You are on page 1of 19

NAIZMENIČNA STRUJA

koristiti kao dopunu udžbenika


Da bude jasno na samom početku : Tesla nije „izmislio“ struju
jer je ona bila poznata ljudima pre nogo što je Tesla ušao u svet
nauke. Njegov doprinos je uvođenje polifaznog sistema struje
(mi u našim kućama koristimo trofaznu).
Postoji mnogo tekstova o Tesli. Preporučujem jedan od njih.
Tu je i prezentacija Muzeja Nikola Tesla.

Tomas Edison je bio poznata ličnost u Americi, ali je njegov elektroenergetski sistem
zasnovan na jednosmernoj struji izgubio bitku protiv sistema naizmenične struje koju
je osmislio jedan potpuni anonimus (došljak u Ameriku i napočetku fizički radnik) –
Nikola Tesla. Razlog je jednostavan: za napajanje jednosmernom strujom jednog
kvarta u gradu bila je potrebna jedna (termo)elektrana zbog velikih padova napona u
mreži. Sistemom naizmenične struje mogao bi da se napaja čitav grad od samo jedne
elektrane koja je bila prilično udaljena od potrošača. Dakle, ovde vidimo već dve
prednosti naizmenične struje.

Iz iskustva znamo da adapter (punjač)


za mobilni telefon vrši pretvaranje
naizmenične struje u jednosmernu
koja puni baterije. Kao što vidimo
ovakvo pretvaranje nije skupo, a
obrnuto proces jeste i za to se koriste
invertori (prisutni su kod sistema za
korišćenje energije Sunca). Polazeći
od primera sa adapterom možemo
izvesti još jedan važan zaključak :
nije baš uvek naizmenična struja u
prednosti kada se poredi sa
jednosmernom !

Na kraju uvodnog dela nije loše znati da jednosmerna struja protiče kroz celu
zapreminu provodnika dok naizmenična isključivo po njegovoj površini (zbog toga se
provodnici za transport naizmenične struje prave iznutra šuplji, što postiže uštedu u
materijalu). Zapravo, frekvencija naizmanične struje određuje kolika je debljina sloja
provodnika koji „nosi“ struju. Ovakva pojava ponašanja naizmenične struje poznata
je kao skin efekat.
U kolima jednosmerne struje elektroni teku u jednom smeru, a u kolima naizmenične
struje elektroni menjaju smer kretanja u skladu sa frekvencijom izvora EMS.
Kako se proizvodi naizmenična struja

Bez obzira da li se električna energija dobija u hidroelektranama, termoelektranama,


nuklearnim elktranama ili energijom talasa (vetra) postoje neke zajedničke
karakteristike uređaja za proizvodnju i oni se nazivaju generatori.
Pogledajmo kako se dobija monofazna naizmenična struja :

Ukoliko se žičani ram oblika kao na slici okreće u homogenom magnetnom polju
dobijamo struju u kolu. Najjednostavnije objašnjenje daje Faradejev zakon
elektromagnetne indukcije. Na slici vidimo da su krajevi provodnika preko pokretnih
prstenova (na slici slip-rings) spojeni sa nepokretnim četkicama (na slici brush) i
preko takvog sistema struja putuje u kolo sa potrošačem.
Pre nego što se upustimo u detalje, bilo bi dobro da prostudirate ovu animaciju.
Zamislimo da proces ravnomerne rotacije rama posmatramo sa strane. Malo
uprošćena slika bi izgledala ovako :

vsinθ v

vcosθ

N S

Brzinu elektrona v u ramu koji rotira razložili smo na dve komponente jer
komponenta vcosθ ne doprinosi stvaranju EMS (prisetimo se da Lorencova sila vrši
razdvajanje naelektrisanja, a ona je za ovu komponentu brzine elektrona 0). Zbog
toga jednačina za EMS biće :
ε = BLvsinθ
L je dužina jedne uzdužne stranice rama (plava na pretposlednjoj slici). Kada
uzmemo u obzir da se EMS indukuje i u drugoj (crvenoj na pomenutoj slici),
dobijamo :
ε = 2BLvsinθ
Ne znam da li ste zapazili da nisam pomenuo poprečni deo rama (crveno-plavi deo na
pomenutoj slici). Ako primenite pravilo desne šake videćete da tu Lorencova sila ne
može da obezbedi stvaranje EMS zbog pravca svoga delovanja.
Ako uzmemo u obzir da se ugao θ sinhrono menja sa obrtanjem rama :
θ = ωt
gde je ω kružna frekvencija obrtanja rama.
Pošto je (linijska) brzina v rama izražena preko kružne frekvencije (ugaone brzine) :
v = rω
gde je r rastojanje od ose rotacije do napadne tačke vektora v, jednačina za EMS sada
dobija oblik :
ε = 2BLrωsinωt = BSωsinωt
S je površina rama.
Konačan oblik jednačine za EMS generatora je :
ε = ε0 sinωt
Ako bismo imali 3 rama simetrično raspoređena pod uglovima od 1200, imali bi
trofaznu naizmeničnu struju.
Svaki generator ima rotor i stator i jasno je šta su u okviru ovog primera jedan i drugi.
Gledajući animaciju mogli ste zapaziti da struja u toku jednog punog obrta rama 2
puta promeni smer. Frekvencija struje u Evropi je 50 Hz (u Americi 60 HZ) što znači
da struja promeni smer 100 puta u toku jedne sekunde (odnosno 120).
Kada se provodnik sa strujom nalazi u magnetnom polju na njega deluje Amperova
sila. To važi i za naš žičani ram ! Amperova sila stvara moment sile koji usporava
kretanje rama. To znači da treba delovati nekom spoljašnjom silom da bi se ram
obrtao stalnom ugaonom brzinom. U hidroelektranama takva spoljašnja sila potiče od
vode koja pada na lopatice turbine. U termoelektranama to čini zagrejana vodena
para. Naravno, ova sila kompenzuje i sile trenja.
Da vidimo kako se u hidroelektranama dobija struja. Postoje 3 vrste ovakvih
elektrana : protočne, akumulacione i reverzibilne. Razmotrimo kako radi
akumulaciona (kojih ima dve vrste) kao što je hidroelektrana „Uvac“ na donjoj slici.
Na gornjoj slici vidimo da postoji jedan ulaz (intake) ispod brane (dam), i nakon
prolaska kroz ulaz voda ide kroz dovodni kanal brane (penstock) koji vodu dovodi
na turbinu (turbine). Setimo se da kada voda uđe u dovodni kanal visinski pritisak
vode se smanjuje, a povećava se dinamički pritisak u skladu sa Bernulijevom
jednačinom.

Samo jedno malo pojašnjenje pre nego što nastavimo sa


lekcijom. Šta je elektromagnet? Na slici sa desne strane
vidimo jedan prost elektromagnet. Dakle, šraf se
ponaša kao pravi magnet sve dok kroz kalem prolazi
struja. Šraf bi mogao da postane stalni magnet pod
određenim uslovima, ali to nije predmet ove lekcije.

Da nastavimo gde smo stali.


Voda pada na lopatice turbine i
pokreće je, a pošto je turbina
vezana za generator pokreće
rotor generatora. Rotor
generatora čine serijski vezani
magneti (zapravo to su
elektromagneti), a stator su
kalemi žica (dakle, u realnosti
rotor i stator su drugačiji u
odnosu na primer koji je
pokazivao nastanak monofazne
struje).

Evo kako izgleda spoj turbine i generatora :


Na slici možemo zapaziti i transformator (transformer) koga ćemo detaljnije
izučavati u jednoj od narednih lekcija. Za sada je dovoljno znati da on vrši
transformaciju napona iz nižeg u viši ili obratno. Jasno je čemu služe dalekovodi
(power lines).
Količina dobije struje zavisi od zapreminskog protoka vode i razlike visinskog
pritiska.
Postoje i reverzibilne hidroelektrane kao što je ona u Bajinoj Bašti. U ovakvim
elektranama voda se iz donjeg rezervoara pumpa u gornji rezervoar kada je potrošnja
struje manja i time se obezbeđuje popunjenost rezervoara u časovima velikih
opterećenja strujne mreže.
Da bi lekcija bila bolje naučena, pogledajte odgovarajući Youtube kratki film.

Efektivne vrednosti

Bilo kakvi proračuni u kolima naizmenične struje su nemogući ukoliko se za tako


nešto koriste trenutne vrednosti EMS, struje i napona. Razlog za ovo je što se ovakve
veličine stalno menjaju kada je reč o njihovom intenzitetu. Zbog toga se uvode
efektivne vrednosti (obratimo pažnju da to nisu srednje vrednosti). Primenjujući
matematiku koja se uči u četvrtom razredu može se lako pokazati da postoji veza
između maksimalne (amplitudne) i efektivne vrednosti jačine struje, napona i EMS
:
Ie = I0 / 21/2 ; Ue = U0 / 21/2 ; εe = ε0 / 21/2
Naprimer, napon u gradskoj mreži od 220 V je efektivna vrednost, a kolika je
amplitudna izračunajte sami. Prema tome, merni instrumenti (ampermetri i voltmetri)
mere efektivne vrednosti ovakvih veličina.
Uobičajeno je da se trenutne vrednosti jačine struje i napona u kolima
naizmenične struje označavaju malim slovima, a efektivne i amplitudne velikim.

Otpori u kolima naizmenične struje

U kolima jednosmerne struje jedina


vrsta otpornosti je termogeni otpor.
Ovakav otpor postoji i u kolima
naizmenične struje i vrednost
termogenog otpora potrošača ne zavisi
od toga da li taj isti otpornik radi u kolu
jednosmerne ili naizmenične struje.
Tipičan primer termogenog potrošača je
fen koga čini elektromotor, ventilator
(fan) i kalem koji se zagreva i kroz koga
protiče vazduh koga potiskuje ventilator.

Pogledajte animaciju koja prikazuje termogeni otpor u kolu jednosmerne struje.


Međutim, videćemo da u kolima naizmenične struje postoje još 2 otpora.
Uvodimo jedan novi pojam a to je fazor. Pažljivo analizirajmo donju sliku :

Promena jačine i smera struje opisuje se sinusnom funkcijom. Ovakva promena može
se opisati i jednim rotirajućim vektorom – fazorom. Vidimo da fazori opisuju
amplitudne vrednosti napona i jačine struje. Kakva je korist od ovoga videćemo u
sledećoj lekciji.

Razmotrićemo prvo slučaj kada u kolu postoji jedino termogeni otpor.

Grafik pokazuje da između jačine struje i napona na termogenom potrošaču ne


postoji bilo kakva razlika u fazi. Razlika postoji jedino u amplitudnim vrednostima
pomenutih veličina. Ako u kolu imamo samo ovaj otpor, Omov zakon ima isti oblik
kao i u kolu jednosmerne struje :
I e = Ue / R
Zapazimo talasastu liniju (~) na desnoj slici : to je simbol za izvor naizmeničnog
napona (naizmenične EMS). Kako izgleda ova situacija prikazana na fazorskom
dijagramu videćemo na slici koja sledi :

I0 U0

Jednačine kojima se opisuju trenutne vrednosti ove dve veličine izgledaju ovako :
i = I0 sinωt
u = U0 sinωt
Termogeni otpor zove se još i aktivni otpor. Pogledajte jednu dobru animaciju kao
ilustraciju ovoga .
Prvi od dva otpora koji postoje jedino u kolima naizmenične struje zove se
induktivni. Znamo da koeficijent samoindukcije zavisi, između ostalog, od oblika
provodnika. To znači da ukoliko pravolinijskom provodniku promenimo oblik onda
se menja i njeova induktivnost. Moramo uvek imati na umu da potrošači najčešće
imaju i induktivni i termogeni otpor ISTOVREMENO. Mi ćemo za početak
upoznavanja sa ovim otporom predpostaviti da je jedino induktivni prisutan u kolu.

Poznato je da signal audio uređaja oko


žice stvara magnetno polje i da se na
račun energije takvog polja indukuje
EMS samoindukcije koja ometa signal
tj. javlja se induktivni otpor proticanju
signala. On opada sa smanjenjem
frekvencije signala pa zbog toga
dolazi do izražaja kod onih signala
koji ulaze u zvučnike. Kvalitetni
zvučnici poseduju kvalitetne kablove
koji imaju takvu geometriju da se
poništava magnetno polje oko
provodnika, a time i EMS
samoindukcije.
Dakle, struja u kolu nazmenične struje ne može trenutno da poraste do maksimalne
vrednosti ili da opadne do nulte. Ispada kao da postoji nekakav otpor koji trpi struja, a
to sigurno nije termogeni ! Reč je o EMS samoinukcije. Na račun koje energije se
ona javlja rečeno je u primeru sa kablovima audio uređaja. VAŽNO JE ZNATI DA
INDUKTIVNI OTPOR NE DOPRINOSI ZAGREVANJU POTROŠAČA. Zbog toga
spada u pasivne otpore.
U slučaju kada je u kolu prisutan samo induktivni otpor, Omov zakon glasi :
Ie = Ue / XL
gde je XL induktivni otpor čija jedinica je ista kao i jedinica za termogeni :
XL = ωL
L – koeficijent samoindukcije
Istinu govoreći, induktivni otpor postoji i u kolu jednosmerne struje, ali samo kada se
ono uključuje / isključuje – veoma kratko.
Napominjem još jednom da poslednja jednačina za Omov zakon važi samo u slučaju
postojanja induktivnog otpora u kolu. Ukoliko potrošač poseduje i termogeni, to se
razmatra kao redna veza dva otpora (a kako se rešava takav problem – u narednoj
lekciji).
Grafički prikaz jačine struje i napona u kolu koje poseduje samo induktivnu otpornost

Kao što možemo uočiti na desnoj slici struja kasni u odnosu na napon zbog
postojanja induktivnog otpora.
i = I0 sinωt
u = U0 sin(ωt + π/2)
Ako pogledamo fazorski dijagram vidimo da se on razlikuje u odnosu na onaj u
udžbeniku. Zašto ? Fazori prikazuju trenutne vrednosti amplitudnih veličine i oni
stalno rotiraju, stalno menjaju položaj. ONO ŠTO JE BITNO JESTE FAZNA
RAZLIKA IZMEĐU FAZORA, a ona je ista na oba dijagrama.
Pogledajte opet animaciju ali kliknite na dugme kalem na desnoj strani stranice.
Kako se prave zvučnici ?

Drugi tip pasivnog otpora je kapacitivni. U kolu jednosmerne struje kondenzator


predstavlja prekid toka struje. Podsetimo se ovoga kroz jednu animaciju.
U kolu naizmenične struje to nije slučaj jer ona menja smer svog kretanja.
Razmotrićemo kolo gde postoji jedino kondenzator i izvor naizmenične EMS. Da bi
se uspostavio napon na potrošaču – kondenzatoru, njegove obloge moraju se
napuniti (zapravo samo jedna obloga se puni elektronima, a druga ima manjak ovih
čestica). Ako je na početku kondenzator bio prazan struja je ta koja ga puni. Odavde
zaključujemo da u ovakvom kolu struja mora da prednjači u odnosu na napon –
fazno je pomerena za π / 2. U početku kada se puni kondenzator struja je najjača jer
je obloga gde treba da se smeste elektroni prazna. Međutim, kako punjenje traje tako
je ono sve sporije tj. struja opada. Razlog za to je odbojna Kulonova sila između
elektrona na oblozi i elektrona koji žele da dođu na oblogu. To se može posmatrati
kao postojanje nekog otpora struji punjenja. Kada se kondenzator napuni struja
punjenja je 0 i istovremeno menja se polaritet izvora što dovodi do prelaska elektrona
na drugu oblogu pri čemu se proces ponavlja.
KAPACITIVNI KAO I INDUKTIVNI OTPOR NE DOPRINOSI ZAGREVANJU
POTROŠAČA. U slučaju da je u kolu prisutan jedino kondenzator, Omov zakon ima
oblik :
I e = U e / XC
gde je XC kapacitivni otpor koji se izražava istom jedinicom kao i termogeni :
XC = 1/ωC
C je kapacitet kondenzatora.
Odgovarajući grafici ovako izgledaju :
Jednačine koje opisuju promene jačine struje i napona su :
i = I0 sin(ωt + π/2)
u = U0 sinωt
I opet pogledajte opet animaciju ali kliknite na dugme kondenzator na desnoj strani
stranice.
Da se opet vratimo na kablove audio uređaja. U elektronici su poznati tzv. filteri koji
propuštaju visoke ili niske učestanosti signala. To su kola sa kombinacijom elemenata
R, L i C. Kabl je zpravo jedan kondenzator te ima kapacitivni otpor, a i termogeni.
Dakle, kabl električnog signala koji treba da postane zvuk u zvučnicima je jedan RC
filter propusnik niskih učestanosti odnosno on prigušuje neke više učestanosti
signala, a time utiče na kvalitet zvuka. Ne preporučuje se da ovakvi kablovi budu
dugački jer što su duži to su prigušenja veća.

U zvučnicima postoji LC kolo – filter, tako


da donji deo zvučnika prima samo niske
frekvencije signala iz pojačala i taj deo
zvučnika emituje basove. Solenoid
određene induktivnosti je odgovoran za taj
deo „posla“. Kondenzator vrši propuštanje
visokih frekvencija signala, pa gornji deo
zvučnika emituje visoke tonove.
Omov zakon za kolo naizmenične struje

Do sada je bilo reči o najprostijim strujnim kolima, a sada ćemo se pozabaviti


složenijim kolom u kome istovremeno postoje i aktivni i pasivni otpori. Dakle, u
pitanju je RLC kolo. Fazori će nam biti od velike pomoći prilikom izvođenja
jednačine. Analizirajmo sliku :
Ako ste razumeli predhodnu lekciju onda bi druga slika od tri prikazane trebala da
bude jasna. Ako ona nije jasna onda morate da se vratite unazad i opet proučite tekst.
Ako od vektora U0C oduzmemo vektor U0L pa zatim takvu razliku saberemo sa
vektorom U0R dobijamo, kao što je prikazano na slici 3, prema Pitagorinoj teoremi:
U0 = [ U0R2 + (U0C - U0L) 2]1/2
Uzmimo u obzir da ista jačina struje prolazi kroz sve potrošače u ovakvom kolu:
U0R = Ie R
U0L = Ie XL
U0C = Ie XC
Zamenom u predhodnu jednačinu dobijamo Omov zakon :
I0 = U0 / [ R2 + (XC - XL) 2]1/2
Izraz :

Z = [ R2 + (XC - XL) 2]1/2


zove se impedansa kola i predstavlja ukupni otpor u ovakvom kolu.
Izražen preko efektivnih vrednosti Omov zakon glasi :
Ie = Ue / [ R2 + (XC - XL) 2]1/2 = Ue / Z
Ako ovakav izraz za Omov zakon uporedite sa onim u zbirci, na prvi pogled
možete pomisliti da nisu isti, ali ukoliko vladate matematikom shvatićete da jesu
isti.
Analizirajući treću sliku možemo dobiti jednu korisnu jednačinu za faznu razliku:
cosφ = U0R / U0 = R / Z
Kada je otpor u kolu najmanji ? To pitanje je važno jer je tada prisutna rezonancija u
kolu. Ako pogledamo jednačinu za impedansu zaključujemo da je to u slučaju :
XC = XL
Iz poslednje jednačine sledi poznata Tomsonova jednačina.
Jedna fantastična animacija u kojoj možete da napravite kolo kakvo želite.

Medicinske implikacije
Ljudski organizam poseduje impedansu (znatnu kapacitivnu otpornost i zanemarljivu
induktivnu) i njenim merenjem pomoću naizmenične struje mogu se dobiti podaci o
krvotoku.
Struja od 50 Hz i jačine 10 mA izaziva jak bol i skraćuje mišiće. Međutim, Tesline
visokofrekventne struje ne samo da nisu opasne već se koristi u pojedinim
medicinskim tretmanima. Ovakve struje zagrevaju mišiće jer teku po površini tela
(opet skin efekat). Objašnjenje neškodljivosti temelji se na malom periodu koji
karakteriše ovakve struje da bi se joni natrijuma i kalijuma pokrenuli. Detaljnije
možete pročitati u jednom maturskom radu.
Snaga naizmenične struje

Polazeći od jednačine za snagu jednosmerne struje dobićemo jednačinu u nešto


drugačijem obliku koja važi u RLC kolima naizmenične struje. Dakle, pođimo od
jednačine :
p = ui = U0 I0 sinωt sin(ωt + φ)
Kao što vidite jačina struje i napon nisu u fazi što jeste najčešći slučaj. Ja sam napisao
kao da jačina struje prednjači u odnosu na napon što nemora uvek da bude slučaj (to
zavisi od vrednosti L i C). U svakom slučaju, jednačina koju ćemo dobiti važi bez
obzira da li jačina struje prednjači ili napon.
Ova jednačina opisuje trenutnu snagu struje u kolu i nije pogodna za bilo kakva
izračunavanja. Zbog toga treba da usrednimo ovu jednačinu. Koristićemo
matematičku transformaciju :
sinα sinβ = [cos(α-β) – cos(α+β)] / 2
Jednačina za trenutnu snagu dobija oblik :
p = ui = U0 I0 [cos(-φ) – cos(2ωt+φ)] / 2
Uzimajući u obzir da je kosinusna funkcija parna :
p = ui = U0 I0 [cosφ – cos(2ωt+φ)] / 2
Sada ćemo da usrednimo jednačinu za snagu i takvu srednju snagu zvaćemo aktivna
snaga. Srednja vrednost konstante cosφ je opet ta vrednost konstante, dok je srednja
vrednost cos(2ωt+φ) nula:
pa = U0 I0 cosφ /2
Ili izraženo preko efektivnih vrednosti :
pa = Ue Ie cosφ
cosφ je faktor snage. On je jednak 1 ukoliko u kolu postoji samo termogeni otpor.
Međutim, u električnoj mreži većina potrošača je takva da postoje i pasivni otpori
(pogotovo induktivni) tako da faktor snage nikada nije 1. Da bi snaga bila što bolje
iskorišćena faktor snage treba da bude što veći.

Transformator

Na gornjoj slici možemo videti transformator u računaru (najkrupniji crveni deo).


Veliki broj uređaja koje koristimo poseduje ovu veoma korisnu napravu kao što su
adapteri (punjači) za mobilne telefone.
Svrha transformatora je da poveća ili snizi napon. On to može ostvariti jedino kod
naizmenične struje. Kako se to postiže ? Na slici koja se nalazi na sledećoj stranici
vidimo da transformator čini transfomatorsko jezgro (transformer core) od
gvožđa, jedan namotaj bakarne žice sa leve strane koji se zove primarni namotaj
(primary winding) ili kraće primar na koga se dovodi napon koji se treba sniziti ili
povećati, dok je sa desne strane drugi namotaj bakarne žice – sekundarni namotaj
(secondary winding) ili kraće sekundar sa koga se „preuzima“ sniženi ili povećani
napon bez promene frekvencije struje.
Kada kroz primar protiče naizmenična struja u skladu sa njenom promenom indukuje
se promenljivi magnetni fluks magnetnog polja unutar primarnog namotaja. Preko
jezgra transformatora ovakva promena prenosi se na sekundar u kome se na
osnovu Faradejevog zakona indukuje EMS samoindukcije.

U kakvoj su vezi brojevi namotaja žica sa celom ovom pričom o radu


transformatora ? Ako na primaru postoji Np namotaja (kao na slici) onda se u njemu
kada je priključen na izvor struje u kolu indukuje EMS :
εp = - Np ΔΦ / Δt
U sekundaru će doći do indukcije EMS samoindukcije jer gvozdeno jezgro prenosi
promenu magnetnog fluksa:
εs = - Ns ΔΦ / Δt
gde je Ns broj namotaja na sekundaru.
Znamo iz drugog razreda da je EMS srazmerna naponu. Prema tome:
ε ~ Ue
Gubici prenosa magnetnog fluksa su zanemarljivi tako da izjednačavanjem ovih
jednačina dobijamo :
Uep / Ues = Np / Ns
Zapazimo da se napon struje na sekundaru može povećati povećanjem broja navojaka
žice u odnosu na primar i obrnuto.
Treba imati u vidu da se jednačina ovakvog oblika ne može baš uvek primeniti što
nije predmet ove lekcije.
Ako poslednju jednačinu izrazimo preko aktivne snage i jačine struje na primaru i
sekundaru:
(pap / Iep cosφ) / (pas / Ies cosφ) = Np / Ns
Snaga struje se od primara ka sekundaru prenosi bez velikih gubitaka tako da važi :
pap ≈ pas
Dobijamo kakav treba da bude odnos broja namotaja na primaru i sekundaru da bi se
povećala ili smanjila jačina struje :
Ies / Iep= Np / Ns
Interesantno je da Teslin transformator nema jezgro. Čini ga takođe primar i
sekundar, a naponi dobijeni ovakvim transformatorom mere se milionima volti.
Postoji jedna dobra stranica o ovome.
Pogledajte animaciju transformatora.

Transport struje

Elektrana proizvodi trofaznu struju napona koji se meri hiljadama volti. Takav napon
se prvo transformatorima (transmission substation) podiže do vrednosti nekoliko
stotina kV i prenosi se visokonaponskom strujnom mrežom (high voltage
transmission lines) do blizu naseljenih mesta. Zašto se to čini ? Jednostavan
proračun pokazuje da su gubici prilikom takvog prenosa i do 10 000 puta manji nego
da se struja prenosi na niskom naponu. Blizu gradova napon se etapno snižava do
potrebnih 220 V (power substation; transformer).

Šta mi zapravo koristimo od trofazna struje

Do nas, kao što znate, stiže trofazna struja. Ali, mi retko korisimo sve tri faze.

Sijalice i svi ostali potrošači koji se uključuju u


utičnice koje imaju dve rupe koriste samo jednu
fazu kao što je prikazano na levoj slici. Kada skinete
utikač sa zida, unutra su 3 žice : jedna faza, nula u
kojoj nema struje i žica koja se vezuje za metalni
jezičak na utikaču – uzemljenje. Svrha uzemljenja je
da odvede suvišno naelektrisanje kada dođe do
proboja faze.

Ovakav napon naziva se fazni.


Kod potrošača u industriji kao i velikih kućnih
potrošača poput šporeta koriste se tri faze. Verovatno
ste primetili koliko je drugačiji utikač za šporet koji
ima 5 klema (3rupe i 2 jezička). To omogućava
šporetu da odjednom upotrebi više monofaznih
struja. U industriji, veza između faza omogućava
dobijanje većih napona kao što je prikazano na slici.
Ovakvi naponi između faza nazivaju se linijski.

Pogledajte animaciju trofaznog generatora.

O nekim Teslinim patentima

Obrtno magnetno polje u Muzeju Nikola Tesla predstavlja se kao rotiranje


gvozdenog jajeta na disku. Ukoliko ste shvatili ovo što sam napisao, animacija će biti
sasvim dovoljna da razumete zbog čega ovo polje rotira.
U vezi sa obrtnim magnetnim poljem je princip rada asinhronog motora. Ovakve
motore danas koristimo u mnogim kućnim uređajima .

You might also like