ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Adnan ČIRGIĆ • Ivo PRANJKOVIĆ • Josip SILIĆ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA Izdavač: Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore Za izdavača: Slavoljub STIJEPOVIĆ, ministar Urednik: Jelena ŠUŠANJ Recenzenti: Milenko A. PEROVIĆ Ljudmila VASILJEVA Redaktura i lektura: Jelena ŠUŠANJ Tehnički urednik: Dejan STANIĆ Štampa: Pobjeda AD, Podgorica Tiraž: 9000

Gramatika crnogorskoga jezika proglašena je službenom Rješenjem Ministarstva prosvjete i nauke Crne Gore, br. 01-2571/4 od 5. jula 2010. godine.

Crna Gora Ministarstvo prosvjete i nauke

ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Podgorica 2010.

Sadržaj
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

FONETIKA I FONOLOGIJA

17

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 PODJELA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
VOKALI (SAMOGLASNICI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20 KONSONANTI (SUGLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po načinu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po zvučnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 SONANTI (GLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 Podjela sonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA . . . . . .26 PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA . . . . . . . . . . . . .27

MORFONOLOGIJA

31

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
VRSTE AKCENATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34 IZGOVOR AKCENATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . .36 NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36 GLASOVNE PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39 JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40 GUBLJENJE KONSONANATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41 PRVA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43 DRUGA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46 TREĆA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48 JOTACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49 PROMJENA L > O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51

NEPOSTOJANO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 UMETNUTO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54 ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 PRIJEVOJ VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 POKRETNI VOKALI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57 ALTERNACIJA IJE//JE//E//I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57

MORFOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MORFOLOŠKE KATEGORIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VRSTE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63

65 66 67 68 PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68 PROMJENA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 IMENICE MUŠKOGA RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71 IMENICE ŽENSKOGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Imenice na -a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77 IMENICE SREDNJEGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 BROJEVNE IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .79 Imenice na -ojic-a i -oric-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 Imenice na -oje-ø i -or-o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 LIČNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 Deklinacija ličnih zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 POVRATNA ZAMJENICA SEBE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84 PRISVOJNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 POKAZNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88 UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 NEODREĐENE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94 PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Deklinacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 KOMPARACIJA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97 BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Deklinacija brojeva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100 GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 GLAGOLSKE OSNOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102

GLAGOLSKE VRSTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 PRVA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 DRUGA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 TREĆA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 ČETVRTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 PETA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 ŠESTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 GLAGOLSKI VID . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Tvorba svršenih i nesvršenih glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 GLAGOLSKI ROD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .120 AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121 Prezent, imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti . . . . . . . . . . . . . . . .122 GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123 GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124 Glasovne promjene u korijenskome morfemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126 FUTUR DRUGI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 GLAGOLSKO STANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 PASIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 VEZNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

TVORBA RIJЕČI

137

OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . 140 TVORBA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 IMENICE SA ZNAČENJEM LICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141

. . . . . . . . . . . . .173 AORIST . . . . . . . . . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .156 SLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .155 PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166 FAZNI GLAGOLI. . . . . . . . . 164 GLAGOLI. . . . . . . . .143 Imenice za muška i ženska lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159 TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA. . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . .168 PERIFRAZNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 Imenice sa značenjem nosioca svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .155 SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA. . . . . .149 TVORBA PRIDJEVA . . . . .142 Imenice sa značenjem trpioca stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175 .168 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA . . . . . . . . . .160 SINTAKSA 161 POJAM I PREDMET SINTAKSE . . pripadnika naroda i država . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 POMOĆNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 Imenice sa značenjem stanovnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151 PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . .153 SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . .154 TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 NEPUNOZNAČNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 PREZENT. . . . . . . . 155 IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 SLAGANJE . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .174 PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) . . . . . . . 151 IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 LIČNI GLAGOLSKI OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159 TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172 GLAGOLSKA VREMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA . . . . .Imenice sa značenjem vršioca radnje . . . . . . . . . . . . .165 MODALNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE . .

. . . . . . .180 IMENSKI OBLICI . . . . . . . . . . uvrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . put. . . . . . . . . . nakon. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178 PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . .197 Genitiv s prijedlozima između i pomeđu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190 Genitiv s prijedlozima prije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . posred. pomoću i posredstvom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199 Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .187 Genitiv s prijedlogom iz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nadomak. . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom do . . . . . . . . . . . . . . . . . uoči. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . porad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 Genitiv s prijedlozima putem. . za i tokom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nadno. . . . . . udno i povrh. . .183 GENITIV . . . više (poviše) i niže . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . u i mimo . . . . . . . . .182 NOMINATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlogom oko/okolo . . .191 Genitiv s prijedlozima podno. . . . . . . .177 POTENCIJAL. . . . .179 INFINITIV . . . . . . . . . . . . navrh. . . . . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlozima bez. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . sporad) . . kod. . . . . . . . . . . . . .178 NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . zarad. . . .179 GLAGOLSKI PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom od . . . . . . . . . .182 VOKATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . .199 DATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . krajem i potkraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pored. . .176 FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) . . . . 182 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . kraj (pokraj. . . . .195 Genitiv s prijedlogom preko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . poslije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 GLAGOLSKI NAČINI. . . usljed i radi (rad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . .180 GLAGOLSKI PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199 DATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima čelo. . . . . . . nakraj. . . . . . . . . . . . . . . . . usred) . . . . . . . . . osim i liše . . . . . . . . nadohvat. . . . . . . . . . . . . . . .200 Dativ s prijedlozima k(a) i prema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .184 GENITIV S PRIJEDLOZIMA .193 Genitiv s prijedlozima duž i širom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .198 Genitiv s prijedlozima zbog. . . . . . . . . . . svrh/savrh . . . . .189 Genitiv s prijedlozima iznad. . . . . . . . . . . . .177 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . ispod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . preko puta i protiv . .198 Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197 Genitiv s prijedlozima spram (naspram). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183 ZAVISNI (KOSI) PADEŽI . . . . . . . . . . . . ukraj). . . . . . . . . . . . . . .177 IMPERATIV . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlozima blizu. . . . .178 OPTATIV . . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima sred (nasred. . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom na . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom u . . . . . . . . . . .234 PRIDRUŽIVANJE . . . . . . . . . . . . . . .233 KONGRUENCIJA . . . . . . . . . . po. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230 ZAPOVJEDNI UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . 233 GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215 Lokativ s prijedlogom pri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . o. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima na. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Dativ s prijedlozima nasuprot. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nad. . .225 Uporedne (gradacijske) rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203 Akuzativ s prijedlozima među. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Instrumental s prijedlogom među . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .205 Akuzativ s prijedlogom za . . . . . . . . . . . .231 SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI . . . . . . . . . .223 KONEKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .224 NESAMOSTALNE RJEČCE . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima kroz. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Pojačajne rječce (intenzifikatori) . . . . . . . .231 ONOMATOPEJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .206 INSTRUMENTAL . . . . . . . . . 219 NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom o . . . . . . . . . . uprkos i protivno . . . . . . . . .210 Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) . . .233 REKCIJA . . . . . . . . . . . . . . .228 Prezentativi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .212 LOKATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228 SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pod i pred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217 SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA . . . . . . . . . . . .222 KONJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229 UZVICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .221 VEZNA SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom po . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Upitne rječce. . . . . . u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207 INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229 UZVICI U UŽEM SMISLU . . . .216 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 Podsticajne rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 Potvrdno-odrične rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 RJEČCE . . . . . . . . . . . niz i uz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 PRIJEDLOZI. . . . . . 218 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlozima pred(a) i za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .243 GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . .249 GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE . . . . . . . . . . . . .251 OBAVJEŠTAJNA SVRHA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258 Kategorija vida . . . . . . . . . . . . . .245 REČENICA I ISKAZ . . . . . . . . . . . . . . . . .252 IZJAVNE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija broja . . . . . . . . . . . . .240 STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . .247 ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .256 PREDIKATSKE KATEGORIJE. . . . . . . . . . . . . . . . .260 Semikopulativni predikat . . . . . . . . . . . . .244 Priloški sintagmemi . . . . .255 PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . .253 PREDIKATIVNOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT.248 REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI. . . . . . .259 SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .261 VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252 OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239 SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244 Dopunski sintagmemi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija vremena .257 Kategorija načina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 JEZIK I GOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247 REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . UPITNE I UZVIČNE REČENICE. . . . . . .258 Kategorija prelaznosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250 RAŠČLANJIVOST REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Kopulativni predikat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236 SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250 VRIJEME ILI NAČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . .254 GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .238 VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija lica . . . . . . . . . . . . .237 ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloška odredba mjesta . . . . DIREKTNI) OBJEKAT . . .270 NEPRAVI (DALJI. .267 KONGRUENTNOST PO BROJU . . . . . . . . . . . . . . . .279 Nekongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Glagolski dopunski predikativ . .PROŠIRIVANJE PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289 VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . .269 GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 REČENICE BEZ SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 ATRIBUT . . . . . . . . . . . . . .268 KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .290 . . . . . . . . . . . . . . .273 REČENICE S VIŠE OBJEKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . INDIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . .287 SLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289 VRSTE SLOŽENIH REČENICA . . . . . . .286 RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Proširivanje predikata dopunskim predikativima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 PRILOŠKA ODREDBA . . . . . . . . . . . . . . . .271 STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274 PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Priloška odredba načina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .284 REČENICE PO SASTAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .282 APOZICIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283 ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 PROSTE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Ostale priloške odredbe . . . . . . . . . . . .277 Priloška odredba vremena . . . . . .272 OBLICI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI .274 VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA. . . . .264 ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 Raščlanjeni (dekomponovani) predikat . . . . . . . . .279 Kongruentni atribut . . . . . . . . .272 REČENICE BEZ OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286 NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE . . . . . .272 OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA . . . . . . . . .269 OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .271 OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO RODU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 PRAVI (BLIŽI. . . . . . .263 SUBJEKAT . . . . . . . . . . . .262 Imenski dopunski predikativ . . . . . . . . . . .

327 PARALELNA TEKSTNA VEZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299 PREDIKATSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . .323 IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297 IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .328 VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) . . . .IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309 Uporedne (komparativne) rečenice . . . . 311 Posljedične (konsekutivne) rečenice .326 TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 OBJEKATSKE REČENICE .303 Izrične objekatske rečenice . . . . . .301 Izrične subjekatske rečenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295 Veznici suprotnih rečenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295 GRADACIJSKE REČENICE. .323 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima .327 LINEARNA TEKSTNA VEZA . . . . . . . . . . . . . . . 326 UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .316 Dopusne (koncesivne) rečenice . . . . . . . .309 Uzročne (kauzalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .296 RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE . .304 Mjesne (lokalne) rečenice . . . .324 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .325 STRUKTURA TEKSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . .301 Zavisnoupitne subjekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .305 Terminativne (granične) vremenske rečenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304 Vremenske (temporalne) rečenice . . . . .306 Načinske (modalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299 EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE. . . .328 REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE .314 Uslovne (pogodbene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331 . . . . . . . . . . . . .298 ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331 REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .300 SUBJEKATSKE REČENICE. . . .301 Odnosne subjekatske rečenice . . . . .302 Odnosne objekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 Veznici sastavnih rečenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .319 RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE.292 SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . kondicionalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .317 ATRIBUTSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . .293 SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE. . . . .302 Zavisnoupitne objekatske rečenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .312 Namjerne (finalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .291 NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . .335 FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .352 RAZGOVORNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNA INTONACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNI AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .354 LITERATURA. . . .347 NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNA MELODIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .334 REČENIČNA PAUZA . . . . . . 343 NAUČNI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .344 ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Nikčevića bilo o gramatikama srpskohrvatskoga / srpskoga jezika koje su se u Crnoj Gori službeno upotrebljavale). neophodno je prozboriti nešto o tim novinama. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a-. Ona je nastala kao plod koautorskoga rada jezikoslovaca specijalizovanih za navedene gramatičke oblasti. Tradicionalni termin jotovanje zamijenjen je terminom jotacija (prema palatalizacija. dakle kao imenice srednjega roda na -ø. morfologija. sibilarizacija i sl. Njihova osnova (a ne one) završava na konsonant (npr. To su Adnan Čirgić. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c. te alternacija ije//je//e//i. Njome je obuhvaćena fonologija (i fonetika). čast tradicionalno su navođene kao imenice koje završavaju na konsonant. Među njima opisana je i treća palatalizacija kao alternacija konsonanata k. sintaksa i funkcionalni stilovi. Time se ističe da su se u crnogorskome standardnom jeziku. kao glasovne promjene izazvane morfološkim uzrocima. Ivo Pranjković i Josip Silić. morfonologija. U vezi s time ističe se prva novina ove gramatike. realizovala 33 od 36 potencijalnih fonema štokavskoga jezičkog sistema. umetnuto a kao glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice. U prvome dijelu (fonetika i fonologija) prikazana su i funkcionalna (fonološka) i artikulacijsko-akustička (fonetska) svojstva glasova. Poglavlje o morfologiji donosi nekoliko novina u odnosu na dosadašnje gramatičke opise. uz saradnju Jelene Šušanj. Imenice tipa kost. Ona u standardni crnogorski fonološki sistem uvodi dva „nova“ člana: ś i ź. tel-et-a).PREDGOVOR Ova je gramatika prva službena gramatika crnogorskoga jezika. zje > źe). za razliku od ostala tri štokavska standardna jezika. kost-ø. Te glasovne promjene prikazane su u poglavlju o morfonologiji.). koja uslovljavaju pojavu glasovnih promjena. Tako su prikazane i imenice srednjega roda tipa tele (tel-e-ø. Ti „novi“ fonemi u crnogorskome jeziku nastali kao produkt jekavske jotacije (sje > śe. Imenice na -a sa značenjem muške osobe ovđe se tretiraju kao imenice ženskoga roda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 15 .). U ovoj gramatici one su prikazane kao imenice na -ø (nulti morfem). Budući da ova gramatika donosi neke novine u odnosu na sve dosadašnje gramatike u Crnoj Gori (bilo da je riječ o prvoj gramatici crnogorskoga jezika Vojislava P. Objašnjena su razlikovna svojstva glasova i pokazano što čini prirodu fonema. tvorba riječi. Posebna pažnja posvećena je podjeli riječi na slogove i pravilima distribucije fonema u konsonantskim grupama. Morfonološke promjene do kojih dolazi pri tvorbi riječi ili glagolskih oblika opisane su uz te pojave i u poglavlju o morfologiji i u poglavlju o tvorbi riječi. kost-i itd. pridjeva itd.

atributiv.). U dijelu o tvorbi riječi objašnjena je prefiksalna. Osim te školske gramatike u posebnoj publikaciji prikazaće se akcenatski sistem crnogorskoga standardnog jezika. prezent prezentsku. Prije ove gramatike taj je glagolski oblik tretiran kao dijalektalno obilježje. a ne kao slaganje. hoćah viđeti). Novina je u tome što je prefiksalna tvorba riječi prikazana kao izvođenje. apoziciju i atributsko-prilošku odredbu. Autori 16 PREDGOVOR .jer se mijenjaju kao i sve druge imenice (ženskoga roda) na -a. Osim sintakse rečenice dat je opis i sintakse teksta (uključivanje rečenica u tekst. sufiksalna i prefiksalno-sufiksalna tvorba. želja ili uslov u prošlosti (npr. a nastavak dio koji se mijenja). Tako je. apozitiv i atributsko-prilošku odredbu zamijenjena je podjelom na atribut. koja je učestvovala u finalizaciji cjelokupnoga gramatičkog opisa crnogorskoga jezika i izvršila lekturu i korekturu knjige. recimo. u poglavlju o sintaksi posebno su obrađeni prijedlozi. I podjela glagola na vrste i klase predstavlja novinu u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori. Ukazana je razlika između glagolskoga korijena i glagolske osnove (korijen je jednomorfemski. morfem itd. Po sintaksičkim svojstvima atributiv i apozitiv pripadaju apoziciji odnosno atributu. a osnova dvomorfemska – čini je korijenski i sufiksalni morfem).) i svoje uvijek iste nastavke (osnova je nepromjenljivi dio. U sintaksički opis crnogorskoga jezika unijet je i potencijal imperfekta kojim se označava neostvarena mogućnost. tradicionalno upotrebljavani termin sintagma zamijenjen terminom sintagmem (u skladu s ostalim -em-strukturama: fonem.) na nivou apstraktnosti (kao izvanrečenična kategorija). pa ih nije potrebno izdvajati kao poseban tip odredaba. Tradicionalna petočlana podjela imenskih odredaba na atribut. Izmjene u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori unijete su i kad je u pitanju terminologija. veznici i rječce. imperfekat imperfekatsku itd. kako je to rađeno u dosadašnjim gramatikama u Crnoj Gori. vezna sredstva (konektori) i tipovi veza među rečenicama i sl. namijenjene u prvome redu osnovnom obrazovanju. Iako su u dijelu o morfologiji opisane sve vrste riječi. pa je tako prikazana veza između morfologije i sintakse (morfosintaksa) kao što je u drugome dijelu knjige prikazana veza između fonologije i morfologije (morfonologija). morfofonem. apoziciju. U vezi s time treba istaći da je napravljena razlika između roda imenica i pola osobe koja se njima označava. odnosno njihove sintaksičke službe. Na kraju je dat i kratak opis funkcionalnih stilova crnogorskoga jezika. Pokazano je da svaki glagolski oblik ima svoju osnovu (infinitiv infinitivnu. Ova će gramatika biti polazište za nastanak školske gramatike crnogorskoga jezika. Posebnu zahvalnost dugujemo Jeleni Šušanj.

FONETIKA I FONOLOGIJA .

.

Npr. visinu i boju. Različite kontekstualno uslovljene varijante fona nazivaju se alofoni (npr.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Fonetika je dio jezikoslovlja koji se bavi glasovima. Fonem je najmanja razlikovna jedinica koja se ne može rastavljati na manje djelove i nema svojega značenja. razlikuju se po srednjemu fonemu. Ime je dobila od grčke riječi phoné. Razlikovna funkcija fonema. tako je fonem osnovna jedinica fonologije. koja znači glas. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 19 . Kao što se vidi u navedenim primjerima. Svaki glas pośeduje tri elementa: jačinu. Riječi sav i suv npr. Dio fonetike koji proučava rad i položaj govornih organa u procesu stvaranja glasova naziva se artikulacijska fonetika. Fonemi se glasovno realizuju kao foni. Fonetika opisuje glasove sa fiziološkoga (artikulacijskog) i fizičkoga (akustičkog) aspekta. a fonemi š i ž samo u jednom svojstvu (zvučnost – nezvučnost). alofoni ne vrše razlikovnu funkciju. fonemi ś i r razlikuju se po svim artikulacijskim svojstvima. riječi sad i sat po finalnome i sl. sastoji se u tome što fonemi služe za razlikovanje jedinica u čiji sastav ulaze. Kao što je glas osnovna jedinica fonetike. n u nos i bingo ili m u more i ambis. Fonologija je dio jezikoslovlja koji se bavi funkcijom glasova u jeziku. Zato se ona naziva i funkcionalna fonetika. đe je njihov različit izgovor uslovljen različitim glasovnim kontekstom u koji stupaju). Distinkcija se može vršiti pojedinim ili svim svojstvima fonema. U različitim kontekstima fonemi se mogu različito glasovno realizovati. Tim akustičkim (fizičkim) svojstvima glasova bavi se akustička fonetika. kao njihova osnovna funkcija.

VOKALI (SAMOGLASNICI) Vokali ili samoglasnici su glasovi pri čijem izgovoru vazdušna struja koja polazi iz pluća prolazi kroz dušnik. Prema položaju jezika u procesu artikulacije vokala ti glasovi se dijele na vokale prednjega. o i u. Vokal a je vokal srednjega reda jer se jezik pri njegovu izgovoru samo malo povlači unazad – bolje reći. i. nazivaju se i samoglasnici. Sačinjavaju ga vokali: a. srednje (e i o) i niske (a). Zato se oni i zovu vokali prednjega reda. Pošto se mogu izgovarati sami za sebe i samostalno (bez konsonanata) činiti slog. konsonante (suglasnike) i sonante (glasnike). pokrećući glasne žice u grkljanu. pri njihovu izgovoru glasne žice trepere. jezik je pri izgovoru toga vokala gotovo nepomičan. Vokali mogu biti labijalizovani i nelabijalizovani. Pri izgovoru vokala o i u jezik se kreće prema zadnjemu dijelu usnoga otvora i uzdiže prema zadnjemu ili mekom nepcu. Svi vokali u crnogorskome standardnom jeziku mogu biti dugi i kratki. Labijalizovani vokali su: o i u. e i i. glasovi se u crnogorskome jeziku dijele na vokale (samoglasnike). a vazdušna struja slobodno izlazi kroz usni otvor. 20 FONETIKA I FONOLOGIJA . odnosno prema karakteru prepreke prilikom njihova izgovora.PODJELA GLASOVA Prema položaju govornih organa. Vokalski je sistem crnogorskoga standardnog jezika petočlan. Stoga se ta dva vokala zovu vokali zadnjega reda. Pri izgovoru vokala e i i jezik se kreće prema prednjemu dijelu usne šupljine i uzdiže prema prednjem (tvrdome) nepcu. e. slobodno (bez prepreka) izlazi kroz usta. Prema visini jezika u odnosu na nepca tokom artikulacije vokala ti glasovi se dijele na visoke (i i u). a nelabijalizovani su: a. Dakle. u zavisnosti od učešća usana u procesu njihove artikulacije. srednjeg i zadnjega reda.

t. Podjela konsonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. f. c = t + s). g. kao i u ostalim štokavskim standardnim jezicima. ǯ (u pismu dž). koja proizvodi navedene glasove. ʒ́ (u pismu đ). ź. starac bi. h i c: Ƒ (u izgovoru: gȍlƑ bi). Konsonanti ne mogu biti nosioci sloga. ź zadnjonepčani (velarni): k. 2. Na mjestima toga dodira stvaraju se konsonanti ili suglasnici. Kad se vazdušna struja naglo probije kroz tu prepreku. 3. pa se stoga i zovu sliveni (č = t + š. ž. dok pri izgovoru nezvučnih konsonanata vazdušna struja ne stvara treperenje glasnih žica. Konsonanti Ƒ. ʒ (u izgovoru: stȁraʒ bi) i γ (u izgovoru: òraγ bi). z. c prednjonepčani (palatalni): č. g. Osim f. Ti glasovi sastoje se od praskavoga (eksplozivnog) i frikativnoga (strujnog) elementa. Pri njihovu izgovoru govorni organi se toliko približavaju da se stvara potpuna prepreka vazdušnoj struji. orah bi. Podjela konsonanata po zvučnosti Konsonanti se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne. š. Među sonantima i vokalima nema opozicije zvučnost – nezvučnost jer su i jedni drugi zvučni glasovi. c. h Podjela konsonanata po načinu tvorbe Po načinu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. s. ć. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 21 . vazdušna struja pri izgovoru konsonanata nailazi na prepreke koje stvara jezik ili donja usna dodirujući se s ostalim (nepokretnim) djelovima govornoga aparata. Pri njihovu izgovoru govorni organi prave tjesnac kroz koji struji vazduh. dž = d + ž. 2. stvara se „prasak“ ili „eksplozija“. ś. d. h. 5. p usneno-zubni (labio-dentalni): f zubni (dentalni): d. t.KONSONANTI (SUGLASNICI) Za razliku od izgovora vokala. dvousneni (bilabijalni): b. š. Pri izgovoru svih zvučnih konsonanata glasne žice trepere. p. ǯ. Strujni ili tjesnačni (frikativi): s. ć. γ i Ʒ u crnogorskome jeziku. ć = ť + ś. Pregradni ili praskavi (eksplozivi): b. h i c. đ = ď + ź. u kojima se javljaju zvučni parnjaci nezvučnih glasova f. ž. ali njihovo postojanje u jezičkome sistemu pokazuju kontekstualno uslovljeni izgovori u primjerima poput: golf bi. 3. k. z. ʒ́. nijesu realizovani kao fonemi. 4. Polupregradni ili sliveni (afrikati): č. ś. svi konsonanti imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti.

prst. npr.: krv. lj i nj kao i̯ (=j). Podjela sonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe sonanti mogu biti: 1. razrgati i sl. brčkati. a sonanti j. ali i u dvosložnim i višesložnim riječima. r i n bilabijalni (dvousneni): m Po načinu tvorbe sonanti m. pa preuzima slogotvornu funkciju. trljati i sl. 3. 22 FONETIKA I FONOLOGIJA . a zvučnost i lakši prolaz vazdušne struje povezuje ih s vokalima.Osim pomenutih zvučnih parnjaka glasova f. ĺ (u pismu lj) i ń (u pismu nj) usneno-zubni (labiodentalni): v alveolarni: l. npr.: strknuti. odnosno praskavo-nosni jer nastaju kao i ostali praskavi konsonanti. Pri izgovoru tih glasova glasne žice trepere. rgati. te na početku riječi ispred konsonanata i u riječima dobijenim od njih prefiksacijom. h i c. zarđati. Njihov izgovor nastaje tokom trajanja prepreke. a vazdušna struja lako savladava prepreke nastale dodirom govornih organa. samoglasničko ili vokalno r. Postojanje prepreke pri izgovoru približava ih konsonantima. krš. 4.: rđati. trčati. Sonant r (u nekim slučajevima) može biti nosilac sloga. 2. Tabela zvučnih i nezvučnih konsonantskih parnjaka u savremenome crnogorskom standardnome jeziku izgleda ovako: Zvučni Nezvučni b p g k d t ʒ́ ć z s ž š ź ś ǯ č f h c SONANTI (GLASNICI) Sonanti ili glasnici su glasovi koji se po artikulaciji nalaze između konsonanata i vokala. U stručnim jezikoslovnim tekstovima vokalno r obilježava se kao . krčati. ĺ (=lj) i ń (=nj). n i ń su praskavi.. prednjonepčani (palatalni): i̯ (u pismu j). strv. Javlja se najčešće u jednosložnim riječima đe nema vokala. glasovi đ i dž se u stručnim jezikoslovnim tekstovima bilježe kao: ǯ (=dž) i ʒ́ (=đ). vrh. rt i sl. npr. pa se naziva slogotvorno.

m. kompaktnost – nekompaktnost Kompaktnost nastaje kad se pri izgovoru glasova (čije je ona obilježje) jezik (gornjom površinom ili zadnjim dijelom) opre o nepce (meko ili tvrdo). što stvara izrazit šum. g. š. o i u. bilo da je stvara dodir zuba i vrha jezika. proizvodi različite tonove slivene u jedan zvuk. 5. e. koja tada. n. ć. Obilježje difuznosti imaju vokali i i u. ś. k. k. p. ʒ́. ǯ. i. r i l te konsonanti b. nagomilavajući zvučnu energiju u sredini spektra. turbulentnost – neturbulentnost Turbulentnost (šumnost/konsonantnost) izaziva prolazak vazdušne struje kroz prepreke. f i h. Sonanti su u pogledu tih razlikovnih obilježja neutralni (oni nijesu ni vokali ni konsonanti) jer vazdušna struja prolazi slobodno iako nailazi na prepreku. t. 4. h i c. ž. k. c i f. ʒ́. g. d. š. z. p. ĺ i ń te konsonanata č. p. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 23 . ǯ. ž. 2.RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA Na osnovu akustičkih svojstava glasova u crnogorskome jeziku može se odrediti deset pari njihovih razlikovnih obilježja: 1. s. gravisnost – negravisnost Gravisnost je posljedica nagomilavanja zvučne energije u dubini spektra. d. ś. z. ź. Turbulentnost je obilježje pravih konsonanata: b. Ona je obilježje vokala o i u. difuznost – nedifuznost Difuznost nastaje stvaranjem prepreke na prednjem dijelu usnoga otvora – bilo da prepreku stvaraju usne. sonanata v i m i konsonanata b. g i h. sonanata i̯. ź. pri čemu vazdušna struja ne nailazi na prepreku. t. što stvara prepreku vazdušnoj struji. Kompaktnost je obilježje vokala a. vokalnost – nevokalnost Vokalnost izaziva treperenje glasnih žica. ć. sonanti v. f. s. č. 3. Vokalnost je obilježje vokala: a.

zvučnost – nezvučnost Zvučnost je posljedica treperenja glasnih žica. p. a obilježje konsonanta k turbulentnost. svih sonanata (v. f i c. ž. i̯. Svako obilježje podrazumijeva odnos „da – ne“. ś i š. kao posljedica udara vazdušne struje pri prolasku kroz prepreke koje stvaraju govorni organi. Tako se glasovi označavaju prisutnošću i odsutnošću obilježja. nazalnost – nenazalnost Nazalnost (nosnost) nastaje kad pri izgovoru glasova vazdušna struja slobodno prolazi kroz nosnu šupljinu. z i ǯ. f. Vazdušna struja pri izgovoru zvučnih glasova izaziva treperenje glasnih žica. i̯. t. npr. npr. ń i r) i konsonanata b. napetost itd. ś. ź. 7. gravisnost. raspoređena duž cijeloga spektra. 8.6. napetost – nenapetost Napetost je osobina glasova pri čijem se izgovoru stvara napregnutost (napetost) mišića govornih organa. o i u). prekidnost – neprekidnost Neprekidnost je obilježje glasova pri čijemu izgovoru vazdušna struja slobodno prolazi kroz usni otvor. glasovi mogu imati po nekoliko navedenih obilježja. sonanata ĺ. š. n. i. djelimično ulazi u nosni otvor. Stridentnost je obilježje sonanta v i konsonanata z. s. ž. i. m. n i ń. ś. Zvučnost je obilježje svih vokala (a. ʒ́. o i u). s. š. f i h. ž. ǯ. obilježje vokala i vokalnost. ń i r te konsonanata k. ć. a t je nezvučan. s. Neprekidnost je obilježje svih vokala (a. Kao što se vidi. d. a i je nekompaktno i sl. e. Tako je npr. Razlikovna obilježja uvijek su u binarnome odnosu i utvrđuju se preko minimalnih parova fonema. ź. neprekidnost. difuznost. h. l. Ta je osobina obilježje vokala i i u. zvučnost i napetost. 10. l i ĺ te konsonanata z. konsonant d je zvučan. pa zvučni glasovi imaju i elemenata nazalnosti. Nazalnost je obilježje sonanata m. a je kompaktno. g. 9. Minimalni par je par fonema koji se razlikuju po jednome razlikovnom obilježju. sonanata v. stridentnost – nestridentnost Stridentnost je obilježje glasova pri čijem se izgovoru stvara jak šum. ĺ. č. Pri njihovu izgovoru stvara se jaka zvučna energija. kompaktnost. e. 24 FONETIKA I FONOLOGIJA . ź. č.

npr. 3. pred-śed-nik. granica sloga nalazi se između njih. npr. njutn i sl. i̯. npr. U pozajmljenicama i imenima iz stranih jezika slogotvorni mogu biti i fonemi l. l. npr.. onda to mora biti vokalski fonem. l. krš. dok konsonanti ne mogu imati slogotvornu funkciju. granica sloga nalazi se ispred nje. Dakle. ru-ka. i̯.PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE Slog je jezička jedinica koja se sastoji od jednoga ili više fonema izgovorenih tako da predstavljaju jedinstvenu izgovornu cjelinu. pje-va-ti i sl. Međutim. me-čka i sl. Otvoreni slog je onaj na čijem se kraju nalazi vokal. a na prvome mjestu bilo koji konsonant (ne i sonanti). iz-vor. a na drugome bilo koji osim sonanata v. Ako je na prvome mjestu u konsonantskoj grupi praskavi konsonant. osim konsonanta s u uzvicima poput pst. u-to-pli-ti. Lim-lja-ni. kru-na.: gu-śe-ni-ca. prst. ĺ ili r. svi-je-tlje-ti i sl. 2. ĺ i n. Ako je konsonantska grupa sastavljena od dva sonanta. Osnovno je pravilo da se slog završava iza vokala. šmirgl. Za određivanje glasovne (fonetske) granice između slogova u nagomilanim konsonantskim grupama u sredini riječi potrebno je znati ova pravila: 1. ku-ća. onda je u pitanju zatvoreni slog. Ukoliko se slog završava konsonantom ili sonantom. pse-to. granica sloga se tada nalazi ispred takve konsonantske grupe. Ukoliko je na drugome mjestu u konsonantskoj grupi koji od sonanata v. Ukoliko konsonantska grupa počinje frikativom ili afrikatom. knji-ga. ku-čka. đe-do-vi-na i sl.: pri-svo-ji-ti. u riječima često dolazi do nagomilavanja konsonantskih grupa. npr. vo-ćka. lop-ta i sl. Kremlj. pa se granica sloga određuje na dva načina: glasovno (fonetski) i semantički (psihološki). 4.: spektakl. mot-ka. nosilac sloga može biti bilo koji vokal ili sonanti r (slučajevi u kojima sonant r ima vokalsku funkciju već su opisani) i m u uzvicima poput hm. npr. mhm i sl. Pljev-lja. gugl.: jed-na-či-na.: ku-ća. pre-pri-ča-ti. ĺ ili r. Slog može biti otvoren i zatvoren.: ko-šta-ni.: rad-nik. brat-stvo. kon-voj i sl. Svaki slog mora sadržati jedan vokal ili sonant r u vokalskoj funkciji. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 25 . npr. granica sloga nalazi se između njih.: ne-đe-lja. Ukoliko je slog sastavljen od jednoga fonema. npr. npr. ru-ka i sl.: mur-va. iz-gon i sl. za-sta-va.

: za-vje-tri-na. medijalnom i finalnome. grozd. Navedeni kriterijumi za određivanje glasovne (fonetske) granice sloga ne moraju se poklapati sa psihološkom ili semantičkom granicom između slogova. Rečeno je da se npr. grupa kt može realizovati u svim pozicijama u riječi. Takva je npr. kramp i sl. naraštaj. Sve ostale konsonantske grupe koje se javljaju na kraju riječi pokazatelj su da govorni niz u koji spadaju ne pripada fonološkome sistemu štokavskoga jezičkog sistema. Na semantičku (psihološku) granicu između slogova ne utiče priroda glasova koji se nalaze u kontaktu. jednu konsonantsku grupu ne mogu činiti dva fonema suprotna po zvučnosti ili dva istovjetna fonema. dažd). konsonantske grupe fonema št i žd mogu realizovati u svim položajima u riječi. žd (gost. recimo.: a. 26 FONETIKA I FONOLOGIJA . U fonološkome sistemu crnogorskoga jezika ta se grupa razdvajala nepostojanim a. a neke se realizuju samo u medijalnoj poziciji. PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA Fonemi u konsonantskim grupama imaju ograničenu raspodjelu. mogu stajati u svim pozicijama u riječi: štap. neke samo na kraju. Tako se npr. Međutim. Grupa mp. već je ona značenjski uslovljena. plašt / žd(e)rati. O tome će više riječi biti u daljem tekstu. prišt. grupa rz: rzati. I redosljed fonema utiče na njihov raspored u konsonantskoj grupi. b. brožditi. čiju fleksibilnost upotrebe u različitim položajima u riječi izaziva priroda fonema . Ona zavisi od fonološkoga sastava grupe. npr. za-vjet i sl. glasovna (fonetska) granica: i-zja-vi-ti. Npr. št. neke konsonantske grupe mogu se ostvarivati samo na početku riječi.: nokt(-ø) > nokat(-ø) i sl. semantička (psihološka) granica: iz-ja-vi-ti. vožd. odnosno crnogorskoga jezika. Pravila raspodjele konsonantskih fonema u crnogorskome jeziku narušena su prijemom riječi iz stranih jezika. Razilaženje glasovne i psihološke granice javlja se u složenicama đe se lako može odrediti semantička granica između nekadašnjih posebnih djelova složenice. položaja konsonantske grupe u riječi i redosljeda fonema u toj grupi. Konsonantske grupe fonema št i žd. U domaćoj leksici crnogorskoga jezika konsonantske grupe fonema koje se javljaju u finalnoj poziciji u riječi jesu st.. trzati. tro-mje-se-čje. kontaktirati. i-zja-sni-ti itd. istovjetnosti ili različitosti artikulacijsko-akustičkih svojstava pojedinih fonema. npr. brz. npr.To pravilo ne važi u slučajevima kad se na drugom mjestu nalazi sonant i̯ iz jekavskoga i̯e (je). iz-ja-sni-ti itd.: štampati. Određene konsonantske grupe fonema mogu stajati u bilo kojem položaju u riječi – u inicijalnome. ali su te riječi primljene iz stranih jezika: ktitor. zd. pakt. npr. ostvaruje se samo u medijalnoj i finalnoj poziciji. na primjer. Ograničenja u raspodjeli fonema unutar konsonantske grupe uslovljena fonološkim sastavom njihovim zavise od sličnosti.

Musorgski i sl.: podstaknuti. npr.: ščepati < sčepati iščeznuti < isčeznuti < izčeznuti raždžilitati < razdžilitati iždžikljati < izdžikljati mišlju < mislju išćerati < isćerati nošnja < nosnja pažnja < paznja grožđe < grozđe ražđakoniti < razđakoniti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 27 .: slatko < sladko vrapca < vrabca istrčati < iztrčati opstati < obstati Napomena: U pismu se to pravilo ne primjenjuje kad su u pitanju konsonantske grupe ds.: zdizati < sdizati svadba < svatba zbiti < sbiti zgaziti < sgaziti 2. Ispred palatalnih konsonanata konsonanti s i z realizuju se kao š i ž.. npr. nad-živjeti). podśetiti. jurisdikcija. Ispred nezvučnoga konsonanta može se realizovati samo nezvučni konsonant. npr. dś i neke riječi i imena iz stranih jezika. o čemu će više biti riječi u poglavlju o glasovnim promjenama. Ispred zvučnoga konsonanta može se realizovati samo zvučni konsonant. viđećemo da se one u izmijenjenome redosljedu ne mogu realizovati (izuzetak čine te grupe koje su tvorbeno uslovljene. podšišati.Međutim. npr. PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA Svojstvo zvučnost – nezvučnost uslovljava dva pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1. dš. npr. ako zamijenimo njihov redosljed u konsonantskim grupama. Mjesto tvorbe konsonanata uslovljava ova pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1.

: ozljeda < ozlijediti sljedeći < slijediti snjegovi < snijeg 3. najjeftiniji.: stambeni < stanbeni zelembać < zelenbać Istovjetnost ili sličnost artikulacijsko-akustičkih svojstava fonema u konsonantskim grupama uslovljava ova pravila njihove raspodjele: 1. Ta glasovna realizacija bilježi se u pismu samo u slučajevima kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. Konsonanti s i z na kraju prefiksalnoga morfema ispred ĺ i ń ostaju nepromijenjeni. npr. ʒ́. te u nekim slučajevima u kojima bi navedena realizacija izazvala poremećaj značenja riječi (o tome više u odjeljku o gubljenju konsonanata). ǯ.: bežični < bežžični < bezžični isisati < issisati < izsisati bezvučni < bezzvučni To pravilo ne primjenjuje se u pismu kad je u pitanju grupa jj u superlativu: najjači.: ostaci < ostatci oče < otče simidžija < simidǯija čitaću < čitat ću 28 FONETIKA I FONOLOGIJA .2. Npr. Sonant n ispred konsonanta b realizuje se kao m. 2. npr. npr. npr. ć. najjednostavniji i sl. Konsonanti d i t ne realizuju se u grupama s afrikatima č. U konsonantskoj skupini ne mogu se realizovati dva istovjetna konsonantska fonema.: sljubiti sljuštiti izljepšati izljubiti iznjihati raznježiti 4. c. Konsonanti s i z ispred ĺ i ń nastalih jekavskom jotacijom realizuju se kao s i z.

tc. dʒ́. tć.To se pravilo ne realizuje u pismu kad se konsonanti d i t nađu u riječima na kraju prefiksalnoga morfema u skupinama tč. dǯ (više o tome u odjeljku o gubljenju konsonanata). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 29 .

.

MORFONOLOGIJA .

.

: krajnje k u riječi junak različito se kontekstualno realizuje u zavisnosti od oblika i tvorbe riječi: junak – junače – junaci – junačina i sl. Npr. Osnovna jedinica morfonologije jeste morfonem ili morfofonem.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfonologija (morfofonologija) je oblast gramatike koja proučava fonološki sistem nekoga jezika i promjene elemenata toga sistema koje su izazvane promjenom oblika riječi i tvorbe riječi. odnosno ispituje gramatičke (morfološke i tvorbene) uslove koji utiču na pojavu određenoga fonema. Kao sinonim za morfo(fo)nologiju ponekad se upotrebljava i termin morfo(fo)nematika. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 33 . koje su uslovljene kontekstom. Termin morfonologija nastao je spajanjem termina fonologija i morfologija jer taj dio gramatike povezuje fonologiju s morfologijom i tvorbom riječi. Morfonologija dakle proučava sistem međusobnih odnosa fonologije i morfologije s tvorbom riječi. Ona ispituje fonološki različite oblike jednoga morfema.

pȍtreba i sl. visini i dužini izgovora. VRSTE AKCENATA U crnogorskome standardnom jeziku razlikuju se ovi akcenti: kratkosilazni dugosilazni kratkouzlazni dugouzlazni ȁ â à á ȅ ê è é ȉ î ì í ȍ ô ò ó ȕ û ù ú ȑ ȓ  ŕ U primjerima tipa kȍsa. koji se piše iznad vokala u naglašenome slogu. pri čijem izgovoru njegova jačina i visina naglo opadaju. a da visina i jačina opadaju. stôg. lâmpa. Vokali mogu mijenjati svoju dužinu (kvantitet) u različitim oblicima jedne iste riječi (npr. Takav naglašeni slog nalazi se pod dugosilaznim akcentom. śên. 34 MORFONOLOGIJA . Akcenti se ponekad bilježe i u tekstovima druge vrste radi postizanja preciznosti. Akcenatski je sistem crnogorskoga standardnog jezika četvoročlan. kao npr. naglašeni slog nalazi se pod kratkosilaznim akcentom. vjȅtar. Svaki akcenat ima svoj poseban znak za obilježavanje. Crnogorski jezik pośeduje dva silazna i dva uzlazna akcenta. kȕća. Nosilac akcenta u riječi je slog s naglašenim izgovorom. u slučajevima homonimije tipa kȍsa – kȏsa.AKCENAT Slogovi u riječi razlikuju se po jačini. pȁs. klêtva i sl. ljût. U štokavskome sistemu. zâbrana. đȁvo. U riječima pîvo. grâd. Pri njihovu izgovoru zapaža se da je naglašeni slog dug. rȏg – rȍgovi. klȁčnica. grȁd – grȃd i sl. đe se isti vokal na istome mjestu u riječi različito izgovara u različitim njezinim oblicima – u konkretnome slučaju u nominativu jednine i nominativu množine). a samim tim i u crnogorskome jeziku. a koristi se uglavnom u stručnim i naučnim jezikoslovnim tekstovima. takođe je naglašen prvi slog. U navedenim primjerima naglašen je prvi slog. grȁd. Posebno naglašavanje tih triju komponenata sloga naziva se akcenat. svi vokali mogu biti dugi i kratki.

3. lèćeti.U primjerima tipa śèkira.: dân. porast visine i pad jačine. Riječ je o ovim pravilima: 1. a njegova visina pri izgovoru ne opada. ráditi i sl. npr. skôk. dok mu jačina opada. visina raste. òdgledati. nȉkakav. sȁn. dànas i sl. U primjerima tipa rúka. pročìtati. kȑš. jùnāk. Slog koji se nalazi poslije sloga pod uzlaznim akcentom (bilo da je riječ o dugome bilo o kratkome akcentu) uvijek je na približno istoj tonskoj visini kao i akcentovani slog odnosno njegov završni izgovorni dio. a njegova visina raste. U navedenim primjerima svi akcenti nalaze se na prvome slogu. a izgovor sloga koji mu slijedi ośetno je niži. a izražena visina s početka izgovora opada prema kraju istovremeno s jačinom. rezimê). nôć. Kao što se iz navedenih primjera vidi. Taj naglašeni slog je kratak. rȁt i sl. svaki od četiri akcenta u crnogorskome standardnom jeziku ima jasno diferencirana svojstva. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 35 . osim posljednjega sloga višesložnih riječi (liše rijetkih izuzetaka koji se tiču nekih tuđica. 2. pjȅsma. MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Riječi se u crnogorskome standardnom jeziku akcentuju prema određenim pravilima. a u crnogorskome jeziku može biti akcentovan svaki slog. Međutim.. gláva.: prâvī. dok mu jačina ośetno opada. Obilježja dugosilaznoga akcenta jesu dug izgovor. a jačina izgovora opada. vŕćeti. IZGOVOR AKCENATA Kratkosilazni akcenat karakteriše kratkoća izgovora i naglo i istovremeno opadanje jačine i visine tona. śȅvēr i sl.: ȉstina. lûg. razgráditi i sl. śèđeti. Pored pomenuta četiri akcenta crnogorski jezik (poput ostala tri štokavska standardna jezika) čuva i postakcenatske dužine. Višesložne riječi mogu imati sve vrste akcenata. tako da je izgovor sljedećega sloga niži od sloga pod dugosilaznim akcentom. mláditi. akcenat se takođe nalazi na prvom slogu. dȍbrī. naglašeni (prvi) slog izgovara se dugo. nego raste. nèviđelica. npr. Takav akcenat naziva se kratkouzlazni. Jednosložne riječi imaju samo silazne akcente. strâh. Postakcenatske dužine mogu uslijediti poslije bilo koje vrste akcentovanoga sloga. Silazni akcenti (i dugi i kratki) mogu se naći samo na prvome slogu u riječi. Takav akcenat naziva se dugouzlazni. Ovđe je prvi slog izabran samo radi lakše ilustracije i raspoznavanja akcenata. Izgovor sloga pod kratkouzlaznim akcentom je kratak. národ.: pȁs. npr. npr. Slog pod dugosilaznim akcentom izgovara se dugo. òtac. grâd. npr. klêtva. to ne znači da je u crnogorskome standardnom jeziku samo prvi slog naglašen. koinê..

).: međù njima. otvòriti i sl.grȁd. i sl.] NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) U crnogorskome standardnom jeziku. tumače se na morfonološkome planu. národ. pokràj brata. [O mjestu akcenta i neakcentovanih dužina više će biti riječi u poglavljima o promjeni pojedinih vrsta riječi. okò kućē. Istu funkciju imaju i neakcentovane dužine. 6. dȍ neba i sl. prèd kuću. jed. vojníkā i sl. najgledànijī. Budući da su akcenti fonološka pojava koja je morfološki uslovljena. akcenat tih riječi može se prenijeti na proklitiku. Na nivou morfologije akcenat služi za razlikovanje pojedinih oblika jedne riječi. ȕ grād i sl. oko. Npr. izà kućē.: nè znā. Neakcentovane dužine nalaze se samo u postakcenatskome položaju (iza bilo koje vrste akcenta). prijedlozi: svi jednosložni prijedlozi (npr. prezenta glagola prègazīti) – prȅgazī (3. mimò kućē. npr. 36 MORFONOLOGIJA . preko.: grâd .4. dvosložni prijedlozi među. pokraj. npr. dȍbrī.). prijedlozi s prefiksom iz.). DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Akcenat kao distinktivno obilježje dio je i rječnika i morfologije. mimo. 5. Zato se i posmatra kao leksička i kao morfološka pojava. npr. mn.: tčati. čìtati. crnògorskī. lice jednine aorista glagola prègaziti) i sl. prekò brda. nè mislī. akcenat tih riječi ne prenosi se na njih. Uzlazni akcenti mogu se naći na bilo kojem slogu. lȕk – lûk i sl. iznàd kuće. nȁ vodu. osim na posljednjem. Na nivou leksike akcenat služi kao sredstvo za međusobno razlikovanje riječi.) – žénā (gen. kao i u cijelome štokavskom sistemu.: žèna (nom. Međutim. ima riječi bez svoga akcenta.: pûstī. iza. lice jed. npr. Akcenat se u crnogorskome standardnom jeziku ne može naći na posljednjem slogu višesložnih riječi. Takve riječi čine akcenatsku cjelinu s riječima ispred ili iza sebe. rukovòdilac. npr. nȁ vodu.(npr.: prègazī (3. Taj prenijeti akcenat može se na proklitici javiti ili kao kratkosilazni ili kao kratkouzlazni.: ù kuću. nàd njīm. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta pa akcenatsku cjelinu čine s riječju iza sebe nazivaju se proklitike. Ukoliko proklitike stoje ispred riječi s uzlaznim akcentom. kad proklitike stoje ispred riječi sa silaznim akcentom. Proklitike su: 1.

3. 2. zá te. dok dvosložni prijedlozi uz njih imaju kratkosilazni akcenat. nè mislī. nè vidī i sl. ćeš. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola biti: sam. ì mī.Jednosložni prijedlozi uz zamjeničke enklitike u akuzativu jednine imaju dugouzlazni akcenat. akcenat naglašenih riječi ne može se prenositi na enklitike. će. dativa i akuzativa ličnih zamjenica i povratne zamjenice sebe. ste. ú se. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 37 . npr. rječca ne: nè znā. Za razliku od proklitika. 2. zá se i sl. prȅdā te. 4.: ná me. je / smo. si.: prȅdā me. Enklitike su: 1. ná se. veznici: dà vidī.. ná te. prȅdā se. pȍdā se i sl. upitna rječca li. zá me. su. ú me. biste. bi. kraći oblici genitiva. ćete. bi / bismo. pȍdā te. 3. pȍdā me. oblici pomoćnoga glagola biti u aoristu: bih. 5. npr. nì ōn i sl. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: ću. biše/bi. će / ćemo. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta i akcenatsku cjelinu čine s riječju koja se nalazi ispred njih nazivaju se enklitike.

. đe je udruženo nekoliko glasovnih promjena različito uslovljenih: kobac – kobca (nepostojano a izazvano promjenom oblika riječi). ispjevati < izpjevati. kobca – kopca (jednačenje konsonanata po zvučnosti izazvano promjenom oblika riječi). stambeni < stanbeni) 3. Glasovi za koje je vezana određena glasovna alternacija nazivaju se alternanti. morfološki. raz-hladiti > rashladiti i sl. ištem < iskati. Takav je slučaj npr. alternatio = smjenjivanje. na granici prefiksalnoga morfema i osnove (opstati < obstati. na granici osnove i sufiksalnoga morfema (slatko < sladko. momak – momka i sl. Glasovne promjene javljaju se u različitim kontekstima: 1. pa tako dolazi do glasovnih promjena ili glasovnih alternacija (lat.GLASOVNE PROMJENE Glasovi se izgovaraju u većim cjelinama – u slogovima i riječima.: top-džija > tobdžija. đe suśedni glasovi zbog svoje prirode utiču jedni na druge. oformljen poslije dodavanja sufiksalnoga morfema. tvorbeno. đe do glasovne promjene u istoj riječi dolazi usljed promjene njenoga oblika. npr. 2.. npr.. rog – rožina. odnosno tvorbeno. fonološki. 3.: drug – družina. ruka – ručica itd. kobac – kobca – kopca. npr. promjena). Stoga govorimo o glasovnim promjenama kao morfonološkoj pojavi. u korijenskome morfemu (bregovi < brjegovi < brijeg. Međutim u brojnim slučajevima glasovne promjene uslovljene su i fonološki (položajno) i morfološki. Navedene fonološke promjene morfološki su uslovljene. u kojima na promjenu utiče novi glasovni kontekst. junače < junake < junak-e) 38 MORFONOLOGIJA . izatkati < iz-a-tkati) 2. U neposrednom dodiru priroda jednoga glasa može uticati na suśedni glas.: vuk – vuče. Glasovne alternacije u crnogorskome jeziku mogu biti različito uslovljene: 1. snaga – snazi. oraščić < orah-čić.

koji. Svi oni imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti.: vrabac: vrabca > vrapca ob-: občiniti > opčiniti baba: babski > bapski top: topdžija > tobdžija burek: burekdžija > buregdžija svat: svatba > svadba pod-: podcijeniti > potcijeniti raz-: razhodovati > rashodovati iz-: iztrčati > istrčati smeđ: smeđkast > smećkast Jednačenje konsonanata po zvučnosti ne bilježi se u ovim slučajevima: a. ili kad bi došlo do promjene u značenju riječi. potpredśednik. b.. podšišati. Bilo koji konsonant kad se nađe u kontaktu (u okviru jedne riječi) s konsonantom koji mu je suprotan po zvučnosti prelazi u svoj parnjak. nad krovom. gradski. I obrnuto. s bratom. a u izgovoru kròskuću/ kroskȕću. m.: kroz kuću. osim konsonanata f. a u izgovoru kmȅdbi). prvi od njih mijenja svoju zvučnost upravljajući se prema drugome. predškolski. prvi se konsonant zamjenjuje svojim nezvučnim parnjakom.Neke se glasovne promjene ne bilježe u pismu. Takva glasovna promjena naziva se jednačenje konsonanata po zvučnosti. l. pod prozor. npr.: predturski. uzzidati se (prema preturski i uzidati se) i sl. Npr. npr. ljudski. j. onda se i prvi mijenja u svoj zvučni parnjak. ĺ. odstupanje. kmet bi – u pismu. Kad se konsonanti različiti po zvučnosti nađu jedni pored drugih. ne utiču na promjenu zvučnosti kontaktnih fonema. Ako je drugi konsonant zvučan. n. niz polje. h i c. odšetati. kod kuće. iako su svi zvučni. predstava..: predstavništvo. uz pjesmu i sl. ń i r). konsonantski fonemi se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne. npr. JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI Kao što je u odjeljku o podjeli glasova rečeno. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 39 . To pravilo ne obuhvata sonante (v. kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnih konsonanata s. kao kad su u pitanju promjene koje se realizuju na granicama dviju riječi (kroz kuću – u pismu. predśednik. na granici nenaglašene i naglašene riječi. ako je drugi nezvučan. š i ś. podśeći i sl.

ne dolazi do jednačenja po zvučnosti. subpolarni. postdiplomski. npr. lišće (< lisće).: iščupati (< isčupati < iz-čupati). Musorgski. jurisdikcija. mašću (< masću). grožđe (< grozđe). JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE Jednačenje konsonanata po mjestu tvorbe je glasovna alternacija usljed koje dolazi do promjena u dvijema kategorijama: 1. e. šćućuriti (< sćućuriti). z > š. npr. gladac – gladca (a ne glaca ili glatca) i sl. iščeznuti (< isčeznuti < izčeznuti) i sl. vašingtonski. u izvedenicama. 40 MORFONOLOGIJA . iždžikljati (< iz-džikljati). u nekim stranim imenima i pridjevima koji su od njih izvedeni. konsonanti s i z u položaju ispred palatalnih konsonanata alterniraju sa š i ž. najčešće pozajmljenicama.c. koji ne podliježu gubljenju konsonanata (da bi se izbjegle nejasnoće u značenju) – kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnoga c.: pažljiv (< paz-ljiv). ž pred palatalnim konsonantima vrši se: a. u složenim riječima. hongkonški. adhezija. nokdaun. npr.. pašče (< pasče). ali ne i aparat rendgen). 2. mišlju (< mislju) i sl. Vašington. Midhat i sl. habsburški.: adherentan.: Habsburgovci. rašćerati (< rasćerati < raz-ćerati). podtekst i sl. b.. kad se zvučni konsonant ʒ́ nađe ispred sufiksalnog morfema -stv(o). vožnja (< voz-nja).: jadac – jadca (a ne jaca ili jatca). ali se ta glasovna realizacija bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. raždžilitati (< raz-džilitati). mladac – mladca (a ne mlaca ili mlatca). na granici između osnove i sufiksalnoga morfema. npr. f. na granici između prefiksalnoga morfema i osnove. predturski. u pojedinim slučajevima. sonant n ispred konsonanta b alternira sa sonantom m. d. nošnja (< nos-nja). kad bi se vršenjem jednačenja po zvučnosti finalnoga konsonanta iz prvoga dijela složenice izgubilo ili poremetilo značenje riječi. kao u riječi vođstvo. Jednačenje s. npr. Rentgen (samo kad je u pitanju ime..

najjunačkiji. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 41 . U superlativima pridjeva i priloga koji počinju sonantom i̯ glasovna promjena gubljenja udvojenoga i̯ na granici između prefiksalnoga morfema i osnove u pismu se ne bilježi. najjeftiniji. najjadniji itd. šnjegovi/śnjegovi. odbrambeni i sl. ozljeda. usljed. ozljeđivati. crvenperka itd. rasipati (< rassipati < razsipati). ž ne vrši se: a. stambeni.Jednačenje s. bestrujni (< besstrujni < bezstrujni). raznjihati i sl. sljedeći. posljednji.: bežični (< bežžični < bezžični). npr. vanbrodski. ražalostiti (< ražžalostiti < razžalostiti). isušiti (< issušiti < izsušiti) i sl. ako se konsonanti s i z nađu na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje palatalnim konsonantima ĺ i ń. Ukoliko se sonant n nađe ispred b ili p na kraju prvoga dijela riječi. najjasniji.: vanbračni. GUBLJENJE KONSONANATA Kad se jednačenjem konsonanata ili u tvorbi riječi nađu dva ista konsonanta jedan pored drugoga. b. sljepoća. jedanput. sljepački. npr. pošljednji/pośljednji.: zelembać. Sonant n ispred konsonanta b alternira sa m. ožljeda/oźljeda i sl. Već je rečeno da se ta glasovna promjena bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. koja se i u savremenome jeziku upotrebljava samo u tome obliku. iznjedriti i sl. prehrambeni. izljubiti. snježanica.. z > š. snjegovit. Npr. bezakonje (< bezzakonje). Takva glasovna promjena naziva se gubljenje konsonanata. Gubljenje konsonanata javlja se u izvedenicama pri udvajanju konsonanata s kraja prefiksalnoga morfema i početka osnove riječi. sljubiti.: najjači.: sljuštiti. ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu. Glasovne promjene tipa šljedeći/śljedeći. ako se konsonanti s i z nađu ispred ĺ i ń koji su nastali kao produkt jotacije. čukunbaba. npr. nijesu uvažene kao standardnojezičke. odjedanput. Ovđe izuzetak predstavlja jedino imenica šljeme. stranputica. raznježiti. izvanpartijski. dolazi do njihova uprošćavanja. najjužniji. razljutiti. pa je nezamjenljiva oblikom sljeme. najjednostavniji. npr.

: 42 MORFONOLOGIJA . superrevizorski. pot:ekst. odnosno utrla bi se razlika između 600 (šeststo) i rednoga broja šesto (6. predturistički. pret:urski. pruski (< prusski) i sl. vannastavni. pedeset (< peddeset < petdeset) i sl. protivvrijednost. npr. simidžija (< simiddžija < simitdžija). bici (< bitci < bitki). otćušnuti (a ne oćušnuti). npr. ć i č. postterapijski i sl. č i ǯ. nadtrčati. šeststogodišnjica i sl. Gubljenje konsonanata realizuje se i na granici između osnove i sufiksalnoga morfema.: nad:ii̯alekat. gubljenje konsonanata u pismu se ne bilježi. gubljenje konsonanata ne treba bilježiti u pismu kad su u pitanju riječi kao šeststo.: oca (< otca). otčepiti (a ne očepiti) i sl. potcijeniti (a ne pocijeniti). ako se konsonant t nađe na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje konsonantima c. nat:rčati itd. postdiplomski. Napomena: Iako se po pravilima distribucije udvojeni konsonantski skupovi izgovaraju uprošćeno.) i sl. pred:ržavni. pret:uristički. potcrtati (a ne pocrtati). poddijalekat. čitaću (< čitatću). podtekst. predturski. npr.: naddijalekat. pripovijeci (< pripovijetci < pripovijetki) i sl.: ruski (< russki).: šezdeset (< šezddeset < šestdeset). preddržavni. sreski (< sresski < srezski). jer bi se time izmijenilo značenje riječi.Takođe. Npr.. pod:ii̯alekat. napici (< napitci). npr. superrecenzija. Ta glasovna promjena obuhvata i konsonante d i t kad se nađu pred konsonantima c. U tim slučajevima u izgovoru se javljaju udvojeni konsonanti. francuski (< francusski < francuzski). npr. jer bi se time izgubilo značenje navedenih riječi. oče (< otče). ć. Gubljenje konsonanata vrši se i na granici dviju osnova u složenicama koje su nastale prostim srastanjem riječi (bez spojnoga morfema). otcijepiti (a ne ocijepiti). gubici (< gubitci). Međutim. preci (< pretci < predci). Pri građenju riječi konsonanti d i t s kraja osnove gube se ispred konsonantske grupe št. Npr. glasovna realizacija gubljenja udvojenoga konsonanta na granici između prefiksalnoga morfema i osnove ne bilježi se u pismu ni u ostalim slučajevima kad bi se time izmijenilo ili izgubilo značenje riječi.

gubi se kad se nađe poslije konsonanata š ili ž. društvo. plemićki. podgorički. sloboština. Tada i ć i s ostaju neizmijenjeni. kmetski. pozorišni. Konsonantske grupe st i nt ostaju u pismu neizmijenjene u pridjevima stranoga porijekla izvedenim sufiksalnim morfemom -n(i) i imenicama koje su izvedene sufiksalnim morfemom -kinj(a).: lupeštvo. siromaški i sl.: junački.: radosna. hrvaština. mnoštvo. b. nužni. hrvatski i sl. srasla. npr. ĺ. očvrsnuti. U prilozima i pridjevima sa sufiksalnim morfemom -sk(i) početno s iz toga morfema gubi se ako se nađe iza konsonanata č. Konsonanti d i t gube se iz grupa st. lingvistkinja.: protestni. vlasnik. ć. š i ž. ž. u vokativu jednine imenica muškoga roda. delinkventni. ž i š. nikšićki. svjetlosni. npr. zanatski. korisnik. izvrsna. mnogoboštvo i sl. lupeški. studentkinja i sl. i to u ovim kategorijama: a. npr. gospoština. kmetstvo. usmeno. odrasla i sl. h : č. čuva se kad se nađe iza konsonanta ć na kraju osnove. g. zanatstvo. đevojački.: bratstvo. Konsonant s iz sufiksalnoga morfema -stv(o): a. mladićki. rašta i sl. viteštvo. punomoćstvo. bolešljiv. liska. PRVA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. npr.nemaština. hajdučki. bolesnik. tazbina.: preimućstvo. g i h iz korijenskoga morfema nađu ispred gramatičkoga morfema -e.. m. pokućstvo. Ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu kad se konsonant t nađe pred sufiksalnim morfemima -stv(o) i -sk(i). komunistkinja. Ta glasovna promjena vrši se pod ovim uslovima: Kad se konsonanti k. godišnji. prelaze u č. zaliska. npr.: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 43 . boravišni. npr. mladićstvo i sl. zd. azbestni. npr. bratski. siromaštvo. š naziva se prva palatalizacija. strasno. hrvatstvo. n ili ń. št i žd kad se te grupe nađu ispred konsonanata b i k i sonanata l.

postrigoh) Konsonanti k.: ruka: ručni noga: nožni uho: ušni c. tuku) moći: možeš (3. npr. jed. ispred sufiksalnoga morfema -an(ø) u tvorbi pridjeva od imenica.: muka: mučan mrak: mračan briga: brižan strah: strašan b.: đevojka: đevojčina stog: stožina ruka: ručetina noga: nožetina streha: strešetina knjiga: knjižica 44 MORFONOLOGIJA . l. -in(a). ž i š i pod ovim uslovima: a. mn. vuku) tući: tučem (3. npr. mogu) c. šk i žk > šk). mn. l. ispred sufiksalnoga morfema -n(i) u tvorbi pridjeva od imenica. npr. l. -ić(ø). g i h iz korijenskoga morfema alterniraju sa č. npr. u imenicama izvedenim od imenica sufiksalnim morfemima -ic(a). mn. u oblicima prezenta glagola. ispred sufiksalnoga morfema -sk(i) u tvorbi pridjeva od imenica (pri čemu konsonantska grupa sk alternira sa čk. l. npr. pòśekoh) postrići: pȍstriže (1. l.: vući: vučem (3. u oblicima aorista. -etin(a). jed.: pośeći: pȍsiječe (1.: mučenik: mučenički vrag: vraški vlah: vlaški d. npr.konjanik: konjaniče vrag: vraže duh: duše b.

muke. maljuge. npr.: junake. u pluralu imenica oko i uho: oko: oči – očiju – očima uho: uši – ušiju – ušima f. krčage. Npr.ruka: ručica muha: mušica jezik: jezičina prah: prašina kožuh: kožušina odlomak: odlomčić krug: kružić lopuh: lopušić e. orahe. npr. ruke. g i h alterniraju sa š: mučenik – mučeničstvo > mučeničtvo > mučeništvo drug – družstvo > družtvo > društvo monah – monašstvo > monaštvo Napomena: Palatalizacija nije obuhvatila konsonante k. zadruge. npr. z i s s kraja korijenskoga morfema alterniraju sa č. prijedloge. ispred gramatičkoga morfema -i(ti) u tvorbi glagola od imenica. snahe i sl. u vokativu jednine imenica muškoga roda.: otac: oče (<otče) vitez: viteže spas: spaše b. svrhe. pri građenju imenica i pridjeva. g i h na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e u akuzativu množine imenica jer se ti konsonanti u vrijeme vršenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred navedenim vokalom. ž i š pod ovim uslovima: a. učenike. oblake. ispred sufiksalnoga morfema -stv(o) konsonanti k.: skok: skočiti drug: družiti strah: strašiti g. I konsonanti c. kuke.: ptica: ptičica zec: zečetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 45 . zaloge.

pregradak i sl.knez: kneževina Milica: Miličin Napomena: To pravilo ne obuhvata pridjeve izvedene sufiksom -in(ø) od imenica ženskoga roda na -ačic(-a). spremačica: spremačicin i sl. DRUGA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. dativu / instrumentalu / lokativu množine imenica muškoga roda s finalnim k.: muka – muci struka – struci đevojka – đevojci noga – nozi podloga – podlozi briga – brizi 46 MORFONOLOGIJA . u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda s finalnim k. g i h u korijenskome morfemu. npr. g i h (s kraja korijenskoga morfema) ispred morfema i sa konsonantima c. Druga palatalizacija vrši se u ovim kategorijama: a. čistačica: čistačicin. poslije izvršene druge palatalizacije dolazi do gubljenja konsonanata. gubitak. boljitak.: beračica: beračicin. z i s naziva se druga palatalizacija. pa se u navedenim padežima u krajnjemu rezultatu dobijaju ovi oblici: izdatak: izdatci > izdaci – izdatcima > izdacima gubitak: gubitci > gubici – gubitcima > gubicima boljitak: boljitci > boljici – boljitcima > boljicima b. npr. npr. g i h u korijenskome morfemu. u nominativu.: junak: junaci – junacima momak: momci – momcima konjanik: konjanici – konjanicima sirak: siraci – siracima nalog: nalozi – nalozima brlog: brlozi – brlozima prijedlog: prijedlozi – prijedlozima duh: dusi – dusima almanah: almanasi – almanasima orah: orasi – orasima Kod imenica poput izdatak.

čk. Konsonanti k. ćk.: kocka – kocki bocka – bocki mačka – mački tačka – tački bočka – bočki kučka – kučki praćka – praćki voćka – voćki srećka – srećki tezga – tezgi rozga – rozgi mazga – mazgi Drezga – Drezgi Pasha – Pashi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 47 . g i h te uopšte kod imenica s tom osnovom ako bi se poslije izvršene glasovne promjene izgubilo ili izmijenilo značenje riječi: frizerka – frizerki maska – maski droga – drogi doga – dogi aga – agi sluga – slugi duga – dugi psiha – psihi snaha – snahi maćeha – maćehi c. npr.knjiga – knjizi svrha – svrsi c. Odstupanja se javljaju u ovim slučajevima: a. g i h u korijenskome morfemu. g i h kad se nađu u grupama ck. odnosno iz semantičkih razloga ili zbog teškoće izgovora pojedinih konsonantskih grupa koja bi bila izazvana drugom palatalizacijom. npr. ta glasovna promjena ne vrši se dosljedno u svim navedenim kategorijama. u imperativu glagola s krajnjim k.: peći: peci reći: reci teći: teci pomoći: pomozi strići: strizi leći: lezi Međutim radi očuvanja osnove. zg i sh ispred morfema -i u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda ne podliježu drugoj palatalizaciji. Druga palatalizacija ne vrši se u dativu / lokativu jednine zajedničkih imenica stranoga porijekla s osnovom na k. Konsonanti k. g i h s kraja korijenskoga morfema u vlastitim imenima ženskoga roda u dativu / lokativu ostaju nepromijenjeni: Milka – Milki Mika – Miki Jovanka – Jovanki Draga – Dragi Zaga – Zagi Blaga – Blagi Goga – Gogi Miha – Mihi b.

npr. TREĆA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. npr.zove se treća palatalizacija. npr. 48 MORFONOLOGIJA .: čestitka – čestitki rešetka – rešetki dośetka – dośetki zagonetka – zagonetki šutka – šutki butka – butki motka – motki četka – četki No u slučajevima kao što su pripovijetka – pripovijeci. Ta glasovna promjena vrši se pri promjeni perfektivnih glagola prve vrste (s krajnjim k. g i h u korijenskome morfemu) u imperfektivne.Međutim konsonant k iz konsonantske grupe čk na kraju korijenskoga morfema imenica muškoga roda u nominativu množine uvijek podliježe drugoj palatalizaciji. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a. e i i.: maći (<mak-ø-ti): mak-a-ti > mik-a-ti > mic-a-ti taći (<tak-ø-ti): tak-a-ti > tik-a-ti > tic-a-ti Umjesto e u korijenskome morfemu tada se pojavljuju sekvence ije.: praska: praski/prasci daska: daski/dasci ljuska: ljuski/ljusci guska: guski/gusci puška: puški/pušci kruška: kruški/krušci vaška: vaški/vašci e. npr.: cvrčak – cvrčci tračak – tračci oblačak – oblačci zračak – zračci zaključak – zaključci sobičak – sobičci d. bitka – bici i sl. Konsonant k u grupama sk i šk u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda dvojako se upotrebljava – i neizmijenjen i izmijenjen u c. pod uticajem sufiksalnoga morfema -a-. Konsonant k iz konsonantske grupe tk u dativu / lokativu jednine nekih imenica ženskoga roda ne alternira sa c da ne bi došlo do semantičkih pomjeranja riječi (tipa tetka – tetki > tetci > teci). druga palatalizacija se vrši jer u njima ne dolazi do promjene značenja riječi.

e. e. u komparaciji pridjeva. u oblicima prezenta. g.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: p > plj: v > vlj: mlad – mlađi krut – krući bijel – bjelji crn – crnji visok – viši nizak – niži jak – jači drag – draži tih – tiši grub – grublji skup – skuplji suv – suvlji b.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: glodati – glođem (< glodjem) metati – mećem (< metjem) klati – koljem (< koljem) žnjeti – žanjem (< žanjem) disati – dišem (< disjem) nizati – nižem (< nizjem) skakati – skačem (< skakjem) strugati – stružem (< strugjem) njihati – njišem (< njisjem) zobati – zobljem (< zobjem) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 49 .na korijenski morfem. npr. dodavanjem sufiksalnoga morfema -je. h + a > ije. npr. s + a preśeći (<presjeći): pre-sjek-a-ti > pre-sijek-a-ti > presijecati zapeći: za-pek-a-ti > za-pijek-a-ti > zapijecati oteći: o-tek-a-ti > o-tik-a-ti > oticati ispreći: is-preg-a-ti > is-prez-a-ti > isprezati JOTACIJA Nenepčani i zadnjonepčani konsonanti u kontaktu sa sonantom i̯ iz sufiksalnoga morfema u određenim kategorijama alterniraju s palatalnim konsonantima. z. Jotacija se vrši u ovim morfološki i tvorbeno uslovljenim okolnostima: a. i + k.Pravilo: ije. i + c. dodavanjem sufiksalnoga morfema -j(i) na korijenski morfem. Ta glasovna promjena naziva se jotacija.

koza – koźi. pri građenju pridjeva (od imenica) sufiksalnim morfemom -j(i). građah mlatiti – mlaćen. u instrumentalu jednine imenica ženskoga roda koje završavaju na nulti morfem. zobø – zoblju. pri građenju zbirnih imenica sufiksalnim morfemom -j(e). poćernica. polećeti đevojka. brav – bravlji. slavljah lomiti – lomljen. orah – orašje i sl. npr. krvø – krvlju i sl.: prut – pruće. soljah hraniti – hranjen. grob – groblje. zec – zečji. so(l)ø – solju. đed. npr. pas – paśi i sl. h. kamen – kamenje. f. śever . june (junet-a) – juneći. npr. pri građenju imperfektivnih glagola. grm – grmlje.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: b > blj: p > plj: v > vlj: m > mlj: graditi – građen. sniziti – snižavati. z i s te sonante n i l. t. zabraniti – zabranjivati.: dosaditi – dosađivati. g. Konsonanti k. lomljah d. vlastø – vlašću. smrtø – smrću. Jekavska jotacija obuhvatila je konsonante d.p > plj: m > mlj: kapati – kapljem (< kapjem) hramati – hramljem (< hramjem) c. mlaćah soliti – soljen. npr. npr. bog – božji. i. hranjah kositi – košen. košah paziti – pažen.: gladø – glađu. śeme. žj i šj. bivo (bivol-a) – bivolji. pažah globiti – globljen. os – ośe i sl.: govedo – goveđi. npr. u trpnom pridjevu i imperfektu. viđeti śekira. skratiti – skraćivati. stog – ostožje. krava – kravlji. e. globljah tupiti – tupljen. klas – klaśe. npr.: t > ć: d > đ: s > ś: 50 MORFONOLOGIJA ćerati. dodijeliti – dodjeljivati i sl. h i c koji su se jotovali sa j iz morfema -j(e) i -j(i) (ali ne i -j(i) pri građenju komparativa) dali su grupe čj. grozd – grožđe. snop – snoplje. korijen – korijenje.: čovjek – čovječji. tupljah slaviti – slavljen. g.

življeti i sl. radionica (< radilnica). ž. nježan Jekavska jotacija labijala b. iźesti. r. ž. ž. sr. iźelica ljepota. uzla) i sl. mljesto. ž. misli). Promjena l > o vrši se i na kraju sloga u imenicama u kojima se ne javlja nepostojano a pred glasom o. uzeo (< uzel. To pravilo ne obuhvata pozajmljenice tipa bokal. r. vježbaonica (< vježbalnica). Ako se pred glasom o (< l) nađe ije/je. šljem. mn. uzelo). mjera. r. važi pravilo: ije. ljeto njedra. sr. sr. sr. ćerala. ćerao (< ćeral. sr. pljesma. uvenula. ž. r. u imenicama ženskoga roda sa sufiksom -nic(a). r. mn. mislio. trpjeti. skakaonica (< skakalnica). provijavao (< provijaval. gen. ugao (< ugal. provijavalo). npr. ž. klela. razdio (< razdjeo < razdjel). klelo). r. m i v prisutna je samo u pojedinim crnogorskim govorima. r. misao (< misal. npr. PROMJENA L > O Glas l na kraju sloga (i na kraju riječi) mijenja se u o. trpljeti. radila. pjesma. znalo). r. rekla. r. r. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 51 . predstavljaju dijalektizme. r. r. provijavala. sijao (< sijal. bilo). čuo (< čul. znala. r. obljesiti. r. živjeti kao jedino ispravne. ž. predio (< predjeo < predjel). žurnal. sr. uvenuo (< uvenul. vijalo).: kotao (< kotal. ž. Umjesto njih treba bilježiti nejotovane oblike tipa bježati. čulo). sr. posao (< posal. je + o > io. bio (< bil. b. ž. prokleo.z > ź: l > lj: n > nj: j. npr.: žaoka (< žalka). uzela.: znao (< znal. vijao (< vijal. śedio. uvenulo). uzao (< uzal. reklo). uglovi). sr. kladionica (< kladilnica). r. sr. sr. perionica (< perilnica) i sl. Stoga oblici kao što su blježati. p. soko (sokol). nom. njegovati. kleo (< klel. naduo i sl. dio (< dijeo < dijel). sto (< stol). npr. čula. vijala. nom. potrčao. nom. sr. radio (< radil. mn. rekao (< rekal. ćeralo). ž. u imenicama muškoga i ženskog roda koje ispred o (< l) imaju nepostojano a. Promjena l > o izvršena je: a. r. na kraju oblika jednine muškoga roda radnoga glagolskog pridjeva. radilo). r. c. zgodio. r. r. čistionica (< čistilnica). mjesto. vljera. sijala. ž. gral i sl. r. mn. bila. jed. seoce (< selce). r. kotlovi). r. vo (< vol). sr. mljera. vjera. poslovi). sijalo). ž.: učionica (< učilnica). r. r. nom.

ždral. Ima imenica toga tipa u kojima nije izvršena promjena l > o. moral. npr. golovi). original. žalba. stol. predjel. veseo. mn.: 52 MORFONOLOGIJA . apostol. davalac i sl. Promjena l > o izvršena je u svim padežima osim nominativa jednine i genitiva množine imenica s morfemom -lac u značenju vršioca radnje. s neizmijenjenim i s izmijenjenim l na kraju. Takve su imenice tipa: molilac. veo (< vel). bokal.: metal. kiśeo. npr. jul i sl. nosilac. Ima u crnogorskome jeziku i nekoliko imenica domaćega porijekla u kojima ta promjena nije izvršena. talac. znalac – znalca – znalcu. pa se one izgovaraju i pišu s nepromijenjenim finalnim l. čitalac. npr. nevaljalac – nevaljalca – nevaljalcu.so (< sol). Takve su npr. Imenice s morfemom -ac koje nemaju značenje vršioca radnje čuvaju na kraju sloga neizmijenjeno l u svim padežima. npr.. mn. Takve su npr.: tkalac – tkalca – tkalcu. maršal.: spasilac – spasioca – spasiocu – spasioca – spasioče – spasiocem – spasiocu / spasioci – spasilaca – spasiocima – spasioce – spasioci – spasiocima – spasiocima molilac – molioca – moliocu – molioca – molioče – moliocem – moliocu / molioci – molilaca – moliocima – molioce – molioci – moliocima – moliocima i sl.: cio. bal. sokol. kolac – kolca – kolcu / kolci. žurnal. čio. rušilac. kozalac – kozalca – kozalcu / kozalci i sl. pregalac. palac – palca – palcu / palci.: glagol. žal i dr. admiral. strijelac – strijelca – strijelcu / strijelci i sl. val. Promjena l > o gotovo je dosljedno izvršena na kraju nominativa jednine pridjeva muškoga roda neodređenoga vida. general. zao. vol). rukovodilac. debeo. bolnica. žalac – žalca – žalcu / žalci. konzul. okrugao. molba. bol. promjena l > o nije obuhvatila imenice stranoga porijekla u crnogorskome jeziku. gledalac. kanal. (a ne: razdjel. npr. nom. Osim imenica anđeo (< anđel. fudbal. nom. pepeo (< pepel) i sl. pomol. anđeli) i go (< gol. mio i sl. Nekoliko se pridjeva u nominativu jednine neodređenoga vida muškoga roda upotrebljava u dubletnome obliku. feudalac – feudalca – feudalcu / feudalci.: bijelac – bijelca – bijelcu / bijelci.

: stalan. a ne javlja u drugim oblicima iste riječi naziva se nepostojano a. npr. npr. lokalno i sl.: momak – momaka pas – pasa sastanak – sastanaka vrabac – vrabaca trupac – trupaca GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 53 . lokalni. misaono. nezahvalna. NEPOSTOJANO A Vokal a koji se javlja u jednima. osiono. silna. U manjem broju slučajeva došlo je do promjene l > o. momak – momka i sl. nezahvalan. podal – podao. stalno. -n(a). smisaono i sl. pohvalni. lokalna. glagolski i sl.: vlasteoski. u nekim pridjevima očuvano je l u navedenome položaju.: misaon. anđeoski (oblik anđelski s nepromijenjenim l koristi se u neprenesenome značenju. novac – novca. silno.smjel – smio. italski. koralna. pohvalan. dupioski (<Dupilo) i sl. Npr. školski. nezahvalni. lokalan. u drugim slučajevima l je prešlo u o. Sonant l s kraja korijenskoga morfema pridjeva koji u nominativu jednine završavaju na -an(ø)/-n(i). npr. osiona. pohvalno. balski. Novo Selo – novoselski. konavoski (<Konavli). Nepostojano a javlja se: a. koralno. smisaoni. stalni. Pridjevi bijel i ohol upotrebljavaju se samo u tome obliku (s neizmijenjenim l). npr. Pridjevi na -sk(i) s krajnjim l u korijenskome morfemu upotrebljavaju se dvojako. misaona.: anđelska krila). admiralski. topal – topao. i to dosljedno u svim pridjevima izvedenim od imenica koje čuvaju taj glas u finalnoj poziciji. -n(o) javlja se dvojako: a. u nominativu jednine i genitivu množine nekih imenica muškoga roda.: pas – psa. stalna. osion. konzulski. generalski. nezahvalno. seoski (oblik selski s nepromijenjenim l upotrebljava se jedino ako je sastavni dio naziva. koralni. b. fudbalski. npr. osioni. pohvalna. npr. misaoni. npr. silan.: sokolski. koralan. kolski. Donje Selo – donjoselski). U najvećem broju primjera sonant l se očuvao. silni. smisaona.

momku. vrapcima i sl. śetno) sitan (sitni. u genitivu množine imenica ženskoga i srednjeg roda s konsonantskom grupom na kraju korijenskoga morfema. psa. plodna. npr.: guska – gusaka tikva – tikava olovka – olovaka tačka – tačaka mačka – mačaka tetka – tetaka koplje – kopalja staklo – stakala sedlo – sedala jedro – jedara stegno – stegana c. U svim ostalim oblicima to a se ne javlja. psima. sitno) plodan (plodni.U svim ostalim padežima i u jednini i u množini nepostojano a se ne javlja. npr.: dobar (dobri. npr. u nekim glagolskim oblicima. śetna. dobro) kršan (kršni. vrapca. dobra. kršno) śetan (śetni.: jesam – jesmo nijesam –nijesmo strkao – strkla rekao – rekla pošao – pošla UMETNUTO A Umetnuto a je glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice.: momka. sitna. pridjeva itd. Javlja se: 54 MORFONOLOGIJA . npr. plodno) d. momcima. b. u nominativu jednine pridjeva neodređenoga vida u muškome rodu između dva krajnja konsonanta u korijenskome morfemu. kršna.

sa Śotom. g i h ili konsonantskom grupom. npr. s njim. uza stranu. ś ili ž navedeni prijedlozi upotrebljavaju se dubletno. Tako je uvijek i sa mnom. sa zapada. ka haustoru. npr.: ka kući. ka kolu. npr. niz. niz dolinu. odazvati. sa štekera. sa svitom. ka kapetanu. ž. uza zid. razagnati. niza stube. pod-.: kroza šumu/kroz šumu. ka škrinji. kroza zid.: s tobom. izabrati. ▫ Prijedlog k upotrebljava se uvijek s umetnutim a na kraju kad se ispred njega nalazi riječ koja počinje konsonantima k. sa šnajderom. sa zeljem. sa želuca. raz-. Npr. ▫ Prijedlozi s finalnim konsonantom z kad se upotrebljavaju ispred riječi koje počinju konsonantima s ili z uglavnom imaju umetnuto a. ka Klimentima. sa źenice. sa ženom. razapeti. sa psom. sa šatora. sa špijunom. U ostalim slučajevima uobičajena je upotreba toga prijedloga bez umetnutoga a. sa Źagorom. sa pšenicom i sl.a. npr. ka konju. sa Zdravkom. sa śemena. k dolovima. podastrijeti. ka gnijezdu. k paši. kroza žito/kroz žito. sa strane. npr. ka gostima. npr. ka hridi. sa zida. sa śetom. U ostalim slučajevima prijedlozi o kojima je riječ upotrebljavaju se bez umetnutoga a. uza stube. U ostalim slučajevima običniji je taj prijedlog bez umetnutoga a.: kroz maglu. ka klačnici. kroza śeme/kroz śeme. uza Śenicu/uz Śenicu i sl.: k njemu. ka gazdi. ka Kosti. s umetnutim a i bez njega. ka skutu i sl. ka Gvozdenu. sa śevera. niza zid. sa zvijerima. kroza školu/kroz školu. ka gradu. k momcima.: sa sestrom. sa zastave. ka klubu. ka govedima. uza štrike/uz štrike. z. uz brdo itd. kroz. uz u zavisnosti od početnoga konsonanta u riječi pred kojom se prijedlog nalazi: ▫ Prijedlog s javlja se uvijek s umetnutim a kad se iza njega nalazi riječ koja počinje konsonantom s. kroza zube i sl. k. ka kapiji. k meni i sl. s lepezom. ś i ź ili konsonantskom grupom. sa stepenica. niza šljeme/niz šljeme. sa svekrvom. niza stranu. kroza žbunje/kroz žbunje.: kroza selo. s ocem i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 55 . u prijedlozima s. pri građenju glagola pomoću prefiksa iz-. s istoka.: izagnati. ka komandi. odašiljati i sl. b. Ispred riječi s početnim konsonantom š. od-. š. sa svekolikom vojskom. sa snahom. npr.

ako se prvi glas upravlja prema drugome. i disimilacija može biti progresivna i regresivna. objašnjava se postojanje npr. kad je u slogu koji prethodi tim nastavcima vokal e. riječ je o progresivnoj asimilaciji. pojas/pas i sl. postaju različiti. Milošem – Vranešom).: crtežom – nožem. i to djelovanjem asimilacije vokala. Proces suprotan asimilaciji naziva se disimilacija ili razjednačavanje. poslije gubljenja sonanta j našli su se u neposrednome dodiru vokali o i a. tj. Disimilacijom. PRIJEVOJ VOKALA Pravilna morfonološki uslovljena izmjena korijenskoga vokala naziva se prijevoj vokala. Tada glasovno svojstvo jednoga glasa utiče na artikulaciju drugoga glasa. pojas > poas > paas > pas i sl. onda se upotrebljava nastavak s vokalom o. Ta glasovna zakonitost obuhvata korijenske vokale o i a. dvostrukih nastavaka u instrumentalu jednine imenica muškoga roda -om/-em (npr. U crnogorskome standardnom jeziku ravnopravni su oblici poput: tvojeg(a)/tvog(a). i obrnuto. Kraće varijante navedenih parova nastale su glasovnim putem od dužih oblika. Kao što se iz navedenih primjera vidi. Kao i asimilacija. pod uticajem kojega su dva istovjetna vokala u kontaktu sjedinjena (sažeta) u jedan dugi vokal: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a) > tvog(a). npr. kao procesom kojim se eliminiše nagomilavanje istih vokala. kojeg(a)/kog(a). kontaktna (ako se razjednačavaju glasovi u neposrednome dodiru) i distaktna (ako su obuhvaćeni glasovi koji nijesu u neposrednome kontaktu). I u jednome i drugom slučaju nakon asimilacije vokala uslijedio je proces sažimanja vokala. Ako prvi glas utiče na drugi. Naime poslije gubljenja sonanta j vokali o i e našli su se jedan pored drugoga. tj.: rod – rađati lom(iti) – zalamati (u)mor(iti) – umarati 56 MORFONOLOGIJA . Ako se jednačenje vrši prema drugome glasu. onda je to regresivna asimilacija. bojevi – sprejovi). To je glasovna promjena po kojoj se dva ista ili srodna glasa u kontaktu (posrednome ili neposrednom) razjednačavaju.(npr. mojem(u)/mom(e). ili dvostrukih morfema za „proširenje“ imenica u pluralu: -ov-/-ev.ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA Asimilacija je glasovna promjena po kojoj se dva glasa u kontaktu izjednačuju prema zajedničkim svojstvima. Ta promjena može obuhvatiti dva ili više vokala. ali je do skraćivanja toga oblika došlo pod uticajem regresivne asimilacije: pojas > poas > paas. nakon čega je uslijedio proces progresivne asimilacije: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a). U posljednjem slučaju (pojas/pas). Javlja se u tvorbi riječi.

dȅd – dȉd – đȅd. tog – toga. ti(je)m – ti(je)ma. Vokal a u tvorbi riječi kraćenjem alternira s kratkim i. jedni(je)m – jedni(je)ma. e i u koji se javljaju na kraju pojedinih riječi ili oblika riječi i ne utiču na njihovo značenje. na kraju dativa. Ako se usljed tvorbe riječi akcenat s vokala e prenosi za jedan slog prema početku riječi.: dobri(je)m – dobri(je)ma. npr.: mȁći – mȉcāti. 2. zamjenica i brojeva. npr. npr. na GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 57 . npr. kud – kuda i sl. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugosilazni akcenat. Pokretni vokal a javlja se: 1.: tôk – tȅći / potèći – pròticāti i sl. kad – kada. akcenti ijekavskih govora izgledaju ovako: 1. u zavisnosti od položaja u riječi. Kad je u ikavskome i ekavskom na alternantu jata kratki (uzlazni ili silazni) akcenat. npr. svo(je)g – svo(je)ga. 2. jednog – jednoga. prvom – prvome. Duljenjem u tvorbi riječi vokal a alternira s dugim i. isti akcenat je i u ijekavskom. npr. U odnosu na ekavski ili ikavski akcenat. Na alternantima jata mogu se naći sva četiri akcenta.: tȁći – tícati. instrumentala i lokativa množine pridjeva. sad – sada.: dobrog – dobroga. na kraju priloga.: tad – tada. 2. ALTERNACIJA IJE//JE//E//I Alternacija ije//je//e//i na mjestu jata (ě) dešava se u korijenskome morfemu.progon(iti) – proganjati maći (<mak-ø-ti) – micati taći (<tak-ø-ti) – ticati tok – teći – oticati Prijevoj vokala vrši se u skladu s ovim zakonima: 1. zamjenica i brojeva. lijepog – lijepoga.: sèkira – sìkira – śèkira. npr. prvog – prvoga i sl. onda kratko e alternira s kratkim (neakcentovanim) i. 3. tom – tome. Pokretni vokali e i u javljaju se u dativu jednine pridjeva. npr. lijepom – lijepome. POKRETNI VOKALI Pokretni vokali su vokali a. trećem – trećemu i sl. Vokal o duljenjem u tvorbi riječi alternira s vokalom á.: dobrom – dobrome. svoji(je)m – svoji(je)ma. jednom – jednome. na kraju genitiva jednine pridjeva. prvi(je)m – prvi(je)ma i sl. kraćenjem u kratko e. svo(je)m – svome – svojemu. zamjenica i brojeva. našem – našemu. lijepi(je)m – lijepi(je)ma.

: prȉpovijetka – prȉpovjedākā Napomena: U grupama sije > sje. npr. 2.i -java-.: bȉjel – bjȅljī – bjȅljē lȉjep – ljȅpšī – ljȅpšē bijèsno – bjȅšnje 4. npr.i -es-. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugouzlazni akcenat. Alternacija ije//je javlja se: 1.: dijète – djèteta > đèteta tȉjelo – tjelèsa ▫ ženskoga roda kod kojih se u genitivu množine javlja nepostojano a. npr. źe. npr. u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva. npr.: béda – bída – bijèda i sl.ijekavskome je kratkosilazni. zije > zje. tije > tje i cije > cje dolazi do jotacije śe. će u skladu s pravilima objašnjenim u odjeljku o toj glasovnoj promjeni. 3. npr. npr. đe. u komparaciji pridjeva i priloga. brêg – brîg – brȉjeg.: svêt – svît – svȉjet. dije > dje. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-.: svȉjet – svjȅtovi cvȉjet – cvjȅtovi lȉjek – ljȅkovi snȉjeg – snjȅgovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et. na drugome slogu toga alternanta.: pobijèditi – pobjeđívati osvijètliti – osvjetljávati prosvijètiti – prosvjećívati 3. u derivaciji: -a: -ač: -ad: -ak: 58 MORFONOLOGIJA ozlijèditi – ȍzljeda pripovijèdati – pripovjèdāč zvȉjer – zvjȅrād lȉjevi – ljèvāk . na ijekavskome je kratkouzlazni.

u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva.: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 59 .i -java-.i -en-. npr.-an: -ar: -ara: -aš: -ica: -ičast: -ić: -ina: -kast: -ljiv: -nik: -ota: -telj: -urina: -uškast: žlijèzda – žljèzdanī cvȉjet – cvjèćār mlijèko – mljèkara bȉjel – bjȅlāš svijèća – svjèćica bȉjel – bjèličāst slȉjep – sljèpīć bȉjel – bjelìna bȉjel – bjȅlkāst promijèniti – promjènljiv vȉjest – vjȅsnīk lȉjep – ljepòta iscijèliti – iscjèlitelj zvijèzda – zvjezdùrina lȉjep – ljèpuškāst 5. u komparaciji pridjeva i priloga.: unaprijèditi – unapređívati ogrijèšiti – ogrešávati upotrijèbiti – upotrebljávati 3. npr. npr. u složenicama: sȉjeno – śenòkos cȉjev – cjȅvovod lȉjevi – ljevòrukī Alternacija ije//e javlja se iza r kojem prethodi konsonant iz korijenskoga morfema: 1.: ždrȉjebe – ždrèbeta vrijème – vrȅmena 2. npr. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-.: brȉjeg – brȅgovi crȉjep – crȅpovi grȉjeh – grȅhovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et.

: predlòžiti – prijèdlog prepísati – prijèpis prevòziti – prijèvoz prekòriti – prijèkor 60 MORFONOLOGIJA . u imenicama na nulti morfem nastalim od glagola s prefiksalnim morfemom pre-.: vȉđeti – vȉdio lèćeti – lètio dȍnijeti – dȍnio dijèliti – diòba smȉjeh – smìjati se Alternacija je//ije javlja se: 1. Alternacija ije//je//i vrši se uvijek u skladu s pravilom ije//je + j.: pòśeći – posijèčem – posijèci – pȍsiječe zaśeći – zasiječem – zasijeci – zasiječe Alternacija e//ije javlja se u: 1. imperativu i 2. u derivaciji: -ota: -oća: -ica: -ad: -ovit: grȉjeh – grehòta vrijedan – vrednòća strijèla – strèlica ždrȉjebe – ždrȅbād brȉjeg – bregòvit i sl. u građenju nesvršenih glagola od svršenih: nàśeći – nasijècati pòśeći – posijècati dogòrjeti – dogorijèvati odòljeti – odolijèvati 2. i 3. o (<l) > i. npr. licu jednine aorista glagola dobijenih prefiksacijom glagola śeći. u prezentu. npr. npr.trȉjezan – trȅžnjī – trȅžnje vrijédan – vrȅdnijī – vrȅdnijē 4.

npr.: pròliti – prolijèvati pòkriti – pokrijèvati sàliti – salijèvati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 61 . npr.: lȅći – lijègati zapèći – zapijècati prolèćeti – prolijètati Alternacija i//ije vrši se u građenju nesvršenih glagola od svršenih.2. u građenju nesvršenih glagola od svršenih.

.

MORFOLOGIJA .

.

Riječ se može sastojati od više morfema (npr. govor). vuc-i) nezavisno jedna od druge predstavljaju morfe. Morfemi se realizuju kao morfi. Njihove različite realizacije nazivaju se alomorfi. Postoje dvije vrste morfema. jedne u odnosu na druge predstavljaju alomorfe. morfem. oblicima i tvorbom. Osnovna jedinica morfologije je morfem. vuk-ø). jedinice vuk. Morfem se može definisati i kao najmanji dio riječi s posebnim značenjem.(nom. Njihovi različiti segmenti k. a od drugih se grade nove riječi. č i c su morfonemi. fonem u fonologiji. a kad pripadaju istoj jedinici. u morfologiji postoje termini morf. Ime je dobila od grč. Oni su jedinice istoga morfema. pre-velik-ø). njihovim vrstama.(nom. riječi morphé (oblik) i lógos (nauka. alomorf. Od jednih se grade različiti oblici iste riječi. mn. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 65 . To su dakle jedinice koje su nezavisne jedne od drugih. vuč-e) i vuc. To je najmanja jezička jedinica koja ima sopstveno značenje. riječ. vuč. predstavljaju morfem.(vok. Analogno terminima fon. alofon. jed.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfologija je dio jezikoslovlja koji se bavi riječima. jed. Npr.

veznici (i) i rječce (baš). 6. Po njoj se razlikuje svršeni vid (pročitati) i nesvršeni vid (čitati). Po njoj se razlikuju: imenice (đak). Kategorija vremena. genitiv (đak-a – đak-ā). dabogda!). Po njoj se razlikuje prošlost (čit-a-o-ø s-am). 3. drugo lice (čit-a-š – čit-a-te) i treće lice (čit-a-ø – čit-a(j)-u). 4. Kategorija lica. Kategorija broja. prilozi (dobro). Danilo!). zapovijest (Piši. Po njoj se razlikuje muški rod (fin-ø čovjek-ø). Kategorija vida. sadašnjost (čit-a-m) i budućnost (čit-a-ć-u). dativ (đak-u – đac-ima).MORFOLOŠKE KATEGORIJE Morfološke kategorije mogu se definisati kao gramatičke kategorije kojima pripadaju riječi ili njihovi oblici prema svojoj tvorbi. 2. pridjevi (dobar). Po njoj se razlikuju aktivni glagolski oblici (čit-a-o-ø) i pasivni glagolski oblici (čit-a-n-ø).) i želja (Danilo.). 66 MORFOLOGIJA . isplatilo ti se pisanje. 7. Po njoj se razlikuje izjava (Danilo piše. Po njoj se razlikuju prvo lice (čit-a-m – čit-a-mo). uzvici (oh). Po njoj se razlikuju padeži: nominativ (đak-ø – đac-i). zamjenice (on). Morfološkim kategorijama uspostavljaju se veze među riječima. Te se veze uspostavljaju gramatičkim morfemima (nastavcima). ženski rod (fin-a žen-a) i srednji rod (fin-o dijete-ø). 5. prijedlozi (na). Kategorija padeža. instrumental (đak-om – đac-ima) i lokativ (đak-u – đac-ima). Kategorija načina. Kategorija riječi. Kategorija stanja. akuzativ (đak-a – đak-e). Devet je morfoloških kategorija: 1. glagoli (učiti). vokativ (đač-e – đac-i). Kategorija roda. brojevi (jedan). 8. mogućnost (I Danilo bi pisao da ima đe. Po njoj se razlikuju jednina (dobar-ø đak-ø uč-i-ø) i množina (dobr-i đac-i uč-ø-e). 9.

Pridjevi označavaju osobine onoga što je označeno imenicom (npr. žalost. voljeti) i zbivanje (sijevati. svakako. ośećanja i sl. Promjenljive su: imenice. Glagoli označavaju radnju (učiti. ao!). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 67 . grmjeti). moj – označava ono što pripada licu koje govori itd.: ja – zamjenjuje lice koje govori. pridjevi. brojevi i glagoli. veznici i rječce. svojstva (radost. Neke su riječi promjenljive. Zamjenice zamjenjuju imena bića. glagoli. Ostale ne mogu stajati samostalno i oslanjaju se na samostalne vrste riječi. brojevi. uslov. u pravu! Eto vam prijevoza). Samostalno značenje imaju riječi koje mogu stajati samostalno. odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju (npr.). Prilozi označavaju okolnosti (mjesto. – Marija i Ivan uče. učiti lako). a neke nesamostalno značenje. Imenice označavaju bića (čovjek. Veznici označavaju vezu među rečenicama (On uči i sluša muziku. ustajati rano. stanje (radovati se. svojstava i pojava. To su: imenice. namjeru) u kojima se vrši ono što je označeno glagolom (spavati ovđe. Rječce označavaju stav govornoga lica prema onome što se iznosi rečenicom (On je. zamjenice. četvrta kuća). pridjevi. vrijeme. međa). (oh!. mrak. glagoli. brojevi i prilozi. uzvici. ali nemirno dijete. predmete (šolja. oj!. vrijedan čovjek. To su: imenice. pjevati).VRSTE RIJEČI U crnogorskome jeziku postoji deset vrsta riječi. vrijedna žena). zamjenice. – To je pametno. a neke nepromjenljive. Uzvici označavaju stanja. pas). prilozi. zgrada. pridjevi. grom). čitati. kokot. sreća) i pojave (śever. vrabac u ruci). Prijedlozi označavaju odnos među riječima (kucati na mašini. prijedlozi. uzrok. Neke imaju samostalno. predmeta.). One se nazivaju punoznačnim riječima. način. nadati se. Brojevi označavaju količinu ili poredak onoga što je označeno imenicom (tri žene.

IMENICE
Rečeno je da su imenice promjenljive riječi koje označavaju bića, predmete, svojstva i pojave. Karakterišu ih gramatičke kategorije roda, broja i padeža. Po kategoriji roda dijele se na imenice muškoga roda (čovjek, stog, konj), imenice ženskoga roda (žena, stožina, kobila) i imenice srednjega roda (dijete, ostožje, ždrijebe). Imenice muškoga roda u nominativu jednine završavaju na -ø, -o, -e (čovjek-ø, stog-ø, konj-ø; Bor-o, Dral-e). Imenice ženskoga roda u nominativu jednine završavaju na -a i -ø (žen-a, radost-ø), a neke vlastite imenice i na -e (Mare, Stane, Ike). Imenice srednjega roda u nominativu jednine završavaju na -e, -o i -ø (ostožj-e, neb-o, ždrijeb-e-ø). Neke imenice imaju dva roda i stoga dvije deklinacije. Takve su npr.: bol (ta bol/ taj bol), svrab(ež) (taj svrabež/ta svrabež), kino (taj kino/to kino), auto (taj auto/to auto) i sl. Treba razlikovati gramatičku kategoriju roda imenica od pola pojma koji one označavaju. Tako npr. imenice gazda, paša pripadaju imenicama ženskoga roda tipa žena, trava (gazd-a – žen-a; gazd-e – žen-e; gazd-i – žen-i i sl.) iako označavaju osobe muškoga pola (npr. taj gazda, silan paša i sl.). Isto važi i za muška imena na -a (Nikola, Ilija, Vasilija). Gramatička kategorija broja imenica iskazana je posebnim nastavcima za jedninu i množinu (stog-ø – stog-ov-i; žen-a – žen-e; ostožj-e – ostožj-a). Gramatička kategorija padeža iskazana je različitim padežnim oblicima imenica u jednini i množini.

PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU
U crnogorskome jeziku imenice se po značenju, odnosno po sadržaju onoga što imenuju, dijele na šest vrsta: 1. Vlastite imenice označavaju imena pojmova koji, po pravilu, nemaju množinu. To su: ▫ imena ljudi (i njihovi nadimci): Vjera, Nikola, Radoslav, Bane, Mile,

68 MORFOLOGIJA

Mato i sl.; ▫ ▫ ▫ imena životinja: Jabučilo, Ćetalj, Šarov, Zekna, Mrkulja i sl.; geografska imena: Crna Gora, Boka Kotorska, Bjelopavlići, Cetinje, Evropa i sl.; imena nebeskih tijela: Zemlja, Sunce, Mars, Śevernjača i sl.

Napomena: U izuzetnim slučajevima, kad se upotrijebe metaforički – u značenju osobine koju ta imenica pośeduje ili kad se jednom vlastitom imenicom označava više različitih pojmova, te imenice mogu imati množinu, npr.: Stigla su nam dva Ivana. Crna Gora je dala mnogo Nikaca (tj. ljudi poput Nikca od Rovina). 2. Zajedničke imenice označavaju opšte pojmove, odnosno nazive bića, predmeta i pojava sa zajedničkim osobinama, npr.: čovjek, žena, dijete; čaša, kuća, ulica, planina; kiša, mećava, snijeg i sl. 3. Zbirne imenice su zajedničke imenice uzete kao cjelina ili skup u kojem se ne izdvaja nijedan član toga skupa, odnosno cjeline, npr.: cvijeće (skup cvjetova), lišće (skup listova), pruće (skup prutova), đeca (skup đece) i sl. 4. Gradivne imenice su zajedničke imenice kojima se označava neka materija, njen dio ili cjelina, npr.: voda, varenika, ugalj, srebro, zlato, vino, zemlja i sl. Napomena: Te imenice se upotrebljavaju u jednini, osim kad se njima označavaju različite vrste (iste) materije, npr.: Nijesu ni sva zlata ista. 5. Apstraktne imenice su zajedničke imenice koje označavaju apstraktne, „neopipljive“ pojmove, npr.: um, pamet, radost, žalost, jad, ljepota, brzina, živost i sl. Napomena: Ni apstraktne imenice nemaju množine. Ako se njihovo značenje konkretizuje nekom odredbom ili dopunom, i one mogu imati oblik množine, npr.: Visine Prokletija putnika ostavljaju bez daha. – Durmitorske ljepote su neopisive. 6. Glagolske imenice grade se od glagola i njima se imenuje radnja, stanje i zbivanje, npr.: čitanje, gledanje, trčanje; vožnja, potražnja, patnja; seoba, tvorba, dioba i sl. Napomena: Glagolske imenice na -j(e) i -j(a) kazuju proces ili stanje, pa su apstraktnije od imenica na -b(a) kojima se kazuje radnja. Stoga glagolske imenice na -j(e) i -j(a) nemaju množine, osim ako se upotrijebe u kojem konkretnom značenju, kad mogu imati množinski oblik, npr.: Njihove patnje
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 69

uvijek su me pogađale. Nasuprot njima glagolske imenice na -b(a) imaju množinu, npr.: seobe, tvorbe, diobe, svadbe i sl.

PROMJENA IMENICA
IMENICE MUŠKOGA RODA Imenice muškoga roda u crnogorskome jeziku u nominativu jednine imaju završetak -o, -e i -ø. [Već je rečeno da imenice na -a kojima se označavaju bića muškoga pola gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda.]

Imenice na -o i -e
Imenice koje u nominativu jednine imaju nastavak -o i -e i označavaju bića nemaju oblike množine, a oblik vokativa jednak im je obliku nominativa. Takve su npr.: striko, babo, đedo, Branko, Vojo, Tale, Drale, Mile, Pavle, Bane, Rade, đele (hipok.) i sl. Od njih se razlikuju pozajmljenice u crnogorskome jeziku koje u nominativu jednine imaju završetak -o i pripadaju imenicama muškoga roda, a označavaju neživo. Te imenice imaju i oblike množine. Takve su npr.: kimon-o, tang-o, lot-o, bing-o, indig-o, korz-o i sl. U jednini se mijenjaju kao i ostale imenice muškoga roda sa završetkom -o u nominativu jednine (npr. kimon-o – kimon-a – kimon-u), samo što kao imenice koje označavaju neživo imaju akuzativ oblički istovjetan nominativu. Međutim u množini se mijenjaju kao imenice srednjega roda (jed. kimon-o – mn. kimon-a). Napomena: Imenice muškoga roda tipa kotao, orao, posao; dio, razdio, predio i sl. ne pripadaju imenicama na -o. To su imenice koje završavaju na -ø, a o u njima nastalo je promjenom l > o (npr.: kotal-ø > kotao-ø – kotl-a). Deklinacija imenica na -o N: G: D: A: V: I: L: strík-o strík-a strík-u strík-a strîk-o strík-om strík-u Pér-o Pér-a Pér-u Pér-a Pêr-o Pér-om Pér-u Vój-o Vój-a Vój-u Vój-a Vôj-o Vój-om Vój-u

Napomena: Promjena tipa Péro – Pérē – Péri; Vójo – Vójē – Vóji i sl. nije odlika crnogorskoga jezika. Nastavak -a u nominativu množine tih imenica (npr.: Péra, Vója, Báta, Míša) takođe nije karakteristika crnogorskoga jezika. Dvosložne vlastite imenice s tim nastavkom u crnogorskome jeziku uvijek imaju kratkosilazni akcenat
70 MORFOLOGIJA

(na prvome slogu) i mijenjaju se kao imenice ženskoga roda, tj. gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda (npr.: Sȁv-a – Sȁv-ē; Mȁś-a – Mȁś-ē i sl.). Deklinacija imenica na -e Za razliku od imenica na -o koje u instrumentalu jednine imaju nastavak -om, imenice muškoga roda na -e imaju u tome padežu nastavak -em, npr.: N: G: D: A: V: I: L: Míl-e Míl-a Míl-u Míl-a Mîl-e Míl-em Míl-u Rád-e Rád-a Rád-u Rád-a Râd-e Rád-em Rád-u Bân-e Bân-a Bân-u Bân-a Bân-e Bân-em Bân-u

Napomena: Promjena tipa Mile – Mileta; Rade – Radeta; Bane – Baneta i sl. nije odlika crnogorskoga jezika. Vlastite imenice iz navedenih dviju paradigmi mogu imati i uzlazne i silazne akcente (Vójo i Vôjo, Péro i Pêro, Ráde i Râde, Míle i Mîle).

Imenice na -ø
Kod imenica muškoga roda, kad označavaju živo, a u nominativu jednine završavaju na -ø, akuzativ jednine oblički je istovjetan s genitivom jednine. Kad označavaju neživo, oblik akuzativa jednine istovjetan je s oblikom nominativa jednine. I jedne i druge imaju oblički istovjetan vokativ i nominativ množine, a u jednini vokativ završava na -e/-u. Pravilo da imenice muškoga roda na -ø čija osnova završava na nepalatalni konsonant u vokativu imaju -e (npr. ban-e, grad-e, dan-e i sl.) i u instrumentalu jednine -om (npr. ban-om, grad-om, dan-om), a da imenice te vrste čija osnova završava palatalnim konsonantom u vokativu jednine imaju -u (npr. kralj-u, kovač-u i sl.) i u instrumentalu jednine -em (npr. kralj-em, kovač-em), poremećeno je jezičkom analogijom (nivelacijom). To se pravilo očuvalo kad su u pitanju nastavci instrumentala jednine, a u vezi s nastavcima vokativa jednine očuvalo se samo kod imenica čija osnova završava na -k, -c, -g, -z, -h i -s koji ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š (vojnik-ø: vojnik-e > vojnič-e; mjesec-ø: mjesec-e > mjeseč-e; vrag-ø: vrag-e > vraž-e; knez-ø: knez-e > knež-e; duh-ø: duh-e > duš-e; siromah-ø: siromah-e > siromaš-e). Odatle je nivelacija uticala da se npr. pored vokativa Miloš-u ravnopravno upotrebljava oblik Miloš-e (prema duh – duše). Nastavak -e iz vokativa jednine imenica čija osnova završava nepalatalnim konsonantom proširio se i na ostale osnove, pa se danas ravnopravno upotrebljavaju oblici vokativa na -e i na -u, ili su čak oblici s nastavkom -u prevladali, npr.: dan-ø: dan-u/dan-e; međed-ø: međed-u/ međed-e; telefon-ø: telefon-u/telefon-e i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 71

Imenice muškoga roda čija osnova završava sonantom r najčešće imaju dvojake nastavke za vokativ jednine (-u/-e) i za instrumental jednine (-em/-om), npr.: pisar-ø: pisar-u/ pisar-e // pisar-em/pisar-om; serdar-ø: serdar-u/serdar-e // serdar-em/serdar-om i sl. Deklinacija imenica na -ø živo N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: jednina mèđed-ø mèđed-a mèđed-u mèđed-a mèđed-e/-u mèđed-om mèđed-u jednina pjèvāč-ø pjeváč-a pjeváč-u pjeváč-a pjeváč-u pjeváč-em pjeváč-u neživo N: G: D: A: V: I. L: N: G: D: A: V: I. L:
72 MORFOLOGIJA

množina mèđed-i mȅđēd-ā mèđed-ima mèđed-e mèđed-i mèđed-ima mèđed-ima množina pjeváč-i pjeváč-ā pjeváč-ima pjeváč-e pjeváč-i pjeváč-ima pjeváč-ima

jednina telèfōn-ø telefón-a telefón-u telèfōn-ø telefón-e/-u telefón-om telefón-u jednina ogtāč-ø ogrtáč-a ogrtáč-u ogtāč-ø ogrtáč-u ogrtáč-em ogrtáč-u

množina telefón-i telefón-ā telefón-ima telefón-e telefón-i telefón-ima telefón-ima množina ogrtáč-i ogrtáč-ā ogrtáč-ima ogrtáč-e ogrtáč-i ogrtáč-ima ogrtáč-ima

Već je rečeno da konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica muškoga roda u vokativu jednine ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š. (Ista alternacija odnosi se i na konsonante c, z i s u tome položaju.) Ti konsonanti u nominativu množine istih imenica ispred nastavka -i alterniraju sa c, z i s (npr.: vojnik-ø: vojnik-i > vojnic-i; sociolog-ø: sociolog-i > socioloz-i; siromah-ø: siromah-i > siromas-i). O toj i ostalim glasovnim promjenama bilo je više riječi u odjeljku o morfonologiji. Imenica čovjek-ø u množini ima osnovu ljud-: ljud-i, ljud-ī, ljud-ima itd. Takve različite osnove nazivaju se supletivne osnove. Imenice prst, nokat i gost u genitivu množine imaju trojake nastavke -a, -i i -iju: prsta, prsti i prstiju; nokata, nokti i noktiju; gosta, gosti i gostiju. Genitivni nastavak -a imenica gost i prst potisnut je iz standardnoga crnogorskog jezika. Većina jednosložnih imenica muškoga roda u crnogorskome jeziku između osnove i padežnih nastavaka za množinu ima morfem -ov-/-ev-. Morfem -ev- imaju imenice čija osnova završava palatalnim konsonantom, a morfem -ov- imenice čija osnova završava ostalim konsonantima, npr.: dub-ø – dub-ov-i; grad-ø – grad-ov-i; kralj-ø – kralj-ev-i; bič-ø – bič-ev-i i sl. Međutim neke jednosložne imenice muškoga roda nemaju toga množinskoga morfema, npr.: dan-i, konj-i, zub-i, đak-i > đac-i, mrav-i, prst-i, brav-i, gost-i, pȁs-i > ps-i, jad-i, krak-i > krac-i, zrak-i > zrac-i i jednosložne imenice muškoga roda koje označavaju imena naroda: Rus-i, Srb-i, Čes-i, Grk-i > Grc-i, Rom-i i sl. Neke pak jednosložne imenice muškoga roda imaju množinske oblike s množinskim morfemom -ov-/-ev- i bez njega, npr.: vuk-ø: vuk-ov-i/vuc-i; duh-ø: duh-ov-i/dus-i; miš-ø: miš-ev-i/miš-i; brk-ø: brk-ov-i/brc-i; znak-ø: znak-ov-i/znac-i; zvuk-ø: zvuk-ov-i/zvuc-i. Dvosložne i trosložne imenice s nepostojanim a uglavnom imaju množinski morfem -ov-/-ev-, npr.: otac-ø: otc-ev-i > otč-ev-i > oč-ev-i; vjetar-ø: vjetr-ov-i; lakat-ø: lakt-ov-i; kotao-ø: kotl-ov-i; oganj-ø: ognj-ev-i; toranj-ø: tornj-ev-i; sajam-ø: sajm-ov-i i sl. Međutim imenice tipa vrabac-ø, lovac-ø, konac-ø itd. nemaju množinski morfem -ov-/-ev-. I neke dvosložne imenice (bez nepostojanoga a) imaju taj množinski morfem: golub-ø: golub-ov-i; vitez-ø: vitez-ov-i; galeb-ø: galeb-ov-i; lišaj-ø: lišaj-ev-i; kolut-ø: kolut-ov-i; prsten-ø: prsten-ov-i; pršljen-ø: pršljen-ov-i; gavran-ø: gavran-ov-i; soko-ø: sokol-ov-i; pojas-ø: pojas-ev-i. Imenice koje u osnovi imaju -ije-, odnosno -i- ako mu slijedi o < l, imaju množinski morfem -ov-/-ev-, pri čemu -ije-/-i- alternira s -je- (viđeti odjeljak o morfonologiji), npr.: cvijet-ø: cvjet-ov-i; svijet-ø: svjet-ov-i; dio-ø: djel-ov-i; lijek-ø: ljek-ov-i; brijeg-ø: breg-ov-i; drijen-ø: dren-ov-i. (Grupa rje pri tome daje re kad joj prethodi konsonant.) Osnova nekih imenica muškoga roda, koje su porijeklom pozajmljenice u crnogorskome jeziku, završava na vokal. Ako ta osnova završava vokalom -i, u promjeni se između nje i padežnih nastavaka umeće intervokalno j, npr.: žiri-ø – žiri-j-a – žiri-j-u i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 73

I skraćenice se mijenjaju po padežima, ali se između njihove osnove i nastavaka umeće crtica, npr. CNP-ø: CNP-a, CNP-u i sl. IMENICE ŽENSKOGA RODA Imenice ženskoga roda u crnogorskome jeziku završavaju na -a i -ø, a neke vlastite imenice na -e. Vlastite imenice ženskoga roda na -e (npr. Mare, Dese, Ike i sl.) zapravo su imenice na -a, a -e u nominativu dobile su nivelacijom (analogijom) prema obliku vokativa. Stoga se one mijenjaju po istome obrascu kao i vlastite imenice ženskoga roda na -a. I imenice sa značenjem osoba muškoga pola koje završavaju na -a (npr.: gazda, vladika i sl.) pripadaju imenicama ženskoga roda.

Imenice na -a
Imenice ženskoga roda na -a mijenjaju se po istome obrascu i kad označavaju živo i kad označavaju neživo. Isti obrazac važi i za imenice sa značenjem osoba muškoga pola na -a, kao i za imenice đeca, braća, gospoda, vlastela i brojevne imenice na -ojic-a (dvojica, obojica, trojica) i -oric-a (petorica, šestorica...). Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: jednina žèn-a žèn-ē žèn-i žèn-u žȅn-o žèn-ōm žèn-i množina žèn-e žén-ā žèn-ama žèn-e žȅn-e žèn-ama žèn-ama

Imenice sa značenjem osoba muškoga pola na -a u vokativu jednine mogu imati dva nastavka: -o i -a, npr.: vladik-o i vladik-a, sudij-o i sudij-a i sl. Kad označavaju vlastita imena, te imenice imaju samo nastavak -a u vokativu, npr.: Ilij-a, Milij-a, Nikol-a, Mić-a, Maś-a i sl. Imenice ženskoga roda na -ic-a u vokativu jednine imaju nastavak -e. Taj nastavak imaju i kad označavaju neživo i kad označavaju živo, bez obzira na to kojega je pola, npr.: Milic-e, Dragic-e, učiteljic-e, sestric-e, asistentic-e, kukavic-e, iźelic-e, varalic-e i sl. Imenice ženskoga roda na -kinj-a, koje označavaju profesiju ili zanimanje, u vokativu jednine imaju nastavak -o, npr.: asistentkinj-o i sl. Vlastite višesložne imenice ženskoga roda koje ne završavaju na -ic-a imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mìlen-a, Màrij-a, Brânk-a, Mìluš-a i sl.
74 MORFOLOGIJA

Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s kratkim akcentom imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mȉk-a, Vjȅr-a, Grȁn-a, Mȉl-ā, Nȁđ-a i sl. Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s dugim akcentom imaju u vokativu nastavak -o i -e, npr.: nom. Vér-a – vok. Vêr-e/Vêr-o; nom. Míl-a – vok. Mîl-e/Mîl-o; nom. Stán-a – vok. Stân-e/Stân-o; nom. Jél-a – vok. Jêl-e/Jêl-o i sl. Ako pak završavaju na konsonantski skup i pritom imaju silazne akcente, i one u vokativu jednine imaju nastavak -a, npr.: Jûlk-a, Ôlg-a, Sȉnđ-a, Đȕrđ-a i sl. Konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica ženskoga roda u dativu i lokativu jednine alterniraju sa c, z i s, npr.: ruk-a – ruc-i, muk-a – muc-i, Amerik-a – Americ-i, Rijek-a – Rijeci; nog-a – noz-i, snag-a – snaz-i, Požeg-a – Požez-i; epoh-a – epos-i, svrh-a – svrs-i i sl. Ta alternacija nije obuhvatila: a) neke zajedničke imenice u kojima bi uglavnom došlo do promjene značenja, npr.: kik-a – kik-i, śik-a – śik-i, tuk-a – tuk-i, sag-a – sag-i, koleg-a – koleg-i, kacig-a – kacig-i, lig-a – lig-i, drog-a – drog-i, sfing-a – sfing-i, tog-a – tog-i, čerg-a – čerg-i, dug-a – dug-i, fug-a – fug-i, psih-a – psih-i, sinegdoh-a – sinegdoh-i, maćeh-a – maćeh-i, snah-a – snah-i; b) hipokoristike, npr.: sek-a – sek-i, bak-a – bak-i, kok-a – kok-i, rog-a – rog-i; c) vlastita imena (bez obzira na pol), npr.: Julk-a – Julk-i, Milk-a – Milk-i, Luk-a – Luk-i, Nik-a – Nik-i, Mik-a – Mik-i, Olg-a – Olg-i, Drag-a – Drag-i, Mih-a – Mih-i; d) imenice ženskoga roda koje označavaju pripadnice naroda, država ili geografskih prostranstava, npr.: Crnogork-a – Crnogork-i, Hercegovk-a – Hercegovk-i, Bjelopoljk-a – Bjelopoljk-i, Cetinjank-a – Cetinjank-i, Evropljank-a – Evropljank-i; e) neka geografska imena, npr.: Bok-a – Bok-i, Krk-a – Krk-i, Mek-a – Mek-i, Volg-a – Volg-i; f) imenice čija osnova završava na -ck-, -čk-, -ćk-, -zg- i -sh-, npr.: kock-a – kock-i, bock-a – bock-i, mačk-a – mačk-i, tačk-a – tačk-i, bočk-a – bočk-i, kučk-a – kučk-i, praćk-a – praćk-i, voćk-a – voćk-i, srećk-a – srećk-i, mazg-a – mazg-i, Drezg-a – Drezg-i, tezg-a – tezg-i, rozg-a – rozg-i, Pash-a – Pash-i. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom tk u dativu i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i c (< tc< tk) i tk, npr.: bitk-a – bic-i/ bitk-i, pripovijetk-a – pripovijec-i/pripovijetk-i i sl. No ako bi ta alternacija (tk > c) izazvala promjenu značenja ili pak nejasnoće u značenju, konsonantska grupa tk s kraja osnove tih imenica ostaće nepromijenjena, npr.: tetk-a – tetk-i, čestitk-a – čestitk-i, rešetk-a – rešetk-i, dośetk-a – dośetk-i, krletk-a – krletk-i, zagonetk-a – zagonetk-i, patk-a – patk-i, šutk-a – šutk-i, butk-a – butk-i, četk-a – četk-i, motk-a – motk-i i sl. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskim grupama sk i šk u dativu i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i neizmijenjene (sk i šk) i izmijenjene pomenute grupe (sc i šc), npr.: prask-a – prask-i/prasc-i, ljusk-a – ljusk-i/ljusc-i, gusk-a – gusk-i/gusc-i, pušk-a – pušk-i/pušc-i, krušk-a – krušk-i/krušc-i, vašk-a – vašk-i/vašc-i i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 75

Genitiv množine imenica ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom može biti trojak: -ā (npr. katedr-ā), -ā pri čemu se konsonantska grupa s kraja osnove razbija dugim nepostojanim a (npr. pripovjedāk-ā) i ī (npr. sort-ī). Međutim nastavak -ā bez nepostojanoga a koje se javlja u konsonantskoj grupi s kraja osnove tih imenica u savremenome crnogorskom jeziku potisnut je nastavcima -ī i -ā s nepostojanim a u toj konsonantskoj grupi. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom db, ǯb, žb, žd, zn, nǯ, mk, mp, rk, vk, tl, kn, ĺk, kl, pk, dr, nt, rt, čm, st i zm u savremenome crnogorskom jeziku u genitivu množine imaju uglavnom nastavak -ī, npr.: svadb-a – svadb-i, narudžb-a – narudžb-i, izložb-a – izložb-i, goružd-a – goružd-i, kazn-a – kazn-i, narandž-a – narandž-i, zamk-a – zamk-i, klomp-a – klomp-i, povork-a – povork-i, mišolovk-a – mišolovk-i, pertl-a – pertl-i, jakn-a – jakn-i, boljk-a – boljk-i, muštikl-a – muštikl-i, klopk-a – klopk-i, katedr-a – katedr-i, podumijent-a – podumijent-i, sort-a – sort-i, sačm-a – sačm-i, pist-a – pist-i, pizm-a – pizm-i i sl. Te imenice se sasvim rijetko u savremenome crnogorskom jeziku upotrebljavaju (u genitivu množine) s nastavkom -ā bez nepostojanoga a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, dok se s nepostojanim a na tome mjestu više ne upotrebljavaju, izuzev oblika primjedab-a, katedar-a, čizam-a i karat-a. Imenice ženskoga roda čija osnova završava grupom jk u genitivu množine imaju nastavak -ī, npr.: majk-i, bajk-i, lujk-i i sl. Izuzetak čini jedino imenica đevojka koja u tome padežu ima nastavak -ā s nepostojanim a između j i k: đevojak-a. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom vc, gr, čk, nk, sk, šk, tk, sm, sn, šń, tr, kv i gl u genitivu množine imaju nastavak -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: ovc-a – ovac-a, igr-a – igar-a, tačk-a – tačak-a, bank-a – banak-a, dask-a – dasak-a, pušk-a – pušak-a, tetk-a – tetak-a, pjesm-a – pjesam-a, usn-a – usan-a, trešnj-a – trešanj-a, vatr-a – vatar-a, tikv-a – tikav-a, tigl-a – tigal-a i sl. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom ck, ćk, bĺ, tv u genitivu množine imaju nastavak -ī i -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: kock-a – kock-i/kocak-a, plećk-a – plećk-i/plećak-a, zublj-a – zublj-i/ zubalj-a, kletv-a – kletv-i/kletav-a i sl. Imenice ženskoga roda na -a čija osnova završava konsonantskim grupama st i zd imaju u genitivu množine nastavak -ā, a između tih konsonanata nikad se ne javlja nepostojano a, npr.: last-a, krast-a, brazd-a, zvijezd-a, žlijezd-a i sl. Imenice ruk-a, nog-a i slug-a u genitivu množine pored nastavka -ā imaju i nastavak -ū: ruk-a – ruk-ā/ruk-ū, nog-a – nog-ā/nog-ū, slug-a – slug-ā/slug-ū.

76 MORFOLOGIJA

Imenice na -ø
Imenice ženskoga roda na -ø imenice su čija osnova završava na konsonant (npr.: laž, peć, moć), na konsonantsku grupu (npr.: kost, mast, čast) i na o koje je nastalo od l (npr.: misao, zamisao). Konsonantske grupe sl > so, sn i zn s kraja osnove razdvojene su u nominativu jednine nepostojanim a (npr.: misao-ø – misl-i, zamisao-ø – zamisl-i, plijesan-ø – plijesn-i, bojazan-ø – bojazn-i, sablazan-ø – sablazn-i i sl. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: jednina mâst-ø mâst-i mâst-i mâst-ø mâst-i mâšć-u/mâst-i mâst-i množina mâst-i mást-ī mást-ima mâst-i mâst-i mást-ima mást-ima

Nastavci instrumentala jednine imenica ženskoga roda na -ø su: -ju, -u i -i. Nastavke -u i -i imaju imenice ženskoga roda čija osnova završava na ć: moć-ø – moć-u/moć-i, noć-ø – noć-i/noć-u i sl. Instrumental s nastavkom -ju/-u može se koristiti u svim slučajevima, a instrumental s nastavkom -i koristi se kad uz njega stoji prijedlog, zamjenica, broj ili pridjev, npr.: On je to postigao riječju. – S riječju ne možeš, ali riječju možeš. – On je to postigao jednom riječi/riječju. // On je to postigao lijepom riječi/riječju. // On je to postigao tom riječi/riječju. Sonant j iz nastavka -ju izaziva jotaciju nenepčanih konsonanata i konsonantskih grupa s kraja osnove, npr.: pamet-ø – pameć-u, krv-ø – krvlj-u, glad-ø – glađ-u, misao-ø – mišlj-u, mast-ø – mašć-u i sl. (Viđeti o tome više u poglavlju o jotaciji.) Po obrascu promjene imenica ženskoga roda na -ø mijenjaju se i zbirne imenice na -ad-ø. Te imenice u instrumentalu jednine imaju samo nastavak -i (prasad-ø – prasad-i, telad-ø – telad-i, momčad-ø – momčad-i). Po istome obrascu mijenja se i imenica kost-ø. U genitivu množine ta imenica pored nastavka -ī ima i nastavak -ijū: kost-ø – kost-ī/kost-ijū. I imenice oko i uho u množini mijenjaju se po obrascu imenica ženskoga roda na -ø. U genitivu množine one pored nastavka -ī imaju i nastavak -ijū: oč-i – oč-ī/oč-ijū, uš-i – uš-ī/uš-ijū.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 77

Imenice kći i mati u crnogorskome jeziku i u osnovnome obliku glase šćer (kćer) i mater. U instrumentalu jednine imaju nastavke -i i -om: šćer-ø (kćer-ø) – šćer-i (kćer-i)/šćer-om (kćer-om), mater-ø – mater-i/mater-om. IMENICE SREDNJEGA RODA Imenice srednjega roda u crnogorskome jeziku završavaju nastavcima -o, -e i -ø.

Imenice na -o i -e
Imenice srednjega roda čija osnova završava nenepčanim konsonantom imaju nastavak -o u osnovnome obliku (npr.: sel-o, neb-o, krd-o i sl.), a imenice srednjega roda čija osnova završava nepčanim konsonantom imaju nastavak -e u osnovnome obliku (npr.: ostožj-e, narječj-e, imanj-e, cvijeć-e i sl.). Taj nastavak (-e) imaju i neke imenice čija osnova završava na -c i -r (npr.: lic-e, src-e, mor-e). Deklinacija: jednina N: G: D: A: V: I: L: kȍl-o kȍl-a kȍl-u kȍl-o kȍl-o kȍl-om kȍl-u vijèć-e vijèć-a vijèć-u vijèć-e vijèć-e vijèć-em vijèć-u množina kȍl-a kôl-ā kȍl-ima kȍl-a kȍl-a kȍl-ima kȍl-ima vijèć-a vijéć-ā vijèć-ima vijèć-a vijèć-a vijèć-ima vijèć-ima

Imenice srednjega roda imaju oblički istovjetan nominativ, akuzativ i vokativ (i u jednini i u množini). Instrumental jednine imenica srednjega roda na -o ima nastavak -om, a imenice srednjega roda na -e imaju nastavak -em u tome padežu. Ti su nastavci uslovljeni palatalnošću, odnosno nepalatalnošću, krajnjega konsonanta. U genitivu množine imenica srednjega roda na -o čija osnova završava konsonantskim grupama javlja se nepostojano a, npr.: stabl-o – stabal-a, vesl-o – vesal-a, sidr-o – sidar-a i sl.

Imenice na -ø
Nastavkom -ø završavaju imenice srednjega roda koje znače nešto mlado ili malo, a -e- ispred nastavka -ø u kosim padežima alternira sa -et- i -en-, npr. dojenč-e-ø – dojenč-et-a, śem-e-ø – śem-en-a. Ako te imenice imaju ije kao alternant jata (ě), ono će ispred -et- / -en- alternirati s je (odnosno e ako se pred njim nađe konsonantska grupa), npr.: ždrijeb-e-ø – ždreb-et-a; vrijem-e-ø – vrem-en-a.
78 MORFOLOGIJA

Imenice srednjega roda koje ispred -ø imaju morfem -e- koji u kosim padežima alternira sa -et- umjesto množine imaju zbirne imenice na -ad-ø i mijenjaju se kao imenice ženskoga roda na -ø. Imenica dijet-e-ø u množini ima oblik zbirne imenice đec-a i mijenja se po obrascu jednine imenica ženskoga roda na -a. Deklinacija: - imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -et- u kosim padežima N: G: D: A: V: I: L: jednina tèl-e-ø tèl-et-a tèl-et-u tèl-e-ø tèl-e-ø tèl-et-om tèl-et-u

- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -en- u kosim padežima N: G: D: A: V: I: L: jednina śȅm-e-ø śȅm-en-a śȅm-en-u śȅm-e-ø śȅm-e-ø śȅm-en-om śȅm-en-u množina śȅm-en-a śȅm-ēn-ā śȅm-en-ima śȅm-en-a śȅm-en-a śȅm-en-ima śȅm-en-ima śem-èn-a śem-én-ā śem-èn-ima śem-èn-a śem-èn-a śem-èn-ima śem-èn-ima

Neke imenice srednjega roda na -ø čija osnova završava konsonantskom grupom u kojoj je krajnji konsonant c mijenjaju se i po obrascu imenica srednjega roda na -e, npr.: žumanc-e-ø – žumanc-et-a i žumanc-e – žumanc-a, rebarc-e-ø – rebarc-et-a i rebarc-e – rebarc-a i sl. U genitivu množine, kad se mijenjaju kao imenice na -e, imaju nepostojano a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, npr.: žumanac-a, bjelanac-a, jajac-a, rebarac-a i sl.

BROJEVNE IMENICE
Brojevne imenice završavaju na -ojic-a (npr.: dvojica, obojica, trojica), -oric-a (npr.: četvorica, petorica, šestorica), -oje-ø (npr.: dvoje, oboje, troje) i -or-o (npr.: četvoro, petoro, šestoro).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 79

Imenice na -ojic-a i -oric-a
Brojevne imenice na -ojic-a i -oric-a stoje uz imenice koje označavaju muški pol, npr.: dvojica sinova, trojica seljaka, četvorica pješaka i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi koji se na njih odnose stoje u genitivu množine, npr.: trojica mojih bliskih saradnika, četvorica tvojih dobrih drugova i sl. Jedino lična zamjenica (takođe u genitivu množine) ide ispred tih brojevnih imenica, npr.: nas dvojica, njih četvorica i sl. U kongruenciji one se ponašaju kao imenice srednjega roda množine, npr.: Obojica su došla; Četvorica su zaplakala; a u promjeni kao imenice ženskoga roda jednine, npr.: S obojicom su bili u dobrim odnosima; Začu se glas četvorice ljudi. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: dv-òjic-a dv-òjic-ē dv-òjic-i dv-òjic-u dv-òjic-o dv-òjic-ōm dv-òjic-i pet-òric-a pet-òric-ē pet-òric-i pet-òric-u pet-òric-o pet-òric-ōm pet-òric-i

Imenice na -oje-ø i -or-o
Brojevne imenice na -oje-ø i -or-o stoje uz imenice koje označavaju oba pola ili uz imenice koje označavaju podmladak (ljudi ili životinja), npr.: dvoje ljudi, troje đece, četvoro teladi, šestoro mačadi i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi i uz te brojevne imenice stoje u genitivu množine, a lična zamjenica ide ispred njih, npr.: dvoje mojih dragih unučadi, šestoro njezine male mačadi i sl. U kongruenciji se ponašaju kao imenice srednjega roda jednine, npr.: Pjevalo je dvoje đece; Slijedilo ju je petoro piladi. Genitiv tih imenica najčešće se upotrebljava u obliku nominativa s prijedlozima. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: dv-ȍje-ø dv-ó-ga/dv-òjē-ga dv-ó-ma/dv-òje-ma dv-ȍje-ø dv-ȍje-ø dv-ó-ma/dv-òjē-ma dv-ó-ma/dv-òjē-ma pȅt-or-o pet-ór-ga pet-ór-ma pȅt-or-o pȅt-or-o pet-ór-ma pet-ór-ma

80 MORFOLOGIJA

: neko. neodređene zamjenice složene sa ko i što (npr. čijigođ/čijigod. 3. onaj. koji gođ/koji god. bilo koji. Po značenju. ona. 8. ničiji. one. svačiji. njihov. svojstava i pojava. Pridjevske – zamjenjuju pridjeve i brojeve i upotrebljavaju se uz (samostalne) riječi koje određuju. đeko. nikoji.ZAMJENICE Zamjenice su riječi koje zamjenjuju imena bića. vi. nešto. svašta. ma kakav. bilo kakav. štogođ/štogod. neodređene (indefinitne): neko. kakavgođ/kakavgod. kakav. nikoji. vaš. koliki?. niko. 5. ništa) i povratna zamjenica sebe (se). zamjenice se dijele na: 1. odnosno po onome na što upućuju. oni. nikakav). i one imaju sva tri roda i oba broja. ono // mi. bilo ko. ko gođ/ko god. nešto. predmeta. đečiji. upitne (interogativne): ko?. povratno-prisvojne (refleksivno-posesivne): svoj. 2. što?. čiji gođ/čiji god. čiji?. kakav/kakvi. takav/takvi. lične (personalne): ja. upitne zamjenice ko i što. 7. što gođ/što god. ma koji. koji?. kakav?/kakvi?. taj. nekakav. ičiji. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 81 . tvoj. kakav gođ/kakav god. ovoliki. ona. toliki. svakakav/svakakvi. ništa. povratne (refleksivne): sebe (se). odnosne (relativne): ko. nečiji. nekoji/neki. išta. đekakav. kogođ/kogod. 4. ma čiji. To su prisvojne. nekakav/nekakvi. čiji. koliki. kojigođ/kojigod. ikoji. onakav/onakvi. ovakav/ovakvi. Kao i pridjevi. njegov.: nekoji/neki. ma što. ti. nikakav/nikakvi. prisvojne (posesivne): moj. bilo što. đekoji. 6. njen/njezin. Imeničke – zamjenjuju imenice i nezavisne su od drugih riječi u rečenici. pokazne (demonstrativne): ovaj. pokazne. on. što. bilo čiji. iko. koji. ma ko. svako. upitne koji. naš. niko. ikakav/ikakvi. Po funkciji se zamjenice dijele na: 1. čiji i neodređene zamjenice složene s njima (npr. 2. odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju. đešto. svakoji/svaki. nečiji. onoliki. To su lične.

U instrumentalu jednine zamjenica ja i ti javlja se alternirana osnova: ja: men.(tobom). Alternirane se osnove javljaju i u nenaglašenim oblicima jednine ličnih zamjenica: ja: men.: m-. vi – v-.: t-. oni – nj-.: ø-. on / ona / ono – nj-. on / ono: nj.LIČNE ZAMJENICE Lične zamjenice imaju supletivnu promjenu. ti: teb.: mn. Deklinacija ličnih zamjenica Lična zamjenica ja N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik jâ mèn-e mèn-i mèn-e mn-ôm /mn-óme mèn-i nenaglašeni oblik m-e m-i m-e - Lična zamjenica ti N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik t-î tèb-e tèb-i tèb-e t-î tȍb-ōm tèb-i nenaglašeni oblik t-e t-i t-e - Lična zamjenica on N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik ôn-ø nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga/nj-ø - 82 MORFOLOGIJA .: j-. ona: nj.(mnom). ti: teb.: tob. Njihove osnove u promjeni su: ja – men-. ti – teb-. mi – n-.

Lična zamjenica ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-a nj-ê nj-ôj nj-û nj-ôm/nj-óme nj-ôj nenaglašeni oblik j-e j-oj j-u/j-e - Lična zamjenica ono N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-o nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga - Lična zamjenica mi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik m-î n-âs n-ȁma n-âs n-ȁma n-ȁma nenaglašeni oblik n-as n-am n-as - Lična zamjenica vi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik v-î v-âs v-ȁma v-âs v-î v-ȁma v-ȁma nenaglašeni oblik v-as v-am v-as - GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 83 .

Ako je rečenični akcenat na zamjenici. za vâs i sl. Nenaglašene zamjenice se jedna uz drugu javljaju po pravilu: dativ + genitiv / akuzativ. a ne tèbe. npr. Kad se upotrebljavaju s prijedlozima. Upotreba nenaglašenih oblika ličnih zamjenica znatno je češća od naglašenih.: Pozvali su mène. – Neka mi ga. upotrebljavaju se naglašeni oblici (bez obzira na mjesto koje one zauzimaju u rečenici). lica. one.Lična zamjenica oni. npr. – Ona mi ju je poklonila davno. potvrđuju rečenice u kojima se oni upotrebljavaju na neprvom mjestu u nenaglašenome obliku. Nenaglašeni oblik ju (<ona) umjesto oblika je (<ona) javlja se samo uz glagolsku enklitiku je da bi se izbjegla dvostruka upotreba te oblički istovjetne riječi (je). i 2. rečeničnim akcentom i prijedlozima koji uz njih stoje: 1. 2. Kad se lična zamjenica nalazi na početku rečenice. – Nȁma su rekli da dođemo (a ne vȁma). Upotrebljava se samo za označavanje odnosa prema subjek84 MORFOLOGIJA . lične zamjenice su u naglašenome obliku. ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-i /òn-e /òn-a nj-îh nj-ȉma nj-îh nj-ȉma nj-ȉma nenaglašeni oblik ø-ih ø-im ø-ih - Napomena: Nenaglašeni oblik dativa i akuzativa lične zamjenica mi i vi dvojak je i glasi: mi: nam – ni (dativ) i nas – ne (akuzativ).: od mène. npr. vi: vam – vi (dativ) i vas – ve (akuzativ). Oblici ni / ne / vi / ve obilježje su razgovornoga stila. a oblik mnȏm s prijedlozima. i 3. ona se redovno upotrebljava u naglašenome obliku.: Dao sam joj ga prošle neđelje.: Tada su ga tražili mnogi. npr. Oblik instrumentala mnóme (<ja) upotrebljava se bez prijedloga. 3.: On ju je vidio. POVRATNA ZAMJENICA SEBE Povratna zamjenica sèbe naziva se i lična zamjenica za svako lice jer služi za označavanje i 1. npr. Upotreba naglašenih oblika uslovljena je mjestom u rečenici. – Srio ju je. ako se zamjenice upotrebljavaju konstrastivno jedna u odnosu na drugu. tj. Da takve oblike nameće početno mjesto u rečenici.: Njega su tada tražili mnogi. npr. – Eno mi ih ispred kuće i sl. prema tèbi. uz njîh.

Prvome licu jednine (ja) odgovara prisvojna zamjenica moj (tj. ona se javlja samo u zavisnim padežima. trećemu licu množine oni – one – ona prisvojna zamjenica njihov (tj. moj-e). drugome licu jednine (ti) prisvojna zamjenica tvoj (tj. naš. njegov-ø. njihov. tvoj-a.tu. moj-a. njegov-o). Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: sèb-e sèb-i sèb-e/se sȍb-ōm sèb-i PRISVOJNE ZAMJENICE Prisvojne zamjenice su moj. vaš-e). njen-o/njezin-o). njegov-o). njihov-ø. njegov-ø. moj-ø. tvoj-ø. naš-a. njen-ø/ njezin-ø. njegov-a. Nenaglašeni oblik (se) ima samo u akuzativu. njegov. naš-ø. tvoj-e). prvome licu množine (mi) prisvojna zamjenica naš (tj. tvoj. vaš-ø. Pošto se nikad ne upotrebljava u obliku subjekta. naš-e). trećemu licu jednine muškoga roda (on) prisvojna zamjenica njegov (tj. trećemu licu jednine srednjega roda (ono) prisvojna zamjenica njegov (tj. njihov-o). njen/njezin. vaš-a. trećemu licu jednine ženskoga roda (ona) prisvojna zamjenica njen/njezin (tj. vaš. njegov-a. drugome licu množine (vi) prisvojna zamjenica vaš (tj. Deklinacija Zamjenica môj N: G: D: A: za živo: jednina môj-ø mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-eg(a)/mô-g(a) za neživo: mȏj-ø V: mȏj-ø I: mòj-im L: mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-i mòj-īh mòj-im(a) mòj-e mòj-i mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenica mòja N: G: jednina môj-a mòj-ē množina mòj-e mòj-īh GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 85 . njen-a/njezin-a. njihov-a.

tvoj-a. vaš-ø. vaš-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø. naš-ø. vaš-a. naš-e. moj-a. naš-a. tvoj-e.D: A: V: I: L: Zamjenica mòje N: G: D: A: V: I: L: mòj-ōj mòj-u mòj-a mòj-ōm mòj-ōj mòj-im(a) mòj-e mòj-e mòj-im(a) mòj-im(a) jednina mòj-e mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-e mòj-e mòj-im mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-a mòj-īh mòj-im(a) mòj-a mòj-a mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenice tvoj-ø. moj-e. Zamjenica njègov N: G: D: A: za živo: jednina njègov-ø njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-a /njègov-og(a) za neživo: njègov-ø V: njègov-ø I: njègov-im L: njègov-u/njegov-om(e) množina njègov-i njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-i njègov-im(a) njègov-im(a) Zamjenica njègova N: G: D: A: V: I: L: jednina njègov-a njègov-e njègov-ōj njègov-u njègov-a njègov-ōm njègov-ōj množina njègov-e njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-e njègov-im(a) njègov-im(a) 86 MORFOLOGIJA .

svoj-a. i 2. svoj-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø.: njegova dobrog prijatelja. moj-a. svoj-a. našima dobrim prijateljima i sl.: Tražio sam svoje drugove. moj-e. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored govornoga lica (tj. upotrebljava se zamjenica svoj-ø. i 3. njihov-a. u. t-akv-a. upotrebljava se pokazna zamjenica ov-aj. – Viđeli su svoju kuću. njegov-o. t-akv-o GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 87 . -oga. tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. Kad se upućuje na neprisutno lice (tj. Kad ono što se kazuje imenicom pripada subjektu. Zamjenice svoj-ø. njen-o/njezin-o. t-o. npr. lice) ili na lice koje je udaljeno od lica koja govore. lice. njegov-a. e. upotrebljava se zamjenica on-aj. njihov-ø. u njegovoj prostornoj ili vremenskoj blizini. Naziva se još i povratno-prisvojna zamjenica za svako lice jer se njome označava i 1. lica) upotrebljava se zamjenica t-aj. -emu. predmete. na 3. npr. Kad se lične zamjenice u padežnim oblicima na -a. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. pored 1. svòj-e izražava i povratnost i prisvojnost (pripadnost). ti – t-akav-ø/t-akv-i. -ome. ov-a. t-a. ov-olik-a.Zamjenica njègovo N: G: D: A: V: I: L: jednina njègov-o njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-o/njègov-og(a) njègov-o njègov-im njègov-u/njegov-om(e) množina njègov-a njègov-īh njègov-im(a) njègov-a njègov-a njègov-im(a) njègov-im(a) Zamjenice njen-ø /njezin-ø. svojstva i pojave. ov-o. tvojemu dobrom prijatelju. ov-olik-o. lica). njen-a/njezin-a. ov-akv-o // ov-olik-ø/ov-olik-i. tvome dobrom prijatelju. pored 2. pojave ili osobine: ja – ov-akav-ø. svoj-e. POKAZNE ZAMJENICE Pokazne zamjenice pokazuju ili upućuju na lica. Isto važi i za upućivanje na svojstva. – Oplakivahu svoju đecu. on-o. njegovoga dobrog prijatelja. POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ Povratno-prisvojna zamjenica svȏj-ø. svòj-a. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored onoga s kime se govori (tj. on-a. ov-akv-a. njihov-o mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica njegov-ø.

on-akv-o // on-olik-i. Deklinacija Zamjenica ovāj N: G: D: A: za živo: jednina òv-āj òv-ōg(a) òv-ōm(e) òv-ōg(a) za neživo: òv-āj V: I: òv-īm L: òv-ōm(e) množina òv-ī òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenica òvā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica òvō N: G: D: A: V: I: L: jednina òv-ō òv-ōg(a) òv-ōm(e) òv-ō òv-īm òv-ōm(e) množina òv-ā òv-īh òv-īm(a) òv-ā òv-īm(a) òv-īm(a) jednina òv-ā òv-ē òv-ōj òv-ū òv-ōj òv-ōm množina òv-ē òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenice òn-āj. on-akv-a. t-olik-a.// t-olik-ø. t-â. òn-ō mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica ov-aj. on – on-akav-ø/on-akv-i. ov-a. on-olik-o. t-ô. 88 MORFOLOGIJA . ali s drugačijim akcentom. òn-ā. on-olik-a. mijenjaju i zamjenice t-âj. t-olik-o. ov-o. Po tome se obrascu.

Zamjenica tâj N: G: D: A: za živo: jednina t-âj t-ȍga/t-ôg t-ȍme/t-ôm t-ȍga/t-ôg za neživo: t-âj V: I: t-îm L: t-ȍme/t-ôm množina t-î t-îh t-îm(a) t-ê t-îm(a) t-îm(a) Zamjenice ov-àkav-ø/ov-àkv-ī. t-òlik-a/ t-òlik-ā. Zamjenice ov-òlik-ø/ov-òlik-ī. on-àkv-a/ov-àkv-ā. UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE Upitne i odnosne zamjenice su ko. on-òlik-o/on-olìk-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kòlik-ø/kolìk-ī. on-òlik-a/on-olìk-ā. ov-òlik-o/ov-òlik-ō. t-òlik-o/t-òlik-ō. -ome. što. Kad se pokazne zamjenice u padežnim oblicima na -a. koji. t-òlik-ø/t-òlik-ī. kakav/kakvi. ov-àkv-a/ov-àkv-ā. ov-òlik-a/ov-òlik-ā. ovome našem đetetu i sl. ov-àkv-o/ov-àkv-ō. kàkv-o/kàkv-ō. kolìk-o/kolìk-ō. Deklinacija Zamjenica kȍ N: G: D: A: V: I: L: k-ȍ k-óga/k-ôg k-óme/k-ôm k-óga/k-ôg k-íme/k-îm kóme/k-ôm GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 89 . on-àkav-ø/ on-àkv-ī. kolìk-a/kolìk-ā. a značenje odnosnih zamjenica u odnosnim rečenicama kad vezuju te rečenice s riječima ili djelovima rečenice na koje se odnose. on-òlik-ø/on-olìk-ī. -oga. kolik/koliki. Npr.: Koji je to čovjek? – To je čovjek kojega smo lani upoznali. -emu. Viđeti o tome u odjeljku o upitnim zamjenicama.: toga lijepog đeteta. e. tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. npr. kàkv-a/kàkv-ā. on-àkv-o/ov-àkv-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kàkav-ø/kàkv-ī. u. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. Značenje upitnih zamjenica imaju u upitnim rečenicama. čiji.

čìjā. 90 MORFOLOGIJA . čìjē.Zamjenica štȍ N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica čìjī jednina N: čìj-ī G: čìj-ēg(a) D: čìj-ēm(u) A: za živo: čìj-ēg(a) za neživo: čìj-ī V: I: čìj-ēm(u) L: čìj-īm Zamjenica čìjā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica čìjē N: G: D: A: V: I: L: jednina čìj-ē čìj-ēg(a) čìj-ēm(u) čìj-ē čìj-īm čìj-ēm(u) množina čìj-ā čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ā čìj-īm(a) čìj-īm(a) jednina čìj-ā čìj-ē čìj-ōj čìj-ū čìj-ōm čìj-ōj množina čìj-ē čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) množina čìj-ī čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) št(//č)-ȍ č-èga č-èmu/č-ȅm štȍ č-íme/č-îm č-èmu/č-ȅm Napomena: Zamjenice kòjī. kòjā. kòjē mijenjaju se kao i zamjenice čìjī.

Zamjenica kàkav N: G: D: A: za živo: jednina kàkav-ø kàkv-a kàkv-u kàkv-a za neživo: kàkav-ø V: I: kàkv-īm L: kàkv-u množina kàkv-i kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) Zamjenica kàkva N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvo N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvī N: G: D: A: za živo: za neživo: jednina kàkv-a kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-u kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-e kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-o kàkv-a kàkv-u kàkv-o kàkv-īm kàkv-u množina kàkv-a kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-a kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) V: I: L: jednina kàkv-ī kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ōg(a) kàkv-ī kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ī kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 91 .

Zamjenica kàkvā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvō N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kòlik jednina N: kòlik-ø G: kòlik-a D: kòlik-u A: za živo: kòlik-a za neživo: kòlik-ø V: I: kòlik-īm L: kòlik-u Zamjenica kolìka N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-a kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-u kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-e kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-e kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) množina kòlik-i kòlik-īh kòlik-īm(a) kòlik-ē kòlik-īm(a) kòlik-īm(a) jednina kàkv-ō kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ō kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ā kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ā kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-ā kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-ū kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-ē kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) 92 MORFOLOGIJA .

Zamjenica kolìko N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kolìkī N: G: D: A: za živo: jednina kolìk-ī kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ōg(a) za neživo: kolìk-ī V: I: kolìk-īm L: kolìk-ōm(e) množina kolìk-ī kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) jednina kolìk-o kolìk-a kolìk-u kolìk-o kolìk-īm kolìk-u množina kolìk-a kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-a kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) Zamjenica kolìkā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kolìkō N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-ō kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ō kolìk-īm kolìk-ōm(e) množina kolìk-ā kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ā kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) jednina kolìk-ā kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-ū kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-ē kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 93 .

čij-ī. -ē. -ē.: ko god/ko gođ. -e. bilo (npr.. -ē. -a..(npr.. kakav-ø. -o s prefiksima ne-. kakva. -ā. kolik-ø.: ma ko. kakav-ø. god/gođ (npr. -ē. Proste su: ko.. što. -ā.). Proste neodređene zamjenice mijenjaju se po istome obrascu kao i upitne i odnosne zamjenice.. bilo čijī – ili u obrnutome redu). -ē.: neko. kojeko. šta. ni-. kakva. zamjenice ko. niko. što god/što gođ itd. kakav-ø. koj-ī. čij-ī..: kogod/kogođ.. -e. koje-..: bilo ko.. zamjenice ko. štogod/štogođ itd. kakvo. đeko. što. kolik-ø. -ā. što.). nešto.. -ē. svakoji. đečiji.) 94 MORFOLOGIJA .: niko – nik-og(a) – nik-om(e) / ma ko – ma k-og(a) – ma k-om(e) i sl. vas-/sva-/sve-. čij-ī. ništa. što. ma što. -ā. đekoji itd. svekolik. Neodređene zamjenice mogu biti proste. -o.. kakvo.NEODREĐENE ZAMJENICE Neodređene zamjenice su ko. kakva. koješta.. -ā. koj-ī. vaskolik. đe. s rječcama ma (npr. -o s rječcom god/gođ kao sufiksom (npr. -ā. npr. (Viđeti o tome u poglavlju o upitnim i odnosnim zamjenicama. izvedene i složene. išta. -ā. -a. -a.). ma čiji itd. koj-ī. kakvo. kolik-ø. čij-ī. bilo što. koj-ī. i-.. iko.. kakva. -ā. Pri promjeni složenih neodređenih zamjenica mijenja se samo onaj njihov dio koji je sastavljen od proste neodređene zamjenice.). kakav-ø. kakvo.

-j-i (vraž-j-i). Oni dakle mogu biti prisvojni (odgovaraju na pitanje čiji? i određuju pripadnost. kakvo je i od čega je ono što je označeno riječju koju određuju.: zlatni sat). opisni (odgovaraju na pitanje kakav? i određuju kvalitet ili osobinu. śeverni. Neodređeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ø. Određeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ī. desni. siv-ā. loš-ø. -o/-e (-o u nominativu imaju pridjevi s osnovom na nepalatalni konsonant. -ljev-ø (Miroslav-ljev-ø). Određeni pridjevi stoje uz imenice kojima je označen predmet što je poznat učesnicima u komunikaciji. npr. Pridjevi mogu biti određenoga i neodređenoga vida. -ovljev-ø (brat-ovljev-ø)/-evljev-ø (muž-evljev-ø). Samo određeni vid imaju pridjevi na -sk-i (brat-sk-i). neđeljni. -a. a neki samo neodređeni. a pridjevi na nepalatalni konsonant -om(e).: siv-ī. npr.: lijep-ø – lijep-ome/lijep-om. -nj-i (sinoć-nj-i). a -ē pridjevi srednjega roda s osnovom na palatalni konsonant). vruć-ø – vruć-emu/ vruć-em i sl. pridjevi koji završavaju na -ć-i (kupa-ć-i) i pridjevi kojima se određuje prostor ili vrijeme.: đedov sat). a -e pridjevi s osnovom na palatalni konsonant).: dobri čovjek – dobar čovjek i sl. vruć-ē. npr. a u kosim padežima mogu imati obje promjene. -ašnj-i (kad-ašnj-i). -inj-i (pčel-inj-i). siv-ō. -ā. npr. lijep-a. npr. vruć-ī. a neodređeni na pitanje kakav?. davni. Određeni pridjevi odgovaraju na pitanje koji?. npr. Samo određeni vid imaju i pridjevi žarki. Pridjevi na palatalni konsonant imaju u instrumentalu jednine -em(u). Određenim pridjevima kazuje se određenost onoga što je označeno riječju koju određuju.: džepni sat) i gradivni (odgovaraju na pitanje od čega? i određuju građu ili materiju. Neki pridjevi u osnovnome obliku imaju samo jedan vid – određeni ili neodređeni. npr. Samo neodređeni vid imaju pridjevi na -ov-ø (brat-ov-ø)/-ev-ø (kralj-ev-ø).: lijevi. a neodređenim neodređenost. antički. lijep-o. gornji. npr.: loš-ø čovjek – loš-a čovjeka/ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 95 .PRIDJEVI Pridjevi su promjenljive riječi koje kazuju čije je. loš-e. loš-a. I obrnuto. -ō/-ē (-ō u nominativu imaju pridjevi srednjega roda s osnovom na nepalatalni konsonant. npr. -in-ø (žen-in-ø). Neki pridjevi mogu biti samo određeni. jarki.: lijep-ø. vruć-ā.

Deklinacija pridjeva Određeni vid: Muški rod jednina N: lȉjep-ī G: lȉjep-ōg(a) D: lȉjep-ōm(e) A: za živo: lȉjep-ōg(a) za neživo: lȉjep-ī V: lȉjep-ī I: lȉjep-īm L: lȉjep-ōm(e) Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lȉjep-ā lȉjep-ē lȉjep-ōj lȉjep-ū lȉjep-ā lȉjep-ōm lȉjep-ōj Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lȉjep-ō lȉjep-ōg(a) lȉjep-ōm(e) lȉjep-ō lȉjep-ō lȉjep-īm lȉjep-ōm(e) množina lȉjep-ā lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ā lȉjep-ā lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) množina lȉjep-ē lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ē lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) množina lȉjep-ī lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ī lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) 96 MORFOLOGIJA . U takvim slučajevima njihova određenost ili neodređenost utvrđuje se kontekstualno.loš-ega čovjeka.

Sljedeći stepen naziva se komparativ i njime se iskazuje viši stepen određenoga svojstva.Neodređeni vid: Muški rod jednina lȉjep-ø lijèp-a lijèp-u lijèp-a za neživo: lȉjep-ø V: lȉjep-ī I: lijèp-īm L: lijèp-u N: G: D: A: za živo: Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-a lijèp-ē lijèp-ōj lijèp-u lȉjep-ā lijèp-ōm lijèp-ōj Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-o lijèp-a lijèp-u lijèp-o lȉjep-ō lijèp-īm lijèp-u množina lijèp-a lijèp-īh lijèp-īm(a) lijèp-a lȉjep-ā lijèp-īm lijèp-īm množina lijèp-e lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ē lijèp-īm lijèp-īm množina lijèp-i lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ī lijèp-īm lijèp-īm KOMPARACIJA PRIDJEVA Opisnim pridjevima može se iskazivati različit stepen svojstva koje se njima iskazuje. najbjelji. Osnovni oblik pridjeva naziva se pozitiv. npr. lijep. najljepši. kojim se iskazuje da pojam koji on određuje ima određeno svojstvo u najvišem stepenu (u poređenju sa svim ostalim pojmovima).: jači. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 97 . npr. npr. jak. bijel. Posljednji je stupanj superlativ. bjelji. ljepši.: najjači.

fîn. npr. Komparativi i superlativi imaju samo oblik pridjeva određenoga vida. ljepši. ljubak. Oni.i takvi trosložni pridjevi s ije alternantom jata komparativ grade morfemom -j-. Na isti način grade se i komparativi pridjeva dȕg i strȍg. komparativ grade morfemom -ij-.: krepak.komparativ grade morfemom -ij-. alternacije ije/je/je . niži. npr. mekši.: pùstijī. kao i većina ostalih pridjeva. žestok. svêt. npr. rjeđi. -ij. nôv i sl. dalek. -an. objašnjene su u poglavlju o morfonologiji. širi.: drâg – drȁžī.i nastavcima -ī. gipkiji. -ok-. morfemom -j. jednačenje konsonanata po zvučnosti – gibak-ø – gipk-ij-i. pri čemu se ispred komparativnoga -j.Komparativ se gradi tvorbenim morfemima -j-. -ok-. žešći. npr. Takvi su i komparativi dvosložnih pridjeva s ije alternantnom jata.: pûst.i morfemom -ij-: viši/visočiji. svètijī. -ek-.bijel-ø – bjel-j-i > bjelji i sl. najśeverniji. crvènijī. slànijī. rijedak. slađi.: najbolji. ljupkiji. -ā i -ē. dubok.morfemi -ak-. Međutim ima jednosložnih pridjeva s dugim akcentom koji komparativ ne grade morfemom -j-. Njihovi komparativi glase: krepkiji. Stoga se mijenjaju po obrascu promjene određenih pridjeva čija osnova završava palatalom. sladak. gibak. Pridjevi visok i strog komparativ grade na dva načina. jotovanje – strog-ø – strož-i. frešak i sl. -an. Morfemom -j. Pridjevi lak. Takav je i pridjev debeo (<debel). tanji. mek i lijep komparativ grade morfemom -š-: lakši. Neki pridjevi s morfemom -ak. npr. stroži/strožiji.i -š. Superlativ se gradi dodavanjem prefiksalnoga morfema naj. vitkiji. plići.: nepostojano a – hrabar-ø – hrabr-ij-i. Glasovne promjene koje se vrše pri komparaciji pridjeva. -ek-. slân. tanak. pri čemu ne dolazi do gubljenja morfema -ak-. dalji. nizak. Neki dvosložni pridjevi s morfemima -ak-. plitak. krotkiji.grade se komparativi većine pridjeva koji su u muškome rodu jednosložni i imaju dug akcenat. vitak. Takvi su pridjevi: kratak. Njihovi komparativi glase: kraći. najljepši. npr. freškiji i sl. uglèdnijī i sl. zadovòljnijī.gube. npr. čiji komparativ glasi deblji. širok.na komparativ (svih pridjeva). štûr. najneuobičajeniji i sl.: bȉjel – bjȅljī. krotak. 98 MORFOLOGIJA . dublji.

U ženskom rodu zahtijevaju množinu. npr.: dva čovjeka. redni – kad kazuju redosljed u kojem se nalazi predmet označen imenicom. Jedino redni brojevi imaju oblike za sva tri roda i oba broja. prv-e.: jedan čovjek.: Onih pet učenika je stiglo. tri đeteta // četiri čovjeka.). npr. nego neodređene zamjenice neki (npr. npr. te se imenice nalaze u genitivu jednine. nego stvarna jednina. jedne pantalone.: jedni opanci. Kad stoji uz imenice muškoga i srednjeg roda. Brojevi od pet nadalje zahtijevaju glagol u srednjem rodu jednine. npr. jednaki (npr. i to uz genitiv jednine. đe se opet ne označava množina. jedna vrata. jedne makaze i sl. a imenice i zamjenice uz njih su u genitivu množine. dvanaest-a.: prva kiša. npr.: Kao da ih je jedna majka rodila.: tri žene. npr. npr.: prv-i.: dvoje đece. ali tada više nema značenje broja. jedne čizme. Broj dva ide uz muški i srednji rod. Umjesto brojeva dva i dvije mogu se koristiti i brojevi oba i obje (rjeđe: obadva. prv-a. treći razred. npr. dvanaest-i. prv-o // prv-i. Izuzetak čini upotreba oblika množine broja jedan uz imenice pluralia tantum i imenice kojima se označavaju predmeti koji se koriste u paru. 3. šestoro unučadi. npr. Broj jedan označava jedninu.: dvadeset prvi. Od osnovnih brojeva samo jedan ima oblike za sva tri roda: jedan-ø. Međutim taj broj (jedan) može imati i oblike množine. trideset dvije kuće i sl. dvanaest-o i sl.: dvije žene. zbirni – kad označavaju tačan broj mladih bića ili bića različita roda.BROJEVI Brojevi mogu biti: 1. npr. obadvije). osnovni – kad kazuju koliko ima pojedinačno uzetih predmeta označenih imenicom. jedn-o. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 99 . 2. četiri žene. dvjesta četrdeset šestoro i sl. četiri đeteta. jedn-a. Uz ženski rod (u množini) taj broj glasi dvije. dvije žene. npr. dva đeteta. Brojevi tri i četiri idu uz sva tri roda. dvadeset osma ulica i sl. prv-a.: Dođoše jedni ljudi i zaplijeniše im pokućstvo. Zbirni i redni brojevi iznad 20 (dvadeset) višečlani su i samo u posljednjem članu imaju oblik zbirnih i rednih brojeva.). dok su oni koji im prethode u obliku osnovnoga broja. ali može imati i značenja pridjeva isti. sto trideset šestoro piladi i sl.: tri čovjeka.

Deklinacija brojeva Od osnovnih brojeva mijenjaju se samo jedan-ø. N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: 100 MORFOLOGIJA jèdan jèdan-ø jèdn-og(a) jèdn-om(e) za živo: jèdn-og(a) za neživo: jèdan-ø jèdan-ø jèdn-īm jèdn-om(e) jèdna jèdn-a jèdn-ē jèdn-ōj jèdn-u jèdn-a jèdn-ōm jèdn-ōj jèdno jèdn-o jèdn-og(a) jèdn-om(e) jèdn-o jèdn-o jèdn-īm jèdn-om(e) dvâ dv-ȃ dv-àjū dv-àma dv-ȃ dv-ȃ . hiljada. milijarda. milion. tri i četiri. Brojevi oba (i obadva) i obje (i obadvije) mijenjaju se po obrascu promjene brojeva dva i dvije. -o.Brojevi stotina. dva. dvije. -a. koje se mijenjaju kao i sve druge imenice toga tipa. Po ostalim osobinama to su imenice. bilion samo su po funkciji brojevi.

od četiri učenika i sl. I oni tada u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga.: s dvije žene. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 101 . Oni u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga. od trideset golova i sl. U savremenome crnogorskom jeziku i brojevi dva.I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: dv-àma dv-àma dvȉje dv-ȉje dv-ìjū dv-ijèma/dv-jȅma dv-ȉje dv-ȉje dv-ijèma/dv-jȅma dv-ijèma/dv-jȅma trî tr-î tr-ìjū tr-íma tr-î tr-î tr-íma tr-íma čètiri čètir-i čètir-ijū čètir-ima čètir-i čètir-i četìr-ma/čètir-ima četìr-ma/čètir-ima Brojevi od pet nadalje nemaju promjenljive oblike. Redni brojevi mijenjaju se kao i pridjevi određenoga vida čija osnova završava nepalatalnim konsonantom. tri i četiri sve rjeđe imaju promjenljive oblike (naročito broj četiri). npr. dvije.: s osam žena. npr.

peta dvije i šesta dvije klase. dn. Glagolski oblici međusobno se razlikuju po sufiksalnome morfemu svoje osnove.GLAGOLI GLAGOLSKE OSNOVE Svaki glagolski oblik ima svoju osnovu i svaki se gradi prema jednoj polazišnoj osnovi. glagolski pridjev radni. a za neke prezentska. Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema umeće se n. imperfekat. PRVA VRSTA Glagoli prve vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava nultim morfemom (-ø) i prezentsku osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -ē. npr. četvrta tri. Gramatičari štokavskih standardnih jezika dali su različite podjele glagolskih vrsta. Glagolska osnova može biti podvrgnuta i procesu alternacije. npr.: teč-e.: pi-ø-ti – pi-j-e-m i sl. Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema može se pojaviti intervokalno j. treća tri. a svaka osnova svakoga glagolskog oblika je dvomorfemska – sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Infinitivna osnova polazišna je za aorist. Mi smo se opredijelili za ovu podjelu.i tek-ø-. druga jednu. Vrste se dijele na klase. Prva glagolska vrsta u crnogorskome jeziku ima šesnaest klasa. Prezentska osnova polazišna je za imperativ i glagolski prilog sadašnji. Korijen je jednomorfemski. d. Dijeli se na šesnaest klasa: 102 MORFOLOGIJA . glagolski pridjev trpni i glagolski prilog prošli. GLAGOLSKE VRSTE U crnogorskome jeziku postoji šest glagolskih vrsta. Polazišna je osnova za neke glagolske oblike infinitivna. Treba razlikovati glagolski korijen i osnovu.

: mèt-ē-m mèt-ē-š mèt-ē-ø mèt-ē-mo mèt-ē-te mèt-ø-ū -s-//-z-ø-ti: -z-ē-m / -z-ø-ū.1.: nà-žm-ē-m nà-žm-ē-š nà-žm-ē-ø nà-žm-ē-mo nà-žm-ē-te nà-žm-ø-ū -e-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū.: skúb-ē-m skúb-ē-š skúb-ē-ø skúb-ē-mo skúb-ē-te skúb-ø-ū -e-ø-ti: -m-ē-m / -m-ø-ū.: krád-ē-m krád-ē-š krád-ē-ø krád-ē-mo krád-ē-te krád-ø-ū -s-//-t-ø-ti: -t.ē -m / -t-ø-ū. npr. Prva klasa: kras-//krad-ø-ti: -s-//-d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū. npr. npr. npr.: véz-ē-m véz-ē-š véz-ē-ø véz-ē-mo véz-ē-te véz-ø-ū -ps-//-b-ø-ti: -b-ē-m / -b-ø-ū. npr. npr. Druga klasa: na-že-ø-ti: nače-ø-ti: .: nàčn-ē-m nàčn-ē-š nàčn-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 103 mes-//met-ø-ti: ves-//vez-ø-ti: skups-//skub-ø-ti: 2.

: zòv-ē-m zòv-ē-š zòv-ē-ø zòv-ē-mo zòv-ē-te zòv-ø-ū -sla-ø-ti: -šalj-ē -m / -šalj-ø-ū.: kùn-ē-m kùn-ē-š kùn-ē-ø kùn-ē-mo kùn-ē-te kùn-ø-ū -la-ø-ti: -olj-ē-m / -olj-ø-ū. npr. Treća klasa: kle-ø-ti: 4.: pò-šalj-ē-m pò-šalj-ē-š pò-šalj-ē-ø pò-šalj-ē-mo pò-šalj-ē-te pò-šalj-ø-ū 3. npr. Četvrta klasa: kla-ø-ti: zva-ø-ti: po-sla-ø-ti: 104 MORFOLOGIJA .: kȍlj-ē-m kȍlj-ē-š kȍlj-ē-ø kȍlj-ē-mo kȍlj-ē-te kȍlj-ø-ū -va-ø-ti: -ov-ē-m / -ov-ø-ū.nàčn-ē-mo nàčn-ē-te nàčn-ø-ū že-ø-ti: -e-ø-ti: -nj-ē-m / -nj-ø-ū. npr. npr.: žnj-ê-m žnj-ê-š žnj-ê-ø žnj-ê-mo žnj-ê-te žnj-ø-û -le-ø-ti: -un-ē-m / -un-ø-ū. npr.

Šesta klasa: mlje-ø-ti: 7.dra-ø-ti: -ra-ø-ti: -er-ē-m / -er-ø-ū.: pò-nes-ē-m po-nès-ē-m pò-nes-ē-š po-nès-ē-š pò-nes-ē-ø po-nès-ē. Deveta klasa: smje-ø-ti: . npr. npr.: smȉj-ē-m smȉj-ē-š smȉj-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 105 5. Sedma klasa: mrije-ø-ti: 8. npr. npr. Peta klasa: tr-ø-ti: 6.: tȁr-ē-m tȁr-ē-š tȁr-ē-ø tȁr-ē-mo tȁr-ē-te tȁr-ø-ū -lje-ø-ti: -elj-ē-m / -elj-ø-ū.: mrø-ê-m mrø-ê-š mrø-ê-ø mrø-ê-mo mrø-ê-te mrø-ø-û -nije -ø-ti: -nes-ē-m / -nes-ø-ū. npr.: mȅlj-ē-m mȅlj-ē-š mȅlj-ē-ø mȅlj-ē-mo mȅlj-ē-te mȅlj-ø-ū -ije-ø-ti: -ø-ē-m / -ø-ø-ū.ø pò-nes-ē-mo po-nès-ē-mo pò-nes-ē-te po-nès-ē-te pò-nes-ø-ū po-nès-ø-ū -je-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū. npr.: dèr-ē-m dèr-ē-š dèr-ē-ø dèr-ē-mo dèr-ē-te dèr-ø-ū -r-ø-ti: -ar-ē-m / -ar-ø-ū. Osma klasa: po-nije -ø-ti: 9.

npr.: mòg-ø-u mòž-e-š mòž-e-ø mòž-e-mo mòž-e-te mòg-ø-ū -k-ø-ti: -č-ē-m / -k-ø-ū. Dvanaesta klasa: u-su-ø-ti: 106 MORFOLOGIJA . Deseta klasa: bi-ø-ti: -i-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū. Jedanaesta klasa: mog-ø-ti: rek-ø-ti: 12. npr.: rèč-ē-m rèč-ē-š rèč-ē-ø rèč-ē-mo rèč-ē-te rèk-ø-ū -u-ø-ti: -p-ē-m / -p-ø-ū.smȉj-ē-mo smȉj-ē-te smȉj-ø-ū 10. npr.: čȕ(j)-ē-m čȕ(j)-ē-š čȕ(j)-ē-ø čȕ(j)-ē-mo čȕ(j)-ē-te čȕ(j)-ø-ū -g-ø-ti: -g-ø-u / -ž-e-.: bì(j)-ē-m bì(j)-ē-š bì(j)-ē-ø bì(j)-ē-mo bì(j)-ē-te bì(j)-ø-ū -u-ø-ti: -u(j)-ē-m / -u(j)-ø-ū. npr.: ȕ-sp-ē-m ȕ-sp-ē-š ȕ-sp-ē-ø ȕ-sp-ē-mo ȕ-sp-ē-te ȕ-sp-ø-ū ču-ø-ti: 11. npr.

npr. npr. Četrnaesta klasa: da-ø-ti: 15. Šesnaesta klasa: na-id-ø-ti (naići): .: dȁ-dn-ē-m dȁ-dn-ē-š dȁ-dn-ē-ø dȁ-dn-ē-mo dȁ-dn-ē-te dȁ-dn-ø-ū -d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū. Petnaesta klasa: id-ø-ti: 16.: nè-sta-n-ē-m nè-sta-n-ē-š nè-sta-n-ē-ø nè-sta-n-ē-mo nè-sta-n-ē-te nè-sta-n-ø-ū -g-ø-ti: -g-n-ē-m / -g-n-ø-ū.: ìd-ē-m ȉd-ē-m ìd-ē-š ȉd-ē-š ȉd-ē-ø ìd-ē-ø ìd-ē-mo ȉd-ē-mo ìd-ē-te ȉd-ē-te ìd-ø-ū ȉd-ø-ū -id-ø-ti: -iđ-ē-m / -iđ-ø-ū. npr. npr.: nà-īđ-ē-m nà-īđ-ē-š nà-īđ-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 107 mog-ø-ti: rek-ø-ti: 14.13. npr.: rȅk-n-ē-m rȅk-n-ē-š rȅk-n-ē-ø rȅk-n-ē-mo rȅk-n-ē-te rȅk-n-ø-ū -a-ø-ti: -a-dn-ē-m /-a-dn-ø-ū. npr.: mȍg-n-ē-m mȍg-n-ē-š mȍg-n-ē-ø mȍg-n-ē-mo mȍg-n-ē-te mȍg-n-ø-ū -k-ø-ti: -k-n-ē-m / -k-n-ø-ū. Trinaesta klasa: ne-sta-ø-ti: -sta-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū.

č. ž. -ja-. -iv.: zȍblj-ē-m zȍblj-ē-š zȍblj-ē-ø 108 MORFOLOGIJA . Između toga prezentskoga sufiksalnog morfema i korijenskoga morfema umeće se n. š.ispred a alternira s prezentskim -u-.: ba-nu-ti: bȁ-n-ē-m bȁ-n-ē-š bȁ-n-ē-ø bȁ-n-ē-mo bȁ-n-ē-te bȁ-n-ø-ū TREĆA VRSTA Glagoli treće vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -a-. Infinitivno -ov-. š. Druga glagolska vrsta ima samo jednu klasu: -nu-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. Prva klasa: zob-a-ti: -b-a-ti: -blj-ē-m / -blj-ø-ū. p. a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -jē-. s. vlj i št. npr. t. č. mlj.: prò-nā-đ-ē-m prò-nā-đ-ē-š prò-nā-đ-ē-ø prò-nā-đ-ē-mo prò-nā-đ-ē-te prò-nā-đ-ø-ū DRUGA VRSTA Glagoli druge vrste imaju na kraju infinitivne osnove sufiksalni morfem -nu-. npr.nà-īđ-ē-mo nà-īđ-ē-te nà-īđ-ø-ū pro-na-ø-ći: -na-ø-ći: -na-đ-ē-m / -na-đ-ø-ū. plj. k. odnosno -va-. c i h. Treća glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. a na kraju prezentske sufiksalni morfem -ē. z. d. Finalni konsonanti b. -ev-. ž. g. npr. ć. v i konsonantska grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj. sonanti m. đ.

npr.: sȓč-ē-m sȓč-ē-š sȓč-ē-ø sȓč-ē-mo sȓč-ē-te sȓč-ø-ū glod-a-ti: svit-a-ti: slag-a-ti: srk-a-ti: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 109 .: svȉć-ē-m svȉć-ē-š svȉć-ē-ø svȉć-ē-mo svȉć-ē-te svȉć-ø-ū -g-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū. npr. npr.zȍblj-ē-mo zȍblj-ē-te zȍblj-ø-ū kap-a-ti: -p-a-ti: -plj-ē-m / -plj-ø-ū.: glȍđ-ē-m glȍđ-ē-š glȍđ-ē-ø glȍđ-ē-mo glȍđ-ē-te glȍđ-ø-ū -t-a-ti: -ć-ē-m / -ć-ø-ū. npr. npr.: kȁplj-ē-m kȁplj-ē-š kȁplj-ē-ø kȁplj-ē-mo kȁplj-ē-te kȁplj-ø-ū -d-a-ti: -đ-ē-m / -đ-ø-ū.: slâž-ē-m slâž-ē-š slâž-ē-ø slâž-ē-mo slâž-ē-te slâž-ø-ū -k-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū.

npr. npr.: brȉš-ē-m brȉš-ē-š brȉš-ē-ø brȉš-ē-mo brȉš-ē-te brȉš-ø-ū -m-a-ti: -mlj-ē-m / mlj-ø-ū.: hrâmlj-ē-m hrâmlj-ē-š hrâmlj-ē-ø hrâmlj-ē-mo hrâmlj-ē-te hrâmlj-ø-ū -v-a-ti: -vlj-ē-m / -vlj-ø-ū.: stêž-ē-m stêž-ē-š stêž-ē-ø stêž-ē-mo stêž-ē-te stêž-ø-ū -s-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū. npr. npr.: srîč-ē-m srîč-ē-š srîč-ē-ø srîč-ē-mo srîč-ē-te srîč-ø-ū -h-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū.: zà-dīš-ē-m zà-dīš-ē-š zà-dīš-ē-ø bris-a-ti: hram-a-ti: do-ziv-a-ti: sric-a-ti: za-dih-a-ti: 110 MORFOLOGIJA . npr.stez-a-ti: -z-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū. npr.: dò-zīvlj-ē-m dò-zīvlj-ē-š dò-zīvlj-ē-ø dò-zīvlj-ē-mo dò-zīvlj-ē-te dò-zīvlj-ø-ū -c-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū.

št i žd.: vȍz-ī-m vȍz-ī-š GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 111 2.zà-dīš-ē-mo zà-dīš-ē-te zà-dīš-ø-ū bisk-a-ti: -sk-a-ti: -št-ē-m / -št-ø-ū.jotuje krajnje konsonante d i t u korijenskome morfemu. Treća klasa: si-ja-ti: . Sufiksalni morfem -je. Četvrta glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. npr. Korijenski morfem ispred sufiksalnoga morfema -a.ako je došlo do jotovanja krajnjega konsonanta u korijenskome morfemu. a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -i-. -je. Prva klasa: voz-i-ti: -i-ti: -ī-m / -ø-ē. npr.: dá-jē-m dá-jē-š dá-jē-ø dá-jē-mo dá-jē-te dá(j)-ø-ū -jati: -jē-m / (j)-ø-ū. npr.: sȉ-jē-m sȉ-jē-š sȉ-jē-ø sȉ-jē-mo sȉ-jē-te sȉ(j)-ø-ū ČETVRTA VRSTA Infinitivna osnova glagola četvrte vrste završava sufiksalnim morfemima -i-. npr. lećeti < letjeti).ima krajnje č.(ili -e. ž. Druga klasa: da-va-ti: 3. viđeti < vidjeti.: bîšt-ē-m bîšt-ē-š bîšt-ē-ø bîšt-ē-mo bîšt-ē-te bîšt-ø-ū -va-ti: -jē-m / (j)-ø-ū. pa u rezultatu imamo đ i ć. npr. -a-.

: lèž-ī-m lèž-ī-š lèž-ī-ø lèž-ī-mo lèž-ī-te lèž-ø-ē -št-a-ti: -št-ī-m / -št-ø-ē.: leć-e-ti: viđ-e-ti: 3. npr. Treća klasa: krič-a-ti: lèt-ī-m / lèt-ø-ē vìd-ī-m / vìd-ø-ē -č-a-ti: -č-ī-m / -č-ø-ē. npr. npr. npr.: pljúšt-ī-m pljúšt-ī-š pljúšt-ī-ø pljúšt-ī-mo pljúšt-ī-te pljúšt-ø-ē lež-a-ti: pljušt-a-ti: 112 MORFOLOGIJA .: svŕb-ī-m svŕb-ī-š svŕb-ī-ø svŕb-ī-mo svŕb-ī-te svŕb-ø-ē Napomena: Ista je promjena kad su u pitanju glagoli u kojima je j iz sufiksalnoga morfema -je.vȍz-ī-ø vȍz-ī-mo vȍz-ī-te vȍz-ø-ē 2. npr.: kríč-ī-m kríč-ī-š kríč-ī-ø kríč-ī-mo kríč-ī-te kríč-ø-ē -ž-a-ti: -ž-ī-m / -ž-ø-ē.jotovalo krajnji konsonant korijenskoga morfema. Druga klasa: svrb-je-ti: -je-ti: -ī-m / -ø-ē.

: čìt-ā-m čìt-ā-š čìt-ā-ø čìt-ā-mo čìt-ā-te čìt-a-(j)ū -av-a-ti: -āv-ā-m / -av-a-(j)ū. a prezentska sufiksalnim morfemom -jē-. Druga klasa: iš-čit-av-a-ti: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 113 . Prva klasa: čit-a-ti: -a-ti: -ā-m / -a-(j)ū. Glagoli pete vrste dijele se na dvije klase: 1. Kod nekih glagola ispred tih sufiksalnih morfema javlja se av. Dijeli se na dvije klase: 1. npr.zvižd-a-ti: -žd-a-ti: -žd-ī-m / -žd-ø-ē. npr.: zvížd-ī-m zvížd-ī-š zvížd-ī-ø zvížd-ī-mo zvížd-ī-te zvížd-ø-ē PETA VRSTA Infinitivna osnova glagola pete vrste završava sufiksalnim morfemom -a-. a prezentska sufiksalnim morfemom -ā-.: tg-u-jē-m tg-u-jē-š tg-u-jē-ø 2. npr. Prva klasa: trg-ov-a-ti: -ov-a-ti / -ev-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū.i -iva-. npr.: iš-čìt-āv-ā-m iš-čìt-āv-ā-š iš-čìt-āv-ā-ø iš-čìt-āv-ā-mo iš-čìt-āv-ā-te iš-čìt-āv-a-(j)ū / iš-čit-áv-a-(j)ū ŠESTA VRSTA Infinitivna osnova glagola šeste vrste završava sufiksalnim morfemima -ova-/-eva.

Druga klasa: poruč-iv-a-ti: GLAGOLSKI VID Glagolski vid označava razliku u trajanju glagolom označene radnje.završava konsonantima b.: spavati – na-spavati. stanja ili zbivanja. Tvorba svršenih i nesvršenih glagola Svršeni i nesvršeni glagoli mogu se graditi jedni od drugih. Svršeni glagoli se od nesvršenih tvore na dva načina: 1. npr. dodavanjem prefiksalnoga morfema. n i v ili 114 MORFOLOGIJA . s. -ava.: za-ves-ø-ti – za-vod-i-ti. 2.: porùč-u-jē-m porùč-u-jē-š porùč-u-jē-ø porùč-u-jē-mo porùč-u-jē-te porùč-u(j)-ø-ū 2. promjenom sufiksalnoga morfema u osnovi nesvršenih glagola. t i z. Osim njih postoje i dvovidski glagoli. pri čemu vokal e u korijenskome morfemu alternira s o. p. m.. Tada se koriste ovi sufiksalni morfemi: -a-. sonantima l. d. Kad se pri tvorbi nesvršenih glagola korijenski morfem (svršenih glagola) ispred sufiksalnoga -i. Glagoli prve klase prve vrste nesvršeni oblik grade sufiksalnim morfemom -i-.i -iva-. npr. Nesvršeni glagoli grade se od svršenih promjenom sufiksalnoga morfema njihove osnove. do-nes-ø-ti – do-nos-i-ti i sl. od-ves-ø-ti – od-vod-i-ti. npr. jesti – po-jesti i sl.: bacati – baciti i sl.tg-u-jē-mo tg-u-jē-te tg-u(j)-ø-ū mač-ev-a-ti: mȁč-u-jē-m mȁč-u-jē-š mȁč-u-jē-ø mȁč-u-jē-mo mȁč-u-jē-te mȁč-u(j)-ø-ū -iv-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū. grajati – za-grajati. f. npr. Po njemu se glagoli u crnogorskome jeziku dijele na svršene (perfektivne) i nesvršene (imperfektivne).

čekamo te da nam se pridružiš – taj glagol je svršen. žń. st i zd. -ava. zn. javljati se i sl. tada se umjesto morfema -a-.. 3. pregristi i sl.. ĺ. urbanizovati i sl. Sufiksalni morfem -a-/-ja. prozboriti.. ć. vĺ. razvikati se.: za-lòm-i-ti > za-lám-a-ti.: òpaz-ī-ti > opáž-a-ti. govoriti. neodređenosvršeni – označavaju svršenu radnju koja je duže ili kraće trajala. popiti. 2. popričati. U rečenici: Śedim na Orlovu kršu i fotografišem Cetinje – glagol fotografisati je nesvršen. pogledati i sl. zapjevati. kuckati. Nesvršeni (imperfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnju. ručati. 2. pojesti. doći. 4. ròd-i-ti > ráđ-a-ti i sl. Najviše ih je među pozajmljenim glagolima na -is-a-ti/-ir-a-ti i -iz-ov-a-ti: fotografisati.konsonantskim grupama sl.: zaigrati se. početnosvršeni – označavaju svršeni početak radnje. O tima i ostalim glasovnim promjenama koje se javljaju pri tvorbi nesvršenih glagola bilo je riječi u poglavlju o morfonologiji crnogorskoga jezika. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 115 . npr.: doručkovati. npr.: pričati. žʒ́. stanje ili zbivanje čije trajanje nije ograničeno. npr. skȕp-ī-ti > skúp-lja-ti i sl. Usljed toga i o ispred toga sufiksa alternira s ā. Taj trenutak može biti različit. porazgovarati i sl. bupiti. trajni (durativni) – označavaju radnju. Njihov se vid može odrediti samo u rečeničnome kontekstu. viđeti. telefonirati. Dvovidski glagoli To su glagoli kojima se može označavati i svršena i nesvršena radnja. š. šń. zajecati. npr. fĺ. npr. dovršiti. śesti. Međutim u rečenici: Kad fotografišeš Cetinje.i -ivaupotrebljavaju morfemi -ja-. št/šć.i -jiva-. pa tako i svršeni glagoli mogu biti: 1. stradati i sl. mĺ. učestali (iterativni) – označavaju radnju koja se ponavlja s prekidima i neograničeno traje. U tom slučaju dolazi do jotovanja navedenih konsonanata. večerati. istrijebiti i sl. znati i sl.: propjevati.najčešće izaziva duljenje prethodnoga sloga. završnosvršeni – označavaju svršetak radnje. npr.: stići. šĺ. ń. Dijele se na dvije vrste: 1.: pasti. zapričati se. pĺ. poslije kojega radnja može trajati neograničeno. sn. stanja i zbivanja čije je trajanje ograničeno na jedan trenutak. jesti. -java.: lupkati. polećeti. sonanata i konsonantskih grupa u: bĺ. trenutnosvršeni – označavaju radnju koja je ograničena na jedan trenutak. ʒ́. izgorjeti. npr. ž. trepkati. Takvi su npr. stanje i zbivanje neprekidnoga trajanja. skočiti. Svršeni (perfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnje. npr.

smijati se. npr. Prelazni (tranzitivni) glagoli – označavaju glagole čije se radnje vrše na predmetu izvan vršioca. – Pjesma je bila pjevana (od Petra). pričati priču) te u obliku genitiva bez prijedloga (kupiti hljeba. spremati se. brinuti se o đeci. pozdraviti se.GLAGOLSKI ROD Glagolski rod označava odnos između subjekta i objekta glagolske radnje. uzajamnopovratne glagole. popeti se.. ljubiti se. pjevati i sl. Prema predmetu vršenja glagolske radnje glagoli se dijele na tri grupe: 1.: Đak uči.: Profesor je ostario. večerati koštanja). sprdati se.: umivati se.: grliti se.). obrijati se i sl. npr. neprave povratne glagole. / Pjesma je pjevana (od Petra). U prvome slučaju riječ je o aktivnim glagolima. Povratni (refleksivni) glagoli – uvijek se upotrebljavaju s rječcom se. 3.: Petar pjeva pjesmu. Oni zahtijevaju objekat u vezi s kojim se vrši radnja. spavati. 2. Neprelazni (intranzitivni) glagoli – ne zahtijevaju objekat. Radnja se može vršiti u subjektu mimo njegove volje i svjesne aktivnosti (npr. razgovarati. U zavisnosti od objekta dijele se na: ▫ prave prelazne glagole. bijeljeti se i sl.: čitati knjigu. Dijele se na: ▫ prave povratne glagole. koji imaju objekat u svim ostalim padežnim oblicima (bježati od vatre. – Petar je pjevao pjesmu. kod kojih rječca se ne može predstavljati kraći oblik akuzativa zamjenice sebe. a u trećemu radi se o pasivnim glagolima. u drugome o medijalnim. npr.. koji zahtijevaju objekat u obliku akuzativa bez prijedloga (npr. – Pjesma će biti pjevana (od Petra). Subjekat može trpjeti radnju koju neko drugi vrši na njemu (npr. biti se i sl.: śesti. Subjekat može svojevoljno i svjesno vršiti neku radnju (npr. npr. – Petar će pjevati pjesmu.: čuditi se. koji označavaju radnju u kojoj uzajamno učestvuju najmanje dva vršioca. koji označavaju radnju što je subjekat vrši sam na sebi i kod kojih rječca se označava kraći oblik akuzativa zamjenice sebe. piti vode. ▫ Prelazni glagoli mogu se upotrebljavati i u pasivnome i u aktivnom obliku. Njihova je funkcija uglavnom kontekstualno određena. ▫ ▫ 116 MORFOLOGIJA . npr.: Škola je srušena.).). slegnuti ramenima). neprave prelazne glagole.

imperativ. GLAGOLSKI OBLICI Glagolski oblici dijele se na proste i složene. perfektom. Složeni glagolski oblici su: perfekat. glagolski prilog prošli. odnosno stav govornoga lica prema još uvijek neizvršenoj glagolskoj radnji. aoristom. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 117 . perfekat. pluskvamperfekat. Sadašnjost se iskazuje prezentom (sadašnje vrijeme). Budućnost se iskazuje futurom prvim (buduće vrijeme) i futurom drugim (predbuduće vrijeme). futur drugi. glagolski pridjev radni. futura drugoga i potencijala. Glagolski oblici dijele se i na lične i nelične. Prosti glagolski oblici su oni koji se grade od jednoga glagola. Nelični glagolski oblici su oni kojima se ne može odrediti lice. potencijal (mogućni način) i potencijal imperfekta. imperfektom. potencijal imperfekta i optativ. Pomoćni glagol biti koristi se za tvorbu perfekta.GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN Gramatičkom kategorijom vremena iskazuje se vrijeme kad se glagolska radnja vrši. perfektom (prošlo nesvršeno i svršeno vrijeme) i pluskvamperfektom (pretprošlo nesvršeno i svršeno vrijeme). Prosti glagolski oblici su: infinitiv. Glagolska vremena u crnogorskome jeziku izražavaju se prezentom. prezent. aoristom (prošlo svršeno vrijeme). glagolski pridjev trpni. odnosno odnos između vremena govorenja i vremena vršenja glagolske radnje. pluskvamperfekat. pluskvamperfekta. futurom prvim i futurom drugim. aorist. Složeni glagolski oblici su oni koji pored glavnoga imaju i pomoćni glagol. imperativ. glagolski prilog sadašnji. To su: prezent. glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni. glagolski prilog sadašnji i glagolski prilog prošli. futur prvi. potencijal imperfekta i potencijal. futur prvi. To su: infinitiv. sadašnjosti i budućnosti. optativ (željni način). optativ. futur drugi. pluskvamperfektom. Prošlost se iskazuje imperfektom (prošlo nesvršeno vrijeme). Lični glagolski oblici su oni kod kojih je moguće odrediti lice koje vrši glagolsku radnju. Glagolska radnja može se vršiti u prošlosti. Pomoćni glagol htjeti/šćeti upotrebljava se za tvorbu futura prvoga i potencijala imperfekta. aorist. potencijal. Glagolskim načinom (modusom) iskazuje se način na koji se vrši glagolska radnja. imperfekat. imperfekat. Pomoćni su glagoli biti i htjeti/šćeti. Glagolski načini su: imperativ (zapovjedni način).

rad-i-ti. pis-a-ti i sl.: reći < rek-ø-ti. vrg-nu-ti. npr. -java. izići < iz-id-ø-ti). iz-uč-ava-ti. INFINITIV Infinitiv je neodređeni glagolski oblik kojim se kazuje samo ime radnje. perfekat – budućnost: Ako ne dođeš. gleda-ti.: ići < id-ø-ti. pa od toga ne bi ništa. Infinitivna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. pro-glas-i-ti > pro-glaš-ava-ti i sl. npr. npr. sa-gled-ava-ti i sl. I glagoli na -ći imaju taj nastavak. poruč-iva-ti. ruk-ova-ti i sl. ču-ø-ti i sl. izazivaju jotaciju konsonanata s kraja korijenskoga morfema. npr. smanj-iva-ti. kad glase -ja-. stol-ova-ti. Sufiksalni morfemi su: -ø-: -a-: -i-: -je-: -nu-: -ava-: -iva-: -eva-: -ova-: id-ø-ti. Njime se ne izriče ni lice ni broj. prezentom kazuje sadašnjost.. trs-i-ti i sl.. gled-a-ti. is-trč-ava-ti. Tako npr.: pisa-ti. stanja ili zbivanja. Infinitiv ima nastavak -ti. g i t (npr. imperativ za označavanje prošlosti (pripovjedački imperativ): Mi potrči k njima. pad-a-ti.... perfektom prošlost. na-mak-nu-ti i sl. čita-ti. pod-mit-i-ti > pod-mić-iva-ti. u-ćer-iva-ti i sl. bič-eva-ti. peći < pek-ø-ti). vid-je-ti (> viđeti). Sufiksalni morfem -je-. kao i sufiksalni morfemi -a-.. nagrabusio si! i sl. Infinitivnu osnovu čini dio glagola koji se nalazi ispred nastavka -ti. O svemu tome više riječi biće u poglavlju o sintaksi crnogorskoga jezika. bol-ova-ti. greb-ø-ti. mač-eva-ti i sl.Glagolske oblike treba razlikovati od glagolskih vremena. mrz-nu-ti.i -iva-. ali je u njima ć dobijeno stapanjem k i t (npr. leći < leg-ø-ti) te d i t (glagol ići i glagoli od njega izvedeni. -ava. kad imadosmo što viđeti. futurom prvim budućnost itd.: vid-je-ti > viđeti – viđati. Već je rečeno da se npr. let-je-ti (> lećeti) i sl.. pros-i-ti.i -jiva-.: moći < mog-ø-ti. Stoga se infinitiv uzima kao osnovni glagolski oblik pri navođenju glagola. Međutim tim glagolskim oblicima mogu se iskazivati i druga vremena. I glagolskim načinima može se iskazivati glagolsko vrijeme. kralj-eva-ti. prezent može iskazivati i prošlost i budućnost: Kažu oni nama lani da ćemo se viđeti ponovo. 118 MORFOLOGIJA .. – Śutra idemo na more.

simultano s vremenom govorenja. Prezentska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. vrh-ø-u i sl. bjež-i-m i sl.) Infinitivno -ov-. -mo 2.: rad-ov-a-ti – rad-u-je-m. moći (mog-ø-ti): mog-e-š > mož-e-š. vrći (< vrh-ø-ti): vrš-e-m i sl. plj. Imaju ga i svršeni i nesvršeni glagoli. Gradi se od prezentske osnove i prezentskih nastavaka. ž i š ispred sufiksalnoga morfema -ē. bič-u-(j)u. mlj. npr. g.u prezentskoj osnovi. iz-uč-av-a-m i sl.koristi sufiksalni morfem -ø-. npr.: smi-(j)e-m. vlj i št. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima treće vrste. trg-n-e-m i sl. (glagoli treće i šeste vrste): met-je-m > meć-e-m. nos-i-m.: rek-ø-u.PREZENT Prezent je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja se vrši u sadašnjosti. Konsonanti k. đ. z. npr. ž. (glagoli četvrte vrste): rad-i-m. klasa) alterniraju sa č. a nastavak -ū glagoli ostalih glagolskih vrsta. U glagolima pete i šeste vrste u trećemu licu jednine između prezentskoga nastavka i sufiksalnoga morfema prezentske osnove javlja se intervokalno j. za-branj-iv-a-ti – za-branj-u-je-m i sl. č. Sufiksalni morfemi prezentske osnove su: -ē-ī-ā-jē(glagoli prve i druge vrste): bod-e-m. ć. c i h. (glagoli pete vrste): prič-a-m. licu množine prezenta imaju glagoli četvrte vrste. g i h s kraja korijenskoga morfema glagola prve vrste (11. -š 3. mač-ev-a-ti – mač-u-je-m. To se j javlja i između korijenskoga i sufiksalnoga morfema prezenta glagola devete i desete klase prve glagolske vrste. š. ž. sonanti m i v te grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj. -ev. Glasovne alternacije u prezentskoj osnovi Kod glagola treće vrste finalni konsonanti b.. pek-ø-u. npr. mač-u-(j)u. bič-u-je-m i sl. k. t. Konsonanti k. -ē/-ū Nastavak -ē u 3. razgovar-a-(j)u i sl. -ø množina 1.. tek-ø-u. Prezentski nastavci su: jednina 1. npr. p. š. -m 2.i -iv. s.. mog-ø-u. g i h ostaju nepromijenjeni u trećemu licu množine prezenta jer se tada umjesto sufiksalnoga morfema -ē. č. -te 3. gled-a-m. pi-(j)e-m i sl.kod glagola treće vrste ispred a alternira s prezentskim -u-. d.: kop-a-(j)u.: reći (< rek-ø-ti): rek-e-m > reč-e-m. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 119 .

f..Alternirane prezentske osnove javljaju se i u ostalim klasama glagola prve vrste. -āvā.i -je. m. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima prve vrste. -i.i -je.iz infinitivne osnove): kop-ā-h. t i z.iz infinitivne osnove): bi-jā-h. s.. -evā. d. -smo 2. zn i st s kraja kori120 MORFOLOGIJA .(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva..iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnim morfemima -i. p.iz infinitivne osnove): rad-ovā-h. tec-ijā-h i sl.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. Gradi se od imperfektivnih (nesvršenih) glagola. -ovā.iz infinitivne osnove): iz-uč-āvā-h.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima b.iz infinitivne osnove): plet-ijā-h. žud-jā-h > žuđ-ā-h i sl. dar-īva-h i sl.(zamjenjuje sufiksalni morfem -a. -še 3.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. Imperfekatska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. kla-ø-ti – kolj-e-m i sl. -h 2... glad-ovā-h i sl.(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva. Svakome sufiksalnom morfemu imperfekatske osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove. kle-ø-ti – kun-e-m..: za-če-ø-ti – za-čn-e-m. Imperfekatski nastavci su: jednina 1. -še množina 1. Gradi se od imperfekatske osnove i imperfekatskih nastavaka. -hū Glasovne alternacije u korijenskome morfemu imperfekatske osnove Kad sufiksalni morfem -jā. -ijā.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava.iz infinitivne osnove): mač-evā-h. hval-jā-h > hvalj. n i v ili konsonantskim grupama sl. -ste 3. npr.) IMPERFEKAT Imperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla nesvršena radnja. kralj-evā-h i sl.iz infinitivne osnove): op-tereć-īvā-h. sonantima l. gled-ā-h i sl.ā-h. Sufiksalni morfemi imperfekatske osnove su: -ā. sn. -īvā. -jā.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -ø-. sagled-āvā-h i sl.

g i h s kraja korijenskoga morfema.. vuk-ø-ti: vuk-ija-h > vuc-ija-še. š.. žnj i šć.iz infinitivne osnove): iz-ved-ø-ti: iz-ved-o-h. misl-i-ti: misl-ja-h > mišlj--a-h. o-greb-ø-ti: o-greb-o-h.. strig-ø-ti: strig-ija-h > striz-ija-h i sl. ž.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k. Kad sufiksalni morfem -jā.: vuk-ø-ti: vuk-ja-h > vuč-a-h. šnj.(zamjenjuje sufiksalni morfem -i. oni alterniraju sa č. vlj. is-pek-ø-ti: is-pek-o-h.. nj.iz infinitivne osnove): o-greb-ø-ti: o-greb-e-ø. pro-čit-a-ti: pro-čit-a-h i sl. Svakome sufiksalnom morfemu aoristne osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove: -ø. lov-i-ti: lov-ja-h > lovljah. mlj. po-pi-ø-ti: po-pi-ø-h. vrši se njihova jotacija u: blj.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. voz-i-ti: voz-ja-h > vož-a-h.iz infinitivne osnove): pro-kle-ø-ti: pro-kle-ø-h. -i. živje-ti: živ-ja-h > življ-a-h. AORIST Aorist je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla svršena radnja. strig-ø-ti: strig-ja-h > striž-a-h i sl. lj. pros-i-ti: pros-ja-h > proš-a-h. npr. krst-i-ti: krst-ja-h > kršć-a-h i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 121 . usu-ø-ti: usu-ø-h i sl. umrije-ø-ti: umrije-ø-h. po-śek-ø-ti: po-śek-o-h i sl. Kad sufiksalni morfem -ijā. -a. Gradi se od aoristne osnove i sufiksalnih morfema.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø. hval-i-ti: hval-ja-h > hvalj-a-h. z i s. skup-i-ti: skup-ja-h > skuplj-a-h. šlj.iz infinitivne osnove): pre-kop-a-ti: pre-kop-a-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø. kip-je-ti: kip-ja-h > kiplj-a-h.iz infinitivne osnove): po-misl-i-ti: po-misl-i-h. za-glib-i-ti: za-glib-i-h i sl. plj. zvon-i-ti: zvon-ja-h > zvonj-a-h. grm-je-ti: grm-ja-h > grmlj-a-h. oni alterniraju sa c.(zamjenjuje sufiksalni morfem -a. prazn-i-ti: prazn-ja-h > pražnj-a-h. npr. slut-i-ti: slut-ja-h > sluć-a-h. ž i š.: pek-ø-ti: pek-ija-h > pec--ija-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. -e. is-tek-ø-ti: is-tek-e-ø > is-teč-e-ø i sl.jenskoga morfema. flj. po-nes-ø-ti: po-nes-o-h. npr.: glob-i-ti: glob-ja-h > globlj-a-h. đ. ć. blijed-i-ti: blijed-ja-h > blijeđ-a-h. -o. Aoristna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. g i h s kraja korijenskoga morfema..

šćâše / šćâsmo. Svršeni oblici prezenta glagola htjeti/šćeti glase: htjȅdnēm/šćȅdnēm.iz infinitivne osnove): na-voj-evati: na-voj-eva-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -nu. vid-je-ti > viđ-e-ti: vid-je-h > viđ-e-h i sl. ž i š..iz infinitivne osnove): po-s-manj-iva-ti: po-s-manj-iva-h. htjȅdnēte/šćȅdnēte. hȍćāše. šćâše.(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva. htjȅdnē/šćȅdnē // htjȅdnēmo/šćȅdnēmo.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. -nu.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava. hòćete.. po-mog-ø-ti: po-mož-e-ø.. Imperfekat toga glagola dvojako se upotrebljava: hȍćāh. hòćeš. šćâste. hȍćāhū i šćâh.iz infinitivne osnove): strk-nu-ti: strk-nu-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -je. Korijenski konsonant k u distribuciji sk ispred morfema -nk. -īva.-je. -ø 3. -ø množina 1. -eva. iz-mač-eva-ti: iz-mač-eva-h i sl. će / ćemo. -še Prezent. is-tis-nu-ti: is-tis-nu-h i sl. hȍćāše / hȍćāsmo.: is-pek-ø-ti: is-peč-e-ø. -āva. g i h nađu na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e-.iz infinitivne osnove): na-drugova-ti: na-drug-ova-h. 122 MORFOLOGIJA . Naglašeni su: hòću. htjȅdnū/šćȅdnū. o-vrh-ø-ti: o-vrš-ē-ø i sl. po-sa-kr-iva-ti: po-sa-kr-iva-h i sl.iz infinitivne osnove): po-let-je-ti > po-leć-e-ti: po-let-je-h > po-leć-e-h.ispada: is-tisk-nu-ti > is-tis-nu-ti. -smo 2. šćâhū. -ste 3. -h 2. Nesvršeni oblik prezenta toga glagola može biti naglašen i nenaglašen.iz infinitivne osnove): na-sa-opšt-ava-ti: na-sa-opšt-ava-h i sl. ćete. npr. ot-put-ova-ti: ot-put-ova-h i sl.. Kad se konsonanti k. hòće / hòćemo. -ova. oni alterniraju sa č. Aoristni nastavci su: jednina 1. htjȅdnēš/šćȅdnēš. hòće. Nenaglašeni su: ću. ćeš..(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva. će. hȍćāste. imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti Glagol htjeti/šćeti u prezentu može imati svršeni i nesvršeni oblik.

bȉste. Kod glagola sedme klase prve vrste ije ispred sufiksalnoga morfema -l. bȕdē / bȕdēmo. bȉjāše / bȉjāsmo. GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI Glagolski pridjev radni (ili particip perfekta aktivni) gradi se na dva načina: 1. jèsu. 2. I glagol biti može u prezentu imati svršeni i nesvršeni oblik. Nenaglašeni su: sam. bȉjāše. jèste / jèsmo. bjȅše / bjȅsmo. Kod glagola prve klase prve vrste konsonanti d i t s kraja korijenskoga morfema gube se ispred sufiksalnoga morfema -l-. bȕdēš.gubi se.dobija se dodavanjem na njih sufiksalnoga morfema -l. bȉ / bȉsmo.i dodavanjem nastavaka za glagolski pridjev radni. bȉjāhū i bjȅh. U oba slučaja sufiksalni morfem -l. Naglašeni su: jèsam. plet-ø-ti: plet-l-ø > ple-l-ø > ple-o-ø. je / smo. npr. bjȅše. npr. Aorist glagola biti može biti naglašen i nenaglašen. bi. pa-l-a. jèste. pliv-a-o-ø. -ava-. umr-l-a.i navedenih nastavaka pliv-a-ti: pliv-a-o. dodavanjem na infinitivnu osnovu sufiksalnoga morfema -l. htjȅdoše/šćȅdoše. bi/biše. Nastavci za glagolski pridjev radni jesu: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisao-ø) -a (pisal-a) -o (pisal-o) množina -i (pisal-i) -e (pisal-e) -a (pisal-a) Glagolski pridjev radni glagola čija se infinitivna osnova završava sufiksalnim morfemima -a-. bȕdēte. Nesvršeni oblici prezenta glagola biti mogu biti naglašeni i nenaglašeni. htjȅde/šćȅde. umr-l-o i sl. ple-l-a. pliv-a-l-o. htjȅdoste/šćȅdoste. bȉ/bȉše. -eva-. Svršeni oblici prezenta glagola biti su: bȕdēm. bjȅste. ste. biste. Naglašeni su: bȉh. bȉ. bi / bismo. Nenaglašeni su: bih. -iva-. o-glaš-ava-ti: o-glaš-ava-o-ø. zamjenom sufiksalnoga morfema infinitivne osnove sufiksalnim morfemom -l. htjȅde/šćȅde // htjȅdosmo/šćȅdosmo.: pad-ø-ti: pad-l-ø > pa-l-ø > pa-o-ø.ispred nastavka -ø u muškome rodu jednine mijenja se u -o-. pliv-a-l-a. ple-l-o i sl. o-glaš-ava-l-o i sl.i -nu. su. bȕdū.: umrije-ø-ti: umr-l-ø > umr-o-ø. -i-. -je. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 123 . o-glaš-ava-l-a.i nastavaka za glagolski pridjev radni. jèsi. bȉjāste. Imperfekat glagola biti dubletno se upotrebljava: bȉjāh.Aorist glagola htjeti/šćeti glasi: htjȅdoh/šćȅdoh. -ova-. si. bjȅhū. pa-l-o.

vreti i zreti imaju dvojake oblike muškoga roda glagolskoga pridjeva radnog: jesti < jed-ø-ti: jed-l-ø > je-l-ø > je-o-ø/i-o-ø śesti < sjed-ø-ti: sjed-l-ø > sje-l-ø > śe-o-ø/si-o-ø zreti < zrje-ø-ti: zrje-l-ø > zrje-o-ø > zre-o-ø/zri-o-ø vreti < vre-ø-ti: vre-l-ø > vre-o-ø > vre-o-ø/vri-o-ø GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI Glagolski pridjev trpni (ili particip perfekta pasivni) gradi se dodavanjem nastavaka na sufiksalne morfeme osnove glagolskoga pridjeva trpnoga. -je. Jedino glagoli jesti.zamjenjuje sufiksalni morfem -ava.> viđen-. -en.zamjenjuje sufiksalne morfeme -i-. o-greb-ø-ti: o-greb-en-. npr. rek-ø-l-a..> po-treš-en. npr.zamjenjuje sufiksalni morfem -a.u muškome rodu jednine alternira s morfemom -a-. izmisl-i-ti: iz-misl-jen. za-li-ø-ti: za-li-ven.: za-rad-i-ti: za-rad-jen. -āvān.i sl. -īvān. rek-ø-l-o. npr.infinitivne osnove. u-ljepš-ava-ti: u-ljepš-avan.: spro-ved-ø-ti: spro-ved-en-. -evān. npr. mog-ø-ti: mog-a-l-ø > mog-a-o-ø.i sl.infinitivne osnove. npr. -ovān.zamjenjuje sufiksalni morfem -ova.i -ø.i sl.zamjenjuje sufiksalni morfem -eva.: sa-mlje-ø-ti: sa-mlje-ven-..i sl.infinitivne osnove.: u-kraš-ava-ti: u-kraš-avan-. śesti (< sjesti). potres-jen. iz-list-a-ti: iz-list-an..: bič-eva-ti: bič-evan-. 124 MORFOLOGIJA ... lump-ova-ti: lump-ovan. npr.infinitivne osnove.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.infinitivne osnove.: rek-ø-ti: rek-a-l-ø > rek-a-o-ø. mog-ø-l-a.i sl.koje je nastalo od sufiksalnoga morfema -l.> iz-reč-en-. mog-ø-l-o i sl.infinitivne osnove.prelazi u i. npr. -jen. Svako je/ije koje se nađe ispred -o..zamjenjuje sufiksalni morfem -iva.infinitivne osnove.: po-kup-ova-ti: po-kup-ovan-.: pre-crt-a-ti: pre-crt-an-. od-ređ-iva-ti: od-ređ-ivan. npr.. -ven. npr.: donije-ø-ti: donije-l-ø > donije-o-ø > doni-o-ø.i sl. smje-ø-ti: smje-l-ø > smje-o-ø > smi-o-ø i sl.i sl.Kod glagola jedanaeste klase prve vrste morfem -ø.: za-praš-iva-ti: za-praš-ivan-.> zarađen-. iz-rek-ø-ti: iz-rek-jen.i sl.infinitivne osnove. npr. Ti sufiksalni morfemi zamjenjuju određene sufiksalne morfeme infinitivne osnove: -ān. iz-mač-eva-ti: iz-mač-evan.> iz-mišlj-en-. o-met-ø-ti: o-met-en.. vid-je-ti (>viđeti): vid-je-n.

su (pro)čitali/(pro)čitali su Pored nenaglašenoga koristi se i naglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti kad to zahtijeva kontekst.> prenošen. ž. pre-nos-i-ti: pre-nos-jen. za-kasn-i-ti: za-kasn-jen.: jednina 1. flj. pa se dobija: č. Nastavci za glagolski pridjev trpni su: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisan-ø) -a (pisan-a) -o (pisan-o) množina -i (pisan-i) -e (pisan-e) -a (pisan-a) Glasovne promjene u korijenskome morfemu Sufiksalni morfem -jen. za-posl-i-ti: za-posl-jen > za-pošljen-.: za-drije-ø-ti: za-dr-t-. lj. b. po-če-ø-ti: po-če-t. slav-i-ti: slav-jen.> progonjen-.> rastopljen-.kod glagola sedme klase prve glagolske vrste povlači gubljenje skupine ije. pro-strije-ø-ti: pro-str-t. blj. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje pretprošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno. za-mast-i-ti: zamast-jen.: bac-i-ti: bac-jen. iz-rad-i-ti: iz-rad-jen. za-šaraf-i-ti: za-šaraf-jen. PERFEKAT Perfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno. na-mam-i-ti: na-mam-jen. od-rub-i-ti: od-rub-jen. šlj. s.: za-drije-ø-ti: za-dr-t-. n i v ili konsonantskih grupa sl. zn i st s kraja korijenskoga morfema.> zakašnjen-. sonanata l. si (pro)čitao/(pro)čitao si 3. sn. smo (pro)čitali/(pro)čitali smo 2. npr.i sl. ras-top-i-ti: ras-top-jen.> bačen-.izaziva jotaciju konsonanata c. pro-gon-i-ti: pro-gon-jen.i sl. npr. đ. sam (pro)čitao/(pro)čitao sam 2. žnj i šć. npr. p. šnj.infinitivne osnove. d. je (pro)čitao/(pro)čitao je množina 1.> slavljen-.> ispraćen. s-niz-i-ti: s-niz-jen. ste (pro)čitali/(pro)čitali ste 3. ć. nj.> izrađen-. vlj.> spaljen-.> ispražnjen-.> snižen-. mlj.> odrubljen-. f. t i z.> zašarafljen-. npr.> zamašćen. Sufiksalni morfem -t.i sl. Gradi se od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog. is-prat-i-ti: is-prat-jen.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. korijenskoga morfema. m. š. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 125 . s-pal-i-ti: s-pal-jen.> namamljen-. plj.-t. is-prazn-i-ti: is-prazn-jen.

npr. taj nastavak ostaje nepromijenjen. reći će/će reći množina 1. Pomoćni glagol može doći i ispred i iza infinitiva. ćete čitati 3. će čitati množina 1. npr. ćemo čitati 2. 126 MORFOLOGIJA . reći će/će reći Prezent pomoćnoga glagola htjeti/šćeti može se upotrebljavati i u naglašenome obliku. a t se – i u izgovoru i u pismu – stapa sa ć iz nenaglašenoga oblika prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. bijahu/bjehu (pro)čitali/su bili (pro)čitali FUTUR PRVI Futur prvi je glagolski oblik kojim se iskazuje buduće vrijeme. čitaću 2.: jednina 1. reći ćete/ćete reći 3. Takvu upotrebu nameće kontekst. će čitati Glagoli na -ći ostaju neizmijenjeni bez obzira na to đe se nalazi pomoćni glagol htjeti/šćeti – ispred ili iza njih. krajnje i iz infinitiva se gubi.: jednina 1. bijaše/bješe (pro)čitao/si bio (pro)čitao 3. bijaste/bjeste (pro)čitali/ste bili (pro)čitali 3. jednina 1. npr. npr. bijaše/bješe (pro)čitao/je bio (pro)čitao množina 1. Kad se nađe iza infinitiva glagola na -ti. čitaćeš 3. reći ćeš/ćeš reći 3.Gradi se na dva načina – od imperfekta ili perfekta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog. ću čitati 2. bijasmo/bjesmo (pro)čitali/smo bili (pro)čitali 2. čitaćete 3. bijah/bjeh (pro)čitao/sam bio (pro)čitao 2. reći ću/ću reći 2. Gradi se od infinitiva glagola i prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. čitaćemo 2. ćeš čitati 3. reći ćemo/ćemo reći 2. čitaće Kad se pomoćni glagol nađe ispred infinitiva glagola na -ti.: jednina 1. čitaće množina 1.

FUTUR DRUGI Futur drugi je glagolski oblik kojim se iskazuje predbuduće vrijeme. POTENCIJAL Potencijal je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. Gradi se od aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog – i svršenih i nesvršenih glagola. Predbuduća radnja svršenih glagola najčešće se iskazuje prezentom. bude (pro)čitao množina 1. budeš (pro)čitao 3. hoćahu/šćahu viđeti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 127 .: jednina 1. bismo (pro)čitali 2.: Javiću ti kad pročitam. budemo (pro)čitali 2. bi (pro)čitao množina 1. hoćah/šćah viđeti 2. bi (pro)čitao 3. budem (pro)čitao 2. POTENCIJAL IMPERFEKTA Posebna je vrsta potencijala glagolski oblik koji se gradi od imperfekta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti i infinitiva glagola. budu (pro)čitali Futur drugi gradi se od svršenih i od nesvršenih glagola. bih (pro)čitao 2. npr. uslov ili mogućnost vršenja glagolske radnje. npr. želja. bi/biše (pro)čitali Pored nenaglašenih mogu se upotrebljavati i naglašeni oblici aorista pomoćnoga glagola biti. budete (pro)čitali 3. biste (pro)čitali 3. Takvu upotrebu nameće kontekst. hoćaše/šćaše viđeti 3. hoćaste/šćaste viđeti 3. Gradi se od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog: jednina 1. hoćaše/šćaše viđeti množina 1. hoćasmo/šćasmo viđeti 2. uslov u prošlosti: jednina 1. Njime se označava neostvarena mogućnost.

iz prezentske osnove): ču-je-m: ču-j-ø.> striz-i-ø. ču-j-mo. Gradi se od glagolskoga pridjeva radnog i uvijek je propraćen uskličnom intonacijom: Živjeli! Zdravo bio! Dobro došli! Živi bili pa viđeli! muški rod ženski rod srednji rod jednina živ-i-o-ø živ-je-l-a živ-je-l-o množina živ-je-l-i živ-je-l-e živ-je-l-a GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI Glagolski prilog sadašnji je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je istovremena s radnjom predikata. prič-aj-te.. U crnogorskome jeziku imperativ se ne upotrebljava u 1.IMPERATIV Imperativ je glagolski oblik kojim se iskazuje zapovijest. npr. rad-i-m: rad-i-ø. bod-i-te. OPTATIV Optativ je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. molba. -āj. kup-u-je-m: kup-u-j-ø. želja i sl. pjev-aj-te i sl.iz prezentske osnove): bod-e-m: bod-i-ø. lice jednine i množine koristi se imperativna konstrukcija neka + 3. zabrana. Glagoli jedanaeste klase prve glagolske vrste infinitiv grade dodavanjem sufiksalnoga morfema -i. Imperativna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Sufiksalnim morfemima imperativne osnove odgovaraju određeni sufiksalni morfemi prezentske osnove. rad-i-mo. Tada konsonanti k. striz-i-te i sl. striz-i-mo. pjev-aj-mo. rad-i-te i sl. npr. strig-ø-u: strig-i. -j. lice prezenta. Za 3. ču-j-te.: rek-ø-u: rek-i.> rec-i-ø.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ā.(zamjenjuje sufiksalni morfem -jē.i -i. kup-u-j-te i sl. rec-i-mo. bod-i-mo.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -e. prič-aj-mo. Gradi se od imperativne osnove i imperativnih nastavaka. Sufiksalni morfemi imperativne osnove su: -i.iz prezentske osnove): prič-a-m: prič-aj-ø.: neka pjeva / neka pjevaju i sl. z i s. licu jednine. g i h s kraja korijenskoga morfema alterniraju s c. 128 MORFOLOGIJA . pjev-a-m: pjev-aj-ø..na korijenski morfem. rec-i-te. kup-u-j-mo.

ne čitaj i sl. To je prikazano u odjeljku o glagolskim oblicima.: nisam. Međutim kad nije potrebno istaći ko je vršio radnju. a u pasivu – Tada bijaše zarobljeno dvjesta vojnika (od nas). tj. nećeš.: Pjevam pjesmu.. Ispred tih sufiksa umeće se nepostojano a kad se korijenski morfem glagola završava konsonantom. Vokali ispred sufiksa -vši uvijek su dugi. [Negacija ni + nenaglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti (npr.: ne čitam. u-drob-i-ti: u-drob-i-vši/u-drob-i-v i sl. koristi se trpno stanje (pasiv).] GLAGOLSKO STANJE Kad se glagolska radnja pripisuje onome ko aktivno učestvuje u njoj. neće. Gradi se od infinitivne osnove svršenih glagola i sufiksa -vši i -v. Zajedno se s oblikom prezenta glagola biti piše i rječca ni: nijesam. nisi. – Tada se zarobi dvjesta vojnika. Ipak u nekim su slučajevima pasivne konstrukcije primjerenije od navedenih. npr. ne bih čitao. Rječca ne piše se odvojeno od glagolskih oblika u svim slučajevima osim u nenaglašenome svršenom (odričnom) obliku prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: neću.: pek-øući. nijeste.) nije odlika crnogorskoga standardnoga jezika. nijesu.Gradi se od prezentske osnove nesvršenih glagola i sufiksa -ūći i -ēći. Između -a. npr. glagolski oblici kojima se izražava takva radnja nalaze se u radnom stanju (aktivu). neće / nećemo.: is-pjev-a-ti: is-pjev-a-vši/is-pjev-a-v.: čit-a-(j)ući. prič-a(j)ući i sl. nećete. GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI Glagolski prilog prošli je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je neposredno prethodila radnji označenoj predikatom. npr.i -ući javlja se intervokalno j. radnoga stanja. već što je tom radnjom postignuto. U crnogorskome jeziku glagolska se radnja obično iskazuje oblicima aktiva. trč-ø-eći i sl. nije / nijesmo. nijesi. U tim se slučajevima umjesto pasiva mogu koristiti i oblici radnoga stanja s povratnom rječcom se uz njih.: Tada zarobismo dvjesta vojnika. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 129 .: mog-ø-ti: mog-a-vši/mog-a-v i sl.. po-ćer-a-vši/po-ćer-a-v. ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI Odrični glagolski oblici grade se dodavanjem odrične rječce ne ispred potvrdnih oblika. – Pjesma se pjeva. npr. npr.. npr. odnosno na kome je ta radnja izvršena. npr.

. futura drugog.. trpni potencijal imperfekta: hoćah biti viđen. budeš bio viđen. [Trpni perfekat može biti iskazan i glagolom bivati: bivao sam viđen. trpni potencijal: bih bio viđen.... bijaše/bješe viđen..... bi viđen. aorista..] trpni pluskvamperfekat: bijah/bjeh bio viđen. bićeš viđen/ćeš biti viđen. bivao si viđen.. bijaše/bješe bio viđen. bi bio viđen.. perfekta.... trpni futur prvi: biću viđen/ću biti viđen. pluskvamperfekta.. trpni perfekat: bio sam viđen... imperfekta...PASIV Trpni glagolski oblici grade se od prezenta. 130 MORFOLOGIJA . futura prvog. trpni futur drugi: budem bio viđen... potencijala pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva trpnog: trpni prezent: sam viđen.. trpni imperfekat: bijah/bjeh viđen. hočaše biti viđen..... imperativa.. trpni imperativ: budi viđen. bio si viđen. trpni aorist: bih viđen.. si viđen. budimo viđeni..

tako.. svakako. onomadne. npr. ovuda. prekjuče. brzo i sl. npr. daleko i sl. lijepo. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 131 . nekako. onako. prilozi za vrijeme: lani. grdno. śutra. uzroku i količini.PRILOZI Prilozi su riječi koje stoje uz glagole. dosta. tad(a).: lijepo. a pridjevi na pitanje kakvo?. sporo. poslije. prije. loše) od pridjeva u istome obliku. stoga. onoliko. jasno.. lijevo. pridjeve. uveče. imenice i priloge i određuju ih po mjestu. nekad(a). načinu. onomlani. često. Po svome značenju mogu biti: ■ ■ prilozi za mjesto: ovđe. sad(a). pozadi. dobro. danas.. ■ ■ ■ Treba razlikovati priloge za način koji završavaju na -o i -e (npr. nikako. onamo. toliko. tuda. nikad(a) i sl. gore. loše. dobro. tamo. još. ovamo.: lijepo – ljepše – najljepše. prilozi za uzrok: zato. mnogo. ujutro. prilozi za količinu: ovoliko. blizu. vremenu. onuda. prilozi za način: ovako. preklani. dobro – bolje – najbolje i sl. onđe. slabo. dolje. Prilozi u tim slučajevima odgovaraju na pitanje kako?. tu.: Dobro (pridjev) dijete dobro (prilog) uči. malo. Takvi se prilozi kompariraju isto kao i pridjevi. desno. juče. naprijed. nekoliko i sl.

– Pade preko praga. pod/poda i sl. – Bijaše bjelje od mlijeka. poredbeni i druge odnose. – Krenuše za njih. – Pjevahu ispod glasa. Mogu kazivati vremenski. O tome viđeti u poglavlju o morfonologiji. načinski. uz/uza. npr. npr. k/ka. upotrebljavaju se u zavisnosti od prirode konsonanta kojim počinje riječ koja im slijedi.: Poćerasmo ih do u provaliju. namjenski. – Nema ga nigđe od onomadne. – Zbog njega je pobjegao. Prijedlozi mogu stajati i ispred priloga za vrijeme. niz/niza. prostorni.: Bila je živa do lani.PRIJEDLOZI Prijedlozi su nepromjenljive riječi koje stoje ispred zavisnopadežnih oblika promjenljivih riječi.: Probudio se pred zoru. npr. Po svojemu značenju slažu se s riječima uz koje stoje i određuju njihov odnos prema drugim riječima u rečenici. Prijedlozi mogu stajati i ispred drugih prijedloga. Prijedlozi s/sa. 132 MORFOLOGIJA . uzročni.

odnosno za ostvarivanje komunikacije. điha. gađenje i sl. fuj i sl. tres. hae i sl. piše se uzvičnik. strah. halo. pi-pi. mis. jao. kiš. žalost. hej. stanja. Uzvici za vabljenje i ćeranje stoke i ostalih životinja su: śok. oho. o. iš. na. Takvi su: ej. guś. bup. e. kiś. jaoj. Takvi su uzvici: eh. ps. Uzvicima se iskazuje radost. mhm. bam. pis. raspoloženja. hoj. Za oponašanje glasova u prirodi koriste se onomatopejski uzvici. uh. ću-kok. op. sumnjičavost. bap. pst i sl. mac. mjau.UZVICI Uzvici su nepromjenljive riječi koje služe za iskazivanje ośećanja. aoj. npr. oj. dio. oj. Uzvici služe i za dozivanje. ae. joj. alo. ljuke. iznenađenje.: pljus. divljenje. za oponašanje glasova u prirodi. av-av. Iza uzvika. bol. dura. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 133 . o-ruk. hm. fiju i sl. za dozivanje ili vabljenje i ćeranje stoke. odnosno iza rečenica u kojima je sadržan uzvik.

VEZNICI Veznici su nepromjenljive riječi kojima se označava veza među rečenicama. ne samo . no. Njihova će značenja i odnosi koje označavaju biti prikazani u odjeljku o sintaksi. bilo.. volja. iako. ni... niti. U druge spadaju veznici da. nego. dok. pa. tek) i sl. ali. ali. nego i i sl.: kad.: a. 134 MORFOLOGIJA .. U prve spadaju veznici i. Veznici ne označavaju samo vezu. već). već. već i vrstu veze i odnosa rečeničnih djelova koje povezuju. dok. samo.. neki vrijeme (npr. a. Tako neki veznici označavaju suprotnost (npr. kad. ili i veznički izrazi volja . što.. kako i sl. bilo . Veznici mogu biti veznici nezavisnosloženih rečenica i veznici zavisnosloženih rečenica. te.

rječce za izuzimanje: jedino. npr. zaisto. 9. rječce za pokazivanje: evo. 7. upitne rječce: li. 8. podrazumijeva se. rječce za naročito isticanje: čak.RJEČCE Rječce su nepromjenljive riječi koje služe za isticanje ličnoga stava govornoga lica prema onome što se kazuje rečenicom ili njezinim dijelom.: Da to svršiš kako ti glava zna! – Da si mi to svršio kako ti glava zna. zar. odrične rječce: ne. 3. 4. Za označavanje ličnoga stava prema onome što se kazuje mogu se koristiti i modalni izrazi. možda. Tako je rječca evo u vezi s prvim licem. eto. eno) u vezi su s prostornom udaljenošću govornoga lica od onoga na što pokazuje. a rječca eno s trećim licem. Ostale zapovjedne i podsticajne rječce idu uz imperativ. npr. da. eto. podsticajne i zapovjedne rječce: neka. makar. uistinu. zaista. Prema onome što označavaju dijele se na: 1.. da. Zapovjedna rječca neka ide uz prezent. rječce za isticanje suprotnosti: međutim.: Neka dođe śutra. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 135 . 5. razumije se. 6. Rječce za pokazivanje (evo. npr. eno. nipošto. bar. hajde.: nema sumnje. baš. zbilja. a rječca da uz prezent i perfekat. rječca eto s drugim. vjerovatno. nesumnjivo. samo. pak. bez dileme i sl. modalne rječce (za iskazivanje ličnoga stava): svakako. vaistinu. i. barem. 2. neosporno. nema dileme. potvrdne rječce: da. odnosno u vezi s kategorijom lica. aj. valjda. bez sumnje.

.

TVORBA RIJЕČI .

.

u-lov-i-(ti). odnosno dodavanjem prefiksa na tvorbenu osnovu.: stol-ar-(ø).. npr. npr. star-mal(-i). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 139 . nazad-ova-(ti) i sl.: Beo-grad(-ø). oč-e-vid(-ac). iz-rod(-ø). ispi-čutur(-a). npr. Tvorbene osnove mogu srastati pomoću spojnih morfema o i e i bez njih.: bez-brig-an(-ø) > bez-briž-an(-ø). npr.OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI Osnovni principi tvorbe riječi u crnogorskome jeziku jesu izvođenje (derivacija). Kombinovana tvorba riječi nastaje udruživanjem prefiksacije i sufiksacije. Slaganje (kompozicija) je tvorba koja nastaje srastanjem tvorbenih osnova dviju riječi u jednu složenu riječ.: pod-zid(-a). Izvođenje (derivacija) je tvorba dodavanjem sufiksa na tvorbenu osnovu riječi. krv-o-mut(-nik-ø). ruk-o-pis(-ø). u-gled-a-(ti) i sl. nat-pis(-ø). pogled-a-(ti). slaganje (kompozicija) i kombinovana tvorba riječi.

konstituisati). konstitutivni) i među glagolima (npr. instruirati.: eksplozivni.: eksplodirati. Po takvoj se leksici crnogorski jezik ne odvaja od drugih evropskih jezika. pa se one nazivaju internacionalizmi. konstitucija – konstituisati – konstitutivni i sl. U svim jezicima osnove internacionalizama alterniraju u zavisnosti od toga da li je riječ o tvorbi imenica. glagola ili pridjeva.: eksplozija. instrukcija. Internacionalizama ima i među imenicama (npr. reakcioni. 140 TVORBA RIJEČI . instruktivni.TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA Značajan dio crnogorske leksike i leksike drugih standardnih jezika čine riječi s osnovom iz grčkoga ili latinskoga jezika. reagovati.: korozija – korodirati – korozivni. npr. konstitucija) i među pridjevima (npr. koncepcija // koncept – koncipirati – koncepcijski // konceptualni. reakcija.

IMENICE SA ZNAČENJEM LICA Imenice sa značenjem vršioca radnje Muška lica: -ac(-ø): pisac. sredstva.TVORBA IMENICA Imenice se grade izvođenjem. Izvedena imenica u značenjskoj je vezi s riječju od koje je izvedena. provodadžija -ent(-ø): asistent. montenegrist(a) -jār(-ø): polemičar. bi-gamija > bigamija. pro-dekan > prodekan itd. a njezino značenje određeno je sufiksom. ne-sreća > nesreća. dijagnostičar -īr(-ø): portir. U crnogorskome jeziku najproduktivnija je tvorba imenica sufiksima.) određuju sufiksi i prefiksi kojima se one grade. Značenje imenica (značenje mjesta. graver -ičār(-ø): hemičar. namještenik GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 141 . botaničar -(j)enīk(-ø): službenik. pastir -ist(-ø)/-ist(a): lingvist(a). pjevač -anīk(-ø): konjanik. pra-đed > prađed. slaganjem i kombinovanom tvorbom. IZVOĐENJE Izvođenje imenica je tvorba dodavanjem prefiksa i sufiksa na tvorbenu osnovu riječi. djelatnosti. ministar -ār(-ø): pisar. projektant -ar(-ø): magistar. ko-autor > koautor. Prefiksacijom nastaju izvedene imenice na ovaj način: a-teizam > ateizam. stanja itd. jezikoslovac -āč(-ø): ugovarač. student -ēr(-ø): kondukter. čuvar -džij(-a): sadžija. poslanik -ant(-ø): laborant.

graditeljka Imenice sa značenjem nosioca svojstva Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -an(-ø): -enjāk(-ø): 142 TVORBA RIJEČI lakomac.-lac(-ø): -lij(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): -ōvnīk(-ø): -telj(-ø): -ø(-ø): Ženska lica: -ačic(-a): -anica(-ø): -antkinj(-a): -ar(-a): -aric(-a): -ārk(-a): -džījk(-a): -entic(-a): -entkinj(-a): -ērk(-a): -ic(-a): -ičārk(-a): -īrk(-ø): -istkinj(-a): -jārk(-a): -(j)enic(-a): -k(-a): -kinj(-a): -lījk(-a): -nic(-a): -oric(-a): -ōrk(-a): -ōvnic(-a): -teljic(-a): -tēljk(-a): mislilac. domorodac divljak. poštenjak . projektantkinja vračara. montenegristkinja polemičarka. vladarka provodadžijka. psihologica hemičarka. studentica asistentkinja. doktorka duhovnica. radnica doktorica. režimlijka putnica. graditelj biolog. glupan smetenjak. fursatlija putnik. prirodoslovka biološkinja. izaslanica laborantkinja. filolog pregovaračica. radnik inspektor. spremačica poslanica. gatara zvonarica. pastirka lingvistkinja. dijagnostičarka portirka. gromovnica učiteljica. gledalac zanatlija. korektor duhovnik. pukovnik učitelj. njegovateljica moliteljka. mljekarica pisarka. psihološkinja zanatlijka. navodadžijka asistentica. studentkinja funkcionerka. botaničarka službenica. namještenica jezikoslovka. graverka biologica. profesorica direktorka. glupak divljan.

smetenjača smetenjakinja primitivka. primitivac smetenik. prvorotkinja smutljivica. osuđenik apstinent. beskućnica kleptoman. gramzivka smetenica. žutka Imenice sa značenjem trpioca stanja Muška lica: -ø(-ø): -anīk(-ø): -(j)enīk(-ø): -ent(-ø): -ičār(-ø): -nīk(-ø): Ženska lica: -anic(-a): -(j)enic(-a): -entkinj(-a): -ičārk(-a): -k(-a): -kinj(-a): -nic(-a): osiguranica. lažljivica suludnica. pobjegulja povratuša. burdikoša lažulja. podrepuša plavka. beskućnik GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 143 . ksenofob osiguranik. pacijent alkoholičar. epileptičarka kleptomanka. raspuštenik lažljivac. osuđenica apstinentkinja. suludnik suludnjak.-ivac(-ø): -(j)enīk(-ø): -ljivac(-ø): -nīk(-ø): -njāk(-ø): -ov(-ø): Ženska lica: -ak(-a): -akuš(-a): -enjač(-a): -enjakinj(a): -īvk(-a): -(j)enic(-a): -kinj(-a): -ljivic(-a): -nic(-a): -oš(-a): -ulj(-a): -uš(-a): -k(a): gramzivac. ispitanik optuženik. narkomanka ropkinja. prostakuša poštenjača. epileptičar bolesnik. ispitanica optuženica. smutljivac pečobraznik. ksenofopkinja bolesnica. praznov divljaka divljakuša. pacijentkinja alkoholičarka. potrpežnjak lažov. zaludnica jezikoša. raspuštenica domorotkinja.

Tuzanin Zagrepčanin. džangrizalo iźelica. Rogamčanin Bokelj Kinez. izbjeglica meraklija. Mađar Pljevljakinja Kotoranka. udvorica zlopamtilo. Grk. obrazlija Imenice sa značenjem stanovnika. Portorikanac Kotoranin. Podgoričanka Bjelopoljka. Rožajka Turkinja. Rožajac Pljevljak Amerikanac. Vizantinka Čehinja.Imenice za muška i ženska lica Postoje sufiksi kojima se dobijaju i imenice za muška i imenice za ženska lica. dugajlija govordžija. Tuzanka Zagrepčanka. To su ovi sufiksi: -ajlij(-a): -džij(-a): -ic(-a): -l(-o): -lic(-a): -lij(-a): novajlija. Turčin Dalmatinac. Vizantinac Bošnjak Piroćanac Tivćanin. Kineskinja Mađarica Dalmatinka. pripadnika naroda i država Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anīn(-ø): -čanīn(-ø): -ēlj(-ø): -ēz(-ø): -in(-ø): -īnac(-ø): -jāk(-ø): -jānac(-ø): -janin(-ø): -ø(-ø): Ženska lica: -akinj(-a): -ānk(-a): -čānk(-a): -ēljk(-a): -eskinj(-a): -ic(-a): -īnk(-a): -inj(-a): -jakinj(-a): -jānk(-a): -k(-a): -kinj(-a): 144 TVORBA RIJEČI Bjelopoljac. Rišnjanin Čeh. Englez Srbin. Rogamčanka Bokeljka Engleskinja. Grkinja Bošnjakinja Piroćanka. sadžija ulizica. Srpkinja . bez obzira na njihovo značenje.

-in.: -inj-. -janac.: -akinj-. Hrvatska Malinsko. -janin.: -jakinj-. -ez. -e): -īšt(-e. klačnica kafana. -ak. -a): -j(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -ov(-o): -ov-ac(-ø): -ov-ac(-ø): -ov-ic(-a): -ovin(-a)/-evin(-a): -sk(-ā): -sk(-a. -ø. odgovara određeni sufiks za građenje imenica ženskoga roda sa značenjem stanovnice: -anin. Vilac Glibavac Prčanj. Vršanj Koreja.: -ank-. Boka. -e): -ić(-i): -ij(-a): -in(-a. bačvarija akvarijum.: -kinj-. pekara vinarija.: -jank-. IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA Imenice sa značenjem naseljenoga područja češće su bez sufiksa (npr. odnosno pripadnika naroda. Besac.: -jank-. Lipovica Krasovina. Humac.: -ink-. Ječmine Ječmište. -ø. Sufiksi za tvorbu tih imenica su: -ac(-ø): -av-ac(-ø): -anj(-ø): -ēj(-a): -ev-ac(-ø): -ic(-a. -inac. Bjelopavlići Albanija. Janjevina Njemačka (<Njemac-ska). Tovarnik Bokovo.: -eskinj-. nacije ili države. Pobrežje Počijevka. Gvineja Mrčevac Poljica. drogerija GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 145 . -anac.: -ank-. Vrtijeljka Dubrovnik. staklarnica konzulat. Rusija Vranjina. Laništa Gostilje. Goranjsko IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) -āčnic(-a): -an(-a): -ar(-a): -arij(-a): -ārijum(-ø): -ārnic(-a): -āt(-ø): -erij(a): mjenjačnica. -čanin. -o): Krstac. Crmnica) nego s njima. -ac.: -čank-.: -ic. planetarijum draguljarnica. Cerovo Smokovac Tisovac Drenovica. svakome sufiksu za građenje imenica muškoga roda sa značenjem stanovnika određenoga područja. rektorat pašterija.Kako se vidi iz navedenih primjera. ciglana mljekara. Kamenica Ćeklići.: -k-. -jak. Crna Gora.

ronilaštvo prirodoslovlje. novčanik golubarnik. bibliofilija mrtvilo.-īšt(-e): -j(-e): -janīk(-ø): -(j)ārnīk(-a): -(j)in(-a): -l(-o): -līšt(-e): -nic(-a): -njāk(-ø): -ōrijum(-ø): -ōvnic(-a): -tēk(-a): -ūr(-a): ognjište. solilo igralište. gonoreja anemija. vandalizam . ablepsija grabež. ludilo vještina. krematorijum poslovnica biblioteka. agentura IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI -ārstv(-o): -ij(-a): -ik(-a): -istik(-a): -laštv(-o): -slovlj(-e): -stv(-o): -tēljstv(-o): -ūr(-a): voćarstvo. indignacija arogancija. rezistencija epilepsija. filologija matematika. učionica voćnjak. ledina počivalo. lanište područje. jezikoslovlje zanatstvo. kriminalistika prevodilaštvo. lektura IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA -ācij(-a): -ancij(-a): -arij(-a): -azam(-ø): -b(-a): -ej(-a): -emij(-a): -encij(-a): -epsij(-a): -ež(-ø): -ij(-a): -il(-o): -in(-a): -itēt(-ø): -izam(-ø): 146 TVORBA RIJEČI meditacija. šetalište kasapnica. kokošarnik klačina. svinjogojstvo ugostiteljstvo. logika montenegristika. vinoteka ekspozitura. leukemija dekadencija. graviditet sadizam. stočarstvo filozofija. svinjarija orgazam. mijazam tvorba. metež simpatija. dubina animozitet. graditeljstvo arhitektura. mravinjak sanatorijum. zabrđe drvljanik. tužba dijareja. ekstravagancija maštarija.

pištaljka ljuljaška agregat. žetva IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA -ač(-a): -āč(-ø): -ačic(-a): -al(-o): -alic(-a): -āljk(-a): -ašk(-a): -āt(-ø): -ātor(-ø): -avic(-a): -ešk(-a): -il(-o): -īšt(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): uspinjača.-j(-e): -jāj(-ø): -luk(-ø): -ljav(-a): -nj(-a): -njav(-a): -ø(-ø): -oć(-a): -ōst(-ø): -ot(-a): -oz(-a): -stv(-o): -štin(-a): -v(-a): čitanje. koračaj fukarluk. čokolada višnjak. kopačica gudalo. avitaminoza bratstvo. drenovak rezanac. ognjilo kosište. prskalica štipaljka. drijem čistoća. dolmača limunada. otirača prekidač. prostakluk lomljava. aparat oscilator. hladnoća napetost. divota narkoza. cijetka steznik. rotor IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA -ač(-a): -ād(-a): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anic(-a): -āš(-ø): -etin(-a): savijača. začeće oproštaj. junetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 147 . zagrljaj. grabuljište šipka. navigator štipavica vrteška ćedilo. grmljava vožnja. prebranac priganica. sadnja kuknjava. gordost dobrota. gulaš piletina. upaljač kosačica. bezobraština śetva. dernjava zijev. zvučnik induktor. ravnalo grijalica. siromaštvo (<siromah-stvo) lukavština. masanica sataraš.

sivko zekna. rogna otrovnica . krastavica grčica. lozovača medovina.-evač(-a): -in(-a): -jetin(-a): -ovač(-a): -ovin(-a)/-jevin(-a): -uš(-a): višnjevača. gladiš kobiljača. kunić šarka. omorika malina. krtoluša IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA -āč(-ø): -ak(-a): -ak(-ø): -avac(-ø): -avic(-a): -ic(-a): -ić(-ø): -ik(-a): -in(-a): -īš(-ø): -(j)ač(-a): -jan(-ø): -jel(-a): -jenic(-a): -k(-a): -l(-a): -njač(-a): -uš(-a): -v(-a): -vic(-a): povijač. džanjevača govedina zečetina. ozimača čopljan. šarac kriještalica putalj. krastavac puzavica. šarava jare. tršljaka šipak. tikvica IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA -ac(-ø): -alic(-a): -alj(-ø): -āš(-ø): -av(-a): -e(-ø): -ić(-ø): -k(-a): -k(-ø): -n(-a): -nic(-a): 148 TVORBA RIJEČI vranac. tikva rotkvica. ćetalj kulaš. lijeska ribizla. golośemenjača oskoruša mrkva. brnjaš milava. rogač divljaka. bijelka zelenko. koźevina krompiruša. maslačak pupavac. metvica ljutić. kupina sporiš. pipunić mlječika. mušmula skrivenośemenjača. bršljan košćela (<kostjela) žućenica trska. june sljepić. ovčetina medovača.

garov slavuj. One mogu nastajati na dva načina: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 149 . Te imenice dijele se u dvije grupe: 1. ručica prstić. miluša IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE Imenice subjektivne ocjene dobijaju se dodavanjem sufiksa koji unose izvjesnu izmjenu u značenje imenice od koje se grade. onda je svaki dio sačuvao svoj akcenat. Ti sufiksi nazivaju se sufiksi subjektivne ocjene. kamenčić kućica.: -čin(-a): -etin(-a): -in(-a): -štin(-a): -ūrd(-a): -urin(-a): -uštin(-a): kretenčina. kraguj šarulja. sunašce drvce. npr. hljebac oblačak. a kad se pišu s crticom. glagolima. sinak gnjezdašce. augmentativi i pejorativi – označavaju uvećani pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica. deminutivi s hipokoristicima – označavaju umanjeni pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica ili predstavljaju imenice odmila. nožurda čojčurina. glasina prljavština. perce prozorče. glibavština glavurda. Imeničke složenice imaju samo jedan akcenat kad se pišu bez crtice. šaronja šarov. listić SLAGANJE Tvorba kojom nastaju složene imenice srastanjem određene imenice s imenicama. mrkulja baljuša. pridjevima.: -ac(-ø): -ak(-ø): -ašc(-e): -c(-e): -č(-e): -čić(-ø): -ic(-a): -ić(-ø): bratac. npr. odnosno imaju pogrdno značenje.-onj(-a): -ov(-ø): -ūj(-ø): -ulj(-a): -uš(-a): zekonja. nožurina magluština. glavetina momčina. baruština 2. lonče prozorčić. prijedlozima naziva se slaganje. profesorčina ručetina.

jado-brat > jadobrat. radio-stanica > radio-stanica).: śever-o-zapad > śeverozapad. krv-o-proliće > krvoproliće). 150 TVORBA RIJEČI . među-prostor > međuprostor.: Beo-grad > Beograd. pomoću spojnih morfema (npr. vin-o-pija > vinopija.▫ ▫ prostim slaganjem (npr.

elementaran kockast. diskutabilan dugačak. karadžićevski fleksibilan. modričast koziji. IZVOĐENJE Izvođenje pridjeva je proces koji obuhvata prefiksalnu. sestrinski pčelinji. ćosav maven. kafen moderan malešan očev. Tako nastaju izvedeni pridjevi. osinji GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 151 . dentalan moćan. punačak peraći. bodljikav materinski. onomadašnji nosat. ironičan plavičast. sufiksalnu i prefiksalno-sufiksalnu tvorbu. loptast slabašan. durašan jučerašnji. prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom te spajanjem dviju osnova (složenička tvorba). Najproduktivniji sufiksi za građenje pridjeva u crnogorskome jeziku su: -abīlan(-ø): -ačak(-ø): -ać(-i): -ālan(-ø): -an(-ø): -āran(-ø): -ast(-ø): -ašan(-ø): -ašnj(-ī): -at(-ø): -av(-ø): -en(-ø): -ēran(-ø): -ešan(-ø): -ev(-ø): -ēvan(-ø): -evsk(-ī): -ibīlan(-ø): -ičan(-ø): -ičast(-ø): -ij(-ī): -ikast(-ø): -ikav(-ø): -insk(-ī): -inj(-ī): respektabilan. saglasan komplementaran. bodljikast modrikav. konvertibilan satiričan. stričev duševan njegoševski. božiji modrikast. plećat grbav.TVORBA PRIDJEVA Pridjevi nastaju sufiksalnom. jahaći muzikalan.

mlađahan perjani. volujski duguljast. modar – modrikast. -ušast. -ičast. -unjav. -ahan. -ušan. pažljiv śeverni. koźi. sitan – sićušan. pas – paśi. suśedov svjetovan. -ikast. bljedunjav vjetrušan mekušast ljepuškast Neki sufiksi pri građenju pridjeva izazivaju glasovne promjene u osnovi npr. paśi živahan. -ešan. 152 TVORBA RIJEČI .: bijel – bjelkast. zimus – zimušnji. -jahan. -uljast. regionalan bratov. paziti – pažljiv. topovski religiozan. zimušnji nacionalan. -kast. senzualan aktuelan ovnujski. Miroslavljev sićušan bjelkast. vjetrovit sinovljev. organizacijski śutrašnji. -uškast. duhovni volovski. -jušan. zec – zečji. duhovan silovit. sunčani brbljav. glamurozan utopijski. brašnjav Kuslevljev. Takvi su: -ačak. Neki od navedenih sufiksa pripadaju sufiksima subjektivne ocjene. mlad – mlađahan. plavkast plačljiv. O tome viđeti više u poglavlju o morfonologiji.-ističk(-ī): -it(-ø): -īvan(-ø): -j(-ī): -(j)ahan(-ø): -jan(-ī): -jav(-ø): -jev(-ø): -jušan(-ø): -kast(-ø): -ljiv(-ø): -n(-ī): -nat(-ø): -nj(-ī): -onālan(-ø): -ov(-ø): -ōvan(-ø): -ovit(-ø): -ovljev(-ø)/-evljev(-ø): -ōvn(-ī): -ovsk(-ī): -ōzan(-ø): -sk(-ī): -šnj(-ī): -uālan(-ø): -uēlan(-ø): -ujsk(-ø): -uljāst(-ø): -unjav(-ø): -ušān(-ø): -ušāst(-ø): -uškāst(-ø): komunistički. čast – čazben. socijalistički kamenit. ovan – ovnujski i sl. sladunjast sladunjav. agresivan mravlji. južni pernat. -ašan. svijet – svjetovni. muževljev bankovni. ponosit objektivan. travnat sinoćnji. tamošnji seksualan.

polupismen poslijeratni. kvaziumjetnički međuljudski. pobolji polifunkcionalan. panevropski povelik. pseudoklasicistički steona. antidržavni bezuslovan. poslijediplomski postmodernistički. predratni prekomjerni. osrednji panslavistički. prijevremeni proćelav. prekobrojni priglup. nevelik omanji. nazovinaučni nelijep. infravioletan interpartijski. naglup nadljudski. mnogoljudni multidisciplinaran. proevropski. bipolaran doživotni. hiperaktivan iracionalan. irealan indeklinabilan. bezgrešan biseksualan. prestrog preddržavni. internacionalni izvanredni. postkrizni prađedovski. proaustrijski protivudarni.PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA Tvorba pridjeva prefiksima u crnogorskome je jeziku vrlo produktivna. dovratni eksjugoslovenski hipersenzitivan. prosijed. indiferentan infracrven. zdušna GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 153 . izvanproceduralni kvazinaučni. amoralan antiustavan. protivdržavni pseudonaučni. međudržavni mnogostruki. priručni prijepodnevni. Najčešći su ovi prefiksi: a-: anti-: bez-: bi-: do-: eks-: hiper-: i-: in-: infra-: inter-: izvan-: kvazi-: među-: mnogo-: multi-: na-: nad-: naj-: nazovi-: ne-: o-: pan-: po-: poli-: polu-: poslije-: post-: pra-: pre-: pred-: preko-: pri-: prije-: pro-: protiv-: pseudo-: s-: apolitičan. najbolji nazoviprijateljski. nadmorski najpametniji. polivalentan polugodišnji. praistorijski prevelik. multivitaminski nagluv.

pro-. super-. pri-mor-sk(-i) > primorski i sl. I u tome slučaju osnove se vežu spojnim morfemom -o-. Tada je riječ o dvopojmovnim pridjevskim složenicama. usputni veleučeni. Kako se iz primjera vidi. transmediteranski ultrazvučni.i crticom. onda je riječ o jednopojmovnim pridjevskim složenicama.samo-: super-: sve-: trans-: ultra-: unutar-: uz-: vele-: za-: samohran. pa tada govorimo o prefiksalno-sufiksalnoj ili kombinovanoj tvorbi pridjeva. književn-o-istorijski > književnoistòrījskī (koji se tiče književne istorije) i sl. po-. veleljepni zagrobni. Pri tvorbi pridjeva od više osnova svaka osnova može zadržati svoje značenje i akcenat. Deminutivno značenje imaju prefiksi: na-. ultraljevičarski unutarparlamentarni. SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA Pridjevi se mogu graditi od dviju ili više osnova. a augmentativno: hiper-. pri-. sve-. unutarnaučni uzvodni. pre-. samostalan superbrzi. ali bez crtice.: bez-krv-an(-ø) > beskrvan. 154 TVORBA RIJEČI .: śever-o-zapadni > śȅvero-zȃpadnī (koji pripada i śeveru i zapadu). superaktivni sveznajući. Tako nastaju pridjevske složenice. književn-o-istorijski > knjȉžēvno-istòrījskī (koji pripada i književnosti i istoriji) i sl. npr. sveopšti transkontinentalni. Te osnove povezane su spojnim morfemom -o. vele-. o-. npr. npr. zavjetarni Neki od navedenih prefiksa pripadaju prefiksima subjektivne ocjene i imaju deminutivno ili augmentativno značenje.: śever-o-zapadni > śeverozápadnī (koji je na śeverozapadnoj strani svijeta). Kad pri tvorbi pridjeva od više osnova te osnove dobiju novo zajedničko značenje i zajednički akcenat. ultra-. navedena je tvorba često udružena sa sufiksalnom tvorbom pridjeva.

znače (u)činiti nešto onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr. blijediti i sl. smanj-iva-ti kanal-isa-ti. drz-nu-ti rad-ova-ti.i -je. jak-ja-ti > jačati govor-i-ti. svijetl-uca-ti > svjetlucati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 155 . Takvi su sufiksi: -k-a-: -c-a-: -ik-a-: -ket-a-: -jak-a-: -uc-a-: kuc-ka-ti. malter-isa-ti lak-ira-ti. SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Sufiksi za tvorbu glagola su: -ø-: -(j)a-: -i-: -je-: -nu-: -ov-a-: -ev-a-: -iv-a-: -is-a-: -ir-a-: mlje-ø-ti.TVORBA GLAGOLA Glagoli nastaju sufiksalnom. šuš-ka-ti bun-ca-ti. prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. Značenje njihovo uvijek je u vezi s motivnom riječju. analiz-ira-ti Napomena: Sufiksi -i. crveniti. sel-jaka-ti > seljakati kašalj-uca-ti > kašljucati.: bijeljeti se.istim osnovama daju različito značenje. kralj-eva-ti dar-iva-ti. Tako nastaju izvedeni glagoli. Glagoli sa sufiksom -i. ron-ca-ti voz-ika-ti. mog-ø-ti pjev-a-ti. misl-i-ti vid-je-ti > viđeti.znače postati onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr. blijeđeti). bol-je-ti > boljeti met-nu-ti. puć-ika-ti puc-keta-ti mol-jaka-ti > moljakati. IZVOĐENJE Tvorba glagola pomoću sufiksa i prefiksa naziva se izvođenje. stan-ova-ti mač-eva-ti.). I glagoli se grade sufiksima subjektivne ocjene i tada imaju deminutivno značenje. crvenjeti se.: bijeliti. a glagoli sa sufiksom -je.

Najproduktivniji su: ■ Prefiks do. -ova-. -iva-.: škljoc-a-ti. iskočiti. -i-. pogled-a-ti : pogled-iva-ti i sl. trk-ja-ti > trčati. npr. izdignuti. npr. dosegnuti. lud-ova-ti i sl. drijem-ucka-ti > dremuckati ljulj-uška-ti zvižd-uka-ti skak-uta-ti imenica – sufiksima -(j)a-. lup-a-ti : lup-nu-ti i sl. -ira-. ■ 156 TVORBA RIJEČI . -i-.: glas-a-ti. b) izvršiti neku radnju do kraja. crn-i-ti. dorasti.: dob-i-ti : dob-ija-ti. npr. -je-.: kap-a-ti : kap-nu-ti. do-ved-ø-ti (dovesti) : do-vod-i-ti. Svi prefiksi su nosioci određenoga značenja. izliječiti. puc-keta-ti i sl.: doćerati.. naprijed-ova-ti > napredovati i sl. -i-. izroniti. -ova-.. u-bod-ø-ti (ubosti) : u-bad-a-ti. izatkati i sl. iskasapiti. npr. zamjenica – sufiksom -i-. mjere ili faze u radu. brojeva – sufiksima -i-.. npr. -(j)iva. -ova. dar-iva-ti. zlat-i-ti.. -keta-. devet-a-ti. priloga – sufiksima -i-. izlećeti.: jak-ja-ti > jačati. vremena.: dvoj-i-ti. bič-eva-ti. npr. za-smij-a-ti : za-smij-ava-ti. npr. na-grd-i-ti : na-grd-jiva-ti > nagrđivati. Sufiksom -nu. kuc-nu-ti.od nesvršenih se dobijaju svršeni glagoli.. -(j)ava-. crn-je-ti > crnjeti. PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Tvorba glagola prefiksima vrlo je produktivna u crnogorskome jeziku. -nu-. desetak-ova-ti > desetkovati i sl.: u-nazad-i-ti. rob-ova-ti. uzvika i onomatopejskih riječi – sufiksima -a-. ■ ■ ■ ■ ■ Sufiksi -(j)a-.-uck-a-: -ušk-a-: -uk-a-: -ut-a-: Glagoli se grade od: ■ pjev-ucka-ti. npr. izdići. do-živ-je-ti : do-živ-java-ti > doživljavati. dograditi i sl. npr.služe za građenje nesvršenih glagola od svršenih.npr. -a-. isplivati i sl. izgorjeti. -isa-. išćerati..znači: a) vršenjem radnje izići ili se izdići iz čega. dolećeti. krc-ka-ti. ništ-i-ti i sl.: izići. lak-ira-ti i sl. majstor-isa-ti.: svoj-i-ti.: ispjevati. pridjeva – sufiksima -(j)a-. -ova-. npr. -ka-.znači dovršiti radnju ili njenim vršenjem doći do određenoga mjesta. -eva-. Prefiks iz(a).

npr. posoliti i sl. mimoilaziti. nahodati se. b) (iz)vršiti neku radnju oko nečega.: odgovoriti. presoliti i sl. npr.: popločavati. presložiti. Prefiks nad. Prefiks na. presvisnuti i sl.: načeti. Prefiks pred.: mimoići.. navesti i sl. odvoditi.. priviđati i sl. npr.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. nagristi.: nacrtati. nadvisiti. b) vršenje radnje kraće vrijeme. ozdraviti..: podrezati. potkrasti... podići i sl. poigrati. npr. odaslati. Prefiks od(a). npr.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. npr. odrijeti. nakukati se. napisati. otpijevati. poustajati.: podastrijeti.: poskakati. npr. prejedati se. odroditi i sl. prebaciti. b) izvršiti neku radnju ispod nečega. porazbijati i sl.znači (iz)vršiti neku radnju u višem stepenu od onoga što je iskazano motivnom riječju. oljuštiti.: predodrediti.znači: a) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što se kazuje motivnom riječju. Prefiks pre. poginuti. optužiti. npr. npr.: nataći.: prenijeti. d) (iz)vršiti radnju po nečemu..: primiriti. c) (iz)vršiti nešto u manjoj mjeri od onoga što znači motivni glagol. othraniti i sl.. opkoliti. d) otpočeti neku radnju. npr. predviđati i sl. npr. pregorjeti. nadlijetati i sl. nabijati i sl. prelijetati. prefarbati i sl. npr. npr. preskakati i sl. npr.i ob(a). opšiti i sl.. podmetnuti. nataknuti. npr. namučiti se i sl. namaknuti. npr. npr.: prerađivati. naticati. nabiti.: otpjevati.: potcjenjivati..: nadgledati. popjevati.znači (iz)vršiti neku radnju u suprotnome smjeru. oguliti. potplatiti i sl. potkupiti. pobrašnjati. potkopati i sl. Prefiks pod(a). podvrgnuti.znači: a) (iz)vršiti neku radnju u većoj mjeri od onoga što znači motivna riječ. namaći. b) izvršiti radnju odvajanja od čega. nadgraditi. oblagati i sl. npr.: obasuti.: odvesti. nadmudriti. podśeći i sl. Prefiks po. d) (u)činiti nešto drukčijim.: očistiti.■ ■ Prefiks mimo..znači: a) izvršiti neku radnju do kraja.: najesti se. npr. nagledati se. c) (iz)vršiti neku radnju preko nečega ili promijeniti mjesto čemu. npr.: pregladnjeti. Prefiks pri.: prežaliti. prigledati. nahraniti i sl. odazvati i sl. pođubriti. npr. c) izvršenje radnje do kraja.. poskočiti i sl.znači (iz)vršiti neku radnju prije nečega. predośećati. b) staviti/stavljati jedan predmet na drugi. c) uzvraćanje radnje iskazane motivnim glagolom. naučiti.znači: a) vršenje radnje od više subjekata ili na više objekata. npr.: poskakati.. polomiti. b) izvršiti neku radnju do kraja.: pomrijeti. Prefiksi o. npr. namicati..znači: a) izvršiti neku radnju u dovoljnoj ili prećeranoj mjeri. c) završiti neku radnju. b) približiti/priGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 157 ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ . npr...

e) izvršiti neku radnju do kraja.: uznijeti. proređivati. utkivati i sl. npr.: zaći. c) izvršiti radnju do kraja. c) doda(va)ti nešto nečemu. stijecati/sticati. prokopavati i sl. raskukati i sl. c) izvršiti do kraja neku radnju.znači: a) razlaganje neke cjeline. razlomiti. Prefiks uz(a).: saznati. svući i sl. npr. propjevati. razabrati i sl. npr. skidati. pridonijeti. b) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što znači motivna riječ. prodati i sl. npr..: unijeti. upamtiti i sl.: završiti. npr. npr. ■ Prefiks pro. npr.: suosnovati. npr. primicati. uzjahati i sl. Prefiksi su. npr. npr. rasamariti. npr.: raznijeti.znači: a) započeti neku radnju.znači: a) (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim. zbaciti.: uležati se. Prefiks za. razgorjeti. sastavljati. sufinansirati i sl. zagraditi.. npr. sjediniti. d) (u)činiti nešto drukčijim. npr. Prefiks raz(a). prilijepiti. susretati se i sl.. proživjeti. npr.: sabrati. razglasiti.: saośećati. razbiti. npr.. zabacivati. b) (iz)vršiti radnju nasuprot kome ili čemu. svršiti... d) (iz)vršiti neku radnju odozdo naviše. uskopati i sl.. npr. zametnuti i sl. uzbuditi. npr. ukrasti. d) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega. npr.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja..znači: a) započeti radnju iskazanu motivnom riječju.: uzraditi. npr.. zapetljati i sl. Prefiks s(a). raskrstiti.: rastovariti. b) započeti vršenje radnje.bližavati nešto nečemu. npr.: uzdići. zakukati i sl. c) (iz)vršiti radnju iskazanu motivnim glagolom iza nečega. Prefiks sa. svršavati. umiriti se i sl. b) izvršiti radnju iskazanu motivnom riječju do kraja.. proviđeti.: pridodavati. b) spojiti/spajati nešto u cjelinu. ulećeti.. npr.: zapjevati. progledati i sl. npr. probušiti. Prefiks u.: proraditi.: pročitati. c) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega.. d) duže ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ 158 TVORBA RIJEČI .: prinijeti. pristaviti.: produžiti.. razmicati i sl.: sukobiti se.: uzlećeti.. raskuvati i sl..znači: a) intenzivno vršiti radnju iskazanu motivnom riječju. zagrajati.: raspadati.. prigrabiti i sl. npr. npr. c) (iz)vršiti neku radnju kroz nešto. npr. steći. sarađivati i sl.znači: a) izvršiti do kraja neku radnju. odnosno vršiti je duže vremena.: smaći.: razljutiti. združiti i sl.. b) radnjom iskazanom motivnom riječju staviti/stavljati nešto u nešto.: ujesti..: prostrijeliti. c) duže vršenje radnje iskazane motivnom riječju.znači (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim. b) intenzivno vršiti neku radnju.. npr. prozračiti i sl. pristupati i sl. slomiti i sl. uzavreti i sl.: prošetati.. npr.: saznavati. protresati i sl. uspinjati se i sl. npr. slamati i sl.

znači osta(ja)ti bez onoga što je iskazano motivnom riječju. zlopatiti se.: dangubiti. SLAGANJE TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA Glagoli se mogu graditi od dviju ili više osnova.vršenje radnje iskazane motivnom riječju.: obeshrabriti. npr. ■ Prefiks obez. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 159 . npr. zagledati se i sl. Tako najčešće srastanjem imenskih riječi s glagolom nastaju složeni glagoli. zapiti se. obezglaviti i sl. glavoboljati i sl. zapričati se. dvoumiti. npr.: zamisliti se. obespraviti. zaśeđeti se.

nanovo nizbrdo. jesenas sad/sada. tamo ovako. śedećke ležečke. śedečke danju. tako danas. premalo prekśutra/prekośutra ujutro. proljetos zimus mučke (<muk-ske) mučki. izdaleka naveliko. dosad izbliza. oštrimice koljenačke. obnoć odoka.TVORBA PRILOGA Prilozi nastaju prefiksalnom. sufiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. tad/tada dužimice. noću ljetos. otprva previše. uveče uznos. uzduž SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA Sufiksi za tvorbu priloga su: -amo: -ako: -as: -d(a): -imicē: -ačkē: -ēćkē: -ēčkē: -(j)u: -os: -ūs: -skē: -ski: 160 TVORBA RIJEČI ovamo. junački . trupačke ležećke. PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA Prefiksi za tvorbu priloga su: do-: iz-: na-: niz-: ob-: od-: pre-: prek(o)-: u-: uz-: doveče. nizvodno obdan.

SINTAKSA .

.

Ti se odnosi tiču odabira (selekcije) jezičkih jedinica. Komšija bi prodao kuću. tj. odnosi između jedinice naš komšija i jedinice prodaje u rečenici Naš komšija prodaje kuću. Riječ je o odnosima između izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stajati na mjestu tih izabranih. jedinica prodaje jedinicom popravlja (Naš komšija popravlja kuću). spojevima riječi ili sintagmemima i o rečenicama. uređivanje. odnosi među riječima i njihovim oblicima. Takve je. Zato se u sintaksi obično govori o trima tipovima jedinica: o riječima (i njihovim oblicima. odnos među konkurentnim jedinicama tipa Komšija prodaje kuću. Takvi odnosi tiču se razmještaja (kombinacije) jezičkih jedinica i nazivaju se sintagmatskima. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 163 . odnosi između (glavne) klauze Naš komšija prodaje kuću i (zavisne) klauze jer je kupio stan u složenoj rečenici Naš komšija prodaje kuću jer je kupio stan itd. Tako npr. govori i o paradigmatskim odnosima. paradigmatske. slaganje. Komšija je prodao kuću. Komšija bi htio prodati kuću itd. na one jedinice koje govornik bira zavisno od prirode obavještenja ili okolnosti u kojima se odvija govorni čin. U sintaksi se u prvome redu bavimo sintagmatskim odnosima. prirode npr. ako su promjenljive). razmještaj.POJAM I PREDMET SINTAKSE Nazivom sintaksa. jedinica komšija jedinicom prijatelj (Naš prijatelj prodaje kuću). No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se. označava se dio gramatike u kojem se proučavaju odnosi među jedinicama u nizu. To su npr. Komšija će prodati kuću. u rečenici Naš komšija prodaje kuću jedinica naš može biti zamijenjena jedinicom njihov (Njihov komšija prodaje kuću). koji se odnosi npr. odnosi među spojevima riječi. koji potiče od grčke riječi sýntaxis („red. odnosi između jedinice naš i jedinice komšija u spoju riječi naš komšija. a jedinica kuću jedinicom vinograd (Naš komšija prodaje vinograd). No sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt. odnosi među rečenicama (klauzama) u složenoj rečenici te odnosi među rečenicama u tekstu. namještanje“). pa onda i u sintaksi.

U prvu spadaju punoznačne riječi ili punoznačni oblici. veznici. Misli se pritom posebno na oblike pomoćnih glagola te na prijedloge. Nepunoznačne riječi i nepunoznačni oblici ne mogu sami za sebe biti sastavnice spojeva riječi niti mogu funkcionisati kao članovi rečenične strukture. subjekat. priloška odredba) ili nesamostalnih rečeničnih članova (atribut i apozicija). pa onda mogu zauzimati i pozicije koje mogu zauzimati te riječi. Tako se npr. pridjevi. jer je jedna od glavnih funkcija zamjenica da zamjenjuju punoznačne riječi. One mogu zauzimati poziciju samostalnih rečeničnih članova (predikat. a u drugu nepunoznačne riječi ili nepunoznačni oblici. neko nepoznat. rječce i uzvici) ne mogu same zauzimati pozicije ni samostalnih ni nesamostalnih rečeničnih članova. S obzirom na sintaksička obilježja te se jedinice dijele u dvije grupe.RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE Riječi i oblici promjenljivih riječi kao jedinice sintaksičkog nivoa određuju se s obzirom na to kakva im je služba u pojedinim spojevima riječi. npr. i funkcionisati kao članovi rečenične strukture. Među punoznačne riječi ubrajaju se punoznačni glagoli. kao što je to npr. spoj riječi naš komšija ima dva sintetička tagmema: prvi je naš. Nepunoznačne riječi (prijedlozi. 164 SINTAKSA . imenice. brojevi i prilozi. rečenicama ili u tekstu. (Nepunoznačne su prirode i zamjenice. nego jednom od sastavnica spoja riječi. nazivaju se analitičkim tagmemima. ali one mogu biti sastavnice spojeva riječi. prijedloško-padežni izraz (na sto. Zato se npr. spoj riječ (sintagmem) poglavlje u knjizi sastoji od jednoga sintetičkog (poglavlje) i jednoga analitičkog tagmema (u knjizi).) Sastavnice spojeva riječi ili tagmemi koji se sastoje od jedne punoznačne riječi nazivaju se sintetičkim tagmemima (tako npr.) ne smatra spojem riječi. objekat. pred nama i sl. veznike i rječce. npr. a oni koji se sastoje od jedne nepunoznačne i jedne punoznačne riječi. Oni su se javili. s prijedloško-padežnim izrazima. a drugi komšija). u knjizi.

fazni i perifrazni glagoli. glagola koji služe za tvorbu složenih glagolskih oblika. sami po sebi zauzimati poziciju predikata). odnosno samo perifrazni. doći će). faznima glagoli kojima se označavaju faze nekog procesa (npr. tj.GLAGOLI Među riječima koje mogu biti i punoznačne i nepunoznačne posebno mjesto pripada glagolima. pa čak ni samo nepunoznačni. modalni. Pomoćnim glagolima smatraju se glagoli čiji se oblici mogu sasvim gramatikalizovati pa služiti za tvorbu složenih glagolskih oblika (došao je. fazni i perifrazni glagoli. modalnima (u širem smislu) glagoli koji ne označavaju samu radnju. a htjeti za tvorbu futura prvoga (će graditi) i potencijala imperfekta (hoćaše viđeti). samo modalni. kao što je rečeno. Biti služi za tvorbu perfekta (gradio je). a perifrazni glagoli učestvuju u stvaranju glagolskih perifraza (npr. ali za sve nema mjesta) i kao punoznačni (npr. došao bi. pluskvamperfekta (bio je gradio ili bijaše gradio) i futura drugoga (bude gradio). u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljavaju se glagoli biti i htjeti. najčešće u infinitivu drugoga. U nepunoznačne glagole spadaju pomoćni. nego modifikuju kakvu drugu radnju (npr. Pojedini glagoli ne moraju biti samo pomoćni. podnijeti izvještaj). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 165 . Ostali glagoli spadaju u punoznačne. vršiti popis. Svi bi oni htjeli doći. NEPUNOZNAČNI GLAGOLI Među nepunoznačnim glagolima. modalni. POMOĆNI GLAGOLI U službi pomoćnih glagola. početi čitati. Tako npr. Ona hoće upravo takvu haljinu). a ne značenje same radnje. nastaviti slušati). Nepunoznačni glagoli imaju nepotpuno značenje ili značenje kojim se modifikuje radnja. ne moći doći. Oni dakle spadaju u kategoriju nepunoznačnih riječi. pa traže glagolsku dopunu. glagol htjeti može služiti i kao pomoćni (npr. punoznačnoga glagola. Svi će doći) i kao modalni (npr. razlikuju se pomoćni. što znači da sami ne mogu zauzimati sintaksičke pozicije (ne mogu npr. namjeravati govoriti).

Treba se snaći. kakav voljni čin. Kad se upotrebljava uz imenice. Morali smo se prije śetiti. Među modalnim glagolima treba pomenuti ove: htjeti: morati: trebati: Time hoću reći da još uvijek nije kasno. Tako se umjesto On ne smije voziti ne može reći *On ne smije vožnju niti se umjesto On treba da čita može reći *On treba čitanje (zvjezdicom se označavaju negramatične ili normativno nekorektne jedinice). kojima se označava odnos prema kakvoj radnji.) između radnje označene punoznačnim glagolom i subjekta. Danas se smatraju pravilnima i konstrukcije tipa Ti trebaš čitati/da čitaš. Ivan zna da zakasni na posao (nemodalna upotreba: Ana zna sve što je pitaju). Uz njih nužno (sintaksički. strukturno nužno. Napomena: Glagol trebati u modalnome značenju u starijoj normativistici smatrao se pravilnim samo u bezličnome obliku. Oni ne smiju ništa saznati. odnosno između radnje označene punoznačnim glagolom i govornika. 166 SINTAKSA . Glagolske dopune uz te glagole u načelu nije moguće zamijeniti imenskima. i modalni glagoli u širem smislu. morati. On treba čitati/da čita. ponavljanje kakve radnje i sl. željni. ośećanje. npr. ali ne mora biti i komunikativno) stoji dopuna u infinitivu ili (rjeđe) u obliku konstrukcije da + prezent. pa su se ispravnima smatrale jedino konstrukcije tipa Ti treba da čitaš. Mi trebamo čitati/da čitamo. moći). Zato se umjesto On treba da čita ne može reći *On treba da je čitao. O svemu se može razgovarati. Oni zapravo uspostavljaju modalni odnos (a to znači voljni. podsticajni i sl. valjati: smjeti: moći: znati: Na njih valja dobro pripaziti. smjeti. taj glagol ima drugačije značenje i ne pripada modalnima. U pojedinim opisima razlikuju se modalni glagoli u užem smislu (kao što su htjeti. trebati. Oni trebaju čitati/da čitaju i sl. zahtjevni. mišljenje. percipiranje.MODALNI GLAGOLI Modalnim glagolima nazivaju se glagoli koji ne označavaju konkretnu radnju. Nikad ne valja previše pitati. On treba da čita. koji mogu označavati govorenje. nego punoznačnima. *On treba da će čitati ili *On treba da bi čitao. Isto tako konstrukciju da + prezent načelno nije moguće zamijeniti konstrukcijom u kojoj bi se javilo koje drugo vrijeme ili način. no služe za modifikaciju kakve druge radnje. Marku trebaju knjige.

Pokušajte ih zaustaviti. Želi se posavjetovati s advokatom. Uvijek nastoji reći što misli. Nakanili su se doći. Naumili su graditi fabriku. Misli otputovati još večeras. Imamo li što reći? (nemodalna upotreba: Imaju problema). Boji se priznati što se dogodilo (nemodalna upotreba: Ivan se boji zubara). Voli ljetovati na ostrvu (punoznačna upotreba: Ne voli masna jela). Ima da rano ustaneš. Namjeravam odseliti u Boku. Rijetko su uspijevali stići na predavanje (punoznačna upotreba: Eksperiment je napokon uspio). Drznuo se reći da smo lijeni. Bar je stigao odspavati. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 167 bojati se: plašiti se: stići/stizati: drznuti se: kaniti se / nakaniti se: namjeravati: odlučiti / odlučivati: misliti / pomisliti / pomišljati: naumiti: nastojati: pokušati / pokušavati: gledati: voljeti: uspjeti / uspijevati: . Drznuli su se ukrasti auto usred dana. Više puta odlučivali su prekinuti saradnju. Ne plaši se reći kako je bilo (nemodalna upotreba: On se ne plaši nikoga). Gledajte doći što prije (punoznačna upotreba: Naveče obično gleda televiziju). Napokon je uspjela položiti ispit. Odlučio se kandidovati za predśednika. Zar se kaniš učiniti dobro djelo?. Ni najnužnije poslove nije stizala obavljati (nemodalna upotreba: Upravo su stigli na stanicu). I ne pomišlja se uskoro vraćati (nemodalna upotreba: Misli na posljedice). Pokušavaju nam podvaliti. Time se ne želi reći ništa loše (nemodalna upotreba: Svima želimo srećan Uskrs). Nemaš se za što brinuti.umjeti: imati (nemati): željeti: Ana se umije lijepo ponašati (nemodalna upotreba: Ana umije s ljudima).

Prestali su nas pośećivati. 168 SINTAKSA . Stao je vikati na nas (punoznačna upotreba: Stao je kao ukopan). Pretvara se da je sve u redu. jer ne zahtijevaju dopunu u infinitivu (ne kaže se npr. završiti. upor. Završili su gradnju kuće. okončati) ne spadaju u fazne u užem smislu. FAZNI GLAGOLI Fazni glagoli slični su modalnima. Faznim glagolima pripadaju: početi / počinjati: Počeo je graditi kuću. Dao je da mu uplate loto. Nije se dao nagovoriti (punoznačna upotreba: Dali smo mu novaca). Od modalnih glagola razlikuju se i po tome što mogu imati i dopunu u akuzativu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. Fazni glagoli označavaju uglavnom početak ili nastavak. Počeo je graditi kuću prema Počeo je gradnju kuće. nego dopunu u akuzativu. Došlo mi je da vičem (punoznačna upotreba: Došli smo kasno kući). Okončali su boravak u inostranstvu i sl. Nastavljamo raditi kao i dosad. odnosno Počeo je s gradnjom kuće. samo što oni ne modifikuju radnju izraženu punoznačnim glagolom. Sad se počinje baviti politikom. Međutim prema Most je počeo pucati nije gramatično *Most je počeo pucanje niti *Most je počeo s pucanjem. Pravi se da mu je svejedno.usuditi se / usuđivati se: praviti se: pretvarati se: dati (se): doći: Da se više nijesi usudio dolaziti tako kasno. nastaviti / nastavljati: prestati / prestajati: stati: Nastavili su se družiti s nama. voditi borbu. odnosno prekid radnje. Glagoli koji označavaju završetak radnje (npr. Više je puta prestajao pušiti. npr. tj. nego označavaju različite faze radnje (procesa). konstrukcija koje podrazumijevaju čvrst (nerijetko i frazeologizovan i/ili leksikalizovan) spoj glagola i imenske riječi (obično deverbativne ili deadjektivne imenice s prijedlogom ili bez prijedloga). Kasnije smo se usuđivali plivati sve do pristana. PERIFRAZNI GLAGOLI Perifraznim glagolima nazivaju se glagoli koji (bar jednim od svojih značenja) mogu biti dio glagolskih perifraza. npr. *Završili su graditi kuću). ali se u tome slučaju podrazumijeva da je vršilac radnje biće.

analizirajući može se dekomponovati u vršeći analizu. davati tumačenje čega. donositi presudu. dobijati na vremenu. držati pod kontrolom. Glagol koji se dekomponuje ne mora imati funkciju predikata. glagol zahvaljivati perifrazom izražavati zahvalnost. naravno. doći na ideju. što znači da se pojedini glagoli mogu „rastaviti“ na glagolski dio (s uopštenim značenjem radnje) i imenski dio. dospjeti do vrha. gajiti nadu. pričiniti. npr. stupiti na snagu. dati doprinos čemu. Tako se npr. držati na oku. dovesti do očaja i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 169 . dati se u bijeg. i glagolskih perifraza kojima ne odgovara poseban glagol. rastavljanju na djelove) punoznačnih glagola. učiniti prijestup. dolaziti k sebi. biti pod kontrolom. Ima. doći u priliku. U vezi s konstrukcijama u kojima se javljaju perifrazni glagoli katkad se govori o dekomponovanju (tj. doći do izražaja.izraziti zahvalnost. npr. dovesti do očaja. donijeti / donositi: dospjeti / dospijevati: dovesti / dovoditi: držati: činiti / učiniti (počiniti. rečenice Oni zahvaljuju na Oni izražavaju zahvalnost itd. dati na znanje. dobiti zadatak. doživjeti poraz. počiniti samoubistvo. davati se na posao. dobijati pristanak. dolaziti do izražaja. glagol sijati perifrazom obavljati śetvu i sl. činiti čuda. Predikat rečenice Oni se bore može se „rastaviti“ na Oni vode borbu. dovesti u pitanje i sl. glagol boriti može zamijeniti glagolskom perifrazom voditi borbu. odnosno odlučivši u donijevši odluku i sl. načiniti): gajiti: donijeti odluku. gajiti iluzije. već može biti i priloški upotrijebljen. dobiti / dobijati: dobiti podršku. držati predavanje. Među glagolima koji služe za takva dekomponovanja treba pomenuti ove: biti: dati / davati: dati se / davati se: doživjeti / doživljavati: doći / dolaziti: biti od koristi. dovoditi u iskušenje. pričiniti štetu. načiniti grešku. doživljavati razočaranja. dospijevati u neprilike. biti u sukobu.

izazivati razmirice. uzeti pod zaštitu. izazvati pažnju. *uraditi na uspostavljanju povjerenja) ili se za svršeni vid upotrebljavaju drugačiji parnjaci nego inače. padati u zanos. ostvariti napredak. ostvarivati saradnju. privesti kraju. naići / nailaziti: naići na otpor. staviti pred izbor. podvrgnuti kontroli. odati počast. izražavati sumnju.gubiti / izgubiti: gubiti nadu. podnijeti tužbu. vidi se i po tome što se neki od njih rijetko upotrebljavaju ili se uopšte ne upotrebljavaju u svršenome vidu (ne može se reći npr. npr. poraditi na uspostavljanju povjerenja ili povesti računa prema voditi računa. praviti greške. privoditi k svijesti. izgubiti iz vida. podnositi ostavku. staviti / stavljati: staviti na raspolaganje. obavljati śetvu. podvrgavati hirurškim zahvatima. izdavati naređenja. 170 SINTAKSA . nailaziti na razumijevanje. nemati milosti. obaviti posao. uzeti / uzimati: uzeti maha. izdati / izdavati: izdati potvrdu. imati u planu. uzimati na znanje. imati / nemati: izazvati / izazivati: izraziti / izražavati: obaviti / obavljati: odati / odavati: ostvariti / ostvarivati: pasti / padati: podnijeti / podnositi: podvrgnuti / podvrgavati: praviti / napraviti: privesti / privoditi: raditi: imati mogućnost. napraviti karijeru. odavati priznanje. stupati u vezu. upor. stavljati pod zaštitu. raditi na uspostavljanju povjerenja. stupiti / stupati: stupiti na snagu. pasti na teret. izraziti saučešće. Napomena: Da je kod perifraznih glagola zaista riječ o posebnome tipu značenja i upotrebe. uzeti u obzir.

Tako npr. U glagolskoj perifrazi samo je glagol promjenljiv po oblicima. dolaziti do trgova). stupiti u vezu. tj. Naime za razliku od slobodnih veza imenica u glagolskoj perifrazi ne može se anaforizovati. Besprijedloške imenice u takvim perifrazama mogu biti u: ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: imati obzira. izgubiti iz vida. voditi računa. nemati uticaja. dolazila bi do daha i sl. voditi borbu. privesti kraju. u vezi s prvim navedenim primjerom (dolaziti do trga) može se pitati do čega se dolazi. U slobodnoj vezi jednina je načelno zamjenljiva množinom (npr. došao je do daha. umjesto dolaziti do trga može se reći dolaziti do njega. dati na uvid. doći će do daha. doći k svijesti. zamijeniti anaforičnim elementom zamjeničkoga tipa (npr. vršiti pritisak. doći do spoznaje. voditi brigu. a u drugome ne može. izvršiti pritisak na koga. biti pod kontrolom. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 171 . Za imenicu u glagolskoj perifrazi ne može se postaviti isto pitanje kao za imenicu u slobodnoj vezi. izvršavati naređenja. dolaziti do daha. dolazi do daha. vršiti nuždu. Prijedloško-padežni izrazi javljaju se u: ■ ■ ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: instrumentalu: lokativu: biti od koristi. dobiti na vremenu. a umjesto dolaziti do daha ne kaže se *dolaziti do njega). biti u sukobu. npr. Iz tih primjera vidi se da glagolske perifraze mogu imati različite strukture.voditi: vršiti / izvršiti / izvršavati: voditi borbu. staviti na raspolaganje. podvrgnuti reviziji. Može to biti glagol + imenica u kosome padežu ili glagol + prijedloško-padežni izraz. Glagolska perifraza jasno se razlikuje od slobodnih veza glagola i imenica. a u glagolskoj perifrazi nije (*dolaziti do dahova).

Tako npr. u prvome redu predikate. potencijal imperfekta i optativ. prezent svršenih glagola značiti predbudućnost ako dolazi u zavisnoj klauzi uslovnih (pogodbenih) rečenica koje u glavnoj klauzi imaju futur prvi. Śutra rano putujemo). prodam. Tako će npr. jer je njima svojstveno najviše gramatičkih kategorija. aorist. a futur da se radnja vrši poslije vremena govorenja (npr. Vremena i načini mogu se javljati u apsolutnoj i u relativnoj upotrebi. U tradicionalnoj gramatici terminu apsolutiv odgovara indikativ. kao apsolutivi i kao relativi. te čine središte rečenične strukture. prodajući. Śedimo juče u kafani i razgovaramo) ili budućnost (npr. 172 SINTAKSA . Juče je pośetio prijatelja).SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA Među punoznačnim riječima i/ili oblicima najvažnije mjesto pripada oblicima glagola. npr. prodaj). Međutim pojedina vremena i načini ne koriste se samo u značenjima koja su za njih primarna no i u drugim značenjima. perfekat da radnja glagola prethodi vremenu govorenja (npr. prodao sam. Ovoga trena śede i pišu). Pored kategorije lica tim oblicima redovno su svojstvene i kategorije broja te kategorije vremena ili načina. Śutra će padati kiša). prezent označava da je radnja u rečenici podudarna s vremenom govorenja (npr. tj. kad npr. futur prvi. futur drugi te glagolski načini: imperativ. Osim toga pojedini glagolski oblik može se određivati ne samo prema vremenu govorenja. Ako padne kiša. nego i prema vremenu izraženome drugim glagolskim oblikom. perfekat. zbog čega imaju i najizraženija valentna svojstva. Neko se vrijeme javlja kao apsolutiv onda kad označava ono što je za njega primarno. potencijal. sve će propasti. Za razliku od njih neličnim glagolskim oblicima (npr. Tako upotrijebljene glagolske oblike nazivamo relativima. imperfekat. prezent može označavati i prošlost (npr. Lični glagolski oblici jesu glagolska vremena: prezent. prodati. pluskvamperfekat. LIČNI GLAGOLSKI OBLICI U pomenutome smislu posebno su važni lični glagolski oblici (npr. prodavši) te kategorije nijesu svojstvene.

Relativno upotrijebljeni prezent. pluskvamperfekat) ili za budućnost (futur prvi i futur drugi). Svi ljudi umiru. relativ prezenta. javićemo vam se (upor. Vazda svraća / svrati kod nas. Da to odmah vratite! 7. Morača teče kroz Podgoricu. Ti da ostaneš kod kuće. (s istom rječcom) može dolaziti i umjesto optativa (željnoga načina). svevremenost. radnju koja se odvijala u prošlosti. Upravo pišem pismo. Takvo značenje mogu imati samo oblici prezenta nesvršenih glagola. za prošlost (aorist. 2. sve će propasti. Dolazim za pet minuta. Juče śedimo u kafani i razgovaramo. radnju koja se ponavlja. Ako padne kiša. npr. *Sad śednemo svi zajedno i sl. npr. PREZENT Apsolutno upotrijebljenim prezentom ili apsolutivom prezenta izražava se „prava sadašnjost“. npr. Svako jutro pere / opere zube. npr. Takav prezent često se susrijeće u pripovijedanju. predbuduću radnju (u zavisnosloženim rečenicama). jer svršenim glagolima nije svojstvena procesualnost. npr. izražavati zapovijest. 3. npr. 6. imperfekat. tj. može izražavati: 1. buduću radnju. pa se naziva pripovjedački (istorijski) prezent. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 173 . Tu se i radnja rečenice i vrijeme govorenja (odvijanja govornoga čina) događaju u sadašnjosti. sve će propasti). npr. Zato su sasvim negramatične rečenice tipa *Upravo napišem pismo. 5. Jutros uđem u pogrešan autobus i zakasnim u školu. (s rječcom da) može dolaziti umjesto imperativa. Takav je prezent zamjenljiv futurom drugim. npr. Upravo ga sretoh i sl.GLAGOLSKA VREMENA Glagolska vremena dijele se u tri grupe s obzirom na to jesu li vezana za sadašnjost (prezent). radnju koja se odvija i u prošlosti i u sadašnjosti i u budućnosti. pa ne mogu označavati da se nešto događa u vrijeme trajanja govornoga čina. npr. Pade mi olovka. tj. To znači da se u tome obliku vrijeme govorenja podudara s vremenom odvijanja radnje u rečenici. Śutra rano putujemo. Da ste mi živi i zdravi! AORIST Aoristom u apsolutnoj upotrebi označava se prošla radnja koja neposredno prethodi govornome činu. perfekat. s futurom drugim: Ako bude pala kiša. 4. Kad stignemo. tj.

Razlog tome je ponajprije činjenica da je imperfekat uvijek zamjenljiv perfektom. Rabotnik svoju rabotu veselo rabotaše. npr. Imperfekat se upotrebljava samo relativno: 1. Dođoše divlji. naprotiv. Kad se ovi primakoše. odnosno radnja koja se vršila naporedo s nekom drugom radnjom. kao gnomski (poslovični) imperfekat. npr. Takav aorist naziva se futurskim. Ako se ne vratimo. ni strica ne pitaše. Zaludu im prijećahu. Danas je taj oblik u izumiranju. npr. kao kvalifikativni imperfekat. naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti. u beletrističkome stilu. išćeraše pitome. U beletrističkome i razgovornom stilu imperfekat je. a kad se raženjaše. Putnik mirno putovaše. Kuči ih prihvatiše ognjem iz pušaka. Kad se sinovac ženjaše. kao pripovjedački (istorijski) imperfekat. i strinu pripitivaše. i dalje živ glagolski oblik. drugi razgovarahu. 3. 3. Ko se dima ne nadimi. zaludu im obećavahu dobro – oni ostaše isti. Takav imperfekat tvori se od imperfekta glagola htjeti/šćeti i drugoga lica imperativa jednine punoznačnoga glagola. U naučnim. IMPERFEKAT Imperfektom se iskazuje prošla nesvršena radnja. u poslovičnim tipovima tekstova sa značenjem svevremene radnje. npr. 174 SINTAKSA . za označavanje buduće radnje u čije je odvijanje govornik toliko siguran da je vidi kao prošlu. taj se vatre ne nagrija. Ustade. Takav aorist naziva se gnomskim. Turci uzdahu se u svoju jačinu. zatvori prozor i navuče zavjese. Takav aorist naziva se pripovjedačkim (istorijskim). pa odmah zagon učiniše i pośekoše svih pedeset. 2. npr. odnosno modalnim. Trgovac slobodno trgovaše. prije svega kad se neposredno prethođenje u prošlosti želi posebno naglasiti. npr. sve propade. Napomena: Posebna je vrsta pripovjedačkoga (istorijskog) imperfekta u primjerima tipa Mi hoćasmo dođi i śedi svaki dan kod njih. u pripovijedanju. 2. Čoban svoju stoku bez straha pasijaše i bogom blagoslovena tišina na sve strane prebivaše. a treći spavahu. npr. Umrijeh od žeđi. Ali opet. Upotrebljava se samo u pripovijedanju. publicističkim i administrativnim tipovima tekstova gotovo se ne susrijeće.Aorist se upotrebljava relativno: 1. kojim se kazuje neko stanje u prošlosti ili radnja koja se ponavljala. naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti. Jedni se igrahu.

u prvome redu od svršenih glagola. to motika zakopala. tj. radnja za koju je govornik uvjeren ili je vjerovatno da će se dogoditi u budućnosti. svi su śeđeli mirno i čekali početak predstave. Roditelji su se preselili u Nikšić (i sad žive onđe). npr. Zakukala sinja kukavica. Predśednik primio delegaciju penzionera. Nekad je perfekat bio specijalizovan za izražavanje gotove prošlosti. U relativnoj upotrebi perfektom se označava: 1. sve si upropastio. posebno u starijim tekstovima. npr. Pošto kupio. perfekta bez pomoćnoga glagola. prošle radnje čiji je rezultat aktuelan u vremenu govorenja. Krnji perfekat ima međutim i nekih drugih specifičnosti: 1. Śetila se prelja kuđelje uoči neđelje. npr. Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili). posebno u novinskim naslovima. npr. Da nijeste ni pisnuli! 3. Sličan je tome i krnji perfekat koji se često koristi u usmenoj (narodnoj) književnosti. Izglasan novi zakon o izborima. Svi smo nastradali ako se ostvari njihova prijetnja. Došli su nam gosti (i sad su tu). Perfekat označava i radnju koja u prošlosti prethodi drugoj radnji. Za označavanje procesa koji su se odvijali u prošlosti upotrebljavaju se i perfekat nesvršenoga vida i perfekat svršenoga vida. kako se vidi iz navedenih primjera. Polećela dva vrana gavrana. U publicističkome stilu. može dolaziti umjesto pluskvamperfekta. Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi). Radio je upravo onako kako su ga naučili (upor.PERFEKAT U savremenome crnogorskom jeziku za označavanje radnji koje prethode vremenu govorenja najčešće se koristi perfekat. Da se nijeste usudili mrdnuti odatle!. čest je i u savremenome jeziku. Kad smo ušli u dvoranu. npr. ali nije rijedak ni u beletrističkome stilu uopšte. Takav se perfekat naziva i poslovični (gnomski). Ubijen vođa terorista. npr. Što kolijevka zaljuljala. zapovijest ili zabrana (s rječcom da). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 175 . npr. često se javljaju oblici krnjega perfekta. tj. 2. 2. Svi su izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi (upor. Oni svi naglo zašućeli. Ako śutra ne dođeš. U značenju svevremenosti. Takva je upotreba modalnoga karaktera. čest je krnji perfekat kojim se kondenzuje sadržaj cijeloga teksta. npr. svevremenost. tj. po to i prodao. Takav perfekat.

biće i prijatelja. 3. FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) Futur drugi uvijek je relativ jer označava buduću radnju koja prethodi drugoj budućoj radnji ili je (rjeđe) istovremena s njom. pa se ništa živo ne miče. posebno vremenskih i uslovnih (pogodbenih). Śutra ću te svakako nazvati. Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi. npr. Krnji perfekat označava stanje koje je rezultat prošle radnje i prethodi procesu koji se nakon toga obično izražava prezentom. koji se tvore i od svršenih i od nesvršenih glagola. pa se zove svevremenski (gnomski) futur (jer često dolazi u poslovicama. npr. Tek treći dan reći će princeza majci.3. nužnost. Mi stali pa gledamo. Stoga dolazi samo u zavisnim klauzama složenih rečenica. Śutra ćeš odnijeti pismo na poštu. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat označava radnju koja prethodi drugoj radnji u prošlosti. Prethodnost se na- 176 SINTAKSA . oni su već bili završili glavni dio posla. Dok je novca. npr. gnomama). npr. Taman bijasmo krenuli napolje kad nas oni pozvaše. Pluskvamperfekat se upotrebljava samo relativno. Biće da se razboljela. npr. svevremenost. Dugo je vladao mir i niko ništa nije pitao. U relativnoj upotrebi futur prvi može označavati: 1. zapovijest. Takav futur obično označava: ▫ ▫ ▫ blagu tvrdnju ili nesigurnost u ono što se tvrdi. Ta će se zgrada graditi više godina. Kad je ušao. Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili. Pluskvamperfektom se može iskazivati i istovremenost s kojom drugom prošlom radnjom. FUTUR PRVI Za označavanje radnje koja slijedi za vremenom govorenja (apsolutna budućnost) koriste se oblici futura prvog. prošlost. Svi ćemo pomrijeti u ovome stoljeću. npr. npr. npr. 2. Sunce upeklo. Zvaću Ivana i reći ću mu sve što znam. Dobar roman uvijek će naći čitaoca. modalnost. npr. pa se zove istorijski (pripovjedački) futur. U savremenome jeziku sve ga češće zamjenjuje perfekat.

*Oni će častiti kad završavaju kuću. Takav futur zamjenljiv je prezentom. Futur drugi nesvršenih glagola označava u prvome redu istovremenost s drugom budućom radnjom. Tim se oblikom od sagovornika zahtijeva: da što učini. To je oblik kojim se drugo lice transformiše u prvo. i to za pripovijedanje prošlih događaja. tj. Donesi mi čašu vode. Morali bismo ga pośetiti. ti i vi u ja i mi. sagovornik u govornika. kao osobitost npr. upor. On se naime katkad upotrebljava i u vremenskome značenju. pa se naziva pripovjedački (istorijski) imperativ. i to odričnim. pozdravi ga. Vratimo se na početak!. npr. Ne ubij!. Ako budemo pametno radili. npr. npr. Futur drugi nesvršenih glagola označava i buduću radnju koja prethodi drugoj radnji. nećemo imati problema. Ako ga budeš srio. pozdravi ga. Ne naginji se kroz prozor. npr. Oni neka dođu ranije. nećemo imati problema. Rado bih pošao s vama. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 177 . npr. ali nemam vremena. POTENCIJAL Potencijal u apsolutnoj upotrebi označava želju ili mogućnost. Slušajte što vam se govori!. Recite što se dogodilo!. Oni će častiti kad budu završavali kuću. npr. Imperativom. Popio bih nešto toplo. upor. pa udri po njima. Takav futur drugi nije zamjenljiv prezentom. Ako ga sretneš. Mi ih stignemo. Svršeni glagoli u takvoj upotrebi sasvim su rijetki i stilski obilježeni. da preuzme ulogu govornika. IMPERATIV Imperativom (zapovjednim načinom) cijela se komunikativna perspektiva rečenice ili teksta usmjerava na drugo lice. Ne tráži hljeba preko pogače. Takav futur drugi u crnogorskome standardnom jeziku zamjenljiv je prezentom. da odgovori na kakvo pitanje i sl. da posluša što mu se kazuje. npr. trpi i čekaj bolja vremena. Takav odrični imperativ po pravilu se tvori od nesvršenih glagola. Ako radimo pametno. npr. mogućnost i/ili uslovljenost (potencijal i potencijal imperfekta) i želja (optativ). biblijskoga stila. Takva upotreba imperativa u crnogorskome standardnom jeziku osobito je česta u usmenoj (narodnoj) književnosti. Ne čini preljubu! Imperativ može imati i relativnu službu. označava se i zabrana. A njegovi roditelji opet radi.čelno izražava futurom drugim svršenih glagola. GLAGOLSKI NAČINI Glagolskim načinima izriče se zapovijest (imperativ).

npr. Potencijal je relativ i onda kad ima vremensko značenje. Izglasan je zakon o kulturnoj saradnji. šćahu nas prevariti. došli bismo. kad nije poželjno da se pominje i sl. tj. Zabranjen je pristup bolesnicima. Razriješen ministar inostranih poslova. Ni kad bi srela vukodlaka. oni u kojima nema pomoćnoga glagola. Zbog toga su oblici pasiva osobito česti u publicističkome stilu (ponajprije u jeziku novina). npr. Da ne bijasmo oprezni. nada. ne bi se uplašila. npr. npr. to bi noću trošio. želja. Svak hodio. koji je takođe uvijek relativ i ne dolazi u nesloženim rečenicama. isto ti je. posebno uslovnim (pogodbenim). uslov (pogodba) u prošlosti. Bog vas poživio!.U relativnoj upotrebi potencijal označava uslov (pogodbu). Dobro nam došli!. Što bi danju zarađivao. i to najviše u irealnim uslovnim rečenicama. posebno dopusnih. npr. Da imamo vremena. OPTATIV Optativom (željnim načinom) izražava se želja. prevarili bi nas. označava se neostvarena mogućnost. npr. Ma kako postupio. U tome se značenju javlja isključivo u zavisnosloženim rečenicama. Vojska je spalila sve kuće u tome selu (aktiv) prema U tome selu sve su kuće spaljene (pasiv). Kad je međutim vršilac radnje iz bilo kojih razloga nevažan ili nebitan (kad je u prvome planu predmet zahvaćen radnjom. POTENCIJAL IMPERFEKTA Potencijalom imperfekta. Takvi oblici posebno su česti u novinskim naslovima.). prokletstvo i sl. 178 SINTAKSA . U tome slučaju označava prošlu uobičajenu radnju. tj. uvijek je neko nezadovoljan. U takvim primjerima česti su i krnji oblici pasiva. Radio-ne radio. Upotrebljava se u razgovornome i beletrističkom stilu. Postavljen kamen temeljac za zgradu nove pošte. kad je vršilac nepoznat. Javio bih vam se da sam imao vremena. upotrebljavaju se oblici pasiva. Đavoli ga odnijeli!. kletva. npr. PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI Glagolska vremena i načini u aktivu načelno su u kongruentnome odnosu s imenskim dijelom rečenice (subjektom). radnju koja se u prošlosti ponavljala. Da nijesmo bili oprezni. Došli bismo kad bismo imali vremena. koji po pravilu označava vršioca radnje. Živjeli!. Ubijen vođa pobunjenika. blagoslov. Ustajali bismo rano i odlazili prije sunčeva izlaska. npr. Dabogda prosili!. npr. Hoćah vam se javiti da sam imao vremena. Međutim i u takvim je rečenicama on zamjenljiv potencijalom. objekat. Oslobođeni su svi zatočenici. ti letio! Optativ je redovan i u zavisnim klauzama nekih složenih rečenica.. tj.

tj. bio je čitan. svojstva vida i (ne)prelaznosti. bio bi čitan i sl. tj. Takvima se nazivaju zato što nemaju spoljašnjih glagolskih kategorija. za tvorbu složenih (ličnih) glagolskih oblika. Infinitiv u spojevima riječi i rečenicama može imati različite službe: 1. 2. svanuti. Uskoro će svanuti). npr. tj. kao dopuna uz glagole: ▫ modalne. upotrebljava se i refleksivni pasiv. Strogo su na to upozoreni od strane međunarodne zajednice. a od glagola ima unutrašnje kategorije. nego uzročnika radnje. onda ona u pasivnoj rečenici može imati oblik instrumentala. pa je po tome blizak glagolskim imenicama (npr. reći. a ne kao oblicima. Treba pričekati. Požar je opet zahvatio djelove Primorja (aktiv) prema Djelovi Primorja opet su zahvaćeni požarom (pasiv). ni lica ni broja ni vremena ili načina. Osim pasiva koji se gradi pomoćnim glagolom biti i trpnim glagolskim pridjevom. npr. Počinilac toga djela kazniće se novčanom kaznom do 500 eura. futura prvoga (npr. upor. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 179 . NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI Neličnim glagolskim oblicima pripadaju infinitiv. Ako oznaka za vršioca radnje u aktivnoj rečenici nema značenje aktivnoga vršioca. npr. neka bude čitan. Takav pasiv posebno je čest u tekstovima naučnoga i administrativnoga stila. Upravni odbor bira se na dvije godine. biće čitan. glagolski pridjevi i glagolski prilozi. čitan je. svanuće). Od glagolskih svojstava ti oblici imaju samo unutrašnje glagolske kategorije. npr. npr. One se susrijeću uglavnom u tekstovima administrativnoga i publicističkoga stila i u njima oznaka za vršioca radnje ima strukturu od + genitiv ili od strane + genitiv. npr.). INFINITIV Infinitiv (neodređeni glagolski oblik). Moramo biti složni. svojevrstan je hibridni oblik između glagola i imenice: njime se imenuje radnja (proces) ili rezultat procesa. čitanje. Ti pravci sijeku se pod uglom od 90 stepeni. kategorije svojstvene glagolima kao riječima. Oslobađaju se svi zatočenici.Ima međutim i pasivnih konstrukcija u kojima se navodi i vršilac radnje (agens). Svi će oni biti odlikovani od predśednika države. a to su glagolski vid i prelaznost/neprelaznost. koji se gradi povratnom zamjenicom se i aktivnim oblicima glagola. bijaše čitan. Moraće se više raditi. Ruši se zgrada u Hercegovačkoj ulici. čitati. a koji se katkad naziva pravim (pridjevskim) pasivom (npr.

Bog vam zdravlje dao! i sl. Zastane pročitavši. a od glagola zadržavaju. zastajkuje). No oni tada gube glagolske osobine (gube značenje radnje. volju i sl. glagolski vid i (ne)prelaznost. Počelo se razvedravati. a dobijaju značenje svojstva). a dobijaju svojstva priloga. pročitane knjige. GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjevi (pročitao. npr. 4. bio je pročitan. tj. pročitalo). zrelo voće. npr. Čita zastajkujući (upor. a trpni glagolski pridjev za tvorbu pasivnih glagolskih oblika (svi su takvi oblici složeni. futur drugi: bude pročitao. a glagolski prilog prošli označava okolnost u obliku radnje koja prethodi drugoj radnji. uzroka. zastajkuje (upor. Dok čita. Dužni ste reći što znate. Zastajkuje čitajući. npr. kao i infinitiv. i to tako što radni glagolski pridjev služi za tvorbu aktivnih (perfekat: pročitao je. Strah me je pogledati. Glagolski prilog sadašnji najčešće ima značenje koje odgovara značenju vremenske klauze s veznikom dok. riječi koje označavaju okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. kao subjekat. mogu prijeći i u službu pravih pridjeva. biće pročitan. Nastavite čitati. Trčati je zdravo. npr. 3. Namjeravam kupiti kućicu. pa se od drugih pridjeva razlikuju samo porijeklom. imaju sva tri roda: pročitao. pluskvamperfekat: bio je pročitao/bijaše pročitao. ali se tome značenju mogu pridružiti i nijanse načina. ugovoreni sastanak. pročitala. koji označavaju mišljenje. Misleći da nećemo doći. npr. Od pridjeva imaju ponajprije mociju (tj. biti pročitan. npr. posebno trpni.. bivši pročitan). npr. npr. Čitajući. Glagolski pridjevi. I oni zadržavaju tzv. plaćeni računi. Stoga su prikladni za označavanje radnje kao okolnosti. počeli su raspra180 SINTAKSA . bio bi pročitan. Glagolski prilog sadašnji (npr. npr. što im je i glavna služba. npr. Glavna služba glagolskih pridjeva jeste da učestvuju u tvorbi složenih glagolskih oblika. požućeli papiri. GLAGOLSKI PRILOZI Glagolski prilozi takođe su hibridi. govorenje. npr. unutrašnja glagolska svojstva (glagolski vid i (ne)prelaznost).▫ ▫ fazne. pročitan je. čitajući) označava okolnost u obliku radnje koja je istovremena s drugom radnjom. Čita na taj način da zastajkuje). i to između glagola i priloga (kako im i ime kaže). potencijal: pročitao bi). namjeru. Glagolski pridjev radni javlja se i u posebnoj službi optativa (željnoga načina). npr. pročitan) u pravom su smislu riječi hibridni (miješani) oblici. Ne vole se svađati. truli sporazum. kao dopuna uz imenske riječi i konstrukcije. Śutra mislimo otputovati.

npr. Kako su mislili da nećemo doći. ne bi ga uvjerio). Da mu i nos razbije. Budući da se śetio prijatelja. nije uspio) ili uslova (pogodbe). Glagolski prilog prošli najčešće ima značenje koje odgovara vremenskoj rečenici sa zavisnom klauzom koja označava prethodnost (anteriornost. zastane (upor. Kad pročita. npr. Iako je radio dvostruko. Pročitavši. ali mu isto tako mogu biti svojstvene i nijanse uzroka. zastane). Ni dubeći na glavi. ne bi ga uvjerio (upor. Nijesi ništa postigao iako si ga pośetio) ili uslova. Ni radeći dvostruko. Ni kad bi dubio na glavi/ ni da dubi na glavi.vu (upor. ne bi to postigao). nijesi ništa postigao (upor. ne bi to postigao (upor. npr. počeli su raspravu). odmah priđe telefonu). Ni razbivši mu nos. npr. npr. npr. nije uspio (upor. odmah priđe telefonu (upor. Śetivši se prijatelja. prijevremenost). Ni pośetivši ga. dopuštenja. dopuštenja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 181 .

Ko je prvi došao?. zamjenica i promjenljivih brojeva. akuzativ. žedan kao zemlja. prvi snijeg. kolega Perović. šetati ulicom itd. tražiti odmor. npr. bjelina snijega. npr. kuća od kamena. dvojica dobrih ljudi. dativ. U nezavisne padeže svrstavaju se nominativ i vokativ. Uz neke pridjeve nominativ (s rječcom kao) može imati i službu zavisne sastavnice pridjevskoga skupa riječi (s poredbenim značenjem).IMENSKI OBLICI Oblici imenskih riječi. funkcionišu kao glavne ili kao zavisne sastavnice spojeva riječi. lišen imovine. uporan kao konj. Mi smo zakasnili. npr. jedan primjer. zavisi od njegovih gramatičkih svojstava. tj. objekat i priloška odredba) ili kao nesamostalni članovi rečenične strukture (atribut i apozicija). u kojoj se proučavaju značenja i službe pojedinih padežnih oblika u većim sintaksičkim jedinicama. nego zavise od kakve druge sastavnice spoja riječi ili od člana rečenične strukture. dvojica prijatelja. U rečenici takvi oblici mogu funkcionisati kao samostalni (subjekat. osobito u spojevima riječi ili sintagmemima i u rečenicama. naše komšije. Stoga je u sintaksi uobičajeno govoriti o sintaksi padeža. Ulice su opušćele. Primarna služba nominativa u rečenici je služba subjekta. npr. NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI NOMINATIV Nominativ vrlo često funkcioniše kao glavna sastavnica imenskoga sintagmema. udarac glavom. tamna ulica. društvo književnika. posebno od padeža. a u zavisne svi ostali: genitiv. imenica. 182 SINTAKSA . a zavisni se u spojeve riječi ili rečenice ne uvode samostalno. SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA Padeži se obično dijele na nezavisne ili glavne i zavisne ili kose. težak poraz. vrata dvorane. Naši planovi nijesu se ostvarili. Koju će službu pojedini od tih oblika imati bilo u spoju riječi bilo u rečenici. pun razumijevanja itd. mlad kao rosa. Nezavisni nijesu zavisni od drugih riječi u spoju riječi ili rečenici. instrumental i lokativ. pridjeva.

atribut. prijatelju?. Ivan Petrović. dragi moj. ZAVISNI (KOSI) PADEŽI Nesamostalni (kosi) padeži mogu imati razne službe. odnosno kao poziv na uspostavljanje govornoga čina. priloška odredba. Sjedinjene Američke Države. bijelo vino. naravno. Jadransko more. On zapravo služi za uspostavljanje komunikacije. Moj komšija nije došao. apozicije). uz imenske riječi u nominativu koje su u sastavu rečenice dolaze i atributi. To je laž. Hotel „Bijela ruža“. Takav vokativ nema. npr. dolaziti i umjesto nominativa u službi subjekta. No kako vokativ ne može zauzimati nijednu sintaksičku poziciju unutar rečenice. Gladan je kao vuk. To je velik uspjeh. npr. jer se njime ne prenosi stvarno obavještenje. Sve je to. reci što se dogodilo. npr. Ovđe će se razmotriti različite službe i značenja kosih padeža. Mogu to biti različiti rečenični članovi (bliži i dalji objekat. dio predikata. npr. Moglo bi se reći da je vokativ i komunikativno nepunoznačan. nekongruentnoga atributa. VOKATIV Vokativ je zapravo rečenica posebnoga tipa koja služi za oslovljavanje sagovornika. a javlja se i kao dio priloške odredbe. On je dobar čovjek. npr.Osim toga nominativ često ima i službu imenskoga dijela predikata. npr. Ivane. priloške odredbe. Takav nominativ može se i sasvim osamostaliti pa funkcionisati kao iskaz. Misli jadan da je gorski vuče. Po tome je sličan imperativu jer cijelu rečeničnu perspektivu usmjerava na drugo lice. u usmenome narodnom pjesništvu) vokativ može. Sveti Petar. Naravno. Bio je više puta predśednik. i to i besprijedloških kosih padeža i kosih padeža s prijedlozima koji su uz pojedine od tih padeža obični GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 183 . pa se u pismu ne odvaja zarezom odnosno zarezima. već davno dogovoreno. Glavna mu je briga preživjeti. Ta njegova izrazita sintaksička samostalnost razlog je što se vokativ u pisanome tekstu uvijek odvaja zarezom (kad je na početku ili na kraju rečenice) ili zarezima (kad je unutar rečenice). odnosno apozicije. apozicija). Pažnja! Vatra! Laž! i sl. funkciju obraćanja. Knjigu piše care od Stambola. ptica selica. npr. a mogu biti i zavisne sastavnice različitih spojeva riječi i različitih rečeničnih članova (bližega i daljega objekta. kao poziv sagovorniku da učestvuje u komunikacijskome činu. I grad Berane ima svojih problema. iz metričkih razloga. Što ima novo. on se uprkos svojoj sintaksičkoj samostalnosti svrstava u nepunoznačne oblike riječi. U nekim tipovima tekstova (npr. Izvan rečenice nominativ vrlo često služi za najrazličitije vrste imenovanja.

GENITIV Genitiv je padež ticanja. pjesme Vita Nikolića. svojstvo predmeta.). npr. S obzirom na konkretnija značenja i službe može se izdvojiti više različitih tipova besprijedloškoga genitiva: Prisvojni (posesivni) genitiv označava pośednika (lat. a može biti i logički složeniji. Slušaju muziku. 184 SINTAKSA . predmet (najčešće osobu) kojem što pripada. npr. takvo preoblikovanje u najvećem broju primjera uopšte ne dolazi u obzir. npr. Predśednik izvještava. Takve riječi po pravilu su deverbativne imenice. Taj odnos može biti prostorni ili vremenski. povratak ratnika. Ako je jednočlan. Takav genitiv zove se objekatski zato što je imeničke spojeve riječi u kojima se javlja moguće preoblikovati u glagolske konstrukcije (rečenice) u kojima takav genitiv zauzima poziciju pravoga objekta (naravno. Od svih kosih padeža on ima najšire i najopštije značenje. Objekatski genitiv po pravilu se ne preoblikuje u prisvojni pridjev. On znači da je neki predmet (u širem smislu) u odnosu s nekim drugim predmetom. Subjekatski genitiv označava vršioca ili uzročnika kakve radnje i stoji uz imenske riječi koje označavaju tu radnju. Objekatski genitiv označava predmet (objekat) radnje i stoji uz imenice koje označavaju radnju. u akuzativu. izvještaj predśednika u predśednikov izvještaj. onoga koji što pośeduje. povratak ratnika u ratnikov povratak. kao zastarjela. Ako je takav genitiv jednočlan. npr. Moj đed se śeća. po pravilu opet deverbativne. Štoviše. i stoji uz imenske riječi koje označavaju pośedovano (lat. npr. izuzimanje. dio predmeta. kuća brata → bratova kuća. Ratnici se vraćaju. može značiti udaljavanje predmeta od predmeta. pisanje pisama. Pišu pisma. npr. kuća njezina brata.i neobilježeni u crnogorskome standardnom jeziku. poticanje. tj. npr. Takav genitiv zove se subjekatskim zato što je imensku sintagmu s takvim genitivom moguće preoblikovati u glagolsku konstrukciju (rečenicu) u kojoj zauzima poziciju subjekta. preobličava se u pridjev. slušanje muzike. tj. Takav genitiv po pravilu je dvočlan (uz imenicu dolazi još neka imenska riječ: zamjenica. izvještaj predśednika. śećanje mojega đeda. Grade bolnicu. possessor). possessum). sestra prijatelja → prijateljeva sestra. pjesme Nikolića → Nikolićeve pjesme. prema gradnja kuće ne dolazi u obzir *kućna gradnja ni prema slušanje muzike *muzičko slušanje. funkcionalnostilski specijalizovana i sl. pripadnost predmeta drugome predmetu. npr. sestra mojega prijatelja. gradnja bolnice. konstrukcija se takođe može preoblikovati u prisvojni pridjev. a upozoravaće se povremeno i na one čija je upotreba obilježena (npr. pridjev ili imenica). a ne u genitivu). uzročno-posljedičnu povezanost među predmetima ili događajima i dr.

Podvrstom kvalitativnoga genitiva smatra se i genitiv dobi. igranje. zatražiti hljeba. Uz takav genitiv uvijek stoji pridjevska riječ (nije moguće: *Bilo je to petka). igrati se mačke i miša. u kojem se kvalitet. pun vrlina. U tome značenju pridjev se upotrebljava u neodređenome vidu. Bilo je to prošloga petka. ptica duga vrata. sedam pitanja. Dugo nije vidio sestre. osim uz glagol nemati. igranje rukometa. Kao i vremenski. glumac osrednjih mogućnosti. ove noći. umjesto mladić duge kose ne može reći *mladić kose. dvoje đece. godine devetstote. obično kakve materije. Vremenski (temporalni) genitiv označava vrijeme zbivanja i po pravilu ima službu priloške odredbe. odvajanje. Može stajati i uz glagole. Primjeri: starica niska rasta. znak dobre volje. Glavni razlog tome je u činjenici da sam genitiv (bez pridjeva) ne bi bio dovoljno informativan. npr. svakog mjeseca. igra šaha. Ne treba nam hljeba. npr. đeca ranoga uzrasta. pa bi obavještenje o tome da je ima bilo sasvim izlišno (redundantno). osloboditi se treme. Posebna vrsta dionoga genitiva stoji uz riječi koje označavaju igre (igra. svojstvo predmeta izriče vremenskim obilježjima. Zato se npr. Takav je genitiv. muškarac srednjih godina. i to kao njihova dopuna (objekat). npr. Takav genitiv dolazi i u spojevima riječi u kojima je glavni član pridjev. lišavanje čega i sl. malo vremena. npr. npr. vrijedan pažnje. udaljavanje. U navedenome primjeru podrazumijeva se da mladić ima kosu. lišavanje koga ili čega i stoji uz glagole kojima se imenuje udaljavanje od predmeta. npr. sadržaj romana. npr. npr. igrati se i sl. dodati soli. mora joj se dodati i informacija o kvalitetu kose. u savremenome standardnom jeziku sve rjeđi. Slovenski genitiv dobio je ime po tome što je svojstven slovenskim jezicima. željan uspjeha. čuvati se prehlade. litar mlijeka. npr. Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv označava svojstvo (kvalitet) neotuđivoga predmeta ili dijela predmeta.). pozajmiti novaca. Ablativni genitiv označava odvajanje. dolazi isključivo s pridjevskim riječima. pa se takav genitiv naziva i genitivom igre. Da bi postala neizlišna. prošloga ljeta.Objasnidbeni (eksplikativni) genitiv služi za objašnjavanje sadržaja imenice na koju se odnosi. mjeru kakve materije (označava se imenicama) ili uz brojeve. stiđeti se svojih postupaka. čaša vode. Dolazi u odričnim konstrukcijama na mjestu akuzativa u službi pravoga objekta. mnoštvo prolaznika. Ne gledao sunca.. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 185 . Dioni (partitivni) genitiv stoji uz riječi koje označavaju količinu (obično imenice i priloge). npr. U njemu se zapravo sastaju vremensko i kvalitativno značenje (pa je to zapravo kvalitativno-vremenski genitiv). raspored predavanja. Tada označava neodređeni dio čega.

npr. vrijedan sažaljenja. U prostornome smislu to značenje pretpostavlja mjesto od kojega počinje neka radnja.. koja se naziva genitivom obilja i/ili oskudice. Evo kiše!. čuđenje i sl. oslobađanja. pa ima i najviše razloga da se takvo značenje konkretizuje ili precizira. To je zato što je genitivno značenje najšire. Od glave riba smrdi. Sit sam svega. Genitiv s prijedlogom od Najtipičniji je i najbliži osnovnome značenju genitiva prijedlog od. On pripada plemenitu rodu). Taj običaj proširio se od istoka do zapada. Liječena je od alergije. npr. Mahnita (li) čovjeka!. lišavanja. Tako se radi od pamtivijeka. Emfatički genitiv izražava emocije (npr. trenutak od kojega se nešto počinje događati. Duše mi!. npr.: Budale!. Života ti!. Čudna mi čuda! Sličan je tome i genitiv iza rječca (tzv. Eno svatova! To važi i za genitiv zaklinjanja. Tu je opisan život jednoga slikara od rođenja do smrti. a onaj na koga se zaklinjanje odnosi u dativu. npr. GENITIV S PRIJEDLOZIMA Uz genitiv ide najveći broj prijedloga. porijekla i sl. Bježi od kuće. oskudicu) javlja se posebna vrsta genitiva. npr. kod kojega ono u što se ko zaklinje stoji u genitivu. Upravo za to i služe prijedlozi. poticanje od koga/čega (upor. Njegovo je osnovno značenje ablativno. npr. a može biti riječ i o većoj ili manjoj udaljenosti predmeta od predmeta. U vremenskome značenju ablativnost se očituje kao početak vremenskoga toka. Živi odvojeno od porodice. rastavljanja. poticanja. 186 SINTAKSA . Oslobodili su grad od napasnika. Najeli su se bunike. Eto ti brata!. U toj vrsti genitiva prisutna je ablativnost. Tako vam svega! Posebnim tipom genitiva smatra se i genitiv cijene (ili genitiv vrijednosti) koji stoji uz riječi (pridjeve ili glagole) koje označavaju cijenu ili vrijednost koga/čega. Ośećao se dim od zgarišta. značenje kretanja predmeta koji se udaljava od drugoga predmeta. Bili su slovenskoga porijekla. tj. dostojan poštovanja. Odvojili su se od gomile. npr. Ona potiče od dobrih roditelja) i prisvojnost (upor. više no uza sve ostale padeže zajedno. npr.) ili zaklinjanje. koji susrijećemo u primjerima tipa On je roda plemenita. prezentativa) evo. npr. iznenađenje. Uz glagole ili pridjeve koji označavaju obilje ili što suprotno tome (tj. Šćer je dobrih roditelja. eto i eno. To bi vrijeđelo truda. Stajali smo na puškomet od vojnika. ushićenje.Govori se i o genitivu porijekla. Čekahu ih od ranoga jutra. žedan slave. gladan hljeba. značenje odvajanja. Slično je tome i značenje otklanjanja. divljenje.

često označava tip ablativnosti vezan za porijeklo. vrata od grada. kad stoji uz komparativ ili uz kakvu drugu riječ uporednoga značenja. Genitiv s prijedlogom od. čudo od đeteta. zemlje iz kojih ko potiče danas zastario. posebno u nekim ustaljenim i/ili frazeologizovanim konstrukcijama. Prijedlog od susrijeće se i u spojevima riječi kojima se označava da se jedan predmet po čemu izdvaja iz skupa drugih predmeta. tj. npr. Viđeli smo i neke od najpoznatijih glumaca. čaša od kristala. Genitiv s prijedlogom do Osnovno značenje genitiva s prijedlogom do vezano je za blizinu dvaju predmeta. ljudi od pera. provalija od nekoliko metara. s tim što je tome prostornom odnosu svojstveno kretanje jednoga predmeta prema drugome kao granici kretanja (riječ je o graničnoj direktivnosti). ona nesreća od profesora. posebno kad se odnosi na ljude. u kojem se oblikom genitiva s prijedlogom od označava od čega je što načinjeno. Doćerala se od glave do pete. Često pati od glavobolje. Ona nije od onih zaboravnih. duka od Mletaka. efektivno izaziva posljedicu. Došli smo do ruba provalije. kuća od kamena. Nikac od Rovina. obično s kvalitativnim značenjem. npr. sestra od ujaka. Sva je premrla od straha. od slučaja do slučaja i sl. Lutali su od nemila do nedraga. zavjesa od dima. Ne vidi se od magle.Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i načinsko značenje. Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i uzročno značenje. no može stajati i akuzativ mjere ili nepromjenljiva riječ). Slična je tome i upotreba prijedloga od u prijedloško-padežnim izrazima sa značenjem upoređivanja. npr. brat od strica. i to značenje efektivnoga uzroka. Vi ste gori od tuđina. S prijedlogom od upotrebljava se i prisvojni genitiv (npr. Tada je genitiv redovno u množini. npr. npr. Ablativne je prirode i genitiv materije. od glave do pete. čovjek od ugleda.. onoga koji direktno. kapetan od lađe. Petar je jedan od najstarijih u selu. Buka se čula do neba. Ona se razlikuje od obične sluškinje. „Prokleta avlija“ od Iva Andrića). On je od roda Petrovića. dok je atributski genitiv kojim se označavaju mjesta. npr. npr. npr. majstor od zanata. područja. momak od nekih dvadeset godina. npr. Genitiv s prijedlogom od često se upotrebljava i u službi atributa. sila od čovjeka. Vujisić potiče od moračkih doseljenika. Proveo je onđe više od godine dana. Atributskoga je karaktera i eksplikativni genitiv. npr. a razlikuje se od njega i po tome što do može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 187 . od nemila do nedraga. npr. Po tome je prijedlog do antoniman prijedlogu od. npr. Starinom je od kučkih Drekalovića. ulog od sto eura. Prijedlog od u službi atributskoga genitiva javlja se često i uz brojeve ili količinske izraze (tada iza prijedloga od ne mora doći samo genitiv.

Mučio se sve do smrti. 188 SINTAKSA . onda se pretpostavlja privremen boravak jedne osobe u blizini druge (po tome se razlikuje npr. dogurati i sl. Većina je ostala do poslije ponoći. Popili su sve do potonje kapi. npr. došetati. Nema drugog imanja do te kolibice. manje ili više redovno. tj. Mogli bismo odšetati i do tvojih roditelja. Pokušali smo sve što je do nas. U njima taj prijedlog zapravo funkcioniše kao vrsta intenzifikatora. npr. doćerati. Sad imamo novaca do iza Božića. npr. Čekali smo ih sve do pred mrak. Potrošio je platu do posljednjega centa. Skoči do komšije i pozajmi šegu. Držala je do sebe. npr. npr. Očito mu je stalo do te đevojke. Nijesmo zaspali do jutra. značenje obuhvatanja. npr. Do grla si u dugovima. Genitiv s prijedlogom do može imati i vremensko značenje. On ponese do tri vreće blaga. Tome smo se smijali do suza. i uz glagole s prefiksom do. Kao osobitost usmenoga narodnog stvaralaštva (epskoga pjesništva) obilježeni su prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom do uz brojeve (obično dva ili tri).kao što su doći. npr. Susrijeću ga do dva pobratima. uključivanja (svega što dolazi u obzir. pa do i u vremenskome značenju često dolazi uz prijedloško-padežne izraze. npr. Nije se moglo doći do riječi. Prijedlog do upotrebljava se.biti vezano i za značenje mirovanja. Svrati do mene na večeru. Kad su predmeti koji se nalaze u odnosu granične direktivnosti osobe. Pa doćera cara do duvara. kakvo susrijećemo u primjerima tipa: Da je do njega. Popeli su se do na vrh brda. Došetao je do parka. Dopratio ih je do pred kafanu. dopuzati. Nije njima do nauke. Dijete je dopuzalo do peći. Sumnjivi su svi do jednoga. Sve će biti gotovo do jeseni. S prijedlogom do javljaju se i genitivi sa specifičnim uslovnim (pogodbenim) značenjem koje se razvilo iz značenja ticanja. doteturati. npr. (Ne bi bilo korektno: Otiđi do brata i ostani stanovati kod njega. držati ili biti (stalo). Njihov smijeh čuo se do iza kuće. a od ne može (npr. Kako granica kretanja može biti fiksirana i prijedloško-padežnim izrazom. npr. Čini se da smo došli do zida. i to do kraja). rečenica Otiđi do majke od rečenice Otiđi k majci ili majci). prijedlog do često stoji i uz takve izraze. *Śedi od zida).) Iz značenja granične direktivnosti često se razvija i značenje načina. Jedva je doteturao do auta. npr. oni bi se već vjenčali. Nijesmo jeli ništa do hljeba i vode. Trčao je do iznemoglosti.. U takvim izrazima prijedlog do često se i udvostručuje. To važi i za neke druge glagole koji nemaju prefiks do-. Taj će sigurno dogurati do ministra. I vremenska granica može biti fiksirana prijedloško-padežnim izrazom. statičnosti (npr. Tako se može iskazivati značenje suprotno izuzimanju. dorasti. Śedi do zida). Pa ga čeka do dva do tri dana. Genitivi s tim prijedlogom označavaju izuzimanje. npr.

Zvali su me prijatelji iz Plava. To je cvijet s Lovćena (ali iz vrta). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 189 . Prijedlog s(a) ima u takvim prijedloško-padežnim izrazima značenje koje je suprotno prijedlogu na. Kad se nešto događa s proljeća.. Upinjao se iz petnih žila. Silaze s broda. npr. npr. samo što u njemu taj prijedlog pretpostavlja da kretanje. npr. To značenje postoji i u frazeologizovanim izrazima tipa iz dana u dan. Priče iz davnine. Profesor ide s fakulteta (ali iz škole). događa se ili se počinje događati s dolaskom. Genitiv s prijedlogom s(a) može značiti i vrijeme. Takvom značenju svojstvena je nijansa udruživanja (socijativnosti). površinske ili spoljašnje strane predmeta. Lišće pada sa stabala. Svađali su se iz dana u dan. npr. npr. Okupili su se ispred crkve. npr. s početka stoljeća. Genitiv s prijedlogom iz može označavati i način. npr. Udarali su ga iz sve snage. npr. Još se nijesu vratili s mora.. s jeseni. Postao je slavan sa svoga junaštva. Neki su pošteni iz straha. Ta mu je mana ostala iz đetinjstva. Posmatra nas s balkona. Često govori s visine. Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar Genitivom s prijedlogom ispred označava se predmet kojem se s prednje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. ići na svadbu – ići sa svadbe prema ići u kino – ići iz kina. Takav genitiv stoji obično uz imenice kojima se imenuju intervali. pri čemu se s(a) upotrebljava onda kad se mjesto nalazi na višem nivou.Genitiv s prijedlogom iz I genitiv s prijedlogom iz primarno je ablativnoga karaktera. Ona dolazi sa sela (ali iz grada). Pucali su iz mitraljeza. Otpušten je iz službe. Autobus kreće ispred pošte. Sve se iz temelja izmijenilo. i uzrok. Ablativno značenje svojstveno genitivu s prijedlogom iz može se odnositi i na vrijeme. na vodi. počinje iz unutrašnjosti drugoga predmeta. Kaže da joj to nije s ruke. poticanje ili sl. No takav genitiv pretpostavlja da kretanje ili kakva druga aktivnost započinje s gornje. s proljeća. ići na posao – ići s posla. Rjeđe genitiv s prijedlogom s(a) označava način. kad je riječ o ustanovi ili sl. Pati s nekog jada golemoga. iz godine u godinu i sl. Genitiv toga tipa s uzročnim značenjem stilski je obilježen. Izišli su iz skupštine. ići u šumu – ići iz šume. npr. odvajanje. Ne čini on to iz uvjerenja. Genitiv s prijedlogom s(a) I genitivu s prijedlogom s(a) osnovno je značenje ablativno. s pojavom proljeća. U značenju mjesta sa/iz kojega započinje kretanje ili kakva druga aktivnost prijedlog s(a) alternira s prijedlogom iz. Danas se malo što radi iz ljubavi. npr. Bježali su ispred vojnika. npr. npr.

Genitiv s prijedlozima ispred i iza ima i vremensko značenje. pogotovo u administrativnome stilu. npr. Sekretar je govorio u ime cijeloga preduzeća. 190 SINTAKSA . npr. npr. Ponašao se kao da je izvan sebe. npr. Sve se to dogodilo unutar kasarne. Katkad se. Više kuće je bunar. Imenica u genitivu s prijedlogom izvan/van označava predmet ili dio prostora izvan čijih se granica nalazi ili kreće drugi predmet. Takav genitiv upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. Ispred naše škole poslati smo na takmičenje nas trojica. U tome značenju umjesto prijedloga ispred trebalo bi upotrebljavati prijedloško-padežni izraz u ime. nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Javite se iza praznika. npr. Prelećeše iznad Durmitora. Radi iznad svojih mogućnosti. Takve promjene odvijaju se izvan jezika.Genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. Genitiv s prijedlogom iza. Iz matematike je ispred drugih učenika. Genitiv s prijedlogom unutar označava predmet (dio prostora ili čega drugoga) u čijim se granicama nalazi ili kreće drugi predmet ili odvija kakav događaj. npr. npr. magla iznad grada. Bili su to dogovori unutar familije. npr. Iza nas je išla cijela kolona. Śeđeli smo iza kuće. Katkad se genitiv s prijedlogom izvan/van upotrebljava i za označavanje načina. više (poviše) i niže Genitiv s prijedlogom iznad označava predmet kojem se s gornje strane. Ana stanuje van grada. ispod. Genitiv s prijedlogom iznad sličan je genitivu s prijedlogom više (poviše). i to u većini slučajeva bez neposrednog kontakta s njim. označava predmet kojem se sa zadnje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Sakrio je nešto iza leđa. Platu primamo iza desetoga u mjesecu. ali nešto rjeđe no genitiv s prijedlogom ispred. Imaju i skakaonicu poviše grada. Umakoše ispred zore. npr. koji je antoniman prijedlogu ispred. U svemu je iznad prosjeka. s tim da se više (poviše) ne može upotrijebiti u uporednome značenju. Taj problem razmatra se unutar fonetike. Genitiv s prijedlozima iznad. npr. Genitiv s tim prijedlogom često dolazi i u uporednome značenju. npr. Sekretar je govorio ispred cijeloga preduzeća. U trčanju je bio ispred Ivana. genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava i u predstavljačkome značenju. npr. Ona je glumica ispred svih ostalih. Taj je proces van sumnje okončan. Iznad našeg stana vazda je bučno. Jovan je iza ostalih u vladanju.

za vrijeme Napoleona = za Napoleona). Nastojali smo doći još za dana. Prođosmo ispod očekivanja. Stigao je prije ostalih. tokom večeri (umjesto uveče. Genitiv s prijedlozima prije. Za kraljevske vlade neke su stvari ipak krenule nabolje. Dobio je ispod zasluženog. Niže sela su močvare. Riječ je o vremenu ili događaju koji teče paralelno s vremenom ili događajem označenim genitivom. Tako je npr. uoči. Prijedlozi poslije i nakon označavaju poslijevremenost (posteriornost). On je u tome prije svih u razredu. lzmiče mu tlo ispod nogu. I ti se prijedlozi. poslije. Našli su poruku ispod vrata. Genitiv s tim prijedlogom označava predmet kojem se s donje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Prijedlog za s genitivom označava istovremenost događaja. večeras). I prijedlog ispod čest je u uporednome značenju. nema uporedno značenje. Upotreba takvih prijedloga česta je naročito u administrativnome stilu. On je u školi prvi poslije direktora. tj. Prije povratka u domovinu teško obolje. Predomislili su se dan uoči vjenčanja. nakon. Uoči odlučujuće bitke nikome se nije spavalo. Mnoštvo je ljudi ispod solitera. za i tokom Prijedlozi prije. koji je inače svojstven aoristu. označava se genitivom s prijedlogom uoči. Prijedlog prije s genitivom označava prijevremenost. katkad koriste u uporednome značenju. Nakon večere malo popričasmo. npr. Pisala mi je prije rođendana. npr. Viđećemo se poslije ljetnjih praznika. On je u takvim izrazima rezultat redukovanja prijedloškoga izraza za vrijeme (upor. poslije i nakon označavaju vrijeme. Noć uoči Badnjaka svi su bili na okupu. Probudili su se prije zore. npr. Nakon nekoliko dana sve već bijaše drukčije.Prijedlog ispod antoniman je prijedlogu iznad. prethodnost (anteriornost). npr. Genitiv s prijedlogom prije upotrebljava se i u uporednome značenju. npr. događaj koji se odvija iza vremena ili događaja označenoga genitivom. Takvo je značenje po pravilu izlišno jer je vremensko proticanje svojstveno svakome vremenskom pojmu. Poseban tip prijevremenosti (anteriornosti). tokom ove neđelje (umjesto u ovoj neđelji ili ove neđelje). npr. kao ni antonimni mu prijedlog više. npr. Prijedlogu ispod sličan je i prijedlog niže. Pucao je niže mete. Poslije vjenčanja otputovaše na more. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 191 . npr. posebno prijedlog poslije. koji. To znači da vremenski interval ili događaj neposredno prethodi nekom drugome intervalu ili događaju. npr. Prijedlog tokom (koji je poprijedloženi instrumental imenice tok) označava vrstu istovremenosti u kojoj je posebno istaknuto proticanje vremena. tokom prošle godine (umjesto prošle godine).

Tokom vremena sve se ipak popravilo. svrh/savrh Da se jedan predmet nalazi ili kreće u donjemu dijelu drugoga predmeta. nadno. Sio je nakraj stola. navrh. uvrh. Već krajem putovanja bila je uznemirena. U istome značenju danas se prilično rijetko upotrebljava i prijedlog vrh. Dobro smo odmorili tokom praznika. Plovi lađa povrh vode. danas rijetko. npr. Śedi uvrh stola. nakraj. Stigli smo do nakraj sela. krajem i potkraj Prijedlog čelo dolazi. Doći će tek krajem godine. npr. Javiće se potkraj godine. npr. Nalij mi samo nadno čaše. npr. Krajem kuće je cvijećnjak. Potkraj mjeseca nestade novaca. Htjeli biste hljeba povrh pogače. pribrajanja čega onome što označava imenica u genitivu.) Genitiv s prijedlozima podno. Domaćin je sio čelo stola. Skoči savrh stijene. s genitivom u prostornome značenju. Prijedlog nakraj koristi se u suprotnome značenju. npr. a označava da se predmet nalazi ili kreće na početnome ili gornjem dijelu drugoga predmeta. Potkraj života često bolovaše. Vrlo slično značenje prijedlogu krajem za iskazivanje vremenskih odnosa ima genitiv s prijedlogom potkraj. On dakle označava kako se predmet nalazi ili kreće u gornjemu dijelu drugoga predmeta. npr. (Na mjestu prijedloga tokom može stajati prijedloško-padežna konstrukcija u toku. 192 SINTAKSA . Prijedlog povrh upotrebljava se i u značenju dodavanja. Suprotno značenje ima genitiv s prijedlozima izvedenim od imenice vrh. npr. udno i povrh. Prijedlog krajem (koji je porijeklom instrumental imenice kraj) upotrebljava se za označavanje prostornih i vremenskih odnosa. To je selo podno Garča. Međe su krajem imanja. Tokom prošloga stoljeća bijaše previše ratova. Popeo se navrh kuće. što znači da pretpostavlja odnos u kome se predmet nalazi ili kreće u zadnjem ili donjem dijelu drugoga predmeta. Genitiv s prijedlozima čelo. Čelo glave koplje udariše. nijesu ni javili. Śedi mu vrh glave. Taj smo novac dobili povrh plate. Oni se. označava se i genitivom s prijedlozima izvedenim od imenice dno. Udno razora odmarahu kosci. povrh svega toga. npr.npr. Šetali su krajem šume. Krajem stoljeća stvari su se promijenile.

Niko se ne brine oko školskog inventara). sukob. Okolo stola razbacane su knjige. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 193 . kod. Genitiv s prijedlozima blizu. kraj (pokraj. Stigli su oko Božića. Već smo bili sred pučine. rat. Tada označava događaj koji se odvija približno u vrijeme označeno genitivom. Prijedlog oko upotrebljava se i u vremenskome značenju. kod. Bili smo u sukobu oko stručnih pitanja. Pomagao mu je oko uzgoja stoke). Tada obično ima ciljno ili uzročno značenje. npr. Čovjek se danas i usred grada mora bojati. Bila je visoka oko metar i sedamdeset. u i mimo Zajedničko je svim tim prijedlozima da uz genitiv označavaju odnos među predmetima kojem je svojstvena blizina. nadomak.Genitiv s prijedlozima sred (nasred. Radili su nekoliko godina oko utemeljenja stranke). npr. Viđećemo se oko tvoga rođendana. Sastala se s njim oko devet sati. nadohvat. Trče oko/okolo igrališta. Prekinuo si nas usred razgovora. Značenje približnosti svojstveno je i onim konstrukcijama u kojima iza prijedloga oko stoje brojevi i druge količinske riječi. Već se dugo vodi rasprava oko zakona o izborima. Genitiv s prijedlogom oko služi i kao dopuna uz glagole kao što su pomagati (npr. posred. To se dogodilo usred bijela dana. npr. Tu je svježe i usred ljeta. npr. Pala mu je oko vrata. ukraj) i pored označava predmet u čijoj se blizini nalazi ili kreće drugi predmet (predmeti). npr. raditi (npr. uz glagole kretanja. a drugima kretanje. ukraj). kraj (pokraj. Spremni su i za rat oko nuklearke. usred) Ti prijedlozi označavaju da se predmet nalazi ili kreće u središnjem dijelu drugoga predmeta. Škola je blizu crkve. Borili su se bezuspješno oko prava na penziju. Svuda oko nas ośeća se ugodan miris. a posebno često dolazi uz glagole i imenice koji označavaju svađu. Udario ga je nasred igrališta. Lupio me je posred čela. raspravu. Prijedlog usred često se koristi i u vremenskome značenju i označava da je vrijeme ili događaj koji je označen imenicom u genitivu u punom jeku. Do sela ima oko pet kilometara. Genitiv s prijedlozima blizu. Svađali su se stalno oko imanja. s tim da je jednima više svojstveno mirovanje predmeta koji se nalaze u prostornome odnosu. kružno kretanje u njegovoj blizini. borbu. npr. npr. Genitiv s prijedlogom oko/okolo Genitiv s prijedlogom oko/okolo označava predmet okružen s više ili sa svih strana drugim predmetima ili. pored. brinuti se (npr.

U tome značenju često se upotrebljava i prijedlog u s genitivom. U Hrvata je to drukčije riješeno. odnosno prolaženja pokraj koga ili čega ne mogu se upotrijebiti prijedlozi kod (ne može se npr. Slično značenje ima i prijedlog nadohvat. npr. 194 SINTAKSA . Kod nas je sve u redu. upotrebljava i u prisvojnome značenju (tj. koji označava predmet što se nalazi tako blizu (kao) da se može dohvatiti. Blizina se označava i prijedlogom nadomak. Kraj tolikih đevojaka on se ne ženi. Bila je jedinica u majke.Sastanak je zakazan kod mosta. U značenju kretanja jednoga predmeta u neposrednoj blizini drugoga. Oči su mu kao u mačke. U školi sam uvijek śedio pored njega. Genitiv s prijedlogom kod relativno se često upotrebljava i u dopusnome značenju. posebno u razgovornome stilu. Igrali su se kraj/pokraj/ukraj šume. npr. niti blizu (npr. Vozili smo se kraj jezera. Genitiv s prijedlozima mimo i pored može se upotrijebiti i u isključnome značenju. Ide danas kod doktora. i pored. npr. Stigli su nadomak sela. pogotovo kad je riječ o odnosu dijela i cjeline. npr. npr. vlasništva nad čim). U tome značenju upotrebljavaju se i prijedlozi kraj. Za prolaženje pokraj čega specijalizovan je prijedlog mimo. npr. Dugo je šetala pored pruge. Jesu li prošli pokraj groblja?. u značenju pośedovanja čega. Toga je dana bila mimo običaja razgovorljiva. reći *Prolazili su kod kuće). Prijedlog kod upotrebljava se u prvome redu uz glagole stanja. npr. Ni kod tolikih problema oni se ne predaju. npr. Knjiga je bila nadohvat ruke. npr. Najbolje im je kod roditelja. *Prošli su blizu pozorišta). upotrebljava i uz glagole kretanja. odnosno o neotuđivoj prisvojnosti (o pośedovanju nečega što se ne može otuđiti. posebno u razgovornome stilu. Śede kod doktora i razgovaraju. Često se međutim taj prijedlog. Tako se ne prolazi mimo starih prijatelja/mimo stare prijatelje. I pored takvih komšija treba sačuvati živce i živjeti normalno. Već bijasmo nadomak rješenja. Trebalo je pored svega ostaloga prikupiti sav materijal. dok je prijedlozima (po)kraj i pored to značenje osnovno. Bio je već nadomak cilja kad mu se to dogodilo. Genitiv s prijedlogom kod vrlo se često. npr. što ne može ne biti dio predmeta o kojem je riječ). npr. koji osim s genitivom može stajati i s akuzativom. Već su bili prošli mimo naše kuće/mimo našu kuću. npr. s tim što je obično riječ o odnosu između jednoga predmeta i drugoga predmeta (mjesta) koji se nalazi u blizini tako da se do njega brzo može stići.

onda on s prijedlogom preko precizira pravac kretanja. U tome slučaju u genitivu su nazivi za vremenske intervale.Genitiv s prijedlozima duž i širom Za označavanje kretanja paralelnog s izduženim predmetom specijalizovan je prijedlog duž. Potrošio je preko polovine novca za kuću. Preko zimskih praznika obično je na skijanju. Na svadbi bacaju jabuke preko kuće. Valja nama preko rijeke. a preko naglašava trajanje. Upravo prelaze preko ulice. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 195 . Kad genitiv označava naseljeno mjesto. Genitiv s tim prijedlogom može imati i vremensko značenje. Takve nošnje ima širom Bihora. Dosad smo radili preko svojih mogućnosti. Ta se roba prodaje preko posrednika. Genitiv s prijedlogom preko može označavati i sredstvo. Postao je poznat širom svijeta. npr. Preko klanca izgrađen je most. ili iznad njega. Putuju u Podgoricu preko Kolašina. Ne smije se preduzeti ništa preko njegove volje. npr. Genitiv s prijedlogom preko Genitiv s prijedlogom preko označava prije svega da se predmet nalazi ili kreće poprečke u odnosu prema drugome predmetu. npr. ne može reći *preko srijede. U Ameriku se leti obično preko Frankfurta. Šetali su duž obale. koji je obično izdužen. u značenju „više od“. Preko dana mnogi nijesu kod kuće. Preko neba se pružila duga. npr. Tu boravimo samo preko ljeta. npr. npr. *preko stoljeća ili *preko krštenja. znači „tokom“. Dunav je plovan duž cijeloga svoga toka. Prijedlog širom s genitivom označava da se nešto prostire po cijeloj širini ili po svim djelovima (i širinom i dužinom) predmeta označenog genitivom (a riječ je obično o većim prostorima). Nema sela preko našega. pogotovo kad je riječ o (živom ili neživom) posredniku. To je moguće samo preko mene mrtva. (U izboru oznaka za vremenske intervale ima i ograničenja. npr.) Prijedlog preko s genitivom upotrebljava se i u uporednome značenju. Preko prijatelja svašta se dozna. obično putovanja. U crnogorskome standardnom jeziku genitiv s prijedlogom preko znači i uslovnost ili izuzimanje. Ne dobijamo ništa preko onoga što zaradimo. Tako se npr. Žalba je proslijeđena preko skupštinskih tijela. *preko septembra. npr.

npr. odsutnost. Teško je živjeti bez prijatelja (= Teško je živjeti ako se nema prijatelja) ili značenje koje bi se moglo opisati kao svojevrstan spoj uslovnoga značenja i značenja izuzimanja. lišenost čega. Javila se danas umjesto juče. Ti se problemi mogu riješiti i bez osnivanja posebne skupštinske komisije (= ako se i ne osnuje posebna skupštinska komisija). Pričalo se o svemu osim/liše o onome što je bilo na dnevnome redu. oni se igraju. košulja bez rukava. s tim da je u njegovu značenju prisutna i predstavljačka nijansa (nije riječ samo o tome da jedan predmet zamjenjuje drugi nego i o tome da drugi predmet predstavlja prvi. Umjesto odgovora postavio je pitanje. Umjesto u Kotor otišao je u Tivat. čovjek bez mane. 196 SINTAKSA . Umjesto da uče. Umjesto crvenom olovkom piše običnom. Radili smo svaki dan osim/liše juče. osim i liše Prijedlog bez svojevrsna je „prijedloška negacija“. Genitivu s prijedlozima osim i liše izuzimanje je osnovno značenje. Neće se odazvati osim/ liše ako ga prisile. Prijedlog umjesto može se. npr. kao i osim/liše. Odriču se svega osim/liše kuće. npr. često i kao njegov dio). Iz toga značenja lako se razvija uslovno (pogodbeno) značenje. Umjesto zime dočeka nas proljeće. npr. povezivati i s drugim padežima. npr. Pozdravio je skup u ime Skupštine. Otišli su van bez pitanja. Osnovno je njegovo značenje nepostojanje. npr.Genitiv s prijedlozima bez. nepromjenljivim riječima. Uživaju u svim sportovima osim/liše boksa. npr. Isto značenje ima i prijedloško-padežni izraz u ime. prijedloško-padežnim izrazima. prijedloško-padežnim izrazima. nepromjenljivim riječima te s klauzama zavisnosloženih rečenica. Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime Genitiv s prijedlogom umjesto označava da se predmet nalazi na mjestu drugoga predmeta ili uopšteno zamjenjivanje. pa i klauzama zavisnosloženih rečenica. Dao je njoj umjesto meni. Umjesto mene iđaše brat. Taj novac prikupljen je u ime pomoći. Prijedlozi osim i liše mogu se povezivati i s drugim padežima. Sastala se cijela rodbina osim/liše strica koji živi u Vojvodini. npr. Nastupaju u ime nezapošljenih i obespravljenih. Rekao si to svima osim/liše prijatelju.

Genitiv s prijedlozima putem, pomoću i posredstvom
Osim genitivom s prijedlogom preko sredstvo se izražava i prijedlozima putem, pomoću te posredstvom, nastalim od instrumentala imenica put, pomoć i posredstvo. Takav genitiv označava predmet koji služi kao sredstvo ili kao pomoć pri obavljanju radnje. Prijedlog putem upotrebljava se obično onda kad kao sredstvo služi ustanova ili medij saopštavanja i najčešći je u administrativnome stilu, npr. Tražite naplatu putem suda, Odluku ćete dobiti putem pošte, Čestitao im je putem radija, Anketa je sprovedena putem telefona. Prijedlog pomoću obično pretpostavlja predmet koji ne mora služiti kao direktno sredstvo, nego kao vrsta pripomoći za obavljanje radnje, npr. To je lakše objasniti pomoću crteža, Zaposlio se pomoću veza i vezica. U istome značenju upotrebljava se i prijedloško-padežni izraz uz pomoć, npr. Pobijedio je uz pomoć naših glasova. Prijedlog posredstvom upotrebljava se kad ko ili što služi kao posrednik u obavljanju radnje, npr. To smo dobili posredstvom našega poslanstva u Parizu, Lijek se može naručiti posredstvom doma zdravlja, Zaposlila se posredstvom direktora.

Genitiv s prijedlozima između i pomeđu
Genitiv s prijedlogom između, koji se naziva linearni interesiv (za razliku od akuzativnoga i instrumentalnog prijedloga među, koji se naziva grupni interesiv), označava predmet ili predmete kojima se s dviju ili više strana nalaze drugi predmeti. Ako je genitiv u jednini, onda je nužno imenovati dva predmeta koji se nalaze s jedne i druge strane predmeta označenog imenicom u genitivu (imenske riječi kojima se imenuju ti predmeti povezuju se veznikom i, a drugi sastavni veznici u toj službi ne dolaze u obzir), npr. Śeđela je između stola i peći, Prošli smo između knjižare i pivnice, Između njega i njegove žene nema većih nesporazuma. (Ne bi bilo gramatično *Śeđela je između stola te peći ili *između stola pa peći.) Takav genitiv može imati i vremensko značenje, npr. To se dogodilo između Nove godine i Božića, Okupili smo se u noći između petka i subote. U istome značenju upotrebljava se i genitiv s prijedlogom pomeđu, npr. To se zbilo pomeđu božićā, Paženi je dan pomeđu Đurđeva dne i Markova dne. Ta je upotreba danas prilično zastarjela. Ako je genitiv u množini, nije potrebno imenovanje predmeta koji okružuju drugi predmet i kojih se pretpostavlja da je dva ili više, npr. Između nas je sve gotovo, Između tih prijedloga praktično i nema razlike.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 197

Genitiv s prijedlozima spram (naspram), put, preko puta i protiv
Genitiv s prijedlogom spram (naspram) označava okrenutost prema čemu, usmjerenost na što ili upoređivanje predmeta po svojstvu, npr. Bio je spram svega toga ravnodušan, Čudno se odnose spram naših zahtjeva, Spram tvojih problema moji su zanemarivi, Može se reći da je naspram drugih bio prilično uvjerljiv. Prijedlog put takođe označava usmjerenost, ali pretpostavlja kretanje (vrlo često putovanje) jednoga predmeta prema drugome, npr. Napokon smo krenuli put sela, Danas vam valja put Prčanja. Genitiv s prijedloškim izrazom preko puta označava položaj, mjesto nekog predmeta sa suprotne strane drugoga predmeta, npr. Preko puta Ivana śedi Ana, Eno ih stoje jedno preko puta drugoga. Prijedlog protiv označava suprotnost među dvama predmetima ili događajima, npr. Stalno su se bunili protiv poslodavca, Pristali su protiv volje, Imate li što protiv glavobolje, Zašto ste protiv putovanja u Pariz?

Genitiv s prijedlozima zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad)
Prijedlozi zbog i usljed specijalizovani su za označavanje uzroka, s tim što je zbog opšteuzročni prijedlog, a usljed uglavnom dolazi uz imenice koje označavaju nešto nepoželjno ili nepovoljno. Tako će biti sasvim obično npr. Nijesu mogli proći usljed magle ili Izgubio je posao usljed mnogih nepovoljnih okolnosti, a neće biti obično npr. *Svi su se dobro ośećali usljed sunčanoga vremena ili *Dobio je posao usljed mnogih povoljnih okolnosti. (Ako je riječ o čemu povoljnome, upotrebljava se proizvedeni prijedlog, poprijedloženi prilog sadašnji zahvaljujući s dativom, npr. Dobio je posao zahvaljujući mnogim povoljnim okolnostima.) Danas funkciju prijedloga usljed u razgovornome stilu sve više preuzima prijedlog zbog. Genitiv s prijedlogom zbog najčešći je način označavanja uzroka prijedloško-padežnim izrazom, npr. Sud ga je oslobodio zbog nedostatka dokaza, Zbog toga neočekivanog uspjeha bio je van sebe od radosti, Više je to govorio zbog nas no zbog sebe. Genitiv s prijedlogom radi ili njegovim varijantama rad, zarad, porad i sporad označava cilj ili namjeru, npr. Sve bi učinio radi napredovanja u stranci, Sastali su se prošle neđelje radi dogovora o gradnji pozorišta, Tužio ih je zarad materijalne nadoknade. Genitiv s tim prijedlogom često se upotrebljava i u značenju uzroka, npr. Dao je ostavku rad sukoba u stranci, ali se takva upotreba ne preporučuje. Uzrok je naime širi od cilja (namjere), pa je cilj zapravo samo poseban tip uzroka. U rečenici

198 SINTAKSA

Sastali su se porad dogovora dogovor nije samo cilj sastanka nego ujedno i uzrok. Prijedlog sporad danas je zastario, npr. Nemojte im to napraviti sporad Boga.

Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu
Taj izraz s genitivom označava da se predmet na bilo koji način tiče drugoga predmeta, npr. U pogledu zakona o radu mišljenja su podijeljena, U pogledu naših planova ništa se nije mijenjalo. (U istome značenju upotrebljava se i prijedloško-padežna konstrukcija s obzirom na, koja stoji s akuzativom, npr. S obzirom na naše planove ništa se nije promijenilo.)

Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom
Genitiv s prijedlogom prilikom označava vrstu istovremenosti u kojoj se jedan interval ili događaj na osnovu te istovremenosti povezuje s drugim. Ti događaji mogu biti samo podudarni u vremenu, a može se iz te podudarnosti razviti i uzročno-posljedični odnos, npr. Prilikom otvaranja izložbe obratio nam se upravnik galerije, Prilikom skupštinske rasprave bilo je burno. Prijedlog povodom ima vremensko-uzročno značenje. Tako su npr. u rečenici Došao je kući povodom božićnih praznika božićni praznici ujedno i vrijeme i uzrok (razlog) dolaska. Upor. još i Sastali smo se povodom godišnjice mature. DATIV Osnovno značenje dativa jeste iskazivanje smjera, odnosno približavanje jednoga predmeta drugome, i to tako da jedan predmet služi kao orijentir drugome (kad se kaže ići ka šumi, to ne mora pretpostavljati da će se u šumu zaista i doći, za razliku od akuzativnoga značenja: ići u šumu). lz toga su se onda razvila značenja cilja, davanja, pripadanja, namjene i sl. Razlikuju se ove vrste besprijedloškoga dativa: Dativ negranične direktivnosti ili dativ smjera je onaj u kojem dolazi do izražaja osnovno značenja dativa, npr. približiti se požaru, prići komšiji, krenuti svojoj kući, okrenuti se prozoru. Dativ namjene označava predmet (posebno često osobu) kojem se što namjenjuje i stoji uz glagole koji označavaju davanje ili govorenje kao njihov nepravi objekat (obično uz pravi u akuzativu), npr. pokloniti (haljinu) sestri, kupiti (što) sebi, poslati svojima, obećati ženi, reći svima, zahvaliti dobročinitelju. Sličan je dativu namjene i dativ koji, po pravilu u službi imenskoga dijela predikata, dolazi uz pridjeve ili priloge i označava predmet na koji se odnosi (kojem je usmjereno, namijenjeno) svojstvo izraženo pridjevom ili prilogom, npr. (biti) sklon štednji, (biti) odan prijatelju, (biti) dužan komšiji, (biti) sličan bratu.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 199

Dativ koristi ili štete je vrsta dativa namjene, s tim što označava onoga kojem se što čini s ciljem da mu bude na korist ili na štetu, npr. služba domovini, oteti slabima, raditi njima na štetu, ispovijediti se Bogu, Drago mi je! Sličan je tome i dativ koji stoji uz uzvične riječi i koji se katkad naziva uzvičnim dativom, npr. Blago vama!, Teško njima!, Jao meni!, Kuku majci! Prisvojnim dativom naziva se dativ (često enklitički oblik zamjenice) čije je značenje vrlo blisko značenju prisvojnih zamjenica, pa su takvi dativi njima (tim zamjenicama) i zamjenljivi, upor. Đeca su joj dobro prema Njezina su đeca dobro. Primjeri: Kako ti je zdravlje?, Đe su mi naočare?, Bio je učitelj njihovoj đeci, Njemu su svi u Njemačkoj. Dativ interesa (ili etički dativ) pretpostavlja da je onome što se označava dativom u interesu, stvarnome ili tobožnjem, da se dogodi (ili ne dogodi) ono o čemu se govori. Takva je upotreba dativa svojstvena prije svega razgovornome stilu, npr. Kako ste mi!, Da si ti meni živ i zdrav!, Jesi li ti svojoj mami sve pojeo? Nešto je drukčija upotreba ličnih zamjenica 2. i 3. lica u primjerima tipa Što ti je pametan čovjek!, Što li mu je sad to?, Tako vam je to danas! U njima obično nije riječ o interesu, nego je upotreba tih zamjenica uglavnom konvencionalne prirode. Dativ s infinitivom je konstrukcija koja je česta u starijem jeziku (npr. Da je kome stati pa gledati). U savremenome jeziku je rijedak. Uz to je često i frazeologizovan, npr. Valja nam krenuti, To je Bogu plakati. Takav dativ često se javlja i u rečenicama koje izražavaju mogućnost, potrebu ili nužnost, npr. Da je kome to bilo viđeti!, Što nam je činiti? Emfatički dativ upotrebljava se ponajprije u zakletvama i označava onoga ili one na koje se zakletva odnosi, kojima je namijenjena (ono u što se neko zaklinje stoji u genitivu). Takav je dativ obično sličan prisvojnome. Njegova upotreba ograničena je uglavnom na razgovorni stil, npr. Duše mi!, Tako ti zdravlja!, Tako mi Bog pomogao! Tako vam svega na svijetu! DATIV S PRIJEDLOZIMA U crnogorskome standardnom jeziku s dativom se slaže malo prijedloga. Oni su pritom često izlišni (jer imaju značenje koje ponavlja osnovno značenje dativa), posebno prijedlozi k(a) i prema. Pored njih upotrebljavaju se i prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno.

Dativ s prijedlozima k(a) i prema
Dativ s prijedlogom k(a) ponavlja uglavnom osnovno značenje dativa, a to je usmjerenost, okrenutost prema čemu, pa je taj prijedlog uz dativ izlišan i sve se rjeđe upo200 SINTAKSA

trebljava, npr. Svi su se okrenuli ka gradu, U potonje vrijeme rijetko zalazi k nama, Dugo nije svraćao k roditeljima. U značenju okrenutosti, usmjerenosti, kretanja prema čemu prijedlog k(a) zamjenljiv je prijedlogom prema, npr. Bijahu okrenuti prema śeveru, Zaputio sam se prema izlazu iz dvorane, Nijesu se htjeli ni okrenuti prema nama. Iz tih primjera vidi se da prijedlog prema ima značenje okrenutosti ili kretanja prema čemu, ali da se ne može upotrijebiti kad se očekuje i realizacija kretanja. Zato se umjesto Svraćali su k nama ne može reći *Svraćali su prema nama, a Ide k prijatelju ima drukčije značenje nego Ide prema prijatelju. Ako je međutim riječ o okrenutosti, upravljenosti čemu apstraktnome (što ima veze s raspoloženjem, emocijama, intelektualnim odnosom ili stavom prema čemu i sl.), onda se u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljava isključivo prijedlog prema, npr. Tako se on ponaša prema svim gostima, Nužan je kritički stav prema takvim pojavama, Ośećaju veliku ljubav prema romanskoj kulturi (u takvim primjerima prijedlog prema nije nikad izlišan). Prijedlog prema može dolaziti i u značenju koje se približava „čistome odnosu“, tj. odnosu koji je svojstven npr. izrazu s obzirom na, u odnosu na ili se dativom s tim prijedlogom označava na osnovu čega se što događa, npr. Popis je napravljen prema mjestu stanovanja; Prema potrebi valja se obratiti i ljekaru; Sudeći prema sijedoj kosi, mogao bi imati preko šezdeset godina. Takva upotreba prijedloga prema sinonimna je upotrebi prijedloga po uz lokativ (upor. Po potrebi valja se obratiti i ljekaru).

Dativ s prijedlozima nasuprot, uprkos i protivno
Prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno označavaju suprotstavljenost dvaju ili više predmeta, npr. Postupili su nasuprot njegovoj želji, Nasuprot njegovim silnim nastojanjima sve je ostalo isto, Uprkos velikoj vrućini bili smo na igralištu, To bijaše protivno njegovoj volji. AKUZATIV Osnovno značenje akuzativa jeste granična direktivnost, tj. odnos među dvama predmetima u kojem jedan predmet, njegov dio ili prostor u njegovoj blizini služe kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti vezane za drugi predmet. Za razliku od značenja dativa, kod kojega drugi predmet služi kao orijentir, akuzativom se daje obavještenje o tome da se taj cilj zaista dostiže, da služi kao stvarna granica kretanju. Zato je pogodan da bude padež pravoga objekta, tj. predmet na kojem se ili u vezi s kojim se obavlja kakva radnja.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 201

S obzirom na tipična značenja i funkcije govori se o ovim vrstama akuzativa: Akuzativ pravoga objekta dolazi kao dopuna prelaznim glagolima i u rečenici označava predmet koji je direktno uključen u radnju, koji po pravilu mijenja i samu prirodu radnje. Tako je npr. između praviti cipele i praviti gluposti velika razlika u prirodi same radnje. Primjeri: pisati pismo, graditi školu, nositi poštu, tražiti posao, govoriti pametne stvari, brati jagode. Vremenski akuzativ sličan je vremenskome genitivu i često zamjenljiv njime, npr. ove noći i ovu noć, svakoga mjeseca i svaki mjesec, prošloga ljeta i prošlo ljeto. U svim tim primjerima i s genitivom i s akuzativom obavezna je pridjevska riječ uz imenicu. Poseban tip vremenskoga akuzativa susrijeće se u pozdravima (i nije zamjenljiv vremenskim genitivom), npr. Laku noć!, Dobar dan!, Dobro jutro! Akuzativ mjere označava količinu, odgovara na pitanje koliko je čega. Često je to mjera vremena, kao u primjerima kasniti neđelju dana, šutati neko vrijeme, čekati cijelu godinu. Međutim akuzativ mjere upotrebljava se i u vezi s prostornim odnosima i u vezi s drugim predmetima i/ili materijama koje se mogu mjeriti, npr. (visok) stotinu metara, jednu milju (daleko), (popiti) čašu mlijeka, (koštati) hiljadu eura, (kupiti) kilogram hljeba. Načinski akuzativ javlja se u nekim više ili manje frazeologizovanim konstrukcijama uz prijedloški akuzativ, npr. Idu ruku pod ruku, Stajahu rame uz rame, Hodali smo nogu pred nogu. U takvim primjerima riječ je o svojevrsnoj elipsi, upor. Hodali smo (tako da smo stavljali) nogu pred nogu. AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA Akuzativ se slaže s većim brojem prijedloga, od kojih neki stoje samo s akuzativom (kroz, niz, uz), neki s akuzativom i instrumentalom (među, nad, pod, pred, za), neki s akuzativom i lokativom (na, o, po), a po jedan s akuzativom i genitivom (mimo) te s akuzativom, genitivom i lokativom (u). Oni koji dolaze s akuzativom s jedne, odnosno s instrumentalom ili lokativom s druge strane razlikuju se međusobno po tome što su akuzativni vezani za kretanje i graničnu direktivnost (dostizanje cilja), a instrumentalni i lokativni za mirovanje, statičnost, zadržavanje u postojećim okvirima i sl., npr. ići na ulicu prema biti na ulici ili izići pred kuću prema śeđeti pred kućom.

Akuzativ s prijedlozima kroz, niz i uz
Akuzativu s prijedlogom kroz osnovno značenje je probijanje, prolazak jednoga predmeta kroz drugi predmet, npr. Jutros prođoše kroz grad, Viđeli smo kroz prozor što se događa, Dugo vozaše kroz maglu.
202 SINTAKSA

Akuzativom s prijedlogom kroz označava se i vrijeme, tj. količina vremena koja treba da prođe da bi se što dogodilo, npr. Kroz dva dana stići će i pismo, Kroz godinu dana sve će se zaboraviti, Kroz nekoliko minuta i oni će nam se pridružiti. (U tome se značenju normativna prednost daje akuzativu s prijedlogom za, npr. Za neđelju dana stići će i pismo.) Čest je akuzativ s prijedlogom kroz i u značenju načina, npr. Śeća ga se kao kroza san, Odgovorila je kroz plač, Sve gleda kroz sopstveni interes. Takav se akuzativ često i frazeologizuje, npr. Sad im je progledao kroz prste, Sve gleda kroz ružičaste naočare, Prošli smo kroz sito i rešeto. Akuzativ s prijedlogom niz označava usmjerenost kretanja ili kakve druge aktivnosti od gornje strane predmeta prema donjoj, npr. Dugo smo šetali niz rijeku, Niz leđa mu je tekao znoj, Jedva sam stigao pogledati niza se. Akuzativ s prijedlogom uz ima značenje suprotno od značenja prijedloga niz, tj. označava kretanje ili neku drugu aktivnost koja započinje od donje strane predmeta prema gornjoj, npr. Žurio je uza stepenice, Penjali smo se uz okomitu stijenu, Ośećam trnce uz lijevu nogu. Prijedlog uz(a) može imati i značenje blizine (slično značenju genitivnih prijedloga (po)kraj ili pored), npr. Išli su uz vas bez riječi, Stajao je uza zid, Uz našu kuću sagrađena je lijepa dvospratnica. Iz toga značenja lako se može razviti i socijativno značenje, značenje povezanosti ili nerazdruživosti, odnosno značenje kojim se jedan događaj predstavlja kao propratna okolnost drugoga događaja i sl., npr. Uvijek nosaše pištolj uza se, Jeste li vi uz nas ili protiv nas?, Nastavićemo razgovor uz kafu, Možda bi pristao na to uz dobru novčanu nadoknadu. Nije rijetko ni načinsko značenje, obično s manjim ili većim stepenom frazeologičnosti, npr. Uvijek mu ideš uz dlaku, Borili su se rame uz rame. Upotreba prijedloga uz(a) u vremenskome značenju danas je rijetka i zastarjela, npr. Ne valja se ženiti uz posti.

Akuzativ s prijedlozima na, o, po, u i mimo
Prijedlozi na, o, po i u uz akuzativ imaju značenje blisko osnovnome akuzativnom značenju, a to je granična direktivnost, dolazak na cilj ili realizacija kakve aktivnosti vezana za određeno mjesto (u širem smislu). Prijedlog na upotrijebljava se kad je cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti površina ili gornja strana predmeta, npr. Izišli smo na ulicu, Dođite na pozornicu, Svaki dan ide na izvor, Bacali su se kamenjem na njih.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 203

Uz imenice koje označavaju uzdignut položaj ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u. npr. Nalećesmo na minu. Prijedlog na uz akuzativ često se upotrebljava i u značenju namjene (finalnosti). npr. Ima i dosta glagola koji traže dopunu (nepravi objekat) u akuzativu s prijedlogom na. često takođe frazeologizovanim. Idete sa zla na gore. izrazima sa suodnosno upotrijebljenim prijedlogom s(a). unaprijed određenu) mjeru vremena. Otimaju se o plijen. 204 SINTAKSA . Ima običaj lupati šakom o sto. S prijedlogom o stoji akuzativ imenica koji označava predmet na kojem se završava kretanje ili druga aktivnost. Uz manju ili veću frazeologičnost akuzativ s prijedlogom na označava i način. Jesu li se ogriješili o zakon? Akuzativ s tim prijedlogom označava takođe uzrok ili cilj onoga što se označava glagolom (slično onome što je rečeno i za genitiv s prijedlogom oko). uključujući i nepromjenljive. Ljutim se na vas). npr. Namjestio se na udarac. ležaj na rasklapanje. Naišli su na otpor. Naśeli ste na štos. npr. Ne valja odgovarati na svaki izazov) te neki glagoli s prefiksom na. Osudili su ga na godinu dana zatvora. Približili su se selu na nekoliko kilometara.uz koje dolaze priloške odredbe s tim prijedloško-padežnim izrazom. Zaputio se na fakultet (ali u školu). npr. Predali su se na milost i nemilost. Ne kupujem na kredit. Pazite na voz). Doći će na Božić. Šetaju s noge na nogu. Njima je to više na štetu no na korist. npr. na kojem dolazi do dodira dvaju predmeta (obično u jednoj tački) ili na/o koji se vješa kakav drugi predmet. Osuđen je na tešku robiju. osobito uz imenice koje označavaju dane u koje se što slavi i/ili obilježava. Redovno odlazi na Kličevo (ali u Nikšić). Otputovala je na nekoliko neđelja. Značenje načina taj prijedloški izraz ima i u kompleksnijim. brod na jedra. npr. Treba misliti i na đecu). Viđeli smo se tačno na Dan škole. To su glagoli kao misliti (npr. Prošli smo grad s kraja na kraj. Osim toga taj prijedloško-padežni izraz može označavati i (planiranu. npr. Objesio je kopačke o klin. npr. Ne voli se penjati ni na metar visine. Izišao je na pet minuta. Na sličan način mogu se izražavati i druge mjere (a ne samo mjera vremena). ljutiti se (npr. U vezi s tim značenjem je i atributska funkcija akuzativa s prijedlogom na u primjerima tipa osuđenik na smrt. paziti (npr. Podijeliše Bosnu na kantone. Tada prijedlog na može dolaziti i uz brojeve i druge količinske riječi. npr. odgovarati (npr. Udario sam glavom o zid. Desilo se to na moj rođendan. Uz imenice kojima se imenuju vremenski intervali (obično dani u koje se što događa ili dani kojima se što obilježava) prijedlog na s akuzativom označava obično tačno vrijeme događanja. Ide na selo (ali u grad).

Večeras će doći po vas. koji inače češće dolazi s lokativom no s akuzativom. Prijedlog mimo s akuzativom upotrebljava se i u uporednome značenju ili u značenju izuzimanja. Ide svake neđelje u bioskop. Nije dobro raditi mimo svijet. Tada je obično u akuzativu imenica koja označava interval u kojem se što događa (mogu to biti i brojevi ili količinski izrazi). Akuzativ s prijedlogom u označava graničnu usmjerenost na unutrašnjost predmeta ili cilj kretanja koji se nalazi u unutrašnjosti čega. npr. pod i pred Prijedlog među (za razliku od između. odnosno cijena nečega (riječ je o svojevrsnom akuzativu mjere). i to obično s pretpostavkom da se predmet koji je cilj ili razlog kretanja ne samo dostigne. npr. Akuzativ s prijedlogom u vrlo često označava i vrijeme. označava u prvome redu razlog ili cilj kretanja. Kreće se u iduću subotu. Pošalji Ivana po hljeb i mlijeko. godišnja doba i sl. Obaviše to za tren oka. npr.). Upravo su prošli mimo naš voćnjak. Projurio je mimo kolonu. Čini se da su govorili u vjetar. Kompjuteri su po hiljadu eura. Prijedlogom u s akuzativom označava se i način. odnosno na mjesto na kojem se nalazi govornik ili onaj o kome je riječ u rečenici. Ne dam kuću ni po koju cijenu. koji se slaže s genitivom) s akuzativom označava prostor ili predmet kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koji je okružen GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 205 . odnosno kakve druge aktivnosti. a s akuzativom je sasvim rijedak. U dva dana sve bijaše gotovo. Ne možeš mimo druge ljude. Akuzativom s prijedlogom u može se izražavati i mjera (količina) vremena.Akuzativ s prijedlogom po. Sve bijaše gotovo za dva dana. Stalno mi upadaju u riječ. Sve je pripremljeno u godinu i po dana. Nađimo se u deset sati. broj sati. dani u neđelji. npr. Rade u dlaku precizno. To treba staviti u knjigu. Možeš me zvati u svako doba dana i noći. Bilo je to u vrijeme kralja Vladimira. Onđe se prodaje sve po deset eura. Vratili smo se tek u sumrak. npr. nego često i uzme (ili se na koji drugi način ovlada njime) te vrati na polazište. Sije se u kasno proljeće. i to u prvome redu za označavanje kretanja pokraj predmeta označenog akuzativom. Svi viču u jedan glas. s većom ili manjom frazeologičnošću. npr. Obavismo to u tren oka. Prijedlog mimo danas se upotrebljava i s genitivom. Akuzativ s prijedlozima među. obično uz imenice koje znače intervale što se stalno ponavljaju (djelovi dana. npr. nad. npr. Mnogi su joj odlazili po savjet. Akuzativom s prijedlogom po izriče se i vrijednost. npr. Umjesto prijedloga u u tome slučaju često se sinonimno upotrebljava i prijedlog za. Sve im to recite u lice.

Stavili su problem pod tepih. krajnji djelovi intervala. Prijedlog pod(a) suprotnoga je značenja od prijedloga nad(a). i to po pravilu s imenicama kojima se imenuju završni. Mačka se zavukla za ormar. npr. npr. Treba otići među svijet. Maši se rukom za džep. Odavno mu je zapala za oko. Trebao si ga povući za uši. Došla je tek pred večeru. Među prasad se ušunjala i mačka. npr. Śutra svi dođite pred školu. S prijedlogom nad(a) akuzativ označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u gornjem dijelu ili sasvim iznad predmeta označenoga akuzativom. sudaraju ili povezuju dva predmeta. Treba izići među ljude. Pred(a) s akuzativom može značiti i vrijeme. Slao ih je među narod. Među vojsku se uvukla panika. za goru. Među nas se uvukla zebnja. npr. Akuzativ je pritom po pravilu u množini. Bilo je to pred sam rat. Sunce zađe za Neven. Uvijek ste išli pod ruku s njima.drugim predmetima. i to vrstu prijevremenosti. Označava naime vrijeme koje (obično neposredno) prethodi intervalu ili događaju označenom akuzativom. Sakrio se među lišće. Prijedlog pred(a) s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi s prednje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu. Teško je gledati nada se. npr. Turci su došli sve do pod Beč. 206 SINTAKSA . Podvio je noge poda se. npr. Katkad akuzativ s prijedlogom pod označava i vrijeme. Zapela je za nogu od stola. Često za označava i dio predmeta ili tačku na kojoj se dotiču. Uvijek gleda preda se. On s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u donjem dijelu ili sasvim ispod predmeta označenoga akuzativom. Nagnu se nad provaliju. To je kao bacati bisere pred svinje. Nemojte sijedati za vrata. ili u obliku zbirne imenice (dovoljno je pritom da imenica bude zbirna samo po značenju).) Akuzativom s prijedlogom pod(a) mogu se označiti i različite nijanse načina (u više ili manje ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima). npr. Akuzativ s prijedlogom za Prostorno značenje prijedloga za suprotno je od značenja prijedloga pred. Sakrili smo se među borove. npr. *pod proljeće ili *pod mladost. npr. Pod starost naglo poče zaboravljati. što znači da akuzativ s tim prijedlogom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi sa zadnje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu. Sio sam među braću. Sve ćemo to staviti pod bor. (Ne bi bilo moguće *pod dan. Pod noć se sve smirilo. Pod jesen šuma požuti. npr. Pred mrak je počela i kiša.

npr. npr. Toliko nijesi zaradio za cijelu godinu. Najavljen je let za London. obično je riječ o svojevrsnoj „vremenskoj namjeni“. tj. kao priloška odredba. a može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 207 . Vjerovatno će doći tek za Uskrs. uz količinsko. Vrstu akuzativa mjere ili količinskoga akuzativa čini i onaj kojim se označava vrijednost ili cijena. Bavi se muzikom). Svadba je zakazana za drugu subotu. npr. Glasa uvijek za liberale. npr. Za milimetar je promašio. obično uz uporednu nijansu. Bolovi prestaše za nekoliko minuta. Viši je od nje za glavu. a može se označavati i mjera čega drugoga. Priprema se za ambasadora. obično vezan za putovanja na veće udaljenosti. svojstveno je i značenje zamjene (supstitutivno značenje). To je mašina za hemijsko čišćenje.Za s akuzativom može označavati i smjer. vremena (npr. INSTRUMENTAL Glavno značenje instrumentala jeste sredstvo. npr. To je voz za Bar. Akuzativ s prijedlogom za označava takođe da se što čini ili preduzima u prilog onome što se označava akuzativom (u tome je značenju prijedlog za suprotan prijedlogu protiv s genitivom). Kad akuzativ s prijedlogom za označava vrijeme. Pokupovali smo sve što treba za godišnji odmor. kakvo se i inače često može susresti kad je riječ o prijedlogu za i akuzativu (to je značenje po pravilu povezano i sa značenjem namjene). To je dalje bar za deset kilometara. i to najčešće kao priloška odredba mjesta (npr. npr. Vozi lijevom stranom). s većim brojem različitih nijansi. Osim toga instrumental često funkcioniše kao dalji objekat (npr. Htio bih sto za četiri osobe. Ima dar za pisanje. Sad ti je vratio milo za drago. Neko se približava trkom). označavanju vremena u kojem se povezuju vrijeme i cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti. pa instrumental često ima i to značenje (u crnogorskome jeziku to značenje po pravilu se izražava prijedloško-padežnim izrazima s prijedlogom s(a)). Za mjesec dana ponovo smo ovđe. Glasa uvijek protiv radikala i sl. tj. Prodao je baštinu za kartu do Amerike. npr. npr. Taj će krap poslužiti za dobar ručak. Akuzativom s prijedlogom za može se označavati i mjera. Predstavljaju se kao borci za manjinska prava. Vazda je za dobro društvo (upor. Śutra putujemo za Dubrovnik. pravac kretanja. Kilogram pšenice mogao se kupiti za euro. Tome značenju blisko je i značenje društva. odnosno količina vremena (osim oblika akuzativa tada se mogu javljati i brojevi te količinski izrazi). Majka šije za cijelu porodicu. Prima subotom) ili načina (npr. označavanje predmeta koji služi za to da se njime ili uz njegovu pomoć obavi radnja. Tome značenju. Kupio sam auto za hiljadu eura.). Dao bih sve medalje za ovaj trenutak. Jedno od najčešćih značenja prijedloga za s akuzativom jeste značenje namjene.

ploviti sredinom uvale. npr. Tako na primjer kad imenica znači dan. Uza značenje sredstva često se javljaju i nijanse načinskoga značenja. Tuga je skrhala roditelje. platiti čekom. (Nije npr. Subjekatski instrumental označava takođe sredstvo. Obiluje svim pogodnostima. gramatično *Krenuli su prošlom neđeljom ili martom. plamćeti čežnjom. roditelji skrhani tugom. i uzročnoga značenja. prijetiti prstom. šetati lijevom stranom ulice. Bavi se naučnim radom. spavati tvrdim snom. obično onda kad je pokretač ili uzročnik radnje neka spoljašnja ili unutrašnja neživa sila.) Množinom se u takvim iskazima označava. trgovina voćem). obično Neđeljama se odmaramo. Od raznolikih službi i značenja instrumentala posebno treba upozoriti na ove: Instrumentalom sredstva označava se predmet kojim se ili uz pomoć kojega se obavlja radnja.imati službu i nekongruentnoga atributa (npr. npr. posebno dan u neđelji. gorjeti željom.) Prostorni instrumental ili prosekutiv vrlo je čest i označava mjesto na/po kojem se odvija kretanje ili druga slična radnja. mjesecima!. Sve je bilo obavijeno tamom. putovati vozom. proći podzemnim prolazom. Neđeljom se odmaramo.) U vremensko-socijativnome značenju. Vremenski (temporalni) instrumental rezervisan je za neka specifična vremenska značenja i načelno se ograničava na uzak krug riječi. npr. npr. Imenice koje označavaju dan u neđelji pritom se koriste u jednini. onda se veže za učestale glagole (ili čak neučestale čini učestalima) i dobija značenjsku nijansu „svaki“. Zaspao je umiren pjesmom. Rade samo utorkom. govoriti hrapavim glasom. Instrumental daljega objekta upotrebljava se kao dopuna uz glagole koji zahtijevaju objekat u besprijedloškome instrumentalu. oblak ćeran vjetrom. Svi su bili obuzeti strahom. hraniti se šumskim plodovima. Zato se takav instrumental i zove subjekatskim. klimati glavom. Čeka satima!. Javiće se početkom/krajem maja. mahati krilima. neđeljama!.) Nasuprot „iterativnome“ instrumentalu instrumental dugoga trajanja dolazi samo u množini i tvori se od riječi koje označavaju mjeru vremena. Trguje oružjem. dužina trajanja intervala označena instrumentalom. lećeti vazduhom. Tama je sve obavila. npr. npr. godinama! i sl. npr. npr. biti ojačan vjerom. danima!. ali se upotrebljava u pasivnim konstrukcijama za oznaku pokretača radnje (agensa). śeći oštrim predmetom. Obezbjeđuje ga namirnicama. npr. odnosno naglašava. 208 SINTAKSA . (Kad se takve konstrukcije preoblikuju u aktivne. tj. npr. I u takvim dopunama često je značenje sredstva. obično *Čeka danom niti *Čeka zorama ili *Čeka zimama. (Nije npr. dolazi takođe mali broj riječi. u značenju koje pretpostavlja da se događaj odvija zajedno s vremenom označenim instrumentalom. pokretač radnje označen instrumentalom postaje subjekat. Vikendom je uvijek kod kuće. Krenuli su zorom. častiti kafom. (Nije npr.

Instrumental s prijedlogom s(a) Prijedlog s(a) najčešći je i najtipičniji instrumentalni prijedlog. npr. Pridjevski instrumental dolazi kao dopuna uz neke pridjeve. npr. npr. ali tada pretpostavljaju graničnu direktivnost. Tada se sa socijativnim značenjem udružuje i značenje sredstva. Njemu je svojstveno jedno od dvaju glavnih značenja instrumentala (drugo je značenje sredstva. onda takav instrumental po pravilu ima GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 209 . Sveske su zajedno s knjigama. S njima još nijesmo razgovarali. Prišao im je s bokalom vina. Prijedlozi pred(a). antoniman je genitivnome prijedlogu bez.. prostornoga zajedništva predmeta i sl. i to tako da to određenje vezuje za predikat. Ako međutim umjesto instrumentala s prijedlogom s(a) stoje nepromjenljive riječi (obično glavni brojevi i količinski prilozi). za. Tada je naime antoniman akuzativnome prijedlogu na (npr. On je rodom Durmitorac. značenje društva. košulja bez rukava – košulja s rukavima. krcat raznovrsnom robom. Prijedlog s(a) slaže se i s genitivom. ali tada ima sasvim drukčije značenje no kad se slaže s instrumentalom. Borili su se s puškom u ruci. Stalno se svađa s komšijama. biti pred kućom) ili kakvu drugu radnju. siromašan duhom. Oni su porijeklom s juga.Instrumental porijekla ili ablativni instrumental označava ono na osnovu čega se govori o porijeklu koga ili čega. izići pred kuću). realizaciju cilja kretanja ili kakve druge aktivnosti (npr. Đevojkom je bila šutljiva. pod(a) i među slažu se i s akuzativom. Sad hoda sa štapom. Igrati se pred školom. rijedak i obilježen kao arhaizam. Instrumental osnovne osobine određuje imenski pojam (obično subjekat) po osobini. Danas je takav instrumental. s kuće – na kuću). Činilo se da se rodio lovcem. npr. pred(a). npr. nad(a). koje se izriče instrumentalom bez prijedloga). a kad se slaže s instrumentalom. uključujući i kretanje. a to je socijativno značenje. Nešto drukčije socijativno značenje susrijeće se onda kad predmet označen instrumentalom služi ili može (po)služiti kao sredstvo za obavljanje radnje. nad(a). Trčati pred kućom i sl. INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA Instrumental se slaže s prijedlozima s(a). a kad se slažu s instrumentalom. za. koja ne pretpostavlja promjenu označenoga prostora. statičnost (npr. npr. pod(a) i među. udruženosti. Nenadovići su starinom Miljanići. posebno uz pridjeve bogat i siromašan. npr. koji je zapravo poseban tip imenskoga predikativa. pretpostavljaju mirovanje. bogat šumom. Druži se samo sa starijima.

Sve je to stekao sa svojih deset prstiju. u odnosu na. S godinama je postajao sve šutljiviji. npr. Neko je bio pred vratima. Vrlo često instrumental s prijedlogom s(a) susrijeće se u atributskoj službi. Pred njim je lijepa budućnost. Takvim instrumentalom može se označavati i vrijeme. npr. zbog čega se i naziva kvalitativnim instrumentalom. Katkad se to značenje još i uopštava. Počeo je s ispitivanjem). Pred Bogom nema siromašnih i bogatih (upor. Svi su jednaki s obzirom na/u odnosu na zakon). Sve gura pred sobom. družiti se (npr. Ko je to pred vama? Vremensku nijansu značenja dobija takav instrumental kad se ono što je ispred predmeta (po pravilu osobe ili osoba) odnosi na nešto što će se tek dogoditi. Instrumental s prijedlozima pred(a) i za Prijedlog pred(a) s instrumentalom označava da se predmet nalazi ili događaj odvija s prednje strane drugoga predmeta.). Drhti pred nastavnikom. Bilo mu je neugodno pred sudijom. npr. Rado se druži s vršnjacima). Tada po pravilu pretpostavlja kretanje ili kakvu drugu aktivnost. npr. Pred očima mi se maglilo. Obično piše s tri raznobojne olovke. kojem je svojstvena i nijansa socijativnosti. Sreli su se pred pozorištem. čaj s limunom. i to poseban tip vremenskoga značenja. starac sa sijedom bradom. Rjeđe takav instrumental dobija i nijansu uslovnoga (pogodbenoga) značenja. S prvim zimskim danima došli su i novi problemi. S prezirom je odbio našu ponudu. Bježe pred policijom. soba s pogledom na more.značenje sredstva (prijedlog s(a) tada „instrumentalizuje“ nepromjenljive riječi). u kojoj označava svojstvo predmeta. npr. Sad štamparija radi istovremeno s nekoliko mašina. npr. To si pred svima rekao. npr. vrt s ružama. parafrazu: Bježe ako se pojavi policija ili sl. npr. Ne igraj se s takvim stvarima). 210 SINTAKSA . bliska istovremenosti. Instrumentalom s prijedlogom s(a) često se izriče i način vršenja radnje. Radi s otrovima) itd. Druga nijansa koja se javlja uz to prostorno značenje (s tim da to značenje obično neutralizuje) jeste nijansa prisutnosti. Primili su to sa zahvalnošću. Velika su uzbuđenja pred nama. Skriva se pred zakonom (upor. S velikom zebnjom očekivali smo što će se dogoditi. Instrumental s prijedlogom s(a) stoji i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su početi (npr. Pred našim je naraštajem mnogo neriješenih pitanja. raditi (npr. stolica s naslonom. Svi su jednaki pred zakonom. npr. igrati se (npr. pa se prijedlog pred približava značenju opšteodnosnih prijedloških sredstava tipa s obzirom na.

Vrijedi se zamisliti nad takvim pitanjima). Za sukobom je uslijedilo primirje. Uz glagole kretanja ili glagole koji označavaju usmjerenost prema cilju. i u uporednome značenju. Nada mnom je nebo zatvoreno. Još i danas tuguje za njom. npr. Mirno su išli jedan za drugim. Za ručkom se ne razgovara. npr. Prirodno je ośećati želju za boljim životom. npr. U tim stvarima pravo zajednice je nad pravom pojedinca. npr. kad instrumental stoji u ustaljenim. izmjeni istovrsnih predmeta ili događaja. lnstrumentalom s prijedlogom za označava se i vrijeme. htijenje. Iz toga značenja može se razviti i uzročno značenje (jer ono za čim se ide ili teži ujedno je i uzrok kretanju ili težnji). On je po darovitosti svakako bio nad svojim vršnjacima. Pili smo kafu za kafom. Treba biti oprezan za upravljačem. Bdije nad njezinim GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 211 . instrumental s tim prijedlogom označava predmet prema kojem se drugi predmet kreće ili prema kojem je usmjereno kakvo nastojanje. npr. Kažu da je lopov nad lopovima. Opasno je trčati za tramvajem. odnosno manje ili više frazeologizovanim izrazima. Takav instrumental dolazi i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su zamisliti se (npr. Može to biti vrsta istovremenosti kakvu susrijećemo u primjerima tipa To se dogodilo za večerom. Kako se instrumentalom s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi na mjestu višem od drugoga predmeta. želja. odnosno težnju (mogu to biti i imenice). Ne treba žaliti za izgubljenim. očekivano je da se takav instrumental često koristi. Privođen je lopov za lopovom. npr. Danas mladi luduju za fudbalom.. bdjeti (npr. Gubio je godinu za godinom. Traćio je dan za danom. Među tim predmetima po pravilu nema neposredna kontakta. u kojima se često ponavlja imenica (u akuzativu) kojom se označava vremenski interval ili kakav događaj. Krenite za nama. Cijeli dan je nad svojim papirima.Instrumental s prijedlogom za označava da se što nalazi ili događa sa zadnje strane predmeta ili neposredno uza nj. Viđećemo se za doručkom. Otišli su za poslom. nego i o prostoru ili slijedu. Pritvorite vrata za sobom. Razgovaraju za kućom. Ostao je bez krova nad glavom. U takvim iskazima ne mora biti riječ samo o vremenu. težnja i sl. a može biti riječ i o vrsti posteriornosti (poslijevremenosti). npr. obično u iskazima s ponovljenom imenicom. Ova kuća vapi za obnovom. u kojoj je riječ o događajima koji pretpostavljaju prisutnost više predmeta (obično osoba) na istome prostoru (recimo za istim stolom). Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) Instrumental s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi ili da se događaj odvija na nivou višem od onoga na kojem se nalazi predmet označen imenicom u instrumentalu.

npr. 212 SINTAKSA . Bolesnik je sad pod narkozom i sl. Što se podrazumijeva pod pojmom krvnoga delikta. npr. Vojska će uskoro biti pod oružjem. Pobijedili su pod zastavom knjaževine. Instrumental s prijedlogom među Grupnim interesivom među. Nauka o značenju jezičkih jedinica poznata je pod nazivom semantika. Pismo je vjerovatno među knjigama. Instrumental s tim prijedlogom označava predmet koji se nalazi u donjem dijelu. Taj je igrač još uvijek pod ugovorom. Takva upotreba svojstvena je administrativnome i naučnome stilu. Od pjevača na cijeni su osobito rokeri i sl. Rjeđe instrumental s prijedlogom među ima i ablativno značenje (tada je obično zamjenljiv prijedlogom od i genitivom). Nije htjela nastupiti pod izgovorom da je prehlađena. Olovka ti je pod nosem. na nižem nivou od drugoga predmeta.postupcima) te uz neke imenice. Vlada stalno radi pod pritiskom. Prijedlog pod(a) antoniman je prijedlogu nad(a). kontrola nad upravljačem. Uvijek je među gospodom. Krov bi se mogao srušiti pod težinom snijega. npr. Takve dokumente treba čuvati pod ključem. Među pjevačima na cijeni su osobito rokeri. Među pticama najljepši su golubovi. U takvim konstrukcijama može se javiti i nijansa načinskoga. npr. predmetima koji se međusobno sasvim podudaraju. Treba međutim napomenuti da je upotreba prijedloga među uz nebrojivu množinu znatno manje obična no uz brojivu. kad se slaže s instrumentalom. Imanje je pod kućom. zbirna. Instrumental je pritom u množini..). Među nama je sve riješeno. Pod nama je bila provalija. Dobro se ośećamo pod njegovim zapovjedništvom. npr. npr. s tim što ta množina može biti i nebrojiva. Među turistima ima i avanturista. Kad se u instrumentalu nađu apstraktne imenice. tj. Obično uz glagole koji označavaju mentalne procese instrumental s prijedlogom pod može značiti i odnos među ekvivalentnim predmetima (pojmovima). Napadači su najskuplji među fudbalerima (upor. Spavali su pod mostom. npr. Krije se pod lažnim imenom. Pod ucjenom se ne razgovara. npr. Pod starom crnogorskom književnošću podrazumijevala se književnost prednjegoševskoga perioda. nešto što upravlja ili ima neku vrstu vlasti nad drugim predmetom i sl. odnosno nijansa vremenskoga značenja. Nema pravde ni među cvijećem. pobjeda nad nadmoćnijim neprijateljem. Rjeđe se javlja i socijativno značenje (u tome slučaju imenica u instrumentalu obično označava naziv ili simbol čega). u prvome redu označava se predmet u mirovanju koji je okružen dvama ili većim brojem drugih predmeta. one obično označavaju nešto što obuhvata kakav predmet. npr. Javljao se u časopisima pod raznim pseudonimima. vlast nad pobunjenicima. npr.

tako da se (u jednini) imenuju dva predmeta. Na skupštini će biti burno. uglavnom u vremenskome značenju. Na povratku s izleta svi smo bili umorni. U takvome značenju mjesta po pravilu je isključeno kretanje ili se ono odvija unutar granica predmeta označenoga imenicom u lokativu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 213 . u. koji su porijeklom besprijedloški oblici lokativa. petak. mogao samostalno upotrebljavati. U crnogorskome standardnom jeziku lokativ se upotrebljava isključivo s prijedlozima. npr. Nemojte se svađati na ulici. noć. a i ne preporučuje se. U neđelju će svi biti na okupu. uzdignut položaj. Živi na selu (ali u gradu).). npr. i to mjesto vezano za mirovanje. po. no samo nazivi za faze intervala ili događanja. one obično pretpostavljaju prisutnost predmeta ili grupe predmeta (često osoba) na nekom mjestu. Radi na fakultetu (ali u školi). godina i sl. Na kraju ljeta mnogi su bez novaca. ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u. Na pozornici nema nikoga. *na petku. odnosno mirovanje predmeta ili kakvu aktivnost na gornjoj površini. Lokativ naime označava mjesto. Od śutra sam na odmoru. npr.). ostrvo i sl. statičnost. Kuća mu je na početku sela. npr. Upoznali smo se na putovanju. Stanuje na Starom aerodromu (ali u Podgorici). Viđećemo se *na jutru. Obračuni su na početku godine. LOKATIV Osnovno je značenje lokativa prostorno. nepokretnost. lani. u gornjemu dijelu. s tim da se u lokativu ne mogu naći nazivi za vremenske intervale (npr. Među bratom i sestrom nema nesuglasica. Kad se s tim prijedlogom upotrijebe apstraktne imenice. neđelja. zimi. Lokativ s prijedlogom na Taj prijedlog s lokativom označava mjesto. npr. *na ovoj neđelji ili sl. Takav lokativ u najvećem broju slučajeva služi kao priloška odredba ili kao dalji (nepravi) objekat. (Nije gramatično npr. a to su na. Dosta je sličnosti među Plavom i Gusinjem. Ima sat na ruci. danas je prilično zastarjela. o čemu svjedoče današnji vremenski prilozi: ljeti. Prijedlog na s lokativom upotrebljava se i u vremenskome značenju. Viđećemo se na proglašenju pobjednika. te pri.Upotreba interesiva među onako kako se koristi interesiv između. koji se javljaju i s akuzativom. na početku ili na kraju drugoga predmeta. Upravnik je na sastanku. dan. Nekad se i lokativ. Śedi na čelu stola. Uz imenice koje označavaju uzvišenje. npr. Ljetovali smo na Svetome Stefanu (ali u Paštrovićima). tj. a mogu to biti i nazivi za same događaje. jedini prijedlog koji dolazi samo s lokativom. o.

npr. Pośetiću roditelje o Božiću. Svira na violini. Ne živi čovjek samo o hljebu i vodi. Nemojte brinuti o mojim postupcima. Zna pojedinosti o svima njima. obično glagolima govorenja i mišljenja. To se jelo mora peći na ulju) te uz neke pridjeve kao što su jak (npr. npr. npr. ostati (npr. npr. Lokativ s prijedlogom o Prijedlog o s lokativom rijetko se upotrebljava u prostornome značenju. Lokativ s prijedlogom po Lokativ s prijedlogom po ima ponajprije prostorno značenje. uz značenje sredstva prisutno je i načinsko značenje. Slično je i u značenju sredstva. jak je na riječima). npr. Jedan je nosio pušku o ramenu. brz (npr. Nešto ćešće taj prijedlog s lokativom označava vrijeme. U nekim primjerima toga tipa. Sreli smo se na svadbi. Prijedlog o s lokativom upotrebljava se i u uzročnome značenju. i to s nijansom približnosti i prigodnosti (u tome značenju upotrebljava se i prijedlog oko s genitivom). Ne valja biti brz na jeziku) itd. peći (npr. zahvaliti (npr. Lokativ s prijedlogom na dolazi i kao dopuna uz glagole kao što su biti (npr. npr. Navikli su živjeti na visokoj nozi. npr. Zahvali Jani na pozivu). obično cijeloj. Za ličnu kartu potrebna je potvrda o nekažnjavanju. a i kad se upotrebljava. Na suncu nije baš ugodno.U tome drugom slučaju često se u doslovnome smislu značenje vremena stapa sa značenjem prostora. drugoga pred214 SINTAKSA . ili (deverbativnim) imenicama sličnoga značenja. Neka putuju o svome trošku. dobiti (npr. (Prijedloško-padežni izraz na suncu znači istovremeno i na prostoru na kojem grije sunce i u vrijeme dok. grije sunce. Označava predmet ili predmete koji su se razastrli ili se kreću po površini. Život ti je visio o koncu. Vode međeda na lancu.) Prijedlog na s lokativom može označavati i sredstvo. Nemam pojma o tim stvarima. Ostavite ga na miru. Dobro se ośeća jedino na čistom vazduhu. na tome prostoru. Đeca vole priče o vješticama. Tu se mora hodati na prstima. odnosno uz manju ili veću frazeologizaciju). Lokativ s tim prijedlogom upotrebljava se vrlo često i kao dopuna glagolima. Sve je ostalo na istom). Samo su nam bili na smetnji). Majka ih je othranila na preslici. Reci mi to na crnogorskome jeziku. O tome uopšte ne razmišljam. o vratu joj je visila niska dukata. I inače se lokativom s tim prijedlogom može označavati i način vršenja radnje (obično u ustaljenim izrazima. Samo je htio dobiti na vremenu). to obično biva s glagolima tipa visiti. npr. npr. Govorilo se o mnogim aktuelnim pitanjima. Reci mi to na crnogorskome jeziku.

Lokativ s prijedlogom u I lokativ s prijedlogom u primarno se odnosi na prostor. Ne može se igrati po takvoj hladnoći. Sve teče po planu. ima u nogama. Cijeli dan šetaju po gradu. U glasu joj se ośećala tuga. Naravno.. npr. Nešto rjeđe susrijeće se i značenje sredstva. Po isteku ugovora završili su na sudu. i to obično tako da se njime označava predmet u čijim se granicama nalazi drugi predmet. npr. Smijete li to poslati po meni?. Često lokativ s prijedlogom po označava i način (takođe s manjim ili većim stepenom frazeologizovanosti). npr.meta. (Po kiši znači i po mjestu po kojem pada kiša i u vrijeme dok. kad se u njima javljaju uporedne riječi. Ko nema u glavi. npr. Po rezultatima je bolji od ostalih. Postupite po zakonu!. dobijaju i nijansu uporednoga značenja. obično vezano za imenice tipa posao. npr. uz apstraktne imenice riječ je o prostoru u prenesenome značenju ili o čemu što se s prostorom u unutrašnjosti čega može samo upoređivati. Svi su se u čudu pitali što se događa. npr. npr. Po dolasku delegacije sve je sređeno. Iskazi toga tipa. te značenje uzroka. po tom mjestu. Lokativ s prijedlogom po označava i vrijeme. npr. To se ne radi po kiši. Ne smije se raditi ni po babu ni po stričevima. Svi će dobiti po zasluzi. Preglasan je po običaju (upor. Nijesu svi učestvovali u pregovorima. Najradije putuje po svijetu. Tad je često zamjenljiv prijedlogom prema. U našem selu sad nema nikoga. Traži nešto po dvorištu. Uzoran je samo po ponašanju. pada kiša. Svi će dobiti prema zasluzi i sl. zadatak i sl. Poruke smo vam slali po Aleksandru. posebno uz glagole tipa (po)slati. Onamo smo bili poslati po zadatku. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 215 . Po noći može biti opasno ići kroz grad. i to posteriornost (poslijevremenost).) Prijedlog po može imati i značenje koje je blisko značenju čistoga odnosa (ticanja). Probudili smo se u dva po ponoći. U tome slučaju imenica u lokativu označava kriterijum na osnovu kojega se što upoređuje (tertium comparationis). Sve je u vašim rukama. Označava dakle da se događaj odvija poslije vremenskoga intervala ili događaja označenoga lokativom. Igračke su razbacane po podu. Baš je tako napisano u Jevanđelju po Marku. Morao je otputovati po hitnom poslu.). Slično prijedlogu na i prijedlog po s lokativom može imati značenje u kojem se u jedno stapaju značenja prostora i vremena. Po prirodi je najveselija u svome društvu. Po dugoj kosi reklo bi se da je žensko. Danas sam bio u bolnici. Dobio je po nosu. Reci po duši zar nije tako?. npr.

U protivnome slučaju sve ćemo zaboraviti. npr. U ratu smo dobijali pomoć u ljekovima. Dobijaju platu u eurima. Nalazili su se pri vrhu brda. reći *pri petku ili *pri ovoj neđelji) ili faze perioda. Živjeli su pri moru. U Svetome pismu često se govori u metaforama. Prilično je česta upotreba prijedloga pri i u socijativnome značenju. Ostali su pri svome mišljenju. Tad je obično riječ o intervalu. Vrlo često međutim lokativ s prijedlogom pri označava vrijeme. označava se predmet koji se nalazi ili radnja koja se odvija u neposrednoj blizini drugoga predmeta. Taj posao može se raditi samo pri punoj koncentraciji (upor. npr. Helikopter je već bio pri zemlji. npr. procesu ili događaju koji se odvija u granicama vremena ili događaja označena lokativom. Shvatili smo u istome trenu. U neku ruku to je dobro. To se može postići samo pri temperaturi od 50 stepeni. Pri takvim raščlanjivanjima treba biti oprezan. jedinim neproizvedenim prijedlogom koji se slaže samo s tim padežom. npr. Radili su u najvećoj tajnosti. 216 SINTAKSA .Izrazito često lokativ s prijedlogom u označava i vrijeme. Mi smo u najgorem slučaju treći. npr. Lokativ s prijedlogom pri Lokativom s prijedlogom pri. To se događalo pri kraju njegova mandata. uz koje se katkad javlja i nijansa prisvojnosti. npr. Nije pri zdravoj pameti. npr. parafrazu: To se može postići samo ako je temperatura 50 stepeni). U decembru redovno ima snijega. Poginuo je pri opsadi Skadra. Sve u svemu moramo biti zadovoljni. U prošlome vijeku stalno se ratovalo. Śeđeli su pri vratima. koja se po pravilu izriče imenicama što označavaju događaje (a ne vremenske intervale: ne može se npr. i to posebnu vrstu istovremenosti. Znatno rjeđe lokativ s tim prijedlogom označava sredstvo. U takvoj upotrebi prijedloga pri nerijetko se javlja i nijansa uslovnoga (pogodbenoga) značenja. To značenje postoji i u nekim ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima (koji često imaju službu rečeničnih modifikatora ili konektora). U početku je sve bilo u redu. Nemam pri sebi ničega za pisanje. Sad baš i nije pri novcu. Upravo su bili pri ručku. npr. Nadirahu u masama. Nešto slično važi i za označavanje načina.

bolji. čovjek. dobra. mlađi. Sit gladnome ne vjeruje. najbolji. Engleska i sl. ružan postupak. Na taj način neki pridjevi postaju i stvarno imenice (poimeničeni pridjevi). Takvu poziciju pridjevima obično stvara mogućnost da se uz pridjev podrazumijeva imenica ili zamjenica uopštenoga značenja (npr. a siromašan kad može. Taj čovjek je dobar. mlad. a ne *On je dobri). Ustao je odlučan i odmoran. dobro). To međutim nije i jedina služba pridjeva. u kojoj se nalazi samo neodređeni vid pridjeva (npr.). dobar čovjek. Milan se vratio kući umoran. kao pridjevi koji imaju službu dopuna predikatu. tj. matematički zadatak. Večeras će biti umorna. zauzimati sintaksičke položaje koji su svojstveni imenicama (mogu biti u službi subjekta ili objekta). npr. kao atributsko-priloška odredba. najmlađi. Glavna gramatička posebnost pridjeva je mocija. U predikatskoj službi pridjevi se javljaju: 1. U crnogorskome jeziku pridjevi imaju i različite oblike s obzirom na to odnose li se na što neodređeno (npr. Bogat jede kad hoće. tj. možemo početi. genitiv: dobrog(a) čovjeka). svijetleći metak. Radnički. napušteno selo. npr. neko i sl. odnosno mogućnost promjene po rodu (npr. dobar. npr. Danas sam pospan. jer oni mogu biti i u predikatskoj službi. zrela trešnja. dobar roman. npr. Najvažnija i najčešća sintaksička služba pridjeva je atributska. 2. Pridjevi se mogu javiti i u imeničkoj službi.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA Pridjevi su imenske riječi koje označavaju svojstva predmeta označenih imenicama uz koje stoje. Ribnica teče mutna. kao imenski djelovi predikata. Ako se domaći slažu. osoba. dovesti mlâdu. npr. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 217 . genitiv: dobra čovjeka) ili određeno (dobri čovjek. Svi su bili zadovoljni. On je dobar. dijeliti dobro i zlo. Specifično svojstvo pridjeva je i komparacija (poređenje). a slažu su sa subjektom. dobar.

i zbog foričnosti. Naime po kategoriji broja sve ono što se kvantifikuje dijeli se u dvije grupe. U prvoj je grupi jedan element kvantifikacije (npr. posebno u organizaciji sintaksičkih jedinica. pridjevima ili prilozima. moj. predmet). pa će se o nekima od njih govoriti kad se budu razmatrale pojedine vrste rečenica u kojima se javljaju zamjenice (osobito kao vezna sredstva) ili kad se bude govorilo o strukturi teksta. i teksta. Zato se o sintaksičkim svojstvima tih dviju vrsta riječi govori kad se govori o imenicama. kojima je primarno svojstvo označavanje količinskih odnosa. naročito rečenica. odnosno prvi) ili u priloške riječi (npr. Ako je predmeta više nego jedan. tj. mogućnosti da zamjenjuju druge riječi. Treba ipak posebno upozoriti na to da zamjeničke riječi zbog nekih svojih specifičnosti (prije svega pronominalnosti. tj. ovđe. 218 SINTAKSA . ja. Nešto slično važi i za brojeve. kategorijom broja.SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA Zamjenice i brojevi spadaju ili u imeničke (npr. već za to služe upravo brojevi (kao vrsta riječi). odnosno jednom). odnosno milion) ili u pridjevske (npr. onda uz pomoć kategorije broja (dakle oznakom za jedninu i/ili za množinu) ne možemo prenijeti precizno obavještenje o broju. značenja upućivanja) imaju na sintaksičkom nivou vrlo važnu ulogu. i to količinskih odnosa koji se razlikuju od onih što se izražavaju npr. a u drugoj sve ostale kombinacije (od dva nadalje).

sve treba početi iznova. 2. npr. To nije lijepo od vas. Oni funkcionišu kao modifikatori. Među njihovim raznolikim službama posebno treba pomenuti ove: Prilozi vrše službu priloških odredaba. prvi red desno. Premalo se ljudi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 219 . Kud ste se zaputili?. npr. Teško nam je. kao sredstva kojima se modifikuje značenje cijele rečenice na koju se takvi elementi odnose. Tako se nijesmo dogovorili. ubrajaju se u tekstne veznike ili konektore. Otišli su dolje. naročito količinski. npr. npr. i to je glavna njihova služba. npr. mnogo vike. Sad će nam objasniti. Bijaše to ovako: svi zajedno uđosmo i śedosmo. Mučno mi je. priloške odredbe načina. ali mi smo ipak zadovoljni. priloške odredbe vremena.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA Prilozi su riječi za koje je tipično da označavaju različite okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. Prilozi. Srećom. Večeras će biti hladno. npr. previše gluposti. nije baš sve bilo po dogovoru. 3. malo soli. Prilozi mogu imati i službu atributa. Istina. Prilozi u nekim tipovima rečenica (jednočlanih ili besubjekatskih) imaju i službu koja je inače svojstvena priloškome dijelu imenskoga predikata. hladnoća zimi. a onda se dogodi nešto stvarno neobično. Neki zamjenički prilozi imaju službu kataforičnih elemenata. ali oni imaju i drugih službi. priloške odredbe mjesta. Dugo se nije javio. Ako takvi prilozi funkcionišu kao sredstva veze. Naravno. Nijesu odmakli daleko. Na nivou teksta pojavljuju se rečenični prilozi. npr. Onđe nijesmo bili. To mogu biti: 1. onaj čovjek onđe. litar vina). kojima se upućuje na djelove asindetskih struktura. Lako je tebi. Putovaćemo prekśutra. tj. npr. npr. sad je sve u redu. Dobro postupiste. mogu dolaziti i kao glavne sastavnice spojeva riječi u kojima se ponašaju kao imenice koje označavaju količinu (upor.

sigurno će pasti na ispitu. Međutim mi ga ipak nećemo ponavljati. Zbog svoje modifikatorske uloge takve se riječi („rečenični prilozi“) često ubrajaju u rječce. Štoviše izgubiće i pravo na studije. 220 SINTAKSA . Ako bude tako i dalje činila.javilo na konkurs.

kao. posred. vrh (navrh. sred (usred. čelo. porad. tokom. širom. izuzev. povodom. izuzevši) te prijedloško-padežni izrazi (npr. koji porijeklom mogu biti imenički oblici. uoči. poslije. uvrh. u skladu s(a) itd. sredinom. zbog. ispred. blizu. zbog. podno. sporad). nadno. osim. usljed. nepunoznačni oblici čine zatvorene skupove jezičkih jedinica. radi (rad. na osnovu. po. oko (okolo). od. takve se riječi mogu podijeliti u dvije grupe.) te oblici pomoćnih. U prvu grupu spadaju izrazito gramatikalizovane. faznih i perifraznih glagola. od. kraj (pokraj). da. na. Svima im je zajedničko to što ne mogu zauzimati poziciju ni samostalnih ni nesamostalnih članova rečenične strukture. pored. nadomak. i proizvedene. posredstvom. PRIJEDLOZI Prijedlozi ili prepozicije jesu nepunoznačne nepromjenljive riječi kojima se upućuje na odnose među predmetima ili događajima. zarad. potkraj. zar. u. dok u drugu spadaju uzvici. duž. namjesto. zahvaljujući. povrh. umjesto. čak i sl. nasred). put. onda se pod tim podrazumijeva da se njima uspostavljaju odnosi među riječima. npr. nauštrb. namjesto.NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI Nepunoznačne riječi i. iza. iznad. prije. početkom. liše. isključivši. preko. udno. ne. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 221 . prilikom. krajem.). S obzirom na službe u pojedinim sintaksičkim cjelinama. i to prijedlozi. nakon. silom). ispod. Kad se kaže da su prijedlozi nepunoznačne riječi. Navodimo ih redom: ■ Prijedlozi s genitivom: bez. veznici i jedan dio rječca (npr. izvan (van). slijedom. iz. Prijedlozi stoje uza sve kose padeže. rjeđe. niže. između. protiv. više (poviše). do. modalnih. nesamostalne riječi i oblici. spram (naspram). te veliki broj (frazeologizovanih) prijedloško-padežnih izraza. svrh). nakraj. poput. putem. oblici vokativa (u službi obraćanja) i dio rječca. kod. nadohvat. pomoću. krajem. Dijele se na neproizvedene. glagolski prilozi (npr. putem. s obzirom na. posebno često oblici instrumentala (npr. baš. unutar.

Prijedlog s(a) ide s genitivom i s instrumentalom. mogu podijeliti na neproizvedene (npr. I veznici se. uključujući. nad. Prijedlog za ide s genitivom. Međutim to nije bilo dovoljno). akuzativom i instrumentalom. u zamjenu za. protivno. načinski. akuzativom i lokativom.■ ■ Prijedlozi s dativom: k(a). kao kad. ili. ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ S obzirom na odnose s padežima sve prijedloge dijelimo na dimenzionalne i nedimenzionalne. ako) i proizvedene (npr. isključivši. Sve su pokušali. Prijedlozi s akuzativom i lokativom: na. boga radi. a u nedimenzionalne prisvojni. ali ništa nije pomoglo) i klauze zavisnosloženih rečenica (npr. zahvaljujući. Jedino prijedlog radi može stajati i iza tih riječi (u postpoziciji). po. o. a. uprkos. uključivši. Sve bi učinili zdravlja radi. uslovni. niz(a). pod. dopusni i dr. tako da. Prijedlozi s akuzativom: kroz(a). Radili su sve ove godine marljivo i uporno. Prijedlog mimo ide i uz genitiv i uz akuzativ. u odnosu na. Veznici su nepromjenljive nepunoznačne riječi (npr. 222 SINTAKSA . te prijedloško-padežni izrazi: uzevši u obzir. zamjenica (npr. isključujući. Jedini prijedlog koji ide isključivo s lokativom jeste pri. Prijedlog u ide s genitivom. istine radi. i. Prijedlozi s akuzativom i instrumentalom: među. VEZNA SREDSTVA Vezna sredstva dijele se na veznike i konektore. a veznici kojima se povezuju klauze zavisnosloženih rečenica nazivaju se subjunktorima. s obzirom na to da). kao i prijedlozi. da. (poimeničenih) pridjeva (npr. ali. Konektori su riječi ili skupovi riječi kojima se rečenice povezuju unutar teksta (npr. do danas). tj. Prijedlozi stoje ispred riječi na koje se odnose. jer. Veznici koji povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica nazivaju se konjunktorima. prije no što. na engleskom). imenica (npr. kad) kojima se povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica (npr. U dimenzionalne spadaju prostorni i vremenski. Prijedlozi stoje uz kose padeže imenskih riječi. npr. srazmjerno. posljedični. pred. s obzirom na. prema. bez obzira na. uz(a). kod njih) i uz priloge (npr. uzročni. pokraj peći). Jelena to zna jer sam joj ja rekao). nasuprot.

. bilo .. KONEKTORI Konektori su vezna sredstva na nivou teksta. nego i. Dok piše.). Takva su vezna sredstva npr. drugim riječima itd. prije nego što. zahvaljujući tome što itd. suprotnih i rastavnih rečenica (npr. objekatskih (npr. razmišlja) i atributskih rečenica (npr. ali. njemu dvije). O upotrebi i značenju pojedinih konjunktora biće riječi u vezi s pojedinim vrstama nezavisnosloženih rečenica.). Ko umije. pa. a kamoli i sl. pa i. volja.KONJUNKTORI U veznike nezavisnosloženih rečenica ili konjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje sastavnih (i. Štoviše trebalo je i prije učiniti ono što je učinjeno sad). priloških (npr. Njima se pojedine rečenice (proste ili složene) povezuju u cjelinu koju čini tekst. prema tome. O pojedinim službama i značenjima takvih i neproizvedenih i proizvedenih subjunktora biće više riječi u vezi s pojedinim vrstama zavisnosloženih rečenica. kao što. već) i rastavnih rečenica (ili) te veći broj vezničkih izraza koji služe za povezivanje pojedinih tipova i podtipova sastavnih.. bilo. O vrstama i značenjima pojedinih konektora biće više riječi u poglavlju o strukturi teksta. subjekatskih (npr. SUBJUNKTORI U veznike zavisnosloženih rečenica ili subjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje predikatskih (npr. štoviše (npr.. ali opet. te. suprotnih (a. niti). Ni đeca nijesu što su nekad bila). volja . no. ni. Ana javlja da neće doći). To je čovjek koji nas je tražio) te proizvedeni veznici (veznički izrazi) koji imaju takve službe (npr. nego.. ne samo . Nema više razloga za čekanje. u protivnom. međutim. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 223 . sve dok..

kakav. čiji. zbog toga. usljed toga.).. KONJUNKTORI suprot tome. niti. volja . ko god. Proizvedeni: pa i. ma ciznije rečeno itd. nom. odatle. no. toga. zato što. kao kad. poslije 2. ovamo. ako. đe god. ma koliko. nakon toga. tako. U prvu spadaju izrazito nesamostalne gramatikalizovane riječi koje modifikuju značenja drugih riječi. koji. naime. barem. kad. pored toga. tačnije rečeno. s 1. dok. u suprotpremda. na osnovu toga što.. prije toga. a u drugu rječce koje se odnose na čitavu rečenicu i modifikuju po nečemu njezin sadržaj. naprotiv. onđe. tako da. iako. na osnovu toga. li. dokle. nakon što. odande. volja zato. zaprasamo što. dijele u dvije grupe. sve u svemu. nažalost). u protivnom. u tu svrhu. te. ma što. kao što. osim toga. zatim. u stvari. kuda. li. (veznici nezavisnosloženih rečenica) ovđe. već. sve to.. ali. s bolje reći. drugim riječima. jer.. rečenicu. Neproizvedeni: tim (takvim) ciljem. Neproizvedeni: onamo. bilo. jedino. zahvaljujući tome što. onda. i. Proizvedeni riječju. uz to. preobzirom na to što. a kamoli. kao da. ali. odavde. ili tad. mada.. makar. naA. kao i. ni. s obzirom na sintaksički status. 1. kako god. ma kako. a. zar. (veznici zavisnosloženih rečenica) radi toga. samo. SUBJUNKTORI obzirom na to. One se. za razliku od toga. jednom 2. nego što. time. što. zbog toga što. tamo. čim. kako. pa. s tom namjerom. pa se i nazivaju modifikatorima (npr. u tom slučaju. inače. bilo . prema tome. god i sl. spojeva riječi ili rečenica (npr. tim prije što. ovako. odnosno iskaz ili učestvuju u oblikovanju njihove gramatičke strukture. 224 SINTAKSA . đe. ukoliko. vo. ko. odakle. kolik dakle. Prve rječce nazivaju se nesamostalnima. da. s obzirom na to da. odnosno riječi koje na bilo koji drugi način modifikuju djelove rečenice. no. potom. iza toga. tu. što god. uza otkud. ma đe. onako. kakav. a druge samostalnima. to jest. pošto. ne samo .VEZNA SREDSTVA KONEKTORI (vezna sredstva na nivou teksta) međutim. budući da.. štoviše. prije no što. tek što. s B. nego (i). nego. nego da VEZNICI RJEČCE Rječce ili partikule jesu nepunoznačne i nepromjenljive riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju cijeloga iskaza ili prema njegovu dijelu. koliko god.

Tada stoji na kraju iskaza (kao samostalna rječca). npr. npr. npr. Rječca zar dolazi na početku potvrdnih ili odričnih upitnih rečenica i. po pravilu iza glagolskoga oblika. Rječca li osnovno je gramatičko sredstvo građenja upitnih rečenica. Sad bi ipak bilo dosta. Kako li samo pjeva!. npr. Nijesu li se o svemu dogovorili?). takođe kao vrsta intenzifikatora. Da li im sve reći?) ili bez li. Da se nijeste posvađali?. Zar ti nije jasno?. Hoće li im to uspjeti?) ili odričan (npr. Ludo li je!. Đe li je sada?. a kamoli svi. rečeničnih članova ili čitavih rečenica (iskaza). zar ne? Osim li i zar upitna može biti i rječca da ili zajedno s li (npr. pojačajne rječce ili intenzifikatori. U tome slučaju one su zapravo uzvične. Da oni možda nijesu već otišli kući? Pojačajne rječce (intenzifikatori) Brojne rječce služe za pojačavanje i/ili naglašavanje pojedinih riječi u rečenici.. koji može biti potvrdan (npr.NESAMOSTALNE RJEČCE Među nesamostalnim rječcama razlikuju se upitne. Neće li biti bolje odustati?. Bolje mi negoli oni. Pjeva li. sumnju i sl. Lijepa li je!. Mudar li si!. ne moraju. Svi smo tu. npr. Da ti nije muka?. Jesi li umoran?. Đe li ga nađe! Takvo li može biti upotrijebljeno i bez upitnih riječi. zar ne?. izražava dodatno čuđenje. odnosno sastavni su dio retorskih pitanja. Spavate li?. Akoli neće. zar i da. Nije ni većina. Ta je rječca enklitika i uvijek dolazi iza akcentovane riječi. Da mi ipak njih pozovemo?. npr. i tada pitanju dodaje značenje mogućnosti. nevjericu. potvrdno-odrične rječce te prezentativi. uz pitanje. pjeva! Rječca li dolazi. Iza tako strukturiranih iskaza očekuje se potvrdan odgovor. Nije li bilo dosta?. uporedne. Zar baš mora biti tako?. pa se zovu pojačajnim rječcama ili intenzifikatorima. Ko li im je to dojavio?. npr. U takvim slučajevima ima funkciju intenzifikatora. podsticajne. Zašto li su lagali? Rečenice u kojima li ima ulogu pojačivača upitnih riječi katkad su kvaziupitne. i uz druge rječce ili vezna sredstva. Rječca li dolazi i iza nekih drugih upitnih riječi (zamjenica i priloga). Što li joj se moglo dogoditi?. Takve su rječce: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 225 . Upitne rječce U upitne rječce spadaju li. Tada se piše zajedno s riječima iza kojih dolazi. Zar ste svi poluđeli? Zar se katkad združuje s rječcom ne. eventualnosti (običnije je u odričnim iskazima).

npr. Bilo đe došao. svi ga lijepo dočekuju. To košta čak hiljadu eura. To značenje naime usmjereno je prema gornjoj granici nečega. Čak i ako dođu. Pratio ih je sve do kuće. npr. Išao sam čak njegovoj kući. koje uz značenje isticanja imaju i dodatno značenje dopuštanja. takođe. označava da je onoga o čemu se govori više no što je uobičajeno. neka je dobro došao. Nijesu se čak ni pozdravili. bićemo nezadovoljni. I njemu dadoše poklon. prema maksimalnome. pa. ali ni to nije pomoglo. Kupi bar deset kilograma. Samo da znaš što se dogodilo! Rječce bar ili barem i makar uz isticanje elemenata uz koje stoje imaju i dodatno značenje koje se odnosi na postavljanje granice prema minimalnome. koji god = svaki. Nije se ni javila prijateljici. bilo kakav = svakakav itd. Pa kako ste to izveli?. npr. Došli su čak i oni. Ko sve nije bio tu!. Nijesu imali povjerenja ni u koga. Razveseli se makar za praznik. Čak i da su pristali. Đe li ga samo nađe?. odnosnu zamjenicu pretvara u neodređenu. pa znače zapravo i nešto kao „najmanje“. uz značenje isticanja. bilo (mu. Pa da i jeste tako.■ ■ ■ ■ i ili ni. Kupićemo koliko god imate. Reci barem sestri. „u najmanju ruku“. npr. Nastoji biti što ljepša. Samo ti pričaj!. što (stoji uglavnom uz komparative). Značenje blisko značenju rječce čak imaju i rječce: ■ ■ sve. Pa vidiš kud zađosmo!. npr. svejedno je. ma (makar). Oni su takođe bili tu. npr. Otputuj što dalje. tj. Rječca čak. Rječca čak ili čak (n)i dolazi i s nekim subjunktorima i čini s njima vezničke izraze takođe sa značenjem dopusnosti. odnosno značenjem koje npr. Ko god dođe. Ti bar znaš što je dobro. Čak je i kod kuće bolje nego ovđe. Ma kako postupili. Rječca čak udružuje se i s drugim rječcama i veznicima (posebno često s rječcom i odnosno ni). npr. bilo bi kasno. što onda?. 226 SINTAKSA . Bar se nije morao mučiti. Takve rječce dolaze obično uz odnosne riječi. npr. Pa naravno! samo (ta rječca uz pojačajno ima i nijansu isključnoga značenja). Blisko je tome i značenje rječca god. da je ono veće od očekivanoga. Došla su i ona dvojica. npr. Pa to je da čovjek poludi!. npr. ima i dodatno značenje koje je donekle suprotno opisanome značenju rječca bar i makar. a spoj odnosnosti i dopusnosti rezultira habitualnim značenjem. Upor. S njima su takođe razgovarali. I juče bijahu ovđe. npr. vam) drago. Svima je dao makar po čokoladu. značenjem ponavljanja čega.

kreni već jednom!. Neka radi što hoće. De uradi to! Podsticajne rječce mogu se i samostalno upotrijebiti. ipak su se izvukli. Riječ je. opet nijesu uspjeli. oni neka dođu). Neka samo proba!. potpuno. dosta (dosta povoljan. jedva nekoliko). Uporedne (gradacijske) rječce To su rječce koje modifikuju svojstva izražena u prvome redu pridjevima ili prilozima. Neka može imati i službu subjunktora. odnosno dopusnoga značenja imaju takođe rječce opet i ipak. osobito praktičan. ona neka dođe. zapravo. npr.. osobito. prilično (prilično suzdržan. sasvim dobra. gotovo. sasvim. malo više. pa su se ipak izvukli. stepenuju. npr. Reče mu neka ustane) i namjernim rečenicama (npr. Hajde kreni već jednom!. Pisali su pet puta Skupštini. još (još malo. malo (malo gluv. i to u izričnim (npr. skoro sam). Podsticajne rječce Među podsticajnim rječcama posebno mjesto pripada rječci neka. molim te. zakletve. npr.Značenje naglašavanja suprotnoga. gotovo svi. Tada se. veoma hladno). neobično teško) itd. koja se tradicionalno povezuje s imperativom 3. lica (npr. Hajde. prijetnje i sl. npr. još ljepši). posebno. nešto bolestan). Podsticajne rječce hajde. nešto (nešto kasnije. Iako su gubili s tri gola razlike. odnosno prilogom upoređuju s nekim drugim svojstvima. veoma (vrlo dobar. previše (previše dosadan). jedva (jedva dovoljan. i pribraja subjunktorima. Gubili su s tri gola razlike. dosta dobro). naročito teško). odnosno značenje molbe. koje stoje uz pridjeve ili priloge i funkcionišu kao sredstva za svojevrsno opisno stepenovanje tih riječi. skroz (potpuno pribran. rječce mnogo (mnogo veći). Pošalji ga neka kupi krtole). daj i de dolaze uz imperative i obilježene su kao osobitosti razgovornoga stila. prilično precizno). U dopusnim rečenicama rječce opet i ipak imaju službu korelativnih riječi. vrlo. što se obično svrstavaju u priloge. de! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 227 . o posebnoj službi riječi. i to uglavnom tako da ta svojstva gradiraju. ili se svojstva izražena pridjevom. naravno. saberi se!. malo niži). Premda su dali sve od sebe. Takve su npr. koje obično dolaze iza konjunktora pa. naročito (posebno talentovan. Uradi to već jednom. skroz blijed). skoro (gotovo nimalo. pa opet ništa. neobično (neobično sposoban. Osim toga neka s glagolskim oblicima dolazi u rečenicama u kojima ima dopusno značenje. Daj. Neka zahvali doktoru što je ozdravio. npr.

npr. Eno izlaze iz kafane!. osobito u razgovornome stilu. još uvijek lutaju bez cilja! Uz prezentative. obično uz prezent. npr.Podsticajno (zapravo zapovjedno) značenje može imati i rječca da. npr. npr. Drugim riječima. Da ste ih još ove neđelje primili na posao! Potvrdno-odrične rječce Potvrdna rječca je da. da se uvijek odnosi na cijelu rečenicu. Evo vam novac. a ne može biti i samostalna i nesamostalna. Evo što ste napravili!. Da to središ kako znaš!. Evo vam boca. eto i eno. npr. Stajali su ne usuđujući se da prođu. procese ili događaje koji su prisutni (prezentni) u govornome činu. neće! ili Ne. Sintaksički je važna razlika među njima u tome što da stoji isključivo kao samostalna rječca. Hoće li i oni śutra doći? – Ne. odnosno akuzativ ili nominativ. Eto. Ne pitaj kako mi je. posebno upućivačke. Hoće li i oni śutra doći? – Da! ili Da. Gle čuda!. Njima su svojstveni uzvičnost i pokaznost (upućivanje na učesnike komunikacije). Eno našega poštara! Osim toga te rječce mogu upućivati i na radnju. pa s njim to riješi. Evo idu!. Eno ti onđe to što tražiš! Iza tih rječca mogu stajati i klauze zavisnosloženih rečenica. Eto ste i vi pogriješili na istome mjestu!) i kao samostalne rječce. npr. Pogle ono!. Evo ovđe sam ga našao!. Da znaš da ću joj reći!. Jesu li se javili? – Ne!. eto za drugo. Evo. neće doći! Prezentativi To su rječce evo. čuli ste cijelu priču!. onđe je! Rječca ne može se upotrebljavati samostalno kao i da. Eno. pa onda i vezanost za kategoriju lica (evo je vezano za prvo lice. npr. Gle što brzo trči!. a ne se može vezati i direktno za predikat. Da si mu to odmah vratio!. Misliš li da je i on onđe? – Da. a može se i osamostaliti. Eto Ivana!. Tada oni imaju obično značenje blisko oblicima glagola dati. npr. npr. npr. ili uz perfekat. Tada one mogu funkcionisati i kao nesamostalne (npr. Evo najprije primjera za upotrebu rječce da: Jesu li se javili? – Da!. a eno za treće). posebno kad imaju i zaključno značenje. Gle kako je visoka! 228 SINTAKSA . Eto kako si dobro naučio!. koje su glagolskoga porijekla (u vezi su s glagolom gledati). Eto ti Mirsada. kad dolazi neposredno ispred njega. Ne radi se tako. mogu dolaziti i dativ. npr. Evo kiše!. a mogu dolaziti i uz druge riječi. pa je zamotajte. Nazivaju se prezentativima zato što upućuju na predmete. to je sve što sam htio reći!. Prezentativima se mogu smatrati i rječce gle i pogle. a odrična ne. Evo đe se sakrila! Iza tih rječca mogu dolaziti i čitave rečenice. doći će!.

uistinu. bilo (mu. veoma. Istina. reci šta se dogodilo!) i prezentativa (npr. ipak zaista. ela (upor. modifikator. opet. pa. da. valjda. Oni su već došli. nažalost. srećom. pogle UZVICI Uzvicima ili interjekcijama pripadaju riječi ili. modalne rječce na nivou rečenice. čak i. neka!). odnosno zar ne (npr. Pojačajne (intenzifikatori): i. niti. Lijeva kiša kao iz kabla. previše. RJEČCE Nesamostalne 1. potpuno.SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) Osim samostalne upotrebe. ali tada nije više riječ o rječcama. – Neka. te mogućnosti i takve upotrebe rječca ne (npr. neka (upor. ako!). to je sve!). uglavnom. Hajde. sasvim. skupovi riječi kojima se izražava u prvome redu subjektivna modalnost. ne 5. vjerovatno. – Zar?). neobično itd. zar. zar ne?). podsticajnih rječca i prezentativa: zar ne. čak. de. tj. eventualno. treba posebno izdvojiti modifikatore. Uporedne (gradacijske): mnogo. evo. potvrdno-odričnih. i to redovne. oduševljenje GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 229 . bar(em). stvarno. Tako je npr. ako (upor. sigurno. eno 2. eno. skoro. 3. Sve ćemo to śutra kupiti. posebno dijaloškoga i/ili razgovornoga tipa. npr. god. prilično. na nivou teksta (modifikatori): samo. Jeste li čuli? – Ne! ili Ne. bez sumnje. rjeđe. Eto. zar. osobito. dosta. i nekih drugih razmotrenih rječca. ela. ne. na svu sreću itd. nijesmo!). Samostalne (modalne) rječce 2. eto. odnos govornika prema sadržaju iskaza. naročito. Dali smo im sve što su tražili. vam) možda. – Ako. Samostalna upotreba upitnih. 4. riječ sigurno u rečenici Ona je sigurno polagala vozački ispit priloška odredba. polagala vozački ispit samostalna rječca. Njima se izražava ili posebno naglašava zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. makar. tj. Sve je u redu. da Samostalne 1. nego o priloškim riječima koje su dio rečenične strukture. Potvrdno-odrične: da. Hoću li im reći? – Ela!) ili opet (upor. neki od njih mogu se upotrijebiti i nesamostalno. nekih podsticajnih rječca (npr. Prezentativi: evo. zar (upor. vrlo. kojima je uvijek svojstvena samostalna upotreba. zar. hajde. malo. jedva. da 6. gotovo. ako. još. nešto. – Opet?). skroz. Upitne: li. neka. prihvatanje ili odbijanje nečega. posebno. a u nekim iskazima. sigurno. suviše. i to u pravilu odnos emocionalne prirode. a u rečenici Ona je. gle. nesumnjivo. tj. daj. rječce da. ni. drago. Podsticajne: neka. eto.

Osim toga oni. među tim trima grupama nema čvrstih ni jasnih granica. pa vi ste već gotovi!). Ua. jao nama. sad sam te ulovio!). pa nije neobično da stoje i s vokativom. zluradost (npr. UZVICI U UŽEM SMISLU Uzvici u užem smislu mogu izražavati divljenje (npr. Ah. što je to gadno!). Većina tih riječi pripada riječima posebna tipa koje se od svih drugih vrsta riječi razlikuju po tome što uglavnom nijesu djeljive na manje značenjske jedinice (morfeme). dođi! (uzvik ej ili oj često se i navodi uz vokativne oblike kao svojevrsno upućivanje na ono što se označava vokativom). iznenađenje (npr.). misliš da je tako?). jojkanje i sl. U drugu grupu spadali bi zapovjedni (imperativni) uzvici. koje nijesu u odnosu ni s govornikom ni sa sagovornikom. 230 SINTAKSA . što me prepade!). Jao. koji su usmjereni prema sagovorniku ili sagovornicima. Uh. Hm. sumnjičavost (npr. Ojha!). jaukati. nemoj baš tako!). sumnjičavost (npr. Ha. nemoć (npr. olakšanje ili bol. zapovijest. što se tu može!?). ojkati. kuku vama. Uzvici bi se mogli podijeliti u tri grupe. npr. teškoću ili muku (npr. joj meni i sl. odvratnost (npr. npr. kako to boli!). O. Pih. kao što su glagoli ili imenice. strah (npr. Uh. sudija!). a u treću onomatopeje. uslovljeno kontekstom ili situacijom u kojima se upotrebljavaju. negodovanje (npr. Ej. iznenađenje ili ravnodušnost. Prema uzvicima u užem smislu relativno se rijetko tvore druge vrste riječi. objekta. U prvu bi spadali uzvici u užem smislu. npr. no služe kao svojevrsni signali (a ne znakovi) govornikova raspoloženja ili njegova odnosa prema sadržaju iskaza. zar nema više ništa?). Ah. to je predivno!). to mi se gadi!). nestrpljenje (npr. kao i vokativi. biti u službi subjekta. veselje (npr. Aha. a kad se i povezuju. Te riječi slične su oblicima vokativa jer često služe za uspostavljanje kontakta među sagovornicima. to su obično oblici dativa kojima se precizira na koga se odnosi ono što je izraženo uzvikom. za pozivanje sagovornika na komunikacijski čin. predstavljaju posebne konstrukcije (rečenice posebna tipa) i ne mogu biti članovi rečenične strukture (ne mogu npr. nego su to riječi kojima se oponašaju različiti zvukovi u prirodi. sumnjičavost. kojima se izražavaju uglavnom različita raspoloženja i emocionalna stanja i koji se ponajprije odnose na govornika. Eh. Uzvici u užem smislu po pravilu se ne povezuju s drugim riječima. prijekor (npr. Kako uzvici po pravilu nemaju određenoga značenja. hujkati.ili strah. priloške odredbe ili sl. a ni kao riječi nemaju određena značenja. Marko. zabrana itd. Značenje tih riječi stoga je izrazito nepunoznačno. bol (npr. jedva čekam da se pojave!). Joj.

šicnuti. mu (govedo).). cmok. Napravi krc i gotovo. mljac. pogle. mjau (mačka). ko-ko (kokoška). Tika-taka budi đaka. misnuti. Na kraju ona njega cmok u obraz. ko je!? Tu ide i ura. vau-vau. odnosno na prirodne zvukove ili šumove. gr ili gr-gr. zviždanju. urlikanju. Hej. ako. išnuti. npr. jaukanju. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 231 . kao uzvik za juriš. u vodu i sl. kva-kva (patka) i sl. neka. pri ječanju. čujete li me?. ku-ku (kukavica). tugo moja!. me(e) ili be(e) (bravi). npr. piju (pile). apćiha. gle. tu-tu. bla-bla itd. tres. hajde. npr. gu-gu (golub). te posebno prezentativi evo. eno. koji su takođe usmjereni na sagovornika. škljoc. krc. Halo.). Prema nekima od tih uzvika mogu se tvoriti i glagoli. pljas. npr. ONOMATOPEJE U treću grupu uzvika spadaju onomatopeje. mljackanju. napućikati. one koji se odnose na razna životinjska glaskanja. Ide av-av. tj. A on onda pljas u vodu. tika-taka i sl. na zvukove ili šumove koji dolaze iz kakvih naprava. Uvijek su spremni za bla-bla. Posebnu grupu zapovjednih uzvika čine oni koji se odnose na životinje (viđeti poglavlje Morfologija). udaranju nečim o nešto i sl. na obavljanje konkretnih poslova u kojima se javljaju šumovi. npr. đevojko. u blato. klik.ZAPOVJEDNI UZVICI Zapovjedni uzvici služe prije svega za uspostavljanje komunikacijskoga čina (oni su najsličniji vokativu). tras. šmrc. kukuriku (kokot). eto.. Oj. ćuke-ćuke. ljuknuti i sl. vrati se!. ■ ■ ■ Za razliku od drugih uzvika onomatopeje katkad mogu zauzimati i određene pozicije unutar rečenične strukture. tj. pras. štucanju. Ej. a nijesu jezički znakovi (npr. fiju. pljus. S obzirom na to na što se onomatopeje odnose mogu se razlikovati: ■ one kojima se oponašaju različite vrste udaranja predmeta o predmet ili različite vrste padanja predmeta (na tvrdo ili meko tlo. npr. npr. bum. av-av (pas). ia-ia (magarac). bup. buć. ili o-ruk za naglo i zajedničko obavljanje neke radnje te pst (uzvik kojim se zapovijeda šutnja). npr. gric.. uzvici kojima se oponašaju zvukovi ili šumovi u prirodi. posebno oni koji dolaze do izražaja u međuljudskoj komunikaciji. Oni su zato često vezani za dozivanje ili zapovijedanje.. one koje se odnose na ljudsko djelovanje. Uzvične su prirode i neke podsticajne rječce. one koji se odnose na šumove i zvukove što ih proizvode ljudi bilo kao paragovorne bilo kao fiziološke manifestacije. zviz i sl. obraćanju sagovorniku s pozivom da učestvuje u komunikaciji.

škljocati. škljoc. me(e). iš. mu. cviljeti. o. pis. škljocanje itd. klik. pljas. kiś. posebno glagola. bla-bla. cvokotati itd. kvoc. apćiha. tu-tu. dio. ha. šmrcanje. buć. UZVICI Uzvici u užem smislu Zapovjedni uzvici Onomatopeje bum. piju. zviždanje. pljuskanje. kvocanje. uh. gu-gu. meketanje. ua. ku-ku. bućnuti. ćuki-ćuki ah. npr. šuštati. mjaukati. krc. gric. ia-ia. av-av. ura. kukurijekati. gr-gr. bubnuti. pi-pi. Uzvici „drugog lica“: hej. mis. oj. Ima i riječi. pras. pljusnuti. koje su onomatopejske prirode.Isto tako od onomatopeja se često tvore nove riječi. hae 232 SINTAKSA . kva-kva. aha. fiju. fuj o-ruk 2. posebno glagoli i (deverbativne) imenice. be. ću-kok. mjau. guś. (h)alo. 1. koko. hrkati. tika-taka. na. mljac. kiš. ljuke. gugutati. bup. ijuju. oh. npr. grickati. zviznuti. Uzvici koji se odnose na životinje: śok. pijukati. ej. joj. dura. kukuriku. tras. jao. fijukati. ćukanje. pljus. ae. grgoljiti. a ne moraju biti izvedene prema (onomatopejskome) uzviku. mac. krckati. điha. krkljati.

isti on. graditi kuću. Tako npr. tj. mirnim morima. gradim kuću. a ako je nepromjenljiva. jer zavisni tagmem određuje glavni po svojstvu. Službu glavnih tagmema u takvim sintagmemima vrše isključivo imeničke riječi (tj. ptica grabljivica). u sintagmemu mirno more zavisni tagmem (mirno) ponavlja gramatička svojstva glavnoga (more): srednji rod. prvi maj. graditi kuću. Sintagmemi nastali takvom gramatičkom vezom među tagmemima nazivaju se odredbenim sintagmemima. Nadređeni tagmem naziva se glavnim ili nezavisnim. spavati mirno. njegova volja i sl. biti bilo kojega roda (i muškoga i ženskoga i srednjega). mogućnost promjene (npr. tj. npr. onda je i sintagmem nepromjenljiv (npr. imenice. punoznačnih riječi i/ili oblika. jednina. S druge strane.) ili imenice (npr. gradio sam kuću. mirno more. mirno more. selo Jelenak. broju i padežu. gradio bih kuću i sl.SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI Spojevi riječi ili sintagmemi jedinice su sintaksičkoga nivoa koje se sastoje od najmanje dviju međusobno povezanih sastavnica ili tagmema. nominativ. zamjenice ili poimeničene pridjevske riječi). jer se pridjevske riječi mogu sasvim prilagođavati imenicama. Ako je glavni tagmem promjenljiva riječ. a podređeni zavisnim. KONGRUENCIJA Kongruencija je tip gramatičke veze među tagmemima koji podrazumijeva potpuno ili djelimično slaganje glavnoga i zavisnoga tagmema u gramatičkim svojstvima. mirno more. onda je sintagmemu svojstvena paradigmatičnost. Tagmemi se udružuju u sintagmeme na osnovu zavisnosti. misliti na posljedice. bilo kojega broja (i u jednini i u množini) ili u bilo kojem padežu. Kongruencija može biti potpuna ili nepotpuna. baviti se trgovinom. u sintagmemima s GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 233 . a službu zavisnih mogu vršiti pridjevske riječi (npr.). Kod sintagmema s pridjevskim riječima načelno je potpuna. mnogo snijega). i to u rodu. tj. rekcija i pridruživanje. mirna mora. GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI Među tagmemima koji čine sintagmeme moguća su tri različita tipa gramatičke veze: kongruencija. komšija Mirko. mnogo snijega.

npr. Rekcijske riječi mogu biti i pridjevi. oči đeteta. 234 SINTAKSA . npr. U vezi s kongruencijom mogu se i u sintagmemima s pridjevskim zavisnim tagmemima javiti slučajevi kolebanja uslovljeni ponajprije sukobom između gramatičkoga i leksičkoga značenja pojedinih imenica u funkciji glavnoga tagmema. selo Mahala. npr. ima slučajeva da u nekim spojevima riječi nema podudaranja ni u rodu ni u broju ni u padežu. vrata dvorane. trgovati povrćem. selo Crnci. sluga.. razgovarati s komšijama i sl. zato što se imenice često ne mogu složiti s drugim imenicama i u rodu i u broju i u padežu. raspoložen za razgovor i sl. Prenoćili su u Hotelu „Kolovare“ (tu je glavni tagmem u nominativu množine ženskoga roda. nedaleko od škole.. graditi kuću. npr. opijen vinom. kolega.. prvi u trčanju. naši kolege. Međutim isti ti sintagmemi u množini se ponašaju drukčije. daleko ispod očekivanja. ima dosta sintagmema u kojima se imenice ne slažu ili u rodu (npr. uključujući i one koje ne moraju imati nikakve direktne veze s glagolima. REKCIJA Rekcijom se naziva gramatička veza među sastavnicama sintagmema u kojoj glavni tagmem upravlja gramatičkim svojstvima zavisnoga. poglavica plemena. ugledni vođe. ugledne vođe (to je kongruencija po obliku ili gramatička kongruencija). Posebno razvijena rekcijska svojstva imaju glagoli. Štoviše. država Egipat). ali i druge imenice. npr. npr. ili u broju (npr. što znači da mu predođreduje oblik u kojem će se pojaviti. npr. pun snage. gradnja kuće. poziv na sastanak i sl. onda zavisni tagmemi imaju u jednini gramatički oblik muškoga roda. Takva se kongruencija naziva kongruencijom po smislu ili semantičkom kongruencijom. Tako npr. npr. opština Golubovci ili država Ujedinjeni Arapski Emirati).imeničkim zavisnim tagmemima često je riječ i o nepotpunoj kongruenciji. To međutim nikako ne znači da druge riječi nemaju rekcijskih svojstava. košulja bez rukava. tri prijatelja. a tek sekundarno i oblike muškoga roda. Zato je tipično da oni u sintagmemima s rekcijom imaju poziciju glavnoga tagmema. posebno one koje su nastale od glagola. sklon svađi. bojati se vrućine. a zavisni u lokativu jednine muškoga roda). Tada naime zavisni tagmemi imaju primarno oblike ženskoga roda. dobre sluge. dobri sluge. ugledan vođa. S tim u vezi treba posebno upozoriti na ovo: Kad su glavni tagmemi imenice koje su gramatički ženskoga roda. naš kolega. grad Pljevlja. naše kolege. malo tople vode. dobar sluga. npr. Imaju ih i imenice. najbolje od svih. a označavaju osobe muškoga pola. upravljanje preduzećem. npr. vođa i sl. deset eura te neki prilozi. npr. zatim brojevi.

naš komšija. pa se glavnome tagmemu pridružuje po funkciji ili po značenju. npr. moći hodati). umjesto ozlijediti se nepažnjom saigrača može se reći ozlijediti se zbog nepažnje saigrača. ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi mirno more zavisni tagmem (mirno) određuje glavni (more) po svojstvu. S obzirom na to spojevi riječi mogu se podijeliti na odredbene. Glavni tagmemi i u tim sintagmemima najčešće su glagoli. dopunske i priloške. šetati parkom. namjeran doći) te prilozi (npr. sinoć kasno). graditi kuću.. Kongruencija je svojstvena odredbenim spojevima riječi u kojima kao zavisni tagmem dolazi pridjevska riječ. šetati u parku i sl. nije promjenljiv.Ako je oblik zavisnoga tagmema predodređen leksičko-gramatičkim svojstvima glavnoga. lutanje gradom. čovjek srednjih godina. sviranje objeručke). prvi stepen. ozlijediti se usljed nepažnje saigrača i sl. pridjevske riječi (npr. PRIDRUŽIVANJE Pridruživanjem se naziva veza među sastavnicama sintagmema kod koje zavisni tagmem nema oblika. osloboditi se pobjegavši). To međutim nikako ne znači da je svakome odredbenom spoju svojstvena kongruentnost. mirno more. pravo na odbranu). parafrazirati. skretanje ulijevo. izraziti drugačijim oblikom (umjesto graditi kuću ne može se reći *graditi kȕćē. No mogu biti i imenice (npr. Iz navedenoga primjera (mirno more) vidi se da je odredbeni spoj rezultat kongruencije. šetati kroz park. umjesto šetati parkom može se reći šetati po parku. a ako je uslovljen samo leksičkim značenjem glavnoga tagmema. stići na cilj. FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI Osim po prirodi gramatičke veze među tagmemima spojevi riječi (sintagmemi) mogu se podijeliti i s obzirom na to kakvu službu (funkciju) zavisna sastavnica ima u odnosu na glavnu. npr. trema pred nastup. govorimo o jakoj rekciji (npr. što znači da je za odredbene spojeve kongruentnost tipična. gradnja kȕćē. i to infinitiv (npr. govoriti śedeći) i glagolski prilog prošli (npr. govorimo o slaboj rekciji. Važna razlika između jake i slabe rekcije sastoji se u tome što se u jakoj rekciji zavisni tagmem ne može prepričati. npr. Takvi zavisni tagmemi mogu biti prilozi (npr. glagolski prilog sadašnji (npr. pa se odnosi prema njemu kao njegova odredba ili atribut. govoriti glasno) ili nepromjenljivi glagolski oblici. Ima naime odredbenih spojeva riječi koji su rezultat rekcije. *graditi kućom ili *graditi po kući). a u slaboj rekciji to je načelno moguće (npr. bavljenje sportom. te odredbenim spojevima u kojima je u GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 235 .).

kupovati na kredit. nego odnosom rekcije. broju i padežu. izbiti iz glave. đevojka plave kose. teško pogriješiti. voziti kroz maglu. odmoriti se tokom praznika. Ima međutim odredbenih spojeva riječi u kojima se ne javljaju kongruentni. bježati od kuće. kupovati cvijeće. pasti s balkona. putovanje preko granice. osloboditi se straha. lećeti preko Tivta. ne podnositi vrućine. družiti se s vršnjacima. đeca bez roditelja. nego nekongruentni atributi. pomoć u ljekovima. trčati oko igrališta. vrijedan truda. ples po kiši. grad Kotor. čaj s limunom. Priloški spojevi riječi vrlo su često i rezultat pridruživanja. pa se takvi spojevi riječi nazivaju priloškima. vrata dvorane. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima prilog (uključujući i glagolske priloge. selo Tunjevo. tj. ići korakom. PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi govoriti glasno zavisni tagmem (glasno) funkcioniše kao okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja (način). tj. npr. ugodno razgovarati. zahvaliti dobročiniteljima. npr. pita od jabuka. npr. udžbenik na crnogorskome jeziku. govoriti śedeći. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. ustupak prijatelju. a ako je označavanje 236 SINTAKSA . jak na riječima. stići nadomak sela. dobro izgledati. u spojevima riječi s nekongruentnim atributima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. npr. Funkciju glavnoga tagmema u njima vrši glagol. brzo odlučiti. npr. ploviti povrh vode. probuditi se prije jutra. haljina moje sestre. DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi graditi kuću zavisni tagmem (kuću) funkcioniše kao dopuna glavnom tagmemu (graditi). pucati iz puške. glasno vikati. osloboditi se pobjegavši). onda u neobilježenome redu riječi stoje ispred glavnih tagmema (glagola). u kojima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga. odnosno predmet u vezi s kojim se vrši radnja. a zavisnoga imenska riječ u kosim padežima ili prijedloško-padežni izraz. Priloški spojevi riječi mogu biti rezultat rekcije. U neobilježenome redu riječi zavisni tagmem stoji iza glavnoga. Službu zavisnoga tagmema u takvim spojevima riječi imaju imenske riječi u kosom padežu ili prijedloško-padežni izrazi. rijeka Piva. gradnja škole. označava predmet zahvaćen radnjom. atributi koji s glavnim tagmemom nijesu povezani odnosom kongruentnosti. naći se ispred škole. Za razliku od spojeva riječi s kongruentnim atributima. npr.toj službi imenica koja se slaže s drugom imenicom u rodu. Takvi spojevi riječi rezultat su (jake ili slabe) rekcije i nazivaju se dopunskima. baviti se gimnastikom. ludo voziti. ogriješiti se o zakon. misliti na posljedice. Ako prilozi označavaju kvalitet radnje. klimati glavom.

neki sintagmemi s nekongruentnim atributima. Tako npr. izvještaj predśedavajućega. npr. izrazi različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima. npr. Tako se npr. Nema pridjeva koji bi se tvorio od oblika prijatelji i značio „ono što se odnosi na prijatelje“ ili „ono što pripada prijateljima“ (prijateljsko saučešće nešto je sasvim drugo – to je saučešće svojstveno prijatelju ili prijateljima). nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa gradnja kuće ili pisanje izvještaja ne mogu biti preoblikovani u kongruentne sintagmeme tipa *kućna gradnja ili *izvještajno pisanje zato što je nekongruentni sintagmem izveden iz dopunskoga sintagmema tipa graditi kuću ili pisati izvještaj. dubov list.okolnosti vezano za prostor ili vrijeme. Drugi razlog može biti u tome što se pridjevom ne može prenijeti obavještenje o množini. direktor preduzeća. sastati se uveče. koja mogu biti uslovljena različitim razlozima. Tako npr. lunjati noću. dolaze iza glavnih tagmema (glagola). tj. nemar odgovornih. gledati unatrag. npr. skrenuti lijevo. Treći i najčešći razlog blokiranja takvih i sličnih preoblikovanja tiče se značenja ili funkcije. Pjesme Radovana Zogovića. SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI Iz navedenih primjera vidi se da se iste službe sastavnica sintagmema mogu izražavati različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima. grijati se zimi. a pridjev ne može (ni u dubinskoj strukturi) funkcionisati kao dopuna bilo glagolu bilo deverbativnoj imenici (jer je dopuna predmet zahvaćen kakvom radnjom. npr. stići prekasno. list duba. probuditi se rano. jedno je od glavnih izvorišta gramatičke sinonimije na nivou sintagmema. od kojih se vrlo rijetko tvore pridjevi (primjeri tipa plavooka đevojka prema đevojka plavih očiju prije su izuzetak nego pravilo). da se sintagmemi tipa plavooka đevojka mogu zamjenjivati sintagmemima tipa đevojka plavih očiju. ljepota riječnih slapova. To u još većoj mjeri važi za višečlane zavisne tagmeme. Ta mogućnost da se isto ili slično značenje. upor. Međutim mogućnost da se sintagmemi s jednim tipom gramatičke veze među tagmemima zamjenjuju sintagmemima s drugim tipom gramatičke veze ima i ograničenja. odnosno funkcija. npr. Tako odredbeni spoj može biti rezultat i kongruencije. starac s bradom ili đevojka plavih očiju/s plavim očima. a pridjev ne znači predmet. ali saučešće prijateljā ne može se preoblikovati u odredbeni sintagmem pridjevskoga tipa. *preduzećni direktor ili sl. ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme s kongruentnim atributima jednostavno zato što od svake imenice pridjev nije potvrđen. a može biti i rezultat rekcije. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 237 . spuštiti se niže. kuća njezinih roditelja. nego svojstvo). saučešće prijatelja može preoblikovati u prijateljevo saučešće. uvjeriti se izbliza. bradat starac ili plavooka đevojka.

parče hljeba ili odred vojnika GT označava cjelinu predmeta ili mjeru materije. ovđe će se. a ZT onoga kome predmet pripada. Takvi se sintagmemi mogu značenjski analizirati na ovaj način: U sintagmemima tipa dom penzionera. U sintagmemima tipa član parlamenta. Tu je riječ o odnosu dijela i cjeline. U sintagmemima tipa simbol pobjede. značenje „vrućina dok traje ljeto“. a ZT služi za objašnjavanje. kao ogledna. „vrućina u vrijeme ljeta“. novinar crnogorske televizije ili pripadnik oružanih snaga GT označava pripadnika ili pripadnike grupe. a ZT označava grupu ili ustanovu. a ne može se izraziti pridjevom (kao što se može prisvojnost. učesnike manifestacije i sl. analizirati značenja pojedinih tagmema (glavnih i zavisnih) samo u sintagmemima kojima je glavni tagmem (GT) imenska riječ u nominativu. udruživati u jednome obliku više različitih značenja. Riječ je dakle o prisvojnome genitivu. tj. članove ustanove. Riječ je o eksplikativnome genitivu.. sintagmem vrućina ljeti pretpostavlja značenje „ljetnja vrućina“. Riječ je dakle o odnosu između pojedinca i kolektiva ili o događaju koji pretpostavlja više učesnika. a ZT predmet kome taj dio pripada. npr. vlasnik predmeta. „vrućina koja je svojstvena ljetu“. brkat čovjek. U sintagmemima tipa poglavlje romana. npr. U sintagmemima tipa litar ulja. a ZT označava taj predmet ili materiju. raspored časova ili znak dobre volje GT označava predmet koji je potrebno dodatno objasniti (dati obavještenje o tome šta je sadržaj toga predmeta). ruke đeteta ili vrata velike dvorane GT označava dio predmeta. 238 SINTAKSA . kvalitativnost. bratov sat. kamena kuća).Slično tome nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa litar ulja ili parče hljeba ne mogu se preoblikovati u kongruentne sintagmeme tipa *uljna litra ili *hljebno parče jednostavno zato što se dionost (partitivnost) izražava genitivom imenskih riječi. npr. a zavisni tagmem (ZT) imenska riječ u genitivu bez prijedloga (s odredbom ili bez nje). Tako npr. tj. Riječ je dakle o dionom ili partitivnom genitivu. S druge strane ima i primjera u kojima sintagmemi mogu biti homonimni. za konkretizaciju sadržaja toga predmeta. onoga koji je pośednik. Budući da su dosad opisane službe i značenja pojedinih vrsta riječi te posebno službe i značenja pojedinih padežnih oblika i prijedloško-padežnih izraza. igralište Sutjeske ili baština naših predaka GT označava predmet (u širem smislu). ali i priloško značenje (okolnosno). ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI Pojedini spojevi riječi mogu se analizirati i s obzirom na značenja tagmema koji ulaze u njihov sastav. ili gradivnost.

U sintagmemima tipa košulja kratkih rukava. sedam dana. npr. o vrsti kvalitativno-vremenskoga značenja. Tako npr. onoga na koga ili ono na što se svojstvo odnosi. a ZT svojstvo predmeta s obzirom na vrijeme. neodređena ili upitna/odnosna). umjesto Neki ljudi su došli možemo reći Ljudi su došli. npr. U sintagmemima tipa gradnja kuće. Takvih vezanih sintagmema ima više vrsta. Riječ je o subjekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u nominativu i zauzima poziciju subjekta. U sintagmemima tipa muškarac srednjih godina ili đevojčica predškolskoga uzrasta GT označava predmet (obično osobu). Takve sintagmeme susrijećemo kad glavni tagmem ne može sam za sebe zauzimati neku od pozicija u rečeničnoj strukturi. Riječ je o posebnoj vrsti vremenskoga genitiva. a ZT označava vršioca radnje. vožnja bicikla ili pranje novca GT takođe označava opredmećenu radnju. oduševljenje navijača ili nemar naših ekologa GT označava svojstvo (izraženo deadjektivnom imenicom). hiljadu godina. kvalitet predmeta.U sintagmemima tipa takmičenje veterana. neki od rednih brojeva (najčešće prvi) ili zamjenica (obično pokazna. To su: ■ oni kod kojih je glavni tagmem količinski prilog ili broj koji se ne mijenja. Veterani se takmiče i sl. Riječ je o genitivu svojstva ili kvalitativnome genitivu. Riječ je o genitivu dobi u kome se susrijeću vrijeme i kvalitet. U sintagmemima tipa visina solitera. oni u kojima je glavni tagmem broj jedan. a ZT nosioca svojstva. a zavisni ima oblik genitiva. noć dugih noževa ili vrijeme obilnih kiša GT označava vremenski interval. a ZT svojstvo. ali umjesto Mnogo ljudi je došlo ne kažemo *Mnogo je došlo. tj. povratak ratnika ili izvještaj glavnoga sekretara GT označava opredmećenu radnju. a u drugima je i gramatička i leksička povezanost među tagmemima takva da se ne mogu razdvojiti. a ZT predmete ili događaje koji su svojstveni tome intervalu. đevojka plavih očiju ili roman toka svijesti GT označava predmet. U sintagmemima tipa vijek ratova. Grade kuću i sl. Riječ je o objekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u akuzativu i zauzima poziciju objekta. npr. a zaviGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 239 ■ . mnogo ljudi. a ZT predmet (objekat) uključen u radnju. malo problema. VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI Spojevi riječi međusobno se razlikuju i po tome što u jednima susrijećemo nevezano (slobodno) spajanje tagmema.

moći da se podnese i sl. a zavisni imenska riječ u kosom padežu (najčešće u akuzativu) ili prijedloško-padežni izraz. npr. i to dvostruko ili višestruko vezane (jer kod njih nijedan tagmem nije slobodan). biti neugodan. imenovati. mirne duše (što učiniti). tj. oni u kojima je glavni tagmem modalni ili fazni glagol. koje mogu imati različite strukture. jezik za zube. ograda od gvožđa. stolica bez naslona. komšinica profesorica. imati obzira. ostati/ostaviti na ćedilu. oni u kojima je glavni tagmem neki od (značenjski nepotpunih) glagola tipa postati/postajati. postati svjestan. Prostima se nazivaju oni sintagmemi koji se sastoje od dvaju tagmema. činiti čuda. a zavisni imenska riječ u nominativu. a zavisni punoznačna riječ (imenica. obilna kiša.. biti blizu i sl. naša komšinica. Proste sintagmeme čine i glagoli kao glavni tagmemi s imenicama u kosim padežima. podnijeti tužbu. rijeka Cijevna. biti u neprilici. umjeti se snaći. izgubiti iz vida. glagol biti. npr.sni ima oblik prijedloško-padežnoga izraza (s prijedlozima od ili među). smatrati lažovom. zvati (se)/nazvati (se). držati. prilozima ili infinitivima kao zavisnim tagme240 SINTAKSA ■ ■ ■ ■ . To mogu biti dvije imenske riječi. biti poslanik. s prijedloško-padežnim izrazima. pun hvale. koja od studentkinja. SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI. jedan od najboljih primjera. ■ oni u kojima je glavni tagmem kopulativni glagol. npr. držati na oku. prevesti/prevoditi žednoga preko vode. vrata dvorane. oni u kojima je glavni tagmem neki od perifraznih glagola. SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) S obzirom na sastav sintagmemi mogu biti prosti. naći se u nebranom grožđu itd. kula od karata. pridjev. obaviti uviđaj. neočekivani gost. jasno kao na dlanu. neki od ozlijeđenih. mačji kašalj. ubrajaju se i frazeologizovane konstrukcije. držati za budalu. među vezane sintagmeme. doći do daha. smatrati. oni među njima. npr. stupiti na snagu. naše gore list. neki predośećaj. npr. nastaviti prkositi. npr. poklon za babu. privesti kraju. npr. npr. vrijedan pažnje.. proglasiti/proglašavati. prijedloško-padežni izraz ili prilog). biti slab. broj. dati pristanak. dobiti/dobijati krila. grad Šavnik. prestati pušiti. prebrojati sve zvijezde. jedna od sastavnica. složeni i obaveznosloženi. daleko od svojih. umjeren u jelu. zatim imenska riječ ili prilog s prijedloško-padežnim izrazom. instrumentalu ili prijedloško-padežni izraz (s prijedlogom za). biti treći. a zavisni infinitiv ili konstrukcija da + prezent.

naša komšinica profesorica. glagolske i priloške. pisati olovkom. naša komšinica. tamna mrlja. njihov problem. drvena stolica bez naslona. Složenim sintagmemima nazivaju se oni kod kojih je bilo glavni bilo zavisni tagmem proširen još kakvom punoznačnom riječju ili prijedloško-padežnim izrazom. komšinica profesorica. pridjev. IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI Imenički spojevi riječi. pa onda postaju prosti (npr. koji u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga tagmema. b. i to: a. SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU Jednostavni spojevi riječi naša komšinica. pridjevske. odnosno akuzativ. ograda od kovanoga gvožđa. U kongruentnim imeničkim spojevima riječi zavisni tagmem. npr. spojevi riječi (sintagmemi) dijele se na imeničke. ali ima i složenih sintagmema koji se ne mogu preoblikovati u proste. sintagmemi čovjek dobre naravi ili doći iduće godine ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme *čovjek naravi ili *doći godine. vrata male dvorane. doći iduće godine STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI S obzirom na to koja od (vrsta) riječi funkcioniše kao glavni tagmem. poneki izuzetak. ležati u bolnici. npr. vrijedan svake pažnje Obaveznosloženi spojevi riječi čovjek dobre naravi. to pismo.). gledati kroz prozor. komšinica profesorica. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 241 . npr. dobar povod. neki čudan predośećaj. poklon za tvoju babu. ležati u bolnici na kraju grada. imenička zamjenica ili imenički broj (brojevna imenica). Tako npr. nositi naočare. vrata dvorane. kakvo ljeto. lutajući reporter. lijegati kasno uveče. lijegati kasno. neki predośećaj itd. To su prije svega oni kojima je zavisni tagmem kvalitativni ili vremenski genitiv. razmišljati o budućnosti. dijele se na kongruentne i nekongruentne s obzirom na to jesu li glavni i zavisni tagmem u odnosu kongruentnosti ili ne. Kako su složeni sintagmemi prošireni prosti. vrata male dvorane. kojima je u funkciji glavnoga tagmema imenica. vrijedan pažnje Složeni spojevi riječi naša komšinica profesorica. njima se načelno može oduzeti element kojim su prošireni. Takvi se sintagmemi nazivaju obaveznosloženima.mima. potonuli svijet. može biti ili imenica (npr. rijeka Cijevna) ili pridjevska riječ. pridjevska zamjenica. npr.

npr. ■ ■ ■ ■ Kad je u funkciji glavnoga tagmema imenička zamjenica. kap u moru. oni juče. zatim glagol ili prilog. čitanje pjesama. u besprijedloškome ili prijedloškome instrumentalu. branjenje ćutanjem. obično prostornoga značenja. dosađivanje po žurkama. pljunuti ti. Tada funkciju zavisnoga člana ima pridjevska riječ (npr. svjetlost svijeće. Odnos između glavnoga i zavisnoga tagmema jeste odnos rekcije ili pridruživanja. a zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. poziv zvanicama. šetnja gradom. ili. u besprijedloškome ili prijedloškome dativu. vi danas. razmišljanje o drugim stvarima. vremenskoga značenja. broj (posebno redni). jurnjava autom. sintagmemi takođe mogu biti kongruentnoga tipa. mi izgnanici. neko ljubazan. mi s ove strane. neko negđe. vi sumnjivih shvatanja. Imenica u funkciji zavisnoga tagmema može biti: ■ u besprijedloškome ili prijedloškome genitivu. Kad su u funkciji imeničkih sintagmema imenički brojevi (zbirni brojevi i brojevne imenice). npr. vi iz grada. mi ovđe. rjeđe. onda se u funkciji zavisnoga tagmema nalazi imenica u genitivu (npr. svako iskrenih namjera (nije gramatično: *vi pogleda. troje 242 SINTAKSA . jedna knjiga. peć na plin. rastinje pokraj puta. put u nepoznato. svako normalan. npr. susret s nepoznatim. kupovanje vremena. *svako namjera). buka pod prozorom. napad na poštansku kočiju. a funkciju zavisnoga tagmema može imati besprijedloška imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. neko duge kose. npr. put prema šumi. nešto dobro) ili imenica (npr. molba za odsustvo. npr. U nekongruentnim imeničkim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema po pravilu je imenica koja je često izvedena od glagola ili pridjeva. dolazak k vama. nešto na putu) ili imenicu u genitivu s obaveznim atributom (determinatorom). *neko kose. prvi sumrak. golman dugih ruku. u akuzativu (samo prijedloškome). npr. npr. izlazak iz kuće. pośeta bratu. kuća od kamena. Sintagmemi toga tipa s rekcijskim odnosom ili s odnosom pridruživanja među tagmemima u funkciji zavisnoga tagmema imaju prijedloško-padežni izraz (npr. neko bez elementarne kulture. npr. niko od prisutnih. troje kola. drugi on.c. vi političari). npr. Osim toga u funkciji zavisnoga tagmema može se naći i prilog. deseta zapovijest. u lokativu. gužva na stanici.

Od kosih padeža to mogu biti: ■ ■ ■ ■ genitiv. npr. instrumental. npr. prilično sposoban. nesiguran pod pritiskom. drukčiji od vas. prijetnja igrača sudiji ili žalba oštećenih višem sudu. ljut na sebe. npr. akuzativ. npr. prodaja robe strancima preko zastupnika. Tako ima spojeva riječi sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu. tužan zbog rastanka. nedostupan vlastima. polovina plate. npr. Neki imenički spojevi riječi strukturirani su i tako da imaju po dva. nego sastavnicama spojeva riječi ili tagmemima (kao i prijedloško-padežni izrazi). npr. siguran u uspjeh. vas dvojica. npr. U prijedloško-padežnim izrazima u toj funkciji mogu se naći svi kosi padeži: ■ ■ ■ ■ genitiv. saglasan s prijedlogom. vrijedan poštovanja. bijel poput snijega. Mogu to takođe biti zavisni tagmemi i u genitivu i u prijedloškome genitivu i u prijedloškome akuzativu. sposoban za vrhunska dostignuća. sedmorica glumaca. izvještaj predśednika vlade o stanju u zdravstvu. npr. npr. dativ. sličan đedu. vrlo dobar.prasadi. sklon povredama. željan slave. Zato se pridjevskim sintagmemima smatraju samo oni kod kojih se zavisni tagmem uvodi rekcijom ili pridruživanjem. modifikatora (ili s prilozima. njih četvoro. pa i po tri zavisna tagmema. nas troje). oduševljen ponudom. sasvim jednostavan. drugi s kraja. krajnje neodlučan) ne smatraju se spojevima riječi ili sintagmemima. težak jednu tonu. ili i u genitivu i u dativu i u lokativu. po drugim klasifikacijama) koji im prethode i služe za intenziviranje njihova značenja (npr. npr. bogat šumom. dativ. npr. pobuna radnika protiv poslodavaca za bolje uslove privređivanja. dobar prema đeci. lišen brige. dugačak hiljadu kilometara. akuzativ (i to akuzativ mjere ili količine). a u toj funkciji mogu se naći imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. zadovoljan postignutim. npr. izrazito uspješan. milion problema) ili lična zamjenica u genitivu množine (npr. Ima ih sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu i u prijedloškome genitivu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 243 . instrumental. PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI Pridjevi s rječcama u službi uporednih rječca.

čvrst na nogama. nemoćan da bilo što preduzme. Kod dopunskih spojeva riječi zavisni tagmem dopunjuje u nečemu radnju označenu glagolom. U ostalim dopunskim sintagmemima funkciju zavisnoga tagmema mogu imati svi i besprijedloški (osim akuzativa i. nositi kravatu. npr. infinitiv. npr. npr. npr. npr. (u rečenici takav tagmem odgovara priloškoj odredbi). npr. osloboditi se obaveza. postupati prema zarobljenima. zazirati od javnih nastupa. akuzativ. śetiti se imena. prostornu. npr. načinsku i sl. npr. označava predmet uključen u radnju (u rečenici takav zavisni tagmem odgovara objektu).■ lokativ. gladan kao vuk. brinuti se za siromahe. hvaliti se ocjenama. spreman odgovoriti. umjeren u jelu. baviti se trgovinom. instrumental. npr. vjerovati svakome. stiđeti se svoga postupka. Posebnu grupu dopunskih sintagmema čine oni u kojima službu glavnoga tagmema vrši prelazni glagol. lijep kao slika. npr. Može to dakle biti: ■ ■ ■ ■ genitiv. predati se policiji. zavisna klauza. naravno. dativ. 244 SINTAKSA . Osim toga funkciju zavisnih tagmema u pridjevskim spojevima riječi mogu još vršiti: ■ ■ ■ uporedna konstrukcija s rječcom kao. GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI Glagolski spojevi riječi dijele se na dopunske i priloške. misliti na budućnost. vrijedan da se spomene. saośećati s rodbinom. upravljati helikopterom. kupiti brod i sl. pisati pismo. vremensku. a kod priloških zavisni tagmem označava okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja. vjerovati u čuda. grk kao pelin. Takvi sintagmemi imaju po pravilu dopunu u akuzativu. praviti probleme. pisati rođacima. Dopunski sintagmemi Kod dopunskih sintagmema u funkciji zavisnoga tagmema stoje besprijedloški i prijedloški oblici kosih padeža povezani s glavnim tagmemom (glagolom) jakom rekcijom. lokativa) i prijedloški oblici kosih padeža. kadar pobijediti (svakoga). poznat po skandalima.

grubo prekinuti. prilično grubo. previše jednostavno. npr. od ostalih sintagmema u kojima prilozi u neobilježenome redu riječi dolaze iza glagola. spavati pod drvetom. primati utorkom. tako ni prilozi (uglavnom oni koji su izvedeni od pridjeva) ne čine sintagmeme ako im se pridodaju rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) koje označavaju intenzifikaciju (pojačavanje) njihova značenja. pojaviti se pred publikom. npr. Poseban tip spojeva riječi te vrste čine količinski sintagmemi kod kojih funkciju glavnoga tagmema imaju količinski prilozi ili nepromjenljivi brojevi. slično njima (postupati). naći se u neprilikama. brzo poput vjetra (nestati) itd. npr. razmisliti o ponudi. čekati godinama. npr. u dativu. otputovati rođacima. Zavisni tagmem u obliku imenske riječi može biti: ■ ■ ■ ■ ■ u genitivu. prići šumi. npr. šetati svaki dan. brzo se izgubiti. zaposliti se iduće godine. trčati uz brijeg. Kod sintagmema s prilogom u funkciji zavisnoga tagmema valja razlikovati one koji označavaju kvalitet (rjeđe i kvantitet) radnje i koji u neobilježenome redu riječi stoje ispred glagola. gledati u nebo. sresti se ujutro. zasnivati se na čvrstim dokazima. dosta brzopleto. dugo pričati. šetati parkom. lećeti poput ptice. u lokativu. gladovati zimi. okrenuti se k zidu. vrlo loše (primiti). npr. Priloški sintagmemi U priloškim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema može biti bilo koji glagol. gledati onamo. izaći na ulicu. a funkciju zaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 245 . u akuzativu. raditi puno radno vrijeme. lagati iz straha. npr. zastati u čudu. npr. doputovati ove zime. lako shvatati. drugačije od kolega (razmišljati). a u funkciji zavisnoga može biti imenska riječ u bilo kojem kosom padežu (bez prijedloga ili s prijedlozima) ili prilog. ploviti nad gradom. u instrumentalu. tumarati okolo. Glavni i zavisni tagmem nalaze se u odnosu slabe rekcije ili u odnosu pridruživanja. Zato u funkciji zavisnoga tagmema priloških sintagmema stoje imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. npr. jako pametno i sl. roditi se na selu.■ lokativ. proći pored groblja. prići zdesna. PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI Kao što pridjevi s rječcama (tipa vrlo dobar) ne čine posebne sintagmeme. slabo spavati. npr. uživati u planinarenju.

kupovanje vremena. prvi mrak. takav genitiv po pravilu je u jednini. naročito u razgovornome stilu. Tim prilogom imenici uz koju stoji pridaje se deminutivno ili.) [Spoj riječi malo čovjeka u crnogorskome jeziku. sklon povredama. malo ulja. izići na ulicu. tamna mrlja. a vrijedi i obrnuto. Priloški: lećeti poput ptice. brzo poput vjetra 246 SINTAKSA . tj. vjerovati u čuda. bogat šumom. težak jednu tonu.] STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI Imenički spojevi riječi komšinica profesorica. śetiti se imena. pet noći. npr. saglasan s prijedlogom. pejorativno značenje. od gradivnih imenica ne upotrebljava se iza kvantifikatora genitiv množine (takve imenice i nemaju množine). previše nerviranja. a genitiv ostalih imenica u takvim sintagmemima u pravilu je u množini. ima sasvim drugo značenje. malo vode. baviti se trgovinom 2. (Ako je riječ o gradivnim imenicama. nekoliko nas. pet noći. čekati godinama. previše uznemiravanja. ograda od gvožđa. pa se zato ne kaže *malo vódā niti *mnogo pijesaka. češće. tumarati okolo Priloški spojevi riječi malo ulja. trista godina itd.visnih tagmema imenske riječi u obliku besprijedloškoga genitiva. gladan kao vuk Glagolski spojevi riječi 1. umjeren u jelu. npr. Dopunski: nositi kravatu. mnogo kiše. mnogo pijeska. mnogo knjiga – ne može se npr. npr. jurnjava autom. reći *malo čovjeka niti *mnogo knjigē. malo ljudi. nego samo genitiv jednine. bijel poput snijega. uslov da se uspije Pridjevski spojevi riječi vrijedan poštovanja.

glas m ispred glasa v drukčiji no glas m ispred glasa č itd. Zato smo spojeve riječi kao jezičke jedinice nazvali sintagmemima. u navedenome slučaju uslovljene pozicijom. I pojedine jezičke jedinice mogu se poimati bilo kao jedinice jezika bilo kao jedinice govora. parole). tramvaj. odnosno jedinicama koje nazivamo glasovima. langue) i govor (fr. kao ono zahvaljujući čemu se može komunicirati. npr. npr. pripada sferi govora. tj.REČENICA I ISKAZ JEZIK I GOVOR U savremenome jezikoslovlju razlikuju se pojmovi jezik (fr. Tako spojevi riječi mirno more ili graditi kuću podrazumijevaju različite realizacije u višim sintaksičkim jedinicama. I ona se naime može poimati bilo kao jedinica jezika bilo kao jedinica govora. Mirnoga mora niko se ne boji ili Grade kuću tri godine. [m3] itd. glas m ispred glasa a drukčiji je no glas m ispred glasa v. Jedna dakle jezička jedinica (fonem) podrazumijeva mnoštvo različitih realizacija (glasova): [m1]. REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA Nešto slično onome što je rečeno o fonemu i o spoju riječi važi i za rečenicu. Nešto slično važi i za odnos između spoja riječi (sintagmema) i sintagme. Fonem /m/ npr. a govor kao ostvarenje (realizacija) toga modela. Jezik se dakle poima kao mogućnost (potencija). Te razlike međutim zanemaruju se kad se govori o fonemu /m/ kao o jezičkoj jedinici. Razmotrimo li npr. uopštene prirode. Tako se već najmanja jezička jedinica – fonem – poima kao jedinica jezika. fonem /m/ podrazumijeva različite realizacije (alofone). Gradiće kuću na moru i sl. Plovimo mirnim morem. Ona podrazumijeva različite realizacije. omča i sl. jeste jezička jedinica jer je apstraktne. u riječima kao što su mačka. Različitost između pozicijskih varijanata toga fonema. kao model. njegovim mjestom u zvukovnome nizu. ono po čemu su jezičke jedinice strukturirane da bi se njima moglo komunicirati. a govor pretpostavlja stvarno komuniciranje koje je strukturirano po zakonitostima jezika kao sistema. [m2]. alofona. Drugim riječima. Pod jezikom se podrazumijeva uopšteni sistem znakova. a spojeve riječi uključene u rečenicu ili u tekst sintagmama. pomnije rečenicu Naš komšija prodaje kuću pa se upitamo što ta rečenica GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 247 .

Mi ne znamo ništa pobliže o tome kakav je to komšija: je li visok ili nizak. da je dakle jezička. je li jednospratnica ili višespratnica. Nedavno međutim saznadosmo da naš prvi komšija prodaje kuću jer je kupio stan u Baru (. koji je dakle poznat iz konteksta i/ili situacije). npr. i to razumijemo u cjelosti (ne možemo čak reći da u njoj ima išta što ne razumijemo). za riječi. kako itd. odgovor i neće biti tako jednostavan. S druge strane mi o konkretnome. ako jeste. ali da nema smisla. ali nemaju smisla. realizaciju jedne od mogućnosti koja se nudi jezičkom jedinicom. stvarnome (eventualnome) značenju te jedinice malo što možemo reći. Stanovah s roditeljima u jednoj od onih malih kuća u Staroj varoši. operišemo zapravo jedinicama koje imaju značenje. i mlad i star. prodaje li se isključivo za novac ili ne. Značenje je dakle nešto što je uopšteno. ima značenje (to je ono što o toj riječi možemo naći u rječniku). prodaje znači „ustupa drugome za novac“. kao što je već pomenuto.. da zaista nešto znači i da je to značenje moguće opisati. Tek kad se u konkretnome govornome činu zbori o konkretnome čovjeku (koga npr. vikendica. ta riječ dobija smisao. i ljubazan i neljubazan. i bogat i siromašan itd. naš komšija znači „čovjek koji živi u našoj blizini“. U takvim jedinicama riječ je dakle o svojevrsnome paradoksu: mi navedenu rečenicu razumijemo. Slično se možemo pitati i o konkretnijem značenju glagola prodavati: prodaje li se jeftino ili skupo. npr. je li bolestan ili zdrav. Ne znamo takođe ništa pouzdanije ni o kući: je li velika ili mala. je li drvena ili kamena. ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA Kad govorimo o jedinicama tipa Naš komšija prodaje kuću. I s jedne i s druge strane ulice imasmo dobre i ljubazne komšije s kojima bijasmo u vrlo dobrim odnosima. 248 SINTAKSA . automobil i sl. stan. što pripada sferi jezika. prodaje li se preko oglasa ili nekako drugačije itd. onda ona dobija stvarni smisao. Tako i za cijelu rečenicu Naš komšija prodaje kuću možemo reći da ima značenje. Riječ komšija dakle kao jezička jedinica podrazumijeva da čovjek o kojem je riječ može biti i visok i nizak. S jedne strane svi izvorni govornici crnogorskoga jezika znaju i potvrdiće da ta rečenica pripada u cjelini crnogorskome jeziku. kuća znači „zgrada u kojoj stanuje jedna ili više porodica“ i sl. ali ipak o konkretnome njezinu značenju ne možemo reći ništa. i Crnogorac i Albanac. je li lijepa ili ružna.). ali nema nikakva smisla ako nije dio jedinice uključene u kontekst.znači. Ta razlika važi i za niže jezičke jedinice. ima li dvorište ili nema.). pa se često i pośećivasmo. Tek kad se ta rečenica upotrijebi u konkretnoj govornoj situaciji ili u kontekstu.. a smisao podrazumijeva konkretizaciju. sagovornik poznaje ili koji je prethodno opisan. je li star ili mlad. može li se umjesto novca ponuditi štogod drugo (neka kuća drugđe. a ne govorna jedinica. što pretpostavlja različite mogućnosti realizacije. npr. je li oženjen ili neoženjen. I riječ komšija. Pogotovo malo možemo reći o konkretnim značenjima njezinih sastavnica. ima li đece ili nema. je li namještena i. je li njegova kuća odmah pored naše ili nije. odnosno u konkretnu govornu situaciju.

: – – – – – – – – – – Ne budali. Samo kuću? Itd. Rečenice imaju potpunu gramatičku strukturu. potencijalne jedinice. jedinice koje pretpostavljaju različite načine ostvarivanja u komunikaciji. koje nazivamo iskazima. gospodaru. Ko veli? Ja. jer iz potpunosti gramatičke strukture proizilazi njihovo značenje. ne bi ga već ni bilo. REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI Rečenice i iskazi razlikuju se međusobno po gramatičkoj strukturi.Prema tome jedinice sa značenjem pripadaju jezičkim jedinicama i nazivaju se rečenicama. gore.: A. i predikat. ni dao Bog. Đe? U Danilovgradu. koje su isključene iz konteksta ili iz govorne situacije. zakonik nije uništen no pokoleban. Pogodio. B. Upor. no neće svijet. A. Djelovi njegove gramatičke strukture naime mogu biti sadržani ili u kontekstu ili u govornoj situaciji. rđo! Hoću ja. Iskaz je s druge strane stvarna komunikacijska jedinica. Rečenice su dakle uopštene. pripadaju govornim jedinicama. to je zlo. A. A. A. Rado. gospodaru. Šta? Kuću. i objekat. no je pogažen. Rečenica po pravilu ima i subjekat. jedna od mogućih realizacija rečenice kao jezičke jedinice. B. B. Kažu da prodaje. Nije. Jeste bogme. Naš komšija? Da. Komšija prodaje kuću u Danilovgradu. Takvi iskazi mogu se naći posebno u tekstovima dijaloške prirode. a jedinice koje karakteriše smisao. B. odnosno jedinice kojima se stvarno komunicira. npr. često i prilošku odredbu. a iskaz može biti ili samo Komšija ili samo Prodaje ili samo Kuću ili samo U Danilovgradu. A sad? Ne valja gospodi zakonik. Muč. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 249 . Ostali se članovi strukture podrazumijevaju iz govorne situacije. Da je uništen. Iskaz ne mora imati potpunu gramatičku strukturu. Ko? Komšija. To je. Rado. B. Upor.

mora im se dopuniti osnovna gramatička struktura. što je to bez čega rečenice nema? RAŠČLANJIVOST REČENICE U odgovoru na to pitanje može se krenuti od govornika koji proizvodi rečenicu.– Koji svijet. te jedinice u i Danilovgrad u lokativu. Kad se jedinice koje ulaze u sastav rečenice odaberu. No ti članovi (atribut i apozicija) ne mogu stajati u rečenici samostalno. Osim subjekta. prodavati u prezentu (prodaje – to je jedan od oblika koji toj jedinici omogućava da funkcioniše kao predikat). kuća. npr. pa zahtijeva dopunu (objekat) u akuzativu. On mora najprije odabrati neke jezičke jedinice. koji mora stajati uz prijedlog i koji je ovđe u službi priloške odredbe (kao okolnosti u kojoj se događa radnja glagola prodavati). GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE Da bi se utvrdila gramatička svojstva rečenice. npr. U primjeru Naš komšija prodaje kuću u Danilovgradu. Atribute bi mogle imati i druge imenice u navedenome primjeru. odnosno oblike) od kojih će se rečenica sastojati. košija. u i Danilovgrad. Ko veli da ne valja gospodi zakonik?. ne mogu funkcionisati kao rečenice jer nemaju potpune gramatičke strukture. Naš komšija prodaje staru kuću u Danilovgradu ili Naš komšija prodaje staru kuću u lijepome Danilovgradu. kojih je najmanje jedan. predikat. Naš komšija prodaje kuću u gradu Danilovgradu. a isto to važi i za apozicije. U tome slučaju dakle tih sastavnica ima šest. (Stefan Mitrov Ljubiša. pa ih nazivamo nesamostalnim članovima rečenice. Za razliku od njih subjekat. prodavati. na članove rečenične strukture. moraju se izdvojiti iz konteksta. valja poći od pitanja: Što je to što svaka rečenica (u ovome slučaju prosta. to bi bile sastavnice naš. a to je njezina raščlanjivost: rečenica naime mora biti raščlanjiva na sastavne djelove. Da bi to postali. one se moraju gramatički oblikovati tako da mogu funkcionisati kao rečenični članovi. Koji svijet? i sl. a da bi se izdvojili iz konteksta. 250 SINTAKSA . predikata. pa jedinica komšija stoji u nominativu (da bi funkcionisala kao subjekat). koji smo prethodno navodili. objekta i priloške odredbe navedena rečenica ima i atribut (naš). Iz toga odmah proizilazi jedno važno svojstvo rečenice. npr. Koji to svijet neće da muči? i sl. a inače mora biti najmanje jedna. odnosno rečenične sastavnice (riječi. jedinica kuća u akuzativu jer je glagol prodavati u službi predikata prelazan. nesložena) mora imati da bi se smatrala rečenicom. Skočiđevojka) Iskazi kao što su Ko veli?. Rado? – Vaši kmetići. tj.

Iz rečenoga je vidljivo da su označavanje vremena ili označavanje načina obavezna svojstva svake rečenice. riječ je o budućnosti. mogućnost ili uslov (potencijal) te želja (optativ). koja mogu biti primarna (glagolski oblici vremena i načina) ili sekundarna (različite imenske konstrukcije. prilog juče prošlost (npr. vjerovatno ili nevjerovatno. onda su joj svojstvene informacije o tome je li ono o čemu se saopštava stvarno ili nestvarno. a zapovijest ili zahtjev ne mora se izražavati samo oblikom imperativa (npr. Tako se npr. stanju. U takva sredstva spadaju takođe modalni glagoli. riječ je o sadašnjosti. prije trenutka govorenja ili poslije trenutka govorenja. odnosno iskaza. koji mogu stajati samostalno u rečenici. kojima se ne označava radnja. Treba biti strpljiv. Na sintaksičGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 251 . nego način odvijanja radnje ili odnos učesnika govornoga čina prema radnji o kojoj je riječ. Napolje!). vremenski ili načinski prilozi. htjeti. Ako rečenici nijesu svojstvene informacije o vremenu odvijanja onoga o čemu se saopštava. Tišina!) ili priloški (npr. Ima i posebnih leksičkih sredstava (tj. Tako npr. trebati. prilog śutra budućnost (npr. proizilaziti iz konteksta ili govorne situacije). nazivamo samostalnim članovima rečenice. Moramo porazgovarati o tome.objekat i prilošku odredbu. odnosno načinska svojstva rečenice. kad je riječ o iskazima. Voz!). odnosno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava zapovijest (imperativ). Ako se ono o čemu se saopštava odvija u trenutku govorenja. Putuje se śutra rano). ali to ne znači da oni ne sadrže obavještenja bilo o vremenu bilo o načinu zbivanja. Hoću da svakako dođete i sl. Juče njih dvoje śede i razgovaraju). Dolazi voz!) nego i imenički (npr. moguće ili nemoguće. npr. procesu i sl. Ćutite! ili Izlazite!) nego i imenički (npr. a mogu. prošlost (perfekat) ili budućnost (futur). Ta svojstva izražavaju se različitim sredstvima. To se gramatičko svojstvo rečenice naziva vremenom. zbivanju. prilog sad može označavati ili pojačavati sadašnjost (npr. modalni glagoli. je li želja ili zahtjev i sl. Međutim ima iskaza koji ne sadrže ni vremenske ni načinske glagolske oblike (npr. IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA Vremensko-načinska svojstva rečenice iskazuju se primarno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava sadašnjost (prezent). ako se odvija prije trenutka govorenja. ako se odvija poslije trenutka govorenja. VRIJEME ILI NAČIN Rečenicom se prenose informacije o događaju. morati. Zašto?). Te informacije sadrže i podatke o tome odvija li se ono o čemu se saopštava u trenutku govorenja. Meni to treba baš sad). riječi ili spojeva riječi) kojima se mogu izražavati ili pojačavati vremenska. riječ je o prošlosti. Svojstvo rečenice kojim se odgovara na takva pitanja naziva se načinom. npr. sadašnjost ne mora izražavati samo oblikom prezenta (npr.

Zašto se ne javiste? itd. reagovati na dobijenu informaciju ili sl. OBAVJEŠTAJNA SVRHA Osim raščlanjivosti i vremensko-načinskoga značenja svaka rečenica mora sadržati i informaciju o tome želi li govornik sagovornika o čemu obavijestiti. kojim se sagovornik poziva na učešće u govornome činu. Smiješno ti je? U pismu se ta upitna intonacija. reci što se dogodilo! 252 SINTAKSA . odobravanje ili neodobravanje. naziva obavještajnom svrhom. zar ili da. Izjavnom rečenicom govornik sagovorniku ili sagovornicima prenosi informaciju. Kad se to dogodilo?. upitne (interogativne) i uzvične (eksklamativne). čuđenje ili ravnodušnost. Ko se nije javio?. bez obzira na to sadrži li rečenica i druga sredstva za izražavanje upitnosti ili ne sadrži. Zar se nijesmo tako dogovorili?. upitnom ne prenosi informaciju. IZJAVNE. Hej. Tako se npr. što me prepade!. emocionalni) prema onome o čemu se govori. dođi odmah ovamo!. Što je sad to?. zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. npr. Uzvičnost se izražava posebnom uzvičnom intonacijom. zatim upitnim zamjenicama i prilozima (npr. Takva se informacija. motivisati na govorni ili kakav drugi čin. Uh. upitnost izražava ili pojačava upitnim rječcama li. npr. npr. iznenađenje. pojedinim tipovima konstrukcija (sintagmema ili rečenica). izraziti svoj odnos (npr. Izjavne rečenice su s obzirom na obavještajnu svrhu neobilježene. Ne javiste se?. vrati se! i sl. S druge strane za izražavanje upitnosti i uzvičnosti postoje i posebna jezička sredstva. npr. Đe je olovka?. a uzvičnom rečenicom prenosi se obavještenje o odnosu (ponajprije emocionalnome) između govornika i sadržaja obavještenja ili između govornika i sagovornika (može to biti npr. Značenja i funkcije na tom nivou izražavaju se različitim jezičkim sredstvima: posebnim oblicima. Možemo li se napokon dogovoriti?. nego je traži od sagovornika ili već dobijenu informaciju provjerava.kom nivou tako i inače biva. Kako vam je bilo?. odnosom među iskazima u tekstu itd.. Milena. Da nije kasno za dogovor?.). pa nemaju posebnih jezičkih sredstava za označavanje toga značenja (izjavnosti). pojedinim riječima. Koliko je sati?. označava posebnim znakom – upitnikom (?). Śetili ste se?. Može se i pojačavati uzvicima. kojoj je svojstven pojačan intenzitet govorne realizacije i bilježi se u pismu posebnim znakom – uzvičnikom (!). UPITNE I UZVIČNE REČENICE S obzirom na obavještajnu svrhu sve rečenice mogu se podijeliti na izjavne (deklarativne). koju takođe mora sadržati svaka rečenica.). ljutnja i sl. Čemu se smijete?. a može se izražavati i intonacijom. to je predivno!. Za pojačavanje uzvičnosti često služi i vokativ. Petre. dobiti od njega kakvo obavještenje ili učesnika govornoga čina podstaknuti. Ah. Čega se śećate?.

rečenica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu pretpostavlja pitanje O čemu je riječ?. imati različite varijante komunikacijskih jedinica (iskaza) s obzirom na to prenosi li se novo obavještenje cijelim iskazom ili novo obavještenje (s obzirom na kontekst) sadrži samo dio iskaza. Rečenica naime nije obavještajno raščlanjena. npr. Da je to zaista tako. nego je obavještenje poznato iz konteksta (u ovome slučaju iz pitanja). Rečenica je dakle jedinica koja pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja. a to znači da pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja ili. Ono se zove tema ili dato. može imati raznoliku obavještajnu strukturu. različite iskaze. a tema ili dato U Danilovgradu komšija prodaje. Ako međutim ista ta jedinica pretpostavlja npr. Iz navedenoga se takođe vidi da obavještajno raščlanjen može biti samo iskaz. kad postane kontekstualno uključena. Takvo novo obavještenje zove se rema ili novo. vidi se po tome što se na pitanja može odgovoriti samo remom. Što to čini komšija s kućom? – Prodaje je. OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA Rečenica koja je uključena u kontekst ili pretpostavlja govornu situaciju. onda je rezultat djelimičnoobavještajni iskaz. a ne i rečenica (kao jezička jedinica). pitanje Ko prodaje kuću?. pa je onda riječ o posebnim upitno-uzvičnim rečenicama. drugim riječima. Kako je to moguće!? Takve rečenice u pismu se označavaju kombinacijom upitnika i uzvičnika (?!) ili uzvičnika i upitnika (!?). a iskaz GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 253 . pa se može ispuštiti). Ako pretpostavlja pitanje Što to čini komšija s kućom u Danilovgradu?. onda je rema ili novo prodaje. onda je rema u Danilovgradu. zavisno od konteksta ili situacije. Ako npr. npr. nego je obavještajno raščlanjiva. ali i rečenice koje su primarno upitne. kao u navedenim primjerima. Što prodaje komšija? – Kuću. Đe komšija prodaje kuću? – U Danilovgradu. u kome novo obavještenje sadrži samo sastavnica komšija. budući da je poznata iz konteksta ili iz situacije. Iz toga se ujedno vidi zašto djelimičnoobavještajni iskazi mogu imati nepotpunu gramatičku strukturu. Jednostavno zato što je u obavještajnome smislu za komunikaciju dovoljna rema (a tema je.Uzvične mogu biti i rečenice koje su primarno izjavne. u kome su svi djelovi ravnopravni s obzirom na količinu obavještenja koju sadrže (u tome slučaju iskaz u cjelini prenosi novo obavještenje). Zar vam nije dosta?!. Preostali dio iskaza (prodaje kuću u Danilovgradu) nije novo obavještenje (rema ili novo). onda je rema ili novo samo kuću. onda će cijela jedinica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu biti opšteobavještajni iskaz. a tema ili dato U Danilovgradu komšija kuću. Što se čudite?!. Ako ista ta jedinica pretpostavlja pitanje Što prodaje komšija u Danilovgradu?. izlišna ili redundantna. Ko prodaje kuću? – Komšija. a koju smo nazvali iskazom. a tema Komšija prodaje kuću. Tako rečenica s istom gramatičkom strukturom može. Ako pak pretpostavlja pitanje Đe komšija prodaje kuću?.

Svi su poustajali. komunikacijske) jedinice te da je baš u obavještajnome raščlanjivanju glavni razlog uspostavljanja razlike između rečenice i iskaza. u drugome licu (jednine i množine). Prema tome je predikativnost svojstvena i rečenici i iskazu. npr. kao i zamjenicama ili glagolima. nazivaju se i besubjekatskima ili jednočlanima (jer imaju samo jedan od dvaju najvažnijih djelova rečenične strukture. npr. Iz rečenoga se vidi da je upravo razlikovanje gramatičke strukture (tj. subjekat. npr. raščlanjivanje iskaza na temu i remu) u samoj osnovi razlikovanja rečenice (kao jezičke jedinice) i iskaza (kao govorne. U rečeničnom svojstvu predikativnosti naročito važnu ulogu imaju razmotrene vremensko-načinske osobitosti rečenice te kategorije lica i broja. npr. ali je predikat obavezan samo u rečenici. samo predikat). Takve rečenice i nazivaju se bezličnima. To bi se svojstvo moglo odrediti kao mogućnost da se rečenicom prenese obavještenje. npr. svojstvena relacija prema kategoriji lica. zato što svršeni glagoli ne mogu označavati radnju koja je istovremena s trenutkom govorenja (ne može se npr.je jedinica u kojoj se jedna od mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja stvarno realizuje. te u trećemu licu (jednine i množine). raščlanjivanje rečenice na predikat. Mrači se. prilošku odredbu) i obavještajne strukture (tj. Poslaćemo vam knjige (rečenica Poslaćemo vam kao jezička jedinica ne bi bila potpuna bez dopune knjige). tj. PREDIKATIVNOST Bitno svojstvo svake rečenice jeste predikativnost. Ustajem rano. Budući da se u njih ne može uvrstiti (gramatički) subjekat. Danas je zabrinuta. u navedenim iskazima tipa Zašto? nema predikata. nego se može podrazumijevati iz konteksta ili iz situacije. 254 SINTAKSA . a ne i u iskazu (npr. objekat. Tada se putovalo samo noću. npr. Svratite koji dan. Tako bismo čak mogli reći da ima rečenica u prvome licu (jednine i množine). ali ima predikativnosti). Od ostalih kategorija za rečenično svojstvo predikativnosti važne su glagolske kategorije vida i prelaznosti: kategorija vida npr. Već su otputovali. predikata). Juče opet nijesi došao. a uz neprelazne ne mogu stajati. Naime uz prelazne glagole redovno stoje dopune. no se mora reći Evo sad ustajem). Razlika između rečenice i iskaza u tome je što se u rečenici pretpostavlja prisutnost i rečeničnoga člana koji je nosilac toga svojstva (tj. Specifičnost je rečenice (u odnosu na zamjenice i glagole) u tome što lice u njoj može biti neutralisano. Poslaćemo vam knjige drugi put. reći *Evo sad ustanem. Naime i rečenicama je. a kategorija prelaznosti zato što prelazni glagoli pretpostavljaju drugačiju rečeničnu strukturu no neprelazni. a u iskazu predikat ne mora biti prisutan.

I predikat i subjekat naime u jednini su i u trećem licu. To je zato što poziciju predikata zauzima prelazni glagol (prodavati). koji traži da oznaka za predmet što se uključuje u radnju označenu predikatom mora biti u akuzativu. npr. atribut naš i apozicija komšija.GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE Rečeno je da je jedno od bitnih svojstava (proste) rečenice mogućnost njezina raščlanjivanja na djelove koji su u određenim gramatičkim odnosima. Član rečenične strukture kuću. podudaranjem predikata i subjekta u broju i licu. Skup odnosa među djelovima na koje se rečenica može raščlanjivati nazivamo gramatičkom strukturom rečenice. a ne može biti u drugome padežu (ne može se npr. U rečenici Naš komšija Petar prodaje kuću u Danilovgradu subjekat je Petar. a gramatička veza među njima uspostavljena je jakom rekcijom. ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE Članovi rečenične strukture nalaze se u određenim gramatičkim odnosima. u direktnome je zavisnom odnosu prema predikatu. glagol prodavati glagolom odricati se. samostalni (predikat. a same te djelove nazivamo članovima rečenične strukture. Takav oblik akuzativa u strukturi rečenice naziva se pravim (direktnim) objektom. objekat i priloška odredba) i nesamostalni (atribut i apozicija). nikako koji drugi padež (ne dolazi npr. s tim da svaki od njih ostvaruje direktan ili indirektan odnos prema glavnome dijelu rečenične strukture. priloška odredba u Danilovgradu. To se gramatičko svojstvo zove raščlanjivost rečenice. a to je predikat. Naime po samome glagolu prodavati unaprijed se zna oblik u kojem mora biti objekat. Gramatički odnos između predikata (prodaje) i subjekta (komšija Petar) uspostavljen je kongruentnošću. a to je akuzativ. tj. onda objekat više ne može biti u akuzativu. objekat kuću. Među članovima rečenične strukture razlikuju se. Osim toga gramatički odnos ogleda se i u tome što predikat zahtijeva da subjekat bude u nominativu. reći *Komšijom Petrom prodaje kuću ili slično). u obzir *prodaje kućom ili *prodaje kući). koji nazivamo objektom ili dopunom. subjekat. predikat prodaje. rekli smo. Ako međutim prelazni glagol u navedenoj rečenici zamijenimo neprelaznim. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 255 .

drugi članovi. objekta ili priloške odredbe. objekta ili priloške odredbe). To zapravo znači da sam govornik direktno bira riječ u službi predikata zavisno od govorne situacije i od prirode obavještenja koje se želi prenijeti rečenicom. Član rečenične strukture u Danilovgradu. tj. PREDIKAT Naziv „predikat“ potiče iz latinskoga jezika (praedicatum) i znači „ono što se izriče o kome ili o čemu“. Predikat je član rečenične strukture koji nije zavisan od drugih članova. posredno ili neposredno. koje smo nazvali samostalnima (ili primarnima). Njezin oblik ne zavisi načelno od toga koji će se glagol pojaviti u službi predikata. a i priloška odredba zavisna je od predikata jer se s njim nalazi u gramatičkome odnosu slabe rekcije. subjekta. subjekta. što znači da im se gramatički odnosi zasnivaju na kongruenciji. Takav objekat naziva se nepravim (indirektnim) objektom. Kad takva riječ pripada pridjevskim riječima. Zato se kaže da on u rečenici sam sebi otvara mjesto. predikata. lice i padež subjekta. npr. nesamostalni (ili sekundarni) članovi rečenične strukture jesu zapravo „članovi članova“. broju i padežu. Nesamostalni rečenični članovi načelno se slažu s imenskim riječima uz koje stoje u rodu. Naime po obliku predikata po pravilu znamo broj. jer samostalno stupaju u međusobne odnose. Naš komšija Petar odriče se kuće. po glagolu koji stoji u predikatu unaprijed znamo padež objekta (dopune). oni djelovi rečenice koji se nalaze u sastavu samostalnih članova (tj. bez obzira na to nalaze li se u sastavu predikata. a kad pripada imenskim riječima. nego se uvodi po samome predikatu i nalazi se s njim u odnosu slabe rekcije. Zato je istu prilošku odredbu moguće upotrijebiti i uz glagol odricati se. Za razliku od razmotrenih rečeničnih članova. Zato predikat sadrži najviše podataka o drugim članovima rečenične strukture. naziva se apozicija (komšija Petar). Naš komšija Petar odriče se kuće u Danilovgradu. On se ne uvrštava u rečenicu po gramatičkim svojstvima drugih članova. mjesto u kojem se odvija proces označen predikatom. takođe je zavisan od predikata i označava okolnost u kojoj se vrši radnja glagola u službi predikata. Priloška odredba dakle nije unaprijed određena glagolom. koji nazivamo priloškom odredbom (adverbijalom). Međutim za razliku od rečeničnoga člana kuću on se ne uvodi po gramatičkim svojstvima samoga glagola. tj. U rečenici koju raščlanjujemo to su djelovi naš (atribut) i komšija (apozicija).nego u genitivu. uvrštavaju u rečenicu po gramatičkim svojstvima predikata. no se. naprotiv. 256 SINTAKSA . i označavaju svojstvo onoga što te riječi znače (u široku smislu). Riječ je o članovima koji se pridijevaju imenskim riječima. npr. naziva se atribut (naš komšija Petar).

ili oznaka osobe o kojoj se govori ili predmeta o kojem se govori (3. npr. (Ni ona nije zapravo svojstvo samoga predikata. Suvišno je ja prodajem. o jednome prodavcu ili o više njih. kategorija lica jedna je od predikatskih kategorija kojima je bitna funkcija da služe za povezivanje subjekta i predikata ili za uključivanje subjekta u predikat.PREDIKATSKE KATEGORIJE Predikatskim kategorijama nazivaju se gramatička svojstva predikata koja omogućavaju rečenici prenošenje obavještenja. npr. treće lice: Oni/komšije prodaju). nego da je riječ o jednome ili o više vršilaca te radnje. npr. nego se njome uspostavlja direktan odnos sa subjektom (kojem je svojstvena kategorija lica. Ta je kategorija u pravome smislu riječi predikatska. (Suvišno je ako nema posebnih razloga za uvršćivanje ličnih zamjenica na poziciju subjekta. no prodaješ ti. broj. prodaješ. ti prodaješ. npr. vi prodajete. prodajemo. pa su po pravilu i izlišni. jer se njome ne daje obavještenje o broju radnji koje se izražavaju predikatom. a ne prema onome što znači predikat. Ne prodajem ja. Kategorija lica Kategorija lica služi za to da se predikatu pridruži ili oznaka osobe koja govori (1. a uspostavljanje te veze nije ništa drugo no stvaranje rečenice. nego služi za uspostavljanje gramatičke veze između subjekta i predikata. kao i kategorija lica. npr. lice). usmjerena je prema subjektu. To onda znači i – rečenična. odnosno po kojima predikat stupa u odnose s drugim članovima rečenične strukture i „upravlja“ njihovim gramatičkim osobinama. prodaješ. prodajete. isticanje osobe ili suprotstavljanje jedne osobe drugoj. prodaje. Takva gramatička svojstva predikata jesu lice. Ti posebni razlozi mogu biti npr. I ta je kategorija dakle izrazito predikatska. jer se ona zapravo ne odnosi na značenje samoga glagola u predikatu. mi prodajemo. lice). što opet znači rečenična. Komšija prodaje prema Komšije prodaju. nego o broju vršilaca radnje: predikat prodaje u odnosu na predikat prodaju ne znači da je riječ o jednome ili o više prodavanja. što posebno dolazi do izražaja u predikatima prvoga i drugoga lica. prodajem.) Kategorija broja I predikatska kategorija broja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 257 . u kojima se subjekti (lične zamjenice) podrazumijevaju. Dovoljno je prodajem. prodajemo. o jednome ili o više onih koji prodaju. Drugim riječima. prvo lice: Mi prodajemo. prodajete. lice).) Kategorija vremena Predikatskom kategorijom vremena uspostavlja se vremenski odnos između događaja označenog rečenicom (a ne samo radnje označene predikatom) i govornoga čina. npr. oznaka osobe s kojom se govori (2. prodaju. vrijeme i/ili način te vid i prelaznost. drugo lice: Vi prodajete.

moguće ili nestvarno. pod kojom se podrazumijeva odnos učesnika govornoga čina. iz konteksta poznatome vremenu. preciznije. ako slijedi poslije govornoga čina. vremenskim prilozima). predikat dobija gramatičku oznaku prošlosti. Tako npr. Kategorija vida Za razliku od predikatskih kategorija lica i broja. Takvo izražavanje vremena naziva se konjunktivnim (vezanim). oblicima glagolskih vremena. podsticaj da se nešto učini. kojima se uspostavlja odnos između predikata i subjekta. načinskim prilozima). posebno govornika. Tom kategorijom naime uspostavlja se razlika između nesvršenih (imperfektivnih) i svršenih (perfektivnih) radnji. Kategorija načina Predikatska kategorija načina (modusa) gramatičko je svojstvo predikata kojim se označava odnos između onoga o čemu se kazuje rečenicom i stvarnosti. Obično se razlikuje objektivna modalnost. molba. zahtjev. ali i drugim sredstvima (npr. pod kojom se podrazumijeva odnos prema stvarnosti u užem smislu (odnos stvarnoga. na glagol u službi predikata.). upor. predikatska kategorija vida ili aspekta odnosi se na sam predikat ili. želja i sl. Vremenska značenja predikata primarno se izriču oblicima glagolskih vremena. Tada je riječ o određivanju vremena onoga o čemu je u rečenici riječ prema nekome već određenom. naredba. ako je istovremen s govornim činom. i subjektivna modalnost. želja. ali i na druge načine (npr. prodavati prema prodati. prodaće kuću događaj o kome je riječ u zavisnoj klauzi (kad se komšija vrati iz Vojvodine) vremenski biva određen prema događaju o kome je riječ u glavnoj klauzi (prodaće kuću). mogućega i nestvarnoga). zahtjev. prema onome o čemu je u rečenici riječ (npr. imenskim konstrukcijama. oblicima glagolskih načina. Načinska značenja primarno se izražavaju oblicima glagolskih načina. dobija oznaku budućnosti. a to onda znači da će vraćanje iz Vojvodine prethoditi prodaji kuće. Komšija je prodavao kuću prema Komšija je prodao kuću. dobija oznaku sadašnjosti. a u drugome 258 SINTAKSA . u (složenoj) rečenici Kad se komšija vrati iz Vojvodine. o vremenu govornoga čina). Takvo izražavanje vremena naziva se indikativnim. U prvome slučaju riječ je o radnji u kojoj je naglašen sam proces. odnosno o tome da se rečenicom ne prenosi (samo) obavještenje nego i zapovijest. imenskim konstrukcijama. U prvome redu riječ je o tome je li ono o čemu se kazuje stvarno. tj. Druga mogućnost vremenskoga određivanja onoga o čemu je riječ u rečenici jeste uspostavljanje odnosa prema vremenu o kojem se govori (a ne o vremenu govorenja. npr. zapovijest i sl.Ako događaj prethodi govornome činu.

Komšija prodaje kuću. o radnji kojoj nije svojstvena procesualnost. Ne zanosi se iluzijama. u kojima je pomoćni glagol nosilac gramatičkoga. izvršenosti samo početka. u kojem drugom kosom padežu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. Krećemo odmah. npr. GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT Kad službu predikata vrši glagolski oblik. a punoznačni glagol nosilac leksičkoga značenja. završiti. Cjelovitost radnje.o cjelovitoj radnji.). Prodaje kuću. takav predikat naziva se prostim glagolskim predikatom. nego između predikata i objekta (dopune). Reći ćemo odmah. ne mora obuhvatati radnju u cjelini. i infinitiva punoznačnoga glagola ili konstrukcije da + prezent. a kad tu službu vrši kopulativni ili semikopulativni glagol s imenskom riječju. npr. U osnovi je te kategorije leksičko-gramatičko svojstvo glagola u predikatu koje se sastoji u tome da taj glagol. npr. Glagolski predikati dijele se na proste i složene. na osnovi rekcije. koju pretpostavlja svršenost. odnosno neprelaznosti (tranzitivnosti. početi. kao i kategoriji lica i broja. PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT Ako je u službi predikata oblik punoznačnoga glagola. takav se predikat naziva glagolskim. takav se predikat naziva imenskim. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 259 . a sintaksički prost (sastoji se od jednoga oblika jednoga punoznačnog glagola). modalnoga ili faznoga. npr. dokrajčiti. U takvim primjerima predikat je morfološki. Komšija se odriče kuće. ali tada ne između predikata i subjekta. a imenski su uvijek složeni. od početka do kraja. SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT Složeni glagolski predikat nastaje udruživanjem nepunoznačnoga glagola. Prodao je kuću. ili samo završetka neke radnje. zahtijeva ili ne zahtijeva (kad je neprelazan) objekat u određenom obliku (u akuzativu. Kategorija prelaznosti Predikatskoj kategoriji prelaznosti. zavikati. o rezultatu procesa. dopjevati. U tom slučaju komšija bi vjerovatno prodao kuću i sl. odnosno intranzitivnosti). Prostim glagolskim predikatima pripadaju i oni koji se izražavaju složenim glagolskim oblicima. oblikom složen (sastoji se od složenoga glagolskog oblika). o izvršenju. Komšija razmišlja o kući i sl. proraditi. svrha je uspostavljanje gramatičkoga odnosa između rečeničnih članova. nego može biti riječ o cjelovitosti. npr.

ta dva značenja mogu se razdvojiti i tako da gramatičko značenje bude obilježeno kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. Takav predikat naziva se imenskim predikatom. Osim u nominativu imenski dio kopulativnoga predikata može imati i oblik: ■ ■ ■ besprijedloškoga genitiva. npr. Počeo je graditi kuću/Počeo je da gradi kuću. glagol moći 260 SINTAKSA . npr. To se npr. npr. npr. Dileme su dvije. npr. npr. a imenski dio služi za identifikaciju subjekta ili za to da se onome što znači subjekat pripiše neko svojstvo. Mi smo bili samo posmatrači. Tako se npr. konstrukcije s rječcom kao. IMENSKI PREDIKAT Kako je predikatu. imenski predikati dijele se na kopulativne i semikopulativne. Jedan je bio bez košulje. O svemu se može razgovarati/O svemu može da se razgovara. Bili smo dobre volje. može se smatrati razlaganje modalnih glagola na kopulu i imenski dio. S obzirom na to izriče li se gramatičko značenje kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. tj. Svi su istih godina. kopulativnoga dijela predikata. značenje konkretne radnje. zamjenice. koji obično ima oblik pridjeva ili prijedloško-padežnoga izraza. On je takav. Imenski dio takvih predikata. Kopulativni predikat Kopulativni predikat čini neki od oblika kopulativnoga glagola biti i imenskoga dijela koji je nosilac leksičkoga značenja. npr. što znači da stoji u nominativu. To nije iz uvjerenja. U službi imenskoga dijela mogu biti: ■ ■ ■ ■ ■ imenice. npr. Na kraju su svi bili zadovoljni. Oni su kao mi. Pokušajte ih zaustaviti/Pokušajte da ih zaustavite. događa kad rečenicu Komšija prodaje kuću preoblikujemo u rečenicu Komšija je prodavac kuće. bolje reći. Želi se posavjetovati s advokatom/Želi da se posavjetuje s advokatom. ako pripada imenskim riječima. pridjevi. Vesko je oprezan. Śutra će biti prekasno. brojevi. prijedloško-padežnoga izraza. broju i padežu. a infinitivom/ konstrukcijom da + prezent punoznačnoga glagola leksičko značenje. kao i drugim članovima rečenične strukture. Posebnom vrstom kopulativnoga predikata ili. Mačka je životinja. Bili smo kao pokisli. po pravilu se slaže sa subjektom u rodu. Ko ste vi?. To je glupo. npr. svojstveno i gramatičko i leksičko značenje. Kopulativni glagol služi samo za povezivanje subjekta i predikata (zato se i naziva kopulativnim). Prestali su nas pośećivati/Prestali su da nas pośećuju.Oblicima nepunoznačnoga glagola izriču se gramatička značenja. a leksičko značenje nekom imenskom riječju. prilozi. Petar je bio prvi.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 261 . no je to značenje takve prirode da mu je potrebna dopuna. Koga nazvaste lopovom?. praviti se / napraviti se. biti u mogućnosti. biti u stanju.. npr. vidi se po tome što navedenu rečenicu možemo preoblikovati u rečenicu Komšija boravi u Kotoru. Nijesu u stanju izdržati takvu napetost. Svi ispadamo smiješni. zvati se / nazvati se / nazivati se i sl. ośetiti se / ośećati se. činiti se / učiniti se. glagol morati na sastavnice biti dužan. npr. odnosno s kopulativnim predikatom. Među neprelazne semikopulativne glagole idu postati / postajati. Da je zaista tako. Imenski dio predikata s takvim semikopulativnim glagolima dolazi u nominativu ili u instrumentalu. označiti / označavati. biti obavezan. „boraviti“ ili sl. Komšija je u Kotoru. Ako se glagol biti javlja u rečenicama u kojima ne gubi leksičko značenje (u kojima znači „postojati“. Komšija je prodavac. npr. Oni semikopulativni glagoli koji označavaju pripisivanje čega subjektu neprelazni su. Njega su prikazali poštenim. biti prisiljen. Imenski dio predikata s prelaznim semikopulativnim glagolima uvijek je u instrumentalu. Smatraju ga varalicom. To su glagoli koji označavaju da se što (neki sadržaj) pripisuje subjektu ili objektu. zvati / nazvati / nazivati. U prelazne semikopulativne glagole spadaju smatrati. Nazivao se predśednikom. a oni kojima se označava pripisivanje nečega objektu prelazni. ostati / ostajati. držati. Ośeća se prevarenim. Semikopulativni predikat Semikopulativni predikat čini oblik nekoga od semikopulativnih glagola i imenski dio. a rečenicu s kopulativnim glagolom. npr. npr. nikako ne možemo preoblikovati u rečenicu *Komšija boravi prodavac. Semikopulativni glagoli slični su kopulativnome glagolu biti po tome što povezuju subjekat i imenski dio predikata. glagol htjeti na sastavnice biti voljan. činiti / učiniti i sl. On to nije sposoban da napravi. već je takvo obavještenje potrebno prenijeti imenskim dijelom predikata. ali ne prenose obavještenje o tome što se pripisuje. Polja će ostati pusta.može razložiti na sastavnice biti kadar. Voljni su da plate koliko tražimo. onda nije riječ o kopulativnome glagolu ni o kopulativnome predikatu. Postali su nerazumni. imenovati. proglasiti / proglašavati. ali se i razlikuju od njega po tome što ne gube svoje osnovno leksičko značenje. Dužni ste se odazvati pozivu. *Komšija postoji prodavac ili sl. prikazati / prikazivati. Ne pravi se lud. biti sposoban. izgledati. prozvati / prozivati. biti spreman i sl. Time ćete ovo mjesto učiniti nesigurnim. Semikopulativni glagoli (koji se mogu smatrati i vrstom modalnih glagola) označavaju da se što pripisuje subjektu ili objektu rečenice. ispasti / ispadati.).

npr. npr. koji je uvijek složen. Našli smo ga iscrpljena. Ležala je na plaži otvorenih usta. takav se dio predikata naziva dopunskim predikativom. Rjeđe imenski dopunski predikativ ima oblik imenice. i to u neodređenome vidu. ili s objektom. razlikuju se imenski i glagolski dopunski predikativ.VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT I glagolski i imenski predikati mogu biti višestrukosloženi. npr. Đevojkom je bila ćutljiva. Počeo je ozbiljno da trenira ili Prestali su se optuživati. npr. I imenskom predikatu. S obzirom na to je li taj dio imenski ili glagolski. Nađoše ga u ranama. u instrumentalu (takva je upotreba instrumentala u crnogorskome standardnom jeziku arhaična). odnosno Počela se ośećati prevarenom. može se govoriti i o načinima proširivanja predikata. npr. mogu se dodati modalni ili fazni glagoli. npr. jer se uvodi po predikatu i postaje njegov dio. koji se sastoji od modalnoga ili faznoga glagola i punoznačnoga glagola u infinitivu/konstrukciji da + prezent. Lejla je oprezna. PROŠIRIVANJE PREDIKATA Osim slaganja predikata. npr. o kojem je dosad bilo riječi. Lejla mora biti oprezna. Odlučio je da počne ozbiljno trenirati ili Nijesu mogli prestati da se optužuju. 262 SINTAKSA . npr. koji je kongruentan ili sa subjektom. npr. Takva imenica može biti: ■ ■ ■ ■ kongruentna sa subjektom ili s objektom. npr. Do proširivanja predikata dolazi ili tako što se osnovnome predikatu doda kakav imenski ili glagolski dio (dopunski predikativ) ili tako da se punoznačni glagol u službi predikata raščlani (dekomponuje) na sastavne djelove. npr. Takav dopunski predikativ naziva se atributsko-priloškom odredbom. Dugo se mučila jadnica. Ana je ležala smirena. u obliku besprijedloškoga genitiva koji zahtijeva atribut. i to i kopulativnome. pa i takav predikat može biti višestrukosložen. i semikopulativnome. Proširivanje predikata dopunskim predikativima Kad se predikatu koji ima oblik punoznačnoga glagola doda imenski ili glagolski dio. i to na perifrazni glagol i imenski dio. Naime složenome glagolskom predikatu. Našli su ga bijednika u brvnari. može se dodati još koji modalni ili fazni glagol. u obliku prijedloško-padežnoga izraza. Ośeća se prevarenom. Imenski dopunski predikativ Imenski dopunski predikativ obično ima oblik pridjeva.

Komandant naredi povlačenje. npr. npr.predikat proširen glagolskim dopun. Završavamo pripreme za ljetovanje. Raščlanjeni (dekomponovani) predikat Raščlanjeni predikat vrsta je proširenoga predikata koja nastaje tako što se punoznačni glagol raščlani na perifrazni glagol i imenicu. označava radnju koja prethodi radnji označenoj glagolom u predikatu. Tako su npr. koja je obično glagolska i koja je često i izvedena od punoznačnoga glagola.višestrukosloženi predikat: Odlučio je . Glagolski prilog prošli. označava radnju koja je istovremena s radnjom označenom glagolom u predikatu.. Obično predaje stojeći ili Prolažahu kraj nas pjevušeći.kopulativni predikat: Mi smo samo ćemo odmah posmatrači. Vrati se iz rata kao bogalj. rečenice Još nijesu obavili śetvu pšenice.■ u obliku konstrukcije s rječcom kao. Glagolski prilog sadašnji. jer se tvori od nesvršenih glagola. sumnjati. koji se tvori od svršenih glagola. Privodimo kraju pripreme za ljetovanje. To je glupo . Izražavasmo sumnju u njihove dobre namjere. zapovijediti i pogriješiti u rečenicama Još nijesu posijali pšenicu. završavati.raščlanjeni (dekomponovani) predikat: Obavili su śetvu pšenice prema: Posijali su pšenicu GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 263 . STRUKTURA PREDIKATA Glagolski predikat Imenski predikat .predikat proširen imenskim dopunskim predikativom: Obično predaje skim predikativom: Nađoše ga iscrstojeći pljena .semikopulativni predikat: Vi ste .prosti predikat: Krećemo odmah. Reći . Već si na početku pogriješio.složeni predikat: O svemu se može razgovarati. Počeo je da gradi kuću postali nerazumni. Komandant izdade naređenje o povlačenju ili Već si na početku načinio pogrešku nastale raščlanjivanjem glagola posijati. Još se ośeća prevarenom .višestrukosloženi predikat: Već se da počne ozbiljno trenirati počela ośećati prevarenom . npr. Sumnjasmo u njihove dobre namjere. Posmatrao nas je nalaktivši se. Glagolski dopunski predikativ Glagolski dopunski predikativi mogu imati oblik glagolskoga priloga sadašnjeg (prolazeći) ili glagolskoga priloga prošlog (prošavši).

kao pokretač radnje. npr. Ona nije zdrava) ili srednjemu rodu (npr. Sela će biti pusta). Dijete je njihovo). u broju (i predikat i subjekat su u jednini) i u rodu (i predikat i subjekat su u muškome rodu). prodala je. da je u jednini (npr. Prijedlog je bio odličan. Nije npr. u rečenici Komšija je prodao kuću subjekat komšija slaže s predikatom prodao je u licu (i predikat i subjekat su u trećem licu). Otac mu je učitelj. broju i rodu. kao i naziv „predikat“. preciznije. kao predmet od kojega polazi neka radnja ili kao predmet koji pokreće radnju. Tako se npr. ali je svojstven perfektu (prodao je. Dijete bi se rado igralo i sl. Selo će biti pusto. svojstven je samo nekim složenim glagolskim oblicima. pa onda i glagolski pridjevi koji su u sastavu složenih glagolskih oblika kao što su perfekat ili potencijal. prodala bi. ali slaganje predikata i subjekta u rodu nije nešto što se podrazumijeva jer rod nije svojstven glagolskim oblicima ili. Već se iz toga vidi da se subjekat shvatao kao svojevrsna podloga govorenja. pridjevi. ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA Kao član rečenične strukture subjekat je zavisan od predikata. imperativu (prodaj) ni futuru (prodaće). imaju obavezno svi pridjevi. Slaganje predikata i subjekta u licu i broju sasvim je očekivano jer su te kategorije svojstvene svakome ličnom glagolskom obliku u poziciji predikata. gramatička svojstva toga rečeničnog člana jesu rod i broj. prodalo bi). no oblike roda. Osim pomenutih složenih glagolskih oblika u službi predikata oznaku roda imaju i imenski djelovi predikata: ■ ■ ■ imenice. GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA Budući da službu subjekta imaju prije svega imenske riječi. ženskome (npr. Komšija je prodao kuću). kao oznaka za ono o čemu je riječ u rečenici. Mikrofon je vaš. npr. Ana nije došla. Baš si dijete. dolazi iz latinskoga jezika (od riječi subiectum. zamjenice. mociju). Knjiga nije moja.SUBJEKAT Naziv „subjekat“. i to oblike svih triju rodova (tzv. „što je podmetnuto pod nešto drugo“). U tim oblicima međutim rod nije ni glagolska ni predikatska osobitost. npr. 264 SINTAKSA . Ana mi je prijateljica. svojstven prezentu (prodaje). prodalo je) i potencijalu (prodao bi. što se vidi i po tome da se subjekat i predikat slažu u licu. Marko se jutros javio. npr. koja znači „ono što leži pod čim“. Ona nije normalna. Selo će biti pusto) ili u množini (npr. a to znači da je subjekat u muškome (npr. Dijete je njihovo.

„opredmećuju“ se (tj. npr. dobijaju svojstva koja su inače karakteristična za imenice) riječi i oblici kojima nije svojstvena ni gramatička ni leksička predmetnost. jer one označavaju (gramatičku) predmetnost. prirodno je da se u službi subjekta javljaju prije svega imenice. Danas je prilog. Komšijom je instrumental. pa čak i bilo koji oblik riječi.. stari umjesto stari ljudi. ovo „ispred“. Trojica nedostaju. ti oblici imaju oznaku srednjega roda. stari. npr. Nešto se mora preduzeti. Biti oprezan nije uvijek pametno. Ah je uzvik. brojevi (brojevne imenice. Prodajem je oblik prezenta itd. npr. Sedam dana nije malo. Međutim službu subjekta mogu vršiti i druge imenske riječi: ■ ■ ■ zamjenice. Neki od najboljih nijesu se pojavili na startu i sl. brojem i padežom. one po pravilu zastupaju cijele atributske sintagme. Mnogo ljudi je došlo. taj stoji umjesto taj tip.) Prema tome ako riječ u službi subjekta nema roda.SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI Budući da se subjekat po značenju može odrediti kao predmet o kojem je riječ ili kao pokretač radnje označene predikatom. Samo će prvi postati slavan. Mnogo ljudi je došlo. sintaksički. npr. a predikata složeni glagolski oblici kojima je svojstven rod. npr. Sit gladnome ne vjeruje. dakle onim gramatičkim kategorijama koje su svojstvene i subjektu. tj. Mrtvi ne govore. ovo „ah“. Ako je veznik. zbirni brojevi i brojevni pridjevi). koja se izražava rodom. mrtvi. poimeničeni pridjevi. (Kad su u službi subjekta pridjevske riječi (taj. Misliti znači postojati. To nećemo više trpjeti. npr. SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA Kad službu subjekta vrše riječi koje nijesu promjenljive po rodu. Pobjeglo je petoro. taj predikat imaće oznaku srednjega roda. npr. Stari su iskusniji. ovo „ako“. Ispred je prijedlog. npr. U posebnim okolnostima u službi subjekta može se pojaviti bilo koja riječ. infinitiv. Ti si na redu. (Od toga se odstupa samo onda kad se uz takve riječi pretpostavljaju imenice u muškome rodu. U takvim slučajevima preko službe subjekta. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 265 . prvi). Što se događa?. prvi umjesto prvi takmičar i sl.) Osim toga u službi subjekta mogu biti: ■ ■ neki vezani spojevi riječi. Tako će biti i u drugim slučajevima u kojima su u službi subjekta riječi bez roda. ovaj „ako“ ili ovaj „ah“ – kad se pretpostavlja ovaj veznik „ako“ ili ovaj uzvik „ah“. ovo „danas“. sit. a predikat ima oblik koji je promjenljiv po rodu. Taj nije normalan. npr. npr.

a izlišan je vrlo često. ne dolazi u obzir *Mnogo ljudi su došli iako na značenje množine upućuje i prilog mnogo i oblik genitiva množine ljúdī. S tim u vezi treba posebno napomenuti da se isti glagoli često mogu upotrebljavati i u ličnim i u bezličnim oblicima. ali se. npr. mnogo. REČENICE BEZ SUBJEKTA Subjekat se u crnogorskome standardnom jeziku uglavnom izostavlja kad je izlišan. za subjekat. Spava mu se i sl. SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI Nešto slično može se reći i za riječi koje nijesu promjenljive. 266 SINTAKSA . No što se tiče kongruentnosti s predikatom. npr. Množinska kongruentnost ne dolazi u obzir ni onda kad je značenjski izvjesno da je riječ o većem broju predmeta označenih riječju ili riječima koje su u službi subjekta. Tako su strukturirane sve one rečenice u kojima su u službi predikata bezlični glagolski oblici. ispred. da se subjekat nađe i u vokativu. ako. pogotovo u prvome i drugome licu. Recite (vi) kako je bilo. Ima međutim i rečenica u kojima subjekta ne samo da nema no ga ne može ni biti. ne želi. Naime sve ono što se mijenja po padežima. ali je razlika očita ako te rečenice preoblikujemo tako da predikat bude u perfektu. Śutra (ja) dolazim. Tako npr. Što (ti) činiš danas?. ako. To se događa ili zato što takva predmeta uopšte nema ili zato što je nepoznat ili zato što se. danas. iz metričkih razloga. Nadamo se (mi) boljemu. a u službi je subjekta dobija oznaku nominativa. u toj službi mogu naći riječi i oblici koji se ne mijenjaju ni po padežima (npr. Knjigu piše kneže Vujadine. tj. kao što je rečeno. Tako npr. npr. one se ponašaju kao riječi u jednini. pa se i one na neki način „nominativiziraju“ (što znači da bi bile u nominativu kad bi ga imale).). ispred. misliti i sl. tj. npr.) nemaju ni broja. za riječi ili oblike koji nemaju padeža. Takvi predikati isključuju mogućnost uvođenja oznake za predmet o kojem je riječ. Štoviše. a bezlični oblik dobija oznaku srednjega roda. Osim toga već je bilo riječi o tome da se katkad događa. ima slučajeva da između jedne i druge upotrebe uopšte nema formalne razlike. i u rečenici Danas duva vjetar i u rečenici Danas duva formalno je isti glagolski oblik (3.SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA Nepromjenljive riječi u službi subjekta (npr. lice prezenta duva). Sniježi. u usmenome narodnom pjesništvu. odnosno „ne smije“ imenovati. iz bilo kojih razloga. Tada naime lični glagolski oblik dobija oznaku muškoga roda (Danas je duvao vjetar). misliti i sl. Danas je duvalo.

I one s predikatom mogu biti kongruentne ili po smislu. npr. a leksički imenicama muškoga roda (označavaju osobe muškoga pola). npr. Traži te onaj tvrdica/Traži te ona tvrdica. označavaju osobe i muškoga i ženskoga pola). Takve imenice imaju različitu kongruentnost u jednini i u množini. vi). rodu i broju. Sličnih kolebanja u kongruentnosti po rodu ima i onda kad se u službi subjekta nađu imenice srednjega roda sa sufiksom -l(o) tipa piskaralo. ako je predikat u trećem licu. vojvoda. tvrdica. subjekat može imati oblik lične zamjenice trećega lica (on. npr. npr. One su u jednini kongruentne s predikatom bilo muškoga bilo ženskoga roda (što može zavisiti i od toga označavaju li se tim imenicama osobe muškoga ili osobe ženskoga pola). Varalica je opet došao/Varalica je opet došla. one. ali su leksički i muškoga i ženskoga roda (tj. koje označavaju u prvome redu osobe muškoga pola. Piskaralo se opet javilo).. često dolazi do kolebanja koja imaju izvorište u činjenici da se kongruentnost može temeljiti na podudaranju po obliku (gramatička kongruentnost) ili na podudaranju po smislu (semantička ili leksička kongruentnost). Piskaralo se opet javio).. Traže te one tvrdice. posebnim pravilima. njuškalo. ono. Kad je riječ o rodu i broju. npr. ili po gramatičkim svojstvima. npr. a to znači da predikat može biti muškoga roda (npr. pismonoša i sl. Zato se kongruentnost subjekta i predikata po rodu i broju uređuje. ona. varalica. brundalo i sl. subjekat je s predikatom kongruentan u licu. skitnica i sl. a to znači da je predikat srednjega roda (npr. subjekat ima oblik lične zamjenice prvoga ili drugoga lica (ja. zanovijetalo. KONGRUENTNOST PO RODU U kongruentnosti po rodu kolebaju se ponajprije imenice tipa kolega. oni. Ako je predikat u prvome ili u drugome licu. U množini je predikat po pravilu samo srednjega roda. pristalica. ona) ili može biti u nominativu imenske riječi. Kolega se nije javio (ne dolazi u obzir *Kolega se nije javila). ti. mi. sluga. a u množini se primarno slažu s predikatom ženskoga roda. osobito s normativnoga stanovišta. U množini su takve imenice kongruentne s predikatima u ženskome rodu.KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA Kao što je već rečeno. Kolege se nijesu javile. koje gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda (imaju u nominativu jednine nastavak -a kao što ga imaju imenice ženskoga roda tipa žen-a). trčkaralo. kukavica. Piskarala su se opet javila. U jednini su kongruentne s predikatom muškoga roda. Varalice su opet došle. Nešto se drugačije u poziciji subjekta ponašaju imenice koje su takođe po obliku ženskoga roda. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 267 .

KONGRUENTNOST PO BROJU Sličnim razlozima uslovljena su i kolebanja u kongruentnosti po broju.. npr. Nije bitno drugačije ni onda kad se u službi subjekta nađu vezani spojevi riječi sastavljeni od promjenljivih glavnih brojeva i imenica muškoga ili srednjega roda tipa dva prijatelja. Ona najviše dolaze do izražaja onda kad su u službi subjekta zbirne imenice. Razlika između brojive i zbirne množine najvidljivija je kod onih imenica koje imaju i brojivu i zbirnu množinu. kao jedna cjelina. npr. ženi. koje su po obliku imenice srednjega roda u jednini. đeci. Zbirne imenice đeca. Obojica su se javila. Zbirne imenice tipa lišće. Zbirne imenice tipa paščad. trojica. kolektivna. braća. paščad. Brojevne imenice tipa dvoje. Dva prijatelja nijesu mogla dalje. pojedinačna množina) prema lišće (zbirna. npr. granje. gospoda i vlastela. dvanaestoro i sl. npr. šestorica i sl.). npr. troje i brojevne imenice tipa petoro. npr. u službi subjekta kongruentne su s predikatom srednjega roda u jednini. Četiri su sela spaljena. a po značenju u množini. čeljad i sl. Perje je svuda lećelo. – kao žena. zbirna. obojica. i to zato što zbirne imenice nemaju zapravo ni obilježja jednine ni obilježja množine.. lišće i sl. tri čovjeka ili četiri sela. Zbirna množina dakle pretpostavlja više predmeta. ponašaju se kao imenice srednjega roda u množini. cvijeće. drugačije rečeno. 268 SINTAKSA . momčad.. Zato se i kongruentnost subjekta i predikata s obzirom na broj kod takvih imenica uređuje posebnim pravilima. sedmoro.. ali se oni predočavaju (konceptualiziraju) kao jedan skup. braća. tj. žene. koja nije pojedinačna. listovi (brojiva. npr. nego nebrojiva. đece. slažu se s predikatom kao da je riječ o imenicama srednjega roda u množini. Gospoda su umišljena (imenica đeca kongruentna je dakle s predikatom kao što bi bila kongruentna imenica sela – upor.. I oni se naime prema predikatu ponašaju kao da su imenice srednjega roda u množini. nebrojiva množina). Dvoje je nekud odlutalo. Sela su nemirna). Slično se ponašaju i brojevne imenice tipa dvojica. trnje. unučad. nego su rezultat svojevrsne neutralizacije suprotnosti po broju ili. perje i sl. Došla su im unučad. kongruentne su s predikatom koji je takođe srednjega roda u jednini. imaju semantičku kongruentnost.. one su po obliku u jednini. koje se mijenjaju kao imenice ženskoga roda u jednini (đeca. Petoro je nestalo. oba grada. Lišće je opalo. oboje. telad. i to u posebnome tipu množine. brojiva. npr.. Đeca su nemirna.

Zaboravljene su doline i brda. Marko i Ivan dolaze śutra. Tako u rečenici Prodavši kuću. pa se javljaju kolebanja. Tih pravila ima šest. 3. Pod njim se naime može podrazumijevati i predmet koji ne mora biti član rečenične strukture. 2. Subjekti ženskoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. Sunce i ljeto još nijesu stigli (ne dolazi u obzir *Sunce i ljeto još nijesu stigla). Ana i njezina prijateljica otišle su na ples. a ostala dva na subjekte u množini: 1. Uza subjekte različita roda u množini predikat je onoga roda kojega je bliži (ili najbliži. Opušćela su sela i polja. Komšija i Ana otišli su ranije. Subjekti istoga roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini. Riječ je o članu rečenične strukture koji „stoji nasuprot subjektu“ i označava u toj strukturi tzv. 4. Srušeni su gradovi i sela. Subjekti različita roda slažu se s predikatom muškoga roda u množini. Onđe su bile majke i šćeri. jezera i izvori. a pod objektom predmet koji biva zahvaćen glagolskom radnjom. OBJEKAT I naziv „objekat“ potiče iz latinskoga jezika (od riječi obiectum. Naziv „dopuna“ ima nešto šire značenje. npr. Vo i tele mirno su pasli. izvori i rijeke. Majka i dijete dobro su se ośećali. U takvim slučajevima važe posebna pravila o kongruentnosti subjekata s predikatom. npr. Prva četiri odnose se na subjekte u jednini. koji nema službu predikata. „što je izloženo“. Zaboravljena su brda i doline. „što je stavljeno nasuprot postavljenome. Srušena su sela i gradovi. Presušila su jezera. 6. predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši. jezera i rijeke. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 269 . jer subjekti mogu biti različita roda i broja. 5. npr. ako ih je više od dva) subjekat. nasuprot čemu drugome“). npr. Presušile su rijeke. Subjekti srednjega roda slažu se (i to isključivo!) s predikatom muškoga roda u množini. Presušili su izvori.KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM Složene rečenice ili niz rečenica s različitim subjektima često se ostvaruju i kao jedna rečenica s više subjekata. drugi predmet. Komšija i njegov sin otputovali su jutros rano. Pritom se pod prvim predmetom podrazumijeva subjekat kao predmet o kojem je u rečenici riječ. Subjekti muškoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. komšija je preselio u stan oblik kuću dopuna je glagolskome prilogu prošlom (prodavši). npr. Sastali su se đaci i profesori. npr. npr. koja znači „ono što je pred čime“.

upor. redovno je zamjenljiv akuzativom. GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA U rečeničnu strukturu objekat se uvrštava po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola u predikatu i povezuje se s predikatom jakom rekcijom. Dioni genitiv umjesto akuzativa može se upotrijebiti kad nije riječ o cjelovitom predmetu. neispustivi članovi rečenične strukture. brati i popravljati. Ne gledao dana! U svim navedenim primjerima (i s dionim i sa slovenskim genitivom) genitivi su zamjenljivi akuzativima (u istome ili sličnome značenju). Imate li vodu?. Tako je u rečenici Komšija je prodao kuću akuzativ kuću predodređen glagolom prodati. Naime katkad pravi objekat može biti i u genitivu. nego materije. nego o dijelu predmeta.Isto tako dopunom se smatra i zavisna sastavnica (tagmem) dopunskih spojeva riječi koji su rezultat rekcije. Bez njega su naime takve rečenice nedovoljno informativne. dakle oni koji predodređuju takav objekat u akuzativu. npr. npr. npr. Osim toga dopunom se mogu smatrati i neki elementi rečenične strukture koji ne označavaju predmet uključen u radnju. DIREKTNI) OBJEKAT Kao što pokazuju navedeni primjeri s glagolima prodavati. što ponajprije važi za gradivne imenice. a i u onim slučajevima kad nije u akuzativu. Prelazni glagoli naime obično označavaju uopštene (apstraktne) radnje. Komšija prodaje. Misli se posebno na tzv. pa je bez predmeta koji je uključen u radnju i sama radnja nedovoljno konkretna. Kupila je cukra. PRAVI (BLIŽI. Ne ośeća nikakav miris. Takvi glagoli. a objekti uz takve glagole pravim ili bližim (direktnim) objektima. priloške dopune kakve susrijećemo u rečenicama tipa Komšija stanuje na kraju grada. Ne ośeća nikakva mirisa. Kupila je cukar. i to u dionome ili u slovenskome genitivu. Imate li vode? Slovenski genitiv dolazi kao pravi objekat umjesto akuzativa u odričnim rečenicama. Zato su pravi objekti često i obavezni. Ne gledao dan! 270 SINTAKSA . no okolnosti u kojima se događa radnja predikata. pravi objekat načelno je u akuzativu. To znači da je oblik objekta (padež) predodređen samim glagolom. Dodajte mi hljeb. Obućar popravlja. Dodajte mi hljeba. nazivaju se prelaznim glagolima. Đeca beru. Objekti toga tipa u načelu označavaju predmete koji su direktno uključeni u glagolsku radnju i bez kojih često nema ni same radnje. To je razlog što rečenice tipa Komšija prodaje kuću. tj. imenice koje i ne označavaju pojedinačne predmete. Đeca beru jabuke. Obućar popravlja cipele ne mogu biti bez objekta.

S druge strane. Zahvaljujemo svim dobročiniteljima. bez kojega te radnje nema.. ili bar ne moraju biti. radnja prelaznoga glagola prodavati nezamisliva je bez onoga što se prodaje. uz navedene glagole tipa prodavati. pa je odabrani objekat manje i informativan (a što je manje informativan. Tako u navedenome primjeru Zahvaljujemo svim dobročiniteljima nepravi objekat (svim dobročiniteljima) ne označava predmete (u ovome slučaju osobe) koji su direktno uključeni u radnju glagola zahvaljivati.) NEPRAVI (DALJI. a u samu radnju neprelaznoga glagola zahvaljivati nijesu. u vezi s kojima se vrši. mogu se međusobno razlikovati po stepenu obaveznosti. onda je ona u prvome redu vezana za kategoriju određenosti. obrnuto. a u drugome se može podrazumijevati da je riječ o određenome parčetu hljeba koje se nalazi na stolu pred učesnicima govornoga čina. gotovo je svediv na jedan (na „pjesmu“ i „zemlju“). I nepravi objekat označava predmet zahvaćen glagolskom radnjom. uz glagole tipa pjevati ili kopati objekta uopšte ne mora biti. a rečenici Dodajte mi hljeb određenost. i bliži i dalji. brati i popravljati izbor mogućih objekata vrlo širok (npr. STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA Objekti. Pritom važi opšte pravilo: pojava objekta obaveznija je što je značenje glagola uopštenije (apstraktnije) i. pa je informacija o takvu objektu često izlišna (redundantna). Pjeva već tri godine ili Pjeva po barovima. brati jabuke/šljive/orahe/cvijeće/koštanje i sl. no predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši. direktno uključeni oni kojima se zahvaljuje. ali i o kontekstu ili situaciji u kojima se odvija radnja.). U prvome slučaju riječ je o dijelu materije.. kojima se ona namjenjuje. ili prijedloški. koji mogu biti besprijedloški. manje je i obavezan). Tako je npr. koji učestvuju u samoj radnji ili mijenjaju njezinu prirodu. npr. pa je i pojava objekta informativnija. npr. npr. odnosno Kopa prije podne ili Kopa u bašti. pa npr. Drugim riječima. Uz glagole konkretnijega značenja izbor objekata po pravilu je sasvim ograničen ili čak svediv na jedan. popravljati cipele/televizor/kuću/mašinu/bicikl/kućne aparate/tekst i sl. rečenici Dodajte mi hljeba može biti svojstvena neodređenost. To se događa zato što je uz glagole uopštenijega značenja izbor različitih objekata širi. Štoviše. ali to ne mora biti predmet na kojem se vrši glagolska radnja. INDIREKTNI) OBJEKAT Nepravi objekat stoji u ostalim kosim padežima (uključujući i akuzativ). jer je izbor mogućih objekata uži. Uživa u brzoj vožnji. koji je zavisan najviše od prirode radnje koja se označava glagolom. nego predmete na koje se radnja odnosi. pa je na neki način već unaprijed sadržan u samome glagolu. prodavati kuću/voće/povrće/knjige/građevinski materijal/ maglu i sl.(Kad se izboru akuzativa ili genitiva u takvim konstrukcijama pridružuje razlika u značenju. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 271 . pojava objekta manje je obavezna što je značenje glagola konkretnije.

onda je objekat neizostavljiv (odgovor će biti: Ana je pisala molbu. glagoli se mogu razlikovati i po značenju. a onoga . putovati. u kojima je informativno središte usmjereno na okolnosti (mjesto ili vrijeme) u kojima se odvijala radnja. mirovati. Glagoli stanja označavaju radnje bez aktivnosti vršioca.što bi bilo iđeno“ nema niti može biti. śeđeti. koračati. a kod glagola sa značenjem kretanja aktivnost se svodi na kretanje vršioca. profesionalno) pisanjem“ ili „biti pisac“. pa u odgovorima takođe neće biti objekta. 272 SINTAKSA . npr. a u drugome će imati konkretno značenje. OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA Na nivou iskaza pojava ili izostanak objekta mogu biti uslovljeni i kontekstom. pa onda i bez predmeta koji bi bio uključen u aktivnost. izostanak objekta glagolu često daje kvalitativno značenje..što bi bilo ležano“ ili onoga . glagoli ležati. Ako je međutim riječ o odgovoru na pitanje Ko je pisao molbu?. a radnja glagola ležati ili koračati isključuje predmet koji bi bio dio radnje.. iskaz Ana je pisala molbu odgovor na pitanje Što je Ana pisala?. tj. a ne na predmet radnje. To pogotovo važi za eventualne odgovore na pitanja Kad je Ana pisala molbu?. što znači da ima i rečenica u kojima objekta nema niti ga može biti.. objekat može biti izlišan (odgovor može biti Ana je pisala ili samo Ana). Pisala je molbu ili samo Molbu). Đe je Ana pisala molbu? i sl. npr. To znači da mogu biti u vezi s informativnom strukturom iskaza. U prvome slučaju taj će glagol značiti „baviti se (npr.. za koje u načelu nije potreban nikakav predmet. „obraćati se nekome pismeno“. Prodavati i popravljati nije dakle ni zamislivo bez onoga što se prodaje ili popravlja. stajati.OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA S obzirom na to dolaze li s objektom ili bez njega. značenje glagola pisati u rečenici On piše razlikovati (ili će se bar moći razlikovati) od značenja istoga glagola u rečenici On piše molbu. Tako npr. Takvi su npr. Ako je npr. ići. Takvi su svi oni glagoli koji označavaju radnje što se ne odvijaju na predmetu ni u vezi s predmetom. značenje koje vršioca radnje kvalifikuje (ili ne kvalifikuje) za vršenje te radnje. Pisala je prošle neđelje ili Pisala je u sekretarijatu. Prema tome radnja glagola kao što su prodavati ili popravljati nije ni zamisliva bez predmeta koji bi se prodavali ili popravljali. odnosno stvarnom govornom situacijom. Tako će se npr. REČENICE BEZ OBJEKTA Veliki broj glagola uopšte ne otvara mjesto objektu. To su prije svega glagoli stanja i glagoli koji znače kretanje. lutati i sl. „biti novinar“ i sl.

1zdala je sobu (A) dvjema studentkinjama (D). Odnosi se prema njoj pokroviteljski. u instrumentalu. Tada je obično jedan objekat pravi. To vas nijesam pitao ili Nešto bih te molio katkad se opisuju kao rečenice s dvama pravim objektima. Vesele se čestitkama. Oslobodite se nepotrebnih stvari. Nešto sam te pitao. Poslužili su nas (A) njeguškim sirom (I). osim lokativa koji ne može ni dolaziti bez prijedloga). u akuzativu: Komšija prodaje kuću. Budući da je riječ o objektima različita tipa. Uhvatili su ih (A) u krađi (L). u dativu. npr. Učio nas (A) je matematiku (A). npr. npr. Nijesmo ni sanjali o takvome uspjehu. Takvi objekti nazivaju se prijedloškima. Što mu se dogodilo?. Objekti mogu imati i oblike prijedloško-padežnih izraza. Oni mogu biti: ■ ■ ■ ■ ■ u genitivu. Zaprijetili su mu zatvorom. npr. npr. npr. npr. Mogu dakle biti: ■ ■ ■ ■ u genitivu. u lokativu. a nepravi može biti: ■ ■ ■ ■ ■ u genitivu. u dativu. u lokativu. u rečenici se može pojaviti i više objekata. u instrumentalu. a drugi nepravi. u akuzativu.OBLICI OBJEKTA Po obliku objekti mogu biti u svim kosim padežima bez prijedloga (naravno. REČENICE S VIŠE OBJEKATA Kako radnje označene glagolima mogu uključivati i više predmeta. npr. Najeo se bunike. Odustao je od kandidature. Ljude (A) je teško osloboditi straha (G). Pravi objekat uvijek je u akuzativu. Ne razumijem se u klasičnu muziku. npr. Rado pomaže svima. Sliježe ramenima. Komšija se odrekao kuće. (Rečenice tipa Učio nas je matematiku. Ne šćedoše sarađivati s nama. npr. u instrumentalu: Trguju svačim. npr. npr. u akuzativu (kao i pravi objekat). Đeca beru jabuke. u dativu. objekte matematiku. to i nešto opravdanije je opisivati kao neprave jer bi se inače moralo pretpostaviti da ima pravih objekata različita tipa (što GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 273 .

npr. u dativu i prijedloškom akuzativu. npr. To znači da se ona načelno može uvrstiti u rečeničnu strukturu bez obzira na glagol koji se javlja u službi predikata. Otputovala je prošle neđelje. odnosno različite okolnosti događanja o kojima se saopštava rečenicom. jer se umjesto Učim matematiku ne može nikako reći *Učim matematici niti se umjesto Uči nas ikako može reći *Uči nama. Zahvalite im (D) za brigu (A). potvrđuje i činjenica da glagol učiti npr. i uz neprelazne glagole. dobro ju je odrediti s obzirom na ono po čemu se razlikuje od objekta. Učim matematiku. po njegovim leksičko-gramatičkim svojstvima. ima različite prave objekte s obzirom na to znači li „sticati znanje“. i uz glagole sa značenjem kretanja. Bilo bi dakle: Uči nas (pravi objekat) matematiku (nepravi objekat). Uči nas. npr. hoće li priloška odredba biti uvrštena u rečeničnu strukturu ili neće. Treba razgovarati s partnerima (I) o svim tim pitanjima (L) itd. upor. pa i bez obzira na to sadrži li rečenica uopšte glagol ili ne sadrži. u prijedloškom instrumentalu i lokativu. Drugim riječima. zavisi prije svega od sadržaja rečenice. Zaprijetili su im (D) otkazom (I). u dativu i lokativu. „poučavati“. Prošle neđelje je 274 SINTAKSA . koji mogu biti: ■ ■ ■ ■ u dativu i instrumentalu. i uz glagole stanja. dativom. npr. PRILOŠKA ODREDBA Priloška odredba (adverbijal) neobavezni je (fakultativni) član rečenične strukture kojem mjesto u rečenici otvara predikat i kojim se označavaju različite okolnosti u kojima se vrši radnja glagola u službi predikata. to i nešto moguće je zamijeniti i kakvim drugim oblikom. npr. npr. Učio nas je matematici. Samo su nam (D) smetali u poslu (L). npr.bi bilo metodološki problematično). Zato priloška odredba može dolaziti i uz prelazne glagole u službi predikata. PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT Između priloške odredbe i objekta ima više razlika: Objekat se u rečenicu uvrštava po glagolu koji je u službi predikata. npr. te da nepravi objekat u akuzativu taj glagol ima samo u drugome značenju. npr. Osim toga objekte tipa matematiku. što inače ne važi za pravi objekat. npr. Da je tako.) Uz neke (neprelazne) glagole mogu se naći i po dva različita neprava objekta. Rastali su se prošle neđelje. a priloška odredba po predikatu. ili znači „činiti da neko drugi stiče znanje“. Budući da je priloška odredba u sličnom odnosu s predikatom kao i objekat. Komšija je prodao kuću prošle neđelje. npr.

jer se u rečeničnu strukturu uvodi po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola. a da ne prekidamo i sl. *Pišemo pismima. Tako npr. naprotiv. No umjesto Pišemo kod kuće ili Pišemo bez prekida možemo reći Pišemo doma. Prošle neđelje stalno magla. prebivati. npr. jer se u rečeničnu strukturu uvodi po glagolu. odnosno ne mora biti. Pišemo. npr. a priloška odredba načelno neobavezan (fakultativan) član. Rečeno ipak ne znači da je objekat uvijek obavezan niti da je priloška odredba uvijek neobavezna. Ni priloška odredba nije uvijek neobavezna. Zato se ono što je rečeno objektom ne može reći drugačije. upor. *Pišemo oko pisama. Priloška odredba. Pišemo uredno. reći i na drugi način. Druga razlika između objekta i priloške odredbe jeste direktna posljedica prve.spavao kod prijatelja. može se ispuštiti. razlike s obzirom na prirodu same radnje. a da rečenica bude i dalje informativno potpuna. Tako prilošku odredbu na kraju ulice u rečenici Komšija je stanovao na kraju ulice ne možemo izostaviti. Komšija je stanovao. Ono pak što je rečeno priloškom odredbom može se prepričati (parafrazirati). a priloškoj odredbi nije. živjeti. postaje i sastavni dio radnje koju taj glagol označava (npr. a da rečenica i dalje bude informativno potpuna. upor. Četvrta razlika između objekta i priloške odredbe sastoji se u tome što je objekat načelno obavezan član rečenične strukture. nego je manje ili više spoljna okolnost u kojoj se vrši radnja. Pišemo po podne. unaprijed određen oblik. Nasuprot tome priloška odredba ne postaje sastavni dio same radnje. Naime. Osim uticaja na obaveznost ili neoGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 275 . kao što je rečeno pri razmatranju stepena obaveznosti objekta. ali i u iskazima u kojima se uopšte ne javljaju glagolski oblici. Pišemo u (svojoj) kući. Pišemo ne prekidajući. Tako se npr. Komšija je prošle neđelje prodao. boraviti. ima i objekata koji nijesu obavezni. Pišemo kod kuće. upor. koji inače zahtijeva pravi objekat u akuzativu. onda je i priloška odredba obavezna. što zavisi od konkretnosti ili uopštenosti radnje koja se označava glagolom. Objektu je naime. Tako se umjesto Pišemo pisma ne može reći npr. u rečenici Pjeva već tri godine uopšte nema objekta. Komšija je prodao kuću. *Pišemo po pismima i sl. popravljati cipele i popravljati tekst dvije su sasvim različite radnje). u rečenici Komšija je prošle neđelje prodao kuću ne može ispuštiti objekat. uprkos tome što je u poziciji predikata prelazni glagol. I treća je razlika između objekta i priloške odredbe u direktnoj vezi s prvom razlikom. između rečenica Pišemo u školi. Pišemo neprekidno. Pišemo ujutro. Pišemo bez prekida nema. stanovati. Tako npr. Kad su u službi predikata glagoli koji označavaju provođenje određenoga vremena (obično dužega) na kakvu mjestu. Naime objekat. Takvi primjeri ipak pokazuju da priroda i status priloške odredbe mogu biti zavisni i od prirode glagola koji su u službi predikata.

Zašli su za kuću. a u drugome kao priloška odredba. uz glagole kretanja u službi priloških odredaba koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima u ili na dolaziti imenske riječi u akuzativu. nije kupac kuće. U drugome slučaju brat nije predmet. nad. drugim riječima. Izišli smo pred školu. posebno vezanih za konstrukcije s instrumentalom. da uključuje i jedno i drugo). Ima i slučajeva. Tako se npr. Stavi knjigu pod klupu.. sredstvo. Bili smo u šumi ili Stajali su na ulici. *Izgubili su cijelog ljeta. vidi se po tome što se objekti ne mogu parafrazirati (ne može se reći npr. pod i među uz glagole sa značenjem kretanja dolaziće oblici akuzativa. a priloške odredbe mogu. Otiđite među ljude. npr. Kupali su se tokom cijeloga ljeta ili Otputovala je u društvu koleginica. Ako je naime bratu objekat (tj.baveznost izbor glagola za službu predikata može u nekim slučajevima uticati i na izbor oblika priloške odredbe. ali i kao priloška odredba (u tome slučaju rečenica bi odgovarala na pitanje Kako je 276 SINTAKSA . Isti oblik ili isti spoj riječi može u jednome tipu rečenice služiti kao objekat. npr. Stajali su za kućom. đe se u istoj rečenici oblik ili spoj riječi može interpretirati i kao objekat i kao priloška odredba (tj. kupac kuće. Da je zaista tako.). u rečenici Postigao je to velikom borbenošću rečenični član velikom borbenošću mogao interpretirati i kao objekat (u tome slučaju rečenica bi bila odgovor na pitanje Čime je to postigao? – velika borbenost bila bi. on je „predmet uključen u prodaju“. Idemo u šumu ili Izašli su na ulicu. u njegovo ime. *Sastala se u pratnji koleginica i sl. onda se ne može reći Komšija je prodao kuću za brata ili umjesto brata ili u bratovo ime i sl. što takođe zavisi u prvome redu od prirode glagola u službi predikata. Često boravi među ljudima. Slično tome u priloškim odredbama koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima za. a upravo su takve parafraze moguće ako je oblik bratu priloška odredba. Tako će npr. Kupali su se cijeloga ljeta. To će takođe potvrditi (ne)mogućnost parafraze. ali i tako da bude priloška odredba. tj. u rečenicama Izgubili su cijelo ljeto (na pripreme) ili Sastala se s koleginicama djelovi cijelo ljeto i s koleginicama biti u službi objekata. rečenica Komšija je prodao kuću bratu može interpretirati i tako da oblik bratu bude objekat. Knjige su se nalazile pod klupom. a u rečenicama Kupali su se cijelo ljeto ili Otputovala je s koleginicama u službi priloške odredbe. a uz glagole stanja oblici instrumentala. Tako bi se npr. ako je komšijin brat kupac). U prvome slučaju brat je uključen u samu radnju prodaje. npr. npr. vlasnik kuće. Odmarali su se pred školom. dakle predmet radnje glagola postići). Otputovala je u pratnji koleginica i sl. npr. no je npr. U vezi s odnosom između objekta i priloške odredbe katkad se može govoriti i o dvoznačnosti. a s glagolima stanja u lokativu. Tako će npr. *Izgubili su tokom cijelog ljeta ili *Sastala se u društvu koleginica. a komšija prodaje kuću (nekome trećem) umjesto njega. pred. Stalno śedi nad knjigom. Nagnuo se nad knjigu.

Trči preko igrališta. koji označavaju prostor u blizini sagovornika. Otišli su kući. Vani pada kiša. vremena i načina. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 277 . Postigao je to teško ili lako ili sl. ■ ■ 2. Ovuda su prošli. Ostali zamjenički prilozi u službi priloških odredaba mjesta označavaju neodređen prostor i nazivaju se neodređenim zamjeničkim prilozima. U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i drugi prilozi. odnosno prema učesnicima govornoga čina. npr. Dođite ovamo. koji označavaju prostor udaljen i od govornika i od sagovornika. Mogu ga označavati tako da uspostavljaju odnos prema kategoriji lica. Škola je blizu. Odonud mnogi dolaze. Donde vodi putljaga. Gore je rjeđi vazduh. npr. posljedice. Nijesmo ni prošli onuda. Nigđe ga nema. Svuda ima čudaka. Srio sam ga na stanici. Tamo više ne zalaze. namjere. Treba skrenuti ulijevo. VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA Među priloškim odredbama najčešće su priloške odredbe mjesta. Prostor se može označavati mjesnim prilozima te padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. Odande svi počinju. uslova. Svukud ima rastinja. Negđe sam ga već vidio. Tuda se ne ide. npr. Onamo više ne lete. upor. Dugo smo šetali ulicama. npr.postigao? – bila bi dakle riječ o okolnosti u kojoj se odvija radnja glagola postići. Priloška odredba mjesta Priloškom odredbom mjesta označava se prostor na kojem se ili u vezi s kojim se odvija radnja označena predikatom. Dotle još ne dođosmo. Svugđe smo ih tražili. npr. dopuštanja. Nazad se više ne može. Vozimo kroz maglu. Nikud se ne može. Onđe će se sve odvijati. društva. Oni mogu označavati prostor na dva načina: 1. S obzirom na to prema kojem se licu uspostavlja odnos razlikuju se mjesni prilozi: ■ koji označavaju prostor u blizini govornika. Tu se ne može razgovarati. U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i brojni padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. Dolazili su dovde. Otud se niko ne javlja. o načinu vršenja te radnje. Odavde se ništa ne vidi. Otišao je nekud. količine. Krenuli su odatle.). Ovđe nema mjesta. Śede pod orahom. a rjeđe ostale – priloške odredbe uzroka. Među prilozima u službi priloških odredaba mjesta osobito su česti zamjenički prilozi. npr.

Jutros sam zakasnio. kojom se određuje vrijeme odvijanja radnje obilježene predikatom. npr. npr. vremena i načina mogu se izdvojiti još priloške odredbe: ■ ■ ■ ■ ■ uzroka. Te godine bilo je posebno teško. Potonji smo ih put pośetili o Uskrsu. Spomeni ih sve poimenice. namjere (svrhe). Uskoro će se i oni pojaviti. padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. Uz takvo zalaganje svako bi uspio. Zadržan je u bolnici radi pregleda. Nekad sve bijaše drukčije. Slušala ga je oborene glave. Povikao je jakim glasom. npr. Ostali su do jutra. Svako veče izlazi u grad. Molili su za spas njegove duše. Došli smo baš zato. označava se: ■ vremenskim prilozima. npr. Katkad je bolje ćutati.Priloška odredba vremena Priloška odredba vremena. Sa zimom dođe i snijeg. Nikad se ne treba predavati. Ne govorite uglas. Prima utorkom. npr. I pored dobrih veza ostao je bez posla. Službu priloške odredbe načina vrše: ■ načinski prilozi. npr. U slučaju rata sve će propasti. Čestitajte im na pobjedi. Posvađali su se bez razloga. posljedice. Nastavili su s poslom uprkos nevremenu. Bio je umoran od vožnje. Danas je najteže penzionerima. Naučio je napamet. ■ Priloška odredba načina Priloškom odredbom načina obilježava se okolnost koja utiče ili je na drugi način povezana s kakvoćom radnje označene predikatom. npr. Došli su po robu. Tako je već bolje. Teško je bez novca. npr. Glasno se nasmijala. Pričao je kroz suze. Javićemo se śutra. npr. uslova. Otišli smo za svojim poslom. Nadirali su u masama. padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. dopuštanja. ■ Ostale priloške odredbe Osim priloških odredaba mjesta. Nekako ćemo se snaći. Rado ju je poslušao. Doći će u neđelju. Gledali su nas preko nosa. Sastali su se povodom praznika. Tužno je sve to gledati. Nijeste se javili zbog toga. Sad nije vrijeme za to. Odveden je pod stražom. 278 SINTAKSA . Smijali smo se do suza.

To je dakle riječ koja se pridijeva. To znači da su to članovi rečeničnih članova. Štoviše. i uz subjekat. Śedi s društvom u kafani. koja je po svojoj prirodi kongruentna s imenskom riječju uz koju stoji. služe (i) kao konektori. npr. i uz objekat. razlikuju se kongruentni i nekongruentni atribut. To se vidi i po tome što atribut može biti uvršten: ■ ■ ■ ■ i uz (imenski) predikat. npr. količine. te uz apoziciju. npr. Kongruentni atribut Kongruentnim atributom naziva se atribut izražen pridjevskom riječju. npr.■ ■ društva. npr. Ono je komšijina kuća. (Priloške odredbe zamjeničkoga tipa. da se u rečeničnu strukturu ne uvrštavaju direktno. npr. Isto tako i apozicija može biti uvrštena uza svaku imenicu. npr. To znači da službu kongruentnoga atributa može imati ne samo pridjev. objekta i priloške odredbe po tome što nijesu osnovni. „što je pridodato čemu drugom“. Svi su se skupili u komšijinoj kući. Mnogo ih je zadužila. To znači da može biti uvršten i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. koja znači „ono što se pridijeva“. Naš komšija Petar prodaje kuću. uprkos tome i sl. subjekta. „što je priđeveno“. i uz prilošku odredbu. Išla je s nama na tenis. nego nesamostalni. Komšijina je kuća prodata. npr. samostalni članovi rečenične strukture.) NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE Atribut i apozicija bitno se razlikuju od predikata. Komšijina kuća nije prodata. tj. zato. npr. Oni su stajali uz nas. npr. zbog toga. Zavisno od toga kakvim se riječima označava. atribut može biti uvršten uz imenicu bez obzira na to đe se ona u rečeničnoj strukturi javlja. Ko je kupio kuću našega komšije Petra? ATRIBUT Naziv „atribut“ dolazi od latinske riječi attributum. slaže se s njom u rodu. pridodaje imenskoj riječi da bi je po čemu odredila (prije svega po svojstvu). no preko osnovnih članova. pa tako i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. Ko je kupio komšijinu kuću?. no i: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 279 . broju i padežu. Komšija ima kuću od bijeloga kamena. Previše su usporili itd. npr. tj.

npr. ili različit značenjski opseg (pa se ne odvajaju zarezima). npr. a u rečenici (2) Objavljeno je novo. ■ ■ Višečlani kongruentni atributi Uz jednu imensku riječ može stajati i više kongruentnih atributa. Susrijeće se s mnogim strancima. Svako jutro budimo se rano. Komšija ima dobru kuću. onda oni mogu imati podjednak značenjski opseg (pa se u tekstu odvajaju zarezima). Nakon te bitke pali su u viševjekovno ropstvo. S obzirom na to po kakvom svojstvu kongruentni atribut određuje imenicu uz koju stoji. S obzirom na značenjski opseg skupovi riječi s dvama ili s više kongruentnih atributa mogu biti i dvoznačni. Prodaje se komšijina kuća. To su naši problemi. u rečenici (1) Objavljeno je i novo prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se na skup prošireno izdanje. koji određuje imenicu s obzirom na pripadnost kome ili čemu. npr. onda oni koji su izrečeni rednim brojevima. Kupila je šarenu haljinu. koji se obično izriču različitim pridjevskim riječima. Takvi atributi u tekstu se ne odvajaju zarezima. pa se zato atributi odvajaju zarezima. Shematski bi se to moglo prikazati ovako: 280 SINTAKSA . npr. Bila je to naša prva đačka pobjeda. neuredan rukopis. Komšija je prodao dvije kuće. Ova kuća još nije prodata. kvantitativni (količinski) atribut. Prvi komšija prodaje kuću. Tako npr. npr. Imao je ružan. To je rezultat naporna rada. Bila je to naša đačka pobjeda. U tome slučaju najprije dolaze atributi izrečeni pridjevskim zamjenicama. npr. npr. koji određuje imenicu po kvalitetu. Ako su atributi izrečeni samo pridjevima. Nijesam se slagao s očevim mišljenjem. razlikuju se: ■ ■ kvalitativni atribut. koji označavaju imenicu po nekom uopštenom (apstraktnom) svojstvu ili svojstvu koje proizilazi iz odnosa prema čemu što se označava drugom imenicom ili imenskom konstrukcijom. Jedna lasta ne čini proljeće. npr. prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se (kao i atribut prošireno) na imenicu izdanje. redni broj. To je jezikoslovni problem. koji određuje imenicu po količini (kvantitetu).■ ■ pridjevska zamjenica. I ona je nekakva studentkinja. Podgorica je najveći crnogorski grad. npr. npr. pa tek onda oni koji se izriču pridjevima (Bila je to naša prva velika đačka pobjeda). posesivni (prisvojni). relativni (odnosni).

pitanje. npr. Otputovala je istu noć. sekundarni član rečenične strukture (član jednoga od osnovnih članova). Otputovala je iste noći (nije gramatično: *Javiću se mjeseca niti *Otputovala je noći). ali ipak u nekim slučajevima može biti i obavezan. Traži se igrač s dugim rukama. npr. S njim treba razgovarati na drugi način (nije gramatično: *S njim treba razgovarati na način). Ovđe nije riječ o teškom slučaju (van konteksta nije gramatično: Ovđe nije riječ o slučaju). npr. tj. Javiću se idući mjesec. s kvalitativnim genitivom ili genitivom svojstva. Bio je to čovjek niska rasta. Govorila je promuklim glasom (izvan konteksta nije gramatično: Traži se igrač s rukama). s kvalitativnim instrumentalom.Obavezni kongruentni atribut Atribut je nesamostalni. Nastavili smo raspravu o drugim pitanjima (van konteksta nije gramatično: Nastavili smo raspravu o pitanjima). npr. ■ ■ Semantički kongruentni atribut obavezan je kad dolazi uz imenice s uopštenim značenjem kao što su: ■ ■ ■ ■ način. npr. stvar. Sintaksički je kongruentni atribut obavezan u rečenicama (i u konstrukcijama): ■ s vremenskim genitivom ili vremenskim akuzativom. Hodala je spuštenih ramena (nije gramatično: *Bio je to čovjek rasta). neizostavljiv. Obaveznost kongruentnoga atributa može biti uslovljena sintaksički ili semantički. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 281 . npr. Javiću se idućega mjeseca. slučaj. npr. Moramo razgovarati o (jednoj) važnoj stvari (van konteksta nije gramatično: Moramo razgovarati o stvari).

Javiću se idući mjesec 2. .slučaj: Ovđe nije riječ o teškom slučaju . 282 SINTAKSA . npr. To bi se moglo dogoditi i nekome od nas.pitanje: Nastavili su raspravu o drugim pitanjima . Bio je student osrednjih mogućnosti.stvar: Moramo razgovarati o važnoj stvari .■ okolnost. Kupio je kuću našega komšije. Ujutro popije šolju čaja. OBAVEZNI KONGRUENTNI ATRIBUTI Sintaksički obavezni 1. Treba popraviti krov na školi. npr. Kupili smo televizor u boji. Prvi naime obično označava: ■ ■ ■ prisvojnost (posesivnost). uz kvalitativni genitiv: Bio je to čovjek niska rasta 3. prijedloško-padežni izrazi. dionost (partitivnost). U službi nekongruentnoga atributa mogu biti: ■ ■ ■ oblici kosih padeža. uz kvalitativni instrumental: Govorila je promuklim glasom Semantički obavezni uz imenice uopštena značenja. npr. prilozi. Komšija ima kuću na sprat. Malo dalje je skretanje udesno. npr. kvalitativnost. Ti razgovori udvoje trajali su cijelu zimu. Kupi malo mlijeka. Radimo u nemogućim okolnostima (nije gramatično *Radimo u okolnostima). npr. npr. Sve to stoji u žalbi upravnome sudu. broju i padežu. npr. uz vremenski genitiv ili vremenski akuzativ: Otputovala je iste noći. Rijetko nosi haljine s dugim rukavima. Nekongruentni atribut koji stoji uz imenske riječi s konkretnim značenjem načelno se razlikuje od nekongruentnoga atributa koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice. nego je s njima u rekcijskome odnosu ili u odnosu pridruživanja.okolnost: Radimo u nemogućim okolnostima Nekongruentni atribut Kongruentni atribut slaže se s imenskim riječima na koje se odnosi u rodu.način: S njim treba na drugi način . a nekongruentni atribut ne slaže se s imenskim riječima. npr.

Iz daljine se čuo šum vjetra. npr. Imate li sirup protiv kašlja. npr. Ovo je komšija Petar. može biti uvrštena: ■ ■ i uz (imenski) predikat. nego imenice načelno kongruentne s imenskim riječima na koje se odnose. i uz subjekat. npr. Śeli smo na klupu u dvorištu. „ono što je postavljeno uza što“. S obzirom na to mogu se razlikovati ova značenja (funkcije) nekongruentnoga atributa: ■ ■ ■ ■ subjekatsko. Godiće nam šetnja po šumi. npr. npr. vrijeme (temporalnost). Još je na snazi zabrana uvoza. npr. objekatsko. kao i u slučaju kongruentnoga atributa. kaže da u rečenici Slušali su pažljivo izvještaj glavnoga sekretara nekongruentni atribut (glavnoga sekretara) ima subjekatsko značenje zato što bi se on u glagolskoj konstrukciji preoblikovao u subjekat. Od kongruentnoga atributa razlikuje se po tome što službu apozicije ne vrše pridjevske riječi. Kupili su mašinu za berbu kukuruza. Veselju zvanica nije bilo kraja. priloško. Komšija Petar prodaje kuću. značenje nosioca svojstva (uz deadjektivne imenice). I apozicija. npr.■ ■ ■ namjenu (finalnost). npr. koja znači „ono što je priloženo“. „ono što je dodato“. „ono što je stavljeno uz nešto što je već postavljeno“. upor. Bješe već tri sata poslije ponoći. APOZICIJA Naziv „apozicija“ dolazi iz latinskoga jezika od riječi appositum. Najavili su odlazak prije svitanja. npr. kao i atribut. Uživali su u toplini ljetnje noći. Tako se npr. Nebo nad nama bijaše vedro. Nekongruentni atribut koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice ima značenje koje se naziva prema službi koju bi riječi koje dolaze u funkciji atributa imale kad bi se cijela imenska konstrukcija preoblikovala u glagolsku. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 283 . Riječ je. (Pažljivo smo slušali kako) glavni sekretar izvještava. a od nekongruentnoga atributa razlikuje se po tome što je načelno kongruentna s imenicom na koju se odnosi (a nije s njom u rekcijskome odnosu). sekundarnome članu rečenične strukture. Stigao je neđelju dana pred Uskrs. o nesamostalnome. Nastup našega hora bio je glavna tačka. Važno je sačuvati vjeru u uspjeh. mjesto (lokalnost).

Izuzimaju se samo slučajevi u kojima je pridjev dio vlastitog imena. Igra u Rukometnom klubu „Budućnost“. npr. Ovo je vlasnik kuće komšija Petar. a često uz to stoje i pod navodnicima (i time su „zaštićene“). npr. 284 SINTAKSA . Glavni je razlog tome što imenice nijesu promjenljive po rodu. ustaljene i/ili frazeologizovane konstrukcije. selo Frutak. i uz prilošku odredbu. kao u primjerima grad Podgorica. Petar Veliki.■ ■ ■ ■ i uz objekat. Kroz Nikšić teče rijeka Zeta. kamena kuća). kad je atributski skup obilježen pripadnošću biblijskome stilu. To biva onda kad apozicija stoji ispred vlastite imenice čije primarno značenje nije u skladu ili nije tipično za ono što se njome označava. Majka Božja. Nastupili su u sali „Budo Tomović“ i sl. npr. npr. pa se jedna drugoj ne mogu prilagođavati kao što se pridjev može prilagođavati imenici. Štoviše. npr. odnosno češće izostaje nego kad je riječ o kongruentnome atributu. Prenoćili smo u Hotelu „Macavare“. Matica crnogorska i sl. rijeka Lim i sl. npr. broju i padežu. ali je to slaganje manje obavezno. npr. grad Pljevlja. Prodata je kuća našega komšije Petra. npr. i uz imenicu u službi nekongruentnoga atributa. selo Erakovići i sl. Tako je uvijek u neobilježenome redosljedu riječi. Izmjena toga redosljeda izaziva stilsku obilježenost. Komšija ima kuću u gradu Zagrebu. Apozicija se. prije svega vlastite. npr. ima slučajeva da se apozicija s imenicom uz koju stoji ne slaže čak ni u padežu. kuća od kamena). npr. Takve imenice bivaju „zaštićene“ time što ostaju nepromjenljive i po padežu. Otuda u apozitivnim spojevima riječi pojava nepotpune kongruentnosti. nijesu promjenljive ni po broju. Na Drini ćuprija. te neke terminologizovane. pa se apozicija u nekim slučajevima ne prilagođava imenici uz koju stoji ni po broju. šipak pitomi. načelno slaže u rodu. broju i padežu s imenicom na koju se odnosi. Komšija prodaje kuću bratu Ivanu. Osim toga neke od imenica. apozicija se s imenicom ne slaže ni u rodu ni u broju ni u padežu. npr. i uz imenicu u službi apozicije. na vrbi grožđe. kao i kongruentni atribut. ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI lz navedenih primjera bilo je vidljivo da kongruentni atributi stoje ispred imenskih riječi na koje se odnose (npr. kuća kamena ili od kamena kuća. nailazimo na ovakve slučajeve: ■ ■ apozicija se slaže s imenicom u rodu. npr. Prema tome kad je riječ o kongruentnosti apozicije s imenicom uz koju stoji. škrinja zavjetna i sl. a nekongruentni atributi iza tih riječi (npr.

Komšija Petar prodaje kuću. komšiji koji prodaje kuću. (naš) komšija. drugom apozicijom. naš prvi komšija.). Ovo je Petar. npr. Javi se Petru. odnosnom rečenicom i sl.Što se tiče apozicije. Stigao je komšija Petar. Tada se u pismu načelno odvaja zarezom. No nije stilski obilježen onda kad se apozicija proširuje (atributom. Ovo je Petar. vlasnik kuće. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 285 . ali može dolaziti i iza imenice na koju se odnosi. ona načelno stoji ispred imenice na koju se odnosi. npr. Takav redosljed može biti stilski obilježen.

što se pretpostavlja (u rečenici Ne slažem se to je subjekat ja. a one koje sadrže još koji samostalni član rečenične strukture (npr. Po tome kriterijumu sve rečenice dijele se na dvije grupe i više podgrupa. Vedri se ili Jutros se počelo vedriti. zavisno od prirode informacije koja se njima prenosi ili od okolnosti saopštavanja. koji se izostavlja baš zato što u toj poziciji subjekat može biti samo ja). npr. Komšija kupuje kuću ove godine i sl. a izostaje baš zato što je poznat.) nazivaju se proširenim prostim rečenicama. Komšija kupuje) nazivaju se neproširenima. a rečenice kojima osnovnu rečeničnu strukturu čini sam predikat odnosno predikatski skup (subjekat se u takve rečenice ne može ni uvrstiti) nazivaju se neraščlanjenim (jednočlanim) prostim rečenicama. Komšija kupuje kuću. što ne znači da subjekat u njima mora biti i realizovan. razvrstavaju se u grupe po različitim kriterijumima. Jedan od tih kriterijuma jeste i sastav. Komšija kupuje stan. RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE Raščlanjene ili dvočlane proste rečenice pretpostavljaju odnos između predikata i subjekta. Raščlanjene rečenice koje sadrže predikat i subjekat mogu se dalje proširivati. Prvu grupu čine proste. Ne slažem se. Štoviše. npr. on može biti i sasvim izlišan. odnosno sam predikat ili predikatski skup (kod jednočlanih. Tako se npr. ali je i u takve rečenice subjekat ne samo uvrstiv nego se pretpostavlja. npr. PROSTE REČENICE Prostim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice s jednom osnovnom rečeničnom strukturom. Osnovna rečenična struktura čini u prvome redu odnos između predikata i subjekta. pa onda priloškom odredbom. i to drugim samostalnim ili nesamostalnim članovima rečenične strukture. neproširena rečenica Komšija kupuje može proširiti objektom. neraščlanjenih rečenica). Rečenice kod kojih osnovna rečenična struktura pretpostavlja odnos između predikata i subjekta nazivaju se raščlanjenim (dvočlanim) prostim rečenicama.REČENICE PO SASTAVU Budući da rečenice kao jezičke jedinice mogu biti međusobno vrlo raznolike. a drugu složene rečenice. npr. Komšija kupuje. npr. Rečenice koje sadrže samo subjekat i predikat (npr. Komšija kupuje 286 SINTAKSA .

Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole. npr. između ostaloga i uvođenjem modalnoga glagola. pljuštati. npr. objekat atributom. bilo zato što je nepoznat govorniku. prošireni subjekat atributom. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole. npr. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole. imenica u sastavu priloške odredbe takođe atributom. npr. zahladnjivati i sl.. npr. Grmi. sniježiti. smrkavati se. Ujutro će se naoblačiti.stan blizu škole. Djelovi koji se nalaze u odnosu s predikatom pripadaju predikatskome skupu. Bezličnim glagolima pripadaju na primjer glagoli koji označavaju meteorološke pojave (verba meteorologica). dio rečenice odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole čini predikatski skup. U funkciji predikata u takvim rečenicama stoje u prvome redu bezlični glagoli ili bezlični oblici glagola. vedriti se. pa se tako subjekat može proširiti apozicijom. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole. kao što su grmjeti. Može se nadalje proširiti i predikat. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 287 . odnosno iz nekih razloga ne smije imenovati. Pljuštalo je cijeli dan. a dio naš hvalisavac komšija subjekatski skup. Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole. npr. a djelovi koji se nalaze u odnosu sa subjektom subjekatskome skupu. NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE Neraščlanjenima (jednočlanima) nazivaju se proste rečenice u koje se subjekat ili uopšte ne može uvrstiti ili se ne uvrštava bilo zato što je sasvim nepoznat. Svi ti samostalni članovi rečenične strukture mogu se proširiti nesamostalnim članovima. To postupno širenje raščlanjene proste rečenice može se prikazati ovako: Komšija kupuje Komšija kupuje stan Komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd. npr. oblačiti se. pa na isti način i već prošireni objekat. Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole. Svi djelovi kojima se proširuje rečenica nalaze se u odnosu ili s predikatom ili sa subjektom. npr. a mogu se dalje proširivati i već prošireni osnovni članovi rečenične strukture. Tako npr. bilo zato što vršioca radnje koji se označava subjektom govornik ne želi. sijevati. npr. te već proširena priloška odredba.

Svima nama nedostaje hrabrosti. Neraščlanjenima pripadaju sve proste rečenice u kojima se javljaju bezlični oblici glagola. Ako je riječ o psihičkome stanju. I u takvim rečenicama dopuna kojom se označava vršilac odnosno nosilac raspoloženja stoji u dativu.Drugi tip neraščlanjenih prostih rečenica. Obezličenje osobito često zahvata one glagole koji označavaju stanja ili procese koji se odvijaju mimo volje vršioca (to je i razlog što u takvim rečenicama izostaje subjekat. npr. Spava mi se. Onamo se putovalo vozom. npr. Bilo nas je strah. U avionu previše šumi i sl. npr. Onđe je baš bilo zagušljivo. Stid me je. nego pasivizaciju. Cijeli dan mu se drijemalo i sl. Gori mu u želucu. Za koju godinu i tebe će probadati u krstima. npr. Takve oblike imaju u prvome redu neprelazni glagoli. Prelazni glagoli rijetko se obezličavaju. Bilo je svakakvih prijedloga. Danas mi se ne radi. Na izletu će sigurno biti zanimljivo. onda se dopuna po pravilu izražava imenskom (obično zamjeničkom) riječju u akuzativu ili u genitivu. npr. tj. npr. koje se takođe često odnose na meteorološke pojave. U neraščlanjene se svrstavaju i one proste rečenice u kojima se javljaju glagoli koji znače postojanje (tj. stanju vezanome za osobu (ili osobe). U jednome dijelu rečenica toga tipa bezlični oblici glagola imaju modalnu prirodu. ali i na različita stanja bilo kojega tipa. Meni se opet vrti. neka fiziološka stanja. npr. Neće se imati od čega ušteđeti. Priča se svašta. Za pedeset godina manjkaće vode. Rječca se uz oblike takvih glagola po pravilu ne označava obezličenje. Najteže je bilo njegovim roditeljima. Razlika između obezličenih i pasiviziranih rečenica 288 SINTAKSA . npr. Śutra će svima biti lakše. Slične su im i neraščlanjene proste rečenice u kojima su u službi predikata glagoli koji označavaju neka psihička ili. Danas je vedro. Rjeđe se neraščlanjenim rečenicama toga tipa označavaju opšta stanja. Onđe nema nikoga. a oznaka za onoga mimo čije se volje što događa stoji u dativu). odnosno ono čega ima ili ono čega nema u takvim je rečenicama u genitivu. npr. Kad u službi priloških riječi u takvim rečenicama stoje popriložene (adverbijalizovane) imenice. češće. čine one koje u službi predikata imaju kopulativni glagol s priloškom riječju. onda se na nosioca stanja obično upućuje dopunom izraženom imenskom riječju u dativu. Živi se nekako. Svejedno mi je. egzistencijalni glagoli). Njima se označava raspoloženje ili neraspoloženje vršioca prema radnji. npr. Pjesme će se sve manje čitati. Pravila se kuća. Dopuna kojom se označava ono što jeste ili ono što nije. Dopune kojima se označavaju nosioci takvih stanja stoje obično u dativu ili akuzativu. U takvim rečenicama ne javljaju se dopune (ni u dativu ni u akuzativu) jer se stanje ne povezuje ni s čim određenim. Kolegama se nije išlo na taj sastanak.

izrežeš na kolutiće i staviš na ulje. može izraziti ne samo oblicima 3. u razgovornome stilu te. Bezličnost se katkad. a da se značenje ne promijeni. dio: Vrijeme bijaše poodmaklo. upor. u tekstovima kulinarskoga tipa. (ni tu se ne može upotrijebiti lična zamjenica. lica množine. složena rečenica Digli smo se i napuštili sastanak jer vrijeme bijaše poodmaklo sastoji od dva dijela koja su rezultat sklapanja u jednu jedinicu: 1. npr. upor. posebno često. lica jednine nego i oblicima 1. Tako se npr. subjekat nije uvrstiv.. vidi se po tome što u takvim rečenicama ne možemo upotrijebiti zamjenicu mi. npr.sastoji se u tome što pasivizirane rečenice imaju (ili mogu imati) subjekat. i to najčešće imenicom čovjek.. i to tako da klauze iz prvoga dijela ne zavise jedna od druge. a drugi dio je sklopljen u složenu rečenicu tako da zavisi od obje klauze iz prvoga dijela. odnosno o svojevrsnoj neutralizaciji lica. (Da je tu zaista riječ o bezličnosti. U nekim situacijama bezličnost može biti izražena i leksički. operemo. Mrkvu očistimo. SLOŽENE REČENICE Složenim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice koje sadrže niz jedinica s obilježjem predikativnosti u binarnom odnosu. opereš. a da se značenje ne promijeni. 2. a u obezličene. lica jednine. odnosno ljudi. posebno u obraćanju jednoj osobi. Rugali su mu se zbog šklempavih ušiju. Ti djelovi sklopljeni su u jednu cjelinu. lica množine. a onda skreneš lijevo. Na televiziji oni govore uglavnom loše i sl. izrežemo na kolutiće i stavimo na ulje. VRSTE SLOŽENIH REČENICA S obzirom na to kako su proste rečenice sklopljene u složenu razlikuju se tri vrste sklapanja: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 289 . Ljudi svašta pokušavaju kad teško obole. može izražavati i oblicima 3. Mrkvu očistiš. za izražavanje bezličnosti služiti i oblici 2. npr. npr. Ideš pravo do pozorišta. npr. Zato je i možemo preoblikovati u prilošku odredbu uzroka: Digli smo se i napuštili sastanak zbog poodmaklog vremena. a oni nijesu poznati ili se iz nekih razloga ne žele imenovati. dio: Digli smo se i napuštili smo sastanak. Mi mrkvu očistimo. posebno kad se ima u vidu više vršilaca radnje. Drugi dio se prema prethodnima odnosi kao što se priloška odredba odnosi prema predikatu. Takve jedinice nazivaju se klauzama.) U sličnim kontekstima mogu. Na televiziji govore uglavnom loše i sl. Čovjek od njih ne može doći do riječi. kako je rečeno. Katkad se bezličnost.).

dopuštanja i sl. Konjunktori naime imaju opštija i manje određena značenja (značenja sastavnosti. a da se ništa bitno ne promijeni. Takvo što načelno nije moguće u zavisnosloženim rečenicama.1. a druge uvrštavanjem nego i po sastavu i prirodi veznih sredstava (tj. Da je stvarno tako. Śede u kafani i čitaju novine prema Čitaju novine i śede u kafani. sklapanje uvršćivanjem. a veznici zavisnosloženih rečenica (subjunktori) sastavni su dio zavisnih klauza. posebno sastavnih. i 3. a eksplicitna subordinacija rečenicama sklopljenim uvršćivanjem. rečenicama čije se klauze povezuju u jednu cjelinu bez posredovanja gramatičkih sredstava veze. a veznici da ili ako samo zavisnosložene rečenice. čitaju novine. Tako npr. dok su implicitna koordinacija i implicitna subordinacija svojstvene asindetskim rečenicama. sklapanje povezivanjem. npr. Vezna sredstva nezavisnosloženih rečenica razlikuju se od veznih sredstava zavisnosloženih rečenica i po značenju. mi nijesmo. npr. tj. uslova. tj. 2. odnosno Kažem vam: sada je prekasno za javljanje. eksplicitni ili implicitni. a subjunktori imaju konkretnija i određenija značenja (npr. npr. u antepoziciji. Vi ste se javili. Dok śede u kafani. posljedice. Javili smo vam da ćemo doći. no veznik dolazi uz zavisnu klauzu čak i onda kad ona dolazi ispred glavne. Vi ste se javili. suprotnosti i rastavnosti). Najvažnija razlika sastoji se u tome što veznici nezavisnosloženih rečenica (konjunktori) ne pripadaju nijednoj od klauza koje povezuju (nego su neka vrsta trećega člana takvih struktura).). sklapanje bez veznika ili asindetsko sklapanje. npr. vremena. bez veznika. vezničke) nezavisnosložene rečenice razlikuju se od vezničkih zavisnosloženih rečenica ne samo po tome što prve nastaju povezivanjem. Eksplicitna koordinacija svojstvena je složenim rečenicama sklopljenim povezivanjem. Ti odnosi mogu biti gramatički izraženi ili neizraženi. npr. VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI Eksplicitne (tj. značenja mjesta. Naime iste riječi (ili skupovi riječi) ne služe načelno i kao vezna sredstva nezavisnosloženih i kao vezna sredstva zavisnosloženih rečenica. tj. a mi nijesmo. Složenim rečenicama može biti svojstven nezavisni odnos (koordinacija ili parataksa) ili zavisni odnos (subordinacija ili hipotaksa). neproizvedenih i proizvedenih veznika). uzroka. 290 SINTAKSA . tj. načina. Osim toga konjunktori i subjunktori razlikuju se i po sastavu. veznici i ili ali mogu povezivati samo nezavisnosložene. može se viđeti po tome što klauze nezavisnosloženih rečenica. mogu međusobno zamijeniti mjesta.

mi nijesmo prema Vi ste se javili. onda pripada implicitnim zavisnosloženim rečenicama. osamostaliti u tekstu. „prognozira“. onda se ubraja u implicitne nezavisnosložene rečenice. Kažem vam da je sad prekasno za javljanje) ne samo s obzirom na vezna sredstva no i s obzirom na prirodu zavisnosti. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) razlikuje od eksplicitne subordinacije (npr. npr. Takav element može biti glagol govorenja.IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE Implicitna koordinacija i subordinacija razlikuju se od eksplicitne koordinacije i subordinacije po tome što implicitnost pretpostavlja sklapanje bez posredovanja eksplicitnih veznih sredstava. Ako se implicitna složena rečenica može transformisati i u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu i u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. Vi ste se javili. a u implicitnoj ne susrijećemo. npr. Implicitna koordinacija (npr. veznika. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje prema Kažem vam da je sad prekasno za javljanje. mi nijesmo) razlikuje se od eksplicitne koordinacije (npr. Implicitna koordinacija (npr. dok se implicitna subordinacija (npr. pa ćemo se morati vratiti. a mi nijesmo. a u implicitnoj subordinaciji nesamostalna je klauza koja u eksplicitnoj subordinaciji odgovara glavnoj (u navedenome primjeru klauza Kažem vam). Vi ste se javili. kao u navedenome primjeru. i to ovako: ■ Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu. a implicitna subordinacija podrazumijeva obavezno prisustvo jedne od klauza. ili neki zamjenički element kataforičnoga tipa. ne može se npr. tako da ćemo se morati vratiti i sl. moraćemo se vratiti prema Zakasnili smo. element koji najavljuje. a mi nijesmo) po tome što u eksplicitnoj koordinaciji susrijećemo veznike (konjunktore). Ako se implicitna složena rečenica ne može transformisati ni u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu ni u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. Takve klauze naime sadrže element kojem je svojstven visok stepen gramatičke ili semantičke predikcije. Implicitne nezavisnosložene rečenice možemo od implicitnih zavisnosloženih rečenica razlikovati uz pomoć transformacije. mi nijesmo) razlikuje se od implicitne subordinacije (npr. odnosno Budući da smo zakasnili. moraćemo se vratiti ili Moraćemo se vratiti jer smo zakasnili ili Zakasnili smo. tj. Śetite se onoga: svaki početak je težak. onda pripada implicitnim nezavisnosloženim rečenicama. Naime u eksplicitnoj subordinaciji zavisna klauza uključena je u strukturu nezavisne i nije samostalna u odnosu na nju. Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. čini obaveznim pojavljivanje druge klauze. Zakasnili smo. npr. npr. onda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 291 ■ ■ ■ . Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) po tome što kod koordinacije nema odnosa sintaksičke obaveznosti. Vi ste se javili. Vi ste se javili. tj.

naporednosti ili istosmjernosti među klauzama. vezničkoga tipa nazivaju se složene rečenice kojima je svojstvena neka vrsta zajedništva. S druge strane u složenoj rečenici Čitaju novine dok śede u kafani zavisna klauza dok śede u kafani odnosi se na osnovnu kao priloška odredba vremena prema predikatu. Zavisna klauza takvih rečenica načelno se ne osamostaljuje u tekstu. recimo uzročno-posljedičnoga. pa smo se dobro obukli. što znači da svaka od klauza zadržava posebnu rečeničnu strukturu. posebno zamjeničkim: ■ ■ ■ ■ mjesni odnos. pa je onda prešao u Gusinje.se pribraja zavisnosloženim implicitnim rečenicama. vremenski odnos. Kucajte i otvoriće vam se. npr. tj. koji se može još i dodatno eksplicirati prilozima ili priloškim izrazima. Noć je tiha i lipe mirišu. u složenoj rečenici Śede u kafani i čitaju novine klauze Śede u kafani i Čitaju novine međusobno ravnopravne. Pritom semantički odnosi među klauzama mogu varirati od obične koordinacije dvaju sadržaja. načinski odnos. U Plavu je živio tri godine. npr. pa se time uvrštava u strukturu osnovne. koji ne moraju imati nikakve direktne međusobne značenjske veze. npr. Zato i kažemo da se klauze nezavisnosloženih rečenica povezuju. to nije smiješno! ili Sto mu gromova. SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE Sastavnim ili kopulativnim rečenicama eksplicitnoga. Osim uzročno-posljedičnoga odnosa kod sastavnih rečenica može u prvome planu biti i mjesni. odnosno da jedna klauza u strukturnome smislu ne postaje dio druge. Gospodo. 292 SINTAKSA . Između njih se može staviti i tačka. postaje njezin dio. do tješnjega značenjskog odnosa među klauzama kakav se susrijeće i kod eksplicitnih zavisnosloženih rečenica. ali strukturno ne zavise jedna od druge. uslovni odnos. a klauze zavisnosloženih rečenica uvrštavaju jedna u drugu. npr. EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Po svojim strukturno-semantičkim svojstvima eksplicitne (vezničke) nezavisnosložene rečenice dijele se na sastavne (kopulativne). a da se ništa bitno ne promijeni: Śede u kafani. Skočio je kroz prozor i tako se spasio. vremenski. npr. Tako su npr. to nikako neće biti dobro! NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) Nezavisnosloženim (koordiniranim) rečenicama nazivaju se složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). Preselio se u Kolašin i onđe se zaposlio. Čitaju novine. suprotne (adverzativne) i rastavne (disjunktivne). ne zavise jedna od druge. npr. Vrlo je hladno. načinski ili uslovni odnos među klauzama. npr.

ili nijesu uopšte. npr. Bila je kod nas i juče i danas. Vozili smo se i ćutali i sl. npr. pa se niko ne buni. pa smo se dobro obukli. pa onda śeli. Veznik pa dolazi između klauza s odnosom sukcesivnosti. npr. Mogu to biti: ■ ■ ■ klauze s potvrdnim predikatima. pa nijesu uvijek. Veznik pa. a ne povezuje klauze s odnosom istovremenosti. Nijesmo ih pozvali. posijedali oko velikoga dubova stola i započeli pregovore. otvoriće vam se). može povezivati i klauze s potvrdnim predikatima. ušli u dvoranu. klauze s nekim značenjskim odnosom tipičnim za zavisnosložene rečenice. došli u zakazano vrijeme. npr. kao i veznik i. Osim toga veznik pa vrlo se često (češće no veznik i) koristi u uzročno-posljedičnome značenju. Ušli su. s jednim potvrdnim i jednim odričnim). i s odričnim predikatima. nepotvrđeno: Pije. Ušli su. tako da je svaka od njih u međusobnom binarnom odnosu. klauze s odričnim predikatima. te. Osim toga u njima se vrlo često kombinuje asindetska i sindetska veza. pa onda śeli. upor. Ako kucate/ako budete kucali. U sastavnim rečenicama klauze se mogu nizati jedna za drugom. Njime se povezuju: ■ ■ ■ klauze s odnosom istovremenosti. pa nijesu ni došli. onda se sastavni veznik po pravilu pojavljuje samo između dviju posljednjih klauza i ima funkciju zatvaranja toga niza. pa ćutimo i sl. Osim toga veznik i može se i udvostručiti (tada uz vezničku ima po pravilu i službu pojačajne rječce). Śede i pišu. npr. Na proslavu su došli i komšije i prijatelji. npr. npr. npr. Kucajte i otvoriće vam se (upor. Ušli su i śeli.I pomenuti uzročno-posljedični odnos može se dodatno eksplicirati uzročnim ili posljedičnim zamjeničkim prilogom. Ulazimo i sijedamo. Putovali su dobro. Vrlo je hladno. pa smo se zato dobro obukli. klauze s odnosom sukcesivnosti. Najšire značenje i najraznovrsniju upotrebu ima veznik i. klauze s neistovrsnim predikatima (npr. I pije i puši. ali svaki od njih ima i svoje specifičnosti. Śede i ne razgovaraju. ni i niti. npr. npr. npr. Śede i pišu. Kad klauze čine niz. a i klauze s neistovrsnim predikatima. Veznikom i povezuju se takođe klauze bez obzira na to jesu li im predikati potvrdni ili odrični. Ne poznaje ga i ne želi ga upoznati. Vrlo je hladno. međusobno zamjenljivi.. pa. recimo uslovnim. npr. pa puši ili Vozimo se. I kod nas ima problema. npr. Veznici sastavnih rečenica Veznici sastavnih rečenica jesu i. Svima njima svojstveno je opšte značenje sastavnosti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 293 . Prodao je i kuću i zemlju. npr.

odnosno pojačajne rječce u odričnim rečenicama. Ne čita ni dnevne ni neđeljne novine. npr. i upotrebljava se da bi se izbjeglo gomilanje veznika i. priloških odredaba. predikata koji uključuju i lični glagolski oblik). Tada je po pravilu stilski obilježen. objekata. npr. npr. atributa. potvrđeno *Dolazili su niti su se javljali ili sl. npr. Niti su došli niti su se javili (nije gramatično *Niti nijesu došli niti se nijesu ja294 SINTAKSA . ni se u pravilu reduplicira i stoji ispred klauza bez glagolskih predikata. npr. npr.) S druge strane veznik ni upotrebljava se u prvome redu kao pojačajna rječca. po pravilu ne služi za nijekanje cijelih predikata (tj. dolaziti u objema klauzama. Veznik ni. npr. npr. Niti su dolazili niti su se javljali. npr. kao osobitost književnoumjetničkoga stila. tj. i to potvrdnih. Nijesu se javili ni juče ni danas. Ni luk jeo ni luk mirisao. Ne jedu ni voća ni povrća. Nijesu više dolazili ni poruke slali. npr. U takvoj službi veznik ni upotrebljava se rijetko. Ni otac ni majka nijesu bili zadovoljni. Oni to nijesu ni znali ni mogli ili Oni to neće ni znati ni moći. Ni uspona bez pada ni uspjeha bez rada. (Zato rečenicu Nijesu dolazili niti su se javljali možemo opisati kao odričnu varijantu rečenice Dolazili su i javljali se. ali zato često služi za nijekanje pojedinih članova rečenične strukture: ■ ■ ■ ■ subjekata. Ni oni se nijesu pojavili prema I oni su se pojavili. pa stoje umjesto toga veznika. npr. odnosno rečeničnih predikata (ne kaže se *Ni ima uspona bez pada ni ima uspjeha bez rada).Veznik te po opštem značenju i službama sličan je vezniku i. Kako se u takvim sastavnim rečenicama pretpostavlja odričnost obje klauze. npr. odnosno ispred klauza s predikatima bez ličnoga glagolskog oblika. U takvim slučajevima niti funkcioniše i kao veznik i kao pojačajna rječca. ali može služiti za nijekanje imenskih djelova predikata (lični glagolski oblik tada je odričan). Veznik niti nasuprot tome po pravilu služi za nijekanje cijelih klauza. samo što je od njega rjeđi. npr. i to pod uslovom da su obje odrične. Dugo su śeđeli i razgovarali te zaključili da ništa bitno neće mijenjati. a rečenicu Niti su dolazili niti su se javljali kao odričnu varijantu rečenice I dolazili su i javljali se. kao odrična varijanta pojačajne rječce i. pa i za nijekanje glagolskih pridjeva ili infinitiva u službi složenih glagolskih oblika. kao što je rečeno. Iz navedenih primjera vidi se da veznik ni ne služi za nijekanje cijelih klauza. npr. odnosno kao dio struktura koje su rijetke. Veznici ni i niti odrične su varijante veznika ili pojačajne rječce i. Veznik niti često povezuje dvije klauze sastavnih rečenica. On nije ni glup ni zao. npr. Imaju po pravilu različite službe i uglavnom nijesu međusobno zamjenljivi.). normalno je da se veznik niti može i udvostručiti. Kad služi i kao veznik sastavnih rečenica. tj. Nijesu dolazili niti su se javljali (nije npr.

nego upravo suprotno. uđoše nasuprot izađoše. profesorica nasuprot pravnik. npr. Da su takve klauze u odnosu kontrasta. Posljedica je strukturnoga paralelizma (ili. Bilo je jako oblačno. logično je da ga nosi. Svojstvena im je suprotnost. Kako je kontrast odnos koji pretpostavlja samo dva elementa. pa zato imaju paralelnu sintaksičku strukturu. Veznik a ima značenje kontrasta u najširem smislu. npr. ono što se obično obuhvata pojmom kontrasta. Naime kad je jako oblačno. npr. uvijek su dvodjelne. npr. ali ga ne nosi. a brat pravnik. suprotne rečenice. ali ga ima). U navedenome primjeru to su leksičke jedinice sestra nasuprot brat. ali svaki od njih ima i svoja specifična značenja i upotrebe. Kontrast je u takvim rečenicama zasnovan na logičkoj suprotnosti ili na značenju dopusnosti (koncesivnosti). baš pretpostavlja odrične predikate. sličnost ili (strukturna ili semantička) podudarnost. dok veznik ni. ili kad ko ima sat. a sestra profesorica prema Sestra je profesorica. Veznik niti u takvoj se službi ne upotrebljava. bolje. ali klauze takvih rečenica nemaju paralelnu strukturu i uglavnom se ne mogu međusobno zamjenjivati. ali nije padala kiša ili Ima sat. Nijesu se javili ni juče ni danas. za razliku od sastavnih. U suprotnim rečenicama s veznikom ali. Veznici suprotnih rečenica Veznici suprotnih rečenica su a. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 295 . a brat pravnik ili Bilo je jako oblačno.vili). antiparalelizma) među klauzama takvih suprotnih rečenica činjenica da se podudarni elementi po pravilu eliminišu. Svima njima svojstveno je značenje kontrasta (opšte suprotnosti). no i ma (koji je odlika razgovornoga stila i djela starije crnogorske književnosti). a oni izađoše leksička jedinica mi nasuprot oni. I po tome se vidi da on primarno služi kao odrična pojačajna rječca. a u klauzama navedenih suprotnih rečenica biva upravo suprotno od toga. Brat je pravnik. što znači da su to nezavisnosložene rečenice zatvorene strukture (a ne otvorene). u rečenici Mi uđosmo. osobito onda kad povezuje pojedine članove rečenične strukture. logično je da pada kiša. vidi se i po tome što obično sadrže i leksičke jedinice koje su u direktnom kontrastu. SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE Suprotne (adverzativne) rečenice razlikuju se od sastavnih po tome što im nije svojstveno zajedništvo. On povezuje dvije klauze koje imaju istu sintaksičku vrijednost. a da se značenje ne promijeni (upor. različitost. Ona ustajaše rano. a on kasno. To je razlog što se u suprotnim rečenicama s tim veznikom može po pravilu zamjenjivati red klauza. a on ustajaše kasno prema Ona ustajaše rano. Sestra je profesorica. nepodudarnost. npr. ali. nego. takođe je prisutan kontrast. ili npr. koje su istoga ranga. ali nije padala kiša. Ne nosi sat. već.

no. a to znači u onim suprotnim rečenicama za koje je tipičan dopusni odnos i u kojima prva klauza ne mora biti odrična. upor.Riječ je dakle o istome onom tipu odnosa kakav susrijećemo i u dopusnim (zavisnosloženim) rečenicama. Nije bila lijepa samo u mladosti. 296 SINTAKSA . Premda je bilo oblačno. On se zasniva na suprotnosti između odrične i potvrdne klauze i na paralelizmu (ili antiparalelizmu) sintaksičke strukture klauza. u prikazanome redosljedu. jer se u takvim suprotnim rečenicama prvom klauzom tvrdi nešto što se drugom ispravlja. Sve se odvijalo u redu i sve je bilo pod kontrolom. a kamoli u mladosti. npr.. *Došao je Miloš..) Takav značenjski odnos poznat je pod nazivom korektura. samo što je on. npr. npr. Veznik no sve se češće susrijeće u funkciji konektora. vidi se i po tome što su u navedenim primjerima ispušteni zajednički elementi. uglavnom u istome značenju u kojem i konektor međutim. ma ni ovi mir u mnogo ne dura među ovijem narodom. a u zavisnosloženim rečenicama (s veznicima iako. odlika razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. Suprotnima takve rečenice pripadaju zato što se u njima susrijeću tipični veznici suprotnih rečenica nego. GRADACIJSKE REČENICE Posebnim tipom suprotnih rečenica mogu se smatrati i gradacijske rečenice – i korelativnoga tipa s vezničkim izrazom ne samo . nego (je došao) Petar. iako u takvim rečenicama nema značenjske suprotnosti među klauzama. premda) subordinacijski. već u bioskop. Ne dođe brat. samo se taj odnos u suprotnim rečenicama s veznikom ali izražava koordinacijski. Veznik ma upotrebljava se u istome značenju kao i veznici ali i no. no i već. npr. nego je na djelu uporedni. Ne dođe brat. no ne dođe sestra ili *Išli smo u pozorište. I tako stade Krajina u mir. mada. ne nosi ga. Da je riječ o (anti)paralelizmu. već) i i nekorelativnoga tipa s vezničkim izrazom a kamoli. već te a. već (smo išli) u bioskop. ili Dođe brat. Mnogo se trudio. npr. koriguje. Pritom odrična klauza mora biti na prvome mjestu. već nijesmo u bioskop. nego (no. no (je lijepa) i danas ili Lijepa je i danas. Obrnuti redosljed uopšte ne dolazi u obzir. Nije došao Miloš. nego nije Petar. upor. No svi su znali da to neće dugo potrajati. Veznik no upotrebljava se i u značenju veznika ali. kako je već rečeno. npr. mijenja se značenje toga veznika [viđeti sljedeću tačku]. Treći tip kontrasta izražava se veznicima nego. nije padala kiša ili Iako ima sat. no sve je bilo uzalud ili Mnogi obećavaše da će doći. gradacijski odnos. upor. no niko se ne pojavi. no sestra ili Nijesmo išli u pozorište. no (dođe) sestra i Nijesmo išli u pozorište. nego Petar. (U slučaju s veznikom no. Nije došao Miloš.

npr. Danas crtamo ili pjevamo. Doći će ili komšije ili prijatelji. atributi. subjekti. U službi veznika rastavnih rečenica upotrebljavaju se u crnogorskome standardnom jeziku i rječce bilo i volja te veznik a (kao obilježje razgovornoga stila i jezika starije crnogorske književnosti). onda su takve rečenice slične sastavnima u užem smislu. Funkciju sličnu onoj koju u korelativnim gradacijskim rečenicama ima rječca samo u nekorelativnim gradacijskim rečenicama ima i rječca kamoli. RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE Nezavisnosložene rečenice s veznikom ili nazivaju se rastavnima ili disjunktivnima. npr. U odnos rastavnosti mogu ulaziti klauze u cjelini. a time i relativizuje odričnu tvrdnju u prvoj klauzi. isto im se piše. te pojačajne rječce i. npr. npr. odnosno da je istinita tvrdnja sadržana samo u jednoj od njih. koji je sličan suprotnome odnosu. a mogu u tome odnosu biti i pojedini članovi rečenične strukture – i samostalni i nesamostalni. odnosno nizu klauza (po tome što su otvorene strukture). U njima se sadržaj jedne klauze „rastavlja“ od sadržaja druge time što se pretpostavlja da se ostvaruje sadržaj samo jedne od klauza. volja ti ostani. koji se obavezno redupliciraju.U rečenicama korelativnoga tipa suprotni odnos prelazi u gradacijski uz pomoć restriktivne rječce samo. Možeš to reći bilo nama bilo njima. ili na putu. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 297 . i to: ■ ■ ■ ■ ■ predikati. a ne samo u mladosti. npr. Pišemo ili molbe ili žalbe. objekti. Veznik ili može dolaziti između klauza. priloške odredbe. a ako je više klauza u odnosu rastavnosti. Pišite nam ili nam se javite telefonom. ili kod kuće. To se vidi i po tome što je a kamoli zamjenljivo (u vrlo sličnom značenju) sa a ne samo. koja u drugoj klauzi ima suprotnu funkciju (ističe element ispred kojega stoji i time mu povećava komunikacijsku važnost). npr. npr. a može dolaziti i ispred svake od klauza. U odnosu rastavnosti mogu biti dvije klauze ili više njih. Idu ili u pozorište ili u bioskop. onda je riječ o odnosu alternacije. Kad su dvije. npr. Lijepa je i danas. Ili nam pišite ili nam se javite telefonom. a ne došli. ili u gradu. A došli. Kupi ili kukuruznog ili ražanoga hljeba. Radnim danima sam ili na poslu. kao u primjeru Pišite nam ili nam se javite telefonom. npr. Javiće vam se bilo ove bilo sljedeće neđelje. Volja ti idi. koja umanjuje komunikacijsku važnost elementa ispred kojega stoji.

kao i eksplicitne. a mi nijesmo . Brat studira pravo. Sastavne implicitne rečenice karakteriše odnos naporednosti. npr. uz pomoć veznika ili). koje nastaju nizanjem istovrsnih klauza i čine niz. NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (Koordinacija. uslovne rečenice. Preduzeli smo sve što smo mogli. Svi smo mi. Suprotne (adverzativne) rečenice: Vi ste se javili. npr. Zatvorite vrata. ■ ■ ■ Suprotnim implicitnim rečenicama svojstvena je suprotstavljenost i nepodudarnost među klauzama. npr. htio-ne htio. hladno je. sestra medicinu 2. bilo je uzalud. Radio-ne radio – isto ti se piše. Svi su došli u osam. biti sastavne. Mirisalo je na kišu. uzročno-posljedične rečenice. on je opet kasnio. npr. nebo se smračilo. Sajam je dvaput godišnje: u proljeće i u jesen. hladno je Vi ste se javili.gradacijske rečenice: Lijepa je i danas. Rastavne (disjunktivne) rečenice: Radio-ne radio – isto ti se piše 298 SINTAKSA . npr. parataksa) Eksplicitna koordinacija Implicitna koordinacija (vezničke rečenice) (asindetske rečenice) 1. Sastavne (kopulativne) rečenice: Noć je mirna i lipe mirišu Noć je tiha. One se od eksplicitnih nezavisnosloženih rečenica razlikuju po tome što im klauze nijesu povezane veznikom (konjunktorom). Rastavne implicitne rečenice znatno su rjeđe nego sastavne i suprotne (one se po pravilu strukturiraju eksplicitno. sestra medicinu. isključne rečenice. npr. ośetljivi na laskanje.IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitne nezavisnosložene rečenice mogu. S obzirom na značenjski odnos među djelovima takve se rečenice mogu podijeliti na: ■ sastavne rečenice u užem smislu. suprotne i rastavne. mi nijesmo. dopusne rečenice. a kamoli u mladosti Pišite nam ili se javite telefonom 3. npr. Donesite još. sve ćemo kupiti. Zatvorite vrata. Dugo je posmatrala fotografiju: jesam li ja to – nijesam li ja to. sve je bilo tajanstveno mirno. eksplikativne. S obzirom na značenjski odnos među klauzama mogu se razlikovati: ■ ■ ■ suprotne rečenice u užem smislu. npr. paralelizam strukture i istosmjernost. tj. lipe mirišu. Brat studira pravo.

ek- GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 299 . ali može biti i zavisna. Tako npr. Zato se i kaže da zavisnosložene rečenice nastaju uvrštavanjem. ne skita) ili objekta (Recimo da smo razumjeli). a nije u funkciji jednoga od njezinih članova. nego samo povezuju osnovnu i zavisnu klauzu. I zavisnosložene rečenice mogu. Neće doći jer nije dobio poziv. kao i nezavisnosložene. klauza u čiju se strukturu uvrštava druga (zavisna) klauza može biti i nezavisna. Upamtite već jednom: ovđe nema popuštanja. u rečenici Jeste li dobili poziv koji smo vam poslali? vezno sredstvo (odnosna zamjenica) koji zamjenjuje sastavnicu (objekat) poziv iz osnovne klauze. Klauze u takvim složenim rečenicama zavisne su jedna od druge. biti eksplicitne (sindetske. EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Eksplicitne (vezničke) zavisnosložene rečenice dijele se na dvije grupe s obzirom na prirodu veznih sredstava. subjekta (Ko pita. Takva vezna sredstva mogu zamjenjivati i čitave osnovne klauze. npr. a ta zavisnost ogleda se prije svega u tome što se zavisna klauza uvrštava u strukturu osnovne klauze. npr. U drugu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva ne zamjenjuju nijednu sastavnicu osnovne klauze niti osnovnu klauzu u cjelini. Osnovna klauza nezavisnoga tipa obično se naziva glavnom. npr. Nijesu došli jer nijesu dobili poziv ili Recite im da nam je žao. npr. ili implicitne (asindetske). Zavisna klauza može se u strukturu osnovne uvrštavati tako da ima funkciju nekoga njezina člana. Odlučili su prekinuti saradnju. Zavisnosložene rečenice prvoga tipa nazivaju se neraščlanjenima. Kaže da neće doći jer nije dobio poziv. tj. U prvu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice u kojima vezna sredstva zamjenjuju (supstituišu) neku od sastavnica (obično neki rečenični član) osnovne klauze. a drugoga tipa raščlanjenima. što nam je jako žao (u toj rečenici odnosna zamjenica što zamjenjuje cijelu osnovnu klauzu Odlučili su prekinuti saradnju). U tome slučaju odnosi se na cijelu osnovnu klauzu. S obzirom na to kako se zavisna klauza eksplicitnih zavisnosloženih rečenica odnosi prema osnovnoj (tj. npr. što nam je jako žao. npr. i strukturnu i smisaonu i intonacijsku. npr.ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) Zavisnosloženim (subordiniranim) rečenicama nazivaju se one složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). npr. s obzirom na to u funkciji kojega rečeničnoga člana stoji). Zavisnosložene rečenice s takvim veznim sredstvima nazivaju se odnosnima ili relativnima. a može se uvrštavati i po sadržaju osnovne klauze. Upamtite već jednom da ovđe nema popuštanja. kao što je to u pomenutim raščlanjenim zavisnosloženim rečenicama. Odlučili su prekinuti saradnju. Osnovna klauza. vezničke).

nego samo u obliku predikata osnovne klauze. upor. odnosno subjekta. Kuća mu je takva da je nema u okolini. Oni su (takvi) kakvi već jesu mladići u tim godinama. PREDIKATSKE REČENICE Predikatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se imenski dio predikata odnosi prema glagolskome dijelu. samo u tome što je taj predikat subjekatskih rečenica pasivan ili pasiviziran. Ni ljeta nijesu ono što su nekad bila. npr. Priča se priča prema Pričaju priču (u prvom slučaju oblik priča je subjekat. kakav. a u drugom je oblik priču objekat). Ni ljeta nijesu što su nekad bila ili Kuća mu je da je nema u okolini. ali se u složenu rečenicu uvrštava prema leksičkim svojstvima predikata osnovne klauze (riječ je o glagolima govorenja. upor. nepunoznačnome subjektu. npr. On je (onaj) koji ti se ne sviđa. prije svega odnosne zamjenice i/ili pridjevi: ■ ■ ■ ■ koji. npr. Te su kuće (onih) čije su i prije bile. čija. U subjekatskim rečenicama relativnoga ili zavisnoupitnoga tipa zavisna klauza odnosi se prema glavnoj kao atribut prema uopštenome. a predikat objekatskih rečenica aktivan glagolski oblik. u njima zavisna klauza funkcioniše doduše kao subjekat. Naime razlika između subjekatske rečenice Priča se da bi opet moglo biti rata i objekatske rečenice Pričaju da bi opet moglo biti rata nije ni u strukturi zavisne klauze ni u odnosu između osnovne i zavisne klauze. 300 SINTAKSA . npr. leksički „praznome“. čiji. kakvo. Kad je riječ o subjekatskim rečenicama izričnoga tipa (npr. Ni ljeta nijesu (ono) što su nekad bila. no samo leksičko jezgro imenskoga dijela predikata. Zato u takvim složenim rečenicama dolazi zapravo do svojevrsne neutralizacije između subjekatskih i objekatskih rečenica. koji čine sponu ili kopulu između osnovne i zavisne klauze. Predikatske rečenice i neki tipovi subjekatskih rečenica razlikuju se od ostalih po tome što im zavisne klauze zamjenjuju zapravo samo dio predikata. On je koji ti se ne sviđa. priloške i atributske. subjekatske. npr. koje. U takvim rečenicama dolaze oblici pomoćnoga glagola biti. On je najbolji prema On je (takav) da boljega nema. Onaj ko ne zna neka pita prema Ko ne zna. U takvim rečenicama mogu dolaziti i korelativne riječi (zamjenice ili pridjevi). mišljenja. neka pita. čije.splicitne zavisnosložene rečenice dijele se na predikatske. kakva. On je onaj koji ti se ne sviđa. Priča se da bi opet moglo biti rata). objekatske. npr. U službi veznika predikatskih rečenica u prvome su redu vezna sredstva (korelativna ili nekorelativna) supstitutivnoga tipa. što. koja. usp. ośećanja i sl.). U predikatskim rečenicama zavisna klauza ne zamjenjuje cijeli predikat.

kud(a). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 301 . npr. (onaj) neka pita. (ono) pitajte. Zna se kako je do toga došlo. čiji. neka pita ili Ko ne zna. Sad je pitanje što opet nije u redu. kako. pitajte ili Što ne znate. Vezna sredstva takvih rečenica mogu biti: 1. mišljenje. Zna se ko ima problema. čije. upitne zamjenice: ■ ■ ■ ■ ko. npr. Nije mi jasno kako to misli izvesti. Odnosne subjekatske rečenice Odnosnim (relativnim) subjekatskim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice kod kojih zavisna klauza biva uvedena u osnovnu supstitutivnim veznim sredstvima. Subjekatske rečenice dijele se na odnosne. zavisnoupitne i izrične. (oni) znaju. npr. npr. (Oni) koji su pitali. znaju ili Koji su pitali. neka i bude ili Kako smo se dogovorili. Kuća mu je (takva) da je nema u okolini. Vidi se kud(a) su prošli. koji takođe može biti korelativne prirode. U takvim rečenicama u funkciji veznih sredstava stoje ove zamjenice i zamjenički prilozi: ■ ■ ■ ■ ko. (Onaj) ko ne zna. Priča se da je bolesna. odnosnim zamjenicama ili prilozima. Ko pita. čija. tj. što. npr. koja. npr. Nije rečeno čija je to dužnost. koji. Zna se kojima je potrebna pomoć. SUBJEKATSKE REČENICE Subjekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se subjekat odnosi prema predikatu. (onako) neka i bude. koji. (Onako) kako smo se dogovorili.Osim supstitutivnih veznih sredstava u predikatskim rečenicama dolazi i veznik da. Zavisnoupitne subjekatske rečenice Zavisnoupitnim rečenicama pripadaju one subjekatske rečenice u kojima zavisna klauza ima oblik pitanja zavisnog od pasiviziranih oblika glagola ili od predikatskih izraza (imenskih ili priloških) koji označavaju pitanje. upitni prilozi: ■ ■ kako. npr. Takve subjekatske rečenice slične su predikatskima po tome što omogućavaju uvrštavanje pokazne zamjenice ili zamjeničkoga priloga koji se sa supstitutivnim veznim sredstvima nalazi u korelativnome odnosu. npr. npr. npr. (Ono) što ne znate. govorenje. npr. što. 2. ne skita. koje. ośećanje i sl. npr.

što. I objekatske rečenice. npr. npr. kakvo. koja. I u takve rečenice mogu se uvrstiti korelativne riječi. npr. odnosne zamjenice i pridjevi): ■ ■ ■ ■ ko. Ośetismo miris mora prema Ośetismo kako miriše more. Istina je da smo se obećali odazvati pozivu. Pitajte (onoga) koga sretnete. U službi veznih sredstava u takvim rečenicama stoje veznici da i kako. kao i subjekatske. Pozvao sam (one) koje si predložio. đe. Pitanje je da li joj reći ili ne reći. OBJEKATSKE REČENICE Objekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se objekat odnosi prema predikatu. upitni veznici (rječce) li i da li: ■ ■ Pitaće se jesi li učinio sve što je trebalo. upor. npr.■ ■ ■ odakle. ośećanje. Odnosne objekatske rečenice Odnosnim objekatskim rečenicama pripadaju one u kojima se zavisna klauza uvodi odnosnim zamjenicama ili pridjevima. Ne zna se kad će doći i sl. npr. 302 SINTAKSA . percipiranje i sl. kad. kakav. Zna se kako je teško pisati udžbenike i sl. Priča se da bi opet moglo biti rata. npr. Kupiću (onakvu) kakvu nađem i sl. Pitanje je đe se sad nalazi. Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploča. a kao vezna sredstva služe relativizatori (tj. Izrične subjekatske rečenice Izričnima se nazivaju one subjekatske rečenice u kojima se zavisne klauze uvode po pasiviziranim oblicima glagola ili po predikatskim izrazima (imenskim ili priloškim) koji označavaju mišljenje. mogu se podijeliti na odnosne. kakva. 3. govorenje. npr.. Ośeća se kako postaje sve toplije. zavisnoupitne i izrične. Jeste li našli (ono) što ste tražili. npr. Pitanje je odakle početi. koje. koji.

Dvoume se da li da dođu ili ne dođu. načinske (vezna sredstva: upitni prilog kako). e. Čujem kako se baš i nijeste proslavili. kakvo). zašto. ośećanja. čiji. Znaš li ko je sad na redu. đe. npr. mišljenje i sl. dokle. kakva. Pitajte čije je to maslo. što i sl.). npr. otkad. Još nijesmo saznali kako se to dogodi. mišljenja.). Još ne shvataš što se dogodilo. kako.). Ne znam dokad mi važi pasoš. Pitaj otkad je upis. ■ ■ ■ ■ ■ ■ Izrične objekatske rečenice Izričnima se nazivaju one objekatske rečenice koje se uvode po aktivnim odnosno ličnim oblicima glagola govorenja. Obećali su da će se javiti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 303 . percipiranja i sl. količinske (vezna sredstva: količinski upitni prilog koliko). Zaboravio sam koji je dan danas. Ne shvatam što baš to učinjeste. npr. kuda. Nijesu javili kad će doći. Nijesu rekli kud su prošli. npr.). Pitajte ih đe su bili. zbog čega i sl. zahtijevanje. kvalitativne (vezna sredstva: upitni pridjev kakav. mjesne (vezna sredstva: upitni prilozi đe. vremenske (vezna sredstva: upitni prilozi kad. npr. Znate li koliko je sati. Ne znamo odakle su. odakle i sl. uzročne (vezna sredstva: uzročni upitni prilozi ili prijedloški izrazi: što. Veznik e odlika je starije crnogorske književnosti i današnjega razgovornog stila. Zapamtite dokle ste došli.Zavisnoupitne objekatske rečenice Zavisnoupitne su one objekatske rečenice kojima zavisna klauza ima oblik upitne rečenice zavisan od oblika glagola koji označava pitanje. govorenje. npr. Vidio sam ih đe ulaze u dvoranu. Da čujemo kakvo će śutra biti vrijeme. npr. npr. Ovo vi pišem da ne možete reći e nijeste znali. Kao vezna sredstva u tim rečenicama služe veznici: ■ ■ ■ ■ da. koji. Recite jeste li se odmorili. Takve rečenice po značenju mogu biti: ■ opšteupitne (u njima stoje upitni veznici li ili da li te upitne zamjenice ko. dokad i sl. Ne znam zbog čega je tako neraspoložena. npr. npr. Ne razumijem zašto ste zakasnili. npr.

No takva rečenica ne pripada više priloškima. npr. uslovne. namjerne. Kako su priloške odredbe raznovrsne po značenju. parafrazu: Nađosmo se u najprometnijem dijelu ulice. upor. no atributskima. PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE Priloškim ili adverbijalnim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba (adverbijal) prema predikatu. što znači da se zavisnom klauzom prenosi obavještenje o prostoru (mjestu) na kojem se ili u vezi s kojim se odvija proces o kome je riječ u osnovnoj klauzi. U prvom slučaju veznici kako i đe bili bi zamjenljivi veznikom da. npr. Naći ćete ih onđe đe ste ih i ostavili. Mjesne (lokalne) rečenice Mjesnim ili lokalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza prema osnovnoj odnosi kao što se priloška odredba mjesta odnosi prema predikatu. Mjesne (zavisne) klauze mogu u zavisnosloženu rečenicu biti uvrštene na dva načina: ili direktno po predikatu osnovne klauze. u kojoj zavisna klauza kad je već bilo kasno ima istu funkciju kao i prilog kasno u odnosu na osnovnu klauzu Javili su se. npr.Objekatske rečenice s veznim sredstvima kako i đe mogu. biti i dvoznačne. Tu se zavisna klauza đe je najveća gužva odnosi prema imenskoj konstrukciji u dijelu ulice kao atribut prema imenici. uzročne. Tako npr. npr. a u drugom slučaju (kad su kako i đe prilozi jer zadržavaju načinsko. Neka śedne đe hoće. uporedne. Među njima se posebnim i strukturnim i semantičkim obilježjima izdvajaju mjesne. ili po mjesnom zamjeničkom prilogu. (Ako se međutim na mjestu mjesnoga zamjeničkog priloga javi imenica ili imenski skup riječi. izvan konteksta. nesložena rečenica Javili su se kasno (u kojoj je prilog kasno u funkciji priloške odredbe vremena) može biti preoblikovana u zavisnosloženu prilošku (vremensku) rečenicu Javili su se kad je već bilo kasno. odnosno Viđeli smo na kojem mjestu śede u dvorani. posljedične i dopusne rečenice. Pričao je kako ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Viđeli smo đe śede u dvorani. tako raznovrsne mogu biti i priloške rečenice. onda je i dalje riječ o mjesnome značenju. U drugome slučaju riječ je o korelativnim mjesnim rečenicama u kojima vezna sredstva ekspliciraju sadržaj mjesnih zamjeničkih priloga. vremenske. odnosno mjesno značenje) navedene bi se rečenice mogle parafrazirati ovako: Pričao je o načinu na koji ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Pričao je o tome na koji način ljudi masovno napuštahu svoje domove. Nađosmo se u dijelu ulice đe je najveća gužva. pa se interpretirati ili kao izrične ili kao zavisnoupitne. npr. načinske.) 304 SINTAKSA . Pričao je da ljudi masovno napuštahu svoje domove.

Uz te odnosne priloge može doći i rječca god koja mjesne rečenice čini habituelnima. Dok budu pisali. npr. Dok pišu. riječ je o prethodnosti (anteriornosti). kud(a). Kad pišu. Umjesto veznika dok može se upotrijebiti i veznik kad kao značenjski najširi vremenski veznik. Kad zavisna klauza označava vrijeme koje prethodi vremenu osnovne klauze. Naći ćete ih (onđe) đe ste ih i ostavili. Neka putuju kud god žele. riječ je o poslijevremenosti (posteriornosti). Kad budu pisali. Otišli su (onamo) otkud su i došli. Knjiga mora biti (onđe) otkud si je i uzeo. Vremenske (temporalne) rečenice Vremenskim ili temporalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice kod kojih se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba vremena prema predikatu. sukcesivnost). a u službi predikata i osnovne i zavisne klauze dolaze oblici nesvršenih glagola.Kao vezna sredstva u mjesnim rečenicama služe odnosni prilozi kao što su: ■ ■ ■ ■ ■ đe. Putovaćemo (donde) dokle je potrebno. Nađimo se (onđe) đe je mirno. Dok su pisali. Neka śednu đe god hoće. koje odabere vršilac radnje. npr. razmišljali su. Kad su pisali. razmišljahu. npr. Trčimo dokle god možemo itd. Prođi (ovuda) kuda sam i ja prošao. U rečenicama sa značenjem potpune istovremenosti obično stoji veznik dok. razmišljali su. što znači da zavisna klauza određuje vrijeme odvijanja procesa označenog predikatom u osnovnoj klauzi. odnosno da se odvija na bilo kojem mjestu ili na (bilo kojem) mjestu koje ima u vidu. npr. odakle. razmišljaju (Dok pisahu. a kad označava vrijeme koje slijedi vremenu u kojem se odvija radnja osnovne klauze. Vrati se (onamo) odakle si i pošao. razmišljaju (Kad pisahu. lstražuj samo (dotle) dokle seže tvoje područje. Voze baš (onuda) kuda je zabranjeno. Zavisna klauza može označavati vrijeme koje je podudarno s vremenom osnovne klauze (istovremenost. označava da se proces označen glagolom u osnovnoj klauzi odvija bez obzira na mjesto. tj. Neka putuju kud žele. razmišljaće). npr. Pošalji mi (odatle) odakle šalješ i drugima. razmišljaće). npr. otkud(a). Stanite (ovđe) đe i ja stojim. dokle. npr. Istovremenost koja se označava zavisnom klauzom može biti potpuna ili djelimična. razmišljahu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 305 . simultanost) ili vrijeme koje nije podudarno s vremenom osnovne klauze (neistovremenost. npr. Neka śednu đe hoće.

npr. npr. Završismo prije no što smo se nadali. npr. Vremenske rečenice kojima je svojstvena neistovremenost dijele se. npr. samo što i kako razlikuju se od ostalih (kad. a u zavisnim klauzama obično oblici svršenih glagola. Čim stignete. prije nego što/prije no što. Naime u vremenskim rečenicama s tim veznim sredstvima radnja zavisne klauze neposredno prethodi radnji osnovne (kao što se aoristom označava prošlost koja neposredno prethodi sadašnjosti). Kad razmisle. Dok su pisali. tek što. npr. nakon što. napišu. tek što. u dvije grupe s obzirom na to prethodi li radnja označena zavisnom klauzom radnji označenoj osnovnom klauzom ili se radnja označena zavisnom klauzom odvija poslije radnje označene osnovnom. čim. Prije nego uđete. neko naglo uđe. A dođe na posao. napišu. npr.Kod djelimične istovremenosti sadržaj osnovne klauze vremenski se samo dijelom podudara sa sadržajem zavisne. Prije nego razmisle. Veznička sredstva dok. Pošto uđosmo. koja je inače bliska značenju aorista. odnosno granica vremenskog toka. a u drugome je riječ o poslijevremenosti ili posteriornosti. npr. posvađaše se. Naime vremenske rečenice mogu označavati da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom 306 SINTAKSA . pukla nam je guma. a. pošto i nakon što) po tome što se njima izražava posebna vrsta prethodnosti. pokucajte. kako. počne da viče na kolegu. Prethodnost (anteriornost) izražava se neproizvedenim i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ kad. npr. Kako nas ugleda. Treba se javiti doktoru prije no bude kasno. pobježe. Tek što počeše raspravu. npr. pozdravismo se sa svima. npr. Veznik a karakteristika je razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. Terminativne (granične) vremenske rečenice Osim simultanosti i neistovremenosti vremenskim rečenicama može se označavati i početak ili završetak. npr. U osnovnim klauzama vremenskih rečenica toga tipa upotrebljavaju se obično oblici nesvršenih glagola. Kad razmisle. Nakon što su ga napali u novinama. pošto. i mi ćemo se spremiti. npr. napišu. samo što. a. Dok stignete kući. čim. javite se. Sporazum je potpisan prije nego što je to iko očekivao. npr. odustao je od svojih zahtjeva. kao što je rečeno. dok. npr. Poslijevremenost (posteriornost) izražava se proizvedenim veznicima: ■ ■ prije nego/prije no. U prvome slučaju govorimo o prethodnosti ili anteriornosti. Samo što smo krenuli.

sve će češće pobolijevati ili *Tako ćemo raditi otkad budemo znali za sebe. rečenice *Otkad će ući u godine. radnja zavisne klauze počinje se odvijati onda kad se više ne odvija radnja osnovne. otkako. U takvim vremenskim rečenicama upotrebljavaju se veznici: ■ ■ otkad(a). Čekali smo dok se nijesu pojavili. Ovđe ostajemo dokle hoćemo. Otkad je ušao u godine. ali mogu značiti i to da su radnje istovremene i da završavaju u isto vrijeme. da se te dvije radnje istovremeno završavaju (tj. odnosno imenske ili priloške spojeve riječi u osnovnoj klauzi. Drugim riječima. npr. npr.) Posebnost takvih vremenskih rečenica sastoji se u tome da im je radnja osnovne. npr. U njima se naglašava da radnja zavisne klauze traje isto onoliko koliko i radnja osnovne ili da se radnja zavisne klauze počinje odvijati kad prestane odvijanje radnje u osnovnoj klauzi. pa onda i radnja zavisne klauze vezana za prošlost (bez obzira na to jesu li u klauzama oblici preteritalnih vremena ili prezenta). kao u primjeru Čekali smo dok se nijesu pojavili (ili Čekasmo dok se ne pojaviše. Čekaćemo dok se ne pojave. Čekamo dok se ne pojave i sl. Drugi tip terminativnih vremenskih rečenica jesu one kod kojih je u prvome planu završni dio intervala. npr. Čekali smo dok napiše pismo (tu radnja čekanja i radnja pisanja jednako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 307 . Čekali smo dok su se pojavili ili Čekali smo dok se pojaviše ili Čekali smo dok se pojave). dokle. pa nijesu gramatički korektne npr.). sve češće pobolijeva.osnovne. Najbrojnije su među njima one kod kojih se daje obavještenje o tome da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom osnovne. da se radnja zavisne počinje odvijati kad se završi radnja osnovne i sl. Tako radimo otkako znamo za sebe. Rečenice toga tipa s potvrdnim predikatima mogu imati isto takvo značenje (npr. Prošlo je mnogo vremena kako su potonji put bili u Grčkoj ili Ima već deset godina da se nijesmo viđeli. ali takve rečenice podrazumijevaju riječi. da traju jednako dugo). npr. (U istom značenju javljaju se i veznici kako i da. a veznici su: ■ ■ dok. da se radnja zavisne počinje odvijati kad je već u toku radnja osnovne. Zato se u takvim rečenicama ne mogu pojaviti oblici futura (ni prvoga ni drugoga). pa se zavisne klauze prema takvim riječima ili spojevima riječi odnose kao atributi. npr. Negacija tu zapravo označava da se radnje osnovne i zavisne klauze vremenski ne podudaraju. no se radnja osnovne odvija kad se ne odvija radnja zavisne i obratno. U klauzama s veznikom dok obično se javljaju odrični predikati s glagolima svršenoga vida. Takve rečenice zbog toga bi se mogle nazvati terminativnim (graničnim) vremenskim rečenicama.

razmislimo. kojom se ističe da radnja zavisne klauze traje do iste one vremenske granice do koje i radnja osnovne (tada rječca god ima istu funkciju kao i sve) ili da se radnja zavisne počinje odvijati tek onda kad se završi radnja osnovne klauze. tj. habituelizirati se mogu samo veznička sredstva dok. kao u navedenome primjeru (Ovđe ostajemo dokle hoćemo). Kad god napišemo. iako i tu odričnost ima svoje logičko opravdanje (upor. i za one koje označavaju anteriornost. npr. dolazili smo ili *Pošto smo god ulazili. npr. Terminativnost rečenica s veznicima dok i dokle često se i posebno naglašava. a kad je napisao. U habitueliziranim vremenskim rečenicama s veznicima dok i dokle upotrebljavaju se isključivo oblici nesvršenih glagola. dobijaju rječcu god. npr. ovjerene rečenice tipa *Čim god ste se javljali. Čekasmo sve dok se ne pojaviše. razmislimo ni *Potrče dokle god imaju/imadnu snage) i u njima se naglašava terminativnost (zajednička granica završetka radnje u osnovnoj i zavisnoj klauzi). Zapravo. Terminativne vremenske rečenice toga tipa s veznicima dok i dokle vrlo se često i habitueliziraju. ali njome takve rečenice po pravilu dobijaju i dodatno značenje terminativnosti.traju). pozdravljali smo se. upor. parafrazu: Čekali smo dok napiše pismo. kad i dokle. Radiću sve dotle dok sve ne napravim. kucajte. npr. npr. Ostajemo dokle god i oni ostaju. radnja zavisne počinje kad se završi radnja osnovne) kad u zavisnoj klauzi stoje oblici svršenih glagola. razmišljamo. Čekasmo dok god se nijesu pojavili/dok god se ne pojaviše/dok god se ne pojave (nije potvrđeno *Čekasmo dok god se nijesu pojavljivali/dok god se ne pojavljivahu/dok god se ne pojavljuju). Osim terminativnih mogu se habituelizirati i drugi tipovi vremenskih rečenica. Granica radnji obje klauze u načelu je ista onda kad u zavisnoj klauzi susrijećemo oblike nesvršenoga glagola. odnosno prethodnost ili višekratnost odvijanja glagolske radnje. Čekasmo dok god se ne pojaviše ili Ovđe ostajemo dokle god hoćemo. U takvim slučajevima predikat zavisne klauze mora biti odričan. npr. Čekali smo dok ne napiše pismo). a ostala ne mogu. ali ne važi za one koje označavaju posteriornost (poslijevremenost) jednostavno zato što se veznička sredstva tih rečenica ne mogu habituelizirati. To važi za one vremenske rečenice koje označavaju istovremenost. U takvim je rečenicama odrični predikat zavisne klauze manje običan (upor. i to obično pojačajnom rječcom sve. Zato nijesu npr. 308 SINTAKSA . o tome da radnja zavisne klauze traje do one vremenske granice do koje traje i radnja osnovne. razmišljamo ili Trče dokle god imaju snage (nije potvrđeno *Dok god napišemo. Habituelizacijom se u njima naglašava istovremenost. npr. *Prije nego god ulazite. Dok god pišemo. a različita (tj. U rečenicama s veznikom dokle riječ je. Čekasmo dok god su se pojavljivali. onda više nijesmo čekali). Dok god pišemo.

a u ostalima (tj. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 309 . Živio je kako je htio. Radili smo što smo bolje znali ili Trčaćemo što mognemo brže. onako. napišemo). Načinske (modalne) rečenice Načinskim ili modalnim rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba načina odnosi prema predikatu. Uradismo onako kako je najbolje. Poređenje po jednakosti U uporednim rečenicama kojima se izriče poređenje po jednakosti dolaze veznici kao što. *Donesi novac kao što znaš i umiješ ili sl. Kad god pišemo. Postupi ovako kako ti kažem. što znači da se u njima mogu javiti i načinski zamjenički prilozi ovako. a trećoj raščlanjene uporedne rečenice. npr. Uporedne (komparativne) rečenice Uporednim ili komparativnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba poređenja prema predikatu. što znači da se u njima radnja označena osnovnom klauzom upoređuje po nečemu (obično po kvalitetu) s radnjom označenom zavisnom klauzom. U službi veznika načinskih rečenica može se. Prvoj grupi pripadaju rečenice u kojima je riječ o poređenju po jednakosti. razmišljamo) i oblici svršenih glagola (npr. Ne radi se tako kako biste vi šćeli. razmislimo. Uporedne rečenice mogu se podijeliti u tri grupe. uporednim veznicima kao što ili kao da. Donesi novac kako znaš i umiješ. Radićemo kako nam se naredi. a mogući su i glagolski oblici različita vida u osnovnoj i zavisnoj klauzi (npr. Śećam se kao da je bilo juče. tako. u rečenicama s veznikom kad upotrebljavaju se i oblici nesvršenih glagola (npr. npr. u onima sa svršenim i u onima s raznovidnim glagolima) riječ je o prethodnosti (anteriornosti). Kad god napišemo. samo se u rečenicama s nesvršenim glagolima podrazumijeva istovremenost (simultanost). kako i kao da. upor. Kad god razmislimo.S druge strane. razmišljamo). npr. Mladi se zabavljaju kako smo se i mi zabavljali. Kad god pišemo. ali rjeđe no veznik kako. npr. U svim takvim slučajevima označava se višekratno odvijanje procesa označenog glagolom osnovne klauze. što znači da se zavisnom klauzom daje obavještenje o kvalitetu radnje označene osnovnom klauzom. drugoj rečenice u kojima je riječ o poređenju po nejednakosti. U navedenim rečenicama veznik kako nije zamjenljiv drugim veznicima. javiti i veznik što. npr. Danas je sunčano kao što je bilo i juče. Osnovni veznik načinskih rečenica jeste kako. Načinske rečenice s veznikom kako mogu biti i korelativnoga tipa.

a često i korelativne zamjeničke riječi to. Kako se približavasmo cilju. Više im je stalo do mira u kući nego da stvari krenu nabolje. Poseban tip uporednih rečenica jesu rečenice s veznikom kao kad. Prodasmo ih bolje no što smo mislili. npr. Piše kao što govori prema Piše kao da govori. I te rečenice mogu biti vremenskouporedne. npr. Bili su opet veseli kao kad su śeđeli u istome odjeljenju. Prije bi poginuli no da popušte. nego. Dobili ste više no ste zaslužili. npr. Bivalo je sve mračnije što su išli dalje. tako nestajaše umora). *To je bivalo sve mračnije što su išli dalje). a druga odrična. npr.Uporedni veznik kako razlikuje se od načinskoga po tome što je zamjenljiv veznikom kao što. Veznici kao što i kao da razlikuju se po tome što kao što označava izvjesnost (činjeničnost. no što. npr. U tome slučaju jedna je klauza po pravilu potvrdna. npr. faktivnost). da su međusobno razmjerni. dvodjelne). Obrnuti redosljed klauza ili je obilježen. upor. Ispalo je gore nego smo se nadali. U njima se upotrebljavaju veznici nego kad i no kad. Mladi se zabavljaju kao što smo se i mi zabavljali. nestajaše umora (Kako se približavasmo cilju. U uporednim rečenicama toga tipa sadržaji klauza ne moraju se upoređivati samo po jednakosti nego i po nepodudarnosti. Bilo je ugodno prohladno kao kad vjetar duva. upor. Raščlanjene uporedne rečenice (rečenice korespondencije) Uporedne rečenice mogu biti i izrazito raščlanjene (tj. tako i toliko. a kao da pretpostavljenost (hipotetičnost). Bolji su nego što smo očekivali. Takvim uporednim rečenicama svojstvena je antepozicija zavisne klauze. no te nego da i no da. U njima se radnja osnovne i radnja zavisne klauze upoređuju s obzirom na vrijeme odvijanja. Takve uporedne rečenice označavaju da se sadržaji klauza podudaraju. Danas se ne živi kao što se živjelo u prošlome vijeku. Koliko su uživali u vožnji do ostrva. bivalo je sve mračnije (Što smo išli dalje. Ovđe nam je bilo ljepše nego kad smo išli u Italiju. toliko su se i bojali talasa. Zato se one nazivaju i rečenicama korespondencije ili podudaranja. kako i koliko. pa čak i po suprotstavljenosti. ili je sasvim isključen (kod rečenica korelativnoga tipa. koje bi se mogle nazvati vremenskouporednima. Kod kuće vazda više uradimo no kad smo na poslu. a u službi vezničkih sredstava upotrebljavaju se nego što. to je bivalo sve mračnije). npr. U njima dolaze veznici što. korespondentni. Poređenje po nejednakosti U uporednim rečenicama kojima se označava poređenje po nejednakosti mjesto zavisnoj klauzi otvaraju komparativi pridjeva ili priloga u osnovnoj klauzi. 310 SINTAKSA . Što smo išli dalje.

uzrok razloga (poput veznika s obzirom na to da). (Nije potvrđena npr. no pomaže njezinu pojavljivanju). Obolio je zato što je previše jeo. javlja se i u različitim proizvedenim veznicima kao što su zato što. što znači da se zavisnom klauzom označava uzrok vršenja radnje u osnovnoj klauzi. na temelju toga što. npr. npr. koji je danas odlika razgovornoga stila. Veznik što u uzročnome značenju. Proizvedenim veznikom s obzirom na to da najčešće se izriče takozvani uzrok razloga (to je pasivni tip uzroka koji posljedicu ne izaziva direktno. npr. Uspio je zahvaljujući tome što je bio uporan. Prekinuli smo ljetovanje jer su počele kiše.Uzročne (kauzalne) rečenice Uzročnim (kauzalnim) rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba uzroka prema predikatu. na osnovu toga što. tj. budući da i s obzirom na to da Najčešći je veznik jer. zbog toga što. Radite sami e vam ne mogu pomoći. ali još češće i tzv. po tome što.) Nasuprot tome proizvedeni veznik zahvaljujući tome što označava obično uzrok koji se povezuje sa pozitivnom i/ili poželjnom posljedicom. ali dolazi ponajprije u inverziji. prekinuli smo ljetovanje. npr. zahvaljujući tome što. Veznik što Opšti uzrok označava se i veznikom što. dok izrazi stoga što i zbog toga što mogu takođe označavati opšti uzrok. Morali smo stati usljed toga što je bio prolom oblaka. rjeđe i veznik da. Veznik budući da ne razlikuje se od veznika jer po značenju (i njemu je svojstveno opšteuzročno značenje). usljed toga što. koji ima opšteuzročno značenje. stoga što. Žale se što se nijesmo javili. onda kad zavisna klauza prethodi osnovnoj. tim prije što. S obzirom na to da ove godine ima mnogo pečuraka. U istome značenju u starijoj crnogorskoj književnosti upotrebljavao se i veznik e. tj. a klauze im se povezuju većim brojem proizvedenih i neproizvedenih veznika. onda kad zavisna klauza dolazi iza osnovne. Budući da su počele kiše. Upotreba tih veznika odlika je administrativnoga i naučnoga stila. često idemo u šumu. Veznici jer. npr. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 311 . Upotrebljava se u običnome redosljedu rečenica. npr. Proizvedeni veznik usljed toga što označava uzrok koji je obično vezan za negativnu i/ili nepoželjnu posljedicu. Veznik zato što obično se upotrebljava u opšteuzročnome značenju. rečenica *Kupio je punu kesu trešanja usljed toga što ih jako voli. Te su rečenice vrlo česte. npr.

a to je polazište ili osnova na kojoj se temelji neko zaključivanje. npr. čim. Veznici kako. npr. Tako je vikao da su se svi uplašili. Do toga saznanja došao je na osnovu toga što je danima bilježio svaku promjenu. npr. Kao što smo viđeli. nijesmo mogli ući. Kako je već kasno. a to su veznici kako. što znači da se zavisnom klauzom označava posljedica radnje o kojoj je riječ u osnovnoj klauzi. Mora da si bolestan dok si tako blijed. osobito iz vremenskoga ili načinskoga (o čemu je već bilo riječi u vezi s prijedlozima). vjerovatno je kriv. nego dodatan uzrok i/ili razlog kažnjavanju. uzročno-posljedični odnos. dok i kad Budući da se uzročno značenje može razviti i iz drugih značenja. Sad će biti kažnjeni. a u posljedičnima susrijećemo neproizvedeni veznik da. uzrok kriterijuma. treba poći na spavanje. Posljedične (konsekutivne) rečenice Posljedične (konsekutivne) rečenice slične su uzročnima utoliko ukoliko se i jednima i drugima označava isti tip odnosa. veznici uzročnih rečenica brojni su i raznovrsni. Razlika je u tome što se u posljedičnim rečenicama zavisnom klauzom označava posljedica. Proizvedenim veznikom tim prije što označava se posebna vrsta uzroka koji bi se mogao nazvati dodatnim uzrokom. velikih razlika. dok i kad. nema problema. odnosno kakav uzročno-posljedični odnos. Rečenice s tim proizvedenim veznicima posebno su svojstvene administrativnome. a u uzročnima uzrok. čim. Uvjerismo se u istinitost njegove tvrdnje na temelju toga što smo je u više navrata provjerili. Čim ga traže. posljedična: Zakasnili smo. tj. Kad već dolaziš. u službi veznika uzročnih rečenica upotrebljavaju se i oni veznici koji primarno označavaju način ili vrijeme. na osnovu toga što i na temelju toga što označavaju tzv.Proizvedeni veznici po tome što. tim prije što su još i zakasnili. direktan. npr. Zaključili smo to po tome što u kući nije bilo nikoga. pa ne bi bila gramatična rečenica *Treba poći na spavanje kako je već kasno. Riječ je o tome da kašnjenje nije neposredan. npr. proizvedeni veznik tako da.: ■ ■ uzročna: Budući da smo zakasnili. Veznik kako u toj ulozi razlikuje se od ostalih po tome što dolazi isključivo u antepoziciji. i veznici te i pa u korelativ312 SINTAKSA . npr. tako da nijesmo mogli ući. publicističkome i naučnome stilu. kako u strukturi tako i u sastavu i upotrebi vezničkih sredstava. Zato neki tipovi uzročnih i posljedičnih rečenica mogu biti međusobno zamjenljivi. tako da su se svi uplašili. uprkos značenjskoj sličnosti. Vikao je. Između uzročnih i posljedičnih rečenica ima. Prema tome posljedične rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj klauzi kao što se priloška odredba posljedice odnosi prema predikatu.

U prvima je riječ o posljedici koja se ostvaruje. Tako je vikao da su se svi uplašili prema Vikao je da su se svi uplašili. priloga. Bio je tako iscrpljen te se činilo da neće izdržati. Intenzifikatori tako i takav. pa se zato opravdano govori o vezniku tako da. vidi se po tome što u takvim posljedičnim rečenicama tako nije odvojivo od veznika da. što čini obaveznim označavanje posljedice u zavisnoj klauzi. npr. Da je stvarno tako..) Štoviše. imperfekat. Bio je tako iscrpljen da je odmah zaspao. a u drugima o posljedici koja se ne može ostvariti.. nego je toliko „srastao“ s veznikom da da se od njega uopšte ne može odvojiti. imaju značenje kvaliteta. kao u primjeru Zakasnili smo. a toliko i tolik. S obzirom na ostvarivost ili neostvarivost posljedice posljedične rečenice mogu se podijeliti na realne (stvarne) i irealne (nestvarne). Osim priloga tako pojačajnu ulogu u posljedičnim rečenicama može imati i prilog toliko te pridjevi takav/takva/takvo ili tolik/tolika/toliko. npr. On je tako vikao da su se svi uplašili. Važna razlika između uzročnih i posljedičnih rečenica sastoji se i u tome što su korelativne riječi u uzročnim rečenicama rijetke i/ili obilježene. značenje količine. dok je u primjerima u kojima tako ima pojačajnu ulogu njegovo odvajanje od veznika da sasvim obično i često. aorist. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 313 . pa u skladu s tim ističu.nim posljedičnim rečenicama. npr. npr. tako da nijesmo mogli ući. npr. Kad je riječ o zamjeničkim prilozima. npr. Nije npr. npr. Tako je vikao da su se svi uplašili. npr. On je bio takva kukavica da to nije za priču ili Bila je tolika magla da se morasmo zaustaviti. npr. Tako bijaše iscrpljen da već gotovo spavaše. npr. (Izostavljanje korelativne riječi kompenzuje se intonacijom. Kad je riječ o zamjeničkim pridjevima. ali nije zaspao). njima se pojačava sadržaj imenica. vrlo česte. U realnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se obično neki od vremenskih glagolskih oblika: ■ ■ ■ ■ prezent. Tako sam iscrpljen da već gotovo spavam... gramatično *Tako smo zakasnili da nijesmo mogli ući. Tako se iscrpih da odmah zaspah. npr. oni pojačavaju sadržaj: ■ ■ ■ glagola. Bio je previše iscrpljen da bi zaspao (posljedica dakle nije ostvariva: on je iscrpljen. perfekat. Bijaše tako lijepa pa od nje ne mogahu oči odvojiti. Bio je toliko ljut da se s njim nije moglo razgovarati. Tako je bio iscrpljen da je odmah zaspao. npr. u većem broju posljedičnih rečenica korelativni prilog tako više uopšte nema pojačajnu (intenzifikacijsku) ulogu. a u posljedičnim. pridjeva. Bilo je tako lijepo da se ne može opisati. naprotiv. npr. pojačavaju sadržaj pojedinih riječi u osnovnoj klauzi.

S druge strane u irealnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se potencijal. Namjera je međutim po svojoj prirodi uvijek neizvjesna. Bijaše previše iscrpljen da bi zaspao. nikad nije sigurno da se radnja koja se namjerava realizovati zaista i realizuje ili da će se zaista realizovati. Razlika između „običnoga“ uzroka i namjere. npr. npr. osim u tome što je namjera značenjski uža. u rečenici Ostali smo kod kuće jer je padala kiša padanje kiše (uzrok) prethodi ostajanju kod kuće. Nije tako moćan da bi ih ucjenjivao ili Nije toliko obnevidio da bi mu trebao pratilac. Kad se kaže Danas nećemo u šumu jer pada kiša. tj.. Suviše je kasno da bismo se i dalje igrali ili Previše je plašljiv da bi to učinio. npr. Namjerne (finalne) rečenice I namjerne (finalne) rečenice slične su uzročnima. futur prvi. cilj s kojim se vrši radnja glagola osnovne klauze (otići). Namjera bi se naime mogla odrediti kao poseban tip uzroka. U toj funkciji mogu se javiti i pojačajne rječce (intenzifikatori) tako i toliko. Otišli su u šumu zato što bi htjeli nabrati pečuraka. Prema tome namjerne rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba namjere odnosi prema predikatu (upor. npr. Otišli su u 314 SINTAKSA . U irealnim rečenicama kao intenzifikatori upotrebljavaju se gradacijske rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) previše. a namjera pretpostavlja da se radnja glagola osnovne klauze događa prije radnje glagola zavisne klauze. upor. namjeravanom) branju pečuraka. Osim toga uzrok je po svojoj prirodi po pravilu izvjestan. U njima naime u službi predikata zavisnih klauza mogu biti samo oblici prezenta (npr. pa bi se moglo reći da uzrok uključuje namjeru. ali je tada osnovna klauza odrična. Tako npr. npr. u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka zavisna klauza (da naberu pečuraka) označava ne samo namjeru. u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka odlazak u šumu prethodi (eventualnom. realan. sastoji se i u tome što uzrok po pravilu prethodi radnji glagola osnovne klauze. npr. Otišli smo u šumu radi branja pečuraka). Tako se bijaše iscrpio da odmah bijaše zaspao. ali da ne može biti obratno. U njima glagol zavisne klauze označava namjeru ili cilj radi koga se vrši radnja u osnovnoj klauzi. suviše i sl.■ ■ pluskvamperfekat. no je to istovremeno i uzrok. Namjerne rečenice po strukturi se izrazito razlikuju i od uzročnih i od posljedičnih rečenica. Tako će biti iscrpljen da će odmah zaspati. npr. i to zato što značenja uzroka i namjere imaju direktnih dodirnih tačaka. Otišli su u šumu da naberu pečuraka) i potencijala (npr. da namjera ne može uključivati uzrok. onda to pretpostavlja da je uzrok stvarno na djelu (da kiša stvarno pada).

ali je manje očekivano što ne dolaze ni oblici futura. Veznikom eda. npr. Veznici namjernih rečenica jesu da. a hipotetični su samo onoliko koliko je hipotetična svaka budućnost. Otišli su u šumu da naberu pečuraka) bilo u prezentu nesvršenih glagola (npr. označavaju nešto što će se u budućnosti zaista dogoditi. Otišli su u šumu da beru pečurke). Drugim riječima. Trenirali su cijelo ljeto ne bi li prošli kvalifikacije (nije potvrđeno *Trenirali su cijelo ljeto bi li prošli kvalifikacije niti *Trenirali su – ili treniraju – cijelo ljeto prolaze li ili prođu li kvalifikacije). npr. ali pod uslovom da se u osnovnoj klauzi nađe imperativ ili kakav drugi glagolski oblik zahtjevnoga značenja. oblikom futura) izražene budućnosti. Oni ne dolaze zbog toga što su futurski oblici u crnogorskome jeziku stvarni. ovjereno *Otišli su u šumu tako da naberu pečuraka ili sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 315 . veznik neka ide isključivo s prezentom. što znači da je i taj veznik obilježen kao izrazito hipotetičan (odricanje unosi u rečenicu dodatnu neizvjesnost). Otišli su u šumu kako bi nabrali pečuraka). npr. Veznikom kako izriče se dodatna neizvjesnost (hipotetičnost). i potencijal). i to uvijek samo odrični. neizvjesnost se posebno ističe (nerijetko to može biti pretpostavka o postojanju prepreka za vršenje radnje). Zavisne klauze u kojima se on upotrebljava mogu biti bilo u prezentu svršenih (npr. kako. Veznik da najčešći je veznik namjernih rečenica. Namjerne rečenice razlikuju se od ostalih zavisnosloženih rečenica (posebno od posljedičnih) i po tome što u njima ne stoje niti mogu stojati korelativne riječi zamjeničkoga tipa. eda i li. a ne s prezentom (upor. koji se sve rjeđe upotrebljava. To je zato što je namjera po svojoj prirodi neizvjesna (hipotetična).šumu kako bi nabrali pečuraka). koji se upotrebljavaju isključivo s potencijalom. posebno prezent svršenih glagola. eda. Da u zavisnim klauzama namjernih rečenica ne mogu biti oblici preteritalnih vremena. li i neka. sasvim je očekivano (jer se namjera i prošlost logički isključuju). Nije npr. Zato ne bi bile gramatički ispravne namjerne rečenice u kojima bi se u zavisnim klauzama pojavljivali drugi glagolski oblici. Zato se on upotrebljava samo s potencijalom (npr. pretpostavljenost (a to su baš prezent. namjera je hipotetičnija od morfološki (tj. S veznikom li upotrebljava se takođe isključivo potencijal. Pošalji ga u šumu neka nabere pečuraka ili Poslaćeš ga u šumu neka nabere pečuraka (nije međutim potvrđeno *Otišli su u šumu neka naberu pečuraka). *Otišli su u šumu kako naberu pečuraka ili *Otišli su (ili išli su) u šumu kako beru pečurke). Silno su se trudili eda bi ubrali koju pečurku. pa se onda izražava onim glagolskim oblicima kojima se inače izražava neizvjesnost. Nasuprot veznicima kako.

). našli ste. Ako tražite. onaj uzrok koji je doveden u pitanje. naći ćete i sl. a veznik li ide samo uz oblike prezenta (npr. samo ako se ostvari i radnja zavisne klauze. Ako tražite. Pitaju li za nas. li. Ti veznici upotrebljavaju se s bilo kojim vremenskim glagolskim oblikom (npr. Ako tražite. Uporedimo li uzročnu rečenicu Danas ne idemo u šumu jer pada kiša s uslovnom rečenicom Danas nećemo ići u šumu ako bude padala kiša. Nije npr. primijetićemo da su uzrok i uslov takođe dodirne kategorije. recite im da se jave. a veznik ukoliko obilježen je kao rjeđi i/ili kao osobitost administrativnoga stila crnogorskoga standardnog jezika. Tražite li. naći ćete. Ukoliko budete tražili. Svi će oni dobro proći ukoliko se mognu dogovoriti. stavljeno je u pitanje. našli ste ili sl. Budete li tražili. Razlika je među njima u prvome redu u tome što uzrok pretpostavlja ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi (kiša stvarno pada). Moguće (potencijalne) uslovne rečenice Mogućim uslovnim rečenicama označava se da moguće (eventualno) ostvarenje radnje u zavisnoj klauzi čini mogućim ostvarenje radnje u osnovnoj klauzi. naći ćete. Veznik ako najobičniji je i najčešći veznik stvarnih uslovnih rečenica. Zato bi se pojednostavljeno moglo reći da je uslov „upitni uzrok“. Stvarne (realne) uslovne rečenice Stvarnim uslovnim rečenicama označava se uslov čije ostvarenje stvarno vodi ostvarenju radnje u osnovnoj klauzi. naći ćete). pa onda i radnje u osnovnoj klauzi. S obzirom na stepen vjerovatnosti ostarivanja radnje u zavisnoj (pa onda i u osnovnoj klauzi) razlikuju se stvarne (realne). tj. pa je onda neizvjesno (upitno) i ostvarivanje radnje u osnovnoj klauzi.Uslovne (pogodbene. naći ćete) i oblike futura drugog (npr. tj. ukoliko. a to znači da se radnja osnovne klauze ostvaruje uslovno (pogodbeno). nalazite. npr. npr. U odnosu na stvarne rečenice moguće rečenice dakle označavaju dodatnu upitanost. Ako ste tražili. kome je svojstvena neizvjesnost (hipotetičnost). npr. moguće (potencijalne) i nestvarne (irealne) uslovne rečenice. kondicionalnim) rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisnom klauzom označava uslov pod kojim se ostvaruje (ili ne ostvaruje) radnja osnovne klauze. a kod uslovnih rečenica ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi je neizvjesno. kondicionalne) rečenice Uslovnim (pogodbenim. odnosno 316 SINTAKSA . Veznici tih rečenica su: ■ ■ ■ ako. potvrđeno *Tražili ste li.

a nema kiše). Ako je u zavisnoj klauzi futur drugi. pa onda i u ostvarenje radnje označene osnovnom klauzom. Kad bi postojali vukodlaci. pa je onda neostvareno ili neostvarivo i ono o čemu je riječ u osnovnoj klauzi. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. ili obratno.nesigurnost u ostvarenje uslova sadržanoga u zavisnoj klauzi. npr. Dopusne rečenice nastaju na dva načina. mogu po svom sadržaju biti i nestvarne (irealne). npr. Ako/ukoliko/kad bismo imali vremena. došli bismo. što ne postoje uslovi za njegovo ostvarenje. ■ ■ dopusna: Nema kiše iako je već oktobar. Dopusne (koncesivne) rečenice Dopusnima (koncesivnima) nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se dopušta ostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što je on u suprotnosti sa sadržajem zavisne. onda se u osnovnoj klauzi upotrebljava futur prvi ili prezent (relativni). U osnovnoj klauzi takvih uslovnih rečenica uvijek se upotrebljava potencijal. Mogu naime označavati i uslov koji nije ostvariv. npr. doći ćemo. tj. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 317 . U njima se zavisna klauza uvodi veznikom da. i u osnovnoj klauzi upotrebljava se samo potencijal. a u zavisnoj prezent ili neki od glagolskih oblika kojima se označava prošlost. npr. svijet bi izgledao drugačije. a već je oktobar (ili Već je oktobar. Nestvarne (irealne) uslovne rečenice Nestvarnim uslovnim rečenicama označava se da je uslov sadržan u zavisnoj klauzi neostvaren ili neostvariv. s tim što su u zavisnim klauzama obavezni oblici potencijala i/ili futura drugog. npr. osobito one s veznikom kad (koji i inače označava veći stepen neizvjesnosti nego veznici ako i ukoliko). Da je zaista riječ o suprotnosti. npr. pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uzročnima. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. Da postoje vukodlaci. Da sam znao kakav je. Veznici mogućih uslovnih rečenica jesu ako. Ako je u zavisnoj klauzi potencijal. ne bih ga ništa pitao. npr. Prvi je da se suprotnost udruži s uzročnošću. vidi se i po tome što se neke dopusne rečenice mogu preoblikovati u (nezavisnosložene) suprotne. a kad je uslov neispunjen. dopušta se neostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što za to postoje uslovi. obično dolaze oblici za prošlost. npr. Prezent obično dolazi kad je uslov neispunjiv. Nema kiše iako je već oktobar. Moguće uslovne rečenice. ukoliko i kad. suprotna: Nema kiše. Kišovito je iako je tek početak septembra. npr. tj. svijet bi izgledao drugačije. dolazimo.

Iako je umoran. I ako je umoran. došao je na sastanak. Mada bijaše umoran. plate ne kasne. ipak je došao).■ ■ uzročna: dopusna: Budući da je umoran. rječca opet (Ako je i malo. Takve dopusne rečenice nazivaju se uslovnodopusnima. Mada je bio umoran. Uprkos tome što su potpisali sporazum. npr. pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uslovnima. opet dobro dođe). doći će na sastanak. Osim veznika iako. mada i premda zavisne klauze uzročnodopusnih rečenica mogu se uvrštavati u osnovne i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ uprkos tome što. Iako je umoran. a imperativa u osnovnoj klauzi. Iako ćeš biti umoran. Dopusne rečenice toga tipa posebno su svojstvene administrativnome i naučnome stilu crnogorskoga standardnog jezika. preteritalnih vremena. Drugi je način da se suprotnost udruži s uslovom. Iako je umoran. 318 SINTAKSA . doći će na sastanak. I pored toga što smo u dugovima. dođi na sastanak. npr. mada i premda. i/ni pored toga što. dođi na sastanak. prezenta ili futura prvog u zavisnoj. npr. Uzročnodopusne rečenice U uzročnodopusnim rečenicama klauze se povezuju veznicima iako. Bez obzira na to što smo umorni. futura prvog. I uzročnodopusne i uslovnodopusne rečenice mogu biti korelativno strukturirane. Premda će biti umoran. neće doći na sastanak. doći će na sastanak. npr. ili. npr. a preteritalnih vremena u osnovnoj klauzi. npr. doći će na sastanak. bez obzira na to što. nastavićemo s radom. rjeđe. dóđe na sastanak. a futura prvog u osnovnoj klauzi. Iako je umoran. dolazi na sastanke. npr. Takve dopusne rečenice nazivaju se uzročnodopusnima. prezenta u zavisnoj. U klauzama se tada mogu nalaziti oblici: ■ ■ ■ ■ ■ ■ prezenta. npr. npr. Iako je umoran. npr. neće doći na sastanak. došao je na sastanak. prezenta u zavisnoj. Iako si umoran. Iako je umoran. dóđe na sastanak. on ih je tužio. ■ ■ uslovna: dopusna: Ako je umoran. Tada se u osnovnim klauzama najčešće upotrebljava korelativna rječca ipak (npr.

I ako bude bio umoran. s tim što se u njima ne upotrebljavaju oblici futura drugog). doći će na sastanak. oblici potencijala. i to obavezno. npr. I ako je bio umoran. 3. došao je na sastanak. o potencijalnodopusnim. I da je bio umoran. pa se onda može govoriti: 1. npr. I ako je umoran. u potencijalnodopusnima dolaze oblici potencijala i u osnovnoj i u zavisnoj klauzi. dolazi na sastanke. Koliko god bio umoran.Uslovnodopusne rečenice Uslovnodopusne rečenice mogu se. došao bih na sastanak. Ma kako postupio. I ako bude umoran. došao bi na sastanak. što god. a to znači da zavisna klaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 319 . Uslovnodopusne su i rečenice s različitim proizvedenim veznicima koji se sastoje od pojačajnih rječca ma ili god i zamjeničkih priloga ili pridjeva (i tada se u zavisnim klauzama upotrebljavaju oblici optativa). kakvo). npr. u realnodopusnim rečenicama upotrebljava se veznik ako. o irealnodopusnim rečenicama. npr. I da je umoran. Ma koliko bio umoran. s tim da je svima njima svojstvena pojačajna rječca (intenzifikator) i/ni. ma kakav (kakva. a u irealnodopusnim dolaze u zavisnoj klauzi. I ako si umoran. npr. npr. ma što. ma koliko. a u osnovnoj oblici prezenta. crno im se piše. I ako je umoran. ATRIBUTSKE REČENICE U atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se prema osnovnoj kao što se atribut odnosi prema imenici ili kojoj drugoj imenskoj riječi. o realnodopusnim rečenicama. 2. potencijalne (moguće) i irealne (nestvarne). došao bi na sastanak. npr. u potencijalnodopusnima veznici ako i kad te u irealnodopusnima veznik da. Neće im biti lako ma što preduzeli. npr. perfekta ili futura drugog. uvijek je neko nezadovoljan. Neće im biti lako što god preduzeli. kakvo) god. Kao što je vidljivo iz navedenih primjera. koliko god. podijeliti na realne (stvarne). došao bi na sastanak. kao i uslovne. Kako god postupio. i to: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ma kako. npr. doći će na sastanak. kakav (kakva. dođi na sastanak. npr. npr. uvijek je neko nezadovoljan. došao bi na sastanak. Vidljivo je takođe da se u realnodopusnim rečenicama upotrebljavaju vremenski oblici ili oblici imperativa (slično kao i u uzročnodopusnim rečenicama. Kakvu god varijantu izabrali. doći će na sastanak. I ako bi bio umoran. I kad bi bio umoran. Ma kakvu varijantu izabrali. kako god. došao bih na sastanak. crno im se piše.

Zamisao da se ide na izbore mnogima se nije sviđela. znači da takve rečenice nijesu atributske). npr. no po njezinu značenju.. Ovo je kolega koji će nam se pridružiti. (što. Takav tip zavisne klauze može biti uveden po bilo kojoj imenici ili imenskoj riječi. čiji (čija. mišljenja.. Ne poznajem kolegu čija je to knjiga. npr. Na prvi način npr. Odlučili su da se ide na izbore i sl.. Prvi kojima smo to rekli bili ste vi itd. Odlučeno je da se ide na izbore. po tome što je odluka imenica. Osim toga u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po značenju ne mora uopšte dolaziti imenica. U službi veznih sredstava takvih atributskih rečenica upotrebljavaju se odnosne zamjenice i/ili zamjenički pridjevi. ośećanja i sl. na imeničku zamjenicu. čije). moguće *Odlučeno je koje je izglasano . npr. Mladima koji ne znaju što hoće vrlo je teško. kakvo). uvedena je zavisna klauza u primjeru Odluka koja je izglasana mnogima se nije sviđela. Može kupiti stan koliki želi.. Ovo je prijedlog kakvome se nijesmo nadali. kolik (kolika. Želja da se ide na izbore mnogima se nije sviđela i sl. oblik ili konstrukcija sa značenjem govorenja. Zato se na mjestu imenice odluka ne može pojaviti neka druga imenica koja značenjski ne bi bila slična imenici odluka. kakav (kakva. Toga ne može biti u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po imenici. Prvi koji su se o tome raspitivali bili su novinari. npr. Tu je zavisna klauza (koja je izglasana) uvedena u atributsku rečenicu po imenici odluka. npr. Vi koji ste završili možete otići. To je razlog što prema navedenome primjeru dolaze u obzir rečenice tipa Prijedlog da se ide na izbore mnogima se nije svidio. npr. No u primjeru Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela zavisna klauza (da se ide na izbore) nije uvedena po imenici (odluka). nego kakva druga riječ. Zavisne klauze atributskih rečenica mogu u strukturu tih rečenica biti uvedene na dva načina: po imenici ili po imenskoj riječi. naravno. Stari koji imaju male penzije teško žive.: ■ ■ ■ ■ ■ Slika koja je kupljena mnogima se nije sviđela. npr. što. koliko). na redni broj. Grad koji su pośetili bio je vrlo zanimljiv. 320 SINTAKSA . npr. ali nije moguće *Slika da se ide na izbore mnogima se nije sviđela ili sl. Daj mi novac što si (ga) obećao. odnosno veznici: ■ ■ ■ ■ ■ koji (koja. koje). Nije npr. npr.uza određuje imensku riječ iz osnovne klauze po svojstvu. Ovo je kolega o kojem sam ti govorio. ili sl. tj. odnosno po značenju imenice ili po značenju imenske riječi. npr. npr. Zavisna klauza može se pritom odnositi: ■ ■ ■ ■ na imenicu. na poimeničeni pridjev. ili *Odlučili su koja je izglasana. Knjiga koju je objavio naišla je na dobar prijem..

npr. npr. pa onda i čitava zavisna klauza. čije). npr. zastupaju dio rečenične strukture osnovne klauze (u ovome slučaju imenske riječi). a ne pripadaju. čiji (čija. npr. npr. npr. Postavlja se pitanje đe su oni sad. Postavlja se pitanje što bi bilo bolje učiniti.Atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta (tj. U izričnima u službi veznih sredstava mogu biti veznici: ■ ■ da. naravno. U zavisnoupitnim atributskim rečenicama. S druge strane atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta nijesu odnosne. a to su one zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva nijesu samo povezivači osnovne i zavisne klauze nego i zamjenjuju. kuda. neka. Koji ne žele poći. koje). Ovo je kolega koji će nam se pridružiti) opšte je i najčešće vezno sredstvo atributskih rečenica odnosnoga tipa. Atributske rečenice kojima se zavisna klauza uvodi po imenici ili imenskoj riječi (antecedentu) pripadaju odnosnim ili relativnim rečenicama. Postavlja se pitanje koje ponude treba odabrati. Dajte zapovijest neka se svi okupe. npr. po značenju imenske riječi po kojoj se uvode zavisne klauze) dijele se na izrične i zavisnoupitne. npr. npr. Ti si koji je zvao. Dobro pamtimo koju ste nam poslali. u službi veznih sredstava stoje upitne zamjenice ili upitni prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ko. zamjenjuje atribut. Atributskima pripadaju samo one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo (odnosna zamjenica ili prilog). Odnosna zamjenica koji (npr. Prema tome treba imati na umu: niti su sve odnosne rečenice atributske niti su sve atributske rečenice odnosne. npr. objekat. tj. što. kako. Zato se može činiti da su sve odnosne rečenice ujedno i atributske. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 321 . U njima se naime ne susrijeću vezna sredstva zamjenjivačkoga tipa. imenski dio predikata. odnosne zamjenice i prilozi. koji (koja. kakvo). Postavlja se pitanje kakvi su to ljudi. kakav (kakva. npr. Postavlja se pitanje kuda putovati itd. Postavlja se pitanje čiji je uticaj veći. npr. koje pretpostavljaju imensku riječ (antecedent) upitnoga značenja u osnovnoj klauzi. npr. ne moraju. Postavlja se pitanje kako riješiti taj problem. Složili smo se s mišljenjem da treba ponovo pokušati. one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo ili cijela zavisna klauza zamjenjuje: ■ ■ ■ subjekat. đe. Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela. Postavlja se pitanje ko je prvi počeo. npr.

kud se nekad putovalo. Pitanje što ga postaviste nije jasno. tako da ona imenicu iz osnovne klauze (koja označava pośednika) stavlja u prisvojni odnos s imenicom iz zavisne klauze (koja označava pośedovano). Dogodilo se ono čega smo se bojali. npr. U pitanju je nešto čemu niko ne zna uzrok i sl. nešto i sl. Ta je zamjenica nezamjenljiva zamjenicom koji (koja. npr. npr. kud(a). Pośetio je mjesta đe je nekad boravio. Od zamjenice što treba jasno razlikovati odnosni veznik što. npr. uz koji u službi atributskih rečenica dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica i koji je uvijek zamjenljiv zamjenicom koji. 322 SINTAKSA . npr. Odreži komad kolik ti treba. ali nijesu atributske (u njima se zavisna klauza odnosi na sadržaj cijele osnovne klauze). npr. što nikako nije dobro. vidi se po tome što su sve one zamjenljive rečenicama sa zamjenicom koji. Reci sve što znaš. Zamjenica čiji ima prisvojno značenje i uvodi zavisne klauze u kojima funkcioniše kao atribut neke druge imenice u sastavu zavisne klauze. upor. Da je tu stvarno riječ o odnosnim atributskim rečenicama. Sad se do njih ne putuje preko Krnova. Pitanje koje ste postavili nije jasno. npr. s tim da onda u osnovnoj klauzi stoje imenske riječi kojima se označava mjesto. Službu takvih vezničkih sredstava mogu vršiti prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ đe. Uz veznik što dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u besprijedloškome genitivu. to. npr. Zamjenica što upotrebljava se i u raščlanjenim odnosnim rečenicama tipa lzglasali su zakon tijesnom većinom. *Reci sve koje znaš. Takve rečenice međutim jesu odnosne. vremena ili načina. odakle. Vidio sam kolegu čija sestra studira kod nas. upor. Ni takve rečenice nijesu atributske (nego ponajprije subjekatske ili objekatske). Pjesma što si je se śetio još se pjeva. Pjesma koje si se śetio još se pjeva. i besprijedloškome akuzativu. Nasta gužva kakva se ne viđa svaki dan). npr. Bilo je perioda kad se nigđe nije mogla smiriti. Priča ono što mu padne na pamet. Odnosna zamjenica što dolazi kao korelativ uz zamjenice (ovo. Odnosne atributske klauze mogu se uvoditi i odnosnim prilozima sa značenjem mjesta. sve. kako. koje). odakle se mnogo bolje vidi. npr. Popeli smo se na vrh brijega. Ni u toj službi zamjenica što nije zamjenljiva s koji (upor. *lzglasali su zakon tijesnom većinom. upor.Zamjenica kakav uvodi atributske klauze kvalitativnoga tipa (npr.). koje nikako nije dobro). ono. vrijeme ili način. kad. Teško je otkriti način kako mu to uspijeva itd. Veznik što i nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u svim takvim primjerima zamjenljivi su zamjenicom koji. a zamjenica kolik uvodi klauze kvantitativnoga (količinskoga) tipa.

može zavisiti i od toga o čemu je riječ u zavisnoj klauzi. atributske rečenice dijele se na restriktivne (odredbene) i na nerestriktivne (dopunske). konkretizuje značenje imenske riječi. Bilo je perioda u kojima se nigđe nije mogla smiriti. Tako će npr. koje se još nazivaju i apozicijskima. a rečenica Ljudi. U restriktivnim atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se na imensku riječ široka značenjskog opsega. a kao nerestriktivna (Na večeru će doći komšije. IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitnim ili asindetskim zavisnosloženim rečenicama pripadaju one složene rečenice koje su sklopljene bez veznika. Nerestriktivne rečenice odnose se na imenske riječi užega značenjskog opsega. RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE S obzirom na to u kakvom je značenjskom odnosu zavisna klauza prema osnovnoj. Popeli smo se na vrh brijega s kojega se mnogo bolje vidi.■ ■ ■ ■ ■ Pośetio je mjesta u kojima je nekad boravio. kod kojih zapravo ne možemo ni govoriti o značenju. rečenica Ljudi koji su bolesni to će lako razumjeti zbog sadržaja zavisne klauze biti interpretirana kao restriktivna (jer svi ljudi nijesu bolesni). Naime restriktivne rečenice ne odvajaju se zarezima. koje su jutros pozvane) ako znači da će na večeru doći sve jer smo ih jutros (sve) pozvali. ili drugim odredbenim riječima) ili kontekstom. Tako npr. Značenje takvih imenskih riječi konkretizovano je ili samo po sebi (npr. među čijim se klauzama uspostavlja odnos sintaksičke obaveznosti. Hoće li rečenica biti restriktivna ili nerestriktivna. a atributskom klauzom daje se dodatno obavještenje o sadržaju tih imenskih riječi ili o nečemu što je u vezi s njim. u tome slučaju osnovna. Teško je otkriti način na koji mu to uspijeva. koji se upravo vratio s puta. Ima i slučajeva u kojima su atributske rečenice i dvoznačne s obzirom na (ne)restriktivnost. zahtijeva GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 323 . Naš komšija Petar. npr. nego o odnosu prema referentu. Sad se do njih ne putuje preko Krnova. to će lako razumjeti biće interpretirana kao nerestriktivna (jer su svi ljudi smrtni). śutra će doći na večeru. npr. pa se međusobno (u pismu) mogu razlikovati samo po tome odvaja li se zavisna klauza od osnovne zarezom ili ne. a nerestriktivne (apozicijske) uvijek se odvajaju. pa ona onda taj opseg sužava. koji su smrtni. To znači da jedna klauza. preko kojega se nekad putovalo. Pokazao mi je pismo koje je upravo primio. rečenica Na večeru će doći komšije koje smo jutros pozvali može biti interpretirana kao restriktivna ako znači da će na večeru doći (samo) one komšije koje smo jutros pozvali (Na večeru će doći komšije koje su jutros pozvane). kod vlastitih imena.

između osnovne i zavisne klauze takvih rečenica u pismu obično stoji dvotačka. Kao što se vidi iz navedenih primjera. mišljenja. Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima U implicitnim zavisnosloženim rečenicama s izjavnim riječima zavisna je klauza dopuna glagola ili opisnoga glagolskog izraza sa značenjem govorenja. percipiranje i sl. npr. Tim se naime glagolima i glagolskim izrazima označava samo govorenje. Riječ je o tome da osnovna klauza sadrži element koji se odlikuje sintaksičko-semantičkom nedovoljnošću.. ali se ništa ne kaže o sadržaju toga govorenja. Zato se onda sadržaj kazivanja eksplicira zavisnom klauzom (to nikome neće pomoći). percipiranja i sl. Prvu čine implicitne zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima. mogu i izostati. U rečenici Kažem vam: to nikome neće pomoći klauza Kažem vam nije semantički. zarez ili crta). Takve su prirode još i ove implicitne zavisnosložene rečenice: ■ ■ ■ ■ Dobro ste rekli: sad je već kasno. ti glagoli i glagolski izrazi zapravo ne prenose informaciju. mišljenje. odnosno da se mogu podrazumijevati.pojavu druge. Takve rečenice mogu biti i kompresovane. Naime takvi glagoli ili opisni glagolski izrazi nijesu dovoljni da se njima prenese cjelovita informacija. mišljenja. pa onda ni sintaksički dovoljna jer se njome prenosi samo obavještenje o kazivanju. nego prijenos informacije samo najavljuju. S obzirom na prirodu takvih strukturnih elemenata u osnovnoj klauzi takve rečenice mogu se podijeliti u dvije grupe. ośećanja i sl. Drugim riječima. mišljenja. Često je ponavljao onu poslovicu: Ko drugome jamu kopa. ali može doći i koji drugi interpunkcijski znak (npr. 324 SINTAKSA . ■ ■ Zavirio je u depešu: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. što znači da riječi sa značenjem govorenja. koja se inače ne odlikuje ni sintaksičkom ni semantičkom nedovoljnošću. Molim lijepo. a ne prenosi se obavještenje o sadržaju toga kazivanja. Bilo je sasvim jasno: njih niko više nije mogao nagovoriti. pomaknite se prema izlazu. sam u nju upada. no je nužna još jedna klauza kojom će se eksplicirati njihov stvarni sadržaj. percipiranja i sl. ośećanja. a drugu implicitne zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima. pa zahtijeva dopunu u obliku zavisne klauze. Otvorismo prozor: zima već bijaše tu.

nemaju određenoga vlastitog značenja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 325 . što zahtijevaju posebnu klauzu kojom će se dopuniti. nego su nepunoznačni (sinsemantični). po tome što su nepunoznačni. Taj „tuđi govor“ sadržan je u zavisnoj klauzi. Bilo je to ovako: on je prvo udario Petra. Takvi elementi (npr. koje se određuju kao osnovni način prenošenja tzv.U tim rečenicama podrazumijevaju se glagoli ili opisni glagolski izrazi sa značenjem (u ovome slučaju) percipiranja. Petar pocrvenje. ovo. Otvorismo prozor i ustanovismo: zima već bijaše tu. prije svega zamjenica i zamjeničkih priloga (kataforičnih demonstrativa) koji nijesu punoznačni (autosemantični). taj. Ona je takva: ništa joj ne možeš dokazati. ovoliko. takav. npr. Kod Zogovića čitamo: „I gledam. o stihozraka tkiva!“ I konstrukcije s upravnim govorom mogu biti kompresovane. ovaj. Petar pocrvenje i skoči: „Zabranjujem vam da tako govorite!“ (upor. skoči i uzviknu: „Zabranjujem vam da tako govorite!“). npr. pitanje. tako. Među rečenice toga tipa mogu se svrstati i konstrukcije s upravnim govorom. ovako. a onda su svi navalili na nj. a osnovna klauza sadrži obavještenja o govorniku ili govornicima i o prirodi izjavne manifestacije (npr. pa onda i sintaksički nedovoljni. mišljenja. tj. što znači da im je sadržaj vezan za ono na što upućuju. kazivanje. „Vidite kako je nama“ – tiho se jadao Petar. odnosno eksplicirati njihovo značenje. ova. odgovaranje.: ■ ■ Zavirio je u depešu i vidio: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. Upor. ■ ■ ■ Nakon kraćeg vremena Petar je dodao: „To vam nećemo zaboraviti“. pjesme moje. Takve rečenice mogu se predstaviti primjerima: ■ ■ ■ ■ To je baš ono: nikome se onamo nije išlo. Sve je i dalje ostalo isto: ni u čemu nijesmo napredovali. ośećanja i sl.) razlikuju se od glagola i opisnih glagolskih izraza sa značenjem govorenja. ovakav. zapažanje i sl. isti. toliko i sl. zajedničko im je to što su i jedni i drugi semantički. o.). Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima Tu vrstu implicitnih zavisnosloženih rečenica čine one u kojima se u zavisnoj klauzi eksplicira sadržaj upućivačkih (foričnih) riječi. tuđega govora.

a drugi nezadovoljni.STRUKTURA TEKSTA Kao što se klauze pojedinih nezavisnosloženih i zavisnosloženih rečenica strukturiraju u složene po određenim sintaksičkim pravilima. onda je riječ o anaforičnosti. npr. onda je riječ o kataforičnosti. Element različito iz prve rečenice kataforičke je prirode. Takve su rečenice uvijek kontekstualno uključene. U tome tekstu (ili dijelu teksta) anaforični element onđe iz druge rečenice upućuje na element na more iz prve rečenice i time te dvije rečenice povezuje. odnosno drugi u sljedećoj rečenici i time te dvije rečenice povezuje u jednu tekstnu cjelinu. nego su nepunoznačne (sinsemantične). Ako međutim rečenica nekom sastavnicom upućuje na element rečenice koja slijedi iza rečenice s takvim elementom ili na tu rečenicu u cjelini. Na moru smo se dobro odmorili. UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST To strukturiranje rečenica u tekst često se događa tako da jedna rečenica kojom od svojih sastavnica upućuje na drugu rečenicu. Jedni bijahu zadovoljni. Rečenice koje sadrže anaforičke ili kataforičke elemente nijesu punoznačne (autosemantične). Na moru smo različito reagovali. U tekst mogu biti uključene i autosemantične rečenice. tj. On upućuje na elemente jedni. tako se po određenim pravilima i pojedine rečenice strukturiraju u cjelinu koju čini tekst. Ako rečenica kojom sastavnicom upućuje na prethodnu rečenicu ili uopšte na prethodni dio teksta. Onđe smo se dobro odmorili. Tekstna veza među takvim rečenicama ostvaruje se po pravilu ponavljanjem nekoga 326 SINTAKSA . To međuupućivanje u tekstu naziva se foričnošću rečenice. i one rečenice koje se odlikuju sintaksičkom i semantičkom dovoljnošću i bez konteksta u koji su uključene. Svi smo otišli na more. npr. npr. Svi smo otišli na more. To međutim ne znači da svaka kontekstualno uključena rečenica mora biti i sinsemantična. a foričnost može biti dvosmjerna.

rečenice koje stoje na početku i rečenice koje stoje na kraju teksta. ovaj. Linearna tekstna veza posebno je svojstvena naučnom i administrativnom te nekim žanrovima književnoumjetničkoga i publicističkoga stila. zajedničkim leksičkim elementima. One zato često sadrže i neke kataforične elemente (npr. npr. tipične za biblijske tekstove. Zato su imali vremena da detaljno razgledaju grad. npr. zajednička rečenicama uključenim u tekst. sljedeći. ponavljanjem sintaksičkih jedinica istoga ili sličnoga tipa. bar jednim dijelom. tj. Zato su za taj tip veze tipične sinsemantične kontekstualno uključene rečenice. Za strukturu tekstova toga tipa posebnu važnost imaju inhoativne i finitivne rečenice. Jedan se naziva linearnom. Inhoativne rečenice. koje su usmjerene prema razvoju teksta. Oni su im rekli da se sastanak odlaže za śutradan. a smisaona veza među rečenicama u tekstu zasniva se na „temi“ koja je. npr. Petar je doputovao u grad. S obzirom na to prevladava li u tekstu jedna ili druga veza. imaju „otvaračku“ funkciju u tekstu. idući i sl. a drugi paralelnom tekstnom vezom. taj.. S njim je bio i Ivan. Strukturom su vezane uz pomoć foričnih elemenata. LINEARNA TEKSTNA VEZA U linearnoj tekstnoj vezi rečenice su međusobno povezane tako da sljedeća rečenica proizlazi iz prethodne. razlikuju se međusobno i tipovi teksta. TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU Rečenice u tekstu povezane su međusobno i (formalnom) strukturom i smislom. zajedničkim članovima rečenične strukture. upor. Kako bismo mogli odrediti zavisnosložene rečenice? Ima inhoativnih rečenica koje su sasvim shematizovane ili čak frazeologizovane. Onđe su se sreli sa svojim kolegama iz preduzeća. U tome smislu obično se razlikuju dva tipa veze među rečenicama u tekstu. pa su npr. s tim da se ni linearna ni paralelna veza po pravilu ne susrijeću u sasvim čistom obliku ni u jednome tipu teksta..). Često inhoativne rečenice mogu biti i upitne. Kandidat za mjesto rektora mora ispunjavati sljedeće uslove. U ono vrijeme nasta mrmljanje među GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 327 .dijela prethodne rečenice u sljedećoj (kakav je u navedenome primjeru slučaj s priloškom odredbom na more/na moru). posebno žanrovima pripovjednoga tipa.

. međutim. morali bi se aktivirati svi oni kojih se ta problematika na bilo koji način tiče. 328 SINTAKSA . kad bi se eksplicirao. ukratko. Tako se konektorom zato u primjeru: Pregovori traju već godinama i njima se još ništa nije postiglo. Finitivne rečenice u tekstovima toga tipa imaju „zatvaračku“ funkciju. U tome tipu veze sljedeća rečenica ne izlazi iz prethodne. npr. tj. a nema obično neposrednog povezivanja jedne rečenice s drugom. PARALELNA TEKSTNA VEZA Tu vrstu veze među rečenicama u tekstu karakteriše strukturni i leksički paralelizam.: O svemu što je bilo naprijed rečeno morale bi voditi brigu kulturne i naučne ustanove na nivou grada i na nivou države.. antonimnih i sl. VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) Raznolike jezičke jedinice koje služe kao vezna sredstva na nivou teksta nazivaju se konektorima.Jevrejima. Bio jednom jedan car pa imao tri sina. sinonimnih. ni sintaksičkoga ni smisaonoga. jednom riječju. kao u primjeru: Soba je bila lijepo namještena.). na kraju. i na nezamjenjivačke (nesupstitutivne) konektore. iz tih razloga. zapravo značio: Budući da pregovori traju već godinama i da se njima još ništa nije postiglo. npr. pa bi taj konektor. Buka s ulice nije su čula. Kroz tri velika prozora dolazilo je mnogo svijetla. zamjenjuje cijeli prethodni dio teksta i upućuje na njega. One često sadrže neke anaforične elemente kojima se na neki način sumira rečeno. U sredini je stajao drveni sto okružen rezbarenim stolicama. napokon i sl. To su posebno često elementi zaključnoga značenja (npr. zbog toga. jedino. Sve je bilo sasvim mirno i nekako svečano. tada.). ili za početke narodnih pripovjedaka. Odnos među rečenicama uspostavlja se često strukturnim paralelizmom (ili antiparalelizmom) i zajedničkom „temom“. Zato treba pokušati drugim sredstvima. U jednome ćošku isticala se polica s mnogo knjiga. onamo. upotreba istih ili sličnih sintaksičkih jedinica (rečeničnih članova) i istih ili sličnih leksičkih jedinica (npr. Zato su za tekstove koji su pretežno strukturirani tim tipom tekstne veze karakteristične autosemantične rečenice. odnosno odsutnost foričnih elemenata. Upućivačko-zamjenjivačkim konektorima svojstveno je da zamjenjuju manje ili veće tekstne cjeline i upućuju na njih. a u drugom udoban kožni ležaj.. zato. tamo. S obzirom na to jesu li forične prirode ili nijesu. npr. konektori bi se mogli podijeliti na upućivačko-zamjenjivačke (deiktično-supstitutivne). Ukratko. npr. prema tome i sl. štoviše i sl.

I viđe Bog da je svjetlost dobra. ovamo.. Na bolovanju je već nekoliko mjeseci. ali. dopusne (koncesivne): uprkos tome. npr. poslije toga. s tom namjerom. Ali svi još bijahu na svojim mjestima ili: I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. npr. odavde. Ušli su u jednu sobicu na kraju hodnika. sve u svemu. prije toga i sl. namjerne (finalne): radi toga. zatim. No svi još bijahu na svojim mjestima. s obzirom na to. onđe. npr. usljed toga. naprotiv. inače i sl. međutim. zaključne (konkluzivne): prema tome.. tu. ali. Tako je mogao imati uvid u sve što se događa. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. odatle. rjeđe i anaforičnoga i kataforičnoga tipa.. npr. uslovne (kondicionalne): u tome slučaju. Onđe nije bilo ničega. s takvim ciljem. tamo. Za ispit iz matematike spremao se tri mjeseca. veznici nezavisnosloženih rečenica). i. tako. na taj način i sl. i rastavi Bog svjetlost od tame (. (Biblija: Knjiga Postanja) Takvo i naziva se biblijsko i. npr. time. npr. potom. Zbog toga smo se morali odmoriti. Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da pođu s nama. npr. ili i sl. prostorne (spacijalne): ovđe. vremenske (temporalne): tad(a). nakon toga.. Hoćahu da obiđu sve glavne gradove južne Evrope. onda. Svi su već bili potpuno iscrpljeni. S obzirom na značenja konektori se (i upućivačko-zamjenjivački i nezamjenjivački) mogu podijeliti na: ■ suprotne (konfrontativne): a.. dakle. npr. svejedno. uza sve to i sl.) I reče Bog: „Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!“ I bi tako. Uprkos tome izgubio je godinu. Ljekove nikako ne smijete prestati uzimati. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 329 ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ .. na tome mjestu i sl. Obilazio je pogon triput dnevno. nasuprot tome. S tom namjerom krenuše na put krajem prošle neđelje... U tome slučaju bilo bi uzaludno sve što smo dosad napravili. načinske (modalne): ovako. na osnovu toga i sl. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. u takvome slučaju.. ipak. za razliku od toga i sl. onamo.. ukratko i sl. npr. Prema tome ne vjerujem da ćete ga śutra sresti. U službi konektora mogu se javiti i riječi koje su formalno iste kao i konjunktori (tj. no.. npr. a. uzročno-posljedične (kauzalno-konsekutivne): zato. npr. zbog toga.Takvi konektori po pravilu su anaforičnoga. odande. Poslije toga sve je išlo mnogo lakše. u tu svrhu i sl..

naglašava) sadržaj ili dio sadržaja rečenica u kojima se nalaze (to se po pravilu čini pojačajnim rječcama ili skupovima rječca): i. u stvari. tačnije rečeno. osim toga. zapravo. Uz to je i bolestan. npr.. to jest. pribrojne (aditivne) – to su oni kod kojih se rečenicom koja slijedi u tekstu nešto dodaje sadržaju prethodne rečenice: uz to. npr. Štoviše trebali smo otići i prije. taj ugovor više ne važi.. ■ ■ 330 SINTAKSA . štoviše. jednostavnije rečeno i sl. treba svakako izmijeniti kreditni ugovor.. On to više nije u stanju napraviti na zadovoljavajući način. npr.. objasnidbene (eksplikativne) – oni sadržajem rečenice kojoj pripadaju objašnjavaju ili preciziraju sadržaj druge rečenice ili rečenica u tekstu: naime. Budući da su se prilike u bankovnom poslovanju sasvim promijenile. upravo. Samo se on pojavio tek poslije devet. bolje reći. čak. pojačajne (intenzifikatorske) – to su oni kojima se rečenice u tekstu povezuju tako što se intenzivira (pojačava. npr. I meni je svega dosta ili Mislim da je krajnje vrijeme za odlazak. pored toga i sl. baš i sl.■ ■ isključne (ekskluzivne): samo. Drugim riječima. Shvatam što hoćeš da kažeš. čak i. Svi su bili onđe već u osam. jedino i sl. drugim riječima.

a kao obavještajna aktuelna (komunikacijski ostvarena) veličina. Tada će redosljed članova biti ovakav: subjekat (S) + predikat (P) + objekat (O): Petar (S) + čita (P) + knjigu (O). Kada uz direktni objekat (DO) bude prisutan i indirektni objekat (IO). predikat. Kao gramatička je potencijalna (komunikacijski ostvarljiva). No predikat može činiti i imenska riječ (imenica. U takvoj rečenici subjektu i imenskoj riječi mogu biti pridruženi atribut i apozicija. Upor.: Ivan (S) + je (K) + učenik (IR). Subjektu. kud?. objektu i priloškoj odredbi mogu biti pridruženi još atribut i apozicija. đe?. pridjev. Svaka takva apozicija može imati atribut: Naš (A) + brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + poznati (A) + roman (AP) + „Hajka“ (O). REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE Predikat može biti glagolski i imenski. s kojim razlogom? i s kojom svrhom? Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? pripadaju priloškim odredbama načina (PON). S atributima će redosljed biti ovakav: Naš (A) + Ivan (S) + čita (P) + zanimljivu (A) + knjigu (O). Naš (A) + Ivan (S) + je (K) + marljiv (A) + učenik (IR). kad?. Kao glagolski predikat može imati objekat. Tada pomoćni glagol biti ima ulogu kopule (K) s imenskom riječju (IR). zamjenica i redni broj) s pomoćnim glagolom biti. priloške odredbe koje odgovaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 331 . Redosljed članova takve rečenice biće ovakav: subjekat (S) + pomoćni glagol biti (PG) + imenska riječ (IR).REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA Rečenica se može posmatrati kao gramatička i kao obavještajna (komunikacijska) jedinica. REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA Rečenica se kao gramatička jedinica raščlanjuje na subjekat. To je tako kad predikat čini glagol. Učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + majstor (AP) + pjevač (IR). direktni objekat prethodiće indirektnome: Petar (S) + donosi (P) + knjige (DO) + studentima (IO). Priloške odredbe odgovaraju na pitanja kako?. a s apozicijom ovakav: Brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + roman (AP) + „Hajka“ (O). dokle?. objekat i prilošku odredbu. odakle?. Naš (A) + učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + naš (A) + majstor (AP) + pjevač (IR).

s priloškom odredbom mjesta – glagolski predikat (upor. U prvome slučaju. a sa značenjem „nalaziti se“. rečenica nema priloške odredbe načina. Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? dolaze ispred predikata: Ivan (S) + rado (PON) + čita (P) + knjige (O). a priloške odredbe vremena – priloškim odredbama uzroka. kud?. Ivan je takav.) Glagol biti uz značenje kopule može imati i značenje „nalaziti se“. učiti i voziti jedan prema drugome u Ivan je odlučio da počne učiti da vozi automobil. s kojim razlogom? i s kojom svrhom? iza predikata.raju na pitanje kad? – priloškim odredbama vremena (POV). O redosljedu članova rečenice odlučuje i njihovo značenje.: Ivan je učenik. a atribut predstavljen razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom značenjem širi od značenja predstavljenoga kvalitativnim pridjevom. ili iza objekta. Logički se može očekivati da i priloška odredba uzroka prethodi priloškoj odredbi svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + zbog odluke (POU) + radi dobroga honorara (POS). „boraviti“ i sl. „boraviti“ i sl. (Priloška odredba zbog odluke (POU) može se aktuelizovati kao „zato što je donijeta odluka o dežuranju“. nema imenske riječi. kad glagol biti znači kopulu. atribut predstavljen prisvojnim (posesivnim) pridjevom značenjem širi od značenja atributa predstavljenoga razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom. odakle? i dokle? – priloškim odredbama mjesta (POM).: Ivan je u biblioteci). a u drugome. Redosljed priloških odredaba koje dolaze iza predikata ili iza objekta podvrgnut je logičkim zakonitostima. a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kad?. Zato će atribut predstavljen odnosnim pridjevom svaka u Svaka Ivanova nova bijela košulja je istoga kroja biti ispred atributa predstavljenoga prisvojnim pridjevom Ivanova. dokle?. kad biti znači „nalaziti se“. Ivan je prvi). a atribut nova ispred atributa predstavljenoga kvalitativnim pridjevom bijela. Tako se ponašaju i predikati predstavljeni glagolima odlučiti. Zato će priloške odredbe mjesta prethoditi priloškim odredbama vremena. priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojim razlogom? – priloškim odredbama uzroka (POU). priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kud?. Na prvome je mjestu član koji je značenjem širi od riječi na drugome mjestu. odakle?. odnosno iza pomoćnoga glagola u sastavu predikata. Ivan je marljiv. (Glagol od- 332 SINTAKSA . đe?. te priloškim odredbama svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + radi nas (POS). na drugom mjestu – član koji je značenjem širi od značenja riječi na trećem mjestu itd. Tako je atribut predstavljen odnosnim (relativnim) pridjevom značenjem širi od atributa predstavljenoga prisvojnim (posesivnim) pridjevom. atribut Ivanova ispred atributa predstavljenoga razlikovnim pridjevom nova. Sa značenjem kopule čini s imenskom riječi imenski predikat (upor. početi. a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojom svrhom? – priloškim odredbama svrhe ili namjere (POS).

Uzlazno-silazna melodija svojstvena je izjavnim rečenicama (bilo prostima bilo složenima): Ivan će doći. Atribut iskazan pridjevom (ili pridjevskom riječju) dolazi ispred subjekta.) REČENIČNA MELODIJA Rečenična melodija može biti uzlazno-silazna. objekta i imenskoga predikata (Učenici prvoga razreda odlaze na izlet. (Budući da je riječ o fonologiji rečenice. pridjevom i imenicom u kosome padežu te prijedlogom s imenicom uz koju može biti pridjev (ili pridjevska riječ). OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) Rečenica se kao obavještajna (komunikacijska) jedinica raščlanjuje na obavještajni subjekat ili temu i na obavještajni predikat ili remu. Ivan će dočekati učenike iz Plužina. a priloška odredba glagol (u ulozi predikata): Učenici iz Plužina (A) odlaze iz Plužina (PO). Ivan će doći sljedeće neđelje).lučiti značenjem je širi od glagola početi. a atribut iskazan imenicom i pridjevom (ili pridjevskom riječi) i imenicom u kosome padežu te prijedlogom i imenicom s pridjevom (ili pridjevskom riječi) iza subjekta. REČENIČNA INTONACIJA Budući da intonacija igra bitnu ulogu u obavještajnoj strukturi rečenice. to treba shvatiti kao rečeničnu melodiju. Ivan je marljiv učenik. Njezini su parametri melodija. rečenični akcenat i rečeničnu pauzu. glagol početi širi od glagola učiti. imenskoga dijela predikata i priloške odredbe). naravno. a glagol učiti od glagola voziti. različitim sadržajem). Tada će. Ivan će dočekati učenike prvoga razreda. Ivan je učenik prvoga razreda. Učenici iz Plužina dolaze u Kotor. Ivan je učenik iz Kotora). Intonacija je dizanje i spuštanje glasa radi izražavanja razlika u značenju poruke i stepenima ośećaja izraženih porukom. objekta. akcenat i pauza. Atribut i priloška odredba mogu biti iskazani istim izrazom (a. atribut pratiti imenicu (u ulozi subjekta. uzlazna i silazna. u skladu s onim što je rečeno. To je uslovilo njihov navedeni redosljed u rečenici. reći ćemo najprije nekoliko riječi o njoj. imenskoga predikata i priloške odredbe iskazanih imenicom (Naš Ivan čita. i: Ivan će doći kad bude imao vremena. objekta. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 333 . Ivan čita zanimljivu knjigu.) Atributi mogu biti iskazani pridjevom (ili pridjevskom riječi).

334 SINTAKSA . Ivan. Rečenični akcenat zahvata i dio rečenice koji je stavljen nasuprot drugome (bilo eksplicitnome bilo implicitnome) dijelu rečenice: (a) S ekspl. ne Marko. – B: Ne. Rečenični akcenat je i u jednoj i u drugoj rečenici na Ivan. dijelom: (A: Doći će Marko. nego Ivan. neće doći Marko. (b) Ivan! Primjer (a) odgovara kontekstu: A: Doći će Marko. nego Ivan.) B: (Ne) Doći će Ivan! I takve rečenice mogu biti bez obavještajnoga subjekta: (a) Ivan. bez obavještajnoga subjekta: (Ko će doći?) – Ivan će doći. Primjer (b) odgovara takođe kontekstu: A: Doći će Marko.) B: (Ne) Doći će Ivan. dijelom: (A: Doći će Marko. ne Marko. (b) S impl. koji tad može biti i bez dijela rečenice zahvaćenoga pitanjem.Uzlazna melodija svojstvena je upitnim rečenicama bez upitne riječi: Ivan će doći? i: Ivan će doći kad bude imao vremena? Silazna melodija svojstvena je uzvičnim rečenicama: Ivan će doći! i: Ivan će doći kad bude imao vremena! Silazna melodija svojstvena je i upitnim rečenicama s upitnom riječju: Ko će doći? i: Ko će doći kad bude imao vremena? REČENIČNI AKCENAT Rečenični akcenat zahvata onaj dio rečenice koji slijedi kao odgovor na pitanje. Zato (b) prati uzvičnik. a to je obavještajni predikat. ne Marko. neće doći Marko. (Ko će doći?) – Ivan. Ivan! ali s jakim intenzitetom na Ivan. – B: Ne. tj.

U prvome slučaju (kad zavisni dio izlazi iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se složene rečenice s ovakvim redosljedom članova: (1) Ivan kaže (OS) + da će uskoro položiti još jedan ispit (OP) (zavisni dio u ulozi objekta). (4) Ivan to čini (OS) + da nas iznenadi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe svrhe). pustiti. Takve rečenice svojstvene su racionalnim i ekonomičnim žanrovima teksta. Pritom zavisni dio može izlaziti iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela ili iz cjeline glavnoga dijela. – B. U prvoj će rečenici „učiniti to“ Ivan. prema Uhapsiti ne. a u drugoj Marko. nego Ivan! – Ivan! A. ne pustiti. Tako (od dvije proste rečenice) nastaju i ostale složene rečenice. ne Marko. Budući da je prisutan u kontekstu.Rečenica (b) lišena obavještajnoga subjekta može biti kontekstualizovana i na ovakav (ili njemu stičan) način: A: Doći će Marko. Marko.) Ivan (OS) redovno polaže ispite (OP). (5) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 335 . Dakle redosljed članova rečenice kao obavještajne jedinice u uobičajenoj komunikaciji ovakav je: OS (T) + OP (R).: Uhapsiti. Doći će Marko. Što ti je?! – Ivan!!! REČENIČNA PAUZA Rečenična pauza imaće razlikovnu ulogu u ovakvim rečenicama: A: Hoće li to učiniti Ivan ili Marko? B: Ivan. član Ivan može se zamijeniti sa on ili sa Ø: On + redovno polaže ispite ili: Ø + redovno polaže ispite. U toj složenoj rečenici član Ivan pripada obavještajnome subjektu. Tad to koji (prethodnu) prostu rečenicu Ivan je student i (sljedeću) prostu rečenicu On redovno polaže ispite povezuje u složenu rečenicu Ivan je student koji redovno polaže ispite. – B: Ne Marko. Upor. Upor. (3) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + jer je položio sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uzroka).: (Kontekst: Ivan je student. ili: Ivan ne. (2) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + kad se vrati iz inostranstva (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe vremena). Isto tako može se zamijeniti sa koji. a član je student koji redovno polaže ispite obavještajnome predikatu: Ivan (OS) + je student koji redovno polaže ispite (OP). Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice Obavještajni subjekat ili tema jeste član koji izlazi iz konteksta (koji je sagovornicima poznat) i zato prethodi obavještajnome predikatu ili remi. U skladu s logičkim slijedom misli u komunikaciji u njima glavni dio prethodi zavisnome dijelu.

a značenjski nezavisni kad su strukturirani po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. U drugome slučaju (kad drugi dio složene rečenice izlazi cjelinom iz glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se ovakve složene rečenice: Ivan (OS) je čitao (OP) i Ø (OS) pisao (OP). Pod kojim će uslovima Ivan upisati četvrtu godinu? (5). a druge po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. Ivan (OS) je čitao (OP). Ivan (OS) će čitati (OP) ili Ø (OS) pisati (OP). a druge nezavisnosložene. Kako će Ivan učiti? (6). Tad će obavještajna struktura složene rečenice Ivan je zadovoljan što možete viđeti biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP). (6) Ivan će učiti onako kako je njegov brat učio. a u drugima značenjski nezavisni.položi sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uslova). (5) Ivan će upisati četvrtu godinu pod uslovom ako (uobičajenije: da) položi sve uslovne ispite. (7) Ivan će učiti tako da će nas sve iznenaditi i (8) Ivan će učiti onđe đe bude mogao. Rad čega to Ivan čini? (4). (7) Ivan će učiti (OS) + pa će nas sve iznenaditi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe posljedice) i (8) Ivan će učiti (OS) + đe bude mogao (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe mjesta). (3) Ivan će upisati četvrtu godinu zato jer je položio sve uslovne ispite. Zašto će Ivan upisati četvrtu godinu? (3). Tada će njezina obavještajna struktura biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP). Kad će Ivan upisati četvrtu godinu? (2). O takvoj povezanosti govori i to što ispred zavisnoga dijela može stajati riječ koja upućuje na značenje zavisnoga dijela: (2) Ivan će upisati četvrtu godinu onda kad položi sve uslovne ispite. a u drugima ne zavisi od prvoga dijela. a Marko (OS) je pisao (OP). Dakle značenjski djelovi složene rečenice zavisni su kad su strukturirani po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata. Po načelu jednoga obavještajnoga subjekta i jednoga obavještajnoga predikata zavisnosložena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio uzrok Ivanova zadovoljstva. Ti zavisni djelovi odgovaraju na pitanja: Što Ivan kaže? (1). (4) Ivan to čini zato da nas iznenadi. Djelovi složenih rečenica koji na takva pitanja odgovaraju značenjski su međusobno usko povezani. To govori o tome da u prvima drugi dio zavisi. Zavisnosložene rečenice mogu biti strukturirane i po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. Drugim riječima. U tome slučaju što možete viđeti može se preoblikovati u jer možete viđeti. u prvima složenim rečenicama njihovi djelovi značenjski su zavisni. (6) Ivan će učiti (OS) + kako je njegov brat učio (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe načina). Po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio posljedicu Ivanova zadovoljstva. Zato prve složene rečenice nazivamo zavisnosložene. Hoće li zaista Ivan učiti kako valja? (7) i Đe će Ivan učiti? (8). U tome se 336 SINTAKSA . Razlika između prvih i drugih složenih rečenica jeste u tome što su prve strukturirane po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata.

To (OS) možete viđeti (OP). Upravo je to razlog (dvosilaznost i dvouzlaznost melodije) što će se i tako da i pa. Zato možete biti zadovoljni. odnosno dvouzlaznost i dvosilaznost melodije složene rečenice – razlog što se zavisni dio što možete viđeti u složenoj rečenici Ivan je zadovoljan što možete viđeti i odvaja i ne odvaja zarezom od glavnoga dijela Ivan je zadovoljan. Pri jednouzlaznoj i jednosilaznoj melodiji zavisni dio što možete viđeti ne odvaja se. zato možete biti zadovoljni.) Na sličan način pristupa se strukturi tipa Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. te i i: Ivan je to učinio (tako da) > pa. konektorom zato: Ivan je to učinio. npr. U drugome slučaju veznik tako da može se zamijeniti veznicima pa. i možete biti zadovoljni. što možete viđeti. pa onda i pa i te i i odvojiti zarezom: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 337 . (U drugome slučaju član što možete viđeti u pravopisu se smatra „naknadno dodatim“.slučaju što možete viđeti može preoblikovati u samostalnu rečenicu To možete viđeti: Ivan (OS) je zadovoljan (OP). Tu će biti moguća i zamjena kakvim konkluzivnim konektorom. te. Sa strukturom pak Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti imaće dvije uzlazne i dvije silazne melodije: Ivan je zadovoljan što možete viđeti. Budući da su s gledišta obavještajne strukture članovi takvih složenih rečenica nezavisni. Iz konteksta Kako je to Ivan učinio? izlazi struktura s jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. To je – jednouzlaznost i jednosilaznost melodije. Sa strukturom Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što može viđeti imaće jednu uzlaznu i jednu silaznu melodiju: Ivan je zadovoljan što možete viđeti. moguća je i ovakva transformacija: On je to učinio. a iz konteksta Je li Ivan to učinio? struktura s dvouzlaznom i dvosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. a pri dvouzlaznoj i dvosilaznoj melodiji odvaja zarezom: Ivan je zadovoljan što možete viđeti i Ivan je zadovoljan.

(tad) kad se vrati iz inostranstva. s pogodbenim zavisnim dijelom: (Uz koje će uslove Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu ako položi sve uslovne ispite. (Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu.Ivan je to učinio. Na takav način mogu se utvrditi odnosi između glavnoga i zavisnoga dijela zavisnosložene rečenice s drugačijim karakterom zavisnoga dijela. (Je li Ivan to učinio?) b) Ivan je to učinio. 338 SINTAKSA . izraz naravno): 1. s načinskim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti onako kako i drugi studenti uče. 3. 4. ako (naravno) položi sve uslovne ispite. 2. (Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu. (onako) kako i drugi studenti uče. Ispred zavisnoga dijela može doći rječca koja pojačava njegovo značenje. s vremenskim zavisnim dijelom: (Kad će Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu (tad) kad se vrati iz inostranstva. tako da (pa. U zavisnome dijelu može biti izraz koji govori o odnosu prema sadržaju poruke (npr. (zato) da nas obraduje. te. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. i) možete biti zadovoljni. s namjernim zavisnim dijelom: (Zašto je to Ivan učinio?) a) Ivan je to činio (zato) da nas obraduje.

s posljedičnim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (tako) da ćemo svi biti prijatno iznenađeni. obavještajno nebitan): (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) – Kad god dođe u Pljevlja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 339 . razlika između karaktera strukture a) i strukture b) zavisi od konteksta. odnosno s dvouzlaznom melodijom i dvosilaznom melodijom) neće imati zavisnosložene rečenice sa zavisnim dijelom ispred glavnoga dijela. logično je da njegovo mjesto bude ispred obavještajnoga predikata. koji je kontekstom uslovljen. 6. To se međutim čini iz tradicionalnih razloga. s mjesnim zavisnim dijelom: (Đe će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (onđe) đe i drugi uče. Kako vidimo. tj. (i to) tako da ćemo svi biti prijatno iznenađeni. odnosno jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) Kad god dođe u Pljevlja (OP). Ivan pośeti svoga prijatelja Marka (OS).5. Obavještajnu strukturu (s dvoobavještajnim subjektom i dvoobavještajnim predikatom. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. U tome slučaju one će imati obavještajnu strukturu s jednoobavještajnim subjektom i jednoobavještajnim predikatom. Kako vidimo. U kontekstu Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka? obično se dio uslovljen njime (obavještajni subjekat) izostavlja (jer je izlišan. Budući da je obavještajni subjekat član koji izlazi iz konteksta. i redosljed i sastav članova obavještajne strukture rečenice (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) zavisi od konteksta. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. Po načelu (uske) značenjske povezanosti zavisnoga i glavnoga dijela zavisnosložene rečenice zavisni dio ne bi se odvajao zarezom. (onđe) đe i drugi uče.

i obično jeste. dobijaju ovakve oblike: a) (Što čita Ivan?) – Knjigu! b) (Ko čita knjigu?) – Ivan! U njima se novo obavještenje prenosi uzvičnikom (kao znakom iznenađenja). Čita knjigu Ivan. Ivan knjigu čita. na pitanje Ko čita knjigu? – Ivan. tj. obavještajni predikat: (Što čita Ivan?) – Knjigu (OP) čita Ivan! (OS) Tako na pitanje Što čita Ivan? odgovara sagovornik kad je njime iznenađen. što je cilj poruke. onoga što pripada obavještajnome subjektu). Kad se takvi odgovori (iskazi) oslobode izlišnosti (onoga što izlazi iz konteksta. kad mu se nameću dopunska pitanja poput „A što bi drugo činio?“. Takvi odgovori mogu biti i na druga pitanja.) To pokazuje kako se govor na račun onoga što izlazi iz konteksta (na račun obavještajnoga subjekta) oslobađa onoga što je (u normalnim uslovima) u komunikaciji suvišno.Tako Ivan čita knjigu. je izlišno. član Ivan čita izlazi iz konteksta (Što čita Ivan?). (Ovđe je u Čita je. Tako se na pitanje Što Ivan čita? (u uobičajenim uslovima) odgovara: Knjigu. rečenica može biti. i na pitanje Što Ivan radi s knjigom? – Čita. Iz konteksta npr. Zato se iza takva odgovora stavlja uzvičnik (kao znak iznenađenja). iz konteksta Ko čita knjigu?. iz konteksta Što Ivan radi s knjigom? itd. To je onda (iznenađenje – iskazano uzvičnikom) takođe obavještajni predikat. ili Čita je. 340 SINTAKSA .. Budući da u Ivan čita knjigu. Na pitanje međutim Što čita Ivan? može se odgovoriti i tako da se na prvo mjesto stavi ono što ne izlazi iz konteksta. recimo na pitanje Ko čita knjigu?: (Ko čita knjigu?) – Ivan (OP) čita knjigu! (OS) To onda nazivamo obrnuti redosljed članova rečenice ili inverzija. Kad ćete doći? izaći će složena rečenica Doći ćemo kad budemo slobodni. Takvome obrnutom redosljedu mogu podlijegati i članovi složene rečenice. izlazi iz konteksta Što čita Ivan?. bez njega. – s obavještajnim subjektom doći ćemo i obavještajnim predikatom kad budemo slobodni: (Kad ćete doći?) – Doći ćemo (OS) kad budemo slobodni (OP). ali komunikacijski potrebno. tj.

Ivan! A: Ivan!? B: Da. Na odgovor Da. a u pisanome tačkom. Ivan! može se postaviti pitanje (replika) Ivan!? (iznenađenje praćeno pitanjem). na koje se odgovara: Da. A: Kad budete slobodni?! B: Da. na koje se odgovara: Da. može se postaviti pitanje (replika) Ivan?! (s nedoumicom). kad budemo slobodni. Ivan. doći ćemo! – s obavještajnim subjektom na drugome i obavještajnim predikatom na prvome mjestu (s redosljedom OP + OS): (Kad ćete doći?) – Kad budemo slobodni (OP). upitnikom. doći ćemo (OS). Ivan. uzvičnikom. Ivan!!! U svakome takvom pitanju krije se novo obavještenje. koje se u govorenome jeziku iskazuje intonacijom. Bez strukturno izraženoga obavještajnoga subjekta (on je i ovđe izlišan) rečenica kad budemo slobodni glasiće ovako: Kad budemo slobodni! Na odgovor Ivan. može se postaviti pitanje (replika) Ivan?. Ivan!!! (s uzbuđenjem). A: Ivan?! B: Da.Iz istoga konteksta izaći će i složena rečenica Kad budemo slobodni. uzvičnikom-upitnikom i trima uzvičnicima. I složene rečenice mogu biti podvrgnute takvim replikama: A: Kad ćete doći? B: Kad budemo slobodni. Ivan! (s iznenađenjem). Na odgovor Da. A: Kad budete slobodni? B: Da. Ivan. na koje se odgovara: Da. upitnikom-uzvičnikom. A: Ivan? B: Da. U dijalogu to bi izgledalo ovako: A: Ko čita knjigu? B: Ivan. kad budemo slobodni! A: Kad budete slobodni!? B: Da. kad budemo slobodni!!! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 341 .

– Sagovornik je iznenađen činjenicom da i „on“. ovako: Zar vi zaista znate biti slobodni? (To i jesu razlozi za karakter navedenih replika. može biti slobodan.I na takav odgovor (Da. s kime razgovara. npr. kad budemo slobodni!!!) može se replicirati. ali tada u akcentovanome obliku: Slatkovodna riba jeste riba koja živi u slatkoj vodi.) U rečenicama u kojima se uspostavlja stanovita značenjska jednakost između subjekatske i predikatske sintagme oblici pomoćnoga glagola biti mogu dolaziti i iza subjekatske sintagme. 342 SINTAKSA .

On funkcioniše na onoliko načina koliko je društvu (koje se njime služi) potrebno. pravilan i oblik genitiva množine kòljevākā. o književnoumjetničkome funkcionalnom stilu i o razgovornome funkcionalnom stilu. Onđe pak đe postoje pravila (riječ je. a ne (prvenstveno) opisom crnogorskoga jezika kao standarda (kao standardnoga jezika). Taj „sukob“ najčešće je rezultat nedovoljne upućenosti u ta pravila. Te njegove funkcije nazivamo funkcionalnim stilovima. na razlike među njima i na njihovu upotrebu. o administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu. Na jedan naime način funkcioniše u nauci. te se tako čine pogreške. o novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. ona jezičke činjenice daje na upotrebu. na četvrti u umjetničkoj književnosti i na peti u svakodnevnome razgovoru. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 343 . njihova ili nikakva ili nedovoljna poznavanja. U njoj nema dopustivoga i nedopustivoga. pa govorimo o naučnome funkcionalnom stilu. Posebno se to odnosi na nepoznavanje funkcionalnih stilova.FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA Ova gramatika bavi se (prvenstveno) opisom lingvističkih (isključivo jezičkih). na treći u novinarstvu i publicistici. a druge u drugi funkcionalni stil. To je razlog što mi pri objašnjavanju jezičkih činjenica jedne upućujemo u jedan. i oblik genitiva množine kòlijēvkā. To znači da pravila jednoga funkcionalnog stila nijesu pravila drugoga funkcionalnog stila i obrnuto. A kako sistem funkcioniše isključivo kao pravilnost. ponavljamo. (prvenstveno) bavi opisom crnogorskoga jezika kao sistema. o sociolingvističkim pravilima) postoji i mogućnost „sukoba“ s njima. Svaki od tih funkcionalnih stilova ima svoja pravila. Zato ni u ovoj gramatici nema govora o nepravilnosti ni ma o čemu što se protivi pravilnosti. Vrlo se često ono što pripada jednome funkcionalnom stilu upotrebljava u drugome funkcionalnom stilu. To je onda i razlog što dajemo (kratka) uputstva o tome što su to funkcionalni stilovi crnogorskoga standardnog jezika. u njemu nema nepravilnosti. a ne (prvenstveno) opisom sociolingvističkih (i jezičkih i izvanjezičkih) zakonitosti crnogorskoga jezika. Standardni je jezik polifunkcionalan. I tu upotrebu onda preuzima standardni jezik uključujući je u svoje funkcije. prihvatljivijega i neprihvatljivijega. i oblik genitiva množine kòlijēvkī. na drugi u administraciji. Za nju je npr. drugim riječima. Ona se ne bavi (prvenstveno) upotrebom jezičkih činjenica. boljega i lošijega. Ona se. Ona nijednome od njih ne daje prednost.

.: Ivan (subjekat) piše (predikat) o fonemu (objekat) u posebnoj raspravi (priloška odredba). Kad se kaže .... Takvo je (nelično) i prvo lice množine prezenta (perfekta ili futura) u upotrebi u kojoj je i pomenuto treće lice jednine prezenta (perfekta ili futura). U toj raspravi on (obavještajni subjekat) kaže da fonem još uvijek nije jednoznačno određen (obavještajni predikat). To znači da nema osamostaljenih strukturno zavisnih rečenica. pa je svejedno kojim će se glagolskim oblikom (kojim se izražava vrijeme) izraziti. dotle je naučni funkcionalni stil u svojoj individualnoj ograničenosti izrazito objektivan.: Ivan piše o fonemu u posebnoj raspravi. Upor..“. treće lice jednine (prezenta. I ona je naime dekontekstualizovana.) Takav prezent. U naučnome stilu (kao stilu objektivne komunikacije) nema glagolskih oblika kojima se izražava subjektivan stav. i prilošku odredbu. To načelo apstraktnosti u jeziku ostvaruje se apstraktnim predstavnicima jezičkih kategorija.. Takav je predstavnik. U naučnome mišljenju kategorija vremena nije bitna (ona se zamjenjuje kategorijom prostora). i predikat. neće značiti samo sadašnjost no i sadašnjost i prošlost i budućnost. apstraktna.“. Razlog je tome to što u nauci vladaju zakoni logičke strukture misli.. To znači da je na prvome 344 SINTAKSA . U skladu s tom logičkom organizacijom izraza i sadržaja jeste načelo objektivnosti (nauka je oslobođena subjektivnosti pobuda pošiljaoca i primaoca poruke) te načelo apstraktnosti (nauka je oslobođena nebitnih obilježja sadržaja poruke). njegova neuslovljenost kontekstom. Stoga će se izražavati glagolskim oblikom koji je prema izražavanju vremena najneutralniji..NAUČNI STIL Dok je književnoumjetnički funkcionalni stil po svojoj individualnoj neograničenosti izrazito subjektivan..“ ili ... Redosljed komponenata (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) u skladu je s razvojem logičkoga mišljenja.“. Gramatički potpuna znači da ima potpunu gramatičku strukturu: i subjekat.U radu govorim o. Ako ih u naučnome stilu ima. naravno. To znači da je sama sebi dovoljna.“ ili . kao što je to u književnoumjetničkome stilu.U radu se govori o.: . glagolskim oblikom koji je u tome pogledu najapstraktniji. Informativno potpuno znači da ima potpuno obavještajnu strukturu: i obavještajni subjekat i obavještajni predikat. tj. no u službi poruke. onda to znači isto što i . pa onda i bezvremen.“. U skladu je s apstraktnošću takva prezenta (pa onda i bilo kojega glagolskog oblika u ulozi u kojoj je takav prezent) njegova nekontekstualnost. tj. na primjer.U radu govorimo o.. Upor. Upor.. I rečenica u naučnome stilu organizovana je po načelu naučnoga mišljenja.U radu će se govoriti o.U radu se govori o. Tako u njemu nema ni potencijala ni imperativa kojima se izražava takav stav. biće dakle svevremen.. Zato je i gramatički i informativno potpuna. koji omogućavaju da se i njezin sadržaj i njezin izraz organizuju strogo logički.. i objekat. (Kategorija nesvršenosti naime apstraktnija je od kategorije svršenosti.. i to prezent nesvršenih glagola. tj. onda oni nijesu u službi pošiljaoca i primaoca poruke. „U radu se govorilo o. To je prezent.. perfekta ili futura) koje ne upućuje na osobu.

onakav. ono. rečenicu „Ubili su ga ciglama“. a zbog stihovane organizacije govora ritam i određeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i veću od važnosti uobičajenih značenja pojedinih riječi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 345 ■ ■ ■ ■ ■ . naravno. zato i sl. a opravdano Mažuranićevim dubokim doživljajem Vergilijeve umjetnosti. a na drugome komponenta koja sadrži nepoznatu informaciju. U naučnome stilu (načelno) nema obrnutoga redosljeda komponenata – da obavještajni predikat prethodi obavještajnome subjektu. tolik. odonud. onamo. neuobičajeni odnosi među riječima postaju izuzetno značajni. dakle. odatle: Zbog kratkoće riječ kao riječ. naslijeđeno iz osnovne pouke Ekiotova eseja. onđe.mjestu komponenta koja sadrži poznatu informaciju. tj. njihovih oblika i načina njihova povezivanja. otud.. biti od posebna interesa za proučavanje književnosti. u vezi s time. takav. odnosno čitaocima. Drugim riječima. pokaznim zamjenicama: taj. prisvojnim zamjenicama: njegov. onaj. u skladu s takvim shvatanjem. tj. obavještajni subjekat. Ta rečenica se može shvatiti kao izvještaj o zločinu i može se razmatrati s obzirom na to kako je izgrađena na osnovu izbora pojedinih glasova. onolik: Uzmimo npr. Književnost naime živi jedino ako postoje oni koji književna djela razumiju kao umjetnička djela i upravo ih tako čitaju i slušaju. riječi. prilozima: tu. ona: Poređenje s Vergilijem i nije toliko poređenje koliko način da što brže dođemo do cjelovitog suda o Mažuraniću. ona. Ono što u prethodnoj rečenici pripada obavještajnome predikatu u sljedećoj pripada obavještajnome subjektu. Otuda se lako zapaža određena srodnost između lirske poezije i muzike. Veza pak između jedne i druge rečenice uspostavlja se: ■ ličnim zamjenicama trećega lica: on. stoga. obavještajni predikat.: Pojam književnost ili pjesništvo u tom smislu povezuje književnika s književnikovim djelom kao njegovim proizvodom i sa slušaocima. svaka riječ pojedinačno. naime. u naučnome stilu nema stilski obilježenoga redosljeda komponenata. U skladu s takvom obavještajnom strukturom rečenice jeste veza sljedeće rečenice s prethodnom. bez kojih nema istinske književnosti. može proučavati kao bilo koja jezička tvorevina (. njezin/njen. tamo. pak. tuda. oni. u skladu s time.). uostalom. rječcama: međutim. stvarni kontekst. s obzirom na to da.. Ono je. Njeno razumijevanje tad se oslanja na tzv. a analiza njezine gramatičke pravilnosti ili nepravilnosti neće. njihov: Ona se. na sličan način. i sasvim posebni. slično tome. one. frazeologizovanim izrazima: pri tome. onuda.

U tome smislu (kao internacionalne) danas se upotrebljavaju i mnoge angloameričke riječi. pa ih naučnici nacionalnih jezika upotrebljavaju radi boljega međusobnog razumijevanja. Takva vezna sredstva. One nemaju slikovitih. No dok veznici vezuju dvije rečenice u složenu rečenicu. odnosno procesualnost supstancijalnosti. Takve imenice (s takvim.: I često navođena podjela lirike na refleksivnu (misaonu) i emotivnu (ośećajnu) teško se može primijeniti u analizi lirike i u njenoj klasifikaciji (.) To su: sistem. No one su u naučnome tekstu (načelno) lišene svake subjektivnosti. tj. Upor. One su (zbog svoje specifične strukture) najjednoznačnije.. (Vezna sredstva kojima vezujemo rečenicu s rečenicom u složenu rečenicu nazivamo subjunktori i konjunktori. srodnonaučnim terminima i uskonaučnim terminima. Zato se takve riječi nazivaju internacionalne riječi (internacionalizmi).suprotno tome. No to (vađenje riječi iz klasičnih jezika) ne čini samo jedan nacionalni jezik. Poslije njih dolaze termini koji se upotrebljavaju u srodnim naučnim disciplinama. Njihovo je značenje opšte. – Kad govorimo o dekontekstualizaciji značenja..). sredstva o kojima govorimo vezuju rečenicu s rečenicom (bilo prostu bilo složenu) u tekst. Tako onda govorimo o opštenaučnim terminima. pojmovno. kategorija. što se toga tiče. funkcija. Posljedica toga jeste da je naučni tekst statičan.. Jednoznačnosti riječi u naučnome tekstu pogoduju riječi koje se ne upotrebljavaju u svakodnevnoj (živoj) komunikaciji. kad je riječ o tome i sl. a onda termini koji se upotrebljavaju u zasebnim naučnim disciplinama. Naravno.: rep (helikoptera). Takva sredstva čine ono što čine veznici u složenoj rečenici. vrijeme ustupa mjesto prostoru. Pri tome treba napomenuti da se u pravom lirskom izrazu misao i ośećaj teško mogu odvojiti (. one u njemu pretežu. Metafore su u naučnome tekstu demetaforizovane. ono samo sebi čini kontekst.. dakle apstraktno. svojstvo i dr. Ono ne izlazi iz konteksta. posebno u informatici. On teško dopušta da u njega uđu pojave iz drugih funkcionalnih stilova. značenjem) nazivamo termini. glava (motora). nazivamo tekstna vezna sredstva ili konektori.) U naučnome tekstu. metaforizovanih značenja. U skladu je s time i prevaga imenice nad glagolom. struktura. pojmovnim. Među njima su najuopšteniji (najapstraktniji) termini koji se upotrebljavaju u svim naučnim tekstovima. krilo (helikoptera). no mnogi nacionalni jezici. ni naučni tekst nije lišen opštejezičkih riječi. Zato se mnoge vade iz prošlosti i oživljavaju (revitalizuju). rekli smo. Naprotiv. koja vezuju rečenicu s rečenicom u tekst. noge (stola) itd.). (Takve termine nazivamo kategorijalni termini. onda se to odnosi u prvome redu na značenje imenica. 346 SINTAKSA . (crkveni) brod. Naučni funkcionalni stil zbog takvih svojstava najotporniji je prema drugim funkcionalnim stilovima. Iz istih razloga vade se i iz klasičnih jezika (grčkoga i latinskoga).

Upor. određenost. U skladu s time su i izrazi imati mogućnosti (= moći). terminologičnost (pojmovnost). provoditi. kratkoća. glagol). jasnoća. odnosno: To čine kako bi pomogli ljudima). Druge njegove osobine jesu: jednostavnost. Upor. tačnost. Ljudi će biti obaviješteni putem javnih medija (umjesto: Ljudi će biti obaviješteni javnim medijima) i sl. u domenu poljoprivrede (poljoprivreda je domen). pod uslovom da umjesto veznika ako: O tome se može donositi zaključak pod uslovom da je većina prisutna (umjesto: O tome se može donositi zaključak ako je većina prisutna). sa svrhom i u cilju + (najčešće) glagolska imenica (umjesto prijedloga radi i namjerne klauze): To se čini u cilju poboljšanja uslova života (umjesto: To se čini radi poboljšanja uslova života ili To se čini da bi se poboljšali uslovi života.: vršiti prodaju robe (= prodavati robu). obavljati. Eksplicitan (potpuno iskazan) način izražavanja vidi se (i) u upotrebi izraza s namjerom. biti u mogućnosti (= moći). sa svrhom da. Većim dijelom je nominalan (nominalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „predmet“. vršiti popis stanovništva (= popisivati stanovništvo). U skladu su s time i eksplicitna vezna sredstva s namjerom da. na način kako umjesto veznika kako ili determinatora onako i veznika kako: Radićete na način kako smo se dogovorili (umjesto: Radićete (onako) kako smo se dogovorili) i sl. vršiti istovar robe (= istovarati robu) itd. staviti na znanje (= upozoriti). govor vojske i govor reklame..ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL Administrativno-poslovni stil obuhvata govor kancelarija. eksplicitnost (potpuna iskazanost). biti u stanju (= moći). nositi se mišlju (= misliti). ukazati pomoć (= pomoći). Ulogu nepunoznačnoga glagola dobijaju glagoli vršiti.: To možete riješiti pomoću računara (umjesto: To možete riješiti računarom). biti saglasan (= slagati se). s ciljem da umjesto veznika da ili kako: To čine s namjerom da pomognu ljudima (umjesto: To čine da pomognu ljudima. Takvi su i izrazi pomoću. tj. stilska neobilježenost i klišeiziranost (ukalupljenost). Nominalnost traži od administrativno-poslovnoga stila zamjenu punoznačnoga glagola nepunoznačnim i deverbativnom imenicom. u sferi privređivanja (privređivanje je sfera) itd.. Učestali su i izrazi u procesu i u stanju ispred riječi koje znače „proces“ i „stanje“: u procesu sticanja nezavisnosti (sticanje je „proces“) i u stanju rezignacije (rezignaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 347 . govor trgovine. Tako se čini i kad se ispred imenice stavlja riječ koja znači ono što znači ta imenica: u području nauke (nauka je područje). u oblasti zdravstva (zdravstvo je oblast). posredstvom. tj. govor industrije. potpunost. govor politike. preko i putem u izražavanju instrumentala sredstva. donositi zaključke (= zaključivati) i sl. imenica). odnosno: To se čini kako bi se poboljšali uslovi života). ujednačenost. a manjim dijelom verbalan (verbalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „radnja“.

: tokom dana umjesto danju. Tako upotrebljava prijedlog tokom s imenicom u genitivu umjesto odgovarajućega priloga ili priloškoga izraza. čime stvara pleonazme tipa tokom prošle godine.= rad).): Treba izabrati komisiju u sastavu od pet članova (sastav = pet). To čini i onda kad ga stavlja uz izraz koji znači ono što znači i bez njega.): Bilo ih je oko desetak (-ak = oko). četiri itd. Upor. Takav način izražavanja dovodi do jedne od najvećih bolesti administrativno-poslovnoga stila – do pleonazma. tokom diskusije umjesto u diskusiji ili za vrijeme diskusije itd.) Evo nekih od njih: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ kako i na koji način: Treba znati kako i na koji način to razriješiti (kako = na koji način). superlativ od bonus = dobar). no međutim: Rečeno mu je da to kaže i na śednici. sedam itd. a izraz u stanju prijedlog u (u rezignaciji). biti prisutan na: Na śednici je bilo prisutno 50% članova (biti prisutan na = biti na) itd. (Tokom prošle godine znači isto što i prošle godine. tokom zime umjesto zimi. tokom noći umjesto noću.) 348 SINTAKSA . tokom ljeta umjesto ljeti. oko desetak (petnaestak. No međutim on je tad ćutao (no = međutim). tokom jutra umjesto ujutro. zajednički suživot: Biće prisiljeni na zajednički suživot (zajednički život = suživot). djelokrug rada: Njihov je djelokrug rada poznat (djelo. na vrijeme od dvije (tri. (Pleonazam je izražavanje istoga sadržaja dvjema ili s više riječi. dvadesetak itd. ■ Administrativno-poslovni stil ne voli sinoniman način izražavanja.cija je „stanje“). neophodno potreban: Takvo je ponašanje neophodno potrebno (neophodan = potreban). u sastavu od pet (šest. On iz niza sinonimnih načina izražavanja uzima jedan i upotrebljava ga umjesto svih ostalih.) godine: Biraće se na vrijeme od dvije godine (na vrijeme = dvije). Izraz u procesu tu znači prijedlog pri (pri sticanju nezavisnosti). pod najoptimalnijim uslovima: Ni pod najoptimalnijim uslovima to neće biti moguće (optimalan = najbolji – optimus je u lat.

). Tako se u njih uključuju i novine i radio i televizija. Jednostavnosti radi ukida i razliku između oblika genitiva jednine -oga i oblika genitiva jednine -og: (samo) Stankovog/ Arminovog/Njegoševog pristupa. (To čini i terminologičnosti radi. To čini i zato jer nominalni žanrovi administrativno-poslovnoga stila ne trpe stilsku obilježenost. kao i u naučnome.. One znače ono što znači rečenica Zatim se doda papra (. pa obavještajni subjekat redovno prethodi obavještajnome predikatu. u njemu se upotrebljava samo crnogorskog standardnog jezika i crnogorskom standardnom jeziku. rečenica slijedi misao. U tome su smislu i one dekontekstualizovane (apstraktne).Njemu je svojstveno i to da mijenja rekciju prijedloga... lokativa i instrumentala množine -im i -ima u korist oblika -im: prihvatljivim (pristupima) – ne i prihvatljivima (pristupima). Isto tako i s pokaznim i neodređenim zamjenicama na -av(ø): takvog/nekakvog pristupa umjesto takva/nekakva pristupa.) iza lica „ti“.). lice „mi“ osobe u ime kojih se govori i lice „vi“ osobu ili osobe s kojima se govori). „mi“ i „vi“ ne stoje osobe koje ona inače pretpostavljaju (lice „ti“ osobu s kojom se govori. Zato za takve rečenice kažemo da su depersonalizovane. pretežu termini. Tako pristupa i prisvojnim zamjenicama na -ov(ø) i -in(ø): njegovog/njezinog pristupa umjesto njegova/njezina pristupa. U njegovim nominalnim žanrovima naime.) i Zatim dodate papra (. NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL Novinarstvo i publicistika jeste i područje pisane i područje slušane i područje gledane informacije. Uz to je. kao i u naučnome stilu..) U skladu s time ukida i razliku između promjene po tipu neodređenih i promjene po tipu određenih vidova pridjeva u korist promjene po tipu određenih vidova pridjeva. Tako čini i s dvojnima i trojnima oblicima dativa i lokativa jednine muškoga i srednjega roda -om/-em//-emu//-ome u korist oblika na -om/-em: prihvatljivom (pristupu) — ne i prihvatljivome (pristupu) te prihvatljivijem (pristupu) – ne i prihvatljivijemu (pristupu). dekontekstualizovana. U kulinarskome žanru administrativno-poslovnoga stila u rečenicama tipa Zatim dodaš papra (. (Osoba koja GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 349 . Zatim dodamo papra (. Jednostavnosti radi administrativno-poslovni stil ujednačava gramatičke oblike.. tj. kao i u naučnome stilu. strukturno potpuna.. U njemu se i pridjevi na -ov(ø)/-ev(ø) i -in(ø) mijenjaju kao određeni vid pridjeva: Stankovog/Arminovog/Njegoševog postupka umjesto Stankova/Arminova/Njegoševa postupka. U njemu se ne upotrebljava crnogorskoga standardnog jezika i crnogorskome standardnom jeziku... Isto to čini i s dvojnim oblicima dativa. On ukida razliku između neodređenoga i određenoga vida pridjeva u korist određenoga. I u administrativno-poslovnome stilu. Tako umjesto izraza u vezi s(a) + instrumental upotrebljava izraz u vezi + genitiv (u vezi toga umjesto u vezi s time).

jer su rezultat velike individualne slobode. pamflet. nekrolog. hronika. alegorija. da odgajaju i zabavljaju. popularizatorska. a obilježena (emocionalno-ekspresivna) u propagandnim. politici. intervju. eufemizam. U novinarstvu se ocjene činjenica moraju dati na direktan način. Ona je kontekstualizovana. metafora.) Obilježenost se postiže individualnim. tj. da šire učenje o društvu. No upotreba emocionalno-ekspresivnih načina izražavanja u novinarstvu i u književnosti nije istovjetna. metonimija. popularizatorskim. agitativnim i zabavnim žanrovima. paradoks. a u književnome posredno („između redova“). pedagoška i zabavna. To se naročito vidi u sportskome novinarstvu. Neutralna jezička sredstva imaju prevagu u informativnim. pogodni za stvaranje novih značenja riječi. isticajne pauze i raznovrsna emocionalno-ekspresivna intonacija. humoreska. Funkcije novinarstva jesu informativna. kontrast. simbol. figurativnim i ekspresivnim sredstvima. kulturi. Njezin smisao uslovljen je smislom suśedne joj rečenice. novinsku. U novinarskome tekstu smisao jezičkoga sredstva nalazi se u tekstu. propagandna. emfaza. Takva djelatnost traži i upotrebu neutralnih (stilski neobilježenih) i upotrebu emocionalno-ekspresivnih (stilski obilježenih) načina izražavanja. Najdjelotvornije takvo sredstvo jeste rečenica. emocionalnim. esej. Smisao u novinarsko-publicističkome tekstu izražen je neposredno. komentar. a u druge: kratka priča. da rade na pridobijanju ljudi za kakvu djelatnost. prosvjetiteljskim i pedagoškim. parodija. perifraza i igra riječima. hiperbola. da prosvjećuju i poučavaju. radijski i televizijski.. Takvu njenu strukturu prate i drugi individualni postupci. U prve idu: vijest. subjektivnim. anketa i reportaža. U njemu se književne teme obrađuju na način primjeren novinarstvu. prenosi zove se novinar – novinski. npr. antiteza. radijsku i televizijsku. Zato je u njoj inverzija obavještajnoga predikata (na prvome mjestu. persiflaža. a u književnosti u podtekstu. To su poređenje. kozerija. vjeri i dr. Zadatak im je da obavještavaju o suvremenim zbivanjima. groteska i lakrdija. Stilski su obilježeni žanrovi novinarsko-publicističkoga stila. agitativna. na radiju i na televiziji ne javljaju na isti način.takvu informaciju. ironija.) U sklopu novinarstva pojavljuje se i književno novinarstvo – kao granično područje između književnosti i novinarstva. (Treba reći da se pomenuti načini izražavanja u novinama. panegirik. recenzija. feljton. ispred obavještajnoga subjekta) uobičajena. No pri stvaranju tih (novih) značenja riječi zna se i promašiti. 350 SINTAKSA .

Penzioner nestao iz doma u Risnu. poslovica i izreka. participacija. Do gradskih groblja bez automobila. osvoji! Naslovima je dato da budu izazovni. monarhizam. blamirati. To se čini tako da se ili isključuju iz njih ili se pretvaraju u (glagolske) pridjeve (bilo radne bilo trpne). Oni mogu biti nominalni.): Vjerujte u tradiciju!. dobro informisani (obaviješteni) izvori. pa tako i u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. konsolidacija. držati situaciju u rukama. informativni i reklamni. nepobitne činjenice itd. revidirati. civilizacija. Nominalnima se imenuje sadržaj. lišavaju i radnje i vremena.: Najuspješniji Francuzi. pod prijetnjom sankcija. u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu žurnalizmi. Zato u njima ima snažnih i upadljivih riječi. Upor. kompenzacija. Dođi. pa u njima glavnu ulogu imaju imperativi i podsticajna (sugestivna) sredstva izražavanja (s uzvičnicima.: Zašto trgovci pitaju kupce za brašno stanje (zamjena pridjeva bračno – od brak pridjevom brašno – od brašno) i Čovjek koji je suviše zao (umjesto znao). dominirati. u naučnome funkcionalnom stilu scijentizmi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 351 . Ko je napisao prvi crnogorski roman?. Pala široka koaliciona vlada premijera Šarona. Navešćemo samo neke: publikovati. kontrasta. ali aj ga ti živi. radikalizam. afirmisati. dosegnuti kritičnu tačku. glagolska vremena.: Lako je reći suživot. Talijani i Španci. likvidirati. diferencirati. parafraza. Glagoli se vrlo često „obezglagoljuju“. privilegovati. paradoksa itd. Novinarsko-publicistički funkcionalni stil voli internacionalne riječi. Upor. Evo nekoliko iz novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila: zahladnjeli odnosi. upitne riječi i načini prenošenja vijesti o sadržaju rečeničnom intonacijom. U svakome funkcionalnom stilu pojavljuju se ustaljeni izrazi po kojima se prepoznaju. plasirati. ratifikovati.Jedna od specifičnosti novinarsko-publicističkoga stila jesu naslovi. Informativnim naslovima prenosi se sadržaj. likvidacija. upitnicima i sl. anahronizam. Dođi. Upor. egzistencija. glagolski oblici. militarizam. a u razgovornome funkcionalnom stilu kolokvijalizmi. pluralizam. kosmopolitizam. Takve ustaljene izraze u administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu nazivamo kancelarizmi. žurnalizam. denuncijacija. U naslovima se iz tih razloga zna iskoristiti i zamjena riječi. Čovjek je životinji čovjek. Reklamnim naslovima nudi se sadržaj. kulminirati. kupi. senzacionalizam. ratifikacija. voluntarizam. tj. uvjeri se i izaberi!. Noć vještica bez maskiranja? Primjeri Ko će zapošljene zaštititi od poslodavaca i Ko je napisao prvi crnogorski roman? pokazuju da rečenični znak (iza rečenice) u naslovima nije obavezan. strateško pitanje.: Ko će nezapošljene zaštititi od poslodavaca. denuncirati. Je li Podgorička banka još uvijek podgorička?. komunicirati. kockarska igra. pa u njima jednu od glavnih uloga imaju nominalne (imenske) riječi (imenice i pridjevi). kuloarski razgovori. vandalizam. pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli. Kako razlikovati liberale od liberala itd. ironije. neriješeno pitanje. Upor.

Prva pretpostavljaju odnos jedan izraz : jedan sadržaj. Naprotiv. svojstveno nivelisanje gramatičkih oblika. Prva pravila biranje izraza omogućavaju. Jezik kao standard opravdava i jedninu (za)boli i množinu (za)bole. Jezik kao sistem prihvata i oblike poumirem. da gramatičke oblike ne izjednačava onako kako to čini administrativno-poslovni funkcionalni stil. Za razliku od pravilnosti jezika kao sistema pravilnost jezika kao standarda uvažava zabrane životne stvarnosti. a druga sprovode (ostvaruju). poudavane i poženjeni. i oblik poženjen. poumire i oblike poumiremo.I njemu je. poumiru. Prvim je pravilima dakle samo jedno pravilno dovoljno. Sociolingvistička pravila međutim ne bi imala mogućnost biranja između dvaju. Jezik kao standard opravdava i svršeni glagol zaboljeti i nesvršeni glagol boljeti. i oblik oženjen. ali samo jedninu pozli (pozlilo je. To novinarsko-publicistički funkcionalni stil čini i kad umjesto svoj upotrebljava vaš (posebno pri slanju poruke televizijom i radijom). jednine bez množine.: Ispravnost vaše odluke moći ćete provjeriti za dva dana (umjesto: Ispravnost svoje odluke moći ćete provjeriti za dva dana). četiriju itd. u pravilima jezika kao standarda može. Prva zavise isključivo od jezičkih. poumiru. a druga i od jezičkih i od društvenih činilaca. a jezik kao standard samo oblike poumiremo. 352 SINTAKSA . i oblik poudavan. U pravilima jezika kao sistema ne može biti svršenoga glagola bez nesvršenoga glagola. da sinonimno sučeljene riječi upotrebljava u skladu sa zahtjevom žanra (jedne u jednome. pozliće). triju. Savremeno crnogorsko novinarstvo i publicistika međutim pokazuju da se njihov jezik i njihov stil vrlo često podudaraju s jezikom i stilom administrativno-poslovnoga funkcionalnog stila. izraza (npr. zamjerati / zamjeravati / zamjerivati) da im to ne omogućavaju lingvistička pravila. KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL Kad se govori o književnoumjetničkome stilu. poumirete. ali samo svršeni glagol pozliti. druge u drugome žanru). Od novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila očekuje se da bude jezički i stilski raznolik. treba paziti da se pravila jezika kao sistema (koja su lingvistička) ne miješaju s pravilima jezika kao standarda (koja su sociolingvistička). Dva puta pravilno ili više puta pravilno dovodi do smetnji u komunikaciji. Jeziku kao standardu međutim legalni su isključivo oblici udata. a po drugima jedan te isti izraz različitim sadržajima ili jedan te isti sadržaj različitim izrazima. poumirete. poumireš. kao i administrativno-poslovnome stilu. oženjen. Upor. jednoga lica bez drugoga lica itd. Po prvima se jedan te isti sadržaj pridružuje uvijek jednome te istom izrazu. a druga odnos jedan izraz : više sadržaja ili odnos više izraza : jedan sadržaj. Jeziku kao sistemu prihvatljiv je i oblik udat.

Zato se jeziku književnoumjetničkoga stila ne može pristupiti s gledišta jezika kolektivnih normi. Pritom neprihvatljive proglašavaju varvarizmima. nego po lingvističkim pravilima. Tako je i s dijalekatskim riječima. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice i između dijalekatskih i nedijalekatskih riječi. Budući da (načelno) ne radi po pravilima jezika kao standarda. No to nije tačno. Pritom dijalekatske riječi proglašavaju dijalektizmima. (To je i razlog što neki književnoumjetnički stil ne smatraju činjenicom standardnoga jezika. Ponekad se kaže da književnik radi protiv gramatike i protiv pravopisa ili uprkos gramatici i pravopisu. Zato se za njega ne može reći da griješi protiv standarda.) Književnik ne radi po sociolingvističkim. Takve granice pravila jezika umjetničke književnosti ne postavljaju. Za njih oblici poput kami nemaju pravo ući u standardni jezik. nije mu ni podložan. dakle standardnojezički neprihvatljivima. no u skladu s pravopisom ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 353 . Pravila standardnoga jezika postavljaju granice između domaćih i stranih riječi. s gledišta jezika kao standardnoga jezika. nego činjenicom samostalnoga jezika. kako to izlazi iz sociolingvističkih pravila (pravila jezika kao standarda). Jedino mu pravila jezika kao sistema (dakle lingvistička pravila) omogućavaju da bude potpuno slobodan. U jeziku pak kao sistemu. neograničena. kako to izlazi iz lingvističkih pravila (pravila jezika kao sistema). kao što se pristupa jeziku ostalih funkcionalnih stilova. Strane riječi onda utvrđuju kao prihvatljive i neprihvatljive.Tako opširno govorili smo o jeziku kao sistemu i o jeziku kao standardu zato da bismo uspostavili pravi odnos između pravilnosti jezika kao sistema i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. U jeziku umjetničke književnosti nema dijalektizama. On ne radi po načelu kako treba ili kako se mora raditi. Jezik umjetničke književnosti je individualan. no po načelu kako se može raditi. pa tako i strana. pa onda i u jeziku književnoga djela. nema stranih riječi. Za njih dijalekatskoga u jeziku umjetničkoga djela nema. Ona postavljaju granice između staroga i novoga u jeziku. odnosno između pravilnosti jezika kao standarda i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. Ona starome ne daju pristupa u standardni jezik. Na primjer. Pravila jezika kao standarda odvajaju istoriju jezika od (savremenoga) stanja jezika. riječ prenosi estetsku poruku. U jeziku pak umjetničke književnosti oblik kami koegzistira s oblikom kamen. obilježavanje zajedničkih imenica velikim početnim slovom nije uprkos pravopisu. Takve oblike ona proglašavaju arhaizmima. Književnik ima pravo upotrijebiti u istome tekstu i netuđejezičko i tuđejezičko i nedijalekatsko i dijalekatsko. tj. U njemu je individualna sloboda potpuna. U njemu svaka.

Književnoumjetničkome stilu. Nijedan od njih ne osuđuje se onako strogo kao u drugim funkcionalnim stilovima (isključujući književnoumjetnički). otvoren je put ka svim drugim funkcionalnim stilovima. U njemu ima i onoga čega nema u drugim funkcionalnim stilovima – gesta i mimike. RAZGOVORNI STIL Razgovorni stil je stil svakodnevne (najčešće usmene) komunikacije. nego vulgarnost jezikom. i pojava razgovornoga stila. i komparativi kućniji i božićniji prihvatljivi. i to prvenstveno dijalogom.) I on ima svoje zakonitosti. neusiljenost i jednostavnost. Zato i obiluje ekspresivno i emocionalno obojenim izrazima. neslužbenost. i pojava novinarsko-publicističkoga stila.) Njegove su karakteristike: nepripremljenost. One se u njemu ne oponašaju. svih mogućih „izama“ – i varvarizama. Za njih su. pismima. U njemu ima. Odatle brojne pojave (posebno riječi) koje su književnici stvorili i od kojih su mnoge unijete u opštejezičku upotrebu. Za njih ne postoje granice između pridjeva od kojih se mogu i pridjeva od kojih se ne mogu tvoriti komparativi i superlativi. i pojava administrativno-poslovnoga stila. zahvaljujući njegovoj individualnoj slobodi. koje se ogledaju i u fonetici i u gramatici i u leksici. bilješkama i sl. Više je no drugi funkcionalni stilovi uslovljen konkretnim načinom mišljenja. Zato se njime komunicira neposredno. Zato u njemu ima i pojava naučnoga stila.se u književnome tekstu te imenice upotrebljavaju kao vlastita imena. Jezička pravila u književnoumjetničkome stilu ne odvajaju se od izvanjezičke stvarnosti onako kako se odvajaju u drugim funkcionalnim stilovima. (Uz kontekst u njemu ima ulogu i konsituacija. No te pojave u njemu nijesu gruba fizička preslika. no onako kako odgovara lingvističkim pravilima – pravilima koja omogućavaju individualnu slobodu. Budući spontan. (Kad je riječ o vulgarizmima. Samo se u takvoj (potpunoj) slobodi može nesmetano stvarati. nego osmišljavaju i preosmišljavaju. Tako se opšte čini pojedinačnim. na primjer. i dijalektizama. (U pisanome vidu pojavljuje se u zapisima. Isto tako se i vlastita imena mogu pisati malim početnim slovom. i lokalizama. mnogo je manje podložan normama standardnoga jezika. kad se želi istaći depersonalizacija. više nego u drugim funkcionalnim stilovima.) Svi pomenuti „izmi“ u razgovornome stilu ośećaju se slobodnije nego u drugim funkcionalnim stilovima (osim književnoumjetničkoga). 354 SINTAKSA . i vulgarizama. i to ne onako kako to odgovara sociolingvističkim. treba dodati da ne postoji vulgarnost u jeziku.

Ma nemoj!.. od njihova zvanja. od njihova obrazovanja. sa prijateljima (umjesto s prijateljima) itd. Tako se pridjevu bitan daje značenje pridjeva „važan“. Ekspresivnost razgovornoga stila postiže se i karakterističnim eliptičnim rečenicama poput Kaplju rakije?. Tako glagol koristiti gubi rječcu se i umjesto s instrumentalom uspostavlja vezu s akuzativom (koristiti se čime mijenja u koristiti što).. glagol brinuti se gubi povratnu česticu se i umjesto s lokativom uspostavlja vezu s akuzativom brine za (brine za đecu) umjesto brine se o (brine se o đeci) itd. tako to treba uradit!. On ukida i razliku u značenju prijedloga zbog i radi. Super! itd.. A. Razgovorni stil i ispred konsonanata koji nijesu s. gle itd. Na takav karakter upućuju i brojne uzvične rečenice (praćene eliptičnošću): Ne!. tako i u razgovornome stilu riječi doživljavaju novu rekciju (novu valentnost). umjesto: Znatan dio stanovništva.: Eto. Da!. ž i konsonantske grupe Ks.. Je li bilo dobro? – B. Na emocionalno-ekspresivan karakter razgovornoga stila upućuju rječce evo. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 355 . eto. Kakvi su ti prijatelji? – B. od njihova zanimanja itd. z. S mlijekom? (kafu. Gle. pa se kaže Najbitnije je to. Kz. (a pridjev bitan se ne komparira). Kš. U tome smislu u suvremenome razgovornom jeziku učestalo se upotrebljava izraz Super!: A. Ne daj Bože!. I jedno i drugo značenje izražava prijedlogom s(a): Došao sam s vama i Došao sam s vozom (umjesto: Došao sam vozom).. Pola (recimo hljeba) – dovoljno?.Dakle razgovorni funkcionalni stil prirodan je i neusiljen način komuniciranja o svakodnevnim životnim problemima. rado nivelira (bilo koju) strukturu jezika. Tako se i pridjevu značajan daje (i) značenje „znatan“: Značajan dio stanovništva. š. na primjer). kao i administrativno-poslovni. U razgovornome jeziku često se događa da se riječima daje značenje koje im inače ne pripada. Razgovorni jezik. Kž (K znači „konsonant”) upotrebljava sa: sa vama (umjesto s vama). izraz biti zadovoljan dobija prijedlog s(a) kojega prvobitno nema (biti zadovoljan rješenjima mijenja u biti zadovoljan sa rješenjima).. Bože mili! itd. Još nešto?. Ništa više? Neusiljenost i familijarnost razgovornoga stila postižu se nestandardnim izrazima poput O kej! i Kontaš? Upotreba takvih načina izražavanja zavisi od socijalne pripadnosti skupini onih koji ih upotrebljavaju. pa ti znaš i svirat! itd. Super!. Kao u administrativno-poslovnome. Kamo sreće!. eno. ponajviše pod uticajem administrativno-poslovnoga stila. Isto je tako napuštio i upotrebu infinitiva sa završnim i: Idem malo odmorit (umjesto Idem se malo odmoriti). Isto tako izjednačava način izražavanja instrumentala društva s načinom izražavanja instrumentala sredstva.

slikarčić. postupit drugačije. kako da kažem. Razgovornom stilu svojstvene su poštapalice. grub. mnoštvo pleonazama. čovječe?! ili: A onda stanete i zapitate se (.: Ti si. glavurda. ovaj.: Doći će ti on. ne boj se! I u razgovornome. pjandura. Posebno su brojni kako i na koji način.) 356 SINTAKSA . veli. da se tako ne smije ponašat. Najviše transformacija u razgovornome stilu doživio je akcenat. znači. pričica itd.. kako da kažem. što je u skladu s njezinom ekspresivnošću. kao i u administrativno-poslovnome. ovaj. no međutim i oko + broj + -ak (upor. On pojednostavljuje pravila i o mjestu i o tonu i o trajanju akcenta. Takva depersonalizacija sprovodi se i u rečenicama đe „čovjek“ znači „se“: A onda čovjek stane i zapita se (. Tako se i iza drugoga lica može naći osoba koja govori: A onda staneš i zapitaš se: Što to činiš... posebno kad oblikuje dijalog. U skladu sa željom da jezičke pojave nivelira ukida pravila o promjeni mjesta i karaktera akcenta uslovljenoga paradigmatskim promjenama. omalovažavajući način komuniciranja. Vrlo je često obavještajni predikat na prvome mjestu. kao i u administrativno-poslovnome. To je u skladu s osnovnom karakteristikom razgovornoga stila – s jednostavnošću. Takvome načinu izražavanja pomažu i deminutivi sa svojim prenesenim (pogrdnim) značenjima: člančić. žgoljo itd. i sl. lišena svojih strukturnih jedinica. mlakonja. dirigȅnt umjesto dirìgent.U njemu ima. npr. organizâtor umjesto organìzātor. ovaj. Redosljed komponenata joj je slobodan.). (Te i druge njegove karakteristike rado preuzima književnoumjetnički stil. glavonja. Ona i pogrdno značenje može pretvoriti u nepogrdno i nepogrdno u pogrdno. U promjeni takvoga značenja deminutiva važnu ulogu ima (ekspresivna) intonacija. pisarčić. oko desetak). u principu. čak štoviše. znači. neprihvatljivo itd. Upor. postupio tako.). Reći ćeš mu da. To su je li. nožurda. Rečenica razgovornoga stila dekomponovana je. To je.: televîzija umjesto telèvīzija. feljtončić. seljančura. Takvome načinu izražavanja pomažu imenice s pogrdnim značenjima: kravetina. Takva intonacija i pogrdno značenje izraza Kozo jedna! i Kravo jedna! može uljepšati. je l’. šmokljo. stilu dolazi do ukidanja odnosa lice : osoba. u suštini. Razgovornome stilu svojstven je pogrdan. nepristojan. jer nijesi znao.. uvredljiv.

Matica. Cetinje. Silić. str. 1999. Zagreb. Josip & Pranjković. Zagreb. Dejvid: Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike. VI. Mate & Živković. Rikard: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Kristal. з. 10. 12. Nolit. 25–40.: Crnogorski jezik. Cetinje. Silić. 2.: Gramatika crnogorskoga jezika. 2005. Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. str. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. 13–60. Nikčević. 1990. Školska knjiga. Drugo izdanje. Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb. Čirgić. Podgorica. Ivan & Hraste. Simeon. neizmijenjeno izdanje. Barić. Tom I i II. Matica crnogorska. 1969. Cetinje. Vesna & Znika. Vojislav P. 7. Slavko & Peti. ź. Beograd. 1993. 2008. Adnan: „Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji“. Lingua Montenegrina. Lingua Montenegrina.Podgorica. Vojislav P. Mirko & Zečević. 34/35. Milorad: „Fonemi ś. str. Matica crnogorska.: Crnogorski jezik u Gorskom vijencu. izdanje. 2002. Nikčević“. 2. 5–13. 2008. br. 9. 1965. Josip: „Nikčevićeva Crnogorska gramatika“. br. 5. 6. Zagreb. Đurović. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje. Tom I i II. Cetinje. đ. Izdavački centar „Cetinje“. Školska knjiga. Marija: Gramatika hrvatskoga jezika. 3. Sreten: Gramatika hrvatskosrpskoga jezika. Matica hrvatska. Cetinje. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti. Brabec. Cetinje . 2007. 3. Mijo & Malić. 2009. Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika. Školska knjiga. 2001. 8. Eugenija & Lončarić. 4. Nikčević“. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Dragica & Pavešić.LITERATURA 1. Žarko L. 2. br. & 1997. . Nikčević. Nikčević. 11. ć u crnogorskom standardnom jeziku“.

Stanojčić. Nikčević“. šesto. 14. 2004. . 1960. prerađeno izdanje. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.13. 1999. Beograd. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti. Mihailo: Gramatika srpskohrvatskog jezika za više razrede gimnazije. br. Šušanj. Štokavski književni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika. Lingua Montenegrina. Crnogorski PEN centar. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Cetinje. 15. Obod. 3–46. Ljubomir: Gramatika srpskoga jezika. Živojin & Popović. str. Podgorica. Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. 2010. 5. 16. Stevanović. Cetinje. Jelena: „Dekomponovanje leksema i birokratizacija jezika na primjerima iz crnogorskih dnevnih novina“.

.

Josip Silić.CIP . . ISBN 978-9940-9052-6-2 (broš. Аднан Gramatika crnogorskoga jezika / Adnan Čirgić.Tiraž 9000. 2010 (Podgorica : Pobjeda).4'36 ЧИРГИЋ. .Каталогизација у публикацији Централна народна библиотека Црне Горе.) 1.) ISBN 978-9940-9052-7-9 (kart.163.Podgorica : Ministarstvo prosvjete i nauke. .Bibliografija: str. Ivo Pranjković.360 str. . . Јосип [аутор] a) Црногорски језик .CG-ID 16203280 . Силић. Иво [аутор] 2. Bilješke uz tekst.Граматика COBISS. 24 cm Postoji tvrdi i meki povez. Прањковић. 357-358. Цетиње 811.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful