Ukidanje otpada

brošuraa.indd 1

26.12.2004 17:54:05

2
brošuraa.indd 2 26.12.2004 17:54:08

modernoj civilizaciji većina nas živi na takav način da ovisimo o neizmjernoj upotrebi prirodnih resursa, ali današnji nivo potrošnje utječe na naše zdravlje i zdravlje planeta na kojem živimo. Iako živimo u Hrvatskoj, mi koristimo materijale, goriva i hranu iz cijelog svijeta. U tom procesu mi ne samo da koristimo ove dragocjene resurse, mi ih rasipamo, pretvarajući ih u otpad. Jednom sam pročitao da je korov samo biljka na krivom mjestu; na isti način kontejner pun otpada u stvari je kontejner krivo upotrebljenih resursa. Najveći udio otpada koji bacamo u kontejnere u stvari su dragocjeni i na neki način korisni materijali - čini se suludim da malo po malo bacamo naš svijet u smeće. Otpad ne nastaje prirodnim procesima. Priroda je uređena tako da materija kruži. Ona konstantno stvara i potom iskorištava nusproizvode različitih procesa. Ljudi uglavnom ne koriste nusproizvode. Otpad je potpuno ljudski izum jer samo mi porizvodimo stvari koje ne bivaju pojedene ili se ne raspadaju ili ne budu iskorištene u neku drugu svrhu. Ljudi imaju tendenciju da umjesto kružnih procesa stvaraju linearne, a proces završava velikom hrpom smeća. Uzmimo, na primjer, televizor. Ova tehnologija je znatno uznapredovaja u posljednjih pedeset godina. Dizajn se je promjenio, kvaliteta je porasla, a cijene su toliko pale da si ga gotovo svatko može priuštiti. Ali što sa svim TV uređajima koji su zastarjeli ili više ne rade. Neki od njih budu popravljeni, ali naposlijetku apsolutno svi televizori završe na nekom od milijuna deponija širom svijeta. Postoji mogućnost da svi ovi uređaji budu rastavljeni, a materijali ponovno stavljeni u postupak proizvodnje, ali nismo stvorili sustav koji bi to ostvario. U teoriji, otpad su stvari koje su istrošene, više nisu korisne ili su jednostavno suvišne. Ponekad od korisnih stvari stvaramo otpad, jednostavno stavljajući ih u kontejner - ne prepoznajemo nikakvu vrijednost u njima. Razmislite o količini smeća koju proizvodi vaše kućanstvo. Koliko crnih vreća ili kontejnera otpada tjedno odveze kamion? Možete li zamisliti koliko mjesta to zazuzima? I što bi se dogodilo da služba za odvoz smeća zakaže, koliko bi vremena prošlo prije nego što bismo se našli potpuno zatrpani otpadom? U ovom letku pokušat ćemo dati pregled nekoliko koncepata koji se pokušavaju uhvatiti u koštac s ovim problemima. Neki od njih su primjenjivi u vrlo kratkom roku, na osobnoj razini, dok drugi zahtijevaju

U

3

brošuraa.indd 3

26.12.2004 17:54:12

temeljitiji dugotrajan rad koji bi obuhvaćao znanstvena istraživanja i pritisak na donosioce odluka kako bi došlo do promjene na bolje.

Organski otpad
Od svih tipova otpada organski otpad je najmanje prikladno nazivati otpadom. Kuhinjski otpad i otpaci iz vrta sadrže vrlo vrijedne hranjive tvari koje bi trebalo vratiti natrag zemlji. Apsurdan je podatak da oko 30% volumena prosječne kante za smeće zauzima upravo organski otpad, unatoč činjenici da se ovog tipa otpada vrlo jednostavno možemo riješiti - kompostiranjem. Razlog tome je što ne postoji organizirana separacija organskog otpada od ostalog, te ne postoji infrastruktura koja bi omogućila organizirano kompostiranje. Dio otpada, uglavnom zeleni otpaci sa javnih površina, ipak završe kao kompost, no i tada se to obavlja u velikim centraliziranim kompostanama, protiv kojih se građani bune jer ovakva postrojenja šire neugodne mirise, osobito za vrijeme ljetnih mjeseci. Još jedna mana ovakvog sustava je to što je organski otpad, dok je još vlažan i pun vode, potrebno transportirati do postrojenja, čime nastaje dodatno zagađenje zbog transporta. Jedno od mogućih rješenja bila bi manja, decentralizirana kompostišta u koja bi građani mogli odnositi svoj organski otpad. Tako bi se postupak kompostiranja izvršio na licu mjesta, gdje otpad i nastaje. Procesom kompostiranja volumen otpada se smanjuje čak desetorostruko, a masa još i više. Na taj način bi se uštedjela velika količina energije potrebne za transport. U Danskoj, na primjer, postoji inicijativa da svaka zgrada ili blok zgrada posjeduje svoje malo rotirajuće kompostište, te se na taj način Rotirajuće kompostište građani sami brinu za svoj

4
brošuraa.indd 4

26.12.2004 17:54:13

otpad. Kompostišta se sastoje od drvenog rotirajućeg bubnja, a rotacija poces kompostiranja čini vrlo brzim i efikasnim. Količina proizvedenog komposta je toliko mala da se odmah koristi na javnim površinama, dakle nije ga potrebno transportirati. Druga mogućnost je da svako kućanstvo ima svoje mini kompostište. Iako nekima vjerojatno neprivlačno, vrlo efikasno rješenje je mini kompostište s glistama. Gliste, ako se s njima pravilo postupa, vrlo brzo razgrađuju organski otpad i pretvaraju ga u humus.

Recikliranje
Često se kao odgovor na pitanje otpada navodi reciklaža. Ona već sada osigurava velik udio potreba za materijalima. Ipak, ne treba zaboraviti da i reciklaža podliježe drugom zakonu termodinamike. Svaki put kad se određena količina nekog materijala reciklira, jedan njezin dio je neizbježno i nepovratno izgubljen. Danas se efikasnost reciklaže za većinu iskorištenih metala kreće oko 30%. Osim toga reciklaža stvara dodatno zagađenje i zahtijeva ulaganje velike količine energije da bi se otpadni materijal sakupio, transportirao i preradio. Štednja energije i reciklaža svakako su važne, no one ipak predstavljaju samo djelomično rješenje problema otpada i energetskih problema. Iako ima svoje mane, reciklaža je trenutačno najrealniji način da se velike količine otpadnog materijala ponovno vrate u proizvodni proces. Na taj način ne samo da se smanjuje ukupna količina otpada, već se i pojeftinjuje proizvodnja, pogotovo kod materijala koji se lako recikliraju. Međutim, provodi li se reciklaža? Iako kod nas već duže vrijeme postoji praksa sakupljanja starog papira, u prosječnoj kanti za smeće može se naći čak 30% papira. Razlog tome vjerojatno leži u više čimbenika. Jedan od njih je činjenica da je sustav za odvoz starog papira nepraktičan i neefikasan - nerijetko možemo vidjeti prenatrpane kontejnere koji danima čekaju da budu odvezeni. Slične stvari možemo primijetiti i s kontejnerima za staklo i plastičnu ambalažu. Osim toga, motivacija građana da u svoje ruke preuzmu odgovornost za otpad koji stvaraju, još uvijek je vrlo niska.

5

brošuraa.indd 5

26.12.2004 17:54:15

Korak dalje od reciklaže - ukidanje otpada
Već više od desetljeća svi naši napori vezani za smanjenje krutog otpada usko su fokusirani na recikliranje. Zadovoljavamo se stopom reciklaže od nekih 35-50%. No bismo li se zadovoljili s 50%-tnom stopom nezaposlenosti ili siromaštva ili na primjer 50%-tnim smanjenjem gladi i bolesti? Svi bismo voljeli težiti tome da stopa nezaposlenosti, siromaštva, gladi i bolesti padne na nulu. Kako se onda možemo, kad pitanje otpada uzmemo u obzir, zadovoljiti polovičnim rješenjima? I količina otpada bi trebala pasti na nulu. Ono što nam je u ovom trenutku potrebno je promjena načina na koji postupamo s otpadom. Umjesto da se bavimo zbrinjavanjem otpada, trebali bismo svoje resurse usmjeriti eliminiranju otpada. Prirodne resurse koristimo kao da je Majka priroda objavila generalnu rasprodaju. Okoliš bismo trebali tretirati kao knjižnicu - posuđujući resurse i odgovorno ih koristeći.

Koncept “Nula otpada” (Zero Waste)
Zagađenje podzemnih voda uzrokovano odlaganjem otpada na deponije i toksično zagađenje zraka koje nastaje spaljivanjem krutog otpada tjeraju nas na pronalaženje alternativa načinu kako gospodarimo otpadom. Dodatni faktor je što su ograničenja reciklaže kao mogućeg rješenja pitanja otpada postala vidljiva. Unatoč činjenici da su milijuni ljudi širom svijeta prihvatili koncept recikliranja, godišnja količina otpada koji završi u spalionicama ili na deponijima svake godine sve je veća. Jednostavna istina o recikliranju je da ono samo pokušava riješiti simptome pojave otpada, umjesto da ukloni njen uzrok. A uzrok leži na stolovima dizajnera. Uvijek smo podrazumjevali da je otpad neizbježan, što nije točno - otpad je rezultat lošeg dizajna i donošenja pogrešnih odluka. Ideja da se nastajanje otpada izbjegne pažljivijim dizajniranjem je dramatična promjena načina na koji rješavamo pitanje otpada, ali i načina kako gledamo na prirodne resurse. Ovaj relativno nov koncept postao je ubzo nakon pojavljivanja poznat pod nazivom “Nula otpada” (Zero Waste). Princip “Nula otpada” je nova vizija za novi milenij. On je cilj, proces, način razmišljanja koji korjenito mijenja naš pristup resursima i proizvodnji. Ovdje ne samo da se radi o reciklaži i zaobilaženju deponija i spa-

6
brošuraa.indd 6

26.12.2004 17:54:16

lionica, ovdje se radi o restrukturiranju sustava proizvodnje i distribucije kako bi se spriječilo da otpad uopće bude proizveden. Strategija “Nula otpada”: • nastoji sprječiti nastajanje otpada umjesto da se bavi gospodarenjem otpadom, • pretvara odbačene materijale u radna mjesta umjesto u smeće, • podržava ekonomiju koja ne potkrada budućnost, • simulira kružne prirodne sustave u kojima sva materija kruži, a ne biva potrošena Otpad je materijalni dokaz neefikasnosti nekog proizvodnog procesa. Ekonomija kaže da što manje otpada proizvodimo, to smo efikasniji. Povećanjem efikasnosti štedimo novac, materijale i energiju i, naravno, otvaramo radna mjesta. Otpad nije high-tech problem, on je low-tech problem. Sva tehnologija potrebna za ostvarenje koncepta Nula otpada već je poznata i uobičajena. Ne radi se o čarobnim strojevima, već o boljoj organizaciji, dizajnu i boljoj informiranosti na nivou javnosti i na industrijskom nivou. Ukratko, ako nešto ne možemo reciklirati, ponovno iskoristiti ili kompostirati, proizvođači to ne bi trebali niti proizvoditi. Trebamo bolji industrijski dizajn, kompatibilan s 21. stoljećem. Strategija “Nula otpada” sastoji se od pet bazičnih postavki: 1. Redizajn proizvoda i pakiranja. Planiranje proizvodnje nekog proizvoda tako da se unaprijed ograniči potrošnja prirod nih resursa, smanji toksičnost i otpad koji će proizvod stvoriti nakon korištenja te da se omogući što lakša reciklaža, ponovno korištenje ili kompostiranje proizvoda - dakle proizvod se dizajnira za okoliš, a ne za smetlište. Logotip koncepcije “Nula otpada” Dobar dizajn znači veću trajnost

7

brošuraa.indd 7

26.12.2004 17:54:17

proizvoda, omogućava lake popravke, obuhvaća modularne komponente, tako da se može lako nadograditi. Dobar dizajn također osigurava da se proizvod lako može rastaviti, a pojedini materijali lako reciklirati ili ponovo iskoristiti u proizvodnji. 2. Odgovornost proizvođača. Umjesto da svoju odgovornost prebacuju na potrošača, proizvođači bi trebali preuzeti odgovornost za otpad i štetu koju njihov proizvod uz rokuje. Proizvođači su ti koji bi trebali ulagati u bolji dizajn i povećanje efikasnosti proizvodnog procesa. 3. Investiranje u infrastrukturu umjesto u deponije i spalionice smeća. Porezni novac se koristi za izgradnju novih deponija i spalionica otpada. Umjesto toga ovaj novac bi se mogao iskoristiti za izgradnju infrastrukture koja bi omogućila efikasnije provođenje reciklaže, sortiranje otpada, sakupljanje zelenog otpada iz kućanstava i i sl. 4. Uskraćivanje subvencija industrijskim postrojenjima koja puno zagađuju ili stvaraju otpad. Zagađenje, potrošnja energije i destrukcija okoliša započinju na sa mom početku procesa proizvodnje - u trenutku iskorištenja sirovih prirodnih resursa. Zahvaljujći subvencijama koje primaju, proizvođačima se često više isplati sirovine crpiti iz prirode, umjesto da potrebe namire iz reciklaže. Dodatan porezni novac troši se za odlaganje i spaljivanje otpada. 5. Stvaranje radnih mjesta. Rasipanje materijala kroz deponije i spalionice otpada dovodi i do rasipanja radnih mjesta. Postrojenja za sortiranje i reciklažu otpada mogu omogućiti i do deset puta više radnih mjesta nego spalionice i deponiji. Neki izvještaji upućuju na to da proizvođači recikliranog papira i recikliranih plastičnih proizvoda zapošljavaju 60 puta više radnika nego spalionice i deponiji. Ako vam sve oko skupa zvuči pretjerano utopijski i neostvarivo, budite svjesni da se ova inicijativa već provodi na različitim lokacijama širom svijeta. Ovaj termin se prvi put pojavio u Australiji u Canberri. Canberra je usvojila strategiju “Nula otpada” već 1996. Cilj im je do 2010. godine potpuno prestati puniti deponije otpadom. Ako pogledate dizajn njihovog deponija, već sada više nalikuje na aerodrom nego na deponij. Novi Ze-

8
brošuraa.indd 8 26.12.2004 17:54:18

land ima cilj postati prvom državom bez otpada na svijetu. Dva okruga u Kaliforniji također su usvojila ova načela. Ova činjenica poprima još veću važnost ako uzmemo u obzir da to obuhvaća i neke velike kompanije, koje su spremne raditi na ovom problemu. Osim u navedenim primjerima pomaci se primjećuju u Londonu, Kanadi, Irskoj.

Otpadne vode
Kada bismo pokušali obaviti nuždu u jedinu kantu pitke vode koju imamo, i kasnije tom istom vodom pokušali utažiti žeđ, najvjerojatnije bi nas smatrali luđacima. A kad bismo još izumili skupu tehnologiju koja će naše izlučevine dovesti do te vode, pa zatim izumili još skuplju tenologiju koja će odvojiti pitku vodu od fekalija, smatrali bi nas još luđima. Nije neshvatljivo da bi nas neki psihijatar upitao zašto smo uopće morali upropastiti jedinu kantu pitke vodu koju imamo. “Razumno” rješenje bi dakako bilo obaviti nuždu u zahod, iz kojeg bi će se otpad kanalizacijom odvesti u postrojenje koje bi navodno trebalo otpadne vode pročistiti, nakon čega se voda ispušta u najbližu rijeku. Iz te iste rijeke voda se crpi, pročišćava i vodovodom dovodi u domove. Nešto što na privatnoj razni smatramo apsurdom, ulaganjem goleme količine novca i inženjeskog posla, postaje javno prihvaćeno kao jedini mogući način. Naša navika da se ne obaziremo na posljedice svojih djela omogućava nam da ovaj sustav i dalje podržavamo. Sve ovo zvuči vrlo zdravorazumski, ali sanitarnim inženjerima, ekspertima i službenicima javnog zdravstva i proizvođačima koji crpe zaradu iz “problema kanalizacije”, te koji nemaju interesa u tome da se ovaj problem riješi vjerojatno to zvuči neobično i revolucionarno. Međutim, iz tehnološke perspektive, rješenje je vrlo jednostavno. Zašto uopće dozvoliti da se ova dva vrlo vrijedna resursa (pitka voda i biomasa) uopće pomiješaju, tvoreći tvar koju nazivamo otpadnom vodom. U trenutku kada, zbog zagađenja podzemnih voda, pitka voda postaje sve dragocjeniji resurs, stvarno je obijesno ispirati zahodsku školjku pitkom vodom. Prema nekim statistikama u tu svrhu potroši se čak do 40% ukupne ptrošnje vode u kućanstvima. Idealno bi bilo pitku vodu zadržati pitkom, a fekalije kompostirati, kao i bilo koju drugu biomasu.

9

brošuraa.indd 9

26.12.2004 17:54:19

Kompostni wc
Sve veću popularnost u svijetu eko tehnologija zauzimaju kompostni wc-i. Ovaj sustav je dizajniran tako da biomasu koju proizvode ljudi vraća tamo gdje joj je i mjesto - na zemlju. Međutim, ljudski otpad sadrži velike količine patogenih mikroorganizama koji, kad bi se otpad bacio direktno na zemlju, mogu prouzročiti zarazne bolesti. Proces koji ubija ove mikroorganizme je aerobno kompostiranje. U ovom procesu temKompostni wc peratura kompostne biomase se diže dovoljno visoko da patogeni mikroorganizmi ne mogu preživjeti. Osim toga, uslijed kompostiranja biomasa gubi na volumenu čak desetorostruko i pretvara se u suhu tvar zvanu humus. Kompostni wc je vrlo jednostavan sustav, koji se sastoji od školjke, kompostne komore i sustava za ventilaciju. U kompostnoj komori biomasa se prozračuje uslijed čega se dovodi kisik nužan za proces kompostiranja, a odvodi se neugodan miris. Dakle jedan mit koji odmah treba razbiti je da kompostni wc, ako je dobro dizajniran i proizveden, NE širi neugodne mirise. Svakih godinu-dvije kompostna komora se prazni. Ono što nastaje kao proizvod kompostnog wc-a vrijedan je humus. Humus se može koristiti u poljoprivredi, a posebno je pogodan za voćarstvo. U nekim zemljama postoje proizvođači kompostnih wc-a, pa je već moguće kupiti gotov sustav i ugraditi ga u kuću. Za hrvatski standard ovi su sustavi još uvijek vrlo skupi, pa će se entuzijasti upustiti u gradnju vlastitog kompostnog wc-a. Mogućnost samogradnje kompostnog wc-a samo dokazuje jednostavnost ovog sustava. Na internetu se mogu naći jednostavni nacrti i primjeri samogradnje kompostnog wc-a. Sada kada smo riješili najveći problem otpadnih voda u kućanstvu, možemo se posvetiti pitanju ostalih otpadnih voda. Tuširanjem, pranjem posuđa i rublja nastaju otpadne vode koje sadrže uglavnom organske tvari i ostatke sredstava za pranje (deterdžente i sapune). Toksičnost deterdženata može se izbjeći korištenjem biorazgradivih sapuna i deterdženata, ali čak i ako koristimo ovakva sredstva za pranje, sive vode ne smijemo pustiti direktno u prirodu jer bi to moglo dovesti do neravnoteže u ekosustavu. Zato ih je potrebno pročistiti. Idealan način za to su biljni pročišćavači.

10
brošuraa.indd 10

26.12.2004 17:54:20

Biljni pročišćavači
Sustavi u kojima se koristi svojstvo biljaka močvarica da apsorbiraju neželjene tvari iz vode nazivamo biljnim pročišćavačima. Biljni pročišćavač je u osnovi “bazen” dubine do 60 cm ispunjen šljunkom iz kojeg rastu biljke močvarice (trska, šaš...). Kako biljke rastu, korjenčići biljaka se isprepliću oko šljunka. Otpadna voda se upušta s jedne strane bazena, a s druge strane izlazi potpuno čista voda. Cilj je vodu što duže zadržati u zoni korjenja jer ona apsorbira organske tvari i ostatke sredstava za pranje i koristi za vegetativni rast. Prema veličini i kapacitetu mogu varirati od vrlo malenih (nekoliko m2) za manja kućanstva, pa i do nekoliko tisuća m2 za tretiranje velikih količina otpadnih voda. Biljnim pročišćavačima je moguće tretirati i preljev septičkih jama. Upravo na taj način bi biljni pročišćavači mogli steći veću popularnost u Hrvatskoj, jer je u ruralnim krajevima, gdje kućanstva nisu spojena na kanalizaciju, čest slučaj da se preljev septičke jame ispušta direktno u prirodu, što je naravno protupropisno.

Zeleno graditeljstvo
Izgradnjom kuće od 120 m2 proizvest ćemo više od 3 tone otpada. Prema nekim statistikama čak 20% odlagališta otpada sačinjava građevinski otpad. Osim toga, kada se objekt prestane koristiti, njegovim rušenjem nastaje golema količina materijala, od kojeg se tek mali dio ponovno iskoristi u procesu gradnje. Zeleno graditeljstvo temelji se na korištenju materijala koji štite ljude i okoliš. Ovakve građevine dizajniraju se u skladu s lokalnim klimatskim prilikama te tako da se pri gradnji mudro iskoriste lokalni resursi. Iako još uvijek iznimka, danas se pri gradnji, pogotovo stambenih objekata, sve češće koriste ekološki materijali. Tako se npr. kao toplinska izolacija u modernim domovima sve češće koristi balirana slama, celuloza od recikliranog papira, proizvodi od ovčje vune, ekspandirana glina i sl. Strukturalni elementi su od drveta, a umjesto betona prednost se daje cigli i kamenu. Neki principi tradicionalnog graditeljstva, prilagođeni modernim potrebama, također su primjenjivi kao npr. različiti oblici gradnje glinom, slamnati krovovi i sl. Posebno mjesto u ovakvom obliku graditeljstva zauzima ponovno korištenje

11
26.12.2004 17:54:21

brošuraa.indd 11

Stambeni objekti građeni od prirodnih materijala, s energetskim sustavom koji koristi obnovljive izvore energije, kompostnim wc-om i pročišćavanjem sivih voda

otpadnih materijala. Masivni zidovi od iskorištenih automobilskih guma punjenih zemljom predstavljaju izvrsno izolirane nosive zidove, a za izgradnju pregradnih zidova mogu se upotrijebiti stare limenke ili staklene boce. Kad se ožbukaju, ovakvi zidovi potpuno zadovoljavaju funkcionalne i estetske potrebe korisnika. Korištenje svih ovih materijala uvelike smanjuje ukupnu količinu otpada u samom procesu gradnje, a kada građevina prestane biti u funkciji, materijali se s lakoćom mogu ponovno iskoristiti ili su biorazgradivi, pa ne povećavaju količinu otpada. Posebna pažnja se pridaje štednji energije i vode, tako da ovakav tip građevina često ima pasivna solarna svojstva (velike staklene povrišine sa sunčane strane kuće, deblja izolacija, termalna masa), sustave za sakupljanje kišnice i pročišćavanje otpadnih voda te energetski sustav koji koristi obnovljive izvore energije (solarna energija, energija vjetra, energija biomase).

12
brošuraa.indd 12 26.12.2004 17:54:22

Izgradnja zidova od iskorištenih automobilskih guma u svrhu terasiranja zemljišta

Stare automobilske gume punjene zemljom stvaraju masivne zidove od kojih je moguće izgraditi čak i stambene objekte

13
brošuraa.indd 13 26.12.2004 17:54:24

Alat koji je potreban za kompostiranje vrlo je jednostavan i jeftin

Unutrašnjost kupaone s ugrađenim kompostnim wc-om

14
brošuraa.indd 14 26.12.2004 17:54:26

Z.M.A.G. - Zelena mreža aktivističkih grupa Livadićeva 36, 10 000 Zagreb www. zmag.hr zmag@zmag.hr bruno.motik@hi.htnet.hr

brošuraa.indd 15

26.12.2004 17:54:28

brošuraa.indd 16

26.12.2004 17:54:29