SKOLSKA KNJIGA • ZAGREB

0"

,

.

, "

. .

,

; I I

f

PREDGOVOR ZA UCENIKA

- Pogreike pri mjerenju

Zbog nesavrsenosti mjernih instrumenata i nasih osjetila nijedno mjerenje nije apsolutno tocno. Mjerimo li neku velicinu nekoliko puta istim instrumentom ina

· isti nacin, dobiveni rezultati ipak ce se razlikovati zbog neizbjeznih pogresaka pri miereniu.

Pokusajte, na primjer, odrediti duljinu kemijske olovke pomocuskolskog rav-

· nalea iii' trokuta, koji imaju skalu u eentimetrima i milimetrima. Prislonit cete olovku uz skalu i nastojati prodjeniti koliko milimetara zauzima njezina duljina. Buduci da ta duljina vjerojatno nece iznositi bas ciieli broj milimetara, nastojat cete odrediti

_ duliinu olovke i u desetinkama milimetara, Ponovite mjerenje nekoliko puta tako

· da olovku pri svakom mjerenju ponovo stavliate uz skalu. Iz iskustva vee znamo da

· svi mjereni podaci nece biti jednaki. Pri mjerenju je doslo do pogresaka. Neka su,

· na primier, mjemi podaci: .

- d1 = 13,62 em ds' = 13,59 em

d2 = 13,60 em d6 = 13,62 em

d3 = 13,61 em d7 = 13,61 em.

d4 = 13,59 em

.. Pri mjerenju se dakIe dogada da uzastopni mjerni podad istog opazaca nemaju ;jednake vrijednosti.

: Uzrod pogresaka mogu biti vrlo razliciti. Pri mjerenju duljine olovke u nasem ',slucaju jedan od uzroka pogresaka je nesavrsenost naseg oka, zato nismo mogli ~.biti sasvim sigurni u procjenjivanju broja desetinki milimetra. Pogreske su mogle tY'llastati i zbog toga sto mozda nismo ci1;ali skalu gledaiuci je duz pravea koji je na · nju okomit i dodiruie kraj olovke (sl, 1), tj. pogreske su rnozda nastale zbog Pritakse. :- Ako smo, na primjer, mjerili gledajuciskalu iz najdesnijeg polozaia kako je p aiano _.DEl slid, vrijednost ce biti manja od prave. Pogreske bi, dakako, mogte nastati i

· zbog toga sto skala nije ispravno nacrtana iii sto smo naprosto bili nepazljivi, povrsni itd.

81. 1. '-'0:....... --.,.-,-- _

11

Opcenito mozemo reci da mjerenje ne daje pravu vrijednost neke velieine jer se pri mjerenju javljaju pogreske. Pogresaka imamo tri vrste: sistematske, slucaine i grube.

Sistematske pogreske nastaju zbog toga:sto je pribor neispravan, sto smo izabrali pogresnu metodu mjerenja iii je pogresno provodimo, sto je skala pribora netocna i s1. Sve te pogreske nastaju zbog neispravnosti koje se mogu ukloniti, iako ne uvijek lako. Na primier, pogresku paralakse pri otcitavanju temperature mozemo izbieci ako se skala naIazi na zrcaIu (s1. 2.a i 2.b). Skalu na zrcalu'upotrebliavamo cesto i kod instrumenata koji imaju kazaljke (ampermetri, voltmetri i sl.). Otcitavarno onda iz poloZaja oka iz kojega vidimo da su stupac zive. odnosno kazaljka instrumenta, pokrili svoiu sliku u zrcaIu.

0)

::';

:;:,:

:.:

b)

SJ. 2.8, b

Slu~aJne pogrelke u vezi su s neizbieznom nesavrsenoscu opazaea i pribora, To su pogreske koje donosi sarno mjerenje. Uvietovane su otcitavaniem i nastaju zbog nesavrsenosti uredaja i nasih osjetila, a i zbog drugih pojedinosti koje prate mjerenje, a koje ne mozemo predvidjeti. U nasem slucaiu mjerenja duljine olovke, ako smo pretpostavili da smo izbjegli paraIaksu, mozemo pogreske smatrati slucainim, nastalim najeesce zbog toga sto je skala na ravnalu ogranicena (oznaceni su centimetri i milimetri), pa mi okom sarno procjeniuiemo desetinke milimetara. Nastaju i zbog toga sto ne uspiiemo oamjestiti olovku svaki put na sasvim isto miesto, tj. da joj jedan njezin kraj leZi tocno na pocetku skale. Medu stucaine pogreske ubraiamo i one koje nastaju zbog nekih svojstava predmeta sto ga mjerimo. Kad mierimo, na .primjer, debljiou staklene plocice, pogreske ce se javiti i zbog toga Sto ona nije na svim miestima jednako debela.

Slucaine pogreske imaju vazno svojstvo - proizvoljno su rastrkane oko prave vrijednosti. Znaci, kod velikog broia mjerenja mozemo pretpostaviti da ce odredeni bra; mjernih podataka biti veci od prave vrijednosti, i njima jednak bro] manji od prave vrijednosti. Po zakonima vjerojatnosti naivieroiatniia prava vrijednost izmierene velieine bila bi tada aritmetieka ·sredina svih mjemih podataka. (Sistematske pogreSke ne podlijezu zakonima vieroiatnosti.)

Grube pogrelike nastaju omaskama u toku mjerenja. Tako bi, na primjer .. gruba pogreska bila kad bi na 2. slid procitali na termometru 20,6 °C, umjesto

12

~"';' 26°C. (UsmjeravajuCi PaZnju na otcitavanje desetinke, pogrijeSili smo u otcitavaniu ~; . jedinica.) Grube pogreske izbjegavamo pldljivim i sttpljivim radom.

tf

l :

, IzraCunavanje sluCajnih pogreiaka r

Kako smo iz prethodnog razmatranja razabrali, ne mozemo oeekivati da cemo mjerenjern neke velicine dobiti izravno njezinu pravu vrijednost. Pretpostavit cemo da smo pri nasim mjerenjima uklonili sve sistematske i grube pogreske i upoznati naCin kako da, vodeci racuna 0 slueajnim pogreskama, odredimo najvjerojatniju vrijednost mjerene velieine, Ti se postupci zovu ralun pogreIaka, a osnivaju se na raeunu vjerojatnosti. Imaju stoga punu vrijednost sarno pri velikom broju mjerenja. Interval u kojern se nalaze mjerene vrijednosti u tom se slucaiu najbolje prikazuje pogreskom koja se naziva standardnom devijacijom*. Medutim, mi cemo vrsiti najviSe 3 do 5 mierenja, i tada se interval rasipania mjerenih vrijednosti najjednostavniie odreduje apsolutnom maksimalnom pogreskom, Upoznat cemo ta; naijednostavniji nacin odredivanja slucainih pogresaka,

Neka su podaci u mjerenju neke velicine:

Njihova srednja vrijednost, tj. aritmetiCka sredina, jest:

Odstupanja pojedinog mjerenja od vrijednosti a zoverno apsolutnim pogreskama. One iznose:

a - a1 = l!. at a - a2 =,l!.a2 a - a3 = l!.a3

Ii - an = l!. aD'

Apsolutnu vrijednost naiveceg odstupanja l!. a od srednje vriiednosti if ,J:ovemo maksimalna apsolutna pogreip l!. a.rtalm iii l!. am, pa rezultat piSemo:

~ •• • " n. ______

a = if ± l!. a.rt.

(1)

ZnaCi, prava vrijednost a nalazi se izmedu vrijednosti a + l!. au. i ii - l!. am, tj. ii + l!. am > a > if - l!. am.

Kad bismo htjeli procijeniti koliko [e neki rezultat mierenia tocan, onda nam maksimalna apsolutna pogreSka nije za to mjera. Mjerimo li duljinu stola i dobijemo rezultat mjerenja a = (158,5 ± 0,2) em, a pri mjerenju neke olovke rezultat a =

* Vidi Casopis Bilten Iz fizike, Drustvo matematicara i fizieara SRH, 1977, br, 4. str, 8-10; N.

Cindro i P. Coli~ Mjerenje i statistika i Ra~je pogmaka mjerenja iIi N. Cindro i P. Coli~:

Fizika. str. 20, tSkolska knjiga., Zagreb 1979.

13

= (15,2 ± 0,2) em, ne mozemo reci da je tocnost obaju rezultata iednaka, iako je pogreska jednaka, Ista pogreska djeluje na rezu1tat olovke jace jer je ona kraca od stola. Zato moramo uzeti U obzir i relativnu pogresku, Maksimalna relativna pogreska ie omjer izmedu maksimalne apsolutne pogreske i srednje vriiednosti svih mjerenja, a moze se izraziti i postotkom:

rm = A;m = (A;". . 100) %.

Za maksimalnu re1ativnu pogresku duliine stoIa i oIovke dobili bismo: _ 0,2 em _ 20 01,.., ° 13 0/

rm - 158,5 em - 158,5 /0"'" , . /0'

(2) .

za stol

za olovku

0,2 em _ 20 01 1 3 0/

rm =< .15,2 em - 15,2 /0::::: , /0·

Vidimo da maksimalne relativne pogreske nisu iednake;: te da je relativna pogreska pri mjerenju olovke veca,

Odredimo sada za viezbu maksimalnu apsolutnu i maksimalnu relativnu pogresku pri mjerenju duljine olovke, Cije smo podatke naveli na 11. strani.

13,62 + 13,60 + 13,61 + 13,59 + 13,59 + 13,62 + 13,61 7

em

_ 95,24

a =-7-em

. ii =< 13,61 em,

~ a1 = 13,61 em - 13,62 em = - 0,01 em L\ a2 = 13,61 em - 13,60 em = 0,01 em Ii· a3 . 13,61 em - 13,61 em = 0,00 em

~ a4 =< 13,61 em - 13,59 em = 0,02 em Ii am = 0,02 em. Ii as = 13,61 em - 13,59 em = 0,02 em

Ii a6 = 13,61 em - 13,62 em = - 0,01 em

L\ a7 = 13,?1 em - 13,61 em = 0,00 em

Prerna (1) mozemo rezultat mjerenja napisati pomocu maksimalne apasolutne pogreske:

d=a±Aa .. ?~.\

d;::;: (~ltt 0,02) em.

Pretpostavljamo da se prava vrijednost nalazi izmedu (13,61 - 0,02) em (13,61 + 0,02) em, tj:

(13,61 + 0,02) em> d > (13,61 - 0,02) em.

14

Izracunaimo sada maksimalnu relativnu pogresku pomocu (2).

(0,02 em ) 0

rm = 13,61 em . 100 Yo

t'm = 0,2 %.

Utjecaj pogresaka Izmjerenlh velicina na izvedene velicine

Pri mnogim mjerenjima nece nam bid dovoljnoda neposredno izmierimo jednu ili vise velicina. Cesto cemo rezultat izracunati tek pomocu izmjerenih velicina, Zelimo li pomocu mjerenja odrediti, na primjer, otpor R neke zice duljine l, presjeka S i otpornosti e, izrnjerit cemo duljinu 1 i promjer d zice te odredlti otpor iz izraza:

,

-Pitarno se sada kako pogreske pri mjerenju duljine 1 i promjera d utjecu na velicinu otpora R? Pitamo se opcenito kako pogreske izmjerenih velicina utieeu na rezultate sto ih dobivamo nekim racunskimpostupkom?

Promotrimo to redom za neke jednostavne racunske operacije.

a) Neka su a i b velicine koje rnierimo, a c velicina koju treba lzracunati, te da je:

c = a + b.

Treba sada odrediti apsolutnu pogresku velieine c, tj. ~ c, kad poznajemo pogreske mierenia A a i ~ b. Mozemo dakle pisati:

c ± !l. c = (a ± !!. a) + (b ± !!. b)~ c ± !l. c = a + b ± !l. a + (± A b) c ± A c = c ± (A a + !!. b),

tj.

± A c = ± (~ a + !!. b).

Analogno bismo za slucai:

c=a-b

15

dobili eta je

± Ac = ± (hoa + ~b).

Relativna pogreska bit ce onda za c = a + b:

hoc Aa + hob

r=-=---

c c

odnosno za c = a - b:

Aa+ hob

r=---

c

. b) Pretpostavimo sada eta je:

c =ab.

Apsolutnu pogresku odredit eemo ovako:

c ± Ac = (a ± ~a) (b ± Ab).

c ± Ac == ab ± Aab ± aM ± AaM.

Proudkt AaAb mozemotzanemariti [er su vee Aa i tlb vrlo malene vrijednosti u odnosu na a i b. Njihov ie produkt onda toliko mala velieina da neznatno utiece na ukupnu vrijednost desne strane. Tako je:

e ± Ae = ab ± (aM + baa),

a

Ac =a~b +b!l.a

Relativna pogreska je:

flc aAb + Ma

1'=7= ab

Ac hoa M

l' __: C == a + b'

a e) Neka je c =-. ,b

Odredimo najprije apsolutnu pogreSku.

a ± tla C±Ac=b± Ab

11 _ (a ± Aa)(b ± ~b) e ± C - (b ± Ab) (b ± ~b)

± ~ _ (a ± l1a) (b ± Ab)

c C - b2 _ I1b2 •

16

e .

Kad zanemarimo male velicine drugog reda, tj, !!.aM i t!.b2, dobivamo: c ± /j.e = ab ± a~b ± Ma

. b2

±/j. =~± aM+Ma

c C b b2

aM + Ma

t!.e=--~-b2

Za relativnu pogresku dobivamo:

/j.c aM + Ma

r =c = b2

b

a

d) Ako je c = a2,

za apsolutnu pogresku dobivamo iz tocke b), kad stavimo b = a:

Ac = 2aboa,

a za relativnu:

/j.a r=2-. a

e) Kad ie c = Va, dobivamo zbog Va = a1!2: 1 t!.a

t:.e =2 Va

a

1 ::la

r=--.

2 a

Radi preglednosti donosimo tablicu za apsolutne i relativne pogreske, koje moramo izraeunati pomocu pogresaka izmjerenih velicina, Osim onih koje smo ovdje izveli, dodali smo jos neke izraze do kojih lako mozete sami doci,

Apsolutna pogreska Relativna pogreska
a+b !!.a + bob /j.a + M (3)
a+b
a-b !!.a + bob /j.a+ t!.b (4)
a,b
a+b+e /j.a +!!.b + Ac Sa + lib + lie (5)
a+b+c
2 Vjezbe 1:1: flzike 17 a

(6)

n·a

a·b

Aab + allb

Ila .tlb -+~

a b

(7)

a·b·c

sa b c + aM c + a bac

(8)

a

b

Aa Ab -+~ a b

(9)

.2 aba

2aa a

(10)

b.a n-. a

(11)

1 l!.a

27

(12)

3

Va

I Aa

3a

(13)

Ako je raeunska operacija iz koje moramo odrediti pogresku kombinacija operaclja navedenih u tablici, pogresku cemo izracunati njihovom postepenom primienom.

Treba, na primjer, kod jednoliko ubrzanog gibania uz pocetnu brzinu Vo odrediti pogresku za put s:

ako smo izmjerili VO, t i a s pogreskom Avo. M i Aa,

prema (3)

prema (7)

prema (6) i (7)

(atl) 1

ll. T =2 aat1 + a ttst,

prema (10)

Tako dobivamo da je:

1

ll.s = Avo t + M Vo + T Aa fl + a tb.t.

18

~{Primjeri

v-

< 1. primjer: Vaiemo vodu na vagi, Odredili smo masu prazne posude 7np = (22,3 ± ± 0,2) g i masu posude zajedno s vodom m = (35,4 ± 0,1) g. Kolika ie masa vode

,.. m, i kolike su pogreske tog podatka? .

m; = 35;4g - 22,3 g = 13,1 g Sm; = 11m + Amp ,

!lmy = 0,1 g + 0,2 g = 0,3 f£ my =ffly ± AmI'

mv = (13,1 ± 0,3) g

l' = t1my = 0,3 g = 0,02

ml' 13,1 g

r=2%.

2. primjer: Koliki je otpor ike od nikla ako je ona dugaCka 1= (58,2 ± 0,2) em, a debela d = (1,10 ± 0,02) mm? Kolike su pogreske podatka za otpor? Iz tablice za otpornost mozemo procitati da je otpomost za nikal e = 7,0 . 10 - II n ern.

'Iz tab lice na IS. strani mozemo uoCiti da jeizraz za izraCunavanje relativne pogreSke kvocijenta jednostavniii nego izraz za apsolutnu pogresku. Zato je belie da najprije odredimo relativnu pogresku, a onda iz nie apsolutnu ..

Prema (7) i (9) imamo:

M I1d

rm =,+27

. 0,2 em 2 0,02 mm 0 17 ·0·36

rm = 5S,2cm + 1,10 mm =,0 + 0,

rm = 0,053 = 5,3 % ~ 5 %.

!lR

R =0,053;

llR = O,053R

R - 4 I _ 4 70 . 10- 6 58,2 em - 4 3 . 104 • 10- II n - n f} d2 - 3,14' , n c.m . (0,llcm)2 - , .

19

R =4,3 .10-2 n

I1R = 0~053 . 4,3 .10-2 n = 0~13 . 10-2 n R = (4,3 ± 0,1) . 10-2 n,

3. primjer: Koliki je otpor vodica ako je na niegovim krajevima izmjeren napon U = (1,82 ± 0,02) V i ako njime tete struja 1 = (0,250 ± 0,005) A?

U R=-

1

AR = AUI+ UAl 12

AR = 0,02 V '0,250 A + 1,82 V . 0,005 A

(0,250A)2 '

IlR =0,22 n R = 7,28 a R=R±tlR

R = (7,28 ± 0,22) n

r = IlR = 0,22 Q = 0,03

R 7,28 n

r =3%.

4. primJer: Uteg mase O~200kg giba se jednoliko po kruzniei u horizontalnoi ravnini. Izmjerili smo da je polumier kruinice T = (1,224 ± 0,003) m, a period T = (1,4 ± 0,1) s. Kolikaje centripetalna sUa?

IlF = 4 2 Il r T + 2 Til T = 4 . 9 86 . ° 200 k 0,003 m· 1,4 s + 2 ,1 ,224 m . 0,1 8

:n m T3'.' g(1,4 8)3 .

IlF = 0,71 N

_4:n2mr_42 r _ .3142.0200k 1,224m

F - T2 - :n mT2 -4, , g (1,48)2'

F = 4,9N

F = (4,9 ± 0,7)N

20

!J.F 0,7 N

r =7 = 4,9 N = 0,14

r ~ 14 %.

MoZemo ici i obrnutim smjerom, tj. najprije naci relativnu pogresku sile F (rF)' a iz nie apsolutnu pogresku !J.P.

r = !J.r + 2 !J. T = 0.003 s + 2 . 0,1 s

F r T 1,224s 1,48

rF = 0.0024 + 0,142 = 0,144

rF = 14 %

!1F = rF = 0.14 . 4,9 N

IlF = 0,7N.

Na tom primjeru vidimo da drugi nacin moze biti kraci,

Pri drugom nacinu mozemo i dobro uociti mjerenje koje velieine nosi veci dio pogreske, U nasem slueaiu vidimo da ne bi imalo smisla dotjerivati mjerenje polumjera r kad vidimo da glavni dio pogreske (0,144) nosi mjerenje vremena T, (0.142). Na mjerenje polumjera orpada pogreska od sarno 0,002.

Procjenjivanje moguce maksimalne pogreike

Pri odredivanju slucainih pogresaka hilo je vazno da ih racunamo na osnovi re1ativno velikoghroja mjerenja. Ta mjerenja mora vrsiti isti opaia~ istim ure4ajem mjereci iste veli~ine uz iste uvlete, Inace ne smijemo primijeniti racun vieroiatnosti.

Kad nismo u mogucnosti ispuniti navedene uvjete, necemo moci odrediti slucaine pogreske, ali zato cemo moci nesto drugo. Pomocu samojednog mjerenja moo cemo priblizno odrediti kolike su naivece moguce pogreske pri odredenom postupku, uzimaiuci U obzir same faktor koji najvise pridonosi sIucajnim pogreskarna, a to je ogranicenost mjerne skale uredaja kojim mjerimo.

Neka smo, na primjer, samo jednim mjerenjem, pomoeu ravnala s milimetarskorn skalom, nasli da je duljina lista papira 25.2 mm. Nismo sigurni ne iznosi Ii mozda ta duljina 25,3 mm iIi 25,1 mm. Desetinke milimetra sarno smo prociienili, pa mozemo reci da smo duljinu odredili s toCnosCu od ± 0,1 mm, Na osnovi samo toga jednog mierenia mozemo reci da je naiveca rnoguea re1ativna pogreska:

rm = 0,1 rom .100 =0.3 %.

25,2 mm .

21

Uz odredene uviete procieniu]e se otcltavanie skate na ± 0,1 djelica skale' Ako su djeliCi skale vrlo mali, procjenjuje se na ± 0,5 djelica skate.

Pogresku mozemo procijeniti i za izvedenu velieinu.

Zelimo li, na primier, odrediti gustoeu nekoga evrstog tiiela, izmjerit cemo njegovu masu i volumen. Mjerimo Ii masu na Robervalovoj vagi, mozemo pogresku procijeniti na 6.m = ± 1 g, jer je to najmanja masa koja jos izazove skretanie kazaljke. Neka smo nasli da je masa tijela m = (55 ± 1) g. Volumen izmjerimo uronjavanjem tiiela u vodu u mezuri od 1 000 em 3, kod koje naimaniem dielicu skale odgovara volumen 10 em", OtCitavanje skale mozemo procijeniti na polovicu ,tiijeia skate, pa ce izmjereni volumen iznositi V = (20 ± 5) em 3• Maksimalnu relativnu pogresku

gustoce, (! === ,~, procijenit cemo prern.a (9):

Am . AV 19 5em3

r m = m + V = 55 g + 20 em 3 . 0,018 + 0,25 = 27 %.

To je vrlo velika pogreska, Moterno je smanjiti ako pobolisamo mjerenje volumena ier, kako vidimo, pogreSka mase ne utiece mnogo na relativnu pogresku, Upotrijebit eemo menzuru od 100 em 3 s najmanjom razdiobom od 1 em 3• Onda nam ienaiveca moguca pogreska:

AV = ± 0,5cm\

pa imamo:

Am AV 1 gO,S cm'' 0 .:

rm =m + V = 55 g + 20 cm3 = 0,018 + 0,024 = 4,2 Yo.

. Mogli bismo pogreSku smanjiti jos na tai nacin da masu izmjerimo na precizno; vagi s pogreikom od ± 10 mg. Medutim, nema smisla mjeriti masu s tako velikom toCiosti ako nismo u stanju tom istom tocnosti izmjeriti i volumen.

lma slueajeya gdje nam za mjerenje vjerojatne pogreSke ni]e zadovoljen drugi uvjet, tj.uvjet da se neka veliCina mjeri uz iste uvjete. Pogledajmo primjer.

Pomocu opti&e resetke mierimo duljinu vala natrijeve zute crte svjetlosti. To je posredno mjerenje, jer cemo duljinu vala .:t odrediti pomocu izraza:

dsin a = k.:t,

gdje je sin a = ~ . Take ie duljina vala jednaka: dx

A = kL'

gdje mjerimo x i L, tj. udaljenost jedne od rutih crta od sredisnie svijetie crte x i udaljenost L te crte od resetke, Konstanta resetke je d, a k redni bro] crte koju

mjerimo s obzirom na sredisnju crtu.. <

Prl tom mjerenju ponavljamo najCdee' mjerenja istih velicina, ali za razlicite k, tj. mjerimo redom x i L za k = 1, k = 2, k = 3 ... To vise nisu isti uvjeti jer ni crte nisu jednako ostre za sve k. Zato za svako mjerenje treba neovisno odrediti pogresku, ti, mogucu pogreSku mjerenja.

22

Neka smo pri jednom mjerenju (mjereci milimetarskom skalom), za k = 2 i d = 10- 2 mm, dobili da je ..t = 6,4 . 10- 4, mm pri kojem je bio X = (6,5 ± 0,1) '.' em, a L = (50,5 ± 0,1) em. Zbog prirode mjerenja, tj. zbog toga sto gran ice crta ostre, ovdje smo broj milimetara mogli sarno procijeniti, Mogucu naivecu pogresku (prema izrazima 6 i 9) odredit cemo ovako:

AA Ilx s L 1 mm 1 mm

T =x- + T = 65mm + 505mm =0,015 + 0,002

dA

T = 1,5 % + 0,2 % R:: 1,7 %.

'. Najveca moguca apsolutna pogreska za valnu duljinu A, je onda:

A.a

T =0,017

AA = 0,017 '6,4 . 10-4 mm A..t = 0,1 . 10-4 mm,

tj.

A = (6,4 ± 0,1) . 10-4 mm.

Dobra je znati da se relativna pogreska od 1,7 % sastqji od pogreske 1,5 % &to je pridonosi mierenie x i 0,2 % 8tO je pridonosi mjerenje L. Vidimo da toenost mjerenja x vise djeluje na ukupnu pogresku nego tocnost mjerenja L. To je dobro znati pri mjerenju.

Uzmimo da smo obaviIi tri mjerenja za A, za k = 1, k = 2 i k = 3. Rezultati t' neka su:

~.

~ ..

Al = 6,5 . 10-4 mm A2 = 6,4· 10-4 mm A,3 = 6,1 . 10-4 mm

Vee smo spomenuli da racunanie srednje vrijednosti tih rezultata nema pravo oprav-

• danie jer su odredeni uz razliCite uvjete: drukeiie su udaljenosti crta od srediSnje crte x i ootrina crta se mijenja. U praksi se ipak, kad ne idemo na vrlo veliku toenost, cesto odreduje i srednja vrijednost dobivenih rezultata,

U nasem bismo slueaiu onda rekli da je konaeni rezultat mjerenja valne duljine rute natrijeve erte:r = 6,3 . 10-4 mm. Znamo da je valna duljina te crte, odredena finijirn mjerenjima inavedena u tablicama za valne duljine spektralnih crta, jednaka:

A = 5,89 . 10-4 mm :::;: 5,9 . 10-4 mm.

Sada mozemo u postocima izracunati koliko nasa izmjerena vrijednost odstupa od vcijednosti u tablici,

;: -A = 6,3 . 10-4 mm - 5,9 . 10"':4mm = 0,4' 1O-4mm

23

(1-1..100) 0/ = (0,4. 1O-4mm. 100) 0/ ~ 70/

A /0 5,9 . 10-4 mm /0 ~ /0'

Nasa je, dakle, vrijednost za 7 % veca od vrijednosti u tablicama,

Graficko prikazivanje eksperimentalnih podataka

Graficki prikaz eksperimentalnih podataka omogucuie nam da neposredno uocimo medusobnu ovisnost dviju mierenih velicina, da provjerimo uspjesnost mjerenja ako nam je odnos izmedu velieina poznat i da pornocu njega"odredimo sred-

nju vrijednost nepoznate velicine, -

Pogledajmo na jednom primieru kako pomocu grafiekog prikaza podataka dobivenih mjereniem mozemo naci oblik medusobneovisnosti dviju velicina,

Niz kosinu se giba kuglica. Treba za gibanje kuglice naci odnos izmedu puta s i vremena t. Mjerni podaci dani su u tablici,

sJcm rls
15 1
55 2
120 3
200 4
240 4,5
300 5 Teske da bismo iz tablieno sredenih podataka mogli nesto zakljuciti 0 odnosu izmedu sit, osim da put s raste s vremenom t. U nesirno zato podatke u pravokutni koordinatni sustav s osima sit (s1. 3). Dobili smo krivulju za koju treba naci jed- ' nadzbu. Ispitujitci graf, dolazimo do zakliueka da je krivulia parabola. U tom slucaiu, kako znamo, put s bio bi proporcionalan sa t2• Medutim, ispitujuci nepoznatu eksperimentalnu krivulju, teSko je sa sigurnoscu utvrditi identitet tekrivulje osim u slucaju kad ie grafiCki prikaz pravac. Pravac je jedini pouzdan kljue u analizi grafiCkog prikaza jer se jedino on moze sa sigurnoscu prepoznati. Prerna tome, u analizi grafa treba uvijek eksperimentalne podatke unositi u koordinatni sustav s tako odabranim osima da dobijemo pravac.

Unesimo nase podatke u koordinatni sustav s osima s i t2 (s1. 4), Dobili smo pravac i sad mozemo sa sigurnoscu reci da je put s proporcionalan s kvadratom vremena, s ,...., t2 ,odnosno da je gibanie kuglice jednoliko ubrzano ier ie, kako znamo, za jed-

noliko ubrzano gibanje put s = ~ t2•

Sto jos mozemo saznati iz toga grafa? Iz nagiba grafa mozemo odrediti akceleraeiju kojom sekuglica gibala niz kosinu. Kako cemo to uciriiti?

Znarno da jednadzba pravca kroz ishodiste ima oblik y = k x, gdje je k nagib pravca prema osi K, tj. to je tangens kuta sto ga pravac cini s osi x. U sporedimo li

24

.. ,
"
sJcm
350
300
250
200
150
100
50
L
V
/
I
V
__../' :/ 2

3

4 5 6 tis

SI. 3.

s - t graf za gibanje kuglice niz kosinu

izraz s = ~ . £2 s jednadzborn pravca (umjesto y imamo s, aumjesto X imamo (2), onda nam je ; = k = nagib (s1. 4). Da bismo nasli nagib nasega pravca, odaberimo na njemu dvije udaljene tocke (A i B), pa imamo:

a Be 250cm

- - =12,5cms-2

2" - AC - 2082

a = 25 em S-2.

sjcm 350

50

B
lL::1
V I
1
VP 1
JLl.S
V I
J
I Y J
1
/A-- -- ,;;rF;-- ---
. C
L_ 300

250

200

150

100

4 8 12 16 20 24 28 f2/52

SI. 4. s - t 2 grot gibanja kuglice niz kosinu

25 .

Tako smo dakle dosli do joS jednog podatka 0 gibanju kuglice, do vrijednosti za velicinu koju nismo mogli neposredno mjeriti,

Napomenimo jos da kod nagiba pravca treba geometrijski nagib razlikovati od fizikalnog, Geometriiski nagib jednak je tangensu kuta izmedu tog pravca i osi x, pa je to broj, Nagib u fizici je omjer <iy i tsx, t;. omjer prirasta velicina nanesenih na osima, pri cemu se koristimo skalom i jedinicama kako su odabrane na osima, Vellcina koju odreduiemo iz nagiba pravca ima jedinicu koja je jednaka omjeru jedinica velicina na osima.

Pogledajmo sad jedan primjer u kojem cemo prirnijeniti opel oblik [ednadzbe pravca. Promatrat eemo izraz koji nam pokazuje kako se elektricni otpor vodica mijenja s temperaturom:

R~ = Ro (I + aT),

gdje je R; otpor pri temperaturi T, -Ro otpor pri O°C i a toplinski koeficijent otpora. Mjerenjem smo dobili podatke' za rI Rn a Ro i a su konstante.

Prvi korak §to eemo ga uCiniti u rjeiavanju jest taj da izraz R~ napisemo u

. oblikuy =kx + 1, ti.: .

RT = (Ro a) T + Ro.

Kad podatke za otpor R; i temperaturu T unesemo u koordinatni sustav s osima R..: i T, dobit cemo pravac koji ima nagib Rou, a odrezak na osi R .. je po velieini jednak otporu Ro (s1. 5). Mjerenjem nagiba Roa i odreska Ro rnozemo racunom odrediti u. Kao §to se mou vidjeti iz grafa, a = 3,79 . 1O-3°C-1•

5

~
~ ~ - 15
- - f- ~ -sis . _ _l_
.... ~ -- -- -- - -r- I-


ndgib- R 0(- ].!R i
e- "'f" 0 r:=-,B2,5 0 C
~o
R,=-4,e Osl


I 4

3

2

10 20 30 40 50 60 70 BO 90 100 -r/oe

promjena otporu s temperaturom

SI.S.

Postoii jos iedan nacin kako da iz ovoga grafa odredimo a pomocu odreska sto ga Cini pravac S osi temperature. Ako za R" uvrstimo RT = 0 n dobivamo ;

R" = 0 n. Roa T + Ro

1

l' = - -, (s1. 6). a

26

~. t~;:

~::

r Grafove cemo crtati na milimetarskom papiru. Nezavisno prornjenljivu veli~. Cinu nanosimo na os apscisa, a zavisnu na os ordinata pravokutnog koordinatnog ~.l· sustava. Velicinu dijelova skale na jednoj i drugoj osi odabrat cemo tako da se koor~~. dinate svake tocke na krivulji rnogu bez tclkoCa otcitati i da se svi mierni podaci ~" mogu prikazati, Dijelovi skale na obje osi ne moraju biti [ednaki, ali dijeIovi duZ jedt ne osi moraju. Nulamoze, ali i ne mora biti u presjeciStu osi. Medutim, ako nula

'1··:'·.... Una posebno znacenie na jednoj osi, onda skala mora zapoceti nulom.

. Kad smo odlucili koju velicinu nanosimo na [ednu, a koju velieinu na drugu as,

. oznaCimo osi simbolompripadne velieine, Uz simbol treba naznaciti i odgovarajuCu i ..... ,... jedinicu. Te oznake stavljamo pri kraju koordinatnih osi. Uz glavne dijelove skale [i-, treba upisati brojeve.

~ Mjeme podatke unosimo dobro zasilienom olovkom i tockom oznacimo polor faj u koordinatnom sustavu. Zatim pazliivo nacrtamo oko svake toeke kruZic. Kada ~! krivulja prolazi kroz tocke dobivene miereniem, oznake tih tocaka moraju se jasno r: vidjeti jer se po njima eksperimentalna krivulja razlikuje od teorijske. .

~ .

"

~.-;

", r

~>

:.=-

promjena otpora 5 temperaturom

SL 8.

y

SI.7.

It

17

Kad crtamo graf, neee sve tocke lezati na krivuIji. Zbog toga krivulju povlacirno nizom tocaka tako da podjednaki broj tocaka bude ispod i iznad krivuIje. Cak i kada graftreba da bude pravac nece sve tocke, zbog neizbjeznih pogresaka u eksperimentalnim rezu1tatima, ·leZati na jednom pravcu. Pravac cemo tada povuci tako da bude 81:0 blize eksperimentalnim tockama i da priblizno isti broj tocaka bude iznad i ispod njega u cijelo] njegovoj duZini (sl. 7). To je onda pravac koji najbolje odgovara eksperimentalno dobivenim tockama, Za crtanje pravaca na opisani nacin najbolje je upotrijebiti prozimo ravnalo.

28

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful