x
2
e
x
,
(e) y
′′
+ 2y

+ 2y = e
x
sin x.
Rjeˇsenje. Op´ce rjeˇsenje nehomogene diferencijalne jednadˇzbe oblika y
′′
+ ay

+ by =
f(x) je zbroj rjeˇsenja pripadne homogene diferencijalne jednadˇzbe i partikularnog
rjeˇsenja nehomogene jednadˇzbe tj. y(x) = y
H
(x) + y
P
(x). Rjeˇsenje pripadne homo-
gene jednadˇzbe odredivat ´cemo kao u prethodnom zadatku a do partikularnog rjeˇsenja
moˇzemo do´ci na dva naˇcina. Prvi naˇcin, metodu neodredenih koeficijenata, pokazat
´cemo u ovom zadatku, a u sljede´cem zadatku ´cemo primjenjivati drugi naˇcin tj. metodu
varijacije konstanti.
Metoda neodredenih koeficijenata podrazumjeva formiranje partikularnog rjeˇsenja ovisno
o obliku funkcije f(x) pa razlikujemo nekoliko sluˇcajeva:
(a) Prvi sluˇcaj. Ako je f(x) polinom n- tog stupnja onda je y
P
(x) polinom stupnja
n+r, gdje je r red najniˇze derivacije koja se pojavljuje u diferencijalnoj jednadˇzbi.
U zadatku pod (a) najprije rijeˇsimo pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇzbu
y
′′
− 2y

+ 2y = 0. Njena karakteristiˇcna jednadˇzba ima oblik λ
2
− 2λ + 2 = 0.
Rjeˇsenja karakteristiˇcne jednadˇzbe su λ
1,2
= 1 ±i pa rjeˇsenje homogene diferenci-
jalne jednadˇzbe glasi y
H
(x) = (C
1
cos x +C
2
sin x) e
x
.
Prema prethodno opisanom postupku odredivanja partikularnog rjeˇsenja zakljuˇcujemo
da y
P
ima oblik y
P
(x) = a
2
x
2
+a
1
x+a
0
. Da bismo odredili nepoznate koeficijente
a
2
, a
1
i a
0
u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu ´cemo uvrstiti y
P
, y

P
i y
′′
P
. Na taj
naˇcin dobivamo sljede´cu jednakost
2a
2
x
2
+ (−4a
2
+ 2a
1
)x + (2a
2
−2a
1
+ 2a
0
) = x
2
. (5.10)
Nakon izjednaˇcavanja koeficijenata u (5.10) slijedi
a
0
=
1
2
, a
1
= 1 i a
2
=
1
2
.
Tada je y
P
(x) =
1
2
(x + 1)
2
pa op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe glasi
y(x) = (C
1
cos x +C
2
sin x) e
x
+
1
2
(x + 1)
2
.
(b) Drugi sluˇcaj. Ako je f(x) eksponencijalna funkcija oblika f(x) = ke
bx
, k je kons-
tanta, onda je partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe jednako:
– y
P
(x) =
ke
bx
P(b)
ako je b = λ
1
, λ
2
,
5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima 75
– y
P
(x) =
kxe
bx
P

(b)
ako je b = λ
1
i b = λ
2
,
– y
P
(x) =
kx
2
e
bx
P
′′
(b)
ako je b = λ
1
= λ
2
,
gdje je P(r) oznaka za polinom na lijevoj strani karekteristiˇcne jednadˇzbe odredene
diferencijalne jednadˇzbe.
Diferencijalnoj jednadˇzbi zadanoj pod (b) najprije rjeˇsavamo pripadnu homogenu
jednadˇzbu y
′′
−8y

+16y = 0. Njena karakteristiˇcna jednadˇzba je λ
2
−8λ+16 = 0,
a njena rjeˇsenja su λ
1,2
= 4. Dakle, vrijedi y
H
(x) = C
1
e
4x
+C
2
xe
4x
.
Budu´ci je f(x) = e
4x
, tj. b = λ
1,2
= 4 zakljuˇcujemo da je y
P
(x) =
kx
2
e
bx
P
′′
(b)
. Nadalje,
P(λ) = λ
2
−8λ+16 pa je P(b) = b
2
−8b+16, odnosno P
′′
= 2. Dakle, partikularno
rjeˇsenje ove diferencijalne jednadˇzbe glasi y
P
(x) =
x
2
e
4x
2
.
Tada je op´ce rjeˇsenje jednako y(x) = C
1
e
4x
+C
2
xe
4x
+
x
2
e
4x
2
.
Uvraˇstavanjem zadanih poˇcetnih uvjeta u dobiveno op´ce rjeˇsenje diferencijalne jed-
nadˇzbe slijedi da je C
1
= 0 i C
2
= 1 pa partikularno rjeˇsenje koje zadovoljava
zadane uvjete glasi y(x) = xe
4x

1 +
1
2
x

.
(c) Tre´ci sluˇcaj. Ako funkcija f(x) ima oblik k sin(mx) ili k cos(mx) onda je njeno
partikularno rjeˇsenje y
P
(x) = Acos(mx) + Bsin(mx), gdje su A i B nepoznate
konstante.
Za diferencijalnu jednadˇzbu pod (c) pripadna homogena jednadˇzba glasi y
′′
+y = 0.
Njena karakteristiˇcna jednadˇzba ima rjeˇsenja λ
1,2
= ±i pa je y
H
(x) = C
1
cos x +
C
2
sin x. Budu´ci je f(x) = 5 sin(2x) slijedi m = 2 i y
P
(x) = Acos(2x) +Bsin(2x).
Sada ´cemo y
P
(x), y

P
(x) i y
′′
P
(x) uvrstiti u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu. Time
dolazimo do jednakosti
−3Acos(2x) −3Bsin(2x) = 5 sin(2x). (5.11)
Izjednaˇcavanjem koeficijenata jednakosti (5.11) koji se nalaze uz cos(2x) odnosno
sin(2x) dobivamo A = 0 i B = −
5
3
pa partikularno rjeˇsenje glasi y
P
(x) = −
5
3
sin(2x).
Dakle, op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe je y(x) = C
1
cos x+C
2
sin x−
5
3
sin(2x).
(d)
ˇ
Cetvrti sluˇcaj. Ako je funkcija f oblika f(x) = P
n
(x)e
bx
, gdje je P
n
oznaka za
polinom n-tog stupnja, onda je
y
P
= x
s
(a
n
x
n
+... +a
1
x +a
0
) e
bx
,
gdje je
76 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
– s = 0, za b = λ
1
, λ
2
,
– s = 1, za b = λ
1
, b = λ
2
i
– s = 2, za b = λ
1
= λ
2
,
gdje su λ
1
i λ
2
rjeˇsenja karakteristiˇcne jednadˇzbe.
Karakteristiˇcna jednadˇzba diferencijalne jednadˇzbe zadane pod (d) ima rjeˇsenja
λ
1
= 0 i λ
2
= −1 pa je y
H
(x) = C
1
+C
2
e
−x
. Budu´ci je f(x) = 4x
2
e
x
zakljuˇcujemo
n = 2, b = 1 = λ
1
= λ
2
pa je s = 0. Dakle, partikularno rjeˇsenje diferencijalne
jednadˇzbe je oblika y
P
(x) =

a
2
x
2
+a
1
x +a
0

e
x
. Sada izraˇcunamo y

P
i y
′′
P
te
ih, zajedno sa y
P
uvrstimo u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu. Dobivamo sljede´cu
jednakost
e
x

a
2
x
2
+ (4a
2
+a
1
)x + 2a
2
+ 2a
1
+a
0

+e
x

a
2
x
2
+ (2a
2
+a
1
)x +a
1
+a
0

= 4x
2
e
x
.
(5.12)
Izjednaˇcavanjem koeficijenata uz odgovaraju´ce potencije, slijedi da je a
0
= 7, a
1
=
−6 i a
2
= 2.
Dakle, y
P
(x) = (2x
2
− 6x + 7)e
x
pa op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe
glasi y(x) = C
1
+C
2
e
−x
+ (2x
2
−6x + 7)e
x
.
(e) Peti sluˇcaj. Ako je f (x) = e
αx
cos(βx) ili f (x) = e
αx
sin(βx) onda je
y
p
= x
s
e
αx
(a
0
cos(βx) +b
0
sin(βx)) ,
gdje je:
– s = 0, ako α ± iβ nije par kompleksno konjugiranih rjeˇsenja karakteristiˇcne
jednadˇzbe,
– s = 1, ako je α ±iβ jednostruki par kompleksno konjugiranih rjeˇsenja karak-
teristiˇcne jednadˇzbe,
– s = 2, ako je α ±iβ dvostruki par kompleksno konjugiranih rjeˇsenja karakte-
ristiˇcne jednadˇzbe.
Rjeˇsenja karakteristiˇcne jednadˇzbe diferencijalne jednadˇzbe u zadatku pod (e) su
λ
1,2
= −1 ± i pa je y
H
(x) = C
1
e
−x
cos x + C
2
e
−x
sin x.Kako je zadana funkcija f
oblika f(x) = e
x
sin x slijedi da je α = 1, β = 1 tj. α ±iβ = 1 ± i ˇsto nije jednako
rjeˇsenju karakteristiˇcne jednadˇzbe. Zakljuˇcujemo s = 0 i y
P
(x) = e
x
(a
0
cos x +
b
0
sin x). Nakon uvrˇstavanja izraza za y
P
, y

P
i y
′′
P
u zadanu diferencijalnu jednadˇzbu
i izjednaˇcavanja koeficijenata uz odgovaraju´ce potencije dobivamo da je a
0
= −
1
8
i
b
0
=
1
8
tj.
y
p
(x) =
1
8
e
x
(−cos x + sin x) .
Dakle, op´ce rjeˇsenje glasi y(x) = C
1
e
−x
cos x +C
2
e
−x
sin x +
1
8
e
x
(−cos x + sin x).
5.19 Homogene LDJ viˇseg reda 77
5.19 Homogene LDJ viˇseg reda
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′′
+3y
′′
+3y

+y = 0, te partikularno
rjeˇsenje uz poˇcetne uvjete y(0) = 1, y

(0) = 2, i y
′′
(0) = 3.
Rjeˇsenje. Zadatak rjeˇsavamo analogno kao i homogenu diferencijalnu jednadˇzbu dru-
gog reda. Pripadna karakteristiˇcna jednadˇzba ima oblik λ
3
+ 3λ
2
+ 3λ + 1 = 0 tj.
(r + 1)
3
= 0 pa su njena rjeˇsenja λ
1,2,3
= −1. Budu´ci su sva tri rjeˇsenja realna i
medusobno jednaka, prema [M2, §5.10], op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednaˇzbe
glasi
y(x) = C
1
e
−x
+C
2
xe
−x
+C
3
x
2
e
−x
.
Nakon uvrˇstavanja zadanih poˇcetnih uvjeta u dobiveno op´ce rjeˇsenje, odnosno njegovu
prvu i drugu derivaciju dobivamo da je C
1
= 1, C
2
= 3 i C
3
= 4, pa traˇzeno partikularno
rjeˇsenje glasi
y(x) = e
−x
+ 3xe
−x
+ 4x
2
e
−x
.
5.20 Princip superpozicije rjeˇsenja
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
−2y

= e
2x
+ 5.
Rjeˇsenje. Ako je desna strana diferencijalne jednadˇzbe suma viˇse funkcija
f(x) = f
1
(x) +f
2
(x) +· · · +f
n
(x), (5.13)
a y
i
, (i = 1, 2, ...n), su rjeˇsenja pojedinih jednadˇzbi y
′′
+py

+qy = f
i
(x), (i = 1, 2, ..., n),
onda je suma
y = y
1
+y
2
+· · · +y
n
rjeˇsenje jednadˇzbe (5.13).
Pripadna homogena jednadˇzba zadane diferencijalne jednadˇzbe glasi y
′′
− 2y

= 0, a
njena karakteristiˇcna jednadˇzba λ
2
−2λ = 0 ima rjeˇsenja λ
1
= 0 i λ
2
= 2. Dakle, op´ce
rjeˇsenje homogene diferencijalne jednadˇzbe je y
H
(x) = C
1
+C
2
e
2x
.
Odredimo sada partikularno rjeˇsenje y
1
za diferencijalnu jednadˇzbu y
′′
−2y

= e
2x
.
Prema [M2 vjˇzbe, §3.18 ] y
1
ima oblik y
1
=
xke
bx
P

(b)
. Budu´ci je b = 2 = λ
2
, k = 1 i
P

(2) = 2 zakljuˇcujemo y
1
=
xe
2x
2
.
Za funkciju f
2
(x) = 5 tj. diferencijalnu jednadˇzbu y
′′
− 2y

= 5 partikularno rjeˇsenje
ima oblik y
2
(x) = ax +b, gdje je a −
5
2
i b = 0. Dakle, y
2
= −
5
2
x.
Iz svega dobivenog zakljuˇcujemo da op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe glasi
y(x) = C
1
+C
2
e
2x
+
1
2
xe
2x

5
2
x.
78 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
5.21 Metoda varijacije konstanti
Metodom varijacije konstanti odredite op´ca rjeˇsenja diferencijalnih jednadˇzbi
(a) y
′′
+y =
1
sinx
, te provjerite linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇsenja,
(b) y
′′
−2y

+y =
e
x
x
,
(c) y
′′′
+y
′′
=
x −1
x
2
.
Rjeˇsenja.
(a) Odredimo najprije rjeˇsenje pripadne homogene diferencijalne jednadˇzbe y
′′
+y = 0.
Njena karakteristiˇcna jednadˇzba λ
2
+ 1 = 0 ima rjeˇsenja λ
1,2
= ±i pa je rjeˇsenje
homogene diferencijalne jednadˇzbe y
H
(x) = C
1
cos x + C
2
sinx. P rema [M2,
§5.10], op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe ima oblik y(x) = C
1
(x) cos x+
C
2
(x) sin x. Nepoznate funkcije C
1
(x) i C
2
(x) odredit ´cemo iz sljede´ceg sustava
jednadˇzbi:
C

1
(x) cos x +C

2
(x) = 0
−C

1
(x) sin x +C

2
8x) cos x =
1
sinx
.
Slijedi: C

1
(x) = −1 odnosno C
1
(x) = −x + A i C

2
(x) = ctg x odnosno C
2
(x) =
ln | sin x| +B.
Dakle, op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe glasi y(x) = Asin x+Bcos x−
xcos x + sin x · ln | sin x|. Da bismo provjerili linearnu nezavisnost partikularnih
rjeˇsenja y
1
(x) = cos x i y
2
(x) = sin x, prema [M2, §5.10],, izraˇcunat ´cemo vrijednost
determinante Wronskoga. Vrijedi
W(x) =

cos x sin x
−sin x cos x

= cos
2
x + sin
2
x = 1 = 0.
Zakljuˇcujemo da su partikularna rjeˇsenja linearno nezavisna.
(b) Pripadna homogena diferencijalna jednadˇzba zadane jednadˇzbe glasi y
′′
−2y

+y =
0. Rjeˇsenja njene karakteristiˇcne jednadˇzbe λ
2
− 2λ + 1 = 0 su λ
1,2
= 1 pa
zakljuˇcujemo da je rjeˇsenje homogene jednadˇzbe y
H
(x) = C
1
e
x
+ C
2
xe
x
. Dakle,
op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe ima oblik yx) = C
1
(x)e
x
+C
2
(x)xe
x
pa ´cemo, u svrhu odredivanja nepoznatih funkcija C
1
(x) i C
2
(x), rijeˇsiti sljede´ci
sustav jednadˇzbi:
C

1
(x)e
x
+C

2
(x)xe
x
= 0
C

1
(x)e
x
+C

2
(x)(e
x
+xe
x
) =
e
x
x
.
5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇzbi 79
Slijedi: C
1
(x) = −x + A, C
2
(x) = ln |x| + B pa op´ce rjeˇsenje zadane jednadˇzbe
glasi y(x) = e
x
(A +Bx) +xe
x
(ln |x| −1).
(c) Analogno kao u prethodna dva zadatka rijeˇsit ´cemo najprije pripadnu homogenu
diferencijalnu jednadˇzbu na naˇcin da joj pridruˇzimo njenu karakteristiˇcnu jed-
nadˇzbu λ
3
+ λ
2
= 0. Rjeˇsenja karakteristiˇcne jednadˇzbe su λ
1,2
= 0, λ
3
= −1
pa rjeˇsenje homogene diferencijalne jednadˇzbe glasi y
H
(x) = C
1
+ xC
2
+ e
−x
C
3
.
Sada zakljuˇcujemo da op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne jednadˇzbe ima oblik
yx) = C
1
(x) + xC
2
(x) + e
−x
C
3
(x). Nepoznate funkcije C
1
(x), C
2
(x) i C
3
(x)
odredujemo iz sljede´ceg sustava jednadˇzbi
C

1
(x) +xC

2
(x) +C

3
(x)e
−x
= 0
C

2
(x) −C

3
(x)e
−x
= 0
C

3
(x)e
−x
=
x −1
x
2
.
Rjeˇsavanjem jednadˇzbi iz sustava dobivamo da je C
1
(x) = −
1
x
− x + A, C
2
(x) =
ln |x| +
1
x
+ B i C
3
(x) =
1
x
e
x
+ C. Dakle, op´ce rjeˇsenje zadane diferencijalne
jednadˇzbe glasi y(x) = A+Bx +Ce
−x
−x +xln |x| + 1.
5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇzbi
(a) Rijeˇsite sustav difrencijalnih jednadˇzbi
dx
dt
= y + 1
dy
dt
= x + 1.
Rjeˇsenje. Rjeˇsenje sustava, tj. nepoznate funkcije x(t) i y(t), odredit ´cemo na
naˇcin da najprije iz prve jednadˇzbe sustava izrazimo jednu funkciju. Tada je, npr.
y =
dx
dt
−1. (5.14)
Dobivenu jednadˇzbu ´cemo derivirati po varijabli t. Slijedi
dy
dt
=
d
2
x
dt
2
. Sada, iz-
raze dobivene za y i
dy
dt
uvrˇstavamo u drugu po redu jednadˇzbu zadanog sustava.
Dobivamo sljede´cu diferencijalnu jednadˇzbu
d
2
x
dt
2
−x = 1. (5.15)
80 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
(5.15) je linearna nehomogena diferencijalna jednadˇzba drugog reda s konstantnim
koeficijentima pa ju rijeˇsitavamo tako da najprije odredimo rjeˇsenje pripadne ho-
mogene diferencijalne jednaˇzbe
d
2
x
dt
2
− x = 0. Rjeˇsenja pripadne karakteristiˇcne
jednadˇzbe su λ
1,2
= ±1 pa je rjeˇsenje homogene diferencijalne jednadˇzbe x
H
(t) =
C
1
e
t
+ C
2
e
−t
. Budu´ci je desna strana jednadˇzbe (5.15) polinom nultog stupnja,
zakljuˇcujemo da je partikularno rjeˇsenje takoder polinom nultog stupnja oblika
x
P
(t) = A, A je konstanta. Uvrˇstavanjem x
P
u (5.15) dobivamo da je A

1 pa
je op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe (5.15) x(t) = C
1
e
t
+ C
2
e
−t
− 1. Sada, iz
(5.14) i dobivenog rjeˇsenja za funkciju x(t), slijedi y(t) = C
1
e
t
−C
2
e
−t
−1.
(b) Odredite ono rjeˇsenje sustava
dx
dt
+ 3x +y = 0
dy
dt
−x +y = 0
koje zadovoljava poˇcetne uvjete x(0) = 1, y(0) = 1.
Rjeˇsenje. Primjenit ´cemo isti postupak kao u zadatku pod (a). Iz prve jednadˇzbe
sustava slijedi
y(t) = −
dx
dt
−3x (5.16)
i
dy
dt
= −
d
2
x
dt
2
−3
dx
dt
. Uvrˇstavanjem tih dviju jednakosti u drugu jednadˇzbu sustava
dobivamo
d
2
x
dt
2
+ 4
dx
dt
+ 4x = 0. (5.17)
(5.17) je linearna homogena diferencijalna jednadˇzba drugog reda s konstantnim
koeficijentima. Rjeˇsenja njene karaktaristiˇcne jednadˇzbe su λ
1,2
= −2 pa je op´ce
rjeˇsenje jednadˇzbe (5.17) x(t) = C
1
e
−2t
+ C
2
te
−2t
. Iz (5.16) i dobivenog rjeˇsenja
x(t) slijedi y(t) = −C
1
e
−2t
− C
2
e
−2t
− C
2
te
−2t
. Iskoristimo sada zadane poˇcetne
uvjete. Iz x(0) = 1 dobivamo da je C
1
= 1, a iz y(0) = 1 da je C
2
= −2. Dakle,
partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe koje zadovoljava dane poˇcetne uvjete
glasi x(t) = (1 −2t)e
−2t
, y(t) = (1 + 2t)e
−2t
.
(c) Odredite op´ce rjeˇsenje sustava diferencijalnih jednadˇzbi
dx
dt
= 3 −2y
dy
dt
= 2x −2t.
Rjeˇsenje. Analognim postupkom kao u prethodna dva primjera iz prve jednadˇzbe
sustava slijedi da je y(t) = −
1
2
·
dx
dt
+
3
2
te
dy
dt
= −
1
2
·
d
2
x
dt
2
. Uvrˇstavanjem u drugu
5.23 Lovac-plijen jednadˇzba 81
jednadˇzbu sustava dobivamo linearnu nehomogenu diferencijalnu jednadˇzbu drugog
reda s konstantnim koeficijentima koja glasi
d
2
x
dt
2
+ 4x = 4t. Rjeˇsenje pripadne
homogene diferencijalne jednadˇzbe je x
H
(t) = C
1
cos(2t) + C
2
sin(2t). Matodom
neodredenih koeficijenata ili metodom varijacije konstanti jednostavno se pokazuje
da je op´ce rjeˇsenje za funkciju x(t) dano sa x(t) = C
1
cos(2t) + C
2
sin(2t) + t.
Uvrˇstavanjem dobivenog rjeˇsenja natrag u prvu jednadˇzbu sustava slijedi i op´ce
rjeˇsenje za funkciju y(t) koje glasi y(t) = C
1
sin(2t) −C
2
cos(2t) + 1.
5.23 Lovac-plijen jednadˇzba
Populacija ptica (lovci) i insekata (plijen) modelirana je jednadˇzbama
dx
dt
= 0.4x −0.002xy
dy
dt
= −0.2y + 0.000008xy.
Odredite rjeˇsenja ravnoteˇze (konstantna rjeˇsenja) i objasniti njihovo znaˇcenje?
Rjeˇsenje. Konstantna rjeˇsenja dobivamo rjeˇsavanjem sustava jednadˇzbi
dx
dt
= 0
dy
dt
= 0.
Dakle, uvrˇstavanjem zadanih podataka u sustav rjeˇsenja ravnoteˇze dobivamo sljede´ce
jednadˇzbe
0.4x −0.002xy = 0
−0.2y + 0.000008xy = 0.
Izluˇcivanjem zajedniˇckih faktora u jednadˇzbama dobivamo
x(0.4 −0.002y) = 0
y(−0.2 + 0.000008x) = 0.
Dakle, prvo rjeˇsenje sustava je x = 0, y = 0 ali ono je u kontradikciji sa zadanim
podacima pa ga odbacujemo. Drugo rjeˇsenje sustava glasi x = 25000, y = 200 pa
zakljuˇcujemo da ´cemo uravnoteˇzenost populacije posti´ci sa brojem od 200 ptica i 25000
insekata, tj. 25000 insekata je dovoljno da odrˇzi konstantnom populaciju od 200 ptica.
5.24 Zadaci za vjeˇzbu
1. Provjerite da li je ϕ(x) =
1
x
rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
= x
2
+y
2
.
82 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
2. Odredite diferencijalnu jednadˇzbu za familiju krivulja
x
2
c
2
+
y
2
4
= 1.
3. Odredite krivulju iz familije krivulja y = c
1
sin(x −c
2
), koja zadovoljava poˇcetne
uvjete y(π) = 1, y

(π) = 0.
4. Populacija je modelirana diferencijalnom jednadˇzbom
dP
dt
= 1.2P

1 −
P
4200

.
(a) Za koje vrijednosti od P populacija raste?
(b) Za koje vrijednosti od P populacija pada?
5. Kolaˇc je izvaden iz pe´cnice na 200

C. Nakon 10 minuta temperatura kolaˇca bila
je 150

C. Za koliko ´ce vremena kolaˇc biti na temperaturi od 30

C ako je sobna
temperatura 20

C?
6. Vrijeme poluraspada izotopa stroncija
90
Sr je 25 godina. Poˇcetna masa uzorka
90
Sr je 18 mg.
(a) Izraˇcunajte masu koja ostaje nakon t godina.
(b) Koliko vremena treba da se masa smanji na 2 mg?
7. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y

x
3
= 2y.
8. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe xy

+y = y
2
.
9. Nadite partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe e
y
(1+x
2
)dy−2x(1+e
y
)dx =
0 uz poˇcetni uvjet y(0) = 0.
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalnih jednadˇzbi:
10. y

=
xy
x
2
−y
2
.
11.

y


y
x

arctg
y
x
= 1
12. (2x −y + 4)dy + (x −2y + 5)dx = 0
13. y

=
1 −3x −3y
1 +x +y
14. (x
2
−y)dx + (y
2
−x)dy = 0
15. 2xy ln ydx + (x
2
+y
2

y
2
+ 1)dy = 0, λ = λ(y)
16. (xcos y −y sin y) dy + (xsin y +y cos y) dx = 0, λ = λ(x).
5.24 Zadaci za vjeˇzbu 83
17. Odredite jednadˇzbu ortogonalne trajektorije familije krivulja x
2
+y
2
= 2ax koja
prolazi kroz toˇcku (1, 1).
18. Odredite ortogonalne trajektorije familije krivulja y
2
= ax.
19. Nadite ortogonalne trajektorije familije krivulja xy = a.
20. Odredite singularna rjeˇsenja jednadˇzbe y
2
(y

)
2
+y
2
−1 = 0
21. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y

+y cos x = sin xcos x, te parti-
kularno rjeˇsenje koje zadovoljava uvjet y(
π
2
) = 1.
22. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe

1 −x
2

y

+ 2xy − 4x = 0, te
partikularno rjeˇsenje koje zadovoljava uvjet y(0) = −1.
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalnih jednadˇzbi:
23. xy

+ (x + 1) y = 3x
2
e
−x
24. y = x

y

−xcos x

25. y

+xy = x
3
y
3
26. y

−ytgx = y
4
cos x.
27. y

+
y
x
= x
2
y
4
.
28. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe xy

− y (2y ln x −1) = 0, te par-
tikularno rjeˇsenje koje zadovoljava uvjet y(1) = 1.
29. Eulerovom metodom s korakom 0.5 izraˇcunajte pribliˇznu vrijednost y (2) ako je
y = y (x) rjeˇsenje poˇcetnog problema y

= xsin(x +y), y (−1) = 1.
30. Eulerovom metodom s korakom 0.2 izraˇcunajte pribliˇznu vrijednost y (1) ako je
y = y (x) rjeˇsenje poˇcetnog problema y

= 2xy
2
, y (0) = 1.
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalnih jednadˇzbi:
31. y
′′
= 2 sin xcos
2
x −sin
3
x
32. (1 +x)y
′′
+y

= 0
33. y
′′
+ 2y(y

)
3
= 0
34. 2y
′′
−y

−y = 0
35. y
′′
+ 6y

+ 13y = 0.
84 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
36. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
+2y

+5y = 0, te partikularno
rjeˇsenje uz poˇcetne uvjete y(0) = 0, y

(0) = 1.
Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalnih jednadˇzbi:
37. y
′′
−2y

= x
2
−x
38. y
′′
−2y

+y = e
2x
39. y
′′
−2y

+ 10y = 37 cos(3x)
40. 2y
′′
−y

−y = 4xe
2x
.
41. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
(4)
−81y = 27e
−3x
.
42. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
−4y

+ 4y = sin(2x) +e
2x
.
43. Metodom varijacije konstanti odredite op´ce rjeˇs enje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
+
2y

+y =

x · e
−x
.
44. Metodom varijacije konstanti odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
+
y =
1
sin
3
x
.
45. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
+4y

+4y = e
−2x
ln x metodom
varijacije konstanti.
46. Odredite op´ce rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe y
′′
−3y

+2y = e
x
(3−4x) metodom
varijacije konstanti te Provjerite linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇsenja.
47. Rijeˇsite sustav diferencijalnih jednadˇzbi
dy
dx
= y +z
dz
dx
= x +y +z.
48. Odredite ono rjeˇsenje sustava diferencijalnih jednadˇzbi
dy
dt
= 3z −y
dz
dt
= y +z +e
t
,
koje zadovoljava poˇcetne uvjete y(0) = 0, z(0) = 0.
5.25 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu 85
49. Rijeˇsite sustav diferencijalnih jednadˇzbi
dy
dx
+ 2y +z = sin x
dz
dx
−4y −2z = cos x.
50. Populacije biljnih uˇsiju (eng. aphids) i bubamara (eng. ladybugs) modelirane su
jednadˇzbama
dA
dt
= 2A −0.01AL
dL
dt
= −0.5L + 0.0001AL.
(a) Odredite rjeˇsenja ravnoteˇze i objasnite njihovo znaˇcenje
(b) Odredite izraz za
dL
dA
.
5.25 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu
1. Ne.
2. −xyy

+y
2
= 4.
3. y = −cos x.
4. (a) 0 < P < 4200,
(b) P > 4200.
5. t = 88.93.
6. (a) m(t) = 18 · e

1
25
t ln 2
,
(b) t = 25
ln 9
ln 2
.
7. y = ce

1
x
2
.
8. y =
1
1 −cx
.
9. y = ln

c(1 +x
2
) −1

, c = 2, y = ln(2x
2
+ 1).
10. 2y
2
ln(cy) +x
2
= 0.
11.
y
x
arctg
y
x
=
1
2
ln(x
2
+y
2
) + ln c.
86 DIFERENCIJALNE JEDNADˇzBE
12. (x +y −1)
3
= c(x −y + 3).
13. 3x +y + 2 ln |x +y −1| = c.
14.
1
3
x
3
−xy +
1
3
y
3
= c.
15. x
2
lny +
1
3
(y
2
+ 1)
3
2
= c.
16. y = (xsin y +y cos y −sin y) e
x
= c.
17. x
2
+ (y −1)
2
= 1.
18. 2x
2
+y
2
= c
2
.
19. x
2
−y
2
= c.
20. y = 1, y = −1.
21. y = sin x −1 +ce
−sinx
, c = e, y = sin x −1 +e
1−sin x
.
22. y = 2 +c

1 −x
2

, c = −3, y = 2 −3

1 −x
2

.
23. xy =

x
3
+c

e
−x
.
24. y = cx +xsin x.
25. y =
1

1 +x
2
+ce
x
2
.
26. c =
1
3

c cos
3
x −3 sin xcos
2
x
.
27. y =
1
x
3

3 ln
c
x
.
28. y =
1
2 (ln x + 1) +cx
, c = −1, y =
1
2(ln x + 1) −x
.
29. y ≈ 1.05484
30. y ≈ 4.28982
31. y =
1
3
sin
3
x +c
1
x +c
2
.
32. y = c
1
ln(x + 1) +c
2
.
33. 3x = y
3
+c
1
y +c
2
.
34. y = c
1
e
x
+c
2
e

1
2
x
.
5.25 Rjeˇsenja zadataka za vjeˇzbu 87
35. y = e
−3x
(c
1
cos(2x) +c
2
sin(2x)).
36. y = e
−x
(c
1
cos(2x) +c
2
sin(2x)), y =
1
2
e
−x
sin(2x).
37. y = c
1
+c
2
e
2x

x
3
6
.
38. y = c
1
e
x
+c
2
xe
x
+e
2x
.
39. y = (c
1
cos(3x) +c
2
sin(3x))e
x
+ cos(3x) −6 sin(3x).
40. y = c
1
e
x
+c
2
e

1
2
x
+

4
5
x −
28
25

e
2x
.
41. y(x) = c
1
e
3x
+

c
2

x
4

e
−3x
+c
3
cos x +c
4
sin x.
42. y(x) = c
1
e
2x
+c
2
xe
2x
+
1
8
cos(2x) +
1
2
x
2
e
2x
.
43. y(x) =
4
15
x
5
2
e
−x
+Be
−x
+Axe
−x
.
44. y(x) =
cos
2
x
sin x

1
2 sin x
+Asin x +Bcos x.
45. y(x) = e
−2x

1
2
x
2
ln x −
3
4
x
2
+Ax +B

.
46. y(x) = Ae
2x
+Be
x
+e
x
(2x
2
+x).
47. y(x) = c
1
+c
2
e
2x

1
4
(x
2
+x), z(x) = c
2
e
2x
−c
1
+
1
4
(x
2
−x −1).
48. y(t) = −e
−t
+
1
4
e
−2t
+
3
4
e
2t
, z(t) = −
2
3
e
t

1
12
e
−2t
+
3
4
e
2t
.
49. y(x) = c
1
+c
2
x + 2 sin x, z(t) = −2c
1
−c
2
(2x + 1) −3 sin x −2 cos x.
50. (a) L = 200, A = 5000, (b)
dL
dA
=
−0.5L + 0.0001AL
2A −0.01AL
.
6.
METODA NAJMANJIH KVADRATA
I QR RASTAV

Sadrˇaj z
Popis slika Predgovor 1 NEODREDENI INTEGRAL 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 1.9 Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metode supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uvodenje novog argumenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rekurzivne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom . . . . . . . Eulerova i trigonometrijska supstitucija . . . . . . . . . . . . . . . . . . ix xi 1 1 3 4 5 7 7 11 14 16 18 18 19 19 23 27 27 28

1.10 Metoda neodredenih koeficijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.11 Binomni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.12 Integriranje razvojem u red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.13 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 1.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z 2 ODREDENI INTEGRAL 2.1 2.2 Newton-Leibnitzova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Supstitucija i parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . v

. . . .7 5. . . . . . . . . . Povrˇina ravninskog lika . . . . . . . . . . . .Op´e rjeˇenje .13 Diferencijalne jednadˇbe drugog reda . . . . . . . . . . z c s 5. . . . . . . . Singularna rjeˇenja . . . . . . . . . . .1 5. . . z 5. . . . . . . . . . . . 5. . . 5. . . . . . . . . c z Jednadˇbe sa separiranim varijablama . vi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9 Nepravi integral . z 2. . . . . . . . . s 5. . . . . . . . . .8 5. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 5. . . . . . . . . . . . . . . . s Trapezna formula . . . z Logistiˇka jednadˇba . . . . . . . . z Homogene diferencijalne jednadˇbe . . . . . . . . . . . . . . .3 2.14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I . . . . .5 2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Populacijska jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 31 34 36 38 38 39 40 41 43 45 47 48 49 50 52 53 56 58 60 61 63 67 69 70 70 71 72 2. . . . . . . .15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II . . . . . . . . . . . . . . . z c Ortogonalne trajektorije . . . . . . .16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III . . . . . . . Simpsonova formula . . . . . . . . . . . . . . . Oploˇje rotacionog tijela .2. . . . . . . . . .12 Eulerova metoda . . . . . . . . . . s Duljina luka ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z ˇ 3 FUNKCIJE VISE VARIJABLI ˇ 4 VISESTRUKI INTEGRALI 5 DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE z 5. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6 5. . . . . . . . . . . . .11 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. . .9 Uvod . . . . . .11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba . . . .2 5. . . . . . . . . . . Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5. . . . . . . . z Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4 2. .6 2. . . . . . . . . .8 2. . .7 2.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . .4 5. . . . . . . .5 5. . . .

5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . . 5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . 5.19 Homogene LDJ viˇeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.20 Princip superpozicije rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.21 Metoda varijacije konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.23 Lovac-plijen jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.24 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z 6 METODA NAJMANJIH KVADRATA I QR RASTAV

73 73 77 77 78 79 81 81 85 89

vii

viii

Popis slika
2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 Povrˇina ravninskog lika (a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Povrˇina ravninskog lika (b) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Astroida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bernoullijeva lemniskata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Duljina luka (a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rotacija parabole y = x2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rotacija parabole y 2 = 4x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 33 34 35 36 37 38

ix

.

drugi dio. B. Sliˇan sadrˇaj nalazi se u ve´ini istoimenih kolegija koji se predaju na c z c tehniˇkim i prirodoslovnim fakultetima. Tehniˇka knjiga. U Splitu. s s c U izradi zbirke koriˇtena su iskustva i zabiljeˇke bivˇih i sadaˇnjih nastavnika matemas s s s tike na FESB-u pa im ovom prilikom iskazujemo svoju zahvalnost. Slapniˇar. a koje preporuˇujemo i ˇitatelju: c z c c B. Skolska knjiga. Apsen. Pored potpuno rijeˇenih zadataka. referencijraju s s c na odgovaraju´e djelove udˇbenika. 1989. c ˇ V. Matematiˇka analiza. Zagreb.Predgovor Ova zbirka namijenjena je studentima tehniˇkih i prirodnih znanosti. oˇujka 2008. 1982. z s Posebnost zbirke je u tome ˇto svaki zadatak ima naslov iz kojeg se vidi ˇto student s s treba nauˇiti. c Zbirka prati gradivo i naˇin izlaganja udˇbenika Sveuˇiliˇta u Splitu: I. c s s c 1978. nije citirana posebna literatura. Zagreb. Skolska knjiga. Zadaci i rijeˇeni primjeri iz viˇe matematike. svezak II. Zbirka zadataka. Spomenut c z ´emo samo neke od knjiga koje su utjecale na sadrˇaj. z Autori xi . P. Zagreb. Devide. c Budu´i se radi o standardnom sadrˇaju. zbirka sadrˇi i c z s z zadatake za vjeˇbu s rjeˇenjima. Zagreb. strojarstva i brodogradnje c s (FESB). Demidovi´. Rijeˇeni zadaci iz viˇe matematike. s s 1992. Mac z c s c tematika 2. radi lakˇeg pra´enja i razumijevanja. a u prvom redu c studentima Sveuˇiliˇta u Splitu. te se rjeˇenja zadataka. Javor. Rijeˇeni zadaci viˇe matematike. U zbirci je izloˇeno gradivo kolegija ”Matematika 2” po sadrˇaju koji se predaje z z na FESB-u. Tehniˇka knjiga. Fakulteta elektrotehnike. III. ˇ P.

.

Metode supstitucije . . . . . . .10 Metoda neodredenih koeficijenata . . . . . . . . . . . .12 Integriranje razvojem u red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8 1. . . . . . . . . . . . . .7 1. . . . . . z 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1. . NEODREDENI INTEGRAL 1. . . . .3 1. . . . 1. . .5 1. . .1 1. . . . . Rekurzivne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Neposredno integriranje Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) 1− 1 x2 √ x x dx. . . . . . Uvodenje novog argumenta . . . . . . . Eulerova i trigonometrijska supstitucija . .11 Binomni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje trigonometrijskih funkcija . x2 + 1 2x + 5x dx. . . . . 1 3 4 5 7 7 11 14 16 18 18 19 19 23 1. . . . . . .2 1. . . . . . Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . s z 1. . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom . . . . . . . . . 1. x2 dx. . . . . . . . Integriranje racionalnih funkcija . .13 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . .4 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. . . . . . . . . . . . 10x . . . .9 Neposredno integriranje . . . . . . . . . .6 1. . . . .

1]. U raˇunanju primjenjujemo [M2.1. §1. ln 5 ln 2 (d) Koriste´i osnovni trigonometrijski identitet dobivamo c sin2 x + cos2 x 1 dx = dx = sin x cos2 x sin2 x cos2 x = tgx − ctgx + C. (c) Vrijedi 2x + 5x dx = 10x =− 1 5 x x 1 dx − x2 1 dx +1 dx + 1 2 dx = 1 x 5 ln 1 5 + 1 x 2 1 ln 2 +C 5−x 2−x − + C. Rjeˇenje. pa vrijedi 1− 1 x2 √ x x dx = 3 3 5 1 g)x 4 dx = x 4 dx − x− 4 dx 2 x √ 1 7 4 x− 4 4x x3 x4 4 = 7 − 1 +C = + √ +C 4 7 x −4 4 1− = 4 x2 + 7 √ + C. 74x (b) Tabliˇni integral dobivamo nakon ˇto brojniku dodamo i oduzmemo broj 1. (a) Da bismo mogli primjeniti integral potencije iz tablice osnovnih integrala podintegralu funkciju prvo zapisujemo u jednostavnijem obliku. sin x cos2 x 2 NEODREDENI INTEGRAL tg2 x dx.4] i tablicu osnovnih integrala s c [M2. teorem 1. . 2 1 dx + cos2 x 1 dx sin2 x (e) Zapisivanjem funkcije tgx u obliku tgx = tg2 x dx = 1 −1 cos2 x sin x cos x dobivamo 1 dx − cos2 x dx dx = = tgx − x + C.2 (d) (e) 1 dx. pa c s vrijedi x2 x2 + 1 − 1 dx = dx = x2 + 1 x2 + 1 = x − tgx + C.

1 + 2 sin x Rjeˇenje. 1 (t−1)t B = A + t−1 t A = −1 B = 1 Osim suspstitucije u ovom zadatku koriˇten je i rastav na parcijalne razlomke s 1 gdje smo razlomak pod integralom (t−1)t rastavili na dva jednostavnija.1. . 1 + ex √ sin 3 x √ dx. pa vrijedi   x  1+e =t   dt   ex dx = dt  dx dt t−1 = = = = x  x = ln (t − 1)  1+e t (t − 1) t     dt dx = t−1 1 1 dt − dt = ln |t − 1| − ln |t| + C = t−1 t = ln ex − ln (1 + ex ) + C = x − ln (1 + ex ) + C. Integrale raˇunamo svode´i zadani integral na tabliˇni dopustivom zamjes c c c nom varijable integracije nekom funkcijom (bijekcijom) ili dopustivom zamjenom nekog analitiˇkog izraza novom varijablom integracije.2 Metode supstitucije 3 1. √ (c) Zbog pojave 3 x u podintegralnom izrazu uvodimo zamjenu x = t3 .2 Metode supstitucije Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) (d) dx . c (a) Umjesto x − a uvodimo novu varijablu t. jer je dt = d (x − a) = dx. pa vrijedi √ sin t 2 sin 3 x x = t3 √ 3t dt = dx = 3 2 dx = 3t2 dt t2 x √ = 3 sin t dt = −3 cos t + C = −3 cos 3 x + C. t (b) Umjesto 1 + ex uvodimo novu varijablu t. c dx = x−a x−a=t dx = dt = dt = ln |x − a| + C. x−a dx . Potrebno je promijeniti i dx koji je u ovom sluˇaju jednak dt. 3 x2 cos x dx.

Ovi integrali mogu se rjeˇiti i metodom supstitucije tipa (noviargument) = t. a kako je d (3x) = 3 dx integral je potrebno jo pomnoˇiti s z 1 . (a) Novi argument je 3x. 3 1 1 sin 3x dx = sin 3x dx (3x) = − cos (3x) + C. x x 1 + x2 dx. Rjeˇenje. Da bismo zadane integrale sveli na tabliˇne umjesto x uvodimo novi argus c ment. s . pa umjesto dx imamo d(noviargument).4 (d) Vrijedi cos x dx = 1 + 2 sin x NEODREDENI INTEGRAL dt 1 + 2 sin x = t = 2 cos dx = dt 2t 1 1 = ln |t| + C = ln |1 + 2 sin x| + C. 5 x dx = 1 2 1 2 2 1 + x2 1 2 2x dx 3 2 2 d 1+x 1 1 + x2 = 3 2 2 + C. 2 2 1. 3 3 (b) Za novi argument uzimamo ln x.3 Uvodenje novog argumenta Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) sin 3x dx. (ln x)4 dx. pa vrijedi (ln x)4 dx = x (c) Vrijedi x 1 + x2 dx = 1 = 2 1 + x2 1+x 1 2 (ln x)4 d (ln x) = (ln x)5 + C.

1 + x2 ex sin x dx. 1+x dx. = xex − (b) Parcijalnu integraciju moˇemo provoditi i viˇe puta uzastopce. pa nakon dvije parcijelne integracije ln ”nestaje”.4 Metoda parcijalne integracije Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) (d) (e) xex dx. s c teorem 1. jer time x derivacijom postaje 1 ˇime se integriranje pojednostavnjuje. 3 3 9 . c xex dx = u=x dv = ex dx du = dx v = ex dx = ex ex dx = xex − ex + C = (x − 1) ex + C. √ x ln2 x dx. U raˇunaju zadanih integrala koristimo formulu parcijalne integracije [M2. npr.7]. √ √ x u = ln2 x dv = √ dx 2 x ln x dx = 2 ln x 2 x3 du = x dx v= 3 √ u = ln x dv = √ dx x 2√ 3 2 4 √ x ln x dx = x ln x − dx 2 x3 3 3 du = x v= 3 2 √ 2√ 3 2 4 2√ 3 x ln x − x dx = x ln x − 3 3 3 3 16 √ 3 2√ 3 2 8√ 3 x ln x + x +C = x ln x − 3 9 27 2√ 3 8 4 = x ln2 x − ln x + + C. Ideja je da integral koji se pojavi nakon parcijalne integracije bude jednostavniji od zadanog integrala. u slijede´em z s c intgralu zadano je ln2 x. 1−x x ln √ x3 dx.1. Rjeˇenje. (a) U parcijalnoj integraciji uzimamo da je u = x i dv = ex dx.4 Metoda parcijalne integracije 5 1.

x2 √ x dx 1 + x2 u = x2 du = 2x dx v = 1 + x2 − 1 + x2 − 1 + x2 − dv = 1 2 √ 2x 1+x2 √ x 1+x2 dx √ dx = 1 + x2 1 + x2 2x dx 1 + x2 d 1 + x2 2 2 x +1 3 3 2 + C.6 (c) Vrijedi x ln 1+x dx = 1−x = = = = = 1+x u = ln 1−x 2 du = 1−x2 dx NEODREDENI INTEGRAL dv = x dx 2 v=x 2 x2 2 x2 1 + x ln − dx 2 1−x 2 1 − x2 −x2 + 1 − 1 x2 1 + x ln − dx 2 1−x 1 − x2 1 x2 1 + x ln − dx − dx 2 1−x 1 − x2 x2 1 + x 1 1+x ln + x− ln +C 2 1−x 2 1−x 1+x 1 2 + x + C. x + 1 ln 2 1−x (d) x3 u brojinku zapisujemo kao x2 · x. = −ex cos x + = u = ex du = ex dx = −ex cos x + ex sin x − Integral koji preostaje izraˇunati jednak je poˇetnom integralu. oznaˇimo ga sa c c c I. pa slijedi x3 √ dx = 1 + x2 = = x2 = x2 = x2 (e) Vrijedi ex sin x dx = u = ex du = ex dx dv = sin x dx v = − cos x ex cos x dx dv = cos x dx v = sin x ex sin x dx. pa izjednaˇavanjem lijeve i desne strane dobivamo: c .

a2 − x2 dx = a2 x − x3 x2 + C = x a2 − 3 3 + C. iz ˇega slijedi c 2I = ex (cos x − sin x) ex (cos x − sin x) + C. Izjednaˇavanjem lijeve i desne strane dobivamo traˇenu rekurzivnu formulu c z In = x a2 − x2 n n n In (1 + 2n) = x a2 − x2 − 2nIn + 2na2 In−1 + 2na2 In−1 + 2na2 In−1 . + 5x x2 .5 Rekurzivne formule 7 I = ex cos x + ex sin x − I.5 Rekurzivne formule a2 − x2 n Nadite rekurzivnu formulu za integral: In = Rjeˇenje. (2n + 1) x a2 − x2 In = (2n + 1) 1. dx = = x a2 − x2 = x a2 − x2 = x a2 − x2 n u = a2 − x2 du = −2nx a2 − x2 n−1 n n−1 dx dv = dx v=x − + 2n −2nx2 a2 − x2 − a2 − x2 dx a2 a2 − x2 n−1 n n n dx + 2n dx − 2nIn + 2na2 In−1 .6 Integriranje racionalnih funkcija Izraˇunajte integrale: c (a) dx . Za n = 1 vrijedi s I1 = Za n ≥ 2 vrijedi In = a2 − x2 n dx.1. n ∈ N . I = ex sin x dx = 2 1.

§1.4. − 5x + 7 NEODREDENI INTEGRAL 2x2 x2 x−1 dx. − 3x + 4 2x2 x3 + x + 2 dx.3] . Vrijedi x2 dx = + 5x   dx x (x + 5) 1 x(x+5)  B = A + x+5 / · x (x + 5)  x = 1 = Ax + 5A + Bx   A = 1 B = −1 5 5 dx 1 dx 1 − = 5 x 5 x+5 1 1 x 1 + C. s (a) Polinom u nazivniku moˇe se rastaviti na faktore x2 + 5x = x (x + 5). = ln |x| − ln |x + 5| + C = ln 5 5 5 x+5 (b) Polinom 2x2 −5x+7 nema realnih nul-toˇaka. x2 + 7x + 12 1 (1 + x2 )2 dx. pa nazivnik ne moˇemo rastaviti na c z faktore.8 (b) (c) (d) (e) (f) dx . = √ arctg √ 31 31 . −x+1 3x − 2 dx. Rjeˇenje. pa tabliˇne z c integrale dobivamo rastavom na parcijalne razlomke [M2. U tom sluˇaju integral raˇunamo nadopunjavanjem nazivnika do punog c c kvadrata na slijede´i naˇin: c c 1 dx = 2x2 − 5x + 7 2 = = 1 5 x2 dx 5 − 2x + d x− 5 2 4 7 2 = 1 2 dx x− 5 2 4 5 4 31 16 5 4 − 25 16 + 7 2 x− 1 1 arctg +C 2 31 31 16 16 x− + 4x − 5 2 + C.

§1. c x−1 dx = 2−x+1 x = 1 2 1 1 (2x − 1) + 1 − 1 2 2 (2x − 1) − 2 dx = dx x2 − x + 1 x2 − x + 1 (2x − 1) − 1 dx x2 − x + 1 1 2x − 1 dx dx − 2−x+1 2−x+1 x 2 x 2−x+1 d x 1 dx − 2−x+1 1 2 x 2 − 1 +1 x− 2 4 1 2 1 = 2 1 = 2 2x − 1 1 1 2 + C.6 Integriranje racionalnih funkcija 9 (c) Nazivnik se ni u ovom primjeru ne moˇe rastaviti na faktore. = ln x2 − x + 2 + √ arctg √ 4 2 8 23 23 3 d x2 − 2 x + 2 1 + 8 x2 − 3 x + 2 2 2x − 3 3 1 2 dx + 2 − 3x + 2 2 12 x 2 x2 x− dx 3 − 2x + 2 dx 1 2x − 3 + 12 2 dx x2 − 3 x + 2 2 3 2 4 (e) Kako je u ovom integralu stupanj brojnika podintegralne funkcije ve´i od stupnja c nazivnika. = ln x2 − x + 1 − √ arctg √ 2 2 3 3 (d) Vrijedi 3x − 2 dx = 2 − 3x + 4 2x = = = 3 2 2 3 x− 3 3 dx = 3 2 2 x2 − 2 x + 2 1 2 3 2x − 3 + 4 − 2 x2 − 3 x + 2 2 2 3 2 x− 3 dx x2 − 3 x + 2 2 dx = 3 2 1 2 31 22 3 4 9 − 16 + 2 3 1 4 3 4x − 3 + C.3]. pa integral raˇunamo z c zaspisivanjem brojnika u dva dijela od kojih je jedan derivacija nazivnika.2] ili uvodenjem novog argumenta [M2 vjeˇbe. od kojih je prvi tabliˇni integral potencije. prvo provodimo dijeljenje polinoma.1. a drugi se svodi na neki od c . z §1. a zatim integral rastavljamo na dva. a drugi konstanta. dok drugi raˇunamo kao u ovom zadatku pod (b). Time dobivamo dva integrala od kojih se prvi moˇe izraˇunati mez c z todom supstitucije [M2 vjeˇbe.

nazivnik se moˇe rastaviti na faktore.38x + 86 (x − 7) dx +      x2 38x + 86 dx = − 7x + I1 x2 + 7x + 12 2 Integral oznaˇen sa I1 raˇunamo posebno.10 prethodnih sluˇajeva. x2 + 7x + 12 2 I= (f) Slijede´i integral raˇunamo dodavanjem i oduzimajnem x2 u brojniku. (1 + x2 )2 x2 . Kako su x1 = −3 i x1 = −4 nultoˇke c c c 2 + 7x + 12. Konaˇno rjeˇenje je c s x2 x3 + x + 2 dx = − 7x − 28 ln |x + 3| + 66 ln |x + 4| + C. 38x + 86 dx = + 7x + 12 = 38x + 86 dx (x + 3) (x + 4) 1 (x+3)(x+4) B A = x+3 + x+4 A = −28 B = 66 x2 = −28 d (x + 3) d (x + 4) + 66 x+3 x+4 = −28 ln |x + 3| + 66 ln |x + 4| + C.   ost. pa vrijedi c c 1 (1 + x2 )2 1 + x 2 − x2 dx = = = dx (1 + x2 )2 1 + x2 dx − (1 + x2 )2 1 dx − (1 + x2 ) dx (1 + x2 )2 x2 dx = arctgx − I1 . = . c NEODREDENI INTEGRAL I= = x3 + x + 2 dx = x2 + 7x + 12  3  x + x + 2 : x2 + 7x + 12 = x − 7  . . pa tabliˇne integrale polinoma x z c dobivamo rastavom na parcijalne razlomke.

2 sin x − cos x + 5 cos3 x + cos5 x dx. 2 2 (1 + x2 ) 1.1. c c c x2 (1 + x2 ) 2 dx = =   (1 + x2 )2 u=x 1 2 x·x dx  x dv =  dx 2 )2 (1+x 2 d(1+x ) 1 = − 2(1+x2 )  2 2 (1+x ) x 1 dx + 2 (1 + x2 ) 2 1 + x2 1 x + arctgx + C. cos x cos 2x cos 5x dx. dx .7 Integriranje trigonometrijskih funkcija 11 Integral oznaˇen sa I1 raˇunamo posebno koriste´i parcijalnu integraciju. =− 2 (1 + x2 ) 2 =− pa je konaˇno rjeˇenje c s 1 (1 + x2 ) 2  du = dx v = 1 x dx = arctgx + + C. s (a) Vrijedi cos5 x dx = = = = cos3 x cos2 x dx = cos3 x dx − cos3 x 1 − sin2 x dx cos3 x sin2 x dx cos3 x sin2 x dx cos3 x sin2 x dx cos x 1 − sin2 x dx − cos x dx − cos x sin2 x dx − = sin x − I1 − I2 . .7 Integriranje trigonometrijskih funkcija Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) (d) cos5 x dx. sin2 x + sin4 x Rjeˇenje.

3 5 (b) Podintegralu funkciiju prvo raspiˇemo pomo´u trigonometrijskih formula pres c tvorbe. 3 3 I2 = = = pa je konaˇno rjeˇenje c s cos3 x sin2 x dx = t2 1 − t2 dt = sin x = t cos x dx = dt t2 dt − t4 dt sin3 x sin5 x t3 t5 − + C2 = − + C2 . pa vrijedi 1 (cos x + cos 3x) cos 5x dx 2 1 1 cos x cos 5x dx + cos 3x cos 5x dx 2 2 1 1 (cos 4x + cos 6x) dx + (cos 2x + cos 8x) dx 4 4 1 cos 4x dx + cos 6x dx + cos 2x dx + cos 8x dx 4 1 sin 4x sin 6x sin 2x sin 8x + + + +C 4 4 6 2 8 sin 2x sin 4x sin 6x sin 8x + + + + C. c c c sin x = t cos x dx = dt I1 = = cos x sin2 x dx = t2 dt = t3 sin3 x + C2 = + C1 . 8 16 24 32 cos x cos 2x cos 5x dx = = = = = = . 3 5 3 5 cos5 x dx = sin x − sin3 x sin3 x sin5 x − + +C 3 3 5 2 sin3 x sin5 x = sin x − + + C.12 NEODREDENI INTEGRAL Integrale oznaˇene sa I1 i I2 raˇunamo posebno koriste´i jednostavne supstitucije.

1]. − cos x) = c −R (sin x. §1. B = 2. cos x).1. C = 0. D = −6 =t+ 2 dt + t2 t2 −6 2 dt = t − − 6arctgt + C.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija 13 (c) Integral raˇunamo koriste´i univerzalnu trigonometrijsku supstituciju [M2. cos x)  + dx = sin x = t 2   sin x + sin4 x cos x dx = dt cos5 x = cos3 x 1 + cos2 x dx sin2 x 1 + sin2 x = = cos2 x 1 + cos2 x cos x dx sin2 x 1 + sin2 x 1 − t2 1 + 1 − t2 1 − t2 2 − t2 dt = dt t2 (1 + t2 ) t2 (1 + t2 )  4  t − 3t2 + 2 : t4 + t = 1  4 − 3t2 + 2 t . +1 t .5. = √ arctg √ 5 5 6t2 (d) U raˇunanju integrala umjesto univerzalne trigonometrijske supstitucije koristit c ´emo pojednostavnjenu supstituciju za racionalne funkcije sa svojstvom R (sin x. cos3 x    R (sin x.  t4 + t  ost. − cos x) = −R (sin x. dt = . .4t2 + 2 −4t2 + 2 dt t2 (1 + t2 ) −4t2 +2 t2 (1+t2 ) =      = = 1 dt + B = A + t2 + Ct+D t t2 +1 A = 0. c c dx = 2 sin x − cos x + 5 = = tg x = t 2 2 dt dx = 1+t2 2 dt 1+t2 2 2t 2 1+t2 − 1−t2 1+t sin x = cos x = = 2t 1+t2 1−t2 1+t2 2 dt 1+t2 4t−1+t2 +5+5t2 1+t2 +5 dt 2 dt = 2 + 4t + 4 3 t2 + 2 t + 3 3 dt 1 3t + 1 = √ arctg √ + C = 2 5 5 5 t+ 1 + 9 3 x 3tg 2 + 1 1 + C.

Rjeˇenje. D = 1 4 2 4 −1 1 t− 6 dt 4 dt +6 −9 dt t t+1 2t2 − t + 1 3 |t + 1| − I1 = 6 ln |t| − 2 ln √ 3 √ 6 x + 1 − I1 = 6 ln 6 x − 2 ln =6 . C = −3 .0 dt t (t + 1) (2t2 − t + 1) 1 t(t+1)(2t2 −t+1) = =6 = B Ct+D = A + t+1 + 2t2 −t+1 t A = 1.8 Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom Izraˇunajte integrale: c dx √ . dx √ √ == x (1 + 2 x + 3 x) =          x = t6 dx = 6t5 dt 6t5 dt 6 dt = t6 (1 + 2t3 + t2 ) t (1 + 2t3 + t2 )  2t3 + t2 + 1 = 0 =⇒ t = −1    2t3 + t2 + 1 : (t + 1) = 2t2 − t + 1  . s (a) Ovakav integral rjeˇavamo supstitucijom x = tk .14 NEODREDENI INTEGRAL 1. dx (x − 1) (x + 2) 3 5 . √ x (1 + 2 x + 3 x) dx (2x + 1) − (2x + 1) 2 (c) 4 2 3 1 (a) (b) . .    ost. gdje je k najmanji zajedniˇki s c viˇekratnik nazivnika eksponenata od x koji se pojavljuje u podintergalnoj funks ciji.  . B = −1 .

2 1 t−1 1 dt t−1 . c c I1 = 2 1 4t − 3 t− 6 1 dt = dt 2t2 − t + 1 4 2t2 − t + 1 1 1 1 4t − 1 3 = dt + dt 4 2t2 − t + 1 4 2t2 − t + 1 1 1 1 = ln 2t2 − t + 1 + dt 2 − 1t + 1 4 24 t 2 2 1 1 1 = ln 2t2 − t + 1 + dt 7 1 2 4 24 t − 4 + 16 1 1 4 4t − 1 √ arctg √ + C = ln 2t2 − t + 1 + 4 24 7 7 4t − 1 1 1 = ln 2t2 − t + 1 + √ arctg √ + C 4 7 6 7 √ √ √ 1 1 46x−1 = ln 2 3 x − 6 x + 1 + √ arctg √ +C 4 7 6 7 pa je konaˇno rjeˇenje c s √ √ √ √ 1 3 √ 1 46x−1 dx 6 6 3 6 √ √ = 6 ln x − x + 1 − ln 2 x − x + 1 − √ arctg √ +C.8 Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom 15 Integral oznaˇen sa I1 raˇunamo posebno kao integral racionalne funkcije. 2 ln 4 x (1 + 2 x + 3 x) 7 6 7 (b) Vrijedi dx (2x + 1) − (2x + 1) 2 3 1 2 = = =3 2x + 1 = t6 dx = 3t5 √ 6 −1 x= t2 t = 6 2x + 1 3t5 dt =3 t4 − t3 t+1+ t2 dt =3 t−1 dt = 3 t2 − 1 + 1 dt t−1 (t + 1) dt + 3 3 = t2 + 3t + 3 ln |t − 1| + C 2 √ √ 3√ = 3 2x + 1 + 3 6 2x + 1 + 3 ln 6 2x + 1 − 1 + C.1.

Rjeˇenje. x+2 1.9 Eulerova i trigonometrijska supstitucija Izraˇunajte integrale: c (a) dx √ . s . 1 + x2 + 2x + 2 (b) 3 − 2x − x2 dx.16 (c) Vrijedi NEODREDENI INTEGRAL dx 4 (x − 1)3 (x + 2)5 = 4 dx x+2 x−1 (x − 1)4 (x + 2)4 4 = = = = 1 (x − 1) (x + 2) x−1 x+2 x−1 x+2 12t3 (1−t4 )2 dx dt = t4 dx = x= 1+2t4 1−t4 4 4 4 dt = t + C = 3 3 3 1 − t4 1 − t4 12t3 dt · t 3 3t4 (1 − t4 )2 4 x−1 + C.

7. pa vrijedi c  √  x2 + 2x + 2 = t − x  2 dx x = t −2 √ = 2t+2 2 +2t+2 1 + x2 + 2x + 2   dx = t2(t+1)2 dt = 1 t2 +2t+2 2(t+1)2 t2 −2 + t − 2t+2 t2 +2t+2 t+1      dt dt = t2 +2t+2 2(t+1)2 2t+2+2t2 +2t−t2 +2 2(t+1) =    t2 + 4t + 4 dt = t2 + 2t + 2 dt (t + 2)2 (t + 1) = A t+1 2 2  t + 2t + 2 = A (t + 2) + B (t + 2) (t + 1) + C (t + 1)    A = 1. B = 0.1.2]. §1.9 Eulerova i trigonometrijska supstitucija 17 (a) U raˇunanju integrala koristimo Eulerovu supstituciju [M2. C = −2 dt dt −2 = = ln |t + 1| − 2 (t + 2)−2 d (t + 2) t+1 (t + 2)2 = t2 +2t+2 (t+2)2 (t+1) + B t+2 + C (t+2)2    = ln |t + 1| + 2 (t + 2)−1 + C = ln x2 + 2x + 2 + x + 1 + 2 x2 + 2x + 2 + x + 2 −1 + C. a zatim uvodimo dvije supstitucije 3 − 2x − x2 dx = = = =2 4 − (1 + x)2 dx = 4 − t2 dt = x+1=t dx = dt t = 2 sin z dt = 2 cos zdz cos2 zdz 1 sin 2z + C 2 2 cos z2 cos zdz = 4 (1 + 2 cos z) dz = 2 z + 1 − sin2 z + C 1− t2 +C 4 = 2 z + sin z = 2 arcsin = 2 arcsin t +t 2 x+1 (x + 1)2 + (x + 1) 1 − +C 2 4 x+1 x+1 3 − 2x − x2 + C. + = 2 arcsin 2 2 . (b) Izraz pod korijenom nadpounjavamo do punog kvadrata.

2 1. a0 = −5. −x2 + 4x Rjeˇenje.3]. −x2 + 4x Deriviranjem po x dobivamo λ −2x + 4 −x2 + 4x + (a1 x + a0 ) √ +√ 2 + 4x −x2 + 4x 2 −x √ Pomnoˇimo li cijeli izraz sa −x2 + 4x dobivamo z x2 + 2x + 3 = a1 − x2 + 4x + (a1 x + a0 ) (2 − x) + λ Izjednaˇavanjem lijeve i desne strane dobivamo c 1 = −a1 − a1 x2 + 2x + 3 √ = a1 −x2 + 4x 3 = 2a0 + λ iz ˇega slijedi c 2 = 4a1 + 2a1 − a0 1 a1 = . Iz formule za metodu neodredenih koeficijenata [M2. λ = 13.10 Metoda neodredenih koeficijenata Izraˇunajte integral c x2 + 2x + 3 √ dx. slijedi s I= x2 + 2x + 3 √ dx = (a1 x + a0 ) −x2 + 4x −x2 + 4x + λ √ dx . §1.11 Binomni integral x √ dx 1−x x Izraˇunajte integral c . 2 Integral I sada je jednak I= = 1 − x−5 2 1 − x−5 2 1 − x−5 2 −x2 + 4x + 13 −x2 + 4x + 13 dx √ −x2 + 4x dx 4 − (x − 2)2 = −x2 + 4x + 13 arcsin x−2 + C.7.18 NEODREDENI INTEGRAL 1.

koriste´i razvoj sin x = c sin x2 .13 Zadaci za vjeˇbu z Izraˇunajte integrale: c . Integral rjeˇavamo supstitucijom za binomni integral [M2.7. c n 2 2 2 x √ dx = 1−x x √ dx = x 2 1 − x 2 1−x x    m+1 = 1 ∈ Z   n  3 2 = t2 1−x =  1  x 2 = −4 t dt   3 −4 −4 −1 tt dt = t+C = 3 3 √ −4 = 1 − x x + C. Zadana podintegralna funkcija je s dobivamo sin x2 = ∞ n=0 2n+1 pa koriste´i zadani razvoj sinusa c (−1)n x2 x4n+2 = (−1)n (2n + 1)! (2n + 1)! = x2 − iz ˇega slijedi c x2(2n+1) x6 x10 x14 + − + · · · + (−1)n−1 + ··· 3! 5! 7! (2n + 1)! sin x2 dx = x6 x10 x14 x4n+2 + − + · · · + (−1)n−1 + · · · dx 3! 5! 7! (2n + 1)! x7 x11 x15 x4n+3 x3 − + − + · · · + (−1)n−1 + ··· = 3 7 · 3! 11 · 5! 15 · 7! (4n + 3) (2n + 1)! x2 − ∞ = (−1)n n=0 x4n+3 . 3 √ x 1 3 −1 2 dx 1.4]. ∞ n=0 Rijeˇite integral s (−1)n x2n+1 (2n+1)! .1.12 Integriranje razvojem u red 19 Rjeˇenje. §1. U ovom s s 3 je sluˇaju m+1 cijeli broj m = 1 . Rjeˇenje. (4n + 3) (2n + 1)! 1. pa koristimo supstituciju 1−x 2 = t2 .12 Integriranje razvojem u red sin x2 dx razvojem u red potencija. p = −1 . n = 3 .

7. 6. 5.20 x2 + 5x − 1 √ dx x 2x+1 − 5x−1 dx 10x x2 √ dx + a2 dx − x2 NEODREDENI INTEGRAL 1. 4. 10. 17. a2 e3 cos x sin x dx √ 3 √ x2 dx 5 + x3 x + ln x dx x e2x dx 1 − 3e2x cos 2x dx sin x cos x sin2 x dx cos2 x dx √ cos5 x sin x dx earctan x + x ln(1 + x2 ) + 1 dx 1 + x2 x2 ex dx (x2 + 2x + 3)ex dx ln x dx ln x dx x3 . 12. 16. 9. 13. 11. 8. 3. 2. 14. 15.

29. √ x3 dx 1 − x2 x2 arccos x dx dx (x2 + a2 )2 cos (ln x) dx dx + 6x + 5 dx (x2 + 2x + 10)2 x4 dx x4 + 5x2 + 4 x3 x dx − 3x + 2 2x2 24. 19. 28.13 Zadaci za vjeˇbu z 21 18. 4x − 3 dx 5 − 7x 2x2 − 3x + 3 dx x3 − 2x2 + x x3 + 4x2 − 2x + 1 dx x4 + x sin4 x dx dx sin x cos4 x 4 dx sin x (2 cos2 x − 1) sin10 x cos3 x dx dx sin x cos4 x 2 sin 3x cos 5x dx . 25. 23. 26. 20. 30. 27.1. 22. 31. 32. 33. 34. 21.

x2 + 2x + 2 √ dx √ .22 35. 1+ 3x+1 x dx √ . 43. x(1 + 3 x) dx √ 1+ x √ 1− x+1 √ dx. 4 x( x + 1)10 . 41. 49. √ dx sin x cos4 x 4 NEODREDENI INTEGRAL dx sin x + cos4 x 4 sin 4x dx sin x + cos8 x 8 dx sin x (2 + cos x − 2 sin x) cos3 x dx sin2 x + sin x sin2 x cos x dx sin x + cos x sin4 3x cos2 3x dx √ √ 3 x + x2 + 6 x √ dx. x2 − x + 1 dx . 44. 1 − x2 + 1 4x2 − 4x + 3 dx. 50. x3 dx. 46. 40. 36. 39. 51. 37. 47. 38. 45. 1 + 2x − x2 x3 + 2x2 + 3x + 4 √ dx. 48. 42. ( 7x − 10 − x2 )3 x− √ √ dx .

14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z 23 52. Razvijte u red potencija funkciju ln(1 + x) pomo´u c 57.1. 1 5 + x3 2 2 3 +C √ ln2 |x| 7. Odredite rekurzivnu formulu za integral In = xn eax dx. Odredite ln(1 + x) dx razvojem podintegralne funkcije u red potencija. Odredite rekurzivnu formulu za integral In = sinn x dx. 1 dx. 55. Koriste´i se dobivenim c rezultatom izraˇunajte vrijednost integrala sin4 x dx. c 54. Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z 2√ x −15 + 25x + 3x2 + C 15 2−x 5−x −2 +C 5 ln 2 ln 5 arctg a x a +C +C 4. − e3 cos x + C 3 6. 11. √ 1+ 3x √ dx. 2 x + +C 2 1 8. x 1 − sin (2x) + C 2 4 1 (x + cos x sin x) + C 2 . − ln |−1 + 2 sin x| + C 6 9. 1+x 56. Odredite rekurzivnu formulu za integral In = (ln x)n dx. 3.14 1. 3 x2 53. arctg x √ 2 − x2 a 1 5. 2. x 1. ln (cos x) + ln (sin x) + C 10.

ln |x| − 2 ln |x + 1| + ln x2 − x + 1 + √ arctg √ +c 3 3 29. − 18. ex 2 − 2x + x2 + C 15. − 19. −x + x ln |x| + C 17. x+1 x+1 1 1 arctg + +c 2 + 2x + 10 54 3 18 x 8 1 1 arctg x − arctg x + c 3 3 2 24. 3 ln |x| − ln |x − 1| − 2 +c x−1 2 2x − 1 28. 1 + 2 ln |x| +C 4x2 1 3 1 9 1 − x2 2 + x 2 + C 1 − x2 2 + x 2 + 1 arccos x + C 3 x a arctg x + 2 (a2 + x2 ) 2a 2a3 +C 1 x (cos (ln |x|) + sin (ln |x|)) + C 2 22. 1 1 3 x − sin 2x + sin 4x + c 8 4 32 1 1 30. − ctg3 x − 3 ctg x + 3 tg x + tg3 x + c 3 3 . earctgx + arctg x + ln2 1 + x2 + C 4 14.24 12. ex 3 + x2 + C 16. − x + 7 49 7 27. x + 25. 3 7 11 4 2 2 (sin x) 2 − (sin x) 2 − (sin x) 2 + C 3 7 11 NEODREDENI INTEGRAL 1 13. arctg (2x + 3) + c 23. 2 2 1 ln |x − 1| − ln |x + 2| − +c 9 9 3x − 3 1 5 4 ln x − + c 26. − 20. 21.

− (x + 1) 6 + (x + 1) 6 + (x + 1) 3 − 2(x + 1) 2 − 3(x + 1) 3 + 6(x + 1) 6 + 7 √ 5 √2 3 ln | 3 x + 1 + 1| − 6 arctg 6 x + 1 + c. 1 1 cos 2x − cos 8x + c 4 16 8 35. √ 4 7x − 10 − x2 10 x−2 − · 45. x2 − x + 1−2x+1|+ · √ 2 2 x2 − x + 1 − 2x + 1 1+ 1−x 1+x 1−x +c 1+x . 1 1 sin11 x − sin13 x + c 11 13 1 33. −8 ctg 2x − ctg3 2x + c 3 tg 2x 1 36. 7 5 2 1 1 1 6 6 3 44.1. 1 1 ln |sin x + cos x| − cos x (sin x + cos x) + c 4 4 1 1 1 1 x− sin 6x − sin 12x + sin 18x + c 16 192 192 576 √ 3√ 2 3 x + arctg 6 x + c. √ arctg √ + c 2 2 √ cos 4x + 7 + 4 2 1 √ +c 37. ln |sin x| − sin x + c 40.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z 25 √ 1 + 2 cos x 1 1 1 + cos x √ − ln 31. √ ln +c 2 1 − cos x 2 1 − 2 cos x 32. 41. 2 √ √ 43. 9 x−2 7x − 10 − x2 9 46. 2 x − 2 ln |1 + x| + c. x 5 x x 1 ln tg − ln tg − 1 + ln tg − 3 + c 3 2 2 3 2 39. 2 ln | 47. − ctg x + 2 tg x + tg3 x + c 3 34. 42. − 3 x2 − x + 1−x|− ln |2 2 2 − 2 arctg 3 1 +c. ·√ + c. √ ln 2 cos 4x + 7 − 4 2 38.

2 5 ln |x + 1 + 2 x2 + 2x + 2| + c. x ∈ −1. x2 + 2x + 2 + 4 1 + √ + c. 1 1 x− 2 4 4x2 − 4x + 3 + 1 ln |2x − 1 + 2 NEODREDENI INTEGRAL 4x2 − 4x + 3| + c. a a ∞ 56. − 7 1 2 1 x + x+ 3 6 6 √ 4 x−1 1 + 2x − x2 + 4 arcsin √ + c. In = x lnn x − nIn−1 . In = − cos x sinn−1 x + In−2 . In = 1 n ax n x e − In−1 . 51. n n 1 3 3 I4 = − sin3 x cos x − sin x cos x + x + c. 4 8 2( x + 1) 9( x + 1)9 √ 3 52. 1 n−1 53. ln(1 + x) = ∞ (−1)n n=0 xn+1 . 4 8 8 54. 1 5 19 49. 2(1 + 3 x) 2 + c. 55. (−1)n n=0 xn+1 . n+1 57. (− x2 − x − g) 3 6 6 50.26 48. x ∈ −1. n ≥ 2. 1]. 1]. (n + 1)2 .

. . . . . . . . . . . . . . . . .1 Newton-Leibnitzova formula 1 Izraˇunajte integral c 0 x2 x dx . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Trapezna formula . . . . . z 2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6 2. . . . . . . . . . . . . . . . .9 Newton-Leibnitzova formula . . . . . .10 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . s Duljina luka ravninske krivulje . . . . . . . . Oploˇje rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . .2. . . . . . . .1 2. . . . . . .7 2. . . Volumen rotacionog tijela . + 3x + 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8 2. . . . . . . . . . . . Simpsonova formula . . . Supstitucija i parcijalna integracija . . . . . . . . .3 2. . . . . . . s z 2. . . . . ODREDENI INTEGRAL 2. .5 2. .4 2. . . . Povrˇina ravninskog lika . . . . . . . 27 28 29 31 34 36 38 38 39 40 41 2. . . . . . Nepravi integral . . . . . . . .11 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . .2 2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Rjeˇenje.2 Supstitucija i parcijalna integracija Izraˇunajte integrale: c 2 (a) −1 1 dx . (3 + 2x)2 √ 1 − x2 dx. 2 8 2. Vrijedi s 1 ODREDENI INTEGRAL x dx = x2 + 3x + 2 0 1 x dx (x + 2) (x + 1) x (x+2)(x+1) 1 A = x+2 + A = 2. 2·7 2·1 7 . s (a) Vrijedi 2 −1 dx = (3 + 2x)2 7 3 + 2x = t 2 dx = dt 1 dt =− 2 t 2t 7 1 x t −1 2 1 7 = 1 =− 1 3 1 + = . B = −1 1 B x+1 0 = =2 0 dx − x+2 1 dx x+1 1 0 = 2 ln |x + 2| 0 − ln |x + 1| 0 = 2 (ln 3 − ln 2) − (ln 2 − ln 1) = 2 ln 9 3 − ln 2 = ln .28 Rjeˇenje. x2 (b) √ 2 2 e−1 (c) 0 ln (x + 1) dx..

2.3 Nepravi integral

29

(b) Koristimo formulu parcijalne integracije [M2, teorem 1.7] , pa slijedi
1

√ 1 − x2 dx = x2

2 2

x = cos t dx = − sin t dt
0

x t
0

2 2 π 4

1 0
0 0

=− (c) Vrijedi
e−1

π 4

sin t sin t dt = − cos2 t

π 4

1 − cos2 t dt = −tgt cos2 t

+t
π 4 π 4

=1−

π . 4

ln (x + 1) dx =
0

u = ln (x + 1) dx du = x+1
e−1

dv = dx v=x
e−1

= x ln (x + 1)
0


e−1

x dx x+1

0

x+1−1 dx x+1 0   e−1 e−1 dx  dx − =e−1− x+1 = (e − 1) ln e −
0 e−1 0 e−1

=e−1−x

0

+ ln |x + 1|

0

= e − 1 − (e − 1) + ln e = 1.

2.3

Nepravi integral

Izraˇunajte slijede´e integrale: c c

(a)
1

dx , x x2 + 1 √ dx , x2 + 4x + 5 dx . x3

(b)
−∞ 1

(c)
−1

30 Rjeˇenje. s

ODREDENI INTEGRAL

(a) Vrijedi

∞ 1

dx dx √ √ = lim 2+1 b→∞ x x x x2 + 1 1  √  x2 + 1 = t − x  2 2 =  x + 1 =2 (t − x)  −1 x = t 2t
√ b2 +1+b

b

dx = dx =

4t2 −2(t2 −1) 4t2 t2 +1 2t2 dt

dt

x t

1 √ 2+1
t2 +1 dt 2t2 t2 −1 t2 +1 2t · 2t

b √

= lim

t2 +1 2t2

dt
t2 −1 2t

b→∞

1 = lim 2 b→∞ =2·

t2 −1 2t 2+1 √ b2 +1+b

t−

1 = lim 2 b→∞
√ b2 +1+b

√ b2 +1+b

b2 + 1 + b  

  

√ 2+1

2+1

4 dt = 2 lim 2−1 b→∞ t
√ b2 +1+b

t2
2+1

dt −1

1 t−1 lim ln 2 b→∞ t + 1 √2+1 √ √ b2 + 1 + b − 1 2+1−1 = lim ln √ − ln √ b→∞ 2+1+1 b2 + 1 + b + 1 = lim ln
b→∞ 1 b2 1 b2

+1+1−

1 b

+1+1+ 1 b √ √ √ 2 2+2 = ln 1 − ln √ = ln √ = ln 1 + 2 . 2+2 2

− ln √

2 2+2

2.4 Povrˇina ravninskog lika s

31

(b) Vrijedi
∞ −∞

dx = lim 2 + 4x + 5 a→−∞ x = lim

0

a 0

dx + lim 2 + 4x + 5 b→∞ x
0

b

x2
b

dx + 4x + 5

a→−∞ a

dx + lim (x + 2)2 + 1 b→∞
0

0

dx (x + 2)2 + 1
b

= lim arctg (x + 2)
a→−∞ a a→−∞

+ lim arctg (x + 2)
b→∞ 0 b→∞

π π = arctg2 + + − arctg2 = π. 2 2 (c) Vrijedi
1

= lim [arctg2 − arctg (a + 2)] + lim [arctg (b + 2) − arctg2]

dx = x3

0

dx + x3

1

dx == lim ε→0 x3 + lim −1 δ→∞ 2x2

0−ǫ

dx + lim x3 δ→∞

1

dx x3

−1

−1

= lim

−1 ε→0 2x2

0 0−ǫ −1

−1 1 0+δ

0+δ

−1 1 −1 1 + + 2 + lim = lim 2 ε→0 2ε δ→0 2 2 2ε 1 1 1 1 = lim 2 − lim 2 = ∞ − ∞, 2 δ→0 δ 2 ε→0 ε pa integral divergira.

2.4

Povrˇina ravninskog lika s

Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog krivuljama: c s (a) y = x2 , x = −1, x = 2 i osi x, (b) x2 + y 2 = 2 i y = x2 unutar parabole, (c) x = a cos3 t , t ∈ [0, 2π], (astroida), y = a sin3 t

(d) r 2 = a2 cos (2ϕ) , ϕ ∈ [0, 2π], (Bernoullijeva lemniskata). Rjeˇenje. s

(slika 2.5 3 2.1 vrijedi 2 ODREDENI INTEGRAL P = −1 x3 x dx = 3 2 2 = −1 8 1 + = 3. 1) i B (−1.2).3 vidimo da se cijela povrˇina P moˇe raˇunati kao 4P1 .7].1: Povrˇina ravninskog lika (a) s (b) Sjeciˇta krivulja x2 + y 2 = 2 i y 2 = x2 su toˇke A (1. 1). pa s c vrijedi 1 1 1 P = −1 2 − x2 − x 2 dx = −1 2 − x2 dx − x2 dx.5 2 1. pa je s P = = 1 2 1 2 1 x3 1 x − 2 − x2 + 2 arcsin √ 3 −1 2 −1 1 1 −1 − 1 + 2 arcsin √ −1 + 2 arcsin √ 2 2 2 x − 1 1 + 3 3 = 1 π + . −1 Prvi se integral rjeˇava parcijalnom integracijom [M2.5 −1 −2 −1 0 1 2 3 y Slika 2. gdje je krivulja zadana c s .32 (a) Prema slici 2.5 0 x −0. teorem 1. 3 3 4 3. Za raˇunanje s z c c P1 korist ´emo formulu za povrˇinu ravninskih likova.5 1 0. 3 2 (c) Na slici 2.

5 0 x −0.5 1 1.6.5 1 0.5 −2 −2 B A −1. 32 8 .5 2 Slika 2.2: Povrˇina ravninskog lika (b) s parametarski [M2.1].1.5 −1 −0. 0 P1 = π/2 a sin3 t · 3a cos2 t (− sin t) dt 0 π/2 = −3a2 π/2 π/2 sin4 t cos2 t dt = 3a2 0 1 sin (2t) 2 2 1 − cos (2t) dt 2 3 = a2 8 0 sin2 (2t) − sin2 (2t) cos (2t) dt π/2 π/2 3 = a2 16 = 3 2 a t 16 0 π/2 0 3 [1 − cos (4t)] dt − a2 8 − 3 2 a sin (4t) 4 · 16 1 sin2 (2t) d (sin (2t)) 2 − 3 2 sin2 (2t) a 16 3 π/2 0 0 π/2 0 3 π 3a2 π = a2 = .5 0 0. §2.5 −1 −1.4 Povrˇina ravninskog lika s 33 2 y 1. 16 2 32 pa je P = 4P1 = 4 3a2 π 3a2 π = .2.

5 1 1.6. 4 2 4 P = 4P1 = 4 a2 = a2 . (a) Nadite opseg lika omedenog krivuljama: y 3 = x2 i y = (b) Izraˇunajte duljinu luka krivulje c Rjeˇenje. gdje je s z c P1 (koristimo formulu za povrˇinu ravninskih likova.5 −1 −0.5 −1.5 0 0.5 −1 −1.5 Duljina luka ravninske krivulje √ 2 − x.5 Slika 2. s x = 1 t3 − t 3 .1.5 y 1 0.4 vidimo da se cijela povrˇina P moˇe izraˇunati kao 4P1 .3: Astroida (d) Na slici 2.34 ODREDENI INTEGRAL 1. t ∈ [0. gdje je krivulja zadana u s polarnim koordinatama [M2.5 P1 0 x −0. y = t2 + 2 . §2.2]) π/4 π/4 2 1 P1 = 2 0 1 r dϕ = 2 0 π/4 a2 cos (2ϕ) dϕ = a2 sin (2ϕ) 2 π/4 0 = pa je a2 − cos (2ϕ) 2 2 = 0 π a2 a2 − cos − cos 0 = . 3]. 4 2.

1).1]. 4 2 0 iz ˇega slijedi c √ √ π 2 1 13 13 − 8 + ≈ 5. c l = 2 (l1 + l2 ) .6.2 180 30 P1 0 210 330 240 270 300 Slika 2. §2.5 Duljina luka ravninske krivulje 35 90 120 1 60 0.1.2. (vidi sliku 2.4: Bernoullijeva lemniskata √ 2 − x se sijeku u toˇkama A (1.4 0.5). l=2 27 4 1 1 .6 150 0.8 0. pa je c 1 (a) Krivulje y 3 = x2 i y = Ukupnu duljinu luka raˇunat ´emo kao c c l1 = 0 9 1 1 + ydy = 4 2 0 1 0 1 1 (4 + 9y) dy = 2 1 2 1 (4 + 9y) 2 0 1 1 d (4 + 9y) 9 3 1 2 · (4 + 9y) 2 = 18 3 √ 1 13 13 − 8 = 27 i √ x2 dx l2 = 1+ dx = 2 √ = 2 2−x 2 − x2 0 0 √ 1 √ x π 2 = = 2 arcsin √ . koriste´i formulu za duljinu luka krivulje [M2. 1) i B (−1.2.

36 ODREDENI INTEGRAL 2 y 1.6.5 1 1.5 l2 1 B A 0.5: Duljina luka (a) (b) Za · · x = 1 t3 − t 3 je x (t) = t2 − 1 i y (t) = 2t.2] slijedi 3 3 3 l= 0 3 (t2 − 1) + 2 4t2 dt = 0 3 t4 − 2t2 +1+ 4t2 dt = 0 (t2 + 1)2 dt = 0 t2 + 1 dt = t3 +t 3 = 12. §2. za krivulju x = y u granicama od 0 do 1 koja rotira oko oko osi y. pa iz formule za duljinu luka y = t2 + 2 krivulje zadane u polarnim koordinatama [M2.3]. §2.6.6 Volumen rotacionog tijela (a) Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom lika omedenog parabolom: y = c x2 .5 −1 −0. s (a) Koriste´i formulu za volumen rotacionog tijela koje nastaje rotacijom krivulje c √ [M2. osi y i pravcem y = 1 oko osi y. 0 2.5 0 0.5 Slika 2. Rjeˇenje.5 −1.5 l1 0 x −0.2. (b) Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom astroide c y. x = a cos3 t oko osi y = a sin3 t .

za krivulju y = a sin3 t y.6.5 1 1.5 0 0.6: Rotacija parabole y = x2 (b) Koriste´i formulu za volumen rotacionog tijela koje nastaje rotacijom krivulje c x = a cos3 t (astroida). 315 105 .5 1 1 0.2. dobivamo 1 V =π 0 y2 √ ( y)2 dy = π 2 1 = 0 π . 2 2 y 1.5 −1 −2 −1.5 2 Slika 2. §2.5 0 x −0.6 Volumen rotacionog tijela 37 vidi sliku 2.6. i koriste´i simetriju astroide dobivamo c π/2 V = 2π 0 a2 cos6 t · 3a sin2 t cos t dt = 1 1 u = sin t du = cos t dt t2 − 3t4 + 3t6 − t8 dt t u 0 0 1 π 2 = 6πa 3 0 1 1−t 2 3 2 t dt = 6πa 3 0 = 6πa3 0 t2 − 3t4 + 3t6 − t8 dt = 6πa3 1 3 3 1 − + − 3 5 7 9 = 6πa3 t3 3t5 3t7 t9 − + − 3 5 7 9 1 = 0 = 6πa3 32πa3 16 = . oko osi zadane parametarski [M2.5 −1 −0.3].

38 ODREDENI INTEGRAL 2. 3 = 4π 0 1+x (1 + x) 2 x √ dx = 4π 3 x 2 4 = 0 2. oko osi x.2] izraˇunajte integral I = c na 5 intervala.7 Oploˇje rotacionog tijela s Izraˇunajte oploˇje tijela koja nastaje rotacijom luka parabole y 2 = 4x . Koriste´i formulu za oploˇje rotacionog tijela [M2. podijelom 1 . s ln x dx.7: Rotacija parabole y 2 = 4x b 4 P = 2π a 4 |y (x)| √ √ 1 + [y ′ (x)] dx = 2π 0 3 2 √ 1 2 x 1 + dx x 8π √ 125 − 1 .7. §2.4] i prema slici 2. §2. Rjeˇenje. Rjeˇenje.8 Trapezna formula 2 Primjenom Trapezne formule [M2.7 s c s dobivamo 5 4 3 2 1 0 x −1 −2 −3 −4 −5 −1 0 1 2 3 4 5 6 y Slika 2.6. od c s x1 = 0 do x2 = 4.

s b−a {f (x0 ) + f (x2n ) + 4 [f (x1 ) + . x2 = 1.2 0 + 0. iz ˇega slijedi c h = 0.47 + 0.58778 = 0. x5 = 2. π .8. f (x2 ) = a.18232 + 0. 2 2. 1. i = 0. . + f (x2n−1 )] + 2 [f (x2 ) + f (x2n )]} . x1 = 1.38463. x3 = 1. .9 Simpsonova formula 39 n = 5 ⇒ ∆xi = pa je 2−1 b−a = = 0.69314 + 0. f (x1 ) = iz ˇega slijedi c π 24 a2 + b2 .2 f (x0 ) + f (x5 ) + f (x1 ) + f (x2 ) + f (x3 ) + f (x4 ) 2 = 0.3] za n = 2 izvedite pribliˇnu formulu za z x = a cos t duljinu luka elipse . . 2 y = b sin t Rjeˇenje.2.2 = h n 5 xi = a + ih. 4 2 n = 2 ⇒ x0 = 0. .7. x1 = pa je f (x0 ) = b. t ∈ 0.2.6. . 2 l= b+a+4 a2 + b2 2 . §2.4.33647 + 0. x0 = 1.2. n. Integral je sada 2 I= 1 ln x dx ≈ 0. . x2 = . 6n U naˇem je sluˇaju s c Is = π π .9 Simpsonova formula Primjenom Simpsonove formule [M2. x4 = 1.

B(5. 0 e 3. 0 π 4 1 8. Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog parabolom y = 2x − x2 i pravcem y = −x. −1). Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog kardioidom r = a(1 + cos ϕ). c . Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog parabolom y = 4 x2 i pravcem x + y = 5. c s 3 13. c s c 15. c s 14. −8). −1 11. 6. 0 Izraˇunajte neprave integrale (ili ustanovite njihovu divergenciju): c a 9.40 ODREDENI INTEGRAL 2. Izraˇunajte duljinu luka krivulje y 2 = (x − 1)3 izmedu toˇaka A(2. 5. 0 1 π 3 sin3 x dx cos4 x 1 − x2 dx 2. dx √ 0 1+ x √ ln 5 x e ex − 1 dx ex + 3 0 π 2 x cos x dx x sin x dx cos3 x e−x sin(πx) dx 0 7. ∞ −∞ 12. −∞ 2 ex dx dx x2 x2 dx + 4x + 9 10. 1 4 dx √ x 1 + ln x 4.10 Zadaci za vjeˇbu z Izraˇunajte integrale: c 1.

−1 2 7. 4 − 2 ln 3 5. 4 − π π 6. Integral divergira. 8. Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom jednog svoda cikloide x = a(t − c sin t). 1. π 1 − 4 2 π2 1+e π · +1 e 9. 21.2. y = a(1 − cos t) oko osi x. x=0 23. Izraˇunajte duljinu luka krivulje x = et cos t.11 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z 41 16. n = 4. 20. y = et sin t od t = 0 do t = ln π. x ∈ [0. . c 19. 2. izraˇunajte vrijednost integrala c c gdje je f (x) = 9√ 1 sin x x . 0 f (x)dx. c 17. Izraˇunajte duljinu luka kardioide r = a(1 + cos ϕ). c rotira oko osi y.11 1. 2 2 − 2 4. ea 10. 2 18. Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje kada luk parabole y 2 = 2x. Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z 4 3 π 2. Izraˇunajte oploˇje tijela koja nastaje rotacijom oko osi x jednog poluvala sinuc s soide y = sin x. π 22. Izraˇunajte duljinu luka krivulje r = a cos3 c ϕ 3 od ϕ = 0 do ϕ = π . 4 √ 3. Izraˇunajte integral c 6x − 5dx primjenom Simpsonove formule (n = 8). Koriste´i trapeznu formulu. x>0 . 5].

42 π 11. I ≈ 37. P = 2π 22. √ 19. l ≈ 7. 20. √ 16.83. 8 18. 23. P = 14. √ 5 12. √ √ 2 + ln( 2 + 1) . 2 ODREDENI INTEGRAL 15.63. . 21. l = 2(π − 1). V = 10 10π. l = 8a. I ≈ 1. 2 3a2 π . 2 13 . V = 5π 2 a3 . P = 13. P = 9 . √ a 17. l = (2π + 3 3).9655.

ˇ FUNKCIJE VISE VARIJABLI .3.

44 ˇ FUNKCIJE VISE VARIJABLI .

ˇ VISESTRUKI INTEGRALI .4.

46 ˇ VISESTRUKI INTEGRALI .

. . . .8 5. . . . . . . . . . . . . .2 5. . . . . . . . . . . .20 Princip superpozicije rjeˇenja . 5. . . . . . . DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE z 5. . . . . . . . c z Jednadˇbe sa separiranim varijablama . . . . . . . . . . . . . 5. . . . . . . . . . . . .22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi . .19 Homogene LDJ viˇeg reda . . . . . . . . . . . . . . .14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I . . . . . . s 48 49 50 52 53 56 58 60 61 63 67 69 70 70 71 72 73 73 77 77 78 79 81 81 85 5. . . . .11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . s 5. . . . . . . .9 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . z 5. . . . .3 5. . . . . . . .17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . z c s 5. . . . . . s 5. . . . . . . . . . . .16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III . . . z 5. . . . . . . . . . . . . . . Populacijska jednadˇba . . . . . . .1 5. 5. . . . . . . . . . . . . . z Logistiˇka jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . .Op´e rjeˇenje . . . . . . . . . . .5. . . . . . . .7 5. . . . s z . . .10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda . . . . . . . . . 5. z 5.23 Lovac-plijen jednadˇba . .24 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . .13 Diferencijalne jednadˇbe drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.12 Eulerova metoda . . . . . . . . . . .5 5. . . . . . . .4 5. . z Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor . 5. . . . . . . . z Homogene diferencijalne jednadˇbe . . . . . . . . . . . . . . . z c Ortogonalne trajektorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5. . . . . . . . . . . . . . . .21 Metoda varijacije konstanti . . . z Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. . . . . .6 5. . . . . . . . 5. . .15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II . . . . Singularna rjeˇenja . . .

dobivamo z Ce x2 2 x = xCe x2 2 . z s c (c) Odredite diferencijalnu jednadˇbu ˇije je rjeˇenje familija krivulja y = Cx + C 2 . C = 2e− 2 x2 2 1 y = 2e− 2 e = 2e 2 (x 1 2 −1 ). . z c s (d) Odredite krivulju iz familije krivulja y = C1 ex − 2C2 e−2x za koju je y (0) = 1 i y ′ (0) = −2. pa Ce 2 jest rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ = xy. rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe xy + s z x2 1 − x2 · s (b) Pokaˇite da je svaki ˇlan familije krivulja y = Ce 2 rjeˇenje diferencijalne jedz c ′ nadˇbe y = xy. c s y = Ce x2 2 1 . Dakle. s (a) Provjeru vrˇimo uvrˇtavanjem ϕ (x) u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. s c y (1) = 2 ⇒ 2 = Ce 2 C = 2e− 2 . 2 1 − x2 1 − x2 −xe 1−x 1 − x2 √ =0 1 − x2 1−x2 √ 2 √ 2 + x·e √ − xe √ 1−x2 =0 0 = 0.48 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE 5. 1 − x2 · y ′ = 0. Rjeˇenje. ϕ (x) jest rjeˇenje diferencijalne jednad ˇbe xy + s z (b) Uvrˇtavanjem Ce s x2 2 u zadanu diferencijalnu jednadˇbu y ′ = xy. Preostaje joˇ prona´i ono s z s c rjeˇ enje koje zadovoljava poˇetni uvjet y (1) = 2. te odredite ono rjeˇenje koje zadovoljava poˇetni uvjet y (1) = 2. Prvo s s z raˇunamo derivaciju od ϕ (x) c ϕ′ (x) = e Uvrˇtavanjem dobivamo s x·e √ 1−x2 √ 1−x2 −2x −xe 1−x √ = √ .1 Uvod √ 1−x2 (a) Provjerite da li je ϕ (x) = e y ′ = 0. 1 1 x2 Traˇeno partikularno rjeˇenje dobije se uvrˇtavanjem dobivene konstante C u z s s op´e rjeˇenje.

pa se tra ˇena krivulja dobije uvrˇtavanjem tih konstanti u 2 zadanu familiju krivulja y = −2 − 1 2 e−2x ⇒ y = e−2x . 5. Nakon 2 sata populacija je narasla na 9000 jedinki.2 Populacijska jednadˇba z 49 (c) Zadanu familiju krivulja prvo deriviramo s ciljem eliminiranja konstante C.2 Populacijska jednadˇba z Kultura bakterija u poˇetku ima 1000 bakterija. 1 z s je C1 = 0 i C2 = − . pa uvrˇtavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo s z y = xy ′ + y ′ (d) Vrijedi y = C1 ex − 2C2 e−2x 2 . Rjeˇenje. Uvrˇtavanjem poˇetnih uvjeta dobivamo s c y (0) = 1 ⇒ 1 = C1 e0 − 2C2 e−2·0 y ′ (0) = −2 ⇒ −2 = C1 e0 + 4C2 e−2·0 . Rjeˇenje sustava s 1 = C1 − 2C2 −2 = C1 + 4C2 . s Zadani uvjeti su slijede´i: c P (0) = 1000 P (2) = 9000 . Odredite broj bakterija nakon 10 sati. Odredite izraz koji daje broj bakterija nakon t sati. y = Cx + C 2 y ′ = C.5. Stopa rasta proporcionalna je broju c bakterija. y ′ = C1 ex + 4C2 e−2x .

5. vijest je ˇulo 80 ljudi. a do podne ju je ˇulo pola grada.1) dobivamo s P (t) = 1000 · et ln 3 Nakon 10 sati broj bakterija bit ´e c P (10) = 1000 · e10 ln 3 1 ln 9 = ln 3. pa je k= Uvrˇtavanjem u (5.50 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE ˇelimo izraˇunati P (t). Gradi´ ima s c s c c 1000 stanovnika. U 8 sati. s z s (b) U kojem ´e trenutku 90% stanovniˇtva znati vijest? c s Rjeˇenje. . §5.3 Logistiˇka jednadˇba c z Vijesti se ˇire gradom tako da je brzina ˇirenja vijest proporcionalna produktu dijela s s stanovniˇtva y koji su ˇuli vijest i dijela stanovniˇtva koji nisu ˇuli vijest. c c (a) Napiˇite diferencijalnu jednadˇbu koju y zadovoljava i rije ˇite je. s (a) Vrijedi y ′ = ky (1000 − y) . 2 P (10) = 59049000. a zatim i P (10) koriste´i formulu za populacijsku jednadˇbu z c c z [M2.1].1) Iz uvjeta za poˇetnu populaciju slijedi c P (0) = A = 1000 ⇒ P (t) = 1000 · ekt . Iz veliˇine populacije nakon dva sata slijedi c 9000 = 1000 · e2k . dP = kP dt integriranjem dobivamo P (t) = Aekt (5.

08696e400k ⇒ k = 0.6. 1000 − y 900 = 0. 1000 − y (b) Zadano je y (0) = 80 y (4) = 500 y (t0 ) = 900. 1000 − 500 y = 0. y 1000 − y 1 1000 Integriranjem dobivamo 1 y ln = kt + ln C 1000 1000 − y y = 1000kt + 1000 ln C ln 1000 − y y = Ae1000kt .61t0 1000 − 900 iz ˇega je c t0 = 9 ln 0. c .08696e0.08696 = 7. 0. ˇelimo izraˇunati t0 .5.08696 1000 − 80 i 500 = 0.3 Logistiˇka jednadˇba c z 51 pa je dy = k dt y (1000 − y) 1 1 + dy = k dt.00061.61t0 .6. odnosno u 15 sati i 36 minuta 900 ljudi ´e znati vijest. Iz rjeˇenja pod (a) slijedi z c s 80 = A ⇒ A = 0.61 pa je Ako uvrstimo y (t0 ) = 900 dobivamo Dakle u 8 sati + 7.08696e0.

52 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE 5. §5.2] . te Rjeˇenje. c s z (b) Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 1 + x2 y ′ + y c s z partikularno rjeˇenje koje zadovoljava poˇetni uvjet y (0) = 1. .4 Jednadˇbe sa separiranim varijablama z (a) Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe x + xy + y ′ (y + xy) = 0. s (a) Uvrˇtavanjem y ′ = s dy u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo z dx x y dx = − dy 1+x 1+y Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli [M2. s c 1 + x2 = xy. pa je rjeˇavamo z s integriranjem: y x dx = − dy 1+x 1+y x+1−1 y+1−1 dx = − dy 1+x 1+y 1 1 dx − dx = − dy + dy 1+x 1+y x − ln |x + 1| = −y + ln |y + 1| + C Sredivanjem dobivamo x + y − (ln |x + 1| + ln |y + 1|) + ln C = 0 x + y − ln C (x + 1) (y + 1) = 0.

iz ˇega slijedi C = 1. x2 + 1 = 1 + x2 . 5.5 Homogene diferencijalne jednadˇbe z 53 (b) Uvrˇtavanjem y ′ = s dy u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo z dx dy = xy − y dx 1 + x2 1 + x2 1 + x2 dy = y x − 1 + x2 dx √ dy x − 1 + x2 = dx y 1 + x2 √ x − 1 + x2 dy = dx y 1 + x2 √ x 1 + x2 dy = dx − dx 2 y 1+x 1 + x2 d x2 + 1 1 dx ln |y| = − √ 2 2 1+x 1 + x2 1 ln |y| = ln 1 + x2 − ln x + x2 + 1 + ln C 2 Vrijedi ln |y| − ln 1 + x2 + ln x + x2 + 1 + ln C = 0 √ Cy x + x2 + 1 √ ln =0 1 + x2 √ Cy x + x2 + 1 √ = e0 1 + x2 Cy x + Za poˇetni uvjet y (0) = 1 dobivamo c C 0+ 02 + 1 = 1 + 02 .5 Homogene diferencijalne jednadˇbe z Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi c s z .5. odnosno partikularno rjeˇenje za ovaj poˇetni uvjet je c s c y x+ x2 + 1 = 1 + x2 .

54 (a) yy ′ = y − x. pa vrijedi z zdz z2 − z + 1 1 1 2 2d z − z + 1 + 2 z2 − z + 1 d z2 − z + 1 1 1 dz + 2−z+1 2−z+1 2 z 2 z z−1 1 2 1 ln z 2 − z + 1 + √ arctg √ 2 3 2 2 3 2 =− dx x = − ln |x| + C = − ln |x| + C = − ln |x| + C ln 2z − 1 1 z 2 − z + 1 + √ arctg √ = − ln |x| + C. (b) 1 + ey x z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE dx + e y x 1− x y dy = 0. z2 − z + 1 x Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli. stupnja homogenosti. 3 3 . Rjeˇenje. s (a) Uvrˇtavanjem y ′ = s dy u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo z dx ydy = (y − x) dx. pa je rjeˇavamo z s supstitucijom: y =z x y = xz y ′ = z + xz ′ Uvrˇtavanjem u (5.2) dobivamo s (xz − x) − xz z + xz ′ = 0 :x z − 1 = z z + xz ′ (y − x) dx − ydy = 0 (5.2) z − 1 − z 2 = xz ′ · z dz xz = z − 1 − z2 dx zdz dx = z − 1 − z2 x dx zdz =− . odnosno Ovo je homogena diferencijalna jednadˇba 1.

pa vrijedi z − dy d (ez + z) = z +z e y z − ln |e + z| = ln |y| + C 1 = Cy z + z| |e 1 . ez + z = Cy . − z e +z y z ′ y + z + yz ′ ez + zez + ez − zez = 0 Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli.5 Homogene diferencijalne jednadˇbe z 55 Vra´anjem u susptituciju c y = z dobivamo x = − ln |x| + C = − ln |x| + C =C = 0. ln y 2x − 1 1 y2 y ln − + 1 + √ arctg √ x x 3 3 2y − x 1 y 2 − xy + x2 − ln |x| + √ arctg √ 3 x 3 1 2y − x ln y 2 − xy + x2 + √ arctg √ 3 x 3 2y − x 1 ln C y 2 − xy + x2 + √ arctg √ 3 x 3 (b) Ovo je homogena diferencijalna jednadˇba stupnja homogenosti 0.5. pa je rjeˇavamo z s supstitucijom: x =z y x = yz dx = x′ = z + yz ′ dy Uvrˇtavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo s z (1 + ez ) z ′ y + z + ez (1 − z) = 0 z ′ y (1 + ez ) = −z − ez dz y (1 + ez ) = −z − ez dy y (1 + ez ) dz = (−z − ez ) dy dy 1 + ez dz = .

4) . 4x + 2y + 5 3α − 7β − 3 = 0. pa je rjeˇavamo supstitucijom: z s Y =z X Y = Xz Y ′ = z + Xz ′ (5. β = 0. Uvrˇtavanjem u (5. (b) y ′ = Rjeˇenje.3) 2x + y − 1 . dx 3X − 7Y Ovo je homogena diferencijalna jednadˇba. dx 3x − 7y − 3 Traˇimo sjeciˇte pravaca: z s −7α + 3β + 7 = 0 (5.6 Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene z Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi c s z (a) (3y − 7x + 7) dx − (3x − 7y − 3) dy = 0. y Cy 5.56 Vra´anjem u susptituciju c x = z dobivamo y ey + x z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE 1 x = . pa zadanu diferencijalnu jednadˇbu s z rjeˇavamo supstitucijom s x=X +1 y = Y. s (a) Zadanu diferencijalnu jednadˇbu moˇemo pisati kao z z dy −7x + 3y + 7 = .3) dobivamo s −7X + 3Y − 7 + 7 dY = dx 3X − 7Y + 3 − 3 dY −7X + 3Y = . Rjeˇavanjem sustava dobije se α = 1.

(y − x + 1)2 (y + x − 1)5 = C. pa je rjeˇ avamo integriraz s njem −7z + 3 dX dz = 2 − 1) 7 (z X dX 3 dz z dz + = − z2 − 1 7 z2 − 1 X 1 3 1 z−1 − ln z 2 − 1 + · ln = ln CX.6 Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene z 57 Uvrˇtavanjem u (5. 2 7 2 z+1 Sredivanjem dobivamo z2 − 1 −7 CX = z−1 z+1 3 1 14 CX = (z − 1)−4 (z + 1)−10 CX = (z − 1)−2 (z + 1)−5 Vra´anjem u susptituciju z = c Y y = dobivamo X x−1 y −1 x−1 −2 1 7 1 14 C (x − 1) = odnosno y +1 x−1 −5 1 7 . 7 (z 2 − 1) X z′ X + z = Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli.5. (b) Pravci 2x + y − 1 = 0 4x + 2y + 5 = 0 .4) dobivamo s −7 + 3z 3 − 7z dz −7 + 3z − 3z + 7z 2 X= dX 3 − 7z dX −7z + 3 dz = .

Uvrˇtavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo s z z−1 2z + 5 z − 1 + 4z + 10 z′ = 2z + 5 5z + 9 dz = dx 2z + 5 2z + 5 dz = dx. 2xy + x2 y + (c) Rjeˇite egzaktnu diferencijalnu jednadˇbu y (1 + xy) dx−xdy = 0. 5 25 5. ako je λ = λ (y). x cos y y3 3 dx + x2 + y 2 dy = (a) Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ = − c s z (b) Rjeˇite egzaktnu diferencijalnu jednadˇbu s z 0. 5z + 9 z′ − 2 = Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli.58 su paralelni 4 2 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE = 2 1 = 2 pa koristimo supstituciju z = 2x + y z′ = 2 + y′ y ′ = z ′ − 2. ako je λ = λ (x). . pa vrijedi z 2z + 5 dz = 5z + 9 dx 2 7 z+ ln (5z + 9) = x + C 5 25 Vra´anjem u susptituciju z = 2x + y dobivamo c 7 2 (2x + y) + ln (10x + 5y + 9) = x + C.7 Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor z c sin y . s z Rjeˇenje. s (a) Zadanu diferencijalnu jednadˇbu moˇemo zapisati u obliku z z sin y dx + x cos ydy = 0.

pa vrijedi c c c x y sin y dx + 0 0 0 · cos ydy = C x x sin y 0 +0=C x sin y = C. toˇku (0. y) dy = C Za poˇetnu toˇku (x0 . §5.7]. i to je rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe.5.7 Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor z c 59 Ovo je egzaktna diferencijalna jednadˇba [M2. pa je c c λ (x) = ±e Rjeˇenje dobivamo inetgriranjem s x R 2x+x2 +y 2 −2x x2 +y 2 = ±e y R dx = ±ex . s z (b) Kako je λ = λ (x) raˇunamo ga po formuli za inetgriraju´i faktor [M2. y) dx + x0 y0 Q (x0 .7] jer vrijedi z ∂Q ∂P = cos y = ∂y ∂x Rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe dobije se rjeˇavanjem integrala s z s x y P (x. §5. poˇetnu toˇku (0. y0 ) uzmimo npr. x0 y3 2xy0 + x y0 + 0 3 2 e dx + y0 x x2 + y 2 ex dy = C za npr. 0) je c c x 0 03 2x · 0 + x · 0 + 3 2 y e dx + 0 y x x2 + y 2 ex dy = C y 0+x e 2 x 0 dy + e y x 0 y 2 dy = C y3 3 y x2 ex y 0 + ex =C =C =C x2 ex y + ex ex x2 y + 0 y3 3 y3 3 . 0).

8 Ortogonalne trajektorije Odredite ortogonalne trajektorije familije elipsa x2 + y 2 = a2 . poˇetnu toˇku (0. §5. pa vrijedi z . y 2 0 x2 5.60 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE (c) Kako je λ = λ (y) raˇ unamo ga po formuli za inetgriraju´i faktor [M2. y x + 2y − 1 y′ =0 2y y′ 2y y′ = x x= Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli. Rjeˇenje. 1) c c x y 0 1 + xy dx − y x y x 0 dy = C y2 1 + 0 x2 2 x =C x + = C. pa c c je R 1+2xy+1 R 1 − 2 dx λ (x) = ±e −y(1+xy) = ±e y = ±e−2 ln|y| = ± 2 y i rjeˇenje dobivamo integriranjem s x y x0 1 + xy dx − y y0 x0 dy = C y2 za npr. s Derivirajnem dobivamo 2x + 4yy ′ = 0 x + 2yy ′ = 0 Diferencijalna jednadˇba ortogonalnih trajektorija zadane familije elipsa dobije se uvrˇtavanjem z s 1 ′ − ′ umjesto y .7].

Da bi dobili potencijalna singularna rjeˇenja zadane diferencijalne jednadˇbe s z rjeˇavamo sustav: s 2y y ′ + 2 − x y ′ Iz druge jednadˇbe slijedi z y′ = pa uvrˇtavanjem u prvu dobivamo s 2y y 2 y +2 −x x x y2 2y 2 + 4y − x x y2 + 4y x y 2 + 4xy =0 =0 =0 = 0. s (a) Deriviranjem zadane diferencijalne jednadˇbe po y ′ dobivamo z 2y − 2xy ′ = 0.5.9 Singularna rjeˇenja s 61 dy 2y = dx x 2 dx dy = y x ln y = 2 ln x + C y = Cx2 Dakle. x . (2 − 3y)2 = 4 (1 − y).9 Singularna rjeˇenja s Odredite singularna rjeˇenja diferencijalnih jednadˇbi s z (a) 2y y ′ + 2 − x y ′ (b) y ′ 2 2 = 0. s 5. rjeˇenje je familija parabola y = Cx2 . 2 ′ =0 2y − 2xy = 0. Rjeˇenje. y .

s c z Za y1 = 1 je y′ 2 (2 − 3y)2 = 4 (1 − y) 0 = 0. y2 = . s Za y2 = −4x je 2y y ′ + 2 − x y ′ 2 2 =0 0 = 0. y = 2 − 3y pa uvrˇtavanjem u drugu dobivamo s √ 2 1−y (2 − 3y)2 = 0 2 2 − 3y 1 − y (2 − 3y) = 0 Rjeˇenja ove jednadˇbe su s z 2 y1 = 1. y2 = −4x Da bi to bila singularna rjeˇenja zadane diferencijalne jednadˇbe nuˇno je i dos z z voljno je da je zadovoljavaju. pa je i y2 = −4x singularno rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. Rjeˇavamo sustav: s y′ 2 2y ′ (2 − 3y)2 = 0. Iz prve jednadˇbe slijedi z ′ (2 − 3y)2 = 4 (1 − y) √ 2 1−y . s z (b) Deriviranjem zadane diferencijalne jednadˇbe po y ′ dobivamo z 2y (2 − 3y)2 = 0. pa ´emo to i provjeriti: c Za y1 = 0 je 2y y ′ + 2 − x y ′ pa y1 = 0 jest singularno rjeˇenje.62 Rjeˇenja ove jednadˇbe su s z z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE y1 = 0. . 3 Provjerimo da li ova rjeˇenja zadovoljavaju poˇetnu diferencijalnu jednadˇbu. =0 −8x (−4 + 2) − 16x = 0 0 = 0.

s z 3 5. Napomena: Zadatke pod (a) i (b) rjeˇavat ´emo primjenom formule za rjeˇavanje lines c s arne diferencijalne jednadˇbe [M2. 3 2 3 pa y2 = 2 nije singularno rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. s 2 Za y2 = je 3 y′ 2 (2 − 3y)2 = 4 (1 − y) 2 3 2 (0)2 2 − 3 =4 1− 4 0= . §5. (d) x2 + 1 y ′ + 4xy = 3. a = 0.5. §5. (b) y ′ = 1 . q (x) = 2 sin x .8]. s (a) Dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇbe sa cos x dobivamo z 2 sin x cos x cos x y ′ − ytgx = 2 sin x y ′ − ytgx = U formulu za rjeˇavanje linearne diferencijalne jednadˇbe [M2. Rjeˇenje. a zadatke pod (c) i (d) metodom varijacije z konstanti.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda z 63 pa y1 = 1 jest singularno rjeˇenje.8] uvrˇtavamo s z s p (x) = −tgx. x cos y + a sin (2y) (c) y ′ − y = ex .10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda z Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z (a) y ′ cos x − y sin x = sin (2x).

Tada je 1 1 dy = dx = ′ . q (y) = a sin (2y) .64 i dobivamo y = e− y=e R R (−tgx) dx z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE 2 sin xe 2 sin xe− R R (−tgx) dx dx + C tgx dx tgx dx dx + C dx + C y = e− y=e y= y y y y ln R d(cos x) cos x 2 sin xe R d(cos x) cos x 1 |cos x| 2 sin xeln|cos x| dx + C 1 2 sin x |cos x| dx + C |cos x| 1 = sgn (cos x) 2 sin x cos x dx + C |cos x| 1 = sgn (cos x) sin 2x dx + C |cos x| 1 1 sgn (cos x) − cos 2x + C = |cos x| 2 1 cos 2x C =− + .8] uvrˇtavamo s z s p (y) = −cos y. 2 cos x cos x (b) Neka je x = x (y). §5. U formulu za rjeˇavanje linearne diferencijalne jednadˇbe [M2. dx x dy y′ = pa zadanu diferencijlanu jednadˇbu moˇemo pisati kao z z 1 1 = ′ x x cos y + a sin (2y) ′ x = x cos y + a sin (2y) x′ − x cos y = a sin (2y) .

5. Sada je op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe oblika y = C (x) ex . Prvo ´emo rjeˇiti pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇbu. koja je c s z diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli. (c) Ovu linearnu diferencijalnu jednadˇbu rjeˇavat ´emo metodom varijacije konsz s c tanti.5) slijedi s s x = esin y −2a (sin y + 1) e− sin y + C x = Cesin y − 2a (sin y + 1) . (5.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda z 65 i dobivamo x = e− R −cos ydy a sin (2y) e− R cos ydy dy + C x = esin y a x = esin y 2a x = esin y 2a Oznaˇimo sa I integral c I= = sin (2y) e− sin y dy + C sin y cos ye− sin y dy + C sin y cos ye− sin y dy + C . z y′ − y = 0 dy =y dx dy = dx y dy = dx y ln |y| = x + C ln Cy = x y = Cex . s C ′ (x) ex + C (x) ex − C (x) ex = ex . pa ga c s z u nju i uvrˇtavamo.5) sin y cos ye− sin y dy i rjeˇimo ga: s sin y = t cos ydy = dt = −te−t + = e−t dt te−t dt sin y cos ye− sin y dy = u=t du = dt dv = e−t dt v = −e−t = −te−t − e−t = − (t + 1) e−t = − (sin y + 1) e− sin y . Uvrˇtavanjem dobivenog rjeˇenja u (5.

C ′ (x) ex = ex C ′ (x) = 1 C (x) = z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE dx C (x) = x + A. Dakle. Prvo ´emo rjeˇiti pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇbu. pa ga Sada je op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe oblika y = c s z uvrˇtavamo u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi: c s z y= x3 + 3x + A (x2 + 1)2 . s z C ′ (X) x2 + 1 2 (x2 C ′ (X) Sredivanjem dobivamo − 4x x2 + 1 C (X) + 1) x2 + 1 − 4xC (X) (x2 + 1) 3 4 + + x2 x2 4x 3 C (X) = 2 2 + 1)2 + 1 (x x +1 4x 3 C (X) 2 = x2 + 1 + 1 (x2 + 1) C ′ (x) = 3 x2 + 1 C (x) = x3 + 3x + A. c s z y′ − x2 4x y=0 +1 dy 4x =− 2 y dx x +1 4x dy =− 2 dx y x +1 d x2 + 1 dy = −2 y x2 + 1 2 ln |y| = −2 ln x + 1 + ln C C . op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi: c s z y = (x + A) ex .66 Integriranjem dobivamo C (x). Dakle. . y= (x2 + 1)2 C (X) (x2 + 1)2 . (d) I ovu linearnu diferencijalnu jednadˇbu rjeˇavat ´emo metodom varijacije konsz s c tanti.

2 y 2 . Rjeˇenje. s (a) Uvodenjem supstitucije 1 y2 z ′ = −2y −3 y ′ z= 2 y′ z′ = 3 −2 y i dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇbe sa y 3 dobivamo z y′ x 2 − 2 = −e−x 3 y y 2 z′ − xz = −e−x −2 2 z ′ + 2xz = 2e−x . a ovo je linearna diferencijalna jednadˇba. q (x) = 2e−x i dobivamo z = e− R 2x dx 2 2e−x e 2 2 2 R 2x dx dx + C z = e−x 2 2e−x ex dx + C z = e−x (2x + C) Vra´anjem u susptituciju z = c 1 dobivamo y2 2 1 = e−x (2x + C) . §5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba z 67 5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba z Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z (a) y ′ − xy = −y 3 e−x .5.8] uvrˇtavamo z s p (x) = 2x. (b) x2 y 3 + xy y ′ = 1. U formulu za rjeˇavanje linearne difez s rencijalne jednadˇbe [M2.

s s z §5. x2 x′ x2 z ′ + yz = −y 3 a ovo je linearna diferencijalna jednadˇba u kojoj je z p (y) = y. dx x dy pa zadanu diferencijlanu jednadˇbu moˇemo pisati kao: z z x2 y 3 + xy 1 =1 x′ x′ = x2 y 3 + xy x′ − xy = x2 y 3 . q (y) = −y 3 pa uvrˇtavanjem u formulu za rjeˇavanje linearne diferencijalne jednadˇbe [M2. Dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇbe sa x2 dobivamo z x′ y − = y3 .6) glasi: z x′ .6) z′ = − −z ′ = Sada diferencijalna jednadˇba (5. Tada je y′ = z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE 1 1 dy = dx = ′ . x . x2 x pa uvodimo supstituciju z= 1 x (5.68 (b) Neka je x = x (y).8] dobivamo z = e− R ydy − y3e R ydy dy + C Rjeˇavanjem integrala i vra´anjem u spustituciju dobivamo konaˇno rjeˇenje zas c c s dane diferencijalne jednadˇbe z y2 1 = 2 − y 2 + Ce− 2 .

5 (1 + 3x0 − 2y0 ) = 2 + 0.5 (1 + 3 · 2 − 2 · 2.4] Eulerove metode c y1 = y (x1 ) = y (1. y0 = 0 Za korak h = 0. x3 = 0. §5.6. .5.25 (b) Vrijedi F (x.5 (1 + 3 · 1 − 2 · 2) = 2 y2 = y (2) = y1 + 0. y) = 1 + 3x − 2y x0 = 1.5 (1 + 3x3 − 2y3 ) = 3.5 izraˇunajte pribliˇne vrijednosti za c z yi (xi ) .5.5) = y2 + 0.5) = 4..5 (1 + 3x2 − 2y2 ) = 2. x3 = 2.75) = 3. x4 = 0. (b) Eulerovom metodom s korakom 0. .2 izraˇunajte pribliˇnu vrijednost y (1).12 Eulerova metoda (a) Eulerovom metodom s korakom 0.. y) = x + y 2 x0 = 0.5 − 2 · 3.5 + 0. x2 = 0. 4 ako je y (x) rjeˇenje poˇetnog problema s c y ′ = 1 + 3x − 2y y (1) = 2. s (a) Vrijedi F (x.75 y3 = y (2. i = 1.5 vrijedi x0 = 1. Rjeˇenje.5 (1 + 3 · 1.. y0 = 2 Za korak h = 0. x4 = 3. x2 = 2.5.75 + 0.4.8. x1 = 1.5) = y0 + 0.5 (1 + 3x1 − 2y1 ) = 2 + 0.2. x5 = 1. Koriste´i formulu [M2.2 vrijedi x0 = 0.12 Eulerova metoda 69 5.5 (1 + 3 · 2.5 y4 = y (3) = y3 + 0. x1 = 0.5 − 2 · 2) = 2. ako je c z y (x) rjeˇenje poˇetnog problema s c y′ = x + y2 y (0) = 0.

14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I Ako se u DJ-i drugog reda. §5.70 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE Koriste´i formulu [M2. Uvrˇtavanjem dobivenih derivacija u zadanu 2 4 diferencijalnu jednadˇbu dobivamo istinitu jednakost z Rjeˇenje. u op´e rjeˇenje i njegovu prvu derivaciju ´emo s c s c uvrstiti zadane poˇetne uvjete. Dakle. 5.6 + 0.415046 = y (1) .042 = 0. c c s z Da bismo odredili partikularno rjeˇenje.12032 + 0.2 0.4] Eulerove metode dobivamo c 2 y1 = y0 + 0.12032 2 y4 = y3 + 0.2 x0 + y0 = 0 + 0. kojoj je op´i oblik y ′′ = f (x.2 0. Rjeˇenje.2 x1 + y1 = 0 + 0.2 x4 + y4 = 0. 5. ne pojavljuje eksplicitno c jedna od varijabli x. partikularno rjeˇenje. a c c potom.04 + 0.8 + 0. Na taj naˇin iz uvjeta y ′ (1) = 3 dobivamo C1 = 2.04 2 y3 = y2 + 0. y. y ili y ′ onda kaˇemo da je DJ-a nepotpuna te ju moˇemo rijeˇiti z z s reduciranjem (spuˇtanjem) reda. y ′ (1) = 3.2 + 02 = 0.2 0 + 02 = 0 2 y2 = y1 + 0.2 x2 + y2 = 0. koje zadovoljava zadane poˇetne uvjete. s 1 1 3 3 2x · C1 x− 2 − C1 x 2 = 0 4 2 3 3 i zakljuˇujemo da je y(x) = C1 x 2 + C2 op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe.13 Diferencijalne jednadˇbe drugog reda . Funkciju y(x) = C1 x 2 + C2 dva puta deriviramo po varijabli x i dobi1 1 3 3 s vamo: y ′ (x) = C1 x 2 .2 0. y ′ ). s Ako je DJ-a drugog reda oblika y ′′ = f (x) onda njeno op´e rjeˇenje c s dobivamo uzastopnim integriranjem zadane jednadˇbe. y ′ (0) = 0.2 0.Op´e rjeˇenje z c s 3 c s z Ispitajte da li je y = C1 x 2 + C2 op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 2xy ′′ − y ′ = 0 u podruˇju x > 0 i odredite partikularno rjeˇenje koje odgovara poˇetnim uvjetima c s c y(1) = 4.120322 = 0. s Odredite partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ = xe−x uz poˇetne uvjete s z c y(0) = 1.4 + 0.24321532 = 0. y ′′ (x) = C1 x− 2 . iz uvjeta y(1) = 4 slijedi C2 = 2. glasi y(x) = s c 3 2x 2 + 2.2 x3 + y3 = 0.2432153 2 y5 = y4 + 0. z .2432153 + 0.

15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + y ′ tg x = sin(2x).9) je linearna diferencijalna jednadˇba prvog reda koju ´emo rijeˇiti priz z c s mjenom formule [M2. jednadˇbu y ′′ = xe−x .7) integriramo joˇ jednom i dobivamo s y(x) = (x + 2)e−x + C1 · x + C2 . neka je y ′ (x) = p(x).15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II 71 Dakle.9) Jednadˇba (5. po varijabli x. glasi y(x) = (x + 2)e + x − 1.8) (5. Diferencijalne jednadˇbe oblika y ′′ = f (x. Slijedi p(x) = e− R tg x dx sin(2x)e R tg x dx dx + C1 = eln | cos x| 2 sin x cos xe− ln | cos x| dx + C1 sin x dx + C1 = | cos x| 2sgn(cos x) = −2 cos2 x + C1 cos x.8]. c c 5. integrirajmo. uvrstit ´emo ga u (5. Dobivamo z y ′ (x) = −xe−x − e−x + C1 . Jednakost (5.5. uz zadane poˇetne s z c −x uvjete. nakon uvodenja ovih zamjena u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. = | cos x| [2sgn(cos x) · (− cos x) + C1 ] Da bismo dobili op´e rjeˇenje zadane jednadˇbe pomo´ni parametar p zamjenit ´emo c s z c c dy . (5. Time smo dobili da partikularno rjeˇenje ove diferencijalne jednadˇbe.8) i uvjeta y(0) = 1 je sada C2 = −1. dobivamo z p′ + p tg x = sin(2x). c s z Rjeˇenje. Tada je y ′′ (x) = p′ (x) pa.7) Sada ´emo iskoristiti zadani uvjet y ′ (0) = 0 tj. Iz (5. z Dakle. Slijedi sa dx . y ′ ) rjeˇavamo uvodenjem sups z s stitucije y ′ (x) = p(x) te na taj naˇin zadanu diferencijalnu jednadˇbu drugog reda c z svedemo na diferencijalnu jednadˇbu prvog reda. §5.7) pa slijedi C1 = 1. (5.

dy dy = 0 dobivamo partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y = C. Naime. vrijedi z 1 ln |p| = ln |y − 1| + ln C1 2 2 p = C1 (y − 1)2 dy 2 = C1 (y − 1)2 dx dy 2 (y − 1)2 = dx.16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 2(y ′ )2 = (y − 1)y ′′ . s z dx dp = 0 ´emo. U sluˇaju kada diferencijalna jednadˇba ne sadrˇi eksplicitno nezavisnu s c z z s varijablu x tj. C1 Nakon integriranja dobivamo op´e rjeˇenje oblika (x + C2 )(y − 1) = C1 . Tada je y ′′ (x) = dy Nakon ovih zamjena zadana diferencijalna jednadˇba poprima sljede´i oblik z c p 2p − (y − 1) Iz p(y) = dp = 0. c s dp dy = 2p y−1 . ima oblik y ′′ = f (y. y(x) = −x − 1 sin(2x) + C1 sin x + C2 . dp p(y). y ′ ) rjeˇavamo ju uvodenjem supstitucije y ′ (x) = p(y).72 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE y(x) = y(x) = − Dakle. do´i do op´eg rjeˇenja zadane c c c s Iz 2p − (y − 1) dy diferencijalne jednadˇbe. c s z Rjeˇenje. 2 5. op´e rjeˇenje glasi c s (−2 cos2 x + C1 cos x)dx (1 + cos(2x))dx + C1 cos x dx + C2 . separiranjem varijabli.

c s z c c Ako su λ1 i λ2 realni i ralziˇiti brojevi onda op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe glesi c c s z λ1 x λ2 x y(x) = C1 e + C2 e . Karakteristiˇnu jednadˇbu formiramo na z z c z naˇin da u zadanoj diferencijalnoj jednadˇbi umjesto y ′′ piˇemo λ2 . ako je y(0) = 0 i y ′ (0) = 1. Rjeˇenje. s z c c s λ1 i λ2 . Prema [M2. Iz y(0) = 4 dobivamo da s z je C1 = 4. odredite oblik op´eg rjeˇenja diferencijalne jednadˇbe na sljede´i naˇin.2 = 1.10] op´e rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe drugog s c s z reda s konstantnim koeficijentima ima oblik y(x) = C1 y1 (x) + C2 y2 (x) gdje su y1 i y2 linearno nezavisna partikularna rjeˇenja do kojih ´emo do´i rjeˇavaju´i karakteristiˇnu s c c s c c jednadˇbu zadane diferencijalne jednadˇbe. Ako su λ1 i λ2 konjugiorano c s kompleksni brojevi tj λ1. umjesto y ′ piˇemo c z s s λ i umjesto y piˇemo 1.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima Odredite op´a odnosno partikularna rjeˇenja diferencijalnih jednadˇbi: c s z (a) y ′′ − 5y ′ − 6y = 0. . (b) y ′′ − 2y ′ + y = 0 ako je y(0) = 4 i y ′ (0) = 2. λ1 = λ2 = λ onda op´e rjeˇenje ima oblik y(x) = C1 eλx + C2 xeλx .2 = a±bi onda je op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe c s z ax y(x) = e (C1 cos(bx) + C2 sin(bx)). Njena rjeˇenja su: λ1 = 6 i c z s λ2 = −1. §5.2 = −3±2i. Tada c z s op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi y(x) = e−3x (C1 cos(2x) + C2 sin(2x)). s z (c) Iz karakteristiˇne jednadˇbe λ2 +6λ+13 = 0 dobivamo rjeˇenja λ1.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima 73 5.5. Prema gore opisanom postupku zakljuˇujemo da op´e rjeˇenje zadane c c s diferencijalne jednadˇbe ima oblik y(x) = C1 e6x + C2 e−x . (c) y ′′ + 4y ′ + 13y = 0. a iz drugog zadanog uvjeta y ′ (0) = 2 slijedi da je C2 = −2. z (b) Karakteristiˇna jednadˇba ima oblik λ2 − 2λ + 1 i rjeˇenja λ1.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima Izraˇunajte op´a odnosno partikularna rjeˇenja sljede´ih diferencijalnih jednadˇbi: c c s c z (a) y ′′ − 2y ′ + 2y = x2 . partikularno rjeˇenje diferencijalne jednaˇbe je y(x) = ex (4 − 2x). Dakle. (a) Karakteristiˇna jednadˇba glasi λ2 − 5λ − 6 = 0. Dobivamo kvadratnu jednadˇbu u varijabli λ ˇija ´e rjeˇenja. Ako su λ1 i λ2 realni i jednaki brojevi tj. Tada je op´e c z s c rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y(x) = ex ((C1 + C2 x). (b) y ′′ − 8y ′ + 16y = e4x . c s z 5.

metodu c c c c varijacije konstanti.10) slijedi c 1 a0 = . yP i yP . Op´e rjeˇenje nehomogene diferencijalne jednadˇbe oblika y ′′ + ay ′ + by = s c s z f (x) je zbroj rjeˇenja pripadne homogene diferencijalne jednadˇbe i partikularnog s z rjeˇenja nehomogene jednadˇbe tj.74 (c) y ′′ + y = 5 sin(2x). (e) y ′′ + 2y ′ + 2y = ex sin x. 2 (b) Drugi sluˇaj. c z Rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe su λ1. Njena karakteristiˇna jednadˇba ima oblik λ2 − 2λ + 2 = 0. (d) y ′′ + y ′ = 4x2 ex . Rjeˇenje pripadne homos z s c s gene jednadˇbe odredivat ´emo kao u prethodnom zadatku a do partikularnog rjeˇenja z moˇemo do´i na dva naˇina. a1 i a0 u zadanu diferencijalnu jednadˇbu ´emo uvrstiti yP . s Metoda neodredenih koeficijenata podrazumjeva formiranje partikularnog rjeˇenja ovisno o obliku funkcije f (x) pa razlikujemo nekoliko sluˇajeva: c (a) Prvi sluˇaj. Nakon izjednaˇavanja koeficijenata u (5. λ2 . k je konsc tanta. z z U zadatku pod (a) najprije rijeˇimo pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇbu s z y ′′ − 2y ′ + 2y = 0. a u sljede´em zadatku ´emo primjenjivati drugi naˇin tj. 2 (5. Prvi naˇin.2 = 1 ± i pa rjeˇenje homogene diferencis c z s jalne jednadˇbe glasi yH (x) = (C1 cos x + C2 sin x) ex .tog stupnja onda je yP (x) polinom stupnja c n + r. metodu neodredenih koeficijenata. 2 Tada je yP (x) = a1 = 1 i a2 = 1 . z s c Prema prethodno opisanom postupku odredivanja partikularnog rjeˇenja zakljuˇujemo da yP ima oblik yP (x) = a2 x2 + a1 x + a0 . y(x) = yH (x) + yP (x). z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE Rjeˇenje. pokazat z c c c ´emo u ovom zadatku. Ako je f (x) polinom n. P (b) .10) 1 (x + 1)2 pa op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi c s z 2 1 y(x) = (C1 cos x + C2 sin x) ex + (x + 1)2 . Ako je f (x) eksponencijalna funkcija oblika f (x) = kebx . onda je partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe jednako: s z – yP (x) = kebx ako je b = λ1 . gdje je r red najniˇe derivacije koja se pojavljuje u diferencijalnoj jednadˇbi. Na taj z c naˇin dobivamo sljede´u jednakost c c 2a2 x2 + (−4a2 + 2a1 )x + (2a2 − 2a1 + 2a0 ) = x2 . Da bismo odredili nepoznate koeficijente ′ ′′ a2 .

Ako funkcija f (x) ima oblik k sin(mx) ili k cos(mx) onda je njeno c c partikularno rjeˇenje yP (x) = A cos(mx) + B sin(mx). tj.2 = ±i pa je yH (x) = C1 cos x + c z s C2 sin x. + a1 x + a0 ) ebx . P ′ (b) kx2 ebx – yP (x) = ′′ ako je b = λ1 = λ2 . Dakle.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima 75 kxebx ako je b = λ1 i b = λ2 .11) koji se nalaze uz cos(2x) odnosno c 5 5 sin(2x) dobivamo A = 0 i B = − pa partikularno rjeˇenje glasi yP (x) = − sin(2x).2 = 4 zakljuˇujemo da je yP (x) = c c (c) Tre´i sluˇaj. b = λ1.2 = 4.11) Izjednaˇavanjem koeficijenata jednakosti (5. s kx2 ebx . gdje je . odnosno P ′′ = 2. onda je yP = xs (an xn + . 3 ˇ (d) Cetvrti sluˇaj. 2 Budu´i je f (x) = e4x . op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe je y(x) = C1 cos x + C2 sin x − c s z 5 sin(2x). Za diferencijalnu jednadˇbu pod (c) pripadna homogena jednadˇba glasi y ′′ +y = 0. z Diferencijalnoj jednadˇbi zadanoj pod (b) najprije rjeˇavamo pripadnu homogenu z s ′′ ′ jednadˇbu y − 8y + 16y = 0. yP (x) i yP (x) uvrstiti u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. rjeˇenje ove diferencijalne jednadˇbe glasi yP (x) = s z 2 x2 e4x . Ako je funkcija f oblika f (x) = Pn (x)ebx . P ′′ (b) P (λ) = λ2 − 8λ+ 16 pa je P (b) = b2 − 8b+ 16. Njena karakteristiˇna jednadˇba je λ2 − 8λ + 16 = 0. Tada je op´e rjeˇenje jednako y(x) = C1 e4x + C2 xe4x + c s 2 Uvraˇtavanjem zadanih poˇetnih uvjeta u dobiveno op´e rjeˇenje diferencijalne jeds c c s nadˇbe slijedi da je C1 = 0 i C2 = 1 pa partikularno rjeˇenje koje zadovoljava z s 1 zadane uvjete glasi y(x) = xe4x 1 + x . Time c z dolazimo do jednakosti −3A cos(2x) − 3B sin(2x) = 5 sin(2x). vrijedi yH (x) = C1 e4x + C2 xe4x . partikularno x2 e4x .. gdje su A i B nepoznate s konstante.. gdje je Pn oznaka za c polinom n-tog stupnja. c ′ ′′ Sada ´emo yP (x). Nadalje. Budu´i je f (x) = 5 sin(2x) slijedi m = 2 i yP (x) = A cos(2x) + B sin(2x).5. z c z a njena rjeˇenja su λ1. z z Njena karakteristiˇna jednadˇba ima rjeˇenja λ1. Dakle. P (b) – yP (x) = gdje je P (r) oznaka za polinom na lijevoj strani karekteristiˇne jednadˇbe odredene c z diferencijalne jednadˇbe. s 3 3 Dakle. (5.

76 – s = 0. λ2 . Dakle. Ako je f (x) = eαx cos(βx) ili f (x) = eαx sin(βx) onda je . Dakle. za b = λ1 . ako α ± iβ nije par kompleksno konjugiranih rjeˇenja karakteristiˇne s c jednadˇbe. Dobivamo sljede´u z c jednakost ex a2 x2 + (4a2 + a1 )x + 2a2 + 2a1 + a0 +ex a2 x2 + (2a2 + a1 )x + a1 + a0 = 4x2 ex . Budu´i je f (x) = 4x2 ex zakljuˇujemo c c n = 2. c z Rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe diferencijalne jednadˇbe u zadatku pod (e) su s c z z λ1. ako je α ± iβ dvostruki par kompleksno konjugiranih rjeˇenja karaktes ristiˇne jednadˇbe. gdje je: – s = 0. Nakon uvrˇtavanja izraza za yP . ako je α ± iβ jednostruki par kompleksno konjugiranih rjeˇenja karaks teristiˇne jednadˇbe. – s = 1. β = 1 tj. 8 1 yp (x) = ex (− cos x + sin x) . z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE gdje su λ1 i λ2 rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe.2 = −1 ± i pa je yH (x) = C1 e−x cos x + C2 e−x sin x. slijedi da je a0 = 7. c z – s = 2. α ± iβ = 1 ± i ˇto nije jednako s rjeˇenju karakteristiˇne jednadˇbe. 8 1 Dakle. b = 1 = λ1 = λ2 pa je s = 0. za b = λ1 .12) Izjednaˇavanjem koeficijenata uz odgovaraju´e potencije. s c z Karakteristiˇna jednadˇba diferencijalne jednadˇbe zadane pod (d) ima rjeˇenja c z z s λ1 = 0 i λ2 = −1 pa je yH (x) = C1 + C2 e−x . yP i yP u zadanu diferencijalnu jednadˇbu s z 1 i izjednaˇavanja koeficijenata uz odgovaraju´e potencije dobivamo da je a0 = − i c c 8 1 b0 = tj. (5. b = λ2 i – s = 2. za b = λ1 = λ2 . zajedno sa yP uvrstimo u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. Zakljuˇujemo s = 0 i yP (x) = ex (a0 cos x + s c z c ′ ′′ b0 sin x). a1 = c c −6 i a2 = 2. z – s = 1.Kako je zadana funkcija f oblika f (x) = ex sin x slijedi da je α = 1. yp = xs eαx (a0 cos(βx) + b0 sin(βx)) . op´e rjeˇenje glasi y(x) = C1 e−x cos x + C2 e−x sin x + ex (− cos x + sin x). partikularno rjeˇenje diferencijalne s ′ ′′ jednadˇbe je oblika yP (x) = a2 x2 + a1 x + a0 ex . Sada izraˇunamo yP i yP te z c ih. c s 8 c (e) Peti sluˇaj. yP (x) = (2x2 − 6x + 7)ex pa op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe c s z glasi y(x) = C1 + C2 e−x + (2x2 − 6x + 7)ex .

Ako je desna strana diferencijalne jednadˇbe suma viˇe funkcija s z s f (x) = f1 (x) + f2 (x) + · · · + fn (x). s z c Prema [M2 vjˇbe. su rjeˇenja pojedinih jednadˇbi y ′′ +py ′ +qy = fi (x). y s c Rjeˇenje. Zadatak rjeˇavamo analogno kao i homogenu diferencijalnu jednadˇbu drus s z 3 2 gog reda. §5. y2 = − x. i y ′′ (0) = 3. . (5.n).20 Princip superpozicije rjeˇenja s Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ − 2y ′ = e2x + 5. rjeˇenje uz poˇetne uvjete y(0) = 1. prema [M2. s z bx . odnosno njegovu s c c s prvu i drugu derivaciju dobivamo da je C1 = 1. C2 = 3 i C3 = 4. 5.2. op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednaˇbe glasi y(x) = C1 e−x + C2 xe−x + C3 x2 e−x .. 2.13).10].. op´e c z s c rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe je yH (x) = C1 + C2 e2x . c s z Rjeˇenje. 2.18 ] y1 ima oblik y1 = xke . §3. k = 1 i z P ′ (b) 2x xe P ′ (2) = 2 zakljuˇujemo y1 = c . diferencijalnu jednadˇbu y ′′ − 2y ′ = 5 partikularno rjeˇenje z s 5 5 ima oblik y2 (x) = ax + b. Dakle. (i = 1. pa traˇeno partikularno z rjeˇenje glasi s y(x) = e−x + 3xe−x + 4x2 e−x . c z (r + 1)3 = 0 pa su njena rjeˇenja λ1. (i = 1. Dakle. n). a z z 2 njena karakteristiˇna jednadˇba λ − 2λ = 0 ima rjeˇenja λ1 = 0 i λ2 = 2.13) a yi . te partikularno c s z ′ (0) = 2.3 = −1..19 Homogene LDJ viˇeg reda s 77 5. s z onda je suma y = y1 + y2 + · · · + yn rjeˇenje jednadˇbe (5. Budu´i je b = 2 = λ2 . Pripadna karakteristiˇna jednadˇba ima oblik λ + 3λ + 3λ + 1 = 0 tj. Budu´i su sva tri rjeˇenja realna i s c s c s z medusobno jednaka. 2 2 Iz svega dobivenog zakljuˇujemo da op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi c c s z 1 2x 5 y(x) = C1 + C2 e2x + xe − x. Nakon uvrˇtavanja zadanih poˇetnih uvjeta u dobiveno op´e rjeˇenje. . 2 Za funkciju f2 (x) = 5 tj.5. 2 2 Odredimo sada partikularno rjeˇenje y1 za diferencijalnu jednadˇbu y ′′ − 2y ′ = e2x . s z Pripadna homogena jednadˇba zadane diferencijalne jednadˇbe glasi y ′′ − 2y ′ = 0. gdje je a − i b = 0...19 Homogene LDJ viˇeg reda s Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′′ + 3y ′′ + 3y ′ + y = 0.

Nepoznate funkcije C1 (x) i C2 (x) odredit ´emo iz sljede´eg sustava c c jednadˇbi: z ′ ′ C1 (x) cos x + C2 (x) = 0 ′ ′ −C1 (x) sin x + C2 8x) cos x = 1 .2 = 1 pa s c z zakljuˇujemo da je rjeˇenje homogene jednadˇbe yH (x) = C1 ex + C2 xex . s sin x ex (b) y ′′ − 2y ′ + y = . P rema [M2. c s z op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe ima oblik yx) = C1 (x)ex + C2 (x)xex c s z s c pa ´emo.. Da bismo provjerili linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇenja y1 (x) = cos x i y2 (x) = sin x.10].78 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE 5. x . sin x ′ ′ Slijedi: C1 (x) = −1 odnosno C1 (x) = −x + A i C2 (x) = ctg x odnosno C2 (x) = ln | sin x| + B. te provjerite linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇenja. izraˇunat ´emo vrijednost s c c determinante Wronskoga.2 = ±i pa je rjeˇenje c z s s homogene diferencijalne jednadˇbe yH (x) = C1 cos x + C2 sin x. prema [M2. §5. Vrijedi W (x) = cos x sin x − sin x cos x = cos2 x + sin2 x = 1 = 0. Dakle. Rjeˇenja njene karakteristiˇne jednadˇbe λ2 − 2λ + 1 = 0 su λ1.21 Metoda varijacije konstanti Metodom varijacije konstanti odredite op´a rjeˇenja diferencijalnih jednadˇbi c s z 1 . x x−1 . c s (b) Pripadna homogena diferencijalna jednadˇba zadane jednadˇbe glasi y ′′ − 2y ′ + y = z z 0. op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi y(x) = A sin x+B cos x− c s z x cos x + sin x · ln | sin x|.10]. op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe ima oblik y(x) = C1 (x) cos x+ c s z C2 (x) sin x. rijeˇiti sljede´i c sustav jednadˇbi: z ′ ′ C1 (x)ex + C2 (x)xex = 0 ex ′ ′ C1 (x)ex + C2 (x)(ex + xex ) = . Dakle. z §5. u svrhu odredivanja nepoznatih funkcija C1 (x) i C2 (x). Zakljuˇujemo da su partikularna rjeˇenja linearno nezavisna. (c) y ′′′ + y ′′ = x2 (a) y ′′ + y = Rjeˇenja. s (a) Odredimo najprije rjeˇenje pripadne homogene diferencijalne jednadˇbe y ′′ + y = 0. s z Njena karakteristiˇna jednadˇba λ2 + 1 = 0 ima rjeˇenja λ1.

tj. dt (5. nepoznate funkcije x(t) i y(t). s z raze dobivene za y i dt Dobivamo sljede´u diferencijalnu jednadˇbu c z d2 x − x = 1. λ3 = −1 z s c z pa rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe glasi yH (x) = C1 + xC2 + e−x C3 . Tada je. z 5. Sada. Rjeˇenje sustava.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi z 79 Slijedi: C1 (x) = −x + A. C2 (x) = s z x 1 1 x ln |x| + + B i C3 (x) = e + C. odredit ´emo na s s c naˇin da najprije iz prve jednadˇbe sustava izrazimo jednu funkciju.5. s z Sada zakljuˇujemo da op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe ima oblik c c s z yx) = C1 (x) + xC2 (x) + e−x C3 (x). C2 (x) = ln |x| + B pa op´e rjeˇenje zadane jednadˇbe c s z glasi y(x) = ex (A + Bx) + xex (ln |x| − 1). dt2 (5. op´e rjeˇenje zadane diferencijalne c s x x −x jednadˇbe glasi y(x) = A + Bx + Ce − x + x ln |x| + 1. Nepoznate funkcije C1 (x). (c) Analogno kao u prethodna dva zadatka rijeˇit ´emo najprije pripadnu homogenu s c diferencijalnu jednadˇbu na naˇin da joj pridruˇimo njenu karakteristiˇnu jedz c z c 3 2 nadˇbu λ + λ = 0. Dakle. dt Rjeˇenje. c z y= dx − 1.15) . x2 1 Rjeˇavanjem jednadˇbi iz sustava dobivamo da je C1 (x) = − − x + A. npr. Slijedi z c = .2 = 0. C2 (x) i C3 (x) c z odredujemo iz sljede´eg sustava jednadˇbi ′ ′ ′ C1 (x) + xC2 (x) + C3 (x)e−x = 0 ′ ′ C2 (x) − C3 (x)e−x = 0 x−1 ′ C3 (x)e−x = . izdt dt2 dy uvrˇtavamo u drugu po redu jednadˇbu zadanog sustava.14) dy d2 x Dobivenu jednadˇbu ´emo derivirati po varijabli t.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi z (a) Rijeˇite sustav difrencijalnih jednadˇbi s z dx =y+1 dt dy = x + 1. Rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe su λ1.

dt Rjeˇenje. c Rjeˇenje.15) dobivamo da je A− 1 pa s je op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe (5.15) x(t) = C1 et + C2 e−t − 1. c z zakljuˇujemo da je partikularno rjeˇenje takoder polinom nultog stupnja oblika c s xP (t) = A. Iz x(0) = 1 dobivamo da je C1 = 1. Budu´i je desna strana jednadˇbe (5.2 = −2 pa je op´e s c z c rjeˇenje jednadˇbe (5.17) je linearna homogena diferencijalna jednadˇba drugog reda s konstantnim z koeficijentima. Dakle. y(t) = (1 + 2t)e .15) polinom nultog stupnja. y(0) = 1.2 = ±1 pa je rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe xH (t) = z s z C1 et + C2 e−t . Primjenit ´emo isti postupak kao u zadatku pod (a). Uvrˇtavanjem tih dviju jednakosti u drugu jednadˇbu sustava s z dt dt dt dobivamo dx d2 x +4 + 4x = 0. Analognim postupkom kao u prethodna dva primjera iz prve jednadˇbe s z dy 1 d2 x 1 dx 3 + te = − · 2 . Sada. (c) Odredite op´e rjeˇenje sustava diferencijalnih jednadˇbi c s z dx = 3 − 2y dt dy = 2x − 2t. a iz y(0) = 1 da je C2 = −2. Rjeˇenja pripadne karakteristiˇne s c mogene diferencijalne jednaˇbe z dt2 jednadˇbe su λ1. Uvrˇtavanjem u drugu s sustava slijedi da je y(t) = − · 2 dt 2 dt 2 dt . Rjeˇenja njene karaktaristiˇne jednadˇbe su λ1.15) je linearna nehomogena diferencijalna jednadˇba drugog reda s konstantnim z koeficijentima pa ju rijeˇitavamo tako da najprije odredimo rjeˇenje pripadne hos s d2 x − x = 0.14) i dobivenog rjeˇenja za funkciju x(t). Uvrˇtavanjem xP u (5. (5. Iz (5.80 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE (5. s (b) Odredite ono rjeˇenje sustava s dx + 3x + y = 0 dt dy −x+y =0 dt koje zadovoljava poˇetne uvjete x(0) = 1.16) i dobivenog rjeˇenja s z s x(t) slijedi y(t) = −C1 e−2t − C2 e−2t − C2 te−2t .17) 2 dt dt (5.17) x(t) = C1 e−2t + C2 te−2t . slijedi y(t) = C1 et − C2 e−t − 1. c partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe koje zadovoljava dane poˇetne uvjete s z −2t −2t glasi x(t) = (1 − 2t)e .16) y(t) = − dt dy d2 x dx i = − 2 − 3 . iz c s z (5. Iz prve jednadˇbe s c z sustava slijedi dx − 3x (5. A je konstanta. Iskoristimo sada zadane poˇetne c uvjete.

4 − 0. Konstantna rjeˇenja dobivamo rjeˇavanjem sustava jednadˇbi s s s z dx =0 dt dy = 0.4x − 0. dt Odredite rjeˇenja ravnoteˇe (konstantna rjeˇenja) i objasniti njihovo znaˇenje? s z s c Rjeˇenje. Dakle. uvrˇtavanjem zadanih podataka u sustav rjeˇenja ravnoteˇe dobivamo sljede´e s s z c jednadˇbe z −0. 25000 insekata je dovoljno da odrˇi konstantnom populaciju od 200 ptica.23 Lovac-plijen jednadˇba z 81 jednadˇbu sustava dobivamo linearnu nehomogenu diferencijalnu jednadˇbu drugog z z d2 x + 4x = 4t. s 5. Izluˇivanjem zajedniˇkih faktora u jednadˇbama dobivamo c c z y(−0. Provjerite da li je ϕ(x) = . y = 0 ali ono je u kontradikciji sa zadanim s podacima pa ga odbacujemo.000008xy.4x − 0. dt Dakle. z x(0. tj.002y) = 0 0.002xy = 0 5.000008xy = 0.002xy dt dy = −0. Matodom z neodredenih koeficijenata ili metodom varijacije konstanti jednostavno se pokazuje da je op´e rjeˇenje za funkciju x(t) dano sa x(t) = C1 cos(2t) + C2 sin(2t) + t.000008x) = 0.2 + 0. y = 200 pa s zakljuˇujemo da ´emo uravnoteˇenost populacije posti´i sa brojem od 200 ptica i 25000 c c z c insekata. Rjeˇenje pripadne s reda s konstantnim koeficijentima koja glasi dt2 homogene diferencijalne jednadˇbe je xH (t) = C1 cos(2t) + C2 sin(2t).2y + 0.5. c s Uvrˇtavanjem dobivenog rjeˇenja natrag u prvu jednadˇbu sustava slijedi i op´e s s z c rjeˇenje za funkciju y(t) koje glasi y(t) = C1 sin(2t) − C2 cos(2t) + 1. Drugo rjeˇenje sustava glasi x = 25000.24 Zadaci za vjeˇbu z 1 rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ = x2 + y 2 .2y + 0. s z x 1. prvo rjeˇenje sustava je x = 0.23 Lovac-plijen jednadˇba z Populacija ptica (lovci) i insekata (plijen) modelirana je jednadˇbama z dx = 0.

koja zadovoljava poˇetne c uvjete y(π) = 1. c Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 10. y ′ = 1 − 3x − 3y 1+x+y 14. c s z 8. Odredite diferencijalnu jednadˇbu za familiju krivulja z x2 y 2 = 1. xy . . λ = λ(x). 4200 je 25 godina. Nadite partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe ey (1+x2 )dy−2x(1+ey )dx = s z 0 uz poˇetni uvjet y(0) = 0. c (b) Koliko vremena treba da se masa smanji na 2 mg? 7. + c2 4 3. Nakon 10 minuta temperatura kolaˇa bila c ◦ C.82 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE 2. 2xy ln ydx + (x2 + y 2 y 2 + 1)dy = 0. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ x3 = 2y. (x2 − y)dx + (y 2 − x)dy = 0 15. λ = λ(y) 16. Kolaˇ je izvaden iz pe´nice na 200◦ C.2P dt 1− P . Populacija je modelirana diferencijalnom jednadˇbom z (a) Za koje vrijednosti od P populacija raste? (b) Za koje vrijednosti od P populacija pada? c c 5. Za koliko ´e vremena kolaˇ biti na temperaturi od 30◦ C ako je sobna je 150 c c temperatura 20◦ C? 6. 4. Odredite krivulju iz familije krivulja y = c1 sin(x − c2 ). y ′ (π) = 0. Vrijeme poluraspada izotopa stroncija 90 Sr je 18 mg. y ′ = 11. 90 Sr dP = 1. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe xy ′ + y = y 2 . (x cos y − y sin y) dy + (x sin y + y cos y) dx = 0. (2x − y + 4)dy + (x − 2y + 5)dx = 0 13. c s z 9. Poˇetna masa uzorka c (a) Izraˇunajte masu koja ostaje nakon t godina. x2 − y 2 y′ − y y arctg = 1 x x 12.

s 2 22. y ′′ = 2 sin x cos2 x − sin3 x 32. s c 30. 1). y ′ + xy = x3 y 3 26. y (−1) = 1. 19.5. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ + y cos x = sin x cos x. te c s z partikularno rjeˇenje koje zadovoljava uvjet y(0) = −1. 2y ′′ − y ′ − y = 0 35. xy ′ + (x + 1) y = 3x2 e−x 24. y ′ + y = x2 y 4 .2 izraˇunajte pribliˇnu vrijednost y (1) ako je c z ′ 2 y = y (x) rjeˇenje poˇetnog problema y = 2xy . 27. y = x y ′ − x cos x 25. (1 + x)y ′′ + y ′ = 0 33. s 29. Odredite singularna rjeˇenja jednadˇbe y 2 (y ′ )2 + y 2 − 1 = 0 s z 21. y (0) = 1. Odredite ortogonalne trajektorije familije krivulja y 2 = ax.24 Zadaci za vjeˇbu z 83 17. Nadite ortogonalne trajektorije familije krivulja xy = a. te parc s z tikularno rjeˇenje koje zadovoljava uvjet y(1) = 1. .5 izraˇunajte pribliˇnu vrijednost y (2) ako je c z ′ y = y (x) rjeˇenje poˇetnog problema y = x sin(x + y). y ′′ + 6y ′ + 13y = 0. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 1 − x2 y ′ + 2xy − 4x = 0. s Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 23. Eulerovom metodom s korakom 0. Odredite jednadˇbu ortogonalne trajektorije familije krivulja x2 + y 2 = 2ax koja z prolazi kroz toˇku (1. te partic s z π kularno rjeˇenje koje zadovoljava uvjet y( ) = 1. y ′ − ytgx = y 4 cos x. Eulerovom metodom s korakom 0. y ′′ + 2y(y ′ )3 = 0 34. c 18. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe xy ′ − y (2y ln x − 1) = 0. x 28. s c Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 31. 20.

44. c s z 42. s 47. Rijeˇite sustav diferencijalnih jednadˇbi s z dy dx dz dx = y+z = x + y + z. koje zadovoljava poˇetne uvjete y(0) = 0. y ′′ − 2y ′ = x2 − x 38. y ′′ − 2y ′ + 10y = 37 cos(3x) 40. y ′ (0) = 1.84 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE 36. 48. 41. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ −3y ′ +2y = ex (3−4x) metodom c s z varijacije konstanti te Provjerite linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇenja. z(0) = 0. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y (4) − 81y = 27e−3x . 46. y ′′ − 2y ′ + y = e2x 39. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + 4y ′ + 4y = e−2x ln x metodom c s z varijacije konstanti. s c Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 37. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ − 4y ′ + 4y = sin(2x) + e2x . te partikularno c s z rjeˇenje uz poˇetne uvjete y(0) = 0. y= sin3 x 45. c s z z 43. c . 2y ′′ − y ′ − y = 4xe2x . Metodom varijacije konstanti odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + c s z 1 . Odredite ono rjeˇenje sustava diferencijalnih jednadˇbi s z dy dt dz dt = 3z − y = y + z + et . Metodom √ varijacije konstanti odredite op´e rjeˇ enje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + c s ′ 2y + y = x · e−x . Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + 2y ′ + 5y = 0.

ladybugs) modelirane su s jednadˇbama z dA dt dL dt = 2A − 0. 1 − cx 1 1 9.93. c = 2. dx 50. 3.0001AL. 11. y 1 y arctg = ln(x2 + y 2 ) + ln c. ln 9 .25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z 85 49. Populacije biljnih uˇiju (eng. x x 2 . dA 5. (a) m(t) = 18 · e− 25 t ln 2 . (a) Odredite rjeˇenja ravnoteˇe i objasnite njihovo znaˇenje s z c dL (b) Odredite izraz za . 4. Rijeˇite sustav diferencijalnih jednadˇbi s z dy + 2y + z = sin x dx dz − 4y − 2z = cos x. y = ce− x2 . aphids) i bubamara (eng. 2y 2 ln(cy) + x2 = 0. −xyy ′ + y 2 = 4. Ne.01AL = −0. y = − cos x. 8. 10. 2.5L + 0. (a) 0 < P < 4200.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z 1.5. y = ln(2x2 + 1). 6. y = 1 . 5. (b) t = 25 ln 2 7. t = 88. y = ln c(1 + x2 ) − 1 . (b) P > 4200.

25. 3 ln x 1 1 . 20. xy = x3 + c e−x . y ≈ 4. c = −3. x2 − y 2 = c. x2 ln y + (y 2 + 1) 2 = c. 3x + y + 2 ln |x + y − 1| = c. 3 3 z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE 3 1 15. 1 . 2 (ln x + 1) + cx 2(ln x + 1) − x 29. 13. x2 + (y − 1)2 = 1. y = cx + x sin x. y = 1 sin3 x + c1 x + c2 . y ≈ 1. y = sin x − 1 + ce− sin x . 33.05484 30. y = 2 + c 1 − x2 . 22. y = c1 ex + c2 e− 2 x . y = sin x − 1 + e1−sin x . 1 1 3 x − xy + y 3 = c. c = e. y = 28. y = 2 − 3 1 − x2 . (x + y − 1)3 = c(x − y + 3). y = 1. y = x 1 1 + x2 + cex2 . 17. 34. c = √ 3 27. y = −1. c cos3 x − 3 sin x cos2 x 3 1 c. y = c1 ln(x + 1) + c2 .86 12. 1 . y = 26.28982 31. 3x = y 3 + c1 y + c2 . 3 16. y = (x sin y + y cos y − sin y) ex = c. 24. 23. c = −1. 21. 2x2 + y 2 = c2 . 18. y = . 14. 19. 3 32.

y = 2 e−x sin(2x). y(t) = −e−t + e−2t + e2t . 1 36. 15 cos2 x 1 − + A sin x + B cos x. 37. y(x) = Ae2x + Bex + ex (2x2 + x).0001AL dL = . sin x 2 sin x 3 1 2 x ln x − x2 + Ax + B . y(x) = 44. (a) L = 200. 4 1 1 cos(2x) + x2 e2x . 4 1 3 48. 4 4 1 z(x) = c2 e2x − c1 + (x2 − x − 1). 39. (b) −0. y(x) = c1 + c2 e2x − (x2 + x). y = e−x (c1 cos(2x) + c2 sin(2x)).5L + 0. y = c1 ex + c2 xex + e2x . 2 4 45. y(x) = 4 5 −x x 2 e + Be−x + Axe−x .5. y(x) = e−2x 46.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z 87 35. 4 2 1 3 z(t) = − et − e−2t + e2t . dA 2A − 0. y = c1 ex + c2 e− 2 x + 41. 40. A = 5000. y = (c1 cos(3x) + c2 sin(3x))ex + cos(3x) − 6 sin(3x). x −3x e + c3 cos x + c4 sin x. 50. y(x) = c1 e3x + c2 − 1 28 4 x− 5 25 e2x . y = c1 + c2 e2x − x3 . y = e−3x (c1 cos(2x) + c2 sin(2x)). 1 47.01AL . 3 12 4 49. y(x) = c1 e2x + c2 xe2x + 43. 6 38. 8 2 42. y(x) = c1 + c2 x + 2 sin x. z(t) = −2c1 − c2 (2x + 1) − 3 sin x − 2 cos x.

.

6. METODA NAJMANJIH KVADRATA I QR RASTAV .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->