PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

SOCIOLOGIJA SA SOCIOLOGIJOM PRAVA
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
I PRIRODNE I DRUŠTVENE NAUKE Sociologija je jedna od najmlaĊih nauĉnih disciplina. Nju je kao posebnu nauku izdvojio francuski mislilac OGIST KONT u ĉetvrtoj knjizi svog djela "Teĉaj pozitivne filozofije" iz 1839.godine. Definisanju pojma sociologije prethodi odreĊenje razlike izmeĊu prirodnih i društvenih nauka, a zatim razlike izmeĊu samih društvenih nauka meĊu koje spada i sociologija. Nauĉni zakon utvrĊuje objektivno postojeće veze izmeĊu raznih pojava. Postoje 2 vrste veza koje se utvrĊuju nauĉnim zakonima: uzroĉne i neuzroĉne. Uzroĉno-posljediĉni odnos je osnovni zakon u svakoj nauci i nijedna pojava nije u potpunosti teoretski objašnjiva ukoliko se nisu spoznali svi uzroĉno-posljediĉni odnosi koji je odreĊuju. Druga bitna karakteristika nauĉnog zakona je njegova općenitost, koju odlikuju konzistentnost, stalnost i nepromjenjivost. Iz općenitosti nauĉnih zakona proizilazi i predvidljivost odreĊenih pojava. Postoje odreĊena osporavanja mogućnosti da društvene nauke odreĊuju nauĉne zakone. Tvrdi se da su prirodne pojave uzrokovane, dok su društvene bez svog uzroka, slobodne i indeterminirane. Iz ovog stanovišta proizilazi da se ne mogu utvrditi uzroĉno-posljediĉni odnosi društvenih pojava i društvenoj nauci se osporava mogućnost predvidljivosti pojava. Rezultati društvenih nauka opovrgli su ovakva pogrešna mišljenja. Savremeni francuski sociolog ŢORŢ GURVIĈ smatra da od slobodnog ljudskog izbora zavisi u kom pravcu će se društvo razvijati, zaboravljajući da je slobodna volja relativan i historijski uslovljen ĉin. Prema tome, svaki konkretan ljudski izbor podlijeţe općem zakonu uzroĉnosti. PRIRODNI ZAKON Da bi se jedna društvena pojava mogla nauĉno objasniti, mora se razumjeti njeno znaĉenje a ne samo uzrok kao u prirodnim naukama. Stoga je u društvenim naukama osnovni metod METOD RAZUMIJEVANJA, a ne samo uzroĉnog objašnjenja. Otkrivanje znaĉenja pojave zasniva se na njenom opisivanju, odnosno utvrĊivanju i analizi svih njenih sastavnih elemenata. To je identiĉno i u prirodnim i u društvenim naukama. Na današnjem stepenu razvoja društvene nauke nisu razvijene u svom punom obimu kako bi došle do većeg stepena nauĉne egzaktnosti i koherentnosti, a ujedno i do većeg broja zakona. Zato je broj ovih zakona u društvenim naukama znatno manji nego u prirodnim. Pored toga, razlog zbog kojeg društvene nauke nisu došle do većeg broja egzaktnih zakona leţi i u sloţenosti samog društvenog predmeta istraţivanja, kao i u ĉinjenici da na rezultate društvenih nauka u znatnoj mjeri utiĉe socijalna pozicija, naslijeĊe i interesi. Obiĉno oni koji prouĉavaju društvene pojave to ĉine uz odreĊeni stepen subjektivnosti uslovljen pozicijom u društvu, profesionalnim, racionalnim, vjerskim, nacionalnom ili nekim drugim interesom, a bitna odlika nauke je njena objektivnost.

II PREDMET SOCIOLOGIJE ODNOS OPĆEG, POSEBNOG I POJEDINAČNOG Svaka nauka odreĊena je svojim predmetom i metodom. Svi elementi ljudskog društva povezani su u raznovrsne jedinstvene cjeline koje se definišu kao društvene pojave. Nauĉna saznanja o pojavama mogu se odnositi samo na jednu ili više pojava, kao i na sve društvene pojave. Takva saznanja nazivamo posebnim ili općim. Shodno saznanjima koja utvrĊuju, društvene nauke dijele se na posebne i opće.

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pojedinaĉne, posebne i opće društvene nauke razlikuju se po stepenu apstrakcije posmatranog predmeta. Primjer je ekonomika preduzeća, kao pojedinaĉna nauka koja se bavi konkretnom ekonomskom ĉinjenicom. Posebna društvena nauka koja prouĉava sve ekonomske ĉinjenice u jednom vremenu i jednoj drţavi naziva se nacionalna ekonomija. Opća nauka koja prouĉava ekonomske kategorije uopće naziva se politiĉkom ekonomijom. MeĊutim, posmatrana u odnosu na sociologiju koja ima još viši stepen apstrakcije, politiĉka ekonomija predstavlja posebnu nauku. Sve posebne društvene nauke mogu se podijeliti na 2 vrste: u jednu spadaju nauke koje obraĊuju izvjesne vrste pojava bez obzira na vrijeme (npr.lingvistika, nauka o drţavi i pravu). U drugu vrstu spadaju one koje se odnose na sve društvene pojave jednog historijskog razdoblja (historija). PREDMET SOCIOLOGIJE Sociologija je opšta uopštavajuća nauka. Sociologija prouĉava ono što je opšte zajedniĉko svim društvenim pojavama, definišući pojam ljudskog društva kao cjeline svih društvenih pojava, zakone meĊusobne uslovljenosti i povezanosti tih pojava, kao i zakone razvoja društva kao cjeline. Sociologija prouĉava pojam društva i njegovu strukturu koju ĉine društvene pojave. To je DRUŠTVENA STATIKA, jer se društvo prouĉava u stanju mirovanja, daje se presjek društva bez obzira na njegovo kretanje. Drugi dio sociologije prouĉava DRUŠTVENU DINAMIKU (odnose, veze), meĊusobnu uslovljenost društva i vandruštvenih pojava (ĉovjek kao prirodno biće), uslovljenost cjeline društva i njegovih sastavnih elemenata, kao i meĊusobnu uslovljenost sastavnih elemenata društva. Teorijska kritika sociologije je dvojaka. Prvo ishodište nalazi u marksizmu, a drugo u pozitivizmu. Neki marksisti osporavaju legitimitet sociologiji smatrajući da društvo uopće ne postoji, već postoje samo odreĊeni društveni sistemi. Pozitivizam smatra da postoje samo posebne društvene nauke koje prouĉavaju posebne i pojedinaĉne društvene pojave, a sociologija se, ukoliko se i prihvati, definiše kao mehaniĉki skup posebnih društvenih nauka. ODNOS SOCIOLOGIJE I DRUGIH DRUŠTVENIH NAUKA Odnos sociologije i posebnih, pojedinaĉnih društvenih nauka je dvosmjeran. Sociologija preraĊuje graĊu koju joj daju rezultati ovih nauka kako bi došla do općih saznanja. Kroz sistem uopćavanja sociologija mora uvijek iznova provjeravati svoje zakonitosti na novoj graĊi, utvrĊujući eventualna odstupanja. S druge strane, pojedinaĉne nauke oslanjaju se na opće nauke koje im pruţaju potreban materijal da utvrde suštinu i zakonitosti konkretnog dogaĊaja koji prouĉavaju. Prirodno je nuţan odnos izmeĊu sociologije i psihologije, obzirom da društvena pojava u znatnom dijelu sadrţi psihiĉke elemente. Psihologija prouĉava kako individualna svijest reaguje na ponašanje drugog ĉovjeka, a sociologija kako se ove individualne svijesti preko djelovanja povezuju u društvenu sintezu koja je sasvim nešto novo u odnosu na individualnu psihiĉku svijest. Uslovljenost po prirodi samog predmeta sociologije i psihologije rezultirala je stvaranjem nove nauĉne discipline nazvane SOCIJALNA PSIHOLOGIJA. Predmet socijalne psihologije je uticaj društva na psihu ljudi.

IV SOCIOLOGIJA PRAVA PREDMET Sociologija kao nauĉna disciplina za predmet svog izuĉavanja ima i pravo kao stvarnost, odnosno specifiĉnu društvenu pojavu. Sociologija ne obuhvata samo pozitivno ili zakonsko pravo, već pravo kao društvenu pojavu, kao faktor strukture društvene svijesti koji se moţe utvrditi opservacijom.

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sociologija prava iza pravnog teksta ispituje društvene elemente prava: društvene subjekte nosioce zakona, društvene subjekte koji svojim angaţovanjem nastoje idealno pravo uĉiniti sluţbenim pravom socijalne grupe, interese i potrebe koje pravo ima da štiti, nove društvene potrebe koje su nastale tim pravom, slobodu graĊana koja se obezbjeĊuje tim pravom itd. Sociologija prava obuhvata samo pravo sadrţano u društvenoj svijesti, odnosno u svijesti jedne društvene grupe. Fakticitet prava objašnjava društvenim razlozima, odnosno drugim meĊusobno uslovljenim društvenim pojavama. Obuhvatajući fakticitet prava kao prava oktroiranog od drţave, sociologija prava se proteţe i na tzv.slobodno pravo, pravo spontano stvoreno od društva, sadrţano u svijesti i praksi ljudi bez posredovanja drţave. Na ovaj naĉin proširuje se predmet sociologije prava. Pravo kao proizvod društva i pravo kao društveni faktor pokazuju pravo u kretanju i dejstvu. Po svojim osnovnim karakteristikama ovaj predmet sociologije prava naziva se PRAVNOM DINAMIKOM. PRAVNU STATIKU sociologije prava ĉini karakter pravnog sistema u mirovanju, ispitivanje unutrašnje pravne strukture: elemenata, pojmova i naĉina njihovog vezivanja u cjelinu. METOD Metod sociologije prava je sociološki metod primijenjen na izuĉavanje prava (opservacija, opis, analiza, historijski pristup i komparativno istraţivanje). ODNOS PREMA DRUGIM PRAVNIM DISCIPLINAMA Prvenstveno treba razmotriti odnos sociologije prava prema pravnoj dogmatici i pravnoj politici. Pravna dogmatika obuhvata sistematizaciju pravnih propisa. Pravna politika iznalazi i predlaţe nove nove pravne propise. Za razliku od pravne dogmatike i pravne politike, sociologija je nauka u strogom smislu te rijeĉi. Rado se o nauci koja prouĉava elemente društvene pojave i daje im nauĉno objašnjenje pomoću nauĉnih zakona. Bez sociologije prava bilo bi nejasno ko su subjekti pravnih propisa, zašto se donose baš ti konkretni propisi, zašto se predlaţu novi propisi, zašto je baš taj osnovni subjekt prava itd. Ipak sociologija ne moţe zamijeniti pravnu politiku jer bi za svaku društvenu pojavu morala sama uspostaviti sistem vrijednosti, što je nemoguće. Sociologija prava ne moţe dati sistem pravnih vrijednosti jer je sociologija nauka, a ne ideologija. Rezultati primjene sociološkog metoda pravnoj nauci daju samo materijal, dopunjavajući sliku stvarnog društvenog stanja na koje treba da se primijeni pravna norma. To ne ĉini bitan element pravne nauke. Otuda upotreba sociološkog metoda u pravu znaĉi obraćanje rezultatima sociologije, koji znaĉajno doprinose razumijevanju pravne norme. U drţavnom pravu sociološki metod ima dominirajući znaĉaj. Drţava je prvenstveno društvena, pa tek onda pravna pojava. Sociološki metod do svog punog izraţaja dolazi u tumaĉenju pravnih propisa, gdje sociologija prava postaje nezaobilazan faktor. U tumaĉenju pravnih propisa postoje 3 bitna elementa, odnosno stepena tumaĉenja: 1. Zakonski propis (tekst) koji se tumaĉi 2. Stvarno društveno stanje na koje se on primjenjuje 3. Ciljevi (vrijednosti) koji propisom trebaju biti ostvareni. PRAVNI PROPIS tumaĉi se logiĉki i normativno, imajući u vidu opće rezultate sociologije i posebne rezultate sociologije prava koji će nam dati sliku društvenog stanja, interesa i potreba iz kojih je ponikao. DRUŠTVENO STANJE na koje treba primijeniti pravni propis pruţa nam iskljuĉivo sociologija. CILJEVI (VRIJEDNOSTI) koji propisom trebaju biti ostvareni sagledavaju se kroz sociološko utvrĊivanje u kojoj mjeri je normativno postalo istinskim.

4

WWW.BH-PRAVNICI.COM

procesi socijalizacije koji su u suštini procesi pribliţavanja ili udaljavanja pojedinaca. odnosno poseban kvalitet objektivnog svijeta. otjelovljenje "apsolutnog duha" koji se na ovom prostoru pojavljuje kao nekakav "nacionalni duh" (sociološka aplikacija Hegelove objektivno-idealistiĉke teorije o metamorfozi apsolutnog duha). Društvo je pojava sui generis. Pod savremenošću se misli na modernitet. ODJELJAK 2 I DRUŠTVO 1. 3.oblike društvenog zbivanja koji nastaju zbog interakcija pojedinaca. SAVREMENO DRUŠTVO-DEFINICIJA 5 WWW. LEOPOLD FON VIZE smatra da su predmet opće sociologije tzv. Prema tome društvo je vještaĉki organizam. Pri definisanju društva u sociologiji danas sve više u prvi plan stupaju 2 osnovna saznanja: 1.ili kao aritmetiĉki zbir pojedinaca (sociološki atomizam) . Saznanje da je suština društva cjelokupnost odnosa meĊu ljudima potiĉe iz njemaĉke formalne i relacionistiĉke sociologije GEORGA ZIMELA i LEOPOLDA FON VIZEA. FON VIZE ove procese poistovjećuje sa društvenim dogaĊanjem u cjelini.WWW. njihove meĊusobne odnose. O POJMU DRUŠTVA Društvo ĉine ljudi koji stupaju u razliĉite meĊusobne odnose. savremeno društvo ĉini historijsku individualnost koja svojom svojstvenošću odudara od svega što je do sada historija stvorila.COM Sociološki metod u sferi prava ima temeljni zadatak da kroz analizu odnosa normativnog i istinskog svede razmak i suprotnost izmeĊu prava i društva na najmanju moguću mjeru. DIRKEM odluĉno tvrdi da je društvo osobena stvarnost koja ima svoja posebna obiljeţja. Suštinu društva ĉine najrazliĉitiji odnosi meĊu ljudima. Prije nego što su se ova saznanja uĉvrstila u sociologiji. tako da sa tog aspekta društvo ĉini cjelina meĊuljudskih odnosa. S druge strane. Njemaĉki sociolog FERDINAND TENIJES tvrdi da postoje 2 oblika društvenosti: "Zajednica" je udruţenje pojedinaca ĉija solidarnost potiĉe iz prirodnih veza zajedniĉke krvi. 2. društvo je shvaćano: .COM . Francuski sociolog EMIL DIRKEM. što predstavlja jedno od osnovnih saznanja nauĉne misli.BH-PRAVNICI. pod savremenim društvom mislimo na sva postojeća društva u svijetu.ili kao obiĉno produţavanje evolutivnog dogaĊanja u ţivom svijetu (sociološki biologizam) . promjene koje nastaju iz dinamike sukoba izmeĊu razvijenih i nerazvijenih zemalja. odnosno društvo je poseban kvalitet u objekt ivnoj stvarnosti. Ova teorija društvo tretira kao pojavu sui generis. dao je novu KOLEKTIVNO-PSIHOLOGISTIĈKU DEFINICIJU DRUŠTVA. "Društvo" je udruţenje pojedinaca koji su po svojoj volji stupili u meĊusobne veze kako bi lakše ostvarivali zajedniĉke ciljeve. POJAM SAVREMENOG DRUŠTVA Prema nekim odrednicama. prirodni organizam. istupajući protiv atomistiĉkih i biologistiĉkih svatanja.ili kao sasvim duhovna kategorija. ZIMEL predmetom opće sociologije smatra tzv. Ovaj oblik društvenosti je onda proizvod prirode. 2.BH-PRAVNICI.

koje imaju najveću koliĉinu energije. Samodovoljnost nekog društva je funkcija uravnoteţene kombinacije njegovog odnosa sa okolinom i stanja njegove unutrašnje integracije. Jedan dio se mora prekvalificirati. zdravstvenu. što znaĉi da je postala novi društveni odnos koji je zamijenio kapitalistiĉki poredak i odnose. već svih društvenih jedinica. jednako se od procesa proizvodnje odvaja sistem vlasništva i privatnog vlasništva. kao i jedinstvo i komplementarnost drţave sa ostalim društvenim dijelovima. BIT SAVREMENOG GRAĐANSKOG DRUŠTVA Moderno društvo promijenilo je svoju civilizacijsku i kulturnu osnovicu.BH-PRAVNICI. nastojeći da kroz socijalnu.WWW. Na najniţem nivou u kibernetiĉkom pogledu su privredne jedinice. bar za najrazvijenije zemlje. pravnici. posebno time što prelaze u srednji sloj. 4. Moderno društvo se naziva POSTINDUSTRIJSKIM jer u njemu preovladava tehnokratija koja potiskuje privatno vlasništvo. sekularizacije vrijednosti. povećaju ĉovjekovo zadovoljstvo na poslu i izvan njega kako bi se postigla veća efikasnost. uloga i organizacija. obrazovnu politiku i sl. Ovim podjela na graĊansko društvo i drţavu postaje anahrona. društvo je odreĊeno kibernetiĉkim sistemom moći i kontrole u kome jedinice društva sa visokim stepenom i ogromnom koliĉinom informacija kontrolišu jedinice koje imaju visok opseg i ogromnu koliĉinu energije i materije. prosvijećenosti. 5. Njime je zavladao novi stav: zavladati okruţenjem umjesto da mu se uspješno prilagodi. Potom su normativni sistemi dati u normama graĊanskog ponašanja i pravnom poretku. svako istinsko društvo je uvijek posebno i samodovoljno društvo u odreĊenom stepenu. Za savremeno društvo prisutni su nazivi društvo blagostanja i postindustrijsko društvo. nauĉni kadar svih profila. Nadzor nad niţim jedinicama u najvišem pogledu imaju sistemi vrijednosti i njihov širi zajedniĉki sklop kultura. Znaĉajan skok u razvoju graĊanskog društva je nastanak postindustrijskog društva koje karakteriše unutrašnje jedinstvo funkcija. Ekonomski uspjesi ovise o tehnološkim inovacijama i njihovoj ekonomskoj primjeni. Oznaĉava strukturno jedinstvo svih elemenata društvenog ţivota nasuprot feudalnoj drţavi. U savremenom društvu uoĉljivo je odvajanje procesa proizvodnje od procesa rada. Kao i svaki sistem. Ovo ĉini potrošenim teorije zasnovane na nepomirljivom sukobu kapitalista i radnika. a ostatak prelazi u nezaposlene o kojima brigu vode socijalne institucije. privatnog vlasništva i slobode pojedinca da raspolaţe svojom radnom snagom. Stoga ono ĉini cjelinu samostalnih odnosa izmeĊu djelatnosti. BLAGOSTANJE se ispoljava kroz ĉinjenicu da solidarnost i briga za jednakost uslova nije samo briga drţave.COM . politiĉkog oslobaĊanja ĉovjeka.COM Društvo definišemo kao tip društvenog sistema koji ima stepen samodovoljnosti u odnosu na svoje okruţenje. Tehnologija od sredstva postaje pretpostavka ţivota. programira razvoj i rast društva prema interesima privrednih organizacija. stambenu. Preduzeća umjesto privatnih vlasnika vode struĉnjaci i profesionalci: poduzetnici. Dakle. prevlasti ideološkog sistema i nasuprot pravu kao sistemu privilegije.BH-PRAVNICI. U ovakvom društvu klasni odnos još postoji. nauĉni rad osim profita omogućuje rast ukupnog bogatstva društva. nauka i ideologija. Kompanije i preduzeća takoĊe vode politiku blagostanja i solidarnosti. Kao što se proces rada odvaja od procesa proizvodnje. GRAĐANSKO DRUŠTVO GraĊansko društvo je izraz koji oznaĉava cjelovitu strukturu duhovnih odnosa kao racionalnog ponašanja. Industrijski radnici gube svoju historijsku ulogu. Kao zatvorena globalna zajednica ĉini sastav odnosa i institucija. Pretvaranjem kapitalistiĉkog odnosa (u kome je izvor profita bio najamni rad) u tehnologijski odnos. Za rast kompanije daleko su vaţniji istraţivaĉki instituti i poduzetniĉki podsticaji od vlasniĉkih odnosa akcionara. ali ima sekundarnu ulogu i postaje sve marginalniji faktor razvoja i napretka. Niţi nivo u kibernetiĉkom pogledu je integrisana politiĉka moć koja slijedi interese pojedinih grupa u društvu. ali su na najniţem nivou informisanosti o unutrašnjosti i okruţenju društva. U njemu postoji cjelina kao jedinstvo i kibernetiĉka hijerarhija funkcija koje ne ovise o shvatanjima ljudi kao individua. 6 WWW.

Tehnologija je apstraktna mašinerija koja se prema svima odnosi jednako. a to su obrazovanje i nauĉna istraţivanja. U sve strukture politiĉkog sistema ušle su grupe najrazliĉitijih struĉnjaka i tako se formirala skupina koja se moţe nazvati politiĉkom tehnostrukturom. nauka i sve vrste materijalne proizvodnje. Druga dimenzija tehnologijskog odnosa modernog društva je jednosmjeran odnos prema budućnosti. već o konkretnim tehniĉkim pitanjima ostvarivanja ţeljenih vrijednosti. ponašanje odreĊujemo prema apstraktno vaţećim moralnim pravilima ili zakonima i sl. tolerancije. Pojedinci više nisu vezani za radno mjesto. modernizacije. a birokratija je apstraktna impersonalna i nedokuĉiva samovolja. Budućnost je nadolazeće vrijeme. 6. Radi efikasnosti. Zbog toga se politika ne vodi više o strateškim pitanjima. predvidiv 7 WWW. Umjesto klasne borbe. Vrijeme modernog ĉovjeka nije sadašnje nego buduće vrijeme. oĉuvanja demokratije. Sloboda priznaje pravo svakom ĉovjeku da neovisno djeluje. Drugo znaĉenje slobode je u tome da ljudi u skladu sa vlastitim uvjerenjem odluĉuju o putevima i mjeri svog razvoja i usavršavanja. materijalne proizvode vrednujemo novcem kao apstraktnom vrijednošću. prevladavanje znanja i informacija nad materijalom u proizvodu ĉine da je informacija postala suština proizvodnje roba. neutralnost i paritet. U modernim društvima prisutan je konsenzus glavnih društvenih i politiĉkih snaga o tome da se politika mora graditi na koncepcijama razvoja. Oba naĉela vaţe i za pojedince i za grupe. 2.BH-PRAVNICI.COM Odvajanje procesa proizvodnje od procesa rada i sistema vlasništva moţe se shvatiti samo kao podsistemski element u nastanku društva srednjih slojeva i nestanku oštro podijeljenog klasnog društva. socijalnoj sigurnosti i povećanju ţivotnog blagostanja. Ĉovjek je racionalno biće. Informacija je postala opć i medij na kome se gradi kultura. jer stalna prijetnja konkurencije proizvodi kvalitet vlasti. U savremenom društvu uzvišenost politiĉke slobode je u tome što ona ĉuva svaku drugu slobodu. Oni koji su sposobniji i uspješniji stiĉu prednost nad drugima.BH-PRAVNICI. ne moţe bilo kako tlaĉiti druge. konsenzusa. 3. KULTURNI IDENTITET SAVREMENOG DRUŠTVA Najvaţniji aspekt naše kulture je apstraktna racionalnost. odluĉivanja na temelju strukturirane a ne homogene većine. Proizvodnja prema individualnim ukusima i potrebama. da niko nema prednosti nad drugima i da niko s pozivom na pravo. ali ne da vladaju već da budu uzor. Apstraktna racionalnost danas se pojavljuje u 2 bitna odnosa: tehnologiji i birokratiji. U apstraktnoj racionalnosti dolaze do izraţaja 2 bitne odrednice: kvantifikacija i mjerljivost svega što je savremeno društvo socijaliziralo. a apstrakcija povećava moć racionalnosti. pa je logiĉno da ideja slobode i jednakosti vaţi i za nacije.COM . U samoj drţavi desile su se 3 znaĉajne promjene: 1. Parlament gubi moć u odnosu na izvršnu i upravnu vlast. Masovno društvo postepeno prerasta u informatiĉko društvo. Kadrovske i masovne politiĉke stranke postaju stroge i disciplinirane. Zbog toga izvršna i upravna vlast sa svojim pogledima na konkretne probleme definišu politiĉki ţivot. Jaĉa uticaj drţave u osiguranju prodora domaće privrede na svjetsko trţište. POLITIČKE INSTITUCIJE SAVREMENOG DRUŠTVA Jedna od osnovnih funkcija drţave je ulaganje u najrentabilnije investicije.WWW. poslove mogu raditi kod kuće i mogu ga obaviti kad im to odgovara. 7. Preko politiĉkog pluralizma savremeno društvo ostvaruje svoj prosperitet. rasta. pluralistiĉka struktura utvrdila je naĉela participacije.

inflacije. Oĉuvanjem mogućnosti slobodnog odluĉivanja ţeli pokazati da ne pripada nikome. Ljudi oĉekuju da budući izumi i tehnološka rješenja prevladaju probleme energetike. To je razlog da se 80-tih godina 20. strast. Realsocijalistiĉka društva razvila su plansku podreĊenu ekstenzivnu ekonomiju kojoj je svrha ispunjene plana. te je radnik imao ĉvrsto pravo na rad koje nisu mogli dovesti u pitanje nekvalitetni proizvodi ili usluge. Posljednji sastojak kulture modernog društva je sekularizacija svih transcedentnih i utopijskih slika svijeta. Savremeni ĉovjek smatra da ima pravo raditi na svom oslobaĊanju ĉuvanjem manevarskog prostora odluĉivanja.COM i proraĉunljiv dogaĊaj kojim se moţe vladati i koji se moţe iskoristiti. osamostaljivanjem i privatnim ţivotom naći takav ţivotni prostor u kome će do izraţaja doći njihova emocionalnost. Dakle pravo i zakoni imaju "politiĉko-klasnu" i instrumentalnu moć. Ljudi ne ţele biti dovedeni u situaciju da se moraju opredijeliti za odreĊene grupe. U tehnomenadţerskoj strukturi osnovica je privredn i plan. Njen proizvod je drţavna birokratija.WWW. Vlast je proizvela politiĉku birokratiju koja je zamijenila klasu kapitalista.vijeka javljaju nove politiĉke orijentacije koje moţemo nazvati politikom reformi društva. nezaposlenosti. Reforme kreću od privrednih organizacija. ali se pozivanje na graĊanska i ustavna prava tretiralo kontrarevolucionarnim ĉinom. Kada se iscrpe društvene i proizvodne snage utemeljene u marksizmu kao ideologiji i kada se planovi ne mogu ostvariti ekstenzivnim privreĊivanjem. devijantnog ponašanja itd. Hijerarhijski poredak u drţavi podreĊuje se višoj ideološko-politiĉkoj instanci. ideologije ili institucije koje nastoje pojedinca uĉiniti svojim sastavnim dijelom. 8 WWW. Postaje oĉigledna dehumahizacija ţivota jer se prošlost i sadašnjost smatraju demodiranim. Radna snaga nije bila podreĊena trţištu. polazeći od uvjerenja da stvari uvijek mogu biti i drugaĉije nego što nam se prikazuju i nameću. udarništvom i sl. Nestaje razlike izmeĊu partije i društva u svom bitnom odreĊenju. radnim subotama. Ideološka i birokratska sfera utvrĊuju borbu za autoritet umjesto borbe ravnopravnih suparnika. pojedince. a ne univerzalno znaĉenje. Pojedinci nastoje izdvajanjem. i kada se usklade interesi komunistiĉke birokratije i radniĉke klase. a ne prema partnerima i rivalima. Sve veze pretvaraju se u apstraktne. a ne stvaranje dobiti i viška vrijednosti. poslovne ili struĉne. Nacionalizacijom je drţava postala "opći kapitalist" pretvorivši vlasniĉki odnos u monopolski odnos sa ideološko-politiĉkim karakterom. prevladanim i bezvrijednim. društva real socija lizma upadaju u krizu distribucije i legitimiteta. radnim akcijama. Ĉovjek je na to prisiljen jer je kao jedinka izgubio sposobnost liĉne i pune pripadnosti drugim ljudima. Simbiotska veza partije i društva prenosi se na sve društvene institucije i organizacije. mimoilazeći ĉak vaţenje prava i zakona. U ideološkoj sferi norma ponašanja i razmišljanja je nepromjenjiva idejnost i marksizam. Ova dva aspekta za posljedicu imaju udaljavanje pojedinca iz globalnih apstraktnih struktura i vremena. Rezultat svega bila je neproduktivna privreda koja nije mogla osigurati ekonomski rast i razvoj.BH-PRAVNICI. U socijalistiĉkim društvima vlast je pokretaĉka snaga stvorena iz partije i iz plana. 8.COM . Mjera ekonomije bila je koliĉina proizvodnje bez obzira na kvalitet. Ĉistke u SSSR bile su potpuno protiv zakonske procedure i institucija sudstva. U politiĉkodrţavnoj sferi to je pravni poredak. nije pratila trţište već norme institucija vlasti i plana koji je odreĊivao potrebe i interese prema utopijsk oj projekciji prelaza iz kapitalizma u komunizam. UZROCI PROPASTI REAL-SOCIJALISTIČKIH DRŢAVA U realnom socijalizmu partija je idejni i politiĉki subjekt društvenih zakona. Odsustvo konkurencije razara potrebu za dokazivanjem i u krajnjoj konsenkvenci dovodi do odsustva društvenog progresa. OslobaĊanje se pretvorilo u odluĉivanje. Ideje koje se u društvenom pogledu ne mogu organizacijski i tehniĉki ostvariti gube svoju vrijednost. energija i liĉna zadovoljstva. Ekonomija nije bila okrenuta neposrednim potrebama. Cjelokupna privreda i druge djelatnosti orijentisane su prema oĉekivanom ponašanju autoriteta.BH-PRAVNICI.

ni jedno od postojećih društava ovog tipa nije uspjelo odvojiti drţavu od društva niti ukloniti monopol ideologije nad drţavom. sklapanje braka. multinacionalna i multivjerska strukutura uz apsolutnu dominaciju politike nad cjelokupnim ţivotom ĉinili su ova društva izuzetno nestabilnim. Ne preporuĉuje više podjelu društva na 3 klase.e. Trţišno-kapitalistiĉka orijentacija je anomiĉna sa stanovišta socijalistiĉkih i komunistiĉkih vrijednosti. Treći. neriješeno nacionalno pitanje bio je drugi bitan uzrok raspada socijalizma. više klase ne mogu imati privatnu svojinu i porodicu. zloupotrebe.WWW. vaspitanja. nagla urbanizacija. odgovornosti i takmiĉarskog duha privrednim jedinicama. Samoupravljanjem se daje više autonomije. negirajući multikulturalnost real-socijalizam nije uspio istinski riješiti nacionalno pitanje. kraĊe i neodgovornost rukovodilaca. Drţava je osnovni regulator cjelokupnog ţivota pojedinca i naroda. Reguliše proizvodnju. društvene svijesti. Temelj društvene strukture predstavljao je monopol partijske moći.n. Drţavni unitarizam real-socijalizma negira ili simplificira kulturnu i etniĉku raznolikost. U svojim djelima "Drţava" i "Zakoni" nastojao je definisati idealno društvo i drţavu. napade i reforme. Prve dvije. a posebno religije. Platon je bio prvi mislilac koji je uoĉio podjelu rada i uvidio njen znaĉaj za društvo i ĉovjeka. Uz nedostatak graĊanskih sloboda usljed jednopartijskog sistema. visok natalitet. ODJELJAK 3 HISTORIJSKI RAZVOJ SOCIOLOGIJE I RAZVOJ SOCIJALNE I POLITIĈKE MISLI 1.p. već samo ravnomjerniju raspodjelu zemlje meĊu porodicama jer je porodica osnovna ćelija i temelj drţave.COM gdje se nastoje eliminisati nerad. raĊanje i odgoj djece.) 9 WWW. ARISTOTEL (384-332.n. vojnici-ĉuvari i proizvoĊaĉi-robovi. Agrarna struktura ovih zemalja. U "Drţavi" Platon stvara idealnu sliku društva ĉiju strukturu ĉine 3 osnovne klase: upravljaĉi-filozofi.BH-PRAVNICI.p. Antikapitalistiĉka orijentacija real-socijalistiĉkih zemalja pokazala se kao antimodernizam. Druga stepenica hijerarhijskog odnosa realsocijalistiĉkih drţava su birokratija i vlast kao totalni odnosi.BH-PRAVNICI. ANTIČKA SHVATANJA O DRUŠTVU PLATON (427-347. najviši nivo hijerarhije politiĉke birokratije realsocijalizma je u idejama i stavovima koji su simbiotski povezani sa svim bitnim elementima društva.COM . Bez obzira na kritike. siromaštvo. Dakle. Platon je uvidio društveni znaĉaj demografskog i geografskog faktora.e. U "Zakonima" Platon je nešto fleksibilniji. Otkrio je jednu vrstu klasnih sukoba kada kaţe da se svaka drţava sastoji od "najmanje 2 drţave koje meĊusobno ratuju-drţave bogatih i drţave siromašnih". uspostavljajući tako vladavinu većinske nacije nad drugim etniĉkim zajednicama u višenacionalnim drţavama. Platon je uvidio protivrjeĉnosti antiĉkog svijeta te je zbog toga koncipirao idealnu drţavu kao jednu od historijskih mogućnosti razrješenja postojećeg stanja.) Po sadrţaju misli Platon je idealistiĉki utopist.

više je bio okrenut ovozemaljskim pitanjima antiĉkog društva. tj. tzv.da je ĉovjek društveno biće. Nejednakost meĊu ljudima u ropstvu i kmetstvu posljedica su prvobitnog grijeha. Znaĉajan je Augustinov pokušaj da se historija ĉovjeĉanstva izloţi kao razvojni proces.WWW. Ċavolje drţave koju ĉine grešnici i Ċavoli. Tako se drţava podreĊuje crkvi kao sredstvo svrsi. Opisivao je postojeće drţave i u tu svrhu sakupio i analizirao 158 ustava grĉkih polisa. SOFISTI Sofisti su bili grĉki mislioci koji su meĊu prvima definisali teoriju prirodnog prava. AURELIJE AUGUSTIN je najznaĉajniji mislilac ranog hrišćanstva. Društveni ugovor. koje ne moţe ţivjeti van društva. RIMSKA SOCIJALNA I POLITIČKA MISAO Rimska misao preuzela je tekovine grĉke filozofije (naroĉito stoiĉke) prilagodivši ih potrebama rimske imperije. U ovom stanovištu je u najgrubljoj formi sadrţana rasna teorija društva. društvenog ugovora. Najpoznatiji je po tome što je utvrdio da je ĉovjek ZOON POLITIKON (društveno-politiĉka ţivotinja). te je zbog toga morao propasti. Rim je Ċavolja drţava. Shvatanje društva i drţave proizilazi iz 2 osnovne kršćanske dogme: o praroditeljskom grijehu i o vjeĉnom ispaštanju. Aristotel je u ekonomskoj sferi prvi utvrdio razliku upotrebne i prometne vrijednosti robe. U svom temeljnom djelu "O boţjoj drţavi" (De civitate Dei) Augustin historiju dijeli na 6 etapa. proizvod sotone i Boţja drţava koja kršćane treba ujediniti u vjeĉnu zajednicu blaţenstva.BH-PRAVNICI. kojim je društvo stvoreno. 10 WWW. Sofistiĉka teorija društvenog ugovora kaţe da su ljudi prvo ţivjeli u preddruštvenom. tj."prirodnom stanju" u kome je vladala apsolutna sloboda meĊu ljudima koja vremenom prelazi u anarhiju. kao mjerila vrijednosti i kao sredstva za gomilanje bogatstva. IzgraĊena je politiĉka doktrina o razlici 2 drţava: svjetovne koja je od zla. Cjelina historije je vjeĉita borba izmeĊu Boţje drţave koju ĉine pravednici i anĊeli i zemaljske. poĉev od stvaranja ĉovjeka. onaj koji priprema naspram onog koji ispunjava. a ne zbog društvenog odnosa. zajednicu Boţje drţave. jedan od najvećih mislilaca srednjeg vijeka. odnosno društvo. te su od koristi robu. Za sociologiju su znaĉajni rimski pisci koji su opisali druge narode sa kojima su se sreli na ratnim pohodima. 2. prema Aristotelu ljudska priroda je faktor koji reproducira ljude kao robove i gospodare. Ustvrdio je da ne postoji apsolutno najbolja drţava.COM . već samo relativno najbolja drţava u odnosu na postojeće društveno stanje. historijskog porijekla ĉovjeka.robovi. sadrţi u potpunosti pravila o zajedniĉkom društvenom ţivotu. Utvrdio je 3 funkcije novca: kao sredstva razmjene. Aristotel je kao realist pribjegavao strogom posmatranju ĉinjenica i njihovom objašnjavanju metodom indukcije i dedukcije. Izvan društva-ljudske zajednice egzistiraju samo bogovi i ţivotinje. te se on smatra jednim od preteĉa kasnije nastale filozofije historije. Robovi su to po svojoj prirodi.COM Platonov uĉenik. ĉija djelatnost je prvenstveno intelektualna i manuelni radnici. Drţavna zajednica je samo priprema za višu zajednicu. SREDNJEVJEKOVNA I RENESANSNA SHVATANJA O DRUŠTVU TOMA AKVINSKI (1227-1274) Skolastiĉki filozof i teolog. kmetu i njihovim gospodarima. Dakle. Tacit je opisao Germane. Društvo je samo sredstvo pomoću koga ĉovjek treba postići konaĉni cilj: spasenje. Najznaĉajnija tvorevina rimske misli je RIMSKO PRIVATNO PRAVO. Cezar Gale.BH-PRAVNICI. Da bi se izbjegla opća nesigurnost ljudi su se opredijelili da stvore društvo: zajednicu u kojoj će svi biti podvrgnuti obaveznim pravilima jednakim za sve. Idealno društvo je ono u kome postoje 2 klase: upravljaĉka.

Otud Makijavelizam kao sinonim za tehniku vladanja u kojoj cilj opravdava sva sredstva. Sistem se utvrĊuje hijerarhijski prema kriteriju znanja . protivpravno ponašanje je uvijek nemoralno. Vlast je odgovorna za dobrobit naroda i to ne samo pred ustavno-pravnim. Društveni ţivot Kant poima kao sferu koja se zasniva na pravilima. 1480-1535) Engleski drţavnik.onaj ko više zna zauzima više mjesto na društvenoj ljestvici. 1469-1527) Italijanski politiĉar. prvenstveno sa stanovišta tehnike vladanja i odrţanja vlasti. Po Kantu. Prvi predstavnici ovakvih shvatanja su Nikolo Makijaveli i Ţan Boden.kritiĉka prema svom vremenu i prostoru. jedinstvo i neprenosivost vlasti. Makijavelijeva misao je analitiĉko. Najpoznatije djelo "Republika" napisao je u 6 tomova. 1530-1596) Francuski realistiĉki renesansni mislilac. Kulturom Kant definiše sposobnost da se slobodno djeluje kroz istanĉavanje vlastitih mogućnosti. NIKOLO MAKIJAVELI (NICCOLO MACHIAVELLI. nema klasne podjele društva i nejednakosti.WWW. pravde i poštenja. KRITIKA PRAKTIĈKOG UMA i KRITIKA MOĆI RASUĐIVANJA. Makijaveli je koncipirao teoriju moderne drţave. TOMAS KAMPANELA (TOMMASO CAMPANELLA. studirao filozofiju. a za opće dobro društva i zajednice. Kao i Mor. knjiţevna komedija "Mandragola" itd. a istovremeno praktiĉka jer nudi odreĊena konkretna rješenja o ureĊenju društva i drţave. Društvena svojina i rad omogućuje jednakost svih u sistemu raspodjele. U njoj vlada potpuna jednakost i sloboda pojedinaca. Drţavu definiše kao rezultat potreba i interesa njenih graĊana. Zalagao se za toleranciju izmeĊu etniĉkih i vjerskih skupina. a ne na nasilju i samovolji. matematiku i fiziku.COM TOMAS MOR (THOMAS MORUS.BH-PRAVNICI. Tokom renesanse javljaju se i prva real-politiĉka.COM . tipiĉni je predstavnik zaĉetka socijalno-utopijske orijentacije. Svaki pripadnik zajednice radi na raznim poslovima šestoĉasovno radno vrijeme. praktiĉka shvatanja društva i drţave. U svom djelu "Utopija" zamišlja idealnu drţavu koja bi trebala biti produkt ljudskog uma. III NJEMAĈKA KLASIĈNA FILOZOFIJA IMANUEL KANT (1724-1804) RoĊen u Keninsbergu u Njemaĉkoj. Jedan je od utemeljitelja teorije suvereniteta koji za Bodena znaĉi apsolutnost. već i pred prirodno-pravnim zakonom. 11 WWW. Svojim moralnim rigorizmom Kant je oštro osudio makijavelistiĉka naĉela i principe. Sve je zajedniĉko. teoretiĉar drţave i prava. Glavna djela su mu "Vladalac". knjiţevnik. doktorirao 1755. prvenstveno vlasti i vladajuće elite. prava i slobode. "Rasprava o prvoj dekati Tita Livija". poštuje se ljudska liĉnost. ŢAN BODEN (JEAN BODEN. oĉuvanja vlasti itd. "Historija Firence". utopist i humanist. U "Sunĉanoj drţavi" drţavnom regulativom je sve do detalja ureĊeno. Makijaveli politiku definiše kao borbu interesa u kojoj su dozvoljena sva sredstva u cilju osvajanja i odrţavanja vlasti. poznat filozof i ekonomista.BH-PRAVNICI. 1568-1639) Italijanski renesansni filozof i društveni teoretiĉar ĉije glavno djelo nosi naziv "Sunĉana drţava". U periodu 1781-1790 objavio je 3 crkvene kritike koje su temelj njegove filozofije: KRITIKA ĈISTOG UMA.

WWW. Demokratija je po Kantu u osnovi pacifistiĉka jer je graĊanin kao osnovni subjekt politike prevashodno zainteresovan za mir. Na tome Fihte zasniva 2 politiĉke teme: temu demokratije i temu drţave. Po Kantu ĉovjek ima 3 oblasti. a nezavisnost je ekonomska koja je svojstvena onom ko prodaje proizvod svog rada. umro u Berlinu. nekolicini osoba aristokratija. U Berlinu osvojenom od Napoleona 1807-1808 odrţao svoje poznate "Govore njemaĉkoj naciji" koji predstavljaju jedno od njegovih temeljnih djela.BH-PRAVNICI. Kanto joj daje izvjesnu prednost nad drugim politiĉkim formama jer u njoj vidi maksimalnu racionalizaciju vlasti koja u stvari predstavlja prosvijećeni despotizam. jednakost. jer svaka vlast dolazi od boga. drţava nije potrebna. Sloboda je od vanjskih prisila. Fihteovska drţava djeluje moralno. U takvoj idealnoj i racionalnoj drţavi razlikuje 3 vrste vlasti: vrhovnu (zakonodavnu). prerogative: slobodu. Autokratija je najjednostavnija forma vlasti jer se zasniva na odnosu vladar-podanici. Odnosi izmeĊu drţava po Kantu su analogni odnosima izmeĊu pojedinaca koji su u situaciji potencijalnog rata. Kant koncipira idealnu drţavu koja treba biti norma stvarnim postojećim drţavama. Kant tvrdi da je traganje za srećom stvar pojedinca i da vlada nema pravo da se u to miješa. Narod nema pravo pitati za porijeklo vlasti. Nepraveden je rat koji proizilazi iz naĉela povećanja i moći. izvršnu i sudsku. FILOZOFIJA 12 WWW. ali mu treba teţiti kroz djelovanje na principima tradicionalnog pacifizma i tzv. Ondje gdje je moralna sklonost zadobijena. a zatim univerzitetski profesor. Prema tome. primjenjuje oficijelnu prisilu uĉeći pojedince moralnom ţivotu. analogno Kantu. Tema drţave. Kod Fihtea je. tj. nezavisnost. kosmološka sloboda.ekonomski samostalni ljudi imaju pravo glasa i njih Kant naziva "aktivni graĊani". a svim osobama demokratija. a da ne prodaje sebe kao radnika. Za njega je patriotizam ekvivalent za republikanski ustav i predstavniĉki sistem. U tom smislu ideal vjeĉnog mira je neostvariv. Ali. sadrţi drţavnu intervenciju u politiĉko-ekonomskom ţivotu.COM Racionalna drţava je za Kanta drţava koja nema druge svrhe osim da garantuje pravni ţivot i koja je podreĊena pravnim normama. tj. Ovim je Kant postao preteĉa osnivanja Ujedinjenih nacija. U odnosu na vlast.COM . Zakonodavna vlast pripada kolektivnoj volji naroda. te se zato Fihteova drţava naziva etiĉkom. U Fihteovoj teoriji nije dozvoljena valjanost glasova većine. politiĉka sloboda. Sve velike odluke donose se glasanjem. GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL (1770-1831) Glavni predstavnik njemaĉke klasiĉne filozofije-objektivnog idealizma i jedna od najvećih liĉnosti u historiji filozofije uopće. Kant odbacuje sve vrste makijavelizma u politici. Racionalnu vladavinu zasnovanu na podjeli vlasti Kant naziva patriotskom. Tako je svako pokoran zakonima koje je sam ţelio. oslonjena na Kanta. Tema demokratije sadrţi osnovne klasiĉne motive o ugovoru i uĉešću graĊana u politiĉkom ţivotu. On treba da poštuje vlast. politika strogo podreĊena moralu. Kant razlikuje 3 vrste društvenog ureĊenja: ondje gdje suverenitet pripada jednoj osobi je autokratija. U najvaţnija njegova djela spadaju FENOMENOLOGIJA DUHA. nego samo jednoglasnost gdje zahtijeva da oni koji se ne ţele podrediti jednoj priliĉno jasnoj većini prestaju time biti ĉlanovi drţave. bio privatni uĉitelj. Studirao teologiju. Samo nezavisni graĊani.stanje "vjeĉnog mira" u kome bi postojao savez drţava i nad njim jedna naddrţava-"drţava naroda". Narod je nosilac drţavnog suvereniteta i izvor politiĉke mudrosti. u "prirodnom stanju" u kome pravo nije prisilno. Poput pojedinca i drţave moraju izaći iz ovog stanja i preći u stanje ureĊeno pravom.BH-PRAVNICI. tj. tj. 1762-1814) RoĊen u Ramenovu. Fihte razlikuje 3 vrste slobode: Transcendentalna sloboda. Politiĉka sloboda je pravo da se ne prizna ni jedan zakon ako ga ĉovjek sam sebi ne zadaje. Kant smatra da bi ta drţava bila prevelika i ne bi uspjela štititi svoje ĉlanove koji bi ponovo bili u ratnom stanju."pravednog" rata. Drţavna i politiĉka forma samo su sredstvo za razvoj moralnog ţivota. sluţeći se svim sredstvima. svrha drţave je da samu sebe uĉini suvišnom i da samu sebe ukine. JOHAN GOTLIB FIHTE (JOHANN GOTTLIEB FICHTE.

Iznad drţave nema niĉeg osim "svjetskog duha". U tu opću klasu ulaze sudska i policijska vlast. U Hegelovoj interpretaciji racionalnost je napredak slobode. tj. postao je suvlasnik jedne tvornice tekstila u Škotskoj gdje je uspješno izvršio reformu poboljšavajući uslove za rad. odatle razlika izmeĊu Grka i varvara. posebno protestantizmom. Privatna inicijativa je nešto nedruštveno. a da su finansijski kapital i trgovina parazitskog karaktera. U "Filozofiji povijesti" Hegel hvali i slavi njemaĉkog monarha Fridrika II. ali bez uspjeha kasnije je imao u Nju Harmoniju (SAD). LOGIKA itd. Po ovom odreĊenju racionalnosti Hegel je zastupnik organske teorije društva. Donji dom je izboran. a Ustav je rezultat dugog historijskog procesa. Grci i Rimljani su znali da je nekolicina slobodna. Kada se prihvati naĉelo "prirodne" jednakosti ljudi. a svi su slobodni u kršćansko. Zakonodavnu vlast ĉine 2 doma: gornji dom u kome su predstavnici klase zemljoposjednika i donji dom gdje su predstavnici industrijske klase i "opće" klase birokrata. Prema Hegelu. Drţava kao takva nuţan je oblik racionalnog jer predstavlja princip organizacije nasuprot nasilnim teţnjama pojedinaca ili grupa. nastaje svijest da je ĉovjek kao takav slobodan. Treći momenat koji se javlja kod socijalistiĉkih mislilaca je oĉigledno veći interes za društvene pojave u odnosu na politiĉke pojave. Ove teorije kao drugo pitanje opserviraju organizaciju ekonomskog ţivota nasuprot individualnoj inicijativi. On je ukupnost zakona i obiĉaja koji su se vremenom uĉvrstili. skraćujući radno vrijeme itd. Gotovo svi socijalistiĉki mislioci slaţu se u mišljenju da je graĊanska politika Makijavelizam. Oni ĉine opću klasu. Hegel zastupa monarhistiĉki oblik drţave pravdajući to time da je suverenitet nešto jedinstveno i prema tome njegovo najbolje utemeljenje je monarh. Zakonodavna vlast je prema Hegelu dio Ustava. Smisao historijskog razvoja Hegel vidi u postepenom oslobaĊanju ĉovjeĉanstva: samo je jedan slobodan u istoĉnom svijetu (istoĉnjaĉki despotizam). nekolicina su slobodni kod Grka i Rimljana. Ovi mislioci gotovo iskljuĉivo gledaju na društvo. Racionalnost postoji kao organska cjelina ţivota jednog naroda. Iznad drţave postoji samo povijesni tok. gdje je formirao koloniju s komunistiĉkim karakterom. Rimljana i nerimljana kroz pravdanje ropstva kao prirodne pojave. Još manje se njegova drţava moţe nazvati demokratskom. ĉak ni neki naddrţavni autoritet. Politiĉki oblici ureĊenja postaju sekundarni. OSNOVNE CRTE FILOZOFSKOG PRAVA.COM HISTORIJE. Hegelova drţava ne moţe se nazvati liberalnom jer u njoj nedostaje preteţna briga o zaštiti pojedinca. Efektivna vlast u drţavi je vlast koju imaju funkcioneri. Savremena racionalna drţava je za Hegela antifeudalna drţava i u odreĊenom smislu drţava koja izjednaĉuje graĊane sa sviješću da je ĉovjek kao takav slobodan. osim drţave ne smije postojati nikakav drugi autoritet.BH-PRAVNICI. radnik po socijalnom porijeklu.WWW. već mnogi kao organizovani ĉlanovi "udruţenja.BH-PRAVNICI. razmišljajući o racionalnoj rekonstrukciji postojeće društvene strukture i preraspodjele dohotka kao mogućnosti potpunog zadovoljavanja pojedinca. 13 WWW. ROBERT OWEN (1771-1858) Britanac.COM . Hegelova drţava je etiĉka drţava obzirom da se u njoj odvija etiĉki ţivot hraneći se tradicijom. HISTORIJA FILOZOFIJE. postepenog razvoja slobode kroz napredovanje svijesti. ĉak i negativni. jednostavno se da zakljuĉiti da su ekonomske nejednakosti neopravdane. To postepeno razvijanje slobode je napredovanje svijesti: istoĉnjaci su bili svjesni da je samo jedan slobodan i to se pretvaralo u despotizam. što ih ĉini savremenim preteĉama sociologije.germanskom svijetu. obiĉajima i zakonima. IV SOCIJALIZAM UVOD Socijalizam neposredno proizilazi iz teorije prosvjetiteljstva. što postaje predmetom razmatranja razliĉitih socijalistiĉkih ideja. Radi se o izborima koje ne obavljaju mnogi kao pojedinci. Sliĉan pokušaj. zajednica i korporacija". Sa kršćanstvom.

PISMA JEDNOG STANOVNIKA ŢENEVE i NOVO KRŠĆANSTVO. Druga karakteristika anarhije modernog trţišta je "laţnost" cijena roba koja se ostvaruje berzom.BH-PRAVNICI. autonomna politiĉka akcija radnika i sl. Ako se pod socijalizmom podrazumijeva ukidanje privatnog vlasništva. administrativno-politiĉka struktura društva itd. a neradnici su feudalna aristokratija. ŠARL FURIJE (CHARLES FOURIER. 1772-1837) Teorija socijalne i političke harmonije Prema Furijeovoj doktrini. u kome svi rade. Dekart. Svaki radnik dobio bi taĉan ekvivalent rada koji je uloţio (eliminacija profita) i s bonovima moţe kupiti drugu robu (eliminacija novca). Društvo koje je Sen Simon definisao kroz dominaciju primijenjenih nauka postalo je realnost u nizu zemalja svijeta. U "Paraboli" je iznesena suština Sen Simonove socijalne doktrine. lihvarstvom 14 WWW. Auguste Konte i drugi zadobili su glavnu ulogu u industrijalizaciji Francuske koju je karakterisala prevlast akcionarskih društava i finansijskog kapitala uz sve veći znaĉaj banaka i intervencionizam drţave koja nastoji postati veliki i jedini proizvoĊaĉ. Oven predlaţe formiranje institucije banaka koje bi svojim ĉlanovima dijelile bonove u zamjenu za robu koju su proizveli.COM Prema Ovenovoj doktrini. Anarhija proizvodnje rezultira smanjenem plaća radnicima jer se proizvodi po sve niţim cijenama. postoje prirodni i istovremeno boţanski zakoni koji djeluju u svijetu neovisno o ĉovjeku. nauku i industriju stavi u vrh svetih spoznaja. U djelu "Pisma jednog stanovnika Ţeneve" Sen Simon Njutna vidi kao proroka nove religije koja treba da ujedini nauĉnike. Radnici i kapitalisti su proizvodna klasa. Sen Simonovi sljedbenici Enfantin. Lok. Bekon. umjetnike i industrijalce i od njih uĉini "vr hovne upravitelje ljudske vrste".BH-PRAVNICI. Ova kultura formira radno društvo. proizvodnu i parazitsku klasu. gdje je sloboda ĉovjeka reducirana na minimum. Sve dolazi u potpunu nadleţnost drţave. Savršeno planiranje po svojoj logici neizbjeţno ukljuĉuje socijalizam. Uĉitelji nove nauĉne kulture su Njutn.WWW. Religija u Sen-Simonovoj doktrini treba doprinijeti tome da se bolje osjete moralne i društvene duţnosti. odnosno rezultira u monopolima koji stvaraju tlo siromaštvu većine. Sen Simon propovijedao je novu. SEN SIMON (SAINT-SIMONE. te da umjetnost. razvoj energija koje bi u suprotnom ostale neiskorištene itd). Ti neracionalni faktori su trgovinska sfera. Oven zato razmišlja o sredstvu pravedne razmjene koje bi zamijenilo novac. Antagonizam koji on uoĉava izmeĊu radnika i besposliĉara. Mišel Ševalie. On društvo dijeli na radnike i neradnike. izmeĊu proizvoĊaĉa i politiĉke nadgradnje društva i danas je prisutan. 1760-1825) Najpoznatija djela su mu PARABOLE. Religija na meĊunarodnom planu treba da ujedini ljude u jedan miroljubiv poredak. Sen Simon se ne moţe definisati kao socijalista niti utopista. Kao posrednik u trgovaĉkoj sferi novac je izvor svih nepravdi. Sen Simon bio je socijalista samo u onoj mjeri kada zastupa strogo ekonomsko planiranje društva. Vidljivo je da je Sen Simon zamišljao usku povezanost religije sa naukom. Oven u trgovaĉkoj sferi uviĊa i pozitivne karakteristike (podsticaj nauĉno-istraţivaĉkog rada. Sen Simonovi uĉenici doveli su teze o organizaciji rada do krajnjih posljedica. nauĉnu kulturu zasnovanu na pozitivnim spoznajama.COM . što dovodi do ropskog poloţaja siromašne radne klase. Vaţno je omogućiti nesmetano djelovanje tih zakona uklanjanjem neracionalnih faktora. Augustin Tieri. Radi se o kuponu o radu koji bi predstavljao stvarnu a ne promjenjivu vrijednost. Mada svijet trgovine kvalificira kao totalnu iracionalnost. slobodno trţište vodi u moralno-psihološku dekadenciju i pretvara se u svoju suprotnost. samo u razliĉitoj formi. napreduju industrija i nauka.

a na štetu slobodne konkurencije koja je u teoriji garantovana. Aktivistiĉki dio Furijeove misli proizilazi iz odbijanja ove neprirodnosti i "povratku prirodi". razdrobljen i podijeljen usljed podjele rada koja ga ekonomskom nuţnošću tjera da razvija samo jednu sposobnost i tako potiskuje svoju prirodnost. jednake raspodjele dobara i društvenih uslova. a ne prisvajanje na bazi vlasništva. Svaka je suvlasnik te nove društvene zajednice preko posjedovanja akcija. Furije u Harmoniji odobrava individualno domaćinstvo koje gubi svako slugansko obiljeţje. svoje instinkte i strasti. već podijeljeno na 3 klase: siromašnu. Svako u falangi biće odgajan tako da se jednodimenzionalni ĉovjek prevazilazi svestranošću zanimanja u provjerenom radu na više podruĉja koja odgovaraju svakom ĉovjeku ponaosob. Jezgro falange kao nove društvene organizacije je FALANSTER.800 osoba. Furijeova "priroda" iskazuje se u osjećajima i strastima koje treba osloboditi. Osnovni princip mora biti nagrada srazmjerna djelima i talentu. Zahtjev za jednakošću rezultira stavom da svakom treba dati istu nagradu. Ako se omogući da se u svim vrlinama ĉovjeka razvije dobra priroda. njegov posve finansijski izraz. Furijeovo društvo nije egalitarno.COM . Ĉovjek graĊanskog društva je "jednodimenzinalan". PJER ŢOZEF PRUDON (PIERRE JOSEPH PROUDHON. Rad je raznolik i uvijek sa strašću. Prudonovo društvo je više liberalno-konkurentsko nego socijalistiĉko jer se zasniva na pojedinaĉnoj inicijativi. Da bi se ovo društvo ostvarilo. U politiĉkoj sferi vlast sluţi iskljuĉivo poslovnim ljudima. Društveno-ekonomskoj neprirodnosti kapitalistiĉkog poretka odgovara i odreĊena moralno-psihološka neprirodnost. Prudonova teorija egalitarizma i anarhizma Principe vlastite doktrine izloţio je u raspravi "Vlasništvo je kraĊa". ali savjetodavnog karaktera. Svaka karika u lancu sposobna je da donosi odluke.ona djelatnost koja izvještaĉuje prirodu i instinkte ĉovjeka. jedan od navjećih socijal-utopijskih mislilaca. Od civilizacije do Harmonije prelazi se preko posredne etape koju Furije naziva GARANTIZAM. Postoji "Vrhovno vijeće industrije". a to vlasništvo je svojim porijeklom kraĊa. odnosno sklad ĉovjeka i prirode. Oko falanstera grade se nove graĊevine za poljoprivredne. Time se unapreĊuje vlasniĉki duh. Prudonovo uĉenje teţi ostvarenju potpune jednakosti meĊu ljudima na osnovu pravedne. U novoj Harmoniji nezakonito je vještaĉko ponašanje. Rad nije individualno djelo već društveni ĉin. On ubire na osnovu vlasništva. harmonija siromašne klase s bogatom i općenito smisao za saradnju i uzdrţavanje od egoizma. a društvo je organska cjelina. Naziva se EGALITARIZAM. te liĉnu sreću ĉovjeka. srednju i bogatu. spava i odrţavaju sastanci. Tu se ne sluţi pojedincu već zajednici koja je nešto nadindividualno. taj ubire nezakonite prihode. Furijeova organizacija društva je decentralizirana.BH-PRAVNICI. industrijske i druge djelatnosti. Politika je u suštini prevladana novom socijalnom organizacijom rada. Prelaz na novi svijet ne postiţe se politiĉkim sredstvima već privlaĉnošću primjera budućeg racionalnog poretka. neka vrsta zajedniĉke organizacije ţivota gdje se jede. Furijeova kritika simbioze finansijskog kapitala i politiĉke vlasti postala je kasnije vrlo raširena i prihvaćena.COM i drugim spekulacijama. Rezultat rada je obilan a ljudi zadovoljni jer su pomireni s prirodom. U pravo se u tome nazire socijalistiĉki karakter Furijeove doktrine. Proizvod svakog ograniĉen je pravom svih te nije dopušteno da se nad pojedincem vrš i nasilje i da mu se nametnu zakoni. već ubire profit i kamate. štednji i otklanjanju nejednakosti do kojih dovodi konkurencija.WWW. Predmet pravde je jednakost uslova proizvodnje i ţivota.BH-PRAVNICI. imaćemo harmoniĉan svijet (Harmoniju). Ĉovjek Harmonije ili novi Furijeov ĉovjek u potpunosti će razviti svoja ĉula i obnoviti erotsko-seksualni nagon u skladu sa prirodom. a drţava je postepeno apsorbovana u društvo. Psihološkom skladu odgovara društveni sklad koji Furije konstruiše kroz proizvodne je dinice zvane FALANGE koje se sastoje od oko 1. Siromašni mogu brzo postati akcionari jer su za radnike puštene u promet akcije s vrlo visokim kamatama. 15 WWW. Onaj ko svojim radom ne uĉestvuje u proizvodnji nove vrijednosti. 1809-1865) Francuz. To je najgora mana kapitalizma. tj.

već socijalna organizacija društva bez politike. Federacija moţe biti samo socijalistiĉkog karaktera. u ĉemu odluĉujuću ulogu daje drţavi koja treba operacionalizirati teţnje radništva koje su identiĉne teţnjama ĉovjeĉanstva. umro u Ţenevi. Banka pušta u promet bonove koji treba da zamijene novac. roĊen u mjestu Breslav-Vroclav. razlikujući ĉinjenicu da radniĉka klasa. Lasal polazi od ove doktrine. a ne drţava ima odluĉujuću historijsku ulogu. Djelo MUKADIMA (Muqaddima). 16 WWW. ODJELJAK 4 SOCIOLOŠKE TEORIJE IBN HALDUN (1332-1406) Ţivio u Tunisu. FERDINAND LASAL (LASSALLE. Bitno obiljeţje doktrine drţavnog reformizma je da omogući svima uĉestvovanje u dobrima civilizacije. ali u smislu evolucije društva kao rezultata historijskog napretka. Socijalizam i drţava Prema doktrinama ovih njemaĉkih teoretiĉara. uĉešće radnika u dobiti preduzeća itd. To Prudon naziva anarhijom. GUSTAV ŠMOLER i ADOLF VAGNER.BH-PRAVNICI.COM Prudon predlaţe konstituisanje nacionalne banke za razmjenu. Njegova teorijska i real-politiĉka koncepcija proizilazi iz djela SISTEM STEĈENIH PRAVA. radi se o umjerenoj socijalnoj doktrini koja u suštini iznosi politiku postepenih reformi ĉiji krajnji domet je stvaranje kolektivnog društva. organizovana socijalno ali ne i politiĉki. Drugo sredstvo oslobaĊanja niţih klasa je stvaranje kooperativa koje finansira drţava. a koje su u konkurenciji sa kapitalistiĉkim preduzećima. Dakle. prudonovsko društvo je bez vlasti. Predgovor. drţava se ne moţe reducirati na funkciju da graĊanima jamĉi sigurnost. a Prudon zastupa stanovište da akademija nauka mora imati funkciju koja je pripadala vladi jedne drţave. što u prevodu znaĉi Uvod. Protagonist ove miroljubive evolucije kao revolucije je radniĉka klasa. Nosilac reformi je drţava koja treba osigurati osloboĊenje radnika. Marksa i Engelsa. posebno reformatorskog zadatka drţave.socijalna organizacija društva bez politike. odnosno bez politiĉkog autoriteta nad ljudima . Nastanak federacije komuna je revolucionaran ĉin. Insistira na kontinuitetu historije. Dakle. anarhija nije haos i bezvlašće. Zbog toga treba uvesti neposredno opće pravo glasa kako bi se niţim klasama omogućilo uĉešće u politiĉkom ţivotu.COM . umro u Egiptu. Arbitrarna funkcija drţave ne ukljuĉuje ukidanje tradicionalnih vrsta vlasništva. Društvo je zamišljeno kao nezavisna društveno-komunalna cjelina u kojoj se pojedinaĉne komune (zajednice) udruţuju u federaciju (savez) na osnovu slobodnog ugovora. obavezujući se na uzajamne obaveze u taĉno odreĊenim predmetima. Suvremenik Prudona. 1825-1864) Nijemac. Lasal socijalizam obrazlaţe kroz neku vrstu filozofije historije. podjednaku raspodjelu plodova rada. već je prema Robertusu faza drţavne intervencije posredna faza izmeĊu reţima privatnog vlasništva i socijalistiĉkog društva. Ovaj koncept socijalizma suprotstavlja se komunizmu koji teţi diktaturi. Suverenitet federacije ne moţe imati autoritarno obiljeţje niti u mnogim pitanjima moţe suspendovati suverenitet slobodno udruţenih komuna. Cilj je da se radniĉka klasa oslobodi najamnih odnosa. Na mjesto politike dolazi nauĉna organizacija.BH-PRAVNICI. Za Prudona je ideal nacije i njenih prirodnih drţavnih granica materijalistiĉki ideal koji remeti politiĉku ravnoteţu i mir. Na planu politiĉke organizacije.WWW. već treba intervenisati u ekonomskoj i politiĉkoj sferi. Po Prudonu socijalizam treba da znaĉi slobodnu razmjenu. a polazište su mu njemaĉki teoretiĉari KARL ROBERTUS.

već i temeljni proces nastanka naroda i drţava kroz transformaciju rodovskih odnosa u viši stepen društvene zajednice. nomadske zajednice se transformišu u sjedilaĉke skupine koje predstavljaju viši stepen civilizacije sa izgradnjom naselja. odnosno civilizovanom društvu. Uzrok ljudskog zla nije samo u Boţjoj odredbi već i u ograniĉenosti i nejednakoj raspodjeli bogatstva. što njegovoj teoriji društva daje nauĉni dignitet. Asabija je pojam koji ukazuje na niz vrlo sloţenih uzroĉno-posljediĉnih odnosa. Haldun je dokazao sveopću povezanost i uslovljenost društvenih pojava. Bog je u duše nejednako usadio dobro i zlo. VoĊstvo tog plemena uzima prerogative vlasti. Društvo obuhvata i poima univerzalno. O sjedilaĉkom. Zanati. posebnog (drţava) i pojedinaĉnog (pleme). Drţava Nastanak drţave vezan je za civilizaciju i višak proizvoda kao proizvod kooperacije proizvoĊaĉa. već je samo jedna forma društvenosti. donijelo mu je svjetsku slavu. O ljudskom društvu općenito. O nomadskom društvu. Asabija je prema Haldunu i veza koja sjedinjuje sve Arape u jednu narodnosnu grupu.BH-PRAVNICI. Osnovna društvena pojava koja definiše nomade i ĉini okosnicu njihovog ţivota je ASABIJA. niti na arapsko društvo. Nomadi i sjedioci Nomadi su po društvenoj poziciji prije sjedilaca i oni su osnova iz koje niĉu civilizacije. Prvi je nauĉnik u historiji socijalne i politiĉke misli ĉije predmet prouĉavanja je ljudsko društvo u cjelini i svi oblici ispoljavanja njegove društvenosti. Samo plemena integrisana na principu asabije mogu opstati u teškim uslovima nomadskog naĉina ţivota. krvno srodstvo itd. zadrţavajući za sebe najbolje posjede. komunikacija itd. Tako nešto moguće je postići kroz konstituisanje posebne politiĉke organizacije društva koja se zove drţava. 3. razvijene podjele rada i saradnje velikog broja ljudi na zajedniĉkom poslu. Kada se ostvari višak proizvoda. O naukama i sticanju znanja. halifatu i drţavi. drţavnim funkcijama i vlasti. a poglavica (šejh) postaje vladar drţave. rezultat je specifikacija zakona evolucije po kome se sve pojave razvijaju od niţih ka višim.BH-PRAVNICI.COM Prolegomena. Djelo predstavlja teoretsku cjelinu sa prvobitnom namjenom da omogući lakše razumijevanje historije. na odreĊenom stepenu koncentracije materijalnog bogatstva. a da bi se zlo odstranilo i sprijeĉilo uništenje ljudskog roda nuţne su institucije vlasti koje posreduju i zaštiti imovine i izbjegavanju sukoba. ne reducirajući ga na historijske oblike drţavnosti. Radi se o SOCIJALNOM DETERMINIZMU. 4. Kada se drţava uĉvrsti. Drţavna vlast je nuţna zbog ljudske prirode. To je oblik društvene veze sa posebnom solidarnošću zajednice. Pri stvaranju drţave odluĉujuća je asabija.WWW. dohodak i naĉin sticanja dohotka. metodom općeg (društvo). 6. reprodukcija ţivota.COM . Pored zakona evolucije. O dinastijama. Civilizacija se moţe stvarati samo u izobilju i miru. Sadrţaj Mukadime podijeljen je u 6 poglavlja: 1. koji je Haldun nauĉno utvrdio u XIV vijeku. VoĊstvo pobjedniĉkog plemena postaje jezgro drţavne vlasti. Pleme sa ĉvrstom asabijom uspijeva pokoriti ili ujediniti niz drugih plemena. njegovim vrstama i razmještaju na zemlji. Haldunova teorija o cikliĉnom kretanju društva po kojoj svaki politiĉki reţim traje 3 generacije. 5. Ona objašnjava ne samo veze unutar plemenskih zajednica. 2. Po rezultatima istraţivanja društva u cjelini. Glavni cilj nomadske zajednice je da obezbijedi egzistencijalni opstanak jer im naĉin proizvodnje i razvijenost proizvodnih snaga omogućava zadovoljavanje samo najnuţnijih potreba. funkcija asabije odumire i biva 17 WWW. Ibn Haldun je osnivaĉ sociologije. Kod Halduna se prvi put u historiji drţava javlja kao tvorevina koja nije identiĉna sa društvom. Kriterij razlikovanja ova 2 tipa vidi u naĉinu proizvodnje. a socijalna misao evropskog zapada tek poĉetkom XIX vijeka. Plemena i barbarski narodi. Osnovna 2 tipa društva koja Haldun analizira su nomadi i sjedioci.

PRVA GENERACIJA osnivaĉa drţave zadrţava sve kvalitete asabije u kompaktnosti. jedna dinastija moţe vladati 3 generacije (oko 120 godina) nakon ĉega nuţno propada. DRUGA GENERACIJA pod uticajem lagodnog ţivota prelazi iz stanja u kome svi uĉestvuju u slavi dinastije u stanje u kome samo jedan ĉovjek polaţe pravo na apsolutnu vlast i slavu.BH-PRAVNICI. Tri su stadija inteligencije (fikcija. participaciji. ĈETVRTA GENERACIJA je izgubila sve kvalitete prestiţa i napredovanja i samo je pitanje dana kada će propasti. Prema tom zakonu.WWW. apstrakcija. Rad (pozitivnom stadiju). TREĆA GENERACIJA je u potpunosti izgubila vitalnost nomadskog naĉina ţivota. tako da vladajuća dinastija dolazi u stanje senilnosti. Pod pojmom metafizika podrazumijeva se idealistiĉka filozofija o prapoĉecima ţivota. Harizmatska vlast je vlast Boţjih poslanika. svaka grana naših spoznaja prolazi uzastopno kroz 3 stadija: teološki ili fiktivni. utemeljitelja drţave. metafiziĉki ili apstraktni i nauĉni ili pozitivni. Odbrambena snaga svih sadrţana u konstituciji drţave reducira se vremenom na formiranje posebne milicije i administrativnog aparata. PROGRAM NAUĈNOG RADA POTREBNOG ZA REORGANIZACIJU DRUŠTVA itd. 1798-1857) Francuski filozof. Osnivaĉ organicistiĉkog je Kont. II POZITIVIZAM OGIST KONT (AUGUSTE CONTE. Ova etapa još uvijek sadrţi neke kvalitete nomada. Tradicionalna vlast poĉiva na uvjerenju o nasljednom pravu nosioca vlasti. zrelost (pozitivna doba).COM nadomještena drugim faktorima. On ovaj zakon nije kruto shvati uvaţavajući historijske ĉinjenice trajanja postojećih oblika vlasti svog vremena. Legalni oblik vlasti je racionalan ili iracionalan. Razvoj drţave po Ibn Haldunu podreĊen je zakonu od 3 generacije i 4 faze. Kontov pozitivizam se završava na prihvatanju ĉinjenica. svako od naših glavnih shvatanja. Pozitivistička teorija društva Izvorno znaĉenje rijeĉi pozitivizam je uĉenje koje se zadovoljava utvrĊivanjem ĉinjenica. oboţavanje (srednji vijek). ovisno o tome da li je njegova akcija postepena preinaka ili teţa vlasti. Ibn Haldun razlikuje 3 oblika vladavine: tradicionalni. 3 doba ĉovjeĉanstva: djetinjstvo (divljina). Jedan od najvećih sociologa. Odbrana (metafiziĉkom stadiju) 3. Racionalan je onaj koji je produkt najboljih umova dinastije i zasnovan na općem interesu. uslovno "socijalistiĉki". politeizam i monoteizam. Osvajanje (teološkom stadiju) 2. njihovom provjeravanju. Stadijima odgovaraju 3 naĉina praktiĉne aktivnosti: 1. a liberalnog Spenser. dokaz). a drugi je liberalni. Teološki stadij raĉva se na 3 grane fetišizam. Pozitivistiĉku doktrinu izloţio u djelu TEĈAJ POZITIVNE FILOZOFIJE. a iracionalan poĉiva na volji i sili vladara. slavi i veliĉini dinastije. hipotezi i predviĊanju.BH-PRAVNICI. Druga vaţna djela su mu TEĈAJ POZITIVNE POLITIKE. Metafiziĉkom stadiju svojstvena je podjela na 2 faze. Zakon 3 stadija Prema Kontovom Zakonu 3 stadija. sociolog i matematiĉar. 18 WWW. Politiĉki pozitivizam ima 2 suprotna modela: jedan model je organicistiĉki. harizmatski i legalni. suštini svijeta. prvenstveno religijom kao faktorom uĉvršćenja drţavnog aparata.COM .

1820-1903) Engleski filozof i sociolog. 2."naprednu diktaturu" koja treba olakšati prelaz ka pozitivnoj dobi. Ta vlast je moralnoduhovnog karaktera oblikovana po uzoru srednjevjekovnog papinstva. nema osjećaj za ljudski kontinuitet i govori o ukidanju nasljedstva. narodnog suvereniteta. Materijalna. Po svom krajnjem rezultatu Kontova pozitivna filozofija postavlja se na stanovište dovršenog procesa iza koga se ne vidi nikakav naknadni razvitak. Kroz ulogu ţene vraća se motiv uma koji je slab ako na njega ne utiĉu osjećaji. tj. Filozofi su samo interpretatori postojećih pojmova. Sve to je moralizirano kroz pozitivistiĉki odgoj i razumno vladanje.jednu vrstu odgojne i cilizacijske misije prema drugim narodima koji su još u teološkom i fetišistiĉkom stadiju. a ta stimulacija pripada ţeni. a proleteri napretka. trgovcima. Pozitivno razdoblje postavlja 2 klase u harmoniĉno stanje. Treću. a porodica se uĉvršćuje. poljoprivrednicima kao osnovnim subjektom.BH-PRAVNICI.WWW. Prednost se daje finansijskom kapitalu. vlasti suprotstavljene društvu. individualnog prava. htio bi prigušiti individualnost. proletarijat dobija funkciju kontrole koja će biti dopuna teorijske funkcije filozofa-sveštenika. pojedinaĉno. bankarima. HERBERT SPENSER (SPENCER. Osnovna maksima pozitivne dobi je "red i napredak" pri ĉemu su industrijalci nosioci reda. odnosno bankarima iznad kojih je samo filozof-sveštenik sa svojom moralnom vlašću. Metafizika ne posmatra pojave u njihovoj uzajamnoj vezi već izolovano. U konaĉnom ureĊenju zapadne zemlje će se konstituisati u manje republike s populacijom 1-3 miliona stanovnika. u svom odreĊenju društva bio je na organicistiĉkom stanovištu. Moralna. kada će proleterski trijumv irat predati vlast pozitivistiĉkom trijumviratu. Najvaţnija je upravljaĉka vlast. U pozitivistiĉkom stadiju ostaje pravo vlasništva i klase. Zapadne zemlje će imati ekspanzivnu silu. osjećajno-moralnu vlast predstavljaju ţene. tzv. 3. analognom probavnom sistemu organizma. koja pripada sveštenicima-filozofima. U tom smislu su egalitarizam i komunizam metafiziĉke ideje.COM . Krajnji ishod i zakljuĉak Kontove pozitivne filozofije je etiĉko-religiozan. Utvrdio je 2 tipa društva: vojniĉko i industrijsko. subjekti "općih ideja" ĉiji je zadatak upravljanje društvom i davanje svakom ĉlanu duţnosti koja mu najviše odgovara u sluţbi ĉovjeĉanstva. koja pripada ţenama. Ispod duhovne vlasti je vremensko-politiĉka vlast sa industrijalcima. Kont komunizam smatra kontraproduktivnim jer se ograniĉava na nasilniĉka politiĉka rješenja. ne vrednuje efikasnost moralnih i odgojnih sredstava. u stanju mira i nepromjenjivosti. za Konta su metafiziĉke ideje suprotne realnim pozitivnim ĉinjenicama. Pripadaju joj najistaknutiji ljudi. Na vrhu piramide intelektualnosvešteniĉke klase je "veliki sveštenik ĉovjeĉanstva".COM predmetima nepristupaĉnim ĉulnom iskustvu. Proletarijat u pozitivistiĉkoj doktrini ima još jednu vaţnu funkciju: da stvori vladu prelaznog razdoblja. S pozitivnom dobi klasifikacija nauke modifikovana je dodavanjem morala. Njeno djelovanje je posredno jer do društva dolazi preko porodice kroz djelovanje ţene kao supruge i odgajateljice. Tri su osnovna oblika društvene vlasti: 1. Radi se o apstraktnim tipovima od kojih u praksi postoje samo preteţno 19 WWW. Pojmovi slobode. koja pripada velikim i bogatim. U novom društvu. To je duhovna ili teorijska vlast analogna nervnom sistemu bioloških organizama. Zasniva se na pozitivistiĉkoj filozofiji i organizovanoj industrijskoj proizvodnji. Intelektualna. politiĉke ekonomije. Novi svijet pozitivizma Novi pozitivni poredak je "bez boga i kralja".BH-PRAVNICI. zbog svog prirodnog pozitivizma.

liĉni prijatelj Marksa. Ekonomsko-filozofski manuskript. Dijalektika prirode. Temelji slobode. tako i u društvenom organizmu procesi ne smiju biti promijenjeni.BH-PRAVNICI. To ga ĉini kritiĉarem intervencionistiĉkog liberalizma i demokratije. Kako u biološkom organizmu rast i razvoj ne mogu biti umjetno ubrzani i poboljšani. Nasuprot njima javlja se kvalitativno drugaĉije stanovište u interpretaciji društva. Stanovište neuplitanja drţave pretpostavlja puno povjerenje u unutrašnju vrijednost društvenih procesa. Suprotno vojniĉkom. Historija je historija klasnih borbi. vlada prisilna saradnja i sila centralizma. historije i ĉovjeka.BH-PRAVNICI. najznaĉajnija djela Porijeklo porodice. Dakle sve treba prepustiti prirodnom i historijskom toku razvitka. privatnog vlasništva i drţave. znaĉi tok stvari treba pustiti da se odvija bez intervencija sa strane. Marksistička teorija društva Temeljna Marksova ideja je da je ekonomska proizvodnja osnova za politiĉku i intelektualnu historiju. Intervencije drţave u društveni ţivot Spenser smatra nazadnim jer oblike vladavine vraća na vojniĉko društvo. doktor filozofije. Krajnji domet spenserovske evolucije nije industrijsko društvo. umro u Londonu. tako i u društvu i historiji. Krajnja politiĉka teţnja je pacifikacija i udruţivanje ka širim organizmima. u industrijskom društvu drţava se apsorbuje u društvo. Povjerenje u unutrašnju vrijednost društvenih procesa naziva se HISTORICISTIĈKI OPTIMIZAM. Oĉigledno je da industrijsko društvo proistiĉe iz vojniĉkog društva. 20 WWW. Vojniĉka društva karakterišu odbrambeno-napadaĉke strukture povezane sliĉnim ciljevima. umro u Londonu. gdje je osloboĊenje proletarijata shvaćeno kao osloboĊenje ĉovjeĉanstva.COM . Ova ideja izreĉena je u "Komunistiĉkom manifestu". Društvo je u sluţbi pojedinca sa društvenom vladavinom proizvodne i trgovaĉke djelatnosti uz indiv idualne slobode utemeljene u trgovaĉkim ugovorima. a sa metodološkog aspekta razraĊena u "Kapitalu". III MARKSIZAM KARL MARKS (MARX. Njemačka ideologija itd. BIOLOGIZAM i PSIHOLOGIZAM. a posebno socijalizma u kome vidi oblik vojniĉkog društva. Iz doktrine Konta i Spensera potiĉu 3 teorijska pravca u sociologiji: MEHANICIZAM. Temelj optimizma je evolucionistiĉka doktrina: zakoni evolucije su univerzalni. Industrijska društva odreĊena su strukturama usmjerenim na odrţavanje (opstanak). FRIDRIH ENGELS (FRIEDRICH.COM vojniĉko ili preteţno industrijsko. Prilog Hegelovoj filozofiji prava. najznaĉajnija djela Kapital. Spenserova doktrina se u odnosu na savremene tendencije engleskog društva manifestovala kao jedna konzervativna ideologija posvećenja postojeće pozicije. već treća vrsta društva koje oznaĉava pomirenje pojedinaca sa samim sobom i drugim ljudima kroz prevladavanje animalnih. te procvat intelektualne i estetske kulture. kako u prirodi. a to je marksizam. neposrednih potreba. Spenser u definisanju industrijskog društva ima snaţno antietatistiĉko stanovište. nego samo poremećeni.WWW. Teze o Fojerbahu itd. Iz marksistiĉkog mišljenja proistiĉe kritika utopije. općenito kritika formi nemarksistiĉkog socijalizma. 1818-1883) RoĊen u Njemaĉkoj. Antidiring itd. U ranom razdoblju objavio Prilog jevrejskom pitanju. Pojedinac je u sluţbi društva. Glavna zajedniĉka djela Marksa i Engelsa su Manifest komunističke partije. Dominira drţava sa svojim autoritetom. 1820-1895) RoĊen u Njemaĉkoj.

GraĊanskim ekonomistima Adamu Smitu i Davidu Rikardu Marks zamjera što su burţoaski naĉin proizvodnje defnisali kao prirodan. a to utiĉe na dalji tok finansiranja proširene reprodukcije. Tako proizvodi nezaposlenost. Kao radikalni ateist. što rezultira zahtjevom za povećanje radne snage. moral. Specifiĉnost radne snage kao robe je u tome što daje proizvodnu vrijednost veću od njene plaće. Kapital namijenjen za plaćanje naknada Marks naziva VARIJABILNI KAPITAL. Na to kapitalista uvodi nove proizvodne tehnologije. Sredstva za proizvodnju su sterilna. Pad cijene radne snage povećava višak vrijednosti što dovodi do nove proizvodne ekspanzije. Kapitalista ulaţe novac da bi kupio radnu snagu i sredstva za proizvodnju.COM Marksistiĉka kritika promoviše se u revolucionarnu jer pretenduje radikalno promijeniti vlasniĉke odnose. Povećana potraţnja izaziva porast cijene radne snage. zbog kojeg kapitalistiĉki naĉin proizvodnje mora biti oboren da bi ustupio mjesto novom društvu koje se ne temelji na antagonizmu. pad najamnina. Za Marksa jedino rad proizvodi višak vrijednosti. Opšti oblik kapitalistiĉkog naĉina proizvodnje je roba. Historijski razvoj se po Marksu odvija u pravcu sve sloţenije proizvodne organizacije društva. 21 WWW. religiju i pravo smatra fenomenima nadgradnje koji reprodukuju posebna ĉinjeniĉna stanja. odnosno pad cijene radne snage. odnosno postoji i povratni uticaj društva na ekonomsku bazu.COM . Zahtijevajući radikalnu promjenu svijeta. Burţoasko društvo U analizi burţoaskog društva Marks otkriva njegov antagonistiĉki karakter. a sredstva za proizvodnju KONSTATNI KAPITAL. Dvije osnovne taĉke marksistiĉke ekonomije nastale prouĉavanjem burţoaskog društva su teorija vrijednosti i zakon razvoja kapitalistiĉkog društva. Prvenstvo ekonomske baze nad društvenom nadgradnjom bilo je predmet diskusija. Uslovi trţišta ĉine ostvarivanje viška vrijednosti sve teţim. Ovdje se radi o hegelijanskim metodima.WWW. Marksistički metod istraţivanja U istraţivanju društvenih pojava Marks je koristio dijalektiĉki metod. Druga kapitalna protivrjeĉnost markizma je u tome što marksizam konstatuje da proletarijat posjeduje svijest o sebi i ostvarenju svog historijskog univerzalnog cilja. moral i pravo nije dovo ljna svijest.BH-PRAVNICI. mada je Marks u tom smislu bio decidan.BH-PRAVNICI. Dijalektika (vještina iznalaţenja istine otkrivanjem protivrjeĉnosti) se u marksizmu definiše kao dijalektiĉki materijalizam. Porast cijene radne snage smanjuje višak vrijednosti. a u skladu s tim i naĉin postojećeg ţivota. Vrijednost robe odreĊena je koliĉinom rada potrebnog za njenu proizvodnju. Samo pomoću kategorija razvijenijih društava moguće je shvatiti društva iz prošlosti. Engels je isticao stanovište da odnos materijalne baze i duhovne nadgradnje ne moţe biti posmatran kao uzroĉno-posljediĉni već kao reciproĉni. ne stvarajući novu vrijednost. Proizvodnja se konstantno uvećava (proširena reprodukcija). Marks moral. Da bi se efikasno prevladala religija. apsolutan i vjeĉan naĉin proizvodnje. odnosno što u svoju analizu nisu unijeli kritiĉku notu. proizvodi robu da bi ostvario profit. Bitna odlika marksizma je isticanje ekonomskog faktora u interpretaciji svih sfera ţivota. dok istovremeno tvrdi da komunistiĉka partija mora u proletarijat unijeti svijest o njegovoj ulozi. smanjujući potrebu za radnom snagom. marksizam se istovremeno uklapa u ono pozitivno na šta svijet upućuje. već je potrebno ustrajati na dokidanju materijalne osnove koja podrţava i proizvodi religiju. pravo i dr. U kapitalistiĉkom odnosu radna snaga koju radnik prodaje usljed ekonomske nuţnosti postaje roba. ona samo reprodukuju vlastitu vrijednost. koje ne tiranizira ĉovjeka već koje je u njegovoj funkciji. što predstavlja osnovnu protivrjeĉnost marksizma i njegove pseudonauĉne politike.

MeĊutim. Oĉigledna je uzroĉno-posljediĉna veza. potpada pod jednu opću krizutendenciju sklonosti ka samouništenju.BH-PRAVNICI. siromaštvo. Profitna stopa teţi smanjenju zbog mehanizacije. a kao posljedica toga rad je potpuno odvojen od vlasništva sredstava za proizvodnju i od viška vrijednosti. OtuĊenje radnika od svog rada. Oĉigledno je ovdje rijeĉ o preuzetoj Sen Simonovoj doktrini kojoj je utisnuto proletersko klasno obiljeţje. ali zaraĊuje manje. burţoasko društvo i njegova ideologija manifestuju se na pravi naĉin. jer demokratija pruţa najbolje uslove za revolucionarnu borbu proletarijata. Nasuprot kapitalistiĉkoj centralizaciji vlasništva dolazi do socijalizacije rada. Drugo. Samouništenje kapitalizma rezultat je tendencije smanjenja profitne stope. Rad postaje društveniji.komunizam. odnosno ne proizvodi višak vrijednosti. smanjenje naknada. Komunistiĉko društvo predstavlja se kao rješenje "otuĊenja" burţoaskog društva. smanjenje cijene konstantnog kapitala. Pod pojmom otuĊenja Marks je podrazumijevao: 1.historijski oblik društva dolazi u krizu. ljudska emancipacija Prema Marksu. opasnost krize i nezaposlenosti. OtuĊenje radnika od sredstava za proizvodnju. vanjska trgovina. što ih ekonomskom nuţnošću prisiljava da prisvoje sredstva za proizvodnju (eksproprijacija eksproprijatora). posljednja faza kapitalizma je finansijski kapitalizam. Što se tiĉe politiĉkih institucija. Prema Marksu. predviĊanje revolucije je rezultat rastuće bijede. Ĉak sugeriše taktiku zajedniĉke borbe radnika i burţoazije protiv apsolutne monarhije. Proizilazi da kapitalista troši sve više na nabavku mašina. Ovaj rezultat razvitka kapitalistiĉke proizvodnje nuţan je momenat prijelaza radi pretvaranja kapitala u neposredno društveno vlasništvo. Kroz eksproprijaciju kapitalista koji se ne mogu suprotstaviti konkurenciji dolazi do postepene centralizacije kapitala. osim ovih periodiĉnih kriza. nastajanjem klasne svijesti proletarijata. Ponavlja se teza o neprirodnosti zarade pomoću samog novca.COM . relativna prenaseljenost. Prva faza Marksovog novog društva je socijalizam-diktatura proletarijata. Konstatacija sve većeg ulaganja u novu tehnologiju u totalnoj je protivrjeĉnosti sa Marksovom odredbom da je konstanti kapital sterilan.COM Izmjena proizvodne stagnacije i ekspanzije dešava se u desetogodišnjim ciklusima. Marks u dvojakom smislu rijeĉi daje prednost demokratskim institucijama: prvo u sklopu kapitalizma daje prednost demokratskoj republici. Po Marksu. To je druga faza. Kad nestanu klasne razlike nestaće i vlast proletarijata. uslovi nesigurnosti udruţenih radnika. 2. Centralizacija kapitala dovodi do racionalizacije proizvodnje: rad je sve bolje organizovan. prvo fazu socijalizma definiše proleterskom diktaturom koja je forma "neposredne demokratije" i vladavina demokratskim sredstvima. Pored toga. OtuĊenje radnika od proizvoda rada koji se pretvara u kapital. 3. S finansijskim kapitalom nastaju akcionarska društva u kojima je funkcija odvojena od vlasništva kapitala. Kapitalistiĉki naĉin proizvodnje prema Marksu. a njegova produktivnost postiţe se sve boljom tehnikom. postepeno ĉine poloţaj radnika nesnošljivim. tehniĉkog napretka koji prisiljava kapitaliste da ulaţu sve više kapitala u nabavku novih mašina. kada se pravne i tehniĉkoadministrativne funkcije odvajaju od kapitalskog vlasništva (menadţment). Društveni odnos stagnacije sa masom nezaposlenih Marks definiše društvenim zakonom-STVARANJE INDUSTRIJSKE REZERVNE ARMIJE.WWW. Smanjenje profitne stope je tendencijski zakon koji vrijedi samo do izvjesne mjere jer ga ograniĉavaju antagonistiĉki faktori: povećanje stepena iskorištavanja rada. u kojoj će javna vlast izgubiti svoje obiljeţje. što je u temelju kapitalistiĉke proizvodnje. pa je i ideologija koja odraţava te odnose laţna svijest. 22 WWW. a radnici znatno ujedinjeniji proizvodnim procesima u kojima uĉestvuju.BH-PRAVNICI. Ideologija pokazuje svoju pravu prirodu samo onda kad odreĊeni društveno. Politička misao. društveni odnosi zasnovani na klasnoj strukturi su iskvareni i laţni odnosi. PotvrĊeno je u praksi da marksistiĉka doktrina sadrţi ideološke obmane. historijska je ĉinjenica da se isto dogodilo i sa ideologijom proletarijata.

Dirkem utvrĊuje objektivni kriterij za odreĊivanje društvenog zdravlja i društvene patologije. 3. OtuĊenje ĉovjeka od ĉovjeka. društvene statistike i vjerske dogme. Da bi se obezbijedila nauĉna objektivnost. Dirkemov sociološki metod Sociologizam Emila Dirkema je sinteza pozitivistiĉke metodologije i posebne zbirke suštinskih teorija.COM . kao i politika. 2. MeĊu prvima organizovao planska. Mora nametnuti izvjesnu prinudu nauĉniku u smislu da ĉinjenica posjeduje karakteristike neovisno od volje nauĉnika. S komunizmom će nestati i religije. kao entitet koji se moţe saznati samo spoljnom opservacijom. osnivaĉ ĉuvenog ĉasopisa "Sociološki godišnjak". Religija je. Komunistiĉko društvo biće meĊunarodna asocijacija udruţenih proizvoĊaĉa utemeljena na globalnim razmjerama. ekipna sociološka istraţivanja. Marks je komunizam definisao više kao stanje.COM 4. kao entitet koji se jedino moţe saznati "a posteriori" (preko nekog iskustva). Postoje 3 takve grupe ĉinjenica: pravni kodeksi. kao dovršen historijski proces. Drţava je samo sredstvo u rukama vladajuće klase. koje će nestati sa nestankom eksploatacije ĉovjeka po ĉovjeku. kao entitet ĉije postojanje je nezavisno od ljudske volje. sociologija moţe primijeniti svoje zakone za oĉuvanje zdravlja društva. Na osnovu pozitivistiĉke metode interpretacije ĉinjenica kao stvari. baš kao što medicina primjenjuje fiziološke zakone za oĉuvanje zdravlja pojedinca. 2. Društvenu ĉinjenicu treba objašnjavati terminima druge društvene ĉinjenice.sredini ĉinjenica. već sa opipljivim ĉinjenicama koje će mu dati elemente za definicije. Sociolog mora pronaći "objektivni" skup ĉinjenica.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Dirkemova osnovna pravila sociološkog tumaĉenja su: 1. Glavna djela su mu: "O podjeli društvenog rada" i "Elementarne forme religijskog ţivota". a nikada ĉinjenicom niţeg reda (npr. Komunistiĉko društvo nije politiĉko društvo. Mora biti eksteriorna (nije identiĉna u odnosu na ideju nauĉnika). 2. faktor otuĊenja i potlaĉivanja. Kad jednom pronaĊe taj kriterij. Komunistiĉko društvo podrazumijeva organizovan proces proizvodnje (u tehniĉkom smislu). sociolog ne smije poĉeti sa koncepcijama. analogno Hegelovoj koncepciji historije. Osnovni metodološki postulat Dirkema je "tretirati sociološke ĉinjenice kao stvari".biološkim ili psihološkim uzrokom). pojam stvari je klasificirao u 4 znaĉenja: 1. OtuĊenje će biti prevladano prelaskom sredstava za proizvodnju u ruke radnika. kao što je kod Marksa u komunizmu. Društvo 23 WWW.WWW. Tako Dirkem prenosi centar reference sa nauĉnika koji prouĉava društvene ĉinjenice na aktivnog pojedinca koji ţivi u društvenoj sredini . gdje je sloboda moguća samo u drţavi. IV SOCIOLOGIZAM EMILA DIRKEMA EMILE DURKHEIM (1858-1917) Ĉuveni francuski sociolog na univerzitetu Sorboni. Dirkem zakljuĉuje da društvena ĉinjenica mora imati 2 vaţne karakteristike: 1. Društvenu ĉinjenicu treba uvijek posmatrati kao mehaniĉki determiniranu. kao entitet sa odreĊenim karakteristikama nezavisnim od ljudskog ponašanja. Kada kaţe da društvene ĉinjenice moramo posmatrati kao "stvari". što se kolektivno personificira u antagonizmu proletarijata i burţoazije. 4.

a koja se po osobinama razlikuje od svih ovih pojedinaca. a u politiĉkoj sferi kao tradicionalistiĉki konzervativizam. a imperativ društva imaju dovoljno snage i autoriteta na nametnu bezuslovnu poslušnost pojedincu. U tom kontekstu. Najveći broj samoubica je meĊu slobodnim misliocima. Politička orijentacija Kao nauĉni racionalist Dirkem je bio na strani sekularne politiĉke doktrine.kolektivne predstave. a bez jezika viši mentalni procesi bi bili nemogući.COM .COM Za Dirkema osnovna razlika izmeĊu primitivnih i civiliziranih društava je u tipu morala ili društvene solidarnosti. moţe se nazvati idealistiĉkom fazom sociologizma E. koja je proizvod društva. usljed razvijenije društvene podjele rada. Dirkemov pozitivisiĉko-evolutivni sociologizam u etici se manifestuje kao antiindividualizam. U primitivnom društvu pojedinci su relativno homogeni. I tako ĉovjek PREVASHODNO DRUŠTVU DUGUJE SVOJU REALNU SLOBODU. Ĉisto egoistiĉki i hedonistiĉki individualizam ne moţe nikada proizvesti društvenu solidarnost niti posluţiti kao kohezioni osnov. u kojoj je društvena grupa prikazana kao transcendentalni kreator svih vrijednosti. Sve kapitalne probleme društva reducirao je na posljedicu nedovoljnog uticaja grupe na ponašanje pojedinca. Moralna ĉinjenica obavezna je jer je to imperativ društva. nacija. sa TEORIJOM VRIJEDNOSTI. Suština Dirkemove orijentacije leţi u ĉinjenici da je on individualizam posmatrao samo kroz ĉinjenicu kulture koju je stvorila grupa: drţava. Bez nauke. Takva sila je društvo. znanje) u odnosu na unutrašnjost društvene grupe. Samoubistvo kao društvena ĉinjenica moţe se objasniti društvenim faktorima. Društvo. koja se ne mogu svesti na mentalna stanja pojedinaca. U stanju je da obdari pojedinca izuzetnom snagom i izvor je svega što je najbolje u pojedincu. gdje broj samoubistava zavisi od stepena integrisanosti individue u društvenu grupu. nasuprot tradicionalistiĉkomonarhistiĉkom stanovištu u periodu reintegracije francuske nacije nakon Francusko-Pruskog rata (1871).BH-PRAVNICI. društvo je moralna liĉnost koja je rezultat sinteze pojedinaca. Jezik kao oblik društvenosti ne bi postojao bez društva. ĉovjek bi postao sredstvom slijepih sila prirode. Dirkemov idealizam dostigao je kulminaciju 1911. ima moralni autoritet i moţe artikulisati nesebiĉnu odanost i samoţrtvovanje. Postoje kolektivna mentalna stanja. Stoga religijski ĉovjek koji osjeća zavisnost od izvjesne boţanske moralne sile nije ţrtva halucinacije. MeĊu katolicima taj broj je manji. povezani mehaniĉkom solidarnošću koju karakteriše slijepo povinovanje svim diktatima javnog mnijenja i tradicije. bio profesor univerziteta u Lozani. moral.BH-PRAVNICI. V SOCIOLOŠKI MEHANICIZAM VILFREDA PARETA WILFREDO PARETTO (1848-1923) Italijanski sociolog i ekonomista. Godina 1898. Dirkem je ustanovio vezanost broja samoubistava sa grupnim sklonostima. U društvu s organskom solidarnošću dominantno moralno naĉelo je individualizam. ali u vrlo specifiĉnom smislu. U civiliziranom društvu. Sociologija religije U djelu "Elementarne forme religijskog ţivota" Dirkem je religiju definisao kao potpuno "društvenu stvar". odmah slijede protestanti. pojedinci imaju razliĉite funkcije i povezani su "organskom" solidarnošću ĉiji korijeni leţe u njihovim potrebama da se uzajamno pomaţu. kada on prednost daje kolektivnim predstavama (religija. religija. Svoje uĉenje 24 WWW. moral tj. Društvo je u potpunosti u stanju da inspiriše osjećanja boţanskog u umskoj sferi svojih ĉlanova jer ono vlada njima. a meĊu jevrejima najmanji.WWW. roĊen i umro u Parizu.Dirkema. isto kao bog.

Verbalni dokazi. Residuum integriteta pojedinca 6.COM . Vaţan faktor pomoću kojeg je moguće odrediti tip društva je podjela na 2 klase: ŠPEKULANTE. sve ljudske postupke nuţno je prvenstveno klasificirati u 2 klase: logiĉke (one koje su svrsishodne) i nelogiĉke. Iz ove podjele društvenog sistema na residuume i derivacije Pareto izvodi mehaniĉku podjelu društva kroz društvene procese. ali kao podatke treba da ih prihva ti sociolog. a derivacije ono što se iz neĉega izvodi ili preradom dobija. Afirmacija 2. On u sociologiji koristi iskljuĉivo logiĉkoeksperimentalnu metodologiju koja polazi od konkretnih sluĉajeva i kreće se ka uopćavanju. a niţe klase ih imaju. Ovo Paretu daje obiljeţje tipiĉnog predstavnika mehanicizma u savremenoj sociologiji.BH-PRAVNICI. a u drugoj residuum postojanosti agregata (agregatno stanje sigurnosti i stabilnosti). Društvo Pareto je društvo mehanicistiĉki klasificirao u statici koju naziva "residuum". ĉiji je prihod siguran i ne zavisi od špekulacije. Residuum kombinacije 2. Pareto smatra da bi pojave u društvu trebalo svrstati na isti naĉin kako je u svojoj klasifikaciji uradila botanika. Metod istraţivanja Pareto je smatrao da u prouĉavanju ne treba stvarati hipoteze. Usaglašavanje sa osjećajima ili naĉelima 4. "Um i društvo" i "Ĉinjenice i društvo". Autoritet 3. ĉiji status zavisi od njihove promućurnosti i RENTIJERE. Residuum su sile koje objašnjavaju društvenu ravnoteţu. Seksualni residuum Klasifikacija derivacija je slijedeća: 1. Residuum u pogledu društvenosti 5. Residuum je ono što ostaje nataloţeno u društvu.WWW. U prvoj klasi preovlaĊuje residuum kombinacije. a istovremeno residuumi agregata dovoljno jaki da naciji obezbijede sve prednosti koje proizilaze iz novih kombinacija. VI PSIHOLOGISTIĈKA SOCIOLOGIJA GUSTAV LE BON (1841-1931) 25 WWW. Residuum postojanosti agregata 3.COM izloţio je u djelima "Trattato". Najprosperitetnije je ono društvo u kome su residuumi kombinacije tako jaki da vode društvo novinama. Residuum su manifestacije osjećaje koje treba prouĉavati psiholog. već se treba rukovoditi samo iskustvom i opservacijom jer je to jedini put pribliţavanja istini. Pojave u društvu trebalo bi interpretirati prirodnim zakonima. koje su uvijek imale vrlo vaţnu ulogu. Do evolucije dolazi kada više klase nemaju residuume koji su adaptirani za upravljanje. a promjenjivi dio "derivacija". Residuum manifestacije osjećanja kroz oĉigledna djela 4. Prema Paretu. Pareto raspravlja o 50-ak residuuma koji se mogu svrstati u 6 klasa: 1.BH-PRAVNICI.

za koji je karakteristiĉno da pripisuje moć misterioznim silama superiornih bića. Gomile su sklone nasilju i malo pripremljene da misle intelektualno i odmjereno. Le Bon smatra da svaka rasa posjeduje izvjesne psihiĉke karakteristike koje su produkt evolucije.BH-PRAVNICI. Oĉito da Le Bonove ideje. zasnovan na mistiĉnom mentalitetu a uvećan za nerazboritost siline strasti. Civilizaciju je uvijek stvarala mala intelektualna aristokratija. nacionalnim strastima. Ove psihiĉke karakteristike su odluĉujući faktor civilizacije. S druge strane. iskustva podrţanog tradicijom. lopovi. nacija ĉiji um je fleksibilan i bez nacionalne strasti. Le Bon smatra da se rase mogu klasificirati kako psihološki tako i anatomski. a infiltracijom novih ideja moţe doći do mnogo postepenije evolucije "rasne duše". Psihologija gomile U istoimenom djelu Le Bon obrazlaţe posljedice industrijske revolucije koja je dovela do ekspanzije gradova. nezaposleni bezvoljni radnici. prosjaci. sposoban da se prilagoĊava. Ovo stanovište je sasvim taĉno. Ipak Le Bon zakljuĉuje da je parlament nešto najbolje što je do danas ljudski um izmislio. već je kompleks novih karakteristika nastalih iz kombinacije pojedinaĉnih umova. koncentracije stanovništva. c) revolucije. Psihologija socijalne evolucije Izloţena u djelu "Psihološki zakoni evolucije naroda" iz 1895. ali revolucije ĉiji je ona subjekt nisu rušilaĉke i destruktivne. moţda neće izbjeći revolucije. bez obzira na njegovo nauĉno opredjeljenje. Osnovni subjekt nasilja u revoluciji su "lumpenproleteri". te je vrlo vaţno da ima voĊu ĉiji cilj je opće dobro. 2. sadrţe poziciju preteĉe fašistiĉke doktrine.WWW. vjerovanjima. Za formiranje "rasne duše" naroda društvena i fiziĉka okolina je od manjeg znaĉaja u poreĊenju sa fiziĉkim i kulturnim naslijeĊem. odnosno lica degenerisana alkoholom i siromaštvom. 26 WWW. Gomije posjeduju kolektivni um koji nije identiĉan prosjeĉnom umu njenih ĉlanova. Rulju je lahko oblikovati. Parlamentarni sistem je sistem vladavine gomile. Psihologija revolucija U djelu "Francuska revolucija i psihologija revolucija" Le Bon konstatuje da mentalne karakteristike jednog naroda znaĉajno utiĉu na odreĊivanje prirode njegovih revolucija (ratova). b) ponašanja gomile. dok je vlada gomile bila indikator dezintegracije. skitnice. Veoma je emocionalna. Revolucija proizvodi 4 tipa mentaliteta: 1. Rulja je po svojim psihološkim karakteristikama abnormalna pojava.COM Njegova sociološka doktrina moţe se adekvatno sagledati kroz klasifikaciju njegovih pogleda u psihologiji: a) socijalne evolucije. U psihiĉkoj aktivnosti gomila dominantnu ulogu ima podsvjesni um. pobojljšanja komunikacija i proširenja glasaĉkog tijela tako da savremeni politiĉki ţivot ima tendenciju dominacije mase ili rulje. Ukrštanje rasa je jedini proces koji moţe dovesti do brze i fundamentalne promjene u nacionalnom karakteru. onda stepen destrukcije u jednoj revoluciji (ratu) poprima silovite razmjere u odnosu na sve što je civlizacija. Te revolucije predstavljaju samo finalni stadij u dugom periodu evolutivnih promjena. Drugi oblici društvenosti su jednostavno objektivni izraz psihološkog faktora. Ako je priroda mentalne karakteristike jednog naroda arhajski utemeljena.BH-PRAVNICI. Postoje primitivne rase. Mistiĉni mentalitet. Jakobinski mentalitet.COM . "one koje nemaju nikakvog traga kulture" i superiorne rase-indoevropski narodi. slabog intelekta i podloţna sugestijama.

borbama rasa i nacija i sl. Tard smatra da su ova 3 procesa glavni faktori u razvoju svih nauka i svih fenomena. konkurencija i rasprava. Pokretaĉka sila koja transformiše ubjeĊenja i ţelje je invencija koja se širi putem imitacije. kad god on oklijeva da usvoji ili odbaci neku novopredloţenu šemu.od onih u svijesti pojedinaca do adaptacija izmeĊu nacija na kojima se zasnivaju oĉekivanja da će rat u budućnosti biti izlišan. GABRIJEL TARD (GABRIEL DE TARDE. Ove ţelje i ubjeĊenja su porijeklom iz ţivotinjske zajednice. Ova aktivnost se razvijala kroz 3 fundamentalna procesa: IMITACIJU. Analogno Tardovom psihologizmu. Tri glavna tipa socijalne opozicije su rat. 1843-1904) Francuski mislilac. a disciplinom su se razvili i u ljudskom društvu. Ţelja naroda je da se njime upravlja uz uvjerenje da su pojedini lideri najbolji da ih vode. smatra se jednim od rodonaĉelnika psihologistiĉke sociologije. UbjeĊenja i ţelje svakog odreĊenog perioda su izmeĊu ostalog proizvod općih uslova društvenog ţivota. 1855-1936) Jedan od znaĉajnijih njemaĉkih socijalnih mislilaca. Tard je smatrao da se društveni procesi sastoje u intermentalnoj aktivnosti grupe udruţenih pojedinaca.COM . naroĉito tipa nauĉne misli. Tipiĉan revolucionarni mentalitet koji mistiĉnom i jakobinskom mentalitetu daje karakteristike hroniĉnog nemira . OPOZICIJU i ADAPTACIJU.COM 3. U politiĉkoj sferi Le Bon smatra da postoje 2 koncepcije demokratije: prva je intelektualna aristokratija u demokratiji i druga je popularno mišljenje o demokratiji zasnovano na idealu jednakosti ili utemeljeno na mrţnji prema svemu što je superiorno. 27 WWW. djelom "Zajednica i društvo" stekao svjetsku slavu.WWW. Postoje samo kao društvene ĉinjenice preko volje pojedinaca za udruţivanjem.BH-PRAVNICI. U djelu "Transformacija moći" Tard je iznio fundamentalno stanovište da su politiĉki ţivot i drţava proizvod društvenog procesa.ubjeĊenja i ţelja. Transformacija politiĉkog autoriteta je samo jedna funkcija opće socijalne transformacije psihiĉkih faktora . Tard smatra da fundamentalnu socijalnu opoziciju treba traţiti kod samog pojedinca. Izvršio je klasifikaciju sociologije u 3 discipline: a) Ĉista ili teorijska sociologija b) Primijenjena sociologija c) Empirijska sociologija ili sociografija Bitne taĉke Tenisove sociološke koncepcije su: 1. Adaptacija se kreće od manjeg ka većem . U svojoj knjizi "Zakoni imitacije" Tard je izloţio imitacionu strukturu i njenu funkciju kao socijalizirajuće snage koja stvara jednoobraznost kulture i proizvodi novu invenciju (izume). fundamentalna socijalna adaptacija mora se traţiti u mozgu i individualnoj svijesti inventora (invencije). Suština Tardove socijalno-politiĉke misli sadrţana je u stanovištu da politiĉki autoritet poĉiva na ubjeĊenjima i ţeljama društva. Za razliku od prethodnih sociologa koji su fenomen opozicije traţili u mitološkim borbama dobra i zla.BH-PRAVNICI. religije i industrije koji vladaju tim vremenom. karakteriše degenerisanu antisocijalnu klasu lumpenproletera. te da su politiĉka organizacija i evolucija uglavnom nusproizvod društvene organizacije i društvene evolucije uopšte. Svi društveni odnosi proizvod su ljudske volje. Mentalitet kriminalca. U potpunosti je razradio psihološku i sociološku vaţnost imitacije koja je osnovica njegove socijalne doktrine.duh neprestanih promjena 4. FERDINAND TENIS (TONNIES. a posebno promjena u religijskoj i industrijskoj sferi.

društvena tijela razlikuju se od prethodne 2 kategorije jer imaju svoju organizaciju gdje odreĊene liĉnosti vrše odreĊene funkcije. Društvene korporacije Društveni odnos potiĉe od psihiĉke veze. ukoliko je rezultat demokratskog zakonodavnog postupka. Tenis smatra da u društvu znaĉaj imaju samo one ideje koje bez obzira na svoju "ispravnost" izraţavaju stvarni ili pretpostavljeni interes vodećih društvenih grupa. Stvara se bilo obiĉajem (više organskih volja). Prema Tenisovoj politiĉkoj opciji. što u potpunosti definiše njegov psihologizam u sociologiji. Organska volja oznaĉava svaki proces htijenja koji proistiĉe iz temperamenta i karaktera pojedinca. za koje su dali svoj pristanak u kontinuitetu (npr. Ĉak se mogu razlikovati i stepeni njene racionalnosti.narod). stavovi. U ekonomskom tumaĉenju historije nije potcijenio ni znaĉaj ideologije u društvenom ţivotu. Iz navedenog slijedi da organska volja nije nuţno iracionalna. Moralne norme sankcionisane su religijom ili javnim mnijenjem. Poredak je najopćiji kompleks normi zasnovan na saglasnosti ili konvenciji. Zakon je kompleks normi ĉiji se smisao tumaĉi i primjenjuje sudskom odlukom. Tenis razlikuje 3 kategorije normi: poredak. bez obzira na to da li mu je porijeklo u naklonosti. Društvene skupine 3. DRUŠTVENU NORMU Tenijes definiše kao skup nareĊenja i zabrana opće vaţnosti u društvenoj zajednici kojima se reguliše ponašanje pojedinaca jednih prema drugima unutar i van te zajednice. Socijalni krug je veza izmeĊu društvenog odnosa i društvene skupine. Korporacije .COM 2. bilo formalnim i svjesnim (racionalna volja) zakonodavstvom. Društveni odnosi su za Tenisa uvijek ĉisto mentalne prirode.BH-PRAVNICI. 3.COM . Ove vrste volje Tenis definiše kao ORGANSKU i RACIONALNU. Društvene skupine predstavljaju takve prirodne ili psihološke skupine koje udruţeni pojedinci priznaju. Najznaĉajnija korporacija je drţava. Volja po svom karakteru je raznovrsna: neka grupa ili odnos mogu se formirati radi ostvarenja zajedniĉkog cilja ili zbog toga što se usljed osjećanja simpatije prema partneru smatra da je odnos vrijedan sam po sebi (prijateljstvo). a) Čista ili teorijska sociologija U odnosu na zajednicu Tenis društvo klasificira na: 1. obiĉaju ili ubjeĊenju. Društveni odnose 2. pravo predstavlja odraz javnog mnijenja.WWW. psihiĉkog odnosa ukoliko su iz njega izvedena izvjesna zajedniĉka i uzajamna prava i duţnosti uĉesnika (npr. c) Empirijska sociologija 28 WWW. Tenis se opredjeljuje za ekonomsko tumaĉenje historije ili kako sam kaţe "realistiĉko tumaĉenje društvene evolucije". zakon i moral. norme prvenstveno potiĉu iz trgovine. Kompleks društvenih odnosa izmeĊu više od 2 lica naziva se SOCIJALNI KRUG. moderne drţave i nauke. Moral je kompleks normi za koje se pretpostavlja da ih tumaĉi imaginarni sudija (bog ili savjest).ljubav i brak). b) Primijenjena ili posebna sociologija Ukazujući da u toku društvene evolucije društvene skupine. poĉev od onih gdje instinktivna simpatija biološki srodnih pojedinaca odreĊuje njihovu volju.BH-PRAVNICI. Vrijednost ovim pravilima daje pristanak (izriĉit ili prećutan) samih pojedinaca.

Frojd dakle zakljuĉuje o uticaju sredine. Prilikom pacijentove rekonstrukcije njegovo traumatsko djelovanje nestaje. društva i ĉovjeka. Period bogova i junaka 4. a "ono" poĉiva na nagonima. Frojd je došao do 4 temeljna zakljuĉka: 1. Djelovanje nesvjesnih motiva nadvladava svjesna odreĊenja našeg ponašanja. Historija ljudske kulture je prema Vuntu ĉisto psihološki utemeljena.BH-PRAVNICI. na ĉije formiranje uz biološku komponentu utiĉe i ţivotno iskustvo. Period humanizma.BH-PRAVNICI. 1832-1920) Vunt je u središte svojih psiholoških tumaĉenja stavljao kategoriju volje. osim materija lne kulture i umjetnosti. Odnos izmeĊu "ja" i "ono" je uzajaman. Od cijelog obima kulture.COM Tenis je pod empirijskom sociologijom podrazumijevao rezultate konkretnih istraţivanja odreĊenih socijalnih fenomena. Osvješćavanje uz seksualnost postaje kljuĉni momenat Frojdove psihološke doktrine. kao zasebnu regiju psihe. Frojd na ova pitanja daje odgovore u svom djelu "Ja i ono". a to su jezik. umjesto hipnoze. VILHELM VUNT (WILHELM WUNDT. Centralni zadatak psihoanalitiĉkog djelovanja je proces nastanka svijesti iz nesvjesnog.. posebno porodice na formiranje psihe. Ljudima je svojstven nagon. Analizom ovih pojmova Vunt će pokazati da je obuhvaćen cijeli sadrţaj kulture. Period totemizma 3.COM . SIGMUND FROJD (FREUD. Period primitivnog ĉovjeka 2. tumaĉenje snova za Frojda je osnova tumaĉenja podsvijesti ĉovjeka. Obradom sluĉaja histerije Ane O. 3 oblika su naroĉito podloţna penetraciji. 1856-1939) Austrijski psiholog i psihijatar. tvorac psihoanalize. "Ja" se razvija iz "ono" u susretu sa vanjskim svijetom. 29 WWW. njenom porijeklu i odnosu prema nesvjesnom. 4. 3. 2. Frojd je smjestio u sferu nesvjesnog. Na formiranje nagona najpresudnije utiĉe najraniji seksualni doţivljaji nazvani edipovskom situacijom. mit (ukljuĉujući i religiju) i obiĉaj. Traumatske doţivljaje koji nisu dostupni svijesti pacijenta. Frojd razlikuje nagon i instinkt. sadrţi definitivnu biološku programiranost ponašanja. Iz takvog odreĊenja se postavlja pitanje o svijesti.WWW. "Ja" je nosilac svijesti. U djelu "Narodna psihologija" Vunt pokazuje da je psihološki ţivot pojedinca konstantno uslovljen društvenom sredinom i s njom tako prisno vezan da se ne moţe razumjeti van nje. Pošto je san podruĉje nesvjesnog. projicirajući voljni faktor u interpretaciji društva. što je njegov osoben doprinos empirijskoj sociologiji. od ĉega uveliko zavisi formiranje liĉnosti i dalji tok funkcionisanja psihe. Psihiĉki ţivot po sebi je nesvjestan. odnosno meĊuzavisan je odnos svjesnog i nesvjesnog. U postupku lijeĉenja trajnije rezultate nastoji ostvariti sugestijom. U djelu "Elementi narodne psihologije" Vunt historiju ljudske kulture i evolucije dijeli na 4 glavna stepena: 1. Uzroci traumatiĉnih dogaĊaja u velikom broju sluĉajeva su seksualne prirode i seksualnosti. Ubrzo napušta metod sugestije i razvija poseban metod slobodnih asocijacija kojima pacijent izgovarajući sve što mu padne na pamet gradi misao kojom uz pomoć analizatora u suštini sam rekonstruiše traumatiĉno iskustvo. U svojim emprijskim istraţivanjima izradio je vlastiti metod korelacija. te je svijest samo površina psihe kao dio ledene sante koji viri iznad površine vode. Instinkt je tipiĉan za ţivotinje. Svojom psihološkom doktrinom je sve sadrţaje i oblike društvenosti reducirao na seksualni nagon kao determinirajući pokretaĉ historije. ali koji u psihiĉkim poremeća jima uveliko odreĊuju ponašanje.

Privreda i društvo. Egzaktno predviĊanje nekog pojedinaĉnog dogaĊaja iz odreĊenih uslova podrazumijeva njegovu proraĉunljivost. Nagon destruktivnosti se mora oštro suzbijati kao elementarna pretpostavka zajedniĉkog opstanka. odnosno gubi osnovu za svoje tumaĉenje ĉovjeka.COM . Temeljna kategorija Veberovog shvatanja sociologije je razumijevanje. Frojd smatra da se civilizacija gradi na istovremenom nastanku: zloĉina. inteligencije. Svoju koncepciju društva Frojd je iznio u djelu "Totem i tabu". MAKS VEBER (MAX WEBER. nego biće svijesti. ĉime tako osviješćen ĉovjek postaje svjesno. uvoĊenja religije (totemizam. ono mora ograniĉavati neposredno zadovoljenje nagonskih potreba. Ta pojmovna slika se ne moţe naći u stvarnosti. Prema njegovom mišljenju. na što se nadovezuje uzroĉno razjašnjavanje koje ostaje glavno sredstvo dostizanja nauĉne spoznaje u sociologiji. Širenjem "Ja" suţava se "Ono". Nauĉnu spoznaju kojoj Veber teţi moţe osigurati samo empirijska nauka. Frojd karakteristike društva izvodi iz ĉovjekove psihe. Veber smatra da empirijska nauka nikoga ne moţe poduĉavati šta treba ĉiniti nego samo šta moţe i pod odreĊenim okolnostima šta hoće ĉiniti. tada je moguće utvrditi njegovu pravilnost. mijenja neka pridodom data svojstva. po Frojdu. Umni ĉovjek prestaje biti odreĊen prevlašću nesvjesnog. a nagon i kultura su antagonistiĉke kategorije. vlastite savjesti. Ovim Frojd pada u protivrjeĉnost sa samim sobom. Pojmovi kojima se sluţio Marks kao "baza". Hipoteze se empirijski provjeravaju i eventualno korigiraju. "nadgradnja". ona je utopija a historijskom istraţivanju postaje zadatak da u svakom pojedinom sluĉaju utvrdi koliko je zaista blizu ili daleko od tih idealnih slika. Temeljna pretpostavka i uporište istraţivanja kojim je Veber osigurao velike mogućnosti u spoznaji društvene stvarnosti je tzv. uma. svaka kultura (ljudska zajednica) bitno represivna. Ĉovjek svojim djelovanjem u društvu. kao i objašnjenje njegovog toka i uĉinaka. Tako um postaje apsolutni gospodar psihe. kako pojedinca tako i ĉovjeĉanstva kojim se ukida nesvjesno u ĉovjeku."Idealni tip". Naĉin funkcionisanja društva odreĊen je nagonskim karakteristikama ĉovjeka. Mijenjanje prirodnih nagona kulturnim posredovanjem je proces samoosvješćivanja. misaona konstrukcija koja se po Veberu dobiva jednostranim isticanjem jednog ili pojedinih stanovišta i ujedinjenjem niza pojedinaĉnih pojava koje se sklapaju u jedinstvenu pojmovnu sliku. već iskustvena nauka.BH-PRAVNICI. Nagon ţivota i erotski nagon mora ograniĉavati kako bi se akumulirana energija prenije la na društvene zadatke. najznaĉajniji socijalni mislilac XX vijeka. Metodom razumijevanja dolazi se samo do nauĉnih hipoteza. On društvo tumaĉi na biologistiĉko-organicistiĉki naĉin. kontrolisano. Zbog toga je. poštivanje predaka) i moralnih zakona. Da bi društvo moglo opstati. neantagonistiĉko biće. ukida nesvjesno odnosno nagone. Ako je ljudsko ponašanje dostupno racionalnom razjašnjenju. kao i za psihologistiĉko-organicistiĉko shvatanje društva. Šta treba ĉiniti pitanje je vlastitog izbora. Preobraţeni ĉovjek više nije biće nesvjesnog. "proizvodne snage" i sl. kao i njegovo odreĊenje nauĉnog metoda u prouĉavanju društvenih pojava oznaĉilo je prekretnicu izmeĊu poĉetne faze razvitka sociologije i perioda njene zrelosti i utemeljenosti kao iskustvene nauke. 30 WWW. su po Veberu idealno-tipskog karaktera. Veberov sociološki metod Veberova metodologija nije filozofija ili neka teorijska doktrina pozitivizma ili funkcionalizma. Njegova djela Protestantska etika i duh kapitalizma.BH-PRAVNICI.WWW. odnosno kvantitativnu mjerljivost. 1864-1920) Nijemac. Svoj nauĉni metod Veber temelji prvenstveno na istraţivaĉkoj praksi na predmetu istraţivanja. Tako izgraĊena civlizacija u svom korijenu je zasnovana na zloĉinu i praćena osjećajem krivice. društvo je ĉovjekov proizvod izazvan strukturom ĉovjekovih nagona.COM Kao 2 osnovna nagona Frojd navodi nagon ţivota (Eros) i nagon destruktivnosti ili nagon smrti (Thanatos). koje podrazumijeva samo društveno djelovanje. nauke. u sferi kulture.

Vrsta djelovanja zavisiće od saznajnog tumaĉenja. kome je Veber dao znaĉajno mjesto nedvosmisleno je pokazalo da kada se institucionaliziraju. Polazna taĉka ove sheme je racionalna analiza odnosa sredstvo-cilj. već u autoritetu pravnog kodeksa na osnovu kojeg se obavlja politiĉka duţnost. Teorija o odnosu ideja i vjerskih interesa je temeljna odlika ove analize.COM . U vjerskoj sferi je interes vjernika za spasenje zajedniĉka konstanta religije zapadnog svijeta i Indije.BH-PRAVNICI. Vrijednosna racionalnost (jasno formulisana vrijednost najefikasnijim raspoloţivim sredstvima. Ekonomski interes je u mnogo većoj mjeri posljedica institucionalizacije onih obrazaca koji su dominantni u postojećem društvenom sistemu. Ostvarenje spasenja zahtijeva odreĊenu akciju. Ovaj tip vlasti povezan je s tradicionalistiĉkim naĉinom privreĊivanja u kome postoje ograniĉenja ne samo pune privatne svojine. HARIZMATSKI tip vlasti nije vezan za odreĊeni tip ekonomske organizacije društva. Uporedno prouĉavanje. odnosno izvršavanje pozitivnih etiĉkih normi u svjetovnoj djelatnosti. 4. Hariz matski voĊa 31 WWW. Bitna konstanta tradicionalne vlasti je postojanje samovolje pojedinca izraţene u kategoriji prestiţa i statusa. smisla spasenja i mogućih puteva za njegovo ostvarenje.BH-PRAVNICI. u kršćanstvu je spasenje bilo akt milosti boţanstva. Djelo je uporedna studija odnosa izmeĊu vjerske etike i društveno. posebni ciljevi postaju vezani za mnoštvo raznih interesa. Izvor legitimnosti nije u liĉnom prestiţu pojedinca. tradicionalni i harizmatski.ekonomske organizacije svih svjetskih monoteistiĉkih religija. bez obzira na cijenu i odnos prema drugim vrijednostima). Bitna i konstantna crta poretka je LEGITIMNOST koja se smatra moralnom obavezom. što pretpostavlja davanje pojedincu svojinskih prava nad izvorima prihoda same politiĉke organizacije. U religiji Indije to se moţe postići ako se potpuno odvoji od svega ovozemaljskog i uroni u komunikaciju s apsolutom. Opći i najvaţniji rezultat do koga je došao Veber je da ono što definišemo "ekonomskim interesom" nije krajnja kategorija motivacije. U oblasti institucionalne vlasti Veber razlikuje 3 osnovna tipa: racionalno . Nema jasne odvojenosti zvaniĉnog od liĉnog djelokruga. gdje je upravljanje oštro odvojeno od posjedovanja. TRADICIONALNI tip vlasti funkcioniše na osnovu poloţaja ĉiji status je utvrĊen tradicijom. što ĉovjeka uopće ne motiviše na neku zainteresovanost za svjetovne ciljeve. u izboru sredstava za dostizanje cilja razmatra se njihova tehniĉka efikasnost ali i cijena) 3. u okvirima sistema društvenog poretka koji u općim granicama utvrĊuje uslove pod kojima se ciljevi mogu ostvariti.WWW.COM Sociologija religije kao instrument društvene metodologije U djelu "Protestantska etika i duh kapitalizma" Veber je kroz komparativnu analizu svjetskih religija primijenio svoj nauĉni metod na historijske ĉinjenice. Ovaj tip vlasti duboko je integrisan u sistem privatne svojine i novĉane privrede. S druge strane. Tradicionalna aktivnost (bezrezervno prihvatanje ustanovljenih društvenih šablona) 2.pravni. RACIONALNO PRAVNI tip vlasti funkcioniše na nosnovu zvaniĉne duţnosti i pravnog kodeksa. Svrhovita racionalnost (racionalna aktivnost usmjerena ka procijenjenom cilju. a ne ideje. Striktno je odvojena zvaniĉna nadleţnost pojedinca i njegova privatna sfera. a kod nekih kršćanskih sekti put ka spasenju su dobra djela. Uspješna akcija bilo koje orijentacije koja nije ni racionalna ni tradicionalna već je motivisana emocijama. Veberova teorija društva U djelu "Privreda i društvo" Veber razlikuje 4 osnovna tipa društvene aktivnosti: 1. već i liĉne slobode pojedinaca. U historiji kršćanstva nije bilo nikakve sumnje da je izgradnja kršćanskog društva boţja volja. Kombinacijama ova 4 tipa aktivnosti Veber je razvio shemu uopćene strukture sistema društvenog djelovanja. Djelatnost motivišu vjerski interesi. tj.za dublje elemente motivacije.

Društvo je proces. forme ljudskog komuniciranja su baza društvenosti iz koje se moţe spoznati društvo u cjelini. GEORG ZIMEL (SIMMEL. Ovo naĉelo reciprociteta prava i obaveza ima veliki znaĉaj pri analizi odnosa sile. drţavne imovine i privatnih sredstava. Veber se bavio statusom i osobenostima racionaliziranih obrazaca što se posebno odnosilo na 3 glavna podruĉja: 1. 1858-1918) Jevrejskog porijekla. Racionalno-pravni tip vlasti na zapadu se pretvorio u fašizam. Ovakvi odnosi u strogom smislu rijeĉi nisu društveni odnosi. Veber je uvijek naglašavao jedinstvenost i relativnu nestabilnost najvaţnijih institucionalnih oblika društva. Veber je smatrao da su ova 3 tipa formalne racionalnosti tipiĉne institucionalne odlike zapadnog društva. Od drugih zahtijeva poslušnost kao stvar liĉne odgovornosti njemu. silom ili bez nje. po ĉemu ga moţemo definisati zastupnikom formalne sociologije. umro u Strazburu. Dva su tipiĉna oblika harizmatskog naĉina dobivanja sredstava: poklon i plijen. U sistemu trţišne razmjene novca i kapitala formalno savršenstvo odstupa od praviĉne raspodjele. MeĊutim. Društvo je psihiĉka interakcija izmeĊu ljudskih bića. mada paţnju usmjerava na forme društvenosti. dok sadrţaj tih oblika treba da prouĉavaju posebne društvene nauke. npr. 3. Sistem trţišne razmjene i novca. roĊen u Berlinu. Interakcija koja podrazumijeva reciproĉnost prava i obaveza.BH-PRAVNICI. Kada u interakciji jedna strana uzima drugu kao sredstvo za ostvarenje svojih ciljeva koji istovremeno nisu i ciljevi druge strane. dominacije i vlasti. U svim ovim oblastima posebnu paţnju pridavao je obrascima "formalne racionalnosti". Interakcija koja predstavlja proces udruţivanja podrazumijeva povezivanje pojedinaca uzajamnim uticajima. a u zavisnosti od prilika moţe se promijeniti u tradicionalnu ili racionalno-pravnu vlast. Harizmatska vlast je po prirodi privremena. U suštini su to sredstva dobivena prinudnim putem. Svaka psihiĉka interakcija ne ĉini udruţivanje. 2. U sferi prava racionalni postupak dolazi u sukob sa moralnim sistemom temeljne praviĉnosti. VII FORMALNA ILI OPISNA SOCIOLOGIJA UVOD Osnovna odlika formalne sociologije je redukcionistiški pristup po kome sociologija kao samostalna nauĉna disciplina za svoj predmet ima samo oblike društvenog ţivota. Ovo podrazumijeva 2 forme komunikacije i uticaja: 1.COM . bavio se historijom. U 32 WWW. U administrativnom postupku striktno pridrţavanje formalnih birokratskih obrazaca rezultira zategnutim odnosima u sferi dominirajućih interesa i osjećanja. Oblici meĎusobnog djelovanja u društvu Prema Zimelovoj koncepciji. 2.WWW. nešto funkcionalno te bi trebalo izbjegavati izraz "društvo".BH-PRAVNICI.razmjena pogleda izmeĊu 2 prolaznika na ulici. a na istoku u staljinizam (harizmatska vlast). knjiţevnošću i filozofijom. Struktura birokratske administrativne organizacije sa pravnom kontrolom. Ni ovdje ne postoji jasna podjela izmeĊu javne i privatne sfere. a koristiti izraz "udruţivanje". umjetnošću. Racionalni formalno-pravni postupak i administracija. Ovo su nakon Veberove smrti potvrdili historijski dogaĊaji. po prirodi predmeta svog prouĉavanja formalna sociologija je u suštini opća sociologija. Univerzitetski profesor.COM traţi zakonitost zahtjeva koje je drugim ljudima postavio na bazi svog liĉnog autoriteta.

MeĊutim. Dominacija jednog lica. Zimel razlikuje 3 tipa dominacije i vlasti: 1. Organizacijom grupa dobiva svoju strukturu. Tipiĉan primjer potĉinjavanja nekom objektivnom naĉelu je tzv.COM svom djelu "Filozofija novca" Zimel tvrdi da ĉak i savremena drţava rijetko moţe stvarno prisiliti graĊane. Zimel dodaje da grupa koja se u krizi moţe osloniti samo na neorganiziranu interakciju svojih ĉlanova ima bolje šanse da preţivi nego grupa ĉiji uslov je opstanak specijaliziranih organa ili funkcionera. 2. Kada postanu mogući ugovorni društveni odnosi na bazi kompenzacije u novcu a ne u naturi. Ovo u krajnjem sluĉaju omogućava oĉuvanje objektivne kulture koja je karakteristiĉna za tu grupu. ali je ona znatno objektivnija i bezliĉnija. te je za opstanak grupe ĉiji kontinuitet zavisi od vladara jedini izlaz u stvaranju idejne koncepcije u kojoj je vladar personifikacija odreĊenog duha.zakonitost. ona ih moţe usmjeriti na odreĊene aktivnosti pred njihovim strahom od kazne. kao i mreţa srodniĉkih odnosa uopće. Zimel smatra da depersonalizacija vlasti. MeĊutim.BH-PRAVNICI. Drugi bitan psihološki ĉinilac je zahvalnost. jer će svaka promjena u izvjesnim krugovima izazvati protivljenje. Povećavanje slobode uĉinka u bilo kojoj vrsti odnosa u društvu (npr. kao psihiĉka dispozicija bez koje društvo ne bi moglo opstati na duţe vrijeme. izmeĊu poslodavaca i uposlenih). Dok se apsolutna vlast ne moţe respektovati u nekoj porodiĉnoj grupi u kojoj svaki ĉlan uĉestvuje cjelinom svog bića. Zimel govori o kategoriji društvenih grupa ĉiji ţivot traje duţe od pojedinaĉnog ţivota njenih ĉlanova. Pojam forme je kod Zimela identiĉan sa pojmom strukture društva. Zimel naglašava da je prenos objektivnog duha (kulture) grupe bolje od sistema nasljeĊivanja društvenih poloţaja. Nastojeći odgovoriti na pitanja šta doprinosti integraciji ili raspadanju grupa i šta drţi grupe na okupu za duţi vremenski period. Ovom fenomenu vodi lojalnost. Prvi problem koji Zimel nastoji riješiti je neprekidna identiĉnost grupe uprkos promjenama u sastavu njenog ĉlanstva. Glavne promjene koje prouzrokuje novac mogu se izraziti u 3 taĉke: 1. Strukturalni fenomen trajanja grupe i poslije nestanka njene prvobitne svrhe i interesa predstavlja jedno od osnovnih naĉela sociologije.BH-PRAVNICI. najbitnija za produţenje ţivota jedne grupe je kategorija organiziranosti. Zimel zakljuĉuje da je svaka vrsta dominacije moguća ukoliko postoji minimum pristajanja na nju. potĉinjavanje nekom objektivnom naĉelu ĉini potĉinjavanje podnošljivijim i manje poniţavajućim.WWW. Potĉinjavanje jednom bezliĉnom objektivnom naĉelu. Zimel smatra da postoji obrnuta proporcionalnost izmeĊu stepena angaţovanosti pojedinca koji u grupu ulazi cjelinom svog bića i obima u kome neki vladalac moţe dominirati nad grupom. 3. U djelu "Filozofija novca" Zimel je izrazio odreĊene ideje o glavnim društvenim promjenama Zapada.COM . 33 WWW. Od strukturalnih pitanja kojima se bavio dominantno mjesto zauzima kategorija nadreĊenosti i podreĊenosti. Dominacija grupe od nekoliko lica. odnosi postaju depersonalizirani u smislu da se gube svi moralni obziri. Preporuĉljivo je da heterogene grupe imaju stabilniju strukturu i budu konzervativnije u odnosu na promjene. Kontinuitet grupe kao identiĉne jedinke ostvaruje se ukoliko su osjeć aji i intelektualni sadrţaji vezani za patriotizam. bez koje se svodi samo na puku interakciju. Vladavina grupe od nekoliko lica moţe biti autoritarna i apsolutistiĉka isto kao i vlast jednog lica. Postepenost i vremenska sporost u izmjeni ĉlanstva predstavljaju temeljni preduslov besmrtnosti grupe. ista vlast postaje moguća i podnošljiva u velikoj grupi u kojoj svaki pojedinac uĉestvuje sa malim dijelom svoje liĉnosti. jer je cjelokupna društvena interakcija zasnovana na primanju i davanju poklona. Drugi uslov opstanka grupe je fiziološka veza meĊu generacijama.

. 3. Sve veće odvajanje vlasništva od vlasnika omogućava razliĉite kombinacije meĊu licima koja se inaĉe ne nalaze u nekoj vezi. da sociologija moţe biti u stanju da doprinese razumijevanju odnosa u društvu tek kad iskoristi primjere prirodnih nauka. usaglašavanja. na koje takoĊe utiĉu navedena 3 faktora. Drugi element je Vizeova definicija sociologije: sociologija je prouĉavanje meĊuljudskih odnosa kao takvih. pa je i vrijeme izraţeno u novcu. Prvi stadij udruţivanja je pokusni stadij u kome ostaje osjećanje oklijevanja ili rezerve. djelovanjem novca kao općim oblikom kapital-odnosa promijenjen je cjelokupan stil ţivota.Sukob. Amalgamacija se manifestuje kod stvaranja parova i drugih malih grupa. Drugi vaţan proces u odnosima meĊu ljudima je razdruţivanje. Najpoznatije djelo "Opća sociologija" sastoji se od 2 dijela: "Uĉenje o povezivanju" i "Uĉenje o tvorevinama". razdruţivanje i mješoviti procesi.BH-PRAVNICI. koji u izvjesnoj mjeri mogu biti i emocionalno obojeni ali koji se prihva taju kao put afirmacije liĉnosti. . Njen poseban problem je analiza pravaca i stvaranje obrazaca ponašanja ĉovjeka prema drugim ljudima.objektivni faktori.emocionalno obojeni nagoni i impulsi. u situaciji koja udruţivanje ĉini neizbjeţnim. Tri su glavna procesa razdruţivanja: . Dakle. Prouĉavanjem formi društvenosti on je zadobio mjesto u sociologiji prvenstveno ustanovljavanjem svojih metodoloških naĉela. .COM 2.interesi. Depersonalizacija društvenih odnosa omogućava stvaranje ĉisto namjenskih dobrovoljnih udruţenja. oslobodi se spekulativne filozofije i ambicija da pravi reforme. Prvo.COM . te izbjegne ocjenjivanje sistema vrijednosti. Društvene promjene idu ka sve većoj racionalizaciji i depersonalizaciji ukupnih ljudskih odnosa. LEOPOLD FON VIZE (VON WIESE. Faktori udruţivanja su: . pomirenja. Treći. viši stepen udruţivanja je proces prilagoĊavanja koji sadrţi modifikaciju razlika izmeĊu pojedinac a koji u njemu uĉestvuju. a ne njegovi rezultati. 1876-?) Nijemac.Takmiĉenje-konkurencija. Vizeova sistematska sociologija Za Vizeovo shvatanje prirode sociologije najznaĉajnija su 2 elementa. Dobivaju se navike za raĉunanjem. Drugi. Uĉesnici u ovom stadiju gledaju na udruţivanje kao "sumnjiv eksperiment". ili kod udruţivanja većeg broja lica radi kooperacije. Najznaĉajnije je na njega uticala Zimelova sociološka doktrina. PrilagoĊavanje Vize ilustruje kroz primjere usaĊivanja znanja. Pojaĉana je tendencija zauzimanja racionalnih stavova. "Uĉenje o povezivanju" se bavi teorijom meĊuljudskih procesa koji su sistematizirani kao udruţivanje. univerzitetski profesor u Kelnu.Kršenje pravila. Jedini i trajni doprinos Zimelovom unapreĊenju sociologije predstavljaju njegov metod i postupak u analizi. 34 WWW.WWW. najpotpuniji stadij udruţivanja je amalgamacija.BH-PRAVNICI. koja kod ljudi nikada ne predstavlja proces krajnjeg srastanja. . što u stvari znaĉi povećanje društvenog odstojanja.

WWW. Izraz gomila oznaĉava kako konkretne tako i apstraktne skupine jer izmeĊu njih postoji empirijska veza. ali je u pogledu prirode i veliĉine antagonizma neizvjesnije od sukoba. individualizacija. Suparništvo saţima subjektivni odnos prema takmiĉaru. pristrasnost. Ovi procesi omeĊeni su mnoštvom oblika razdruţivanja (disocijacije). komercijalizacija i preobraćanje. ĈARLS NORTON KULI (CHARLES NORTON COLLEY. To je temeljna vrijednost Vizeovog isticanja sociologije kao apstraktne nauke i posebne discipline. Osnova za klasifikaciju društvenih tvorevina su relativno trajanje i stepen apstrakcije. formalizam. Drugi procesi koje Vize analizira su tzv. Glavni konstruktivni procesi su institucionalizacija društvenih odnosa. najpoznatija djela Ljudska priroda i društveni poredak.behavior=ponašanje) je psihološki smjer u sociologiji koji svoja saznanja crpi iz posmatranja kako se pod raznim okolnostima ponašaju ljudi i na osnovu tih ponašanja objašnjavaju društveni odnosi. pa su tvorevine sve trajnije.COM Takmiĉenje-konkurencija ne sadrţi samo disocijativne elemente već i tendencije u pravcu udruţivanja kao što su trpljenje. 1864-1929) Profesor sociologije na univerzitetu Miĉigen. grupe i apstraktne skupine.BH-PRAVNICI. Ponekad ĉak moţe dovesti do jaĉeg udruţivanja. Apstraktna skupina veću paţnju posvećuje organizacionoj strukturi nego pojedinaĉnim ĉlanovima. profesionalizacija i ukidanje ometajućih ograniĉenja. nareĊivanje. kompromis. Dvije glavne varijante takmiĉenja su suparništvo i stremljenje. Na osnovu ovog kriterija Vize razlikuje 3 tipa tvorevina: gomile. bolje organizovane i apstraktnije. gradacija. Kršenju pravila ĉesto doprinose emocionalni faktori. koja ne mora uvijek da dovede do stalnog razdruţivanja. Vize ove procese dijeli na konstruktivne i destruktivne."omeĊeni obrasci akcije" koji se takoĊe mogu podijeliti na udruţivanje (integracija) i razdruţivanje (diferencijacija). te podruštvljavanje. Tipiĉne apstraktne skupine su crkva i drţava. 35 WWW.COM .BH-PRAVNICI. Glavni destruktivni procesi su eksploatacija. Od gomile ka apstraktnoj skupini sve više se smanjuje uticaj konkretnih individualnosti. Glavna vrijednost Vizeovog djela je u tome što je doprinio metodološkoj samosvijesti sociologije. Sukob je ekstremni proces razdruţivanja sa vrlo velikim varijacijama u intenzitetu antagonizama. Sa stanovišta uticaja integracije i diferencijacije na postojeće tvorevine. dok stremljenje proizilazi iz vlastite spoznaje o nedostatku ţeljenih objekata. Glavni procesi integracije su stvaranje jednoobraznosti. odvajanje i otuĊivanje itd. Otvorena borba je najjasniji oblik razdruţivanja. Vizeova analiza procesa udruţivanja i razdruţivanja koncentrisana je na ljudske odnose koji nisu posebno kanalisani u stalni obrazac ponašanja. Kršenje pravila je proces disocijacije koji sadrţi više antagonistiĉkih elemenata nego takmiĉenje. MeĊu procese diferencijacije spadaju dominacija. njenoj nauĉnoj trezvenosti time što je graĊenje socioloških pojmova bilo u uzajamnoj povezanosti sa empirijskim djelovanjem. nadreĊivanje i podreĊivanje. VIII SOCIOLOŠKI BIHEJVIORIZAM Pojam bihejviorizam (engl. od kršenja pravila pa do otvorene borbe. radikalizacija. Grupa je definisana kao onaj meĊuljudski strukturalni obrazac relativno dugog trajanja i solidarnosti gdje se lica udruţena u grupi smatraju relativno homogenom jedinicom. napredovanje i prilagoĊavanje. Trajanje i solidarnost jasno razlikuju grupu od gomile.

a ispoljava se u novim formama razvitka društvenih ideala i institucija. Iz ovog Openhajmerovog odreĊenja pravde defiisan je i predmet sociologije. Sociologija moţe formulisati i vrijednosne sudove o prirodi iznesenih ĉinjenica.WWW. Ogborn je razlikovao 2 sfere kulture: mateijalnu i adaptivnu. oruţja i tehniĉkih postupaka. Prvo. IX SOCIOLOŠKE DOKTRINE NJEMAĈKOG JEZIĈKOG PODRUĈJA FRANC OPENHAJMER (FRANZ OPPENHEIMER. sociologija je u mogućnosti da odredi sredstva društvenog. Mase sadrţe ogroman potencijal stvaralaštva. ukljuĉujući i koncept primarne grupe. kao i razmišljanje o nastanku i prirodi vlastitog bića. sociologija je u stanju utvrditi vezu izmeĊu nekog društvenog faktora kao uzroka i odreĊenog oblika odstupanja od norme kao posljedice. Jedan od uzroka zbog kojih se u savremenim društvima stvaraju socijalni problemi je zaostajanje adaptivne kulture za materijalnom. Centralna tema Kulijeve psihološke sociologije je ideja o neodvojivoj i komplementarnoj prirodi društva i pojedinca. Openhajmerova sociološka doktrina Normalno stanje društvenog organizma je ono koje je regulisano pravdom i u kome vlada pravda. Sfera adaptivne kulture obuhvata sav ostali dio ispoljavanja ţivota ĉovjeka i društva i izraz je date materijalne kulture. On istiĉe da su pojedinac i društvo samo puka apstrakcija ako se ne posmatraju u svom prirodnom meĊusobnom odnosu. Ĉovjekovo biće je proizvod društva i ono dobiva osnovne karakteristike pre ko iskustva primarnih grupa. Ernest Kasirer I Ţan Pijaţe prvenstveno su se bavili pojavom govora preko kojeg ĉovjek izraţava svoje mišljenje. Tako se društveni ţivot manifestuje kao jedinstvena cjelina. Svaralaštvo u svom osnovnom odreĊenju nastaje od viška biološke energije kod pojedinca. Kuli konstatuje da je osnova napretka sposobnost pojedinca i društva da budu stvaralaĉki.BH-PRAVNICI. djeĉje igre u susjedstvu itd) na cjelokupni društveni poredak. Za formiranje društvene prirode i ideala pojedinca fundamentalne su primarne društvene grupe. Pod pojmom "organski" podrazumijevaju se uticaji koji se mogu prenositi sa jednog do bilo kojeg drugog dijela društvenosti. 36 WWW. Bihejvioristi Dţordţ Herbert Mid. Osnova njegovog općeg sociološkog sistema je u organskom shvatanju društvenog procesa. Kulijev plan skladnog društva i dominacije volje masa kao oblika demokratije zasniva se na proširenju ideala primarne grupe (porodice. (SAD).A. Osoben je Kulijev doprinos razvoju psihosociologije kroz teoriju organskog jedinstva društva. tj. profesor sociologije i ekonomske teorije na frankfurtskom univerzitetu. tako da su svi dijelovi povezani u meĊusobno zavisnu cjelinu.BH-PRAVNICI. Najvaţnija primarna grupa je porodica. Koncept organskog jedinstva je centralni koncept svih Kulijevih djela. neposrednim povezivanjem i saradnjom. te su im potrebne voĊe koje će artikulisati njihovu teţnju za stvaralaštvom.COM .COM Društvena organizacija. Pod pojmom kulture podrazumijevao je cjelinu stvaralaĉkog potencijala ljudskog društva koji obuhvata kako materijalne tako i društvene tvorevine i institucije. Drugo. umro u L. Uzroci progresa ukorijenjeni su u sferi materijalne kulture: oruĊa. ekonomskog ili politiĉkog karaktera koje treba koristiti da bi se otklonili uzroci odstupanja i uspostavio normalan status društvenog organizma (pravda). svoj svjesni svijet. Društveni proces i sabrani radovi u knjizi Sociološka teorija i društveno istraţivanje. Pravda je definisana kao ograniĉavanje slobode djelovanja pojedinca koje je nuţno uslovljeno meĊusobnim društvenim djelovanjem. Pod primarnom društvenom grupom podrazumijevaju se grupe koje se karakterišu prisnim. roĊen u Berlinu. 1864-1943) Njemaĉki Jevrej. Vilijem Filding Ogborn problem razvoja društva posmatrao je kroz prizmu kulture.

Vlast se kontinuirano prenosi u korist poljoprivrednih proizvoĊaĉa i sliĉnih grupacija u gradovima. Posljedice postojanja zemljišnog monopola Openhajmer shvata samo u vezi sa grupom drugih zakona ekonomsko-psihološkog karaktera. Najniţa nadnica poljoprivrednih radnika odreĊuje postojeću ponudu fabriĉke radne snage i uzrok je većoj ponudi radne snage od potraţnje što sniţava nivo nadnica radnicima. Svaka nauka nastoji spoznati suštinu predmeta koji prouĉava. Zadruga po koliĉini i kvalitetu proizvoda prevazilazi sve druge oblike ureĊenja odnosa u poljoprivrednoj proizvodnji. a opada profitna stopa poljoprivrednih proizvoda. svaki ĉlan zadrţava svoju ekonomsku individualnost. Razlika izmeĊu fenomenologije i drugih nauka je u odgovoru na pitanje kako doći do te suštine. povećana potraţnja poljoprivrednih proizvoda dovodi do povećanja njihove cijene. Zadruga pojedincu daje pravo da proda ili zavješta svoju parcelu. Iz ovog psihološkog zakona smanjivanja potreba proizilazi zakon o umanjivanju ekonomske vrijednosti. Fenomenologija je nauka o suštinama.WWW. Huserl zastupa stanovište da je temelj fenomenologije otkrivanje suštine stvari. a njen idealni tip je proizvoĊaĉka zadruga seoskog naselja. Istovremeno. što zaoštrava konkurenciju i sniţava cijenu industrijskih proizvoda. U seoskoj zadruzi. Osvajaĉke grupe ustanovile su vlastiti monopol vlasništva nad zemljom koji je uzrok razvoja svih drugih monopola. za razliku od svojine steĉene radom pojedinca. Politiĉkim sredstvima. Zemljišni i drugi monopoli omogućavaju oblik svojine koji nije zasnovan na radu vlasnika te je u suprotnosti sa prirodnim pravom i pravdom. "Logiĉka istraţivanja I i II". već je data jedino takozvanoj "intencionalnoj svijesti" ili "psihologiji intencionalnosti".BH-PRAVNICI. a krajnji rezultat je miroljubiva federacija svih zadruga svijeta. Sociologija treba ukazati na lijekove koji se mogu primijeniti da bi se izradilo društvo utemeljeno na naĉelu pravde. monopola i viška vrijednosti.COM Jedan od temelja Openhajmerove sociološke doktrine je zakon o sistematskoj jednoobraznosti porijekla i razvoja drţave. Za fenomenologiju suština nije data realnom sviješću o prirodi i društvu. nasuprot gradskoj proizvoĊaĉkoj zadruzi. podjele društva na klase i pojave viška vrijednosti. Zemljišni monopol u poljoprivredi je krajnji uzrok postojanja proletarijata i odsustva pravde u svijetu.COM . Osnovni tip za rješenje bolesti postojećeg društva je poljoprivredna proizvoĊaĉka zadruga. privatne svojine. Zemljišni monopol je rezultat korištenja politiĉkih sredstava da bi se ostvario neopravdan oblik svojine nad zemljom. Pomoću kategorije intencionalne svijesti fenomenološka filozofija svodi sav objektivni 37 WWW. Ova pojava kompenzira se migracijom seoskog stano vništva u gradove. najznaĉajnija djela su mu "Filozofija aritmetike". drţavnih zakona. 1859-1938) Njemaĉki filozof jevrejskog porijekla. Nizak nivo nadnica poljoprivrednih radnika rezultat je postojanja zemljišnog monopola. EDMUND HUSERL (HUSSERL. "Filozofija kao stroga nauka" i "Kriza evropskih nauka i transcendentalna fenomenologija". teritorijalnim osvajanjem nastala je prvobitna ekonomska nejednakost. X FENOMENOLOŠKI PRAVAC U SOCIOLOGIJI POJAM FENOMENOLOGIJE Fenomenologija je nauka koja se bavi opisivanjem svih pojava koje odreĊuju individualni i društveni ţivot neovisno od svakog iskustva.BH-PRAVNICI. dok se ne dostigne nula ili taĉka zasićenosti. jedan od utemeljitelja fenomenologije. Sa porastom broja stanovnika raste i profitna stopa industrijskih proizvoda. Upotrebna vrijednost neke robe brzo opada proporcionalno povećanju ponude. Potrebe koje nastaju usljed potrošnje smanjuju se sa svakom novom jedinicom odreĊene robe. Ova superiornost uništava zemljišne veleposjednike. društvenih klasa.

nego u smislu funkcionalnog jedinstva. društvo u cjelini. MAKS ŠELER (MAX SCHELER. ĉine razliĉiti "dubinski spratovi". Sva ova pitanja filozofske antropologije Šeler obuhvata u svom temeljnom djelu "Poloţaj ĉovjeka u kosmosu"."intencionalne doţivljaje" koje definiše kao jedino stvarne i dostupne ljudskoj spoznaji. kasnije izgradio sopstveni sistem teorijske sociologije. Duh tek u povezanosti s porivima i vitalnim snagama niţih sfera dobiva moć koju sam po sebi nema. kršćanskog i zapadnoevropskog jednostranog shvatanja ĉovjeka. u sloju ţive emocionalnosti. diskur zivno (logiĉko) mišljenje. On razlikuje 2 vrste globalnih društava i to "neprometejska" (prethistorijska) i "prometejska" (historijska) društva. Dirigovana društva koja su imanentna razvijenom i organizovanom kapitalizmu. 1854-1965) Francuski mislilac ruskog porijekla. dok je u historijskom društvu taj proces rezultanta svjesne intervencije ljudi.BH-PRAVNICI. 1874-1928) Jedan od utemeljivaĉa savremene filozofske antropologije. Osnovica ĉovjekovog bića je na podruĉju iracionalne. Teorija društveno-historijskog razvoja u Gurviĉevom sistemu teorijske sociologije identiĉna je jednosmjernom mehaniĉkom kretanju. Huserl tvrdi da je tek pomoću fenomenologije moguć pristup i primjereno istraţivanje psihiĉkog. 2. nagonske sfere. u namjeri da svijetu i ţivotu da drugaĉiji smisao i sadrţaj nego što ih pruţaju moderno tehnicizirano društvo i nauĉno-manipulativni um. Centralnim pojmom svoje fenomenologije Huserl ĉini izraz "svijet ţivota". u svojoj kritici modernog svijeta nauke i tehnike. Šeler je principima fenomenološkog metoda pokazao da se realno ljudsko biće ne moţe tumaĉiti po kategorijama duhovnog. Formirao je stanovište da sociolog istraţivaĉ treba da se uţivljava u društveni ţivot. te za izgradnju savremenih nauka pomoću transcendentalne fenomenologije kao filozofije. od kojih 4 postoje i danas. posebno u primjeni fenomenološkog metoda u sociološkim istraţivanjima. ĉovjek jeste. jer je netaĉno da je ĉovjek u osnovi i suštini homo sapiens. ponašanje ljudi kako bi mogao objektivno razumjeti pojedinca ili društvo. ĉovjek se razvija.COM svijet na tzv. Gurviĉ sa metodološkog aspekta definiše 10 takvih "dubinskih spratova" i svaki detaljno definiše. emocionalni kontakti. boreći se za prevlast. U prethistorijskom društvu ĉovjekova svijest ne posreduje pri duštvenom procesu.WWW. ĉovjek ţivi i stvara kao jedinstven samosvjesni i samotvorni subjekt u kome se ukrštaju nagonski impulsi. Kao nastavljaĉ Huserlove fenomenologije pokušao je sa stanovišta fenomenologijske analize i metode otvoriti pogled na cjelinu ĉovjeka i svijeta. kao i njegove uloge u pojavnosti kosmosa uopće. Njemaĉki sociolog ALFRED FIRKANT bio je pod uticajem fenomenološke filozofije. Svoj sociološki koncept Gurviĉ naziva "dubinskim". On je prvi ukazao na nedostatke tradicionalnog grĉkog. polazeći od stanovišta da svaku kompleksnu društvenu pojavu ili proces. Društveno postoji samo u ĉovjeku. Ta 4 tipa su: 1. hegemoniju i dominaciju. Suština ĉovjeka moţe se objasniti samo u cjelini njegovog nagonskog. Prema Šeleru. 3. Fašistiĉka društva zasnovana na tehno-birokratskoj osnovi. ŢORŢ GURVIČ (GEORGES GURVITCH. u poĉetku oslonjen na fenomenološku filozofiju. Ĉovjek je centar u kome se susreću duh i poriv. Huserl nije njihov protivnik već se zalaţe za obnovu filozofije kao nauke. emocionalnog i racionalnog ispoljavanja ţivota.BH-PRAVNICI. Društva zasnovana na planskoj osnovi kolektivistiĉko-centralistiĉkog etatizma (socijalistiĉka društva) i Društva zasnovana na pluralistiĉkom docentralistiĉkom kolektivizmu. zbog njega i za njega. MeĊutim. Filozofska antropologija bavi se pitanjem ĉovjeka u cjelini njegovog bića. Društvo se tako svodi na subjektivni doţivljaj svijeta. Predmet filozofske antropologije su pitanja suštine ĉovjeka. MeĊu ovim društvima Gurviĉ definiše 10 glavnih tipova. njegove socijalne povezanosti i zadataka u ljudskoj zajednici. na fenomen. 38 WWW. 4. teţnje za moći. Teoriju društvenog razvoja identificira sa "postulatom o jednosmjernom razvoju društva".COM . ali ne u antagonistiĉkom. Šeler je istakao znaĉenje emocionalnog ţivota za spoznaju i kulturno stvaralaštvo.

Gurviĉ je meĊu prvim intelektualcima Zapada uoĉio razlike izmeĊu teorijskih stanovišta "mladog" i "starog" Marksa. ustanova. Društvene ĉinjenice se mogu saznavati samo preko kontinuiranog liĉnog iskustva. Ĉovjek je igraĉ funkcije koji je za nju pripremljen u procesu socijalizacije. Društvo kao cjelina funkcioniše na bazi razvijenih odgovarajućih funkcija ili uloga. 1912-1979) Najznaĉajnija liĉnost XX vijeka na podruĉju sociologije. 3. Rodonaĉelnik savremene funkcionalistiĉke teorije je Amerikanac TALKOT PARSONS TALKOT PARSONS (TALCOTT. XI ODJELJAK 5 SAVREMENE SOCIOLOŠKE TEORIJE I FUNKCIONALIZAM OPĆE NAPOMENE Prvi pokušaj funkcionalne analize društva izloţio je REDKLIF-BRAUN koji je društvo definisao kao funkcionalni sistem usklaĊenih odnosa.BH-PRAVNICI. Postulat funkcionalne neophodnosti. Funkcionalizam predstavlja najpotpuniju savremenu teoriju o modernom društvu. prilagoĊen prema vanjskoj sredini. Iz ovoga je koncipirao funkcionalistiĉko stanovište poimanja društva kao stabilne homogene cjeline elemenata nuţnih za uspješno funkcionisanje društva. Obrazovanje pojedinca je samo druga strana ili oblik socijalizacije. koja se odvija kroz proces usvajanja zajedniĉkih vrijednosti. U svom krajnjem rezultatu društvo je suma tih funkcija ili uloga nuţnih za njegov opstanak. MERTON je osnovne postavke funkcionalistiĉke teorije dao u 3 postulata: 1. Društvo funkcioniše kao jedinstven sistem zasnovan na društvenim vrijednostima. ROBERT MERTON.BH-PRAVNICI. Realizuje se kroz obrazovanje i vaspitanje pojedinaca. izraţen u stanovištu da sve društvene i kulturne forme sa drţe odreĊenu društveno-pozitivnu funkciju. Pojedinci prihvataju vrijednosti i norme procesom socijalizacije. koja se sastoji od 2 komponente: 1. priprema pojedinca za te uloge odnosno funkcije. utopijskog karaktera. normativnog sistema i koncepta ideja. Postulat funkcionalnog jedinstva. razlikovao je manifestne i latentne funkcije. Marksova djela zakljuĉno sa "Bijedom filozofije" Gurviĉ smatra epohalnim doprinosom "realistiĉkoj sociologiji". zastupnik funkciona lne teorije. prema kome svaka društvena pojava obavlja pozitivnu ulogu u funkcionisanju cjeline društva.politiĉku doktrinu ultraoptimistiĉkog. neophodna za funkcionisanje društva kao cjeline. 2. 39 WWW. 2.COM Opći metod koji Gurviĉ primjenjuje u svom sistemu teorijske sociologije je tzv. Socijalizacija je pretpostavka funkcionisanja društva kao cjeline. dok su djela od "Komunistiĉkog manifesta" pa nadalje pseudonauĉna jer izlaţu društveno.WWW. Najznaĉajnija djela su mu "Struktura društvene akcije" i "Društveni sistem"."hiperempirijska dijalektika".COM . Potreba da istraţivaĉ vrši izbor meĊu razliĉitim logiĉkim postupcima prouĉavanja. izraţen u stanovištu da je svaka društvena pojava. Uticaj na Gurviĉa ostavilo je i Marksovo djelo. Postulat univerzalne funkcionalnosti. Osnova funkcionalistiĉke teorije je socijalizacija liĉnosti. sistem. normama i institucijama.

postizanje ciljeva i adaptaciju. 3. Politiĉki sistem koji je u funkciji postizanja zajedniĉkog cilja (nacionalni interes). Privreda kao podsistem obuhvata 4 vrste aktivnosti: obuku. U društvenom sistemu razlikuju se 4 podsistema: 1. a ne njeni elementi. sklapati. KLOD LEVI STROS (CLAUDE L. 40 WWW. Šira adaptacija sistema u općim uslovima okoline. Razmjena rijeĉi (jezik kao struktura) 3. Institucije koje imaju funkciju da "odrţe oblik". tvorevina organizam. Unutrašnja integracija sistema.WWW. neĉin gradnje. Iz tog sistema ĉovjek iznalazi i ciljeve svog djelovanja.COM Parsons u "Strukturi društvene akcije" svaki sistem akcije analizira pomoću slijedeće 4 kategorije: 1. odnosno postojanje vladajućih i potĉinjenih grupa. pravo.BH-PRAVNICI. Parsons radije definiše moć kao "sposobnost društvenog sistema da djelovanje usmjeri u skladu sa kolektivnim interesom". Kategorija koja treba da odrţi najviše. obiĉaji. ĉiji je zadatak adaptacija u fiziĉkoj sredini (proizvodnja). Prihvatajući i upraţnjavajući vrijednosti i norme (moral. 4. PARSONS smatra da društvenom akcijom. Razmjena ţena (struktura porodice). Takvo mišljejne implicira postojanje suprotnih interesa i sukoba u društvu.COM . On ne ţeli priznati pojam "moći nad drugim ljudima". Privreda. Historiju društva ĉine 3 oblika razmjene i njima odgovarajući oblici strukture: 1. 3. nauci. 2. u stukturi su bitne relacije. Institucije koje brinu o "integraciji". Pojam struktura (lat. graĊevina. odnosno odrţanje razliĉitih normi i pravila (pravne ustanove. integraciju. religija. policija). sastav. zidati) znaĉi graĊa. U analizi pojma moći Parsons se suprotstavlja Milsovoj koncepciji "nulte sume" prema kojoj moć nekih ljudi povlaĉi nemoć drugih. upravljaju vrijednosti i norme.BH-PRAVNICI. Orijentacija sistema ka odreĊenim ciljevima obzirom na okolinu. Ĉitavo Parsonsovo djelo zasnovano je na stanovištu o odluĉnom uticaju normi i vrijednosti (posebno vjerskih) nasuprot interesima. Razmjena elemenata je osnovni princip formiranja strukture.STROSS) Pojam strukture kod Strosa definisan je slijedećim elementima: struktura se prvenstveno odnosi na sinhroniĉne pojave.vijeka kao pravac u filozofiji.structura od struere-slagati. Religijska sfera ĉini paradigmu svih društvenih ustanova i socijalizacije liĉnosti uopće. odnosno da odrţe opće kulturne vrijednosti društva (prvenstveno vjerske institucije). vladajuće ili regulativne oblike sistema. Oznaĉava skup razliĉitih elemenata koji po nekoj unutrašnjoj zakonitosti stoje u konstantnim relacijama koje spoznajom postaju vidljive. a u krajnjem sluĉaju za strukturu je bitna cjelina elemenata. umjetnosti i jeziku. Razmjena dobara (ekonomska struktura) 2. ponašanjem i funkcionisanjem društva uopće. ideologija) pojedinac se putem socijalizacije integriše u društveni sistem. II STRUKTURALIZAM OPĆE ODREDBE Strukturalizam se javlja 60-ih godina 20. raspored. 2. sklop. 4.

3. 1900-1980) Njemaĉki filozof. Pojam "nesvjesnog" kod Strosa nema frojdovsko odreĊenje. Obje forme odnosa su stvorene. Smo u malom broju ljudi je samo jedan od ta dva sindroma potpuno razvijen. U djelu "Bjekstvo od slobode" From je razmatrao kako su se u odreĊenim historijskim situacijama ispoljavale navedene karakteristike ljudske prirode. rad nastavio na univerzitetima u Njujorku i Meksiko-Sitiju. razmjenom dobara politiĉka ekonomija. From smatra da pojedinac u svojoj usamljenosti. Ljudi ĉesto nisu svjesni svog društvenog i komunikativnog ponašanja. što je izvor svih psihiĉkih snaga koje motivišu ĉovjeka. U procesu ţivljenja ĉovjek se odnosi prema svijetu: 1.incestuoznoj fiksaciji). To su ljubav prema smrti. ĉiji broj je konstantan. 41 WWW. On smatra da se ĉovjek moţe prilagoditi gotovo svakom obrascu kulture. on utoliko razvija mentalne i emocionalne poremećaje koji će ga na kraju prisiliti da izmijeni te uslove jer ne moţe izmijeniti svoju prirodu. Ove 3 orijentacije kad se kombinuju ĉine "sindrom propadanja" koji pokreće ĉovjeka da uništava zbog uništavanja i mrzi zbog mrţnje. a e tnologija se bavi razmjenom ţena jer temelj primitivnog društva predstavlja srodniĉki sistem zasnovan na razmjeni ţena. a druge "sindrom rasta". From ljudsku prirodu ne smatra nepromjenjivom. Stiĉući i asimilirajući stvari (From to naziva proces asimilacije) 2. maligni narcizam i simbiotiĉko-incestuozna fiksacija. već se odnosi na pojam društva uopće. From izdvaja 3 fenomena koji ĉine osnovicu za najiskvarenije i najopasnije oblike ljudske orijentacije. povezivanja sa svijetom putem ljubavi i rada. ali ukoliko se oni protive njegovoj prirodi. drugim ljudima i samim sobom. From ljudsku slobodu shvata kao ontološku dimenziju ljudske egzistencije.BH-PRAVNICI. Shvatanje "nesvjesnog" bitno je ne samo za lingvistiku i etnologiju. Nasuprot "sindromu propadanja". Iz svega navedenog proizilazi definicija i odreĊenje pojma društvene strukture. ERIH FROM (ERICH FROMM. Nema primitivnijih i civilizacijski razvijenijih društava. suoĉen sa svijetom izvan sebe kao zasebnim entitetom. Iz tih analiza ljudske prirode From zakljuĉuje da kod ljudi postoje razliĉite naklonosti: jedne ĉine tzv. psiholog i sociolog. Sva društva i sve kulture su u istoj društvenoj ravni. Jezik je najstarija društvena struktura te se lingvistika uzima kao osnova i model za sve društvene nauke. "sindrom rasta" sastoji se od ljubavi prema ţivotu (nasuprot narcisizmu) i nezavisnosti (kao protivnosti simbiotiĉko. Drugi naĉin je bijeg od slobode. nakon emigracije iz Njemaĉke 1933. 4. istinskim ostvarivanjem emocionalnih i intelektualnih sposobnosti. Ljudsko postojanje i sloboda su nerazdvojni fenomeni. Jedan naĉin prevladavanja je da se dospije do "pozitivne slobode".COM Razmjenom rijeĉi se bavi lingvistika. Radi se samo u drugaĉijem rasporedu osnovnih elemenata. 2. Ĉovjek nije prilagoĊen prirodnim okolnostima jer ne ţivi samo u prirodi nego i u društvu.WWW. Definišući teţnje za razvojem i stvaralaštvom kao fundament ljudske prirode. mora nastojati da savlada to stanje nemoći i usamljenosti.COM . sve njegove strasti. Odnoseći se prema ljudima i samom sebi (proces socijalizacije). a ne instinktivno odreĊene kao kod ţivotinja.BH-PRAVNICI. što je jedna znaĉajna forma ljudskog otuĊenja. već i za druge društvene nauke. afekte i brige. Nema proizvodnje novih elemenata niti razvoja u nekom progresivnom odreĊenju."sindrom propadanja". ali se ne slaţe ni sa stanovištem da je ona beskrajno savitljiva. Prva njegova pretpostavka je da se rezultati dobiveni analizom pojedinaĉne individualnosti mogu primijeniti i na psihološko razumijevanje grupa. posebno za sociologiju. Zbog toga je u stalnom egzistencijalnom protivrjeĉju i potrebi da iznalazi uvijek nove forme jedinstva sa prirodom. Osnovne postavke strukturalistiĉkog stanovišta su slijedeće: 1.

42 WWW. kako se koristi i zloupotrebljava. Vladajuće elite koje kontrolišu ta sredstva odlučuju o toku historije. Konzervativno raspoloţenje. Upozorava da ideološka sfera igra sve veću ulogu u društvu. Poduhvat sociologije za Milsa moţe se sumirati u 4 kljuĉna pojma: moć. 1906-1962) Spada u najznaĉajnije ameriĉke sociologe 50-ih i 60-ih godina XX vijeka. ljudi. Ovo prilagoĊavanje predstavlja gubitak individualnosti. da bi kasnije svoje povjerenje dao iskljuĉivo intelektualcima. razum i sloboda. Privatne nedaće uslovljene su sredinom u kojoj ljudi ţive. revolucija na Kubi". "Uzroci II svjetskog rata" i "Sluĉaj Jenki. 3.WWW. RAJT MILS (WRIGHT MILS. dok ostali ljudi postaju objekti. a društveni problemi izviru iz društvene strukture. ali su oni koji imaju pristup sredstvima odlučivanja i moći u mnogo povoljnijoj situaciji od ostalih. Za Milsa je osnovni zadatak sociologa prevladati laţnu svijest o svom vremenu i stvarati novu istinsku svijest. Osnovno oruĊe sociološke imaginacije je razlikovanje liĉnih teškoća i javnih problema. Ljudski duh treba egzistirati kao nezavisna moć. materijalno blagostanje i mir u svijetu. U intelektualcima Mils vidi mogućnost da se izbjegne III svjetski rat i spasi svijet. Liberalna retorika. ko je ima. politika.COM . Nerazumijevanje Marksa. znanje. trebao posjedovati intelektualnu dovitljivost i društvenu odgovornost. autoritarnim oblicima vladavine itd. Traganje za slobodom je nuţan ishod procesa individualizacije i svestranog razvoja kulture.BH-PRAVNICI. rušilaštvo. Najznaĉajnija djela su mu "Elita moći". Bijeg od slobode privremeno moţ e olakšati patnju. Mils odbacuje Marksov koncept klasne borbe i radniĉke klase kao subjekta revolucije. Bio je ubijeĊen da bi intelektualci mogli biti neposredan inicijator i pokretaĉ promjena u prirodi vladajućeg društvenog poretka i nove uloge SAD u svijetu. Mils je smatrao da sociologija ima prikladne metode za stvaranje novih koncepata i mogućnosti uticaja na ispravljanje nepravdi u društvu. Historija ĉovjeĉanstva je historija sve veće individualizacije. ljudi su slobodni da stvaraju historiju. Stekavši istinsku svijest. U djelu "Marksisti" ukazao je na Marksovo potcjenjivanje uloge nacionalne drţave i nacionalizma u historiji. 2. Prestaju biti pasivni posmatraĉi i postaju aktivni pokretaĉi. kao osnovni podsticaj društvenom razvoju.COM Prvi mehanizam bijega od slobode je ĉovjekova teţnja da odustane od nezavisnosti svog pojedinaĉnog ja. ljudi se intelektualno angaţuju i preuzimaju moralnu odgovornost. Po Milsu. Milsova teorija elite i pojam sociološke imaginacije Osnovni naĉin prouĉavanja socijalne strukture je studij društvene moći: gdje je smještena. Kroz analizu ameriĉkog društva. Po Milsu. Kada je znanje javno relevantno. Treći mehanizam bijega od slobode je prilagoĊavanje pojedinca svemu onome što mu jedna civilizacija pruţa. Temelji Milsove nauĉne poruke su demokratija. ali i sve većeg oslobaĊanja. ali je ne otklanja. Svaki sociolog bi. Tri su osnovne kvalitete koje uslovljavaju ideološko ponašanje ljudi u SAD: 1. tada je moguć demokratski poredak. sredstva u rukama onih koji donose historijske odluke. Ovo je poseban kvalitet ljudskog duha koji Mils naziva SOCIOLOŠKOM IMAGINACIJOM. Mils je na samom poĉetku svog djelovanja polagao nade u društveno-politiĉku ulogu organizovanih radnika. Mils insistira na humanistiĉkom zadatku sociologije i bori se protiv bilo kakve manipulacije ljudima. "Sociološka imaginacija". te da ga nadomjesti klasom. Drugi mehanizam je destrukcija. individualna sloboda. pored temeljite obaviještenosti o ĉinjenicama.BH-PRAVNICI. Zato autoritarni sistemi ne mogu uništiti osnovne uslove i mogućnosti koje doprinose traganju za slobodom. 3 dominantna politiĉka ideala su u potpunosti ukorijenjena u tradiciji društvenih nauka: istina.

Ekonomski poredak. Postoji korespodencija i koincidencija društvenih poredaka. to nije njena jedina karakteristika. Status se moţe mjeriti uvaţavanjem pripadnika odreĊene grupe. npr. kada se hoće i kako se hoće.WWW. Klasna situacija vezana je sa visinom i izvorom prihoda. Društvena struktura sastoji se od uloga i društvenih poredaka. Socijalna stratifikacija je posebna vrsta diferenciranja grupa.BH-PRAVNICI. U globalnom ameriĉkom društvu postoje slijedeći institucionalni poreci: 1. Politiĉki poredak. utvrdi veza izmeĊu liĉnosti i institucija i zatim ustanovi stanje unutar pojedinih poredaka. Rodbinski poredak. Moć daje eliti slobodu da radi što ţeli. od moći koja se neformalno realizuje. a konstituisani su na razliĉitom naĉelu. Ugled pretpostavlja bar 2 osobe: jedne koja sebi pripisuje prestiţ i druge koja poštuje do prisvajanje. Vjerski poredak koji predstavljaju institucije u kojima ljudi organizuju i kontrolišu kolektivne vjerske sluţbe. koji ĉine institucije u kojima se organizuje rad. Mils 43 WWW. U stratifikaciji Mils razlikuje 4 dimenzije: zanimanje. klasu. koji se sastoji od institucija pomoću kojih ljudi stiĉu. DRUŠTVENI POREDAK je skup onih institucija koje u nekom društvu udovoljavaju istim funkcijama i sluţe istim ciljevima. Vojni poredak.COM .naĉela slobodne trgovine koje je saglasno sa principom višepartijskog politiĉkog ţivota u graĊanskom društvu. zanimanju. Mils diferencira formalni autoritet i vlast definisanu pravima i ovlaštenjima. Izvor moći je u samom vrhu društvenih poredaka. Iako je moć temeljna odrednica elite. najviše bogatstvo i najveću moć. Za savremeno kapitalistiĉko društvo posebno je vaţan odnos izmeĊu samih institucionalnih poredaka. koji reguliše legitimno seksualno općenje i razmnoţavanje. Definisana je dohotkom izraţenim u novcu koji nosilac uloge ima. Uloga je osnova Milsove teorijske šeme socijalne stratifikacije. Milsov model socijalne stratifikacije u osnovi je statiĉan. odgoju. MILS odbacuje teoriju klasne strukture i koncipira teoriju socijalne stratifikacije. 4. Moć se ogleda u realizovanju volje pojedinca i grupe. izvori i tehniĉka sredstva za proizvodnju i raspodjelu roba i usluga. Novac daje moć da se radi šta se hoće. 3. a najvaţniji su tehnologija. status i obrazovanje. a zasniva se na društvenom odnosu. Osnova za postizanje i poštivanje ugleda je u svojini. kao i uticajem koji ima na dobivanje postojećih vrijednosti. kao i predškolski odgoj djece i 5. Za Milsa su pripadnici elite oni koji imaju mogućnost realizovati svoje ţelje i namjere. ĉak kada i postoji otpor od strane drugih ljudi. Kada dva poretka djeluju u pravcu istog cilja. status i moć.COM Milsova teorija socijalne stratifikacije Postoje 2 teorije društvene slojevitosti: teorija socijalne stratifikacije i teorija klasne strukture. sastavljen od institucija za legitimnu upotrebu sile i kontrolu nad njom. koriste ili utiĉu na raspodjelu moći i vlasti u okviru socijalne strukture. INSTITUCIJA je organizacija uloga u kojoj postoji neki vrhovni autoritet koji je sposoban da stvara i mijenja ciljeve institucije i time utiĉe na promjene uloga njenih ĉlanova. u stvari u svemu onom što razlikuje jednu osobu od druge. Ne postoje 2 potpuno ista ljudska bića. simboli. Korespodencija je djelovanje na osnovu zajedniĉkog naĉela.BH-PRAVNICI. 2. porodici. Zanimanje je izvor prihoda i usko je vezano sa klasnom pozicijom. dohotku i moći. onda je to koncidencija poredaka. Mils ih naziva "sferama društvenog djelovanja". Društvena uloga sluţi da se objasni liĉnost u konkretnom društvu. proizvodnja. Vrhovi glavnih institucionalnih poredaka imaju istovremeno najviši status. sadrţi odreĊeni stepen moći i relevantno je za statusni poloţaj. Za Milsa su najvaţnija prva 3 poretka. kao i njihov poloţaj u društvenoj strukturi. Postoji nekoliko aspekata društvenog ponašanja koji karakterišu sve institucionalne poretke. a još manje 2 identiĉne društvene grupe. DRUŠTVENE ULOGE su oblici ponašanja koji su usmjereni na postupke i djelovanja drugih ljudi.

BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.WWW. koji u svojim bitnim postavkama odgovara zbilji ameriĉkog sistema.COM jezapravo detaljno objasnio jedan manipulativni model društva.COM . 44 WWW.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful