ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Adnan ČIRGIĆ • Ivo PRANJKOVIĆ • Josip SILIĆ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA Izdavač: Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore Za izdavača: Slavoljub STIJEPOVIĆ, ministar Urednik: Jelena ŠUŠANJ Recenzenti: Milenko A. PEROVIĆ Ljudmila VASILJEVA Redaktura i lektura: Jelena ŠUŠANJ Tehnički urednik: Dejan STANIĆ Štampa: Pobjeda AD, Podgorica Tiraž: 9000

Gramatika crnogorskoga jezika proglašena je službenom Rješenjem Ministarstva prosvjete i nauke Crne Gore, br. 01-2571/4 od 5. jula 2010. godine.

Crna Gora Ministarstvo prosvjete i nauke

ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Podgorica 2010.

Sadržaj
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

FONETIKA I FONOLOGIJA

17

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 PODJELA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
VOKALI (SAMOGLASNICI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20 KONSONANTI (SUGLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po načinu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po zvučnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 SONANTI (GLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 Podjela sonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA . . . . . .26 PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA . . . . . . . . . . . . .27

MORFONOLOGIJA

31

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
VRSTE AKCENATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34 IZGOVOR AKCENATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . .36 NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36 GLASOVNE PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39 JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40 GUBLJENJE KONSONANATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41 PRVA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43 DRUGA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46 TREĆA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48 JOTACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49 PROMJENA L > O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51

NEPOSTOJANO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 UMETNUTO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54 ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 PRIJEVOJ VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 POKRETNI VOKALI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57 ALTERNACIJA IJE//JE//E//I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57

MORFOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MORFOLOŠKE KATEGORIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VRSTE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63

65 66 67 68 PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68 PROMJENA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 IMENICE MUŠKOGA RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71 IMENICE ŽENSKOGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Imenice na -a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77 IMENICE SREDNJEGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 BROJEVNE IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .79 Imenice na -ojic-a i -oric-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 Imenice na -oje-ø i -or-o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 LIČNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 Deklinacija ličnih zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 POVRATNA ZAMJENICA SEBE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84 PRISVOJNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 POKAZNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88 UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 NEODREĐENE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94 PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Deklinacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 KOMPARACIJA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97 BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Deklinacija brojeva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100 GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 GLAGOLSKE OSNOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102

GLAGOLSKE VRSTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 PRVA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 DRUGA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 TREĆA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 ČETVRTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 PETA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 ŠESTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 GLAGOLSKI VID . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Tvorba svršenih i nesvršenih glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 GLAGOLSKI ROD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .120 AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121 Prezent, imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti . . . . . . . . . . . . . . . .122 GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123 GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124 Glasovne promjene u korijenskome morfemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126 FUTUR DRUGI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 GLAGOLSKO STANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 PASIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 VEZNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

TVORBA RIJЕČI

137

OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . 140 TVORBA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 IMENICE SA ZNAČENJEM LICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA . . . . . .173 PREZENT. . . . . . . 160 PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .174 PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . .159 TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . 165 NEPUNOZNAČNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143 Imenice za muška i ženska lica . . . . . . . . . . . .151 PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 MODALNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .156 SLAGANJE . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) . . . . . . . . . . .173 IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA . . . . . .155 SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA. . . . . . . . . . . . . .141 Imenice sa značenjem nosioca svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 POMOĆNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Imenice sa značenjem vršioca radnje . .159 TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .142 Imenice sa značenjem trpioca stanja . . . . . . . . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166 FAZNI GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SINTAKSA 161 POJAM I PREDMET SINTAKSE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168 PERIFRAZNI GLAGOLI . . . . . . .172 GLAGOLSKA VREMENA . . .153 SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 LIČNI GLAGOLSKI OBLICI. . . .154 TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA . . . . . . . . . . . . . .155 PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pripadnika naroda i država . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175 . . . . . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE . . . .144 Imenice sa značenjem stanovnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 SLAGANJE . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . uoči. . . . . . .197 Genitiv s prijedlozima između i pomeđu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . sporad) . . . . . . . . . . . . .182 NOMINATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nakon. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . kraj (pokraj. . . . . . . uvrh. . . . . . . . . . . . . . . . nakraj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima sred (nasred. . . . . . . u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlozima blizu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 VOKATIV. . .189 Genitiv s prijedlozima iznad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178 OPTATIV . . . . . . . . . . . .PLUSKVAMPERFEKAT .176 GLAGOLSKI NAČINI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200 . . .180 GLAGOLSKI PRILOZI . . . . . . . . . . . više (poviše) i niže . . . . . . za i tokom . . . . . . . . . . . . . . svrh/savrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . krajem i potkraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179 GLAGOLSKI PRIDJEVI . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima čelo. . . . . . . . . . .199 DATIV. . .193 Genitiv s prijedlozima duž i širom. . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlozima bez. . . . . . . .196 Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI . . . . . . . . . . . . . . nadno. . . . . . .189 Genitiv s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom do . . . . . . . . . . . .199 Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . .191 Genitiv s prijedlozima podno. . . . . . . .183 GENITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pomoću i posredstvom . . . . . . . . . . . . . posred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . osim i liše . . . .178 PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI . . .187 Genitiv s prijedlogom iz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . porad. . . . . . . . . . . .178 NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179 INFINITIV . . . . . . . .199 DATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . .184 GENITIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . put. . . . . . . . pored. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . poslije. . . . .186 Genitiv s prijedlogom od . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ukraj). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190 Genitiv s prijedlozima prije. . . . .177 POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . udno i povrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . kod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nadomak. . . . . . . . . . . . ispod. . . preko puta i protiv . .197 Genitiv s prijedlozima spram (naspram). .198 Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu . . . . . . . . . . . . 182 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA . .189 Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlogom preko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . navrh. . . . . . . . . . . . . . . . nadohvat. . . . . . . .183 ZAVISNI (KOSI) PADEŽI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlogom oko/okolo . . . . . . . . . . .200 Dativ s prijedlozima k(a) i prema . . . . .198 Genitiv s prijedlozima zbog. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . usljed i radi (rad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180 IMENSKI OBLICI . . . . . . . . usred) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . zarad. . . .196 Genitiv s prijedlozima putem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . .210 Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) . . . . . . . . . .227 Potvrdno-odrične rječce . . . . . . . . . . . . . . . po. . . . . . . . . . . . . . . . .206 INSTRUMENTAL . . . . .225 Upitne rječce. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231 ONOMATOPEJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .221 VEZNA SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima kroz. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Instrumental s prijedlogom među . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229 UZVICI. . . . . .231 SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . o. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203 Akuzativ s prijedlozima među. 233 GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 KONEKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207 INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228 Prezentativi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .212 LOKATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217 SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom na . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom u . .227 Podsticajne rječce . . . . . . . . . . . . .216 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Dativ s prijedlozima nasuprot.222 KONJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 KONGRUENCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Uporedne (gradacijske) rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228 SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) . . . . . . . . . . . . . . . . . .215 Lokativ s prijedlogom pri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 RJEČCE . . . . . . niz i uz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA . . . . .233 REKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . uprkos i protivno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . u i mimo . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom po . . . . . . . .229 UZVICI U UŽEM SMISLU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230 ZAPOVJEDNI UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .224 NESAMOSTALNE RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pod i pred. . . . . . . . .234 PRIDRUŽIVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlozima pred(a) i za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Pojačajne rječce (intenzifikatori) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .205 Akuzativ s prijedlogom za . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima na. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .237 ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258 Kategorija prelaznosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250 RAŠČLANJIVOST REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239 SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254 GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija načina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .253 PREDIKATIVNOST. . . . . . . . . . .244 Dopunski sintagmemi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .256 PREDIKATSKE KATEGORIJE. . . . . . . . . . .245 REČENICA I ISKAZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258 Kategorija vida . . . . 255 ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Semikopulativni predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .243 GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 OBAVJEŠTAJNA SVRHA. . . . . . . . . . . . . . . . .236 SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 JEZIK I GOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .248 REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Kopulativni predikat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . .244 Priloški sintagmemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . UPITNE I UZVIČNE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . .252 IZJAVNE. . . .259 IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .238 VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 . . . . . . . . . . .259 PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT. . . . .247 REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250 VRIJEME ILI NAČIN . . . . . . . . SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .261 VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . .255 PREDIKAT . . . . . . . . . . . . .245 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . .251 IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA . . . . . . . . . .249 GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE . . . . . . . . .252 OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA. . . . . . . . . . . . . . . . . .240 STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija lica . . .247 ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 REČENICE BEZ OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DIREKTNI) OBJEKAT . .282 APOZICIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Glagolski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Priloška odredba načina . .271 OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .PROŠIRIVANJE PREDIKATA . .263 SUBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . INDIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283 ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 REČENICE BEZ SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Ostale priloške odredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 PRILOŠKA ODREDBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 Nekongruentni atribut . . . 286 PROSTE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . .286 NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloška odredba mjesta . . . . .289 VRSTE SLOŽENIH REČENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA.269 GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA . . . . . . . . . .287 SLOŽENE REČENICE . .271 STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloška odredba vremena . . .263 Raščlanjeni (dekomponovani) predikat . . . . . . .270 NEPRAVI (DALJI. . .286 RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE .269 OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO RODU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Imenski dopunski predikativ . . .274 PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . .262 Proširivanje predikata dopunskim predikativima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 ATRIBUT . . . . . . .264 SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274 VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 OBLICI OBJEKTA. . . . . . . . . . . .268 KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM . . . . . . . . . . .273 REČENICE S VIŠE OBJEKATA . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO BROJU . .270 PRAVI (BLIŽI. . . . . . .284 REČENICE PO SASTAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 Kongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289 VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI . . . . . . . . . .290 . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . .317 ATRIBUTSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .325 STRUKTURA TEKSTA . . . . . . . . . . . . . . . .302 OBJEKATSKE REČENICE . . .323 IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .328 VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .305 Terminativne (granične) vremenske rečenice. . . . . . . . . . .314 Uslovne (pogodbene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331 . .326 TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU . . . . . .304 Vremenske (temporalne) rečenice . . . . . . .300 SUBJEKATSKE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .319 RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .323 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327 LINEARNA TEKSTNA VEZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295 Veznici suprotnih rečenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297 IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . .331 REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299 EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 Posljedične (konsekutivne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .306 Načinske (modalne) rečenice . . . . . . . . .309 Uporedne (komparativne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . 326 UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST . . . . . . . .296 RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304 Mjesne (lokalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Izrične subjekatske rečenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 Veznici sastavnih rečenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .324 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .298 ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Odnosne subjekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 Zavisnoupitne objekatske rečenice. . . . . . . . . . .312 Namjerne (finalne) rečenice . . . . . . .309 Uzročne (kauzalne) rečenice .291 NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .316 Dopusne (koncesivne) rečenice . . . . .302 Odnosne objekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327 PARALELNA TEKSTNA VEZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .293 SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 Izrične objekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . kondicionalne) rečenice . . . . . . . . . .295 GRADACIJSKE REČENICE. . . . . . . . . . . . . .301 Zavisnoupitne subjekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . .299 PREDIKATSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .328 REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA . . . . . . . . . . . 331 REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . 357 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) . . .334 REČENIČNA PAUZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .344 ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL . . . .333 REČENIČNI AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice . . . .354 LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNA MELODIJA. . . . . .347 NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .352 RAZGOVORNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNA INTONACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343 NAUČNI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

U ovoj gramatici one su prikazane kao imenice na -ø (nulti morfem). čast tradicionalno su navođene kao imenice koje završavaju na konsonant. Budući da ova gramatika donosi neke novine u odnosu na sve dosadašnje gramatike u Crnoj Gori (bilo da je riječ o prvoj gramatici crnogorskoga jezika Vojislava P. U prvome dijelu (fonetika i fonologija) prikazana su i funkcionalna (fonološka) i artikulacijsko-akustička (fonetska) svojstva glasova. Ivo Pranjković i Josip Silić. Morfonološke promjene do kojih dolazi pri tvorbi riječi ili glagolskih oblika opisane su uz te pojave i u poglavlju o morfologiji i u poglavlju o tvorbi riječi. Njihova osnova (a ne one) završava na konsonant (npr. Te glasovne promjene prikazane su u poglavlju o morfonologiji. sintaksa i funkcionalni stilovi. Imenice tipa kost. morfonologija. Poglavlje o morfologiji donosi nekoliko novina u odnosu na dosadašnje gramatičke opise.). Tradicionalni termin jotovanje zamijenjen je terminom jotacija (prema palatalizacija. To su Adnan Čirgić. zje > źe).). U vezi s time ističe se prva novina ove gramatike. umetnuto a kao glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice. Ti „novi“ fonemi u crnogorskome jeziku nastali kao produkt jekavske jotacije (sje > śe. koja uslovljavaju pojavu glasovnih promjena. Ona u standardni crnogorski fonološki sistem uvodi dva „nova“ člana: ś i ź. sibilarizacija i sl. realizovala 33 od 36 potencijalnih fonema štokavskoga jezičkog sistema. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c. pridjeva itd. neophodno je prozboriti nešto o tim novinama. kost-ø. Objašnjena su razlikovna svojstva glasova i pokazano što čini prirodu fonema. tvorba riječi. Ona je nastala kao plod koautorskoga rada jezikoslovaca specijalizovanih za navedene gramatičke oblasti. za razliku od ostala tri štokavska standardna jezika. uz saradnju Jelene Šušanj. Njome je obuhvaćena fonologija (i fonetika). kost-i itd. tel-et-a).PREDGOVOR Ova je gramatika prva službena gramatika crnogorskoga jezika. te alternacija ije//je//e//i. morfologija. Imenice na -a sa značenjem muške osobe ovđe se tretiraju kao imenice ženskoga roda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 15 . Nikčevića bilo o gramatikama srpskohrvatskoga / srpskoga jezika koje su se u Crnoj Gori službeno upotrebljavale). kao glasovne promjene izazvane morfološkim uzrocima. Tako su prikazane i imenice srednjega roda tipa tele (tel-e-ø. Posebna pažnja posvećena je podjeli riječi na slogove i pravilima distribucije fonema u konsonantskim grupama. dakle kao imenice srednjega roda na -ø. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a-. Među njima opisana je i treća palatalizacija kao alternacija konsonanata k. Time se ističe da su se u crnogorskome standardnom jeziku.

apoziciju i atributsko-prilošku odredbu. tradicionalno upotrebljavani termin sintagma zamijenjen terminom sintagmem (u skladu s ostalim -em-strukturama: fonem. pa je tako prikazana veza između morfologije i sintakse (morfosintaksa) kao što je u drugome dijelu knjige prikazana veza između fonologije i morfologije (morfonologija). prezent prezentsku. Tradicionalna petočlana podjela imenskih odredaba na atribut. a nastavak dio koji se mijenja). I podjela glagola na vrste i klase predstavlja novinu u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori. U sintaksički opis crnogorskoga jezika unijet je i potencijal imperfekta kojim se označava neostvarena mogućnost. Novina je u tome što je prefiksalna tvorba riječi prikazana kao izvođenje. atributiv. Autori 16 PREDGOVOR . morfofonem. imperfekat imperfekatsku itd. a ne kao slaganje.). kako je to rađeno u dosadašnjim gramatikama u Crnoj Gori.) na nivou apstraktnosti (kao izvanrečenična kategorija). a osnova dvomorfemska – čini je korijenski i sufiksalni morfem). apozitiv i atributsko-prilošku odredbu zamijenjena je podjelom na atribut. apoziciju. pa ih nije potrebno izdvajati kao poseban tip odredaba. Posebnu zahvalnost dugujemo Jeleni Šušanj. Ukazana je razlika između glagolskoga korijena i glagolske osnove (korijen je jednomorfemski. Iako su u dijelu o morfologiji opisane sve vrste riječi. Pokazano je da svaki glagolski oblik ima svoju osnovu (infinitiv infinitivnu. Ova će gramatika biti polazište za nastanak školske gramatike crnogorskoga jezika. Izmjene u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori unijete su i kad je u pitanju terminologija. Po sintaksičkim svojstvima atributiv i apozitiv pripadaju apoziciji odnosno atributu. morfem itd. koja je učestvovala u finalizaciji cjelokupnoga gramatičkog opisa crnogorskoga jezika i izvršila lekturu i korekturu knjige. recimo. Osim sintakse rečenice dat je opis i sintakse teksta (uključivanje rečenica u tekst. veznici i rječce. u poglavlju o sintaksi posebno su obrađeni prijedlozi. namijenjene u prvome redu osnovnom obrazovanju. sufiksalna i prefiksalno-sufiksalna tvorba.jer se mijenjaju kao i sve druge imenice (ženskoga roda) na -a. Na kraju je dat i kratak opis funkcionalnih stilova crnogorskoga jezika. odnosno njihove sintaksičke službe. Prije ove gramatike taj je glagolski oblik tretiran kao dijalektalno obilježje. Osim te školske gramatike u posebnoj publikaciji prikazaće se akcenatski sistem crnogorskoga standardnog jezika. Tako je. hoćah viđeti).) i svoje uvijek iste nastavke (osnova je nepromjenljivi dio. U vezi s time treba istaći da je napravljena razlika između roda imenica i pola osobe koja se njima označava. vezna sredstva (konektori) i tipovi veza među rečenicama i sl. želja ili uslov u prošlosti (npr. U dijelu o tvorbi riječi objašnjena je prefiksalna.

FONETIKA I FONOLOGIJA .

.

visinu i boju. Dio fonetike koji proučava rad i položaj govornih organa u procesu stvaranja glasova naziva se artikulacijska fonetika. Fonem je najmanja razlikovna jedinica koja se ne može rastavljati na manje djelove i nema svojega značenja. Ime je dobila od grčke riječi phoné. U različitim kontekstima fonemi se mogu različito glasovno realizovati. tako je fonem osnovna jedinica fonologije. Fonemi se glasovno realizuju kao foni. fonemi ś i r razlikuju se po svim artikulacijskim svojstvima. a fonemi š i ž samo u jednom svojstvu (zvučnost – nezvučnost). Različite kontekstualno uslovljene varijante fona nazivaju se alofoni (npr. sastoji se u tome što fonemi služe za razlikovanje jedinica u čiji sastav ulaze. alofoni ne vrše razlikovnu funkciju. đe je njihov različit izgovor uslovljen različitim glasovnim kontekstom u koji stupaju). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 19 . Razlikovna funkcija fonema. Fonologija je dio jezikoslovlja koji se bavi funkcijom glasova u jeziku. Kao što se vidi u navedenim primjerima. koja znači glas. riječi sad i sat po finalnome i sl. razlikuju se po srednjemu fonemu. n u nos i bingo ili m u more i ambis. Distinkcija se može vršiti pojedinim ili svim svojstvima fonema. Tim akustičkim (fizičkim) svojstvima glasova bavi se akustička fonetika. Riječi sav i suv npr. Zato se ona naziva i funkcionalna fonetika. Npr. kao njihova osnovna funkcija.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Fonetika je dio jezikoslovlja koji se bavi glasovima. Kao što je glas osnovna jedinica fonetike. Fonetika opisuje glasove sa fiziološkoga (artikulacijskog) i fizičkoga (akustičkog) aspekta. Svaki glas pośeduje tri elementa: jačinu.

a nelabijalizovani su: a. 20 FONETIKA I FONOLOGIJA . a vazdušna struja slobodno izlazi kroz usni otvor. odnosno prema karakteru prepreke prilikom njihova izgovora. Vokali mogu biti labijalizovani i nelabijalizovani. Labijalizovani vokali su: o i u. Zato se oni i zovu vokali prednjega reda. Stoga se ta dva vokala zovu vokali zadnjega reda. glasovi se u crnogorskome jeziku dijele na vokale (samoglasnike). pri njihovu izgovoru glasne žice trepere. u zavisnosti od učešća usana u procesu njihove artikulacije. e. e i i. srednje (e i o) i niske (a). srednjeg i zadnjega reda. Pri izgovoru vokala o i u jezik se kreće prema zadnjemu dijelu usnoga otvora i uzdiže prema zadnjemu ili mekom nepcu. konsonante (suglasnike) i sonante (glasnike). Svi vokali u crnogorskome standardnom jeziku mogu biti dugi i kratki. pokrećući glasne žice u grkljanu. slobodno (bez prepreka) izlazi kroz usta. Pošto se mogu izgovarati sami za sebe i samostalno (bez konsonanata) činiti slog. Vokalski je sistem crnogorskoga standardnog jezika petočlan. Pri izgovoru vokala e i i jezik se kreće prema prednjemu dijelu usne šupljine i uzdiže prema prednjem (tvrdome) nepcu. Sačinjavaju ga vokali: a. i.PODJELA GLASOVA Prema položaju govornih organa. Prema položaju jezika u procesu artikulacije vokala ti glasovi se dijele na vokale prednjega. Vokal a je vokal srednjega reda jer se jezik pri njegovu izgovoru samo malo povlači unazad – bolje reći. nazivaju se i samoglasnici. Prema visini jezika u odnosu na nepca tokom artikulacije vokala ti glasovi se dijele na visoke (i i u). jezik je pri izgovoru toga vokala gotovo nepomičan. Dakle. VOKALI (SAMOGLASNICI) Vokali ili samoglasnici su glasovi pri čijem izgovoru vazdušna struja koja polazi iz pluća prolazi kroz dušnik. o i u.

Među sonantima i vokalima nema opozicije zvučnost – nezvučnost jer su i jedni drugi zvučni glasovi. nijesu realizovani kao fonemi. svi konsonanti imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti. ǯ (u pismu dž). ʒ (u izgovoru: stȁraʒ bi) i γ (u izgovoru: òraγ bi). h Podjela konsonanata po načinu tvorbe Po načinu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. k. 3. 4. u kojima se javljaju zvučni parnjaci nezvučnih glasova f. dok pri izgovoru nezvučnih konsonanata vazdušna struja ne stvara treperenje glasnih žica. š. c = t + s). Pri njihovu izgovoru govorni organi prave tjesnac kroz koji struji vazduh. t. Osim f. Konsonanti Ƒ. kao i u ostalim štokavskim standardnim jezicima. 2. ź.KONSONANTI (SUGLASNICI) Za razliku od izgovora vokala. koja proizvodi navedene glasove. vazdušna struja pri izgovoru konsonanata nailazi na prepreke koje stvara jezik ili donja usna dodirujući se s ostalim (nepokretnim) djelovima govornoga aparata. h i c: Ƒ (u izgovoru: gȍlƑ bi). p usneno-zubni (labio-dentalni): f zubni (dentalni): d. Polupregradni ili sliveni (afrikati): č. h. t. Pri njihovu izgovoru govorni organi se toliko približavaju da se stvara potpuna prepreka vazdušnoj struji. z. orah bi. 5. ʒ́ (u pismu đ). ʒ́. d. ć. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 21 . Pri izgovoru svih zvučnih konsonanata glasne žice trepere. pa se stoga i zovu sliveni (č = t + š. dvousneni (bilabijalni): b. starac bi. ž. stvara se „prasak“ ili „eksplozija“. ali njihovo postojanje u jezičkome sistemu pokazuju kontekstualno uslovljeni izgovori u primjerima poput: golf bi. Strujni ili tjesnačni (frikativi): s. s. Pregradni ili praskavi (eksplozivi): b. ś. g. z. Ti glasovi sastoje se od praskavoga (eksplozivnog) i frikativnoga (strujnog) elementa. c. c prednjonepčani (palatalni): č. γ i Ʒ u crnogorskome jeziku. dž = d + ž. h i c. ž. 2. p. Na mjestima toga dodira stvaraju se konsonanti ili suglasnici. ǯ. f. 3. ś. g. ź zadnjonepčani (velarni): k. ć = ť + ś. đ = ď + ź. Kad se vazdušna struja naglo probije kroz tu prepreku. š. Podjela konsonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. Konsonanti ne mogu biti nosioci sloga. ć. Podjela konsonanata po zvučnosti Konsonanti se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne.

prednjonepčani (palatalni): i̯ (u pismu j). vrh. razrgati i sl. rt i sl. npr. Tabela zvučnih i nezvučnih konsonantskih parnjaka u savremenome crnogorskom standardnome jeziku izgleda ovako: Zvučni Nezvučni b p g k d t ʒ́ ć z s ž š ź ś ǯ č f h c SONANTI (GLASNICI) Sonanti ili glasnici su glasovi koji se po artikulaciji nalaze između konsonanata i vokala.Osim pomenutih zvučnih parnjaka glasova f. 3. pa preuzima slogotvornu funkciju. ĺ (=lj) i ń (=nj). npr.: krv. prst. lj i nj kao i̯ (=j). zarđati. pa se naziva slogotvorno. trljati i sl. U stručnim jezikoslovnim tekstovima vokalno r obilježava se kao . Njihov izgovor nastaje tokom trajanja prepreke. strv. h i c. Pri izgovoru tih glasova glasne žice trepere. ĺ (u pismu lj) i ń (u pismu nj) usneno-zubni (labiodentalni): v alveolarni: l. n i ń su praskavi. samoglasničko ili vokalno r. Podjela sonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe sonanti mogu biti: 1. 4.. Sonant r (u nekim slučajevima) može biti nosilac sloga.: strknuti. Javlja se najčešće u jednosložnim riječima đe nema vokala. r i n bilabijalni (dvousneni): m Po načinu tvorbe sonanti m. te na početku riječi ispred konsonanata i u riječima dobijenim od njih prefiksacijom. 22 FONETIKA I FONOLOGIJA . a vazdušna struja lako savladava prepreke nastale dodirom govornih organa. odnosno praskavo-nosni jer nastaju kao i ostali praskavi konsonanti. a zvučnost i lakši prolaz vazdušne struje povezuje ih s vokalima. glasovi đ i dž se u stručnim jezikoslovnim tekstovima bilježe kao: ǯ (=dž) i ʒ́ (=đ). Postojanje prepreke pri izgovoru približava ih konsonantima. trčati. krčati. a sonanti j. ali i u dvosložnim i višesložnim riječima. brčkati. krš.: rđati. rgati. 2. npr.

t. sonanata i̯. p. t. nagomilavajući zvučnu energiju u sredini spektra. ž. pri čemu vazdušna struja ne nailazi na prepreku. Ona je obilježje vokala o i u. k. ǯ. h i c. e. o i u. gravisnost – negravisnost Gravisnost je posljedica nagomilavanja zvučne energije u dubini spektra. r i l te konsonanti b. g i h. d. sonanata v i m i konsonanata b. Kompaktnost je obilježje vokala a. što stvara prepreku vazdušnoj struji. g. sonanti v. ć. g. ź. m. 4. turbulentnost – neturbulentnost Turbulentnost (šumnost/konsonantnost) izaziva prolazak vazdušne struje kroz prepreke. Vokalnost je obilježje vokala: a. koja tada. š. Sonanti su u pogledu tih razlikovnih obilježja neutralni (oni nijesu ni vokali ni konsonanti) jer vazdušna struja prolazi slobodno iako nailazi na prepreku. što stvara izrazit šum. i. ʒ́. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 23 . z. s. p. difuznost – nedifuznost Difuznost nastaje stvaranjem prepreke na prednjem dijelu usnoga otvora – bilo da prepreku stvaraju usne. kompaktnost – nekompaktnost Kompaktnost nastaje kad se pri izgovoru glasova (čije je ona obilježje) jezik (gornjom površinom ili zadnjim dijelom) opre o nepce (meko ili tvrdo). k. ž. s. ć. 3. vokalnost – nevokalnost Vokalnost izaziva treperenje glasnih žica. n. ś. ǯ. Turbulentnost je obilježje pravih konsonanata: b. z. bilo da je stvara dodir zuba i vrha jezika. č. c i f. ĺ i ń te konsonanata č. k. š. ś.RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA Na osnovu akustičkih svojstava glasova u crnogorskome jeziku može se odrediti deset pari njihovih razlikovnih obilježja: 1. 2. ʒ́. f i h. Obilježje difuznosti imaju vokali i i u. 5. p. proizvodi različite tonove slivene u jedan zvuk. d. ź. f.

djelimično ulazi u nosni otvor. e. ń i r te konsonanata k. n i ń. ǯ. Nazalnost je obilježje sonanata m. pa zvučni glasovi imaju i elemenata nazalnosti. a t je nezvučan. e. zvučnost i napetost. š. č. t. sonanata ĺ. f i c. kao posljedica udara vazdušne struje pri prolasku kroz prepreke koje stvaraju govorni organi. Pri njihovu izgovoru stvara se jaka zvučna energija. ź. glasovi mogu imati po nekoliko navedenih obilježja. obilježje vokala i vokalnost. n. a je kompaktno. ś. ž. z i ǯ. difuznost. kompaktnost. s.6. ĺ. g. l i ĺ te konsonanata z. i. o i u). ž. 8. napetost itd. s. 7. svih sonanata (v. Razlikovna obilježja uvijek su u binarnome odnosu i utvrđuju se preko minimalnih parova fonema. ź. Minimalni par je par fonema koji se razlikuju po jednome razlikovnom obilježju. f. ć. a obilježje konsonanta k turbulentnost. Tako je npr. s. o i u). 24 FONETIKA I FONOLOGIJA . Ta je osobina obilježje vokala i i u. i̯. f i h. a i je nekompaktno i sl. m. gravisnost. npr. konsonant d je zvučan. Vazdušna struja pri izgovoru zvučnih glasova izaziva treperenje glasnih žica. Stridentnost je obilježje sonanta v i konsonanata z. Kao što se vidi. nazalnost – nenazalnost Nazalnost (nosnost) nastaje kad pri izgovoru glasova vazdušna struja slobodno prolazi kroz nosnu šupljinu. sonanata v. Zvučnost je obilježje svih vokala (a. ź. Tako se glasovi označavaju prisutnošću i odsutnošću obilježja. č. h. 9. prekidnost – neprekidnost Neprekidnost je obilježje glasova pri čijemu izgovoru vazdušna struja slobodno prolazi kroz usni otvor. 10. ń i r) i konsonanata b. š. i. raspoređena duž cijeloga spektra. npr. napetost – nenapetost Napetost je osobina glasova pri čijem se izgovoru stvara napregnutost (napetost) mišića govornih organa. Svako obilježje podrazumijeva odnos „da – ne“. Neprekidnost je obilježje svih vokala (a. neprekidnost. ž. ʒ́. i̯. ś i š. ś. stridentnost – nestridentnost Stridentnost je obilježje glasova pri čijem se izgovoru stvara jak šum. p. zvučnost – nezvučnost Zvučnost je posljedica treperenja glasnih žica. l. d.

mhm i sl.: mur-va. granica sloga nalazi se između njih.: spektakl. Ako je konsonantska grupa sastavljena od dva sonanta. Slog može biti otvoren i zatvoren. u riječima često dolazi do nagomilavanja konsonantskih grupa. ĺ i n. onda to mora biti vokalski fonem. 4. npr. svi-je-tlje-ti i sl.. ĺ ili r. me-čka i sl. l.: jed-na-či-na. krš. u-to-pli-ti. prst. mot-ka. nosilac sloga može biti bilo koji vokal ili sonanti r (slučajevi u kojima sonant r ima vokalsku funkciju već su opisani) i m u uzvicima poput hm. npr. 3. granica sloga nalazi se ispred nje. granica sloga se tada nalazi ispred takve konsonantske grupe. i̯. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 25 . granica sloga nalazi se između njih. Ukoliko je slog sastavljen od jednoga fonema.: pri-svo-ji-ti.: gu-śe-ni-ca. Ukoliko se slog završava konsonantom ili sonantom. ru-ka i sl. gugl. dok konsonanti ne mogu imati slogotvornu funkciju. i̯.: ne-đe-lja. lop-ta i sl. njutn i sl. pre-pri-ča-ti. Dakle. šmirgl. osim konsonanta s u uzvicima poput pst. ku-ća. Kremlj. npr. npr.PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE Slog je jezička jedinica koja se sastoji od jednoga ili više fonema izgovorenih tako da predstavljaju jedinstvenu izgovornu cjelinu. kru-na. Osnovno je pravilo da se slog završava iza vokala. pje-va-ti i sl. Međutim. đe-do-vi-na i sl. 2.: ko-šta-ni. U pozajmljenicama i imenima iz stranih jezika slogotvorni mogu biti i fonemi l. za-sta-va. a na drugome bilo koji osim sonanata v. Lim-lja-ni. pse-to. onda je u pitanju zatvoreni slog. l. Ukoliko je na drugome mjestu u konsonantskoj grupi koji od sonanata v. npr. iz-vor. Ako je na prvome mjestu u konsonantskoj grupi praskavi konsonant. ru-ka.: ku-ća. iz-gon i sl. a na prvome mjestu bilo koji konsonant (ne i sonanti). npr. ĺ ili r. brat-stvo. knji-ga. kon-voj i sl. npr.: rad-nik. ku-čka. pa se granica sloga određuje na dva načina: glasovno (fonetski) i semantički (psihološki). pred-śed-nik. Svaki slog mora sadržati jedan vokal ili sonant r u vokalskoj funkciji. Za određivanje glasovne (fonetske) granice između slogova u nagomilanim konsonantskim grupama u sredini riječi potrebno je znati ova pravila: 1. npr. Pljev-lja. vo-ćka. Ukoliko konsonantska grupa počinje frikativom ili afrikatom. Otvoreni slog je onaj na čijem se kraju nalazi vokal.

već je ona značenjski uslovljena. grozd. Npr. semantička (psihološka) granica: iz-ja-vi-ti. brožditi. odnosno crnogorskoga jezika. grupa rz: rzati. ali su te riječi primljene iz stranih jezika: ktitor. b. tro-mje-se-čje. konsonantske grupe fonema št i žd mogu realizovati u svim položajima u riječi. kontaktirati. št.: nokt(-ø) > nokat(-ø) i sl. kramp i sl. npr.: štampati. i-zja-sni-ti itd. za-vjet i sl. jednu konsonantsku grupu ne mogu činiti dva fonema suprotna po zvučnosti ili dva istovjetna fonema.To pravilo ne važi u slučajevima kad se na drugom mjestu nalazi sonant i̯ iz jekavskoga i̯e (je). čiju fleksibilnost upotrebe u različitim položajima u riječi izaziva priroda fonema . Navedeni kriterijumi za određivanje glasovne (fonetske) granice sloga ne moraju se poklapati sa psihološkom ili semantičkom granicom između slogova. Takva je npr. PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA Fonemi u konsonantskim grupama imaju ograničenu raspodjelu. iz-ja-sni-ti itd. pakt. naraštaj. Rečeno je da se npr. npr. zd. položaja konsonantske grupe u riječi i redosljeda fonema u toj grupi. O tome će više riječi biti u daljem tekstu. istovjetnosti ili različitosti artikulacijsko-akustičkih svojstava pojedinih fonema.: za-vje-tri-na. plašt / žd(e)rati. Pravila raspodjele konsonantskih fonema u crnogorskome jeziku narušena su prijemom riječi iz stranih jezika. prišt. Razilaženje glasovne i psihološke granice javlja se u složenicama đe se lako može odrediti semantička granica između nekadašnjih posebnih djelova složenice. recimo. brz. I redosljed fonema utiče na njihov raspored u konsonantskoj grupi. žd (gost. Sve ostale konsonantske grupe koje se javljaju na kraju riječi pokazatelj su da govorni niz u koji spadaju ne pripada fonološkome sistemu štokavskoga jezičkog sistema. Na semantičku (psihološku) granicu između slogova ne utiče priroda glasova koji se nalaze u kontaktu. vožd. neke samo na kraju. Ona zavisi od fonološkoga sastava grupe. Određene konsonantske grupe fonema mogu stajati u bilo kojem položaju u riječi – u inicijalnome.. Tako se npr. npr. mogu stajati u svim pozicijama u riječi: štap. Ograničenja u raspodjeli fonema unutar konsonantske grupe uslovljena fonološkim sastavom njihovim zavise od sličnosti. dažd). a neke se realizuju samo u medijalnoj poziciji. U fonološkome sistemu crnogorskoga jezika ta se grupa razdvajala nepostojanim a. 26 FONETIKA I FONOLOGIJA . Međutim. medijalnom i finalnome. glasovna (fonetska) granica: i-zja-vi-ti. Konsonantske grupe fonema št i žd. grupa kt može realizovati u svim pozicijama u riječi. npr. Grupa mp. na primjer. trzati. ostvaruje se samo u medijalnoj i finalnoj poziciji.: a. neke konsonantske grupe mogu se ostvarivati samo na početku riječi. U domaćoj leksici crnogorskoga jezika konsonantske grupe fonema koje se javljaju u finalnoj poziciji u riječi jesu st.

Ispred palatalnih konsonanata konsonanti s i z realizuju se kao š i ž.. dš. npr. PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA Svojstvo zvučnost – nezvučnost uslovljava dva pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1.Međutim. nad-živjeti). dś i neke riječi i imena iz stranih jezika. npr. jurisdikcija. ako zamijenimo njihov redosljed u konsonantskim grupama.: podstaknuti.: slatko < sladko vrapca < vrabca istrčati < iztrčati opstati < obstati Napomena: U pismu se to pravilo ne primjenjuje kad su u pitanju konsonantske grupe ds. viđećemo da se one u izmijenjenome redosljedu ne mogu realizovati (izuzetak čine te grupe koje su tvorbeno uslovljene. o čemu će više biti riječi u poglavlju o glasovnim promjenama. npr.: ščepati < sčepati iščeznuti < isčeznuti < izčeznuti raždžilitati < razdžilitati iždžikljati < izdžikljati mišlju < mislju išćerati < isćerati nošnja < nosnja pažnja < paznja grožđe < grozđe ražđakoniti < razđakoniti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 27 . podśetiti. npr. podšišati. npr. Musorgski i sl. Ispred nezvučnoga konsonanta može se realizovati samo nezvučni konsonant.: zdizati < sdizati svadba < svatba zbiti < sbiti zgaziti < sgaziti 2. Ispred zvučnoga konsonanta može se realizovati samo zvučni konsonant. Mjesto tvorbe konsonanata uslovljava ova pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1.

ǯ. npr.: sljubiti sljuštiti izljepšati izljubiti iznjihati raznježiti 4. te u nekim slučajevima u kojima bi navedena realizacija izazvala poremećaj značenja riječi (o tome više u odjeljku o gubljenju konsonanata).: ozljeda < ozlijediti sljedeći < slijediti snjegovi < snijeg 3. c. 2. Konsonanti s i z na kraju prefiksalnoga morfema ispred ĺ i ń ostaju nepromijenjeni. ʒ́. ć. npr. najjednostavniji i sl. U konsonantskoj skupini ne mogu se realizovati dva istovjetna konsonantska fonema.2. npr. Npr.: stambeni < stanbeni zelembać < zelenbać Istovjetnost ili sličnost artikulacijsko-akustičkih svojstava fonema u konsonantskim grupama uslovljava ova pravila njihove raspodjele: 1. Konsonanti s i z ispred ĺ i ń nastalih jekavskom jotacijom realizuju se kao s i z. Konsonanti d i t ne realizuju se u grupama s afrikatima č. najjeftiniji. Sonant n ispred konsonanta b realizuje se kao m. Ta glasovna realizacija bilježi se u pismu samo u slučajevima kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi.: bežični < bežžični < bezžični isisati < issisati < izsisati bezvučni < bezzvučni To pravilo ne primjenjuje se u pismu kad je u pitanju grupa jj u superlativu: najjači. npr.: ostaci < ostatci oče < otče simidžija < simidǯija čitaću < čitat ću 28 FONETIKA I FONOLOGIJA .

To se pravilo ne realizuje u pismu kad se konsonanti d i t nađu u riječima na kraju prefiksalnoga morfema u skupinama tč. tć. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 29 . dʒ́. tc. dǯ (više o tome u odjeljku o gubljenju konsonanata).

.

MORFONOLOGIJA .

.

Osnovna jedinica morfonologije jeste morfonem ili morfofonem. odnosno ispituje gramatičke (morfološke i tvorbene) uslove koji utiču na pojavu određenoga fonema. Morfonologija dakle proučava sistem međusobnih odnosa fonologije i morfologije s tvorbom riječi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 33 .: krajnje k u riječi junak različito se kontekstualno realizuje u zavisnosti od oblika i tvorbe riječi: junak – junače – junaci – junačina i sl. Kao sinonim za morfo(fo)nologiju ponekad se upotrebljava i termin morfo(fo)nematika.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfonologija (morfofonologija) je oblast gramatike koja proučava fonološki sistem nekoga jezika i promjene elemenata toga sistema koje su izazvane promjenom oblika riječi i tvorbe riječi. koje su uslovljene kontekstom. Termin morfonologija nastao je spajanjem termina fonologija i morfologija jer taj dio gramatike povezuje fonologiju s morfologijom i tvorbom riječi. Npr. Ona ispituje fonološki različite oblike jednoga morfema.

klêtva i sl. rȏg – rȍgovi. U navedenim primjerima naglašen je prvi slog. Svaki akcenat ima svoj poseban znak za obilježavanje. grȁd – grȃd i sl. klȁčnica. đȁvo. Akcenti se ponekad bilježe i u tekstovima druge vrste radi postizanja preciznosti. pȁs. a samim tim i u crnogorskome jeziku. u slučajevima homonimije tipa kȍsa – kȏsa. pri čijem izgovoru njegova jačina i visina naglo opadaju. U riječima pîvo. vjȅtar. svi vokali mogu biti dugi i kratki. Pri njihovu izgovoru zapaža se da je naglašeni slog dug. a da visina i jačina opadaju. a koristi se uglavnom u stručnim i naučnim jezikoslovnim tekstovima. đe se isti vokal na istome mjestu u riječi različito izgovara u različitim njezinim oblicima – u konkretnome slučaju u nominativu jednine i nominativu množine). Vokali mogu mijenjati svoju dužinu (kvantitet) u različitim oblicima jedne iste riječi (npr. koji se piše iznad vokala u naglašenome slogu. grâd. kao npr. visini i dužini izgovora. 34 MORFONOLOGIJA .AKCENAT Slogovi u riječi razlikuju se po jačini. takođe je naglašen prvi slog. naglašeni slog nalazi se pod kratkosilaznim akcentom. lâmpa. U štokavskome sistemu. Akcenatski je sistem crnogorskoga standardnog jezika četvoročlan. Crnogorski jezik pośeduje dva silazna i dva uzlazna akcenta. Posebno naglašavanje tih triju komponenata sloga naziva se akcenat. stôg. pȍtreba i sl. Takav naglašeni slog nalazi se pod dugosilaznim akcentom. kȕća. VRSTE AKCENATA U crnogorskome standardnom jeziku razlikuju se ovi akcenti: kratkosilazni dugosilazni kratkouzlazni dugouzlazni ȁ â à á ȅ ê è é ȉ î ì í ȍ ô ò ó ȕ û ù ú ȑ ȓ  ŕ U primjerima tipa kȍsa. zâbrana. grȁd. ljût. Nosilac akcenta u riječi je slog s naglašenim izgovorom. śên.

nego raste. nôć.: pȁs. òtac. Jednosložne riječi imaju samo silazne akcente. Kao što se iz navedenih primjera vidi. śȅvēr i sl. a jačina izgovora opada.: dân. a njegova visina raste. ráditi i sl. dok mu jačina opada. Slog koji se nalazi poslije sloga pod uzlaznim akcentom (bilo da je riječ o dugome bilo o kratkome akcentu) uvijek je na približno istoj tonskoj visini kao i akcentovani slog odnosno njegov završni izgovorni dio. npr. visina raste. porast visine i pad jačine. vŕćeti. lûg. rezimê). skôk. osim posljednjega sloga višesložnih riječi (liše rijetkih izuzetaka koji se tiču nekih tuđica. nȉkakav. npr. Riječ je o ovim pravilima: 1. 2. Višesložne riječi mogu imati sve vrste akcenata. Takav akcenat naziva se kratkouzlazni. strâh.: ȉstina. gláva. dok mu jačina ośetno opada. tako da je izgovor sljedećega sloga niži od sloga pod dugosilaznim akcentom. npr.. rȁt i sl. U primjerima tipa rúka. jùnāk. akcenat se takođe nalazi na prvom slogu. Takav akcenat naziva se dugouzlazni. a izgovor sloga koji mu slijedi ośetno je niži.. MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Riječi se u crnogorskome standardnom jeziku akcentuju prema određenim pravilima. naglašeni (prvi) slog izgovara se dugo. òdgledati. klêtva. lèćeti. śèđeti. a izražena visina s početka izgovora opada prema kraju istovremeno s jačinom. to ne znači da je u crnogorskome standardnom jeziku samo prvi slog naglašen. Ovđe je prvi slog izabran samo radi lakše ilustracije i raspoznavanja akcenata. npr. Pored pomenuta četiri akcenta crnogorski jezik (poput ostala tri štokavska standardna jezika) čuva i postakcenatske dužine. kȑš. Međutim. a u crnogorskome jeziku može biti akcentovan svaki slog. grâd. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 35 . Silazni akcenti (i dugi i kratki) mogu se naći samo na prvome slogu u riječi. a njegova visina pri izgovoru ne opada. pročìtati. mláditi. dȍbrī. dànas i sl. koinê. Obilježja dugosilaznoga akcenta jesu dug izgovor. pjȅsma. IZGOVOR AKCENATA Kratkosilazni akcenat karakteriše kratkoća izgovora i naglo i istovremeno opadanje jačine i visine tona.: prâvī. U navedenim primjerima svi akcenti nalaze se na prvome slogu. Izgovor sloga pod kratkouzlaznim akcentom je kratak. Postakcenatske dužine mogu uslijediti poslije bilo koje vrste akcentovanoga sloga. nèviđelica. Taj naglašeni slog je kratak. sȁn. národ. razgráditi i sl. 3.U primjerima tipa śèkira. npr. Slog pod dugosilaznim akcentom izgovara se dugo. svaki od četiri akcenta u crnogorskome standardnom jeziku ima jasno diferencirana svojstva.

vojníkā i sl. mimo. najgledànijī. Npr. [O mjestu akcenta i neakcentovanih dužina više će biti riječi u poglavljima o promjeni pojedinih vrsta riječi. lȕk – lûk i sl.: žèna (nom. npr. akcenat tih riječi ne prenosi se na njih. Međutim. iza. jed. nȁ vodu.) – žénā (gen. Budući da su akcenti fonološka pojava koja je morfološki uslovljena. mimò kućē. Neakcentovane dužine nalaze se samo u postakcenatskome položaju (iza bilo koje vrste akcenta).). nàd njīm. akcenat tih riječi može se prenijeti na proklitiku.: ù kuću.(npr. crnògorskī. prekò brda. národ. ima riječi bez svoga akcenta. mn. tumače se na morfonološkome planu. Akcenat se u crnogorskome standardnom jeziku ne može naći na posljednjem slogu višesložnih riječi. osim na posljednjem. Ukoliko proklitike stoje ispred riječi s uzlaznim akcentom. preko. izà kućē. otvòriti i sl. kad proklitike stoje ispred riječi sa silaznim akcentom.: nè znā.).] NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) U crnogorskome standardnom jeziku. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta pa akcenatsku cjelinu čine s riječju iza sebe nazivaju se proklitike. Uzlazni akcenti mogu se naći na bilo kojem slogu. iznàd kuće. npr. nȁ vodu. 5. prezenta glagola prègazīti) – prȅgazī (3. Na nivou leksike akcenat služi kao sredstvo za međusobno razlikovanje riječi. ȕ grād i sl.4. dȍ neba i sl.: međù njima.grȁd. npr. okò kućē. prèd kuću. rukovòdilac. npr.: pûstī.: grâd .: prègazī (3. pokràj brata. kao i u cijelome štokavskom sistemu. nè mislī. Takve riječi čine akcenatsku cjelinu s riječima ispred ili iza sebe. oko. prijedlozi: svi jednosložni prijedlozi (npr. Taj prenijeti akcenat može se na proklitici javiti ili kao kratkosilazni ili kao kratkouzlazni. pokraj. Zato se i posmatra kao leksička i kao morfološka pojava. DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Akcenat kao distinktivno obilježje dio je i rječnika i morfologije. i sl. prijedlozi s prefiksom iz. dvosložni prijedlozi među. Na nivou morfologije akcenat služi za razlikovanje pojedinih oblika jedne riječi. 36 MORFONOLOGIJA . npr. dȍbrī. čìtati.). 6. lice jed.: tčati. Proklitike su: 1. lice jednine aorista glagola prègaziti) i sl. Istu funkciju imaju i neakcentovane dužine.

ú se. veznici: dà vidī. rječca ne: nè znā.: ná me. pȍdā me. zá te. 4.: prȅdā me. 2. 3. Za razliku od proklitika. kraći oblici genitiva. ná se. npr. ćete. dativa i akuzativa ličnih zamjenica i povratne zamjenice sebe. ná te.. pȍdā te. ćeš. zá se i sl. prȅdā te. akcenat naglašenih riječi ne može se prenositi na enklitike. ú me.Jednosložni prijedlozi uz zamjeničke enklitike u akuzativu jednine imaju dugouzlazni akcenat. si. nì ōn i sl. su. pȍdā se i sl. ste. upitna rječca li. će / ćemo. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola biti: sam. 2. 3. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta i akcenatsku cjelinu čine s riječju koja se nalazi ispred njih nazivaju se enklitike. bi / bismo. nè vidī i sl. ì mī. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 37 . dok dvosložni prijedlozi uz njih imaju kratkosilazni akcenat. prȅdā se. Enklitike su: 1. 5. će. biste. biše/bi. je / smo. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: ću. oblici pomoćnoga glagola biti u aoristu: bih. nè mislī. bi. zá me.

: drug – družina. kobca – kopca (jednačenje konsonanata po zvučnosti izazvano promjenom oblika riječi). ištem < iskati.. kobac – kobca – kopca. snaga – snazi. fonološki. đe je udruženo nekoliko glasovnih promjena različito uslovljenih: kobac – kobca (nepostojano a izazvano promjenom oblika riječi). oformljen poslije dodavanja sufiksalnoga morfema.: top-džija > tobdžija. rog – rožina. đe suśedni glasovi zbog svoje prirode utiču jedni na druge. morfološki. npr. pa tako dolazi do glasovnih promjena ili glasovnih alternacija (lat. Glasovne alternacije u crnogorskome jeziku mogu biti različito uslovljene: 1. Međutim u brojnim slučajevima glasovne promjene uslovljene su i fonološki (položajno) i morfološki. Glasovi za koje je vezana određena glasovna alternacija nazivaju se alternanti. ispjevati < izpjevati. alternatio = smjenjivanje. izatkati < iz-a-tkati) 2. na granici osnove i sufiksalnoga morfema (slatko < sladko. junače < junake < junak-e) 38 MORFONOLOGIJA . u kojima na promjenu utiče novi glasovni kontekst. 2. na granici prefiksalnoga morfema i osnove (opstati < obstati.GLASOVNE PROMJENE Glasovi se izgovaraju u većim cjelinama – u slogovima i riječima. npr.. tvorbeno. raz-hladiti > rashladiti i sl.. ruka – ručica itd. stambeni < stanbeni) 3. u korijenskome morfemu (bregovi < brjegovi < brijeg. 3. oraščić < orah-čić. Stoga govorimo o glasovnim promjenama kao morfonološkoj pojavi.: vuk – vuče. Takav je slučaj npr. U neposrednom dodiru priroda jednoga glasa može uticati na suśedni glas. Glasovne promjene javljaju se u različitim kontekstima: 1. đe do glasovne promjene u istoj riječi dolazi usljed promjene njenoga oblika. npr. Navedene fonološke promjene morfološki su uslovljene. odnosno tvorbeno. momak – momka i sl. promjena).

l. Ako je drugi konsonant zvučan. kao kad su u pitanju promjene koje se realizuju na granicama dviju riječi (kroz kuću – u pismu. ĺ. osim konsonanata f. JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI Kao što je u odjeljku o podjeli glasova rečeno. podśeći i sl. ne utiču na promjenu zvučnosti kontaktnih fonema. predstava. npr.: predturski. iako su svi zvučni. nad krovom. kod kuće.: kroz kuću.: predstavništvo. ljudski. onda se i prvi mijenja u svoj zvučni parnjak. prvi se konsonant zamjenjuje svojim nezvučnim parnjakom. Kad se konsonanti različiti po zvučnosti nađu jedni pored drugih.Neke se glasovne promjene ne bilježe u pismu. a u izgovoru kròskuću/ kroskȕću. h i c. Npr. j. uzzidati se (prema preturski i uzidati se) i sl. b. Takva glasovna promjena naziva se jednačenje konsonanata po zvučnosti. uz pjesmu i sl. koji. Svi oni imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti. potpredśednik. ako je drugi nezvučan. a u izgovoru kmȅdbi). npr. To pravilo ne obuhvata sonante (v. n. predśednik. ili kad bi došlo do promjene u značenju riječi. predškolski. ń i r).. odšetati. prvi od njih mijenja svoju zvučnost upravljajući se prema drugome.. podšišati. kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnih konsonanata s. npr. gradski. š i ś. odstupanje. s bratom. m. na granici nenaglašene i naglašene riječi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 39 . konsonantski fonemi se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne. kmet bi – u pismu.: vrabac: vrabca > vrapca ob-: občiniti > opčiniti baba: babski > bapski top: topdžija > tobdžija burek: burekdžija > buregdžija svat: svatba > svadba pod-: podcijeniti > potcijeniti raz-: razhodovati > rashodovati iz-: iztrčati > istrčati smeđ: smeđkast > smećkast Jednačenje konsonanata po zvučnosti ne bilježi se u ovim slučajevima: a. niz polje. Bilo koji konsonant kad se nađe u kontaktu (u okviru jedne riječi) s konsonantom koji mu je suprotan po zvučnosti prelazi u svoj parnjak. pod prozor. I obrnuto.

: pažljiv (< paz-ljiv). gladac – gladca (a ne glaca ili glatca) i sl. nošnja (< nos-nja). Vašington.: iščupati (< isčupati < iz-čupati). u složenim riječima. mišlju (< mislju) i sl. iždžikljati (< iz-džikljati). postdiplomski. u pojedinim slučajevima. subpolarni. 40 MORFONOLOGIJA . lišće (< lisće). e. sonant n ispred konsonanta b alternira sa sonantom m. kad se zvučni konsonant ʒ́ nađe ispred sufiksalnog morfema -stv(o). Midhat i sl. npr. kad bi se vršenjem jednačenja po zvučnosti finalnoga konsonanta iz prvoga dijela složenice izgubilo ili poremetilo značenje riječi. u nekim stranim imenima i pridjevima koji su od njih izvedeni. vašingtonski. raždžilitati (< raz-džilitati).: Habsburgovci. Jednačenje s. hongkonški. jurisdikcija. Musorgski. f. grožđe (< grozđe).: jadac – jadca (a ne jaca ili jatca). predturski. podtekst i sl. najčešće pozajmljenicama. habsburški. na granici između osnove i sufiksalnoga morfema. b. d. šćućuriti (< sćućuriti). pašče (< pasče). npr.. mašću (< masću). na granici između prefiksalnoga morfema i osnove. ž pred palatalnim konsonantima vrši se: a. npr. z > š. kao u riječi vođstvo. ali ne i aparat rendgen). ne dolazi do jednačenja po zvučnosti. iščeznuti (< isčeznuti < izčeznuti) i sl.: adherentan. u izvedenicama. npr. vožnja (< voz-nja). nokdaun.. Rentgen (samo kad je u pitanju ime.c. adhezija. ali se ta glasovna realizacija bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE Jednačenje konsonanata po mjestu tvorbe je glasovna alternacija usljed koje dolazi do promjena u dvijema kategorijama: 1.. koji ne podliježu gubljenju konsonanata (da bi se izbjegle nejasnoće u značenju) – kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnoga c. rašćerati (< rasćerati < raz-ćerati). npr. mladac – mladca (a ne mlaca ili mlatca). 2. konsonanti s i z u položaju ispred palatalnih konsonanata alterniraju sa š i ž.

rasipati (< rassipati < razsipati). snježanica.: sljuštiti. jedanput. Gubljenje konsonanata javlja se u izvedenicama pri udvajanju konsonanata s kraja prefiksalnoga morfema i početka osnove riječi. npr.: vanbračni.. Glasovne promjene tipa šljedeći/śljedeći. ako se konsonanti s i z nađu ispred ĺ i ń koji su nastali kao produkt jotacije. b. ozljeda. snjegovit. najjužniji. Takva glasovna promjena naziva se gubljenje konsonanata. npr. usljed. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 41 . bezakonje (< bezzakonje). pošljednji/pośljednji. sljubiti. npr. najjeftiniji. koja se i u savremenome jeziku upotrebljava samo u tome obliku. Već je rečeno da se ta glasovna promjena bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. posljednji. iznjedriti i sl. izljubiti. odjedanput. pa je nezamjenljiva oblikom sljeme. U superlativima pridjeva i priloga koji počinju sonantom i̯ glasovna promjena gubljenja udvojenoga i̯ na granici između prefiksalnoga morfema i osnove u pismu se ne bilježi. bestrujni (< besstrujni < bezstrujni). najjadniji itd. odbrambeni i sl. ožljeda/oźljeda i sl. čukunbaba. ž ne vrši se: a. najjasniji. stambeni. npr. isušiti (< issušiti < izsušiti) i sl. raznjihati i sl. ozljeđivati. stranputica. vanbrodski. sljedeći. dolazi do njihova uprošćavanja. sljepoća. Npr. šnjegovi/śnjegovi. razljutiti. raznježiti. najjednostavniji. crvenperka itd.Jednačenje s. Ovđe izuzetak predstavlja jedino imenica šljeme.: najjači. prehrambeni. ako se konsonanti s i z nađu na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje palatalnim konsonantima ĺ i ń. GUBLJENJE KONSONANATA Kad se jednačenjem konsonanata ili u tvorbi riječi nađu dva ista konsonanta jedan pored drugoga. Sonant n ispred konsonanta b alternira sa m.: zelembać. z > š. ražalostiti (< ražžalostiti < razžalostiti). sljepački. najjunačkiji. nijesu uvažene kao standardnojezičke.: bežični (< bežžični < bezžični). ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu. izvanpartijski. Ukoliko se sonant n nađe ispred b ili p na kraju prvoga dijela riječi.

superrevizorski. Gubljenje konsonanata vrši se i na granici dviju osnova u složenicama koje su nastale prostim srastanjem riječi (bez spojnoga morfema). simidžija (< simiddžija < simitdžija).: naddijalekat.: nad:ii̯alekat. npr. Međutim. Pri građenju riječi konsonanti d i t s kraja osnove gube se ispred konsonantske grupe št. nadtrčati.. sreski (< sresski < srezski). francuski (< francusski < francuzski). ako se konsonant t nađe na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje konsonantima c. postterapijski i sl.Takođe.: oca (< otca). preci (< pretci < predci). superrecenzija. oče (< otče). odnosno utrla bi se razlika između 600 (šeststo) i rednoga broja šesto (6. pret:urski. npr. č i ǯ. Npr. predturistički. pedeset (< peddeset < petdeset) i sl. pripovijeci (< pripovijetci < pripovijetki) i sl. ć. vannastavni.) i sl. pret:uristički. Gubljenje konsonanata realizuje se i na granici između osnove i sufiksalnoga morfema. poddijalekat. potcrtati (a ne pocrtati). pod:ii̯alekat. nat:rčati itd. Napomena: Iako se po pravilima distribucije udvojeni konsonantski skupovi izgovaraju uprošćeno. npr. otčepiti (a ne očepiti) i sl. čitaću (< čitatću). Ta glasovna promjena obuhvata i konsonante d i t kad se nađu pred konsonantima c. protivvrijednost. gubici (< gubitci). jer bi se time izgubilo značenje navedenih riječi. pot:ekst. gubljenje konsonanata ne treba bilježiti u pismu kad su u pitanju riječi kao šeststo. pred:ržavni. podtekst. gubljenje konsonanata u pismu se ne bilježi. U tim slučajevima u izgovoru se javljaju udvojeni konsonanti.: šezdeset (< šezddeset < šestdeset).: 42 MORFONOLOGIJA . bici (< bitci < bitki). postdiplomski. potcijeniti (a ne pocijeniti). pruski (< prusski) i sl. predturski. otćušnuti (a ne oćušnuti). glasovna realizacija gubljenja udvojenoga konsonanta na granici između prefiksalnoga morfema i osnove ne bilježi se u pismu ni u ostalim slučajevima kad bi se time izmijenilo ili izgubilo značenje riječi. ć i č. Npr. napici (< napitci). npr. jer bi se time izmijenilo značenje riječi. preddržavni. šeststogodišnjica i sl.: ruski (< russki). otcijepiti (a ne ocijepiti). npr.

ž. lupeški.: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 43 . pozorišni. očvrsnuti. Konsonant s iz sufiksalnoga morfema -stv(o): a. srasla. npr. prelaze u č. viteštvo. b. i to u ovim kategorijama: a. npr. rašta i sl. godišnji. bratski. đevojački. npr. siromaški i sl.nemaština. kmetstvo.: lupeštvo. hajdučki. u vokativu jednine imenica muškoga roda. čuva se kad se nađe iza konsonanta ć na kraju osnove. š naziva se prva palatalizacija. sloboština. bolešljiv. m.: radosna. podgorički. azbestni. pokućstvo.: preimućstvo. zanatstvo. Ta glasovna promjena vrši se pod ovim uslovima: Kad se konsonanti k. odrasla i sl. g. izvrsna. Konsonantske grupe st i nt ostaju u pismu neizmijenjene u pridjevima stranoga porijekla izvedenim sufiksalnim morfemom -n(i) i imenicama koje su izvedene sufiksalnim morfemom -kinj(a). n ili ń.: bratstvo. npr. nužni. usmeno. vlasnik. tazbina. boravišni. bolesnik. gubi se kad se nađe poslije konsonanata š ili ž. št i žd kad se te grupe nađu ispred konsonanata b i k i sonanata l. zanatski.. punomoćstvo.: protestni.: junački. mladićki. zaliska. mnoštvo. studentkinja i sl. zd. ž i š. liska. mnogoboštvo i sl. hrvatstvo. mladićstvo i sl. npr. Konsonanti d i t gube se iz grupa st. nikšićki. ĺ. npr. Tada i ć i s ostaju neizmijenjeni. ć. siromaštvo. hrvatski i sl. gospoština. strasno. š i ž. g i h iz korijenskoga morfema nađu ispred gramatičkoga morfema -e. hrvaština. društvo. Ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu kad se konsonant t nađe pred sufiksalnim morfemima -stv(o) i -sk(i). korisnik. delinkventni. kmetski. npr. plemićki. h : č. U prilozima i pridjevima sa sufiksalnim morfemom -sk(i) početno s iz toga morfema gubi se ako se nađe iza konsonanata č. komunistkinja. svjetlosni. lingvistkinja. PRVA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k.

g i h iz korijenskoga morfema alterniraju sa č. npr. ž i š i pod ovim uslovima: a. u oblicima prezenta glagola. jed. u oblicima aorista.: vući: vučem (3. npr. pòśekoh) postrići: pȍstriže (1. -in(a). l. jed. mn. npr. u imenicama izvedenim od imenica sufiksalnim morfemima -ic(a).: đevojka: đevojčina stog: stožina ruka: ručetina noga: nožetina streha: strešetina knjiga: knjižica 44 MORFONOLOGIJA . ispred sufiksalnoga morfema -an(ø) u tvorbi pridjeva od imenica. l. l. šk i žk > šk). l.: pośeći: pȍsiječe (1. npr.: mučenik: mučenički vrag: vraški vlah: vlaški d.: ruka: ručni noga: nožni uho: ušni c. ispred sufiksalnoga morfema -n(i) u tvorbi pridjeva od imenica. -etin(a). mn. npr. vuku) tući: tučem (3.konjanik: konjaniče vrag: vraže duh: duše b. l. npr. tuku) moći: možeš (3. ispred sufiksalnoga morfema -sk(i) u tvorbi pridjeva od imenica (pri čemu konsonantska grupa sk alternira sa čk. mn.: muka: mučan mrak: mračan briga: brižan strah: strašan b. postrigoh) Konsonanti k. mogu) c. -ić(ø).

: ptica: ptičica zec: zečetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 45 . ž i š pod ovim uslovima: a. maljuge. zaloge.ruka: ručica muha: mušica jezik: jezičina prah: prašina kožuh: kožušina odlomak: odlomčić krug: kružić lopuh: lopušić e. pri građenju imenica i pridjeva. prijedloge. svrhe. npr. orahe. u vokativu jednine imenica muškoga roda. Npr. zadruge. u pluralu imenica oko i uho: oko: oči – očiju – očima uho: uši – ušiju – ušima f. npr. I konsonanti c.: otac: oče (<otče) vitez: viteže spas: spaše b. g i h na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e u akuzativu množine imenica jer se ti konsonanti u vrijeme vršenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred navedenim vokalom. ruke. npr. oblake. ispred gramatičkoga morfema -i(ti) u tvorbi glagola od imenica. g i h alterniraju sa š: mučenik – mučeničstvo > mučeničtvo > mučeništvo drug – družstvo > družtvo > društvo monah – monašstvo > monaštvo Napomena: Palatalizacija nije obuhvatila konsonante k. muke. snahe i sl.: junake. ispred sufiksalnoga morfema -stv(o) konsonanti k. učenike. z i s s kraja korijenskoga morfema alterniraju sa č. kuke.: skok: skočiti drug: družiti strah: strašiti g. krčage.

npr. dativu / instrumentalu / lokativu množine imenica muškoga roda s finalnim k. spremačica: spremačicin i sl. u nominativu. u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda s finalnim k. z i s naziva se druga palatalizacija. npr.knez: kneževina Milica: Miličin Napomena: To pravilo ne obuhvata pridjeve izvedene sufiksom -in(ø) od imenica ženskoga roda na -ačic(-a).: junak: junaci – junacima momak: momci – momcima konjanik: konjanici – konjanicima sirak: siraci – siracima nalog: nalozi – nalozima brlog: brlozi – brlozima prijedlog: prijedlozi – prijedlozima duh: dusi – dusima almanah: almanasi – almanasima orah: orasi – orasima Kod imenica poput izdatak. čistačica: čistačicin. Druga palatalizacija vrši se u ovim kategorijama: a. pa se u navedenim padežima u krajnjemu rezultatu dobijaju ovi oblici: izdatak: izdatci > izdaci – izdatcima > izdacima gubitak: gubitci > gubici – gubitcima > gubicima boljitak: boljitci > boljici – boljitcima > boljicima b. g i h u korijenskome morfemu. DRUGA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. g i h (s kraja korijenskoga morfema) ispred morfema i sa konsonantima c. pregradak i sl. poslije izvršene druge palatalizacije dolazi do gubljenja konsonanata. gubitak. boljitak. g i h u korijenskome morfemu. npr.: muka – muci struka – struci đevojka – đevojci noga – nozi podloga – podlozi briga – brizi 46 MORFONOLOGIJA .: beračica: beračicin.

g i h u korijenskome morfemu. g i h te uopšte kod imenica s tom osnovom ako bi se poslije izvršene glasovne promjene izgubilo ili izmijenilo značenje riječi: frizerka – frizerki maska – maski droga – drogi doga – dogi aga – agi sluga – slugi duga – dugi psiha – psihi snaha – snahi maćeha – maćehi c. odnosno iz semantičkih razloga ili zbog teškoće izgovora pojedinih konsonantskih grupa koja bi bila izazvana drugom palatalizacijom.knjiga – knjizi svrha – svrsi c. g i h kad se nađu u grupama ck. čk. ćk. npr. g i h s kraja korijenskoga morfema u vlastitim imenima ženskoga roda u dativu / lokativu ostaju nepromijenjeni: Milka – Milki Mika – Miki Jovanka – Jovanki Draga – Dragi Zaga – Zagi Blaga – Blagi Goga – Gogi Miha – Mihi b. u imperativu glagola s krajnjim k. ta glasovna promjena ne vrši se dosljedno u svim navedenim kategorijama. Konsonanti k. npr. Konsonanti k.: kocka – kocki bocka – bocki mačka – mački tačka – tački bočka – bočki kučka – kučki praćka – praćki voćka – voćki srećka – srećki tezga – tezgi rozga – rozgi mazga – mazgi Drezga – Drezgi Pasha – Pashi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 47 . Druga palatalizacija ne vrši se u dativu / lokativu jednine zajedničkih imenica stranoga porijekla s osnovom na k. Odstupanja se javljaju u ovim slučajevima: a. zg i sh ispred morfema -i u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda ne podliježu drugoj palatalizaciji.: peći: peci reći: reci teći: teci pomoći: pomozi strići: strizi leći: lezi Međutim radi očuvanja osnove.

: cvrčak – cvrčci tračak – tračci oblačak – oblačci zračak – zračci zaključak – zaključci sobičak – sobičci d.: čestitka – čestitki rešetka – rešetki dośetka – dośetki zagonetka – zagonetki šutka – šutki butka – butki motka – motki četka – četki No u slučajevima kao što su pripovijetka – pripovijeci. npr. pod uticajem sufiksalnoga morfema -a-. e i i. Ta glasovna promjena vrši se pri promjeni perfektivnih glagola prve vrste (s krajnjim k. TREĆA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k.zove se treća palatalizacija. druga palatalizacija se vrši jer u njima ne dolazi do promjene značenja riječi. npr. Konsonant k iz konsonantske grupe tk u dativu / lokativu jednine nekih imenica ženskoga roda ne alternira sa c da ne bi došlo do semantičkih pomjeranja riječi (tipa tetka – tetki > tetci > teci). npr. bitka – bici i sl.: maći (<mak-ø-ti): mak-a-ti > mik-a-ti > mic-a-ti taći (<tak-ø-ti): tak-a-ti > tik-a-ti > tic-a-ti Umjesto e u korijenskome morfemu tada se pojavljuju sekvence ije. 48 MORFONOLOGIJA . Konsonant k u grupama sk i šk u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda dvojako se upotrebljava – i neizmijenjen i izmijenjen u c. npr. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a. g i h u korijenskome morfemu) u imperfektivne.Međutim konsonant k iz konsonantske grupe čk na kraju korijenskoga morfema imenica muškoga roda u nominativu množine uvijek podliježe drugoj palatalizaciji.: praska: praski/prasci daska: daski/dasci ljuska: ljuski/ljusci guska: guski/gusci puška: puški/pušci kruška: kruški/krušci vaška: vaški/vašci e. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c.

h + a > ije. Jotacija se vrši u ovim morfološki i tvorbeno uslovljenim okolnostima: a. dodavanjem sufiksalnoga morfema -j(i) na korijenski morfem.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: p > plj: v > vlj: mlad – mlađi krut – krući bijel – bjelji crn – crnji visok – viši nizak – niži jak – jači drag – draži tih – tiši grub – grublji skup – skuplji suv – suvlji b. i + c. npr. npr. i + k.Pravilo: ije. e.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: glodati – glođem (< glodjem) metati – mećem (< metjem) klati – koljem (< koljem) žnjeti – žanjem (< žanjem) disati – dišem (< disjem) nizati – nižem (< nizjem) skakati – skačem (< skakjem) strugati – stružem (< strugjem) njihati – njišem (< njisjem) zobati – zobljem (< zobjem) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 49 . u komparaciji pridjeva. dodavanjem sufiksalnoga morfema -je.na korijenski morfem. g. z. s + a preśeći (<presjeći): pre-sjek-a-ti > pre-sijek-a-ti > presijecati zapeći: za-pek-a-ti > za-pijek-a-ti > zapijecati oteći: o-tek-a-ti > o-tik-a-ti > oticati ispreći: is-preg-a-ti > is-prez-a-ti > isprezati JOTACIJA Nenepčani i zadnjonepčani konsonanti u kontaktu sa sonantom i̯ iz sufiksalnoga morfema u određenim kategorijama alterniraju s palatalnim konsonantima. u oblicima prezenta. e. Ta glasovna promjena naziva se jotacija.

pri građenju pridjeva (od imenica) sufiksalnim morfemom -j(i). korijen – korijenje. npr. krava – kravlji. građah mlatiti – mlaćen. smrtø – smrću. zabraniti – zabranjivati. g.p > plj: m > mlj: kapati – kapljem (< kapjem) hramati – hramljem (< hramjem) c. poćernica.: prut – pruće. june (junet-a) – juneći. klas – klaśe. pažah globiti – globljen. zobø – zoblju. bog – božji. sniziti – snižavati. mlaćah soliti – soljen. koza – koźi. pas – paśi i sl.: dosaditi – dosađivati. soljah hraniti – hranjen. grob – groblje. u instrumentalu jednine imenica ženskoga roda koje završavaju na nulti morfem. z i s te sonante n i l. i.: gladø – glađu. zec – zečji. viđeti śekira. t. npr. h. bivo (bivol-a) – bivolji. slavljah lomiti – lomljen. os – ośe i sl. npr.: t > ć: d > đ: s > ś: 50 MORFONOLOGIJA ćerati. f. skratiti – skraćivati. kamen – kamenje. snop – snoplje.: govedo – goveđi. orah – orašje i sl. tupljah slaviti – slavljen. vlastø – vlašću. g. đed.: čovjek – čovječji. Konsonanti k. grozd – grožđe.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: b > blj: p > plj: v > vlj: m > mlj: graditi – građen. so(l)ø – solju. stog – ostožje. grm – grmlje. npr. brav – bravlji. npr. Jekavska jotacija obuhvatila je konsonante d. pri građenju zbirnih imenica sufiksalnim morfemom -j(e). u trpnom pridjevu i imperfektu. košah paziti – pažen. žj i šj. npr. śeme. krvø – krvlju i sl. dodijeliti – dodjeljivati i sl. lomljah d. h i c koji su se jotovali sa j iz morfema -j(e) i -j(i) (ali ne i -j(i) pri građenju komparativa) dali su grupe čj. polećeti đevojka. npr. hranjah kositi – košen. śever . e. pri građenju imperfektivnih glagola. globljah tupiti – tupljen.

sr. sr. je + o > io. ž. sijalo). šljem.: žaoka (< žalka). misao (< misal. ž. rekla. sr. potrčao. mljesto. dio (< dijeo < dijel). perionica (< perilnica) i sl. r. r. mn. r. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 51 . gen. r. npr. sr. u imenicama muškoga i ženskog roda koje ispred o (< l) imaju nepostojano a. ž. njegovati. śedio. uzelo). seoce (< selce). predio (< predjeo < predjel). r. ž. pjesma. b.z > ź: l > lj: n > nj: j. Promjena l > o vrši se i na kraju sloga u imenicama u kojima se ne javlja nepostojano a pred glasom o. čulo). uvenulo). iźelica ljepota. npr. r. uzeo (< uzel. naduo i sl. žurnal. To pravilo ne obuhvata pozajmljenice tipa bokal. skakaonica (< skakalnica). ž. uvenuo (< uvenul. trpjeti. bio (< bil. sr. obljesiti. nom. ugao (< ugal. uzla) i sl. r. m i v prisutna je samo u pojedinim crnogorskim govorima. vljera. r. Promjena l > o izvršena je: a. sr. uzao (< uzal. živjeti kao jedino ispravne. ž. r. življeti i sl. ž. ćerao (< ćeral. mn. r. radionica (< radilnica). znala. Umjesto njih treba bilježiti nejotovane oblike tipa bježati. mn. provijavao (< provijaval. posao (< posal. r. kotlovi). kladionica (< kladilnica). sijao (< sijal. mislio. sr. Stoga oblici kao što su blježati. r. r. važi pravilo: ije. ljeto njedra. r. reklo). r. iźesti. npr. PROMJENA L > O Glas l na kraju sloga (i na kraju riječi) mijenja se u o. predstavljaju dijalektizme. vo (< vol). bila. c. čistionica (< čistilnica). r. r. jed. ćeralo). zgodio.: znao (< znal. razdio (< razdjeo < razdjel). provijavala. r. gral i sl. trpljeti. čuo (< čul. čula. mjesto. prokleo. vijala.: kotao (< kotal. radio (< radil. pljesma. ž. sr. kleo (< klel. misli). vijao (< vijal. u imenicama ženskoga roda sa sufiksom -nic(a). r. mn. mljera. radila. radilo). npr. uzela. sr. r. klelo). mjera. r. sr. Ako se pred glasom o (< l) nađe ije/je. nom. r. bilo). na kraju oblika jednine muškoga roda radnoga glagolskog pridjeva. nom. vježbaonica (< vježbalnica). vijalo). sr. vjera. uglovi). sijala. p. r. ž.: učionica (< učilnica). sr. ž. ž. provijavalo). soko (sokol). nom. ž. r. ćerala. znalo). rekao (< rekal. klela. nježan Jekavska jotacija labijala b. poslovi). sto (< stol). uvenula.

apostol. okrugao.: tkalac – tkalca – tkalcu. rušilac. konzul. feudalac – feudalca – feudalcu / feudalci. fudbal. čio. veo (< vel). zao. debeo. pomol. žal i dr. molba. anđeli) i go (< gol.. nevaljalac – nevaljalca – nevaljalcu. kiśeo. npr. Takve su imenice tipa: molilac. žalac – žalca – žalcu / žalci. davalac i sl. Takve su npr.: metal. jul i sl.so (< sol). admiral. pepeo (< pepel) i sl. čitalac. Nekoliko se pridjeva u nominativu jednine neodređenoga vida muškoga roda upotrebljava u dubletnome obliku. npr. Promjena l > o izvršena je u svim padežima osim nominativa jednine i genitiva množine imenica s morfemom -lac u značenju vršioca radnje. bal. val. Ima imenica toga tipa u kojima nije izvršena promjena l > o. npr. ždral. kozalac – kozalca – kozalcu / kozalci i sl. strijelac – strijelca – strijelcu / strijelci i sl. bol. Ima u crnogorskome jeziku i nekoliko imenica domaćega porijekla u kojima ta promjena nije izvršena. original. nom. vol). mn. nom. maršal.: cio. sokol. bokal. predjel. moral. s neizmijenjenim i s izmijenjenim l na kraju. kolac – kolca – kolcu / kolci.: glagol. žalba.: spasilac – spasioca – spasiocu – spasioca – spasioče – spasiocem – spasiocu / spasioci – spasilaca – spasiocima – spasioce – spasioci – spasiocima – spasiocima molilac – molioca – moliocu – molioca – molioče – moliocem – moliocu / molioci – molilaca – moliocima – molioce – molioci – moliocima – moliocima i sl. palac – palca – palcu / palci.: bijelac – bijelca – bijelcu / bijelci. pa se one izgovaraju i pišu s nepromijenjenim finalnim l. kanal. Takve su npr. veseo. nosilac. general. znalac – znalca – znalcu. Promjena l > o gotovo je dosljedno izvršena na kraju nominativa jednine pridjeva muškoga roda neodređenoga vida. Osim imenica anđeo (< anđel. bolnica. npr. golovi). talac. promjena l > o nije obuhvatila imenice stranoga porijekla u crnogorskome jeziku. žurnal.: 52 MORFONOLOGIJA . gledalac. Imenice s morfemom -ac koje nemaju značenje vršioca radnje čuvaju na kraju sloga neizmijenjeno l u svim padežima. rukovodilac. mn. (a ne: razdjel. mio i sl. stol. npr. pregalac.

-n(o) javlja se dvojako: a. npr. novac – novca. npr. u nekim pridjevima očuvano je l u navedenome položaju. dupioski (<Dupilo) i sl. koralna. -n(a). lokalna. stalna. b. admiralski. fudbalski. u nominativu jednine i genitivu množine nekih imenica muškoga roda.: momak – momaka pas – pasa sastanak – sastanaka vrabac – vrabaca trupac – trupaca GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 53 . nezahvalno. Donje Selo – donjoselski). npr. pohvalni. koralno. pohvalna. seoski (oblik selski s nepromijenjenim l upotrebljava se jedino ako je sastavni dio naziva. smisaono i sl. npr. nezahvalna. Sonant l s kraja korijenskoga morfema pridjeva koji u nominativu jednine završavaju na -an(ø)/-n(i). U najvećem broju primjera sonant l se očuvao. glagolski i sl. U manjem broju slučajeva došlo je do promjene l > o. generalski. školski. Npr. anđeoski (oblik anđelski s nepromijenjenim l koristi se u neprenesenome značenju. npr. u drugim slučajevima l je prešlo u o. stalno. koralni. smisaona. koralan.: sokolski. osioni. osion. osiona. a ne javlja u drugim oblicima iste riječi naziva se nepostojano a. misaona. konzulski.: stalan. konavoski (<Konavli). osiono. silan. nezahvalni. lokalan. npr. NEPOSTOJANO A Vokal a koji se javlja u jednima.: pas – psa. silni. stalni. italski. balski. Novo Selo – novoselski. misaoni. momak – momka i sl. kolski. pohvalno. Pridjevi bijel i ohol upotrebljavaju se samo u tome obliku (s neizmijenjenim l). Pridjevi na -sk(i) s krajnjim l u korijenskome morfemu upotrebljavaju se dvojako. topal – topao. lokalno i sl. pohvalan. smisaoni.: misaon.: anđelska krila). silna. podal – podao.smjel – smio. nezahvalan. npr. Nepostojano a javlja se: a. lokalni. i to dosljedno u svim pridjevima izvedenim od imenica koje čuvaju taj glas u finalnoj poziciji.: vlasteoski. misaono. silno.

npr. npr. vrapcima i sl. sitno) plodan (plodni.U svim ostalim padežima i u jednini i u množini nepostojano a se ne javlja. kršna.: jesam – jesmo nijesam –nijesmo strkao – strkla rekao – rekla pošao – pošla UMETNUTO A Umetnuto a je glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice. kršno) śetan (śetni. momcima. psa. dobra. Javlja se: 54 MORFONOLOGIJA . śetna. momku. plodna. u nominativu jednine pridjeva neodređenoga vida u muškome rodu između dva krajnja konsonanta u korijenskome morfemu. u nekim glagolskim oblicima.: momka. npr.: dobar (dobri. dobro) kršan (kršni. plodno) d. npr. U svim ostalim oblicima to a se ne javlja. pridjeva itd. psima. b. śetno) sitan (sitni. sitna. u genitivu množine imenica ženskoga i srednjeg roda s konsonantskom grupom na kraju korijenskoga morfema. vrapca.: guska – gusaka tikva – tikava olovka – olovaka tačka – tačaka mačka – mačaka tetka – tetaka koplje – kopalja staklo – stakala sedlo – sedala jedro – jedara stegno – stegana c.

ka komandi. ka klačnici.a. Tako je uvijek i sa mnom. izabrati. U ostalim slučajevima prijedlozi o kojima je riječ upotrebljavaju se bez umetnutoga a. sa snahom. uz brdo itd. U ostalim slučajevima običniji je taj prijedlog bez umetnutoga a. ka škrinji.: kroza selo. sa svitom. npr. sa zvijerima. npr. ka Kosti. sa zapada. sa śemena. niz dolinu. ka klubu. sa ženom. uza stube. odašiljati i sl. kroza žbunje/kroz žbunje.: sa sestrom. ka gnijezdu. razapeti. niza zid. sa štekera. npr. z. uza stranu. uz u zavisnosti od početnoga konsonanta u riječi pred kojom se prijedlog nalazi: ▫ Prijedlog s javlja se uvijek s umetnutim a kad se iza njega nalazi riječ koja počinje konsonantom s. ka Gvozdenu. ka hridi. uza štrike/uz štrike. b. k meni i sl. sa zastave. sa Śotom. sa źenice. pri građenju glagola pomoću prefiksa iz-. sa Źagorom. ś i ź ili konsonantskom grupom.: izagnati. npr. kroza śeme/kroz śeme. ka Klimentima. npr. sa psom. k momcima. npr. pod-. ka gradu. sa zida. sa śetom. s lepezom. ka kapetanu. U ostalim slučajevima uobičajena je upotreba toga prijedloga bez umetnutoga a. sa špijunom. sa strane.: k njemu. sa pšenicom i sl. s njim. sa želuca. kroza žito/kroz žito. s umetnutim a i bez njega. ž. ka kapiji. niza stranu. sa svekolikom vojskom. u prijedlozima s. ka govedima. niza stube. k paši. niz. sa śevera. k. podastrijeti. kroza zid. razagnati. sa stepenica. ▫ Prijedlog k upotrebljava se uvijek s umetnutim a na kraju kad se ispred njega nalazi riječ koja počinje konsonantima k. k dolovima. ś ili ž navedeni prijedlozi upotrebljavaju se dubletno. npr. kroz. s ocem i sl. ka haustoru. sa zeljem. g i h ili konsonantskom grupom. kroza školu/kroz školu. kroza zube i sl. š. Ispred riječi s početnim konsonantom š. sa Zdravkom. uza zid. Npr. sa šatora.: kroza šumu/kroz šumu. ka gostima. odazvati.: ka kući. ka gazdi.: s tobom. ka konju.: kroz maglu. ka kolu. od-. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 55 . raz-. sa svekrvom. s istoka. ka skutu i sl. ▫ Prijedlozi s finalnim konsonantom z kad se upotrebljavaju ispred riječi koje počinju konsonantima s ili z uglavnom imaju umetnuto a. niza šljeme/niz šljeme. uza Śenicu/uz Śenicu i sl. sa šnajderom.

U posljednjem slučaju (pojas/pas). kad je u slogu koji prethodi tim nastavcima vokal e. I u jednome i drugom slučaju nakon asimilacije vokala uslijedio je proces sažimanja vokala. pojas/pas i sl. Javlja se u tvorbi riječi. Kao što se iz navedenih primjera vidi. Ta glasovna zakonitost obuhvata korijenske vokale o i a. ili dvostrukih morfema za „proširenje“ imenica u pluralu: -ov-/-ev. bojevi – sprejovi). i obrnuto. kojeg(a)/kog(a). npr. nakon čega je uslijedio proces progresivne asimilacije: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a). ali je do skraćivanja toga oblika došlo pod uticajem regresivne asimilacije: pojas > poas > paas.: rod – rađati lom(iti) – zalamati (u)mor(iti) – umarati 56 MORFONOLOGIJA . Milošem – Vranešom).ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA Asimilacija je glasovna promjena po kojoj se dva glasa u kontaktu izjednačuju prema zajedničkim svojstvima. tj. kao procesom kojim se eliminiše nagomilavanje istih vokala.: crtežom – nožem. Kraće varijante navedenih parova nastale su glasovnim putem od dužih oblika. Disimilacijom. Kao i asimilacija. U crnogorskome standardnom jeziku ravnopravni su oblici poput: tvojeg(a)/tvog(a). i disimilacija može biti progresivna i regresivna. riječ je o progresivnoj asimilaciji. Naime poslije gubljenja sonanta j vokali o i e našli su se jedan pored drugoga. onda je to regresivna asimilacija. Tada glasovno svojstvo jednoga glasa utiče na artikulaciju drugoga glasa. PRIJEVOJ VOKALA Pravilna morfonološki uslovljena izmjena korijenskoga vokala naziva se prijevoj vokala. poslije gubljenja sonanta j našli su se u neposrednome dodiru vokali o i a. pojas > poas > paas > pas i sl. onda se upotrebljava nastavak s vokalom o. tj. objašnjava se postojanje npr. kontaktna (ako se razjednačavaju glasovi u neposrednome dodiru) i distaktna (ako su obuhvaćeni glasovi koji nijesu u neposrednome kontaktu). pod uticajem kojega su dva istovjetna vokala u kontaktu sjedinjena (sažeta) u jedan dugi vokal: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a) > tvog(a). postaju različiti. i to djelovanjem asimilacije vokala. ako se prvi glas upravlja prema drugome. dvostrukih nastavaka u instrumentalu jednine imenica muškoga roda -om/-em (npr. mojem(u)/mom(e). Proces suprotan asimilaciji naziva se disimilacija ili razjednačavanje. Ta promjena može obuhvatiti dva ili više vokala. Ako se jednačenje vrši prema drugome glasu. To je glasovna promjena po kojoj se dva ista ili srodna glasa u kontaktu (posrednome ili neposrednom) razjednačavaju. Ako prvi glas utiče na drugi.(npr.

Pokretni vokal a javlja se: 1. 3. jedni(je)m – jedni(je)ma. na kraju genitiva jednine pridjeva. na GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 57 . ALTERNACIJA IJE//JE//E//I Alternacija ije//je//e//i na mjestu jata (ě) dešava se u korijenskome morfemu.: dobri(je)m – dobri(je)ma. zamjenica i brojeva. na kraju dativa. npr. sad – sada. npr. lijepog – lijepoga. svo(je)m – svome – svojemu. Na alternantima jata mogu se naći sva četiri akcenta.: dobrog – dobroga. Vokal a u tvorbi riječi kraćenjem alternira s kratkim i. trećem – trećemu i sl.: tad – tada. svoji(je)m – svoji(je)ma. 2. tom – tome. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugosilazni akcenat. Pokretni vokali e i u javljaju se u dativu jednine pridjeva. Ako se usljed tvorbe riječi akcenat s vokala e prenosi za jedan slog prema početku riječi. akcenti ijekavskih govora izgledaju ovako: 1.: mȁći – mȉcāti. npr. kud – kuda i sl. svo(je)g – svo(je)ga.progon(iti) – proganjati maći (<mak-ø-ti) – micati taći (<tak-ø-ti) – ticati tok – teći – oticati Prijevoj vokala vrši se u skladu s ovim zakonima: 1. 2. prvom – prvome. prvi(je)m – prvi(je)ma i sl. tog – toga. jednog – jednoga.: dobrom – dobrome. lijepom – lijepome. onda kratko e alternira s kratkim (neakcentovanim) i. Duljenjem u tvorbi riječi vokal a alternira s dugim i. zamjenica i brojeva. Kad je u ikavskome i ekavskom na alternantu jata kratki (uzlazni ili silazni) akcenat. kraćenjem u kratko e. u zavisnosti od položaja u riječi. U odnosu na ekavski ili ikavski akcenat. lijepi(je)m – lijepi(je)ma. instrumentala i lokativa množine pridjeva. zamjenica i brojeva. e i u koji se javljaju na kraju pojedinih riječi ili oblika riječi i ne utiču na njihovo značenje.: tȁći – tícati. 2. npr. Vokal o duljenjem u tvorbi riječi alternira s vokalom á. ti(je)m – ti(je)ma. prvog – prvoga i sl. jednom – jednome. npr. npr.: tôk – tȅći / potèći – pròticāti i sl. na kraju priloga. isti akcenat je i u ijekavskom.: sèkira – sìkira – śèkira. POKRETNI VOKALI Pokretni vokali su vokali a. npr. našem – našemu. npr. kad – kada. dȅd – dȉd – đȅd.

tije > tje i cije > cje dolazi do jotacije śe. Alternacija ije//je javlja se: 1. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-. zije > zje.: svêt – svît – svȉjet. brêg – brîg – brȉjeg.: prȉpovijetka – prȉpovjedākā Napomena: U grupama sije > sje. npr.: svȉjet – svjȅtovi cvȉjet – cvjȅtovi lȉjek – ljȅkovi snȉjeg – snjȅgovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et. źe.: pobijèditi – pobjeđívati osvijètliti – osvjetljávati prosvijètiti – prosvjećívati 3. npr. 3.ijekavskome je kratkosilazni.: dijète – djèteta > đèteta tȉjelo – tjelèsa ▫ ženskoga roda kod kojih se u genitivu množine javlja nepostojano a. u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva.i -es-.: béda – bída – bijèda i sl.: bȉjel – bjȅljī – bjȅljē lȉjep – ljȅpšī – ljȅpšē bijèsno – bjȅšnje 4. đe. 2. na ijekavskome je kratkouzlazni. u derivaciji: -a: -ač: -ad: -ak: 58 MORFONOLOGIJA ozlijèditi – ȍzljeda pripovijèdati – pripovjèdāč zvȉjer – zvjȅrād lȉjevi – ljèvāk . će u skladu s pravilima objašnjenim u odjeljku o toj glasovnoj promjeni. na drugome slogu toga alternanta. npr. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugouzlazni akcenat. dije > dje.i -java-. npr. u komparaciji pridjeva i priloga. npr. npr. npr.

-an: -ar: -ara: -aš: -ica: -ičast: -ić: -ina: -kast: -ljiv: -nik: -ota: -telj: -urina: -uškast: žlijèzda – žljèzdanī cvȉjet – cvjèćār mlijèko – mljèkara bȉjel – bjȅlāš svijèća – svjèćica bȉjel – bjèličāst slȉjep – sljèpīć bȉjel – bjelìna bȉjel – bjȅlkāst promijèniti – promjènljiv vȉjest – vjȅsnīk lȉjep – ljepòta iscijèliti – iscjèlitelj zvijèzda – zvjezdùrina lȉjep – ljèpuškāst 5.: unaprijèditi – unapređívati ogrijèšiti – ogrešávati upotrijèbiti – upotrebljávati 3. u komparaciji pridjeva i priloga.: ždrȉjebe – ždrèbeta vrijème – vrȅmena 2. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-. npr. u složenicama: sȉjeno – śenòkos cȉjev – cjȅvovod lȉjevi – ljevòrukī Alternacija ije//e javlja se iza r kojem prethodi konsonant iz korijenskoga morfema: 1. npr. npr. u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva.: brȉjeg – brȅgovi crȉjep – crȅpovi grȉjeh – grȅhovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et.i -java-.: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 59 .i -en-. npr.

npr. o (<l) > i. npr. u prezentu.: vȉđeti – vȉdio lèćeti – lètio dȍnijeti – dȍnio dijèliti – diòba smȉjeh – smìjati se Alternacija je//ije javlja se: 1. i 3.: pòśeći – posijèčem – posijèci – pȍsiječe zaśeći – zasiječem – zasijeci – zasiječe Alternacija e//ije javlja se u: 1. u imenicama na nulti morfem nastalim od glagola s prefiksalnim morfemom pre-. u građenju nesvršenih glagola od svršenih: nàśeći – nasijècati pòśeći – posijècati dogòrjeti – dogorijèvati odòljeti – odolijèvati 2. imperativu i 2.trȉjezan – trȅžnjī – trȅžnje vrijédan – vrȅdnijī – vrȅdnijē 4.: predlòžiti – prijèdlog prepísati – prijèpis prevòziti – prijèvoz prekòriti – prijèkor 60 MORFONOLOGIJA . licu jednine aorista glagola dobijenih prefiksacijom glagola śeći. Alternacija ije//je//i vrši se uvijek u skladu s pravilom ije//je + j. npr. u derivaciji: -ota: -oća: -ica: -ad: -ovit: grȉjeh – grehòta vrijedan – vrednòća strijèla – strèlica ždrȉjebe – ždrȅbād brȉjeg – bregòvit i sl.

: lȅći – lijègati zapèći – zapijècati prolèćeti – prolijètati Alternacija i//ije vrši se u građenju nesvršenih glagola od svršenih.2. npr. u građenju nesvršenih glagola od svršenih. npr.: pròliti – prolijèvati pòkriti – pokrijèvati sàliti – salijèvati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 61 .

.

MORFOLOGIJA .

.

(nom. vuč.(vok. jedinice vuk. jed. Njihovi različiti segmenti k. Osnovna jedinica morfologije je morfem. Oni su jedinice istoga morfema. Npr. njihovim vrstama. Ime je dobila od grč. Analogno terminima fon.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfologija je dio jezikoslovlja koji se bavi riječima. Morfemi se realizuju kao morfi.(nom. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 65 . Riječ se može sastojati od više morfema (npr. Njihove različite realizacije nazivaju se alomorfi. a kad pripadaju istoj jedinici. oblicima i tvorbom. fonem u fonologiji. predstavljaju morfem. Postoje dvije vrste morfema. u morfologiji postoje termini morf. To su dakle jedinice koje su nezavisne jedne od drugih. mn. alomorf. jedne u odnosu na druge predstavljaju alomorfe. vuč-e) i vuc. riječ. vuc-i) nezavisno jedna od druge predstavljaju morfe. vuk-ø). govor). morfem. Morfem se može definisati i kao najmanji dio riječi s posebnim značenjem. a od drugih se grade nove riječi. alofon. Od jednih se grade različiti oblici iste riječi. pre-velik-ø). č i c su morfonemi. To je najmanja jezička jedinica koja ima sopstveno značenje. riječi morphé (oblik) i lógos (nauka. jed.

Devet je morfoloških kategorija: 1. Danilo!). vokativ (đač-e – đac-i). Kategorija vida. Kategorija lica. 8. glagoli (učiti). Kategorija riječi. Po njoj se razlikuje prošlost (čit-a-o-ø s-am). prijedlozi (na). Kategorija roda. 66 MORFOLOGIJA . uzvici (oh). Po njoj se razlikuju jednina (dobar-ø đak-ø uč-i-ø) i množina (dobr-i đac-i uč-ø-e). drugo lice (čit-a-š – čit-a-te) i treće lice (čit-a-ø – čit-a(j)-u). 4. pridjevi (dobar). Po njoj se razlikuje svršeni vid (pročitati) i nesvršeni vid (čitati). Morfološkim kategorijama uspostavljaju se veze među riječima.MORFOLOŠKE KATEGORIJE Morfološke kategorije mogu se definisati kao gramatičke kategorije kojima pripadaju riječi ili njihovi oblici prema svojoj tvorbi. 2. zamjenice (on). Po njoj se razlikuju aktivni glagolski oblici (čit-a-o-ø) i pasivni glagolski oblici (čit-a-n-ø). Kategorija stanja. dabogda!). genitiv (đak-a – đak-ā). brojevi (jedan).).) i želja (Danilo. Po njoj se razlikuju padeži: nominativ (đak-ø – đac-i). zapovijest (Piši. ženski rod (fin-a žen-a) i srednji rod (fin-o dijete-ø). mogućnost (I Danilo bi pisao da ima đe. 9. Po njoj se razlikuje muški rod (fin-ø čovjek-ø). Kategorija vremena. akuzativ (đak-a – đak-e). veznici (i) i rječce (baš). Kategorija broja. instrumental (đak-om – đac-ima) i lokativ (đak-u – đac-ima). 6. Kategorija padeža. Te se veze uspostavljaju gramatičkim morfemima (nastavcima). 5. 7. sadašnjost (čit-a-m) i budućnost (čit-a-ć-u). Kategorija načina. Po njoj se razlikuju prvo lice (čit-a-m – čit-a-mo). Po njoj se razlikuje izjava (Danilo piše. 3. prilozi (dobro). isplatilo ti se pisanje. dativ (đak-u – đac-ima). Po njoj se razlikuju: imenice (đak).

veznici i rječce. namjeru) u kojima se vrši ono što je označeno glagolom (spavati ovđe. Neke su riječi promjenljive. svojstva (radost. Glagoli označavaju radnju (učiti. grom). žalost. brojevi i glagoli. pridjevi. prijedlozi.). Veznici označavaju vezu među rečenicama (On uči i sluša muziku. mrak. – Marija i Ivan uče. To su: imenice. međa).VRSTE RIJEČI U crnogorskome jeziku postoji deset vrsta riječi. Ostale ne mogu stajati samostalno i oslanjaju se na samostalne vrste riječi. uzvici. učiti lako). zamjenice. voljeti) i zbivanje (sijevati. moj – označava ono što pripada licu koje govori itd. Imenice označavaju bića (čovjek.: ja – zamjenjuje lice koje govori. uslov. oj!. Prijedlozi označavaju odnos među riječima (kucati na mašini. Neke imaju samostalno. ośećanja i sl. glagoli. četvrta kuća).). a neke nepromjenljive. Pridjevi označavaju osobine onoga što je označeno imenicom (npr. pridjevi. vrijedan čovjek. zamjenice. a neke nesamostalno značenje. kokot. prilozi. Rječce označavaju stav govornoga lica prema onome što se iznosi rečenicom (On je. način. Zamjenice zamjenjuju imena bića. sreća) i pojave (śever. zgrada. To su: imenice. – To je pametno. predmeta. Prilozi označavaju okolnosti (mjesto. pridjevi. brojevi i prilozi. u pravu! Eto vam prijevoza). predmete (šolja. glagoli. (oh!. ali nemirno dijete. grmjeti). stanje (radovati se. Samostalno značenje imaju riječi koje mogu stajati samostalno. vrijeme. svojstava i pojava. pjevati). Promjenljive su: imenice. brojevi. Brojevi označavaju količinu ili poredak onoga što je označeno imenicom (tri žene. ustajati rano. čitati. One se nazivaju punoznačnim riječima. nadati se. svakako. uzrok. Uzvici označavaju stanja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 67 . vrabac u ruci). odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju (npr. pas). ao!). vrijedna žena).

IMENICE
Rečeno je da su imenice promjenljive riječi koje označavaju bića, predmete, svojstva i pojave. Karakterišu ih gramatičke kategorije roda, broja i padeža. Po kategoriji roda dijele se na imenice muškoga roda (čovjek, stog, konj), imenice ženskoga roda (žena, stožina, kobila) i imenice srednjega roda (dijete, ostožje, ždrijebe). Imenice muškoga roda u nominativu jednine završavaju na -ø, -o, -e (čovjek-ø, stog-ø, konj-ø; Bor-o, Dral-e). Imenice ženskoga roda u nominativu jednine završavaju na -a i -ø (žen-a, radost-ø), a neke vlastite imenice i na -e (Mare, Stane, Ike). Imenice srednjega roda u nominativu jednine završavaju na -e, -o i -ø (ostožj-e, neb-o, ždrijeb-e-ø). Neke imenice imaju dva roda i stoga dvije deklinacije. Takve su npr.: bol (ta bol/ taj bol), svrab(ež) (taj svrabež/ta svrabež), kino (taj kino/to kino), auto (taj auto/to auto) i sl. Treba razlikovati gramatičku kategoriju roda imenica od pola pojma koji one označavaju. Tako npr. imenice gazda, paša pripadaju imenicama ženskoga roda tipa žena, trava (gazd-a – žen-a; gazd-e – žen-e; gazd-i – žen-i i sl.) iako označavaju osobe muškoga pola (npr. taj gazda, silan paša i sl.). Isto važi i za muška imena na -a (Nikola, Ilija, Vasilija). Gramatička kategorija broja imenica iskazana je posebnim nastavcima za jedninu i množinu (stog-ø – stog-ov-i; žen-a – žen-e; ostožj-e – ostožj-a). Gramatička kategorija padeža iskazana je različitim padežnim oblicima imenica u jednini i množini.

PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU
U crnogorskome jeziku imenice se po značenju, odnosno po sadržaju onoga što imenuju, dijele na šest vrsta: 1. Vlastite imenice označavaju imena pojmova koji, po pravilu, nemaju množinu. To su: ▫ imena ljudi (i njihovi nadimci): Vjera, Nikola, Radoslav, Bane, Mile,

68 MORFOLOGIJA

Mato i sl.; ▫ ▫ ▫ imena životinja: Jabučilo, Ćetalj, Šarov, Zekna, Mrkulja i sl.; geografska imena: Crna Gora, Boka Kotorska, Bjelopavlići, Cetinje, Evropa i sl.; imena nebeskih tijela: Zemlja, Sunce, Mars, Śevernjača i sl.

Napomena: U izuzetnim slučajevima, kad se upotrijebe metaforički – u značenju osobine koju ta imenica pośeduje ili kad se jednom vlastitom imenicom označava više različitih pojmova, te imenice mogu imati množinu, npr.: Stigla su nam dva Ivana. Crna Gora je dala mnogo Nikaca (tj. ljudi poput Nikca od Rovina). 2. Zajedničke imenice označavaju opšte pojmove, odnosno nazive bića, predmeta i pojava sa zajedničkim osobinama, npr.: čovjek, žena, dijete; čaša, kuća, ulica, planina; kiša, mećava, snijeg i sl. 3. Zbirne imenice su zajedničke imenice uzete kao cjelina ili skup u kojem se ne izdvaja nijedan član toga skupa, odnosno cjeline, npr.: cvijeće (skup cvjetova), lišće (skup listova), pruće (skup prutova), đeca (skup đece) i sl. 4. Gradivne imenice su zajedničke imenice kojima se označava neka materija, njen dio ili cjelina, npr.: voda, varenika, ugalj, srebro, zlato, vino, zemlja i sl. Napomena: Te imenice se upotrebljavaju u jednini, osim kad se njima označavaju različite vrste (iste) materije, npr.: Nijesu ni sva zlata ista. 5. Apstraktne imenice su zajedničke imenice koje označavaju apstraktne, „neopipljive“ pojmove, npr.: um, pamet, radost, žalost, jad, ljepota, brzina, živost i sl. Napomena: Ni apstraktne imenice nemaju množine. Ako se njihovo značenje konkretizuje nekom odredbom ili dopunom, i one mogu imati oblik množine, npr.: Visine Prokletija putnika ostavljaju bez daha. – Durmitorske ljepote su neopisive. 6. Glagolske imenice grade se od glagola i njima se imenuje radnja, stanje i zbivanje, npr.: čitanje, gledanje, trčanje; vožnja, potražnja, patnja; seoba, tvorba, dioba i sl. Napomena: Glagolske imenice na -j(e) i -j(a) kazuju proces ili stanje, pa su apstraktnije od imenica na -b(a) kojima se kazuje radnja. Stoga glagolske imenice na -j(e) i -j(a) nemaju množine, osim ako se upotrijebe u kojem konkretnom značenju, kad mogu imati množinski oblik, npr.: Njihove patnje
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 69

uvijek su me pogađale. Nasuprot njima glagolske imenice na -b(a) imaju množinu, npr.: seobe, tvorbe, diobe, svadbe i sl.

PROMJENA IMENICA
IMENICE MUŠKOGA RODA Imenice muškoga roda u crnogorskome jeziku u nominativu jednine imaju završetak -o, -e i -ø. [Već je rečeno da imenice na -a kojima se označavaju bića muškoga pola gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda.]

Imenice na -o i -e
Imenice koje u nominativu jednine imaju nastavak -o i -e i označavaju bića nemaju oblike množine, a oblik vokativa jednak im je obliku nominativa. Takve su npr.: striko, babo, đedo, Branko, Vojo, Tale, Drale, Mile, Pavle, Bane, Rade, đele (hipok.) i sl. Od njih se razlikuju pozajmljenice u crnogorskome jeziku koje u nominativu jednine imaju završetak -o i pripadaju imenicama muškoga roda, a označavaju neživo. Te imenice imaju i oblike množine. Takve su npr.: kimon-o, tang-o, lot-o, bing-o, indig-o, korz-o i sl. U jednini se mijenjaju kao i ostale imenice muškoga roda sa završetkom -o u nominativu jednine (npr. kimon-o – kimon-a – kimon-u), samo što kao imenice koje označavaju neživo imaju akuzativ oblički istovjetan nominativu. Međutim u množini se mijenjaju kao imenice srednjega roda (jed. kimon-o – mn. kimon-a). Napomena: Imenice muškoga roda tipa kotao, orao, posao; dio, razdio, predio i sl. ne pripadaju imenicama na -o. To su imenice koje završavaju na -ø, a o u njima nastalo je promjenom l > o (npr.: kotal-ø > kotao-ø – kotl-a). Deklinacija imenica na -o N: G: D: A: V: I: L: strík-o strík-a strík-u strík-a strîk-o strík-om strík-u Pér-o Pér-a Pér-u Pér-a Pêr-o Pér-om Pér-u Vój-o Vój-a Vój-u Vój-a Vôj-o Vój-om Vój-u

Napomena: Promjena tipa Péro – Pérē – Péri; Vójo – Vójē – Vóji i sl. nije odlika crnogorskoga jezika. Nastavak -a u nominativu množine tih imenica (npr.: Péra, Vója, Báta, Míša) takođe nije karakteristika crnogorskoga jezika. Dvosložne vlastite imenice s tim nastavkom u crnogorskome jeziku uvijek imaju kratkosilazni akcenat
70 MORFOLOGIJA

(na prvome slogu) i mijenjaju se kao imenice ženskoga roda, tj. gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda (npr.: Sȁv-a – Sȁv-ē; Mȁś-a – Mȁś-ē i sl.). Deklinacija imenica na -e Za razliku od imenica na -o koje u instrumentalu jednine imaju nastavak -om, imenice muškoga roda na -e imaju u tome padežu nastavak -em, npr.: N: G: D: A: V: I: L: Míl-e Míl-a Míl-u Míl-a Mîl-e Míl-em Míl-u Rád-e Rád-a Rád-u Rád-a Râd-e Rád-em Rád-u Bân-e Bân-a Bân-u Bân-a Bân-e Bân-em Bân-u

Napomena: Promjena tipa Mile – Mileta; Rade – Radeta; Bane – Baneta i sl. nije odlika crnogorskoga jezika. Vlastite imenice iz navedenih dviju paradigmi mogu imati i uzlazne i silazne akcente (Vójo i Vôjo, Péro i Pêro, Ráde i Râde, Míle i Mîle).

Imenice na -ø
Kod imenica muškoga roda, kad označavaju živo, a u nominativu jednine završavaju na -ø, akuzativ jednine oblički je istovjetan s genitivom jednine. Kad označavaju neživo, oblik akuzativa jednine istovjetan je s oblikom nominativa jednine. I jedne i druge imaju oblički istovjetan vokativ i nominativ množine, a u jednini vokativ završava na -e/-u. Pravilo da imenice muškoga roda na -ø čija osnova završava na nepalatalni konsonant u vokativu imaju -e (npr. ban-e, grad-e, dan-e i sl.) i u instrumentalu jednine -om (npr. ban-om, grad-om, dan-om), a da imenice te vrste čija osnova završava palatalnim konsonantom u vokativu jednine imaju -u (npr. kralj-u, kovač-u i sl.) i u instrumentalu jednine -em (npr. kralj-em, kovač-em), poremećeno je jezičkom analogijom (nivelacijom). To se pravilo očuvalo kad su u pitanju nastavci instrumentala jednine, a u vezi s nastavcima vokativa jednine očuvalo se samo kod imenica čija osnova završava na -k, -c, -g, -z, -h i -s koji ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š (vojnik-ø: vojnik-e > vojnič-e; mjesec-ø: mjesec-e > mjeseč-e; vrag-ø: vrag-e > vraž-e; knez-ø: knez-e > knež-e; duh-ø: duh-e > duš-e; siromah-ø: siromah-e > siromaš-e). Odatle je nivelacija uticala da se npr. pored vokativa Miloš-u ravnopravno upotrebljava oblik Miloš-e (prema duh – duše). Nastavak -e iz vokativa jednine imenica čija osnova završava nepalatalnim konsonantom proširio se i na ostale osnove, pa se danas ravnopravno upotrebljavaju oblici vokativa na -e i na -u, ili su čak oblici s nastavkom -u prevladali, npr.: dan-ø: dan-u/dan-e; međed-ø: međed-u/ međed-e; telefon-ø: telefon-u/telefon-e i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 71

Imenice muškoga roda čija osnova završava sonantom r najčešće imaju dvojake nastavke za vokativ jednine (-u/-e) i za instrumental jednine (-em/-om), npr.: pisar-ø: pisar-u/ pisar-e // pisar-em/pisar-om; serdar-ø: serdar-u/serdar-e // serdar-em/serdar-om i sl. Deklinacija imenica na -ø živo N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: jednina mèđed-ø mèđed-a mèđed-u mèđed-a mèđed-e/-u mèđed-om mèđed-u jednina pjèvāč-ø pjeváč-a pjeváč-u pjeváč-a pjeváč-u pjeváč-em pjeváč-u neživo N: G: D: A: V: I. L: N: G: D: A: V: I. L:
72 MORFOLOGIJA

množina mèđed-i mȅđēd-ā mèđed-ima mèđed-e mèđed-i mèđed-ima mèđed-ima množina pjeváč-i pjeváč-ā pjeváč-ima pjeváč-e pjeváč-i pjeváč-ima pjeváč-ima

jednina telèfōn-ø telefón-a telefón-u telèfōn-ø telefón-e/-u telefón-om telefón-u jednina ogtāč-ø ogrtáč-a ogrtáč-u ogtāč-ø ogrtáč-u ogrtáč-em ogrtáč-u

množina telefón-i telefón-ā telefón-ima telefón-e telefón-i telefón-ima telefón-ima množina ogrtáč-i ogrtáč-ā ogrtáč-ima ogrtáč-e ogrtáč-i ogrtáč-ima ogrtáč-ima

Već je rečeno da konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica muškoga roda u vokativu jednine ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š. (Ista alternacija odnosi se i na konsonante c, z i s u tome položaju.) Ti konsonanti u nominativu množine istih imenica ispred nastavka -i alterniraju sa c, z i s (npr.: vojnik-ø: vojnik-i > vojnic-i; sociolog-ø: sociolog-i > socioloz-i; siromah-ø: siromah-i > siromas-i). O toj i ostalim glasovnim promjenama bilo je više riječi u odjeljku o morfonologiji. Imenica čovjek-ø u množini ima osnovu ljud-: ljud-i, ljud-ī, ljud-ima itd. Takve različite osnove nazivaju se supletivne osnove. Imenice prst, nokat i gost u genitivu množine imaju trojake nastavke -a, -i i -iju: prsta, prsti i prstiju; nokata, nokti i noktiju; gosta, gosti i gostiju. Genitivni nastavak -a imenica gost i prst potisnut je iz standardnoga crnogorskog jezika. Većina jednosložnih imenica muškoga roda u crnogorskome jeziku između osnove i padežnih nastavaka za množinu ima morfem -ov-/-ev-. Morfem -ev- imaju imenice čija osnova završava palatalnim konsonantom, a morfem -ov- imenice čija osnova završava ostalim konsonantima, npr.: dub-ø – dub-ov-i; grad-ø – grad-ov-i; kralj-ø – kralj-ev-i; bič-ø – bič-ev-i i sl. Međutim neke jednosložne imenice muškoga roda nemaju toga množinskoga morfema, npr.: dan-i, konj-i, zub-i, đak-i > đac-i, mrav-i, prst-i, brav-i, gost-i, pȁs-i > ps-i, jad-i, krak-i > krac-i, zrak-i > zrac-i i jednosložne imenice muškoga roda koje označavaju imena naroda: Rus-i, Srb-i, Čes-i, Grk-i > Grc-i, Rom-i i sl. Neke pak jednosložne imenice muškoga roda imaju množinske oblike s množinskim morfemom -ov-/-ev- i bez njega, npr.: vuk-ø: vuk-ov-i/vuc-i; duh-ø: duh-ov-i/dus-i; miš-ø: miš-ev-i/miš-i; brk-ø: brk-ov-i/brc-i; znak-ø: znak-ov-i/znac-i; zvuk-ø: zvuk-ov-i/zvuc-i. Dvosložne i trosložne imenice s nepostojanim a uglavnom imaju množinski morfem -ov-/-ev-, npr.: otac-ø: otc-ev-i > otč-ev-i > oč-ev-i; vjetar-ø: vjetr-ov-i; lakat-ø: lakt-ov-i; kotao-ø: kotl-ov-i; oganj-ø: ognj-ev-i; toranj-ø: tornj-ev-i; sajam-ø: sajm-ov-i i sl. Međutim imenice tipa vrabac-ø, lovac-ø, konac-ø itd. nemaju množinski morfem -ov-/-ev-. I neke dvosložne imenice (bez nepostojanoga a) imaju taj množinski morfem: golub-ø: golub-ov-i; vitez-ø: vitez-ov-i; galeb-ø: galeb-ov-i; lišaj-ø: lišaj-ev-i; kolut-ø: kolut-ov-i; prsten-ø: prsten-ov-i; pršljen-ø: pršljen-ov-i; gavran-ø: gavran-ov-i; soko-ø: sokol-ov-i; pojas-ø: pojas-ev-i. Imenice koje u osnovi imaju -ije-, odnosno -i- ako mu slijedi o < l, imaju množinski morfem -ov-/-ev-, pri čemu -ije-/-i- alternira s -je- (viđeti odjeljak o morfonologiji), npr.: cvijet-ø: cvjet-ov-i; svijet-ø: svjet-ov-i; dio-ø: djel-ov-i; lijek-ø: ljek-ov-i; brijeg-ø: breg-ov-i; drijen-ø: dren-ov-i. (Grupa rje pri tome daje re kad joj prethodi konsonant.) Osnova nekih imenica muškoga roda, koje su porijeklom pozajmljenice u crnogorskome jeziku, završava na vokal. Ako ta osnova završava vokalom -i, u promjeni se između nje i padežnih nastavaka umeće intervokalno j, npr.: žiri-ø – žiri-j-a – žiri-j-u i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 73

I skraćenice se mijenjaju po padežima, ali se između njihove osnove i nastavaka umeće crtica, npr. CNP-ø: CNP-a, CNP-u i sl. IMENICE ŽENSKOGA RODA Imenice ženskoga roda u crnogorskome jeziku završavaju na -a i -ø, a neke vlastite imenice na -e. Vlastite imenice ženskoga roda na -e (npr. Mare, Dese, Ike i sl.) zapravo su imenice na -a, a -e u nominativu dobile su nivelacijom (analogijom) prema obliku vokativa. Stoga se one mijenjaju po istome obrascu kao i vlastite imenice ženskoga roda na -a. I imenice sa značenjem osoba muškoga pola koje završavaju na -a (npr.: gazda, vladika i sl.) pripadaju imenicama ženskoga roda.

Imenice na -a
Imenice ženskoga roda na -a mijenjaju se po istome obrascu i kad označavaju živo i kad označavaju neživo. Isti obrazac važi i za imenice sa značenjem osoba muškoga pola na -a, kao i za imenice đeca, braća, gospoda, vlastela i brojevne imenice na -ojic-a (dvojica, obojica, trojica) i -oric-a (petorica, šestorica...). Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: jednina žèn-a žèn-ē žèn-i žèn-u žȅn-o žèn-ōm žèn-i množina žèn-e žén-ā žèn-ama žèn-e žȅn-e žèn-ama žèn-ama

Imenice sa značenjem osoba muškoga pola na -a u vokativu jednine mogu imati dva nastavka: -o i -a, npr.: vladik-o i vladik-a, sudij-o i sudij-a i sl. Kad označavaju vlastita imena, te imenice imaju samo nastavak -a u vokativu, npr.: Ilij-a, Milij-a, Nikol-a, Mić-a, Maś-a i sl. Imenice ženskoga roda na -ic-a u vokativu jednine imaju nastavak -e. Taj nastavak imaju i kad označavaju neživo i kad označavaju živo, bez obzira na to kojega je pola, npr.: Milic-e, Dragic-e, učiteljic-e, sestric-e, asistentic-e, kukavic-e, iźelic-e, varalic-e i sl. Imenice ženskoga roda na -kinj-a, koje označavaju profesiju ili zanimanje, u vokativu jednine imaju nastavak -o, npr.: asistentkinj-o i sl. Vlastite višesložne imenice ženskoga roda koje ne završavaju na -ic-a imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mìlen-a, Màrij-a, Brânk-a, Mìluš-a i sl.
74 MORFOLOGIJA

Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s kratkim akcentom imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mȉk-a, Vjȅr-a, Grȁn-a, Mȉl-ā, Nȁđ-a i sl. Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s dugim akcentom imaju u vokativu nastavak -o i -e, npr.: nom. Vér-a – vok. Vêr-e/Vêr-o; nom. Míl-a – vok. Mîl-e/Mîl-o; nom. Stán-a – vok. Stân-e/Stân-o; nom. Jél-a – vok. Jêl-e/Jêl-o i sl. Ako pak završavaju na konsonantski skup i pritom imaju silazne akcente, i one u vokativu jednine imaju nastavak -a, npr.: Jûlk-a, Ôlg-a, Sȉnđ-a, Đȕrđ-a i sl. Konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica ženskoga roda u dativu i lokativu jednine alterniraju sa c, z i s, npr.: ruk-a – ruc-i, muk-a – muc-i, Amerik-a – Americ-i, Rijek-a – Rijeci; nog-a – noz-i, snag-a – snaz-i, Požeg-a – Požez-i; epoh-a – epos-i, svrh-a – svrs-i i sl. Ta alternacija nije obuhvatila: a) neke zajedničke imenice u kojima bi uglavnom došlo do promjene značenja, npr.: kik-a – kik-i, śik-a – śik-i, tuk-a – tuk-i, sag-a – sag-i, koleg-a – koleg-i, kacig-a – kacig-i, lig-a – lig-i, drog-a – drog-i, sfing-a – sfing-i, tog-a – tog-i, čerg-a – čerg-i, dug-a – dug-i, fug-a – fug-i, psih-a – psih-i, sinegdoh-a – sinegdoh-i, maćeh-a – maćeh-i, snah-a – snah-i; b) hipokoristike, npr.: sek-a – sek-i, bak-a – bak-i, kok-a – kok-i, rog-a – rog-i; c) vlastita imena (bez obzira na pol), npr.: Julk-a – Julk-i, Milk-a – Milk-i, Luk-a – Luk-i, Nik-a – Nik-i, Mik-a – Mik-i, Olg-a – Olg-i, Drag-a – Drag-i, Mih-a – Mih-i; d) imenice ženskoga roda koje označavaju pripadnice naroda, država ili geografskih prostranstava, npr.: Crnogork-a – Crnogork-i, Hercegovk-a – Hercegovk-i, Bjelopoljk-a – Bjelopoljk-i, Cetinjank-a – Cetinjank-i, Evropljank-a – Evropljank-i; e) neka geografska imena, npr.: Bok-a – Bok-i, Krk-a – Krk-i, Mek-a – Mek-i, Volg-a – Volg-i; f) imenice čija osnova završava na -ck-, -čk-, -ćk-, -zg- i -sh-, npr.: kock-a – kock-i, bock-a – bock-i, mačk-a – mačk-i, tačk-a – tačk-i, bočk-a – bočk-i, kučk-a – kučk-i, praćk-a – praćk-i, voćk-a – voćk-i, srećk-a – srećk-i, mazg-a – mazg-i, Drezg-a – Drezg-i, tezg-a – tezg-i, rozg-a – rozg-i, Pash-a – Pash-i. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom tk u dativu i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i c (< tc< tk) i tk, npr.: bitk-a – bic-i/ bitk-i, pripovijetk-a – pripovijec-i/pripovijetk-i i sl. No ako bi ta alternacija (tk > c) izazvala promjenu značenja ili pak nejasnoće u značenju, konsonantska grupa tk s kraja osnove tih imenica ostaće nepromijenjena, npr.: tetk-a – tetk-i, čestitk-a – čestitk-i, rešetk-a – rešetk-i, dośetk-a – dośetk-i, krletk-a – krletk-i, zagonetk-a – zagonetk-i, patk-a – patk-i, šutk-a – šutk-i, butk-a – butk-i, četk-a – četk-i, motk-a – motk-i i sl. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskim grupama sk i šk u dativu i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i neizmijenjene (sk i šk) i izmijenjene pomenute grupe (sc i šc), npr.: prask-a – prask-i/prasc-i, ljusk-a – ljusk-i/ljusc-i, gusk-a – gusk-i/gusc-i, pušk-a – pušk-i/pušc-i, krušk-a – krušk-i/krušc-i, vašk-a – vašk-i/vašc-i i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 75

Genitiv množine imenica ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom može biti trojak: -ā (npr. katedr-ā), -ā pri čemu se konsonantska grupa s kraja osnove razbija dugim nepostojanim a (npr. pripovjedāk-ā) i ī (npr. sort-ī). Međutim nastavak -ā bez nepostojanoga a koje se javlja u konsonantskoj grupi s kraja osnove tih imenica u savremenome crnogorskom jeziku potisnut je nastavcima -ī i -ā s nepostojanim a u toj konsonantskoj grupi. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom db, ǯb, žb, žd, zn, nǯ, mk, mp, rk, vk, tl, kn, ĺk, kl, pk, dr, nt, rt, čm, st i zm u savremenome crnogorskom jeziku u genitivu množine imaju uglavnom nastavak -ī, npr.: svadb-a – svadb-i, narudžb-a – narudžb-i, izložb-a – izložb-i, goružd-a – goružd-i, kazn-a – kazn-i, narandž-a – narandž-i, zamk-a – zamk-i, klomp-a – klomp-i, povork-a – povork-i, mišolovk-a – mišolovk-i, pertl-a – pertl-i, jakn-a – jakn-i, boljk-a – boljk-i, muštikl-a – muštikl-i, klopk-a – klopk-i, katedr-a – katedr-i, podumijent-a – podumijent-i, sort-a – sort-i, sačm-a – sačm-i, pist-a – pist-i, pizm-a – pizm-i i sl. Te imenice se sasvim rijetko u savremenome crnogorskom jeziku upotrebljavaju (u genitivu množine) s nastavkom -ā bez nepostojanoga a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, dok se s nepostojanim a na tome mjestu više ne upotrebljavaju, izuzev oblika primjedab-a, katedar-a, čizam-a i karat-a. Imenice ženskoga roda čija osnova završava grupom jk u genitivu množine imaju nastavak -ī, npr.: majk-i, bajk-i, lujk-i i sl. Izuzetak čini jedino imenica đevojka koja u tome padežu ima nastavak -ā s nepostojanim a između j i k: đevojak-a. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom vc, gr, čk, nk, sk, šk, tk, sm, sn, šń, tr, kv i gl u genitivu množine imaju nastavak -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: ovc-a – ovac-a, igr-a – igar-a, tačk-a – tačak-a, bank-a – banak-a, dask-a – dasak-a, pušk-a – pušak-a, tetk-a – tetak-a, pjesm-a – pjesam-a, usn-a – usan-a, trešnj-a – trešanj-a, vatr-a – vatar-a, tikv-a – tikav-a, tigl-a – tigal-a i sl. Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom ck, ćk, bĺ, tv u genitivu množine imaju nastavak -ī i -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: kock-a – kock-i/kocak-a, plećk-a – plećk-i/plećak-a, zublj-a – zublj-i/ zubalj-a, kletv-a – kletv-i/kletav-a i sl. Imenice ženskoga roda na -a čija osnova završava konsonantskim grupama st i zd imaju u genitivu množine nastavak -ā, a između tih konsonanata nikad se ne javlja nepostojano a, npr.: last-a, krast-a, brazd-a, zvijezd-a, žlijezd-a i sl. Imenice ruk-a, nog-a i slug-a u genitivu množine pored nastavka -ā imaju i nastavak -ū: ruk-a – ruk-ā/ruk-ū, nog-a – nog-ā/nog-ū, slug-a – slug-ā/slug-ū.

76 MORFOLOGIJA

Imenice na -ø
Imenice ženskoga roda na -ø imenice su čija osnova završava na konsonant (npr.: laž, peć, moć), na konsonantsku grupu (npr.: kost, mast, čast) i na o koje je nastalo od l (npr.: misao, zamisao). Konsonantske grupe sl > so, sn i zn s kraja osnove razdvojene su u nominativu jednine nepostojanim a (npr.: misao-ø – misl-i, zamisao-ø – zamisl-i, plijesan-ø – plijesn-i, bojazan-ø – bojazn-i, sablazan-ø – sablazn-i i sl. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: jednina mâst-ø mâst-i mâst-i mâst-ø mâst-i mâšć-u/mâst-i mâst-i množina mâst-i mást-ī mást-ima mâst-i mâst-i mást-ima mást-ima

Nastavci instrumentala jednine imenica ženskoga roda na -ø su: -ju, -u i -i. Nastavke -u i -i imaju imenice ženskoga roda čija osnova završava na ć: moć-ø – moć-u/moć-i, noć-ø – noć-i/noć-u i sl. Instrumental s nastavkom -ju/-u može se koristiti u svim slučajevima, a instrumental s nastavkom -i koristi se kad uz njega stoji prijedlog, zamjenica, broj ili pridjev, npr.: On je to postigao riječju. – S riječju ne možeš, ali riječju možeš. – On je to postigao jednom riječi/riječju. // On je to postigao lijepom riječi/riječju. // On je to postigao tom riječi/riječju. Sonant j iz nastavka -ju izaziva jotaciju nenepčanih konsonanata i konsonantskih grupa s kraja osnove, npr.: pamet-ø – pameć-u, krv-ø – krvlj-u, glad-ø – glađ-u, misao-ø – mišlj-u, mast-ø – mašć-u i sl. (Viđeti o tome više u poglavlju o jotaciji.) Po obrascu promjene imenica ženskoga roda na -ø mijenjaju se i zbirne imenice na -ad-ø. Te imenice u instrumentalu jednine imaju samo nastavak -i (prasad-ø – prasad-i, telad-ø – telad-i, momčad-ø – momčad-i). Po istome obrascu mijenja se i imenica kost-ø. U genitivu množine ta imenica pored nastavka -ī ima i nastavak -ijū: kost-ø – kost-ī/kost-ijū. I imenice oko i uho u množini mijenjaju se po obrascu imenica ženskoga roda na -ø. U genitivu množine one pored nastavka -ī imaju i nastavak -ijū: oč-i – oč-ī/oč-ijū, uš-i – uš-ī/uš-ijū.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 77

Imenice kći i mati u crnogorskome jeziku i u osnovnome obliku glase šćer (kćer) i mater. U instrumentalu jednine imaju nastavke -i i -om: šćer-ø (kćer-ø) – šćer-i (kćer-i)/šćer-om (kćer-om), mater-ø – mater-i/mater-om. IMENICE SREDNJEGA RODA Imenice srednjega roda u crnogorskome jeziku završavaju nastavcima -o, -e i -ø.

Imenice na -o i -e
Imenice srednjega roda čija osnova završava nenepčanim konsonantom imaju nastavak -o u osnovnome obliku (npr.: sel-o, neb-o, krd-o i sl.), a imenice srednjega roda čija osnova završava nepčanim konsonantom imaju nastavak -e u osnovnome obliku (npr.: ostožj-e, narječj-e, imanj-e, cvijeć-e i sl.). Taj nastavak (-e) imaju i neke imenice čija osnova završava na -c i -r (npr.: lic-e, src-e, mor-e). Deklinacija: jednina N: G: D: A: V: I: L: kȍl-o kȍl-a kȍl-u kȍl-o kȍl-o kȍl-om kȍl-u vijèć-e vijèć-a vijèć-u vijèć-e vijèć-e vijèć-em vijèć-u množina kȍl-a kôl-ā kȍl-ima kȍl-a kȍl-a kȍl-ima kȍl-ima vijèć-a vijéć-ā vijèć-ima vijèć-a vijèć-a vijèć-ima vijèć-ima

Imenice srednjega roda imaju oblički istovjetan nominativ, akuzativ i vokativ (i u jednini i u množini). Instrumental jednine imenica srednjega roda na -o ima nastavak -om, a imenice srednjega roda na -e imaju nastavak -em u tome padežu. Ti su nastavci uslovljeni palatalnošću, odnosno nepalatalnošću, krajnjega konsonanta. U genitivu množine imenica srednjega roda na -o čija osnova završava konsonantskim grupama javlja se nepostojano a, npr.: stabl-o – stabal-a, vesl-o – vesal-a, sidr-o – sidar-a i sl.

Imenice na -ø
Nastavkom -ø završavaju imenice srednjega roda koje znače nešto mlado ili malo, a -e- ispred nastavka -ø u kosim padežima alternira sa -et- i -en-, npr. dojenč-e-ø – dojenč-et-a, śem-e-ø – śem-en-a. Ako te imenice imaju ije kao alternant jata (ě), ono će ispred -et- / -en- alternirati s je (odnosno e ako se pred njim nađe konsonantska grupa), npr.: ždrijeb-e-ø – ždreb-et-a; vrijem-e-ø – vrem-en-a.
78 MORFOLOGIJA

Imenice srednjega roda koje ispred -ø imaju morfem -e- koji u kosim padežima alternira sa -et- umjesto množine imaju zbirne imenice na -ad-ø i mijenjaju se kao imenice ženskoga roda na -ø. Imenica dijet-e-ø u množini ima oblik zbirne imenice đec-a i mijenja se po obrascu jednine imenica ženskoga roda na -a. Deklinacija: - imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -et- u kosim padežima N: G: D: A: V: I: L: jednina tèl-e-ø tèl-et-a tèl-et-u tèl-e-ø tèl-e-ø tèl-et-om tèl-et-u

- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -en- u kosim padežima N: G: D: A: V: I: L: jednina śȅm-e-ø śȅm-en-a śȅm-en-u śȅm-e-ø śȅm-e-ø śȅm-en-om śȅm-en-u množina śȅm-en-a śȅm-ēn-ā śȅm-en-ima śȅm-en-a śȅm-en-a śȅm-en-ima śȅm-en-ima śem-èn-a śem-én-ā śem-èn-ima śem-èn-a śem-èn-a śem-èn-ima śem-èn-ima

Neke imenice srednjega roda na -ø čija osnova završava konsonantskom grupom u kojoj je krajnji konsonant c mijenjaju se i po obrascu imenica srednjega roda na -e, npr.: žumanc-e-ø – žumanc-et-a i žumanc-e – žumanc-a, rebarc-e-ø – rebarc-et-a i rebarc-e – rebarc-a i sl. U genitivu množine, kad se mijenjaju kao imenice na -e, imaju nepostojano a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, npr.: žumanac-a, bjelanac-a, jajac-a, rebarac-a i sl.

BROJEVNE IMENICE
Brojevne imenice završavaju na -ojic-a (npr.: dvojica, obojica, trojica), -oric-a (npr.: četvorica, petorica, šestorica), -oje-ø (npr.: dvoje, oboje, troje) i -or-o (npr.: četvoro, petoro, šestoro).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 79

Imenice na -ojic-a i -oric-a
Brojevne imenice na -ojic-a i -oric-a stoje uz imenice koje označavaju muški pol, npr.: dvojica sinova, trojica seljaka, četvorica pješaka i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi koji se na njih odnose stoje u genitivu množine, npr.: trojica mojih bliskih saradnika, četvorica tvojih dobrih drugova i sl. Jedino lična zamjenica (takođe u genitivu množine) ide ispred tih brojevnih imenica, npr.: nas dvojica, njih četvorica i sl. U kongruenciji one se ponašaju kao imenice srednjega roda množine, npr.: Obojica su došla; Četvorica su zaplakala; a u promjeni kao imenice ženskoga roda jednine, npr.: S obojicom su bili u dobrim odnosima; Začu se glas četvorice ljudi. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: dv-òjic-a dv-òjic-ē dv-òjic-i dv-òjic-u dv-òjic-o dv-òjic-ōm dv-òjic-i pet-òric-a pet-òric-ē pet-òric-i pet-òric-u pet-òric-o pet-òric-ōm pet-òric-i

Imenice na -oje-ø i -or-o
Brojevne imenice na -oje-ø i -or-o stoje uz imenice koje označavaju oba pola ili uz imenice koje označavaju podmladak (ljudi ili životinja), npr.: dvoje ljudi, troje đece, četvoro teladi, šestoro mačadi i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi i uz te brojevne imenice stoje u genitivu množine, a lična zamjenica ide ispred njih, npr.: dvoje mojih dragih unučadi, šestoro njezine male mačadi i sl. U kongruenciji se ponašaju kao imenice srednjega roda jednine, npr.: Pjevalo je dvoje đece; Slijedilo ju je petoro piladi. Genitiv tih imenica najčešće se upotrebljava u obliku nominativa s prijedlozima. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: dv-ȍje-ø dv-ó-ga/dv-òjē-ga dv-ó-ma/dv-òje-ma dv-ȍje-ø dv-ȍje-ø dv-ó-ma/dv-òjē-ma dv-ó-ma/dv-òjē-ma pȅt-or-o pet-ór-ga pet-ór-ma pȅt-or-o pȅt-or-o pet-ór-ma pet-ór-ma

80 MORFOLOGIJA

: nekoji/neki. svačiji. onaj. koliki. taj. ma kakav. đečiji. bilo ko. odnosno po onome na što upućuju. čiji gođ/čiji god. 6. njegov. koliki?. bilo koji. kojigođ/kojigod.ZAMJENICE Zamjenice su riječi koje zamjenjuju imena bića. toliki. vaš. ti. kakav?/kakvi?. što. ono // mi. lične (personalne): ja. zamjenice se dijele na: 1. predmeta. 4. kakav/kakvi. niko. ništa. onoliki. 8. ikakav/ikakvi. kakav. To su prisvojne. što gođ/što god. ničiji. naš. upitne (interogativne): ko?. 2. ma čiji.: neko. on. neodređene zamjenice složene sa ko i što (npr. ikoji. ovoliki. pokazne. svojstava i pojava. bilo kakav. bilo čiji. svakoji/svaki. upitne koji. đešto. Po funkciji se zamjenice dijele na: 1. povratno-prisvojne (refleksivno-posesivne): svoj. 2. 3. one. ona. prisvojne (posesivne): moj. kogođ/kogod. svako. ičiji. njihov. takav/takvi. kakav gođ/kakav god. ona. ma koji. čiji. ništa) i povratna zamjenica sebe (se). koji gođ/koji god. pokazne (demonstrativne): ovaj. tvoj. nikoji. nekakav. Imeničke – zamjenjuju imenice i nezavisne su od drugih riječi u rečenici. išta. niko. upitne zamjenice ko i što. vi. nečiji. iko. i one imaju sva tri roda i oba broja. ma što. ma ko. štogođ/štogod. njen/njezin. Pridjevske – zamjenjuju pridjeve i brojeve i upotrebljavaju se uz (samostalne) riječi koje određuju. čiji?. kakavgođ/kakavgod. čijigođ/čijigod. ko gođ/ko god. neodređene (indefinitne): neko. odnosne (relativne): ko. svašta. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 81 . nekoji/neki. nečiji. To su lične. nikakav/nikakvi. 5. nikoji. povratne (refleksivne): sebe (se). Kao i pridjevi. što?. bilo što. koji. đekakav. nikakav). nešto. odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju. svakakav/svakakvi. čiji i neodređene zamjenice složene s njima (npr. onakav/onakvi. oni. ovakav/ovakvi. Po značenju. 7. nešto. đekoji. đeko. nekakav/nekakvi. koji?.

ti: teb.: j-. on / ona / ono – nj-. U instrumentalu jednine zamjenica ja i ti javlja se alternirana osnova: ja: men.: t-. ti: teb. Alternirane se osnove javljaju i u nenaglašenim oblicima jednine ličnih zamjenica: ja: men.: m-. ti – teb-. Njihove osnove u promjeni su: ja – men-.: tob. vi – v-. mi – n-.(mnom). on / ono: nj.LIČNE ZAMJENICE Lične zamjenice imaju supletivnu promjenu.: mn. ona: nj. oni – nj-.: ø-.(tobom). Deklinacija ličnih zamjenica Lična zamjenica ja N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik jâ mèn-e mèn-i mèn-e mn-ôm /mn-óme mèn-i nenaglašeni oblik m-e m-i m-e - Lična zamjenica ti N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik t-î tèb-e tèb-i tèb-e t-î tȍb-ōm tèb-i nenaglašeni oblik t-e t-i t-e - Lična zamjenica on N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik ôn-ø nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga/nj-ø - 82 MORFOLOGIJA .

Lična zamjenica ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-a nj-ê nj-ôj nj-û nj-ôm/nj-óme nj-ôj nenaglašeni oblik j-e j-oj j-u/j-e - Lična zamjenica ono N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-o nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga - Lična zamjenica mi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik m-î n-âs n-ȁma n-âs n-ȁma n-ȁma nenaglašeni oblik n-as n-am n-as - Lična zamjenica vi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik v-î v-âs v-ȁma v-âs v-î v-ȁma v-ȁma nenaglašeni oblik v-as v-am v-as - GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 83 .

lica. Kad se lična zamjenica nalazi na početku rečenice. tj. Oblici ni / ne / vi / ve obilježje su razgovornoga stila. npr.: Njega su tada tražili mnogi. – Neka mi ga. Kad se upotrebljavaju s prijedlozima.: Tada su ga tražili mnogi. Upotreba naglašenih oblika uslovljena je mjestom u rečenici. upotrebljavaju se naglašeni oblici (bez obzira na mjesto koje one zauzimaju u rečenici). i 2. Nenaglašene zamjenice se jedna uz drugu javljaju po pravilu: dativ + genitiv / akuzativ. a oblik mnȏm s prijedlozima. i 3. a ne tèbe. vi: vam – vi (dativ) i vas – ve (akuzativ). potvrđuju rečenice u kojima se oni upotrebljavaju na neprvom mjestu u nenaglašenome obliku. za vâs i sl. prema tèbi. – Ona mi ju je poklonila davno. 3. Da takve oblike nameće početno mjesto u rečenici. npr.Lična zamjenica oni. – Srio ju je. ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-i /òn-e /òn-a nj-îh nj-ȉma nj-îh nj-ȉma nj-ȉma nenaglašeni oblik ø-ih ø-im ø-ih - Napomena: Nenaglašeni oblik dativa i akuzativa lične zamjenica mi i vi dvojak je i glasi: mi: nam – ni (dativ) i nas – ne (akuzativ). lične zamjenice su u naglašenome obliku.: Dao sam joj ga prošle neđelje. ona se redovno upotrebljava u naglašenome obliku. – Eno mi ih ispred kuće i sl. npr. Upotreba nenaglašenih oblika ličnih zamjenica znatno je češća od naglašenih. Ako je rečenični akcenat na zamjenici. – Nȁma su rekli da dođemo (a ne vȁma).: Pozvali su mène. ako se zamjenice upotrebljavaju konstrastivno jedna u odnosu na drugu. POVRATNA ZAMJENICA SEBE Povratna zamjenica sèbe naziva se i lična zamjenica za svako lice jer služi za označavanje i 1. npr. Upotrebljava se samo za označavanje odnosa prema subjek84 MORFOLOGIJA . rečeničnim akcentom i prijedlozima koji uz njih stoje: 1. 2.: od mène. npr. npr. Oblik instrumentala mnóme (<ja) upotrebljava se bez prijedloga.: On ju je vidio. Nenaglašeni oblik ju (<ona) umjesto oblika je (<ona) javlja se samo uz glagolsku enklitiku je da bi se izbjegla dvostruka upotreba te oblički istovjetne riječi (je). one. uz njîh.

naš-e). Pošto se nikad ne upotrebljava u obliku subjekta. njen-a/njezin-a. njihov-ø. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: sèb-e sèb-i sèb-e/se sȍb-ōm sèb-i PRISVOJNE ZAMJENICE Prisvojne zamjenice su moj. naš-a. njen-ø/ njezin-ø. vaš-e). vaš-ø. Nenaglašeni oblik (se) ima samo u akuzativu. ona se javlja samo u zavisnim padežima. njegov-o). prvome licu množine (mi) prisvojna zamjenica naš (tj. njegov-ø. njegov. tvoj. vaš. njegov-ø. njihov. trećemu licu množine oni – one – ona prisvojna zamjenica njihov (tj. njihov-o). njegov-o). tvoj-a. njihov-a. drugome licu množine (vi) prisvojna zamjenica vaš (tj. moj-a. naš. Prvome licu jednine (ja) odgovara prisvojna zamjenica moj (tj. naš-ø. Deklinacija Zamjenica môj N: G: D: A: za živo: jednina môj-ø mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-eg(a)/mô-g(a) za neživo: mȏj-ø V: mȏj-ø I: mòj-im L: mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-i mòj-īh mòj-im(a) mòj-e mòj-i mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenica mòja N: G: jednina môj-a mòj-ē množina mòj-e mòj-īh GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 85 . njegov-a.tu. vaš-a. trećemu licu jednine ženskoga roda (ona) prisvojna zamjenica njen/njezin (tj. trećemu licu jednine srednjega roda (ono) prisvojna zamjenica njegov (tj. njen/njezin. trećemu licu jednine muškoga roda (on) prisvojna zamjenica njegov (tj. tvoj-ø. njen-o/njezin-o). drugome licu jednine (ti) prisvojna zamjenica tvoj (tj. moj-e). moj-ø. njegov-a. tvoj-e).

Zamjenica njègov N: G: D: A: za živo: jednina njègov-ø njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-a /njègov-og(a) za neživo: njègov-ø V: njègov-ø I: njègov-im L: njègov-u/njegov-om(e) množina njègov-i njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-i njègov-im(a) njègov-im(a) Zamjenica njègova N: G: D: A: V: I: L: jednina njègov-a njègov-e njègov-ōj njègov-u njègov-a njègov-ōm njègov-ōj množina njègov-e njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-e njègov-im(a) njègov-im(a) 86 MORFOLOGIJA . vaš-a. naš-a. naš-ø. naš-e. vaš-ø. tvoj-e. moj-a. moj-e.D: A: V: I: L: Zamjenica mòje N: G: D: A: V: I: L: mòj-ōj mòj-u mòj-a mòj-ōm mòj-ōj mòj-im(a) mòj-e mòj-e mòj-im(a) mòj-im(a) jednina mòj-e mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-e mòj-e mòj-im mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-a mòj-īh mòj-im(a) mòj-a mòj-a mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenice tvoj-ø. vaš-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø. tvoj-a.

t-akv-o GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 87 . njihov-a. njen-o/njezin-o. pored 1. ov-akv-a. svoj-a.: njegova dobrog prijatelja. lice. moj-e. – Oplakivahu svoju đecu. lica) upotrebljava se zamjenica t-aj. svojstva i pojave. upotrebljava se pokazna zamjenica ov-aj. Isto važi i za upućivanje na svojstva. svoj-a. t-o. u njegovoj prostornoj ili vremenskoj blizini. ov-a. svòj-e izražava i povratnost i prisvojnost (pripadnost). ov-akv-o // ov-olik-ø/ov-olik-i.: Tražio sam svoje drugove. tvome dobrom prijatelju.Zamjenica njègovo N: G: D: A: V: I: L: jednina njègov-o njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-o/njègov-og(a) njègov-o njègov-im njègov-u/njegov-om(e) množina njègov-a njègov-īh njègov-im(a) njègov-a njègov-a njègov-im(a) njègov-im(a) Zamjenice njen-ø /njezin-ø. njihov-ø. – Viđeli su svoju kuću. njegov-o. -emu. pored 2. predmete. npr. ov-olik-o. Kad ono što se kazuje imenicom pripada subjektu. svoj-e. upotrebljava se zamjenica svoj-ø. i 2. upotrebljava se zamjenica on-aj. POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ Povratno-prisvojna zamjenica svȏj-ø. ov-olik-a. Zamjenice svoj-ø. Kad se upućuje na neprisutno lice (tj. Kad se lične zamjenice u padežnim oblicima na -a. ov-o. na 3. tvojemu dobrom prijatelju. svoj-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø. lica). POKAZNE ZAMJENICE Pokazne zamjenice pokazuju ili upućuju na lica. našima dobrim prijateljima i sl. i 3. svòj-a. Naziva se još i povratno-prisvojna zamjenica za svako lice jer se njome označava i 1. u. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored govornoga lica (tj. lice) ili na lice koje je udaljeno od lica koja govore. on-a. on-o. t-a. tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. -oga. njihov-o mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica njegov-ø. njen-a/njezin-a. t-akv-a. npr. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored onoga s kime se govori (tj. e. ti – t-akav-ø/t-akv-i. njegov-a. -ome. njegovoga dobrog prijatelja. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. pojave ili osobine: ja – ov-akav-ø. moj-a.

t-ô. 88 MORFOLOGIJA . t-olik-o. ali s drugačijim akcentom. òn-ā. on-akv-o // on-olik-i. ov-a. on-olik-a.// t-olik-ø. on-akv-a. mijenjaju i zamjenice t-âj. Po tome se obrascu. òn-ō mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica ov-aj. ov-o. t-olik-a. Deklinacija Zamjenica ovāj N: G: D: A: za živo: jednina òv-āj òv-ōg(a) òv-ōm(e) òv-ōg(a) za neživo: òv-āj V: I: òv-īm L: òv-ōm(e) množina òv-ī òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenica òvā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica òvō N: G: D: A: V: I: L: jednina òv-ō òv-ōg(a) òv-ōm(e) òv-ō òv-īm òv-ōm(e) množina òv-ā òv-īh òv-īm(a) òv-ā òv-īm(a) òv-īm(a) jednina òv-ā òv-ē òv-ōj òv-ū òv-ōj òv-ōm množina òv-ē òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenice òn-āj. on-olik-o. on – on-akav-ø/on-akv-i. t-â.

kolik/koliki. UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE Upitne i odnosne zamjenice su ko. kàkv-o/kàkv-ō. Zamjenice ov-òlik-ø/ov-òlik-ī. on-òlik-ø/on-olìk-ī. ov-òlik-a/ov-òlik-ā. ovome našem đetetu i sl. on-òlik-a/on-olìk-ā.Zamjenica tâj N: G: D: A: za živo: jednina t-âj t-ȍga/t-ôg t-ȍme/t-ôm t-ȍga/t-ôg za neživo: t-âj V: I: t-îm L: t-ȍme/t-ôm množina t-î t-îh t-îm(a) t-ê t-îm(a) t-îm(a) Zamjenice ov-àkav-ø/ov-àkv-ī. on-òlik-o/on-olìk-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kòlik-ø/kolìk-ī. -oga. tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. kolìk-a/kolìk-ā. t-òlik-ø/t-òlik-ī. -emu. on-àkv-a/ov-àkv-ā. kolìk-o/kolìk-ō. on-àkav-ø/ on-àkv-ī. t-òlik-o/t-òlik-ō. koji. Značenje upitnih zamjenica imaju u upitnim rečenicama. Viđeti o tome u odjeljku o upitnim zamjenicama. Npr. kàkv-a/kàkv-ā.: toga lijepog đeteta. ov-àkv-o/ov-àkv-ō. a značenje odnosnih zamjenica u odnosnim rečenicama kad vezuju te rečenice s riječima ili djelovima rečenice na koje se odnose. Kad se pokazne zamjenice u padežnim oblicima na -a. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. čiji. ov-òlik-o/ov-òlik-ō. e. npr. kakav/kakvi. on-àkv-o/ov-àkv-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kàkav-ø/kàkv-ī. što. t-òlik-a/ t-òlik-ā.: Koji je to čovjek? – To je čovjek kojega smo lani upoznali. ov-àkv-a/ov-àkv-ā. -ome. Deklinacija Zamjenica kȍ N: G: D: A: V: I: L: k-ȍ k-óga/k-ôg k-óme/k-ôm k-óga/k-ôg k-íme/k-îm kóme/k-ôm GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 89 . u.

kòjā. čìjē. kòjē mijenjaju se kao i zamjenice čìjī.Zamjenica štȍ N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica čìjī jednina N: čìj-ī G: čìj-ēg(a) D: čìj-ēm(u) A: za živo: čìj-ēg(a) za neživo: čìj-ī V: I: čìj-ēm(u) L: čìj-īm Zamjenica čìjā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica čìjē N: G: D: A: V: I: L: jednina čìj-ē čìj-ēg(a) čìj-ēm(u) čìj-ē čìj-īm čìj-ēm(u) množina čìj-ā čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ā čìj-īm(a) čìj-īm(a) jednina čìj-ā čìj-ē čìj-ōj čìj-ū čìj-ōm čìj-ōj množina čìj-ē čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) množina čìj-ī čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) št(//č)-ȍ č-èga č-èmu/č-ȅm štȍ č-íme/č-îm č-èmu/č-ȅm Napomena: Zamjenice kòjī. čìjā. 90 MORFOLOGIJA .

Zamjenica kàkav N: G: D: A: za živo: jednina kàkav-ø kàkv-a kàkv-u kàkv-a za neživo: kàkav-ø V: I: kàkv-īm L: kàkv-u množina kàkv-i kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) Zamjenica kàkva N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvo N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvī N: G: D: A: za živo: za neživo: jednina kàkv-a kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-u kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-e kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-o kàkv-a kàkv-u kàkv-o kàkv-īm kàkv-u množina kàkv-a kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-a kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) V: I: L: jednina kàkv-ī kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ōg(a) kàkv-ī kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ī kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 91 .

Zamjenica kàkvā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvō N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kòlik jednina N: kòlik-ø G: kòlik-a D: kòlik-u A: za živo: kòlik-a za neživo: kòlik-ø V: I: kòlik-īm L: kòlik-u Zamjenica kolìka N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-a kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-u kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-e kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-e kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) množina kòlik-i kòlik-īh kòlik-īm(a) kòlik-ē kòlik-īm(a) kòlik-īm(a) jednina kàkv-ō kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ō kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ā kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ā kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-ā kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-ū kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-ē kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) 92 MORFOLOGIJA .

Zamjenica kolìko N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kolìkī N: G: D: A: za živo: jednina kolìk-ī kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ōg(a) za neživo: kolìk-ī V: I: kolìk-īm L: kolìk-ōm(e) množina kolìk-ī kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) jednina kolìk-o kolìk-a kolìk-u kolìk-o kolìk-īm kolìk-u množina kolìk-a kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-a kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) Zamjenica kolìkā N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kolìkō N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-ō kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ō kolìk-īm kolìk-ōm(e) množina kolìk-ā kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ā kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) jednina kolìk-ā kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-ū kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-ē kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 93 .

NEODREĐENE ZAMJENICE Neodređene zamjenice su ko. išta. što god/što gođ itd. kakav-ø. -a. koj-ī. kojeko. kakva. ni-. koj-ī. -e. ništa.: ko god/ko gođ. kakav-ø.. i-. bilo (npr. čij-ī. što.. -ē.). koj-ī.)..) 94 MORFOLOGIJA . svekolik.: ma ko. -e. što. -ā. kolik-ø. koješta. kakvo. đekoji itd. kakvo. -ē. čij-ī. čij-ī.. -ē.(npr. što.. s rječcama ma (npr. štogod/štogođ itd.. đečiji. iko. Proste su: ko.. -ā. kakva. kakva. kakva. ma što.. -ā. šta. kolik-ø. npr. izvedene i složene. -ā.. kakvo. bilo što. niko. -a. -o s prefiksima ne-. kakav-ø.. Pri promjeni složenih neodređenih zamjenica mijenja se samo onaj njihov dio koji je sastavljen od proste neodređene zamjenice. Proste neodređene zamjenice mijenjaju se po istome obrascu kao i upitne i odnosne zamjenice. đe. -ē.: bilo ko. -a. zamjenice ko. nešto. što. svakoji. bilo čijī – ili u obrnutome redu)..: neko. vaskolik. čij-ī. Neodređene zamjenice mogu biti proste.: niko – nik-og(a) – nik-om(e) / ma ko – ma k-og(a) – ma k-om(e) i sl. god/gođ (npr. -ē. -ā. kakvo. koje-. (Viđeti o tome u poglavlju o upitnim i odnosnim zamjenicama. koj-ī.). vas-/sva-/sve-.). đeko... -ā. -o. -ā. -o s rječcom god/gođ kao sufiksom (npr. -ē. kolik-ø. kakav-ø.. -ā.: kogod/kogođ. ma čiji itd. zamjenice ko.

I obrnuto. -j-i (vraž-j-i). neđeljni. loš-e. -ašnj-i (kad-ašnj-i). Pridjevi mogu biti određenoga i neodređenoga vida. antički.: džepni sat) i gradivni (odgovaraju na pitanje od čega? i određuju građu ili materiju. Samo određeni vid imaju i pridjevi žarki. npr. -ā. npr. davni.PRIDJEVI Pridjevi su promjenljive riječi koje kazuju čije je. npr. opisni (odgovaraju na pitanje kakav? i određuju kvalitet ili osobinu. npr. Samo neodređeni vid imaju pridjevi na -ov-ø (brat-ov-ø)/-ev-ø (kralj-ev-ø). npr. Oni dakle mogu biti prisvojni (odgovaraju na pitanje čiji? i određuju pripadnost. npr. a neodređenim neodređenost. npr. vruć-ī. lijep-a. -a. Određeni pridjevi odgovaraju na pitanje koji?. śeverni. Određeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ī. Neki pridjevi u osnovnome obliku imaju samo jedan vid – određeni ili neodređeni. a -ē pridjevi srednjega roda s osnovom na palatalni konsonant).: lijep-ø. -ovljev-ø (brat-ovljev-ø)/-evljev-ø (muž-evljev-ø). -ō/-ē (-ō u nominativu imaju pridjevi srednjega roda s osnovom na nepalatalni konsonant. loš-a. -nj-i (sinoć-nj-i). vruć-ø – vruć-emu/ vruć-em i sl. a u kosim padežima mogu imati obje promjene. a neki samo neodređeni. -ljev-ø (Miroslav-ljev-ø). vruć-ē.: dobri čovjek – dobar čovjek i sl. pridjevi koji završavaju na -ć-i (kupa-ć-i) i pridjevi kojima se određuje prostor ili vrijeme. jarki.: lijevi. lijep-o. -inj-i (pčel-inj-i).: zlatni sat). Neodređeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ø. siv-ā. -o/-e (-o u nominativu imaju pridjevi s osnovom na nepalatalni konsonant.: loš-ø čovjek – loš-a čovjeka/ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 95 . Određeni pridjevi stoje uz imenice kojima je označen predmet što je poznat učesnicima u komunikaciji. gornji. a pridjevi na nepalatalni konsonant -om(e). Određenim pridjevima kazuje se određenost onoga što je označeno riječju koju određuju. a -e pridjevi s osnovom na palatalni konsonant).: siv-ī. npr. Neki pridjevi mogu biti samo određeni. loš-ø. siv-ō. kakvo je i od čega je ono što je označeno riječju koju određuju. Pridjevi na palatalni konsonant imaju u instrumentalu jednine -em(u). npr.: lijep-ø – lijep-ome/lijep-om.: đedov sat). -in-ø (žen-in-ø). desni. vruć-ā. Samo određeni vid imaju pridjevi na -sk-i (brat-sk-i). a neodređeni na pitanje kakav?.

Deklinacija pridjeva Određeni vid: Muški rod jednina N: lȉjep-ī G: lȉjep-ōg(a) D: lȉjep-ōm(e) A: za živo: lȉjep-ōg(a) za neživo: lȉjep-ī V: lȉjep-ī I: lȉjep-īm L: lȉjep-ōm(e) Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lȉjep-ā lȉjep-ē lȉjep-ōj lȉjep-ū lȉjep-ā lȉjep-ōm lȉjep-ōj Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lȉjep-ō lȉjep-ōg(a) lȉjep-ōm(e) lȉjep-ō lȉjep-ō lȉjep-īm lȉjep-ōm(e) množina lȉjep-ā lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ā lȉjep-ā lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) množina lȉjep-ē lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ē lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) množina lȉjep-ī lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ī lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) 96 MORFOLOGIJA .loš-ega čovjeka. U takvim slučajevima njihova određenost ili neodređenost utvrđuje se kontekstualno.

kojim se iskazuje da pojam koji on određuje ima određeno svojstvo u najvišem stepenu (u poređenju sa svim ostalim pojmovima).Neodređeni vid: Muški rod jednina lȉjep-ø lijèp-a lijèp-u lijèp-a za neživo: lȉjep-ø V: lȉjep-ī I: lijèp-īm L: lijèp-u N: G: D: A: za živo: Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-a lijèp-ē lijèp-ōj lijèp-u lȉjep-ā lijèp-ōm lijèp-ōj Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-o lijèp-a lijèp-u lijèp-o lȉjep-ō lijèp-īm lijèp-u množina lijèp-a lijèp-īh lijèp-īm(a) lijèp-a lȉjep-ā lijèp-īm lijèp-īm množina lijèp-e lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ē lijèp-īm lijèp-īm množina lijèp-i lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ī lijèp-īm lijèp-īm KOMPARACIJA PRIDJEVA Opisnim pridjevima može se iskazivati različit stepen svojstva koje se njima iskazuje. ljepši. Posljednji je stupanj superlativ.: jači. npr. npr.: najjači. bjelji. bijel. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 97 . Sljedeći stepen naziva se komparativ i njime se iskazuje viši stepen određenoga svojstva. jak. lijep. Osnovni oblik pridjeva naziva se pozitiv. npr. najljepši. najbjelji.

uglèdnijī i sl.: pùstijī. štûr. Takvi su i komparativi dvosložnih pridjeva s ije alternantnom jata. kao i većina ostalih pridjeva. npr. Pridjevi lak. gipkiji. najljepši. Pridjevi visok i strog komparativ grade na dva načina. Superlativ se gradi dodavanjem prefiksalnoga morfema naj. krotkiji.bijel-ø – bjel-j-i > bjelji i sl. dubok. dalji. Glasovne promjene koje se vrše pri komparaciji pridjeva. objašnjene su u poglavlju o morfonologiji. tanak. Morfemom -j.i morfemom -ij-: viši/visočiji. tanji. krotak. -ek-.gube. npr. svètijī. najneuobičajeniji i sl. Takvi su pridjevi: kratak. npr. ljubak. -ok-.na komparativ (svih pridjeva). Njihovi komparativi glase: krepkiji. rjeđi. Međutim ima jednosložnih pridjeva s dugim akcentom koji komparativ ne grade morfemom -j-.i nastavcima -ī. -ij. dublji. jotovanje – strog-ø – strož-i. žešći. dalek. Stoga se mijenjaju po obrascu promjene određenih pridjeva čija osnova završava palatalom. širi. alternacije ije/je/je . -ek-. čiji komparativ glasi deblji. Njihovi komparativi glase: kraći. jednačenje konsonanata po zvučnosti – gibak-ø – gipk-ij-i.: najbolji. najśeverniji. slân. Komparativi i superlativi imaju samo oblik pridjeva određenoga vida.i takvi trosložni pridjevi s ije alternantom jata komparativ grade morfemom -j-.morfemi -ak-. rijedak. npr.: drâg – drȁžī. Takav je i pridjev debeo (<debel). freškiji i sl. stroži/strožiji. nizak. -ok-. 98 MORFOLOGIJA . Na isti način grade se i komparativi pridjeva dȕg i strȍg. žestok. Neki dvosložni pridjevi s morfemima -ak-. vitkiji. npr.: bȉjel – bjȅljī. plići. slànijī.Komparativ se gradi tvorbenim morfemima -j-.komparativ grade morfemom -ij-. širok. mek i lijep komparativ grade morfemom -š-: lakši. -an. crvènijī. -an. vitak.i -š. morfemom -j. pri čemu ne dolazi do gubljenja morfema -ak-. ljupkiji. nôv i sl. gibak.grade se komparativi većine pridjeva koji su u muškome rodu jednosložni i imaju dug akcenat. pri čemu se ispred komparativnoga -j. npr. slađi. Neki pridjevi s morfemom -ak. svêt. plitak. frešak i sl. zadovòljnijī. niži. npr.: pûst. -ā i -ē.: krepak. fîn. mekši. ljepši. sladak. Oni. komparativ grade morfemom -ij-.: nepostojano a – hrabar-ø – hrabr-ij-i.

dok su oni koji im prethode u obliku osnovnoga broja. Broj dva ide uz muški i srednji rod. jedn-o. Broj jedan označava jedninu.: prva kiša. jedne makaze i sl. npr.: tri žene. Uz ženski rod (u množini) taj broj glasi dvije. dva đeteta. dvanaest-o i sl.: Dođoše jedni ljudi i zaplijeniše im pokućstvo.). Izuzetak čini upotreba oblika množine broja jedan uz imenice pluralia tantum i imenice kojima se označavaju predmeti koji se koriste u paru. prv-e. jedn-a. npr.). npr. redni – kad kazuju redosljed u kojem se nalazi predmet označen imenicom. npr. npr.: tri čovjeka. jedne čizme. npr. prv-a.: dvadeset prvi.: dvoje đece. đe se opet ne označava množina. Brojevi tri i četiri idu uz sva tri roda.: Kao da ih je jedna majka rodila. nego stvarna jednina. ali tada više nema značenje broja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 99 . četiri đeteta. dvadeset osma ulica i sl. jedne pantalone. Jedino redni brojevi imaju oblike za sva tri roda i oba broja. obadvije).: jedni opanci. zbirni – kad označavaju tačan broj mladih bića ili bića različita roda. npr. sto trideset šestoro piladi i sl. ali može imati i značenja pridjeva isti. npr. 2.: dva čovjeka. npr. šestoro unučadi. Međutim taj broj (jedan) može imati i oblike množine. npr. jedna vrata. Kad stoji uz imenice muškoga i srednjeg roda. treći razred. četiri žene. npr. te se imenice nalaze u genitivu jednine. jednaki (npr. prv-a.: Onih pet učenika je stiglo.BROJEVI Brojevi mogu biti: 1. Umjesto brojeva dva i dvije mogu se koristiti i brojevi oba i obje (rjeđe: obadva. a imenice i zamjenice uz njih su u genitivu množine. osnovni – kad kazuju koliko ima pojedinačno uzetih predmeta označenih imenicom.: jedan čovjek. U ženskom rodu zahtijevaju množinu. trideset dvije kuće i sl. Brojevi od pet nadalje zahtijevaju glagol u srednjem rodu jednine. tri đeteta // četiri čovjeka. 3. dvanaest-a. i to uz genitiv jednine.: prv-i. prv-o // prv-i. dvije žene. dvjesta četrdeset šestoro i sl. Od osnovnih brojeva samo jedan ima oblike za sva tri roda: jedan-ø. nego neodređene zamjenice neki (npr. dvanaest-i. Zbirni i redni brojevi iznad 20 (dvadeset) višečlani su i samo u posljednjem članu imaju oblik zbirnih i rednih brojeva.: dvije žene.

milijarda. N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: 100 MORFOLOGIJA jèdan jèdan-ø jèdn-og(a) jèdn-om(e) za živo: jèdn-og(a) za neživo: jèdan-ø jèdan-ø jèdn-īm jèdn-om(e) jèdna jèdn-a jèdn-ē jèdn-ōj jèdn-u jèdn-a jèdn-ōm jèdn-ōj jèdno jèdn-o jèdn-og(a) jèdn-om(e) jèdn-o jèdn-o jèdn-īm jèdn-om(e) dvâ dv-ȃ dv-àjū dv-àma dv-ȃ dv-ȃ . -a. Deklinacija brojeva Od osnovnih brojeva mijenjaju se samo jedan-ø.Brojevi stotina. Po ostalim osobinama to su imenice. dva. tri i četiri. milion. hiljada. bilion samo su po funkciji brojevi. dvije. koje se mijenjaju kao i sve druge imenice toga tipa. Brojevi oba (i obadva) i obje (i obadvije) mijenjaju se po obrascu promjene brojeva dva i dvije. -o.

: s dvije žene. I oni tada u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga. U savremenome crnogorskom jeziku i brojevi dva. tri i četiri sve rjeđe imaju promjenljive oblike (naročito broj četiri).I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: dv-àma dv-àma dvȉje dv-ȉje dv-ìjū dv-ijèma/dv-jȅma dv-ȉje dv-ȉje dv-ijèma/dv-jȅma dv-ijèma/dv-jȅma trî tr-î tr-ìjū tr-íma tr-î tr-î tr-íma tr-íma čètiri čètir-i čètir-ijū čètir-ima čètir-i čètir-i četìr-ma/čètir-ima četìr-ma/čètir-ima Brojevi od pet nadalje nemaju promjenljive oblike. dvije. Redni brojevi mijenjaju se kao i pridjevi određenoga vida čija osnova završava nepalatalnim konsonantom. npr. npr. od trideset golova i sl. od četiri učenika i sl.: s osam žena. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 101 . Oni u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga.

druga jednu. a svaka osnova svakoga glagolskog oblika je dvomorfemska – sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Korijen je jednomorfemski. Infinitivna osnova polazišna je za aorist. d. Prezentska osnova polazišna je za imperativ i glagolski prilog sadašnji. Dijeli se na šesnaest klasa: 102 MORFOLOGIJA . Treba razlikovati glagolski korijen i osnovu.: pi-ø-ti – pi-j-e-m i sl.: teč-e. imperfekat. dn. treća tri.i tek-ø-. Polazišna je osnova za neke glagolske oblike infinitivna. PRVA VRSTA Glagoli prve vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava nultim morfemom (-ø) i prezentsku osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -ē. Glagolska osnova može biti podvrgnuta i procesu alternacije. Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema umeće se n. Mi smo se opredijelili za ovu podjelu. peta dvije i šesta dvije klase. GLAGOLSKE VRSTE U crnogorskome jeziku postoji šest glagolskih vrsta. glagolski pridjev radni. npr. npr. glagolski pridjev trpni i glagolski prilog prošli.GLAGOLI GLAGOLSKE OSNOVE Svaki glagolski oblik ima svoju osnovu i svaki se gradi prema jednoj polazišnoj osnovi. a za neke prezentska. Prva glagolska vrsta u crnogorskome jeziku ima šesnaest klasa. četvrta tri. Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema može se pojaviti intervokalno j. Vrste se dijele na klase. Glagolski oblici međusobno se razlikuju po sufiksalnome morfemu svoje osnove. Gramatičari štokavskih standardnih jezika dali su različite podjele glagolskih vrsta.

: skúb-ē-m skúb-ē-š skúb-ē-ø skúb-ē-mo skúb-ē-te skúb-ø-ū -e-ø-ti: -m-ē-m / -m-ø-ū.: krád-ē-m krád-ē-š krád-ē-ø krád-ē-mo krád-ē-te krád-ø-ū -s-//-t-ø-ti: -t.: véz-ē-m véz-ē-š véz-ē-ø véz-ē-mo véz-ē-te véz-ø-ū -ps-//-b-ø-ti: -b-ē-m / -b-ø-ū.: mèt-ē-m mèt-ē-š mèt-ē-ø mèt-ē-mo mèt-ē-te mèt-ø-ū -s-//-z-ø-ti: -z-ē-m / -z-ø-ū.ē -m / -t-ø-ū.1. npr. npr. npr. npr. npr. npr.: nàčn-ē-m nàčn-ē-š nàčn-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 103 mes-//met-ø-ti: ves-//vez-ø-ti: skups-//skub-ø-ti: 2. Prva klasa: kras-//krad-ø-ti: -s-//-d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū.: nà-žm-ē-m nà-žm-ē-š nà-žm-ē-ø nà-žm-ē-mo nà-žm-ē-te nà-žm-ø-ū -e-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. Druga klasa: na-že-ø-ti: nače-ø-ti: .

npr.: kȍlj-ē-m kȍlj-ē-š kȍlj-ē-ø kȍlj-ē-mo kȍlj-ē-te kȍlj-ø-ū -va-ø-ti: -ov-ē-m / -ov-ø-ū. Četvrta klasa: kla-ø-ti: zva-ø-ti: po-sla-ø-ti: 104 MORFOLOGIJA . npr. Treća klasa: kle-ø-ti: 4.: pò-šalj-ē-m pò-šalj-ē-š pò-šalj-ē-ø pò-šalj-ē-mo pò-šalj-ē-te pò-šalj-ø-ū 3.: kùn-ē-m kùn-ē-š kùn-ē-ø kùn-ē-mo kùn-ē-te kùn-ø-ū -la-ø-ti: -olj-ē-m / -olj-ø-ū.: žnj-ê-m žnj-ê-š žnj-ê-ø žnj-ê-mo žnj-ê-te žnj-ø-û -le-ø-ti: -un-ē-m / -un-ø-ū.nàčn-ē-mo nàčn-ē-te nàčn-ø-ū že-ø-ti: -e-ø-ti: -nj-ē-m / -nj-ø-ū.: zòv-ē-m zòv-ē-š zòv-ē-ø zòv-ē-mo zòv-ē-te zòv-ø-ū -sla-ø-ti: -šalj-ē -m / -šalj-ø-ū. npr. npr. npr.

npr.: mȅlj-ē-m mȅlj-ē-š mȅlj-ē-ø mȅlj-ē-mo mȅlj-ē-te mȅlj-ø-ū -ije-ø-ti: -ø-ē-m / -ø-ø-ū. npr.dra-ø-ti: -ra-ø-ti: -er-ē-m / -er-ø-ū. Peta klasa: tr-ø-ti: 6. npr. Osma klasa: po-nije -ø-ti: 9. Deveta klasa: smje-ø-ti: . npr.: dèr-ē-m dèr-ē-š dèr-ē-ø dèr-ē-mo dèr-ē-te dèr-ø-ū -r-ø-ti: -ar-ē-m / -ar-ø-ū. npr.: tȁr-ē-m tȁr-ē-š tȁr-ē-ø tȁr-ē-mo tȁr-ē-te tȁr-ø-ū -lje-ø-ti: -elj-ē-m / -elj-ø-ū.: smȉj-ē-m smȉj-ē-š smȉj-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 105 5. npr. Sedma klasa: mrije-ø-ti: 8.ø pò-nes-ē-mo po-nès-ē-mo pò-nes-ē-te po-nès-ē-te pò-nes-ø-ū po-nès-ø-ū -je-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū.: mrø-ê-m mrø-ê-š mrø-ê-ø mrø-ê-mo mrø-ê-te mrø-ø-û -nije -ø-ti: -nes-ē-m / -nes-ø-ū. Šesta klasa: mlje-ø-ti: 7.: pò-nes-ē-m po-nès-ē-m pò-nes-ē-š po-nès-ē-š pò-nes-ē-ø po-nès-ē.

Dvanaesta klasa: u-su-ø-ti: 106 MORFOLOGIJA .: rèč-ē-m rèč-ē-š rèč-ē-ø rèč-ē-mo rèč-ē-te rèk-ø-ū -u-ø-ti: -p-ē-m / -p-ø-ū. Jedanaesta klasa: mog-ø-ti: rek-ø-ti: 12.: bì(j)-ē-m bì(j)-ē-š bì(j)-ē-ø bì(j)-ē-mo bì(j)-ē-te bì(j)-ø-ū -u-ø-ti: -u(j)-ē-m / -u(j)-ø-ū.: mòg-ø-u mòž-e-š mòž-e-ø mòž-e-mo mòž-e-te mòg-ø-ū -k-ø-ti: -č-ē-m / -k-ø-ū. npr.: čȕ(j)-ē-m čȕ(j)-ē-š čȕ(j)-ē-ø čȕ(j)-ē-mo čȕ(j)-ē-te čȕ(j)-ø-ū -g-ø-ti: -g-ø-u / -ž-e-.: ȕ-sp-ē-m ȕ-sp-ē-š ȕ-sp-ē-ø ȕ-sp-ē-mo ȕ-sp-ē-te ȕ-sp-ø-ū ču-ø-ti: 11. npr. Deseta klasa: bi-ø-ti: -i-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū.smȉj-ē-mo smȉj-ē-te smȉj-ø-ū 10. npr. npr. npr.

: dȁ-dn-ē-m dȁ-dn-ē-š dȁ-dn-ē-ø dȁ-dn-ē-mo dȁ-dn-ē-te dȁ-dn-ø-ū -d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū. npr. npr. Šesnaesta klasa: na-id-ø-ti (naići): .13.: nà-īđ-ē-m nà-īđ-ē-š nà-īđ-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 107 mog-ø-ti: rek-ø-ti: 14. npr. Petnaesta klasa: id-ø-ti: 16.: mȍg-n-ē-m mȍg-n-ē-š mȍg-n-ē-ø mȍg-n-ē-mo mȍg-n-ē-te mȍg-n-ø-ū -k-ø-ti: -k-n-ē-m / -k-n-ø-ū.: rȅk-n-ē-m rȅk-n-ē-š rȅk-n-ē-ø rȅk-n-ē-mo rȅk-n-ē-te rȅk-n-ø-ū -a-ø-ti: -a-dn-ē-m /-a-dn-ø-ū. npr. npr. Trinaesta klasa: ne-sta-ø-ti: -sta-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū.: ìd-ē-m ȉd-ē-m ìd-ē-š ȉd-ē-š ȉd-ē-ø ìd-ē-ø ìd-ē-mo ȉd-ē-mo ìd-ē-te ȉd-ē-te ìd-ø-ū ȉd-ø-ū -id-ø-ti: -iđ-ē-m / -iđ-ø-ū. npr.: nè-sta-n-ē-m nè-sta-n-ē-š nè-sta-n-ē-ø nè-sta-n-ē-mo nè-sta-n-ē-te nè-sta-n-ø-ū -g-ø-ti: -g-n-ē-m / -g-n-ø-ū. Četrnaesta klasa: da-ø-ti: 15.

a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -jē-. ž. Između toga prezentskoga sufiksalnog morfema i korijenskoga morfema umeće se n. Prva klasa: zob-a-ti: -b-a-ti: -blj-ē-m / -blj-ø-ū. npr. npr. d. g. a na kraju prezentske sufiksalni morfem -ē. đ. š. Infinitivno -ov-. Finalni konsonanti b. ž. npr. vlj i št. k. t. -ja-.: zȍblj-ē-m zȍblj-ē-š zȍblj-ē-ø 108 MORFOLOGIJA . c i h. odnosno -va-.ispred a alternira s prezentskim -u-. plj. mlj.nà-īđ-ē-mo nà-īđ-ē-te nà-īđ-ø-ū pro-na-ø-ći: -na-ø-ći: -na-đ-ē-m / -na-đ-ø-ū. č. Treća glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1.: ba-nu-ti: bȁ-n-ē-m bȁ-n-ē-š bȁ-n-ē-ø bȁ-n-ē-mo bȁ-n-ē-te bȁ-n-ø-ū TREĆA VRSTA Glagoli treće vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -a-. č. š. ć. p. sonanti m. Druga glagolska vrsta ima samo jednu klasu: -nu-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. -iv. z. s. -ev-. v i konsonantska grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj.: prò-nā-đ-ē-m prò-nā-đ-ē-š prò-nā-đ-ē-ø prò-nā-đ-ē-mo prò-nā-đ-ē-te prò-nā-đ-ø-ū DRUGA VRSTA Glagoli druge vrste imaju na kraju infinitivne osnove sufiksalni morfem -nu-.

zȍblj-ē-mo zȍblj-ē-te zȍblj-ø-ū kap-a-ti: -p-a-ti: -plj-ē-m / -plj-ø-ū. npr.: svȉć-ē-m svȉć-ē-š svȉć-ē-ø svȉć-ē-mo svȉć-ē-te svȉć-ø-ū -g-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū. npr. npr.: kȁplj-ē-m kȁplj-ē-š kȁplj-ē-ø kȁplj-ē-mo kȁplj-ē-te kȁplj-ø-ū -d-a-ti: -đ-ē-m / -đ-ø-ū.: glȍđ-ē-m glȍđ-ē-š glȍđ-ē-ø glȍđ-ē-mo glȍđ-ē-te glȍđ-ø-ū -t-a-ti: -ć-ē-m / -ć-ø-ū. npr.: sȓč-ē-m sȓč-ē-š sȓč-ē-ø sȓč-ē-mo sȓč-ē-te sȓč-ø-ū glod-a-ti: svit-a-ti: slag-a-ti: srk-a-ti: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 109 .: slâž-ē-m slâž-ē-š slâž-ē-ø slâž-ē-mo slâž-ē-te slâž-ø-ū -k-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū. npr.

: dò-zīvlj-ē-m dò-zīvlj-ē-š dò-zīvlj-ē-ø dò-zīvlj-ē-mo dò-zīvlj-ē-te dò-zīvlj-ø-ū -c-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū. npr.: hrâmlj-ē-m hrâmlj-ē-š hrâmlj-ē-ø hrâmlj-ē-mo hrâmlj-ē-te hrâmlj-ø-ū -v-a-ti: -vlj-ē-m / -vlj-ø-ū. npr. npr.: brȉš-ē-m brȉš-ē-š brȉš-ē-ø brȉš-ē-mo brȉš-ē-te brȉš-ø-ū -m-a-ti: -mlj-ē-m / mlj-ø-ū.: srîč-ē-m srîč-ē-š srîč-ē-ø srîč-ē-mo srîč-ē-te srîč-ø-ū -h-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū.: zà-dīš-ē-m zà-dīš-ē-š zà-dīš-ē-ø bris-a-ti: hram-a-ti: do-ziv-a-ti: sric-a-ti: za-dih-a-ti: 110 MORFOLOGIJA .: stêž-ē-m stêž-ē-š stêž-ē-ø stêž-ē-mo stêž-ē-te stêž-ø-ū -s-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū. npr. npr.stez-a-ti: -z-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū. npr.

lećeti < letjeti).: dá-jē-m dá-jē-š dá-jē-ø dá-jē-mo dá-jē-te dá(j)-ø-ū -jati: -jē-m / (j)-ø-ū. Četvrta glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. Prva klasa: voz-i-ti: -i-ti: -ī-m / -ø-ē. -a-. Druga klasa: da-va-ti: 3. Korijenski morfem ispred sufiksalnoga morfema -a. npr.: vȍz-ī-m vȍz-ī-š GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 111 2. a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -i-.ako je došlo do jotovanja krajnjega konsonanta u korijenskome morfemu.jotuje krajnje konsonante d i t u korijenskome morfemu. npr. pa u rezultatu imamo đ i ć.ima krajnje č.(ili -e.: bîšt-ē-m bîšt-ē-š bîšt-ē-ø bîšt-ē-mo bîšt-ē-te bîšt-ø-ū -va-ti: -jē-m / (j)-ø-ū. ž.: sȉ-jē-m sȉ-jē-š sȉ-jē-ø sȉ-jē-mo sȉ-jē-te sȉ(j)-ø-ū ČETVRTA VRSTA Infinitivna osnova glagola četvrte vrste završava sufiksalnim morfemima -i-. -je. št i žd. npr. Treća klasa: si-ja-ti: .zà-dīš-ē-mo zà-dīš-ē-te zà-dīš-ø-ū bisk-a-ti: -sk-a-ti: -št-ē-m / -št-ø-ū. npr. viđeti < vidjeti. Sufiksalni morfem -je. npr.

: leć-e-ti: viđ-e-ti: 3. Treća klasa: krič-a-ti: lèt-ī-m / lèt-ø-ē vìd-ī-m / vìd-ø-ē -č-a-ti: -č-ī-m / -č-ø-ē.: kríč-ī-m kríč-ī-š kríč-ī-ø kríč-ī-mo kríč-ī-te kríč-ø-ē -ž-a-ti: -ž-ī-m / -ž-ø-ē. npr. npr.jotovalo krajnji konsonant korijenskoga morfema.: svŕb-ī-m svŕb-ī-š svŕb-ī-ø svŕb-ī-mo svŕb-ī-te svŕb-ø-ē Napomena: Ista je promjena kad su u pitanju glagoli u kojima je j iz sufiksalnoga morfema -je.: lèž-ī-m lèž-ī-š lèž-ī-ø lèž-ī-mo lèž-ī-te lèž-ø-ē -št-a-ti: -št-ī-m / -št-ø-ē.vȍz-ī-ø vȍz-ī-mo vȍz-ī-te vȍz-ø-ē 2. Druga klasa: svrb-je-ti: -je-ti: -ī-m / -ø-ē. npr. npr.: pljúšt-ī-m pljúšt-ī-š pljúšt-ī-ø pljúšt-ī-mo pljúšt-ī-te pljúšt-ø-ē lež-a-ti: pljušt-a-ti: 112 MORFOLOGIJA . npr.

: iš-čìt-āv-ā-m iš-čìt-āv-ā-š iš-čìt-āv-ā-ø iš-čìt-āv-ā-mo iš-čìt-āv-ā-te iš-čìt-āv-a-(j)ū / iš-čit-áv-a-(j)ū ŠESTA VRSTA Infinitivna osnova glagola šeste vrste završava sufiksalnim morfemima -ova-/-eva. Prva klasa: čit-a-ti: -a-ti: -ā-m / -a-(j)ū.: zvížd-ī-m zvížd-ī-š zvížd-ī-ø zvížd-ī-mo zvížd-ī-te zvížd-ø-ē PETA VRSTA Infinitivna osnova glagola pete vrste završava sufiksalnim morfemom -a-. a prezentska sufiksalnim morfemom -ā-. npr.: tg-u-jē-m tg-u-jē-š tg-u-jē-ø 2. Dijeli se na dvije klase: 1. a prezentska sufiksalnim morfemom -jē-. Glagoli pete vrste dijele se na dvije klase: 1. Kod nekih glagola ispred tih sufiksalnih morfema javlja se av. npr. npr.: čìt-ā-m čìt-ā-š čìt-ā-ø čìt-ā-mo čìt-ā-te čìt-a-(j)ū -av-a-ti: -āv-ā-m / -av-a-(j)ū.zvižd-a-ti: -žd-a-ti: -žd-ī-m / -žd-ø-ē. Prva klasa: trg-ov-a-ti: -ov-a-ti / -ev-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū. npr. Druga klasa: iš-čit-av-a-ti: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 113 .i -iva-.

Kad se pri tvorbi nesvršenih glagola korijenski morfem (svršenih glagola) ispred sufiksalnoga -i.: za-ves-ø-ti – za-vod-i-ti.tg-u-jē-mo tg-u-jē-te tg-u(j)-ø-ū mač-ev-a-ti: mȁč-u-jē-m mȁč-u-jē-š mȁč-u-jē-ø mȁč-u-jē-mo mȁč-u-jē-te mȁč-u(j)-ø-ū -iv-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū. f. do-nes-ø-ti – do-nos-i-ti i sl. Nesvršeni glagoli grade se od svršenih promjenom sufiksalnoga morfema njihove osnove. npr. d. t i z. npr.: bacati – baciti i sl. Tvorba svršenih i nesvršenih glagola Svršeni i nesvršeni glagoli mogu se graditi jedni od drugih. jesti – po-jesti i sl.: spavati – na-spavati. stanja ili zbivanja. pri čemu vokal e u korijenskome morfemu alternira s o. Osim njih postoje i dvovidski glagoli. Svršeni glagoli se od nesvršenih tvore na dva načina: 1. npr. n i v ili 114 MORFOLOGIJA . p. s. 2. sonantima l. grajati – za-grajati.: porùč-u-jē-m porùč-u-jē-š porùč-u-jē-ø porùč-u-jē-mo porùč-u-jē-te porùč-u(j)-ø-ū 2. promjenom sufiksalnoga morfema u osnovi nesvršenih glagola. Tada se koriste ovi sufiksalni morfemi: -a-. npr. od-ves-ø-ti – od-vod-i-ti. m.i -iva-. Glagoli prve klase prve vrste nesvršeni oblik grade sufiksalnim morfemom -i-. Po njemu se glagoli u crnogorskome jeziku dijele na svršene (perfektivne) i nesvršene (imperfektivne).. dodavanjem prefiksalnoga morfema. Druga klasa: poruč-iv-a-ti: GLAGOLSKI VID Glagolski vid označava razliku u trajanju glagolom označene radnje. -ava.završava konsonantima b.

razvikati se. žń. pĺ. poslije kojega radnja može trajati neograničeno. dovršiti. javljati se i sl. npr. U rečenici: Śedim na Orlovu kršu i fotografišem Cetinje – glagol fotografisati je nesvršen. zapričati se. trepkati. pogledati i sl. zn. završnosvršeni – označavaju svršetak radnje.: òpaz-ī-ti > opáž-a-ti.: stići. skočiti. znati i sl. skȕp-ī-ti > skúp-lja-ti i sl.. 4. šń. porazgovarati i sl.i -jiva-.: za-lòm-i-ti > za-lám-a-ti. stanje i zbivanje neprekidnoga trajanja. -ava. zapjevati. istrijebiti i sl.. polećeti. npr. ž. bupiti. ĺ. -java. telefonirati. ń. śesti. ručati. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 115 . st i zd. govoriti. Najviše ih je među pozajmljenim glagolima na -is-a-ti/-ir-a-ti i -iz-ov-a-ti: fotografisati.: propjevati.konsonantskim grupama sl. prozboriti. vĺ.: pasti. npr. izgorjeti. doći. npr.: zaigrati se. popričati. stanja i zbivanja čije je trajanje ograničeno na jedan trenutak. stradati i sl. ròd-i-ti > ráđ-a-ti i sl. U tom slučaju dolazi do jotovanja navedenih konsonanata. neodređenosvršeni – označavaju svršenu radnju koja je duže ili kraće trajala. stanje ili zbivanje čije trajanje nije ograničeno. npr. žʒ́. čekamo te da nam se pridružiš – taj glagol je svršen. šĺ.: pričati.. Sufiksalni morfem -a-/-ja. večerati. sonanata i konsonantskih grupa u: bĺ. trenutnosvršeni – označavaju radnju koja je ograničena na jedan trenutak. npr. ʒ́. početnosvršeni – označavaju svršeni početak radnje. npr.: lupkati.i -ivaupotrebljavaju morfemi -ja-. 2. š. pa tako i svršeni glagoli mogu biti: 1. kuckati. trajni (durativni) – označavaju radnju. tada se umjesto morfema -a-. Svršeni (perfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnje. urbanizovati i sl. zajecati. Nesvršeni (imperfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnju.najčešće izaziva duljenje prethodnoga sloga. Usljed toga i o ispred toga sufiksa alternira s ā. ć. Njihov se vid može odrediti samo u rečeničnome kontekstu. Taj trenutak može biti različit. jesti. fĺ. 2.: doručkovati. viđeti. Dvovidski glagoli To su glagoli kojima se može označavati i svršena i nesvršena radnja. št/šć. O tima i ostalim glasovnim promjenama koje se javljaju pri tvorbi nesvršenih glagola bilo je riječi u poglavlju o morfonologiji crnogorskoga jezika. mĺ. npr. pregristi i sl. pojesti. popiti. Dijele se na dvije vrste: 1. Takvi su npr. 3. sn. učestali (iterativni) – označavaju radnju koja se ponavlja s prekidima i neograničeno traje. Međutim u rečenici: Kad fotografišeš Cetinje.

koji zahtijevaju objekat u obliku akuzativa bez prijedloga (npr. Neprelazni (intranzitivni) glagoli – ne zahtijevaju objekat. piti vode. Prema predmetu vršenja glagolske radnje glagoli se dijele na tri grupe: 1. U prvome slučaju riječ je o aktivnim glagolima.GLAGOLSKI ROD Glagolski rod označava odnos između subjekta i objekta glagolske radnje. slegnuti ramenima). neprave prelazne glagole. ▫ ▫ 116 MORFOLOGIJA . Oni zahtijevaju objekat u vezi s kojim se vrši radnja.). pričati priču) te u obliku genitiva bez prijedloga (kupiti hljeba.: Profesor je ostario. – Petar je pjevao pjesmu. brinuti se o đeci. npr. 3. npr. koji označavaju radnju u kojoj uzajamno učestvuju najmanje dva vršioca. koji označavaju radnju što je subjekat vrši sam na sebi i kod kojih rječca se označava kraći oblik akuzativa zamjenice sebe. večerati koštanja).: śesti. pozdraviti se. Radnja se može vršiti u subjektu mimo njegove volje i svjesne aktivnosti (npr. ▫ Prelazni glagoli mogu se upotrebljavati i u pasivnome i u aktivnom obliku. – Pjesma je bila pjevana (od Petra).: čitati knjigu. Povratni (refleksivni) glagoli – uvijek se upotrebljavaju s rječcom se.: Petar pjeva pjesmu. obrijati se i sl. Njihova je funkcija uglavnom kontekstualno određena. u drugome o medijalnim. kod kojih rječca se ne može predstavljati kraći oblik akuzativa zamjenice sebe.: Đak uči. npr. pjevati i sl. koji imaju objekat u svim ostalim padežnim oblicima (bježati od vatre.). biti se i sl.. ljubiti se. spremati se. a u trećemu radi se o pasivnim glagolima.: Škola je srušena.: grliti se. Dijele se na: ▫ prave povratne glagole. Subjekat može trpjeti radnju koju neko drugi vrši na njemu (npr. npr.: umivati se.: čuditi se. spavati. U zavisnosti od objekta dijele se na: ▫ prave prelazne glagole. uzajamnopovratne glagole. – Petar će pjevati pjesmu. sprdati se. razgovarati. / Pjesma je pjevana (od Petra). smijati se.. bijeljeti se i sl. popeti se. – Pjesma će biti pjevana (od Petra).). Prelazni (tranzitivni) glagoli – označavaju glagole čije se radnje vrše na predmetu izvan vršioca. npr. 2. Subjekat može svojevoljno i svjesno vršiti neku radnju (npr. neprave povratne glagole.

futura drugoga i potencijala. glagolski pridjev trpni. futur drugi. To su: infinitiv. aoristom (prošlo svršeno vrijeme). aorist. GLAGOLSKI OBLICI Glagolski oblici dijele se na proste i složene. Prosti glagolski oblici su oni koji se grade od jednoga glagola. imperfekat. glagolski prilog sadašnji. glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni. perfektom (prošlo nesvršeno i svršeno vrijeme) i pluskvamperfektom (pretprošlo nesvršeno i svršeno vrijeme). Pomoćni glagol biti koristi se za tvorbu perfekta. Glagolski oblici dijele se i na lične i nelične. imperativ. odnosno odnos između vremena govorenja i vremena vršenja glagolske radnje. Složeni glagolski oblici su: perfekat. Lični glagolski oblici su oni kod kojih je moguće odrediti lice koje vrši glagolsku radnju. glagolski prilog prošli. Budućnost se iskazuje futurom prvim (buduće vrijeme) i futurom drugim (predbuduće vrijeme). aoristom. optativ. pluskvamperfekat. futur prvi. Glagolska vremena u crnogorskome jeziku izražavaju se prezentom. pluskvamperfektom. Glagolskim načinom (modusom) iskazuje se način na koji se vrši glagolska radnja. aorist. pluskvamperfekta. futur prvi. pluskvamperfekat. potencijal imperfekta i potencijal. Glagolski načini su: imperativ (zapovjedni način). potencijal (mogućni način) i potencijal imperfekta.GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN Gramatičkom kategorijom vremena iskazuje se vrijeme kad se glagolska radnja vrši. Pomoćni su glagoli biti i htjeti/šćeti. perfektom. imperfekat. prezent. Prošlost se iskazuje imperfektom (prošlo nesvršeno vrijeme). perfekat. potencijal. odnosno stav govornoga lica prema još uvijek neizvršenoj glagolskoj radnji. optativ (željni način). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 117 . glagolski prilog sadašnji i glagolski prilog prošli. imperativ. Glagolska radnja može se vršiti u prošlosti. Sadašnjost se iskazuje prezentom (sadašnje vrijeme). To su: prezent. sadašnjosti i budućnosti. Složeni glagolski oblici su oni koji pored glavnoga imaju i pomoćni glagol. glagolski pridjev radni. Prosti glagolski oblici su: infinitiv. potencijal imperfekta i optativ. Nelični glagolski oblici su oni kojima se ne može odrediti lice. Pomoćni glagol htjeti/šćeti upotrebljava se za tvorbu futura prvoga i potencijala imperfekta. futurom prvim i futurom drugim. futur drugi. imperfektom.

pad-a-ti. mač-eva-ti i sl. Već je rečeno da se npr. Stoga se infinitiv uzima kao osnovni glagolski oblik pri navođenju glagola. Sufiksalni morfem -je-.. bič-eva-ti. vrg-nu-ti. smanj-iva-ti. pis-a-ti i sl. I glagoli na -ći imaju taj nastavak. poruč-iva-ti. izazivaju jotaciju konsonanata s kraja korijenskoga morfema. nagrabusio si! i sl. g i t (npr. Infinitivna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. bol-ova-ti. na-mak-nu-ti i sl. Tako npr... stol-ova-ti.: vid-je-ti > viđeti – viđati. gled-a-ti. ruk-ova-ti i sl. čita-ti.i -iva-. -ava. perfektom prošlost. greb-ø-ti.. 118 MORFOLOGIJA .: pisa-ti. Međutim tim glagolskim oblicima mogu se iskazivati i druga vremena.: moći < mog-ø-ti. izići < iz-id-ø-ti). sa-gled-ava-ti i sl. perfekat – budućnost: Ako ne dođeš. prezentom kazuje sadašnjost. pro-glas-i-ti > pro-glaš-ava-ti i sl. I glagolskim načinima može se iskazivati glagolsko vrijeme. npr. trs-i-ti i sl. ali je u njima ć dobijeno stapanjem k i t (npr. pa od toga ne bi ništa.. iz-uč-ava-ti. Sufiksalni morfemi su: -ø-: -a-: -i-: -je-: -nu-: -ava-: -iva-: -eva-: -ova-: id-ø-ti.: ići < id-ø-ti. Infinitivnu osnovu čini dio glagola koji se nalazi ispred nastavka -ti.. leći < leg-ø-ti) te d i t (glagol ići i glagoli od njega izvedeni. u-ćer-iva-ti i sl. kralj-eva-ti. let-je-ti (> lećeti) i sl.. O svemu tome više riječi biće u poglavlju o sintaksi crnogorskoga jezika. rad-i-ti. imperativ za označavanje prošlosti (pripovjedački imperativ): Mi potrči k njima.. -java. npr.i -jiva-.Glagolske oblike treba razlikovati od glagolskih vremena. INFINITIV Infinitiv je neodređeni glagolski oblik kojim se kazuje samo ime radnje. stanja ili zbivanja. Njime se ne izriče ni lice ni broj. – Śutra idemo na more. kad imadosmo što viđeti. prezent može iskazivati i prošlost i budućnost: Kažu oni nama lani da ćemo se viđeti ponovo. gleda-ti. npr. vid-je-ti (> viđeti).: reći < rek-ø-ti. ču-ø-ti i sl. npr. kao i sufiksalni morfemi -a-. is-trč-ava-ti. futurom prvim budućnost itd. Infinitiv ima nastavak -ti. pod-mit-i-ti > pod-mić-iva-ti. peći < pek-ø-ti). kad glase -ja-. mrz-nu-ti. pros-i-ti.

: kop-a-(j)u. Prezentski nastavci su: jednina 1. pek-ø-u. klasa) alterniraju sa č. (glagoli treće i šeste vrste): met-je-m > meć-e-m. Imaju ga i svršeni i nesvršeni glagoli. d. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima treće vrste.kod glagola treće vrste ispred a alternira s prezentskim -u-. p. -ø množina 1. npr. vrći (< vrh-ø-ti): vrš-e-m i sl. -ev. mač-u-(j)u. -š 3. ž. č. ž. s.koristi sufiksalni morfem -ø-. mlj. mač-ev-a-ti – mač-u-je-m. npr. -te 3. ć. licu množine prezenta imaju glagoli četvrte vrste. iz-uč-av-a-m i sl. g i h s kraja korijenskoga morfema glagola prve vrste (11. g i h ostaju nepromijenjeni u trećemu licu množine prezenta jer se tada umjesto sufiksalnoga morfema -ē. (glagoli pete vrste): prič-a-m. npr.PREZENT Prezent je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja se vrši u sadašnjosti. đ. za-branj-iv-a-ti – za-branj-u-je-m i sl. bič-u-je-m i sl. sonanti m i v te grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj. tek-ø-u. k. -mo 2. npr. mog-ø-u.. -ē/-ū Nastavak -ē u 3. č. plj. bič-u-(j)u. š. Sufiksalni morfemi prezentske osnove su: -ē-ī-ā-jē(glagoli prve i druge vrste): bod-e-m. z. razgovar-a-(j)u i sl.) Infinitivno -ov-..: rek-ø-u. Prezentska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. c i h. npr. š. bjež-i-m i sl.: smi-(j)e-m. vrh-ø-u i sl. -m 2.i -iv. Konsonanti k. ž i š ispred sufiksalnoga morfema -ē. gled-a-m. a nastavak -ū glagoli ostalih glagolskih vrsta. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 119 . (glagoli četvrte vrste): rad-i-m. simultano s vremenom govorenja. Gradi se od prezentske osnove i prezentskih nastavaka. t. Glasovne alternacije u prezentskoj osnovi Kod glagola treće vrste finalni konsonanti b. vlj i št. moći (mog-ø-ti): mog-e-š > mož-e-š. g. trg-n-e-m i sl. pi-(j)e-m i sl. To se j javlja i između korijenskoga i sufiksalnoga morfema prezenta glagola devete i desete klase prve glagolske vrste..: reći (< rek-ø-ti): rek-e-m > reč-e-m.u prezentskoj osnovi. Konsonanti k.: rad-ov-a-ti – rad-u-je-m. nos-i-m. U glagolima pete i šeste vrste u trećemu licu jednine između prezentskoga nastavka i sufiksalnoga morfema prezentske osnove javlja se intervokalno j.

iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnim morfemima -i. -še 3. gled-ā-h i sl. kle-ø-ti – kun-e-m. f.) IMPERFEKAT Imperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla nesvršena radnja. -jā.iz infinitivne osnove): kop-ā-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -a. Gradi se od imperfektivnih (nesvršenih) glagola.iz infinitivne osnove): bi-jā-h.. t i z. zn i st s kraja kori120 MORFOLOGIJA . hval-jā-h > hvalj. Imperfekatski nastavci su: jednina 1.iz infinitivne osnove): rad-ovā-h. m. dar-īva-h i sl.i -je.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -ø-. Imperfekatska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema.ā-h. -hū Glasovne alternacije u korijenskome morfemu imperfekatske osnove Kad sufiksalni morfem -jā. Sufiksalni morfemi imperfekatske osnove su: -ā. Svakome sufiksalnom morfemu imperfekatske osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove. -smo 2.. -evā. -ste 3. žud-jā-h > žuđ-ā-h i sl. p. -āvā..(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova.iz infinitivne osnove): op-tereć-īvā-h.. sn. npr..(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva. tec-ijā-h i sl. glad-ovā-h i sl.iz infinitivne osnove): iz-uč-āvā-h. -ovā. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima prve vrste.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. d.iz infinitivne osnove): plet-ijā-h. -h 2. kralj-evā-h i sl.iz infinitivne osnove): mač-evā-h. -i..(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva.: za-če-ø-ti – za-čn-e-m. -še množina 1. Gradi se od imperfekatske osnove i imperfekatskih nastavaka.Alternirane prezentske osnove javljaju se i u ostalim klasama glagola prve vrste.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima b.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava. -ijā. sonantima l. sagled-āvā-h i sl. s. kla-ø-ti – kolj-e-m i sl.i -je. -īvā. n i v ili konsonantskim grupama sl.

-o. strig-ø-ti: strig-ija-h > striz-ija-h i sl. -e.: pek-ø-ti: pek-ija-h > pec--ija-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. š.iz infinitivne osnove): o-greb-ø-ti: o-greb-e-ø. po-śek-ø-ti: po-śek-o-h i sl. o-greb-ø-ti: o-greb-o-h. živje-ti: živ-ja-h > življ-a-h. šnj. npr. pros-i-ti: pros-ja-h > proš-a-h. oni alterniraju sa č. npr. hval-i-ti: hval-ja-h > hvalj-a-h. vrši se njihova jotacija u: blj. slut-i-ti: slut-ja-h > sluć-a-h. Kad sufiksalni morfem -jā. vlj..iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 121 . vuk-ø-ti: vuk-ija-h > vuc-ija-še. po-nes-ø-ti: po-nes-o-h. npr. nj. mlj. đ.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. prazn-i-ti: prazn-ja-h > pražnj-a-h. Gradi se od aoristne osnove i sufiksalnih morfema. g i h s kraja korijenskoga morfema.(zamjenjuje sufiksalni morfem -a.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø. is-pek-ø-ti: is-pek-o-h.iz infinitivne osnove): iz-ved-ø-ti: iz-ved-o-h. lov-i-ti: lov-ja-h > lovljah..jenskoga morfema. Kad sufiksalni morfem -ijā. oni alterniraju sa c. Svakome sufiksalnom morfemu aoristne osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove: -ø. -a.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.iz infinitivne osnove): pre-kop-a-ti: pre-kop-a-h. blijed-i-ti: blijed-ja-h > blijeđ-a-h. ć..iz infinitivne osnove): pro-kle-ø-ti: pro-kle-ø-h.: vuk-ø-ti: vuk-ja-h > vuč-a-h. umrije-ø-ti: umrije-ø-h. ž. z i s. pro-čit-a-ti: pro-čit-a-h i sl. po-pi-ø-ti: po-pi-ø-h. kip-je-ti: kip-ja-h > kiplj-a-h.iz infinitivne osnove): po-misl-i-ti: po-misl-i-h. krst-i-ti: krst-ja-h > kršć-a-h i sl. strig-ø-ti: strig-ja-h > striž-a-h i sl. AORIST Aorist je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla svršena radnja. skup-i-ti: skup-ja-h > skuplj-a-h. plj. is-tek-ø-ti: is-tek-e-ø > is-teč-e-ø i sl.. lj.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k.. zvon-i-ti: zvon-ja-h > zvonj-a-h. g i h s kraja korijenskoga morfema. šlj. flj. ž i š.(zamjenjuje sufiksalni morfem -i. žnj i šć. -i. za-glib-i-ti: za-glib-i-h i sl.: glob-i-ti: glob-ja-h > globlj-a-h. voz-i-ti: voz-ja-h > vož-a-h. misl-i-ti: misl-ja-h > mišlj--a-h. usu-ø-ti: usu-ø-h i sl. grm-je-ti: grm-ja-h > grmlj-a-h. Aoristna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema.

.. Kad se konsonanti k. hȍćāše. o-vrh-ø-ti: o-vrš-ē-ø i sl. imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti Glagol htjeti/šćeti u prezentu može imati svršeni i nesvršeni oblik. ćeš. -še Prezent. 122 MORFOLOGIJA .-je. ž i š. htjȅdnē/šćȅdnē // htjȅdnēmo/šćȅdnēmo.(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva. g i h nađu na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e-. -īva. ćete. -h 2. npr. šćâhū. hòćete.(zamjenjuje sufiksalni morfem -je.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. hȍćāhū i šćâh. -smo 2. šćâste. is-tis-nu-ti: is-tis-nu-h i sl. Aoristni nastavci su: jednina 1.iz infinitivne osnove): po-let-je-ti > po-leć-e-ti: po-let-je-h > po-leć-e-h. Naglašeni su: hòću. -ste 3. Korijenski konsonant k u distribuciji sk ispred morfema -nk.: is-pek-ø-ti: is-peč-e-ø. šćâše. će / ćemo.(zamjenjuje sufiksalni morfem -nu. hȍćāste. Imperfekat toga glagola dvojako se upotrebljava: hȍćāh.iz infinitivne osnove): po-s-manj-iva-ti: po-s-manj-iva-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava.iz infinitivne osnove): na-sa-opšt-ava-ti: na-sa-opšt-ava-h i sl. vid-je-ti > viđ-e-ti: vid-je-h > viđ-e-h i sl. Nenaglašeni su: ću. -nu. Nesvršeni oblik prezenta toga glagola može biti naglašen i nenaglašen. iz-mač-eva-ti: iz-mač-eva-h i sl. htjȅdnū/šćȅdnū. hòće. ot-put-ova-ti: ot-put-ova-h i sl. -eva. -ø množina 1. po-mog-ø-ti: po-mož-e-ø.. šćâše / šćâsmo.ispada: is-tisk-nu-ti > is-tis-nu-ti. -ova. -ø 3. -āva.. oni alterniraju sa č. htjȅdnēš/šćȅdnēš. Svršeni oblici prezenta glagola htjeti/šćeti glase: htjȅdnēm/šćȅdnēm. htjȅdnēte/šćȅdnēte. će.iz infinitivne osnove): na-drugova-ti: na-drug-ova-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva. po-sa-kr-iva-ti: po-sa-kr-iva-h i sl.iz infinitivne osnove): strk-nu-ti: strk-nu-h. hòće / hòćemo.iz infinitivne osnove): na-voj-evati: na-voj-eva-h. hòćeš. hȍćāše / hȍćāsmo..

bȉjāše. htjȅdoše/šćȅdoše.ispred nastavka -ø u muškome rodu jednine mijenja se u -o-. bȕdē / bȕdēmo.dobija se dodavanjem na njih sufiksalnoga morfema -l. htjȅde/šćȅde. bȉjāhū i bjȅh. ple-l-a.: umrije-ø-ti: umr-l-ø > umr-o-ø. bi. umr-l-o i sl. jèste.i nastavaka za glagolski pridjev radni.: pad-ø-ti: pad-l-ø > pa-l-ø > pa-o-ø. npr. 2. Nenaglašeni su: sam. Naglašeni su: jèsam. pa-l-a. pliv-a-l-o.gubi se. I glagol biti može u prezentu imati svršeni i nesvršeni oblik. Kod glagola sedme klase prve vrste ije ispred sufiksalnoga morfema -l.i -nu. Nenaglašeni su: bih. Nastavci za glagolski pridjev radni jesu: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisao-ø) -a (pisal-a) -o (pisal-o) množina -i (pisal-i) -e (pisal-e) -a (pisal-a) Glagolski pridjev radni glagola čija se infinitivna osnova završava sufiksalnim morfemima -a-. Svršeni oblici prezenta glagola biti su: bȕdēm. bjȅhū. bȕdū. htjȅde/šćȅde // htjȅdosmo/šćȅdosmo. ste. Kod glagola prve klase prve vrste konsonanti d i t s kraja korijenskoga morfema gube se ispred sufiksalnoga morfema -l-. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 123 . -eva-. jèste / jèsmo. -i-. Nesvršeni oblici prezenta glagola biti mogu biti naglašeni i nenaglašeni. npr. bjȅše. bi/biše. umr-l-a. biste. -iva-. GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI Glagolski pridjev radni (ili particip perfekta aktivni) gradi se na dva načina: 1. bjȅše / bjȅsmo. pa-l-o. pliv-a-l-a. U oba slučaja sufiksalni morfem -l. -je. htjȅdoste/šćȅdoste. bi / bismo. Naglašeni su: bȉh. bȉ/bȉše. bjȅste. -ava-.Aorist glagola htjeti/šćeti glasi: htjȅdoh/šćȅdoh. bȉ / bȉsmo. o-glaš-ava-l-a.i navedenih nastavaka pliv-a-ti: pliv-a-o. Aorist glagola biti može biti naglašen i nenaglašen. bȉjāste. su. bȉste. pliv-a-o-ø. je / smo. plet-ø-ti: plet-l-ø > ple-l-ø > ple-o-ø. jèsu. ple-l-o i sl. -ova-. bȕdēte. o-glaš-ava-l-o i sl. bȉjāše / bȉjāsmo.i dodavanjem nastavaka za glagolski pridjev radni. jèsi. o-glaš-ava-ti: o-glaš-ava-o-ø. dodavanjem na infinitivnu osnovu sufiksalnoga morfema -l. Imperfekat glagola biti dubletno se upotrebljava: bȉjāh. zamjenom sufiksalnoga morfema infinitivne osnove sufiksalnim morfemom -l. si. bȕdēš. bȉ.

-āvān.: spro-ved-ø-ti: spro-ved-en-. -ovān. o-greb-ø-ti: o-greb-en-.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.. -ven.i -ø.Kod glagola jedanaeste klase prve vrste morfem -ø.infinitivne osnove. -en.infinitivne osnove.: u-kraš-ava-ti: u-kraš-avan-.i sl. npr.i sl.. -je. npr. u-ljepš-ava-ti: u-ljepš-avan.infinitivne osnove.i sl.zamjenjuje sufiksalni morfem -ava. npr.zamjenjuje sufiksalni morfem -a.zamjenjuje sufiksalni morfem -iva. vid-je-ti (>viđeti): vid-je-n. o-met-ø-ti: o-met-en. -jen.: sa-mlje-ø-ti: sa-mlje-ven-. -evān.zamjenjuje sufiksalni morfem -eva.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. iz-rek-ø-ti: iz-rek-jen.: za-rad-i-ti: za-rad-jen. npr.prelazi u i. Jedino glagoli jesti..zamjenjuje sufiksalni morfem -ova.infinitivne osnove. za-li-ø-ti: za-li-ven. lump-ova-ti: lump-ovan.: bič-eva-ti: bič-evan-..i sl.: po-kup-ova-ti: po-kup-ovan-.infinitivne osnove. mog-ø-l-o i sl..: donije-ø-ti: donije-l-ø > donije-o-ø > doni-o-ø.: pre-crt-a-ti: pre-crt-an-. mog-ø-l-a. smje-ø-ti: smje-l-ø > smje-o-ø > smi-o-ø i sl.i sl...> zarađen-. 124 MORFOLOGIJA . npr. npr.: za-praš-iva-ti: za-praš-ivan-.infinitivne osnove. vreti i zreti imaju dvojake oblike muškoga roda glagolskoga pridjeva radnog: jesti < jed-ø-ti: jed-l-ø > je-l-ø > je-o-ø/i-o-ø śesti < sjed-ø-ti: sjed-l-ø > sje-l-ø > śe-o-ø/si-o-ø zreti < zrje-ø-ti: zrje-l-ø > zrje-o-ø > zre-o-ø/zri-o-ø vreti < vre-ø-ti: vre-l-ø > vre-o-ø > vre-o-ø/vri-o-ø GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI Glagolski pridjev trpni (ili particip perfekta pasivni) gradi se dodavanjem nastavaka na sufiksalne morfeme osnove glagolskoga pridjeva trpnoga. Ti sufiksalni morfemi zamjenjuju određene sufiksalne morfeme infinitivne osnove: -ān.koje je nastalo od sufiksalnoga morfema -l.i sl. npr..> po-treš-en. iz-list-a-ti: iz-list-an. rek-ø-l-a. iz-mač-eva-ti: iz-mač-evan. izmisl-i-ti: iz-misl-jen. npr. mog-ø-ti: mog-a-l-ø > mog-a-o-ø.infinitivne osnove. rek-ø-l-o. npr. od-ređ-iva-ti: od-ređ-ivan.u muškome rodu jednine alternira s morfemom -a-.> iz-mišlj-en-.i sl.i sl.infinitivne osnove.> iz-reč-en-. Svako je/ije koje se nađe ispred -o. -īvān. śesti (< sjesti). npr.> viđen-.: rek-ø-ti: rek-a-l-ø > rek-a-o-ø. potres-jen.zamjenjuje sufiksalne morfeme -i-.

flj. npr.i sl. nj. od-rub-i-ti: od-rub-jen.i sl. za-posl-i-ti: za-posl-jen > za-pošljen-.> ispražnjen-. lj.> slavljen-.infinitivne osnove. s.kod glagola sedme klase prve glagolske vrste povlači gubljenje skupine ije. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 125 .> zašarafljen-. šlj. mlj. su (pro)čitali/(pro)čitali su Pored nenaglašenoga koristi se i naglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti kad to zahtijeva kontekst. žnj i šć. za-šaraf-i-ti: za-šaraf-jen.: bac-i-ti: bac-jen. pro-strije-ø-ti: pro-str-t.: za-drije-ø-ti: za-dr-t-.i sl.> progonjen-. n i v ili konsonantskih grupa sl.> zamašćen. iz-rad-i-ti: iz-rad-jen. si (pro)čitao/(pro)čitao si 3. ras-top-i-ti: ras-top-jen.> snižen-. je (pro)čitao/(pro)čitao je množina 1. d. Sufiksalni morfem -t. blj. na-mam-i-ti: na-mam-jen. npr. pa se dobija: č. sam (pro)čitao/(pro)čitao sam 2.> prenošen.> namamljen-.: za-drije-ø-ti: za-dr-t-. npr. p. Gradi se od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog. vlj.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. f. ste (pro)čitali/(pro)čitali ste 3. korijenskoga morfema.> spaljen-. pre-nos-i-ti: pre-nos-jen. sonanata l. plj. s-niz-i-ti: s-niz-jen.> zakašnjen-. is-prazn-i-ti: is-prazn-jen. t i z. sn. po-če-ø-ti: po-če-t. slav-i-ti: slav-jen. šnj.> rastopljen-. PERFEKAT Perfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno.> izrađen-. m. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje pretprošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno.: jednina 1.> ispraćen.> odrubljen-. za-mast-i-ti: zamast-jen. đ. za-kasn-i-ti: za-kasn-jen. Nastavci za glagolski pridjev trpni su: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisan-ø) -a (pisan-a) -o (pisan-o) množina -i (pisan-i) -e (pisan-e) -a (pisan-a) Glasovne promjene u korijenskome morfemu Sufiksalni morfem -jen. is-prat-i-ti: is-prat-jen. pro-gon-i-ti: pro-gon-jen. ž. š. npr. s-pal-i-ti: s-pal-jen.izaziva jotaciju konsonanata c. smo (pro)čitali/(pro)čitali smo 2.-t. b. zn i st s kraja korijenskoga morfema.> bačen-. ć.

reći će/će reći množina 1. Kad se nađe iza infinitiva glagola na -ti.: jednina 1. bijasmo/bjesmo (pro)čitali/smo bili (pro)čitali 2. reći ću/ću reći 2. npr. 126 MORFOLOGIJA . npr. će čitati množina 1. Pomoćni glagol može doći i ispred i iza infinitiva. čitaćete 3.: jednina 1. će čitati Glagoli na -ći ostaju neizmijenjeni bez obzira na to đe se nalazi pomoćni glagol htjeti/šćeti – ispred ili iza njih. ćete čitati 3. reći ćeš/ćeš reći 3. npr. čitaće Kad se pomoćni glagol nađe ispred infinitiva glagola na -ti. bijah/bjeh (pro)čitao/sam bio (pro)čitao 2. a t se – i u izgovoru i u pismu – stapa sa ć iz nenaglašenoga oblika prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. ćeš čitati 3.Gradi se na dva načina – od imperfekta ili perfekta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog. ću čitati 2. npr. Gradi se od infinitiva glagola i prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. reći ćemo/ćemo reći 2. bijaste/bjeste (pro)čitali/ste bili (pro)čitali 3. Takvu upotrebu nameće kontekst. taj nastavak ostaje nepromijenjen. čitaće množina 1. čitaću 2. bijahu/bjehu (pro)čitali/su bili (pro)čitali FUTUR PRVI Futur prvi je glagolski oblik kojim se iskazuje buduće vrijeme. ćemo čitati 2. čitaćeš 3. krajnje i iz infinitiva se gubi. jednina 1. bijaše/bješe (pro)čitao/si bio (pro)čitao 3. bijaše/bješe (pro)čitao/je bio (pro)čitao množina 1. reći će/će reći Prezent pomoćnoga glagola htjeti/šćeti može se upotrebljavati i u naglašenome obliku. čitaćemo 2. reći ćete/ćete reći 3.: jednina 1.

želja. hoćaste/šćaste viđeti 3. hoćah/šćah viđeti 2. Gradi se od aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog – i svršenih i nesvršenih glagola.: jednina 1. budete (pro)čitali 3.FUTUR DRUGI Futur drugi je glagolski oblik kojim se iskazuje predbuduće vrijeme. hoćahu/šćahu viđeti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 127 . hoćaše/šćaše viđeti 3. POTENCIJAL Potencijal je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. Takvu upotrebu nameće kontekst. budu (pro)čitali Futur drugi gradi se od svršenih i od nesvršenih glagola. budem (pro)čitao 2. npr. Njime se označava neostvarena mogućnost. uslov ili mogućnost vršenja glagolske radnje. bih (pro)čitao 2. biste (pro)čitali 3. hoćaše/šćaše viđeti množina 1. uslov u prošlosti: jednina 1. npr. bi/biše (pro)čitali Pored nenaglašenih mogu se upotrebljavati i naglašeni oblici aorista pomoćnoga glagola biti. POTENCIJAL IMPERFEKTA Posebna je vrsta potencijala glagolski oblik koji se gradi od imperfekta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti i infinitiva glagola. bismo (pro)čitali 2. bude (pro)čitao množina 1. hoćasmo/šćasmo viđeti 2.: Javiću ti kad pročitam. budemo (pro)čitali 2. Gradi se od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog: jednina 1. Predbuduća radnja svršenih glagola najčešće se iskazuje prezentom. budeš (pro)čitao 3. bi (pro)čitao množina 1. bi (pro)čitao 3.

(zamjenjuje sufiksalni morfem -ā. zabrana. rad-i-mo. -j. pjev-aj-mo. g i h s kraja korijenskoga morfema alterniraju s c. bod-i-te. lice jednine i množine koristi se imperativna konstrukcija neka + 3. molba. prič-aj-te. OPTATIV Optativ je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. licu jednine.. Za 3. Sufiksalnim morfemima imperativne osnove odgovaraju određeni sufiksalni morfemi prezentske osnove.i -i.iz prezentske osnove): prič-a-m: prič-aj-ø.iz prezentske osnove): bod-e-m: bod-i-ø. Gradi se od imperativne osnove i imperativnih nastavaka.(zamjenjuje sufiksalni morfem -jē.: neka pjeva / neka pjevaju i sl. rec-i-mo. z i s. kup-u-j-te i sl. Sufiksalni morfemi imperativne osnove su: -i. pjev-a-m: pjev-aj-ø.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -e. pjev-aj-te i sl. striz-i-te i sl. U crnogorskome jeziku imperativ se ne upotrebljava u 1.> rec-i-ø. lice prezenta. npr.> striz-i-ø. rec-i-te. rad-i-te i sl. kup-u-je-m: kup-u-j-ø. Gradi se od glagolskoga pridjeva radnog i uvijek je propraćen uskličnom intonacijom: Živjeli! Zdravo bio! Dobro došli! Živi bili pa viđeli! muški rod ženski rod srednji rod jednina živ-i-o-ø živ-je-l-a živ-je-l-o množina živ-je-l-i živ-je-l-e živ-je-l-a GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI Glagolski prilog sadašnji je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je istovremena s radnjom predikata.. striz-i-mo.IMPERATIV Imperativ je glagolski oblik kojim se iskazuje zapovijest. rad-i-m: rad-i-ø. ču-j-te. npr.na korijenski morfem.iz prezentske osnove): ču-je-m: ču-j-ø. -āj. kup-u-j-mo. strig-ø-u: strig-i. želja i sl. Imperativna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema.: rek-ø-u: rek-i. Tada konsonanti k. Glagoli jedanaeste klase prve glagolske vrste infinitiv grade dodavanjem sufiksalnoga morfema -i. 128 MORFOLOGIJA . bod-i-mo. prič-aj-mo. ču-j-mo.

prič-a(j)ući i sl. nije / nijesmo.i -ući javlja se intervokalno j.: pek-øući. neće / nećemo. Rječca ne piše se odvojeno od glagolskih oblika u svim slučajevima osim u nenaglašenome svršenom (odričnom) obliku prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: neću.Gradi se od prezentske osnove nesvršenih glagola i sufiksa -ūći i -ēći. glagolski oblici kojima se izražava takva radnja nalaze se u radnom stanju (aktivu).. već što je tom radnjom postignuto. radnoga stanja. To je prikazano u odjeljku o glagolskim oblicima.: nisam..: čit-a-(j)ući. npr. koristi se trpno stanje (pasiv).: mog-ø-ti: mog-a-vši/mog-a-v i sl. npr. Ipak u nekim su slučajevima pasivne konstrukcije primjerenije od navedenih. U tim se slučajevima umjesto pasiva mogu koristiti i oblici radnoga stanja s povratnom rječcom se uz njih.: Tada zarobismo dvjesta vojnika. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 129 . neće. npr. nijesu. ne čitaj i sl. tj. u-drob-i-ti: u-drob-i-vši/u-drob-i-v i sl. nijeste.: is-pjev-a-ti: is-pjev-a-vši/is-pjev-a-v. npr. – Tada se zarobi dvjesta vojnika. trč-ø-eći i sl.. [Negacija ni + nenaglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti (npr. po-ćer-a-vši/po-ćer-a-v.: Pjevam pjesmu. nećete.) nije odlika crnogorskoga standardnoga jezika. U crnogorskome jeziku glagolska se radnja obično iskazuje oblicima aktiva. Između -a. Međutim kad nije potrebno istaći ko je vršio radnju. nisi. nećeš. Gradi se od infinitivne osnove svršenih glagola i sufiksa -vši i -v. Zajedno se s oblikom prezenta glagola biti piše i rječca ni: nijesam. ne bih čitao. npr. Vokali ispred sufiksa -vši uvijek su dugi. nijesi. a u pasivu – Tada bijaše zarobljeno dvjesta vojnika (od nas). Ispred tih sufiksa umeće se nepostojano a kad se korijenski morfem glagola završava konsonantom. odnosno na kome je ta radnja izvršena. ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI Odrični glagolski oblici grade se dodavanjem odrične rječce ne ispred potvrdnih oblika. – Pjesma se pjeva. npr. npr.: ne čitam.] GLAGOLSKO STANJE Kad se glagolska radnja pripisuje onome ko aktivno učestvuje u njoj. GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI Glagolski prilog prošli je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je neposredno prethodila radnji označenoj predikatom.

. bijaše/bješe viđen. budimo viđeni.. trpni aorist: bih viđen. potencijala pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva trpnog: trpni prezent: sam viđen..... bi bio viđen.. trpni imperfekat: bijah/bjeh viđen. [Trpni perfekat može biti iskazan i glagolom bivati: bivao sam viđen... perfekta........ trpni futur prvi: biću viđen/ću biti viđen.. imperfekta. futura drugog. bivao si viđen. bićeš viđen/ćeš biti viđen.... aorista.PASIV Trpni glagolski oblici grade se od prezenta... futura prvog. 130 MORFOLOGIJA . bi viđen.... trpni imperativ: budi viđen. imperativa. trpni potencijal imperfekta: hoćah biti viđen...] trpni pluskvamperfekat: bijah/bjeh bio viđen. trpni potencijal: bih bio viđen. trpni perfekat: bio sam viđen. bio si viđen. hočaše biti viđen. si viđen. trpni futur drugi: budem bio viđen. pluskvamperfekta.... budeš bio viđen. bijaše/bješe bio viđen.

grdno. onomadne. dolje. Po svome značenju mogu biti: ■ ■ prilozi za mjesto: ovđe. tamo. naprijed. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 131 . tad(a). śutra. loše) od pridjeva u istome obliku. onuda. nikako.PRILOZI Prilozi su riječi koje stoje uz glagole. lijepo. tu. onomlani. nikad(a) i sl. načinu. slabo. dobro – bolje – najbolje i sl. svakako. juče. onako. a pridjevi na pitanje kakvo?. nekako. imenice i priloge i određuju ih po mjestu. prilozi za uzrok: zato. još. desno. daleko i sl. brzo i sl. danas. prekjuče. preklani. uveče. blizu. vremenu.: Dobro (pridjev) dijete dobro (prilog) uči. dobro. nekad(a). prilozi za količinu: ovoliko. pridjeve. prilozi za način: ovako. ■ ■ ■ Treba razlikovati priloge za način koji završavaju na -o i -e (npr. sporo. prilozi za vrijeme: lani.: lijepo – ljepše – najljepše. jasno.. mnogo. gore. nekoliko i sl. Takvi se prilozi kompariraju isto kao i pridjevi. ovamo. često. Prilozi u tim slučajevima odgovaraju na pitanje kako?. uzroku i količini. dosta. onđe. stoga. tako. prije. onoliko. tuda. npr. ujutro. malo. dobro. ovuda. onamo. pozadi. toliko.: lijepo.. loše.. poslije. sad(a). lijevo. npr.

pod/poda i sl. Prijedlozi mogu stajati i ispred drugih prijedloga. – Zbog njega je pobjegao. Prijedlozi mogu stajati i ispred priloga za vrijeme. uz/uza. – Nema ga nigđe od onomadne. prostorni. – Pade preko praga. 132 MORFOLOGIJA . namjenski.: Probudio se pred zoru.PRIJEDLOZI Prijedlozi su nepromjenljive riječi koje stoje ispred zavisnopadežnih oblika promjenljivih riječi. niz/niza. k/ka. npr. uzročni. Mogu kazivati vremenski. npr. npr. – Pjevahu ispod glasa. – Krenuše za njih. Po svojemu značenju slažu se s riječima uz koje stoje i određuju njihov odnos prema drugim riječima u rečenici. O tome viđeti u poglavlju o morfonologiji. načinski. – Bijaše bjelje od mlijeka.: Poćerasmo ih do u provaliju. upotrebljavaju se u zavisnosti od prirode konsonanta kojim počinje riječ koja im slijedi.: Bila je živa do lani. Prijedlozi s/sa. poredbeni i druge odnose.

pi-pi. mis. Iza uzvika. dura. hoj. ljuke. Uzvici za vabljenje i ćeranje stoke i ostalih životinja su: śok. za oponašanje glasova u prirodi. jaoj. alo. o-ruk. iš. pis. Uzvici služe i za dozivanje. oho. raspoloženja. oj. piše se uzvičnik. sumnjičavost. pst i sl. za dozivanje ili vabljenje i ćeranje stoke. hej. ae. gađenje i sl. tres. jao. uh. fuj i sl. bap. stanja. e.: pljus. Takvi su: ej. ću-kok. npr. guś. Za oponašanje glasova u prirodi koriste se onomatopejski uzvici. odnosno iza rečenica u kojima je sadržan uzvik. điha. žalost. mjau. na. Uzvicima se iskazuje radost. Takvi su uzvici: eh. halo. hae i sl. strah. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 133 . o. iznenađenje. bam. bup. hm. op. joj. aoj. av-av.UZVICI Uzvici su nepromjenljive riječi koje služe za iskazivanje ośećanja. dio. mac. kiš. fiju i sl. ps. bol. kiś. divljenje. mhm. odnosno za ostvarivanje komunikacije. oj.

ne samo . volja. kako i sl. iako. već). pa. dok. bilo. već i vrstu veze i odnosa rečeničnih djelova koje povezuju.. te. Njihova će značenja i odnosi koje označavaju biti prikazani u odjeljku o sintaksi. ali. nego i i sl. Veznici ne označavaju samo vezu. U prve spadaju veznici i. U druge spadaju veznici da.: kad.: a. samo. a. neki vrijeme (npr...VEZNICI Veznici su nepromjenljive riječi kojima se označava veza među rečenicama. nego. Tako neki veznici označavaju suprotnost (npr. 134 MORFOLOGIJA . ni. tek) i sl. ili i veznički izrazi volja . kad. dok. no. bilo . već. Veznici mogu biti veznici nezavisnosloženih rečenica i veznici zavisnosloženih rečenica. niti. ali. što....

bez dileme i sl. rječce za izuzimanje: jedino. vjerovatno. Ostale zapovjedne i podsticajne rječce idu uz imperativ. upitne rječce: li. eno. a rječca eno s trećim licem. odrične rječce: ne. zaisto. razumije se. rječce za isticanje suprotnosti: međutim. 9. potvrdne rječce: da. bez sumnje. uistinu. barem. da. 2. podsticajne i zapovjedne rječce: neka. Tako je rječca evo u vezi s prvim licem.RJEČCE Rječce su nepromjenljive riječi koje služe za isticanje ličnoga stava govornoga lica prema onome što se kazuje rečenicom ili njezinim dijelom.: Da to svršiš kako ti glava zna! – Da si mi to svršio kako ti glava zna. rječce za pokazivanje: evo. eto. 3. Prema onome što označavaju dijele se na: 1. 5. Za označavanje ličnoga stava prema onome što se kazuje mogu se koristiti i modalni izrazi. samo. pak. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 135 . makar. rječca eto s drugim. i. 6. neosporno. nipošto. Rječce za pokazivanje (evo. hajde. nesumnjivo. modalne rječce (za iskazivanje ličnoga stava): svakako. bar. da. rječce za naročito isticanje: čak. a rječca da uz prezent i perfekat. eto. Zapovjedna rječca neka ide uz prezent. odnosno u vezi s kategorijom lica.: nema sumnje. zbilja. npr.. podrazumijeva se. vaistinu. aj. 7. 4. nema dileme.: Neka dođe śutra. baš. zaista. valjda. 8. zar. npr. eno) u vezi su s prostornom udaljenošću govornoga lica od onoga na što pokazuje. možda.

.

TVORBA RIJЕČI .

.

Izvođenje (derivacija) je tvorba dodavanjem sufiksa na tvorbenu osnovu riječi. npr. u-gled-a-(ti) i sl. pogled-a-(ti). u-lov-i-(ti).: pod-zid(-a). Tvorbene osnove mogu srastati pomoću spojnih morfema o i e i bez njih. iz-rod(-ø).: stol-ar-(ø). nat-pis(-ø). Kombinovana tvorba riječi nastaje udruživanjem prefiksacije i sufiksacije. npr. ispi-čutur(-a). nazad-ova-(ti) i sl..OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI Osnovni principi tvorbe riječi u crnogorskome jeziku jesu izvođenje (derivacija).: bez-brig-an(-ø) > bez-briž-an(-ø). krv-o-mut(-nik-ø). Slaganje (kompozicija) je tvorba koja nastaje srastanjem tvorbenih osnova dviju riječi u jednu složenu riječ. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 139 . ruk-o-pis(-ø).: Beo-grad(-ø). npr. slaganje (kompozicija) i kombinovana tvorba riječi. oč-e-vid(-ac). npr. star-mal(-i). odnosno dodavanjem prefiksa na tvorbenu osnovu.

reagovati. konstitucija – konstituisati – konstitutivni i sl. instruirati. konstitutivni) i među glagolima (npr. koncepcija // koncept – koncipirati – koncepcijski // konceptualni. instruktivni.: eksplozija. npr. reakcioni. Internacionalizama ima i među imenicama (npr.TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA Značajan dio crnogorske leksike i leksike drugih standardnih jezika čine riječi s osnovom iz grčkoga ili latinskoga jezika. konstitucija) i među pridjevima (npr. konstituisati).: eksplozivni. reakcija. pa se one nazivaju internacionalizmi.: eksplodirati. glagola ili pridjeva.: korozija – korodirati – korozivni. 140 TVORBA RIJEČI . instrukcija. U svim jezicima osnove internacionalizama alterniraju u zavisnosti od toga da li je riječ o tvorbi imenica. Po takvoj se leksici crnogorski jezik ne odvaja od drugih evropskih jezika.

stanja itd. a njezino značenje određeno je sufiksom. IZVOĐENJE Izvođenje imenica je tvorba dodavanjem prefiksa i sufiksa na tvorbenu osnovu riječi. pjevač -anīk(-ø): konjanik. pra-đed > prađed. čuvar -džij(-a): sadžija. graver -ičār(-ø): hemičar. montenegrist(a) -jār(-ø): polemičar. ne-sreća > nesreća. IMENICE SA ZNAČENJEM LICA Imenice sa značenjem vršioca radnje Muška lica: -ac(-ø): pisac. botaničar -(j)enīk(-ø): službenik. sredstva. Izvedena imenica u značenjskoj je vezi s riječju od koje je izvedena. dijagnostičar -īr(-ø): portir.) određuju sufiksi i prefiksi kojima se one grade. jezikoslovac -āč(-ø): ugovarač. slaganjem i kombinovanom tvorbom. Prefiksacijom nastaju izvedene imenice na ovaj način: a-teizam > ateizam. pastir -ist(-ø)/-ist(a): lingvist(a). ko-autor > koautor. provodadžija -ent(-ø): asistent. student -ēr(-ø): kondukter. poslanik -ant(-ø): laborant.TVORBA IMENICA Imenice se grade izvođenjem. ministar -ār(-ø): pisar. U crnogorskome jeziku najproduktivnija je tvorba imenica sufiksima. namještenik GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 141 . pro-dekan > prodekan itd. djelatnosti. bi-gamija > bigamija. projektant -ar(-ø): magistar. Značenje imenica (značenje mjesta.

radnica doktorica. graverka biologica. prirodoslovka biološkinja. graditelj biolog. domorodac divljak. navodadžijka asistentica. poštenjak . njegovateljica moliteljka. botaničarka službenica. pukovnik učitelj. fursatlija putnik. graditeljka Imenice sa značenjem nosioca svojstva Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -an(-ø): -enjāk(-ø): 142 TVORBA RIJEČI lakomac. spremačica poslanica. gatara zvonarica. mljekarica pisarka.-lac(-ø): -lij(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): -ōvnīk(-ø): -telj(-ø): -ø(-ø): Ženska lica: -ačic(-a): -anica(-ø): -antkinj(-a): -ar(-a): -aric(-a): -ārk(-a): -džījk(-a): -entic(-a): -entkinj(-a): -ērk(-a): -ic(-a): -ičārk(-a): -īrk(-ø): -istkinj(-a): -jārk(-a): -(j)enic(-a): -k(-a): -kinj(-a): -lījk(-a): -nic(-a): -oric(-a): -ōrk(-a): -ōvnic(-a): -teljic(-a): -tēljk(-a): mislilac. vladarka provodadžijka. psihološkinja zanatlijka. dijagnostičarka portirka. doktorka duhovnica. studentica asistentkinja. korektor duhovnik. projektantkinja vračara. glupak divljan. profesorica direktorka. glupan smetenjak. montenegristkinja polemičarka. studentkinja funkcionerka. radnik inspektor. režimlijka putnica. gromovnica učiteljica. namještenica jezikoslovka. pastirka lingvistkinja. izaslanica laborantkinja. psihologica hemičarka. gledalac zanatlija. filolog pregovaračica.

pacijentkinja alkoholičarka. osuđenica apstinentkinja. suludnik suludnjak. epileptičar bolesnik. prostakuša poštenjača. prvorotkinja smutljivica. žutka Imenice sa značenjem trpioca stanja Muška lica: -ø(-ø): -anīk(-ø): -(j)enīk(-ø): -ent(-ø): -ičār(-ø): -nīk(-ø): Ženska lica: -anic(-a): -(j)enic(-a): -entkinj(-a): -ičārk(-a): -k(-a): -kinj(-a): -nic(-a): osiguranica. gramzivka smetenica. lažljivica suludnica. ispitanica optuženica. praznov divljaka divljakuša. pobjegulja povratuša. pacijent alkoholičar. narkomanka ropkinja. potrpežnjak lažov. podrepuša plavka. ksenofopkinja bolesnica. ispitanik optuženik. smutljivac pečobraznik.-ivac(-ø): -(j)enīk(-ø): -ljivac(-ø): -nīk(-ø): -njāk(-ø): -ov(-ø): Ženska lica: -ak(-a): -akuš(-a): -enjač(-a): -enjakinj(a): -īvk(-a): -(j)enic(-a): -kinj(-a): -ljivic(-a): -nic(-a): -oš(-a): -ulj(-a): -uš(-a): -k(a): gramzivac. raspuštenik lažljivac. ksenofob osiguranik. primitivac smetenik. zaludnica jezikoša. raspuštenica domorotkinja. beskućnica kleptoman. osuđenik apstinent. epileptičarka kleptomanka. smetenjača smetenjakinja primitivka. burdikoša lažulja. beskućnik GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 143 .

dugajlija govordžija. Vizantinka Čehinja. pripadnika naroda i država Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anīn(-ø): -čanīn(-ø): -ēlj(-ø): -ēz(-ø): -in(-ø): -īnac(-ø): -jāk(-ø): -jānac(-ø): -janin(-ø): -ø(-ø): Ženska lica: -akinj(-a): -ānk(-a): -čānk(-a): -ēljk(-a): -eskinj(-a): -ic(-a): -īnk(-a): -inj(-a): -jakinj(-a): -jānk(-a): -k(-a): -kinj(-a): 144 TVORBA RIJEČI Bjelopoljac. Rožajka Turkinja. Rišnjanin Čeh. sadžija ulizica. Portorikanac Kotoranin. Grk. Tuzanin Zagrepčanin. Rožajac Pljevljak Amerikanac. Grkinja Bošnjakinja Piroćanka. izbjeglica meraklija. obrazlija Imenice sa značenjem stanovnika. bez obzira na njihovo značenje.Imenice za muška i ženska lica Postoje sufiksi kojima se dobijaju i imenice za muška i imenice za ženska lica. Mađar Pljevljakinja Kotoranka. Tuzanka Zagrepčanka. Kineskinja Mađarica Dalmatinka. Rogamčanin Bokelj Kinez. Englez Srbin. Podgoričanka Bjelopoljka. Srpkinja . To su ovi sufiksi: -ajlij(-a): -džij(-a): -ic(-a): -l(-o): -lic(-a): -lij(-a): novajlija. Rogamčanka Bokeljka Engleskinja. udvorica zlopamtilo. džangrizalo iźelica. Vizantinac Bošnjak Piroćanac Tivćanin. Turčin Dalmatinac.

Rusija Vranjina. Kamenica Ćeklići. IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA Imenice sa značenjem naseljenoga područja češće su bez sufiksa (npr.: -inj-. -čanin. Laništa Gostilje.Kako se vidi iz navedenih primjera. Pobrežje Počijevka.: -jakinj-. Bjelopavlići Albanija.: -eskinj-. -in. Vršanj Koreja.: -akinj-. Hrvatska Malinsko. -jak. -ac. Vilac Glibavac Prčanj. -ez.: -ank-.: -čank-.: -k-. svakome sufiksu za građenje imenica muškoga roda sa značenjem stanovnika određenoga područja. -inac. -janac.: -jank-. -o): Krstac. Vrtijeljka Dubrovnik. nacije ili države. -ø. Gvineja Mrčevac Poljica. Boka. Sufiksi za tvorbu tih imenica su: -ac(-ø): -av-ac(-ø): -anj(-ø): -ēj(-a): -ev-ac(-ø): -ic(-a. -e): -īšt(-e.: -kinj-. odnosno pripadnika naroda. ciglana mljekara. Crmnica) nego s njima. Crna Gora. -anac. Cerovo Smokovac Tisovac Drenovica. pekara vinarija. bačvarija akvarijum. Goranjsko IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) -āčnic(-a): -an(-a): -ar(-a): -arij(-a): -ārijum(-ø): -ārnic(-a): -āt(-ø): -erij(a): mjenjačnica.: -ic. rektorat pašterija. planetarijum draguljarnica. klačnica kafana.: -ank-.: -jank-. -ø. Besac. Ječmine Ječmište. -a): -j(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -ov(-o): -ov-ac(-ø): -ov-ac(-ø): -ov-ic(-a): -ovin(-a)/-evin(-a): -sk(-ā): -sk(-a. staklarnica konzulat. odgovara određeni sufiks za građenje imenica ženskoga roda sa značenjem stanovnice: -anin. -e): -ić(-i): -ij(-a): -in(-a. Tovarnik Bokovo. -ak. Humac.: -ink-. Janjevina Njemačka (<Njemac-ska). -janin. Lipovica Krasovina. drogerija GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 145 .

ronilaštvo prirodoslovlje. graditeljstvo arhitektura. svinjogojstvo ugostiteljstvo. filologija matematika. agentura IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI -ārstv(-o): -ij(-a): -ik(-a): -istik(-a): -laštv(-o): -slovlj(-e): -stv(-o): -tēljstv(-o): -ūr(-a): voćarstvo. indignacija arogancija. ledina počivalo. jezikoslovlje zanatstvo. tužba dijareja. stočarstvo filozofija. novčanik golubarnik. učionica voćnjak. solilo igralište. svinjarija orgazam. vinoteka ekspozitura. leukemija dekadencija. logika montenegristika. zabrđe drvljanik. mijazam tvorba. krematorijum poslovnica biblioteka. metež simpatija. lanište područje.-īšt(-e): -j(-e): -janīk(-ø): -(j)ārnīk(-a): -(j)in(-a): -l(-o): -līšt(-e): -nic(-a): -njāk(-ø): -ōrijum(-ø): -ōvnic(-a): -tēk(-a): -ūr(-a): ognjište. bibliofilija mrtvilo. dubina animozitet. mravinjak sanatorijum. lektura IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA -ācij(-a): -ancij(-a): -arij(-a): -azam(-ø): -b(-a): -ej(-a): -emij(-a): -encij(-a): -epsij(-a): -ež(-ø): -ij(-a): -il(-o): -in(-a): -itēt(-ø): -izam(-ø): 146 TVORBA RIJEČI meditacija. kokošarnik klačina. gonoreja anemija. šetalište kasapnica. ablepsija grabež. vandalizam . rezistencija epilepsija. kriminalistika prevodilaštvo. ludilo vještina. ekstravagancija maštarija. graviditet sadizam.

junetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 147 . prskalica štipaljka. otirača prekidač. avitaminoza bratstvo. sadnja kuknjava. drenovak rezanac.-j(-e): -jāj(-ø): -luk(-ø): -ljav(-a): -nj(-a): -njav(-a): -ø(-ø): -oć(-a): -ōst(-ø): -ot(-a): -oz(-a): -stv(-o): -štin(-a): -v(-a): čitanje. grabuljište šipka. dolmača limunada. rotor IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA -ač(-a): -ād(-a): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anic(-a): -āš(-ø): -etin(-a): savijača. navigator štipavica vrteška ćedilo. cijetka steznik. žetva IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA -ač(-a): -āč(-ø): -ačic(-a): -al(-o): -alic(-a): -āljk(-a): -ašk(-a): -āt(-ø): -ātor(-ø): -avic(-a): -ešk(-a): -il(-o): -īšt(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): uspinjača. prostakluk lomljava. bezobraština śetva. ognjilo kosište. divota narkoza. gordost dobrota. začeće oproštaj. upaljač kosačica. zagrljaj. prebranac priganica. pištaljka ljuljaška agregat. zvučnik induktor. drijem čistoća. gulaš piletina. koračaj fukarluk. grmljava vožnja. čokolada višnjak. kopačica gudalo. masanica sataraš. ravnalo grijalica. aparat oscilator. siromaštvo (<siromah-stvo) lukavština. dernjava zijev. hladnoća napetost.

šarava jare. tršljaka šipak. lozovača medovina. golośemenjača oskoruša mrkva. omorika malina. krastavica grčica. krastavac puzavica. sivko zekna. džanjevača govedina zečetina. ovčetina medovača. krtoluša IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA -āč(-ø): -ak(-a): -ak(-ø): -avac(-ø): -avic(-a): -ic(-a): -ić(-ø): -ik(-a): -in(-a): -īš(-ø): -(j)ač(-a): -jan(-ø): -jel(-a): -jenic(-a): -k(-a): -l(-a): -njač(-a): -uš(-a): -v(-a): -vic(-a): povijač.-evač(-a): -in(-a): -jetin(-a): -ovač(-a): -ovin(-a)/-jevin(-a): -uš(-a): višnjevača. koźevina krompiruša. june sljepić. lijeska ribizla. bršljan košćela (<kostjela) žućenica trska. tikvica IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA -ac(-ø): -alic(-a): -alj(-ø): -āš(-ø): -av(-a): -e(-ø): -ić(-ø): -k(-a): -k(-ø): -n(-a): -nic(-a): 148 TVORBA RIJEČI vranac. ozimača čopljan. rogna otrovnica . gladiš kobiljača. rogač divljaka. ćetalj kulaš. mušmula skrivenośemenjača. kunić šarka. kupina sporiš. brnjaš milava. šarac kriještalica putalj. maslačak pupavac. bijelka zelenko. pipunić mlječika. tikva rotkvica. metvica ljutić.

deminutivi s hipokoristicima – označavaju umanjeni pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica ili predstavljaju imenice odmila. glagolima. npr. glibavština glavurda. baruština 2. hljebac oblačak. nožurina magluština. Imeničke složenice imaju samo jedan akcenat kad se pišu bez crtice.-onj(-a): -ov(-ø): -ūj(-ø): -ulj(-a): -uš(-a): zekonja. prijedlozima naziva se slaganje. glasina prljavština. šaronja šarov. sinak gnjezdašce.: -čin(-a): -etin(-a): -in(-a): -štin(-a): -ūrd(-a): -urin(-a): -uštin(-a): kretenčina. nožurda čojčurina. glavetina momčina. onda je svaki dio sačuvao svoj akcenat. miluša IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE Imenice subjektivne ocjene dobijaju se dodavanjem sufiksa koji unose izvjesnu izmjenu u značenje imenice od koje se grade. npr. kraguj šarulja. One mogu nastajati na dva načina: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 149 . mrkulja baljuša. ručica prstić. garov slavuj. kamenčić kućica. Te imenice dijele se u dvije grupe: 1. Ti sufiksi nazivaju se sufiksi subjektivne ocjene. a kad se pišu s crticom.: -ac(-ø): -ak(-ø): -ašc(-e): -c(-e): -č(-e): -čić(-ø): -ic(-a): -ić(-ø): bratac. perce prozorče. lonče prozorčić. listić SLAGANJE Tvorba kojom nastaju složene imenice srastanjem određene imenice s imenicama. profesorčina ručetina. augmentativi i pejorativi – označavaju uvećani pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica. pridjevima. odnosno imaju pogrdno značenje. sunašce drvce.

pomoću spojnih morfema (npr. radio-stanica > radio-stanica). među-prostor > međuprostor. jado-brat > jadobrat. 150 TVORBA RIJEČI .: śever-o-zapad > śeverozapad.: Beo-grad > Beograd. vin-o-pija > vinopija. krv-o-proliće > krvoproliće).▫ ▫ prostim slaganjem (npr.

bodljikast modrikav. karadžićevski fleksibilan. Najproduktivniji sufiksi za građenje pridjeva u crnogorskome jeziku su: -abīlan(-ø): -ačak(-ø): -ać(-i): -ālan(-ø): -an(-ø): -āran(-ø): -ast(-ø): -ašan(-ø): -ašnj(-ī): -at(-ø): -av(-ø): -en(-ø): -ēran(-ø): -ešan(-ø): -ev(-ø): -ēvan(-ø): -evsk(-ī): -ibīlan(-ø): -ičan(-ø): -ičast(-ø): -ij(-ī): -ikast(-ø): -ikav(-ø): -insk(-ī): -inj(-ī): respektabilan. durašan jučerašnji.TVORBA PRIDJEVA Pridjevi nastaju sufiksalnom. IZVOĐENJE Izvođenje pridjeva je proces koji obuhvata prefiksalnu. saglasan komplementaran. bodljikav materinski. dentalan moćan. plećat grbav. Tako nastaju izvedeni pridjevi. onomadašnji nosat. stričev duševan njegoševski. kafen moderan malešan očev. jahaći muzikalan. punačak peraći. loptast slabašan. modričast koziji. osinji GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 151 . prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom te spajanjem dviju osnova (složenička tvorba). ćosav maven. sufiksalnu i prefiksalno-sufiksalnu tvorbu. elementaran kockast. konvertibilan satiričan. božiji modrikast. ironičan plavičast. sestrinski pčelinji. diskutabilan dugačak.

O tome viđeti više u poglavlju o morfonologiji. topovski religiozan. senzualan aktuelan ovnujski. -ešan. ponosit objektivan. sladunjast sladunjav. -ahan. modar – modrikast. organizacijski śutrašnji. -ušan. socijalistički kamenit. vjetrovit sinovljev. paziti – pažljiv. ovan – ovnujski i sl. mlad – mlađahan. glamurozan utopijski. pažljiv śeverni. 152 TVORBA RIJEČI . suśedov svjetovan. sitan – sićušan.: bijel – bjelkast. svijet – svjetovni. -ušast. zimušnji nacionalan. regionalan bratov. duhovni volovski. -unjav. -jušan. čast – čazben. bljedunjav vjetrušan mekušast ljepuškast Neki sufiksi pri građenju pridjeva izazivaju glasovne promjene u osnovi npr. -uškast. muževljev bankovni. zec – zečji. sunčani brbljav.-ističk(-ī): -it(-ø): -īvan(-ø): -j(-ī): -(j)ahan(-ø): -jan(-ī): -jav(-ø): -jev(-ø): -jušan(-ø): -kast(-ø): -ljiv(-ø): -n(-ī): -nat(-ø): -nj(-ī): -onālan(-ø): -ov(-ø): -ōvan(-ø): -ovit(-ø): -ovljev(-ø)/-evljev(-ø): -ōvn(-ī): -ovsk(-ī): -ōzan(-ø): -sk(-ī): -šnj(-ī): -uālan(-ø): -uēlan(-ø): -ujsk(-ø): -uljāst(-ø): -unjav(-ø): -ušān(-ø): -ušāst(-ø): -uškāst(-ø): komunistički. koźi. brašnjav Kuslevljev. Miroslavljev sićušan bjelkast. -ičast. južni pernat. -kast. pas – paśi. mlađahan perjani. Takvi su: -ačak. zimus – zimušnji. travnat sinoćnji. agresivan mravlji. Neki od navedenih sufiksa pripadaju sufiksima subjektivne ocjene. tamošnji seksualan. -jahan. -ikast. -uljast. duhovan silovit. plavkast plačljiv. volujski duguljast. -ašan. paśi živahan.

irealan indeklinabilan. internacionalni izvanredni. nadmorski najpametniji. međudržavni mnogostruki. antidržavni bezuslovan. kvaziumjetnički međuljudski. prekobrojni priglup. infravioletan interpartijski. osrednji panslavistički.PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA Tvorba pridjeva prefiksima u crnogorskome je jeziku vrlo produktivna. mnogoljudni multidisciplinaran. indiferentan infracrven. zdušna GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 153 . panevropski povelik. nevelik omanji. prestrog preddržavni. Najčešći su ovi prefiksi: a-: anti-: bez-: bi-: do-: eks-: hiper-: i-: in-: infra-: inter-: izvan-: kvazi-: među-: mnogo-: multi-: na-: nad-: naj-: nazovi-: ne-: o-: pan-: po-: poli-: polu-: poslije-: post-: pra-: pre-: pred-: preko-: pri-: prije-: pro-: protiv-: pseudo-: s-: apolitičan. proevropski. najbolji nazoviprijateljski. poslijediplomski postmodernistički. polupismen poslijeratni. predratni prekomjerni. bezgrešan biseksualan. praistorijski prevelik. bipolaran doživotni. postkrizni prađedovski. priručni prijepodnevni. proaustrijski protivudarni. dovratni eksjugoslovenski hipersenzitivan. hiperaktivan iracionalan. amoralan antiustavan. polivalentan polugodišnji. prijevremeni proćelav. pseudoklasicistički steona. nazovinaučni nelijep. protivdržavni pseudonaučni. multivitaminski nagluv. naglup nadljudski. pobolji polifunkcionalan. izvanproceduralni kvazinaučni. prosijed.

npr. onda je riječ o jednopojmovnim pridjevskim složenicama. ultraljevičarski unutarparlamentarni. Te osnove povezane su spojnim morfemom -o. književn-o-istorijski > književnoistòrījskī (koji se tiče književne istorije) i sl. SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA Pridjevi se mogu graditi od dviju ili više osnova. usputni veleučeni. Tada je riječ o dvopojmovnim pridjevskim složenicama.samo-: super-: sve-: trans-: ultra-: unutar-: uz-: vele-: za-: samohran. super-. Tako nastaju pridjevske složenice. I u tome slučaju osnove se vežu spojnim morfemom -o-. o-. navedena je tvorba često udružena sa sufiksalnom tvorbom pridjeva. sveopšti transkontinentalni.: bez-krv-an(-ø) > beskrvan. pri-. superaktivni sveznajući. pa tada govorimo o prefiksalno-sufiksalnoj ili kombinovanoj tvorbi pridjeva. književn-o-istorijski > knjȉžēvno-istòrījskī (koji pripada i književnosti i istoriji) i sl. vele-. npr. zavjetarni Neki od navedenih prefiksa pripadaju prefiksima subjektivne ocjene i imaju deminutivno ili augmentativno značenje. pro-. npr. ali bez crtice. ultra-. a augmentativno: hiper-. sve-.: śever-o-zapadni > śȅvero-zȃpadnī (koji pripada i śeveru i zapadu). Kako se iz primjera vidi. Deminutivno značenje imaju prefiksi: na-. veleljepni zagrobni. pre-. Kad pri tvorbi pridjeva od više osnova te osnove dobiju novo zajedničko značenje i zajednički akcenat. pri-mor-sk(-i) > primorski i sl. 154 TVORBA RIJEČI . samostalan superbrzi.i crticom.: śever-o-zapadni > śeverozápadnī (koji je na śeverozapadnoj strani svijeta). po-. Pri tvorbi pridjeva od više osnova svaka osnova može zadržati svoje značenje i akcenat. unutarnaučni uzvodni. transmediteranski ultrazvučni.

znače postati onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr. stan-ova-ti mač-eva-ti.: bijeliti. crveniti. ron-ca-ti voz-ika-ti.). šuš-ka-ti bun-ca-ti.znače (u)činiti nešto onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr.i -je. blijediti i sl. SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Sufiksi za tvorbu glagola su: -ø-: -(j)a-: -i-: -je-: -nu-: -ov-a-: -ev-a-: -iv-a-: -is-a-: -ir-a-: mlje-ø-ti.istim osnovama daju različito značenje. analiz-ira-ti Napomena: Sufiksi -i. crvenjeti se. a glagoli sa sufiksom -je. Takvi su sufiksi: -k-a-: -c-a-: -ik-a-: -ket-a-: -jak-a-: -uc-a-: kuc-ka-ti.TVORBA GLAGOLA Glagoli nastaju sufiksalnom. mog-ø-ti pjev-a-ti. Tako nastaju izvedeni glagoli. svijetl-uca-ti > svjetlucati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 155 . malter-isa-ti lak-ira-ti. IZVOĐENJE Tvorba glagola pomoću sufiksa i prefiksa naziva se izvođenje. bol-je-ti > boljeti met-nu-ti. drz-nu-ti rad-ova-ti. misl-i-ti vid-je-ti > viđeti. smanj-iva-ti kanal-isa-ti. blijeđeti).: bijeljeti se. Glagoli sa sufiksom -i. jak-ja-ti > jačati govor-i-ti. sel-jaka-ti > seljakati kašalj-uca-ti > kašljucati. kralj-eva-ti dar-iva-ti. Značenje njihovo uvijek je u vezi s motivnom riječju. puć-ika-ti puc-keta-ti mol-jaka-ti > moljakati. prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. I glagoli se grade sufiksima subjektivne ocjene i tada imaju deminutivno značenje.

uzvika i onomatopejskih riječi – sufiksima -a-. pogled-a-ti : pogled-iva-ti i sl.: doćerati. ništ-i-ti i sl. npr.: svoj-i-ti. lak-ira-ti i sl. izdići. b) izvršiti neku radnju do kraja. za-smij-a-ti : za-smij-ava-ti. Najproduktivniji su: ■ Prefiks do. dolećeti. npr.. izgorjeti. trk-ja-ti > trčati.: izići. npr. izroniti. devet-a-ti. -a-.-uck-a-: -ušk-a-: -uk-a-: -ut-a-: Glagoli se grade od: ■ pjev-ucka-ti. lup-a-ti : lup-nu-ti i sl. Svi prefiksi su nosioci određenoga značenja. -ova-. izdignuti. iskočiti. drijem-ucka-ti > dremuckati ljulj-uška-ti zvižd-uka-ti skak-uta-ti imenica – sufiksima -(j)a-. -i-. -(j)ava-.: glas-a-ti.: dvoj-i-ti.od nesvršenih se dobijaju svršeni glagoli. -ova-. -je-. rob-ova-ti. -(j)iva. dar-iva-ti. npr. kuc-nu-ti.služe za građenje nesvršenih glagola od svršenih. bič-eva-ti. izliječiti. -iva-.: ispjevati.znači: a) vršenjem radnje izići ili se izdići iz čega. Sufiksom -nu. npr. do-ved-ø-ti (dovesti) : do-vod-i-ti. npr. lud-ova-ti i sl. crn-i-ti. npr.znači dovršiti radnju ili njenim vršenjem doći do određenoga mjesta. iskasapiti. brojeva – sufiksima -i-.. zlat-i-ti. npr..npr.: kap-a-ti : kap-nu-ti. -keta-. išćerati. na-grd-i-ti : na-grd-jiva-ti > nagrđivati. krc-ka-ti.: jak-ja-ti > jačati. vremena. puc-keta-ti i sl.: dob-i-ti : dob-ija-ti.: škljoc-a-ti. -ira-. zamjenica – sufiksom -i-. npr. -ova-.. ■ ■ ■ ■ ■ Sufiksi -(j)a-. dograditi i sl. -i-. izlećeti. PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Tvorba glagola prefiksima vrlo je produktivna u crnogorskome jeziku. -nu-.. do-živ-je-ti : do-živ-java-ti > doživljavati. mjere ili faze u radu. Prefiks iz(a). -eva-. pridjeva – sufiksima -(j)a-. dorasti. majstor-isa-ti.: u-nazad-i-ti. naprijed-ova-ti > napredovati i sl. izatkati i sl. isplivati i sl. desetak-ova-ti > desetkovati i sl. -isa-. -ka-. dosegnuti.. -i-. crn-je-ti > crnjeti. ■ 156 TVORBA RIJEČI . -ova. npr. u-bod-ø-ti (ubosti) : u-bad-a-ti. priloga – sufiksima -i-.

nahraniti i sl.: potcjenjivati. d) otpočeti neku radnju. c) izvršenje radnje do kraja. npr. oblagati i sl. prebaciti. nadvisiti. npr.: nataći. polomiti. nahodati se. otpijevati. odvoditi. nakukati se. Prefiks pod(a). npr. b) izvršiti radnju odvajanja od čega. namaknuti. b) staviti/stavljati jedan predmet na drugi. potkopati i sl. poustajati.: nacrtati. npr..: prenijeti. priviđati i sl. prigledati.: nadgledati. ozdraviti. opkoliti.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. presoliti i sl. presvisnuti i sl.: otpjevati. d) (iz)vršiti radnju po nečemu. npr.. b) izvršiti neku radnju do kraja. potplatiti i sl. presložiti. podvrgnuti. namaći. predviđati i sl.. b) približiti/priGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 157 ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ .: predodrediti. poginuti. odroditi i sl..znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. pobrašnjati. c) (iz)vršiti nešto u manjoj mjeri od onoga što znači motivni glagol. potkrasti. odrijeti. naučiti. npr. npr. odazvati i sl. npr. potkupiti.znači: a) vršenje radnje od više subjekata ili na više objekata. othraniti i sl. nagristi. npr.: najesti se. poigrati.. Prefiksi o. preskakati i sl. odaslati. namicati. d) (u)činiti nešto drukčijim. naticati.: popločavati...znači (iz)vršiti neku radnju u višem stepenu od onoga što je iskazano motivnom riječju. b) izvršiti neku radnju ispod nečega.znači: a) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što se kazuje motivnom riječju. oljuštiti. podśeći i sl. npr. npr. npr.: pomrijeti.: načeti.i ob(a). nadlijetati i sl. prelijetati. nadgraditi.znači (iz)vršiti neku radnju prije nečega.: obasuti.: odvesti. prejedati se.: poskakati.: primiriti. Prefiks pred. npr. b) vršenje radnje kraće vrijeme. npr.: podastrijeti.: pregladnjeti.znači: a) (iz)vršiti neku radnju u većoj mjeri od onoga što znači motivna riječ. mimoilaziti.: mimoići. nataknuti. b) (iz)vršiti neku radnju oko nečega. nabiti..: očistiti.znači: a) izvršiti neku radnju u dovoljnoj ili prećeranoj mjeri. napisati.. Prefiks pri. c) završiti neku radnju.. Prefiks na. Prefiks od(a).■ ■ Prefiks mimo. poskočiti i sl. oguliti. namučiti se i sl. npr. npr. c) uzvraćanje radnje iskazane motivnim glagolom. nabijati i sl. predośećati. optužiti. npr. npr. pregorjeti. npr..znači: a) izvršiti neku radnju do kraja.: prerađivati. npr. Prefiks nad.. Prefiks po.: podrezati. prefarbati i sl. npr. pođubriti. npr.: poskakati. c) (iz)vršiti neku radnju preko nečega ili promijeniti mjesto čemu. nagledati se.. Prefiks pre. porazbijati i sl. popjevati. navesti i sl... opšiti i sl. npr. podmetnuti. posoliti i sl. npr.: prežaliti.: odgovoriti.znači (iz)vršiti neku radnju u suprotnome smjeru. nadmudriti. podići i sl.

: zaći. e) izvršiti neku radnju do kraja. npr..: proraditi. prozračiti i sl.znači: a) započeti neku radnju. prokopavati i sl. zbaciti. zagraditi. npr..znači (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim. razlomiti. Prefiks uz(a). c) (iz)vršiti radnju iskazanu motivnim glagolom iza nečega. zapetljati i sl. npr. prilijepiti.: zapjevati. prodati i sl. sufinansirati i sl. npr..znači: a) izvršiti do kraja neku radnju.. proživjeti.. razgorjeti.znači: a) (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim. b) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što znači motivna riječ..: uznijeti.. npr. sarađivati i sl.: uzlećeti. sjediniti. npr. razbiti. d) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega.. zakukati i sl. sastavljati.: prinijeti. npr.: prošetati. odnosno vršiti je duže vremena. c) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega.znači: a) razlaganje neke cjeline. prigrabiti i sl.: razljutiti. svršavati.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. zabacivati. združiti i sl.. npr. npr.: saznati. skidati.: saznavati. umiriti se i sl. npr. npr. npr. npr. npr.. Prefiks sa. uzavreti i sl. raskrstiti. pridonijeti. raskukati i sl. d) duže ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ 158 TVORBA RIJEČI . proviđeti.: smaći.: unijeti.. susretati se i sl. utkivati i sl.znači: a) intenzivno vršiti radnju iskazanu motivnom riječju. Prefiksi su. pristaviti. npr. b) izvršiti radnju iskazanu motivnom riječju do kraja. c) duže vršenje radnje iskazane motivnom riječju. ulećeti. npr. zagrajati. npr..: ujesti. uspinjati se i sl. npr. c) izvršiti do kraja neku radnju. Prefiks za. svršiti. uzjahati i sl. b) radnjom iskazanom motivnom riječju staviti/stavljati nešto u nešto. ukrasti.: suosnovati. npr. npr. d) (u)činiti nešto drukčijim.. razglasiti. npr.: prostrijeliti. npr.: uležati se. pristupati i sl. primicati.: sabrati..: pročitati.: sukobiti se. svući i sl..: završiti.: uzdići. razmicati i sl... rasamariti. slamati i sl.. c) (iz)vršiti neku radnju kroz nešto. protresati i sl. slomiti i sl. Prefiks raz(a). uzbuditi. npr. proređivati. npr. Prefiks s(a).: raspadati.: uzraditi. npr. progledati i sl. uskopati i sl.: pridodavati.: produžiti.. b) započeti vršenje radnje. upamtiti i sl. raskuvati i sl. Prefiks u. zametnuti i sl. c) izvršiti radnju do kraja. probušiti.: rastovariti. npr. ■ Prefiks pro. d) (iz)vršiti neku radnju odozdo naviše. razabrati i sl. steći..bližavati nešto nečemu. npr.: raznijeti. npr. stijecati/sticati.: saośećati. b) spojiti/spajati nešto u cjelinu. b) (iz)vršiti radnju nasuprot kome ili čemu. propjevati. c) doda(va)ti nešto nečemu.znači: a) započeti radnju iskazanu motivnom riječju. b) intenzivno vršiti neku radnju.

zapričati se. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 159 . ■ Prefiks obez. glavoboljati i sl.: dangubiti.: obeshrabriti. npr. Tako najčešće srastanjem imenskih riječi s glagolom nastaju složeni glagoli. npr. SLAGANJE TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA Glagoli se mogu graditi od dviju ili više osnova. zaśeđeti se.: zamisliti se. zlopatiti se. obezglaviti i sl. obespraviti. npr. zagledati se i sl. zapiti se. dvoumiti.znači osta(ja)ti bez onoga što je iskazano motivnom riječju.vršenje radnje iskazane motivnom riječju.

nanovo nizbrdo. uzduž SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA Sufiksi za tvorbu priloga su: -amo: -ako: -as: -d(a): -imicē: -ačkē: -ēćkē: -ēčkē: -(j)u: -os: -ūs: -skē: -ski: 160 TVORBA RIJEČI ovamo. jesenas sad/sada. otprva previše. nizvodno obdan. sufiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. dosad izbliza. tako danas. noću ljetos. tamo ovako. premalo prekśutra/prekośutra ujutro. śedečke danju. uveče uznos. oštrimice koljenačke. śedećke ležečke. izdaleka naveliko. PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA Prefiksi za tvorbu priloga su: do-: iz-: na-: niz-: ob-: od-: pre-: prek(o)-: u-: uz-: doveče. junački . obnoć odoka.TVORBA PRILOGA Prilozi nastaju prefiksalnom. proljetos zimus mučke (<muk-ske) mučki. trupačke ležećke. tad/tada dužimice.

SINTAKSA .

.

pa onda i u sintaksi. na one jedinice koje govornik bira zavisno od prirode obavještenja ili okolnosti u kojima se odvija govorni čin. No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se. paradigmatske. Komšija je prodao kuću. Ti se odnosi tiču odabira (selekcije) jezičkih jedinica. slaganje. odnosi među rečenicama (klauzama) u složenoj rečenici te odnosi među rečenicama u tekstu. spojevima riječi ili sintagmemima i o rečenicama. Komšija će prodati kuću. razmještaj. označava se dio gramatike u kojem se proučavaju odnosi među jedinicama u nizu. odnosi između (glavne) klauze Naš komšija prodaje kuću i (zavisne) klauze jer je kupio stan u složenoj rečenici Naš komšija prodaje kuću jer je kupio stan itd. tj. ako su promjenljive). odnos među konkurentnim jedinicama tipa Komšija prodaje kuću. No sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt. Takve je. jedinica komšija jedinicom prijatelj (Naš prijatelj prodaje kuću). Tako npr. odnosi među riječima i njihovim oblicima. Takvi odnosi tiču se razmještaja (kombinacije) jezičkih jedinica i nazivaju se sintagmatskima. odnosi između jedinice naš komšija i jedinice prodaje u rečenici Naš komšija prodaje kuću.POJAM I PREDMET SINTAKSE Nazivom sintaksa. To su npr. koji se odnosi npr. Zato se u sintaksi obično govori o trima tipovima jedinica: o riječima (i njihovim oblicima. koji potiče od grčke riječi sýntaxis („red. U sintaksi se u prvome redu bavimo sintagmatskim odnosima. odnosi među spojevima riječi. jedinica prodaje jedinicom popravlja (Naš komšija popravlja kuću). Komšija bi prodao kuću. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 163 . Riječ je o odnosima između izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stajati na mjestu tih izabranih. Komšija bi htio prodati kuću itd. u rečenici Naš komšija prodaje kuću jedinica naš može biti zamijenjena jedinicom njihov (Njihov komšija prodaje kuću). govori i o paradigmatskim odnosima. a jedinica kuću jedinicom vinograd (Naš komšija prodaje vinograd). odnosi između jedinice naš i jedinice komšija u spoju riječi naš komšija. namještanje“). prirode npr. uređivanje.

subjekat. veznici. Oni su se javili. Zato se npr. neko nepoznat. spoj riječi naš komšija ima dva sintetička tagmema: prvi je naš. u knjizi.) ne smatra spojem riječi. rečenicama ili u tekstu. kao što je to npr. pred nama i sl. U prvu spadaju punoznačne riječi ili punoznačni oblici. Misli se pritom posebno na oblike pomoćnih glagola te na prijedloge. priloška odredba) ili nesamostalnih rečeničnih članova (atribut i apozicija). jer je jedna od glavnih funkcija zamjenica da zamjenjuju punoznačne riječi. imenice. npr. a u drugu nepunoznačne riječi ili nepunoznačni oblici. Nepunoznačne riječi i nepunoznačni oblici ne mogu sami za sebe biti sastavnice spojeva riječi niti mogu funkcionisati kao članovi rečenične strukture. Nepunoznačne riječi (prijedlozi. a oni koji se sastoje od jedne nepunoznačne i jedne punoznačne riječi. veznike i rječce. pa onda mogu zauzimati i pozicije koje mogu zauzimati te riječi. s prijedloško-padežnim izrazima. pridjevi. rječce i uzvici) ne mogu same zauzimati pozicije ni samostalnih ni nesamostalnih rečeničnih članova.RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE Riječi i oblici promjenljivih riječi kao jedinice sintaksičkog nivoa određuju se s obzirom na to kakva im je služba u pojedinim spojevima riječi. npr. i funkcionisati kao članovi rečenične strukture. a drugi komšija). prijedloško-padežni izraz (na sto. S obzirom na sintaksička obilježja te se jedinice dijele u dvije grupe. objekat. spoj riječ (sintagmem) poglavlje u knjizi sastoji od jednoga sintetičkog (poglavlje) i jednoga analitičkog tagmema (u knjizi). Među punoznačne riječi ubrajaju se punoznačni glagoli.) Sastavnice spojeva riječi ili tagmemi koji se sastoje od jedne punoznačne riječi nazivaju se sintetičkim tagmemima (tako npr. Tako se npr. nazivaju se analitičkim tagmemima. 164 SINTAKSA . ali one mogu biti sastavnice spojeva riječi. One mogu zauzimati poziciju samostalnih rečeničnih članova (predikat. brojevi i prilozi. (Nepunoznačne su prirode i zamjenice. nego jednom od sastavnica spoja riječi.

kao što je rečeno. početi čitati. odnosno samo perifrazni. nastaviti slušati). nego modifikuju kakvu drugu radnju (npr. Svi će doći) i kao modalni (npr. što znači da sami ne mogu zauzimati sintaksičke pozicije (ne mogu npr. doći će). POMOĆNI GLAGOLI U službi pomoćnih glagola. podnijeti izvještaj). U nepunoznačne glagole spadaju pomoćni. ali za sve nema mjesta) i kao punoznačni (npr. faznima glagoli kojima se označavaju faze nekog procesa (npr. fazni i perifrazni glagoli. najčešće u infinitivu drugoga. tj. modalni. Pomoćnim glagolima smatraju se glagoli čiji se oblici mogu sasvim gramatikalizovati pa služiti za tvorbu složenih glagolskih oblika (došao je. vršiti popis. ne moći doći. pa traže glagolsku dopunu. Oni dakle spadaju u kategoriju nepunoznačnih riječi. a perifrazni glagoli učestvuju u stvaranju glagolskih perifraza (npr. a htjeti za tvorbu futura prvoga (će graditi) i potencijala imperfekta (hoćaše viđeti). modalnima (u širem smislu) glagoli koji ne označavaju samu radnju. samo modalni. modalni. Tako npr. Ostali glagoli spadaju u punoznačne. pa čak ni samo nepunoznačni. pluskvamperfekta (bio je gradio ili bijaše gradio) i futura drugoga (bude gradio). fazni i perifrazni glagoli. Biti služi za tvorbu perfekta (gradio je). sami po sebi zauzimati poziciju predikata). punoznačnoga glagola. Nepunoznačni glagoli imaju nepotpuno značenje ili značenje kojim se modifikuje radnja. Svi bi oni htjeli doći. u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljavaju se glagoli biti i htjeti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 165 . glagol htjeti može služiti i kao pomoćni (npr. namjeravati govoriti). a ne značenje same radnje. glagola koji služe za tvorbu složenih glagolskih oblika. razlikuju se pomoćni. došao bi. Ona hoće upravo takvu haljinu). Pojedini glagoli ne moraju biti samo pomoćni.GLAGOLI Među riječima koje mogu biti i punoznačne i nepunoznačne posebno mjesto pripada glagolima. NEPUNOZNAČNI GLAGOLI Među nepunoznačnim glagolima.

ponavljanje kakve radnje i sl. i modalni glagoli u širem smislu. Oni trebaju čitati/da čitaju i sl. Mi trebamo čitati/da čitamo. 166 SINTAKSA . Zato se umjesto On treba da čita ne može reći *On treba da je čitao. On treba čitati/da čita. koji mogu označavati govorenje. Ivan zna da zakasni na posao (nemodalna upotreba: Ana zna sve što je pitaju). pa su se ispravnima smatrale jedino konstrukcije tipa Ti treba da čitaš. Među modalnim glagolima treba pomenuti ove: htjeti: morati: trebati: Time hoću reći da još uvijek nije kasno.) između radnje označene punoznačnim glagolom i subjekta. Tako se umjesto On ne smije voziti ne može reći *On ne smije vožnju niti se umjesto On treba da čita može reći *On treba čitanje (zvjezdicom se označavaju negramatične ili normativno nekorektne jedinice). percipiranje. taj glagol ima drugačije značenje i ne pripada modalnima. trebati. kojima se označava odnos prema kakvoj radnji. ośećanje. Oni ne smiju ništa saznati. U pojedinim opisima razlikuju se modalni glagoli u užem smislu (kao što su htjeti. Marku trebaju knjige. kakav voljni čin. npr. podsticajni i sl. O svemu se može razgovarati. Glagolske dopune uz te glagole u načelu nije moguće zamijeniti imenskima. Morali smo se prije śetiti. Napomena: Glagol trebati u modalnome značenju u starijoj normativistici smatrao se pravilnim samo u bezličnome obliku. On treba da čita. smjeti. Isto tako konstrukciju da + prezent načelno nije moguće zamijeniti konstrukcijom u kojoj bi se javilo koje drugo vrijeme ili način. valjati: smjeti: moći: znati: Na njih valja dobro pripaziti. Oni zapravo uspostavljaju modalni odnos (a to znači voljni. odnosno između radnje označene punoznačnim glagolom i govornika. željni. Nikad ne valja previše pitati. strukturno nužno. Kad se upotrebljava uz imenice. *On treba da će čitati ili *On treba da bi čitao. no služe za modifikaciju kakve druge radnje.MODALNI GLAGOLI Modalnim glagolima nazivaju se glagoli koji ne označavaju konkretnu radnju. zahtjevni. mišljenje. ali ne mora biti i komunikativno) stoji dopuna u infinitivu ili (rjeđe) u obliku konstrukcije da + prezent. nego punoznačnima. Uz njih nužno (sintaksički. Danas se smatraju pravilnima i konstrukcije tipa Ti trebaš čitati/da čitaš. morati. moći). Treba se snaći.

Bar je stigao odspavati. Želi se posavjetovati s advokatom. Pokušajte ih zaustaviti. Napokon je uspjela položiti ispit.umjeti: imati (nemati): željeti: Ana se umije lijepo ponašati (nemodalna upotreba: Ana umije s ljudima). Nemaš se za što brinuti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 167 bojati se: plašiti se: stići/stizati: drznuti se: kaniti se / nakaniti se: namjeravati: odlučiti / odlučivati: misliti / pomisliti / pomišljati: naumiti: nastojati: pokušati / pokušavati: gledati: voljeti: uspjeti / uspijevati: . Rijetko su uspijevali stići na predavanje (punoznačna upotreba: Eksperiment je napokon uspio). Naumili su graditi fabriku. Time se ne želi reći ništa loše (nemodalna upotreba: Svima želimo srećan Uskrs). Ni najnužnije poslove nije stizala obavljati (nemodalna upotreba: Upravo su stigli na stanicu). Nakanili su se doći. Odlučio se kandidovati za predśednika. Zar se kaniš učiniti dobro djelo?. Ne plaši se reći kako je bilo (nemodalna upotreba: On se ne plaši nikoga). I ne pomišlja se uskoro vraćati (nemodalna upotreba: Misli na posljedice). Boji se priznati što se dogodilo (nemodalna upotreba: Ivan se boji zubara). Više puta odlučivali su prekinuti saradnju. Imamo li što reći? (nemodalna upotreba: Imaju problema). Drznuli su se ukrasti auto usred dana. Misli otputovati još večeras. Gledajte doći što prije (punoznačna upotreba: Naveče obično gleda televiziju). Namjeravam odseliti u Boku. Uvijek nastoji reći što misli. Voli ljetovati na ostrvu (punoznačna upotreba: Ne voli masna jela). Pokušavaju nam podvaliti. Ima da rano ustaneš. Drznuo se reći da smo lijeni.

Od modalnih glagola razlikuju se i po tome što mogu imati i dopunu u akuzativu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. FAZNI GLAGOLI Fazni glagoli slični su modalnima. Završili su gradnju kuće. nastaviti / nastavljati: prestati / prestajati: stati: Nastavili su se družiti s nama. Glagoli koji označavaju završetak radnje (npr. konstrukcija koje podrazumijevaju čvrst (nerijetko i frazeologizovan i/ili leksikalizovan) spoj glagola i imenske riječi (obično deverbativne ili deadjektivne imenice s prijedlogom ili bez prijedloga). Međutim prema Most je počeo pucati nije gramatično *Most je počeo pucanje niti *Most je počeo s pucanjem. jer ne zahtijevaju dopunu u infinitivu (ne kaže se npr. *Završili su graditi kuću). Okončali su boravak u inostranstvu i sl. 168 SINTAKSA . Fazni glagoli označavaju uglavnom početak ili nastavak. odnosno Počeo je s gradnjom kuće. završiti. Faznim glagolima pripadaju: početi / počinjati: Počeo je graditi kuću.usuditi se / usuđivati se: praviti se: pretvarati se: dati (se): doći: Da se više nijesi usudio dolaziti tako kasno. Više je puta prestajao pušiti. nego dopunu u akuzativu. tj. ali se u tome slučaju podrazumijeva da je vršilac radnje biće. Došlo mi je da vičem (punoznačna upotreba: Došli smo kasno kući). Sad se počinje baviti politikom. npr. Kasnije smo se usuđivali plivati sve do pristana. Prestali su nas pośećivati. PERIFRAZNI GLAGOLI Perifraznim glagolima nazivaju se glagoli koji (bar jednim od svojih značenja) mogu biti dio glagolskih perifraza. Počeo je graditi kuću prema Počeo je gradnju kuće. Pretvara se da je sve u redu. Nije se dao nagovoriti (punoznačna upotreba: Dali smo mu novaca). voditi borbu. nego označavaju različite faze radnje (procesa). samo što oni ne modifikuju radnju izraženu punoznačnim glagolom. Stao je vikati na nas (punoznačna upotreba: Stao je kao ukopan). odnosno prekid radnje. Nastavljamo raditi kao i dosad. Pravi se da mu je svejedno. upor. npr. okončati) ne spadaju u fazne u užem smislu. Dao je da mu uplate loto.

naravno. doživljavati razočaranja. biti u sukobu. davati tumačenje čega. već može biti i priloški upotrijebljen. biti pod kontrolom. dati na znanje. dobiti zadatak. dovesti u pitanje i sl. U vezi s konstrukcijama u kojima se javljaju perifrazni glagoli katkad se govori o dekomponovanju (tj. glagol boriti može zamijeniti glagolskom perifrazom voditi borbu. dati doprinos čemu. dospijevati u neprilike. činiti čuda. doći do izražaja. Ima. doživjeti poraz. gajiti nadu. učiniti prijestup. dovesti do očaja i sl. dovesti do očaja. npr. npr. dobijati na vremenu. glagol sijati perifrazom obavljati śetvu i sl. dolaziti do izražaja. počiniti samoubistvo. dovoditi u iskušenje. držati predavanje. pričiniti štetu. Glagol koji se dekomponuje ne mora imati funkciju predikata. dolaziti k sebi. donijeti / donositi: dospjeti / dospijevati: dovesti / dovoditi: držati: činiti / učiniti (počiniti. davati se na posao.izraziti zahvalnost. načiniti grešku. dobijati pristanak. odnosno odlučivši u donijevši odluku i sl. držati pod kontrolom. Tako se npr. doći na ideju. stupiti na snagu. doći u priliku. što znači da se pojedini glagoli mogu „rastaviti“ na glagolski dio (s uopštenim značenjem radnje) i imenski dio. analizirajući može se dekomponovati u vršeći analizu. dati se u bijeg. gajiti iluzije. načiniti): gajiti: donijeti odluku. rečenice Oni zahvaljuju na Oni izražavaju zahvalnost itd. pričiniti. držati na oku. Među glagolima koji služe za takva dekomponovanja treba pomenuti ove: biti: dati / davati: dati se / davati se: doživjeti / doživljavati: doći / dolaziti: biti od koristi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 169 . donositi presudu. i glagolskih perifraza kojima ne odgovara poseban glagol. glagol zahvaljivati perifrazom izražavati zahvalnost. Predikat rečenice Oni se bore može se „rastaviti“ na Oni vode borbu. dospjeti do vrha. dobiti / dobijati: dobiti podršku. rastavljanju na djelove) punoznačnih glagola.

ostvarivati saradnju. raditi na uspostavljanju povjerenja. uzimati na znanje. npr. privesti kraju. izazivati razmirice. stupati u vezu. naići / nailaziti: naići na otpor. nailaziti na razumijevanje. uzeti pod zaštitu. padati u zanos. podvrgnuti kontroli. obavljati śetvu. izražavati sumnju. podvrgavati hirurškim zahvatima. uzeti u obzir. izdati / izdavati: izdati potvrdu. stupiti / stupati: stupiti na snagu. odati počast. ostvariti napredak. izazvati pažnju. obaviti posao. stavljati pod zaštitu.gubiti / izgubiti: gubiti nadu. uzeti / uzimati: uzeti maha. nemati milosti. Napomena: Da je kod perifraznih glagola zaista riječ o posebnome tipu značenja i upotrebe. izdavati naređenja. 170 SINTAKSA . pasti na teret. imati u planu. vidi se i po tome što se neki od njih rijetko upotrebljavaju ili se uopšte ne upotrebljavaju u svršenome vidu (ne može se reći npr. staviti / stavljati: staviti na raspolaganje. napraviti karijeru. podnositi ostavku. izraziti saučešće. imati / nemati: izazvati / izazivati: izraziti / izražavati: obaviti / obavljati: odati / odavati: ostvariti / ostvarivati: pasti / padati: podnijeti / podnositi: podvrgnuti / podvrgavati: praviti / napraviti: privesti / privoditi: raditi: imati mogućnost. izgubiti iz vida. staviti pred izbor. poraditi na uspostavljanju povjerenja ili povesti računa prema voditi računa. upor. praviti greške. odavati priznanje. podnijeti tužbu. *uraditi na uspostavljanju povjerenja) ili se za svršeni vid upotrebljavaju drugačiji parnjaci nego inače. privoditi k svijesti.

Može to biti glagol + imenica u kosome padežu ili glagol + prijedloško-padežni izraz. Tako npr. doći do spoznaje. Prijedloško-padežni izrazi javljaju se u: ■ ■ ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: instrumentalu: lokativu: biti od koristi. u vezi s prvim navedenim primjerom (dolaziti do trga) može se pitati do čega se dolazi. vršiti pritisak. voditi borbu. a u drugome ne može. dolazila bi do daha i sl. izvršavati naređenja. a u glagolskoj perifrazi nije (*dolaziti do dahova). dolaziti do daha. biti u sukobu. privesti kraju. Iz tih primjera vidi se da glagolske perifraze mogu imati različite strukture. dolazi do daha. zamijeniti anaforičnim elementom zamjeničkoga tipa (npr. dati na uvid. npr. Naime za razliku od slobodnih veza imenica u glagolskoj perifrazi ne može se anaforizovati. biti pod kontrolom. a umjesto dolaziti do daha ne kaže se *dolaziti do njega). tj. vršiti nuždu. izvršiti pritisak na koga. Glagolska perifraza jasno se razlikuje od slobodnih veza glagola i imenica. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 171 . podvrgnuti reviziji. doći će do daha. umjesto dolaziti do trga može se reći dolaziti do njega. U slobodnoj vezi jednina je načelno zamjenljiva množinom (npr. staviti na raspolaganje. nemati uticaja. Za imenicu u glagolskoj perifrazi ne može se postaviti isto pitanje kao za imenicu u slobodnoj vezi. stupiti u vezu. voditi brigu. došao je do daha. doći k svijesti. dolaziti do trgova). voditi računa. U glagolskoj perifrazi samo je glagol promjenljiv po oblicima. dobiti na vremenu. izgubiti iz vida. Besprijedloške imenice u takvim perifrazama mogu biti u: ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: imati obzira.voditi: vršiti / izvršiti / izvršavati: voditi borbu.

npr. jer je njima svojstveno najviše gramatičkih kategorija. nego i prema vremenu izraženome drugim glagolskim oblikom. Ovoga trena śede i pišu). Juče je pośetio prijatelja). Pored kategorije lica tim oblicima redovno su svojstvene i kategorije broja te kategorije vremena ili načina. Śedimo juče u kafani i razgovaramo) ili budućnost (npr. prezent svršenih glagola značiti predbudućnost ako dolazi u zavisnoj klauzi uslovnih (pogodbenih) rečenica koje u glavnoj klauzi imaju futur prvi. u prvome redu predikate. aorist. prodam. Śutra će padati kiša). prodaj). prodavši) te kategorije nijesu svojstvene. Tako upotrijebljene glagolske oblike nazivamo relativima. Śutra rano putujemo). kao apsolutivi i kao relativi. Ako padne kiša. prodao sam. zbog čega imaju i najizraženija valentna svojstva. Neko se vrijeme javlja kao apsolutiv onda kad označava ono što je za njega primarno. imperfekat. pluskvamperfekat. prodajući. Međutim pojedina vremena i načini ne koriste se samo u značenjima koja su za njih primarna no i u drugim značenjima. te čine središte rečenične strukture. futur prvi. Osim toga pojedini glagolski oblik može se određivati ne samo prema vremenu govorenja. Tako npr. tj. a futur da se radnja vrši poslije vremena govorenja (npr. futur drugi te glagolski načini: imperativ. perfekat. sve će propasti. LIČNI GLAGOLSKI OBLICI U pomenutome smislu posebno su važni lični glagolski oblici (npr. Vremena i načini mogu se javljati u apsolutnoj i u relativnoj upotrebi. prodati. prezent može označavati i prošlost (npr. U tradicionalnoj gramatici terminu apsolutiv odgovara indikativ. Za razliku od njih neličnim glagolskim oblicima (npr.SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA Među punoznačnim riječima i/ili oblicima najvažnije mjesto pripada oblicima glagola. prezent označava da je radnja u rečenici podudarna s vremenom govorenja (npr. potencijal imperfekta i optativ. Tako će npr. perfekat da radnja glagola prethodi vremenu govorenja (npr. kad npr. Lični glagolski oblici jesu glagolska vremena: prezent. 172 SINTAKSA . potencijal.

Juče śedimo u kafani i razgovaramo. 4. javićemo vam se (upor. npr. pluskvamperfekat) ili za budućnost (futur prvi i futur drugi). pa se naziva pripovjedački (istorijski) prezent.GLAGOLSKA VREMENA Glagolska vremena dijele se u tri grupe s obzirom na to jesu li vezana za sadašnjost (prezent). Takav je prezent zamjenljiv futurom drugim. tj. npr. imperfekat. za prošlost (aorist. Zato su sasvim negramatične rečenice tipa *Upravo napišem pismo. Vazda svraća / svrati kod nas. Ti da ostaneš kod kuće. Svako jutro pere / opere zube. npr. 3. Ako padne kiša. perfekat. Da to odmah vratite! 7. 6. To znači da se u tome obliku vrijeme govorenja podudara s vremenom odvijanja radnje u rečenici. izražavati zapovijest. *Sad śednemo svi zajedno i sl. Da ste mi živi i zdravi! AORIST Aoristom u apsolutnoj upotrebi označava se prošla radnja koja neposredno prethodi govornome činu. radnju koja se odvijala u prošlosti. jer svršenim glagolima nije svojstvena procesualnost. pa ne mogu označavati da se nešto događa u vrijeme trajanja govornoga čina. (s rječcom da) može dolaziti umjesto imperativa. Kad stignemo. Tu se i radnja rečenice i vrijeme govorenja (odvijanja govornoga čina) događaju u sadašnjosti. relativ prezenta. buduću radnju. npr. Pade mi olovka. tj. npr. Takav prezent često se susrijeće u pripovijedanju. npr. može izražavati: 1. svevremenost. npr. Dolazim za pet minuta. Upravo pišem pismo. Relativno upotrijebljeni prezent. tj. Śutra rano putujemo. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 173 . Upravo ga sretoh i sl. predbuduću radnju (u zavisnosloženim rečenicama). Morača teče kroz Podgoricu. radnju koja se ponavlja. Jutros uđem u pogrešan autobus i zakasnim u školu. sve će propasti. (s istom rječcom) može dolaziti i umjesto optativa (željnoga načina). sve će propasti). PREZENT Apsolutno upotrijebljenim prezentom ili apsolutivom prezenta izražava se „prava sadašnjost“. radnju koja se odvija i u prošlosti i u sadašnjosti i u budućnosti. 2. npr. Takvo značenje mogu imati samo oblici prezenta nesvršenih glagola. s futurom drugim: Ako bude pala kiša. npr. Svi ljudi umiru. 5.

naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti. Umrijeh od žeđi. 174 SINTAKSA . npr. Ko se dima ne nadimi. npr. a treći spavahu. 3. kao kvalifikativni imperfekat. Putnik mirno putovaše. Rabotnik svoju rabotu veselo rabotaše. 3. npr. IMPERFEKAT Imperfektom se iskazuje prošla nesvršena radnja. Danas je taj oblik u izumiranju. 2. kao gnomski (poslovični) imperfekat. publicističkim i administrativnim tipovima tekstova gotovo se ne susrijeće. odnosno modalnim. kojim se kazuje neko stanje u prošlosti ili radnja koja se ponavljala. Takav aorist naziva se pripovjedačkim (istorijskim). a kad se raženjaše. Kuči ih prihvatiše ognjem iz pušaka. npr. naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti. Ako se ne vratimo. u poslovičnim tipovima tekstova sa značenjem svevremene radnje. U naučnim. zaludu im obećavahu dobro – oni ostaše isti. npr.Aorist se upotrebljava relativno: 1. Turci uzdahu se u svoju jačinu. Ali opet. npr. Imperfekat se upotrebljava samo relativno: 1. u pripovijedanju. Takav aorist naziva se futurskim. zatvori prozor i navuče zavjese. Čoban svoju stoku bez straha pasijaše i bogom blagoslovena tišina na sve strane prebivaše. taj se vatre ne nagrija. Takav imperfekat tvori se od imperfekta glagola htjeti/šćeti i drugoga lica imperativa jednine punoznačnoga glagola. Ustade. npr. ni strica ne pitaše. u beletrističkome stilu. i strinu pripitivaše. išćeraše pitome. Kad se sinovac ženjaše. Dođoše divlji. pa odmah zagon učiniše i pośekoše svih pedeset. Trgovac slobodno trgovaše. Kad se ovi primakoše. prije svega kad se neposredno prethođenje u prošlosti želi posebno naglasiti. 2. Napomena: Posebna je vrsta pripovjedačkoga (istorijskog) imperfekta u primjerima tipa Mi hoćasmo dođi i śedi svaki dan kod njih. naprotiv. odnosno radnja koja se vršila naporedo s nekom drugom radnjom. Upotrebljava se samo u pripovijedanju. Razlog tome je ponajprije činjenica da je imperfekat uvijek zamjenljiv perfektom. kao pripovjedački (istorijski) imperfekat. i dalje živ glagolski oblik. drugi razgovarahu. Zaludu im prijećahu. sve propade. U beletrističkome i razgovornom stilu imperfekat je. Jedni se igrahu. Takav aorist naziva se gnomskim. za označavanje buduće radnje u čije je odvijanje govornik toliko siguran da je vidi kao prošlu.

PERFEKAT U savremenome crnogorskom jeziku za označavanje radnji koje prethode vremenu govorenja najčešće se koristi perfekat. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 175 . Zakukala sinja kukavica. zapovijest ili zabrana (s rječcom da). Za označavanje procesa koji su se odvijali u prošlosti upotrebljavaju se i perfekat nesvršenoga vida i perfekat svršenoga vida. Nekad je perfekat bio specijalizovan za izražavanje gotove prošlosti. čest je i u savremenome jeziku. Śetila se prelja kuđelje uoči neđelje. Svi smo nastradali ako se ostvari njihova prijetnja. Ako śutra ne dođeš. Ubijen vođa terorista. kako se vidi iz navedenih primjera. prošle radnje čiji je rezultat aktuelan u vremenu govorenja. posebno u starijim tekstovima. Radio je upravo onako kako su ga naučili (upor. radnja za koju je govornik uvjeren ili je vjerovatno da će se dogoditi u budućnosti. npr. to motika zakopala. npr. Predśednik primio delegaciju penzionera. svevremenost. Takva je upotreba modalnoga karaktera. Što kolijevka zaljuljala. Oni svi naglo zašućeli. svi su śeđeli mirno i čekali početak predstave. Takav perfekat. npr. Kad smo ušli u dvoranu. Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili). ali nije rijedak ni u beletrističkome stilu uopšte. U relativnoj upotrebi perfektom se označava: 1. npr. tj. 2. npr. Došli su nam gosti (i sad su tu). tj. Da se nijeste usudili mrdnuti odatle!. Polećela dva vrana gavrana. često se javljaju oblici krnjega perfekta. perfekta bez pomoćnoga glagola. tj. Pošto kupio. Perfekat označava i radnju koja u prošlosti prethodi drugoj radnji. Da nijeste ni pisnuli! 3. u prvome redu od svršenih glagola. sve si upropastio. Izglasan novi zakon o izborima. posebno u novinskim naslovima. Svi su izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi (upor. može dolaziti umjesto pluskvamperfekta. 2. npr. U publicističkome stilu. npr. čest je krnji perfekat kojim se kondenzuje sadržaj cijeloga teksta. U značenju svevremenosti. Roditelji su se preselili u Nikšić (i sad žive onđe). Takav se perfekat naziva i poslovični (gnomski). po to i prodao. Sličan je tome i krnji perfekat koji se često koristi u usmenoj (narodnoj) književnosti. Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi). Krnji perfekat ima međutim i nekih drugih specifičnosti: 1. npr.

npr. Zvaću Ivana i reći ću mu sve što znam. Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi. npr. svevremenost. posebno vremenskih i uslovnih (pogodbenih). Śutra ćeš odnijeti pismo na poštu. FUTUR PRVI Za označavanje radnje koja slijedi za vremenom govorenja (apsolutna budućnost) koriste se oblici futura prvog. Pluskvamperfekat se upotrebljava samo relativno. prošlost. Taman bijasmo krenuli napolje kad nas oni pozvaše. oni su već bili završili glavni dio posla. Svi ćemo pomrijeti u ovome stoljeću. Prethodnost se na- 176 SINTAKSA . Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili. Mi stali pa gledamo. Dok je novca. biće i prijatelja. Stoga dolazi samo u zavisnim klauzama složenih rečenica. Śutra ću te svakako nazvati. U relativnoj upotrebi futur prvi može označavati: 1. 3. Dobar roman uvijek će naći čitaoca. Tek treći dan reći će princeza majci.3. npr. nužnost. Biće da se razboljela. U savremenome jeziku sve ga češće zamjenjuje perfekat. Sunce upeklo. npr. Pluskvamperfektom se može iskazivati i istovremenost s kojom drugom prošlom radnjom. Kad je ušao. pa se ništa živo ne miče. npr. npr. Dugo je vladao mir i niko ništa nije pitao. npr. 2. npr. npr. koji se tvore i od svršenih i od nesvršenih glagola. zapovijest. FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) Futur drugi uvijek je relativ jer označava buduću radnju koja prethodi drugoj budućoj radnji ili je (rjeđe) istovremena s njom. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat označava radnju koja prethodi drugoj radnji u prošlosti. Takav futur obično označava: ▫ ▫ ▫ blagu tvrdnju ili nesigurnost u ono što se tvrdi. pa se zove istorijski (pripovjedački) futur. modalnost. gnomama). pa se zove svevremenski (gnomski) futur (jer često dolazi u poslovicama. Ta će se zgrada graditi više godina. Krnji perfekat označava stanje koje je rezultat prošle radnje i prethodi procesu koji se nakon toga obično izražava prezentom.

npr. Imperativom. npr. da posluša što mu se kazuje. Slušajte što vam se govori!. Futur drugi nesvršenih glagola označava u prvome redu istovremenost s drugom budućom radnjom. Takav futur zamjenljiv je prezentom. Donesi mi čašu vode. pa udri po njima. upor. npr. biblijskoga stila. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 177 . npr. Tim se oblikom od sagovornika zahtijeva: da što učini. npr. On se naime katkad upotrebljava i u vremenskome značenju. Ne naginji se kroz prozor. To je oblik kojim se drugo lice transformiše u prvo. Takva upotreba imperativa u crnogorskome standardnom jeziku osobito je česta u usmenoj (narodnoj) književnosti. i to za pripovijedanje prošlih događaja. da odgovori na kakvo pitanje i sl. Takav futur drugi u crnogorskome standardnom jeziku zamjenljiv je prezentom. mogućnost i/ili uslovljenost (potencijal i potencijal imperfekta) i želja (optativ). Ne tráži hljeba preko pogače. A njegovi roditelji opet radi. ti i vi u ja i mi. npr. kao osobitost npr. Svršeni glagoli u takvoj upotrebi sasvim su rijetki i stilski obilježeni. Ne ubij!. pozdravi ga. Mi ih stignemo. npr. nećemo imati problema. upor. Ako budemo pametno radili. označava se i zabrana. *Oni će častiti kad završavaju kuću.čelno izražava futurom drugim svršenih glagola. sagovornik u govornika. da preuzme ulogu govornika. trpi i čekaj bolja vremena. Ako radimo pametno. Morali bismo ga pośetiti. Takav odrični imperativ po pravilu se tvori od nesvršenih glagola. Oni neka dođu ranije. pozdravi ga. Ne čini preljubu! Imperativ može imati i relativnu službu. pa se naziva pripovjedački (istorijski) imperativ. i to odričnim. ali nemam vremena. IMPERATIV Imperativom (zapovjednim načinom) cijela se komunikativna perspektiva rečenice ili teksta usmjerava na drugo lice. Rado bih pošao s vama. Oni će častiti kad budu završavali kuću. Vratimo se na početak!. Ako ga sretneš. npr. GLAGOLSKI NAČINI Glagolskim načinima izriče se zapovijest (imperativ). tj. Futur drugi nesvršenih glagola označava i buduću radnju koja prethodi drugoj radnji. Recite što se dogodilo!. Ako ga budeš srio. npr. Takav futur drugi nije zamjenljiv prezentom. Popio bih nešto toplo. POTENCIJAL Potencijal u apsolutnoj upotrebi označava želju ili mogućnost. nećemo imati problema.

uvijek je neko nezadovoljan. npr. šćahu nas prevariti. prevarili bi nas. koji je takođe uvijek relativ i ne dolazi u nesloženim rečenicama. Svak hodio. Ma kako postupio. Da ne bijasmo oprezni. npr. Izglasan je zakon o kulturnoj saradnji. to bi noću trošio.. OPTATIV Optativom (željnim načinom) izražava se želja. posebno uslovnim (pogodbenim). ne bi se uplašila. Vojska je spalila sve kuće u tome selu (aktiv) prema U tome selu sve su kuće spaljene (pasiv). Da imamo vremena. U takvim primjerima česti su i krnji oblici pasiva. uslov (pogodba) u prošlosti. i to najviše u irealnim uslovnim rečenicama. tj. označava se neostvarena mogućnost. PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI Glagolska vremena i načini u aktivu načelno su u kongruentnome odnosu s imenskim dijelom rečenice (subjektom).U relativnoj upotrebi potencijal označava uslov (pogodbu). oni u kojima nema pomoćnoga glagola. ti letio! Optativ je redovan i u zavisnim klauzama nekih složenih rečenica. Ni kad bi srela vukodlaka. Kad je međutim vršilac radnje iz bilo kojih razloga nevažan ili nebitan (kad je u prvome planu predmet zahvaćen radnjom. prokletstvo i sl. isto ti je. U tome slučaju označava prošlu uobičajenu radnju. npr. objekat. tj. POTENCIJAL IMPERFEKTA Potencijalom imperfekta. Živjeli!. 178 SINTAKSA . Bog vas poživio!. Došli bismo kad bismo imali vremena. Međutim i u takvim je rečenicama on zamjenljiv potencijalom. Zbog toga su oblici pasiva osobito česti u publicističkome stilu (ponajprije u jeziku novina). npr. upotrebljavaju se oblici pasiva. radnju koja se u prošlosti ponavljala.). Ubijen vođa pobunjenika. tj. Da nijesmo bili oprezni. Ustajali bismo rano i odlazili prije sunčeva izlaska. koji po pravilu označava vršioca radnje. Takvi oblici posebno su česti u novinskim naslovima. kletva. Upotrebljava se u razgovornome i beletrističkom stilu. blagoslov. Postavljen kamen temeljac za zgradu nove pošte. posebno dopusnih. kad je vršilac nepoznat. Dabogda prosili!. npr. npr. npr. Zabranjen je pristup bolesnicima. kad nije poželjno da se pominje i sl. želja. Radio-ne radio. došli bismo. Hoćah vam se javiti da sam imao vremena. Javio bih vam se da sam imao vremena. Potencijal je relativ i onda kad ima vremensko značenje. npr. Oslobođeni su svi zatočenici. Što bi danju zarađivao. npr. Dobro nam došli!. Razriješen ministar inostranih poslova. U tome se značenju javlja isključivo u zavisnosloženim rečenicama. Đavoli ga odnijeli!. nada.

). Osim pasiva koji se gradi pomoćnim glagolom biti i trpnim glagolskim pridjevom. Ruši se zgrada u Hercegovačkoj ulici. pa je po tome blizak glagolskim imenicama (npr. upotrebljava se i refleksivni pasiv. Počinilac toga djela kazniće se novčanom kaznom do 500 eura. glagolski pridjevi i glagolski prilozi. svanuće). a od glagola ima unutrašnje kategorije. svojstva vida i (ne)prelaznosti. nego uzročnika radnje. npr. svojevrstan je hibridni oblik između glagola i imenice: njime se imenuje radnja (proces) ili rezultat procesa. One se susrijeću uglavnom u tekstovima administrativnoga i publicističkoga stila i u njima oznaka za vršioca radnje ima strukturu od + genitiv ili od strane + genitiv. biće čitan. a ne kao oblicima. Treba pričekati. Infinitiv u spojevima riječi i rečenicama može imati različite službe: 1. 2. Takvima se nazivaju zato što nemaju spoljašnjih glagolskih kategorija. Moramo biti složni. Ako oznaka za vršioca radnje u aktivnoj rečenici nema značenje aktivnoga vršioca. Takav pasiv posebno je čest u tekstovima naučnoga i administrativnoga stila. čitan je.Ima međutim i pasivnih konstrukcija u kojima se navodi i vršilac radnje (agens). npr. futura prvoga (npr. tj. npr. tj. kao dopuna uz glagole: ▫ modalne. čitati. bio bi čitan i sl. Strogo su na to upozoreni od strane međunarodne zajednice. Oslobađaju se svi zatočenici. bijaše čitan. koji se gradi povratnom zamjenicom se i aktivnim oblicima glagola. Požar je opet zahvatio djelove Primorja (aktiv) prema Djelovi Primorja opet su zahvaćeni požarom (pasiv). INFINITIV Infinitiv (neodređeni glagolski oblik). a koji se katkad naziva pravim (pridjevskim) pasivom (npr. svanuti. Svi će oni biti odlikovani od predśednika države. Uskoro će svanuti). reći. npr. bio je čitan. npr. onda ona u pasivnoj rečenici može imati oblik instrumentala. kategorije svojstvene glagolima kao riječima. Ti pravci sijeku se pod uglom od 90 stepeni. tj. a to su glagolski vid i prelaznost/neprelaznost. upor. npr. čitanje. ni lica ni broja ni vremena ili načina. Od glagolskih svojstava ti oblici imaju samo unutrašnje glagolske kategorije. neka bude čitan. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 179 . za tvorbu složenih (ličnih) glagolskih oblika. NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI Neličnim glagolskim oblicima pripadaju infinitiv. Moraće se više raditi. Upravni odbor bira se na dvije godine.

4. uzroka. Namjeravam kupiti kućicu. 3. glagolski vid i (ne)prelaznost. a od glagola zadržavaju. Čita zastajkujući (upor. futur drugi: bude pročitao. koji označavaju mišljenje. GLAGOLSKI PRILOZI Glagolski prilozi takođe su hibridi. zrelo voće. plaćeni računi. a dobijaju svojstva priloga. Trčati je zdravo. Śutra mislimo otputovati. npr. npr. pročitala. Nastavite čitati. volju i sl. truli sporazum. kao subjekat. Bog vam zdravlje dao! i sl. npr. govorenje. unutrašnja glagolska svojstva (glagolski vid i (ne)prelaznost). Stoga su prikladni za označavanje radnje kao okolnosti. tj. zastajkuje). Dok čita. Glagolski pridjevi. zastajkuje (upor. Zastane pročitavši. npr. a trpni glagolski pridjev za tvorbu pasivnih glagolskih oblika (svi su takvi oblici složeni. pluskvamperfekat: bio je pročitao/bijaše pročitao. Glagolski pridjev radni javlja se i u posebnoj službi optativa (željnoga načina). pročitalo). i to između glagola i priloga (kako im i ime kaže). namjeru. ali se tome značenju mogu pridružiti i nijanse načina. bio bi pročitan. Čita na taj način da zastajkuje). i to tako što radni glagolski pridjev služi za tvorbu aktivnih (perfekat: pročitao je. pročitan je. što im je i glavna služba. biće pročitan. Ne vole se svađati. mogu prijeći i u službu pravih pridjeva.. npr. bio je pročitan. I oni zadržavaju tzv. Strah me je pogledati. Glavna služba glagolskih pridjeva jeste da učestvuju u tvorbi složenih glagolskih oblika. Počelo se razvedravati. biti pročitan. pročitan) u pravom su smislu riječi hibridni (miješani) oblici. npr. pa se od drugih pridjeva razlikuju samo porijeklom. npr. Glagolski prilog sadašnji najčešće ima značenje koje odgovara značenju vremenske klauze s veznikom dok. kao dopuna uz imenske riječi i konstrukcije. npr. riječi koje označavaju okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. bivši pročitan). Od pridjeva imaju ponajprije mociju (tj.▫ ▫ fazne. Misleći da nećemo doći. npr. ugovoreni sastanak. čitajući) označava okolnost u obliku radnje koja je istovremena s drugom radnjom. Zastajkuje čitajući. požućeli papiri. počeli su raspra180 SINTAKSA . imaju sva tri roda: pročitao. npr. npr. Dužni ste reći što znate. GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjevi (pročitao. posebno trpni. pročitane knjige. Glagolski prilog sadašnji (npr. npr. kao i infinitiv. potencijal: pročitao bi). a glagolski prilog prošli označava okolnost u obliku radnje koja prethodi drugoj radnji. Čitajući. No oni tada gube glagolske osobine (gube značenje radnje. a dobijaju značenje svojstva).

Ni kad bi dubio na glavi/ ni da dubi na glavi. počeli su raspravu). Kako su mislili da nećemo doći.vu (upor. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 181 . Glagolski prilog prošli najčešće ima značenje koje odgovara vremenskoj rečenici sa zavisnom klauzom koja označava prethodnost (anteriornost. npr. Śetivši se prijatelja. Iako je radio dvostruko. ne bi to postigao (upor. npr. Ni dubeći na glavi. nijesi ništa postigao (upor. npr. Budući da se śetio prijatelja. npr. Nijesi ništa postigao iako si ga pośetio) ili uslova. nije uspio) ili uslova (pogodbe). prijevremenost). dopuštenja. Ni radeći dvostruko. Kad pročita. npr. ali mu isto tako mogu biti svojstvene i nijanse uzroka. Da mu i nos razbije. odmah priđe telefonu). zastane). Ni pośetivši ga. ne bi ga uvjerio). nije uspio (upor. dopuštenja. Pročitavši. ne bi ga uvjerio (upor. odmah priđe telefonu (upor. Ni razbivši mu nos. ne bi to postigao). npr. zastane (upor.

imenica. društvo književnika. tamna ulica. posebno od padeža. 182 SINTAKSA . a zavisni se u spojeve riječi ili rečenice ne uvode samostalno. uporan kao konj. Ko je prvi došao?. bjelina snijega. dvojica prijatelja. kuća od kamena. lišen imovine. vrata dvorane. udarac glavom. naše komšije. npr. pridjeva. Mi smo zakasnili. prvi snijeg. NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI NOMINATIV Nominativ vrlo često funkcioniše kao glavna sastavnica imenskoga sintagmema.IMENSKI OBLICI Oblici imenskih riječi. kolega Perović. žedan kao zemlja. šetati ulicom itd. akuzativ. a u zavisne svi ostali: genitiv. tj. zamjenica i promjenljivih brojeva. tražiti odmor. u kojoj se proučavaju značenja i službe pojedinih padežnih oblika u većim sintaksičkim jedinicama. Stoga je u sintaksi uobičajeno govoriti o sintaksi padeža. osobito u spojevima riječi ili sintagmemima i u rečenicama. U nezavisne padeže svrstavaju se nominativ i vokativ. instrumental i lokativ. npr. Koju će službu pojedini od tih oblika imati bilo u spoju riječi bilo u rečenici. nego zavise od kakve druge sastavnice spoja riječi ili od člana rečenične strukture. npr. zavisi od njegovih gramatičkih svojstava. funkcionišu kao glavne ili kao zavisne sastavnice spojeva riječi. Primarna služba nominativa u rečenici je služba subjekta. pun razumijevanja itd. U rečenici takvi oblici mogu funkcionisati kao samostalni (subjekat. npr. Nezavisni nijesu zavisni od drugih riječi u spoju riječi ili rečenici. težak poraz. Naši planovi nijesu se ostvarili. jedan primjer. SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA Padeži se obično dijele na nezavisne ili glavne i zavisne ili kose. dvojica dobrih ljudi. dativ. objekat i priloška odredba) ili kao nesamostalni članovi rečenične strukture (atribut i apozicija). Ulice su opušćele. Uz neke pridjeve nominativ (s rječcom kao) može imati i službu zavisne sastavnice pridjevskoga skupa riječi (s poredbenim značenjem). mlad kao rosa.

On je dobar čovjek. dolaziti i umjesto nominativa u službi subjekta. Ovđe će se razmotriti različite službe i značenja kosih padeža. ZAVISNI (KOSI) PADEŽI Nesamostalni (kosi) padeži mogu imati razne službe. Moglo bi se reći da je vokativ i komunikativno nepunoznačan. u usmenome narodnom pjesništvu) vokativ može. a mogu biti i zavisne sastavnice različitih spojeva riječi i različitih rečeničnih članova (bližega i daljega objekta. kao poziv sagovorniku da učestvuje u komunikacijskome činu. Bio je više puta predśednik. iz metričkih razloga. funkciju obraćanja. Glavna mu je briga preživjeti. VOKATIV Vokativ je zapravo rečenica posebnoga tipa koja služi za oslovljavanje sagovornika. jer se njime ne prenosi stvarno obavještenje. ptica selica. apozicije). Moj komšija nije došao. npr. reci što se dogodilo. To je laž. priloške odredbe. Po tome je sličan imperativu jer cijelu rečeničnu perspektivu usmjerava na drugo lice. npr. on se uprkos svojoj sintaksičkoj samostalnosti svrstava u nepunoznačne oblike riječi. On zapravo služi za uspostavljanje komunikacije. Sve je to. pa se u pismu ne odvaja zarezom odnosno zarezima. I grad Berane ima svojih problema. Ta njegova izrazita sintaksička samostalnost razlog je što se vokativ u pisanome tekstu uvijek odvaja zarezom (kad je na početku ili na kraju rečenice) ili zarezima (kad je unutar rečenice). bijelo vino. npr. odnosno apozicije. apozicija). Sjedinjene Američke Države. Knjigu piše care od Stambola. No kako vokativ ne može zauzimati nijednu sintaksičku poziciju unutar rečenice. Sveti Petar. atribut. To je velik uspjeh. prijatelju?. Pažnja! Vatra! Laž! i sl. uz imenske riječi u nominativu koje su u sastavu rečenice dolaze i atributi. nekongruentnoga atributa. Takav vokativ nema. Misli jadan da je gorski vuče. Ivan Petrović.Osim toga nominativ često ima i službu imenskoga dijela predikata. odnosno kao poziv na uspostavljanje govornoga čina. Hotel „Bijela ruža“. Izvan rečenice nominativ vrlo često služi za najrazličitije vrste imenovanja. i to i besprijedloških kosih padeža i kosih padeža s prijedlozima koji su uz pojedine od tih padeža obični GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 183 . Takav nominativ može se i sasvim osamostaliti pa funkcionisati kao iskaz. Naravno. Jadransko more. priloška odredba. npr. naravno. Gladan je kao vuk. dragi moj. Što ima novo. dio predikata. npr. npr. U nekim tipovima tekstova (npr. a javlja se i kao dio priloške odredbe. npr. Mogu to biti različiti rečenični članovi (bliži i dalji objekat. već davno dogovoreno. Ivane.

kuća brata → bratova kuća. Od svih kosih padeža on ima najšire i najopštije značenje. kao zastarjela. povratak ratnika u ratnikov povratak. izuzimanje. funkcionalnostilski specijalizovana i sl. Štoviše. svojstvo predmeta. Subjekatski genitiv označava vršioca ili uzročnika kakve radnje i stoji uz imenske riječi koje označavaju tu radnju. 184 SINTAKSA . Grade bolnicu. Objekatski genitiv označava predmet (objekat) radnje i stoji uz imenice koje označavaju radnju. gradnja bolnice. npr. pisanje pisama.i neobilježeni u crnogorskome standardnom jeziku. pjesme Vita Nikolića. Ako je jednočlan. npr. poticanje. a može biti i logički složeniji. izvještaj predśednika u predśednikov izvještaj. a upozoravaće se povremeno i na one čija je upotreba obilježena (npr. preobličava se u pridjev. izvještaj predśednika. u akuzativu. Pišu pisma. takvo preoblikovanje u najvećem broju primjera uopšte ne dolazi u obzir. konstrukcija se takođe može preoblikovati u prisvojni pridjev. povratak ratnika.). dio predmeta. uzročno-posljedičnu povezanost među predmetima ili događajima i dr. npr. Objekatski genitiv po pravilu se ne preoblikuje u prisvojni pridjev. i stoji uz imenske riječi koje označavaju pośedovano (lat. Slušaju muziku. Predśednik izvještava. sestra mojega prijatelja. npr. On znači da je neki predmet (u širem smislu) u odnosu s nekim drugim predmetom. possessor). Takav genitiv po pravilu je dvočlan (uz imenicu dolazi još neka imenska riječ: zamjenica. npr. sestra prijatelja → prijateljeva sestra. Takav genitiv zove se objekatski zato što je imeničke spojeve riječi u kojima se javlja moguće preoblikovati u glagolske konstrukcije (rečenice) u kojima takav genitiv zauzima poziciju pravoga objekta (naravno. Ratnici se vraćaju. npr. prema gradnja kuće ne dolazi u obzir *kućna gradnja ni prema slušanje muzike *muzičko slušanje. može značiti udaljavanje predmeta od predmeta. pjesme Nikolića → Nikolićeve pjesme. slušanje muzike. tj. S obzirom na konkretnija značenja i službe može se izdvojiti više različitih tipova besprijedloškoga genitiva: Prisvojni (posesivni) genitiv označava pośednika (lat. pridjev ili imenica). predmet (najčešće osobu) kojem što pripada. Taj odnos može biti prostorni ili vremenski. GENITIV Genitiv je padež ticanja. śećanje mojega đeda. kuća njezina brata. a ne u genitivu). npr. possessum). po pravilu opet deverbativne. Moj đed se śeća. onoga koji što pośeduje. npr. Ako je takav genitiv jednočlan. pripadnost predmeta drugome predmetu. Takve riječi po pravilu su deverbativne imenice. Takav genitiv zove se subjekatskim zato što je imensku sintagmu s takvim genitivom moguće preoblikovati u glagolsku konstrukciju (rečenicu) u kojoj zauzima poziciju subjekta. tj.

čaša vode. umjesto mladić duge kose ne može reći *mladić kose. npr. zatražiti hljeba. udaljavanje. igrati se mačke i miša. Dolazi u odričnim konstrukcijama na mjestu akuzativa u službi pravoga objekta. odvajanje. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 185 .. glumac osrednjih mogućnosti. Ne gledao sunca. Glavni razlog tome je u činjenici da sam genitiv (bez pridjeva) ne bi bio dovoljno informativan. osim uz glagol nemati. prošloga ljeta. svojstvo predmeta izriče vremenskim obilježjima. Dioni (partitivni) genitiv stoji uz riječi koje označavaju količinu (obično imenice i priloge). Podvrstom kvalitativnoga genitiva smatra se i genitiv dobi. osloboditi se treme. Tada označava neodređeni dio čega. u savremenome standardnom jeziku sve rjeđi. željan uspjeha. Može stajati i uz glagole. i to kao njihova dopuna (objekat). npr. U tome značenju pridjev se upotrebljava u neodređenome vidu. lišavanje koga ili čega i stoji uz glagole kojima se imenuje udaljavanje od predmeta. Ne treba nam hljeba. igrati se i sl. vrijedan pažnje. Kao i vremenski. U njemu se zapravo sastaju vremensko i kvalitativno značenje (pa je to zapravo kvalitativno-vremenski genitiv). npr. pa bi obavještenje o tome da je ima bilo sasvim izlišno (redundantno). Slovenski genitiv dobio je ime po tome što je svojstven slovenskim jezicima. ove noći. Dugo nije vidio sestre. ptica duga vrata. mnoštvo prolaznika. npr. lišavanje čega i sl. obično kakve materije. npr. igranje. Da bi postala neizlišna. npr. igranje rukometa. litar mlijeka. Primjeri: starica niska rasta. svakog mjeseca. Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv označava svojstvo (kvalitet) neotuđivoga predmeta ili dijela predmeta. npr. mora joj se dodati i informacija o kvalitetu kose. stiđeti se svojih postupaka.Objasnidbeni (eksplikativni) genitiv služi za objašnjavanje sadržaja imenice na koju se odnosi. pa se takav genitiv naziva i genitivom igre. đeca ranoga uzrasta. malo vremena. mjeru kakve materije (označava se imenicama) ili uz brojeve. godine devetstote. Ablativni genitiv označava odvajanje. muškarac srednjih godina. dvoje đece. Uz takav genitiv uvijek stoji pridjevska riječ (nije moguće: *Bilo je to petka).). raspored predavanja. pun vrlina. dolazi isključivo s pridjevskim riječima. Bilo je to prošloga petka. npr. znak dobre volje. npr. Posebna vrsta dionoga genitiva stoji uz riječi koje označavaju igre (igra. dodati soli. igra šaha. pozajmiti novaca. Zato se npr. Takav je genitiv. npr. u kojem se kvalitet. Takav genitiv dolazi i u spojevima riječi u kojima je glavni član pridjev. sedam pitanja. sadržaj romana. čuvati se prehlade. Vremenski (temporalni) genitiv označava vrijeme zbivanja i po pravilu ima službu priloške odredbe. U navedenome primjeru podrazumijeva se da mladić ima kosu.

koja se naziva genitivom obilja i/ili oskudice. čuđenje i sl. Upravo za to i služe prijedlozi. Tu je opisan život jednoga slikara od rođenja do smrti. Emfatički genitiv izražava emocije (npr. Taj običaj proširio se od istoka do zapada. GENITIV S PRIJEDLOZIMA Uz genitiv ide najveći broj prijedloga. Šćer je dobrih roditelja. U vremenskome značenju ablativnost se očituje kao početak vremenskoga toka. oslobađanja. iznenađenje. koji susrijećemo u primjerima tipa On je roda plemenita. a može biti riječ i o većoj ili manjoj udaljenosti predmeta od predmeta. Odvojili su se od gomile. Liječena je od alergije. žedan slave. Tako vam svega! Posebnim tipom genitiva smatra se i genitiv cijene (ili genitiv vrijednosti) koji stoji uz riječi (pridjeve ili glagole) koje označavaju cijenu ili vrijednost koga/čega. Bježi od kuće.. a onaj na koga se zaklinjanje odnosi u dativu. npr. npr. oskudicu) javlja se posebna vrsta genitiva. Života ti!. Duše mi!. tj. kod kojega ono u što se ko zaklinje stoji u genitivu. U toj vrsti genitiva prisutna je ablativnost. pa ima i najviše razloga da se takvo značenje konkretizuje ili precizira. lišavanja. To bi vrijeđelo truda. Od glave riba smrdi. npr.: Budale!. trenutak od kojega se nešto počinje događati. Tako se radi od pamtivijeka. Čudna mi čuda! Sličan je tome i genitiv iza rječca (tzv. ushićenje. npr. vrijedan sažaljenja. Njegovo je osnovno značenje ablativno. Eto ti brata!. dostojan poštovanja. Mahnita (li) čovjeka!. Najeli su se bunike. Bili su slovenskoga porijekla. On pripada plemenitu rodu). npr. npr. više no uza sve ostale padeže zajedno. Sit sam svega. Stajali smo na puškomet od vojnika. rastavljanja. porijekla i sl. eto i eno. To je zato što je genitivno značenje najšire. divljenje.) ili zaklinjanje. Čekahu ih od ranoga jutra. Evo kiše!. npr. Eno svatova! To važi i za genitiv zaklinjanja. gladan hljeba. 186 SINTAKSA . značenje kretanja predmeta koji se udaljava od drugoga predmeta. Oslobodili su grad od napasnika. značenje odvajanja. Ona potiče od dobrih roditelja) i prisvojnost (upor. U prostornome smislu to značenje pretpostavlja mjesto od kojega počinje neka radnja. Genitiv s prijedlogom od Najtipičniji je i najbliži osnovnome značenju genitiva prijedlog od.Govori se i o genitivu porijekla. prezentativa) evo. npr. Uz glagole ili pridjeve koji označavaju obilje ili što suprotno tome (tj. Ośećao se dim od zgarišta. npr. poticanja. Živi odvojeno od porodice. Slično je tome i značenje otklanjanja. poticanje od koga/čega (upor.

Petar je jedan od najstarijih u selu. ona nesreća od profesora. Ne vidi se od magle. provalija od nekoliko metara. Prijedlog od susrijeće se i u spojevima riječi kojima se označava da se jedan predmet po čemu izdvaja iz skupa drugih predmeta. kuća od kamena. npr. Proveo je onđe više od godine dana. a razlikuje se od njega i po tome što do može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 187 . npr. onoga koji direktno. kad stoji uz komparativ ili uz kakvu drugu riječ uporednoga značenja. čaša od kristala. momak od nekih dvadeset godina. ljudi od pera. npr. Tada je genitiv redovno u množini. tj. i to značenje efektivnoga uzroka. od glave do pete. Doćerala se od glave do pete. Atributskoga je karaktera i eksplikativni genitiv. Genitiv s prijedlogom od. čudo od đeteta. npr. ulog od sto eura. Slična je tome i upotreba prijedloga od u prijedloško-padežnim izrazima sa značenjem upoređivanja. Viđeli smo i neke od najpoznatijih glumaca. efektivno izaziva posljedicu. majstor od zanata. Prijedlog od u službi atributskoga genitiva javlja se često i uz brojeve ili količinske izraze (tada iza prijedloga od ne mora doći samo genitiv. „Prokleta avlija“ od Iva Andrića). npr. područja. Starinom je od kučkih Drekalovića. Ona se razlikuje od obične sluškinje. Genitiv s prijedlogom od često se upotrebljava i u službi atributa. Lutali su od nemila do nedraga. u kojem se oblikom genitiva s prijedlogom od označava od čega je što načinjeno. s tim što je tome prostornom odnosu svojstveno kretanje jednoga predmeta prema drugome kao granici kretanja (riječ je o graničnoj direktivnosti). zemlje iz kojih ko potiče danas zastario. On je od roda Petrovića. dok je atributski genitiv kojim se označavaju mjesta. npr. Vujisić potiče od moračkih doseljenika. čovjek od ugleda. posebno kad se odnosi na ljude. npr. kapetan od lađe. sestra od ujaka. Po tome je prijedlog do antoniman prijedlogu od. npr. obično s kvalitativnim značenjem. Buka se čula do neba. S prijedlogom od upotrebljava se i prisvojni genitiv (npr. Često pati od glavobolje. od slučaja do slučaja i sl. Nikac od Rovina.. Ona nije od onih zaboravnih. brat od strica. Ablativne je prirode i genitiv materije. vrata od grada. Vi ste gori od tuđina. Sva je premrla od straha. posebno u nekim ustaljenim i/ili frazeologizovanim konstrukcijama. npr. sila od čovjeka. zavjesa od dima. često označava tip ablativnosti vezan za porijeklo. no može stajati i akuzativ mjere ili nepromjenljiva riječ).Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i načinsko značenje. npr. od nemila do nedraga. npr. Došli smo do ruba provalije. Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i uzročno značenje. npr. Genitiv s prijedlogom do Osnovno značenje genitiva s prijedlogom do vezano je za blizinu dvaju predmeta. duka od Mletaka.

tj. Popili su sve do potonje kapi. Došetao je do parka. oni bi se već vjenčali. Popeli su se do na vrh brda. Čini se da smo došli do zida. Sad imamo novaca do iza Božića. Trčao je do iznemoglosti. 188 SINTAKSA . došetati. Držala je do sebe. U takvim izrazima prijedlog do često se i udvostručuje. Sumnjivi su svi do jednoga. npr. npr. Genitiv s prijedlogom do može imati i vremensko značenje. prijedlog do često stoji i uz takve izraze. Mučio se sve do smrti. Sve će biti gotovo do jeseni. Nijesmo jeli ništa do hljeba i vode. npr. npr. npr. *Śedi od zida). doteturati. Genitivi s tim prijedlogom označavaju izuzimanje. Dijete je dopuzalo do peći. Skoči do komšije i pozajmi šegu. Pa ga čeka do dva do tri dana. Taj će sigurno dogurati do ministra. dorasti. Kad su predmeti koji se nalaze u odnosu granične direktivnosti osobe. npr. (Ne bi bilo korektno: Otiđi do brata i ostani stanovati kod njega. Njihov smijeh čuo se do iza kuće. Većina je ostala do poslije ponoći. značenje obuhvatanja. uključivanja (svega što dolazi u obzir. Pokušali smo sve što je do nas. Susrijeću ga do dva pobratima.. doćerati. rečenica Otiđi do majke od rečenice Otiđi k majci ili majci). Śedi do zida). Čekali smo ih sve do pred mrak. Potrošio je platu do posljednjega centa. Svrati do mene na večeru. npr. Do grla si u dugovima. dogurati i sl. Dopratio ih je do pred kafanu. I vremenska granica može biti fiksirana prijedloško-padežnim izrazom. On ponese do tri vreće blaga.) Iz značenja granične direktivnosti često se razvija i značenje načina. statičnosti (npr. a od ne može (npr. manje ili više redovno. dopuzati. npr. U njima taj prijedlog zapravo funkcioniše kao vrsta intenzifikatora. Kako granica kretanja može biti fiksirana i prijedloško-padežnim izrazom. S prijedlogom do javljaju se i genitivi sa specifičnim uslovnim (pogodbenim) značenjem koje se razvilo iz značenja ticanja. npr. Jedva je doteturao do auta.biti vezano i za značenje mirovanja. Kao osobitost usmenoga narodnog stvaralaštva (epskoga pjesništva) obilježeni su prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom do uz brojeve (obično dva ili tri). Prijedlog do upotrebljava se. npr. Tome smo se smijali do suza. Nema drugog imanja do te kolibice. Pa doćera cara do duvara. npr. Nije njima do nauke. To važi i za neke druge glagole koji nemaju prefiks do-. Nije se moglo doći do riječi. držati ili biti (stalo).kao što su doći. Mogli bismo odšetati i do tvojih roditelja. onda se pretpostavlja privremen boravak jedne osobe u blizini druge (po tome se razlikuje npr. Nijesmo zaspali do jutra. i to do kraja). npr. i uz glagole s prefiksom do. Očito mu je stalo do te đevojke. kakvo susrijećemo u primjerima tipa: Da je do njega. Tako se može iskazivati značenje suprotno izuzimanju. pa do i u vremenskome značenju često dolazi uz prijedloško-padežne izraze.

Okupili su se ispred crkve. npr. ići na posao – ići s posla. npr. Postao je slavan sa svoga junaštva. npr. Još se nijesu vratili s mora. odvajanje. Genitiv toga tipa s uzročnim značenjem stilski je obilježen. ići na svadbu – ići sa svadbe prema ići u kino – ići iz kina. Prijedlog s(a) ima u takvim prijedloško-padežnim izrazima značenje koje je suprotno prijedlogu na. Upinjao se iz petnih žila. Rjeđe genitiv s prijedlogom s(a) označava način. Ta mu je mana ostala iz đetinjstva. Neki su pošteni iz straha. Genitiv s prijedlogom iz može označavati i način. s početka stoljeća. i uzrok. Autobus kreće ispred pošte. Kaže da joj to nije s ruke. Genitiv s prijedlogom s(a) može značiti i vrijeme. Pucali su iz mitraljeza. Pati s nekog jada golemoga. Lišće pada sa stabala. npr. Profesor ide s fakulteta (ali iz škole). npr. npr. To je cvijet s Lovćena (ali iz vrta). npr. događa se ili se počinje događati s dolaskom. Posmatra nas s balkona. npr. poticanje ili sl. No takav genitiv pretpostavlja da kretanje ili kakva druga aktivnost započinje s gornje. Udarali su ga iz sve snage. Genitiv s prijedlogom s(a) I genitivu s prijedlogom s(a) osnovno je značenje ablativno. s proljeća.. s jeseni. Često govori s visine. Takvom značenju svojstvena je nijansa udruživanja (socijativnosti). npr. površinske ili spoljašnje strane predmeta. ići u šumu – ići iz šume. iz godine u godinu i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 189 . Priče iz davnine. Silaze s broda. na vodi. počinje iz unutrašnjosti drugoga predmeta. Ona dolazi sa sela (ali iz grada). kad je riječ o ustanovi ili sl. Zvali su me prijatelji iz Plava. Sve se iz temelja izmijenilo. Kad se nešto događa s proljeća. Ablativno značenje svojstveno genitivu s prijedlogom iz može se odnositi i na vrijeme. Otpušten je iz službe. Ne čini on to iz uvjerenja. samo što u njemu taj prijedlog pretpostavlja da kretanje. Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar Genitivom s prijedlogom ispred označava se predmet kojem se s prednje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Svađali su se iz dana u dan. Danas se malo što radi iz ljubavi. To značenje postoji i u frazeologizovanim izrazima tipa iz dana u dan. pri čemu se s(a) upotrebljava onda kad se mjesto nalazi na višem nivou. npr. Izišli su iz skupštine.Genitiv s prijedlogom iz I genitiv s prijedlogom iz primarno je ablativnoga karaktera.. U značenju mjesta sa/iz kojega započinje kretanje ili kakva druga aktivnost prijedlog s(a) alternira s prijedlogom iz. Bježali su ispred vojnika. npr. s pojavom proljeća. npr. Takav genitiv stoji obično uz imenice kojima se imenuju intervali.

Iza nas je išla cijela kolona. Taj je proces van sumnje okončan. Taj problem razmatra se unutar fonetike. npr. Ispred naše škole poslati smo na takmičenje nas trojica. ali nešto rjeđe no genitiv s prijedlogom ispred. npr. Iznad našeg stana vazda je bučno. npr. Imenica u genitivu s prijedlogom izvan/van označava predmet ili dio prostora izvan čijih se granica nalazi ili kreće drugi predmet. Katkad se. i to u većini slučajeva bez neposrednog kontakta s njim. npr. Genitiv s prijedlogom iza. magla iznad grada. npr. Sve se to dogodilo unutar kasarne. Ona je glumica ispred svih ostalih. U tome značenju umjesto prijedloga ispred trebalo bi upotrebljavati prijedloško-padežni izraz u ime. s tim da se više (poviše) ne može upotrijebiti u uporednome značenju. npr. Umakoše ispred zore. više (poviše) i niže Genitiv s prijedlogom iznad označava predmet kojem se s gornje strane. Platu primamo iza desetoga u mjesecu. npr. Genitiv s prijedlozima ispred i iza ima i vremensko značenje. Takav genitiv upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. Bili su to dogovori unutar familije. Ponašao se kao da je izvan sebe. ispod. nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Više kuće je bunar. Genitiv s tim prijedlogom često dolazi i u uporednome značenju. Imaju i skakaonicu poviše grada. Genitiv s prijedlogom unutar označava predmet (dio prostora ili čega drugoga) u čijim se granicama nalazi ili kreće drugi predmet ili odvija kakav događaj. pogotovo u administrativnome stilu. npr. Śeđeli smo iza kuće. npr. genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava i u predstavljačkome značenju. npr. koji je antoniman prijedlogu ispred. Javite se iza praznika. U trčanju je bio ispred Ivana. označava predmet kojem se sa zadnje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Genitiv s prijedlozima iznad. Jovan je iza ostalih u vladanju. 190 SINTAKSA . Sekretar je govorio u ime cijeloga preduzeća. Sakrio je nešto iza leđa. U svemu je iznad prosjeka. npr. Radi iznad svojih mogućnosti. Ana stanuje van grada. Iz matematike je ispred drugih učenika.Genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. Takve promjene odvijaju se izvan jezika. Prelećeše iznad Durmitora. Katkad se genitiv s prijedlogom izvan/van upotrebljava i za označavanje načina. npr. Genitiv s prijedlogom iznad sličan je genitivu s prijedlogom više (poviše). Sekretar je govorio ispred cijeloga preduzeća.

npr. npr. On je u tome prije svih u razredu. događaj koji se odvija iza vremena ili događaja označenoga genitivom. Prođosmo ispod očekivanja. I prijedlog ispod čest je u uporednome značenju. npr. poslije. posebno prijedlog poslije. tj. večeras). Tako je npr. prethodnost (anteriornost). I ti se prijedlozi. Nakon nekoliko dana sve već bijaše drukčije. Genitiv s prijedlozima prije. Viđećemo se poslije ljetnjih praznika. Pucao je niže mete. Nastojali smo doći još za dana. nema uporedno značenje. za vrijeme Napoleona = za Napoleona). koji je inače svojstven aoristu. Mnoštvo je ljudi ispod solitera. Prije povratka u domovinu teško obolje. npr. Prijedlog prije s genitivom označava prijevremenost. Prijedlog tokom (koji je poprijedloženi instrumental imenice tok) označava vrstu istovremenosti u kojoj je posebno istaknuto proticanje vremena. npr. Prijedlog za s genitivom označava istovremenost događaja. lzmiče mu tlo ispod nogu. Probudili su se prije zore. Prijedlozi poslije i nakon označavaju poslijevremenost (posteriornost). poslije i nakon označavaju vrijeme. tokom večeri (umjesto uveče. To znači da vremenski interval ili događaj neposredno prethodi nekom drugome intervalu ili događaju. Poslije vjenčanja otputovaše na more. uoči. On je u školi prvi poslije direktora. Našli su poruku ispod vrata. Prijedlogu ispod sličan je i prijedlog niže. Nakon večere malo popričasmo. Riječ je o vremenu ili događaju koji teče paralelno s vremenom ili događajem označenim genitivom. npr. Niže sela su močvare. On je u takvim izrazima rezultat redukovanja prijedloškoga izraza za vrijeme (upor. npr. tokom ove neđelje (umjesto u ovoj neđelji ili ove neđelje). Genitiv s tim prijedlogom označava predmet kojem se s donje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Noć uoči Badnjaka svi su bili na okupu. Pisala mi je prije rođendana. Genitiv s prijedlogom prije upotrebljava se i u uporednome značenju. tokom prošle godine (umjesto prošle godine). Upotreba takvih prijedloga česta je naročito u administrativnome stilu. Takvo je značenje po pravilu izlišno jer je vremensko proticanje svojstveno svakome vremenskom pojmu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 191 . Predomislili su se dan uoči vjenčanja. Stigao je prije ostalih. npr. nakon. Uoči odlučujuće bitke nikome se nije spavalo.Prijedlog ispod antoniman je prijedlogu iznad. kao ni antonimni mu prijedlog više. Za kraljevske vlade neke su stvari ipak krenule nabolje. Poseban tip prijevremenosti (anteriornosti). npr. katkad koriste u uporednome značenju. za i tokom Prijedlozi prije. Dobio je ispod zasluženog. koji. označava se genitivom s prijedlogom uoči.

Već krajem putovanja bila je uznemirena. Skoči savrh stijene. Međe su krajem imanja. Čelo glave koplje udariše. Prijedlog nakraj koristi se u suprotnome značenju. Sio je nakraj stola. Htjeli biste hljeba povrh pogače.) Genitiv s prijedlozima podno. Popeo se navrh kuće. Vrlo slično značenje prijedlogu krajem za iskazivanje vremenskih odnosa ima genitiv s prijedlogom potkraj. Suprotno značenje ima genitiv s prijedlozima izvedenim od imenice vrh. pribrajanja čega onome što označava imenica u genitivu. Nalij mi samo nadno čaše. Oni se. Doći će tek krajem godine. svrh/savrh Da se jedan predmet nalazi ili kreće u donjemu dijelu drugoga predmeta. On dakle označava kako se predmet nalazi ili kreće u gornjemu dijelu drugoga predmeta. Stigli smo do nakraj sela. Potkraj života često bolovaše. npr. navrh. npr. nakraj. (Na mjestu prijedloga tokom može stajati prijedloško-padežna konstrukcija u toku. Genitiv s prijedlozima čelo. Prijedlog krajem (koji je porijeklom instrumental imenice kraj) upotrebljava se za označavanje prostornih i vremenskih odnosa. povrh svega toga. npr. Javiće se potkraj godine. Šetali su krajem šume. Tokom vremena sve se ipak popravilo. Potkraj mjeseca nestade novaca. uvrh. Krajem stoljeća stvari su se promijenile. nijesu ni javili. Krajem kuće je cvijećnjak. npr. što znači da pretpostavlja odnos u kome se predmet nalazi ili kreće u zadnjem ili donjem dijelu drugoga predmeta. Śedi mu vrh glave.npr. krajem i potkraj Prijedlog čelo dolazi. Udno razora odmarahu kosci. Taj smo novac dobili povrh plate. nadno. Plovi lađa povrh vode. U istome značenju danas se prilično rijetko upotrebljava i prijedlog vrh. npr. Dobro smo odmorili tokom praznika. Domaćin je sio čelo stola. Tokom prošloga stoljeća bijaše previše ratova. udno i povrh. s genitivom u prostornome značenju. Śedi uvrh stola. 192 SINTAKSA . danas rijetko. npr. označava se i genitivom s prijedlozima izvedenim od imenice dno. npr. a označava da se predmet nalazi ili kreće na početnome ili gornjem dijelu drugoga predmeta. To je selo podno Garča. npr. Prijedlog povrh upotrebljava se i u značenju dodavanja.

Prekinuo si nas usred razgovora. Genitiv s prijedlozima blizu.Genitiv s prijedlozima sred (nasred. borbu. npr. u i mimo Zajedničko je svim tim prijedlozima da uz genitiv označavaju odnos među predmetima kojem je svojstvena blizina. Niko se ne brine oko školskog inventara). Tada obično ima ciljno ili uzročno značenje. Trče oko/okolo igrališta. Već smo bili sred pučine. npr. Radili su nekoliko godina oko utemeljenja stranke). posred. npr. nadomak. Tada označava događaj koji se odvija približno u vrijeme označeno genitivom. usred) Ti prijedlozi označavaju da se predmet nalazi ili kreće u središnjem dijelu drugoga predmeta. Pala mu je oko vrata. Spremni su i za rat oko nuklearke. npr. Viđećemo se oko tvoga rođendana. kod. a posebno često dolazi uz glagole i imenice koji označavaju svađu. npr. npr. Svađali su se stalno oko imanja. kraj (pokraj. Čovjek se danas i usred grada mora bojati. To se dogodilo usred bijela dana. rat. kod. Tu je svježe i usred ljeta. raditi (npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 193 . Udario ga je nasred igrališta. Lupio me je posred čela. Okolo stola razbacane su knjige. uz glagole kretanja. pored. Stigli su oko Božića. Škola je blizu crkve. ukraj) i pored označava predmet u čijoj se blizini nalazi ili kreće drugi predmet (predmeti). nadohvat. npr. kružno kretanje u njegovoj blizini. Prijedlog usred često se koristi i u vremenskome značenju i označava da je vrijeme ili događaj koji je označen imenicom u genitivu u punom jeku. sukob. Prijedlog oko upotrebljava se i u vremenskome značenju. a drugima kretanje. Pomagao mu je oko uzgoja stoke). Već se dugo vodi rasprava oko zakona o izborima. kraj (pokraj. Bila je visoka oko metar i sedamdeset. s tim da je jednima više svojstveno mirovanje predmeta koji se nalaze u prostornome odnosu. raspravu. Značenje približnosti svojstveno je i onim konstrukcijama u kojima iza prijedloga oko stoje brojevi i druge količinske riječi. brinuti se (npr. Genitiv s prijedlozima blizu. Borili su se bezuspješno oko prava na penziju. Do sela ima oko pet kilometara. Svuda oko nas ośeća se ugodan miris. Bili smo u sukobu oko stručnih pitanja. ukraj). Genitiv s prijedlogom oko/okolo Genitiv s prijedlogom oko/okolo označava predmet okružen s više ili sa svih strana drugim predmetima ili. Sastala se s njim oko devet sati. Genitiv s prijedlogom oko služi i kao dopuna uz glagole kao što su pomagati (npr.

Śede kod doktora i razgovaraju. u značenju pośedovanja čega. npr. Kod nas je sve u redu. reći *Prolazili su kod kuće). Stigli su nadomak sela. Ide danas kod doktora. odnosno prolaženja pokraj koga ili čega ne mogu se upotrijebiti prijedlozi kod (ne može se npr. U značenju kretanja jednoga predmeta u neposrednoj blizini drugoga. *Prošli su blizu pozorišta). npr. Igrali su se kraj/pokraj/ukraj šume. Knjiga je bila nadohvat ruke. Genitiv s prijedlogom kod relativno se često upotrebljava i u dopusnome značenju. Već su bili prošli mimo naše kuće/mimo našu kuću. npr. npr. Blizina se označava i prijedlogom nadomak. U Hrvata je to drukčije riješeno. pogotovo kad je riječ o odnosu dijela i cjeline. U školi sam uvijek śedio pored njega. npr. Genitiv s prijedlozima mimo i pored može se upotrijebiti i u isključnome značenju. Za prolaženje pokraj čega specijalizovan je prijedlog mimo. npr.Sastanak je zakazan kod mosta. koji osim s genitivom može stajati i s akuzativom. niti blizu (npr. i pored. npr. npr. Kraj tolikih đevojaka on se ne ženi. upotrebljava i uz glagole kretanja. Genitiv s prijedlogom kod vrlo se često. npr. Već bijasmo nadomak rješenja. I pored takvih komšija treba sačuvati živce i živjeti normalno. Najbolje im je kod roditelja. koji označava predmet što se nalazi tako blizu (kao) da se može dohvatiti. npr. odnosno o neotuđivoj prisvojnosti (o pośedovanju nečega što se ne može otuđiti. Bila je jedinica u majke. posebno u razgovornome stilu. posebno u razgovornome stilu. Dugo je šetala pored pruge. Oči su mu kao u mačke. što ne može ne biti dio predmeta o kojem je riječ). Često se međutim taj prijedlog. Trebalo je pored svega ostaloga prikupiti sav materijal. dok je prijedlozima (po)kraj i pored to značenje osnovno. U tome značenju često se upotrebljava i prijedlog u s genitivom. npr. Jesu li prošli pokraj groblja?. vlasništva nad čim). Bio je već nadomak cilja kad mu se to dogodilo. Tako se ne prolazi mimo starih prijatelja/mimo stare prijatelje. Ni kod tolikih problema oni se ne predaju. Vozili smo se kraj jezera. Prijedlog kod upotrebljava se u prvome redu uz glagole stanja. 194 SINTAKSA . s tim što je obično riječ o odnosu između jednoga predmeta i drugoga predmeta (mjesta) koji se nalazi u blizini tako da se do njega brzo može stići. upotrebljava i u prisvojnome značenju (tj. Toga je dana bila mimo običaja razgovorljiva. Slično značenje ima i prijedlog nadohvat. U tome značenju upotrebljavaju se i prijedlozi kraj. npr.

Upravo prelaze preko ulice. ili iznad njega. u značenju „više od“. Tako se npr.) Prijedlog preko s genitivom upotrebljava se i u uporednome značenju. U tome slučaju u genitivu su nazivi za vremenske intervale. Genitiv s tim prijedlogom može imati i vremensko značenje. Dosad smo radili preko svojih mogućnosti. npr. Žalba je proslijeđena preko skupštinskih tijela. npr. Preko klanca izgrađen je most. Preko zimskih praznika obično je na skijanju. onda on s prijedlogom preko precizira pravac kretanja. Dunav je plovan duž cijeloga svoga toka. npr. obično putovanja. *preko stoljeća ili *preko krštenja. koji je obično izdužen. Genitiv s prijedlogom preko Genitiv s prijedlogom preko označava prije svega da se predmet nalazi ili kreće poprečke u odnosu prema drugome predmetu. Preko prijatelja svašta se dozna. npr. Prijedlog širom s genitivom označava da se nešto prostire po cijeloj širini ili po svim djelovima (i širinom i dužinom) predmeta označenog genitivom (a riječ je obično o većim prostorima). npr. a preko naglašava trajanje. Ne smije se preduzeti ništa preko njegove volje. Preko dana mnogi nijesu kod kuće. ne može reći *preko srijede. pogotovo kad je riječ o (živom ili neživom) posredniku. Valja nama preko rijeke. Postao je poznat širom svijeta. Na svadbi bacaju jabuke preko kuće. npr. Genitiv s prijedlogom preko može označavati i sredstvo. *preko septembra. Šetali su duž obale. Nema sela preko našega.Genitiv s prijedlozima duž i širom Za označavanje kretanja paralelnog s izduženim predmetom specijalizovan je prijedlog duž. Ne dobijamo ništa preko onoga što zaradimo. (U izboru oznaka za vremenske intervale ima i ograničenja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 195 . Kad genitiv označava naseljeno mjesto. Takve nošnje ima širom Bihora. Preko neba se pružila duga. npr. Tu boravimo samo preko ljeta. npr. znači „tokom“. Ta se roba prodaje preko posrednika. U Ameriku se leti obično preko Frankfurta. Putuju u Podgoricu preko Kolašina. U crnogorskome standardnom jeziku genitiv s prijedlogom preko znači i uslovnost ili izuzimanje. Potrošio je preko polovine novca za kuću. To je moguće samo preko mene mrtva.

Ti se problemi mogu riješiti i bez osnivanja posebne skupštinske komisije (= ako se i ne osnuje posebna skupštinska komisija). npr. Umjesto da uče. Pričalo se o svemu osim/liše o onome što je bilo na dnevnome redu. Dao je njoj umjesto meni. lišenost čega. Umjesto zime dočeka nas proljeće. nepromjenljivim riječima te s klauzama zavisnosloženih rečenica. npr. npr. s tim da je u njegovu značenju prisutna i predstavljačka nijansa (nije riječ samo o tome da jedan predmet zamjenjuje drugi nego i o tome da drugi predmet predstavlja prvi. oni se igraju. npr. čovjek bez mane. pa i klauzama zavisnosloženih rečenica. Isto značenje ima i prijedloško-padežni izraz u ime. Javila se danas umjesto juče. Umjesto odgovora postavio je pitanje. košulja bez rukava. Rekao si to svima osim/liše prijatelju. npr. Uživaju u svim sportovima osim/liše boksa. Nastupaju u ime nezapošljenih i obespravljenih. Taj novac prikupljen je u ime pomoći. nepromjenljivim riječima. Neće se odazvati osim/ liše ako ga prisile. npr. kao i osim/liše. Pozdravio je skup u ime Skupštine. Umjesto mene iđaše brat. Odriču se svega osim/liše kuće. 196 SINTAKSA . odsutnost. povezivati i s drugim padežima. Prijedlog umjesto može se. Teško je živjeti bez prijatelja (= Teško je živjeti ako se nema prijatelja) ili značenje koje bi se moglo opisati kao svojevrstan spoj uslovnoga značenja i značenja izuzimanja. Otišli su van bez pitanja. Iz toga značenja lako se razvija uslovno (pogodbeno) značenje. Osnovno je njegovo značenje nepostojanje. Umjesto u Kotor otišao je u Tivat. prijedloško-padežnim izrazima. često i kao njegov dio).Genitiv s prijedlozima bez. osim i liše Prijedlog bez svojevrsna je „prijedloška negacija“. Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime Genitiv s prijedlogom umjesto označava da se predmet nalazi na mjestu drugoga predmeta ili uopšteno zamjenjivanje. prijedloško-padežnim izrazima. Umjesto crvenom olovkom piše običnom. Radili smo svaki dan osim/liše juče. npr. Sastala se cijela rodbina osim/liše strica koji živi u Vojvodini. Genitivu s prijedlozima osim i liše izuzimanje je osnovno značenje. npr. Prijedlozi osim i liše mogu se povezivati i s drugim padežima.

Genitiv s prijedlozima putem, pomoću i posredstvom
Osim genitivom s prijedlogom preko sredstvo se izražava i prijedlozima putem, pomoću te posredstvom, nastalim od instrumentala imenica put, pomoć i posredstvo. Takav genitiv označava predmet koji služi kao sredstvo ili kao pomoć pri obavljanju radnje. Prijedlog putem upotrebljava se obično onda kad kao sredstvo služi ustanova ili medij saopštavanja i najčešći je u administrativnome stilu, npr. Tražite naplatu putem suda, Odluku ćete dobiti putem pošte, Čestitao im je putem radija, Anketa je sprovedena putem telefona. Prijedlog pomoću obično pretpostavlja predmet koji ne mora služiti kao direktno sredstvo, nego kao vrsta pripomoći za obavljanje radnje, npr. To je lakše objasniti pomoću crteža, Zaposlio se pomoću veza i vezica. U istome značenju upotrebljava se i prijedloško-padežni izraz uz pomoć, npr. Pobijedio je uz pomoć naših glasova. Prijedlog posredstvom upotrebljava se kad ko ili što služi kao posrednik u obavljanju radnje, npr. To smo dobili posredstvom našega poslanstva u Parizu, Lijek se može naručiti posredstvom doma zdravlja, Zaposlila se posredstvom direktora.

Genitiv s prijedlozima između i pomeđu
Genitiv s prijedlogom između, koji se naziva linearni interesiv (za razliku od akuzativnoga i instrumentalnog prijedloga među, koji se naziva grupni interesiv), označava predmet ili predmete kojima se s dviju ili više strana nalaze drugi predmeti. Ako je genitiv u jednini, onda je nužno imenovati dva predmeta koji se nalaze s jedne i druge strane predmeta označenog imenicom u genitivu (imenske riječi kojima se imenuju ti predmeti povezuju se veznikom i, a drugi sastavni veznici u toj službi ne dolaze u obzir), npr. Śeđela je između stola i peći, Prošli smo između knjižare i pivnice, Između njega i njegove žene nema većih nesporazuma. (Ne bi bilo gramatično *Śeđela je između stola te peći ili *između stola pa peći.) Takav genitiv može imati i vremensko značenje, npr. To se dogodilo između Nove godine i Božića, Okupili smo se u noći između petka i subote. U istome značenju upotrebljava se i genitiv s prijedlogom pomeđu, npr. To se zbilo pomeđu božićā, Paženi je dan pomeđu Đurđeva dne i Markova dne. Ta je upotreba danas prilično zastarjela. Ako je genitiv u množini, nije potrebno imenovanje predmeta koji okružuju drugi predmet i kojih se pretpostavlja da je dva ili više, npr. Između nas je sve gotovo, Između tih prijedloga praktično i nema razlike.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 197

Genitiv s prijedlozima spram (naspram), put, preko puta i protiv
Genitiv s prijedlogom spram (naspram) označava okrenutost prema čemu, usmjerenost na što ili upoređivanje predmeta po svojstvu, npr. Bio je spram svega toga ravnodušan, Čudno se odnose spram naših zahtjeva, Spram tvojih problema moji su zanemarivi, Može se reći da je naspram drugih bio prilično uvjerljiv. Prijedlog put takođe označava usmjerenost, ali pretpostavlja kretanje (vrlo često putovanje) jednoga predmeta prema drugome, npr. Napokon smo krenuli put sela, Danas vam valja put Prčanja. Genitiv s prijedloškim izrazom preko puta označava položaj, mjesto nekog predmeta sa suprotne strane drugoga predmeta, npr. Preko puta Ivana śedi Ana, Eno ih stoje jedno preko puta drugoga. Prijedlog protiv označava suprotnost među dvama predmetima ili događajima, npr. Stalno su se bunili protiv poslodavca, Pristali su protiv volje, Imate li što protiv glavobolje, Zašto ste protiv putovanja u Pariz?

Genitiv s prijedlozima zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad)
Prijedlozi zbog i usljed specijalizovani su za označavanje uzroka, s tim što je zbog opšteuzročni prijedlog, a usljed uglavnom dolazi uz imenice koje označavaju nešto nepoželjno ili nepovoljno. Tako će biti sasvim obično npr. Nijesu mogli proći usljed magle ili Izgubio je posao usljed mnogih nepovoljnih okolnosti, a neće biti obično npr. *Svi su se dobro ośećali usljed sunčanoga vremena ili *Dobio je posao usljed mnogih povoljnih okolnosti. (Ako je riječ o čemu povoljnome, upotrebljava se proizvedeni prijedlog, poprijedloženi prilog sadašnji zahvaljujući s dativom, npr. Dobio je posao zahvaljujući mnogim povoljnim okolnostima.) Danas funkciju prijedloga usljed u razgovornome stilu sve više preuzima prijedlog zbog. Genitiv s prijedlogom zbog najčešći je način označavanja uzroka prijedloško-padežnim izrazom, npr. Sud ga je oslobodio zbog nedostatka dokaza, Zbog toga neočekivanog uspjeha bio je van sebe od radosti, Više je to govorio zbog nas no zbog sebe. Genitiv s prijedlogom radi ili njegovim varijantama rad, zarad, porad i sporad označava cilj ili namjeru, npr. Sve bi učinio radi napredovanja u stranci, Sastali su se prošle neđelje radi dogovora o gradnji pozorišta, Tužio ih je zarad materijalne nadoknade. Genitiv s tim prijedlogom često se upotrebljava i u značenju uzroka, npr. Dao je ostavku rad sukoba u stranci, ali se takva upotreba ne preporučuje. Uzrok je naime širi od cilja (namjere), pa je cilj zapravo samo poseban tip uzroka. U rečenici

198 SINTAKSA

Sastali su se porad dogovora dogovor nije samo cilj sastanka nego ujedno i uzrok. Prijedlog sporad danas je zastario, npr. Nemojte im to napraviti sporad Boga.

Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu
Taj izraz s genitivom označava da se predmet na bilo koji način tiče drugoga predmeta, npr. U pogledu zakona o radu mišljenja su podijeljena, U pogledu naših planova ništa se nije mijenjalo. (U istome značenju upotrebljava se i prijedloško-padežna konstrukcija s obzirom na, koja stoji s akuzativom, npr. S obzirom na naše planove ništa se nije promijenilo.)

Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom
Genitiv s prijedlogom prilikom označava vrstu istovremenosti u kojoj se jedan interval ili događaj na osnovu te istovremenosti povezuje s drugim. Ti događaji mogu biti samo podudarni u vremenu, a može se iz te podudarnosti razviti i uzročno-posljedični odnos, npr. Prilikom otvaranja izložbe obratio nam se upravnik galerije, Prilikom skupštinske rasprave bilo je burno. Prijedlog povodom ima vremensko-uzročno značenje. Tako su npr. u rečenici Došao je kući povodom božićnih praznika božićni praznici ujedno i vrijeme i uzrok (razlog) dolaska. Upor. još i Sastali smo se povodom godišnjice mature. DATIV Osnovno značenje dativa jeste iskazivanje smjera, odnosno približavanje jednoga predmeta drugome, i to tako da jedan predmet služi kao orijentir drugome (kad se kaže ići ka šumi, to ne mora pretpostavljati da će se u šumu zaista i doći, za razliku od akuzativnoga značenja: ići u šumu). lz toga su se onda razvila značenja cilja, davanja, pripadanja, namjene i sl. Razlikuju se ove vrste besprijedloškoga dativa: Dativ negranične direktivnosti ili dativ smjera je onaj u kojem dolazi do izražaja osnovno značenja dativa, npr. približiti se požaru, prići komšiji, krenuti svojoj kući, okrenuti se prozoru. Dativ namjene označava predmet (posebno često osobu) kojem se što namjenjuje i stoji uz glagole koji označavaju davanje ili govorenje kao njihov nepravi objekat (obično uz pravi u akuzativu), npr. pokloniti (haljinu) sestri, kupiti (što) sebi, poslati svojima, obećati ženi, reći svima, zahvaliti dobročinitelju. Sličan je dativu namjene i dativ koji, po pravilu u službi imenskoga dijela predikata, dolazi uz pridjeve ili priloge i označava predmet na koji se odnosi (kojem je usmjereno, namijenjeno) svojstvo izraženo pridjevom ili prilogom, npr. (biti) sklon štednji, (biti) odan prijatelju, (biti) dužan komšiji, (biti) sličan bratu.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 199

Dativ koristi ili štete je vrsta dativa namjene, s tim što označava onoga kojem se što čini s ciljem da mu bude na korist ili na štetu, npr. služba domovini, oteti slabima, raditi njima na štetu, ispovijediti se Bogu, Drago mi je! Sličan je tome i dativ koji stoji uz uzvične riječi i koji se katkad naziva uzvičnim dativom, npr. Blago vama!, Teško njima!, Jao meni!, Kuku majci! Prisvojnim dativom naziva se dativ (često enklitički oblik zamjenice) čije je značenje vrlo blisko značenju prisvojnih zamjenica, pa su takvi dativi njima (tim zamjenicama) i zamjenljivi, upor. Đeca su joj dobro prema Njezina su đeca dobro. Primjeri: Kako ti je zdravlje?, Đe su mi naočare?, Bio je učitelj njihovoj đeci, Njemu su svi u Njemačkoj. Dativ interesa (ili etički dativ) pretpostavlja da je onome što se označava dativom u interesu, stvarnome ili tobožnjem, da se dogodi (ili ne dogodi) ono o čemu se govori. Takva je upotreba dativa svojstvena prije svega razgovornome stilu, npr. Kako ste mi!, Da si ti meni živ i zdrav!, Jesi li ti svojoj mami sve pojeo? Nešto je drukčija upotreba ličnih zamjenica 2. i 3. lica u primjerima tipa Što ti je pametan čovjek!, Što li mu je sad to?, Tako vam je to danas! U njima obično nije riječ o interesu, nego je upotreba tih zamjenica uglavnom konvencionalne prirode. Dativ s infinitivom je konstrukcija koja je česta u starijem jeziku (npr. Da je kome stati pa gledati). U savremenome jeziku je rijedak. Uz to je često i frazeologizovan, npr. Valja nam krenuti, To je Bogu plakati. Takav dativ često se javlja i u rečenicama koje izražavaju mogućnost, potrebu ili nužnost, npr. Da je kome to bilo viđeti!, Što nam je činiti? Emfatički dativ upotrebljava se ponajprije u zakletvama i označava onoga ili one na koje se zakletva odnosi, kojima je namijenjena (ono u što se neko zaklinje stoji u genitivu). Takav je dativ obično sličan prisvojnome. Njegova upotreba ograničena je uglavnom na razgovorni stil, npr. Duše mi!, Tako ti zdravlja!, Tako mi Bog pomogao! Tako vam svega na svijetu! DATIV S PRIJEDLOZIMA U crnogorskome standardnom jeziku s dativom se slaže malo prijedloga. Oni su pritom često izlišni (jer imaju značenje koje ponavlja osnovno značenje dativa), posebno prijedlozi k(a) i prema. Pored njih upotrebljavaju se i prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno.

Dativ s prijedlozima k(a) i prema
Dativ s prijedlogom k(a) ponavlja uglavnom osnovno značenje dativa, a to je usmjerenost, okrenutost prema čemu, pa je taj prijedlog uz dativ izlišan i sve se rjeđe upo200 SINTAKSA

trebljava, npr. Svi su se okrenuli ka gradu, U potonje vrijeme rijetko zalazi k nama, Dugo nije svraćao k roditeljima. U značenju okrenutosti, usmjerenosti, kretanja prema čemu prijedlog k(a) zamjenljiv je prijedlogom prema, npr. Bijahu okrenuti prema śeveru, Zaputio sam se prema izlazu iz dvorane, Nijesu se htjeli ni okrenuti prema nama. Iz tih primjera vidi se da prijedlog prema ima značenje okrenutosti ili kretanja prema čemu, ali da se ne može upotrijebiti kad se očekuje i realizacija kretanja. Zato se umjesto Svraćali su k nama ne može reći *Svraćali su prema nama, a Ide k prijatelju ima drukčije značenje nego Ide prema prijatelju. Ako je međutim riječ o okrenutosti, upravljenosti čemu apstraktnome (što ima veze s raspoloženjem, emocijama, intelektualnim odnosom ili stavom prema čemu i sl.), onda se u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljava isključivo prijedlog prema, npr. Tako se on ponaša prema svim gostima, Nužan je kritički stav prema takvim pojavama, Ośećaju veliku ljubav prema romanskoj kulturi (u takvim primjerima prijedlog prema nije nikad izlišan). Prijedlog prema može dolaziti i u značenju koje se približava „čistome odnosu“, tj. odnosu koji je svojstven npr. izrazu s obzirom na, u odnosu na ili se dativom s tim prijedlogom označava na osnovu čega se što događa, npr. Popis je napravljen prema mjestu stanovanja; Prema potrebi valja se obratiti i ljekaru; Sudeći prema sijedoj kosi, mogao bi imati preko šezdeset godina. Takva upotreba prijedloga prema sinonimna je upotrebi prijedloga po uz lokativ (upor. Po potrebi valja se obratiti i ljekaru).

Dativ s prijedlozima nasuprot, uprkos i protivno
Prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno označavaju suprotstavljenost dvaju ili više predmeta, npr. Postupili su nasuprot njegovoj želji, Nasuprot njegovim silnim nastojanjima sve je ostalo isto, Uprkos velikoj vrućini bili smo na igralištu, To bijaše protivno njegovoj volji. AKUZATIV Osnovno značenje akuzativa jeste granična direktivnost, tj. odnos među dvama predmetima u kojem jedan predmet, njegov dio ili prostor u njegovoj blizini služe kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti vezane za drugi predmet. Za razliku od značenja dativa, kod kojega drugi predmet služi kao orijentir, akuzativom se daje obavještenje o tome da se taj cilj zaista dostiže, da služi kao stvarna granica kretanju. Zato je pogodan da bude padež pravoga objekta, tj. predmet na kojem se ili u vezi s kojim se obavlja kakva radnja.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 201

S obzirom na tipična značenja i funkcije govori se o ovim vrstama akuzativa: Akuzativ pravoga objekta dolazi kao dopuna prelaznim glagolima i u rečenici označava predmet koji je direktno uključen u radnju, koji po pravilu mijenja i samu prirodu radnje. Tako je npr. između praviti cipele i praviti gluposti velika razlika u prirodi same radnje. Primjeri: pisati pismo, graditi školu, nositi poštu, tražiti posao, govoriti pametne stvari, brati jagode. Vremenski akuzativ sličan je vremenskome genitivu i često zamjenljiv njime, npr. ove noći i ovu noć, svakoga mjeseca i svaki mjesec, prošloga ljeta i prošlo ljeto. U svim tim primjerima i s genitivom i s akuzativom obavezna je pridjevska riječ uz imenicu. Poseban tip vremenskoga akuzativa susrijeće se u pozdravima (i nije zamjenljiv vremenskim genitivom), npr. Laku noć!, Dobar dan!, Dobro jutro! Akuzativ mjere označava količinu, odgovara na pitanje koliko je čega. Često je to mjera vremena, kao u primjerima kasniti neđelju dana, šutati neko vrijeme, čekati cijelu godinu. Međutim akuzativ mjere upotrebljava se i u vezi s prostornim odnosima i u vezi s drugim predmetima i/ili materijama koje se mogu mjeriti, npr. (visok) stotinu metara, jednu milju (daleko), (popiti) čašu mlijeka, (koštati) hiljadu eura, (kupiti) kilogram hljeba. Načinski akuzativ javlja se u nekim više ili manje frazeologizovanim konstrukcijama uz prijedloški akuzativ, npr. Idu ruku pod ruku, Stajahu rame uz rame, Hodali smo nogu pred nogu. U takvim primjerima riječ je o svojevrsnoj elipsi, upor. Hodali smo (tako da smo stavljali) nogu pred nogu. AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA Akuzativ se slaže s većim brojem prijedloga, od kojih neki stoje samo s akuzativom (kroz, niz, uz), neki s akuzativom i instrumentalom (među, nad, pod, pred, za), neki s akuzativom i lokativom (na, o, po), a po jedan s akuzativom i genitivom (mimo) te s akuzativom, genitivom i lokativom (u). Oni koji dolaze s akuzativom s jedne, odnosno s instrumentalom ili lokativom s druge strane razlikuju se međusobno po tome što su akuzativni vezani za kretanje i graničnu direktivnost (dostizanje cilja), a instrumentalni i lokativni za mirovanje, statičnost, zadržavanje u postojećim okvirima i sl., npr. ići na ulicu prema biti na ulici ili izići pred kuću prema śeđeti pred kućom.

Akuzativ s prijedlozima kroz, niz i uz
Akuzativu s prijedlogom kroz osnovno značenje je probijanje, prolazak jednoga predmeta kroz drugi predmet, npr. Jutros prođoše kroz grad, Viđeli smo kroz prozor što se događa, Dugo vozaše kroz maglu.
202 SINTAKSA

Akuzativom s prijedlogom kroz označava se i vrijeme, tj. količina vremena koja treba da prođe da bi se što dogodilo, npr. Kroz dva dana stići će i pismo, Kroz godinu dana sve će se zaboraviti, Kroz nekoliko minuta i oni će nam se pridružiti. (U tome se značenju normativna prednost daje akuzativu s prijedlogom za, npr. Za neđelju dana stići će i pismo.) Čest je akuzativ s prijedlogom kroz i u značenju načina, npr. Śeća ga se kao kroza san, Odgovorila je kroz plač, Sve gleda kroz sopstveni interes. Takav se akuzativ često i frazeologizuje, npr. Sad im je progledao kroz prste, Sve gleda kroz ružičaste naočare, Prošli smo kroz sito i rešeto. Akuzativ s prijedlogom niz označava usmjerenost kretanja ili kakve druge aktivnosti od gornje strane predmeta prema donjoj, npr. Dugo smo šetali niz rijeku, Niz leđa mu je tekao znoj, Jedva sam stigao pogledati niza se. Akuzativ s prijedlogom uz ima značenje suprotno od značenja prijedloga niz, tj. označava kretanje ili neku drugu aktivnost koja započinje od donje strane predmeta prema gornjoj, npr. Žurio je uza stepenice, Penjali smo se uz okomitu stijenu, Ośećam trnce uz lijevu nogu. Prijedlog uz(a) može imati i značenje blizine (slično značenju genitivnih prijedloga (po)kraj ili pored), npr. Išli su uz vas bez riječi, Stajao je uza zid, Uz našu kuću sagrađena je lijepa dvospratnica. Iz toga značenja lako se može razviti i socijativno značenje, značenje povezanosti ili nerazdruživosti, odnosno značenje kojim se jedan događaj predstavlja kao propratna okolnost drugoga događaja i sl., npr. Uvijek nosaše pištolj uza se, Jeste li vi uz nas ili protiv nas?, Nastavićemo razgovor uz kafu, Možda bi pristao na to uz dobru novčanu nadoknadu. Nije rijetko ni načinsko značenje, obično s manjim ili većim stepenom frazeologičnosti, npr. Uvijek mu ideš uz dlaku, Borili su se rame uz rame. Upotreba prijedloga uz(a) u vremenskome značenju danas je rijetka i zastarjela, npr. Ne valja se ženiti uz posti.

Akuzativ s prijedlozima na, o, po, u i mimo
Prijedlozi na, o, po i u uz akuzativ imaju značenje blisko osnovnome akuzativnom značenju, a to je granična direktivnost, dolazak na cilj ili realizacija kakve aktivnosti vezana za određeno mjesto (u širem smislu). Prijedlog na upotrijebljava se kad je cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti površina ili gornja strana predmeta, npr. Izišli smo na ulicu, Dođite na pozornicu, Svaki dan ide na izvor, Bacali su se kamenjem na njih.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 203

Uz manju ili veću frazeologičnost akuzativ s prijedlogom na označava i način. ležaj na rasklapanje. na kojem dolazi do dodira dvaju predmeta (obično u jednoj tački) ili na/o koji se vješa kakav drugi predmet. Uz imenice kojima se imenuju vremenski intervali (obično dani u koje se što događa ili dani kojima se što obilježava) prijedlog na s akuzativom označava obično tačno vrijeme događanja. Predali su se na milost i nemilost. npr. Podijeliše Bosnu na kantone. Na sličan način mogu se izražavati i druge mjere (a ne samo mjera vremena). S prijedlogom o stoji akuzativ imenica koji označava predmet na kojem se završava kretanje ili druga aktivnost. unaprijed određenu) mjeru vremena. izrazima sa suodnosno upotrijebljenim prijedlogom s(a). Ide na selo (ali u grad). Treba misliti i na đecu). Jesu li se ogriješili o zakon? Akuzativ s tim prijedlogom označava takođe uzrok ili cilj onoga što se označava glagolom (slično onome što je rečeno i za genitiv s prijedlogom oko). Osuđen je na tešku robiju. Redovno odlazi na Kličevo (ali u Nikšić). Značenje načina taj prijedloški izraz ima i u kompleksnijim. Ima i dosta glagola koji traže dopunu (nepravi objekat) u akuzativu s prijedlogom na. Namjestio se na udarac. Viđeli smo se tačno na Dan škole. Otputovala je na nekoliko neđelja. ljutiti se (npr. Šetaju s noge na nogu. odgovarati (npr. Ima običaj lupati šakom o sto. Naišli su na otpor. Otimaju se o plijen. To su glagoli kao misliti (npr. 204 SINTAKSA . U vezi s tim značenjem je i atributska funkcija akuzativa s prijedlogom na u primjerima tipa osuđenik na smrt. Prijedlog na uz akuzativ često se upotrebljava i u značenju namjene (finalnosti). npr.Uz imenice koje označavaju uzdignut položaj ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u.uz koje dolaze priloške odredbe s tim prijedloško-padežnim izrazom. npr. Udario sam glavom o zid. Idete sa zla na gore. Izišao je na pet minuta. Prošli smo grad s kraja na kraj. uključujući i nepromjenljive. Približili su se selu na nekoliko kilometara. Naśeli ste na štos. Osudili su ga na godinu dana zatvora. Njima je to više na štetu no na korist. Nalećesmo na minu. npr. osobito uz imenice koje označavaju dane u koje se što slavi i/ili obilježava. Ljutim se na vas). Tada prijedlog na može dolaziti i uz brojeve i druge količinske riječi. brod na jedra. Doći će na Božić. paziti (npr. npr. Ne voli se penjati ni na metar visine. Zaputio se na fakultet (ali u školu). često takođe frazeologizovanim. Ne kupujem na kredit. Objesio je kopačke o klin. npr. npr. npr. Osim toga taj prijedloško-padežni izraz može označavati i (planiranu. npr. Ne valja odgovarati na svaki izazov) te neki glagoli s prefiksom na. npr. Pazite na voz). Desilo se to na moj rođendan.

Akuzativom s prijedlogom u može se izražavati i mjera (količina) vremena.Akuzativ s prijedlogom po. dani u neđelji. Svi viču u jedan glas. pod i pred Prijedlog među (za razliku od između. Kreće se u iduću subotu. npr. Sve je pripremljeno u godinu i po dana. Sije se u kasno proljeće. Akuzativ s prijedlogom u označava graničnu usmjerenost na unutrašnjost predmeta ili cilj kretanja koji se nalazi u unutrašnjosti čega. Upravo su prošli mimo naš voćnjak. odnosno cijena nečega (riječ je o svojevrsnom akuzativu mjere). U dva dana sve bijaše gotovo. npr. Rade u dlaku precizno. odnosno kakve druge aktivnosti. Obaviše to za tren oka. Onđe se prodaje sve po deset eura. označava u prvome redu razlog ili cilj kretanja. npr. To treba staviti u knjigu. broj sati. npr. koji inače češće dolazi s lokativom no s akuzativom. Stalno mi upadaju u riječ. a s akuzativom je sasvim rijedak. npr. odnosno na mjesto na kojem se nalazi govornik ili onaj o kome je riječ u rečenici. Mnogi su joj odlazili po savjet. i to u prvome redu za označavanje kretanja pokraj predmeta označenog akuzativom. Pošalji Ivana po hljeb i mlijeko. Kompjuteri su po hiljadu eura. godišnja doba i sl. Projurio je mimo kolonu. Sve bijaše gotovo za dva dana. Nađimo se u deset sati. npr. Bilo je to u vrijeme kralja Vladimira. Prijedlog mimo s akuzativom upotrebljava se i u uporednome značenju ili u značenju izuzimanja. Akuzativom s prijedlogom po izriče se i vrijednost. obično uz imenice koje znače intervale što se stalno ponavljaju (djelovi dana. Prijedlogom u s akuzativom označava se i način. Nije dobro raditi mimo svijet. npr. nego često i uzme (ili se na koji drugi način ovlada njime) te vrati na polazište. npr. Čini se da su govorili u vjetar. Umjesto prijedloga u u tome slučaju često se sinonimno upotrebljava i prijedlog za. Akuzativ s prijedlogom u vrlo često označava i vrijeme. Akuzativ s prijedlozima među. Ne možeš mimo druge ljude. s većom ili manjom frazeologičnošću. Prijedlog mimo danas se upotrebljava i s genitivom.). Tada je obično u akuzativu imenica koja označava interval u kojem se što događa (mogu to biti i brojevi ili količinski izrazi). Ne dam kuću ni po koju cijenu. Obavismo to u tren oka. koji se slaže s genitivom) s akuzativom označava prostor ili predmet kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koji je okružen GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 205 . i to obično s pretpostavkom da se predmet koji je cilj ili razlog kretanja ne samo dostigne. Sve im to recite u lice. Možeš me zvati u svako doba dana i noći. Večeras će doći po vas. Vratili smo se tek u sumrak. nad. Ide svake neđelje u bioskop. npr.

Bilo je to pred sam rat. ili u obliku zbirne imenice (dovoljno je pritom da imenica bude zbirna samo po značenju). *pod proljeće ili *pod mladost. Nemojte sijedati za vrata. To je kao bacati bisere pred svinje. Mačka se zavukla za ormar. Sakrio se među lišće. npr. Stavili su problem pod tepih. Među prasad se ušunjala i mačka. On s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u donjem dijelu ili sasvim ispod predmeta označenoga akuzativom. Treba izići među ljude. Među vojsku se uvukla panika. Često za označava i dio predmeta ili tačku na kojoj se dotiču. Sio sam među braću. Turci su došli sve do pod Beč. Sakrili smo se među borove. sudaraju ili povezuju dva predmeta. Prijedlog pod(a) suprotnoga je značenja od prijedloga nad(a). Nagnu se nad provaliju. npr. npr. Prijedlog pred(a) s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi s prednje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu. za goru. Pod jesen šuma požuti. Pod noć se sve smirilo. Treba otići među svijet. npr. (Ne bi bilo moguće *pod dan. npr. npr. Uvijek ste išli pod ruku s njima. S prijedlogom nad(a) akuzativ označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u gornjem dijelu ili sasvim iznad predmeta označenoga akuzativom. npr. Maši se rukom za džep. npr. i to po pravilu s imenicama kojima se imenuju završni. Odavno mu je zapala za oko. Akuzativ je pritom po pravilu u množini. Sunce zađe za Neven. Zapela je za nogu od stola. Śutra svi dođite pred školu. Uvijek gleda preda se.) Akuzativom s prijedlogom pod(a) mogu se označiti i različite nijanse načina (u više ili manje ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima). Akuzativ s prijedlogom za Prostorno značenje prijedloga za suprotno je od značenja prijedloga pred. Teško je gledati nada se. Katkad akuzativ s prijedlogom pod označava i vrijeme. Među nas se uvukla zebnja. Sve ćemo to staviti pod bor. što znači da akuzativ s tim prijedlogom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi sa zadnje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu. npr. Podvio je noge poda se. krajnji djelovi intervala. Pred mrak je počela i kiša. Slao ih je među narod. Trebao si ga povući za uši. Označava naime vrijeme koje (obično neposredno) prethodi intervalu ili događaju označenom akuzativom.drugim predmetima. Došla je tek pred večeru. i to vrstu prijevremenosti. npr. Pod starost naglo poče zaboravljati. Pred(a) s akuzativom može značiti i vrijeme. 206 SINTAKSA .

Dao bih sve medalje za ovaj trenutak. npr.Za s akuzativom može označavati i smjer. s većim brojem različitih nijansi. tj. svojstveno je i značenje zamjene (supstitutivno značenje). Prima subotom) ili načina (npr. Bavi se muzikom). Taj će krap poslužiti za dobar ručak. pa instrumental često ima i to značenje (u crnogorskome jeziku to značenje po pravilu se izražava prijedloško-padežnim izrazima s prijedlogom s(a)). Vrstu akuzativa mjere ili količinskoga akuzativa čini i onaj kojim se označava vrijednost ili cijena. obično vezan za putovanja na veće udaljenosti. Śutra putujemo za Dubrovnik. Osim toga instrumental često funkcioniše kao dalji objekat (npr. npr. obično uz uporednu nijansu. a može se označavati i mjera čega drugoga. Vazda je za dobro društvo (upor. Kupio sam auto za hiljadu eura. Priprema se za ambasadora. pravac kretanja. uz količinsko. odnosno količina vremena (osim oblika akuzativa tada se mogu javljati i brojevi te količinski izrazi). Tome značenju blisko je i značenje društva. obično je riječ o svojevrsnoj „vremenskoj namjeni“. npr. To je voz za Bar. Vjerovatno će doći tek za Uskrs. a može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 207 . tj. vremena (npr. kao priloška odredba. Akuzativom s prijedlogom za može se označavati i mjera. Pokupovali smo sve što treba za godišnji odmor. označavanju vremena u kojem se povezuju vrijeme i cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti. Toliko nijesi zaradio za cijelu godinu. To je dalje bar za deset kilometara. Prodao je baštinu za kartu do Amerike. Viši je od nje za glavu. Glasa uvijek za liberale. označavanje predmeta koji služi za to da se njime ili uz njegovu pomoć obavi radnja. To je mašina za hemijsko čišćenje. INSTRUMENTAL Glavno značenje instrumentala jeste sredstvo. Akuzativ s prijedlogom za označava takođe da se što čini ili preduzima u prilog onome što se označava akuzativom (u tome je značenju prijedlog za suprotan prijedlogu protiv s genitivom). npr. Htio bih sto za četiri osobe. Bolovi prestaše za nekoliko minuta. Ima dar za pisanje. Glasa uvijek protiv radikala i sl. Za milimetar je promašio. i to najčešće kao priloška odredba mjesta (npr. npr. Kad akuzativ s prijedlogom za označava vrijeme.). npr. Vozi lijevom stranom). Za mjesec dana ponovo smo ovđe. Najavljen je let za London. kakvo se i inače često može susresti kad je riječ o prijedlogu za i akuzativu (to je značenje po pravilu povezano i sa značenjem namjene). Sad ti je vratio milo za drago. npr. Kilogram pšenice mogao se kupiti za euro. Majka šije za cijelu porodicu. Svadba je zakazana za drugu subotu. Neko se približava trkom). npr. Predstavljaju se kao borci za manjinska prava. Tome značenju. Jedno od najčešćih značenja prijedloga za s akuzativom jeste značenje namjene.

Trguje oružjem. Vremenski (temporalni) instrumental rezervisan je za neka specifična vremenska značenja i načelno se ograničava na uzak krug riječi. npr. platiti čekom. Krenuli su zorom. Javiće se početkom/krajem maja. prijetiti prstom. Imenice koje označavaju dan u neđelji pritom se koriste u jednini. Tama je sve obavila. i uzročnoga značenja. Zato se takav instrumental i zove subjekatskim. Obezbjeđuje ga namirnicama. govoriti hrapavim glasom. Od raznolikih službi i značenja instrumentala posebno treba upozoriti na ove: Instrumentalom sredstva označava se predmet kojim se ili uz pomoć kojega se obavlja radnja. Obiluje svim pogodnostima. gorjeti željom. npr. šetati lijevom stranom ulice. ali se upotrebljava u pasivnim konstrukcijama za oznaku pokretača radnje (agensa). mjesecima!. (Kad se takve konstrukcije preoblikuju u aktivne.) Nasuprot „iterativnome“ instrumentalu instrumental dugoga trajanja dolazi samo u množini i tvori se od riječi koje označavaju mjeru vremena. pokretač radnje označen instrumentalom postaje subjekat. oblak ćeran vjetrom. npr. 208 SINTAKSA . neđeljama!. plamćeti čežnjom. posebno dan u neđelji. Bavi se naučnim radom. danima!. npr. obično *Čeka danom niti *Čeka zorama ili *Čeka zimama. klimati glavom. npr. Sve je bilo obavijeno tamom. častiti kafom. Čeka satima!. Tuga je skrhala roditelje. npr.imati službu i nekongruentnoga atributa (npr. trgovina voćem). u značenju koje pretpostavlja da se događaj odvija zajedno s vremenom označenim instrumentalom. godinama! i sl.) Prostorni instrumental ili prosekutiv vrlo je čest i označava mjesto na/po kojem se odvija kretanje ili druga slična radnja. obično Neđeljama se odmaramo. Svi su bili obuzeti strahom. onda se veže za učestale glagole (ili čak neučestale čini učestalima) i dobija značenjsku nijansu „svaki“. Zaspao je umiren pjesmom. (Nije npr. dolazi takođe mali broj riječi. I u takvim dopunama često je značenje sredstva. odnosno naglašava. roditelji skrhani tugom. śeći oštrim predmetom. dužina trajanja intervala označena instrumentalom. Rade samo utorkom. npr. Vikendom je uvijek kod kuće. (Nije npr. npr.) U vremensko-socijativnome značenju.) Množinom se u takvim iskazima označava. hraniti se šumskim plodovima. ploviti sredinom uvale. Uza značenje sredstva često se javljaju i nijanse načinskoga značenja. npr. Neđeljom se odmaramo. npr. gramatično *Krenuli su prošlom neđeljom ili martom. lećeti vazduhom. spavati tvrdim snom. obično onda kad je pokretač ili uzročnik radnje neka spoljašnja ili unutrašnja neživa sila. proći podzemnim prolazom. putovati vozom. Subjekatski instrumental označava takođe sredstvo. tj. Tako na primjer kad imenica znači dan. (Nije npr. biti ojačan vjerom. Instrumental daljega objekta upotrebljava se kao dopuna uz glagole koji zahtijevaju objekat u besprijedloškome instrumentalu. mahati krilima.

i to tako da to određenje vezuje za predikat. biti pred kućom) ili kakvu drugu radnju. Ako međutim umjesto instrumentala s prijedlogom s(a) stoje nepromjenljive riječi (obično glavni brojevi i količinski prilozi). a kad se slaže s instrumentalom. Oni su porijeklom s juga. Pridjevski instrumental dolazi kao dopuna uz neke pridjeve. koji je zapravo poseban tip imenskoga predikativa. za.Instrumental porijekla ili ablativni instrumental označava ono na osnovu čega se govori o porijeklu koga ili čega. prostornoga zajedništva predmeta i sl. npr. pod(a) i među. Sad hoda sa štapom. onda takav instrumental po pravilu ima GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 209 . košulja bez rukava – košulja s rukavima. izići pred kuću). Igrati se pred školom. a kad se slažu s instrumentalom. značenje društva. Borili su se s puškom u ruci. ali tada ima sasvim drukčije značenje no kad se slaže s instrumentalom. s kuće – na kuću). Đevojkom je bila šutljiva. Instrumental s prijedlogom s(a) Prijedlog s(a) najčešći je i najtipičniji instrumentalni prijedlog. bogat šumom. uključujući i kretanje. krcat raznovrsnom robom. ali tada pretpostavljaju graničnu direktivnost. Druži se samo sa starijima. npr. za. Instrumental osnovne osobine određuje imenski pojam (obično subjekat) po osobini. nad(a).. Činilo se da se rodio lovcem. Trčati pred kućom i sl. Stalno se svađa s komšijama. INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA Instrumental se slaže s prijedlozima s(a). Sveske su zajedno s knjigama. Njemu je svojstveno jedno od dvaju glavnih značenja instrumentala (drugo je značenje sredstva. npr. npr. koja ne pretpostavlja promjenu označenoga prostora. Nenadovići su starinom Miljanići. npr. nad(a). S njima još nijesmo razgovarali. siromašan duhom. koje se izriče instrumentalom bez prijedloga). statičnost (npr. realizaciju cilja kretanja ili kakve druge aktivnosti (npr. pretpostavljaju mirovanje. Prijedlozi pred(a). Tada je naime antoniman akuzativnome prijedlogu na (npr. On je rodom Durmitorac. a to je socijativno značenje. udruženosti. Nešto drukčije socijativno značenje susrijeće se onda kad predmet označen instrumentalom služi ili može (po)služiti kao sredstvo za obavljanje radnje. pred(a). Prijedlog s(a) slaže se i s genitivom. npr. antoniman je genitivnome prijedlogu bez. npr. Tada se sa socijativnim značenjem udružuje i značenje sredstva. posebno uz pridjeve bogat i siromašan. Prišao im je s bokalom vina. Danas je takav instrumental. rijedak i obilježen kao arhaizam. pod(a) i među slažu se i s akuzativom.

Bilo mu je neugodno pred sudijom. igrati se (npr. raditi (npr. Rjeđe takav instrumental dobija i nijansu uslovnoga (pogodbenoga) značenja. starac sa sijedom bradom.značenje sredstva (prijedlog s(a) tada „instrumentalizuje“ nepromjenljive riječi). u kojoj označava svojstvo predmeta. Radi s otrovima) itd. Rado se druži s vršnjacima). čaj s limunom. Sve je to stekao sa svojih deset prstiju. npr.). 210 SINTAKSA . Vrlo često instrumental s prijedlogom s(a) susrijeće se u atributskoj službi. Instrumental s prijedlogom s(a) stoji i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su početi (npr. bliska istovremenosti. Tada po pravilu pretpostavlja kretanje ili kakvu drugu aktivnost. S godinama je postajao sve šutljiviji. Bježe pred policijom. S prezirom je odbio našu ponudu. stolica s naslonom. Počeo je s ispitivanjem). npr. soba s pogledom na more. Neko je bio pred vratima. npr. npr. Druga nijansa koja se javlja uz to prostorno značenje (s tim da to značenje obično neutralizuje) jeste nijansa prisutnosti. Skriva se pred zakonom (upor. Pred njim je lijepa budućnost. pa se prijedlog pred približava značenju opšteodnosnih prijedloških sredstava tipa s obzirom na. Ne igraj se s takvim stvarima). npr. Pred našim je naraštajem mnogo neriješenih pitanja. Sreli su se pred pozorištem. i to poseban tip vremenskoga značenja. u odnosu na. Pred Bogom nema siromašnih i bogatih (upor. npr. Ko je to pred vama? Vremensku nijansu značenja dobija takav instrumental kad se ono što je ispred predmeta (po pravilu osobe ili osoba) odnosi na nešto što će se tek dogoditi. zbog čega se i naziva kvalitativnim instrumentalom. Takvim instrumentalom može se označavati i vrijeme. Pred očima mi se maglilo. S velikom zebnjom očekivali smo što će se dogoditi. npr. Katkad se to značenje još i uopštava. To si pred svima rekao. Instrumentalom s prijedlogom s(a) često se izriče i način vršenja radnje. kojem je svojstvena i nijansa socijativnosti. Velika su uzbuđenja pred nama. parafrazu: Bježe ako se pojavi policija ili sl. npr. S prvim zimskim danima došli su i novi problemi. vrt s ružama. Instrumental s prijedlozima pred(a) i za Prijedlog pred(a) s instrumentalom označava da se predmet nalazi ili događaj odvija s prednje strane drugoga predmeta. družiti se (npr. Primili su to sa zahvalnošću. npr. Sve gura pred sobom. Svi su jednaki s obzirom na/u odnosu na zakon). Obično piše s tri raznobojne olovke. Drhti pred nastavnikom. Svi su jednaki pred zakonom. Sad štamparija radi istovremeno s nekoliko mašina.

npr. Krenite za nama. Danas mladi luduju za fudbalom. odnosno težnju (mogu to biti i imenice).. Može to biti vrsta istovremenosti kakvu susrijećemo u primjerima tipa To se dogodilo za večerom. npr. Mirno su išli jedan za drugim. U takvim iskazima ne mora biti riječ samo o vremenu. npr. i u uporednome značenju. Pili smo kafu za kafom. Za sukobom je uslijedilo primirje. Treba biti oprezan za upravljačem. npr. obično u iskazima s ponovljenom imenicom. htijenje. a može biti riječ i o vrsti posteriornosti (poslijevremenosti). On je po darovitosti svakako bio nad svojim vršnjacima. odnosno manje ili više frazeologizovanim izrazima. želja. Prirodno je ośećati želju za boljim životom. Bdije nad njezinim GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 211 . Ne treba žaliti za izgubljenim. kad instrumental stoji u ustaljenim. Viđećemo se za doručkom. Uz glagole kretanja ili glagole koji označavaju usmjerenost prema cilju. Za ručkom se ne razgovara. Razgovaraju za kućom. nego i o prostoru ili slijedu. U tim stvarima pravo zajednice je nad pravom pojedinca. npr. Ostao je bez krova nad glavom. npr. Ova kuća vapi za obnovom. težnja i sl. Privođen je lopov za lopovom. Nada mnom je nebo zatvoreno. Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) Instrumental s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi ili da se događaj odvija na nivou višem od onoga na kojem se nalazi predmet označen imenicom u instrumentalu. u kojima se često ponavlja imenica (u akuzativu) kojom se označava vremenski interval ili kakav događaj. Vrijedi se zamisliti nad takvim pitanjima). npr. Otišli su za poslom. izmjeni istovrsnih predmeta ili događaja. Cijeli dan je nad svojim papirima. u kojoj je riječ o događajima koji pretpostavljaju prisutnost više predmeta (obično osoba) na istome prostoru (recimo za istim stolom). lnstrumentalom s prijedlogom za označava se i vrijeme. bdjeti (npr. Gubio je godinu za godinom. Opasno je trčati za tramvajem. Još i danas tuguje za njom. Takav instrumental dolazi i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su zamisliti se (npr. očekivano je da se takav instrumental često koristi. Traćio je dan za danom. Iz toga značenja može se razviti i uzročno značenje (jer ono za čim se ide ili teži ujedno je i uzrok kretanju ili težnji).Instrumental s prijedlogom za označava da se što nalazi ili događa sa zadnje strane predmeta ili neposredno uza nj. Kažu da je lopov nad lopovima. Pritvorite vrata za sobom. Kako se instrumentalom s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi na mjestu višem od drugoga predmeta. instrumental s tim prijedlogom označava predmet prema kojem se drugi predmet kreće ili prema kojem je usmjereno kakvo nastojanje. Među tim predmetima po pravilu nema neposredna kontakta.

npr. npr.postupcima) te uz neke imenice. s tim što ta množina može biti i nebrojiva. Pobijedili su pod zastavom knjaževine. Nema pravde ni među cvijećem. vlast nad pobunjenicima. kad se slaže s instrumentalom. na nižem nivou od drugoga predmeta. Među pjevačima na cijeni su osobito rokeri. one obično označavaju nešto što obuhvata kakav predmet. U takvim konstrukcijama može se javiti i nijansa načinskoga. Rjeđe instrumental s prijedlogom među ima i ablativno značenje (tada je obično zamjenljiv prijedlogom od i genitivom). predmetima koji se međusobno sasvim podudaraju. kontrola nad upravljačem. Takva upotreba svojstvena je administrativnome i naučnome stilu. Vlada stalno radi pod pritiskom. Bolesnik je sad pod narkozom i sl. Rjeđe se javlja i socijativno značenje (u tome slučaju imenica u instrumentalu obično označava naziv ili simbol čega). Nije htjela nastupiti pod izgovorom da je prehlađena. pobjeda nad nadmoćnijim neprijateljem. Napadači su najskuplji među fudbalerima (upor. npr. Krov bi se mogao srušiti pod težinom snijega.). Obično uz glagole koji označavaju mentalne procese instrumental s prijedlogom pod može značiti i odnos među ekvivalentnim predmetima (pojmovima). Instrumental s tim prijedlogom označava predmet koji se nalazi u donjem dijelu. Kad se u instrumentalu nađu apstraktne imenice. Spavali su pod mostom. Taj je igrač još uvijek pod ugovorom. 212 SINTAKSA . Među nama je sve riješeno. npr. zbirna. Od pjevača na cijeni su osobito rokeri i sl. Uvijek je među gospodom. nešto što upravlja ili ima neku vrstu vlasti nad drugim predmetom i sl. Pod ucjenom se ne razgovara. Dobro se ośećamo pod njegovim zapovjedništvom. Pod starom crnogorskom književnošću podrazumijevala se književnost prednjegoševskoga perioda. Olovka ti je pod nosem. npr. Instrumental s prijedlogom među Grupnim interesivom među. Pismo je vjerovatno među knjigama. npr.. Takve dokumente treba čuvati pod ključem. Krije se pod lažnim imenom. Pod nama je bila provalija. Treba međutim napomenuti da je upotreba prijedloga među uz nebrojivu množinu znatno manje obična no uz brojivu. Javljao se u časopisima pod raznim pseudonimima. Među pticama najljepši su golubovi. tj. npr. odnosno nijansa vremenskoga značenja. npr. npr. Među turistima ima i avanturista. Instrumental je pritom u množini. Imanje je pod kućom. npr. Nauka o značenju jezičkih jedinica poznata je pod nazivom semantika. Prijedlog pod(a) antoniman je prijedlogu nad(a). Vojska će uskoro biti pod oružjem. Što se podrazumijeva pod pojmom krvnoga delikta. u prvome redu označava se predmet u mirovanju koji je okružen dvama ili većim brojem drugih predmeta.

tj. npr. Uz imenice koje označavaju uzvišenje. *na petku. Kad se s tim prijedlogom upotrijebe apstraktne imenice. Živi na selu (ali u gradu). u. npr. Od śutra sam na odmoru.Upotreba interesiva među onako kako se koristi interesiv između. Upravnik je na sastanku. uzdignut položaj. no samo nazivi za faze intervala ili događanja. godina i sl. Nekad se i lokativ. Lokativ s prijedlogom na Taj prijedlog s lokativom označava mjesto. Ima sat na ruci. LOKATIV Osnovno je značenje lokativa prostorno. npr. npr. U neđelju će svi biti na okupu. Među bratom i sestrom nema nesuglasica. (Nije gramatično npr. Dosta je sličnosti među Plavom i Gusinjem. jedini prijedlog koji dolazi samo s lokativom. U takvome značenju mjesta po pravilu je isključeno kretanje ili se ono odvija unutar granica predmeta označenoga imenicom u lokativu. a mogu to biti i nazivi za same događaje. neđelja. po. *na ovoj neđelji ili sl.). Na povratku s izleta svi smo bili umorni. Upoznali smo se na putovanju. o čemu svjedoče današnji vremenski prilozi: ljeti. nepokretnost. te pri. Takav lokativ u najvećem broju slučajeva služi kao priloška odredba ili kao dalji (nepravi) objekat. uglavnom u vremenskome značenju. o. koji su porijeklom besprijedloški oblici lokativa. Viđećemo se na proglašenju pobjednika. Na skupštini će biti burno. tako da se (u jednini) imenuju dva predmeta.). Na pozornici nema nikoga. Radi na fakultetu (ali u školi). a i ne preporučuje se. Na kraju ljeta mnogi su bez novaca. a to su na. Kuća mu je na početku sela. danas je prilično zastarjela. koji se javljaju i s akuzativom. na početku ili na kraju drugoga predmeta. ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u. u gornjemu dijelu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 213 . Prijedlog na s lokativom upotrebljava se i u vremenskome značenju. lani. npr. npr. Stanuje na Starom aerodromu (ali u Podgorici). dan. ostrvo i sl. Lokativ naime označava mjesto. i to mjesto vezano za mirovanje. Obračuni su na početku godine. U crnogorskome standardnom jeziku lokativ se upotrebljava isključivo s prijedlozima. mogao samostalno upotrebljavati. odnosno mirovanje predmeta ili kakvu aktivnost na gornjoj površini. zimi. s tim da se u lokativu ne mogu naći nazivi za vremenske intervale (npr. Nemojte se svađati na ulici. statičnost. one obično pretpostavljaju prisutnost predmeta ili grupe predmeta (često osoba) na nekom mjestu. noć. Śedi na čelu stola. Ljetovali smo na Svetome Stefanu (ali u Paštrovićima). petak. Viđećemo se *na jutru.

Život ti je visio o koncu. npr. Tu se mora hodati na prstima. Vode međeda na lancu. Ostavite ga na miru. Jedan je nosio pušku o ramenu. Nešto ćešće taj prijedlog s lokativom označava vrijeme. Govorilo se o mnogim aktuelnim pitanjima. brz (npr. ili (deverbativnim) imenicama sličnoga značenja. Sve je ostalo na istom). Lokativ s tim prijedlogom upotrebljava se vrlo često i kao dopuna glagolima. Samo je htio dobiti na vremenu). (Prijedloško-padežni izraz na suncu znači istovremeno i na prostoru na kojem grije sunce i u vrijeme dok. i to s nijansom približnosti i prigodnosti (u tome značenju upotrebljava se i prijedlog oko s genitivom). Majka ih je othranila na preslici. Zahvali Jani na pozivu). Samo su nam bili na smetnji). Lokativ s prijedlogom o Prijedlog o s lokativom rijetko se upotrebljava u prostornome značenju. Zna pojedinosti o svima njima. Sreli smo se na svadbi. Đeca vole priče o vješticama. to obično biva s glagolima tipa visiti. npr. o vratu joj je visila niska dukata. a i kad se upotrebljava. npr. Navikli su živjeti na visokoj nozi. drugoga pred214 SINTAKSA . Za ličnu kartu potrebna je potvrda o nekažnjavanju. npr. Prijedlog o s lokativom upotrebljava se i u uzročnome značenju. To se jelo mora peći na ulju) te uz neke pridjeve kao što su jak (npr. Lokativ s prijedlogom na dolazi i kao dopuna uz glagole kao što su biti (npr. Svira na violini. Nemojte brinuti o mojim postupcima. Slično je i u značenju sredstva. Ne valja biti brz na jeziku) itd. npr.) Prijedlog na s lokativom može označavati i sredstvo. jak je na riječima). obično glagolima govorenja i mišljenja. peći (npr. zahvaliti (npr. Pośetiću roditelje o Božiću. na tome prostoru. npr. Dobro se ośeća jedino na čistom vazduhu. odnosno uz manju ili veću frazeologizaciju). Na suncu nije baš ugodno. npr. Neka putuju o svome trošku. U nekim primjerima toga tipa. Lokativ s prijedlogom po Lokativ s prijedlogom po ima ponajprije prostorno značenje. grije sunce. Nemam pojma o tim stvarima. uz značenje sredstva prisutno je i načinsko značenje. Reci mi to na crnogorskome jeziku. Reci mi to na crnogorskome jeziku. ostati (npr. dobiti (npr.U tome drugom slučaju često se u doslovnome smislu značenje vremena stapa sa značenjem prostora. obično cijeloj. O tome uopšte ne razmišljam. npr. I inače se lokativom s tim prijedlogom može označavati i način vršenja radnje (obično u ustaljenim izrazima. Označava predmet ili predmete koji su se razastrli ili se kreću po površini. npr. Ne živi čovjek samo o hljebu i vodi.

U tome slučaju imenica u lokativu označava kriterijum na osnovu kojega se što upoređuje (tertium comparationis). Lokativ s prijedlogom po označava i vrijeme. npr. zadatak i sl. Često lokativ s prijedlogom po označava i način (takođe s manjim ili većim stepenom frazeologizovanosti). npr. i to obično tako da se njime označava predmet u čijim se granicama nalazi drugi predmet. Baš je tako napisano u Jevanđelju po Marku. dobijaju i nijansu uporednoga značenja. i to posteriornost (poslijevremenost).. Tad je često zamjenljiv prijedlogom prema. Poruke smo vam slali po Aleksandru. Slično prijedlogu na i prijedlog po s lokativom može imati značenje u kojem se u jedno stapaju značenja prostora i vremena. posebno uz glagole tipa (po)slati. Po noći može biti opasno ići kroz grad. Po isteku ugovora završili su na sudu. Ne smije se raditi ni po babu ni po stričevima. Nijesu svi učestvovali u pregovorima. uz apstraktne imenice riječ je o prostoru u prenesenome značenju ili o čemu što se s prostorom u unutrašnjosti čega može samo upoređivati. Svi će dobiti po zasluzi. U našem selu sad nema nikoga. npr. npr.). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 215 . Onamo smo bili poslati po zadatku. Ne može se igrati po takvoj hladnoći. npr. Postupite po zakonu!. te značenje uzroka. npr. Naravno. Cijeli dan šetaju po gradu. ima u nogama. Uzoran je samo po ponašanju. U glasu joj se ośećala tuga. Lokativ s prijedlogom u I lokativ s prijedlogom u primarno se odnosi na prostor. Smijete li to poslati po meni?. Preglasan je po običaju (upor. Traži nešto po dvorištu. Iskazi toga tipa. Po prirodi je najveselija u svome društvu. obično vezano za imenice tipa posao. Svi su se u čudu pitali što se događa. Svi će dobiti prema zasluzi i sl. Po dolasku delegacije sve je sređeno. Reci po duši zar nije tako?. To se ne radi po kiši. npr. Sve je u vašim rukama. Nešto rjeđe susrijeće se i značenje sredstva.meta. npr. Dobio je po nosu. Probudili smo se u dva po ponoći. Ko nema u glavi.) Prijedlog po može imati i značenje koje je blisko značenju čistoga odnosa (ticanja). npr. po tom mjestu. (Po kiši znači i po mjestu po kojem pada kiša i u vrijeme dok. Sve teče po planu. Po rezultatima je bolji od ostalih. Igračke su razbacane po podu. Najradije putuje po svijetu. Označava dakle da se događaj odvija poslije vremenskoga intervala ili događaja označenoga lokativom. kad se u njima javljaju uporedne riječi. pada kiša. Morao je otputovati po hitnom poslu. npr. Po dugoj kosi reklo bi se da je žensko. Danas sam bio u bolnici.

Ostali su pri svome mišljenju. To značenje postoji i u nekim ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima (koji često imaju službu rečeničnih modifikatora ili konektora). To se događalo pri kraju njegova mandata. U prošlome vijeku stalno se ratovalo. Śeđeli su pri vratima. npr.Izrazito često lokativ s prijedlogom u označava i vrijeme. parafrazu: To se može postići samo ako je temperatura 50 stepeni). Znatno rjeđe lokativ s tim prijedlogom označava sredstvo. U protivnome slučaju sve ćemo zaboraviti. npr. reći *pri petku ili *pri ovoj neđelji) ili faze perioda. Dobijaju platu u eurima. koja se po pravilu izriče imenicama što označavaju događaje (a ne vremenske intervale: ne može se npr. Poginuo je pri opsadi Skadra. npr. Helikopter je već bio pri zemlji. Pri takvim raščlanjivanjima treba biti oprezan. npr. Živjeli su pri moru. Nemam pri sebi ničega za pisanje. Nalazili su se pri vrhu brda. U ratu smo dobijali pomoć u ljekovima. U neku ruku to je dobro. To se može postići samo pri temperaturi od 50 stepeni. Nadirahu u masama. Shvatili smo u istome trenu. Taj posao može se raditi samo pri punoj koncentraciji (upor. Nije pri zdravoj pameti. uz koje se katkad javlja i nijansa prisvojnosti. U početku je sve bilo u redu. Nešto slično važi i za označavanje načina. označava se predmet koji se nalazi ili radnja koja se odvija u neposrednoj blizini drugoga predmeta. Radili su u najvećoj tajnosti. U Svetome pismu često se govori u metaforama. Prilično je česta upotreba prijedloga pri i u socijativnome značenju. Lokativ s prijedlogom pri Lokativom s prijedlogom pri. npr. Upravo su bili pri ručku. Sve u svemu moramo biti zadovoljni. Vrlo često međutim lokativ s prijedlogom pri označava vrijeme. Sad baš i nije pri novcu. U decembru redovno ima snijega. npr. 216 SINTAKSA . Tad je obično riječ o intervalu. Mi smo u najgorem slučaju treći. jedinim neproizvedenim prijedlogom koji se slaže samo s tim padežom. npr. i to posebnu vrstu istovremenosti. procesu ili događaju koji se odvija u granicama vremena ili događaja označena lokativom. U takvoj upotrebi prijedloga pri nerijetko se javlja i nijansa uslovnoga (pogodbenoga) značenja. npr.

U predikatskoj službi pridjevi se javljaju: 1. najbolji. matematički zadatak. 2. neko i sl. npr. npr. kao imenski djelovi predikata. dobar.). genitiv: dobra čovjeka) ili određeno (dobri čovjek. a ne *On je dobri). Na taj način neki pridjevi postaju i stvarno imenice (poimeničeni pridjevi). možemo početi. Najvažnija i najčešća sintaksička služba pridjeva je atributska. Specifično svojstvo pridjeva je i komparacija (poređenje). dobar čovjek. dijeliti dobro i zlo. On je dobar. svijetleći metak. npr. Engleska i sl. najmlađi. a slažu su sa subjektom. bolji. ružan postupak. dobro). osoba. dovesti mlâdu. Radnički. mlad. U crnogorskome jeziku pridjevi imaju i različite oblike s obzirom na to odnose li se na što neodređeno (npr. u kojoj se nalazi samo neodređeni vid pridjeva (npr. Bogat jede kad hoće. kao pridjevi koji imaju službu dopuna predikatu. Sit gladnome ne vjeruje. Ribnica teče mutna. zrela trešnja. genitiv: dobrog(a) čovjeka). Taj čovjek je dobar. npr. Milan se vratio kući umoran. tj. napušteno selo. Svi su bili zadovoljni. To međutim nije i jedina služba pridjeva. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 217 . npr. dobar roman. npr. dobra. Danas sam pospan. jer oni mogu biti i u predikatskoj službi. čovjek. Ako se domaći slažu. Glavna gramatička posebnost pridjeva je mocija. dobar. a siromašan kad može. Ustao je odlučan i odmoran. zauzimati sintaksičke položaje koji su svojstveni imenicama (mogu biti u službi subjekta ili objekta). kao atributsko-priloška odredba. Pridjevi se mogu javiti i u imeničkoj službi. odnosno mogućnost promjene po rodu (npr. mlađi.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA Pridjevi su imenske riječi koje označavaju svojstva predmeta označenih imenicama uz koje stoje. Takvu poziciju pridjevima obično stvara mogućnost da se uz pridjev podrazumijeva imenica ili zamjenica uopštenoga značenja (npr. Večeras će biti umorna. tj.

SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA Zamjenice i brojevi spadaju ili u imeničke (npr. odnosno jednom). ja. tj. posebno u organizaciji sintaksičkih jedinica. i zbog foričnosti. pa će se o nekima od njih govoriti kad se budu razmatrale pojedine vrste rečenica u kojima se javljaju zamjenice (osobito kao vezna sredstva) ili kad se bude govorilo o strukturi teksta. a u drugoj sve ostale kombinacije (od dva nadalje). ovđe. tj. onda uz pomoć kategorije broja (dakle oznakom za jedninu i/ili za množinu) ne možemo prenijeti precizno obavještenje o broju. naročito rečenica. predmet). Nešto slično važi i za brojeve. U prvoj je grupi jedan element kvantifikacije (npr. Ako je predmeta više nego jedan. već za to služe upravo brojevi (kao vrsta riječi). odnosno milion) ili u pridjevske (npr. moj. pridjevima ili prilozima. Treba ipak posebno upozoriti na to da zamjeničke riječi zbog nekih svojih specifičnosti (prije svega pronominalnosti. mogućnosti da zamjenjuju druge riječi. kojima je primarno svojstvo označavanje količinskih odnosa. Zato se o sintaksičkim svojstvima tih dviju vrsta riječi govori kad se govori o imenicama. i to količinskih odnosa koji se razlikuju od onih što se izražavaju npr. značenja upućivanja) imaju na sintaksičkom nivou vrlo važnu ulogu. odnosno prvi) ili u priloške riječi (npr. i teksta. 218 SINTAKSA . Naime po kategoriji broja sve ono što se kvantifikuje dijeli se u dvije grupe. kategorijom broja.

Premalo se ljudi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 219 . npr. a onda se dogodi nešto stvarno neobično. ali oni imaju i drugih službi. Dugo se nije javio. Onđe nijesmo bili. hladnoća zimi. Teško nam je. onaj čovjek onđe. sve treba početi iznova. Večeras će biti hladno. Sad će nam objasniti. Istina. nije baš sve bilo po dogovoru. Prilozi u nekim tipovima rečenica (jednočlanih ili besubjekatskih) imaju i službu koja je inače svojstvena priloškome dijelu imenskoga predikata. ubrajaju se u tekstne veznike ili konektore. Naravno. kojima se upućuje na djelove asindetskih struktura. Mučno mi je. npr. npr. Neki zamjenički prilozi imaju službu kataforičnih elemenata. priloške odredbe vremena. ali mi smo ipak zadovoljni. To mogu biti: 1. Kud ste se zaputili?. i to je glavna njihova služba. previše gluposti. Otišli su dolje. litar vina). Prilozi. To nije lijepo od vas. Među njihovim raznolikim službama posebno treba pomenuti ove: Prilozi vrše službu priloških odredaba. tj. Dobro postupiste. sad je sve u redu. npr. naročito količinski. kao sredstva kojima se modifikuje značenje cijele rečenice na koju se takvi elementi odnose. Na nivou teksta pojavljuju se rečenični prilozi. Putovaćemo prekśutra. priloške odredbe mjesta. npr. 3. mnogo vike. Oni funkcionišu kao modifikatori. Ako takvi prilozi funkcionišu kao sredstva veze.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA Prilozi su riječi za koje je tipično da označavaju različite okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. Nijesu odmakli daleko. Srećom. npr. npr. prvi red desno. npr. npr. Lako je tebi. mogu dolaziti i kao glavne sastavnice spojeva riječi u kojima se ponašaju kao imenice koje označavaju količinu (upor. 2. priloške odredbe načina. Prilozi mogu imati i službu atributa. Bijaše to ovako: svi zajedno uđosmo i śedosmo. malo soli. Tako se nijesmo dogovorili.

Međutim mi ga ipak nećemo ponavljati.javilo na konkurs. Zbog svoje modifikatorske uloge takve se riječi („rečenični prilozi“) često ubrajaju u rječce. Štoviše izgubiće i pravo na studije. sigurno će pasti na ispitu. Ako bude tako i dalje činila. 220 SINTAKSA .

niže. koji porijeklom mogu biti imenički oblici. spram (naspram). porad. udno. do. posred. ne. kao. iz. krajem. baš. s obzirom na. putem.). te veliki broj (frazeologizovanih) prijedloško-padežnih izraza.NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI Nepunoznačne riječi i. veznici i jedan dio rječca (npr. nadomak. širom. na osnovu. ispred. po. poslije. oko (okolo). tokom. isključivši. potkraj. nadohvat. od. dok u drugu spadaju uzvici. kod. put. nakon. početkom. kraj (pokraj). poput. rjeđe. duž. da. posredstvom. između. nesamostalne riječi i oblici. nadno. zar. usljed. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 221 . faznih i perifraznih glagola. izuzev. slijedom. Dijele se na neproizvedene. povodom. posebno često oblici instrumentala (npr. sredinom. od. U prvu grupu spadaju izrazito gramatikalizovane. umjesto. sred (usred. zahvaljujući. silom). namjesto. i to prijedlozi. S obzirom na službe u pojedinim sintaksičkim cjelinama. modalnih. namjesto. glagolski prilozi (npr. prilikom. prije. krajem. ispod. i proizvedene. uvrh. preko. povrh. blizu. putem. Svima im je zajedničko to što ne mogu zauzimati poziciju ni samostalnih ni nesamostalnih članova rečenične strukture. čak i sl. na. čelo. nakraj. nasred). Prijedlozi stoje uza sve kose padeže. pomoću. onda se pod tim podrazumijeva da se njima uspostavljaju odnosi među riječima. iznad. nauštrb. izuzevši) te prijedloško-padežni izrazi (npr. više (poviše). zarad.) te oblici pomoćnih. izvan (van). protiv. npr. PRIJEDLOZI Prijedlozi ili prepozicije jesu nepunoznačne nepromjenljive riječi kojima se upućuje na odnose među predmetima ili događajima. takve se riječi mogu podijeliti u dvije grupe. svrh). Navodimo ih redom: ■ Prijedlozi s genitivom: bez. vrh (navrh. iza. zbog. nepunoznačni oblici čine zatvorene skupove jezičkih jedinica. uoči. liše. podno. Kad se kaže da su prijedlozi nepunoznačne riječi. unutar. sporad). oblici vokativa (u službi obraćanja) i dio rječca. osim. zbog. u. pored. radi (rad. u skladu s(a) itd.

po. na engleskom). uzročni. s obzirom na. pokraj peći). načinski. u zamjenu za. uz(a). Sve su pokušali. imenica (npr. o. kad) kojima se povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica (npr. da. I veznici se. uslovni. Veznici koji povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica nazivaju se konjunktorima. Međutim to nije bilo dovoljno). boga radi. ali ništa nije pomoglo) i klauze zavisnosloženih rečenica (npr. te prijedloško-padežni izrazi: uzevši u obzir. Prijedlozi stoje uz kose padeže imenskih riječi. uključivši. a. prije no što. akuzativom i lokativom. uprkos. Prijedlozi stoje ispred riječi na koje se odnose. ako) i proizvedene (npr. npr. VEZNA SREDSTVA Vezna sredstva dijele se na veznike i konektore. ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ S obzirom na odnose s padežima sve prijedloge dijelimo na dimenzionalne i nedimenzionalne. nad. posljedični. jer. isključivši. kao i prijedlozi. zamjenica (npr. ili. s obzirom na to da). Jedini prijedlog koji ide isključivo s lokativom jeste pri. kao kad. dopusni i dr. Konektori su riječi ili skupovi riječi kojima se rečenice povezuju unutar teksta (npr. tako da. srazmjerno. nasuprot. mogu podijeliti na neproizvedene (npr. i. Prijedlozi s akuzativom i instrumentalom: među. protivno. Prijedlog s(a) ide s genitivom i s instrumentalom. bez obzira na. akuzativom i instrumentalom. a u nedimenzionalne prisvojni. Jedino prijedlog radi može stajati i iza tih riječi (u postpoziciji). Prijedlog mimo ide i uz genitiv i uz akuzativ. Prijedlog za ide s genitivom. do danas). Prijedlog u ide s genitivom. U dimenzionalne spadaju prostorni i vremenski. Prijedlozi s akuzativom i lokativom: na. prema. a veznici kojima se povezuju klauze zavisnosloženih rečenica nazivaju se subjunktorima. Prijedlozi s akuzativom: kroz(a).■ ■ Prijedlozi s dativom: k(a). tj. isključujući. kod njih) i uz priloge (npr. zahvaljujući. istine radi. uključujući. 222 SINTAKSA . pred. Jelena to zna jer sam joj ja rekao). u odnosu na. (poimeničenih) pridjeva (npr. Sve bi učinili zdravlja radi. pod. Veznici su nepromjenljive nepunoznačne riječi (npr. ali. Radili su sve ove godine marljivo i uporno. niz(a).

KONEKTORI Konektori su vezna sredstva na nivou teksta. ni. Ana javlja da neće doći). subjekatskih (npr. bilo . pa i.. prema tome. ali opet. bilo. Ni đeca nijesu što su nekad bila). pa. ali. suprotnih i rastavnih rečenica (npr. Njima se pojedine rečenice (proste ili složene) povezuju u cjelinu koju čini tekst. zahvaljujući tome što itd.). u protivnom. Ko umije. već) i rastavnih rečenica (ili) te veći broj vezničkih izraza koji služe za povezivanje pojedinih tipova i podtipova sastavnih.. a kamoli i sl.). Nema više razloga za čekanje. objekatskih (npr.. razmišlja) i atributskih rečenica (npr. O upotrebi i značenju pojedinih konjunktora biće riječi u vezi s pojedinim vrstama nezavisnosloženih rečenica. kao što. priloških (npr. volja. međutim. Štoviše trebalo je i prije učiniti ono što je učinjeno sad). nego.KONJUNKTORI U veznike nezavisnosloženih rečenica ili konjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje sastavnih (i. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 223 . volja . nego i. sve dok. niti). Takva su vezna sredstva npr.. prije nego što. To je čovjek koji nas je tražio) te proizvedeni veznici (veznički izrazi) koji imaju takve službe (npr. SUBJUNKTORI U veznike zavisnosloženih rečenica ili subjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje predikatskih (npr. štoviše (npr. O pojedinim službama i značenjima takvih i neproizvedenih i proizvedenih subjunktora biće više riječi u vezi s pojedinim vrstama zavisnosloženih rečenica.. te. ne samo . drugim riječima itd. O vrstama i značenjima pojedinih konektora biće više riječi u poglavlju o strukturi teksta. Dok piše. no.. njemu dvije). suprotnih (a.

dijele u dvije grupe. koji. ukoliko. naprotiv. tek što. poslije 2. tako da. u suprotpremda. u protivnom. kako. Proizvedeni: pa i. li. tako. makar. štoviše. što. uza otkud. odnosno riječi koje na bilo koji drugi način modifikuju djelove rečenice. potom. zaprasamo što. (veznici nezavisnosloženih rečenica) ovđe. zbog toga što. onda. zatim. a kamoli. odavde. kolik dakle. tu. u tom slučaju. jer. a u drugu rječce koje se odnose na čitavu rečenicu i modifikuju po nečemu njezin sadržaj. sve u svemu. ali. mada. prije no što. koliko god. s obzirom na sintaksički status. već. jednom 2. odatle. nego (i). ovako. naA. na osnovu toga. pošto. U prvu spadaju izrazito nesamostalne gramatikalizovane riječi koje modifikuju značenja drugih riječi. s bolje reći. tačnije rečeno.VEZNA SREDSTVA KONEKTORI (vezna sredstva na nivou teksta) međutim. bilo. Neproizvedeni: tim (takvim) ciljem. đe. ali. osim toga. zato što. kuda. dokle. prije toga. s obzirom na to da. da. 1. nom. Prve rječce nazivaju se nesamostalnima. te. drugim riječima. tim prije što. spojeva riječi ili rečenica (npr. iza toga. barem. nakon toga. što god.. jedino. tamo. prema tome. sve to. ne samo . Neproizvedeni: onamo. zbog toga. a druge samostalnima. nakon što. dok. volja zato. zahvaljujući tome što. ma đe. time. s 1. kao i. pa. usljed toga. kao što. ma što. nego. Proizvedeni riječju. s tom namjerom. samo. odnosno iskaz ili učestvuju u oblikovanju njihove gramatičke strukture. vo. naime. za razliku od toga. bilo . nažalost).. inače. u stvari. kakav. preobzirom na to što. kako god. iako. onako. rečenicu. ako. volja . čim. đe god. u tu svrhu. onđe. na osnovu toga što. ili tad. god i sl. kao kad. ma ciznije rečeno itd. odande. (veznici zavisnosloženih rečenica) radi toga.. One se. odakle. to jest. no.. ma kako. toga. li. čiji. ni. SUBJUNKTORI obzirom na to. kad. budući da. uz to. pa se i nazivaju modifikatorima (npr. no. pored toga. zar. kakav. ma koliko.. kao da. nego da VEZNICI RJEČCE Rječce ili partikule jesu nepunoznačne i nepromjenljive riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju cijeloga iskaza ili prema njegovu dijelu. ko god. i.. s B. ovamo. KONJUNKTORI suprot tome. 224 SINTAKSA . nego što. a. ko. niti.).

npr. i uz druge rječce ili vezna sredstva.. Kako li samo pjeva!. Pjeva li. Svi smo tu. Ta je rječca enklitika i uvijek dolazi iza akcentovane riječi. Zašto li su lagali? Rečenice u kojima li ima ulogu pojačivača upitnih riječi katkad su kvaziupitne. Nijesu li se o svemu dogovorili?). Takve su rječce: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 225 . potvrdno-odrične rječce te prezentativi. npr. Da se nijeste posvađali?. Da ti nije muka?. Rječca li osnovno je gramatičko sredstvo građenja upitnih rečenica. Zar ste svi poluđeli? Zar se katkad združuje s rječcom ne. npr. izražava dodatno čuđenje. Akoli neće. npr. Jesi li umoran?. Đe li je sada?. Rječca li dolazi i iza nekih drugih upitnih riječi (zamjenica i priloga). zar ne?. Da mi ipak njih pozovemo?. koji može biti potvrdan (npr. Tada se piše zajedno s riječima iza kojih dolazi. pa se zovu pojačajnim rječcama ili intenzifikatorima. Što li joj se moglo dogoditi?. i tada pitanju dodaje značenje mogućnosti. Zar baš mora biti tako?. Tada stoji na kraju iskaza (kao samostalna rječca). odnosno sastavni su dio retorskih pitanja. Mudar li si!. U takvim slučajevima ima funkciju intenzifikatora. Neće li biti bolje odustati?. Da li im sve reći?) ili bez li. zar i da. eventualnosti (običnije je u odričnim iskazima). pjeva! Rječca li dolazi. Lijepa li je!. podsticajne. Nije li bilo dosta?. Da oni možda nijesu već otišli kući? Pojačajne rječce (intenzifikatori) Brojne rječce služe za pojačavanje i/ili naglašavanje pojedinih riječi u rečenici. Iza tako strukturiranih iskaza očekuje se potvrdan odgovor. uporedne. Bolje mi negoli oni. Hoće li im to uspjeti?) ili odričan (npr. rečeničnih članova ili čitavih rečenica (iskaza). a kamoli svi. Ko li im je to dojavio?. Ludo li je!. sumnju i sl. Upitne rječce U upitne rječce spadaju li. uz pitanje. Nije ni većina. npr. U tome slučaju one su zapravo uzvične. Sad bi ipak bilo dosta. zar ne? Osim li i zar upitna može biti i rječca da ili zajedno s li (npr. pojačajne rječce ili intenzifikatori.NESAMOSTALNE RJEČCE Među nesamostalnim rječcama razlikuju se upitne. Zar ti nije jasno?. nevjericu. po pravilu iza glagolskoga oblika. Spavate li?. Đe li ga nađe! Takvo li može biti upotrijebljeno i bez upitnih riječi. takođe kao vrsta intenzifikatora. npr. npr. ne moraju. Rječca zar dolazi na početku potvrdnih ili odričnih upitnih rečenica i.

neka je dobro došao. Nijesu se čak ni pozdravili. npr. Rječca čak. I juče bijahu ovđe. svi ga lijepo dočekuju. bilo bi kasno. bićemo nezadovoljni. koji god = svaki. tj. npr. bilo (mu. da je ono veće od očekivanoga. npr. Nijesu imali povjerenja ni u koga. Rječca čak udružuje se i s drugim rječcama i veznicima (posebno često s rječcom i odnosno ni). Ko god dođe. ali ni to nije pomoglo. Samo ti pričaj!. To značenje naime usmjereno je prema gornjoj granici nečega. Blisko je tome i značenje rječca god. Čak i da su pristali. Svima je dao makar po čokoladu. Čak je i kod kuće bolje nego ovđe. S njima su takođe razgovarali. Pa da i jeste tako. Upor. uz značenje isticanja. Išao sam čak njegovoj kući. Pratio ih je sve do kuće. značenjem ponavljanja čega. odnosno značenjem koje npr. odnosnu zamjenicu pretvara u neodređenu. ma (makar). vam) drago. Đe li ga samo nađe?. a spoj odnosnosti i dopusnosti rezultira habitualnim značenjem. Ko sve nije bio tu!. koje uz značenje isticanja imaju i dodatno značenje dopuštanja. Ma kako postupili. Značenje blisko značenju rječce čak imaju i rječce: ■ ■ sve. npr. npr. npr. Pa vidiš kud zađosmo!. Reci barem sestri. pa znače zapravo i nešto kao „najmanje“. što onda?. I njemu dadoše poklon. Kupićemo koliko god imate. Samo da znaš što se dogodilo! Rječce bar ili barem i makar uz isticanje elemenata uz koje stoje imaju i dodatno značenje koje se odnosi na postavljanje granice prema minimalnome. npr. Otputuj što dalje. prema maksimalnome. Rječca čak ili čak (n)i dolazi i s nekim subjunktorima i čini s njima vezničke izraze takođe sa značenjem dopusnosti. Oni su takođe bili tu. Ti bar znaš što je dobro. Nastoji biti što ljepša.■ ■ ■ ■ i ili ni. npr. Pa naravno! samo (ta rječca uz pojačajno ima i nijansu isključnoga značenja). npr. bilo kakav = svakakav itd. npr. Pa to je da čovjek poludi!. Bar se nije morao mučiti. ima i dodatno značenje koje je donekle suprotno opisanome značenju rječca bar i makar. Došli su čak i oni. „u najmanju ruku“. To košta čak hiljadu eura. Kupi bar deset kilograma. Došla su i ona dvojica. Bilo đe došao. Takve rječce dolaze obično uz odnosne riječi. pa. Pa kako ste to izveli?. takođe. svejedno je. što (stoji uglavnom uz komparative). Čak i ako dođu. označava da je onoga o čemu se govori više no što je uobičajeno. 226 SINTAKSA . Razveseli se makar za praznik. Nije se ni javila prijateljici. npr.

naravno. jedva nekoliko). skoro (gotovo nimalo. malo (malo gluv. ona neka dođe. U dopusnim rečenicama rječce opet i ipak imaju službu korelativnih riječi. pa opet ništa. skroz (potpuno pribran. i pribraja subjunktorima. malo niži). naročito teško). posebno. daj i de dolaze uz imperative i obilježene su kao osobitosti razgovornoga stila. Pisali su pet puta Skupštini. Gubili su s tri gola razlike. Neka može imati i službu subjunktora. opet nijesu uspjeli. stepenuju. koje obično dolaze iza konjunktora pa. naročito (posebno talentovan. Premda su dali sve od sebe. previše (previše dosadan). gotovo svi. prijetnje i sl. zakletve. Pošalji ga neka kupi krtole). osobito. odnosno značenje molbe. koje stoje uz pridjeve ili priloge i funkcionišu kao sredstva za svojevrsno opisno stepenovanje tih riječi. skoro sam). ili se svojstva izražena pridjevom. npr. lica (npr. dosta dobro). saberi se!. malo više. De uradi to! Podsticajne rječce mogu se i samostalno upotrijebiti. Riječ je.Značenje naglašavanja suprotnoga. Daj. Uporedne (gradacijske) rječce To su rječce koje modifikuju svojstva izražena u prvome redu pridjevima ili prilozima. molim te. osobito praktičan. npr. rječce mnogo (mnogo veći). Hajde. Podsticajne rječce Među podsticajnim rječcama posebno mjesto pripada rječci neka. Iako su gubili s tri gola razlike. neobično teško) itd. još (još malo. Tada se. de! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 227 . Hajde kreni već jednom!. potpuno. Uradi to već jednom. Neka samo proba!. Neka zahvali doktoru što je ozdravio. ipak su se izvukli. vrlo. npr. što se obično svrstavaju u priloge. zapravo. nešto (nešto kasnije. neobično (neobično sposoban. odnosno dopusnoga značenja imaju takođe rječce opet i ipak.. Osim toga neka s glagolskim oblicima dolazi u rečenicama u kojima ima dopusno značenje. odnosno prilogom upoređuju s nekim drugim svojstvima. gotovo. nešto bolestan). sasvim dobra. veoma hladno). o posebnoj službi riječi. Neka radi što hoće. skroz blijed). npr. prilično precizno). Podsticajne rječce hajde. prilično (prilično suzdržan. veoma (vrlo dobar. i to uglavnom tako da ta svojstva gradiraju. kreni već jednom!. pa su se ipak izvukli. Takve su npr. i to u izričnim (npr. sasvim. dosta (dosta povoljan. Reče mu neka ustane) i namjernim rečenicama (npr. još ljepši). koja se tradicionalno povezuje s imperativom 3. npr. jedva (jedva dovoljan. oni neka dođu).

neće! ili Ne. Evo đe se sakrila! Iza tih rječca mogu dolaziti i čitave rečenice. Stajali su ne usuđujući se da prođu. a eno za treće). npr. Eno izlaze iz kafane!. npr. Evo idu!. npr. Ne radi se tako. doći će!. Prezentativima se mogu smatrati i rječce gle i pogle. Eno. Evo ovđe sam ga našao!. onđe je! Rječca ne može se upotrebljavati samostalno kao i da. Evo kiše!. koje su glagolskoga porijekla (u vezi su s glagolom gledati). Gle kako je visoka! 228 SINTAKSA . obično uz prezent. Jesu li se javili? – Ne!. Evo što ste napravili!. npr. Da si mu to odmah vratio!. ili uz perfekat. Evo vam novac. procese ili događaje koji su prisutni (prezentni) u govornome činu. npr. Eto ti Mirsada. Misliš li da je i on onđe? – Da. a može se i osamostaliti. Evo vam boca. eto i eno. Gle čuda!. još uvijek lutaju bez cilja! Uz prezentative. Eto kako si dobro naučio!. Pogle ono!. pa je zamotajte. a odrična ne. Da znaš da ću joj reći!. mogu dolaziti i dativ. Eno ti onđe to što tražiš! Iza tih rječca mogu stajati i klauze zavisnosloženih rečenica. Eto ste i vi pogriješili na istome mjestu!) i kao samostalne rječce. Da to središ kako znaš!. Eto. Nazivaju se prezentativima zato što upućuju na predmete. pa s njim to riješi. Evo. Hoće li i oni śutra doći? – Ne. Da ste ih još ove neđelje primili na posao! Potvrdno-odrične rječce Potvrdna rječca je da. osobito u razgovornome stilu. to je sve što sam htio reći!. Hoće li i oni śutra doći? – Da! ili Da.Podsticajno (zapravo zapovjedno) značenje može imati i rječca da. a ne može biti i samostalna i nesamostalna. Eno našega poštara! Osim toga te rječce mogu upućivati i na radnju. odnosno akuzativ ili nominativ. npr. a mogu dolaziti i uz druge riječi. Tada one mogu funkcionisati i kao nesamostalne (npr. neće doći! Prezentativi To su rječce evo. a ne se može vezati i direktno za predikat. kad dolazi neposredno ispred njega. eto za drugo. posebno upućivačke. npr. pa onda i vezanost za kategoriju lica (evo je vezano za prvo lice. npr. npr. posebno kad imaju i zaključno značenje. Eto Ivana!. npr. Njima su svojstveni uzvičnost i pokaznost (upućivanje na učesnike komunikacije). Gle što brzo trči!. Drugim riječima. čuli ste cijelu priču!. Tada oni imaju obično značenje blisko oblicima glagola dati. Evo najprije primjera za upotrebu rječce da: Jesu li se javili? – Da!. da se uvijek odnosi na cijelu rečenicu. npr. Sintaksički je važna razlika među njima u tome što da stoji isključivo kao samostalna rječca. Ne pitaj kako mi je.

nažalost. odnos govornika prema sadržaju iskaza. i to redovne. Samostalna upotreba upitnih. 4. – Zar?). ela (upor. Podsticajne: neka. da Samostalne 1. npr. zar. Oni su već došli. opet. ali tada nije više riječ o rječcama. suviše. bar(em). odnosno zar ne (npr. tj. ela. eno. bez sumnje. eventualno. podsticajnih rječca i prezentativa: zar ne. polagala vozački ispit samostalna rječca. Lijeva kiša kao iz kabla. prilično. Istina. hajde. zar (upor. 3. pogle UZVICI Uzvicima ili interjekcijama pripadaju riječi ili. evo. rječce da. – Neka. da. jedva. – Ako. pa. skupovi riječi kojima se izražava u prvome redu subjektivna modalnost. ako (upor. rjeđe. makar. to je sve!). skoro. na nivou teksta (modifikatori): samo. uistinu. nego o priloškim riječima koje su dio rečenične strukture. RJEČCE Nesamostalne 1. god. osobito. nesumnjivo.SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) Osim samostalne upotrebe. ako. de. nijesmo!). ako!). veoma. daj. te mogućnosti i takve upotrebe rječca ne (npr. i nekih drugih razmotrenih rječca. i to u pravilu odnos emocionalne prirode. drago. sigurno. posebno. vjerovatno. sasvim. – Opet?). na svu sreću itd. zar. Upitne: li. niti. prihvatanje ili odbijanje nečega. Jeste li čuli? – Ne! ili Ne. nekih podsticajnih rječca (npr. valjda. eto. malo. potvrdno-odričnih. neka!). Uporedne (gradacijske): mnogo. eto. Hoću li im reći? – Ela!) ili opet (upor. Sve je u redu. još. riječ sigurno u rečenici Ona je sigurno polagala vozački ispit priloška odredba. modifikator. a u nekim iskazima. Potvrdno-odrične: da. treba posebno izdvojiti modifikatore. čak i. naročito. ne 5. reci šta se dogodilo!) i prezentativa (npr. dosta. gle. Tako je npr. Samostalne (modalne) rječce 2. neka (upor. neka. kojima je uvijek svojstvena samostalna upotreba. čak. modalne rječce na nivou rečenice. Hajde. ne. Pojačajne (intenzifikatori): i. tj. Sve ćemo to śutra kupiti. zar ne?). ni. stvarno. gotovo. a u rečenici Ona je. neki od njih mogu se upotrijebiti i nesamostalno. da 6. vam) možda. eno 2. srećom. uglavnom. Prezentativi: evo. sigurno. nešto. Eto. vrlo. posebno dijaloškoga i/ili razgovornoga tipa. Dali smo im sve što su tražili. zar. neobično itd. skroz. potpuno. Njima se izražava ili posebno naglašava zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. bilo (mu. ipak zaista. tj. previše. oduševljenje GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 229 .

negodovanje (npr. U drugu grupu spadali bi zapovjedni (imperativni) uzvici. misliš da je tako?). za pozivanje sagovornika na komunikacijski čin. pa vi ste već gotovi!). to su obično oblici dativa kojima se precizira na koga se odnosi ono što je izraženo uzvikom. priloške odredbe ili sl. uslovljeno kontekstom ili situacijom u kojima se upotrebljavaju. npr. sumnjičavost (npr. nemoj baš tako!). Ha. Ua. Značenje tih riječi stoga je izrazito nepunoznačno. Uzvici u užem smislu po pravilu se ne povezuju s drugim riječima. zapovijest. kojima se izražavaju uglavnom različita raspoloženja i emocionalna stanja i koji se ponajprije odnose na govornika. ojkati. što me prepade!). zluradost (npr. no služe kao svojevrsni signali (a ne znakovi) govornikova raspoloženja ili njegova odnosa prema sadržaju iskaza. npr. strah (npr. kuku vama. a ni kao riječi nemaju određena značenja. koji su usmjereni prema sagovorniku ili sagovornicima. jao nama. a kad se i povezuju. Marko. kao i vokativi. sad sam te ulovio!). to mi se gadi!). Ah. jojkanje i sl. hujkati. iznenađenje ili ravnodušnost. sumnjičavost. UZVICI U UŽEM SMISLU Uzvici u užem smislu mogu izražavati divljenje (npr. dođi! (uzvik ej ili oj često se i navodi uz vokativne oblike kao svojevrsno upućivanje na ono što se označava vokativom). biti u službi subjekta. O. nemoć (npr. Jao. Osim toga oni. Aha. Te riječi slične su oblicima vokativa jer često služe za uspostavljanje kontakta među sagovornicima. npr. jaukati. prijekor (npr. objekta. Eh. nego su to riječi kojima se oponašaju različiti zvukovi u prirodi. U prvu bi spadali uzvici u užem smislu. predstavljaju posebne konstrukcije (rečenice posebna tipa) i ne mogu biti članovi rečenične strukture (ne mogu npr. Kako uzvici po pravilu nemaju određenoga značenja. kao što su glagoli ili imenice. odvratnost (npr. među tim trima grupama nema čvrstih ni jasnih granica.). kako to boli!). sumnjičavost (npr. Prema uzvicima u užem smislu relativno se rijetko tvore druge vrste riječi. teškoću ili muku (npr. što se tu može!?). što je to gadno!). veselje (npr. Uh. a u treću onomatopeje. joj meni i sl. Ej. koje nijesu u odnosu ni s govornikom ni sa sagovornikom. olakšanje ili bol.ili strah. Pih. to je predivno!). Uh. zabrana itd. 230 SINTAKSA . Uzvici bi se mogli podijeliti u tri grupe. Joj. sudija!). jedva čekam da se pojave!). Ojha!). Većina tih riječi pripada riječima posebna tipa koje se od svih drugih vrsta riječi razlikuju po tome što uglavnom nijesu djeljive na manje značenjske jedinice (morfeme). bol (npr. pa nije neobično da stoje i s vokativom. iznenađenje (npr. nestrpljenje (npr. zar nema više ništa?). Hm. Ah.

pri ječanju. npr. mu (govedo). udaranju nečim o nešto i sl. npr. npr. piju (pile). gric. u vodu i sl. tu-tu. krc. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 231 . me(e) ili be(e) (bravi). ćuke-ćuke. mljac. Posebnu grupu zapovjednih uzvika čine oni koji se odnose na životinje (viđeti poglavlje Morfologija). mljackanju. tugo moja!. tika-taka i sl. tres. gr ili gr-gr. ili o-ruk za naglo i zajedničko obavljanje neke radnje te pst (uzvik kojim se zapovijeda šutnja).. kao uzvik za juriš. one koji se odnose na razna životinjska glaskanja. npr. Na kraju ona njega cmok u obraz. eto. npr. S obzirom na to na što se onomatopeje odnose mogu se razlikovati: ■ one kojima se oponašaju različite vrste udaranja predmeta o predmet ili različite vrste padanja predmeta (na tvrdo ili meko tlo. vau-vau. tras. kva-kva (patka) i sl. Tika-taka budi đaka. pogle. one koje se odnose na ljudsko djelovanje. ONOMATOPEJE U treću grupu uzvika spadaju onomatopeje. av-av (pas). u blato. tj. obraćanju sagovorniku s pozivom da učestvuje u komunikaciji. Prema nekima od tih uzvika mogu se tvoriti i glagoli. odnosno na prirodne zvukove ili šumove. klik. hajde. na zvukove ili šumove koji dolaze iz kakvih naprava. pljus. Napravi krc i gotovo. apćiha. koji su takođe usmjereni na sagovornika. šmrc. Oj. npr. Ide av-av. đevojko. bup. šicnuti. ljuknuti i sl. A on onda pljas u vodu. ia-ia (magarac). napućikati. fiju. neka. ko-ko (kokoška). npr. Uzvične su prirode i neke podsticajne rječce. ako.). Hej. štucanju. misnuti. cmok. ■ ■ ■ Za razliku od drugih uzvika onomatopeje katkad mogu zauzimati i određene pozicije unutar rečenične strukture. buć.. pras. urlikanju. vrati se!.). Oni su zato često vezani za dozivanje ili zapovijedanje. a nijesu jezički znakovi (npr. te posebno prezentativi evo.ZAPOVJEDNI UZVICI Zapovjedni uzvici služe prije svega za uspostavljanje komunikacijskoga čina (oni su najsličniji vokativu). Halo. one koji se odnose na šumove i zvukove što ih proizvode ljudi bilo kao paragovorne bilo kao fiziološke manifestacije. tj. gu-gu (golub). išnuti. na obavljanje konkretnih poslova u kojima se javljaju šumovi. posebno oni koji dolaze do izražaja u međuljudskoj komunikaciji.. Uvijek su spremni za bla-bla. zviz i sl. ko je!? Tu ide i ura. uzvici kojima se oponašaju zvukovi ili šumovi u prirodi. Ej. mjau (mačka). npr. ku-ku (kukavica). bum. škljoc. čujete li me?. eno. kukuriku (kokot). jaukanju. zviždanju. bla-bla itd. pljas. gle.

zviznuti. ljuke. jao. mjau. ua. tras. bup. kukurijekati. pi-pi. škljocati. kvocanje. tu-tu. npr. oh. posebno glagoli i (deverbativne) imenice. koko. pljusnuti. ku-ku. tika-taka. ćuki-ćuki ah. ae. kiś. mljac. npr. me(e). aha. ia-ia.Isto tako od onomatopeja se često tvore nove riječi. buć. 1. zviždanje. grgoljiti. (h)alo. Uzvici koji se odnose na životinje: śok. kva-kva. piju. cviljeti. uh. mac. UZVICI Uzvici u užem smislu Zapovjedni uzvici Onomatopeje bum. škljoc. cvokotati itd. o. šmrcanje. meketanje. šuštati. be. ha. gu-gu. ijuju. bućnuti. pijukati. joj. oj. hrkati. pis. ej. krc. bla-bla. kukuriku. kiš. bubnuti. mjaukati. fijukati. gugutati. krckati. fiju. Uzvici „drugog lica“: hej. pljas. dura. gric. na. apćiha. a ne moraju biti izvedene prema (onomatopejskome) uzviku. ćukanje. grickati. av-av. điha. mis. guś. mu. ću-kok. Ima i riječi. škljocanje itd. koje su onomatopejske prirode. posebno glagola. klik. pljus. dio. iš. krkljati. pljuskanje. gr-gr. ura. hae 232 SINTAKSA . pras. kvoc. fuj o-ruk 2.

u sintagmemu mirno more zavisni tagmem (mirno) ponavlja gramatička svojstva glavnoga (more): srednji rod. graditi kuću. mirna mora. tj.). tj. mirno more. onda je sintagmemu svojstvena paradigmatičnost. Nadređeni tagmem naziva se glavnim ili nezavisnim. zamjenice ili poimeničene pridjevske riječi).SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI Spojevi riječi ili sintagmemi jedinice su sintaksičkoga nivoa koje se sastoje od najmanje dviju međusobno povezanih sastavnica ili tagmema. imenice. jer se pridjevske riječi mogu sasvim prilagođavati imenicama. a službu zavisnih mogu vršiti pridjevske riječi (npr. mnogo snijega. nominativ. Ako je glavni tagmem promjenljiva riječ. biti bilo kojega roda (i muškoga i ženskoga i srednjega). tj. rekcija i pridruživanje. a podređeni zavisnim. mogućnost promjene (npr. spavati mirno. npr. u sintagmemima s GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 233 . jer zavisni tagmem određuje glavni po svojstvu. punoznačnih riječi i/ili oblika.) ili imenice (npr. broju i padežu. Kongruencija može biti potpuna ili nepotpuna. mnogo snijega). GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI Među tagmemima koji čine sintagmeme moguća su tri različita tipa gramatičke veze: kongruencija. Tako npr. Kod sintagmema s pridjevskim riječima načelno je potpuna. gradio bih kuću i sl. gradio sam kuću. jednina. bilo kojega broja (i u jednini i u množini) ili u bilo kojem padežu. onda je i sintagmem nepromjenljiv (npr. komšija Mirko. Tagmemi se udružuju u sintagmeme na osnovu zavisnosti. mirno more. njegova volja i sl. a ako je nepromjenljiva. Sintagmemi nastali takvom gramatičkom vezom među tagmemima nazivaju se odredbenim sintagmemima. Službu glavnih tagmema u takvim sintagmemima vrše isključivo imeničke riječi (tj. i to u rodu. baviti se trgovinom. gradim kuću. mirnim morima. isti on. mirno more. S druge strane. misliti na posljedice. selo Jelenak. KONGRUENCIJA Kongruencija je tip gramatičke veze među tagmemima koji podrazumijeva potpuno ili djelimično slaganje glavnoga i zavisnoga tagmema u gramatičkim svojstvima. graditi kuću. prvi maj. ptica grabljivica).

poziv na sastanak i sl. Tada naime zavisni tagmemi imaju primarno oblike ženskoga roda. Tako npr. opština Golubovci ili država Ujedinjeni Arapski Emirati). zatim brojevi. ugledni vođe. U vezi s kongruencijom mogu se i u sintagmemima s pridjevskim zavisnim tagmemima javiti slučajevi kolebanja uslovljeni ponajprije sukobom između gramatičkoga i leksičkoga značenja pojedinih imenica u funkciji glavnoga tagmema. onda zavisni tagmemi imaju u jednini gramatički oblik muškoga roda. država Egipat). npr. naš kolega. ugledan vođa. a tek sekundarno i oblike muškoga roda. npr. Posebno razvijena rekcijska svojstva imaju glagoli. opijen vinom. npr. npr. S tim u vezi treba posebno upozoriti na ovo: Kad su glavni tagmemi imenice koje su gramatički ženskoga roda. npr. košulja bez rukava. Takva se kongruencija naziva kongruencijom po smislu ili semantičkom kongruencijom. npr. zato što se imenice često ne mogu složiti s drugim imenicama i u rodu i u broju i u padežu. pun snage. uključujući i one koje ne moraju imati nikakve direktne veze s glagolima. selo Crnci. Zato je tipično da oni u sintagmemima s rekcijom imaju poziciju glavnoga tagmema. vođa i sl. malo tople vode. Međutim isti ti sintagmemi u množini se ponašaju drukčije. dobri sluge. vrata dvorane. što znači da mu predođreduje oblik u kojem će se pojaviti. oči đeteta. Rekcijske riječi mogu biti i pridjevi. dobar sluga. Prenoćili su u Hotelu „Kolovare“ (tu je glavni tagmem u nominativu množine ženskoga roda.imeničkim zavisnim tagmemima često je riječ i o nepotpunoj kongruenciji. trgovati povrćem. To međutim nikako ne znači da druge riječi nemaju rekcijskih svojstava. grad Pljevlja. 234 SINTAKSA . raspoložen za razgovor i sl. naši kolege. razgovarati s komšijama i sl. Štoviše. ima slučajeva da u nekim spojevima riječi nema podudaranja ni u rodu ni u broju ni u padežu. npr. sluga. ima dosta sintagmema u kojima se imenice ne slažu ili u rodu (npr.. daleko ispod očekivanja. gradnja kuće. a zavisni u lokativu jednine muškoga roda). selo Mahala. Imaju ih i imenice. npr. posebno one koje su nastale od glagola. npr. poglavica plemena. dobre sluge. nedaleko od škole. deset eura te neki prilozi. tri prijatelja.. a označavaju osobe muškoga pola. ugledne vođe (to je kongruencija po obliku ili gramatička kongruencija). ili u broju (npr. bojati se vrućine. upravljanje preduzećem.. ali i druge imenice. npr. najbolje od svih. prvi u trčanju. sklon svađi. npr. graditi kuću. REKCIJA Rekcijom se naziva gramatička veza među sastavnicama sintagmema u kojoj glavni tagmem upravlja gramatičkim svojstvima zavisnoga. kolega. naše kolege.

parafrazirati. sviranje objeručke). bavljenje sportom. šetati kroz park. Važna razlika između jake i slabe rekcije sastoji se u tome što se u jakoj rekciji zavisni tagmem ne može prepričati. govorimo o slaboj rekciji. Iz navedenoga primjera (mirno more) vidi se da je odredbeni spoj rezultat kongruencije. pa se odnosi prema njemu kao njegova odredba ili atribut. ozlijediti se usljed nepažnje saigrača i sl. prvi stepen. skretanje ulijevo. pa se glavnome tagmemu pridružuje po funkciji ili po značenju. S obzirom na to spojevi riječi mogu se podijeliti na odredbene. graditi kuću. dopunske i priloške. No mogu biti i imenice (npr. To međutim nikako ne znači da je svakome odredbenom spoju svojstvena kongruentnost. gradnja kȕćē. moći hodati). Kongruencija je svojstvena odredbenim spojevima riječi u kojima kao zavisni tagmem dolazi pridjevska riječ. nije promjenljiv.). stići na cilj. šetati u parku i sl. npr. umjesto ozlijediti se nepažnjom saigrača može se reći ozlijediti se zbog nepažnje saigrača. i to infinitiv (npr. govorimo o jakoj rekciji (npr. glagolski prilog sadašnji (npr. a u slaboj rekciji to je načelno moguće (npr.. a ako je uslovljen samo leksičkim značenjem glavnoga tagmema. sinoć kasno). namjeran doći) te prilozi (npr. trema pred nastup. PRIDRUŽIVANJE Pridruživanjem se naziva veza među sastavnicama sintagmema kod koje zavisni tagmem nema oblika.Ako je oblik zavisnoga tagmema predodređen leksičko-gramatičkim svojstvima glavnoga. Takvi zavisni tagmemi mogu biti prilozi (npr. npr. čovjek srednjih godina. govoriti śedeći) i glagolski prilog prošli (npr. naš komšija. što znači da je za odredbene spojeve kongruentnost tipična. umjesto šetati parkom može se reći šetati po parku. Ima naime odredbenih spojeva riječi koji su rezultat rekcije. ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi mirno more zavisni tagmem (mirno) određuje glavni (more) po svojstvu. te odredbenim spojevima u kojima je u GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 235 . pridjevske riječi (npr. lutanje gradom. *graditi kućom ili *graditi po kući). šetati parkom. osloboditi se pobjegavši). izraziti drugačijim oblikom (umjesto graditi kuću ne može se reći *graditi kȕćē. pravo na odbranu). Glavni tagmemi i u tim sintagmemima najčešće su glagoli. mirno more. npr. govoriti glasno) ili nepromjenljivi glagolski oblici. FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI Osim po prirodi gramatičke veze među tagmemima spojevi riječi (sintagmemi) mogu se podijeliti i s obzirom na to kakvu službu (funkciju) zavisna sastavnica ima u odnosu na glavnu.

onda u neobilježenome redu riječi stoje ispred glavnih tagmema (glagola). lećeti preko Tivta. đevojka plave kose. pasti s balkona. DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi graditi kuću zavisni tagmem (kuću) funkcioniše kao dopuna glavnom tagmemu (graditi). đeca bez roditelja. u spojevima riječi s nekongruentnim atributima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. rijeka Piva. osloboditi se straha. udžbenik na crnogorskome jeziku. nego odnosom rekcije. Priloški spojevi riječi vrlo su često i rezultat pridruživanja. baviti se gimnastikom. pomoć u ljekovima. atributi koji s glavnim tagmemom nijesu povezani odnosom kongruentnosti. npr. označava predmet zahvaćen radnjom. bježati od kuće. npr. dobro izgledati. trčati oko igrališta. probuditi se prije jutra.toj službi imenica koja se slaže s drugom imenicom u rodu. ugodno razgovarati. Za razliku od spojeva riječi s kongruentnim atributima. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima prilog (uključujući i glagolske priloge. gradnja škole. Službu zavisnoga tagmema u takvim spojevima riječi imaju imenske riječi u kosom padežu ili prijedloško-padežni izrazi. pita od jabuka. a zavisnoga imenska riječ u kosim padežima ili prijedloško-padežni izraz. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. npr. nego nekongruentni atributi. klimati glavom. ogriješiti se o zakon. tj. kupovati cvijeće. putovanje preko granice. u kojima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga. Priloški spojevi riječi mogu biti rezultat rekcije. broju i padežu. Ako prilozi označavaju kvalitet radnje. jak na riječima. Ima međutim odredbenih spojeva riječi u kojima se ne javljaju kongruentni. vrijedan truda. grad Kotor. glasno vikati. ustupak prijatelju. ludo voziti. zahvaliti dobročiniteljima. odnosno predmet u vezi s kojim se vrši radnja. izbiti iz glave. brzo odlučiti. npr. ne podnositi vrućine. ploviti povrh vode. družiti se s vršnjacima. a ako je označavanje 236 SINTAKSA . ići korakom. naći se ispred škole. Funkciju glavnoga tagmema u njima vrši glagol. vrata dvorane. stići nadomak sela. govoriti śedeći. osloboditi se pobjegavši). misliti na posljedice. npr. odmoriti se tokom praznika. haljina moje sestre. selo Tunjevo. ples po kiši. Takvi spojevi riječi rezultat su (jake ili slabe) rekcije i nazivaju se dopunskima. voziti kroz maglu. PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi govoriti glasno zavisni tagmem (glasno) funkcioniše kao okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja (način). U neobilježenome redu riječi zavisni tagmem stoji iza glavnoga. čaj s limunom. kupovati na kredit. tj. pucati iz puške. npr. teško pogriješiti. pa se takvi spojevi riječi nazivaju priloškima.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 237 . spuštiti se niže. SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI Iz navedenih primjera vidi se da se iste službe sastavnica sintagmema mogu izražavati različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima.okolnosti vezano za prostor ili vrijeme. ljepota riječnih slapova. Međutim mogućnost da se sintagmemi s jednim tipom gramatičke veze među tagmemima zamjenjuju sintagmemima s drugim tipom gramatičke veze ima i ograničenja. izvještaj predśedavajućega. dolaze iza glavnih tagmema (glagola). koja mogu biti uslovljena različitim razlozima. tj. kuća njezinih roditelja. upor. Ta mogućnost da se isto ili slično značenje. Pjesme Radovana Zogovića. direktor preduzeća. uvjeriti se izbliza. sastati se uveče. starac s bradom ili đevojka plavih očiju/s plavim očima. a može biti i rezultat rekcije. grijati se zimi. probuditi se rano. odnosno funkcija. ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme s kongruentnim atributima jednostavno zato što od svake imenice pridjev nije potvrđen. npr. nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa gradnja kuće ili pisanje izvještaja ne mogu biti preoblikovani u kongruentne sintagmeme tipa *kućna gradnja ili *izvještajno pisanje zato što je nekongruentni sintagmem izveden iz dopunskoga sintagmema tipa graditi kuću ili pisati izvještaj. npr. npr. Tako se npr. ali saučešće prijateljā ne može se preoblikovati u odredbeni sintagmem pridjevskoga tipa. nemar odgovornih. skrenuti lijevo. jedno je od glavnih izvorišta gramatičke sinonimije na nivou sintagmema. To u još većoj mjeri važi za višečlane zavisne tagmeme. Treći i najčešći razlog blokiranja takvih i sličnih preoblikovanja tiče se značenja ili funkcije. a pridjev ne znači predmet. Tako npr. Tako odredbeni spoj može biti rezultat i kongruencije. Tako npr. izrazi različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima. nego svojstvo). npr. stići prekasno. a pridjev ne može (ni u dubinskoj strukturi) funkcionisati kao dopuna bilo glagolu bilo deverbativnoj imenici (jer je dopuna predmet zahvaćen kakvom radnjom. bradat starac ili plavooka đevojka. saučešće prijatelja može preoblikovati u prijateljevo saučešće. gledati unatrag. list duba. *preduzećni direktor ili sl. neki sintagmemi s nekongruentnim atributima. od kojih se vrlo rijetko tvore pridjevi (primjeri tipa plavooka đevojka prema đevojka plavih očiju prije su izuzetak nego pravilo). Drugi razlog može biti u tome što se pridjevom ne može prenijeti obavještenje o množini. lunjati noću. npr. Nema pridjeva koji bi se tvorio od oblika prijatelji i značio „ono što se odnosi na prijatelje“ ili „ono što pripada prijateljima“ (prijateljsko saučešće nešto je sasvim drugo – to je saučešće svojstveno prijatelju ili prijateljima). dubov list. da se sintagmemi tipa plavooka đevojka mogu zamjenjivati sintagmemima tipa đevojka plavih očiju.

tj. ovđe će se. S druge strane ima i primjera u kojima sintagmemi mogu biti homonimni. tj. Tako npr. U sintagmemima tipa simbol pobjede. Riječ je dakle o dionom ili partitivnom genitivu. Budući da su dosad opisane službe i značenja pojedinih vrsta riječi te posebno službe i značenja pojedinih padežnih oblika i prijedloško-padežnih izraza. Riječ je dakle o prisvojnome genitivu. „vrućina koja je svojstvena ljetu“. bratov sat. Riječ je dakle o odnosu između pojedinca i kolektiva ili o događaju koji pretpostavlja više učesnika. novinar crnogorske televizije ili pripadnik oružanih snaga GT označava pripadnika ili pripadnike grupe. udruživati u jednome obliku više različitih značenja.. učesnike manifestacije i sl. igralište Sutjeske ili baština naših predaka GT označava predmet (u širem smislu). za konkretizaciju sadržaja toga predmeta. Takvi se sintagmemi mogu značenjski analizirati na ovaj način: U sintagmemima tipa dom penzionera. vlasnik predmeta. brkat čovjek. npr. ali i priloško značenje (okolnosno). kao ogledna. Riječ je o eksplikativnome genitivu. a zavisni tagmem (ZT) imenska riječ u genitivu bez prijedloga (s odredbom ili bez nje).Slično tome nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa litar ulja ili parče hljeba ne mogu se preoblikovati u kongruentne sintagmeme tipa *uljna litra ili *hljebno parče jednostavno zato što se dionost (partitivnost) izražava genitivom imenskih riječi. npr. a ZT označava grupu ili ustanovu. Tu je riječ o odnosu dijela i cjeline. sintagmem vrućina ljeti pretpostavlja značenje „ljetnja vrućina“. a ZT predmet kome taj dio pripada. onoga koji je pośednik. a ne može se izraziti pridjevom (kao što se može prisvojnost. ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI Pojedini spojevi riječi mogu se analizirati i s obzirom na značenja tagmema koji ulaze u njihov sastav. raspored časova ili znak dobre volje GT označava predmet koji je potrebno dodatno objasniti (dati obavještenje o tome šta je sadržaj toga predmeta). 238 SINTAKSA . analizirati značenja pojedinih tagmema (glavnih i zavisnih) samo u sintagmemima kojima je glavni tagmem (GT) imenska riječ u nominativu. U sintagmemima tipa litar ulja. npr. U sintagmemima tipa član parlamenta. kvalitativnost. a ZT označava taj predmet ili materiju. a ZT služi za objašnjavanje. „vrućina u vrijeme ljeta“. ili gradivnost. ruke đeteta ili vrata velike dvorane GT označava dio predmeta. U sintagmemima tipa poglavlje romana. parče hljeba ili odred vojnika GT označava cjelinu predmeta ili mjeru materije. značenje „vrućina dok traje ljeto“. članove ustanove. kamena kuća). a ZT onoga kome predmet pripada.

a zaviGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 239 ■ . a ZT predmet (objekat) uključen u radnju. a u drugima je i gramatička i leksička povezanost među tagmemima takva da se ne mogu razdvojiti. npr. Riječ je o subjekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u nominativu i zauzima poziciju subjekta. povratak ratnika ili izvještaj glavnoga sekretara GT označava opredmećenu radnju. U sintagmemima tipa vijek ratova. To su: ■ oni kod kojih je glavni tagmem količinski prilog ili broj koji se ne mijenja. a ZT označava vršioca radnje. a ZT svojstvo.U sintagmemima tipa takmičenje veterana. npr. U sintagmemima tipa gradnja kuće. Tako npr. Grade kuću i sl. onoga na koga ili ono na što se svojstvo odnosi. vožnja bicikla ili pranje novca GT takođe označava opredmećenu radnju. Veterani se takmiče i sl. a ZT nosioca svojstva. o vrsti kvalitativno-vremenskoga značenja. U sintagmemima tipa košulja kratkih rukava. tj. Riječ je o genitivu dobi u kome se susrijeću vrijeme i kvalitet. sedam dana. U sintagmemima tipa visina solitera. noć dugih noževa ili vrijeme obilnih kiša GT označava vremenski interval. Riječ je o objekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u akuzativu i zauzima poziciju objekta. Takve sintagmeme susrijećemo kad glavni tagmem ne može sam za sebe zauzimati neku od pozicija u rečeničnoj strukturi. Riječ je o posebnoj vrsti vremenskoga genitiva. Takvih vezanih sintagmema ima više vrsta. oduševljenje navijača ili nemar naših ekologa GT označava svojstvo (izraženo deadjektivnom imenicom). a ZT predmete ili događaje koji su svojstveni tome intervalu. U sintagmemima tipa muškarac srednjih godina ili đevojčica predškolskoga uzrasta GT označava predmet (obično osobu). neodređena ili upitna/odnosna). npr. a ZT svojstvo predmeta s obzirom na vrijeme. umjesto Neki ljudi su došli možemo reći Ljudi su došli. a zavisni ima oblik genitiva. Riječ je o genitivu svojstva ili kvalitativnome genitivu. ali umjesto Mnogo ljudi je došlo ne kažemo *Mnogo je došlo. đevojka plavih očiju ili roman toka svijesti GT označava predmet. hiljadu godina. oni u kojima je glavni tagmem broj jedan. kvalitet predmeta. VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI Spojevi riječi međusobno se razlikuju i po tome što u jednima susrijećemo nevezano (slobodno) spajanje tagmema. neki od rednih brojeva (najčešće prvi) ili zamjenica (obično pokazna. mnogo ljudi. malo problema.

To mogu biti dvije imenske riječi. Prostima se nazivaju oni sintagmemi koji se sastoje od dvaju tagmema. neki predośećaj. npr. prestati pušiti. npr. i to dvostruko ili višestruko vezane (jer kod njih nijedan tagmem nije slobodan). mačji kašalj. obilna kiša. s prijedloško-padežnim izrazima. jasno kao na dlanu. glagol biti. a zavisni infinitiv ili konstrukcija da + prezent. jedna od sastavnica. biti neugodan. oni među njima. oni u kojima je glavni tagmem modalni ili fazni glagol. držati.. dobiti/dobijati krila. naše gore list. podnijeti tužbu. jedan od najboljih primjera. koje mogu imati različite strukture. npr. instrumentalu ili prijedloško-padežni izraz (s prijedlogom za). npr. neočekivani gost. oni u kojima je glavni tagmem neki od perifraznih glagola. grad Šavnik. prebrojati sve zvijezde. oni u kojima je glavni tagmem neki od (značenjski nepotpunih) glagola tipa postati/postajati. nastaviti prkositi. npr. broj. komšinica profesorica.sni ima oblik prijedloško-padežnoga izraza (s prijedlozima od ili među). koja od studentkinja. stupiti na snagu. a zavisni imenska riječ u kosom padežu (najčešće u akuzativu) ili prijedloško-padežni izraz. pun hvale. držati na oku. među vezane sintagmeme. biti slab. Proste sintagmeme čine i glagoli kao glavni tagmemi s imenicama u kosim padežima. imenovati. umjeren u jelu. poklon za babu.. kula od karata. ograda od gvožđa. npr. smatrati lažovom. tj. npr. biti treći. držati za budalu. neki od ozlijeđenih. prijedloško-padežni izraz ili prilog). dati pristanak. prevesti/prevoditi žednoga preko vode. stolica bez naslona. složeni i obaveznosloženi. a zavisni imenska riječ u nominativu. umjeti se snaći. SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) S obzirom na sastav sintagmemi mogu biti prosti. imati obzira. zatim imenska riječ ili prilog s prijedloško-padežnim izrazom. ■ oni u kojima je glavni tagmem kopulativni glagol. postati svjestan. proglasiti/proglašavati. biti poslanik. a zavisni punoznačna riječ (imenica. rijeka Cijevna. mirne duše (što učiniti). vrata dvorane. izgubiti iz vida. obaviti uviđaj. prilozima ili infinitivima kao zavisnim tagme240 SINTAKSA ■ ■ ■ ■ . ostati/ostaviti na ćedilu. npr. moći da se podnese i sl. ubrajaju se i frazeologizovane konstrukcije. doći do daha. privesti kraju. činiti čuda. vrijedan pažnje. biti blizu i sl. jezik za zube. naći se u nebranom grožđu itd. pridjev. smatrati. zvati (se)/nazvati (se). SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI. biti u neprilici. naša komšinica. daleko od svojih.

neki čudan predośećaj. Takvi se sintagmemi nazivaju obaveznosloženima. komšinica profesorica. potonuli svijet. imenička zamjenica ili imenički broj (brojevna imenica). nositi naočare. vrata male dvorane. lijegati kasno uveče. vrata dvorane. ležati u bolnici. njima se načelno može oduzeti element kojim su prošireni.). kojima je u funkciji glavnoga tagmema imenica. tamna mrlja. to pismo. pridjev. poneki izuzetak. i to: a. naša komšinica. spojevi riječi (sintagmemi) dijele se na imeničke. može biti ili imenica (npr. neki predośećaj itd. npr.mima. pridjevska zamjenica. SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU Jednostavni spojevi riječi naša komšinica. poklon za tvoju babu. naša komšinica profesorica. gledati kroz prozor. vrata male dvorane. IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI Imenički spojevi riječi. doći iduće godine STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI S obzirom na to koja od (vrsta) riječi funkcioniše kao glavni tagmem. drvena stolica bez naslona. njihov problem. npr. ležati u bolnici na kraju grada. vrijedan pažnje Složeni spojevi riječi naša komšinica profesorica. npr. glagolske i priloške. dobar povod. Kako su složeni sintagmemi prošireni prosti. npr. vrijedan svake pažnje Obaveznosloženi spojevi riječi čovjek dobre naravi. odnosno akuzativ. U kongruentnim imeničkim spojevima riječi zavisni tagmem. pa onda postaju prosti (npr. ali ima i složenih sintagmema koji se ne mogu preoblikovati u proste. rijeka Cijevna) ili pridjevska riječ. dijele se na kongruentne i nekongruentne s obzirom na to jesu li glavni i zavisni tagmem u odnosu kongruentnosti ili ne. koji u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga tagmema. To su prije svega oni kojima je zavisni tagmem kvalitativni ili vremenski genitiv. komšinica profesorica. sintagmemi čovjek dobre naravi ili doći iduće godine ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme *čovjek naravi ili *doći godine. Složenim sintagmemima nazivaju se oni kod kojih je bilo glavni bilo zavisni tagmem proširen još kakvom punoznačnom riječju ili prijedloško-padežnim izrazom. ograda od kovanoga gvožđa. pridjevske. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 241 . Tako npr. kakvo ljeto. lijegati kasno. razmišljati o budućnosti. pisati olovkom. lutajući reporter. b.

vi iz grada. put u nepoznato. rjeđe. vi danas. deseta zapovijest. troje 242 SINTAKSA . niko od prisutnih. ■ ■ ■ ■ Kad je u funkciji glavnoga tagmema imenička zamjenica. dosađivanje po žurkama. branjenje ćutanjem. Imenica u funkciji zavisnoga tagmema može biti: ■ u besprijedloškome ili prijedloškome genitivu. npr. npr. vi sumnjivih shvatanja. npr. mi s ove strane. put prema šumi. npr. buka pod prozorom. Odnos između glavnoga i zavisnoga tagmema jeste odnos rekcije ili pridruživanja. sintagmemi takođe mogu biti kongruentnoga tipa. u besprijedloškome ili prijedloškome dativu. onda se u funkciji zavisnoga tagmema nalazi imenica u genitivu (npr. npr. broj (posebno redni). neko duge kose. kupovanje vremena. obično prostornoga značenja. jedna knjiga. zatim glagol ili prilog. vremenskoga značenja. svako normalan. u akuzativu (samo prijedloškome). u lokativu. rastinje pokraj puta. npr. npr. kuća od kamena. susret s nepoznatim. šetnja gradom. npr. čitanje pjesama. golman dugih ruku. Kad su u funkciji imeničkih sintagmema imenički brojevi (zbirni brojevi i brojevne imenice). U nekongruentnim imeničkim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema po pravilu je imenica koja je često izvedena od glagola ili pridjeva. *svako namjera). svjetlost svijeće. oni juče. a zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. nešto na putu) ili imenicu u genitivu s obaveznim atributom (determinatorom). ili. jurnjava autom. neko negđe. *neko kose. neko ljubazan. napad na poštansku kočiju. poziv zvanicama. kap u moru.c. svako iskrenih namjera (nije gramatično: *vi pogleda. mi ovđe. prvi sumrak. gužva na stanici. peć na plin. drugi on. npr. pljunuti ti. pośeta bratu. a funkciju zavisnoga tagmema može imati besprijedloška imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. Tada funkciju zavisnoga člana ima pridjevska riječ (npr. razmišljanje o drugim stvarima. Osim toga u funkciji zavisnoga tagmema može se naći i prilog. dolazak k vama. troje kola. neko bez elementarne kulture. u besprijedloškome ili prijedloškome instrumentalu. Sintagmemi toga tipa s rekcijskim odnosom ili s odnosom pridruživanja među tagmemima u funkciji zavisnoga tagmema imaju prijedloško-padežni izraz (npr. nešto dobro) ili imenica (npr. izlazak iz kuće. molba za odsustvo. mi izgnanici. vi političari).

akuzativ. PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI Pridjevi s rječcama u službi uporednih rječca. polovina plate. vrijedan poštovanja. instrumental. dobar prema đeci. Neki imenički spojevi riječi strukturirani su i tako da imaju po dva. siguran u uspjeh. tužan zbog rastanka. U prijedloško-padežnim izrazima u toj funkciji mogu se naći svi kosi padeži: ■ ■ ■ ■ genitiv. ljut na sebe. izrazito uspješan. sedmorica glumaca. npr. npr. izvještaj predśednika vlade o stanju u zdravstvu. nas troje). npr. Zato se pridjevskim sintagmemima smatraju samo oni kod kojih se zavisni tagmem uvodi rekcijom ili pridruživanjem. akuzativ (i to akuzativ mjere ili količine). Tako ima spojeva riječi sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu. dativ. dugačak hiljadu kilometara.prasadi. npr. nedostupan vlastima. zadovoljan postignutim. Ima ih sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu i u prijedloškome genitivu. prodaja robe strancima preko zastupnika. prilično sposoban. drugi s kraja. npr. npr. a u toj funkciji mogu se naći imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. nego sastavnicama spojeva riječi ili tagmemima (kao i prijedloško-padežni izrazi). Mogu to takođe biti zavisni tagmemi i u genitivu i u prijedloškome genitivu i u prijedloškome akuzativu. krajnje neodlučan) ne smatraju se spojevima riječi ili sintagmemima. bijel poput snijega. dativ. težak jednu tonu. drukčiji od vas. lišen brige. npr. npr. željan slave. instrumental. bogat šumom. vrlo dobar. sasvim jednostavan. npr. pobuna radnika protiv poslodavaca za bolje uslove privređivanja. Od kosih padeža to mogu biti: ■ ■ ■ ■ genitiv. sličan đedu. oduševljen ponudom. nesiguran pod pritiskom. prijetnja igrača sudiji ili žalba oštećenih višem sudu. npr. saglasan s prijedlogom. sposoban za vrhunska dostignuća. ili i u genitivu i u dativu i u lokativu. modifikatora (ili s prilozima. npr. sklon povredama. po drugim klasifikacijama) koji im prethode i služe za intenziviranje njihova značenja (npr. vas dvojica. njih četvoro. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 243 . pa i po tri zavisna tagmema. npr. milion problema) ili lična zamjenica u genitivu množine (npr.

vjerovati u čuda. lokativa) i prijedloški oblici kosih padeža. saośećati s rodbinom. instrumental. upravljati helikopterom. infinitiv.■ lokativ. stiđeti se svoga postupka. poznat po skandalima. misliti na budućnost. Kod dopunskih spojeva riječi zavisni tagmem dopunjuje u nečemu radnju označenu glagolom. postupati prema zarobljenima. zazirati od javnih nastupa. npr. načinsku i sl. npr. zavisna klauza. GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI Glagolski spojevi riječi dijele se na dopunske i priloške. umjeren u jelu. npr. grk kao pelin. pisati rođacima. vrijedan da se spomene. nositi kravatu. Posebnu grupu dopunskih sintagmema čine oni u kojima službu glavnoga tagmema vrši prelazni glagol. Takvi sintagmemi imaju po pravilu dopunu u akuzativu. a kod priloških zavisni tagmem označava okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja. vjerovati svakome. npr. brinuti se za siromahe. Osim toga funkciju zavisnih tagmema u pridjevskim spojevima riječi mogu još vršiti: ■ ■ ■ uporedna konstrukcija s rječcom kao. pisati pismo. predati se policiji. vremensku. kupiti brod i sl. npr. kadar pobijediti (svakoga). śetiti se imena. npr. označava predmet uključen u radnju (u rečenici takav zavisni tagmem odgovara objektu). dativ. npr. U ostalim dopunskim sintagmemima funkciju zavisnoga tagmema mogu imati svi i besprijedloški (osim akuzativa i. naravno. npr. 244 SINTAKSA . gladan kao vuk. osloboditi se obaveza. lijep kao slika. Može to dakle biti: ■ ■ ■ ■ genitiv. Dopunski sintagmemi Kod dopunskih sintagmema u funkciji zavisnoga tagmema stoje besprijedloški i prijedloški oblici kosih padeža povezani s glavnim tagmemom (glagolom) jakom rekcijom. akuzativ. (u rečenici takav tagmem odgovara priloškoj odredbi). baviti se trgovinom. spreman odgovoriti. čvrst na nogama. hvaliti se ocjenama. nemoćan da bilo što preduzme. npr. praviti probleme. prostornu. npr.

zasnivati se na čvrstim dokazima. izaći na ulicu. čekati godinama. tako ni prilozi (uglavnom oni koji su izvedeni od pridjeva) ne čine sintagmeme ako im se pridodaju rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) koje označavaju intenzifikaciju (pojačavanje) njihova značenja. pojaviti se pred publikom. dosta brzopleto. Kod sintagmema s prilogom u funkciji zavisnoga tagmema valja razlikovati one koji označavaju kvalitet (rjeđe i kvantitet) radnje i koji u neobilježenome redu riječi stoje ispred glagola. npr. spavati pod drvetom. brzo poput vjetra (nestati) itd. drugačije od kolega (razmišljati). vrlo loše (primiti). slabo spavati. lećeti poput ptice. brzo se izgubiti. npr. razmisliti o ponudi. lagati iz straha. prilično grubo. npr. naći se u neprilikama. Priloški sintagmemi U priloškim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema može biti bilo koji glagol. zastati u čudu. šetati parkom. grubo prekinuti. Zavisni tagmem u obliku imenske riječi može biti: ■ ■ ■ ■ ■ u genitivu. PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI Kao što pridjevi s rječcama (tipa vrlo dobar) ne čine posebne sintagmeme. Glavni i zavisni tagmem nalaze se u odnosu slabe rekcije ili u odnosu pridruživanja. doputovati ove zime. prići zdesna. a funkciju zaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 245 . šetati svaki dan. npr. npr. Zato u funkciji zavisnoga tagmema priloških sintagmema stoje imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. gledati onamo. u instrumentalu. sresti se ujutro. u akuzativu. proći pored groblja. otputovati rođacima. dugo pričati. slično njima (postupati). npr. zaposliti se iduće godine. tumarati okolo. npr. npr. uživati u planinarenju. gladovati zimi. a u funkciji zavisnoga može biti imenska riječ u bilo kojem kosom padežu (bez prijedloga ili s prijedlozima) ili prilog. ploviti nad gradom. Poseban tip spojeva riječi te vrste čine količinski sintagmemi kod kojih funkciju glavnoga tagmema imaju količinski prilozi ili nepromjenljivi brojevi. primati utorkom.■ lokativ. jako pametno i sl. prići šumi. npr. od ostalih sintagmema u kojima prilozi u neobilježenome redu riječi dolaze iza glagola. roditi se na selu. u dativu. lako shvatati. npr. previše jednostavno. raditi puno radno vrijeme. okrenuti se k zidu. gledati u nebo. u lokativu. trčati uz brijeg.

malo vode. tj. npr. češće. nekoliko nas. čekati godinama.) [Spoj riječi malo čovjeka u crnogorskome jeziku. malo ljudi. a genitiv ostalih imenica u takvim sintagmemima u pravilu je u množini. kupovanje vremena. tamna mrlja. gladan kao vuk Glagolski spojevi riječi 1. takav genitiv po pravilu je u jednini. uslov da se uspije Pridjevski spojevi riječi vrijedan poštovanja. npr. nego samo genitiv jednine. ima sasvim drugo značenje. previše nerviranja. mnogo knjiga – ne može se npr.] STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI Imenički spojevi riječi komšinica profesorica. npr. Tim prilogom imenici uz koju stoji pridaje se deminutivno ili. naročito u razgovornome stilu. brzo poput vjetra 246 SINTAKSA . pet noći. od gradivnih imenica ne upotrebljava se iza kvantifikatora genitiv množine (takve imenice i nemaju množine). jurnjava autom. sklon povredama. vjerovati u čuda. reći *malo čovjeka niti *mnogo knjigē. mnogo pijeska. pa se zato ne kaže *malo vódā niti *mnogo pijesaka. bijel poput snijega. (Ako je riječ o gradivnim imenicama. baviti se trgovinom 2. Priloški: lećeti poput ptice. Dopunski: nositi kravatu. pejorativno značenje. bogat šumom.visnih tagmema imenske riječi u obliku besprijedloškoga genitiva. previše uznemiravanja. tumarati okolo Priloški spojevi riječi malo ulja. prvi mrak. a vrijedi i obrnuto. mnogo kiše. umjeren u jelu. izići na ulicu. pet noći. težak jednu tonu. saglasan s prijedlogom. ograda od gvožđa. malo ulja. śetiti se imena. trista godina itd.

u riječima kao što su mačka. REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA Nešto slično onome što je rečeno o fonemu i o spoju riječi važi i za rečenicu. Fonem /m/ npr. kao model. I pojedine jezičke jedinice mogu se poimati bilo kao jedinice jezika bilo kao jedinice govora. Tako spojevi riječi mirno more ili graditi kuću podrazumijevaju različite realizacije u višim sintaksičkim jedinicama. Drugim riječima. Nešto slično važi i za odnos između spoja riječi (sintagmema) i sintagme. fonem /m/ podrazumijeva različite realizacije (alofone). pomnije rečenicu Naš komšija prodaje kuću pa se upitamo što ta rečenica GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 247 . Ona podrazumijeva različite realizacije. Plovimo mirnim morem. u navedenome slučaju uslovljene pozicijom. I ona se naime može poimati bilo kao jedinica jezika bilo kao jedinica govora. a govor kao ostvarenje (realizacija) toga modela. omča i sl. tj. [m3] itd. pripada sferi govora. Tako se već najmanja jezička jedinica – fonem – poima kao jedinica jezika. glas m ispred glasa v drukčiji no glas m ispred glasa č itd. Jezik se dakle poima kao mogućnost (potencija). Pod jezikom se podrazumijeva uopšteni sistem znakova. Gradiće kuću na moru i sl. jeste jezička jedinica jer je apstraktne. glas m ispred glasa a drukčiji je no glas m ispred glasa v. npr. tramvaj. [m2]. a spojeve riječi uključene u rečenicu ili u tekst sintagmama. Razmotrimo li npr. kao ono zahvaljujući čemu se može komunicirati. parole). alofona. a govor pretpostavlja stvarno komuniciranje koje je strukturirano po zakonitostima jezika kao sistema. Te razlike međutim zanemaruju se kad se govori o fonemu /m/ kao o jezičkoj jedinici.REČENICA I ISKAZ JEZIK I GOVOR U savremenome jezikoslovlju razlikuju se pojmovi jezik (fr. Jedna dakle jezička jedinica (fonem) podrazumijeva mnoštvo različitih realizacija (glasova): [m1]. Zato smo spojeve riječi kao jezičke jedinice nazvali sintagmemima. njegovim mjestom u zvukovnome nizu. uopštene prirode. Mirnoga mora niko se ne boji ili Grade kuću tri godine. ono po čemu su jezičke jedinice strukturirane da bi se njima moglo komunicirati. npr. Različitost između pozicijskih varijanata toga fonema. odnosno jedinicama koje nazivamo glasovima. langue) i govor (fr.

248 SINTAKSA . sagovornik poznaje ili koji je prethodno opisan. Tako i za cijelu rečenicu Naš komšija prodaje kuću možemo reći da ima značenje.znači. ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA Kad govorimo o jedinicama tipa Naš komšija prodaje kuću. i to razumijemo u cjelosti (ne možemo čak reći da u njoj ima išta što ne razumijemo). Tek kad se ta rečenica upotrijebi u konkretnoj govornoj situaciji ili u kontekstu.).).. S jedne strane svi izvorni govornici crnogorskoga jezika znaju i potvrdiće da ta rečenica pripada u cjelini crnogorskome jeziku. kuća znači „zgrada u kojoj stanuje jedna ili više porodica“ i sl. naš komšija znači „čovjek koji živi u našoj blizini“. operišemo zapravo jedinicama koje imaju značenje. Pogotovo malo možemo reći o konkretnim značenjima njezinih sastavnica. što pripada sferi jezika. ima li dvorište ili nema. Značenje je dakle nešto što je uopšteno. Ne znamo takođe ništa pouzdanije ni o kući: je li velika ili mala. pa se često i pośećivasmo. je li drvena ili kamena. je li oženjen ili neoženjen. vikendica. Mi ne znamo ništa pobliže o tome kakav je to komšija: je li visok ili nizak. Stanovah s roditeljima u jednoj od onih malih kuća u Staroj varoši. onda ona dobija stvarni smisao.. S druge strane mi o konkretnome. I s jedne i s druge strane ulice imasmo dobre i ljubazne komšije s kojima bijasmo u vrlo dobrim odnosima. i mlad i star. ima li đece ili nema. kao što je već pomenuto. ali ipak o konkretnome njezinu značenju ne možemo reći ništa. odnosno u konkretnu govornu situaciju. ali nema nikakva smisla ako nije dio jedinice uključene u kontekst. automobil i sl. Tek kad se u konkretnome govornome činu zbori o konkretnome čovjeku (koga npr. ta riječ dobija smisao. odgovor i neće biti tako jednostavan. a smisao podrazumijeva konkretizaciju. što pretpostavlja različite mogućnosti realizacije. stvarnome (eventualnome) značenju te jedinice malo što možemo reći. npr. kako itd. ima značenje (to je ono što o toj riječi možemo naći u rječniku). Ta razlika važi i za niže jezičke jedinice. U takvim jedinicama riječ je dakle o svojevrsnome paradoksu: mi navedenu rečenicu razumijemo. prodaje znači „ustupa drugome za novac“. stan. npr. prodaje li se preko oglasa ili nekako drugačije itd. može li se umjesto novca ponuditi štogod drugo (neka kuća drugđe. je li jednospratnica ili višespratnica. npr. i Crnogorac i Albanac. je li bolestan ili zdrav. za riječi. da je dakle jezička. prodaje li se isključivo za novac ili ne. realizaciju jedne od mogućnosti koja se nudi jezičkom jedinicom. Riječ komšija dakle kao jezička jedinica podrazumijeva da čovjek o kojem je riječ može biti i visok i nizak. je li star ili mlad. I riječ komšija. i ljubazan i neljubazan. je li namještena i. da zaista nešto znači i da je to značenje moguće opisati. a ne govorna jedinica. ako jeste. Slično se možemo pitati i o konkretnijem značenju glagola prodavati: prodaje li se jeftino ili skupo. ali da nema smisla. je li njegova kuća odmah pored naše ili nije. Nedavno međutim saznadosmo da naš prvi komšija prodaje kuću jer je kupio stan u Baru (. koji je dakle poznat iz konteksta i/ili situacije). i bogat i siromašan itd. ali nemaju smisla. je li lijepa ili ružna.

koje su isključene iz konteksta ili iz govorne situacije. no neće svijet. no je pogažen. rđo! Hoću ja. često i prilošku odredbu. Jeste bogme. Iskaz je s druge strane stvarna komunikacijska jedinica. Rečenica po pravilu ima i subjekat. npr. Šta? Kuću. A. a jedinice koje karakteriše smisao. Kažu da prodaje. pripadaju govornim jedinicama. i objekat. Muč. Pogodio. ni dao Bog. to je zlo. Takvi iskazi mogu se naći posebno u tekstovima dijaloške prirode. gore. B. B. Nije. Upor. REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI Rečenice i iskazi razlikuju se međusobno po gramatičkoj strukturi. Đe? U Danilovgradu. Naš komšija? Da. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 249 . Rečenice imaju potpunu gramatičku strukturu. A. A. To je. i predikat. jedna od mogućih realizacija rečenice kao jezičke jedinice. gospodaru. Da je uništen. Ostali se članovi strukture podrazumijevaju iz govorne situacije. zakonik nije uništen no pokoleban. Komšija prodaje kuću u Danilovgradu. Ko? Komšija.Prema tome jedinice sa značenjem pripadaju jezičkim jedinicama i nazivaju se rečenicama. jer iz potpunosti gramatičke strukture proizilazi njihovo značenje.: – – – – – – – – – – Ne budali. A sad? Ne valja gospodi zakonik.: A. Djelovi njegove gramatičke strukture naime mogu biti sadržani ili u kontekstu ili u govornoj situaciji. Rado. Ko veli? Ja. koje nazivamo iskazima. B. odnosno jedinice kojima se stvarno komunicira. ne bi ga već ni bilo. Iskaz ne mora imati potpunu gramatičku strukturu. Rečenice su dakle uopštene. gospodaru. a iskaz može biti ili samo Komšija ili samo Prodaje ili samo Kuću ili samo U Danilovgradu. potencijalne jedinice. Samo kuću? Itd. jedinice koje pretpostavljaju različite načine ostvarivanja u komunikaciji. B. A. B. Rado. Upor.

Kad se jedinice koje ulaze u sastav rečenice odaberu. npr. On mora najprije odabrati neke jezičke jedinice. Iz toga odmah proizilazi jedno važno svojstvo rečenice. prodavati. a to je njezina raščlanjivost: rečenica naime mora biti raščlanjiva na sastavne djelove. koji mora stajati uz prijedlog i koji je ovđe u službi priloške odredbe (kao okolnosti u kojoj se događa radnja glagola prodavati). odnosno rečenične sastavnice (riječi. u i Danilovgrad. Koji to svijet neće da muči? i sl. a da bi se izdvojili iz konteksta. to bi bile sastavnice naš. koji smo prethodno navodili. Rado? – Vaši kmetići. nesložena) mora imati da bi se smatrala rečenicom. a isto to važi i za apozicije. one se moraju gramatički oblikovati tako da mogu funkcionisati kao rečenični članovi. košija. Atribute bi mogle imati i druge imenice u navedenome primjeru. npr. ne mogu funkcionisati kao rečenice jer nemaju potpune gramatičke strukture. npr. kuća. tj. Koji svijet? i sl. pa zahtijeva dopunu (objekat) u akuzativu. U tome slučaju dakle tih sastavnica ima šest. Naš komšija prodaje staru kuću u Danilovgradu ili Naš komšija prodaje staru kuću u lijepome Danilovgradu. pa ih nazivamo nesamostalnim članovima rečenice. Naš komšija prodaje kuću u gradu Danilovgradu. moraju se izdvojiti iz konteksta. pa jedinica komšija stoji u nominativu (da bi funkcionisala kao subjekat). Osim subjekta. Za razliku od njih subjekat. odnosno oblike) od kojih će se rečenica sastojati. GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE Da bi se utvrdila gramatička svojstva rečenice. jedinica kuća u akuzativu jer je glagol prodavati u službi predikata prelazan. (Stefan Mitrov Ljubiša. predikata. objekta i priloške odredbe navedena rečenica ima i atribut (naš).– Koji svijet. Da bi to postali. prodavati u prezentu (prodaje – to je jedan od oblika koji toj jedinici omogućava da funkcioniše kao predikat). No ti članovi (atribut i apozicija) ne mogu stajati u rečenici samostalno. mora im se dopuniti osnovna gramatička struktura. te jedinice u i Danilovgrad u lokativu. valja poći od pitanja: Što je to što svaka rečenica (u ovome slučaju prosta. 250 SINTAKSA . na članove rečenične strukture. Skočiđevojka) Iskazi kao što su Ko veli?. a inače mora biti najmanje jedna. U primjeru Naš komšija prodaje kuću u Danilovgradu. predikat. kojih je najmanje jedan. Ko veli da ne valja gospodi zakonik?. što je to bez čega rečenice nema? RAŠČLANJIVOST REČENICE U odgovoru na to pitanje može se krenuti od govornika koji proizvodi rečenicu.

Ako rečenici nijesu svojstvene informacije o vremenu odvijanja onoga o čemu se saopštava. nazivamo samostalnim članovima rečenice. Juče njih dvoje śede i razgovaraju). prije trenutka govorenja ili poslije trenutka govorenja. Hoću da svakako dođete i sl. U takva sredstva spadaju takođe modalni glagoli. nego način odvijanja radnje ili odnos učesnika govornoga čina prema radnji o kojoj je riječ. Tako se npr. ali to ne znači da oni ne sadrže obavještenja bilo o vremenu bilo o načinu zbivanja. vremenski ili načinski prilozi. Zašto?). zbivanju. odnosno iskaza. npr. onda su joj svojstvene informacije o tome je li ono o čemu se saopštava stvarno ili nestvarno. koji mogu stajati samostalno u rečenici. htjeti. vjerovatno ili nevjerovatno. stanju. prilog śutra budućnost (npr. Ako se ono o čemu se saopštava odvija u trenutku govorenja. riječ je o budućnosti. Tako npr. Ima i posebnih leksičkih sredstava (tj. koja mogu biti primarna (glagolski oblici vremena i načina) ili sekundarna (različite imenske konstrukcije. odnosno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava zapovijest (imperativ). ako se odvija prije trenutka govorenja. Moramo porazgovarati o tome. Dolazi voz!) nego i imenički (npr. Tišina!) ili priloški (npr. proizilaziti iz konteksta ili govorne situacije). Napolje!). ako se odvija poslije trenutka govorenja. riječi ili spojeva riječi) kojima se mogu izražavati ili pojačavati vremenska. procesu i sl. trebati. Meni to treba baš sad). npr. a mogu. Iz rečenoga je vidljivo da su označavanje vremena ili označavanje načina obavezna svojstva svake rečenice. kad je riječ o iskazima. Ćutite! ili Izlazite!) nego i imenički (npr. riječ je o sadašnjosti. To se gramatičko svojstvo rečenice naziva vremenom.objekat i prilošku odredbu. Te informacije sadrže i podatke o tome odvija li se ono o čemu se saopštava u trenutku govorenja. Voz!). je li želja ili zahtjev i sl. Na sintaksičGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 251 . modalni glagoli. moguće ili nemoguće. odnosno načinska svojstva rečenice. riječ je o prošlosti. prilog sad može označavati ili pojačavati sadašnjost (npr. morati. prilog juče prošlost (npr. Ta svojstva izražavaju se različitim sredstvima. mogućnost ili uslov (potencijal) te želja (optativ). VRIJEME ILI NAČIN Rečenicom se prenose informacije o događaju. Treba biti strpljiv. a zapovijest ili zahtjev ne mora se izražavati samo oblikom imperativa (npr. IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA Vremensko-načinska svojstva rečenice iskazuju se primarno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava sadašnjost (prezent). Svojstvo rečenice kojim se odgovara na takva pitanja naziva se načinom. kojima se ne označava radnja. prošlost (perfekat) ili budućnost (futur). Međutim ima iskaza koji ne sadrže ni vremenske ni načinske glagolske oblike (npr. Putuje se śutra rano). sadašnjost ne mora izražavati samo oblikom prezenta (npr.

kojoj je svojstven pojačan intenzitet govorne realizacije i bilježi se u pismu posebnim znakom – uzvičnikom (!). odnosom među iskazima u tekstu itd. Kako vam je bilo?. npr. upitnost izražava ili pojačava upitnim rječcama li. IZJAVNE. emocionalni) prema onome o čemu se govori. što me prepade!. Milena. Značenja i funkcije na tom nivou izražavaju se različitim jezičkim sredstvima: posebnim oblicima. Śetili ste se?. odobravanje ili neodobravanje. upitnom ne prenosi informaciju. npr. kojim se sagovornik poziva na učešće u govornome činu. Ah. dobiti od njega kakvo obavještenje ili učesnika govornoga čina podstaknuti.). Zar se nijesmo tako dogovorili?. Petre. reagovati na dobijenu informaciju ili sl. to je predivno!. Ko se nije javio?. Ne javiste se?. bez obzira na to sadrži li rečenica i druga sredstva za izražavanje upitnosti ili ne sadrži. koju takođe mora sadržati svaka rečenica. iznenađenje. reci što se dogodilo! 252 SINTAKSA . pojedinim tipovima konstrukcija (sintagmema ili rečenica). Čemu se smijete?. a uzvičnom rečenicom prenosi se obavještenje o odnosu (ponajprije emocionalnome) između govornika i sadržaja obavještenja ili između govornika i sagovornika (može to biti npr. Hej. pojedinim riječima. zar ili da. Koliko je sati?. Da nije kasno za dogovor?. S druge strane za izražavanje upitnosti i uzvičnosti postoje i posebna jezička sredstva. upitne (interogativne) i uzvične (eksklamativne). npr. Izjavne rečenice su s obzirom na obavještajnu svrhu neobilježene. Uzvičnost se izražava posebnom uzvičnom intonacijom. Izjavnom rečenicom govornik sagovorniku ili sagovornicima prenosi informaciju. motivisati na govorni ili kakav drugi čin. zatim upitnim zamjenicama i prilozima (npr.. Za pojačavanje uzvičnosti često služi i vokativ. naziva obavještajnom svrhom. Smiješno ti je? U pismu se ta upitna intonacija. Što je sad to?. UPITNE I UZVIČNE REČENICE S obzirom na obavještajnu svrhu sve rečenice mogu se podijeliti na izjavne (deklarativne).). Čega se śećate?. Zašto se ne javiste? itd. Možemo li se napokon dogovoriti?. pa nemaju posebnih jezičkih sredstava za označavanje toga značenja (izjavnosti). Uh. Tako se npr.kom nivou tako i inače biva. nego je traži od sagovornika ili već dobijenu informaciju provjerava. izraziti svoj odnos (npr. Takva se informacija. ljutnja i sl. a može se izražavati i intonacijom. vrati se! i sl. dođi odmah ovamo!. čuđenje ili ravnodušnost. Kad se to dogodilo?. Đe je olovka?. OBAVJEŠTAJNA SVRHA Osim raščlanjivosti i vremensko-načinskoga značenja svaka rečenica mora sadržati i informaciju o tome želi li govornik sagovornika o čemu obavijestiti. označava posebnim znakom – upitnikom (?). Može se i pojačavati uzvicima. npr. zadovoljstvo ili nezadovoljstvo.

kad postane kontekstualno uključena. npr. onda je rema ili novo prodaje. Zar vam nije dosta?!. Da je to zaista tako. Ko prodaje kuću? – Komšija. zavisno od konteksta ili situacije. ali i rečenice koje su primarno upitne. Ako međutim ista ta jedinica pretpostavlja npr. u kome novo obavještenje sadrži samo sastavnica komšija. a to znači da pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja ili. onda će cijela jedinica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu biti opšteobavještajni iskaz. npr. a tema Komšija prodaje kuću. kao u navedenim primjerima. a koju smo nazvali iskazom. rečenica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu pretpostavlja pitanje O čemu je riječ?. Kako je to moguće!? Takve rečenice u pismu se označavaju kombinacijom upitnika i uzvičnika (?!) ili uzvičnika i upitnika (!?).Uzvične mogu biti i rečenice koje su primarno izjavne. Iz navedenoga se takođe vidi da obavještajno raščlanjen može biti samo iskaz. Što prodaje komšija? – Kuću. različite iskaze. može imati raznoliku obavještajnu strukturu. Preostali dio iskaza (prodaje kuću u Danilovgradu) nije novo obavještenje (rema ili novo). Što se čudite?!. vidi se po tome što se na pitanja može odgovoriti samo remom. pa je onda riječ o posebnim upitno-uzvičnim rečenicama. OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA Rečenica koja je uključena u kontekst ili pretpostavlja govornu situaciju. nego je obavještajno raščlanjiva. u kome su svi djelovi ravnopravni s obzirom na količinu obavještenja koju sadrže (u tome slučaju iskaz u cjelini prenosi novo obavještenje). Iz toga se ujedno vidi zašto djelimičnoobavještajni iskazi mogu imati nepotpunu gramatičku strukturu. imati različite varijante komunikacijskih jedinica (iskaza) s obzirom na to prenosi li se novo obavještenje cijelim iskazom ili novo obavještenje (s obzirom na kontekst) sadrži samo dio iskaza. Takvo novo obavještenje zove se rema ili novo. onda je rema u Danilovgradu. Ono se zove tema ili dato. onda je rema ili novo samo kuću. nego je obavještenje poznato iz konteksta (u ovome slučaju iz pitanja). pa se može ispuštiti). a tema ili dato U Danilovgradu komšija kuću. drugim riječima. Jednostavno zato što je u obavještajnome smislu za komunikaciju dovoljna rema (a tema je. Ako ista ta jedinica pretpostavlja pitanje Što prodaje komšija u Danilovgradu?. pitanje Ko prodaje kuću?. Što to čini komšija s kućom? – Prodaje je. a tema ili dato U Danilovgradu komšija prodaje. onda je rezultat djelimičnoobavještajni iskaz. budući da je poznata iz konteksta ili iz situacije. Ako pak pretpostavlja pitanje Đe komšija prodaje kuću?. a ne i rečenica (kao jezička jedinica). Rečenica naime nije obavještajno raščlanjena. a iskaz GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 253 . Rečenica je dakle jedinica koja pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja. Tako rečenica s istom gramatičkom strukturom može. Ako npr. izlišna ili redundantna. Ako pretpostavlja pitanje Što to čini komšija s kućom u Danilovgradu?. Đe komšija prodaje kuću? – U Danilovgradu.

Juče opet nijesi došao. npr. Od ostalih kategorija za rečenično svojstvo predikativnosti važne su glagolske kategorije vida i prelaznosti: kategorija vida npr.je jedinica u kojoj se jedna od mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja stvarno realizuje. predikata). raščlanjivanje iskaza na temu i remu) u samoj osnovi razlikovanja rečenice (kao jezičke jedinice) i iskaza (kao govorne. npr. Tada se putovalo samo noću. te u trećemu licu (jednine i množine). Razlika između rečenice i iskaza u tome je što se u rečenici pretpostavlja prisutnost i rečeničnoga člana koji je nosilac toga svojstva (tj. prilošku odredbu) i obavještajne strukture (tj. Poslaćemo vam knjige drugi put. Danas je zabrinuta. Svi su poustajali. npr. a uz neprelazne ne mogu stajati. npr. Specifičnost je rečenice (u odnosu na zamjenice i glagole) u tome što lice u njoj može biti neutralisano. reći *Evo sad ustanem. Budući da se u njih ne može uvrstiti (gramatički) subjekat. Prema tome je predikativnost svojstvena i rečenici i iskazu. a ne i u iskazu (npr. a u iskazu predikat ne mora biti prisutan. Mrači se. subjekat. komunikacijske) jedinice te da je baš u obavještajnome raščlanjivanju glavni razlog uspostavljanja razlike između rečenice i iskaza. npr. Naime uz prelazne glagole redovno stoje dopune. svojstvena relacija prema kategoriji lica. a kategorija prelaznosti zato što prelazni glagoli pretpostavljaju drugačiju rečeničnu strukturu no neprelazni. ali je predikat obavezan samo u rečenici. Ustajem rano. U rečeničnom svojstvu predikativnosti naročito važnu ulogu imaju razmotrene vremensko-načinske osobitosti rečenice te kategorije lica i broja. Takve rečenice i nazivaju se bezličnima. tj. kao i zamjenicama ili glagolima. u navedenim iskazima tipa Zašto? nema predikata. Iz rečenoga se vidi da je upravo razlikovanje gramatičke strukture (tj. npr. raščlanjivanje rečenice na predikat. 254 SINTAKSA . PREDIKATIVNOST Bitno svojstvo svake rečenice jeste predikativnost. ali ima predikativnosti). Naime i rečenicama je. nazivaju se i besubjekatskima ili jednočlanima (jer imaju samo jedan od dvaju najvažnijih djelova rečenične strukture. no se mora reći Evo sad ustajem). nego se može podrazumijevati iz konteksta ili iz situacije. Poslaćemo vam knjige (rečenica Poslaćemo vam kao jezička jedinica ne bi bila potpuna bez dopune knjige). objekat. Tako bismo čak mogli reći da ima rečenica u prvome licu (jednine i množine). zato što svršeni glagoli ne mogu označavati radnju koja je istovremena s trenutkom govorenja (ne može se npr. Već su otputovali. Svratite koji dan. samo predikat). To bi se svojstvo moglo odrediti kao mogućnost da se rečenicom prenese obavještenje. u drugome licu (jednine i množine).

u direktnome je zavisnom odnosu prema predikatu. Gramatički odnos između predikata (prodaje) i subjekta (komšija Petar) uspostavljen je kongruentnošću. To se gramatičko svojstvo zove raščlanjivost rečenice. subjekat. Osim toga gramatički odnos ogleda se i u tome što predikat zahtijeva da subjekat bude u nominativu. glagol prodavati glagolom odricati se. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 255 . a to je akuzativ. podudaranjem predikata i subjekta u broju i licu. koji traži da oznaka za predmet što se uključuje u radnju označenu predikatom mora biti u akuzativu. Takav oblik akuzativa u strukturi rečenice naziva se pravim (direktnim) objektom. Naime po samome glagolu prodavati unaprijed se zna oblik u kojem mora biti objekat. reći *Komšijom Petrom prodaje kuću ili slično). a ne može biti u drugome padežu (ne može se npr. samostalni (predikat. tj. a to je predikat.GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE Rečeno je da je jedno od bitnih svojstava (proste) rečenice mogućnost njezina raščlanjivanja na djelove koji su u određenim gramatičkim odnosima. To je zato što poziciju predikata zauzima prelazni glagol (prodavati). atribut naš i apozicija komšija. a same te djelove nazivamo članovima rečenične strukture. rekli smo. predikat prodaje. onda objekat više ne može biti u akuzativu. koji nazivamo objektom ili dopunom. objekat kuću. ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE Članovi rečenične strukture nalaze se u određenim gramatičkim odnosima. U rečenici Naš komšija Petar prodaje kuću u Danilovgradu subjekat je Petar. Ako međutim prelazni glagol u navedenoj rečenici zamijenimo neprelaznim. Član rečenične strukture kuću. objekat i priloška odredba) i nesamostalni (atribut i apozicija). I predikat i subjekat naime u jednini su i u trećem licu. npr. s tim da svaki od njih ostvaruje direktan ili indirektan odnos prema glavnome dijelu rečenične strukture. u obzir *prodaje kućom ili *prodaje kući). Skup odnosa među djelovima na koje se rečenica može raščlanjivati nazivamo gramatičkom strukturom rečenice. nikako koji drugi padež (ne dolazi npr. a gramatička veza među njima uspostavljena je jakom rekcijom. priloška odredba u Danilovgradu. Među članovima rečenične strukture razlikuju se.

U rečenici koju raščlanjujemo to su djelovi naš (atribut) i komšija (apozicija). naziva se atribut (naš komšija Petar). Međutim za razliku od rečeničnoga člana kuću on se ne uvodi po gramatičkim svojstvima samoga glagola. mjesto u kojem se odvija proces označen predikatom. 256 SINTAKSA . Njezin oblik ne zavisi načelno od toga koji će se glagol pojaviti u službi predikata. Naime po obliku predikata po pravilu znamo broj. Član rečenične strukture u Danilovgradu. Nesamostalni rečenični članovi načelno se slažu s imenskim riječima uz koje stoje u rodu. Kad takva riječ pripada pridjevskim riječima. tj. nego se uvodi po samome predikatu i nalazi se s njim u odnosu slabe rekcije. Riječ je o članovima koji se pridijevaju imenskim riječima. koje smo nazvali samostalnima (ili primarnima). jer samostalno stupaju u međusobne odnose. Priloška odredba dakle nije unaprijed određena glagolom. a i priloška odredba zavisna je od predikata jer se s njim nalazi u gramatičkome odnosu slabe rekcije. broju i padežu. a kad pripada imenskim riječima. uvrštavaju u rečenicu po gramatičkim svojstvima predikata.nego u genitivu. predikata. Zato predikat sadrži najviše podataka o drugim članovima rečenične strukture. npr. oni djelovi rečenice koji se nalaze u sastavu samostalnih članova (tj. naziva se apozicija (komšija Petar). takođe je zavisan od predikata i označava okolnost u kojoj se vrši radnja glagola u službi predikata. Predikat je član rečenične strukture koji nije zavisan od drugih članova. posredno ili neposredno. To zapravo znači da sam govornik direktno bira riječ u službi predikata zavisno od govorne situacije i od prirode obavještenja koje se želi prenijeti rečenicom. On se ne uvrštava u rečenicu po gramatičkim svojstvima drugih članova. Zato je istu prilošku odredbu moguće upotrijebiti i uz glagol odricati se. Za razliku od razmotrenih rečeničnih članova. Naš komšija Petar odriče se kuće. nesamostalni (ili sekundarni) članovi rečenične strukture jesu zapravo „članovi članova“. bez obzira na to nalaze li se u sastavu predikata. npr. što znači da im se gramatički odnosi zasnivaju na kongruenciji. i označavaju svojstvo onoga što te riječi znače (u široku smislu). Naš komšija Petar odriče se kuće u Danilovgradu. drugi članovi. po glagolu koji stoji u predikatu unaprijed znamo padež objekta (dopune). no se. koji nazivamo priloškom odredbom (adverbijalom). objekta ili priloške odredbe). subjekta. objekta ili priloške odredbe. naprotiv. PREDIKAT Naziv „predikat“ potiče iz latinskoga jezika (praedicatum) i znači „ono što se izriče o kome ili o čemu“. Takav objekat naziva se nepravim (indirektnim) objektom. Zato se kaže da on u rečenici sam sebi otvara mjesto. tj. lice i padež subjekta. subjekta.

isticanje osobe ili suprotstavljanje jedne osobe drugoj. jer se ona zapravo ne odnosi na značenje samoga glagola u predikatu. Suvišno je ja prodajem. npr. vrijeme i/ili način te vid i prelaznost. lice). (Suvišno je ako nema posebnih razloga za uvršćivanje ličnih zamjenica na poziciju subjekta.) Kategorija vremena Predikatskom kategorijom vremena uspostavlja se vremenski odnos između događaja označenog rečenicom (a ne samo radnje označene predikatom) i govornoga čina. o jednome prodavcu ili o više njih. Ti posebni razlozi mogu biti npr. što opet znači rečenična. To onda znači i – rečenična. nego da je riječ o jednome ili o više vršilaca te radnje. Takva gramatička svojstva predikata jesu lice. prodaje. pa su po pravilu i izlišni. lice). u kojima se subjekti (lične zamjenice) podrazumijevaju. oznaka osobe s kojom se govori (2. npr. a uspostavljanje te veze nije ništa drugo no stvaranje rečenice. npr. kao i kategorija lica. ti prodaješ. Komšija prodaje prema Komšije prodaju. Dovoljno je prodajem. Drugim riječima. nego se njome uspostavlja direktan odnos sa subjektom (kojem je svojstvena kategorija lica. prodajem. Ne prodajem ja. vi prodajete. prodajemo. treće lice: Oni/komšije prodaju). prodaješ. o jednome ili o više onih koji prodaju. drugo lice: Vi prodajete. prodajemo. npr. ili oznaka osobe o kojoj se govori ili predmeta o kojem se govori (3. npr. mi prodajemo.PREDIKATSKE KATEGORIJE Predikatskim kategorijama nazivaju se gramatička svojstva predikata koja omogućavaju rečenici prenošenje obavještenja. usmjerena je prema subjektu. npr.) Kategorija broja I predikatska kategorija broja. Ta je kategorija u pravome smislu riječi predikatska. broj. prodajete. a ne prema onome što znači predikat. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 257 . prvo lice: Mi prodajemo. što posebno dolazi do izražaja u predikatima prvoga i drugoga lica. prodaju. nego o broju vršilaca radnje: predikat prodaje u odnosu na predikat prodaju ne znači da je riječ o jednome ili o više prodavanja. jer se njome ne daje obavještenje o broju radnji koje se izražavaju predikatom. I ta je kategorija dakle izrazito predikatska. prodajete. nego služi za uspostavljanje gramatičke veze između subjekta i predikata. lice). no prodaješ ti. Kategorija lica Kategorija lica služi za to da se predikatu pridruži ili oznaka osobe koja govori (1. (Ni ona nije zapravo svojstvo samoga predikata. prodaješ. kategorija lica jedna je od predikatskih kategorija kojima je bitna funkcija da služe za povezivanje subjekta i predikata ili za uključivanje subjekta u predikat. odnosno po kojima predikat stupa u odnose s drugim članovima rečenične strukture i „upravlja“ njihovim gramatičkim osobinama.

i subjektivna modalnost.Ako događaj prethodi govornome činu. želja. predikatska kategorija vida ili aspekta odnosi se na sam predikat ili. podsticaj da se nešto učini. npr. o vremenu govornoga čina). mogućega i nestvarnoga). moguće ili nestvarno. Takvo izražavanje vremena naziva se konjunktivnim (vezanim). tj. posebno govornika. ali i drugim sredstvima (npr. prodavati prema prodati. naredba. Komšija je prodavao kuću prema Komšija je prodao kuću. predikat dobija gramatičku oznaku prošlosti. ali i na druge načine (npr. kojima se uspostavlja odnos između predikata i subjekta. na glagol u službi predikata. zahtjev. U prvome redu riječ je o tome je li ono o čemu se kazuje stvarno. Tako npr. imenskim konstrukcijama. dobija oznaku sadašnjosti. upor. Kategorija vida Za razliku od predikatskih kategorija lica i broja. pod kojom se podrazumijeva odnos prema stvarnosti u užem smislu (odnos stvarnoga. molba. Načinska značenja primarno se izražavaju oblicima glagolskih načina. odnosno o tome da se rečenicom ne prenosi (samo) obavještenje nego i zapovijest. oblicima glagolskih vremena. Kategorija načina Predikatska kategorija načina (modusa) gramatičko je svojstvo predikata kojim se označava odnos između onoga o čemu se kazuje rečenicom i stvarnosti. prodaće kuću događaj o kome je riječ u zavisnoj klauzi (kad se komšija vrati iz Vojvodine) vremenski biva određen prema događaju o kome je riječ u glavnoj klauzi (prodaće kuću). a to onda znači da će vraćanje iz Vojvodine prethoditi prodaji kuće. Vremenska značenja predikata primarno se izriču oblicima glagolskih vremena. U prvome slučaju riječ je o radnji u kojoj je naglašen sam proces. Takvo izražavanje vremena naziva se indikativnim. ako slijedi poslije govornoga čina. zahtjev. iz konteksta poznatome vremenu. Obično se razlikuje objektivna modalnost. prema onome o čemu je u rečenici riječ (npr. pod kojom se podrazumijeva odnos učesnika govornoga čina. Tom kategorijom naime uspostavlja se razlika između nesvršenih (imperfektivnih) i svršenih (perfektivnih) radnji. a u drugome 258 SINTAKSA . u (složenoj) rečenici Kad se komšija vrati iz Vojvodine. Tada je riječ o određivanju vremena onoga o čemu je u rečenici riječ prema nekome već određenom. vremenskim prilozima). želja i sl. Druga mogućnost vremenskoga određivanja onoga o čemu je riječ u rečenici jeste uspostavljanje odnosa prema vremenu o kojem se govori (a ne o vremenu govorenja. načinskim prilozima). zapovijest i sl. oblicima glagolskih načina. ako je istovremen s govornim činom. dobija oznaku budućnosti.). imenskim konstrukcijama. preciznije.

svrha je uspostavljanje gramatičkoga odnosa između rečeničnih članova. Komšija razmišlja o kući i sl. Komšija se odriče kuće. npr. a punoznačni glagol nosilac leksičkoga značenja. odnosno neprelaznosti (tranzitivnosti. u kojima je pomoćni glagol nosilac gramatičkoga. U osnovi je te kategorije leksičko-gramatičko svojstvo glagola u predikatu koje se sastoji u tome da taj glagol. Prostim glagolskim predikatima pripadaju i oni koji se izražavaju složenim glagolskim oblicima. dokrajčiti. Glagolski predikati dijele se na proste i složene. i infinitiva punoznačnoga glagola ili konstrukcije da + prezent. zahtijeva ili ne zahtijeva (kad je neprelazan) objekat u određenom obliku (u akuzativu. npr. proraditi. ili samo završetka neke radnje. od početka do kraja. U tom slučaju komšija bi vjerovatno prodao kuću i sl. SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT Složeni glagolski predikat nastaje udruživanjem nepunoznačnoga glagola. o izvršenju. odnosno intranzitivnosti). Kategorija prelaznosti Predikatskoj kategoriji prelaznosti. početi. a sintaksički prost (sastoji se od jednoga oblika jednoga punoznačnog glagola). Reći ćemo odmah. takav se predikat naziva glagolskim. npr. ne mora obuhvatati radnju u cjelini. Prodaje kuću. npr. Cjelovitost radnje. u kojem drugom kosom padežu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. a kad tu službu vrši kopulativni ili semikopulativni glagol s imenskom riječju. nego između predikata i objekta (dopune). ali tada ne između predikata i subjekta. završiti. oblikom složen (sastoji se od složenoga glagolskog oblika). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 259 . Krećemo odmah. nego može biti riječ o cjelovitosti. PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT Ako je u službi predikata oblik punoznačnoga glagola.o cjelovitoj radnji. takav predikat naziva se prostim glagolskim predikatom. Ne zanosi se iluzijama. izvršenosti samo početka. a imenski su uvijek složeni. kao i kategoriji lica i broja. npr. GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT Kad službu predikata vrši glagolski oblik.). Prodao je kuću. Komšija prodaje kuću. zavikati. o radnji kojoj nije svojstvena procesualnost. o rezultatu procesa. dopjevati. koju pretpostavlja svršenost. na osnovi rekcije. U takvim primjerima predikat je morfološki. modalnoga ili faznoga. takav se predikat naziva imenskim.

brojevi. zamjenice. On je takav. tj. npr. Svi su istih godina. Takav predikat naziva se imenskim predikatom. O svemu se može razgovarati/O svemu može da se razgovara. Bili smo dobre volje. Dileme su dvije. Ko ste vi?. kao i drugim članovima rečenične strukture. prijedloško-padežnoga izraza. Jedan je bio bez košulje. To se npr. Želi se posavjetovati s advokatom/Želi da se posavjetuje s advokatom. a infinitivom/ konstrukcijom da + prezent punoznačnoga glagola leksičko značenje. To nije iz uvjerenja. Pokušajte ih zaustaviti/Pokušajte da ih zaustavite. Śutra će biti prekasno. a leksičko značenje nekom imenskom riječju. Mi smo bili samo posmatrači. Osim u nominativu imenski dio kopulativnoga predikata može imati i oblik: ■ ■ ■ besprijedloškoga genitiva. po pravilu se slaže sa subjektom u rodu. kopulativnoga dijela predikata. npr. ta dva značenja mogu se razdvojiti i tako da gramatičko značenje bude obilježeno kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. npr. npr.Oblicima nepunoznačnoga glagola izriču se gramatička značenja. koji obično ima oblik pridjeva ili prijedloško-padežnoga izraza. npr. To je glupo. broju i padežu. Vesko je oprezan. može se smatrati razlaganje modalnih glagola na kopulu i imenski dio. Počeo je graditi kuću/Počeo je da gradi kuću. Oni su kao mi. Tako se npr. značenje konkretne radnje. bolje reći. događa kad rečenicu Komšija prodaje kuću preoblikujemo u rečenicu Komšija je prodavac kuće. Petar je bio prvi. konstrukcije s rječcom kao. npr. a imenski dio služi za identifikaciju subjekta ili za to da se onome što znači subjekat pripiše neko svojstvo. npr. npr. U službi imenskoga dijela mogu biti: ■ ■ ■ ■ ■ imenice. ako pripada imenskim riječima. Imenski dio takvih predikata. glagol moći 260 SINTAKSA . S obzirom na to izriče li se gramatičko značenje kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. Na kraju su svi bili zadovoljni. pridjevi. npr. Kopulativni glagol služi samo za povezivanje subjekta i predikata (zato se i naziva kopulativnim). IMENSKI PREDIKAT Kako je predikatu. svojstveno i gramatičko i leksičko značenje. što znači da stoji u nominativu. Posebnom vrstom kopulativnoga predikata ili. Kopulativni predikat Kopulativni predikat čini neki od oblika kopulativnoga glagola biti i imenskoga dijela koji je nosilac leksičkoga značenja. prilozi. Bili smo kao pokisli. Prestali su nas pośećivati/Prestali su da nas pośećuju. Mačka je životinja. imenski predikati dijele se na kopulativne i semikopulativne.

On to nije sposoban da napravi. odnosno s kopulativnim predikatom. činiti / učiniti i sl.). onda nije riječ o kopulativnome glagolu ni o kopulativnome predikatu. Komšija je prodavac. npr. Imenski dio predikata s prelaznim semikopulativnim glagolima uvijek je u instrumentalu. biti obavezan. Dužni ste se odazvati pozivu. Koga nazvaste lopovom?. izgledati. Time ćete ovo mjesto učiniti nesigurnim. biti sposoban. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 261 . prikazati / prikazivati. ośetiti se / ośećati se. biti u mogućnosti. „boraviti“ ili sl. imenovati. prozvati / prozivati. Da je zaista tako. već je takvo obavještenje potrebno prenijeti imenskim dijelom predikata. Među neprelazne semikopulativne glagole idu postati / postajati. držati. ostati / ostajati. Voljni su da plate koliko tražimo. Ośeća se prevarenim. no je to značenje takve prirode da mu je potrebna dopuna. To su glagoli koji označavaju da se što (neki sadržaj) pripisuje subjektu ili objektu. zvati / nazvati / nazivati. Njega su prikazali poštenim. vidi se po tome što navedenu rečenicu možemo preoblikovati u rečenicu Komšija boravi u Kotoru. ali se i razlikuju od njega po tome što ne gube svoje osnovno leksičko značenje. Komšija je u Kotoru. Semikopulativni glagoli (koji se mogu smatrati i vrstom modalnih glagola) označavaju da se što pripisuje subjektu ili objektu rečenice. glagol htjeti na sastavnice biti voljan. U prelazne semikopulativne glagole spadaju smatrati. Nijesu u stanju izdržati takvu napetost. biti spreman i sl. npr. proglasiti / proglašavati. praviti se / napraviti se. ali ne prenose obavještenje o tome što se pripisuje. npr. biti u stanju. označiti / označavati. npr. Oni semikopulativni glagoli koji označavaju pripisivanje čega subjektu neprelazni su. nikako ne možemo preoblikovati u rečenicu *Komšija boravi prodavac. a oni kojima se označava pripisivanje nečega objektu prelazni.. zvati se / nazvati se / nazivati se i sl. *Komšija postoji prodavac ili sl. Imenski dio predikata s takvim semikopulativnim glagolima dolazi u nominativu ili u instrumentalu. činiti se / učiniti se.može razložiti na sastavnice biti kadar. Semikopulativni glagoli slični su kopulativnome glagolu biti po tome što povezuju subjekat i imenski dio predikata. Ne pravi se lud. glagol morati na sastavnice biti dužan. a rečenicu s kopulativnim glagolom. Smatraju ga varalicom. Polja će ostati pusta. Ako se glagol biti javlja u rečenicama u kojima ne gubi leksičko značenje (u kojima znači „postojati“. biti prisiljen. Postali su nerazumni. ispasti / ispadati. Svi ispadamo smiješni. Semikopulativni predikat Semikopulativni predikat čini oblik nekoga od semikopulativnih glagola i imenski dio. npr. Nazivao se predśednikom.

262 SINTAKSA . i to i kopulativnome. koji je uvijek složen. jer se uvodi po predikatu i postaje njegov dio. i to na perifrazni glagol i imenski dio. i to u neodređenome vidu. npr. Ana je ležala smirena. u obliku besprijedloškoga genitiva koji zahtijeva atribut. npr. npr. npr. odnosno Počela se ośećati prevarenom. npr. npr. npr. S obzirom na to je li taj dio imenski ili glagolski. Odlučio je da počne ozbiljno trenirati ili Nijesu mogli prestati da se optužuju. u obliku prijedloško-padežnoga izraza. Lejla je oprezna. Takav dopunski predikativ naziva se atributsko-priloškom odredbom. o kojem je dosad bilo riječi. npr. mogu se dodati modalni ili fazni glagoli. Lejla mora biti oprezna. Ležala je na plaži otvorenih usta. PROŠIRIVANJE PREDIKATA Osim slaganja predikata. može se govoriti i o načinima proširivanja predikata.VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT I glagolski i imenski predikati mogu biti višestrukosloženi. ili s objektom. npr. Dugo se mučila jadnica. razlikuju se imenski i glagolski dopunski predikativ. može se dodati još koji modalni ili fazni glagol. Đevojkom je bila ćutljiva. pa i takav predikat može biti višestrukosložen. Proširivanje predikata dopunskim predikativima Kad se predikatu koji ima oblik punoznačnoga glagola doda imenski ili glagolski dio. i semikopulativnome. Našli smo ga iscrpljena. Našli su ga bijednika u brvnari. Počeo je ozbiljno da trenira ili Prestali su se optuživati. I imenskom predikatu. Do proširivanja predikata dolazi ili tako što se osnovnome predikatu doda kakav imenski ili glagolski dio (dopunski predikativ) ili tako da se punoznačni glagol u službi predikata raščlani (dekomponuje) na sastavne djelove. Naime složenome glagolskom predikatu. koji se sastoji od modalnoga ili faznoga glagola i punoznačnoga glagola u infinitivu/konstrukciji da + prezent. Rjeđe imenski dopunski predikativ ima oblik imenice. Imenski dopunski predikativ Imenski dopunski predikativ obično ima oblik pridjeva. takav se dio predikata naziva dopunskim predikativom. koji je kongruentan ili sa subjektom. Takva imenica može biti: ■ ■ ■ ■ kongruentna sa subjektom ili s objektom. Ośeća se prevarenom. Nađoše ga u ranama. u instrumentalu (takva je upotreba instrumentala u crnogorskome standardnom jeziku arhaična). npr. npr.

Izražavasmo sumnju u njihove dobre namjere. Raščlanjeni (dekomponovani) predikat Raščlanjeni predikat vrsta je proširenoga predikata koja nastaje tako što se punoznačni glagol raščlani na perifrazni glagol i imenicu. koja je obično glagolska i koja je često i izvedena od punoznačnoga glagola. Obično predaje stojeći ili Prolažahu kraj nas pjevušeći. Posmatrao nas je nalaktivši se.predikat proširen imenskim dopunskim predikativom: Obično predaje skim predikativom: Nađoše ga iscrstojeći pljena . Još se ośeća prevarenom . rečenice Još nijesu obavili śetvu pšenice. koji se tvori od svršenih glagola. Privodimo kraju pripreme za ljetovanje. Završavamo pripreme za ljetovanje.višestrukosloženi predikat: Već se da počne ozbiljno trenirati počela ośećati prevarenom . Već si na početku pogriješio. označava radnju koja prethodi radnji označenoj glagolom u predikatu. Sumnjasmo u njihove dobre namjere. Tako su npr.. Počeo je da gradi kuću postali nerazumni. Reći . Komandant naredi povlačenje.složeni predikat: O svemu se može razgovarati.prosti predikat: Krećemo odmah.raščlanjeni (dekomponovani) predikat: Obavili su śetvu pšenice prema: Posijali su pšenicu GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 263 . sumnjati. npr. završavati.kopulativni predikat: Mi smo samo ćemo odmah posmatrači. označava radnju koja je istovremena s radnjom označenom glagolom u predikatu. Vrati se iz rata kao bogalj. jer se tvori od nesvršenih glagola. To je glupo .semikopulativni predikat: Vi ste . Glagolski prilog prošli. zapovijediti i pogriješiti u rečenicama Još nijesu posijali pšenicu. STRUKTURA PREDIKATA Glagolski predikat Imenski predikat .predikat proširen glagolskim dopun.višestrukosloženi predikat: Odlučio je . npr. Glagolski dopunski predikativ Glagolski dopunski predikativi mogu imati oblik glagolskoga priloga sadašnjeg (prolazeći) ili glagolskoga priloga prošlog (prošavši). npr. Komandant izdade naređenje o povlačenju ili Već si na početku načinio pogrešku nastale raščlanjivanjem glagola posijati.■ u obliku konstrukcije s rječcom kao. Glagolski prilog sadašnji.

npr. Prijedlog je bio odličan. gramatička svojstva toga rečeničnog člana jesu rod i broj. Osim pomenutih složenih glagolskih oblika u službi predikata oznaku roda imaju i imenski djelovi predikata: ■ ■ ■ imenice. Tako se npr. kao pokretač radnje. pridjevi. mociju). da je u jednini (npr. i to oblike svih triju rodova (tzv. dolazi iz latinskoga jezika (od riječi subiectum.SUBJEKAT Naziv „subjekat“. Nije npr. Sela će biti pusta). imaju obavezno svi pridjevi. koja znači „ono što leži pod čim“. prodala je. preciznije. ali je svojstven perfektu (prodao je. npr. GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA Budući da službu subjekta imaju prije svega imenske riječi. 264 SINTAKSA . zamjenice. imperativu (prodaj) ni futuru (prodaće). Ana mi je prijateljica. u broju (i predikat i subjekat su u jednini) i u rodu (i predikat i subjekat su u muškome rodu). kao predmet od kojega polazi neka radnja ili kao predmet koji pokreće radnju. što se vidi i po tome da se subjekat i predikat slažu u licu. Mikrofon je vaš. Dijete je njihovo. broju i rodu. Dijete je njihovo). Selo će biti pusto) ili u množini (npr. kao oznaka za ono o čemu je riječ u rečenici. prodala bi. Ona nije zdrava) ili srednjemu rodu (npr. U tim oblicima međutim rod nije ni glagolska ni predikatska osobitost. Komšija je prodao kuću). Ana nije došla. svojstven prezentu (prodaje). Selo će biti pusto. ženskome (npr. npr. Baš si dijete. ali slaganje predikata i subjekta u rodu nije nešto što se podrazumijeva jer rod nije svojstven glagolskim oblicima ili. Knjiga nije moja. ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA Kao član rečenične strukture subjekat je zavisan od predikata. no oblike roda. prodalo bi). Dijete bi se rado igralo i sl. Otac mu je učitelj. svojstven je samo nekim složenim glagolskim oblicima. prodalo je) i potencijalu (prodao bi. a to znači da je subjekat u muškome (npr. pa onda i glagolski pridjevi koji su u sastavu složenih glagolskih oblika kao što su perfekat ili potencijal. Slaganje predikata i subjekta u licu i broju sasvim je očekivano jer su te kategorije svojstvene svakome ličnom glagolskom obliku u poziciji predikata. npr. „što je podmetnuto pod nešto drugo“). kao i naziv „predikat“. Već se iz toga vidi da se subjekat shvatao kao svojevrsna podloga govorenja. u rečenici Komšija je prodao kuću subjekat komšija slaže s predikatom prodao je u licu (i predikat i subjekat su u trećem licu). Ona nije normalna. Marko se jutros javio.

Samo će prvi postati slavan. zbirni brojevi i brojevni pridjevi).) Osim toga u službi subjekta mogu biti: ■ ■ neki vezani spojevi riječi. a predikata složeni glagolski oblici kojima je svojstven rod. brojem i padežom. npr. Nešto se mora preduzeti. tj. npr. Mnogo ljudi je došlo. koja se izražava rodom. prvi). Ispred je prijedlog. npr. taj predikat imaće oznaku srednjega roda. ovaj „ako“ ili ovaj „ah“ – kad se pretpostavlja ovaj veznik „ako“ ili ovaj uzvik „ah“. jer one označavaju (gramatičku) predmetnost. npr. Stari su iskusniji. prvi umjesto prvi takmičar i sl. npr. Misliti znači postojati. Prodajem je oblik prezenta itd.SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI Budući da se subjekat po značenju može odrediti kao predmet o kojem je riječ ili kao pokretač radnje označene predikatom. Trojica nedostaju. Pobjeglo je petoro. Ah je uzvik. npr. npr. Biti oprezan nije uvijek pametno. Danas je prilog. Ako je veznik. stari. mrtvi. „opredmećuju“ se (tj. npr. infinitiv. Mrtvi ne govore. ti oblici imaju oznaku srednjega roda. Komšijom je instrumental. To nećemo više trpjeti. prirodno je da se u službi subjekta javljaju prije svega imenice. U posebnim okolnostima u službi subjekta može se pojaviti bilo koja riječ. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 265 . npr. U takvim slučajevima preko službe subjekta. Tako će biti i u drugim slučajevima u kojima su u službi subjekta riječi bez roda. Ti si na redu. Mnogo ljudi je došlo. Neki od najboljih nijesu se pojavili na startu i sl. ovo „ako“. Taj nije normalan. one po pravilu zastupaju cijele atributske sintagme. sintaksički. SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA Kad službu subjekta vrše riječi koje nijesu promjenljive po rodu. poimeničeni pridjevi. ovo „danas“. Što se događa?. dobijaju svojstva koja su inače karakteristična za imenice) riječi i oblici kojima nije svojstvena ni gramatička ni leksička predmetnost. npr. stari umjesto stari ljudi. (Kad su u službi subjekta pridjevske riječi (taj. (Od toga se odstupa samo onda kad se uz takve riječi pretpostavljaju imenice u muškome rodu. ovo „ah“. dakle onim gramatičkim kategorijama koje su svojstvene i subjektu. taj stoji umjesto taj tip. sit. brojevi (brojevne imenice. Sedam dana nije malo. Međutim službu subjekta mogu vršiti i druge imenske riječi: ■ ■ ■ zamjenice.. Sit gladnome ne vjeruje.) Prema tome ako riječ u službi subjekta nema roda. pa čak i bilo koji oblik riječi. a predikat ima oblik koji je promjenljiv po rodu. ovo „ispred“.

Nadamo se (mi) boljemu. Tako su strukturirane sve one rečenice u kojima su u službi predikata bezlični glagolski oblici. No što se tiče kongruentnosti s predikatom. da se subjekat nađe i u vokativu. pogotovo u prvome i drugome licu. pa se i one na neki način „nominativiziraju“ (što znači da bi bile u nominativu kad bi ga imale). Śutra (ja) dolazim. a bezlični oblik dobija oznaku srednjega roda. misliti i sl. lice prezenta duva). tj. ali se. Tada naime lični glagolski oblik dobija oznaku muškoga roda (Danas je duvao vjetar). Što (ti) činiš danas?. npr. REČENICE BEZ SUBJEKTA Subjekat se u crnogorskome standardnom jeziku uglavnom izostavlja kad je izlišan. ne želi. Takvi predikati isključuju mogućnost uvođenja oznake za predmet o kojem je riječ. ima slučajeva da između jedne i druge upotrebe uopšte nema formalne razlike. Ima međutim i rečenica u kojima subjekta ne samo da nema no ga ne može ni biti. 266 SINTAKSA .) nemaju ni broja. npr. ako. Recite (vi) kako je bilo. odnosno „ne smije“ imenovati. iz bilo kojih razloga. Spava mu se i sl. Danas je duvalo. u usmenome narodnom pjesništvu. za riječi ili oblike koji nemaju padeža. npr. Osim toga već je bilo riječi o tome da se katkad događa. Štoviše. u toj službi mogu naći riječi i oblici koji se ne mijenjaju ni po padežima (npr. ispred. Tako npr.SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA Nepromjenljive riječi u službi subjekta (npr. a u službi je subjekta dobija oznaku nominativa. S tim u vezi treba posebno napomenuti da se isti glagoli često mogu upotrebljavati i u ličnim i u bezličnim oblicima. SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI Nešto slično može se reći i za riječi koje nijesu promjenljive.). misliti i sl. To se događa ili zato što takva predmeta uopšte nema ili zato što je nepoznat ili zato što se. ali je razlika očita ako te rečenice preoblikujemo tako da predikat bude u perfektu. mnogo. iz metričkih razloga. Sniježi. a izlišan je vrlo često. npr. ispred. Knjigu piše kneže Vujadine. Naime sve ono što se mijenja po padežima. tj. ne dolazi u obzir *Mnogo ljudi su došli iako na značenje množine upućuje i prilog mnogo i oblik genitiva množine ljúdī. ako. kao što je rečeno. one se ponašaju kao riječi u jednini. za subjekat. danas. i u rečenici Danas duva vjetar i u rečenici Danas duva formalno je isti glagolski oblik (3. Tako npr. Množinska kongruentnost ne dolazi u obzir ni onda kad je značenjski izvjesno da je riječ o većem broju predmeta označenih riječju ili riječima koje su u službi subjekta.

rodu i broju. Ako je predikat u prvome ili u drugome licu. One su u jednini kongruentne s predikatom bilo muškoga bilo ženskoga roda (što može zavisiti i od toga označavaju li se tim imenicama osobe muškoga ili osobe ženskoga pola). oni. subjekat je s predikatom kongruentan u licu. npr. npr. subjekat ima oblik lične zamjenice prvoga ili drugoga lica (ja. ali su leksički i muškoga i ženskoga roda (tj. tvrdica. vojvoda. ona) ili može biti u nominativu imenske riječi. Zato se kongruentnost subjekta i predikata po rodu i broju uređuje. ono. pismonoša i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 267 . ona. pristalica. Piskaralo se opet javilo). Sličnih kolebanja u kongruentnosti po rodu ima i onda kad se u službi subjekta nađu imenice srednjega roda sa sufiksom -l(o) tipa piskaralo. a to znači da predikat može biti muškoga roda (npr. Kolega se nije javio (ne dolazi u obzir *Kolega se nije javila). koje označavaju u prvome redu osobe muškoga pola. skitnica i sl. Traže te one tvrdice. Takve imenice imaju različitu kongruentnost u jednini i u množini. I one s predikatom mogu biti kongruentne ili po smislu. Varalica je opet došao/Varalica je opet došla. ti. njuškalo. npr. često dolazi do kolebanja koja imaju izvorište u činjenici da se kongruentnost može temeljiti na podudaranju po obliku (gramatička kongruentnost) ili na podudaranju po smislu (semantička ili leksička kongruentnost). npr. Traži te onaj tvrdica/Traži te ona tvrdica. Piskarala su se opet javila. Piskaralo se opet javio). U množini su takve imenice kongruentne s predikatima u ženskome rodu. posebnim pravilima. a to znači da je predikat srednjega roda (npr. subjekat može imati oblik lične zamjenice trećega lica (on. Nešto se drugačije u poziciji subjekta ponašaju imenice koje su takođe po obliku ženskoga roda. ili po gramatičkim svojstvima. vi). KONGRUENTNOST PO RODU U kongruentnosti po rodu kolebaju se ponajprije imenice tipa kolega. U jednini su kongruentne s predikatom muškoga roda.. trčkaralo. one. a leksički imenicama muškoga roda (označavaju osobe muškoga pola). označavaju osobe i muškoga i ženskoga pola). Varalice su opet došle. kukavica. koje gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda (imaju u nominativu jednine nastavak -a kao što ga imaju imenice ženskoga roda tipa žen-a). brundalo i sl. npr. osobito s normativnoga stanovišta. sluga. zanovijetalo.. npr. U množini je predikat po pravilu samo srednjega roda. Kad je riječ o rodu i broju. a u množini se primarno slažu s predikatom ženskoga roda. mi.KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA Kao što je već rečeno. ako je predikat u trećem licu. Kolege se nijesu javile. varalica.

slažu se s predikatom kao da je riječ o imenicama srednjega roda u množini. Gospoda su umišljena (imenica đeca kongruentna je dakle s predikatom kao što bi bila kongruentna imenica sela – upor. telad. braća. kolektivna. Nije bitno drugačije ni onda kad se u službi subjekta nađu vezani spojevi riječi sastavljeni od promjenljivih glavnih brojeva i imenica muškoga ili srednjega roda tipa dva prijatelja. kongruentne su s predikatom koji je takođe srednjega roda u jednini. brojiva. npr.. drugačije rečeno.. troje i brojevne imenice tipa petoro. Zbirna množina dakle pretpostavlja više predmeta. paščad. – kao žena. u službi subjekta kongruentne su s predikatom srednjega roda u jednini. Perje je svuda lećelo. nego nebrojiva. koja nije pojedinačna. Đeca su nemirna. sedmoro. nego su rezultat svojevrsne neutralizacije suprotnosti po broju ili.. ali se oni predočavaju (konceptualiziraju) kao jedan skup. Razlika između brojive i zbirne množine najvidljivija je kod onih imenica koje imaju i brojivu i zbirnu množinu. ženi. npr. perje i sl. nebrojiva množina).. i to zato što zbirne imenice nemaju zapravo ni obilježja jednine ni obilježja množine. Dvoje je nekud odlutalo. I oni se naime prema predikatu ponašaju kao da su imenice srednjega roda u množini. a po značenju u množini. npr. đece. Zato se i kongruentnost subjekta i predikata s obzirom na broj kod takvih imenica uređuje posebnim pravilima. Zbirne imenice tipa lišće. obojica. cvijeće. kao jedna cjelina. Brojevne imenice tipa dvoje. koje se mijenjaju kao imenice ženskoga roda u jednini (đeca. one su po obliku u jednini. lišće i sl. gospoda i vlastela. šestorica i sl. đeci. unučad. koje su po obliku imenice srednjega roda u jednini. trnje. tri čovjeka ili četiri sela. Četiri su sela spaljena.KONGRUENTNOST PO BROJU Sličnim razlozima uslovljena su i kolebanja u kongruentnosti po broju. Zbirne imenice tipa paščad. tj. npr. listovi (brojiva. Slično se ponašaju i brojevne imenice tipa dvojica. npr. imaju semantičku kongruentnost. braća. zbirna. 268 SINTAKSA . npr. Dva prijatelja nijesu mogla dalje. žene. npr. oboje. npr. Petoro je nestalo. Obojica su se javila. oba grada. dvanaestoro i sl. granje. Ona najviše dolaze do izražaja onda kad su u službi subjekta zbirne imenice. Sela su nemirna). Zbirne imenice đeca.. trojica. Došla su im unučad. Lišće je opalo. i to u posebnome tipu množine. čeljad i sl. pojedinačna množina) prema lišće (zbirna.. momčad. ponašaju se kao imenice srednjega roda u množini..).

4. Subjekti srednjega roda slažu se (i to isključivo!) s predikatom muškoga roda u množini. Majka i dijete dobro su se ośećali. OBJEKAT I naziv „objekat“ potiče iz latinskoga jezika (od riječi obiectum. Zaboravljena su brda i doline. Subjekti ženskoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. Marko i Ivan dolaze śutra. Prva četiri odnose se na subjekte u jednini. 3. npr. Srušeni su gradovi i sela. jer subjekti mogu biti različita roda i broja. Presušila su jezera. jezera i rijeke. „što je stavljeno nasuprot postavljenome. pa se javljaju kolebanja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 269 . Opušćela su sela i polja. npr. Subjekti različita roda slažu se s predikatom muškoga roda u množini. predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši. Presušile su rijeke. Srušena su sela i gradovi. 5. Riječ je o članu rečenične strukture koji „stoji nasuprot subjektu“ i označava u toj strukturi tzv. U takvim slučajevima važe posebna pravila o kongruentnosti subjekata s predikatom. a pod objektom predmet koji biva zahvaćen glagolskom radnjom. Pritom se pod prvim predmetom podrazumijeva subjekat kao predmet o kojem je u rečenici riječ. Tako u rečenici Prodavši kuću. Pod njim se naime može podrazumijevati i predmet koji ne mora biti član rečenične strukture. izvori i rijeke. Naziv „dopuna“ ima nešto šire značenje. 2. npr. nasuprot čemu drugome“). npr. „što je izloženo“. Sunce i ljeto još nijesu stigli (ne dolazi u obzir *Sunce i ljeto još nijesu stigla). komšija je preselio u stan oblik kuću dopuna je glagolskome prilogu prošlom (prodavši). Vo i tele mirno su pasli. npr. koji nema službu predikata. npr. Presušili su izvori. npr.KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM Složene rečenice ili niz rečenica s različitim subjektima često se ostvaruju i kao jedna rečenica s više subjekata. a ostala dva na subjekte u množini: 1. koja znači „ono što je pred čime“. Sastali su se đaci i profesori. drugi predmet. Tih pravila ima šest. Ana i njezina prijateljica otišle su na ples. Onđe su bile majke i šćeri. Subjekti muškoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. ako ih je više od dva) subjekat. Komšija i njegov sin otputovali su jutros rano. Komšija i Ana otišli su ranije. jezera i izvori. Uza subjekte različita roda u množini predikat je onoga roda kojega je bliži (ili najbliži. Zaboravljene su doline i brda. 6. Subjekti istoga roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini.

Komšija prodaje. no okolnosti u kojima se događa radnja predikata. Đeca beru jabuke. Imate li vodu?. nego o dijelu predmeta. i to u dionome ili u slovenskome genitivu. Tako je u rečenici Komšija je prodao kuću akuzativ kuću predodređen glagolom prodati. redovno je zamjenljiv akuzativom. Dioni genitiv umjesto akuzativa može se upotrijebiti kad nije riječ o cjelovitom predmetu. Misli se posebno na tzv. npr. Dodajte mi hljeb. PRAVI (BLIŽI. nego materije. To znači da je oblik objekta (padež) predodređen samim glagolom. Kupila je cukar. neispustivi članovi rečenične strukture. Obućar popravlja. što ponajprije važi za gradivne imenice. Đeca beru. a i u onim slučajevima kad nije u akuzativu. tj. nazivaju se prelaznim glagolima. Zato su pravi objekti često i obavezni. a objekti uz takve glagole pravim ili bližim (direktnim) objektima. Dodajte mi hljeba. imenice koje i ne označavaju pojedinačne predmete. Prelazni glagoli naime obično označavaju uopštene (apstraktne) radnje. DIREKTNI) OBJEKAT Kao što pokazuju navedeni primjeri s glagolima prodavati. priloške dopune kakve susrijećemo u rečenicama tipa Komšija stanuje na kraju grada. npr. Osim toga dopunom se mogu smatrati i neki elementi rečenične strukture koji ne označavaju predmet uključen u radnju. Ne ośeća nikakva mirisa. Obućar popravlja cipele ne mogu biti bez objekta. Ne gledao dana! U svim navedenim primjerima (i s dionim i sa slovenskim genitivom) genitivi su zamjenljivi akuzativima (u istome ili sličnome značenju). pravi objekat načelno je u akuzativu. GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA U rečeničnu strukturu objekat se uvrštava po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola u predikatu i povezuje se s predikatom jakom rekcijom.Isto tako dopunom se smatra i zavisna sastavnica (tagmem) dopunskih spojeva riječi koji su rezultat rekcije. Naime katkad pravi objekat može biti i u genitivu. Kupila je cukra. Takvi glagoli. Ne gledao dan! 270 SINTAKSA . Imate li vode? Slovenski genitiv dolazi kao pravi objekat umjesto akuzativa u odričnim rečenicama. Objekti toga tipa u načelu označavaju predmete koji su direktno uključeni u glagolsku radnju i bez kojih često nema ni same radnje. brati i popravljati. dakle oni koji predodređuju takav objekat u akuzativu. To je razlog što rečenice tipa Komšija prodaje kuću. Bez njega su naime takve rečenice nedovoljno informativne. pa je bez predmeta koji je uključen u radnju i sama radnja nedovoljno konkretna. Ne ośeća nikakav miris. upor. npr.

Uživa u brzoj vožnji. onda je ona u prvome redu vezana za kategoriju određenosti. uz glagole tipa pjevati ili kopati objekta uopšte ne mora biti. uz navedene glagole tipa prodavati. direktno uključeni oni kojima se zahvaljuje. rečenici Dodajte mi hljeba može biti svojstvena neodređenost. ali i o kontekstu ili situaciji u kojima se odvija radnja. u vezi s kojima se vrši. mogu se međusobno razlikovati po stepenu obaveznosti. a rečenici Dodajte mi hljeb određenost. Drugim riječima. nego predmete na koje se radnja odnosi. brati i popravljati izbor mogućih objekata vrlo širok (npr. kojima se ona namjenjuje. Tako je npr. brati jabuke/šljive/orahe/cvijeće/koštanje i sl. npr.) NEPRAVI (DALJI. no predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši.. To se događa zato što je uz glagole uopštenijega značenja izbor različitih objekata širi. a u samu radnju neprelaznoga glagola zahvaljivati nijesu. Štoviše. pa je informacija o takvu objektu često izlišna (redundantna). odnosno Kopa prije podne ili Kopa u bašti. prodavati kuću/voće/povrće/knjige/građevinski materijal/ maglu i sl. S druge strane. obrnuto. I nepravi objekat označava predmet zahvaćen glagolskom radnjom. pa je na neki način već unaprijed sadržan u samome glagolu. npr. pa je i pojava objekta informativnija. Tako u navedenome primjeru Zahvaljujemo svim dobročiniteljima nepravi objekat (svim dobročiniteljima) ne označava predmete (u ovome slučaju osobe) koji su direktno uključeni u radnju glagola zahvaljivati.. jer je izbor mogućih objekata uži. bez kojega te radnje nema. radnja prelaznoga glagola prodavati nezamisliva je bez onoga što se prodaje. npr. U prvome slučaju riječ je o dijelu materije. ili prijedloški. koji je zavisan najviše od prirode radnje koja se označava glagolom.(Kad se izboru akuzativa ili genitiva u takvim konstrukcijama pridružuje razlika u značenju. i bliži i dalji. STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA Objekti. Pritom važi opšte pravilo: pojava objekta obaveznija je što je značenje glagola uopštenije (apstraktnije) i. INDIREKTNI) OBJEKAT Nepravi objekat stoji u ostalim kosim padežima (uključujući i akuzativ). Zahvaljujemo svim dobročiniteljima.). ali to ne mora biti predmet na kojem se vrši glagolska radnja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 271 . pa npr. pa je odabrani objekat manje i informativan (a što je manje informativan. gotovo je svediv na jedan (na „pjesmu“ i „zemlju“). a u drugome se može podrazumijevati da je riječ o određenome parčetu hljeba koje se nalazi na stolu pred učesnicima govornoga čina. koji mogu biti besprijedloški. Uz glagole konkretnijega značenja izbor objekata po pravilu je sasvim ograničen ili čak svediv na jedan. manje je i obavezan). koji učestvuju u samoj radnji ili mijenjaju njezinu prirodu. ili bar ne moraju biti. Pjeva već tri godine ili Pjeva po barovima. popravljati cipele/televizor/kuću/mašinu/bicikl/kućne aparate/tekst i sl. pojava objekta manje je obavezna što je značenje glagola konkretnije.

u kojima je informativno središte usmjereno na okolnosti (mjesto ili vrijeme) u kojima se odvijala radnja. Glagoli stanja označavaju radnje bez aktivnosti vršioca. putovati. npr. značenje koje vršioca radnje kvalifikuje (ili ne kvalifikuje) za vršenje te radnje. Tako će se npr. Pisala je molbu ili samo Molbu). Ako je npr. a u drugome će imati konkretno značenje. a radnja glagola ležati ili koračati isključuje predmet koji bi bio dio radnje. koračati. onda je objekat neizostavljiv (odgovor će biti: Ana je pisala molbu. Prema tome radnja glagola kao što su prodavati ili popravljati nije ni zamisliva bez predmeta koji bi se prodavali ili popravljali. izostanak objekta glagolu često daje kvalitativno značenje. Pisala je prošle neđelje ili Pisala je u sekretarijatu. za koje u načelu nije potreban nikakav predmet. To pogotovo važi za eventualne odgovore na pitanja Kad je Ana pisala molbu?. Ako je međutim riječ o odgovoru na pitanje Ko je pisao molbu?. odnosno stvarnom govornom situacijom. pa onda i bez predmeta koji bi bio uključen u aktivnost.što bi bilo ležano“ ili onoga . śeđeti. tj. „biti novinar“ i sl. Đe je Ana pisala molbu? i sl. a onoga . „obraćati se nekome pismeno“. Prodavati i popravljati nije dakle ni zamislivo bez onoga što se prodaje ili popravlja.. Tako npr. objekat može biti izlišan (odgovor može biti Ana je pisala ili samo Ana).. značenje glagola pisati u rečenici On piše razlikovati (ili će se bar moći razlikovati) od značenja istoga glagola u rečenici On piše molbu. mirovati. 272 SINTAKSA . glagoli ležati. profesionalno) pisanjem“ ili „biti pisac“.što bi bilo iđeno“ nema niti može biti. stajati. iskaz Ana je pisala molbu odgovor na pitanje Što je Ana pisala?. ići. Takvi su svi oni glagoli koji označavaju radnje što se ne odvijaju na predmetu ni u vezi s predmetom.OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA S obzirom na to dolaze li s objektom ili bez njega. U prvome slučaju taj će glagol značiti „baviti se (npr. To znači da mogu biti u vezi s informativnom strukturom iskaza. a ne na predmet radnje.. Takvi su npr.. npr. glagoli se mogu razlikovati i po značenju. a kod glagola sa značenjem kretanja aktivnost se svodi na kretanje vršioca. To su prije svega glagoli stanja i glagoli koji znače kretanje. pa u odgovorima takođe neće biti objekta. lutati i sl. što znači da ima i rečenica u kojima objekta nema niti ga može biti. OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA Na nivou iskaza pojava ili izostanak objekta mogu biti uslovljeni i kontekstom. REČENICE BEZ OBJEKTA Veliki broj glagola uopšte ne otvara mjesto objektu.

Najeo se bunike. 1zdala je sobu (A) dvjema studentkinjama (D). u akuzativu (kao i pravi objekat). u akuzativu: Komšija prodaje kuću. u akuzativu. u instrumentalu. Mogu dakle biti: ■ ■ ■ ■ u genitivu. objekte matematiku. Što mu se dogodilo?. Sliježe ramenima. Budući da je riječ o objektima različita tipa. Odustao je od kandidature. a drugi nepravi. Komšija se odrekao kuće. Ne šćedoše sarađivati s nama. u instrumentalu. u lokativu. REČENICE S VIŠE OBJEKATA Kako radnje označene glagolima mogu uključivati i više predmeta. Rado pomaže svima. Zaprijetili su mu zatvorom. Učio nas (A) je matematiku (A). Odnosi se prema njoj pokroviteljski. npr. npr. Tada je obično jedan objekat pravi. Pravi objekat uvijek je u akuzativu. npr. u dativu. Đeca beru jabuke. npr. Oni mogu biti: ■ ■ ■ ■ ■ u genitivu. Nešto sam te pitao. Objekti mogu imati i oblike prijedloško-padežnih izraza. osim lokativa koji ne može ni dolaziti bez prijedloga). Uhvatili su ih (A) u krađi (L).OBLICI OBJEKTA Po obliku objekti mogu biti u svim kosim padežima bez prijedloga (naravno. u lokativu. Oslobodite se nepotrebnih stvari. Ne razumijem se u klasičnu muziku. npr. npr. npr. u dativu. To vas nijesam pitao ili Nešto bih te molio katkad se opisuju kao rečenice s dvama pravim objektima. npr. u rečenici se može pojaviti i više objekata. Takvi objekti nazivaju se prijedloškima. u dativu. npr. npr. Nijesmo ni sanjali o takvome uspjehu. (Rečenice tipa Učio nas je matematiku. npr. to i nešto opravdanije je opisivati kao neprave jer bi se inače moralo pretpostaviti da ima pravih objekata različita tipa (što GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 273 . Ljude (A) je teško osloboditi straha (G). a nepravi može biti: ■ ■ ■ ■ ■ u genitivu. Poslužili su nas (A) njeguškim sirom (I). npr. u instrumentalu: Trguju svačim. Vesele se čestitkama.

npr. dativom. npr. npr. Zahvalite im (D) za brigu (A). i uz glagole stanja. a priloška odredba po predikatu. te da nepravi objekat u akuzativu taj glagol ima samo u drugome značenju. u dativu i prijedloškom akuzativu. Osim toga objekte tipa matematiku. ili znači „činiti da neko drugi stiče znanje“. npr. odnosno različite okolnosti događanja o kojima se saopštava rečenicom. Rastali su se prošle neđelje.bi bilo metodološki problematično). Otputovala je prošle neđelje. po njegovim leksičko-gramatičkim svojstvima. upor. Samo su nam (D) smetali u poslu (L). To znači da se ona načelno može uvrstiti u rečeničnu strukturu bez obzira na glagol koji se javlja u službi predikata.) Uz neke (neprelazne) glagole mogu se naći i po dva različita neprava objekta. Prošle neđelje je 274 SINTAKSA . koji mogu biti: ■ ■ ■ ■ u dativu i instrumentalu. Zato priloška odredba može dolaziti i uz prelazne glagole u službi predikata. i uz glagole sa značenjem kretanja. PRILOŠKA ODREDBA Priloška odredba (adverbijal) neobavezni je (fakultativni) član rečenične strukture kojem mjesto u rečenici otvara predikat i kojim se označavaju različite okolnosti u kojima se vrši radnja glagola u službi predikata. u prijedloškom instrumentalu i lokativu. Drugim riječima. zavisi prije svega od sadržaja rečenice. npr. PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT Između priloške odredbe i objekta ima više razlika: Objekat se u rečenicu uvrštava po glagolu koji je u službi predikata. Učim matematiku. Bilo bi dakle: Uči nas (pravi objekat) matematiku (nepravi objekat). pa i bez obzira na to sadrži li rečenica uopšte glagol ili ne sadrži. u dativu i lokativu. dobro ju je odrediti s obzirom na ono po čemu se razlikuje od objekta. npr. to i nešto moguće je zamijeniti i kakvim drugim oblikom. jer se umjesto Učim matematiku ne može nikako reći *Učim matematici niti se umjesto Uči nas ikako može reći *Uči nama. Uči nas. Treba razgovarati s partnerima (I) o svim tim pitanjima (L) itd. što inače ne važi za pravi objekat. Komšija je prodao kuću prošle neđelje. npr. Učio nas je matematici. npr. Budući da je priloška odredba u sličnom odnosu s predikatom kao i objekat. potvrđuje i činjenica da glagol učiti npr. npr. i uz neprelazne glagole. hoće li priloška odredba biti uvrštena u rečeničnu strukturu ili neće. Da je tako. npr. Zaprijetili su im (D) otkazom (I). npr. ima različite prave objekte s obzirom na to znači li „sticati znanje“. „poučavati“.

Komšija je prošle neđelje prodao. može se ispuštiti. Pišemo bez prekida nema. živjeti. upor. *Pišemo pismima. Druga razlika između objekta i priloške odredbe jeste direktna posljedica prve. reći i na drugi način. razlike s obzirom na prirodu same radnje. postaje i sastavni dio radnje koju taj glagol označava (npr. Objektu je naime. Ni priloška odredba nije uvijek neobavezna. Pišemo ujutro. unaprijed određen oblik. Zato se ono što je rečeno objektom ne može reći drugačije. Priloška odredba. Pišemo neprekidno. Pišemo. nego je manje ili više spoljna okolnost u kojoj se vrši radnja. jer se u rečeničnu strukturu uvodi po glagolu. u rečenici Pjeva već tri godine uopšte nema objekta. Tako se npr. Pišemo ne prekidajući. Naime objekat. što zavisi od konkretnosti ili uopštenosti radnje koja se označava glagolom. stanovati. upor. a priloška odredba načelno neobavezan (fakultativan) član. Kad su u službi predikata glagoli koji označavaju provođenje određenoga vremena (obično dužega) na kakvu mjestu. Ono pak što je rečeno priloškom odredbom može se prepričati (parafrazirati). jer se u rečeničnu strukturu uvodi po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola. naprotiv. Tako npr. a da rečenica i dalje bude informativno potpuna. a da rečenica bude i dalje informativno potpuna. u rečenici Komšija je prošle neđelje prodao kuću ne može ispuštiti objekat. *Pišemo oko pisama. kao što je rečeno pri razmatranju stepena obaveznosti objekta. Naime. Tako se umjesto Pišemo pisma ne može reći npr. prebivati. Takvi primjeri ipak pokazuju da priroda i status priloške odredbe mogu biti zavisni i od prirode glagola koji su u službi predikata. Nasuprot tome priloška odredba ne postaje sastavni dio same radnje. *Pišemo po pismima i sl. boraviti. npr. Prošle neđelje stalno magla. ali i u iskazima u kojima se uopšte ne javljaju glagolski oblici. popravljati cipele i popravljati tekst dvije su sasvim različite radnje). npr. Pišemo uredno. a priloškoj odredbi nije. Osim uticaja na obaveznost ili neoGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 275 . između rečenica Pišemo u školi. Pišemo kod kuće. Četvrta razlika između objekta i priloške odredbe sastoji se u tome što je objekat načelno obavezan član rečenične strukture. Tako npr. ima i objekata koji nijesu obavezni. uprkos tome što je u poziciji predikata prelazni glagol. Pišemo po podne. Rečeno ipak ne znači da je objekat uvijek obavezan niti da je priloška odredba uvijek neobavezna. Pišemo u (svojoj) kući. Komšija je stanovao. I treća je razlika između objekta i priloške odredbe u direktnoj vezi s prvom razlikom. Tako prilošku odredbu na kraju ulice u rečenici Komšija je stanovao na kraju ulice ne možemo izostaviti. a da ne prekidamo i sl. upor. No umjesto Pišemo kod kuće ili Pišemo bez prekida možemo reći Pišemo doma. Komšija je prodao kuću. odnosno ne mora biti.spavao kod prijatelja. koji inače zahtijeva pravi objekat u akuzativu. onda je i priloška odredba obavezna.

sredstvo. U prvome slučaju brat je uključen u samu radnju prodaje. ako je komšijin brat kupac). Kupali su se tokom cijeloga ljeta ili Otputovala je u društvu koleginica.. U vezi s odnosom između objekta i priloške odredbe katkad se može govoriti i o dvoznačnosti. rečenica Komšija je prodao kuću bratu može interpretirati i tako da oblik bratu bude objekat. onda se ne može reći Komšija je prodao kuću za brata ili umjesto brata ili u bratovo ime i sl. što takođe zavisi u prvome redu od prirode glagola u službi predikata. npr. To će takođe potvrditi (ne)mogućnost parafraze. *Sastala se u pratnji koleginica i sl. Nagnuo se nad knjigu. Stajali su za kućom. dakle predmet radnje glagola postići). a upravo su takve parafraze moguće ako je oblik bratu priloška odredba. Stalno śedi nad knjigom. tj.baveznost izbor glagola za službu predikata može u nekim slučajevima uticati i na izbor oblika priloške odredbe. pod i među uz glagole sa značenjem kretanja dolaziće oblici akuzativa. Ima i slučajeva. Otiđite među ljude. npr. *Izgubili su tokom cijelog ljeta ili *Sastala se u društvu koleginica. nije kupac kuće. a komšija prodaje kuću (nekome trećem) umjesto njega. Tako bi se npr. Tako će npr. posebno vezanih za konstrukcije s instrumentalom. Često boravi među ljudima. nad. vidi se po tome što se objekti ne mogu parafrazirati (ne može se reći npr. a u drugome kao priloška odredba. Isti oblik ili isti spoj riječi može u jednome tipu rečenice služiti kao objekat. u rečenici Postigao je to velikom borbenošću rečenični član velikom borbenošću mogao interpretirati i kao objekat (u tome slučaju rečenica bi bila odgovor na pitanje Čime je to postigao? – velika borbenost bila bi. kupac kuće. a u rečenicama Kupali su se cijelo ljeto ili Otputovala je s koleginicama u službi priloške odredbe. đe se u istoj rečenici oblik ili spoj riječi može interpretirati i kao objekat i kao priloška odredba (tj. Stavi knjigu pod klupu. a priloške odredbe mogu. Tako će npr. Da je zaista tako. npr. npr. Knjige su se nalazile pod klupom. Tako se npr. pred.). on je „predmet uključen u prodaju“. Zašli su za kuću. Odmarali su se pred školom. u njegovo ime. drugim riječima. *Izgubili su cijelog ljeta. vlasnik kuće. Idemo u šumu ili Izašli su na ulicu. a s glagolima stanja u lokativu. u rečenicama Izgubili su cijelo ljeto (na pripreme) ili Sastala se s koleginicama djelovi cijelo ljeto i s koleginicama biti u službi objekata. Otputovala je u pratnji koleginica i sl. Kupali su se cijeloga ljeta. npr. ali i tako da bude priloška odredba. Izišli smo pred školu. da uključuje i jedno i drugo). no je npr. U drugome slučaju brat nije predmet. a uz glagole stanja oblici instrumentala. Bili smo u šumi ili Stajali su na ulici. Ako je naime bratu objekat (tj. uz glagole kretanja u službi priloških odredaba koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima u ili na dolaziti imenske riječi u akuzativu. Slično tome u priloškim odredbama koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima za. ali i kao priloška odredba (u tome slučaju rečenica bi odgovarala na pitanje Kako je 276 SINTAKSA .

Nijesmo ni prošli onuda. npr. Postigao je to teško ili lako ili sl. Škola je blizu. Nikud se ne može. npr. Dolazili su dovde. npr.postigao? – bila bi dakle riječ o okolnosti u kojoj se odvija radnja glagola postići. a rjeđe ostale – priloške odredbe uzroka. o načinu vršenja te radnje. Odavde se ništa ne vidi. Prostor se može označavati mjesnim prilozima te padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. Ovuda su prošli. Tamo više ne zalaze. Śede pod orahom. Srio sam ga na stanici. Ostali zamjenički prilozi u službi priloških odredaba mjesta označavaju neodređen prostor i nazivaju se neodređenim zamjeničkim prilozima.). U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i brojni padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. Tu se ne može razgovarati. Onamo više ne lete. Ovđe nema mjesta. Među prilozima u službi priloških odredaba mjesta osobito su česti zamjenički prilozi. Oni mogu označavati prostor na dva načina: 1. ■ ■ 2. Gore je rjeđi vazduh. Otišao je nekud. Treba skrenuti ulijevo. posljedice. Odande svi počinju. Odonud mnogi dolaze. npr. Trči preko igrališta. VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA Među priloškim odredbama najčešće su priloške odredbe mjesta. U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i drugi prilozi. društva. Svuda ima čudaka. Dugo smo šetali ulicama. koji označavaju prostor u blizini sagovornika. Priloška odredba mjesta Priloškom odredbom mjesta označava se prostor na kojem se ili u vezi s kojim se odvija radnja označena predikatom. Mogu ga označavati tako da uspostavljaju odnos prema kategoriji lica. Dođite ovamo. Tuda se ne ide. Svugđe smo ih tražili. uslova. npr. Nigđe ga nema. Svukud ima rastinja. Nazad se više ne može. količine. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 277 . Dotle još ne dođosmo. Vozimo kroz maglu. Negđe sam ga već vidio. namjere. Otišli su kući. dopuštanja. odnosno prema učesnicima govornoga čina. Vani pada kiša. vremena i načina. Donde vodi putljaga. koji označavaju prostor udaljen i od govornika i od sagovornika. Krenuli su odatle. Otud se niko ne javlja. S obzirom na to prema kojem se licu uspostavlja odnos razlikuju se mjesni prilozi: ■ koji označavaju prostor u blizini govornika. upor. npr. Onđe će se sve odvijati.

uslova. Ostali su do jutra. Smijali smo se do suza. Svako veče izlazi u grad. npr. Uskoro će se i oni pojaviti. padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. posljedice. Čestitajte im na pobjedi. Katkad je bolje ćutati. označava se: ■ vremenskim prilozima. Javićemo se śutra. npr. npr. Uz takvo zalaganje svako bi uspio. Nadirali su u masama. Pričao je kroz suze. Danas je najteže penzionerima. Tužno je sve to gledati. I pored dobrih veza ostao je bez posla. Sa zimom dođe i snijeg. Doći će u neđelju. Jutros sam zakasnio. Gledali su nas preko nosa. Zadržan je u bolnici radi pregleda. Povikao je jakim glasom. Nekad sve bijaše drukčije. Potonji smo ih put pośetili o Uskrsu. npr. Bio je umoran od vožnje. Odveden je pod stražom. Nikad se ne treba predavati. vremena i načina mogu se izdvojiti još priloške odredbe: ■ ■ ■ ■ ■ uzroka.Priloška odredba vremena Priloška odredba vremena. kojom se određuje vrijeme odvijanja radnje obilježene predikatom. npr. Nastavili su s poslom uprkos nevremenu. Tako je već bolje. Posvađali su se bez razloga. Došli smo baš zato. Te godine bilo je posebno teško. Rado ju je poslušao. namjere (svrhe). Nijeste se javili zbog toga. Ne govorite uglas. Naučio je napamet. Došli su po robu. npr. Otišli smo za svojim poslom. Spomeni ih sve poimenice. Molili su za spas njegove duše. Sastali su se povodom praznika. Slušala ga je oborene glave. npr. ■ Priloška odredba načina Priloškom odredbom načina obilježava se okolnost koja utiče ili je na drugi način povezana s kakvoćom radnje označene predikatom. npr. 278 SINTAKSA . Sad nije vrijeme za to. Teško je bez novca. Službu priloške odredbe načina vrše: ■ načinski prilozi. npr. padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. Nekako ćemo se snaći. ■ Ostale priloške odredbe Osim priloških odredaba mjesta. Glasno se nasmijala. U slučaju rata sve će propasti. Prima utorkom. dopuštanja.

To znači da može biti uvršten i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. To je dakle riječ koja se pridijeva. Naš komšija Petar prodaje kuću. da se u rečeničnu strukturu ne uvrštavaju direktno. i uz prilošku odredbu. npr. no i: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 279 . pridodaje imenskoj riječi da bi je po čemu odredila (prije svega po svojstvu). npr. npr. razlikuju se kongruentni i nekongruentni atribut. To znači da su to članovi rečeničnih članova.■ ■ društva. Mnogo ih je zadužila. npr. Zavisno od toga kakvim se riječima označava. objekta i priloške odredbe po tome što nijesu osnovni. Oni su stajali uz nas. zbog toga. Svi su se skupili u komšijinoj kući. Previše su usporili itd. Komšijina je kuća prodata. Komšija ima kuću od bijeloga kamena. To znači da službu kongruentnoga atributa može imati ne samo pridjev. tj. „što je pridodato čemu drugom“. slaže se s njom u rodu. npr. (Priloške odredbe zamjeničkoga tipa. Štoviše. tj. no preko osnovnih članova. subjekta. npr. broju i padežu. služe (i) kao konektori. i uz subjekat. koja je po svojoj prirodi kongruentna s imenskom riječju uz koju stoji. zato.) NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE Atribut i apozicija bitno se razlikuju od predikata. atribut može biti uvršten uz imenicu bez obzira na to đe se ona u rečeničnoj strukturi javlja. npr. npr. Ko je kupio komšijinu kuću?. Komšijina kuća nije prodata. npr. Ono je komšijina kuća. količine. nego nesamostalni. Išla je s nama na tenis. i uz objekat. pa tako i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. npr. uprkos tome i sl. te uz apoziciju. npr. Śedi s društvom u kafani. samostalni članovi rečenične strukture. Ko je kupio kuću našega komšije Petra? ATRIBUT Naziv „atribut“ dolazi od latinske riječi attributum. koja znači „ono što se pridijeva“. „što je priđeveno“. To se vidi i po tome što atribut može biti uvršten: ■ ■ ■ ■ i uz (imenski) predikat. Kongruentni atribut Kongruentnim atributom naziva se atribut izražen pridjevskom riječju. Isto tako i apozicija može biti uvrštena uza svaku imenicu.

npr. U tome slučaju najprije dolaze atributi izrečeni pridjevskim zamjenicama. Nakon te bitke pali su u viševjekovno ropstvo. Nijesam se slagao s očevim mišljenjem. npr. koji se obično izriču različitim pridjevskim riječima. To je rezultat naporna rada. posesivni (prisvojni). kvantitativni (količinski) atribut. Imao je ružan. Komšija ima dobru kuću. redni broj. ili različit značenjski opseg (pa se ne odvajaju zarezima). onda oni mogu imati podjednak značenjski opseg (pa se u tekstu odvajaju zarezima). npr. koji određuje imenicu po kvalitetu. neuredan rukopis. ■ ■ Višečlani kongruentni atributi Uz jednu imensku riječ može stajati i više kongruentnih atributa. Bila je to naša prva đačka pobjeda. Ako su atributi izrečeni samo pridjevima. onda oni koji su izrečeni rednim brojevima. To je jezikoslovni problem. S obzirom na značenjski opseg skupovi riječi s dvama ili s više kongruentnih atributa mogu biti i dvoznačni. Ova kuća još nije prodata. Svako jutro budimo se rano. npr. S obzirom na to po kakvom svojstvu kongruentni atribut određuje imenicu uz koju stoji. u rečenici (1) Objavljeno je i novo prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se na skup prošireno izdanje. npr. Tako npr. Kupila je šarenu haljinu. Bila je to naša đačka pobjeda. Jedna lasta ne čini proljeće.■ ■ pridjevska zamjenica. Komšija je prodao dvije kuće. npr. Shematski bi se to moglo prikazati ovako: 280 SINTAKSA . npr. pa tek onda oni koji se izriču pridjevima (Bila je to naša prva velika đačka pobjeda). npr. Susrijeće se s mnogim strancima. koji označavaju imenicu po nekom uopštenom (apstraktnom) svojstvu ili svojstvu koje proizilazi iz odnosa prema čemu što se označava drugom imenicom ili imenskom konstrukcijom. razlikuju se: ■ ■ kvalitativni atribut. pa se zato atributi odvajaju zarezima. npr. relativni (odnosni). Prvi komšija prodaje kuću. Prodaje se komšijina kuća. koji određuje imenicu po količini (kvantitetu). Takvi atributi u tekstu se ne odvajaju zarezima. I ona je nekakva studentkinja. npr. To su naši problemi. a u rečenici (2) Objavljeno je novo. koji određuje imenicu s obzirom na pripadnost kome ili čemu. Podgorica je najveći crnogorski grad. prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se (kao i atribut prošireno) na imenicu izdanje.

npr. stvar. Moramo razgovarati o (jednoj) važnoj stvari (van konteksta nije gramatično: Moramo razgovarati o stvari). Nastavili smo raspravu o drugim pitanjima (van konteksta nije gramatično: Nastavili smo raspravu o pitanjima).Obavezni kongruentni atribut Atribut je nesamostalni. Otputovala je istu noć. Sintaksički je kongruentni atribut obavezan u rečenicama (i u konstrukcijama): ■ s vremenskim genitivom ili vremenskim akuzativom. Traži se igrač s dugim rukama. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 281 . s kvalitativnim genitivom ili genitivom svojstva. ali ipak u nekim slučajevima može biti i obavezan. sekundarni član rečenične strukture (član jednoga od osnovnih članova). npr. S njim treba razgovarati na drugi način (nije gramatično: *S njim treba razgovarati na način). tj. s kvalitativnim instrumentalom. npr. npr. Hodala je spuštenih ramena (nije gramatično: *Bio je to čovjek rasta). slučaj. neizostavljiv. Bio je to čovjek niska rasta. npr. Otputovala je iste noći (nije gramatično: *Javiću se mjeseca niti *Otputovala je noći). Javiću se idući mjesec. npr. Obaveznost kongruentnoga atributa može biti uslovljena sintaksički ili semantički. npr. Govorila je promuklim glasom (izvan konteksta nije gramatično: Traži se igrač s rukama). ■ ■ Semantički kongruentni atribut obavezan je kad dolazi uz imenice s uopštenim značenjem kao što su: ■ ■ ■ ■ način. Ovđe nije riječ o teškom slučaju (van konteksta nije gramatično: Ovđe nije riječ o slučaju). pitanje. Javiću se idućega mjeseca.

prijedloško-padežni izrazi. Javiću se idući mjesec 2. npr.pitanje: Nastavili su raspravu o drugim pitanjima . npr. nego je s njima u rekcijskome odnosu ili u odnosu pridruživanja. Sve to stoji u žalbi upravnome sudu. Kupili smo televizor u boji. uz kvalitativni instrumental: Govorila je promuklim glasom Semantički obavezni uz imenice uopštena značenja. Kupio je kuću našega komšije. npr. To bi se moglo dogoditi i nekome od nas. uz vremenski genitiv ili vremenski akuzativ: Otputovala je iste noći. Ti razgovori udvoje trajali su cijelu zimu.■ okolnost. kvalitativnost. broju i padežu. Rijetko nosi haljine s dugim rukavima. npr. Nekongruentni atribut koji stoji uz imenske riječi s konkretnim značenjem načelno se razlikuje od nekongruentnoga atributa koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice. Kupi malo mlijeka. . OBAVEZNI KONGRUENTNI ATRIBUTI Sintaksički obavezni 1. 282 SINTAKSA . uz kvalitativni genitiv: Bio je to čovjek niska rasta 3. Komšija ima kuću na sprat. npr.okolnost: Radimo u nemogućim okolnostima Nekongruentni atribut Kongruentni atribut slaže se s imenskim riječima na koje se odnosi u rodu. npr. Treba popraviti krov na školi.slučaj: Ovđe nije riječ o teškom slučaju . Ujutro popije šolju čaja. dionost (partitivnost). Bio je student osrednjih mogućnosti. Radimo u nemogućim okolnostima (nije gramatično *Radimo u okolnostima).način: S njim treba na drugi način . a nekongruentni atribut ne slaže se s imenskim riječima. Prvi naime obično označava: ■ ■ ■ prisvojnost (posesivnost). Malo dalje je skretanje udesno. npr. U službi nekongruentnoga atributa mogu biti: ■ ■ ■ oblici kosih padeža. npr. prilozi.stvar: Moramo razgovarati o važnoj stvari .

može biti uvrštena: ■ ■ i uz (imenski) predikat. Kupili su mašinu za berbu kukuruza. npr. „ono što je dodato“. vrijeme (temporalnost). objekatsko. npr. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 283 . kao i u slučaju kongruentnoga atributa. npr. Stigao je neđelju dana pred Uskrs. Još je na snazi zabrana uvoza. Veselju zvanica nije bilo kraja. S obzirom na to mogu se razlikovati ova značenja (funkcije) nekongruentnoga atributa: ■ ■ ■ ■ subjekatsko. (Pažljivo smo slušali kako) glavni sekretar izvještava. Iz daljine se čuo šum vjetra. Imate li sirup protiv kašlja. Ovo je komšija Petar. i uz subjekat. a od nekongruentnoga atributa razlikuje se po tome što je načelno kongruentna s imenicom na koju se odnosi (a nije s njom u rekcijskome odnosu). Komšija Petar prodaje kuću. priloško. I apozicija. kao i atribut. Godiće nam šetnja po šumi. Riječ je. Od kongruentnoga atributa razlikuje se po tome što službu apozicije ne vrše pridjevske riječi. Važno je sačuvati vjeru u uspjeh. mjesto (lokalnost). npr. Nastup našega hora bio je glavna tačka.■ ■ ■ namjenu (finalnost). upor. npr. kaže da u rečenici Slušali su pažljivo izvještaj glavnoga sekretara nekongruentni atribut (glavnoga sekretara) ima subjekatsko značenje zato što bi se on u glagolskoj konstrukciji preoblikovao u subjekat. „ono što je stavljeno uz nešto što je već postavljeno“. o nesamostalnome. koja znači „ono što je priloženo“. Śeli smo na klupu u dvorištu. Nebo nad nama bijaše vedro. sekundarnome članu rečenične strukture. Nekongruentni atribut koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice ima značenje koje se naziva prema službi koju bi riječi koje dolaze u funkciji atributa imale kad bi se cijela imenska konstrukcija preoblikovala u glagolsku. npr. npr. Bješe već tri sata poslije ponoći. Uživali su u toplini ljetnje noći. Najavili su odlazak prije svitanja. APOZICIJA Naziv „apozicija“ dolazi iz latinskoga jezika od riječi appositum. npr. „ono što je postavljeno uza što“. značenje nosioca svojstva (uz deadjektivne imenice). Tako se npr. nego imenice načelno kongruentne s imenskim riječima na koje se odnose.

a često uz to stoje i pod navodnicima (i time su „zaštićene“). Osim toga neke od imenica. kamena kuća). Otuda u apozitivnim spojevima riječi pojava nepotpune kongruentnosti. ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI lz navedenih primjera bilo je vidljivo da kongruentni atributi stoje ispred imenskih riječi na koje se odnose (npr. Majka Božja. ima slučajeva da se apozicija s imenicom uz koju stoji ne slaže čak ni u padežu. i uz prilošku odredbu. npr. Petar Veliki. kad je atributski skup obilježen pripadnošću biblijskome stilu. Apozicija se. kao i kongruentni atribut. broju i padežu s imenicom na koju se odnosi. broju i padežu.■ ■ ■ ■ i uz objekat. odnosno češće izostaje nego kad je riječ o kongruentnome atributu. te neke terminologizovane. škrinja zavjetna i sl. npr. selo Erakovići i sl. Kroz Nikšić teče rijeka Zeta. 284 SINTAKSA . Igra u Rukometnom klubu „Budućnost“. npr. šipak pitomi. prije svega vlastite. Izmjena toga redosljeda izaziva stilsku obilježenost. rijeka Lim i sl. npr. nijesu promjenljive ni po broju. pa se jedna drugoj ne mogu prilagođavati kao što se pridjev može prilagođavati imenici. nailazimo na ovakve slučajeve: ■ ■ apozicija se slaže s imenicom u rodu. Glavni je razlog tome što imenice nijesu promjenljive po rodu. kuća od kamena). načelno slaže u rodu. ustaljene i/ili frazeologizovane konstrukcije. selo Frutak. Takve imenice bivaju „zaštićene“ time što ostaju nepromjenljive i po padežu. npr. pa se apozicija u nekim slučajevima ne prilagođava imenici uz koju stoji ni po broju. Prodata je kuća našega komšije Petra. Prenoćili smo u Hotelu „Macavare“. npr. Komšija prodaje kuću bratu Ivanu. na vrbi grožđe. a nekongruentni atributi iza tih riječi (npr. Nastupili su u sali „Budo Tomović“ i sl. Izuzimaju se samo slučajevi u kojima je pridjev dio vlastitog imena. kuća kamena ili od kamena kuća. Na Drini ćuprija. Komšija ima kuću u gradu Zagrebu. npr. npr. Ovo je vlasnik kuće komšija Petar. npr. kao u primjerima grad Podgorica. Matica crnogorska i sl. npr. npr. i uz imenicu u službi apozicije. npr. Prema tome kad je riječ o kongruentnosti apozicije s imenicom uz koju stoji. grad Pljevlja. Tako je uvijek u neobilježenome redosljedu riječi. i uz imenicu u službi nekongruentnoga atributa. ali je to slaganje manje obavezno. Štoviše. apozicija se s imenicom ne slaže ni u rodu ni u broju ni u padežu. To biva onda kad apozicija stoji ispred vlastite imenice čije primarno značenje nije u skladu ili nije tipično za ono što se njome označava.

Tada se u pismu načelno odvaja zarezom.Što se tiče apozicije. Javi se Petru. npr. naš prvi komšija. No nije stilski obilježen onda kad se apozicija proširuje (atributom. drugom apozicijom. Stigao je komšija Petar.). npr. Ovo je Petar. odnosnom rečenicom i sl. npr. komšiji koji prodaje kuću. (naš) komšija. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 285 . Komšija Petar prodaje kuću. ali može dolaziti i iza imenice na koju se odnosi. vlasnik kuće. Takav redosljed može biti stilski obilježen. Ovo je Petar. ona načelno stoji ispred imenice na koju se odnosi.

Po tome kriterijumu sve rečenice dijele se na dvije grupe i više podgrupa. RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE Raščlanjene ili dvočlane proste rečenice pretpostavljaju odnos između predikata i subjekta. a one koje sadrže još koji samostalni član rečenične strukture (npr. razvrstavaju se u grupe po različitim kriterijumima. Rečenice koje sadrže samo subjekat i predikat (npr.REČENICE PO SASTAVU Budući da rečenice kao jezičke jedinice mogu biti međusobno vrlo raznolike. a rečenice kojima osnovnu rečeničnu strukturu čini sam predikat odnosno predikatski skup (subjekat se u takve rečenice ne može ni uvrstiti) nazivaju se neraščlanjenim (jednočlanim) prostim rečenicama. Komšija kupuje 286 SINTAKSA . Vedri se ili Jutros se počelo vedriti. a drugu složene rečenice. Prvu grupu čine proste. neproširena rečenica Komšija kupuje može proširiti objektom. Komšija kupuje kuću. pa onda priloškom odredbom. npr. što se pretpostavlja (u rečenici Ne slažem se to je subjekat ja. Komšija kupuje stan. npr. npr.) nazivaju se proširenim prostim rečenicama. npr. Komšija kupuje) nazivaju se neproširenima. Raščlanjene rečenice koje sadrže predikat i subjekat mogu se dalje proširivati. odnosno sam predikat ili predikatski skup (kod jednočlanih. npr. Rečenice kod kojih osnovna rečenična struktura pretpostavlja odnos između predikata i subjekta nazivaju se raščlanjenim (dvočlanim) prostim rečenicama. PROSTE REČENICE Prostim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice s jednom osnovnom rečeničnom strukturom. Ne slažem se. on može biti i sasvim izlišan. ali je i u takve rečenice subjekat ne samo uvrstiv nego se pretpostavlja. Tako se npr. Jedan od tih kriterijuma jeste i sastav. Komšija kupuje kuću ove godine i sl. Štoviše. Osnovna rečenična struktura čini u prvome redu odnos između predikata i subjekta. i to drugim samostalnim ili nesamostalnim članovima rečenične strukture. što ne znači da subjekat u njima mora biti i realizovan. koji se izostavlja baš zato što u toj poziciji subjekat može biti samo ja). neraščlanjenih rečenica). a izostaje baš zato što je poznat. Komšija kupuje. zavisno od prirode informacije koja se njima prenosi ili od okolnosti saopštavanja.

a mogu se dalje proširivati i već prošireni osnovni članovi rečenične strukture. prošireni subjekat atributom. pljuštati. Pljuštalo je cijeli dan. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd. sniježiti. imenica u sastavu priloške odredbe takođe atributom. kao što su grmjeti. odnosno iz nekih razloga ne smije imenovati. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole. Svi djelovi kojima se proširuje rečenica nalaze se u odnosu ili s predikatom ili sa subjektom. Ujutro će se naoblačiti. U funkciji predikata u takvim rečenicama stoje u prvome redu bezlični glagoli ili bezlični oblici glagola. npr. dio rečenice odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole čini predikatski skup. npr. bilo zato što vršioca radnje koji se označava subjektom govornik ne želi. te već proširena priloška odredba. Djelovi koji se nalaze u odnosu s predikatom pripadaju predikatskome skupu. oblačiti se. npr. npr. objekat atributom.stan blizu škole. između ostaloga i uvođenjem modalnoga glagola. pa se tako subjekat može proširiti apozicijom. Grmi. a djelovi koji se nalaze u odnosu sa subjektom subjekatskome skupu. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole. Može se nadalje proširiti i predikat. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 287 . npr. a dio naš hvalisavac komšija subjekatski skup. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole. npr. NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE Neraščlanjenima (jednočlanima) nazivaju se proste rečenice u koje se subjekat ili uopšte ne može uvrstiti ili se ne uvrštava bilo zato što je sasvim nepoznat. Bezličnim glagolima pripadaju na primjer glagoli koji označavaju meteorološke pojave (verba meteorologica). sijevati. To postupno širenje raščlanjene proste rečenice može se prikazati ovako: Komšija kupuje Komšija kupuje stan Komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd. Tako npr. pa na isti način i već prošireni objekat. vedriti se. Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole. npr. Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole.. npr. Svi ti samostalni članovi rečenične strukture mogu se proširiti nesamostalnim članovima. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole. zahladnjivati i sl. bilo zato što je nepoznat govorniku. npr. smrkavati se.

Dopuna kojom se označava ono što jeste ili ono što nije. npr. U jednome dijelu rečenica toga tipa bezlični oblici glagola imaju modalnu prirodu. odnosno ono čega ima ili ono čega nema u takvim je rečenicama u genitivu. U takvim rečenicama ne javljaju se dopune (ni u dativu ni u akuzativu) jer se stanje ne povezuje ni s čim određenim. Priča se svašta. Svima nama nedostaje hrabrosti. a oznaka za onoga mimo čije se volje što događa stoji u dativu). npr. Živi se nekako. onda se na nosioca stanja obično upućuje dopunom izraženom imenskom riječju u dativu. Rjeđe se neraščlanjenim rečenicama toga tipa označavaju opšta stanja. Pravila se kuća. Kolegama se nije išlo na taj sastanak. Za koju godinu i tebe će probadati u krstima. Rječca se uz oblike takvih glagola po pravilu ne označava obezličenje. Meni se opet vrti. Razlika između obezličenih i pasiviziranih rečenica 288 SINTAKSA . Obezličenje osobito često zahvata one glagole koji označavaju stanja ili procese koji se odvijaju mimo volje vršioca (to je i razlog što u takvim rečenicama izostaje subjekat. I u takvim rečenicama dopuna kojom se označava vršilac odnosno nosilac raspoloženja stoji u dativu. npr. Svejedno mi je. Danas je vedro. Cijeli dan mu se drijemalo i sl.Drugi tip neraščlanjenih prostih rečenica. Takve oblike imaju u prvome redu neprelazni glagoli. egzistencijalni glagoli). npr. Onđe je baš bilo zagušljivo. čine one koje u službi predikata imaju kopulativni glagol s priloškom riječju. onda se dopuna po pravilu izražava imenskom (obično zamjeničkom) riječju u akuzativu ili u genitivu. Śutra će svima biti lakše. ali i na različita stanja bilo kojega tipa. Za pedeset godina manjkaće vode. Onamo se putovalo vozom. npr. nego pasivizaciju. npr. Pjesme će se sve manje čitati. npr. tj. stanju vezanome za osobu (ili osobe). Najteže je bilo njegovim roditeljima. Gori mu u želucu. npr. Danas mi se ne radi. Bilo je svakakvih prijedloga. Neraščlanjenima pripadaju sve proste rečenice u kojima se javljaju bezlični oblici glagola. Spava mi se. Dopune kojima se označavaju nosioci takvih stanja stoje obično u dativu ili akuzativu. Kad u službi priloških riječi u takvim rečenicama stoje popriložene (adverbijalizovane) imenice. npr. npr. Prelazni glagoli rijetko se obezličavaju. Slične su im i neraščlanjene proste rečenice u kojima su u službi predikata glagoli koji označavaju neka psihička ili. U neraščlanjene se svrstavaju i one proste rečenice u kojima se javljaju glagoli koji znače postojanje (tj. U avionu previše šumi i sl. Ako je riječ o psihičkome stanju. Stid me je. koje se takođe često odnose na meteorološke pojave. Onđe nema nikoga. češće. neka fiziološka stanja. Njima se označava raspoloženje ili neraspoloženje vršioca prema radnji. Bilo nas je strah. Neće se imati od čega ušteđeti. Na izletu će sigurno biti zanimljivo.

izrežeš na kolutiće i staviš na ulje. može izraziti ne samo oblicima 3. npr. a da se značenje ne promijeni. Bezličnost se katkad. dio: Digli smo se i napuštili smo sastanak. upor. i to najčešće imenicom čovjek. složena rečenica Digli smo se i napuštili sastanak jer vrijeme bijaše poodmaklo sastoji od dva dijela koja su rezultat sklapanja u jednu jedinicu: 1. lica množine. dio: Vrijeme bijaše poodmaklo. Takve jedinice nazivaju se klauzama. a u obezličene. i to tako da klauze iz prvoga dijela ne zavise jedna od druge. npr. posebno kad se ima u vidu više vršilaca radnje. kako je rečeno. odnosno o svojevrsnoj neutralizaciji lica.) U sličnim kontekstima mogu. Ljudi svašta pokušavaju kad teško obole. subjekat nije uvrstiv. a drugi dio je sklopljen u složenu rečenicu tako da zavisi od obje klauze iz prvoga dijela. npr. VRSTE SLOŽENIH REČENICA S obzirom na to kako su proste rečenice sklopljene u složenu razlikuju se tri vrste sklapanja: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 289 . Na televiziji govore uglavnom loše i sl. Mrkvu očistimo. posebno često. u razgovornome stilu te. Tako se npr. npr. Drugi dio se prema prethodnima odnosi kao što se priloška odredba odnosi prema predikatu. izrežemo na kolutiće i stavimo na ulje. Zato je i možemo preoblikovati u prilošku odredbu uzroka: Digli smo se i napuštili sastanak zbog poodmaklog vremena. posebno u obraćanju jednoj osobi. a da se značenje ne promijeni. lica jednine. Katkad se bezličnost. a oni nijesu poznati ili se iz nekih razloga ne žele imenovati. lica jednine nego i oblicima 1. Ideš pravo do pozorišta. može izražavati i oblicima 3.. a onda skreneš lijevo. (Da je tu zaista riječ o bezličnosti. Na televiziji oni govore uglavnom loše i sl. Čovjek od njih ne može doći do riječi. Rugali su mu se zbog šklempavih ušiju.). operemo. opereš. Mrkvu očistiš. (ni tu se ne može upotrijebiti lična zamjenica. za izražavanje bezličnosti služiti i oblici 2. Mi mrkvu očistimo. lica množine. odnosno ljudi. SLOŽENE REČENICE Složenim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice koje sadrže niz jedinica s obilježjem predikativnosti u binarnom odnosu. Ti djelovi sklopljeni su u jednu cjelinu. U nekim situacijama bezličnost može biti izražena i leksički. upor. vidi se po tome što u takvim rečenicama ne možemo upotrijebiti zamjenicu mi. npr.sastoji se u tome što pasivizirane rečenice imaju (ili mogu imati) subjekat. u tekstovima kulinarskoga tipa.. 2.

npr. tj. posljedice. posebno sastavnih. 290 SINTAKSA . no veznik dolazi uz zavisnu klauzu čak i onda kad ona dolazi ispred glavne. Najvažnija razlika sastoji se u tome što veznici nezavisnosloženih rečenica (konjunktori) ne pripadaju nijednoj od klauza koje povezuju (nego su neka vrsta trećega člana takvih struktura). npr. značenja mjesta. Konjunktori naime imaju opštija i manje određena značenja (značenja sastavnosti. neproizvedenih i proizvedenih veznika). Osim toga konjunktori i subjunktori razlikuju se i po sastavu. Vezna sredstva nezavisnosloženih rečenica razlikuju se od veznih sredstava zavisnosloženih rečenica i po značenju. može se viđeti po tome što klauze nezavisnosloženih rečenica. uzroka. tj.1. VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI Eksplicitne (tj. 2. npr. uslova. Vi ste se javili.). Eksplicitna koordinacija svojstvena je složenim rečenicama sklopljenim povezivanjem. mogu međusobno zamijeniti mjesta. vremena. tj. npr. mi nijesmo. bez veznika. čitaju novine. i 3. a subjunktori imaju konkretnija i određenija značenja (npr. rečenicama čije se klauze povezuju u jednu cjelinu bez posredovanja gramatičkih sredstava veze. dok su implicitna koordinacija i implicitna subordinacija svojstvene asindetskim rečenicama. Śede u kafani i čitaju novine prema Čitaju novine i śede u kafani. suprotnosti i rastavnosti). tj. odnosno Kažem vam: sada je prekasno za javljanje. eksplicitni ili implicitni. vezničke) nezavisnosložene rečenice razlikuju se od vezničkih zavisnosloženih rečenica ne samo po tome što prve nastaju povezivanjem. a da se ništa bitno ne promijeni. a veznici zavisnosloženih rečenica (subjunktori) sastavni su dio zavisnih klauza. a veznici da ili ako samo zavisnosložene rečenice. načina. sklapanje uvršćivanjem. Naime iste riječi (ili skupovi riječi) ne služe načelno i kao vezna sredstva nezavisnosloženih i kao vezna sredstva zavisnosloženih rečenica. Javili smo vam da ćemo doći. Složenim rečenicama može biti svojstven nezavisni odnos (koordinacija ili parataksa) ili zavisni odnos (subordinacija ili hipotaksa). a druge uvrštavanjem nego i po sastavu i prirodi veznih sredstava (tj. veznici i ili ali mogu povezivati samo nezavisnosložene. a mi nijesmo. sklapanje povezivanjem. npr. Tako npr. Takvo što načelno nije moguće u zavisnosloženim rečenicama. dopuštanja i sl. Vi ste se javili. Da je stvarno tako. Ti odnosi mogu biti gramatički izraženi ili neizraženi. a eksplicitna subordinacija rečenicama sklopljenim uvršćivanjem. Dok śede u kafani. u antepoziciji. sklapanje bez veznika ili asindetsko sklapanje.

Ako se implicitna složena rečenica može transformisati i u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu i u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. npr. odnosno Budući da smo zakasnili. onda pripada implicitnim nezavisnosloženim rečenicama. dok se implicitna subordinacija (npr. Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. Implicitna koordinacija (npr. Zakasnili smo. moraćemo se vratiti ili Moraćemo se vratiti jer smo zakasnili ili Zakasnili smo. a mi nijesmo. ili neki zamjenički element kataforičnoga tipa. Takav element može biti glagol govorenja. mi nijesmo prema Vi ste se javili. mi nijesmo) razlikuje se od eksplicitne koordinacije (npr. ne može se npr. tj. onda se ubraja u implicitne nezavisnosložene rečenice. Implicitna koordinacija (npr. onda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 291 ■ ■ ■ . kao u navedenome primjeru. veznika. a u implicitnoj ne susrijećemo. Vi ste se javili. tako da ćemo se morati vratiti i sl. element koji najavljuje. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) po tome što kod koordinacije nema odnosa sintaksičke obaveznosti. i to ovako: ■ Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu. Śetite se onoga: svaki početak je težak. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) razlikuje od eksplicitne subordinacije (npr. Kažem vam da je sad prekasno za javljanje) ne samo s obzirom na vezna sredstva no i s obzirom na prirodu zavisnosti. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje prema Kažem vam da je sad prekasno za javljanje. Vi ste se javili. Vi ste se javili. Takve klauze naime sadrže element kojem je svojstven visok stepen gramatičke ili semantičke predikcije. „prognozira“. tj. npr. a implicitna subordinacija podrazumijeva obavezno prisustvo jedne od klauza. a u implicitnoj subordinaciji nesamostalna je klauza koja u eksplicitnoj subordinaciji odgovara glavnoj (u navedenome primjeru klauza Kažem vam). npr.IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE Implicitna koordinacija i subordinacija razlikuju se od eksplicitne koordinacije i subordinacije po tome što implicitnost pretpostavlja sklapanje bez posredovanja eksplicitnih veznih sredstava. Ako se implicitna složena rečenica ne može transformisati ni u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu ni u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. onda pripada implicitnim zavisnosloženim rečenicama. npr. osamostaliti u tekstu. Implicitne nezavisnosložene rečenice možemo od implicitnih zavisnosloženih rečenica razlikovati uz pomoć transformacije. Naime u eksplicitnoj subordinaciji zavisna klauza uključena je u strukturu nezavisne i nije samostalna u odnosu na nju. a mi nijesmo) po tome što u eksplicitnoj koordinaciji susrijećemo veznike (konjunktore). čini obaveznim pojavljivanje druge klauze. moraćemo se vratiti prema Zakasnili smo. pa ćemo se morati vratiti. Vi ste se javili. mi nijesmo) razlikuje se od implicitne subordinacije (npr.

što znači da svaka od klauza zadržava posebnu rečeničnu strukturu. Čitaju novine. Između njih se može staviti i tačka. postaje njezin dio. 292 SINTAKSA . to nikako neće biti dobro! NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) Nezavisnosloženim (koordiniranim) rečenicama nazivaju se složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). Vrlo je hladno.se pribraja zavisnosloženim implicitnim rečenicama. koji ne moraju imati nikakve direktne međusobne značenjske veze. pa je onda prešao u Gusinje. vremenski. Zato i kažemo da se klauze nezavisnosloženih rečenica povezuju. npr. npr. a klauze zavisnosloženih rečenica uvrštavaju jedna u drugu. odnosno da jedna klauza u strukturnome smislu ne postaje dio druge. U Plavu je živio tri godine. koji se može još i dodatno eksplicirati prilozima ili priloškim izrazima. posebno zamjeničkim: ■ ■ ■ ■ mjesni odnos. Gospodo. EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Po svojim strukturno-semantičkim svojstvima eksplicitne (vezničke) nezavisnosložene rečenice dijele se na sastavne (kopulativne). Osim uzročno-posljedičnoga odnosa kod sastavnih rečenica može u prvome planu biti i mjesni. npr. tj. Noć je tiha i lipe mirišu. S druge strane u složenoj rečenici Čitaju novine dok śede u kafani zavisna klauza dok śede u kafani odnosi se na osnovnu kao priloška odredba vremena prema predikatu. SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE Sastavnim ili kopulativnim rečenicama eksplicitnoga. npr. ali strukturno ne zavise jedna od druge. vremenski odnos. uslovni odnos. npr. Tako su npr. ne zavise jedna od druge. do tješnjega značenjskog odnosa među klauzama kakav se susrijeće i kod eksplicitnih zavisnosloženih rečenica. a da se ništa bitno ne promijeni: Śede u kafani. vezničkoga tipa nazivaju se složene rečenice kojima je svojstvena neka vrsta zajedništva. pa smo se dobro obukli. suprotne (adverzativne) i rastavne (disjunktivne). načinski ili uslovni odnos među klauzama. Zavisna klauza takvih rečenica načelno se ne osamostaljuje u tekstu. Pritom semantički odnosi među klauzama mogu varirati od obične koordinacije dvaju sadržaja. to nije smiješno! ili Sto mu gromova. npr. naporednosti ili istosmjernosti među klauzama. Preselio se u Kolašin i onđe se zaposlio. npr. načinski odnos. u složenoj rečenici Śede u kafani i čitaju novine klauze Śede u kafani i Čitaju novine međusobno ravnopravne. pa se time uvrštava u strukturu osnovne. Kucajte i otvoriće vam se. recimo uzročno-posljedičnoga. Skočio je kroz prozor i tako se spasio.

pa smo se dobro obukli. Vrlo je hladno. pa. npr. Osim toga u njima se vrlo često kombinuje asindetska i sindetska veza. Njime se povezuju: ■ ■ ■ klauze s odnosom istovremenosti. Śede i ne razgovaraju. npr. pa onda śeli. Ako kucate/ako budete kucali. Veznik pa. Vrlo je hladno. Prodao je i kuću i zemlju. Kad klauze čine niz. Svima njima svojstveno je opšte značenje sastavnosti. ušli u dvoranu. posijedali oko velikoga dubova stola i započeli pregovore. došli u zakazano vrijeme. pa onda śeli. npr. I kod nas ima problema. otvoriće vam se). klauze s odričnim predikatima. klauze s neistovrsnim predikatima (npr. I pije i puši. Śede i pišu. Putovali su dobro. Bila je kod nas i juče i danas. Osim toga veznik pa vrlo se često (češće no veznik i) koristi u uzročno-posljedičnome značenju. npr. pa nijesu uvijek. pa nijesu ni došli. Ne poznaje ga i ne želi ga upoznati. Ulazimo i sijedamo. Ušli su i śeli. međusobno zamjenljivi.. pa puši ili Vozimo se. nepotvrđeno: Pije. s jednim potvrdnim i jednim odričnim). Osim toga veznik i može se i udvostručiti (tada uz vezničku ima po pravilu i službu pojačajne rječce). npr. npr. Śede i pišu. ili nijesu uopšte. Veznik pa dolazi između klauza s odnosom sukcesivnosti. U sastavnim rečenicama klauze se mogu nizati jedna za drugom. Mogu to biti: ■ ■ ■ klauze s potvrdnim predikatima. Na proslavu su došli i komšije i prijatelji. Ušli su. Vozili smo se i ćutali i sl. Ušli su. npr. klauze s odnosom sukcesivnosti. npr. Veznikom i povezuju se takođe klauze bez obzira na to jesu li im predikati potvrdni ili odrični.I pomenuti uzročno-posljedični odnos može se dodatno eksplicirati uzročnim ili posljedičnim zamjeničkim prilogom. upor. klauze s nekim značenjskim odnosom tipičnim za zavisnosložene rečenice. ali svaki od njih ima i svoje specifičnosti. kao i veznik i. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 293 . Nijesmo ih pozvali. npr. recimo uslovnim. ni i niti. pa smo se zato dobro obukli. Kucajte i otvoriće vam se (upor. pa se niko ne buni. pa ćutimo i sl. te. npr. npr. npr. npr. može povezivati i klauze s potvrdnim predikatima. Veznici sastavnih rečenica Veznici sastavnih rečenica jesu i. Najšire značenje i najraznovrsniju upotrebu ima veznik i. npr. i s odričnim predikatima. a i klauze s neistovrsnim predikatima. tako da je svaka od njih u međusobnom binarnom odnosu. a ne povezuje klauze s odnosom istovremenosti. onda se sastavni veznik po pravilu pojavljuje samo između dviju posljednjih klauza i ima funkciju zatvaranja toga niza.

ali zato često služi za nijekanje pojedinih članova rečenične strukture: ■ ■ ■ ■ subjekata. Ni luk jeo ni luk mirisao. kao što je rečeno. Ni otac ni majka nijesu bili zadovoljni. odnosno kao dio struktura koje su rijetke. Nijesu dolazili niti su se javljali (nije npr. Oni to nijesu ni znali ni mogli ili Oni to neće ni znati ni moći. tj. Veznik niti nasuprot tome po pravilu služi za nijekanje cijelih klauza. ni se u pravilu reduplicira i stoji ispred klauza bez glagolskih predikata. npr. pa i za nijekanje glagolskih pridjeva ili infinitiva u službi složenih glagolskih oblika. Ne čita ni dnevne ni neđeljne novine. npr. npr. objekata. odnosno rečeničnih predikata (ne kaže se *Ni ima uspona bez pada ni ima uspjeha bez rada). dolaziti u objema klauzama. tj. U takvoj službi veznik ni upotrebljava se rijetko. Veznik ni. Ni oni se nijesu pojavili prema I oni su se pojavili. npr. npr. Veznici ni i niti odrične su varijante veznika ili pojačajne rječce i. npr. npr. Kako se u takvim sastavnim rečenicama pretpostavlja odričnost obje klauze. samo što je od njega rjeđi. Imaju po pravilu različite službe i uglavnom nijesu međusobno zamjenljivi. npr. npr. i upotrebljava se da bi se izbjeglo gomilanje veznika i. atributa. (Zato rečenicu Nijesu dolazili niti su se javljali možemo opisati kao odričnu varijantu rečenice Dolazili su i javljali se. Ni uspona bez pada ni uspjeha bez rada. Ne jedu ni voća ni povrća. npr. pa stoje umjesto toga veznika. predikata koji uključuju i lični glagolski oblik). i to pod uslovom da su obje odrične. Iz navedenih primjera vidi se da veznik ni ne služi za nijekanje cijelih klauza. Niti su došli niti su se javili (nije gramatično *Niti nijesu došli niti se nijesu ja294 SINTAKSA .). ali može služiti za nijekanje imenskih djelova predikata (lični glagolski oblik tada je odričan). po pravilu ne služi za nijekanje cijelih predikata (tj. priloških odredaba. i to potvrdnih. On nije ni glup ni zao. a rečenicu Niti su dolazili niti su se javljali kao odričnu varijantu rečenice I dolazili su i javljali se. Niti su dolazili niti su se javljali. U takvim slučajevima niti funkcioniše i kao veznik i kao pojačajna rječca. odnosno ispred klauza s predikatima bez ličnoga glagolskog oblika. odnosno pojačajne rječce u odričnim rečenicama. kao osobitost književnoumjetničkoga stila. npr. Tada je po pravilu stilski obilježen. npr.) S druge strane veznik ni upotrebljava se u prvome redu kao pojačajna rječca. Nijesu se javili ni juče ni danas. normalno je da se veznik niti može i udvostručiti. Kad služi i kao veznik sastavnih rečenica. potvrđeno *Dolazili su niti su se javljali ili sl. npr.Veznik te po opštem značenju i službama sličan je vezniku i. Dugo su śeđeli i razgovarali te zaključili da ništa bitno neće mijenjati. npr. Veznik niti često povezuje dvije klauze sastavnih rečenica. kao odrična varijanta pojačajne rječce i. Nijesu više dolazili ni poruke slali. npr.

npr. nepodudarnost. pa zato imaju paralelnu sintaksičku strukturu. a da se značenje ne promijeni (upor. a sestra profesorica prema Sestra je profesorica. Brat je pravnik. Svima njima svojstveno je značenje kontrasta (opšte suprotnosti). Nijesu se javili ni juče ni danas. ono što se obično obuhvata pojmom kontrasta. a on ustajaše kasno prema Ona ustajaše rano. Naime kad je jako oblačno. uđoše nasuprot izađoše. za razliku od sastavnih. ali ga ne nosi. SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE Suprotne (adverzativne) rečenice razlikuju se od sastavnih po tome što im nije svojstveno zajedništvo. Ona ustajaše rano. ali. Veznici suprotnih rečenica Veznici suprotnih rečenica su a. To je razlog što se u suprotnim rečenicama s tim veznikom može po pravilu zamjenjivati red klauza. takođe je prisutan kontrast. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 295 . Kontrast je u takvim rečenicama zasnovan na logičkoj suprotnosti ili na značenju dopusnosti (koncesivnosti). osobito onda kad povezuje pojedine članove rečenične strukture. vidi se i po tome što obično sadrže i leksičke jedinice koje su u direktnom kontrastu. što znači da su to nezavisnosložene rečenice zatvorene strukture (a ne otvorene). npr. logično je da ga nosi. On povezuje dvije klauze koje imaju istu sintaksičku vrijednost. I po tome se vidi da on primarno služi kao odrična pojačajna rječca. npr. Da su takve klauze u odnosu kontrasta. ali nije padala kiša. npr. nego. ili kad ko ima sat. nego upravo suprotno. a brat pravnik ili Bilo je jako oblačno. a on kasno. Bilo je jako oblačno. Ne nosi sat. a oni izađoše leksička jedinica mi nasuprot oni.vili). ali svaki od njih ima i svoja specifična značenja i upotrebe. bolje. uvijek su dvodjelne. Kako je kontrast odnos koji pretpostavlja samo dva elementa. npr. antiparalelizma) među klauzama takvih suprotnih rečenica činjenica da se podudarni elementi po pravilu eliminišu. U navedenome primjeru to su leksičke jedinice sestra nasuprot brat. dok veznik ni. u rečenici Mi uđosmo. logično je da pada kiša. suprotne rečenice. već. Svojstvena im je suprotnost. Posljedica je strukturnoga paralelizma (ili. sličnost ili (strukturna ili semantička) podudarnost. Veznik niti u takvoj se službi ne upotrebljava. različitost. ili npr. ali nije padala kiša ili Ima sat. a u klauzama navedenih suprotnih rečenica biva upravo suprotno od toga. ali klauze takvih rečenica nemaju paralelnu strukturu i uglavnom se ne mogu međusobno zamjenjivati. koje su istoga ranga. no i ma (koji je odlika razgovornoga stila i djela starije crnogorske književnosti). profesorica nasuprot pravnik. a brat pravnik. ali ga ima). baš pretpostavlja odrične predikate. U suprotnim rečenicama s veznikom ali. Veznik a ima značenje kontrasta u najširem smislu. Sestra je profesorica.

) Takav značenjski odnos poznat je pod nazivom korektura. upor. nije padala kiša ili Iako ima sat. npr. mijenja se značenje toga veznika [viđeti sljedeću tačku]. odlika razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. Treći tip kontrasta izražava se veznicima nego. no niko se ne pojavi. a to znači u onim suprotnim rečenicama za koje je tipičan dopusni odnos i u kojima prva klauza ne mora biti odrična. u prikazanome redosljedu. Ne dođe brat. Mnogo se trudio. 296 SINTAKSA . ne nosi ga. npr.. npr. upor. nego (je došao) Petar.Riječ je dakle o istome onom tipu odnosa kakav susrijećemo i u dopusnim (zavisnosloženim) rečenicama. samo što je on. No svi su znali da to neće dugo potrajati. gradacijski odnos. no i već. a kamoli u mladosti. nego nije Petar. Nije došao Miloš. nego je na djelu uporedni. npr. Da je riječ o (anti)paralelizmu. nego (no. Nije došao Miloš. Ne dođe brat. Veznik no upotrebljava se i u značenju veznika ali. Veznik ma upotrebljava se u istome značenju kao i veznici ali i no. već nijesmo u bioskop. vidi se i po tome što su u navedenim primjerima ispušteni zajednički elementi. ili Dođe brat. no (je lijepa) i danas ili Lijepa je i danas. premda) subordinacijski. već u bioskop. uglavnom u istome značenju u kojem i konektor međutim. Suprotnima takve rečenice pripadaju zato što se u njima susrijeću tipični veznici suprotnih rečenica nego. već (smo išli) u bioskop. GRADACIJSKE REČENICE Posebnim tipom suprotnih rečenica mogu se smatrati i gradacijske rečenice – i korelativnoga tipa s vezničkim izrazom ne samo . koriguje. već te a. Pritom odrična klauza mora biti na prvome mjestu. (U slučaju s veznikom no. npr. ma ni ovi mir u mnogo ne dura među ovijem narodom. iako u takvim rečenicama nema značenjske suprotnosti među klauzama. upor. nego Petar. I tako stade Krajina u mir. već) i i nekorelativnoga tipa s vezničkim izrazom a kamoli. no sve je bilo uzalud ili Mnogi obećavaše da će doći. samo se taj odnos u suprotnim rečenicama s veznikom ali izražava koordinacijski. Veznik no sve se češće susrijeće u funkciji konektora.. a u zavisnosloženim rečenicama (s veznicima iako. Obrnuti redosljed uopšte ne dolazi u obzir. On se zasniva na suprotnosti između odrične i potvrdne klauze i na paralelizmu (ili antiparalelizmu) sintaksičke strukture klauza. Premda je bilo oblačno. no sestra ili Nijesmo išli u pozorište. mada. Nije bila lijepa samo u mladosti. no (dođe) sestra i Nijesmo išli u pozorište. no. kako je već rečeno. no ne dođe sestra ili *Išli smo u pozorište. Sve se odvijalo u redu i sve je bilo pod kontrolom. *Došao je Miloš. jer se u takvim suprotnim rečenicama prvom klauzom tvrdi nešto što se drugom ispravlja. npr.

koja umanjuje komunikacijsku važnost elementa ispred kojega stoji. npr. objekti. npr. odnosno da je istinita tvrdnja sadržana samo u jednoj od njih. Kad su dvije. npr. Možeš to reći bilo nama bilo njima. Lijepa je i danas. Javiće vam se bilo ove bilo sljedeće neđelje. npr. priloške odredbe. U odnos rastavnosti mogu ulaziti klauze u cjelini. a ako je više klauza u odnosu rastavnosti. Veznik ili može dolaziti između klauza. ili kod kuće. U odnosu rastavnosti mogu biti dvije klauze ili više njih. U njima se sadržaj jedne klauze „rastavlja“ od sadržaja druge time što se pretpostavlja da se ostvaruje sadržaj samo jedne od klauza. koji se obavezno redupliciraju. i to: ■ ■ ■ ■ ■ predikati. npr. ili na putu. Volja ti idi. onda je riječ o odnosu alternacije. onda su takve rečenice slične sastavnima u užem smislu. Ili nam pišite ili nam se javite telefonom. Pišemo ili molbe ili žalbe. a ne došli. Idu ili u pozorište ili u bioskop. a time i relativizuje odričnu tvrdnju u prvoj klauzi. Doći će ili komšije ili prijatelji. U službi veznika rastavnih rečenica upotrebljavaju se u crnogorskome standardnom jeziku i rječce bilo i volja te veznik a (kao obilježje razgovornoga stila i jezika starije crnogorske književnosti). RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE Nezavisnosložene rečenice s veznikom ili nazivaju se rastavnima ili disjunktivnima. npr. a može dolaziti i ispred svake od klauza. kao u primjeru Pišite nam ili nam se javite telefonom. Funkciju sličnu onoj koju u korelativnim gradacijskim rečenicama ima rječca samo u nekorelativnim gradacijskim rečenicama ima i rječca kamoli. atributi. ili u gradu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 297 . npr. npr. npr. To se vidi i po tome što je a kamoli zamjenljivo (u vrlo sličnom značenju) sa a ne samo. npr. volja ti ostani. Kupi ili kukuruznog ili ražanoga hljeba. Pišite nam ili nam se javite telefonom. koji je sličan suprotnome odnosu. A došli. a ne samo u mladosti. te pojačajne rječce i.U rečenicama korelativnoga tipa suprotni odnos prelazi u gradacijski uz pomoć restriktivne rječce samo. Radnim danima sam ili na poslu. koja u drugoj klauzi ima suprotnu funkciju (ističe element ispred kojega stoji i time mu povećava komunikacijsku važnost). a mogu u tome odnosu biti i pojedini članovi rečenične strukture – i samostalni i nesamostalni. odnosno nizu klauza (po tome što su otvorene strukture). isto im se piše. subjekti. Danas crtamo ili pjevamo.

biti sastavne.gradacijske rečenice: Lijepa je i danas. on je opet kasnio. eksplikativne. Zatvorite vrata. Svi smo mi. npr. kao i eksplicitne. npr. Dugo je posmatrala fotografiju: jesam li ja to – nijesam li ja to. NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (Koordinacija. a mi nijesmo . npr. parataksa) Eksplicitna koordinacija Implicitna koordinacija (vezničke rečenice) (asindetske rečenice) 1. mi nijesmo. npr. Rastavne implicitne rečenice znatno su rjeđe nego sastavne i suprotne (one se po pravilu strukturiraju eksplicitno. Preduzeli smo sve što smo mogli. uz pomoć veznika ili). Zatvorite vrata. hladno je Vi ste se javili. npr. Rastavne (disjunktivne) rečenice: Radio-ne radio – isto ti se piše 298 SINTAKSA . One se od eksplicitnih nezavisnosloženih rečenica razlikuju po tome što im klauze nijesu povezane veznikom (konjunktorom). a kamoli u mladosti Pišite nam ili se javite telefonom 3. sestra medicinu. Donesite još. Sajam je dvaput godišnje: u proljeće i u jesen. Suprotne (adverzativne) rečenice: Vi ste se javili. htio-ne htio.IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitne nezavisnosložene rečenice mogu. uzročno-posljedične rečenice. sestra medicinu 2. paralelizam strukture i istosmjernost. nebo se smračilo. hladno je. Brat studira pravo. npr. koje nastaju nizanjem istovrsnih klauza i čine niz. Brat studira pravo. ■ ■ ■ Suprotnim implicitnim rečenicama svojstvena je suprotstavljenost i nepodudarnost među klauzama. ośetljivi na laskanje. lipe mirišu. Radio-ne radio – isto ti se piše. Svi su došli u osam. sve je bilo tajanstveno mirno. tj. bilo je uzalud. uslovne rečenice. npr. Sastavne implicitne rečenice karakteriše odnos naporednosti. Mirisalo je na kišu. Sastavne (kopulativne) rečenice: Noć je mirna i lipe mirišu Noć je tiha. isključne rečenice. sve ćemo kupiti. npr. dopusne rečenice. S obzirom na značenjski odnos među djelovima takve se rečenice mogu podijeliti na: ■ sastavne rečenice u užem smislu. S obzirom na značenjski odnos među klauzama mogu se razlikovati: ■ ■ ■ suprotne rečenice u užem smislu. suprotne i rastavne.

što nam je jako žao. subjekta (Ko pita. Zavisnosložene rečenice prvoga tipa nazivaju se neraščlanjenima. S obzirom na to kako se zavisna klauza eksplicitnih zavisnosloženih rečenica odnosi prema osnovnoj (tj. u rečenici Jeste li dobili poziv koji smo vam poslali? vezno sredstvo (odnosna zamjenica) koji zamjenjuje sastavnicu (objekat) poziv iz osnovne klauze. I zavisnosložene rečenice mogu. Kaže da neće doći jer nije dobio poziv. Odlučili su prekinuti saradnju. U tome slučaju odnosi se na cijelu osnovnu klauzu. npr.ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) Zavisnosloženim (subordiniranim) rečenicama nazivaju se one složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). U drugu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva ne zamjenjuju nijednu sastavnicu osnovne klauze niti osnovnu klauzu u cjelini. ne skita) ili objekta (Recimo da smo razumjeli). biti eksplicitne (sindetske. Tako npr. EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Eksplicitne (vezničke) zavisnosložene rečenice dijele se na dvije grupe s obzirom na prirodu veznih sredstava. Upamtite već jednom da ovđe nema popuštanja. Zato se i kaže da zavisnosložene rečenice nastaju uvrštavanjem. vezničke). Nijesu došli jer nijesu dobili poziv ili Recite im da nam je žao. Odlučili su prekinuti saradnju. ali može biti i zavisna. Osnovna klauza nezavisnoga tipa obično se naziva glavnom. npr. Klauze u takvim složenim rečenicama zavisne su jedna od druge. kao i nezavisnosložene. U prvu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice u kojima vezna sredstva zamjenjuju (supstituišu) neku od sastavnica (obično neki rečenični član) osnovne klauze. a ta zavisnost ogleda se prije svega u tome što se zavisna klauza uvrštava u strukturu osnovne klauze. ili implicitne (asindetske). što nam je jako žao (u toj rečenici odnosna zamjenica što zamjenjuje cijelu osnovnu klauzu Odlučili su prekinuti saradnju). Upamtite već jednom: ovđe nema popuštanja. npr. npr. npr. npr. a može se uvrštavati i po sadržaju osnovne klauze. npr. ek- GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 299 . Osnovna klauza. i strukturnu i smisaonu i intonacijsku. a nije u funkciji jednoga od njezinih članova. klauza u čiju se strukturu uvrštava druga (zavisna) klauza može biti i nezavisna. npr. a drugoga tipa raščlanjenima. Takva vezna sredstva mogu zamjenjivati i čitave osnovne klauze. tj. Zavisnosložene rečenice s takvim veznim sredstvima nazivaju se odnosnima ili relativnima. Zavisna klauza može se u strukturu osnovne uvrštavati tako da ima funkciju nekoga njezina člana. s obzirom na to u funkciji kojega rečeničnoga člana stoji). kao što je to u pomenutim raščlanjenim zavisnosloženim rečenicama. Neće doći jer nije dobio poziv. nego samo povezuju osnovnu i zavisnu klauzu.

subjekatske. kakav. Predikatske rečenice i neki tipovi subjekatskih rečenica razlikuju se od ostalih po tome što im zavisne klauze zamjenjuju zapravo samo dio predikata. usp. npr. U službi veznika predikatskih rečenica u prvome su redu vezna sredstva (korelativna ili nekorelativna) supstitutivnoga tipa. no samo leksičko jezgro imenskoga dijela predikata. 300 SINTAKSA . On je onaj koji ti se ne sviđa. leksički „praznome“. koja. a predikat objekatskih rečenica aktivan glagolski oblik. Priča se da bi opet moglo biti rata). Ni ljeta nijesu što su nekad bila ili Kuća mu je da je nema u okolini. npr. PREDIKATSKE REČENICE Predikatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se imenski dio predikata odnosi prema glagolskome dijelu. Priča se priča prema Pričaju priču (u prvom slučaju oblik priča je subjekat. Naime razlika između subjekatske rečenice Priča se da bi opet moglo biti rata i objekatske rečenice Pričaju da bi opet moglo biti rata nije ni u strukturi zavisne klauze ni u odnosu između osnovne i zavisne klauze. ali se u složenu rečenicu uvrštava prema leksičkim svojstvima predikata osnovne klauze (riječ je o glagolima govorenja. Oni su (takvi) kakvi već jesu mladići u tim godinama. Onaj ko ne zna neka pita prema Ko ne zna. Ni ljeta nijesu ono što su nekad bila. U takvim rečenicama mogu dolaziti i korelativne riječi (zamjenice ili pridjevi).). U predikatskim rečenicama zavisna klauza ne zamjenjuje cijeli predikat. čije. prije svega odnosne zamjenice i/ili pridjevi: ■ ■ ■ ■ koji. npr. Zato u takvim složenim rečenicama dolazi zapravo do svojevrsne neutralizacije između subjekatskih i objekatskih rečenica. U takvim rečenicama dolaze oblici pomoćnoga glagola biti. kakvo. nepunoznačnome subjektu. čiji. U subjekatskim rečenicama relativnoga ili zavisnoupitnoga tipa zavisna klauza odnosi se prema glavnoj kao atribut prema uopštenome. npr. On je najbolji prema On je (takav) da boljega nema. Kad je riječ o subjekatskim rečenicama izričnoga tipa (npr. upor. koji čine sponu ili kopulu između osnovne i zavisne klauze. u njima zavisna klauza funkcioniše doduše kao subjekat. objekatske. On je (onaj) koji ti se ne sviđa. ośećanja i sl. On je koji ti se ne sviđa. upor. Te su kuće (onih) čije su i prije bile. koje. npr. npr. čija. a u drugom je oblik priču objekat). što. Ni ljeta nijesu (ono) što su nekad bila. samo u tome što je taj predikat subjekatskih rečenica pasivan ili pasiviziran. priloške i atributske. mišljenja.splicitne zavisnosložene rečenice dijele se na predikatske. kakva. odnosno subjekta. Kuća mu je takva da je nema u okolini. neka pita. nego samo u obliku predikata osnovne klauze.

neka pita ili Ko ne zna. kud(a). (onako) neka i bude. čije. Nije mi jasno kako to misli izvesti. kako. (Onako) kako smo se dogovorili. (Oni) koji su pitali. Takve subjekatske rečenice slične su predikatskima po tome što omogućavaju uvrštavanje pokazne zamjenice ili zamjeničkoga priloga koji se sa supstitutivnim veznim sredstvima nalazi u korelativnome odnosu. ośećanje i sl. upitne zamjenice: ■ ■ ■ ■ ko. (Onaj) ko ne zna. npr. 2. U takvim rečenicama u funkciji veznih sredstava stoje ove zamjenice i zamjenički prilozi: ■ ■ ■ ■ ko. pitajte ili Što ne znate. Subjekatske rečenice dijele se na odnosne. Vidi se kud(a) su prošli. ne skita. Zavisnoupitne subjekatske rečenice Zavisnoupitnim rečenicama pripadaju one subjekatske rečenice u kojima zavisna klauza ima oblik pitanja zavisnog od pasiviziranih oblika glagola ili od predikatskih izraza (imenskih ili priloških) koji označavaju pitanje. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 301 .Osim supstitutivnih veznih sredstava u predikatskim rečenicama dolazi i veznik da. Priča se da je bolesna. Zna se kojima je potrebna pomoć. (oni) znaju. čiji. Odnosne subjekatske rečenice Odnosnim (relativnim) subjekatskim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice kod kojih zavisna klauza biva uvedena u osnovnu supstitutivnim veznim sredstvima. koje. (onaj) neka pita. neka i bude ili Kako smo se dogovorili. odnosnim zamjenicama ili prilozima. npr. npr. npr. koji. tj. npr. koji takođe može biti korelativne prirode. zavisnoupitne i izrične. npr. npr. Ko pita. Zna se kako je do toga došlo. govorenje. što. npr. SUBJEKATSKE REČENICE Subjekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se subjekat odnosi prema predikatu. npr. Sad je pitanje što opet nije u redu. koja. Zna se ko ima problema. npr. (ono) pitajte. npr. mišljenje. upitni prilozi: ■ ■ kako. npr. Kuća mu je (takva) da je nema u okolini. Vezna sredstva takvih rečenica mogu biti: 1. čija. što. koji. Nije rečeno čija je to dužnost. znaju ili Koji su pitali. (Ono) što ne znate.

što. kao i subjekatske. OBJEKATSKE REČENICE Objekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se objekat odnosi prema predikatu. upor. kakva. Pitajte (onoga) koga sretnete. koje. zavisnoupitne i izrične. Ośeća se kako postaje sve toplije. npr. ośećanje. 302 SINTAKSA . npr. Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploča. Zna se kako je teško pisati udžbenike i sl. kad. 3. npr. Izrične subjekatske rečenice Izričnima se nazivaju one subjekatske rečenice u kojima se zavisne klauze uvode po pasiviziranim oblicima glagola ili po predikatskim izrazima (imenskim ili priloškim) koji označavaju mišljenje. Pitanje je đe se sad nalazi. Odnosne objekatske rečenice Odnosnim objekatskim rečenicama pripadaju one u kojima se zavisna klauza uvodi odnosnim zamjenicama ili pridjevima. U službi veznih sredstava u takvim rečenicama stoje veznici da i kako. đe. govorenje. Istina je da smo se obećali odazvati pozivu. npr.■ ■ ■ odakle. Ne zna se kad će doći i sl. Pitanje je odakle početi. koja. upitni veznici (rječce) li i da li: ■ ■ Pitaće se jesi li učinio sve što je trebalo. I objekatske rečenice. I u takve rečenice mogu se uvrstiti korelativne riječi. kakvo. Pozvao sam (one) koje si predložio. npr. npr. Kupiću (onakvu) kakvu nađem i sl. mogu se podijeliti na odnosne. odnosne zamjenice i pridjevi): ■ ■ ■ ■ ko.. kakav. npr. percipiranje i sl. Pitanje je da li joj reći ili ne reći. a kao vezna sredstva služe relativizatori (tj. npr. Ośetismo miris mora prema Ośetismo kako miriše more. Priča se da bi opet moglo biti rata. koji. Jeste li našli (ono) što ste tražili.

Zaboravio sam koji je dan danas. npr. Pitaj otkad je upis. kakvo). Znaš li ko je sad na redu. đe. dokad i sl. mišljenje i sl. Pitajte čije je to maslo. ■ ■ ■ ■ ■ ■ Izrične objekatske rečenice Izričnima se nazivaju one objekatske rečenice koje se uvode po aktivnim odnosno ličnim oblicima glagola govorenja. Ne znam dokad mi važi pasoš. Veznik e odlika je starije crnogorske književnosti i današnjega razgovornog stila. Recite jeste li se odmorili. Ovo vi pišem da ne možete reći e nijeste znali.Zavisnoupitne objekatske rečenice Zavisnoupitne su one objekatske rečenice kojima zavisna klauza ima oblik upitne rečenice zavisan od oblika glagola koji označava pitanje. npr. npr.). kako. ośećanja. zašto. Još ne shvataš što se dogodilo. npr. Znate li koliko je sati. odakle i sl. Dvoume se da li da dođu ili ne dođu. percipiranja i sl. Takve rečenice po značenju mogu biti: ■ opšteupitne (u njima stoje upitni veznici li ili da li te upitne zamjenice ko. kakva. čiji. što i sl. npr. koji.). Nijesu javili kad će doći. kvalitativne (vezna sredstva: upitni pridjev kakav. zahtijevanje. npr. dokle. Obećali su da će se javiti. npr. Pitajte ih đe su bili. Ne razumijem zašto ste zakasnili. mišljenja. Kao vezna sredstva u tim rečenicama služe veznici: ■ ■ ■ ■ da. otkad. npr.). Nijesu rekli kud su prošli. načinske (vezna sredstva: upitni prilog kako). Ne shvatam što baš to učinjeste. vremenske (vezna sredstva: upitni prilozi kad. uzročne (vezna sredstva: uzročni upitni prilozi ili prijedloški izrazi: što. Zapamtite dokle ste došli. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 303 . mjesne (vezna sredstva: upitni prilozi đe. Čujem kako se baš i nijeste proslavili.). npr. kuda. Da čujemo kakvo će śutra biti vrijeme. Ne znamo odakle su. Još nijesmo saznali kako se to dogodi. govorenje. Ne znam zbog čega je tako neraspoložena. količinske (vezna sredstva: količinski upitni prilog koliko). npr. Vidio sam ih đe ulaze u dvoranu. e. zbog čega i sl. npr.

parafrazu: Nađosmo se u najprometnijem dijelu ulice. Pričao je kako ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Viđeli smo đe śede u dvorani.Objekatske rečenice s veznim sredstvima kako i đe mogu. načinske. uzročne. Pričao je da ljudi masovno napuštahu svoje domove. Tu se zavisna klauza đe je najveća gužva odnosi prema imenskoj konstrukciji u dijelu ulice kao atribut prema imenici. npr. uporedne. izvan konteksta.) 304 SINTAKSA . npr. npr. Kako su priloške odredbe raznovrsne po značenju. Mjesne (lokalne) rečenice Mjesnim ili lokalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza prema osnovnoj odnosi kao što se priloška odredba mjesta odnosi prema predikatu. pa se interpretirati ili kao izrične ili kao zavisnoupitne. namjerne. posljedične i dopusne rečenice. upor. Mjesne (zavisne) klauze mogu u zavisnosloženu rečenicu biti uvrštene na dva načina: ili direktno po predikatu osnovne klauze. onda je i dalje riječ o mjesnome značenju. odnosno mjesno značenje) navedene bi se rečenice mogle parafrazirati ovako: Pričao je o načinu na koji ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Pričao je o tome na koji način ljudi masovno napuštahu svoje domove. tako raznovrsne mogu biti i priloške rečenice. u kojoj zavisna klauza kad je već bilo kasno ima istu funkciju kao i prilog kasno u odnosu na osnovnu klauzu Javili su se. a u drugom slučaju (kad su kako i đe prilozi jer zadržavaju načinsko. No takva rečenica ne pripada više priloškima. Među njima se posebnim i strukturnim i semantičkim obilježjima izdvajaju mjesne. U prvom slučaju veznici kako i đe bili bi zamjenljivi veznikom da. odnosno Viđeli smo na kojem mjestu śede u dvorani. (Ako se međutim na mjestu mjesnoga zamjeničkog priloga javi imenica ili imenski skup riječi. uslovne. Neka śedne đe hoće. ili po mjesnom zamjeničkom prilogu. biti i dvoznačne. nesložena rečenica Javili su se kasno (u kojoj je prilog kasno u funkciji priloške odredbe vremena) može biti preoblikovana u zavisnosloženu prilošku (vremensku) rečenicu Javili su se kad je već bilo kasno. npr. Nađosmo se u dijelu ulice đe je najveća gužva. U drugome slučaju riječ je o korelativnim mjesnim rečenicama u kojima vezna sredstva ekspliciraju sadržaj mjesnih zamjeničkih priloga. npr. no atributskima. Tako npr. PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE Priloškim ili adverbijalnim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba (adverbijal) prema predikatu. Naći ćete ih onđe đe ste ih i ostavili. što znači da se zavisnom klauzom prenosi obavještenje o prostoru (mjestu) na kojem se ili u vezi s kojim se odvija proces o kome je riječ u osnovnoj klauzi. vremenske.

Nađimo se (onđe) đe je mirno. lstražuj samo (dotle) dokle seže tvoje područje. simultanost) ili vrijeme koje nije podudarno s vremenom osnovne klauze (neistovremenost. označava da se proces označen glagolom u osnovnoj klauzi odvija bez obzira na mjesto. riječ je o poslijevremenosti (posteriornosti). razmišljaju (Dok pisahu. sukcesivnost). U rečenicama sa značenjem potpune istovremenosti obično stoji veznik dok. kud(a). npr. odakle. Putovaćemo (donde) dokle je potrebno. Neka śednu đe hoće. Vremenske (temporalne) rečenice Vremenskim ili temporalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice kod kojih se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba vremena prema predikatu. Voze baš (onuda) kuda je zabranjeno. a u službi predikata i osnovne i zavisne klauze dolaze oblici nesvršenih glagola. Otišli su (onamo) otkud su i došli. Neka putuju kud žele. Istovremenost koja se označava zavisnom klauzom može biti potpuna ili djelimična. Naći ćete ih (onđe) đe ste ih i ostavili. otkud(a). koje odabere vršilac radnje. Stanite (ovđe) đe i ja stojim. npr. Neka putuju kud god žele. Neka śednu đe god hoće. Pošalji mi (odatle) odakle šalješ i drugima. Knjiga mora biti (onđe) otkud si je i uzeo. Dok su pisali. odnosno da se odvija na bilo kojem mjestu ili na (bilo kojem) mjestu koje ima u vidu. što znači da zavisna klauza određuje vrijeme odvijanja procesa označenog predikatom u osnovnoj klauzi. tj. npr. Kad pišu. Zavisna klauza može označavati vrijeme koje je podudarno s vremenom osnovne klauze (istovremenost. Dok pišu. npr. razmišljali su.Kao vezna sredstva u mjesnim rečenicama služe odnosni prilozi kao što su: ■ ■ ■ ■ ■ đe. razmišljahu. npr. razmišljaju (Kad pisahu. razmišljali su. Vrati se (onamo) odakle si i pošao. dokle. Trčimo dokle god možemo itd. riječ je o prethodnosti (anteriornosti). Umjesto veznika dok može se upotrijebiti i veznik kad kao značenjski najširi vremenski veznik. razmišljahu. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 305 . npr. Uz te odnosne priloge može doći i rječca god koja mjesne rečenice čini habituelnima. a kad označava vrijeme koje slijedi vremenu u kojem se odvija radnja osnovne klauze. Kad su pisali. npr. razmišljaće). Dok budu pisali. Kad budu pisali. razmišljaće). Kad zavisna klauza označava vrijeme koje prethodi vremenu osnovne klauze. Prođi (ovuda) kuda sam i ja prošao.

npr. Sporazum je potpisan prije nego što je to iko očekivao. npr. pozdravismo se sa svima. Poslijevremenost (posteriornost) izražava se proizvedenim veznicima: ■ ■ prije nego/prije no. Završismo prije no što smo se nadali. pošto. npr. npr. a. kako. U prvome slučaju govorimo o prethodnosti ili anteriornosti. dok. Tek što počeše raspravu. pobježe. samo što. npr. pukla nam je guma. kao što je rečeno. odnosno granica vremenskog toka. i mi ćemo se spremiti. Veznik a karakteristika je razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. javite se. neko naglo uđe. koja je inače bliska značenju aorista. npr. npr. npr. tek što. nakon što. Naime vremenske rečenice mogu označavati da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom 306 SINTAKSA . Nakon što su ga napali u novinama. npr. prije nego što/prije no što. pošto i nakon što) po tome što se njima izražava posebna vrsta prethodnosti. Dok stignete kući. samo što i kako razlikuju se od ostalih (kad. posvađaše se. npr. čim. Kako nas ugleda. odustao je od svojih zahtjeva. Naime u vremenskim rečenicama s tim veznim sredstvima radnja zavisne klauze neposredno prethodi radnji osnovne (kao što se aoristom označava prošlost koja neposredno prethodi sadašnjosti). npr. napišu. npr. u dvije grupe s obzirom na to prethodi li radnja označena zavisnom klauzom radnji označenoj osnovnom klauzom ili se radnja označena zavisnom klauzom odvija poslije radnje označene osnovnom. Treba se javiti doktoru prije no bude kasno. A dođe na posao. U osnovnim klauzama vremenskih rečenica toga tipa upotrebljavaju se obično oblici nesvršenih glagola. a u drugome je riječ o poslijevremenosti ili posteriornosti. Veznička sredstva dok. Terminativne (granične) vremenske rečenice Osim simultanosti i neistovremenosti vremenskim rečenicama može se označavati i početak ili završetak. čim. napišu. npr. počne da viče na kolegu. Prethodnost (anteriornost) izražava se neproizvedenim i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ kad. a u zavisnim klauzama obično oblici svršenih glagola. Vremenske rečenice kojima je svojstvena neistovremenost dijele se. Samo što smo krenuli. a. Dok su pisali. Čim stignete. Prije nego uđete. Pošto uđosmo. napišu. Kad razmisle. tek što. Prije nego razmisle. pokucajte.Kod djelimične istovremenosti sadržaj osnovne klauze vremenski se samo dijelom podudara sa sadržajem zavisne. Kad razmisle. npr.

pa nijesu gramatički korektne npr. U njima se naglašava da radnja zavisne klauze traje isto onoliko koliko i radnja osnovne ili da se radnja zavisne klauze počinje odvijati kad prestane odvijanje radnje u osnovnoj klauzi. Negacija tu zapravo označava da se radnje osnovne i zavisne klauze vremenski ne podudaraju. da se te dvije radnje istovremeno završavaju (tj. Čekali smo dok napiše pismo (tu radnja čekanja i radnja pisanja jednako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 307 . rečenice *Otkad će ući u godine. odnosno imenske ili priloške spojeve riječi u osnovnoj klauzi. no se radnja osnovne odvija kad se ne odvija radnja zavisne i obratno. npr. pa se zavisne klauze prema takvim riječima ili spojevima riječi odnose kao atributi. U klauzama s veznikom dok obično se javljaju odrični predikati s glagolima svršenoga vida. Čekali smo dok su se pojavili ili Čekali smo dok se pojaviše ili Čekali smo dok se pojave). da se radnja zavisne počinje odvijati kad se završi radnja osnovne i sl. Prošlo je mnogo vremena kako su potonji put bili u Grčkoj ili Ima već deset godina da se nijesmo viđeli. otkako. Čekaćemo dok se ne pojave. Rečenice toga tipa s potvrdnim predikatima mogu imati isto takvo značenje (npr. Otkad je ušao u godine. Takve rečenice zbog toga bi se mogle nazvati terminativnim (graničnim) vremenskim rečenicama. Ovđe ostajemo dokle hoćemo. pa onda i radnja zavisne klauze vezana za prošlost (bez obzira na to jesu li u klauzama oblici preteritalnih vremena ili prezenta). Čekamo dok se ne pojave i sl. npr.osnovne. Najbrojnije su među njima one kod kojih se daje obavještenje o tome da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom osnovne. Čekali smo dok se nijesu pojavili. npr. (U istom značenju javljaju se i veznici kako i da. ali takve rečenice podrazumijevaju riječi. npr. npr. Tako radimo otkako znamo za sebe. ali mogu značiti i to da su radnje istovremene i da završavaju u isto vrijeme. Zato se u takvim rečenicama ne mogu pojaviti oblici futura (ni prvoga ni drugoga). a veznici su: ■ ■ dok. dokle. npr. Drugim riječima. da se radnja zavisne počinje odvijati kad je već u toku radnja osnovne. U takvim vremenskim rečenicama upotrebljavaju se veznici: ■ ■ otkad(a). sve će češće pobolijevati ili *Tako ćemo raditi otkad budemo znali za sebe. kao u primjeru Čekali smo dok se nijesu pojavili (ili Čekasmo dok se ne pojaviše. Drugi tip terminativnih vremenskih rečenica jesu one kod kojih je u prvome planu završni dio intervala. sve češće pobolijeva.). da traju jednako dugo). radnja zavisne klauze počinje se odvijati onda kad se više ne odvija radnja osnovne.) Posebnost takvih vremenskih rečenica sastoji se u tome da im je radnja osnovne.

kao u navedenome primjeru (Ovđe ostajemo dokle hoćemo). razmišljamo ili Trče dokle god imaju snage (nije potvrđeno *Dok god napišemo. Čekasmo dok god se ne pojaviše ili Ovđe ostajemo dokle god hoćemo. parafrazu: Čekali smo dok napiše pismo. razmislimo. i za one koje označavaju anteriornost. razmislimo ni *Potrče dokle god imaju/imadnu snage) i u njima se naglašava terminativnost (zajednička granica završetka radnje u osnovnoj i zavisnoj klauzi). o tome da radnja zavisne klauze traje do one vremenske granice do koje traje i radnja osnovne. npr. npr. Radiću sve dotle dok sve ne napravim. odnosno prethodnost ili višekratnost odvijanja glagolske radnje. kojom se ističe da radnja zavisne klauze traje do iste one vremenske granice do koje i radnja osnovne (tada rječca god ima istu funkciju kao i sve) ili da se radnja zavisne počinje odvijati tek onda kad se završi radnja osnovne klauze. dolazili smo ili *Pošto smo god ulazili. tj. Dok god pišemo. npr. kad i dokle. ali njome takve rečenice po pravilu dobijaju i dodatno značenje terminativnosti. Terminativnost rečenica s veznicima dok i dokle često se i posebno naglašava. razmišljamo. Zapravo. Osim terminativnih mogu se habituelizirati i drugi tipovi vremenskih rečenica. iako i tu odričnost ima svoje logičko opravdanje (upor. npr. U takvim slučajevima predikat zavisne klauze mora biti odričan. U habitueliziranim vremenskim rečenicama s veznicima dok i dokle upotrebljavaju se isključivo oblici nesvršenih glagola. Čekali smo dok ne napiše pismo). npr. a ostala ne mogu. upor. Granica radnji obje klauze u načelu je ista onda kad u zavisnoj klauzi susrijećemo oblike nesvršenoga glagola. U rečenicama s veznikom dokle riječ je. radnja zavisne počinje kad se završi radnja osnovne) kad u zavisnoj klauzi stoje oblici svršenih glagola. dobijaju rječcu god. onda više nijesmo čekali). i to obično pojačajnom rječcom sve.traju). *Prije nego god ulazite. U takvim je rečenicama odrični predikat zavisne klauze manje običan (upor. Terminativne vremenske rečenice toga tipa s veznicima dok i dokle vrlo se često i habitueliziraju. Čekasmo sve dok se ne pojaviše. npr. ali ne važi za one koje označavaju posteriornost (poslijevremenost) jednostavno zato što se veznička sredstva tih rečenica ne mogu habituelizirati. kucajte. Kad god napišemo. a kad je napisao. Čekasmo dok god su se pojavljivali. pozdravljali smo se. Zato nijesu npr. npr. Čekasmo dok god se nijesu pojavili/dok god se ne pojaviše/dok god se ne pojave (nije potvrđeno *Čekasmo dok god se nijesu pojavljivali/dok god se ne pojavljivahu/dok god se ne pojavljuju). Dok god pišemo. ovjerene rečenice tipa *Čim god ste se javljali. To važi za one vremenske rečenice koje označavaju istovremenost. 308 SINTAKSA . a različita (tj. habituelizirati se mogu samo veznička sredstva dok. Ostajemo dokle god i oni ostaju. Habituelizacijom se u njima naglašava istovremenost.

Danas je sunčano kao što je bilo i juče. Kad god napišemo. uporednim veznicima kao što ili kao da. u onima sa svršenim i u onima s raznovidnim glagolima) riječ je o prethodnosti (anteriornosti). npr. Živio je kako je htio. U službi veznika načinskih rečenica može se. Postupi ovako kako ti kažem. U navedenim rečenicama veznik kako nije zamjenljiv drugim veznicima. Uporedne (komparativne) rečenice Uporednim ili komparativnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba poređenja prema predikatu. Uradismo onako kako je najbolje. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 309 .S druge strane. npr. razmišljamo). što znači da se u njima radnja označena osnovnom klauzom upoređuje po nečemu (obično po kvalitetu) s radnjom označenom zavisnom klauzom. razmislimo. Radili smo što smo bolje znali ili Trčaćemo što mognemo brže. Kad god razmislimo. npr. npr. Śećam se kao da je bilo juče. Kad god pišemo. a mogući su i glagolski oblici različita vida u osnovnoj i zavisnoj klauzi (npr. a u ostalima (tj. onako. što znači da se zavisnom klauzom daje obavještenje o kvalitetu radnje označene osnovnom klauzom. napišemo). Načinske (modalne) rečenice Načinskim ili modalnim rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba načina odnosi prema predikatu. Donesi novac kako znaš i umiješ. *Donesi novac kao što znaš i umiješ ili sl. javiti i veznik što. Osnovni veznik načinskih rečenica jeste kako. upor. Načinske rečenice s veznikom kako mogu biti i korelativnoga tipa. što znači da se u njima mogu javiti i načinski zamjenički prilozi ovako. Ne radi se tako kako biste vi šćeli. samo se u rečenicama s nesvršenim glagolima podrazumijeva istovremenost (simultanost). ali rjeđe no veznik kako. Uporedne rečenice mogu se podijeliti u tri grupe. Poređenje po jednakosti U uporednim rečenicama kojima se izriče poređenje po jednakosti dolaze veznici kao što. razmišljamo) i oblici svršenih glagola (npr. Kad god pišemo. tako. kako i kao da. a trećoj raščlanjene uporedne rečenice. Mladi se zabavljaju kako smo se i mi zabavljali. Prvoj grupi pripadaju rečenice u kojima je riječ o poređenju po jednakosti. U svim takvim slučajevima označava se višekratno odvijanje procesa označenog glagolom osnovne klauze. Radićemo kako nam se naredi. npr. drugoj rečenice u kojima je riječ o poređenju po nejednakosti. u rečenicama s veznikom kad upotrebljavaju se i oblici nesvršenih glagola (npr.

Obrnuti redosljed klauza ili je obilježen. to je bivalo sve mračnije). Kako se približavasmo cilju. no što. U tome slučaju jedna je klauza po pravilu potvrdna. Poseban tip uporednih rečenica jesu rečenice s veznikom kao kad. Prodasmo ih bolje no što smo mislili. Bivalo je sve mračnije što su išli dalje. Danas se ne živi kao što se živjelo u prošlome vijeku. Poređenje po nejednakosti U uporednim rečenicama kojima se označava poređenje po nejednakosti mjesto zavisnoj klauzi otvaraju komparativi pridjeva ili priloga u osnovnoj klauzi. a često i korelativne zamjeničke riječi to. pa čak i po suprotstavljenosti. kako i koliko. npr. Ovđe nam je bilo ljepše nego kad smo išli u Italiju. ili je sasvim isključen (kod rečenica korelativnoga tipa. Piše kao što govori prema Piše kao da govori. Bili su opet veseli kao kad su śeđeli u istome odjeljenju. Što smo išli dalje. Takvim uporednim rečenicama svojstvena je antepozicija zavisne klauze. a kao da pretpostavljenost (hipotetičnost). a u službi vezničkih sredstava upotrebljavaju se nego što. U njima se upotrebljavaju veznici nego kad i no kad. korespondentni. faktivnost). bivalo je sve mračnije (Što smo išli dalje. Zato se one nazivaju i rečenicama korespondencije ili podudaranja. Kod kuće vazda više uradimo no kad smo na poslu. npr. upor. no te nego da i no da. npr. U njima se radnja osnovne i radnja zavisne klauze upoređuju s obzirom na vrijeme odvijanja. koje bi se mogle nazvati vremenskouporednima. dvodjelne). npr. npr. 310 SINTAKSA . nestajaše umora (Kako se približavasmo cilju. I te rečenice mogu biti vremenskouporedne. npr. upor. nego. tako nestajaše umora). U njima dolaze veznici što. Bilo je ugodno prohladno kao kad vjetar duva. Veznici kao što i kao da razlikuju se po tome što kao što označava izvjesnost (činjeničnost. U uporednim rečenicama toga tipa sadržaji klauza ne moraju se upoređivati samo po jednakosti nego i po nepodudarnosti. Više im je stalo do mira u kući nego da stvari krenu nabolje. a druga odrična. *To je bivalo sve mračnije što su išli dalje). toliko su se i bojali talasa. Takve uporedne rečenice označavaju da se sadržaji klauza podudaraju. npr. Ispalo je gore nego smo se nadali. tako i toliko. Bolji su nego što smo očekivali. Koliko su uživali u vožnji do ostrva. Prije bi poginuli no da popušte. da su međusobno razmjerni. Mladi se zabavljaju kao što smo se i mi zabavljali. Dobili ste više no ste zaslužili.Uporedni veznik kako razlikuje se od načinskoga po tome što je zamjenljiv veznikom kao što. Raščlanjene uporedne rečenice (rečenice korespondencije) Uporedne rečenice mogu biti i izrazito raščlanjene (tj.

na osnovu toga što. javlja se i u različitim proizvedenim veznicima kao što su zato što. rečenica *Kupio je punu kesu trešanja usljed toga što ih jako voli. Morali smo stati usljed toga što je bio prolom oblaka. (Nije potvrđena npr. Žale se što se nijesmo javili. često idemo u šumu. Uspio je zahvaljujući tome što je bio uporan. Obolio je zato što je previše jeo. što znači da se zavisnom klauzom označava uzrok vršenja radnje u osnovnoj klauzi. npr. budući da i s obzirom na to da Najčešći je veznik jer. uzrok razloga (poput veznika s obzirom na to da). ali još češće i tzv. a klauze im se povezuju većim brojem proizvedenih i neproizvedenih veznika. npr. Veznik što Opšti uzrok označava se i veznikom što. Veznik što u uzročnome značenju. usljed toga što.Uzročne (kauzalne) rečenice Uzročnim (kauzalnim) rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba uzroka prema predikatu. tj.) Nasuprot tome proizvedeni veznik zahvaljujući tome što označava obično uzrok koji se povezuje sa pozitivnom i/ili poželjnom posljedicom. zahvaljujući tome što. npr. Radite sami e vam ne mogu pomoći. na temelju toga što. Proizvedenim veznikom s obzirom na to da najčešće se izriče takozvani uzrok razloga (to je pasivni tip uzroka koji posljedicu ne izaziva direktno. Veznik budući da ne razlikuje se od veznika jer po značenju (i njemu je svojstveno opšteuzročno značenje). zbog toga što. onda kad zavisna klauza dolazi iza osnovne. npr. U istome značenju u starijoj crnogorskoj književnosti upotrebljavao se i veznik e. rjeđe i veznik da. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 311 . Proizvedeni veznik usljed toga što označava uzrok koji je obično vezan za negativnu i/ili nepoželjnu posljedicu. Prekinuli smo ljetovanje jer su počele kiše. npr. dok izrazi stoga što i zbog toga što mogu takođe označavati opšti uzrok. Upotrebljava se u običnome redosljedu rečenica. npr. npr. onda kad zavisna klauza prethodi osnovnoj. no pomaže njezinu pojavljivanju). S obzirom na to da ove godine ima mnogo pečuraka. Te su rečenice vrlo česte. npr. tim prije što. Veznici jer. ali dolazi ponajprije u inverziji. Upotreba tih veznika odlika je administrativnoga i naučnoga stila. po tome što. stoga što. koji ima opšteuzročno značenje. Veznik zato što obično se upotrebljava u opšteuzročnome značenju. tj. Budući da su počele kiše. prekinuli smo ljetovanje. koji je danas odlika razgovornoga stila.

a to su veznici kako. Zato neki tipovi uzročnih i posljedičnih rečenica mogu biti međusobno zamjenljivi. nego dodatan uzrok i/ili razlog kažnjavanju.: ■ ■ uzročna: Budući da smo zakasnili. a to je polazište ili osnova na kojoj se temelji neko zaključivanje. i veznici te i pa u korelativ312 SINTAKSA . Između uzročnih i posljedičnih rečenica ima. Sad će biti kažnjeni. treba poći na spavanje. Posljedične (konsekutivne) rečenice Posljedične (konsekutivne) rečenice slične su uzročnima utoliko ukoliko se i jednima i drugima označava isti tip odnosa. uzročno-posljedični odnos. npr.Proizvedeni veznici po tome što. Kao što smo viđeli. čim. Zaključili smo to po tome što u kući nije bilo nikoga. vjerovatno je kriv. a u uzročnima uzrok. Mora da si bolestan dok si tako blijed. posljedična: Zakasnili smo. Uvjerismo se u istinitost njegove tvrdnje na temelju toga što smo je u više navrata provjerili. veznici uzročnih rečenica brojni su i raznovrsni. odnosno kakav uzročno-posljedični odnos. npr. tako da nijesmo mogli ući. nema problema. tako da su se svi uplašili. Kad već dolaziš. nijesmo mogli ući. Prema tome posljedične rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj klauzi kao što se priloška odredba posljedice odnosi prema predikatu. osobito iz vremenskoga ili načinskoga (o čemu je već bilo riječi u vezi s prijedlozima). Do toga saznanja došao je na osnovu toga što je danima bilježio svaku promjenu. npr. uprkos značenjskoj sličnosti. Veznici kako. a u posljedičnima susrijećemo neproizvedeni veznik da. npr. velikih razlika. kako u strukturi tako i u sastavu i upotrebi vezničkih sredstava. na osnovu toga što i na temelju toga što označavaju tzv. direktan. pa ne bi bila gramatična rečenica *Treba poći na spavanje kako je već kasno. Čim ga traže. čim. Kako je već kasno. dok i kad Budući da se uzročno značenje može razviti i iz drugih značenja. Vikao je. publicističkome i naučnome stilu. Riječ je o tome da kašnjenje nije neposredan. Rečenice s tim proizvedenim veznicima posebno su svojstvene administrativnome. npr. Veznik kako u toj ulozi razlikuje se od ostalih po tome što dolazi isključivo u antepoziciji. tj. npr. proizvedeni veznik tako da. Proizvedenim veznikom tim prije što označava se posebna vrsta uzroka koji bi se mogao nazvati dodatnim uzrokom. dok i kad. u službi veznika uzročnih rečenica upotrebljavaju se i oni veznici koji primarno označavaju način ili vrijeme. tim prije što su još i zakasnili. što znači da se zavisnom klauzom označava posljedica radnje o kojoj je riječ u osnovnoj klauzi. uzrok kriterijuma. Razlika je u tome što se u posljedičnim rečenicama zavisnom klauzom označava posljedica. Tako je vikao da su se svi uplašili.

U prvima je riječ o posljedici koja se ostvaruje. pa u skladu s tim ističu. vidi se po tome što u takvim posljedičnim rečenicama tako nije odvojivo od veznika da. On je tako vikao da su se svi uplašili. priloga. Bio je tako iscrpljen da je odmah zaspao. Tako sam iscrpljen da već gotovo spavam. njima se pojačava sadržaj imenica. Kad je riječ o zamjeničkim prilozima. vrlo česte. perfekat. a toliko i tolik. oni pojačavaju sadržaj: ■ ■ ■ glagola. S obzirom na ostvarivost ili neostvarivost posljedice posljedične rečenice mogu se podijeliti na realne (stvarne) i irealne (nestvarne). ali nije zaspao). npr. Da je stvarno tako. naprotiv. značenje količine. gramatično *Tako smo zakasnili da nijesmo mogli ući. a u drugima o posljedici koja se ne može ostvariti. Osim priloga tako pojačajnu ulogu u posljedičnim rečenicama može imati i prilog toliko te pridjevi takav/takva/takvo ili tolik/tolika/toliko. dok je u primjerima u kojima tako ima pojačajnu ulogu njegovo odvajanje od veznika da sasvim obično i često. imaju značenje kvaliteta. npr.. Tako se iscrpih da odmah zaspah. u većem broju posljedičnih rečenica korelativni prilog tako više uopšte nema pojačajnu (intenzifikacijsku) ulogu.. Tako bijaše iscrpljen da već gotovo spavaše. npr. pa se zato opravdano govori o vezniku tako da. U realnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se obično neki od vremenskih glagolskih oblika: ■ ■ ■ ■ prezent. Intenzifikatori tako i takav.) Štoviše. npr. Nije npr. npr. Bio je previše iscrpljen da bi zaspao (posljedica dakle nije ostvariva: on je iscrpljen. Bijaše tako lijepa pa od nje ne mogahu oči odvojiti. pridjeva. npr. On je bio takva kukavica da to nije za priču ili Bila je tolika magla da se morasmo zaustaviti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 313 . npr. npr. Bio je tako iscrpljen te se činilo da neće izdržati. (Izostavljanje korelativne riječi kompenzuje se intonacijom. što čini obaveznim označavanje posljedice u zavisnoj klauzi. nego je toliko „srastao“ s veznikom da da se od njega uopšte ne može odvojiti. npr. a u posljedičnim.. Kad je riječ o zamjeničkim pridjevima. npr. Tako je bio iscrpljen da je odmah zaspao. Važna razlika između uzročnih i posljedičnih rečenica sastoji se i u tome što su korelativne riječi u uzročnim rečenicama rijetke i/ili obilježene. Tako je vikao da su se svi uplašili. tako da nijesmo mogli ući.nim posljedičnim rečenicama. Bilo je tako lijepo da se ne može opisati. kao u primjeru Zakasnili smo. npr. Bio je toliko ljut da se s njim nije moglo razgovarati. imperfekat. aorist. npr.. npr. pojačavaju sadržaj pojedinih riječi u osnovnoj klauzi. Tako je vikao da su se svi uplašili prema Vikao je da su se svi uplašili.

Prema tome namjerne rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba namjere odnosi prema predikatu (upor. a namjera pretpostavlja da se radnja glagola osnovne klauze događa prije radnje glagola zavisne klauze. no je to istovremeno i uzrok. nikad nije sigurno da se radnja koja se namjerava realizovati zaista i realizuje ili da će se zaista realizovati. namjeravanom) branju pečuraka. Tako npr. npr. Bijaše previše iscrpljen da bi zaspao.. Namjerne (finalne) rečenice I namjerne (finalne) rečenice slične su uzročnima. Razlika između „običnoga“ uzroka i namjere. Namjera je međutim po svojoj prirodi uvijek neizvjesna. U njima glagol zavisne klauze označava namjeru ili cilj radi koga se vrši radnja u osnovnoj klauzi. Namjera bi se naime mogla odrediti kao poseban tip uzroka. Tako će biti iscrpljen da će odmah zaspati. suviše i sl. i to zato što značenja uzroka i namjere imaju direktnih dodirnih tačaka. npr. u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka zavisna klauza (da naberu pečuraka) označava ne samo namjeru. futur prvi. npr. Namjerne rečenice po strukturi se izrazito razlikuju i od uzročnih i od posljedičnih rečenica. U toj funkciji mogu se javiti i pojačajne rječce (intenzifikatori) tako i toliko. sastoji se i u tome što uzrok po pravilu prethodi radnji glagola osnovne klauze. upor. npr. Suviše je kasno da bismo se i dalje igrali ili Previše je plašljiv da bi to učinio. Nije tako moćan da bi ih ucjenjivao ili Nije toliko obnevidio da bi mu trebao pratilac. Otišli smo u šumu radi branja pečuraka). cilj s kojim se vrši radnja glagola osnovne klauze (otići). pa bi se moglo reći da uzrok uključuje namjeru. Kad se kaže Danas nećemo u šumu jer pada kiša. U irealnim rečenicama kao intenzifikatori upotrebljavaju se gradacijske rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) previše. Otišli su u 314 SINTAKSA . Otišli su u šumu da naberu pečuraka) i potencijala (npr. osim u tome što je namjera značenjski uža. realan. da namjera ne može uključivati uzrok. S druge strane u irealnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se potencijal. U njima naime u službi predikata zavisnih klauza mogu biti samo oblici prezenta (npr. npr. tj. Tako se bijaše iscrpio da odmah bijaše zaspao. npr. ali je tada osnovna klauza odrična.■ ■ pluskvamperfekat. ali da ne može biti obratno. u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka odlazak u šumu prethodi (eventualnom. Otišli su u šumu zato što bi htjeli nabrati pečuraka. u rečenici Ostali smo kod kuće jer je padala kiša padanje kiše (uzrok) prethodi ostajanju kod kuće. onda to pretpostavlja da je uzrok stvarno na djelu (da kiša stvarno pada). npr. Osim toga uzrok je po svojoj prirodi po pravilu izvjestan.

a ne s prezentom (upor. ovjereno *Otišli su u šumu tako da naberu pečuraka ili sl. Otišli su u šumu da naberu pečuraka) bilo u prezentu nesvršenih glagola (npr. To je zato što je namjera po svojoj prirodi neizvjesna (hipotetična). eda i li. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 315 . Otišli su u šumu da beru pečurke). posebno prezent svršenih glagola. pa se onda izražava onim glagolskim oblicima kojima se inače izražava neizvjesnost.šumu kako bi nabrali pečuraka). Veznikom kako izriče se dodatna neizvjesnost (hipotetičnost). što znači da je i taj veznik obilježen kao izrazito hipotetičan (odricanje unosi u rečenicu dodatnu neizvjesnost). koji se sve rjeđe upotrebljava. npr. li i neka. Nasuprot veznicima kako. pretpostavljenost (a to su baš prezent. Zato ne bi bile gramatički ispravne namjerne rečenice u kojima bi se u zavisnim klauzama pojavljivali drugi glagolski oblici. Silno su se trudili eda bi ubrali koju pečurku. *Otišli su u šumu kako naberu pečuraka ili *Otišli su (ili išli su) u šumu kako beru pečurke). neizvjesnost se posebno ističe (nerijetko to može biti pretpostavka o postojanju prepreka za vršenje radnje). Drugim riječima. Oni ne dolaze zbog toga što su futurski oblici u crnogorskome jeziku stvarni. sasvim je očekivano (jer se namjera i prošlost logički isključuju). Pošalji ga u šumu neka nabere pečuraka ili Poslaćeš ga u šumu neka nabere pečuraka (nije međutim potvrđeno *Otišli su u šumu neka naberu pečuraka). npr. namjera je hipotetičnija od morfološki (tj. ali je manje očekivano što ne dolaze ni oblici futura. koji se upotrebljavaju isključivo s potencijalom. Nije npr. veznik neka ide isključivo s prezentom. Otišli su u šumu kako bi nabrali pečuraka). Da u zavisnim klauzama namjernih rečenica ne mogu biti oblici preteritalnih vremena. Zato se on upotrebljava samo s potencijalom (npr. ali pod uslovom da se u osnovnoj klauzi nađe imperativ ili kakav drugi glagolski oblik zahtjevnoga značenja. oblikom futura) izražene budućnosti. Zavisne klauze u kojima se on upotrebljava mogu biti bilo u prezentu svršenih (npr. Veznici namjernih rečenica jesu da. S veznikom li upotrebljava se takođe isključivo potencijal. i potencijal). npr. i to uvijek samo odrični. Namjerne rečenice razlikuju se od ostalih zavisnosloženih rečenica (posebno od posljedičnih) i po tome što u njima ne stoje niti mogu stojati korelativne riječi zamjeničkoga tipa. a hipotetični su samo onoliko koliko je hipotetična svaka budućnost. označavaju nešto što će se u budućnosti zaista dogoditi. Trenirali su cijelo ljeto ne bi li prošli kvalifikacije (nije potvrđeno *Trenirali su cijelo ljeto bi li prošli kvalifikacije niti *Trenirali su – ili treniraju – cijelo ljeto prolaze li ili prođu li kvalifikacije). Veznik da najčešći je veznik namjernih rečenica. Veznikom eda. eda. kako.

Ako ste tražili. a veznik ukoliko obilježen je kao rjeđi i/ili kao osobitost administrativnoga stila crnogorskoga standardnog jezika. Zato bi se pojednostavljeno moglo reći da je uslov „upitni uzrok“. Nije npr. Ako tražite. kome je svojstvena neizvjesnost (hipotetičnost). moguće (potencijalne) i nestvarne (irealne) uslovne rečenice. npr. odnosno 316 SINTAKSA . naći ćete. stavljeno je u pitanje. naći ćete). Budete li tražili. ukoliko. Tražite li. kondicionalne) rečenice Uslovnim (pogodbenim. tj. Pitaju li za nas. a kod uslovnih rečenica ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi je neizvjesno. naći ćete i sl. Moguće (potencijalne) uslovne rečenice Mogućim uslovnim rečenicama označava se da moguće (eventualno) ostvarenje radnje u zavisnoj klauzi čini mogućim ostvarenje radnje u osnovnoj klauzi. našli ste ili sl. li. naći ćete) i oblike futura drugog (npr. Uporedimo li uzročnu rečenicu Danas ne idemo u šumu jer pada kiša s uslovnom rečenicom Danas nećemo ići u šumu ako bude padala kiša. Razlika je među njima u prvome redu u tome što uzrok pretpostavlja ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi (kiša stvarno pada). Veznik ako najobičniji je i najčešći veznik stvarnih uslovnih rečenica. Veznici tih rečenica su: ■ ■ ■ ako. primijetićemo da su uzrok i uslov takođe dodirne kategorije. potvrđeno *Tražili ste li. npr. Svi će oni dobro proći ukoliko se mognu dogovoriti. a veznik li ide samo uz oblike prezenta (npr. pa onda i radnje u osnovnoj klauzi. našli ste. Ukoliko budete tražili. nalazite.Uslovne (pogodbene. onaj uzrok koji je doveden u pitanje. a to znači da se radnja osnovne klauze ostvaruje uslovno (pogodbeno). Ti veznici upotrebljavaju se s bilo kojim vremenskim glagolskim oblikom (npr. S obzirom na stepen vjerovatnosti ostarivanja radnje u zavisnoj (pa onda i u osnovnoj klauzi) razlikuju se stvarne (realne). recite im da se jave.). U odnosu na stvarne rečenice moguće rečenice dakle označavaju dodatnu upitanost. tj. pa je onda neizvjesno (upitno) i ostvarivanje radnje u osnovnoj klauzi. Stvarne (realne) uslovne rečenice Stvarnim uslovnim rečenicama označava se uslov čije ostvarenje stvarno vodi ostvarenju radnje u osnovnoj klauzi. npr. naći ćete. Ako tražite. Ako tražite. samo ako se ostvari i radnja zavisne klauze. kondicionalnim) rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisnom klauzom označava uslov pod kojim se ostvaruje (ili ne ostvaruje) radnja osnovne klauze.

s tim što su u zavisnim klauzama obavezni oblici potencijala i/ili futura drugog. vidi se i po tome što se neke dopusne rečenice mogu preoblikovati u (nezavisnosložene) suprotne. a već je oktobar (ili Već je oktobar. ukoliko i kad. došli bismo. npr. Da postoje vukodlaci. mogu po svom sadržaju biti i nestvarne (irealne). npr. Dopusne (koncesivne) rečenice Dopusnima (koncesivnima) nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se dopušta ostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što je on u suprotnosti sa sadržajem zavisne. pa onda i u ostvarenje radnje označene osnovnom klauzom. pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uzročnima. ■ ■ dopusna: Nema kiše iako je već oktobar. Moguće uslovne rečenice. a nema kiše). tj. U njima se zavisna klauza uvodi veznikom da. npr. Mogu naime označavati i uslov koji nije ostvariv. npr. a u zavisnoj prezent ili neki od glagolskih oblika kojima se označava prošlost. npr. npr. Prvi je da se suprotnost udruži s uzročnošću. svijet bi izgledao drugačije. Ako je u zavisnoj klauzi potencijal. Nema kiše iako je već oktobar. U osnovnoj klauzi takvih uslovnih rečenica uvijek se upotrebljava potencijal. Da sam znao kakav je.nesigurnost u ostvarenje uslova sadržanoga u zavisnoj klauzi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 317 . Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. Dopusne rečenice nastaju na dva načina. i u osnovnoj klauzi upotrebljava se samo potencijal. pa je onda neostvareno ili neostvarivo i ono o čemu je riječ u osnovnoj klauzi. ne bih ga ništa pitao. Kad bi postojali vukodlaci. što ne postoje uslovi za njegovo ostvarenje. Kišovito je iako je tek početak septembra. Da je zaista riječ o suprotnosti. dopušta se neostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što za to postoje uslovi. Prezent obično dolazi kad je uslov neispunjiv. svijet bi izgledao drugačije. a kad je uslov neispunjen. Veznici mogućih uslovnih rečenica jesu ako. Ako je u zavisnoj klauzi futur drugi. Ako/ukoliko/kad bismo imali vremena. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. Nestvarne (irealne) uslovne rečenice Nestvarnim uslovnim rečenicama označava se da je uslov sadržan u zavisnoj klauzi neostvaren ili neostvariv. npr. dolazimo. tj. osobito one s veznikom kad (koji i inače označava veći stepen neizvjesnosti nego veznici ako i ukoliko). npr. doći ćemo. ili obratno. suprotna: Nema kiše. onda se u osnovnoj klauzi upotrebljava futur prvi ili prezent (relativni). npr. obično dolaze oblici za prošlost.

Takve dopusne rečenice nazivaju se uzročnodopusnima. npr. prezenta u zavisnoj. futura prvog. rjeđe. mada i premda. npr. Bez obzira na to što smo umorni. i/ni pored toga što.■ ■ uzročna: dopusna: Budući da je umoran. npr. Dopusne rečenice toga tipa posebno su svojstvene administrativnome i naučnome stilu crnogorskoga standardnog jezika. Takve dopusne rečenice nazivaju se uslovnodopusnima. došao je na sastanak. Tada se u osnovnim klauzama najčešće upotrebljava korelativna rječca ipak (npr. doći će na sastanak. nastavićemo s radom. Mada bijaše umoran. Uprkos tome što su potpisali sporazum. neće doći na sastanak. prezenta u zavisnoj. doći će na sastanak. dolazi na sastanke. I ako je umoran. npr. dođi na sastanak. a imperativa u osnovnoj klauzi. Iako je umoran. npr. Osim veznika iako. npr. Iako je umoran. došao je na sastanak. Iako je umoran. npr. Uzročnodopusne rečenice U uzročnodopusnim rečenicama klauze se povezuju veznicima iako. on ih je tužio. opet dobro dođe). pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uslovnima. ili. Iako je umoran. mada i premda zavisne klauze uzročnodopusnih rečenica mogu se uvrštavati u osnovne i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ uprkos tome što. Drugi je način da se suprotnost udruži s uslovom. Iako si umoran. neće doći na sastanak. doći će na sastanak. dođi na sastanak. Premda će biti umoran. dóđe na sastanak. a preteritalnih vremena u osnovnoj klauzi. I pored toga što smo u dugovima. bez obzira na to što. rječca opet (Ako je i malo. plate ne kasne. 318 SINTAKSA . ■ ■ uslovna: dopusna: Ako je umoran. ipak je došao). preteritalnih vremena. I uzročnodopusne i uslovnodopusne rečenice mogu biti korelativno strukturirane. npr. Iako je umoran. Iako ćeš biti umoran. a futura prvog u osnovnoj klauzi. npr. Mada je bio umoran. npr. doći će na sastanak. dóđe na sastanak. prezenta ili futura prvog u zavisnoj. U klauzama se tada mogu nalaziti oblici: ■ ■ ■ ■ ■ ■ prezenta. Iako je umoran.

došao bi na sastanak. npr. u potencijalnodopusnima dolaze oblici potencijala i u osnovnoj i u zavisnoj klauzi. što god.Uslovnodopusne rečenice Uslovnodopusne rečenice mogu se. npr. npr. ma kakav (kakva. Ma kako postupio. kakvo). o realnodopusnim rečenicama. Uslovnodopusne su i rečenice s različitim proizvedenim veznicima koji se sastoje od pojačajnih rječca ma ili god i zamjeničkih priloga ili pridjeva (i tada se u zavisnim klauzama upotrebljavaju oblici optativa). došao bih na sastanak. podijeliti na realne (stvarne). Neće im biti lako što god preduzeli. I ako je umoran. 2. došao bi na sastanak. I da je bio umoran. u realnodopusnim rečenicama upotrebljava se veznik ako. Kakvu god varijantu izabrali. doći će na sastanak. npr. u potencijalnodopusnima veznici ako i kad te u irealnodopusnima veznik da. potencijalne (moguće) i irealne (nestvarne). kao i uslovne. došao bih na sastanak. uvijek je neko nezadovoljan. Kako god postupio. npr. ATRIBUTSKE REČENICE U atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se prema osnovnoj kao što se atribut odnosi prema imenici ili kojoj drugoj imenskoj riječi. o potencijalnodopusnim. došao je na sastanak. doći će na sastanak. I ako bude umoran. Ma koliko bio umoran. I da je umoran. dođi na sastanak. npr. ma koliko. npr. koliko god. I ako je umoran. Koliko god bio umoran. a u irealnodopusnim dolaze u zavisnoj klauzi. I ako si umoran. npr. I ako bude bio umoran. npr. s tim da je svima njima svojstvena pojačajna rječca (intenzifikator) i/ni. npr. npr. o irealnodopusnim rečenicama. Neće im biti lako ma što preduzeli. uvijek je neko nezadovoljan. s tim što se u njima ne upotrebljavaju oblici futura drugog). dolazi na sastanke. Ma kakvu varijantu izabrali. kakvo) god. i to: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ma kako. kako god. Vidljivo je takođe da se u realnodopusnim rečenicama upotrebljavaju vremenski oblici ili oblici imperativa (slično kao i u uzročnodopusnim rečenicama. pa se onda može govoriti: 1. 3. crno im se piše. I kad bi bio umoran. došao bi na sastanak. ma što. perfekta ili futura drugog. Kao što je vidljivo iz navedenih primjera. a u osnovnoj oblici prezenta. crno im se piše. doći će na sastanak. i to obavezno. a to znači da zavisna klaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 319 . I ako je bio umoran. došao bi na sastanak. I ako bi bio umoran. oblici potencijala. kakav (kakva.

uvedena je zavisna klauza u primjeru Odluka koja je izglasana mnogima se nije sviđela. naravno. No u primjeru Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela zavisna klauza (da se ide na izbore) nije uvedena po imenici (odluka). znači da takve rečenice nijesu atributske). ali nije moguće *Slika da se ide na izbore mnogima se nije sviđela ili sl.: ■ ■ ■ ■ ■ Slika koja je kupljena mnogima se nije sviđela... oblik ili konstrukcija sa značenjem govorenja. Prvi koji su se o tome raspitivali bili su novinari. ili *Odlučili su koja je izglasana. Vi koji ste završili možete otići. npr. npr. npr. Prvi kojima smo to rekli bili ste vi itd. Daj mi novac što si (ga) obećao. Želja da se ide na izbore mnogima se nije sviđela i sl. mišljenja. npr. Nije npr. Takav tip zavisne klauze može biti uveden po bilo kojoj imenici ili imenskoj riječi. što. npr.. no po njezinu značenju. Može kupiti stan koliki želi. npr. 320 SINTAKSA . Osim toga u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po značenju ne mora uopšte dolaziti imenica. koliko). čije). Ovo je kolega o kojem sam ti govorio. Toga ne može biti u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po imenici. odnosno veznici: ■ ■ ■ ■ ■ koji (koja. ośećanja i sl. Odlučeno je da se ide na izbore. Odlučili su da se ide na izbore i sl. Mladima koji ne znaju što hoće vrlo je teško. Stari koji imaju male penzije teško žive. na imeničku zamjenicu. moguće *Odlučeno je koje je izglasano . Ne poznajem kolegu čija je to knjiga. npr. nego kakva druga riječ. kolik (kolika. Tu je zavisna klauza (koja je izglasana) uvedena u atributsku rečenicu po imenici odluka.uza određuje imensku riječ iz osnovne klauze po svojstvu. npr. na redni broj. Knjiga koju je objavio naišla je na dobar prijem. Zavisna klauza može se pritom odnositi: ■ ■ ■ ■ na imenicu. kakvo). Ovo je kolega koji će nam se pridružiti. po tome što je odluka imenica. ili sl. Na prvi način npr. To je razlog što prema navedenome primjeru dolaze u obzir rečenice tipa Prijedlog da se ide na izbore mnogima se nije svidio. U službi veznih sredstava takvih atributskih rečenica upotrebljavaju se odnosne zamjenice i/ili zamjenički pridjevi. koje). Zato se na mjestu imenice odluka ne može pojaviti neka druga imenica koja značenjski ne bi bila slična imenici odluka. čiji (čija. Ovo je prijedlog kakvome se nijesmo nadali. tj.. npr. Zavisne klauze atributskih rečenica mogu u strukturu tih rečenica biti uvedene na dva načina: po imenici ili po imenskoj riječi. Grad koji su pośetili bio je vrlo zanimljiv. na poimeničeni pridjev. kakav (kakva.. Zamisao da se ide na izbore mnogima se nije sviđela. npr. (što. npr. odnosno po značenju imenice ili po značenju imenske riječi.

Atributskima pripadaju samo one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo (odnosna zamjenica ili prilog). kako. Dajte zapovijest neka se svi okupe. Složili smo se s mišljenjem da treba ponovo pokušati. Postavlja se pitanje kuda putovati itd. Koji ne žele poći. npr. kuda. po značenju imenske riječi po kojoj se uvode zavisne klauze) dijele se na izrične i zavisnoupitne. npr. čiji (čija. Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela. U izričnima u službi veznih sredstava mogu biti veznici: ■ ■ da. S druge strane atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta nijesu odnosne. imenski dio predikata. neka. npr. npr. naravno. Postavlja se pitanje đe su oni sad. đe. koje pretpostavljaju imensku riječ (antecedent) upitnoga značenja u osnovnoj klauzi. npr. Zato se može činiti da su sve odnosne rečenice ujedno i atributske. Postavlja se pitanje kako riješiti taj problem. zastupaju dio rečenične strukture osnovne klauze (u ovome slučaju imenske riječi). Postavlja se pitanje čiji je uticaj veći. Prema tome treba imati na umu: niti su sve odnosne rečenice atributske niti su sve atributske rečenice odnosne. Postavlja se pitanje kakvi su to ljudi. koji (koja. npr. npr. Ovo je kolega koji će nam se pridružiti) opšte je i najčešće vezno sredstvo atributskih rečenica odnosnoga tipa. npr. Postavlja se pitanje što bi bilo bolje učiniti.Atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta (tj. odnosne zamjenice i prilozi. Dobro pamtimo koju ste nam poslali. npr. one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo ili cijela zavisna klauza zamjenjuje: ■ ■ ■ subjekat. Postavlja se pitanje koje ponude treba odabrati. Odnosna zamjenica koji (npr. što. Postavlja se pitanje ko je prvi počeo. a to su one zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva nijesu samo povezivači osnovne i zavisne klauze nego i zamjenjuju. U zavisnoupitnim atributskim rečenicama. npr. kakav (kakva. objekat. pa onda i čitava zavisna klauza. tj. koje). Ti si koji je zvao. Atributske rečenice kojima se zavisna klauza uvodi po imenici ili imenskoj riječi (antecedentu) pripadaju odnosnim ili relativnim rečenicama. npr. zamjenjuje atribut. u službi veznih sredstava stoje upitne zamjenice ili upitni prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ko. npr. ne moraju. npr. npr. kakvo). U njima se naime ne susrijeću vezna sredstva zamjenjivačkoga tipa. a ne pripadaju. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 321 . čije).

Ni u toj službi zamjenica što nije zamjenljiva s koji (upor. *Reci sve koje znaš. vidi se po tome što su sve one zamjenljive rečenicama sa zamjenicom koji. Sad se do njih ne putuje preko Krnova. npr. Pośetio je mjesta đe je nekad boravio. Službu takvih vezničkih sredstava mogu vršiti prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ đe. Priča ono što mu padne na pamet. upor. i besprijedloškome akuzativu. Pjesma što si je se śetio još se pjeva. npr. kud(a). Vidio sam kolegu čija sestra studira kod nas. što nikako nije dobro. Zamjenica što upotrebljava se i u raščlanjenim odnosnim rečenicama tipa lzglasali su zakon tijesnom većinom. uz koji u službi atributskih rečenica dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica i koji je uvijek zamjenljiv zamjenicom koji. koje nikako nije dobro). Odreži komad kolik ti treba. Ta je zamjenica nezamjenljiva zamjenicom koji (koja. npr. npr. *lzglasali su zakon tijesnom većinom. Veznik što i nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u svim takvim primjerima zamjenljivi su zamjenicom koji. npr. sve. Od zamjenice što treba jasno razlikovati odnosni veznik što. Zamjenica čiji ima prisvojno značenje i uvodi zavisne klauze u kojima funkcioniše kao atribut neke druge imenice u sastavu zavisne klauze. npr. Nasta gužva kakva se ne viđa svaki dan). 322 SINTAKSA . npr. to. ali nijesu atributske (u njima se zavisna klauza odnosi na sadržaj cijele osnovne klauze).). Pitanje što ga postaviste nije jasno. upor. Odnosne atributske klauze mogu se uvoditi i odnosnim prilozima sa značenjem mjesta. Odnosna zamjenica što dolazi kao korelativ uz zamjenice (ovo. npr. Dogodilo se ono čega smo se bojali. Teško je otkriti način kako mu to uspijeva itd. npr. upor. kud se nekad putovalo. nešto i sl. Uz veznik što dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u besprijedloškome genitivu. vremena ili načina. Pitanje koje ste postavili nije jasno. U pitanju je nešto čemu niko ne zna uzrok i sl. Da je tu stvarno riječ o odnosnim atributskim rečenicama. s tim da onda u osnovnoj klauzi stoje imenske riječi kojima se označava mjesto. vrijeme ili način. ono. npr. Pjesma koje si se śetio još se pjeva. tako da ona imenicu iz osnovne klauze (koja označava pośednika) stavlja u prisvojni odnos s imenicom iz zavisne klauze (koja označava pośedovano). koje). kad. odakle. Reci sve što znaš. Ni takve rečenice nijesu atributske (nego ponajprije subjekatske ili objekatske). a zamjenica kolik uvodi klauze kvantitativnoga (količinskoga) tipa. Bilo je perioda kad se nigđe nije mogla smiriti. odakle se mnogo bolje vidi.Zamjenica kakav uvodi atributske klauze kvalitativnoga tipa (npr. Popeli smo se na vrh brijega. kako. Takve rečenice međutim jesu odnosne.

Naime restriktivne rečenice ne odvajaju se zarezima. Popeli smo se na vrh brijega s kojega se mnogo bolje vidi. koje su jutros pozvane) ako znači da će na večeru doći sve jer smo ih jutros (sve) pozvali. pa se međusobno (u pismu) mogu razlikovati samo po tome odvaja li se zavisna klauza od osnovne zarezom ili ne. zahtijeva GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 323 . pa ona onda taj opseg sužava. a rečenica Ljudi. RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE S obzirom na to u kakvom je značenjskom odnosu zavisna klauza prema osnovnoj. rečenica Na večeru će doći komšije koje smo jutros pozvali može biti interpretirana kao restriktivna ako znači da će na večeru doći (samo) one komšije koje smo jutros pozvali (Na večeru će doći komšije koje su jutros pozvane). a atributskom klauzom daje se dodatno obavještenje o sadržaju tih imenskih riječi ili o nečemu što je u vezi s njim. ili drugim odredbenim riječima) ili kontekstom. śutra će doći na večeru. Tako npr. rečenica Ljudi koji su bolesni to će lako razumjeti zbog sadržaja zavisne klauze biti interpretirana kao restriktivna (jer svi ljudi nijesu bolesni). preko kojega se nekad putovalo. Ima i slučajeva u kojima su atributske rečenice i dvoznačne s obzirom na (ne)restriktivnost. a kao nerestriktivna (Na večeru će doći komšije. Hoće li rečenica biti restriktivna ili nerestriktivna. koji su smrtni. Teško je otkriti način na koji mu to uspijeva. to će lako razumjeti biće interpretirana kao nerestriktivna (jer su svi ljudi smrtni). Značenje takvih imenskih riječi konkretizovano je ili samo po sebi (npr. Naš komšija Petar. Sad se do njih ne putuje preko Krnova.■ ■ ■ ■ ■ Pośetio je mjesta u kojima je nekad boravio. IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitnim ili asindetskim zavisnosloženim rečenicama pripadaju one složene rečenice koje su sklopljene bez veznika. a nerestriktivne (apozicijske) uvijek se odvajaju. među čijim se klauzama uspostavlja odnos sintaksičke obaveznosti. kod kojih zapravo ne možemo ni govoriti o značenju. npr. koje se još nazivaju i apozicijskima. U restriktivnim atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se na imensku riječ široka značenjskog opsega. Tako će npr. Pokazao mi je pismo koje je upravo primio. nego o odnosu prema referentu. može zavisiti i od toga o čemu je riječ u zavisnoj klauzi. To znači da jedna klauza. kod vlastitih imena. koji se upravo vratio s puta. konkretizuje značenje imenske riječi. npr. Nerestriktivne rečenice odnose se na imenske riječi užega značenjskog opsega. atributske rečenice dijele se na restriktivne (odredbene) i na nerestriktivne (dopunske). u tome slučaju osnovna. Bilo je perioda u kojima se nigđe nije mogla smiriti.

Zato se onda sadržaj kazivanja eksplicira zavisnom klauzom (to nikome neće pomoći). pa onda ni sintaksički dovoljna jer se njome prenosi samo obavještenje o kazivanju. S obzirom na prirodu takvih strukturnih elemenata u osnovnoj klauzi takve rečenice mogu se podijeliti u dvije grupe. Molim lijepo. pomaknite se prema izlazu. nego prijenos informacije samo najavljuju. ośećanja i sl. odnosno da se mogu podrazumijevati. percipiranje i sl. Drugim riječima.pojavu druge. Tim se naime glagolima i glagolskim izrazima označava samo govorenje. sam u nju upada. između osnovne i zavisne klauze takvih rečenica u pismu obično stoji dvotačka. Često je ponavljao onu poslovicu: Ko drugome jamu kopa. ■ ■ Zavirio je u depešu: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. percipiranja i sl. Takve rečenice mogu biti i kompresovane. Prvu čine implicitne zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima. Riječ je o tome da osnovna klauza sadrži element koji se odlikuje sintaksičko-semantičkom nedovoljnošću. percipiranja i sl. 324 SINTAKSA . mišljenje. a drugu implicitne zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima. Naime takvi glagoli ili opisni glagolski izrazi nijesu dovoljni da se njima prenese cjelovita informacija. mišljenja. ali može doći i koji drugi interpunkcijski znak (npr. ośećanja. mišljenja. no je nužna još jedna klauza kojom će se eksplicirati njihov stvarni sadržaj. ali se ništa ne kaže o sadržaju toga govorenja. Bilo je sasvim jasno: njih niko više nije mogao nagovoriti. zarez ili crta). koja se inače ne odlikuje ni sintaksičkom ni semantičkom nedovoljnošću. pa zahtijeva dopunu u obliku zavisne klauze. Takve su prirode još i ove implicitne zavisnosložene rečenice: ■ ■ ■ ■ Dobro ste rekli: sad je već kasno. mogu i izostati. npr. Kao što se vidi iz navedenih primjera. mišljenja.. što znači da riječi sa značenjem govorenja. ti glagoli i glagolski izrazi zapravo ne prenose informaciju. Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima U implicitnim zavisnosloženim rečenicama s izjavnim riječima zavisna je klauza dopuna glagola ili opisnoga glagolskog izraza sa značenjem govorenja. U rečenici Kažem vam: to nikome neće pomoći klauza Kažem vam nije semantički. Otvorismo prozor: zima već bijaše tu. a ne prenosi se obavještenje o sadržaju toga kazivanja.

ovaj. kazivanje. toliko i sl. što zahtijevaju posebnu klauzu kojom će se dopuniti. prije svega zamjenica i zamjeničkih priloga (kataforičnih demonstrativa) koji nijesu punoznačni (autosemantični).U tim rečenicama podrazumijevaju se glagoli ili opisni glagolski izrazi sa značenjem (u ovome slučaju) percipiranja. tako. ■ ■ ■ Nakon kraćeg vremena Petar je dodao: „To vam nećemo zaboraviti“. ovo. pa onda i sintaksički nedovoljni. isti. ośećanja i sl. ovako.). Kod Zogovića čitamo: „I gledam. Petar pocrvenje.) razlikuju se od glagola i opisnih glagolskih izraza sa značenjem govorenja. Takve rečenice mogu se predstaviti primjerima: ■ ■ ■ ■ To je baš ono: nikome se onamo nije išlo. ovoliko. mišljenja. „Vidite kako je nama“ – tiho se jadao Petar. a onda su svi navalili na nj. zapažanje i sl. tuđega govora. Među rečenice toga tipa mogu se svrstati i konstrukcije s upravnim govorom. odnosno eksplicirati njihovo značenje. takav. npr. po tome što su nepunoznačni. o. odgovaranje. koje se određuju kao osnovni način prenošenja tzv. Takvi elementi (npr. Taj „tuđi govor“ sadržan je u zavisnoj klauzi. Otvorismo prozor i ustanovismo: zima već bijaše tu. skoči i uzviknu: „Zabranjujem vam da tako govorite!“).: ■ ■ Zavirio je u depešu i vidio: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. tj. a osnovna klauza sadrži obavještenja o govorniku ili govornicima i o prirodi izjavne manifestacije (npr. Bilo je to ovako: on je prvo udario Petra. ova. zajedničko im je to što su i jedni i drugi semantički. pjesme moje. ovakav. npr. Petar pocrvenje i skoči: „Zabranjujem vam da tako govorite!“ (upor. o stihozraka tkiva!“ I konstrukcije s upravnim govorom mogu biti kompresovane. Upor. taj. što znači da im je sadržaj vezan za ono na što upućuju. pitanje. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 325 . Ona je takva: ništa joj ne možeš dokazati. Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima Tu vrstu implicitnih zavisnosloženih rečenica čine one u kojima se u zavisnoj klauzi eksplicira sadržaj upućivačkih (foričnih) riječi. Sve je i dalje ostalo isto: ni u čemu nijesmo napredovali. nego su nepunoznačni (sinsemantični). nemaju određenoga vlastitog značenja.

Onđe smo se dobro odmorili. nego su nepunoznačne (sinsemantične). onda je riječ o anaforičnosti. a foričnost može biti dvosmjerna.STRUKTURA TEKSTA Kao što se klauze pojedinih nezavisnosloženih i zavisnosloženih rečenica strukturiraju u složene po određenim sintaksičkim pravilima. onda je riječ o kataforičnosti. To međutim ne znači da svaka kontekstualno uključena rečenica mora biti i sinsemantična. Element različito iz prve rečenice kataforičke je prirode. odnosno drugi u sljedećoj rečenici i time te dvije rečenice povezuje u jednu tekstnu cjelinu. npr. Na moru smo se dobro odmorili. Takve su rečenice uvijek kontekstualno uključene. To međuupućivanje u tekstu naziva se foričnošću rečenice. Na moru smo različito reagovali. U tome tekstu (ili dijelu teksta) anaforični element onđe iz druge rečenice upućuje na element na more iz prve rečenice i time te dvije rečenice povezuje. Ako rečenica kojom sastavnicom upućuje na prethodnu rečenicu ili uopšte na prethodni dio teksta. npr. U tekst mogu biti uključene i autosemantične rečenice. npr. tako se po određenim pravilima i pojedine rečenice strukturiraju u cjelinu koju čini tekst. Tekstna veza među takvim rečenicama ostvaruje se po pravilu ponavljanjem nekoga 326 SINTAKSA . tj. UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST To strukturiranje rečenica u tekst često se događa tako da jedna rečenica kojom od svojih sastavnica upućuje na drugu rečenicu. a drugi nezadovoljni. Svi smo otišli na more. Svi smo otišli na more. Ako međutim rečenica nekom sastavnicom upućuje na element rečenice koja slijedi iza rečenice s takvim elementom ili na tu rečenicu u cjelini. Jedni bijahu zadovoljni. i one rečenice koje se odlikuju sintaksičkom i semantičkom dovoljnošću i bez konteksta u koji su uključene. Rečenice koje sadrže anaforičke ili kataforičke elemente nijesu punoznačne (autosemantične). On upućuje na elemente jedni.

Inhoativne rečenice. idući i sl. npr. U tome smislu obično se razlikuju dva tipa veze među rečenicama u tekstu. Linearna tekstna veza posebno je svojstvena naučnom i administrativnom te nekim žanrovima književnoumjetničkoga i publicističkoga stila. TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU Rečenice u tekstu povezane su međusobno i (formalnom) strukturom i smislom. zajednička rečenicama uključenim u tekst. a drugi paralelnom tekstnom vezom. Onđe su se sreli sa svojim kolegama iz preduzeća. Za strukturu tekstova toga tipa posebnu važnost imaju inhoativne i finitivne rečenice. ovaj.dijela prethodne rečenice u sljedećoj (kakav je u navedenome primjeru slučaj s priloškom odredbom na more/na moru). Oni su im rekli da se sastanak odlaže za śutradan.. s tim da se ni linearna ni paralelna veza po pravilu ne susrijeću u sasvim čistom obliku ni u jednome tipu teksta. zajedničkim leksičkim elementima. Petar je doputovao u grad. Zato su za taj tip veze tipične sinsemantične kontekstualno uključene rečenice.. ponavljanjem sintaksičkih jedinica istoga ili sličnoga tipa. Strukturom su vezane uz pomoć foričnih elemenata. razlikuju se međusobno i tipovi teksta. Zato su imali vremena da detaljno razgledaju grad.). zajedničkim članovima rečenične strukture. taj. LINEARNA TEKSTNA VEZA U linearnoj tekstnoj vezi rečenice su međusobno povezane tako da sljedeća rečenica proizlazi iz prethodne. bar jednim dijelom. tj. npr. Kandidat za mjesto rektora mora ispunjavati sljedeće uslove. pa su npr. U ono vrijeme nasta mrmljanje među GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 327 . sljedeći. S obzirom na to prevladava li u tekstu jedna ili druga veza. imaju „otvaračku“ funkciju u tekstu. One zato često sadrže i neke kataforične elemente (npr. upor. tipične za biblijske tekstove. a smisaona veza među rečenicama u tekstu zasniva se na „temi“ koja je. posebno žanrovima pripovjednoga tipa. rečenice koje stoje na početku i rečenice koje stoje na kraju teksta. S njim je bio i Ivan. Često inhoativne rečenice mogu biti i upitne. Jedan se naziva linearnom. npr. koje su usmjerene prema razvoju teksta. Kako bismo mogli odrediti zavisnosložene rečenice? Ima inhoativnih rečenica koje su sasvim shematizovane ili čak frazeologizovane.

Bio jednom jedan car pa imao tri sina. One često sadrže neke anaforične elemente kojima se na neki način sumira rečeno. prema tome i sl. a u drugom udoban kožni ležaj. i na nezamjenjivačke (nesupstitutivne) konektore. Kroz tri velika prozora dolazilo je mnogo svijetla. U tome tipu veze sljedeća rečenica ne izlazi iz prethodne. kad bi se eksplicirao. sinonimnih. antonimnih i sl. a nema obično neposrednog povezivanja jedne rečenice s drugom. zbog toga. npr.. Upućivačko-zamjenjivačkim konektorima svojstveno je da zamjenjuju manje ili veće tekstne cjeline i upućuju na njih.Jevrejima. zamjenjuje cijeli prethodni dio teksta i upućuje na njega. tamo. kao u primjeru: Soba je bila lijepo namještena. Ukratko. 328 SINTAKSA . Zato su za tekstove koji su pretežno strukturirani tim tipom tekstne veze karakteristične autosemantične rečenice. Zato treba pokušati drugim sredstvima. konektori bi se mogli podijeliti na upućivačko-zamjenjivačke (deiktično-supstitutivne). onamo. Tako se konektorom zato u primjeru: Pregovori traju već godinama i njima se još ništa nije postiglo. npr. Odnos među rečenicama uspostavlja se često strukturnim paralelizmom (ili antiparalelizmom) i zajedničkom „temom“. U sredini je stajao drveni sto okružen rezbarenim stolicama. VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) Raznolike jezičke jedinice koje služe kao vezna sredstva na nivou teksta nazivaju se konektorima. Buka s ulice nije su čula. napokon i sl. ni sintaksičkoga ni smisaonoga.). morali bi se aktivirati svi oni kojih se ta problematika na bilo koji način tiče. iz tih razloga. tj. Finitivne rečenice u tekstovima toga tipa imaju „zatvaračku“ funkciju. S obzirom na to jesu li forične prirode ili nijesu. zato. PARALELNA TEKSTNA VEZA Tu vrstu veze među rečenicama u tekstu karakteriše strukturni i leksički paralelizam. ukratko. upotreba istih ili sličnih sintaksičkih jedinica (rečeničnih članova) i istih ili sličnih leksičkih jedinica (npr. međutim.: O svemu što je bilo naprijed rečeno morale bi voditi brigu kulturne i naučne ustanove na nivou grada i na nivou države. tada. pa bi taj konektor. npr. jedino. na kraju. U jednome ćošku isticala se polica s mnogo knjiga. odnosno odsutnost foričnih elemenata. ili za početke narodnih pripovjedaka. npr..). jednom riječju. To su posebno često elementi zaključnoga značenja (npr. zapravo značio: Budući da pregovori traju već godinama i da se njima još ništa nije postiglo. štoviše i sl. Sve je bilo sasvim mirno i nekako svečano..

zaključne (konkluzivne): prema tome.. npr. odatle. veznici nezavisnosloženih rečenica). (Biblija: Knjiga Postanja) Takvo i naziva se biblijsko i. za razliku od toga i sl. npr. tako.. Onđe nije bilo ničega. ali. npr. zbog toga. nakon toga. naprotiv. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. usljed toga. Poslije toga sve je išlo mnogo lakše. poslije toga. inače i sl.. ovamo. s tom namjerom. svejedno. uslovne (kondicionalne): u tome slučaju.. nasuprot tome. međutim. npr.. tamo. Zbog toga smo se morali odmoriti. no. Hoćahu da obiđu sve glavne gradove južne Evrope. i. potom. ili i sl... u tu svrhu i sl. S obzirom na značenja konektori se (i upućivačko-zamjenjivački i nezamjenjivački) mogu podijeliti na: ■ suprotne (konfrontativne): a. U službi konektora mogu se javiti i riječi koje su formalno iste kao i konjunktori (tj. Prema tome ne vjerujem da ćete ga śutra sresti. onda.. prije toga i sl.. dopusne (koncesivne): uprkos tome. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 329 ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ . prostorne (spacijalne): ovđe. Uprkos tome izgubio je godinu. odavde. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. Ušli su u jednu sobicu na kraju hodnika. No svi još bijahu na svojim mjestima. Tako je mogao imati uvid u sve što se događa.. načinske (modalne): ovako. S tom namjerom krenuše na put krajem prošle neđelje. odande. npr. na taj način i sl. Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da pođu s nama. onđe. ukratko i sl. npr. Ljekove nikako ne smijete prestati uzimati. tu.Takvi konektori po pravilu su anaforičnoga. na tome mjestu i sl.. ali. s obzirom na to. namjerne (finalne): radi toga. I viđe Bog da je svjetlost dobra. Obilazio je pogon triput dnevno. time. Za ispit iz matematike spremao se tri mjeseca. onamo. Svi su već bili potpuno iscrpljeni. uzročno-posljedične (kauzalno-konsekutivne): zato. vremenske (temporalne): tad(a).. Ali svi još bijahu na svojim mjestima ili: I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost.) I reče Bog: „Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!“ I bi tako. npr. rjeđe i anaforičnoga i kataforičnoga tipa. U tome slučaju bilo bi uzaludno sve što smo dosad napravili. s takvim ciljem. npr. na osnovu toga i sl. dakle. Na bolovanju je već nekoliko mjeseci. npr. uza sve to i sl. i rastavi Bog svjetlost od tame (. zatim. u takvome slučaju. ipak. a. npr. sve u svemu.

Samo se on pojavio tek poslije devet. Budući da su se prilike u bankovnom poslovanju sasvim promijenile.. jednostavnije rečeno i sl.. upravo. čak i. Uz to je i bolestan. baš i sl. Drugim riječima. taj ugovor više ne važi. čak.. Štoviše trebali smo otići i prije. pojačajne (intenzifikatorske) – to su oni kojima se rečenice u tekstu povezuju tako što se intenzivira (pojačava. to jest. Shvatam što hoćeš da kažeš.■ ■ isključne (ekskluzivne): samo. npr. bolje reći. npr. treba svakako izmijeniti kreditni ugovor. I meni je svega dosta ili Mislim da je krajnje vrijeme za odlazak. jedino i sl. štoviše. u stvari. naglašava) sadržaj ili dio sadržaja rečenica u kojima se nalaze (to se po pravilu čini pojačajnim rječcama ili skupovima rječca): i. npr. osim toga. zapravo.. drugim riječima. pribrojne (aditivne) – to su oni kod kojih se rečenicom koja slijedi u tekstu nešto dodaje sadržaju prethodne rečenice: uz to. tačnije rečeno. npr. On to više nije u stanju napraviti na zadovoljavajući način. ■ ■ 330 SINTAKSA . pored toga i sl. objasnidbene (eksplikativne) – oni sadržajem rečenice kojoj pripadaju objašnjavaju ili preciziraju sadržaj druge rečenice ili rečenica u tekstu: naime. Svi su bili onđe već u osam.

Naš (A) + Ivan (S) + je (K) + marljiv (A) + učenik (IR). kud?. Upor. Kao gramatička je potencijalna (komunikacijski ostvarljiva). REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA Rečenica se kao gramatička jedinica raščlanjuje na subjekat. odakle?. priloške odredbe koje odgovaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 331 . Tada će redosljed članova biti ovakav: subjekat (S) + predikat (P) + objekat (O): Petar (S) + čita (P) + knjigu (O). a s apozicijom ovakav: Brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + roman (AP) + „Hajka“ (O). Naš (A) + učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + naš (A) + majstor (AP) + pjevač (IR). Kao glagolski predikat može imati objekat. To je tako kad predikat čini glagol. Subjektu. s kojim razlogom? i s kojom svrhom? Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? pripadaju priloškim odredbama načina (PON). Kada uz direktni objekat (DO) bude prisutan i indirektni objekat (IO). Svaka takva apozicija može imati atribut: Naš (A) + brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + poznati (A) + roman (AP) + „Hajka“ (O). No predikat može činiti i imenska riječ (imenica.: Ivan (S) + je (K) + učenik (IR). Tada pomoćni glagol biti ima ulogu kopule (K) s imenskom riječju (IR). predikat. U takvoj rečenici subjektu i imenskoj riječi mogu biti pridruženi atribut i apozicija. Priloške odredbe odgovaraju na pitanja kako?. dokle?. direktni objekat prethodiće indirektnome: Petar (S) + donosi (P) + knjige (DO) + studentima (IO). Redosljed članova takve rečenice biće ovakav: subjekat (S) + pomoćni glagol biti (PG) + imenska riječ (IR). objekat i prilošku odredbu. zamjenica i redni broj) s pomoćnim glagolom biti. objektu i priloškoj odredbi mogu biti pridruženi još atribut i apozicija. S atributima će redosljed biti ovakav: Naš (A) + Ivan (S) + čita (P) + zanimljivu (A) + knjigu (O). pridjev. đe?. REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE Predikat može biti glagolski i imenski.REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA Rečenica se može posmatrati kao gramatička i kao obavještajna (komunikacijska) jedinica. kad?. Učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + majstor (AP) + pjevač (IR). a kao obavještajna aktuelna (komunikacijski ostvarena) veličina.

Na prvome je mjestu član koji je značenjem širi od riječi na drugome mjestu. atribut predstavljen prisvojnim (posesivnim) pridjevom značenjem širi od značenja atributa predstavljenoga razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom. đe?. dokle?. ili iza objekta. Ivan je prvi). priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojim razlogom? – priloškim odredbama uzroka (POU). Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? dolaze ispred predikata: Ivan (S) + rado (PON) + čita (P) + knjige (O). a atribut predstavljen razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom značenjem širi od značenja predstavljenoga kvalitativnim pridjevom. U prvome slučaju.: Ivan je u biblioteci). učiti i voziti jedan prema drugome u Ivan je odlučio da počne učiti da vozi automobil. (Priloška odredba zbog odluke (POU) može se aktuelizovati kao „zato što je donijeta odluka o dežuranju“. Ivan je marljiv. atribut Ivanova ispred atributa predstavljenoga razlikovnim pridjevom nova.: Ivan je učenik. O redosljedu članova rečenice odlučuje i njihovo značenje. odnosno iza pomoćnoga glagola u sastavu predikata. Logički se može očekivati da i priloška odredba uzroka prethodi priloškoj odredbi svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + zbog odluke (POU) + radi dobroga honorara (POS). s kojim razlogom? i s kojom svrhom? iza predikata. Tako je atribut predstavljen odnosnim (relativnim) pridjevom značenjem širi od atributa predstavljenoga prisvojnim (posesivnim) pridjevom. a atribut nova ispred atributa predstavljenoga kvalitativnim pridjevom bijela. Sa značenjem kopule čini s imenskom riječi imenski predikat (upor. s priloškom odredbom mjesta – glagolski predikat (upor. Zato će atribut predstavljen odnosnim pridjevom svaka u Svaka Ivanova nova bijela košulja je istoga kroja biti ispred atributa predstavljenoga prisvojnim pridjevom Ivanova. kad glagol biti znači kopulu.raju na pitanje kad? – priloškim odredbama vremena (POV). priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kud?. rečenica nema priloške odredbe načina. na drugom mjestu – član koji je značenjem širi od značenja riječi na trećem mjestu itd. „boraviti“ i sl. Ivan je takav. a u drugome. početi. Tako se ponašaju i predikati predstavljeni glagolima odlučiti. kud?. kad biti znači „nalaziti se“. odakle? i dokle? – priloškim odredbama mjesta (POM). a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kad?.) Glagol biti uz značenje kopule može imati i značenje „nalaziti se“. a sa značenjem „nalaziti se“. Zato će priloške odredbe mjesta prethoditi priloškim odredbama vremena. (Glagol od- 332 SINTAKSA . a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojom svrhom? – priloškim odredbama svrhe ili namjere (POS). te priloškim odredbama svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + radi nas (POS). nema imenske riječi. a priloške odredbe vremena – priloškim odredbama uzroka. „boraviti“ i sl. odakle?. Redosljed priloških odredaba koje dolaze iza predikata ili iza objekta podvrgnut je logičkim zakonitostima.

Intonacija je dizanje i spuštanje glasa radi izražavanja razlika u značenju poruke i stepenima ośećaja izraženih porukom. Ivan će doći sljedeće neđelje). Ivan je učenik iz Kotora). a glagol učiti od glagola voziti. to treba shvatiti kao rečeničnu melodiju. različitim sadržajem). naravno. akcenat i pauza. u skladu s onim što je rečeno. Atribut i priloška odredba mogu biti iskazani istim izrazom (a. Ivan će dočekati učenike prvoga razreda.lučiti značenjem je širi od glagola početi. glagol početi širi od glagola učiti.) Atributi mogu biti iskazani pridjevom (ili pridjevskom riječi). Uzlazno-silazna melodija svojstvena je izjavnim rečenicama (bilo prostima bilo složenima): Ivan će doći. atribut pratiti imenicu (u ulozi subjekta. imenskoga predikata i priloške odredbe iskazanih imenicom (Naš Ivan čita. Učenici iz Plužina dolaze u Kotor. pridjevom i imenicom u kosome padežu te prijedlogom s imenicom uz koju može biti pridjev (ili pridjevska riječ). Tada će. (Budući da je riječ o fonologiji rečenice. objekta i imenskoga predikata (Učenici prvoga razreda odlaze na izlet. OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) Rečenica se kao obavještajna (komunikacijska) jedinica raščlanjuje na obavještajni subjekat ili temu i na obavještajni predikat ili remu. Ivan je učenik prvoga razreda. reći ćemo najprije nekoliko riječi o njoj. objekta. Njezini su parametri melodija. REČENIČNA INTONACIJA Budući da intonacija igra bitnu ulogu u obavještajnoj strukturi rečenice. i: Ivan će doći kad bude imao vremena. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 333 . Atribut iskazan pridjevom (ili pridjevskom riječju) dolazi ispred subjekta. a priloška odredba glagol (u ulozi predikata): Učenici iz Plužina (A) odlaze iz Plužina (PO). Ivan će dočekati učenike iz Plužina. rečenični akcenat i rečeničnu pauzu. To je uslovilo njihov navedeni redosljed u rečenici. imenskoga dijela predikata i priloške odredbe). Ivan čita zanimljivu knjigu. uzlazna i silazna. Ivan je marljiv učenik.) REČENIČNA MELODIJA Rečenična melodija može biti uzlazno-silazna. objekta. a atribut iskazan imenicom i pridjevom (ili pridjevskom riječi) i imenicom u kosome padežu te prijedlogom i imenicom s pridjevom (ili pridjevskom riječi) iza subjekta.

Ivan! ali s jakim intenzitetom na Ivan. – B: Ne. Ivan. bez obavještajnoga subjekta: (Ko će doći?) – Ivan će doći. Zato (b) prati uzvičnik. dijelom: (A: Doći će Marko. ne Marko. (b) S impl. (b) Ivan! Primjer (a) odgovara kontekstu: A: Doći će Marko. tj. (Ko će doći?) – Ivan. a to je obavještajni predikat. Rečenični akcenat zahvata i dio rečenice koji je stavljen nasuprot drugome (bilo eksplicitnome bilo implicitnome) dijelu rečenice: (a) S ekspl. nego Ivan.Uzlazna melodija svojstvena je upitnim rečenicama bez upitne riječi: Ivan će doći? i: Ivan će doći kad bude imao vremena? Silazna melodija svojstvena je uzvičnim rečenicama: Ivan će doći! i: Ivan će doći kad bude imao vremena! Silazna melodija svojstvena je i upitnim rečenicama s upitnom riječju: Ko će doći? i: Ko će doći kad bude imao vremena? REČENIČNI AKCENAT Rečenični akcenat zahvata onaj dio rečenice koji slijedi kao odgovor na pitanje.) B: (Ne) Doći će Ivan! I takve rečenice mogu biti bez obavještajnoga subjekta: (a) Ivan. ne Marko.) B: (Ne) Doći će Ivan. – B: Ne. Primjer (b) odgovara takođe kontekstu: A: Doći će Marko. neće doći Marko. ne Marko. koji tad može biti i bez dijela rečenice zahvaćenoga pitanjem. 334 SINTAKSA . neće doći Marko. Rečenični akcenat je i u jednoj i u drugoj rečenici na Ivan. dijelom: (A: Doći će Marko. nego Ivan.

a član je student koji redovno polaže ispite obavještajnome predikatu: Ivan (OS) + je student koji redovno polaže ispite (OP). Upor. – B: Ne Marko. član Ivan može se zamijeniti sa on ili sa Ø: On + redovno polaže ispite ili: Ø + redovno polaže ispite. Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice Obavještajni subjekat ili tema jeste član koji izlazi iz konteksta (koji je sagovornicima poznat) i zato prethodi obavještajnome predikatu ili remi. Marko. U skladu s logičkim slijedom misli u komunikaciji u njima glavni dio prethodi zavisnome dijelu. Doći će Marko. – B. ne Marko. prema Uhapsiti ne. (3) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + jer je položio sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uzroka).Rečenica (b) lišena obavještajnoga subjekta može biti kontekstualizovana i na ovakav (ili njemu stičan) način: A: Doći će Marko. U prvome slučaju (kad zavisni dio izlazi iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se složene rečenice s ovakvim redosljedom članova: (1) Ivan kaže (OS) + da će uskoro položiti još jedan ispit (OP) (zavisni dio u ulozi objekta). Tad to koji (prethodnu) prostu rečenicu Ivan je student i (sljedeću) prostu rečenicu On redovno polaže ispite povezuje u složenu rečenicu Ivan je student koji redovno polaže ispite.: (Kontekst: Ivan je student. Budući da je prisutan u kontekstu. ili: Ivan ne. Pritom zavisni dio može izlaziti iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela ili iz cjeline glavnoga dijela.) Ivan (OS) redovno polaže ispite (OP). pustiti. (2) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + kad se vrati iz inostranstva (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe vremena). U prvoj će rečenici „učiniti to“ Ivan. Dakle redosljed članova rečenice kao obavještajne jedinice u uobičajenoj komunikaciji ovakav je: OS (T) + OP (R). (5) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 335 . ne pustiti. nego Ivan! – Ivan! A. Što ti je?! – Ivan!!! REČENIČNA PAUZA Rečenična pauza imaće razlikovnu ulogu u ovakvim rečenicama: A: Hoće li to učiniti Ivan ili Marko? B: Ivan. Upor. U toj složenoj rečenici član Ivan pripada obavještajnome subjektu. Takve rečenice svojstvene su racionalnim i ekonomičnim žanrovima teksta. (4) Ivan to čini (OS) + da nas iznenadi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe svrhe). Tako (od dvije proste rečenice) nastaju i ostale složene rečenice. Isto tako može se zamijeniti sa koji.: Uhapsiti. a u drugoj Marko.

Ti zavisni djelovi odgovaraju na pitanja: Što Ivan kaže? (1). Djelovi složenih rečenica koji na takva pitanja odgovaraju značenjski su međusobno usko povezani. Ivan (OS) je čitao (OP). u prvima složenim rečenicama njihovi djelovi značenjski su zavisni. (7) Ivan će učiti (OS) + pa će nas sve iznenaditi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe posljedice) i (8) Ivan će učiti (OS) + đe bude mogao (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe mjesta). U drugome slučaju (kad drugi dio složene rečenice izlazi cjelinom iz glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se ovakve složene rečenice: Ivan (OS) je čitao (OP) i Ø (OS) pisao (OP). (4) Ivan to čini zato da nas iznenadi. U tome se 336 SINTAKSA . U tome slučaju što možete viđeti može se preoblikovati u jer možete viđeti. (7) Ivan će učiti tako da će nas sve iznenaditi i (8) Ivan će učiti onđe đe bude mogao. Zašto će Ivan upisati četvrtu godinu? (3). Po načelu jednoga obavještajnoga subjekta i jednoga obavještajnoga predikata zavisnosložena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio uzrok Ivanova zadovoljstva. a Marko (OS) je pisao (OP). Dakle značenjski djelovi složene rečenice zavisni su kad su strukturirani po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata. Po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio posljedicu Ivanova zadovoljstva. a druge nezavisnosložene. Zato prve složene rečenice nazivamo zavisnosložene. Ivan (OS) će čitati (OP) ili Ø (OS) pisati (OP). Tad će obavještajna struktura složene rečenice Ivan je zadovoljan što možete viđeti biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP). Hoće li zaista Ivan učiti kako valja? (7) i Đe će Ivan učiti? (8). To govori o tome da u prvima drugi dio zavisi. Tada će njezina obavještajna struktura biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP). Kad će Ivan upisati četvrtu godinu? (2). (5) Ivan će upisati četvrtu godinu pod uslovom ako (uobičajenije: da) položi sve uslovne ispite. a u drugima značenjski nezavisni. a značenjski nezavisni kad su strukturirani po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. O takvoj povezanosti govori i to što ispred zavisnoga dijela može stajati riječ koja upućuje na značenje zavisnoga dijela: (2) Ivan će upisati četvrtu godinu onda kad položi sve uslovne ispite. Rad čega to Ivan čini? (4). a u drugima ne zavisi od prvoga dijela. Pod kojim će uslovima Ivan upisati četvrtu godinu? (5). Drugim riječima. Zavisnosložene rečenice mogu biti strukturirane i po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. a druge po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. (3) Ivan će upisati četvrtu godinu zato jer je položio sve uslovne ispite. (6) Ivan će učiti onako kako je njegov brat učio. Razlika između prvih i drugih složenih rečenica jeste u tome što su prve strukturirane po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata. (6) Ivan će učiti (OS) + kako je njegov brat učio (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe načina).položi sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uslova). Kako će Ivan učiti? (6).

Pri jednouzlaznoj i jednosilaznoj melodiji zavisni dio što možete viđeti ne odvaja se. te i i: Ivan je to učinio (tako da) > pa. pa onda i pa i te i i odvojiti zarezom: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 337 . što možete viđeti. Sa strukturom pak Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti imaće dvije uzlazne i dvije silazne melodije: Ivan je zadovoljan što možete viđeti. Tu će biti moguća i zamjena kakvim konkluzivnim konektorom. To je – jednouzlaznost i jednosilaznost melodije. zato možete biti zadovoljni. konektorom zato: Ivan je to učinio. odnosno dvouzlaznost i dvosilaznost melodije složene rečenice – razlog što se zavisni dio što možete viđeti u složenoj rečenici Ivan je zadovoljan što možete viđeti i odvaja i ne odvaja zarezom od glavnoga dijela Ivan je zadovoljan. Budući da su s gledišta obavještajne strukture članovi takvih složenih rečenica nezavisni. Sa strukturom Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što može viđeti imaće jednu uzlaznu i jednu silaznu melodiju: Ivan je zadovoljan što možete viđeti. Zato možete biti zadovoljni. (U drugome slučaju član što možete viđeti u pravopisu se smatra „naknadno dodatim“. npr. i možete biti zadovoljni. Upravo je to razlog (dvosilaznost i dvouzlaznost melodije) što će se i tako da i pa.) Na sličan način pristupa se strukturi tipa Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. Iz konteksta Kako je to Ivan učinio? izlazi struktura s jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. To (OS) možete viđeti (OP).slučaju što možete viđeti može preoblikovati u samostalnu rečenicu To možete viđeti: Ivan (OS) je zadovoljan (OP). moguća je i ovakva transformacija: On je to učinio. a iz konteksta Je li Ivan to učinio? struktura s dvouzlaznom i dvosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. te. U drugome slučaju veznik tako da može se zamijeniti veznicima pa. a pri dvouzlaznoj i dvosilaznoj melodiji odvaja zarezom: Ivan je zadovoljan što možete viđeti i Ivan je zadovoljan.

Ispred zavisnoga dijela može doći rječca koja pojačava njegovo značenje. 2. s načinskim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti onako kako i drugi studenti uče. Na takav način mogu se utvrditi odnosi između glavnoga i zavisnoga dijela zavisnosložene rečenice s drugačijim karakterom zavisnoga dijela. (tad) kad se vrati iz inostranstva. 4. izraz naravno): 1. tako da (pa. i) možete biti zadovoljni. (Je li Ivan to učinio?) b) Ivan je to učinio. (Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu. ako (naravno) položi sve uslovne ispite.Ivan je to učinio. s namjernim zavisnim dijelom: (Zašto je to Ivan učinio?) a) Ivan je to činio (zato) da nas obraduje. 338 SINTAKSA . (zato) da nas obraduje. (Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu. s vremenskim zavisnim dijelom: (Kad će Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu (tad) kad se vrati iz inostranstva. s pogodbenim zavisnim dijelom: (Uz koje će uslove Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu ako položi sve uslovne ispite. U zavisnome dijelu može biti izraz koji govori o odnosu prema sadržaju poruke (npr. te. (onako) kako i drugi studenti uče. 3. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti.

s mjesnim zavisnim dijelom: (Đe će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (onđe) đe i drugi uče. 6. Ivan pośeti svoga prijatelja Marka (OS). odnosno s dvouzlaznom melodijom i dvosilaznom melodijom) neće imati zavisnosložene rečenice sa zavisnim dijelom ispred glavnoga dijela. koji je kontekstom uslovljen. logično je da njegovo mjesto bude ispred obavještajnoga predikata. Obavještajnu strukturu (s dvoobavještajnim subjektom i dvoobavještajnim predikatom. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. (onđe) đe i drugi uče. Kako vidimo. i redosljed i sastav članova obavještajne strukture rečenice (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) zavisi od konteksta. Po načelu (uske) značenjske povezanosti zavisnoga i glavnoga dijela zavisnosložene rečenice zavisni dio ne bi se odvajao zarezom. tj. s posljedičnim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (tako) da ćemo svi biti prijatno iznenađeni. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 339 . To se međutim čini iz tradicionalnih razloga. Kako vidimo. (i to) tako da ćemo svi biti prijatno iznenađeni.5. U tome slučaju one će imati obavještajnu strukturu s jednoobavještajnim subjektom i jednoobavještajnim predikatom. Budući da je obavještajni subjekat član koji izlazi iz konteksta. razlika između karaktera strukture a) i strukture b) zavisi od konteksta. odnosno jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) Kad god dođe u Pljevlja (OP). (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. obavještajno nebitan): (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) – Kad god dođe u Pljevlja. U kontekstu Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka? obično se dio uslovljen njime (obavještajni subjekat) izostavlja (jer je izlišan.

ali komunikacijski potrebno. 340 SINTAKSA . kad mu se nameću dopunska pitanja poput „A što bi drugo činio?“. izlazi iz konteksta Što čita Ivan?. Na pitanje međutim Što čita Ivan? može se odgovoriti i tako da se na prvo mjesto stavi ono što ne izlazi iz konteksta. Kad se takvi odgovori (iskazi) oslobode izlišnosti (onoga što izlazi iz konteksta. – s obavještajnim subjektom doći ćemo i obavještajnim predikatom kad budemo slobodni: (Kad ćete doći?) – Doći ćemo (OS) kad budemo slobodni (OP). je izlišno. Kad ćete doći? izaći će složena rečenica Doći ćemo kad budemo slobodni.Tako Ivan čita knjigu. ili Čita je. iz konteksta Što Ivan radi s knjigom? itd. iz konteksta Ko čita knjigu?. (Ovđe je u Čita je. što je cilj poruke.) To pokazuje kako se govor na račun onoga što izlazi iz konteksta (na račun obavještajnoga subjekta) oslobađa onoga što je (u normalnim uslovima) u komunikaciji suvišno. Iz konteksta npr. Ivan knjigu čita. dobijaju ovakve oblike: a) (Što čita Ivan?) – Knjigu! b) (Ko čita knjigu?) – Ivan! U njima se novo obavještenje prenosi uzvičnikom (kao znakom iznenađenja). Zato se iza takva odgovora stavlja uzvičnik (kao znak iznenađenja). Takvome obrnutom redosljedu mogu podlijegati i članovi složene rečenice. na pitanje Ko čita knjigu? – Ivan. i obično jeste. tj. i na pitanje Što Ivan radi s knjigom? – Čita. Tako se na pitanje Što Ivan čita? (u uobičajenim uslovima) odgovara: Knjigu. To je onda (iznenađenje – iskazano uzvičnikom) takođe obavještajni predikat. Budući da u Ivan čita knjigu. Čita knjigu Ivan. rečenica može biti. član Ivan čita izlazi iz konteksta (Što čita Ivan?). tj. onoga što pripada obavještajnome subjektu). obavještajni predikat: (Što čita Ivan?) – Knjigu (OP) čita Ivan! (OS) Tako na pitanje Što čita Ivan? odgovara sagovornik kad je njime iznenađen. Takvi odgovori mogu biti i na druga pitanja. recimo na pitanje Ko čita knjigu?: (Ko čita knjigu?) – Ivan (OP) čita knjigu! (OS) To onda nazivamo obrnuti redosljed članova rečenice ili inverzija.. bez njega.

upitnikom. Ivan. doći ćemo (OS). uzvičnikom-upitnikom i trima uzvičnicima. Ivan! A: Ivan!? B: Da. kad budemo slobodni!!! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 341 . A: Ivan? B: Da. Na odgovor Da. doći ćemo! – s obavještajnim subjektom na drugome i obavještajnim predikatom na prvome mjestu (s redosljedom OP + OS): (Kad ćete doći?) – Kad budemo slobodni (OP). A: Ivan?! B: Da. Na odgovor Da. Bez strukturno izraženoga obavještajnoga subjekta (on je i ovđe izlišan) rečenica kad budemo slobodni glasiće ovako: Kad budemo slobodni! Na odgovor Ivan.Iz istoga konteksta izaći će i složena rečenica Kad budemo slobodni. Ivan! (s iznenađenjem). I složene rečenice mogu biti podvrgnute takvim replikama: A: Kad ćete doći? B: Kad budemo slobodni. uzvičnikom. može se postaviti pitanje (replika) Ivan?. a u pisanome tačkom. na koje se odgovara: Da. A: Kad budete slobodni? B: Da. kad budemo slobodni. U dijalogu to bi izgledalo ovako: A: Ko čita knjigu? B: Ivan. upitnikom-uzvičnikom. na koje se odgovara: Da. Ivan. na koje se odgovara: Da. Ivan!!! (s uzbuđenjem). kad budemo slobodni! A: Kad budete slobodni!? B: Da. Ivan. Ivan! može se postaviti pitanje (replika) Ivan!? (iznenađenje praćeno pitanjem). A: Kad budete slobodni?! B: Da. Ivan!!! U svakome takvom pitanju krije se novo obavještenje. može se postaviti pitanje (replika) Ivan?! (s nedoumicom). koje se u govorenome jeziku iskazuje intonacijom.

s kime razgovara. – Sagovornik je iznenađen činjenicom da i „on“. ali tada u akcentovanome obliku: Slatkovodna riba jeste riba koja živi u slatkoj vodi. može biti slobodan. kad budemo slobodni!!!) može se replicirati.I na takav odgovor (Da. 342 SINTAKSA .) U rečenicama u kojima se uspostavlja stanovita značenjska jednakost između subjekatske i predikatske sintagme oblici pomoćnoga glagola biti mogu dolaziti i iza subjekatske sintagme. ovako: Zar vi zaista znate biti slobodni? (To i jesu razlozi za karakter navedenih replika. npr.

Zato ni u ovoj gramatici nema govora o nepravilnosti ni ma o čemu što se protivi pravilnosti. o novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. u njemu nema nepravilnosti. na razlike među njima i na njihovu upotrebu. Svaki od tih funkcionalnih stilova ima svoja pravila. Ona se. na treći u novinarstvu i publicistici. Standardni je jezik polifunkcionalan. i oblik genitiva množine kòlijēvkā. ona jezičke činjenice daje na upotrebu. Vrlo se često ono što pripada jednome funkcionalnom stilu upotrebljava u drugome funkcionalnom stilu. boljega i lošijega. Te njegove funkcije nazivamo funkcionalnim stilovima. U njoj nema dopustivoga i nedopustivoga. drugim riječima. (prvenstveno) bavi opisom crnogorskoga jezika kao sistema. Ona nijednome od njih ne daje prednost. o sociolingvističkim pravilima) postoji i mogućnost „sukoba“ s njima. Taj „sukob“ najčešće je rezultat nedovoljne upućenosti u ta pravila. i oblik genitiva množine kòlijēvkī. na drugi u administraciji. On funkcioniše na onoliko načina koliko je društvu (koje se njime služi) potrebno. o književnoumjetničkome funkcionalnom stilu i o razgovornome funkcionalnom stilu. a druge u drugi funkcionalni stil. a ne (prvenstveno) opisom sociolingvističkih (i jezičkih i izvanjezičkih) zakonitosti crnogorskoga jezika. To je onda i razlog što dajemo (kratka) uputstva o tome što su to funkcionalni stilovi crnogorskoga standardnog jezika. Na jedan naime način funkcioniše u nauci. pravilan i oblik genitiva množine kòljevākā. njihova ili nikakva ili nedovoljna poznavanja. ponavljamo. na četvrti u umjetničkoj književnosti i na peti u svakodnevnome razgovoru. To je razlog što mi pri objašnjavanju jezičkih činjenica jedne upućujemo u jedan. te se tako čine pogreške. To znači da pravila jednoga funkcionalnog stila nijesu pravila drugoga funkcionalnog stila i obrnuto. Za nju je npr. prihvatljivijega i neprihvatljivijega. Posebno se to odnosi na nepoznavanje funkcionalnih stilova. A kako sistem funkcioniše isključivo kao pravilnost. pa govorimo o naučnome funkcionalnom stilu. Onđe pak đe postoje pravila (riječ je. o administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 343 . a ne (prvenstveno) opisom crnogorskoga jezika kao standarda (kao standardnoga jezika). Ona se ne bavi (prvenstveno) upotrebom jezičkih činjenica. I tu upotrebu onda preuzima standardni jezik uključujući je u svoje funkcije.FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA Ova gramatika bavi se (prvenstveno) opisom lingvističkih (isključivo jezičkih).

Takav je predstavnik.) Takav prezent. U naučnome stilu (kao stilu objektivne komunikacije) nema glagolskih oblika kojima se izražava subjektivan stav. U toj raspravi on (obavještajni subjekat) kaže da fonem još uvijek nije jednoznačno određen (obavještajni predikat). Gramatički potpuna znači da ima potpunu gramatičku strukturu: i subjekat. kao što je to u književnoumjetničkome stilu.. Kad se kaže . U skladu je s apstraktnošću takva prezenta (pa onda i bilo kojega glagolskog oblika u ulozi u kojoj je takav prezent) njegova nekontekstualnost...U radu se govori o. njegova neuslovljenost kontekstom. I ona je naime dekontekstualizovana.. pa onda i bezvremen. perfekta ili futura) koje ne upućuje na osobu. Upor. Razlog je tome to što u nauci vladaju zakoni logičke strukture misli. Redosljed komponenata (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) u skladu je s razvojem logičkoga mišljenja... U skladu s tom logičkom organizacijom izraza i sadržaja jeste načelo objektivnosti (nauka je oslobođena subjektivnosti pobuda pošiljaoca i primaoca poruke) te načelo apstraktnosti (nauka je oslobođena nebitnih obilježja sadržaja poruke). To načelo apstraktnosti u jeziku ostvaruje se apstraktnim predstavnicima jezičkih kategorija. dotle je naučni funkcionalni stil u svojoj individualnoj ograničenosti izrazito objektivan. no u službi poruke. Upor.. Informativno potpuno znači da ima potpuno obavještajnu strukturu: i obavještajni subjekat i obavještajni predikat... Tako u njemu nema ni potencijala ni imperativa kojima se izražava takav stav. To znači da je sama sebi dovoljna.“.NAUČNI STIL Dok je književnoumjetnički funkcionalni stil po svojoj individualnoj neograničenosti izrazito subjektivan. i to prezent nesvršenih glagola.: Ivan (subjekat) piše (predikat) o fonemu (objekat) u posebnoj raspravi (priloška odredba). tj. i prilošku odredbu.U radu će se govoriti o. glagolskim oblikom koji je u tome pogledu najapstraktniji. pa je svejedno kojim će se glagolskim oblikom (kojim se izražava vrijeme) izraziti. onda oni nijesu u službi pošiljaoca i primaoca poruke. To znači da je na prvome 344 SINTAKSA ... biće dakle svevremen.. Stoga će se izražavati glagolskim oblikom koji je prema izražavanju vremena najneutralniji...: Ivan piše o fonemu u posebnoj raspravi. koji omogućavaju da se i njezin sadržaj i njezin izraz organizuju strogo logički. Upor.U radu govorimo o. i predikat. tj.“ ili . i objekat. neće značiti samo sadašnjost no i sadašnjost i prošlost i budućnost. To znači da nema osamostaljenih strukturno zavisnih rečenica. onda to znači isto što i ..: . apstraktna. (Kategorija nesvršenosti naime apstraktnija je od kategorije svršenosti. Zato je i gramatički i informativno potpuna. Ako ih u naučnome stilu ima. U naučnome mišljenju kategorija vremena nije bitna (ona se zamjenjuje kategorijom prostora). „U radu se govorilo o. treće lice jednine (prezenta.“.“.. tj.“ ili . na primjer.U radu govorim o. I rečenica u naučnome stilu organizovana je po načelu naučnoga mišljenja. naravno..“. Takvo je (nelično) i prvo lice množine prezenta (perfekta ili futura) u upotrebi u kojoj je i pomenuto treće lice jednine prezenta (perfekta ili futura).U radu se govori o. To je prezent.

njihov: Ona se. uostalom.. a zbog stihovane organizacije govora ritam i određeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i veću od važnosti uobičajenih značenja pojedinih riječi. Književnost naime živi jedino ako postoje oni koji književna djela razumiju kao umjetnička djela i upravo ih tako čitaju i slušaju. a na drugome komponenta koja sadrži nepoznatu informaciju. Drugim riječima. naslijeđeno iz osnovne pouke Ekiotova eseja. njihovih oblika i načina njihova povezivanja. ona: Poređenje s Vergilijem i nije toliko poređenje koliko način da što brže dođemo do cjelovitog suda o Mažuraniću. a analiza njezine gramatičke pravilnosti ili nepravilnosti neće. dakle. odonud. Veza pak između jedne i druge rečenice uspostavlja se: ■ ličnim zamjenicama trećega lica: on. obavještajni subjekat. na sličan način. otud. rečenicu „Ubili su ga ciglama“. i sasvim posebni. naime. frazeologizovanim izrazima: pri tome. onđe. naravno.. tamo. prilozima: tu. Ono što u prethodnoj rečenici pripada obavještajnome predikatu u sljedećoj pripada obavještajnome subjektu. ono. zato i sl. biti od posebna interesa za proučavanje književnosti. Otuda se lako zapaža određena srodnost između lirske poezije i muzike. pokaznim zamjenicama: taj. njezin/njen. one. Ta rečenica se može shvatiti kao izvještaj o zločinu i može se razmatrati s obzirom na to kako je izgrađena na osnovu izbora pojedinih glasova. a opravdano Mažuranićevim dubokim doživljajem Vergilijeve umjetnosti. odatle: Zbog kratkoće riječ kao riječ. onuda. rječcama: međutim. može proučavati kao bilo koja jezička tvorevina (. pak. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 345 ■ ■ ■ ■ ■ . onakav. bez kojih nema istinske književnosti. u naučnome stilu nema stilski obilježenoga redosljeda komponenata. riječi. ona. U naučnome stilu (načelno) nema obrnutoga redosljeda komponenata – da obavještajni predikat prethodi obavještajnome subjektu. slično tome.: Pojam književnost ili pjesništvo u tom smislu povezuje književnika s književnikovim djelom kao njegovim proizvodom i sa slušaocima. takav. tj. Njeno razumijevanje tad se oslanja na tzv. onamo. onolik: Uzmimo npr. odnosno čitaocima.). tuda. tj. onaj. obavještajni predikat. stvarni kontekst.mjestu komponenta koja sadrži poznatu informaciju. Ono je. prisvojnim zamjenicama: njegov. u skladu s takvim shvatanjem. U skladu s takvom obavještajnom strukturom rečenice jeste veza sljedeće rečenice s prethodnom. neuobičajeni odnosi među riječima postaju izuzetno značajni. stoga. oni. tolik. u vezi s time. u skladu s time. s obzirom na to da. svaka riječ pojedinačno.

(Vezna sredstva kojima vezujemo rečenicu s rečenicom u složenu rečenicu nazivamo subjunktori i konjunktori. pa ih naučnici nacionalnih jezika upotrebljavaju radi boljega međusobnog razumijevanja.) U naučnome tekstu. odnosno procesualnost supstancijalnosti. srodnonaučnim terminima i uskonaučnim terminima.. značenjem) nazivamo termini. Ono ne izlazi iz konteksta. Zato se takve riječi nazivaju internacionalne riječi (internacionalizmi).) To su: sistem. svojstvo i dr. U tome smislu (kao internacionalne) danas se upotrebljavaju i mnoge angloameričke riječi. posebno u informatici. vrijeme ustupa mjesto prostoru. Među njima su najuopšteniji (najapstraktniji) termini koji se upotrebljavaju u svim naučnim tekstovima. Jednoznačnosti riječi u naučnome tekstu pogoduju riječi koje se ne upotrebljavaju u svakodnevnoj (živoj) komunikaciji. Pri tome treba napomenuti da se u pravom lirskom izrazu misao i ośećaj teško mogu odvojiti (. – Kad govorimo o dekontekstualizaciji značenja. Metafore su u naučnome tekstu demetaforizovane. Iz istih razloga vade se i iz klasičnih jezika (grčkoga i latinskoga). rekli smo. One nemaju slikovitih. Naprotiv. No one su u naučnome tekstu (načelno) lišene svake subjektivnosti. Naučni funkcionalni stil zbog takvih svojstava najotporniji je prema drugim funkcionalnim stilovima. sredstva o kojima govorimo vezuju rečenicu s rečenicom (bilo prostu bilo složenu) u tekst. nazivamo tekstna vezna sredstva ili konektori. Tako onda govorimo o opštenaučnim terminima.). No to (vađenje riječi iz klasičnih jezika) ne čini samo jedan nacionalni jezik. funkcija. metaforizovanih značenja. On teško dopušta da u njega uđu pojave iz drugih funkcionalnih stilova. pojmovnim. 346 SINTAKSA . noge (stola) itd. Njihovo je značenje opšte. one u njemu pretežu. tj. Takva vezna sredstva.).. Upor. (Takve termine nazivamo kategorijalni termini. kategorija. dakle apstraktno. Naravno. U skladu je s time i prevaga imenice nad glagolom. One su (zbog svoje specifične strukture) najjednoznačnije. što se toga tiče. Zato se mnoge vade iz prošlosti i oživljavaju (revitalizuju).. pojmovno. a onda termini koji se upotrebljavaju u zasebnim naučnim disciplinama. ni naučni tekst nije lišen opštejezičkih riječi.: rep (helikoptera). koja vezuju rečenicu s rečenicom u tekst. Poslije njih dolaze termini koji se upotrebljavaju u srodnim naučnim disciplinama. struktura.: I često navođena podjela lirike na refleksivnu (misaonu) i emotivnu (ośećajnu) teško se može primijeniti u analizi lirike i u njenoj klasifikaciji (. no mnogi nacionalni jezici. Takva sredstva čine ono što čine veznici u složenoj rečenici. glava (motora). krilo (helikoptera). ono samo sebi čini kontekst. Posljedica toga jeste da je naučni tekst statičan. kad je riječ o tome i sl. onda se to odnosi u prvome redu na značenje imenica. (crkveni) brod.suprotno tome. Takve imenice (s takvim. No dok veznici vezuju dvije rečenice u složenu rečenicu..

odnosno: To se čini kako bi se poboljšali uslovi života). donositi zaključke (= zaključivati) i sl. vršiti istovar robe (= istovarati robu) itd. tačnost. provoditi. odnosno: To čine kako bi pomogli ljudima). Nominalnost traži od administrativno-poslovnoga stila zamjenu punoznačnoga glagola nepunoznačnim i deverbativnom imenicom. nositi se mišlju (= misliti). staviti na znanje (= upozoriti). Većim dijelom je nominalan (nominalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „predmet“. u sferi privređivanja (privređivanje je sfera) itd. Tako se čini i kad se ispred imenice stavlja riječ koja znači ono što znači ta imenica: u području nauke (nauka je područje). Upor.: To možete riješiti pomoću računara (umjesto: To možete riješiti računarom). Upor. jasnoća. tj. eksplicitnost (potpuna iskazanost). vršiti popis stanovništva (= popisivati stanovništvo). govor politike.. pod uslovom da umjesto veznika ako: O tome se može donositi zaključak pod uslovom da je većina prisutna (umjesto: O tome se može donositi zaključak ako je većina prisutna). terminologičnost (pojmovnost). govor trgovine. na način kako umjesto veznika kako ili determinatora onako i veznika kako: Radićete na način kako smo se dogovorili (umjesto: Radićete (onako) kako smo se dogovorili) i sl. određenost. Učestali su i izrazi u procesu i u stanju ispred riječi koje znače „proces“ i „stanje“: u procesu sticanja nezavisnosti (sticanje je „proces“) i u stanju rezignacije (rezignaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 347 . govor vojske i govor reklame. ukazati pomoć (= pomoći). obavljati. a manjim dijelom verbalan (verbalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „radnja“. govor industrije.ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL Administrativno-poslovni stil obuhvata govor kancelarija. Druge njegove osobine jesu: jednostavnost.: vršiti prodaju robe (= prodavati robu). sa svrhom da. sa svrhom i u cilju + (najčešće) glagolska imenica (umjesto prijedloga radi i namjerne klauze): To se čini u cilju poboljšanja uslova života (umjesto: To se čini radi poboljšanja uslova života ili To se čini da bi se poboljšali uslovi života. potpunost. u oblasti zdravstva (zdravstvo je oblast). s ciljem da umjesto veznika da ili kako: To čine s namjerom da pomognu ljudima (umjesto: To čine da pomognu ljudima. kratkoća.. imenica). glagol). posredstvom. biti saglasan (= slagati se). Ljudi će biti obaviješteni putem javnih medija (umjesto: Ljudi će biti obaviješteni javnim medijima) i sl. u domenu poljoprivrede (poljoprivreda je domen). Eksplicitan (potpuno iskazan) način izražavanja vidi se (i) u upotrebi izraza s namjerom. biti u mogućnosti (= moći). ujednačenost. preko i putem u izražavanju instrumentala sredstva. tj. U skladu s time su i izrazi imati mogućnosti (= moći). U skladu su s time i eksplicitna vezna sredstva s namjerom da. Takvi su i izrazi pomoću. stilska neobilježenost i klišeiziranost (ukalupljenost). biti u stanju (= moći). Ulogu nepunoznačnoga glagola dobijaju glagoli vršiti.

pod najoptimalnijim uslovima: Ni pod najoptimalnijim uslovima to neće biti moguće (optimalan = najbolji – optimus je u lat. (Tokom prošle godine znači isto što i prošle godine. neophodno potreban: Takvo je ponašanje neophodno potrebno (neophodan = potreban). Takav način izražavanja dovodi do jedne od najvećih bolesti administrativno-poslovnoga stila – do pleonazma. tokom diskusije umjesto u diskusiji ili za vrijeme diskusije itd. To čini i onda kad ga stavlja uz izraz koji znači ono što znači i bez njega. tokom ljeta umjesto ljeti. zajednički suživot: Biće prisiljeni na zajednički suživot (zajednički život = suživot).cija je „stanje“).) 348 SINTAKSA . No međutim on je tad ćutao (no = međutim). biti prisutan na: Na śednici je bilo prisutno 50% članova (biti prisutan na = biti na) itd. oko desetak (petnaestak.) godine: Biraće se na vrijeme od dvije godine (na vrijeme = dvije).: tokom dana umjesto danju. a izraz u stanju prijedlog u (u rezignaciji). na vrijeme od dvije (tri. superlativ od bonus = dobar). u sastavu od pet (šest. dvadesetak itd.= rad).): Bilo ih je oko desetak (-ak = oko). ■ Administrativno-poslovni stil ne voli sinoniman način izražavanja. Upor. četiri itd. tokom noći umjesto noću.): Treba izabrati komisiju u sastavu od pet članova (sastav = pet).) Evo nekih od njih: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ kako i na koji način: Treba znati kako i na koji način to razriješiti (kako = na koji način). čime stvara pleonazme tipa tokom prošle godine. Izraz u procesu tu znači prijedlog pri (pri sticanju nezavisnosti). djelokrug rada: Njihov je djelokrug rada poznat (djelo. tokom zime umjesto zimi. no međutim: Rečeno mu je da to kaže i na śednici. (Pleonazam je izražavanje istoga sadržaja dvjema ili s više riječi. sedam itd. On iz niza sinonimnih načina izražavanja uzima jedan i upotrebljava ga umjesto svih ostalih. Tako upotrebljava prijedlog tokom s imenicom u genitivu umjesto odgovarajućega priloga ili priloškoga izraza. tokom jutra umjesto ujutro.

strukturno potpuna. Jednostavnosti radi ukida i razliku između oblika genitiva jednine -oga i oblika genitiva jednine -og: (samo) Stankovog/ Arminovog/Njegoševog pristupa.. I u administrativno-poslovnome stilu. On ukida razliku između neodređenoga i određenoga vida pridjeva u korist određenoga. rečenica slijedi misao. Tako čini i s dvojnima i trojnima oblicima dativa i lokativa jednine muškoga i srednjega roda -om/-em//-emu//-ome u korist oblika na -om/-em: prihvatljivom (pristupu) — ne i prihvatljivome (pristupu) te prihvatljivijem (pristupu) – ne i prihvatljivijemu (pristupu). U kulinarskome žanru administrativno-poslovnoga stila u rečenicama tipa Zatim dodaš papra (. tj. pretežu termini.) i Zatim dodate papra (. Tako pristupa i prisvojnim zamjenicama na -ov(ø) i -in(ø): njegovog/njezinog pristupa umjesto njegova/njezina pristupa.. Tako se u njih uključuju i novine i radio i televizija. Jednostavnosti radi administrativno-poslovni stil ujednačava gramatičke oblike.. U tome su smislu i one dekontekstualizovane (apstraktne). Uz to je. kao i u naučnome stilu.) U skladu s time ukida i razliku između promjene po tipu neodređenih i promjene po tipu određenih vidova pridjeva u korist promjene po tipu određenih vidova pridjeva... u njemu se upotrebljava samo crnogorskog standardnog jezika i crnogorskom standardnom jeziku. (To čini i terminologičnosti radi. Zatim dodamo papra (. U njemu se ne upotrebljava crnogorskoga standardnog jezika i crnogorskome standardnom jeziku. Zato za takve rečenice kažemo da su depersonalizovane. pa obavještajni subjekat redovno prethodi obavještajnome predikatu. Isto to čini i s dvojnim oblicima dativa.) iza lica „ti“. dekontekstualizovana.). lokativa i instrumentala množine -im i -ima u korist oblika -im: prihvatljivim (pristupima) – ne i prihvatljivima (pristupima). U njegovim nominalnim žanrovima naime. One znače ono što znači rečenica Zatim se doda papra (. To čini i zato jer nominalni žanrovi administrativno-poslovnoga stila ne trpe stilsku obilježenost.. „mi“ i „vi“ ne stoje osobe koje ona inače pretpostavljaju (lice „ti“ osobu s kojom se govori.Njemu je svojstveno i to da mijenja rekciju prijedloga.. NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL Novinarstvo i publicistika jeste i područje pisane i područje slušane i područje gledane informacije. Tako umjesto izraza u vezi s(a) + instrumental upotrebljava izraz u vezi + genitiv (u vezi toga umjesto u vezi s time).. lice „mi“ osobe u ime kojih se govori i lice „vi“ osobu ili osobe s kojima se govori).). Isto tako i s pokaznim i neodređenim zamjenicama na -av(ø): takvog/nekakvog pristupa umjesto takva/nekakva pristupa. kao i u naučnome. U njemu se i pridjevi na -ov(ø)/-ev(ø) i -in(ø) mijenjaju kao određeni vid pridjeva: Stankovog/Arminovog/Njegoševog postupka umjesto Stankova/Arminova/Njegoševa postupka. (Osoba koja GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 349 . kao i u naučnome stilu.

vjeri i dr. anketa i reportaža. perifraza i igra riječima. Funkcije novinarstva jesu informativna. a obilježena (emocionalno-ekspresivna) u propagandnim. paradoks. eufemizam. pedagoška i zabavna. humoreska. Njezin smisao uslovljen je smislom suśedne joj rečenice.. esej. emfaza. radijsku i televizijsku. a u književnosti u podtekstu. Neutralna jezička sredstva imaju prevagu u informativnim. novinsku. U njemu se književne teme obrađuju na način primjeren novinarstvu. (Treba reći da se pomenuti načini izražavanja u novinama. da odgajaju i zabavljaju. agitativna. a u druge: kratka priča. nekrolog. popularizatorskim. isticajne pauze i raznovrsna emocionalno-ekspresivna intonacija. kontrast. da šire učenje o društvu. U novinarstvu se ocjene činjenica moraju dati na direktan način. figurativnim i ekspresivnim sredstvima. prenosi zove se novinar – novinski. U novinarskome tekstu smisao jezičkoga sredstva nalazi se u tekstu. parodija. Ona je kontekstualizovana. Zadatak im je da obavještavaju o suvremenim zbivanjima. tj. Takvu njenu strukturu prate i drugi individualni postupci.) Obilježenost se postiže individualnim. recenzija. ironija. radijski i televizijski. kozerija. Najdjelotvornije takvo sredstvo jeste rečenica. ispred obavještajnoga subjekta) uobičajena. subjektivnim. hiperbola. Takva djelatnost traži i upotrebu neutralnih (stilski neobilježenih) i upotrebu emocionalno-ekspresivnih (stilski obilježenih) načina izražavanja. npr. metonimija. simbol. na radiju i na televiziji ne javljaju na isti način. da prosvjećuju i poučavaju. hronika. No pri stvaranju tih (novih) značenja riječi zna se i promašiti. metafora.) U sklopu novinarstva pojavljuje se i književno novinarstvo – kao granično područje između književnosti i novinarstva. Stilski su obilježeni žanrovi novinarsko-publicističkoga stila. groteska i lakrdija. politici. da rade na pridobijanju ljudi za kakvu djelatnost. 350 SINTAKSA . To se naročito vidi u sportskome novinarstvu.takvu informaciju. emocionalnim. No upotreba emocionalno-ekspresivnih načina izražavanja u novinarstvu i u književnosti nije istovjetna. propagandna. Zato je u njoj inverzija obavještajnoga predikata (na prvome mjestu. pogodni za stvaranje novih značenja riječi. pamflet. alegorija. To su poređenje. agitativnim i zabavnim žanrovima. antiteza. persiflaža. panegirik. intervju. jer su rezultat velike individualne slobode. komentar. feljton. Smisao u novinarsko-publicističkome tekstu izražen je neposredno. a u književnome posredno („između redova“). kulturi. prosvjetiteljskim i pedagoškim. popularizatorska. U prve idu: vijest.

Zato u njima ima snažnih i upadljivih riječi. diferencirati. ratifikacija. Kako razlikovati liberale od liberala itd. dobro informisani (obaviješteni) izvori. Dođi. kuloarski razgovori. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 351 . Glagoli se vrlo često „obezglagoljuju“. pod prijetnjom sankcija. militarizam. konsolidacija. osvoji! Naslovima je dato da budu izazovni. Ko je napisao prvi crnogorski roman?. strateško pitanje. voluntarizam. Upor. uvjeri se i izaberi!. Nominalnima se imenuje sadržaj. Reklamnim naslovima nudi se sadržaj. egzistencija.: Ko će nezapošljene zaštititi od poslodavaca. Informativnim naslovima prenosi se sadržaj. monarhizam. žurnalizam. ironije. Do gradskih groblja bez automobila. parafraza. ali aj ga ti živi. U svakome funkcionalnom stilu pojavljuju se ustaljeni izrazi po kojima se prepoznaju. civilizacija. afirmisati. tj. denuncijacija. Penzioner nestao iz doma u Risnu. Evo nekoliko iz novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila: zahladnjeli odnosi. Dođi.): Vjerujte u tradiciju!. participacija. Takve ustaljene izraze u administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu nazivamo kancelarizmi. anahronizam. Pala široka koaliciona vlada premijera Šarona. informativni i reklamni. kockarska igra. pa tako i u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. kosmopolitizam. kulminirati. ratifikovati. kontrasta. Je li Podgorička banka još uvijek podgorička?. likvidirati. pa u njima glavnu ulogu imaju imperativi i podsticajna (sugestivna) sredstva izražavanja (s uzvičnicima. denuncirati. plasirati. senzacionalizam. likvidacija. vandalizam. Upor. privilegovati. blamirati. paradoksa itd. U naslovima se iz tih razloga zna iskoristiti i zamjena riječi. revidirati.: Zašto trgovci pitaju kupce za brašno stanje (zamjena pridjeva bračno – od brak pridjevom brašno – od brašno) i Čovjek koji je suviše zao (umjesto znao). pluralizam. upitne riječi i načini prenošenja vijesti o sadržaju rečeničnom intonacijom. dominirati.: Najuspješniji Francuzi. u naučnome funkcionalnom stilu scijentizmi. dosegnuti kritičnu tačku. kompenzacija. neriješeno pitanje. pa u njima jednu od glavnih uloga imaju nominalne (imenske) riječi (imenice i pridjevi).Jedna od specifičnosti novinarsko-publicističkoga stila jesu naslovi. glagolska vremena. držati situaciju u rukama. Talijani i Španci. upitnicima i sl. Noć vještica bez maskiranja? Primjeri Ko će zapošljene zaštititi od poslodavaca i Ko je napisao prvi crnogorski roman? pokazuju da rečenični znak (iza rečenice) u naslovima nije obavezan. Novinarsko-publicistički funkcionalni stil voli internacionalne riječi. u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu žurnalizmi. a u razgovornome funkcionalnom stilu kolokvijalizmi. To se čini tako da se ili isključuju iz njih ili se pretvaraju u (glagolske) pridjeve (bilo radne bilo trpne). radikalizam.: Lako je reći suživot. Oni mogu biti nominalni. Navešćemo samo neke: publikovati. Upor. nepobitne činjenice itd. Upor. lišavaju i radnje i vremena. glagolski oblici. komunicirati. Čovjek je životinji čovjek. pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli. poslovica i izreka. kupi.

oženjen. Naprotiv. ali samo svršeni glagol pozliti. Za razliku od pravilnosti jezika kao sistema pravilnost jezika kao standarda uvažava zabrane životne stvarnosti.I njemu je. Jezik kao sistem prihvata i oblike poumirem. Po prvima se jedan te isti sadržaj pridružuje uvijek jednome te istom izrazu. poumirete. izraza (npr. Prva pravila biranje izraza omogućavaju. da gramatičke oblike ne izjednačava onako kako to čini administrativno-poslovni funkcionalni stil. poudavane i poženjeni. Od novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila očekuje se da bude jezički i stilski raznolik. i oblik oženjen. Jezik kao standard opravdava i svršeni glagol zaboljeti i nesvršeni glagol boljeti.: Ispravnost vaše odluke moći ćete provjeriti za dva dana (umjesto: Ispravnost svoje odluke moći ćete provjeriti za dva dana). Sociolingvistička pravila međutim ne bi imala mogućnost biranja između dvaju. To novinarsko-publicistički funkcionalni stil čini i kad umjesto svoj upotrebljava vaš (posebno pri slanju poruke televizijom i radijom). Prvim je pravilima dakle samo jedno pravilno dovoljno. treba paziti da se pravila jezika kao sistema (koja su lingvistička) ne miješaju s pravilima jezika kao standarda (koja su sociolingvistička). U pravilima jezika kao sistema ne može biti svršenoga glagola bez nesvršenoga glagola. i oblik poženjen. Upor. KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL Kad se govori o književnoumjetničkome stilu. ali samo jedninu pozli (pozlilo je. pozliće). poumiru. Jezik kao standard opravdava i jedninu (za)boli i množinu (za)bole. jednoga lica bez drugoga lica itd. jednine bez množine. Jeziku kao sistemu prihvatljiv je i oblik udat. poumire i oblike poumiremo. da sinonimno sučeljene riječi upotrebljava u skladu sa zahtjevom žanra (jedne u jednome. Prva pretpostavljaju odnos jedan izraz : jedan sadržaj. a jezik kao standard samo oblike poumiremo. a druga i od jezičkih i od društvenih činilaca. Dva puta pravilno ili više puta pravilno dovodi do smetnji u komunikaciji. Savremeno crnogorsko novinarstvo i publicistika međutim pokazuju da se njihov jezik i njihov stil vrlo često podudaraju s jezikom i stilom administrativno-poslovnoga funkcionalnog stila. triju. druge u drugome žanru). Jeziku kao standardu međutim legalni su isključivo oblici udata. kao i administrativno-poslovnome stilu. u pravilima jezika kao standarda može. poumirete. poumireš. a druga odnos jedan izraz : više sadržaja ili odnos više izraza : jedan sadržaj. a druga sprovode (ostvaruju). poumiru. četiriju itd. 352 SINTAKSA . svojstveno nivelisanje gramatičkih oblika. zamjerati / zamjeravati / zamjerivati) da im to ne omogućavaju lingvistička pravila. i oblik poudavan. a po drugima jedan te isti izraz različitim sadržajima ili jedan te isti sadržaj različitim izrazima. Prva zavise isključivo od jezičkih.

(To je i razlog što neki književnoumjetnički stil ne smatraju činjenicom standardnoga jezika. Književnik ima pravo upotrijebiti u istome tekstu i netuđejezičko i tuđejezičko i nedijalekatsko i dijalekatsko. Za njih oblici poput kami nemaju pravo ući u standardni jezik. Zato se jeziku književnoumjetničkoga stila ne može pristupiti s gledišta jezika kolektivnih normi. tj. dakle standardnojezički neprihvatljivima. Jedino mu pravila jezika kao sistema (dakle lingvistička pravila) omogućavaju da bude potpuno slobodan. No to nije tačno. no po načelu kako se može raditi. obilježavanje zajedničkih imenica velikim početnim slovom nije uprkos pravopisu. Pritom neprihvatljive proglašavaju varvarizmima. kako to izlazi iz lingvističkih pravila (pravila jezika kao sistema). Pravila jezika kao standarda odvajaju istoriju jezika od (savremenoga) stanja jezika. Takve granice pravila jezika umjetničke književnosti ne postavljaju. no u skladu s pravopisom ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 353 . pa tako i strana. nego činjenicom samostalnoga jezika. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice između domaćih i stranih riječi. U njemu svaka. Takve oblike ona proglašavaju arhaizmima. Strane riječi onda utvrđuju kao prihvatljive i neprihvatljive. Ona postavljaju granice između staroga i novoga u jeziku. nego po lingvističkim pravilima.Tako opširno govorili smo o jeziku kao sistemu i o jeziku kao standardu zato da bismo uspostavili pravi odnos između pravilnosti jezika kao sistema i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. Zato se za njega ne može reći da griješi protiv standarda. nije mu ni podložan. Pritom dijalekatske riječi proglašavaju dijalektizmima. riječ prenosi estetsku poruku. s gledišta jezika kao standardnoga jezika. Budući da (načelno) ne radi po pravilima jezika kao standarda. kao što se pristupa jeziku ostalih funkcionalnih stilova. U jeziku pak umjetničke književnosti oblik kami koegzistira s oblikom kamen. pa onda i u jeziku književnoga djela. nema stranih riječi. Ona starome ne daju pristupa u standardni jezik. Jezik umjetničke književnosti je individualan. Tako je i s dijalekatskim riječima. U jeziku umjetničke književnosti nema dijalektizama. U njemu je individualna sloboda potpuna. Ponekad se kaže da književnik radi protiv gramatike i protiv pravopisa ili uprkos gramatici i pravopisu. kako to izlazi iz sociolingvističkih pravila (pravila jezika kao standarda). odnosno između pravilnosti jezika kao standarda i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. Na primjer. Za njih dijalekatskoga u jeziku umjetničkoga djela nema. On ne radi po načelu kako treba ili kako se mora raditi.) Književnik ne radi po sociolingvističkim. neograničena. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice i između dijalekatskih i nedijalekatskih riječi. U jeziku pak kao sistemu.

Književnoumjetničkome stilu. nego osmišljavaju i preosmišljavaju. pismima. i to prvenstveno dijalogom. zahvaljujući njegovoj individualnoj slobodi. treba dodati da ne postoji vulgarnost u jeziku. i to ne onako kako to odgovara sociolingvističkim. neslužbenost. Zato u njemu ima i pojava naučnoga stila. Zato i obiluje ekspresivno i emocionalno obojenim izrazima. Tako se opšte čini pojedinačnim. U njemu ima i onoga čega nema u drugim funkcionalnim stilovima – gesta i mimike. i lokalizama.se u književnome tekstu te imenice upotrebljavaju kao vlastita imena. Odatle brojne pojave (posebno riječi) koje su književnici stvorili i od kojih su mnoge unijete u opštejezičku upotrebu. i pojava novinarsko-publicističkoga stila. 354 SINTAKSA . (U pisanome vidu pojavljuje se u zapisima. Za njih ne postoje granice između pridjeva od kojih se mogu i pridjeva od kojih se ne mogu tvoriti komparativi i superlativi. bilješkama i sl. Za njih su. (Kad je riječ o vulgarizmima. U njemu ima. RAZGOVORNI STIL Razgovorni stil je stil svakodnevne (najčešće usmene) komunikacije. Samo se u takvoj (potpunoj) slobodi može nesmetano stvarati. i vulgarizama. na primjer. i pojava administrativno-poslovnoga stila. koje se ogledaju i u fonetici i u gramatici i u leksici. svih mogućih „izama“ – i varvarizama.) Njegove su karakteristike: nepripremljenost.) I on ima svoje zakonitosti. otvoren je put ka svim drugim funkcionalnim stilovima. No te pojave u njemu nijesu gruba fizička preslika.) Svi pomenuti „izmi“ u razgovornome stilu ośećaju se slobodnije nego u drugim funkcionalnim stilovima (osim književnoumjetničkoga). Nijedan od njih ne osuđuje se onako strogo kao u drugim funkcionalnim stilovima (isključujući književnoumjetnički). mnogo je manje podložan normama standardnoga jezika. kad se želi istaći depersonalizacija. i dijalektizama. nego vulgarnost jezikom. Budući spontan. Zato se njime komunicira neposredno. neusiljenost i jednostavnost. i pojava razgovornoga stila. i komparativi kućniji i božićniji prihvatljivi. Isto tako se i vlastita imena mogu pisati malim početnim slovom. Više je no drugi funkcionalni stilovi uslovljen konkretnim načinom mišljenja. (Uz kontekst u njemu ima ulogu i konsituacija. no onako kako odgovara lingvističkim pravilima – pravilima koja omogućavaju individualnu slobodu. Jezička pravila u književnoumjetničkome stilu ne odvajaju se od izvanjezičke stvarnosti onako kako se odvajaju u drugim funkcionalnim stilovima. One se u njemu ne oponašaju. više nego u drugim funkcionalnim stilovima.

. Bože mili! itd. ž i konsonantske grupe Ks. od njihova obrazovanja.Dakle razgovorni funkcionalni stil prirodan je i neusiljen način komuniciranja o svakodnevnim životnim problemima.. I jedno i drugo značenje izražava prijedlogom s(a): Došao sam s vama i Došao sam s vozom (umjesto: Došao sam vozom). ponajviše pod uticajem administrativno-poslovnoga stila. š. umjesto: Znatan dio stanovništva. Tako se i pridjevu značajan daje (i) značenje „znatan“: Značajan dio stanovništva. S mlijekom? (kafu. Razgovorni jezik. Kš. sa prijateljima (umjesto s prijateljima) itd. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 355 . od njihova zanimanja itd. Tako se pridjevu bitan daje značenje pridjeva „važan“. Gle. Još nešto?. U razgovornome jeziku često se događa da se riječima daje značenje koje im inače ne pripada. Ništa više? Neusiljenost i familijarnost razgovornoga stila postižu se nestandardnim izrazima poput O kej! i Kontaš? Upotreba takvih načina izražavanja zavisi od socijalne pripadnosti skupini onih koji ih upotrebljavaju.. na primjer).. glagol brinuti se gubi povratnu česticu se i umjesto s lokativom uspostavlja vezu s akuzativom brine za (brine za đecu) umjesto brine se o (brine se o đeci) itd. Isto je tako napuštio i upotrebu infinitiva sa završnim i: Idem malo odmorit (umjesto Idem se malo odmoriti). Na takav karakter upućuju i brojne uzvične rečenice (praćene eliptičnošću): Ne!. Je li bilo dobro? – B.: Eto. izraz biti zadovoljan dobija prijedlog s(a) kojega prvobitno nema (biti zadovoljan rješenjima mijenja u biti zadovoljan sa rješenjima). U tome smislu u suvremenome razgovornom jeziku učestalo se upotrebljava izraz Super!: A. tako i u razgovornome stilu riječi doživljavaju novu rekciju (novu valentnost). Super!. Super! itd. Kž (K znači „konsonant”) upotrebljava sa: sa vama (umjesto s vama). Kakvi su ti prijatelji? – B. rado nivelira (bilo koju) strukturu jezika. Kao u administrativno-poslovnome. Isto tako izjednačava način izražavanja instrumentala društva s načinom izražavanja instrumentala sredstva. Kamo sreće!. Na emocionalno-ekspresivan karakter razgovornoga stila upućuju rječce evo. Da!. Ne daj Bože!. eno. pa se kaže Najbitnije je to. pa ti znaš i svirat! itd... Ekspresivnost razgovornoga stila postiže se i karakterističnim eliptičnim rečenicama poput Kaplju rakije?. tako to treba uradit!. gle itd. Ma nemoj!. Razgovorni stil i ispred konsonanata koji nijesu s. Kz. On ukida i razliku u značenju prijedloga zbog i radi. Pola (recimo hljeba) – dovoljno?. Tako glagol koristiti gubi rječcu se i umjesto s instrumentalom uspostavlja vezu s akuzativom (koristiti se čime mijenja u koristiti što). (a pridjev bitan se ne komparira). z. A. kao i administrativno-poslovni. od njihova zvanja. eto.

(Te i druge njegove karakteristike rado preuzima književnoumjetnički stil. postupio tako. ovaj. nožurda. mnoštvo pleonazama. To je. Razgovornome stilu svojstven je pogrdan.). Reći ćeš mu da. veli. Takvome načinu izražavanja pomažu imenice s pogrdnim značenjima: kravetina.. lišena svojih strukturnih jedinica. da se tako ne smije ponašat. neprihvatljivo itd. znači. Upor.. grub. Najviše transformacija u razgovornome stilu doživio je akcenat. To je u skladu s osnovnom karakteristikom razgovornoga stila – s jednostavnošću. pričica itd. i sl. slikarčić. pisarčić. no međutim i oko + broj + -ak (upor. kako da kažem. ne boj se! I u razgovornome. npr. On pojednostavljuje pravila i o mjestu i o tonu i o trajanju akcenta. Takva intonacija i pogrdno značenje izraza Kozo jedna! i Kravo jedna! može uljepšati. Takva depersonalizacija sprovodi se i u rečenicama đe „čovjek“ znači „se“: A onda čovjek stane i zapita se (. Rečenica razgovornoga stila dekomponovana je. mlakonja. šmokljo. pjandura. seljančura. U promjeni takvoga značenja deminutiva važnu ulogu ima (ekspresivna) intonacija.U njemu ima.). dirigȅnt umjesto dirìgent. što je u skladu s njezinom ekspresivnošću. Takvome načinu izražavanja pomažu i deminutivi sa svojim prenesenim (pogrdnim) značenjima: člančić. Redosljed komponenata joj je slobodan..) 356 SINTAKSA . je l’. u suštini. kao i u administrativno-poslovnome. čak štoviše. postupit drugačije.: televîzija umjesto telèvīzija. stilu dolazi do ukidanja odnosa lice : osoba. jer nijesi znao. omalovažavajući način komuniciranja. organizâtor umjesto organìzātor. U skladu sa željom da jezičke pojave nivelira ukida pravila o promjeni mjesta i karaktera akcenta uslovljenoga paradigmatskim promjenama. nepristojan. žgoljo itd. ovaj. To su je li. Tako se i iza drugoga lica može naći osoba koja govori: A onda staneš i zapitaš se: Što to činiš.: Ti si. oko desetak). čovječe?! ili: A onda stanete i zapitate se (. ovaj. kao i u administrativno-poslovnome. Razgovornom stilu svojstvene su poštapalice. Ona i pogrdno značenje može pretvoriti u nepogrdno i nepogrdno u pogrdno. Vrlo je često obavještajni predikat na prvome mjestu. Posebno su brojni kako i na koji način. glavurda. posebno kad oblikuje dijalog. znači. uvredljiv.. feljtončić. glavonja.: Doći će ti on. kako da kažem. u principu.

Beograd. 2. đ. 2. Simeon. Nikčević“. Brabec. 1999. 11. Vojislav P. str.: Crnogorski jezik u Gorskom vijencu. Školska knjiga. 10. Nolit. Matica crnogorska.LITERATURA 1. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti. 12. Vojislav P. Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. 8. 5. Mate & Živković. 9. Mijo & Malić. Zagreb. 2001. Izdavački centar „Cetinje“. br. . & 1997. Tom I i II. Zagreb. br. neizmijenjeno izdanje.Podgorica. ć u crnogorskom standardnom jeziku“. Zagreb. Drugo izdanje. Cetinje. Slavko & Peti. Školska knjiga. 2. Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika. Adnan: „Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji“. Nikčević. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje. Dragica & Pavešić. Josip & Pranjković. Podgorica. Kristal. Lingua Montenegrina. izdanje. Nikčević.: Crnogorski jezik. Vesna & Znika. Cetinje. 34/35. 1990. Čirgić. 1965. Silić. 2007.: Gramatika crnogorskoga jezika. 5–13. Mirko & Zečević. 4. Ivan & Hraste. Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. 6. Matica. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. 2008. 2008. Nikčević“. Zagreb. Školska knjiga. 13–60. ź. Đurović. Rikard: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. 7. Sreten: Gramatika hrvatskosrpskoga jezika. Cetinje. Milorad: „Fonemi ś. Josip: „Nikčevićeva Crnogorska gramatika“. 3. Cetinje . Lingua Montenegrina. Žarko L. 1993. Cetinje. Silić. Dejvid: Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike. str. 1969. 2005. Matica hrvatska. 2009. Nikčević. з. Barić. str. Tom I i II. 2002. VI. 3. Matica crnogorska. br. 25–40. Marija: Gramatika hrvatskoga jezika. Cetinje. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Eugenija & Lončarić.

Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. 2010. 1960. 1999. Jelena: „Dekomponovanje leksema i birokratizacija jezika na primjerima iz crnogorskih dnevnih novina“. Mihailo: Gramatika srpskohrvatskog jezika za više razrede gimnazije. Podgorica. Stevanović. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Živojin & Popović. Štokavski književni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika. 3–46. Stanojčić. 5. prerađeno izdanje. 15. Šušanj. Cetinje. Nikčević“. 2004. Obod. Ljubomir: Gramatika srpskoga jezika. 16. br. 14. . Dukljanska akademija nauka i umjetnosti.13. Beograd. Cetinje. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Lingua Montenegrina. Crnogorski PEN centar. str. šesto.

.

163. Josip Silić. 24 cm Postoji tvrdi i meki povez. Ivo Pranjković.CIP .Каталогизација у публикацији Централна народна библиотека Црне Горе. Bilješke uz tekst.Podgorica : Ministarstvo prosvjete i nauke.Граматика COBISS. ISBN 978-9940-9052-6-2 (broš.) 1. .Tiraž 9000. Иво [аутор] 2. Аднан Gramatika crnogorskoga jezika / Adnan Čirgić. 357-358. 2010 (Podgorica : Pobjeda).CG-ID 16203280 . Цетиње 811. . Силић.360 str.Bibliografija: str. Јосип [аутор] a) Црногорски језик . . Прањковић. .) ISBN 978-9940-9052-7-9 (kart. .4'36 ЧИРГИЋ.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful