P. 1
Gramatika crnogorskoga jezika

Gramatika crnogorskoga jezika

|Views: 22,420|Likes:
Published by S4dsman

More info:

Published by: S4dsman on Nov 22, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/03/2013

pdf

text

original

Sections

  • PREDGOVOR
  • FONETIKA I FONOLOGIJA
  • OSNOVNI POJMOVI I TERMINI
  • PODJELA GLASOVA
  • VOKALI (SAMOGLASNICI)
  • KONSONANTI (SUGLASNICI)
  • Podjela konsonanata po mjestu tvorbe
  • Podjela konsonanata po načinu tvorbe
  • Podjela konsonanata po zvučnosti
  • SONANTI (GLASNICI)
  • Podjela sonanata po mjestu tvorbe
  • RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA
  • PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE
  • PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA
  • MORFONOLOGIJA
  • AKCENAT
  • VRSTE AKCENATA
  • IZGOVOR AKCENATA
  • MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA
  • DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA
  • NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE)
  • GLASOVNE PROMJENE
  • JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI
  • JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE
  • GUBLJENJE KONSONANATA
  • PRVA PALATALIZACIJA
  • DRUGA PALATALIZACIJA
  • TREĆA PALATALIZACIJA
  • JOTACIJA
  • PROMJENA L > O
  • NEPOSTOJANO A
  • UMETNUTO A
  • ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA
  • PRIJEVOJ VOKALA
  • POKRETNI VOKALI
  • ALTERNACIJA IJE//JE//E//I
  • MORFOLOGIJA
  • MORFOLOŠKE KATEGORIJE
  • VRSTE RIJEČI
  • IMENICE
  • PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU
  • PROMJENA IMENICA
  • IMENICE MUŠKOGA RODA
  • Imenice na -o i -e
  • Imenice na -ø
  • IMENICE ŽENSKOGA RODA
  • Imenice na -a
  • IMENICE SREDNJEGA RODA
  • BROJEVNE IMENICE
  • Imenice na -ojic-a i -oric-a
  • Imenice na -oje-ø i -or-o
  • ZAMJENICE
  • LIČNE ZAMJENICE
  • Deklinacija ličnih zamjenica
  • POVRATNA ZAMJENICA SEBE
  • Deklinacija:
  • PRISVOJNE ZAMJENICE
  • Deklinacija
  • POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ
  • POKAZNE ZAMJENICE
  • UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE
  • NEODREĐENE ZAMJENICE
  • PRIDJEVI
  • Deklinacija pridjeva
  • KOMPARACIJA PRIDJEVA
  • BROJEVI
  • Deklinacija brojeva
  • GLAGOLI
  • GLAGOLSKE OSNOVE
  • GLAGOLSKE VRSTE
  • PRVA VRSTA
  • DRUGA VRSTA
  • TREĆA VRSTA
  • ČETVRTA VRSTA
  • PETA VRSTA
  • ŠESTA VRSTA
  • GLAGOLSKI VID
  • Tvorba svršenih i nesvršenih glagola
  • GLAGOLSKI ROD
  • GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN
  • GLAGOLSKI OBLICI
  • INFINITIV
  • PREZENT
  • IMPERFEKAT
  • AORIST
  • Prezent, imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti
  • GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI
  • GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI
  • Glasovne promjene u korijenskome morfemu
  • PERFEKAT
  • PLUSKVAMPERFEKAT
  • FUTUR PRVI
  • FUTUR DRUGI
  • POTENCIJAL
  • POTENCIJAL IMPERFEKTA
  • IMPERATIV
  • OPTATIV
  • GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI
  • GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI
  • ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI
  • GLAGOLSKO STANJE
  • PASIV
  • PRILOZI
  • PRIJEDLOZI
  • UZVICI
  • VEZNICI
  • RJEČCE
  • OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI
  • TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA
  • TVORBA IMENICA
  • IZVOĐENJE
  • IMENICE SA ZNAČENJEM LICA
  • Imenice sa značenjem vršioca radnje
  • Imenice sa značenjem nosioca svojstva
  • Imenice sa značenjem trpioca stanja
  • Imenice za muška i ženska lica
  • Imenice sa značenjem stanovnika, pripadnika naroda i država
  • IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA
  • IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA)
  • IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI
  • IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA
  • IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA
  • IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA
  • IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA
  • IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA
  • IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE
  • SLAGANJE
  • TVORBA PRIDJEVA
  • PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA
  • SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA
  • TVORBA GLAGOLA
  • SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA
  • PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA
  • TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA
  • TVORBA PRILOGA
  • PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA
  • SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA
  • SINTAKSA
  • POJAM I PREDMET SINTAKSE
  • RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE
  • NEPUNOZNAČNI GLAGOLI
  • POMOĆNI GLAGOLI
  • MODALNI GLAGOLI
  • FAZNI GLAGOLI
  • PERIFRAZNI GLAGOLI
  • SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA
  • LIČNI GLAGOLSKI OBLICI
  • GLAGOLSKA VREMENA
  • FUTUR DRUGI (EGZAKTNI)
  • GLAGOLSKI NAČINI
  • PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI
  • NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI
  • GLAGOLSKI PRIDJEVI
  • GLAGOLSKI PRILOZI
  • IMENSKI OBLICI
  • SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA
  • NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI
  • NOMINATIV
  • VOKATIV
  • ZAVISNI (KOSI) PADEŽI
  • GENITIV
  • GENITIV S PRIJEDLOZIMA
  • Genitiv s prijedlogom od
  • Genitiv s prijedlogom do
  • Genitiv s prijedlogom iz
  • Genitiv s prijedlogom s(a)
  • Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar
  • Genitiv s prijedlozima iznad, ispod, više (poviše) i niže
  • Genitiv s prijedlozima čelo, nakraj, krajem i potkraj
  • Genitiv s prijedlogom oko/okolo
  • Genitiv s prijedlozima duž i širom
  • Genitiv s prijedlogom preko
  • Genitiv s prijedlozima bez, osim i liše
  • Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime
  • Genitiv s prijedlozima putem, pomoću i posredstvom
  • Genitiv s prijedlozima između i pomeđu
  • Genitiv s prijedlozima spram (naspram), put, preko puta i protiv
  • Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu
  • Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom
  • DATIV
  • DATIV S PRIJEDLOZIMA
  • Dativ s prijedlozima k(a) i prema
  • Dativ s prijedlozima nasuprot, uprkos i protivno
  • AKUZATIV
  • AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA
  • Akuzativ s prijedlozima kroz, niz i uz
  • Akuzativ s prijedlozima među, nad, pod i pred
  • Akuzativ s prijedlogom za
  • INSTRUMENTAL
  • INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA
  • Instrumental s prijedlogom s(a)
  • Instrumental s prijedlozima pred(a) i za
  • Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a)
  • Instrumental s prijedlogom među
  • LOKATIV
  • Lokativ s prijedlogom na
  • Lokativ s prijedlogom o
  • Lokativ s prijedlogom po
  • Lokativ s prijedlogom u
  • Lokativ s prijedlogom pri
  • SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA
  • SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA
  • SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA
  • NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI
  • VEZNA SREDSTVA
  • KONJUNKTORI
  • SUBJUNKTORI
  • KONEKTORI
  • NESAMOSTALNE RJEČCE
  • Upitne rječce
  • Pojačajne rječce (intenzifikatori)
  • Uporedne (gradacijske) rječce
  • Podsticajne rječce
  • Potvrdno-odrične rječce
  • Prezentativi
  • SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI)
  • UZVICI U UŽEM SMISLU
  • ZAPOVJEDNI UZVICI
  • ONOMATOPEJE
  • SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI
  • GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI
  • KONGRUENCIJA
  • REKCIJA
  • PRIDRUŽIVANJE
  • FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI
  • ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI
  • DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI
  • PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI
  • SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI
  • ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI
  • VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI
  • STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI
  • IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI
  • PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI
  • GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI
  • Dopunski sintagmemi
  • Priloški sintagmemi
  • REČENICA I ISKAZ
  • JEZIK I GOVOR
  • REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA
  • ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA
  • REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI
  • GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE
  • RAŠČLANJIVOST REČENICE
  • VRIJEME ILI NAČIN
  • IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA
  • OBAVJEŠTAJNA SVRHA
  • IZJAVNE, UPITNE I UZVIČNE REČENICE
  • OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA
  • PREDIKATIVNOST
  • GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE
  • ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE
  • PREDIKAT
  • PREDIKATSKE KATEGORIJE
  • Kategorija lica
  • Kategorija broja
  • Kategorija vremena
  • Kategorija načina
  • Kategorija vida
  • Kategorija prelaznosti
  • GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT
  • PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT
  • SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT
  • IMENSKI PREDIKAT
  • Kopulativni predikat
  • Semikopulativni predikat
  • VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT
  • PROŠIRIVANJE PREDIKATA
  • Proširivanje predikata dopunskim predikativima
  • Imenski dopunski predikativ
  • Glagolski dopunski predikativ
  • Raščlanjeni (dekomponovani) predikat
  • SUBJEKAT
  • ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA
  • GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA
  • SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI
  • SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA
  • SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA
  • SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI
  • REČENICE BEZ SUBJEKTA
  • KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA
  • KONGRUENTNOST PO RODU
  • KONGRUENTNOST PO BROJU
  • KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM
  • OBJEKAT
  • GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA
  • PRAVI (BLIŽI, DIREKTNI) OBJEKAT
  • NEPRAVI (DALJI, INDIREKTNI) OBJEKAT
  • STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA
  • OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA
  • OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA
  • REČENICE BEZ OBJEKTA
  • OBLICI OBJEKTA
  • REČENICE S VIŠE OBJEKATA
  • PRILOŠKA ODREDBA
  • PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT
  • VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA
  • Priloška odredba mjesta
  • Priloška odredba vremena
  • Priloška odredba načina
  • Ostale priloške odredbe
  • NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE
  • ATRIBUT
  • Kongruentni atribut
  • Nekongruentni atribut
  • APOZICIJA
  • ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI
  • REČENICE PO SASTAVU
  • PROSTE REČENICE
  • RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE
  • NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE
  • SLOŽENE REČENICE
  • VRSTE SLOŽENIH REČENICA
  • VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI
  • IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE
  • NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA)
  • EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE
  • SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE
  • Veznici sastavnih rečenica
  • SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE
  • Veznici suprotnih rečenica
  • GRADACIJSKE REČENICE
  • RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE
  • IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE
  • ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA)
  • EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE
  • PREDIKATSKE REČENICE
  • SUBJEKATSKE REČENICE
  • Odnosne subjekatske rečenice
  • Zavisnoupitne subjekatske rečenice
  • Izrične subjekatske rečenice
  • OBJEKATSKE REČENICE
  • Odnosne objekatske rečenice
  • Zavisnoupitne objekatske rečenice
  • Izrične objekatske rečenice
  • PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE
  • Mjesne (lokalne) rečenice
  • Vremenske (temporalne) rečenice
  • Terminativne (granične) vremenske rečenice
  • Načinske (modalne) rečenice
  • Uporedne (komparativne) rečenice
  • Uzročne (kauzalne) rečenice
  • Posljedične (konsekutivne) rečenice
  • Namjerne (finalne) rečenice
  • Uslovne (pogodbene, kondicionalne) rečenice
  • Dopusne (koncesivne) rečenice
  • ATRIBUTSKE REČENICE
  • IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE
  • Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima
  • Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima
  • STRUKTURA TEKSTA
  • UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST
  • TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU
  • LINEARNA TEKSTNA VEZA
  • PARALELNA TEKSTNA VEZA
  • VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI)
  • REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA
  • REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA
  • REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE
  • OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA)
  • REČENIČNA INTONACIJA
  • REČENIČNA MELODIJA
  • REČENIČNI AKCENAT
  • REČENIČNA PAUZA
  • Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice
  • NAUČNI STIL
  • ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL
  • NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL
  • KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL
  • RAZGOVORNI STIL
  • LITERATURA

ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Adnan ČIRGIĆ • Ivo PRANJKOVIĆ • Josip SILIĆ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA Izdavač: Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore Za izdavača: Slavoljub STIJEPOVIĆ, ministar Urednik: Jelena ŠUŠANJ Recenzenti: Milenko A. PEROVIĆ Ljudmila VASILJEVA Redaktura i lektura: Jelena ŠUŠANJ Tehnički urednik: Dejan STANIĆ Štampa: Pobjeda AD, Podgorica Tiraž: 9000

Gramatika crnogorskoga jezika proglašena je službenom Rješenjem Ministarstva prosvjete i nauke Crne Gore, br. 01-2571/4 od 5. jula 2010. godine.

Crna Gora Ministarstvo prosvjete i nauke

ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Podgorica 2010.

Sadržaj
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

FONETIKA I FONOLOGIJA

17

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 PODJELA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
VOKALI (SAMOGLASNICI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20 KONSONANTI (SUGLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po načinu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po zvučnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 SONANTI (GLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 Podjela sonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA . . . . . .26 PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA . . . . . . . . . . . . .27

MORFONOLOGIJA

31

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
VRSTE AKCENATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34 IZGOVOR AKCENATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . .36 NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36 GLASOVNE PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39 JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40 GUBLJENJE KONSONANATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41 PRVA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43 DRUGA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46 TREĆA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48 JOTACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49 PROMJENA L > O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51

NEPOSTOJANO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 UMETNUTO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54 ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 PRIJEVOJ VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 POKRETNI VOKALI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57 ALTERNACIJA IJE//JE//E//I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57

MORFOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MORFOLOŠKE KATEGORIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VRSTE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63

65 66 67 68 PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68 PROMJENA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 IMENICE MUŠKOGA RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71 IMENICE ŽENSKOGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Imenice na -a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77 IMENICE SREDNJEGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 BROJEVNE IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .79 Imenice na -ojic-a i -oric-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 Imenice na -oje-ø i -or-o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 LIČNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 Deklinacija ličnih zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 POVRATNA ZAMJENICA SEBE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84 PRISVOJNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 POKAZNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88 UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 NEODREĐENE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94 PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Deklinacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 KOMPARACIJA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97 BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Deklinacija brojeva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100 GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 GLAGOLSKE OSNOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102

GLAGOLSKE VRSTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 PRVA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 DRUGA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 TREĆA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 ČETVRTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 PETA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 ŠESTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 GLAGOLSKI VID . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Tvorba svršenih i nesvršenih glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 GLAGOLSKI ROD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .120 AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121 Prezent, imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti . . . . . . . . . . . . . . . .122 GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123 GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124 Glasovne promjene u korijenskome morfemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126 FUTUR DRUGI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 GLAGOLSKO STANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 PASIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 VEZNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

TVORBA RIJЕČI

137

OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . 140 TVORBA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 IMENICE SA ZNAČENJEM LICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA . . . . . . . . . .165 POMOĆNI GLAGOLI .173 AORIST . . . . . .151 PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 Imenice sa značenjem stanovnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . .Imenice sa značenjem vršioca radnje . . . . . .156 SLAGANJE . . . . . . . . . . . .143 Imenice za muška i ženska lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA . . . . . . . . . . . .144 IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159 TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166 FAZNI GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE . . . . . . . . . . . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 NEPUNOZNAČNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172 GLAGOLSKA VREMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .153 SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . 172 LIČNI GLAGOLSKI OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pripadnika naroda i država . . . . .173 IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 Imenice sa značenjem nosioca svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154 TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . 160 PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 SLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . . .155 PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA .159 TVORBA PRILOGA . . . . .175 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .174 PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SINTAKSA 161 POJAM I PREDMET SINTAKSE . . . . . . . . . . . . .155 SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA .165 MODALNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .142 Imenice sa značenjem trpioca stanja . . .148 IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA . . . . . . .168 PERIFRAZNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

preko puta i protiv . . . pored. . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlogom oko/okolo . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlozima duž i širom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 GLAGOLSKI NAČINI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 POTENCIJAL. . . . . . . uvrh. . . . . . . . . . . . . . . . . navrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ukraj). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pomoću i posredstvom . . .189 Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 NOMINATIV . . . . . .176 FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .191 Genitiv s prijedlozima podno. . .200 Dativ s prijedlozima k(a) i prema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . kod. .197 Genitiv s prijedlozima spram (naspram). . . . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima čelo. . . . . . . . . . . . . . . .180 GLAGOLSKI PRILOZI . . .199 DATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlogom preko . . . . . . . . . . . . . . . poslije. . . . usljed i radi (rad.196 Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom od . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nakraj.183 GENITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nadohvat. . . . . . . . . . . . . . . . . .177 IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . udno i povrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . sporad) . više (poviše) i niže . . . . . . svrh/savrh . . . . .182 NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI . . . . . . . . . . . . . .179 GLAGOLSKI PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180 IMENSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlozima blizu. . nakon. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlogom s(a) . . . . . kraj (pokraj. . . . . . . . . . . . . . .178 PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI .197 Genitiv s prijedlozima između i pomeđu . . . . . . . . . . . .198 Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190 Genitiv s prijedlozima prije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nadomak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nadno. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . usred) . . . . . zarad. . . . . . . . .199 Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlozima iznad. . . . . . . . . u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlozima bez. . . . . . . . . . . . . . . . .178 NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183 ZAVISNI (KOSI) PADEŽI . . . . . . . . . . .184 GENITIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . ispod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . put. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .187 Genitiv s prijedlogom iz . . . . . . . . . . . . . .177 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199 DATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . za i tokom . . . . . . . . . . . . .179 INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima sred (nasred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom do . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . uoči. . . . posred. . . .200 . . .198 Genitiv s prijedlozima zbog. . .PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 VOKATIV. . . . . . . . . osim i liše . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 Genitiv s prijedlozima putem. . . . . . . . . . . . . . . . . . porad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178 OPTATIV . . . . krajem i potkraj . .

. . . . 219 NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . uprkos i protivno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima kroz. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .212 LOKATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .224 NESAMOSTALNE RJEČCE . . . . . . o. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom na . . . . . . . . . . . . . . . .223 RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima na. . . . . . . . . . . . . . . . . . .221 VEZNA SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . .Dativ s prijedlozima nasuprot. . . . . . . . . . . . . . . .216 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA . . . . . . . . . . u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 PRIJEDLOZI. . . . . . . .207 INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA. . . . . . . . . .231 SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI . . . . . . . . . . . . . . pod i pred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230 ZAPOVJEDNI UZVICI . .222 KONJUNKTORI . . . . . . . . . .215 Lokativ s prijedlogom pri.229 UZVICI. . . . . . . . .225 Pojačajne rječce (intenzifikatori) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Uporedne (gradacijske) rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . .234 PRIDRUŽIVANJE . . . . . . . 218 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Instrumental s prijedlogom među . . . . .209 Instrumental s prijedlogom s(a) .227 Podsticajne rječce . . . . . . . . . . niz i uz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228 SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 Potvrdno-odrične rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .205 Akuzativ s prijedlogom za . . . . . . . . . . . . . . . . .231 ONOMATOPEJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nad. . . . . . . . .201 AKUZATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom po . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 REKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203 Akuzativ s prijedlozima među. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . 217 SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA . . . . . . . . . .229 UZVICI U UŽEM SMISLU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom u .228 Prezentativi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .206 INSTRUMENTAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . po. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 KONGRUENCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 KONEKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .210 Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlozima pred(a) i za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Upitne rječce. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI . . . . . .255 PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .261 VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . .250 VRIJEME ILI NAČIN . . . . . . . . . .257 Kategorija načina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245 REČENICA I ISKAZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . UPITNE I UZVIČNE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258 Kategorija prelaznosti. . . . . . . . . . . .253 PREDIKATIVNOST. . . . . . . . . . . . . . . . . .244 Priloški sintagmemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247 ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA . . . . . . . . . . . . SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT. . . . . . .239 SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI.241 IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI . . . . .252 IZJAVNE.259 IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .248 REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258 Kategorija vida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . .249 GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 JEZIK I GOVOR . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Semikopulativni predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .243 GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . .237 ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252 OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247 REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254 GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE . . . . . . . . .240 STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA . . . . . .251 OBAVJEŠTAJNA SVRHA.250 RAŠČLANJIVOST REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .238 VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . .236 SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . .256 PREDIKATSKE KATEGORIJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Kopulativni predikat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244 Dopunski sintagmemi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274 VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA. . . . . . . .279 ATRIBUT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .269 OBJEKAT . . . . . . . . . . . . .279 Nekongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 PRAVI (BLIŽI. . . . . . . . . . . . . . . .262 Proširivanje predikata dopunskim predikativima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .290 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Glagolski dopunski predikativ . . . . . . . . . .268 KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM . . . . . . 286 PROSTE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Priloška odredba načina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloška odredba mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . .286 RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 REČENICE BEZ OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Imenski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .287 SLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 PRILOŠKA ODREDBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274 PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . INDIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . .271 OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA . . .278 NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 Raščlanjeni (dekomponovani) predikat .266 REČENICE BEZ SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloška odredba vremena . . . . . . .282 APOZICIJA . . . . . . . . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO BROJU . . . . .267 KONGRUENTNOST PO RODU. . . . . . . .289 VRSTE SLOŽENIH REČENICA . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Ostale priloške odredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 SUBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 OBLICI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 Kongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .269 GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA .PROŠIRIVANJE PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA. . . . . . . . .272 OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286 NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 REČENICE S VIŠE OBJEKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283 ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289 VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA . . . .284 REČENICE PO SASTAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 NEPRAVI (DALJI. . . . . . . . . . . . . . . . . .271 STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . .292 Veznici sastavnih rečenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 OBJEKATSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . .303 PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE . . . . . . . . 331 REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . kondicionalne) rečenice . . . . . . .328 REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .317 ATRIBUTSKE REČENICE . .293 SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304 Mjesne (lokalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .325 STRUKTURA TEKSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE . . .328 VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .298 ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .316 Dopusne (koncesivne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Odnosne subjekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326 UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .305 Terminativne (granične) vremenske rečenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Izrične subjekatske rečenice. . . . . . . . . . . . .295 GRADACIJSKE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . .323 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima .301 Zavisnoupitne subjekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299 PREDIKATSKE REČENICE . .292 EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE .312 Namjerne (finalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . 311 Posljedične (konsekutivne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .319 RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297 IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . .304 Vremenske (temporalne) rečenice . . . . . . . . . . . . .326 TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 Izrične objekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 Zavisnoupitne objekatske rečenice. . . . .295 Veznici suprotnih rečenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 Odnosne objekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .324 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .314 Uslovne (pogodbene. . . . .323 IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327 LINEARNA TEKSTNA VEZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .296 RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE . . . . . . . . . . .331 REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE . .327 PARALELNA TEKSTNA VEZA. . . . . . . . . . . . . . . . .309 Uzročne (kauzalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .306 Načinske (modalne) rečenice . .300 SUBJEKATSKE REČENICE. . . . . . . .299 EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE. . . . . . . . .309 Uporedne (komparativne) rečenice . . . . . . . . . . . .291 NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNI AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343 NAUČNI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL . . .344 ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .334 REČENIČNA PAUZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .347 NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNA MELODIJA. . . . . . . .335 Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .354 LITERATURA. . . . .OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .352 RAZGOVORNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNA INTONACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Tako su prikazane i imenice srednjega roda tipa tele (tel-e-ø. Nikčevića bilo o gramatikama srpskohrvatskoga / srpskoga jezika koje su se u Crnoj Gori službeno upotrebljavale). Posebna pažnja posvećena je podjeli riječi na slogove i pravilima distribucije fonema u konsonantskim grupama. zje > źe). čast tradicionalno su navođene kao imenice koje završavaju na konsonant. kost-ø. morfonologija.). Objašnjena su razlikovna svojstva glasova i pokazano što čini prirodu fonema. U prvome dijelu (fonetika i fonologija) prikazana su i funkcionalna (fonološka) i artikulacijsko-akustička (fonetska) svojstva glasova. koja uslovljavaju pojavu glasovnih promjena. Ivo Pranjković i Josip Silić. kao glasovne promjene izazvane morfološkim uzrocima. To su Adnan Čirgić. uz saradnju Jelene Šušanj. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c. U ovoj gramatici one su prikazane kao imenice na -ø (nulti morfem). Morfonološke promjene do kojih dolazi pri tvorbi riječi ili glagolskih oblika opisane su uz te pojave i u poglavlju o morfologiji i u poglavlju o tvorbi riječi. morfologija. Ona u standardni crnogorski fonološki sistem uvodi dva „nova“ člana: ś i ź. Tradicionalni termin jotovanje zamijenjen je terminom jotacija (prema palatalizacija. Imenice na -a sa značenjem muške osobe ovđe se tretiraju kao imenice ženskoga roda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 15 . Među njima opisana je i treća palatalizacija kao alternacija konsonanata k. te alternacija ije//je//e//i.). tvorba riječi. sibilarizacija i sl. Imenice tipa kost. Ti „novi“ fonemi u crnogorskome jeziku nastali kao produkt jekavske jotacije (sje > śe. pridjeva itd. dakle kao imenice srednjega roda na -ø. sintaksa i funkcionalni stilovi. kost-i itd. tel-et-a). Njome je obuhvaćena fonologija (i fonetika). za razliku od ostala tri štokavska standardna jezika. neophodno je prozboriti nešto o tim novinama. Njihova osnova (a ne one) završava na konsonant (npr. Budući da ova gramatika donosi neke novine u odnosu na sve dosadašnje gramatike u Crnoj Gori (bilo da je riječ o prvoj gramatici crnogorskoga jezika Vojislava P. umetnuto a kao glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice. Te glasovne promjene prikazane su u poglavlju o morfonologiji. realizovala 33 od 36 potencijalnih fonema štokavskoga jezičkog sistema. Ona je nastala kao plod koautorskoga rada jezikoslovaca specijalizovanih za navedene gramatičke oblasti. Poglavlje o morfologiji donosi nekoliko novina u odnosu na dosadašnje gramatičke opise.PREDGOVOR Ova je gramatika prva službena gramatika crnogorskoga jezika. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a-. U vezi s time ističe se prva novina ove gramatike. Time se ističe da su se u crnogorskome standardnom jeziku.

) i svoje uvijek iste nastavke (osnova je nepromjenljivi dio. recimo.) na nivou apstraktnosti (kao izvanrečenična kategorija). kako je to rađeno u dosadašnjim gramatikama u Crnoj Gori. pa je tako prikazana veza između morfologije i sintakse (morfosintaksa) kao što je u drugome dijelu knjige prikazana veza između fonologije i morfologije (morfonologija). morfem itd. Po sintaksičkim svojstvima atributiv i apozitiv pripadaju apoziciji odnosno atributu. apoziciju i atributsko-prilošku odredbu. apozitiv i atributsko-prilošku odredbu zamijenjena je podjelom na atribut. U vezi s time treba istaći da je napravljena razlika između roda imenica i pola osobe koja se njima označava. prezent prezentsku. Posebnu zahvalnost dugujemo Jeleni Šušanj. Osim te školske gramatike u posebnoj publikaciji prikazaće se akcenatski sistem crnogorskoga standardnog jezika. a osnova dvomorfemska – čini je korijenski i sufiksalni morfem).). koja je učestvovala u finalizaciji cjelokupnoga gramatičkog opisa crnogorskoga jezika i izvršila lekturu i korekturu knjige. Novina je u tome što je prefiksalna tvorba riječi prikazana kao izvođenje. Izmjene u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori unijete su i kad je u pitanju terminologija. U sintaksički opis crnogorskoga jezika unijet je i potencijal imperfekta kojim se označava neostvarena mogućnost. pa ih nije potrebno izdvajati kao poseban tip odredaba. Tako je. Iako su u dijelu o morfologiji opisane sve vrste riječi. morfofonem. atributiv. apoziciju. želja ili uslov u prošlosti (npr. Osim sintakse rečenice dat je opis i sintakse teksta (uključivanje rečenica u tekst. u poglavlju o sintaksi posebno su obrađeni prijedlozi.jer se mijenjaju kao i sve druge imenice (ženskoga roda) na -a. Autori 16 PREDGOVOR . Pokazano je da svaki glagolski oblik ima svoju osnovu (infinitiv infinitivnu. I podjela glagola na vrste i klase predstavlja novinu u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori. a ne kao slaganje. imperfekat imperfekatsku itd. Prije ove gramatike taj je glagolski oblik tretiran kao dijalektalno obilježje. a nastavak dio koji se mijenja). vezna sredstva (konektori) i tipovi veza među rečenicama i sl. U dijelu o tvorbi riječi objašnjena je prefiksalna. hoćah viđeti). odnosno njihove sintaksičke službe. tradicionalno upotrebljavani termin sintagma zamijenjen terminom sintagmem (u skladu s ostalim -em-strukturama: fonem. Ukazana je razlika između glagolskoga korijena i glagolske osnove (korijen je jednomorfemski. Ova će gramatika biti polazište za nastanak školske gramatike crnogorskoga jezika. veznici i rječce. namijenjene u prvome redu osnovnom obrazovanju. Tradicionalna petočlana podjela imenskih odredaba na atribut. sufiksalna i prefiksalno-sufiksalna tvorba. Na kraju je dat i kratak opis funkcionalnih stilova crnogorskoga jezika.

FONETIKA I FONOLOGIJA .

.

Različite kontekstualno uslovljene varijante fona nazivaju se alofoni (npr. Npr. Svaki glas pośeduje tri elementa: jačinu. riječi sad i sat po finalnome i sl. Kao što se vidi u navedenim primjerima. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 19 . Zato se ona naziva i funkcionalna fonetika. Razlikovna funkcija fonema. U različitim kontekstima fonemi se mogu različito glasovno realizovati. Ime je dobila od grčke riječi phoné. Dio fonetike koji proučava rad i položaj govornih organa u procesu stvaranja glasova naziva se artikulacijska fonetika. Kao što je glas osnovna jedinica fonetike. đe je njihov različit izgovor uslovljen različitim glasovnim kontekstom u koji stupaju). Fonetika opisuje glasove sa fiziološkoga (artikulacijskog) i fizičkoga (akustičkog) aspekta. koja znači glas. Riječi sav i suv npr. Fonologija je dio jezikoslovlja koji se bavi funkcijom glasova u jeziku. Fonemi se glasovno realizuju kao foni. Tim akustičkim (fizičkim) svojstvima glasova bavi se akustička fonetika. kao njihova osnovna funkcija. razlikuju se po srednjemu fonemu. alofoni ne vrše razlikovnu funkciju. a fonemi š i ž samo u jednom svojstvu (zvučnost – nezvučnost). fonemi ś i r razlikuju se po svim artikulacijskim svojstvima. n u nos i bingo ili m u more i ambis. visinu i boju. Distinkcija se može vršiti pojedinim ili svim svojstvima fonema.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Fonetika je dio jezikoslovlja koji se bavi glasovima. Fonem je najmanja razlikovna jedinica koja se ne može rastavljati na manje djelove i nema svojega značenja. tako je fonem osnovna jedinica fonologije. sastoji se u tome što fonemi služe za razlikovanje jedinica u čiji sastav ulaze.

Pošto se mogu izgovarati sami za sebe i samostalno (bez konsonanata) činiti slog. konsonante (suglasnike) i sonante (glasnike). jezik je pri izgovoru toga vokala gotovo nepomičan.PODJELA GLASOVA Prema položaju govornih organa. a vazdušna struja slobodno izlazi kroz usni otvor. slobodno (bez prepreka) izlazi kroz usta. Stoga se ta dva vokala zovu vokali zadnjega reda. Vokali mogu biti labijalizovani i nelabijalizovani. Labijalizovani vokali su: o i u. pri njihovu izgovoru glasne žice trepere. Vokal a je vokal srednjega reda jer se jezik pri njegovu izgovoru samo malo povlači unazad – bolje reći. nazivaju se i samoglasnici. Pri izgovoru vokala o i u jezik se kreće prema zadnjemu dijelu usnoga otvora i uzdiže prema zadnjemu ili mekom nepcu. VOKALI (SAMOGLASNICI) Vokali ili samoglasnici su glasovi pri čijem izgovoru vazdušna struja koja polazi iz pluća prolazi kroz dušnik. e i i. srednjeg i zadnjega reda. e. odnosno prema karakteru prepreke prilikom njihova izgovora. i. u zavisnosti od učešća usana u procesu njihove artikulacije. glasovi se u crnogorskome jeziku dijele na vokale (samoglasnike). Pri izgovoru vokala e i i jezik se kreće prema prednjemu dijelu usne šupljine i uzdiže prema prednjem (tvrdome) nepcu. Sačinjavaju ga vokali: a. Svi vokali u crnogorskome standardnom jeziku mogu biti dugi i kratki. o i u. pokrećući glasne žice u grkljanu. 20 FONETIKA I FONOLOGIJA . srednje (e i o) i niske (a). Zato se oni i zovu vokali prednjega reda. Dakle. Vokalski je sistem crnogorskoga standardnog jezika petočlan. Prema visini jezika u odnosu na nepca tokom artikulacije vokala ti glasovi se dijele na visoke (i i u). a nelabijalizovani su: a. Prema položaju jezika u procesu artikulacije vokala ti glasovi se dijele na vokale prednjega.

Konsonanti Ƒ. g. ž. ali njihovo postojanje u jezičkome sistemu pokazuju kontekstualno uslovljeni izgovori u primjerima poput: golf bi. 4. ž. s. k. Na mjestima toga dodira stvaraju se konsonanti ili suglasnici. ʒ́ (u pismu đ). dok pri izgovoru nezvučnih konsonanata vazdušna struja ne stvara treperenje glasnih žica. z.KONSONANTI (SUGLASNICI) Za razliku od izgovora vokala. u kojima se javljaju zvučni parnjaci nezvučnih glasova f. ǯ. ʒ́. h i c: Ƒ (u izgovoru: gȍlƑ bi). c = t + s). g. starac bi. Podjela konsonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. kao i u ostalim štokavskim standardnim jezicima. đ = ď + ź. Pri njihovu izgovoru govorni organi se toliko približavaju da se stvara potpuna prepreka vazdušnoj struji. Pri njihovu izgovoru govorni organi prave tjesnac kroz koji struji vazduh. d. Podjela konsonanata po zvučnosti Konsonanti se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne. ś. z. Pri izgovoru svih zvučnih konsonanata glasne žice trepere. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 21 . koja proizvodi navedene glasove. 5. c prednjonepčani (palatalni): č. t. 3. c. Pregradni ili praskavi (eksplozivi): b. Osim f. ć = ť + ś. ʒ (u izgovoru: stȁraʒ bi) i γ (u izgovoru: òraγ bi). h i c. h Podjela konsonanata po načinu tvorbe Po načinu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. vazdušna struja pri izgovoru konsonanata nailazi na prepreke koje stvara jezik ili donja usna dodirujući se s ostalim (nepokretnim) djelovima govornoga aparata. orah bi. ź zadnjonepčani (velarni): k. svi konsonanti imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti. f. Među sonantima i vokalima nema opozicije zvučnost – nezvučnost jer su i jedni drugi zvučni glasovi. Strujni ili tjesnačni (frikativi): s. Polupregradni ili sliveni (afrikati): č. ć. t. nijesu realizovani kao fonemi. ć. 3. 2. Kad se vazdušna struja naglo probije kroz tu prepreku. dž = d + ž. stvara se „prasak“ ili „eksplozija“. ś. š. š. pa se stoga i zovu sliveni (č = t + š. 2. p. p usneno-zubni (labio-dentalni): f zubni (dentalni): d. ź. Konsonanti ne mogu biti nosioci sloga. Ti glasovi sastoje se od praskavoga (eksplozivnog) i frikativnoga (strujnog) elementa. dvousneni (bilabijalni): b. h. γ i Ʒ u crnogorskome jeziku. ǯ (u pismu dž).

trčati. rt i sl. te na početku riječi ispred konsonanata i u riječima dobijenim od njih prefiksacijom.: krv. pa preuzima slogotvornu funkciju.: rđati.: strknuti. 3. 22 FONETIKA I FONOLOGIJA . pa se naziva slogotvorno.Osim pomenutih zvučnih parnjaka glasova f. r i n bilabijalni (dvousneni): m Po načinu tvorbe sonanti m. Pri izgovoru tih glasova glasne žice trepere. a zvučnost i lakši prolaz vazdušne struje povezuje ih s vokalima. krčati. krš. Javlja se najčešće u jednosložnim riječima đe nema vokala. n i ń su praskavi. Sonant r (u nekim slučajevima) može biti nosilac sloga. razrgati i sl. npr. Postojanje prepreke pri izgovoru približava ih konsonantima. npr. samoglasničko ili vokalno r. zarđati. rgati. Tabela zvučnih i nezvučnih konsonantskih parnjaka u savremenome crnogorskom standardnome jeziku izgleda ovako: Zvučni Nezvučni b p g k d t ʒ́ ć z s ž š ź ś ǯ č f h c SONANTI (GLASNICI) Sonanti ili glasnici su glasovi koji se po artikulaciji nalaze između konsonanata i vokala. 4. npr. ĺ (=lj) i ń (=nj). lj i nj kao i̯ (=j). strv. trljati i sl. h i c. 2. odnosno praskavo-nosni jer nastaju kao i ostali praskavi konsonanti. Podjela sonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe sonanti mogu biti: 1. a sonanti j.. glasovi đ i dž se u stručnim jezikoslovnim tekstovima bilježe kao: ǯ (=dž) i ʒ́ (=đ). ĺ (u pismu lj) i ń (u pismu nj) usneno-zubni (labiodentalni): v alveolarni: l. prst. vrh. ali i u dvosložnim i višesložnim riječima. U stručnim jezikoslovnim tekstovima vokalno r obilježava se kao . Njihov izgovor nastaje tokom trajanja prepreke. prednjonepčani (palatalni): i̯ (u pismu j). brčkati. a vazdušna struja lako savladava prepreke nastale dodirom govornih organa.

RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA Na osnovu akustičkih svojstava glasova u crnogorskome jeziku može se odrediti deset pari njihovih razlikovnih obilježja: 1. ʒ́. s. ź. h i c. ć. g. pri čemu vazdušna struja ne nailazi na prepreku. g. ǯ. koja tada. z. t. i. proizvodi različite tonove slivene u jedan zvuk. p. kompaktnost – nekompaktnost Kompaktnost nastaje kad se pri izgovoru glasova (čije je ona obilježje) jezik (gornjom površinom ili zadnjim dijelom) opre o nepce (meko ili tvrdo). vokalnost – nevokalnost Vokalnost izaziva treperenje glasnih žica. ĺ i ń te konsonanata č. m. g i h. z. 4. ǯ. što stvara prepreku vazdušnoj struji. š. p. ž. c i f. d. d. sonanti v. ź. Obilježje difuznosti imaju vokali i i u. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 23 . s. Turbulentnost je obilježje pravih konsonanata: b. f. Vokalnost je obilježje vokala: a. š. k. Kompaktnost je obilježje vokala a. Ona je obilježje vokala o i u. bilo da je stvara dodir zuba i vrha jezika. ž. difuznost – nedifuznost Difuznost nastaje stvaranjem prepreke na prednjem dijelu usnoga otvora – bilo da prepreku stvaraju usne. k. ć. k. sonanata i̯. turbulentnost – neturbulentnost Turbulentnost (šumnost/konsonantnost) izaziva prolazak vazdušne struje kroz prepreke. što stvara izrazit šum. 5. p. 2. n. ś. sonanata v i m i konsonanata b. gravisnost – negravisnost Gravisnost je posljedica nagomilavanja zvučne energije u dubini spektra. ʒ́. č. e. Sonanti su u pogledu tih razlikovnih obilježja neutralni (oni nijesu ni vokali ni konsonanti) jer vazdušna struja prolazi slobodno iako nailazi na prepreku. f i h. nagomilavajući zvučnu energiju u sredini spektra. o i u. ś. t. r i l te konsonanti b. 3.

prekidnost – neprekidnost Neprekidnost je obilježje glasova pri čijemu izgovoru vazdušna struja slobodno prolazi kroz usni otvor. l. kompaktnost. nazalnost – nenazalnost Nazalnost (nosnost) nastaje kad pri izgovoru glasova vazdušna struja slobodno prolazi kroz nosnu šupljinu. npr. n i ń. 7. f i h. š. Minimalni par je par fonema koji se razlikuju po jednome razlikovnom obilježju. kao posljedica udara vazdušne struje pri prolasku kroz prepreke koje stvaraju govorni organi. f i c. ǯ. m. 9. i. stridentnost – nestridentnost Stridentnost je obilježje glasova pri čijem se izgovoru stvara jak šum. ʒ́. i. l i ĺ te konsonanata z. s. d. i̯. a i je nekompaktno i sl. h. svih sonanata (v. g. ś. z i ǯ. ž. č. Stridentnost je obilježje sonanta v i konsonanata z. npr. Svako obilježje podrazumijeva odnos „da – ne“. obilježje vokala i vokalnost. ź. s. o i u). t. p. e. sonanata v. zvučnost – nezvučnost Zvučnost je posljedica treperenja glasnih žica. ń i r te konsonanata k. n. ć. 10. konsonant d je zvučan. Neprekidnost je obilježje svih vokala (a. Tako se glasovi označavaju prisutnošću i odsutnošću obilježja. ś i š. ĺ. ž. napetost itd. š. ź. ź. Nazalnost je obilježje sonanata m. ń i r) i konsonanata b. Tako je npr. Kao što se vidi. difuznost. č. f. glasovi mogu imati po nekoliko navedenih obilježja. s. a obilježje konsonanta k turbulentnost. Zvučnost je obilježje svih vokala (a. o i u). a t je nezvučan. Ta je osobina obilježje vokala i i u. Razlikovna obilježja uvijek su u binarnome odnosu i utvrđuju se preko minimalnih parova fonema. pa zvučni glasovi imaju i elemenata nazalnosti. 24 FONETIKA I FONOLOGIJA . Vazdušna struja pri izgovoru zvučnih glasova izaziva treperenje glasnih žica. gravisnost. Pri njihovu izgovoru stvara se jaka zvučna energija. sonanata ĺ. ž. neprekidnost.6. napetost – nenapetost Napetost je osobina glasova pri čijem se izgovoru stvara napregnutost (napetost) mišića govornih organa. a je kompaktno. ś. 8. djelimično ulazi u nosni otvor. raspoređena duž cijeloga spektra. zvučnost i napetost. i̯. e.

: spektakl.: pri-svo-ji-ti. i̯. pse-to. a na drugome bilo koji osim sonanata v. onda je u pitanju zatvoreni slog. krš. iz-gon i sl. onda to mora biti vokalski fonem. 2. npr. Kremlj. ĺ ili r. svi-je-tlje-ti i sl. đe-do-vi-na i sl. Dakle. pje-va-ti i sl. Svaki slog mora sadržati jedan vokal ili sonant r u vokalskoj funkciji. a na prvome mjestu bilo koji konsonant (ne i sonanti). Pljev-lja. npr. ĺ i n. granica sloga nalazi se između njih. vo-ćka. Za određivanje glasovne (fonetske) granice između slogova u nagomilanim konsonantskim grupama u sredini riječi potrebno je znati ova pravila: 1. njutn i sl. dok konsonanti ne mogu imati slogotvornu funkciju. npr. ru-ka. pa se granica sloga određuje na dva načina: glasovno (fonetski) i semantički (psihološki). npr. osim konsonanta s u uzvicima poput pst. nosilac sloga može biti bilo koji vokal ili sonanti r (slučajevi u kojima sonant r ima vokalsku funkciju već su opisani) i m u uzvicima poput hm. u riječima često dolazi do nagomilavanja konsonantskih grupa. Ukoliko je na drugome mjestu u konsonantskoj grupi koji od sonanata v. granica sloga se tada nalazi ispred takve konsonantske grupe. npr. Ako je na prvome mjestu u konsonantskoj grupi praskavi konsonant. 4. l.: ne-đe-lja. l. Osnovno je pravilo da se slog završava iza vokala. Slog može biti otvoren i zatvoren.: gu-śe-ni-ca. U pozajmljenicama i imenima iz stranih jezika slogotvorni mogu biti i fonemi l. ku-čka. ru-ka i sl.: ku-ća. šmirgl. za-sta-va. ku-ća.: ko-šta-ni. u-to-pli-ti. ĺ ili r. i̯. npr. knji-ga. prst. Ako je konsonantska grupa sastavljena od dva sonanta. granica sloga nalazi se između njih. Otvoreni slog je onaj na čijem se kraju nalazi vokal.: rad-nik. Ukoliko je slog sastavljen od jednoga fonema. npr.PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE Slog je jezička jedinica koja se sastoji od jednoga ili više fonema izgovorenih tako da predstavljaju jedinstvenu izgovornu cjelinu. brat-stvo.: mur-va. npr.. Lim-lja-ni. mhm i sl. kru-na. lop-ta i sl.: jed-na-či-na. kon-voj i sl. npr. Međutim. Ukoliko se slog završava konsonantom ili sonantom. pre-pri-ča-ti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 25 . me-čka i sl. 3. mot-ka. iz-vor. gugl. pred-śed-nik. granica sloga nalazi se ispred nje. Ukoliko konsonantska grupa počinje frikativom ili afrikatom.

recimo. Rečeno je da se npr. grozd. Međutim. Na semantičku (psihološku) granicu između slogova ne utiče priroda glasova koji se nalaze u kontaktu. konsonantske grupe fonema št i žd mogu realizovati u svim položajima u riječi. zd. Pravila raspodjele konsonantskih fonema u crnogorskome jeziku narušena su prijemom riječi iz stranih jezika. a neke se realizuju samo u medijalnoj poziciji. grupa kt može realizovati u svim pozicijama u riječi. Razilaženje glasovne i psihološke granice javlja se u složenicama đe se lako može odrediti semantička granica između nekadašnjih posebnih djelova složenice.: a. Takva je npr. brožditi. već je ona značenjski uslovljena. brz. čiju fleksibilnost upotrebe u različitim položajima u riječi izaziva priroda fonema . medijalnom i finalnome.: štampati. O tome će više riječi biti u daljem tekstu. npr. pakt. Navedeni kriterijumi za određivanje glasovne (fonetske) granice sloga ne moraju se poklapati sa psihološkom ili semantičkom granicom između slogova. kramp i sl. Ona zavisi od fonološkoga sastava grupe.: za-vje-tri-na. i-zja-sni-ti itd. glasovna (fonetska) granica: i-zja-vi-ti.To pravilo ne važi u slučajevima kad se na drugom mjestu nalazi sonant i̯ iz jekavskoga i̯e (je). št. Sve ostale konsonantske grupe koje se javljaju na kraju riječi pokazatelj su da govorni niz u koji spadaju ne pripada fonološkome sistemu štokavskoga jezičkog sistema. ostvaruje se samo u medijalnoj i finalnoj poziciji. U domaćoj leksici crnogorskoga jezika konsonantske grupe fonema koje se javljaju u finalnoj poziciji u riječi jesu st. tro-mje-se-čje. neke konsonantske grupe mogu se ostvarivati samo na početku riječi. b. U fonološkome sistemu crnogorskoga jezika ta se grupa razdvajala nepostojanim a.: nokt(-ø) > nokat(-ø) i sl. Npr. Ograničenja u raspodjeli fonema unutar konsonantske grupe uslovljena fonološkim sastavom njihovim zavise od sličnosti. semantička (psihološka) granica: iz-ja-vi-ti. neke samo na kraju. žd (gost. I redosljed fonema utiče na njihov raspored u konsonantskoj grupi. dažd). iz-ja-sni-ti itd. plašt / žd(e)rati. mogu stajati u svim pozicijama u riječi: štap. jednu konsonantsku grupu ne mogu činiti dva fonema suprotna po zvučnosti ili dva istovjetna fonema. Konsonantske grupe fonema št i žd. Tako se npr. položaja konsonantske grupe u riječi i redosljeda fonema u toj grupi. Grupa mp. istovjetnosti ili različitosti artikulacijsko-akustičkih svojstava pojedinih fonema. odnosno crnogorskoga jezika. Određene konsonantske grupe fonema mogu stajati u bilo kojem položaju u riječi – u inicijalnome.. prišt. ali su te riječi primljene iz stranih jezika: ktitor. za-vjet i sl. npr. vožd. kontaktirati. 26 FONETIKA I FONOLOGIJA . npr. npr. naraštaj. grupa rz: rzati. na primjer. PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA Fonemi u konsonantskim grupama imaju ograničenu raspodjelu. trzati.

: podstaknuti. npr. Mjesto tvorbe konsonanata uslovljava ova pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1. Ispred zvučnoga konsonanta može se realizovati samo zvučni konsonant.. o čemu će više biti riječi u poglavlju o glasovnim promjenama.Međutim. npr. Musorgski i sl. PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA Svojstvo zvučnost – nezvučnost uslovljava dva pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1. Ispred palatalnih konsonanata konsonanti s i z realizuju se kao š i ž.: slatko < sladko vrapca < vrabca istrčati < iztrčati opstati < obstati Napomena: U pismu se to pravilo ne primjenjuje kad su u pitanju konsonantske grupe ds.: zdizati < sdizati svadba < svatba zbiti < sbiti zgaziti < sgaziti 2. ako zamijenimo njihov redosljed u konsonantskim grupama. viđećemo da se one u izmijenjenome redosljedu ne mogu realizovati (izuzetak čine te grupe koje su tvorbeno uslovljene. npr. npr. podśetiti. Ispred nezvučnoga konsonanta može se realizovati samo nezvučni konsonant. jurisdikcija.: ščepati < sčepati iščeznuti < isčeznuti < izčeznuti raždžilitati < razdžilitati iždžikljati < izdžikljati mišlju < mislju išćerati < isćerati nošnja < nosnja pažnja < paznja grožđe < grozđe ražđakoniti < razđakoniti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 27 . podšišati. dś i neke riječi i imena iz stranih jezika. dš. npr. nad-živjeti).

npr. npr. npr.: ozljeda < ozlijediti sljedeći < slijediti snjegovi < snijeg 3. Ta glasovna realizacija bilježi se u pismu samo u slučajevima kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. c. ć.2. Npr. 2. najjeftiniji. ʒ́. ǯ.: bežični < bežžični < bezžični isisati < issisati < izsisati bezvučni < bezzvučni To pravilo ne primjenjuje se u pismu kad je u pitanju grupa jj u superlativu: najjači.: ostaci < ostatci oče < otče simidžija < simidǯija čitaću < čitat ću 28 FONETIKA I FONOLOGIJA .: sljubiti sljuštiti izljepšati izljubiti iznjihati raznježiti 4. Sonant n ispred konsonanta b realizuje se kao m. npr.: stambeni < stanbeni zelembać < zelenbać Istovjetnost ili sličnost artikulacijsko-akustičkih svojstava fonema u konsonantskim grupama uslovljava ova pravila njihove raspodjele: 1. Konsonanti d i t ne realizuju se u grupama s afrikatima č. U konsonantskoj skupini ne mogu se realizovati dva istovjetna konsonantska fonema. Konsonanti s i z na kraju prefiksalnoga morfema ispred ĺ i ń ostaju nepromijenjeni. najjednostavniji i sl. te u nekim slučajevima u kojima bi navedena realizacija izazvala poremećaj značenja riječi (o tome više u odjeljku o gubljenju konsonanata). Konsonanti s i z ispred ĺ i ń nastalih jekavskom jotacijom realizuju se kao s i z.

dʒ́. dǯ (više o tome u odjeljku o gubljenju konsonanata). tc.To se pravilo ne realizuje u pismu kad se konsonanti d i t nađu u riječima na kraju prefiksalnoga morfema u skupinama tč. tć. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 29 .

.

MORFONOLOGIJA .

.

Morfonologija dakle proučava sistem međusobnih odnosa fonologije i morfologije s tvorbom riječi. Ona ispituje fonološki različite oblike jednoga morfema.: krajnje k u riječi junak različito se kontekstualno realizuje u zavisnosti od oblika i tvorbe riječi: junak – junače – junaci – junačina i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 33 . Termin morfonologija nastao je spajanjem termina fonologija i morfologija jer taj dio gramatike povezuje fonologiju s morfologijom i tvorbom riječi. koje su uslovljene kontekstom. Kao sinonim za morfo(fo)nologiju ponekad se upotrebljava i termin morfo(fo)nematika. odnosno ispituje gramatičke (morfološke i tvorbene) uslove koji utiču na pojavu određenoga fonema. Npr. Osnovna jedinica morfonologije jeste morfonem ili morfofonem.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfonologija (morfofonologija) je oblast gramatike koja proučava fonološki sistem nekoga jezika i promjene elemenata toga sistema koje su izazvane promjenom oblika riječi i tvorbe riječi.

U riječima pîvo. Crnogorski jezik pośeduje dva silazna i dva uzlazna akcenta. đe se isti vokal na istome mjestu u riječi različito izgovara u različitim njezinim oblicima – u konkretnome slučaju u nominativu jednine i nominativu množine). visini i dužini izgovora. grȁd – grȃd i sl. pri čijem izgovoru njegova jačina i visina naglo opadaju. grâd. u slučajevima homonimije tipa kȍsa – kȏsa.AKCENAT Slogovi u riječi razlikuju se po jačini. koji se piše iznad vokala u naglašenome slogu. Nosilac akcenta u riječi je slog s naglašenim izgovorom. rȏg – rȍgovi. takođe je naglašen prvi slog. grȁd. Pri njihovu izgovoru zapaža se da je naglašeni slog dug. śên. Posebno naglašavanje tih triju komponenata sloga naziva se akcenat. stôg. vjȅtar. Takav naglašeni slog nalazi se pod dugosilaznim akcentom. pȍtreba i sl. 34 MORFONOLOGIJA . zâbrana. Akcenatski je sistem crnogorskoga standardnog jezika četvoročlan. U štokavskome sistemu. U navedenim primjerima naglašen je prvi slog. svi vokali mogu biti dugi i kratki. a samim tim i u crnogorskome jeziku. ljût. a da visina i jačina opadaju. Vokali mogu mijenjati svoju dužinu (kvantitet) u različitim oblicima jedne iste riječi (npr. đȁvo. pȁs. VRSTE AKCENATA U crnogorskome standardnom jeziku razlikuju se ovi akcenti: kratkosilazni dugosilazni kratkouzlazni dugouzlazni ȁ â à á ȅ ê è é ȉ î ì í ȍ ô ò ó ȕ û ù ú ȑ ȓ  ŕ U primjerima tipa kȍsa. klȁčnica. Svaki akcenat ima svoj poseban znak za obilježavanje. klêtva i sl. lâmpa. naglašeni slog nalazi se pod kratkosilaznim akcentom. kȕća. Akcenti se ponekad bilježe i u tekstovima druge vrste radi postizanja preciznosti. a koristi se uglavnom u stručnim i naučnim jezikoslovnim tekstovima. kao npr.

rȁt i sl. skôk. Kao što se iz navedenih primjera vidi. a jačina izgovora opada. òdgledati. a njegova visina pri izgovoru ne opada. klêtva. U primjerima tipa rúka. dok mu jačina opada. Jednosložne riječi imaju samo silazne akcente. npr. sȁn. Takav akcenat naziva se kratkouzlazni. dȍbrī. svaki od četiri akcenta u crnogorskome standardnom jeziku ima jasno diferencirana svojstva. to ne znači da je u crnogorskome standardnom jeziku samo prvi slog naglašen. 3. tako da je izgovor sljedećega sloga niži od sloga pod dugosilaznim akcentom. Međutim. akcenat se takođe nalazi na prvom slogu. mláditi. npr. vŕćeti. jùnāk. pjȅsma.: pȁs. rezimê).. Taj naglašeni slog je kratak. śȅvēr i sl. npr. nego raste. òtac. npr. npr. kȑš. koinê.. lûg. lèćeti. Slog koji se nalazi poslije sloga pod uzlaznim akcentom (bilo da je riječ o dugome bilo o kratkome akcentu) uvijek je na približno istoj tonskoj visini kao i akcentovani slog odnosno njegov završni izgovorni dio. osim posljednjega sloga višesložnih riječi (liše rijetkih izuzetaka koji se tiču nekih tuđica.: dân. grâd. dok mu jačina ośetno opada. MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Riječi se u crnogorskome standardnom jeziku akcentuju prema određenim pravilima. Postakcenatske dužine mogu uslijediti poslije bilo koje vrste akcentovanoga sloga. Takav akcenat naziva se dugouzlazni. nèviđelica. a njegova visina raste. IZGOVOR AKCENATA Kratkosilazni akcenat karakteriše kratkoća izgovora i naglo i istovremeno opadanje jačine i visine tona. Silazni akcenti (i dugi i kratki) mogu se naći samo na prvome slogu u riječi.: prâvī.U primjerima tipa śèkira. Višesložne riječi mogu imati sve vrste akcenata. U navedenim primjerima svi akcenti nalaze se na prvome slogu. 2. Obilježja dugosilaznoga akcenta jesu dug izgovor. dànas i sl. naglašeni (prvi) slog izgovara se dugo. nȉkakav. Riječ je o ovim pravilima: 1. strâh. gláva. Ovđe je prvi slog izabran samo radi lakše ilustracije i raspoznavanja akcenata. Izgovor sloga pod kratkouzlaznim akcentom je kratak. śèđeti.: ȉstina. a izražena visina s početka izgovora opada prema kraju istovremeno s jačinom. porast visine i pad jačine. nôć. pročìtati. a u crnogorskome jeziku može biti akcentovan svaki slog. Slog pod dugosilaznim akcentom izgovara se dugo. a izgovor sloga koji mu slijedi ośetno je niži. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 35 . Pored pomenuta četiri akcenta crnogorski jezik (poput ostala tri štokavska standardna jezika) čuva i postakcenatske dužine. visina raste. národ. razgráditi i sl. ráditi i sl.

prezenta glagola prègazīti) – prȅgazī (3. Takve riječi čine akcenatsku cjelinu s riječima ispred ili iza sebe. nȁ vodu. okò kućē. 6. npr.4. npr. rukovòdilac. iza. najgledànijī. kao i u cijelome štokavskom sistemu. prijedlozi s prefiksom iz.). dȍ neba i sl. npr. pokraj. 5. ima riječi bez svoga akcenta. mn. kad proklitike stoje ispred riječi sa silaznim akcentom. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta pa akcenatsku cjelinu čine s riječju iza sebe nazivaju se proklitike. Međutim.(npr. Na nivou morfologije akcenat služi za razlikovanje pojedinih oblika jedne riječi. Zato se i posmatra kao leksička i kao morfološka pojava. 36 MORFONOLOGIJA .: nè znā. dvosložni prijedlozi među. nȁ vodu. pokràj brata. npr. Na nivou leksike akcenat služi kao sredstvo za međusobno razlikovanje riječi.: pûstī. oko. tumače se na morfonološkome planu. npr.: prègazī (3. Taj prenijeti akcenat može se na proklitici javiti ili kao kratkosilazni ili kao kratkouzlazni. Istu funkciju imaju i neakcentovane dužine. nè mislī. dȍbrī. akcenat tih riječi ne prenosi se na njih. lȕk – lûk i sl. osim na posljednjem. Akcenat se u crnogorskome standardnom jeziku ne može naći na posljednjem slogu višesložnih riječi.). izà kućē. crnògorskī.] NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) U crnogorskome standardnom jeziku.: međù njima. lice jednine aorista glagola prègaziti) i sl.grȁd.: grâd . prekò brda.) – žénā (gen. Uzlazni akcenti mogu se naći na bilo kojem slogu. čìtati. Ukoliko proklitike stoje ispred riječi s uzlaznim akcentom. nàd njīm. otvòriti i sl. Npr.: žèna (nom. prijedlozi: svi jednosložni prijedlozi (npr. DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Akcenat kao distinktivno obilježje dio je i rječnika i morfologije. mimo. lice jed. Budući da su akcenti fonološka pojava koja je morfološki uslovljena. Proklitike su: 1. národ. mimò kućē. iznàd kuće. ȕ grād i sl. vojníkā i sl. i sl. prèd kuću. Neakcentovane dužine nalaze se samo u postakcenatskome položaju (iza bilo koje vrste akcenta). akcenat tih riječi može se prenijeti na proklitiku. [O mjestu akcenta i neakcentovanih dužina više će biti riječi u poglavljima o promjeni pojedinih vrsta riječi.).: ù kuću.: tčati. preko. jed.

veznici: dà vidī. 3. akcenat naglašenih riječi ne može se prenositi na enklitike. pȍdā se i sl. je / smo. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: ću. zá te.: ná me. nì ōn i sl. kraći oblici genitiva. 4.: prȅdā me. si. 5. bi. ì mī. će / ćemo. oblici pomoćnoga glagola biti u aoristu: bih. ú se. biste. prȅdā se. npr.Jednosložni prijedlozi uz zamjeničke enklitike u akuzativu jednine imaju dugouzlazni akcenat. ste. dativa i akuzativa ličnih zamjenica i povratne zamjenice sebe. 3. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola biti: sam. pȍdā te.. dok dvosložni prijedlozi uz njih imaju kratkosilazni akcenat. Enklitike su: 1. će. zá me. npr. su. nè vidī i sl. 2. nè mislī. upitna rječca li. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta i akcenatsku cjelinu čine s riječju koja se nalazi ispred njih nazivaju se enklitike. pȍdā me. ná te. ná se. ú me. bi / bismo. ćeš. zá se i sl. 2. biše/bi. ćete. rječca ne: nè znā. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 37 . Za razliku od proklitika. prȅdā te.

npr. u korijenskome morfemu (bregovi < brjegovi < brijeg. raz-hladiti > rashladiti i sl.. đe do glasovne promjene u istoj riječi dolazi usljed promjene njenoga oblika. promjena). na granici prefiksalnoga morfema i osnove (opstati < obstati. stambeni < stanbeni) 3. Međutim u brojnim slučajevima glasovne promjene uslovljene su i fonološki (položajno) i morfološki. npr.: drug – družina. morfološki. Navedene fonološke promjene morfološki su uslovljene. snaga – snazi. fonološki. đe je udruženo nekoliko glasovnih promjena različito uslovljenih: kobac – kobca (nepostojano a izazvano promjenom oblika riječi). odnosno tvorbeno.: vuk – vuče.: top-džija > tobdžija. Takav je slučaj npr. izatkati < iz-a-tkati) 2. npr. đe suśedni glasovi zbog svoje prirode utiču jedni na druge.. 2. u kojima na promjenu utiče novi glasovni kontekst. alternatio = smjenjivanje. Glasovne promjene javljaju se u različitim kontekstima: 1. kobac – kobca – kopca. pa tako dolazi do glasovnih promjena ili glasovnih alternacija (lat. ruka – ručica itd. Glasovne alternacije u crnogorskome jeziku mogu biti različito uslovljene: 1. oraščić < orah-čić. ištem < iskati. 3. U neposrednom dodiru priroda jednoga glasa može uticati na suśedni glas. kobca – kopca (jednačenje konsonanata po zvučnosti izazvano promjenom oblika riječi). junače < junake < junak-e) 38 MORFONOLOGIJA . Stoga govorimo o glasovnim promjenama kao morfonološkoj pojavi. rog – rožina. na granici osnove i sufiksalnoga morfema (slatko < sladko.GLASOVNE PROMJENE Glasovi se izgovaraju u većim cjelinama – u slogovima i riječima. tvorbeno. momak – momka i sl. ispjevati < izpjevati.. oformljen poslije dodavanja sufiksalnoga morfema. Glasovi za koje je vezana određena glasovna alternacija nazivaju se alternanti.

To pravilo ne obuhvata sonante (v. b. predškolski. na granici nenaglašene i naglašene riječi. prvi od njih mijenja svoju zvučnost upravljajući se prema drugome. koji. niz polje. prvi se konsonant zamjenjuje svojim nezvučnim parnjakom. Svi oni imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti. kod kuće. m. potpredśednik. osim konsonanata f. Npr. onda se i prvi mijenja u svoj zvučni parnjak.Neke se glasovne promjene ne bilježe u pismu. Bilo koji konsonant kad se nađe u kontaktu (u okviru jedne riječi) s konsonantom koji mu je suprotan po zvučnosti prelazi u svoj parnjak. uzzidati se (prema preturski i uzidati se) i sl. ako je drugi nezvučan. pod prozor. ne utiču na promjenu zvučnosti kontaktnih fonema. uz pjesmu i sl. l. s bratom. podšišati. kao kad su u pitanju promjene koje se realizuju na granicama dviju riječi (kroz kuću – u pismu.: vrabac: vrabca > vrapca ob-: občiniti > opčiniti baba: babski > bapski top: topdžija > tobdžija burek: burekdžija > buregdžija svat: svatba > svadba pod-: podcijeniti > potcijeniti raz-: razhodovati > rashodovati iz-: iztrčati > istrčati smeđ: smeđkast > smećkast Jednačenje konsonanata po zvučnosti ne bilježi se u ovim slučajevima: a. ĺ. n. predstava. npr. h i c. iako su svi zvučni. a u izgovoru kmȅdbi).: kroz kuću...: predstavništvo. j. ili kad bi došlo do promjene u značenju riječi. Ako je drugi konsonant zvučan. š i ś. podśeći i sl. kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnih konsonanata s. konsonantski fonemi se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne. kmet bi – u pismu. Takva glasovna promjena naziva se jednačenje konsonanata po zvučnosti. nad krovom. odšetati. I obrnuto. odstupanje. npr. a u izgovoru kròskuću/ kroskȕću. ń i r). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 39 .: predturski. predśednik. ljudski. gradski. Kad se konsonanti različiti po zvučnosti nađu jedni pored drugih. npr. JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI Kao što je u odjeljku o podjeli glasova rečeno.

. Jednačenje s. 2.: jadac – jadca (a ne jaca ili jatca). predturski. npr. sonant n ispred konsonanta b alternira sa sonantom m. na granici između prefiksalnoga morfema i osnove. pašče (< pasče). na granici između osnove i sufiksalnoga morfema. jurisdikcija. npr. kad se zvučni konsonant ʒ́ nađe ispred sufiksalnog morfema -stv(o). kao u riječi vođstvo. e. mladac – mladca (a ne mlaca ili mlatca). mašću (< masću). šćućuriti (< sćućuriti).: pažljiv (< paz-ljiv). JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE Jednačenje konsonanata po mjestu tvorbe je glasovna alternacija usljed koje dolazi do promjena u dvijema kategorijama: 1. vašingtonski. vožnja (< voz-nja).. subpolarni. podtekst i sl. habsburški. npr. lišće (< lisće). u složenim riječima. d.c. npr. ne dolazi do jednačenja po zvučnosti. ž pred palatalnim konsonantima vrši se: a. adhezija. nokdaun. iščeznuti (< isčeznuti < izčeznuti) i sl. postdiplomski. Musorgski. npr. najčešće pozajmljenicama.: iščupati (< isčupati < iz-čupati). u nekim stranim imenima i pridjevima koji su od njih izvedeni. ali ne i aparat rendgen). kad bi se vršenjem jednačenja po zvučnosti finalnoga konsonanta iz prvoga dijela složenice izgubilo ili poremetilo značenje riječi. iždžikljati (< iz-džikljati). grožđe (< grozđe). Rentgen (samo kad je u pitanju ime. f. rašćerati (< rasćerati < raz-ćerati).. u pojedinim slučajevima. hongkonški. u izvedenicama. Vašington. b. Midhat i sl. ali se ta glasovna realizacija bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. koji ne podliježu gubljenju konsonanata (da bi se izbjegle nejasnoće u značenju) – kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnoga c. 40 MORFONOLOGIJA . nošnja (< nos-nja). z > š.: adherentan.: Habsburgovci. mišlju (< mislju) i sl. gladac – gladca (a ne glaca ili glatca) i sl. konsonanti s i z u položaju ispred palatalnih konsonanata alterniraju sa š i ž. raždžilitati (< raz-džilitati).

ožljeda/oźljeda i sl. ozljeđivati. bezakonje (< bezzakonje). npr.: vanbračni. stranputica. Takva glasovna promjena naziva se gubljenje konsonanata. sljepački. razljutiti. bestrujni (< besstrujni < bezstrujni). snjegovit. izljubiti. odbrambeni i sl. b. sljubiti.: zelembać. iznjedriti i sl. usljed. sljepoća. npr. šnjegovi/śnjegovi. ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu. ako se konsonanti s i z nađu na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje palatalnim konsonantima ĺ i ń. najjunačkiji. npr.: najjači. posljednji. stambeni.Jednačenje s. čukunbaba. npr. U superlativima pridjeva i priloga koji počinju sonantom i̯ glasovna promjena gubljenja udvojenoga i̯ na granici između prefiksalnoga morfema i osnove u pismu se ne bilježi. rasipati (< rassipati < razsipati). ž ne vrši se: a. raznježiti. crvenperka itd. GUBLJENJE KONSONANATA Kad se jednačenjem konsonanata ili u tvorbi riječi nađu dva ista konsonanta jedan pored drugoga. raznjihati i sl. Glasovne promjene tipa šljedeći/śljedeći. vanbrodski. dolazi do njihova uprošćavanja. jedanput. najjeftiniji. Ukoliko se sonant n nađe ispred b ili p na kraju prvoga dijela riječi.: bežični (< bežžični < bezžični). nijesu uvažene kao standardnojezičke. isušiti (< issušiti < izsušiti) i sl. najjužniji. ako se konsonanti s i z nađu ispred ĺ i ń koji su nastali kao produkt jotacije. snježanica. pošljednji/pośljednji. Sonant n ispred konsonanta b alternira sa m. ražalostiti (< ražžalostiti < razžalostiti). Gubljenje konsonanata javlja se u izvedenicama pri udvajanju konsonanata s kraja prefiksalnoga morfema i početka osnove riječi. z > š. pa je nezamjenljiva oblikom sljeme. izvanpartijski. sljedeći. prehrambeni. najjasniji. Npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 41 . najjadniji itd. Već je rečeno da se ta glasovna promjena bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi.: sljuštiti. odjedanput. koja se i u savremenome jeziku upotrebljava samo u tome obliku. ozljeda.. najjednostavniji. Ovđe izuzetak predstavlja jedino imenica šljeme.

jer bi se time izmijenilo značenje riječi. gubljenje konsonanata ne treba bilježiti u pismu kad su u pitanju riječi kao šeststo. pret:uristički. superrevizorski. preci (< pretci < predci).: naddijalekat. potcrtati (a ne pocrtati). ć. Međutim. preddržavni. otćušnuti (a ne oćušnuti). protivvrijednost. Npr. jer bi se time izgubilo značenje navedenih riječi.: 42 MORFONOLOGIJA . napici (< napitci). podtekst. postterapijski i sl. Gubljenje konsonanata vrši se i na granici dviju osnova u složenicama koje su nastale prostim srastanjem riječi (bez spojnoga morfema). oče (< otče).Takođe. francuski (< francusski < francuzski). simidžija (< simiddžija < simitdžija).: ruski (< russki). pret:urski. šeststogodišnjica i sl. čitaću (< čitatću). glasovna realizacija gubljenja udvojenoga konsonanta na granici između prefiksalnoga morfema i osnove ne bilježi se u pismu ni u ostalim slučajevima kad bi se time izmijenilo ili izgubilo značenje riječi. gubici (< gubitci). npr. otčepiti (a ne očepiti) i sl. otcijepiti (a ne ocijepiti). npr. predturistički. npr. pruski (< prusski) i sl. U tim slučajevima u izgovoru se javljaju udvojeni konsonanti. superrecenzija. Ta glasovna promjena obuhvata i konsonante d i t kad se nađu pred konsonantima c. č i ǯ. Pri građenju riječi konsonanti d i t s kraja osnove gube se ispred konsonantske grupe št. gubljenje konsonanata u pismu se ne bilježi.: nad:ii̯alekat. ć i č.: oca (< otca). postdiplomski. ako se konsonant t nađe na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje konsonantima c. pod:ii̯alekat. nadtrčati. vannastavni. poddijalekat. npr. pedeset (< peddeset < petdeset) i sl. bici (< bitci < bitki). nat:rčati itd. npr. pot:ekst. Gubljenje konsonanata realizuje se i na granici između osnove i sufiksalnoga morfema.: šezdeset (< šezddeset < šestdeset). sreski (< sresski < srezski). pred:ržavni.. pripovijeci (< pripovijetci < pripovijetki) i sl.) i sl. potcijeniti (a ne pocijeniti). odnosno utrla bi se razlika između 600 (šeststo) i rednoga broja šesto (6. Npr. Napomena: Iako se po pravilima distribucije udvojeni konsonantski skupovi izgovaraju uprošćeno. predturski.

kmetstvo.nemaština. bratski. lupeški. prelaze u č. punomoćstvo. npr. Konsonantske grupe st i nt ostaju u pismu neizmijenjene u pridjevima stranoga porijekla izvedenim sufiksalnim morfemom -n(i) i imenicama koje su izvedene sufiksalnim morfemom -kinj(a). azbestni. pozorišni.: bratstvo. u vokativu jednine imenica muškoga roda. mladićki. š i ž. npr. n ili ń. Konsonant s iz sufiksalnoga morfema -stv(o): a. g i h iz korijenskoga morfema nađu ispred gramatičkoga morfema -e. siromaštvo.. siromaški i sl. zanatski. nikšićki. rašta i sl. š naziva se prva palatalizacija. vlasnik. gospoština. nužni. liska. Tada i ć i s ostaju neizmijenjeni. mnogoboštvo i sl. m. npr.: radosna. npr. ž i š. št i žd kad se te grupe nađu ispred konsonanata b i k i sonanata l. delinkventni. U prilozima i pridjevima sa sufiksalnim morfemom -sk(i) početno s iz toga morfema gubi se ako se nađe iza konsonanata č. sloboština. podgorički. đevojački. svjetlosni. hrvatstvo. Ta glasovna promjena vrši se pod ovim uslovima: Kad se konsonanti k. zanatstvo. komunistkinja. društvo. očvrsnuti.: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 43 . plemićki. g. korisnik. Konsonanti d i t gube se iz grupa st. srasla. mnoštvo. tazbina. studentkinja i sl. viteštvo. hajdučki. odrasla i sl. mladićstvo i sl. PRVA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. bolešljiv. lingvistkinja. izvrsna. hrvaština. npr. ž. npr. hrvatski i sl. čuva se kad se nađe iza konsonanta ć na kraju osnove. Ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu kad se konsonant t nađe pred sufiksalnim morfemima -stv(o) i -sk(i). boravišni. ć.: lupeštvo.: protestni. godišnji. pokućstvo. b. zaliska. i to u ovim kategorijama: a.: junački. zd. strasno. npr.: preimućstvo. usmeno. kmetski. ĺ. gubi se kad se nađe poslije konsonanata š ili ž. h : č. bolesnik.

pòśekoh) postrići: pȍstriže (1. šk i žk > šk). u imenicama izvedenim od imenica sufiksalnim morfemima -ic(a). npr. npr. ispred sufiksalnoga morfema -an(ø) u tvorbi pridjeva od imenica. ispred sufiksalnoga morfema -sk(i) u tvorbi pridjeva od imenica (pri čemu konsonantska grupa sk alternira sa čk.konjanik: konjaniče vrag: vraže duh: duše b. vuku) tući: tučem (3. l. -ić(ø). npr.: ruka: ručni noga: nožni uho: ušni c. npr.: đevojka: đevojčina stog: stožina ruka: ručetina noga: nožetina streha: strešetina knjiga: knjižica 44 MORFONOLOGIJA . mn. u oblicima prezenta glagola. mn. ž i š i pod ovim uslovima: a.: vući: vučem (3.: mučenik: mučenički vrag: vraški vlah: vlaški d.: pośeći: pȍsiječe (1. jed. -etin(a). -in(a). tuku) moći: možeš (3. u oblicima aorista. ispred sufiksalnoga morfema -n(i) u tvorbi pridjeva od imenica. mogu) c.: muka: mučan mrak: mračan briga: brižan strah: strašan b. npr. mn. l. npr. l. g i h iz korijenskoga morfema alterniraju sa č. l. jed. postrigoh) Konsonanti k. l.

g i h alterniraju sa š: mučenik – mučeničstvo > mučeničtvo > mučeništvo drug – družstvo > družtvo > društvo monah – monašstvo > monaštvo Napomena: Palatalizacija nije obuhvatila konsonante k. ruke. u pluralu imenica oko i uho: oko: oči – očiju – očima uho: uši – ušiju – ušima f. z i s s kraja korijenskoga morfema alterniraju sa č. npr. npr. prijedloge. g i h na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e u akuzativu množine imenica jer se ti konsonanti u vrijeme vršenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred navedenim vokalom. maljuge. I konsonanti c. zadruge.ruka: ručica muha: mušica jezik: jezičina prah: prašina kožuh: kožušina odlomak: odlomčić krug: kružić lopuh: lopušić e. pri građenju imenica i pridjeva.: junake. oblake.: otac: oče (<otče) vitez: viteže spas: spaše b. npr.: ptica: ptičica zec: zečetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 45 . zaloge. svrhe. snahe i sl. ispred sufiksalnoga morfema -stv(o) konsonanti k. ž i š pod ovim uslovima: a. ispred gramatičkoga morfema -i(ti) u tvorbi glagola od imenica. u vokativu jednine imenica muškoga roda.: skok: skočiti drug: družiti strah: strašiti g. učenike. krčage. orahe. muke. kuke. Npr.

npr. u nominativu. čistačica: čistačicin. dativu / instrumentalu / lokativu množine imenica muškoga roda s finalnim k. npr. Druga palatalizacija vrši se u ovim kategorijama: a.: muka – muci struka – struci đevojka – đevojci noga – nozi podloga – podlozi briga – brizi 46 MORFONOLOGIJA . z i s naziva se druga palatalizacija. pa se u navedenim padežima u krajnjemu rezultatu dobijaju ovi oblici: izdatak: izdatci > izdaci – izdatcima > izdacima gubitak: gubitci > gubici – gubitcima > gubicima boljitak: boljitci > boljici – boljitcima > boljicima b. g i h (s kraja korijenskoga morfema) ispred morfema i sa konsonantima c.: beračica: beračicin. boljitak. g i h u korijenskome morfemu. g i h u korijenskome morfemu. DRUGA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. pregradak i sl. spremačica: spremačicin i sl.knez: kneževina Milica: Miličin Napomena: To pravilo ne obuhvata pridjeve izvedene sufiksom -in(ø) od imenica ženskoga roda na -ačic(-a). poslije izvršene druge palatalizacije dolazi do gubljenja konsonanata. u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda s finalnim k.: junak: junaci – junacima momak: momci – momcima konjanik: konjanici – konjanicima sirak: siraci – siracima nalog: nalozi – nalozima brlog: brlozi – brlozima prijedlog: prijedlozi – prijedlozima duh: dusi – dusima almanah: almanasi – almanasima orah: orasi – orasima Kod imenica poput izdatak. npr. gubitak.

zg i sh ispred morfema -i u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda ne podliježu drugoj palatalizaciji. u imperativu glagola s krajnjim k. Odstupanja se javljaju u ovim slučajevima: a. g i h kad se nađu u grupama ck. Konsonanti k. ta glasovna promjena ne vrši se dosljedno u svim navedenim kategorijama.: peći: peci reći: reci teći: teci pomoći: pomozi strići: strizi leći: lezi Međutim radi očuvanja osnove. npr. ćk. odnosno iz semantičkih razloga ili zbog teškoće izgovora pojedinih konsonantskih grupa koja bi bila izazvana drugom palatalizacijom. g i h te uopšte kod imenica s tom osnovom ako bi se poslije izvršene glasovne promjene izgubilo ili izmijenilo značenje riječi: frizerka – frizerki maska – maski droga – drogi doga – dogi aga – agi sluga – slugi duga – dugi psiha – psihi snaha – snahi maćeha – maćehi c. g i h u korijenskome morfemu. čk.: kocka – kocki bocka – bocki mačka – mački tačka – tački bočka – bočki kučka – kučki praćka – praćki voćka – voćki srećka – srećki tezga – tezgi rozga – rozgi mazga – mazgi Drezga – Drezgi Pasha – Pashi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 47 . Konsonanti k. npr. Druga palatalizacija ne vrši se u dativu / lokativu jednine zajedničkih imenica stranoga porijekla s osnovom na k. g i h s kraja korijenskoga morfema u vlastitim imenima ženskoga roda u dativu / lokativu ostaju nepromijenjeni: Milka – Milki Mika – Miki Jovanka – Jovanki Draga – Dragi Zaga – Zagi Blaga – Blagi Goga – Gogi Miha – Mihi b.knjiga – knjizi svrha – svrsi c.

Međutim konsonant k iz konsonantske grupe čk na kraju korijenskoga morfema imenica muškoga roda u nominativu množine uvijek podliježe drugoj palatalizaciji.zove se treća palatalizacija.: maći (<mak-ø-ti): mak-a-ti > mik-a-ti > mic-a-ti taći (<tak-ø-ti): tak-a-ti > tik-a-ti > tic-a-ti Umjesto e u korijenskome morfemu tada se pojavljuju sekvence ije. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c. 48 MORFONOLOGIJA .: cvrčak – cvrčci tračak – tračci oblačak – oblačci zračak – zračci zaključak – zaključci sobičak – sobičci d. npr. Konsonant k u grupama sk i šk u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda dvojako se upotrebljava – i neizmijenjen i izmijenjen u c.: čestitka – čestitki rešetka – rešetki dośetka – dośetki zagonetka – zagonetki šutka – šutki butka – butki motka – motki četka – četki No u slučajevima kao što su pripovijetka – pripovijeci. Konsonant k iz konsonantske grupe tk u dativu / lokativu jednine nekih imenica ženskoga roda ne alternira sa c da ne bi došlo do semantičkih pomjeranja riječi (tipa tetka – tetki > tetci > teci). npr. pod uticajem sufiksalnoga morfema -a-.: praska: praski/prasci daska: daski/dasci ljuska: ljuski/ljusci guska: guski/gusci puška: puški/pušci kruška: kruški/krušci vaška: vaški/vašci e. npr. npr. TREĆA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. e i i. bitka – bici i sl. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a. g i h u korijenskome morfemu) u imperfektivne. Ta glasovna promjena vrši se pri promjeni perfektivnih glagola prve vrste (s krajnjim k. druga palatalizacija se vrši jer u njima ne dolazi do promjene značenja riječi.

h + a > ije. Ta glasovna promjena naziva se jotacija.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: glodati – glođem (< glodjem) metati – mećem (< metjem) klati – koljem (< koljem) žnjeti – žanjem (< žanjem) disati – dišem (< disjem) nizati – nižem (< nizjem) skakati – skačem (< skakjem) strugati – stružem (< strugjem) njihati – njišem (< njisjem) zobati – zobljem (< zobjem) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 49 . i + k. g. u oblicima prezenta. dodavanjem sufiksalnoga morfema -je.Pravilo: ije. z. npr.na korijenski morfem. dodavanjem sufiksalnoga morfema -j(i) na korijenski morfem. e. s + a preśeći (<presjeći): pre-sjek-a-ti > pre-sijek-a-ti > presijecati zapeći: za-pek-a-ti > za-pijek-a-ti > zapijecati oteći: o-tek-a-ti > o-tik-a-ti > oticati ispreći: is-preg-a-ti > is-prez-a-ti > isprezati JOTACIJA Nenepčani i zadnjonepčani konsonanti u kontaktu sa sonantom i̯ iz sufiksalnoga morfema u određenim kategorijama alterniraju s palatalnim konsonantima. npr. i + c. Jotacija se vrši u ovim morfološki i tvorbeno uslovljenim okolnostima: a. e. u komparaciji pridjeva.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: p > plj: v > vlj: mlad – mlađi krut – krući bijel – bjelji crn – crnji visok – viši nizak – niži jak – jači drag – draži tih – tiši grub – grublji skup – skuplji suv – suvlji b.

grm – grmlje.: dosaditi – dosađivati. npr. klas – klaśe. t. e. mlaćah soliti – soljen. zabraniti – zabranjivati. orah – orašje i sl.p > plj: m > mlj: kapati – kapljem (< kapjem) hramati – hramljem (< hramjem) c. h. skratiti – skraćivati. npr. korijen – korijenje. f. Jekavska jotacija obuhvatila je konsonante d. smrtø – smrću.: t > ć: d > đ: s > ś: 50 MORFONOLOGIJA ćerati. tupljah slaviti – slavljen. bivo (bivol-a) – bivolji. pas – paśi i sl. grob – groblje. h i c koji su se jotovali sa j iz morfema -j(e) i -j(i) (ali ne i -j(i) pri građenju komparativa) dali su grupe čj. zobø – zoblju. slavljah lomiti – lomljen. śever . zec – zečji. lomljah d. krava – kravlji. pri građenju pridjeva (od imenica) sufiksalnim morfemom -j(i). žj i šj. so(l)ø – solju. viđeti śekira. june (junet-a) – juneći. dodijeliti – dodjeljivati i sl. g. kamen – kamenje. Konsonanti k. pri građenju imperfektivnih glagola. u trpnom pridjevu i imperfektu. poćernica. građah mlatiti – mlaćen. polećeti đevojka. stog – ostožje. npr. g. hranjah kositi – košen. z i s te sonante n i l. os – ośe i sl. brav – bravlji. koza – koźi. pažah globiti – globljen. globljah tupiti – tupljen. śeme. npr. soljah hraniti – hranjen. pri građenju zbirnih imenica sufiksalnim morfemom -j(e).: čovjek – čovječji. grozd – grožđe. i. sniziti – snižavati. bog – božji. npr. vlastø – vlašću. košah paziti – pažen. snop – snoplje. npr.: gladø – glađu.: govedo – goveđi. npr. đed.: prut – pruće.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: b > blj: p > plj: v > vlj: m > mlj: graditi – građen. u instrumentalu jednine imenica ženskoga roda koje završavaju na nulti morfem. krvø – krvlju i sl.

misao (< misal. r. PROMJENA L > O Glas l na kraju sloga (i na kraju riječi) mijenja se u o. uzao (< uzal. vljera.z > ź: l > lj: n > nj: j. b. klelo). ž. kleo (< klel. seoce (< selce). radionica (< radilnica). vježbaonica (< vježbalnica). važi pravilo: ije. mjesto. potrčao. provijavalo). To pravilo ne obuhvata pozajmljenice tipa bokal. trpjeti. sr. r. p. u imenicama muškoga i ženskog roda koje ispred o (< l) imaju nepostojano a.: znao (< znal. rekla. ž. čula. ž. soko (sokol). u imenicama ženskoga roda sa sufiksom -nic(a). vijala. r. uvenula. mn. Stoga oblici kao što su blježati. radio (< radil. je + o > io. uzela. uzeo (< uzel. Ako se pred glasom o (< l) nađe ije/je. mn. sijao (< sijal. nježan Jekavska jotacija labijala b. predio (< predjeo < predjel). čistionica (< čistilnica). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 51 . npr. r. radila. m i v prisutna je samo u pojedinim crnogorskim govorima. r. vijao (< vijal. sr. iźelica ljepota. nom. jed. sr. znala. uvenuo (< uvenul. ćerala. r.: učionica (< učilnica). nom. r. r. vo (< vol). provijavao (< provijaval. žurnal. r. njegovati. šljem. ž. rekao (< rekal. provijavala. kotlovi). bila. nom. r. Promjena l > o vrši se i na kraju sloga u imenicama u kojima se ne javlja nepostojano a pred glasom o. r. ž. sto (< stol). mjera. sr. živjeti kao jedino ispravne. r. sr. klela. npr. mislio. ljeto njedra. vjera. r. radilo). r. sijala.: žaoka (< žalka). r. predstavljaju dijalektizme. iźesti. r. na kraju oblika jednine muškoga roda radnoga glagolskog pridjeva. uvenulo). ž. r. ćeralo). r. uzla) i sl. ćerao (< ćeral. mljera. bilo). npr. trpljeti. r. obljesiti. mn. čuo (< čul. sr. gen. sr. dio (< dijeo < dijel). pjesma. uglovi). uzelo). sijalo). śedio. mn. mljesto. r. razdio (< razdjeo < razdjel). znalo). življeti i sl. r. Umjesto njih treba bilježiti nejotovane oblike tipa bježati. ž. sr. sr. skakaonica (< skakalnica). ž. naduo i sl. ž. vijalo). zgodio. Promjena l > o izvršena je: a. nom. sr. sr. gral i sl.: kotao (< kotal. misli). prokleo. ugao (< ugal. poslovi). r. čulo). sr. kladionica (< kladilnica). npr. perionica (< perilnica) i sl. pljesma. ž. c. ž. reklo). posao (< posal. bio (< bil. r. ž. r.

. jul i sl. Takve su imenice tipa: molilac. davalac i sl. vol). npr. znalac – znalca – znalcu. Ima imenica toga tipa u kojima nije izvršena promjena l > o. kanal. stol. pomol. gledalac.: tkalac – tkalca – tkalcu. anđeli) i go (< gol. nevaljalac – nevaljalca – nevaljalcu. pepeo (< pepel) i sl. zao. konzul. (a ne: razdjel. čitalac. mio i sl. nom. npr. mn. molba. kolac – kolca – kolcu / kolci. okrugao. s neizmijenjenim i s izmijenjenim l na kraju. moral. bal. debeo. maršal. Imenice s morfemom -ac koje nemaju značenje vršioca radnje čuvaju na kraju sloga neizmijenjeno l u svim padežima. ždral. sokol. general. original.so (< sol). talac. promjena l > o nije obuhvatila imenice stranoga porijekla u crnogorskome jeziku. Ima u crnogorskome jeziku i nekoliko imenica domaćega porijekla u kojima ta promjena nije izvršena. golovi). rušilac. predjel. feudalac – feudalca – feudalcu / feudalci. Osim imenica anđeo (< anđel. nosilac. bolnica. pa se one izgovaraju i pišu s nepromijenjenim finalnim l.: bijelac – bijelca – bijelcu / bijelci. Nekoliko se pridjeva u nominativu jednine neodređenoga vida muškoga roda upotrebljava u dubletnome obliku. strijelac – strijelca – strijelcu / strijelci i sl. veseo. bol. nom. kiśeo. admiral. npr. npr.: cio. pregalac. fudbal.: metal. Promjena l > o gotovo je dosljedno izvršena na kraju nominativa jednine pridjeva muškoga roda neodređenoga vida. kozalac – kozalca – kozalcu / kozalci i sl. rukovodilac. bokal. žal i dr. žurnal. palac – palca – palcu / palci. mn. apostol.: 52 MORFONOLOGIJA . žalba. Takve su npr.: spasilac – spasioca – spasiocu – spasioca – spasioče – spasiocem – spasiocu / spasioci – spasilaca – spasiocima – spasioce – spasioci – spasiocima – spasiocima molilac – molioca – moliocu – molioca – molioče – moliocem – moliocu / molioci – molilaca – moliocima – molioce – molioci – moliocima – moliocima i sl. žalac – žalca – žalcu / žalci. npr.: glagol. Promjena l > o izvršena je u svim padežima osim nominativa jednine i genitiva množine imenica s morfemom -lac u značenju vršioca radnje. val. Takve su npr. veo (< vel). čio.

npr.: anđelska krila). Npr. misaona. dupioski (<Dupilo) i sl. nezahvalni. konzulski. Sonant l s kraja korijenskoga morfema pridjeva koji u nominativu jednine završavaju na -an(ø)/-n(i). stalni. Pridjevi na -sk(i) s krajnjim l u korijenskome morfemu upotrebljavaju se dvojako. italski. koralan. silni. seoski (oblik selski s nepromijenjenim l upotrebljava se jedino ako je sastavni dio naziva. npr. misaono. balski. koralna. Nepostojano a javlja se: a. momak – momka i sl. pohvalna.: pas – psa. smisaona. Pridjevi bijel i ohol upotrebljavaju se samo u tome obliku (s neizmijenjenim l). lokalni. silno.: stalan. npr. pohvalni. školski. nezahvalno. glagolski i sl. fudbalski. novac – novca. pohvalno. koralno. NEPOSTOJANO A Vokal a koji se javlja u jednima. npr. U manjem broju slučajeva došlo je do promjene l > o.: momak – momaka pas – pasa sastanak – sastanaka vrabac – vrabaca trupac – trupaca GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 53 . nezahvalna. smisaono i sl. podal – podao. stalno. Donje Selo – donjoselski).: misaon. osion. -n(o) javlja se dvojako: a. misaoni. silan. stalna. u drugim slučajevima l je prešlo u o. anđeoski (oblik anđelski s nepromijenjenim l koristi se u neprenesenome značenju.smjel – smio. lokalan.: vlasteoski. pohvalan. u nekim pridjevima očuvano je l u navedenome položaju. U najvećem broju primjera sonant l se očuvao. npr. u nominativu jednine i genitivu množine nekih imenica muškoga roda. lokalna. konavoski (<Konavli). osiona. topal – topao. generalski. i to dosljedno u svim pridjevima izvedenim od imenica koje čuvaju taj glas u finalnoj poziciji. npr. koralni. osiono. smisaoni. admiralski. kolski. npr. nezahvalan. -n(a). osioni. a ne javlja u drugim oblicima iste riječi naziva se nepostojano a. Novo Selo – novoselski. lokalno i sl.: sokolski. b. silna.

b.: guska – gusaka tikva – tikava olovka – olovaka tačka – tačaka mačka – mačaka tetka – tetaka koplje – kopalja staklo – stakala sedlo – sedala jedro – jedara stegno – stegana c. psa. u nominativu jednine pridjeva neodređenoga vida u muškome rodu između dva krajnja konsonanta u korijenskome morfemu. vrapca. plodna. npr. sitna. sitno) plodan (plodni. u nekim glagolskim oblicima.: momka. dobra. npr.: dobar (dobri. kršno) śetan (śetni. Javlja se: 54 MORFONOLOGIJA . u genitivu množine imenica ženskoga i srednjeg roda s konsonantskom grupom na kraju korijenskoga morfema. psima. dobro) kršan (kršni. pridjeva itd. momku.U svim ostalim padežima i u jednini i u množini nepostojano a se ne javlja. śetno) sitan (sitni. momcima. plodno) d. U svim ostalim oblicima to a se ne javlja. śetna. npr. vrapcima i sl. kršna.: jesam – jesmo nijesam –nijesmo strkao – strkla rekao – rekla pošao – pošla UMETNUTO A Umetnuto a je glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice. npr.

podastrijeti. uz brdo itd. s umetnutim a i bez njega. u prijedlozima s. Tako je uvijek i sa mnom. s lepezom. npr. š. ka klačnici. kroza žbunje/kroz žbunje. ka kolu. sa strane.: kroza selo. od-. sa źenice. z. sa želuca. odazvati.: k njemu. sa šatora. pri građenju glagola pomoću prefiksa iz-. k. ka kapetanu. U ostalim slučajevima prijedlozi o kojima je riječ upotrebljavaju se bez umetnutoga a. ka gnijezdu. uza štrike/uz štrike. sa stepenica. niz. niza stube. k dolovima. sa zapada. sa ženom. uz u zavisnosti od početnoga konsonanta u riječi pred kojom se prijedlog nalazi: ▫ Prijedlog s javlja se uvijek s umetnutim a kad se iza njega nalazi riječ koja počinje konsonantom s. s ocem i sl. kroza zid. s istoka. ś i ź ili konsonantskom grupom. uza stube. ka klubu. sa śetom. sa zida. sa psom. kroza školu/kroz školu. niz dolinu. kroz. sa svitom. npr. ś ili ž navedeni prijedlozi upotrebljavaju se dubletno. sa śemena. ka hridi. uza stranu. ka konju. sa špijunom.: s tobom.: kroza šumu/kroz šumu. npr. Ispred riječi s početnim konsonantom š. ka gazdi. sa zvijerima. sa Śotom. kroza śeme/kroz śeme. U ostalim slučajevima uobičajena je upotreba toga prijedloga bez umetnutoga a.: kroz maglu. pod-. ka Gvozdenu. izabrati. ka škrinji. npr. k momcima. niza zid.: sa sestrom. kroza žito/kroz žito. ka Klimentima. raz-. npr. niza šljeme/niz šljeme. sa śevera. Npr. sa zeljem. kroza zube i sl. sa šnajderom. ž. ka skutu i sl. s njim. niza stranu. odašiljati i sl. sa pšenicom i sl. ka komandi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 55 . sa štekera. sa zastave. ka govedima. ka gostima. uza zid. ka kapiji. sa snahom. ka haustoru. npr. razapeti.: izagnati. g i h ili konsonantskom grupom. ▫ Prijedlozi s finalnim konsonantom z kad se upotrebljavaju ispred riječi koje počinju konsonantima s ili z uglavnom imaju umetnuto a. U ostalim slučajevima običniji je taj prijedlog bez umetnutoga a. ka gradu. ka Kosti. k paši. sa Zdravkom.a. k meni i sl. ▫ Prijedlog k upotrebljava se uvijek s umetnutim a na kraju kad se ispred njega nalazi riječ koja počinje konsonantima k. uza Śenicu/uz Śenicu i sl. sa svekrvom. razagnati. sa svekolikom vojskom. b. npr.: ka kući. sa Źagorom.

Ta promjena može obuhvatiti dva ili više vokala.: crtežom – nožem. onda je to regresivna asimilacija. Ako prvi glas utiče na drugi. Ako se jednačenje vrši prema drugome glasu. U posljednjem slučaju (pojas/pas). PRIJEVOJ VOKALA Pravilna morfonološki uslovljena izmjena korijenskoga vokala naziva se prijevoj vokala. Tada glasovno svojstvo jednoga glasa utiče na artikulaciju drugoga glasa. Ta glasovna zakonitost obuhvata korijenske vokale o i a. objašnjava se postojanje npr. pod uticajem kojega su dva istovjetna vokala u kontaktu sjedinjena (sažeta) u jedan dugi vokal: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a) > tvog(a). mojem(u)/mom(e). tj. nakon čega je uslijedio proces progresivne asimilacije: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a). Javlja se u tvorbi riječi. pojas > poas > paas > pas i sl. bojevi – sprejovi). i to djelovanjem asimilacije vokala. To je glasovna promjena po kojoj se dva ista ili srodna glasa u kontaktu (posrednome ili neposrednom) razjednačavaju. pojas/pas i sl. Proces suprotan asimilaciji naziva se disimilacija ili razjednačavanje. i obrnuto. i disimilacija može biti progresivna i regresivna.(npr. ali je do skraćivanja toga oblika došlo pod uticajem regresivne asimilacije: pojas > poas > paas. U crnogorskome standardnom jeziku ravnopravni su oblici poput: tvojeg(a)/tvog(a).: rod – rađati lom(iti) – zalamati (u)mor(iti) – umarati 56 MORFONOLOGIJA . npr. kojeg(a)/kog(a). I u jednome i drugom slučaju nakon asimilacije vokala uslijedio je proces sažimanja vokala. riječ je o progresivnoj asimilaciji. kad je u slogu koji prethodi tim nastavcima vokal e. postaju različiti. Kao i asimilacija. onda se upotrebljava nastavak s vokalom o. poslije gubljenja sonanta j našli su se u neposrednome dodiru vokali o i a. Kraće varijante navedenih parova nastale su glasovnim putem od dužih oblika. Naime poslije gubljenja sonanta j vokali o i e našli su se jedan pored drugoga. kontaktna (ako se razjednačavaju glasovi u neposrednome dodiru) i distaktna (ako su obuhvaćeni glasovi koji nijesu u neposrednome kontaktu). ili dvostrukih morfema za „proširenje“ imenica u pluralu: -ov-/-ev. Milošem – Vranešom).ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA Asimilacija je glasovna promjena po kojoj se dva glasa u kontaktu izjednačuju prema zajedničkim svojstvima. tj. dvostrukih nastavaka u instrumentalu jednine imenica muškoga roda -om/-em (npr. ako se prvi glas upravlja prema drugome. Disimilacijom. kao procesom kojim se eliminiše nagomilavanje istih vokala. Kao što se iz navedenih primjera vidi.

trećem – trećemu i sl. lijepog – lijepoga. akcenti ijekavskih govora izgledaju ovako: 1. na kraju priloga. ti(je)m – ti(je)ma. ALTERNACIJA IJE//JE//E//I Alternacija ije//je//e//i na mjestu jata (ě) dešava se u korijenskome morfemu. Na alternantima jata mogu se naći sva četiri akcenta. npr. svoji(je)m – svoji(je)ma. dȅd – dȉd – đȅd. isti akcenat je i u ijekavskom. Pokretni vokali e i u javljaju se u dativu jednine pridjeva. npr.: tȁći – tícati.: tad – tada. U odnosu na ekavski ili ikavski akcenat. jednom – jednome. 2.: dobri(je)m – dobri(je)ma. e i u koji se javljaju na kraju pojedinih riječi ili oblika riječi i ne utiču na njihovo značenje. prvog – prvoga i sl. svo(je)g – svo(je)ga. Kad je u ikavskome i ekavskom na alternantu jata kratki (uzlazni ili silazni) akcenat. lijepi(je)m – lijepi(je)ma. Duljenjem u tvorbi riječi vokal a alternira s dugim i. 2. 2. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugosilazni akcenat. Pokretni vokal a javlja se: 1. jedni(je)m – jedni(je)ma. 3. zamjenica i brojeva. tom – tome. npr. Ako se usljed tvorbe riječi akcenat s vokala e prenosi za jedan slog prema početku riječi. u zavisnosti od položaja u riječi. kud – kuda i sl.: mȁći – mȉcāti.progon(iti) – proganjati maći (<mak-ø-ti) – micati taći (<tak-ø-ti) – ticati tok – teći – oticati Prijevoj vokala vrši se u skladu s ovim zakonima: 1. na GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 57 .: dobrog – dobroga. na kraju genitiva jednine pridjeva. Vokal a u tvorbi riječi kraćenjem alternira s kratkim i. lijepom – lijepome. zamjenica i brojeva. zamjenica i brojeva. prvi(je)m – prvi(je)ma i sl. prvom – prvome. jednog – jednoga. npr. npr. tog – toga. na kraju dativa.: tôk – tȅći / potèći – pròticāti i sl. instrumentala i lokativa množine pridjeva. npr. kad – kada. Vokal o duljenjem u tvorbi riječi alternira s vokalom á. svo(je)m – svome – svojemu. POKRETNI VOKALI Pokretni vokali su vokali a. našem – našemu. sad – sada. onda kratko e alternira s kratkim (neakcentovanim) i.: dobrom – dobrome.: sèkira – sìkira – śèkira. kraćenjem u kratko e. npr. npr.

npr. u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva.ijekavskome je kratkosilazni.: béda – bída – bijèda i sl.: prȉpovijetka – prȉpovjedākā Napomena: U grupama sije > sje. npr.i -es-. će u skladu s pravilima objašnjenim u odjeljku o toj glasovnoj promjeni.: pobijèditi – pobjeđívati osvijètliti – osvjetljávati prosvijètiti – prosvjećívati 3. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-. npr. zije > zje. đe. źe. Alternacija ije//je javlja se: 1. 3. npr. na drugome slogu toga alternanta.: svêt – svît – svȉjet.: svȉjet – svjȅtovi cvȉjet – cvjȅtovi lȉjek – ljȅkovi snȉjeg – snjȅgovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et. u komparaciji pridjeva i priloga. npr. tije > tje i cije > cje dolazi do jotacije śe.: bȉjel – bjȅljī – bjȅljē lȉjep – ljȅpšī – ljȅpšē bijèsno – bjȅšnje 4.: dijète – djèteta > đèteta tȉjelo – tjelèsa ▫ ženskoga roda kod kojih se u genitivu množine javlja nepostojano a. dije > dje. 2. npr.i -java-. na ijekavskome je kratkouzlazni. brêg – brîg – brȉjeg. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugouzlazni akcenat. u derivaciji: -a: -ač: -ad: -ak: 58 MORFONOLOGIJA ozlijèditi – ȍzljeda pripovijèdati – pripovjèdāč zvȉjer – zvjȅrād lȉjevi – ljèvāk . npr.

u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva.-an: -ar: -ara: -aš: -ica: -ičast: -ić: -ina: -kast: -ljiv: -nik: -ota: -telj: -urina: -uškast: žlijèzda – žljèzdanī cvȉjet – cvjèćār mlijèko – mljèkara bȉjel – bjȅlāš svijèća – svjèćica bȉjel – bjèličāst slȉjep – sljèpīć bȉjel – bjelìna bȉjel – bjȅlkāst promijèniti – promjènljiv vȉjest – vjȅsnīk lȉjep – ljepòta iscijèliti – iscjèlitelj zvijèzda – zvjezdùrina lȉjep – ljèpuškāst 5. npr.: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 59 . npr. u složenicama: sȉjeno – śenòkos cȉjev – cjȅvovod lȉjevi – ljevòrukī Alternacija ije//e javlja se iza r kojem prethodi konsonant iz korijenskoga morfema: 1.i -en-.: brȉjeg – brȅgovi crȉjep – crȅpovi grȉjeh – grȅhovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et.: unaprijèditi – unapređívati ogrijèšiti – ogrešávati upotrijèbiti – upotrebljávati 3.: ždrȉjebe – ždrèbeta vrijème – vrȅmena 2. npr. u komparaciji pridjeva i priloga.i -java-. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-. npr.

npr. npr.: predlòžiti – prijèdlog prepísati – prijèpis prevòziti – prijèvoz prekòriti – prijèkor 60 MORFONOLOGIJA . i 3.: vȉđeti – vȉdio lèćeti – lètio dȍnijeti – dȍnio dijèliti – diòba smȉjeh – smìjati se Alternacija je//ije javlja se: 1. licu jednine aorista glagola dobijenih prefiksacijom glagola śeći. u derivaciji: -ota: -oća: -ica: -ad: -ovit: grȉjeh – grehòta vrijedan – vrednòća strijèla – strèlica ždrȉjebe – ždrȅbād brȉjeg – bregòvit i sl. u građenju nesvršenih glagola od svršenih: nàśeći – nasijècati pòśeći – posijècati dogòrjeti – dogorijèvati odòljeti – odolijèvati 2. u imenicama na nulti morfem nastalim od glagola s prefiksalnim morfemom pre-. npr. Alternacija ije//je//i vrši se uvijek u skladu s pravilom ije//je + j. imperativu i 2. u prezentu.trȉjezan – trȅžnjī – trȅžnje vrijédan – vrȅdnijī – vrȅdnijē 4. o (<l) > i.: pòśeći – posijèčem – posijèci – pȍsiječe zaśeći – zasiječem – zasijeci – zasiječe Alternacija e//ije javlja se u: 1.

: lȅći – lijègati zapèći – zapijècati prolèćeti – prolijètati Alternacija i//ije vrši se u građenju nesvršenih glagola od svršenih.2.: pròliti – prolijèvati pòkriti – pokrijèvati sàliti – salijèvati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 61 . u građenju nesvršenih glagola od svršenih. npr. npr.

.

MORFOLOGIJA .

.

Osnovna jedinica morfologije je morfem. Njihovi različiti segmenti k. a od drugih se grade nove riječi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 65 . Oni su jedinice istoga morfema.(nom. Od jednih se grade različiti oblici iste riječi. vuk-ø). jedinice vuk. vuč. Riječ se može sastojati od više morfema (npr. Ime je dobila od grč. jed. morfem. alomorf. vuc-i) nezavisno jedna od druge predstavljaju morfe.(nom. u morfologiji postoje termini morf. pre-velik-ø). vuč-e) i vuc. Njihove različite realizacije nazivaju se alomorfi. To su dakle jedinice koje su nezavisne jedne od drugih. njihovim vrstama. Morfem se može definisati i kao najmanji dio riječi s posebnim značenjem. jed. riječi morphé (oblik) i lógos (nauka. Analogno terminima fon. predstavljaju morfem. Morfemi se realizuju kao morfi. a kad pripadaju istoj jedinici. oblicima i tvorbom. mn. riječ.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfologija je dio jezikoslovlja koji se bavi riječima. fonem u fonologiji. Npr. č i c su morfonemi. jedne u odnosu na druge predstavljaju alomorfe. govor).(vok. Postoje dvije vrste morfema. To je najmanja jezička jedinica koja ima sopstveno značenje. alofon.

glagoli (učiti). Po njoj se razlikuje izjava (Danilo piše. Po njoj se razlikuju aktivni glagolski oblici (čit-a-o-ø) i pasivni glagolski oblici (čit-a-n-ø). Te se veze uspostavljaju gramatičkim morfemima (nastavcima). 66 MORFOLOGIJA . akuzativ (đak-a – đak-e). Kategorija broja. ženski rod (fin-a žen-a) i srednji rod (fin-o dijete-ø). Kategorija padeža. uzvici (oh). Kategorija lica. Kategorija vremena. 8. dativ (đak-u – đac-ima). Po njoj se razlikuju: imenice (đak). vokativ (đač-e – đac-i). 2. 6. 5. isplatilo ti se pisanje.MORFOLOŠKE KATEGORIJE Morfološke kategorije mogu se definisati kao gramatičke kategorije kojima pripadaju riječi ili njihovi oblici prema svojoj tvorbi. 4. Kategorija stanja. drugo lice (čit-a-š – čit-a-te) i treće lice (čit-a-ø – čit-a(j)-u). Kategorija riječi. Devet je morfoloških kategorija: 1. mogućnost (I Danilo bi pisao da ima đe. 3. zapovijest (Piši. Po njoj se razlikuje muški rod (fin-ø čovjek-ø). Kategorija načina. Po njoj se razlikuje svršeni vid (pročitati) i nesvršeni vid (čitati). Morfološkim kategorijama uspostavljaju se veze među riječima. prijedlozi (na). Kategorija roda.) i želja (Danilo. sadašnjost (čit-a-m) i budućnost (čit-a-ć-u). Po njoj se razlikuje prošlost (čit-a-o-ø s-am). Po njoj se razlikuju prvo lice (čit-a-m – čit-a-mo). veznici (i) i rječce (baš). 7.). Po njoj se razlikuju padeži: nominativ (đak-ø – đac-i). zamjenice (on). genitiv (đak-a – đak-ā). prilozi (dobro). Kategorija vida. Danilo!). pridjevi (dobar). instrumental (đak-om – đac-ima) i lokativ (đak-u – đac-ima). 9. brojevi (jedan). dabogda!). Po njoj se razlikuju jednina (dobar-ø đak-ø uč-i-ø) i množina (dobr-i đac-i uč-ø-e).

ali nemirno dijete. Promjenljive su: imenice. vrabac u ruci). odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju (npr. vrijedan čovjek. a neke nepromjenljive. uslov. uzrok. Brojevi označavaju količinu ili poredak onoga što je označeno imenicom (tri žene. ośećanja i sl. Samostalno značenje imaju riječi koje mogu stajati samostalno. Neke su riječi promjenljive. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 67 . voljeti) i zbivanje (sijevati.: ja – zamjenjuje lice koje govori. pjevati). brojevi. glagoli. brojevi i glagoli. pridjevi. oj!.). ao!). kokot. brojevi i prilozi. To su: imenice. (oh!. Zamjenice zamjenjuju imena bića. – To je pametno. mrak. međa). Rječce označavaju stav govornoga lica prema onome što se iznosi rečenicom (On je. nadati se. prilozi. vrijedna žena).VRSTE RIJEČI U crnogorskome jeziku postoji deset vrsta riječi. pas).). Uzvici označavaju stanja. pridjevi. grmjeti). zgrada. četvrta kuća). Prilozi označavaju okolnosti (mjesto. svojstva (radost. prijedlozi. Ostale ne mogu stajati samostalno i oslanjaju se na samostalne vrste riječi. Neke imaju samostalno. moj – označava ono što pripada licu koje govori itd. grom). Veznici označavaju vezu među rečenicama (On uči i sluša muziku. predmeta. uzvici. a neke nesamostalno značenje. glagoli. vrijeme. sreća) i pojave (śever. čitati. svakako. način. veznici i rječce. zamjenice. – Marija i Ivan uče. namjeru) u kojima se vrši ono što je označeno glagolom (spavati ovđe. Imenice označavaju bića (čovjek. Glagoli označavaju radnju (učiti. Pridjevi označavaju osobine onoga što je označeno imenicom (npr. To su: imenice. pridjevi. ustajati rano. u pravu! Eto vam prijevoza). One se nazivaju punoznačnim riječima. zamjenice. učiti lako). predmete (šolja. svojstava i pojava. žalost. Prijedlozi označavaju odnos među riječima (kucati na mašini. stanje (radovati se.

IMENICE
Rečeno je da su imenice promjenljive riječi koje označavaju bića, predmete, svojstva i pojave. Karakterišu ih gramatičke kategorije roda, broja i padeža. Po kategoriji roda dijele se na imenice muškoga roda (čovjek, stog, konj), imenice ženskoga roda (žena, stožina, kobila) i imenice srednjega roda (dijete, ostožje, ždrijebe). Imenice muškoga roda u nominativu jednine završavaju na -ø, -o, -e (čovjek-ø, stog-ø, konj-ø; Bor-o, Dral-e). Imenice ženskoga roda u nominativu jednine završavaju na -a i -ø (žen-a, radost-ø), a neke vlastite imenice i na -e (Mare, Stane, Ike). Imenice srednjega roda u nominativu jednine završavaju na -e, -o i -ø (ostožj-e, neb-o, ždrijeb-e-ø). Neke imenice imaju dva roda i stoga dvije deklinacije. Takve su npr.: bol (ta bol/ taj bol), svrab(ež) (taj svrabež/ta svrabež), kino (taj kino/to kino), auto (taj auto/to auto) i sl. Treba razlikovati gramatičku kategoriju roda imenica od pola pojma koji one označavaju. Tako npr. imenice gazda, paša pripadaju imenicama ženskoga roda tipa žena, trava (gazd-a – žen-a; gazd-e – žen-e; gazd-i – žen-i i sl.) iako označavaju osobe muškoga pola (npr. taj gazda, silan paša i sl.). Isto važi i za muška imena na -a (Nikola, Ilija, Vasilija). Gramatička kategorija broja imenica iskazana je posebnim nastavcima za jedninu i množinu (stog-ø – stog-ov-i; žen-a – žen-e; ostožj-e – ostožj-a). Gramatička kategorija padeža iskazana je različitim padežnim oblicima imenica u jednini i množini.

PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU
U crnogorskome jeziku imenice se po značenju, odnosno po sadržaju onoga što imenuju, dijele na šest vrsta: 1. Vlastite imenice označavaju imena pojmova koji, po pravilu, nemaju množinu. To su: ▫ imena ljudi (i njihovi nadimci): Vjera, Nikola, Radoslav, Bane, Mile,

68 MORFOLOGIJA

Mato i sl.; ▫ ▫ ▫ imena životinja: Jabučilo, Ćetalj, Šarov, Zekna, Mrkulja i sl.; geografska imena: Crna Gora, Boka Kotorska, Bjelopavlići, Cetinje, Evropa i sl.; imena nebeskih tijela: Zemlja, Sunce, Mars, Śevernjača i sl.

Napomena: U izuzetnim slučajevima, kad se upotrijebe metaforički – u značenju osobine koju ta imenica pośeduje ili kad se jednom vlastitom imenicom označava više različitih pojmova, te imenice mogu imati množinu, npr.: Stigla su nam dva Ivana. Crna Gora je dala mnogo Nikaca (tj. ljudi poput Nikca od Rovina). 2. Zajedničke imenice označavaju opšte pojmove, odnosno nazive bića, predmeta i pojava sa zajedničkim osobinama, npr.: čovjek, žena, dijete; čaša, kuća, ulica, planina; kiša, mećava, snijeg i sl. 3. Zbirne imenice su zajedničke imenice uzete kao cjelina ili skup u kojem se ne izdvaja nijedan član toga skupa, odnosno cjeline, npr.: cvijeće (skup cvjetova), lišće (skup listova), pruće (skup prutova), đeca (skup đece) i sl. 4. Gradivne imenice su zajedničke imenice kojima se označava neka materija, njen dio ili cjelina, npr.: voda, varenika, ugalj, srebro, zlato, vino, zemlja i sl. Napomena: Te imenice se upotrebljavaju u jednini, osim kad se njima označavaju različite vrste (iste) materije, npr.: Nijesu ni sva zlata ista. 5. Apstraktne imenice su zajedničke imenice koje označavaju apstraktne, „neopipljive“ pojmove, npr.: um, pamet, radost, žalost, jad, ljepota, brzina, živost i sl. Napomena: Ni apstraktne imenice nemaju množine. Ako se njihovo značenje konkretizuje nekom odredbom ili dopunom, i one mogu imati oblik množine, npr.: Visine Prokletija putnika ostavljaju bez daha. – Durmitorske ljepote su neopisive. 6. Glagolske imenice grade se od glagola i njima se imenuje radnja, stanje i zbivanje, npr.: čitanje, gledanje, trčanje; vožnja, potražnja, patnja; seoba, tvorba, dioba i sl. Napomena: Glagolske imenice na -j(e) i -j(a) kazuju proces ili stanje, pa su apstraktnije od imenica na -b(a) kojima se kazuje radnja. Stoga glagolske imenice na -j(e) i -j(a) nemaju množine, osim ako se upotrijebe u kojem konkretnom značenju, kad mogu imati množinski oblik, npr.: Njihove patnje
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 69

uvijek su me pogađale. Nasuprot njima glagolske imenice na -b(a) imaju množinu, npr.: seobe, tvorbe, diobe, svadbe i sl.

PROMJENA IMENICA
IMENICE MUŠKOGA RODA Imenice muškoga roda u crnogorskome jeziku u nominativu jednine imaju završetak -o, -e i -ø. [Već je rečeno da imenice na -a kojima se označavaju bića muškoga pola gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda.]

Imenice na -o i -e
Imenice koje u nominativu jednine imaju nastavak -o i -e i označavaju bića nemaju oblike množine, a oblik vokativa jednak im je obliku nominativa. Takve su npr.: striko, babo, đedo, Branko, Vojo, Tale, Drale, Mile, Pavle, Bane, Rade, đele (hipok.) i sl. Od njih se razlikuju pozajmljenice u crnogorskome jeziku koje u nominativu jednine imaju završetak -o i pripadaju imenicama muškoga roda, a označavaju neživo. Te imenice imaju i oblike množine. Takve su npr.: kimon-o, tang-o, lot-o, bing-o, indig-o, korz-o i sl. U jednini se mijenjaju kao i ostale imenice muškoga roda sa završetkom -o u nominativu jednine (npr. kimon-o – kimon-a – kimon-u), samo što kao imenice koje označavaju neživo imaju akuzativ oblički istovjetan nominativu. Međutim u množini se mijenjaju kao imenice srednjega roda (jed. kimon-o – mn. kimon-a). Napomena: Imenice muškoga roda tipa kotao, orao, posao; dio, razdio, predio i sl. ne pripadaju imenicama na -o. To su imenice koje završavaju na -ø, a o u njima nastalo je promjenom l > o (npr.: kotal-ø > kotao-ø – kotl-a). Deklinacija imenica na -o N: G: D: A: V: I: L: strík-o strík-a strík-u strík-a strîk-o strík-om strík-u Pér-o Pér-a Pér-u Pér-a Pêr-o Pér-om Pér-u Vój-o Vój-a Vój-u Vój-a Vôj-o Vój-om Vój-u

Napomena: Promjena tipa Péro – Pérē – Péri; Vójo – Vójē – Vóji i sl. nije odlika crnogorskoga jezika. Nastavak -a u nominativu množine tih imenica (npr.: Péra, Vója, Báta, Míša) takođe nije karakteristika crnogorskoga jezika. Dvosložne vlastite imenice s tim nastavkom u crnogorskome jeziku uvijek imaju kratkosilazni akcenat
70 MORFOLOGIJA

(na prvome slogu) i mijenjaju se kao imenice ženskoga roda, tj. gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda (npr.: Sȁv-a – Sȁv-ē; Mȁś-a – Mȁś-ē i sl.). Deklinacija imenica na -e Za razliku od imenica na -o koje u instrumentalu jednine imaju nastavak -om, imenice muškoga roda na -e imaju u tome padežu nastavak -em, npr.: N: G: D: A: V: I: L: Míl-e Míl-a Míl-u Míl-a Mîl-e Míl-em Míl-u Rád-e Rád-a Rád-u Rád-a Râd-e Rád-em Rád-u Bân-e Bân-a Bân-u Bân-a Bân-e Bân-em Bân-u

Napomena: Promjena tipa Mile – Mileta; Rade – Radeta; Bane – Baneta i sl. nije odlika crnogorskoga jezika. Vlastite imenice iz navedenih dviju paradigmi mogu imati i uzlazne i silazne akcente (Vójo i Vôjo, Péro i Pêro, Ráde i Râde, Míle i Mîle).

Imenice na -ø
Kod imenica muškoga roda, kad označavaju živo, a u nominativu jednine završavaju na -ø, akuzativ jednine oblički je istovjetan s genitivom jednine. Kad označavaju neživo, oblik akuzativa jednine istovjetan je s oblikom nominativa jednine. I jedne i druge imaju oblički istovjetan vokativ i nominativ množine, a u jednini vokativ završava na -e/-u. Pravilo da imenice muškoga roda na -ø čija osnova završava na nepalatalni konsonant u vokativu imaju -e (npr. ban-e, grad-e, dan-e i sl.) i u instrumentalu jednine -om (npr. ban-om, grad-om, dan-om), a da imenice te vrste čija osnova završava palatalnim konsonantom u vokativu jednine imaju -u (npr. kralj-u, kovač-u i sl.) i u instrumentalu jednine -em (npr. kralj-em, kovač-em), poremećeno je jezičkom analogijom (nivelacijom). To se pravilo očuvalo kad su u pitanju nastavci instrumentala jednine, a u vezi s nastavcima vokativa jednine očuvalo se samo kod imenica čija osnova završava na -k, -c, -g, -z, -h i -s koji ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š (vojnik-ø: vojnik-e > vojnič-e; mjesec-ø: mjesec-e > mjeseč-e; vrag-ø: vrag-e > vraž-e; knez-ø: knez-e > knež-e; duh-ø: duh-e > duš-e; siromah-ø: siromah-e > siromaš-e). Odatle je nivelacija uticala da se npr. pored vokativa Miloš-u ravnopravno upotrebljava oblik Miloš-e (prema duh – duše). Nastavak -e iz vokativa jednine imenica čija osnova završava nepalatalnim konsonantom proširio se i na ostale osnove, pa se danas ravnopravno upotrebljavaju oblici vokativa na -e i na -u, ili su čak oblici s nastavkom -u prevladali, npr.: dan-ø: dan-u/dan-e; međed-ø: međed-u/ međed-e; telefon-ø: telefon-u/telefon-e i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 71

Imenice muškoga roda čija osnova završava sonantom r najčešće imaju dvojake nastavke za vokativ jednine (-u/-e) i za instrumental jednine (-em/-om), npr.: pisar-ø: pisar-u/ pisar-e // pisar-em/pisar-om; serdar-ø: serdar-u/serdar-e // serdar-em/serdar-om i sl. Deklinacija imenica na -ø živo N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: jednina mèđed-ø mèđed-a mèđed-u mèđed-a mèđed-e/-u mèđed-om mèđed-u jednina pjèvāč-ø pjeváč-a pjeváč-u pjeváč-a pjeváč-u pjeváč-em pjeváč-u neživo N: G: D: A: V: I. L: N: G: D: A: V: I. L:
72 MORFOLOGIJA

množina mèđed-i mȅđēd-ā mèđed-ima mèđed-e mèđed-i mèđed-ima mèđed-ima množina pjeváč-i pjeváč-ā pjeváč-ima pjeváč-e pjeváč-i pjeváč-ima pjeváč-ima

jednina telèfōn-ø telefón-a telefón-u telèfōn-ø telefón-e/-u telefón-om telefón-u jednina ogtāč-ø ogrtáč-a ogrtáč-u ogtāč-ø ogrtáč-u ogrtáč-em ogrtáč-u

množina telefón-i telefón-ā telefón-ima telefón-e telefón-i telefón-ima telefón-ima množina ogrtáč-i ogrtáč-ā ogrtáč-ima ogrtáč-e ogrtáč-i ogrtáč-ima ogrtáč-ima

Već je rečeno da konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica muškoga roda u vokativu jednine ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š. (Ista alternacija odnosi se i na konsonante c, z i s u tome položaju.) Ti konsonanti u nominativu množine istih imenica ispred nastavka -i alterniraju sa c, z i s (npr.: vojnik-ø: vojnik-i > vojnic-i; sociolog-ø: sociolog-i > socioloz-i; siromah-ø: siromah-i > siromas-i). O toj i ostalim glasovnim promjenama bilo je više riječi u odjeljku o morfonologiji. Imenica čovjek-ø u množini ima osnovu ljud-: ljud-i, ljud-ī, ljud-ima itd. Takve različite osnove nazivaju se supletivne osnove. Imenice prst, nokat i gost u genitivu množine imaju trojake nastavke -a, -i i -iju: prsta, prsti i prstiju; nokata, nokti i noktiju; gosta, gosti i gostiju. Genitivni nastavak -a imenica gost i prst potisnut je iz standardnoga crnogorskog jezika. Većina jednosložnih imenica muškoga roda u crnogorskome jeziku između osnove i padežnih nastavaka za množinu ima morfem -ov-/-ev-. Morfem -ev- imaju imenice čija osnova završava palatalnim konsonantom, a morfem -ov- imenice čija osnova završava ostalim konsonantima, npr.: dub-ø – dub-ov-i; grad-ø – grad-ov-i; kralj-ø – kralj-ev-i; bič-ø – bič-ev-i i sl. Međutim neke jednosložne imenice muškoga roda nemaju toga množinskoga morfema, npr.: dan-i, konj-i, zub-i, đak-i > đac-i, mrav-i, prst-i, brav-i, gost-i, pȁs-i > ps-i, jad-i, krak-i > krac-i, zrak-i > zrac-i i jednosložne imenice muškoga roda koje označavaju imena naroda: Rus-i, Srb-i, Čes-i, Grk-i > Grc-i, Rom-i i sl. Neke pak jednosložne imenice muškoga roda imaju množinske oblike s množinskim morfemom -ov-/-ev- i bez njega, npr.: vuk-ø: vuk-ov-i/vuc-i; duh-ø: duh-ov-i/dus-i; miš-ø: miš-ev-i/miš-i; brk-ø: brk-ov-i/brc-i; znak-ø: znak-ov-i/znac-i; zvuk-ø: zvuk-ov-i/zvuc-i. Dvosložne i trosložne imenice s nepostojanim a uglavnom imaju množinski morfem -ov-/-ev-, npr.: otac-ø: otc-ev-i > otč-ev-i > oč-ev-i; vjetar-ø: vjetr-ov-i; lakat-ø: lakt-ov-i; kotao-ø: kotl-ov-i; oganj-ø: ognj-ev-i; toranj-ø: tornj-ev-i; sajam-ø: sajm-ov-i i sl. Međutim imenice tipa vrabac-ø, lovac-ø, konac-ø itd. nemaju množinski morfem -ov-/-ev-. I neke dvosložne imenice (bez nepostojanoga a) imaju taj množinski morfem: golub-ø: golub-ov-i; vitez-ø: vitez-ov-i; galeb-ø: galeb-ov-i; lišaj-ø: lišaj-ev-i; kolut-ø: kolut-ov-i; prsten-ø: prsten-ov-i; pršljen-ø: pršljen-ov-i; gavran-ø: gavran-ov-i; soko-ø: sokol-ov-i; pojas-ø: pojas-ev-i. Imenice koje u osnovi imaju -ije-, odnosno -i- ako mu slijedi o < l, imaju množinski morfem -ov-/-ev-, pri čemu -ije-/-i- alternira s -je- (viđeti odjeljak o morfonologiji), npr.: cvijet-ø: cvjet-ov-i; svijet-ø: svjet-ov-i; dio-ø: djel-ov-i; lijek-ø: ljek-ov-i; brijeg-ø: breg-ov-i; drijen-ø: dren-ov-i. (Grupa rje pri tome daje re kad joj prethodi konsonant.) Osnova nekih imenica muškoga roda, koje su porijeklom pozajmljenice u crnogorskome jeziku, završava na vokal. Ako ta osnova završava vokalom -i, u promjeni se između nje i padežnih nastavaka umeće intervokalno j, npr.: žiri-ø – žiri-j-a – žiri-j-u i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 73

I skraćenice se mijenjaju po padežima, ali se između njihove osnove i nastavaka umeće crtica, npr. CNP-ø: CNP-a, CNP-u i sl. IMENICE ŽENSKOGA RODA Imenice ženskoga roda u crnogorskome jeziku završavaju na -a i -ø, a neke vlastite imenice na -e. Vlastite imenice ženskoga roda na -e (npr. Mare, Dese, Ike i sl.) zapravo su imenice na -a, a -e u nominativu dobile su nivelacijom (analogijom) prema obliku vokativa. Stoga se one mijenjaju po istome obrascu kao i vlastite imenice ženskoga roda na -a. I imenice sa značenjem osoba muškoga pola koje završavaju na -a (npr.: gazda, vladika i sl.) pripadaju imenicama ženskoga roda.

Imenice na -a
Imenice ženskoga roda na -a mijenjaju se po istome obrascu i kad označavaju živo i kad označavaju neživo. Isti obrazac važi i za imenice sa značenjem osoba muškoga pola na -a, kao i za imenice đeca, braća, gospoda, vlastela i brojevne imenice na -ojic-a (dvojica, obojica, trojica) i -oric-a (petorica, šestorica...). Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: jednina žèn-a žèn-ē žèn-i žèn-u žȅn-o žèn-ōm žèn-i množina žèn-e žén-ā žèn-ama žèn-e žȅn-e žèn-ama žèn-ama

Imenice sa značenjem osoba muškoga pola na -a u vokativu jednine mogu imati dva nastavka: -o i -a, npr.: vladik-o i vladik-a, sudij-o i sudij-a i sl. Kad označavaju vlastita imena, te imenice imaju samo nastavak -a u vokativu, npr.: Ilij-a, Milij-a, Nikol-a, Mić-a, Maś-a i sl. Imenice ženskoga roda na -ic-a u vokativu jednine imaju nastavak -e. Taj nastavak imaju i kad označavaju neživo i kad označavaju živo, bez obzira na to kojega je pola, npr.: Milic-e, Dragic-e, učiteljic-e, sestric-e, asistentic-e, kukavic-e, iźelic-e, varalic-e i sl. Imenice ženskoga roda na -kinj-a, koje označavaju profesiju ili zanimanje, u vokativu jednine imaju nastavak -o, npr.: asistentkinj-o i sl. Vlastite višesložne imenice ženskoga roda koje ne završavaju na -ic-a imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mìlen-a, Màrij-a, Brânk-a, Mìluš-a i sl.
74 MORFOLOGIJA

Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s kratkim akcentom imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mȉk-a, Vjȅr-a, Grȁn-a, Mȉl-ā, Nȁđ-a i sl. Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s dugim akcentom imaju u vokativu nastavak -o i -e, npr.: nom. Vér-a – vok. Vêr-e/Vêr-o; nom. Míl-a – vok. Mîl-e/Mîl-o; nom. Stán-a – vok. Stân-e/Stân-o; nom. Jél-a – vok. Jêl-e/Jêl-o i sl. Ako pak završavaju na konsonantski skup i pritom imaju silazne akcente, i one u vokativu jednine imaju nastavak -a, npr.: Jûlk-a, Ôlg-a, Sȉnđ-a, Đȕrđ-a i sl. Konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica ženskoga roda u dativu i lokativu jednine alterniraju sa c, z i s, npr.: ruk-a – ruc-i, muk-a – muc-i, Amerik-a – Americ-i, Rijek-a – Rijeci; nog-a – noz-i, snag-a – snaz-i, Požeg-a – Požez-i; epoh-a – epos-i, svrh-a – svrs-i i sl. Ta alternacija nije obuhvatila: a) neke zajedničke imenice u kojima bi uglavnom došlo do promjene značenja, npr.: kik-a – kik-i, śik-a – śik-i, tuk-a – tuk-i, sag-a – sag-i, koleg-a – koleg-i, kacig-a – kacig-i, lig-a – lig-i, drog-a – drog-i, sfing-a – sfing-i, tog-a – tog-i, čerg-a – čerg-i, dug-a – dug-i, fug-a – fug-i, psih-a – psih-i, sinegdoh-a – sinegdoh-i, maćeh-a – maćeh-i, snah-a – snah-i; b) hipokoristike, npr.: sek-a – sek-i, bak-a – bak-i, kok-a – kok-i, rog-a – rog-i; c) vlastita imena (bez obzira na pol), npr.: Julk-a – Julk-i, Milk-a – Milk-i, Luk-a – Luk-i, Nik-a – Nik-i, Mik-a – Mik-i, Olg-a – Olg-i, Drag-a – Drag-i, Mih-a – Mih-i; d) imenice ženskoga roda koje označavaju pripadnice naroda, država ili geografskih prostranstava, npr.: Crnogork-a – Crnogork-i, Hercegovk-a – Hercegovk-i, Bjelopoljk-a – Bjelopoljk-i, Cetinjank-a – Cetinjank-i, Evropljank-a – Evropljank-i; e) neka geografska imena, npr.: Bok-a – Bok-i, Krk-a – Krk-i, Mek-a – Mek-i, Volg-a – Volg-i; f) imenice čija osnova završava na -ck-, -čk-, -ćk-, -zg- i -sh-, npr.: kock-a – kock-i, bock-a – bock-i, mačk-a – mačk-i, tačk-a – tačk-i, bočk-a – bočk-i, kučk-a – kučk-i, praćk-a – praćk-i, voćk-a – voćk-i, srećk-a – srećk-i, mazg-a – mazg-i, Drezg-a – Drezg-i, tezg-a – tezg-i, rozg-a – rozg-i, Pash-a – Pash-i. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom tk u dativu i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i c (< tc< tk) i tk, npr.: bitk-a – bic-i/ bitk-i, pripovijetk-a – pripovijec-i/pripovijetk-i i sl. No ako bi ta alternacija (tk > c) izazvala promjenu značenja ili pak nejasnoće u značenju, konsonantska grupa tk s kraja osnove tih imenica ostaće nepromijenjena, npr.: tetk-a – tetk-i, čestitk-a – čestitk-i, rešetk-a – rešetk-i, dośetk-a – dośetk-i, krletk-a – krletk-i, zagonetk-a – zagonetk-i, patk-a – patk-i, šutk-a – šutk-i, butk-a – butk-i, četk-a – četk-i, motk-a – motk-i i sl. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskim grupama sk i šk u dativu i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i neizmijenjene (sk i šk) i izmijenjene pomenute grupe (sc i šc), npr.: prask-a – prask-i/prasc-i, ljusk-a – ljusk-i/ljusc-i, gusk-a – gusk-i/gusc-i, pušk-a – pušk-i/pušc-i, krušk-a – krušk-i/krušc-i, vašk-a – vašk-i/vašc-i i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 75

Genitiv množine imenica ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom može biti trojak: -ā (npr. katedr-ā), -ā pri čemu se konsonantska grupa s kraja osnove razbija dugim nepostojanim a (npr. pripovjedāk-ā) i ī (npr. sort-ī). Međutim nastavak -ā bez nepostojanoga a koje se javlja u konsonantskoj grupi s kraja osnove tih imenica u savremenome crnogorskom jeziku potisnut je nastavcima -ī i -ā s nepostojanim a u toj konsonantskoj grupi. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom db, ǯb, žb, žd, zn, nǯ, mk, mp, rk, vk, tl, kn, ĺk, kl, pk, dr, nt, rt, čm, st i zm u savremenome crnogorskom jeziku u genitivu množine imaju uglavnom nastavak -ī, npr.: svadb-a – svadb-i, narudžb-a – narudžb-i, izložb-a – izložb-i, goružd-a – goružd-i, kazn-a – kazn-i, narandž-a – narandž-i, zamk-a – zamk-i, klomp-a – klomp-i, povork-a – povork-i, mišolovk-a – mišolovk-i, pertl-a – pertl-i, jakn-a – jakn-i, boljk-a – boljk-i, muštikl-a – muštikl-i, klopk-a – klopk-i, katedr-a – katedr-i, podumijent-a – podumijent-i, sort-a – sort-i, sačm-a – sačm-i, pist-a – pist-i, pizm-a – pizm-i i sl. Te imenice se sasvim rijetko u savremenome crnogorskom jeziku upotrebljavaju (u genitivu množine) s nastavkom -ā bez nepostojanoga a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, dok se s nepostojanim a na tome mjestu više ne upotrebljavaju, izuzev oblika primjedab-a, katedar-a, čizam-a i karat-a. Imenice ženskoga roda čija osnova završava grupom jk u genitivu množine imaju nastavak -ī, npr.: majk-i, bajk-i, lujk-i i sl. Izuzetak čini jedino imenica đevojka koja u tome padežu ima nastavak -ā s nepostojanim a između j i k: đevojak-a. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom vc, gr, čk, nk, sk, šk, tk, sm, sn, šń, tr, kv i gl u genitivu množine imaju nastavak -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: ovc-a – ovac-a, igr-a – igar-a, tačk-a – tačak-a, bank-a – banak-a, dask-a – dasak-a, pušk-a – pušak-a, tetk-a – tetak-a, pjesm-a – pjesam-a, usn-a – usan-a, trešnj-a – trešanj-a, vatr-a – vatar-a, tikv-a – tikav-a, tigl-a – tigal-a i sl. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom ck, ćk, bĺ, tv u genitivu množine imaju nastavak -ī i -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: kock-a – kock-i/kocak-a, plećk-a – plećk-i/plećak-a, zublj-a – zublj-i/ zubalj-a, kletv-a – kletv-i/kletav-a i sl. Imenice ženskoga roda na -a čija osnova završava konsonantskim grupama st i zd imaju u genitivu množine nastavak -ā, a između tih konsonanata nikad se ne javlja nepostojano a, npr.: last-a, krast-a, brazd-a, zvijezd-a, žlijezd-a i sl. Imenice ruk-a, nog-a i slug-a u genitivu množine pored nastavka -ā imaju i nastavak -ū: ruk-a – ruk-ā/ruk-ū, nog-a – nog-ā/nog-ū, slug-a – slug-ā/slug-ū.

76 MORFOLOGIJA

Imenice na -ø
Imenice ženskoga roda na -ø imenice su čija osnova završava na konsonant (npr.: laž, peć, moć), na konsonantsku grupu (npr.: kost, mast, čast) i na o koje je nastalo od l (npr.: misao, zamisao). Konsonantske grupe sl > so, sn i zn s kraja osnove razdvojene su u nominativu jednine nepostojanim a (npr.: misao-ø – misl-i, zamisao-ø – zamisl-i, plijesan-ø – plijesn-i, bojazan-ø – bojazn-i, sablazan-ø – sablazn-i i sl. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: jednina mâst-ø mâst-i mâst-i mâst-ø mâst-i mâšć-u/mâst-i mâst-i množina mâst-i mást-ī mást-ima mâst-i mâst-i mást-ima mást-ima

Nastavci instrumentala jednine imenica ženskoga roda na -ø su: -ju, -u i -i. Nastavke -u i -i imaju imenice ženskoga roda čija osnova završava na ć: moć-ø – moć-u/moć-i, noć-ø – noć-i/noć-u i sl. Instrumental s nastavkom -ju/-u može se koristiti u svim slučajevima, a instrumental s nastavkom -i koristi se kad uz njega stoji prijedlog, zamjenica, broj ili pridjev, npr.: On je to postigao riječju. – S riječju ne možeš, ali riječju možeš. – On je to postigao jednom riječi/riječju. // On je to postigao lijepom riječi/riječju. // On je to postigao tom riječi/riječju. Sonant j iz nastavka -ju izaziva jotaciju nenepčanih konsonanata i konsonantskih grupa s kraja osnove, npr.: pamet-ø – pameć-u, krv-ø – krvlj-u, glad-ø – glađ-u, misao-ø – mišlj-u, mast-ø – mašć-u i sl. (Viđeti o tome više u poglavlju o jotaciji.) Po obrascu promjene imenica ženskoga roda na -ø mijenjaju se i zbirne imenice na -ad-ø. Te imenice u instrumentalu jednine imaju samo nastavak -i (prasad-ø – prasad-i, telad-ø – telad-i, momčad-ø – momčad-i). Po istome obrascu mijenja se i imenica kost-ø. U genitivu množine ta imenica pored nastavka -ī ima i nastavak -ijū: kost-ø – kost-ī/kost-ijū. I imenice oko i uho u množini mijenjaju se po obrascu imenica ženskoga roda na -ø. U genitivu množine one pored nastavka -ī imaju i nastavak -ijū: oč-i – oč-ī/oč-ijū, uš-i – uš-ī/uš-ijū.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 77

Imenice kći i mati u crnogorskome jeziku i u osnovnome obliku glase šćer (kćer) i mater. U instrumentalu jednine imaju nastavke -i i -om: šćer-ø (kćer-ø) – šćer-i (kćer-i)/šćer-om (kćer-om), mater-ø – mater-i/mater-om. IMENICE SREDNJEGA RODA Imenice srednjega roda u crnogorskome jeziku završavaju nastavcima -o, -e i -ø.

Imenice na -o i -e
Imenice srednjega roda čija osnova završava nenepčanim konsonantom imaju nastavak -o u osnovnome obliku (npr.: sel-o, neb-o, krd-o i sl.), a imenice srednjega roda čija osnova završava nepčanim konsonantom imaju nastavak -e u osnovnome obliku (npr.: ostožj-e, narječj-e, imanj-e, cvijeć-e i sl.). Taj nastavak (-e) imaju i neke imenice čija osnova završava na -c i -r (npr.: lic-e, src-e, mor-e). Deklinacija: jednina N: G: D: A: V: I: L: kȍl-o kȍl-a kȍl-u kȍl-o kȍl-o kȍl-om kȍl-u vijèć-e vijèć-a vijèć-u vijèć-e vijèć-e vijèć-em vijèć-u množina kȍl-a kôl-ā kȍl-ima kȍl-a kȍl-a kȍl-ima kȍl-ima vijèć-a vijéć-ā vijèć-ima vijèć-a vijèć-a vijèć-ima vijèć-ima

Imenice srednjega roda imaju oblički istovjetan nominativ, akuzativ i vokativ (i u jednini i u množini). Instrumental jednine imenica srednjega roda na -o ima nastavak -om, a imenice srednjega roda na -e imaju nastavak -em u tome padežu. Ti su nastavci uslovljeni palatalnošću, odnosno nepalatalnošću, krajnjega konsonanta. U genitivu množine imenica srednjega roda na -o čija osnova završava konsonantskim grupama javlja se nepostojano a, npr.: stabl-o – stabal-a, vesl-o – vesal-a, sidr-o – sidar-a i sl.

Imenice na -ø
Nastavkom -ø završavaju imenice srednjega roda koje znače nešto mlado ili malo, a -e- ispred nastavka -ø u kosim padežima alternira sa -et- i -en-, npr. dojenč-e-ø – dojenč-et-a, śem-e-ø – śem-en-a. Ako te imenice imaju ije kao alternant jata (ě), ono će ispred -et- / -en- alternirati s je (odnosno e ako se pred njim nađe konsonantska grupa), npr.: ždrijeb-e-ø – ždreb-et-a; vrijem-e-ø – vrem-en-a.
78 MORFOLOGIJA

Imenice srednjega roda koje ispred -ø imaju morfem -e- koji u kosim padežima alternira sa -et- umjesto množine imaju zbirne imenice na -ad-ø i mijenjaju se kao imenice ženskoga roda na -ø. Imenica dijet-e-ø u množini ima oblik zbirne imenice đec-a i mijenja se po obrascu jednine imenica ženskoga roda na -a. Deklinacija: - imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -et- u kosim padežima N: G: D: A: V: I: L: jednina tèl-e-ø tèl-et-a tèl-et-u tèl-e-ø tèl-e-ø tèl-et-om tèl-et-u

- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -en- u kosim padežima N: G: D: A: V: I: L: jednina śȅm-e-ø śȅm-en-a śȅm-en-u śȅm-e-ø śȅm-e-ø śȅm-en-om śȅm-en-u množina śȅm-en-a śȅm-ēn-ā śȅm-en-ima śȅm-en-a śȅm-en-a śȅm-en-ima śȅm-en-ima śem-èn-a śem-én-ā śem-èn-ima śem-èn-a śem-èn-a śem-èn-ima śem-èn-ima

Neke imenice srednjega roda na -ø čija osnova završava konsonantskom grupom u kojoj je krajnji konsonant c mijenjaju se i po obrascu imenica srednjega roda na -e, npr.: žumanc-e-ø – žumanc-et-a i žumanc-e – žumanc-a, rebarc-e-ø – rebarc-et-a i rebarc-e – rebarc-a i sl. U genitivu množine, kad se mijenjaju kao imenice na -e, imaju nepostojano a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, npr.: žumanac-a, bjelanac-a, jajac-a, rebarac-a i sl.

BROJEVNE IMENICE
Brojevne imenice završavaju na -ojic-a (npr.: dvojica, obojica, trojica), -oric-a (npr.: četvorica, petorica, šestorica), -oje-ø (npr.: dvoje, oboje, troje) i -or-o (npr.: četvoro, petoro, šestoro).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 79

Imenice na -ojic-a i -oric-a
Brojevne imenice na -ojic-a i -oric-a stoje uz imenice koje označavaju muški pol, npr.: dvojica sinova, trojica seljaka, četvorica pješaka i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi koji se na njih odnose stoje u genitivu množine, npr.: trojica mojih bliskih saradnika, četvorica tvojih dobrih drugova i sl. Jedino lična zamjenica (takođe u genitivu množine) ide ispred tih brojevnih imenica, npr.: nas dvojica, njih četvorica i sl. U kongruenciji one se ponašaju kao imenice srednjega roda množine, npr.: Obojica su došla; Četvorica su zaplakala; a u promjeni kao imenice ženskoga roda jednine, npr.: S obojicom su bili u dobrim odnosima; Začu se glas četvorice ljudi. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: dv-òjic-a dv-òjic-ē dv-òjic-i dv-òjic-u dv-òjic-o dv-òjic-ōm dv-òjic-i pet-òric-a pet-òric-ē pet-òric-i pet-òric-u pet-òric-o pet-òric-ōm pet-òric-i

Imenice na -oje-ø i -or-o
Brojevne imenice na -oje-ø i -or-o stoje uz imenice koje označavaju oba pola ili uz imenice koje označavaju podmladak (ljudi ili životinja), npr.: dvoje ljudi, troje đece, četvoro teladi, šestoro mačadi i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi i uz te brojevne imenice stoje u genitivu množine, a lična zamjenica ide ispred njih, npr.: dvoje mojih dragih unučadi, šestoro njezine male mačadi i sl. U kongruenciji se ponašaju kao imenice srednjega roda jednine, npr.: Pjevalo je dvoje đece; Slijedilo ju je petoro piladi. Genitiv tih imenica najčešće se upotrebljava u obliku nominativa s prijedlozima. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: dv-ȍje-ø dv-ó-ga/dv-òjē-ga dv-ó-ma/dv-òje-ma dv-ȍje-ø dv-ȍje-ø dv-ó-ma/dv-òjē-ma dv-ó-ma/dv-òjē-ma pȅt-or-o pet-ór-ga pet-ór-ma pȅt-or-o pȅt-or-o pet-ór-ma pet-ór-ma

80 MORFOLOGIJA

njihov. neodređene (indefinitne): neko. ma ko. kakav. ona. svakoji/svaki. 8. toliki. đekakav. koji gođ/koji god. nešto. nečiji. nekakav/nekakvi. niko.: neko. kogođ/kogod. upitne (interogativne): ko?. ma što. upitne zamjenice ko i što. vi. upitne koji. one. To su prisvojne. ono // mi. 5. 2. ko gođ/ko god. ikakav/ikakvi. ničiji. što?. ovakav/ovakvi. onaj. kojigođ/kojigod. Pridjevske – zamjenjuju pridjeve i brojeve i upotrebljavaju se uz (samostalne) riječi koje određuju. nikakav). ikoji. prisvojne (posesivne): moj. neodređene zamjenice složene sa ko i što (npr. odnosno po onome na što upućuju.: nekoji/neki. čiji i neodređene zamjenice složene s njima (npr. kakavgođ/kakavgod. pokazne. ovoliki. ičiji. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 81 . ona. nikoji. povratno-prisvojne (refleksivno-posesivne): svoj. bilo čiji. svako. što gođ/što god. niko. onoliki. koji?. čiji gođ/čiji god. koliki?. taj. Po funkciji se zamjenice dijele na: 1. njegov. nikakav/nikakvi. nešto. što. koji. zamjenice se dijele na: 1. kakav?/kakvi?. svačiji. bilo kakav. naš. nekakav. bilo što. odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju. povratne (refleksivne): sebe (se). čiji?. ništa. Imeničke – zamjenjuju imenice i nezavisne su od drugih riječi u rečenici. 7. Po značenju. 3. čiji. ma kakav. ti. i one imaju sva tri roda i oba broja. takav/takvi. vaš. đešto. ništa) i povratna zamjenica sebe (se). svojstava i pojava. kakav gođ/kakav god. To su lične. đečiji. đeko. nečiji. nekoji/neki. koliki. išta. čijigođ/čijigod. svakakav/svakakvi. iko. 6. predmeta. đekoji. lične (personalne): ja. nikoji. tvoj. odnosne (relativne): ko. bilo koji.ZAMJENICE Zamjenice su riječi koje zamjenjuju imena bića. štogođ/štogod. bilo ko. onakav/onakvi. 2. pokazne (demonstrativne): ovaj. oni. Kao i pridjevi. kakav/kakvi. ma čiji. 4. ma koji. on. njen/njezin. svašta.

(mnom). Njihove osnove u promjeni su: ja – men-. ti: teb. vi – v-. mi – n-.LIČNE ZAMJENICE Lične zamjenice imaju supletivnu promjenu. Deklinacija ličnih zamjenica Lična zamjenica ja N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik jâ mèn-e mèn-i mèn-e mn-ôm /mn-óme mèn-i nenaglašeni oblik m-e m-i m-e - Lična zamjenica ti N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik t-î tèb-e tèb-i tèb-e t-î tȍb-ōm tèb-i nenaglašeni oblik t-e t-i t-e - Lična zamjenica on N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik ôn-ø nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga/nj-ø - 82 MORFOLOGIJA .: m-.: ø-. ti – teb-. oni – nj-.: tob. U instrumentalu jednine zamjenica ja i ti javlja se alternirana osnova: ja: men. ti: teb. ona: nj. on / ona / ono – nj-.: j-.: mn.(tobom). Alternirane se osnove javljaju i u nenaglašenim oblicima jednine ličnih zamjenica: ja: men. on / ono: nj.: t-.

Lična zamjenica ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-a nj-ê nj-ôj nj-û nj-ôm/nj-óme nj-ôj nenaglašeni oblik j-e j-oj j-u/j-e - Lična zamjenica ono N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-o nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga - Lična zamjenica mi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik m-î n-âs n-ȁma n-âs n-ȁma n-ȁma nenaglašeni oblik n-as n-am n-as - Lična zamjenica vi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik v-î v-âs v-ȁma v-âs v-î v-ȁma v-ȁma nenaglašeni oblik v-as v-am v-as - GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 83 .

– Srio ju je.: Tada su ga tražili mnogi.: Dao sam joj ga prošle neđelje. – Eno mi ih ispred kuće i sl. – Nȁma su rekli da dođemo (a ne vȁma). za vâs i sl. Upotrebljava se samo za označavanje odnosa prema subjek84 MORFOLOGIJA . prema tèbi. npr. vi: vam – vi (dativ) i vas – ve (akuzativ). npr. lične zamjenice su u naglašenome obliku. POVRATNA ZAMJENICA SEBE Povratna zamjenica sèbe naziva se i lična zamjenica za svako lice jer služi za označavanje i 1. Upotreba naglašenih oblika uslovljena je mjestom u rečenici. Nenaglašeni oblik ju (<ona) umjesto oblika je (<ona) javlja se samo uz glagolsku enklitiku je da bi se izbjegla dvostruka upotreba te oblički istovjetne riječi (je). tj. Oblici ni / ne / vi / ve obilježje su razgovornoga stila. npr.: Njega su tada tražili mnogi. Ako je rečenični akcenat na zamjenici. uz njîh. potvrđuju rečenice u kojima se oni upotrebljavaju na neprvom mjestu u nenaglašenome obliku. lica.: od mène. ako se zamjenice upotrebljavaju konstrastivno jedna u odnosu na drugu. Kad se lična zamjenica nalazi na početku rečenice. npr. npr. ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-i /òn-e /òn-a nj-îh nj-ȉma nj-îh nj-ȉma nj-ȉma nenaglašeni oblik ø-ih ø-im ø-ih - Napomena: Nenaglašeni oblik dativa i akuzativa lične zamjenica mi i vi dvojak je i glasi: mi: nam – ni (dativ) i nas – ne (akuzativ). i 3. – Neka mi ga.: Pozvali su mène. Oblik instrumentala mnóme (<ja) upotrebljava se bez prijedloga. npr. – Ona mi ju je poklonila davno. 3. ona se redovno upotrebljava u naglašenome obliku. 2. one. upotrebljavaju se naglašeni oblici (bez obzira na mjesto koje one zauzimaju u rečenici). i 2.: On ju je vidio. a ne tèbe.Lična zamjenica oni. Nenaglašene zamjenice se jedna uz drugu javljaju po pravilu: dativ + genitiv / akuzativ. rečeničnim akcentom i prijedlozima koji uz njih stoje: 1. Kad se upotrebljavaju s prijedlozima. Da takve oblike nameće početno mjesto u rečenici. a oblik mnȏm s prijedlozima. Upotreba nenaglašenih oblika ličnih zamjenica znatno je češća od naglašenih.

vaš-ø. vaš. njen-ø/ njezin-ø. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: sèb-e sèb-i sèb-e/se sȍb-ōm sèb-i PRISVOJNE ZAMJENICE Prisvojne zamjenice su moj. njegov-a. njegov-a. drugome licu jednine (ti) prisvojna zamjenica tvoj (tj. njegov-ø. njihov. tvoj-a. naš. njen/njezin. drugome licu množine (vi) prisvojna zamjenica vaš (tj. tvoj-ø. Deklinacija Zamjenica môj N: G: D: A: za živo: jednina môj-ø mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-eg(a)/mô-g(a) za neživo: mȏj-ø V: mȏj-ø I: mòj-im L: mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-i mòj-īh mòj-im(a) mòj-e mòj-i mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenica mòja N: G: jednina môj-a mòj-ē množina mòj-e mòj-īh GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 85 . njegov. njegov-o). naš-a. njihov-a. njen-o/njezin-o). tvoj. naš-ø. Pošto se nikad ne upotrebljava u obliku subjekta. trećemu licu jednine ženskoga roda (ona) prisvojna zamjenica njen/njezin (tj. Prvome licu jednine (ja) odgovara prisvojna zamjenica moj (tj. vaš-e). trećemu licu množine oni – one – ona prisvojna zamjenica njihov (tj. moj-a. Nenaglašeni oblik (se) ima samo u akuzativu. ona se javlja samo u zavisnim padežima. vaš-a. njen-a/njezin-a. trećemu licu jednine muškoga roda (on) prisvojna zamjenica njegov (tj. moj-ø. prvome licu množine (mi) prisvojna zamjenica naš (tj. njihov-o). naš-e). moj-e). njegov-o).tu. njihov-ø. njegov-ø. trećemu licu jednine srednjega roda (ono) prisvojna zamjenica njegov (tj. tvoj-e).

moj-a. tvoj-e. vaš-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø.D: A: V: I: L: Zamjenica mòje N: G: D: A: V: I: L: mòj-ōj mòj-u mòj-a mòj-ōm mòj-ōj mòj-im(a) mòj-e mòj-e mòj-im(a) mòj-im(a) jednina mòj-e mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-e mòj-e mòj-im mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-a mòj-īh mòj-im(a) mòj-a mòj-a mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenice tvoj-ø. naš-e. moj-e. naš-a. Zamjenica njègov N: G: D: A: za živo: jednina njègov-ø njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-a /njègov-og(a) za neživo: njègov-ø V: njègov-ø I: njègov-im L: njègov-u/njegov-om(e) množina njègov-i njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-i njègov-im(a) njègov-im(a) Zamjenica njègova N: G: D: A: V: I: L: jednina njègov-a njègov-e njègov-ōj njègov-u njègov-a njègov-ōm njègov-ōj množina njègov-e njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-e njègov-im(a) njègov-im(a) 86 MORFOLOGIJA . vaš-ø. vaš-a. tvoj-a. naš-ø.

njegov-a. ov-a. e.: njegova dobrog prijatelja. u. pojave ili osobine: ja – ov-akav-ø. svoj-e. Kad se lične zamjenice u padežnim oblicima na -a. – Oplakivahu svoju đecu. našima dobrim prijateljima i sl. i 3. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored onoga s kime se govori (tj. npr. POKAZNE ZAMJENICE Pokazne zamjenice pokazuju ili upućuju na lica. – Viđeli su svoju kuću. njegovoga dobrog prijatelja. svoj-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø. njihov-a. pored 2. Kad se upućuje na neprisutno lice (tj. upotrebljava se zamjenica svoj-ø. Zamjenice svoj-ø.Zamjenica njègovo N: G: D: A: V: I: L: jednina njègov-o njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-o/njègov-og(a) njègov-o njègov-im njègov-u/njegov-om(e) množina njègov-a njègov-īh njègov-im(a) njègov-a njègov-a njègov-im(a) njègov-im(a) Zamjenice njen-ø /njezin-ø. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. t-a. tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. Isto važi i za upućivanje na svojstva. u njegovoj prostornoj ili vremenskoj blizini. njihov-ø. on-a. ti – t-akav-ø/t-akv-i. njen-a/njezin-a. pored 1. Kad ono što se kazuje imenicom pripada subjektu.: Tražio sam svoje drugove. ov-olik-o. POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ Povratno-prisvojna zamjenica svȏj-ø. -oga. on-o. svoj-a. upotrebljava se zamjenica on-aj. lica) upotrebljava se zamjenica t-aj. predmete. -emu. ov-akv-a. njihov-o mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica njegov-ø. lice) ili na lice koje je udaljeno od lica koja govore. -ome. svoj-a. tvojemu dobrom prijatelju. t-o. moj-a. svòj-e izražava i povratnost i prisvojnost (pripadnost). moj-e. njen-o/njezin-o. lica). t-akv-o GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 87 . npr. na 3. svòj-a. svojstva i pojave. lice. t-akv-a. upotrebljava se pokazna zamjenica ov-aj. ov-akv-o // ov-olik-ø/ov-olik-i. i 2. ov-olik-a. ov-o. Naziva se još i povratno-prisvojna zamjenica za svako lice jer se njome označava i 1. njegov-o. tvome dobrom prijatelju. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored govornoga lica (tj.

Deklinacija Zamjenica ovāj N: G: D: A: za živo: jednina òv-āj òv-ōg(a) òv-ōm(e) òv-ōg(a) za neživo: òv-āj V: I: òv-īm L: òv-ōm(e) množina òv-ī òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenica òvā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica òvō N: G: D: A: V: I: L: jednina òv-ō òv-ōg(a) òv-ōm(e) òv-ō òv-īm òv-ōm(e) množina òv-ā òv-īh òv-īm(a) òv-ā òv-īm(a) òv-īm(a) jednina òv-ā òv-ē òv-ōj òv-ū òv-ōj òv-ōm množina òv-ē òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenice òn-āj. t-olik-o. òn-ō mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica ov-aj. t-ô. 88 MORFOLOGIJA . on-olik-a. on – on-akav-ø/on-akv-i. on-akv-o // on-olik-i. on-olik-o. t-olik-a. ov-a. t-â. on-akv-a. ali s drugačijim akcentom.// t-olik-ø. mijenjaju i zamjenice t-âj. Po tome se obrascu. òn-ā. ov-o.

e. t-òlik-o/t-òlik-ō. tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. a značenje odnosnih zamjenica u odnosnim rečenicama kad vezuju te rečenice s riječima ili djelovima rečenice na koje se odnose. kolìk-a/kolìk-ā. Zamjenice ov-òlik-ø/ov-òlik-ī. čiji. on-òlik-ø/on-olìk-ī. u. kakav/kakvi. Kad se pokazne zamjenice u padežnim oblicima na -a. kolìk-o/kolìk-ō. UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE Upitne i odnosne zamjenice su ko. ov-òlik-o/ov-òlik-ō. Deklinacija Zamjenica kȍ N: G: D: A: V: I: L: k-ȍ k-óga/k-ôg k-óme/k-ôm k-óga/k-ôg k-íme/k-îm kóme/k-ôm GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 89 . kolik/koliki. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. kàkv-o/kàkv-ō.Zamjenica tâj N: G: D: A: za živo: jednina t-âj t-ȍga/t-ôg t-ȍme/t-ôm t-ȍga/t-ôg za neživo: t-âj V: I: t-îm L: t-ȍme/t-ôm množina t-î t-îh t-îm(a) t-ê t-îm(a) t-îm(a) Zamjenice ov-àkav-ø/ov-àkv-ī. -emu. on-òlik-a/on-olìk-ā.: toga lijepog đeteta. kàkv-a/kàkv-ā. ov-àkv-o/ov-àkv-ō. koji. ov-àkv-a/ov-àkv-ā. što. on-àkv-a/ov-àkv-ā. Značenje upitnih zamjenica imaju u upitnim rečenicama. t-òlik-ø/t-òlik-ī. ov-òlik-a/ov-òlik-ā. Viđeti o tome u odjeljku o upitnim zamjenicama. Npr. -oga. on-òlik-o/on-olìk-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kòlik-ø/kolìk-ī. on-àkv-o/ov-àkv-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kàkav-ø/kàkv-ī. -ome. ovome našem đetetu i sl. on-àkav-ø/ on-àkv-ī.: Koji je to čovjek? – To je čovjek kojega smo lani upoznali. t-òlik-a/ t-òlik-ā. npr.

čìjē. čìjā.Zamjenica štȍ N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica čìjī jednina N: čìj-ī G: čìj-ēg(a) D: čìj-ēm(u) A: za živo: čìj-ēg(a) za neživo: čìj-ī V: I: čìj-ēm(u) L: čìj-īm Zamjenica čìjā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica čìjē N: G: D: A: V: I: L: jednina čìj-ē čìj-ēg(a) čìj-ēm(u) čìj-ē čìj-īm čìj-ēm(u) množina čìj-ā čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ā čìj-īm(a) čìj-īm(a) jednina čìj-ā čìj-ē čìj-ōj čìj-ū čìj-ōm čìj-ōj množina čìj-ē čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) množina čìj-ī čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) št(//č)-ȍ č-èga č-èmu/č-ȅm štȍ č-íme/č-îm č-èmu/č-ȅm Napomena: Zamjenice kòjī. kòjē mijenjaju se kao i zamjenice čìjī. 90 MORFOLOGIJA . kòjā.

Zamjenica kàkav N: G: D: A: za živo: jednina kàkav-ø kàkv-a kàkv-u kàkv-a za neživo: kàkav-ø V: I: kàkv-īm L: kàkv-u množina kàkv-i kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) Zamjenica kàkva N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvo N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvī N: G: D: A: za živo: za neživo: jednina kàkv-a kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-u kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-e kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-o kàkv-a kàkv-u kàkv-o kàkv-īm kàkv-u množina kàkv-a kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-a kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) V: I: L: jednina kàkv-ī kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ōg(a) kàkv-ī kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ī kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 91 .

Zamjenica kàkvā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvō N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kòlik jednina N: kòlik-ø G: kòlik-a D: kòlik-u A: za živo: kòlik-a za neživo: kòlik-ø V: I: kòlik-īm L: kòlik-u Zamjenica kolìka N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-a kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-u kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-e kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-e kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) množina kòlik-i kòlik-īh kòlik-īm(a) kòlik-ē kòlik-īm(a) kòlik-īm(a) jednina kàkv-ō kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ō kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ā kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ā kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-ā kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-ū kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-ē kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) 92 MORFOLOGIJA .

Zamjenica kolìko N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kolìkī N: G: D: A: za živo: jednina kolìk-ī kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ōg(a) za neživo: kolìk-ī V: I: kolìk-īm L: kolìk-ōm(e) množina kolìk-ī kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) jednina kolìk-o kolìk-a kolìk-u kolìk-o kolìk-īm kolìk-u množina kolìk-a kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-a kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) Zamjenica kolìkā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kolìkō N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-ō kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ō kolìk-īm kolìk-ōm(e) množina kolìk-ā kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ā kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) jednina kolìk-ā kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-ū kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-ē kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 93 .

) 94 MORFOLOGIJA . svekolik. npr. šta.. nešto.: ko god/ko gođ. što. -ā. Proste su: ko. vaskolik. Proste neodređene zamjenice mijenjaju se po istome obrascu kao i upitne i odnosne zamjenice. -ē... kakva. kakav-ø. -ā. kakvo. kakva. -ē. bilo što. koješta..(npr. koj-ī. -ā.. -ā. -ē. ni-.: neko. -a. kakav-ø. vas-/sva-/sve-. ništa.). što. štogod/štogođ itd. išta. što.NEODREĐENE ZAMJENICE Neodređene zamjenice su ko. čij-ī.. zamjenice ko. kakva. (Viđeti o tome u poglavlju o upitnim i odnosnim zamjenicama. ma što. koj-ī. iko. svakoji. -o.. -ē.. kakvo..).. izvedene i složene.: kogod/kogođ. što god/što gođ itd. -o s prefiksima ne-.). -o s rječcom god/gođ kao sufiksom (npr. kakvo. đeko. kakva. god/gođ (npr.). čij-ī.: bilo ko. -e. -ā. đe. i-.: niko – nik-og(a) – nik-om(e) / ma ko – ma k-og(a) – ma k-om(e) i sl.. -e. kojeko. -a.. zamjenice ko. -ā. kolik-ø.. đečiji. ma čiji itd. bilo čijī – ili u obrnutome redu). kakav-ø. -a. što. čij-ī. Neodređene zamjenice mogu biti proste.. kakvo. -ē. čij-ī. kakav-ø. Pri promjeni složenih neodređenih zamjenica mijenja se samo onaj njihov dio koji je sastavljen od proste neodređene zamjenice. koj-ī.: ma ko. -ē. bilo (npr. -ā. kolik-ø. s rječcama ma (npr. niko. kolik-ø. đekoji itd. -ā. koje-. koj-ī.

-ō/-ē (-ō u nominativu imaju pridjevi srednjega roda s osnovom na nepalatalni konsonant. Samo neodređeni vid imaju pridjevi na -ov-ø (brat-ov-ø)/-ev-ø (kralj-ev-ø). a pridjevi na nepalatalni konsonant -om(e). Određenim pridjevima kazuje se određenost onoga što je označeno riječju koju određuju. siv-ō. -inj-i (pčel-inj-i). davni. Samo određeni vid imaju pridjevi na -sk-i (brat-sk-i). -ašnj-i (kad-ašnj-i). npr. loš-a. jarki. npr. Samo određeni vid imaju i pridjevi žarki. Određeni pridjevi odgovaraju na pitanje koji?. lijep-a. desni. Neki pridjevi mogu biti samo određeni. neđeljni. -j-i (vraž-j-i). Neodređeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ø. loš-ø. vruć-ē. Oni dakle mogu biti prisvojni (odgovaraju na pitanje čiji? i određuju pripadnost. a -ē pridjevi srednjega roda s osnovom na palatalni konsonant). npr. -o/-e (-o u nominativu imaju pridjevi s osnovom na nepalatalni konsonant. pridjevi koji završavaju na -ć-i (kupa-ć-i) i pridjevi kojima se određuje prostor ili vrijeme. Pridjevi mogu biti određenoga i neodređenoga vida. -ovljev-ø (brat-ovljev-ø)/-evljev-ø (muž-evljev-ø). -in-ø (žen-in-ø). vruć-ø – vruć-emu/ vruć-em i sl.: zlatni sat). -a. a -e pridjevi s osnovom na palatalni konsonant).: dobri čovjek – dobar čovjek i sl.: lijevi. vruć-ā. a neki samo neodređeni. Pridjevi na palatalni konsonant imaju u instrumentalu jednine -em(u).PRIDJEVI Pridjevi su promjenljive riječi koje kazuju čije je. npr.: lijep-ø. a neodređenim neodređenost.: đedov sat). a neodređeni na pitanje kakav?. Određeni pridjevi stoje uz imenice kojima je označen predmet što je poznat učesnicima u komunikaciji.: siv-ī. npr. Neki pridjevi u osnovnome obliku imaju samo jedan vid – određeni ili neodređeni. gornji. Određeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ī. kakvo je i od čega je ono što je označeno riječju koju određuju.: loš-ø čovjek – loš-a čovjeka/ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 95 . vruć-ī. -ljev-ø (Miroslav-ljev-ø). opisni (odgovaraju na pitanje kakav? i određuju kvalitet ili osobinu.: lijep-ø – lijep-ome/lijep-om. a u kosim padežima mogu imati obje promjene. loš-e. npr. śeverni. lijep-o. -ā. npr. -nj-i (sinoć-nj-i). npr. npr. siv-ā. I obrnuto.: džepni sat) i gradivni (odgovaraju na pitanje od čega? i određuju građu ili materiju. antički.

U takvim slučajevima njihova određenost ili neodređenost utvrđuje se kontekstualno.loš-ega čovjeka. Deklinacija pridjeva Određeni vid: Muški rod jednina N: lȉjep-ī G: lȉjep-ōg(a) D: lȉjep-ōm(e) A: za živo: lȉjep-ōg(a) za neživo: lȉjep-ī V: lȉjep-ī I: lȉjep-īm L: lȉjep-ōm(e) Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lȉjep-ā lȉjep-ē lȉjep-ōj lȉjep-ū lȉjep-ā lȉjep-ōm lȉjep-ōj Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lȉjep-ō lȉjep-ōg(a) lȉjep-ōm(e) lȉjep-ō lȉjep-ō lȉjep-īm lȉjep-ōm(e) množina lȉjep-ā lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ā lȉjep-ā lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) množina lȉjep-ē lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ē lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) množina lȉjep-ī lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ī lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) 96 MORFOLOGIJA .

: najjači. lijep. npr. kojim se iskazuje da pojam koji on određuje ima određeno svojstvo u najvišem stepenu (u poređenju sa svim ostalim pojmovima). Osnovni oblik pridjeva naziva se pozitiv. npr. bjelji. jak. najljepši. Posljednji je stupanj superlativ.: jači. bijel.Neodređeni vid: Muški rod jednina lȉjep-ø lijèp-a lijèp-u lijèp-a za neživo: lȉjep-ø V: lȉjep-ī I: lijèp-īm L: lijèp-u N: G: D: A: za živo: Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-a lijèp-ē lijèp-ōj lijèp-u lȉjep-ā lijèp-ōm lijèp-ōj Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-o lijèp-a lijèp-u lijèp-o lȉjep-ō lijèp-īm lijèp-u množina lijèp-a lijèp-īh lijèp-īm(a) lijèp-a lȉjep-ā lijèp-īm lijèp-īm množina lijèp-e lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ē lijèp-īm lijèp-īm množina lijèp-i lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ī lijèp-īm lijèp-īm KOMPARACIJA PRIDJEVA Opisnim pridjevima može se iskazivati različit stepen svojstva koje se njima iskazuje. Sljedeći stepen naziva se komparativ i njime se iskazuje viši stepen određenoga svojstva. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 97 . najbjelji. ljepši.

fîn. Komparativi i superlativi imaju samo oblik pridjeva određenoga vida. krotak. morfemom -j. širi. dubok. niži. jotovanje – strog-ø – strož-i. Morfemom -j.na komparativ (svih pridjeva). komparativ grade morfemom -ij-. stroži/strožiji. vitak. Međutim ima jednosložnih pridjeva s dugim akcentom koji komparativ ne grade morfemom -j-. -ok-. dublji. -an. Neki pridjevi s morfemom -ak.i nastavcima -ī. Glasovne promjene koje se vrše pri komparaciji pridjeva. sladak.: krepak. tanak. žestok. pri čemu se ispred komparativnoga -j. najljepši.gube. krotkiji. npr.: bȉjel – bjȅljī. pri čemu ne dolazi do gubljenja morfema -ak-. Takvi su i komparativi dvosložnih pridjeva s ije alternantnom jata. rijedak. gibak. svètijī. mek i lijep komparativ grade morfemom -š-: lakši. Pridjevi lak. freškiji i sl.: pùstijī. Njihovi komparativi glase: krepkiji. mekši. Takvi su pridjevi: kratak.i takvi trosložni pridjevi s ije alternantom jata komparativ grade morfemom -j-. Stoga se mijenjaju po obrascu promjene određenih pridjeva čija osnova završava palatalom. čiji komparativ glasi deblji.: pûst. frešak i sl. npr. npr. -ij. Superlativ se gradi dodavanjem prefiksalnoga morfema naj. Takav je i pridjev debeo (<debel). nizak. Oni. štûr. vitkiji. npr. tanji. alternacije ije/je/je . -ek-. Na isti način grade se i komparativi pridjeva dȕg i strȍg. -ek-. ljubak.: drâg – drȁžī.bijel-ø – bjel-j-i > bjelji i sl.komparativ grade morfemom -ij-. svêt. -ā i -ē. zadovòljnijī. -ok-. najśeverniji. slân. kao i većina ostalih pridjeva. žešći.i -š. najneuobičajeniji i sl. ljepši.morfemi -ak-. rjeđi.: najbolji. širok.i morfemom -ij-: viši/visočiji. npr.: nepostojano a – hrabar-ø – hrabr-ij-i. Pridjevi visok i strog komparativ grade na dva načina. uglèdnijī i sl. slađi. -an. dalek. npr.grade se komparativi većine pridjeva koji su u muškome rodu jednosložni i imaju dug akcenat. gipkiji. slànijī. objašnjene su u poglavlju o morfonologiji. crvènijī. nôv i sl.Komparativ se gradi tvorbenim morfemima -j-. plitak. npr. ljupkiji. 98 MORFOLOGIJA . Njihovi komparativi glase: kraći. dalji. jednačenje konsonanata po zvučnosti – gibak-ø – gipk-ij-i. Neki dvosložni pridjevi s morfemima -ak-. plići.

npr. sto trideset šestoro piladi i sl. Broj dva ide uz muški i srednji rod.: prva kiša. dvanaest-i. 3. ali može imati i značenja pridjeva isti. treći razred.: jedan čovjek. npr. jedne pantalone.: tri čovjeka. prv-e. jedn-o. 2. npr. zbirni – kad označavaju tačan broj mladih bića ili bića različita roda. jedna vrata.BROJEVI Brojevi mogu biti: 1. i to uz genitiv jednine. prv-a.: Dođoše jedni ljudi i zaplijeniše im pokućstvo. npr. Međutim taj broj (jedan) može imati i oblike množine. dva đeteta. nego neodređene zamjenice neki (npr. Uz ženski rod (u množini) taj broj glasi dvije. npr.: jedni opanci. jedne čizme.: tri žene. Jedino redni brojevi imaju oblike za sva tri roda i oba broja. npr. redni – kad kazuju redosljed u kojem se nalazi predmet označen imenicom. U ženskom rodu zahtijevaju množinu. dok su oni koji im prethode u obliku osnovnoga broja.). četiri žene.: dvadeset prvi. Brojevi tri i četiri idu uz sva tri roda. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 99 . npr. Kad stoji uz imenice muškoga i srednjeg roda.: dvoje đece. dvanaest-a. Broj jedan označava jedninu. nego stvarna jednina. osnovni – kad kazuju koliko ima pojedinačno uzetih predmeta označenih imenicom. dvanaest-o i sl. npr.: prv-i. tri đeteta // četiri čovjeka. jedne makaze i sl. jednaki (npr. obadvije). trideset dvije kuće i sl.: Onih pet učenika je stiglo. Od osnovnih brojeva samo jedan ima oblike za sva tri roda: jedan-ø.). dvije žene. ali tada više nema značenje broja. npr. četiri đeteta.: dvije žene. prv-o // prv-i.: dva čovjeka.: Kao da ih je jedna majka rodila. šestoro unučadi. dvjesta četrdeset šestoro i sl. Umjesto brojeva dva i dvije mogu se koristiti i brojevi oba i obje (rjeđe: obadva. Brojevi od pet nadalje zahtijevaju glagol u srednjem rodu jednine. dvadeset osma ulica i sl. a imenice i zamjenice uz njih su u genitivu množine. Izuzetak čini upotreba oblika množine broja jedan uz imenice pluralia tantum i imenice kojima se označavaju predmeti koji se koriste u paru. prv-a. jedn-a. te se imenice nalaze u genitivu jednine. Zbirni i redni brojevi iznad 20 (dvadeset) višečlani su i samo u posljednjem članu imaju oblik zbirnih i rednih brojeva. đe se opet ne označava množina. npr.

bilion samo su po funkciji brojevi. Deklinacija brojeva Od osnovnih brojeva mijenjaju se samo jedan-ø. -a. Po ostalim osobinama to su imenice. N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: 100 MORFOLOGIJA jèdan jèdan-ø jèdn-og(a) jèdn-om(e) za živo: jèdn-og(a) za neživo: jèdan-ø jèdan-ø jèdn-īm jèdn-om(e) jèdna jèdn-a jèdn-ē jèdn-ōj jèdn-u jèdn-a jèdn-ōm jèdn-ōj jèdno jèdn-o jèdn-og(a) jèdn-om(e) jèdn-o jèdn-o jèdn-īm jèdn-om(e) dvâ dv-ȃ dv-àjū dv-àma dv-ȃ dv-ȃ . dva. koje se mijenjaju kao i sve druge imenice toga tipa. dvije.Brojevi stotina. Brojevi oba (i obadva) i obje (i obadvije) mijenjaju se po obrascu promjene brojeva dva i dvije. milion. milijarda. hiljada. tri i četiri. -o.

: s osam žena. Redni brojevi mijenjaju se kao i pridjevi određenoga vida čija osnova završava nepalatalnim konsonantom.I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: dv-àma dv-àma dvȉje dv-ȉje dv-ìjū dv-ijèma/dv-jȅma dv-ȉje dv-ȉje dv-ijèma/dv-jȅma dv-ijèma/dv-jȅma trî tr-î tr-ìjū tr-íma tr-î tr-î tr-íma tr-íma čètiri čètir-i čètir-ijū čètir-ima čètir-i čètir-i četìr-ma/čètir-ima četìr-ma/čètir-ima Brojevi od pet nadalje nemaju promjenljive oblike. npr. Oni u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga. od trideset golova i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 101 . I oni tada u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga. od četiri učenika i sl. dvije. npr. tri i četiri sve rjeđe imaju promjenljive oblike (naročito broj četiri).: s dvije žene. U savremenome crnogorskom jeziku i brojevi dva.

druga jednu. glagolski pridjev trpni i glagolski prilog prošli. Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema može se pojaviti intervokalno j. Dijeli se na šesnaest klasa: 102 MORFOLOGIJA . Infinitivna osnova polazišna je za aorist. Glagolski oblici međusobno se razlikuju po sufiksalnome morfemu svoje osnove. imperfekat. Gramatičari štokavskih standardnih jezika dali su različite podjele glagolskih vrsta. dn. npr. četvrta tri. Mi smo se opredijelili za ovu podjelu. a svaka osnova svakoga glagolskog oblika je dvomorfemska – sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema umeće se n. npr. Polazišna je osnova za neke glagolske oblike infinitivna.i tek-ø-. Treba razlikovati glagolski korijen i osnovu. Prva glagolska vrsta u crnogorskome jeziku ima šesnaest klasa. peta dvije i šesta dvije klase.GLAGOLI GLAGOLSKE OSNOVE Svaki glagolski oblik ima svoju osnovu i svaki se gradi prema jednoj polazišnoj osnovi.: pi-ø-ti – pi-j-e-m i sl.: teč-e. Vrste se dijele na klase. GLAGOLSKE VRSTE U crnogorskome jeziku postoji šest glagolskih vrsta. Glagolska osnova može biti podvrgnuta i procesu alternacije. a za neke prezentska. treća tri. glagolski pridjev radni. d. Korijen je jednomorfemski. Prezentska osnova polazišna je za imperativ i glagolski prilog sadašnji. PRVA VRSTA Glagoli prve vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava nultim morfemom (-ø) i prezentsku osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -ē.

: véz-ē-m véz-ē-š véz-ē-ø véz-ē-mo véz-ē-te véz-ø-ū -ps-//-b-ø-ti: -b-ē-m / -b-ø-ū. npr. npr. npr. npr. Druga klasa: na-že-ø-ti: nače-ø-ti: . npr.: mèt-ē-m mèt-ē-š mèt-ē-ø mèt-ē-mo mèt-ē-te mèt-ø-ū -s-//-z-ø-ti: -z-ē-m / -z-ø-ū.: nàčn-ē-m nàčn-ē-š nàčn-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 103 mes-//met-ø-ti: ves-//vez-ø-ti: skups-//skub-ø-ti: 2.ē -m / -t-ø-ū.: krád-ē-m krád-ē-š krád-ē-ø krád-ē-mo krád-ē-te krád-ø-ū -s-//-t-ø-ti: -t.: nà-žm-ē-m nà-žm-ē-š nà-žm-ē-ø nà-žm-ē-mo nà-žm-ē-te nà-žm-ø-ū -e-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. Prva klasa: kras-//krad-ø-ti: -s-//-d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū.1. npr.: skúb-ē-m skúb-ē-š skúb-ē-ø skúb-ē-mo skúb-ē-te skúb-ø-ū -e-ø-ti: -m-ē-m / -m-ø-ū.

: kùn-ē-m kùn-ē-š kùn-ē-ø kùn-ē-mo kùn-ē-te kùn-ø-ū -la-ø-ti: -olj-ē-m / -olj-ø-ū. npr. npr. Treća klasa: kle-ø-ti: 4. Četvrta klasa: kla-ø-ti: zva-ø-ti: po-sla-ø-ti: 104 MORFOLOGIJA . npr.: pò-šalj-ē-m pò-šalj-ē-š pò-šalj-ē-ø pò-šalj-ē-mo pò-šalj-ē-te pò-šalj-ø-ū 3.nàčn-ē-mo nàčn-ē-te nàčn-ø-ū že-ø-ti: -e-ø-ti: -nj-ē-m / -nj-ø-ū.: kȍlj-ē-m kȍlj-ē-š kȍlj-ē-ø kȍlj-ē-mo kȍlj-ē-te kȍlj-ø-ū -va-ø-ti: -ov-ē-m / -ov-ø-ū.: žnj-ê-m žnj-ê-š žnj-ê-ø žnj-ê-mo žnj-ê-te žnj-ø-û -le-ø-ti: -un-ē-m / -un-ø-ū.: zòv-ē-m zòv-ē-š zòv-ē-ø zòv-ē-mo zòv-ē-te zòv-ø-ū -sla-ø-ti: -šalj-ē -m / -šalj-ø-ū. npr. npr.

Deveta klasa: smje-ø-ti: .: tȁr-ē-m tȁr-ē-š tȁr-ē-ø tȁr-ē-mo tȁr-ē-te tȁr-ø-ū -lje-ø-ti: -elj-ē-m / -elj-ø-ū.: pò-nes-ē-m po-nès-ē-m pò-nes-ē-š po-nès-ē-š pò-nes-ē-ø po-nès-ē. Sedma klasa: mrije-ø-ti: 8. npr.: mrø-ê-m mrø-ê-š mrø-ê-ø mrø-ê-mo mrø-ê-te mrø-ø-û -nije -ø-ti: -nes-ē-m / -nes-ø-ū. npr.: smȉj-ē-m smȉj-ē-š smȉj-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 105 5. Šesta klasa: mlje-ø-ti: 7.dra-ø-ti: -ra-ø-ti: -er-ē-m / -er-ø-ū. npr. npr. Peta klasa: tr-ø-ti: 6.ø pò-nes-ē-mo po-nès-ē-mo pò-nes-ē-te po-nès-ē-te pò-nes-ø-ū po-nès-ø-ū -je-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū. npr.: mȅlj-ē-m mȅlj-ē-š mȅlj-ē-ø mȅlj-ē-mo mȅlj-ē-te mȅlj-ø-ū -ije-ø-ti: -ø-ē-m / -ø-ø-ū. npr. Osma klasa: po-nije -ø-ti: 9.: dèr-ē-m dèr-ē-š dèr-ē-ø dèr-ē-mo dèr-ē-te dèr-ø-ū -r-ø-ti: -ar-ē-m / -ar-ø-ū.

Dvanaesta klasa: u-su-ø-ti: 106 MORFOLOGIJA . Jedanaesta klasa: mog-ø-ti: rek-ø-ti: 12. npr.: bì(j)-ē-m bì(j)-ē-š bì(j)-ē-ø bì(j)-ē-mo bì(j)-ē-te bì(j)-ø-ū -u-ø-ti: -u(j)-ē-m / -u(j)-ø-ū. npr.smȉj-ē-mo smȉj-ē-te smȉj-ø-ū 10. npr.: mòg-ø-u mòž-e-š mòž-e-ø mòž-e-mo mòž-e-te mòg-ø-ū -k-ø-ti: -č-ē-m / -k-ø-ū. npr.: rèč-ē-m rèč-ē-š rèč-ē-ø rèč-ē-mo rèč-ē-te rèk-ø-ū -u-ø-ti: -p-ē-m / -p-ø-ū.: čȕ(j)-ē-m čȕ(j)-ē-š čȕ(j)-ē-ø čȕ(j)-ē-mo čȕ(j)-ē-te čȕ(j)-ø-ū -g-ø-ti: -g-ø-u / -ž-e-. Deseta klasa: bi-ø-ti: -i-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū. npr.: ȕ-sp-ē-m ȕ-sp-ē-š ȕ-sp-ē-ø ȕ-sp-ē-mo ȕ-sp-ē-te ȕ-sp-ø-ū ču-ø-ti: 11.

npr.: mȍg-n-ē-m mȍg-n-ē-š mȍg-n-ē-ø mȍg-n-ē-mo mȍg-n-ē-te mȍg-n-ø-ū -k-ø-ti: -k-n-ē-m / -k-n-ø-ū.: nà-īđ-ē-m nà-īđ-ē-š nà-īđ-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 107 mog-ø-ti: rek-ø-ti: 14. Petnaesta klasa: id-ø-ti: 16. npr. npr.: rȅk-n-ē-m rȅk-n-ē-š rȅk-n-ē-ø rȅk-n-ē-mo rȅk-n-ē-te rȅk-n-ø-ū -a-ø-ti: -a-dn-ē-m /-a-dn-ø-ū.: ìd-ē-m ȉd-ē-m ìd-ē-š ȉd-ē-š ȉd-ē-ø ìd-ē-ø ìd-ē-mo ȉd-ē-mo ìd-ē-te ȉd-ē-te ìd-ø-ū ȉd-ø-ū -id-ø-ti: -iđ-ē-m / -iđ-ø-ū.: nè-sta-n-ē-m nè-sta-n-ē-š nè-sta-n-ē-ø nè-sta-n-ē-mo nè-sta-n-ē-te nè-sta-n-ø-ū -g-ø-ti: -g-n-ē-m / -g-n-ø-ū.13. Šesnaesta klasa: na-id-ø-ti (naići): . npr.: dȁ-dn-ē-m dȁ-dn-ē-š dȁ-dn-ē-ø dȁ-dn-ē-mo dȁ-dn-ē-te dȁ-dn-ø-ū -d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū. npr. Trinaesta klasa: ne-sta-ø-ti: -sta-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. Četrnaesta klasa: da-ø-ti: 15. npr.

p. a na kraju prezentske sufiksalni morfem -ē. č.: prò-nā-đ-ē-m prò-nā-đ-ē-š prò-nā-đ-ē-ø prò-nā-đ-ē-mo prò-nā-đ-ē-te prò-nā-đ-ø-ū DRUGA VRSTA Glagoli druge vrste imaju na kraju infinitivne osnove sufiksalni morfem -nu-. s. ž. Infinitivno -ov-. Druga glagolska vrsta ima samo jednu klasu: -nu-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. odnosno -va-. -iv. mlj. ž.ispred a alternira s prezentskim -u-. -ja-. npr. vlj i št. t. sonanti m. k. ć.nà-īđ-ē-mo nà-īđ-ē-te nà-īđ-ø-ū pro-na-ø-ći: -na-ø-ći: -na-đ-ē-m / -na-đ-ø-ū.: ba-nu-ti: bȁ-n-ē-m bȁ-n-ē-š bȁ-n-ē-ø bȁ-n-ē-mo bȁ-n-ē-te bȁ-n-ø-ū TREĆA VRSTA Glagoli treće vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -a-. c i h. Treća glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. z. v i konsonantska grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj. đ. d. npr.: zȍblj-ē-m zȍblj-ē-š zȍblj-ē-ø 108 MORFOLOGIJA . -ev-. a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -jē-. plj. Između toga prezentskoga sufiksalnog morfema i korijenskoga morfema umeće se n. č. g. npr. Prva klasa: zob-a-ti: -b-a-ti: -blj-ē-m / -blj-ø-ū. š. š. Finalni konsonanti b.

npr.: svȉć-ē-m svȉć-ē-š svȉć-ē-ø svȉć-ē-mo svȉć-ē-te svȉć-ø-ū -g-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū.: slâž-ē-m slâž-ē-š slâž-ē-ø slâž-ē-mo slâž-ē-te slâž-ø-ū -k-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū.: glȍđ-ē-m glȍđ-ē-š glȍđ-ē-ø glȍđ-ē-mo glȍđ-ē-te glȍđ-ø-ū -t-a-ti: -ć-ē-m / -ć-ø-ū. npr.: sȓč-ē-m sȓč-ē-š sȓč-ē-ø sȓč-ē-mo sȓč-ē-te sȓč-ø-ū glod-a-ti: svit-a-ti: slag-a-ti: srk-a-ti: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 109 . npr.: kȁplj-ē-m kȁplj-ē-š kȁplj-ē-ø kȁplj-ē-mo kȁplj-ē-te kȁplj-ø-ū -d-a-ti: -đ-ē-m / -đ-ø-ū. npr.zȍblj-ē-mo zȍblj-ē-te zȍblj-ø-ū kap-a-ti: -p-a-ti: -plj-ē-m / -plj-ø-ū. npr.

npr. npr. npr.: zà-dīš-ē-m zà-dīš-ē-š zà-dīš-ē-ø bris-a-ti: hram-a-ti: do-ziv-a-ti: sric-a-ti: za-dih-a-ti: 110 MORFOLOGIJA . npr.: dò-zīvlj-ē-m dò-zīvlj-ē-š dò-zīvlj-ē-ø dò-zīvlj-ē-mo dò-zīvlj-ē-te dò-zīvlj-ø-ū -c-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū.stez-a-ti: -z-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū. npr.: hrâmlj-ē-m hrâmlj-ē-š hrâmlj-ē-ø hrâmlj-ē-mo hrâmlj-ē-te hrâmlj-ø-ū -v-a-ti: -vlj-ē-m / -vlj-ø-ū.: srîč-ē-m srîč-ē-š srîč-ē-ø srîč-ē-mo srîč-ē-te srîč-ø-ū -h-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū. npr.: stêž-ē-m stêž-ē-š stêž-ē-ø stêž-ē-mo stêž-ē-te stêž-ø-ū -s-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū.: brȉš-ē-m brȉš-ē-š brȉš-ē-ø brȉš-ē-mo brȉš-ē-te brȉš-ø-ū -m-a-ti: -mlj-ē-m / mlj-ø-ū.

-a-. št i žd. viđeti < vidjeti.: bîšt-ē-m bîšt-ē-š bîšt-ē-ø bîšt-ē-mo bîšt-ē-te bîšt-ø-ū -va-ti: -jē-m / (j)-ø-ū.: vȍz-ī-m vȍz-ī-š GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 111 2. -je. Četvrta glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. Prva klasa: voz-i-ti: -i-ti: -ī-m / -ø-ē. ž. pa u rezultatu imamo đ i ć. npr. a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -i-. lećeti < letjeti).(ili -e. npr.zà-dīš-ē-mo zà-dīš-ē-te zà-dīš-ø-ū bisk-a-ti: -sk-a-ti: -št-ē-m / -št-ø-ū.: sȉ-jē-m sȉ-jē-š sȉ-jē-ø sȉ-jē-mo sȉ-jē-te sȉ(j)-ø-ū ČETVRTA VRSTA Infinitivna osnova glagola četvrte vrste završava sufiksalnim morfemima -i-.ako je došlo do jotovanja krajnjega konsonanta u korijenskome morfemu. npr. Treća klasa: si-ja-ti: .jotuje krajnje konsonante d i t u korijenskome morfemu. Sufiksalni morfem -je. Druga klasa: da-va-ti: 3.: dá-jē-m dá-jē-š dá-jē-ø dá-jē-mo dá-jē-te dá(j)-ø-ū -jati: -jē-m / (j)-ø-ū. npr. npr.ima krajnje č. Korijenski morfem ispred sufiksalnoga morfema -a.

npr. npr. npr.: kríč-ī-m kríč-ī-š kríč-ī-ø kríč-ī-mo kríč-ī-te kríč-ø-ē -ž-a-ti: -ž-ī-m / -ž-ø-ē. Treća klasa: krič-a-ti: lèt-ī-m / lèt-ø-ē vìd-ī-m / vìd-ø-ē -č-a-ti: -č-ī-m / -č-ø-ē.: pljúšt-ī-m pljúšt-ī-š pljúšt-ī-ø pljúšt-ī-mo pljúšt-ī-te pljúšt-ø-ē lež-a-ti: pljušt-a-ti: 112 MORFOLOGIJA .: leć-e-ti: viđ-e-ti: 3. npr. Druga klasa: svrb-je-ti: -je-ti: -ī-m / -ø-ē.jotovalo krajnji konsonant korijenskoga morfema. npr.: svŕb-ī-m svŕb-ī-š svŕb-ī-ø svŕb-ī-mo svŕb-ī-te svŕb-ø-ē Napomena: Ista je promjena kad su u pitanju glagoli u kojima je j iz sufiksalnoga morfema -je.: lèž-ī-m lèž-ī-š lèž-ī-ø lèž-ī-mo lèž-ī-te lèž-ø-ē -št-a-ti: -št-ī-m / -št-ø-ē.vȍz-ī-ø vȍz-ī-mo vȍz-ī-te vȍz-ø-ē 2.

npr. npr. npr.i -iva-. Kod nekih glagola ispred tih sufiksalnih morfema javlja se av.: tg-u-jē-m tg-u-jē-š tg-u-jē-ø 2. Druga klasa: iš-čit-av-a-ti: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 113 . npr.: zvížd-ī-m zvížd-ī-š zvížd-ī-ø zvížd-ī-mo zvížd-ī-te zvížd-ø-ē PETA VRSTA Infinitivna osnova glagola pete vrste završava sufiksalnim morfemom -a-.: iš-čìt-āv-ā-m iš-čìt-āv-ā-š iš-čìt-āv-ā-ø iš-čìt-āv-ā-mo iš-čìt-āv-ā-te iš-čìt-āv-a-(j)ū / iš-čit-áv-a-(j)ū ŠESTA VRSTA Infinitivna osnova glagola šeste vrste završava sufiksalnim morfemima -ova-/-eva.: čìt-ā-m čìt-ā-š čìt-ā-ø čìt-ā-mo čìt-ā-te čìt-a-(j)ū -av-a-ti: -āv-ā-m / -av-a-(j)ū. Glagoli pete vrste dijele se na dvije klase: 1. Prva klasa: trg-ov-a-ti: -ov-a-ti / -ev-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū. Dijeli se na dvije klase: 1. a prezentska sufiksalnim morfemom -ā-.zvižd-a-ti: -žd-a-ti: -žd-ī-m / -žd-ø-ē. Prva klasa: čit-a-ti: -a-ti: -ā-m / -a-(j)ū. a prezentska sufiksalnim morfemom -jē-.

sonantima l. Kad se pri tvorbi nesvršenih glagola korijenski morfem (svršenih glagola) ispred sufiksalnoga -i. Svršeni glagoli se od nesvršenih tvore na dva načina: 1. f. 2. Druga klasa: poruč-iv-a-ti: GLAGOLSKI VID Glagolski vid označava razliku u trajanju glagolom označene radnje. Glagoli prve klase prve vrste nesvršeni oblik grade sufiksalnim morfemom -i-.: porùč-u-jē-m porùč-u-jē-š porùč-u-jē-ø porùč-u-jē-mo porùč-u-jē-te porùč-u(j)-ø-ū 2. Po njemu se glagoli u crnogorskome jeziku dijele na svršene (perfektivne) i nesvršene (imperfektivne).: spavati – na-spavati. grajati – za-grajati. pri čemu vokal e u korijenskome morfemu alternira s o. d.: bacati – baciti i sl. s.i -iva-. t i z.završava konsonantima b.tg-u-jē-mo tg-u-jē-te tg-u(j)-ø-ū mač-ev-a-ti: mȁč-u-jē-m mȁč-u-jē-š mȁč-u-jē-ø mȁč-u-jē-mo mȁč-u-jē-te mȁč-u(j)-ø-ū -iv-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū. n i v ili 114 MORFOLOGIJA . Tada se koriste ovi sufiksalni morfemi: -a-. npr. npr.: za-ves-ø-ti – za-vod-i-ti. -ava. Tvorba svršenih i nesvršenih glagola Svršeni i nesvršeni glagoli mogu se graditi jedni od drugih. dodavanjem prefiksalnoga morfema. npr. Nesvršeni glagoli grade se od svršenih promjenom sufiksalnoga morfema njihove osnove. Osim njih postoje i dvovidski glagoli. od-ves-ø-ti – od-vod-i-ti. do-nes-ø-ti – do-nos-i-ti i sl.. jesti – po-jesti i sl. m. npr. promjenom sufiksalnoga morfema u osnovi nesvršenih glagola. stanja ili zbivanja. p.

doći. pojesti.: pasti.: za-lòm-i-ti > za-lám-a-ti. stanje i zbivanje neprekidnoga trajanja. sn. telefonirati.i -ivaupotrebljavaju morfemi -ja-.i -jiva-. mĺ.: stići. npr. zn. 2. stanje ili zbivanje čije trajanje nije ograničeno. śesti. govoriti. urbanizovati i sl. 4. tada se umjesto morfema -a-. čekamo te da nam se pridružiš – taj glagol je svršen..: òpaz-ī-ti > opáž-a-ti. -java. istrijebiti i sl. Svršeni (perfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnje. znati i sl. skȕp-ī-ti > skúp-lja-ti i sl. O tima i ostalim glasovnim promjenama koje se javljaju pri tvorbi nesvršenih glagola bilo je riječi u poglavlju o morfonologiji crnogorskoga jezika. npr. sonanata i konsonantskih grupa u: bĺ. pogledati i sl. bupiti. popiti. vĺ. stanja i zbivanja čije je trajanje ograničeno na jedan trenutak. npr. Taj trenutak može biti različit. zapjevati. Međutim u rečenici: Kad fotografišeš Cetinje. npr. učestali (iterativni) – označavaju radnju koja se ponavlja s prekidima i neograničeno traje. 2. popričati.: lupkati. 3.: doručkovati. porazgovarati i sl. završnosvršeni – označavaju svršetak radnje. javljati se i sl. prozboriti. polećeti. Takvi su npr. š. šĺ. večerati. stradati i sl. trenutnosvršeni – označavaju radnju koja je ograničena na jedan trenutak. fĺ. st i zd.konsonantskim grupama sl. Usljed toga i o ispred toga sufiksa alternira s ā. npr. ĺ.. poslije kojega radnja može trajati neograničeno. Nesvršeni (imperfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnju. trepkati. viđeti. razvikati se. ń. -ava. U tom slučaju dolazi do jotovanja navedenih konsonanata. pregristi i sl. žń. dovršiti. Dijele se na dvije vrste: 1. zajecati. ʒ́.najčešće izaziva duljenje prethodnoga sloga. šń. ž.: pričati. Najviše ih je među pozajmljenim glagolima na -is-a-ti/-ir-a-ti i -iz-ov-a-ti: fotografisati. ručati. ròd-i-ti > ráđ-a-ti i sl.: zaigrati se. kuckati. pĺ. žʒ́. npr. U rečenici: Śedim na Orlovu kršu i fotografišem Cetinje – glagol fotografisati je nesvršen. Sufiksalni morfem -a-/-ja. početnosvršeni – označavaju svršeni početak radnje. npr. pa tako i svršeni glagoli mogu biti: 1. skočiti. Njihov se vid može odrediti samo u rečeničnome kontekstu.. jesti. št/šć.: propjevati. zapričati se. Dvovidski glagoli To su glagoli kojima se može označavati i svršena i nesvršena radnja. ć. trajni (durativni) – označavaju radnju. npr. neodređenosvršeni – označavaju svršenu radnju koja je duže ili kraće trajala. izgorjeti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 115 .

Oni zahtijevaju objekat u vezi s kojim se vrši radnja. ljubiti se.: umivati se. kod kojih rječca se ne može predstavljati kraći oblik akuzativa zamjenice sebe. Njihova je funkcija uglavnom kontekstualno određena. koji zahtijevaju objekat u obliku akuzativa bez prijedloga (npr. – Pjesma je bila pjevana (od Petra). pozdraviti se. U zavisnosti od objekta dijele se na: ▫ prave prelazne glagole. ▫ ▫ 116 MORFOLOGIJA . / Pjesma je pjevana (od Petra). piti vode. neprave prelazne glagole. Prelazni (tranzitivni) glagoli – označavaju glagole čije se radnje vrše na predmetu izvan vršioca. uzajamnopovratne glagole. bijeljeti se i sl. npr. koji označavaju radnju u kojoj uzajamno učestvuju najmanje dva vršioca. a u trećemu radi se o pasivnim glagolima.. pričati priču) te u obliku genitiva bez prijedloga (kupiti hljeba.). Neprelazni (intranzitivni) glagoli – ne zahtijevaju objekat. ▫ Prelazni glagoli mogu se upotrebljavati i u pasivnome i u aktivnom obliku. Dijele se na: ▫ prave povratne glagole. U prvome slučaju riječ je o aktivnim glagolima. pjevati i sl. – Petar je pjevao pjesmu. razgovarati.). npr.: Škola je srušena.: Đak uči. koji imaju objekat u svim ostalim padežnim oblicima (bježati od vatre.: grliti se. spremati se. npr. smijati se.: Petar pjeva pjesmu.: Profesor je ostario.: čuditi se.GLAGOLSKI ROD Glagolski rod označava odnos između subjekta i objekta glagolske radnje. Radnja se može vršiti u subjektu mimo njegove volje i svjesne aktivnosti (npr. Subjekat može svojevoljno i svjesno vršiti neku radnju (npr. u drugome o medijalnim. npr. – Petar će pjevati pjesmu. brinuti se o đeci. – Pjesma će biti pjevana (od Petra).: śesti. 2. sprdati se. večerati koštanja). spavati. obrijati se i sl. slegnuti ramenima). koji označavaju radnju što je subjekat vrši sam na sebi i kod kojih rječca se označava kraći oblik akuzativa zamjenice sebe. neprave povratne glagole.: čitati knjigu. Prema predmetu vršenja glagolske radnje glagoli se dijele na tri grupe: 1. Povratni (refleksivni) glagoli – uvijek se upotrebljavaju s rječcom se. 3.). biti se i sl. npr. Subjekat može trpjeti radnju koju neko drugi vrši na njemu (npr. popeti se..

Glagolska vremena u crnogorskome jeziku izražavaju se prezentom. GLAGOLSKI OBLICI Glagolski oblici dijele se na proste i složene. Složeni glagolski oblici su oni koji pored glavnoga imaju i pomoćni glagol. potencijal. glagolski prilog sadašnji i glagolski prilog prošli. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 117 . glagolski prilog prošli. aoristom (prošlo svršeno vrijeme). prezent. Nelični glagolski oblici su oni kojima se ne može odrediti lice. To su: infinitiv. Sadašnjost se iskazuje prezentom (sadašnje vrijeme).GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN Gramatičkom kategorijom vremena iskazuje se vrijeme kad se glagolska radnja vrši. Prosti glagolski oblici su oni koji se grade od jednoga glagola. glagolski pridjev radni. pluskvamperfekat. perfekat. perfektom (prošlo nesvršeno i svršeno vrijeme) i pluskvamperfektom (pretprošlo nesvršeno i svršeno vrijeme). Pomoćni su glagoli biti i htjeti/šćeti. futur drugi. pluskvamperfektom. Budućnost se iskazuje futurom prvim (buduće vrijeme) i futurom drugim (predbuduće vrijeme). futur drugi. Prošlost se iskazuje imperfektom (prošlo nesvršeno vrijeme). glagolski prilog sadašnji. odnosno odnos između vremena govorenja i vremena vršenja glagolske radnje. aoristom. potencijal (mogućni način) i potencijal imperfekta. potencijal imperfekta i potencijal. futurom prvim i futurom drugim. glagolski pridjev trpni. Glagolskim načinom (modusom) iskazuje se način na koji se vrši glagolska radnja. To su: prezent. futura drugoga i potencijala. Glagolska radnja može se vršiti u prošlosti. Lični glagolski oblici su oni kod kojih je moguće odrediti lice koje vrši glagolsku radnju. Pomoćni glagol htjeti/šćeti upotrebljava se za tvorbu futura prvoga i potencijala imperfekta. sadašnjosti i budućnosti. aorist. imperfektom. odnosno stav govornoga lica prema još uvijek neizvršenoj glagolskoj radnji. potencijal imperfekta i optativ. Glagolski načini su: imperativ (zapovjedni način). futur prvi. Glagolski oblici dijele se i na lične i nelične. glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni. pluskvamperfekta. Složeni glagolski oblici su: perfekat. pluskvamperfekat. imperfekat. perfektom. Prosti glagolski oblici su: infinitiv. aorist. imperativ. Pomoćni glagol biti koristi se za tvorbu perfekta. optativ. optativ (željni način). imperativ. imperfekat. futur prvi.

I glagoli na -ći imaju taj nastavak. kralj-eva-ti. izići < iz-id-ø-ti). ali je u njima ć dobijeno stapanjem k i t (npr.. vrg-nu-ti. npr.: vid-je-ti > viđeti – viđati.Glagolske oblike treba razlikovati od glagolskih vremena. Stoga se infinitiv uzima kao osnovni glagolski oblik pri navođenju glagola.. I glagolskim načinima može se iskazivati glagolsko vrijeme. is-trč-ava-ti. ruk-ova-ti i sl. pros-i-ti. npr.i -jiva-. gled-a-ti. perfekat – budućnost: Ako ne dođeš. Njime se ne izriče ni lice ni broj. npr. pad-a-ti. Infinitivnu osnovu čini dio glagola koji se nalazi ispred nastavka -ti. Sufiksalni morfemi su: -ø-: -a-: -i-: -je-: -nu-: -ava-: -iva-: -eva-: -ova-: id-ø-ti...: ići < id-ø-ti. stol-ova-ti. gleda-ti. Tako npr. bol-ova-ti. Infinitiv ima nastavak -ti.: pisa-ti. smanj-iva-ti. na-mak-nu-ti i sl. prezentom kazuje sadašnjost. perfektom prošlost. leći < leg-ø-ti) te d i t (glagol ići i glagoli od njega izvedeni.. Infinitivna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. mač-eva-ti i sl. u-ćer-iva-ti i sl.: moći < mog-ø-ti. Međutim tim glagolskim oblicima mogu se iskazivati i druga vremena. -ava. Već je rečeno da se npr. let-je-ti (> lećeti) i sl. pis-a-ti i sl. futurom prvim budućnost itd. O svemu tome više riječi biće u poglavlju o sintaksi crnogorskoga jezika. bič-eva-ti. mrz-nu-ti. prezent može iskazivati i prošlost i budućnost: Kažu oni nama lani da ćemo se viđeti ponovo. izazivaju jotaciju konsonanata s kraja korijenskoga morfema... pa od toga ne bi ništa. npr. peći < pek-ø-ti). kad imadosmo što viđeti.i -iva-. iz-uč-ava-ti. vid-je-ti (> viđeti). greb-ø-ti.: reći < rek-ø-ti. poruč-iva-ti. stanja ili zbivanja. imperativ za označavanje prošlosti (pripovjedački imperativ): Mi potrči k njima. sa-gled-ava-ti i sl. kao i sufiksalni morfemi -a-.. pod-mit-i-ti > pod-mić-iva-ti. 118 MORFOLOGIJA . kad glase -ja-. -java. Sufiksalni morfem -je-. INFINITIV Infinitiv je neodređeni glagolski oblik kojim se kazuje samo ime radnje. nagrabusio si! i sl. ču-ø-ti i sl. čita-ti. rad-i-ti. g i t (npr. – Śutra idemo na more. pro-glas-i-ti > pro-glaš-ava-ti i sl. trs-i-ti i sl.

-š 3. ž i š ispred sufiksalnoga morfema -ē. pek-ø-u. g. gled-a-m. -mo 2. iz-uč-av-a-m i sl. c i h. bjež-i-m i sl. pi-(j)e-m i sl. Sufiksalni morfemi prezentske osnove su: -ē-ī-ā-jē(glagoli prve i druge vrste): bod-e-m.i -iv. trg-n-e-m i sl.. đ. za-branj-iv-a-ti – za-branj-u-je-m i sl. k. Konsonanti k. mlj. Imaju ga i svršeni i nesvršeni glagoli. mač-ev-a-ti – mač-u-je-m. -te 3. vrh-ø-u i sl. -ev. Konsonanti k.PREZENT Prezent je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja se vrši u sadašnjosti. npr.: kop-a-(j)u. npr. z. nos-i-m. g i h ostaju nepromijenjeni u trećemu licu množine prezenta jer se tada umjesto sufiksalnoga morfema -ē. Gradi se od prezentske osnove i prezentskih nastavaka. simultano s vremenom govorenja.koristi sufiksalni morfem -ø-. npr. p. mač-u-(j)u. vlj i št.: rek-ø-u. s. č.u prezentskoj osnovi. Prezentska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. bič-u-je-m i sl.. ž. -ē/-ū Nastavak -ē u 3. npr. a nastavak -ū glagoli ostalih glagolskih vrsta. š.. sonanti m i v te grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj. tek-ø-u.: rad-ov-a-ti – rad-u-je-m. bič-u-(j)u.: reći (< rek-ø-ti): rek-e-m > reč-e-m. ž. š. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima treće vrste. Prezentski nastavci su: jednina 1. mog-ø-u.kod glagola treće vrste ispred a alternira s prezentskim -u-. -ø množina 1. plj.: smi-(j)e-m. -m 2. č. d. (glagoli pete vrste): prič-a-m. moći (mog-ø-ti): mog-e-š > mož-e-š. Glasovne alternacije u prezentskoj osnovi Kod glagola treće vrste finalni konsonanti b. g i h s kraja korijenskoga morfema glagola prve vrste (11. (glagoli četvrte vrste): rad-i-m. klasa) alterniraju sa č. razgovar-a-(j)u i sl. licu množine prezenta imaju glagoli četvrte vrste. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 119 . ć. vrći (< vrh-ø-ti): vrš-e-m i sl. To se j javlja i između korijenskoga i sufiksalnoga morfema prezenta glagola devete i desete klase prve glagolske vrste. (glagoli treće i šeste vrste): met-je-m > meć-e-m. npr.) Infinitivno -ov-. t. U glagolima pete i šeste vrste u trećemu licu jednine između prezentskoga nastavka i sufiksalnoga morfema prezentske osnove javlja se intervokalno j.

-še množina 1.iz infinitivne osnove): iz-uč-āvā-h.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima b. -ovā. Gradi se od imperfekatske osnove i imperfekatskih nastavaka.: za-če-ø-ti – za-čn-e-m. glad-ovā-h i sl. sagled-āvā-h i sl. kralj-evā-h i sl. dar-īva-h i sl. -smo 2. f.iz infinitivne osnove): mač-evā-h. -āvā. Gradi se od imperfektivnih (nesvršenih) glagola. kle-ø-ti – kun-e-m. -īvā.) IMPERFEKAT Imperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla nesvršena radnja. -še 3. kla-ø-ti – kolj-e-m i sl.. -evā.(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva.i -je. -jā. -ijā. Sufiksalni morfemi imperfekatske osnove su: -ā.(zamjenjuje sufiksalni morfem -a. tec-ijā-h i sl..iz infinitivne osnove): op-tereć-īvā-h..i -je. hval-jā-h > hvalj. -i. gled-ā-h i sl. -ste 3. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima prve vrste. sn.(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva. n i v ili konsonantskim grupama sl..iz infinitivne osnove): rad-ovā-h..Alternirane prezentske osnove javljaju se i u ostalim klasama glagola prve vrste. žud-jā-h > žuđ-ā-h i sl.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnim morfemima -i. Imperfekatski nastavci su: jednina 1. m.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava. -h 2.ā-h. zn i st s kraja kori120 MORFOLOGIJA .(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. t i z..iz infinitivne osnove): bi-jā-h. Svakome sufiksalnom morfemu imperfekatske osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove. p. -hū Glasovne alternacije u korijenskome morfemu imperfekatske osnove Kad sufiksalni morfem -jā.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -ø-. npr.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. d. s.iz infinitivne osnove): plet-ijā-h. sonantima l. Imperfekatska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema.iz infinitivne osnove): kop-ā-h.

slut-i-ti: slut-ja-h > sluć-a-h. is-tek-ø-ti: is-tek-e-ø > is-teč-e-ø i sl... npr. skup-i-ti: skup-ja-h > skuplj-a-h. vuk-ø-ti: vuk-ija-h > vuc-ija-še.: pek-ø-ti: pek-ija-h > pec--ija-h. blijed-i-ti: blijed-ja-h > blijeđ-a-h. misl-i-ti: misl-ja-h > mišlj--a-h. đ. usu-ø-ti: usu-ø-h i sl.iz infinitivne osnove): po-misl-i-ti: po-misl-i-h. hval-i-ti: hval-ja-h > hvalj-a-h. ž. o-greb-ø-ti: o-greb-o-h. plj. živje-ti: živ-ja-h > življ-a-h.iz infinitivne osnove): pre-kop-a-ti: pre-kop-a-h..(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. Kad sufiksalni morfem -ijā. AORIST Aorist je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla svršena radnja. š. voz-i-ti: voz-ja-h > vož-a-h. po-pi-ø-ti: po-pi-ø-h. -o. -a. šlj. ć.iz infinitivne osnove): o-greb-ø-ti: o-greb-e-ø. strig-ø-ti: strig-ija-h > striz-ija-h i sl.iz infinitivne osnove): pro-kle-ø-ti: pro-kle-ø-h. vlj. Gradi se od aoristne osnove i sufiksalnih morfema. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 121 .: glob-i-ti: glob-ja-h > globlj-a-h. strig-ø-ti: strig-ja-h > striž-a-h i sl. z i s. žnj i šć. Aoristna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k. prazn-i-ti: prazn-ja-h > pražnj-a-h. npr. is-pek-ø-ti: is-pek-o-h.iz infinitivne osnove): iz-ved-ø-ti: iz-ved-o-h. vrši se njihova jotacija u: blj. lj. zvon-i-ti: zvon-ja-h > zvonj-a-h. umrije-ø-ti: umrije-ø-h.: vuk-ø-ti: vuk-ja-h > vuč-a-h. kip-je-ti: kip-ja-h > kiplj-a-h. krst-i-ti: krst-ja-h > kršć-a-h i sl. mlj. npr. nj.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. pros-i-ti: pros-ja-h > proš-a-h.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø. ž i š. g i h s kraja korijenskoga morfema. šnj. Svakome sufiksalnom morfemu aoristne osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove: -ø. -e.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø. -i.. po-śek-ø-ti: po-śek-o-h i sl. Kad sufiksalni morfem -jā. g i h s kraja korijenskoga morfema. pro-čit-a-ti: pro-čit-a-h i sl.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k. po-nes-ø-ti: po-nes-o-h. oni alterniraju sa č. flj. grm-je-ti: grm-ja-h > grmlj-a-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -i.jenskoga morfema. lov-i-ti: lov-ja-h > lovljah. oni alterniraju sa c. za-glib-i-ti: za-glib-i-h i sl..(zamjenjuje sufiksalni morfem -a.

-ø množina 1. -h 2. htjȅdnēš/šćȅdnēš. ćete. Naglašeni su: hòću.iz infinitivne osnove): po-s-manj-iva-ti: po-s-manj-iva-h. Svršeni oblici prezenta glagola htjeti/šćeti glase: htjȅdnēm/šćȅdnēm. Kad se konsonanti k. iz-mač-eva-ti: iz-mač-eva-h i sl. šćâste. će.iz infinitivne osnove): strk-nu-ti: strk-nu-h. -īva. -ste 3.iz infinitivne osnove): na-voj-evati: na-voj-eva-h. hòćete. hòćeš.-je. -ova. po-mog-ø-ti: po-mož-e-ø. -āva.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. htjȅdnēte/šćȅdnēte. šćâhū. će / ćemo. imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti Glagol htjeti/šćeti u prezentu može imati svršeni i nesvršeni oblik.(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva.iz infinitivne osnove): na-drugova-ti: na-drug-ova-h. šćâše. Imperfekat toga glagola dvojako se upotrebljava: hȍćāh. -ø 3.. o-vrh-ø-ti: o-vrš-ē-ø i sl. htjȅdnū/šćȅdnū.iz infinitivne osnove): na-sa-opšt-ava-ti: na-sa-opšt-ava-h i sl. -eva.ispada: is-tisk-nu-ti > is-tis-nu-ti. ž i š.. 122 MORFOLOGIJA . -smo 2. šćâše / šćâsmo. Nesvršeni oblik prezenta toga glagola može biti naglašen i nenaglašen. hȍćāše / hȍćāsmo.iz infinitivne osnove): po-let-je-ti > po-leć-e-ti: po-let-je-h > po-leć-e-h. hȍćāše.(zamjenjuje sufiksalni morfem -je. -še Prezent.. htjȅdnē/šćȅdnē // htjȅdnēmo/šćȅdnēmo. hòće / hòćemo.(zamjenjuje sufiksalni morfem -nu. ot-put-ova-ti: ot-put-ova-h i sl.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava. vid-je-ti > viđ-e-ti: vid-je-h > viđ-e-h i sl. -nu..(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva. Aoristni nastavci su: jednina 1. oni alterniraju sa č. Nenaglašeni su: ću. is-tis-nu-ti: is-tis-nu-h i sl. hȍćāhū i šćâh.: is-pek-ø-ti: is-peč-e-ø. Korijenski konsonant k u distribuciji sk ispred morfema -nk.. ćeš. npr. po-sa-kr-iva-ti: po-sa-kr-iva-h i sl. g i h nađu na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e-. hȍćāste. hòće.

npr. jèsi. bȉjāše. Svršeni oblici prezenta glagola biti su: bȕdēm. bjȅhū. -iva-. ste. -eva-. pliv-a-o-ø. si. bjȅše / bjȅsmo. htjȅde/šćȅde.i navedenih nastavaka pliv-a-ti: pliv-a-o. pliv-a-l-o. Nesvršeni oblici prezenta glagola biti mogu biti naglašeni i nenaglašeni. htjȅdoste/šćȅdoste. Imperfekat glagola biti dubletno se upotrebljava: bȉjāh.: umrije-ø-ti: umr-l-ø > umr-o-ø. biste. plet-ø-ti: plet-l-ø > ple-l-ø > ple-o-ø. je / smo.i -nu. -je. npr. o-glaš-ava-l-o i sl. bȕdēte. bȕdēš. jèste. htjȅde/šćȅde // htjȅdosmo/šćȅdosmo. bȉjāše / bȉjāsmo. Aorist glagola biti može biti naglašen i nenaglašen. dodavanjem na infinitivnu osnovu sufiksalnoga morfema -l.gubi se. bȉjāste. -ova-. o-glaš-ava-l-a. -i-. bi / bismo. Kod glagola prve klase prve vrste konsonanti d i t s kraja korijenskoga morfema gube se ispred sufiksalnoga morfema -l-. o-glaš-ava-ti: o-glaš-ava-o-ø. bȉste.i dodavanjem nastavaka za glagolski pridjev radni.ispred nastavka -ø u muškome rodu jednine mijenja se u -o-. jèste / jèsmo. bi. pliv-a-l-a. bjȅše. pa-l-o. GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI Glagolski pridjev radni (ili particip perfekta aktivni) gradi se na dva načina: 1.: pad-ø-ti: pad-l-ø > pa-l-ø > pa-o-ø. ple-l-o i sl. bȕdū. su.i nastavaka za glagolski pridjev radni. bjȅste. bȉ. bȉ/bȉše. Nenaglašeni su: bih. jèsu. Kod glagola sedme klase prve vrste ije ispred sufiksalnoga morfema -l. ple-l-a. Naglašeni su: jèsam. U oba slučaja sufiksalni morfem -l.Aorist glagola htjeti/šćeti glasi: htjȅdoh/šćȅdoh. htjȅdoše/šćȅdoše. Naglašeni su: bȉh. bȉ / bȉsmo. umr-l-a. 2. umr-l-o i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 123 . Nenaglašeni su: sam. bi/biše. zamjenom sufiksalnoga morfema infinitivne osnove sufiksalnim morfemom -l.dobija se dodavanjem na njih sufiksalnoga morfema -l. pa-l-a. bȉjāhū i bjȅh. Nastavci za glagolski pridjev radni jesu: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisao-ø) -a (pisal-a) -o (pisal-o) množina -i (pisal-i) -e (pisal-e) -a (pisal-a) Glagolski pridjev radni glagola čija se infinitivna osnova završava sufiksalnim morfemima -a-. bȕdē / bȕdēmo. -ava-. I glagol biti može u prezentu imati svršeni i nesvršeni oblik.

-je. 124 MORFOLOGIJA .: u-kraš-ava-ti: u-kraš-avan-.koje je nastalo od sufiksalnoga morfema -l. -īvān. npr.. u-ljepš-ava-ti: u-ljepš-avan. npr.i sl. iz-mač-eva-ti: iz-mač-evan.i -ø. mog-ø-ti: mog-a-l-ø > mog-a-o-ø.> iz-reč-en-.infinitivne osnove. potres-jen. npr. -ven.i sl. smje-ø-ti: smje-l-ø > smje-o-ø > smi-o-ø i sl.zamjenjuje sufiksalni morfem -a.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. npr.infinitivne osnove.i sl.zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. npr. Jedino glagoli jesti. za-li-ø-ti: za-li-ven.: donije-ø-ti: donije-l-ø > donije-o-ø > doni-o-ø. -en. iz-list-a-ti: iz-list-an.infinitivne osnove. lump-ova-ti: lump-ovan. npr.zamjenjuje sufiksalni morfem -eva. od-ređ-iva-ti: od-ređ-ivan.i sl.> po-treš-en.. npr..i sl. npr.: bič-eva-ti: bič-evan-..: po-kup-ova-ti: po-kup-ovan-. npr.: sa-mlje-ø-ti: sa-mlje-ven-.. rek-ø-l-o.i sl.> iz-mišlj-en-.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. rek-ø-l-a.infinitivne osnove.zamjenjuje sufiksalne morfeme -i-. -jen. -ovān.infinitivne osnove. mog-ø-l-a. Ti sufiksalni morfemi zamjenjuju određene sufiksalne morfeme infinitivne osnove: -ān. vreti i zreti imaju dvojake oblike muškoga roda glagolskoga pridjeva radnog: jesti < jed-ø-ti: jed-l-ø > je-l-ø > je-o-ø/i-o-ø śesti < sjed-ø-ti: sjed-l-ø > sje-l-ø > śe-o-ø/si-o-ø zreti < zrje-ø-ti: zrje-l-ø > zrje-o-ø > zre-o-ø/zri-o-ø vreti < vre-ø-ti: vre-l-ø > vre-o-ø > vre-o-ø/vri-o-ø GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI Glagolski pridjev trpni (ili particip perfekta pasivni) gradi se dodavanjem nastavaka na sufiksalne morfeme osnove glagolskoga pridjeva trpnoga. iz-rek-ø-ti: iz-rek-jen.u muškome rodu jednine alternira s morfemom -a-.infinitivne osnove. -āvān.i sl. śesti (< sjesti).: rek-ø-ti: rek-a-l-ø > rek-a-o-ø. Svako je/ije koje se nađe ispred -o. mog-ø-l-o i sl.. izmisl-i-ti: iz-misl-jen. o-greb-ø-ti: o-greb-en-. -evān.infinitivne osnove.: pre-crt-a-ti: pre-crt-an-.zamjenjuje sufiksalni morfem -iva.zamjenjuje sufiksalni morfem -ava.i sl.prelazi u i.. vid-je-ti (>viđeti): vid-je-n..Kod glagola jedanaeste klase prve vrste morfem -ø. npr.> viđen-.: za-praš-iva-ti: za-praš-ivan-.: za-rad-i-ti: za-rad-jen.> zarađen-. o-met-ø-ti: o-met-en.infinitivne osnove.: spro-ved-ø-ti: spro-ved-en-.

: za-drije-ø-ti: za-dr-t-. od-rub-i-ti: od-rub-jen. na-mam-i-ti: na-mam-jen. is-prat-i-ti: is-prat-jen.> odrubljen-. s-niz-i-ti: s-niz-jen. ć. blj. pro-gon-i-ti: pro-gon-jen. š. si (pro)čitao/(pro)čitao si 3. flj. za-posl-i-ti: za-posl-jen > za-pošljen-.: jednina 1.i sl. t i z. Nastavci za glagolski pridjev trpni su: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisan-ø) -a (pisan-a) -o (pisan-o) množina -i (pisan-i) -e (pisan-e) -a (pisan-a) Glasovne promjene u korijenskome morfemu Sufiksalni morfem -jen.> progonjen-. korijenskoga morfema. ste (pro)čitali/(pro)čitali ste 3. npr.infinitivne osnove. s-pal-i-ti: s-pal-jen. vlj. npr. mlj. f.kod glagola sedme klase prve glagolske vrste povlači gubljenje skupine ije. d. su (pro)čitali/(pro)čitali su Pored nenaglašenoga koristi se i naglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti kad to zahtijeva kontekst. m. nj. pre-nos-i-ti: pre-nos-jen.izaziva jotaciju konsonanata c. đ.> zakašnjen-. za-mast-i-ti: zamast-jen.> zamašćen.> ispražnjen-. is-prazn-i-ti: is-prazn-jen.-t. šnj.> rastopljen-. ras-top-i-ti: ras-top-jen. za-kasn-i-ti: za-kasn-jen. sam (pro)čitao/(pro)čitao sam 2. pro-strije-ø-ti: pro-str-t.i sl.> izrađen-. p.i sl.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. Sufiksalni morfem -t. šlj. sonanata l. PERFEKAT Perfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno. zn i st s kraja korijenskoga morfema. je (pro)čitao/(pro)čitao je množina 1. slav-i-ti: slav-jen.: za-drije-ø-ti: za-dr-t-. Gradi se od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog.> prenošen. b. s. n i v ili konsonantskih grupa sl. žnj i šć. npr. iz-rad-i-ti: iz-rad-jen. smo (pro)čitali/(pro)čitali smo 2.> slavljen-. lj. npr.> snižen-.> spaljen-. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje pretprošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno. ž. za-šaraf-i-ti: za-šaraf-jen.> zašarafljen-.> ispraćen. sn. po-če-ø-ti: po-če-t.: bac-i-ti: bac-jen.> namamljen-. plj.> bačen-. pa se dobija: č. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 125 .

čitaće Kad se pomoćni glagol nađe ispred infinitiva glagola na -ti.: jednina 1. ću čitati 2. ćete čitati 3. čitaćeš 3. čitaće množina 1. 126 MORFOLOGIJA . krajnje i iz infinitiva se gubi. npr. Kad se nađe iza infinitiva glagola na -ti.: jednina 1. jednina 1. čitaćemo 2. reći ću/ću reći 2. reći će/će reći Prezent pomoćnoga glagola htjeti/šćeti može se upotrebljavati i u naglašenome obliku. će čitati množina 1. bijaše/bješe (pro)čitao/si bio (pro)čitao 3. bijasmo/bjesmo (pro)čitali/smo bili (pro)čitali 2. npr. bijahu/bjehu (pro)čitali/su bili (pro)čitali FUTUR PRVI Futur prvi je glagolski oblik kojim se iskazuje buduće vrijeme. reći ćeš/ćeš reći 3. čitaćete 3. Pomoćni glagol može doći i ispred i iza infinitiva. će čitati Glagoli na -ći ostaju neizmijenjeni bez obzira na to đe se nalazi pomoćni glagol htjeti/šćeti – ispred ili iza njih. taj nastavak ostaje nepromijenjen. reći ćemo/ćemo reći 2. Takvu upotrebu nameće kontekst. bijaše/bješe (pro)čitao/je bio (pro)čitao množina 1. reći će/će reći množina 1.Gradi se na dva načina – od imperfekta ili perfekta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog. a t se – i u izgovoru i u pismu – stapa sa ć iz nenaglašenoga oblika prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti.: jednina 1. Gradi se od infinitiva glagola i prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. ćemo čitati 2. bijaste/bjeste (pro)čitali/ste bili (pro)čitali 3. npr. reći ćete/ćete reći 3. bijah/bjeh (pro)čitao/sam bio (pro)čitao 2. npr. čitaću 2. ćeš čitati 3.

bismo (pro)čitali 2. hoćaše/šćaše viđeti 3. bude (pro)čitao množina 1. bi/biše (pro)čitali Pored nenaglašenih mogu se upotrebljavati i naglašeni oblici aorista pomoćnoga glagola biti. hoćasmo/šćasmo viđeti 2. hoćaste/šćaste viđeti 3. npr. želja. npr. bi (pro)čitao 3.: Javiću ti kad pročitam. budeš (pro)čitao 3. hoćah/šćah viđeti 2. Gradi se od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog: jednina 1. Predbuduća radnja svršenih glagola najčešće se iskazuje prezentom. Takvu upotrebu nameće kontekst. POTENCIJAL IMPERFEKTA Posebna je vrsta potencijala glagolski oblik koji se gradi od imperfekta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti i infinitiva glagola. POTENCIJAL Potencijal je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. Njime se označava neostvarena mogućnost. Gradi se od aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog – i svršenih i nesvršenih glagola. hoćahu/šćahu viđeti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 127 . uslov u prošlosti: jednina 1. hoćaše/šćaše viđeti množina 1. budete (pro)čitali 3. bi (pro)čitao množina 1.: jednina 1. budem (pro)čitao 2. budemo (pro)čitali 2. biste (pro)čitali 3. uslov ili mogućnost vršenja glagolske radnje. budu (pro)čitali Futur drugi gradi se od svršenih i od nesvršenih glagola. bih (pro)čitao 2.FUTUR DRUGI Futur drugi je glagolski oblik kojim se iskazuje predbuduće vrijeme.

npr. molba.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -e... rec-i-mo. bod-i-te.IMPERATIV Imperativ je glagolski oblik kojim se iskazuje zapovijest. Imperativna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema.iz prezentske osnove): ču-je-m: ču-j-ø.(zamjenjuje sufiksalni morfem -jē. rec-i-te. Glagoli jedanaeste klase prve glagolske vrste infinitiv grade dodavanjem sufiksalnoga morfema -i.na korijenski morfem.> rec-i-ø. kup-u-j-te i sl. rad-i-te i sl. bod-i-mo. rad-i-mo. -āj. kup-u-j-mo. strig-ø-u: strig-i. striz-i-te i sl.: neka pjeva / neka pjevaju i sl.i -i. Tada konsonanti k. prič-aj-mo. 128 MORFOLOGIJA . -j. striz-i-mo. z i s. Za 3. Sufiksalni morfemi imperativne osnove su: -i. želja i sl.: rek-ø-u: rek-i. lice jednine i množine koristi se imperativna konstrukcija neka + 3.iz prezentske osnove): bod-e-m: bod-i-ø.iz prezentske osnove): prič-a-m: prič-aj-ø. ču-j-te. Sufiksalnim morfemima imperativne osnove odgovaraju određeni sufiksalni morfemi prezentske osnove.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ā. npr. g i h s kraja korijenskoga morfema alterniraju s c. licu jednine. U crnogorskome jeziku imperativ se ne upotrebljava u 1. OPTATIV Optativ je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. pjev-aj-mo. Gradi se od glagolskoga pridjeva radnog i uvijek je propraćen uskličnom intonacijom: Živjeli! Zdravo bio! Dobro došli! Živi bili pa viđeli! muški rod ženski rod srednji rod jednina živ-i-o-ø živ-je-l-a živ-je-l-o množina živ-je-l-i živ-je-l-e živ-je-l-a GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI Glagolski prilog sadašnji je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je istovremena s radnjom predikata. rad-i-m: rad-i-ø. lice prezenta. Gradi se od imperativne osnove i imperativnih nastavaka. pjev-aj-te i sl.> striz-i-ø. pjev-a-m: pjev-aj-ø. kup-u-je-m: kup-u-j-ø. prič-aj-te. ču-j-mo. zabrana.

ne bih čitao. U crnogorskome jeziku glagolska se radnja obično iskazuje oblicima aktiva. nije / nijesmo. koristi se trpno stanje (pasiv).: Pjevam pjesmu. npr. GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI Glagolski prilog prošli je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je neposredno prethodila radnji označenoj predikatom. Vokali ispred sufiksa -vši uvijek su dugi. Zajedno se s oblikom prezenta glagola biti piše i rječca ni: nijesam.: pek-øući. To je prikazano u odjeljku o glagolskim oblicima..: nisam. U tim se slučajevima umjesto pasiva mogu koristiti i oblici radnoga stanja s povratnom rječcom se uz njih. – Pjesma se pjeva. po-ćer-a-vši/po-ćer-a-v. ne čitaj i sl. ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI Odrični glagolski oblici grade se dodavanjem odrične rječce ne ispred potvrdnih oblika. neće.: ne čitam. radnoga stanja. nijesi. neće / nećemo. Ipak u nekim su slučajevima pasivne konstrukcije primjerenije od navedenih. Između -a. odnosno na kome je ta radnja izvršena.Gradi se od prezentske osnove nesvršenih glagola i sufiksa -ūći i -ēći.. Međutim kad nije potrebno istaći ko je vršio radnju. nećeš. Rječca ne piše se odvojeno od glagolskih oblika u svim slučajevima osim u nenaglašenome svršenom (odričnom) obliku prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: neću. – Tada se zarobi dvjesta vojnika.] GLAGOLSKO STANJE Kad se glagolska radnja pripisuje onome ko aktivno učestvuje u njoj. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 129 . prič-a(j)ući i sl.: Tada zarobismo dvjesta vojnika. glagolski oblici kojima se izražava takva radnja nalaze se u radnom stanju (aktivu). nisi. Gradi se od infinitivne osnove svršenih glagola i sufiksa -vši i -v.. npr. Ispred tih sufiksa umeće se nepostojano a kad se korijenski morfem glagola završava konsonantom. npr.: mog-ø-ti: mog-a-vši/mog-a-v i sl.: is-pjev-a-ti: is-pjev-a-vši/is-pjev-a-v. npr. nijeste. već što je tom radnjom postignuto. a u pasivu – Tada bijaše zarobljeno dvjesta vojnika (od nas). u-drob-i-ti: u-drob-i-vši/u-drob-i-v i sl.i -ući javlja se intervokalno j. npr.: čit-a-(j)ući. trč-ø-eći i sl. tj.) nije odlika crnogorskoga standardnoga jezika. npr. nećete. nijesu. [Negacija ni + nenaglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti (npr.

. bivao si viđen... futura prvog.. bi bio viđen.. 130 MORFOLOGIJA .... pluskvamperfekta.... bi viđen. bijaše/bješe viđen. trpni futur prvi: biću viđen/ću biti viđen. [Trpni perfekat može biti iskazan i glagolom bivati: bivao sam viđen.. si viđen. imperativa. trpni potencijal: bih bio viđen. perfekta..PASIV Trpni glagolski oblici grade se od prezenta.] trpni pluskvamperfekat: bijah/bjeh bio viđen. budimo viđeni. bijaše/bješe bio viđen. bićeš viđen/ćeš biti viđen.. aorista.... trpni aorist: bih viđen. budeš bio viđen.... trpni potencijal imperfekta: hoćah biti viđen... trpni futur drugi: budem bio viđen. futura drugog.... hočaše biti viđen... trpni imperfekat: bijah/bjeh viđen.. trpni imperativ: budi viđen.. imperfekta.. trpni perfekat: bio sam viđen. bio si viđen. potencijala pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva trpnog: trpni prezent: sam viđen.

naprijed. ovamo. prilozi za količinu: ovoliko. tako. tu. ujutro. tad(a). tamo. onomadne. jasno.. nekako. svakako. nekoliko i sl. često. toliko. načinu. slabo. prekjuče. dobro – bolje – najbolje i sl.. ovuda. onamo. uveče.: lijepo – ljepše – najljepše. pridjeve. ■ ■ ■ Treba razlikovati priloge za način koji završavaju na -o i -e (npr. a pridjevi na pitanje kakvo?. śutra. onuda. dolje. poslije. loše. nikako. onoliko.. nekad(a). mnogo. juče. dobro. Po svome značenju mogu biti: ■ ■ prilozi za mjesto: ovđe. nikad(a) i sl.: Dobro (pridjev) dijete dobro (prilog) uči. vremenu. npr. sad(a). stoga. preklani. grdno. dobro. lijepo. još. uzroku i količini.: lijepo. pozadi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 131 . daleko i sl. npr. onomlani. tuda. gore. prilozi za način: ovako. Takvi se prilozi kompariraju isto kao i pridjevi. sporo. desno. loše) od pridjeva u istome obliku. blizu.PRILOZI Prilozi su riječi koje stoje uz glagole. prije. prilozi za vrijeme: lani. onđe. dosta. lijevo. malo. onako. imenice i priloge i određuju ih po mjestu. brzo i sl. Prilozi u tim slučajevima odgovaraju na pitanje kako?. danas. prilozi za uzrok: zato.

Prijedlozi mogu stajati i ispred priloga za vrijeme.PRIJEDLOZI Prijedlozi su nepromjenljive riječi koje stoje ispred zavisnopadežnih oblika promjenljivih riječi. Mogu kazivati vremenski. – Bijaše bjelje od mlijeka. – Zbog njega je pobjegao. Po svojemu značenju slažu se s riječima uz koje stoje i određuju njihov odnos prema drugim riječima u rečenici.: Poćerasmo ih do u provaliju. poredbeni i druge odnose. uzročni. prostorni. upotrebljavaju se u zavisnosti od prirode konsonanta kojim počinje riječ koja im slijedi. niz/niza. Prijedlozi s/sa. – Pade preko praga. npr. k/ka. O tome viđeti u poglavlju o morfonologiji. – Pjevahu ispod glasa. npr. npr.: Probudio se pred zoru. načinski. – Krenuše za njih. namjenski. 132 MORFOLOGIJA . uz/uza. Prijedlozi mogu stajati i ispred drugih prijedloga. – Nema ga nigđe od onomadne.: Bila je živa do lani. pod/poda i sl.

guś. uh. o-ruk. npr. mhm. bam. Za oponašanje glasova u prirodi koriste se onomatopejski uzvici. oj. op. gađenje i sl. fiju i sl. dio. kiš. piše se uzvičnik. divljenje. ljuke. fuj i sl. mjau. za oponašanje glasova u prirodi. jao. mac. stanja. pis. Uzvicima se iskazuje radost. iznenađenje. av-av. Uzvici služe i za dozivanje. bol. tres. odnosno za ostvarivanje komunikacije. aoj. raspoloženja. Uzvici za vabljenje i ćeranje stoke i ostalih životinja su: śok. Takvi su uzvici: eh. pi-pi. o. bup. jaoj. oho. Takvi su: ej. joj. điha. odnosno iza rečenica u kojima je sadržan uzvik. halo. ću-kok. Iza uzvika. hej. pst i sl. alo. hoj. hm. kiś. mis. oj. žalost. za dozivanje ili vabljenje i ćeranje stoke. iš. bap. sumnjičavost.: pljus.UZVICI Uzvici su nepromjenljive riječi koje služe za iskazivanje ośećanja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 133 . na. ps. hae i sl. dura. e. ae. strah.

Tako neki veznici označavaju suprotnost (npr. neki vrijeme (npr. te. volja. već i vrstu veze i odnosa rečeničnih djelova koje povezuju. iako. niti. kako i sl. samo.: a. a.. nego i i sl. nego.. ali. ni. bilo. U prve spadaju veznici i.VEZNICI Veznici su nepromjenljive riječi kojima se označava veza među rečenicama. već). što. kad. ali. 134 MORFOLOGIJA .: kad. pa... ili i veznički izrazi volja . Njihova će značenja i odnosi koje označavaju biti prikazani u odjeljku o sintaksi. dok. dok. U druge spadaju veznici da.. Veznici mogu biti veznici nezavisnosloženih rečenica i veznici zavisnosloženih rečenica. tek) i sl. već.. no. bilo . ne samo . Veznici ne označavaju samo vezu.

samo. zbilja. eno. bez sumnje. razumije se. potvrdne rječce: da. zaista. odnosno u vezi s kategorijom lica. 5. zaisto. podsticajne i zapovjedne rječce: neka. 7. npr. neosporno. 9. zar. Ostale zapovjedne i podsticajne rječce idu uz imperativ. nesumnjivo. rječca eto s drugim. a rječca da uz prezent i perfekat. možda. vjerovatno. makar. 6. hajde. odrične rječce: ne. bez dileme i sl. podrazumijeva se. aj. rječce za izuzimanje: jedino. 8. eto. a rječca eno s trećim licem. bar. Zapovjedna rječca neka ide uz prezent. i. rječce za isticanje suprotnosti: međutim.RJEČCE Rječce su nepromjenljive riječi koje služe za isticanje ličnoga stava govornoga lica prema onome što se kazuje rečenicom ili njezinim dijelom. eto. nipošto. baš. modalne rječce (za iskazivanje ličnoga stava): svakako. da. rječce za naročito isticanje: čak. vaistinu.: Da to svršiš kako ti glava zna! – Da si mi to svršio kako ti glava zna. Za označavanje ličnoga stava prema onome što se kazuje mogu se koristiti i modalni izrazi. uistinu. upitne rječce: li. 2.. rječce za pokazivanje: evo. Rječce za pokazivanje (evo. 4. Prema onome što označavaju dijele se na: 1. eno) u vezi su s prostornom udaljenošću govornoga lica od onoga na što pokazuje. npr. npr.: nema sumnje. da. barem. Tako je rječca evo u vezi s prvim licem. 3. nema dileme. valjda.: Neka dođe śutra. pak. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 135 .

.

TVORBA RIJЕČI .

.

ruk-o-pis(-ø). krv-o-mut(-nik-ø). slaganje (kompozicija) i kombinovana tvorba riječi. npr. nat-pis(-ø). star-mal(-i). npr. Tvorbene osnove mogu srastati pomoću spojnih morfema o i e i bez njih.: Beo-grad(-ø). ispi-čutur(-a). iz-rod(-ø). pogled-a-(ti). npr. nazad-ova-(ti) i sl.: pod-zid(-a). Kombinovana tvorba riječi nastaje udruživanjem prefiksacije i sufiksacije. u-gled-a-(ti) i sl.: stol-ar-(ø).. odnosno dodavanjem prefiksa na tvorbenu osnovu. Slaganje (kompozicija) je tvorba koja nastaje srastanjem tvorbenih osnova dviju riječi u jednu složenu riječ. oč-e-vid(-ac). Izvođenje (derivacija) je tvorba dodavanjem sufiksa na tvorbenu osnovu riječi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 139 .OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI Osnovni principi tvorbe riječi u crnogorskome jeziku jesu izvođenje (derivacija). u-lov-i-(ti).: bez-brig-an(-ø) > bez-briž-an(-ø). npr.

140 TVORBA RIJEČI . reakcija. koncepcija // koncept – koncipirati – koncepcijski // konceptualni. reakcioni.: eksplodirati. konstitucija – konstituisati – konstitutivni i sl.: eksplozija. glagola ili pridjeva. Po takvoj se leksici crnogorski jezik ne odvaja od drugih evropskih jezika. npr. instruirati. Internacionalizama ima i među imenicama (npr. instrukcija.: korozija – korodirati – korozivni. konstitutivni) i među glagolima (npr.: eksplozivni. reagovati. konstituisati). instruktivni.TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA Značajan dio crnogorske leksike i leksike drugih standardnih jezika čine riječi s osnovom iz grčkoga ili latinskoga jezika. U svim jezicima osnove internacionalizama alterniraju u zavisnosti od toga da li je riječ o tvorbi imenica. pa se one nazivaju internacionalizmi. konstitucija) i među pridjevima (npr.

IZVOĐENJE Izvođenje imenica je tvorba dodavanjem prefiksa i sufiksa na tvorbenu osnovu riječi. pjevač -anīk(-ø): konjanik. bi-gamija > bigamija. ko-autor > koautor. čuvar -džij(-a): sadžija. stanja itd. IMENICE SA ZNAČENJEM LICA Imenice sa značenjem vršioca radnje Muška lica: -ac(-ø): pisac. montenegrist(a) -jār(-ø): polemičar. ministar -ār(-ø): pisar. graver -ičār(-ø): hemičar. poslanik -ant(-ø): laborant. projektant -ar(-ø): magistar.TVORBA IMENICA Imenice se grade izvođenjem.) određuju sufiksi i prefiksi kojima se one grade. Prefiksacijom nastaju izvedene imenice na ovaj način: a-teizam > ateizam. U crnogorskome jeziku najproduktivnija je tvorba imenica sufiksima. jezikoslovac -āč(-ø): ugovarač. djelatnosti. dijagnostičar -īr(-ø): portir. pastir -ist(-ø)/-ist(a): lingvist(a). Značenje imenica (značenje mjesta. sredstva. student -ēr(-ø): kondukter. Izvedena imenica u značenjskoj je vezi s riječju od koje je izvedena. botaničar -(j)enīk(-ø): službenik. ne-sreća > nesreća. pro-dekan > prodekan itd. slaganjem i kombinovanom tvorbom. provodadžija -ent(-ø): asistent. namještenik GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 141 . a njezino značenje određeno je sufiksom. pra-đed > prađed.

prirodoslovka biološkinja. botaničarka službenica. graverka biologica. pastirka lingvistkinja. profesorica direktorka. pukovnik učitelj. radnik inspektor. namještenica jezikoslovka. vladarka provodadžijka. graditelj biolog. studentica asistentkinja. projektantkinja vračara. domorodac divljak. poštenjak . izaslanica laborantkinja.-lac(-ø): -lij(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): -ōvnīk(-ø): -telj(-ø): -ø(-ø): Ženska lica: -ačic(-a): -anica(-ø): -antkinj(-a): -ar(-a): -aric(-a): -ārk(-a): -džījk(-a): -entic(-a): -entkinj(-a): -ērk(-a): -ic(-a): -ičārk(-a): -īrk(-ø): -istkinj(-a): -jārk(-a): -(j)enic(-a): -k(-a): -kinj(-a): -lījk(-a): -nic(-a): -oric(-a): -ōrk(-a): -ōvnic(-a): -teljic(-a): -tēljk(-a): mislilac. psihološkinja zanatlijka. glupan smetenjak. navodadžijka asistentica. filolog pregovaračica. gatara zvonarica. korektor duhovnik. gledalac zanatlija. režimlijka putnica. glupak divljan. graditeljka Imenice sa značenjem nosioca svojstva Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -an(-ø): -enjāk(-ø): 142 TVORBA RIJEČI lakomac. gromovnica učiteljica. radnica doktorica. psihologica hemičarka. mljekarica pisarka. studentkinja funkcionerka. fursatlija putnik. njegovateljica moliteljka. montenegristkinja polemičarka. spremačica poslanica. doktorka duhovnica. dijagnostičarka portirka.

podrepuša plavka. žutka Imenice sa značenjem trpioca stanja Muška lica: -ø(-ø): -anīk(-ø): -(j)enīk(-ø): -ent(-ø): -ičār(-ø): -nīk(-ø): Ženska lica: -anic(-a): -(j)enic(-a): -entkinj(-a): -ičārk(-a): -k(-a): -kinj(-a): -nic(-a): osiguranica. zaludnica jezikoša. praznov divljaka divljakuša. beskućnica kleptoman. ispitanik optuženik. epileptičarka kleptomanka. prvorotkinja smutljivica.-ivac(-ø): -(j)enīk(-ø): -ljivac(-ø): -nīk(-ø): -njāk(-ø): -ov(-ø): Ženska lica: -ak(-a): -akuš(-a): -enjač(-a): -enjakinj(a): -īvk(-a): -(j)enic(-a): -kinj(-a): -ljivic(-a): -nic(-a): -oš(-a): -ulj(-a): -uš(-a): -k(a): gramzivac. ksenofopkinja bolesnica. osuđenica apstinentkinja. pacijent alkoholičar. ispitanica optuženica. raspuštenik lažljivac. beskućnik GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 143 . narkomanka ropkinja. smetenjača smetenjakinja primitivka. primitivac smetenik. gramzivka smetenica. ksenofob osiguranik. raspuštenica domorotkinja. suludnik suludnjak. lažljivica suludnica. potrpežnjak lažov. prostakuša poštenjača. epileptičar bolesnik. pacijentkinja alkoholičarka. pobjegulja povratuša. burdikoša lažulja. osuđenik apstinent. smutljivac pečobraznik.

Rišnjanin Čeh.Imenice za muška i ženska lica Postoje sufiksi kojima se dobijaju i imenice za muška i imenice za ženska lica. Podgoričanka Bjelopoljka. džangrizalo iźelica. dugajlija govordžija. Tuzanin Zagrepčanin. Rožajac Pljevljak Amerikanac. udvorica zlopamtilo. Grkinja Bošnjakinja Piroćanka. Portorikanac Kotoranin. Tuzanka Zagrepčanka. Kineskinja Mađarica Dalmatinka. Vizantinac Bošnjak Piroćanac Tivćanin. bez obzira na njihovo značenje. Turčin Dalmatinac. sadžija ulizica. Rogamčanka Bokeljka Engleskinja. izbjeglica meraklija. Grk. To su ovi sufiksi: -ajlij(-a): -džij(-a): -ic(-a): -l(-o): -lic(-a): -lij(-a): novajlija. Rožajka Turkinja. Mađar Pljevljakinja Kotoranka. pripadnika naroda i država Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anīn(-ø): -čanīn(-ø): -ēlj(-ø): -ēz(-ø): -in(-ø): -īnac(-ø): -jāk(-ø): -jānac(-ø): -janin(-ø): -ø(-ø): Ženska lica: -akinj(-a): -ānk(-a): -čānk(-a): -ēljk(-a): -eskinj(-a): -ic(-a): -īnk(-a): -inj(-a): -jakinj(-a): -jānk(-a): -k(-a): -kinj(-a): 144 TVORBA RIJEČI Bjelopoljac. Vizantinka Čehinja. Srpkinja . Rogamčanin Bokelj Kinez. Englez Srbin. obrazlija Imenice sa značenjem stanovnika.

-ez. Laništa Gostilje. Lipovica Krasovina.: -inj-. -e): -ić(-i): -ij(-a): -in(-a. -a): -j(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -ov(-o): -ov-ac(-ø): -ov-ac(-ø): -ov-ic(-a): -ovin(-a)/-evin(-a): -sk(-ā): -sk(-a. Tovarnik Bokovo. Hrvatska Malinsko. Goranjsko IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) -āčnic(-a): -an(-a): -ar(-a): -arij(-a): -ārijum(-ø): -ārnic(-a): -āt(-ø): -erij(a): mjenjačnica. bačvarija akvarijum.: -čank-.: -jakinj-. -e): -īšt(-e. Pobrežje Počijevka. klačnica kafana. IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA Imenice sa značenjem naseljenoga područja češće su bez sufiksa (npr. -anac. Cerovo Smokovac Tisovac Drenovica. -inac.: -ink-. -čanin. Gvineja Mrčevac Poljica. Janjevina Njemačka (<Njemac-ska).: -k-. -ac. odnosno pripadnika naroda.: -ic. planetarijum draguljarnica. -ak. -jak.: -ank-. Boka. Crna Gora. Ječmine Ječmište. svakome sufiksu za građenje imenica muškoga roda sa značenjem stanovnika određenoga područja. staklarnica konzulat. -o): Krstac. -in. Humac. nacije ili države. Vršanj Koreja. Crmnica) nego s njima.: -jank-. Rusija Vranjina.: -eskinj-. -janin. Vrtijeljka Dubrovnik. Bjelopavlići Albanija. -ø. -ø. Vilac Glibavac Prčanj. drogerija GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 145 . rektorat pašterija. pekara vinarija. Sufiksi za tvorbu tih imenica su: -ac(-ø): -av-ac(-ø): -anj(-ø): -ēj(-a): -ev-ac(-ø): -ic(-a.: -akinj-.Kako se vidi iz navedenih primjera.: -kinj-.: -ank-.: -jank-. Besac. Kamenica Ćeklići. odgovara određeni sufiks za građenje imenica ženskoga roda sa značenjem stanovnice: -anin. ciglana mljekara. -janac.

učionica voćnjak. ekstravagancija maštarija.-īšt(-e): -j(-e): -janīk(-ø): -(j)ārnīk(-a): -(j)in(-a): -l(-o): -līšt(-e): -nic(-a): -njāk(-ø): -ōrijum(-ø): -ōvnic(-a): -tēk(-a): -ūr(-a): ognjište. bibliofilija mrtvilo. šetalište kasapnica. novčanik golubarnik. rezistencija epilepsija. leukemija dekadencija. agentura IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI -ārstv(-o): -ij(-a): -ik(-a): -istik(-a): -laštv(-o): -slovlj(-e): -stv(-o): -tēljstv(-o): -ūr(-a): voćarstvo. graviditet sadizam. gonoreja anemija. lektura IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA -ācij(-a): -ancij(-a): -arij(-a): -azam(-ø): -b(-a): -ej(-a): -emij(-a): -encij(-a): -epsij(-a): -ež(-ø): -ij(-a): -il(-o): -in(-a): -itēt(-ø): -izam(-ø): 146 TVORBA RIJEČI meditacija. lanište područje. svinjogojstvo ugostiteljstvo. filologija matematika. stočarstvo filozofija. metež simpatija. kokošarnik klačina. dubina animozitet. kriminalistika prevodilaštvo. graditeljstvo arhitektura. ledina počivalo. vinoteka ekspozitura. tužba dijareja. zabrđe drvljanik. logika montenegristika. ronilaštvo prirodoslovlje. ludilo vještina. svinjarija orgazam. solilo igralište. krematorijum poslovnica biblioteka. mijazam tvorba. indignacija arogancija. mravinjak sanatorijum. jezikoslovlje zanatstvo. ablepsija grabež. vandalizam .

drenovak rezanac. zagrljaj. pištaljka ljuljaška agregat. gulaš piletina. sadnja kuknjava. koračaj fukarluk. hladnoća napetost. žetva IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA -ač(-a): -āč(-ø): -ačic(-a): -al(-o): -alic(-a): -āljk(-a): -ašk(-a): -āt(-ø): -ātor(-ø): -avic(-a): -ešk(-a): -il(-o): -īšt(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): uspinjača. siromaštvo (<siromah-stvo) lukavština. začeće oproštaj. aparat oscilator. kopačica gudalo. avitaminoza bratstvo. dernjava zijev. upaljač kosačica. navigator štipavica vrteška ćedilo. cijetka steznik. prebranac priganica. gordost dobrota. zvučnik induktor. prostakluk lomljava. prskalica štipaljka. ognjilo kosište. ravnalo grijalica. junetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 147 . divota narkoza. bezobraština śetva. otirača prekidač. dolmača limunada.-j(-e): -jāj(-ø): -luk(-ø): -ljav(-a): -nj(-a): -njav(-a): -ø(-ø): -oć(-a): -ōst(-ø): -ot(-a): -oz(-a): -stv(-o): -štin(-a): -v(-a): čitanje. drijem čistoća. grabuljište šipka. masanica sataraš. grmljava vožnja. rotor IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA -ač(-a): -ād(-a): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anic(-a): -āš(-ø): -etin(-a): savijača. čokolada višnjak.

koźevina krompiruša. krastavica grčica. golośemenjača oskoruša mrkva. kupina sporiš. ozimača čopljan. krtoluša IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA -āč(-ø): -ak(-a): -ak(-ø): -avac(-ø): -avic(-a): -ic(-a): -ić(-ø): -ik(-a): -in(-a): -īš(-ø): -(j)ač(-a): -jan(-ø): -jel(-a): -jenic(-a): -k(-a): -l(-a): -njač(-a): -uš(-a): -v(-a): -vic(-a): povijač. tršljaka šipak. pipunić mlječika. gladiš kobiljača. omorika malina. mušmula skrivenośemenjača. sivko zekna. lijeska ribizla. tikva rotkvica. kunić šarka. maslačak pupavac. tikvica IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA -ac(-ø): -alic(-a): -alj(-ø): -āš(-ø): -av(-a): -e(-ø): -ić(-ø): -k(-a): -k(-ø): -n(-a): -nic(-a): 148 TVORBA RIJEČI vranac.-evač(-a): -in(-a): -jetin(-a): -ovač(-a): -ovin(-a)/-jevin(-a): -uš(-a): višnjevača. krastavac puzavica. šarava jare. šarac kriještalica putalj. lozovača medovina. džanjevača govedina zečetina. bršljan košćela (<kostjela) žućenica trska. rogna otrovnica . brnjaš milava. june sljepić. metvica ljutić. rogač divljaka. bijelka zelenko. ovčetina medovača. ćetalj kulaš.

Imeničke složenice imaju samo jedan akcenat kad se pišu bez crtice. nožurda čojčurina. Ti sufiksi nazivaju se sufiksi subjektivne ocjene. glibavština glavurda. odnosno imaju pogrdno značenje. prijedlozima naziva se slaganje. mrkulja baljuša. garov slavuj. onda je svaki dio sačuvao svoj akcenat. profesorčina ručetina.: -čin(-a): -etin(-a): -in(-a): -štin(-a): -ūrd(-a): -urin(-a): -uštin(-a): kretenčina. One mogu nastajati na dva načina: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 149 . glagolima. deminutivi s hipokoristicima – označavaju umanjeni pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica ili predstavljaju imenice odmila. npr. npr. ručica prstić. hljebac oblačak. pridjevima. nožurina magluština. perce prozorče.: -ac(-ø): -ak(-ø): -ašc(-e): -c(-e): -č(-e): -čić(-ø): -ic(-a): -ić(-ø): bratac. lonče prozorčić.-onj(-a): -ov(-ø): -ūj(-ø): -ulj(-a): -uš(-a): zekonja. listić SLAGANJE Tvorba kojom nastaju složene imenice srastanjem određene imenice s imenicama. augmentativi i pejorativi – označavaju uvećani pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica. kamenčić kućica. šaronja šarov. sunašce drvce. glasina prljavština. sinak gnjezdašce. Te imenice dijele se u dvije grupe: 1. glavetina momčina. a kad se pišu s crticom. kraguj šarulja. miluša IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE Imenice subjektivne ocjene dobijaju se dodavanjem sufiksa koji unose izvjesnu izmjenu u značenje imenice od koje se grade. baruština 2.

krv-o-proliće > krvoproliće). 150 TVORBA RIJEČI .: Beo-grad > Beograd.: śever-o-zapad > śeverozapad.▫ ▫ prostim slaganjem (npr. vin-o-pija > vinopija. pomoću spojnih morfema (npr. jado-brat > jadobrat. radio-stanica > radio-stanica). među-prostor > međuprostor.

bodljikast modrikav. onomadašnji nosat. saglasan komplementaran. plećat grbav. božiji modrikast. sufiksalnu i prefiksalno-sufiksalnu tvorbu. Najproduktivniji sufiksi za građenje pridjeva u crnogorskome jeziku su: -abīlan(-ø): -ačak(-ø): -ać(-i): -ālan(-ø): -an(-ø): -āran(-ø): -ast(-ø): -ašan(-ø): -ašnj(-ī): -at(-ø): -av(-ø): -en(-ø): -ēran(-ø): -ešan(-ø): -ev(-ø): -ēvan(-ø): -evsk(-ī): -ibīlan(-ø): -ičan(-ø): -ičast(-ø): -ij(-ī): -ikast(-ø): -ikav(-ø): -insk(-ī): -inj(-ī): respektabilan. Tako nastaju izvedeni pridjevi. diskutabilan dugačak. dentalan moćan. IZVOĐENJE Izvođenje pridjeva je proces koji obuhvata prefiksalnu. stričev duševan njegoševski. loptast slabašan. sestrinski pčelinji. jahaći muzikalan. kafen moderan malešan očev. karadžićevski fleksibilan. ironičan plavičast. modričast koziji. punačak peraći. elementaran kockast. bodljikav materinski. osinji GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 151 . ćosav maven.TVORBA PRIDJEVA Pridjevi nastaju sufiksalnom. durašan jučerašnji. konvertibilan satiričan. prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom te spajanjem dviju osnova (složenička tvorba).

koźi. O tome viđeti više u poglavlju o morfonologiji. bljedunjav vjetrušan mekušast ljepuškast Neki sufiksi pri građenju pridjeva izazivaju glasovne promjene u osnovi npr. sladunjast sladunjav. regionalan bratov. -ešan.: bijel – bjelkast. suśedov svjetovan. vjetrovit sinovljev. tamošnji seksualan. socijalistički kamenit. ponosit objektivan. 152 TVORBA RIJEČI . -ičast. ovan – ovnujski i sl. Neki od navedenih sufiksa pripadaju sufiksima subjektivne ocjene. muževljev bankovni. pažljiv śeverni. Miroslavljev sićušan bjelkast. -kast. plavkast plačljiv. zimušnji nacionalan. -ušan. mlađahan perjani. -jušan. zimus – zimušnji. glamurozan utopijski. paśi živahan. -ašan. -jahan. organizacijski śutrašnji. topovski religiozan. svijet – svjetovni. Takvi su: -ačak. senzualan aktuelan ovnujski. sitan – sićušan. -ušast. južni pernat. volujski duguljast. -unjav. duhovni volovski. -uškast. -ikast. sunčani brbljav. pas – paśi. -uljast. paziti – pažljiv. -ahan. modar – modrikast. mlad – mlađahan. travnat sinoćnji.-ističk(-ī): -it(-ø): -īvan(-ø): -j(-ī): -(j)ahan(-ø): -jan(-ī): -jav(-ø): -jev(-ø): -jušan(-ø): -kast(-ø): -ljiv(-ø): -n(-ī): -nat(-ø): -nj(-ī): -onālan(-ø): -ov(-ø): -ōvan(-ø): -ovit(-ø): -ovljev(-ø)/-evljev(-ø): -ōvn(-ī): -ovsk(-ī): -ōzan(-ø): -sk(-ī): -šnj(-ī): -uālan(-ø): -uēlan(-ø): -ujsk(-ø): -uljāst(-ø): -unjav(-ø): -ušān(-ø): -ušāst(-ø): -uškāst(-ø): komunistički. zec – zečji. agresivan mravlji. čast – čazben. brašnjav Kuslevljev. duhovan silovit.

međudržavni mnogostruki. proevropski. nevelik omanji. polupismen poslijeratni. nazovinaučni nelijep. prijevremeni proćelav.PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA Tvorba pridjeva prefiksima u crnogorskome je jeziku vrlo produktivna. proaustrijski protivudarni. postkrizni prađedovski. indiferentan infracrven. Najčešći su ovi prefiksi: a-: anti-: bez-: bi-: do-: eks-: hiper-: i-: in-: infra-: inter-: izvan-: kvazi-: među-: mnogo-: multi-: na-: nad-: naj-: nazovi-: ne-: o-: pan-: po-: poli-: polu-: poslije-: post-: pra-: pre-: pred-: preko-: pri-: prije-: pro-: protiv-: pseudo-: s-: apolitičan. polivalentan polugodišnji. bipolaran doživotni. pseudoklasicistički steona. dovratni eksjugoslovenski hipersenzitivan. osrednji panslavistički. panevropski povelik. mnogoljudni multidisciplinaran. hiperaktivan iracionalan. nadmorski najpametniji. infravioletan interpartijski. antidržavni bezuslovan. izvanproceduralni kvazinaučni. pobolji polifunkcionalan. prestrog preddržavni. kvaziumjetnički međuljudski. zdušna GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 153 . prosijed. amoralan antiustavan. predratni prekomjerni. praistorijski prevelik. najbolji nazoviprijateljski. multivitaminski nagluv. priručni prijepodnevni. internacionalni izvanredni. bezgrešan biseksualan. naglup nadljudski. poslijediplomski postmodernistički. prekobrojni priglup. protivdržavni pseudonaučni. irealan indeklinabilan.

a augmentativno: hiper-. sve-. navedena je tvorba često udružena sa sufiksalnom tvorbom pridjeva. 154 TVORBA RIJEČI . superaktivni sveznajući. samostalan superbrzi. transmediteranski ultrazvučni. pre-. npr. vele-. I u tome slučaju osnove se vežu spojnim morfemom -o-. sveopšti transkontinentalni. pro-.i crticom. unutarnaučni uzvodni. Deminutivno značenje imaju prefiksi: na-. super-. Kad pri tvorbi pridjeva od više osnova te osnove dobiju novo zajedničko značenje i zajednički akcenat. npr. onda je riječ o jednopojmovnim pridjevskim složenicama. pri-mor-sk(-i) > primorski i sl. usputni veleučeni. ultraljevičarski unutarparlamentarni. SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA Pridjevi se mogu graditi od dviju ili više osnova. Pri tvorbi pridjeva od više osnova svaka osnova može zadržati svoje značenje i akcenat. o-. Te osnove povezane su spojnim morfemom -o. ultra-. Tada je riječ o dvopojmovnim pridjevskim složenicama. po-. Tako nastaju pridjevske složenice. npr.: śever-o-zapadni > śeverozápadnī (koji je na śeverozapadnoj strani svijeta).samo-: super-: sve-: trans-: ultra-: unutar-: uz-: vele-: za-: samohran.: śever-o-zapadni > śȅvero-zȃpadnī (koji pripada i śeveru i zapadu). zavjetarni Neki od navedenih prefiksa pripadaju prefiksima subjektivne ocjene i imaju deminutivno ili augmentativno značenje. pa tada govorimo o prefiksalno-sufiksalnoj ili kombinovanoj tvorbi pridjeva. Kako se iz primjera vidi. ali bez crtice.: bez-krv-an(-ø) > beskrvan. pri-. književn-o-istorijski > književnoistòrījskī (koji se tiče književne istorije) i sl. veleljepni zagrobni. književn-o-istorijski > knjȉžēvno-istòrījskī (koji pripada i književnosti i istoriji) i sl.

TVORBA GLAGOLA Glagoli nastaju sufiksalnom.znače postati onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr. stan-ova-ti mač-eva-ti. I glagoli se grade sufiksima subjektivne ocjene i tada imaju deminutivno značenje. malter-isa-ti lak-ira-ti. Tako nastaju izvedeni glagoli. ron-ca-ti voz-ika-ti. blijediti i sl. misl-i-ti vid-je-ti > viđeti. crvenjeti se. a glagoli sa sufiksom -je. drz-nu-ti rad-ova-ti. SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Sufiksi za tvorbu glagola su: -ø-: -(j)a-: -i-: -je-: -nu-: -ov-a-: -ev-a-: -iv-a-: -is-a-: -ir-a-: mlje-ø-ti.: bijeljeti se. šuš-ka-ti bun-ca-ti. crveniti. sel-jaka-ti > seljakati kašalj-uca-ti > kašljucati.i -je. Takvi su sufiksi: -k-a-: -c-a-: -ik-a-: -ket-a-: -jak-a-: -uc-a-: kuc-ka-ti. prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. jak-ja-ti > jačati govor-i-ti. puć-ika-ti puc-keta-ti mol-jaka-ti > moljakati. svijetl-uca-ti > svjetlucati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 155 .istim osnovama daju različito značenje. blijeđeti). kralj-eva-ti dar-iva-ti. IZVOĐENJE Tvorba glagola pomoću sufiksa i prefiksa naziva se izvođenje. bol-je-ti > boljeti met-nu-ti. Glagoli sa sufiksom -i. smanj-iva-ti kanal-isa-ti. analiz-ira-ti Napomena: Sufiksi -i.: bijeliti. Značenje njihovo uvijek je u vezi s motivnom riječju.znače (u)činiti nešto onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr. mog-ø-ti pjev-a-ti.).

npr. npr. npr. -(j)iva. zamjenica – sufiksom -i-. brojeva – sufiksima -i-. ■ ■ ■ ■ ■ Sufiksi -(j)a-. izroniti. bič-eva-ti. na-grd-i-ti : na-grd-jiva-ti > nagrđivati. -iva-. išćerati. uzvika i onomatopejskih riječi – sufiksima -a-. -eva-. npr. lak-ira-ti i sl. -(j)ava-. -ova-. dograditi i sl..: dvoj-i-ti. do-živ-je-ti : do-živ-java-ti > doživljavati. -ova-. naprijed-ova-ti > napredovati i sl. -nu-.znači: a) vršenjem radnje izići ili se izdići iz čega.: škljoc-a-ti.-uck-a-: -ušk-a-: -uk-a-: -ut-a-: Glagoli se grade od: ■ pjev-ucka-ti. izdignuti.znači dovršiti radnju ili njenim vršenjem doći do određenoga mjesta.. puc-keta-ti i sl. zlat-i-ti. izgorjeti. Sufiksom -nu. ■ 156 TVORBA RIJEČI . dosegnuti.. npr. trk-ja-ti > trčati.: svoj-i-ti.. crn-i-ti. izatkati i sl. devet-a-ti. npr. pridjeva – sufiksima -(j)a-. dar-iva-ti. ništ-i-ti i sl. npr. -isa-. lud-ova-ti i sl. -a-. lup-a-ti : lup-nu-ti i sl. Najproduktivniji su: ■ Prefiks do. PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Tvorba glagola prefiksima vrlo je produktivna u crnogorskome jeziku. isplivati i sl. crn-je-ti > crnjeti. -i-. -je-. izlećeti. npr.: glas-a-ti.. vremena. -ka-. priloga – sufiksima -i-. dorasti. majstor-isa-ti.: doćerati. iskasapiti.od nesvršenih se dobijaju svršeni glagoli. za-smij-a-ti : za-smij-ava-ti. izliječiti. Prefiks iz(a). npr. pogled-a-ti : pogled-iva-ti i sl. krc-ka-ti. izdići.: u-nazad-i-ti. Svi prefiksi su nosioci određenoga značenja.: kap-a-ti : kap-nu-ti. drijem-ucka-ti > dremuckati ljulj-uška-ti zvižd-uka-ti skak-uta-ti imenica – sufiksima -(j)a-. npr. u-bod-ø-ti (ubosti) : u-bad-a-ti. dolećeti.: jak-ja-ti > jačati. -i-. npr.služe za građenje nesvršenih glagola od svršenih. -ira-. -ova-. rob-ova-ti.: ispjevati.: izići. b) izvršiti neku radnju do kraja. -ova. -keta-.: dob-i-ti : dob-ija-ti. iskočiti. kuc-nu-ti. mjere ili faze u radu. do-ved-ø-ti (dovesti) : do-vod-i-ti. -i-. desetak-ova-ti > desetkovati i sl..

poustajati. odroditi i sl. b) približiti/priGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 157 ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ . b) izvršiti radnju odvajanja od čega. nakukati se..: pomrijeti.: podastrijeti. npr.znači: a) vršenje radnje od više subjekata ili na više objekata.. predośećati.: podrezati. npr. c) uzvraćanje radnje iskazane motivnim glagolom. npr. poskočiti i sl.znači (iz)vršiti neku radnju prije nečega.. npr. c) (iz)vršiti nešto u manjoj mjeri od onoga što znači motivni glagol.i ob(a). c) izvršenje radnje do kraja. podići i sl. Prefiks od(a).. d) otpočeti neku radnju.: predodrediti.: prenijeti.. mimoilaziti.: odgovoriti.: očistiti. namaći.: nadgledati.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. naticati.: mimoići. presložiti.■ ■ Prefiks mimo. nagristi. npr.. potplatiti i sl. npr. Prefiks pred. c) završiti neku radnju.: prerađivati. b) izvršiti neku radnju do kraja. npr. oguliti. npr. namicati.. d) (iz)vršiti radnju po nečemu. nadlijetati i sl. npr. nadgraditi. pođubriti...: načeti. preskakati i sl. npr.: prežaliti. oblagati i sl. prelijetati.: potcjenjivati. npr. odazvati i sl. optužiti. npr. podśeći i sl. nataknuti. npr. Prefiks na. prejedati se. odaslati. d) (u)činiti nešto drukčijim. poigrati..: popločavati. pobrašnjati.: obasuti. presvisnuti i sl. npr. npr. polomiti. npr. ozdraviti. oljuštiti. predviđati i sl.: odvesti.: poskakati. Prefiks pod(a). popjevati. namučiti se i sl. nadvisiti.. b) izvršiti neku radnju ispod nečega. npr.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. npr. Prefiks pri.: nacrtati. Prefiks po.: pregladnjeti.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. potkrasti. nahraniti i sl. b) staviti/stavljati jedan predmet na drugi. otpijevati.znači: a) (iz)vršiti neku radnju u većoj mjeri od onoga što znači motivna riječ.: primiriti. Prefiks pre. nabijati i sl. b) vršenje radnje kraće vrijeme.: nataći. odrijeti.znači (iz)vršiti neku radnju u suprotnome smjeru. Prefiks nad. odvoditi. naučiti. porazbijati i sl. podvrgnuti. priviđati i sl. npr. navesti i sl. prefarbati i sl. npr. namaknuti.znači (iz)vršiti neku radnju u višem stepenu od onoga što je iskazano motivnom riječju. prigledati. opšiti i sl. b) (iz)vršiti neku radnju oko nečega. prebaciti.znači: a) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što se kazuje motivnom riječju.. pregorjeti. npr.: poskakati. nagledati se. napisati.: najesti se. nadmudriti. npr. npr. potkopati i sl. c) (iz)vršiti neku radnju preko nečega ili promijeniti mjesto čemu. posoliti i sl. nahodati se. npr. poginuti.. presoliti i sl.: otpjevati.. Prefiksi o. nabiti. potkupiti. podmetnuti. othraniti i sl.znači: a) izvršiti neku radnju u dovoljnoj ili prećeranoj mjeri.. opkoliti.

npr. npr.: unijeti.. upamtiti i sl.: zaći. zbaciti. npr. d) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega..znači (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim.: prostrijeliti. npr. propjevati. svršiti.. b) spojiti/spajati nešto u cjelinu. odnosno vršiti je duže vremena. Prefiksi su. slomiti i sl.znači: a) započeti radnju iskazanu motivnom riječju.bližavati nešto nečemu. zagrajati.: produžiti. d) duže ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ 158 TVORBA RIJEČI . c) (iz)vršiti radnju iskazanu motivnim glagolom iza nečega.: pridodavati. b) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što znači motivna riječ. razglasiti. ukrasti. zakukati i sl.: raspadati. uzavreti i sl. uzjahati i sl. npr.. pridonijeti. razmicati i sl. prigrabiti i sl. pristaviti. svršavati. svući i sl. razgorjeti. npr. npr.znači: a) započeti neku radnju. prozračiti i sl. npr. Prefiks s(a). pristupati i sl. proživjeti.. npr..: sabrati. uzbuditi. raskuvati i sl. protresati i sl.. npr. uspinjati se i sl.. prokopavati i sl.. npr. Prefiks u. npr. razabrati i sl.znači: a) (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim.: prošetati.: saznati. progledati i sl. npr. npr. c) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega.: proraditi.: saznavati. npr... c) duže vršenje radnje iskazane motivnom riječju.znači: a) intenzivno vršiti radnju iskazanu motivnom riječju. Prefiks za. proviđeti. b) (iz)vršiti radnju nasuprot kome ili čemu.. razbiti. b) započeti vršenje radnje. b) intenzivno vršiti neku radnju. skidati. npr. primicati. e) izvršiti neku radnju do kraja. steći..: ujesti. razlomiti. c) (iz)vršiti neku radnju kroz nešto. utkivati i sl. npr.: uzlećeti. proređivati. npr. prodati i sl.: završiti. zagraditi.: uznijeti. zametnuti i sl. npr.: uzdići. npr.. stijecati/sticati. ulećeti. d) (u)činiti nešto drukčijim. sufinansirati i sl. zabacivati. raskukati i sl. c) izvršiti do kraja neku radnju.: uležati se. sastavljati.. npr. npr. umiriti se i sl.: rastovariti. Prefiks raz(a). prilijepiti. npr. npr. susretati se i sl. npr..: saośećati.: raznijeti. npr. npr. ■ Prefiks pro. uskopati i sl.. b) radnjom iskazanom motivnom riječju staviti/stavljati nešto u nešto. sarađivati i sl. c) doda(va)ti nešto nečemu.: pročitati.. raskrstiti.: razljutiti. slamati i sl.: smaći.: prinijeti.: sukobiti se. sjediniti.znači: a) razlaganje neke cjeline. probušiti.: zapjevati. c) izvršiti radnju do kraja. rasamariti. b) izvršiti radnju iskazanu motivnom riječju do kraja.: suosnovati. Prefiks sa.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja..: uzraditi. združiti i sl. d) (iz)vršiti neku radnju odozdo naviše. npr. Prefiks uz(a)..znači: a) izvršiti do kraja neku radnju. zapetljati i sl.

Tako najčešće srastanjem imenskih riječi s glagolom nastaju složeni glagoli. zlopatiti se. zagledati se i sl. zaśeđeti se. ■ Prefiks obez. zapiti se. dvoumiti.: dangubiti.znači osta(ja)ti bez onoga što je iskazano motivnom riječju.vršenje radnje iskazane motivnom riječju. zapričati se. npr. npr. obespraviti.: obeshrabriti. glavoboljati i sl. SLAGANJE TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA Glagoli se mogu graditi od dviju ili više osnova. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 159 .: zamisliti se. obezglaviti i sl. npr.

proljetos zimus mučke (<muk-ske) mučki. obnoć odoka. junački . nanovo nizbrdo. tamo ovako. PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA Prefiksi za tvorbu priloga su: do-: iz-: na-: niz-: ob-: od-: pre-: prek(o)-: u-: uz-: doveče. otprva previše. premalo prekśutra/prekośutra ujutro. noću ljetos. tako danas. trupačke ležećke. śedečke danju. śedećke ležečke. oštrimice koljenačke. izdaleka naveliko. jesenas sad/sada. uzduž SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA Sufiksi za tvorbu priloga su: -amo: -ako: -as: -d(a): -imicē: -ačkē: -ēćkē: -ēčkē: -(j)u: -os: -ūs: -skē: -ski: 160 TVORBA RIJEČI ovamo. tad/tada dužimice. uveče uznos. dosad izbliza. nizvodno obdan. sufiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom.TVORBA PRILOGA Prilozi nastaju prefiksalnom.

SINTAKSA .

.

koji potiče od grčke riječi sýntaxis („red. koji se odnosi npr. Ti se odnosi tiču odabira (selekcije) jezičkih jedinica. jedinica prodaje jedinicom popravlja (Naš komšija popravlja kuću). To su npr. paradigmatske. odnosi među rečenicama (klauzama) u složenoj rečenici te odnosi među rečenicama u tekstu. odnosi među spojevima riječi. u rečenici Naš komšija prodaje kuću jedinica naš može biti zamijenjena jedinicom njihov (Njihov komšija prodaje kuću). uređivanje. razmještaj. odnosi između jedinice naš i jedinice komšija u spoju riječi naš komšija. označava se dio gramatike u kojem se proučavaju odnosi među jedinicama u nizu. Riječ je o odnosima između izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stajati na mjestu tih izabranih. Takvi odnosi tiču se razmještaja (kombinacije) jezičkih jedinica i nazivaju se sintagmatskima. Zato se u sintaksi obično govori o trima tipovima jedinica: o riječima (i njihovim oblicima. ako su promjenljive). govori i o paradigmatskim odnosima. namještanje“). Takve je. odnosi između jedinice naš komšija i jedinice prodaje u rečenici Naš komšija prodaje kuću. No sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt. na one jedinice koje govornik bira zavisno od prirode obavještenja ili okolnosti u kojima se odvija govorni čin. Komšija je prodao kuću. Tako npr. prirode npr. slaganje. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 163 . Komšija će prodati kuću. a jedinica kuću jedinicom vinograd (Naš komšija prodaje vinograd). odnosi među riječima i njihovim oblicima.POJAM I PREDMET SINTAKSE Nazivom sintaksa. Komšija bi prodao kuću. jedinica komšija jedinicom prijatelj (Naš prijatelj prodaje kuću). odnosi između (glavne) klauze Naš komšija prodaje kuću i (zavisne) klauze jer je kupio stan u složenoj rečenici Naš komšija prodaje kuću jer je kupio stan itd. spojevima riječi ili sintagmemima i o rečenicama. No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se. pa onda i u sintaksi. U sintaksi se u prvome redu bavimo sintagmatskim odnosima. odnos među konkurentnim jedinicama tipa Komšija prodaje kuću. Komšija bi htio prodati kuću itd. tj.

a oni koji se sastoje od jedne nepunoznačne i jedne punoznačne riječi. Nepunoznačne riječi (prijedlozi. brojevi i prilozi. (Nepunoznačne su prirode i zamjenice. nazivaju se analitičkim tagmemima. a u drugu nepunoznačne riječi ili nepunoznačni oblici. rječce i uzvici) ne mogu same zauzimati pozicije ni samostalnih ni nesamostalnih rečeničnih članova. Tako se npr. jer je jedna od glavnih funkcija zamjenica da zamjenjuju punoznačne riječi. Zato se npr. 164 SINTAKSA . neko nepoznat. i funkcionisati kao članovi rečenične strukture. pa onda mogu zauzimati i pozicije koje mogu zauzimati te riječi. ali one mogu biti sastavnice spojeva riječi. S obzirom na sintaksička obilježja te se jedinice dijele u dvije grupe. priloška odredba) ili nesamostalnih rečeničnih članova (atribut i apozicija). subjekat. pred nama i sl. kao što je to npr. spoj riječi naš komšija ima dva sintetička tagmema: prvi je naš. prijedloško-padežni izraz (na sto.) ne smatra spojem riječi. Među punoznačne riječi ubrajaju se punoznačni glagoli. objekat. Misli se pritom posebno na oblike pomoćnih glagola te na prijedloge. U prvu spadaju punoznačne riječi ili punoznačni oblici.RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE Riječi i oblici promjenljivih riječi kao jedinice sintaksičkog nivoa određuju se s obzirom na to kakva im je služba u pojedinim spojevima riječi. imenice. u knjizi. npr. s prijedloško-padežnim izrazima.) Sastavnice spojeva riječi ili tagmemi koji se sastoje od jedne punoznačne riječi nazivaju se sintetičkim tagmemima (tako npr. nego jednom od sastavnica spoja riječi. spoj riječ (sintagmem) poglavlje u knjizi sastoji od jednoga sintetičkog (poglavlje) i jednoga analitičkog tagmema (u knjizi). a drugi komšija). One mogu zauzimati poziciju samostalnih rečeničnih članova (predikat. rečenicama ili u tekstu. Oni su se javili. veznike i rječce. pridjevi. Nepunoznačne riječi i nepunoznačni oblici ne mogu sami za sebe biti sastavnice spojeva riječi niti mogu funkcionisati kao članovi rečenične strukture. veznici. npr.

najčešće u infinitivu drugoga. U nepunoznačne glagole spadaju pomoćni. pa čak ni samo nepunoznačni. Svi bi oni htjeli doći. kao što je rečeno. samo modalni. fazni i perifrazni glagoli. došao bi. a htjeti za tvorbu futura prvoga (će graditi) i potencijala imperfekta (hoćaše viđeti). Biti služi za tvorbu perfekta (gradio je). punoznačnoga glagola. Oni dakle spadaju u kategoriju nepunoznačnih riječi. ali za sve nema mjesta) i kao punoznačni (npr. namjeravati govoriti). tj. sami po sebi zauzimati poziciju predikata). ne moći doći. Ostali glagoli spadaju u punoznačne. Nepunoznačni glagoli imaju nepotpuno značenje ili značenje kojim se modifikuje radnja. NEPUNOZNAČNI GLAGOLI Među nepunoznačnim glagolima. Tako npr. faznima glagoli kojima se označavaju faze nekog procesa (npr. Pojedini glagoli ne moraju biti samo pomoćni. Svi će doći) i kao modalni (npr. a ne značenje same radnje. nastaviti slušati). razlikuju se pomoćni. a perifrazni glagoli učestvuju u stvaranju glagolskih perifraza (npr. početi čitati. glagol htjeti može služiti i kao pomoćni (npr. fazni i perifrazni glagoli. podnijeti izvještaj). doći će). odnosno samo perifrazni. što znači da sami ne mogu zauzimati sintaksičke pozicije (ne mogu npr. POMOĆNI GLAGOLI U službi pomoćnih glagola. pluskvamperfekta (bio je gradio ili bijaše gradio) i futura drugoga (bude gradio). glagola koji služe za tvorbu složenih glagolskih oblika. modalni. Ona hoće upravo takvu haljinu). modalni. modalnima (u širem smislu) glagoli koji ne označavaju samu radnju. u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljavaju se glagoli biti i htjeti. Pomoćnim glagolima smatraju se glagoli čiji se oblici mogu sasvim gramatikalizovati pa služiti za tvorbu složenih glagolskih oblika (došao je. pa traže glagolsku dopunu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 165 . vršiti popis. nego modifikuju kakvu drugu radnju (npr.GLAGOLI Među riječima koje mogu biti i punoznačne i nepunoznačne posebno mjesto pripada glagolima.

valjati: smjeti: moći: znati: Na njih valja dobro pripaziti. Ivan zna da zakasni na posao (nemodalna upotreba: Ana zna sve što je pitaju). Oni zapravo uspostavljaju modalni odnos (a to znači voljni. Glagolske dopune uz te glagole u načelu nije moguće zamijeniti imenskima. npr.) između radnje označene punoznačnim glagolom i subjekta. Danas se smatraju pravilnima i konstrukcije tipa Ti trebaš čitati/da čitaš. morati. Tako se umjesto On ne smije voziti ne može reći *On ne smije vožnju niti se umjesto On treba da čita može reći *On treba čitanje (zvjezdicom se označavaju negramatične ili normativno nekorektne jedinice). i modalni glagoli u širem smislu. On treba čitati/da čita. moći). podsticajni i sl. smjeti. no služe za modifikaciju kakve druge radnje. Morali smo se prije śetiti. Oni ne smiju ništa saznati. O svemu se može razgovarati. Kad se upotrebljava uz imenice. Zato se umjesto On treba da čita ne može reći *On treba da je čitao. percipiranje. ponavljanje kakve radnje i sl. Nikad ne valja previše pitati. Uz njih nužno (sintaksički. U pojedinim opisima razlikuju se modalni glagoli u užem smislu (kao što su htjeti. strukturno nužno. ośećanje. Treba se snaći. *On treba da će čitati ili *On treba da bi čitao. koji mogu označavati govorenje. pa su se ispravnima smatrale jedino konstrukcije tipa Ti treba da čitaš. Marku trebaju knjige. ali ne mora biti i komunikativno) stoji dopuna u infinitivu ili (rjeđe) u obliku konstrukcije da + prezent. Oni trebaju čitati/da čitaju i sl. On treba da čita. mišljenje. nego punoznačnima. taj glagol ima drugačije značenje i ne pripada modalnima. zahtjevni. trebati. 166 SINTAKSA . kakav voljni čin. Isto tako konstrukciju da + prezent načelno nije moguće zamijeniti konstrukcijom u kojoj bi se javilo koje drugo vrijeme ili način. željni. Napomena: Glagol trebati u modalnome značenju u starijoj normativistici smatrao se pravilnim samo u bezličnome obliku.MODALNI GLAGOLI Modalnim glagolima nazivaju se glagoli koji ne označavaju konkretnu radnju. Među modalnim glagolima treba pomenuti ove: htjeti: morati: trebati: Time hoću reći da još uvijek nije kasno. Mi trebamo čitati/da čitamo. odnosno između radnje označene punoznačnim glagolom i govornika. kojima se označava odnos prema kakvoj radnji.

Imamo li što reći? (nemodalna upotreba: Imaju problema). Naumili su graditi fabriku. Napokon je uspjela položiti ispit. Odlučio se kandidovati za predśednika. Namjeravam odseliti u Boku. Želi se posavjetovati s advokatom. Drznuo se reći da smo lijeni. Zar se kaniš učiniti dobro djelo?. Boji se priznati što se dogodilo (nemodalna upotreba: Ivan se boji zubara). Ni najnužnije poslove nije stizala obavljati (nemodalna upotreba: Upravo su stigli na stanicu). Ne plaši se reći kako je bilo (nemodalna upotreba: On se ne plaši nikoga). Time se ne želi reći ništa loše (nemodalna upotreba: Svima želimo srećan Uskrs). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 167 bojati se: plašiti se: stići/stizati: drznuti se: kaniti se / nakaniti se: namjeravati: odlučiti / odlučivati: misliti / pomisliti / pomišljati: naumiti: nastojati: pokušati / pokušavati: gledati: voljeti: uspjeti / uspijevati: .umjeti: imati (nemati): željeti: Ana se umije lijepo ponašati (nemodalna upotreba: Ana umije s ljudima). Nemaš se za što brinuti. Pokušajte ih zaustaviti. Bar je stigao odspavati. Više puta odlučivali su prekinuti saradnju. Pokušavaju nam podvaliti. Voli ljetovati na ostrvu (punoznačna upotreba: Ne voli masna jela). Misli otputovati još večeras. Uvijek nastoji reći što misli. Ima da rano ustaneš. Rijetko su uspijevali stići na predavanje (punoznačna upotreba: Eksperiment je napokon uspio). Drznuli su se ukrasti auto usred dana. Gledajte doći što prije (punoznačna upotreba: Naveče obično gleda televiziju). Nakanili su se doći. I ne pomišlja se uskoro vraćati (nemodalna upotreba: Misli na posljedice).

Glagoli koji označavaju završetak radnje (npr. odnosno Počeo je s gradnjom kuće. Nije se dao nagovoriti (punoznačna upotreba: Dali smo mu novaca). okončati) ne spadaju u fazne u užem smislu. jer ne zahtijevaju dopunu u infinitivu (ne kaže se npr. voditi borbu. Došlo mi je da vičem (punoznačna upotreba: Došli smo kasno kući). Završili su gradnju kuće. FAZNI GLAGOLI Fazni glagoli slični su modalnima. tj. *Završili su graditi kuću). ali se u tome slučaju podrazumijeva da je vršilac radnje biće. Prestali su nas pośećivati. 168 SINTAKSA . konstrukcija koje podrazumijevaju čvrst (nerijetko i frazeologizovan i/ili leksikalizovan) spoj glagola i imenske riječi (obično deverbativne ili deadjektivne imenice s prijedlogom ili bez prijedloga). samo što oni ne modifikuju radnju izraženu punoznačnim glagolom. Od modalnih glagola razlikuju se i po tome što mogu imati i dopunu u akuzativu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. nego označavaju različite faze radnje (procesa). Međutim prema Most je počeo pucati nije gramatično *Most je počeo pucanje niti *Most je počeo s pucanjem. npr.usuditi se / usuđivati se: praviti se: pretvarati se: dati (se): doći: Da se više nijesi usudio dolaziti tako kasno. nego dopunu u akuzativu. Počeo je graditi kuću prema Počeo je gradnju kuće. nastaviti / nastavljati: prestati / prestajati: stati: Nastavili su se družiti s nama. Kasnije smo se usuđivali plivati sve do pristana. odnosno prekid radnje. npr. PERIFRAZNI GLAGOLI Perifraznim glagolima nazivaju se glagoli koji (bar jednim od svojih značenja) mogu biti dio glagolskih perifraza. Stao je vikati na nas (punoznačna upotreba: Stao je kao ukopan). Nastavljamo raditi kao i dosad. Dao je da mu uplate loto. Fazni glagoli označavaju uglavnom početak ili nastavak. upor. Okončali su boravak u inostranstvu i sl. Više je puta prestajao pušiti. Pravi se da mu je svejedno. završiti. Pretvara se da je sve u redu. Sad se počinje baviti politikom. Faznim glagolima pripadaju: početi / počinjati: Počeo je graditi kuću.

donositi presudu. držati predavanje. dovoditi u iskušenje. Ima. i glagolskih perifraza kojima ne odgovara poseban glagol. dovesti do očaja. npr. dobiti zadatak. donijeti / donositi: dospjeti / dospijevati: dovesti / dovoditi: držati: činiti / učiniti (počiniti. učiniti prijestup. držati pod kontrolom. doći do izražaja.izraziti zahvalnost. načiniti): gajiti: donijeti odluku. pričiniti štetu. npr. načiniti grešku. stupiti na snagu. analizirajući može se dekomponovati u vršeći analizu. dovesti u pitanje i sl. dobijati na vremenu. dospjeti do vrha. rastavljanju na djelove) punoznačnih glagola. Predikat rečenice Oni se bore može se „rastaviti“ na Oni vode borbu. davati tumačenje čega. biti u sukobu. dolaziti k sebi. gajiti iluzije. naravno. doživljavati razočaranja. biti pod kontrolom. dati na znanje. dobijati pristanak. davati se na posao. Glagol koji se dekomponuje ne mora imati funkciju predikata. dovesti do očaja i sl. počiniti samoubistvo. dospijevati u neprilike. dobiti / dobijati: dobiti podršku. Među glagolima koji služe za takva dekomponovanja treba pomenuti ove: biti: dati / davati: dati se / davati se: doživjeti / doživljavati: doći / dolaziti: biti od koristi. doći na ideju. U vezi s konstrukcijama u kojima se javljaju perifrazni glagoli katkad se govori o dekomponovanju (tj. činiti čuda. već može biti i priloški upotrijebljen. odnosno odlučivši u donijevši odluku i sl. dati doprinos čemu. pričiniti. glagol boriti može zamijeniti glagolskom perifrazom voditi borbu. rečenice Oni zahvaljuju na Oni izražavaju zahvalnost itd. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 169 . što znači da se pojedini glagoli mogu „rastaviti“ na glagolski dio (s uopštenim značenjem radnje) i imenski dio. dati se u bijeg. glagol sijati perifrazom obavljati śetvu i sl. gajiti nadu. dolaziti do izražaja. glagol zahvaljivati perifrazom izražavati zahvalnost. Tako se npr. držati na oku. doživjeti poraz. doći u priliku.

podvrgavati hirurškim zahvatima. privesti kraju. izgubiti iz vida. *uraditi na uspostavljanju povjerenja) ili se za svršeni vid upotrebljavaju drugačiji parnjaci nego inače. obavljati śetvu. podvrgnuti kontroli. poraditi na uspostavljanju povjerenja ili povesti računa prema voditi računa. ostvarivati saradnju. ostvariti napredak. 170 SINTAKSA . stupiti / stupati: stupiti na snagu. npr. naići / nailaziti: naići na otpor. raditi na uspostavljanju povjerenja. stupati u vezu. izazvati pažnju. uzimati na znanje. praviti greške. izdavati naređenja. izdati / izdavati: izdati potvrdu. staviti / stavljati: staviti na raspolaganje. Napomena: Da je kod perifraznih glagola zaista riječ o posebnome tipu značenja i upotrebe. podnositi ostavku. izražavati sumnju. podnijeti tužbu. nailaziti na razumijevanje. izraziti saučešće. uzeti pod zaštitu. imati u planu. vidi se i po tome što se neki od njih rijetko upotrebljavaju ili se uopšte ne upotrebljavaju u svršenome vidu (ne može se reći npr. stavljati pod zaštitu. staviti pred izbor.gubiti / izgubiti: gubiti nadu. uzeti u obzir. imati / nemati: izazvati / izazivati: izraziti / izražavati: obaviti / obavljati: odati / odavati: ostvariti / ostvarivati: pasti / padati: podnijeti / podnositi: podvrgnuti / podvrgavati: praviti / napraviti: privesti / privoditi: raditi: imati mogućnost. nemati milosti. izazivati razmirice. upor. odavati priznanje. obaviti posao. uzeti / uzimati: uzeti maha. napraviti karijeru. padati u zanos. privoditi k svijesti. pasti na teret. odati počast.

dolaziti do daha. doći do spoznaje. izgubiti iz vida. U glagolskoj perifrazi samo je glagol promjenljiv po oblicima. Za imenicu u glagolskoj perifrazi ne može se postaviti isto pitanje kao za imenicu u slobodnoj vezi. Može to biti glagol + imenica u kosome padežu ili glagol + prijedloško-padežni izraz. vršiti pritisak. voditi borbu. izvršavati naređenja. podvrgnuti reviziji. biti pod kontrolom. dolaziti do trgova). dolazila bi do daha i sl. Besprijedloške imenice u takvim perifrazama mogu biti u: ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: imati obzira. dobiti na vremenu. a u drugome ne može.voditi: vršiti / izvršiti / izvršavati: voditi borbu. doći k svijesti. a u glagolskoj perifrazi nije (*dolaziti do dahova). voditi računa. Prijedloško-padežni izrazi javljaju se u: ■ ■ ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: instrumentalu: lokativu: biti od koristi. dolazi do daha. Tako npr. u vezi s prvim navedenim primjerom (dolaziti do trga) može se pitati do čega se dolazi. umjesto dolaziti do trga može se reći dolaziti do njega. zamijeniti anaforičnim elementom zamjeničkoga tipa (npr. izvršiti pritisak na koga. voditi brigu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 171 . stupiti u vezu. U slobodnoj vezi jednina je načelno zamjenljiva množinom (npr. dati na uvid. a umjesto dolaziti do daha ne kaže se *dolaziti do njega). staviti na raspolaganje. doći će do daha. nemati uticaja. Iz tih primjera vidi se da glagolske perifraze mogu imati različite strukture. vršiti nuždu. Glagolska perifraza jasno se razlikuje od slobodnih veza glagola i imenica. npr. Naime za razliku od slobodnih veza imenica u glagolskoj perifrazi ne može se anaforizovati. biti u sukobu. tj. privesti kraju. došao je do daha.

Tako će npr. U tradicionalnoj gramatici terminu apsolutiv odgovara indikativ. Tako upotrijebljene glagolske oblike nazivamo relativima. zbog čega imaju i najizraženija valentna svojstva. 172 SINTAKSA . kao apsolutivi i kao relativi. Śutra će padati kiša). jer je njima svojstveno najviše gramatičkih kategorija. Juče je pośetio prijatelja). Vremena i načini mogu se javljati u apsolutnoj i u relativnoj upotrebi. prodati. prodajući. nego i prema vremenu izraženome drugim glagolskim oblikom. Za razliku od njih neličnim glagolskim oblicima (npr. tj. prodavši) te kategorije nijesu svojstvene. aorist. kad npr. potencijal imperfekta i optativ. prezent može označavati i prošlost (npr. prodam. Neko se vrijeme javlja kao apsolutiv onda kad označava ono što je za njega primarno. Śedimo juče u kafani i razgovaramo) ili budućnost (npr. Osim toga pojedini glagolski oblik može se određivati ne samo prema vremenu govorenja. potencijal. futur prvi. sve će propasti. prezent označava da je radnja u rečenici podudarna s vremenom govorenja (npr. Śutra rano putujemo). pluskvamperfekat. prezent svršenih glagola značiti predbudućnost ako dolazi u zavisnoj klauzi uslovnih (pogodbenih) rečenica koje u glavnoj klauzi imaju futur prvi. Ako padne kiša. LIČNI GLAGOLSKI OBLICI U pomenutome smislu posebno su važni lični glagolski oblici (npr. perfekat da radnja glagola prethodi vremenu govorenja (npr. Tako npr. Međutim pojedina vremena i načini ne koriste se samo u značenjima koja su za njih primarna no i u drugim značenjima. a futur da se radnja vrši poslije vremena govorenja (npr. Ovoga trena śede i pišu). te čine središte rečenične strukture. Pored kategorije lica tim oblicima redovno su svojstvene i kategorije broja te kategorije vremena ili načina.SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA Među punoznačnim riječima i/ili oblicima najvažnije mjesto pripada oblicima glagola. futur drugi te glagolski načini: imperativ. Lični glagolski oblici jesu glagolska vremena: prezent. npr. prodao sam. perfekat. u prvome redu predikate. imperfekat. prodaj).

može izražavati: 1. Takvo značenje mogu imati samo oblici prezenta nesvršenih glagola. relativ prezenta. npr. npr. imperfekat. radnju koja se ponavlja. svevremenost. Svako jutro pere / opere zube. 4. 5. za prošlost (aorist. Jutros uđem u pogrešan autobus i zakasnim u školu. Vazda svraća / svrati kod nas. npr. jer svršenim glagolima nije svojstvena procesualnost. Svi ljudi umiru. Upravo ga sretoh i sl. Relativno upotrijebljeni prezent. perfekat. Da to odmah vratite! 7.GLAGOLSKA VREMENA Glagolska vremena dijele se u tri grupe s obzirom na to jesu li vezana za sadašnjost (prezent). Takav je prezent zamjenljiv futurom drugim. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 173 . s futurom drugim: Ako bude pala kiša. *Sad śednemo svi zajedno i sl. buduću radnju. Ti da ostaneš kod kuće. Zato su sasvim negramatične rečenice tipa *Upravo napišem pismo. Da ste mi živi i zdravi! AORIST Aoristom u apsolutnoj upotrebi označava se prošla radnja koja neposredno prethodi govornome činu. npr. izražavati zapovijest. Śutra rano putujemo. To znači da se u tome obliku vrijeme govorenja podudara s vremenom odvijanja radnje u rečenici. sve će propasti. 2. javićemo vam se (upor. npr. 3. pa ne mogu označavati da se nešto događa u vrijeme trajanja govornoga čina. sve će propasti). tj. pa se naziva pripovjedački (istorijski) prezent. npr. Morača teče kroz Podgoricu. tj. radnju koja se odvija i u prošlosti i u sadašnjosti i u budućnosti. PREZENT Apsolutno upotrijebljenim prezentom ili apsolutivom prezenta izražava se „prava sadašnjost“. (s istom rječcom) može dolaziti i umjesto optativa (željnoga načina). Ako padne kiša. Juče śedimo u kafani i razgovaramo. Tu se i radnja rečenice i vrijeme govorenja (odvijanja govornoga čina) događaju u sadašnjosti. npr. npr. radnju koja se odvijala u prošlosti. predbuduću radnju (u zavisnosloženim rečenicama). tj. Takav prezent često se susrijeće u pripovijedanju. Upravo pišem pismo. pluskvamperfekat) ili za budućnost (futur prvi i futur drugi). Pade mi olovka. (s rječcom da) može dolaziti umjesto imperativa. 6. Kad stignemo. npr. Dolazim za pet minuta.

Kad se ovi primakoše. Ustade. Takav aorist naziva se gnomskim. sve propade. kojim se kazuje neko stanje u prošlosti ili radnja koja se ponavljala. Razlog tome je ponajprije činjenica da je imperfekat uvijek zamjenljiv perfektom. Trgovac slobodno trgovaše. odnosno radnja koja se vršila naporedo s nekom drugom radnjom. kao pripovjedački (istorijski) imperfekat. publicističkim i administrativnim tipovima tekstova gotovo se ne susrijeće. a treći spavahu. naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti. kao kvalifikativni imperfekat. Rabotnik svoju rabotu veselo rabotaše. 3. Upotrebljava se samo u pripovijedanju. za označavanje buduće radnje u čije je odvijanje govornik toliko siguran da je vidi kao prošlu. npr. pa odmah zagon učiniše i pośekoše svih pedeset. Ali opet. a kad se raženjaše. Dođoše divlji. Putnik mirno putovaše. Takav imperfekat tvori se od imperfekta glagola htjeti/šćeti i drugoga lica imperativa jednine punoznačnoga glagola. 2. npr. prije svega kad se neposredno prethođenje u prošlosti želi posebno naglasiti. npr. Ako se ne vratimo. Imperfekat se upotrebljava samo relativno: 1. odnosno modalnim.Aorist se upotrebljava relativno: 1. 3. npr. išćeraše pitome. i strinu pripitivaše. Ko se dima ne nadimi. npr. drugi razgovarahu. U naučnim. i dalje živ glagolski oblik. 2. ni strica ne pitaše. npr. kao gnomski (poslovični) imperfekat. Kuči ih prihvatiše ognjem iz pušaka. u poslovičnim tipovima tekstova sa značenjem svevremene radnje. U beletrističkome i razgovornom stilu imperfekat je. naprotiv. Napomena: Posebna je vrsta pripovjedačkoga (istorijskog) imperfekta u primjerima tipa Mi hoćasmo dođi i śedi svaki dan kod njih. 174 SINTAKSA . taj se vatre ne nagrija. npr. naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti. Takav aorist naziva se pripovjedačkim (istorijskim). Umrijeh od žeđi. Danas je taj oblik u izumiranju. zaludu im obećavahu dobro – oni ostaše isti. IMPERFEKAT Imperfektom se iskazuje prošla nesvršena radnja. Čoban svoju stoku bez straha pasijaše i bogom blagoslovena tišina na sve strane prebivaše. zatvori prozor i navuče zavjese. Kad se sinovac ženjaše. Takav aorist naziva se futurskim. Turci uzdahu se u svoju jačinu. Jedni se igrahu. u pripovijedanju. Zaludu im prijećahu. u beletrističkome stilu.

tj. perfekta bez pomoćnoga glagola. Roditelji su se preselili u Nikšić (i sad žive onđe). Polećela dva vrana gavrana. posebno u starijim tekstovima. npr. npr. npr. Takav perfekat. Takva je upotreba modalnoga karaktera. u prvome redu od svršenih glagola. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 175 . Oni svi naglo zašućeli. svi su śeđeli mirno i čekali početak predstave. Došli su nam gosti (i sad su tu). zapovijest ili zabrana (s rječcom da). Da nijeste ni pisnuli! 3. Sličan je tome i krnji perfekat koji se često koristi u usmenoj (narodnoj) književnosti. U relativnoj upotrebi perfektom se označava: 1. Da se nijeste usudili mrdnuti odatle!. U publicističkome stilu. Svi su izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi (upor. Svi smo nastradali ako se ostvari njihova prijetnja. sve si upropastio. tj. Što kolijevka zaljuljala. U značenju svevremenosti. svevremenost. tj. Nekad je perfekat bio specijalizovan za izražavanje gotove prošlosti. Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi). Pošto kupio. to motika zakopala. Ubijen vođa terorista. može dolaziti umjesto pluskvamperfekta. npr. čest je krnji perfekat kojim se kondenzuje sadržaj cijeloga teksta. posebno u novinskim naslovima. Izglasan novi zakon o izborima. po to i prodao. Ako śutra ne dođeš. Krnji perfekat ima međutim i nekih drugih specifičnosti: 1. Zakukala sinja kukavica. Predśednik primio delegaciju penzionera. Za označavanje procesa koji su se odvijali u prošlosti upotrebljavaju se i perfekat nesvršenoga vida i perfekat svršenoga vida. npr. kako se vidi iz navedenih primjera. Perfekat označava i radnju koja u prošlosti prethodi drugoj radnji. Takav se perfekat naziva i poslovični (gnomski). prošle radnje čiji je rezultat aktuelan u vremenu govorenja. npr. 2. Kad smo ušli u dvoranu. često se javljaju oblici krnjega perfekta.PERFEKAT U savremenome crnogorskom jeziku za označavanje radnji koje prethode vremenu govorenja najčešće se koristi perfekat. 2. Radio je upravo onako kako su ga naučili (upor. ali nije rijedak ni u beletrističkome stilu uopšte. Śetila se prelja kuđelje uoči neđelje. npr. Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili). npr. radnja za koju je govornik uvjeren ili je vjerovatno da će se dogoditi u budućnosti. čest je i u savremenome jeziku.

pa se zove svevremenski (gnomski) futur (jer često dolazi u poslovicama. Biće da se razboljela. 3. 2. FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) Futur drugi uvijek je relativ jer označava buduću radnju koja prethodi drugoj budućoj radnji ili je (rjeđe) istovremena s njom. Pluskvamperfektom se može iskazivati i istovremenost s kojom drugom prošlom radnjom. U savremenome jeziku sve ga češće zamjenjuje perfekat. koji se tvore i od svršenih i od nesvršenih glagola. npr. npr. npr. Svi ćemo pomrijeti u ovome stoljeću. Śutra ćeš odnijeti pismo na poštu. Krnji perfekat označava stanje koje je rezultat prošle radnje i prethodi procesu koji se nakon toga obično izražava prezentom. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat označava radnju koja prethodi drugoj radnji u prošlosti. npr. nužnost. Mi stali pa gledamo. npr. gnomama). U relativnoj upotrebi futur prvi može označavati: 1. Kad je ušao. Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi. Prethodnost se na- 176 SINTAKSA . biće i prijatelja. Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili. modalnost. pa se ništa živo ne miče. Dugo je vladao mir i niko ništa nije pitao. posebno vremenskih i uslovnih (pogodbenih). Śutra ću te svakako nazvati. npr. Dok je novca. npr. Zvaću Ivana i reći ću mu sve što znam. zapovijest. Tek treći dan reći će princeza majci. pa se zove istorijski (pripovjedački) futur. svevremenost. Pluskvamperfekat se upotrebljava samo relativno. Takav futur obično označava: ▫ ▫ ▫ blagu tvrdnju ili nesigurnost u ono što se tvrdi. Dobar roman uvijek će naći čitaoca. Sunce upeklo. oni su već bili završili glavni dio posla. FUTUR PRVI Za označavanje radnje koja slijedi za vremenom govorenja (apsolutna budućnost) koriste se oblici futura prvog.3. prošlost. Stoga dolazi samo u zavisnim klauzama složenih rečenica. npr. npr. Taman bijasmo krenuli napolje kad nas oni pozvaše. Ta će se zgrada graditi više godina.

Takav futur drugi nije zamjenljiv prezentom. nećemo imati problema. npr. i to za pripovijedanje prošlih događaja. Vratimo se na početak!. Donesi mi čašu vode. ti i vi u ja i mi. ali nemam vremena. npr. npr. da odgovori na kakvo pitanje i sl. Takav odrični imperativ po pravilu se tvori od nesvršenih glagola. sagovornik u govornika. da posluša što mu se kazuje. Slušajte što vam se govori!. npr. Ne naginji se kroz prozor. pozdravi ga. Takav futur zamjenljiv je prezentom. npr. To je oblik kojim se drugo lice transformiše u prvo. IMPERATIV Imperativom (zapovjednim načinom) cijela se komunikativna perspektiva rečenice ili teksta usmjerava na drugo lice. Ne ubij!. npr. trpi i čekaj bolja vremena. mogućnost i/ili uslovljenost (potencijal i potencijal imperfekta) i želja (optativ). nećemo imati problema. Popio bih nešto toplo. Futur drugi nesvršenih glagola označava u prvome redu istovremenost s drugom budućom radnjom.čelno izražava futurom drugim svršenih glagola. Rado bih pošao s vama. Ako budemo pametno radili. Morali bismo ga pośetiti. označava se i zabrana. da preuzme ulogu govornika. Recite što se dogodilo!. pozdravi ga. tj. Ako radimo pametno. pa udri po njima. npr. Imperativom. Ne čini preljubu! Imperativ može imati i relativnu službu. Takav futur drugi u crnogorskome standardnom jeziku zamjenljiv je prezentom. Ne tráži hljeba preko pogače. kao osobitost npr. Futur drugi nesvršenih glagola označava i buduću radnju koja prethodi drugoj radnji. npr. Oni će častiti kad budu završavali kuću. On se naime katkad upotrebljava i u vremenskome značenju. Svršeni glagoli u takvoj upotrebi sasvim su rijetki i stilski obilježeni. A njegovi roditelji opet radi. pa se naziva pripovjedački (istorijski) imperativ. biblijskoga stila. npr. POTENCIJAL Potencijal u apsolutnoj upotrebi označava želju ili mogućnost. Mi ih stignemo. Ako ga sretneš. Takva upotreba imperativa u crnogorskome standardnom jeziku osobito je česta u usmenoj (narodnoj) književnosti. upor. *Oni će častiti kad završavaju kuću. Oni neka dođu ranije. upor. GLAGOLSKI NAČINI Glagolskim načinima izriče se zapovijest (imperativ). Tim se oblikom od sagovornika zahtijeva: da što učini. i to odričnim. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 177 . Ako ga budeš srio.

Javio bih vam se da sam imao vremena. npr. kletva. Zabranjen je pristup bolesnicima. OPTATIV Optativom (željnim načinom) izražava se želja. Došli bismo kad bismo imali vremena. npr. koji je takođe uvijek relativ i ne dolazi u nesloženim rečenicama. Bog vas poživio!. npr. Postavljen kamen temeljac za zgradu nove pošte. npr. kad nije poželjno da se pominje i sl. Dabogda prosili!. blagoslov. to bi noću trošio. Da ne bijasmo oprezni. šćahu nas prevariti. Ustajali bismo rano i odlazili prije sunčeva izlaska. koji po pravilu označava vršioca radnje. npr. U takvim primjerima česti su i krnji oblici pasiva. Da imamo vremena. oni u kojima nema pomoćnoga glagola. Dobro nam došli!. došli bismo. posebno uslovnim (pogodbenim). isto ti je. Zbog toga su oblici pasiva osobito česti u publicističkome stilu (ponajprije u jeziku novina). upotrebljavaju se oblici pasiva. 178 SINTAKSA . npr. Ni kad bi srela vukodlaka. POTENCIJAL IMPERFEKTA Potencijalom imperfekta. Izglasan je zakon o kulturnoj saradnji. npr. želja. Upotrebljava se u razgovornome i beletrističkom stilu. tj. i to najviše u irealnim uslovnim rečenicama. prokletstvo i sl. Đavoli ga odnijeli!. Živjeli!. Vojska je spalila sve kuće u tome selu (aktiv) prema U tome selu sve su kuće spaljene (pasiv). posebno dopusnih. prevarili bi nas. kad je vršilac nepoznat. nada. Oslobođeni su svi zatočenici. označava se neostvarena mogućnost.. Ma kako postupio. uvijek je neko nezadovoljan. U tome slučaju označava prošlu uobičajenu radnju. Kad je međutim vršilac radnje iz bilo kojih razloga nevažan ili nebitan (kad je u prvome planu predmet zahvaćen radnjom. ti letio! Optativ je redovan i u zavisnim klauzama nekih složenih rečenica. npr. tj. Ubijen vođa pobunjenika. radnju koja se u prošlosti ponavljala. Svak hodio. objekat. Međutim i u takvim je rečenicama on zamjenljiv potencijalom.). Razriješen ministar inostranih poslova. PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI Glagolska vremena i načini u aktivu načelno su u kongruentnome odnosu s imenskim dijelom rečenice (subjektom). Što bi danju zarađivao. uslov (pogodba) u prošlosti. Da nijesmo bili oprezni. Radio-ne radio.U relativnoj upotrebi potencijal označava uslov (pogodbu). Potencijal je relativ i onda kad ima vremensko značenje. Takvi oblici posebno su česti u novinskim naslovima. ne bi se uplašila. tj. npr. U tome se značenju javlja isključivo u zavisnosloženim rečenicama. Hoćah vam se javiti da sam imao vremena.

npr. biće čitan. npr. onda ona u pasivnoj rečenici može imati oblik instrumentala. ni lica ni broja ni vremena ili načina. INFINITIV Infinitiv (neodređeni glagolski oblik). Strogo su na to upozoreni od strane međunarodne zajednice. a to su glagolski vid i prelaznost/neprelaznost. npr. npr. koji se gradi povratnom zamjenicom se i aktivnim oblicima glagola. tj. NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI Neličnim glagolskim oblicima pripadaju infinitiv. čitan je. Treba pričekati. Takav pasiv posebno je čest u tekstovima naučnoga i administrativnoga stila. upor. čitanje. Oslobađaju se svi zatočenici. Ti pravci sijeku se pod uglom od 90 stepeni.). upotrebljava se i refleksivni pasiv. bio bi čitan i sl. Moraće se više raditi. svojstva vida i (ne)prelaznosti. Moramo biti složni. glagolski pridjevi i glagolski prilozi. Ruši se zgrada u Hercegovačkoj ulici. Požar je opet zahvatio djelove Primorja (aktiv) prema Djelovi Primorja opet su zahvaćeni požarom (pasiv). Upravni odbor bira se na dvije godine. npr. svanuti. kategorije svojstvene glagolima kao riječima. a od glagola ima unutrašnje kategorije. tj. a ne kao oblicima. neka bude čitan. Od glagolskih svojstava ti oblici imaju samo unutrašnje glagolske kategorije. One se susrijeću uglavnom u tekstovima administrativnoga i publicističkoga stila i u njima oznaka za vršioca radnje ima strukturu od + genitiv ili od strane + genitiv. Počinilac toga djela kazniće se novčanom kaznom do 500 eura. reći. bijaše čitan. Osim pasiva koji se gradi pomoćnim glagolom biti i trpnim glagolskim pridjevom. 2.Ima međutim i pasivnih konstrukcija u kojima se navodi i vršilac radnje (agens). za tvorbu složenih (ličnih) glagolskih oblika. čitati. a koji se katkad naziva pravim (pridjevskim) pasivom (npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 179 . Uskoro će svanuti). nego uzročnika radnje. svanuće). futura prvoga (npr. pa je po tome blizak glagolskim imenicama (npr. Svi će oni biti odlikovani od predśednika države. Takvima se nazivaju zato što nemaju spoljašnjih glagolskih kategorija. kao dopuna uz glagole: ▫ modalne. svojevrstan je hibridni oblik između glagola i imenice: njime se imenuje radnja (proces) ili rezultat procesa. tj. Infinitiv u spojevima riječi i rečenicama može imati različite službe: 1. Ako oznaka za vršioca radnje u aktivnoj rečenici nema značenje aktivnoga vršioca. npr. bio je čitan.

npr. govorenje. Nastavite čitati. Čita na taj način da zastajkuje). npr. Dok čita. GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjevi (pročitao. namjeru. a glagolski prilog prošli označava okolnost u obliku radnje koja prethodi drugoj radnji. koji označavaju mišljenje. zastajkuje). plaćeni računi. kao subjekat. Trčati je zdravo. ugovoreni sastanak. tj. Śutra mislimo otputovati. pročitan je. npr. potencijal: pročitao bi). a dobijaju značenje svojstva). Ne vole se svađati. i to tako što radni glagolski pridjev služi za tvorbu aktivnih (perfekat: pročitao je. npr. bio bi pročitan. GLAGOLSKI PRILOZI Glagolski prilozi takođe su hibridi. Glagolski pridjev radni javlja se i u posebnoj službi optativa (željnoga načina). npr. ali se tome značenju mogu pridružiti i nijanse načina. pročitane knjige. a od glagola zadržavaju. npr. kao i infinitiv. Glavna služba glagolskih pridjeva jeste da učestvuju u tvorbi složenih glagolskih oblika. truli sporazum. a trpni glagolski pridjev za tvorbu pasivnih glagolskih oblika (svi su takvi oblici složeni. Glagolski prilog sadašnji najčešće ima značenje koje odgovara značenju vremenske klauze s veznikom dok. Namjeravam kupiti kućicu. biti pročitan. Zastane pročitavši. Zastajkuje čitajući. npr. Misleći da nećemo doći. pročitan) u pravom su smislu riječi hibridni (miješani) oblici. bivši pročitan). zrelo voće. požućeli papiri. Glagolski pridjevi. volju i sl. npr. npr. pročitalo). unutrašnja glagolska svojstva (glagolski vid i (ne)prelaznost). 3.. a dobijaju svojstva priloga. uzroka. mogu prijeći i u službu pravih pridjeva. Od pridjeva imaju ponajprije mociju (tj. Strah me je pogledati. Dužni ste reći što znate. i to između glagola i priloga (kako im i ime kaže). npr. No oni tada gube glagolske osobine (gube značenje radnje. Počelo se razvedravati. Glagolski prilog sadašnji (npr. Čita zastajkujući (upor. pročitala. pa se od drugih pridjeva razlikuju samo porijeklom. riječi koje označavaju okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. imaju sva tri roda: pročitao. futur drugi: bude pročitao. npr. zastajkuje (upor. Čitajući. kao dopuna uz imenske riječi i konstrukcije. počeli su raspra180 SINTAKSA . Bog vam zdravlje dao! i sl. npr. što im je i glavna služba. 4. I oni zadržavaju tzv. pluskvamperfekat: bio je pročitao/bijaše pročitao. posebno trpni. glagolski vid i (ne)prelaznost. bio je pročitan. biće pročitan. Stoga su prikladni za označavanje radnje kao okolnosti. čitajući) označava okolnost u obliku radnje koja je istovremena s drugom radnjom.▫ ▫ fazne.

ne bi to postigao). Ni dubeći na glavi. dopuštenja.vu (upor. Glagolski prilog prošli najčešće ima značenje koje odgovara vremenskoj rečenici sa zavisnom klauzom koja označava prethodnost (anteriornost. Iako je radio dvostruko. Ni pośetivši ga. zastane (upor. Pročitavši. Śetivši se prijatelja. zastane). Ni razbivši mu nos. npr. npr. ali mu isto tako mogu biti svojstvene i nijanse uzroka. nije uspio (upor. Budući da se śetio prijatelja. Ni radeći dvostruko. Ni kad bi dubio na glavi/ ni da dubi na glavi. Kako su mislili da nećemo doći. ne bi to postigao (upor. ne bi ga uvjerio). npr. počeli su raspravu). npr. ne bi ga uvjerio (upor. Da mu i nos razbije. Nijesi ništa postigao iako si ga pośetio) ili uslova. dopuštenja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 181 . npr. prijevremenost). npr. Kad pročita. nijesi ništa postigao (upor. nije uspio) ili uslova (pogodbe). odmah priđe telefonu (upor. odmah priđe telefonu).

U rečenici takvi oblici mogu funkcionisati kao samostalni (subjekat. uporan kao konj. npr. U nezavisne padeže svrstavaju se nominativ i vokativ. funkcionišu kao glavne ili kao zavisne sastavnice spojeva riječi. prvi snijeg. pun razumijevanja itd. akuzativ.IMENSKI OBLICI Oblici imenskih riječi. bjelina snijega. posebno od padeža. imenica. tj. lišen imovine. društvo književnika. kolega Perović. pridjeva. u kojoj se proučavaju značenja i službe pojedinih padežnih oblika u većim sintaksičkim jedinicama. udarac glavom. zavisi od njegovih gramatičkih svojstava. Ko je prvi došao?. npr. zamjenica i promjenljivih brojeva. Koju će službu pojedini od tih oblika imati bilo u spoju riječi bilo u rečenici. a u zavisne svi ostali: genitiv. nego zavise od kakve druge sastavnice spoja riječi ili od člana rečenične strukture. objekat i priloška odredba) ili kao nesamostalni članovi rečenične strukture (atribut i apozicija). Mi smo zakasnili. Uz neke pridjeve nominativ (s rječcom kao) može imati i službu zavisne sastavnice pridjevskoga skupa riječi (s poredbenim značenjem). dativ. npr. žedan kao zemlja. NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI NOMINATIV Nominativ vrlo često funkcioniše kao glavna sastavnica imenskoga sintagmema. tražiti odmor. 182 SINTAKSA . a zavisni se u spojeve riječi ili rečenice ne uvode samostalno. Stoga je u sintaksi uobičajeno govoriti o sintaksi padeža. Primarna služba nominativa u rečenici je služba subjekta. Naši planovi nijesu se ostvarili. dvojica prijatelja. šetati ulicom itd. težak poraz. Ulice su opušćele. npr. instrumental i lokativ. dvojica dobrih ljudi. SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA Padeži se obično dijele na nezavisne ili glavne i zavisne ili kose. mlad kao rosa. osobito u spojevima riječi ili sintagmemima i u rečenicama. kuća od kamena. naše komšije. jedan primjer. tamna ulica. vrata dvorane. Nezavisni nijesu zavisni od drugih riječi u spoju riječi ili rečenici.

naravno. Ta njegova izrazita sintaksička samostalnost razlog je što se vokativ u pisanome tekstu uvijek odvaja zarezom (kad je na početku ili na kraju rečenice) ili zarezima (kad je unutar rečenice). npr. Takav vokativ nema. Sveti Petar. Mogu to biti različiti rečenični članovi (bliži i dalji objekat. jer se njime ne prenosi stvarno obavještenje. U nekim tipovima tekstova (npr. Izvan rečenice nominativ vrlo često služi za najrazličitije vrste imenovanja. u usmenome narodnom pjesništvu) vokativ može. priloške odredbe. No kako vokativ ne može zauzimati nijednu sintaksičku poziciju unutar rečenice. i to i besprijedloških kosih padeža i kosih padeža s prijedlozima koji su uz pojedine od tih padeža obični GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 183 . VOKATIV Vokativ je zapravo rečenica posebnoga tipa koja služi za oslovljavanje sagovornika. atribut. Pažnja! Vatra! Laž! i sl. odnosno kao poziv na uspostavljanje govornoga čina. Naravno. npr. nekongruentnoga atributa. pa se u pismu ne odvaja zarezom odnosno zarezima. priloška odredba. iz metričkih razloga. Takav nominativ može se i sasvim osamostaliti pa funkcionisati kao iskaz. dolaziti i umjesto nominativa u službi subjekta. apozicija). npr. Moglo bi se reći da je vokativ i komunikativno nepunoznačan. npr. odnosno apozicije. prijatelju?. Knjigu piše care od Stambola. Gladan je kao vuk. Hotel „Bijela ruža“. Što ima novo. Bio je više puta predśednik. uz imenske riječi u nominativu koje su u sastavu rečenice dolaze i atributi. On zapravo služi za uspostavljanje komunikacije. npr. Misli jadan da je gorski vuče. Ivan Petrović. Jadransko more. kao poziv sagovorniku da učestvuje u komunikacijskome činu.Osim toga nominativ često ima i službu imenskoga dijela predikata. on se uprkos svojoj sintaksičkoj samostalnosti svrstava u nepunoznačne oblike riječi. I grad Berane ima svojih problema. dio predikata. Sve je to. bijelo vino. npr. reci što se dogodilo. a javlja se i kao dio priloške odredbe. Ivane. Po tome je sličan imperativu jer cijelu rečeničnu perspektivu usmjerava na drugo lice. Glavna mu je briga preživjeti. Ovđe će se razmotriti različite službe i značenja kosih padeža. apozicije). Sjedinjene Američke Države. funkciju obraćanja. a mogu biti i zavisne sastavnice različitih spojeva riječi i različitih rečeničnih članova (bližega i daljega objekta. ZAVISNI (KOSI) PADEŽI Nesamostalni (kosi) padeži mogu imati razne službe. dragi moj. On je dobar čovjek. To je laž. već davno dogovoreno. ptica selica. Moj komšija nije došao. npr. To je velik uspjeh.

uzročno-posljedičnu povezanost među predmetima ili događajima i dr. preobličava se u pridjev. gradnja bolnice. kao zastarjela. poticanje.). takvo preoblikovanje u najvećem broju primjera uopšte ne dolazi u obzir. npr. 184 SINTAKSA . slušanje muzike. povratak ratnika. a upozoravaće se povremeno i na one čija je upotreba obilježena (npr. prema gradnja kuće ne dolazi u obzir *kućna gradnja ni prema slušanje muzike *muzičko slušanje. pripadnost predmeta drugome predmetu. npr. izvještaj predśednika u predśednikov izvještaj. Moj đed se śeća. izuzimanje. S obzirom na konkretnija značenja i službe može se izdvojiti više različitih tipova besprijedloškoga genitiva: Prisvojni (posesivni) genitiv označava pośednika (lat. svojstvo predmeta. On znači da je neki predmet (u širem smislu) u odnosu s nekim drugim predmetom. Od svih kosih padeža on ima najšire i najopštije značenje. npr. konstrukcija se takođe može preoblikovati u prisvojni pridjev. Pišu pisma. Takve riječi po pravilu su deverbativne imenice. Predśednik izvještava. Ako je jednočlan. Grade bolnicu. Slušaju muziku. Objekatski genitiv po pravilu se ne preoblikuje u prisvojni pridjev. Ratnici se vraćaju. predmet (najčešće osobu) kojem što pripada. Takav genitiv zove se objekatski zato što je imeničke spojeve riječi u kojima se javlja moguće preoblikovati u glagolske konstrukcije (rečenice) u kojima takav genitiv zauzima poziciju pravoga objekta (naravno. funkcionalnostilski specijalizovana i sl. Taj odnos može biti prostorni ili vremenski. kuća brata → bratova kuća. possessor). pisanje pisama. dio predmeta. u akuzativu. npr. possessum). sestra mojega prijatelja. Takav genitiv po pravilu je dvočlan (uz imenicu dolazi još neka imenska riječ: zamjenica. može značiti udaljavanje predmeta od predmeta. npr. onoga koji što pośeduje. i stoji uz imenske riječi koje označavaju pośedovano (lat. Štoviše. Ako je takav genitiv jednočlan. npr. tj. pjesme Nikolića → Nikolićeve pjesme. Takav genitiv zove se subjekatskim zato što je imensku sintagmu s takvim genitivom moguće preoblikovati u glagolsku konstrukciju (rečenicu) u kojoj zauzima poziciju subjekta. kuća njezina brata. po pravilu opet deverbativne. a može biti i logički složeniji. GENITIV Genitiv je padež ticanja. Subjekatski genitiv označava vršioca ili uzročnika kakve radnje i stoji uz imenske riječi koje označavaju tu radnju.i neobilježeni u crnogorskome standardnom jeziku. tj. npr. pridjev ili imenica). pjesme Vita Nikolića. npr. śećanje mojega đeda. izvještaj predśednika. Objekatski genitiv označava predmet (objekat) radnje i stoji uz imenice koje označavaju radnju. sestra prijatelja → prijateljeva sestra. a ne u genitivu). povratak ratnika u ratnikov povratak.

osloboditi se treme. prošloga ljeta. npr. željan uspjeha. pun vrlina. Dioni (partitivni) genitiv stoji uz riječi koje označavaju količinu (obično imenice i priloge). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 185 . pa se takav genitiv naziva i genitivom igre. odvajanje. pa bi obavještenje o tome da je ima bilo sasvim izlišno (redundantno). u kojem se kvalitet. mjeru kakve materije (označava se imenicama) ili uz brojeve. Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv označava svojstvo (kvalitet) neotuđivoga predmeta ili dijela predmeta. npr. Zato se npr. znak dobre volje. sedam pitanja. igra šaha. Da bi postala neizlišna. Podvrstom kvalitativnoga genitiva smatra se i genitiv dobi. dodati soli. U njemu se zapravo sastaju vremensko i kvalitativno značenje (pa je to zapravo kvalitativno-vremenski genitiv). Ne gledao sunca. lišavanje koga ili čega i stoji uz glagole kojima se imenuje udaljavanje od predmeta. Kao i vremenski. Posebna vrsta dionoga genitiva stoji uz riječi koje označavaju igre (igra. svakog mjeseca. U navedenome primjeru podrazumijeva se da mladić ima kosu. godine devetstote. Dugo nije vidio sestre. dvoje đece. stiđeti se svojih postupaka. Ablativni genitiv označava odvajanje. čaša vode. U tome značenju pridjev se upotrebljava u neodređenome vidu. zatražiti hljeba. đeca ranoga uzrasta. Bilo je to prošloga petka. osim uz glagol nemati. Dolazi u odričnim konstrukcijama na mjestu akuzativa u službi pravoga objekta. npr.. Takav genitiv dolazi i u spojevima riječi u kojima je glavni član pridjev. npr. npr. Slovenski genitiv dobio je ime po tome što je svojstven slovenskim jezicima. sadržaj romana. Glavni razlog tome je u činjenici da sam genitiv (bez pridjeva) ne bi bio dovoljno informativan. glumac osrednjih mogućnosti. Vremenski (temporalni) genitiv označava vrijeme zbivanja i po pravilu ima službu priloške odredbe. Takav je genitiv. npr. dolazi isključivo s pridjevskim riječima. npr. mora joj se dodati i informacija o kvalitetu kose. igrati se i sl. npr. umjesto mladić duge kose ne može reći *mladić kose. malo vremena. npr. igrati se mačke i miša. obično kakve materije. Može stajati i uz glagole. Uz takav genitiv uvijek stoji pridjevska riječ (nije moguće: *Bilo je to petka). vrijedan pažnje. lišavanje čega i sl.). Primjeri: starica niska rasta. igranje. mnoštvo prolaznika. Ne treba nam hljeba. litar mlijeka. svojstvo predmeta izriče vremenskim obilježjima. Tada označava neodređeni dio čega. igranje rukometa. udaljavanje. u savremenome standardnom jeziku sve rjeđi. čuvati se prehlade. ptica duga vrata. pozajmiti novaca. raspored predavanja.Objasnidbeni (eksplikativni) genitiv služi za objašnjavanje sadržaja imenice na koju se odnosi. i to kao njihova dopuna (objekat). muškarac srednjih godina. ove noći. npr.

npr. Stajali smo na puškomet od vojnika. Najeli su se bunike. 186 SINTAKSA . U vremenskome značenju ablativnost se očituje kao početak vremenskoga toka.Govori se i o genitivu porijekla. npr. divljenje. Šćer je dobrih roditelja. Evo kiše!. Eno svatova! To važi i za genitiv zaklinjanja. To bi vrijeđelo truda. Slično je tome i značenje otklanjanja. iznenađenje.: Budale!. koji susrijećemo u primjerima tipa On je roda plemenita. U toj vrsti genitiva prisutna je ablativnost. dostojan poštovanja. trenutak od kojega se nešto počinje događati. On pripada plemenitu rodu). Duše mi!. pa ima i najviše razloga da se takvo značenje konkretizuje ili precizira. Uz glagole ili pridjeve koji označavaju obilje ili što suprotno tome (tj. Čudna mi čuda! Sličan je tome i genitiv iza rječca (tzv. lišavanja. kod kojega ono u što se ko zaklinje stoji u genitivu. Živi odvojeno od porodice. poticanja. a može biti riječ i o većoj ili manjoj udaljenosti predmeta od predmeta. rastavljanja. Mahnita (li) čovjeka!. Oslobodili su grad od napasnika. značenje odvajanja.. Ona potiče od dobrih roditelja) i prisvojnost (upor. Upravo za to i služe prijedlozi. Liječena je od alergije. npr. značenje kretanja predmeta koji se udaljava od drugoga predmeta. čuđenje i sl. Ośećao se dim od zgarišta. npr. oslobađanja. Od glave riba smrdi. Čekahu ih od ranoga jutra. Tako vam svega! Posebnim tipom genitiva smatra se i genitiv cijene (ili genitiv vrijednosti) koji stoji uz riječi (pridjeve ili glagole) koje označavaju cijenu ili vrijednost koga/čega. vrijedan sažaljenja. gladan hljeba.) ili zaklinjanje. a onaj na koga se zaklinjanje odnosi u dativu. eto i eno. porijekla i sl. Eto ti brata!. Emfatički genitiv izražava emocije (npr. Njegovo je osnovno značenje ablativno. oskudicu) javlja se posebna vrsta genitiva. koja se naziva genitivom obilja i/ili oskudice. Bježi od kuće. prezentativa) evo. npr. GENITIV S PRIJEDLOZIMA Uz genitiv ide najveći broj prijedloga. žedan slave. tj. Života ti!. npr. Taj običaj proširio se od istoka do zapada. ushićenje. Sit sam svega. U prostornome smislu to značenje pretpostavlja mjesto od kojega počinje neka radnja. npr. Genitiv s prijedlogom od Najtipičniji je i najbliži osnovnome značenju genitiva prijedlog od. više no uza sve ostale padeže zajedno. npr. Tu je opisan život jednoga slikara od rođenja do smrti. To je zato što je genitivno značenje najšire. Bili su slovenskoga porijekla. poticanje od koga/čega (upor. Odvojili su se od gomile. Tako se radi od pamtivijeka. npr.

no može stajati i akuzativ mjere ili nepromjenljiva riječ). efektivno izaziva posljedicu. On je od roda Petrovića. sila od čovjeka. Slična je tome i upotreba prijedloga od u prijedloško-padežnim izrazima sa značenjem upoređivanja. Došli smo do ruba provalije. Atributskoga je karaktera i eksplikativni genitiv.. npr. „Prokleta avlija“ od Iva Andrića).Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i načinsko značenje. npr. kuća od kamena. Genitiv s prijedlogom do Osnovno značenje genitiva s prijedlogom do vezano je za blizinu dvaju predmeta. Ona se razlikuje od obične sluškinje. Tada je genitiv redovno u množini. posebno kad se odnosi na ljude. zavjesa od dima. često označava tip ablativnosti vezan za porijeklo. ulog od sto eura. zemlje iz kojih ko potiče danas zastario. npr. područja. Sva je premrla od straha. Često pati od glavobolje. Viđeli smo i neke od najpoznatijih glumaca. npr. kapetan od lađe. čudo od đeteta. ljudi od pera. Vi ste gori od tuđina. momak od nekih dvadeset godina. majstor od zanata. Genitiv s prijedlogom od. npr. Prijedlog od u službi atributskoga genitiva javlja se često i uz brojeve ili količinske izraze (tada iza prijedloga od ne mora doći samo genitiv. npr. S prijedlogom od upotrebljava se i prisvojni genitiv (npr. npr. Nikac od Rovina. Vujisić potiče od moračkih doseljenika. Lutali su od nemila do nedraga. kad stoji uz komparativ ili uz kakvu drugu riječ uporednoga značenja. sestra od ujaka. Petar je jedan od najstarijih u selu. posebno u nekim ustaljenim i/ili frazeologizovanim konstrukcijama. Ne vidi se od magle. tj. npr. ona nesreća od profesora. a razlikuje se od njega i po tome što do može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 187 . Buka se čula do neba. brat od strica. Ablativne je prirode i genitiv materije. Po tome je prijedlog do antoniman prijedlogu od. dok je atributski genitiv kojim se označavaju mjesta. Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i uzročno značenje. provalija od nekoliko metara. čaša od kristala. i to značenje efektivnoga uzroka. Proveo je onđe više od godine dana. s tim što je tome prostornom odnosu svojstveno kretanje jednoga predmeta prema drugome kao granici kretanja (riječ je o graničnoj direktivnosti). npr. onoga koji direktno. Starinom je od kučkih Drekalovića. npr. čovjek od ugleda. od glave do pete. od nemila do nedraga. Genitiv s prijedlogom od često se upotrebljava i u službi atributa. vrata od grada. duka od Mletaka. npr. Doćerala se od glave do pete. u kojem se oblikom genitiva s prijedlogom od označava od čega je što načinjeno. Prijedlog od susrijeće se i u spojevima riječi kojima se označava da se jedan predmet po čemu izdvaja iz skupa drugih predmeta. obično s kvalitativnim značenjem. od slučaja do slučaja i sl. Ona nije od onih zaboravnih. npr.

188 SINTAKSA . Susrijeću ga do dva pobratima. kakvo susrijećemo u primjerima tipa: Da je do njega. npr. pa do i u vremenskome značenju često dolazi uz prijedloško-padežne izraze. Potrošio je platu do posljednjega centa. Mogli bismo odšetati i do tvojih roditelja. prijedlog do često stoji i uz takve izraze. Očito mu je stalo do te đevojke. tj. doćerati. Nijesmo jeli ništa do hljeba i vode. Trčao je do iznemoglosti. dopuzati. Sumnjivi su svi do jednoga. dogurati i sl. a od ne može (npr. npr. Popili su sve do potonje kapi. Pa ga čeka do dva do tri dana. U njima taj prijedlog zapravo funkcioniše kao vrsta intenzifikatora.) Iz značenja granične direktivnosti često se razvija i značenje načina. Njihov smijeh čuo se do iza kuće. (Ne bi bilo korektno: Otiđi do brata i ostani stanovati kod njega. Dopratio ih je do pred kafanu. Tome smo se smijali do suza. rečenica Otiđi do majke od rečenice Otiđi k majci ili majci). Sad imamo novaca do iza Božića. i to do kraja). Skoči do komšije i pozajmi šegu.. Svrati do mene na večeru. npr. npr. manje ili više redovno. Śedi do zida). Do grla si u dugovima. Tako se može iskazivati značenje suprotno izuzimanju. npr. npr. statičnosti (npr. To važi i za neke druge glagole koji nemaju prefiks do-. došetati. dorasti. uključivanja (svega što dolazi u obzir. Došetao je do parka. onda se pretpostavlja privremen boravak jedne osobe u blizini druge (po tome se razlikuje npr. npr. npr. Kao osobitost usmenoga narodnog stvaralaštva (epskoga pjesništva) obilježeni su prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom do uz brojeve (obično dva ili tri). On ponese do tri vreće blaga. Pokušali smo sve što je do nas. npr. doteturati. *Śedi od zida). Kad su predmeti koji se nalaze u odnosu granične direktivnosti osobe. Popeli su se do na vrh brda. oni bi se već vjenčali. S prijedlogom do javljaju se i genitivi sa specifičnim uslovnim (pogodbenim) značenjem koje se razvilo iz značenja ticanja. Dijete je dopuzalo do peći. npr. držati ili biti (stalo). Čini se da smo došli do zida. i uz glagole s prefiksom do. Nijesmo zaspali do jutra. Većina je ostala do poslije ponoći. Taj će sigurno dogurati do ministra. Držala je do sebe. Genitiv s prijedlogom do može imati i vremensko značenje. Prijedlog do upotrebljava se. Čekali smo ih sve do pred mrak. npr. I vremenska granica može biti fiksirana prijedloško-padežnim izrazom. Nije se moglo doći do riječi. Sve će biti gotovo do jeseni. Mučio se sve do smrti. U takvim izrazima prijedlog do često se i udvostručuje. Nije njima do nauke. Kako granica kretanja može biti fiksirana i prijedloško-padežnim izrazom. Genitivi s tim prijedlogom označavaju izuzimanje. Nema drugog imanja do te kolibice. značenje obuhvatanja. npr.biti vezano i za značenje mirovanja. Pa doćera cara do duvara. Jedva je doteturao do auta.kao što su doći.

Silaze s broda. s jeseni. s proljeća. npr. npr. Svađali su se iz dana u dan. Priče iz davnine. Otpušten je iz službe. Ta mu je mana ostala iz đetinjstva. površinske ili spoljašnje strane predmeta. Upinjao se iz petnih žila. Udarali su ga iz sve snage. To je cvijet s Lovćena (ali iz vrta). npr. Ablativno značenje svojstveno genitivu s prijedlogom iz može se odnositi i na vrijeme. Posmatra nas s balkona. i uzrok. Genitiv s prijedlogom iz može označavati i način. npr. No takav genitiv pretpostavlja da kretanje ili kakva druga aktivnost započinje s gornje. na vodi. Okupili su se ispred crkve.. Genitiv s prijedlogom s(a) može značiti i vrijeme. Još se nijesu vratili s mora. s početka stoljeća. ići u šumu – ići iz šume. pri čemu se s(a) upotrebljava onda kad se mjesto nalazi na višem nivou. npr. Danas se malo što radi iz ljubavi. npr. Često govori s visine. npr. Takvom značenju svojstvena je nijansa udruživanja (socijativnosti). ići na posao – ići s posla. počinje iz unutrašnjosti drugoga predmeta. Sve se iz temelja izmijenilo. poticanje ili sl. U značenju mjesta sa/iz kojega započinje kretanje ili kakva druga aktivnost prijedlog s(a) alternira s prijedlogom iz. npr. s pojavom proljeća. Bježali su ispred vojnika. iz godine u godinu i sl. ići na svadbu – ići sa svadbe prema ići u kino – ići iz kina. To značenje postoji i u frazeologizovanim izrazima tipa iz dana u dan. Neki su pošteni iz straha.Genitiv s prijedlogom iz I genitiv s prijedlogom iz primarno je ablativnoga karaktera. npr. npr. Kaže da joj to nije s ruke. odvajanje. Zvali su me prijatelji iz Plava. Ona dolazi sa sela (ali iz grada). Postao je slavan sa svoga junaštva. Lišće pada sa stabala. Genitiv s prijedlogom s(a) I genitivu s prijedlogom s(a) osnovno je značenje ablativno. npr. Profesor ide s fakulteta (ali iz škole). Pucali su iz mitraljeza. Rjeđe genitiv s prijedlogom s(a) označava način. samo što u njemu taj prijedlog pretpostavlja da kretanje. događa se ili se počinje događati s dolaskom. Takav genitiv stoji obično uz imenice kojima se imenuju intervali. Autobus kreće ispred pošte. Izišli su iz skupštine. Kad se nešto događa s proljeća. Prijedlog s(a) ima u takvim prijedloško-padežnim izrazima značenje koje je suprotno prijedlogu na.. Genitiv toga tipa s uzročnim značenjem stilski je obilježen. kad je riječ o ustanovi ili sl. Pati s nekog jada golemoga. npr. Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar Genitivom s prijedlogom ispred označava se predmet kojem se s prednje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Ne čini on to iz uvjerenja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 189 .

Genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. i to u većini slučajeva bez neposrednog kontakta s njim. pogotovo u administrativnome stilu. npr. Takav genitiv upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. Sekretar je govorio ispred cijeloga preduzeća. Katkad se. Platu primamo iza desetoga u mjesecu. U tome značenju umjesto prijedloga ispred trebalo bi upotrebljavati prijedloško-padežni izraz u ime. Iz matematike je ispred drugih učenika. Genitiv s prijedlogom iznad sličan je genitivu s prijedlogom više (poviše). Genitiv s prijedlogom unutar označava predmet (dio prostora ili čega drugoga) u čijim se granicama nalazi ili kreće drugi predmet ili odvija kakav događaj. 190 SINTAKSA . Ona je glumica ispred svih ostalih. Iza nas je išla cijela kolona. Imaju i skakaonicu poviše grada. Ana stanuje van grada. označava predmet kojem se sa zadnje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. više (poviše) i niže Genitiv s prijedlogom iznad označava predmet kojem se s gornje strane. Iznad našeg stana vazda je bučno. U svemu je iznad prosjeka. npr. Imenica u genitivu s prijedlogom izvan/van označava predmet ili dio prostora izvan čijih se granica nalazi ili kreće drugi predmet. magla iznad grada. nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Sekretar je govorio u ime cijeloga preduzeća. Umakoše ispred zore. Jovan je iza ostalih u vladanju. Bili su to dogovori unutar familije. ali nešto rjeđe no genitiv s prijedlogom ispred. U trčanju je bio ispred Ivana. genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava i u predstavljačkome značenju. npr. npr. Ponašao se kao da je izvan sebe. Genitiv s prijedlozima ispred i iza ima i vremensko značenje. Genitiv s prijedlogom iza. koji je antoniman prijedlogu ispred. Ispred naše škole poslati smo na takmičenje nas trojica. Genitiv s tim prijedlogom često dolazi i u uporednome značenju. ispod. Taj problem razmatra se unutar fonetike. npr. Katkad se genitiv s prijedlogom izvan/van upotrebljava i za označavanje načina. npr. Taj je proces van sumnje okončan. Prelećeše iznad Durmitora. npr. npr. Takve promjene odvijaju se izvan jezika. Više kuće je bunar. Sakrio je nešto iza leđa. npr. s tim da se više (poviše) ne može upotrijebiti u uporednome značenju. npr. npr. npr. Radi iznad svojih mogućnosti. Javite se iza praznika. Sve se to dogodilo unutar kasarne. Genitiv s prijedlozima iznad. Śeđeli smo iza kuće.

poslije i nakon označavaju vrijeme. koji je inače svojstven aoristu. Prijedlozi poslije i nakon označavaju poslijevremenost (posteriornost). Stigao je prije ostalih. Prijedlogu ispod sličan je i prijedlog niže. npr. On je u tome prije svih u razredu. Za kraljevske vlade neke su stvari ipak krenule nabolje. To znači da vremenski interval ili događaj neposredno prethodi nekom drugome intervalu ili događaju. lzmiče mu tlo ispod nogu. tokom večeri (umjesto uveče. za i tokom Prijedlozi prije. posebno prijedlog poslije. Pucao je niže mete. nema uporedno značenje. Noć uoči Badnjaka svi su bili na okupu. Našli su poruku ispod vrata. Takvo je značenje po pravilu izlišno jer je vremensko proticanje svojstveno svakome vremenskom pojmu. npr. npr. Riječ je o vremenu ili događaju koji teče paralelno s vremenom ili događajem označenim genitivom. Nakon nekoliko dana sve već bijaše drukčije. npr. katkad koriste u uporednome značenju.Prijedlog ispod antoniman je prijedlogu iznad. tj. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 191 . npr. Genitiv s prijedlozima prije. poslije. koji. Poslije vjenčanja otputovaše na more. nakon. prethodnost (anteriornost). npr. Poseban tip prijevremenosti (anteriornosti). tokom prošle godine (umjesto prošle godine). Genitiv s prijedlogom prije upotrebljava se i u uporednome značenju. Dobio je ispod zasluženog. Genitiv s tim prijedlogom označava predmet kojem se s donje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Niže sela su močvare. Viđećemo se poslije ljetnjih praznika. Prijedlog za s genitivom označava istovremenost događaja. Pisala mi je prije rođendana. On je u školi prvi poslije direktora. I ti se prijedlozi. npr. On je u takvim izrazima rezultat redukovanja prijedloškoga izraza za vrijeme (upor. Prijedlog tokom (koji je poprijedloženi instrumental imenice tok) označava vrstu istovremenosti u kojoj je posebno istaknuto proticanje vremena. tokom ove neđelje (umjesto u ovoj neđelji ili ove neđelje). za vrijeme Napoleona = za Napoleona). Prijedlog prije s genitivom označava prijevremenost. npr. događaj koji se odvija iza vremena ili događaja označenoga genitivom. večeras). Prođosmo ispod očekivanja. npr. Nastojali smo doći još za dana. kao ni antonimni mu prijedlog više. Mnoštvo je ljudi ispod solitera. Predomislili su se dan uoči vjenčanja. Tako je npr. Upotreba takvih prijedloga česta je naročito u administrativnome stilu. označava se genitivom s prijedlogom uoči. Nakon večere malo popričasmo. Probudili su se prije zore. uoči. I prijedlog ispod čest je u uporednome značenju. Uoči odlučujuće bitke nikome se nije spavalo. Prije povratka u domovinu teško obolje.

Međe su krajem imanja. U istome značenju danas se prilično rijetko upotrebljava i prijedlog vrh. Krajem stoljeća stvari su se promijenile. Popeo se navrh kuće. Suprotno značenje ima genitiv s prijedlozima izvedenim od imenice vrh. Taj smo novac dobili povrh plate. Prijedlog krajem (koji je porijeklom instrumental imenice kraj) upotrebljava se za označavanje prostornih i vremenskih odnosa. Genitiv s prijedlozima čelo. Potkraj mjeseca nestade novaca. Śedi mu vrh glave. pribrajanja čega onome što označava imenica u genitivu. što znači da pretpostavlja odnos u kome se predmet nalazi ili kreće u zadnjem ili donjem dijelu drugoga predmeta. Krajem kuće je cvijećnjak. nadno. Oni se. Stigli smo do nakraj sela. navrh. npr. uvrh. Śedi uvrh stola. npr. označava se i genitivom s prijedlozima izvedenim od imenice dno. Udno razora odmarahu kosci. nakraj. On dakle označava kako se predmet nalazi ili kreće u gornjemu dijelu drugoga predmeta. svrh/savrh Da se jedan predmet nalazi ili kreće u donjemu dijelu drugoga predmeta. npr.npr. Prijedlog nakraj koristi se u suprotnome značenju. Potkraj života često bolovaše. (Na mjestu prijedloga tokom može stajati prijedloško-padežna konstrukcija u toku. nijesu ni javili.) Genitiv s prijedlozima podno. Plovi lađa povrh vode. npr. a označava da se predmet nalazi ili kreće na početnome ili gornjem dijelu drugoga predmeta. npr. Tokom vremena sve se ipak popravilo. Prijedlog povrh upotrebljava se i u značenju dodavanja. Čelo glave koplje udariše. Javiće se potkraj godine. npr. udno i povrh. Doći će tek krajem godine. Vrlo slično značenje prijedlogu krajem za iskazivanje vremenskih odnosa ima genitiv s prijedlogom potkraj. s genitivom u prostornome značenju. krajem i potkraj Prijedlog čelo dolazi. npr. povrh svega toga. npr. Dobro smo odmorili tokom praznika. Htjeli biste hljeba povrh pogače. danas rijetko. Domaćin je sio čelo stola. Tokom prošloga stoljeća bijaše previše ratova. Nalij mi samo nadno čaše. Skoči savrh stijene. Sio je nakraj stola. 192 SINTAKSA . Šetali su krajem šume. Već krajem putovanja bila je uznemirena. To je selo podno Garča.

raspravu. Pala mu je oko vrata. posred. Stigli su oko Božića. Svađali su se stalno oko imanja. kod. Tada obično ima ciljno ili uzročno značenje. a posebno često dolazi uz glagole i imenice koji označavaju svađu. kod. nadohvat. kraj (pokraj. sukob. Niko se ne brine oko školskog inventara). Spremni su i za rat oko nuklearke. Udario ga je nasred igrališta. To se dogodilo usred bijela dana. Genitiv s prijedlozima blizu. Radili su nekoliko godina oko utemeljenja stranke). Okolo stola razbacane su knjige. Genitiv s prijedlozima blizu. rat. Škola je blizu crkve. Genitiv s prijedlogom oko/okolo Genitiv s prijedlogom oko/okolo označava predmet okružen s više ili sa svih strana drugim predmetima ili. raditi (npr. a drugima kretanje. npr. Značenje približnosti svojstveno je i onim konstrukcijama u kojima iza prijedloga oko stoje brojevi i druge količinske riječi. npr. Prijedlog usred često se koristi i u vremenskome značenju i označava da je vrijeme ili događaj koji je označen imenicom u genitivu u punom jeku. Bili smo u sukobu oko stručnih pitanja. s tim da je jednima više svojstveno mirovanje predmeta koji se nalaze u prostornome odnosu. Sastala se s njim oko devet sati. ukraj) i pored označava predmet u čijoj se blizini nalazi ili kreće drugi predmet (predmeti). usred) Ti prijedlozi označavaju da se predmet nalazi ili kreće u središnjem dijelu drugoga predmeta. npr. Čovjek se danas i usred grada mora bojati. borbu. Viđećemo se oko tvoga rođendana. u i mimo Zajedničko je svim tim prijedlozima da uz genitiv označavaju odnos među predmetima kojem je svojstvena blizina. Trče oko/okolo igrališta. Borili su se bezuspješno oko prava na penziju. kružno kretanje u njegovoj blizini. npr. Lupio me je posred čela. Tada označava događaj koji se odvija približno u vrijeme označeno genitivom. Već smo bili sred pučine. npr. Svuda oko nas ośeća se ugodan miris. Bila je visoka oko metar i sedamdeset. uz glagole kretanja. npr. kraj (pokraj. npr. ukraj). pored. brinuti se (npr. Genitiv s prijedlogom oko služi i kao dopuna uz glagole kao što su pomagati (npr. nadomak. Prijedlog oko upotrebljava se i u vremenskome značenju. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 193 . Već se dugo vodi rasprava oko zakona o izborima. Pomagao mu je oko uzgoja stoke). Tu je svježe i usred ljeta. Do sela ima oko pet kilometara.Genitiv s prijedlozima sred (nasred. Prekinuo si nas usred razgovora.

Dugo je šetala pored pruge. npr. Toga je dana bila mimo običaja razgovorljiva. npr. koji osim s genitivom može stajati i s akuzativom. posebno u razgovornome stilu. Trebalo je pored svega ostaloga prikupiti sav materijal. Ide danas kod doktora. vlasništva nad čim). Stigli su nadomak sela. Genitiv s prijedlogom kod relativno se često upotrebljava i u dopusnome značenju. 194 SINTAKSA . npr. Za prolaženje pokraj čega specijalizovan je prijedlog mimo. U tome značenju često se upotrebljava i prijedlog u s genitivom. U značenju kretanja jednoga predmeta u neposrednoj blizini drugoga. npr. *Prošli su blizu pozorišta). Najbolje im je kod roditelja. Već bijasmo nadomak rješenja. upotrebljava i uz glagole kretanja. Ni kod tolikih problema oni se ne predaju. Bila je jedinica u majke. s tim što je obično riječ o odnosu između jednoga predmeta i drugoga predmeta (mjesta) koji se nalazi u blizini tako da se do njega brzo može stići. npr. Śede kod doktora i razgovaraju. npr. Genitiv s prijedlogom kod vrlo se često. U Hrvata je to drukčije riješeno. upotrebljava i u prisvojnome značenju (tj. npr. odnosno o neotuđivoj prisvojnosti (o pośedovanju nečega što se ne može otuđiti. niti blizu (npr. Genitiv s prijedlozima mimo i pored može se upotrijebiti i u isključnome značenju. Knjiga je bila nadohvat ruke. npr. npr. koji označava predmet što se nalazi tako blizu (kao) da se može dohvatiti. Tako se ne prolazi mimo starih prijatelja/mimo stare prijatelje. U školi sam uvijek śedio pored njega. I pored takvih komšija treba sačuvati živce i živjeti normalno. u značenju pośedovanja čega. npr. Kod nas je sve u redu. i pored. Već su bili prošli mimo naše kuće/mimo našu kuću. Vozili smo se kraj jezera. Bio je već nadomak cilja kad mu se to dogodilo. npr. što ne može ne biti dio predmeta o kojem je riječ).Sastanak je zakazan kod mosta. Kraj tolikih đevojaka on se ne ženi. Slično značenje ima i prijedlog nadohvat. U tome značenju upotrebljavaju se i prijedlozi kraj. Često se međutim taj prijedlog. Igrali su se kraj/pokraj/ukraj šume. Oči su mu kao u mačke. dok je prijedlozima (po)kraj i pored to značenje osnovno. odnosno prolaženja pokraj koga ili čega ne mogu se upotrijebiti prijedlozi kod (ne može se npr. npr. Jesu li prošli pokraj groblja?. Prijedlog kod upotrebljava se u prvome redu uz glagole stanja. pogotovo kad je riječ o odnosu dijela i cjeline. posebno u razgovornome stilu. reći *Prolazili su kod kuće). Blizina se označava i prijedlogom nadomak.

npr. npr. koji je obično izdužen. *preko septembra. npr. npr. Postao je poznat širom svijeta. U Ameriku se leti obično preko Frankfurta. Preko neba se pružila duga. pogotovo kad je riječ o (živom ili neživom) posredniku. npr. *preko stoljeća ili *preko krštenja. Takve nošnje ima širom Bihora. Žalba je proslijeđena preko skupštinskih tijela. u značenju „više od“. Potrošio je preko polovine novca za kuću. onda on s prijedlogom preko precizira pravac kretanja. (U izboru oznaka za vremenske intervale ima i ograničenja. Prijedlog širom s genitivom označava da se nešto prostire po cijeloj širini ili po svim djelovima (i širinom i dužinom) predmeta označenog genitivom (a riječ je obično o većim prostorima). Tako se npr. U crnogorskome standardnom jeziku genitiv s prijedlogom preko znači i uslovnost ili izuzimanje. Preko zimskih praznika obično je na skijanju. Valja nama preko rijeke. Preko prijatelja svašta se dozna. Ta se roba prodaje preko posrednika. Nema sela preko našega. Preko klanca izgrađen je most. obično putovanja. Putuju u Podgoricu preko Kolašina. Na svadbi bacaju jabuke preko kuće. Dosad smo radili preko svojih mogućnosti. ne može reći *preko srijede. Kad genitiv označava naseljeno mjesto. a preko naglašava trajanje. ili iznad njega. Ne dobijamo ništa preko onoga što zaradimo. Dunav je plovan duž cijeloga svoga toka.) Prijedlog preko s genitivom upotrebljava se i u uporednome značenju. Ne smije se preduzeti ništa preko njegove volje. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 195 . npr. npr. Tu boravimo samo preko ljeta. Genitiv s tim prijedlogom može imati i vremensko značenje. znači „tokom“. Genitiv s prijedlogom preko Genitiv s prijedlogom preko označava prije svega da se predmet nalazi ili kreće poprečke u odnosu prema drugome predmetu. To je moguće samo preko mene mrtva.Genitiv s prijedlozima duž i širom Za označavanje kretanja paralelnog s izduženim predmetom specijalizovan je prijedlog duž. Šetali su duž obale. Upravo prelaze preko ulice. Genitiv s prijedlogom preko može označavati i sredstvo. npr. Preko dana mnogi nijesu kod kuće. U tome slučaju u genitivu su nazivi za vremenske intervale.

Javila se danas umjesto juče. Umjesto da uče. povezivati i s drugim padežima. oni se igraju. Umjesto u Kotor otišao je u Tivat. Umjesto zime dočeka nas proljeće. Prijedlog umjesto može se. osim i liše Prijedlog bez svojevrsna je „prijedloška negacija“.Genitiv s prijedlozima bez. Dao je njoj umjesto meni. Sastala se cijela rodbina osim/liše strica koji živi u Vojvodini. nepromjenljivim riječima te s klauzama zavisnosloženih rečenica. npr. Genitivu s prijedlozima osim i liše izuzimanje je osnovno značenje. Umjesto crvenom olovkom piše običnom. košulja bez rukava. prijedloško-padežnim izrazima. Pričalo se o svemu osim/liše o onome što je bilo na dnevnome redu. Radili smo svaki dan osim/liše juče. često i kao njegov dio). Ti se problemi mogu riješiti i bez osnivanja posebne skupštinske komisije (= ako se i ne osnuje posebna skupštinska komisija). pa i klauzama zavisnosloženih rečenica. Uživaju u svim sportovima osim/liše boksa. Umjesto odgovora postavio je pitanje. 196 SINTAKSA . npr. npr. lišenost čega. Neće se odazvati osim/ liše ako ga prisile. Iz toga značenja lako se razvija uslovno (pogodbeno) značenje. npr. Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime Genitiv s prijedlogom umjesto označava da se predmet nalazi na mjestu drugoga predmeta ili uopšteno zamjenjivanje. prijedloško-padežnim izrazima. Odriču se svega osim/liše kuće. Rekao si to svima osim/liše prijatelju. Umjesto mene iđaše brat. kao i osim/liše. Taj novac prikupljen je u ime pomoći. npr. čovjek bez mane. nepromjenljivim riječima. odsutnost. Prijedlozi osim i liše mogu se povezivati i s drugim padežima. npr. s tim da je u njegovu značenju prisutna i predstavljačka nijansa (nije riječ samo o tome da jedan predmet zamjenjuje drugi nego i o tome da drugi predmet predstavlja prvi. Teško je živjeti bez prijatelja (= Teško je živjeti ako se nema prijatelja) ili značenje koje bi se moglo opisati kao svojevrstan spoj uslovnoga značenja i značenja izuzimanja. Osnovno je njegovo značenje nepostojanje. Otišli su van bez pitanja. Pozdravio je skup u ime Skupštine. npr. Nastupaju u ime nezapošljenih i obespravljenih. Isto značenje ima i prijedloško-padežni izraz u ime. npr.

Genitiv s prijedlozima putem, pomoću i posredstvom
Osim genitivom s prijedlogom preko sredstvo se izražava i prijedlozima putem, pomoću te posredstvom, nastalim od instrumentala imenica put, pomoć i posredstvo. Takav genitiv označava predmet koji služi kao sredstvo ili kao pomoć pri obavljanju radnje. Prijedlog putem upotrebljava se obično onda kad kao sredstvo služi ustanova ili medij saopštavanja i najčešći je u administrativnome stilu, npr. Tražite naplatu putem suda, Odluku ćete dobiti putem pošte, Čestitao im je putem radija, Anketa je sprovedena putem telefona. Prijedlog pomoću obično pretpostavlja predmet koji ne mora služiti kao direktno sredstvo, nego kao vrsta pripomoći za obavljanje radnje, npr. To je lakše objasniti pomoću crteža, Zaposlio se pomoću veza i vezica. U istome značenju upotrebljava se i prijedloško-padežni izraz uz pomoć, npr. Pobijedio je uz pomoć naših glasova. Prijedlog posredstvom upotrebljava se kad ko ili što služi kao posrednik u obavljanju radnje, npr. To smo dobili posredstvom našega poslanstva u Parizu, Lijek se može naručiti posredstvom doma zdravlja, Zaposlila se posredstvom direktora.

Genitiv s prijedlozima između i pomeđu
Genitiv s prijedlogom između, koji se naziva linearni interesiv (za razliku od akuzativnoga i instrumentalnog prijedloga među, koji se naziva grupni interesiv), označava predmet ili predmete kojima se s dviju ili više strana nalaze drugi predmeti. Ako je genitiv u jednini, onda je nužno imenovati dva predmeta koji se nalaze s jedne i druge strane predmeta označenog imenicom u genitivu (imenske riječi kojima se imenuju ti predmeti povezuju se veznikom i, a drugi sastavni veznici u toj službi ne dolaze u obzir), npr. Śeđela je između stola i peći, Prošli smo između knjižare i pivnice, Između njega i njegove žene nema većih nesporazuma. (Ne bi bilo gramatično *Śeđela je između stola te peći ili *između stola pa peći.) Takav genitiv može imati i vremensko značenje, npr. To se dogodilo između Nove godine i Božića, Okupili smo se u noći između petka i subote. U istome značenju upotrebljava se i genitiv s prijedlogom pomeđu, npr. To se zbilo pomeđu božićā, Paženi je dan pomeđu Đurđeva dne i Markova dne. Ta je upotreba danas prilično zastarjela. Ako je genitiv u množini, nije potrebno imenovanje predmeta koji okružuju drugi predmet i kojih se pretpostavlja da je dva ili više, npr. Između nas je sve gotovo, Između tih prijedloga praktično i nema razlike.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 197

Genitiv s prijedlozima spram (naspram), put, preko puta i protiv
Genitiv s prijedlogom spram (naspram) označava okrenutost prema čemu, usmjerenost na što ili upoređivanje predmeta po svojstvu, npr. Bio je spram svega toga ravnodušan, Čudno se odnose spram naših zahtjeva, Spram tvojih problema moji su zanemarivi, Može se reći da je naspram drugih bio prilično uvjerljiv. Prijedlog put takođe označava usmjerenost, ali pretpostavlja kretanje (vrlo često putovanje) jednoga predmeta prema drugome, npr. Napokon smo krenuli put sela, Danas vam valja put Prčanja. Genitiv s prijedloškim izrazom preko puta označava položaj, mjesto nekog predmeta sa suprotne strane drugoga predmeta, npr. Preko puta Ivana śedi Ana, Eno ih stoje jedno preko puta drugoga. Prijedlog protiv označava suprotnost među dvama predmetima ili događajima, npr. Stalno su se bunili protiv poslodavca, Pristali su protiv volje, Imate li što protiv glavobolje, Zašto ste protiv putovanja u Pariz?

Genitiv s prijedlozima zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad)
Prijedlozi zbog i usljed specijalizovani su za označavanje uzroka, s tim što je zbog opšteuzročni prijedlog, a usljed uglavnom dolazi uz imenice koje označavaju nešto nepoželjno ili nepovoljno. Tako će biti sasvim obično npr. Nijesu mogli proći usljed magle ili Izgubio je posao usljed mnogih nepovoljnih okolnosti, a neće biti obično npr. *Svi su se dobro ośećali usljed sunčanoga vremena ili *Dobio je posao usljed mnogih povoljnih okolnosti. (Ako je riječ o čemu povoljnome, upotrebljava se proizvedeni prijedlog, poprijedloženi prilog sadašnji zahvaljujući s dativom, npr. Dobio je posao zahvaljujući mnogim povoljnim okolnostima.) Danas funkciju prijedloga usljed u razgovornome stilu sve više preuzima prijedlog zbog. Genitiv s prijedlogom zbog najčešći je način označavanja uzroka prijedloško-padežnim izrazom, npr. Sud ga je oslobodio zbog nedostatka dokaza, Zbog toga neočekivanog uspjeha bio je van sebe od radosti, Više je to govorio zbog nas no zbog sebe. Genitiv s prijedlogom radi ili njegovim varijantama rad, zarad, porad i sporad označava cilj ili namjeru, npr. Sve bi učinio radi napredovanja u stranci, Sastali su se prošle neđelje radi dogovora o gradnji pozorišta, Tužio ih je zarad materijalne nadoknade. Genitiv s tim prijedlogom često se upotrebljava i u značenju uzroka, npr. Dao je ostavku rad sukoba u stranci, ali se takva upotreba ne preporučuje. Uzrok je naime širi od cilja (namjere), pa je cilj zapravo samo poseban tip uzroka. U rečenici

198 SINTAKSA

Sastali su se porad dogovora dogovor nije samo cilj sastanka nego ujedno i uzrok. Prijedlog sporad danas je zastario, npr. Nemojte im to napraviti sporad Boga.

Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu
Taj izraz s genitivom označava da se predmet na bilo koji način tiče drugoga predmeta, npr. U pogledu zakona o radu mišljenja su podijeljena, U pogledu naših planova ništa se nije mijenjalo. (U istome značenju upotrebljava se i prijedloško-padežna konstrukcija s obzirom na, koja stoji s akuzativom, npr. S obzirom na naše planove ništa se nije promijenilo.)

Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom
Genitiv s prijedlogom prilikom označava vrstu istovremenosti u kojoj se jedan interval ili događaj na osnovu te istovremenosti povezuje s drugim. Ti događaji mogu biti samo podudarni u vremenu, a može se iz te podudarnosti razviti i uzročno-posljedični odnos, npr. Prilikom otvaranja izložbe obratio nam se upravnik galerije, Prilikom skupštinske rasprave bilo je burno. Prijedlog povodom ima vremensko-uzročno značenje. Tako su npr. u rečenici Došao je kući povodom božićnih praznika božićni praznici ujedno i vrijeme i uzrok (razlog) dolaska. Upor. još i Sastali smo se povodom godišnjice mature. DATIV Osnovno značenje dativa jeste iskazivanje smjera, odnosno približavanje jednoga predmeta drugome, i to tako da jedan predmet služi kao orijentir drugome (kad se kaže ići ka šumi, to ne mora pretpostavljati da će se u šumu zaista i doći, za razliku od akuzativnoga značenja: ići u šumu). lz toga su se onda razvila značenja cilja, davanja, pripadanja, namjene i sl. Razlikuju se ove vrste besprijedloškoga dativa: Dativ negranične direktivnosti ili dativ smjera je onaj u kojem dolazi do izražaja osnovno značenja dativa, npr. približiti se požaru, prići komšiji, krenuti svojoj kući, okrenuti se prozoru. Dativ namjene označava predmet (posebno često osobu) kojem se što namjenjuje i stoji uz glagole koji označavaju davanje ili govorenje kao njihov nepravi objekat (obično uz pravi u akuzativu), npr. pokloniti (haljinu) sestri, kupiti (što) sebi, poslati svojima, obećati ženi, reći svima, zahvaliti dobročinitelju. Sličan je dativu namjene i dativ koji, po pravilu u službi imenskoga dijela predikata, dolazi uz pridjeve ili priloge i označava predmet na koji se odnosi (kojem je usmjereno, namijenjeno) svojstvo izraženo pridjevom ili prilogom, npr. (biti) sklon štednji, (biti) odan prijatelju, (biti) dužan komšiji, (biti) sličan bratu.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 199

Dativ koristi ili štete je vrsta dativa namjene, s tim što označava onoga kojem se što čini s ciljem da mu bude na korist ili na štetu, npr. služba domovini, oteti slabima, raditi njima na štetu, ispovijediti se Bogu, Drago mi je! Sličan je tome i dativ koji stoji uz uzvične riječi i koji se katkad naziva uzvičnim dativom, npr. Blago vama!, Teško njima!, Jao meni!, Kuku majci! Prisvojnim dativom naziva se dativ (često enklitički oblik zamjenice) čije je značenje vrlo blisko značenju prisvojnih zamjenica, pa su takvi dativi njima (tim zamjenicama) i zamjenljivi, upor. Đeca su joj dobro prema Njezina su đeca dobro. Primjeri: Kako ti je zdravlje?, Đe su mi naočare?, Bio je učitelj njihovoj đeci, Njemu su svi u Njemačkoj. Dativ interesa (ili etički dativ) pretpostavlja da je onome što se označava dativom u interesu, stvarnome ili tobožnjem, da se dogodi (ili ne dogodi) ono o čemu se govori. Takva je upotreba dativa svojstvena prije svega razgovornome stilu, npr. Kako ste mi!, Da si ti meni živ i zdrav!, Jesi li ti svojoj mami sve pojeo? Nešto je drukčija upotreba ličnih zamjenica 2. i 3. lica u primjerima tipa Što ti je pametan čovjek!, Što li mu je sad to?, Tako vam je to danas! U njima obično nije riječ o interesu, nego je upotreba tih zamjenica uglavnom konvencionalne prirode. Dativ s infinitivom je konstrukcija koja je česta u starijem jeziku (npr. Da je kome stati pa gledati). U savremenome jeziku je rijedak. Uz to je često i frazeologizovan, npr. Valja nam krenuti, To je Bogu plakati. Takav dativ često se javlja i u rečenicama koje izražavaju mogućnost, potrebu ili nužnost, npr. Da je kome to bilo viđeti!, Što nam je činiti? Emfatički dativ upotrebljava se ponajprije u zakletvama i označava onoga ili one na koje se zakletva odnosi, kojima je namijenjena (ono u što se neko zaklinje stoji u genitivu). Takav je dativ obično sličan prisvojnome. Njegova upotreba ograničena je uglavnom na razgovorni stil, npr. Duše mi!, Tako ti zdravlja!, Tako mi Bog pomogao! Tako vam svega na svijetu! DATIV S PRIJEDLOZIMA U crnogorskome standardnom jeziku s dativom se slaže malo prijedloga. Oni su pritom često izlišni (jer imaju značenje koje ponavlja osnovno značenje dativa), posebno prijedlozi k(a) i prema. Pored njih upotrebljavaju se i prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno.

Dativ s prijedlozima k(a) i prema
Dativ s prijedlogom k(a) ponavlja uglavnom osnovno značenje dativa, a to je usmjerenost, okrenutost prema čemu, pa je taj prijedlog uz dativ izlišan i sve se rjeđe upo200 SINTAKSA

trebljava, npr. Svi su se okrenuli ka gradu, U potonje vrijeme rijetko zalazi k nama, Dugo nije svraćao k roditeljima. U značenju okrenutosti, usmjerenosti, kretanja prema čemu prijedlog k(a) zamjenljiv je prijedlogom prema, npr. Bijahu okrenuti prema śeveru, Zaputio sam se prema izlazu iz dvorane, Nijesu se htjeli ni okrenuti prema nama. Iz tih primjera vidi se da prijedlog prema ima značenje okrenutosti ili kretanja prema čemu, ali da se ne može upotrijebiti kad se očekuje i realizacija kretanja. Zato se umjesto Svraćali su k nama ne može reći *Svraćali su prema nama, a Ide k prijatelju ima drukčije značenje nego Ide prema prijatelju. Ako je međutim riječ o okrenutosti, upravljenosti čemu apstraktnome (što ima veze s raspoloženjem, emocijama, intelektualnim odnosom ili stavom prema čemu i sl.), onda se u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljava isključivo prijedlog prema, npr. Tako se on ponaša prema svim gostima, Nužan je kritički stav prema takvim pojavama, Ośećaju veliku ljubav prema romanskoj kulturi (u takvim primjerima prijedlog prema nije nikad izlišan). Prijedlog prema može dolaziti i u značenju koje se približava „čistome odnosu“, tj. odnosu koji je svojstven npr. izrazu s obzirom na, u odnosu na ili se dativom s tim prijedlogom označava na osnovu čega se što događa, npr. Popis je napravljen prema mjestu stanovanja; Prema potrebi valja se obratiti i ljekaru; Sudeći prema sijedoj kosi, mogao bi imati preko šezdeset godina. Takva upotreba prijedloga prema sinonimna je upotrebi prijedloga po uz lokativ (upor. Po potrebi valja se obratiti i ljekaru).

Dativ s prijedlozima nasuprot, uprkos i protivno
Prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno označavaju suprotstavljenost dvaju ili više predmeta, npr. Postupili su nasuprot njegovoj želji, Nasuprot njegovim silnim nastojanjima sve je ostalo isto, Uprkos velikoj vrućini bili smo na igralištu, To bijaše protivno njegovoj volji. AKUZATIV Osnovno značenje akuzativa jeste granična direktivnost, tj. odnos među dvama predmetima u kojem jedan predmet, njegov dio ili prostor u njegovoj blizini služe kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti vezane za drugi predmet. Za razliku od značenja dativa, kod kojega drugi predmet služi kao orijentir, akuzativom se daje obavještenje o tome da se taj cilj zaista dostiže, da služi kao stvarna granica kretanju. Zato je pogodan da bude padež pravoga objekta, tj. predmet na kojem se ili u vezi s kojim se obavlja kakva radnja.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 201

S obzirom na tipična značenja i funkcije govori se o ovim vrstama akuzativa: Akuzativ pravoga objekta dolazi kao dopuna prelaznim glagolima i u rečenici označava predmet koji je direktno uključen u radnju, koji po pravilu mijenja i samu prirodu radnje. Tako je npr. između praviti cipele i praviti gluposti velika razlika u prirodi same radnje. Primjeri: pisati pismo, graditi školu, nositi poštu, tražiti posao, govoriti pametne stvari, brati jagode. Vremenski akuzativ sličan je vremenskome genitivu i često zamjenljiv njime, npr. ove noći i ovu noć, svakoga mjeseca i svaki mjesec, prošloga ljeta i prošlo ljeto. U svim tim primjerima i s genitivom i s akuzativom obavezna je pridjevska riječ uz imenicu. Poseban tip vremenskoga akuzativa susrijeće se u pozdravima (i nije zamjenljiv vremenskim genitivom), npr. Laku noć!, Dobar dan!, Dobro jutro! Akuzativ mjere označava količinu, odgovara na pitanje koliko je čega. Često je to mjera vremena, kao u primjerima kasniti neđelju dana, šutati neko vrijeme, čekati cijelu godinu. Međutim akuzativ mjere upotrebljava se i u vezi s prostornim odnosima i u vezi s drugim predmetima i/ili materijama koje se mogu mjeriti, npr. (visok) stotinu metara, jednu milju (daleko), (popiti) čašu mlijeka, (koštati) hiljadu eura, (kupiti) kilogram hljeba. Načinski akuzativ javlja se u nekim više ili manje frazeologizovanim konstrukcijama uz prijedloški akuzativ, npr. Idu ruku pod ruku, Stajahu rame uz rame, Hodali smo nogu pred nogu. U takvim primjerima riječ je o svojevrsnoj elipsi, upor. Hodali smo (tako da smo stavljali) nogu pred nogu. AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA Akuzativ se slaže s većim brojem prijedloga, od kojih neki stoje samo s akuzativom (kroz, niz, uz), neki s akuzativom i instrumentalom (među, nad, pod, pred, za), neki s akuzativom i lokativom (na, o, po), a po jedan s akuzativom i genitivom (mimo) te s akuzativom, genitivom i lokativom (u). Oni koji dolaze s akuzativom s jedne, odnosno s instrumentalom ili lokativom s druge strane razlikuju se međusobno po tome što su akuzativni vezani za kretanje i graničnu direktivnost (dostizanje cilja), a instrumentalni i lokativni za mirovanje, statičnost, zadržavanje u postojećim okvirima i sl., npr. ići na ulicu prema biti na ulici ili izići pred kuću prema śeđeti pred kućom.

Akuzativ s prijedlozima kroz, niz i uz
Akuzativu s prijedlogom kroz osnovno značenje je probijanje, prolazak jednoga predmeta kroz drugi predmet, npr. Jutros prođoše kroz grad, Viđeli smo kroz prozor što se događa, Dugo vozaše kroz maglu.
202 SINTAKSA

Akuzativom s prijedlogom kroz označava se i vrijeme, tj. količina vremena koja treba da prođe da bi se što dogodilo, npr. Kroz dva dana stići će i pismo, Kroz godinu dana sve će se zaboraviti, Kroz nekoliko minuta i oni će nam se pridružiti. (U tome se značenju normativna prednost daje akuzativu s prijedlogom za, npr. Za neđelju dana stići će i pismo.) Čest je akuzativ s prijedlogom kroz i u značenju načina, npr. Śeća ga se kao kroza san, Odgovorila je kroz plač, Sve gleda kroz sopstveni interes. Takav se akuzativ često i frazeologizuje, npr. Sad im je progledao kroz prste, Sve gleda kroz ružičaste naočare, Prošli smo kroz sito i rešeto. Akuzativ s prijedlogom niz označava usmjerenost kretanja ili kakve druge aktivnosti od gornje strane predmeta prema donjoj, npr. Dugo smo šetali niz rijeku, Niz leđa mu je tekao znoj, Jedva sam stigao pogledati niza se. Akuzativ s prijedlogom uz ima značenje suprotno od značenja prijedloga niz, tj. označava kretanje ili neku drugu aktivnost koja započinje od donje strane predmeta prema gornjoj, npr. Žurio je uza stepenice, Penjali smo se uz okomitu stijenu, Ośećam trnce uz lijevu nogu. Prijedlog uz(a) može imati i značenje blizine (slično značenju genitivnih prijedloga (po)kraj ili pored), npr. Išli su uz vas bez riječi, Stajao je uza zid, Uz našu kuću sagrađena je lijepa dvospratnica. Iz toga značenja lako se može razviti i socijativno značenje, značenje povezanosti ili nerazdruživosti, odnosno značenje kojim se jedan događaj predstavlja kao propratna okolnost drugoga događaja i sl., npr. Uvijek nosaše pištolj uza se, Jeste li vi uz nas ili protiv nas?, Nastavićemo razgovor uz kafu, Možda bi pristao na to uz dobru novčanu nadoknadu. Nije rijetko ni načinsko značenje, obično s manjim ili većim stepenom frazeologičnosti, npr. Uvijek mu ideš uz dlaku, Borili su se rame uz rame. Upotreba prijedloga uz(a) u vremenskome značenju danas je rijetka i zastarjela, npr. Ne valja se ženiti uz posti.

Akuzativ s prijedlozima na, o, po, u i mimo
Prijedlozi na, o, po i u uz akuzativ imaju značenje blisko osnovnome akuzativnom značenju, a to je granična direktivnost, dolazak na cilj ili realizacija kakve aktivnosti vezana za određeno mjesto (u širem smislu). Prijedlog na upotrijebljava se kad je cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti površina ili gornja strana predmeta, npr. Izišli smo na ulicu, Dođite na pozornicu, Svaki dan ide na izvor, Bacali su se kamenjem na njih.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 203

ležaj na rasklapanje. Prošli smo grad s kraja na kraj. brod na jedra. Doći će na Božić. uključujući i nepromjenljive. Ima običaj lupati šakom o sto. paziti (npr. često takođe frazeologizovanim. U vezi s tim značenjem je i atributska funkcija akuzativa s prijedlogom na u primjerima tipa osuđenik na smrt. Šetaju s noge na nogu. osobito uz imenice koje označavaju dane u koje se što slavi i/ili obilježava. Idete sa zla na gore. Pazite na voz). npr. npr. Ima i dosta glagola koji traže dopunu (nepravi objekat) u akuzativu s prijedlogom na.Uz imenice koje označavaju uzdignut položaj ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u. npr. Naišli su na otpor. npr. Ne valja odgovarati na svaki izazov) te neki glagoli s prefiksom na. Desilo se to na moj rođendan. Zaputio se na fakultet (ali u školu). Udario sam glavom o zid. Jesu li se ogriješili o zakon? Akuzativ s tim prijedlogom označava takođe uzrok ili cilj onoga što se označava glagolom (slično onome što je rečeno i za genitiv s prijedlogom oko). Ne voli se penjati ni na metar visine. Značenje načina taj prijedloški izraz ima i u kompleksnijim. Redovno odlazi na Kličevo (ali u Nikšić). Prijedlog na uz akuzativ često se upotrebljava i u značenju namjene (finalnosti). Otimaju se o plijen. Njima je to više na štetu no na korist. izrazima sa suodnosno upotrijebljenim prijedlogom s(a). ljutiti se (npr. Namjestio se na udarac. npr. Osuđen je na tešku robiju. Izišao je na pet minuta. Ljutim se na vas). Predali su se na milost i nemilost. Otputovala je na nekoliko neđelja. npr. Ne kupujem na kredit. Treba misliti i na đecu). Uz imenice kojima se imenuju vremenski intervali (obično dani u koje se što događa ili dani kojima se što obilježava) prijedlog na s akuzativom označava obično tačno vrijeme događanja. Ide na selo (ali u grad). npr. na kojem dolazi do dodira dvaju predmeta (obično u jednoj tački) ili na/o koji se vješa kakav drugi predmet. Objesio je kopačke o klin. Uz manju ili veću frazeologičnost akuzativ s prijedlogom na označava i način. Podijeliše Bosnu na kantone. odgovarati (npr. npr. npr.uz koje dolaze priloške odredbe s tim prijedloško-padežnim izrazom. S prijedlogom o stoji akuzativ imenica koji označava predmet na kojem se završava kretanje ili druga aktivnost. Na sličan način mogu se izražavati i druge mjere (a ne samo mjera vremena). 204 SINTAKSA . Približili su se selu na nekoliko kilometara. Naśeli ste na štos. Tada prijedlog na može dolaziti i uz brojeve i druge količinske riječi. Viđeli smo se tačno na Dan škole. npr. Osudili su ga na godinu dana zatvora. Nalećesmo na minu. unaprijed određenu) mjeru vremena. To su glagoli kao misliti (npr. Osim toga taj prijedloško-padežni izraz može označavati i (planiranu.

Čini se da su govorili u vjetar. označava u prvome redu razlog ili cilj kretanja. Ne dam kuću ni po koju cijenu. Nađimo se u deset sati. Upravo su prošli mimo naš voćnjak. nego često i uzme (ili se na koji drugi način ovlada njime) te vrati na polazište. Akuzativom s prijedlogom po izriče se i vrijednost. Kreće se u iduću subotu. npr. dani u neđelji. odnosno na mjesto na kojem se nalazi govornik ili onaj o kome je riječ u rečenici. npr. godišnja doba i sl. Vratili smo se tek u sumrak. Možeš me zvati u svako doba dana i noći. Tada je obično u akuzativu imenica koja označava interval u kojem se što događa (mogu to biti i brojevi ili količinski izrazi). Projurio je mimo kolonu. npr. Akuzativom s prijedlogom u može se izražavati i mjera (količina) vremena. Sve je pripremljeno u godinu i po dana. Obavismo to u tren oka. Nije dobro raditi mimo svijet. odnosno cijena nečega (riječ je o svojevrsnom akuzativu mjere).Akuzativ s prijedlogom po.). Večeras će doći po vas. Obaviše to za tren oka. U dva dana sve bijaše gotovo. Sije se u kasno proljeće. Prijedlog mimo danas se upotrebljava i s genitivom. Pošalji Ivana po hljeb i mlijeko. koji se slaže s genitivom) s akuzativom označava prostor ili predmet kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koji je okružen GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 205 . Rade u dlaku precizno. npr. npr. Prijedlog mimo s akuzativom upotrebljava se i u uporednome značenju ili u značenju izuzimanja. Stalno mi upadaju u riječ. broj sati. Umjesto prijedloga u u tome slučaju često se sinonimno upotrebljava i prijedlog za. Sve bijaše gotovo za dva dana. Akuzativ s prijedlogom u označava graničnu usmjerenost na unutrašnjost predmeta ili cilj kretanja koji se nalazi u unutrašnjosti čega. To treba staviti u knjigu. Mnogi su joj odlazili po savjet. Prijedlogom u s akuzativom označava se i način. obično uz imenice koje znače intervale što se stalno ponavljaju (djelovi dana. Ide svake neđelje u bioskop. npr. Sve im to recite u lice. Akuzativ s prijedlozima među. Akuzativ s prijedlogom u vrlo često označava i vrijeme. a s akuzativom je sasvim rijedak. Kompjuteri su po hiljadu eura. odnosno kakve druge aktivnosti. npr. koji inače češće dolazi s lokativom no s akuzativom. i to u prvome redu za označavanje kretanja pokraj predmeta označenog akuzativom. Bilo je to u vrijeme kralja Vladimira. i to obično s pretpostavkom da se predmet koji je cilj ili razlog kretanja ne samo dostigne. npr. npr. Ne možeš mimo druge ljude. nad. pod i pred Prijedlog među (za razliku od između. s većom ili manjom frazeologičnošću. Onđe se prodaje sve po deset eura. Svi viču u jedan glas.

Turci su došli sve do pod Beč.) Akuzativom s prijedlogom pod(a) mogu se označiti i različite nijanse načina (u više ili manje ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima). Maši se rukom za džep. Podvio je noge poda se. Teško je gledati nada se. *pod proljeće ili *pod mladost. Śutra svi dođite pred školu. Pod jesen šuma požuti. ili u obliku zbirne imenice (dovoljno je pritom da imenica bude zbirna samo po značenju). Među vojsku se uvukla panika. Često za označava i dio predmeta ili tačku na kojoj se dotiču. npr. npr. Katkad akuzativ s prijedlogom pod označava i vrijeme. sudaraju ili povezuju dva predmeta. Stavili su problem pod tepih. S prijedlogom nad(a) akuzativ označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u gornjem dijelu ili sasvim iznad predmeta označenoga akuzativom. Pred(a) s akuzativom može značiti i vrijeme. npr. Akuzativ s prijedlogom za Prostorno značenje prijedloga za suprotno je od značenja prijedloga pred. Pod noć se sve smirilo. Mačka se zavukla za ormar. (Ne bi bilo moguće *pod dan.drugim predmetima. On s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u donjem dijelu ili sasvim ispod predmeta označenoga akuzativom. i to po pravilu s imenicama kojima se imenuju završni. Treba otići među svijet. Pred mrak je počela i kiša. Uvijek gleda preda se. npr. Sio sam među braću. za goru. Označava naime vrijeme koje (obično neposredno) prethodi intervalu ili događaju označenom akuzativom. Bilo je to pred sam rat. što znači da akuzativ s tim prijedlogom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi sa zadnje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu. Među prasad se ušunjala i mačka. Slao ih je među narod. Nagnu se nad provaliju. npr. Došla je tek pred večeru. To je kao bacati bisere pred svinje. Sve ćemo to staviti pod bor. npr. Sunce zađe za Neven. Prijedlog pod(a) suprotnoga je značenja od prijedloga nad(a). Uvijek ste išli pod ruku s njima. npr. Pod starost naglo poče zaboravljati. Zapela je za nogu od stola. Sakrio se među lišće. Akuzativ je pritom po pravilu u množini. 206 SINTAKSA . i to vrstu prijevremenosti. npr. Odavno mu je zapala za oko. Trebao si ga povući za uši. Sakrili smo se među borove. Među nas se uvukla zebnja. Nemojte sijedati za vrata. Treba izići među ljude. krajnji djelovi intervala. npr. npr. Prijedlog pred(a) s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi s prednje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu.

i to najčešće kao priloška odredba mjesta (npr. obično uz uporednu nijansu. npr. vremena (npr. Bavi se muzikom). Prima subotom) ili načina (npr. Za milimetar je promašio. obično vezan za putovanja na veće udaljenosti. Toliko nijesi zaradio za cijelu godinu. pravac kretanja. Śutra putujemo za Dubrovnik. Dao bih sve medalje za ovaj trenutak. Jedno od najčešćih značenja prijedloga za s akuzativom jeste značenje namjene. To je dalje bar za deset kilometara. uz količinsko. Neko se približava trkom). Predstavljaju se kao borci za manjinska prava. Pokupovali smo sve što treba za godišnji odmor. tj. svojstveno je i značenje zamjene (supstitutivno značenje). INSTRUMENTAL Glavno značenje instrumentala jeste sredstvo. Sad ti je vratio milo za drago. Taj će krap poslužiti za dobar ručak. npr. obično je riječ o svojevrsnoj „vremenskoj namjeni“. npr. npr. Osim toga instrumental često funkcioniše kao dalji objekat (npr. Htio bih sto za četiri osobe. To je mašina za hemijsko čišćenje. Kad akuzativ s prijedlogom za označava vrijeme. npr. Priprema se za ambasadora.). npr. kakvo se i inače često može susresti kad je riječ o prijedlogu za i akuzativu (to je značenje po pravilu povezano i sa značenjem namjene). Ima dar za pisanje. Vazda je za dobro društvo (upor. Kilogram pšenice mogao se kupiti za euro. tj. Glasa uvijek za liberale. Svadba je zakazana za drugu subotu. npr. označavanju vremena u kojem se povezuju vrijeme i cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti. s većim brojem različitih nijansi. Majka šije za cijelu porodicu. Vozi lijevom stranom). Prodao je baštinu za kartu do Amerike. Tome značenju blisko je i značenje društva. Kupio sam auto za hiljadu eura. kao priloška odredba. Glasa uvijek protiv radikala i sl. odnosno količina vremena (osim oblika akuzativa tada se mogu javljati i brojevi te količinski izrazi).Za s akuzativom može označavati i smjer. a može se označavati i mjera čega drugoga. Bolovi prestaše za nekoliko minuta. Vrstu akuzativa mjere ili količinskoga akuzativa čini i onaj kojim se označava vrijednost ili cijena. Najavljen je let za London. npr. Akuzativom s prijedlogom za može se označavati i mjera. Viši je od nje za glavu. označavanje predmeta koji služi za to da se njime ili uz njegovu pomoć obavi radnja. To je voz za Bar. pa instrumental često ima i to značenje (u crnogorskome jeziku to značenje po pravilu se izražava prijedloško-padežnim izrazima s prijedlogom s(a)). Tome značenju. Za mjesec dana ponovo smo ovđe. a može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 207 . Vjerovatno će doći tek za Uskrs. Akuzativ s prijedlogom za označava takođe da se što čini ili preduzima u prilog onome što se označava akuzativom (u tome je značenju prijedlog za suprotan prijedlogu protiv s genitivom).

Vremenski (temporalni) instrumental rezervisan je za neka specifična vremenska značenja i načelno se ograničava na uzak krug riječi. npr. Zato se takav instrumental i zove subjekatskim.) U vremensko-socijativnome značenju. Trguje oružjem. Neđeljom se odmaramo. trgovina voćem). Subjekatski instrumental označava takođe sredstvo. ali se upotrebljava u pasivnim konstrukcijama za oznaku pokretača radnje (agensa).) Nasuprot „iterativnome“ instrumentalu instrumental dugoga trajanja dolazi samo u množini i tvori se od riječi koje označavaju mjeru vremena. šetati lijevom stranom ulice. častiti kafom. Tako na primjer kad imenica znači dan. npr.imati službu i nekongruentnoga atributa (npr. plamćeti čežnjom. lećeti vazduhom.) Prostorni instrumental ili prosekutiv vrlo je čest i označava mjesto na/po kojem se odvija kretanje ili druga slična radnja. Vikendom je uvijek kod kuće. gorjeti željom. Bavi se naučnim radom. onda se veže za učestale glagole (ili čak neučestale čini učestalima) i dobija značenjsku nijansu „svaki“. proći podzemnim prolazom. 208 SINTAKSA . npr. Rade samo utorkom. npr. i uzročnoga značenja. Instrumental daljega objekta upotrebljava se kao dopuna uz glagole koji zahtijevaju objekat u besprijedloškome instrumentalu. roditelji skrhani tugom. Javiće se početkom/krajem maja. npr. gramatično *Krenuli su prošlom neđeljom ili martom. Tuga je skrhala roditelje. ploviti sredinom uvale. dužina trajanja intervala označena instrumentalom. (Kad se takve konstrukcije preoblikuju u aktivne. (Nije npr. I u takvim dopunama često je značenje sredstva. Sve je bilo obavijeno tamom. oblak ćeran vjetrom. putovati vozom. npr. spavati tvrdim snom. godinama! i sl. prijetiti prstom. obično onda kad je pokretač ili uzročnik radnje neka spoljašnja ili unutrašnja neživa sila. tj. npr. obično Neđeljama se odmaramo. Tama je sve obavila. Od raznolikih službi i značenja instrumentala posebno treba upozoriti na ove: Instrumentalom sredstva označava se predmet kojim se ili uz pomoć kojega se obavlja radnja. platiti čekom. mahati krilima. obično *Čeka danom niti *Čeka zorama ili *Čeka zimama. Obiluje svim pogodnostima. danima!. śeći oštrim predmetom. mjesecima!. npr. hraniti se šumskim plodovima. Obezbjeđuje ga namirnicama. (Nije npr. npr. odnosno naglašava. Čeka satima!. govoriti hrapavim glasom. Uza značenje sredstva često se javljaju i nijanse načinskoga značenja. npr. neđeljama!. Imenice koje označavaju dan u neđelji pritom se koriste u jednini.) Množinom se u takvim iskazima označava. (Nije npr. Svi su bili obuzeti strahom. posebno dan u neđelji. pokretač radnje označen instrumentalom postaje subjekat. biti ojačan vjerom. dolazi takođe mali broj riječi. klimati glavom. Zaspao je umiren pjesmom. Krenuli su zorom. u značenju koje pretpostavlja da se događaj odvija zajedno s vremenom označenim instrumentalom.

udruženosti. Druži se samo sa starijima. Borili su se s puškom u ruci. nad(a). Igrati se pred školom. bogat šumom. npr. Pridjevski instrumental dolazi kao dopuna uz neke pridjeve. Stalno se svađa s komšijama. antoniman je genitivnome prijedlogu bez. Trčati pred kućom i sl. uključujući i kretanje. rijedak i obilježen kao arhaizam. i to tako da to određenje vezuje za predikat. košulja bez rukava – košulja s rukavima. Ako međutim umjesto instrumentala s prijedlogom s(a) stoje nepromjenljive riječi (obično glavni brojevi i količinski prilozi). značenje društva. Đevojkom je bila šutljiva. pod(a) i među. za. ali tada ima sasvim drukčije značenje no kad se slaže s instrumentalom. a kad se slažu s instrumentalom. posebno uz pridjeve bogat i siromašan. Nenadovići su starinom Miljanići.Instrumental porijekla ili ablativni instrumental označava ono na osnovu čega se govori o porijeklu koga ili čega. koji je zapravo poseban tip imenskoga predikativa. pretpostavljaju mirovanje. onda takav instrumental po pravilu ima GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 209 . a to je socijativno značenje. Danas je takav instrumental. koje se izriče instrumentalom bez prijedloga). Oni su porijeklom s juga. koja ne pretpostavlja promjenu označenoga prostora. Instrumental s prijedlogom s(a) Prijedlog s(a) najčešći je i najtipičniji instrumentalni prijedlog. Sad hoda sa štapom. Prijedlozi pred(a). statičnost (npr. Činilo se da se rodio lovcem. npr. Tada je naime antoniman akuzativnome prijedlogu na (npr. realizaciju cilja kretanja ili kakve druge aktivnosti (npr. s kuće – na kuću). ali tada pretpostavljaju graničnu direktivnost. Instrumental osnovne osobine određuje imenski pojam (obično subjekat) po osobini. nad(a). Tada se sa socijativnim značenjem udružuje i značenje sredstva. INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA Instrumental se slaže s prijedlozima s(a). Sveske su zajedno s knjigama. Nešto drukčije socijativno značenje susrijeće se onda kad predmet označen instrumentalom služi ili može (po)služiti kao sredstvo za obavljanje radnje. Prijedlog s(a) slaže se i s genitivom. npr. Prišao im je s bokalom vina. za. biti pred kućom) ili kakvu drugu radnju. On je rodom Durmitorac. krcat raznovrsnom robom. izići pred kuću).. S njima još nijesmo razgovarali. a kad se slaže s instrumentalom. Njemu je svojstveno jedno od dvaju glavnih značenja instrumentala (drugo je značenje sredstva. siromašan duhom. pod(a) i među slažu se i s akuzativom. npr. npr. prostornoga zajedništva predmeta i sl. pred(a). npr. npr.

npr. Instrumental s prijedlozima pred(a) i za Prijedlog pred(a) s instrumentalom označava da se predmet nalazi ili događaj odvija s prednje strane drugoga predmeta. Sad štamparija radi istovremeno s nekoliko mašina. S prezirom je odbio našu ponudu. u kojoj označava svojstvo predmeta. Svi su jednaki s obzirom na/u odnosu na zakon). Ko je to pred vama? Vremensku nijansu značenja dobija takav instrumental kad se ono što je ispred predmeta (po pravilu osobe ili osoba) odnosi na nešto što će se tek dogoditi. npr. Vrlo često instrumental s prijedlogom s(a) susrijeće se u atributskoj službi.značenje sredstva (prijedlog s(a) tada „instrumentalizuje“ nepromjenljive riječi). Tada po pravilu pretpostavlja kretanje ili kakvu drugu aktivnost. Primili su to sa zahvalnošću. soba s pogledom na more. pa se prijedlog pred približava značenju opšteodnosnih prijedloških sredstava tipa s obzirom na. npr. u odnosu na. Instrumental s prijedlogom s(a) stoji i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su početi (npr. npr. Bilo mu je neugodno pred sudijom. bliska istovremenosti. Počeo je s ispitivanjem). npr. Takvim instrumentalom može se označavati i vrijeme. vrt s ružama. Skriva se pred zakonom (upor. To si pred svima rekao. Katkad se to značenje još i uopštava. S prvim zimskim danima došli su i novi problemi. 210 SINTAKSA . čaj s limunom. S velikom zebnjom očekivali smo što će se dogoditi. Rjeđe takav instrumental dobija i nijansu uslovnoga (pogodbenoga) značenja. zbog čega se i naziva kvalitativnim instrumentalom. kojem je svojstvena i nijansa socijativnosti. Radi s otrovima) itd. stolica s naslonom. Pred našim je naraštajem mnogo neriješenih pitanja.). Druga nijansa koja se javlja uz to prostorno značenje (s tim da to značenje obično neutralizuje) jeste nijansa prisutnosti. raditi (npr. S godinama je postajao sve šutljiviji. Velika su uzbuđenja pred nama. npr. starac sa sijedom bradom. i to poseban tip vremenskoga značenja. Sreli su se pred pozorištem. Drhti pred nastavnikom. Rado se druži s vršnjacima). npr. družiti se (npr. npr. igrati se (npr. npr. parafrazu: Bježe ako se pojavi policija ili sl. Svi su jednaki pred zakonom. Pred očima mi se maglilo. Ne igraj se s takvim stvarima). Sve gura pred sobom. Obično piše s tri raznobojne olovke. Sve je to stekao sa svojih deset prstiju. Bježe pred policijom. Pred Bogom nema siromašnih i bogatih (upor. Neko je bio pred vratima. Instrumentalom s prijedlogom s(a) često se izriče i način vršenja radnje. Pred njim je lijepa budućnost.

Prirodno je ośećati želju za boljim životom. npr. u kojoj je riječ o događajima koji pretpostavljaju prisutnost više predmeta (obično osoba) na istome prostoru (recimo za istim stolom). izmjeni istovrsnih predmeta ili događaja. instrumental s tim prijedlogom označava predmet prema kojem se drugi predmet kreće ili prema kojem je usmjereno kakvo nastojanje. npr. Za sukobom je uslijedilo primirje. Krenite za nama. očekivano je da se takav instrumental često koristi. Vrijedi se zamisliti nad takvim pitanjima). težnja i sl. Bdije nad njezinim GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 211 . Takav instrumental dolazi i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su zamisliti se (npr. Pritvorite vrata za sobom. Mirno su išli jedan za drugim. Cijeli dan je nad svojim papirima. Kako se instrumentalom s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi na mjestu višem od drugoga predmeta. npr. npr. Treba biti oprezan za upravljačem. Danas mladi luduju za fudbalom. Viđećemo se za doručkom. Otišli su za poslom. lnstrumentalom s prijedlogom za označava se i vrijeme. Može to biti vrsta istovremenosti kakvu susrijećemo u primjerima tipa To se dogodilo za večerom. u kojima se često ponavlja imenica (u akuzativu) kojom se označava vremenski interval ili kakav događaj. Privođen je lopov za lopovom. Još i danas tuguje za njom. npr. On je po darovitosti svakako bio nad svojim vršnjacima. Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) Instrumental s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi ili da se događaj odvija na nivou višem od onoga na kojem se nalazi predmet označen imenicom u instrumentalu.Instrumental s prijedlogom za označava da se što nalazi ili događa sa zadnje strane predmeta ili neposredno uza nj. želja. Nada mnom je nebo zatvoreno. npr. obično u iskazima s ponovljenom imenicom. Pili smo kafu za kafom. htijenje. U takvim iskazima ne mora biti riječ samo o vremenu. Gubio je godinu za godinom. odnosno težnju (mogu to biti i imenice). nego i o prostoru ili slijedu. U tim stvarima pravo zajednice je nad pravom pojedinca. Kažu da je lopov nad lopovima. Ova kuća vapi za obnovom. Opasno je trčati za tramvajem. Uz glagole kretanja ili glagole koji označavaju usmjerenost prema cilju. Ne treba žaliti za izgubljenim. i u uporednome značenju. npr. odnosno manje ili više frazeologizovanim izrazima. Iz toga značenja može se razviti i uzročno značenje (jer ono za čim se ide ili teži ujedno je i uzrok kretanju ili težnji). Razgovaraju za kućom. kad instrumental stoji u ustaljenim. Ostao je bez krova nad glavom. a može biti riječ i o vrsti posteriornosti (poslijevremenosti). bdjeti (npr. Traćio je dan za danom.. Za ručkom se ne razgovara. Među tim predmetima po pravilu nema neposredna kontakta.

Pobijedili su pod zastavom knjaževine. Dobro se ośećamo pod njegovim zapovjedništvom. Među nama je sve riješeno. Imanje je pod kućom. Nije htjela nastupiti pod izgovorom da je prehlađena. Pod starom crnogorskom književnošću podrazumijevala se književnost prednjegoševskoga perioda. Rjeđe instrumental s prijedlogom među ima i ablativno značenje (tada je obično zamjenljiv prijedlogom od i genitivom). Pod nama je bila provalija. zbirna. Takva upotreba svojstvena je administrativnome i naučnome stilu. npr. nešto što upravlja ili ima neku vrstu vlasti nad drugim predmetom i sl. kontrola nad upravljačem. Pod ucjenom se ne razgovara.. Kad se u instrumentalu nađu apstraktne imenice. npr. Krije se pod lažnim imenom. npr. Taj je igrač još uvijek pod ugovorom. Među pticama najljepši su golubovi. npr. kad se slaže s instrumentalom. Pismo je vjerovatno među knjigama. Što se podrazumijeva pod pojmom krvnoga delikta.). Takve dokumente treba čuvati pod ključem. npr. Napadači su najskuplji među fudbalerima (upor. U takvim konstrukcijama može se javiti i nijansa načinskoga. Instrumental s prijedlogom među Grupnim interesivom među. Bolesnik je sad pod narkozom i sl. s tim što ta množina može biti i nebrojiva. tj. Spavali su pod mostom. Uvijek je među gospodom. npr. Javljao se u časopisima pod raznim pseudonimima. npr. Instrumental s tim prijedlogom označava predmet koji se nalazi u donjem dijelu. Vojska će uskoro biti pod oružjem. Među pjevačima na cijeni su osobito rokeri. Olovka ti je pod nosem. Rjeđe se javlja i socijativno značenje (u tome slučaju imenica u instrumentalu obično označava naziv ili simbol čega). 212 SINTAKSA . one obično označavaju nešto što obuhvata kakav predmet. Krov bi se mogao srušiti pod težinom snijega. na nižem nivou od drugoga predmeta. npr.postupcima) te uz neke imenice. Nauka o značenju jezičkih jedinica poznata je pod nazivom semantika. Instrumental je pritom u množini. Treba međutim napomenuti da je upotreba prijedloga među uz nebrojivu množinu znatno manje obična no uz brojivu. odnosno nijansa vremenskoga značenja. npr. u prvome redu označava se predmet u mirovanju koji je okružen dvama ili većim brojem drugih predmeta. npr. Među turistima ima i avanturista. Prijedlog pod(a) antoniman je prijedlogu nad(a). Nema pravde ni među cvijećem. Od pjevača na cijeni su osobito rokeri i sl. pobjeda nad nadmoćnijim neprijateljem. Vlada stalno radi pod pritiskom. Obično uz glagole koji označavaju mentalne procese instrumental s prijedlogom pod može značiti i odnos među ekvivalentnim predmetima (pojmovima). predmetima koji se međusobno sasvim podudaraju. vlast nad pobunjenicima.

Dosta je sličnosti među Plavom i Gusinjem. a i ne preporučuje se. nepokretnost. koji se javljaju i s akuzativom. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 213 . odnosno mirovanje predmeta ili kakvu aktivnost na gornjoj površini. na početku ili na kraju drugoga predmeta. Kad se s tim prijedlogom upotrijebe apstraktne imenice. Kuća mu je na početku sela. Upoznali smo se na putovanju. u gornjemu dijelu. o čemu svjedoče današnji vremenski prilozi: ljeti. danas je prilično zastarjela. i to mjesto vezano za mirovanje. o. godina i sl. Takav lokativ u najvećem broju slučajeva služi kao priloška odredba ili kao dalji (nepravi) objekat. neđelja. npr. ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u. LOKATIV Osnovno je značenje lokativa prostorno. npr. Prijedlog na s lokativom upotrebljava se i u vremenskome značenju. tj. uzdignut položaj. Lokativ naime označava mjesto. koji su porijeklom besprijedloški oblici lokativa. Upravnik je na sastanku. Uz imenice koje označavaju uzvišenje. *na ovoj neđelji ili sl. a mogu to biti i nazivi za same događaje. Živi na selu (ali u gradu). Od śutra sam na odmoru. mogao samostalno upotrebljavati. (Nije gramatično npr. Ljetovali smo na Svetome Stefanu (ali u Paštrovićima).). npr.Upotreba interesiva među onako kako se koristi interesiv između. Na pozornici nema nikoga. dan. te pri. s tim da se u lokativu ne mogu naći nazivi za vremenske intervale (npr. U crnogorskome standardnom jeziku lokativ se upotrebljava isključivo s prijedlozima. Nekad se i lokativ. noć. no samo nazivi za faze intervala ili događanja. Viđećemo se *na jutru. Na kraju ljeta mnogi su bez novaca. U neđelju će svi biti na okupu. Na skupštini će biti burno. Ima sat na ruci. u. Viđećemo se na proglašenju pobjednika. tako da se (u jednini) imenuju dva predmeta. Obračuni su na početku godine. petak. one obično pretpostavljaju prisutnost predmeta ili grupe predmeta (često osoba) na nekom mjestu. Lokativ s prijedlogom na Taj prijedlog s lokativom označava mjesto. npr. Stanuje na Starom aerodromu (ali u Podgorici).). jedini prijedlog koji dolazi samo s lokativom. po. a to su na. lani. Na povratku s izleta svi smo bili umorni. *na petku. Nemojte se svađati na ulici. statičnost. uglavnom u vremenskome značenju. Među bratom i sestrom nema nesuglasica. zimi. Śedi na čelu stola. ostrvo i sl. U takvome značenju mjesta po pravilu je isključeno kretanje ili se ono odvija unutar granica predmeta označenoga imenicom u lokativu. npr. npr. Radi na fakultetu (ali u školi).

Svira na violini. a i kad se upotrebljava. obično glagolima govorenja i mišljenja. zahvaliti (npr. Lokativ s prijedlogom po Lokativ s prijedlogom po ima ponajprije prostorno značenje. npr. Tu se mora hodati na prstima. o vratu joj je visila niska dukata. Ne valja biti brz na jeziku) itd. ostati (npr. npr. Prijedlog o s lokativom upotrebljava se i u uzročnome značenju. Pośetiću roditelje o Božiću. peći (npr. Zna pojedinosti o svima njima. Označava predmet ili predmete koji su se razastrli ili se kreću po površini. odnosno uz manju ili veću frazeologizaciju). ili (deverbativnim) imenicama sličnoga značenja. obično cijeloj. Lokativ s prijedlogom o Prijedlog o s lokativom rijetko se upotrebljava u prostornome značenju. Neka putuju o svome trošku. Slično je i u značenju sredstva. npr. Reci mi to na crnogorskome jeziku. dobiti (npr. brz (npr. npr. Nemojte brinuti o mojim postupcima. Đeca vole priče o vješticama. (Prijedloško-padežni izraz na suncu znači istovremeno i na prostoru na kojem grije sunce i u vrijeme dok. Nemam pojma o tim stvarima. Dobro se ośeća jedino na čistom vazduhu. Zahvali Jani na pozivu). npr. Samo su nam bili na smetnji). Samo je htio dobiti na vremenu). Govorilo se o mnogim aktuelnim pitanjima. Za ličnu kartu potrebna je potvrda o nekažnjavanju. Vode međeda na lancu. npr. Majka ih je othranila na preslici. O tome uopšte ne razmišljam. Život ti je visio o koncu.U tome drugom slučaju često se u doslovnome smislu značenje vremena stapa sa značenjem prostora. Jedan je nosio pušku o ramenu. uz značenje sredstva prisutno je i načinsko značenje.) Prijedlog na s lokativom može označavati i sredstvo. na tome prostoru. npr. grije sunce. Sreli smo se na svadbi. I inače se lokativom s tim prijedlogom može označavati i način vršenja radnje (obično u ustaljenim izrazima. To se jelo mora peći na ulju) te uz neke pridjeve kao što su jak (npr. npr. i to s nijansom približnosti i prigodnosti (u tome značenju upotrebljava se i prijedlog oko s genitivom). to obično biva s glagolima tipa visiti. Navikli su živjeti na visokoj nozi. Lokativ s tim prijedlogom upotrebljava se vrlo često i kao dopuna glagolima. jak je na riječima). Reci mi to na crnogorskome jeziku. Lokativ s prijedlogom na dolazi i kao dopuna uz glagole kao što su biti (npr. Ne živi čovjek samo o hljebu i vodi. Ostavite ga na miru. Na suncu nije baš ugodno. Sve je ostalo na istom). Nešto ćešće taj prijedlog s lokativom označava vrijeme. npr. U nekim primjerima toga tipa. drugoga pred214 SINTAKSA .

Po dolasku delegacije sve je sređeno. te značenje uzroka. Cijeli dan šetaju po gradu. Lokativ s prijedlogom po označava i vrijeme. Preglasan je po običaju (upor. pada kiša. Nešto rjeđe susrijeće se i značenje sredstva. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 215 . Tad je često zamjenljiv prijedlogom prema. Najradije putuje po svijetu. posebno uz glagole tipa (po)slati. Probudili smo se u dva po ponoći. Često lokativ s prijedlogom po označava i način (takođe s manjim ili većim stepenom frazeologizovanosti). kad se u njima javljaju uporedne riječi. To se ne radi po kiši. Nijesu svi učestvovali u pregovorima. Danas sam bio u bolnici. Naravno. uz apstraktne imenice riječ je o prostoru u prenesenome značenju ili o čemu što se s prostorom u unutrašnjosti čega može samo upoređivati. Označava dakle da se događaj odvija poslije vremenskoga intervala ili događaja označenoga lokativom. npr. Uzoran je samo po ponašanju. dobijaju i nijansu uporednoga značenja. Igračke su razbacane po podu. Ne smije se raditi ni po babu ni po stričevima. po tom mjestu. Svi će dobiti prema zasluzi i sl. Po prirodi je najveselija u svome društvu. Lokativ s prijedlogom u I lokativ s prijedlogom u primarno se odnosi na prostor.). Ne može se igrati po takvoj hladnoći. npr. Dobio je po nosu. Poruke smo vam slali po Aleksandru. Svi će dobiti po zasluzi.) Prijedlog po može imati i značenje koje je blisko značenju čistoga odnosa (ticanja). npr. npr. Smijete li to poslati po meni?. Traži nešto po dvorištu. Po rezultatima je bolji od ostalih. Iskazi toga tipa. U našem selu sad nema nikoga. Svi su se u čudu pitali što se događa. U glasu joj se ośećala tuga. npr. Po noći može biti opasno ići kroz grad. Onamo smo bili poslati po zadatku. Sve teče po planu. ima u nogama. Postupite po zakonu!. Reci po duši zar nije tako?. zadatak i sl. Baš je tako napisano u Jevanđelju po Marku. Slično prijedlogu na i prijedlog po s lokativom može imati značenje u kojem se u jedno stapaju značenja prostora i vremena. npr.. U tome slučaju imenica u lokativu označava kriterijum na osnovu kojega se što upoređuje (tertium comparationis). (Po kiši znači i po mjestu po kojem pada kiša i u vrijeme dok. Po dugoj kosi reklo bi se da je žensko. i to posteriornost (poslijevremenost). npr. Ko nema u glavi. obično vezano za imenice tipa posao. i to obično tako da se njime označava predmet u čijim se granicama nalazi drugi predmet. npr. npr. Sve je u vašim rukama. npr. Po isteku ugovora završili su na sudu. Morao je otputovati po hitnom poslu.meta.

Taj posao može se raditi samo pri punoj koncentraciji (upor. npr. U neku ruku to je dobro. Ostali su pri svome mišljenju. U takvoj upotrebi prijedloga pri nerijetko se javlja i nijansa uslovnoga (pogodbenoga) značenja. Radili su u najvećoj tajnosti. U decembru redovno ima snijega. npr. Sad baš i nije pri novcu. Dobijaju platu u eurima. npr. U početku je sve bilo u redu. npr. Sve u svemu moramo biti zadovoljni. jedinim neproizvedenim prijedlogom koji se slaže samo s tim padežom. U ratu smo dobijali pomoć u ljekovima. Pri takvim raščlanjivanjima treba biti oprezan. npr.Izrazito često lokativ s prijedlogom u označava i vrijeme. U protivnome slučaju sve ćemo zaboraviti. Śeđeli su pri vratima. koja se po pravilu izriče imenicama što označavaju događaje (a ne vremenske intervale: ne može se npr. Tad je obično riječ o intervalu. To se događalo pri kraju njegova mandata. Znatno rjeđe lokativ s tim prijedlogom označava sredstvo. U prošlome vijeku stalno se ratovalo. npr. Upravo su bili pri ručku. Shvatili smo u istome trenu. 216 SINTAKSA . U Svetome pismu često se govori u metaforama. označava se predmet koji se nalazi ili radnja koja se odvija u neposrednoj blizini drugoga predmeta. To se može postići samo pri temperaturi od 50 stepeni. Poginuo je pri opsadi Skadra. Vrlo često međutim lokativ s prijedlogom pri označava vrijeme. Nije pri zdravoj pameti. To značenje postoji i u nekim ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima (koji često imaju službu rečeničnih modifikatora ili konektora). i to posebnu vrstu istovremenosti. npr. Helikopter je već bio pri zemlji. Nešto slično važi i za označavanje načina. Nalazili su se pri vrhu brda. reći *pri petku ili *pri ovoj neđelji) ili faze perioda. Živjeli su pri moru. Nadirahu u masama. Prilično je česta upotreba prijedloga pri i u socijativnome značenju. procesu ili događaju koji se odvija u granicama vremena ili događaja označena lokativom. parafrazu: To se može postići samo ako je temperatura 50 stepeni). uz koje se katkad javlja i nijansa prisvojnosti. Mi smo u najgorem slučaju treći. Lokativ s prijedlogom pri Lokativom s prijedlogom pri. Nemam pri sebi ničega za pisanje. npr.

najmlađi. kao imenski djelovi predikata. kao atributsko-priloška odredba. zauzimati sintaksičke položaje koji su svojstveni imenicama (mogu biti u službi subjekta ili objekta). U predikatskoj službi pridjevi se javljaju: 1. dobro). To međutim nije i jedina služba pridjeva. čovjek. tj. npr. Svi su bili zadovoljni. osoba.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA Pridjevi su imenske riječi koje označavaju svojstva predmeta označenih imenicama uz koje stoje. 2. svijetleći metak. dobar. npr. Ribnica teče mutna. Ustao je odlučan i odmoran. tj. ružan postupak. Engleska i sl. možemo početi. On je dobar. kao pridjevi koji imaju službu dopuna predikatu. Takvu poziciju pridjevima obično stvara mogućnost da se uz pridjev podrazumijeva imenica ili zamjenica uopštenoga značenja (npr. Bogat jede kad hoće. dobar čovjek. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 217 . genitiv: dobrog(a) čovjeka). npr. a slažu su sa subjektom. a ne *On je dobri). najbolji. genitiv: dobra čovjeka) ili određeno (dobri čovjek. Glavna gramatička posebnost pridjeva je mocija. Pridjevi se mogu javiti i u imeničkoj službi.). Danas sam pospan. dobar roman. neko i sl. Specifično svojstvo pridjeva je i komparacija (poređenje). odnosno mogućnost promjene po rodu (npr. Najvažnija i najčešća sintaksička služba pridjeva je atributska. napušteno selo. Radnički. Na taj način neki pridjevi postaju i stvarno imenice (poimeničeni pridjevi). bolji. npr. mlađi. dobar. matematički zadatak. Sit gladnome ne vjeruje. Ako se domaći slažu. jer oni mogu biti i u predikatskoj službi. npr. npr. dobra. mlad. Taj čovjek je dobar. dijeliti dobro i zlo. dovesti mlâdu. Milan se vratio kući umoran. u kojoj se nalazi samo neodređeni vid pridjeva (npr. Večeras će biti umorna. zrela trešnja. a siromašan kad može. U crnogorskome jeziku pridjevi imaju i različite oblike s obzirom na to odnose li se na što neodređeno (npr.

i teksta. moj. onda uz pomoć kategorije broja (dakle oznakom za jedninu i/ili za množinu) ne možemo prenijeti precizno obavještenje o broju. 218 SINTAKSA . pridjevima ili prilozima. i to količinskih odnosa koji se razlikuju od onih što se izražavaju npr. tj. kategorijom broja. Treba ipak posebno upozoriti na to da zamjeničke riječi zbog nekih svojih specifičnosti (prije svega pronominalnosti. naročito rečenica. Nešto slično važi i za brojeve. a u drugoj sve ostale kombinacije (od dva nadalje). već za to služe upravo brojevi (kao vrsta riječi). Naime po kategoriji broja sve ono što se kvantifikuje dijeli se u dvije grupe. Ako je predmeta više nego jedan. predmet). mogućnosti da zamjenjuju druge riječi. odnosno milion) ili u pridjevske (npr. ja.SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA Zamjenice i brojevi spadaju ili u imeničke (npr. ovđe. kojima je primarno svojstvo označavanje količinskih odnosa. Zato se o sintaksičkim svojstvima tih dviju vrsta riječi govori kad se govori o imenicama. posebno u organizaciji sintaksičkih jedinica. tj. značenja upućivanja) imaju na sintaksičkom nivou vrlo važnu ulogu. pa će se o nekima od njih govoriti kad se budu razmatrale pojedine vrste rečenica u kojima se javljaju zamjenice (osobito kao vezna sredstva) ili kad se bude govorilo o strukturi teksta. odnosno prvi) ili u priloške riječi (npr. U prvoj je grupi jedan element kvantifikacije (npr. odnosno jednom). i zbog foričnosti.

Lako je tebi. Oni funkcionišu kao modifikatori. onaj čovjek onđe. To nije lijepo od vas. Dobro postupiste. Kud ste se zaputili?. Večeras će biti hladno. naročito količinski. Putovaćemo prekśutra. Na nivou teksta pojavljuju se rečenični prilozi. ali oni imaju i drugih službi. npr. Među njihovim raznolikim službama posebno treba pomenuti ove: Prilozi vrše službu priloških odredaba. Sad će nam objasniti. Mučno mi je. nije baš sve bilo po dogovoru. a onda se dogodi nešto stvarno neobično. malo soli. hladnoća zimi. mogu dolaziti i kao glavne sastavnice spojeva riječi u kojima se ponašaju kao imenice koje označavaju količinu (upor. npr. npr.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA Prilozi su riječi za koje je tipično da označavaju različite okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. ubrajaju se u tekstne veznike ili konektore. npr. To mogu biti: 1. Onđe nijesmo bili. priloške odredbe načina. Naravno. litar vina). Neki zamjenički prilozi imaju službu kataforičnih elemenata. 2. priloške odredbe vremena. kojima se upućuje na djelove asindetskih struktura. Dugo se nije javio. prvi red desno. tj. npr. Srećom. sve treba početi iznova. i to je glavna njihova služba. previše gluposti. Bijaše to ovako: svi zajedno uđosmo i śedosmo. npr. sad je sve u redu. Ako takvi prilozi funkcionišu kao sredstva veze. Prilozi mogu imati i službu atributa. Teško nam je. Premalo se ljudi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 219 . Otišli su dolje. npr. Prilozi u nekim tipovima rečenica (jednočlanih ili besubjekatskih) imaju i službu koja je inače svojstvena priloškome dijelu imenskoga predikata. ali mi smo ipak zadovoljni. mnogo vike. kao sredstva kojima se modifikuje značenje cijele rečenice na koju se takvi elementi odnose. npr. priloške odredbe mjesta. npr. 3. Nijesu odmakli daleko. Prilozi. Tako se nijesmo dogovorili. Istina.

Međutim mi ga ipak nećemo ponavljati. sigurno će pasti na ispitu. Zbog svoje modifikatorske uloge takve se riječi („rečenični prilozi“) često ubrajaju u rječce. Ako bude tako i dalje činila. Štoviše izgubiće i pravo na studije. 220 SINTAKSA .javilo na konkurs.

više (poviše). Dijele se na neproizvedene. vrh (navrh. nepunoznačni oblici čine zatvorene skupove jezičkih jedinica. iznad. poslije. uoči. preko. iza. krajem. silom). čak i sl. po. dok u drugu spadaju uzvici. prije. izuzevši) te prijedloško-padežni izrazi (npr. zbog. nadohvat. spram (naspram). kraj (pokraj). ispred. umjesto. zbog. Prijedlozi stoje uza sve kose padeže. u skladu s(a) itd. izvan (van). pored. rjeđe. početkom. putem. sred (usred. posred.) te oblici pomoćnih. u. udno. usljed. protiv. unutar. U prvu grupu spadaju izrazito gramatikalizovane. te veliki broj (frazeologizovanih) prijedloško-padežnih izraza. potkraj. svrh). od. posredstvom. koji porijeklom mogu biti imenički oblici. kod. zahvaljujući. s obzirom na. veznici i jedan dio rječca (npr. čelo. zarad. povodom. nakon. radi (rad. oblici vokativa (u službi obraćanja) i dio rječca. prilikom. baš. Kad se kaže da su prijedlozi nepunoznačne riječi. ispod. blizu. PRIJEDLOZI Prijedlozi ili prepozicije jesu nepunoznačne nepromjenljive riječi kojima se upućuje na odnose među predmetima ili događajima. širom. put. do. osim.). zar. podno. takve se riječi mogu podijeliti u dvije grupe. posebno često oblici instrumentala (npr. krajem. glagolski prilozi (npr. povrh. između. tokom. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 221 . iz. i to prijedlozi. liše. slijedom. nasred). isključivši. modalnih. uvrh. na osnovu. putem. poput. pomoću. niže.NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI Nepunoznačne riječi i. namjesto. sporad). Navodimo ih redom: ■ Prijedlozi s genitivom: bez. da. kao. od. nadno. na. Svima im je zajedničko to što ne mogu zauzimati poziciju ni samostalnih ni nesamostalnih članova rečenične strukture. nakraj. izuzev. nesamostalne riječi i oblici. oko (okolo). duž. S obzirom na službe u pojedinim sintaksičkim cjelinama. i proizvedene. namjesto. nadomak. faznih i perifraznih glagola. sredinom. porad. nauštrb. ne. onda se pod tim podrazumijeva da se njima uspostavljaju odnosi među riječima.

222 SINTAKSA . pod. Međutim to nije bilo dovoljno). te prijedloško-padežni izrazi: uzevši u obzir. Sve bi učinili zdravlja radi. kao kad. Jelena to zna jer sam joj ja rekao). po. U dimenzionalne spadaju prostorni i vremenski. Prijedlozi s akuzativom: kroz(a). Prijedlozi s akuzativom i instrumentalom: među. posljedični. isključivši. VEZNA SREDSTVA Vezna sredstva dijele se na veznike i konektore. kao i prijedlozi. I veznici se. npr. kad) kojima se povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica (npr. tj. uprkos. imenica (npr. zamjenica (npr. niz(a). Prijedlog mimo ide i uz genitiv i uz akuzativ. Sve su pokušali. Prijedlog za ide s genitivom. Konektori su riječi ili skupovi riječi kojima se rečenice povezuju unutar teksta (npr. pokraj peći). Prijedlozi stoje ispred riječi na koje se odnose. do danas). srazmjerno. nasuprot. Jedini prijedlog koji ide isključivo s lokativom jeste pri. u odnosu na. uz(a). Jedino prijedlog radi može stajati i iza tih riječi (u postpoziciji). pred. kod njih) i uz priloge (npr. nad. zahvaljujući. prije no što. s obzirom na to da). a. a veznici kojima se povezuju klauze zavisnosloženih rečenica nazivaju se subjunktorima. dopusni i dr. akuzativom i lokativom.■ ■ Prijedlozi s dativom: k(a). uzročni. (poimeničenih) pridjeva (npr. ili. Veznici koji povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica nazivaju se konjunktorima. istine radi. Radili su sve ove godine marljivo i uporno. jer. isključujući. ako) i proizvedene (npr. akuzativom i instrumentalom. s obzirom na. uslovni. prema. mogu podijeliti na neproizvedene (npr. protivno. boga radi. Veznici su nepromjenljive nepunoznačne riječi (npr. a u nedimenzionalne prisvojni. Prijedlozi s akuzativom i lokativom: na. ali ništa nije pomoglo) i klauze zavisnosloženih rečenica (npr. bez obzira na. uključivši. ali. da. Prijedlog u ide s genitivom. Prijedlog s(a) ide s genitivom i s instrumentalom. ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ S obzirom na odnose s padežima sve prijedloge dijelimo na dimenzionalne i nedimenzionalne. u zamjenu za. Prijedlozi stoje uz kose padeže imenskih riječi. tako da. uključujući. načinski. o. i. na engleskom).

ali opet. nego i. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 223 . prema tome. Takva su vezna sredstva npr. pa i. bilo. drugim riječima itd.). Ko umije. kao što. nego. suprotnih i rastavnih rečenica (npr. volja ..KONJUNKTORI U veznike nezavisnosloženih rečenica ili konjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje sastavnih (i. suprotnih (a.. razmišlja) i atributskih rečenica (npr. te. ni. KONEKTORI Konektori su vezna sredstva na nivou teksta. priloških (npr. u protivnom. To je čovjek koji nas je tražio) te proizvedeni veznici (veznički izrazi) koji imaju takve službe (npr. volja. subjekatskih (npr. štoviše (npr.). niti). zahvaljujući tome što itd. O vrstama i značenjima pojedinih konektora biće više riječi u poglavlju o strukturi teksta. Ana javlja da neće doći). Njima se pojedine rečenice (proste ili složene) povezuju u cjelinu koju čini tekst. objekatskih (npr.. no. bilo . Ni đeca nijesu što su nekad bila). O pojedinim službama i značenjima takvih i neproizvedenih i proizvedenih subjunktora biće više riječi u vezi s pojedinim vrstama zavisnosloženih rečenica. O upotrebi i značenju pojedinih konjunktora biće riječi u vezi s pojedinim vrstama nezavisnosloženih rečenica. a kamoli i sl. Nema više razloga za čekanje.. Štoviše trebalo je i prije učiniti ono što je učinjeno sad). međutim. SUBJUNKTORI U veznike zavisnosloženih rečenica ili subjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje predikatskih (npr. ne samo . ali.. Dok piše. njemu dvije). prije nego što.. sve dok. već) i rastavnih rečenica (ili) te veći broj vezničkih izraza koji služe za povezivanje pojedinih tipova i podtipova sastavnih. pa.

uz to. sve to. zaprasamo što. Neproizvedeni: onamo. odnosno iskaz ili učestvuju u oblikovanju njihove gramatičke strukture. tu. kao što. što god. nego (i). ali. zahvaljujući tome što. tamo. Proizvedeni: pa i. Prve rječce nazivaju se nesamostalnima. bilo . (veznici zavisnosloženih rečenica) radi toga. volja zato. volja . nego. koliko god. ovako. s 1. mada. rečenicu. već. ma što. zatim. sve u svemu.. kakav. čiji. no.. što. kakav. odakle. preobzirom na to što. zar. no. onđe. na osnovu toga. đe god. tako da. s tom namjerom. samo. dok. uza otkud. pored toga. tako. u tu svrhu. a kamoli. iza toga. za razliku od toga. niti. pošto. štoviše. makar. ma ciznije rečeno itd.. kad. to jest. naA. čim. đe. ali. poslije 2. onda. s obzirom na to da. a u drugu rječce koje se odnose na čitavu rečenicu i modifikuju po nečemu njezin sadržaj. naprotiv. odnosno riječi koje na bilo koji drugi način modifikuju djelove rečenice. odatle. usljed toga. inače. na osnovu toga što. jer. zato što. zbog toga. ni. ukoliko. vo. tačnije rečeno. a. nom. s B. tek što. ma kako. pa se i nazivaju modifikatorima (npr. odavde. pa. toga. jednom 2. nažalost)..VEZNA SREDSTVA KONEKTORI (vezna sredstva na nivou teksta) međutim. s bolje reći.. 1. Proizvedeni riječju. u tom slučaju. kao da. kako. time. prema tome. li. ma đe. koji. tim prije što. 224 SINTAKSA . U prvu spadaju izrazito nesamostalne gramatikalizovane riječi koje modifikuju značenja drugih riječi. prije toga. nakon toga. potom. Neproizvedeni: tim (takvim) ciljem. i. ko. budući da.). drugim riječima. SUBJUNKTORI obzirom na to. dijele u dvije grupe. ako. zbog toga što. iako. kako god. u protivnom. god i sl. nakon što. prije no što. naime. onako.. kao i. li. nego da VEZNICI RJEČCE Rječce ili partikule jesu nepunoznačne i nepromjenljive riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju cijeloga iskaza ili prema njegovu dijelu. osim toga. barem. ovamo. kao kad. One se. s obzirom na sintaksički status. ne samo . KONJUNKTORI suprot tome. u suprotpremda. jedino. (veznici nezavisnosloženih rečenica) ovđe. spojeva riječi ili rečenica (npr. odande. kuda. te. dokle. u stvari. kolik dakle. a druge samostalnima. nego što. ma koliko. bilo. ko god. da. ili tad.

npr. sumnju i sl. Tada stoji na kraju iskaza (kao samostalna rječca). Zar baš mora biti tako?. Nije li bilo dosta?. Đe li ga nađe! Takvo li može biti upotrijebljeno i bez upitnih riječi. zar i da. Zašto li su lagali? Rečenice u kojima li ima ulogu pojačivača upitnih riječi katkad su kvaziupitne. Bolje mi negoli oni. koji može biti potvrdan (npr. pojačajne rječce ili intenzifikatori. Da oni možda nijesu već otišli kući? Pojačajne rječce (intenzifikatori) Brojne rječce služe za pojačavanje i/ili naglašavanje pojedinih riječi u rečenici. i tada pitanju dodaje značenje mogućnosti. Da se nijeste posvađali?. rečeničnih članova ili čitavih rečenica (iskaza).. po pravilu iza glagolskoga oblika. odnosno sastavni su dio retorskih pitanja. Nijesu li se o svemu dogovorili?). izražava dodatno čuđenje. Rječca li dolazi i iza nekih drugih upitnih riječi (zamjenica i priloga). Tada se piše zajedno s riječima iza kojih dolazi.NESAMOSTALNE RJEČCE Među nesamostalnim rječcama razlikuju se upitne. Rječca li osnovno je gramatičko sredstvo građenja upitnih rečenica. a kamoli svi. nevjericu. Upitne rječce U upitne rječce spadaju li. Rječca zar dolazi na početku potvrdnih ili odričnih upitnih rečenica i. takođe kao vrsta intenzifikatora. Sad bi ipak bilo dosta. uz pitanje. Lijepa li je!. Mudar li si!. U tome slučaju one su zapravo uzvične. Svi smo tu. eventualnosti (običnije je u odričnim iskazima). Spavate li?. Kako li samo pjeva!. Đe li je sada?. Takve su rječce: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 225 . npr. Da li im sve reći?) ili bez li. Pjeva li. npr. Zar ste svi poluđeli? Zar se katkad združuje s rječcom ne. podsticajne. Zar ti nije jasno?. Hoće li im to uspjeti?) ili odričan (npr. zar ne? Osim li i zar upitna može biti i rječca da ili zajedno s li (npr. npr. npr. uporedne. pjeva! Rječca li dolazi. Nije ni većina. npr. Što li joj se moglo dogoditi?. zar ne?. Akoli neće. pa se zovu pojačajnim rječcama ili intenzifikatorima. Neće li biti bolje odustati?. Iza tako strukturiranih iskaza očekuje se potvrdan odgovor. Jesi li umoran?. npr. potvrdno-odrične rječce te prezentativi. ne moraju. Ko li im je to dojavio?. i uz druge rječce ili vezna sredstva. U takvim slučajevima ima funkciju intenzifikatora. Ludo li je!. Da mi ipak njih pozovemo?. Da ti nije muka?. Ta je rječca enklitika i uvijek dolazi iza akcentovane riječi.

npr. označava da je onoga o čemu se govori više no što je uobičajeno. Ko sve nije bio tu!. ali ni to nije pomoglo. npr. Nije se ni javila prijateljici. Nastoji biti što ljepša. Otputuj što dalje. Razveseli se makar za praznik. Đe li ga samo nađe?. neka je dobro došao. Nijesu se čak ni pozdravili. S njima su takođe razgovarali. Rječca čak udružuje se i s drugim rječcama i veznicima (posebno često s rječcom i odnosno ni). koji god = svaki. bilo (mu. bilo bi kasno. Nijesu imali povjerenja ni u koga. Ma kako postupili. To značenje naime usmjereno je prema gornjoj granici nečega. npr. npr. Došla su i ona dvojica. a spoj odnosnosti i dopusnosti rezultira habitualnim značenjem. Pa da i jeste tako. svejedno je. Rječca čak. npr. Bilo đe došao. Oni su takođe bili tu. odnosnu zamjenicu pretvara u neodređenu. npr. I juče bijahu ovđe. što (stoji uglavnom uz komparative). npr. bićemo nezadovoljni. To košta čak hiljadu eura.■ ■ ■ ■ i ili ni. pa znače zapravo i nešto kao „najmanje“. takođe. Čak je i kod kuće bolje nego ovđe. koje uz značenje isticanja imaju i dodatno značenje dopuštanja. Došli su čak i oni. npr. npr. Pratio ih je sve do kuće. „u najmanju ruku“. Čak i ako dođu. Kupi bar deset kilograma. Išao sam čak njegovoj kući. prema maksimalnome. bilo kakav = svakakav itd. Kupićemo koliko god imate. da je ono veće od očekivanoga. Samo da znaš što se dogodilo! Rječce bar ili barem i makar uz isticanje elemenata uz koje stoje imaju i dodatno značenje koje se odnosi na postavljanje granice prema minimalnome. svi ga lijepo dočekuju. Ti bar znaš što je dobro. Pa vidiš kud zađosmo!. Rječca čak ili čak (n)i dolazi i s nekim subjunktorima i čini s njima vezničke izraze takođe sa značenjem dopusnosti. Takve rječce dolaze obično uz odnosne riječi. ima i dodatno značenje koje je donekle suprotno opisanome značenju rječca bar i makar. Pa kako ste to izveli?. što onda?. Blisko je tome i značenje rječca god. Ko god dođe. odnosno značenjem koje npr. Čak i da su pristali. tj. Pa to je da čovjek poludi!. Pa naravno! samo (ta rječca uz pojačajno ima i nijansu isključnoga značenja). pa. I njemu dadoše poklon. ma (makar). npr. Reci barem sestri. 226 SINTAKSA . Bar se nije morao mučiti. npr. uz značenje isticanja. Značenje blisko značenju rječce čak imaju i rječce: ■ ■ sve. značenjem ponavljanja čega. Samo ti pričaj!. Svima je dao makar po čokoladu. Upor. vam) drago.

Daj. koja se tradicionalno povezuje s imperativom 3. stepenuju. osobito praktičan. neobično teško) itd. neobično (neobično sposoban. osobito. Uporedne (gradacijske) rječce To su rječce koje modifikuju svojstva izražena u prvome redu pridjevima ili prilozima. Riječ je. vrlo. Premda su dali sve od sebe. U dopusnim rečenicama rječce opet i ipak imaju službu korelativnih riječi. ili se svojstva izražena pridjevom. Uradi to već jednom. previše (previše dosadan). gotovo svi. i to uglavnom tako da ta svojstva gradiraju. potpuno.. ona neka dođe. o posebnoj službi riječi. odnosno značenje molbe. De uradi to! Podsticajne rječce mogu se i samostalno upotrijebiti. skoro (gotovo nimalo. što se obično svrstavaju u priloge. jedva (jedva dovoljan. npr. još (još malo. pa opet ništa. opet nijesu uspjeli. gotovo. jedva nekoliko). malo niži). Takve su npr. odnosno dopusnoga značenja imaju takođe rječce opet i ipak. Pošalji ga neka kupi krtole). Osim toga neka s glagolskim oblicima dolazi u rečenicama u kojima ima dopusno značenje. saberi se!. koje stoje uz pridjeve ili priloge i funkcionišu kao sredstva za svojevrsno opisno stepenovanje tih riječi. još ljepši). dosta dobro). Hajde. skroz (potpuno pribran. naravno. prijetnje i sl. veoma (vrlo dobar. Hajde kreni već jednom!. de! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 227 . malo (malo gluv. pa su se ipak izvukli. i pribraja subjunktorima. zakletve. npr. veoma hladno). odnosno prilogom upoređuju s nekim drugim svojstvima. posebno. koje obično dolaze iza konjunktora pa.Značenje naglašavanja suprotnoga. Podsticajne rječce Među podsticajnim rječcama posebno mjesto pripada rječci neka. naročito (posebno talentovan. lica (npr. molim te. nešto (nešto kasnije. naročito teško). skoro sam). kreni već jednom!. i to u izričnim (npr. Neka može imati i službu subjunktora. prilično precizno). Neka samo proba!. Iako su gubili s tri gola razlike. Tada se. Neka zahvali doktoru što je ozdravio. npr. prilično (prilično suzdržan. malo više. Neka radi što hoće. Reče mu neka ustane) i namjernim rečenicama (npr. zapravo. oni neka dođu). Pisali su pet puta Skupštini. ipak su se izvukli. nešto bolestan). daj i de dolaze uz imperative i obilježene su kao osobitosti razgovornoga stila. Podsticajne rječce hajde. sasvim. Gubili su s tri gola razlike. npr. rječce mnogo (mnogo veći). sasvim dobra. npr. dosta (dosta povoljan. skroz blijed).

Eto. Evo đe se sakrila! Iza tih rječca mogu dolaziti i čitave rečenice. Evo idu!. neće doći! Prezentativi To su rječce evo. a ne se može vezati i direktno za predikat. obično uz prezent. Pogle ono!. Jesu li se javili? – Ne!.Podsticajno (zapravo zapovjedno) značenje može imati i rječca da. Sintaksički je važna razlika među njima u tome što da stoji isključivo kao samostalna rječca. Evo. Evo najprije primjera za upotrebu rječce da: Jesu li se javili? – Da!. Da ste ih još ove neđelje primili na posao! Potvrdno-odrične rječce Potvrdna rječca je da. eto za drugo. Hoće li i oni śutra doći? – Da! ili Da. Ne pitaj kako mi je. pa onda i vezanost za kategoriju lica (evo je vezano za prvo lice. Stajali su ne usuđujući se da prođu. npr. a odrična ne. Gle što brzo trči!. Tada one mogu funkcionisati i kao nesamostalne (npr. Eto ti Mirsada. npr. još uvijek lutaju bez cilja! Uz prezentative. da se uvijek odnosi na cijelu rečenicu. npr. Hoće li i oni śutra doći? – Ne. mogu dolaziti i dativ. odnosno akuzativ ili nominativ. doći će!. npr. Gle kako je visoka! 228 SINTAKSA . Drugim riječima. to je sve što sam htio reći!. procese ili događaje koji su prisutni (prezentni) u govornome činu. Tada oni imaju obično značenje blisko oblicima glagola dati. Evo kiše!. onđe je! Rječca ne može se upotrebljavati samostalno kao i da. Gle čuda!. a eno za treće). ili uz perfekat. Eno ti onđe to što tražiš! Iza tih rječca mogu stajati i klauze zavisnosloženih rečenica. Eto ste i vi pogriješili na istome mjestu!) i kao samostalne rječce. npr. pa s njim to riješi. posebno kad imaju i zaključno značenje. Da znaš da ću joj reći!. Evo vam novac. Eno izlaze iz kafane!. npr. npr. a ne može biti i samostalna i nesamostalna. Njima su svojstveni uzvičnost i pokaznost (upućivanje na učesnike komunikacije). koje su glagolskoga porijekla (u vezi su s glagolom gledati). npr. pa je zamotajte. a mogu dolaziti i uz druge riječi. čuli ste cijelu priču!. Da to središ kako znaš!. Eto Ivana!. Ne radi se tako. Evo vam boca. npr. Da si mu to odmah vratio!. npr. Eno našega poštara! Osim toga te rječce mogu upućivati i na radnju. Evo što ste napravili!. kad dolazi neposredno ispred njega. npr. osobito u razgovornome stilu. Misliš li da je i on onđe? – Da. Evo ovđe sam ga našao!. Eto kako si dobro naučio!. Eno. posebno upućivačke. a može se i osamostaliti. Nazivaju se prezentativima zato što upućuju na predmete. neće! ili Ne. Prezentativima se mogu smatrati i rječce gle i pogle. eto i eno.

uistinu. Sve je u redu. ela. Dali smo im sve što su tražili. ela (upor. tj. gle. riječ sigurno u rečenici Ona je sigurno polagala vozački ispit priloška odredba. de. odnosno zar ne (npr. drago. i to u pravilu odnos emocionalne prirode. RJEČCE Nesamostalne 1. nekih podsticajnih rječca (npr. na svu sreću itd. vrlo. ako!). ako. sigurno. sigurno.SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) Osim samostalne upotrebe. npr. da Samostalne 1. reci šta se dogodilo!) i prezentativa (npr. previše. neobično itd. posebno dijaloškoga i/ili razgovornoga tipa. skoro. pa. Hajde. još. Istina. neki od njih mogu se upotrijebiti i nesamostalno. tj. a u rečenici Ona je. – Opet?). Tako je npr. eto. to je sve!). pogle UZVICI Uzvicima ili interjekcijama pripadaju riječi ili. rjeđe. da. podsticajnih rječca i prezentativa: zar ne. i nekih drugih razmotrenih rječca. Upitne: li. – Zar?). gotovo. 4. daj. osobito. vam) možda. Samostalne (modalne) rječce 2. da 6. – Ako. niti. Njima se izražava ili posebno naglašava zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. nego o priloškim riječima koje su dio rečenične strukture. polagala vozački ispit samostalna rječca. ali tada nije više riječ o rječcama. zar. eno 2. bilo (mu. zar. bez sumnje. Prezentativi: evo. – Neka. hajde. potvrdno-odričnih. ako (upor. a u nekim iskazima. kojima je uvijek svojstvena samostalna upotreba. neka (upor. zar (upor. čak. evo. Jeste li čuli? – Ne! ili Ne. opet. Pojačajne (intenzifikatori): i. Podsticajne: neka. makar. rječce da. Samostalna upotreba upitnih. sasvim. potpuno. prihvatanje ili odbijanje nečega. valjda. Lijeva kiša kao iz kabla. čak i. i to redovne. prilično. na nivou teksta (modifikatori): samo. nijesmo!). ne. Hoću li im reći? – Ela!) ili opet (upor. naročito. zar. Sve ćemo to śutra kupiti. eno. neka. ne 5. nažalost. neka!). suviše. Oni su već došli. veoma. eventualno. Potvrdno-odrične: da. tj. zar ne?). nešto. modalne rječce na nivou rečenice. skupovi riječi kojima se izražava u prvome redu subjektivna modalnost. stvarno. uglavnom. srećom. vjerovatno. treba posebno izdvojiti modifikatore. nesumnjivo. dosta. Eto. jedva. oduševljenje GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 229 . bar(em). ni. te mogućnosti i takve upotrebe rječca ne (npr. skroz. Uporedne (gradacijske): mnogo. malo. ipak zaista. posebno. eto. modifikator. odnos govornika prema sadržaju iskaza. 3. god.

što se tu može!?). nego su to riječi kojima se oponašaju različiti zvukovi u prirodi. Značenje tih riječi stoga je izrazito nepunoznačno. teškoću ili muku (npr. iznenađenje ili ravnodušnost. npr. olakšanje ili bol. Ua. strah (npr. objekta. npr. U prvu bi spadali uzvici u užem smislu. odvratnost (npr. pa nije neobično da stoje i s vokativom. hujkati. iznenađenje (npr. kao što su glagoli ili imenice. Ojha!). Uzvici u užem smislu po pravilu se ne povezuju s drugim riječima. zluradost (npr. kao i vokativi. Uh. Ah. pa vi ste već gotovi!). Ha. zar nema više ništa?). Pih.). sumnjičavost (npr. 230 SINTAKSA . veselje (npr. joj meni i sl. Hm. Uh. Većina tih riječi pripada riječima posebna tipa koje se od svih drugih vrsta riječi razlikuju po tome što uglavnom nijesu djeljive na manje značenjske jedinice (morfeme). a u treću onomatopeje. negodovanje (npr. zapovijest. dođi! (uzvik ej ili oj često se i navodi uz vokativne oblike kao svojevrsno upućivanje na ono što se označava vokativom).ili strah. ojkati. to su obično oblici dativa kojima se precizira na koga se odnosi ono što je izraženo uzvikom. što je to gadno!). bol (npr. što me prepade!). koje nijesu u odnosu ni s govornikom ni sa sagovornikom. kako to boli!). kuku vama. zabrana itd. prijekor (npr. O. nemoć (npr. Uzvici bi se mogli podijeliti u tri grupe. a kad se i povezuju. Aha. uslovljeno kontekstom ili situacijom u kojima se upotrebljavaju. a ni kao riječi nemaju određena značenja. sad sam te ulovio!). Ej. UZVICI U UŽEM SMISLU Uzvici u užem smislu mogu izražavati divljenje (npr. Osim toga oni. sumnjičavost (npr. Eh. Prema uzvicima u užem smislu relativno se rijetko tvore druge vrste riječi. kojima se izražavaju uglavnom različita raspoloženja i emocionalna stanja i koji se ponajprije odnose na govornika. misliš da je tako?). predstavljaju posebne konstrukcije (rečenice posebna tipa) i ne mogu biti članovi rečenične strukture (ne mogu npr. za pozivanje sagovornika na komunikacijski čin. Ah. sudija!). U drugu grupu spadali bi zapovjedni (imperativni) uzvici. Te riječi slične su oblicima vokativa jer često služe za uspostavljanje kontakta među sagovornicima. jedva čekam da se pojave!). Joj. nemoj baš tako!). to je predivno!). nestrpljenje (npr. no služe kao svojevrsni signali (a ne znakovi) govornikova raspoloženja ili njegova odnosa prema sadržaju iskaza. Kako uzvici po pravilu nemaju određenoga značenja. Jao. jaukati. priloške odredbe ili sl. sumnjičavost. to mi se gadi!). jojkanje i sl. npr. jao nama. koji su usmjereni prema sagovorniku ili sagovornicima. među tim trima grupama nema čvrstih ni jasnih granica. Marko. biti u službi subjekta.

ljuknuti i sl. Halo. S obzirom na to na što se onomatopeje odnose mogu se razlikovati: ■ one kojima se oponašaju različite vrste udaranja predmeta o predmet ili različite vrste padanja predmeta (na tvrdo ili meko tlo. gric. npr. krc. jaukanju. tras. zviz i sl. ako. gle. ■ ■ ■ Za razliku od drugih uzvika onomatopeje katkad mogu zauzimati i određene pozicije unutar rečenične strukture. Napravi krc i gotovo. piju (pile). pras. u vodu i sl. ili o-ruk za naglo i zajedničko obavljanje neke radnje te pst (uzvik kojim se zapovijeda šutnja). na obavljanje konkretnih poslova u kojima se javljaju šumovi. tres. ia-ia (magarac). neka. one koji se odnose na razna životinjska glaskanja. tj.). đevojko. napućikati. kukuriku (kokot). u blato. apćiha.ZAPOVJEDNI UZVICI Zapovjedni uzvici služe prije svega za uspostavljanje komunikacijskoga čina (oni su najsličniji vokativu). fiju. ko je!? Tu ide i ura. mjau (mačka). ku-ku (kukavica). Na kraju ona njega cmok u obraz. zviždanju. Posebnu grupu zapovjednih uzvika čine oni koji se odnose na životinje (viđeti poglavlje Morfologija). kva-kva (patka) i sl. šicnuti. mu (govedo). mljackanju. vrati se!. me(e) ili be(e) (bravi). bla-bla itd. kao uzvik za juriš. ONOMATOPEJE U treću grupu uzvika spadaju onomatopeje.. eno. tika-taka i sl.). av-av (pas). bup.. npr. mljac. Hej. škljoc. npr. na zvukove ili šumove koji dolaze iz kakvih naprava. npr. gr ili gr-gr. npr. posebno oni koji dolaze do izražaja u međuljudskoj komunikaciji. tugo moja!. a nijesu jezički znakovi (npr. bum. eto. štucanju. obraćanju sagovorniku s pozivom da učestvuje u komunikaciji. klik. Uvijek su spremni za bla-bla. Uzvične su prirode i neke podsticajne rječce. ko-ko (kokoška). urlikanju. te posebno prezentativi evo. odnosno na prirodne zvukove ili šumove.. Ide av-av. one koje se odnose na ljudsko djelovanje. pri ječanju. hajde. buć. npr. gu-gu (golub). cmok. išnuti. šmrc. Oni su zato često vezani za dozivanje ili zapovijedanje. pogle. pljas. udaranju nečim o nešto i sl. one koji se odnose na šumove i zvukove što ih proizvode ljudi bilo kao paragovorne bilo kao fiziološke manifestacije. čujete li me?. npr. Tika-taka budi đaka. misnuti. Prema nekima od tih uzvika mogu se tvoriti i glagoli. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 231 . tu-tu. tj. vau-vau. npr. Oj. ćuke-ćuke. Ej. pljus. koji su takođe usmjereni na sagovornika. uzvici kojima se oponašaju zvukovi ili šumovi u prirodi. A on onda pljas u vodu.

pijukati. aha. mis. fijukati. a ne moraju biti izvedene prema (onomatopejskome) uzviku. hrkati. ću-kok. ura. jao. điha. o. pljuskanje. pljus. gr-gr. iš. me(e). cviljeti. škljocanje itd. UZVICI Uzvici u užem smislu Zapovjedni uzvici Onomatopeje bum. pras. kukuriku. gric. Uzvici koji se odnose na životinje: śok. kva-kva. krkljati. be. ha. ia-ia.Isto tako od onomatopeja se često tvore nove riječi. pi-pi. posebno glagoli i (deverbativne) imenice. oj. bubnuti. šuštati. klik. 1. dura. piju. joj. ae. škljoc. bup. kiś. tu-tu. npr. mjau. ku-ku. mljac. škljocati. hae 232 SINTAKSA . dio. šmrcanje. mac. mjaukati. bla-bla. kvocanje. kvoc. cvokotati itd. koje su onomatopejske prirode. ćuki-ćuki ah. fuj o-ruk 2. tras. grickati. zviždanje. ćukanje. pis. uh. ljuke. ijuju. koko. mu. kiš. posebno glagola. pljusnuti. meketanje. guś. Ima i riječi. grgoljiti. gu-gu. fiju. kukurijekati. oh. na. av-av. Uzvici „drugog lica“: hej. ej. krc. npr. ua. bućnuti. buć. zviznuti. tika-taka. pljas. (h)alo. gugutati. apćiha. krckati.

njegova volja i sl. rekcija i pridruživanje. mirno more. jer zavisni tagmem određuje glavni po svojstvu. tj. onda je sintagmemu svojstvena paradigmatičnost. bilo kojega broja (i u jednini i u množini) ili u bilo kojem padežu. a službu zavisnih mogu vršiti pridjevske riječi (npr. npr. komšija Mirko. a ako je nepromjenljiva. jer se pridjevske riječi mogu sasvim prilagođavati imenicama. broju i padežu. selo Jelenak. tj. u sintagmemu mirno more zavisni tagmem (mirno) ponavlja gramatička svojstva glavnoga (more): srednji rod. misliti na posljedice. spavati mirno.SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI Spojevi riječi ili sintagmemi jedinice su sintaksičkoga nivoa koje se sastoje od najmanje dviju međusobno povezanih sastavnica ili tagmema. gradio bih kuću i sl. prvi maj. imenice. graditi kuću. mogućnost promjene (npr. biti bilo kojega roda (i muškoga i ženskoga i srednjega). mirno more. mnogo snijega). a podređeni zavisnim. mnogo snijega. Kongruencija može biti potpuna ili nepotpuna. zamjenice ili poimeničene pridjevske riječi). gradio sam kuću.) ili imenice (npr. mirnim morima. isti on. gradim kuću. nominativ. u sintagmemima s GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 233 . Ako je glavni tagmem promjenljiva riječ. Sintagmemi nastali takvom gramatičkom vezom među tagmemima nazivaju se odredbenim sintagmemima. ptica grabljivica). KONGRUENCIJA Kongruencija je tip gramatičke veze među tagmemima koji podrazumijeva potpuno ili djelimično slaganje glavnoga i zavisnoga tagmema u gramatičkim svojstvima. Tako npr. Nadređeni tagmem naziva se glavnim ili nezavisnim. graditi kuću. i to u rodu. Kod sintagmema s pridjevskim riječima načelno je potpuna. GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI Među tagmemima koji čine sintagmeme moguća su tri različita tipa gramatičke veze: kongruencija. S druge strane. tj. mirna mora. Službu glavnih tagmema u takvim sintagmemima vrše isključivo imeničke riječi (tj. baviti se trgovinom. onda je i sintagmem nepromjenljiv (npr.). Tagmemi se udružuju u sintagmeme na osnovu zavisnosti. jednina. punoznačnih riječi i/ili oblika. mirno more.

npr. dobri sluge. ima dosta sintagmema u kojima se imenice ne slažu ili u rodu (npr. Zato je tipično da oni u sintagmemima s rekcijom imaju poziciju glavnoga tagmema. Imaju ih i imenice. Tada naime zavisni tagmemi imaju primarno oblike ženskoga roda. a označavaju osobe muškoga pola. npr. selo Mahala.. a tek sekundarno i oblike muškoga roda. nedaleko od škole. posebno one koje su nastale od glagola. naše kolege. opština Golubovci ili država Ujedinjeni Arapski Emirati). npr. tri prijatelja. U vezi s kongruencijom mogu se i u sintagmemima s pridjevskim zavisnim tagmemima javiti slučajevi kolebanja uslovljeni ponajprije sukobom između gramatičkoga i leksičkoga značenja pojedinih imenica u funkciji glavnoga tagmema. raspoložen za razgovor i sl. sklon svađi. ugledan vođa. što znači da mu predođreduje oblik u kojem će se pojaviti. grad Pljevlja. ima slučajeva da u nekim spojevima riječi nema podudaranja ni u rodu ni u broju ni u padežu. npr. npr. naš kolega. Prenoćili su u Hotelu „Kolovare“ (tu je glavni tagmem u nominativu množine ženskoga roda. košulja bez rukava. onda zavisni tagmemi imaju u jednini gramatički oblik muškoga roda. S tim u vezi treba posebno upozoriti na ovo: Kad su glavni tagmemi imenice koje su gramatički ženskoga roda. prvi u trčanju. trgovati povrćem. pun snage. gradnja kuće. oči đeteta. npr. npr. sluga. država Egipat). npr. selo Crnci. najbolje od svih. Međutim isti ti sintagmemi u množini se ponašaju drukčije. upravljanje preduzećem. dobar sluga. naši kolege. ali i druge imenice. graditi kuću. Rekcijske riječi mogu biti i pridjevi. deset eura te neki prilozi.. Posebno razvijena rekcijska svojstva imaju glagoli. Štoviše. malo tople vode. vrata dvorane. npr. Takva se kongruencija naziva kongruencijom po smislu ili semantičkom kongruencijom. 234 SINTAKSA . REKCIJA Rekcijom se naziva gramatička veza među sastavnicama sintagmema u kojoj glavni tagmem upravlja gramatičkim svojstvima zavisnoga. uključujući i one koje ne moraju imati nikakve direktne veze s glagolima. ugledni vođe. poglavica plemena. bojati se vrućine. vođa i sl. zato što se imenice često ne mogu složiti s drugim imenicama i u rodu i u broju i u padežu.. razgovarati s komšijama i sl.imeničkim zavisnim tagmemima često je riječ i o nepotpunoj kongruenciji. daleko ispod očekivanja. npr. poziv na sastanak i sl. zatim brojevi. ugledne vođe (to je kongruencija po obliku ili gramatička kongruencija). dobre sluge. a zavisni u lokativu jednine muškoga roda). Tako npr. npr. ili u broju (npr. To međutim nikako ne znači da druge riječi nemaju rekcijskih svojstava. opijen vinom. kolega.

glagolski prilog sadašnji (npr. nije promjenljiv. pravo na odbranu). bavljenje sportom. sviranje objeručke). a ako je uslovljen samo leksičkim značenjem glavnoga tagmema. govoriti glasno) ili nepromjenljivi glagolski oblici. što znači da je za odredbene spojeve kongruentnost tipična. ozlijediti se usljed nepažnje saigrača i sl.. pa se odnosi prema njemu kao njegova odredba ili atribut. *graditi kućom ili *graditi po kući). ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi mirno more zavisni tagmem (mirno) određuje glavni (more) po svojstvu. gradnja kȕćē. izraziti drugačijim oblikom (umjesto graditi kuću ne može se reći *graditi kȕćē.). naš komšija. To međutim nikako ne znači da je svakome odredbenom spoju svojstvena kongruentnost. graditi kuću. No mogu biti i imenice (npr. moći hodati). parafrazirati. Glavni tagmemi i u tim sintagmemima najčešće su glagoli. Kongruencija je svojstvena odredbenim spojevima riječi u kojima kao zavisni tagmem dolazi pridjevska riječ. šetati kroz park. umjesto ozlijediti se nepažnjom saigrača može se reći ozlijediti se zbog nepažnje saigrača. namjeran doći) te prilozi (npr. PRIDRUŽIVANJE Pridruživanjem se naziva veza među sastavnicama sintagmema kod koje zavisni tagmem nema oblika. npr. trema pred nastup. govorimo o slaboj rekciji. čovjek srednjih godina. FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI Osim po prirodi gramatičke veze među tagmemima spojevi riječi (sintagmemi) mogu se podijeliti i s obzirom na to kakvu službu (funkciju) zavisna sastavnica ima u odnosu na glavnu. te odredbenim spojevima u kojima je u GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 235 . mirno more. šetati u parku i sl. govorimo o jakoj rekciji (npr. S obzirom na to spojevi riječi mogu se podijeliti na odredbene. i to infinitiv (npr. osloboditi se pobjegavši). sinoć kasno). stići na cilj. npr. pa se glavnome tagmemu pridružuje po funkciji ili po značenju. govoriti śedeći) i glagolski prilog prošli (npr. umjesto šetati parkom može se reći šetati po parku. dopunske i priloške. prvi stepen. npr. a u slaboj rekciji to je načelno moguće (npr. skretanje ulijevo. Iz navedenoga primjera (mirno more) vidi se da je odredbeni spoj rezultat kongruencije. Važna razlika između jake i slabe rekcije sastoji se u tome što se u jakoj rekciji zavisni tagmem ne može prepričati. Takvi zavisni tagmemi mogu biti prilozi (npr. šetati parkom. lutanje gradom.Ako je oblik zavisnoga tagmema predodređen leksičko-gramatičkim svojstvima glavnoga. pridjevske riječi (npr. Ima naime odredbenih spojeva riječi koji su rezultat rekcije.

u kojima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima prilog (uključujući i glagolske priloge. Funkciju glavnoga tagmema u njima vrši glagol. pa se takvi spojevi riječi nazivaju priloškima. odmoriti se tokom praznika. rijeka Piva. ustupak prijatelju. dobro izgledati. zahvaliti dobročiniteljima. npr. družiti se s vršnjacima. teško pogriješiti. U neobilježenome redu riječi zavisni tagmem stoji iza glavnoga. npr. npr. npr. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. broju i padežu. Priloški spojevi riječi vrlo su često i rezultat pridruživanja. odnosno predmet u vezi s kojim se vrši radnja. a ako je označavanje 236 SINTAKSA . misliti na posljedice. osloboditi se pobjegavši). bježati od kuće. atributi koji s glavnim tagmemom nijesu povezani odnosom kongruentnosti. pita od jabuka. naći se ispred škole. osloboditi se straha. trčati oko igrališta. Ima međutim odredbenih spojeva riječi u kojima se ne javljaju kongruentni. tj. lećeti preko Tivta. DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi graditi kuću zavisni tagmem (kuću) funkcioniše kao dopuna glavnom tagmemu (graditi). u spojevima riječi s nekongruentnim atributima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. kupovati na kredit. npr. pomoć u ljekovima. jak na riječima. nego odnosom rekcije. ples po kiši. Ako prilozi označavaju kvalitet radnje. ploviti povrh vode. izbiti iz glave. putovanje preko granice. đevojka plave kose. Takvi spojevi riječi rezultat su (jake ili slabe) rekcije i nazivaju se dopunskima. ne podnositi vrućine. PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi govoriti glasno zavisni tagmem (glasno) funkcioniše kao okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja (način). Za razliku od spojeva riječi s kongruentnim atributima. ugodno razgovarati. selo Tunjevo. onda u neobilježenome redu riječi stoje ispred glavnih tagmema (glagola). haljina moje sestre. kupovati cvijeće. a zavisnoga imenska riječ u kosim padežima ili prijedloško-padežni izraz. ludo voziti. brzo odlučiti. tj. gradnja škole. vrata dvorane. udžbenik na crnogorskome jeziku. ići korakom. stići nadomak sela. nego nekongruentni atributi. grad Kotor. ogriješiti se o zakon. baviti se gimnastikom. vrijedan truda. označava predmet zahvaćen radnjom. đeca bez roditelja. probuditi se prije jutra. klimati glavom. pucati iz puške. pasti s balkona. glasno vikati. čaj s limunom. govoriti śedeći. voziti kroz maglu.toj službi imenica koja se slaže s drugom imenicom u rodu. Priloški spojevi riječi mogu biti rezultat rekcije. npr. Službu zavisnoga tagmema u takvim spojevima riječi imaju imenske riječi u kosom padežu ili prijedloško-padežni izrazi.

spuštiti se niže. nemar odgovornih. npr. probuditi se rano. tj. Tako npr. a pridjev ne znači predmet. Tako se npr. To u još većoj mjeri važi za višečlane zavisne tagmeme. dubov list. npr. dolaze iza glavnih tagmema (glagola). upor. skrenuti lijevo. saučešće prijatelja može preoblikovati u prijateljevo saučešće. lunjati noću. bradat starac ili plavooka đevojka. ali saučešće prijateljā ne može se preoblikovati u odredbeni sintagmem pridjevskoga tipa. koja mogu biti uslovljena različitim razlozima. npr. npr. a može biti i rezultat rekcije. da se sintagmemi tipa plavooka đevojka mogu zamjenjivati sintagmemima tipa đevojka plavih očiju. odnosno funkcija. a pridjev ne može (ni u dubinskoj strukturi) funkcionisati kao dopuna bilo glagolu bilo deverbativnoj imenici (jer je dopuna predmet zahvaćen kakvom radnjom. sastati se uveče. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 237 . list duba. neki sintagmemi s nekongruentnim atributima. direktor preduzeća. nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa gradnja kuće ili pisanje izvještaja ne mogu biti preoblikovani u kongruentne sintagmeme tipa *kućna gradnja ili *izvještajno pisanje zato što je nekongruentni sintagmem izveden iz dopunskoga sintagmema tipa graditi kuću ili pisati izvještaj. SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI Iz navedenih primjera vidi se da se iste službe sastavnica sintagmema mogu izražavati različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima. Pjesme Radovana Zogovića. ljepota riječnih slapova. Nema pridjeva koji bi se tvorio od oblika prijatelji i značio „ono što se odnosi na prijatelje“ ili „ono što pripada prijateljima“ (prijateljsko saučešće nešto je sasvim drugo – to je saučešće svojstveno prijatelju ili prijateljima). npr. kuća njezinih roditelja. ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme s kongruentnim atributima jednostavno zato što od svake imenice pridjev nije potvrđen. izvještaj predśedavajućega. izrazi različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima. stići prekasno. Tako npr. nego svojstvo). Tako odredbeni spoj može biti rezultat i kongruencije. Drugi razlog može biti u tome što se pridjevom ne može prenijeti obavještenje o množini. Treći i najčešći razlog blokiranja takvih i sličnih preoblikovanja tiče se značenja ili funkcije. *preduzećni direktor ili sl. jedno je od glavnih izvorišta gramatičke sinonimije na nivou sintagmema. od kojih se vrlo rijetko tvore pridjevi (primjeri tipa plavooka đevojka prema đevojka plavih očiju prije su izuzetak nego pravilo). gledati unatrag. starac s bradom ili đevojka plavih očiju/s plavim očima. grijati se zimi. uvjeriti se izbliza. Ta mogućnost da se isto ili slično značenje. Međutim mogućnost da se sintagmemi s jednim tipom gramatičke veze među tagmemima zamjenjuju sintagmemima s drugim tipom gramatičke veze ima i ograničenja.okolnosti vezano za prostor ili vrijeme.

a ZT predmet kome taj dio pripada. a ZT označava taj predmet ili materiju. Tu je riječ o odnosu dijela i cjeline. parče hljeba ili odred vojnika GT označava cjelinu predmeta ili mjeru materije. tj. značenje „vrućina dok traje ljeto“. S druge strane ima i primjera u kojima sintagmemi mogu biti homonimni. Riječ je dakle o prisvojnome genitivu. učesnike manifestacije i sl.. ali i priloško značenje (okolnosno). a ZT označava grupu ili ustanovu. kamena kuća). „vrućina u vrijeme ljeta“. „vrućina koja je svojstvena ljetu“. ili gradivnost. npr. igralište Sutjeske ili baština naših predaka GT označava predmet (u širem smislu). U sintagmemima tipa litar ulja. Tako npr.Slično tome nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa litar ulja ili parče hljeba ne mogu se preoblikovati u kongruentne sintagmeme tipa *uljna litra ili *hljebno parče jednostavno zato što se dionost (partitivnost) izražava genitivom imenskih riječi. raspored časova ili znak dobre volje GT označava predmet koji je potrebno dodatno objasniti (dati obavještenje o tome šta je sadržaj toga predmeta). kvalitativnost. U sintagmemima tipa član parlamenta. npr. ruke đeteta ili vrata velike dvorane GT označava dio predmeta. Riječ je dakle o dionom ili partitivnom genitivu. članove ustanove. U sintagmemima tipa poglavlje romana. a ne može se izraziti pridjevom (kao što se može prisvojnost. ovđe će se. Takvi se sintagmemi mogu značenjski analizirati na ovaj način: U sintagmemima tipa dom penzionera. udruživati u jednome obliku više različitih značenja. vlasnik predmeta. onoga koji je pośednik. U sintagmemima tipa simbol pobjede. tj. Budući da su dosad opisane službe i značenja pojedinih vrsta riječi te posebno službe i značenja pojedinih padežnih oblika i prijedloško-padežnih izraza. a ZT služi za objašnjavanje. a ZT onoga kome predmet pripada. kao ogledna. npr. sintagmem vrućina ljeti pretpostavlja značenje „ljetnja vrućina“. analizirati značenja pojedinih tagmema (glavnih i zavisnih) samo u sintagmemima kojima je glavni tagmem (GT) imenska riječ u nominativu. 238 SINTAKSA . novinar crnogorske televizije ili pripadnik oružanih snaga GT označava pripadnika ili pripadnike grupe. brkat čovjek. bratov sat. a zavisni tagmem (ZT) imenska riječ u genitivu bez prijedloga (s odredbom ili bez nje). ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI Pojedini spojevi riječi mogu se analizirati i s obzirom na značenja tagmema koji ulaze u njihov sastav. Riječ je dakle o odnosu između pojedinca i kolektiva ili o događaju koji pretpostavlja više učesnika. za konkretizaciju sadržaja toga predmeta. Riječ je o eksplikativnome genitivu.

U sintagmemima tipa gradnja kuće. Grade kuću i sl. a ZT svojstvo predmeta s obzirom na vrijeme. sedam dana. a u drugima je i gramatička i leksička povezanost među tagmemima takva da se ne mogu razdvojiti. Veterani se takmiče i sl. neki od rednih brojeva (najčešće prvi) ili zamjenica (obično pokazna. Riječ je o subjekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u nominativu i zauzima poziciju subjekta. a ZT nosioca svojstva. Takve sintagmeme susrijećemo kad glavni tagmem ne može sam za sebe zauzimati neku od pozicija u rečeničnoj strukturi. To su: ■ oni kod kojih je glavni tagmem količinski prilog ili broj koji se ne mijenja. U sintagmemima tipa visina solitera. a ZT svojstvo. tj. Riječ je o posebnoj vrsti vremenskoga genitiva. VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI Spojevi riječi međusobno se razlikuju i po tome što u jednima susrijećemo nevezano (slobodno) spajanje tagmema. neodređena ili upitna/odnosna). a zaviGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 239 ■ .U sintagmemima tipa takmičenje veterana. a zavisni ima oblik genitiva. ali umjesto Mnogo ljudi je došlo ne kažemo *Mnogo je došlo. Riječ je o genitivu svojstva ili kvalitativnome genitivu. U sintagmemima tipa vijek ratova. a ZT predmete ili događaje koji su svojstveni tome intervalu. npr. hiljadu godina. onoga na koga ili ono na što se svojstvo odnosi. o vrsti kvalitativno-vremenskoga značenja. U sintagmemima tipa košulja kratkih rukava. a ZT označava vršioca radnje. oni u kojima je glavni tagmem broj jedan. Takvih vezanih sintagmema ima više vrsta. oduševljenje navijača ili nemar naših ekologa GT označava svojstvo (izraženo deadjektivnom imenicom). U sintagmemima tipa muškarac srednjih godina ili đevojčica predškolskoga uzrasta GT označava predmet (obično osobu). Riječ je o genitivu dobi u kome se susrijeću vrijeme i kvalitet. npr. đevojka plavih očiju ili roman toka svijesti GT označava predmet. Tako npr. npr. noć dugih noževa ili vrijeme obilnih kiša GT označava vremenski interval. vožnja bicikla ili pranje novca GT takođe označava opredmećenu radnju. Riječ je o objekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u akuzativu i zauzima poziciju objekta. malo problema. a ZT predmet (objekat) uključen u radnju. povratak ratnika ili izvještaj glavnoga sekretara GT označava opredmećenu radnju. mnogo ljudi. umjesto Neki ljudi su došli možemo reći Ljudi su došli. kvalitet predmeta.

oni u kojima je glavni tagmem neki od (značenjski nepotpunih) glagola tipa postati/postajati. držati. umjeren u jelu. npr. ubrajaju se i frazeologizovane konstrukcije. a zavisni imenska riječ u nominativu. umjeti se snaći. zvati (se)/nazvati (se). ostati/ostaviti na ćedilu. SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) S obzirom na sastav sintagmemi mogu biti prosti. naša komšinica. a zavisni imenska riječ u kosom padežu (najčešće u akuzativu) ili prijedloško-padežni izraz. pridjev. moći da se podnese i sl. pun hvale. biti u neprilici. poklon za babu. a zavisni punoznačna riječ (imenica. neki od ozlijeđenih. smatrati. zatim imenska riječ ili prilog s prijedloško-padežnim izrazom. neki predośećaj. npr. obilna kiša. privesti kraju. npr. s prijedloško-padežnim izrazima. prevesti/prevoditi žednoga preko vode. glagol biti. dati pristanak. komšinica profesorica. ograda od gvožđa. SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI. vrata dvorane. rijeka Cijevna. npr. a zavisni infinitiv ili konstrukcija da + prezent. prijedloško-padežni izraz ili prilog). kula od karata. imati obzira. koje mogu imati različite strukture. nastaviti prkositi. daleko od svojih. Proste sintagmeme čine i glagoli kao glavni tagmemi s imenicama u kosim padežima. prilozima ili infinitivima kao zavisnim tagme240 SINTAKSA ■ ■ ■ ■ . vrijedan pažnje. oni u kojima je glavni tagmem neki od perifraznih glagola. biti blizu i sl. proglasiti/proglašavati.. smatrati lažovom. stupiti na snagu. broj. naše gore list. npr. To mogu biti dvije imenske riječi. oni u kojima je glavni tagmem modalni ili fazni glagol. među vezane sintagmeme. oni među njima. instrumentalu ili prijedloško-padežni izraz (s prijedlogom za). npr. biti slab. obaviti uviđaj. jezik za zube. prebrojati sve zvijezde. postati svjestan. jedna od sastavnica. Prostima se nazivaju oni sintagmemi koji se sastoje od dvaju tagmema. dobiti/dobijati krila.sni ima oblik prijedloško-padežnoga izraza (s prijedlozima od ili među). činiti čuda. naći se u nebranom grožđu itd. mačji kašalj. stolica bez naslona. prestati pušiti. npr. i to dvostruko ili višestruko vezane (jer kod njih nijedan tagmem nije slobodan). podnijeti tužbu. koja od studentkinja. biti poslanik. ■ oni u kojima je glavni tagmem kopulativni glagol. držati za budalu. grad Šavnik. izgubiti iz vida. npr. mirne duše (što učiniti).. držati na oku. složeni i obaveznosloženi. doći do daha. jasno kao na dlanu. biti treći. tj. biti neugodan. jedan od najboljih primjera. imenovati. neočekivani gost.

dobar povod. poklon za tvoju babu. to pismo. potonuli svijet. lutajući reporter. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 241 . ležati u bolnici. pridjevska zamjenica.mima. b. doći iduće godine STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI S obzirom na to koja od (vrsta) riječi funkcioniše kao glavni tagmem. pa onda postaju prosti (npr. Takvi se sintagmemi nazivaju obaveznosloženima. ležati u bolnici na kraju grada. SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU Jednostavni spojevi riječi naša komšinica. naša komšinica profesorica. imenička zamjenica ili imenički broj (brojevna imenica). njima se načelno može oduzeti element kojim su prošireni. rijeka Cijevna) ili pridjevska riječ. ograda od kovanoga gvožđa. To su prije svega oni kojima je zavisni tagmem kvalitativni ili vremenski genitiv. pisati olovkom. dijele se na kongruentne i nekongruentne s obzirom na to jesu li glavni i zavisni tagmem u odnosu kongruentnosti ili ne. vrata male dvorane. drvena stolica bez naslona. glagolske i priloške. spojevi riječi (sintagmemi) dijele se na imeničke. Složenim sintagmemima nazivaju se oni kod kojih je bilo glavni bilo zavisni tagmem proširen još kakvom punoznačnom riječju ili prijedloško-padežnim izrazom.). npr. npr. vrata male dvorane. naša komšinica. odnosno akuzativ. Tako npr. komšinica profesorica. neki čudan predośećaj. vrijedan svake pažnje Obaveznosloženi spojevi riječi čovjek dobre naravi. vrijedan pažnje Složeni spojevi riječi naša komšinica profesorica. pridjev. komšinica profesorica. neki predośećaj itd. sintagmemi čovjek dobre naravi ili doći iduće godine ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme *čovjek naravi ili *doći godine. koji u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga tagmema. kojima je u funkciji glavnoga tagmema imenica. može biti ili imenica (npr. lijegati kasno. ali ima i složenih sintagmema koji se ne mogu preoblikovati u proste. IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI Imenički spojevi riječi. nositi naočare. Kako su složeni sintagmemi prošireni prosti. vrata dvorane. npr. lijegati kasno uveče. gledati kroz prozor. poneki izuzetak. kakvo ljeto. U kongruentnim imeničkim spojevima riječi zavisni tagmem. pridjevske. razmišljati o budućnosti. npr. i to: a. tamna mrlja. njihov problem.

nešto na putu) ili imenicu u genitivu s obaveznim atributom (determinatorom). kuća od kamena. vremenskoga značenja. neko duge kose. oni juče. neko ljubazan. sintagmemi takođe mogu biti kongruentnoga tipa. npr.c. u besprijedloškome ili prijedloškome instrumentalu. neko negđe. peć na plin. molba za odsustvo. broj (posebno redni). dolazak k vama. *neko kose. Osim toga u funkciji zavisnoga tagmema može se naći i prilog. u akuzativu (samo prijedloškome). vi danas. deseta zapovijest. drugi on. npr. npr. šetnja gradom. čitanje pjesama. razmišljanje o drugim stvarima. branjenje ćutanjem. a zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. svjetlost svijeće. gužva na stanici. susret s nepoznatim. Sintagmemi toga tipa s rekcijskim odnosom ili s odnosom pridruživanja među tagmemima u funkciji zavisnoga tagmema imaju prijedloško-padežni izraz (npr. mi ovđe. Tada funkciju zavisnoga člana ima pridjevska riječ (npr. izlazak iz kuće. npr. svako normalan. dosađivanje po žurkama. golman dugih ruku. npr. npr. nešto dobro) ili imenica (npr. napad na poštansku kočiju. pośeta bratu. vi iz grada. Kad su u funkciji imeničkih sintagmema imenički brojevi (zbirni brojevi i brojevne imenice). poziv zvanicama. prvi sumrak. U nekongruentnim imeničkim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema po pravilu je imenica koja je često izvedena od glagola ili pridjeva. niko od prisutnih. npr. kap u moru. onda se u funkciji zavisnoga tagmema nalazi imenica u genitivu (npr. Odnos između glavnoga i zavisnoga tagmema jeste odnos rekcije ili pridruživanja. mi izgnanici. kupovanje vremena. rjeđe. vi sumnjivih shvatanja. *svako namjera). vi političari). put prema šumi. troje 242 SINTAKSA . u lokativu. a funkciju zavisnoga tagmema može imati besprijedloška imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. ■ ■ ■ ■ Kad je u funkciji glavnoga tagmema imenička zamjenica. rastinje pokraj puta. ili. npr. npr. obično prostornoga značenja. jedna knjiga. put u nepoznato. troje kola. Imenica u funkciji zavisnoga tagmema može biti: ■ u besprijedloškome ili prijedloškome genitivu. zatim glagol ili prilog. jurnjava autom. u besprijedloškome ili prijedloškome dativu. mi s ove strane. pljunuti ti. svako iskrenih namjera (nije gramatično: *vi pogleda. neko bez elementarne kulture. buka pod prozorom.

npr. vrlo dobar. sposoban za vrhunska dostignuća. ljut na sebe. drukčiji od vas. npr. dugačak hiljadu kilometara. Od kosih padeža to mogu biti: ■ ■ ■ ■ genitiv. sklon povredama. izrazito uspješan. bijel poput snijega. prodaja robe strancima preko zastupnika. pobuna radnika protiv poslodavaca za bolje uslove privređivanja. dativ. oduševljen ponudom. npr. nesiguran pod pritiskom. zadovoljan postignutim. npr. npr.prasadi. Mogu to takođe biti zavisni tagmemi i u genitivu i u prijedloškome genitivu i u prijedloškome akuzativu. U prijedloško-padežnim izrazima u toj funkciji mogu se naći svi kosi padeži: ■ ■ ■ ■ genitiv. željan slave. Neki imenički spojevi riječi strukturirani su i tako da imaju po dva. izvještaj predśednika vlade o stanju u zdravstvu. npr. lišen brige. polovina plate. modifikatora (ili s prilozima. tužan zbog rastanka. npr. npr. krajnje neodlučan) ne smatraju se spojevima riječi ili sintagmemima. npr. siguran u uspjeh. bogat šumom. dativ. prilično sposoban. ili i u genitivu i u dativu i u lokativu. npr. nedostupan vlastima. instrumental. saglasan s prijedlogom. nas troje). dobar prema đeci. drugi s kraja. prijetnja igrača sudiji ili žalba oštećenih višem sudu. sasvim jednostavan. pa i po tri zavisna tagmema. Ima ih sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu i u prijedloškome genitivu. akuzativ (i to akuzativ mjere ili količine). vrijedan poštovanja. a u toj funkciji mogu se naći imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. Zato se pridjevskim sintagmemima smatraju samo oni kod kojih se zavisni tagmem uvodi rekcijom ili pridruživanjem. sličan đedu. milion problema) ili lična zamjenica u genitivu množine (npr. vas dvojica. akuzativ. npr. sedmorica glumaca. težak jednu tonu. njih četvoro. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 243 . Tako ima spojeva riječi sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu. po drugim klasifikacijama) koji im prethode i služe za intenziviranje njihova značenja (npr. npr. instrumental. nego sastavnicama spojeva riječi ili tagmemima (kao i prijedloško-padežni izrazi). PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI Pridjevi s rječcama u službi uporednih rječca.

postupati prema zarobljenima. vjerovati svakome. Kod dopunskih spojeva riječi zavisni tagmem dopunjuje u nečemu radnju označenu glagolom. Može to dakle biti: ■ ■ ■ ■ genitiv. nositi kravatu. baviti se trgovinom. vremensku. Takvi sintagmemi imaju po pravilu dopunu u akuzativu. Dopunski sintagmemi Kod dopunskih sintagmema u funkciji zavisnoga tagmema stoje besprijedloški i prijedloški oblici kosih padeža povezani s glavnim tagmemom (glagolom) jakom rekcijom. predati se policiji. npr. npr. śetiti se imena. (u rečenici takav tagmem odgovara priloškoj odredbi). čvrst na nogama. npr. stiđeti se svoga postupka. npr. infinitiv. zavisna klauza. lijep kao slika. GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI Glagolski spojevi riječi dijele se na dopunske i priloške. lokativa) i prijedloški oblici kosih padeža. U ostalim dopunskim sintagmemima funkciju zavisnoga tagmema mogu imati svi i besprijedloški (osim akuzativa i. prostornu. npr. kadar pobijediti (svakoga). vrijedan da se spomene. a kod priloških zavisni tagmem označava okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja. poznat po skandalima. misliti na budućnost. saośećati s rodbinom. hvaliti se ocjenama. upravljati helikopterom. pisati rođacima. Osim toga funkciju zavisnih tagmema u pridjevskim spojevima riječi mogu još vršiti: ■ ■ ■ uporedna konstrukcija s rječcom kao. kupiti brod i sl. naravno. gladan kao vuk. pisati pismo. akuzativ. spreman odgovoriti. nemoćan da bilo što preduzme. npr. brinuti se za siromahe. umjeren u jelu. npr. npr. grk kao pelin.■ lokativ. npr. načinsku i sl. 244 SINTAKSA . dativ. Posebnu grupu dopunskih sintagmema čine oni u kojima službu glavnoga tagmema vrši prelazni glagol. zazirati od javnih nastupa. npr. praviti probleme. osloboditi se obaveza. označava predmet uključen u radnju (u rečenici takav zavisni tagmem odgovara objektu). instrumental. vjerovati u čuda.

primati utorkom. u akuzativu. brzo poput vjetra (nestati) itd. uživati u planinarenju. Glavni i zavisni tagmem nalaze se u odnosu slabe rekcije ili u odnosu pridruživanja. npr. doputovati ove zime. u instrumentalu. npr. npr. grubo prekinuti. otputovati rođacima. okrenuti se k zidu.■ lokativ. razmisliti o ponudi. Zato u funkciji zavisnoga tagmema priloških sintagmema stoje imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. prići šumi. pojaviti se pred publikom. trčati uz brijeg. a funkciju zaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 245 . prići zdesna. gledati u nebo. npr. npr. zasnivati se na čvrstim dokazima. jako pametno i sl. Zavisni tagmem u obliku imenske riječi može biti: ■ ■ ■ ■ ■ u genitivu. raditi puno radno vrijeme. npr. spavati pod drvetom. vrlo loše (primiti). izaći na ulicu. slično njima (postupati). dosta brzopleto. čekati godinama. roditi se na selu. lagati iz straha. od ostalih sintagmema u kojima prilozi u neobilježenome redu riječi dolaze iza glagola. npr. drugačije od kolega (razmišljati). tumarati okolo. šetati svaki dan. u dativu. zastati u čudu. lećeti poput ptice. naći se u neprilikama. gledati onamo. Poseban tip spojeva riječi te vrste čine količinski sintagmemi kod kojih funkciju glavnoga tagmema imaju količinski prilozi ili nepromjenljivi brojevi. proći pored groblja. sresti se ujutro. lako shvatati. npr. brzo se izgubiti. Priloški sintagmemi U priloškim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema može biti bilo koji glagol. zaposliti se iduće godine. dugo pričati. gladovati zimi. u lokativu. prilično grubo. PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI Kao što pridjevi s rječcama (tipa vrlo dobar) ne čine posebne sintagmeme. npr. a u funkciji zavisnoga može biti imenska riječ u bilo kojem kosom padežu (bez prijedloga ili s prijedlozima) ili prilog. ploviti nad gradom. Kod sintagmema s prilogom u funkciji zavisnoga tagmema valja razlikovati one koji označavaju kvalitet (rjeđe i kvantitet) radnje i koji u neobilježenome redu riječi stoje ispred glagola. npr. tako ni prilozi (uglavnom oni koji su izvedeni od pridjeva) ne čine sintagmeme ako im se pridodaju rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) koje označavaju intenzifikaciju (pojačavanje) njihova značenja. šetati parkom. previše jednostavno. slabo spavati.

trista godina itd. vjerovati u čuda. bijel poput snijega. jurnjava autom. mnogo pijeska. težak jednu tonu. umjeren u jelu. a vrijedi i obrnuto. śetiti se imena. pet noći. ima sasvim drugo značenje. tamna mrlja.] STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI Imenički spojevi riječi komšinica profesorica. sklon povredama.) [Spoj riječi malo čovjeka u crnogorskome jeziku. Dopunski: nositi kravatu. malo vode. malo ljudi. nego samo genitiv jednine. nekoliko nas. npr. saglasan s prijedlogom. (Ako je riječ o gradivnim imenicama. reći *malo čovjeka niti *mnogo knjigē. npr.visnih tagmema imenske riječi u obliku besprijedloškoga genitiva. pejorativno značenje. izići na ulicu. Priloški: lećeti poput ptice. brzo poput vjetra 246 SINTAKSA . ograda od gvožđa. od gradivnih imenica ne upotrebljava se iza kvantifikatora genitiv množine (takve imenice i nemaju množine). mnogo knjiga – ne može se npr. pet noći. previše nerviranja. takav genitiv po pravilu je u jednini. malo ulja. a genitiv ostalih imenica u takvim sintagmemima u pravilu je u množini. tumarati okolo Priloški spojevi riječi malo ulja. Tim prilogom imenici uz koju stoji pridaje se deminutivno ili. tj. kupovanje vremena. previše uznemiravanja. mnogo kiše. npr. čekati godinama. prvi mrak. češće. pa se zato ne kaže *malo vódā niti *mnogo pijesaka. gladan kao vuk Glagolski spojevi riječi 1. uslov da se uspije Pridjevski spojevi riječi vrijedan poštovanja. naročito u razgovornome stilu. baviti se trgovinom 2. bogat šumom.

omča i sl. Te razlike međutim zanemaruju se kad se govori o fonemu /m/ kao o jezičkoj jedinici. Plovimo mirnim morem. njegovim mjestom u zvukovnome nizu. jeste jezička jedinica jer je apstraktne. tj. glas m ispred glasa v drukčiji no glas m ispred glasa č itd. Jezik se dakle poima kao mogućnost (potencija). ono po čemu su jezičke jedinice strukturirane da bi se njima moglo komunicirati. langue) i govor (fr. u navedenome slučaju uslovljene pozicijom. I ona se naime može poimati bilo kao jedinica jezika bilo kao jedinica govora. a spojeve riječi uključene u rečenicu ili u tekst sintagmama. Fonem /m/ npr. pomnije rečenicu Naš komšija prodaje kuću pa se upitamo što ta rečenica GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 247 . Tako se već najmanja jezička jedinica – fonem – poima kao jedinica jezika. kao ono zahvaljujući čemu se može komunicirati. Različitost između pozicijskih varijanata toga fonema.REČENICA I ISKAZ JEZIK I GOVOR U savremenome jezikoslovlju razlikuju se pojmovi jezik (fr. Tako spojevi riječi mirno more ili graditi kuću podrazumijevaju različite realizacije u višim sintaksičkim jedinicama. odnosno jedinicama koje nazivamo glasovima. Pod jezikom se podrazumijeva uopšteni sistem znakova. alofona. Zato smo spojeve riječi kao jezičke jedinice nazvali sintagmemima. tramvaj. I pojedine jezičke jedinice mogu se poimati bilo kao jedinice jezika bilo kao jedinice govora. Ona podrazumijeva različite realizacije. kao model. [m3] itd. uopštene prirode. Gradiće kuću na moru i sl. npr. fonem /m/ podrazumijeva različite realizacije (alofone). Razmotrimo li npr. glas m ispred glasa a drukčiji je no glas m ispred glasa v. a govor kao ostvarenje (realizacija) toga modela. Mirnoga mora niko se ne boji ili Grade kuću tri godine. a govor pretpostavlja stvarno komuniciranje koje je strukturirano po zakonitostima jezika kao sistema. REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA Nešto slično onome što je rečeno o fonemu i o spoju riječi važi i za rečenicu. [m2]. parole). Nešto slično važi i za odnos između spoja riječi (sintagmema) i sintagme. pripada sferi govora. npr. u riječima kao što su mačka. Drugim riječima. Jedna dakle jezička jedinica (fonem) podrazumijeva mnoštvo različitih realizacija (glasova): [m1].

ali nemaju smisla. npr. U takvim jedinicama riječ je dakle o svojevrsnome paradoksu: mi navedenu rečenicu razumijemo. ali ipak o konkretnome njezinu značenju ne možemo reći ništa. Ta razlika važi i za niže jezičke jedinice. i mlad i star. ako jeste. prodaje li se preko oglasa ili nekako drugačije itd. ali da nema smisla. je li drvena ili kamena. je li bolestan ili zdrav.. Nedavno međutim saznadosmo da naš prvi komšija prodaje kuću jer je kupio stan u Baru (. realizaciju jedne od mogućnosti koja se nudi jezičkom jedinicom. ima li dvorište ili nema. prodaje znači „ustupa drugome za novac“. je li star ili mlad. 248 SINTAKSA . ima li đece ili nema. kako itd. je li namještena i. kao što je već pomenuto. ali nema nikakva smisla ako nije dio jedinice uključene u kontekst. Pogotovo malo možemo reći o konkretnim značenjima njezinih sastavnica. automobil i sl. koji je dakle poznat iz konteksta i/ili situacije). Stanovah s roditeljima u jednoj od onih malih kuća u Staroj varoši.).znači. i ljubazan i neljubazan. vikendica. odgovor i neće biti tako jednostavan. Ne znamo takođe ništa pouzdanije ni o kući: je li velika ili mala. Riječ komšija dakle kao jezička jedinica podrazumijeva da čovjek o kojem je riječ može biti i visok i nizak. prodaje li se isključivo za novac ili ne. stvarnome (eventualnome) značenju te jedinice malo što možemo reći. je li lijepa ili ružna. Tek kad se u konkretnome govornome činu zbori o konkretnome čovjeku (koga npr. Tek kad se ta rečenica upotrijebi u konkretnoj govornoj situaciji ili u kontekstu. za riječi. da je dakle jezička. što pretpostavlja različite mogućnosti realizacije. sagovornik poznaje ili koji je prethodno opisan. S druge strane mi o konkretnome. npr. i to razumijemo u cjelosti (ne možemo čak reći da u njoj ima išta što ne razumijemo). onda ona dobija stvarni smisao. je li oženjen ili neoženjen. ta riječ dobija smisao. I s jedne i s druge strane ulice imasmo dobre i ljubazne komšije s kojima bijasmo u vrlo dobrim odnosima. može li se umjesto novca ponuditi štogod drugo (neka kuća drugđe.. kuća znači „zgrada u kojoj stanuje jedna ili više porodica“ i sl. a ne govorna jedinica. a smisao podrazumijeva konkretizaciju. naš komšija znači „čovjek koji živi u našoj blizini“. S jedne strane svi izvorni govornici crnogorskoga jezika znaju i potvrdiće da ta rečenica pripada u cjelini crnogorskome jeziku. je li njegova kuća odmah pored naše ili nije. što pripada sferi jezika. I riječ komšija. ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA Kad govorimo o jedinicama tipa Naš komšija prodaje kuću. je li jednospratnica ili višespratnica. odnosno u konkretnu govornu situaciju. npr. ima značenje (to je ono što o toj riječi možemo naći u rječniku). i Crnogorac i Albanac.). stan. Mi ne znamo ništa pobliže o tome kakav je to komšija: je li visok ili nizak. operišemo zapravo jedinicama koje imaju značenje. i bogat i siromašan itd. pa se često i pośećivasmo. Tako i za cijelu rečenicu Naš komšija prodaje kuću možemo reći da ima značenje. da zaista nešto znači i da je to značenje moguće opisati. Značenje je dakle nešto što je uopšteno. Slično se možemo pitati i o konkretnijem značenju glagola prodavati: prodaje li se jeftino ili skupo.

gospodaru. to je zlo. Iskaz je s druge strane stvarna komunikacijska jedinica. A sad? Ne valja gospodi zakonik. Ko veli? Ja. Naš komšija? Da. B. Upor. B. zakonik nije uništen no pokoleban. A. A. ni dao Bog. i predikat. Muč. Nije. Jeste bogme.Prema tome jedinice sa značenjem pripadaju jezičkim jedinicama i nazivaju se rečenicama. Đe? U Danilovgradu.: A. Rado. često i prilošku odredbu. a jedinice koje karakteriše smisao. no je pogažen. Samo kuću? Itd. Rečenica po pravilu ima i subjekat. REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI Rečenice i iskazi razlikuju se međusobno po gramatičkoj strukturi. Rečenice imaju potpunu gramatičku strukturu. jedinice koje pretpostavljaju različite načine ostvarivanja u komunikaciji. Ko? Komšija. A.: – – – – – – – – – – Ne budali. a iskaz može biti ili samo Komšija ili samo Prodaje ili samo Kuću ili samo U Danilovgradu. jedna od mogućih realizacija rečenice kao jezičke jedinice. pripadaju govornim jedinicama. i objekat. gore. A. Takvi iskazi mogu se naći posebno u tekstovima dijaloške prirode. Pogodio. odnosno jedinice kojima se stvarno komunicira. rđo! Hoću ja. koje su isključene iz konteksta ili iz govorne situacije. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 249 . Kažu da prodaje. gospodaru. potencijalne jedinice. no neće svijet. B. Djelovi njegove gramatičke strukture naime mogu biti sadržani ili u kontekstu ili u govornoj situaciji. Šta? Kuću. Rado. jer iz potpunosti gramatičke strukture proizilazi njihovo značenje. Rečenice su dakle uopštene. Iskaz ne mora imati potpunu gramatičku strukturu. Upor. To je. B. koje nazivamo iskazima. B. Ostali se članovi strukture podrazumijevaju iz govorne situacije. Da je uništen. ne bi ga već ni bilo. Komšija prodaje kuću u Danilovgradu.

– Koji svijet. u i Danilovgrad. te jedinice u i Danilovgrad u lokativu. Ko veli da ne valja gospodi zakonik?. ne mogu funkcionisati kao rečenice jer nemaju potpune gramatičke strukture. Naš komšija prodaje staru kuću u Danilovgradu ili Naš komšija prodaje staru kuću u lijepome Danilovgradu. a to je njezina raščlanjivost: rečenica naime mora biti raščlanjiva na sastavne djelove. a da bi se izdvojili iz konteksta. košija. to bi bile sastavnice naš. a inače mora biti najmanje jedna. one se moraju gramatički oblikovati tako da mogu funkcionisati kao rečenični članovi. (Stefan Mitrov Ljubiša. kuća. npr. prodavati u prezentu (prodaje – to je jedan od oblika koji toj jedinici omogućava da funkcioniše kao predikat). Rado? – Vaši kmetići. Skočiđevojka) Iskazi kao što su Ko veli?. Osim subjekta. npr. npr. valja poći od pitanja: Što je to što svaka rečenica (u ovome slučaju prosta. pa jedinica komšija stoji u nominativu (da bi funkcionisala kao subjekat). tj. GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE Da bi se utvrdila gramatička svojstva rečenice. objekta i priloške odredbe navedena rečenica ima i atribut (naš). pa zahtijeva dopunu (objekat) u akuzativu. moraju se izdvojiti iz konteksta. Da bi to postali. a isto to važi i za apozicije. predikata. Atribute bi mogle imati i druge imenice u navedenome primjeru. On mora najprije odabrati neke jezičke jedinice. koji smo prethodno navodili. 250 SINTAKSA . pa ih nazivamo nesamostalnim članovima rečenice. predikat. kojih je najmanje jedan. Za razliku od njih subjekat. Koji to svijet neće da muči? i sl. na članove rečenične strukture. Koji svijet? i sl. No ti članovi (atribut i apozicija) ne mogu stajati u rečenici samostalno. jedinica kuća u akuzativu jer je glagol prodavati u službi predikata prelazan. Kad se jedinice koje ulaze u sastav rečenice odaberu. prodavati. odnosno rečenične sastavnice (riječi. U primjeru Naš komšija prodaje kuću u Danilovgradu. Iz toga odmah proizilazi jedno važno svojstvo rečenice. što je to bez čega rečenice nema? RAŠČLANJIVOST REČENICE U odgovoru na to pitanje može se krenuti od govornika koji proizvodi rečenicu. U tome slučaju dakle tih sastavnica ima šest. odnosno oblike) od kojih će se rečenica sastojati. Naš komšija prodaje kuću u gradu Danilovgradu. koji mora stajati uz prijedlog i koji je ovđe u službi priloške odredbe (kao okolnosti u kojoj se događa radnja glagola prodavati). nesložena) mora imati da bi se smatrala rečenicom. mora im se dopuniti osnovna gramatička struktura.

odnosno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava zapovijest (imperativ).objekat i prilošku odredbu. Hoću da svakako dođete i sl. IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA Vremensko-načinska svojstva rečenice iskazuju se primarno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava sadašnjost (prezent). procesu i sl. Voz!). je li želja ili zahtjev i sl. stanju. vremenski ili načinski prilozi. Ako se ono o čemu se saopštava odvija u trenutku govorenja. prilog sad može označavati ili pojačavati sadašnjost (npr. ako se odvija poslije trenutka govorenja. trebati. riječ je o sadašnjosti. Tako se npr. prilog juče prošlost (npr. nazivamo samostalnim članovima rečenice. U takva sredstva spadaju takođe modalni glagoli. odnosno iskaza. Dolazi voz!) nego i imenički (npr. koja mogu biti primarna (glagolski oblici vremena i načina) ili sekundarna (različite imenske konstrukcije. riječ je o budućnosti. htjeti. kojima se ne označava radnja. VRIJEME ILI NAČIN Rečenicom se prenose informacije o događaju. npr. Tišina!) ili priloški (npr. mogućnost ili uslov (potencijal) te želja (optativ). prilog śutra budućnost (npr. sadašnjost ne mora izražavati samo oblikom prezenta (npr. odnosno načinska svojstva rečenice. riječ je o prošlosti. Ima i posebnih leksičkih sredstava (tj. Ako rečenici nijesu svojstvene informacije o vremenu odvijanja onoga o čemu se saopštava. To se gramatičko svojstvo rečenice naziva vremenom. npr. Napolje!). Međutim ima iskaza koji ne sadrže ni vremenske ni načinske glagolske oblike (npr. Meni to treba baš sad). prošlost (perfekat) ili budućnost (futur). Iz rečenoga je vidljivo da su označavanje vremena ili označavanje načina obavezna svojstva svake rečenice. ali to ne znači da oni ne sadrže obavještenja bilo o vremenu bilo o načinu zbivanja. Juče njih dvoje śede i razgovaraju). proizilaziti iz konteksta ili govorne situacije). Ćutite! ili Izlazite!) nego i imenički (npr. koji mogu stajati samostalno u rečenici. moguće ili nemoguće. Ta svojstva izražavaju se različitim sredstvima. Te informacije sadrže i podatke o tome odvija li se ono o čemu se saopštava u trenutku govorenja. a zapovijest ili zahtjev ne mora se izražavati samo oblikom imperativa (npr. Moramo porazgovarati o tome. morati. ako se odvija prije trenutka govorenja. Na sintaksičGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 251 . kad je riječ o iskazima. Treba biti strpljiv. a mogu. Zašto?). modalni glagoli. Putuje se śutra rano). onda su joj svojstvene informacije o tome je li ono o čemu se saopštava stvarno ili nestvarno. riječi ili spojeva riječi) kojima se mogu izražavati ili pojačavati vremenska. vjerovatno ili nevjerovatno. prije trenutka govorenja ili poslije trenutka govorenja. Svojstvo rečenice kojim se odgovara na takva pitanja naziva se načinom. nego način odvijanja radnje ili odnos učesnika govornoga čina prema radnji o kojoj je riječ. Tako npr. zbivanju.

pa nemaju posebnih jezičkih sredstava za označavanje toga značenja (izjavnosti). Uzvičnost se izražava posebnom uzvičnom intonacijom. odnosom među iskazima u tekstu itd. Da nije kasno za dogovor?. kojoj je svojstven pojačan intenzitet govorne realizacije i bilježi se u pismu posebnim znakom – uzvičnikom (!). OBAVJEŠTAJNA SVRHA Osim raščlanjivosti i vremensko-načinskoga značenja svaka rečenica mora sadržati i informaciju o tome želi li govornik sagovornika o čemu obavijestiti. Petre. UPITNE I UZVIČNE REČENICE S obzirom na obavještajnu svrhu sve rečenice mogu se podijeliti na izjavne (deklarativne). naziva obavještajnom svrhom. a može se izražavati i intonacijom. Milena. Takva se informacija. npr. što me prepade!. S druge strane za izražavanje upitnosti i uzvičnosti postoje i posebna jezička sredstva. Śetili ste se?. upitnost izražava ili pojačava upitnim rječcama li. ljutnja i sl. Čemu se smijete?. kojim se sagovornik poziva na učešće u govornome činu. pojedinim riječima. Tako se npr. bez obzira na to sadrži li rečenica i druga sredstva za izražavanje upitnosti ili ne sadrži. označava posebnim znakom – upitnikom (?). zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Kako vam je bilo?. reagovati na dobijenu informaciju ili sl. Smiješno ti je? U pismu se ta upitna intonacija. čuđenje ili ravnodušnost. pojedinim tipovima konstrukcija (sintagmema ili rečenica). Može se i pojačavati uzvicima.kom nivou tako i inače biva. zar ili da. Kad se to dogodilo?. npr. dobiti od njega kakvo obavještenje ili učesnika govornoga čina podstaknuti. nego je traži od sagovornika ili već dobijenu informaciju provjerava. npr. Izjavne rečenice su s obzirom na obavještajnu svrhu neobilježene. Značenja i funkcije na tom nivou izražavaju se različitim jezičkim sredstvima: posebnim oblicima. izraziti svoj odnos (npr.). upitnom ne prenosi informaciju. Izjavnom rečenicom govornik sagovorniku ili sagovornicima prenosi informaciju. emocionalni) prema onome o čemu se govori. Hej. dođi odmah ovamo!. koju takođe mora sadržati svaka rečenica. iznenađenje. vrati se! i sl. IZJAVNE. Ne javiste se?. Ah. Zašto se ne javiste? itd. Čega se śećate?. Uh. odobravanje ili neodobravanje. upitne (interogativne) i uzvične (eksklamativne). Ko se nije javio?. zatim upitnim zamjenicama i prilozima (npr.).. Koliko je sati?. Za pojačavanje uzvičnosti često služi i vokativ. Zar se nijesmo tako dogovorili?. reci što se dogodilo! 252 SINTAKSA . npr. a uzvičnom rečenicom prenosi se obavještenje o odnosu (ponajprije emocionalnome) između govornika i sadržaja obavještenja ili između govornika i sagovornika (može to biti npr. Možemo li se napokon dogovoriti?. Đe je olovka?. Što je sad to?. to je predivno!. motivisati na govorni ili kakav drugi čin.

Ko prodaje kuću? – Komšija. različite iskaze. pa se može ispuštiti). onda će cijela jedinica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu biti opšteobavještajni iskaz. npr. a tema ili dato U Danilovgradu komšija prodaje. kao u navedenim primjerima. pa je onda riječ o posebnim upitno-uzvičnim rečenicama. može imati raznoliku obavještajnu strukturu. imati različite varijante komunikacijskih jedinica (iskaza) s obzirom na to prenosi li se novo obavještenje cijelim iskazom ili novo obavještenje (s obzirom na kontekst) sadrži samo dio iskaza. Zar vam nije dosta?!. Kako je to moguće!? Takve rečenice u pismu se označavaju kombinacijom upitnika i uzvičnika (?!) ili uzvičnika i upitnika (!?). Iz toga se ujedno vidi zašto djelimičnoobavještajni iskazi mogu imati nepotpunu gramatičku strukturu. Ako međutim ista ta jedinica pretpostavlja npr. Tako rečenica s istom gramatičkom strukturom može. OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA Rečenica koja je uključena u kontekst ili pretpostavlja govornu situaciju. u kome su svi djelovi ravnopravni s obzirom na količinu obavještenja koju sadrže (u tome slučaju iskaz u cjelini prenosi novo obavještenje). Rečenica je dakle jedinica koja pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja. ali i rečenice koje su primarno upitne. drugim riječima. a ne i rečenica (kao jezička jedinica). Jednostavno zato što je u obavještajnome smislu za komunikaciju dovoljna rema (a tema je. Ono se zove tema ili dato. rečenica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu pretpostavlja pitanje O čemu je riječ?. a tema ili dato U Danilovgradu komšija kuću. Ako ista ta jedinica pretpostavlja pitanje Što prodaje komšija u Danilovgradu?. kad postane kontekstualno uključena. zavisno od konteksta ili situacije. Takvo novo obavještenje zove se rema ili novo. npr. Ako pak pretpostavlja pitanje Đe komšija prodaje kuću?. onda je rema ili novo prodaje. nego je obavještajno raščlanjiva. Iz navedenoga se takođe vidi da obavještajno raščlanjen može biti samo iskaz. a tema Komšija prodaje kuću. budući da je poznata iz konteksta ili iz situacije. Rečenica naime nije obavještajno raščlanjena. izlišna ili redundantna. Što prodaje komšija? – Kuću. Što to čini komšija s kućom? – Prodaje je. Što se čudite?!. onda je rema ili novo samo kuću. u kome novo obavještenje sadrži samo sastavnica komšija. onda je rema u Danilovgradu. Preostali dio iskaza (prodaje kuću u Danilovgradu) nije novo obavještenje (rema ili novo). Ako pretpostavlja pitanje Što to čini komšija s kućom u Danilovgradu?. nego je obavještenje poznato iz konteksta (u ovome slučaju iz pitanja).Uzvične mogu biti i rečenice koje su primarno izjavne. vidi se po tome što se na pitanja može odgovoriti samo remom. a to znači da pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja ili. pitanje Ko prodaje kuću?. a iskaz GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 253 . Ako npr. onda je rezultat djelimičnoobavještajni iskaz. a koju smo nazvali iskazom. Đe komšija prodaje kuću? – U Danilovgradu. Da je to zaista tako.

nego se može podrazumijevati iz konteksta ili iz situacije. Tada se putovalo samo noću. Ustajem rano. Poslaćemo vam knjige (rečenica Poslaćemo vam kao jezička jedinica ne bi bila potpuna bez dopune knjige). raščlanjivanje iskaza na temu i remu) u samoj osnovi razlikovanja rečenice (kao jezičke jedinice) i iskaza (kao govorne. no se mora reći Evo sad ustajem).je jedinica u kojoj se jedna od mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja stvarno realizuje. Tako bismo čak mogli reći da ima rečenica u prvome licu (jednine i množine). svojstvena relacija prema kategoriji lica. Takve rečenice i nazivaju se bezličnima. kao i zamjenicama ili glagolima. npr. Iz rečenoga se vidi da je upravo razlikovanje gramatičke strukture (tj. nazivaju se i besubjekatskima ili jednočlanima (jer imaju samo jedan od dvaju najvažnijih djelova rečenične strukture. te u trećemu licu (jednine i množine). tj. To bi se svojstvo moglo odrediti kao mogućnost da se rečenicom prenese obavještenje. Naime uz prelazne glagole redovno stoje dopune. Razlika između rečenice i iskaza u tome je što se u rečenici pretpostavlja prisutnost i rečeničnoga člana koji je nosilac toga svojstva (tj. U rečeničnom svojstvu predikativnosti naročito važnu ulogu imaju razmotrene vremensko-načinske osobitosti rečenice te kategorije lica i broja. predikata). komunikacijske) jedinice te da je baš u obavještajnome raščlanjivanju glavni razlog uspostavljanja razlike između rečenice i iskaza. npr. Naime i rečenicama je. a ne i u iskazu (npr. Danas je zabrinuta. Specifičnost je rečenice (u odnosu na zamjenice i glagole) u tome što lice u njoj može biti neutralisano. ali ima predikativnosti). reći *Evo sad ustanem. objekat. Prema tome je predikativnost svojstvena i rečenici i iskazu. Od ostalih kategorija za rečenično svojstvo predikativnosti važne su glagolske kategorije vida i prelaznosti: kategorija vida npr. npr. raščlanjivanje rečenice na predikat. zato što svršeni glagoli ne mogu označavati radnju koja je istovremena s trenutkom govorenja (ne može se npr. ali je predikat obavezan samo u rečenici. npr. 254 SINTAKSA . Poslaćemo vam knjige drugi put. samo predikat). Mrači se. Svratite koji dan. npr. u navedenim iskazima tipa Zašto? nema predikata. PREDIKATIVNOST Bitno svojstvo svake rečenice jeste predikativnost. a u iskazu predikat ne mora biti prisutan. npr. prilošku odredbu) i obavještajne strukture (tj. u drugome licu (jednine i množine). a kategorija prelaznosti zato što prelazni glagoli pretpostavljaju drugačiju rečeničnu strukturu no neprelazni. Svi su poustajali. Budući da se u njih ne može uvrstiti (gramatički) subjekat. Već su otputovali. Juče opet nijesi došao. a uz neprelazne ne mogu stajati. subjekat.

atribut naš i apozicija komšija. a same te djelove nazivamo članovima rečenične strukture. npr. Ako međutim prelazni glagol u navedenoj rečenici zamijenimo neprelaznim. a to je akuzativ. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 255 . I predikat i subjekat naime u jednini su i u trećem licu. predikat prodaje. objekat i priloška odredba) i nesamostalni (atribut i apozicija). nikako koji drugi padež (ne dolazi npr. Gramatički odnos između predikata (prodaje) i subjekta (komšija Petar) uspostavljen je kongruentnošću. a ne može biti u drugome padežu (ne može se npr. priloška odredba u Danilovgradu. To se gramatičko svojstvo zove raščlanjivost rečenice. onda objekat više ne može biti u akuzativu. Osim toga gramatički odnos ogleda se i u tome što predikat zahtijeva da subjekat bude u nominativu. rekli smo. tj. reći *Komšijom Petrom prodaje kuću ili slično). u obzir *prodaje kućom ili *prodaje kući). Takav oblik akuzativa u strukturi rečenice naziva se pravim (direktnim) objektom. samostalni (predikat. podudaranjem predikata i subjekta u broju i licu. To je zato što poziciju predikata zauzima prelazni glagol (prodavati). glagol prodavati glagolom odricati se.GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE Rečeno je da je jedno od bitnih svojstava (proste) rečenice mogućnost njezina raščlanjivanja na djelove koji su u određenim gramatičkim odnosima. s tim da svaki od njih ostvaruje direktan ili indirektan odnos prema glavnome dijelu rečenične strukture. Među članovima rečenične strukture razlikuju se. Član rečenične strukture kuću. Skup odnosa među djelovima na koje se rečenica može raščlanjivati nazivamo gramatičkom strukturom rečenice. Naime po samome glagolu prodavati unaprijed se zna oblik u kojem mora biti objekat. u direktnome je zavisnom odnosu prema predikatu. koji nazivamo objektom ili dopunom. ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE Članovi rečenične strukture nalaze se u određenim gramatičkim odnosima. koji traži da oznaka za predmet što se uključuje u radnju označenu predikatom mora biti u akuzativu. a gramatička veza među njima uspostavljena je jakom rekcijom. subjekat. objekat kuću. a to je predikat. U rečenici Naš komšija Petar prodaje kuću u Danilovgradu subjekat je Petar.

nego u genitivu. naziva se atribut (naš komšija Petar). Zato predikat sadrži najviše podataka o drugim članovima rečenične strukture. Naš komšija Petar odriče se kuće u Danilovgradu. a i priloška odredba zavisna je od predikata jer se s njim nalazi u gramatičkome odnosu slabe rekcije. Predikat je član rečenične strukture koji nije zavisan od drugih članova. nego se uvodi po samome predikatu i nalazi se s njim u odnosu slabe rekcije. Riječ je o članovima koji se pridijevaju imenskim riječima. mjesto u kojem se odvija proces označen predikatom. Međutim za razliku od rečeničnoga člana kuću on se ne uvodi po gramatičkim svojstvima samoga glagola. naziva se apozicija (komšija Petar). lice i padež subjekta. no se. npr. posredno ili neposredno. Takav objekat naziva se nepravim (indirektnim) objektom. 256 SINTAKSA . po glagolu koji stoji u predikatu unaprijed znamo padež objekta (dopune). broju i padežu. objekta ili priloške odredbe). Zato se kaže da on u rečenici sam sebi otvara mjesto. subjekta. Priloška odredba dakle nije unaprijed određena glagolom. jer samostalno stupaju u međusobne odnose. subjekta. U rečenici koju raščlanjujemo to su djelovi naš (atribut) i komšija (apozicija). To zapravo znači da sam govornik direktno bira riječ u službi predikata zavisno od govorne situacije i od prirode obavještenja koje se želi prenijeti rečenicom. a kad pripada imenskim riječima. što znači da im se gramatički odnosi zasnivaju na kongruenciji. npr. Član rečenične strukture u Danilovgradu. tj. Kad takva riječ pripada pridjevskim riječima. predikata. Za razliku od razmotrenih rečeničnih članova. Nesamostalni rečenični članovi načelno se slažu s imenskim riječima uz koje stoje u rodu. oni djelovi rečenice koji se nalaze u sastavu samostalnih članova (tj. bez obzira na to nalaze li se u sastavu predikata. tj. uvrštavaju u rečenicu po gramatičkim svojstvima predikata. nesamostalni (ili sekundarni) članovi rečenične strukture jesu zapravo „članovi članova“. Naš komšija Petar odriče se kuće. Naime po obliku predikata po pravilu znamo broj. koji nazivamo priloškom odredbom (adverbijalom). PREDIKAT Naziv „predikat“ potiče iz latinskoga jezika (praedicatum) i znači „ono što se izriče o kome ili o čemu“. drugi članovi. Njezin oblik ne zavisi načelno od toga koji će se glagol pojaviti u službi predikata. objekta ili priloške odredbe. naprotiv. On se ne uvrštava u rečenicu po gramatičkim svojstvima drugih članova. i označavaju svojstvo onoga što te riječi znače (u široku smislu). koje smo nazvali samostalnima (ili primarnima). takođe je zavisan od predikata i označava okolnost u kojoj se vrši radnja glagola u službi predikata. Zato je istu prilošku odredbu moguće upotrijebiti i uz glagol odricati se.

ti prodaješ. što posebno dolazi do izražaja u predikatima prvoga i drugoga lica. nego služi za uspostavljanje gramatičke veze između subjekta i predikata. (Suvišno je ako nema posebnih razloga za uvršćivanje ličnih zamjenica na poziciju subjekta. drugo lice: Vi prodajete. vrijeme i/ili način te vid i prelaznost. Ta je kategorija u pravome smislu riječi predikatska. Takva gramatička svojstva predikata jesu lice. prodaješ. isticanje osobe ili suprotstavljanje jedne osobe drugoj. (Ni ona nije zapravo svojstvo samoga predikata. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 257 . što opet znači rečenična. Suvišno je ja prodajem. broj. lice). Drugim riječima. npr. prvo lice: Mi prodajemo. odnosno po kojima predikat stupa u odnose s drugim članovima rečenične strukture i „upravlja“ njihovim gramatičkim osobinama. Komšija prodaje prema Komšije prodaju. To onda znači i – rečenična. jer se ona zapravo ne odnosi na značenje samoga glagola u predikatu. ili oznaka osobe o kojoj se govori ili predmeta o kojem se govori (3. o jednome ili o više onih koji prodaju. prodajemo. a ne prema onome što znači predikat. pa su po pravilu i izlišni. prodajem. npr. Ne prodajem ja. npr. u kojima se subjekti (lične zamjenice) podrazumijevaju. vi prodajete. mi prodajemo. o jednome prodavcu ili o više njih. prodaje. oznaka osobe s kojom se govori (2. Dovoljno je prodajem. prodaju. kategorija lica jedna je od predikatskih kategorija kojima je bitna funkcija da služe za povezivanje subjekta i predikata ili za uključivanje subjekta u predikat. npr. prodajete. lice). usmjerena je prema subjektu. Ti posebni razlozi mogu biti npr. prodajemo. prodajete.) Kategorija vremena Predikatskom kategorijom vremena uspostavlja se vremenski odnos između događaja označenog rečenicom (a ne samo radnje označene predikatom) i govornoga čina. nego se njome uspostavlja direktan odnos sa subjektom (kojem je svojstvena kategorija lica.PREDIKATSKE KATEGORIJE Predikatskim kategorijama nazivaju se gramatička svojstva predikata koja omogućavaju rečenici prenošenje obavještenja. no prodaješ ti. nego o broju vršilaca radnje: predikat prodaje u odnosu na predikat prodaju ne znači da je riječ o jednome ili o više prodavanja. lice). a uspostavljanje te veze nije ništa drugo no stvaranje rečenice. Kategorija lica Kategorija lica služi za to da se predikatu pridruži ili oznaka osobe koja govori (1. prodaješ. kao i kategorija lica.) Kategorija broja I predikatska kategorija broja. I ta je kategorija dakle izrazito predikatska. npr. jer se njome ne daje obavještenje o broju radnji koje se izražavaju predikatom. npr. nego da je riječ o jednome ili o više vršilaca te radnje. treće lice: Oni/komšije prodaju).

imenskim konstrukcijama. dobija oznaku sadašnjosti. naredba. Tom kategorijom naime uspostavlja se razlika između nesvršenih (imperfektivnih) i svršenih (perfektivnih) radnji. želja i sl. upor. U prvome slučaju riječ je o radnji u kojoj je naglašen sam proces.Ako događaj prethodi govornome činu. Načinska značenja primarno se izražavaju oblicima glagolskih načina. o vremenu govornoga čina). oblicima glagolskih vremena. npr. načinskim prilozima). moguće ili nestvarno. zahtjev. predikatska kategorija vida ili aspekta odnosi se na sam predikat ili. na glagol u službi predikata. dobija oznaku budućnosti. pod kojom se podrazumijeva odnos prema stvarnosti u užem smislu (odnos stvarnoga. ali i na druge načine (npr. vremenskim prilozima). ako slijedi poslije govornoga čina. Takvo izražavanje vremena naziva se konjunktivnim (vezanim). Kategorija načina Predikatska kategorija načina (modusa) gramatičko je svojstvo predikata kojim se označava odnos između onoga o čemu se kazuje rečenicom i stvarnosti. preciznije. oblicima glagolskih načina. Tada je riječ o određivanju vremena onoga o čemu je u rečenici riječ prema nekome već određenom. ako je istovremen s govornim činom. predikat dobija gramatičku oznaku prošlosti. želja. Komšija je prodavao kuću prema Komšija je prodao kuću. zahtjev. prodavati prema prodati. u (složenoj) rečenici Kad se komšija vrati iz Vojvodine. Tako npr. posebno govornika. Kategorija vida Za razliku od predikatskih kategorija lica i broja. podsticaj da se nešto učini. prema onome o čemu je u rečenici riječ (npr. prodaće kuću događaj o kome je riječ u zavisnoj klauzi (kad se komšija vrati iz Vojvodine) vremenski biva određen prema događaju o kome je riječ u glavnoj klauzi (prodaće kuću). molba. Vremenska značenja predikata primarno se izriču oblicima glagolskih vremena. U prvome redu riječ je o tome je li ono o čemu se kazuje stvarno. iz konteksta poznatome vremenu. kojima se uspostavlja odnos između predikata i subjekta. odnosno o tome da se rečenicom ne prenosi (samo) obavještenje nego i zapovijest. Obično se razlikuje objektivna modalnost. zapovijest i sl. ali i drugim sredstvima (npr. tj. a u drugome 258 SINTAKSA . pod kojom se podrazumijeva odnos učesnika govornoga čina. Takvo izražavanje vremena naziva se indikativnim. a to onda znači da će vraćanje iz Vojvodine prethoditi prodaji kuće. i subjektivna modalnost. imenskim konstrukcijama. Druga mogućnost vremenskoga određivanja onoga o čemu je riječ u rečenici jeste uspostavljanje odnosa prema vremenu o kojem se govori (a ne o vremenu govorenja. mogućega i nestvarnoga).).

odnosno neprelaznosti (tranzitivnosti. i infinitiva punoznačnoga glagola ili konstrukcije da + prezent. Prodaje kuću. nego između predikata i objekta (dopune). o rezultatu procesa. takav se predikat naziva imenskim. proraditi. Krećemo odmah. u kojem drugom kosom padežu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. dokrajčiti. npr. Kategorija prelaznosti Predikatskoj kategoriji prelaznosti. Ne zanosi se iluzijama. u kojima je pomoćni glagol nosilac gramatičkoga. izvršenosti samo početka. Reći ćemo odmah. a punoznačni glagol nosilac leksičkoga značenja. kao i kategoriji lica i broja. na osnovi rekcije. zahtijeva ili ne zahtijeva (kad je neprelazan) objekat u određenom obliku (u akuzativu. ali tada ne između predikata i subjekta. takav predikat naziva se prostim glagolskim predikatom. ili samo završetka neke radnje. Prodao je kuću.). koju pretpostavlja svršenost. GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT Kad službu predikata vrši glagolski oblik. početi. odnosno intranzitivnosti). nego može biti riječ o cjelovitosti. Komšija prodaje kuću. a kad tu službu vrši kopulativni ili semikopulativni glagol s imenskom riječju. npr.o cjelovitoj radnji. dopjevati. završiti. Glagolski predikati dijele se na proste i složene. zavikati. Cjelovitost radnje. U osnovi je te kategorije leksičko-gramatičko svojstvo glagola u predikatu koje se sastoji u tome da taj glagol. npr. modalnoga ili faznoga. od početka do kraja. Prostim glagolskim predikatima pripadaju i oni koji se izražavaju složenim glagolskim oblicima. npr. Komšija se odriče kuće. oblikom složen (sastoji se od složenoga glagolskog oblika). Komšija razmišlja o kući i sl. ne mora obuhvatati radnju u cjelini. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 259 . o izvršenju. takav se predikat naziva glagolskim. U tom slučaju komšija bi vjerovatno prodao kuću i sl. svrha je uspostavljanje gramatičkoga odnosa između rečeničnih članova. SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT Složeni glagolski predikat nastaje udruživanjem nepunoznačnoga glagola. a sintaksički prost (sastoji se od jednoga oblika jednoga punoznačnog glagola). PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT Ako je u službi predikata oblik punoznačnoga glagola. o radnji kojoj nije svojstvena procesualnost. a imenski su uvijek složeni. npr. U takvim primjerima predikat je morfološki.

Kopulativni glagol služi samo za povezivanje subjekta i predikata (zato se i naziva kopulativnim). S obzirom na to izriče li se gramatičko značenje kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. Takav predikat naziva se imenskim predikatom. a imenski dio služi za identifikaciju subjekta ili za to da se onome što znači subjekat pripiše neko svojstvo. Vesko je oprezan. Śutra će biti prekasno. broju i padežu. Pokušajte ih zaustaviti/Pokušajte da ih zaustavite. a leksičko značenje nekom imenskom riječju. bolje reći. O svemu se može razgovarati/O svemu može da se razgovara. npr. tj. glagol moći 260 SINTAKSA . Ko ste vi?.Oblicima nepunoznačnoga glagola izriču se gramatička značenja. Bili smo dobre volje. kopulativnoga dijela predikata. npr. Svi su istih godina. npr. Petar je bio prvi. Kopulativni predikat Kopulativni predikat čini neki od oblika kopulativnoga glagola biti i imenskoga dijela koji je nosilac leksičkoga značenja. konstrukcije s rječcom kao. npr. To je glupo. IMENSKI PREDIKAT Kako je predikatu. prilozi. Tako se npr. Mi smo bili samo posmatrači. Osim u nominativu imenski dio kopulativnoga predikata može imati i oblik: ■ ■ ■ besprijedloškoga genitiva. Jedan je bio bez košulje. Na kraju su svi bili zadovoljni. Dileme su dvije. što znači da stoji u nominativu. imenski predikati dijele se na kopulativne i semikopulativne. Mačka je životinja. koji obično ima oblik pridjeva ili prijedloško-padežnoga izraza. pridjevi. On je takav. npr. može se smatrati razlaganje modalnih glagola na kopulu i imenski dio. po pravilu se slaže sa subjektom u rodu. npr. U službi imenskoga dijela mogu biti: ■ ■ ■ ■ ■ imenice. To se npr. zamjenice. značenje konkretne radnje. prijedloško-padežnoga izraza. Počeo je graditi kuću/Počeo je da gradi kuću. To nije iz uvjerenja. Oni su kao mi. Posebnom vrstom kopulativnoga predikata ili. npr. ako pripada imenskim riječima. ta dva značenja mogu se razdvojiti i tako da gramatičko značenje bude obilježeno kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. Želi se posavjetovati s advokatom/Želi da se posavjetuje s advokatom. svojstveno i gramatičko i leksičko značenje. Bili smo kao pokisli. događa kad rečenicu Komšija prodaje kuću preoblikujemo u rečenicu Komšija je prodavac kuće. Imenski dio takvih predikata. npr. Prestali su nas pośećivati/Prestali su da nas pośećuju. brojevi. npr. kao i drugim članovima rečenične strukture. a infinitivom/ konstrukcijom da + prezent punoznačnoga glagola leksičko značenje.

biti u stanju. ośetiti se / ośećati se. Polja će ostati pusta. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 261 . npr. Komšija je u Kotoru. izgledati. npr. npr. biti spreman i sl. Dužni ste se odazvati pozivu. Smatraju ga varalicom. zvati se / nazvati se / nazivati se i sl. glagol htjeti na sastavnice biti voljan. Ne pravi se lud. no je to značenje takve prirode da mu je potrebna dopuna. Imenski dio predikata s prelaznim semikopulativnim glagolima uvijek je u instrumentalu. Semikopulativni glagoli slični su kopulativnome glagolu biti po tome što povezuju subjekat i imenski dio predikata. držati. imenovati. praviti se / napraviti se. vidi se po tome što navedenu rečenicu možemo preoblikovati u rečenicu Komšija boravi u Kotoru. Postali su nerazumni. a rečenicu s kopulativnim glagolom. Ośeća se prevarenim. ali se i razlikuju od njega po tome što ne gube svoje osnovno leksičko značenje. ali ne prenose obavještenje o tome što se pripisuje. već je takvo obavještenje potrebno prenijeti imenskim dijelom predikata. Nazivao se predśednikom. odnosno s kopulativnim predikatom. Time ćete ovo mjesto učiniti nesigurnim. Nijesu u stanju izdržati takvu napetost. *Komšija postoji prodavac ili sl. Svi ispadamo smiješni. On to nije sposoban da napravi. ostati / ostajati. Voljni su da plate koliko tražimo. činiti / učiniti i sl. Oni semikopulativni glagoli koji označavaju pripisivanje čega subjektu neprelazni su. ispasti / ispadati.može razložiti na sastavnice biti kadar. U prelazne semikopulativne glagole spadaju smatrati. biti obavezan. činiti se / učiniti se. Njega su prikazali poštenim. To su glagoli koji označavaju da se što (neki sadržaj) pripisuje subjektu ili objektu. Komšija je prodavac. biti u mogućnosti. Da je zaista tako. označiti / označavati. zvati / nazvati / nazivati. prikazati / prikazivati. Među neprelazne semikopulativne glagole idu postati / postajati. a oni kojima se označava pripisivanje nečega objektu prelazni. npr.). „boraviti“ ili sl. onda nije riječ o kopulativnome glagolu ni o kopulativnome predikatu. Ako se glagol biti javlja u rečenicama u kojima ne gubi leksičko značenje (u kojima znači „postojati“. prozvati / prozivati. glagol morati na sastavnice biti dužan. nikako ne možemo preoblikovati u rečenicu *Komšija boravi prodavac. proglasiti / proglašavati. Imenski dio predikata s takvim semikopulativnim glagolima dolazi u nominativu ili u instrumentalu. biti prisiljen.. Semikopulativni glagoli (koji se mogu smatrati i vrstom modalnih glagola) označavaju da se što pripisuje subjektu ili objektu rečenice. biti sposoban. Koga nazvaste lopovom?. npr. Semikopulativni predikat Semikopulativni predikat čini oblik nekoga od semikopulativnih glagola i imenski dio.

može se govoriti i o načinima proširivanja predikata. i to u neodređenome vidu. S obzirom na to je li taj dio imenski ili glagolski. u obliku prijedloško-padežnoga izraza. Đevojkom je bila ćutljiva. Počeo je ozbiljno da trenira ili Prestali su se optuživati. Proširivanje predikata dopunskim predikativima Kad se predikatu koji ima oblik punoznačnoga glagola doda imenski ili glagolski dio. Našli su ga bijednika u brvnari. u instrumentalu (takva je upotreba instrumentala u crnogorskome standardnom jeziku arhaična). 262 SINTAKSA . Ośeća se prevarenom. Ana je ležala smirena. npr. Naime složenome glagolskom predikatu. npr. Rjeđe imenski dopunski predikativ ima oblik imenice. Takva imenica može biti: ■ ■ ■ ■ kongruentna sa subjektom ili s objektom. npr. jer se uvodi po predikatu i postaje njegov dio. Takav dopunski predikativ naziva se atributsko-priloškom odredbom. mogu se dodati modalni ili fazni glagoli. ili s objektom. koji se sastoji od modalnoga ili faznoga glagola i punoznačnoga glagola u infinitivu/konstrukciji da + prezent. i to i kopulativnome. Nađoše ga u ranama. odnosno Počela se ośećati prevarenom. Dugo se mučila jadnica. koji je uvijek složen. i semikopulativnome. Imenski dopunski predikativ Imenski dopunski predikativ obično ima oblik pridjeva. npr. koji je kongruentan ili sa subjektom. Odlučio je da počne ozbiljno trenirati ili Nijesu mogli prestati da se optužuju. pa i takav predikat može biti višestrukosložen. I imenskom predikatu. npr. PROŠIRIVANJE PREDIKATA Osim slaganja predikata. takav se dio predikata naziva dopunskim predikativom. može se dodati još koji modalni ili fazni glagol. npr.VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT I glagolski i imenski predikati mogu biti višestrukosloženi. Našli smo ga iscrpljena. npr. Lejla je oprezna. u obliku besprijedloškoga genitiva koji zahtijeva atribut. npr. npr. razlikuju se imenski i glagolski dopunski predikativ. Do proširivanja predikata dolazi ili tako što se osnovnome predikatu doda kakav imenski ili glagolski dio (dopunski predikativ) ili tako da se punoznačni glagol u službi predikata raščlani (dekomponuje) na sastavne djelove. i to na perifrazni glagol i imenski dio. Ležala je na plaži otvorenih usta. o kojem je dosad bilo riječi. npr. npr. Lejla mora biti oprezna.

To je glupo . zapovijediti i pogriješiti u rečenicama Još nijesu posijali pšenicu.predikat proširen glagolskim dopun. Izražavasmo sumnju u njihove dobre namjere. Komandant izdade naređenje o povlačenju ili Već si na početku načinio pogrešku nastale raščlanjivanjem glagola posijati. npr. Glagolski dopunski predikativ Glagolski dopunski predikativi mogu imati oblik glagolskoga priloga sadašnjeg (prolazeći) ili glagolskoga priloga prošlog (prošavši). Komandant naredi povlačenje.višestrukosloženi predikat: Odlučio je .predikat proširen imenskim dopunskim predikativom: Obično predaje skim predikativom: Nađoše ga iscrstojeći pljena . Reći . Glagolski prilog prošli. Završavamo pripreme za ljetovanje.semikopulativni predikat: Vi ste . Privodimo kraju pripreme za ljetovanje. sumnjati.■ u obliku konstrukcije s rječcom kao.raščlanjeni (dekomponovani) predikat: Obavili su śetvu pšenice prema: Posijali su pšenicu GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 263 . označava radnju koja je istovremena s radnjom označenom glagolom u predikatu. Raščlanjeni (dekomponovani) predikat Raščlanjeni predikat vrsta je proširenoga predikata koja nastaje tako što se punoznačni glagol raščlani na perifrazni glagol i imenicu.. Vrati se iz rata kao bogalj. označava radnju koja prethodi radnji označenoj glagolom u predikatu. Tako su npr. Sumnjasmo u njihove dobre namjere. završavati. rečenice Još nijesu obavili śetvu pšenice.prosti predikat: Krećemo odmah.složeni predikat: O svemu se može razgovarati. koja je obično glagolska i koja je često i izvedena od punoznačnoga glagola. STRUKTURA PREDIKATA Glagolski predikat Imenski predikat . koji se tvori od svršenih glagola. Još se ośeća prevarenom . Posmatrao nas je nalaktivši se. Obično predaje stojeći ili Prolažahu kraj nas pjevušeći. Počeo je da gradi kuću postali nerazumni.kopulativni predikat: Mi smo samo ćemo odmah posmatrači. jer se tvori od nesvršenih glagola. npr. Već si na početku pogriješio.višestrukosloženi predikat: Već se da počne ozbiljno trenirati počela ośećati prevarenom . Glagolski prilog sadašnji. npr.

Dijete je njihovo). mociju). npr. prodala je. imperativu (prodaj) ni futuru (prodaće). svojstven je samo nekim složenim glagolskim oblicima. kao pokretač radnje. zamjenice. Ana nije došla. ženskome (npr. u rečenici Komšija je prodao kuću subjekat komšija slaže s predikatom prodao je u licu (i predikat i subjekat su u trećem licu). Već se iz toga vidi da se subjekat shvatao kao svojevrsna podloga govorenja. Marko se jutros javio. dolazi iz latinskoga jezika (od riječi subiectum. Dijete je njihovo. a to znači da je subjekat u muškome (npr. npr. Selo će biti pusto) ili u množini (npr. i to oblike svih triju rodova (tzv. Osim pomenutih složenih glagolskih oblika u službi predikata oznaku roda imaju i imenski djelovi predikata: ■ ■ ■ imenice. svojstven prezentu (prodaje). ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA Kao član rečenične strukture subjekat je zavisan od predikata. Selo će biti pusto. Ana mi je prijateljica. broju i rodu. Prijedlog je bio odličan. ali slaganje predikata i subjekta u rodu nije nešto što se podrazumijeva jer rod nije svojstven glagolskim oblicima ili. Dijete bi se rado igralo i sl. preciznije. u broju (i predikat i subjekat su u jednini) i u rodu (i predikat i subjekat su u muškome rodu). prodalo je) i potencijalu (prodao bi. gramatička svojstva toga rečeničnog člana jesu rod i broj. Ona nije zdrava) ili srednjemu rodu (npr. 264 SINTAKSA . npr. kao predmet od kojega polazi neka radnja ili kao predmet koji pokreće radnju. Tako se npr. Baš si dijete. Otac mu je učitelj. koja znači „ono što leži pod čim“. imaju obavezno svi pridjevi. Knjiga nije moja. Sela će biti pusta). kao i naziv „predikat“. GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA Budući da službu subjekta imaju prije svega imenske riječi. pridjevi. no oblike roda. Ona nije normalna. „što je podmetnuto pod nešto drugo“). Slaganje predikata i subjekta u licu i broju sasvim je očekivano jer su te kategorije svojstvene svakome ličnom glagolskom obliku u poziciji predikata. da je u jednini (npr. prodala bi. Komšija je prodao kuću). kao oznaka za ono o čemu je riječ u rečenici. što se vidi i po tome da se subjekat i predikat slažu u licu. ali je svojstven perfektu (prodao je. prodalo bi). Nije npr.SUBJEKAT Naziv „subjekat“. U tim oblicima međutim rod nije ni glagolska ni predikatska osobitost. pa onda i glagolski pridjevi koji su u sastavu složenih glagolskih oblika kao što su perfekat ili potencijal. Mikrofon je vaš. npr.

Ti si na redu. ovo „ako“. ovo „danas“.. npr. dakle onim gramatičkim kategorijama koje su svojstvene i subjektu. Prodajem je oblik prezenta itd. brojem i padežom. npr. (Od toga se odstupa samo onda kad se uz takve riječi pretpostavljaju imenice u muškome rodu. npr. (Kad su u službi subjekta pridjevske riječi (taj. npr. Sit gladnome ne vjeruje. To nećemo više trpjeti. ovo „ah“. Mnogo ljudi je došlo. Mrtvi ne govore. npr. infinitiv. dobijaju svojstva koja su inače karakteristična za imenice) riječi i oblici kojima nije svojstvena ni gramatička ni leksička predmetnost. zbirni brojevi i brojevni pridjevi). Trojica nedostaju. stari. a predikata složeni glagolski oblici kojima je svojstven rod.) Osim toga u službi subjekta mogu biti: ■ ■ neki vezani spojevi riječi. ovaj „ako“ ili ovaj „ah“ – kad se pretpostavlja ovaj veznik „ako“ ili ovaj uzvik „ah“. pa čak i bilo koji oblik riječi. Stari su iskusniji. prvi umjesto prvi takmičar i sl. Mnogo ljudi je došlo. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 265 . stari umjesto stari ljudi. npr. Ispred je prijedlog. Misliti znači postojati. taj stoji umjesto taj tip. prvi). a predikat ima oblik koji je promjenljiv po rodu. jer one označavaju (gramatičku) predmetnost. Taj nije normalan. sit. npr. taj predikat imaće oznaku srednjega roda. Što se događa?. Sedam dana nije malo. prirodno je da se u službi subjekta javljaju prije svega imenice.SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI Budući da se subjekat po značenju može odrediti kao predmet o kojem je riječ ili kao pokretač radnje označene predikatom. Samo će prvi postati slavan. ti oblici imaju oznaku srednjega roda. Međutim službu subjekta mogu vršiti i druge imenske riječi: ■ ■ ■ zamjenice.) Prema tome ako riječ u službi subjekta nema roda. npr. Ako je veznik. U takvim slučajevima preko službe subjekta. tj. Biti oprezan nije uvijek pametno. brojevi (brojevne imenice. mrtvi. Danas je prilog. U posebnim okolnostima u službi subjekta može se pojaviti bilo koja riječ. Ah je uzvik. SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA Kad službu subjekta vrše riječi koje nijesu promjenljive po rodu. one po pravilu zastupaju cijele atributske sintagme. Neki od najboljih nijesu se pojavili na startu i sl. Tako će biti i u drugim slučajevima u kojima su u službi subjekta riječi bez roda. npr. „opredmećuju“ se (tj. ovo „ispred“. sintaksički. Nešto se mora preduzeti. npr. Pobjeglo je petoro. poimeničeni pridjevi. koja se izražava rodom. Komšijom je instrumental.

pogotovo u prvome i drugome licu. npr. Danas je duvalo. misliti i sl. Tako npr. tj. ako. ispred. ispred. one se ponašaju kao riječi u jednini. u toj službi mogu naći riječi i oblici koji se ne mijenjaju ni po padežima (npr. mnogo. iz bilo kojih razloga. iz metričkih razloga. ima slučajeva da između jedne i druge upotrebe uopšte nema formalne razlike. i u rečenici Danas duva vjetar i u rečenici Danas duva formalno je isti glagolski oblik (3. Knjigu piše kneže Vujadine. danas. ne želi. ne dolazi u obzir *Mnogo ljudi su došli iako na značenje množine upućuje i prilog mnogo i oblik genitiva množine ljúdī. tj. Nadamo se (mi) boljemu. da se subjekat nađe i u vokativu. npr. Što (ti) činiš danas?. Spava mu se i sl. Naime sve ono što se mijenja po padežima. Sniježi. Śutra (ja) dolazim. npr.SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA Nepromjenljive riječi u službi subjekta (npr. a izlišan je vrlo često. u usmenome narodnom pjesništvu. No što se tiče kongruentnosti s predikatom. a u službi je subjekta dobija oznaku nominativa. Tako npr. a bezlični oblik dobija oznaku srednjega roda. 266 SINTAKSA . ali se. Množinska kongruentnost ne dolazi u obzir ni onda kad je značenjski izvjesno da je riječ o većem broju predmeta označenih riječju ili riječima koje su u službi subjekta. REČENICE BEZ SUBJEKTA Subjekat se u crnogorskome standardnom jeziku uglavnom izostavlja kad je izlišan. za riječi ili oblike koji nemaju padeža. Recite (vi) kako je bilo. misliti i sl.). pa se i one na neki način „nominativiziraju“ (što znači da bi bile u nominativu kad bi ga imale).) nemaju ni broja. lice prezenta duva). S tim u vezi treba posebno napomenuti da se isti glagoli često mogu upotrebljavati i u ličnim i u bezličnim oblicima. Ima međutim i rečenica u kojima subjekta ne samo da nema no ga ne može ni biti. Osim toga već je bilo riječi o tome da se katkad događa. ali je razlika očita ako te rečenice preoblikujemo tako da predikat bude u perfektu. Tada naime lični glagolski oblik dobija oznaku muškoga roda (Danas je duvao vjetar). kao što je rečeno. Štoviše. Takvi predikati isključuju mogućnost uvođenja oznake za predmet o kojem je riječ. za subjekat. ako. odnosno „ne smije“ imenovati. SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI Nešto slično može se reći i za riječi koje nijesu promjenljive. To se događa ili zato što takva predmeta uopšte nema ili zato što je nepoznat ili zato što se. Tako su strukturirane sve one rečenice u kojima su u službi predikata bezlični glagolski oblici. npr.

skitnica i sl. pismonoša i sl. subjekat ima oblik lične zamjenice prvoga ili drugoga lica (ja. pristalica. ono. One su u jednini kongruentne s predikatom bilo muškoga bilo ženskoga roda (što može zavisiti i od toga označavaju li se tim imenicama osobe muškoga ili osobe ženskoga pola). npr. često dolazi do kolebanja koja imaju izvorište u činjenici da se kongruentnost može temeljiti na podudaranju po obliku (gramatička kongruentnost) ili na podudaranju po smislu (semantička ili leksička kongruentnost). Takve imenice imaju različitu kongruentnost u jednini i u množini. npr. mi. rodu i broju. tvrdica. Ako je predikat u prvome ili u drugome licu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 267 . npr. KONGRUENTNOST PO RODU U kongruentnosti po rodu kolebaju se ponajprije imenice tipa kolega. npr. Traži te onaj tvrdica/Traži te ona tvrdica. vi). Varalice su opet došle. npr. a u množini se primarno slažu s predikatom ženskoga roda. osobito s normativnoga stanovišta. Piskarala su se opet javila. I one s predikatom mogu biti kongruentne ili po smislu. Kad je riječ o rodu i broju. Traže te one tvrdice. a to znači da predikat može biti muškoga roda (npr. Varalica je opet došao/Varalica je opet došla. brundalo i sl. ona) ili može biti u nominativu imenske riječi. Piskaralo se opet javilo). subjekat može imati oblik lične zamjenice trećega lica (on. zanovijetalo..KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA Kao što je već rečeno. subjekat je s predikatom kongruentan u licu. koje označavaju u prvome redu osobe muškoga pola. one. koje gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda (imaju u nominativu jednine nastavak -a kao što ga imaju imenice ženskoga roda tipa žen-a). njuškalo. a to znači da je predikat srednjega roda (npr. Sličnih kolebanja u kongruentnosti po rodu ima i onda kad se u službi subjekta nađu imenice srednjega roda sa sufiksom -l(o) tipa piskaralo. U množini su takve imenice kongruentne s predikatima u ženskome rodu. ali su leksički i muškoga i ženskoga roda (tj. a leksički imenicama muškoga roda (označavaju osobe muškoga pola). Nešto se drugačije u poziciji subjekta ponašaju imenice koje su takođe po obliku ženskoga roda. ti. posebnim pravilima. oni. Piskaralo se opet javio). ili po gramatičkim svojstvima. kukavica. ona. Kolege se nijesu javile. varalica. označavaju osobe i muškoga i ženskoga pola). Zato se kongruentnost subjekta i predikata po rodu i broju uređuje. U jednini su kongruentne s predikatom muškoga roda. Kolega se nije javio (ne dolazi u obzir *Kolega se nije javila).. U množini je predikat po pravilu samo srednjega roda. ako je predikat u trećem licu. sluga. trčkaralo. vojvoda. npr.

Četiri su sela spaljena. sedmoro. Perje je svuda lećelo. Zbirne imenice tipa paščad. npr. braća. npr. npr. kao jedna cjelina.). Brojevne imenice tipa dvoje. npr. granje. i to zato što zbirne imenice nemaju zapravo ni obilježja jednine ni obilježja množine. koje su po obliku imenice srednjega roda u jednini. troje i brojevne imenice tipa petoro. lišće i sl. u službi subjekta kongruentne su s predikatom srednjega roda u jednini.. zbirna. trojica. slažu se s predikatom kao da je riječ o imenicama srednjega roda u množini. Gospoda su umišljena (imenica đeca kongruentna je dakle s predikatom kao što bi bila kongruentna imenica sela – upor. Dva prijatelja nijesu mogla dalje. đece. npr. Sela su nemirna). ali se oni predočavaju (konceptualiziraju) kao jedan skup. one su po obliku u jednini. a po značenju u množini. gospoda i vlastela. i to u posebnome tipu množine. npr. Zbirne imenice tipa lišće. ponašaju se kao imenice srednjega roda u množini. unučad. đeci. telad. Zato se i kongruentnost subjekta i predikata s obzirom na broj kod takvih imenica uređuje posebnim pravilima. kolektivna. perje i sl.. ženi. tri čovjeka ili četiri sela. Đeca su nemirna. listovi (brojiva. I oni se naime prema predikatu ponašaju kao da su imenice srednjega roda u množini.KONGRUENTNOST PO BROJU Sličnim razlozima uslovljena su i kolebanja u kongruentnosti po broju. trnje. obojica. Razlika između brojive i zbirne množine najvidljivija je kod onih imenica koje imaju i brojivu i zbirnu množinu. nego nebrojiva. Petoro je nestalo. koje se mijenjaju kao imenice ženskoga roda u jednini (đeca. koja nije pojedinačna.. Dvoje je nekud odlutalo. imaju semantičku kongruentnost. Ona najviše dolaze do izražaja onda kad su u službi subjekta zbirne imenice. paščad.. 268 SINTAKSA . Zbirna množina dakle pretpostavlja više predmeta. dvanaestoro i sl. – kao žena. tj. oboje. momčad. kongruentne su s predikatom koji je takođe srednjega roda u jednini. Obojica su se javila. nebrojiva množina). cvijeće. šestorica i sl. Došla su im unučad.. Nije bitno drugačije ni onda kad se u službi subjekta nađu vezani spojevi riječi sastavljeni od promjenljivih glavnih brojeva i imenica muškoga ili srednjega roda tipa dva prijatelja. nego su rezultat svojevrsne neutralizacije suprotnosti po broju ili.. braća. Lišće je opalo. drugačije rečeno. npr. npr. žene. Zbirne imenice đeca. Slično se ponašaju i brojevne imenice tipa dvojica. brojiva. oba grada.. pojedinačna množina) prema lišće (zbirna. čeljad i sl.

Subjekti ženskoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. 5. 2. Naziv „dopuna“ ima nešto šire značenje. OBJEKAT I naziv „objekat“ potiče iz latinskoga jezika (od riječi obiectum. Marko i Ivan dolaze śutra. Prva četiri odnose se na subjekte u jednini. Srušena su sela i gradovi. a pod objektom predmet koji biva zahvaćen glagolskom radnjom. „što je stavljeno nasuprot postavljenome. npr. Uza subjekte različita roda u množini predikat je onoga roda kojega je bliži (ili najbliži. Zaboravljena su brda i doline. 4. pa se javljaju kolebanja. Presušili su izvori. Riječ je o članu rečenične strukture koji „stoji nasuprot subjektu“ i označava u toj strukturi tzv. 6.KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM Složene rečenice ili niz rečenica s različitim subjektima često se ostvaruju i kao jedna rečenica s više subjekata. Sunce i ljeto još nijesu stigli (ne dolazi u obzir *Sunce i ljeto još nijesu stigla). npr. npr. Vo i tele mirno su pasli. Onđe su bile majke i šćeri. jezera i rijeke. a ostala dva na subjekte u množini: 1. npr. Opušćela su sela i polja. Ana i njezina prijateljica otišle su na ples. komšija je preselio u stan oblik kuću dopuna je glagolskome prilogu prošlom (prodavši). npr. „što je izloženo“. Komšija i Ana otišli su ranije. Subjekti srednjega roda slažu se (i to isključivo!) s predikatom muškoga roda u množini. predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši. jezera i izvori. Subjekti muškoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. koji nema službu predikata. U takvim slučajevima važe posebna pravila o kongruentnosti subjekata s predikatom. Tako u rečenici Prodavši kuću. npr. jer subjekti mogu biti različita roda i broja. koja znači „ono što je pred čime“. Komšija i njegov sin otputovali su jutros rano. ako ih je više od dva) subjekat. Pod njim se naime može podrazumijevati i predmet koji ne mora biti član rečenične strukture. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 269 . Sastali su se đaci i profesori. Srušeni su gradovi i sela. 3. Subjekti različita roda slažu se s predikatom muškoga roda u množini. npr. Presušila su jezera. drugi predmet. Pritom se pod prvim predmetom podrazumijeva subjekat kao predmet o kojem je u rečenici riječ. Majka i dijete dobro su se ośećali. Subjekti istoga roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini. Zaboravljene su doline i brda. nasuprot čemu drugome“). izvori i rijeke. Presušile su rijeke. Tih pravila ima šest.

DIREKTNI) OBJEKAT Kao što pokazuju navedeni primjeri s glagolima prodavati. To je razlog što rečenice tipa Komšija prodaje kuću. neispustivi članovi rečenične strukture. Komšija prodaje. no okolnosti u kojima se događa radnja predikata. Takvi glagoli. Misli se posebno na tzv. npr. brati i popravljati. nego o dijelu predmeta. npr. Bez njega su naime takve rečenice nedovoljno informativne. Kupila je cukra. i to u dionome ili u slovenskome genitivu. tj. nego materije. imenice koje i ne označavaju pojedinačne predmete. a i u onim slučajevima kad nije u akuzativu. redovno je zamjenljiv akuzativom. pravi objekat načelno je u akuzativu. Osim toga dopunom se mogu smatrati i neki elementi rečenične strukture koji ne označavaju predmet uključen u radnju. Objekti toga tipa u načelu označavaju predmete koji su direktno uključeni u glagolsku radnju i bez kojih često nema ni same radnje. Dioni genitiv umjesto akuzativa može se upotrijebiti kad nije riječ o cjelovitom predmetu. Ne ośeća nikakva mirisa. upor. Kupila je cukar. što ponajprije važi za gradivne imenice. Prelazni glagoli naime obično označavaju uopštene (apstraktne) radnje. nazivaju se prelaznim glagolima. Ne gledao dana! U svim navedenim primjerima (i s dionim i sa slovenskim genitivom) genitivi su zamjenljivi akuzativima (u istome ili sličnome značenju). Obućar popravlja.Isto tako dopunom se smatra i zavisna sastavnica (tagmem) dopunskih spojeva riječi koji su rezultat rekcije. Tako je u rečenici Komšija je prodao kuću akuzativ kuću predodređen glagolom prodati. Obućar popravlja cipele ne mogu biti bez objekta. Đeca beru. Zato su pravi objekti često i obavezni. npr. pa je bez predmeta koji je uključen u radnju i sama radnja nedovoljno konkretna. To znači da je oblik objekta (padež) predodređen samim glagolom. Imate li vode? Slovenski genitiv dolazi kao pravi objekat umjesto akuzativa u odričnim rečenicama. GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA U rečeničnu strukturu objekat se uvrštava po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola u predikatu i povezuje se s predikatom jakom rekcijom. Ne gledao dan! 270 SINTAKSA . Đeca beru jabuke. priloške dopune kakve susrijećemo u rečenicama tipa Komšija stanuje na kraju grada. Imate li vodu?. Naime katkad pravi objekat može biti i u genitivu. dakle oni koji predodređuju takav objekat u akuzativu. Ne ośeća nikakav miris. PRAVI (BLIŽI. a objekti uz takve glagole pravim ili bližim (direktnim) objektima. Dodajte mi hljeb. Dodajte mi hljeba.

prodavati kuću/voće/povrće/knjige/građevinski materijal/ maglu i sl. koji učestvuju u samoj radnji ili mijenjaju njezinu prirodu. u vezi s kojima se vrši. Štoviše. koji je zavisan najviše od prirode radnje koja se označava glagolom. Pjeva već tri godine ili Pjeva po barovima. U prvome slučaju riječ je o dijelu materije. pa je odabrani objekat manje i informativan (a što je manje informativan. i bliži i dalji. ili prijedloški. pojava objekta manje je obavezna što je značenje glagola konkretnije. I nepravi objekat označava predmet zahvaćen glagolskom radnjom. uz glagole tipa pjevati ili kopati objekta uopšte ne mora biti. direktno uključeni oni kojima se zahvaljuje. kojima se ona namjenjuje. S druge strane. odnosno Kopa prije podne ili Kopa u bašti. gotovo je svediv na jedan (na „pjesmu“ i „zemlju“). koji mogu biti besprijedloški.. manje je i obavezan).. a rečenici Dodajte mi hljeb određenost.) NEPRAVI (DALJI. pa je na neki način već unaprijed sadržan u samome glagolu. obrnuto. no predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši. To se događa zato što je uz glagole uopštenijega značenja izbor različitih objekata širi.(Kad se izboru akuzativa ili genitiva u takvim konstrukcijama pridružuje razlika u značenju. brati i popravljati izbor mogućih objekata vrlo širok (npr. brati jabuke/šljive/orahe/cvijeće/koštanje i sl. npr. ali to ne mora biti predmet na kojem se vrši glagolska radnja. mogu se međusobno razlikovati po stepenu obaveznosti. uz navedene glagole tipa prodavati. ali i o kontekstu ili situaciji u kojima se odvija radnja. Uz glagole konkretnijega značenja izbor objekata po pravilu je sasvim ograničen ili čak svediv na jedan. pa je informacija o takvu objektu često izlišna (redundantna). nego predmete na koje se radnja odnosi. bez kojega te radnje nema. Zahvaljujemo svim dobročiniteljima. ili bar ne moraju biti. Tako u navedenome primjeru Zahvaljujemo svim dobročiniteljima nepravi objekat (svim dobročiniteljima) ne označava predmete (u ovome slučaju osobe) koji su direktno uključeni u radnju glagola zahvaljivati. STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA Objekti. onda je ona u prvome redu vezana za kategoriju određenosti. a u drugome se može podrazumijevati da je riječ o određenome parčetu hljeba koje se nalazi na stolu pred učesnicima govornoga čina. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 271 . jer je izbor mogućih objekata uži. npr. radnja prelaznoga glagola prodavati nezamisliva je bez onoga što se prodaje. rečenici Dodajte mi hljeba može biti svojstvena neodređenost. Drugim riječima. a u samu radnju neprelaznoga glagola zahvaljivati nijesu. pa je i pojava objekta informativnija. Pritom važi opšte pravilo: pojava objekta obaveznija je što je značenje glagola uopštenije (apstraktnije) i. Tako je npr. popravljati cipele/televizor/kuću/mašinu/bicikl/kućne aparate/tekst i sl. pa npr. npr. INDIREKTNI) OBJEKAT Nepravi objekat stoji u ostalim kosim padežima (uključujući i akuzativ). Uživa u brzoj vožnji.).

pa onda i bez predmeta koji bi bio uključen u aktivnost. iskaz Ana je pisala molbu odgovor na pitanje Što je Ana pisala?. Prodavati i popravljati nije dakle ni zamislivo bez onoga što se prodaje ili popravlja. a u drugome će imati konkretno značenje. stajati. 272 SINTAKSA . Takvi su npr. značenje glagola pisati u rečenici On piše razlikovati (ili će se bar moći razlikovati) od značenja istoga glagola u rečenici On piše molbu. REČENICE BEZ OBJEKTA Veliki broj glagola uopšte ne otvara mjesto objektu. „biti novinar“ i sl. u kojima je informativno središte usmjereno na okolnosti (mjesto ili vrijeme) u kojima se odvijala radnja. tj. profesionalno) pisanjem“ ili „biti pisac“. To su prije svega glagoli stanja i glagoli koji znače kretanje... onda je objekat neizostavljiv (odgovor će biti: Ana je pisala molbu. Glagoli stanja označavaju radnje bez aktivnosti vršioca. Đe je Ana pisala molbu? i sl. OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA Na nivou iskaza pojava ili izostanak objekta mogu biti uslovljeni i kontekstom. Ako je međutim riječ o odgovoru na pitanje Ko je pisao molbu?. Ako je npr.OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA S obzirom na to dolaze li s objektom ili bez njega. a onoga . „obraćati se nekome pismeno“. npr. putovati.. Pisala je prošle neđelje ili Pisala je u sekretarijatu. Tako npr. To pogotovo važi za eventualne odgovore na pitanja Kad je Ana pisala molbu?. značenje koje vršioca radnje kvalifikuje (ili ne kvalifikuje) za vršenje te radnje. Prema tome radnja glagola kao što su prodavati ili popravljati nije ni zamisliva bez predmeta koji bi se prodavali ili popravljali. za koje u načelu nije potreban nikakav predmet. a ne na predmet radnje. odnosno stvarnom govornom situacijom. Tako će se npr. koračati. lutati i sl.što bi bilo ležano“ ili onoga . a radnja glagola ležati ili koračati isključuje predmet koji bi bio dio radnje. Pisala je molbu ili samo Molbu). izostanak objekta glagolu često daje kvalitativno značenje. glagoli ležati. U prvome slučaju taj će glagol značiti „baviti se (npr. npr. ići. objekat može biti izlišan (odgovor može biti Ana je pisala ili samo Ana). To znači da mogu biti u vezi s informativnom strukturom iskaza.što bi bilo iđeno“ nema niti može biti. śeđeti. što znači da ima i rečenica u kojima objekta nema niti ga može biti. a kod glagola sa značenjem kretanja aktivnost se svodi na kretanje vršioca. pa u odgovorima takođe neće biti objekta. Takvi su svi oni glagoli koji označavaju radnje što se ne odvijaju na predmetu ni u vezi s predmetom. mirovati.. glagoli se mogu razlikovati i po značenju.

u rečenici se može pojaviti i više objekata. Učio nas (A) je matematiku (A). Vesele se čestitkama.OBLICI OBJEKTA Po obliku objekti mogu biti u svim kosim padežima bez prijedloga (naravno. npr. u lokativu. Oni mogu biti: ■ ■ ■ ■ ■ u genitivu. Ne šćedoše sarađivati s nama. to i nešto opravdanije je opisivati kao neprave jer bi se inače moralo pretpostaviti da ima pravih objekata različita tipa (što GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 273 . osim lokativa koji ne može ni dolaziti bez prijedloga). npr. u dativu. objekte matematiku. Takvi objekti nazivaju se prijedloškima. u lokativu. Uhvatili su ih (A) u krađi (L). Odnosi se prema njoj pokroviteljski. Oslobodite se nepotrebnih stvari. npr. Mogu dakle biti: ■ ■ ■ ■ u genitivu. Poslužili su nas (A) njeguškim sirom (I). REČENICE S VIŠE OBJEKATA Kako radnje označene glagolima mogu uključivati i više predmeta. u dativu. u instrumentalu. u instrumentalu. npr. Zaprijetili su mu zatvorom. Tada je obično jedan objekat pravi. Što mu se dogodilo?. To vas nijesam pitao ili Nešto bih te molio katkad se opisuju kao rečenice s dvama pravim objektima. Pravi objekat uvijek je u akuzativu. Nijesmo ni sanjali o takvome uspjehu. Komšija se odrekao kuće. a drugi nepravi. npr. Đeca beru jabuke. npr. u akuzativu. u instrumentalu: Trguju svačim. npr. u akuzativu: Komšija prodaje kuću. Budući da je riječ o objektima različita tipa. Ljude (A) je teško osloboditi straha (G). a nepravi može biti: ■ ■ ■ ■ ■ u genitivu. Sliježe ramenima. Objekti mogu imati i oblike prijedloško-padežnih izraza. Nešto sam te pitao. (Rečenice tipa Učio nas je matematiku. npr. 1zdala je sobu (A) dvjema studentkinjama (D). Rado pomaže svima. Odustao je od kandidature. u dativu. Najeo se bunike. u akuzativu (kao i pravi objekat). npr. npr. npr. npr. Ne razumijem se u klasičnu muziku.

Zato priloška odredba može dolaziti i uz prelazne glagole u službi predikata. što inače ne važi za pravi objekat. Rastali su se prošle neđelje. ima različite prave objekte s obzirom na to znači li „sticati znanje“. npr. jer se umjesto Učim matematiku ne može nikako reći *Učim matematici niti se umjesto Uči nas ikako može reći *Uči nama. npr. u dativu i lokativu. Zahvalite im (D) za brigu (A). Komšija je prodao kuću prošle neđelje. pa i bez obzira na to sadrži li rečenica uopšte glagol ili ne sadrži. Učim matematiku. npr. Uči nas. npr. Bilo bi dakle: Uči nas (pravi objekat) matematiku (nepravi objekat). Otputovala je prošle neđelje. Prošle neđelje je 274 SINTAKSA . i uz glagole stanja. potvrđuje i činjenica da glagol učiti npr. u prijedloškom instrumentalu i lokativu. Drugim riječima. dativom. po njegovim leksičko-gramatičkim svojstvima. Zaprijetili su im (D) otkazom (I). zavisi prije svega od sadržaja rečenice. Da je tako. npr. u dativu i prijedloškom akuzativu. „poučavati“.bi bilo metodološki problematično). i uz neprelazne glagole. npr. npr. upor. te da nepravi objekat u akuzativu taj glagol ima samo u drugome značenju. npr. PRILOŠKA ODREDBA Priloška odredba (adverbijal) neobavezni je (fakultativni) član rečenične strukture kojem mjesto u rečenici otvara predikat i kojim se označavaju različite okolnosti u kojima se vrši radnja glagola u službi predikata. To znači da se ona načelno može uvrstiti u rečeničnu strukturu bez obzira na glagol koji se javlja u službi predikata. ili znači „činiti da neko drugi stiče znanje“. npr. to i nešto moguće je zamijeniti i kakvim drugim oblikom. PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT Između priloške odredbe i objekta ima više razlika: Objekat se u rečenicu uvrštava po glagolu koji je u službi predikata. npr.) Uz neke (neprelazne) glagole mogu se naći i po dva različita neprava objekta. Budući da je priloška odredba u sličnom odnosu s predikatom kao i objekat. Osim toga objekte tipa matematiku. i uz glagole sa značenjem kretanja. a priloška odredba po predikatu. koji mogu biti: ■ ■ ■ ■ u dativu i instrumentalu. hoće li priloška odredba biti uvrštena u rečeničnu strukturu ili neće. npr. Samo su nam (D) smetali u poslu (L). Treba razgovarati s partnerima (I) o svim tim pitanjima (L) itd. dobro ju je odrediti s obzirom na ono po čemu se razlikuje od objekta. Učio nas je matematici. odnosno različite okolnosti događanja o kojima se saopštava rečenicom.

Nasuprot tome priloška odredba ne postaje sastavni dio same radnje. Ono pak što je rečeno priloškom odredbom može se prepričati (parafrazirati). odnosno ne mora biti. Pišemo ujutro. koji inače zahtijeva pravi objekat u akuzativu. jer se u rečeničnu strukturu uvodi po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola. naprotiv. unaprijed određen oblik. u rečenici Komšija je prošle neđelje prodao kuću ne može ispuštiti objekat. onda je i priloška odredba obavezna. Druga razlika između objekta i priloške odredbe jeste direktna posljedica prve. Pišemo kod kuće. Pišemo bez prekida nema. u rečenici Pjeva već tri godine uopšte nema objekta. uprkos tome što je u poziciji predikata prelazni glagol. upor. Rečeno ipak ne znači da je objekat uvijek obavezan niti da je priloška odredba uvijek neobavezna. Pišemo uredno. Kad su u službi predikata glagoli koji označavaju provođenje određenoga vremena (obično dužega) na kakvu mjestu. No umjesto Pišemo kod kuće ili Pišemo bez prekida možemo reći Pišemo doma. Zato se ono što je rečeno objektom ne može reći drugačije. nego je manje ili više spoljna okolnost u kojoj se vrši radnja. Takvi primjeri ipak pokazuju da priroda i status priloške odredbe mogu biti zavisni i od prirode glagola koji su u službi predikata. kao što je rečeno pri razmatranju stepena obaveznosti objekta. I treća je razlika između objekta i priloške odredbe u direktnoj vezi s prvom razlikom. upor. a priloškoj odredbi nije. Tako se npr. Prošle neđelje stalno magla. Tako prilošku odredbu na kraju ulice u rečenici Komšija je stanovao na kraju ulice ne možemo izostaviti. stanovati. upor. a da rečenica bude i dalje informativno potpuna. Komšija je prodao kuću. reći i na drugi način. a da ne prekidamo i sl. Komšija je stanovao. prebivati. a priloška odredba načelno neobavezan (fakultativan) član. ima i objekata koji nijesu obavezni. Priloška odredba. *Pišemo pismima. ali i u iskazima u kojima se uopšte ne javljaju glagolski oblici. Tako npr. Tako se umjesto Pišemo pisma ne može reći npr. Tako npr. *Pišemo po pismima i sl.spavao kod prijatelja. boraviti. Ni priloška odredba nije uvijek neobavezna. Objektu je naime. *Pišemo oko pisama. popravljati cipele i popravljati tekst dvije su sasvim različite radnje). Naime. postaje i sastavni dio radnje koju taj glagol označava (npr. Pišemo u (svojoj) kući. a da rečenica i dalje bude informativno potpuna. može se ispuštiti. Pišemo po podne. Naime objekat. živjeti. Četvrta razlika između objekta i priloške odredbe sastoji se u tome što je objekat načelno obavezan član rečenične strukture. Pišemo ne prekidajući. razlike s obzirom na prirodu same radnje. Pišemo. što zavisi od konkretnosti ili uopštenosti radnje koja se označava glagolom. npr. npr. između rečenica Pišemo u školi. Osim uticaja na obaveznost ili neoGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 275 . Pišemo neprekidno. Komšija je prošle neđelje prodao. jer se u rečeničnu strukturu uvodi po glagolu.

onda se ne može reći Komšija je prodao kuću za brata ili umjesto brata ili u bratovo ime i sl. a uz glagole stanja oblici instrumentala. a komšija prodaje kuću (nekome trećem) umjesto njega. Otiđite među ljude. Da je zaista tako.baveznost izbor glagola za službu predikata može u nekim slučajevima uticati i na izbor oblika priloške odredbe. npr. dakle predmet radnje glagola postići). Stajali su za kućom. vidi se po tome što se objekti ne mogu parafrazirati (ne može se reći npr. npr. *Izgubili su cijelog ljeta. Kupali su se cijeloga ljeta. posebno vezanih za konstrukcije s instrumentalom. Nagnuo se nad knjigu. Stavi knjigu pod klupu. *Sastala se u pratnji koleginica i sl. pred. Slično tome u priloškim odredbama koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima za. a s glagolima stanja u lokativu. u rečenici Postigao je to velikom borbenošću rečenični član velikom borbenošću mogao interpretirati i kao objekat (u tome slučaju rečenica bi bila odgovor na pitanje Čime je to postigao? – velika borbenost bila bi. nije kupac kuće. Izišli smo pred školu. kupac kuće. U vezi s odnosom između objekta i priloške odredbe katkad se može govoriti i o dvoznačnosti. ako je komšijin brat kupac). rečenica Komšija je prodao kuću bratu može interpretirati i tako da oblik bratu bude objekat. Bili smo u šumi ili Stajali su na ulici. To će takođe potvrditi (ne)mogućnost parafraze. U drugome slučaju brat nije predmet. npr. Tako bi se npr. Stalno śedi nad knjigom. ali i kao priloška odredba (u tome slučaju rečenica bi odgovarala na pitanje Kako je 276 SINTAKSA . u njegovo ime. a upravo su takve parafraze moguće ako je oblik bratu priloška odredba. *Izgubili su tokom cijelog ljeta ili *Sastala se u društvu koleginica. Zašli su za kuću. npr.). a u drugome kao priloška odredba. Isti oblik ili isti spoj riječi može u jednome tipu rečenice služiti kao objekat. Odmarali su se pred školom. Otputovala je u pratnji koleginica i sl. Kupali su se tokom cijeloga ljeta ili Otputovala je u društvu koleginica. Često boravi među ljudima. Tako se npr. a priloške odredbe mogu. on je „predmet uključen u prodaju“. u rečenicama Izgubili su cijelo ljeto (na pripreme) ili Sastala se s koleginicama djelovi cijelo ljeto i s koleginicama biti u službi objekata. a u rečenicama Kupali su se cijelo ljeto ili Otputovala je s koleginicama u službi priloške odredbe. uz glagole kretanja u službi priloških odredaba koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima u ili na dolaziti imenske riječi u akuzativu. đe se u istoj rečenici oblik ili spoj riječi može interpretirati i kao objekat i kao priloška odredba (tj. Ako je naime bratu objekat (tj. tj. Idemo u šumu ili Izašli su na ulicu. pod i među uz glagole sa značenjem kretanja dolaziće oblici akuzativa. nad. Tako će npr. ali i tako da bude priloška odredba. da uključuje i jedno i drugo). drugim riječima.. npr. što takođe zavisi u prvome redu od prirode glagola u službi predikata. sredstvo. vlasnik kuće. Ima i slučajeva. no je npr. Tako će npr. Knjige su se nalazile pod klupom. U prvome slučaju brat je uključen u samu radnju prodaje.

vremena i načina. Srio sam ga na stanici. Nazad se više ne može. npr. U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i drugi prilozi. Među prilozima u službi priloških odredaba mjesta osobito su česti zamjenički prilozi. Onamo više ne lete.postigao? – bila bi dakle riječ o okolnosti u kojoj se odvija radnja glagola postići. dopuštanja. Mogu ga označavati tako da uspostavljaju odnos prema kategoriji lica. Ovđe nema mjesta. VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA Među priloškim odredbama najčešće su priloške odredbe mjesta. npr. Vani pada kiša. koji označavaju prostor u blizini sagovornika. npr. Nigđe ga nema. količine. Odavde se ništa ne vidi. Trči preko igrališta. Svukud ima rastinja. Onđe će se sve odvijati. Prostor se može označavati mjesnim prilozima te padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. Gore je rjeđi vazduh. uslova. odnosno prema učesnicima govornoga čina. Oni mogu označavati prostor na dva načina: 1. Vozimo kroz maglu. Otišli su kući. društva. Priloška odredba mjesta Priloškom odredbom mjesta označava se prostor na kojem se ili u vezi s kojim se odvija radnja označena predikatom. upor. Negđe sam ga već vidio. npr. Tamo više ne zalaze. ■ ■ 2. namjere. Otišao je nekud. o načinu vršenja te radnje. Postigao je to teško ili lako ili sl. Dođite ovamo. posljedice. Svuda ima čudaka. Donde vodi putljaga. Tuda se ne ide. Krenuli su odatle. Odande svi počinju. Śede pod orahom. a rjeđe ostale – priloške odredbe uzroka. koji označavaju prostor udaljen i od govornika i od sagovornika. Ovuda su prošli. Nijesmo ni prošli onuda. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 277 . npr. Odonud mnogi dolaze. Dolazili su dovde. Svugđe smo ih tražili. Otud se niko ne javlja.). Dugo smo šetali ulicama. Škola je blizu. Treba skrenuti ulijevo. U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i brojni padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. Ostali zamjenički prilozi u službi priloških odredaba mjesta označavaju neodređen prostor i nazivaju se neodređenim zamjeničkim prilozima. Tu se ne može razgovarati. Nikud se ne može. npr. S obzirom na to prema kojem se licu uspostavlja odnos razlikuju se mjesni prilozi: ■ koji označavaju prostor u blizini govornika. Dotle još ne dođosmo.

npr. padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. npr. Danas je najteže penzionerima. uslova. Slušala ga je oborene glave. Povikao je jakim glasom. posljedice. Nikad se ne treba predavati. označava se: ■ vremenskim prilozima. Nekad sve bijaše drukčije. Potonji smo ih put pośetili o Uskrsu. Nadirali su u masama. ■ Priloška odredba načina Priloškom odredbom načina obilježava se okolnost koja utiče ili je na drugi način povezana s kakvoćom radnje označene predikatom. Ostali su do jutra. Prima utorkom. Tako je već bolje. Doći će u neđelju. Čestitajte im na pobjedi. Uz takvo zalaganje svako bi uspio. 278 SINTAKSA . Službu priloške odredbe načina vrše: ■ načinski prilozi. Sastali su se povodom praznika. Rado ju je poslušao. Sad nije vrijeme za to. Jutros sam zakasnio. vremena i načina mogu se izdvojiti još priloške odredbe: ■ ■ ■ ■ ■ uzroka. Tužno je sve to gledati. Odveden je pod stražom. Te godine bilo je posebno teško.Priloška odredba vremena Priloška odredba vremena. Bio je umoran od vožnje. Nastavili su s poslom uprkos nevremenu. Glasno se nasmijala. Svako veče izlazi u grad. kojom se određuje vrijeme odvijanja radnje obilježene predikatom. I pored dobrih veza ostao je bez posla. Uskoro će se i oni pojaviti. Spomeni ih sve poimenice. Javićemo se śutra. npr. Naučio je napamet. npr. Smijali smo se do suza. U slučaju rata sve će propasti. Sa zimom dođe i snijeg. Teško je bez novca. padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. ■ Ostale priloške odredbe Osim priloških odredaba mjesta. Posvađali su se bez razloga. Pričao je kroz suze. Molili su za spas njegove duše. Katkad je bolje ćutati. npr. namjere (svrhe). Zadržan je u bolnici radi pregleda. Ne govorite uglas. npr. Došli smo baš zato. Nekako ćemo se snaći. Otišli smo za svojim poslom. npr. npr. npr. Došli su po robu. Nijeste se javili zbog toga. Gledali su nas preko nosa. dopuštanja.

(Priloške odredbe zamjeničkoga tipa. Mnogo ih je zadužila. npr. zato. To znači da službu kongruentnoga atributa može imati ne samo pridjev. „što je pridodato čemu drugom“. služe (i) kao konektori. nego nesamostalni. „što je priđeveno“. Previše su usporili itd. npr. Naš komšija Petar prodaje kuću. zbog toga. Śedi s društvom u kafani. Isto tako i apozicija može biti uvrštena uza svaku imenicu. npr. Komšijina kuća nije prodata. npr. koja znači „ono što se pridijeva“. broju i padežu. Zavisno od toga kakvim se riječima označava. Kongruentni atribut Kongruentnim atributom naziva se atribut izražen pridjevskom riječju. tj. Išla je s nama na tenis. npr. količine. npr. Ko je kupio komšijinu kuću?. no preko osnovnih članova. uprkos tome i sl. i uz prilošku odredbu. atribut može biti uvršten uz imenicu bez obzira na to đe se ona u rečeničnoj strukturi javlja. npr. Komšijina je kuća prodata. npr.) NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE Atribut i apozicija bitno se razlikuju od predikata. Ono je komšijina kuća. Štoviše. To se vidi i po tome što atribut može biti uvršten: ■ ■ ■ ■ i uz (imenski) predikat. subjekta. koja je po svojoj prirodi kongruentna s imenskom riječju uz koju stoji. npr. To znači da može biti uvršten i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. Svi su se skupili u komšijinoj kući. da se u rečeničnu strukturu ne uvrštavaju direktno. tj. no i: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 279 . samostalni članovi rečenične strukture. pridodaje imenskoj riječi da bi je po čemu odredila (prije svega po svojstvu). Komšija ima kuću od bijeloga kamena.■ ■ društva. Oni su stajali uz nas. pa tako i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. razlikuju se kongruentni i nekongruentni atribut. i uz objekat. objekta i priloške odredbe po tome što nijesu osnovni. To je dakle riječ koja se pridijeva. Ko je kupio kuću našega komšije Petra? ATRIBUT Naziv „atribut“ dolazi od latinske riječi attributum. i uz subjekat. npr. npr. te uz apoziciju. To znači da su to članovi rečeničnih članova. slaže se s njom u rodu.

Ova kuća još nije prodata. redni broj. U tome slučaju najprije dolaze atributi izrečeni pridjevskim zamjenicama. Podgorica je najveći crnogorski grad. npr. Komšija je prodao dvije kuće.■ ■ pridjevska zamjenica. onda oni koji su izrečeni rednim brojevima. koji se obično izriču različitim pridjevskim riječima. npr. Takvi atributi u tekstu se ne odvajaju zarezima. a u rečenici (2) Objavljeno je novo. koji određuje imenicu s obzirom na pripadnost kome ili čemu. npr. npr. ili različit značenjski opseg (pa se ne odvajaju zarezima). npr. npr. koji određuje imenicu po kvalitetu. To je rezultat naporna rada. npr. Prvi komšija prodaje kuću. Komšija ima dobru kuću. Bila je to naša prva đačka pobjeda. posesivni (prisvojni). onda oni mogu imati podjednak značenjski opseg (pa se u tekstu odvajaju zarezima). Shematski bi se to moglo prikazati ovako: 280 SINTAKSA . koji određuje imenicu po količini (kvantitetu). To su naši problemi. prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se (kao i atribut prošireno) na imenicu izdanje. Tako npr. Nakon te bitke pali su u viševjekovno ropstvo. Ako su atributi izrečeni samo pridjevima. npr. Susrijeće se s mnogim strancima. razlikuju se: ■ ■ kvalitativni atribut. Imao je ružan. Nijesam se slagao s očevim mišljenjem. relativni (odnosni). S obzirom na to po kakvom svojstvu kongruentni atribut određuje imenicu uz koju stoji. Jedna lasta ne čini proljeće. pa se zato atributi odvajaju zarezima. pa tek onda oni koji se izriču pridjevima (Bila je to naša prva velika đačka pobjeda). u rečenici (1) Objavljeno je i novo prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se na skup prošireno izdanje. Bila je to naša đačka pobjeda. neuredan rukopis. Svako jutro budimo se rano. ■ ■ Višečlani kongruentni atributi Uz jednu imensku riječ može stajati i više kongruentnih atributa. kvantitativni (količinski) atribut. I ona je nekakva studentkinja. koji označavaju imenicu po nekom uopštenom (apstraktnom) svojstvu ili svojstvu koje proizilazi iz odnosa prema čemu što se označava drugom imenicom ili imenskom konstrukcijom. S obzirom na značenjski opseg skupovi riječi s dvama ili s više kongruentnih atributa mogu biti i dvoznačni. Kupila je šarenu haljinu. npr. To je jezikoslovni problem. Prodaje se komšijina kuća. npr.

Traži se igrač s dugim rukama. Obaveznost kongruentnoga atributa može biti uslovljena sintaksički ili semantički. Javiću se idućega mjeseca. ali ipak u nekim slučajevima može biti i obavezan. npr. Bio je to čovjek niska rasta. Javiću se idući mjesec. Govorila je promuklim glasom (izvan konteksta nije gramatično: Traži se igrač s rukama). sekundarni član rečenične strukture (član jednoga od osnovnih članova). pitanje. neizostavljiv. ■ ■ Semantički kongruentni atribut obavezan je kad dolazi uz imenice s uopštenim značenjem kao što su: ■ ■ ■ ■ način. S njim treba razgovarati na drugi način (nije gramatično: *S njim treba razgovarati na način). slučaj. Ovđe nije riječ o teškom slučaju (van konteksta nije gramatično: Ovđe nije riječ o slučaju). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 281 . Otputovala je iste noći (nije gramatično: *Javiću se mjeseca niti *Otputovala je noći). Moramo razgovarati o (jednoj) važnoj stvari (van konteksta nije gramatično: Moramo razgovarati o stvari). Hodala je spuštenih ramena (nije gramatično: *Bio je to čovjek rasta).Obavezni kongruentni atribut Atribut je nesamostalni. s kvalitativnim genitivom ili genitivom svojstva. s kvalitativnim instrumentalom. npr. Otputovala je istu noć. npr. stvar. npr. npr. Nastavili smo raspravu o drugim pitanjima (van konteksta nije gramatično: Nastavili smo raspravu o pitanjima). npr. npr. tj. Sintaksički je kongruentni atribut obavezan u rečenicama (i u konstrukcijama): ■ s vremenskim genitivom ili vremenskim akuzativom.

Radimo u nemogućim okolnostima (nije gramatično *Radimo u okolnostima).stvar: Moramo razgovarati o važnoj stvari . a nekongruentni atribut ne slaže se s imenskim riječima. Rijetko nosi haljine s dugim rukavima. broju i padežu. uz kvalitativni genitiv: Bio je to čovjek niska rasta 3.okolnost: Radimo u nemogućim okolnostima Nekongruentni atribut Kongruentni atribut slaže se s imenskim riječima na koje se odnosi u rodu. npr. Ujutro popije šolju čaja. Kupi malo mlijeka. Malo dalje je skretanje udesno. Bio je student osrednjih mogućnosti. To bi se moglo dogoditi i nekome od nas. dionost (partitivnost). npr.slučaj: Ovđe nije riječ o teškom slučaju . nego je s njima u rekcijskome odnosu ili u odnosu pridruživanja. Ti razgovori udvoje trajali su cijelu zimu. . Prvi naime obično označava: ■ ■ ■ prisvojnost (posesivnost). OBAVEZNI KONGRUENTNI ATRIBUTI Sintaksički obavezni 1. npr. Sve to stoji u žalbi upravnome sudu. Kupili smo televizor u boji. npr. U službi nekongruentnoga atributa mogu biti: ■ ■ ■ oblici kosih padeža. prilozi.pitanje: Nastavili su raspravu o drugim pitanjima . npr. Nekongruentni atribut koji stoji uz imenske riječi s konkretnim značenjem načelno se razlikuje od nekongruentnoga atributa koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice. Javiću se idući mjesec 2. npr. Treba popraviti krov na školi. Kupio je kuću našega komšije. prijedloško-padežni izrazi. Komšija ima kuću na sprat. kvalitativnost. npr. npr.način: S njim treba na drugi način . 282 SINTAKSA . uz vremenski genitiv ili vremenski akuzativ: Otputovala je iste noći. uz kvalitativni instrumental: Govorila je promuklim glasom Semantički obavezni uz imenice uopštena značenja.■ okolnost.

Imate li sirup protiv kašlja. Uživali su u toplini ljetnje noći. objekatsko. Śeli smo na klupu u dvorištu. značenje nosioca svojstva (uz deadjektivne imenice). koja znači „ono što je priloženo“. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 283 . Najavili su odlazak prije svitanja. npr. nego imenice načelno kongruentne s imenskim riječima na koje se odnose. kaže da u rečenici Slušali su pažljivo izvještaj glavnoga sekretara nekongruentni atribut (glavnoga sekretara) ima subjekatsko značenje zato što bi se on u glagolskoj konstrukciji preoblikovao u subjekat. npr. Veselju zvanica nije bilo kraja. Iz daljine se čuo šum vjetra. upor. Stigao je neđelju dana pred Uskrs. „ono što je dodato“. APOZICIJA Naziv „apozicija“ dolazi iz latinskoga jezika od riječi appositum. Riječ je. sekundarnome članu rečenične strukture. I apozicija. može biti uvrštena: ■ ■ i uz (imenski) predikat. a od nekongruentnoga atributa razlikuje se po tome što je načelno kongruentna s imenicom na koju se odnosi (a nije s njom u rekcijskome odnosu). Nebo nad nama bijaše vedro. Kupili su mašinu za berbu kukuruza. S obzirom na to mogu se razlikovati ova značenja (funkcije) nekongruentnoga atributa: ■ ■ ■ ■ subjekatsko. npr. npr. mjesto (lokalnost). npr. Godiće nam šetnja po šumi. Ovo je komšija Petar. npr. Tako se npr. kao i atribut. i uz subjekat. Od kongruentnoga atributa razlikuje se po tome što službu apozicije ne vrše pridjevske riječi. kao i u slučaju kongruentnoga atributa. Komšija Petar prodaje kuću. „ono što je postavljeno uza što“. o nesamostalnome. Nastup našega hora bio je glavna tačka. (Pažljivo smo slušali kako) glavni sekretar izvještava. priloško. „ono što je stavljeno uz nešto što je već postavljeno“. Bješe već tri sata poslije ponoći. Važno je sačuvati vjeru u uspjeh. Nekongruentni atribut koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice ima značenje koje se naziva prema službi koju bi riječi koje dolaze u funkciji atributa imale kad bi se cijela imenska konstrukcija preoblikovala u glagolsku.■ ■ ■ namjenu (finalnost). Još je na snazi zabrana uvoza. vrijeme (temporalnost). npr. npr. npr.

a često uz to stoje i pod navodnicima (i time su „zaštićene“). kad je atributski skup obilježen pripadnošću biblijskome stilu. Otuda u apozitivnim spojevima riječi pojava nepotpune kongruentnosti. načelno slaže u rodu. kao i kongruentni atribut. npr. npr. npr. te neke terminologizovane. ima slučajeva da se apozicija s imenicom uz koju stoji ne slaže čak ni u padežu. Tako je uvijek u neobilježenome redosljedu riječi. kuća kamena ili od kamena kuća. Prema tome kad je riječ o kongruentnosti apozicije s imenicom uz koju stoji. npr. broju i padežu s imenicom na koju se odnosi. npr. Majka Božja. Komšija ima kuću u gradu Zagrebu. Nastupili su u sali „Budo Tomović“ i sl. Takve imenice bivaju „zaštićene“ time što ostaju nepromjenljive i po padežu.■ ■ ■ ■ i uz objekat. šipak pitomi. i uz imenicu u službi apozicije. škrinja zavjetna i sl. Glavni je razlog tome što imenice nijesu promjenljive po rodu. grad Pljevlja. selo Erakovići i sl. Matica crnogorska i sl. ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI lz navedenih primjera bilo je vidljivo da kongruentni atributi stoje ispred imenskih riječi na koje se odnose (npr. i uz prilošku odredbu. pa se apozicija u nekim slučajevima ne prilagođava imenici uz koju stoji ni po broju. broju i padežu. i uz imenicu u službi nekongruentnoga atributa. selo Frutak. Osim toga neke od imenica. ustaljene i/ili frazeologizovane konstrukcije. rijeka Lim i sl. nailazimo na ovakve slučajeve: ■ ■ apozicija se slaže s imenicom u rodu. odnosno češće izostaje nego kad je riječ o kongruentnome atributu. pa se jedna drugoj ne mogu prilagođavati kao što se pridjev može prilagođavati imenici. kao u primjerima grad Podgorica. 284 SINTAKSA . npr. Izuzimaju se samo slučajevi u kojima je pridjev dio vlastitog imena. Prodata je kuća našega komšije Petra. npr. Komšija prodaje kuću bratu Ivanu. npr. a nekongruentni atributi iza tih riječi (npr. kuća od kamena). npr. Na Drini ćuprija. npr. na vrbi grožđe. To biva onda kad apozicija stoji ispred vlastite imenice čije primarno značenje nije u skladu ili nije tipično za ono što se njome označava. ali je to slaganje manje obavezno. Igra u Rukometnom klubu „Budućnost“. npr. Ovo je vlasnik kuće komšija Petar. npr. Petar Veliki. kamena kuća). Kroz Nikšić teče rijeka Zeta. apozicija se s imenicom ne slaže ni u rodu ni u broju ni u padežu. Izmjena toga redosljeda izaziva stilsku obilježenost. Prenoćili smo u Hotelu „Macavare“. Apozicija se. prije svega vlastite. nijesu promjenljive ni po broju. Štoviše.

ona načelno stoji ispred imenice na koju se odnosi. npr.). Ovo je Petar. ali može dolaziti i iza imenice na koju se odnosi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 285 . drugom apozicijom. naš prvi komšija. Ovo je Petar. Tada se u pismu načelno odvaja zarezom. odnosnom rečenicom i sl. Stigao je komšija Petar.Što se tiče apozicije. (naš) komšija. Komšija Petar prodaje kuću. vlasnik kuće. Javi se Petru. Takav redosljed može biti stilski obilježen. No nije stilski obilježen onda kad se apozicija proširuje (atributom. komšiji koji prodaje kuću. npr. npr.

REČENICE PO SASTAVU Budući da rečenice kao jezičke jedinice mogu biti međusobno vrlo raznolike. odnosno sam predikat ili predikatski skup (kod jednočlanih. Komšija kupuje) nazivaju se neproširenima. Štoviše. Komšija kupuje. npr. razvrstavaju se u grupe po različitim kriterijumima. RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE Raščlanjene ili dvočlane proste rečenice pretpostavljaju odnos između predikata i subjekta. neraščlanjenih rečenica). Rečenice kod kojih osnovna rečenična struktura pretpostavlja odnos između predikata i subjekta nazivaju se raščlanjenim (dvočlanim) prostim rečenicama. Osnovna rečenična struktura čini u prvome redu odnos između predikata i subjekta. npr. što se pretpostavlja (u rečenici Ne slažem se to je subjekat ja. a rečenice kojima osnovnu rečeničnu strukturu čini sam predikat odnosno predikatski skup (subjekat se u takve rečenice ne može ni uvrstiti) nazivaju se neraščlanjenim (jednočlanim) prostim rečenicama. Jedan od tih kriterijuma jeste i sastav. koji se izostavlja baš zato što u toj poziciji subjekat može biti samo ja). Tako se npr. Komšija kupuje kuću. a drugu složene rečenice. Rečenice koje sadrže samo subjekat i predikat (npr. zavisno od prirode informacije koja se njima prenosi ili od okolnosti saopštavanja. npr.) nazivaju se proširenim prostim rečenicama. on može biti i sasvim izlišan. ali je i u takve rečenice subjekat ne samo uvrstiv nego se pretpostavlja. a izostaje baš zato što je poznat. npr. npr. Vedri se ili Jutros se počelo vedriti. Prvu grupu čine proste. i to drugim samostalnim ili nesamostalnim članovima rečenične strukture. a one koje sadrže još koji samostalni član rečenične strukture (npr. neproširena rečenica Komšija kupuje može proširiti objektom. Raščlanjene rečenice koje sadrže predikat i subjekat mogu se dalje proširivati. Komšija kupuje 286 SINTAKSA . PROSTE REČENICE Prostim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice s jednom osnovnom rečeničnom strukturom. Komšija kupuje kuću ove godine i sl. pa onda priloškom odredbom. Komšija kupuje stan. što ne znači da subjekat u njima mora biti i realizovan. Po tome kriterijumu sve rečenice dijele se na dvije grupe i više podgrupa. Ne slažem se.

Tako npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 287 . npr. npr. smrkavati se. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole. NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE Neraščlanjenima (jednočlanima) nazivaju se proste rečenice u koje se subjekat ili uopšte ne može uvrstiti ili se ne uvrštava bilo zato što je sasvim nepoznat. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole.. Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole. a dio naš hvalisavac komšija subjekatski skup. te već proširena priloška odredba. kao što su grmjeti. U funkciji predikata u takvim rečenicama stoje u prvome redu bezlični glagoli ili bezlični oblici glagola. oblačiti se. Ujutro će se naoblačiti. pljuštati. Svi djelovi kojima se proširuje rečenica nalaze se u odnosu ili s predikatom ili sa subjektom. To postupno širenje raščlanjene proste rečenice može se prikazati ovako: Komšija kupuje Komšija kupuje stan Komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd. pa na isti način i već prošireni objekat. vedriti se. bilo zato što je nepoznat govorniku. npr. objekat atributom. pa se tako subjekat može proširiti apozicijom. a djelovi koji se nalaze u odnosu sa subjektom subjekatskome skupu. npr. a mogu se dalje proširivati i već prošireni osnovni članovi rečenične strukture. npr. između ostaloga i uvođenjem modalnoga glagola. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole. npr. bilo zato što vršioca radnje koji se označava subjektom govornik ne želi. npr. Bezličnim glagolima pripadaju na primjer glagoli koji označavaju meteorološke pojave (verba meteorologica). zahladnjivati i sl. imenica u sastavu priloške odredbe takođe atributom. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd. dio rečenice odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole čini predikatski skup. npr. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole. sijevati. Djelovi koji se nalaze u odnosu s predikatom pripadaju predikatskome skupu. odnosno iz nekih razloga ne smije imenovati. Grmi.stan blizu škole. Pljuštalo je cijeli dan. Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole. Svi ti samostalni članovi rečenične strukture mogu se proširiti nesamostalnim članovima. sniježiti. npr. prošireni subjekat atributom. Može se nadalje proširiti i predikat.

Razlika između obezličenih i pasiviziranih rečenica 288 SINTAKSA . Onđe nema nikoga. onda se na nosioca stanja obično upućuje dopunom izraženom imenskom riječju u dativu. npr. Bilo nas je strah. Za pedeset godina manjkaće vode. češće. neka fiziološka stanja. Śutra će svima biti lakše. Pravila se kuća. koje se takođe često odnose na meteorološke pojave. ali i na različita stanja bilo kojega tipa. Bilo je svakakvih prijedloga. a oznaka za onoga mimo čije se volje što događa stoji u dativu). Slične su im i neraščlanjene proste rečenice u kojima su u službi predikata glagoli koji označavaju neka psihička ili. Obezličenje osobito često zahvata one glagole koji označavaju stanja ili procese koji se odvijaju mimo volje vršioca (to je i razlog što u takvim rečenicama izostaje subjekat. npr. Najteže je bilo njegovim roditeljima. Cijeli dan mu se drijemalo i sl. Pjesme će se sve manje čitati. tj. Živi se nekako. I u takvim rečenicama dopuna kojom se označava vršilac odnosno nosilac raspoloženja stoji u dativu. Stid me je. Njima se označava raspoloženje ili neraspoloženje vršioca prema radnji. Za koju godinu i tebe će probadati u krstima. Svima nama nedostaje hrabrosti. Spava mi se. U takvim rečenicama ne javljaju se dopune (ni u dativu ni u akuzativu) jer se stanje ne povezuje ni s čim određenim. stanju vezanome za osobu (ili osobe). U jednome dijelu rečenica toga tipa bezlični oblici glagola imaju modalnu prirodu. Danas mi se ne radi. egzistencijalni glagoli). Dopuna kojom se označava ono što jeste ili ono što nije. Neraščlanjenima pripadaju sve proste rečenice u kojima se javljaju bezlični oblici glagola. Rjeđe se neraščlanjenim rečenicama toga tipa označavaju opšta stanja. Priča se svašta. Danas je vedro. onda se dopuna po pravilu izražava imenskom (obično zamjeničkom) riječju u akuzativu ili u genitivu. npr. nego pasivizaciju. npr. Ako je riječ o psihičkome stanju. npr. Gori mu u želucu. Na izletu će sigurno biti zanimljivo. Neće se imati od čega ušteđeti. čine one koje u službi predikata imaju kopulativni glagol s priloškom riječju. odnosno ono čega ima ili ono čega nema u takvim je rečenicama u genitivu. Svejedno mi je. Kolegama se nije išlo na taj sastanak. npr. npr. U neraščlanjene se svrstavaju i one proste rečenice u kojima se javljaju glagoli koji znače postojanje (tj. Prelazni glagoli rijetko se obezličavaju. Onđe je baš bilo zagušljivo. Takve oblike imaju u prvome redu neprelazni glagoli. U avionu previše šumi i sl. npr. Dopune kojima se označavaju nosioci takvih stanja stoje obično u dativu ili akuzativu. npr. npr. Rječca se uz oblike takvih glagola po pravilu ne označava obezličenje.Drugi tip neraščlanjenih prostih rečenica. Meni se opet vrti. Onamo se putovalo vozom. Kad u službi priloških riječi u takvim rečenicama stoje popriložene (adverbijalizovane) imenice.

npr. posebno kad se ima u vidu više vršilaca radnje. Tako se npr. a da se značenje ne promijeni. posebno u obraćanju jednoj osobi. lica množine. subjekat nije uvrstiv. složena rečenica Digli smo se i napuštili sastanak jer vrijeme bijaše poodmaklo sastoji od dva dijela koja su rezultat sklapanja u jednu jedinicu: 1. 2. Bezličnost se katkad. kako je rečeno. posebno često. (Da je tu zaista riječ o bezličnosti. Zato je i možemo preoblikovati u prilošku odredbu uzroka: Digli smo se i napuštili sastanak zbog poodmaklog vremena. a da se značenje ne promijeni. Rugali su mu se zbog šklempavih ušiju. a u obezličene. npr. upor.) U sličnim kontekstima mogu. opereš. Katkad se bezličnost. Mrkvu očistimo. Drugi dio se prema prethodnima odnosi kao što se priloška odredba odnosi prema predikatu. a drugi dio je sklopljen u složenu rečenicu tako da zavisi od obje klauze iz prvoga dijela. za izražavanje bezličnosti služiti i oblici 2. i to najčešće imenicom čovjek.. u tekstovima kulinarskoga tipa. i to tako da klauze iz prvoga dijela ne zavise jedna od druge. Takve jedinice nazivaju se klauzama. dio: Vrijeme bijaše poodmaklo. upor. Ti djelovi sklopljeni su u jednu cjelinu. SLOŽENE REČENICE Složenim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice koje sadrže niz jedinica s obilježjem predikativnosti u binarnom odnosu. Ideš pravo do pozorišta. Na televiziji oni govore uglavnom loše i sl. operemo. u razgovornome stilu te. Ljudi svašta pokušavaju kad teško obole. izrežeš na kolutiće i staviš na ulje. odnosno o svojevrsnoj neutralizaciji lica. Čovjek od njih ne može doći do riječi.sastoji se u tome što pasivizirane rečenice imaju (ili mogu imati) subjekat. Mrkvu očistiš.. a onda skreneš lijevo. odnosno ljudi.). a oni nijesu poznati ili se iz nekih razloga ne žele imenovati. dio: Digli smo se i napuštili smo sastanak. lica jednine. (ni tu se ne može upotrijebiti lična zamjenica. U nekim situacijama bezličnost može biti izražena i leksički. VRSTE SLOŽENIH REČENICA S obzirom na to kako su proste rečenice sklopljene u složenu razlikuju se tri vrste sklapanja: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 289 . Na televiziji govore uglavnom loše i sl. lica jednine nego i oblicima 1. npr. npr. npr. lica množine. izrežemo na kolutiće i stavimo na ulje. vidi se po tome što u takvim rečenicama ne možemo upotrijebiti zamjenicu mi. može izražavati i oblicima 3. Mi mrkvu očistimo. može izraziti ne samo oblicima 3.

sklapanje povezivanjem. vremena. npr. a veznici da ili ako samo zavisnosložene rečenice. Konjunktori naime imaju opštija i manje određena značenja (značenja sastavnosti. Da je stvarno tako. posebno sastavnih. Osim toga konjunktori i subjunktori razlikuju se i po sastavu. Eksplicitna koordinacija svojstvena je složenim rečenicama sklopljenim povezivanjem. tj. a eksplicitna subordinacija rečenicama sklopljenim uvršćivanjem. a druge uvrštavanjem nego i po sastavu i prirodi veznih sredstava (tj. sklapanje uvršćivanjem. tj. Vi ste se javili. 290 SINTAKSA . značenja mjesta. odnosno Kažem vam: sada je prekasno za javljanje. veznici i ili ali mogu povezivati samo nezavisnosložene. Śede u kafani i čitaju novine prema Čitaju novine i śede u kafani. vezničke) nezavisnosložene rečenice razlikuju se od vezničkih zavisnosloženih rečenica ne samo po tome što prve nastaju povezivanjem. mi nijesmo. neproizvedenih i proizvedenih veznika).). načina. npr. suprotnosti i rastavnosti). Takvo što načelno nije moguće u zavisnosloženim rečenicama. može se viđeti po tome što klauze nezavisnosloženih rečenica. dok su implicitna koordinacija i implicitna subordinacija svojstvene asindetskim rečenicama. npr. mogu međusobno zamijeniti mjesta. rečenicama čije se klauze povezuju u jednu cjelinu bez posredovanja gramatičkih sredstava veze. Vezna sredstva nezavisnosloženih rečenica razlikuju se od veznih sredstava zavisnosloženih rečenica i po značenju. i 3. u antepoziciji. Tako npr.1. Složenim rečenicama može biti svojstven nezavisni odnos (koordinacija ili parataksa) ili zavisni odnos (subordinacija ili hipotaksa). a subjunktori imaju konkretnija i određenija značenja (npr. tj. Najvažnija razlika sastoji se u tome što veznici nezavisnosloženih rečenica (konjunktori) ne pripadaju nijednoj od klauza koje povezuju (nego su neka vrsta trećega člana takvih struktura). uslova. no veznik dolazi uz zavisnu klauzu čak i onda kad ona dolazi ispred glavne. 2. Vi ste se javili. VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI Eksplicitne (tj. npr. Naime iste riječi (ili skupovi riječi) ne služe načelno i kao vezna sredstva nezavisnosloženih i kao vezna sredstva zavisnosloženih rečenica. a veznici zavisnosloženih rečenica (subjunktori) sastavni su dio zavisnih klauza. Javili smo vam da ćemo doći. tj. posljedice. a mi nijesmo. eksplicitni ili implicitni. čitaju novine. Dok śede u kafani. npr. Ti odnosi mogu biti gramatički izraženi ili neizraženi. dopuštanja i sl. bez veznika. uzroka. sklapanje bez veznika ili asindetsko sklapanje. a da se ništa bitno ne promijeni.

tj. Zakasnili smo. a mi nijesmo) po tome što u eksplicitnoj koordinaciji susrijećemo veznike (konjunktore). Śetite se onoga: svaki početak je težak. Takve klauze naime sadrže element kojem je svojstven visok stepen gramatičke ili semantičke predikcije. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje prema Kažem vam da je sad prekasno za javljanje. dok se implicitna subordinacija (npr. Ako se implicitna složena rečenica može transformisati i u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu i u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. kao u navedenome primjeru. a u implicitnoj ne susrijećemo. mi nijesmo) razlikuje se od eksplicitne koordinacije (npr. Vi ste se javili. ili neki zamjenički element kataforičnoga tipa. Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. odnosno Budući da smo zakasnili. Vi ste se javili. čini obaveznim pojavljivanje druge klauze. Naime u eksplicitnoj subordinaciji zavisna klauza uključena je u strukturu nezavisne i nije samostalna u odnosu na nju. Vi ste se javili. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) razlikuje od eksplicitne subordinacije (npr. mi nijesmo) razlikuje se od implicitne subordinacije (npr. Implicitna koordinacija (npr. Ako se implicitna složena rečenica ne može transformisati ni u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu ni u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. Implicitna koordinacija (npr. veznika.IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE Implicitna koordinacija i subordinacija razlikuju se od eksplicitne koordinacije i subordinacije po tome što implicitnost pretpostavlja sklapanje bez posredovanja eksplicitnih veznih sredstava. Takav element može biti glagol govorenja. npr. „prognozira“. moraćemo se vratiti prema Zakasnili smo. Kažem vam da je sad prekasno za javljanje) ne samo s obzirom na vezna sredstva no i s obzirom na prirodu zavisnosti. a implicitna subordinacija podrazumijeva obavezno prisustvo jedne od klauza. npr. ne može se npr. Implicitne nezavisnosložene rečenice možemo od implicitnih zavisnosloženih rečenica razlikovati uz pomoć transformacije. a mi nijesmo. tj. npr. pa ćemo se morati vratiti. Vi ste se javili. i to ovako: ■ Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu. element koji najavljuje. moraćemo se vratiti ili Moraćemo se vratiti jer smo zakasnili ili Zakasnili smo. osamostaliti u tekstu. npr. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) po tome što kod koordinacije nema odnosa sintaksičke obaveznosti. onda pripada implicitnim zavisnosloženim rečenicama. onda se ubraja u implicitne nezavisnosložene rečenice. onda pripada implicitnim nezavisnosloženim rečenicama. a u implicitnoj subordinaciji nesamostalna je klauza koja u eksplicitnoj subordinaciji odgovara glavnoj (u navedenome primjeru klauza Kažem vam). onda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 291 ■ ■ ■ . mi nijesmo prema Vi ste se javili. tako da ćemo se morati vratiti i sl.

posebno zamjeničkim: ■ ■ ■ ■ mjesni odnos. vremenski odnos. npr. koji ne moraju imati nikakve direktne međusobne značenjske veze. uslovni odnos. Pritom semantički odnosi među klauzama mogu varirati od obične koordinacije dvaju sadržaja. ali strukturno ne zavise jedna od druge. pa smo se dobro obukli. koji se može još i dodatno eksplicirati prilozima ili priloškim izrazima. npr. recimo uzročno-posljedičnoga. u složenoj rečenici Śede u kafani i čitaju novine klauze Śede u kafani i Čitaju novine međusobno ravnopravne. naporednosti ili istosmjernosti među klauzama. odnosno da jedna klauza u strukturnome smislu ne postaje dio druge.se pribraja zavisnosloženim implicitnim rečenicama. pa je onda prešao u Gusinje. Kucajte i otvoriće vam se. Osim uzročno-posljedičnoga odnosa kod sastavnih rečenica može u prvome planu biti i mjesni. vremenski. Zavisna klauza takvih rečenica načelno se ne osamostaljuje u tekstu. što znači da svaka od klauza zadržava posebnu rečeničnu strukturu. to nije smiješno! ili Sto mu gromova. npr. SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE Sastavnim ili kopulativnim rečenicama eksplicitnoga. S druge strane u složenoj rečenici Čitaju novine dok śede u kafani zavisna klauza dok śede u kafani odnosi se na osnovnu kao priloška odredba vremena prema predikatu. Zato i kažemo da se klauze nezavisnosloženih rečenica povezuju. Čitaju novine. Noć je tiha i lipe mirišu. Tako su npr. npr. Između njih se može staviti i tačka. vezničkoga tipa nazivaju se složene rečenice kojima je svojstvena neka vrsta zajedništva. pa se time uvrštava u strukturu osnovne. npr. npr. načinski odnos. EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Po svojim strukturno-semantičkim svojstvima eksplicitne (vezničke) nezavisnosložene rečenice dijele se na sastavne (kopulativne). načinski ili uslovni odnos među klauzama. postaje njezin dio. Skočio je kroz prozor i tako se spasio. a klauze zavisnosloženih rečenica uvrštavaju jedna u drugu. ne zavise jedna od druge. Vrlo je hladno. 292 SINTAKSA . tj. U Plavu je živio tri godine. to nikako neće biti dobro! NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) Nezavisnosloženim (koordiniranim) rečenicama nazivaju se složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). npr. Preselio se u Kolašin i onđe se zaposlio. a da se ništa bitno ne promijeni: Śede u kafani. Gospodo. suprotne (adverzativne) i rastavne (disjunktivne). do tješnjega značenjskog odnosa među klauzama kakav se susrijeće i kod eksplicitnih zavisnosloženih rečenica.

nepotvrđeno: Pije. došli u zakazano vrijeme. Ulazimo i sijedamo. klauze s odričnim predikatima. Ušli su. Ušli su. ni i niti. Kucajte i otvoriće vam se (upor. Kad klauze čine niz.. a i klauze s neistovrsnim predikatima. pa smo se zato dobro obukli. Vrlo je hladno. pa onda śeli. klauze s nekim značenjskim odnosom tipičnim za zavisnosložene rečenice. npr. I kod nas ima problema. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 293 . npr. npr. Veznik pa dolazi između klauza s odnosom sukcesivnosti. Putovali su dobro. npr. Veznikom i povezuju se takođe klauze bez obzira na to jesu li im predikati potvrdni ili odrični. međusobno zamjenljivi. otvoriće vam se). Osim toga veznik i može se i udvostručiti (tada uz vezničku ima po pravilu i službu pojačajne rječce). Mogu to biti: ■ ■ ■ klauze s potvrdnim predikatima. Svima njima svojstveno je opšte značenje sastavnosti. pa. npr. npr. pa smo se dobro obukli. ili nijesu uopšte. kao i veznik i. pa nijesu uvijek. pa ćutimo i sl. te. npr. npr. ušli u dvoranu. I pije i puši. ali svaki od njih ima i svoje specifičnosti.I pomenuti uzročno-posljedični odnos može se dodatno eksplicirati uzročnim ili posljedičnim zamjeničkim prilogom. Śede i ne razgovaraju. npr. Veznik pa. upor. Nijesmo ih pozvali. Ušli su i śeli. Ne poznaje ga i ne želi ga upoznati. pa onda śeli. Ako kucate/ako budete kucali. Veznici sastavnih rečenica Veznici sastavnih rečenica jesu i. recimo uslovnim. Na proslavu su došli i komšije i prijatelji. Śede i pišu. s jednim potvrdnim i jednim odričnim). pa se niko ne buni. a ne povezuje klauze s odnosom istovremenosti. tako da je svaka od njih u međusobnom binarnom odnosu. Śede i pišu. npr. klauze s odnosom sukcesivnosti. npr. klauze s neistovrsnim predikatima (npr. Osim toga veznik pa vrlo se često (češće no veznik i) koristi u uzročno-posljedičnome značenju. onda se sastavni veznik po pravilu pojavljuje samo između dviju posljednjih klauza i ima funkciju zatvaranja toga niza. Njime se povezuju: ■ ■ ■ klauze s odnosom istovremenosti. Najšire značenje i najraznovrsniju upotrebu ima veznik i. Vozili smo se i ćutali i sl. pa puši ili Vozimo se. Bila je kod nas i juče i danas. npr. pa nijesu ni došli. U sastavnim rečenicama klauze se mogu nizati jedna za drugom. npr. i s odričnim predikatima. npr. posijedali oko velikoga dubova stola i započeli pregovore. Vrlo je hladno. Prodao je i kuću i zemlju. može povezivati i klauze s potvrdnim predikatima. Osim toga u njima se vrlo često kombinuje asindetska i sindetska veza.

Veznici ni i niti odrične su varijante veznika ili pojačajne rječce i. Dugo su śeđeli i razgovarali te zaključili da ništa bitno neće mijenjati. pa i za nijekanje glagolskih pridjeva ili infinitiva u službi složenih glagolskih oblika. i upotrebljava se da bi se izbjeglo gomilanje veznika i. dolaziti u objema klauzama. npr. U takvim slučajevima niti funkcioniše i kao veznik i kao pojačajna rječca. ali može služiti za nijekanje imenskih djelova predikata (lični glagolski oblik tada je odričan). priloških odredaba. Nijesu više dolazili ni poruke slali. npr. npr. Ni oni se nijesu pojavili prema I oni su se pojavili. Ne jedu ni voća ni povrća. npr. normalno je da se veznik niti može i udvostručiti. pa stoje umjesto toga veznika. Oni to nijesu ni znali ni mogli ili Oni to neće ni znati ni moći. npr. atributa. npr. kao osobitost književnoumjetničkoga stila. npr. Niti su došli niti su se javili (nije gramatično *Niti nijesu došli niti se nijesu ja294 SINTAKSA . Ni otac ni majka nijesu bili zadovoljni. npr. Nijesu dolazili niti su se javljali (nije npr. tj. objekata. Nijesu se javili ni juče ni danas. tj. odnosno pojačajne rječce u odričnim rečenicama. i to pod uslovom da su obje odrične. samo što je od njega rjeđi. Ni luk jeo ni luk mirisao. npr. i to potvrdnih. Kako se u takvim sastavnim rečenicama pretpostavlja odričnost obje klauze. npr. On nije ni glup ni zao. Veznik ni. predikata koji uključuju i lični glagolski oblik). npr. po pravilu ne služi za nijekanje cijelih predikata (tj. npr. Ne čita ni dnevne ni neđeljne novine. Iz navedenih primjera vidi se da veznik ni ne služi za nijekanje cijelih klauza. kao odrična varijanta pojačajne rječce i. Veznik niti nasuprot tome po pravilu služi za nijekanje cijelih klauza. Imaju po pravilu različite službe i uglavnom nijesu međusobno zamjenljivi. Ni uspona bez pada ni uspjeha bez rada. a rečenicu Niti su dolazili niti su se javljali kao odričnu varijantu rečenice I dolazili su i javljali se. odnosno rečeničnih predikata (ne kaže se *Ni ima uspona bez pada ni ima uspjeha bez rada). (Zato rečenicu Nijesu dolazili niti su se javljali možemo opisati kao odričnu varijantu rečenice Dolazili su i javljali se. odnosno ispred klauza s predikatima bez ličnoga glagolskog oblika. npr. Tada je po pravilu stilski obilježen.) S druge strane veznik ni upotrebljava se u prvome redu kao pojačajna rječca. npr. potvrđeno *Dolazili su niti su se javljali ili sl.). kao što je rečeno. Veznik niti često povezuje dvije klauze sastavnih rečenica. Niti su dolazili niti su se javljali. ali zato često služi za nijekanje pojedinih članova rečenične strukture: ■ ■ ■ ■ subjekata. ni se u pravilu reduplicira i stoji ispred klauza bez glagolskih predikata. odnosno kao dio struktura koje su rijetke. U takvoj službi veznik ni upotrebljava se rijetko.Veznik te po opštem značenju i službama sličan je vezniku i. Kad služi i kao veznik sastavnih rečenica. npr.

pa zato imaju paralelnu sintaksičku strukturu. Ne nosi sat. npr. sličnost ili (strukturna ili semantička) podudarnost. Veznici suprotnih rečenica Veznici suprotnih rečenica su a. nego upravo suprotno. ono što se obično obuhvata pojmom kontrasta. npr. Veznik niti u takvoj se službi ne upotrebljava. logično je da pada kiša. takođe je prisutan kontrast. U suprotnim rečenicama s veznikom ali. Bilo je jako oblačno. a brat pravnik. To je razlog što se u suprotnim rečenicama s tim veznikom može po pravilu zamjenjivati red klauza. uđoše nasuprot izađoše. a sestra profesorica prema Sestra je profesorica. ali. U navedenome primjeru to su leksičke jedinice sestra nasuprot brat. osobito onda kad povezuje pojedine članove rečenične strukture. Posljedica je strukturnoga paralelizma (ili. ili kad ko ima sat. vidi se i po tome što obično sadrže i leksičke jedinice koje su u direktnom kontrastu. već. što znači da su to nezavisnosložene rečenice zatvorene strukture (a ne otvorene).vili). različitost. koje su istoga ranga. nepodudarnost. baš pretpostavlja odrične predikate. Kontrast je u takvim rečenicama zasnovan na logičkoj suprotnosti ili na značenju dopusnosti (koncesivnosti). Svojstvena im je suprotnost. a brat pravnik ili Bilo je jako oblačno. I po tome se vidi da on primarno služi kao odrična pojačajna rječca. no i ma (koji je odlika razgovornoga stila i djela starije crnogorske književnosti). uvijek su dvodjelne. ali nije padala kiša ili Ima sat. ali ga ne nosi. Ona ustajaše rano. Brat je pravnik. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 295 . npr. Da su takve klauze u odnosu kontrasta. ali nije padala kiša. On povezuje dvije klauze koje imaju istu sintaksičku vrijednost. a u klauzama navedenih suprotnih rečenica biva upravo suprotno od toga. a oni izađoše leksička jedinica mi nasuprot oni. ili npr. ali svaki od njih ima i svoja specifična značenja i upotrebe. logično je da ga nosi. ali klauze takvih rečenica nemaju paralelnu strukturu i uglavnom se ne mogu međusobno zamjenjivati. a da se značenje ne promijeni (upor. za razliku od sastavnih. Sestra je profesorica. nego. Svima njima svojstveno je značenje kontrasta (opšte suprotnosti). npr. profesorica nasuprot pravnik. a on kasno. suprotne rečenice. npr. Nijesu se javili ni juče ni danas. SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE Suprotne (adverzativne) rečenice razlikuju se od sastavnih po tome što im nije svojstveno zajedništvo. bolje. Kako je kontrast odnos koji pretpostavlja samo dva elementa. Naime kad je jako oblačno. a on ustajaše kasno prema Ona ustajaše rano. ali ga ima). Veznik a ima značenje kontrasta u najširem smislu. dok veznik ni. u rečenici Mi uđosmo. antiparalelizma) među klauzama takvih suprotnih rečenica činjenica da se podudarni elementi po pravilu eliminišu.

No svi su znali da to neće dugo potrajati. ili Dođe brat. već) i i nekorelativnoga tipa s vezničkim izrazom a kamoli. vidi se i po tome što su u navedenim primjerima ispušteni zajednički elementi. a kamoli u mladosti. odlika razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. nego je na djelu uporedni. npr. no sestra ili Nijesmo išli u pozorište. mijenja se značenje toga veznika [viđeti sljedeću tačku]. Sve se odvijalo u redu i sve je bilo pod kontrolom. npr. Suprotnima takve rečenice pripadaju zato što se u njima susrijeću tipični veznici suprotnih rečenica nego. Nije bila lijepa samo u mladosti. Nije došao Miloš. već (smo išli) u bioskop. no i već. a u zavisnosloženim rečenicama (s veznicima iako. npr. mada. npr.) Takav značenjski odnos poznat je pod nazivom korektura. Da je riječ o (anti)paralelizmu. npr. no. koriguje. 296 SINTAKSA . no (je lijepa) i danas ili Lijepa je i danas. no sve je bilo uzalud ili Mnogi obećavaše da će doći. upor. nego (no.. Mnogo se trudio. samo se taj odnos u suprotnim rečenicama s veznikom ali izražava koordinacijski. Ne dođe brat. (U slučaju s veznikom no. no niko se ne pojavi. Nije došao Miloš. Veznik ma upotrebljava se u istome značenju kao i veznici ali i no. već te a. a to znači u onim suprotnim rečenicama za koje je tipičan dopusni odnos i u kojima prva klauza ne mora biti odrična. Premda je bilo oblačno. Ne dođe brat. jer se u takvim suprotnim rečenicama prvom klauzom tvrdi nešto što se drugom ispravlja. GRADACIJSKE REČENICE Posebnim tipom suprotnih rečenica mogu se smatrati i gradacijske rečenice – i korelativnoga tipa s vezničkim izrazom ne samo . premda) subordinacijski.Riječ je dakle o istome onom tipu odnosa kakav susrijećemo i u dopusnim (zavisnosloženim) rečenicama. Obrnuti redosljed uopšte ne dolazi u obzir. ma ni ovi mir u mnogo ne dura među ovijem narodom. u prikazanome redosljedu. Treći tip kontrasta izražava se veznicima nego. nego nije Petar. On se zasniva na suprotnosti između odrične i potvrdne klauze i na paralelizmu (ili antiparalelizmu) sintaksičke strukture klauza. Veznik no sve se češće susrijeće u funkciji konektora. već nijesmo u bioskop. već u bioskop. nego (je došao) Petar.. Pritom odrična klauza mora biti na prvome mjestu. kako je već rečeno. *Došao je Miloš. upor. no (dođe) sestra i Nijesmo išli u pozorište. no ne dođe sestra ili *Išli smo u pozorište. nije padala kiša ili Iako ima sat. nego Petar. I tako stade Krajina u mir. Veznik no upotrebljava se i u značenju veznika ali. upor. npr. uglavnom u istome značenju u kojem i konektor međutim. ne nosi ga. samo što je on. iako u takvim rečenicama nema značenjske suprotnosti među klauzama. gradacijski odnos.

ili u gradu. onda su takve rečenice slične sastavnima u užem smislu. Volja ti idi. Možeš to reći bilo nama bilo njima. koja u drugoj klauzi ima suprotnu funkciju (ističe element ispred kojega stoji i time mu povećava komunikacijsku važnost). npr. RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE Nezavisnosložene rečenice s veznikom ili nazivaju se rastavnima ili disjunktivnima. i to: ■ ■ ■ ■ ■ predikati. npr. a ne samo u mladosti. a može dolaziti i ispred svake od klauza. atributi. odnosno da je istinita tvrdnja sadržana samo u jednoj od njih. a time i relativizuje odričnu tvrdnju u prvoj klauzi. subjekti. Pišite nam ili nam se javite telefonom. priloške odredbe. U odnos rastavnosti mogu ulaziti klauze u cjelini. te pojačajne rječce i.U rečenicama korelativnoga tipa suprotni odnos prelazi u gradacijski uz pomoć restriktivne rječce samo. koji je sličan suprotnome odnosu. Funkciju sličnu onoj koju u korelativnim gradacijskim rečenicama ima rječca samo u nekorelativnim gradacijskim rečenicama ima i rječca kamoli. ili na putu. npr. U njima se sadržaj jedne klauze „rastavlja“ od sadržaja druge time što se pretpostavlja da se ostvaruje sadržaj samo jedne od klauza. Javiće vam se bilo ove bilo sljedeće neđelje. odnosno nizu klauza (po tome što su otvorene strukture). U odnosu rastavnosti mogu biti dvije klauze ili više njih. a ako je više klauza u odnosu rastavnosti. Kad su dvije. To se vidi i po tome što je a kamoli zamjenljivo (u vrlo sličnom značenju) sa a ne samo. Kupi ili kukuruznog ili ražanoga hljeba. npr. volja ti ostani. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 297 . a mogu u tome odnosu biti i pojedini članovi rečenične strukture – i samostalni i nesamostalni. U službi veznika rastavnih rečenica upotrebljavaju se u crnogorskome standardnom jeziku i rječce bilo i volja te veznik a (kao obilježje razgovornoga stila i jezika starije crnogorske književnosti). npr. A došli. Ili nam pišite ili nam se javite telefonom. Doći će ili komšije ili prijatelji. onda je riječ o odnosu alternacije. Danas crtamo ili pjevamo. koji se obavezno redupliciraju. isto im se piše. koja umanjuje komunikacijsku važnost elementa ispred kojega stoji. Lijepa je i danas. objekti. a ne došli. npr. npr. ili kod kuće. Radnim danima sam ili na poslu. Idu ili u pozorište ili u bioskop. kao u primjeru Pišite nam ili nam se javite telefonom. npr. npr. Pišemo ili molbe ili žalbe. npr. Veznik ili može dolaziti između klauza.

Brat studira pravo. bilo je uzalud. uz pomoć veznika ili). Zatvorite vrata. S obzirom na značenjski odnos među djelovima takve se rečenice mogu podijeliti na: ■ sastavne rečenice u užem smislu. ■ ■ ■ Suprotnim implicitnim rečenicama svojstvena je suprotstavljenost i nepodudarnost među klauzama. tj. koje nastaju nizanjem istovrsnih klauza i čine niz. uslovne rečenice. Zatvorite vrata. S obzirom na značenjski odnos među klauzama mogu se razlikovati: ■ ■ ■ suprotne rečenice u užem smislu. npr. parataksa) Eksplicitna koordinacija Implicitna koordinacija (vezničke rečenice) (asindetske rečenice) 1. a mi nijesmo . Donesite još.IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitne nezavisnosložene rečenice mogu. sve je bilo tajanstveno mirno. hladno je. on je opet kasnio. Dugo je posmatrala fotografiju: jesam li ja to – nijesam li ja to. lipe mirišu. Sastavne (kopulativne) rečenice: Noć je mirna i lipe mirišu Noć je tiha. npr. Suprotne (adverzativne) rečenice: Vi ste se javili. npr. isključne rečenice. Sajam je dvaput godišnje: u proljeće i u jesen. a kamoli u mladosti Pišite nam ili se javite telefonom 3. ośetljivi na laskanje. dopusne rečenice. Radio-ne radio – isto ti se piše. sve ćemo kupiti. hladno je Vi ste se javili. suprotne i rastavne. Svi su došli u osam. Preduzeli smo sve što smo mogli. One se od eksplicitnih nezavisnosloženih rečenica razlikuju po tome što im klauze nijesu povezane veznikom (konjunktorom). npr. Brat studira pravo. npr. npr. mi nijesmo. uzročno-posljedične rečenice. Svi smo mi. htio-ne htio. eksplikativne. nebo se smračilo. Rastavne (disjunktivne) rečenice: Radio-ne radio – isto ti se piše 298 SINTAKSA . paralelizam strukture i istosmjernost.gradacijske rečenice: Lijepa je i danas. npr. Mirisalo je na kišu. biti sastavne. npr. sestra medicinu. sestra medicinu 2. Sastavne implicitne rečenice karakteriše odnos naporednosti. NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (Koordinacija. kao i eksplicitne. Rastavne implicitne rečenice znatno su rjeđe nego sastavne i suprotne (one se po pravilu strukturiraju eksplicitno.

Zavisna klauza može se u strukturu osnovne uvrštavati tako da ima funkciju nekoga njezina člana. Zato se i kaže da zavisnosložene rečenice nastaju uvrštavanjem. ek- GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 299 . a može se uvrštavati i po sadržaju osnovne klauze. kao što je to u pomenutim raščlanjenim zavisnosloženim rečenicama. i strukturnu i smisaonu i intonacijsku. kao i nezavisnosložene. U tome slučaju odnosi se na cijelu osnovnu klauzu. EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Eksplicitne (vezničke) zavisnosložene rečenice dijele se na dvije grupe s obzirom na prirodu veznih sredstava. ali može biti i zavisna. S obzirom na to kako se zavisna klauza eksplicitnih zavisnosloženih rečenica odnosi prema osnovnoj (tj. Osnovna klauza. npr. npr. u rečenici Jeste li dobili poziv koji smo vam poslali? vezno sredstvo (odnosna zamjenica) koji zamjenjuje sastavnicu (objekat) poziv iz osnovne klauze. Nijesu došli jer nijesu dobili poziv ili Recite im da nam je žao. npr. vezničke). ili implicitne (asindetske). Takva vezna sredstva mogu zamjenjivati i čitave osnovne klauze. nego samo povezuju osnovnu i zavisnu klauzu. ne skita) ili objekta (Recimo da smo razumjeli). npr. Neće doći jer nije dobio poziv. Odlučili su prekinuti saradnju. npr. npr.ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) Zavisnosloženim (subordiniranim) rečenicama nazivaju se one složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). Klauze u takvim složenim rečenicama zavisne su jedna od druge. npr. tj. biti eksplicitne (sindetske. Zavisnosložene rečenice s takvim veznim sredstvima nazivaju se odnosnima ili relativnima. Upamtite već jednom da ovđe nema popuštanja. što nam je jako žao. Odlučili su prekinuti saradnju. Kaže da neće doći jer nije dobio poziv. a ta zavisnost ogleda se prije svega u tome što se zavisna klauza uvrštava u strukturu osnovne klauze. U drugu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva ne zamjenjuju nijednu sastavnicu osnovne klauze niti osnovnu klauzu u cjelini. a nije u funkciji jednoga od njezinih članova. Upamtite već jednom: ovđe nema popuštanja. I zavisnosložene rečenice mogu. Tako npr. subjekta (Ko pita. klauza u čiju se strukturu uvrštava druga (zavisna) klauza može biti i nezavisna. što nam je jako žao (u toj rečenici odnosna zamjenica što zamjenjuje cijelu osnovnu klauzu Odlučili su prekinuti saradnju). a drugoga tipa raščlanjenima. Zavisnosložene rečenice prvoga tipa nazivaju se neraščlanjenima. s obzirom na to u funkciji kojega rečeničnoga člana stoji). U prvu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice u kojima vezna sredstva zamjenjuju (supstituišu) neku od sastavnica (obično neki rečenični član) osnovne klauze. Osnovna klauza nezavisnoga tipa obično se naziva glavnom. npr.

Zato u takvim složenim rečenicama dolazi zapravo do svojevrsne neutralizacije između subjekatskih i objekatskih rečenica. subjekatske. koje. a u drugom je oblik priču objekat). prije svega odnosne zamjenice i/ili pridjevi: ■ ■ ■ ■ koji. npr. upor. nepunoznačnome subjektu. Kad je riječ o subjekatskim rečenicama izričnoga tipa (npr. čiji. mišljenja. Ni ljeta nijesu (ono) što su nekad bila. Ni ljeta nijesu ono što su nekad bila. PREDIKATSKE REČENICE Predikatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se imenski dio predikata odnosi prema glagolskome dijelu. U predikatskim rečenicama zavisna klauza ne zamjenjuje cijeli predikat. npr. Priča se da bi opet moglo biti rata). ośećanja i sl. U službi veznika predikatskih rečenica u prvome su redu vezna sredstva (korelativna ili nekorelativna) supstitutivnoga tipa. no samo leksičko jezgro imenskoga dijela predikata. upor. kakav. On je koji ti se ne sviđa. 300 SINTAKSA . Te su kuće (onih) čije su i prije bile. što. U subjekatskim rečenicama relativnoga ili zavisnoupitnoga tipa zavisna klauza odnosi se prema glavnoj kao atribut prema uopštenome. Ni ljeta nijesu što su nekad bila ili Kuća mu je da je nema u okolini. npr. priloške i atributske. čija. On je onaj koji ti se ne sviđa. npr. Priča se priča prema Pričaju priču (u prvom slučaju oblik priča je subjekat. odnosno subjekta.). kakvo.splicitne zavisnosložene rečenice dijele se na predikatske. koji čine sponu ili kopulu između osnovne i zavisne klauze. neka pita. čije. Kuća mu je takva da je nema u okolini. usp. a predikat objekatskih rečenica aktivan glagolski oblik. npr. kakva. nego samo u obliku predikata osnovne klauze. koja. leksički „praznome“. Oni su (takvi) kakvi već jesu mladići u tim godinama. U takvim rečenicama dolaze oblici pomoćnoga glagola biti. Predikatske rečenice i neki tipovi subjekatskih rečenica razlikuju se od ostalih po tome što im zavisne klauze zamjenjuju zapravo samo dio predikata. On je (onaj) koji ti se ne sviđa. Naime razlika između subjekatske rečenice Priča se da bi opet moglo biti rata i objekatske rečenice Pričaju da bi opet moglo biti rata nije ni u strukturi zavisne klauze ni u odnosu između osnovne i zavisne klauze. On je najbolji prema On je (takav) da boljega nema. ali se u složenu rečenicu uvrštava prema leksičkim svojstvima predikata osnovne klauze (riječ je o glagolima govorenja. objekatske. u njima zavisna klauza funkcioniše doduše kao subjekat. samo u tome što je taj predikat subjekatskih rečenica pasivan ili pasiviziran. Onaj ko ne zna neka pita prema Ko ne zna. npr. U takvim rečenicama mogu dolaziti i korelativne riječi (zamjenice ili pridjevi).

npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 301 . Odnosne subjekatske rečenice Odnosnim (relativnim) subjekatskim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice kod kojih zavisna klauza biva uvedena u osnovnu supstitutivnim veznim sredstvima. kako. čija. Zna se kojima je potrebna pomoć. Zavisnoupitne subjekatske rečenice Zavisnoupitnim rečenicama pripadaju one subjekatske rečenice u kojima zavisna klauza ima oblik pitanja zavisnog od pasiviziranih oblika glagola ili od predikatskih izraza (imenskih ili priloških) koji označavaju pitanje. (onaj) neka pita. Subjekatske rečenice dijele se na odnosne. npr. pitajte ili Što ne znate. ne skita. (onako) neka i bude. (oni) znaju. npr. npr. npr. kud(a). koji. Takve subjekatske rečenice slične su predikatskima po tome što omogućavaju uvrštavanje pokazne zamjenice ili zamjeničkoga priloga koji se sa supstitutivnim veznim sredstvima nalazi u korelativnome odnosu. Zna se kako je do toga došlo.Osim supstitutivnih veznih sredstava u predikatskim rečenicama dolazi i veznik da. (ono) pitajte. SUBJEKATSKE REČENICE Subjekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se subjekat odnosi prema predikatu. mišljenje. Zna se ko ima problema. Nije rečeno čija je to dužnost. neka pita ili Ko ne zna. što. tj. zavisnoupitne i izrične. npr. znaju ili Koji su pitali. (Ono) što ne znate. Nije mi jasno kako to misli izvesti. (Oni) koji su pitali. 2. koje. npr. npr. (Onaj) ko ne zna. npr. govorenje. koji takođe može biti korelativne prirode. U takvim rečenicama u funkciji veznih sredstava stoje ove zamjenice i zamjenički prilozi: ■ ■ ■ ■ ko. odnosnim zamjenicama ili prilozima. Sad je pitanje što opet nije u redu. Ko pita. Vidi se kud(a) su prošli. što. upitne zamjenice: ■ ■ ■ ■ ko. čije. (Onako) kako smo se dogovorili. Vezna sredstva takvih rečenica mogu biti: 1. koji. npr. upitni prilozi: ■ ■ kako. čiji. Priča se da je bolesna. koja. ośećanje i sl. Kuća mu je (takva) da je nema u okolini. npr. neka i bude ili Kako smo se dogovorili. npr.

Odnosne objekatske rečenice Odnosnim objekatskim rečenicama pripadaju one u kojima se zavisna klauza uvodi odnosnim zamjenicama ili pridjevima. npr. Jeste li našli (ono) što ste tražili. 3. U službi veznih sredstava u takvim rečenicama stoje veznici da i kako. koji. odnosne zamjenice i pridjevi): ■ ■ ■ ■ ko. Ośetismo miris mora prema Ośetismo kako miriše more.. I objekatske rečenice. Kupiću (onakvu) kakvu nađem i sl. OBJEKATSKE REČENICE Objekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se objekat odnosi prema predikatu. npr. kakav. npr.■ ■ ■ odakle. npr. 302 SINTAKSA . što. kao i subjekatske. koja. govorenje. Izrične subjekatske rečenice Izričnima se nazivaju one subjekatske rečenice u kojima se zavisne klauze uvode po pasiviziranim oblicima glagola ili po predikatskim izrazima (imenskim ili priloškim) koji označavaju mišljenje. npr. Priča se da bi opet moglo biti rata. Pozvao sam (one) koje si predložio. Ośeća se kako postaje sve toplije. kakvo. Zna se kako je teško pisati udžbenike i sl. a kao vezna sredstva služe relativizatori (tj. upor. Pitanje je da li joj reći ili ne reći. npr. percipiranje i sl. Pitanje je đe se sad nalazi. ośećanje. kad. I u takve rečenice mogu se uvrstiti korelativne riječi. đe. Pitajte (onoga) koga sretnete. kakva. npr. npr. zavisnoupitne i izrične. Pitanje je odakle početi. Ne zna se kad će doći i sl. koje. Istina je da smo se obećali odazvati pozivu. upitni veznici (rječce) li i da li: ■ ■ Pitaće se jesi li učinio sve što je trebalo. Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploča. mogu se podijeliti na odnosne.

Ne znamo odakle su. npr. Obećali su da će se javiti. mišljenja. Čujem kako se baš i nijeste proslavili. zahtijevanje. kuda. Vidio sam ih đe ulaze u dvoranu. Znate li koliko je sati. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 303 . npr. Zaboravio sam koji je dan danas. mjesne (vezna sredstva: upitni prilozi đe. Takve rečenice po značenju mogu biti: ■ opšteupitne (u njima stoje upitni veznici li ili da li te upitne zamjenice ko. količinske (vezna sredstva: količinski upitni prilog koliko). npr. npr. npr. kakvo). dokad i sl. Kao vezna sredstva u tim rečenicama služe veznici: ■ ■ ■ ■ da. Recite jeste li se odmorili. ośećanja. vremenske (vezna sredstva: upitni prilozi kad. zbog čega i sl. percipiranja i sl. Još ne shvataš što se dogodilo. Veznik e odlika je starije crnogorske književnosti i današnjega razgovornog stila. koji. npr. govorenje. odakle i sl. npr. Pitaj otkad je upis. čiji. Ovo vi pišem da ne možete reći e nijeste znali. kvalitativne (vezna sredstva: upitni pridjev kakav. Da čujemo kakvo će śutra biti vrijeme. Zapamtite dokle ste došli. Pitajte ih đe su bili. zašto. što i sl. Pitajte čije je to maslo. kakva. kako.).).). Ne znam zbog čega je tako neraspoložena. npr. Znaš li ko je sad na redu. npr. uzročne (vezna sredstva: uzročni upitni prilozi ili prijedloški izrazi: što.Zavisnoupitne objekatske rečenice Zavisnoupitne su one objekatske rečenice kojima zavisna klauza ima oblik upitne rečenice zavisan od oblika glagola koji označava pitanje. načinske (vezna sredstva: upitni prilog kako). Nijesu rekli kud su prošli. ■ ■ ■ ■ ■ ■ Izrične objekatske rečenice Izričnima se nazivaju one objekatske rečenice koje se uvode po aktivnim odnosno ličnim oblicima glagola govorenja. Još nijesmo saznali kako se to dogodi. đe. Ne razumijem zašto ste zakasnili. e. mišljenje i sl. Ne shvatam što baš to učinjeste. Ne znam dokad mi važi pasoš. Nijesu javili kad će doći. dokle. otkad.). npr. Dvoume se da li da dođu ili ne dođu. npr.

Mjesne (lokalne) rečenice Mjesnim ili lokalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza prema osnovnoj odnosi kao što se priloška odredba mjesta odnosi prema predikatu. No takva rečenica ne pripada više priloškima. Kako su priloške odredbe raznovrsne po značenju. odnosno mjesno značenje) navedene bi se rečenice mogle parafrazirati ovako: Pričao je o načinu na koji ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Pričao je o tome na koji način ljudi masovno napuštahu svoje domove. npr. namjerne. onda je i dalje riječ o mjesnome značenju. pa se interpretirati ili kao izrične ili kao zavisnoupitne. biti i dvoznačne. posljedične i dopusne rečenice. U prvom slučaju veznici kako i đe bili bi zamjenljivi veznikom da. Tu se zavisna klauza đe je najveća gužva odnosi prema imenskoj konstrukciji u dijelu ulice kao atribut prema imenici. uzročne. no atributskima. što znači da se zavisnom klauzom prenosi obavještenje o prostoru (mjestu) na kojem se ili u vezi s kojim se odvija proces o kome je riječ u osnovnoj klauzi. Naći ćete ih onđe đe ste ih i ostavili. npr.Objekatske rečenice s veznim sredstvima kako i đe mogu. u kojoj zavisna klauza kad je već bilo kasno ima istu funkciju kao i prilog kasno u odnosu na osnovnu klauzu Javili su se. parafrazu: Nađosmo se u najprometnijem dijelu ulice. PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE Priloškim ili adverbijalnim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba (adverbijal) prema predikatu. Tako npr.) 304 SINTAKSA . odnosno Viđeli smo na kojem mjestu śede u dvorani. Neka śedne đe hoće. vremenske. npr. Mjesne (zavisne) klauze mogu u zavisnosloženu rečenicu biti uvrštene na dva načina: ili direktno po predikatu osnovne klauze. U drugome slučaju riječ je o korelativnim mjesnim rečenicama u kojima vezna sredstva ekspliciraju sadržaj mjesnih zamjeničkih priloga. uslovne. a u drugom slučaju (kad su kako i đe prilozi jer zadržavaju načinsko. npr. Pričao je kako ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Viđeli smo đe śede u dvorani. upor. izvan konteksta. ili po mjesnom zamjeničkom prilogu. Među njima se posebnim i strukturnim i semantičkim obilježjima izdvajaju mjesne. Nađosmo se u dijelu ulice đe je najveća gužva. načinske. uporedne. nesložena rečenica Javili su se kasno (u kojoj je prilog kasno u funkciji priloške odredbe vremena) može biti preoblikovana u zavisnosloženu prilošku (vremensku) rečenicu Javili su se kad je već bilo kasno. npr. Pričao je da ljudi masovno napuštahu svoje domove. tako raznovrsne mogu biti i priloške rečenice. (Ako se međutim na mjestu mjesnoga zamjeničkog priloga javi imenica ili imenski skup riječi.

razmišljali su. Neka śednu đe god hoće. Zavisna klauza može označavati vrijeme koje je podudarno s vremenom osnovne klauze (istovremenost. Kad pišu. Istovremenost koja se označava zavisnom klauzom može biti potpuna ili djelimična. Uz te odnosne priloge može doći i rječca god koja mjesne rečenice čini habituelnima. Nađimo se (onđe) đe je mirno. Umjesto veznika dok može se upotrijebiti i veznik kad kao značenjski najširi vremenski veznik. razmišljaju (Kad pisahu. Prođi (ovuda) kuda sam i ja prošao. označava da se proces označen glagolom u osnovnoj klauzi odvija bez obzira na mjesto. Trčimo dokle god možemo itd. simultanost) ili vrijeme koje nije podudarno s vremenom osnovne klauze (neistovremenost. otkud(a). riječ je o prethodnosti (anteriornosti). odnosno da se odvija na bilo kojem mjestu ili na (bilo kojem) mjestu koje ima u vidu. sukcesivnost). Neka putuju kud žele. Kad zavisna klauza označava vrijeme koje prethodi vremenu osnovne klauze. razmišljahu. Otišli su (onamo) otkud su i došli. Voze baš (onuda) kuda je zabranjeno. Knjiga mora biti (onđe) otkud si je i uzeo. npr. razmišljahu. lstražuj samo (dotle) dokle seže tvoje područje. Putovaćemo (donde) dokle je potrebno.Kao vezna sredstva u mjesnim rečenicama služe odnosni prilozi kao što su: ■ ■ ■ ■ ■ đe. odakle. Neka putuju kud god žele. Kad budu pisali. Vrati se (onamo) odakle si i pošao. Dok su pisali. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 305 . Naći ćete ih (onđe) đe ste ih i ostavili. riječ je o poslijevremenosti (posteriornosti). Dok budu pisali. razmišljali su. Pošalji mi (odatle) odakle šalješ i drugima. npr. Kad su pisali. koje odabere vršilac radnje. Vremenske (temporalne) rečenice Vremenskim ili temporalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice kod kojih se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba vremena prema predikatu. razmišljaju (Dok pisahu. npr. Neka śednu đe hoće. npr. razmišljaće). npr. npr. razmišljaće). U rečenicama sa značenjem potpune istovremenosti obično stoji veznik dok. tj. npr. a kad označava vrijeme koje slijedi vremenu u kojem se odvija radnja osnovne klauze. a u službi predikata i osnovne i zavisne klauze dolaze oblici nesvršenih glagola. Stanite (ovđe) đe i ja stojim. Dok pišu. dokle. što znači da zavisna klauza određuje vrijeme odvijanja procesa označenog predikatom u osnovnoj klauzi. npr. kud(a).

Kad razmisle. dok. npr. odustao je od svojih zahtjeva. Terminativne (granične) vremenske rečenice Osim simultanosti i neistovremenosti vremenskim rečenicama može se označavati i početak ili završetak. Prije nego uđete. i mi ćemo se spremiti. Prethodnost (anteriornost) izražava se neproizvedenim i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ kad. pozdravismo se sa svima. kao što je rečeno. npr. a u drugome je riječ o poslijevremenosti ili posteriornosti. Treba se javiti doktoru prije no bude kasno. npr. Tek što počeše raspravu. Samo što smo krenuli. Naime vremenske rečenice mogu označavati da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom 306 SINTAKSA . u dvije grupe s obzirom na to prethodi li radnja označena zavisnom klauzom radnji označenoj osnovnom klauzom ili se radnja označena zavisnom klauzom odvija poslije radnje označene osnovnom. pošto. Sporazum je potpisan prije nego što je to iko očekivao. neko naglo uđe. tek što. a. odnosno granica vremenskog toka. čim. npr. posvađaše se. čim. Prije nego razmisle. Veznička sredstva dok. Veznik a karakteristika je razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. Nakon što su ga napali u novinama. Vremenske rečenice kojima je svojstvena neistovremenost dijele se. kako. nakon što. Naime u vremenskim rečenicama s tim veznim sredstvima radnja zavisne klauze neposredno prethodi radnji osnovne (kao što se aoristom označava prošlost koja neposredno prethodi sadašnjosti). Poslijevremenost (posteriornost) izražava se proizvedenim veznicima: ■ ■ prije nego/prije no. npr. pobježe. pošto i nakon što) po tome što se njima izražava posebna vrsta prethodnosti. U osnovnim klauzama vremenskih rečenica toga tipa upotrebljavaju se obično oblici nesvršenih glagola. a u zavisnim klauzama obično oblici svršenih glagola. pukla nam je guma. samo što i kako razlikuju se od ostalih (kad. samo što. Čim stignete. npr. npr. A dođe na posao. npr. napišu. javite se. prije nego što/prije no što. pokucajte.Kod djelimične istovremenosti sadržaj osnovne klauze vremenski se samo dijelom podudara sa sadržajem zavisne. Kad razmisle. npr. Pošto uđosmo. npr. koja je inače bliska značenju aorista. npr. počne da viče na kolegu. Završismo prije no što smo se nadali. Kako nas ugleda. napišu. U prvome slučaju govorimo o prethodnosti ili anteriornosti. npr. napišu. Dok stignete kući. a. Dok su pisali. npr. npr. tek što.

sve će češće pobolijevati ili *Tako ćemo raditi otkad budemo znali za sebe. ali takve rečenice podrazumijevaju riječi. U njima se naglašava da radnja zavisne klauze traje isto onoliko koliko i radnja osnovne ili da se radnja zavisne klauze počinje odvijati kad prestane odvijanje radnje u osnovnoj klauzi. da se radnja zavisne počinje odvijati kad je već u toku radnja osnovne. Rečenice toga tipa s potvrdnim predikatima mogu imati isto takvo značenje (npr. Čekali smo dok se nijesu pojavili. Takve rečenice zbog toga bi se mogle nazvati terminativnim (graničnim) vremenskim rečenicama. npr. pa nijesu gramatički korektne npr. no se radnja osnovne odvija kad se ne odvija radnja zavisne i obratno. Drugim riječima.) Posebnost takvih vremenskih rečenica sastoji se u tome da im je radnja osnovne. Čekali smo dok su se pojavili ili Čekali smo dok se pojaviše ili Čekali smo dok se pojave). Drugi tip terminativnih vremenskih rečenica jesu one kod kojih je u prvome planu završni dio intervala. Tako radimo otkako znamo za sebe. da se radnja zavisne počinje odvijati kad se završi radnja osnovne i sl. rečenice *Otkad će ući u godine. odnosno imenske ili priloške spojeve riječi u osnovnoj klauzi. Otkad je ušao u godine. otkako. ali mogu značiti i to da su radnje istovremene i da završavaju u isto vrijeme.). npr. sve češće pobolijeva. Zato se u takvim rečenicama ne mogu pojaviti oblici futura (ni prvoga ni drugoga). Ovđe ostajemo dokle hoćemo.osnovne. kao u primjeru Čekali smo dok se nijesu pojavili (ili Čekasmo dok se ne pojaviše. pa onda i radnja zavisne klauze vezana za prošlost (bez obzira na to jesu li u klauzama oblici preteritalnih vremena ili prezenta). Čekaćemo dok se ne pojave. pa se zavisne klauze prema takvim riječima ili spojevima riječi odnose kao atributi. npr. npr. Najbrojnije su među njima one kod kojih se daje obavještenje o tome da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom osnovne. da se te dvije radnje istovremeno završavaju (tj. a veznici su: ■ ■ dok. radnja zavisne klauze počinje se odvijati onda kad se više ne odvija radnja osnovne. Negacija tu zapravo označava da se radnje osnovne i zavisne klauze vremenski ne podudaraju. dokle. U takvim vremenskim rečenicama upotrebljavaju se veznici: ■ ■ otkad(a). npr. npr. U klauzama s veznikom dok obično se javljaju odrični predikati s glagolima svršenoga vida. (U istom značenju javljaju se i veznici kako i da. Prošlo je mnogo vremena kako su potonji put bili u Grčkoj ili Ima već deset godina da se nijesmo viđeli. da traju jednako dugo). Čekali smo dok napiše pismo (tu radnja čekanja i radnja pisanja jednako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 307 . Čekamo dok se ne pojave i sl.

a ostala ne mogu. tj. U takvim slučajevima predikat zavisne klauze mora biti odričan. npr. o tome da radnja zavisne klauze traje do one vremenske granice do koje traje i radnja osnovne. upor. Dok god pišemo. U habitueliziranim vremenskim rečenicama s veznicima dok i dokle upotrebljavaju se isključivo oblici nesvršenih glagola. ali ne važi za one koje označavaju posteriornost (poslijevremenost) jednostavno zato što se veznička sredstva tih rečenica ne mogu habituelizirati.traju). kad i dokle. To važi za one vremenske rečenice koje označavaju istovremenost. Čekali smo dok ne napiše pismo). kojom se ističe da radnja zavisne klauze traje do iste one vremenske granice do koje i radnja osnovne (tada rječca god ima istu funkciju kao i sve) ili da se radnja zavisne počinje odvijati tek onda kad se završi radnja osnovne klauze. odnosno prethodnost ili višekratnost odvijanja glagolske radnje. Ostajemo dokle god i oni ostaju. npr. radnja zavisne počinje kad se završi radnja osnovne) kad u zavisnoj klauzi stoje oblici svršenih glagola. U takvim je rečenicama odrični predikat zavisne klauze manje običan (upor. Dok god pišemo. ali njome takve rečenice po pravilu dobijaju i dodatno značenje terminativnosti. i za one koje označavaju anteriornost. pozdravljali smo se. Čekasmo dok god su se pojavljivali. Čekasmo sve dok se ne pojaviše. Terminativnost rečenica s veznicima dok i dokle često se i posebno naglašava. razmišljamo ili Trče dokle god imaju snage (nije potvrđeno *Dok god napišemo. Zapravo. parafrazu: Čekali smo dok napiše pismo. npr. npr. Čekasmo dok god se nijesu pojavili/dok god se ne pojaviše/dok god se ne pojave (nije potvrđeno *Čekasmo dok god se nijesu pojavljivali/dok god se ne pojavljivahu/dok god se ne pojavljuju). Čekasmo dok god se ne pojaviše ili Ovđe ostajemo dokle god hoćemo. ovjerene rečenice tipa *Čim god ste se javljali. i to obično pojačajnom rječcom sve. kao u navedenome primjeru (Ovđe ostajemo dokle hoćemo). dobijaju rječcu god. 308 SINTAKSA . npr. *Prije nego god ulazite. Terminativne vremenske rečenice toga tipa s veznicima dok i dokle vrlo se često i habitueliziraju. U rečenicama s veznikom dokle riječ je. kucajte. razmišljamo. Kad god napišemo. a različita (tj. npr. habituelizirati se mogu samo veznička sredstva dok. razmislimo. Granica radnji obje klauze u načelu je ista onda kad u zavisnoj klauzi susrijećemo oblike nesvršenoga glagola. dolazili smo ili *Pošto smo god ulazili. razmislimo ni *Potrče dokle god imaju/imadnu snage) i u njima se naglašava terminativnost (zajednička granica završetka radnje u osnovnoj i zavisnoj klauzi). Osim terminativnih mogu se habituelizirati i drugi tipovi vremenskih rečenica. Habituelizacijom se u njima naglašava istovremenost. Zato nijesu npr. Radiću sve dotle dok sve ne napravim. onda više nijesmo čekali). iako i tu odričnost ima svoje logičko opravdanje (upor. npr. a kad je napisao.

Kad god razmislimo. kako i kao da. npr. Uporedne rečenice mogu se podijeliti u tri grupe. Načinske (modalne) rečenice Načinskim ili modalnim rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba načina odnosi prema predikatu. drugoj rečenice u kojima je riječ o poređenju po nejednakosti. onako. Śećam se kao da je bilo juče. što znači da se u njima radnja označena osnovnom klauzom upoređuje po nečemu (obično po kvalitetu) s radnjom označenom zavisnom klauzom. npr. Poređenje po jednakosti U uporednim rečenicama kojima se izriče poređenje po jednakosti dolaze veznici kao što. napišemo). razmišljamo) i oblici svršenih glagola (npr. Danas je sunčano kao što je bilo i juče. Osnovni veznik načinskih rečenica jeste kako. u rečenicama s veznikom kad upotrebljavaju se i oblici nesvršenih glagola (npr. Postupi ovako kako ti kažem. Kad god napišemo. samo se u rečenicama s nesvršenim glagolima podrazumijeva istovremenost (simultanost). Uradismo onako kako je najbolje. Kad god pišemo. U službi veznika načinskih rečenica može se. što znači da se zavisnom klauzom daje obavještenje o kvalitetu radnje označene osnovnom klauzom. Živio je kako je htio. *Donesi novac kao što znaš i umiješ ili sl. Načinske rečenice s veznikom kako mogu biti i korelativnoga tipa. što znači da se u njima mogu javiti i načinski zamjenički prilozi ovako. U navedenim rečenicama veznik kako nije zamjenljiv drugim veznicima. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 309 . Ne radi se tako kako biste vi šćeli. a u ostalima (tj. Radićemo kako nam se naredi.S druge strane. razmišljamo). javiti i veznik što. Radili smo što smo bolje znali ili Trčaćemo što mognemo brže. Uporedne (komparativne) rečenice Uporednim ili komparativnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba poređenja prema predikatu. a trećoj raščlanjene uporedne rečenice. razmislimo. uporednim veznicima kao što ili kao da. upor. Donesi novac kako znaš i umiješ. npr. Kad god pišemo. npr. Prvoj grupi pripadaju rečenice u kojima je riječ o poređenju po jednakosti. ali rjeđe no veznik kako. tako. npr. U svim takvim slučajevima označava se višekratno odvijanje procesa označenog glagolom osnovne klauze. u onima sa svršenim i u onima s raznovidnim glagolima) riječ je o prethodnosti (anteriornosti). Mladi se zabavljaju kako smo se i mi zabavljali. a mogući su i glagolski oblici različita vida u osnovnoj i zavisnoj klauzi (npr.

faktivnost).Uporedni veznik kako razlikuje se od načinskoga po tome što je zamjenljiv veznikom kao što. pa čak i po suprotstavljenosti. U tome slučaju jedna je klauza po pravilu potvrdna. Danas se ne živi kao što se živjelo u prošlome vijeku. nestajaše umora (Kako se približavasmo cilju. Dobili ste više no ste zaslužili. *To je bivalo sve mračnije što su išli dalje). upor. Kako se približavasmo cilju. ili je sasvim isključen (kod rečenica korelativnoga tipa. no te nego da i no da. no što. korespondentni. koje bi se mogle nazvati vremenskouporednima. Više im je stalo do mira u kući nego da stvari krenu nabolje. to je bivalo sve mračnije). toliko su se i bojali talasa. nego. Bivalo je sve mračnije što su išli dalje. Bolji su nego što smo očekivali. Ispalo je gore nego smo se nadali. a u službi vezničkih sredstava upotrebljavaju se nego što. a često i korelativne zamjeničke riječi to. npr. Poređenje po nejednakosti U uporednim rečenicama kojima se označava poređenje po nejednakosti mjesto zavisnoj klauzi otvaraju komparativi pridjeva ili priloga u osnovnoj klauzi. Veznici kao što i kao da razlikuju se po tome što kao što označava izvjesnost (činjeničnost. Obrnuti redosljed klauza ili je obilježen. Koliko su uživali u vožnji do ostrva. da su međusobno razmjerni. tako i toliko. kako i koliko. npr. U njima se radnja osnovne i radnja zavisne klauze upoređuju s obzirom na vrijeme odvijanja. Prodasmo ih bolje no što smo mislili. npr. U njima se upotrebljavaju veznici nego kad i no kad. Takve uporedne rečenice označavaju da se sadržaji klauza podudaraju. U njima dolaze veznici što. Bilo je ugodno prohladno kao kad vjetar duva. Prije bi poginuli no da popušte. Kod kuće vazda više uradimo no kad smo na poslu. bivalo je sve mračnije (Što smo išli dalje. Mladi se zabavljaju kao što smo se i mi zabavljali. npr. Piše kao što govori prema Piše kao da govori. Bili su opet veseli kao kad su śeđeli u istome odjeljenju. tako nestajaše umora). Takvim uporednim rečenicama svojstvena je antepozicija zavisne klauze. npr. Zato se one nazivaju i rečenicama korespondencije ili podudaranja. Poseban tip uporednih rečenica jesu rečenice s veznikom kao kad. dvodjelne). upor. npr. Što smo išli dalje. a kao da pretpostavljenost (hipotetičnost). a druga odrična. Raščlanjene uporedne rečenice (rečenice korespondencije) Uporedne rečenice mogu biti i izrazito raščlanjene (tj. Ovđe nam je bilo ljepše nego kad smo išli u Italiju. U uporednim rečenicama toga tipa sadržaji klauza ne moraju se upoređivati samo po jednakosti nego i po nepodudarnosti. npr. I te rečenice mogu biti vremenskouporedne. 310 SINTAKSA .

uzrok razloga (poput veznika s obzirom na to da). Te su rečenice vrlo česte. koji ima opšteuzročno značenje. na osnovu toga što. često idemo u šumu. zahvaljujući tome što. (Nije potvrđena npr.Uzročne (kauzalne) rečenice Uzročnim (kauzalnim) rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba uzroka prema predikatu. tj. na temelju toga što. koji je danas odlika razgovornoga stila. npr. rjeđe i veznik da. Budući da su počele kiše. npr. ali dolazi ponajprije u inverziji. Radite sami e vam ne mogu pomoći. npr. Veznik zato što obično se upotrebljava u opšteuzročnome značenju. tj. prekinuli smo ljetovanje. po tome što. S obzirom na to da ove godine ima mnogo pečuraka. Obolio je zato što je previše jeo. budući da i s obzirom na to da Najčešći je veznik jer. Proizvedeni veznik usljed toga što označava uzrok koji je obično vezan za negativnu i/ili nepoželjnu posljedicu. npr. Veznici jer. npr. no pomaže njezinu pojavljivanju). U istome značenju u starijoj crnogorskoj književnosti upotrebljavao se i veznik e. npr. npr. Prekinuli smo ljetovanje jer su počele kiše. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 311 . stoga što. Žale se što se nijesmo javili. Veznik što Opšti uzrok označava se i veznikom što. ali još češće i tzv. dok izrazi stoga što i zbog toga što mogu takođe označavati opšti uzrok. Veznik što u uzročnome značenju. npr.) Nasuprot tome proizvedeni veznik zahvaljujući tome što označava obično uzrok koji se povezuje sa pozitivnom i/ili poželjnom posljedicom. zbog toga što. onda kad zavisna klauza prethodi osnovnoj. Upotrebljava se u običnome redosljedu rečenica. rečenica *Kupio je punu kesu trešanja usljed toga što ih jako voli. a klauze im se povezuju većim brojem proizvedenih i neproizvedenih veznika. Upotreba tih veznika odlika je administrativnoga i naučnoga stila. javlja se i u različitim proizvedenim veznicima kao što su zato što. usljed toga što. što znači da se zavisnom klauzom označava uzrok vršenja radnje u osnovnoj klauzi. Veznik budući da ne razlikuje se od veznika jer po značenju (i njemu je svojstveno opšteuzročno značenje). Uspio je zahvaljujući tome što je bio uporan. onda kad zavisna klauza dolazi iza osnovne. Morali smo stati usljed toga što je bio prolom oblaka. Proizvedenim veznikom s obzirom na to da najčešće se izriče takozvani uzrok razloga (to je pasivni tip uzroka koji posljedicu ne izaziva direktno. tim prije što.

npr. publicističkome i naučnome stilu. Kao što smo viđeli. Proizvedenim veznikom tim prije što označava se posebna vrsta uzroka koji bi se mogao nazvati dodatnim uzrokom. Veznik kako u toj ulozi razlikuje se od ostalih po tome što dolazi isključivo u antepoziciji. Razlika je u tome što se u posljedičnim rečenicama zavisnom klauzom označava posljedica.Proizvedeni veznici po tome što. a to su veznici kako. nijesmo mogli ući. uzročno-posljedični odnos. npr. Posljedične (konsekutivne) rečenice Posljedične (konsekutivne) rečenice slične su uzročnima utoliko ukoliko se i jednima i drugima označava isti tip odnosa. tako da su se svi uplašili. čim. Tako je vikao da su se svi uplašili. na osnovu toga što i na temelju toga što označavaju tzv. veznici uzročnih rečenica brojni su i raznovrsni. Uvjerismo se u istinitost njegove tvrdnje na temelju toga što smo je u više navrata provjerili. kako u strukturi tako i u sastavu i upotrebi vezničkih sredstava. Mora da si bolestan dok si tako blijed. velikih razlika. dok i kad. i veznici te i pa u korelativ312 SINTAKSA . a u uzročnima uzrok. npr. direktan. Sad će biti kažnjeni. što znači da se zavisnom klauzom označava posljedica radnje o kojoj je riječ u osnovnoj klauzi. osobito iz vremenskoga ili načinskoga (o čemu je već bilo riječi u vezi s prijedlozima). npr. a to je polazište ili osnova na kojoj se temelji neko zaključivanje. tako da nijesmo mogli ući. pa ne bi bila gramatična rečenica *Treba poći na spavanje kako je već kasno. uzrok kriterijuma.: ■ ■ uzročna: Budući da smo zakasnili. nego dodatan uzrok i/ili razlog kažnjavanju. Prema tome posljedične rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj klauzi kao što se priloška odredba posljedice odnosi prema predikatu. uprkos značenjskoj sličnosti. dok i kad Budući da se uzročno značenje može razviti i iz drugih značenja. a u posljedičnima susrijećemo neproizvedeni veznik da. Kako je već kasno. Zato neki tipovi uzročnih i posljedičnih rečenica mogu biti međusobno zamjenljivi. posljedična: Zakasnili smo. Veznici kako. čim. npr. Kad već dolaziš. Do toga saznanja došao je na osnovu toga što je danima bilježio svaku promjenu. proizvedeni veznik tako da. treba poći na spavanje. vjerovatno je kriv. Vikao je. Između uzročnih i posljedičnih rečenica ima. Riječ je o tome da kašnjenje nije neposredan. Čim ga traže. npr. tj. Zaključili smo to po tome što u kući nije bilo nikoga. Rečenice s tim proizvedenim veznicima posebno su svojstvene administrativnome. u službi veznika uzročnih rečenica upotrebljavaju se i oni veznici koji primarno označavaju način ili vrijeme. tim prije što su još i zakasnili. odnosno kakav uzročno-posljedični odnos. nema problema.

npr.. a u drugima o posljedici koja se ne može ostvariti. značenje količine. imperfekat. Bio je tako iscrpljen te se činilo da neće izdržati. pojačavaju sadržaj pojedinih riječi u osnovnoj klauzi. pa se zato opravdano govori o vezniku tako da. U realnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se obično neki od vremenskih glagolskih oblika: ■ ■ ■ ■ prezent. vidi se po tome što u takvim posljedičnim rečenicama tako nije odvojivo od veznika da. npr. npr. On je tako vikao da su se svi uplašili. Bio je previše iscrpljen da bi zaspao (posljedica dakle nije ostvariva: on je iscrpljen. Tako je vikao da su se svi uplašili prema Vikao je da su se svi uplašili.) Štoviše. npr. npr. S obzirom na ostvarivost ili neostvarivost posljedice posljedične rečenice mogu se podijeliti na realne (stvarne) i irealne (nestvarne). vrlo česte. imaju značenje kvaliteta. Bio je tako iscrpljen da je odmah zaspao. Kad je riječ o zamjeničkim pridjevima. perfekat. Da je stvarno tako. On je bio takva kukavica da to nije za priču ili Bila je tolika magla da se morasmo zaustaviti. pridjeva. gramatično *Tako smo zakasnili da nijesmo mogli ući. npr. npr. a u posljedičnim. oni pojačavaju sadržaj: ■ ■ ■ glagola. Osim priloga tako pojačajnu ulogu u posljedičnim rečenicama može imati i prilog toliko te pridjevi takav/takva/takvo ili tolik/tolika/toliko. aorist. Bio je toliko ljut da se s njim nije moglo razgovarati. Tako sam iscrpljen da već gotovo spavam. tako da nijesmo mogli ući. npr. Tako je vikao da su se svi uplašili. Tako bijaše iscrpljen da već gotovo spavaše. pa u skladu s tim ističu. (Izostavljanje korelativne riječi kompenzuje se intonacijom. što čini obaveznim označavanje posljedice u zavisnoj klauzi. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 313 . Nije npr. njima se pojačava sadržaj imenica. npr. u većem broju posljedičnih rečenica korelativni prilog tako više uopšte nema pojačajnu (intenzifikacijsku) ulogu.. Tako je bio iscrpljen da je odmah zaspao. Važna razlika između uzročnih i posljedičnih rečenica sastoji se i u tome što su korelativne riječi u uzročnim rečenicama rijetke i/ili obilježene. Intenzifikatori tako i takav. npr. ali nije zaspao).nim posljedičnim rečenicama. U prvima je riječ o posljedici koja se ostvaruje. npr. dok je u primjerima u kojima tako ima pojačajnu ulogu njegovo odvajanje od veznika da sasvim obično i često. naprotiv. priloga. Kad je riječ o zamjeničkim prilozima.. kao u primjeru Zakasnili smo. Bijaše tako lijepa pa od nje ne mogahu oči odvojiti. Bilo je tako lijepo da se ne može opisati. Tako se iscrpih da odmah zaspah. nego je toliko „srastao“ s veznikom da da se od njega uopšte ne može odvojiti.. a toliko i tolik. npr.

Namjerne rečenice po strukturi se izrazito razlikuju i od uzročnih i od posljedičnih rečenica. U toj funkciji mogu se javiti i pojačajne rječce (intenzifikatori) tako i toliko. Kad se kaže Danas nećemo u šumu jer pada kiša. npr. Suviše je kasno da bismo se i dalje igrali ili Previše je plašljiv da bi to učinio. npr. ali je tada osnovna klauza odrična. futur prvi. Otišli su u šumu da naberu pečuraka) i potencijala (npr. npr. onda to pretpostavlja da je uzrok stvarno na djelu (da kiša stvarno pada). pa bi se moglo reći da uzrok uključuje namjeru. Tako se bijaše iscrpio da odmah bijaše zaspao. no je to istovremeno i uzrok. Otišli su u 314 SINTAKSA . u rečenici Ostali smo kod kuće jer je padala kiša padanje kiše (uzrok) prethodi ostajanju kod kuće. Tako će biti iscrpljen da će odmah zaspati. U njima glagol zavisne klauze označava namjeru ili cilj radi koga se vrši radnja u osnovnoj klauzi. Namjera je međutim po svojoj prirodi uvijek neizvjesna. ali da ne može biti obratno. tj. Tako npr. Osim toga uzrok je po svojoj prirodi po pravilu izvjestan. Namjerne (finalne) rečenice I namjerne (finalne) rečenice slične su uzročnima. sastoji se i u tome što uzrok po pravilu prethodi radnji glagola osnovne klauze. cilj s kojim se vrši radnja glagola osnovne klauze (otići). Namjera bi se naime mogla odrediti kao poseban tip uzroka. u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka odlazak u šumu prethodi (eventualnom. U irealnim rečenicama kao intenzifikatori upotrebljavaju se gradacijske rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) previše. suviše i sl. npr. namjeravanom) branju pečuraka. npr. nikad nije sigurno da se radnja koja se namjerava realizovati zaista i realizuje ili da će se zaista realizovati. Otišli su u šumu zato što bi htjeli nabrati pečuraka. npr. da namjera ne može uključivati uzrok. u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka zavisna klauza (da naberu pečuraka) označava ne samo namjeru.. realan. Razlika između „običnoga“ uzroka i namjere. U njima naime u službi predikata zavisnih klauza mogu biti samo oblici prezenta (npr. Bijaše previše iscrpljen da bi zaspao. npr. upor.■ ■ pluskvamperfekat. a namjera pretpostavlja da se radnja glagola osnovne klauze događa prije radnje glagola zavisne klauze. Prema tome namjerne rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba namjere odnosi prema predikatu (upor. i to zato što značenja uzroka i namjere imaju direktnih dodirnih tačaka. osim u tome što je namjera značenjski uža. Nije tako moćan da bi ih ucjenjivao ili Nije toliko obnevidio da bi mu trebao pratilac. S druge strane u irealnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se potencijal. Otišli smo u šumu radi branja pečuraka).

Zato se on upotrebljava samo s potencijalom (npr. i potencijal). Veznici namjernih rečenica jesu da. Otišli su u šumu kako bi nabrali pečuraka). npr. kako. koji se upotrebljavaju isključivo s potencijalom. pretpostavljenost (a to su baš prezent. li i neka. Pošalji ga u šumu neka nabere pečuraka ili Poslaćeš ga u šumu neka nabere pečuraka (nije međutim potvrđeno *Otišli su u šumu neka naberu pečuraka). Nasuprot veznicima kako. Zato ne bi bile gramatički ispravne namjerne rečenice u kojima bi se u zavisnim klauzama pojavljivali drugi glagolski oblici. oblikom futura) izražene budućnosti. eda. koji se sve rjeđe upotrebljava. Da u zavisnim klauzama namjernih rečenica ne mogu biti oblici preteritalnih vremena. S veznikom li upotrebljava se takođe isključivo potencijal. Drugim riječima. neizvjesnost se posebno ističe (nerijetko to može biti pretpostavka o postojanju prepreka za vršenje radnje). ali je manje očekivano što ne dolaze ni oblici futura. veznik neka ide isključivo s prezentom. namjera je hipotetičnija od morfološki (tj. pa se onda izražava onim glagolskim oblicima kojima se inače izražava neizvjesnost. što znači da je i taj veznik obilježen kao izrazito hipotetičan (odricanje unosi u rečenicu dodatnu neizvjesnost). Trenirali su cijelo ljeto ne bi li prošli kvalifikacije (nije potvrđeno *Trenirali su cijelo ljeto bi li prošli kvalifikacije niti *Trenirali su – ili treniraju – cijelo ljeto prolaze li ili prođu li kvalifikacije). i to uvijek samo odrični. eda i li. npr. a hipotetični su samo onoliko koliko je hipotetična svaka budućnost. označavaju nešto što će se u budućnosti zaista dogoditi. Otišli su u šumu da beru pečurke). Veznikom kako izriče se dodatna neizvjesnost (hipotetičnost). *Otišli su u šumu kako naberu pečuraka ili *Otišli su (ili išli su) u šumu kako beru pečurke). posebno prezent svršenih glagola. ali pod uslovom da se u osnovnoj klauzi nađe imperativ ili kakav drugi glagolski oblik zahtjevnoga značenja. Namjerne rečenice razlikuju se od ostalih zavisnosloženih rečenica (posebno od posljedičnih) i po tome što u njima ne stoje niti mogu stojati korelativne riječi zamjeničkoga tipa. a ne s prezentom (upor. Veznikom eda. Silno su se trudili eda bi ubrali koju pečurku. sasvim je očekivano (jer se namjera i prošlost logički isključuju). Oni ne dolaze zbog toga što su futurski oblici u crnogorskome jeziku stvarni. ovjereno *Otišli su u šumu tako da naberu pečuraka ili sl.šumu kako bi nabrali pečuraka). Veznik da najčešći je veznik namjernih rečenica. To je zato što je namjera po svojoj prirodi neizvjesna (hipotetična). npr. Otišli su u šumu da naberu pečuraka) bilo u prezentu nesvršenih glagola (npr. Nije npr. Zavisne klauze u kojima se on upotrebljava mogu biti bilo u prezentu svršenih (npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 315 .

pa je onda neizvjesno (upitno) i ostvarivanje radnje u osnovnoj klauzi. Ako tražite. Razlika je među njima u prvome redu u tome što uzrok pretpostavlja ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi (kiša stvarno pada). Moguće (potencijalne) uslovne rečenice Mogućim uslovnim rečenicama označava se da moguće (eventualno) ostvarenje radnje u zavisnoj klauzi čini mogućim ostvarenje radnje u osnovnoj klauzi. npr. potvrđeno *Tražili ste li. naći ćete i sl.). naći ćete. Ako tražite. kome je svojstvena neizvjesnost (hipotetičnost). tj. našli ste ili sl. Ako ste tražili. moguće (potencijalne) i nestvarne (irealne) uslovne rečenice. Stvarne (realne) uslovne rečenice Stvarnim uslovnim rečenicama označava se uslov čije ostvarenje stvarno vodi ostvarenju radnje u osnovnoj klauzi. pa onda i radnje u osnovnoj klauzi. npr. a veznik ukoliko obilježen je kao rjeđi i/ili kao osobitost administrativnoga stila crnogorskoga standardnog jezika. naći ćete) i oblike futura drugog (npr. primijetićemo da su uzrok i uslov takođe dodirne kategorije.Uslovne (pogodbene. S obzirom na stepen vjerovatnosti ostarivanja radnje u zavisnoj (pa onda i u osnovnoj klauzi) razlikuju se stvarne (realne). Zato bi se pojednostavljeno moglo reći da je uslov „upitni uzrok“. Ti veznici upotrebljavaju se s bilo kojim vremenskim glagolskim oblikom (npr. a kod uslovnih rečenica ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi je neizvjesno. kondicionalne) rečenice Uslovnim (pogodbenim. Budete li tražili. a to znači da se radnja osnovne klauze ostvaruje uslovno (pogodbeno). samo ako se ostvari i radnja zavisne klauze. Veznik ako najobičniji je i najčešći veznik stvarnih uslovnih rečenica. Tražite li. onaj uzrok koji je doveden u pitanje. Nije npr. naći ćete). Veznici tih rečenica su: ■ ■ ■ ako. nalazite. Ako tražite. Svi će oni dobro proći ukoliko se mognu dogovoriti. tj. ukoliko. Pitaju li za nas. kondicionalnim) rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisnom klauzom označava uslov pod kojim se ostvaruje (ili ne ostvaruje) radnja osnovne klauze. stavljeno je u pitanje. odnosno 316 SINTAKSA . a veznik li ide samo uz oblike prezenta (npr. li. npr. Uporedimo li uzročnu rečenicu Danas ne idemo u šumu jer pada kiša s uslovnom rečenicom Danas nećemo ići u šumu ako bude padala kiša. naći ćete. našli ste. Ukoliko budete tražili. U odnosu na stvarne rečenice moguće rečenice dakle označavaju dodatnu upitanost. recite im da se jave.

Prezent obično dolazi kad je uslov neispunjiv. pa onda i u ostvarenje radnje označene osnovnom klauzom. Ako/ukoliko/kad bismo imali vremena. s tim što su u zavisnim klauzama obavezni oblici potencijala i/ili futura drugog. osobito one s veznikom kad (koji i inače označava veći stepen neizvjesnosti nego veznici ako i ukoliko). ■ ■ dopusna: Nema kiše iako je već oktobar. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. dopušta se neostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što za to postoje uslovi. svijet bi izgledao drugačije. dolazimo. svijet bi izgledao drugačije. pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uzročnima. Moguće uslovne rečenice. Kišovito je iako je tek početak septembra. onda se u osnovnoj klauzi upotrebljava futur prvi ili prezent (relativni).nesigurnost u ostvarenje uslova sadržanoga u zavisnoj klauzi. Da sam znao kakav je. a nema kiše). npr. Dopusne (koncesivne) rečenice Dopusnima (koncesivnima) nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se dopušta ostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što je on u suprotnosti sa sadržajem zavisne. npr. a kad je uslov neispunjen. a već je oktobar (ili Već je oktobar. Mogu naime označavati i uslov koji nije ostvariv. npr. Nestvarne (irealne) uslovne rečenice Nestvarnim uslovnim rečenicama označava se da je uslov sadržan u zavisnoj klauzi neostvaren ili neostvariv. Prvi je da se suprotnost udruži s uzročnošću. došli bismo. U osnovnoj klauzi takvih uslovnih rečenica uvijek se upotrebljava potencijal. npr. doći ćemo. Veznici mogućih uslovnih rečenica jesu ako. npr. mogu po svom sadržaju biti i nestvarne (irealne). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 317 . U njima se zavisna klauza uvodi veznikom da. Da postoje vukodlaci. tj. tj. Da je zaista riječ o suprotnosti. ili obratno. Kad bi postojali vukodlaci. Dopusne rečenice nastaju na dva načina. suprotna: Nema kiše. npr. npr. obično dolaze oblici za prošlost. pa je onda neostvareno ili neostvarivo i ono o čemu je riječ u osnovnoj klauzi. ne bih ga ništa pitao. npr. Ako je u zavisnoj klauzi futur drugi. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. a u zavisnoj prezent ili neki od glagolskih oblika kojima se označava prošlost. što ne postoje uslovi za njegovo ostvarenje. Ako je u zavisnoj klauzi potencijal. vidi se i po tome što se neke dopusne rečenice mogu preoblikovati u (nezavisnosložene) suprotne. npr. ukoliko i kad. Nema kiše iako je već oktobar. i u osnovnoj klauzi upotrebljava se samo potencijal.

Mada bijaše umoran. Bez obzira na to što smo umorni. U klauzama se tada mogu nalaziti oblici: ■ ■ ■ ■ ■ ■ prezenta. prezenta u zavisnoj. dóđe na sastanak. Iako je umoran. nastavićemo s radom. on ih je tužio. Premda će biti umoran. Iako ćeš biti umoran. neće doći na sastanak. I ako je umoran. npr. plate ne kasne. doći će na sastanak. npr. Iako je umoran. npr. mada i premda zavisne klauze uzročnodopusnih rečenica mogu se uvrštavati u osnovne i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ uprkos tome što. došao je na sastanak. dođi na sastanak. Iako si umoran. npr. Iako je umoran. Uzročnodopusne rečenice U uzročnodopusnim rečenicama klauze se povezuju veznicima iako. ■ ■ uslovna: dopusna: Ako je umoran. Takve dopusne rečenice nazivaju se uslovnodopusnima. došao je na sastanak. opet dobro dođe). ili. npr. Dopusne rečenice toga tipa posebno su svojstvene administrativnome i naučnome stilu crnogorskoga standardnog jezika. npr. prezenta ili futura prvog u zavisnoj. prezenta u zavisnoj. Drugi je način da se suprotnost udruži s uslovom. futura prvog. a imperativa u osnovnoj klauzi. I pored toga što smo u dugovima. mada i premda. pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uslovnima. rjeđe. doći će na sastanak. Takve dopusne rečenice nazivaju se uzročnodopusnima. 318 SINTAKSA . Iako je umoran. doći će na sastanak. Mada je bio umoran. doći će na sastanak. Iako je umoran. i/ni pored toga što. bez obzira na to što.■ ■ uzročna: dopusna: Budući da je umoran. Iako je umoran. neće doći na sastanak. I uzročnodopusne i uslovnodopusne rečenice mogu biti korelativno strukturirane. a futura prvog u osnovnoj klauzi. npr. Uprkos tome što su potpisali sporazum. rječca opet (Ako je i malo. dóđe na sastanak. ipak je došao). preteritalnih vremena. dođi na sastanak. npr. Osim veznika iako. npr. dolazi na sastanke. a preteritalnih vremena u osnovnoj klauzi. npr. Tada se u osnovnim klauzama najčešće upotrebljava korelativna rječca ipak (npr.

npr. npr. kakav (kakva. oblici potencijala. a u osnovnoj oblici prezenta. ma koliko. doći će na sastanak. uvijek je neko nezadovoljan. o irealnodopusnim rečenicama. I ako je bio umoran. npr. npr. došao bi na sastanak. npr. 2. crno im se piše. I kad bi bio umoran. ma što. Ma kako postupio. došao bih na sastanak. npr. Ma kakvu varijantu izabrali. npr. Neće im biti lako ma što preduzeli. i to obavezno. o realnodopusnim rečenicama. ma kakav (kakva. s tim da je svima njima svojstvena pojačajna rječca (intenzifikator) i/ni. koliko god. i to: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ma kako. npr. što god. npr. došao bi na sastanak. perfekta ili futura drugog. Koliko god bio umoran. u potencijalnodopusnima dolaze oblici potencijala i u osnovnoj i u zavisnoj klauzi. Neće im biti lako što god preduzeli. I da je bio umoran. I ako bude bio umoran. Vidljivo je takođe da se u realnodopusnim rečenicama upotrebljavaju vremenski oblici ili oblici imperativa (slično kao i u uzročnodopusnim rečenicama. I ako bi bio umoran. u realnodopusnim rečenicama upotrebljava se veznik ako. a u irealnodopusnim dolaze u zavisnoj klauzi. I da je umoran. uvijek je neko nezadovoljan. s tim što se u njima ne upotrebljavaju oblici futura drugog). kao i uslovne. doći će na sastanak. došao bih na sastanak. potencijalne (moguće) i irealne (nestvarne). kako god. I ako bude umoran. kakvo). 3. npr. I ako je umoran. Kakvu god varijantu izabrali. Kao što je vidljivo iz navedenih primjera. Ma koliko bio umoran. dođi na sastanak. dolazi na sastanke. a to znači da zavisna klaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 319 . kakvo) god. Uslovnodopusne su i rečenice s različitim proizvedenim veznicima koji se sastoje od pojačajnih rječca ma ili god i zamjeničkih priloga ili pridjeva (i tada se u zavisnim klauzama upotrebljavaju oblici optativa).Uslovnodopusne rečenice Uslovnodopusne rečenice mogu se. došao je na sastanak. pa se onda može govoriti: 1. došao bi na sastanak. došao bi na sastanak. I ako je umoran. podijeliti na realne (stvarne). o potencijalnodopusnim. doći će na sastanak. u potencijalnodopusnima veznici ako i kad te u irealnodopusnima veznik da. ATRIBUTSKE REČENICE U atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se prema osnovnoj kao što se atribut odnosi prema imenici ili kojoj drugoj imenskoj riječi. npr. I ako si umoran. crno im se piše. Kako god postupio.

Prvi koji su se o tome raspitivali bili su novinari. Mladima koji ne znaju što hoće vrlo je teško. npr. Daj mi novac što si (ga) obećao. ośećanja i sl. ili sl. Osim toga u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po značenju ne mora uopšte dolaziti imenica.. npr. Ovo je kolega koji će nam se pridružiti. Grad koji su pośetili bio je vrlo zanimljiv. npr. na poimeničeni pridjev.. ili *Odlučili su koja je izglasana.uza određuje imensku riječ iz osnovne klauze po svojstvu. Ovo je prijedlog kakvome se nijesmo nadali. Zamisao da se ide na izbore mnogima se nije sviđela. moguće *Odlučeno je koje je izglasano . Ovo je kolega o kojem sam ti govorio. npr. Zavisna klauza može se pritom odnositi: ■ ■ ■ ■ na imenicu. uvedena je zavisna klauza u primjeru Odluka koja je izglasana mnogima se nije sviđela. (što. npr. Nije npr. Na prvi način npr. tj. ali nije moguće *Slika da se ide na izbore mnogima se nije sviđela ili sl. U službi veznih sredstava takvih atributskih rečenica upotrebljavaju se odnosne zamjenice i/ili zamjenički pridjevi. kolik (kolika. Odlučeno je da se ide na izbore. npr. npr. Može kupiti stan koliki želi. kakav (kakva. Vi koji ste završili možete otići. Takav tip zavisne klauze može biti uveden po bilo kojoj imenici ili imenskoj riječi. npr. To je razlog što prema navedenome primjeru dolaze u obzir rečenice tipa Prijedlog da se ide na izbore mnogima se nije svidio. Tu je zavisna klauza (koja je izglasana) uvedena u atributsku rečenicu po imenici odluka. npr.. po tome što je odluka imenica.. Prvi kojima smo to rekli bili ste vi itd. što. čiji (čija. koliko). Zato se na mjestu imenice odluka ne može pojaviti neka druga imenica koja značenjski ne bi bila slična imenici odluka. na imeničku zamjenicu.: ■ ■ ■ ■ ■ Slika koja je kupljena mnogima se nije sviđela. Želja da se ide na izbore mnogima se nije sviđela i sl. koje). npr. no po njezinu značenju. znači da takve rečenice nijesu atributske). Stari koji imaju male penzije teško žive. Ne poznajem kolegu čija je to knjiga. mišljenja. Knjiga koju je objavio naišla je na dobar prijem.. nego kakva druga riječ. odnosno po značenju imenice ili po značenju imenske riječi. Toga ne može biti u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po imenici. npr. No u primjeru Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela zavisna klauza (da se ide na izbore) nije uvedena po imenici (odluka). odnosno veznici: ■ ■ ■ ■ ■ koji (koja. na redni broj. naravno. čije). Odlučili su da se ide na izbore i sl. Zavisne klauze atributskih rečenica mogu u strukturu tih rečenica biti uvedene na dva načina: po imenici ili po imenskoj riječi. kakvo). 320 SINTAKSA . oblik ili konstrukcija sa značenjem govorenja.

npr. Atributske rečenice kojima se zavisna klauza uvodi po imenici ili imenskoj riječi (antecedentu) pripadaju odnosnim ili relativnim rečenicama. u službi veznih sredstava stoje upitne zamjenice ili upitni prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ko. koji (koja. Dajte zapovijest neka se svi okupe. npr. Koji ne žele poći. Postavlja se pitanje kuda putovati itd. npr. objekat. što. npr. Postavlja se pitanje što bi bilo bolje učiniti. po značenju imenske riječi po kojoj se uvode zavisne klauze) dijele se na izrične i zavisnoupitne. Postavlja se pitanje kakvi su to ljudi. koje pretpostavljaju imensku riječ (antecedent) upitnoga značenja u osnovnoj klauzi. kuda. Postavlja se pitanje kako riješiti taj problem. npr. S druge strane atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta nijesu odnosne. imenski dio predikata. Dobro pamtimo koju ste nam poslali. npr. Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela.Atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta (tj. odnosne zamjenice i prilozi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 321 . zamjenjuje atribut. npr. Odnosna zamjenica koji (npr. zastupaju dio rečenične strukture osnovne klauze (u ovome slučaju imenske riječi). Prema tome treba imati na umu: niti su sve odnosne rečenice atributske niti su sve atributske rečenice odnosne. Ti si koji je zvao. U njima se naime ne susrijeću vezna sredstva zamjenjivačkoga tipa. neka. a to su one zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva nijesu samo povezivači osnovne i zavisne klauze nego i zamjenjuju. one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo ili cijela zavisna klauza zamjenjuje: ■ ■ ■ subjekat. Složili smo se s mišljenjem da treba ponovo pokušati. koje). kako. a ne pripadaju. Postavlja se pitanje ko je prvi počeo. kakvo). npr. Postavlja se pitanje koje ponude treba odabrati. kakav (kakva. Zato se može činiti da su sve odnosne rečenice ujedno i atributske. U zavisnoupitnim atributskim rečenicama. npr. npr. ne moraju. Postavlja se pitanje đe su oni sad. Ovo je kolega koji će nam se pridružiti) opšte je i najčešće vezno sredstvo atributskih rečenica odnosnoga tipa. U izričnima u službi veznih sredstava mogu biti veznici: ■ ■ da. npr. npr. pa onda i čitava zavisna klauza. tj. Postavlja se pitanje čiji je uticaj veći. npr. čije). Atributskima pripadaju samo one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo (odnosna zamjenica ili prilog). đe. npr. čiji (čija. naravno.

*lzglasali su zakon tijesnom većinom. Pitanje koje ste postavili nije jasno. Odnosna zamjenica što dolazi kao korelativ uz zamjenice (ovo. Priča ono što mu padne na pamet. Zamjenica što upotrebljava se i u raščlanjenim odnosnim rečenicama tipa lzglasali su zakon tijesnom većinom. Ni takve rečenice nijesu atributske (nego ponajprije subjekatske ili objekatske). Odnosne atributske klauze mogu se uvoditi i odnosnim prilozima sa značenjem mjesta. upor. ali nijesu atributske (u njima se zavisna klauza odnosi na sadržaj cijele osnovne klauze). što nikako nije dobro. Pośetio je mjesta đe je nekad boravio. npr. upor. Da je tu stvarno riječ o odnosnim atributskim rečenicama. Zamjenica čiji ima prisvojno značenje i uvodi zavisne klauze u kojima funkcioniše kao atribut neke druge imenice u sastavu zavisne klauze. to.Zamjenica kakav uvodi atributske klauze kvalitativnoga tipa (npr. Od zamjenice što treba jasno razlikovati odnosni veznik što. Ta je zamjenica nezamjenljiva zamjenicom koji (koja. npr. Reci sve što znaš. npr. npr.). koje nikako nije dobro). npr. i besprijedloškome akuzativu. npr. tako da ona imenicu iz osnovne klauze (koja označava pośednika) stavlja u prisvojni odnos s imenicom iz zavisne klauze (koja označava pośedovano). a zamjenica kolik uvodi klauze kvantitativnoga (količinskoga) tipa. odakle. nešto i sl. Veznik što i nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u svim takvim primjerima zamjenljivi su zamjenicom koji. odakle se mnogo bolje vidi. Nasta gužva kakva se ne viđa svaki dan). U pitanju je nešto čemu niko ne zna uzrok i sl. Ni u toj službi zamjenica što nije zamjenljiva s koji (upor. Sad se do njih ne putuje preko Krnova. npr. kad. npr. Pjesma što si je se śetio još se pjeva. kako. vidi se po tome što su sve one zamjenljive rečenicama sa zamjenicom koji. vrijeme ili način. Popeli smo se na vrh brijega. Pjesma koje si se śetio još se pjeva. kud se nekad putovalo. 322 SINTAKSA . Pitanje što ga postaviste nije jasno. Vidio sam kolegu čija sestra studira kod nas. vremena ili načina. Službu takvih vezničkih sredstava mogu vršiti prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ đe. upor. Odreži komad kolik ti treba. kud(a). sve. npr. Teško je otkriti način kako mu to uspijeva itd. uz koji u službi atributskih rečenica dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica i koji je uvijek zamjenljiv zamjenicom koji. Bilo je perioda kad se nigđe nije mogla smiriti. *Reci sve koje znaš. s tim da onda u osnovnoj klauzi stoje imenske riječi kojima se označava mjesto. Dogodilo se ono čega smo se bojali. koje). Takve rečenice međutim jesu odnosne. npr. Uz veznik što dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u besprijedloškome genitivu. ono.

atributske rečenice dijele se na restriktivne (odredbene) i na nerestriktivne (dopunske). npr. Ima i slučajeva u kojima su atributske rečenice i dvoznačne s obzirom na (ne)restriktivnost. Tako će npr. Sad se do njih ne putuje preko Krnova. kod kojih zapravo ne možemo ni govoriti o značenju. nego o odnosu prema referentu. U restriktivnim atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se na imensku riječ široka značenjskog opsega. ili drugim odredbenim riječima) ili kontekstom. Popeli smo se na vrh brijega s kojega se mnogo bolje vidi. rečenica Na večeru će doći komšije koje smo jutros pozvali može biti interpretirana kao restriktivna ako znači da će na večeru doći (samo) one komšije koje smo jutros pozvali (Na večeru će doći komšije koje su jutros pozvane). kod vlastitih imena. zahtijeva GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 323 . Pokazao mi je pismo koje je upravo primio. Tako npr. pa se međusobno (u pismu) mogu razlikovati samo po tome odvaja li se zavisna klauza od osnovne zarezom ili ne. u tome slučaju osnovna. a nerestriktivne (apozicijske) uvijek se odvajaju. koji su smrtni. koje se još nazivaju i apozicijskima. koje su jutros pozvane) ako znači da će na večeru doći sve jer smo ih jutros (sve) pozvali. može zavisiti i od toga o čemu je riječ u zavisnoj klauzi. konkretizuje značenje imenske riječi. npr. Teško je otkriti način na koji mu to uspijeva. koji se upravo vratio s puta. RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE S obzirom na to u kakvom je značenjskom odnosu zavisna klauza prema osnovnoj. Naime restriktivne rečenice ne odvajaju se zarezima.■ ■ ■ ■ ■ Pośetio je mjesta u kojima je nekad boravio. rečenica Ljudi koji su bolesni to će lako razumjeti zbog sadržaja zavisne klauze biti interpretirana kao restriktivna (jer svi ljudi nijesu bolesni). śutra će doći na večeru. a atributskom klauzom daje se dodatno obavještenje o sadržaju tih imenskih riječi ili o nečemu što je u vezi s njim. Hoće li rečenica biti restriktivna ili nerestriktivna. Nerestriktivne rečenice odnose se na imenske riječi užega značenjskog opsega. preko kojega se nekad putovalo. među čijim se klauzama uspostavlja odnos sintaksičke obaveznosti. Značenje takvih imenskih riječi konkretizovano je ili samo po sebi (npr. IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitnim ili asindetskim zavisnosloženim rečenicama pripadaju one složene rečenice koje su sklopljene bez veznika. a kao nerestriktivna (Na večeru će doći komšije. Naš komšija Petar. pa ona onda taj opseg sužava. To znači da jedna klauza. to će lako razumjeti biće interpretirana kao nerestriktivna (jer su svi ljudi smrtni). a rečenica Ljudi. Bilo je perioda u kojima se nigđe nije mogla smiriti.

Često je ponavljao onu poslovicu: Ko drugome jamu kopa. zarez ili crta). percipiranja i sl. mišljenja. ali se ništa ne kaže o sadržaju toga govorenja. pomaknite se prema izlazu. npr. što znači da riječi sa značenjem govorenja.pojavu druge. Otvorismo prozor: zima već bijaše tu. mišljenja. odnosno da se mogu podrazumijevati.. Zato se onda sadržaj kazivanja eksplicira zavisnom klauzom (to nikome neće pomoći). 324 SINTAKSA . Riječ je o tome da osnovna klauza sadrži element koji se odlikuje sintaksičko-semantičkom nedovoljnošću. mišljenje. mogu i izostati. percipiranje i sl. Tim se naime glagolima i glagolskim izrazima označava samo govorenje. S obzirom na prirodu takvih strukturnih elemenata u osnovnoj klauzi takve rečenice mogu se podijeliti u dvije grupe. sam u nju upada. Takve su prirode još i ove implicitne zavisnosložene rečenice: ■ ■ ■ ■ Dobro ste rekli: sad je već kasno. koja se inače ne odlikuje ni sintaksičkom ni semantičkom nedovoljnošću. Kao što se vidi iz navedenih primjera. ośećanja. Prvu čine implicitne zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima. Drugim riječima. a drugu implicitne zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima. Bilo je sasvim jasno: njih niko više nije mogao nagovoriti. pa onda ni sintaksički dovoljna jer se njome prenosi samo obavještenje o kazivanju. Molim lijepo. percipiranja i sl. ti glagoli i glagolski izrazi zapravo ne prenose informaciju. Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima U implicitnim zavisnosloženim rečenicama s izjavnim riječima zavisna je klauza dopuna glagola ili opisnoga glagolskog izraza sa značenjem govorenja. Takve rečenice mogu biti i kompresovane. U rečenici Kažem vam: to nikome neće pomoći klauza Kažem vam nije semantički. Naime takvi glagoli ili opisni glagolski izrazi nijesu dovoljni da se njima prenese cjelovita informacija. no je nužna još jedna klauza kojom će se eksplicirati njihov stvarni sadržaj. mišljenja. ■ ■ Zavirio je u depešu: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. ośećanja i sl. ali može doći i koji drugi interpunkcijski znak (npr. između osnovne i zavisne klauze takvih rečenica u pismu obično stoji dvotačka. nego prijenos informacije samo najavljuju. pa zahtijeva dopunu u obliku zavisne klauze. a ne prenosi se obavještenje o sadržaju toga kazivanja.

taj. ovako. po tome što su nepunoznačni. ovaj. zajedničko im je to što su i jedni i drugi semantički. Takvi elementi (npr. skoči i uzviknu: „Zabranjujem vam da tako govorite!“). pa onda i sintaksički nedovoljni. odnosno eksplicirati njihovo značenje.U tim rečenicama podrazumijevaju se glagoli ili opisni glagolski izrazi sa značenjem (u ovome slučaju) percipiranja. npr. takav. isti. tako. tuđega govora. ovakav. što znači da im je sadržaj vezan za ono na što upućuju. toliko i sl. tj. Taj „tuđi govor“ sadržan je u zavisnoj klauzi. Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima Tu vrstu implicitnih zavisnosloženih rečenica čine one u kojima se u zavisnoj klauzi eksplicira sadržaj upućivačkih (foričnih) riječi. ovoliko. ośećanja i sl. pjesme moje. „Vidite kako je nama“ – tiho se jadao Petar.) razlikuju se od glagola i opisnih glagolskih izraza sa značenjem govorenja. o stihozraka tkiva!“ I konstrukcije s upravnim govorom mogu biti kompresovane.). Takve rečenice mogu se predstaviti primjerima: ■ ■ ■ ■ To je baš ono: nikome se onamo nije išlo.: ■ ■ Zavirio je u depešu i vidio: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. pitanje. zapažanje i sl. Petar pocrvenje i skoči: „Zabranjujem vam da tako govorite!“ (upor. Upor. mišljenja. ovo. a osnovna klauza sadrži obavještenja o govorniku ili govornicima i o prirodi izjavne manifestacije (npr. o. koje se određuju kao osnovni način prenošenja tzv. ■ ■ ■ Nakon kraćeg vremena Petar je dodao: „To vam nećemo zaboraviti“. odgovaranje. a onda su svi navalili na nj. Sve je i dalje ostalo isto: ni u čemu nijesmo napredovali. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 325 . Bilo je to ovako: on je prvo udario Petra. Petar pocrvenje. npr. ova. Među rečenice toga tipa mogu se svrstati i konstrukcije s upravnim govorom. prije svega zamjenica i zamjeničkih priloga (kataforičnih demonstrativa) koji nijesu punoznačni (autosemantični). što zahtijevaju posebnu klauzu kojom će se dopuniti. Ona je takva: ništa joj ne možeš dokazati. kazivanje. Kod Zogovića čitamo: „I gledam. nego su nepunoznačni (sinsemantični). nemaju određenoga vlastitog značenja. Otvorismo prozor i ustanovismo: zima već bijaše tu.

odnosno drugi u sljedećoj rečenici i time te dvije rečenice povezuje u jednu tekstnu cjelinu. npr. Onđe smo se dobro odmorili. onda je riječ o kataforičnosti. Ako međutim rečenica nekom sastavnicom upućuje na element rečenice koja slijedi iza rečenice s takvim elementom ili na tu rečenicu u cjelini. tj. UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST To strukturiranje rečenica u tekst često se događa tako da jedna rečenica kojom od svojih sastavnica upućuje na drugu rečenicu. Ako rečenica kojom sastavnicom upućuje na prethodnu rečenicu ili uopšte na prethodni dio teksta. On upućuje na elemente jedni. To međutim ne znači da svaka kontekstualno uključena rečenica mora biti i sinsemantična. a drugi nezadovoljni. Na moru smo se dobro odmorili. i one rečenice koje se odlikuju sintaksičkom i semantičkom dovoljnošću i bez konteksta u koji su uključene. Tekstna veza među takvim rečenicama ostvaruje se po pravilu ponavljanjem nekoga 326 SINTAKSA . nego su nepunoznačne (sinsemantične). tako se po određenim pravilima i pojedine rečenice strukturiraju u cjelinu koju čini tekst. Svi smo otišli na more. onda je riječ o anaforičnosti. Svi smo otišli na more. Takve su rečenice uvijek kontekstualno uključene. To međuupućivanje u tekstu naziva se foričnošću rečenice. U tome tekstu (ili dijelu teksta) anaforični element onđe iz druge rečenice upućuje na element na more iz prve rečenice i time te dvije rečenice povezuje. a foričnost može biti dvosmjerna. Element različito iz prve rečenice kataforičke je prirode. Na moru smo različito reagovali. U tekst mogu biti uključene i autosemantične rečenice. npr.STRUKTURA TEKSTA Kao što se klauze pojedinih nezavisnosloženih i zavisnosloženih rečenica strukturiraju u složene po određenim sintaksičkim pravilima. Rečenice koje sadrže anaforičke ili kataforičke elemente nijesu punoznačne (autosemantične). Jedni bijahu zadovoljni. npr.

Onđe su se sreli sa svojim kolegama iz preduzeća. Zato su imali vremena da detaljno razgledaju grad. Strukturom su vezane uz pomoć foričnih elemenata. Linearna tekstna veza posebno je svojstvena naučnom i administrativnom te nekim žanrovima književnoumjetničkoga i publicističkoga stila. imaju „otvaračku“ funkciju u tekstu. koje su usmjerene prema razvoju teksta.. sljedeći. tj. S obzirom na to prevladava li u tekstu jedna ili druga veza. a smisaona veza među rečenicama u tekstu zasniva se na „temi“ koja je. zajednička rečenicama uključenim u tekst. U ono vrijeme nasta mrmljanje među GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 327 . TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU Rečenice u tekstu povezane su međusobno i (formalnom) strukturom i smislom. bar jednim dijelom. taj. ponavljanjem sintaksičkih jedinica istoga ili sličnoga tipa. Zato su za taj tip veze tipične sinsemantične kontekstualno uključene rečenice. zajedničkim leksičkim elementima. tipične za biblijske tekstove. U tome smislu obično se razlikuju dva tipa veze među rečenicama u tekstu. Često inhoativne rečenice mogu biti i upitne. Oni su im rekli da se sastanak odlaže za śutradan. pa su npr. npr. a drugi paralelnom tekstnom vezom. npr. One zato često sadrže i neke kataforične elemente (npr.. zajedničkim članovima rečenične strukture. Jedan se naziva linearnom. Petar je doputovao u grad. upor. s tim da se ni linearna ni paralelna veza po pravilu ne susrijeću u sasvim čistom obliku ni u jednome tipu teksta. idući i sl. posebno žanrovima pripovjednoga tipa. LINEARNA TEKSTNA VEZA U linearnoj tekstnoj vezi rečenice su međusobno povezane tako da sljedeća rečenica proizlazi iz prethodne. Inhoativne rečenice. S njim je bio i Ivan.dijela prethodne rečenice u sljedećoj (kakav je u navedenome primjeru slučaj s priloškom odredbom na more/na moru). Kandidat za mjesto rektora mora ispunjavati sljedeće uslove. ovaj. Za strukturu tekstova toga tipa posebnu važnost imaju inhoativne i finitivne rečenice.). razlikuju se međusobno i tipovi teksta. rečenice koje stoje na početku i rečenice koje stoje na kraju teksta. npr. Kako bismo mogli odrediti zavisnosložene rečenice? Ima inhoativnih rečenica koje su sasvim shematizovane ili čak frazeologizovane.

a nema obično neposrednog povezivanja jedne rečenice s drugom. Buka s ulice nije su čula.. napokon i sl. pa bi taj konektor. ukratko. prema tome i sl. zbog toga. 328 SINTAKSA . Zato treba pokušati drugim sredstvima. VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) Raznolike jezičke jedinice koje služe kao vezna sredstva na nivou teksta nazivaju se konektorima. iz tih razloga. antonimnih i sl.Jevrejima. U sredini je stajao drveni sto okružen rezbarenim stolicama. Bio jednom jedan car pa imao tri sina. tamo. jedino. konektori bi se mogli podijeliti na upućivačko-zamjenjivačke (deiktično-supstitutivne). sinonimnih. tj. Odnos među rečenicama uspostavlja se često strukturnim paralelizmom (ili antiparalelizmom) i zajedničkom „temom“. zato.. međutim. tada. upotreba istih ili sličnih sintaksičkih jedinica (rečeničnih članova) i istih ili sličnih leksičkih jedinica (npr.). Zato su za tekstove koji su pretežno strukturirani tim tipom tekstne veze karakteristične autosemantične rečenice. Tako se konektorom zato u primjeru: Pregovori traju već godinama i njima se još ništa nije postiglo.: O svemu što je bilo naprijed rečeno morale bi voditi brigu kulturne i naučne ustanove na nivou grada i na nivou države. Kroz tri velika prozora dolazilo je mnogo svijetla. npr. npr. kao u primjeru: Soba je bila lijepo namještena. PARALELNA TEKSTNA VEZA Tu vrstu veze među rečenicama u tekstu karakteriše strukturni i leksički paralelizam. morali bi se aktivirati svi oni kojih se ta problematika na bilo koji način tiče. na kraju.). štoviše i sl. U tome tipu veze sljedeća rečenica ne izlazi iz prethodne. kad bi se eksplicirao. odnosno odsutnost foričnih elemenata. S obzirom na to jesu li forične prirode ili nijesu. Ukratko. onamo. ili za početke narodnih pripovjedaka. To su posebno često elementi zaključnoga značenja (npr. a u drugom udoban kožni ležaj. Upućivačko-zamjenjivačkim konektorima svojstveno je da zamjenjuju manje ili veće tekstne cjeline i upućuju na njih. jednom riječju. zamjenjuje cijeli prethodni dio teksta i upućuje na njega. i na nezamjenjivačke (nesupstitutivne) konektore. npr. npr. ni sintaksičkoga ni smisaonoga. U jednome ćošku isticala se polica s mnogo knjiga. zapravo značio: Budući da pregovori traju već godinama i da se njima još ništa nije postiglo. Finitivne rečenice u tekstovima toga tipa imaju „zatvaračku“ funkciju. Sve je bilo sasvim mirno i nekako svečano. One često sadrže neke anaforične elemente kojima se na neki način sumira rečeno..

dopusne (koncesivne): uprkos tome. Ljekove nikako ne smijete prestati uzimati. sve u svemu..Takvi konektori po pravilu su anaforičnoga. Tako je mogao imati uvid u sve što se događa. s tom namjerom. No svi još bijahu na svojim mjestima. prije toga i sl. (Biblija: Knjiga Postanja) Takvo i naziva se biblijsko i. naprotiv. ali. npr. Svi su već bili potpuno iscrpljeni. onda. onamo. odatle. poslije toga. dakle. za razliku od toga i sl. npr. uzročno-posljedične (kauzalno-konsekutivne): zato.. ipak. no. I viđe Bog da je svjetlost dobra. S tom namjerom krenuše na put krajem prošle neđelje.. na taj način i sl. na tome mjestu i sl. svejedno. namjerne (finalne): radi toga. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 329 ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ . Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da pođu s nama. inače i sl. S obzirom na značenja konektori se (i upućivačko-zamjenjivački i nezamjenjivački) mogu podijeliti na: ■ suprotne (konfrontativne): a. zbog toga. odande. Hoćahu da obiđu sve glavne gradove južne Evrope. npr. uza sve to i sl. zatim. rjeđe i anaforičnoga i kataforičnoga tipa. tako. nakon toga. Na bolovanju je već nekoliko mjeseci. tu. npr. Zbog toga smo se morali odmoriti. prostorne (spacijalne): ovđe.. a. u takvome slučaju. npr. U službi konektora mogu se javiti i riječi koje su formalno iste kao i konjunktori (tj. onđe. Ali svi još bijahu na svojim mjestima ili: I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. time.) I reče Bog: „Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!“ I bi tako. npr. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. vremenske (temporalne): tad(a). Prema tome ne vjerujem da ćete ga śutra sresti. Poslije toga sve je išlo mnogo lakše.. npr.. npr. na osnovu toga i sl. U tome slučaju bilo bi uzaludno sve što smo dosad napravili. ili i sl.. ovamo. odavde. Obilazio je pogon triput dnevno. nasuprot tome. ukratko i sl. npr.. ali. Ušli su u jednu sobicu na kraju hodnika. npr.. npr. i.. i rastavi Bog svjetlost od tame (.. Za ispit iz matematike spremao se tri mjeseca. s takvim ciljem. načinske (modalne): ovako. Uprkos tome izgubio je godinu. potom. uslovne (kondicionalne): u tome slučaju. usljed toga. tamo. međutim. Onđe nije bilo ničega.. zaključne (konkluzivne): prema tome. s obzirom na to. veznici nezavisnosloženih rečenica). u tu svrhu i sl.

zapravo. u stvari. osim toga.. I meni je svega dosta ili Mislim da je krajnje vrijeme za odlazak. treba svakako izmijeniti kreditni ugovor. drugim riječima. Uz to je i bolestan. taj ugovor više ne važi. Samo se on pojavio tek poslije devet. Drugim riječima. Svi su bili onđe već u osam. npr. ■ ■ 330 SINTAKSA .. Štoviše trebali smo otići i prije.. On to više nije u stanju napraviti na zadovoljavajući način. pored toga i sl. bolje reći.. baš i sl. naglašava) sadržaj ili dio sadržaja rečenica u kojima se nalaze (to se po pravilu čini pojačajnim rječcama ili skupovima rječca): i. npr. npr. Budući da su se prilike u bankovnom poslovanju sasvim promijenile. čak. štoviše. to jest. objasnidbene (eksplikativne) – oni sadržajem rečenice kojoj pripadaju objašnjavaju ili preciziraju sadržaj druge rečenice ili rečenica u tekstu: naime.■ ■ isključne (ekskluzivne): samo. jedino i sl. pribrojne (aditivne) – to su oni kod kojih se rečenicom koja slijedi u tekstu nešto dodaje sadržaju prethodne rečenice: uz to. tačnije rečeno. npr. upravo. pojačajne (intenzifikatorske) – to su oni kojima se rečenice u tekstu povezuju tako što se intenzivira (pojačava. Shvatam što hoćeš da kažeš. čak i. jednostavnije rečeno i sl.

Naš (A) + Ivan (S) + je (K) + marljiv (A) + učenik (IR). Učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + majstor (AP) + pjevač (IR). Kao glagolski predikat može imati objekat. S atributima će redosljed biti ovakav: Naš (A) + Ivan (S) + čita (P) + zanimljivu (A) + knjigu (O). kud?. objektu i priloškoj odredbi mogu biti pridruženi još atribut i apozicija. Svaka takva apozicija može imati atribut: Naš (A) + brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + poznati (A) + roman (AP) + „Hajka“ (O). Tada pomoćni glagol biti ima ulogu kopule (K) s imenskom riječju (IR). dokle?. Upor. s kojim razlogom? i s kojom svrhom? Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? pripadaju priloškim odredbama načina (PON). odakle?. predikat. zamjenica i redni broj) s pomoćnim glagolom biti. pridjev. To je tako kad predikat čini glagol.REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA Rečenica se može posmatrati kao gramatička i kao obavještajna (komunikacijska) jedinica. Priloške odredbe odgovaraju na pitanja kako?. Kada uz direktni objekat (DO) bude prisutan i indirektni objekat (IO). Redosljed članova takve rečenice biće ovakav: subjekat (S) + pomoćni glagol biti (PG) + imenska riječ (IR). Tada će redosljed članova biti ovakav: subjekat (S) + predikat (P) + objekat (O): Petar (S) + čita (P) + knjigu (O). Naš (A) + učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + naš (A) + majstor (AP) + pjevač (IR). No predikat može činiti i imenska riječ (imenica. REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA Rečenica se kao gramatička jedinica raščlanjuje na subjekat. objekat i prilošku odredbu. Subjektu. Kao gramatička je potencijalna (komunikacijski ostvarljiva). U takvoj rečenici subjektu i imenskoj riječi mogu biti pridruženi atribut i apozicija. kad?. REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE Predikat može biti glagolski i imenski. đe?. priloške odredbe koje odgovaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 331 . a kao obavještajna aktuelna (komunikacijski ostvarena) veličina. direktni objekat prethodiće indirektnome: Petar (S) + donosi (P) + knjige (DO) + studentima (IO).: Ivan (S) + je (K) + učenik (IR). a s apozicijom ovakav: Brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + roman (AP) + „Hajka“ (O).

Na prvome je mjestu član koji je značenjem širi od riječi na drugome mjestu. Tako je atribut predstavljen odnosnim (relativnim) pridjevom značenjem širi od atributa predstavljenoga prisvojnim (posesivnim) pridjevom. Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? dolaze ispred predikata: Ivan (S) + rado (PON) + čita (P) + knjige (O). odakle? i dokle? – priloškim odredbama mjesta (POM). s priloškom odredbom mjesta – glagolski predikat (upor. ili iza objekta. Redosljed priloških odredaba koje dolaze iza predikata ili iza objekta podvrgnut je logičkim zakonitostima. učiti i voziti jedan prema drugome u Ivan je odlučio da počne učiti da vozi automobil. a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojom svrhom? – priloškim odredbama svrhe ili namjere (POS). a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kad?. a sa značenjem „nalaziti se“. nema imenske riječi. Zato će priloške odredbe mjesta prethoditi priloškim odredbama vremena. (Glagol od- 332 SINTAKSA . (Priloška odredba zbog odluke (POU) može se aktuelizovati kao „zato što je donijeta odluka o dežuranju“. odnosno iza pomoćnoga glagola u sastavu predikata. a atribut predstavljen razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom značenjem širi od značenja predstavljenoga kvalitativnim pridjevom.: Ivan je u biblioteci). Zato će atribut predstavljen odnosnim pridjevom svaka u Svaka Ivanova nova bijela košulja je istoga kroja biti ispred atributa predstavljenoga prisvojnim pridjevom Ivanova. đe?. „boraviti“ i sl. kud?.: Ivan je učenik. „boraviti“ i sl. na drugom mjestu – član koji je značenjem širi od značenja riječi na trećem mjestu itd. kad biti znači „nalaziti se“. O redosljedu članova rečenice odlučuje i njihovo značenje. priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kud?. dokle?.) Glagol biti uz značenje kopule može imati i značenje „nalaziti se“. U prvome slučaju. Ivan je prvi). Ivan je marljiv. početi. Sa značenjem kopule čini s imenskom riječi imenski predikat (upor. s kojim razlogom? i s kojom svrhom? iza predikata. Logički se može očekivati da i priloška odredba uzroka prethodi priloškoj odredbi svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + zbog odluke (POU) + radi dobroga honorara (POS). te priloškim odredbama svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + radi nas (POS). a priloške odredbe vremena – priloškim odredbama uzroka. Tako se ponašaju i predikati predstavljeni glagolima odlučiti. odakle?. atribut Ivanova ispred atributa predstavljenoga razlikovnim pridjevom nova. Ivan je takav. rečenica nema priloške odredbe načina. a atribut nova ispred atributa predstavljenoga kvalitativnim pridjevom bijela. kad glagol biti znači kopulu.raju na pitanje kad? – priloškim odredbama vremena (POV). atribut predstavljen prisvojnim (posesivnim) pridjevom značenjem širi od značenja atributa predstavljenoga razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom. a u drugome. priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojim razlogom? – priloškim odredbama uzroka (POU).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 333 . Učenici iz Plužina dolaze u Kotor. Atribut iskazan pridjevom (ili pridjevskom riječju) dolazi ispred subjekta. objekta. Ivan će dočekati učenike prvoga razreda. Uzlazno-silazna melodija svojstvena je izjavnim rečenicama (bilo prostima bilo složenima): Ivan će doći. atribut pratiti imenicu (u ulozi subjekta. naravno. Tada će.lučiti značenjem je širi od glagola početi. Ivan je marljiv učenik. objekta i imenskoga predikata (Učenici prvoga razreda odlaze na izlet. imenskoga dijela predikata i priloške odredbe). to treba shvatiti kao rečeničnu melodiju. imenskoga predikata i priloške odredbe iskazanih imenicom (Naš Ivan čita. Ivan je učenik iz Kotora). akcenat i pauza. (Budući da je riječ o fonologiji rečenice. reći ćemo najprije nekoliko riječi o njoj. u skladu s onim što je rečeno. Njezini su parametri melodija.) REČENIČNA MELODIJA Rečenična melodija može biti uzlazno-silazna. objekta. Ivan je učenik prvoga razreda. a atribut iskazan imenicom i pridjevom (ili pridjevskom riječi) i imenicom u kosome padežu te prijedlogom i imenicom s pridjevom (ili pridjevskom riječi) iza subjekta. Intonacija je dizanje i spuštanje glasa radi izražavanja razlika u značenju poruke i stepenima ośećaja izraženih porukom. i: Ivan će doći kad bude imao vremena. a glagol učiti od glagola voziti.) Atributi mogu biti iskazani pridjevom (ili pridjevskom riječi). REČENIČNA INTONACIJA Budući da intonacija igra bitnu ulogu u obavještajnoj strukturi rečenice. Ivan će dočekati učenike iz Plužina. Ivan čita zanimljivu knjigu. a priloška odredba glagol (u ulozi predikata): Učenici iz Plužina (A) odlaze iz Plužina (PO). uzlazna i silazna. pridjevom i imenicom u kosome padežu te prijedlogom s imenicom uz koju može biti pridjev (ili pridjevska riječ). rečenični akcenat i rečeničnu pauzu. To je uslovilo njihov navedeni redosljed u rečenici. Ivan će doći sljedeće neđelje). različitim sadržajem). glagol početi širi od glagola učiti. OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) Rečenica se kao obavještajna (komunikacijska) jedinica raščlanjuje na obavještajni subjekat ili temu i na obavještajni predikat ili remu. Atribut i priloška odredba mogu biti iskazani istim izrazom (a.

Ivan! ali s jakim intenzitetom na Ivan. (Ko će doći?) – Ivan. koji tad može biti i bez dijela rečenice zahvaćenoga pitanjem. – B: Ne.Uzlazna melodija svojstvena je upitnim rečenicama bez upitne riječi: Ivan će doći? i: Ivan će doći kad bude imao vremena? Silazna melodija svojstvena je uzvičnim rečenicama: Ivan će doći! i: Ivan će doći kad bude imao vremena! Silazna melodija svojstvena je i upitnim rečenicama s upitnom riječju: Ko će doći? i: Ko će doći kad bude imao vremena? REČENIČNI AKCENAT Rečenični akcenat zahvata onaj dio rečenice koji slijedi kao odgovor na pitanje. nego Ivan. Zato (b) prati uzvičnik. Rečenični akcenat zahvata i dio rečenice koji je stavljen nasuprot drugome (bilo eksplicitnome bilo implicitnome) dijelu rečenice: (a) S ekspl. tj. Ivan. (b) Ivan! Primjer (a) odgovara kontekstu: A: Doći će Marko.) B: (Ne) Doći će Ivan! I takve rečenice mogu biti bez obavještajnoga subjekta: (a) Ivan. neće doći Marko.) B: (Ne) Doći će Ivan. nego Ivan. dijelom: (A: Doći će Marko. (b) S impl. Primjer (b) odgovara takođe kontekstu: A: Doći će Marko. a to je obavještajni predikat. bez obavještajnoga subjekta: (Ko će doći?) – Ivan će doći. ne Marko. 334 SINTAKSA . Rečenični akcenat je i u jednoj i u drugoj rečenici na Ivan. dijelom: (A: Doći će Marko. ne Marko. ne Marko. – B: Ne. neće doći Marko.

U toj složenoj rečenici član Ivan pripada obavještajnome subjektu. ne pustiti. Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice Obavještajni subjekat ili tema jeste član koji izlazi iz konteksta (koji je sagovornicima poznat) i zato prethodi obavještajnome predikatu ili remi. ne Marko. Dakle redosljed članova rečenice kao obavještajne jedinice u uobičajenoj komunikaciji ovakav je: OS (T) + OP (R). – B: Ne Marko. član Ivan može se zamijeniti sa on ili sa Ø: On + redovno polaže ispite ili: Ø + redovno polaže ispite.: (Kontekst: Ivan je student. Tad to koji (prethodnu) prostu rečenicu Ivan je student i (sljedeću) prostu rečenicu On redovno polaže ispite povezuje u složenu rečenicu Ivan je student koji redovno polaže ispite. prema Uhapsiti ne.) Ivan (OS) redovno polaže ispite (OP). (2) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + kad se vrati iz inostranstva (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe vremena). U skladu s logičkim slijedom misli u komunikaciji u njima glavni dio prethodi zavisnome dijelu. pustiti. Pritom zavisni dio može izlaziti iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela ili iz cjeline glavnoga dijela. Doći će Marko. Upor. Takve rečenice svojstvene su racionalnim i ekonomičnim žanrovima teksta. – B. nego Ivan! – Ivan! A. Što ti je?! – Ivan!!! REČENIČNA PAUZA Rečenična pauza imaće razlikovnu ulogu u ovakvim rečenicama: A: Hoće li to učiniti Ivan ili Marko? B: Ivan. Tako (od dvije proste rečenice) nastaju i ostale složene rečenice. (4) Ivan to čini (OS) + da nas iznenadi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe svrhe).Rečenica (b) lišena obavještajnoga subjekta može biti kontekstualizovana i na ovakav (ili njemu stičan) način: A: Doći će Marko. Isto tako može se zamijeniti sa koji. a član je student koji redovno polaže ispite obavještajnome predikatu: Ivan (OS) + je student koji redovno polaže ispite (OP). a u drugoj Marko. (5) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 335 . ili: Ivan ne. Marko. Budući da je prisutan u kontekstu. U prvoj će rečenici „učiniti to“ Ivan. Upor. U prvome slučaju (kad zavisni dio izlazi iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se složene rečenice s ovakvim redosljedom članova: (1) Ivan kaže (OS) + da će uskoro položiti još jedan ispit (OP) (zavisni dio u ulozi objekta).: Uhapsiti. (3) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + jer je položio sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uzroka).

Zašto će Ivan upisati četvrtu godinu? (3). Pod kojim će uslovima Ivan upisati četvrtu godinu? (5). (6) Ivan će učiti (OS) + kako je njegov brat učio (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe načina). a druge po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. a u drugima značenjski nezavisni. O takvoj povezanosti govori i to što ispred zavisnoga dijela može stajati riječ koja upućuje na značenje zavisnoga dijela: (2) Ivan će upisati četvrtu godinu onda kad položi sve uslovne ispite. U tome slučaju što možete viđeti može se preoblikovati u jer možete viđeti. Kako će Ivan učiti? (6). Tad će obavještajna struktura složene rečenice Ivan je zadovoljan što možete viđeti biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP). Dakle značenjski djelovi složene rečenice zavisni su kad su strukturirani po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata. Tada će njezina obavještajna struktura biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP). U drugome slučaju (kad drugi dio složene rečenice izlazi cjelinom iz glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se ovakve složene rečenice: Ivan (OS) je čitao (OP) i Ø (OS) pisao (OP). Drugim riječima. u prvima složenim rečenicama njihovi djelovi značenjski su zavisni. a Marko (OS) je pisao (OP).položi sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uslova). Zato prve složene rečenice nazivamo zavisnosložene. Razlika između prvih i drugih složenih rečenica jeste u tome što su prve strukturirane po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata. (7) Ivan će učiti tako da će nas sve iznenaditi i (8) Ivan će učiti onđe đe bude mogao. Ivan (OS) će čitati (OP) ili Ø (OS) pisati (OP). Rad čega to Ivan čini? (4). Djelovi složenih rečenica koji na takva pitanja odgovaraju značenjski su međusobno usko povezani. (7) Ivan će učiti (OS) + pa će nas sve iznenaditi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe posljedice) i (8) Ivan će učiti (OS) + đe bude mogao (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe mjesta). a druge nezavisnosložene. (6) Ivan će učiti onako kako je njegov brat učio. To govori o tome da u prvima drugi dio zavisi. a značenjski nezavisni kad su strukturirani po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. (5) Ivan će upisati četvrtu godinu pod uslovom ako (uobičajenije: da) položi sve uslovne ispite. Zavisnosložene rečenice mogu biti strukturirane i po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. U tome se 336 SINTAKSA . Ti zavisni djelovi odgovaraju na pitanja: Što Ivan kaže? (1). a u drugima ne zavisi od prvoga dijela. (4) Ivan to čini zato da nas iznenadi. Po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio posljedicu Ivanova zadovoljstva. Ivan (OS) je čitao (OP). (3) Ivan će upisati četvrtu godinu zato jer je položio sve uslovne ispite. Kad će Ivan upisati četvrtu godinu? (2). Po načelu jednoga obavještajnoga subjekta i jednoga obavještajnoga predikata zavisnosložena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio uzrok Ivanova zadovoljstva. Hoće li zaista Ivan učiti kako valja? (7) i Đe će Ivan učiti? (8).

Sa strukturom pak Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti imaće dvije uzlazne i dvije silazne melodije: Ivan je zadovoljan što možete viđeti. Budući da su s gledišta obavještajne strukture članovi takvih složenih rečenica nezavisni. (U drugome slučaju član što možete viđeti u pravopisu se smatra „naknadno dodatim“.) Na sličan način pristupa se strukturi tipa Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. Pri jednouzlaznoj i jednosilaznoj melodiji zavisni dio što možete viđeti ne odvaja se. konektorom zato: Ivan je to učinio. Zato možete biti zadovoljni. pa onda i pa i te i i odvojiti zarezom: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 337 . i možete biti zadovoljni. moguća je i ovakva transformacija: On je to učinio. Iz konteksta Kako je to Ivan učinio? izlazi struktura s jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. odnosno dvouzlaznost i dvosilaznost melodije složene rečenice – razlog što se zavisni dio što možete viđeti u složenoj rečenici Ivan je zadovoljan što možete viđeti i odvaja i ne odvaja zarezom od glavnoga dijela Ivan je zadovoljan. Tu će biti moguća i zamjena kakvim konkluzivnim konektorom. što možete viđeti. a pri dvouzlaznoj i dvosilaznoj melodiji odvaja zarezom: Ivan je zadovoljan što možete viđeti i Ivan je zadovoljan.slučaju što možete viđeti može preoblikovati u samostalnu rečenicu To možete viđeti: Ivan (OS) je zadovoljan (OP). a iz konteksta Je li Ivan to učinio? struktura s dvouzlaznom i dvosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. zato možete biti zadovoljni. te i i: Ivan je to učinio (tako da) > pa. te. To (OS) možete viđeti (OP). npr. Sa strukturom Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što može viđeti imaće jednu uzlaznu i jednu silaznu melodiju: Ivan je zadovoljan što možete viđeti. Upravo je to razlog (dvosilaznost i dvouzlaznost melodije) što će se i tako da i pa. U drugome slučaju veznik tako da može se zamijeniti veznicima pa. To je – jednouzlaznost i jednosilaznost melodije.

U zavisnome dijelu može biti izraz koji govori o odnosu prema sadržaju poruke (npr. s vremenskim zavisnim dijelom: (Kad će Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu (tad) kad se vrati iz inostranstva. te. (Je li Ivan to učinio?) b) Ivan je to učinio. Ispred zavisnoga dijela može doći rječca koja pojačava njegovo značenje. s načinskim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti onako kako i drugi studenti uče. 3. ako (naravno) položi sve uslovne ispite. tako da (pa. s namjernim zavisnim dijelom: (Zašto je to Ivan učinio?) a) Ivan je to činio (zato) da nas obraduje.Ivan je to učinio. izraz naravno): 1. (Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu. (onako) kako i drugi studenti uče. 2. (tad) kad se vrati iz inostranstva. (Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. (zato) da nas obraduje. Na takav način mogu se utvrditi odnosi između glavnoga i zavisnoga dijela zavisnosložene rečenice s drugačijim karakterom zavisnoga dijela. 4. 338 SINTAKSA . s pogodbenim zavisnim dijelom: (Uz koje će uslove Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu ako položi sve uslovne ispite. i) možete biti zadovoljni.

tj. Po načelu (uske) značenjske povezanosti zavisnoga i glavnoga dijela zavisnosložene rečenice zavisni dio ne bi se odvajao zarezom. Budući da je obavještajni subjekat član koji izlazi iz konteksta. logično je da njegovo mjesto bude ispred obavještajnoga predikata. To se međutim čini iz tradicionalnih razloga. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. koji je kontekstom uslovljen.5. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 339 . 6. (i to) tako da ćemo svi biti prijatno iznenađeni. U kontekstu Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka? obično se dio uslovljen njime (obavještajni subjekat) izostavlja (jer je izlišan. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. s posljedičnim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (tako) da ćemo svi biti prijatno iznenađeni. Ivan pośeti svoga prijatelja Marka (OS). Kako vidimo. U tome slučaju one će imati obavještajnu strukturu s jednoobavještajnim subjektom i jednoobavještajnim predikatom. razlika između karaktera strukture a) i strukture b) zavisi od konteksta. (onđe) đe i drugi uče. obavještajno nebitan): (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) – Kad god dođe u Pljevlja. odnosno jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) Kad god dođe u Pljevlja (OP). odnosno s dvouzlaznom melodijom i dvosilaznom melodijom) neće imati zavisnosložene rečenice sa zavisnim dijelom ispred glavnoga dijela. i redosljed i sastav članova obavještajne strukture rečenice (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) zavisi od konteksta. Obavještajnu strukturu (s dvoobavještajnim subjektom i dvoobavještajnim predikatom. Kako vidimo. s mjesnim zavisnim dijelom: (Đe će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (onđe) đe i drugi uče.

kad mu se nameću dopunska pitanja poput „A što bi drugo činio?“. tj.Tako Ivan čita knjigu. onoga što pripada obavještajnome subjektu). dobijaju ovakve oblike: a) (Što čita Ivan?) – Knjigu! b) (Ko čita knjigu?) – Ivan! U njima se novo obavještenje prenosi uzvičnikom (kao znakom iznenađenja). Ivan knjigu čita. ili Čita je.) To pokazuje kako se govor na račun onoga što izlazi iz konteksta (na račun obavještajnoga subjekta) oslobađa onoga što je (u normalnim uslovima) u komunikaciji suvišno. tj. Takvi odgovori mogu biti i na druga pitanja. na pitanje Ko čita knjigu? – Ivan. obavještajni predikat: (Što čita Ivan?) – Knjigu (OP) čita Ivan! (OS) Tako na pitanje Što čita Ivan? odgovara sagovornik kad je njime iznenađen. iz konteksta Što Ivan radi s knjigom? itd. To je onda (iznenađenje – iskazano uzvičnikom) takođe obavještajni predikat. Na pitanje međutim Što čita Ivan? može se odgovoriti i tako da se na prvo mjesto stavi ono što ne izlazi iz konteksta. Tako se na pitanje Što Ivan čita? (u uobičajenim uslovima) odgovara: Knjigu. Kad ćete doći? izaći će složena rečenica Doći ćemo kad budemo slobodni. bez njega. Čita knjigu Ivan. Kad se takvi odgovori (iskazi) oslobode izlišnosti (onoga što izlazi iz konteksta. rečenica može biti. – s obavještajnim subjektom doći ćemo i obavještajnim predikatom kad budemo slobodni: (Kad ćete doći?) – Doći ćemo (OS) kad budemo slobodni (OP). i obično jeste. Iz konteksta npr. recimo na pitanje Ko čita knjigu?: (Ko čita knjigu?) – Ivan (OP) čita knjigu! (OS) To onda nazivamo obrnuti redosljed članova rečenice ili inverzija. što je cilj poruke. 340 SINTAKSA . Zato se iza takva odgovora stavlja uzvičnik (kao znak iznenađenja). Budući da u Ivan čita knjigu.. član Ivan čita izlazi iz konteksta (Što čita Ivan?). je izlišno. iz konteksta Ko čita knjigu?. i na pitanje Što Ivan radi s knjigom? – Čita. (Ovđe je u Čita je. ali komunikacijski potrebno. Takvome obrnutom redosljedu mogu podlijegati i članovi složene rečenice. izlazi iz konteksta Što čita Ivan?.

uzvičnikom. može se postaviti pitanje (replika) Ivan?. A: Ivan? B: Da. a u pisanome tačkom. A: Kad budete slobodni?! B: Da. kad budemo slobodni. na koje se odgovara: Da. kad budemo slobodni! A: Kad budete slobodni!? B: Da. upitnikom-uzvičnikom. A: Kad budete slobodni? B: Da. Ivan! A: Ivan!? B: Da.Iz istoga konteksta izaći će i složena rečenica Kad budemo slobodni. Na odgovor Da. I složene rečenice mogu biti podvrgnute takvim replikama: A: Kad ćete doći? B: Kad budemo slobodni. Ivan! može se postaviti pitanje (replika) Ivan!? (iznenađenje praćeno pitanjem). U dijalogu to bi izgledalo ovako: A: Ko čita knjigu? B: Ivan. Ivan. Ivan. kad budemo slobodni!!! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 341 . na koje se odgovara: Da. Ivan! (s iznenađenjem). Ivan!!! U svakome takvom pitanju krije se novo obavještenje. upitnikom. uzvičnikom-upitnikom i trima uzvičnicima. na koje se odgovara: Da. Ivan. Ivan!!! (s uzbuđenjem). doći ćemo! – s obavještajnim subjektom na drugome i obavještajnim predikatom na prvome mjestu (s redosljedom OP + OS): (Kad ćete doći?) – Kad budemo slobodni (OP). može se postaviti pitanje (replika) Ivan?! (s nedoumicom). doći ćemo (OS). koje se u govorenome jeziku iskazuje intonacijom. A: Ivan?! B: Da. Bez strukturno izraženoga obavještajnoga subjekta (on je i ovđe izlišan) rečenica kad budemo slobodni glasiće ovako: Kad budemo slobodni! Na odgovor Ivan. Na odgovor Da.

ali tada u akcentovanome obliku: Slatkovodna riba jeste riba koja živi u slatkoj vodi. ovako: Zar vi zaista znate biti slobodni? (To i jesu razlozi za karakter navedenih replika. kad budemo slobodni!!!) može se replicirati. 342 SINTAKSA . npr.I na takav odgovor (Da. može biti slobodan. s kime razgovara. – Sagovornik je iznenađen činjenicom da i „on“.) U rečenicama u kojima se uspostavlja stanovita značenjska jednakost između subjekatske i predikatske sintagme oblici pomoćnoga glagola biti mogu dolaziti i iza subjekatske sintagme.

U njoj nema dopustivoga i nedopustivoga. Ona se. njihova ili nikakva ili nedovoljna poznavanja. pa govorimo o naučnome funkcionalnom stilu. To je razlog što mi pri objašnjavanju jezičkih činjenica jedne upućujemo u jedan. drugim riječima. na četvrti u umjetničkoj književnosti i na peti u svakodnevnome razgovoru. a ne (prvenstveno) opisom sociolingvističkih (i jezičkih i izvanjezičkih) zakonitosti crnogorskoga jezika. pravilan i oblik genitiva množine kòljevākā. o književnoumjetničkome funkcionalnom stilu i o razgovornome funkcionalnom stilu. Standardni je jezik polifunkcionalan. na drugi u administraciji. Na jedan naime način funkcioniše u nauci. To znači da pravila jednoga funkcionalnog stila nijesu pravila drugoga funkcionalnog stila i obrnuto. Ona nijednome od njih ne daje prednost. Te njegove funkcije nazivamo funkcionalnim stilovima.FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA Ova gramatika bavi se (prvenstveno) opisom lingvističkih (isključivo jezičkih). Za nju je npr. Ona se ne bavi (prvenstveno) upotrebom jezičkih činjenica. u njemu nema nepravilnosti. Onđe pak đe postoje pravila (riječ je. i oblik genitiva množine kòlijēvkā. a ne (prvenstveno) opisom crnogorskoga jezika kao standarda (kao standardnoga jezika). Zato ni u ovoj gramatici nema govora o nepravilnosti ni ma o čemu što se protivi pravilnosti. o sociolingvističkim pravilima) postoji i mogućnost „sukoba“ s njima. A kako sistem funkcioniše isključivo kao pravilnost. ona jezičke činjenice daje na upotrebu. o administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu. prihvatljivijega i neprihvatljivijega. (prvenstveno) bavi opisom crnogorskoga jezika kao sistema. na razlike među njima i na njihovu upotrebu. i oblik genitiva množine kòlijēvkī. na treći u novinarstvu i publicistici. Vrlo se često ono što pripada jednome funkcionalnom stilu upotrebljava u drugome funkcionalnom stilu. te se tako čine pogreške. Svaki od tih funkcionalnih stilova ima svoja pravila. boljega i lošijega. Taj „sukob“ najčešće je rezultat nedovoljne upućenosti u ta pravila. o novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. To je onda i razlog što dajemo (kratka) uputstva o tome što su to funkcionalni stilovi crnogorskoga standardnog jezika. a druge u drugi funkcionalni stil. On funkcioniše na onoliko načina koliko je društvu (koje se njime služi) potrebno. Posebno se to odnosi na nepoznavanje funkcionalnih stilova. ponavljamo. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 343 . I tu upotrebu onda preuzima standardni jezik uključujući je u svoje funkcije.

i prilošku odredbu.U radu govorim o. glagolskim oblikom koji je u tome pogledu najapstraktniji. U naučnome stilu (kao stilu objektivne komunikacije) nema glagolskih oblika kojima se izražava subjektivan stav. i objekat. koji omogućavaju da se i njezin sadržaj i njezin izraz organizuju strogo logički. U skladu s tom logičkom organizacijom izraza i sadržaja jeste načelo objektivnosti (nauka je oslobođena subjektivnosti pobuda pošiljaoca i primaoca poruke) te načelo apstraktnosti (nauka je oslobođena nebitnih obilježja sadržaja poruke). neće značiti samo sadašnjost no i sadašnjost i prošlost i budućnost..) Takav prezent. To znači da je na prvome 344 SINTAKSA .NAUČNI STIL Dok je književnoumjetnički funkcionalni stil po svojoj individualnoj neograničenosti izrazito subjektivan. I rečenica u naučnome stilu organizovana je po načelu naučnoga mišljenja. pa je svejedno kojim će se glagolskim oblikom (kojim se izražava vrijeme) izraziti. Takav je predstavnik..“. onda to znači isto što i .: . na primjer. Gramatički potpuna znači da ima potpunu gramatičku strukturu: i subjekat. To znači da nema osamostaljenih strukturno zavisnih rečenica.“. Takvo je (nelično) i prvo lice množine prezenta (perfekta ili futura) u upotrebi u kojoj je i pomenuto treće lice jednine prezenta (perfekta ili futura).. Redosljed komponenata (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) u skladu je s razvojem logičkoga mišljenja. U naučnome mišljenju kategorija vremena nije bitna (ona se zamjenjuje kategorijom prostora). tj. pa onda i bezvremen. Razlog je tome to što u nauci vladaju zakoni logičke strukture misli.. To načelo apstraktnosti u jeziku ostvaruje se apstraktnim predstavnicima jezičkih kategorija. naravno. tj...“ ili .: Ivan (subjekat) piše (predikat) o fonemu (objekat) u posebnoj raspravi (priloška odredba)... Informativno potpuno znači da ima potpuno obavještajnu strukturu: i obavještajni subjekat i obavještajni predikat. Kad se kaže . i to prezent nesvršenih glagola. dotle je naučni funkcionalni stil u svojoj individualnoj ograničenosti izrazito objektivan. Stoga će se izražavati glagolskim oblikom koji je prema izražavanju vremena najneutralniji.U radu se govori o. onda oni nijesu u službi pošiljaoca i primaoca poruke. Upor.: Ivan piše o fonemu u posebnoj raspravi.. kao što je to u književnoumjetničkome stilu. perfekta ili futura) koje ne upućuje na osobu.. Zato je i gramatički i informativno potpuna. treće lice jednine (prezenta. Upor. To znači da je sama sebi dovoljna.. I ona je naime dekontekstualizovana. apstraktna. To je prezent. „U radu se govorilo o. Ako ih u naučnome stilu ima. Upor. Tako u njemu nema ni potencijala ni imperativa kojima se izražava takav stav. tj.U radu govorimo o... njegova neuslovljenost kontekstom. biće dakle svevremen..“.. no u službi poruke. i predikat.U radu se govori o.. U toj raspravi on (obavještajni subjekat) kaže da fonem još uvijek nije jednoznačno određen (obavještajni predikat).U radu će se govoriti o.“. U skladu je s apstraktnošću takva prezenta (pa onda i bilo kojega glagolskog oblika u ulozi u kojoj je takav prezent) njegova nekontekstualnost. (Kategorija nesvršenosti naime apstraktnija je od kategorije svršenosti..“ ili .

tuda. svaka riječ pojedinačno. biti od posebna interesa za proučavanje književnosti. naravno. stoga.). u skladu s time. u naučnome stilu nema stilski obilježenoga redosljeda komponenata. stvarni kontekst. ono. tolik. Njeno razumijevanje tad se oslanja na tzv. ona: Poređenje s Vergilijem i nije toliko poređenje koliko način da što brže dođemo do cjelovitog suda o Mažuraniću. bez kojih nema istinske književnosti. frazeologizovanim izrazima: pri tome. Veza pak između jedne i druge rečenice uspostavlja se: ■ ličnim zamjenicama trećega lica: on. rječcama: međutim. odonud. pak.: Pojam književnost ili pjesništvo u tom smislu povezuje književnika s književnikovim djelom kao njegovim proizvodom i sa slušaocima. onuda. Ono je. Otuda se lako zapaža određena srodnost između lirske poezije i muzike. rečenicu „Ubili su ga ciglama“. dakle. njezin/njen.mjestu komponenta koja sadrži poznatu informaciju. odatle: Zbog kratkoće riječ kao riječ. može proučavati kao bilo koja jezička tvorevina (. na sličan način. U naučnome stilu (načelno) nema obrnutoga redosljeda komponenata – da obavještajni predikat prethodi obavještajnome subjektu. a zbog stihovane organizacije govora ritam i određeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i veću od važnosti uobičajenih značenja pojedinih riječi. Drugim riječima. onolik: Uzmimo npr. neuobičajeni odnosi među riječima postaju izuzetno značajni. tamo. zato i sl. onđe. otud. uostalom. tj. a analiza njezine gramatičke pravilnosti ili nepravilnosti neće. pokaznim zamjenicama: taj. njihov: Ona se. prilozima: tu. Književnost naime živi jedino ako postoje oni koji književna djela razumiju kao umjetnička djela i upravo ih tako čitaju i slušaju. U skladu s takvom obavještajnom strukturom rečenice jeste veza sljedeće rečenice s prethodnom. odnosno čitaocima. a opravdano Mažuranićevim dubokim doživljajem Vergilijeve umjetnosti. u skladu s takvim shvatanjem. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 345 ■ ■ ■ ■ ■ . Ta rečenica se može shvatiti kao izvještaj o zločinu i može se razmatrati s obzirom na to kako je izgrađena na osnovu izbora pojedinih glasova. i sasvim posebni. one. tj.. oni. takav. onamo. prisvojnim zamjenicama: njegov. ona. naime. obavještajni subjekat. riječi. onaj. obavještajni predikat. njihovih oblika i načina njihova povezivanja. s obzirom na to da. u vezi s time. slično tome. a na drugome komponenta koja sadrži nepoznatu informaciju. naslijeđeno iz osnovne pouke Ekiotova eseja. onakav. Ono što u prethodnoj rečenici pripada obavještajnome predikatu u sljedećoj pripada obavještajnome subjektu..

346 SINTAKSA . onda se to odnosi u prvome redu na značenje imenica. nazivamo tekstna vezna sredstva ili konektori. Ono ne izlazi iz konteksta. Poslije njih dolaze termini koji se upotrebljavaju u srodnim naučnim disciplinama. (crkveni) brod.. Metafore su u naučnome tekstu demetaforizovane. pa ih naučnici nacionalnih jezika upotrebljavaju radi boljega međusobnog razumijevanja.). Tako onda govorimo o opštenaučnim terminima. tj. One nemaju slikovitih. Njihovo je značenje opšte. U skladu je s time i prevaga imenice nad glagolom. vrijeme ustupa mjesto prostoru. odnosno procesualnost supstancijalnosti.. svojstvo i dr. Upor. noge (stola) itd. – Kad govorimo o dekontekstualizaciji značenja. Naprotiv. Pri tome treba napomenuti da se u pravom lirskom izrazu misao i ośećaj teško mogu odvojiti (. kad je riječ o tome i sl. Naučni funkcionalni stil zbog takvih svojstava najotporniji je prema drugim funkcionalnim stilovima. Takva vezna sredstva. one u njemu pretežu. Naravno. (Vezna sredstva kojima vezujemo rečenicu s rečenicom u složenu rečenicu nazivamo subjunktori i konjunktori. pojmovnim. krilo (helikoptera). No one su u naučnome tekstu (načelno) lišene svake subjektivnosti. Posljedica toga jeste da je naučni tekst statičan. srodnonaučnim terminima i uskonaučnim terminima. Takva sredstva čine ono što čine veznici u složenoj rečenici. One su (zbog svoje specifične strukture) najjednoznačnije. dakle apstraktno. Među njima su najuopšteniji (najapstraktniji) termini koji se upotrebljavaju u svim naučnim tekstovima. što se toga tiče. Jednoznačnosti riječi u naučnome tekstu pogoduju riječi koje se ne upotrebljavaju u svakodnevnoj (živoj) komunikaciji. kategorija.. funkcija. sredstva o kojima govorimo vezuju rečenicu s rečenicom (bilo prostu bilo složenu) u tekst. a onda termini koji se upotrebljavaju u zasebnim naučnim disciplinama.. glava (motora).) To su: sistem. Zato se mnoge vade iz prošlosti i oživljavaju (revitalizuju). Takve imenice (s takvim. Iz istih razloga vade se i iz klasičnih jezika (grčkoga i latinskoga). (Takve termine nazivamo kategorijalni termini.) U naučnome tekstu. rekli smo. No dok veznici vezuju dvije rečenice u složenu rečenicu. posebno u informatici. Zato se takve riječi nazivaju internacionalne riječi (internacionalizmi). struktura. metaforizovanih značenja. ni naučni tekst nije lišen opštejezičkih riječi. U tome smislu (kao internacionalne) danas se upotrebljavaju i mnoge angloameričke riječi. no mnogi nacionalni jezici.suprotno tome.: rep (helikoptera). ono samo sebi čini kontekst. značenjem) nazivamo termini.).: I često navođena podjela lirike na refleksivnu (misaonu) i emotivnu (ośećajnu) teško se može primijeniti u analizi lirike i u njenoj klasifikaciji (. On teško dopušta da u njega uđu pojave iz drugih funkcionalnih stilova. koja vezuju rečenicu s rečenicom u tekst. No to (vađenje riječi iz klasičnih jezika) ne čini samo jedan nacionalni jezik. pojmovno.

: To možete riješiti pomoću računara (umjesto: To možete riješiti računarom). Ljudi će biti obaviješteni putem javnih medija (umjesto: Ljudi će biti obaviješteni javnim medijima) i sl. Takvi su i izrazi pomoću. u domenu poljoprivrede (poljoprivreda je domen).. određenost. odnosno: To čine kako bi pomogli ljudima). tj. tj. Tako se čini i kad se ispred imenice stavlja riječ koja znači ono što znači ta imenica: u području nauke (nauka je područje). u sferi privređivanja (privređivanje je sfera) itd. Upor. U skladu s time su i izrazi imati mogućnosti (= moći). kratkoća. sa svrhom i u cilju + (najčešće) glagolska imenica (umjesto prijedloga radi i namjerne klauze): To se čini u cilju poboljšanja uslova života (umjesto: To se čini radi poboljšanja uslova života ili To se čini da bi se poboljšali uslovi života. provoditi. stilska neobilježenost i klišeiziranost (ukalupljenost). staviti na znanje (= upozoriti). vršiti istovar robe (= istovarati robu) itd. terminologičnost (pojmovnost). govor politike. biti u stanju (= moći). jasnoća. pod uslovom da umjesto veznika ako: O tome se može donositi zaključak pod uslovom da je većina prisutna (umjesto: O tome se može donositi zaključak ako je većina prisutna). tačnost. potpunost. s ciljem da umjesto veznika da ili kako: To čine s namjerom da pomognu ljudima (umjesto: To čine da pomognu ljudima. U skladu su s time i eksplicitna vezna sredstva s namjerom da. ujednačenost. Ulogu nepunoznačnoga glagola dobijaju glagoli vršiti. Većim dijelom je nominalan (nominalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „predmet“. biti saglasan (= slagati se). na način kako umjesto veznika kako ili determinatora onako i veznika kako: Radićete na način kako smo se dogovorili (umjesto: Radićete (onako) kako smo se dogovorili) i sl. Druge njegove osobine jesu: jednostavnost. Nominalnost traži od administrativno-poslovnoga stila zamjenu punoznačnoga glagola nepunoznačnim i deverbativnom imenicom. govor industrije. glagol).ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL Administrativno-poslovni stil obuhvata govor kancelarija. biti u mogućnosti (= moći). sa svrhom da. a manjim dijelom verbalan (verbalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „radnja“. vršiti popis stanovništva (= popisivati stanovništvo).: vršiti prodaju robe (= prodavati robu). eksplicitnost (potpuna iskazanost). Eksplicitan (potpuno iskazan) način izražavanja vidi se (i) u upotrebi izraza s namjerom. donositi zaključke (= zaključivati) i sl. preko i putem u izražavanju instrumentala sredstva. Upor.. govor trgovine. odnosno: To se čini kako bi se poboljšali uslovi života). nositi se mišlju (= misliti). ukazati pomoć (= pomoći). Učestali su i izrazi u procesu i u stanju ispred riječi koje znače „proces“ i „stanje“: u procesu sticanja nezavisnosti (sticanje je „proces“) i u stanju rezignacije (rezignaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 347 . posredstvom. u oblasti zdravstva (zdravstvo je oblast). obavljati. govor vojske i govor reklame. imenica).

neophodno potreban: Takvo je ponašanje neophodno potrebno (neophodan = potreban). tokom jutra umjesto ujutro. sedam itd.= rad). na vrijeme od dvije (tri. oko desetak (petnaestak. dvadesetak itd. ■ Administrativno-poslovni stil ne voli sinoniman način izražavanja. zajednički suživot: Biće prisiljeni na zajednički suživot (zajednički život = suživot). tokom zime umjesto zimi.): Bilo ih je oko desetak (-ak = oko). tokom diskusije umjesto u diskusiji ili za vrijeme diskusije itd. četiri itd. čime stvara pleonazme tipa tokom prošle godine. Izraz u procesu tu znači prijedlog pri (pri sticanju nezavisnosti). biti prisutan na: Na śednici je bilo prisutno 50% članova (biti prisutan na = biti na) itd. On iz niza sinonimnih načina izražavanja uzima jedan i upotrebljava ga umjesto svih ostalih. tokom ljeta umjesto ljeti. superlativ od bonus = dobar).) Evo nekih od njih: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ kako i na koji način: Treba znati kako i na koji način to razriješiti (kako = na koji način).) godine: Biraće se na vrijeme od dvije godine (na vrijeme = dvije). Upor. tokom noći umjesto noću. pod najoptimalnijim uslovima: Ni pod najoptimalnijim uslovima to neće biti moguće (optimalan = najbolji – optimus je u lat. u sastavu od pet (šest. a izraz u stanju prijedlog u (u rezignaciji).): Treba izabrati komisiju u sastavu od pet članova (sastav = pet). To čini i onda kad ga stavlja uz izraz koji znači ono što znači i bez njega. (Pleonazam je izražavanje istoga sadržaja dvjema ili s više riječi.cija je „stanje“).) 348 SINTAKSA . (Tokom prošle godine znači isto što i prošle godine.: tokom dana umjesto danju. No međutim on je tad ćutao (no = međutim). Takav način izražavanja dovodi do jedne od najvećih bolesti administrativno-poslovnoga stila – do pleonazma. Tako upotrebljava prijedlog tokom s imenicom u genitivu umjesto odgovarajućega priloga ili priloškoga izraza. djelokrug rada: Njihov je djelokrug rada poznat (djelo. no međutim: Rečeno mu je da to kaže i na śednici.

strukturno potpuna. On ukida razliku između neodređenoga i određenoga vida pridjeva u korist određenoga. U kulinarskome žanru administrativno-poslovnoga stila u rečenicama tipa Zatim dodaš papra (. kao i u naučnome. lokativa i instrumentala množine -im i -ima u korist oblika -im: prihvatljivim (pristupima) – ne i prihvatljivima (pristupima). Zatim dodamo papra (.). lice „mi“ osobe u ime kojih se govori i lice „vi“ osobu ili osobe s kojima se govori). Tako pristupa i prisvojnim zamjenicama na -ov(ø) i -in(ø): njegovog/njezinog pristupa umjesto njegova/njezina pristupa.. U njemu se ne upotrebljava crnogorskoga standardnog jezika i crnogorskome standardnom jeziku.) U skladu s time ukida i razliku između promjene po tipu neodređenih i promjene po tipu određenih vidova pridjeva u korist promjene po tipu određenih vidova pridjeva. Tako se u njih uključuju i novine i radio i televizija. (To čini i terminologičnosti radi..). Isto tako i s pokaznim i neodređenim zamjenicama na -av(ø): takvog/nekakvog pristupa umjesto takva/nekakva pristupa. To čini i zato jer nominalni žanrovi administrativno-poslovnoga stila ne trpe stilsku obilježenost.. Jednostavnosti radi administrativno-poslovni stil ujednačava gramatičke oblike.. kao i u naučnome stilu. u njemu se upotrebljava samo crnogorskog standardnog jezika i crnogorskom standardnom jeziku. Uz to je. Jednostavnosti radi ukida i razliku između oblika genitiva jednine -oga i oblika genitiva jednine -og: (samo) Stankovog/ Arminovog/Njegoševog pristupa. dekontekstualizovana.) iza lica „ti“. pa obavještajni subjekat redovno prethodi obavještajnome predikatu. (Osoba koja GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 349 . tj. rečenica slijedi misao. U tome su smislu i one dekontekstualizovane (apstraktne). Tako čini i s dvojnima i trojnima oblicima dativa i lokativa jednine muškoga i srednjega roda -om/-em//-emu//-ome u korist oblika na -om/-em: prihvatljivom (pristupu) — ne i prihvatljivome (pristupu) te prihvatljivijem (pristupu) – ne i prihvatljivijemu (pristupu). U njemu se i pridjevi na -ov(ø)/-ev(ø) i -in(ø) mijenjaju kao određeni vid pridjeva: Stankovog/Arminovog/Njegoševog postupka umjesto Stankova/Arminova/Njegoševa postupka. U njegovim nominalnim žanrovima naime..Njemu je svojstveno i to da mijenja rekciju prijedloga.. „mi“ i „vi“ ne stoje osobe koje ona inače pretpostavljaju (lice „ti“ osobu s kojom se govori. I u administrativno-poslovnome stilu.. Tako umjesto izraza u vezi s(a) + instrumental upotrebljava izraz u vezi + genitiv (u vezi toga umjesto u vezi s time). One znače ono što znači rečenica Zatim se doda papra (. Isto to čini i s dvojnim oblicima dativa.) i Zatim dodate papra (.. NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL Novinarstvo i publicistika jeste i područje pisane i područje slušane i područje gledane informacije. Zato za takve rečenice kažemo da su depersonalizovane. kao i u naučnome stilu. pretežu termini.

a u druge: kratka priča.) Obilježenost se postiže individualnim. pamflet. Najdjelotvornije takvo sredstvo jeste rečenica. da odgajaju i zabavljaju. a u književnome posredno („između redova“). Smisao u novinarsko-publicističkome tekstu izražen je neposredno. perifraza i igra riječima. U njemu se književne teme obrađuju na način primjeren novinarstvu. prosvjetiteljskim i pedagoškim. recenzija. U novinarstvu se ocjene činjenica moraju dati na direktan način. jer su rezultat velike individualne slobode. Ona je kontekstualizovana. No pri stvaranju tih (novih) značenja riječi zna se i promašiti. ironija..takvu informaciju. popularizatorska. emfaza. radijski i televizijski. na radiju i na televiziji ne javljaju na isti način. kulturi. novinsku. prenosi zove se novinar – novinski. a u književnosti u podtekstu. figurativnim i ekspresivnim sredstvima. kozerija. subjektivnim. da rade na pridobijanju ljudi za kakvu djelatnost. No upotreba emocionalno-ekspresivnih načina izražavanja u novinarstvu i u književnosti nije istovjetna. paradoks. U novinarskome tekstu smisao jezičkoga sredstva nalazi se u tekstu. nekrolog. simbol. groteska i lakrdija.) U sklopu novinarstva pojavljuje se i književno novinarstvo – kao granično područje između književnosti i novinarstva. Neutralna jezička sredstva imaju prevagu u informativnim. panegirik. Stilski su obilježeni žanrovi novinarsko-publicističkoga stila. tj. radijsku i televizijsku. hiperbola. a obilježena (emocionalno-ekspresivna) u propagandnim. antiteza. pedagoška i zabavna. propagandna. anketa i reportaža. politici. To se naročito vidi u sportskome novinarstvu. vjeri i dr. alegorija. da šire učenje o društvu. Zadatak im je da obavještavaju o suvremenim zbivanjima. isticajne pauze i raznovrsna emocionalno-ekspresivna intonacija. da prosvjećuju i poučavaju. emocionalnim. esej. intervju. Takvu njenu strukturu prate i drugi individualni postupci. pogodni za stvaranje novih značenja riječi. ispred obavještajnoga subjekta) uobičajena. agitativna. persiflaža. Njezin smisao uslovljen je smislom suśedne joj rečenice. eufemizam. npr. Zato je u njoj inverzija obavještajnoga predikata (na prvome mjestu. hronika. metonimija. agitativnim i zabavnim žanrovima. 350 SINTAKSA . feljton. metafora. To su poređenje. (Treba reći da se pomenuti načini izražavanja u novinama. parodija. popularizatorskim. komentar. Funkcije novinarstva jesu informativna. U prve idu: vijest. kontrast. Takva djelatnost traži i upotrebu neutralnih (stilski neobilježenih) i upotrebu emocionalno-ekspresivnih (stilski obilježenih) načina izražavanja. humoreska.

držati situaciju u rukama. Kako razlikovati liberale od liberala itd. pa u njima jednu od glavnih uloga imaju nominalne (imenske) riječi (imenice i pridjevi). Dođi. Evo nekoliko iz novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila: zahladnjeli odnosi. Glagoli se vrlo često „obezglagoljuju“. civilizacija. privilegovati. militarizam. Noć vještica bez maskiranja? Primjeri Ko će zapošljene zaštititi od poslodavaca i Ko je napisao prvi crnogorski roman? pokazuju da rečenični znak (iza rečenice) u naslovima nije obavezan. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 351 . Oni mogu biti nominalni. uvjeri se i izaberi!.: Ko će nezapošljene zaštititi od poslodavaca. kuloarski razgovori. Takve ustaljene izraze u administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu nazivamo kancelarizmi. denuncirati. kontrasta. komunicirati. Nominalnima se imenuje sadržaj.): Vjerujte u tradiciju!. participacija. Upor. U naslovima se iz tih razloga zna iskoristiti i zamjena riječi. upitne riječi i načini prenošenja vijesti o sadržaju rečeničnom intonacijom. glagolska vremena. pod prijetnjom sankcija. Informativnim naslovima prenosi se sadržaj. To se čini tako da se ili isključuju iz njih ili se pretvaraju u (glagolske) pridjeve (bilo radne bilo trpne). kulminirati. glagolski oblici. ratifikacija. plasirati. senzacionalizam. nepobitne činjenice itd. ratifikovati. a u razgovornome funkcionalnom stilu kolokvijalizmi. vandalizam. tj. U svakome funkcionalnom stilu pojavljuju se ustaljeni izrazi po kojima se prepoznaju. dominirati. Upor. pluralizam. egzistencija. pa tako i u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. dobro informisani (obaviješteni) izvori. Ko je napisao prvi crnogorski roman?. Navešćemo samo neke: publikovati. konsolidacija. lišavaju i radnje i vremena. likvidirati. diferencirati.: Zašto trgovci pitaju kupce za brašno stanje (zamjena pridjeva bračno – od brak pridjevom brašno – od brašno) i Čovjek koji je suviše zao (umjesto znao). strateško pitanje. Penzioner nestao iz doma u Risnu. kosmopolitizam. Novinarsko-publicistički funkcionalni stil voli internacionalne riječi. žurnalizam. Dođi. Čovjek je životinji čovjek. kompenzacija. Do gradskih groblja bez automobila. monarhizam. Talijani i Španci. denuncijacija. parafraza. Upor. dosegnuti kritičnu tačku. pa u njima glavnu ulogu imaju imperativi i podsticajna (sugestivna) sredstva izražavanja (s uzvičnicima. afirmisati.: Najuspješniji Francuzi. likvidacija. Upor. kockarska igra. anahronizam. Pala široka koaliciona vlada premijera Šarona. ironije. Reklamnim naslovima nudi se sadržaj.: Lako je reći suživot. revidirati. voluntarizam. pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli. Zato u njima ima snažnih i upadljivih riječi. blamirati. informativni i reklamni. kupi. paradoksa itd. radikalizam. Je li Podgorička banka još uvijek podgorička?. u naučnome funkcionalnom stilu scijentizmi. upitnicima i sl. poslovica i izreka. osvoji! Naslovima je dato da budu izazovni. u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu žurnalizmi. ali aj ga ti živi.Jedna od specifičnosti novinarsko-publicističkoga stila jesu naslovi. neriješeno pitanje.

poumiru. To novinarsko-publicistički funkcionalni stil čini i kad umjesto svoj upotrebljava vaš (posebno pri slanju poruke televizijom i radijom). Po prvima se jedan te isti sadržaj pridružuje uvijek jednome te istom izrazu. poumire i oblike poumiremo. Jeziku kao standardu međutim legalni su isključivo oblici udata. triju. Prva pravila biranje izraza omogućavaju. Naprotiv. da gramatičke oblike ne izjednačava onako kako to čini administrativno-poslovni funkcionalni stil. Jezik kao sistem prihvata i oblike poumirem. a po drugima jedan te isti izraz različitim sadržajima ili jedan te isti sadržaj različitim izrazima. a jezik kao standard samo oblike poumiremo. poumirete. i oblik oženjen. Upor. pozliće). KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL Kad se govori o književnoumjetničkome stilu. poumireš. jednine bez množine. oženjen. Jezik kao standard opravdava i svršeni glagol zaboljeti i nesvršeni glagol boljeti. četiriju itd. Jezik kao standard opravdava i jedninu (za)boli i množinu (za)bole. poumirete. ali samo svršeni glagol pozliti. treba paziti da se pravila jezika kao sistema (koja su lingvistička) ne miješaju s pravilima jezika kao standarda (koja su sociolingvistička). 352 SINTAKSA . kao i administrativno-poslovnome stilu. a druga sprovode (ostvaruju). izraza (npr. poumiru. Za razliku od pravilnosti jezika kao sistema pravilnost jezika kao standarda uvažava zabrane životne stvarnosti. Dva puta pravilno ili više puta pravilno dovodi do smetnji u komunikaciji. poudavane i poženjeni. zamjerati / zamjeravati / zamjerivati) da im to ne omogućavaju lingvistička pravila. i oblik poudavan.I njemu je. da sinonimno sučeljene riječi upotrebljava u skladu sa zahtjevom žanra (jedne u jednome. Sociolingvistička pravila međutim ne bi imala mogućnost biranja između dvaju. Od novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila očekuje se da bude jezički i stilski raznolik. Jeziku kao sistemu prihvatljiv je i oblik udat. a druga i od jezičkih i od društvenih činilaca. svojstveno nivelisanje gramatičkih oblika. Prva zavise isključivo od jezičkih.: Ispravnost vaše odluke moći ćete provjeriti za dva dana (umjesto: Ispravnost svoje odluke moći ćete provjeriti za dva dana). Prva pretpostavljaju odnos jedan izraz : jedan sadržaj. Savremeno crnogorsko novinarstvo i publicistika međutim pokazuju da se njihov jezik i njihov stil vrlo često podudaraju s jezikom i stilom administrativno-poslovnoga funkcionalnog stila. Prvim je pravilima dakle samo jedno pravilno dovoljno. i oblik poženjen. druge u drugome žanru). u pravilima jezika kao standarda može. ali samo jedninu pozli (pozlilo je. a druga odnos jedan izraz : više sadržaja ili odnos više izraza : jedan sadržaj. jednoga lica bez drugoga lica itd. U pravilima jezika kao sistema ne može biti svršenoga glagola bez nesvršenoga glagola.

neograničena. kako to izlazi iz lingvističkih pravila (pravila jezika kao sistema). s gledišta jezika kao standardnoga jezika. U njemu svaka. dakle standardnojezički neprihvatljivima. Takve granice pravila jezika umjetničke književnosti ne postavljaju. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice i između dijalekatskih i nedijalekatskih riječi. pa onda i u jeziku književnoga djela. U jeziku pak umjetničke književnosti oblik kami koegzistira s oblikom kamen. Tako je i s dijalekatskim riječima. Pravila jezika kao standarda odvajaju istoriju jezika od (savremenoga) stanja jezika. obilježavanje zajedničkih imenica velikim početnim slovom nije uprkos pravopisu. tj. Zato se jeziku književnoumjetničkoga stila ne može pristupiti s gledišta jezika kolektivnih normi. no po načelu kako se može raditi. Ponekad se kaže da književnik radi protiv gramatike i protiv pravopisa ili uprkos gramatici i pravopisu. riječ prenosi estetsku poruku. Budući da (načelno) ne radi po pravilima jezika kao standarda. Pritom dijalekatske riječi proglašavaju dijalektizmima. Zato se za njega ne može reći da griješi protiv standarda. odnosno između pravilnosti jezika kao standarda i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. U jeziku pak kao sistemu. On ne radi po načelu kako treba ili kako se mora raditi. Takve oblike ona proglašavaju arhaizmima. kao što se pristupa jeziku ostalih funkcionalnih stilova. Jezik umjetničke književnosti je individualan.Tako opširno govorili smo o jeziku kao sistemu i o jeziku kao standardu zato da bismo uspostavili pravi odnos između pravilnosti jezika kao sistema i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. (To je i razlog što neki književnoumjetnički stil ne smatraju činjenicom standardnoga jezika. Za njih dijalekatskoga u jeziku umjetničkoga djela nema. nije mu ni podložan. nego činjenicom samostalnoga jezika. Ona starome ne daju pristupa u standardni jezik. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice između domaćih i stranih riječi. U njemu je individualna sloboda potpuna. Na primjer. Ona postavljaju granice između staroga i novoga u jeziku. no u skladu s pravopisom ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 353 . pa tako i strana. Književnik ima pravo upotrijebiti u istome tekstu i netuđejezičko i tuđejezičko i nedijalekatsko i dijalekatsko. Strane riječi onda utvrđuju kao prihvatljive i neprihvatljive. Jedino mu pravila jezika kao sistema (dakle lingvistička pravila) omogućavaju da bude potpuno slobodan.) Književnik ne radi po sociolingvističkim. No to nije tačno. nema stranih riječi. nego po lingvističkim pravilima. U jeziku umjetničke književnosti nema dijalektizama. Za njih oblici poput kami nemaju pravo ući u standardni jezik. kako to izlazi iz sociolingvističkih pravila (pravila jezika kao standarda). Pritom neprihvatljive proglašavaju varvarizmima.

) I on ima svoje zakonitosti. svih mogućih „izama“ – i varvarizama. Zato se njime komunicira neposredno. i pojava administrativno-poslovnoga stila. 354 SINTAKSA . Samo se u takvoj (potpunoj) slobodi može nesmetano stvarati. i to ne onako kako to odgovara sociolingvističkim.) Svi pomenuti „izmi“ u razgovornome stilu ośećaju se slobodnije nego u drugim funkcionalnim stilovima (osim književnoumjetničkoga).) Njegove su karakteristike: nepripremljenost. nego vulgarnost jezikom. mnogo je manje podložan normama standardnoga jezika. i vulgarizama. i dijalektizama. Jezička pravila u književnoumjetničkome stilu ne odvajaju se od izvanjezičke stvarnosti onako kako se odvajaju u drugim funkcionalnim stilovima. treba dodati da ne postoji vulgarnost u jeziku. i pojava novinarsko-publicističkoga stila. neslužbenost. No te pojave u njemu nijesu gruba fizička preslika. (Kad je riječ o vulgarizmima. Zato u njemu ima i pojava naučnoga stila. zahvaljujući njegovoj individualnoj slobodi. Odatle brojne pojave (posebno riječi) koje su književnici stvorili i od kojih su mnoge unijete u opštejezičku upotrebu. na primjer. U njemu ima i onoga čega nema u drugim funkcionalnim stilovima – gesta i mimike. Isto tako se i vlastita imena mogu pisati malim početnim slovom. Za njih su. Nijedan od njih ne osuđuje se onako strogo kao u drugim funkcionalnim stilovima (isključujući književnoumjetnički). Tako se opšte čini pojedinačnim. i to prvenstveno dijalogom. pismima. Za njih ne postoje granice između pridjeva od kojih se mogu i pridjeva od kojih se ne mogu tvoriti komparativi i superlativi. i komparativi kućniji i božićniji prihvatljivi. i pojava razgovornoga stila. U njemu ima. Budući spontan. koje se ogledaju i u fonetici i u gramatici i u leksici. (U pisanome vidu pojavljuje se u zapisima. otvoren je put ka svim drugim funkcionalnim stilovima. One se u njemu ne oponašaju. Više je no drugi funkcionalni stilovi uslovljen konkretnim načinom mišljenja. bilješkama i sl. RAZGOVORNI STIL Razgovorni stil je stil svakodnevne (najčešće usmene) komunikacije. (Uz kontekst u njemu ima ulogu i konsituacija. i lokalizama. no onako kako odgovara lingvističkim pravilima – pravilima koja omogućavaju individualnu slobodu.se u književnome tekstu te imenice upotrebljavaju kao vlastita imena. neusiljenost i jednostavnost. više nego u drugim funkcionalnim stilovima. Zato i obiluje ekspresivno i emocionalno obojenim izrazima. Književnoumjetničkome stilu. nego osmišljavaju i preosmišljavaju. kad se želi istaći depersonalizacija.

od njihova zanimanja itd. Razgovorni stil i ispred konsonanata koji nijesu s. Je li bilo dobro? – B.. U razgovornome jeziku često se događa da se riječima daje značenje koje im inače ne pripada. Kakvi su ti prijatelji? – B. Ne daj Bože!. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 355 . Gle.. na primjer). pa se kaže Najbitnije je to. tako to treba uradit!. Tako glagol koristiti gubi rječcu se i umjesto s instrumentalom uspostavlja vezu s akuzativom (koristiti se čime mijenja u koristiti što). Na takav karakter upućuju i brojne uzvične rečenice (praćene eliptičnošću): Ne!. glagol brinuti se gubi povratnu česticu se i umjesto s lokativom uspostavlja vezu s akuzativom brine za (brine za đecu) umjesto brine se o (brine se o đeci) itd. ponajviše pod uticajem administrativno-poslovnoga stila. Super! itd. Isto tako izjednačava način izražavanja instrumentala društva s načinom izražavanja instrumentala sredstva. tako i u razgovornome stilu riječi doživljavaju novu rekciju (novu valentnost). Ekspresivnost razgovornoga stila postiže se i karakterističnim eliptičnim rečenicama poput Kaplju rakije?. Kž (K znači „konsonant”) upotrebljava sa: sa vama (umjesto s vama). pa ti znaš i svirat! itd. gle itd.. Ništa više? Neusiljenost i familijarnost razgovornoga stila postižu se nestandardnim izrazima poput O kej! i Kontaš? Upotreba takvih načina izražavanja zavisi od socijalne pripadnosti skupini onih koji ih upotrebljavaju. od njihova obrazovanja. ž i konsonantske grupe Ks. Da!. I jedno i drugo značenje izražava prijedlogom s(a): Došao sam s vama i Došao sam s vozom (umjesto: Došao sam vozom). On ukida i razliku u značenju prijedloga zbog i radi. Bože mili! itd. rado nivelira (bilo koju) strukturu jezika.Dakle razgovorni funkcionalni stil prirodan je i neusiljen način komuniciranja o svakodnevnim životnim problemima. eto. Kamo sreće!. Ma nemoj!. Još nešto?.. A. Tako se pridjevu bitan daje značenje pridjeva „važan“. kao i administrativno-poslovni. U tome smislu u suvremenome razgovornom jeziku učestalo se upotrebljava izraz Super!: A. š. Isto je tako napuštio i upotrebu infinitiva sa završnim i: Idem malo odmorit (umjesto Idem se malo odmoriti). umjesto: Znatan dio stanovništva. Pola (recimo hljeba) – dovoljno?.. Super!. (a pridjev bitan se ne komparira). Tako se i pridjevu značajan daje (i) značenje „znatan“: Značajan dio stanovništva. izraz biti zadovoljan dobija prijedlog s(a) kojega prvobitno nema (biti zadovoljan rješenjima mijenja u biti zadovoljan sa rješenjima).: Eto. Kš. sa prijateljima (umjesto s prijateljima) itd. Kao u administrativno-poslovnome. Kz.. Razgovorni jezik. Na emocionalno-ekspresivan karakter razgovornoga stila upućuju rječce evo. z. od njihova zvanja. eno. S mlijekom? (kafu.

: Doći će ti on. čovječe?! ili: A onda stanete i zapitate se (. omalovažavajući način komuniciranja. seljančura. ovaj. znači. čak štoviše. Tako se i iza drugoga lica može naći osoba koja govori: A onda staneš i zapitaš se: Što to činiš. neprihvatljivo itd. U promjeni takvoga značenja deminutiva važnu ulogu ima (ekspresivna) intonacija. stilu dolazi do ukidanja odnosa lice : osoba. Najviše transformacija u razgovornome stilu doživio je akcenat. ovaj. Razgovornom stilu svojstvene su poštapalice. kako da kažem.). Takva intonacija i pogrdno značenje izraza Kozo jedna! i Kravo jedna! može uljepšati. organizâtor umjesto organìzātor. ne boj se! I u razgovornome. jer nijesi znao. žgoljo itd. U skladu sa željom da jezičke pojave nivelira ukida pravila o promjeni mjesta i karaktera akcenta uslovljenoga paradigmatskim promjenama. da se tako ne smije ponašat. Takvome načinu izražavanja pomažu imenice s pogrdnim značenjima: kravetina. Takva depersonalizacija sprovodi se i u rečenicama đe „čovjek“ znači „se“: A onda čovjek stane i zapita se (. Redosljed komponenata joj je slobodan. To je u skladu s osnovnom karakteristikom razgovornoga stila – s jednostavnošću. slikarčić. nožurda. glavonja. dirigȅnt umjesto dirìgent.: televîzija umjesto telèvīzija. nepristojan. šmokljo. npr. uvredljiv. posebno kad oblikuje dijalog. glavurda. Ona i pogrdno značenje može pretvoriti u nepogrdno i nepogrdno u pogrdno. ovaj. Reći ćeš mu da. postupio tako. (Te i druge njegove karakteristike rado preuzima književnoumjetnički stil. Rečenica razgovornoga stila dekomponovana je. kako da kažem. no međutim i oko + broj + -ak (upor. Vrlo je često obavještajni predikat na prvome mjestu. postupit drugačije. On pojednostavljuje pravila i o mjestu i o tonu i o trajanju akcenta.: Ti si. mnoštvo pleonazama.) 356 SINTAKSA .). feljtončić.U njemu ima. grub. Takvome načinu izražavanja pomažu i deminutivi sa svojim prenesenim (pogrdnim) značenjima: člančić. Upor. u principu. pisarčić. veli. To je. To su je li. pjandura. i sl. je l’. znači. mlakonja... lišena svojih strukturnih jedinica. što je u skladu s njezinom ekspresivnošću. oko desetak). Razgovornome stilu svojstven je pogrdan.. kao i u administrativno-poslovnome. Posebno su brojni kako i na koji način. u suštini. kao i u administrativno-poslovnome. pričica itd..

Vojislav P. 12. Marija: Gramatika hrvatskoga jezika. 13–60. Školska knjiga. Matica hrvatska. Cetinje. Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika. Silić. Matica. Nikčević. ć u crnogorskom standardnom jeziku“. Matica crnogorska. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti. Beograd. Nikčević.: Crnogorski jezik u Gorskom vijencu. str. Vesna & Znika. Žarko L. 6. Izdavački centar „Cetinje“. Čirgić. 3. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. 1969. Barić. Brabec. 2008. Milorad: „Fonemi ś. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Mijo & Malić. Podgorica. 1999.: Crnogorski jezik. Dejvid: Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike. Nikčević“. str. Ivan & Hraste. 2009. Kristal. Drugo izdanje. 25–40. Nolit. Mirko & Zečević. . izdanje. Cetinje. Zagreb. Lingua Montenegrina. Sreten: Gramatika hrvatskosrpskoga jezika. 4. Silić. 11. 2. Eugenija & Lončarić. Tom I i II.Podgorica. 1990. & 1997.: Gramatika crnogorskoga jezika. 3. Josip & Pranjković. 2. br. Dragica & Pavešić. Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. Tom I i II. Školska knjiga. Rikard: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. str. з. 2007. đ. Nikčević. Mate & Živković. 2002. Matica crnogorska. 2. VI. Nikčević“. 2005. 5–13. 8. 7. 1993. 1965. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje. 2008. Lingua Montenegrina. 5. 9. neizmijenjeno izdanje. Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb.LITERATURA 1. 2001. Cetinje. Zagreb. Slavko & Peti. Zagreb. 34/35. Đurović. Josip: „Nikčevićeva Crnogorska gramatika“. Adnan: „Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji“. ź. br. br. Školska knjiga. Cetinje. Cetinje . 10. Cetinje. Vojislav P. Simeon.

Stanojčić. Cetinje. . 15.13. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. 2004. 5. Nikčević“. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 2010. šesto. str. Obod. Beograd. Mihailo: Gramatika srpskohrvatskog jezika za više razrede gimnazije. Jelena: „Dekomponovanje leksema i birokratizacija jezika na primjerima iz crnogorskih dnevnih novina“. Podgorica. Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. Živojin & Popović. Šušanj. Cetinje. 3–46. 1999. 16. prerađeno izdanje. 1960. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti. Štokavski književni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika. Stevanović. Crnogorski PEN centar. br. 14. Lingua Montenegrina. Ljubomir: Gramatika srpskoga jezika.

.

163.Bibliografija: str. . Bilješke uz tekst. Ivo Pranjković. .4'36 ЧИРГИЋ.Tiraž 9000. Цетиње 811. ISBN 978-9940-9052-6-2 (broš.360 str.) 1. Силић.CG-ID 16203280 . 2010 (Podgorica : Pobjeda).CIP . Иво [аутор] 2.Каталогизација у публикацији Централна народна библиотека Црне Горе. 24 cm Postoji tvrdi i meki povez. Аднан Gramatika crnogorskoga jezika / Adnan Čirgić. Josip Silić.) ISBN 978-9940-9052-7-9 (kart. . .Podgorica : Ministarstvo prosvjete i nauke. 357-358. . Прањковић. Јосип [аутор] a) Црногорски језик .Граматика COBISS.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->