Professional Documents
Culture Documents
Uprostoravanje ideologije:
spomenici Drugoga svetskog rata
i kreiranje kolektivnih identiteta
U procesu kreiranja identiteta jugoslovenske zajednice ključne
elemente su bez sumnje predstavljali različiti vidovi memorija-
lizacije Drugoga svetskog rata i glorifikacija martirstva vojnih
stradalnika, a zatim i civilnih žrtava. Ove tvrdnje u potpunos-
ti potvrđuju istraživanja spomenika herojima i martirima rata
te analize manifestacija održavanih u njihovim podnožjima –
svojevrsnim mestima sećanja kojima su konstruisani kolektiv-
no pamćenje te konstituisane državne i nacionalne ideologije.
Promovišući nove ideološke simbole spomenici su trebali da
snaže kolektivno zajedništvo stvarajući sliku jedinstvenog, go-
tovo monolitnog društva.1 Istovremeno su oni, međutim, re-
flektovali i složenost društvenih odnosa te dubioze multinacio-
nalne zajednice ukazujući na različite puteve kojima je oficijelna
predstava rata problematizovana u zavisnosti od političkih i
društvenih promena u jugoslovenskom društvu i državi.
Istražujući spomeničku arhitekturu, u saopštenju se analiziraju
zvanični državni spomenici i njihova funkcija u javnom prosto-
ru, konkretnije praksa podizanja državnih spomenika palima u
Drugome svetskom ratu u periodu od završetka rata do smr-
1
Zoran Đinđić je pritom, pišući o problemima jugoslovenske države u
godinama političkih preispitivanja, posebno naglašavo značaj simbola za
funkcionisanje zajednice:
Nacionalna državnost se ne integriše prvenstveno putem institucija,
nego zajedničkim simbolima, u kojima je jedinstvo političke zajednice
prisutno, a da ne mora biti posebno tematizovano (Jugoslavija kao
nedovršena država, Novi Sad, 1988, 7).
288 Uprostoravanje ideologije
1. Uvod
Shvatanje ratova kao stvaralačkih činova u kojima su nastajale
državne zajednice (pa tako i Kraljevina, a zatim i druga Jugo-
slavija) i, shodno tome, deifikacija stradalih/palih u njima pred-
stavljali su, u pravilu, osnov legitimacije novih društvenih elita
i vladajućih režima.2 Analiza spomeničke arhitekture XX veka
jasno rasvetljava ove fenomene i ukazuje na koji način su sim-
bol vojnika u uniformi nacionalne armije, a zatim i civila palih
u ratu eksploatisani u procesu društvene integracije modernih
država.
Simbol građanina-vojnika i njegova spremnost žrtvovanja na
oltaru domovine uzdignuti su na najviši nivo adoracije kao
snažan element kohezije zajednice već krajem XIX veka i posta-
li su paradigma nacionalizovanih društava, sublimacija sećanja
na rat, ali i jedna od najjasnijih refleksija sadašnjosti koja je
kreirala predstave o prošlosti.3 Proizvodnja vojničkih spome-
nika tokom poslednja dva veka daleko je nadilazila sve ostale
forme i spomeničke predstave.
Njihova hiperprodukcija posebno je označila decenije između
dva svetska rata u Evropi – kako u zemljama pobednicama,
tako i među poraženima – kada je, bez obzira na kontekst i
2
Up. A. Smith, Chosen Peoples, New York, 2003.
3
Up. posebno zanimljivu analizu italijanskog primera veličanja potrebe
žrtvovanja za otadžbinu: M. Baione, La Religione della Patria. Musei e
instituti del culto risorgimentale (1884-1918), Treviso, 1994.
Olga Manojlović-Pintar 289
4
Up. G. Mosse, Fallen Soldiers. Reshaping the Memory of the World Wars,
New York, 1990.
290 Uprostoravanje ideologije
5
Parafraza na temelju jednoga priloga Isidore Sekulić (Zapis iz rata,
krasnoarmejci nam ulaze u kuću, u: Jugoslavija - SSSR, br. 4, bez m.izd.,
februar 1946. godine).
Up., opširnije, O. Manojlović-Pintar, Широкая странна моя родная. Spo-
menici sovjetskim vojnicima podizani u Srbiji 1944-1954. godine, Tokovi
istorije, Časopis Instituta za noviju istoriju Srbije, br. 1-2, Beograd, 2005,
134-145.
Olga Manojlović-Pintar 291
6
U tom su sklopu, prema pisanju Politike od 20. juna 1945. godine, Ukazom
Predsedništva Vrhovnog sovjeta SSSR-a, a na predlog Narodnog komesarijata
odbrane SSSR-a ustanovljene i medalje Za oslobođenje Beograda, Varšave i
Praga, kao i medalje Za zauzeće Budimpešte, Kenigsberga, Beča i Berlina.
7
Inače tela su poginulih vojnika Crvene armije 1954. grupisana na Groblju
oslobodilaca Beograda, koje je 20. oktobra svečano otvorio J. B. Tito u
povodu proslave desetogodišnjice oslobođenja grada. Na groblju su
sahranjena tela palih sovjetskih i jugoslovenskih vojnika koji su poginuli u
borbama za oslobođenje Beograda.
Olga Manojlović-Pintar 293
8
Prema: Jugoslavija - SSSR, br. 26, bez m.izd., decembar 1947. godine.
294 Uprostoravanje ideologije
3. Pali borci
Kada je 1948 došlo do razlaza između jugoslovenskog i sov-
jetskog rukovodstva na nivou simbola nije ispoljen drastičan
rez sa proklamovanim vrednostima sovjetskog društva. Stero-
tipi – koje je promovisao socrealizam i koji su afirmisali ideje
9
O prvome spomeniku up., npr., D. Rihtman-Auguštin, The Monument in
the Main City Square: Constructing and Erasing Memory in Contemporary
Croatia, u: M. Todorova (ed.), Balkan Identities, Nation and Memory,
London, 2004, 180-197. O drugome, pak, koji je, kao i prvi, vraćen je na
svoje mesto i danas se na njemu nalazi, up. U. Rajčević, Zatirano i zatrto.
Oskrnavljeni i uništeni srpski spomenici na tlu prethodne Jugoslavije, knj.
I, Novi Sad, 2001.
Olga Manojlović-Pintar 297
10
Anketa Politike: Ko je na vas presudno uticao i zašto? – V. Raduš, Vera u
život, Politika, Beograd, 24. mart 1974. godine.
298 Uprostoravanje ideologije
11
Korene je ovog viđenja moguće je naći u delovima govora Miroslava
Krleže na 2. kongresu književnika Jugoslavije (Riječ u diskusiji na Drugome
kongresu književnika Jugoslavije, Republika, br. 1, Zagreb, 1950, 3-13):
Osnovna formula naše civilizacije danas i ovdje bila je: da su
mnogobrojne civilizacije oko nas na Mediteranu i Balkanu nestale u
mraku historije, a naša da je među zapadnoevropskima i balkanskim
jedina, koja nije polatinjena i graecizirana isto tako kao što je jedina,
koja je danas socijalistička, na temelju svoje vlastite revolucionarne
borbe.
300 Uprostoravanje ideologije
4. Parkovi sećanja
Promocija ideje autohtonosti jugoslovenskih kulturnih tradicija
našla je materijalizaciju u čitavom nizu spomen-parkova, koji su
tokom 60-ih i 70-ih godina XX veka uređeni kao mesta sećanja
na stradanja civilnih žrtava u Drugome svetskom ratu.12 U nji-
ma je, načinom uključivanja lokalnih sredina u jugoslovensko
društvo, ideja jugoslovenskog zajedništva dobila kontinui-
tet, a uz izbegavanje problematizovanja neprijatnih pitanja
građanskog rata, etničkog čišćenja i holokausta. U tim deli-
ma, naglašavanjem mesta stratišta i logora, memorijalizovana
je civilna žrtva. Brojnost žrtava i njihov značaj uvećavani su
od početka 60-ih godina, postajući paradigme novog društva.
Spomen parkovi u Kragujevcu, Jasenovcu, Nišu, Kruševcu,
Mostaru..., koji su objedinjavali masovne grobnice, vajarske
kompozicije i muzeje stradanja, potiskivali su vulgarizovanu
ideološku notu socrealizma, izbegavajući da otvore pitanja na-
cionalnog imenovanja zločinaca i žrtava. Oni su kreirali pred-
stavu istorijskog procesa kao neprekinutog lanca patnje i stra-
danja te jačali lokalne tradicije uklapajući ih u nove ideološke
sklopove.
12
Aleksandar Ignjatović (Jugoslovenski identitet u arhitekturi između
1904-1941. godine, neobjavljena doktorska disertacija, Beograd, Arhitek-
tonski fakultet, 2005. godine) je, pišući o ispoljavanju različitih poimanja
jugoslovenske ideologije u arhitekturi, definisao tri paradigme kroz koje
je konstituisan identitet jugoslovenske zajednice: primordijalističku, sin-
kretističku i univerzalističku. Traganje za civilizacijskim jedinstvom južno-
slovenskih naroda ispoljeno je, u kontekstu ovih blistavih zaključaka, u
spomenicima palim civilima u Drugome svetskom ratu kroz brojne spomen-
parkove, koji se mogu sagledati kao realizacija primordijalističke paradigme.
Olga Manojlović-Pintar 301
13
U tom je pogledu posebno interesantno pomenuti organizaciju cere-
monija koje su, npr., redovno organizovane u Kruševačkom spomen parku
Slobodište. Prema zamisli arhitekte i organizatora u njemu su održavane
godišnje Svečanosti Slobode, a Savet Slobodišta je uređivao program, koji
je izvođen na svečanoj pozornici. Na početku svečanosti redovno je čitana
Povelja u ime živih Dobrice Ćosića, a zatim su paljene i baklje. Ritualni i
simbolični deo počinjao je na Beloviću, mestu formiranja Rasinskog partizan-
skog odreda, gde su paljene prometejske i partizanske vatre. U hodočašće
Slobode kretao je gotovo čitav grad s okolinom. Ovaj spomen-park je
predstavljao i idealno mesto za polaganje vojničkih zakletvi kruševačkog
garnizona, čemu je takođe trebalo da prisustvuju građani. A sa tog mesta
polazili su i marševi Tragom rasinskih partizana u organizaciji Saveza izviđača
(up. Slobodište u Kruševcu, u: Zaštita, uređivanje i podizanje spomenika
narodnooslobodilačkog rata..., Beograd, 1970, 102-106.
302 Uprostoravanje ideologije
14
Up. M. Baione, n. delo.
Olga Manojlović-Pintar 303
15
Jedno od Bogdanovićevih poslednjih realizovanih ostvarenja je spo-
men-park podignut u Knjaževcu, koji je predstavljao interesantan primer
objedinjavanja prošlosti kroz prikaz istorijskih epizoda Knjaževca od 1804.
do završetka Drugoga svetskog rata. Građani su Knjaževca pri tome bili
uključeni u proces izgradnje spomen-parka, aktivno mu sugerišući sopstve-
ne ideje i vizije (up. N. Micić, Spomenik u Knjaževcu, palim borcima od
1804. do 1945. godine, Knjaževac, 1974. godine).
16
B. Bogdanović je, zbog svega navedenog, kasnije i izjavljivao kako je
bolje, pošto se Jugoslavija pokazala složenom i komplikovanom, da njegovo
stvaralaštvo krene u neka predbalkanska, opšteljudska vremena.
304 Uprostoravanje ideologije
5. Rezime
Spomenici i spomen-parkovi organizovani kao mesta sećanja
na ratne tragedije, ali i herojstvo i martirstvo učesnika u ratu,
nisu zamišljeni kao skup pojedinačnih sećanja niti prisećanja na
prošlost. Njihova funkcija je bila upravo u rekonstrukciji sećanja
i njihovom klapanju u sadašnjost. Sećanja predstavljaju uvek
akte rekonstrukcije te su, stoga, i neodvojiva od društvenog
konteksta u kome se obnavljaju. Sećamo se u zavisnosti od
konteksta u kome se nalazimo.
Olga Manojlović-Pintar 305
Sažetak
U procesu kreiranja identiteta jugoslovenske zajednice ključne elemente su
bez sumnje predstavljali različiti vidovi memorijalizacije Drugoga svetskog
rata i glorifikacija martirstva vojnih stradalnika, a zatim i civilnih žrtava. Ove
tvrdnje u potpunosti potvrđuju istraživanja njihovih spomenika te manifes-
tacija održavanih u njihovim podnožjima – svojevrsnim mestima sećanja
kojima su konstruisani kolektivno pamćenje te konstituisane državne i na-
cionalne ideologije.
U radu se analizira praksa podizanja državnih spomenika stradalima u Dru-
gom svetskom ratu u periodu od završetka rata do smrti Josipa Broza Tita
1980. godine, i to, naročito, kroz analizu spomenika vojnicima, pripadnici-
ma Crvene armije i partizanima, i civilima, odnosno parkova sećanja i me-
morijala.
Zusammenfassung
Im Prozess der Gestaltung der Identität der jugoslawischen Gemeinschaft
stellten zweifellos verschiedene Aspekte der Memorialisierung des Zweiten
Weltkriegs und die Glorifizierung des Märtyrertums der gefallenen Solda-
ten, und darauf der zivilen Opfer das Schlüsselelement dar. Diese Behaup-
tungen bestätigen vollkommen die Ausforschungen ihrer Denkmäler sowie
die Veranstaltungen, die zu deren Fuße – einer Art Gedenkstätten, durch
welche das Kollektivgedächtnis und die Staats- und Nationalideologien aus-
konstruiert wurden, abgehalten wurden.
In diesem Beitrag wird die Praxis des Errichtens von Denkmälern für Gefal-
lene im Zweiten Weltkrieg in der Zeit vom Ende des Krieges bis zum Tod
Josip Broz Titos im Jahre 1980, insbesondere aber anhand von Analysen
von Denkmälern bzw. Gedenkparks und Memorials für Soldaten, für An-
gehörige der Roten Armee und für Partisanen, sowie für zivile Personen,
analysiert.
Summary
The crucial elements in the process of creating the identity of the Yugoslav
community were doubtlessly different aspects of the memorialization of the
Second World War and the glorification of martyrdom of military, and then
also of civil casualties. These claims are supported by the research of such
memorials, and of commemorations, which take place at such memorials
306 Uprostoravanje ideologije
– which are a kind of a place where memories are preserved, and which
contribute to the collective memory and the constitution of state and na-
tional ideology.
This paper explains the practice of setting up monuments in memory of the
casualties of the Second World War in the period from the end of the war
until the death of Josip Broz Tito in 1980, and it analyses monuments, me-
morial parks and other memorials dedicated to military casualties, members
of the Red Army and the partisans, as well as those dedicated to civilian
casualties.