You are on page 1of 396

Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

2 OSNOVNI POJMOVI
ARHITEKTURE
RAČUNARSKOG
SISTEMA

2.1. RAČUNARI I NJIHOVA PODELA

Računarski sistem je elektronski uredaj koji deluje pod kontrolom


programskih instrukcija memorisanih u sopstvenoj memoriji, koji
može prihvatiti podatke, izvršiti aritmetičke i logičke operacije,
proizvesti izlazne podatke i memorisati rezultate obrade.

To znaci da računarski sistemi izvršavaju tri osnovne funkcije: obradu


podataka, memorisanje podataka i prezentovanje podataka.

Danas su u primeni računarski sistemii različite arhitekture, složenosti


i oblasti primene. Jedna od osnovnih podela računara je podela
prema sledećim kriterijumima:

- funkcionalne magućnosti procesora,


- osobine operativne memorije,
- brzina izvršenja naredbi,
- efikasnost ulazno-izlaznih naredbi,
- pouzdanost sistema,
- raspoloživost softvera,
- cena računara.

Prema povećanju snage mikorprocesora, odnosno prema


mogućnostima obrade i ceni računari se dele na:

- makroračunare,
- miniračunare,
- mikroračunare.

Doc. dr Željko Marčićević 11


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Makroračunari predstavljaju integraciju najsnažnijih performansi


računarske tehnike i tehnologije. Primenjuju se u oblastima gde je
potrebno obraditi veliki obim podataka sa relativno složenim
procedurama. Takve oblasti su na primer upravljanje poslovnim
sistemima i naučno tehnička istraživanja.

Miniračunari su više specijalizovani računari, nemaju tako jake


performanse, ali im je cena pristupačnija. Koriste se kao:

- interaktivni sistemi sa vremenskom podelom,


- periferni i telekomunikacioni računari velikih kompjutera,
- računari u sistemima za obradu podataka,
- telekomunikacioni koncentratori,
- poslovna obrada podataka u manjim preduzećima.

Vremenom izlaze iz upotrebe jer ih zamenjuju mikroračunari, sa sve


boljim performansama.

Mikroračunari su računari zasnovani na mikroprocesoru. Za razvoj


mikroprocesora zaslužan je razvoj poluprovodničke tehnologije koja
omogućava da se na jednoj pločici poluprovodničkog kristala
milimetarske zapremine, nañe stotine hiljada sklopova koji
obezbeñuju funkcionisanje računara.

Prema načinu predstavljanja podatka računari se dele na:

- elektronske računare koji operišu podacima u diskretnom obliku


(digitalni),
- elektronske računare koji operišu podacima u kontinualnom
obliku (analogni),
- hibridni.

Elektronski računari neprekidnog dejstva (ulazni podaci u


kontinuitetu) se zovu još i analogni računari. Ulazni podaci za ove
računare predstavljaju se u vidu vrednosti neke fizičke veličine, koje
se menjaju kontinualno. Loša strana ovih računara je to što nisu
toliko tačni kao digitalni, ali su zbog svoje veoma velike brzine rada
bolji od digitalnih i naročito su primenljivi kao upravljačke mašine u
mnogim sistemima automatskog upavljanja i to tamo gde je potrebno
imati rešenje praktično u onom trenutku kada je problem nastao.

Elektronski računari diskretnog dejstva nazivaju se numerički ili još


češće digitalni računari. Ovi računari operišu brojkama a proces
rešavanja zadataka na digitalnim mašinama se deli na odvojene

12 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

elementarne operacije: sabiranje, oduzimanje, delenje, množenje itd.


Realizacija i predstavljanje vrednosti brojki vrši se uz pomoć raznih
elemenata, koji mogu samostalno ili u kombinaciji da ostvare
neophodan broj stabilnih stanja, od kojih svaki predstavlja odreñeni
simbol brojnog sistema za koji je računar konstruisan (naprimer, ako
računar radi sa binarnim brojnim sistemom, onda se koriste elementi
koji mogu da ostvare dva stabilna stanja).

Digitalni računar se zbog toga što rešava zadatke različite prirode iz


razičitih oblasti zove još i univerzalni elektronski računar. Meñutim,
ako je predviñeno da digitalni računar vrši samo odreñene operacije,
u njega se ugrañuju tzv. čvrsti programi, koji se ne mogu menjati, i
tada se rakav računar naziva specijalnim.

U digitalnom računaru se svaki zadatak razlaže na više operacija, a


svaka operacija i svaki postupak u okviru jedne operacije se izvršava
na odgovarajuću komandu. Niz komandi i operacija, zajedno sa
redosledom izvršavanja komandi, odnosno operacija, predstavlja
program.

Pored ove dve vrste računara postoje i tzv hibridni računari. Oni se
dobijaju povezivanjem analognih i digitainih računara. Hibridni
računari objedinjuju dobre strane analognih i digitalnih računara u
upravljanju tehnološkim sistemima.

2.2. SASTAVNI DELOVI RAČUNARA

Digitalni elektronski računar se sastoje iz dva osnovna dela:

- Centralne jedinice (CPU - Central Processing Unit),


- BIOS –a .

Centralna jedinica se sastoji iz dva dela (slika), a to su:

- procesor,
- operativna memorija.

Doc. dr Željko Marčićević 13


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

ALJ UJ

OPERATIVNA MEMORIJA

CENTRALNA JEDINICA

Slika 2-1 Prikaz procesora

Procesor je jedinica koja izvršava operacije obrade podataka


definisane programom i vrši upravljanje računarskim procesima i
interakcijama izmeñu pojedinih jedinica računara. Njegova struktura
je definisana njegovim funkcijama. Funkcija obrade podataka vrši
aritmetičko - logička jedinica (ALJ) a upravljanje računarskim
procesima vrši upravljačka jedinica (UJ).

U sastav procesora ulaze i radni registri, sprežne mreže (interfejs), a


u skorije vreme u njegov sastav redovno ulazi i ultrabrza memorija
relativno malog kapaciteta namenjena pre svega da čuva odreñeni
broj operanada i meñurezultata u cilju ubrzavanja procesa obrade.
Aritmetičko – logička jednicia izvršava atitmetičke operacije:
sabiranje, množenje, delenje itd, zatim logičke operacije: logičko
sabiranje, logičko množenje, pomeranje reči u registrima,
transformaciju kodova itd.

Elementi kojima se obavljaju računarske operacije su razni registri


kao što su akumulatori, registri sa pokretnim i nepokretnim zarezom i
drugi. Element koji obavlja funkciju sabiranja se zove binarni sabirač
(ADDER). On vrši sabiranje binarnih cifara prema pravilima binarnog
računanja, te prema potrebi vrši i eventualni prenos binarne jedinice
na više poziciono mesto.

Sabiranje je osnovna računska operacija koju aritmetičko-logička


jedinica obavlja. Pošto i kod oduzimanja, množenja, delenja ili kod
bilo koje druge aritmetičke operacije ona u stvari vrši sabiranje, znači
da sabirač vrši najvažnije funkcije ALJ. Pored sabirača u aritmetičko-
logičkoj jedinici je još jedan vrlo značajan registar, a to je

14 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

uporeñivač. Uporeñivač izvršava uporeñivanje sadržaja opšteg


registra i akumulatora. Tipične aktivnosti uporeñivača su "manje",
"veće", "jednako" (koraci uporedivanja).

Aritmetičko-logičke jedinice se mogu klasifikovati na više načina. Po


načinu izvršavanja operacija ALJ se dele na:

- paralelne,
- serijske,
- paralelno-serijske.

U koju od ovih grupa će se svrstati ALJ prvenstveno zavisi od tipa


korišćenog sabirača. Kod paralelnih ALJ operacija se izvršava nad
celom reči u jednom taktu. Kod serijskih ALJ u toku jednog takta vrši
se operacija nad jednim mestom operanada sadrzanih u registrima.

Za realizaciju celokupne operacije od n bita potrebno je n taktova.


Kod paralelno –serijskih ALJ nad grupom slova u reci operacija se
izvršava paralelno u toku jednog takta, pa se u narednom taktu
prelazi na sledeću grupu slova itd (kod kalkulatora).
Po načinu predstavljanja brojeva nad kojima se vrše operacije ALJ se
mogu klasifikovati kao ALJ sa:

- sa fiksnim zarezom,
- sa pokretnim zarezom,
- decimalne.

ALJ sa fiksnim zarezom mmogu se dalje podeliti na ALJ za operacije


sa celobrojnim brojevima i sa razlomljenim brojevima.

Da bi ALJ mogla obavljati, u zavisnosti od potrebe i operacije u


fiksnom zarezu, i operacije u pokretnom zarezu mogućno je da se ALJ
sastoji od dva nezavisna bloka koji vrše ove operacije ili pak da se
projektuje univerzalna ALJ koja može obavljati operacije nad bilo
kojim tipom brojeva.

Po strukturi ALJ mogu biti sa neposrednim vezama sa registrima –


ALJ sa direktnom strukturom ili pak da budu povezani linijama
sprežnih mreža (magistralama) kada se pojedini potrebni registri
odabiraju preko kola za odabiranje (komutatora) - ALJ sa
magistralnom strukturom.

Doc. dr Željko Marčićević 15


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Kod ALJ sa direktnim vezama u suštini postoje tri osnovna registra:


registar operanada, registar akumulator i opšti registar koji čuva
jedan od operanada u operacijama množenja i delenja.

Razvojem mikroprocesora sve se više razvijaju i koriste ALJ sa


magistralnom strukturom. U sastav ALJ sa magistralnom strukturom
ulaze:

- registri,
- komutatori,
- logička mreža za obavljanje operacija.

Registri skoro isključivo služe za prihvatanje informacija. Komutatori


služe za priključivanje odogvarajucih registara na magistralu.

Kod ALJ sa direktnim vezama za izvršavanje jedne mikrooperacije


potrebno je obično formiranje samo jednog funkcionalnog signala.
Kod ALJ sa magistralnom strukturom izvršavanje mikrooperacije
zahteva više funkcionalnih signala.

STATUSNI REGISTAR
REGISTAR AKUMULATOR

KOMBINACIONA KOMBINACIONA
LOGIČKA MREŽA LOGIČKA MREŽA

OPŠTI REGISTAR
REGISTAR OPERANDA

Slika 2-2 Struktura aritmetičko – logičke jedinice

16 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Tako, na primer, za mikrooperaciju prenosa informacija iz jednog


registra u drugi kod ALJ sa direktnim vezama potreban je jedan
funkcionalni signal, dok je kod ALJ sa magistralnom strukturom
potreban funkcionalni signal za priključenje registra preko
komutatora, zatim signal za predaju informacija iz registra predaje i
signal za prijem u registar prijema.

Upravljačka jedinica je jedan od najvažnijih i najsloženijih delova


centralnog procesora. Ona upravlja i kontroliše pravilnost rada ne
samo centralnog procesora nego i ulaznih i izlaznih jedinica.
Upravljačka jedinica odreñuje kad i šta treba pamtiti, računati,
uporedivati. Ona uporeduje šta je veće, manje, ekvivalentno,
numeričko, nenumeričko, pozitivno, negativno.

Zadaci upravljačke jedinice su da upravlja, kordinira rad svih funkcija


i delova računarskog sistema kao što su:

- da upravlja radom ulazno - izlazne (U/I) jedinice,


- da uvodi i opoziva podatke iz opevativne memorije,
- da kontroliše i upravlja prenosom podataka iz aritmetičko-logičke
jedinice u operativnu memoriju i obrnuto,
- da kontroliše izvršenje aritmetičkih operacija i donosi logičke
zaključke i odluke.

Sve ove funkcije upravljačka jedinica vrši na osnovu upravljačkih


informacija koje zovemo instrukcijama, koje su zadate od strane
čoveka i koje se u obliku mašinskog programa nalaze u operativnoj
memoriji računarskog sistema. Za izvršenje jedne operacije obično se
koristi jedna instrukcija. Meñutim, svaka operacija se može razbiti na
niz mikrooperacija. Za vreme jedne mikrooperacije izvršavaju se
različite operacije nad operandima.

Na primer operacija množenja se sastoji od više mikrooperacija:

- prenos adrese operanda u memorijski adresni registar,


- dekodiranje adrese i generisanje signala za očitavanje sadržaja,
- prebacivanje sadržaja memorijske lokacije u prihvatni registar
memorije itd.

Postoji dvojaka struktura upravljačkih jedinica t.j. dva su osnovna


pristupa realizacije upravljačkih signala. Jedan pristup se sastoji u
tome da za svaku instrukciju postoji odgovarajuća logička mreža.
Ovakva realizacija se naziva direktna ili hardverska.

Doc. dr Željko Marčićević 17


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

U sastav hardverski realizovane upravljačke jedinice ulaze:

- registar koda instrukcija, koji predstavlja deo registra instrukcija


(RIN) koji čuva instrukciju u procesu njenog izvršavanja,
- dekoder koda operacije,
- generator sinhronizacionih impulsa,
- brojač taktova,
- dekoder taktova,
- logičke mreže za generisanje funkcionalnih signala,
- kola za formiranje funkcionalnih signala.

U procesu izvršavanja instrukcije ista se čuva u registru instrukcija


(RIN). Dekoder koda operacije na bazi sadržaja registra koda
operacije (RINO), koji je sastavni deo RIN i čuva kod operacije,
generiše potrebne signale za realizaciju date operacije.

Generator sinhronih impulsa generiše potrebne sinhrone impulse za


vremensko usklañivanje rada jedinica računarskog sistema i posle
isteka svakog takta u procesu izvršavanja instrukcije povećava
sadržaj brojača taktova za jedinicu. Posle završetka izvršenja
instrukcije brojač taktova se dovodi u početno stanje.

Dekoder taktova generiše u potrebnom redosledu signale neophodne


za izvršavanje instrukcije. Logičke mreže za generisanje funkcionalnih
signala u saglasnosti sa instrukcijom koja se izvršava i u saglasnosti
sa taktom izvršavanja instrukcije generiše potrebne funkcionalne
signale.

Na bazi ovih signala i na bazi sadržaja registara stanja (na primer


stanja registra za prekoračenje opsega i sl.) iniciraju kola za
formiranje funkcionalnih signala da bi se formirali potrebni signali da
se u datom taktu izvrši odogovarajuća mikrooperacija.

18 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

KO

ADRESNI
REGISTAR
ROM - a

DEKODER GENERATOR
ROM
TAKTOVA TAKTOVA

REGISTAR
MIKROOPERACIJA

FORMIRANJE
DEKODER
FUNKCIONALNIH
MIKROOPERACIJA
SIGNLA

Slika 2-3 Struktura hardverski realizovane upravljačke jedinice

Drugi pristup, koji se danas skoro isključivo primenjuje, baziran je na


principima mikroprogramiranja. Kod svake realizacije upravljačke
jedinice upravljački signali se generišu iz registara u kojima su
smeštene upravljačke informacije. Ove informacije se u upravljačke
jedinice prebacuju iz stalne memorije u procesu interpretacije date
instrukcije.

Mikroprogramski princip upravljanja sastoji se u tome da se svakoj


mikrooperaciji pridruži odogvarajuća upravljačka reč nazvana
mikroinstrukcija, koja se čuva u upravljačkoj memoriji na sličan način
kao što se u operativnoj memoriji čuva instrukcija. U ovom slučaju
skup mikroinstrukcija (mikroprogram) koji definiše potrebnu seriju
funkcionalnih signala neophodnih za izvršavanje date instrukcije.

Mada je ideja mikroprogramiranja bila poznata još 1951. godine do


široke primene nije došlo sve do kraja šezdesetih oodina. Osnovni
razlog se nalazio u tome, što je tek šezdesetih oodina došlo do
razvoja dovoljno pouzdanih i dovoljno brzih memorija. Tipična
strukturna šema mikroprogramske upravljačke jediniče data je na
slici.

Doc. dr Željko Marčićević 19


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

KO

DEKODER DEKODER GENERATOR


OPERACIJA TAKTOVA TAKTOVA

FORMIRANJE
FUNKCIONALNIH
SIGNALA

Slika 2-4 Mikroprogramska realizacija upravljačke jedinice

U sastav upravljačke jedinice ulaze:

- mikroprogramska (upravljačka) memorija (ROM),


- adresni registar mikroprogramske memorije,
- registar mikroinstrukcija,
- mreže za generisanje sinhronih impulsa,
- kola za formiranje funkcionalnih signala.

U svakom taktu generisanom od strane mreže sinhronih impulsa iz


mikroprogramske memorije zahvata se mikroinstrukcija čija je adresa
u registru mikroprogramske memorije i prebacuje u registar
mikroinstrukcija. Mikroinstrukciju dekodira dekoder mikroinstrukcija
formirajuci u kolima za formiranje funkcionalnih signala neophodne
funkcionalne signale za izvršavanje date mikrooperacije. U adresnom
registru mikroprogramske memorije formira se adresa naredne
potrebne mikroinstrukcije i na taj način se izvršava mikroprogram na
sličan način kao što se izvršava i program smešten u operativnoj
memoriji. Iniciranje mikroprograma vrši se formiranjem početne
adrese mikroprograma u adresnom registru mikroprogramske
memorije a na osnovu koda aperacije sadržanom u operacionom delu
(RINO) registra instrukcija (RIN). Na taj način za svaku operaciju
koju treba da izvrši procesor inicira se različiti mikroprogram, koji
odgovara datoj instrukciji.

Upravljački registri su namenjeni da čuvaju operande i upravljačke


informacije u procesu izvršavanja operacija. Većina mikrooperacija
deluje na podacima sadržanim u registrima ALJ ili radnim registrima
procesora. Deo upravljačkih registara je dostupan programeru, što
znaci da ih on može adresirati u instrukcijama u cilju zahvatanja

20 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

njihovih sadrzaja ili u cilju upisivanja u njih odreñenih podataka. 0vi


registri se često nazivaju radni registri. Drugi deo upravljačkih
registara je nedostupan programeru i namenjen je prvenstveno da
čuva upravljačke informacije. To su ustvari pravi upravljački registri.

U grupu registara kojima programer može pristupiti spadaju:

- indeksni registri, čiji se sadrzaj dodaje adresnom delu instrukcije


u procesoru indeksne modifikacije adresa,
- bazni registri, koji sadržavaju bazne adrese omogućavajuči
relativnu modifikaciju adresa u cilju proširenja opsega adresiranja
(adresiranje više memorijskih modula),
- programski brojač, koji sadrži adresu naredne instrukcije.

Kod nekih računarskih sistema koristi se skup univerzalnih registara


(obično 8 ili 16) koji po žejji programera mogu biti ili akumulatori, ili
indeksni, ili bazni registri.

U grupu registara kojima programer ne može pristupiti spada registar


instrukcija koji čuva instrukciju koja se izvršava, zatim razni brojači
pomeraja sadržaja registara, kao i drugi pomoćni registri koji se
koriste u procesu izvršavanja instrukcije.

Kao što smo već napomenuli u sastav procesora može da uñe i


ultrabrza memorija namenjena da ubrza rad sistema procesor –
operativna memorija i to na taj način što se smanjuje broj obraćanja
procesora operativnoj memoriji. Ovo se ostvaruje tako što se, prema
posebnim alogritmima, potrebni operandi iz operativne memorije
prebacuju u ultrabrzu memoriju koja u procesu obrade čuva i
meñurezultate. S obzirom na to, da li je ultrabrza memorija dostupna
programeru (da li joj programer može pristupiti ili ne) ultrabrza
memorija se deli na:

- neskrivenu memoriju (programer može da pristupi memorijskim


lokacijama, zahvata i modifikuje njihov sadržaj),

- skrivenu (cache) memoriju (programer ovu memoriju ne može


adresirati već u nju hardver po posebnim alogritmima prebacuje
operande).

Primer neskrivene ultrabrze memorije predstavljaju napred opisani


radni registri. Skrivena memorija je stek memorija, asocijativna
memorija ili memorija sa slučajnim pristupom. Registre u okviru stek

Doc. dr Željko Marčićević 21


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

memorije programer ne adresira pa se može smatrati da je ovo


skrivena memorija.

Ultrabrze memorije asocijativnom tipa takoñe spadaju u klasu


skrivenih memorija s obzirom da se u procesu prenosa iz operativne
memorije u ultrabrzu memoriju i obratno kao ključ koristi adresa
podataka u operativnoj memoriji, tako da programer u svojim
programima koristi samo adrese operativne memorije.

Ultrabrze memorije sa slučajnim pristupom su poloprovodničke


memorije gde se prenos podataka iz operativne u ultrabrzu memoriju
vrši prema posebnim alogritmima sličnim radu virtuelnih memorija.

22 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

3 INTERFEJS

Savremeni računarski sistemi projektuju se tako da se računarski


sistem sastoji od modula koji se mogu relativno lako i u potrebnom
broju objedinjavati, dajući tako željenu konfiguraciju računarskog
sistema. Koristeći ovaj modularni pristup izgradnji računarskog
sistema, uvek je mogućno u sistem uvesti dodatne module ili pak
pojedine zameniti. Pridruživanje računarskom sistemu novog modula
zahteva samo izmenu kablova koji povezuju pojedine module kao i
eventualne izmene programa.

Računarski sistem sadrži sledeće osnovne jedinice:

- procesore,
- module operativne memorije,
- ulazno – izlazne kanale,
- jedinice za upravljanje periferijskim jedinicama (kontrolere),
- periferijske jedinice.

Jedinice računarskog sistema povezane su meñusobno unificiranim


sistemom veza – sprežnim mrežama, koje se još nazivaju interfejs.
Od karakteristika interfejsa u mnogome zavisi efikasnost rada
računarskog sistema. Interfejs podleže odreñenoj standardizaciji.
Standardizacija se odnosi na formate poruka koje se prenose preko
interfejsa, naredbe koje interfejs prenosi, šeme veza interfejsa,
algoritme funkcionisanja interfejsa kao i upravljačke signale koje
jedinice preko interfejsa izmenjuju izmeñu sebe u periodu veze.

Ova standardizacija omogućava da se računarski sistem može


konfigurisati od jedinica različitih proizvoñača. Zatim, omogućava da
se pojedini delovi sistema zamenjuju, kao i jednostavno proširenje
konfiguracije računarskog sistema od minimalne do maksimalne.

Prema tome, interfejs predstavlja sveukupnost linija za predaju


informacija, unificiranih elektronskih kola koji upravljaju prenosom

Doc. dr Željko Marčićević 23


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

signala po linijama a takoñe i algoritama za upravljanje razmenom


poruka. Interfejs se obično smešta u samim ureñajima koje povezuje.
Karakteristike interfejsa su sledeće:

- vreme predaje poruka,


- izobličenja pri predaji poruka,
- zahtev za strogo definisanim upravljačkim signalima.

Kod savremenih računarskih sistema mogu se uočiti četiri tipa


interfejsa:

- interfejs operativne memorije,


- interfejs procesor – kanal,
- ulazno – izlazni interfejs (kanal – kontroler periferijske jedinice),
- interfejs periferijske jedinice.

Interfejs operativne memorije vrši razmenu informacija izmeñu


operativne memorije sa jedne strane i procesora i kanala sa druge
strane. Jedinica koja započinje operaciju razmene komandna jedinica
je procesor, odnosno kanal, dok je izvršna jedinica operativna
memorija.

Interfejs procesor – kanal namenjen je za razmenu informacija


izmeñu procesora i kanala. Procesor je komandna a kanal izvršna
jedinica.

Ulazno – izlazni interfejs namenjen je za razmenu informacija


izmeñu kanala i kontrolera periferijskih jedinica. Komandni ureñaj je
kanal, a izvršni ureñaj je kontroler.

Interfejs sa najvećim radnim brzinama je interfejs operativne


memorije i interfejs procesor–kanal. Preko ovog interfejsa predaja
informacija se vrši po pravilu rečima ili polurečima. Kroz ulazno –
izlazni interfejs predaja informacija se vrši po pravilu u karakterima
(simbolima, brojevima).

Interfejs periferijski jedinica u potpunosti ne može biti


standardizovan, s obzirom na različitost periferijskih jedinica kao i
različitost prinčipa na kojima se zasniva njihov rad.

Ostali interfejsi se obično standardizuju, s tim što se posebna pažnja


poklanja standardizaciji ulazno – izlaznog interfejsa s obzirom da
računarski sistemi u svom sastavu imaju veliki broj periferijskih
jedinica proizvedenih od strane različitih proizvoñača.

24 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Interfejs može da omogućuje jednostavnu i višestruku vezu izmeñu


dve jedinice računarskog sistema. Kod jednostavnih veza zajedničke
linije se koriste na prinčipu podele vremena. U slučaju interfejsa koji
omogućuje višestruke veze, izmeñu jedinica računarskog sistema
veza može da se ostvari različitim putevima (magistralama).

Jedna od mogućih varijanti izgradnje višestruke veze sastoji se u


tome da se svaka jedinica snabdeva sa jednom izlaznom magistralom
za predaju informacija i sa nekoliko ulaznih za prijem informacija iz
drugih jedinica. U slučaju kvarova bilo kog od modula ili njegovog
isključenja iz sistema njemu odgovarajuće ulazne magistrale postaju
neoperativne na koje su ti pokvareni ili isključeni moduli bili
priključeni. Rad sistema se onda neometano može dalje nastaviti
koristeći druge magistrale izmeñu ispravnih ili uključenih modula.

MODUL OM MODUL OM .... MODUL OM

INTERFEJS
OPERATIVNE MEMORIJE

INTERFEJS
PROCESOR .... PROCESOR
PROCESOR -
KANAL

U/I U/I
KANAL KANAL

U/I
INTERFEJS

KONTROLER KONTROLER

INTERFEJS
PERIFERIJSKIH JEDINICA

PJ PJ

Slika 3-1 Interfejsi računarskog sistema

U slučaju višestrukih veza u interfejsu jedinica može automatski da


bira izmeñu ispravnih i nezauzetih, u datom trenutku, magistrala koje
će onda učestvovati u razmeni podataka.

U cilju poboljšanja pouzdanosti rada interfejsa sa višestrukim vezama


potrebno je predvideti mogućnost automatske rekonfiguracije
računarskog sistema ako pojedine jedinice iz bilo kojih razloga budu
isključene iz sistema.

Doc. dr Željko Marčićević 25


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

3.1. INTERFEJS OPERATIVNE MEMORIJE


Razmatrajući organizaciju interfejsa, pod prdpostavkom da računarski
sistem poseduje samo jedan procesor i da poseduje takve U/I kanale
koji su neautonomni u svom radu, već je za njihov rad potrebno
angažovanje procesora onda samo procesor može da inicira pristup
operativnoj memoriji. S obzirom da je za dati računarski sistem
vreme pristupa operativnoj memoriji konstantno to se vremenski
dijagram rada procesora može projektovati tako da svaki put kad
procesor pristupa operativnoj memoriji ista bude spremna za
zadovoljavanje potreba procesora (čitanje ili upisivanje sadržaja u
memorijsku lokaciju). U tom smislu razmena poruka izmeñu
procesora i operativne memorije ni po čemu se ne razlikuje od
razmene poruka izmeñu elemenata (npr. radnih registara) procesora.
U ovom slučaju se koristi sinhroni način razmene poruka po
paralelnim linijama sa internim sinhronizacionim impulsima koje
generiše procesor. Za ovakve računarske sisteme pojam interfejsa
praktično gubi smisao.

Interfejs operativne memorije dobija smisao tek kod


multiprocesorskih sistema ili kad postoji više autonomnih U/I kanala
koji nezavisno od procesora mogu direktno pristupati operativnoj
memoriji. Osnovna karakteristika interfejsa operativne memorije
proizilazi iz činjenice da je izmeñu procesora (odnosno U/I kanala) i
operativne memorije neophodno ostvariti velike brzine prenosa, što
se pored ostalog ostvaruje i prenosom veéih informacionih celina
(reč, dvostruka reč, itd.); dok se kod drugih interfejsa računarskog
sistema npr. interfejs periferijskih jedinica) u cilju ekonomičnosti
koristi razmena poruka u manjim informacionim celinama (npr. bajt,
bit). Linije interfejsa mogu se pogodno podeliti u dve osnovne grupe
linija (grupu linija koja čini logičku celinu nazivamo magistrala):

- ulazne magistrale, koje služe za prenos poruka od procesora i/ili


kanala u operativnu memoriju,
- izlazne magistrale, koje služe za prenos poruka od operativne
memorije do procesora odnosno kanala.

U procesu čitanja sadržaja memorijske lokacije procesor preko ulazne


magistrale šalje adresu memorijske ćelije, a preko izlazne magistrale
prenosi se sadržaj memorijske lokacije u procesor ili u U/I kanal.

26 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

U procesu upisivanja sadržaja u memorijsku lokaciju procesor preko


ulazne magistrale šalje adresu memorijske lokacije u koju je potrebno
upisati odreñeni sadržaj, a potom preko iste magistrale šalje i dati
sadržaj.

U zavisnosti od broja magistrala razlikuje se:

- jednostruki interfejs,
- višestruki interfejs.

MODUL OPERATIVNE MODUL OPERATIVNE


PROCESOR PROCESOR
MEMORIJE MEMORIJE

MODUL OPERATIVNE MODUL OPERATIVNE


MEMORIJE PROCESOR
MEMORIJE

U/I
PROCESOR

U/I MODUL OPERATIVNE


MODUL OPERATIVNE PROCESOR MEMORIJE
MEMORIJE

Slika 3-2 Jednostruki i višestruki interfejs operativne memorije

Na prvoj slici vertikalna linija označava jenostruki interfejs koji


predstavlja zajedničke linije veza za sve procesora, kanale i module
operativne memorije. Poruke po magistrali predaju se po oba pravca.
Ukoliko više jedinica ima potrebu da istovremeno korisi magistralu
uvode se odreñeni prioriteti, a magistrala se koristi na prinčipu podele
vremena. Kod jednostrukog interfejsa dolazi do zadržavanja
(usporavanja) u opsluživanju zbog pojave zauzetosti magistrala. Kod
višestrukog interfejsa moduli operativne memorije istovremeno su
priključeni na nekoliko nezavisnih magistrala od kojih je na svaku
priključen procesor ili U/I kanal. Kod ovakve organizacije interfejsa
mogućna je istovremena komunikacija izmeñu različitih prijemnih i
predajnih jedinica što u znatnoj meri povećava efikasnost
računarskog sistema u celini. Zadržavanje (kašnjenje) u opsluživanju
mogućno je samo kada više procesora i/ili kanala pristupa jednom te
istom memorijskom modulu. U ovom slučaju na bazi prethodno
ustanovljenih prioriteta opslužuju se procesori i U/I kanali sukcesivno.

Doc. dr Željko Marčićević 27


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

3.2. INTERFEJS PERIFERNIH JEDINICA


U interfejsu periferijskih jedinica kod savremenih računarskih sistema
obično se koristi sistem zajedničkih linija. Na taj način razmena
poruka izmeñu kanala i periferijske jedinice se najčešće vrši
asinhrono.

Fizički interrejs periferijskih jedinica predstavlja sveukupnost linija


veza koje prolaze kroz sve periferijske jedinice, kao i skupa
elektronskih kola neophodnih za formiranje i uobličavanje signala koji
se po tim linijama prenose. Signali na linijama su dostupni svim
periferijskim jedinicama, mada je u datom trenutku samo jedna
periferijska jedinica povezana sa interfejsom i samo ona reaguje na
signale iz interfejsa. Ako dve ili više periferijskih jedinica zahtevaju
istovremeno opsluživanje izmeñu njih se odabira samo jedna jedinica
i to prema unapred ustanovljenim prioritetima.

Centralni deo računarskog sistema razlikuje periferijske jedinice na


osnovu brojeva koji im se dodeljuju. Tako na primer, kada centralni
deo računara adresira periferijsku jedinicu na linijama interfejsa
generiše kod broja periferiiske jedinice. Periferijska jedinica poredi
ovaj kod sa brojem koji joj je dodeljen i ona periferijska jedinica čiji
se broj poklapa sa kodom broja na linijama interfejsa se priključuje
na interfejs. Slična je situaciji i kad periferijska jedinica zatraži
priključenje na linije interfejsa. Naime, periferijska jedinica šalje
zahtev za priljučenje na linije interfejsa i posle prijema potvrde da je
zahtev primljen preko linija interfejsa šalje svoj broj. Centralni deo
računara identifikuje broj periferijske jedinice i omogućuje logičko
priključivanje periferijske jedinice na interfejs u cilju slanja poruka.
Prema tome sistem numeracije periferijski jedinica mora da obezbedi:

- dodeljivanje broja periferijskoj jedinici,


- poreñenje broja periferijske jedinice sa kodom na linijama
interfejsa,
- predaju koda broja preko linija interfejsa kada periferijska
jedinica zatrazi usposvljanje veze sa centralnim delom računara.

Mogućno je više načina numeracije periferijskih jedinica, ali je


najčešće u upotrebi numeracija preko registara. Naime u sastav
periferijske jedinice ulazi poseban n – bitni registar u koji se upisuje
broj periferijske jedinice.

28 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

3.3. ZDRUŽENI INTERFEJS


(magistrala, sabirnica)
Uporedo sa razvojem povezivanja pojedinih jedinica računarskog
sistema korišćenjem različtih interfejsa (napr. interfejs operativne
memorije, interfejs periferijskih jedinica itd.) u okviru savremene
računarske tehnike izražena je i tendencija da se sve jedinice
računarskog sistema povežu zajedničkim sistemom veza nazvanim
združeni interfejs (magistrala, sabirnica ili na engleskom jeziku bus).

Kod združenog interfejsa jedan te isti skup linija veza povezuje


procesor, operativnu memoriju i periferijske jedinice. Za sve moguće
razmene poruka izmeñu pojedinih jedinica računarskog sistema
koristi se skup standardizovanih signala. Sve vrste razmene paruka
vrše se u režimu podele vremena po linijama zajedničkog interfejsa.
Odsustvo posebnog interfejsa periferijskih jedlnica dovodi do toga da
u sastav računarskog sistema ne ulaze U/I kanali, već njihove
funkcije izmeñu sebe razdeljuju procesor i periferijske jedinice. U
ovom slučaju periferijske jedinice, po pravilu vrše adresiranje
operativne memorije u U/I oblasti, kao i odreñivanje obima podataka
koji će se razmenjivati.

Procesor obezbeñuje neophodan redosled U/I operacija, odreñivanje


nenormalnih situacija itd. Ovakav koncept unekoliko smanjuje
efikasnost računarskog sistema i dovodi do usložnjavanja periferijskih
jedinica (pa samim tim i do njihovog poskupljenja). Zbog toga je
združeni interfejs našao veoma široku primenu kod mini i mikro
računarskih sistema kod kojih broj periferijskih jedinica nije veliki i
gde se ne zahteva preterano velika efikasnost računarskog sistema.
lstovremeno, unifikacija linija veza interfejsa pruža čitav niz
preimućstava kao na primer pristup i obradu podataka u registrima
periferijskih jedinica na isti način kao i podataka u operativnoj
memoriji.

U svakom trenutku jedna od dve jedinice priključena na magistralu je


rukovodeća (komandna) jedinica, a druga je izvršna jedinica. Svaka
od jedinica priključenih na magistralu može da bude rukovodeća
jedinica osim modula operativne memorije, koja može da bude samo
izvršna jedinica. Uloge pojedinih jedinica u toku procesa rada se
neprestano menjaju. Tako, primera radi, procesor u procesu
zahvatanja instrukcija i operanada i operativne memorije predstavlja
rukovodeću, a u procesu prihvatanja i obrade signala prekida
predstavlja izvršnu jedinicu, dok je rukovodeća jedinica periferijska

Doc. dr Željko Marčićević 29


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

jedinica, koja je generisala signale prekida. Linije interfejsa


rukovodećoj jedinici stoje na raspolaganju u toku odreñenog
vremenskog intervala.

Linije veza u sklopu magistrale se mogu pogodno podeliti u dve


grupe:

- Linije namenjene za predaju poruka,


- Linije za odabiranje rukovodeće jedinice.

Za predaju poruka koriste se sledeće linije:

- Linije podataka, po kojima se izmeñu rukovodeée i izvršne


jediniee vrši razmena podataka koristeci paralelni kod,
- Adresne linije, preko kojih rukovodeća jedinica predaje kod
adrese odabirajući tako izvršnu jedinicu,
- Skup upravljačkih linija preko kojih se predaju signali koji
definišu tip operacije kao i smer predaje, a isto tako
omogućavaju sinhronizaciju predaje.

Izbor rukovodeće jedinice vrši se na osnovu poreñenja prioriteta


jedinica priključenih na magistralu. Ukoliko periferijske jedinice ne
šalju signale prekida rukovodeća jedinica postaje procesor koji u
interakciji sa operativnom memorijom zahvata instrukcije i operande i
izvršava odreñene programe. Kad periferijska jedinica zatraži
priključenje na magistralu šalje signal po jednoj od linija. Svakoj liniji
zahteva odgovara odreñeni prioritet.

Procesor ignoriše zahteve sa prioritetom manjim od tekućeg. Po


pristizanju zahteva sa prioritom većim od tekućeg prioriteta procesor
inicira proceduru predaje upravljanja jedinici koja je poslala signal
većeg prioriteta. Naime, procesor preko linija za dozvolu (ove linije se
razlikuju od svih drugih linija po tame što prenose signale samo u
jednom smeru i što sekvencijalno prolaze kroz sve periferijske
jedinice) šalje signal odziva. Prva od periferijskih jedinica koja je
poslala zahtev a u koju stigne signal odziva, prekida dalje prostiranje
signala odziva i priključuje se na magistralu i postaje kandidat za
rukovodeću jedinicu. Ova jedinica postaje rukovodeća onog trenutka
kad od tekuće rukovodeće jedinice primi signal da je osloboñena
magistrala.

Postoji više načina povezivanja periferijskih jedinica na zajedničku


magistralu. To su direktno povezivanje, preko paralelnog interfejsa

30 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

opšte namene, preko sinhronog i asinhronog serijskog interfejsa, ili


pak preko interfejsa za posebne namene.

3.4. DIREKTNO POVEZIVANJE


Direktna povezivanje periferijskih jedinica na magistralu predstavlja
najjednostavniji način sprezanja periferijskih jedinica sa centralnim
delom računara. Ova metoda se koristi npr. kod proširenja operativne
memorije dodatnim modulima ili, pak, kod periferijskih jedinica kod
kojih su funkcije interfejsa ugrañene u samu periferijsku jedinicu.
Medutim, u ovom slučaju periferijska jedinica može da se priključi
samo na odreñeni tip magistrale, šta može da predstavlja značajan
nedastatak.

3.5. PARALELNI INTERFEJS OPŠTE NAMENE


Podaci se sa magistrale podataka prenose do registratora podataka, a
odatle do periferijske jedinice ili obratno. Upravljačke linije služe da
se prenesu poruke o spremnosti za prenos podataka. Postoje kala za
ovu namenu poznata pad nazivam PIO (engleski Paralele
Input/Output) s tim što se na jedan interfejs može prikljušiti više
periferijskih jedinica, a postoje i verzije sa povećanim brojem internih
registara i upravljačkih kola.

3.6. ASINHRONI SERIJSKI INTERFEJS


Kod serijskog prenosa, prenosa pa jednoj liniji veze, prenose se bitovi
kodne reči jedan za drugim. Ovakav način rada se ostvaruje ili kad
periferijska jedinica šalje podatke u serijskom obliku ili kada je
periferijska jedinica na velikom rastojanju od računarskog sistema, pa
se prenos padataka vrši pa jednoj liniji da bi se ostvarile uštede u
broju linija koje povezuju periferijsku jedinicu sa računarskim
sistemom. Očigledno je da je serijski način prenosa značajnije sporiji
od paralelnog načina prenosa.

Izmeñu karaktera koji se u seriji šalju po liniji, linija se nalazi u


praznom hodu. Zbog toga je prvi bit u poruci, START bit, koji ima
zadatak da informiše prijemnu jedinicu o nailasku karaktera. Posle
prijema bita za kontrolu parnosti nailazi nekoliko STOP bita, što je

Doc. dr Željko Marčićević 31


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

neophodno da bi se sporija jedinica pripremila za prijem narednog


karaktera.

Ovaj način povezivanja periferijske jedinice i centralnog dela računara


se koristi kada se karakteri pojavljuju u neregularnim vremenskim
intervalima bez ikakve sinhronizacije (asinhrono), kao što je to na
primer, kad je u pitanju tastatura.

Postoji verzija asinhronog interfejsa poznatog pod nazivom UART (od


engleskog izraza Universal Asynchronous Receiver/Transmitter).

3.7. SINHRONI SERIJSKI INTERFEJS


Kod asinhronog serijskog interfejsa, kaa šta smo to videli, neophodno
je postojanje START i STOP bitova da bi se izvršio prenos jedne reči.
Meñutim, ovi bitovi ne nose nikakve korisne informacije, pa prema
tome usporavaju prenos korisnih bitova. Da bi se ovo izbeglo uvodi se
sinhroni interfejs preko koga se prenos poruka vrši u blokovima. U
praksi se susreću različiti formati blokova koji podležu odreñenim
pravilima (nazvanim protokoli).

S obzirom da predajna i prijemna strana moraju raditi sinhrono, to se


sinhronizacija može vršiti preko posebne linije. Medutim, prilikom
prenosa na velika rastojanja sveukupan prenos se vrši jednom linijom
što omogućuje upotreba modulatora – demodulatora (modema), pa
prijemni modem regeneriše taktne impulse i dovodi ih u interfejs
prijemne jedinice.

3.8. INTERFEJS ZA POSEBNE NAMENE


Za pojedine specijalne periferijske jedinice (kao što su na primer
merni instrumenti i sl.) razvija se poseban interfejs, koji će na
najbolji mogući način koristiti karakteristike te periferijske jediniee.

32 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

4 MIKROPROCESORI I
MIKRORAČUNARI

4.1. ARHITEKTURA MIKROPROCESORA


Savremena mikroelektronska tehnologija omogućila je izradu
integrisanih elektronskih komponenti sa ogromnim brojem
elektronskih elemenata. Ovakav elektronski sklop je poznat pod
nazivom čip. To je omogućilo da se pojedine komponente
elektronskog računara izrade u vidu jednog čipa. Početkom 70 – tih
godina najpre je razvijena aritmetičko–logička jedinica na jednom
čipu a potom dolazi do realizacije celog procesora na jednom čipu. To
znači da je u tom čipu povezana aritmetičko – logička jedinica i
upravljačka jedinica u formi procesora. Takav procesor se zove
mikroprocesor. Elektronski računar koji se bazira na mikroprocesoru
je mikroračunar. Kod mikroračunara i operativna memorija je
izgrañena u vidu čipova.

Uopštena arhitektura mikroprocesora data je na sledećoj slici:

UPRAVLJAČKA MAGISTRALA

ADRESNA MAGISTRALA

MAGISTRALA
PODATAKA

GENERATOR UPRAVLJAČKA
IX PC SP R0 .... Rn
TAKTOVA JEDINICA

ADRESNI REGISTRI OPŠTI REGISTRI


SPOLJNI
SIGNALI
A

C
O ARITMETIČKO
S LOGIČKA
H JEDINICA
P

Slika 4-1 Uopštena arhitektura mikroprocesora

Doc. dr Željko Marčićević 33


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

4.2. STRUKTURA MIKROPROCESORA

Pod arhitekturom mikroprocesora podrazumeva se njegova logička


organizacija, a ne hardverska organizacija. Arhitektura
mirkoporcesora odreñuje i njegove mogućnosti.

Osnovni delovi mikroprocesora prikazani su na slici 3.2.1. na kojoj je


pšrikazan model jednog jednostavnog mikropšorceosra, a to su:

- upravljačka (komandna) jedinica,


- aritmetičko – logička jedinica,
- skup registara opšte namene,
- skup registara posebne namene,
- podsistem za sprezanje sa drugim komponentama (interface).

skup registara skup registara


opšte namene posebne namene podsistem za
sprezanje sa spoljni
drugim izvodi
aritmetičko – upravljačka komponentama
logička jedinica jedinica

Slika 4-2 Osnovni delovi mikroprocesora

Upravljačka jedinica generiše upravljačke signale kji odreñuju šta i


kada pojedine jedinice u mikroračunarskom sistemu treba da obave.

Aritmetičko – logička jedinica obavlja sve aritmetičko – logičke


operacije nad podacima u mirkoračunarskom sistemu. U okviru ove
jedinice često se realizuje pomerački registar koji se koristi za
obavljanje pomeračkih operacija.

Skup registara opšte namene koristi se za privremeno smeštanje


često korišćenih podataka. Rad sa podacima koji nisu smešteni
unutar mikroprocesora oduzima mnogo više vremena u odnosu na
rad sa podacima koji su raspoloživi unutar mikroporcesora. Prema
tome, osnovni cilj uvoñenja registara opšte namene je ubrzanje rada
mirkoprocesora i oni se mogu posmatrati kao jedan deo memorije
koji je realizovan kao brza memorija u okviru mikroporcesora.

34 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Skup registara posebne namene sastoji se iz registara koji su


namenjeni obavljanju specijalizovanih operacija i ne mogu se koristiti
u druge svrhe.

Podsistem za sprezanje sa drugim komponenetama prilagoñava


signale mikroprocesora signalima drugih jedinica mikroračunarskog
sistema. Prilagoñavanje se vrši po fizičkom nivou, u slučajevima da
su jedinice unutar mikroprocesora izgrañene u jednoj tehnologiji a
druge jedinice u drugoj tehnologiji.

4.2.1. ARITMETIČKO – LOGIČKA JEDINICA

Aritmetičko – logička jedinica (ALJ) je kombinaciona mreža čija


Bulova funkcija, koja opusuje zavisnost izlaznih signala od ulaznih
može da se bira skupom upravljačkih signala. AL jedinica ima dva
skupa linija za ulazne podatke, jedan skup linija za izlazne podatke,
skup linija za upravljačke signale i liniju za izlazni signal prenosa Cizl,
slika.
ULAZNI PODATAK

LA
PRIHVATNI
REGISTAR A

ULAZ A
ULAZ B
Cizl
ARITMETIČKO - LOGIČKA JEDINICA F
UPRAVLJAČKI
SISGNALI
IZLAZ C

Slika 4-3 Blok šema aritmetičko – logičke jedinice

Dvostrukim strelicama na slici označeni su skupovi linija za prenos


signala slične namene. Radi msanjenja broja ulaznih linija AL jedinice,
ulazni podaci za ulaze A i B mogu se prenositi zajedničkim linijama
kao što je prikazano na slici. Tada je neophodno realizovati prihvatni
registar A koji privremeno prihvata podataka kloji se dovodi na ulaz A
ALJ. Registar A ima paralelan ulaz i paralelan izlaz.

Doc. dr Željko Marčićević 35


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

4.2.2. REGISTRI OPŠTE NAMENE

Registri opšte namene su brzi registri za privremeno smeštanje često


korišćenih podataka u mikroporcesoru. Realiziju se u obliku registara
sa paralelnim ulazom i paralelenim izlazom i upravljačkim signalom L
za upravljanje paralelnim upisom. Radi smanjenja broja upravljačkih
signala obično se postavlja ograničenje: u svakom intervalu upisa
može se izvršiti mikrooperacija upisa u samo jedan od svih registara
opšte namene. U tom slučaju genereisanje upisa vrši se primenom
dekodera.

ULAZNI PODATAK

L1
R0

IZLAZ R 0

Ru
L1
DEKODER R1
...

IZLAZ R 1
...

.. .. ..

Ey

Ln-1
Rn-1

IZLAZ R n-1

Slika 4-4 Registri opšte namene sa zajedničkim linijama za ulaz podataka

Radi smanjenja broja linija za izlazne podatke, izlazni registri mogu


se dovesti na ulaze multipleksera koji na izlazne linije prenose sadržaj
jednog od registara u zavisnosti od selekcionih signala Ri slika. Ovim
se smanjuje broj izlaznih linija ali se uvodi ograničenje da je u
jednom trenutku moguće čitati sadržaj samo jednog registra. Ukoliko
se zajedničke izlazne linije koriste za prenos drugih podataka
pogodno je da se izlazi multipleksera mogu prevesti u stanje visoke
impedanse signalom Ei.

36 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

R0

R1

...
Rn-1

...

EI RI
MULTIPLEKSER

IZLAZNI PODACI

Slika 4-5 Zajedničke izlazne linije registara opšte namene

4.2.3. REGISTRI POSEBNE NAMENE

Većina savremenih procesora konstruisana je tako da poseduje


odreñeni broj namenskih registara koj imaju tačno odreñene
upravljačke funkcije. Ovi registri se nazivaju upravljački ili redni
registri procesora. Najvažniji od njih su:

- adresni registar memorije – čitanje sadržaja iz memorije ili


upis sadržaja u memoriju vrši se tako što se prethodno
memorijske lokacije kojoj treba pristupiti upisuje u poseban
registar procesora koji se naziva adresni registar memorije. Na
osnovu adrese u adresnom registru u momentu davanja signala
za čitanje iz memorije ili za upis u memoriju posebnim
dekoderskim kolima nalazi se potrebna memorijska lokacija i u
nju se obavlja upis ili čitanje.

- prihvatni registar memorije – svaki podatak koji treba upisati


u memoriju mora se prethodno smestiti u poseban registar
procesora koji se naziva prihvatni registar memorije. Naime, upis

Doc. dr Željko Marčićević 37


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

i čitanje iz memorije može se vršiti samo iz tog registra. Prilikom


upisa u memoriju prethodni sadržaj odgovarajuće memorijske
lokacije se uništava (briše se), dok se pri čitanju vrši kopiranje
sadržaja memorijske lokacije.

- programski brojač (brojač instrukcija) – daje informaciju o


adresi sledeće instrukcije koja će se izvršavati.

- registra instrukcija – je registar u kome se smešta instrukcija


dok upravlja izvršenjem operacija.

- akumulator – sve aritmetičke i logičke operacije, operacije


pomeranja i mnoge druge mašinske operacije, izvršavaju se
posebnim registrom procesora koji se naziva akumulator. Tokom
izvršenje neke operacije u njemu se uvek nalazi jedan od
operanada, i u njega se uvek smešta rezultat dobijen po
izvršenju te operacije. Pri tome se stari sadržaj akumulatora
briše.

- indikatorski registar ili registar statusa (“program status


word”) je registar koga čini odreñeni broj bistabilnih kola koja
služe za pamčćenje kodova uslova ili kodova stanja, koji
predstavljaju informacije dobijne po izvršenju operacija. Svaki bit
registra PSW naziva se indikatro stanja i postavlja se nezavisno
od ostalih saglasno uslovimaa koje daje izlazna reč rezultata iz
aritmetičko – logičke jedinice koja se upisuje u akumulator.
Najčešće korišćeni uslovi su:

- prenos (“carry” - C),


- znak (“Sign” - S),
- nula (“Zero” - Z),
- prekoračenje (“Overflow” - V).

Sadržaj indikatorskog registra koristi se u instrukcijama grananja i


instrukcijama preskoka. Pored navedenih registara postoje još i
indeksni registri, bazni registri, pokazivači steka, itd.

38 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

4.2.4. UPRAVLJAČKA JEDINICA

Upravljačka jedinica ima zadatak da pravovremeno i po odreñenom


redosledu generiše upravljačke signale koji odreñuju i sinhronizuju
mikrooperacije svih delova mikroprocesora i mikroračunarskog
sistema.

Upravljačka jedinica savremenih mikroprocesora realizuje se na dva


načina:

- u obliku mikroprogramskog automata i


- u obliku složene sekvencijalne mreže koja je projektovana prema
zahtevima mirkoprocesora

Upravljačka jedinica je sinhrona sekvencijalna mreža koja se opisuje


skupom ulaznih i izlaznih signala, skupom stanja, funkcijom koja
generiše sledeća stanja i funkcijom koja generiše izlazne signale.

Ulazni signali upravljačke jedinice su signal RESET, kod operacije i biti


indikatorskog registra kao na slici. Izlazni signali upravljačke jedinice
su upravljački signali za ostale jedinice mirkoporcesora i upravljački
signali mikroračunarskog sistema.

Ulazni signal RESET upisuje nulu u adresni registar AR:


RESET: AR ← 0

Nad adrsenim registrom AR definisane su dve mikrooperacije, upis i


povećanje sadržaja za 1 (inkrement), koji su odreñeni upravljačkim
signalima:

inkrement: AR ← ulazna adresa


povećanje sadržaja: AR ← AR + 1

Doc. dr Željko Marčićević 39


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

ADRESA SKOKA

SELEKCIJA ADRESE
RESET

ULAZNA
ADRESA
UAL
ADRESNI
MULTIPLEKSER REGISTAR ROM URON
AR
KOD UMP
OPERACIJE PARALELNI
INKREMENT
UPIS

SELEKCIJA
MULTIPLEKSER
INDIKATORSKOG
BITA

1 C V S Z
INDIKATORSKI BITI

Slika 4-6 Blok šema mikroprogamske upravljačke jedinice

Stanje upravljačke jedinice odreñeno je adresom upravljačkog ROM –


a koja je smeštena u adresnom registru AR. Sledeća adresa može se
dobiti na dva načina: povećanjem sadržaja AR za 1 ili upisom neke
druge adrese. Upisom koda operacije u AR započinje izvršenje novog
mikroprograma. Jednom kada započne izvršenje mikroprograma,
sledeća adresa se dobija ROM – a i može biti bilo koja adresa u ROM
– u, čime se obavlja programski skok u mikroprogramu.

Način dobijanja sledeće adrese, zavisi od indikatorskog bita koji se


izabere multiplekserom: ako je izabrani bit jednak 1, onda se vrši
upis sledeće adrese, ako je 0 onda se sledeća adresa dobija
povećanjem sadržaja za 1. Jedan od ulaza multipleksera je vezan za
logičku jedinicu kako bi se obezbedio bezuslovni mikroprogramski
skok.

4.3. MODEL MIKROPROCESORA


Mikroprocesor mora da obavlja odreñeni skup mikrooperacija da bi
mogao da izvršava zadatke koji se mogu grupisati u sledeće grupe:

40 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

- upravljački zadaci: upravljanje ostalim delovima


mikroprocesora i ostalim jedinicama mikroračunarskog sistema.
- podrška izvršavanju instrukcija smešetnih u memoriji:
odreñivanje redosleda i intrepretacija instrukcija.
- izvršavanje operacija definisanih ovim instrukcijama.
- podršak drugim mehanizmima kao što je prekid i slično.

REGISTRI
PROGRAMSKI
OPŠTE MULTIPLEKSER BAFERI
BROJAČ
NAMENE ADRESNA
MAGISTRALA

BAFERI
INTERTNA
MAGISTRALA MAGISTRALA
PODATAKA
INSTRUKCIJSKI
MULTIPLEKSER
REGISTAR

INDIKATORSKI UPRAVLJAČKA
AL JEDINICA BAFERI
REGISTAR JEDINICA
UPRAVLJAČKI
SINGALI
SIGNALI ZA UPRAVLJANJE
OSTALIM JEDINICAMA
MIKROPROCESORA

Slika 4-7 Logička šema jednostavnog mikroprocesora

Karakteristike mikroprocesora bitno utiču na karakteristike sistema u


celini. U najvažnije karakteristike mikroprocesora ubrajaju se
komunikacioni kanal mikroprocesora i njegova brzina.

Komunikacioni kanal obezbeñuje vezu mikroprocesora sa drugim


ureñajima. Ovaj komunikacioni kanal zovemo magistralom (bus). U
komunikacionom kanalu se ostvaruju sledeće komunikacije:

- prenos podataka iz mikroprocesora i unošenje podataka u


mikroprocesor. Na ovaj način se obezbeñuje komunikacija
mikroprocesora sa operativnom i spoljnom memorijom, kao i sa
ulaznim i izlaznim ureñajima. Dakle ovo je dvosmerni kanal i
zove se magistrala podataka (data bus). Broj bita koji se
jednovremeno prenosi ovim kanalom može biti 8, 16, 32 ili 64.
Najčešće je ovaj broj odreñen dužinom procesorske reči. Po ovoj
osobini mikroprocesori se dele na osmobitne, šesnaestobitne,
tridesetdvobitne i šezdesetčetvorobitne.
- prenos adrese iz mikroprocesora u operativnu memoriju ili neki
drugi ureñaj. Broj bita u adresi odreñuje broj mogućih adresa.
Broj mogućih adresa čini adresni prostor. Kanal kojim se prenosi
adresa iz mikroprocesora u memoriju zove se adresna magistrala

Doc. dr Željko Marčićević 41


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

(address bus). Dakle, to je jednosmerni kanal od mikroprocesora


do memorije ili drugog ureñaja koji se pronalazi posredstvom
adrese. Broj bita koji se jednovremeno prenose adresnom
magistralom je 32, a adresni prostor može imati nekoliko
milijardi adresa.
- prenos upravljačkih i kontrolnih signala od mikroprocesora ka
ureñajima i obratno. Broj ovih signala može biti različit, od
jednog do drugog mikroprocesora, i ovo se ne izražava kao
posebna karakteristika mikroproeesora. Ovaj kanal se zove
kontrolna magistrala (control bus).

Brzina mikroprocesora se izražava u milionima instrukcija u sekundi.


Instrukcija može biti na primer sabiranje dva cela broja. Ova jedinica
se označava sa MIPS (Milion Instructions Per Seeond) i kod
mikroproeesora se kreée do 100 MIPS – a. Brzina mikroprocesora je
složena veličina koja zavisi od više parametara kao što su:

- procesorska reč
- učestanost časovnika
- interni keš
- matematički koprocesor
- širina magistrale

Slika 4-8 Glavni funkcionalni sastavni delovi procedsora

Procesorska reč je binarna reč koja istovremeno prenosi i obrañuje


unutar mikroprocesora. Dužina ove reči bitno utiče na brzinu
izvoñenja operacija u mikroprocesoru. Kod prvih mikroprocesora
dužina ove reči je bila 8 bita, tj. jedan bajt a zatim je povećana na
16, 32 i 64 bita. Po ovoj osobini mikroprocesori se dele na osmobitne,
šesnaestobitne, tridesetdvobitne i šezdesetčetvorobitne.

42 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Časovnik (clock) je elektronsko kolo koje generiše impulse visoke


učestanosti kojima se definišu vremenski trenuci kada se šta dogaña
u račnaru. Učestanost časovnika bitno utiče na brzinu
mikroprocesora, i kreće se od 33 do 300 Mhz. Časovnik
mikroproeesora može biti poseban čip ili može biti ugrañen u čip
mikroprocesora.

Interni keš je lokalna memorija mikroprocesora. Smisao ove


memorije jeste da premosti veliki jaz izmeñu brzine mikroprocesora i
operativne memorije. Brzina mikroprocesora je nekoliko desetina
puta veća od brzine operativne memorije. Zato se izmeñu procesora i
operativne memorije dodaje posebna brza memorija manjeg
kapaciteta. Ako se ova memorija nalazi u mikroprocesoru zove se
interni keš, a ako je poseban čip zove se eksterni keš. Kapacitet
internog keša je 8 ili 16 kB, eksternog od 32 do 512 kB.

Da bi se povećala brzina aritmetičkih operacija, mikroprocesoru se


može dodati i tzv. matematički koprocesor. Sa ovim koprocesorom
brzina izvoñenja aritmetičkih operacija povecava se oko 6 puta.
Matematički koprocesor je poseban čip u računarima PC 386, a u
mikroprocesorima PC 486 i Pentiumu je ugrañen u čip
mikroprocesora.

Prenos podataka izmeñu delova mikroprocesora odvija se preko


zajedničkog snopa linija – interne magistrale. Ovim se smanjuje
brojlinija za prenos podatka s obzirom da se iste linije koriste za sve
prenose. Ovakva organizacija mikroprocesora podržava izvršavanje
različitih mikrooperacija za prenos podataka sa spoljnjeg snopa linija
za podatke, kroz bafere do svih registara: programskog brojača,
instrukcijskog i indikatorskog registra i registra opšte namene.

Baferi se koriste za razdvajanje unutrašnjih i spoljašnih linija za


prenos signala. Za izvršenje binarne aritmetičke ili logičke operacije
koristi se prihvatni registar koji privremeno čuva jedan operand.
Adresa na adresnu magistralu može se odvesti iz registra PC
(programskog brojača) ili iz nekog registra opšte namene (preko
unutrašnjeg snopa linija za podatke). Adresa koja se prenosi kroz
bafere bira se multiplekserom.
Svaka jedinica ima svoje upravljačke signale koji, radi jednostavnosti
logičke šeme nisu prikazani. Pored ovih signala neophodno je da
upravljačka jedinica definiše signale za upravljanje:

- baferima,

Doc. dr Željko Marčićević 43


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

- multiplekserima za izbor arese,


- spoljnim jedinicama,
- prihvatnim registrima.

Spoljni model mikroprocesora daje se u obliku pravougaonika koji


predstavalja mikroprocesor sa skupom spoljnih signala.
+VCC

SNOP ADRESNIH LINIJA

SINHRONIZACIONI SNOP LINIJA ZA PODATKE


SIGNAL
MIKROPROCESOR R, SIGNAL ZA ČITANJE IZ MEMORIJE
RESET W, SIGNAL ZA UPIS U MEMORIJU

OSTALI UPRAVLJAČKI SIGNALI

Slika 4-9 Spoljnji model mikroprocesora

Sa desne strane pravougaonika prikazane su linije za prenos signala


za podatke, adrese i upravljačke signale. Izdvojeno od ostalih
upravljačkih signala prikazani su siganli za upravljanje memorijom R i
W.

Sa leve strane pravougaonika prikazani su signali koji su neophodni


za rad mikroprocesora, ali nisu od interesa za povezivanje
mikroprocesora sa ostalim jedinicama mikroračunarskog sistema. To
su signali za napajanje mikroprocesora, sinhronizacioni signal i signal
RESET za prevoñenje mikroprocesora u početno stanje.

SNOP ADRESNIH LINIJA

MIKROPROCESOR SNOP LINIJA ZA PODATKE

SNOP LINIJA ZA UPRAVLJAČKE SIGNALE

Slika 4-10 Pojednostavljeni model mikroprocesora

44 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

4.4. MIKRORAČUNARSKI SISTEM


Mikroprocesor mora da se spregne sa memorijom da bi mogao da
izvršava program i obrañuje podatke smeštene u toj memoriji. Zatim,
neophodno je povezati mikroprocesor sa ulaznim jedinicama za unos
podatka i izlaznim jedinicama za prenos rezultata od mikroprocesora
prema spoljnjem svetu.

Na slici prikazana je blok šema


jednog mikroračunarskog
sistema. Osnovna ideja u
formiranju mikroračunarskog
sistema jeste da se sve jedinice
meñusobno povežu preko tri
snopa linija: za podatke, adrese
i upravljačke signale. Kod
ovakvog pristupa neophodno je
da su sve jedinice meñusobno
kompatabilne, što znači da su
signali meñusobno prilagoñeni u
Slika 4-11 Računarski sistem
logičkom i fizičkom smislu.

MIKROPROCESOR

MEMORIJA

ULAZNA
KONTROLER
JEDINICA

ULAZNA
KONTROLER
JEDINICA

... ...
ADRESNE LINIJE
LINIJA ZA PODATKE
LINIJA ZA UPRAVLJAČKE SIGNALE

Slika 4-12 Blok šema mikroračunarskog sistema

Doc. dr Željko Marčićević 45


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Fizičko prilagoñenje odnosi se na fizičke signale koji se razmenjuju,


njihove vremenske karakteristike (trajanje, vreme uspostavljanja
prednje ivice i slično), logičko prilagoñenje odnosi se na aktivne
logičke nivoe pojedinih signala, znalenje signala, način prenosa
(serijski ili paralelni) i sl.

Kod povezivanja komponenata snopovima linija projektant mora da


zadovolji dva osnovna uslova:

- svaka komponenta mora imati i jednozančno odreñenu adresu ili


skup adresa, i
- u jednom trenutnku samo jedna jedinica može da vrši operaciju
upisa na snop linija. Jedna ili više jedinica mogu vršiti operaciju
čitanja sa snopa linija.

Očigledno je da se neke ulazne i izlazne jedinice ne mogu direktno


spregnuti sa mikroprocesorom zato što ne postoji fizičko i logičko
prilagoñenje signala. Da bi se ove jedinice efikasno spregnule sa
mikroprocesorom proizvoñači mikroprocesora izrañuju kola koja se
nazivaju kontroleri, a koja imaju ulogu posrednika izmeñu ulaznih i
izlaznih jedinica mikroprocesora.

Kontroleri sa jedne strane


imaju signale koji su u
potpunosti kompatabilni sa
mikroprocesorom, a sa druge
strane imaju signale koji su
kompatabilni sa ulazno –
izlaznim jedinicama.

Slika 4-13 Delovi računarskog sistema

4.5. MATIČNA PLOČA

AGP magistrala (Accelerated Graphics Port) je namenska putanja za


grafičke podatke koja grafičkom kontroleru omogućava direktan
pristup procesoru i glavnoj memoriji. AGP postoji u tri brzine – 1x, 2x

46 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

i 4x. AGP brzine 4x može da prenosi podatke brzinom od 1.07 Gb u


sekundi.

IDE interfejs služi za povezivanje ureñaja za smeštanje podataka


(hard disk i floppy disk) i CD ureñaja. Uobičajeni ureñaji danas
koriste ATA 33, ATA 66 ili ATA 100 verzije i prenose podatke brzinom
od 33,3 Mb/s ili 66,6 Mb/s odnosno 100 Mb/s.

PCI magistrala obezbeñuje veze za ureñaje kao što su zvučne


kartice, unutrašnji modemi, mrežne kartice i SCSI kontroleri i može
da prenosi podatke brzinom od 133 Mb/s.

Slika 4-14 Prikaz slotova (portova) na matičnoj ploči, npr. AGP, PCI, IDE.

Doc. dr Željko Marčićević 47


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Matična ploča (motherboard,


main board) je, kao što joj i
samo ime kaže, ploča koja
služi da poveže sve ostale
delove koje smo do sada
pomenuli u jednu celinu i da
reguliše njihov rad.

Slika 4-15 Matična ploča

Kućište je mesto gde se


nalaze svi ovi delovi, i može
biti DeskTop ili Tower po
izgledu, po veličini mini, midi
i big, a po vrsti napajanja AT
(do pentijuma I) ili ATX (od
pentijuma II).

Slika 4-16 Kućište

48 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

5 MEMORIJSKA
JEDINICA

5.1. INTERNE MEMORIJE


U sastav CPU pored procesora ulazi i operativna memorija. To je
komponenta elektronskog računara, koja služi za memorisanje
podataka i instrukcija od kojih se sastoji program.

Memorija je namenjena za prihvatanje, čuvanje (pamćenje,


memorisanje) i predaju podataka i programa. Proces unošenja
podataka u memoriju naziva se upisivanje, a procos zahvatanja
podataka iz memorije naziva se očitavanje (čitanje). Upisivanje i
čitanje informacija nazivaju se pristup (obraćanje) memoriji i
predstavljaju osnovne operacije u memorijskom podsistemu
računarskog sistema.

Memorijski modul se može nalaziti u jednom od sledeca tri radna


stanja:

- upisivanje informacija u neku ćeliju


- čitanje sadržaja neke ćelije
- čuvanje (pamćenje) neke informacije.

Sa aspekta pristupa memorijskoj ćeliji razlikuju se memorijski moduli


sa:

- sekvencijalnim (serijskim) pristupom


- cikličnim (periodičnim) pristupom
- slučajnim (proizvoljnim) pristupom

Kod memorija sa slučajnim pristupom (poznatim i pod nazivorn RAM


– Random Access Memory) posle pristupa ćeliji sa adresom “I” bez
ikakvih ograničenja može se pristupiti ćeliji sa adresom “j”, gde j
pripada skupu adresa datog memorijskog modula.

Sa aspekta mogućnosti izmene sadržaja memorijske lokacije moguće


je memorije klasifikovati kao:

Doc. dr Željko Marčićević 49


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

- promenljive memorije
- polupromenljive memorije (poznate i kao PROM – Programmable
Read Only Memory)
- stalne memorije (poznate i kao ROM – Read Only Memory)

Kad promenljivih memorija nema ograničenja u pogledu izmene


sadržaja lokacija. Kod polupromenljivih sadržaj se ne može menjati
normalnim postupkom, već samo posebnim postupcima u laboratoriji.
Sadržaj stalnih memorija se formira u toku procesa proizvodnje i ni
pod kojim uslovima se ne može menjati.

Dalje memorije se mogu podeliti na:

- statičke
- dinamičke

Po načinu smeštanja sadržaja i pretraživanja memorije se dele na:

- adresne (adresabilne)
- bezadresne

Stek memorije se sastoje od skupa registara (R1,R2, ... Rn). Pristup


memoriji se uvek ostvaruje preko registra R1 nazvanog i glava steka.
Upis podataka se vrši tako da se upis uvek vrši u registar R1 s tim što
se prethodno sadržaji registara u steku sekvencijalno pomere iz
registra u regirstar za jedan korak, tako da se sve ranije upisane reči
nalaze u registrima čiji je broj za jedan veći.

Rn ← (Rn-1)
...
R2 ← (R1)
R1 ← novi sadržaj

Čitanje sadržaja moguće je samo iz registra R1, pri tome se posle


čitanja sadržaja registra R1 sadržaji ostalih registara pomeraju
sekvencijalno za jedan korak suprotno od pomeranja u procesu upisa.
Ovakve memorije se često nazivaju i LIFO (Last In First Out)
memorije, za razliku od FIFO (First In First Out) memorija, kod kojih
se sadržaj, upisuje u prvi slobodan registar, a čitanje vrši uvek iz
registra R1, s tim što se posle čitanja sadržaja registra R1, sadržaj
ostalih registara sekvencijalno pomeraju kao kod LIFO memorija.

50 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Možemo reći da je izbor organizacije memorijskog podsistema od


direktnog uticaja na karakteristike računarskog sistema u celini, a
izbor optimalne strukture mermorijskog podsistema i upravljanje
takvom strukturom postaje veoma složen problem. Proizilazi da je
memorijski podsistem savremenih računarskih sistema struktuiran
kao što je prikazano na slici.

PROCESOR

ULTRABRZA OPERATIVNA MASOVNA


BAFER
MEMORIJA MEMORIJA MEMORIJA

Slika 5-1 Struktura memorijskog podsistema

Bafer memorija je namenjena za prilagoñavanje brzine rada


operativne memorije i spoljnih memorija, tako da se u bafer memoriji
u toku procesa razmene informacije čuvaju samo privremeno. Bafer
memorija je često sastavni deo operativne memorije.

5.2. OPERATIVNA MEMORIJA

Operativna memorija je namenjena za čuvanje programa i podataka


koji su u obradi neposredno potrebni, pa je u tom smislu operativna
memorija u direktnoj sprezi sa jednim ili više procesora. Operativna
memorija, po pravilu spada u memorije sa slučajnim pristupom
(RAM).

Procesor zahvata instrukcije programa iz


operativne rnemorije, potom zahvata i
podatke nad kojima treba izvršiti
operaciju definisanu instrukcijom, a u
operativnu memoriju vraća
meñurezultate, kao i konačne rezultate
dobijene izvršavanjem programa.

Slika 5-2 RAM memorija

Doc. dr Željko Marčićević 51


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Pristup ćeliji (memorijskoj lokaciji) se definiše adresom koja se u


procesu pristupa čuva u memorijskom adresnom registru (MAR).
Informacija koja se prihvata iz ćelije, ili se upisuje u memorijsku
lokaciju, čuva se u prihvatnom registru memorije (MBR - memorijski
bafer registar). Uzimajući u obzir i napred izloženo, blok šema
operativne memorije data je na slici.

MAR ADRESA

DEKODER
ADRESA

UPRAVLJAČKA
JEDINICA OPERATIVNA
OPERATIVNE MEMORIJA
MEMORIJE

UPRAVLJANJE KOLA ZA
UPISIVANJE /
ČITANJE

PODACI ILI
MBR
INSTRUKCIJE

Slika 5-3 Blok šema operativne memorije

Memorijske ćelije operativne memorije udružuju se u memorijski


modul. Po pravilu više memorijskih modula čine operativnu memoriju.

U operativnoj memoriji se zapisuju i čuvaju operativni sistemi, drugi


programi i mnogo podataka. U operativnoj memoriji obično ima pet
različitih područja:

- područje u kome se nalazi operativni sistem koji posredstvom


upravljačko - kontrolne jedinice, a koristeći pri tome programe,
upravlja radom sistema u celini,
- područje u kome su smeštene instrukcije onih programa koji se
izvršavaju,
- ulazno područje, koje prihvata i memoriše podatke učitane sa
eksternih memorija ili neposredno iz sve češće upotrebljavanih
ureñaja za zahvatanje i primarnu obradu podataka,
- izlazno područje, koje prihvata i memoriše rezultate obrade, koje
treba unositi u eksterne memorije, ili na izlazne ureñaje sistema,
radno područje u kome su meñurezultati, ili finalni rezultati
obrade

52 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

5.3. SPOLJNE MEMORIJE

Još od davnina kod čoveka je postojala potreba da negde skladišti


informacije koje je primao. U početku su to bile kamene i glinene
pločice, kasnije pergament i na kraju papir.

Sa tehnološkom revolucijom, količina informacija koje je trebalo


negde smestiti je naglo porasla. Taj skok se još više povećao sa
pojavom računara.

5.3.1. BUŠENA KARTICA

Bušena kartica je najstariji i nekada masovno korišćen ulazni (i reñe


izlazni) medijum, na kojem su se podaci unosili bušenjem u
odgovarajućem rasporedu. Najčešće se koristila 80-kolonska kartica,
standardizovane dimenzije i kvaliteta, zasečena u gornjem levom
uglu (radi pravilne orijantacije), a reñe kartice sa 45,65,90,96,120 i
160 kolona.

Standardne dimezije 80-kolonskih kartica su 187,3*82,6*0,18 mm.


Na jednoj kartici može se izbušiti 80 alfanumeričkih znakova.Kartica
ima 12 vrsta (redova): X,Y,0,...,9. Vrste 0-9 čine numerički deo
kartice, a X,Y,0 (pri čemu 0 ima dvojaku ulogu) čine zonski deo.

Znaci su na kartici predstavljeni kombinacijom rupica, tj. posebnim


kodom koji se zove kartični kod. Cifre 0-9 su kodirane sa po jednom
rupicom u numeričkom delu, slova kombinacijom dve rupice ( jedne u
zonskom i jedne u numeričkom delu), a specijalni znaci kombinacijom
jedne, dve ili tri rupica.

Predstavljanje znakova na bušenim karticama vrši se po odreñenom


sistemu kodiranja, tako što jedan kod pripada samo jednom znaku.

5.3.2. BUŠENA TRAKA

Bušena traka predstavlja papirnu ili tanku aluminijumsku traku na


kojoj se po dužini razlikuju kanali - zamišljene linije postavljene duž

Doc. dr Željko Marčićević 53


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

trake. U praksi su se najčešće koristile 5-kanalne, 6-kanalne, 7-


kanalne i 8-kanalne bušene trake.
Bušena traka je bila jednostavna za rukovanje, a unos podataka se
vršio po kolonama usmerenim uzduž trake i po redovima usmerenim
poprečno na traku.

Znaci su na traci predstavljeni tako što je na jednoj poprečnoj


poziciji bušen jedan binarno kodiran znak. U 5-kolonsku traku mogu
se ubušiti 32 različita znaka, u 6-kolonsku 64, u 7-kolonsku 128 i u 8-
kolonsku 256 različitih znakova. Ovaj broj kombinacija nije dovoljan
za istovremeno memorisanje slovnih, brojčanih i specijalni znakova,
zbog čega se ista kombinacija bušenja koristi za dva različita znaka,
slovna ili brojčana. U tom slučaju se pre memorisanja tog znaka daje
upozorenje da sledi serija slovnih, numeričkih, ili specijalnih znakova.
Poseban kanal sadrži tzv. vodeće rupice za mehanizam koji pomera
traku.

Papirne trake se mogu podeliti po:

- funkciji (ulazne, izlazne),


- nameni (sinhrone, pozicione, matične i programske),
- po broju kolona (sa 5,6,7 i kolona).

5.3.3. DOKUMENTI ČITLJIVI ZA RAČUNAR

Kod masovnih obrada kreirani su obrasci koji se mogu koristiti i kao


originalni dokumenti i istovremeno kao nosioci ulaznih podataka sa
kojih se unos može vršiti pomoću posebnih ureñaja za automatsko
čitanje podataka. Ovi tzv. mašinski čitljivi dokumenti se mogu prema
svrstati u sledeće grupe:

5.3.3.1. Obrasci sa markiranjem.

To su unapred pripremljeni obrasci, na kojima su predviñena tačno


odreñena mesta za markiranje (posebno obeležavanje). Podaci se
unose povlačenjem crtica ili upisivanjem posebnih znakova, čijom se
kombinacijom mogu izraziti vrednosti zavisno od promene.Markirana
mesta se mogu pomoću optičkog ureñaja pročitati, pri čemu svako
markiranje odgovara odreñenoj vrednosti ili opsegu vrednosti neke
veličine. Sa markiranih obrazaca podaci se mogu ili direktno učitavati

54 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

u računar ili se na posebnim ureñajima za čitanje vrši prvo priprema


podataka na magnetnim trakama ili diskovima, sa kojih se mogu
velikom brzinom direktno unositi u računar.

5.3.3.2. Obrasci sa magnetnim pismom.

Za ispitivanje znakova koristi se mastilo ili specijalna boja u kojima


ima magnetnog materijala. Veličina i oblik znakova su normirani i
čitaju se magnetnim putem. Obrasci sa magnetnim pismom se
najčešće koriste na dokumentima sa oznakama vrednosti koji zbog
prelaska iz ruke u ruku mogu da se isprljaju.

5.3.3.3. Obrasci sa optičkim pismom

Kada rezultate elektronske obrade treba ispisati na nosioce sa kojih


je ponovo potrebno pročitati zapisane rezultate, upotrebljavaju se
posebno stilizovana pisma koja se mogu optički čitati. Ovakva pisma
se najviše koriste u finansijskim institucijama poštama, komunalnim
organizacijama i dr.

5.3.4. PRUGASTI KOD

Prugasti (linijski, bar) kod predstavlja optički čitljiv kod namenjen za


šifriranje artikala i za internacionalno šifriranje knjiga. Sastoji se od
debljih i užih linija i odgovarajućih razmaka izmeñu njih, pomoću
kojih se kodiraju decimalne cifre. Ovaj kod se čita pomoću
specijalnog pera sa svetlosnim ili laserskim zracima. Specijalno pero
je u kontaktu sa terminalom smeštenim na mestu izvora podataka, a
terminal je povezan sa računarom za obradu podataka.

5.3.5. DISKETE I DISKETNE JEDINICE

Diskete predstavljaju ureñaje u kojima se vrši zapisivanje i čitanje


informacija sa magnetnog medija. Disketne jedinice služe za unos
podataka u računar: sa diskete se podaci snimaju na hard disk i
odatle se koriste. Takoñe se mogu snimiti podaci sa diska na disketu,

Doc. dr Željko Marčićević 55


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

i tako preneti podatke na neki drugi računar. Ova vrsta memorije je


podesna, pouzdana i relativno jeftina.

Disketa se sastoji od plastičnog diska (kružne ploče), premazanog


feromagnetnim slojem na koji se upisuju podaci, i zaštitnog
plastičnog omotača. Informacije se upisuju po kružnim stazama na
ploči. Staze istog prečnika na jednoj i na drugoj strani diskete čine
cilindar. Svaka staza se deli na sektore, koji su osnovna memorijska
jedinica na flopi disku. Broj staza na jednoj strani može biti različit i
poznat je kao gustina.

Po veličini diskete se dele na sledeće dve vrste:

- 3,5 inčne ili male diskete


- 5,25 inčne ili velike diskete

5,25 inčna disketa je zatvorena u fiksirani kvadratni zaštitni omotač.


Omotač ima otvor, tako da je deo površine diskete izložen za čitanje i
zapisivanje podataka. Disketa 3,5 inča je tanka okrugla
namagnetisana plastika zatvorena u plastični omotač sa komadićem
metala nazvanim poklopac, koji pokriva oblast čitanja / zapisivanja.

Slika 5-4 Izgled velike i male diskete i medijuma

Pre nego što se flopi disk koristi na personalnom računaru, kao


spoljna memorija, mora biti formatizovan. Proces formatizacije
uključuje definisanje staza i sektora na površini flopi diska. Broj staza
i sektora smeštenih na disketi kada se ona formatizuje, varira od
kapaciteta diska, mogućnosti korišćenog drajvera i specifikacija u
softveru kojim se formatizovanje čini.

Diskete se dele i po kapacitetu. U zavisnosti od kapaciteta može se na


njih smestiti veći ili manji broj podataka. Postoje dve vrste kapaciteta
disketa:

56 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

- DD – dvostruka gustina zapisa (Double Density)


- HD – visoka gustina zapisa (High Density)

Na današnjim disketama se koriste obe stranc diskete za i


registrovanje informacija, pa se ovakve diskete zovu dvostrane
diskete (Two sided - 2S ili Double Sided - DS).

Na ovaj način može se reći da postoje 4 vrste disketa i to:

- 5,25 inčne 2S/DD kapaciteta 360 KB


- 5,25 inčne 2S/HD kapaciteta 1,2 MB
- 3,5 inčne 2S/DD kapaciteta 720 KB
- 3,5 inčne 2S/HD kapaciteta 1,44 MB

Slika 5-5 Disketa

Iz navedenog je jasno da najveći kapacitet imaju male diskete visoke


gustine zapisa (3,5"HD). U praksi se one i najčešće upotrebljavaju.

U novije vreme sve više su zastupljene “diskete” koje se zovu Zip


diskete. Ove diskete se odlikuju kapacitetom od 100MB. Nedostatak
ovih disketa je u tome što zahtevaju posebne Zip disketne jedinice.
Primena ovih jedinica je najzastupljenija u prenosnim računarima i
prenosnim poslovima.

Upis podataka na flopi disk započinje korakom insertovanja diskete u


računar i “nameštanjem” centralnog proreza iznad mehanizma za
pozicioniranje u disk jedinici. Okrugli plastični disk se okreće približno
300 obrtaja / minuti. Podaci se memorišu na staze karakter po
karakter. Na isti način se izvršava i proces čitanja. Mehanizam za
upisivanje, odnosno čitanje podataka naziva se glava za čitanje, koja
se nalazi iznad same površine rotirajuće diskete, i generiše
elektronske impulse kojima se prezentuju zapisani ili pročitani bitovi.

Sa disketama treba pažljivo rukovati, čuvati ih od prašine, jakih


magneta i visoke temperature.

Na kraju se još može reći da disketne jedinice namenjene za odreñeni


tip disketa mogu čitati ili zapisivati podatke samo na dati tip disketa.
Preciznije rečeno 3,5 inčna disketna jedinica može čitati samo male
diskete a 5,25 inčna disketna jedinica može čitati samo velike
diskete.

Doc. dr Željko Marčićević 57


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Takoñe danas u svetu postoji trend zamenjivanja 5,25 inčnih


disketnih jedinica sa 3,5 inčnim, koje se izbacuju iz upotrebe zbog
manjeg kapaciteta, većih dimenzija i zbog toga što se 5,25 inčne
diskete lakše oštećuju. Tako da pri kupovini računara prodavci
isporučuju samo male disketne jedinice, a velika disketna jedinica se
daje samo uz poseban zahtev kupca.

5.3.6. DISK

Medijum koji služi za stalno


smeštanje podataka je hard
disk. Disk nije izmenljiv od
strane korisnika, pa se po ovom
svojstvu zove i fiksni disk (Fixed
disk). Disk ima znatno bolje
karakteristike od disketa. Za
razliku od njih on ima znatno
veći kapacitet, od nekoliko MB
do nekoliko GB.
Slika 5-6 Hard disk-izgled

Hard disk je naprava u principu


slična disketnoj jedinici. Princip
rada je gotovo isti - disk
presvučen feromagnetnim
slojem rotira oko osovine a
pokretna glava čita i upisuje
podatke.

Slika 5-7 Izgled Hard diska


Hard disk se sastoji od nekoliko okruglih ploča presvučenih posebnim
materijalom dobrih magnetnih svojstava koje rotiraju velikom
brzinom i nekoliko glava koje lebde tik iznad ploča, čitajući i upisujući
podatke, pomerajući se po poluprečniku diska. Glave čitaju podatke
očitavajući magnetni zapis sa rotirajućih ploča, a pišu kreirajući
magnetno polje posebnih svojstava koje menja zapis na pločama.

Performanse diska kao elektromagnetnog medija za skladištenje


podataka, zavise od njegovog tipa, modela i marke. Podaci na disku

58 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

su rasporeñeni na poseban način utvrñenim standardom, tako da je


površina magnetnih ploča izdeljena na sektore, trake i cilindre.

Slika 5-8 Šema hard diska

Trake predstavljaju koncentrični krugovi na magnetnim pločama.


Elementi od kojih su sastavljene trake nazivaju se sektori. Zamišljene
vertikale iznad traka predstavljaju cilindre.

Hard diskovi se pune od periferije ka centru, tako da dolazi do


primetnog usporenja kada se hard disk napuni.

5.3.6.1. Kapacitet i performanse

Na kapacitet hard diska se može uticati manipulisanjem gustine


traka, ali tu se javlja problem kod samih glava. Naime, u tom slučaju
javlja se pitanje koliko su glave sposobne da pravilno razlikuju dva
susedna podatka.

Što se tiče same brzine hard diska na nju prevashodno utiču dve
komponente:

- brzina rotacije ploča


- brzina pomeranja glave hard diska

Doc. dr Željko Marčićević 59


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Kad smo kod brzine


obrtanja ploča hard
diska, bitno je da brzina
bude što veća. Naime,
ako se brže okreće ploča,
sektori brže promiču
ispod glave tako da je
transfer veći.
Slika 5-9 Glava kod Hard diska

Korišćenjem ultralakih materijala za same medije, smanjuje se i


njihova težina i debijina. 0vo omogućava veće brzine okretanja.

Danas standardna brzina rotacije IDE diskova iznosi 5400 o/min, dok
ureñaji sa visokim performansama dostižu i 7200 o/min. Veća brzina
rotacije donosi veću buku, doprinosi većoj temperaturi u hard disku i
prouzrokuje veće naprezanje cele mehanike hard diska. Zbog toga se
koristi vodeno vazdušno hlañenje sa dva ventilatora, a isprobane su i
različite brzine vazduha preko elektronike i mehanike.

Na slici je dat prikaz sistema zapisivanja podataka na najvećem broju


diskova danas, tzv. “vertikalno mapiranje”. Pristigli podaci se prvo
zapisuju po trakama u istom cilindru, a kako se sve glave diska
nalaze na istoj mehaničkoj ruci, kada se prva glava nañe na željenoj
traci, sve ostale su istog trenutka pozicionirane na trakama koje
sadrže podatke koji slede.

a) b)

Slika 5-10 Način zapisivanja podataka na ploču hard diska


a) manja gustina zapisa b) veća gustina zapisa

Mehanika diska je veoma spora u odnosu na elektroniku. Zato se


proizvoñači trude da sporu mehaniku “kompenzuju” brzom
elektronikom. Glavna pomoć sporoj mehanici je keš memorija. Radi
se o maloj količini (obično oko 128 KB) veoma brze memorije koja je
postavljena na samoj ploči sa elektronikom.

60 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Keš memorija po odreñenom algoritmu čuva pročitane, odnosno čita


unapred odreñene podatke kako bi oni u slučaju novog zahteva bili
već spremni za upotrebu. U teoriji, keš memorija deluje gotovo
idealno, ali u praksi nije baš tako. Postoji više načina organizacije
raspoložive memorije u kešu. Uobičajena je segmentna organizacija,
koja ima dve varijante:

- jednaka segmentna organizacija keša


- adaptivna segmentna organizacija keša.

5.3.6.2. Standardi u povezivanju

IDE - Integrated Drive Electronic

Jedan od starijih i najvažnijih standarda uvedenih za haruver


personalnih računara je IDE (Integrated Dlrive Electronics). To je
standard pomoću kojeg se kontroliše protok podataka izmeñu
procesora i hard diska. IDE koncept su 1986. godine dale kompanije
Western Digital i Compaq da bi savladale ograničenja u
performansama ranijih podsistema standarda, kao što su ST506 i
ESDI.

Sam termin IDE zapravo nije hardverski standard, ali rešenja koja su
u njernu bila data, uključena su u ATA (AT Attachment) interfejs
specifikaciju koja je industrijski prihvaćena. ATA definiše set komandi
i registara za interfejs, kreirajući univerzalan standard za
komunikaciju izmeñu hard diska i ostatka personalnog računara.

EIDE - Enhanced Integrated Drive Electronics

Od implementacije ATA standarda personalni računari su se


dramatično menjali. IDE specifikacija je tako dizajnirana da podrži
dva interna hard diska maksimalnog kapaciteta 528 MB, jer je 1986.
godine ova gornja granica kapaciteta hard diskova korisnicima
personalnih računara delovala imaginarno. Ali kroz deset godina
pojavili su se mnogo brži procesori i novi tipovi magistrala, kao što su
PCI i VLB. Ogromna ekspanzija sofitvera učinila je da je kapacitet od
528 MB premali. I tako, 1993. godine kompanija Western Digital je
uvela EIDE (Enhanced Integrated Drive Electronics) standard.

EIDE standard je nastao kao logičan odgovor na ograničenja i


zaostajanja popularne IDE specifikacije za novim trendovima, pre

Doc. dr Željko Marčićević 61


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

svega za SCSI standardom. Pri projektovanju novog rešenja morala


se, jasno, očuvati puna kompatibilnost sa postojećim standardom,
kako bi prolazak bio što bezbolniji.

SCSI - Small Computer System Interface

Glavna alternativa za IDE (a verovatno i najbolji izbor ako se ne gleda


na cenu) je SCSI interfejs. On omogućava da na isti kontroler
priključimo čak sedam ureñaja bilo koje vrste - diskove, CD ROM-ove,
strimer trake, skenere i drugo. Svi ti ureñaji će teško stati čak i u
najveće kućište, ali SCSI omogućava da neki od njih stoje i napolju -
mogu se povezivati jedinice udaljene 6 i više metara. Na žalost, SCSI
adapteri su znatno skuplji, teže se konfigurišu, i umeju da budu
nekompatibilni sa nekim (naročito starijim) programskim paketima.

5.3.6.3. Proizvoñači hard diskova

Veliki broj firmi proizvodi hard diskove - modeli su na prvi pogled


veoma slični , kako po ceni tako i po karakteristikama, što znači da
odreñeni uticaj pri kupovini može da ima i renome firme. Vodeći
proizvoñači diskova su Conner, Quantum, Seagate i Western
Digital.

5.3.7. KOMPAKT DISK

CD-ROM je ureñaj koji se sve više koristi. To je čitac optičkih ploča.


Na svakoj optičkoj ploči ili CD-R0M-u se može zapisati 650 MB
podataka. Zbog datog kapaciteta ovo je veoma popularan medijum, i
koristi se za čuvanje velike količine podataka na malom prostoru.

Kompakt disk se najčešće koristi


kao medijum u koji se jednom
upisuju podaci a mogu se čitati
neograničen broj puta. Otuda
ovaj disk nosi naziv CD-ROM.
Važne karakteristike ovog
medijuma su:

Slika 5-11 Kompakt diskovi

62 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

- kapacitet
- vreme prilaza
- kontinualnost čitanja
- mogućnost reprodukcije
zvuka
- način ugradnje

Slika 5-12 CD-ROM mahanizam

Slično običnom disku, komunikacija kompjutera i CD-a sa odvija


preko drajvera. Zavisno od proizvoñača ureñaja, koriste se specijalni
veznici, obično integrisani u muzičke kartice. Danas se koriste modeli
koji se povezuju na obican IDE (EIDE) veznik. Takoñe postoje i SCSI
verzije CD-ova.

Na trzištu postoji veći broj kompakt diskova sa različitim sadržajima,


kao što su enciklopedije, obrazovni materijali, igre, softverska
dokumentacija i sl. Osnovna karakteristika ovih materijala jeste
multimedijalni karakter prezentacije sadržaja. Ako se na CD doda
kvalitetna grafička kartica i muzička kartica, dobija se mogućnost
razgledanja multimedijalnih dokumenata koji u sebi sadrže tekst,
ilustracije, kompozicije, inserte iz filmova, zvučne efekte...

5.3.8. MAGNETNA TRAKA

Magnetna traka je slična audio-trakama koje se koriste za snimanje


govora i muzike. Kotur trake se nalazi u kaseti, što je čini pogodnom
za rukovanje. Važne karakteristike trake su:

- kapacitet medijuma
- vreme prilaza
- način ugradnje

Na personalnim računarima se najčešće koriste kasete od 60 do


600MB. Vreme prilaza traci može biti nekoliko desetina ms, ali i
mnogo duže što zavisi od pozicije traženog podatka u odnosu na
startnu poziciju trake. Prema načinu ugradnje jedinica magnetne
trake može biti interna ili eksterna. Interna se postavlja u kućište
računara, a eksterna povezuje spolja preko utičnice.

Doc. dr Željko Marčićević 63


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Imajući u vidu dugo vreme prilaza traci, traka nije pogodna za rad
kao što je disk. Zato se traka najčešće koristi za bezbednosno
čuvanje podataka (backup). Da bi se povećala brzina komunikacije sa
trakom izbegava se zaustavljanje i ponovno startovanje trake, već se
blokovi podataka kontinualno čitaju. Ovakva jedinica magnetne trake
se zove strimer (streamer).

Magnetna traka je napravljena od plastične materije, premazana


oksidom gvožña. Širine je oko 0,5 inča dužine od 732 do 1098 m.
Podaci se na traku zapisuju kao stupci bitova, u vidu binarnih reči od
po 7 ili 9 bitova, pošto trake mogu da budu sedmokanalne ili
devetokanalne.

Značajna osobina trake je gustina pisanja. Pod tim pojmom se


podrazumeva broj karaktera koji se mogu zapisati na dužini trake od
jednog inča. Gustina pisanja se kreće od 800, 1600, 3200, 6250 a
kod traka gde podacima nije nužno brzo pristupiti i preko 30000
karaktera po inču.

5.3.9. DIGITALNI VIŠENAMENSKI DISK (DVD)

Digitalni višenamenski disk (Digital Versatile Disc – DVD) je standard


velike gustine koji može da primi do 17 GB podataka na dvostranom
disku. To nije samo CD ureñaj velikog kapaciteta - on je poboljšao
audio i video mogućnosti PC računara - koriste se za reprodukciju
filmova sa DVD diskova. Takoñe, ogroman kapacitet DVD diskova
znači i više podataka u aplikacijama i bolje multimedijalne
karakteristike. Veran svojim korenima kućnog bioskopa, DVD žuri ka
što većem broju pravih filmova (zasad postoji oko 500 naslova) sa
Dolby AC-3 Surround Sound zvukom.

DVD predstavlja zapravo više stvari zapakovanih u jedan paket


namenjen da zadovolji potrebe za skladišnim prostorom visoke
gustine i filmski kvalitet prikazivanja slike i reprodukcije zvuka.
Kapacitet DVD ureñaja je dovoljan da izmeni način pisanja softvera.
Dok CD diskovi mogu da prime najviše 650 MB podataka, sadašnji
DVD disk može da ih primi 4,7 GB na jednoj strani što je povećanje
od gotovo sedam puta. Budući DVD diskovi će moći da čuvaju
podatke sa obe strane i koristiće dvoslojni medij da bi sadašnji DVD
ureñaji mogli da čitaju podatke sa ukupno četiri nivoa na dve strane.
Rezultat: impresivnih 17 GB kapaciteta, ili gotovo 27 puta više u

64 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

poreñenju s kapacitetom današnjih CD diskova. Ovo omogućava da


se napravi na primer, topografska baza podataka cele zemljine
površine u razmacima od po 1 km.

Donedavno, DVD ureñaji su imali veliku manu: za razliku od


sadašnjih CD ureñaja nisu mogli da čitaju CD upisive (CD-R) i CD
prepisive (CD-RW) medije. DVD-1 ureñaji koriste crveni laser umesto
žutog koji koriste CD ureñaji. Crveni laser ne može da se koristi na
CD-R medijima obojenih zelenom umesto srebrnom bojom, koja se
koristi na CD i DVD medijima. To je stoga što zelena apsorbuje
previše crvenog svetla, pa je refleksija nedovoljna. DVD-2 ureñaji
nemaju taj problem jer se za čitanje CD-R i CD-RW i ostalih CD
formata koristi žuti laser.

5.3.10. OPTIČKI DISK

Optički diskovi su medijumi vrlo velikog kapaciteta i relativno velike


brzine pristupa, i kao takvi vrlo pogodni za smeštaj velikih datoteka
kojima treba brzo pristupiti. Pored toga jako su zahvalan medijum u
slučaju potrebe back-up-a celog hard diska jer njihov kapacitet
(jednog dvostranog optičkog diska) dostiže iznad 4,5 GB.

Brzina prenosa podataka je 3,5 MB/s. To znači da se sasvim lepo


mogu pokretati aplikacije instalirane na optičkom disku. Na taj način
ne moramo programe koje reñe koristimo držati na čvrstom disku, da
nam ne bi zauzimale prostor, već ih po potrebi koristimo sa optičkog
diska. Usporenje rada je primetno jedino kod složenih zadataka.
Ovi optički diskovi nalaze svoju primenu kod onih ljudi koji se bave
dizajnom i pripremom štampe, gde je često potrebno privremeno
skloniti sa hard diska velike datoteke, da bi napravili mesta za nove
projekte, a kasnije brzo vratiti te datoteke.

Velika prednost ovag medijuma je pouzdanost i trajnost, jer ne


postoji opasnost od oštećenja podataka magnetnim poljem.

Doc. dr Željko Marčićević 65


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

6 ULAZNI UREðAJI

Ulazni ureñaji služe za unošenje podataka u računar. Ureñaji koji se


najčešće koriste su tastatura, miš, skener, džojstik a u poslednje
vreme i digitalni fotoaparati i kamere, koji se obično ne nalazi u
standardnoj konfiguraciji personalnog računara.

Takoñe, u ulazne ureñaje spada i čitač bar kodova, koji nalazi sve
veću primenu u trgovini.

6.1. TASTATURA

Tastatura je slična onima


koje se koriste na pisaćim
mašinama. Na tastaturi
imamo tastere za unošenje
slova, brojeva, znakova
interpunkcije, a za razliku
od tastature pisaće mašine,
tastatura računara ima
komandne (funkcijske)
tastere i numeričku
Slika 6-1 Tastatura
tastaturu.
Komandni tasteri
izvršavaju komande koje
računar izvršava
neposredno po pritisku
odgovarajućeg tastera (na
primer pomeranje
kursora). Za izvršavanje
neke komande nekad
moramo jednovremeno
pritisnuti dva ili tri tastera.
Slika 6-2 Tastatura fleksibilna

66 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Na ovaj način se izbegava aktiviranje komande slučajnim pritiskom


tastera. Osim toga mi sami možemo zadati svakom od tastera
odreñenu funkciju koja se aktivira pritiskom na dati taster (eng. Hot
Keys). Komandni tasteri se od običnih razlikuju po boji a neki su i veći
nego ostali.

tastatura – po rasporedu
tastera, slična je pisaćoj
mašini, ali sadrži i komandne
tastere (sivi tasteri) i
numeričku tastaturu.
Tastature razlikujemo po
broju tastera (84, 101 i više),
rasporedu tastera (QWERTY
ili QWERTZ) i konstrukciji
tastera (osnova može biti
opruga ili gumeni uložak).
Slika 6-3 Tastatura sa nastavkom i miš

Poštovanje ergonomije pri izradi elemenata hardvera ogleda se i pri


izradi tastatura. Rad na ergonomskim tastaturama (prelomljene i
zakrivljene tastature) je mnogo lakši.

6.2. MIŠEVI I DŽOJSTICI

Miš - ureñaj čijim se kretanjem po


ravnoj površini menjaju x i y
koordinate pokazivača miša na ekranu
monitora, a pritiskom na jedan od dva
ili tri tastera aktivira odreñena
funkcija. Rad sa mišem je
jednostavniji i brži, jer je olakšano
pozicioniranje na ekranu, naročito kod
grafičkih programa gde je korišćenje
miša obavezno. Slika 6-4 Miš

Doc. dr Željko Marčićević 67


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Miševi su tek u poslednje vreme


postali popularni. Razlog tome je u
slaboj raširenosti grafičkih
operativnih sistema na PC
računarima. Tabelarne proračune,
baze podataka i obradu teksta mnogo
je lakše obavljati bez sklanjanja
prstiju sa tastature. Meñutim, sa
pojavom Windows - a i ova naprava
je našla svoje mesto pod suncem.
Slika 6-4 Miš sa dva skrol točkića

Kod testiranja miševa, u prvom redu


treba obratiti pažnju na dizajn. Pre
svega, miš ne samo što stoji na stolu
na vidnom mestu, već treba da ga
držimo u ruci i da nam udobno leži. U
poslednje vreme vlada trend da je
zaobljeno i udobno, a možemo se i
uveriti da miševi koji su lepi za oko,
obično lepo leže i u ruci, mada i tu
ima razlika u ukusu.
Slika 6-5 Džojstici

6.3. SKENER

Skener je ureñaj koji sluzi za prebacivanje teksta ili slike u


“elektronsku” formu podesnu za dalju obradu na računaru. Naime,
pomoću ovog ureñaja “čita” se data informacija i pretvara u formu
koju prepoznaje PC računar. Dati oblik se zatim obrañuje u programu
koji služi za obradu slike ili teksta.

Skener - omogućava da se
odreñeni tekst, crtež ili slika
unese u kompjuter radi dalje
obrade. Postoje ručni skeneri -
kod njih se ureñaj pomera
iznad papira, i stoni - kod njih
se papir smešta na posebno
mesto slično fotokopir
aparatima. Slika 6-6 Skener stoni

68 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Po izvršenom skeniranju slika istovetna onoj na papiru se prebacuje u


kompjuter, gde se može videti na ekranu i po želji obrañivati.

Skenere možemo podeliti na više načina. Tako, prema vrsti


skeniranja dele se na:

- crno - bele (sa sivim nijansama)


- u boji

Prilikom skeniranja moguće je “pročitati” informaciju u boji ili crno -


belo. U zavisnosti da li skener podržava rad sa bojama ili ne zavisiće i
njegov “način čitanja” informacija.

Prema tipu skeneri se dele na:

- ručne
- stone

Ručni skener se koristi za skeniranje manjih slika i predstavlja više


hobi komponentu. Za razliku od njega, stoni skener je vec
profesionalni ureñaj koji se koristi za smeštanje većeg broja
informacija na računar.

Stoni skeneri se izrañuju u raznim


modelima, s različitim
specifikacijama i cenama. Osnovni
tipovi stonih skenera su ravni i
skeneri s valjkom.

Slika 6-7 Skener

Ravni skeneri zauzimaju mnogo mesta ali su i najsvestraniji. Njihovi


poklopci i ravna površina za skeniranje omogućavaju da skeniramo
velike ili za to nepodesne stvari poput knjiga ili uramljenih fotografija.

6.4. DIGITALNI FOTOAPARATI I KAMERE


Digitalni fotoaparati služe za snimanje digitalnih slika. Digitalne
fotografije koje snimaju ovi fotoaparati su danas visokog nivoa
kvaliteta i visoke rezolucije. U memoriju koju ovi fotoaparati imaju
može da stane nekoliko prethodno komprimovanih slika najviše
rezolucije.

Doc. dr Željko Marčićević 69


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Svi modeli fotoaparata nude nekoliko


rezolucija za snimanje, kao i
mogućnost proširivanja memorije. Ovi
fotoaparati se isporučuju sa softverom
i kablovima za povezivanje radi
učitavanja slika u PC računar.

Slika 6-8 Foto aparat

Takoñe, u kompletu se nalazi i softver za arhiviranje, ureñivanje i


uveličavanje slika. Neki modeli imaju i kabl pomoću kojeg slike
možemo da vidimo na televizijskom ekranu.

70 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

7 IZLAZNI UREðAJI

Izlazni ureñaji služe za prikazivanje rezultata obrade na računaru u


obliku pogodnom za korišćenje. Danas se upotrebljavaju različiti
izlazni ureñaji u zavisnosti od namene računara. Kao izlazni ureñaji
najčešće se koriste monitor, štampač a u nekim slučajevima i ploter.

7.1. MONITOR

Monitor je ureñaj za
prikazivanje brojčanih
podataka, teksta, grafike i
slika na ekranu katodne cevi.
Svaki ekran ima mogućnost
prikazivanja brojeva i teksta.
Meñutim, za prikazivanje
grafike i slika mora postojati
odreñena elektronika koja to
omogućava.

Slika 7-1 LCD monitor

Ova elektronika je smeštena na posebnoj ploči koja se zove grafička


kartica. Grafička kartica se montira u kućište računara uključivanjem
u slot na magistrali.

Za donošenje ispravne odluke o kupovini monitora treba da


razumemo tehnologiju koja stoji iza video podsistema: kako monitor i
grafička kartica “sarañuju”.

Monitor - služi za prikazivanje brojevnih podataka, teksta, grafike i


slika. Sličan je TV ureñaju. Podaci se nalaze u njemu samo dok
sistem radi. Na kvalitet ekrana utiču sledeće karakteristike:

Doc. dr Željko Marčićević 71


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

• boja ekrana - ekrani mogu biti crno-beli ili kolor. Za rad sa


rafikom i slikama poželjno je imati kolor monitor.
• veličina ekrana - odnos visine prema širini je 3:4, mera za
veličinu je dužina dijagonale u inčima i može biti 14”, 15”, 17”,
20” i drugo.
• rezolucija - prikazivanje grafike omogućava grafička
kartica. Slika na ekranu se dobija pomoću svetlećih elemenata
ekrana - piksela. Rezolucija je broj piksela na ekranu, piše se
kao proizvod broja piksela na horizontalnoj liniji sa brojem
linija: 640x480, 800x600, 1024x768 i veće.
• učestanost osvežavanja ekrana - iznosi 50 do preko 100
puta u sekundi.
• nivo zračenja - potrebno je da monitor zadovoljava uslove
niskog nivoa zračenja.

7.2. GRAFIČKA KARTICA


Grafička kartica je zapravo mali kompjuter u čijem je centru
namenski mikroprocesor zvani grafički akceleratorski čip - on
samostalno izvodi mnoge važne grafičke funkcije. Ne samo što je na
ovaj način centralni procesor rasterećen dela “dosadnog” posla, već
se operacije vrše i do dva puta brže nego što bi ih procesor, makar im
se u potpunosti posvetio, mogao obaviti.

Osnovne grafičke funkcije koje


većina akceleratora podržava su
crtanje linija, crtanje poligona i
njihovo popunjavanje bojom ili
rasterom. Osim procesora,
grafička kartica mora da ima
dovoljno sopstvene memorije za
smeštanje kompletne suke, kao i
odgovarajući radni prostor za
obavljanje složenijih operacija.
Slika 7-2 Grafička kartica

Tek kada izaberemo neku veću rezoiuciju saznajemo koliko nam je


monitor zapravo mali, nema mnogo koristi od mnoštva detalja ako su
ti detalji toliko sitni da se jedva primećuju na ekranu. Zato se na
monitorima od 14 i 15 inča uglavnom koriste rezolucije 640x480 i

72 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

800x600. Na ekranu od 17 inča opredeljujemo se za 1024x768, dok


ekran od 21 inča obezbeduje 1280x1024.

Što se broja boja tiče, izbor se


svodi na 256 ili 65536 (64K)
boja. Svako ko nije video
jedan i drugi prikaz reči će da
velike razlike ne može da bude
- najzad, jedva da bismo mogli
znati da nabrojimo dvadesetak
boja, a kamoli 256 ili 65000.
Meñutim razlika se vidi kada
se pogleda ekran - prelazi su
daleko mekši pa je i slika
ubedljivija. Veliki broj boja je
osim toga neophodan kada se
radi na dizajnu i pripremi
ilustracija koje će kasnije biti
Slika 7-3 Grafička karta
podvrgnute separaciji boja i kanadskog proizvoñača ATI
kolor štampi na profesionalnim
ureñajima.

Na primer, za grafičku rezoluciju 1024x768 u 65536 boja potrebno je


1024*768*16=12582912 bita, odnosno 1,5 megabajta, što znači da
nam je potrebna grafička kartica sa dva megabajta memorije.

Broj boja
Rezolucija 16 256 65536 16,7 mil
640*480 150 K 300 K 600 K 900 K
800*600 234 K 469 K 938 K 1,4 M
1024*768 384 K 768 K 1,5 M 2,3 M
1280*1024 640 K 1,3 M 2,6 M 3,8 M
1600*1200 937 K 1,9 M 3,8 M 5,6 M

Tabela 7-4 Memorijski zahtevi grafičke kartice

7.3. ŠTAMPAČI I PLOTERI


Štampač je ureñaj pomoću koga se binarno - kodirana informacija iz
računara prenosi na papir. Na trzištu se nalzi veliki broj različitih
štampača.

Doc. dr Željko Marčićević 73


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Ovi štampači se razlikuju po


principima rada, ali i po
karakteristikama. Važne
karakteristike štampača su
kvalitet otiska i brzina
štampanja. Štampača ima u tri
osnovne tehnologije, a to su:

Slika 7-5 Štampač

- matrični štampač
- štampač sa mlaznicom
(ink-jet štampač)
- laserski štampač

Slika 7-6 Štampač Ink-jet

Matrični štampači su najstarija


vrsta štampača. Oni rade na
principu udarnih iglica, koje su
složene u takav niz, da mogu
“nacrtati” bilo koji znak
kombinovanjem udarca iglica i
pomeranjem papira levo i
desno. Iglice papir udaraju
preko trake, nalik onoj za
pisaće mašine, koja ostavlja
taman trag na papiru na
mestu udarca. Slika 7-7 Multifunkcionalni ureñaj

Odavde logično sledi da što više iglica ima štampač, tačka koju
napravi svaka će biti manja, a pošto iglica ima više u glavi štampača,
i odštampani znak će biti ravnomerniji. Postoje tri vrste glava za
matrične štampače, koje se razlikuju po broju iglica u njima - one sa
9, 18 ili 24 iglice. Prva i treća vrsta su najčešće, dok je druga vrsta
uglavnom ograničena na neke profesionalne modele i zapravo služi
povećanju brzine štampe pre nego poboljšanju izgleda znakova.

74 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

8 ULAZNO–IZLAZNI
UREðAJI

Ulazno - izlazni ureñaji mogu da izvršavaju i ulazne i izlazne


operacije. Meñu ulazno - izlazne ureñaje spadaju modem i zvučna
kartica.

8.1. MODEM
Modem (MODulator / DEModulator) je ureñaj koji omogućava
komunikaciju dva računara preko telefonske linije. On omoguićava
prenos podataka i komunikaciju sa javnim kompjuterskim mrežama i
BBS-ovima. Zadatak modema je da prekidačke signale iz računara
pretvara u odgovarajuce signale pogodne za prenos poštanskim
komunikacionim linijama (modulacija) i obrnuto (demodulacija). S
obzirom da većina PC modema zadovoljava neophodan uslov (Hayes
kompatibilnost) i podržava neophodne protokole, izbor modema se
svodi na odfuku o brzini i tipu - eksterni ili interni.

Interni modem je kratka PC


kartica koja se umeće u jedan od
kratkih slotova. Pomoću
ugrañenih mikroprekidača
modem se konfiguriše na jedan
od COM portova i tako je potpuno
nezavisan od ostalih kartica.
Slika 8-1 Interni modem

Eksterni modem ima kućište, nalazi se van kompjutera, pa sa PC-jem


komunicira kablom. Prednost internog modema je nešto niza cena
dok eksterni modem povećava sigurnost sistema (izbegava se
direktna veza telefonska linija-PC) i garantuje vezu sa računarima
koji ne moraju biti PC kompatibilni na nivou ekspanzionih slotova.
Mana eksternog modema je što zauzima jedan COM port, a ako
imamo samo jedan COM port, ostajemo bez miša.

Što se brzine modema tiče, ona je danas na 33,6 Kb/s ili 56 Kb/s.
Cene ovih brzih modema su u poslednje vreme dosta pale, pa se i

Doc. dr Željko Marčićević 75


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

preporučuje da se uzme brži modem, jer se i sistemi instaliraju na


ovako brzim modemima. Sporije modeme od ovih nema smisla
kupovati.

8.2. ZVUČNA KARTICA


PC je od svojih prvih dana imao zvučnik, takozvani “biper”, a realno
se mogao upotrebiti tek da nas upozori da je nastao neki problem ili
da je posao obavljen. Autori igara su se potrudili da od bipera
naprave nešto više, čak i sintezu glasa, ali kvalitet koji je postignut je
ipak bio nezadovoljavajući.

Tokom poslednjih par godina PC je pre svega zbog narastajućih


muitimedijalnih primena, dobio sjajne i jeftine dodatke koji su ga
učinili najmoćnijim personalnim računarom u domenu generisanja
zvuka.

Zbog multimedije računaru je neophodno obezbediti zvučne efekte,


muziku i govor. Za ovo postoje posebne kartice koje se mogu
priključiti preko utičnica na magistrali. Ove kartice su poznate pod
nazivima zvučne ili muzičke kartice.

Uz zvučnu karticu ide i


odgovarajući softver koji
korisnicima omogućuje
lako unošenje nota ili
snimanje zvuka
mikrofonom.

Slika 8-2 Zvučna kartica

Podaci se mogu unositi preko tastature, klavijature muzičkih


instrumenata ili mikrofona. Za dobru reprodukciju zvuka mora se
izlaz iz kartice povezati sa kvalitetnim zvučnicima.

Zvučna kartica nudi reprodukciju na nivou CD ploča i šesnaestobitno


semplovanje na 44,1 kHz, što praktično znači da svakoga sekunda
može da primi i obradi 44100 šesnaestobitnih uzoraka zvuka. Ali kada
se sve stavi na papir, ovi podaci mogu da budu varljivi. Kvalitet
analognih komponenti na zvučnoj kartici, uključujući pojačalo i
pretpojačalo na njoj, ima bar onoliko uticaja na ukupni kvalitet koliko
i njena digitalna kola.

76 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Zvučne kartice raspolazu sa AD i DA


konvertorima. AD konvertor se
koristi na ulazu za pretvaranje
analognog (kontinualnog)
naponskog signala u digitalni koji se
može čuvati i obrañivati u računaru.
Na ovaj način se govorni ili muzički
signal iz mikrofona konvertuje u
digitalni. Obrnutu operaciju,
pretvaranje digitalnog signala u
analogni vrši DA konvertor. Izlaz iz
DA konvertora se može poslati na
Slika 8-2 Multifunkcionalne slušalice
zvučnike ili snimiti na audio kasetu.

Digitalizovani zvuk nije jedina vrsta audio signala koje zvučna kartica
generiše. MIDI (Musical Instrument Digital Interface) zvuk koriste
mnoge igre i multimedijalni CD ROM naslovi. MIDI datoteke, umesto
kompletnih memorisanih pasaža, sade naredbe za emitovanje
memorisanih zvukova instrumenata - najčešće se upotrebljavaju za
reprodukciju zvukova proizvedenih na eksternim ureñajima kao što je
sintisajzer sa klavijaturom. MIDI datoteke zauzimaju minimalnu
količinu prostora na hard disku, ali kvalitet zvuka nije uvek sjajan.

MREŽNA KARTICA
Se koristi pri povezivanju više
računara u jednu mrežu radi
lakše razmene podataka,

Ostale specijalne kartice,


poput kartice za priključenje
čitača bar kodova, TV tuner.

Razni konektori i kablovi.


Slika 8-3 Mrežna kartica

Doc. dr Željko Marčićević 77


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

10 POJAM I ELEMENTI
SOFTVERA

10.1. Hardver i softver


Šta je, u stvari, hardver, a šta softver? Jednostavno rečeno,
hardver (engl. hardware) čine fizičke komponente od kojih se vaš
računar sastoji - zavrtnji, čipovi i štampane ploče. Ovaj termin
obuhvata i komponente kao što su monitor, miš, tastatura, kao i
dodatke poput štampača, modema i skenera. Ono o čemu smo do
sada pričali, uglavnom je bio hardver.

Softver (engl. software) se sastoji od instrukcija koje pokreću


računar. Ove instrukcije mogu da se čuvaju u magnetnom ili
optičkom obliku, ali na kraju postaju elektroni koji lete unutar
vašeg mikroprocesora. Bez softvera vaš računar bi bio gomila
metala, plastike i silicijuma (od koga se prave čipovi) koja samo
zauzima prostor na vašem radnom stolu. Bio bi isto onoliko
beskoristan kao i stereo ureñaj bez CD-a ili video bez trake.

10.2. Operativni sistem


Operativni sistem (skraćeno OS) predstavlja apsolutno najvažniji
softver svakog računara. Nakon što BIOS (Basic Input/Output
System, osnovni ulazno-izlazni sistem) pokrene vaš računar,
operativni sistem ga preuzima i stavlja u pogon.

BIOS je ugrañen u hardver (nalazi se u BIOS čipu), tako da se često


naziva i firmver mikroprogram (engl. firmware). BIOS nije ni hardver
ni softver već nešto izmeñu.

Kada BIOS pokrene (engl. boots up) vaš računar, operativni


sistem obezbeñuje okruženje u kome funkcionišu svi ostali
programi. Primera radi, kada želite da odštampate neki
dokument, operativni sistem stoji iza toga. Kada upisujete pomoću
tastature, operativni sistem ove pritiske na tastere interpretira i
prikazuje kao znake koji se pojavljuju na ekranu. Kada otvarate ili
snimate neku datoteku, operativni sistem rukuje ovim poslovima.

78 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Zatim, sve ikone na ekranu, pokazivač, meniji i prozori - sve je to


delo operativnog sistema.

Na 99 procenata PC računara koji se danas koriste kao operativni


sistem se koristi neka verzija platforme Microsoft Windows. Kada
kupite nov računar, sve su šanse da je na njemu već instaliran
Microsoft Windows.

10.3. Aplikativni softver


Aplikativni softver, aplikativni programi, programi ili aplikacije - svi
ovi termini odnose se na isti pojam (meni se najviše sviña termin
program zato što stvara utisak da sedim u koncertnoj dvorani, a ne
ispred računara). Jednostavno rečeno, aplikacija je softver koji
možete da kupite u nekoj specijalizovanoj prodavnici računarske
opreme ili preuzmete sa Weba i koji vam omogućava da izvedete
neki konkretan posao.

Aplikacije koje se kupuju u radnjama danas su najčešće u formi CD-


ROM-a. Sve što treba da učinite sa ovim diskovima je da ih ubacite
u CD-ROM jedinicu i pokrenete instalacioni program koji će ovu
aplikaciju da instalira na disk vašeg računara (u većini slučajeva
instalacioni programi se automatski pokreću čim ubacite CD-ROM).
Nakon toga, svoj novi program možete da pokrenete pomoću
ikonice koja se nalazi na ekranu.

U trenutno najpopularnije aplikacije spadaju Microsoft Word,


TurboTax, PhotoShop, Netscape Navigator itd. U okviru
operativnog sistema Windows vi, u stvari, besplatno dobijate čitav
niz aplikacija kao što su Outlook Express, WordPad, Notepad,
Calculator ili Media Player. Prema tome, čak i ako imate potpuno
nov računar i niste kupili niti preuzeli sa Weba ni jedan program,
vi u njemu već imate nekoliko spremnih aplikacija koje mogu da se
koriste. Veoma često ćete naići na programe koji su tako osmišljeni
da najbolje funkcionišu u kombinaciji sa nekim drugim
programima, čineći tako jednu celinu koja se naziva programski
paket (engl. suite). Najpopularniji primer ove vrste sasvim sigurno
je Microsoft Office, mada postoje i drugi paketi kao što su
Microsoft Works, Corel WordPerfect Office 2000 ili Lotus
SmartSuite.

Doc. dr Željko Marčićević 79


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

10.4. Pomoćni softver


Pomoćni programi mogu da se posmatraju i kao podskup
aplikativnog softvera, ali najčešće predstavljaju zasebnu
kategoriju. Nasuprot aplikativnim programima koji vam
omogućavaju da izvršite neki konkretan zadatak (ma primer, da
napravite tabelu ili račun vaše čekovne knjižice), pomoćni programi
se koriste za održavanje vašeg računara u nekom smislu. Primera
radi, postoje pomoćni programi za sažimanje podataka na disku,
pronalaženje virusa, ulepšavanje radne površine, zaštitu ekrana,
upravljanje fontovima, pravljenje particija na disku i mnogi drugi.

Sastavljanje računara od samog početka se jednostavno ne isplati.


Svaki iole bolji proizvoñač računara danas ima čitav tim inženjera i
ljudi koji isprobavaju različite konfiguracije i čiji je posao da
usaglase softver i hardver, tako da jednostavno nema potrebe da
vi zbog toga provodite besane noći.

Prilikom kupovine računara obavezno se obratite renomiranim


distributerima računarske opreme - najbolje nekome ko taj računar
može da servisira i da garantuje da će hardver i operativni sistem
biti usaglašeni. Najbolje je ako te garancije dobijete napismeno.
Uzmite koliko god možete osnovnih i opcionih komponenti. Bilo bi
idealno kada biste mogli da imate video karticu, modem, muzičku i
mrežnu karticu, zatim, CD-ROM, disk, disketnu jedinicu Zip i
klasičnu disketnu jedinicu, kao i USB, serijski i paralelni port
(komponente možete da dodajete i naknadno). Osnovna
konfiguracija sa tastaturom, monitorom, mišem i disk jedinicom
morala bi da se pokrene bez problema i da proradi već kod prvog
uključivanja vašeg novog računara. Ako se, meñutim, to ne
dogodi, slobodno vratite računar.

Slika 10-1 Hardver i napajanje

80 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

10.5. MS Office 2003


Office ima neke nove funkcije i mogućnosti koje se odmah
prepoznaju: novi programi kao što su InfoPath i OneNote, zatim,
znatne izmene izgleda Outlooka i utiska u radu sa njim, kao i
uvoñenje novog prikaza Reading - nov prikaz koji se koristi u Wordu i
Outlooku. Podrška za XML format obezbeñuje neometanu
interoperabilnost meñu programima, pruža vam mogućnost da
izdvajate informacije iz datoteka, i doprinosi povećanoj produktivnosti
korišćenjem ugrañenih namenskih pametnih oznaka i dugmadi
Actions. Saradnja sa kolegama je umnogome poboljšana zahvaljujući
bliskoj integrisanosti programa Officea i Microsoft Windows
SharePoint Servisa - veb servisa i veb lokacije iz kojih vaš tim može
da koordinira svoje aktivnosti, da skladišti svoje deljene datoteke i da
radi istovremeno na datotekama u zajedničkom radnom prostoru.
Bezbednost je pojačana - s jedne strane, možete zaštititi delove
datoteke kako biste osujetili nameru vaših saradnika da u njoj išta
menjaju, dok, s druge strane, pojedine odlomke datoteke mogu da
modifikuju samo oni saradnici koje ste vi ovlastili. Information Rights
Management je drugi moćni alat koji štiti da vaše datoteke menjaju,
pa čak i gledaju oni kojima vi ili vaš administrator niste dali dozvolu.

Ima još novih funkcija i mogućnosti, doduše, manje očiglednih, koje


će vam znatno olakšati rad. Novi okvir sa zadacima Research je
prikladno sredstvo za pronalaženje informacija: sinonima, prevoda,
definicija i slično. Ukoliko koristite ureñaj za unošenje podataka
rukom uz pomoć specijalne olovke, kao što je Tablet PC,
konstatovaćete znatno poboljšanu podršku u Officeu, uključujući
mogućnost zapisivanja beležaka i komentara direktno u program, kao
i mogućnost da sve ono što imate u svom rukopisu sačuvate zajedno
sa datotekom. Ustanovićete da u svim programima Officea ima lepih
malih noviteta: mogućnost uporeñivanja revidiranih datoteka
paralelno u Wordu i Excelu; nov alat Package For CD u PowerPointu,
koji obezbeñuje da sve ono što vam je potrebno za prezentaciju bude
iskopirano na CD; napredni komercijalni štamparski alati u Publisheru
koji pojednostavljuju kolor separaciju (razlaganje slika u boji na četiri
osnovne boje tokom pripreme za štampu); mogućnost izvoženja
tabele rañene u Accessu u spisak na lokaciji SharePointa u kojoj će je
vaša radna grupa pregledati; paralelni prikaz većeg broja kalendara u
Outlooku; i još mnogo toga. Prelistajte ovu knjigu i proanalizirajte
programe Officea na ekranu - pronaći ćete razne nove funkcije i

Doc. dr Željko Marčićević 81


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

mogućnosti koje će pomoći da vaš rad bude lakši i efikasniji nego


ikada ranije.

10.5.1. Microsoft OneNote

Novi program u Office 2003, Microsoft OneNote, vam pomaže da


doku-mentujete, organizujete i koristite informacije prikupljene
tokom sastanaka, pretresanja novih ideja, razgovora i slično.
Beleške koje pravite mogu da sadrže tekst, crteže, prikaze i zvučne
snimke. OneNote ima slobodnu formu rasporeda stranice, tako da
informacije možete da postavljate i premeštate gde god želite.

10.5.2. Microsoft InfoPath

Microsfoft InfoPath, takoñe novi program u Officeu 2003, vam


pomaže da prikupite podatke sa kojima ćete raditi koristeći
dinamičke elektronske obrasce koji imaju poznati Office interfejs.
Zasnovan na XML-u, InfoPath znatno olakšava pravljenje i
korišćenje stabilnih obrazaca za efikasnije prikupljanje informacije
iz cele organizacije i zajedničko korišćenje istih.

10.5.3. Saradnja i MS Office System 2003

Uz radni prostor dokumenta, možete da skladištite i ureñujete


dokumenta na zajedničkom, centralnom mestu, na kome se nalaze i
odgovarajuća zaduženja, dokumenti, veze i spisak članova tima.
Kada sarañujete u radnom prostoru za sastanke, možete zajednički
da koristite agende, referentni materijal, spiskove učesnika i
beleške. Takoñe možete da pratite radnje, odgovarajuća doku-
menta, i slično.

82 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

11 APLIKACIJA
MS WORD 2003

Microsoft Word je najpoznatiji i


najpopularniji program za obradu
teksta. Danas je najviše u upotrebi
verzija Microsoft Word XP i verzija
Microsoft Word 2003.

Slika 11-1 Logotip Word

Pod obradom teksta smatra se unos, ispravljanje, oblikovanje i


štampanje teksta na štampaču. Dakle, to ne znači da Microsoft Word
može matematički ili statistički obarditi podatke, što je česta zabluda
vezana uz pojam obrade teksta - za takvu obradu potrebni su drugi
programi.

11.1. POKRETANJE PROGRAMA

Odaberite Start, Programs i


Microsoft Word. Program još možete
pokrenuti biranjem prečice do programa
Word koja se može nalaziti na desktop-
u, traci sa zadacima (Quick Launch) ili
pri vrhu menija Start. Izgled prozora
programa Word je prikazan na slici 1:

Slika 11-2 Logotip Word 2003

Doc. dr Željko Marčićević 83


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 11-3 MS Word

Radno okruženje programa Microsoft Worda sastoji se iz sledećih


elemenata:

1. Linija naslova u kojoj se nalazi naziv dokumenta


(Document2 )
2. Meni linija (File, Edit, View, Insert, Format, …)
3. Trake s alatima
4. Horizontalni i vertikalni lenjir
5. Radni prozor
6. Klizači (horizontalni i vertikalni)
7. Statusna linija
8. Taskbar

11.2. NASLOVNA LINIJA


Naslovna linija sadrži ime programa Microsoft Word zajedno s
imenom trenutno otvorenog, odnosno aktivnog dokumenta, koji je
startno postavljen na Document1. U slučaju da dvostruko kliknemo
površinu ove linije, prozor u kome se nalazi dokument se smanjuje na
veličinu jednog prozora na ekranu. Ako sada ponovo dvostruko
kliknemo datu liniju, veličina prozora se ponovo proširuje na
celokupnu oblast ekrana.

Slika 11-4 Naslovna linija

84 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

11.3. MENI LINIJA


Meni linija omogućava izbor različitih opcija tokom procesa
obrañivanja dokumenta. Microsoft Word sadrži sledeće menije: File,
Edit, View, Insert, Format, Tools, Table, Window i Help

Slika 11-5 Meni linija

File meni se upotrebljava za rad s datotekama dokumenata. On sadrži


sledeće opcije:
 New - otvaranje novog dokumenta
 Open - otvaranje dokumenta (koga imamo sačuvano na nekoj
lokaciji)
 Close - zatvaranje dokumenta
 Save - čuvanje - pohranjivanje dokumenta
 Save As - čuvanje dokumenta pod drugim nazivom
 Save As HTML - čuvanje u HTML formatu (za Internet)
 Versions - čuvanje više verzija istog dokumenta
 Page Setup - nameštanje parametara stranice (margina, veličine
papira...)
 Print Preview - prikazuje trenutno aktivni dokument u
predpregled načinu prikazivanja, ona se koristi za pregled oblika
dokumenta pre nego što startujemo proces štampanja dokumenta
 Print - štampanje podataka
 Send To - slanje dokumenta
 Properties - informacije o dokumentu (autor, broj stranica, reči
itd.)
 Spisak naziva dokumenata - 4 poslednje otvorena dokumenta
u Microsoft Wordu
 Exit - izlaz iz programa Word

Meni Edit ima sledeće opcije:


 Undo - poništi
 Redo - ponovi upis
 Cut - izreži
 Copy - kopiranje dokumenta
 Paste - zalepi
 Paste Special - specijalno zalepi
 Paste as Hyperlink - zalepi kao hipervezu
 Clear - očisti
 Find - traži
 Replace - zameni

Doc. dr Željko Marčićević 85


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

 Go To idi na željenu stranu


 Links veza
 Object - objekta

Meni View ima sledeće mogućnosti:


Normal - običan pogled
Web Layout - web izgled
Page Layout - izgled ispisa
Outline - kontura
Toolbars - alatne trake
Ruler - lenjir
Document Map - karta dokumenta
Header and Footer - zaglavlje i podnožje
Footnotes - fusnote
Comments - komentari
Full Screen - ceo ekran
Zoom - zumiraj

Meni Insert (umetanje, postavljanje u tekst):


 Break - prekid (završetak stranice, sekcije)
 Page Numbers - brojevi stranica
 Date and Time - datum i vreme
 AutoText - tekst
 Field - polje
 Comment - komentar
 Footnote - fusnota
 Caption - naziv objekta
 Cross-reference - unakrsna referenca
 Index and tables - indeks pojmova i sadržaj
 Picture - slika
 Text Box - okvir za unos teksta
 File - datoteka
 Object - objekt (slika itd.)
 Bookmark - tačka u dokumentu
 Hyperlink - veza prema web stranici

Meni FORMAT - Omogućuje promenu oblika slova i veličine,


oblikovanje pasusa, prilagñavanje popisa, dodavanje okvira i senki,
pisanje teksta u kolonama itd. Mogućnosti:
 Font – nameštanje oblika, veličine slova i još neki efekti
 Paragraph – oblikovanje pasusa
 Bullets and Numbering – oblikovanje popisa
 Borders and Shading – okviri i senke
 Columns – pisanje teksta u kolonama

86 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

 Tabs – postavljanje tabulatora


 Drop Cap – postavljanje prvog velikog slova
 Text Direction – promena smera teksta
 Change Case – promena slova (mala u velika i obrnuto)
 AutoFormat – automatsko oblikovanje teksta
 Style Gallery – pregled stilova
 Style – stilovi teksta
 Background – pozadina teksta
 Object – oblikovanje – promena objekata (gotovih slika, crteža
itd.)

Mogućnosti menija Tools:


 Spelling and Gramar - provera pravopisa - ne radi za sprski
jezik
 Language - biranje jezika na kojem je naopisan tekst
 WordCount - statistika dokumenta (broj reči, slova, pasusa)
 AutoSumarize - izrada sažetka (neupotrebljivo za naš jezik)
 AutoCorrect - ispravljanje reči - pisanje skraćenicama
 Track Changes - grupni rad na dokumentu
 Merge Document - spajanje dokumenata
 Protect Document - zaštita dokumenta od promena
 Mail Merge - cirkularna pisma
 Envelopes and labels - štampanje adresa na koverte
 Letter Wizard - vodič za stavaranje dokumenta u obliku pisma
(za engleski jezik)
 Macro - makronaredbe
 Customize - podešavanje traka s alatima
 Options - podešavanje worda prema vlastitim potrebama

Slika 11-6 Meni Tools

Doc. dr Željko Marčićević 87


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Meni Table sadrži sledeće podopcije:


Draw Table - crtanje tabele
Insert Table - umetni (tabelu, retke, kolone, ćelije i td.)
Delete - izbriši (tabelu, retke, kolone, ćelije i td.)
Select - označi (tabelu, retke, kolone, ćelije i td.)
Merge - spoji ćelije
Split Cells - podeli ćelije
Split Table - podeli tabelu
Table AutoFormat - samooblikovanje tabele samo prilagodi
(sadrñaju, prozoru, utvrñena širina kolone, postavi retke jednako,
postavi kolone jednako) ponavljanje redaka naslova
Convert - pretvori (tekst u tabelu i tabelu u tekst)
Sort - sortiranje
Formula - formule
Hide Gridlines - sakrij crte rešetke
Table Properties- osobine tabele

Meni Window ima sledeće mogućnosti:


New Window - novi prozor
Arrange All - rasporedi sve
Split - podeli

Meni Help predstavlja pomoć pri radu u Word okruženju. Obuhvata


sledeće mogućnosti:
Microsoft Word Help - Microsoft Word pomoć
Show Office Assistant - pokaži Officovog pomoćnika
What's This? - šta je ovo?
Microsoft on the Web - office na Web-u
ustanovi i popravi
About Microsoft Word - o MS Word-u

11.4. TRAKE SA ALATIMA


Omogućavaju brz pristup do pojedinih mogućnosti Worda. Word ima
ukupno trinaest traka s alatima. Korisnik prema potrebi uključuje
prikaz pojedine trake s alatima. Pojedine alate možete postavljati na
bilo koji deo ekrana (klikom miša na dve crte na levom kraju trake s
alatima te povlačenjem i ispuštanjem na bilo kojem delu ekrana). Isto
tako može se menjati redosled prikaza traka i ikona. Tako, npr.
možete postaviti ikonu Worda ispod svih traka s alatima.

88 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

UKLJUČIVANJE I ISKLJUČIVANJE PRIKAZA TRAKE S ALATIMA:

1. Odaberite meni View pa Toolbars


2. Jednom kliknite na naziv trake s alatima

Ako je traka bila uključena nestaće sa ekrana, a ako je nije bilo na


ekranu, pojaviće se. Trake s alatima mogu se dodatno prilagoditi tako
da se na njih smeste alati koje želimo (View, Toolbars, Customize).

PREMEŠTANJE MENIJA

1. Dovedite strelicu miša na levi kraj menija worda - levo od reči


File, na dve vertikalne crte. Pritisnite levu tipku miša, držite je
pritisnutom i povucite traku prema dole, otpustite tipku miša.

STANDARD TOOLBAR

Linija s alatkama (Toolbar) sadrži red tastera s ikonama, čije


aktiviranje omogućava startovanje odreñenih komandi. Postoji više
vrsta linija s alatkama. Meñutim, najčešće se pod linijom s alatkama
podrazumeva linija sa standardnim alatkama (Standard Toolbar).
Neophodno je napomenuti da u slučaju da na bilo koju od navedenih
ikona postavimo kursor miša, pokazaće se kratak naziv tog tastera.
Ovaj naziv olakšava prepoznavanje funkcije koju vrši navedeni taster.
Njen izgled je dat na slici 5.

Slika 11-7 Izgled Standard toolbar-a

Ona se sastoji od 8 grupa tastera. U prvoj grupi tastera (gledajući


najlevlji deo linije) nalaze se tri ikone, koje su prikazane na sledećoj
slici.

Slika 11-8 Tasteri za rad s datotekama dokumenata

Doc. dr Željko Marčićević 89


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Tasteri sa sl.6. imaju sledeće nazive: New, Open i Save. Ovi tasteri
zapravo aktiviraju komande meni opcija File/New, File/Open i
File/Save.

Sledeća tri tastera imaju nazive: Print, Preview i Spelling. Ova tri
tastera se aktiviraju pred ili za vreme procesa štampanja dokumenta.

Slika 11-9 Tasteri povezani s komandama za štampanje dokumenta

Kada uradimo naš dokument, zgodno je proveriti da li smo sve reči


napisali na pravilan način (odnosi se samo na tekstove napisane na
engleskom jeziku). U tom slučaju pritisnemo taster Spelling.
Istovetnu akciju možemo pokrenuti izborom meni opcije
Tools/Spelling. Posle pregledavanja "gramatičkih" grešaka, zgodno je
proveriti kakav izgled će imati dokument kada se ištampa na papiru.
Ovu akciju je zgodno pokrenuti pre nego što započnemo proces
štampanja dokumenta. U tu svrhu izaberemo taster Preview. On,
naime, pokreće identičnu akciju kao i meni opcija File/Preview. I na
kraju izborom tastera Print započinjemo proces štampanja
dokumenta. Prilikom izbora datog tastera na ekranu se pojavljuje
dijalog okvir koji traži od nas da specificiramo informacije o
stranicama koje treba ištampati. Te podatke je potrebno uneti u
odreñenom tekst okviru datog dijalog okvira. Isti proces se može
ostvariti aktiviranjem opcije File/Print.

Slika 11-10 Tasteri za aktivnosti editovanja

U ovoj grupi imamo 4 tastera s nazivima: Cut, Copy, Paste i Format


Painter. Sva 4 tastera se koriste za funkcije editovanja i obrade
teksta. Taster Cut akdvira istu komandu kao i meni opcija Edit/Cut.
Ovaj taster omogućava da se izabrani tekst u dokumentu odseca
(briše) s jedne lokacije i prebacuje u Clipboard. Posle toga se pomoću
funkcije Paste i pozicioniranja na neku novu lokaciju, dati sadržaj
Clipboarda prebacuje na ovu lokaciju. Opcija Edit/Paste se može
aktivirati i izborom tastera Paste. Taster Copy prebacuje izabrani
sadržaj teksta u Clipboard, ali ga pri tom ostavlja na njegovom
izvornoj lokaciji (ne briše ga kao funkcija Cut). Na istovetan način se
dati tekst kopira na novu lokaciju s Paste funkcijom. Funkciju Copy
ostvarujemo izborom tastera Copy ili pomoću opcije Edit/Copy.

90 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Poslednji taster iz ove grupe Format Painter omogućava preslikavanje


oblika teksta s jednog paragrafa na drugi paragraf. Znači, prvo
izaberemo jedan paragraf teksta koji ima oblik koji želimo preslikati
na drugi paragraf teksta. Iza toga izaberemo pomenuti taster. Kurzor
miša se pretvara u oblik ikone dat u tasteru. Sada dati kurzor
pomerimo na lokaciju paragrafa kojem želimo dati oblik prethodno
izabranog paragrafa i kliknemo ga mišem (levim tasterom). Paragraf
je sada promenio oblik prema obliku koji ima prvo izabrani paragraf.

Slika 11-11 Tasteri za Undo i Redo funkcije

Sledeću grupu tastera čine dva tastera Undo i Redo. Prvi omogućava
povratak na stanje pre izvršavanja poslednje akcije, a drugi povratak
na stanje za jednu akciju posle Undo akcije. Undo i Redo tasteri
poseduju i strelicu koja se nalazi na njihovoj desnoj strani.
Izabiranjem date strelice može se dobiti spisak poslednjih 100 akcija.
Na ovaj način se može povratiti stanje dokumenta u neko prethodno
stanje.

Sledeću grupu tastera čine opet dva tastera, Insert Hyperlink i Web
Toolbars. Prvi taster predstavlja vezu prema web stranici, dok drugi
postavlja web traku sa alatima.

Slika 11-12 Tasteri za Insert Hyperlink i Web Toolbars

Sledeća grupa tastera broji 7 tastera. Ovi tasteri se koriste za rad i


obradu tabela i dijagrama. Njihova imena su: Tables and Borders,
Insert Table, Insert Microsoft Excel Worksheet, Columns, Drawing,
Dokument map i Show/Hide Pi. Izgled ove grupe tastera je dat na
sledećoj slici.

Slika 11-13 Tasteri za rad s tabelama, kolonama i crtežima

Prvi taster iz ove grupe omogućava specificiranje veličine tabele koja


se želi uključiti u dokument. Drugi taster ima sličnu ulogu. On isto
tako uključuje novu tabelu u dokument, ali ipak razlika postoji.

Doc. dr Željko Marčićević 91


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Naime, u ovom slučaju se u dokument uključuje tabela formirana u


Excelu. To znači da se ona obrañuje u njemu i pohranjuje u njegovom
formatu. Sledeći taster omogućava formatiranje izabranog teksta u
obliku više kolona. Izbor broja kolona se vrši preko prikazane slike
koja odreñuje broj kolona. U slučaju da želimo nacrtati odreñeni crtež
i uključiti ga u Word, zgodno je koristiti sledeći taster. Naime,
njegovim aktiviranjem startuje se program Draw koji omogućava da
nacrtamo odreñeni crtež. Ovaj crtež se preko OLE veze uključuje u
naš dokument. Da se nalazimo u programu Draw potvrñuje pojava
nove linije s alatkama za crtanje. Često nismo u mogućnosti da
ocenimo gde se nalazi kraj reda i/ili kraj paragrafa. Meñutim,
neophodno je poznavati gde se nalazi koji paragraf, jer se sve akcije
formatiranja uglavnom odnose na cele paragrafe. Upravo akcija koju
ostvaruje poslednji taster u ovoj grupi omogućava da se prepozna
gde se nalazi paragraf. Ukoliko je ovaj taster aktiviran, u celom
tekstu se na kraju svakog paragrafa uspostavlja oznaka ¶. Potrebno
je napomenuti da ova oznaka podleže formatiranju. Zbog toga,
oznaka ¶ može imati različit oblik, u zavisnosti od formata fonta koji
je primenjen na dati paragraf.

Zatim sledi još jedan specifičan taster. Zapravo, može se reći da


jedino on ne predstavlja taster nego padajući okvir za izlistavanje.
Njegov naziv je Zoom Control. On je prikazan na sledećoj slici.

Slika 11-14 Taster (padajući okvir) za definisanje procenta zumiranja (Zoom)

U datom okviru se može procentualno specificirati veličina prikazanog


sadržaja informacija, koje se nalaze u našem radnom prozoru.
Moguće je izabrati jednu od ponuñenih procentualnih ili opisnih
opcija, ili specificirati svoj procenat koji je različit od datih u
prikazanoj listi. Ova kontrola nam može značajno olakšati rad
prilikom pregledavanja odreñenim detalja u Wordu. Znači pomoću
ove kontrole definišemo (povećavamo ili smanjujemo) "vidljivost"
detalja i informacija prisutnih u radnom prozoru.

I na kraju slede tasteri Help. Njegov izgled je prikazan na sledećoj


slici.

Slika 11-15 Taster za aktiviranje Helpa

92 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Taster Help ima funkciju da pokrene Help datoteku. On, naime,


omogućava pokretanje Helpa na dva načina. Ukoliko ne poznajemo
funkciju odreñenog elementa korisničkog interfejsa, najjednostavnije
je prvo izabrati dati taster. Sada se kurzor miša pretvara u oblik
ikone, koja je prisutna na Help tasteru. Da bismo prikazali Help vezan
za odreñenu temu, neophodno je dati taster pozicionirati iznad nekog
elementa na korisničkom interfejsu, i mišem kliknuti dati element.
Sada se otvara odreñeni deo Helpa koji se odnosi na objašnjenje
vezano za datu spedfičnu temu.

Drugi način pozivanja Helpa ostvaruje se pozivanjem celokupnog


Helpa. Na taj način prvo dolazimo na vrh hijerarhije Helpa. To se
ostvaruje dvostrukim uzastopnim klikom na taster Help. Isti proces
možemo ostvariti izborom različitih opcija iz menija Help.

LINIJA ZA FORMATIRANJE

Ispod linije sa standardnim alatkama sledi linija za formatiranje. Ona


sadrži više sastavnih elemenata. Njen oblik je prikazan na sledećoj
slici.

Slika 11-16 Prikaz linije za formatiranje s pripadajućim tasterima

Ako s levog kraja posmatramo navedenu liniju, prvo imamo tri okvira
za izlistavanje. Oblik ta tri okvira je dat na sledećoj slici.

Slika 11-17 Tri okvira u kojima je specificirano formatiranje teksta

Okvir Font Style sadrži spisak svih pisutnih stilova za formatiranje


paragrafa. On pokazuje i stil trenutno aktivnog paragrafa. Menjanjem
stila izabranog paragrafa ostvarujemo promenu formatiranja
paragrafa (promena tipa, veličine, oblika slova, različito poravnanje, i
sl.) Okvir Font pokazuje font trenutno aktivnog teksta. Da bismo
promenili font, prvo je potrebno izabrati tekst kojim želimo promeniti
font (činimo dati tekst aktivnim). Zatim promenom izbora fonta u
okviru Font menjamo vrstu fonta aktivnog teksta (izabranog teksta).
U trećem okviru (potpuno desni s nazivom Font Size) nalazi se

Doc. dr Željko Marčićević 93


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

specificirana veličina fonta trenutno aktivnog teksta. Izborom druge


veličine može se promeniti veličina fonta trenutno aktivnog teksta.
Sledeću grupu tastera na liniji za formatiranje čine 3 tastera. Oni su
prikazani na sledećoj slici.

Slika 11-18 Tasteri za postavljanje tipova i efekata fontova (slova)

Ovi tasteri služe za postavljanje tipova i efekata fontova. Prvi taster


ima naziv Bold. On omogućava naglašavanje - podebljavanje fonta
izabranog teksta. Drugi taster ima naziv Italic. On se koristi za
nakrivljavanje fonta izabranog teksta, odnosno kreira kursive. Treći
taster je Underline. On se upotrebljava za podvlačenje izabranog
teksta.
Sledeću grupu čine 4 tastera koji postavljaju odreñeno poravnanje
teksta. Njihov izgled je dat na sledećoj slici.

Slika 11-19 Tasteri za poravnavanje teksta

Navedena 4 tastera su: Align Left, Center, Align Right i Justify. Oni
postavljaju poravnavanje teksta na levo, u sredinu (centar), na desno
i na levo i desno u odnosu na horizontalni raspored teksta. Sve
navedene opcije primenjuju se na izabrani tekst, odnosno na izabrani
paragraf. Pošto se navedene funkcije formatiranja odnose na izabrani
paragraf, onda ih možemo ostvariti izborom opcije
Format/Paragraph. Zatim se u prikazanom dijalog okviru Paragraph,
u okviru za izlistavanje Alignment može izabrati željeni vid
poravnavanja teksta (dati okvir se nalazi u donjem desnom uglu
prikazanog dijalog okvira, u fascikli Indents and Spacing).
Sledeću grupu tastera čine 4 tastera. Oni postavljaju različite nivoe
uvlačenja teksta (Indent). Njihov izgled je prikazan na sledećoj slici.

Slika 11-20 Tasteri za postavljanje različitih tipova uvlačenja teksta

Data 4 tastera su: Numbering, Bullets, Decrease Indent i Increase


Indent. Prvi taster omogućava da se izabrani paragraf postavi sa
specificiranim nivoom uvlačenja teksta. Po izvršavanju te radnje se

94 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

na svaki paragraf postavljaju brojevi koji se sukcesivno povećavaju.


Na ovaj način se ostvaruje proces nabrajanja. Znači ovaj taster se
koristi prilikom nabrajanja u tekstu. Istu funkciju ostvarujemo
izborom opcije Format/Bullets and Numbering u fascikli Numbered.
Drugi taster ima sličnu funkciju. Meñutim, on omogućava da umesto
brojeva koji se nalaze pred svakim nabrojanim paragrafom,
postavimo jedan specificiran karakter - oznaku. Ta oznaka može biti
kvadrat, krug ili neki drugi oblik. Istu funkciju možemo postići
izborom opcije Format/Bullets and Numbered iz fascikle Bulleted.
Sledeća dva tastera ostvaruju smanjenje, odnosno povećanje
uvlačenja izabranog (paragrafa) teksta u koracima od 0.5 cm,
respektivno.
Zatim sledi taster za formatiranje. On predstavlja taster za
postavljanje okvira oko izabranog objekta u tekstu. Izgled ovog
tastera je dat na sledećoj slici.

Slika 11-21 Taster za postavljanje okvira oko objekata

Po izabiranju datog tastera, na ekranu se pojavljuje nova linija - linija


s alatkama za postavljanje okvira koristeći sve moguće linije (na
gore, na dole, levo i desno, koso i td.
Poslednju grupu tastera na liniji za formatiranje čine 2 tastera. Oni su
prikazani na sledećoj slici.

Slika 11-22 Tasteri Highlight i Font Color

Prvi taster je Highlight. On se koristi za označavanje teksta


odreñenom (specificiranom bojom). Ovaj taster svojom funkcijom
ostvaruje efekat sličan označavanju teksta s fluorescentnim
markerima. Drugi taster font color - boja fonta, kao što mu ime kaže
omogućava bojenje slova različitim bojama.

Doc. dr Željko Marčićević 95


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

11.5. RADNI PROZOR

Sledeću oblast radnog okruženja čini radni prozor. To je oblast u kojoj


se unosi sadržaj (tekstualni, slikovni, grafički, zvučni i dr.)
dokumenta.

Slika 11-23 Radni prozo MS Word-a

U gornjem delu datog prozora nalazi se horizontalni lenjir, dok se na


levoj strani nalazi vertikalni lenjir. Ova dva lenjira olakšavaju rad s
dokumentom. To je naročito naglašeno prilikom procesa obrade
dokumenta, odnosno prilikom njegovog oblikovanja. Na sledećoj slici
je prikazan izgled horizontalnog lenjira.

Slika 11-24 Horizontalni lenjir

Horizontalni lenjir ima par elemenata. Lenjir se deli na sivu i belu


oblast. Bela oblast predstavlja graničnike teksta, dok siva oblast su
margine. Ipak, najznačajniji elementi su voñice. One omogućavaju
direktno uvlačenje teksta. Voñice se dele na levu i desnu. Leva voñica
je prikazana na sledećoj slici.

Slika 11-25 Leva voñica

96 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Sa slike se vidi da se leva vodica sastoji iz tri elementa. To su: gornji


trougao, donji trougao i kvadrat. Gornji trougao vrši uvlačenje prve
linije teksta izabranog, odnosno aktivnog paragrafa. Donji trougao
vrši uvlačenje ostalih linija teksta aktivnog paragrafa. Kvadrat vrši
istovremeno uvlačenje i prve i ostalih linija teksta izabranog
paragrafa.
Desna voñica vrši poravnavanje desne ivice teksta izabranog
paragrafa. Njen izgled je prikazan na sledećoj slici.

Slika 11-26 Desna voñica

U radnom prozoru se nalaze i skrolbari. Oni se koriste za kontinuirano


ili skokovito premeštanje na odreñeni deo dokumenta. Naime,
pomoću njih se skače na odreñeni deo dokumenta, koji se zatim
prikazuje u radnom prozoru. Postoje vertikalni i horizontalni skrolbar.

Slika 11-27 Horizontalni i vertikalni Scroll Bar

Uz vertikalni skrolbar dolaze još tri oznake. Te oznake su date na


sledećoj slici.

Doc. dr Željko Marčićević 97


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 11-28 Dodatni deo vertikalnog skrolbara

Ovaj deo vertikalnog skrolbara omogućava pomeranje po


dokumentu u koracima od jedne strane teksta. Ukoliko
pritisnemo prvi taster, on pomera tekst za jednu stranu
unazad (prema početku dokumenta). Meñutim, ako
izaberemo treći taster, on pomera tekst za jednu stranu
napred (prema kraju dokumenta). Srednji taster označava
objekt za pregled sa nizom podopcija (pregled po polju,
pregled po krajnjoj belešci, pregled po fusnoti i td).

Na vertikalnom skrolbaru se osim strelica za kretanje gore i


dole po dokumentu, nalazi i skrolbar kvadrat. Pomoću njega
možemo tačno odrediti na koju stranicu dokumenta želimo da
postavimo fokus. Naime, ako ga izaberemo i pomeramo ga po
skrolbaru, trenutno se prikazuje na kojoj se stranici
dokumenta nalazimo. Prikaz vertikalnog skrolbara je dat na
sledećoj slici.

Slika 11-29 Prikaz vertikalnog skrolbara

Treba napomenuti da skrolbar ima i neke dodatne elemente. Naime,


horizontalni skrolbar ima još na levoj strani četiri tastera. Ti tasteri
imaju ulogu da omogućavaju prebacivanje u različite načine
prikazivanja dokumenata. Njihov izgled je dat na sledećoj slici.

Slika 11-30 Tasteri za različito prikazivanje aktivnog dokumenta

Prvi taster Normal View (s leve strane) daje prikaz dokumenta u


normalnom pregledu (Normal View). Isti efekat se može postići
izabiranjem opcije View/Normal. U ovom načinu prikaza ne vidi se
realni izgled strane dokumenta, ali se zato vide oznake za
postavljanje novih strana i dr. Ovaj način prikazivanja dokumenta je
naročito pogodan za unošenje podataka u dokument, odnosno

98 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

upisivanje teksta. Drugi taster ima naziv Web design. Sledeći taster
ima naziv Page Layout View. Prikaz u tom modu se može ostvariti
izborom opcije View/Page Layout. On daje prikaz dokumenta u
realnom obliku. Ovaj način prikazivanja dokumenta je pogodan za
oblikovanje dokumenta, po završetku procesa unošenja "sirovog"
teksta. Isto tako, on je pogodan za unošenje slika i drugih grafičkih
oblika. Zadnji taster ima naziv. On se koristi u slučajevima kada su
formirani tzv. Master dokumenti. Master dokument predstavlja
dokument koji povezuje više drugih dokumenata u celinu. Ovakav
pristup se koristi prilikom pisanja većih dokumenata i knjiga. U tom
slučaju svako poglavlje predstavlja posebni dokument. Po formiranju
svih dokumenata formira se Master dokument koji čine svi posebni
dokumenti. Na ovaj način se vrši unifikacija oblikovanja konačnog
dokumenta, odnosno knjige. Prebacivanje u Master način prikaza
dokumenta omogućava prikaz različitih nivoa prilikom oblikovanja
dokumenta. Znači, u ovom načinu prikazu je najvažnije dati
informacije koji redosledom i gde su sve zastupljeni naslovi,
podnaslovi i sl. U slučaju da je potrebno obrañivati takve informacije,
neophodno je prebaciti se u ovaj način rada. On se koristi posle
procesa unošenja tekstualnog i slikovnog sadržaja dokumenta, i to za
formiranje konačnog oblika dokumenta.

11.5.1. STATUSNA LINIJA

I na kraju sledi statusna linija koja se nalazi na dnu radnog ekrana.


Izgled ove linije je prikazan na sledećoj slici.

Slika 11-31 Prikaz linije za poruke

Statusna linija permanentno daje informacije o načinu rada


programa. Idući s leva na desno prvo se daje informacija o trenutnoj
aktivnoj strani (na slici je 1 strana), o trenutnoj sekciji - paragrafu na
datoj strani (na slici sekcija 1), o tome koja je strana trenutna
aktivna od ukupnog broja strana sadržanih u dokumentu (na slici je
strana 1 od ukupno 1 strane koje čine celokupni dokument). Isto tako
se daju informacije o trenutnoj poziciji kurzora kao npr. na kojoj se
razdaljini od vrha stamice trenutno nalazimo, koja je trenutna linija u
tekstu (na 1 linija), koja je trenutna kolona u tekstu (na 1 koloni).
Nadalje u statusnoj liniji imamo 5 natpisa: REC, MRK, EXT, OVR i
WPH. Svaki od ovih natpisa predstavlja jednu akciju koju aktiviramo

Doc. dr Željko Marčićević 99


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

dvostrukim uzastopnim klikom na poziciju datog natpisa. REC pokreće


akciju snimanja makroa. MRK omogućava označavanje, odnosno
markiranje korekcija u toku editovanja dokumenta. EXT omogućava
izabiranje više objekata u tekstu, slično kao da je stalno pritisnut
taster Shift. OVR omogućava prelazak iz Insert načina rada tastature
u Overlay način rada.

Slika 11-32 Akcije Macroa

Za ovaj način rada (Overlay) je karakteristično da se prilikom


unošenja novog teksta briše prisutni tekst, odnosno onaj koji se
nalazi desno od trenutne pozicije kurzora. WPH aktivira WordPerfect
Help namenjen korisnicima koji su prethodno upotrebljavali procesor
teksta WordPerfect. Bilo koji od navedenih akcija se deaktivira
ponavljanjem akcije dvostrukog klika mišem na poziciju datog
natpisa.

11.5.2. TASKBAR

Na dnu radnog ekrana Worda se nalazi Taskbar linija. Ona se zapravo


vidi iz svakog Windows programa. Njen izgled je prikazan na sledećoj
slici.

Slika 11-33 Prikaz Taskbar linije

100 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Na datoj liniju su u obliku tastera


prikazane aplikacije koje su trenutno
aktivne (startovane, odnosno
upunjene u radnu memoriju).
Naravno, uvek se s leve strane nalazi
taster Start čije aktiviranje omogućava
prikazivanje plivajućeg menija s
opcijama. Izgled datog plivajućeg
menija je prikazan na sledećoj slici.

Slika 11-34 Aktiviranje tastera Start

11.6. OSNOVNI POSTUPCI SA TEKSTOM


POMERANJE TEKSTA PREMA DOLE

1. Postaviti pokazivač - kursor na početak teksta koji se želi


pomeriti
2. Pritisnuti nekoliko puta tipku Enter

POMERANJE TEKSTA PREMA GORE

1. Postaviti pokazivač na mesto gde želimo da bude tekst


2. Pritiskati tipku Delete dok se tekst ne pomeri prema gore.

POMERANJE TEKSTA PREMA DESNO

1. Postaviti pokazivač na početak teksta koji se želi pomerati


2. Pritiskati razmaknicu

Doc. dr Željko Marčićević 101


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

POMERANJE TEKSTA PREMA LEVO

1. Postaviti pokazivač na početak teksta koji se želi pomerati


2. Pritiskati tipku Delete

KREIRANJE DOKUMENTA - OTVARANJE NOVOG DOKUMENTA

Pretpostavimo da treba da formiramo novi dokument u koji ćemo


upisati odreñeni tekst. Prvi korak koji je potrebno uraditi je otvoriti
dokument. To se ostvaruje izborom opcije File/New.

Slika 11-35 Prikaz otvaranja novog dokumenta

Na ekranu se prvo javlja prozor za dijalog s korisnikom s imenom


New. Dati dijalog okvir se prikazan na sledećoj slici.

102 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slika 11-36 Dijalog okvir New

U njemu je potrebno izabrati masku (template) po kojem će se


formirati oblik novog dokumenta. Uobičajeno je, ukoliko nismo
formirali našu masku, izabrati list General i masku Blank Document.
Po izabiranju datog predloška otvara se novi dokument npr.
Documentl ili Document2.

Zgodno je napomenuti da postoji više listova koj se mogu izabrati u


dijalog okviru New. Izbor odreñenog lista zavisi od vrste dokumenta
koji se želi kreirati.

POHRANJIVANJE DOKUMENTA

Proces pohranjivanja može imati dva oblika. U prvom slučaju


pohranjuje se dokument pod novim imenom, a u drugom pohranjuje
se dokument pod postojećim imenom. Prvi slučaj se odnosi najčesće
na novi, tek formirani, dokument. Procedura je sledeća:
Unese se tekst u dokument. Izabere se opcija File/Save As. Na
ekranu se javlja novi dijalog okvir.

Doc. dr Željko Marčićević 103


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 11-37 Prozor za pohranjivanje dokumenata

U datom dijalog okviru Save As može se uočiti par celina. Prva celina
je naslovna linija dijalog okvira Save As. Pod njom se nalazi s
okvirom za izlistavanje i više tastera. Ispod toga se nalazi radna
oblast dijalog okvira gde su prikazane trenutno vidljive fascikle (tj.
Direktorijumi) i datoteke. Ispod toga se nalaze dva okvira za
izlistavanje. I na kraju se na desnoj strani dijalog okvira nalaze četiri
tastera. Meñutim, najvažniji deo predstavlja linija s tasterima. Ona je
i prikazana na sledećoj slici.

Slika 11-38 Linija s tasterima u dijalog okviru Save As

U datoj liniji se s leve strane nalazi okvir za izlistavanje Save in koji


pokazuje koji je trenutno izabran disk ili fascikla u direktorijumskoj
hijerarhiji. Ukoliko se želi za jedan nivo na više pomeriti u toj
hijerarhiji, potrebno je izabrati sledeći taster.

Slika 11-39 Taster Up One Level.

Sledeći taster u datom redu se naziva Look in Favorites. On je


prikazan na sledećoj slici.

104 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slika 11-40 Taster Look in Favorites

Izborom ovog tastera se pregledava sledeća fascikla:


C: \WINDOWS\FAVORITES\MY DOCUMENT
Sledeći taster je Create New Folder. On ima sledeći izgled.

Slika 11-41 Taster Create New Folder

Izborom datog tastera omogućava se kreiranje nove fascikle. U ovoj


fascikli se zatim može pohraniti, odnosno smestiti dokument. U
datom dijalog okviru potrebno je specificirati ime fascikle koja se želi
kreirati.

Sledeća tri tastera samo na različit način prikazuju informacije iz


glavnog okvira dijalog okvira Save As (List, Details - način
prikazivanja dokumenata, Properties - osobine dokumenta).
U donjem delu dijalog okvira Save As nalaze se dva okvira: File Name
i Save As Type. U prvom se upisuje ime pod kojim se želi pohraniti
trenutno aktivni dokument. Dato ime može da sadrži do 255
karaktera. Word omogućava pohranjivanje dokumenata u različitim
oblicima (datoteka). To znači da pohranjeni dokument ne mora biti u
Wordovom obliku, nego može biti dat u nekom opštem obliku, kao
RTF forma i sl.

Taster Save - pokreće postupak pohrane (prije biranja ovog tastera


treba odrediti direktorijum, naziv i eventualno tip podataka).
Taster Cancel - zatvaranje dijaloškog okvira bez snimanja. Ovaj
taster biraćemo ako ne želimo pohraniti dokument ili ako smo
zabunom otvorili dijaloški okvir za snimanje.

Taster Options - dodatno odreñivanje nekih mogućnosti vezanih uz


pohranjivanje podataka kao što su npr. šifra kod otvaranja (Password
to open) i šifra za promenu podataka (Password to modify). Šiframa
štitimo dokument, pa će ga moći otvoriti odnosno menjati samo onaj
korisnik koji zna šifre.

Taster Save Version - pohranjivanje različitih verzija istog


dokumenta. Ako smo pohranili više verzija dokumenta tada će se u
liniji statusa skroz desno pojaviti ikonica čijojm dvostrukim klikom
otvaramo neku od verzija.

Doc. dr Željko Marčićević 105


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Postupak pohranjivanja (snimanja):


1. Odabrati meni File i mogućnost Save as
2. Odrediti mapu u listi Save in
3. Upisati naziv u listu File name
4. Eventualno odabrati format u listi Save as type
5. Odabrati taster Save

Pohranjivanje dokumenata pod drugim nazivom, znači, vrši se


biranjem menija File i mogućnosti Save As. Možemo imati više istih
dokumenata pod različitim imenom.

11.7. OPCIJE ZA SNIMANJE DOKUMENATA

Verovatno niste znali da MS Word nudi ogroman broj opcija, pri


snimanju vaših dokumenata na disk, od kojih neke opcije mogu da
vam umnogome olakšaju i obezbede sigurniji rad. Snimanje
dokumenata vršimo putem menija "File > Save" ili "File > Save As",
ili prečicom "Ctrl+S", a za ove komande su vezana podešavanja iz
dijaloga "Tools > Options". Putem padajućeg menija "Tools >
Options" otvorite dijalog i preñite na karticu "Save".
Opisaćemo svaku od dostupnih opcija:

• Opcije "Always create backup copy" i "Allow fast saves"


se isključuju meñusobno, prva od njih omogućava snimanje
kopije celokupnog prethodnog stanja u datotekama koje imaju
ekstenziju ".wbk". Na ovaj način sigurno obezbeñujemo
dokument, od slučaja narušavanja integriteta dokumenta
(nestanci struje, greške operativnog sistema i sl.). Suprotna
opcija prvoj je "Allow fast saves" koja u tekući dokument
snima samo promene, i to od prethodnog snimanja. Iako je
ovo brži način snimanja (posebno kod dugačkih dokumenata),
preporučljiviji je prvi. Razlog za to je da iz ".wbk" fajla, uvek
možemo rekonstruisati prethodno stanje dokumenta, što nije
slučaj sa drugom metodom, gde može da doñe do neuspeha u
rekonstrukciji.
• Opcija "Prompt for document properties" omogućava vam
da, kod prvog snimanja dokumenta, bude ponuñena opcija
upisivanja osobina vezanih (dijalog prozor - Properties) za
tekući dokument.
• Opcija "Prompt to save Normal template" omogućava da
odredite da li ćete promene u osnovnom šablonu prihvatiti (i

106 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

snimiti) ili ne, naravno pri snimanju dokumenta na disk.


• Opcijom "Embed TrueType fonts" snimate u dokument i sve
pripadajuće fontove, tako da ako dokument prenesete na
kompjuter koji nema ugrañene date fontove, nećete imati
problema. Sledećom opcijom "Embed characters in use
only", umesto cele tabele karaktera odreñenog fonta, snimaju
se samo oni karakteri koji su korišćeni u tekstu. Na ovaj način
smanjujemo veličinu dokumenta.
• Opcija "Save Data Only for Forms" se odnosi na korišćenje
formulara - šablona, a odnosi se na snimanje samo unetih
podataka, ali ne i celog šablona.
• Opcija "Allow background saves" se odnosi na opciju
"AutoRecover", gde se potvrdom ovog polja omogućava
snimanje u pozadini, dok vi nesmetano radite.
• Opcijom "Save AutoRecover info every" odreñujemo vreme
automatskog snimanja promena u dokumentu. Potrebno je
postaviti što manje vreme (najčešće nekoliko minuta).

ZATVARANJE DOKUMENTA

Sada je završen prvi proces tokom obrade dokumenta. Naime,


unesen je tekst i pohranjen na hard disk. Na kraju datog procesa
zgodno je opisati radnje oko zatvaranja dokumenta. To se ostvaruje
izborom opcijom File,Close. Po aktiviranju ove opcije nalazimo se i
dalje u Wordovom radnom okruženju, ali je zatvoren dokument koji
je obrañivan. U slučaju da se želi, ne samo zatvoriti akdvni
dokument, nego i potpuno napustiti okruženje Worda i vratiti se u
Windows radno okruženje, potrebno je izabrad opciju File/Exit.
Ponovno startovanje Worda se vrši izabiranjem opcije Start,
Programs, Microsoft Word.

OTVARANJE DOKUMENTA

Pošto je zatvoren dokument, to znači da on nije više prisutan u


radnom okruženju Worda. Zato, da bi se on ponovo otvorio izabere se
opcija File/Open. Prilikom izbora date opcije na ekranu se pojavljuje
dijalog okvir Open. On je pnkazan na sledećoj slici.

Doc. dr Željko Marčićević 107


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 11-42 Dijalog okvir Open

Ovaj dijalog okvir je sličan prethodno objašnjenom dijalog okviru


Save As. Treba napomenuti, da su za razliku od prethodne verzije
Worda, dati dijalog okviri su "aktivni". To znači da se izborom
odreñene datoteke iz radne oblasti ovog dijalog okvira može pomoću
tastera Del izbrisati ta datoteka, ili izvršiti promena njenog imena
pritiskom na funkcijski taster F2. Da bi se upunio prethodno
pohranjeni dokument, u dijalog okviru Open, ispod naslova File Name
potrebno je uneti ime dokumenta. Dati izbor se potvrñuje pritiskom
na taster Open. Sada se pokreće procedura otvaranja dokumenta.
Pošto je on sada aktivan, može se nastaviti s njegovim
obrañivanjem (promenom sadržine, dodatnim oblikovanjem,
štampanjem i sl.)

Otvaranje pohranjenog dokumenta može se ostvariti i


izborom, ispod menija File, jednog od 4 poslednje otvorena
dokumenta u Wordu.

108 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slika 11-43 Poslednji otvoreni dokumenti

11.8. ISPRAVLJANJE SADRŽAJA


DOKUMENTA

Pretpostavimo da je sadržaj dokumenta koji se uneo delimično


netačan. To znači da je potrebno izvršiti odreñene "daktilografske"
izmene. Po završetku ispravljanja sadržaja teksta dokument je
potrebno pohraniti pod istim imenom. To se vrši izborom opcije
File/Save ili pritiskom na taster Save s linije sa standardnim
alatkama.

OZNAČAVANJE, BRISANJE I KOPIRANJE TEKSTA

U slučaju da je potrebno odreñeni tekst brisati, kopirati ili premeštati


(u okviru dokumenta), neophodno je prvo izvršiti njegovo izabiranje.
Izabiranje se vrši mišem ili preko tastature. Ukoliko se želi izabrati
odreñena reč preko tastature, postavi se kurzor na početak reči i drži
se pritisnut taster Shift. Zatim pomoću strelice za pomeranje na
desno, "izabere" cela reč. Izabiranje se manifestuje pocrnjivanjem
odreñenog teksta u dokumentu. Kada smo izabrali željeni deo teksta,
otpustimo taster Shift. Posle procedure izabiranja teksta, potrebno je
izvršiti dodatnu akciju brisanja, pomeranja ili kopiranja datog teksta.

Doc. dr Željko Marčićević 109


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Procedura brisanja je najjednostavnija. Posle izabiranja odreñenog


teksta, izaberemo opciju Edit/Clear. Označeni deo teksta je sada
izbrisan. Ako je pogrešno izabran tekst koji je obrisan, postoji
mogućnost da se povrati sadržaj datog teksta pomoću komande
Undo. To se ostvaruje aktiviranjem opcije Edit/Undo, ili izborom
tastera Undo. Prilikom izbora tastera Undo postoji mogućnost
"povraćaja" sadržaja do poslednjih 100 promena u dokumentu. U tom
slučaju je potrebno pritisnuti strelicu koja se nalazi na desnoj strani
tastera Undo. Sada se otvara roletna, koja sadrži spisak poslednjih
100 akcija.

Premeštanje teksta s jedne na drugu lokaciju može se izvršiti na dva


načina. Prvi je izborom odreñenog teksta, pa zatim aktiviranjem
opcije Edit/Cut ili tastera Cut. Na ovaj način nestaje izabrani deo
teksta s prvobitne pozicije u dokumentu. Meñutim, dati tekst nije
permanentno nestao. Naime, on je "prekopiran" u deo memorije koja
se naziva Clipboard. Da bi se sada postavio dati tekst na novu
lokaciju, neophodno je prvo postaviti kurzor na tu lokaciju (lokacija
na kojoj se želi premestiti tekst). Po postavljanju kurzora vrši se
kopiranje teksta iz Clipboarda na datu lokaciju izborom opcije
Edit/Paste ili izborom tastera Paste. Znači, na ovaj način je izvršena
procedura premeštanja teksta s jedne, na drugu lokaciju u
dokumentu.

Kopiranje teče na istovetan način, osim što se umesto opcije Edit/Cut


ili izbora tastera Cut upotrebljava opcija Edit/Copy ili taster Copy.
Dalji deo toka procedure je istovetan prethodno objašnjenom.
I na kraju objasnićemo drugi način premeštanja teksta. On se vrši
upotrebom karakteristike povuci-i-ispusti (Drag-And-Drop). Proces je
veoma jednostavan.

Prvo se mišem izabere odreñena reč ili deo teksta. Dati deo teksta je
sada označen crnom bojom (pocrnjen). Sada se ponovo postavi
kurzor miša (strelica) na poziciju izabranog teksta. Levi taster miša
se pritisne i konstantno se drži pritisnut. Uz strelicu (na ekranu)
dobijamo i jedan kavadrat. On označava da možemo pomerati dati
sadržaj na drugu lokaciju. Na statusnoj liniji se ispisuje pitanje: Move
to Where? Dalje se pomoću miša vuče izabrani tekst. Kada se
postavimo na željenu poziciju u dokumentu, otpusti se levi taster
miša.
OBLIKOVANJE DOKUMENTA

Da bi se prikazao i video realni izgled dokumenta (u stvarnoj veličini i


obliku), neophodno je promeniti prikaz samog dokumenta. Zbog toga

110 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

je potrebno izabrati opciju File/Print Preview. U ovom prikazu se vide


svi nedostaci u oblikovanju dokumenta.

POSTAVLJANJE DIMENZIJA DOKUMENTA

Osnovni element prilikom oblikovanja dokumenta predstavlja izbor


oblika strane i postavljanje margina u dokumentu. U većini slučajeva
to znači da treba postaviti veličinu strane dokumenta na A4 format.
Isto tako, potrebno je postaviti i margine.

Postavljanje ovih opcija se ostvaruje izaborom opcije File/Page Setup.


Na ekranu se pojavljuje dijalog okvir Page Setup.

U okviru ovog okvira nalaze se 4 lista s naslovima: Margins,Paper


Size, Paper Source, Layout. Najznačajniji su izbori opcija koje su date
na prva dva lista. Svaki list se izabira postavljanjem miša na poziciju
s njegovim naslovom, i pritiskom na levi taster miša.

POSTAVLJANJE VELIČINE STRANE

Za postavljanje veličine strane treba provesti sledeću proceduru:


Prvo je potrebno izabrati list Paper Size. Na ekranu se dobiva sledeći
izgled dijalog okvira Page Setup.

Slika 11-44 Dijalog okvir za specificiranje oblika strane dokumenta

U okviru ovog lista potrebno je postaviti veličinu papira, pored


naslova Paper Size, na A4 ili na A3, ili neki drugu. U delu Orientation
odreрujemo da li ćemo ispsivati tako da se tekst ispisuje na uspravni
papir (Portrait) ili položeni (Landscape).

Doc. dr Željko Marčićević 111


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

FORMIRANJE MARGINA

Izborom prvog lista (Margins) dobija se izgled dijalog okvira Page


Setup kao na sledećoj slici.

Slika 11-45 List za postavljanje margina dokumenta

Margina je razmak od ruba papira do teksta. Postoji gornja (Top),


donja (Bottom), lijeva (Left) i desna (Right). Isto tako treba postaviti
Gutter, odnosno razmak margine od unutrašnje ivice. Gutter se
uglavnom postavlja na 0. Meñutim, njegovu vrednost je potrebno
drukčije postaviti samo kada se kreiraju knjige ili izveštaji, koji se
koriče.

U grupi From edge odreñuje se koliko će mesta Word ostaviti na vrhu


pojedine stranice za ispis zaglavlja (Header) ili pri dnu pojedine
stranice za ispis podnožja (Footer). Treba napomenuti da njihova
vrednost treba da bude manja od gornje i donje margine,
respektivno. Zato je na slici njihova vrednost postavljena na 0.5.

U listi Apply to odreрuje se na koji se dio dokumenta odnose


odabrane vrednosti. Može se odabrati mogućnost Whole Document -
šro znači da će se odabrane vrednosti odnositi na cijeli dokument ili
mogućnost This point forward - što znači da će se odabrane vrednosti
odnositi na dio dokumenta od tačke na kojoj se nalazi pokazivač do
kraja dokumenta.

112 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Mogućnost Mirror margins izravnava unutrašnje i spoljne margine ako


tekst ispisujemo na obje strane papira (kako bi zapravo i trebalo).
Tasterom Default proglašavamo te vrednosti važećima za sve buduće
dokumente koje ćemo pisati.

Ukoliko vrednosti nisu date u centimetrima nego u inčima, onda je


potrebno promeniti veličine prikazivanja. To se vrši izborom opcije
Tools/Options. U novo prikazanom dijalog okviru izabere se list
General i kraj naziva Measurement Units izabere se opcija
Centimeters. Sada se sve relevantne veličine prikazuju u
centimetrima.

PAPER SOURCE

Na ovoj kartici odreñujemo iz kojeg će dela štampač uzimati papir.


Ovo zavisi od štampača kojeg imamo.

LAYOUT

U listi Section start odreñujemo početak sekcije. Naime, dokument u


wordu možemo podeliti na sekcije, koje mogu imati svoja zaglavlja i
podnožja.

U listi Vertical Alignment odreñujemo način vrtikalnog centriranja


teksta. Tako se tekst može postaviti na centar stranice (Center), uz
gornji rub papira (Top) ili pak se cela stranica teksta može centrirati
(Justified).

U delu Headers and Footers odreñujemo različita zaglavlja na parnim


(Even) ili neparnim (Odd) stranicama ili različito zaglavlje na prvoj
stranici dokumenta Different first page). Inače, Word je tako
namešten da su zaglavlja i podnožja ista za sve stranice dokumenta.
Zbog toga je ponekad potrebno dokument podeliti na sekcije koje
onda mogu imati svoje zaglavlje i podnožje.
Biranjeom tastera Line Numbers postavljamo redni broj ispred svake
linije u dokumentu.

Više o pasusima

Da bi bolje formatirali svoje dokumente, morate razumeti na koji


način vaš kompjuter "vidi" dokument. Jedan od načina za ovo je da
uključite opciju "Hide and Show Carriage Returns", tj. kliknete dugme
koje ima ikonicu obrnutog latiničnog slova P, na Standard paleti alata.

Doc. dr Željko Marčićević 113


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Sada možete videti šta za Word predstavlja jedan pasus (Paragraph).


Jedan pasus predstavlja tekst koji se nalazi izmeñu dva znaka "Enter"
(obrnuto latinično slovo P). Zapazite ovde da i razmak (engl. gap)
izmeñu leve margine i prvog reda, te izmeñu dva pasusa - sve ovo
možete podesiti. Da biste promenili formatiranje pasusa, uradite
sledeće:
• Kliknite bilo gde u pasus, pa sa menija "Format" izaberite
"Paragraph".
• Pojaviće vam se dijalog prozor, u kome možete podesiti
uvlačanje teksta, poravnavanje i druge opcije. Pasus može biti
poravnat: levo (left), desno (right), centralno (center) ili
jednako u odnosu na levu i desnu marginu (justify). Ovo
biramo preko padajućeg menija (drop down menu)
"Alignment".
• Uvlačenjem prve linije, stilizovano naglašavamo početak
svakog novog pasusa. Sekcija "Indentation - Special > First
Line" i u brojaču "By" navedemo veličinu.
• Drugi način da odvojimo pasuse je "viseće uvlačenje", tj. način
uvlačenja kada izvlačimo prvi red teksta ispred linije ostalog
teksta pasusa. Sekcija "Indentation - Special > Hanging" i u
brojaču "By" navedemo veličinu.

Slika 11-46 List za postavljanje paragrafa u dokumentu

Da bi ceo dokument izgledao lepše, izmeñu pasusa treba dodati


prazan prostor. Ali ovaj prazan prostor ne treba načiniti višestrukim
pritiskanjem tastera "Enter", jer na ovaj način pravimo višestruke

114 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

"prazne pasuse". Da bi ovo izbegli preko prethodnog dijalog prozora


odredićemo prazan prostor, iza pasusa i ispred pasusa.

• Idite u sekciju "Spacing".


• Preko brojača "Before" i "After" odredite prostor u tačkama
(points).

U slučaju da je izabran list Indents and Spacing, na ekranu se dobija


sledeći prikaz.

Slika 11-47 Dijalog okvir za formatiranje paragrafa

Prilikom rada s paragrafima može se postaviti postavljanje paragrafa


u celini na istoj strani, kao i druge karakteristike. To se može
postaviti izborom opcija u dijalog okviru Line and Page Breaks.
Izborom odgovarajućih opcija iz datog dijalog okvira, može se postići
željeni oblik paragrafa, odnosno dokumenta.

Doc. dr Željko Marčićević 115


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

IZBOR FONTOVA

Za svaki ukucani tekst je potrebno postaviti i oblik slova odnosno


odreñeni font. Fontovi se dele u dve grupe: serif i sans serif.
Predstavnik serif fontova je Dutch ili Times, a sans serif fontova
Swiss. Tipično je da se naslovi formiraju korišćenjem Swiss ili sličnih
fontova, a tekst korišćenjem Dutch ili sličnih fontova. Procedura za
promenu fonta je sledeća: Izbor fonta odreñenog paragrafa se vrši
prvo izborom samog paragrafa. Zatim se aktivira opcija Format/Font.
Na ekranu se dobija sledeći prozor.

Slika 11-48 List Font u okviru opcije Format/Font

U okviru prikazanog lista može se izabrati više mogućnosti. Prvo je


potrebno izabrati tip fonta. To se vrši u okviru Font.
Zatim se u okviru Font Style izabire stil fonta. I na kraju se u okviru
Size bira veličina fonta. Osim navedenih karakteristika fonta moguće
je izabrati i odreñene dodatne efekte. U te efekte spadaju biranje
boje slova, mogućnost podvlačenja slova i specijalni efekti. Ove
opcije se izabiraju u okviru Color, Underline i Effects, respektivno.
Pod opcijom Effects nalaze se i opcije za čekiranje kao što su:
Strikethrough - precrtani tekst, Double Strikethrough - dvostruko

116 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

precrtani tekst, Superscript – potencija (abcd), Subscript – indeks


(abcd) i td.

Pisanje indeksa (indeks - subscript) vrši se na sledeći način:


1. Označite tekst koji želite imati u indeksu
2. Odaberite Format, Font
3. Jednom kliknite na Subscript
4. Odaberite OK
Pod opcijom font, listić Animation – animacija služi za postizanje
efekata ka što su razne vrste titranja teksta.

MENJANJE DEFAULTNOG FONTA

Ako smatrate večni Times New Roman pomalo izlizanim fontom,


mogla bi vas razveseliti mogućnost trajnog uklanjanja istog fonta s
trona najkorištenijeg fonta u vašem Officeu, a zatim i Windowsima.
Uobičajeni fontovi podešeni su već prema osobinama stila u kojem
kreirate svoj dokument. Otvorite li tako novi dokument u Wordu,
osnovni stilski ˝nameštaj˝ zadan je formom Normal. Stil Normal onaj
kojeg koristite u čistom tekstu bez specijalnih formatiranja, pa stoga
ako menjate – zamenite Times New Roman npr. Tahomom ili
Verdanom upravo ovde, i to na sljedeći način: odaberite Format
(Font, selektujte željeni font, njegov stil i veličinu koju želite, pa na
kraju kliknite na taster Default. Odgovorite potvrdno na Wordovo
pitanje – da želite stvarno izmeniti osnovni font vašeg Normal
predloška. Kliknite <OK>.

POSTAVLJANJE GUSTOĆE SLOVA

Prilikom formatiranja odreñenog teksta postoji mogućnost


prilagoñenja gustoće slova. To znači da postoji mogućnost
postavljanja različitih razmaka izmeñu slova svake reči, grupe reči i
paragrafa. Procedura za to je sledeća:
Prvo je potrebno označiti tekst (tekst kojem se želi postaviti odreñena
gustoća slova). Zatim se izabere opcija Format/Font i list Character
Spacing. Na ekranu se dobija sledeći dijalog okvir.

Doc. dr Željko Marčićević 117


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 11-49 List Character Spacing dijalog okvira Font

Gustoća slova se postavlja u okviru opcije Spacing. U okviru nje,


potrebno je postaviti razmak izmeñu slova u tačkama (points). U
okviru istog lista moguće je još postaviti različitu visinu teksta, u
odnosu na "osnovnu liniju". To znači da formiranje indeksa
(subscript) i kvadrata (superscript) možemo direktno menjati, u
okviru opcije Position (Raised – podignuti tekst, Lowered- spušten
tekst). Unutar ove opcije postoji mogućnost postavljanja "visine"
teksta, u listiću By, u odnosu na osnovnu liniju u tačkama.

RAD S TABULATORIMA

Ako ste ranije kucali na običnoj pisaćoj mašini sigurno ste se susretali
sa tabulatorima, tj. tasterom-papučicom koja služi za uvlačenje
teksta u odnosu na tekuću poziciju. U Word-u ovu, ali i mnoge druge
funkcije vrši taster "Tab", koji se nalazi u levom gornjem uglu
tastature. Njegova prvenstvena uloga je uvlačenje prvog reda pasusa
ili pomeranje celog pasusa.

Ponekad postoji potreba da vertikalno poravnamo neki tekst, i to po


odreñenoj šemi koja će nam omogućiti vizuelnu uravnoteženost. Ova
operacija se inače naziva tabulacija, a izvršava se pomoću tastera
"Tab" i markera tabulacije na horizontalnom lenjiru. Dugme markera
tabulacije se nalazi levo u odnosu na horizontalni lenjir, sa ikonicom
ugla (podrazumevan je levi ugao - levo poravnavanje). Naizmeničnim
kliktanjem na dati dugmić menjamo vrstu tabulatora (menja se i
ikonica). Jednostavnim klikom miša na horizontalni lenjir postavljamo
indikator markera tabulacije. Kada ga postavimo dovoljno je da

118 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

prilikom kucanja teksta pritisnemo taster "Tab" i Word će nas


prebaciti na poziciju sa markerom, a odatle možete da dalje unosite
tekst. Možete da postavite i više tabulatora odjednom, a tada kada
unosite tekst i naizmenično pritiskate "Tab", dobijate tekst poravnat
kao u nekoj tabeli.

Da bi videli kako Word poravnava tabulatore, uključite vidljivost


specijalnih znakova za formatiranje, tj. kliknite na taster koje ima
ikonicu obrnutog latiničnog slova P na Standard paleti alata. Oznaka
upotrebe tabulacije je strelica udesno. Imamo sledeće vrste
tabulatora:

 Left – levi tabulator – tekst poravnava s leve strane


 Right – desni tabulator – tekst poravnava po desnom rubu
(koristi se ako želimo napraviti sadržaj dokumenta)
 Center – centrira tekst
 Decimal – poravnava brojeve s obzirom na decimalnu tačku
 Bar - postavlja vertikalnu crtu na mesto tabulatora, koristi se
za ručno kreiranje tabela.

Kada jednom postavite tabulator, možete ga premeštati pokazivačem


miša, ulevo ili udesno. Uklanjanje tabulatora vršimo tako što
kliknemo na odreñeni indikator i prevučemo ulevo, van lenjira. Treba
još da znate da se tabulatori prenose i na sledeći pasus, sve dok ne
"poskidate" sve markere tabulacije.

Definisanje Tab karaktera se ostvaruje aktiviranjem opcije


Format/Tabs. Na ekranu se prikazuje sledeći dijalog okvir.

Ukoliko se želi da se Tab karakter ne predstavlja slobodnim


prostorom "Space taster (Leader - None), potrebno je postaviti tip
oznaka kojima će biti predstavljen (u sekciji Leader).
Postavljanje tabulatora se vrši na sledeći način:

1. Format/Tabs
2. U listi Tab Stop Position upišite gde želite tabulator (npr. 10
cm). Koji broj možete upisati zavisi od veličine papira koju
koristite i od veličine margina.
3. U delu Alignment odaberite vrstu tabulatora
4. U delu Leader odaberite znakove ispred tabulatora
5. Odaberite taster Set.
6. Odaberite taster OK

Brisanje tabulatora se vrši na sledeći način:

Doc. dr Željko Marčićević 119


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

1. Format/Tabs
2. Kliknite mišem na tabulator koji želite ukloniti
3. Odaberite taster Clear
4. Odaberite OK.

Napomena: Kod decimalnih tabulatora koristite zarez za odvajanje


cijelog od decimalnog dela broja.

RAD SA STILOVIMA

Stil teksta predstavlja skup atributa oblikovanja teksta. Naime,


ponekad u dokumentu treba nekoliko pasusa oblikovati na isti način
(podebljati, nakositi, poravnati itd.). Kako ne bismo svaki pasus
oblikovali iz početka može se izraditi stil oblikovanja te ga koristiti
kod oblikovanjan svih pasusa.
Stilove je moguće menjati, kopirati ili brisati. Stil koji smo napravili
može se koristiti u svim dokumentima (za razliku od Format Painter
alata) što može u znatnoj meri olakšati obradu sličnih dokumenata.
Izrada stila:

1. Odaberite Format, Style


2. Odaberite taster New
3. U listu Name upišite naziv stila
4. Odaberite taster Format i odgovarajuću mogućnost.
Namestite parametre po želji.
5. Odaberite OK

Odaberite Close

POZADINA TEKSTA

Pozadina teksta može biti u nekoj od boja ili ispunjena nekom već
gotovom pozadinom (Texture). Pozadinu možete menjati ako idete na
Format/Background
More Colors – otvara se dijaloški okvir u kojem možete odabrati
neku od boja za pozadinu.
Fill Effects – otvara se dijaloški okvir za biranje već gotove pozadine
(Textures) ili nameštanje postojeće pozadine.
Budite pažljivi s pozadinama jer će pisač za ispis dokumenta s
pozadinom potrošiti puno tinte ili tonera.

120 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

PROMENA OBLIKA SLOVA

Ukoliko želimo da promenimo oblik slova idemo na Format/Change


case. Dobijamo dijaloški okvir gde možemo odabrati sledeće opcije:
Sentence case – prvo slovo svake označene rečenice biti će veliko,
a ostala slova mala (kao u rečenici (sentence)).
Lowercase – označeni tekst pretvara u mala slova
UPPERCASE- označeni tekst pretvara u velika slova
Title case – prvo slovo svake reči u označenom tekstupostaje veliko
toGLE cASE – mala slova pretvara u velika i obrnuto
Promena oblika slova:

1. Označite dio teksta koji želite mijenjati


2. Odaberite Format, Change case
3. Odaberite željeni oblik promene
Odaberite OK

NOVA SEKCIJA

Dokument se može podeliti na sekcije tako da svaka ima različito


zaglavlje i podnožje ili da se posebno označavaju fusnote na
pojedinim sekcijama. Nova sekcija se pravi na sledeći način:

1. Dovedite kursor - pokazivač na mesto gde želite stvoriti novu


sekciju
2. Izaberite Insert, Break i Continuos
3. Odaberite OK

Nakon ovog postupka u liniji statusa mora se povećati broj sekcije


(ako ste stvorili drugu sekciju pisaće Sec 2)
Brisanje sekcije:

1. Odaberite alat za prikaz nevidljivih znakova (obrnuto PI)


2. Dovedite pokazivač ispred mesta na kojem ste postavili
sekciju
3. Pritisnite tipku Delete

Ukoliko ste neke parametre oblikovanja postavili smo za tu sekciju


(npr. vlastito zaglavlje, brisanjem sekcije brišu se i sva oblikovanja
koja se odnose na tu sekciju).

Doc. dr Željko Marčićević 121


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

STRANIČENJE (PAGINACIJA) DOKUMENATA

U većini dokumenata, kao što su knjige, prospekti i slično,


neophodno je postaviti brojeve stranica na svaku stranu teksta.
Straničenje se vrši tako što se najpre odabere opcija Insert/Page
Numbers. Otvara se dijaloški okvir sa sledećim mogućnostima:

Position - gde će biti smešteni brojevi stranica:


• Top of Page - pri vrhu stranice
• Bottom of Page - pri dnu stranice

Alignment - horizontalna pozicija brojeva stranica


• Left - uz levi rub
• Right - uz desni rub
• Center - na sredini
• Inside - s unutarnje strane (na unutrašnjim rubovima)
• Outside - s vanjske strane (na spoljnjim rubovima)

Show Number on first page - prikaz broja stranica na prvoj stranici


Preview - pokazu kako će izgledati brojevi stranica. Tasteri:
• OK - postavlja brojeve stranica u dokument
• Cancel - zatvaranje dijaloškog okvira bez postavljanja brojeva
stranica

Format - dodatno nameštanje brojeva stranica

• Number Format - biranje oblika brojeva stranica


• Start At - upis broja od kojeg će početi označavanje stranica .

ZAGLAVLJE I PODNOŽJE (HEADER AND FOOTER)

Ukoliko želite da vaši dokumenti izgledaju profesionalnije i da budu sa


više stila, upotrebite "Header and Footer" (zaglavlje i podnožje).
Header-i se pojavljuju na vrhu svake stranice, na istoj poziciji i istog
su formata, a podnožja (Footer) na dnu svake stranice unutar
dokumenta.

122 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slika 11-50 Header i footer

Kreiraćemo zaglavlje koje se pojavljuje na svakoj stranici dokumenta


koji štampamo. Otvorite MS Word i neki vaš, prethodno napisan
dokument. Idite na "View" meni i izaberite opciju "Header and
Footer", i otvoriće vam se Header gde možete da unosite tekst,
grafiku, straničenje i dr. Kada je prozor header/footer otvoren ostali
tekst na stranici je zasivljen i nedostupan za korigovanje, i obrnuto
kada zatvorite ovaj prozor elementi zaglavlja postaju sivi i nedostupni
za obradu, tako da je jasno odvojen šta pripada stranici a šta
zaglavlju/podnožju. Zapazite da se istovremeno sa pojavom
zaglavlja/podnožja pojavljuje i "Header and Footer" paleta sa
alatkama. Sada možete recimo uneti naslov dokumenta u zaglavlje i
odgovarajuće ga formatirajte, i taj naziv će se pojavljivati na svakoj
stranici. Ovde možete izvesti i straničenje dokumenta i to tako što
postavite kursor na mesto gde želite da se pojavljuju brojevi strana i
jednostavno pritisnite taster "Insert page number" koji se nalazi na
"Header and Footer" paleti alata.

U telo zaglavlja/podnožja moguće je dodati i tako još više obogatiti


vaš rad. Ukoliko imate gotov crtež ili sliku otvorite "Header and
Footer", postavite pokazivač na mesto gde želite da ubacite grafiku i
izaberite sa padajućeg menija "Insert" opciju "Picture->From file",
pronañite vašu sliku na disku i jednostavan dvoklik će je ubaciti u
zaglavlje/podnožje. Ukoliko se plašite da će vaša grafika preći preko
linije margina, podesite veličinu margina na manju veličinu, izborom
menija "File->Page setup". Sve ovo gore navedeno se odnosi i na
footer/podnožje, znači i zaglavlje i podnožje mogu da se postave
istovremeno i da budu isti na svakoj stranici.

11.9. RAD SA TABELAMA


Tokom procesa obrañivanja teksta pojavljuje se potreba da se u
tekstu kreiraju i odreñene tabele. Da bi se to ostvarilo prvo je
potrebno znati koja se veličina tabele želi kreirati (u redovima i
kolonama). Ostali deo procesa je veoma jednostavan. Na mestu gde
se želi ubaciti tabela potrebno je postaviti kurzor. Zatim se izabere
opcija Table/Insert Table. U okviru ovog dijalog prozora kraj naslova

Doc. dr Željko Marčićević 123


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Number of Columns unesemo broj kolona tabele, kraj naslova


Number of Rows unesemo broj redova tabele, a kraj naslova Column
Width unesemo širinu kolone ili ostavimo na Auto pa će Word sam
odrediti širinu kolone.

Brži način kreiranja tabele je kada na Standard Toolbar-u izaberemo


izaberemo ikonu Insert Table.

Slika 11-51 Kreiranje tabele

Broj kolona i redova odreñujemo jednostavno povlačenjem miša


preko polja tabele.

Slika 11-52 Kreiranje tabele

Kada to odradimo dobija se tabela kao na sledećoj slici:

Slika 11-53 Prikaz tabele

U okviru menija Table prisutne su opcije za dodavanje nove kolone


(Insert Columns), brisanje kolone (Delete Columns), izabiranje reda

124 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

(Select Table). Treba napomenuti da se dodavanje reda ostvaruje


ispred reda u kojem je trenutno postavljen kurzor.

Promena širine kolone vrši se na taj način što sa strelicom miša


stanemo na liniju koju želimo da pomerimo i kada se strelica pretvori
u indikator kao na narednoj slici onda pomeramo liniju levo ili desno
do željene širine. Na isti način se radi i sa redovima.

Slika 11-54 Promena širine kolone kod tabele

Ako želimo da su nam dve ili više kolona budu istih širina, moramo ih
najpre označiti (pocrniti), a zatim kliknemo na Table/Distribute
Columns Evenly. A ako želimo da su nam dva ili više redova istih
širina, moramo ih najpre označiti, a zatim kliknemo na
Table/Distribute Rows Evenly.

Text Direction – tekst može biti ispisan od levog ruba prema


desnom, ili od dole prema gore i obratno, a može se promijeniti način
pisanja teksta na sledeći način:

1. Označite ćeliju u tabeli


2. Odaberite Format, Text Direction
3. Odaberite način pisanja
4. Odaberite OK

Automatsko formatiranje tabela

Kada u Word-u želite da napravite tabelu i pozovete komandu za


kreiranje, nova tabela preuzima formatiranje karaktera i celog pasusa
od prethodnog pasusa. Ovo znači da, ako ste u prethodnom pasusu

Doc. dr Željko Marčićević 125


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

pisali u fontu Arial, veličine 9pt, sa npr. jednostrukim proredom, ovo


formatiranje će se primeniti i na tabelu.

MS Word vam pruža mogućnost


da automatski formatirate vaše
tabele na osnovu 42 šablona koji
dolaze uz Word. Za ovu opciju,
na raspolaganju vam je funkcija
AutoFormat. Da bi ste aktivirali
ovu opciju u već postojećoj
tabeli, postavite kurzor (tačku
umetanja) na bilo koje mesto u
tabeli i izaberite padajući meni
"Table -> Table AutoFormat".
Slika 11-55 Auto Format

Ukoliko želite da formatirate novu tabelu, izaberite opciju za kreiranje


"Table -> Insert -> Table", te u dijalogu "Insert Table" izaberite
standardne opcije o broju redova i kolona, a zatim kliknite na dugme
"AutoFormat...". Pojaviće se dijalog kao na slici. Da bi odabrali neki
od ponuñenih formata kliknite u okvir liste "Formats", prema već
unapred definisanim podešavanjima Word će primeniti elemente:
Borders, Shading i Font iz datog formata. Da napomenemo samo da
kada izaberete ovakav način formatiranja uključuje se i opcija
"AutoFit to Content" koja čini da se svaka ćelija "skupi" ili "raširi" tako
da bi mogla da se smesti i najšira ćelija u tabeli. Svaku od opcija u
dijalogu možete da uključite tj. da isključite. Osim toga
potvrñivanjem opcije "Color" moćićete da primenite druge boje u
gotov šablon, ali ne u svaki.

Word i njegova ugrañena formatiranja često u sebi obuhvataju i


formatiranja prve kolone (First Column) i prvog naslovnog reda
(Heading Row). Na ovaj način Word pretpostavlja da ćete sigurno
želeti da imate posebne, prvu kolonu i prvi red tj. da će u njima biti
neki naslovni sadržaj. Takoñe slična opcija važi i za poslednji red tj.
kolonu, gde možete postaviti neke sume, zbirove itd. Da bi ovo
uključili potvrdite opcije "Last Row" ili "Last Column". Desno u malom
prozoru "Preview" možete pogledati šta da očekujete od primenjenog
formatiranja. Kada izvršite sva podešavanja, pritisnite "OK".

Sortiranje tabela

Verovatno ste se do sada susreli sa problemom kako sortirati podatke


u Word-ovoj tabeli po nekom osnovu. Šta znači sortirati? To znači da

126 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

ćemo sve podatke u tabeli prearanžirati (promenićemo im položaj po


redovima) i to po različitim osnovama (po abecednom, datumskom, ili
numeričkom redosledu). Korist od ove funkcije je velika, jer ako npr.
unosite podatke o zaposlenima u vašoj firmi, ne morate da brinete o
redosledu unosa, jednostavno ih upišete i potom pozovete funkciju
sortiranja po abecednom redosledu. Sve tabele se mogu sortirati na
dva načina:
• Po rastućem
redosledu (Ascending) -
reña tekstualne podatke
po abecednom redu,
datumske po datumima, a
numeričke od najmanjeg
ka najvećem
• Po opadajućem
redosledu (Descenting) -
reña tekstualne podatke
unazad po abecednom
redu (od Z ka A),
numeričke od najvećeg ka
najmanjem, i datumske od
najbližeg ka najdaljima.
Slika 11-56 Sortiranje podataka

Najjednostavniji i najbrži način za sortiranje je:

1. Kliknite u kolonu po kojoj želite da sortirate tabelu


2. Zatim kliknite na dugme "Sort Ascending" ili "Sort Descending"
u zavisnosti od željenog redosleda
3. Ova dugmad se nalaze na paleti "Tables and Borders", koju
ako ne vidite možete dobiti izborom menija "View -> Toolbars
-> Tables and Borders"

Na slici imate primer koji plastičnije pokazuje šta dobijamo kao izlaz
kada primenimo sortirajuću funkciju. Primetite da sadržaj svakog
reda-linije ostaje nepromenjen kada se izvrši prearanžiranje u tabeli,
tj. podaci o npr. Antiću ostaju isti, ma gde da se premeste
sortiranjem. Još jedna od naprednih opcija Word-a je da softver
automatski prepozna da je prva linija-naslovna linija, i nju ne
uvrštava u sortiranje. Sortiranje na ovaj način se vrši kada imate
jednostavnije podatke, složenije sortiranje dobijate pozivom opcije
"Table -> Sort...". Izborom ove opcije otvara vam se novi dijalog
prozor:

Doc. dr Željko Marčićević 127


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

• U prvom polju "Sort by" pojavljuje se polje iz koga ste pozvali


dijalog, u listi "Type" birate tip podataka za sortiranje (Text,
Date, Number) radi preciznijeg sortiranja.
• Potom preko radio-dugmadi birate opcije: uzlazni ili silazni
redosled.
• U sledećim poljima "Then by", birate sledeća polja za
sortiranje. Ona se koriste u slučajevima kada u prethodnom
polju postoje dva ista podatka (npr. u našem slučaju dva ista
prezimena).

Na kraju kliknite na "OK" i tabela će biti u željenom redosledu.

Korišćenje formula u tabelama

Verovatno niste znali da je i u MS Word-u moguće u običnim


tabelama koristiti formule i vršiti razne proračune, kao u Excel-u.
Naravno, broj funkcija koje Word podržava je mnogo manji od Excel-
a, ali vam se često i sam rad u Excel-u svodi na korišćenje nekoliko
osnovnih funkcija. Zato kada pišete neki izveštaj u Word-u koji sadrži
tabele, ne morate uvoziti Excel radne listove, već možete upotrebiti
ugrañene funkcije u samom Word-u.

Najčešća funkcija u tabelama je nekakvo sabiranje spiska brojeva, a


ovo je uz pomoć Word-ove funkcije "AutoSum" vrlo lako. Kada
napravite spisak brojeva, postavite kurzor ispod liste, i zatim na
paleti alatki "Tables and Borders" kliknite dugme "AutoSum". Word će
po zadavanju komande u ćeliju uneti funkciju "Sum", koja će sabrati
sve vrednosti iznad (ili levo) date ćelije. Kada budete menjali brojeve
u tabelama, automatski će se ažururati i rezultujuće polje, tako što
selektujemo rezultujuće polje i pritisnemo taster "F9".

Ovo je bio primer jednostavnog izračunavanja, a šta ukoliko nam


trebaju složenije funkcije. Tada ćemo za unos koristiti dijalog prozor
"Formula", koji dobijamo izborom menija "Table > Formula". Pojaviće
se novi dijalog prozor, a ako ste ovaj prozor pozvali kada se kurzor
nalazio u rezultujućem polju, videćete i samu formulu "SUM (Above)".
Ako je to ono što ste želeli samo pritisnite "OK", ako nije možete
uneti veoma složene formule koje rade sa podacima u tabeli. Onu
vrednost koju dobijete kao rezultat možete formatirati pritiskom na
padajuću listu "Number format". Formule unete na ovaj način u
dokument su u stvari automatska polja i ažuriraju se kao i ostala
polja, pritiskom na "F9". Takoñe, ako vam je potrebno, u tabelama
možete koristiti i reference (adrese polja) kao u Excel-u. Prva leva
ćelija ima oznaku "A1", desno pored nje je "B1" itd. Redovi su

128 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

predstavljeni brojkama, a kolone slovima abecede. Tako na primer,


ako želite da saberete vrednosti u prvoj levoj ćeliji (A1) i vrednost
ćelije desno od nje, pisaćete: =A1+B1.

Poravnavanje sadržaja u ćelijama tabele

Kada unesete podatke u neku tabelu preostaje vam samo da izvršite


kompletno formatiranje sadržaja u ćelijama, što znači podešavanje
poravnanja sadržaja u ćelijama i postavljanje sadržaja pod odreñenim
uglom.

Što se tiče poravnavanja u


tabelama, moguće je izvršiti
poravnavanje na devet načina.
Ona osnovna podešavanja
verovatno već poznajete, a to su
podešavanja preko dugmadi na
Formatting paleti (Align: Left,
Right i Center). Izborom ovih
dugmića vrši se željeno
poravnavanje sadržaja ćelija.
Slika 11-57 Poravnanje sadržaja

U Word-u postoji još tri poravnavanja koja se odnose na


poravnavanje po vertikali, a to su pozicioniranja na: vrhu, u dnu
ćelije i u samoj sredini ćelije.

Da bi izvršili detaljno poravnavanje, prvo selektujte ćeliju, željeni blok


ćelija ili celu tabelu, i potom pritisnite dugme "Align", tačnije mali
truglić desno od dugmeta, na paleti alatki "Tables and Borders".
Pojaviće vam se lista od devet dugmića, od kojih svaki odgovara za
odreñeno poravnanje, što se može i naslutiti na osnovu crteža na
dugmićima. Kliknite na jedno od devet dugmadi i izvršićete željeno
poravnavanje sadržaja ćelija. Sa ovom opcijom možete slobodno da
eksperimentišete sve dok ne dobijete da sadržaj u vašim ćelijama ne
bude sasvim jasan i čitljiv.

U slučaju da vam nekad zatreba da u jednu tabelu postavite više


kolona i da njihov naslovni red bude potpuno čitljiv, moraćete da
postavite sadržaj ćelija prvog reda, na bok (tj. pod uglom od 90
stepeni u odnosu na ostali tekst). Da bi ovo uradili selektujte željene
ćelije (obično prvi, naslovni red), i kliknite dugme "Change Text
Direction" na paleti alatki "Tables and Borders". Možete da pritiskate

Doc. dr Željko Marčićević 129


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

dugme sve dok ne dobijete željenu poziciju teksta. Ovo isto možete
dobiti, ako selektujete ćelije i pritisnete desni taster miša, i iz
priručnog menija izaberete opciju "Text Direction". Otvoriće vam se
dijalog prozor u kome jednostavnim klikom na željeni smer teksta
vršite podešavanje smera sadržaja ćelija (ne mora samo tekst da
bude u pitanju).

Poravnavanje po decimalnoj tački

Kada kreirate tabelu koja u sebi treba da sadrži i brojčane podatke sa


odreñenim brojem decimala, postavlja se problem poravnavanja datih
cifara. Ako koristite standardne mogućnosti za poravnavanje: Left,
Right, Center i Justify, nećete dobiti željeni rezultat. Rešenje se nalazi
u upotrebi tabulatora, i to "decimalnog tabulatora" (tabulator sa
decimalnom tačkom).

Evo kako da poravnate cifre u jednoj koloni tabele po decimalnoj


tački:

1. U već pripremljenoj tabeli sa ciframa, selektujte ćelije u


kojima se nalaze cifre (ne i naslovnu ćeliju). Ukoliko izaberete
i naslovnu ćeliju, tekst (u datoj ćeliji) će se poravnati levo od
tabulatora.
2. Levo od horizontalnog lenjira, nalazi se dugme za promenu
tabulatora. Kliknite na njega onoliko puta dok ne dobijete
decimalni tabulator. Ako ne vidite lenjir, izaberite padajući
meni "View > Ruler".
3. Kliknite na lenjir, tamo gde želite da postavite tabulator, tj.
tačku gde će se poravnavati cifre po decimalnom zarezu. Na
lenjiru će se pojaviti oznaka - indikator, stop tabulatora sa
decimalnom tačkom.

130 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Da bi bolje podesili poziciju cifara


u ćelijama koje ste selektovali,
kliknite na oznaku tabulatora i
vucite levo, ili desno. Dok budete
prevlačili tabulator, na ekranu će
se pojaviti isprekidana vertikalna
linija, kao reper za bolje
pozicioniranje.

ALATKA AUTOCORRECT

Verovatno ste već, koristeći Word


primetili da se ukucavanjem
teksta dogañaju i ispravke vaših
grešaka.
Slika 11-58 Autocorrect

Najverovatnije ste se susreli sa ispravkom veznika "i" u srpskom


jeziku, koji je Word ispravio i veliko "I" jer "pretpostavlja" da se radi
o engleskoj zamenici "I" (engl. "ja"), koja se piše velikim slovom.

Ova ispravka i mnoge druge ispravke pravopisnih grešaka su deo


Word-ove alatke AutoCorrect. Da bi videli koje se greške u kucanju
ispravljaju pozovite meni "Tools -> AutoCorrect" i dobićete dijalog
prozor "AutoCorrect" (kao na slici). Preñite na karticu "Replace" i u
samoj sredini dijalog prozora videćete sa jedne strane listu reči i
izraza napisanih pogrešno, i sa druge strane, te iste reči i fraze kakve
će biti nakon ispravke.

Doc. dr Željko Marčićević 131


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Jedna od dobrih karakteristika


ovog alata je ta, da i vi možete
dodati svoje greške koje najčešće
pravite, tj. njihove ispravke. Da
bi ova alatka uopšte proveravala
tekst koji pišete proverite da li je
potvrñen okvir za potvrdu
"Replace as you type". Najbolji
način da dodate listi nove greške
je kada kontrolišete sopstveni
dokument, kada možete da uočite
najfrekventnije greške. Kada
uočite neku, pozovite prethodni
dijalog prozor i u polje "Replace"
unesite pogrešno napisanu reč, a
u polje "With" pravilno napisanu
tu istu reč. Na kraju vam ostaje
samo da potvrdite unos pritiskom
na dugme "Add". Slika 11-59 AutoCorrect

"AutoCorrect" dijalog prozor i kartica "Replace" ima još tri bitne


opcije, polja za potvrdu:

 Correct two initial capitals - ispravlja dva velika slova na


početku rečenice na jedno (ako smo predugo držali tipku Shift)
 Capitalize first letters of sentences - prvo slovo rečenice
pretvara u veliko
 Capitalize names of days - piše velikim slovima prva slova
dana
 Correct accidental usage of caps lock key - ispravlja tekst
ako smo slučajno imali uključena velika slova (Caps lock tipku).
Riječ iVAN zamijeniti će rječju Ivan.
 Replace text as you type - zamjenjuje kratice tekstom
(naravno, ako se nalaze u AutoCorrectu). isključivanjem ove
mogućnosti neće se zamjenjivati kratice tekstom bez obzira na to
da ih imamo u AutoCorrectu. Ukoliko imate neke kratice u
AutoCorrectu ova mogućnost mora biti uključena.

132 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Mail Merge

Omogućava stvaranje tzv. cirkularnih pisama. Cirkularno pismo je


standardizovano pismo koje želimo poslati na više adresa. U tom
obrascu menja se samo npr. Ime i prezime, adresa primaoca itd.
Word nam omogućava da ta polja koja se menjaju upišemo u jedan
dokument, a obrazac u drugi te ih spojimo po potrebi. Word će tada
umesto polja ubaciti njihove vrednosti i napraviti više dokumenata
(već prema tome koliko smo podataka upisali).
Izrada cirkularnih pisama
Napravite standardizovan obrazac u koji ćete ubacivati polja.
Pohranite ga pod nekim nazivom.

1. Tools, Mail Merge


2. Odaberite Create, Form Letters,Active Window
3. Odaberite Get Data, Create Data Source
4. Sa Remove Field Name uklonite sva Wordova polja
5. U listu Fileld Name upišite naziv polja (bez razmaka) i
odaberite Add Filed Name. Ponovite taj korak za više polja i
kada ste upisali sva polja odaberite OK.
6. Upišite naziv dokumenta pod kojim želite pohraniti te podatke
7. Odaberite Edit, Data Source
8. Upišite vrednosti u polja i odaberite Add New. Ponovite
postupak za više vrednosti i odaberite OK
9. U izvornom dokumentu iz trake koja se pojavila odaberite
Insert Merge Field i odaberite polje. Ponovite postupak za sva
polja. Sredite po potrebi izvorni dokument (takko da nema
nepotrebnih razmaka itd.)
10. Odaberite Tools, Mail Merge pa taster Merge
11. Odaberite taster Merge u dijaloškom okviru koji se pojavio

Word je sada napravio cirkularno pismo koje možete pregledati ako


odaberete PrintPreview. Taj dokumenet možete pohraniti i ispisivati
prema želji.

Za promenu podataka (polja) koja se mijenjaju odaberite na traci s


alatima (u izvornom dokumentu) alat Edit Data Source. Polja koja se
mijenjaju moguće je upisati u programu Excel samo što će se tada u
koraku 2 odabrati Get Data, Open data Source i dokument iz Excela.

Envelopes and Labels

Doc. dr Željko Marčićević 133


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Omogućava ispis adresa na omotnice za pisma. Pri tome, omotnice na


koje će se ispisivati stavljaju se u drugi ulaz za papir na štampaču
(obično ima malu sličicu kuverte).

Delivery Address - upišite adresu primatelja


Return Address - upišite adresu pošiljaoca (vašu adresu)
Options
Envelope options - odreñuje se veličina omotnice
U listi Envelope Size biraćemo veličinu omotnice, ako nismo pronašli
veličinu naše omotnice biranjeemo Custom size, te upisujemo
veličinu omotnice.
U listama Delivery Address i Return Address odreрujemo položaj
pojedine adrese na omotnici (From Top - udaljenost od gornjeg
ruba, From Left - udaljenost od levog ruba)
Printing Options - odreрuju se parametri važni za ispis na pisaču -
kako ćemo stavljati omotnicu i iz koje ladice će pisač uzimati
omotnice.
Za ispis adrese na omotnici biraćemo taster Print. Kada počinjete
ispisivati adrese dobro je prvo probati na jednom papiru pa prema
tome namestiti potrebne parametre.

KORIŠĆENJE AUTOTEXTA

Omogućava pohranjivanje teksta koji se kasnije može pozvati


skraćenicom i pritiskom na tipku F3. Tako si npr. možemo u Autotext
staviti nazive dana u nedelji, mesece, latinske nazive pojedinih biljaka
npr. ili nečeg drugog, a po potrebi ih pozivati ispisom skraćenice (npr.
za ponedjeljak pon) i pritiskom na tipku F3.

Unos u Autotext

1. Upišite reč
2. Odaberite Insert, Autotext i New (ALT+F3)
3. Upišite skraćenicu
4. Odaberite OK ili pritisnite tipku Enter

Korišćenje:

1. Upišite kraticu
2. Pritisnite tipku F3 (sada se na mestu kratice mora ipisati
tekst)

134 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

11.10. UNOS SIMBOLA U TEKST


U tekstu ponekad treba da unesemo simbole koje nemamo na
tastaturi. Tada se služimo ovom mogućnošću. Moguće je umetnuti
simbole iz pojedinih fontova (kojih nema na tastaturi) ili neke druge
znakove

1. Insert, Symbol

Delovi dijaloškog okvira:


Font - biranje fonta iz kojeg će se prebacivati
Subset - biranje podskupa znakova fonta

Tasteri:
AutoCorrect - omogućavanje unosa simbola preko utocorrecta
Shortcut Key - dodeljivanje prečice za unos simbola
Insert - unos simbola u tekst
Cancel - zatvaranje dijaloškog okvira bez unosa simbola

Umetanje simbola:
1. Insert, Symbol
2. Na kartici Symbol odaberite simbol koji želite umetnuti
3. Odaberite taster Insert

KOMENTARI

U dokument se može dodati komentar za lakše razumevanje delova


teksta. Komentar se neće ispisati na štampaču, on služi samo kod
pregledavanja teksta na ekranu.

Dodavanje komentara:
1. Insert, Comment
2. Upišite komentar
3. Odaberite Close

Na mestu gde je postavljen komentar pojavljuje se žuta boja. Pregled


komentara
1. View, Comments

Brisanje komentara
1. Desnom tipkom miša kliknite na oznaku komentara - žutu boju
2. Iz letećeg menia odaberite Delete Comment

Doc. dr Željko Marčićević 135


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Promena komentara
1. Desnom tipkom miša kliknite na oznaku komentara - žutu boju
2. Iz letećeg menia odaberite Edit Comment
3. Promijenite komentar
4. Izaberite Close.

Pisanje napomena po marginama

Često ste bili u prilici, da u novim


izdanjima knjiga vidite napomene
koje su izvučene vam linije
ostalog teksta i nalaze se u
marginama (uglavnom levoj
margini). Osim ovih knjiga i vi
sami možete uz pomoć Word-a
dodati ovakve elemente stranici,
radi recimo privlačenja pažnje
čitaoca na neki sadržaj ili za
davanje detaljnijeg kontekstnog
objašnjenja.

Slika 11-60 Pisanje napomena

Odmah da kažemo, da bi uopšte pisali po marginama to je jedino


moguće uz pomoć okvira (frame) ili tekst polja (textbox). Evo i kako
da dodamo tekst marginama:
1. Otvorite novi dokument, pa izaberite meni "File > Page
Setup...". Preñite na karticu "Margins", i povećajte vrednosti
veličina margina. Mi ćemo na primer, povećati levu marginu
(polje Left) na 45 mm. Ovde treba voditi računa o tehničkim
mogućnostima vašeg štampača, tj. da li štampač može da
štampa na marginama i od koje veličine. Kada ste podesili
kliknite na "OK".
2. Izaberite meni "Insert > Text box", pokazivač će promeniti
oblik u krstić, i "iscrtajte" novo tekst-polje na površini leve
margine.
3. Uz pomoć ručica (mali beli kvadratići) podesite veličinu tekst-
polja na odgovarajuću.
4. Kliknite u tekst-polje i unesite napomenu, te formatirajte
tekst. Formatiranje treba da bude drugačije od okolnog teksta,
radi odvraćanja pažnje čitaoca (kao na slici).
5. Ako vam smeta linija okvira oko teksta, kliknite na liniju

136 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

okvira, te ponovo kliknite desnim tasterom, pa izaberite opciju


"Format Text Box...". Preñite na karticu "Colors and Lines", i u
listi "Color" izaberite "No Line", te kliknite na "OK".

Po prethodno opisanoj proceduri možete dodati neodreñen broj


napomena. Kada postavite tekst-polja i upišete komentar, možete ih
kasnije vrlo lako premeštati (u zavisnosti od potrebe).

FUSNOTE

Koriste se za dokumentiranje citata. Mogu se smestiti na kraj svake


stranice ili na kraj dokumenta.

1. Postavite pokazivač na mesto gde želite dodati fusnotu


2. Odaberite Insert, Footnote
3. Upišite tekst fusnote
4. Kliknite mišem u tekst dokumenta

Delovi dijaloškog okvira:

Insert
Footnote - fusnota na kraju stranice
Endnote - fusnota na kraju dokumenta

Numbering
AutoNumber - automatsko brojanje - word sam broji fusnote
Custom mark - fusnotu možete označiti nekim znakom
Symbol taster - otvara se dijaloški okvir iz kojeg možete odabrati
neki simbol za označavanje fusnota

Taster Options - otvara dodatne mogućnosti za postavljanje fusnota


i brojanje fusnota Brisanje fusnote

1. Označite broj fusnote u dokumentu


2. Pritisnite tipku Delete

KREIRANJE SADRŽAJA

Ako vaš dokument ima više stranica korisno bi bilo dodati sadržaj.
Word može automatski dodati sadržaj ako ste za naslove koristili
njegove stilove (Heading 1 do Heading 9). U suprotnom morate
sdržaj raditi "ručno".

1. Naslove u dokumentu pišite stilovima Heading

Doc. dr Željko Marčićević 137


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

2. Postavite pokazivač na mesto na kojem želite sadržaj


3. Odaberite Insert, Index and Tables
4. Odaberite karticu Table of Contents
5. Odaberite oblik sadržaja
6. Odaberite taster OK

AŽURIRANJE SADRŽAJA

Kada pozovete opciju za automatsko kreiranje sadržaja nakon svih


promena, Word će korektno napraviti celokupnu tabelu sadržaja. Ali,
šta se dešava ako dodate dokumentu još neki tekst u nekoliko celina,
sa novim naslovima? Desiće se to, da se sadržaj neće promeniti, tj.
neće se "osvežiti" novim podacima (naslovima i podnaslovima). Ovo
je zbog toga što Word sadržaj dokumenata kreira pomoću
automatskih polja (engl. fields), koja se ne ažuriraju automatski, već
uz vašu pomoć.

Kada želimo da osvežimo sadržaj dokumenta, uradićemo sledeće:

• Dovedite pokazivač miša


iznad sadržaja i pritisnite
desni taster miša, te
izaberite opciju "Update
Field" iz kontekstnog
menija.
• Pojaviće se novi dijalog
prozor (kao na slici), u
kome možete da birate Slika 11-61 Ažuriranje sadržaja
izmeñu dve opcije:

 Update page numbers only - izborom ove opcije osvežićete, tj.


ažurirati samo brojeve stranica u sadržaju. Ovu opciju ćete
koristiti kada niste dodavali nove naslove dokumentu, već ste
samo izvršili reorganizaciju tekućeg dokumenta.
 Update entire table - ovom opcijom ažurira se celokupni
sadržaj. Ako izaberete ovu opciju sva formatiranja na sadržaju
koja ste napravili će biti izgubljena. Jedan savet, ukoliko ste
dodavali i reorganizovali naslove, a vršili ste dodatna formatiranja
sadržaja, da ne bi izgubili utrošeni trud i rad osvežavanjem celog
sadržaja - nove naslove dodajte ručno na mestu gde bi trebali da
budu.

138 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

INDEKS ODREDNICA

Verovatno ste do sada već videli na kraju neke knjige - indeks


pojmova. Ovaj indeks beleži svako pojavljivanje odreñenog teksta
(odrednice), unutar knjige. Ako vam je ovako nešto potrebno,
moguće je da to dobijete i u MS Word-u:

1. Selektujte tekst koji želite da indeksirate.


2. Pritisnite kombinaciju "Alt+Shift+X", otvoriće vam se dijalog
prozor "Mark Index Entry".
3. Možete prepraviti tekst koji se nalazi u polju "Main Entry", na
ovaj način će Word da sve pojave selektovanog teksta pronaći
u tekstu i obeležiti.
4. Potom, u zavisnosti od toga da li želite da indeksirate
pojedinačno pojavljivanje ili višestruko, kliknite dugme "Mark"
(markiranje jedne odrednice) ili "Mark All" (višestruko
markiranje odrednice u celom tekstu).
5. Na kraju izaberite "Close".

Da bi videli koje je sve izraze Word obeležio, kliknite na dugme


"Show/Hide" na Standard paleti alatki.

Nekada će vam biti potrebne


višestruke odrednice u indeksu,
da bi čitaocima još više pomogli u
navigaciji kroz tekst.
Pododrednice možete koristiti
kada imate višestruko
pojavljivanje odreñene odrednice,
i kada se odrednica pojavljuje u
različitim značenjima. Na slici
imamo primer indeksa koji se
nalazi na kraju knjige, gde Slika 11-62 Index pojmova
možete videti odrednicu
"Operatori" i odreñeni broj
pododrednica. Evo kako da
dobijete ovakvu hijerarhiju:

1. Selektujte tekst koji želite da indeksirate.


2. Pritisnite kombinaciju "Alt+Shift+X", otvoriće vam se dijalog
prozor "Mark Index Entry".

Doc. dr Željko Marčićević 139


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

3. U polje "Main Entry", unesite naziv odrednice koja je glavna,


hijerarhijski viša, a u polje ispod unesite kontekstnu
poodrednicu.
4. Možete potom takoñe da indeksirate jednu pododrednicu ili
sva pojavljivanja te odrednice u tekstu. Kliknite dugme "Mark"
za markiranje jedne pododrednice ili "Mark All" za višestruko
markiranje date pododrednice.
5. Na kraju izaberite "Close".

Kada smo na ovaj način kreirali indeks, biće potrebno i da ga


navedemo na kraju teksta. Postavite kurzor na kraj teksta i pozovite
meni "Insert > Index and Tables". Otvoriće vam se novi dijalog
prozor u kome preñite na karticu "Index" i jednostavno bez dodatnih
podešavanja kliknite na "OK". Dobićete indeks pojavljivanja
odreñenih odrednica u tekstu, kao na slici.

11.11. SLIKE

U dokument se mogu staviti slike i na taj način ulepšati dokument.


Word ima kolekciju sličica koje možete upotrebljavati u vašim
tekstovima (tzv. ClipArt sličice), a mogu se dodati i druge slike (sa
Interneta, skenirane slike itd.). Dokument koji sadrži slike je po
veličini puno veći od odnog koji ih nema pa ćete kod prenosa takvog
dokumneta sažeti podatke (pomoću WinZip).
Umetanje ClipArt sličice

1. Postavite pokazivač na mesto gde želite sličicu


2. Odaberite Insert, Picture, ClipArt
3. Kliknite na sličicu koju želite
4. Odaberite Insert

Osim ClipArtova u dokument se mogu ubaciti tzv AutoShapes


objekti - strelice, razni likovi itd.

Umetanje takvih oblika:


1. Odaberite Insert, Picture, AutoShapes
2. Na traci s alatima odaberite jednu grupu i nakon toga oblik
koji želite
3. Nacrtajte objekt u dokumentu (mišem odredite veličinu)

Promena slike:
1. Odaberite sliku (jednom kliknite mišem na nju) - slika mora

140 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

oko sebe dobiti kvadratiće


2. Odaberite Format Picture iz letećeg menia
3. Napravite izmjene koje želite i odaberite OK

Isto tako promene na slici mogu se raditi ako se uključi Picture traka
s alatima.

Alati na Picture traci s alatima:


Insert Image - umetanje slike
Image Control - izrada vodenog žiga (Water Mark), pretvaranje
slike u crno bijelu (Black and White), sivu (GrayScale) ili vraćanje
na početni oblik (Automatic)
More Contrast - povećanje kontrasta
Less Contrast - smanjenje kontrasta
More Brightness - osvjetljavanje slike
Less Brightness - zatamnjenje slike
Crop - rezanje dela slike
Line Style - oblik crta
Text Wrapping - pozicija teksta oko slike
Format Object - promena slike
Set Transparent Color - biranje boje koja će biti u boji podloge
Reset Picture - brisanje promena sačinjenih na slici

Promena WordArt objekta

1. Označite WordArt objekt koji želite mijenjati


2. Kliknite jednom desnom tipkom miša
3. Iz letećeg menia odaberite Format WordArt
4. Izvršite željene promene unutar dijaloškog okvira
5. Odaberite OK

Pojavljuje se dijaloški okvir sa sledećim mogućnostima:Kartice:

Colors and Lines - odreрivanje boje kojom je objekt ispunjen (Fill)


ili oblika linije (Line).
Size - veličina objekta
Position - pozicija objekta s obzirom na stranicu ili pasus
Wrapping - pozicija objekta s obzirom na tekst

PREKLAPANJE OBJEKATA

U slučaju da je vaš Word dokument pretrpan slikama, grafikonima,


tekst okvirima i drugim oblicima (sve ih zajedno nazivamo - objekti),
mora da dolazi i do njihovog preklapanja na stranicama. Ali ovo

Doc. dr Željko Marčićević 141


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

preklapanje ne mora da bude stihijsko, tj. na njega možemo direktno


da utičemo. Ova opcija je u Word-u ureñena preko koncepta slojeva,
slično slojevima u Photoshop-u. Preko ovog koncepta odreñujemo da
li će se neka slika nalaziti ispred teksta, ili iza nekog drugog objekta,
sve ovo u zavisnosti na kom sloju se nalazi. Slojeve možemo reñati u
sledećem redu:

1. prvi gornji sloj - objekat koji se nalazi na ovom sloju prekriva


sve ostale slojeve-objekte.
2. sloj pozadine - objekti na ovom sloju se nalaze iza objekata
koju su na gornjem prednjem sloju.
3. tekst sloj - je sloj na kome se nalazi samo tekst. Objekti sa
gornjeg sloja prekrivaju tekst, a objekti na donjem su
preklopljeni tekstom.
4. i imamo kao poseban sloj - sloj za vodene žigove, ovaj sloj je
poslednji u hijerarhiji slojeva. Objekti i tekst na njemu se
nalaze ispod svih drugih slojeva.

Na slici možete videti, jedan ispod drugog primere za - objekat


(crtež-srce) u prvom gornjem sloju, pa u pozadinskom sloju i na
kraju u sloju vodenog žiga.

Postoji slučaj kada se više objekata nalazi na istom sloju, npr. naše
"srce" može se iscrtati više puta u recimo pozadinskom sloju i oni se
mogu meñusobno preklapati. Kako u ovom slučaju odrediti
meñusobna preklapanja? Selektujete jedan objekat iz grupe kojem
želite da podesite sloj:

a. Kliknite desnim tasterom miša iznad datog objekta, iz


priručnog menija izaberite opciju "Order"
b. Pojaviće vam se lista sa podopcijama, sledećim redom:
c. Bring to Front - ako su objekti u istom sloju, vrši se
pomeranje selektovanog objekta na vrh.
d. Send to Back - ako su objekti u istom sloju, vrši se
pomeranje selektovanog objekta na dno.
e. Bring Forward - ako su objekti u istom sloju, vrši se
pomeranje za jedno mesto-poziciju iznad u grupi.
f. Send Backward - ako su objekti u istom sloju, vrši se
pomeranje za jedno mesto-poziciju ispod u grupi.
g. Bring in Front of Text - premeštanje objekta sa pozadinskog
sloja u prednji-gornji sloj.
h. Send Behind Text - premeštanje objekta sa prednjeg-gornjeg
sloja u pozadinski sloj.

142 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

11.12. GRAFIKONI

Neke podatke unutar dokumenta možemo prikazati i u obliku


grafikona. Za izradu grafikona specijalizira je program Excel, no za
jednostavnije grafikone može poslužiti i Word.

Izrada grafikona
1. Insert, Picture, Chart
2. U tablicu koja se pojavila upišite svoje podatke
3. Zatvorite tablicu i po potrebi pomerite grafikon

Promena Grafikona:
1. Desnim klikom kliknite na dio grafikona koji želite mijenjati
2. U dijaloškom okviru načinite promene
3. Odaberite OK

Biranje vrste grafikona:


1. Desnom tipkom miša kliknite na praznom delu unutar
grafikona
2. Iz menia odaberite Chart Type
3. Odaberite tip i podtip grafikona
4. Odaberite OK

Napomena: Pri promeni grafikona grafikon mora biti označen.


Grafikon označavate tako da dvaput kliknete unutar grafikona.
Promena naslova, ose:
1. Desnom tipkom miša kliknite na praznom delu unutar
grafikona
2. Iz menia odaberite Chart Options
3. Odaberite tip i podtip grafikona
4. Odaberite OK

OKVIR S TEKSTOM

Okvir s tekstom (TextBox) omogućava postavljanje teksta na bilo


koje mesto na stranici. Okviru se može menjati položaj, veličina, boje
pozadine, boje linija, linije se mogu ukloniti itd.
1. Insert, Text Box
2. Odredite veličinu okvira
3. Upišite tekst
4. Kliknite negde izvan okvira

Doc. dr Željko Marčićević 143


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Okvir s tekstom možete po želji pomerati tako da dovedete pokazivač


miša na okvir i kada miš promijeni oblik vučete miša u željenom
smeru.

Promena okvira s tekstom:


1. Označite okvir s tekstom (jednom kliknite na njega)
2. Dovedite pokazivač miša na rub okvira i pritisnite desnu tipku
miša
3. Iz letećeg menia odaberite Format Text Box
4. Načinite željene promene
5. Odaberite OK

UMETANJE MATEMATIČKIH IZRAZA

Microsoft Equatation objektom ćemo se poslužiti ako treba da u


dokument upišemo matematički izraz odnosno izraz koji sadrži
matematičke simbole (razlomke, korjene, sume, integrale, grčka
slova ili druge znakove). Izraz upisan na ovakav način predstavlja
objekt unutar dokumenta i ne tretira se kao tekst.
Pisanje izraza:

1. Insert, Object, Microsoft Equatation 3.0


2. Odaberite na traci s alatima odgovarajući simbol
3. Upišite podatke, znakove za operacije, ponovno odaberite na
traci simbol itd.
4. Kliknite jednom izvan izraza

Promena izraza
1. Dvaput kliknite mišem unutar izraza
2. Promenite izraz. Kliknite jednom izvan izraza

11.13. OBLIKOVANJE TEKSTA


PODEBLJANI TEKST (BOLD)

1. Označite tekst
2. Na traci s alatima odaberite alat (B) ili pritisnite tipke CTRL+B

NAKOŠENI TEKST

1. Označite tekst

144 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

2. Na traci s alatima odaberite alat (I) ili pritisnite tipke CTRL+I

PODVUČEN TEKST

1. Označite tekst
2. Na traci s alatima odaberite alat (U) ili pritisnite tipke
CTRL+U

MARKIRANJE TEKSTA

Markiranje teksta povećava čitljivost teksta. Na papiru se markiranje


vrši fluorescentnim flomasterima. Pre samog markiranja potrebno je
izabrati boju kojom se želi markirati tekst.
Biranje boje za markiranje:

a. Kliknite na strelicu pored alata za markiranje


b. Jednim klikom miša odaberite boju kojom ćete markirati
tekst.

Markiranje:
1. Odaberite alat za markiranje (kliknite na njega)
2. Označite tekst koji želite markirati.
3. Kliknite na alat za markiranje (završetak)

Poništavanje markiranja:
1. Odaberite strelicu pored alata za markiranje
2. Jednim kliknite na riječ none
3. Označite tekst koji je markiran
4. Kliknite na alat za markiranje

Napomena: Markiran tekst biti će tako i ispisan na pisaču. Ako ne


želite imati markirani tekst na pisaču treba prije ispisa ukloniti
markiranje. Možda je bolje napraviti kopiju teksta pa nju markirati, a
za ispis koristiti drugi tekst.

UVLAČENJE PASUSA

Pasus je moguće pomeriti u levo (Decrease Indent) ili u desno


(Increase Indent).

Uvlačenje odlomka u desno

1. Označite pasus

Doc. dr Željko Marčićević 145


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

2. Odaberite alat za uvlačenje u desno. Alat se može odabrati


više puta pa će se tekst pomerati u desno.

Uvlačenje odlomka u levo

Pasus koji je uvučen u desno može se uvući ulevo.


1. Označite pasus
2. Odaberite alat za uvlačenje u levo. Alat se može odabrati više
puta pa će se tekst pomerati u levo.

Odlomke možete uvlačiti u levo ili u desno biranjeom alata za


uvlačenje koji se nalazi na horizontalnom ravnalu (iznad vašeg
teksta).

Postupak:
1. Označite pasus koji želite uvući
2. Odaberite alat za uvlačenje na ravnalu i pomerite ga na
željeno mesto.

Na taj način može se uvući prva rečenica odlomka na jedno mesto, a


sve ostale rečenice odlomka na drugo mesto.
Isto tako, odlomke možete uvlačiti u desno tipkom TAB, a u levo
vraćati tipkom BACKSPACE.

Liste nabrajanja su od velikog


značaja, i često nezaobilazne kod
udžbenika, brošura, raznih
prezentacija, i svuda gde je nešto
potrebno objasniti, korak po
korak. U Word-u za ove potrebe
imamo odličnu alatku "Bullets
and Numbering". Liste
nabrajanja možemo podeliti u
dve kategorije:

• brojevne liste (ordered


list) - su liste kod kojih su
stavke ureñene po Slika 11-63 Liste nabrajanja
strogom hijerarhijskom
rasporedu, i predstavljene
su brojčanim oznakama

146 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

• znakovne liste (unordered list) - su liste nabrajanja kod kojih


nije bitan redosled stavki, a označene su specijalnim
karakterima (simbolima ili grafičkim elementima).

Obe vrste lista nabrajanja podržavaju hijerarhiju više nivoa


nabrajanja, od kojih će svaki nivo biti posebno označen.
Da biste najjednostavnije dobili brojevnu listu nabrajanja uradite
sledeće:

• Na paleti "Formatting" kliknite dugme "Numbering". Pojaviće


se broj jedan praćen tačkom.
• Unesite sadržaj prve stavke i na kraju pritisnite "Enter". Kada
ste pritisnuli "Enter" u narednom redu pojavljuje se oznaka
druge stavke (2.).
• Na prethodni način dodajte i ostatak liste.
• Kada želite da završite listu nabrajanja, možete da nakon
unosa poslednje stavke da pritisnete dva puta taster "Enter" ili
da nakon prvog pritiska na "Enter", potom pritisnete taster
"Backspace" i obrišete brojačanu oznaku stavke.

Prethodna priča važi i za znakovne liste, s tim što ćete na početku


umesto dugmeta "Numbering", kliknuti "Bullets".

U slučaju da želimo da uklonimo oznake nabrajanja (uopšte liste),


označićemo (selektovati) celu listu i kliknućemo dugme "Bullets" ili
"Numbering", u zavisnosti od toga koja vrsta liste je upotrebljena.
Kada uklonimo liste, potrebno je da znamo da je svaka stavka sada
poseban pasus - paragraf, što možete videti ako na "Standard" paleti
kliknete "Show/Hide".

Podešavanje lista nabrajanja

U prethodnom članku smo videli kako možemo da dobijemo liste


nabrajanja (numbered list) na jednostavan način. Osim navedenog
načina, liste možemo dobiti i preko menija "Format > Bullets and
Numbering", gde je moguće izvršiti i dodatna podešavanja. Brojevnu
listu nabrajanja ćemo dobiti tako što izaberemo prethodni meni
("Format > Bullets and Numbering"), pa u novom prozoru preñemo
na karticu "Numbered". Na kartici se nalaze uzorci predefinisanih
stilova lista nabrajanja, za izbor odreñene, samo kliknite na neki
uzorak i kliknite na "OK". Isto važi i za znakovne liste nabrajanja, s
tim što ćete preći na karticu "Bulleted".

U slučaju da vam ne odgovara ni

Doc. dr Željko Marčićević 147


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

jedna od ponuñenih lista, možete


kreirati vlastitu listu. U dijalogu
"Bullets and Numbering" klikom
izaberite listu koja vam se
najmanje sviña, i potom kliknite
dugme "Customize". Pojaviće
vam se novi dijalog i to
"Customize Numbered List" (ako
ste se nalazili na brojevnim
listama) ili "Customize Bulleted
Slika 11-64 Dijalog za podešavanje
List" (ako ste se nalazili na brojevne liste nabrajanja
znakovnim listama).

Kod znakovnih lista, sekcija "Bullet Character" odreñuje izgled znaka


- karaktera, koji će biti upotrebljen za nabrajanje. Ako nismo
zadovoljni ni jednim ponuñenim, kliknite na dugme "Bullet..." i iz
tabele izaberite neki drugi znak. Ukoliko ni ovim niste zadovoljni,
odgovarajući karakter možete pronaći u setu nekog drugog fonta,
kliknite na dugme "Font..." i izaberite neki drugi font. Na ovaj način
se menja prethodno opisana tabela karaktera. Sledeće podešavanje
je "Bullet Position", kojim odreñujemo udaljenost znaka za nabrajanje
od leve margine. Poslednja opcija (Text Position) odreñuje udaljenost
teksta stavke od leve magine (uvlačenje teksta). Kada ste sve
podesili kliknite na "OK".

Podešavanje brojevnih lista nabrajanja počinjemo u sekciji "Number


format", gde odreñujemo:

• Font - odnosno izgled samih cifara za nabrajanje.


• Number Style - ovde odreñujemo stil nabrajanja. Stil može biti
definisan: arapskim brojevima (default), rimskim brojevima,
malim rimskim brojevima i, velikim i malim slovima abecede,
sve u zavisnosti od potreba.
• Start at - naše liste ne moramo otpočeti od jedinice,
jednostavnom promenom lista može da startuje od neke druge
cifre.

U sekciji "Number Position" odreñujemo u odnosu na koju stranu će


biti poravnat znak nabrajanja i na kojoj će udaljenosti biti od ivice.
Poslednje podešavanje u dijalogu je "Text Position", kojim
odreñujemo udaljenost ostalih linija stavke (ne, i prve linije) od leve
margine.

148 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Numerisanje pasusa

Često će vam biti potrebno da


izvršite numerisanje pasusa nekih
dokumenata, znači, ne
numerisanje pojedinačnih linija
teksta, već celih pasusa. Ovo se
često radi kod odreñenih pravnih
akata i tehničke dokumentacije
(uputstava), kada je potrebno da
se pozivate na odreñene stavke -
pasuse. Numerisanje možete da
vršite sami, ručno pri pisanju
samog dokumenta, ili da to
prepustite Word-u, da se to
automatski odradi. Ako radite
ručno, najverovatnije ćete
napraviti greške, za razliku od
ovog drugog načina.

Slika 11-65 Numerisanje pasusa

Numerisanje ćemo obaviti uz pomoć Word-ove opcije "Bullets and


Numbering", u kojoj treba samo da izaberemo jednu od ponuñenih
šema za numerisanje (a, i te šeme su izmenljive). Za numerisanje
pasusa u nekom tekstu treba uraditi sledeće:

• Selektujte sve pasuse koje želite da numerišete, pri tome ne


moraju svi pasusi u tekstu da budu numerisani. Pri selekciji
izostavite naslove, i to putem selekcije uz pomoć tastera Shift
i Ctrl. Uzastopne pasuse birajte mišem, držeći pritisnut taster
Shift, a pasuse koji su fizički odvojeni naslovima - držeći taster
Ctrl i mišem.
• Potom izaberite meni "Format > Bullets and Numbering", pa
preñite na karticu "Outline Numbered".
• Ostaje vam da izaberete jednu od tri gornje šeme za
numerisanje (ona treća je "bullet" orijentisana), jer su one
donje rezervisane za numerisanje samih naslova (ukupno
četiri šeme).
• Ako niste baš zadovoljni formatom šeme za numerisanje,
kliknite dugme "Customize" i izvršite dodatna podešavanja.
• Kada ste zadovoljni šemom, kliknite na "OK" i pasusi će biti
numerisani brojevima 1, 2, 3 itd.

Doc. dr Željko Marčićević 149


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

U slučaju da želite da uvedete hijerarhiju u numerisanju pasusa,


selektujte pasuse za koje želite da budu podreñeni u odnosu na prvi
prethodni i pritisnite prečicu sa tastature "Ctrl+M" (Indent). Dobićete
rezultat kao na slici, gde imamo dva pasusa (2.1 i 2.2) koji su
hijerarhijski podreñena drugom pasusu. Ovim pasusima će se u
numerisanju pored pasusa kome pripadaju dodeliti i njihov redni broj
u okviru datog hijerarhijskog nivoa.

INICIJALNA SLOVA NA POČETKU PASUSA

Verovatno ste čitajući magazine susretali sa velikim, stilizovanim


slovima, kojima započinju pasusi ili članci. Ovakva slova koja su veća
od ostalog teksta, i zauzimaju tri do pet linija teksta zovu se Inicijali
ili inicijalna slova. Inicijali ne moraju obavezno da budu samo jedno
slovo, moguće je da inicijalna bude i cela reč.

Evo kako da dobijamo inicijale u MS Word-u:

• Ako već imate neki dokument, postavite kurzor u pasus u koji


želite da dodate inicijal. Slovo koje će predstavljati inicijal je
sastavni deo pasusa.
• Sa padajućeg menija izaberite "Format -> Drop Cap". Dobićete
dijalog prozor "Drop Cap"(kao na slici).
• U sekciji "Position" selektujte opciju "Dropped" ili "In margin",
jednostavnim klikom na okno. Ako izaberete "In margin" inicijal
će biti uvučen u margine pored datog pasusa, a opcijom
"Dropped" dobijamo redovan inicijal uvučen u pasus, koji
prekriva tri, četiri reda. U koliko želimo da uklonimo inicijal
izabraćemo opciju "None".
• U sekciji "Options" vršimo podešavanja samo inicijala. Preko
padajuće liste "Font" biramo odgovarjući font za inicijal,
preporučljivo je da on bude različit od fonta pasusa. Obično se
koristi serifni font ako je pasus u bezserifnom fontu, i obrnuto.
• U polju-brojaču "Lines to drop" unosimo koliko će linija teksta
da prekriva inicijal.
• I poslednje polje, "Distance from text", služi za odreñivanje
koliko će rastojanje biti izmeñu našeg inicijala i teksta pasusa.
Preporučljivo je da, ako vam je inicijal tanjeg i višeg fonta
izaberete veće rastojanje.
• Šta se u stvari dešava kada ubacimo inicijal? Pa, inicijal nije
ništa drugo do jednog slova koje je umetnuto u okvir za tekst.
Kao i svi okviri, možemo ga pomerati po radnoj površini i
menjati mu veličinu. I još jedna napomena, ako želite da vam

150 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

cela reč bude inicijalna, postavite kurzor u tekst okvir i


otkucajte željenu reč.

Word - Numerisanje linija teksta

Kada radite na dokumentu koji će sadržati recimo programski kod


(instrukcije u nekom programskom jeziku), vrlo je preporučljivo da
koristite numerisanje svake linija teksta (instrukcije), radi kasnijeg
pozivanja na odreñenu liniju (recimo, u objašnjenju koda). Pri ovome
možete numerisati sve linije dokumenta, linije u nekoj sekciji, početi
brojanje na svakoj strani itd. Brojke linija se mogu videti samo u
pogledu (modu) "Print preview".
Da bi numerisali linije u vašem dokumentu uradite sledeće:
• Kliknite u dokument gde želite da otpočnete numeraciju, tj. u
odreñenu sekciju dokumenta.
• Izaberite padajući meni "File > Page Setup". Otvoriće vam se
novi dijalog prozor "Page Setup", u kome treba da preñete na
karticu "Layout".
• Na datoj kartici kliknite na dugme "Line numbers...". Otvoriće
vam se novi dijalog (kao na slici) "Line numbers".
• U novom dijalogu potvrdite polje "Add line numbering", pa će
potom i sva ostala polja biti dostupna. Svako od tih polja
predstavlja sledeće podešavanje:
o Start at - Podrazumevano je da se linije numerišu od
jedinice, ali ako vi želite, možete da promenite početnu
vrednost, preko brojača.
o From text - Ovde ćete izvršiti podešavanje udaljenosti
broja linija od samog teksta.
o Count by - Odreñivanje koraka u numerisanju. Ako
ovde podesite vrednost 2, biće prikazana svaka druga
linija, ali će se naravno brojati i ostale (samo neće biti
prikazane).
o Numbering - Sekcija u kojoj imate tri mogućnosti da
kažete Word-u kako da numeriše stranice:
 Restart each page - Numeracija se restartuje na svakoj novoj
stranici.
 Restart each section - Numeracija se restartuje na početku
svake nove sekcije.
 Continous - Kontinuirano numerisanje kroz ceo dokument.

Doc. dr Željko Marčićević 151


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

11.14. ŠTAMPANJE

Opcije prilikom štampanja dokumenta


Po završetku rada na dokumentu, odnosno po završetku procesa
kreiranja, editovanja, obrañivanja i oblikovanja sledi poslednji korak
prilikom izrade dokumenta. To je proces štampanja. Meñutim, pre
nego što se započne proces štampanja dokumenta, potrebno je
proveriti kakav izgled on ima. Zato se izabere opcija File,Print
Preview. Ukoliko je prikazani izgled dokumenta zadovoljavajući, može
se pokrenuti proces štampanja dokumenta. Prilikom štampanja je
potrebno provesti sledeću proceduru:

Prvo se izabere opcija File/Print.

Slika 11-66 Na ekranu se pojavljuje sledeći dijalog okvir za štampanje

152 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slika 11-67 Dijalog okvir za specificiranje karakteristika štampanja

U prikazanom dijalog okviru treba odabrati opcije za štampanje. Prvo


se u okviru Printer izabere ime štampača na koji se želi ištampati
dokument.

Slika 11-68 Izbor štampača

Zatim se u sekciji Page Range specificiraju koje se sve strane


dokumenta (aktivnog dokumenta) žele ištampati. Postoje opcije All
(celi dokument), Current Page (trenutno aktivna strana dokumenta)
ili opseg strana (specificira se kao npr. 1,5,8 i sl.).

Doc. dr Željko Marčićević 153


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 11-69 Broj kopija koji se štampa

U okviru Print What potrebno je postaviti izbor na Document.


Zatim u okviru Copies treba postaviti koliko se kopija dokumenta koji
se štampa treba ištampati.

Slika 11-70 Izbor stranica za štampu

Na kraju treba u okviru Print izabrati koje se sve strane dokumenta


žele štampati. Moguće opcije su:

• All Pages in Range (sve strane u specificiranom opsegu datom


u sekciji Page Range)

154 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

• Odd Pages (neparne strane iz specificiranog opsega datog u


sekciji Page Range)
• Even Pages (parne strane iz specificiranog opsega datog u
sekdji Page Range)

Meñutim ako se želi štampati na papir obostrano, onda treba izabrati


prvo opciju Odd, pa onda ponoviti isto to štampanje s opcijom Even.
Naravno, pri tom treba ištampane papire prevrnuti i s prazne strane
postaviti u štampač.
U slučaju da se ima štampač na poslu, a želi se ubrzati rad tokom
štampanja kod kuće, moguće je aktivirati opciju Print to File kako bi
celi dokument bio ištampan u datoteku. Na ekranu se pojavljuje novi
dijalog okvir u kojem treba upisati ime datoteke. Naime, u ovu
datoteku će biti izvršeno "štampanje".

PODEŠAVANJE OPCIJA ZA ŠTAMPANJE

Ako ste dosada koristili Word,


sigurno ste i štampali neki od
svojih dokumenata. Pored
redovnih opcija koje ste dobijali
prilikom poziva standardnog
"Print" dijalog prozora, Word nudi
i naprednija podešavanja. Ova
podešavanja se skrivaju iza
dugmeta "Options" u dijalogu
"Print" (druga prečica "Tools ->
Options -> Print"). Kada kliknete
na ovo dugme dobićete prozor
kao na slici. U sledećim redovima
objasnićemo šta svaka od opcija
u odeljku "Printing options" znači.
Slika 11-71 Podešavanje opcija za
štampanje
 Draft output - (nizak kvalitet štampanja) potvrdom ove
opcije birate niži nivo kvaliteta štampe, ali postižete veću brzinu
štampanja. Grafika se neće štampati, a formatiranja štampe će
biti minimalna.
 Update fields - (ažururaj polja) ukoliko u dokumentu imate
polja (koja su deo automatizacije rada u Word-u), i potvrdite ovu
opciju sva polja u dokumentu će se ažurirati pre štampanja.
 Update links - (ažuriraj veze) ova opcija znači da se pre
štampanja ažuriraju sve veze prema drugim dokumentima, ako ih
ima.

Doc. dr Željko Marčićević 155


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

 Allow A4/Letter paper resizing - (podesi format) potvrdom


opcije automatski se prelazi sa jednog formata (Letter/A4) papira
na drugi (A4/Letter) uz kompenzaciju margina i elemenata na
stranici.
 Background printing - (štampanje u pozadini) potvrdom
opcije (podrazumevano) možete da se vratite brže u dokument
kada ga pošaljete na štampu, štampa ide sporije. U suprotnom
Word vam ne dopušta rad u dokumentu sve dok sve stranice ne
pošalje na štampu.
 Print PostScript over text - (štampanje preko teksta)
opcijom se omogućava da PostScript kod koji se možda nalazi u
dokumentu, štampa preko samog teksta.
 Reverese print order - (obrnuti red štampanja) ova opcija
se koristi kada imate štampač (uglavnom ink-jet) koji nakon
štampe daje stranice sa licem na gore i redosled im je obrnut.

Prilagodite kontekstne menije svojim potrebama

Kontekstni ili priručni meniji


umnogome skraćuju i
pojednostavljuju odreñene
poslove, jer se u njima nalaze sve
komande koje su preko potrebne
i koje se najčešće koriste.
Promenama koje napravite,
možete prilagoditi svaki od ovih
kontekstnih menija, tako da u
njih ubacite komande koje vi
najčešće upotrebljavate, i
istovremeno izbacite one koje ne
koristite. Recimo kada radite na
pripremi neke knjige i imate
mnogobrojne fusnote, kada ih
dodajte moraćete uvek da idete
Slika 11-72 Opcija za Footnote
na meni "Insert > Footnote...".

Da bi ovo prevazišli i ubrzali dodavanje, pridružićemo kontekstnom


meniju za tekst, komandu "Footnote".
Da bi dodali komandu u kontekstni meni uradite sledeće:

1. Izaberite padajući meni "Tools > Customize", preñite na


karticu "Toolbars" i u oknu "Toolbars" kliknite polje "Shortcut
Menus".
2. Na ekranu će se pojaviti paleta "Shortcut Menus" sa spiskom

156 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

dostupnih menija u tri grupe: Text, Table i Draw. Nas će


interesovati grupa menija Text i u njoj priručni meni Text.
3. Da bi dodali komandu "Footnote", kliknite na nju preko menija
"Insert > Footnote", i držeći pritisnut levi taster miša prevucite
je na paletu kontekstnih menija, i to tako što pokazivač
dovedete iznad "Text", a zatim kada se otvori lista dovedete
pokazivač opet iznad podmenija "Text".
4. Kada ste uradili prethodno, i doveli pokazivač iznad priručnog
menija, pojaviće se horizontalna linija, koja predstavlja mesto
postavljanja komande. Otpustite levi taster miša.

Kada smo dodali komandu u


odreñeni meni, poništite opciju
"Shortcut Menus" u dijalog
prozoru "Customize" i kliknite na
"Close".

Sada kliknite desnim tasterom,


bilo gde u dokumentu, i u
priručnom meniju pored ostalih
biće i opcija Footnote.

Slika 11-73 Brzi pristup mopciji footnote

Podešavanje

Word poseduje ogroman broj opcija i alata koje često znaju i da


zbune usled tolikog broja. Ali, ne mora tako da bude. Ovaj Tutorial će
vam pokazati kako da preuzmete kontrolu, i postanete "šef" vašem
računaru i kažete mu koje alate i palete sa alatkama želite, i gde.

Razumevanje Toolbar-ova

Kada otvorite Word, program se otvara sa dva toolbar-a (palete sa


alatkama), gornja paleta je Format toolbar. Druga paleta je
Standard toolbar o čemu smo već govorili.

Da bi premestili toolbar sa jednog mesta na drugo, kliknite na sivu


uspravnu liniju u levom uglu toolbar-a, i kada se izgled pokazivača
promeni u ukrštene duple strelice, prevucite paletu tamo gde želite.
Paleta može da bude "plutajuća", tj. nevezana za ivice prozora, ili da
bude vezana (dock) za neku od ivica prozora.
Da bi izvršili podešavanja paleti, kliknite na ikonu strelice koja se
nalazi na desnom kraju svake palete. Pojaviće se dugme "Add or

Doc. dr Željko Marčićević 157


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Remove Toolbars", kliknite na njega, pa se pojavljuje lista sa svim


mogućim alatkama za tu paletu. Izbor alata vršite jednostavnim
izborom ili poništavanjem izbora. U slučaju da koristite Office 97
kliknite desnim tasterom na paletu, izaberite paletu koju želite. Da bi
vršili detaljna podešavanja paleti izaberite "Customise" na dnu
padajuće liste.

Kada izaberete "Customise" opciju pojavljuje se dijalog prozor u kom


možete da izvršite ogroman broj podešavanja u vezi paleti. Sada,
kliknite na neko od dugmadi na paletama i prevucite ga van palete,
dugme će nestati. Takoñe, možete premeštati dugmad sa palete na
paletu. Postavljanje dugmadi na paletu vrši se na isti način, iz prozora
"Customise", sa kartice "Command" izaberete odgovarajuću grupu
komandi i traženi alat, te prevučete ga iznad palete gde želite da ga
postavite, pokazivač menja oblik u "I", i sada možete da otpustite
taster miša. Da biste grupisali odreñene alate, prevucite dugmad tako
da ona budu sa odreñene strane sivih linija.

Kada jednom izvršite podešavanja, kasnije opet možete vršiti


promene, npr. želite da dodate dugme koje će sumirati broj reči u
dokumentu ("Word Count" dugme). Kliknite desnim tasterom na
paletu i izaberite "Customise". U dijalog prozoru izaberite "Tool"
grupu alata i iz liste Commands izaberite dugme "Word Count".
Prevucite dugme na željenu paletu. Ovo dugme nema ikonu, već
ispisan tekst. Da bi to promenili kliknite desnim tasterom na dugme
"Word Count", ali dok je otvoren dijalog prozor, i izaberite opciju
"Default Style". Sa dugmeta nestaje tekst, i sada možemo dodati
bitmapu na dugme po želji. Ponovo kliknite desnim tasterom na
dugme, i izaberite "Change Button Image" da biste dodali ili promenili
crtež na dugmetu. Ako vam se ne sviña ni jedna ikona od ponuñenih
možete napraviti sopstvenu. Kliknite desnim tasterom na dugme i
izaberite "Edit Button Image", dobićete dijalog "Button editor" gde
možete da crtate sopstvenu ikonu piksel po piksel. Na ovaj način
možete potpuno promeniti izgled vašeg Word-a, tj. možete sve
prilagoditi sebi.

Kreirajte sopstvenu paletu alatki

Primetili ste sigurno da svaka složenija funkcija u MS Word-u donosi


sa sobom i sopstvenu paletu alatki. Ukoliko često radite sa odreñenim
skupom alata, a ti alati nisu direktno pristupačni sa postojećih paleta
(potrebno je da ih pozivate sa meni linije - Menu line), trebalo bi da
kreirate sopstvenu paletu alatki, gde će se nalaziti najčešće korišćene
nestandardne alatke. Sva podešavanja paleta alatki se vrše u dijalog

158 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

prozoru "Customize", koji dobijamo pozivom menija "Tools ->


Customize".

Da bi kreirali novu paletu, preñite na karticu "Toolbars" i pritisnite


dugme "New". U sledećem dijalog prozoru definišite naziv nove palete
i u donjem polju imate mogućnost da celu paletu uvrstite u
"Normal.dot" šablon ili drugu mogućnost, da paletu vežete samo za
tekući dokument (ova opcija uglavnom nema smisla). Na kartici i u
listi "Toolbars" pojaviće se vaša nova paleta i takoñe, pored samog
dijalog prozora možete videti novu paletu, ali bez ijedne ikonice. Sada
preñite na karticu "Commands", na levoj strani imate listu kategorija
tj. naslova sa glavne linije menija, a na desnoj strani imate podopcije
za svaki meni. Izaberite prvo stavku menija npr. "Borders" i u
desnom oknu pojaviće se sve komande vezane za definisanje ivica, a
koje nisu direktno dostupne sa bilo koje palete. Zatim izaberite
komande-ikonice, jednu po jednu, i jednostavno prevucite na novu
paletu alatki (funkcijom Drag-and-Drop). Ako vam nije sasvim jasno
kakva je funkcija odreñene komande, pritisnite dugme "Description" i
dobićete potanko objašnjenje date komande. Kada ste završili
dodavanje poslednje komande pritisnite dugme "Close".

Sada možete vašu paletu


postaviti bilo gde na radnu
površinu, npr. u vrhu pored
paleta "Standard" i "Formatting",
ili je ostaviti da bude "plutajuća"
(nevezana za bilo koju ivicu). I
još nešto što je bitno, ukoliko ne
ugradite paletu alatki u Normal
šablon, već u tekući dokument,
paletu možete razmenjivati sa
drugim dokumentima preko
dijaloga "Organizer".

Slika 11-74 Postavljanje palete

11.15. ZAŠTITA VAŠIH DOKUMENATA


Microsoft Word vam omogućava da sve svoje radove zaštitite od
neovlašćenog pristupa na više načina. Postoje u osnovi dva načina za
zaštitu dokumenata:

Doc. dr Željko Marčićević 159


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Zaštita lozinkom za otvaranje


dokumenta - Ovim načinom niko
neće moći da uopšte otvori
dokument u Word-u, tj. otvaranje
je moguće samo povlašćenima
koji imaju lozinku. Ovde imamo
dva tipa lozinke:
Slika 11-75 Unos passworda

 Lozinka za samo otvaranje dokumenta (Password to Open) -


ovde korisnik pre otvaranja dokumenta dobija dijalog prozor u
kome mora da unese lozinku.
 Lozinka za izmene u dokumentu (Password to Modify) - ovde
postavljate lozinku da bi obezbedili dokument kako bi samo
odabrani mogli da prave izmene u zaštićenom dokumentu.

Postavljanje lozinke ide tako što izaberete "Tools -> Options",


preñete na karticu "Save" u okviru dijalog prozora "Options". U sekciji
"File sharing options for" unesite lozinke dužine do 15 karaktera. Pri
unosu pazite na mala i velika slova, pošto je ovo polje Case-sensitive.
Kliknite na kraju na "OK", dobićete dijalog prozor "Confirm Password"
u kome ćete ponoviti prethodno unetu lozinku (dobićete poruku o
grešci ako pogrešite unos drugi put). Kada konačno kliknete na "OK",
snimite dokument da bi ste aktivirali lozinku za dati dokument.

Zaštita dokumenta davanjem atributa-statusa "Read-Only" -


Ovim načinom dati dokument se može učitati u Word, ali samo za
čitanje. Bilo kakve izmene nisu dozvoljene. Da bi aktivirali ovu opciju
pozovite meni "Tools -> Options" i potvrdite poslednje polje za
potvrdu "Read Only Recommended". Na ovaj način će svako ko
otvara dotični dokument videti dijalog prozor koji predlaže da se
dokument otvori u "Read Only" režimu. Ako kliknete na "Yes",
dokument se otvara kao Read Only. Ako izaberete "No" dokument će
se otvoriti kao i svaki dokument. Znači, ova opcija zaštite se svodi na
volju korisnika dokumenta kako će ga učitati. Da bi dokument
prebacili u potpuni "Read Only" status, preñite u Windows Explorer,
klinite na ime dokumenta desnim tasterom i izaberite opciju
"Properties". U novom dijalog prozoru potvrdite (check-irajte) polje
za potvrdu "Read-Only". Na ovaj način neće biti dozvoljene nikakve
izmene na dokumentu.

160 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Word - Izrada banner-a

Iako je MS Word paket za


procesiranje teksta, to ne znači
da sa njim ne možete da uradite
ništa interesantno, i u ovom
prilogu ćemo baš to obraditi,
kako kreativnije iskoristiti Word i Slika 11-76 Izrada banera
dobiti tekst koji lepo izgleda (kao
reklamni banner).

• Kliknite na dugme "New Blank Document".


• Da bi dobili paletu alatki "Drawing", kliknite desnim tasterom
miša iznad prostora paleta, i iz kontekstnog menija izaberite
"Drawing".
• Sada ćemo biti u mogućnosti da koristimo alatku WordArt.
• Kliknite na dugme "WordArt" na novoj paleti.
• Izaberite neki od ponuñenih stilova, klikom na sličicu primera
stila, i potom kliknite na "OK".
• U sledećem dijalog prozoru, ubacite željeni tekst, podesite
vrstu fonta i veličinu fonta. Te pritisnite "OK".
• Željeni stilizovani tekst će se pojaviti u dokumentu. Tekst
možete pomerati tako što kliknete na njega levim tasterom
miša i držeći taster prevučete na drugo mesto.
• Da bi izvršili korekciju teksta (vrsta, veličina fonta, sam tekst),
dovoljno je dvostruko kliknuti na objekat WordArt-a.

Da bi dobili na boljem izgledu teksta, postavićemo u pozadinu neki


rafički element, koji je takoñe dostupan sa palete "Drawing".

• Na paleti "Drawing" kliknite dugme "AutoShapes".


• Sa menija izaberite, recimo "Stars and Banners", pa sa
podmenija izaberite neki od elemenata (na slici je upotrebljen
element "Up Ribbon").
• Kada se element pojavio na dokumentu, kliknite desni taster i
izaberite "Order > Send to Back". Na ovaj način stilizovanu
traku postavljamo iz WordArt-a.
• Ponovo pritisnite desni taster i izaberite opciju "Format
AutoShape", i u novom dijalog prozoru, u sekciji "Fill" kliknite
na listu "Color" i izaberite neku od boja za popunjavanje
stilizovane trake.

Doc. dr Željko Marčićević 161


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Radi boljeg izgleda dodaćemo i malo senke tekstu, na paleti


"Drawing" kliknite na dugme "Shadow" i u grafičkom meniju sa
primerima senki izaberite odgovarajuću. Na ovaj način smo kreirali
lep, stilizovani banner, ostalo sve zavisi od vaše maštovitosti.

Izrada brošura

Koristeći ugrañene Word-ove šablone možemo znatno uštedeti vreme


i dobiti mnogo profesionalnije dokumente. Tako je i sa brošurama.
Word poseduje šablon za izradu brošure na tri lista koje se štampaju
na prednjoj strani i na poleñini drugog dela papira u formatu A4. Ovaj
šablon sadrži većinu vama potrebnih elemenata i formatiranja
(kolumne, grafiku, odgovarajuće naslove i dr). U slučaju da vam se
ne sviña ovo gotovo rešenje, izmenama možete ga prilagoditi sebi.

Da bi počeli sa šablonom, idite na padajući meni "File -> New", a


zatim izaberite karticu "Publications" i dvaput kliknite na ikonu
"Brochure". Dobićete gotovo rešenje, tj. kompletnu brošuru sa
odreñenim grafičkim elementima, nekim tekstom i raznim savetima u
vezi formatiranja. Svi tekstualni elementi, tipa raznih naslova, lista
nabrajanja i dr. su definisani pomoću odreñenih stilova, tako da vrlo
lako možete izvršiti potrebna podešavanja jednostavnom promenom
odreñenog stila.

Ukoliko želite da promenite ponuñenu grafiku, a verovatno hoćete,


prvo je selektujte i pomoću menija "Insert -> Picture" izaberite drugu
sliku koju ste pripremili. Na primer, ako budete mogli da iskoristite
gotove sličice iz Clipart galerije za vašu brošuru, izaberite sa
padajućeg menija "Insert -> Picture -> Clip Art". Od ponuñenih sličica
izaberite najpogodniju, tako što ćete kliknuti na nju da bi je
selektovali i potom kliknete na dugme-ikonu "Insert Clip". U slučaju
da dimenzije nisu odgovarajuće kliknite na sliku i razvucite po
potrebi, tako što kliknete na bele kvadratiće u uglovima i držeći
mišem razvučete na odgovarajuće dimenzije.

Vodite računa o tome da kada pravite odreñenu brošuru, koju će da


vidi veći auditorijum, ne smete previše da natrpate brošuru
elementima, jer će delovati jako složeno i prosto odbojno za čitanje.
To znači da treba da nañete odgovarajuću meru u kompoziciji teksta,
grafike i belina oko teksta i slika. Kada završite sa ispravkama i
doradom šablona brošure, snimite tu verziju brošure, jer na taj način
sledeći put nećete morati da počinjete rad sa Word-ovim rešenjem,
već sa svojim.

162 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Izrada biografije (CV)

U slučaju da ste preko Interneta tražili posao sigurno ste zapazili da


svi traže vašu biografiju tj. Curriculum Vitae (CV). Sadržaj CV se
često veoma razlikuje u zavisnosti od posla. U ovom tekstu
ilustovaćemo vam kako da u Word-u napišete svoj CV, koji će biti
opšteg karaktera.

U našem CV-ju postoje tri osnovna


dizajn elementa, i njih ćemo kreirati u
"Headers and Footers" delu Word-a.
Otvorite novi dokument i izaberite
meni "File->Page Setup" radi
podešavanja margina. U dijalog
prozoru unesite sledeće vrednosti:
gornja margina 5 cm, donja 3 cm, i
leva i desna po 3 cm. Sada idite na
meni "View->Header and Footer", da
biste otvorili kontrolu zaglavlja i
podnožja. Na ekranu vam se pojavljuje
i paleta sa odgovarajućim alatima za
formatiranje "Header-a and Footer-a".
Slika 11-76 Izrada CV

Ovi elementi će nam poslužiti da u njih postavimo osnovni šablon gde


će biti ime, prezime i drugi detalji. Prednost ovog načina je u tome
što će se ti podaci pojavljivati na svakoj strani. Ovde ćemo se
poslužiti "Text box" elementima, ali pre toga ćemo pozvati paletu sa
odgovarajućim alatima,"View->Toolbars->Drawing". Izaberite "Text
Box" alat i pozicionirajte ga unutar Header-a, kliknite desnim
tasterom na ivičnu liniju i izaberite "Format Text Box" opciju.
Izaberite "Fill" karticu i izaberite crnu boju, te ukucajte tekst a boju
fonta promenite u belu. Unutar Text box-a centrirajte tekst.
Selektujte tekst i pomoću prečice "Ctrl+]" povećavajte tekst do
željene vrednosti. Potom :

• Izaberite "Text box" i postavite ga preko crnog "Text box-a"


• U njega dodajte svoje kontakt podatke i centrirajte ih
• Ponovo izaberite "Text box"
• Na levoj margini nacrtajte mali "Text box", ali iste visine kao
Header
• Kliknite unutar prvog "Text box-a" i kliknite alat "Format
Painter" na osnovnoj paleti, radi preslikavanja formatiranja

Doc. dr Željko Marčićević 163


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

• Kliknite unutar novog "Text box-a" i on će postati crn


• Upišite "CV", selektujte tekst i izaberite belu boju fonta.

Sada ste postavili dobar šablon (koji se naravno može doterivati) za


vaš CV, tako da sada možete unositi podatke. Bitno je održite čistu
formu i konciznost. Ne zaboravite da prvo počnete sa radnim
iskustvom i da vaše poslednje radno mesto postavite na početak.
Takoñe, podnožje (Footer) sa Text box-om možete iskoristiti da
postavite recimo svoje kontakt podatke, tako da se pojavljuju na
svakoj stranici. Ukoliko ste instalirali kompletan MS Word, sa
programom u paketu dolaze i gotovi šabloni za izradu CV-ja.

Roñendanska čestitka

Kada se kasno setite nečijeg roñendana, a niste mu kupili i poslali


čestitku, možete je sami izraditi uz pomoć Word-a. U ovom prilogu
ćemo videti kako da kreirate jednostavnu, ali efektnu roñendansku
čestitku, korišćenjem mogućnosti ugrañenih u Word.

Pre nego što započnete rad u


Word-u, najbolje bi bilo da
čestitku skicirate na papiru, kako
bi čestitka trebala da izgleda.
Obično su čestitke presavijene na
dva dela, od kojih prednji deo
ima neku grafiku, a unutrašnji
tekst. Možda vam izgleda malo
komplikovano da ovo izvedete, ali
postoji način da se to odradi.
Pokrenite Word, otvorite novi
dokument i promenite orijentaciju
papira u "landscape".

Slika 11-77 Roñendanske čestitke

• Izaberite meni "File > Page Setup" i u novom dijalogu preñite


na karticu "Paper Size".
• Kliknite na radio-dugmić "Landscape".
• Preñite na karticu "Margins" i veličinu svih margina postavite
na nulu. Kliknite na "OK", pojaviće vam se poruka o grešci gde
ćete kliknuti na dugme "Ignore".

164 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Da bi smo se bolje snalazili na papiru, dodaćemo dokumentu mrežu


vodećih linija (gridlines), koje se inače neće odštampati. Da bi hi
dobili potrebna nam je paleta "Drawing". Kliknite desnim tasterom
iznad postojećih paleta i i na meniju kliknite opciju "Drawing". Na
novoj paleti kliknite "Draw > Grid", pa u dijalogu potvrdite "Display
gridlines on screen", i na kraju "OK". Dobićemo mrežu vodećih linija
koje idu od ivice do ivice papira, ovo je zbog toga što su marige
veličine nula. Pošto je mreža sačinjena od velikog broja linija, koje
nam nisu potrebne, podesićemo da mreža u stvari deli papir na dva
dela. Ponovo kliknite "Draw > Grid", u ovom dijalogu ćemo izvršiti
podešavanje meñuprostora izmeñu dve linije. U okviru sekcije "Grid
Settings" podesite:

• Horizontal spacing: 149mm


• Vertical spacing: 0,1mm

Kada kliknete na "OK", videćete da se radna površina podelila na dve


polovine, linijom koja se neće odštampati.
Sada, koristeći alate za crtanje, možemo početi crtanje. Takoñe
možete uvesti i gotove grafičke elemente na stranicu, ili da kreirate
sopstvene uz pomoć dostupnih alatki. Ako na disku imate prigodnu
sliku, ubacite je preko menija "Insert > Picture". Iskoristite vašu
skicu na papiru kao vodič u kreiranju. Za ubacivanje stilizovanog
teksta, iskoristite "Wordart" alatku sa palete "Drawing". Kliknite na
dugme "Wordart", izaberite stil slova, te potom unesite odgovarajući
tekst. Ukoliko je potrebno da povećate ili smanjite veličinu slika ili
teksta, upotrebite "ručice" (mali beli kvadratići oko elemenata). Da bi
održali proporcije grafike, držite taster "Shift" dok ih razvlačite. Kada
ste završili sa čestitkom, odštampajte je i predajte slavljeniku. Primer
jedne čestitke možete videti na slici.

Kako kreirati pozorišni program (afišu)

Za kreiranje pozorišnog programa


(afiše) ne morate koristiti
specijalni softver koji se koristi u
pripremi za štampu, ceo program
možemo kreirati u Word-u.
Softverski paket kao što je Word
poseduje veliki broj mogućnosti i
stalno ćete se iznenañivati šta
sve on može da uradi. Pa, da
preñemo odmah na izradu jednog
Slika 11-78 Kreiranje programa
pozorišnog programa.

Doc. dr Željko Marčićević 165


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Pokrenite Word, te sa menija izaberite "View > Toolbars > Drawing",


na ekranu će se pojaviti paleta sa alatkama za crtanje.

• Na istoj paleti kliknite dugme "Draw", pa iz menija izaberite


opciju "Grid".
• Pojaviće vam se novi dijalog, u kome treba da potvrdite polje
"Display gredlines on screen".
• Kliknite na "OK".

Na papiru će se pojaviti mreža, koja će nam umnogome olakšati


pozicioniranje objekata na ekranu, odnosno papiru. Sada ćemo
izvršiti podešavanje stranice, tako da od jedne A4 stranice napravimo
dve.

• Iz menija "File"izaberite opciju "Page Setup...".


• U dijalogu ćemo podesiti margine, veličinu gornje margine
postavite na 1.5cm, veličina za "gutter" će biti 0.5cm.
• Preñite na karticu "Paper Size" i kliknite radio-dugmić
"Landscape" (promena orijentacije papira). Naposletku kliknite
na "OK".

Da bi imali odgovarajući pogled na dokument smanjićemo prikaz


(Zoom), kliknite na mali trouglasti dugmić u okviru Zoom polja na
Standard paleti alatki, te izaberite uvećanje od 50%. Ukoliko će vaš
program sadržati više stranica, pritisnite odgovarajući broj puta
kombinaciju "Ctrl+Enter".
Morate imati na umu da polovljenjem A4 stranice na dve polovine,
prva manja stranica predstavlja spoljni omot vašeg programa.
Sledeće što ćemo uraditi je da dodamo odgovarajuću grafiku na
omot.

• Sa donje palete izaberite "Rectangle" alatku za crtanje,


poravnajte kursor sa linijama u mreži i nacrtajte
pravougaonik.
• Kliknite desnim tasterom na pravougaonik i izaberite opciju
"Format AutoShape".
• U sekciji "Fill" kliknite na polje "Color", pa izaberite "Fill
Effects". Preñite na karticu "Picture" i u dnu kliknite na dugme
"Select Picture". Preko standardnog dijaloga pronañite
odgovarajuću sliku na disku, kliknite na "Insert" i na kraju na
"OK".
• Dodaćemo i naslov programu uz pomoć alatke "WordArt".
• Kliknite "Insert WordArt" alatu na paleti "Drawing".

166 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

• Izaberite odgovarajući stil, pa unesite naslov predstave u edit


polje. Na kraju kliknite na "OK".

Preostaje nam samo da u program dodamo i tekstualni deo. Ovo


ćemo uraditi pomoću tekst-okvira (text-box), pošto je sa njima
mnogo lakša manipulacija, nego kada se tekst redovno unese.
Kliknite na dugme "Text box" na paleti "Drawing" i uz pomoć linija
mreže, postavite tekst polje na odgovarajuće mesto. Radi boljeg
izgleda celog programa tekst možete podeliti na više sekcija, od koji
će svaka biti postavljena u jedno tekst polje. Prednost ovakvog
načina rada je u tome što tekst polja možete premeštati gde hoćete, i
na taj način brzo menjati izgled programa. Pozicioniranje će vam biti
olakšano zbog mreže linija.

Kalendar

Da li imate potrebu da pratite


neke dogañaje tokom vremena?
Ili recimo, trebate da saradnicima
podelite plan rada za odreñeno
vreme? U ovom slučaju ne treba
da brinete oko toga kako da
fomulišete takve planove -
kalendare, pošto MS Word
poseduje odličnu alatku za to. U
sledećim redovima ćemo vam
prikazati kako da kreirate
kalendar koristeći Word.
Slika 11-79 Kalendar
Koristićemo Word verzije 2000, a
data alatka (čarobnjak) je
dostupna od verzije 6.

Pokrenite MS Word i izaberite padajući meni "File > New", te u


dijalogu "New" preñite ma karticu "Other Documents" i dvostruko
kliknite na ikonicu "Calendar Wizard". Pokrenuće se čarobnjak
(wizard) koji će vas voditi kroz proces kreiranja, korak po korak.
Kliknite na "Next" i u sledećem koraku, od tri ponuñene opcije,
izaberite stil izgleda koji vam se najviše sviña. Izbor se vrši klikom na
odgovarajuće radio-dugme, po izboru, kliknite na "Next". U sledećem
koraku ćemo izabrati orijentaciju papira za kalendar, i imamo dve
opcije: Portrait i Landscape. U donjoj sekciji možete podesiti da se
ostavi mesto za prigodnu sliku pored kalendara. Ako izaberete "Yes",
levo, sa strane će se ubaciti clipart, koji ćete kasnije zameniti svojom
slikom. Kliknite na "Next" i stupate u korak, gde vršite izbor datuma

Doc. dr Željko Marčićević 167


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

početka i završetka intervala za koji će se kreirati kalendar. Kada


izaberete vremenski interval kliknite na "Next", a zatim u poslednjem
koraku na dugme "Finish". Novi dokument će biti ispunjen
kalendarom. Kalendar je u osnovi sačinjen iz dva okvira (text-box).
U ovako kreirani šablon kalendara, preostaje vam samo da unesete
podatke u svaku ćeliju koja predstavlja jedan dan u mesecu. Još
jedna dobra stvar je što su za kreiranje kalendara korišćeni stilovi,
tako da izmenom stila menjate celokupni izgled kalendara. Evo kako
to da uradite:

• Kliknite u polje, pored cifre koja označava datum, pa izaberite


meni "Format > Style".
• U dijalogu "Style" kliknite na dugme "Modify", te u novom
prozoru kliknite na "Format".
• Izaberite iz liste "Font" i izvršite sva moguća podešavanja za
dati stil.
• Kada ste završili, dva puta kliknite na "OK".

Na prethodni način možete kompletno promeniti izgled kalendara i u


potpunosti ga prilagoditi svojim potrebama.

11.16. CRTANJE U WORD-U

U Wordov dokument moguce je uneti gotove slike izrañene nekim od


odgovarajućih programa.No, ovde nas više zanima kako Wordovim
alatima proizvesti grafiku u Wordovom dokumentu.Doista
jednostavno, i za malo vremena.Ako oblikujete dokumente u Wordu
tako da oni ne moraju biti strogo zadanoga izgleda, zasto ih ne
oplemeniti ponekim crtanim detaljem? Poneka crta, malo boje,
drugaciji razmestaj stranice-i Vas ce se dokument sasvim sigurno
razlikovati u gomili sličnih. A rad s Wordovim alatima za crtanje zaista
je jednostavan i ne zahteva mnogo vremena ni za učenje njihove
upotrebe, ni za primenu.

Traka s alatima za crtanje pojavit ce se na ekranu ako je ukljucimo


klikom na taster Drawing na standardnoj traci s alatima ili ako je
izaberemo iz menia View.Traka s alatima za crtanje skup je alata
kojima se mogu crtati graficki elementi od najednostavnijih crta,
jednostavnih geometrijskih oblika, slobodni oblici, elementi dijagrama
toka, ukrasni oblici, oblici s s pridjijeljenim tekstom nekom objektu i
drugo.Osim toga, na traci s alatima za crtanje moze se odabrati unos

168 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

teksta u dokument pomocu tekstualnih okvira (Text Box), obrada


jedne ili vise rijeci WordArtom, bojenje crteza, sjencenje,
pozicioniranje, rotiranje, izrada trodimenzionalnih oblika.
Crtanje se moze zapoceti na dva nacina:ili na jos praznoj stranici
dokumenta ili na stranici popunjenoj sadrzajem.Crtez ce se na
stranici pojaviti ondje gde je bila tacka ubacivanja (kursor) prije
pocetka crtanja.No to mesto i nije toliko vazno jer se crtez kasnije
lahko moze prenijeti na bilo koji dio dokumenta.Naknadno se,
takodje, podesava i odnos crteza s ostalim sadrzajima na
stranici.Raspolozivi oblici za crtanje mogu se pregledati i odabrati ako
se na traci s alatima za crtanje klikne na taster AutoShapes.Taster
AutoShapes otvara sustav menia s kategorijama oblika za crtanje, a
pokazemo li bilo koju od kategorija, otvrara se njezin podmeni u
kojem je moguce odabrati tacno odredjenu vrstu objekata.Meni Lines
nudi crtanje: obicne ravne crte (Line), jednosmerne strelice (Arrow),
dvosmerne strelice (Double Arrows), krivulje (Curve), slobodnih
oblika (Freeform) i slobodnih oblika koji nalikuju crtezu olovkom
(Scribble).Neovisno o tome koji se oblik odabere, crta ga se
jednostavnim povlacenjem misa.Dvostruki klik misem zatvara crtez
koji se onda moze uredjivati.Da bi se s crtezom bilo sta cinilo
moramo ga odabrati, a to se cini klikom misa na bilo koji njegov
dio.Odabrani crtez omedjen je hvataljkama pomocu kojih mu se moze
mijenjati velicina.Uz vecinu crtanih oblika pojavljuje se jedan ili vise
simbola koji nalikuju zutom trokuticu.Hvatanjem i povlacenjem ovog
simbola, odabranom se objektu moze mijenjati oblik:na primjer,
dubina trodimenzionalnog objekta, duljina i ostrina strijelice i
slicno.Crtezu se moze naknadno mijenjati boja crte (Line Color), boja
crtane plohe (Fill Color), debljina crte (Line Style) i vrsta crte (Dash
Style).Ako je odabrani objekat strelica, taster Arrow Style omogucuje
mijenjanje izgleda strelice.Svakom nacrtanom objektu moze se
dodati sjena na neki od ponudjenih nacina ako se klikne na taster
Shadow.Sjena se uklanja klikom na No Shadow.Meni Shadow
Settings omogucuje pomicanje senke dok njezin objekt miruje
(Nudge Shadow), kao i mijenjanje boje senke (Shadow Color).
Trodimenzionalni oblici jednostavno se brzo oblikuju i mijenjaju.3D
efekt moze se dodati najjednostavnijoj crti, korisnikovom slobodnom
crtanom obliku ili nekom od ponudjenih oblika.Efekt se dodaje
odabranom objektu tako da se iz menia 3D odabere odgovarajuci
izgled.Trodimenzionalnom se objektu mogu podesavati mnoga
svojstva, a dostupna su ako se iz menia 3D odabere naredba 3D
Settings.Tada se dobije traka s alatima za uredjivanje 3D objekta
(koji, naravno, mora biti odabran).Taster 3D On/Off omogucuje
uklanjanje ili dodavanje efekta.Tasterima Tilt Down, Tilt Up, Tilt Left i
Tilt Right objekat se moze rotirati u odgovarajucim smerovima.Taster

Doc. dr Željko Marčićević 169


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Depth otvara mogucnosti biranjea dubine 3D objekta ili biranjem


neke od ponudjenih brojcanih vrednosti ili upisivanjem odgovarajuceg
broja koji oznacava dubinu objekta u tackicama.Tasterom Direction
moze se biranjeati smer promatranja 3D objekta, a taster Lighting
dopusta korisniku odabrati iz kojeg ce kuta dolaziti svijetlo na
objekat.Moze se odabrati i intezitet osvijetljenosti objekta: svijetao
objekat (Bright), prosjecno svijetao (Normal), i zamagljen
(Dim).Pomou tastera Surface objektu se mogu oblikovati plohe kao
da su: prozirne (Wire Frame), mat (Matte), plasticne (Plastic) ili
metalne (Metal). Taster 3D Color otvara paletu boja kojima se
objekat moze uredjivati.

3D Settings alati bit ce nedostupni (sivi) ako odabrani objekat nije


pogodan za primjenu nekog ekfekta i ako je odabran gotov 3D
objekat, pa mu u tom slucaju nije moguce jos jednom primjeniti
trodimenzionalnost.Bilo koji crtani objekat brise se tako da se
odabere, a zatim se obrise tipkom Del na tastaturi ili komandom
Clear iz menia Edit.Ako je potrebno brisati vise objekata istovremeno,
brisu se tako da se strelicom Select Objects oznaci podrucje
brisanja.Svi objekti koji se nadju unutar iscrtanog podrucja, bit ce
obrisani klikom na naredbe Delete ili Clear.

Tekst polje sa animiranim tekstom

Tekst koji se pomera u jednom


tekst box-u (engl. scrolling text),
je mogućnost da definišete
odreñeni tekst koji će se kretati
sa jedne strane tekst polja na
drugu. Ova funkcija je
prvenstveno vezana za kreiranje
web stranica, jer je to u stvari
<MARQUEE> tag HTML jezika za
definisanje stranica. Pošto ovde
nećemo govoriti o funkciji u vezi
kreiranja web stranica, ovu
funkciju ćemo objasniti iz ugla
naglašavanja nekog teksta ili dela
teksta, pomoću ove male
Slika 11-80 Crtanje
animacije.

Alatka za postavljanje scroll teksta se nalazi na paleti "Web tools",


koju ćemo dobiti izborom menija "View > Toolbars > Web Tools".
Dugme za pozivanje funkcije nalazi se na krajnjoj desnoj strani, a ako

170 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

zadržite pokazivač miša iznad dugmeta, pojaviće se tooltip "Scrolling


Text". Kliknite na dugme, i pojaviće se novi dijalog prozor "Scrolling
Text" u kome možemo da podesimo odreñene parametre:

• Prvo podešavanje vezano je za ponašanje (engl. behavior)


teksta koji se pomera, odnosno na način koji će se pomerati.
Kada kliknete na padajuću listu dobićete tri mogućnosti: Scroll
(obično pomeranje), Slide (pomeranje teksta nalik slajdu,
premesti se sa jedne na drugu stranu, i stane) i Alternate
(tekst se naizmenično kreće sa jedne strane na drugu).
• Opcija "Direction" odreñuje smer kretanja teksta: Left (ulevo)
i Right (udesno), ali samo kod "ponašanja" Scroll i Slide.
• Opcijom "Loop" odreñujemo broj kretanja, koji može biti od 1
do 5, ili beskonačan (Infinite), a vezan je za "ponašanja" Scroll
i Alternate.
• Iz liste "Background Color" izaberite boju pozadine za dato
tekst polje. Ova boja neka bude u suprotnosti sa stranicom,
radi naglašavanja. Rekli smo već da upotrebom ove funkcije
naglašavamo nešto ili vršimo napomene.
• Klizačem "Speed" postavljamo brzinu "klizanja" teksta u polju.

Kada ste podesili sve prethodne parametre, ostaje vam samo da


upišete neki tekst u polje "Type the Scrolling Text here:" i zatim
kliknete na "OK". Trebalo bi da ste dobili situaciju kao na slici.

Slanje e-mail poruka iz Word-a

Ako niste znali, iz vašeg MS Word-a možete slati e-mail poruke.


Upravo je Microsoft tako i projektovao Word da bude vaš primarni
ureñivač e-mail poruka. Iz Word-a možete poslati dve vrste poruka:

• poruke koje će biti poslate u HTML formatu


• poruke koje će biti poslate u običnom tekstualnom ili RTF (rich
text format) formatu.

Doc. dr Željko Marčićević 171


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Pisanjem HTML poruka u Word-u,


ne moramo znati jezik za opis
stranica - HTML, već je dovoljno
da formatiramo dokument kako
to inače i radimo za običnu
štampu na papiru. Na ovaj način
lako možemo kreirati e-mail
poruke odličnog izgleda, a ne
samo uobičajene, tekstualne
poruke.

Slika 11-81 Slanje e-maila iz Worda

Otvorite novi dokument u Word-u i kreirajte novu e-mail poruku,


formatirajte dokument kao i bilo koji drugi Word dokument. Potom,
izaberite meni "File > Send To > Mail Recipient" ili pritisnite dugme
"E-mail" na Standard paleti alata. Na ekranu će se pojaviti dodatne
alatke za elektronsku poštu (kao na slici). Prvo što ćemo uneti je e-
mail adresa primaoca, i to u polje "To". Ako već imamo unetu adresu
u adresaru Microsoft Outlook-a, dovoljno je pritisnuti dugme "To" da
bi dobili dijalog prozor "Select Recepients", u kome ćemo izabrati
jednog ili više primaoca tekuće poruke. Na isti način šaljemo kopiju
poruke na druge adrese upisom primaoca u polje "Cc", ili pritiskom na
isto dugme i izborom iz Outlook-ove liste. Ostalo je još da upišete
naslov samo poruke u polje "Subject".

Od dodatnih opcija, moguće je prikačiti neku datoteku sa diska, uz


samu e-mail poruku. Dovoljno je da kliknemo na dugme "Attach File"
na novoj paleti i u novom dijalog prozoru na disku pronañemo željeni
fajl, te pritisnemo "Attach".

Kada ste kompletirali e-mail poruku, dovoljno je da pritisnete dugme


"Send a Copy". Kopija dokumenta (sa dodatnim fajlovima, ako ih
ima) će biti smeštena u Outlook-ov folder "Outbox", a tekući
dokument u Word-u će ostati otvoren za dalju obradu. Kada se prvi
put budete "prikačili" na Internet, e-mail kreiran u Word-u će biti
odaslat.

172 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Povezivanje dokumenata linkovima

Da li ste nekada poželeli da u vaš


Word dokument postavite link
(hipervezu) ka nekom drugom
dokumentu, web prezentaciji ili
nekoj drugoj vrsti sadržaja? Ako
je odgovor "Da", pročitajte
sledeće redove. Word je, kao i
drugi programi Office paketa,
dosta okrenut Internetu, pa zato
osim što možete da dodate
linkove svim dokumentima
Office-a istovremeno ih možete i
snimiti u formatu za web.

Slika 11-82 Povezivanje

Dodavanjem linkova u Word dokumentu možete da hipervezama


ispletete čitavu mrežu izmeñu dva ili više dokumenata, gde će jedan
da se referencira na drugi. Referenciranjem postižete povezivanje sa
informacijama koje nisu sastavni deo datog dokumenta.

Ali, da preñemo na samo dodavanje hiverveza. Pokrenite Word i


otvorite postojeći dokument:

1. Mišem selektujte deo dokumenta koji treba da posluži kao


veza ka drugom sadržaju. Znači to ne mora da bude jedna
reč, može da bude čitava rečenica ili pasus (ili grafika).
2. Izaberite meni "Insert > Hyperlink" ili pritisnite prečicu sa
tastature "Ctrl+K".
3. Pojaviće vam se dijalog prozor "Insert Hyperlink", gde ćete u
liniju "Type the File or Web page name" uneti sam link ili ćete
ga izabrati iz donje liste. Na kraju kliknite na "OK".

Kada se vratite u dokument, deo teksta koji predstvalja link će


promeniti boju (podrazumevana je plava boja) i biće podvučen.
Ukoliko pokazivačem miša doñete iznad linka, pokazivač će promeniti
oblik u "ručicu sa ispruženim kažiprstom", pa "probajte" link.
Na isti način možete linkovati i neki dokument sa vašeg diska (znači,
u pitanju nije veza prema .html dokumentu). Na primer, imate isto
Word-ov dokument koji je vezan za tekući, recimo da povezujte račun

Doc. dr Željko Marčićević 173


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

(trenutni dokument) sa dokumentom koji predstavlja povezani


"ugovor o kupoprodaji":

• Uradite sve kao i u prethodnom postupku, samo što ćete u


dijalog prozoru "Insert Hyperlink" kliknuti na naslov "Recent
files", pa će vam se u listi pojaviti dokumenti sa diska na
kojima ste radili u poslednje vreme. Jednostavnim klikom ćete
izabrati željeni fajl.
• Ukoliko dokument nije u listi (npr. kreirali ste ga davno),
kliknite dugme "File..." pa željeni fajl pronañite na disku
pomoću klasičnog "Browse" dijalog prozora.

Na kraju potvrdite povezivanje, klikom na "OK".

11.17. WORD I MAKRO VIRUSI

Makro virusi su se ne tako davno pojavili u računarskom svetu, tj. od


onda kada je Microsoft u paket Office ubacio i Visual Basic (prvo je to
bio WordBasic). Ako često razmenjujete Office fajlove sa kolegama
morate biti oprezni i svesni postojanja ovakvih virusa. Virusi se sada
pišu u najnovijoj verziji Basic-a za aplikacije - Visual Basic for
Applications ili VBA. Makro virusi mogu da budu isto tako destruktivni
kao i ostali virusi, jer imaju mogućnost samoreprodukcije
(umnožavanja) i preko novog-starog programskog jezika, dostupni su
im svi resursi zaraženog kompjutera (što znači i mogućnost brisanje
podataka).

Jezik VBA je dodat paketu radi povećanja fleksibilnosti i mogućnosti


paketa MS Office, tako da njegovi korisnici prvenstveno mogu da
pisanjem rutina povećaju produktivnost u radu. Jedan od
najpoznatijih makro-virusa bio je "Concept" (u verzijama Word-a 6.0 i
95), čiju su "koncepciju" preuzeli i kasnije nastali virusi. Ovaj virus se
ubacivao u osnovni šablon Word-a - "Normal.dot" i odatle se kopirao
u svaki novi dokument. Od tada su nastale mnoge nove generacije
naprednijih i destruktivnijh makro-virusa.

174 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Kako da se zaštitite od makro-


virusa? Postoje dve solucije: da
preuzimate samo proverene
dokumente, a ako su i iz
proverenih izvora opet ih
proverite nekim od antivirusnih
softvera. Druga solucija je ona
koja je ugrañena u sam Word, a
to su funkcije bezbednosti. Da bi
zadali Word-u odreñeni stepen
zaštite pozovite padajući meni
"Tools -> Macro -> Security".
Otvoriće vam se dijalog prozor
"Security" na kome imate dve
kartice: Security Level i Trusted
Sources. Na prvoj kartici
Slika 11-83 Zaštita u Wordu
podešavate nivoe sigurnosti:

 High - ovo je Word-ov standardni nivo, gde će se ukoliko neki


dokumenti imaju makroe, otvoriti samo oni koji imaju sertifikate
iz izvora koje korisnik odredi.
 Medium - Word će otvoriti fajlove koji sadrže makroe, ali će
pre svakog otvaranja postaviti upit, da li želite da se dokument
otvori sa makroom ili bez makroa.
 Low - u ovom slučaju Word će otvoriti sve dokumente bez
obzira da li sadrže makroe ili ne.

Na drugoj kartici se nalazi lista pouzdanih izvora, tj. spisak šablona i


dodataka koje ste ručno instalirali na sistem. Stavke iz liste možete
ukloniti, ako izaberete stavku i pritisnete dugme "Remove".

WORD TRIKOVI
Označavanje rečenice:
Pritisnite tipku CTRL i kliknite na rečenicu

Masna slova, nakošena, podcrtana:


CRTL+B, CTRL+I, CTRL+U

Uklanjanje parametara oblikovanja:


Označite tekst i pritisnite CTRL+razmaknicu i tekst gubi ranije
oblikovanje

Promena teksta u Print Preview modu:

Doc. dr Željko Marčićević 175


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Isključite lupu i kliknite u tekst

Korištenje alata za crtanje više puta:


Jednostavno dvaput kliknite na alat na traci za crtanje - Drawing
traka

Pisanje teksta za potrebe vježbi:


upišite: = rand(p,s) i pritisnite tipku Enter
p - broj pasusa, s - broj rečenica, npr. =rand(3,5)
stalno se ponavlja ovaj tekst:
The quick brown fox jumps over the lazy dog

Promena (ažuriranje) Wordovih polja:


F9

Dodavanje nekih znakova u tekst:


ALT+CTRL+nekoslovo
npr.
ALT+CTRL+C = ©
ALT+CTRL+B = {

Brisanje alata sa traka s alatima:


Pritisnite tipku ALT i povucite mišem alat u područje za upis teksta

Premještanje alata:
Pritisnite ALT i povucite alat na željeno mesto na traci s alatima
(Toolbaru)

Dodavanje skrivenog teksta:


CTRL+SHIFT+H i pišite tekst. Kada završite odaberite alat Show/Hide

PREČICE MIŠEM

Poznavanje svih prečica mišem u MS Word-u može da poveća vašu


efikasnost i produktivnost. Gotovo svi poznaju osnovnu tehniku sa
mišem, tehniku "Drag and Drop" koja omogućava da kopirate i
premeštate tekst bez korišćenja Clipboard-a. Ako želite da premestite
odreñeni tekst uradite sledeće:

176 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

1. Selektujete tekst koji


želite da premestite.
2. Postavite pokazivač miša
nad selekciju, i pritisnite
levi taster miša.
3. Držeći pritisnut levi taster,
prevucite sadržaj na
željeno mesto.
4. Otpustite levi taster, radi
ubacivanja prebačenog
teksta. Slika 11-84 Podešavanje miša

Za kopiranje teksta, uradićete isto kao i premeštanje, samo što ćete


držati pritisnut taster "Ctrl" dok prevlačite tekst (tokom tački 2, 3 i
4).
Za selekciju teksta postoji mnogo kombinacija, pa ćemo navesti
najčešće korišćene:

• Za selekciju jedne reči - dvostruko kliknite levim tasterom na


reč
• Za selekciju jedne linije - kliknite jednom levo od linije
(strelica kurzora će promeniti položaj)
• Za selekciju više linija - kliknite jednom levo od početne linije i
držeći pritisnut taster vucite gore ili dole
• Za selekciju rečenice - držeći pritisnut taster "Ctrl", kliknite
levim tasterom miša na željenu rečenicu
• Za selekciju pasusa - kliknite dvostruko levo od pasusa
• Za selekciju celog dokumenta - držeći taster "Ctrl" kliknite levo
od teksta (bilo gde u tekstu).

Evo ješ nekih prečica kojima pokrećete odreñene dogañaje ukoliko


negde na radnoj površini Word-a dvostruko kliknete levim tasterom
miša:

• Dvostruki klik na naslovnu liniju (Title bar) -


minimiziranje/maksimiziranje prozora
• Dvostruki klik na "Tab" oznaku na lenjiru - poziv dijalog
prozora "Tabs"
• Dvostruki klik na oznaku fusnote (Footnote) ili endnote -
prikaz teksta fusnote/endnote
• Dvostruki klik na belu površinu lenjira - poziv dijalog prozora

Doc. dr Željko Marčićević 177


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

"Page Setup"
• Dvostruki klik na levu stranu status linije - poziv dijalog
prozora "Go To"
• Dvostruki klik na "REC" indikator - poziv dijalog prozora
"Record Macro"
• Dvostruki klik na "MRK" indikator - poziv dijalog prozora
"Revisions"
• Dvostruki klik na "EXT" indikator - prebacivanje u mod
proširene selekcije, simulacija pritisnutog tastera "Shift"
• Dvostruki klik na "OVR" indikator - prebacivanje u mod
prepisivanja, simulacija pritisnutog tastera "Insert"

Dvostruki klik na "WPH" indikator - poziv pomoći za WordPerfect


korisnike.

Napravite prečice sa tastature

MS Word ali i drugi programi


dolaze sa već ugrañenim velikim
brojem "prečica" (engl. shortcut)
sa tastature. "Prečica" je kao što
već sigurno znate, kombinacija
tastera koje treba pritisnuti radi
pokretanja neke komande u
nekoj aplikaciji. Osim ovih
"predefinisanih" prečica, a
zahvaljujući prilagodljivosti Office
aplikacija, vi uvek možete
Slika 11-85 Prećice na tastaturi
definisati sopstvene prečice,
onako kako vam najviše
odgovaraju.

Gotovo svakoj komandi Word-a možete dodeliti neku prečicu, pa da


vidimo kako se to radi:

1. Otvorite Word i izaberite meni "Tools > Customize" i u novom


dijalogu, kliknite na dugme "Keyboard".
2. U novom dijalogu prvo kliknite na neku kategoriju komandi iz
spiska "Categories", pa potom u listi "Commands" izaberite
neku od komandi iz date kategorije. Zapazite kada izaberete
neku komandu, u dnu prozora, u polju "Description" se
pojavljuje opis date komande.
3. Izaberite komandu kojoj ćete dodeliti prečicu i kliknite u polje
"Press new shortcut key", da bi ga aktivirali.

178 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

4. Kada ste uradili prethodno, pritisnite neku kombinaciju tastera


koju želite da dodelite datoj komandi. U slučaju da je data
kombinacija već zauzeta, odmah ispod ovog polja pojaviće se
obaveštenje, da li je prečica već zauzeta i od koje komande.
Ukoliko nije zauzeta pojaviće se obaveštenje "unassigned".
5. Kad smo dodali nezauzetu prečicu, moramo još potvrditi
dodeljivanje, klikom na dugme "Assign".
6. Kliknite dva puta na "Close" kada završite sva dodeljivanja.

Prilikom dodeljivanja prečica možete koristiti kombinacije "Alt+Ctrl",


"Alt+Shift", "Ctrl+Alt+Shift"...
Ako napravite veliku zbrku, ne brinite, jer i za to ima leka. Word je
obezbedio dugme "Reset All" u okviru dijaloga "Customize Keyboard",
kojim vraćamo sve prečice na Word-ove podrazumevane (default).

Potraga za izgubljenim dokumentom


U svakodnevnom kancelarijskom
radu sa Word-om stvara se
gomila raznih dokumenata. U
slučaju da ih baš najbolje ne
kategorišete i organizujete,
napravićete veliku zbrku. Šta
raditi u jednom takvom haosu,
kada vam zatreba neki važan
dokument, a ne znate gde je?
Rešenje se nalazi u samom Word-
u, pozovite meni "File > Open",
te u klasičnom Windows "Open" Slika 11-86 Pretraga za izgubljenim
prozoru kliknite dugme "Tools", dokumentima
pa izaberite "Find".

Otvoriće vam se neobičan prozor za pretraživanje, kao na slici. Prvo


što treba da odredimo je lokacija na kojoj je moguće da se nalazi
dokument, putanju unosite u polje "Look in". Ukoliko niste sigurni da
znate gde je, unesite samo naziv drajva koji ćete da pretražujete,
recimo "C:\". Da se vršilo pretraživanje i podfoldera potvrdite polje
"Search subfolders". Sledi ono najzanimljivije, unos kriterijuma za
pretragu drajva sa dokumentom. Unos kriterijuma je sličan unosu na
velikim Internet pretraživačima, što više kriterijuma definišete, veća
je verovatnoća pronalaženja dokumenta. Kriterijumi se definišu u
sekciji "Define more criteria" na sledeći način:

1. Počinjete sa izborom ključne reči "And" (i) ili "Or" (ili) za novi

Doc. dr Željko Marčićević 179


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

kriterijum. Ako želite da dokument koji tražite zadovolji sve


kriterijume, koje ćete opisati, kliknite dugme "And". A ukoliko
data potraga ne mora da zadovolji sve od navedenih
kriterijuma, kliknite "Or".
2. Potom imamo polje "Property" gde biramo željenu osobinu
dokumenta, a zatim iz polja "Properties" biramo operator
(uslov) za uporeñivanje sa sadržajem koje ćemo uneti u polje
"Value" (vrednost). Pa tako npr. ako znamo da naš traženi
dokument ima 23 stranice izabraćemo: "And", Property -
"Number of pages", Condition - "equals" i Value - "23".
Videćete da različite osobine dokumenata poseduju različite
vrste uslova.
3. Kada definišete pojedinačne kriterijume, dodaćete ih u zbirnu
listu klikom na dugme "Add to list".
4. Vaš novi kriterijum će se pojaviti u listi, koja se nalazi u vrhu
prozora "Find".
5. Kada smo definisali sve potrebne kriterijume, kliknućemo na
dugme "Find Now".

Ukoliko Word nakon ove


procedure pronañe dokument,
njegov naziv će se pojaviti u
dijalog prozoru "Open", i vi treba
da samo kliknete na dugme
"Open". Ako je potraga bila
bezuspešna, a želite da ponovo
potražite dokument, kliknite opet
"Tools > Find", te dodajte ili
oduzmite neki od kriterijuma.

Slika 11-87 Zvuk

Word - Zvučni komentari

Već smo u ranijim prilozima govorili o tome kako kreirati komentare


(u Excel-u i Word-u). Ali pri tome nismo spomenuli zvučne (govorne)
komentare. Radi se o komentarima koje recimo izgovori onaj koji vrši
kontrolu dokumenta, a taj komentar se smesti u zvučni fajl (WAV
fajl). Naravno, za govorne komentare potrebno je da su vam na
kompjuteru instalirane zvučna kartica i mikrofon. Za ubacivanje
govornog komentara treba uraditi sledeći postupak:

180 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

• Otvorite dokument kojem treba da date komentare i kliknite


na poziciju, u tekstu, gde želite da ubacite komentar.
• Izaberite meni "Insert > Comment" i otvoriće vam se (u
donjem delu radne površine) okno "Comments", gde inače
možete videti sve komentare.
• Kliknite ikonicu "CasseteTape" u vrhu okna Comments, pa će
vam se otvoriti Windows-ov program "Sound Recorder".
• Kada budete spremni za izgovor komentara, kliknite na dugme
"Record" (kružna, bordo oznaka) i počeće snimanje.
• Kad završite sa komentarom, kliknite na dugme "Stop", te
izaberite meni "File > Exit & Return".
• Ovakva vrsta komentara će u vašem dokumentu biti
predstavljena putem ikonice zvučnika.

Kada ste dodali nekoliko komentara, za njihovo preslušavanje biće


dovoljno da dvostruko kliknete na ikonicu zvučnika. Pored ovoga,
svaki taj komentar koji ste dodali možete menjati. Da bi promenili
komentar kliknite desnim tasterom na ikonicu zvučnika i izaberite
"Wave Sound Object > Edit", i otvoriće vam se ponovo programčić
"Sound Recorder", uz pomoć koga ćete izvršiti korekciju komentara.
Uz govorni komentar uvek možete dodati i tekstualni koji ćete uneti
pored ikonice zvučnika u oknu "Comments". I da vam na kraju
napomenemo da govorni komentari treba da budu sažeti i kratki, jer
veliki komentari tj. zvučni fajlovi ovog tipa, zauzimaju puno prostora
na hard disku.

Word - Poravnavanje zaglavlja službenih dokumenata

Ukoliko u firmi redovno


sastavljate dopise, ponude,
obaveštenja, ugovore, i druge
službene dokumente, onda ste se
sigurno susreli sa problemom
poravnavanja teksta u zaglavlju
dokumenta. Kao što znate, u
zaglavlje službenih akata, na
levoj strani idu generalije
sastavljača (pošiljaoca,
ponuñača) dokumenta, a na
desnoj strani osnovni podaci o
onome kome je upućen dati
dokument.
Slika 11-88 Poravnanje zaglavlja

Doc. dr Željko Marčićević 181


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Problem se sastoji u tome, što u jednom redu ovakvog zaglavlja,


tekst treba istovremeno da se poravna i u odnosu na levu, i u odnosu
na desnu marginu. Levo se poravnavaju podaci o onome ko sastavlja
dokument, a desno podaci o primaocu dokumenta.

Rešenje je vrlo jednostavno, uz upotrebu tabulatora za poravnavanje.


Sledite sledeći postupak, da biste uredili zaglavlje na ovaj način:

1. Otvorite novi dokument u Word-u i pokazivač miša postavite u


prvi red zaglavlja.
2. Sada ćemo postaviti tabulator desnog poravnavanja. Kliknite
više puta dugme za izbor vrste tabulatora, koje se nalazi sa
leve strane horizontalnog lenjira. Klikćite dok ne dobijete
tabulator desnog poravnavanja (obrnuto latinično slovo L).
3. Kliknite na horizontalni lenjir, u blizini desne margine (početak
sive površine lenjira) radi postavljanja tabulatora. Ukoliko
niste zadovoljni udaljenošću od desne margine, slobodno
prevucite postavljeni tabulator (Drag'n'Drop).
4. Ukucajte podatke o sastavljaču dokumenta u prvi red, pa
pritisnite taster "Tab" na tastaturi. Pokazivač miša će "skočiti"
do postavljenog tabulatora.
5. Unesite podatke primaoca u prvom redu. Uneti tekst će biti
poravnat udesno.

Ako sada pritisnete "Enter" prebacićete se u sledeći red-pasus sa


istim podešavanjima (levo i desno poravnavanje). Da ovu proceduru
ne bi svaki put izvodili, trebalo bi da definišete stil (Style) koji će
automatski primenjivati ovo formatiranje. Definisanje stila je vrlo
lako, samo kliknite u ovaj prvi red-pasus koji smo definisali, pa
kliknite u listu "Style". Markiraće se naziv trenutnog stila, te preko
njega unesite novi, recimo "SluzbZaglavlje" i potom OBAVEZNO
pritisnite "Enter" na tastaturi radi snimanja novog stila.

182 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

12 APLIKACIJA
MS EXCEL 2003

Postoji više programa za rad sa


radnim tabelama, koji se
zasnivaju na gotovo istim
principima. Pošto se radne tabele
prvenstveno koriste za računanje
brojevima, programi za radne
tabele se uglavnom oslanjaju na
matematička znanja. Slika 12-1 Logo Excel 2003

Meñutim, osnovna osobina programa za radne tabele je da oni


obavljaju obimna izračunavanja, a ne korisnik.
Radnu tabelu čini mnoštvo brojnih i tekstualnih podataka sreñenih po
redovima ili kolonama. Izmeñu brojnih podataka u nekim kolonama i
redovima često postoji neka matematička zavisnost.

Nazivi nekih programa za radne


tabele su:

• Lotus 1-2-3,
• Microsoft Excel,
• Quattro
• Symphony
• Framework
• Supercalc
• Multyplan
• Lucid 3-D
• Microsoft Works Slika 12-2 Logo Excel 2003

Doc. dr Željko Marčićević 183


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

12.1. IZGLED EKRANA

Slika 12-3 Radno okruženje Excel 2003

Na ekranu se mogu uočiti sledeći delovi:

1) kontrolni panel (tzv. kontrolni redovi)

• naziv programa
• glavni meni > sadrži devet osnovnih komandi, koje su
karakteristicne za grafičko okruženje File Edit View Insert
Format Tools Data Window Help.
• pomoćne sličice - ikone
• adresa isadrzaj celije
• naziv knjige tabela

2) radna površina

3) oznake kolona tabele (A,B,C...) i redova tabele (1,2,3...)

184 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

4) statusni red je zadnji red na ekranu, koji na levoj strani ima


prostor za poruke o stanju programa, a na desnoj je prostor za
prikazivanje stanja nekih dirki.

Glavni izbor sadrži devet osnovnih komandi, koje su karakteristične


za grafičko okruženje File Edit View Insert Format Tools Data Window
Help.
11.2. RADNA TABELA

Prikaz radne tabele na ekranu ima dve glavne celine, odnosno


površine - radnu površinu, koja se nalazi u centralnom delu ekrana, i
kontrolnu površinu, koja se obično nalazi na vrhu, ili dnu ekrana.

Radna površina je deo u okviru kojeg možete da kreirate svoje


modele. Da biste kreirali modele, treba da u odgovarajuce celije
unesete podatke. Radna površina sadrži pokazivač celije (cell
pointer). Čelija u kojoj se nalazi pokazivać predstavlja aktivnu ili
tekuću ćeliju.

Kontrolna površina uglavnom sadrži sledeće celine:

Slika 12-4 Radna površina

Statusnu liniju (status line), koja daje informaciju o ćeliji u kojoj je


pokazivač.

Promtnu liniju (promt line), deo u kojem se nalaze poruke koje vam
program šalje.

Doc. dr Željko Marčićević 185


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Liniju za unos (entry ili edit line) u kojoj se pokazuje sadržaj koji
unosite ili prikazujete kada koristite Edit komandu. Kada pritisnete
dirku Enter, sadržaj prikazan na toj liniji bice unet u celiju u kojoj je
pokazivač.

Izbor komandi ili listu komandi za rad programa.

12.3. KRETANJE U RADNOJ TABELI

Prikaz na ekranu je samo mali deo radne tabele. Zato je potrebno


pomeranje pokazivača u radnoj tabeli.
Prva mogućnost da prebacujete pokazivač iz ćelije u ćeliju je pomoću
dirki sa strelicama (cursor - tasteri).

Druga mogućnost je korišcenje miša.

Meñutim, postoje odredene kombinacije dirki koje vam omoguñavaju


kretanje u većim skokovima. Takav način kretanja naročito je važan
pri radu sa većim modelima radnih tabela.

Slika 12-5 Kretanje u radnoj površini

U programu Excel, pritiskom na dirku Home pokazivač ce se poveriti


u kolonu A, u redu u kome se već nalazio. Pritiskom na dirke Ctrl
Home pokazivač se dovodi u celiju A1.

Pritiskom na dirke Ctrl i End pokazivač ćelije dovodi se u krajnju


donju desnu ćeliju od svih ćelija koje imaju bilo kakav sadržaj.

Program Excel takode ima mogučnost direktnog usmeravanja


pokazivača na odreñenu ćeliju, korišcenjem komande Go To iz
glavnog izbora Edit. U komunikacionom bloku, pored komande

186 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Reference (upućivanje) upišite adresu ćelije u koju želite da se


premesti pokazivač, i pritisnite dirku Enter. Isti komunikacioni prozor
pojaviće se i ako pritisnete dirku F5.

12.4. UNOS PODATAKA

Postoje četiri vrste podataka koji se upisuju u ćelije tabele:

1. natpisi
2. brojevi (veličine)
3. formule i funkcije
4. datumi.

Podatke u radne tabele možete da unosite pomeranjem pokazivača


do ćelije i potom ukucavanjem znakova. U većini programa za radne
tabele ono što ste otkucali prikazuje se na liniji za unos (Edit line).

Slika 12-6 Unos podataka u radnu površinu

Otkucavanjem podatak još nije upisan u tabelu. Tek kada pritisnete


dirku Enter, biće upisan u celiju. Posle toga ta dva kvadrata, koji
označavaju da je u toku upis podataka, nestaju sa ekrana. Na osnovu
sadržaja podatka koji se upisuje, program odreñuje kojoj vrsti
podataka on pripada.

Odreñivanje načina na koji ce podatak biti predstavljen naziva se


formatiranje podatkaka. U programu Excel primenjuje se 36 različitih
formata. Pored toga postoji i mogućnost stvaranja novih formata. Za
biranje formata koristi se Format i opcija Cells (formatiranje celija).

Prilikom unošenja natpisa koji imaju više znakova nego što može da
stane u ćeliju, iako su na ekranu skraćeni, u računaru oni su
zapamćeni u ćeliji, jer svaka ćelija tabele može da primi do 255
znakova.

Doc. dr Željko Marčićević 187


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Ako broj ima više znakova nego što je dozvoljeno za datu kolonu,
onda će on biti prikazan u tabeli u takozvanom naučnom formatu i
sačuvan u memoriji računara. Kada širinu odgovarajuće kolone
povećate tako da može da primitaj broj, on će se pojaviti u tabeli
onako kako ste ga upisali.

12.5. FORMIRANJE I ČUVANJE TABELA

Uobicajeno je da se slicna dokumenta, crtezi, slike ili tabele


sakupljaju i odlazu u istu fasciklu ili knjigu. Da bi korisnik programa
za radne tabele imao isti utisak i kada radi sa elektronskim tabelama
slicne tabele grupišu se u radne knjige (Workbook). Svaka tabela
predstavljace jedan list knjige. Kada pocnete da radite sa programom
Excel 5.0 na ekranu ce se pojaviti knjiga sa nazivom Book1.

Kada ste završili sa radom na tabeli, u glavnom izboru File dovedite


strelicu miša na komandu Save As, i pritisnite levi taster na mišu. Na
ekranu ce se pojaviti komunikacioni blok. Datoteke u kojima se
cuvaju radne tabele stvorene programom Excel imaju nastavak xls.
Tabele se mogu sacuvati i ako u glavnom izboru File odaberete
komandu Save. U tom slucaju program ce sacuvati tabelu u datoteci
koja je vec od ranije postojala.

12.6. KORIŠĆENJE UGRAðENIH FUNKCIJA

U radnim tabelama postoje odreñene veze izmeñu podataka


smeštenih u različitim celijama. Programi za radne tabele
omogućavaju unošenje formula u ćelije, koje ili direktno izračunavaju
vrednosti, ili se odnose na celije koje mogu da se nalaze bilo gde u
tabeli.

Formule su nizovi instrukcija koje odreñuju sadržaj ćelije


kombinacijom brojeva, adresa ćelija, operatora i funkcija.

U tabelama se prikazuju samo rezultati formula. U programu Excel


koriste se sledeće vrste formula:

• matematičke
• tekstualne
• logičke.

188 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Funkcijama se uglavnom obavljaju složene računske operacije. U


programu Excel postoji preko 319 funkcija. Funkcije se mogu
razvrstati u 11 vrsta:

• matematičke • tabelarne
• statističke • za baze podataka
• finansijske • za povezivanje
• logičke • informacione
• za znakovne nizove • inžinjerske.
• za datum i vreme

Matematičke funkcije obuhvataju opšte matematičke i


trigonometrijske funkcije kao što su:

• ABS(x) - apsolutna vrednost broja ili sadržaja jedne celije


• ROUND(x,n) - zaokružuje broj ili sadržaj ćelije x, sa
preciznošcu na n decimalnih mesta
• MOD(x,y) - prikazuje ostatak pri deljenju x sa y
• PI() - daje na 14 decimala vrednost broja pi
• FACT(x) - daje faktorijel broja x
• SQRT(x) - daje kvadratni koren broja ili sadržaja celije
• SIN (x) - daje sinus ugla x ili sadržaja ćelije x
• COS(x) - daje kosinus ugla x ili sadržaja ćelije x.

Statističke funkcije koriste se za izračunavanje različitih statističkih


pokazatelja, kao što su:

• SUM (opseg) - daje zbir sadržaja opsega ćelija


• SUM(x,y,z) - daje zbir sadržaja nekoliko ćelija koje ne moraju
da su jedna pored druge
• MEDIAN (opseg) - daje vrednost srednjeg člana opsega. Ako
opseg ima paran broj članova daje srednju vrednost dva
srednja člana opsega; MIN(opseg) - prikazuje najmanju
vrednost sadržanu u opsegu ćelija, ne uzimajući u obzir prazne
ćelije
• MAX(opseg) - prikazuje najveću vrednost sadržanu u opsegu
ćelija.

Doc. dr Željko Marčićević 189


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

12.7. ŠTAMPANJE TABELE

U programu Excel možete da štampate samo tabelu koja se nalazi na


ekranu u aktivnom prozoru. Ukoliko tabela koju želite da štampate
nije u aktivnom prozoru, prvo treba da je učitate iz datoteke u kojoj
je zapamćena.

Za štampanje tabele treba iz


glavnog izbora - File, da
odaberete opciju File Print.
Posle toga na ekranu će se
pojaviti komunikacioni prozor
za štampanje Print (na slici
desno).

Pitisnite dirku Enter. Na


ekranu će se pojaviti okvir sa
tekstom Printing, čime vas
program obaveštava da je u
toku priprema za štampanje. Slika 12-7 Štampanje radne tabele

Štampanje može još uvek da je zaustavi ako se pritisne dirka Enter


ili Esc. Od trenutka kada se ukloni to obaveštenje sa ekrana, nema
više mogućnosti da se zaustavi štampanje.

Postoji mogućnost da štampate samo deo tabele. Najpre obeležite


opseg ćelija koje treba da se štampaju. Zatim iz glavnog izbora -
File, odaberete opciju File Print. Posle toga na ekranu će se pojaviti
komunikacioni blok za štampanje Print. Dovedite pokazivač do
komande Selection i pritisnite levi taster na mišu, tako da se ispred
komande pojave crni kružic. Pritisnite dirku Enter i štampač će
odštampati opseg ćelija koji ste obeležili u tabeli.

12.8. GRAFIKONI

U skoro svim programima za radne tabele postoje mogućnosti za


grafičko predstavljanje sadržaja tabele, odnosno, izradu grafikona.
Za izradu grafikona sa samo jednom promenljivom velicinom treba
da, u programu Excel, obavite sledeće:

190 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

1. prikažite na ekranu tabelu cije ce te brojne vrednosti da


koristite za izradu grafikona
2. obeležite opseg ćelija koje želite da prikažete grafikonom
3. izaberite glavni izbor za umetanje (Insert)
4. odaberite opciju Chart (grafikon)
5. izaberite podopciju As New Sheet (kao novi list)
6. u komunikacionom bloku Chart Wizard postavite pokazivač na
sličicu Finish i pritisnite levi taster na mišu.

Skup podataka koji se odnosi na jedan predmet, jedno lice, jednu


pojavu i slično naziva se serija. Skup podataka koji se odnose na
istorodna stanja iz raznih serija naziva se kategorija.

Program Excel automatski odreñuje šta su serije a šta kategorije,


polazeći od pretpostavke da treba da bude više kategorija nego
serija. U zavisnosti od toga kako ste raspodelili podatke u tabeli,
serije mogu da budu u kolonama, a kategorije u redovima. Uz
grafikone kojima se prikazuje više serija podataka, neophodno je da
postoje legende.

Za stvaranje grafikona koristi se


program Chart Wizard, koji ima
nekoliko komunikacionih blokova. U
svakom od njih odreñuje se po
nekoliko parametara koji se odnose
na grafikon koji treba da se stvori.

Slika 12-8 Modul Chart Wizard

U svakom komunikacionom bloku postoji sledećih pet sličica: Help -


pozivanje programa za pomoć i dodatna objašnjenja, Cancel - prekid
rada sa programom Chart Wizard, Back - povratak u prethodni
komunikacioni blok, Next - prelazak u sledeći komunikacioni blok,
Finish - preskače se odreñivanje parametara grafikona i prepušta
programu da ih sam odredi.

Doc. dr Željko Marčićević 191


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

12.9. MONTE CARLO SIMULACIONI MODELI


U EXCEL-u

Da biste izvukli najviše koristi od ovog teksta, trebalo bi da otvorite


Excel tabelu (Slika 12-9) i radite uz čitanje uputstava.

A B C D E F G H I
1
2
3
4
5
6
7

Slika 12-9 Tabela u Excelu

Uvod u funkciju Random

• Funkcija RAND() generiše uniformnu slučajnu promenljivu


izmedju 0 i 1.
• Uniformna znači da je generisanje vrednosti izmedju 0.10 i 0.20
isto toliko verovatno kao i one izmedju 0.60 i 0.70.

Hajde da probamo!

• Otvorite Excel…u bilo kojoj praznoj ćeliji, recimo B2, otkucajte:


=RAND()
• Pojaviće se broj manji od 1 i veći od 0

=RAND() 0.6642

• Možete da kopirate ovu ćeliju kao što biste i svaku drugu, ali će
svaka od njih pokazati različitu vrednost.

• Kad god promenite tabelu, funkcija Rand() će ponovo proračunati


vrednost u svakoj ćeliji.

• Da biste sačuvali jedan skup vrednosti slučajnih promenljivih,


kopirajte kao što je uobičajeno, a zatim upotrebite paste special i
izaberite “Values”. Zapazite da se ovi brojevi više neće pojavljivati
u vašim originalnim ćelijama kada se ponovo proračunava.

192 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Simulacija jednostavnog sistema čekanja u redu

• Da bismo ovu analizu učinili jasnijom, uradićemo jedan mali


simulacioni model.
• Zamislimo skladište sa jednom platformom za istovar/utovar
teretnih vozila koja pristižu tokom noći.
• Kapacitet rampe je toliki da može da istovari samo dva vozila
tokom noći.
• Preduzeće koje upravlja ovim sistemom je procenilo distribuciju
verovatnoće pristizanja vozila koja je data u tabeli na Slici 12-10:
• Preduzeće je zabrinuto zbog broja vozila koji kasne sa istovarom,
jer je skupo da ona čekaju (oko 100 USD po vozilu koje kasni
jednu noć)

Broj vozila Relativna frekvencija Kumulativna verovat-


koja dolaze (X) (verovatnoća noća (da je manje od X
X dolazaka) dolazaka)
0 0.23 0.00
1 0.30 0.23
2 0.30 0.53
3 0.10 0.83
4 0.05 0.93
5 0.02 0.98
6 ili više 0.00 1.0

Slika 12-10 Distribucija verovatnoće

Kao što brojevi u tabeli na sl.2 pokazuju, u proseku, platforma za


istovar/utovar će obaviti posao. Ipak, u periodu koji zahvata 17% od
ukupnog vremena, očekuje se da će stići više od 2 vozila, što će
stvoriti privremeno preopterećenje. Uzorkovanjem brojeva na slučaj
iz tabele, možemo da simuliramo dolaske vozila i da predvidjamo
prosečno preopterećenje sistema za istovar.

Stvaranje VLOOKUP tabele

• Prepišite tabelu sa procentima sa Tabele 12-11 u Excel tabelu,


koristeći podatke za dolaske i kumulativne procente (u ovom
primeru stavite ih u kolone I u J).

Doc. dr Željko Marčićević 193


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Kumulativna Broj dolazaka


verovatnoća
0.00 0
0.23 1
0.53 2
0.83 3
0.93 4
0.98 5
1.0 6

Tabela 12-11 Prikaz procenata

• Sada ćemo upotrebiti kumulativnu raspodelu koju ste upisali,


zajedno sa Excel funkcijom VLOOKUP da bi izvršili naš zadatak.
• Osvetlite samo ćelije sa podacima (ignorišite zaglavlja) i nazovite
ceo opseg imenom CUMUL. Prepišite sledeće (Slika 12-12) u vašu
Excel tabelu:

A B C D E F
1 SIMULACIJA PLATFORME U SKLADIŠTU
2 KAPACITET: 2
3 DAN RAND# # DOL. # CEKA ISTOVAR # KASNI
4 0 0
5
6
Slika 12-12 Kumulativna raspodela

• Kapacitet platforme (2) je u ćeliji C2, i nema vozila koja čekaju u


danu 0.
• U ćeliju A5, unesite: =A4+1. To povećava brojač dana za 1 (Slika
12-13).
• U ćeliju B5, unesite: =RAND(). To generiše slučajan broj kao što
je ranije opisano.

194 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

A B C D E F
1 SIMULACIJA PLATFORME U SKLADIŠTU
2 KAPACITET: 2
3 DAN RAND# #DOL. # CEKA ISTOVAR # KASNI
4 0 0
5 1 0.2683
6
Slika 12-13 Unos formula

• U ćeliju C5, unesite: VLOOKUP(B5,CUMUL,2)


• Ova funkcija uzima vrednost u B5, traži tu vrednost u prvoj koloni
opsega “CUMUL” i izvlači vrednost u označenoj koloni, u ovom
slučaju koloni 2.
• Ovaj korak unosi slučajni broj dolazaka svakog dana (Slika 12-14).

A B C D E F
1 SIMULACIJA PLATFORME U SKLADIŠTU
2 KAPACITET: 2
3 DAN RAND# # DOL. # CEKA ISTOVAR # CEKA
4 0 0
5 1 0.2683 1
6
Slika 12-14 Slučaj dolazaka

• U ćeliju D5, unesite: =F4+C5. To dodaje broj vozila koja čekaju u


redu onima koja su stigla te noći.
• U ćeliju E5, unesite: =MIN($C$2,D5). Ovo uzima minimalni broj
izmedju kapaciteta (2) i vozila koja čekaju na istovar (ne možete
istovariti vozila koja ne čekaju).
• U ćeliju F5, unesite: =D5-E5 Broj vozila koja kasne (zadržana su)
za sledeći dan jednak je broju onih koja treba da budu istovarena
umanjenom za broj onih koja su stvarno istovarena.
• Najzad, označite niz ćelija A5:F5, i kopirajte ga na sledećih 500
redova (Slika 12-15).
• Vi ste sada napravili simulacioni model.

Doc. dr Željko Marčićević 195


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

A B C D E F
1 SIMULACIJA PLATFORME U SKLADIŠTU
2 KAPACITET: 2
3 DAN RAND# # DOL. # CEKA ISTOVAR # KASNI
4 0 0
5 1 0.2683 1 1 1 0
6 2 0.8853 3 3 2 1
Slika 12-15 Niz ćelija

• Prostudirajte model da biste se uverili da radi ono što se od njega


očekuje.
• Dolasci vozila u koloni C bi trebaslo da se pojavljuju na slučaj i u
saglasnosti sa pridruženim verovatnoćama.
• Kolona F sadrži broj vozila koja su zadržana (kasne). Zapazite da
u velikom broju dana ni jedno vozilo ne kasni. Ali, ako pažljivo
prolazite niz kolonu, pronaćićete periode u kojima broj vozila koja
kasne naraste možda do 10 ili više. Takav period može da traje
nekoliko dana, a onda broj vozila koja kasne opet opadne na nulu.
Sistem čekanja u redu se tačno tako i ponaša.

Sumiranje rezultata

• Da bi bilo neke koristi od cele ove priče, treba da sumiramo


rezultate.
• Prvo, izračunaćemo prosečan broj vozila koja kasne i odredićemo
cenu tog kašnjenja.
• Zatim ćemo upotrebiti Excel funkciju “Histogram” da bi dobili
raspodelu koja pokazuje koliko često će zadati broj vozila
zakasniti.

• U ćelije H11 i H12, unesite: “Sr.kaš.” and “God.trošk.”


• U ćeliju J11, unesite: =AVERAGE(F5:F504), pod pretpostavkom
da ste kopirali simulaciju za 500 iteracija (ovo proračunava srednji
broj vozila koja kasne po danu).
• U ćeliju J12, unesite: =100*365*J11 (Ovo množi noćnu cenu od
100 USD sa prosečnim brojem vozila i brojem dana u godini - slika
12-16).

196 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

H I J K L M N
11 Sr.kaš. =AVERAGE(F5:F504)
12 God.trošk. =100*365*J11
13
Slika 12-16 Množenje

• Zatim, treba da napravimo“police” za podatke.


• U ćelije H17 do H27, unesite vrednosti 0,1 …10.
• Sad smo spremni za funkciju Histogram.
• Proverite da li se pod menijem Tools i Add-ins, nalazi instaliran
Analysis ToolPak.
• Sada, izaberite opet mišem na Tools i Data Analysis….otvoriće se
boks na vašem ekranu, izaberite Histogram i OK.
• Kada se otvori sledeći boks, izaberite Input Range i unesite
$F$5:$F$504 (To su rezultati Vaše simulacije).

H I J K
17 0
18 1
19 2
20 3
21 4
22 5
23 6
24 7
25 8
26 9
27 10
Slika 12-17 Pravljenje polica

• Zatim, izaberite mišem Bin Range i unesite: $H$17:$H$27 Ovo


odredjuje opseg vrednosti vozila koja aksne.
• Izaberite posle toga Output Range i unestite: $J$14 To odredjuje
gornji levi ugao izlaznih podataka. Možete, u stavri, da ga
postavite gde god imate slobodnog mesta.
• Najzad, izaberite Cumulative Percentage da se pojave u izlaznim
podacima.
• Sada smo spremni da prikažemo raspodelu frekvencija noćnih
zakašnjenja u vidu dijagrama

Doc. dr Željko Marčićević 197


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

• Evo kako je izgledao izlaz, posle propuštenih 500 simulacija (Slika


12-18).
• Vaš izlaz bi trebalo da bude sličan, ali ne identičan, zbog
slučajnosti u modelu.
G H I J K L
11 Sr.kaš. 0.84
12 God.troš. 30,660
13
14 Bin Freq. Cum.
15 0 3114 62.27%
16 BINS 1 725 76.76%
17 0 2 472 86.20%
18 1 3 329 92.78%
19 2 4 195 96.68%
20 3 5 115 98.98%
21 4 6 25 99.48%
22 5 7 16 99.80%
23 6 8 8 99.96%
24 7 9 1 99.98%
25 8 10 1 100.00%
26 9 More 0 100.00%
27 10

Slika 12-18 Izgled izlaza

• Zapamtite, kad god promenite nešto u Excel tabeli, Vaša


VLOOKUP simulacija se ponovo računa.
• Da to sprečite, pre nego što upotrebite Histogram, copirajte
kolone A do F u drugi radni list koristeći “Paste Special” i
prenoseći ih kao “Values”.
• Možete i da kopirate direktno po ostatku Vašeg radnog lista
(kolone H do J).

Promena kapaciteta

• Pretpostavimo da preduzeće želi da uvede dodatnu opremu koja


bi povećala kapacitet istovara na tri vozila dnevno.
• Koliko bi to donelo uštede?
• Prvo, zapišite vaše godišnje troškove zbog zakašnjenja u J12.
• Zatim, promenite vrednost u C2 od 2 na 3, i pritisnite taster
ENTER.
• Broj kašnjenja (pogledajte J11) bi trebalo dramatično da opadne,
isto kao i godišnji troškovi zbog kašnjenja.
• Ako želite, možete isto tako da ponovi uradite Histogram
rezultate sa novim kapacitetom rampe od 3 istovarena vozila u
toku dana.

198 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

• Oduzimanjem nove procenjene vrednosti od prethodne, dobićete


goišnju uštedu koja bi bila posledica uvodjenja nove opreme.
• Ovo boi moglo da se upotrebi kao smernica za buduće uštede.
Poredjenjem sa cenom opreme, odlučuje se da treba ili ne treba
da se investira u novu opremu.
• Napomena: Ako smanjimo kapacitet na 1, broj kašnjenja će se
povećavati ka beskonačno velikom, jer bi očekivan broj dolazaka,
1,5 vozila, prevazišao kapacitet rampe.

12.10. BAZA PODATAKA U EXCEL-u

Baza podataka u Excel-u se može sortirati pomoću alatki za


sortiranje podataka po obeležjima rastuće ili opadajuće. Druga
mogućnost za sortiranje je izbor opcije glavnog menija Data, a
potom iz padajućeg menija treba birati opciju Sort.

U dijalog prozoru za sortiranje


podataka Excel nudi mogućnost
za definisanje sortiranja za tri
obeležja u bazi podataka.
Sortiranja će se, nakon
aktiviranja, obaviti respektivno, u
odnosu na prvo definisano
obeležje, zatim u odnosu na
drugo, i na kraju, u odnosu na
treće.

Slika 12-19 Sortiranje podataka


Sledeća opcija u Data padajućem meniju je opcija koja omogućava
filtriranje podataka u bazi. To je opcija Filter.

Slika 12-20 Filtriranje podataka

Doc. dr Željko Marčićević 199


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Prilikom izbora opcije AutoFilter dobija se sledeće:

Slika 12-21 Opcija AutoFilter

Slika 12-22 Efekat opcije AutoFilter

Svako obležje predstavlja kontrolu koja omogućava filtriranje


podataka. Filtriranje se može obaviti izborom jedne od mogućnosti
koje se nude kao opcije, a predstavljaju konkretne vrednosti za
odabrano obeležje,

zatim izborom Top 10, kojom se izdvaja


prvih 10 vrednosti, i na kraju opcijom
Custom kojom se definiše kriterijum na
osnovu kog će se izvršiti filtriranje.

Slika 12-23 Opcija Top10

Druga mogućnost za filtriranje je opcija Advanced Filter.

Slika 12-24 Opcija Advanced Filter

200 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Ovom opcijom se otvara dijalog prozor, uz pomoću koga se definiše


opseg podataka koji će se filtrirati, zona kriterijuma gde je zadat
kriterijum i pozicija gde će rezultati filtriranja biti prikazani.

Sledeća opcija Data menija je opcija Form, koja omogućava


upravljanje bazom podataka.

Slika 12-25 Opcija Data

New Dodavanje novog sloga u bazu


Delete Brisanje sloga iz baze podataka
Restore Omogućava vraćanje podataka u preñašnje stanje
Previous Pozicioniranje na prethodni slog
Next Pozicioniranje na naredni slog
Criteria Omogućava definisanje kriterijuma za pretragu
Close Zatvara fomu za rad sa bazom podataka

Funkcije za rad sa bazom podataka

Excel nudi skup funkcija namenjenih za upotrebu pri radu sa


podacima iz definisane baze podataka.

Doc. dr Željko Marčićević 201


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 12-26 Opcija Insert Function

Pivot tabela

Iz Data menija, odabirom


opcije Pivot Table Report se,
na osnovu baze podataka,
generiše pivot tabela. Excel u
dijalog prozoru Wizard-a traži
informacije o tome gde je
lociran izvor podataka koji će
se koristiti za kreiranje Pivot
tabele nude sledeće opcije, od
kojih treba izabrati
odgovarajuću:
Slika 12-27 Opcija Pivot Table Report

Microsoft Excel list or database – podaci se nalaze u Excel-ovoj


bazi podataka na radnom listu u Excel-ovom fajlu.

External data source – podaci dolaze iz nekog drugog programa


kao što su: Access, dBASE, FoxPro.

Multiple consolidation ranges – podaci dolaze iz bloka ćelija koje


su imenovane u Excel-u.

202 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slika 12-28 Komunikacioni prozor opcije PivotTable i PivotChart

Another Pivot Table report or Pivot Chart report – omogućava


dalju analizu podataka iz već postojeće Pivot tabele.

Excel, potom, traži izbor tipa izveštaja koji želi da se dobije: Pivot
tabela ili Pivot dijagram sa pivot tabelom.

Excel traži informaciju o lokaciji gde će pivot tabela biti smeštena, da


li na novom radnom listu ili nekom postojećem.

Kreiranje pivot tabele u sledećem koraku može da se završi klikom na


dugme Finish.

Slika 12-29 Opcija Finish

Ukoliko je izabrana opcija Finish, Excel kreira novi radni list sa


praznom »školjkom« pivot tabele. Četiri sekcije se ovde mogu uočiti:
page, row, column i data. U njih se smeštaju odgovarajuća
obeležja iz baze podataka.

Doc. dr Željko Marčićević 203


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 12-30 Layout

Drugu mogućnost daje Layout dugme - rasporeñivanje obeležja iz


baze podataka na šemi koju nam nudi Excel-ov Wizard.

Slika 12-31 PivotChart Wizard

Data – oblast prikazuje rezultate koje želimo da vidimo kao polje.


Inicijalno tabela prikazuje sumu vrednosti selektovanog (izabranog)
obeležja, ako se sastoji iz numeričkih vrednosti. Ako je sadržaj
tekstualnog tipa, tabela će prikazati onoliko slogova koliko ih
odgovara zadatom kriterijumu. Ovde su i druge funkcije na
raspolaganju, kao što su prosek, standardna devijacija i druge.
Column – prikazuje rezultate svake vrednosti obeležja u sopstvenoj
(posebnoj) koloni.
Row – prikazuje rezultate svake vrednosti obeležja u sopstvenoj
(posebnoj) vrsti.

204 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Page – omogućava filtriranje vrednosti u tabeli, u zavisnosti od


vrednosti koje selektujemo za obeležje. Ovo omogućava samo da
vidimo slogove koji odgovaraju odreñenim kriterijumima i filtriraju
ostatak.

Klikom na OK dugme i biranjem Finish dugmeta, nakon definisanja


rasporeda obeležja u pivot tabeli, moguće je pogledati izgled pivot
tabele kako je definisana.

Takoñe, postoji i toolbar (linija sa alatkama) za pivot tabelu koja bi


trebalo da se pojavi pored pivot tabele na površini radnog lista.

Slika 12-32 Pivot Toolbar

Opcije na liniji sa alatima

Linija sa alatkama za pivot tabelu nudi alatke kojima se menja izgled


pivot tabele. Sledeći deo opisuje ove opcije i kako one funkcionišu. U
daljem tekstu se nalaze kombinovani prikazi sa svim opcijama za
pivot tabelu.

1. Alatka za formatiranje
izveštaja (prikaza tabele)
Kreirana je Pivot tabele sa svim
potrebnim obeležjima i
kriterijumima. Ova alatka
omogućava poboljšanje izgleda
tabele. Moguće je menjati izgled
tabele odabiranjem jednog od
predefinasanih (unapred
definisanih) formata. Možemo
se predomisliti u bilo kom
trenutku analize podataka i
izabrati drugi format koji više
odgovara našim potrebama. Slika 12-33 Pivot AutoFormat

Doc. dr Željko Marčićević 205


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

2. Alatka za kreiranje pivot dijagram


Postoje situacije kada je bolje masu podataka predstaviti u formi
dijagrama. Korisno je koristiti dijagram za pojednostavljivanje
analize velikih količina podataka, brzo uporeñivanje trendova u
serijama podataka, za omogućavanje poreñenja podataka i
uporeñivanje veličina.
Izborom ove alatke aktivira se Wizard za kreiranje dijagrama koji
generiše dijagram. Prolazi se kroz sve faze kreiranja dijagrama,
kao i sa podacima na radnom listu koji su predstavljni u obliku
obične tabele.

3. Wizard za kreiranje pivot tabele


Ova alatka omogućava promenu pozicije i ureñenja obeležja u
tabeli.

4. Alatka za ažuriranje podataka


Ova alatka omogućava ažuriranje podataka u pivot tabeli pošto je
izvršeno ažuriranje podataka u izvornoj bazi podataka.

5. Alatka za maskiranje i prikaz detalja


Ove dve alatke omogućavaju prikaz ili maskiranje vrednosti
obeležja koje su desno od selektovanog obeležja.

6. Alatka kojom se
definišu različiti parametri
za odreñeno obeležje u
Pivot tabeli

Dodavanje obeležja u Data


deo i operacije nad njim.
Dodavanje obeležja koje već
postoji u Data deo se vrši
prevlačenjem obeležja na
površinu koja označava Data
Slika 12-34 PivotChart Wizard Layout
zonu na šemi Pivot Tabele.

Pošto dva ista obeležja daju iste rezultale, lako se može ovo drugo
obeležje pretvoriti u sasvim novo obeležje u Pivot tabeli. U primeru
na slici duplirano je obeležje Zarada, jedno od ova dva obeležja će se
promenti u novo obeležje koje će imati odreñene nove parametre.

206 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Nakon pozicioniranja na ćeliju


sa nazivom obeležja, izabrati
alatku iz linije sa
alatkama koje služe za rad sa
Pivot tabelom.

Slika 12-35 PivoTable Field – Source field

Tabelarni prikaz funkcija koje ova opcija nudi:

Sum Suma svih vrednosti u ovom obeležju


Count Broj slogova u ovoj kategoriji
Average Prosek svih vrednosti u ovoj kategoriji
Max Najveća vrednost u kategoriji
Min Najmanja vrednost ovog obeležja
Product Proizvod svih vrednosti u ovom obeležju
Count Nums Broj slogova u ovoj kategoriji
StdDev Standardna devijacija obeležja
StdDev p Standardna devijacija populacije
Var Varijanta obeležja
Varp Varijanta populacije.

Klikom na ovu alatku se otvara PivotTable Field prozor u kom se


može izvršiti preimenovanje obeležja i izabrati željena funkcija, koja
će na osnovu vrednosti obeležja koje je prikazano kao Source field u
ovom prozoru generišati rezultujuće podatke.

Za slučaj koji smo pomenuli za naziv novog obeležja se zadaje naziv


Broj_zaposlenih, a za funkciju se bira Count, jer je namera bila
kreiranje obeležja koje će prikazivati brojno stanje zaposlenih na
odreñenom radnom mestu.
Sledeće što se može, takoñe, na ovom primeru primeniti, upotreba je
dugmadi kao što su Number i Options.

Doc. dr Željko Marčićević 207


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Nakon dodavanja obeležja u


Data deo (u primeru je ponovo
obeležje Zarada dodato),
preimenuje se obeležje, u
skladu sa podacima koje će
prikazivati u Pivot tabeli, zatim
se može odrediti funkcija za
proračun.

Slika 12-36 PivoTable – Funkcija Count

Klikom na dugme Number se obeležje, odnosno ćelije koje će


prikazivati vrednosti ovog obeležja, mogu formatirati (u ovom
primeru se bira Percentage kao Category za format ćelija).

Zatim se sa dugmetom
Options može izabrati za
prikaz podataka neka od
opcija koje nude načine
prikaza izračunatih podataka,
u odnosu na inicijalne
vrednosti obeležja koje je
preimenovano (u primeru bira
se % of total, da bi se dobili
procentualni podaci, u odnosu
na celinu zarada).
Slika 12-37 PivoTable - Category

OPCIJE Name i Scenarios

Ćelijama na radnom listu se


mogu dodeljivati odreñena
imena na sledeći način:
- pozicionirati se na ćeliju
kojoj će se dodeliti naziv,
- izabrati iz padajućeg
menija Insert opciju
Name kod koje treba
izabrati podopciju Define,

Slika 12-38 PivoTable - Insert

208 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

- u dijalog prozoru se definiše naziv koji se ćeliji dodeljuje


klikom na dugme OK,

Nakon zadavanja imena, ova imena


mogu da se koristite prilikom
kreiranja formula za odreñene
kalkulacije, kao i kod kreiranja
scenarija za kalkulacije.
Scenariji se definišu u Scenario
Manager dijalog prozoru, koji se
otvara izborom iz Tools menija,
opcija Scenarios.

Slika 12-39 Scenario Manager

Klikom na dugme Add


otvara se prozor koji
omogućava definiciju
scenarija, a definicija
podrazumeva zadavanje
naziva scenariju i
označavanje ćelija koje će
prikazivati rezultate
njegove primene.

Slika 12-40 Add Scenario

Zatim se klikom
na dugme OK
prelazi na
definisanje
numeričkih
vrednosti
scenarija koje će
se koristiti u
njegovoj
primeni.
Slika 12-41 Numeričke vrednosti

Doc. dr Željko Marčićević 209


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Definisani scenario se
primenjuje klikom na
dugme Show, pri čemu
se vrednosti u scenariju
prikazuju oblasti ćelija
koje smo označili pri
definisanju samog
scenarija.

Slika 12-42 Scenario Manager opcija Show

Opcija koja omogućava


sistematizovani prikaz
kalkulacija, koje se dobijaju
primenom različitih scenarija,
je opcija Summary koja se
omogućava dugmetom
Summary.

Slika 12-43 Scenario Summary

Ovom opcijom se otvara


dijalog prozor Scenario
Summary koji nudi dve
mogućnosti za
sistematizovani prikaz:
- Scenario Summary
- tabelarni prikaz i
- Scenario
PivotTable report –
prikaz podataka u
pivot tabeli

Slika 12-44 Scenario Summary report

Pri tome treba označiti za Result cells lokaciju, gde se nalaze


kalkulacije izvedene na osnovu vrednosti koje se nalaze u definisanim
scenarijima.

210 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

13 APLIKACIJA
POWER POINT 2003

Jedan od programa koji bez


razloga četo ostaje zanemaren od
strane korisnika jeste i Microsoft
Power Point, deo softverskog
paketa Microsoft Office. To je
odličan alat, kako za pravljenje
klasičnih folija ili slajdova, tako i
za vrlo atraktivne Slika 13-1 Logo Power Point 2003
multimedijalne prezentacije.

Svaka prezentacija se sastoji od


slajdova koji se po potrebi mogu
štampati na folije, snimiti na
dijapozitiv ili se prikazivati
direktno na ekranu ili projektoru
koji je povezan sa računarom.
Upravo tu dolaze do izražaja sve
multimedijalne mogućnosti
programa.
Slika 13-2 Logotip Power Point

Power Point je specifično namenjen za izradu prezentacija jer ima


već ugradjene gotove forme i modele. Korišćenje ovih modela znatno
pojednostavljuje kreiranje prezentacije. Naime potrebno je samo
uneti sadržinu prezentacije, a zatim nam program sam nudi
mogućnosti za obradu i prezentovanje tih podataka. Ovakav način
izrade prezentacije može trajati oko deset minuta, a kvalitet koji
dobijamo za tako kratak vremenski period je krajnje zadovoljavajući.
Ovakva minutaža može biti samo razlog više da se prezentacija koju
smo zamislili uradi u Power Point-u.

Ipak, i pored svih svojih mogućnosti Power Point predstavlja


program koji se ne koristi u većoj meri na našim prostorima, pretežno
zbog toga što je namenjen poslovnoj prezentaciji, a naša poslovna
shvatanja su još uvek vrlo inertna. Sigurno je da će vremenom

Doc. dr Željko Marčićević 211


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

multimedijalne prezentacije i kod nas postati popularne, a onog


momenta kad se nekome ukaže potreba da se njima bavi imaće na
raspolaganju moćan alat u vidu Microsoft Power Pointa.

Iako po koncepciji sličan prethodnicima Power Point 2003 donosi


nekoliko zgodnih novina:

• Prvo što ćemo primetiti je trodelni radni prozor koji integriše


pregled prezentacije, slajd i beleške za predavača, što u
znatnoj meri povećava funkcionalnost i olakšava rad.

• Druga novina je lakši način za pristup dokumentima koji su


otvoreni u istom trenutku. Do sada je trebalo otvoriti meni
Window, pa izabrati neki od dokumenata sa liste, a sada se
svaki otvoreni dokument pojavljuje u Windows taskbar-u kao
nova instanca programa.

Tu su zatim i "pametni" meniji:

Program prati koje se opcije u meniju najčešće koriste i njih ispisuje


prve, dok one manje aktuelne sakriva tako da meni izgleda znatno
manji, što čini snalaženje lakšim. U dnu svakog menija nalazi se
dvostruka strelica nadole , koja razmotava kompletan meni. Ova
ideja nije primenjena samo na tekstualne menije; svi tasterski meniji
sa mnogo opcija ponašaju se na isti način.

Još jedna važna novina jeste "Collect & Paste" mehanizam odnosno
višestruki Clipboard. U njega se sada može odvojeno smestiti do
dvanaest objekata (slika,tekstova ...) koji se mogu u dokument
ubacivati pojedinačno ili svi zajedno.

Takoñe je izvršena i mnogo čvršća integracija sa Internetom.


Prebacivanje bilo kog dokumenta u HTML format vrlo je jednostavno
i ovo je glavna crta novog Power Point-a kao i Office paketa u
celini.

13.1. KORISNIČKI INTERFEJS


MS POWER POINT-a
Po ulasku u Power Point vreme je za upoznavanje korisničkog
interfejsa. Od standardnih opcija na korisničkom interfejsu se mogu
uočiti:

212 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

• Naslovna linija (Title bar)


• Meni linija (Menu bar)
• Linija sa standardnim alatkama (Standard toolbar)
• Linija s alatkama za formatiranje (Formatting toolbar)
• Radni prozor
• Linija sa alatkama za crtanje (Drawing toolbar).
• Statusna linija (Status Line)
• Office Assistant

Pored ovih opcija mogu se po potrebi iz View menija uključiti i


dodatni toolbarovi i meniji. Pomoću strelice u desnom uglu svakog
toolbara možemo menjati njegovu sadržinu kao i raspored ikonica.
Radni prozor podeljen je na tri dela: Slide, Outline i Speakers
Notes.

Slide zauzima najveći deo radnog prozora i u njemu se prikazuje


izgled tekućeg slajda.

U Outline prikazu prezentacije daje se prikaz slajdova u vidu plana.


Iza imena svakog slajda, odnosno njegovog naslova, nalazi se
njegova sadržina u hijerarhijskoj organizaciji. U ovom delu se njlakše
menja organizacija i sadržina slajda.

Speakers Notes se koristi kao plan za izlaganje prilikom


prezentovanja.U njemu se prikazuje propratni tekst za tekući slajd.
Ovaj tekst služi kao podsetnik korisniku koji izlaže temu koja je
pivezana sa datim slajdom.

13.1.1. MENI LINIJA (Menu bar)

Komande su u Power Point-u, kao i u većini Windows aplikacija,


grupisane prema nameni u padajuće menije, locirane na meni liniji.

Slika 13-3 Meni linija

Pored ovih osnovnih, statičnih, menija na raspolaganju nam je i desni


taster miša, pomoću koga dobijmo meni sa opcijama specifičnim za
objekat na koji smo kliknuli.

Doc. dr Željko Marčićević 213


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

U padajućem meniju su komande koje su aktivne, tj. mogu da se


izvrše u datoj situaciji, ispisane crno dok su one neaktivne zasenčene.
Komande koje nisu konačne već otvaraju dodatni dialog box
završavaju se sa tri tačke (...).
File

U File meniju nalaze se osnovne


komande za rad sa prezentacijom:
New, Open, Save, Save As HTML,
kao i opcija Page Setup za
podešavanje izgleda stranice. Tu je i
lista prezentacija koje su otvarane u
skorije vreme.

Slika 13-4 Meni File


Edit

U meniju Edit nalaze se alatke za i


obradu teksta i objekata u
prezentaciji: Cut, Copy i Paste i
komande Undo i Redo za poništavanje
odnosno ponavljanje prethodne
akcije.

Slika 13-5 Meni Edit


Insert

Prva opcija u Insert meniju (New


Slide) služi za dodavanje novog slajda
u prezentaciju. Pomoću ostalih opcija
mogu se ubaciti svi raspoloživi
objekti: slike, tekst, video sekvence,
zvuk, grafikoni, tabele i linkovi.
Sve ovo moguće je uraditi i sa
Standard toolbar-a.

Slika 13-6 Meni Insert

214 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Format

Uz pomoć opcija iz Format menija


moguće je oblikovati font, pozadinu i
kao i dizajn i formu slajda.

Slika 13-7 Meni Format


Tools
U meniju Tools na raspolaganju su
nam opcije za podešavanje samog
Power Point-a (sastav toolbar-ova,
menija...), kao i alatka Spelling koja
služi za ispravljanje sintaksnih
grešaka, što funkcioniše samo u
slučaju da pišemo na engleskom.
Slika 13-8 Meni Tools

Slide Show

Kao što mu i samo ime kaže Slide


Show meni sadrži opcije koje su
potrebne za pokretanje odnosno
animaciju prezentacije. Komanda
View Show služi ja pokretanje slajd
šoua, a tu su i opcije za ubacivanje i
podešavanje animacije Custom
Animation i Slide Transition

Slika 13-9 Meni Slide Show

Window

U ovom meniju nalazi se lista


trenutno otvorenih dokumenata, s tim
da je onaj označeni trenutno vidljiv na
ekranu, dok su ostali u pozadini.
Klikom na neki od dokumenta on se
izbacuje u prvi plan tako da možemo
nastaviti rad na jemu.
Slika 13-10 Meni Window

Doc. dr Željko Marčićević 215


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Help

Help meni sadrži nekoliko opcija koje


pozivamo u slučaju da nam zatreba
pompć pri radu. Tu je klasična Help
baza Power Point-a koju
pretražujemo tako što ukucavamo reč
za koju nam je potrebno objašnjenje
ili Office Assistant kome možemo Slika 13-11 Meni Help
postavljati pitanja gavornim jezilkom;
naravno, na engleskom.
New Slide

Klikom na taster New (slide) otvara


se dialog box "New Slide". U ovom
prozoru potrebno je izabrati izgled i
kompoziciju slajda (Layout).

Slika 13-12 Meni New Slide

Open

Aktiviranjem opcije File/Open ili


klikom na taster Open sa Standard
toolbar-a otvaramo već postojeću
prezentaciju.
Na ekranu se pojavljuje prozor u
kojem je potrebno izabrati
prezentaciju koju želimo da otvorimo. Slika 13-13 Opcijai Open

Office Assistant

Nema šanse da ne primetite animiranu spajalicu koja lebdi pri dnu


radnog prozora. Ona će vam postavljti pitanja i davati savete (Tips)
u toku rada. Mehanizam pretraživanja Help baze svodi se na pitanja
zadata običnim, govornim jezikom. Pored spajalice tu su i ostali
asistenti (crvena lopta, Ajnštajn, pas, mačka itd.)

Vidljiva je tendencija da se Assistant prebaci u Windows, odnosno


da prati korisnikatokom korišćenja svih programa.

216 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

13.1.2. LINIJA SA STANDARDNIM ALATIMA


(Standard toolbar)

Na liniji sa standardnim alatkama nalazi se više tastera koji


omogućavaju skraćeni način pokretanja odreñenih komandi iz Menu
bar-a.

Slika 13-14 Linija standardnih alata

Ovi tasteri podeljeni su u nekoliko grupa na osnovu funkcija koje


obavljaju. U prvoj grupi nalaze se četiri tastera:

New - za kreiranje nove prezentacije ili kreiranje novog slajda, Open


- za otvaranje već postojeće prezentacije, Save - za pohranjivanje
trenutno aktivne prezentacije i E-mail - za slanje prezentacije E-
mailom.

Drugu grupu čine tasteri Print i Spelling.

Taster Print pokreće proces štampanja slajda (prezentacije).


Spelling proverava da li postoje greške u tekstualnom sadržaju
prezentacije. Naravno, ovo je uspečno samo kod tekstova pisanih na
engleskom.

U trećoj grupi imamo četiri tastera: Cut, Copy, Paste i Format


Painter.

Ovi tasteri koiste se za funkcije editovanja i obrade sadržine


prezentacije, (uglavnom teksta).

Cut odseca (briše) selektovani tekst sa jedne lokacije i prebacuje ga


u Clipboard. Zatim se uz pomoć funkcije Paste i pozicioniranja na
neku novu lokaciju, sadržaj Clipboard-a prebacuje na tu lokaciju.

Doc. dr Željko Marčićević 217


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Copy prebacuje izabrani objekat u Clipboard, ali ga pri tom ostavlja


na njegovoj izvornoj lokaciji (ne briše ga kao funkcija Cut ). Dati
objekat se zatim kopira na novu lokaciju uz pomoć funkcije Paste.

Paste kopira sadržaj Clipboard-a na izabrano mesto u prezentaciji.


Koristi se u sadejstvu sa komandama Cut i Copy

Format Painter omogućava preslikavanje oblika teksta s jednog dela


prezentacije na drugi.

Ovu grupu čine dva tastera Undo i Redo:

Prvi omogućava povratak na stanje pre izvršavanja poslednje akcije,


a drugi povratak na stanje za jednu akciju unazad posle Undo akcije.

U ovoj grup imamo četiri tastera:

koji služe za ubacivanje: linkova, tabela, grafikona kao i novih


slajdova u prezentaciju

U okviru ovog menuja imamo mogućnost da procentualno menjamo


veličinu prikaza sadržaja radnog prozora.

Moguće je izabrati jednu od ponuñenih opcija ili upisati svoj procenat.

13.1.3. FORMATING TOOLBAR

U ovom toolbar-u imamo dva padajuća menija i pet grupa tastera

Slika 13-15 Formating Toolbar

218 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Prvi meni, sa nazivom Font pokazuje font trenutno selektovanog


teksta na slajdu. Izborom nekog drugog fonta menjamo izgled
odabranog teksta.

U drugom meniju ( Font Size) odreñujemo veličinu izabranog fonta.


Sledeću grupu čini četiri tastera:

Ovi tasteri služe za postavljanje tipova i efekata fonta izabranog


teksta:

Bold služi za podebljavanje fonta,Italic za formiranje efekta


iskošenosti, Underline za podvlačenje teksta i Text Shadow za
dodavanje senke.

Narednu grupu čine tri tastera za poravnanje izabranog teksta:

Oni uspostavljaju poravnanje na levo, sredinu (centar), ili desno.

Slede još dva tastera za uspostavljanje nabrajanja:

Zatim su tu tasteri Increase Font Size i Decrncrease Font Size:

Prvi omogućava postepeno povećanje, dok drugi na isti način vrši


smanjivanje veličine fonta.

I na kraju je još grupa od dva tastera Promote i Demote kojima se


tekst na slajdu pomera više ulevo ili udesno.

Doc. dr Željko Marčićević 219


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

13.1.4. DRAWING TOOLBAR

Bilo koji od objekata se može editovati pomoću alata raspoloživih u


Drawing Toolbar-u.

Slika 13-16 Drawing Toolbar

Prvi skup opcija je grupisan u podmeni Draw. To su:

Opcije za grupisanje: group, ungroup, regroup.

Svaki vektorski objekat sastoji se od grupa manjih objekata koji se


po portebi mogu grupisati, razdvajati na sastavne delove. Selekciju
vršimo klikom miša, a kada treba selektovati više objekata držimo
pritisnut Shift i klikćemo dokle je potrebno. Grupisani objekti se
ponašaju kao celina pri prikazivanju, animaciji,promeni boje itd.

Drugi skup opcija, Order, odnosi se na redosled viñenja objekata, to


jest regulaciju meñusobnog preklapanja objekata. Uobičajeni redosled
preklapanja je isti onakav kakav je bio redosled ugrañivanja objekata
na slajd.Često se dogaña da je potrebno promeniti ovakav redosled iz
nekih razloga, zato koristimo opcije: Bring to front (izbacivanje
selektovanog objekta na vrh), Send to back (sklanjanje objekata
ispod svih ostalih), Bring forward (pomeranje ka površini) i Send
backward (pomeranje dublje ispod drugih objekata).

Nudge znači gurkati, odnosno pomerati za malo odstojanje i na


raspolaganju su logično svi smerovi: gore, dole, levo i desno (up,
down, left i right).

Snap znači poravnjavanje prema nekoj ivici, u ovom slučaju: To grid


(prema zamišljenoj mreži u osnovi slajda) ili To shape (prema obliku
nekog objekta).

Align or distribute znači poravnjavanje više objekata meñusobno, u


nekom pravcu. Da bi opcija funkcionisala, moramo prvo selektovati
objekte koje želimo da poravnamo, pa tek onda izabrati ovu opciju sa
izabranim smerom poravnjavanja.

Edit points kriva linija je odreñena sa više tačaka kroz koje prolazi.
Ovom opcijom se upravlja ovim vodećim tačkama.

220 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Strelica služi za selektovanje objekata.

Rotacija okreće selektovani objekat oko svoje ose.

Auto Shapes je impresivna kolekcija


osnovnih oblika.

Kada treba sami da sastavimo sliku, a


Clip Art je prekomlikovan, koriste se
osnovni oblici poput pravougaonika,
kruga,zvezdica, oblačića, tasterA.

Slika 13-17 Opcija Auto Shapes

Linija strelica Krug i pravougaonik

su osnovni elementi koji se koriste za crtanje.Izaberemo oblik koji


crtamo i mišem obeležimo njegove granice na slajdu.

TextBox je način za dodavanje teksta na slajd izvan unapred


predviñenih polja; kliknemo na ovaj taster mišem,
obeležimo granice površine gde treba da se nalazi
tekst, potom u polje unesemo tekst

Insert WordArt

Ovde se nalazi tekst sa već


ponuñenim oblicima i bojama
uz pomoć kojih možemo
ukrasiti slajd.

Fill Color – je kantica sa


bojom.Pomoću nje menjamo
boju objekta.

Slika 13-18 Opcija Insert WowrArt

Doc. dr Željko Marčićević 221


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Line Color – četkica sa bojom, menja boju linije koja uokviruje


izabrani objekat.Osim standarnih linija, mogu se koristiti i mustre
(Patterns).

je taster uz pomoć koga menjamo boju slova.


Font Color

Line Style Dash Style Arrow Style su različiti oblici


linija: puna linija raznih debljina, isprekidana linija i strelica.

Shadow
je senka koju može da ima bilo koji objekat; dovoljno ga je prvo
selektovati i kliknuti na ovaj taster.Na raspolaganju je veliki skup
senki raznih oblika i usmerenja.Opcija Shadow settings omogućava
uključivanje i isključivanje senke, pomeranje senke gore,dole, levo i
desne kao i promenu boje senke.Senka može biti i poluprovidna.

3D
omogućava pravljenje efekata trodimenzijonalnostia objektu
dodavanjem senke koja se produžava iza njega. Opcija 3D Settings
omogućava veliku slobodu rotacije u tri dimenzije, izbora usmerenja
3D efekata, položaja izvora svetla, vrstu površine objekata i boju
bočnih strana.

13.1.5. STATUSNA LINIJA (Status line)

Slika 13-19 Statusna linija

Na statusnoj liniji se prikazuju korisne informacije o načinu rada,


kao na primer: koji slajd se trenutno obrañuje (od ukupnog broja
slajdova prisutnih u prezentaciji), koja vrsta maske se koristi i slično

Custom Animation

Još jedan oblik animacije u Power Point-u je dinamičko


pojavljivanje objekata koji su deo slajda.

222 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Desnim klikom miša na bilo koji objekat dobijamo meni, iz koga


biramo opciju Custom Animation. Ista opcija je raspoloživa i u
osnovnom Slide show meniju.

Desnim klikom miša na bilo koji objekat dobijamo meni, iz koga


biramo opciju Custom Animation. Ista opcija je raspoloživa i u
osnovnom Slide show meniju.

Desnim klikom miša na bilo koji objekat dobijamo meni, iz koga


biramo opciju Custom Animation. Ista opcija je raspoloživa i u
osnovnom Slide show meniju.

Custom Animation je dialog box za podešavanje efekata,


redosleda i tajminga, zvuka i ostalih multimedijalnih opcija.

Effects

Svakom objektu u prezentaciji može se dodeliti neki od


manogobrojnih animiranih efekata. Izgled ovih efekata je teško
opisati, stoga je najbolje videti ih uživo.

Kada se završi animiranje objekta, na redu je aktiviranje zvučnog


efekta. Na raspolaganju nam se nalazi tridesetak efekata a, po
potrebi, možemo dodati i svoje sopstvene. Treba imati u vidu da svi
efekti ne traju podjednako dugo i da se ne uklapaju sa svakom
animacijom.

Zato je tu opcija Prewiev, pomiću koje možemo, na umanjenom


slajdu, izvršiti pregled sklopljenih efekata.

Loša strana ovih efekata je to što zbog svog kapaciteta i trajanja


znato usporavaju prezentovanje.

Dim predstavlja zatamljenje, gubljenje. Ovaj efekat omogućava da


se objekat posle pojavljivanja malo zaseni (potamni).

Osim promene boje može se izabrati i opcija Hide after animation,


pomoću koje se objekat priikaže pa potom izgubi.

Tu je i Hide on next mouse click, uz pomoć koga onaj ko


prezentira može da klikne na objekat i time ga ukloni i prikaže
sledeći.

Doc. dr Željko Marčićević 223


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Order & Timing

Objekti koji su
animirani
pomeraju se jedan
za drugim, što
znači da nije
moguće
pararelelno
pomeranje. Slika 13-20 Order i Timing

Redosled ponavljanja se menja izborom objekta i klikom na strelice


gore ili dole.

U polju Start anmation nalaze se opcije za pokretanje animacije:


On mouse click (na klik mišem) i Automaticly (automatski posle
odreñenog broja sekundi po završetku prethodne animacije).

Chart Efects

Grafikoni (Charts) su posebno pogodni za animacije. Iz menija Chart


Efects se može podesiti da se elementi grafikona po serijama, po
kategorijama ili pojedinačno po serijama ili kategorijama. Pri tome
možemo birati efekat koji se koristi, kao i to da li se sinhrono sa
elementima grafikona pojavljuju i potpisi (Animate grid and
legend).

Ako pogledamo primetićemo da se ovaj meni aktivan samo kada se


podešava animacija za grafikone.

Multimedia Settings

Za multimedijalne
objekte na
raspolaganju je
poseban dijalog
za podešavanje u
meniju Custom
Animation, pod
nazivom
Multimedia
Settings. Slika 13-21 Multimedia Settings

224 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Ova opcija je neaktivna (zasenčena) ako objekat nije video ili zvuk.
Ako jeste možemo podešavati opcije.

Prva opcija je While Playing, gde možemo izabrati Pause slide


show, za zaustavljanje animacije dok se muzika (ili video klip) ne
završi, ili Continue slide show, za paralelnu muziku i animaciju.

Drugo pitanje, Stop playing, odnosi se na situaciju posle završetka


tekućeg slajda. Opcija After current slide zaustavlja zvuk pri
promeni slajda, dok After n slides dozvoljava da ista muzika prati
prezentaciju kroz narednih n slajdova.

Iza tastera More Options krije se opcija Loop until stoped. Naime,
kao zvučna podloga prezentacije, često se koristi neki kraći muzički
zapis koji se ponavlja, a ovo je mesto gde se to podešava.

Kako ikona sa obeležjem zvuka nije posebno reprezentativna,


poželjno je da se umesto nje (ili preko nje) stavi neka druga slika.
Stoga je na raspolaganju opcija Hide while not playing, kojom se
ikona koja označava zvuk sakriva. Dakle zvuk postoji, ne vidi se ali se
čuje.

Slide Transition

Prvi nivo animacije u Power Point-u je efekat prelaska sa jednog


slajda na drugi, takozvana tranzicija (Transition); ovi efekti se
podešavaju iz menija SlideShow/Slide Transition.

Na raspolaganju nam se nalaze


mnogobroni efekti, koji se
odmah posle izbora, mogu videti
na delu u malom preview
prozoru. Odabrani efekat je
moguće izvršiti malom, srednjom
ili velikom brzinom.

Prelazak na sledeći slajd se


definiše u polju Advance i na
raspolaganju je On mouse click
(na klik mišem) ili automatski
prelazak posle odreñenog broja
sekundi (Automaticly after). Slika 13-22 Opcija Slide Transition

Doc. dr Željko Marčićević 225


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Za ovu animaciju se može vezati i zvuk (Sound), koji čujemo


prelaskom na sledeći slajd.

Ako kliknemo na taster Apply, izabrana tranzicija će se odnositi na


tekući slajd, a ako kliknemo na Aplly to all, izabrana tranzicija će se
odnositi na sve slajdove.

Jedan od specijalnih efekata je i Random Transition, koji sam


pokreće slučajno izabrani efekat u toku samog prezentovanja. Tako
dobijamo prezentaciju koja se svaki put drugačije izvršava.

13.2. MULTIMEDIJA

Glavna odlika modernih prezenacija danas jeste multimedija.


Jedinstvom teksta, slike, zvuka i videa, na publiku se osavlja
mnogo jači utisak nego suvoparnim izlaganjem činjenica.

Multimedijalni sadržaji se u okviru slajda mogu pojavljivati kao


umetnuti, dakle unutar same prezentacije, ili kao link ka odreñenom
fajlu. Kako se obično radi o vrlo velikim fajlovima preporučljivo je
ubacivati ih kao linkove. Važno je imati u vidu da se pri prenosu
prezentacije sa njom moraju poneti svi fajlovi sa kojima je ona
linkovana.
Treba napomenuti da računar treba da poseduje podršku za svaki tip
multimedijalnog sadržaja koji ubacujemo na slajd.

13.2.1. SLIKE

U Microsoft PowerPoint-u standarni format slika predstavljaju Clip


Art slike (vektorske slike). Svaka vektorska slika se sastoji od linija i
površina koje te linije oivičavaju. Svaka površina ima svoju boju ili
teksturu. Alternativu predstavljaju takozvane bitmapirane slike,
gde je svaka tačka predstavljena bojom, i one, kao takve, više
podsećaju na prave fotografije. Za kreiranje i obradu vektorskih slika
možemo koristiti na primer Corel Draw, dok sa bitmapiranim
slikama možemo raditi u Adobe Photoshop-u.

Suština prednosti vektorskog formata je mogućnost lake promene


veličine i oblika bez gubitaka kvaliteta slike i vrlo malo zauzeće
prostora na hard disku. Ovo uopšte nije zanemarljivo s obzirom na to

226 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

da se pri prikazivanju prezentacija prvo učitava u memoriju, pa iz


toga logično proizilazi da je brzina rada znatno veća ukoliko
učitavanje slika iziskuje manje prostora u memoriji.

U Microsoft Power Point-u se kao standardni format javljaju vektorske


slike (Clip Art). To znači da se svaka slika sastoji od linija i površina
koje te linije oivičavaju. Svaka površina ima svoju boju ili teksturu.
Ovakve slike se veoma lako mogu grupisati i razdvajati, bojiti,
skrivati itd. Kao moguća zamena za vektorske slike javljaju se
takozvane bitmapirane slike, gde je svaka tačka predstavljena
odreñenom bojom tako da one više podsećaju na prave fotografije.
Prednosti vektorskog formata su mogućnost lake promene veličine i
oblika, bez gubitka kvaliteta slike. Dodavanje slika u Microsoft Power
Point je krajnje jednostavno. Izaberemo slajd u koji želimo da
ubacimo Clip Art sličicu, zatim dva puta kliknemo na polje Double
click to add clip art. Nakon toga se otvara biblioteka Art Galery.
Tada odaberemo jednu od sličica iz galerije i kliknemo na Insert.
Izgled Clip Art galerije u novom Power Point-u je nešto drugačiji
nego u prethodnoj verziji. Nova Clip Art galerija sada sadrži pored
vektorskih slika i bitmapirane slike kao i zvučne sekvence i video
klipove. Ona je sada organizovana po temama, a slike se takoñe
mogu pretraživati po svome imenu. U prvu kategoriju spadaju sve
slike (All), a preostale slike su logično rasporeñene. Ako nam sličica
izgleda mala i nejasna možemo izabrati opciju Magnify u desnom
kraju prozora pomoću koje se može uvećati selektovana sličica. Kada
smo odredili koju sličicu želimo ubaciti u naš slajd kliknemo na
Insert, pri čemu će se slika sama ugraditi u slajd. Ovako ugrañena
sličica ima svoju originalnu veličinu, što može biti premalo ili
preveliko za naš slajd. Ovaj problem se jednostavno rešava. Potrebno
je postaviti pointer miša iznad jedne od osam tačaka, pritisnuti levi
taster miša i pomerati ivice slike. Ako želimo da promenimo sliku
jednostavno dva puta kliknemo na nju i tada se pojavljuje katalog iz
koga ponovo biramo, a ako želimo da odustanemo od izmene slika
kliknemo na Close.
Clip Art galerija je proširiva, to jest u nju se po volji mogu dodavati
slike. Za to se koristi taster Import Clips, koji vodi u prozor za
pronalaženje direktorijuma sa slikama, postoji mogućnost da se
odjednom može selektovati više datoteka.
Kao što sam već napomenuo veoma lako možemo izmeniti boju
sličica. Za izmenu boje odabrane sličice koristimo opciju Recolor.
Ovu opciju možemo pozvati sa više mesta: meni format / picture /
recolor, sa Picture Toolbar–a, kantica sa desne strane (toolbar se

Doc. dr Željko Marčićević 227


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

uključuje i isključuje iz menija View / Toolbars / Picture) ili klikom


na desni taster miša nad sličicom i izborom stavke Format Picture /
Picture / Recolor. Princip rada je vrlo jednostavan: prethodnu boju
menjamo novom. Pri tome postoje dva pojma: boja (colors) i boja
unutrašnjosti (Fills). Kada koristimo prvu opciju menjamo boju celoj
površini i okviru, dok se u drugom slučaju menja samo unutrašnjost,
a linija koja je oivičava ne menja boju. Pri izmeni boje biramo izmeñu
zadnjih nekoliko korišćenih boja ili tražimo More Colors. Tada se
pojavljuje paleta sa šestougaonikom koji sadrži stotinak standardnih
Windows boja ili Custom paleta, gde možemo birati bilo koju od 16
miliona boja doziranjem RGB komponenti boje ili osvetljenja.
Osim opcije za promenu boje bilo kog elementa Clip Art slike, postoji
i opcija za crtanje i obradu objekata. Bilo koji od objekata
raspoloživih u Drawing Toolbar–u. Drawing Toolbar se uključuje iz
menija View / Toolbars / Drawing.
• Prvi skup opcija je grupisan u podmeni Draw. U ovom meniju
se javljaju opcije za grupisanje: group, ungroup, regroup.
Svaki vektorski objekat se sastoji od grupa manjih objekata koji
se po potrebi mogu grupisati ili razdvajati na sastavne delove.
Kada želimo da selektujemo jedan objekat jednostavno
kliknemo na njega, a kada želimo selektovati više objekata
držimo pritisnuto Shift i klikćemo dokle god je to potrebno.
Grupisani objekti se ponašaju kao celina pri prikazivanju,
animaciji, promeni boje i tako dalje.
• Drugi skup opcija se odnosi na redosled prikazivanja objekata,
to jest regulacija meñusobnog preklapanja objekata. Redosled
poklapanja je obično isti onakav kao i redosled postavljanja
objekata na slajd. Ako želimo da promenimo ovaj redosled
koristimo opcije: Bring to front (izbacivanje selektovanog
objekta na vrh), Send to back (sklanjanje objekta ispod svih
ostalih), Bring forward (pomeranje ka površini) i Send
backward (pomeranje dublje ka unutrašnjosti).
• Snap predstavlja poravnanje prema nekoj ivici, u ovom slučaju
To grid (prema zamišljenoj mreži unutar slajda) ili To shape
(prema obliku nekog objekta).
• Nudge predstavlja pomeranje za malo odstojanje. Smerovi su
gore, dole, levo i desno (up, down, left, right).
• Align or distribute predstavlja poravnjavanje više objekata
meñusobno, u nekom pravcu. Da bi ova opcija funkcionisala
moramo selektovati više objekata koje želimo poravnati, pa tek
onda izabrati ovu opciju.
• Reroute connectors predstavlja vezu izmeñu objekata. Ova
veza može biti ostvarena pravom, izlomljenom ili zakrivljenom

228 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

linijom. Ako se jedan od objekata pomeri menja se i linija koja


ih spaja. Ovom opcijom se podešava taj oblik linije.
• Edit points predstavlja krivu liniju koja je odreñena sa više
tačaka kroz koje prolazi.
• Change auto shape – osim Clip Art sličica, na raspolaganju
su i mnogobrojni osnovni oblici na osnovu kojih može da se
kreira pozadina objekta, oblik slova u WordArt –u.
• Set auto shape defaults predstavlja opciju koja vraća na
polazni oblik objekta, ako smo menjali njegov oblik. Strelica
služi za selektovanje objekata.
• Rotacija služi za okretanje selektovanog objekta oko svoje ose.
• Auto shapes predstavlja kolekciju osnovnih oblika. Kada treba
sami da sastavimo sliku, a Clip Art je prekomplikovan, koriste
se ovi osnovni oblici, poput pravougaonika, zvezde, oblaka, …
• Linija, strelica, krug i pravougaonik su osnovni elementi koji
se koriste za crtanje.
• TextBox je način dodavanja teksta van unapred odreñenih
polja. Koristi se tako što kliknemo na ovaj taster i mišem
obeležimo granice površine gde treba da se nalazi tekst, a
potom u polje unesemo tekst.
• Insert WordArt je taster nagnutog slova A sa senkom. Ovaj
taster nam koristi da bi smo nekom tekstu dodali treću
dimenziju i neki od ponuñenih oblika.
• Fill color je kantica sa bojom. Pomoću nje menjamo boju
objekta.
• Line Color je četkica sa bojom koja menja boju linije koja
uokviruje izabrani objekat. Osim standardnih linija mogu se
koristiti i mustre (Patterns).
• Font Color predstavlja slovo A sa bojom i menja boju
selektovanog teksta.
• Line Style, Dash Style i Arrow Style su različiti oblici linija:
puna linija raznih debljina, isprekidana linija i strelica. Da bi
promenili stil, najpre moramo nacrtati liniju koristeći alate sa
početka ovog toolbar–a.
• Shadow predstavlja senku koju može da ima bilo koji objekat,
dovoljno ga je prvo selektovati i kliknuti na taster. Na
raspolaganju je veliki skup senki raznih oblika i usmerenja.
Opcija Shadow Settings omogućuje uključenje ili isključenje
senke, njeno pomeranje na gore ili dole, levo ili desno kao i
promenu boje senke. Senka može biti i polu providna.
• 3D omogućava pravljenje efekata trodimenzionalnosti
pravljenjem senke koja se u osenčenoj boji produžava iza
njega. Opcija 3D Settings omogućuje veliku slobodu rotacije u

Doc. dr Željko Marčićević 229


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

tri dimenzije, izbora usmerenja 3D efekata, položaja izvora


svetla, vrstu površine objekata i boju bočnih strana.

Bitmapirane slike

Što se bitmapiranih slika tiče (Insert/Picture/From File), na


raspolaganju nam je više formata, od kojih su najpogodniji i najčešće
upotrebljavani GIF i JPG.

Gif format obezbeñuje 256 boja i nešto je gabaritniji, ali poseduje


mogućnost da se odreñene boje dodeli vide kao provide. Takoñe tu je
i mogućnost pravljenja animirasnih GIF-ova.

JPG format nudi milione boja i zauzima manje mesta, ali se, pri
promeni veličine slike, tanke ivice i sitna slova vide razmrljano, jer se
zbog kompresije gubi deo informacija.

Glavna razlika izmeñu prezentacije sa folijama ili slajdovima i one


koja se odvija na računaru je u mogućnosti animacije i postepenog
pojavljivanja objekata. Sama animacija razbija monotoniju
prezentovanja i daje dinamiku prezentaciji što je nemoguće na
slajdovima ili folijama.

Animacija koja se koristi u PowerPoint-u svodi se na način


promene slajdova (Slide Transition) i na dinamičko
pojavljivanje objekata koji čine slajd (tekstovi, slike ili bilo koji
drugi elemenat slajda) - Custom Animation. Neki od ovih efekata su
na primer: pojavljivanje iz tačke, uletanje sa strane, odozgo,
odozdo...

Kao još jedan, poseban, vid animacije možemo izdvojiti animirane


GIF-ove. To su, ustvari "pokretne" slike sastavljene od više
frejmova (zasebnih sličica) koji se ciklično ponavljaju i na taj način
stvaraju utisak kretanja. S obzirom na to da su ovo gotovi objekti, na
njihovu sadržinu ne možemo uticati iz Power Pointa-a već nam je za
njihovo kreiranje i editovanje potreban neki drugi program, kao Gif
Animator, na primer.

230 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

13.2.2. ZVUK

Jedna od glavnih odlika modernih prezentacija je mogućnost


korišćenja zvuka u prezentacijama što im daje posebnu zanimljivost.
Korišćenjem zvuka ostavljamo mnogo jači utisak na publiku, ali u isto
vreme možemo postići i kontra efekat ako pogrešno rasporedimo
zvučne efekte i potisnemo pravu informaciju koju želimo da
saopštimo. Razlikujemo dve osnovne vrste zvukova: zvučne efekte i
snimljene sekvence ili podloge.
Uz pomoć Power Point-a možemo veoma lako iskoristiti zvučne efekte
ili video sekvence koje smo pripremili u nekom drugom programu.
Naravno treba imati u vidu da se za ove stvari koriste neki drugi
programi. Za muzičku podlogu ponekad je bolje pustiti muzički CD,
nego se mučiti sa kompromisom veličine i kvaliteta semplovanih
sekvenci.
U prezentacijama razlikujemo dve vrste zvukova: zvučne efekte i
snimljene sekvence ili podloge.

U Power Point-u su veoma dobro uklopljeni zvuk i animacija


objekata na slajdu. Svakom efektu animacije možemo pridružiti neki
zvuk. Sve ovo spada pod opciju Custom Animation. Postoji izvestan
broj zvučnih efekata koji dolaze uz sam Power Point, ali oni obično
nisu zadovoljavajućeg kvaliteta tako da može biti potrebno da preko
audio ulaza ili mikrofona snimimo svoje sopstvene zvučne sekvence.

Semplovani zvuci se pod Windows-om najčešće čuvaju u WAV


formatu. Pri snimanju zvuka definiše se kvalitet: širina frekventivnog
opsega, mono/stereo, broj bita po uzorku. Naravno što je kvalitet
veći, veći je i kapacitet zvučnog fajla, što može veoma često
predstavljati problem, kako zbog mesta na disku, tako i zbog brzine
prezentovanja. Kao rešenje ovog problema u zadnje vreme koristi se
nešto noviji format: Mp3. U ovom formatu se posebnom metodom
kompresije kapacitet zvučnog fajla smanjuje i do 10 puta uz
minimalne gubitke na kvalitetu. I pored ovoga je, neki put, kao
podlogu bolje pustiti muzički CD nego se mučiti sa kompromisom
veličine i kvaliteta semplovanih sekvenci.

Osim WAV formata za zvuk se često koriste i kompaktne datoteke


MID-ovi. Umesto semplovanog zvuka, tu je za svaki instrument
definisano šta svira. Kvalitet reprodukcije ne zavisi od veličine fajla
već od zvučne kartice. Tako da se, na primer na Sound Blaster-u

Doc. dr Željko Marčićević 231


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Live dobija neuporedivo bolji rezultat nego na nekom bezimenom


klonu.

Treći oblik zvuka u prezentaciji je glas naratora koji prati


prezentaciju. Svodi se na to da snimimo svoj glas uz slajdove, pa da
ga reprodukujemo uz prezentaciju. Ovo se obavlja iz menija
Insert/Movies And Sound/Record Sound. (Ova opcija nije
aktivna ukoliko nemamo odgovarajući hardver). Pojavljuje se prozor
sa minimalnim kontrolama za snimanje zvuka. Pre snimanja možemo
da podesimo kvalitet praveći kompromis izmeñu rezultujućeg zvuka i
zauzeća prostora na disku. Krajnji rezultat je zvuk koji je sastavni
deo prezentacije i vidi se kao odgovarajuća ikonica.

U Windows–u postoji veliki broj semplovanih zvuka koji se najčešće


čuvaju u WAV formatu. Pri snimanju zvuka u WAV formatu definiše
se kvalitet: širina frekventnog opsega, mono/stereo, broj bita po
uzorku. Kod najkvalitetnijeg semplovanja 1 sekund u WAV formatu
troši 160 KB, ali je ovom prilikom zvuk CD kvaliteta. Osim WAV
formata u čestoj upotrebi su i MID–ovi, kompaktne datoteke sa
programskim sekvencama. Umesto semplovanog zvuka u ovom
formatu se uz pomoć sintisajzera definiše šta koji instrument svira.
Kvalitet reprodukcije zavisi od programa, ali i zvučne kartice, pa se
na AWE 32 dobija bolji rezultat nego na nekom bezimenom klonu.
U novom Power Point–u su veoma dobro uklopljeni animacija i
zvuk. Svakom efektu animacije se može dodati i zvuk. Sve ovo se
može aktivirati uz pomoć opcije Custom Animation. Ovu opciju
pokrećemo Slide Show / Custom Animation, ili pritiskom na desni
taster miša. Na raspolaganju nam se nalazi tridesetak pažljivo
izabranih efekata. Treba voditi računa da nisu svi efekti podjednakog
trajanja i da treba voditi računa prilikom odabiranja.
Objekti sa zvukom ili videom koji se pojavljuju kao deo samog slajda,
spadaju u drugu grupu multimedijalnih efekata u Power Point–u. Za
ovo se može koristiti dodavaje novog slajda ćiji Layout sadrži mesto
gde se bira datoteka sa zvukom ili videom u AVI, MPG ili nekom
drugom video formatu koji računar može da prikaže. Važno je
napomenuti da računar koji prikazuje prezentaciju treba da poseduje
podršku za svaki tip multimedijalnog sadržaja koji ubacujemo u slajd.
Multimedijalni sadržaji se mogu pojavljivati kao umetnuti, dakle
unutar iste datoteke sa prezentaciom, ili kao linkovi ka prezentaciji.
Kako se radi o veoma velikim sadržajima poželjno je čuvati ovakve
sadržaje kao linkove markiranjem odgovarajuće kućice. Treba imati u

232 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

vidu da se pri prenosu prezentacije moraju poneti sve datoteke sa


kojima je prezentacija linkovana.
Za multimedijalne objekte na raspolaganju je poseban dijalog u
meniju Custom Animation, pod nazivom Play Settings. Ova opcija
je zatamljena, ako objekat nije video ili zvuk. Jedna od opcija koja se
javlja je opcija While Playing, gde se može odabrati opcija Pause
slide show, da se sačeka sa nastavkom animacije dok muzika ne
odsvira, ili Continue slide show za paralelnu muziku i animaciju.
Drugo pitanje se odnosi na situaciju posle završetka tekućeg slajda
(Stop playing). After current slide pri promeni slajda zaustavlja
zvuk, After N slides dozvoljava da ista muzika prati prezentaciju
kroz N slajdova. Ikona sa obeležjem zvuka ili videa nije posebno
reprezentativna, poželjno je da se umesto nje (preko nje) stavi neka
druga slika. Na raspolaganju je opcija Hide while not playing,
kojom se sakrije ikona koja označava zvuk.
U ovom meniju se još nalazi i opcija Loop until stoped. Ukoliko
izaberemo kraći muzički zapis ova opcija nam omogućuje da se ovaj
zapis ponavlja. Kao osnova za muzičke pozadine može se koristiti i
muzički CD.
Treća vrsta multimedijalnog sadržaja prezentacije je glas naratora
koji prati prezentaciju. Svodi se na to da snimimo naš glas uz
slajdove, pa da ga reprodukujemo uz prezentaciju. Za ovo je
potrebno imati Sound Blaster karticu i dobar mikrofon.

13.2.3. ANIMACIJA

Glavna razlika izmeñu prezentacije sa folijama ili slajdovima i one


koja se odvija na računaru je u mogućnosti animacije i postepenog
pojavljivanja objekata. Sama animacija razbija monotoniju
prezentovanja i daje dinamiku prezentaciji što je nemoguće na
slajdovima ili folijama.

Animacija koja se koristi u PowerPoint-u svodi se na način


promene slajdova (Slide Transition) i na dinamičko
pojavljivanje objekata koji čine slajd (tekstovi, slike ili bilo koji
drugi elemenat slajda) - Custom Animation. Neki od ovih efekata su
na primer: pojavljivanje iz tačke, uletanje sa strane, odozgo,
odozdo...

Doc. dr Željko Marčićević 233


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Kao još jedan, poseban, vid animacije možemo izdvojiti animirane


GIF-ove. To su, ustvari "pokretne" slike sastavljene od više
frejmova (zasebnih sličica) koji se ciklično ponavljaju i na taj način
stvaraju utisak kretanja. S obzirom na to da su ovo gotovi objekti, na
njihovu sadržinu ne možemo uticati iz Power Pointa-a već nam je za
njihovo kreiranje i editovanje potreban neki drugi program, kao Gif
Animator, na primer.

Jedna od glavnih razlika izmeñu folija i slajda koji se odvija na


računaru je i mogućnost animiranja objekata, čime se dobija na
dinamičnosti slajda i njegovoj zanimljivosti. Animacija koju koristi
Microsoft Power Point svodi se na način pojavljivanja objekata koji
sačinjavaju slajd. Postoji veliki broj raspoloživih animacija, a neke od
njih su: pojavljivanje iz tačke, uletanje sa leve strane itd.
Prvi nivo animacije je efekat prelaska sa jednog slajda na drugi,
takozvana tranzacija (transition). Efekti tranzacije se podešavaju iz
menija Slide Show / Slide Transition.
Moguće je primeniti veliki broj efekata kao i podesiti njihovu brzinu.
Prelazak na sledeći slajd može se izvršiti na klik miša (On mouse
Click) ili automatski na osnovu broja sekundi (Automaticly after).
Za ovaj dogañaj se može vezati i zvuk, koji čujemo prilikom prelaska
na sledeći slajd.
U ekranu na kojem biramo animaciju koju želimo koristiti prilikom
prelaska na sledeći slajd nalazi se prozor koji nam omogućuje da
vidimo efekat koji smo izabrali. Jedan od specijalnih efekata je
Random Transition, koji ima funkciju da pokrene slučajno izabrani
efekat u toku same prezentacije. Pored ovoga na ovom ekranu se
nalaze i tasteri Apply i Apply to all. Prvi taster se koristi da izabrani
efekat dodelimo selektovanom slajdu, dok drugi celoj prezentaciji
dodeljuje isti efekat. Još jedan od efekata da se animira cela
prezentacija je i već pomenuti Random efekat koji se primeni na sve
slajdove. Ovako dobijamo prezentaciju koja se svaki put drugačije
izvršava.
Sledeći nivo animacije predstavlja animirano pojavljivanje teksta koji
predstavlja deo slajda. Da bi animirali tekst potrebno je kliknuti na
bilo koji deo teksta desnim tasterom i odabrati Custom Animation.
Ista opcija je raspoloživa i u osnovnom Slide Show meniju.
Opcija Dim predstavlja zatamljenje, gubljenje. Istoimeni efekat pruža
mogućnost da se selektovani objekat posle pojavljivanja zatamni, to
jest promeni svoju boju u tamniju. Osim promene boje može se
odabrati i opcija Hide after animation, pomoću koje se objekat

234 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

prikaže i potom izgubi. Osim pomenutih, tu je i opcija Hide on next


mouse click. Ova opcija se koristi kada onaj koji prezentira klikne i
time uklanja objekat i prikazuje sledeći. Takoñe se javlja i opcija
Timing, koja pokazuje preostale efekte na slajdu i nudi da ih
aktiviramo ili na klik miša, ili posle zadatog vremenskog intervala
posle pojave prethodnog objekta. Još jedna od opcija je i Chart efect
koja služi da animiramo grafikone koje koristimo u prezentaciji. Tu se
javlja mogućnost da se sinhrono pojavljuju elementi grafikona
koristeći opciju Animate grid and legend.

13.2.4. VIDEO

Pored animacija u Power Point prezentaciju se mogu dodati i


gotove video sekvence.One mogu biti u AVI, MPG ili nekom trećem
video formatu koji računar ume da prikaže.

Možemo ih ubaciti iz Clip Art galerije (Insert/Movies and


Sounds/From Gallery...) ili direktno sa hard diska (Insert/Movies
and Sounds/From File...).

Pomoću Power Point-a mogu se veoma lepo primeniti zvučni i


video efekti pripremljeni na drugim programskim alatima. Ipak treba
imati u vidu da se za miksovanje multimedijalnih efekata i za
pravljenje video spotova koriste neki drugi alati.

Clip Art

Ako želimo da dodamo Clip


Art sličice u PowerPoint
slajdove to ostvarujemo
izborom opcije
Insert/Picture/Clip Art. Na
ekranu se pojavljuje
biblioteka slika to jest Clip
Art Gallery. Ona je u ranijim
verzijama sadržala samo
slike, a sada se tu nalaze i
zvučne sekvence (Sounds)
i video klipovi (Motion
Clips). Slika 13-23 Clip Art

Doc. dr Željko Marčićević 235


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Clip Art gallery je organizovana po temama. Slke su relativno


logično rasporeñene prema tematici a takoñe ih možemo pretraživati i
po imenu. Kada izaberemo odreñenu sliku, ona se kao poseban
grafički objekat uključuje u slajd. U zavisnosti od potrebe ovakve se
slike mogu grupisati i razdvajati, bojiti, skrivati, prikazivati i tako
dalje.

Pri ugrañivanju na slajd sličica se prenosi u originalnom obliku, što


ponekad rezultira time da je ona ili premala ili prevelika. Ako nam
veličina ne odgovara možemo je lako promeniti uz pomoć osam
tačaka koje uokviruju sliku. Sve što treba uraditi je postaviti pointer
miša na jednu njih i onda, uz pritisnut levi taster, pomerati ivice slike.
Ako hoćemo da promenimo sliku to možemo uraditi tako što dva puta
kliknamo na nju čime ponovo ulazimo u galeriju i biramo drugu.

Clip Art galerija je proširiva, tj. mogu se po volji dodavati objekti. Za


to se koristi taster Import Clips, koji vodi u prozor za pronalaženje
direktorijuma i izbor datoteka (može se odjednom selektovati veći
broj datoteka). Iza toga sledi pitanje u koju kategoriju spadaju
sličice, s tim da po potrebi možemo kreirati i novu kategoriju (New
Category). Uz svaku sličicu se mogu pridružiti i ključne reči
(Keywords), koje pomažu pri pretraživanju. Takoñe, slike možemo
skidati i sa Interneta za šta se koristi taster Clips Online.

13.3. KREIRANJE PREZENTACIJE

Kada pokrenemo Power Point pojavljuje se prozor


u kome možemo izabrati način na koji ćemo kreirati
željenu prezentaciju. Postoje tri načina kreiranja
prezentacija: AutoContent Wizard, Design
Template i Blank Presentation.
Slika 13-24 Logo

AutoContent Wizard je savetnik koji olakšava kreiranje slajdova.


Automatski se generišu slajdovi u kojima samo treba zameniti pitanja
svojim zamišljenjim tekstom.

236 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Design Template predstavlja


skup već ponuñenih slajdova
koji obuhvataju pozadinu,
veličinu, tip, boju i raspored
slova, na osnovu kojih sami
kreiramo slajdove.

Blank presentation je opcija


u kojoj moramo da
formiramo svaki slajd
pojedinačno koristeći tzv.
prazne slajdove – Blank
Presentations.

Slika 13-25 Početni komunikacioni prozor


Pored ovih opcija u dnu
prozora se nalazi opcija
Open an existing
presentation koja otvara
novi okvir za izbor već
postojeće prezentacije.
U slučaju da izbor nismo
izvršili na samom ulasku u
Power Point, možemo ga
aktivirati opcijom New iz
File menija. Otvara nam se
prozor u kome bramo jedan
od tri načina za kreiranje Slika 13-26 Opcija File-New
prezentacije.

13.3.1. AutoContent Wizard

AutoContent Wizard postavlja gomilu mogućnosti, a u zavisnosti od


izbora kreira kompletnu prezentaciju. Ovo najbolje funkcioniše na
engleskom govornom i poslovnom području, ali je takoñe primamljivo

Doc. dr Željko Marčićević 237


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

za korisnike sa naših prostora, jer predstavlja brz i siguran način da


se napravi prezentacija koja je sigurno dobra. Automatski se generišu
slajdovi u kojima samo treba zameniti pitanja svojim tekstom.
Naravno potrebno je dobro znaje engleskog jezika.

Odabirom opcije AutoContent Wizard otvara nam se dialog box u


kome odreñujemo karakteristike prezentacije.

U prvom meniju su
prezentacije grupisane
u tipove, a u kategoriji
All su sve na jednom
mestu. Potrebno je
izabrati neku koja po
tematici odgovara
prezentaciji koju želimo
da napravimo.

Slika 13-27 Opcija AutoContent Wizard- a


U sledećem meniju
postavlja se pitanje
kako će prezentacija
biti korišćena: kao
prezentacija na ekranu,
kao zasebni slajdovi,
Internet prezentacija
itd.

Slika 13-28 Opcija AutoContent Wizard - b

238 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Konačno ispisujemo
naslov prezentacije,
svoje ime ili firmu, kao
i tekst koji je zajednički
za sve slajdove.
Klikom na taster Finish
završavamo kreiranje
prezentacije.

Slika 13-29 Opcija AutoContent Wizard - c

Power Point je kreirao kompletnu prezentaciju, sve što nam


preostaje je da pitanja zamenimo realnim tekstom što je krajnje
jednostano; kliknemo na deo koji treba izmeniti i preko datog primera
otkucamo željeni tekst.

13.3.2. Design Template

Template predstavlja uzorak, osnova koja obuhvata pozadinu,


veličinu, tip, boju i raspored slova, na osnovu koje sami kreiramo
slajdove. Na ovaj način se prilično lako i brzo dobija lepa
prezentacija. Pri tome, kao uzorak, možemo koristiti neku postojeću
prezentaciju koja nam se dopada.

Izborom opcije
Design Template
otvaramo prozor u
kome biramo izgled
prezentacije koji nam
najviše odgovara.

Slika 13-30 Opcija Design Templete

Tu je i Prewiev prozor u kome možemo videti slektovanu


prezentaciju u umanjenom obliku.

Doc. dr Željko Marčićević 239


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

13.3.3. Blank presentatioin

Blank presentation je opcija za prave profesionalce, ljude koji su


100% sigurni u ono što rade i žele da to sami urade. Postoji
poprilična razlika u odnosu na prethodne dve opcije, jer ovde moramo
sami odraditi dobar deo posla vezanog za samu formu prezentacije,
sa kojom nismo imali problema u prethodne dve opcije.

Prvo što moramo da uradimo je da osmislimo opšti dizajn


prezentacije. Veoma je važno da prezentacija ima uniforman izgled tj.
da slajdovi budu stilski ujednačeni. To znači da je boja pozadine i
teksta na svim slajdovima ista, da se koristi isti font i veličina slova
za istu namenu i da je raspored elemenata na slajdovima sličan.

Sledeći korak je sprovoñenje te svoje zamisli u delo.

Procedura za to je sledeća:

1. Prvo iz prozora New Slide biramo odgovarajući tip


prezentacije koji će nam poslužiti kao osnova za pravljenje
početnog slajda.
2. Drugi korak je unošenje teksta u, za to, unapred predviñena
polja, ukoliko ona postoje (ovo zavisi od izbora izvršenog u
prethodnom koraku). Ukoliko ih nema ubacujemo ih
komandom Insert/Text Box.
Kod unosa teksta bitno je izdvojiti ključne informacije u prvi
plan kako bi ih oni kojima je prezentacija namenjena što bolje
uočili i prihvatili.
3. Na redu je ubcivanje pozadine, slika, zvučnih efekata,
video klipova i ostalih elemenata prezentacije (iz menija
Insert ili direktno sa Standard toolbar-a), kao i njihovo
animiranje (Custom Animation).
Pri izboru i rasporedu objekata i efekata treba biti vrlo pažljiv
jer oni vrlo lako mogu pstati opasnost po celu prezentaciju.
Prevelikim brojem i šarenilom objekata kao i pogrešno
rasporeñenim efektima možemo da skrenemo pažnju sa
glavne informacije koju želimo da saopštimo i tako je
potisnemo u drugi plan.
4. Sledi meñusobno povezivanje slajdova i podešavanje njihovog
prelaska sa jednog na drugi, što sve spada pod opciju Slide
Transition. Slajdove takoñe možemo povezivati i
ubacivanjem hiperlinkova (Insert/Hyperlink).

240 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Inače dodavanje novih slajdova omogućeno je komandom


New Slide (Insert/New Slide) Zadavanjem ove komande
opet nam se otvara prozor New Slide za izbor odgovarajućeg
tipa slajda.
5. Na ovaj način napravili smo prezentaciju. Da bismo videli kako
ona funkcioniše potrebno je da iz Slide Show menija
izaberemo opciju Wiev Show. Tokom slajd šoua sa slajda na
slajd prebacujemo se pomoću tastera Enter ili klikom na levi
taster miša. Za vraćanje unazad služi taster PageUp, a za
unapred taster PageDown. Kada želimo da prekinamo slajd
šou to ćemo uraditi pritiskom na taster ESC.
6. Ostaje nam samo još da snimimo prezentaciju. Ovo radimo
komandom Save iz File menija ili sa Standard toolbar-a,

13.4. INTERNET

Internet, moćna globalna mreža koja povezuje enorman broj


računarskih korisnika širom sveta, nije zapostavljena ni od strane
Microsoft Power Point-a.

Udarna novost je HTML kao standardni format u Power Point-u.


Svaki dokument se može vrlo lako snimiti u HTML formatu preko
opcije Save As HTML koja je postala nezaobilazan deo u kreiranju
Web prezentacija.

Druga pogodnost je mogućnost ubacivanja Internet hiperlinkova u


prezentacije, pa samim tim i u same Power Point slajdove.
Veza izmeñu Power Point-a Interneta postoji i u toolbar-u Web
(Wiev/Toolbars/Web) koji ustvari predstavlja toolbar Internet
Explorera, tako da možete, ne izlazeći iz Power Point-a surfovati
Internetom. Polazna tačka je, naravno, na adresi
www.microsoft.com

13.4.1. Hiperlinkovi

U novom Power Point-u nije zapostavljen ni Internet, veoma


moćna globalna mreža na kojoj se svake sekunde nalazi na 1000
korisnika. Jedna od pogodnosti je mogućnost ubacivanja Internet
hiperlinkova u same dokumente. U Power Point je ugrañen novi
pojam hiperlinka. Iz menija Insert / Hyperlink se može napraviti

Doc. dr Željko Marčićević 241


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

skok na neki Internet URL (naziv za adresu na Internetu, Uniform


Resource Locator). Da bi ova opcija bila aktivna potrebno je
selektovati objekat odnosno tekst za koji je link vezan. Tokom
prezentovanja ovaj tekst je podvučen i kada se nad njega postavi
pointer miša on menja oblik i prelazi u oblik strelice. Klikom na
ovakav objekat ili tekst prelazimo na odredišnu adresu. Ako želimo da
dodamo hyperlink ka drugom slajdu u prezentaciji, dobijamo spisak
slajdova koji sačinjavaju prezentaciju.
Veoma sličan efekat se postiže i iz menija Slide Show / Action
Settings u kome se nalaze opcije Mouse Click (klik mišem na
objekat koji želimo da vidimo) i Mouse Over (Prelaz pointera iznad
objekta- aktivira objekat). Za ove opcije moguće je vezati i zvuk ili
automatski prelaz na zadatu adresu. Link može biti vezan i za
odreñenu datoteku , ovom prilikom se klikom ili prelaskom miša
aktivira zadata datoteka.
Power Point je takoñe opremljen i čarobnjacima koji olakšavaju
pravljenje prezentacija koje bi mogle da posluže i na Internetu. Da
bi smo kreirali prezentaciju koju bi kasnije koristili na Internetu,
koristimo File / New / Presentations.
Na ekranu koji se pojavio odabiremo Company Home Page ili
Personal Home Page. U ovakve polu- gotove prezentacije već su
ugrañeni hiperlinkovi iz sadržaja na pojedinačne slajdove. Potrebno je
zameniti predložene naslove i dobijamo hiperlinkovanu prezentaciju.
Primer prave upotrebe hiperlinkova je opcija Power Point central
iz Tools menija. Ovo predstavlja direktan put do on-line obaveštenja
i dodataka za Power Point, mesto gde možete naći slike, zvuke,
teksture, pregledati razne efekte animacije, trikove koji vam mogu
olakšati posao pravljenja prezentacija.
Veza izmeñu Power Point-a i Interneta postoji čak i u standardnom
toolbar–u. Taster sa naslikanom zemljinom kuglom dodaje Internet
toolbar Internet Explorera u Power Point, tako da možemo i bez
izlaženja iz Power Point-a surfovati Internetom.

242 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

U Power Point 2003


ugrañen je novi pojam
hiperlinka.
Iz menija
Insert/Hiperlink može
se napraviti skok bilo na
neki Internet URL ili na
neki od slajdova u samoj
prezentaciji.

Slika 13-31 Opcija Hiperlink

Takoñe je moguće pokrenuti neki zadati program ili poslati E-mail.


Link može biti i na neki fajl koji, po kliku na ovaj link, otvara
program koji se koristi za pokretanje takvog tipa fajla. Potrebno je
samo sa spiska odabrati naziv željenog slajda, programa, E-mail ili
Internet adrese.

Da bi ova opcija uvek bila aktivna, potrebno je najpre selektovati


objekat odnosno tekst za koji se link vezuje.

U toku prikazivanja prezentacije, prilikom prevlačenja mišem preko


hiperlinka pointer menja oblik iz strelice u ruku. Ukoliko je u pitanju
tekst on je podvučen i obično se po boji rajlikuje od ostatka teksta.
Klikom na link "skče" se na odredišnu adresu - sve izgleda i
funkcioniše kao na pravom Web-u

Sličan efekat može da se postigne iz menija Slide Show/Action


Settings gde se zadaju opcije vezane za klik mišem na objekat
(Mouse click) ili prolaz pointera iznad objekta (Mouse over). Za
ovakvu situaciju može se vezati i zvuk ili automatski prelaz na neku
zadatu adresu, recimo prethodni ili sledći slajd ili neku Internet
adresu.

13.4.2. Web prezentacije

Sledeća mogućnost primene Power Point-a u vezi sa Internetom je


generisanje Web prezentacija.

Kako su grafičke i multimedijalne mogućnosti Power Point-a znatno


bolje od mogućnosti HTML-a lakše nam je da kompletnu prezentaciju

Doc. dr Željko Marčićević 243


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

prvo kreiramo u Power Point-u, pa da je tek naknadno prebacimo


HTML format.

Pretvaranje Power Point prezentacije u Web prezentaciju vršimo


kroz opciju Publish as Web Page (File/Save As Web Page...)

Ovde zadajemo podatke


o naslovima i adresama,
verziji browsera i broju
slajbova koji se koji se
konvertuju u HTML, da
bismo konačno odredili
da li se u prezentaciju
ugrañuju komentari uz
slajdove kao i
direktorijum u koji se
Web prezentacija
snima.

Slika 13-32 Opcija Publish as Web Page

U podmeniju Web
Options postavljaju nam
se pitanja vazana za
osnovnu boju i format u
kome će biti snimljene
slike, animaciju slajdova,
organizaciju fajlova itd.

Na kraju moglo bi se
pomisliti da da je Power
Point idealan editor
HTML strana. Istina je
ipak nešto drugačija.
Script.
Slika 13-33 Opcija Web Optioons

Iako može biti veoma koristan, Power Point ipak nije konačno
rešenje za one koji hoće ozbiljnije bave Web prezentacijama. Za
tako nešto bolje je koristiti, za to specijalizovane programe, kao što
su Front Page ili Java

244 Doc. dr Željko Marčićević


Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Još jedna od brojnih mogućnosti Power Point–a vezanih za Internet


predstavlja i mogućnost generisanja Web prezentacija. Naime, kako
su grafičke i multimedijalne mogućnosti Power Point–a mnogo bolje
od mogućosti HTML–a, pre svega zbog vektorskih slika i objekata,
moglo bi se pomisliti da je Power Point idealan editor HTML strana.
Baš to je Microsoft i želeo da postigne kod ljudi, naravno kao i
obično, istina je malo drugačija.
Power Point prezentacije se veoma lako mogu prevesti u HTML oblik,
ali se prilikom ovog prevoñenja celogupni slajdovi prevode u GIF ili
JPG slike odgovarajuće veličine, sve se to spakuje u frejmove i
JavaScript programe koji omogućuju pretraživanje. Takoñe možemo
kreirati prenosive Power Point prezentacije, koje prepoznaje
odgovarajući dodatak za prikazivanje prilagoñen browser–ima kao
što su Netscape ili Internet Explorer.
Da bi nam pretvaranje jedne prezentacije bilo olakšano Microsoft je
obezbedio Internet Assistant. Da bi započeli pretvaranje jedne
prezentacije u Internet prezentaciju treba pokrenuti opciju File /
Save As HTML i zatim odgovarati na pitanja. Assistant nam prvo
postavlja pitanje izgleda ekrana na Web–u: standardni je izgled sa
izdvojenim spiskom sa linkovima ka pojedinačnim stranama, kao
druga mogućnost javlja se upotreba frejmova gde se na istom ekranu
nalazi spisak slajdova kao i sami slajdovi, sa tasterima za kretanje
napred nazad.
Sledeće postavljeno pitanje je izbor grafičkog formata u kome se
smeštaju slike napravljene od slajdova. GIF format zauzima nešto
više mesta na hard disku, ali su ivice površina nešto oštrije. JPG
format nudi milione boja i zauzima manje mesta, ali su ivice tanke a
sitnija slova razmrljana, pošto se pri kompresiji slike u ovom formatu
gubi deo informacja. Power Point Animation pretpostavlja da onaj
koji pristupa prezentaciji ima ugrañen plug-in za Web browser
kojim se mogu prikazivati originalne Power Point prezentacije.
Kao krajnji rezultat dobijamo Web stranu koja je prilično gruba, ali
završava posao veoma brzo. Dobijene slike su veoma atraktivne, a
izvesni problem zbog veličine slika je cena kojom se plaća ova
jednostavnost. Jedan od pravih programa za kreiranje Web
prezentacija je Microsoft Front Page.

Doc. dr Željko Marčićević 245


Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

14 Hipermedijalna
telekomunikaciona
infrastruktura
Interneta
Poslednjih deset godina intenzivno se razvijaju i usavršavaju
nastavna sredstva, nastavne metode i oblici rada u funkciji podizanja
efikasnosti i efektivnosti nastavnog procesa. Proses osavremenjivanja
postojeće tehnologije znatno brže se odvija u proizvodnim oblastima,
te se s pravom očekuje da škole i fakulteti prate inovativne procese i
da obrazuju mlade stručnjake u skladu sa potrebama društva i
privrede. Tek u poskednjih desetak godina, sa masovnijim
korišćenjem računara u školama, stvoreni su uslovi za kvalitetnije
inoviranje obrazovne tehnologije. Hipermedijalne instrukcije za
interaktivni rad se kreiraju za personalne računare u vidu
elektronskih hipermedijalnih interaktivnih udžbenika sa integracijom
teksta, slike, zvuka, animacije i video klipovima. U potpunom
hipermedijalnom mrežnom okruženju prilikom interaktivnog rada u
individualizovanoj nastavi učenicima su dostupne kreirane instrukcije
tako da učenici mogu samostalno da napreduju u ovladavanju
nastavnih sadržaja, da se vrate na sadržaje koji im nisu dovoljno
jasni, da dobiju dodatne i povratne informacije u skladu sa svojim
mogućnostima i interesovanjima. Interaktivnost i kvalitet
prezentovanih materijala, uz korišćenje multimedije i hiperteksta,
daje znatno bogatije sadržaje u poreñenju sa nastavom koja se odvija
u tradicionalnim učionicama. Razvoj telekomunikacione tehnologije i
masovnije korišćenje Interneta omogućili su interaktivno učenje na
daljinu baziranom na sistemskom pristupu uz korušćenje
hipermedijalnih elektronskih izvora informacija.
Internet kao praktična realizacija povezivanja stotina miliona
računara u jedinstvenu globalnu računarsku mrežu i njegov razvoj je
uticao da obrazovanje na daljinu doživi kvalitativni skok i veće
prihvatanje. Tehnologija obrazovanja na daljinu, u odnosu na
tradicionalne načine učenja, su efikasne, napredne i zanimljive, a
istovremeno i složenije u tehničkom, programskom i organizacionom
smislu. Ovaj vid obrazovanja se može realizovati putem
infrastrukture Interneta i servisa Interneta koji mogu biti u službi
obrazovanja na daljinu. Internet ima velike potencijale i zato ga

246
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

mnoge zemlje uključuju u svoj obrazovni proces. U svetu se donose


zakoni koji omogućavaju širenje Interneta u školama. Obrazovanje na
daljinu putem Interneta omogućava sticanje znanja van učionica.
Nove mogućnosti obrazovanja postavlju nove zahteve. Prevazilaženje
tradicionalne nastave koju karakteriše masovnost, jednosmernost i
pasivnost zahteva sistemsku postavku i pre svega pilot programe koji
su širom sveta pokrenuti.

14.1. RAČUNARSKE TELEKOMUNIKACIJE

Postoje razni oblici komunikacija. Kompjuterske komunikacije čine


osnovu za istraživanje i postupak modeliranja hipermedijalne
interaktivne Internet učionice. Predavanje preko telekonunikacione
infrastrukture Interneta čini osnovu industrijskog obrazovanja tj.
obrazovanja na daljinu. Otuda ćemo razmotriti koji su osnovni
elementi komunikacija zastupljeni u računarskim mrežama i
Internetu.

Danas se mnogo diskutuje o razvoju


novih informacionih tehnologija a
najviše o računarskim
komunikacijama i Intenetu. Svet
telekomunikacija i računara doživeo je
dosad nezapamćen rast. Savremeno
poslovanje i komunikacija meñu
ljudima postala je nezamisliva bez
korišćenja upravo tih resursa:
računara, Interneta, mobilnih i
satelitskih komunikacija i dr. Slika 14-1 Skica telekomunikacija

U ovom opisaće se osnove računarskih komunikacija (komunikacioni


medijumi i ureñaji), računarskih mreža (vrste i topologije) i Interneta
(adrese, protokoli i servisi). Računarske komunikacije predstavljaju
osnovnu komponentu i tehnološki preduslov za distantno
obrazovanje.

Uspostavljanje komunikacije izmeñu računarskih sistema otvara nove


mogućnosti na polju distantnog obrazovanja. Komunikacije
obezbeñuju nesmetan protok hipermedijalnih interaktivnih instrukcija
izmeñu različitih domena u kiber svetu i oformljenih virtuelnih

247
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Internet učionica. Značaj kompjuterskih komunikacija je evidentan,


komunikacija se može klasifikovati u nekoliko grupa:

- neposredna komunikacija
- prenos datoteka
- pretraživanje baza podataka
- korišćenje udaljenih resursa
- komercijalni servisi

14.1.1. Načini komunikacije izmeñu računara

Da bi računar mogao da razmenjuje podatke s drugim računarom, ili


nekim drugim perifernim ureñajem koji se priključuje na računar,
moraju da budu ispunjena tri uslova, tj. potrebno je da postoje:

- komunikacioni medijum-
linije
- komunikacioni ureñaj-
hardver
- komunikacioni softver
Slika 14-2 Skica komunikacija

Komunikacioni medijum služi za povezivanje računara s drugim


računarom (ili nekim drugim ureñajem koji se priključuje na računar).
Od njega zavisi brzina prenosa podataka izmeñu računara, kao i
najveća moguća udaljenost meñu njima. Brzina prenosa izmeñu dve
jedinice meri se brojem prenetih bitova u sekundi. S obzirom na to da
je, u današnje vreme, broj prenetih bitova u sekundi uvek veći od
1000, a kod nekih medijuma i od milion, to je jedinica za merenje
brzine prenosa kilobit, odnosno megabit, u sekundi (Kbps, odnosno
Mbps). Komunikacioni medijum može da bude u vidu kabla ili bežični.

Komunikacioni (prenosni) medijumi predstavljaju fizički kanal koji se


koristi za povezivanje dva ureñaja. Mediji se klasifikuju kao:
kablovski (žice, kablovi, optička vlakna), bežični gde se veza
uspostavlja talasima (radio, mikrotalasnim, infracrvenim) ili drugim
signalima koji se emituju. Bežične veze se koriste samo u slučajevima
kada nije mogućno položiti kabl ili kada je veza na veliku udaljenost
suviše skupa ako se ostvaruje preko kabla. Kablovi omogućavaju
najveću bezbednost i brzinu prenosa za gotovo svaku primenu.

248
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Specijalni kablovi za povezivanje


koriste se za direktno povezivanje,
na maloj udaljenosti (do nekoliko
metara), dva računara ili računara i
drugog ureñaja. Najčešće se sastoji
od četiri ili više žica, u zavisnosti od
toga koji se ureñaji povezuju.
Slika 14-3 Kablovi za povezivanje

Upredena parica (UTP–unshilded


twisted pair) je prvobitno korišćena
za telefonske komunikacije i ostala
je glavni medijum za mesni i
lokalni telefonski saobraćaj i
prenos podataka.
Slika 14-4 Upredena parica
Parica se sastoji od dve izolovane žice, najčešće bakarne, upredene
ravnomernim korakom upredanja. Trenutno je najjeftiniji medijum pa
se često koristi u varijanti više parica u istom omotaču. Osetljiv je na
spoljne smetnje jer nije oklopljen.

Koaksijalni kabl sastoji se od jednog


debelog, najčešće bakarnog,
provodnika oko koga se nalazi
izolacija. Sve zajedno je koaksijalno
obmotano bakarnom ili
aluminijumskom mrežicom i
zaštićeno spoljnim omotačem.
Koaksijalni kabl može biti tanak i
debeo. Koristi se za povezivanje
ureñaja na veće daljine (do nekoliko
stotina metara).
Slika 14-5 Koaksijalni kabl

Optički kabl pravi se u obliku


fleksibilnih staklenih ili
plastičnih vlakana male mase i
dimenzija, duž kojih se prenosi
svetlosni signal. Oko vlakna se
nalazi omotač koji potpuno
reflektuje svetlost. Nije osetljiv
na električne ili
elektromagnetne smetnje.
Slika 14-6 Optički kabl

249
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Kapacitet mu je nekoliko stotina puta veći od upredenih parica. U


komunikaciji preko optičkog kabla, električni signal se korišćenjem
modulatora pretvara u puslirajuću svetlost koja se prenosi putem
kabla. Ova svetlost se na mestu prijema detektuje i ponovo
konvertuje u električni signal.

Veze pomoću svetlosnih talasa koriste infracrvene zrake za


komunikaciju izmeñu ureñaja koji su sasvim blizu, ili laserske zrake
za komunikaciju izmeñu zgrada koje su relativno blizu. Ove veze rade
dobro u mnogim uslovima, ali su veoma podložne smetnjama.

Veze pomoću radio talasa koriste za prenos podataka radio talase.


Najčešće se koriste mikrotalasi. Veze mogu biti izmeñu dve stanice na
zemlji ili za vezu s komunikacionim satelitom. Mogu se koristiti i
druge vrste talasa za komunikacije na manjim rastojanjima.

Komunikacioni ureñaj je dodatak koji se, najčešće u obliku kartice,


stavlja u računar i na koji se povezuje komunikacioni medijum. Ovaj
ureñaj ima dva zadatka. Prvo, da električno usaglasi ureñaje koji se
povezuju, i drugo, da podatke koji se prenose iz računara pretvori iz
oblika u kome su bili uskladišteni u računaru u oblik pogodan za
prenošenje preko komunikacionog medijuma. Komunikacioni ureñaji
se koriste za sva povezivanja računara osim u slučaju direktne veze
specijalnim kablom (tzv. null modem kabl).

Modem je najčešći medijum za povezivanje računara su telefonske


linije. Pri tome se, u najvećem broju slučajeva, radi o linijama sa
biranjem (dial up), a reñe o iznajmljenim telefonskim linijama
(poprečna veza). Iznajmljivanje telefonskih linija je skupo i zbog toga
se ovo koristi samo u retkim slučajevima kada je saobraćaj izmeñu
dva čvora toliki da opravdava cenu plaćenu za iznajmljivanje. Većina
postojećih telefonskih linija prenosi kontinualne (analogne) signale
kojima se predstavlja govorna informacija (telefonski razgovor). S
druge strane, podaci u računarima su digitalni (diskretni). Da bi se
ove informacije, koje se inače predstavljaju diskretnim (digitalnim)
signalima, prenele preko telefonske linije moraju se prvo na predajnoj
strani konvertovati u analogne signale. Podaci primljeni na drugoj
strani moraju se ponovo konvertovati u digitalni oblik. Ureñaj koji vrši
konverziju digitalnih u analogne signale (modulacija) i obrnuto
(demodulacija) zove se modem (modulator-demodulator). Modem
može biti interni (koji se ugraćuje u računar) i spoljni (koji se spolja
priključuje na računar). Kod savremenih modema obično je s
modemom integrisana i faks kartica i govorna mašina (telefonska
sekretarica). Takva kartica se naziva FMV (Fax, Modem, Voice)

250
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

kartica. Eksterni modemi se priključuju na serijski ili na USB port na


poleñini kućišta. Interni modemi prema vrsti slota na koji se ugrañuju
na matičnoj ploči mogu biti ISA, PCI ili AMR (Audio Modem Raiser).
Druga podela internih modema bila bi na harverske i softverske.
Harverski modemi funkcionišu bez korišćenja procesorke moći
računara dok sofverski modemi koriste resurse računara jer nemaju
sve neophodne elekronske komponente da bih funkcionisali
samostalno. Za korišćenje softverskih modema neophodan je računar
sa MMX procesorom.

Slika 14-7 Blok šema modemske komunikacije računara

Kartice mrežnih adaptera (mrežne


kartice) predstavljaju vezu izmeñu
ožičenja mreže i računara (radne
stanice). Ugrañuju se u računar i
time se stvaraju priključne tačke na
računaru na koje mogu ga se
priključe mrežni kablovi.

Slika 14-8 Mrežna kartica

Mrežna kartica ima malu količinu


memorije koja se koristi kao skladište
za deo dolaznih podataka s mreže
dok ih računar obrañuje. Neke novije
mrežne kartice imaju čak i sopstveni
procesor koji pomaže u obavljanju
mrežnog saobraćaja.

Slika 14-9 Memorija na mrežnoj


kartici

251
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

U zavisnosti od topologije i
arhitekture računarske mreže, ova
kartica može imati BNC ethernet
priključak (stara tehnologija), UTP
priključak (novija tehnologija) ili
oba priključka.
Slika 14-10 BNC i UTP priključak

PC Card. Pored drugih ureñaja, u


ovom obliku se prave i
komunikacioni ureñaji. Ova kartica
može imati mrežni adapter, modem
ili da integriše u sebi oba ova
ureñaja. Obično se koristi u
notebook računarima. Računari se
povezuju u mrežu putem Switch-
era ili Hub sistema.

Slika 14-11 HUB sistem

Up-link i Down-link. Imamo tri


vrste linkova koji su
najrasprostranjeniji u svetu. Ove
tehnolodije nam omogućavaju veći i
brži protok informacija.

Slika 14-12 Up-link i Down-link sistem

Prva vrsta, ujedno najbrža, ali i najskuplja, jeste povezivanje na


Internet pomoću satelitske veze. Ova veza podrazumeva satelitsku
antenu prijemnik i satelitsku antenu predajnik. Ovakva veza sa
Internetom zasniva se na tome da korisnik može i da prima i da šalje
podatke putem satelitske veze, prilikom čega se ostvaruje velika
brzina podataka.

Druga vrsta, nešto jeftinija, takoñe se koristi satelitskom vezom, ali


sa tom razlikom što se umesto antene predajnika koristi telefonska
veza. Podaci se šalju pomoću telefonsle veze, a primaju se preko
satelitske antene. Ovakva veza je veoma ekonomična i široko je
rasprostranjena u svetu.

252
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Treća vrsta se bazira na slanju podataka putem satelitske mreže.


Korisnik treba da ima satelitsku antenu (prijemnik), kojom može da
prima samo one podatke koji se šalju na datom satelitskom kanalu.
Postoji više kanala koji neprestano šalju razne vrste podataka, tako
da korisnik može da se opredeli za neki od njih u zavisnosti od svojih
interesovanja.

Neke od mogućnosti povezivanja sa Internetom:

Modemi brzine 56 kb/s. Ovi modemi su sastavni deo svake


konfiguracije ali upotrebljivost zavisi od kvaliteta telefonske linije tj.
da li je linija digitalna ili analogna, da li ima filtere za uklanjanje šuma
itd. Brzina često oscilira i to utiče na rad na mreži.

ISDN (Integrated Services


Digital Network). Za usluge
ISDN-a potrebna je specijalna
telefonska linija, i specijalni
adapter. ISDN šalje podatke u
digitalnom obliku kroz
telefonsku liniju. Veza je brza i
tiha, nema "pištanja" a podaci
se nikada ne gube zbog
statičkog elektriciteta ili šuma
na liniji. Brzina prenosa Slika 14-13 ISDN tehnologija
podataka je 128 kb/s.

Satelitske veze. Najpoznatiji


dobljavač Internet usluga
preko satelita je DirectPC i on
može da obezbedi i do 400
kb/s u dolaznom smeru. U
odlaznom smeru komunikacija
mora da se vrši preko
modema jer je satelitska
dvosmerna oprema vrlo
skupa. Slika 14-14 Satelitska veza koncept - a

253
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Microsoft-ov najnoviji projekat


na ovu temu je sistem
Teledesic i ima za cilj
postavljanje 800 satelita u
nisku Zemljinu orbitu.

Slika 14-15 Satelitska veza koncept - b

LMDS (Local Multipoint Distribution Service). Umesto kablova ova


tehnologija koristi delove radio-frekventnog spektra, što teorijski
omogućava protok od 30 Mb/s. Princip rada zasnovan je na relej
stanicama koje od vašeg računara maksimalno mogu da budu
udaljene 3km. Potreban vam je takoñe Ethernet priključak. Na
ispitivanjima se postižu brzine od 500 kb/s.

DSL (Digital Subscriber Line). Ovi modemi brže prenose podatke u


dolaznom nego u odlaznom smeru. Neke vrste DSL priključaka mogu
da obezbede protok podataka do 51 Mb/s. Sam modem koristi više
stepena modulacije telefonske linije i od toga zavisi brzina vaše veze.
Za sve to naravno potrebna vam je asimetricna digitalna linija. Što je
razdaljina izmeñu modema i provajdera veća to je veza lošija.

ADSL2 je jedna od novijih


tehnologija koja obećava da
donese, do skora nezamislive
brzine. Ideja je sledeća: U
zapadnim zemljama su optički
kablovi ne samo položeni
izmeñu telefonskih centrala
nego su često provedeni sve
do razvodnih kutija za Slika 14-16 ADSL tehnologija
pojedina naselja.

To znači da klasične telefonske žice premošćuju malu razdaljinu


(manje od 3 km), a na tako maloj razdaljini je moguće podatke slati

2 ADSL – Asymeric Digital Subscriber Line što znači Nesimetrična digitalna


pretplatnička linija.

254
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

velikom brzinom (zbog relativno malih gubitaka u mreži). ADSL je


samo jedan od standarda koji koriste telefonske žice da bi slali
digitalne podatke zaobilazeći telefonsku centralu i telefonske aparate
u kući korisnika (normalna telefonska instalacija u kući korisnika
ostaje nepromijenjena). Brzina prijenosa podataka pomoću ADSL-a
nije ista u oba pravca (linija je nesimetrična odatle ono A- Asymeric)
što znači da je brzina primanja podataka za korisnika veća od brzine
slanja. Korisnci mogu primati podatke brzinom i do 9 Mb/sec. U
obrnutom smeru, brzina je sprorija oko 640 Kb/sec, ali i dalje mnogo
brža od brzine koju ostavrujemo sa standardnim modemom. Prednost
ADSL tehnologije je što koristi standardne telefonske žice. Ipak, u
mnogim područjima telefonske linije moraju biti poboljšane da bi
omogućile ovako brz prenos podataka. Takoñe, neophodan je
poseban modem. Zadnjih godinu dana svedoci smo razvoja ADSL-a i
kod nas. Od nove godine nekoliko provajdera omogućava ovaj način
povezivanja i u Novom Sadu. Brzine koje nude su dosta manje od
gore navedene, ali su i te brzine po nekoliko puta brže od brzine koju
ostvarujemo pomoću standarnog modema. Takoñe, kao i distributeri
kablovske televizije, uglavnom iznajmljuju svoj modem korisnicima
na korišćenje i u ponudi imaju različite pakete.

Kable Modem (kablovski


modemi). Zanimljiv način
da prenesemo podatke do
svojih domova je onaj koji
stalno koristimo ali nikad o
njemu ne razmišljamo na
taj način. To je koaksijalni
kabl kojim se prenose TV
emisije putem kablovske
televizije.
Slika 14-17 Kablovski pristup Internetu

Koaksijalni kabl može da prenese izuzetno velike količine podataka,


teoretski može da "upumpava" podatke brzinom od 30 Mb/s.
Potreban vam je samo priključak za kablovsku televiziju, Ethernet
mrežna kartica i ugovor sa kompanijom za kablovsku televiziju.
Komunikacija u odlaznom smeru odvija se preko telefonske linije a u
dolaznom preko koaksijalnog kabla.

Bezične veze (Wireless). Neke kompanije nude pristup Internetu


velikom brzinom bez bilo kakvih kablova – bakarnih, koaksijalnih ili
optičkih. Ljudima koji žive u zabačenim područijima sistemi sa
bežičnim vezama mogu da obezbede brži pristup Internetu.

320
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

CDPD i PCS (Cellular Digital Packet Data i Personal Communication


Sustems). Ove dve tehnologije obezbeñuju prenošonje podataka za
džepne računare, Palmtop-e i slične ureñaje. Koriste se u velikim
gradovima.

WAP, WML i GPRS. Zadnjih godina nismo više ograničeni da Internetu


možemo pristupiti samo preko kompjutera. Pre nekoliko godina
pojavio se WAP3, protokol koji omogućuje pristup internetskim
sadržajima s mobilnog telefona, bez povezivanja na kompjuter ili neki
sličan ureñaj. Tako svaki WAP telefon ima ugrañen program browser
pomoću kog se mogu pregledati tzv. WAP stranice, ali treba znati da
se tu ne očekuje onako kvalitetan grafički prikaz sadržaja kao u
slučaju “pravih” Web stranica. Kod WAP-a se radi uglavnom o čitanju
posebno načinjenih tekstualnih stranica, za čiju se izradu koristi
poseban jezik WML4. Osnovni problem za WAP tehnologiju je spori
prenos podataka. Uz to cene korištćenja mobilnih telefona mnogo su
više od običnih fiksnih telefona. Zadnjih godina pojavila se nova
tehnologija GPRS5 koja je povećala brzinu prenosa podataka, a i
pristupačnija je korisnicima zbog drugačijeg načina tarifiranja.

Teorijske brzine raznih načina prenosa


Trajanje prenosa fajla
Način prenosa Teorijska brzina od 10 Mb u idealnim
uslovima

56Kb modem 45 kb/s 29,6 min.


ISDN 128 kb/s 10,4 min.
Direct PC (satelitska 400 kb/s 3,3 min.
veza)
LMDS 500 kb/s 2,7 min.
DSL 9 Mb/s 8,9 s
Kablovski modemi 30 mb/s 2,7 s
Tabela 14-18 Teorijske brzine prenosa

3 Wireless Application Protocol


4 Wireless Markup Language
5 General Packet Radio System

321
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Komunikacioni softver čine programi koji omogućavaju


komunikaciju dva ureñaja korišćenjem datog komunikacionog ureñaja
i medijuma. Tu treba razlikovati dve vrste programa:

- veznike (drajvere)
- aplikacione programe

Veznici (drajveri) omogućavaju da komunikacioni ureñaj prihvata i


izvršava komande koje su zadate u skladu sa odreñenim standardom
za tu vrstu ureñaja. Oni se dobijaju kupovinom komunikacionog
ureñaja na CD-u (ili disketama). Ovi programi najčešće zavise od
operativnog sistema na računaru, pa proizvoñač daje različite verzije
veznika za različite operativne sisteme. To znači da izmenom
operativnog sistema na računaru moraju da se zamene i veznici
(drajveri) za postojeće ureñaje.

Aplikacioni programi omogućavaju različite vrste komunikacija meñu


računarima ili izmeñu računara i drugog udaljenog ureñaja (na
primer, štampača ili faksa). Proizvoñač komunikacionog ureñaja,
pored veznika (drajvera), obično daje i osnovni aplikativni softver da
bi njegov ureñaj mogao da se koristi. Meñutim, program za
korišćenje komunikacionog ureñaja može biti i deo operativnog
sistema (na primer, u Windows-u), a mnogo češće postoji veći broj
programa na tržištu s različitim mogućnostima.

Kolekcija programa koji podržavaju rad računara u mreži zove se


komunikacioni softver. Sve funkcije značajne za korisnike mreže
ostvaruju se posredstvom odgovarajućih programa. Zato je
raspolaganje dobrim komunikacionim softverom presudno za rad
korisnika u mreži. Komunikacioni softver obezbeñuje sledeće
funkcije:

- Postavljanje paramatara za rad u mreži


- Uključivanje računara u mrežu
- Rad korisnika u mreži
- Sigurnosne mere
- Administrativni poslovi
- Pomoć korisniku

322
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Komunikacioni softver se može naći u formi vlasničkog, javnog ili


deljenog softvera. Za profesionalnu upotrebu najbolje je raspolagati
vlasničkim softverom iza kojeg stoji proizvoñač sa svim garancijama i
drugim pogodnostima pri unapreñenju softverskog paketa. Naravno,
za amaterske primene može se koristiti i softver koji se daje
besplatno za javnu upotrebu. Ovaj softver se nalazi u računarskim
mrežama i može se koristiti od strane svih korisnika mreže.

14.1.2. Računarske mreže

Računari se povezuju u računarske mreže s ciljem:

- zajedničkog korišćenja hardvera (diskova, štampača i drugih


ureñaja)
- zajedničkog korišćenja podataka u datotekama
- razmene podataka meñu korisnicima
- komunikacije meñu korisnicima
- zajedničkog rada korisnika na nekim poslovima

Svaki računar (ili drugi ureñaj) priključen u mrežu naziva se čvor.

Podela računarskih mreža. Računarske mreže se mogu podeliti na


razne načine, u zavisnosti od toga da li se posmatra:

- površina koju pokriva mreža


- način povezivanja računara u mreži (topologiji)
- način komunikacije računara u mreži (logističkoj organizaciji)
- odnos meñu čvorovima u mreži

1. Prema površini na kojoj se nalaze računari u mreži, mreže


se dele na:

- lokalne računarske mreže – LAN (Local Area Network) i


- globalne računarske mreže – WAN (Wide Area Network).

Lokalna računarska mreža - LAN je mreža koja je ograničena na


jednu zgradu, ili grupu zgrada, i u kojoj su računari obično povezani
kablovima. Lokalna računarska mreža može da se sastoji od dva-tri
računara smeštena u jednoj prostoriji, ili od nekoliko stotina računara
rasporeñenih u više zgrada.

323
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Globalne računarske mreže – WAN (Wide Area Network) povezuju


računare koji su geografski razdvojeni. Nekada su u podeli postojale i
gradske računarske mreže – MAN (Metropolitian Area Network).

2. Topologija mreže

Nastaje geometrijskim ureñenjem veza i čvorova koji čine mrežu.


Veza (linija, kanal) je komunikacioni put izmeñu dva čvora. Čvor se u
topologiji definiše kao krajnja tačka neke grane mreže ili kao
zajednički priključak na dve ili više grana u mreži. Hardver i softver
svakog čvora odreñeni su funkcijama i učešćem tog čvora u mreži.

Čvorovi meñusobno komuniciraju na osnovu nekih fizičkih i logističkih


veza. Fizičku vezu čini neki od pomenutih komunikacionih medijuma
(najčešće kabl). Logistička veza znači da dva čvora mogu da
komuniciraju bez obzira da li meñu njima postoji fizička veza.

Računarska mreža može imati:

- topologiju magistrale,
- zvezdastu topologiju,
- prstenastu topologiju,
- hibridnu topologiju.

Kod topologije magistrale (bus)


svi čvorovi su pojedinačno vezani
na magistralu preko koje se
obavlja komunikacija meñu
njima. Prednost ove mreže je
lako dodavanje i uklanjanje
čvorova iz mreže, a ako neki
čvor na mreži prestane s radom,
to nema uticaja na ostale
čvorove i rad mreže. Mreža
prestaje s radom jedino u slučaju
Slika 14-19 Topologija magistrale
prekida na magistrali ili aktivnim
komponentama magistrale
(pojačavači).

324
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

U topologiji zvezde (star) postoji


centralni čvor na koji su
povezani svi drugi čvorovi.
Prednost ove topologije je lako
dodavanje novih čvorova u
mrežu, kao i to što isključivanje
nekog čvora iz mreže zbog kvara
ne utiče na rad ostalih čvorova.
Nedostatak je u tome što u
slučaju kvara na centralnom
Slika 14-20 Topologija zvezde
čvoru cela mreža prestaje da
funkcioniše.

U topologiji prstena (ring) svaki


čvor je povezan s dva susedna
čvora tako da veze čine kružnu
konfiguraciju. Poslata poruka
putuje od čvora do čvora u
prstenu. Svaki čvor mora da
bude sposoban da prepozna
vlastitu adresu i primi poruku. Slika 14-21 Topologija prstena

Osim toga, svaki čvor mora da ima mogućnost i da prosledi poruku


koja je namenjena nekom drugom čvoru. Poruke, najčešće, idu samo
u jednom smeru da se ne bi sudarile.

Prednost mreže je manja kompleksnost, pošto su putevi poruka


odreñeni konfiguracijom mreže, tj. poruka automatski putuje do
sledećeg čvora u mreži. Nedostaci su: teško dodavanje novih čvorova
(prilikom dodavanja novog čvora koji mora da bude povezan s dva
susedna čvora, neophodno je da se prekine rad mreže), kvar na
svakom čvoru, aktivnoj komponenti ili bilo koji drugi prekid
konfiguracije prstena uvek dovodi do prekida rada cele mreže.

Hibridna topologija je
nespecifična i njen oblik može u
velikoj meri da varira od jedne
do druge konfiguracije. Kod ove
topologije, osim veza
karakterističnih za druge
topologije, postoje i dodatne
veze meñu nekim čvorovima.

Slika 14-21 Hibridna topologija

325
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Ove dodatne veze su obično determinisane ekonomskim razlozima.


Danas se koristi u lokalnim mrežama, kod nas, najčešće kombinacija
topologije magistrale i zvezdaste topologije. Kod ove kombinacije,
čvorovi koji su direktno vezani na magistralu (kičmu) koriste se kao
zvezdišta (centralni čvorovi), na koja se vezuju drugi čvorovi prema
topologiji zvezde.

3. Logička organizacija mreže

Prsten sa žetonom (token ring). Ovo je najčešće način upravljanja


komunikacijom kod prstenaste topologije mreže, a koristi se i kod
magistralnih topologija. Žeton (token) je mehanizam kojim se
kontrolišu redosled i pravo računara da koriste komunikacioni kanal.
Žeton je specijalni niz bitova koji cirkuliše u prstenu od čvora do
čvora kada nema prenosa poruka. Posedovanje žetona omogućava
računaru koji ga poseduje ekskluzivni pristup mreži za prenošenje
njegovih poruka, čime se izbegava mogućnost konflikta poruka
različitih računara. Čvor koji želi da pošalje poruku zadržava žeton i
šalje poruku.
Čvorovi u mreži proveravaju poruku kada ih ona prolazi. Oni su
odgovorni za prihvatanje paketa koji je upućen njima, odnosno za
prosleñivanje paketa upućenih drugim čvorovima. Paket obično mora
da obiñe ceo krug dok se ne vrati do pošiljaoca s potvrdom prijema
od prijemnog čvora. Kada čvor završi slanje poruke, on mora da vrati
žeton nazad u cirkulaciju, čime označava završetak operacije i daje
drugim čvorovima priliku da koriste kanal. Isti čvor ne može da
pošalje uzastopce dve poruke da bi se sprečilo zauzimanje kanala od
strane jednog korisnika. Ako čvor ne želi da šalje poruku, kada žeton
doñe do njega on ga prosleñuje sledećem čvoru u prstenu.
Eternet (Ethernet) tehnika namenjena je za kontrolu saobraćaja u
topologiji magistrale i zvezde. U ovim mrežama, kao i kod prstena sa
žetonom, u svakom trenutku komunikacioni kanal može da koristi
samo jedan čvor. Komunikacioni linija ima specijalni signal, zvani
nosilac (carrier), koji je prisutan na liniji i kada nema prenosa
podataka. Čvor koji želi da pošalje podatke osluškuje da li je linija
slobodna i ako jeste, šalje paket.

Može da se dogodi, zbog vremena potrebnog da signal putuje kroz


mrežu,da dva čvora ustanove da je magistrala slobodna u isto (ili
približno isto) vreme i da oba pošalju svoje pakete. U takvom slučaju

326
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

dolazi do sudara dve poruke. Kada čvorovi detektuju sudar, prekidaju


postupak slanja poruke i ponavljaju sve od početka. Što je na mreži
manji broj sudara, to je mreža efikasnija.

4. Prema odnosu meñu čvorovima u mreži, mreže se dele na:

- klijent/server (client/server)
- ravnopravne mreže (peer-to-peer networks)

Mreže tipa klijent/server. Kod ovih mreža postoje dve vrste čvorova:
klijenti (client) i serveri (server). Klijent je računar koji koristi resurse
mreže. Server je računar koji ima resurse koje stavlja na
raspolaganje i pruža usluge klijentima. Tako se, na primer, računar
na koji je priključen jedan ili više štampača koje korisnici priključeni
na mrežu mogu da koriste za štampanje naziva print server, računar
na čijim su diskovima uskladištene datoteke s podacima koji se
stavljaju na raspolaganje korisnicima fajl server, računar s
modemima preko kojih se pristupa mreži modem server.

Ravnopravna mreža (peer-to-


peer). Kod ovih mreža, kao
što im i naziv kaže, svi
čvorovi (računari) su
ravnopravni. Svaki računar
može da funkcioniše i kao
klijent i kao server. To znači
da svaki računar u ovoj mreži
može da koristi resurse
drugih računara, kao i da
koristi svoje resurse
zajednički s drugim
Slika 14-22 Peer to peer mreža
računarima.

Meñutim, ova mreža može i da se konfiguriše da neki računari samo


dele svoje resurse s drugim računarima, dok drugi samo koriste
resurse drugih računara. Ipak, čak i u ovakvoj situaciji mreža ostaje
ravnopravna, jer se svaki računar u mreži individualno administrira.

Razmena podataka u mreži. Podaci koji se šalju iz jednog čvora u


mreži drugom čvoru dele se na mestu predaje i pakuju u pakete. U
nekim mrežama, na primer eternetu, ovakvi paketi se zovu datagrami
(datagram). Ovi paketi putuju nezavisno kroz mrežu do mesta
prijema, pri čemu ne stižu na mesto prijema ni istim redosledom, a

327
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

možda ni istim putevima. Na mestu prijema, po pristizanju svih


paketa, raspakuju se paketi i sastave podaci koji su bili poslati. U
slučaju da neki paket ne stigne, ili da stigne oštećen, od čvora koji ga
je poslao traži se slanje nove kopije.
Svaki paket se obično sastoji iz: polja preambule (identifikatora)
paketa, adrese odredišta, adrese pošiljaoca, oznake tipa podataka u
paketu, samih podataka koji se prenose i okvira za proveru
ispravnosti prijema. Sva polja imaju fiksnu dužinu, osim polja s
podacima, koje može da bude različite dužine, pri čemu je definisana
najmanja i najveća dužina polja. Na primer, kod eternet paketa,
paketu prethodi preambula i meñuokvirno rastojanje koje služe za
razdvajanje paketa i sinhronizaciju prijemnog čvora. Adresa odredišta
i adresa pošiljaoca imaju istu ulogu kao i kod obične pošte. Saobraćaj
porukama u mreži uključuje pakete koji dolaze s različitih čvorova,
različitih mrežnih arhitektura i različitih protokola. Polje s tipom
podataka služi za identifikaciju formata podataka koji su poslati i za
odreñivanje procesa po prispeću paketa. Stvarni podaci koji se
prenose uskladištavaju se u polje za podatke. Okvir za proveru
ispravnosti prijema sadrži podatke za proveru tačnosti informacija
sadržanih u svakom prenetom paketu. Najmanja veličina paketa koji
može da se prenese prek eterneta je 64 bajta, a najveća 1518 bajta
(u oba slučaja bez preambule, čija je veličina 8 bajta).
Komunikacija u mreži (protokoli). Svaka mreža sadrži različite
ureñaje. Velike mreže sadrže obično veliki broj računara i drugih
ureñaja različitih proizvoñača, koji rade s različitim programima i
operativnim sistemima. Da bi se ostvarila uspešna komunikacija ovih
ureñaja i mreže svi elementi mreže moraju da se koriste nekim
zajedničkim skupom pravila (''da govore istim jezikom''). Drugim
rečima, mreže zahtevaju standarde za komunikaciju:
- standardne protokole i interfejse koji će obezbediti zajedničke
mehanizme za komunikaciju meñu različitim sistemima,
- standardni pristup projektovanju mreže – mrežnu arhitekturu,
što definiše relacije i interakcije meñu servisima mreže i
funkcijama preko zajedničkih interfejsa i protokola.
ISO/OSI referentni model Meñunarodna organizacija za standarde
(International Standards Organization – ISO) sagledala je važnosti i
potrebu univerzalnosti u razmeni informacija meñu mrežama i unutar
njih, kao i meñu geografskim područjima, i 1978. godine donela
preporuku kojom se omogućava lakše projektovanje mreža. Ova
preporuka je široko prihvaćena. Njom se definiše model mrežne
arhitekture sa sedam slojeva poznat kao referntni model za otvorenu

328
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

meñusobnu komunikaciju (Open Systems Interconnection). Ovim


modelom se u mrežnoj arhitekturi specifirea hijerarhija nezavisnih
nivoa, koji sadrže module koji izbode definisane funkcije. Arhitektura
specifira funkciju modula i veze meñu njima. Time se u zajednički
skup pravila prevodi način na koji mrežni čvorovi moraju da
komuniciraju i razmenjuju informacije. Arhitektura definiše dve vrste
relacija meñu funkcionalnim modulima:
- interfejse – relacije meñu različitim modulima koji obično
operišu unutar mrežnog čvora. Tipično je da se modul jednog
nivoa povezuje s modulom u nivou ispod njega da bi primio
uslugu;
- protokole – relacije meñu ekvivalentnim modulima, obično na
različitim čvorovima. Protokoli definišu oblik i pravila za
razmenu poruka.

U ISO/OSI modelu ima sedam slojeva. Svaki sloj izvršava neke


funkcije ili usluge, potrebne nivou (sloju) koji je iznad njega. Viši
slojevi su rasterećeni funkcija koje obavljaju slojevi na nižem nivou.

U mreže može biti povezan veliki broj različitih računara. Da bi se


omogućila komunikacija neophodno je da svi računari prepoznaju
podatke koje primaju od drugih računara. Zato se uvode standardi
kojima se definišu pravila kako se formatiraju i prepoznaju podaci
toko komunikacije. Ovi standardi se zovu protokoli. U svetu postoji
više organizacija koje se bave donošenjem ovakvih standarda.

Najvažniji su sledeći:

- Udruženje inžinjera elektrotehnike i elektronike (engl. IEEE -


Institute of Electrical and Electronics Engineers),
- Udruženje elektronske industrije (engl. EIA - Electronic
Industries Association),
- Meñunarodni savetodavni komitet za telefoniju i telegrafiju
(engl. CCITT - International Consultive Committee on
Telephone and Telegraph) i
- Meñunarodna organizacija za standarde (engl. ISO -
International Standards Organization)

Podaci koji se prenose kroz mrežu organizuju se u strogo definisane


celine koje zovemo paketima. U nekim mrežama (npr. Ethernetu)

329
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

ovakvi paketi se zovu datagrami (engl. datagram). U standardu se


propisuje izgled paketa. Obično paket ima sledeću strukturu:

- identifikator paketa
- adresa odredišta (primaoca)
- adresa izvora (pošiljaoca)
- definisanje tipa podataka
- polje podataka
- provera ispravnosti podataka

Identifikator paketa omogućava razlikovanje paketa. Kada se


prenose velike količine podataka organizuje se veći broj paketa.
Adresa primaoca i pošiljaoca ima svrhu kao i u svakoj drugoj
komunikaciji. Definisanje tipa podataka ukazuje na vrstu podataka u
polju karaktera (npr. ASCII karakteri ili binarni sadržaji). Polje
podataka sadrži podatke koji se prenose. Ovo polje može imati
različitu dužinu u različitim standardima. Najčešće dužina ovog polja
iznosi od nekoliko bajtova do nekoliko hiljada bajtova. Polje za
proveru ispravnosti služi za proveru ispravnosti prenosa u mestu
prijema. Za ovo se mogu koristiti različiti metodi.

U prenosu podataka postoje različiti problemi. Jedan problem je


organizacija podataka u paket i fizički prenos paketa. Drugi problem
može biti pouzdanost prenosa itd. Ovi problemi mogu biti različito
rešavani u različitim mrežama. Da bi se omogućila komunikacija
izmeñu različitih mreža, donet je standard poznat kao otvoren sistem
povezivanja (engl. OSI Open System Interconnection). Ovaj standard
je donela Meñunarodna organizacija za standarde - ISO. Po ovom
standardu svi problemi prenosa podataka u računarskim mrežama
razvrstavaju se u sedam nivoa:

- Fizički nivo (engl. Physical layer) odgovoran je za prenos


binarnih sardžaja kroz komunikacioni kanal.
- Podatkovni nivo (engl. Data link layer) raspoznaje podatke i
kontrolne signale i oslobaña ih eventualnih grešaka pri
prenosu.
- Mrežni nivo (engl. Network layer) odnosi se na izbor puteva pri
prenosu paketa sa podacima.
- Transportni nivo (engl. Transport layer) obezbeñuje deljenje
složenih poruka u manje jedinice koje predstavljaju pakete
podataka u mrežnom nivou.

330
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

- Sesioni nivo (engl. Session layer) upravlja razmenom izmeñu


pojedinih čvorova. Ako se veza izgubi pokušava da je
uspostavi bez intervencije korisnika.
- Prezentacioni nivo (engl. Presentation layer) priprema različite
načine prezentacije podataka na sesionom nivou u smislu
kompresije i šifriranja.
- Aplikacioni nivo (engl. Application layer) omogućuje
korisničkom programu generisanje podataka za razmenu. Svi
drugi nivoi moraju biti podreñeni ovom nivou.

Mnogi postojeći standardi se odnose samo na neke od navedenih


nivoa. Meñutim, svaki nivo koji postoji na mestu pošiljaoca mora
postojati i na mestu prijema.

Slika 14-23 Sedam nivoa OSI - standarda

Za korisnike mreža je najznačajniji aplikacioni nivo. Na tom nivou se


organizuju različiti aspekti rada korisnika u mreži, kao što su
elektronska pošta, prenos teka, pretraživanje datoteka.

14.2. KONCEPTUALNA TELEKOMUNIKACIONA


INFRASTRUKTURA INTERNETA

Telekomunikaciona infrastruktura Interneta predstavlja osnovu za


distantno obrazovanje. Potencijal Interneta i panorame servisa
Interneta otvaraju nove mogućnosti u netradicionalnom obliku
obrazovanja koji svoje uporište traži u razvijanju modela distantnog

331
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

obrazovanja. Internet omogućuje razvoj novih didaktičkih medija u


nastavnom procesu kao i razvijanje interaktivnih hipermedijalnih
distribuiranih koordiniranih kiber-nastavnih metoda. Učenje se u
saznajnom procesu može posmatrati kao konstrukcija mentalnih
modela modeliranih u Internet okruženju. Razvijaju se uslovi za
kreiranje hipermedijalnih interaktivnih instrukcija, kao i za kreiranje
individualizovanih okruženja za učenje na bazi hipermedijalnog Web-
a.
Interaktivno hipermedijalno okruženje daje novu dimenziju u
mišljenju i komuniciranju a sve u funkciji smanjenja saznajnog
opterećenja učenika. Hipermedija olakšava sticanje znanja i način
komunikacije koji se odvija u Internet okruženju pomoću
multimedijalnih Internet servisa.
Internet čini globalnu računarsku mrežu, mrežu svih mreža koja u
svojoj strukturi obuhvata veliki broj različitih arhitektura računarskih
sistema PC, Apple Macintosh, Silicon Graphics, Acorn, Sun, Mini, Midi
i velike računarske sisteme. Obuhvata veliki broj različitih operativnih
sistema grafičkih i ne grafičkih. Obuhvata kompletnu komunikacionu
infrastrukturu. Sisteme za distribuciju i transfer Internet signala
poput linkova, modema, pojačavača, skretnica, usmerivača, svičera,
analognih i digitalnih centrala. Obuhvata različite mrežne aplikacije i
komunikacione softvere. Obuhvata veliki broj komunikacionih
protokola koji obezbeñuju slanje, prijem, adresiranje podataka kao i
mogućnost prepoznavanja računara na mreži. Obuhvata korišćenje
standardizovanog OSI referentnog sloja za kontrolu svih mrežnih
sesija. Kompletna komunikacija je standardizovana ISO standardima
koji obezbeñuju kompatibilnost različitih implementacija mrežnih
podsistema u okviru Interneta. Komunikacija, transfer i distribucija
podataka ostvaruje se korišćenjem velikog broja servisa Interneta.
Osnovni koncept povezivanja računara na globalnu mrežu ostvaruje
se pomoću standardizovanih protokola u mrežnoj prostornoj
topologiji. Povezivanja svih resursa u jedan globalni
telekomunikacioni sistem čini celovit informacioni sistem.

14.2.1. Hronološki nastanak Interneta

Internet je globalna svetska računarska mreža na koju je priključen


ogroman broj računara (više stotina miliona). Broj računara i
korisnika Interneta povećava se svakog dana eksponencijalnom
brzinom.

332
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Razvoj Interneta počeo je u SAD, u doba hladnog rata (1969. godine)


sa idejom pravljenja mreže računara koja bi obezbedila komunikaciju
izmeñu vojnih laboratorija, vladinih biroa i univerziteta na kojima su
rañeni brojni projekti za potrebe američke vojske. Trebalo je da
čvorovi mreže budu ravnopravni (peer-to-peer), kako bi u slučaju
uništenja nekog dela mreže ostatak mogao neometano da
funkcioniše. Na takvoj mreži postojale su redundantne (višestruke)
veze i putanje izmeñu računara, tako da bi u slučaju kvara na nekom
delu podaci mogli da se prenose drugim putevima. U slučaju
oštećenja nekog dela mreže podaci bi se automatski preusmeravali
alternativnim putevima. Razvojem mreže rukovodila je Advanced
Research Project Agency pod nadzorom Ministarstva odbrane SAD, a
mreža je dobila naziv ARPANET. Mreža je rasla, da bi je 1975. godine
u potpunosti preuzelo Ministarstvo odbrane, pretvorivši je u Defense
Data Network (DDN).

Ovakav sistem s visokim stepenom meñupovezanosti bio je privlačan


i izvan vojnih krugova. Tako je 1980. Nacionalna naučna fondacija
(National Science Foundation – NSF), na istim principima osnovala
mrežu nazvanu The Internet, koja je sedam godina kasnije povezana
na ARPANET/DDN i tako je nastao NSFNET. Ova mreža je u početku
okupljala uglavnom akademske institucije, a kasnije joj se pridružila
NASA, kao i druge vladine agencije.

Približno u isto vreme, krajem 70-tih godina, razvijao se i USENET


koji su u početku koristili nastavnici i studenti američkih univerziteta.
Godine 1977. IBM je osnovao akademsku mrežu BITNET, koja je prvo
povezivala univerzitetske računare u Americi, a kasnije, u okviru
projekta EARN, u Evropi i drugim krajevima sveta. Uporedo sa ovim
mrežama razvijale su se mreže i u drugim državama, na primer:
JANET u Velikoj Britaniji, NORDUnet u skandinavskim zemljama,
FUNET u Finskoj.

Godine 1990. NSF je predstavila projekat umrežavanja raznih


organizacija i mreža, prvo na nacionalnim, a zatim i na globalnom
nivou. Tako je u današnjem obliku nastao Internet, ''mreža svih
mreža'', kojim su, umesto čvorova, u mrežu povezivane druge mreže.

Do 1995. godine najveći finansijer je bila NSF koja je obezbeñivala


značajan deo sredstava, resursa i računarske infrastrukture za
funkcionisanje Interneta. Meñutim, NSF je značajno redukovala i
sredstva i upravljanje glavnim računarskim mrežama i njihovo
funkcionisanje prepustila raznim provajderima, uključujući i
komercijalne.

333
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Ovakav nastanak Interneta uslovio je i način upravljanja njim.


Internet nema vlasnika, tj. ni jedna država ili intitucija nema vlast
nad celinom. Pojedine države ili firme su vlasnici delova
komunikacionih kanala ili opreme koja se koristi. Na Internetu je
svako vlasnik svog računara i ima neograničeno pravo da taj računar
koristi po svojoj volji i da na njemu drži sadržaje koje on želi. Svaki
vlasnik računara samostalno bira način na koji će se priključiti na
mrežu, koje će njene sadržaje prenositi ili šta će slati drugima.

Internet je mreža bez vlasnika. To je otvoren sistem koji prevazilazi


granice zemalja i ne postoji niti jedna organizhacija ili vlada koja ga u
potpunosti kontroliše.

Koordinaciju Interneta vrše:

- National Science Foundation (NSF)


- Internet Society (ISOC) udruženja koja čine pojedinci i
predstavnici korporacija kao u Electronic Frontier
Foundation (EFF), koja se brine o privatnosti, pravima
članova i slično. ISOC omogućava: jedinstveno adresiranje
- Internet Architecture Board (IAB) koordinira sledeće
aktivnosti: dodelu adresa, i preporuke za standarde

Slika 14-24 Administrativni plan Interneta

334
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Jedino što se rešava na centralizovani način na mreži jeste pitanje


adresa, pošto svaki računar u mreži mora imati jedinstven
identifikacioni broj. Decentralizacija upravljanja i nadgledanja
omogućava da se Internet širi i razvija sadašnjim tempom.

Razvoj Interneta u Jugoslaviji se odvijao u tri faze:

- Uspostavljanje nacionalne akademske mreže zasnovane na


TCP/IP protokolima mreže SNTIJ u periodu 1992-1996.
godine
- Povezivanje akademske mreže na Internet i korišćenje
Internet usluga, pre svega elektronske pošte
- Komercijalizacija Interneta i pojava Internet provajdera
(Internet service provider – ISP)

14.2.2. Adrese i protokoli na Internetu

Internet je mreža od više desetina miliona računara meñusobno


povezanih na različite načine: u lokalne mreže, telefonskim linijama,
različitim vrstama kablova, usmerenim radiorelejnim vezama,
satelitskim vezama, vezama kablovske televizije itd. Bez obzira na
način povezivanja na Internet, svaki računar u ovoj mreži može
komunicirati s bilo kojim drugim računarom priključenim na mrežu.
Da bi se to obezbedilo, moraju da budu zadovoljena dva uslova:
- svaki računar mora imati svoju jedinstvenu adresu u mreži
- računari za meñusobnu komunikaciju moraju koristiti
jedinstveni ''jezik''–protokol

Adrese. Svaki mrežni priključak (na primer, mrežna kartica) ureñaja


priključenog na Internet mora imati jedinstvenu adresu koja će
dotični priključak razlikovati od ostalih priključaka istog i drugih
ureñaja. Ova adresa naziva se IP adresom (Internet Protocol address)
zato što je koristi osnovni komunikacioni protokol Interneta – IP
protokol. Pod ureñajem priključenim na Internet podrazumeva se
najčešće računar (na primer PC), ali to može biti i druga
komunikaciona oprema. IP adresa mrežnog priključka ima formu
tridesetdvobitnog pozitivnog celog broja, pa otuda, teorijski, može
postojati 232 (4.294,967.296) priključaka na Internet. Radi lakše
manipulacije, na nivou komunikacionog softvera, IP adresa se
zapisuje u formi četiri bajta meñusobno razdvojenih tačkama. Na
primer, za priključak koji ima adresu 10010011 01011011 00010110
11001001 zapisuje se jednostavnije 147.91.22.201. treba istaći da

335
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

veličina računara na Internetu ima po jedan mrežni priključak, pa IP


adresa u tom slučaju jednoznačno odreñuje računar – u žargonu
obično se kaže da računar ima IP adresu, na primer, 147.91.22.201.
Ureñaji koji imaju više mrežnih priključaka na Internet uglavnom
obavljaju poslove rutiranja (ruteri), spajajući razlolike mreže i
prebacujući poruke sa jedne mreže na drugu. Na osnovu IP adrese
priključka ciljnog računara, poruka se prosleñuje tačno tamo gde
treba. Na mestu prijema zna se ko je poslao poruku, jer je u poruci
sadržana i informacija o IP adresi pošiljaoca.

Da bi se korisnicima računara olakšalo komuniciranje, uvedene su


simboličke adrese koje predstavljaju viši nivo apstrakcije u odnosu na
IP adrese. Simbolička adresa sastoji se iz niza imena razdvojenih
tačkama, na primer, IRC.GRF.BG.AC.YU. ovakva adresa preslikaće se
u procesu komunikacije u IP adresu, na primer, 147.91.22.5.
Simbolička adresa ima hijerarhijsku strukturu slično poštanskoj
adresi, gde se navodi ime i prezime, ulica i broj, grad i na kraju
država. Uvodi se pojam domena i poddomena. Pod domenom
podrazumeva se grupa mreža i računara na Internetu pod
jedinstvenom administrativnom kontrolom i održavanjem. Poddomen
predstavlja najčešće organizacionu podcelinu nekog domena, na
primer, ustanovu u okviru države, odeljenje u preduzeću i slično.
Osnovni domen označen je krajnje desnim imenom u simboličkoj
adresi. Idući sdesna na levo identifikuju se odgovarajući poddomeni.
Krajnje levo ime najčešće predstavlja simboličko ime računara. Tako
u adresi IRC.GRF.BG.AC.YU, YU predstavlja domen koji obuhvata sve
mreže u Jugoslaviji (deo Interneta u našoj zemlji), AC je poddomen
domena YU i predstavlja mreže (računare) akademskih institucija, BG
je poddomen domena AC.YU i odnosi se na mreže akademskih
institucija u Beogradu, GRF je poddomen domena BG.AC.YU i odnosi
se na računare na Grañevinskom fakultetu. IRC predstavlja
simboličko ime računara u okviru mreže Grañevinskog fakulteta.
Pored teritorijalne podele (identifikator zemlje) osnovni domen može
biti:

- EDU obrazovne institucije


- COM komercijalne institucije
- ORG neprofitne organizacije i udruženja
- NET institucije odgovorne za organizaciju Interneta
- GOV vladine institucije
- MIL vojne institucije
- INT meñunarodne institucije

336
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Na primer, WWW.IBM.COM je simbolička adresa web servera


multinacionalne kompanije IBM. Neteritorijalna hijerarhija domena
najčešće se koristi u SAD, dok se teritorijalna hijerarhija često
susreće u ostalim zemljama.

Prednost korišćenja simboličke adrese sa stanovišta korisnika


Interneta ogleda se u činjenici da ona u sebi nosi semantičko
značenje pa je samim tim lakša za pamćenje. Osim toga, korisnik ne
mora da vodi računa o promeni IP adrese računara na kome se
izvršava željeni servis. Naime, ukoliko se menja topologija mreže
menjaju se i IP adrese. Ažuriranjem odgovarajućih tabela
preslikavanja IP adresa u simboličke i obrnuto, korisnik će uvek
traženi servis naći na istoj simboličkoj adresi. Treba napomenuti da
dodela IP adresa nije proizvoljan proces, već za to postoje
odgovarajuće procedure o kojima ovde neće biti reči. Slično važi i za
simboličke adrese.

Za potrebe komunikacije korišćenjem elektronske pošte potrebno je


da i svaki korisnik računara ima svoju adresu. S obzirom da svaki
računar može da ima više korisnika to se, u komunikacijama, pored
adrese računara mora navesti i ime korisnika. Ovo ime se od adrese
računara odvaja znakom @ (at sign, ampersand, u žargoni
''majmunski znak''). Tako, na primer, adresa pera@grf.bg.ac.yu
pripada korisniku čije je korisničko ime PERA na računaru
Grañevinskog fakulteta u Beogradu.

Protokoli. Skup komunikacionih protokola na kome se bazira Internet


naziva se TCP/IP po dva osnovna protokola: IP (Internet Protocol) i
TCP (Transmission Control Protocol).

IP protokol funkcionie na trećem sloju referentnog OSI modela.


Implementira se na svim računarima na Internetu, kao i svi ostali
protokoli, kroz softversku komponentu u okviru operativnog sistema
računara. Osnovna funkcija mu je da pakete sa informacijama
(datagrame) rutira od izvora do odredišta, a na osnovu odrednišne IP
adrese. Dakle IP je neka vrsta poštara na Internetu. Kako u jednoj
komunikacionoj sesiji poruke meñu učesnicima u komunikaciji imaju
proizvoljnu dužinu, a praktični i tehnički razlozi ograničavaju dužinu
paketa, to IP često prenosi više paketa koji pripadaju jednoj istoj
poruci. Svaki paket u zavisnosti od trenutnog stanja saobraćajnica na
Internetu može putovati različitim putevima nezavisno od drugih
paketa iste poruke. IP ne garantuje isporuku svih paketa bez greške,
kao ni tačan redosled paketa na odredištu.

337
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

TCP protokol funkcioniše na četvrtom sloju referentnog OSI modela.


Njegova osnovna funkcija je da obezbedi tačan prenos paketa poruke
izmeñu dve proizvoljne tačke na Internetu. Naime, on sekvencira
pakete (obeležava ih rednim brojevima) i potom ih predaju IP-u da ih
prenese do cilja. Na prijemnoj strani, TCP pakete dobijene od IP-a
proverava, pa ako postoji greška usled smetnji na vezama, inicira
retransmisiju pogrešnih paketa. Takoñe, vrši i slaganje paketa prema
rednom broju u redosledu kakav je bio na predaji. Bitno je istaći da
se na većini računara na Internetu može odvijati više aplikacija
(programa) istovremeno. Zbog toga je potrebno omogućiti višestruku
simultanu komunikaciju izmeñu aplikacija na računarima.

Osim ova dva protokola, na Internetu postoje i drugi protokoli i alati


na nivou aplikacija. Opisivanje ovih protokola izlazi iz okvira ovog
rada. Zato će ovde biti samo pomenuti najznačajniji:

- SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) omogućava slanje


tekstualnih poruka izmeñu dva čvora (elektronska pošta),
- FTP (File Transfer Protocol) omogućava prenos datoteka
izmeñu dva čvora,
- Telnet omogućuje povezivanje na udaljenoj mašini (remote
login).

Komunikacija u mreži se ostvaruje tako što se podaci koji se prenose


organizuju u pakete. Protokol koji obezbeñuje prenošenje paketa od
pošiljaoca do primaoca zove se IP (engl. Internet Protocol). Paket
podataka može imati najviše 1500 karaktera. Ovakvo ograničenje
dužine paketa sprečava zauzeće mreže od onih koji prenose velike
količine podataka. Pojava velikog broja paketa smanjuje efikasnost
mreže i svi korisnici trpe. Paket podataka sadrži adrese pošiljaoca i
primaoca.

Ako su poruke vrlo kratke, koristi se UDP (engl. User Datagram


Protocol) protokol, jer nije potreban TCP za numerisanje poruka. To
povećava brzinu slanja i prijema poruke.

U mreži može biti povezan veliki broj različitih računara. Da bi se


omogućila komunikacija neophodno je da svi računari prepoznaju
podatke koje primaju od drugih računara. Zato se uvode standardi
kojima se definišu pravila kako se formatiraju i prepoznaju podaci
tokom komunikacije. Ovi standardi se zovu protokoli. U svetu postoji
više organizacija koje se bave donošenjem ovakvih standarda.
Najvažnije su sledeće:

338
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

- Udruženje inžinjera elektrotehnike i elektronike (engl. IEEE -


Institute of Electrical and Electronics Engineers)
- Udruženje elektronske industrije (engl. EIA - Electronic
Industries Association)
- Meñunarodni savetodavni komitet za telefoniju i telegrafiju
(engl. CCITT - International Consultive Committee on
Telephone and Telegraph)
- Meñunarodna organizacija za standarde (engl. ISO -
International Standards Organization)

Podaci koji se prenose kroz mrežu organizuju se u strogo definisane


celine koje zovemo paketima. U nekim mrežama (npr. Ethernetu)
ovakvi paketi se zovu datagrami (engl. datagram). U standardu se
propisuje izgled paketa. Obično paket ima sledeću strukturu:

- identifikator paketa
- adresa odredišta (primaoca)
- adresa izvora (pošiljaoca)
- definisanje tipa podataka
- polje podataka
- provera ispravnosti podataka

14.2.3. Načini pristupa Internetu

Da bi se pristupilo Internetu potreban je pristup do nekog računara


koji je priključen na mrežu povezanu na Internet. U principu, postoje
četiri načina pristupa:

- preko LAN mreže koja je stalno povezana sa Internetom


- preko LAN mreže koja je povremeno povezana sa Internetom
- preko telefonske linije s biranjem
- preko kabla za kablovsku televiziju

Internet je mreža otvorenog tipa. Za povezivanje na Internet je


potrebna veza do nekog od računara koji je već povezan na Internet.
Usluge ovakvog povezivanja nude brojne firme u svetu i kod nas. Te
firme se nazivaju Internet provajderi (provide - snabdeti, obezbediti).
Krajnji korisnik se obraća upravo ovim institucijama, radi ostvarivanja
povezivanja na Internet. Ulogu provajdera u Jugoslaviji danas obavlja
nekoliko institucija, meñu kojima su Eunet, Telefonija, Informatika.
Postoje i podprovajderi i u Jugoslaviji ih ima oko šezdeset.

339
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Glavni kriterijumi za izbor provajdera za najveću svetsku računarsku


mrežu Internet su:

- mrežna topologija
- brzina mrežnih puteva
- brzina na ulaznim linijama
- brzina veze ka ostatku Interneta
- tačke priključenja
- tehnička pomoć
- organizacija
- puna usluga
- cene

Za ostvarivanje veze sa Internet provajderom potrebno je nekoliko


elemenata. Pre svega potrebna je fizička veza do provajdera.
Najčešće se koristi:

- komutirana linija (PSTN line), odnosno klasična telefonska


veza. Zbog široke rasprostranjenosti komutiranih telefonskih
priključaka, kao i relativno malih troškova komutirane linije,
ovaj način povezivanja ovaj način povezivanja je čiroko
rasprostranjen meñu individualnim korisnicima, ali i
organizacijama kojima su usluge Interneta potrebne samo u
kraćim vremenskim intervalima.
- iznajmljene linije (lased line) se koriste ako je potrebna stalna
veza sa Internetom. Zbog relativno visoke cene uvoñenja
ovakve linije ovaj način povezivanja koriste uglavnom
organizacije koje preko iznajmljene linije povezuju celu svoju
lokalnu mrežu na Internet.
- do Internet provajdera može da se doñe i preko javne
paketske mreže JUPAK, koja je bazirana na X.25 protokolu.
Ova mreža je rasprostranjena meñu javnim i državnim
organizacijama, bankama. Priključak na ovu mrežu kao i
potrebna oprema je relativno skupa, uz relativno malu
propusnu moć do 19200bps.
- komunikacione mreže ISDN, ATM i druge, koje omogućavaju
znatno veće brzine komunikacije sa Internet provajderima
nisu još zaživele kod nas.
- mogu se koristiti i radio veze, kao i drugi tipovi bežičnih veza.

340
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Izbor načina povezivanja zavisi


od mnogo faktora od kojih su
najznačajniji:

- obim korišćenja Internet


usluga
- brzina prenosa podataka
- tehničke mogućnosti za
realizaciju veze Slika 14-25 Načini povezivanja na Internet

Individualnim korisnicima je uobičajeno da se za vezu koristi


komutirana linija. Veće firme se opredeljuju za stalne veze preko
iznajmljenih linija ili JUPAK priključka. Jupak koriste najčešće ako su
već priključene na Jupak mrežu. Ako firma ima Jupak priključak, za
ostvarivanje Internet veze preko Jupak mreže, mora se naći i
provajder koji ima Jupak priključak i nudi uslugu povezivanja na
Internet preko Jupak-a. Usluge zakupa linije odnosno povezivanje na
Jupak mrežu, kod nas nudi preduzeće PTT Srbije, odnosno Crne Gore.

Postoje dva osnovna tipa veze sa Internet provajderom:

- terminalski
- mrežni

Terminalska veza predstavlja način povezivanja sa Internet


provajderom u kome se korisnikov računar koristi samo kao udaljena
tastatura i monitor računara Internet provajdera. Sve rutine, radnje,
programi i usluge koje se koriste odvijaju se na računaru Internet
provajdera, korisnikov računar je samo posrednik tj. terminal.

Razvoj komunokacionih puteva, hardvera i softvera je otvorio put za


mrežni pristup uz korišćenje modemske , ali i drugih veza za udaljeni
pristup. Mrežnom vezom, lokalni računar postaje integralni deo
Interneta.

Terminalski pristup je jednostavniji za instalaciju, u zahtevima za


potrebnim hardverom i softverom i jeftiniji je kod plaćanja Internet
Provajderu. Mrežni pristup nudi pogodnosti povezivanja celih lokalnih
LAN mreža na Internet, omogućuje da više korisnika istovremeno i

341
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

potpuno transparentno koriste vezu ka mreži i nudi komunikacione i


servisne pogodnosti.

Povezivanje preko LAN mreže


koja je stalno povezana sa
Internetom. Ovaj način
pristupa predviñen je za
organizacije koje imaju
lokalne računarske mreže.
Korisnik priključen na ovakvu
mrežu u svakom trenutku ima
pristup Internetu korišćenjem
odgovarajućih programa. Slika 14-26 Povezivanje preko stalnog LAN-a

Način pristupa i nivo usluga za svakog korisnika pojedinačno, ili za


sve korisnike na isti način, odreñuje administrator mreže u skladu sa
uslovima koje je odredio provajder preko koga je mreža priključena
na Internet. Ograničenja u pristupu i nekim servisima mogu biti
vezana za doba i/ili utrošak računarskih (i mrežnih) resursa.

Povezivanje preko LAN mreže koja je povremeno povezana sa


Internetom. Ovaj način je predviñen za organizacije s računarskim
mrežama. Uslovi su isti kao u prethodnom slučaju, a jedino
ograničenje je vreme kada je mreža priključena na Internet.

Korisnici u velikim sistemima mogu da se služe Internet uslugama sa


jednog računara, kada je sve isto kao i kod individualnih korisnika.
Meñutim veliki sistemi (firme, škole) imaju drugačije razloge za
pristup Internetu, te je u skladu sa tim i način pristupa nešto
drugačiji. Razlozi zbok kojih se veliki sistemi povezuju na Internet su:

- kontakt sa korisnicima usluga


- kontakt sa poslovnim partnerima
- veze sa udaljenim poslovnicama i predstavništvima
- ponuda dela usluga preko mreže
- reklama i predstavljanje preko Internet prezentacija (Home
Page)
- korišćenje baza programa i informacija
- obavljanje raznih vrsta transakcija
- poslovna komunikacija

Način povezivanja je uslovljen i potrebom da se svima ili delu


zaposlenih omogući korišćenje Internet usluga, najčešće kroz
postojeću ili novu lokalnu mrežu velikog sistema. Zato se sistemi

342
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

najčešće povezuju instalacijom komunikacionih računara, koji se sa


jedne strane povezuje sa Internet provajderom a sa druge strane u
lokalnu računarsku mrežu. Na ovaj način je omogućeno korisnicima
na svim računarima u sistemu, a koji su povezani u lokalnu mrežu, da
preko komunikacionog računara koriste Internet servise. Svi računari
lokalne mreže su direktno povezani na Internet i čine deo Interneta.

U zavisnosti od potreba sistem se


odlučuje za stalnu ili povremenu
vezu sa provajderom. Stalna
veza se ostvaruje iznajmljenom
linijom od sistema do Internet
provajdera. Kod nas se trenutno
koriste uglavnom analogne linije
koje se zakupljuju od PTT
organizacije. Na oba kraja ovakve
veze stavlja se odgovarajući
modem, pri čemu se uglavnom
koriste 56bps modemi. Na
kratkim rastojanjima (nekoliko
kilometara) mogu se koristiti i
znatno brži modemi, ali je uz njih Slika 14-27 Veza sa provajderom
potrebna i skuplja komunikaciona
oprema.

Povremena veza se ostvaruje preko komutiranih linija ili Jupak (X.25)


veze. Stvari se mogu organizovati tako da je veza sa Internet
provajderom uspostavljena u odreñeno doba dana ili po nekom
unapred definisanom vremenu, ili onda kada je nekome iz sistema
potreban neki od Internet servisa. U tom slučaju se ceo sistem
konfiguriše tako da se veza automatski uspostavlja ako postoje
zahtevi za korišćenje Internet servisa kao i da se automatski prekida
u vreme kada se veza do provajdera ne koristi.

Izbor Jupak veze je, zbog visokih troškova uvoñenja i korišćenja ,


opravdan samo u slučaju da sistem već ima Jupak priključak, ili
planira da ga uvede zbog zadovoljenja nekih drugih potreba. Zato se
za povremenu vezu uglavnom koristi komutirana linija, dok se Jupak i
drugi načini povezivanja reñe koriste.

343
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Kada je veza uspostavljena,


funkcionalno nema razlike u
korišćenju Internet servisa
preko stalnih ili povremenih
linija za vezu. Kada je
napravljen sistem za
automatsko podizanje i
spuštanje veze, jedino što
korisnici primećuju je pauza u
odzivu u vreme dok se ne Slika 14-28 Veza sa provajderom
uspostavi veza sa
provajderom.

Mnogo je ozbiljniji problem korisnika širom Interneta koji žele da


pristupe nekom od računara u lokalnoj mreži sistema, tj. da koriste
neki od ponuñenih servisa. To se, recimo, dešava ako neko želi da
pogleda prezentaciju sistema, njenu ponudu, da stupi u kontakt sa
nekim od entiteta, zatraži tehničku pomoč i slično. Ako je veza
izmeñu sistema i Internet provajdera u trom trenutku neaktivna,
prezentacija i ostale usluge neće biti dostupne. Standardna usluga
povezivanja sa provajderom preko komutirane linije pretpostavlja
podizanje veze sa strane korisnika usluge. Ali, u opisanom slučaju
bilo bi potrebno da se veza podigne sa druge strane, odnosno da
provajder pozove sistem.

U najvećem broju slučajeva, kontakt korisnika širom Interneta se


ostvaruje kada žele da pogledaju prezentaciju sistema ili pošalju
elektronsku poštu nekog u sistemu. Ovo drugo nije problem jer se
pošta može privremeno čuvati na računaru provajdera, a onda, kada
se veza uspostavi, automatski preneti računarima u sistemu. Nije
veliki problem ni sa prezentacijom: uobičajeno je da sistemi koji
nemaju stalnu vezu sa provajderom prezentaciju stavljaju na računar
koji je direktno povezan sa Internetom, dakle računar provajdera. Na
taj način je prezentacija 24 sata na raspolaganju korisnicima širom
sveta. Ovu uslugu daju provajderi, ili drugi sistemi koji već imaju
stalnu vezu sa Internetom. Obično sus to oni sistemi koji nude usluge
dizajniranja, kreiranja i održavanja prezentacija, a prezentacija može
da stoji na njihovom računaru.

Nedostatak ovakve koncepcije je u tome što za izmene prezentacije


moramo koristiti računar sistema kod koja je sama prezentacija
postavljena. Uz to, moramo tražiti od provajdera da u odgovarajuće

344
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

tabele upiše potrebnu izmenu, koja će ukazati da se prezentacija


nalazi na drugom računaru, a ne na nekom sistemu iz lokalne mreže.

U slučaju koriščenja Jupak veze, nema opasnih problema jer je


uobičajeno da se veza može podići i sa strane provajdera i sa strane
korisnika sistema, stim što se standardni mehanizam za Jupak mreži
tzv. reverse charging, koji omogućava da svi komunikacioni troškovi,
bez obzira sa koje strane je podignuta veza, idu na račun korisnika.

Integracija lokalne mreže. Računare možemo povezivati u lokalne


mreže. Za ovakvo povezivanje su pored računara potrebne sledeće
komponente:
- server
- mrežne kartice
- kablovi za povezivanje i
- mrežni softver

Server je računar koji stavlja svoje resurse na raspolaganje drugim


računarima u mreži. Usluge koje server čini mogu biti različite
prirode. Server može staviti na raspolaganje diskove, štampač,
modem ili drugu opremu. Pored ovoga, server može omogućiti
izvršavanje programa za potrebe korisnika mreže.
Mrežna kartica upravlja kreiranjem i primopredajom poruka u mreži.
Za ove funkcije postoje posebni sistemski programi smešteni u ROM-
u na kartici. Svaki računar u mreži mora imati svoju mrežnu karticu.
Kablovi služe za povezivanje računara meñu sobom, kao i
povezivanje računara sa serverom. Kablovi mogu biti:
- telefonske parice
- oklopljene telefonske parice
- koaksijalni kablovi
- optički kablovi

Mrežni softver odreñuje mogućnosti mreže koje korisnik vidi u mreži.


Odluka o izgradnji lokalne mreže podrazumeva opredeljenje za
jednog proizvoñača mrežnog softvera, a sve ostalo mora bit
usaglašeno sa odabranim mrežnim softverom. Postoji veći broj
proizvoñača mrežnog softvera. Kod nas je često u upotrebi Novell
NetWare Network ili Ethernet.

345
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

U lokalnim mrežama obično


postoje tri tipa korisnika mreže.
To su:
- supervizor
- regularni korisnik
- operater

Slika 14-29 Mrežni hardver

Supervizor je lice odgovorno za efikasan rad mreže. U njegovoj


nadležnosti je održavanje mreže, odreñivanje prava korisnika,
održavanje sistema teka na serveru, pravljenje sigurnosnih kopija
teka na serveru. Regularni korisnici su sva lica koja preko radnih
stanica mogu prići serveru. Korisnici dobijaju od supervizora šifru
pomoću koje mogu prići serveru. Takoñe, supervizor odreñuje prava
korisnika u mreži. U mnogim mrežama se pri instaliranju mrežnog
softvera automatski evidentira korisnik - gost (engl. Guest). Svi
korisnici, pre nego što dobiju potrebne šifre od supervizora, mogu
koristiti neke ograničene usluge u mreži prijavom pod šifrom gosta.
Operater ja korisnik koga je supervizor ovlastio da obavlja neke
poslove u mreži.
Korisnik se uključuje u mrežu prijavom (engl. login). Prijava korisnika
se vrši unošenjem imena korisnika i šifre korisnika. Ovi podaci su
prethodno dohovoreni sa supervizorom i korisnik unosi, na primer,
komandu: LOGIN ime. Ako u evidenciji sistema postoji korisnik pod
ovim imenom, sistem zahteva unošenje lozinke komandom:
PASSWORD
Posle reči PASSWORD korisnik kuca na tastaturi lozinku koja se ne
izdaje na ekran, da je ne bi otkrila i zloupotrebila druga lica. Ako je
lozinka bila korektna, korisnik dobija pristup mreži. Sada korisnik
može:
- slati poruke drugim korisnicima mreže
- prići datotekama na serveru
- prići periferalima na serveru ili
- prići aplikacijama na serveru.

Sve ove aktivnosti korisnik obavlja u interakciji sa odgovarajućim


programima mrežnog softvera. Korisnik se odjavljuje komandom
LOGOUT.

346
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Postojeća lokalna računarska mreža se može povezati na Internet uz


odgovarajuće izmene, zavisno od tipa i organizacije mreže. Najpre je
potrebna veza do Internet provajdera, koja se priključuje na neki od
modema na računaru povezanom na lokalnu mrežu - taj računar je
"most" prema Internetu. U tu svrhu može da se koristi neki od
postojećih računara, ako isti ima odgovarajuće hardverske i
softverske elemente, ili se dodaje novi računar koji će preuzeti ulogu
komunikacionog servera.

Postoje brojne organizacije koje kao komunikacioni server koriste


servere pod:

- Novell NetWare-om
- Microsoft NT-om
- IBM LAN Server-om
- neka od verzija Unix-a

Korišćenje nekog od postojećih servera je najjeftinije, ali shodno


tome i najlošije rešenje. Razlozi protiv mogu da se nañu u
pouzdanosti rada, performansama, sigurnosti podataka.

Ako se odvaja poseban komunikacioni računar obično se koristi


računar pod nekom od verzija Unix-a, a odnedavno i Windows NT ili
neki drugi operativni sistem. Često se koriste računari koji rade pod
Public Domain verzijama Unix-a: Linux, FreeBSD. Svi pomenuti
operativni sistemi su izuzetno rasprostranjeni na Internetu i dostigli
sus nivo funkcionalnosti i pouzdanosti dovoljan za ovakvu namenu.
Ipak za profesionalne primene se uglavnom koriste moćniji i skuolji
računari koje proizvode firme Sun, Digital, Silicon Graphics.

Najskuplje, ali najbolje rešenje je postavljanje specijalizovanih


ureñaja koji se zovu ruteri. Instalacija rutera je neophodna kada se
uspostavlja brza veza sa provajderom. Analogni ruter se mora nalaziti
i na strani porta kod provajdera.

Za povezivanje lokalne mreže na Internet neophodno je obezbditi


numeričke kao i simboličke adrese za računare iz lokalne mreže.
najpre se formiraju numeričke adrese, za šta je potrebna
odgovarajuća kolekcija IP adresa, usklañena sa postojećim brojem
računara (za svaki računar je potrebno odvojiti posebnu adresu). Uz
to se formiraju simbolička imena za računare tj. dobijanje
odgovarajućeg domena. Komercijalni domen npr. ime.com.

347
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Troškovi. Važni elementi pri izboru načina povezivanja sa Internet


provajderom su komunikacioni troškovi. Treba se uporediti cena
zakupa linije sa cenom utrošenih impulsa, koja je izračunata na
osnovu vremena podignute veze ka Internet provajderu. Naravno
potrebno je sagledati i troškove korišćenja drugih načina povezivanja,
pre svega preko Jupak veze i početni troškovi za opremu i programe.

Troškovi koji se plaćaju za vezu sa provajderom su samo deo ukupnih


troškova veze sa Internetom. Veliki de otpada na plaćanje
provajderu, za uslugu povezivanja na Internet. Provajderi ovu uslugu
naplaćuju na više načina:

- plaćanje fiksnog iznosa za odreñeni vremenski rok, najčešće


mesečno
- plaćanje po količini saobraćaja koja se meri u paketima
(megabajtima)
- po vremenu provedenom na vezi sa provajderom
- kombinacija prethodno navedenih obračunskih sistem

Povezivanje preko telefonske linije


s biranjem. Na ovaj način se
uglavnom povezuju pojedinačni
korisnici (na primer, pristup od
kuće). Oni biraju provajdera –
organizaciju koja ima jedan ili više
računara povezanih na Internet i
telefonske linije kojima se, preko
modema, može pristupiti ovim
računarima.

Slika 14-30 Veza sa provajderom

Različiti provajderi nude različite usluge, pa pri izboru provajdera nije


dovoljno obratiti pažnju samo na cenu priključka na Internet
(najčešće po satu ili prema količini prenetih podataka) nego treba
razmotriti i druge usluge koje provajder besplatno pruža, uz dovoljan
broj telefonskih linija za pristup.

Za povezivanje na Internet najpre treba obezbediti vezu do Internet


provajdera. Individualni korisnici najčešće koriste komutiranu
telefonsku liniju, tj. klasičnu telefonsku vezu. Telefonski priključak se

348
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

povezuje s modemom, koji, uz odgovarajući računar, predstavlja


kompletnu neophodnu opremu.

Sledeći korak je pronalaženje Internet provajdera koji nudi usluge


mrežnog povezivanja na Internet korišćenjem SLIP ili PPP veze. SLIP i
PPP su protokoli koji omogućavaju da dva računara razmenjuju
podatke preko, modemske veze. PPP je napredniji protokol i češće se
koristi od SLIP-a. Provajder će otvoriti korisnički nalog za mrežni
pristup i dati osnovne podatke neophodne pri konfigurisanju
programa na lokalnom računaru. Potrebni podaci su:

- korisničko ime (user name, login)


- lozinka (password)
- telefonski broj za vezu sa Internet provajderom
- detalji o IP adresi
- primarni DNS, opcioni i sekundarni DNS
- opciona IP adresa mrežnog prolaza (gateway IP address)
- maska podmreže (subnet mask)
- naziv domena i naziv host-a
- tip korisničkog naloga (SLIP/PPP)
- procedura za prijavljivanje na sistem
- dodatne informacije o sistemima za proveru PAP ili CHAP, za
korišćenje PPP veze

Kada provajder otvori nalog, sve


ostale opcije moraju se izvesti na
lokalnom računaru. Najpre treba
instalirati i konfigurisati softver
za ostvarivanje PPP odnosno SLIP
veze do Internet provajdera i
obezbediti rad TCP/IP protokola,
koji je osnova funkcionisanja
Interneta.
Slika 14-31 Komunikacioni hardver

349
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Podešavanje Dial-up networking-a za Windows XP za


individualnog korisnika u pristupu Internetu.

Sa Start menija odabrati Control


Panel pa Network Connectios.
Kreiranje konekcije počinjemo
pokretanjem aplikacije Create a
New Connection, čime se pokreće
New Network Connection Wizard.
Treba se aktivirati opcija NEXT i
dalje podešavanje radimo prema
sledećim opcijama:

Slika 14-32 New Conection Wizard

Connect to the Internet

Set up my connection manually

Slika 14-33 Set up my connection manually

Connect using a dial-up modem

Slika 14-34 Connect using a dial-up modem

350
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Unos ISP name - ime provajdera

Slika 14-35 Unos imena provajdera

Ukucati broj telefona provajdera


npr. 829892 (zarez za pauzu) za
Hemo.net

Slika 14-36 Unos broja provajdera

Izaberite da li zelite da
konekcija bude dostupna svima
koji rade na racunaru ili ne.

Slika 14-37 dostupnost konekcije

351
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Prozor traži unos ussername i


password-a

Slika 14-38 Unos korisničkog imena i šifre

Potvrditi opciju Finish

Slika 14-39 Opcija Finish

Konekciju mozete startovati ili


dva puta kliknuvsi na ikonicu na
desktop-u ili ici na
Start/AllPrograms/ConnectTo/HEM
ONET.
Kada startujete HemoNet ikonicu,
otvoriće se prozor gde će Dial-up
networking tražiti Username i
Password. Nakon upisivanja
traženih podataka, kliknuti na Dial
Username – vaše korisničko ime
koje ste dobili prilkom registracije
Password - šifra za identifikaciju

Slika 14-40 Konekcija na Internet

Dial-up networking nakon uspostavljenja modemske veze daje


poruku Verifying user name and password i posle toga Connected at

352
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

[brzina]. Nakon toga se pojavljuje vreme koje pokazuje koliko ste već
na vezi.
Prozor se za vreme sesije može minimizovati, a na kraju sesije
potrebno je prekinuti modemsku vezu klikom na taster Disconnect.

Povezivanje preko kabla za


kablovsku televiziju. U zemljama
u kojima je razvijena kablovska
televizija već nekoliko godina se
eksperimentiše s umrežavanjem
računara pojedinačnih korisnika
na Internet, korišćenjem
postojećih kablova za kablovsku
televiziju. Prenos podataka se
vrši u opsegu koji se ne koristi za
prenos televizijskog signala.
Ovakvo priključenje omogućava
pun pristup Internetu, pa se
svaki računar ponaša kao mrežni
čvor koji vidi druge čvorove i oni
vide njega.
Slika 14-41 povezivanje na Internet

Brzina prenosa podataka je višestruko veća nego preko telefonske


linije uz korišćenje modema. U ovakvom povezivanju na Internet
najdalje su otišle Austrija i Švajcarska.

14.2.4. Servisi Interneta

Predavanje i obrazovanje preko telekomunikacione infrastrukture


Interneta uz upotrebu panorame Internet servisa obezbeñuje
realizaciju industrijskog distantnog obrazovanja. Interaktivna
hipermedijalna instukcija se lako može proslediti u distantnom učenju
i podučavanju. Hipermedijalni Internet servisi obezbeñuju olakšanu
komunikaciju, sticanje znanja i izvlačenje intelektualne suštine iz
elektronske nastavne grañe u vidu hipermedijalnog Web-a.
Kreirana individualizovana nastavna graña u Internet okruženju
obezbeñuje novu koncepciju u prenosu i komunikaciji izmeñu
obrazovnih entiteta. Fleksibilno interaktivno okruženje obezbeñuje
plasiranje intelektualne obrazovne suštine pomoću Internet servisa u

353
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

novom kiber-didaktičkom okruženju. Eksploatacija kreiranih


hipermedijalnih interaktivnih instrukcija u okruženju na bazi
hipermedijalnog elektronskog Web-a uz korišćenje Internet servisa
daje distribuirano i koordinirano distantno okruženje.
Kreiranje i implementacija virtuelne hipermedijalne elektronske
Internet učionice za interaktivno obrazovanje na mreži u potpunosti
se oslanja na infrastrukturu Interneta i njegovih multimedijalnih
servisa.
Uporedo s rastom Interneta povećavao se i broj servisa koji su na
raspolaganju korisnicima. Od početne ideje – razmene poruka i
podataka izmeñu korisnika, razvili su se brojni servisi, čiji se značaj
takoñe vremenom menjao. Prikazaćemo meni Internet servisa po
grupama:

Tabela 14-42 Servisi Interneta

14.2.4.1. Osnovni servisi

Prisutni su praktično na svakom računaru koji je povezan na Internet.


Da bi smo ih koristili, moramo imati korisničko ime na nekom od
servera u mreži i odgovarajuću lozinku za pristup, čime se dobija
jednoznačna adresa.

1. Elektronska pošta (e-mail) je najstariji, najrasprostranjeniji i


najkorišćeniji servis Interneta. Upotrebljava se za razmenu pisanih
poruka izmeñu korisnika ili grupa korisnika. Kao i kod obične pošte,
elektronskoj poruci mogu se pridodati dokumenti kreirani drugim
programima (tekstovi, crteži, slike, zvučne datoteke, programi itd.).
Elektronske poruke se šalju i primaju preko mail servera – računara

354
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

koji su posebno namenjeni da procesiraju i usmeravaju elektronsku


poštu. Kada server primi poruku on je upućuje računaru na koji je
adresovana. Adresa pojedinačnog korisnika sastoji se od njegovog
korisničkog imena i simboličke adrese njegovog prijemnog servera.

Iako je elektronska pošta ušla u upotrebu početkom devedesetih


godina, ona potiče još s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih
godina. To znači da su se mnoge tradicionalne procedure razvijale i
popravljale tokom godina, ali su ostale i neke slabosti.

Poruke putuju razbijene u paketima. Ovi fragmenti poruka mogu da


se nañu u različitim redovima, datotekama, različitih računara širom
sveta. Svaki računar koji obrañuje poruku pravi nekoliko njenih
kopija u cilju prenosa do krajnjeg odredišta. Ovakav mehanizam
prenosa može imati značajan uticaj na privatnost poruke.

Pored klasične pisane poruke, savremeni programi za elektronsku


poštu imaju mogućnost dodavanja pismu i govorne poruke (voice
mail). Ova poruka se snimi (pomoću mikrofona priključenog na
zvučnu karticu računara) i ide kao prilog pisanoj poruci. Na mestu
prijema govorna poruka se reprodukuje zadavanjem odgovarajuće
komande.

Mada je istorijski najstarija od svih servisa Interneta, elektronska


pošta je i dalje najpopularnija. To je savremeni vid starog dobrog
pisma koje je vekovima prenosilo vesti, zbližavalo ljude, širilo kulturu,
pomagalo da se dogovore poslovi itd. Isto e-mail radi i danas, samo
mnogo efikasnije.
Ako smo direktno priključeni na Internet, poruka koju pošaljemo stiže
za svega nekoliko minuta, a najčešce trenutno bude isporučena na
odredište. Za slanje elektronske pošte, ipak nije neophodna stalna
veza sa mrežom. Mnogo jeftinije a i dalje upotrebljivo rešenje je
povremena razmena elektronske pošte preko modema i
odgovarajućeg servera, najčešće protokolom UUCP. Druga prednost
elektronske pošte u odnosu na recimo faks ili običnu poštu je u tome
sto se primljeni tekst može i dalje obrañivati, pripremati za štampu i
štampati, komentarisati pri odgovoru. Tako se bez teškoća mogu slati
slike, crteži, i razni ostali fajlovi koji se čuvaju na računaru. Za razliku
od ostalih vidova slanja poruka, e-mail je veoma pogodan za dodatne
zaštite, pa se može obezbediti provera autentičnosti poruke.

355
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Ako se sve ove napomene imaju u vidu, elektronska pošta može da


bude vrlo koristan i važan metod komunikacije u distantnom
obrazovanju.

Struktura elektronskog pisma. Elektronsko pismo se najčešće sastoji


iz sledećih delova:

- adrese (ili adresa) primaoca


- predmeta poruke (subject)
- potpisa (signature)
- priloga (atachment)

Prilikom pokretanja programa za pisanje pisma dobija se prozor za


dijalog, koji se najčešće sastoji iz tri dela: za adresu, za predmet
poruke (subject) i za tekst poruke.

Adresa primaoca piše se u adresnom delu prozora za dijalog. Ukoliko


se poruka šalje na više adresak one se sve navode u ovom delu. U
ovom delu je mogućno navesti i naziv liste adresa primalaca.

Predmet poruke (subject) se navodi u nekoliko reči u posebnom delu


prozora za kreiranje pisma. On treba što bolje da ukazuje na sadržaj
pisma, jer se, osim imena pošiljaoca i vremena prijema poruke samo
sadržaj ovog polja pojavljuje prilikom pokretanja programa za čitanje
pošte. Ukoliko primalac dobija mnogo pisama, predmet poruke može
da ima odlučujući značaj u redosledu, odnosno, kada će pismo biti
pročitano. Pored toga, ovo može da bude upućeno primaocu i drugim
sredstvima komunikacije (na primer na pejdžer).

Tekst poruke zavisi od potreba i meñusobnog odnosa pošiljaoca i


primaoca. Treba voditi računa o tome da li se poruka upućuje
nepoznatoj osobi ili dobrom prijatelju. Pri pisanju poruke treba se
držati pravila pristojnosti. Ako se odgovara na tuñe pismo, korisno je
u odgovoru citirati mali deo pisma na koji se odgovor odnosi da bi
primalac znao o čemu se radi. Nikada se u pismu ne koriste samo
velika slova jer se to smatra ljutnjom (vikanjem) na primaoca. Šale
se ne prenose dobro u elektronskom obliku, pa ih treba izbegavati da
ih primalac ne bi pogrešno protumačio. Nikada se u pismu ne piše
nešto što ne bi mogle da znaju i druge osobe osim primaoca. Poruka
može da stigne pogrešnoj osobi, neko drugi može da pregleda poštu
umesto primaoca, stare poruke je moguće izvaditi iz arhive i posle
dugog vremena, obrisane poruke se mogu povratiti iz korpe za

356
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

otpatke, poruka može biti preusmerena drugim osobama bez znanja i


odobrenja autora itd.

Potpis (signature). Svako pismo treba da bude potpisano, iako se u


zaglavlju svakog primljenog pisma nalaze ime i adresa pošiljaoca.
Ovde se ne misli na potpis u tekstu poruke, nego na umetanje
sadržaja posebne datoteke na kraju pisma, s potpisom i drugim
podacima o autoru pisma.

Prilog (atachment). Pismu se mogu pridodati i dokumenti kreirani


drugim programima. Kod nekih programa ovi dodaci idu kao posebno
pismo, dok se kod nekih programa uključuju u osnovno pismo. Pri
slanju ovakvih dodataka, kada su u pitanju dokumenti koji imaju
makronaredbe ili programi, treba strogo voditi računa da s njima ne
pošaljemo i viruse. Isto tako, pri prijemu ovakvih dokumenata treba
obavezno, pre otvaranja, proveriti da u njima nema virusa.

Funkcije programa za elektronsku poštu. Programi za slanje i prijem


elektronske pošte mogu biti nezavisni ili u sastavu programa za
pretraživanje Interneta. Bez obzira na to o kom programu se radi, svi
ovi programi imaju zajedničke osnovne funkcije:

- kreiranje elektronske poruke (new message)


- slanje poruke (send message)
- preuzimanje pristiglih poruka (get message)
- čitanje primljene poruke (read message)
- odgovor na primljenu poruku (replay)
- prosleñivanje primljene poruke na drugu adresu (forward)
- automatsko prosleñivanje svih primljenih poruka na drugu
adresu
- razvrstavanje i arhiviranje primljenih poruka (file)
- brisanje poruke (delete)
- štampanje poruke (print)
- uključivanje drugih dokumenata u poruku (attach)
- kreiranje adresara

U slučaju da je korisnik priključen na Internet (provajdera) preko


telefonske linije s biranjem, dobra je praksa da piše pisma off line (u
vreme kada nije priključen). Tako napisana pisma se komandom send
later normalno ''šalju''. Posle priključenja na provajdera, komandom
''Send Unsent Messages'' ova pisma se stvarno šalju.

Programi za elektronsku poštu. Da bi se elektronska pošta slala i


primala, potreban je odgovarajući program. Postoji veći broj

357
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

programa za prijem i slanje pošte. Programi za elektronsku poštu


mogu biti samostalni ili u sastavu drugih programa, najčešće
pretraživača Interneta. Od samostalnih programa kod nas se najčešće
koristi Pegasus mail. Od ostalih uglavnom se koriste dva
najpristupačnija programa:

- Outlook Express, koji je uključen u Windows


- Netscape Messenger, koji je deo programskog paketa tj.
pretraživača Netscape Communicator-a

Outlook Express. Ovaj program se obično pokreće klikom na ikonu


koja se nalazi na radnoj površini ekrana. Kada se program startuje
dobija se slika ekrana prikazana na slici.

U prozoru piše koliko ima pristiglih a nepročitanih poruka. Pored toga,


u prozoru se nalaze sličice (ikone) kojima su označene komande za:

- čitanje pisma (Read


Mail)
- čitanje vesti (Read
News)
- pisanje pisma (Compose
a Message)
- formiranje adresara
(Address Book)
- prenošenje pošte sa
servera (Download All)
- traženje adresa drugih
korisnika (Find People) Slika 14-43 Program Outlook Express

Prilikom prvog pokretanja programa potrebno je postaviti


odgovarajuće parametre. Tada se automatski aktivira čarobnjak
(wizard) za postavljanje parametara koji vodi korisnika. Potrebni
podaci su ime korisnika i njegova elektronska adresa. Prethodno,
korisnik mora da sazna od administratora sistema ime servera koji
palje poštu (outgoing server) i servera koji prima poštu (ingoing
server), jer program zahteva unošenje ovih podataka.

Microsoft Outlook Express – podešavanje. Program Microsoft Outlook


Express služi za rad sa elektronskom poštom i news konferencijama.

358
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Program se pokreće dvoklikom na ikonicu Outlook express (nalazi se


na desktopu i u Start/Programs meniju). Kada se program prvi put
startuje za odreñenog korisnika, program će zatražiti podatke o
samom korisniku, kao i lokacije mail i news servera.

Definisanje nove e-mail i


news konekcije – ovaj
segment uputstva namenjen
je pre svega dial-up
korisnicima. U meniju Start/
Programs/ Internet Explorer
otvorite Outlook Express,
zatim opciju iz menija Tools/
Accounts

Slika 14-44 Opcija Accounts

U prozoru Internet Accounts


izabrati tab Mail, a zatim
kliknuti na taster Add
/Mail...

Slika 14-45 Opcija Mail

Ovim ste pokrenuli Internet


Connection Wizard. U
prozoru Your Name upišite
vaše ime (primer: pera
peric)

Slika 14-46 Unos imena i prezimena korisnika

359
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

U prozoru Internet E-mail


Address upišite vašu adresu
(primer : pera@hemo.net)

Slika 14-47 Unos e-mail adrese korisnika


Izbor Incoming servera
Provajder nudi
korisnicima dve vrste
incoming servera (program
koji isporučuje poštu sa mail
servera na računar
korisnika): klasični POP
server i napredni IMAP
server, čiji je najveći kvalitet
mogućnost čuvanja prispele
pošte na samom serveru.
Korisnik prilikom definisanja
svog mailbox-a mora da se
odluči za jedan od ova dva
servera. Dakle, u ovom Slika 14-48 Podešavanje parametara
koraku se odlučujemo za
Incoming mail server:

U prozoru E-mail Server Names za Incoming mail server postoje dve


mogućnosti:
U rubrici My incoming mail server is a izabrati

- IMAP server, tada u rubrici Incoming mail treba upisati


podatke od Vašeg provajdera npr. imap.hemo.net
ili
- POP server, tada u rubrici Incoming mail treba upisati podatke
od Vašeg provajdera npr. pop.hemo.net.

U oba slučaja za Outgoing mail server upisati podatke od Vašeg


provajdera npr. smtp.hemo.net

360
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

U prozoru Internet Mail Logon


uneti Account name: npr. Pera i
Password: koje vam je vaš
provajder dodelio

Slika 14-49 Unos Password-a

U okviru poruke
Congratulations pritisnite na
opciju Finish. Vratićete se u
okvir Internet Accounts. U
prozoru će se pojaviti vas
proavajder. Selektujte svog
provajdera i pritisnite dugme
Properties, da bi proverili i
eventualno ispravili parametre
koje ste uneli u toku
podešavanja.

Slika 14-50 Zatvaranje prozora za setovanje

Kada ste proverili postavljenje parametre pritisnite opciju Set as


Default. Nakon toga na opciju Close.

Postupak podešavanja je završen.

U prozoru ispod linije menija nalazi se linija sa alatkama. Radni deo


prozora podeljen je u tri dela. U pravougaoniku s leve strane dat je
spisak foldera za arhiviranje:

- Inbox je folder u kome se nalazi prispela pošta.


- Outbox je folder u kome se nalazi pošta koja još nije poslata.
- U folderu Sent Items nalaze se kopije poslatih pisama.
- U folderu Deleted Items nalaze se pisma koja su obrisana, ali
mogu vratiti.
- U folderu Drafts nalaze se nacrti pisama koji su sačuvani
tokom kucanja.

361
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

U gornjem delu prozora nalazi se spisak poruka u folderu koji je


označen s leve strane (Inbox). U spisku je dat:

- naziv pošiljaoca (From)


- predmet poruke (Subject)
- kao i datum i vreme prispeća poruke (Received)

Nepročitane poruke su označene boldovanim slovima. U donjem delu


prozora dat je tekst poruke koja je označena u spisku.

Korišćenjem alatki u liniji sa alatkama:

- kreira se nova poruka (Compose Message)


- kreira se odgovor pošiljaocu (Replay to Author)
- kreira se odgovor svima kojima je poruka upućena (Replay to
All)
- prosleñuje se poruka na drugu adresu (Forward Message)
- Alatkom Send and Receive napisana poruka se šalje, a ako
se poruke čitaju, onda se tom komandom preuzimaju nove
poruke koje su pristigle sa servera.
- Alatka Delete prebacuje označenu poruku u folder Deleted
Items.
- Alatkom Adress Book pravi se ili edituje adresar.

Klikom na alatku Compose


Message ili na sličicu
(ikonu) s istim imenom
dobija se prozor za
kreiranje poruke.

Slika 14-51 Prozor za poruke

U prozoru pored reči To: piše se adresa primaoca, pored CC: pišu se
adrese drugih korisnika kojima se upućuje kopija pisma, a pored
Subject: upućuje se predmet poruke. U radnom delu ispod toga piše
se tekst poruke.

362
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

U liniji sa alatkama, pored uobičajenih alatki za sve Windows


aplikacije (Undo, Cut, Copy i Paste), nalazi se i alatka Send kojom se
poruka šalje. Alatkom sa slikom spajalice (Attach) otvara se dijalog
za izbor datoteka koje se pridodaju osnovnoj poruci (tekst kreiran
procesorom teksta, crteži).

U meniju File nalazi se komanda Send Later kojom se poruka


napisana kada računar nije bio priključen na provajdera šalje prilikom
uspostavljanja veze.

Svaka e-mail poruka koja se piše ima neke osnovne zajedničke


elemente koje su iste u svim e-mail programima samo što neki oh
njih nemaju sve dolje navedene funkcije , a svaki od njih ima i nešto
dodatno.

To: ovo je adresa osobe kojoj šaljemo poštu. U njega unosimo punu
adresu primaoca e-mail poruke.

Subject: ovo je neka vrsta naslova poruke – nekoliko riječi kojima se


opisuje sadržaj poruke.

Cc: ovde možemo da unesemo adresu na koju hoćemo da se pošalje


kopija poruke koja se šalje na adresu navedenu u To: - redu, a
primalac originalne poruke vidi Cc: - red u naslovu poruke.

Bcc: ovo je "slepa kopija" (blind


copy), isti je slučaj kao sa Cc:
redom, samo što primalac
orginalne poruke neće moći da
vidi da je Bcc: adresa primila
njenu kopiju.

Attachments: koristi se za
slanje datoteka zajedno sa
porukom.

A big white area: u veliku Slika 14-52 Opcije To, Cc, Bcc
praznu površinu unosi se tekst
poruke koja se šalje.

Netscape Messenger. Ovaj program je sličan prethodnom. Može da


se pokrene nezavisno ili iz paketa Netscape Communicator.

363
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Ispod linije sa
alatkama radni deo
prozora podeljen je u
dva dela. U gornjem
delu je spisak prispelih
poruka (ime pošiljaoca,
predmet, vreme
prispeća itd.), a u
donjem tekst poruke
označene u spisku.

Slika 14-53 Prispele poruke

Ime foldera s porukama nalazi se u prozoru ispod linije sa alatkama,


a folder se menja izborom iz padajuće liste koja se dobija klikom na
dugme pored prozora. Funkcije alatki su iste kao u prethodnom
programu, a i imena alatki su slična.
Klikom na alatku New Msg dobija se prozor za pisanje poruke. Adresa
(adrese) se pišu pored reči To:. Ako ih ima više, posle svake se
pritisne na taster Enter na tastaturi. Predmet poruke se piše u polju
Subject:, a sam tekst poruke u donjem delu prozora. Funkcije i
nazivi alatki u liniji s alatkama su isti kao kod opisanih alatki u
programu Outlook Express.

E-Mail na Linux-u. Većina ljudi koji Internet koriste iz svojih


domova imaju udaljene poštanske sandučiće na serverima dobavljača
Internet usluga. Meñutim, kada učitavaju pristigle poruke pomoću
samostalnog programa za elektronsku poštu, kao što je Eudora, oni
trajno kopiraju svoje poruke u lokalno poštansko sanduče koje je
napravio njihov softver za elektronsku poštu.

Drugi pristup je čitanje pristigle pošte neposredno na serveru za


poštu. Na taj način sadržaj poštanskog sandučića ostaje na serveru, a
softver za elektronsku poštu učitava poruke koje su pristigle bez
pravljenja trajnog lokalnog sandučeta.

Omotnice u formatu Berkeley Mail Folder u kombinaciji sa programom


Sendmail i Unix klijentom za elektronsku poštu uobičajeno su rešenje
kojim se korisnicima obezbeñuje upotreba elektronske pošte.

Poruke elektronske pošte obično su smeštene na serveru dobavljača


internet usluga. Ne postoji način da softver direktno pristupa tim
udaljenim omotnicama kao da su lokalne omotnice u BMF format.

364
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Umesto toga, potreban je softver za elektronsku poštu sa


implementiranim:

- POP3 i
- IMAP4 protokolima.

U modelu POP3 korisnici uspostavljaju vezu sa Internetom,


preuzimaju nove poruke iz svojih sandučića i, ako žele, brišu izvorne
kopije poruka iz sandučića na udaljenom serveru. Time nastaje
lokalno poštansko sanduče čiji se sadržaj može čitati i posle
prekidanja veze sa Internetom. Korisnici mogu da čitaju poruke, da
sastavljaju odgovore i nove poruke i zatim da ponovo uspostave vezu
sa Internetom kako bi poslali poruke koje su sastavili i označili za
slanje.

Pošto je projektovan za rad bez stalne veze sa Internetom, protokol


POP3 odgovara korisnicima koji imaju ograničen pristup mreži.
Meñutim, jednostavnost ovog protokola razlog je nekih njegovih
suštinskih ograničenja.

U IMAP modelu poštanski sandučići nalaze se na udaljenom serveru i


tamo ostaju. Korisnici ih otvaraju i pristupaju njihovom sadržaju
pomoću klijentskih aplikacja, ali umesto da poruke kopiraju u lokalne
poštanske sandučiće, oni rade sa udaljenim sandučetom bez
pravljenja lokalne kopije.

IMAP4 zbog same svoje pririode – neposredan rad sa udaljenim


sandučetom – zahteva da postoji veza sa Internetom kako biste
mogli da čitate poruke, da odgovarate na njih i da ih obrañujete. To
znači da je IMAP4 pogodniji za situacije u kojima je veza sa mrežom
trajna ili gotovo besplatna.

2. Telnet. Sledeći korak u razvoju mreža je pristup udaljenom


serveru preko mreže. Tada izmeñu računara postoji stalna veza, pa
korisnik može da sa jednog računara odgovarajućim programom
pristupi drugom računaru u mreži i da na njemu izvršava programe
kao da sedi ispred tog računara.

365
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Na Internetu se za to koristi
program telnet, kome
jedino treba saopštiti
mrežnu adresu računara
kome se pristupa. Telnet se
može pokrenuti iz Windows-
a: start, ms-dos prompt, iza
odzivnog znaka c: otkucati
Telnet. Aktivitaće se servis
Interneta u tekstualnom
režimu
Slika 14-54 Sajt servisa Telnet

Recimo: telnet
hosting.hemo.net. Pri
uspostavljanju veze
računari "pregovaraju" oko
osobina terminala, tako da
udaljeni računar sazna
kakav terminal ili emulaciju
terminala koristimo. Sledeći
korak je prijavljivanje na
sistem pomoću korisničkog
imena i lozinke. Slika 14-55 Unos naziva servera

Znači moramo imati nalog na udaljenom računaru kao što smo radili
na lokalnom, osim sto se sve komande koje se koriste izvršavaju se
na udaljenom serveru (računaru).
Dobra osobina telnet-a je ta što se na udaljeni terminal može logovati
do 12 korisnika i što je u odnosu na klasične terminale brzina pri radu
mnogo veća. Svakom servisu koji je raspoloživ odgovara neki fiksan i
poznat broj porta. Recimo 21 za telnet, 23 za FTP, 25 za e-mail, 80
za Web itd.
Napredniji korisnici računara znaju da upotrebe telnet i u druge
svrhe, za kontrolu tuñih računara, za neodobren ulazak u tuñe
sisteme i "vršljanje" po njima, za obaranje razlicitih web servera (uz
pomoć telnet-a i dodatnih programa).

3. FTP. Prenos datoteka je jedan od osnovnih poslova za koji služi


mreža. Program FTP je namenjen pre svega prenosu podataka sa
servera na naš računar i obrnuto. Pri tome naravno treba imati
korisnički nalog na serveru, da bi se pristupalo sopstvenim
datotekama.

366
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Varijacija na ovu temu je


poseban servis Anonymous
FTP, do koga se dolazi
klasičnim programom FTP,
stim da se za korisničko
ime kuca anonymous a za
lozinku svoja e-mail
adresa. Na ovaj način
administratori sistema
ostatku sveta nude
jednostavan pristup do
javnih datoteka, pre svega
za distribuciju besplatnog
Slika 14-56 Anonymous FTP servis
softvera i ostalih podataka.

Različiti operativni sistemi predstavljaju tekstualne datoteke na


različite načine, što kod prenosa datoteka sa jednog na drugi računar
može da napravi probleme. Datoteke koje prenosimo mogu biti
tekstualne ili netekstualne tj. binarne i one su iste svuda.

4. Finger. Adrese korisnika su precizne, ali su često toliko kritične da


nam ne znače mnogo. Program finger omogućava da saznamo
prezime i ime korisnika na osnovu njihove adrese, a takoñe i obrnuto,
saznavanje adresa svih korisnika koji odgovaraju zadatom uzorku. Da
bi finger radio, na udaljenom računaru mora postojati odgovarajući
serverski program, što najčešće i jeste slučaj.

Ima situacija kada naredba


finger ne daje rezulatate, iako
je e-mail adresa nekog
korisnika mreže sasvim
regularna. Obično se radi o
tome da prava adresa
korisnika ne odgovara e-mail
adresi, što je urañeno da bi e-
mail adrese bile kraće. Na
primer
zeljko@smail.fon.bg.ac.yu se
transformiše u
Slika 14-57 Sajt Finger servisa
zeljko@fon.bg.ac.yu

367
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Druga mogućnost ne funkcionisanja naredbe finger je zaštita mreže


koja se postiže fizičkim odvajanjem saobraćaja ureñajem koji se
naziva firewall, koji blokira prolaz za izvesne klase adresa i neke
protokole, a ostale propusta. Time se postiže veća sigurnost mreža ali
se gubi deo komfora. Pretraživanje većeg broja računara naredbom
finger se ne mora raditi ručno, već za to postoji program NETFIND,
koji pomaže da pronañemo adresu nekog korisnika u okviru zadatog
područja.

5. Talk. Internet ima moćan ali i jednostavan sistem za interaktivni


razgovor koji se zove talk. Uslov je da su računari povezani na
Internet i da su sagovornici trenutno ulogovani. Kao i kod drugih
servisa, ako vaša mreža nije povezana na Internet stalnom vezom
možete koristiti talk servis izmeñu računara ili samo na jednom
računaru. Neophodan uslov za korišćenje talk-a je da postoji
odgovarajući serverski program na polaznom i odredišnom računaru.
Taj server se naziva talk deamon i on za nas upućuje poziv i
uspostavlja vezu. Kao i u životu, razgovor nije uvek baš jednostavan
– ima tehničkih detalja koji mogu da zasmetaju.

Pre svega, treba da znamo


tačnu adresu osobe sa
kojom želimo da pričamo i
on mora biti ulogovan u
trenutku zvanja. Internet je
veoma veliki, ima puno
korisnika, pa ima smisla
zaštite svoje mreže od
upada sa strane.
Administratori za takvu
svrhu postavljaju specijalno
konfigurisan računar –
firewall kao zaštitu, a jedna
od nedužnih žrtava te
zaštite bude ponekad i Slika 14-58 Sajt Talk servisa
program talk koji ne može
da proñe kroz "branu".

WinTalk je nešto jednostavniji program od IRC-a (četovanje). Da bi


se razgovaralo sa nekim koga znate i ko je trenutno na mreži
koristićete Talk. Ne zahteva nikakvo predznanje osim adrese
korisnika. Kada se pokrene program Talk ne dešava se ništa - on je

368
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

aktivan i nalazi se u task baru Windows-a i čeka da ga neko pozove.


Ako korisnik želi nekoga da nazove aktivira program i iz menija se
bira opcija talk i zadaje se adresa sagovornika i vase ime. Kada je
Talk pokrenut, drugi mogu da Vas zovu, i tada se čuje zvuk za poziv,
pa je dovoljno aktivirati ikonu i prihvatiti poziv (accept) ili odbiti
(refuse). Ekran se deli na dva dela horizontali ili vertikali, u jednom
kucate Vi a u drugom sagovornik. Konfiguracija programa je
jednostavna, može se staviti proizvoljan zvuk za signalizaciju poziva,
recimo zvuk telefona.

6. R-servisi. Telnet i FTP sasvim lepo mogu da posluže za pristup


udaljenom računaru i prenos datoteke. Programeri Unix-a na Berkli
Univerzitetu su smatrali da to može i bolje, pa su napravili tri nova
servisa:

- rlogin (za pristup drugom računaru, nadogradnja telnet-a)


- rcp (kopiranje datoteka meñu računarima u mreži)
- rsh (izvršavanje programa na udaljenom računaru)

Suštinska razlika izmeñu telnet-a i FTP-a je u tome sto ovi servisi


omogućavaju pristup udaljenom računaru bez eksplicitne provere
lozinke. Lozinka se provarava, ali samo prvi put, kada se prijavljujete
na prvi računar u mreži. Sistem se dobro pokazao i široko je
prihvaćen pa se danas može naći na mnogim implementacijama
TCP/IP-a. Ovako "poverenje meñu serverima" može lako da bude
zloupotrebljeno, pa r-servisi predstavljaju jednu od najozbiljnijih
pretnji sigurnosti sistema i podataka korisnika. R-servisi olakšavaju
rad sa više računara u mreži. Oni su, isto tako, jedan od opasnih
sigurnosnih problema.

14.2.4.2. Javni servisi

Instalirani su na značajnim serverima u mreži, da bi se svim


korisnicima obezbedio jednostavan pristup podacima, obično bez
dodatne provere identiteta tih korisnika. Do većine ovih servisa se
može doći iz tekstualnog (MS-DOS Prompt) i grafičkog okruženja
(Windows).

7. Mailing liste. E-mail se obično šalje na jednu ili nekoliko adresa:


adrese izvesnog broja korisnika možemo da stavimo pod zajednički
alias (nadimak) i tada slanje poruka nekoj grupi korisnika sa sličnim
interesovanjima postaje jos lakše. Da bi komunikacija bila uzajamna,

369
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

svaki od korisnika u grupi mora imati definisan isti alias za celu


grupu. Postoji i ekonomičnije rešenje: lista za e-mail.

Mailing lista nastaje tako


što se na jednom mestu
čuva spisak svih
pretplatnika liste. Lista ima
svoju adresu, i kad nova
poruka stigne na tu adresu,
ista se (polu) automatski
prosleñuje svim članovima.
Na taj način se omogućava
jednostavno organizovanje
grupe korisnika sa
zajedničkim
interesovanjima, koji
meñusobno razmenjuju Slika 14-59 Sajt servisa Meiling liste
poruke.

8. Anonymous FTP. FTP (File Transfer Protocol) je osnovni servis za


prenos datoteka, koji je kao takav bio prisutan praktično na svakom
računaru povezanom u TCP/IP (Internet) mrežu. Uslov za korišćenje
ftp-a je korisničko ime i lozinka na udaljenom računaru u mreži, sa
koga možemo da šaljemo datoteke.
Na nekim od servera postoji poseban korisnik pod imenom
"anonymous"- anonimac, koji nema lozinku, a u čijim katalozima se
nalazi mnoštvo datoteka koje svi mogu da čitaju ali ne mogu da
upisuju. Tako su takozvani Anonymous FTP serveri, kojima se
pristupa standardnim programom FTP, uz korišćenje komandi koje su
identične onima koje se koriste u standardnom FTP.
Program FTP se pokreće naredbom ftp adresa, posle čega se kuca
korisničko ime i lozinka na udaljenom računaru. Kao adresa mogu se
ravnopravno koristiti simbolički i numerički oblik. Za krisničko ime se
kuca anonymous, a za lozinku Vasa e-mail adresa. Na ovaj način
administratori nude ostatku sveta jednostavan pristup do javnih
dateoteka, pre svega za distribuciju softvera i ostalih podataka.

Program ftp sadrži veliki broj komandi, mada se u praksi koristi svega
nekoliko. Kao neke od najznačajnijih komandi mogu se izdvojiti
sledeće:

370
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

dir spisak datoteka u tekućem katalogu na udaljenom


računaru
ls –lr sadržaj svih potkataloga na udaljenom računaru
cd katalog prelazak u potkatalog na udaljenom računaru
cd.. prelazak na nadreñeni katalog na udaljenom
računaru
pwd prikaz imena tekućeg kataloga na udaljenom
računaru
lcd katalog promena tekućeg kataloga na lokalnom računaru
! komanda izvršavanje komande na lokalnom računaru
get ime- prenos datoteke sa udaljenog na lokalni računar
datoteke
put ime- slanje datoteke sa lokalnog računara na udaljeni
datoteke
mget *.doc prenos većeg broja datoteka istovremeno
mput * slanje svih daototeka istovremeno
open adresa početak nove sesije
close kraj sesije na udaljenom računaru
quit izlazak iz programa

Pri prenošenju datoteka mora se strogo voditi rašuna da li je datoteka


tekstualna ili binarna. Zato pre prenosa odgovarajuće datoteke treba
otkucati ascii (ako je datoteka tekstualnog tipa) ili binary (ako je
datoteka binarna).

Tako na primer, kada bi se trebalo preneti prezentacija sa lokalnog


računara na server na Internetu postupak bi bio:

- startovali bismo program FTP


- otkucali bi komandu open ime servera
- kao ime otkucali bi korisničko ime (user name)
- kao lozinku odgovarajuću lozinku (password)
- ušli bi u direktorijum ime komandom cd ime kataloga
- prvo bi podesili vrstu fajlova na tekstualne komandom ascii
- sve tektstualne fajlove poslali bi komandom mput *.htm
- onda bi vrstu fajlova podesili na binarne komandom binary
- sve binarne fajlove poslali bi komandama mput *.jpg i mput
*.gif
- vezu sa udaljenim računarom prekinuli bismo komanod close
- iz programa ftp izašli bi komadnom quit

371
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

File Transfer Protocol se može koristiti iz Windows okruženja. Za ovu


namenu postoje posebni programi u kojima je rad sa FTP-om
jednostavniji. Jedan od takvih programa je WSftp32.

Anonymous FTP serveri su veoma važna i rado posećena mesta na


Internetu. Oni predstavljaju najstandardniji način distribucije softvera
i drugih podataka, pa se u skladištima hiljada ovakvih servera u svetu
može naći ogroman broj datoteka. Širenjem popularnosti WWW-a,
Anonymous FTP nije izgubio na značaju, pošto se tim datotekama
sada lakše pristupa iz Web Browser-a.
9. Usenet News. Mailing liste o kojima je već bilo reči imaju i mana.
Ako na jednom računaru ima sto pretplatnika na istu listu, zauzima se
sto puta više prostora na disku nego što je potrebno, a i
komunikaciona linija je žestoko opterećena, pošto sve poruke stižu
redom i nezavisno jedna od druge. Sistem Usenet News je nastao
davno, sa ciljem da izbegne pomenute nedostatke mailing lista. Ime
je skraćenica od Users Network News, korisnička mreža novosti.
Poruke na Usenet News-u se smeštaju na mrežne servere; čim
pristupite News-u, Vas klijentski program komunicira sa najbližim
serverom. Serveri povremeno razmenjuju poruke meñusobno, tako
da se svaka poruka prosledi do svih zainteresovanih News servera, a
time i korisnika u svetu. Zbog toga ovaj sistem obezbeñuje dobar
konfor uz minimalno zauzeće komunikacionih linija.

Sve poruke se organizuju


po diskusionim grupama
(news groups) i lancima
diskusije (threads). Kada
čitate poruke, najpre birate
diskusionu grupu, zatim
lanac diskusije i najzad
konkretne poruke u njemu.
Diskusionih grupa ima jako
mnogo na svetu ali nije
neophodno da sve budu
dostupne na svim
serverima. Slika 14-60 Usenet News

Svaka diskusiona grupa ima svoje ime, koje sadrži nekoliko


segmenata razdvojenih tačkom. Ime se čita sleva udesno:

372
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

os.windows.sco spada u konferencije koje se bave operativnim


sistemima.
U svakom slučaju, Usenet News je sistem koji stavlja ogromnu
hipoteku na Vaše slobodno vreme pa treba biti veoma selektivan u
izboru diskusija koje pratite. To je gotovo idealan način za razmenu
mišljenja sa ljudima sličnih interesovanja širom sveta, pa nema
pitanja za koje se neće naći neko ko na njega kompetentno može da
odgovori. News nije idealan, jer je pronalaženje podataka u njemu
sporo, ali su prednosti nesumljive – glavna prednost je svakako
dostupnost iz svih krajeva sveta.

10. Gopher. Koliko je Internet dinamičan najbolje prikazuje primer


servisa Gopher. Pre nekoliko godina on je napravio fantastičan bum –
uskoro su svi mrežu pretraživali kroz njegove karakteristične menije.
Teško je zamisliti nešto jednostavnije za upotrebu: samo birate
stavke koje mogu biti potkatalozi, datoteke ili veze ka ostalim
gopher-ima i drugim servisima Interneta. Danas je Gopher i dalje vrlo
bogat informacijama, ali se mnogo teže primećuje, jer se istim
podacima najčešće pristupa preko Web-a tj. ljudi više vole grafičko
okruženje. Svejedno, kada tražite neku tekstualnu datoteku, još uvek
ćete je najlakše naći na nekom od Gopher servera, poželjno uz
pomoć servisa Veronica kojim se Gopher pretražuje. Gopher ima vrlo
slične osobine jer sakuplja datoteke na serverima, kroz koje
"rovarimo" šetajući se po menijima.

Kao i svi ostali servisi na


Internetu Gopher radi po
klijent-server principu.
Kada na nekom računaru
pokrenemo Gopher, on
preko mreže kontaktira
odgovarajući server sa
koga dobija menije i
datoteke za prikazivanje.
Na hiljade Gopher servera
širom sveta je smeštena
nepojmljiva količina
podataka, a u Internet
žargonu se za to
odomaćila reč Slika 14-61 Sajt Gopher servisa
gopherspace – prostor
gophera.

373
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

11. WWW (World Wide Web) je najveći informacioni servis na


Internetu. On je zvanično opisan kao ''globalna'' hipermedijalna
inicijativa za ciljno (namensko) pronalaženje informacija, koja daje
univerzalni pristup velikoj ''galaksiji dokumenata''. Korišćenjem
jednostavnih grafičkih interfejsa, Web projekt je izmenio način na koji
ljudi posmatraju i kreiraju informacije. Time je kreirana prva globalna
hipermedijalna mreža.

Kada neko kaže Internet, svi zapravo misle na World Wide Web, lep,
hipermedijalni i za upotrebu veoma pogodan servis. Web znači mreža
(spider’s web – paukova mreža), a WWW čini mreža dokumenata koji
meñusobno ukazuju jedni na druge i omogućavaju brzo i lako šetanje
ili, kako se to popularno kaže "surfovanje" po Internetu. WWW je
jedan od najpopularnijih servisa na Internetu. Projekt WWW je
zamišljen i razvijen u CERN-u (Evropskoj laboratoriji za nuklearnu
fiziku u Švajcarskoj) 1989-1994. godine pod rukovodstvom Tima
Bernersa Lija (Tim Barners-Lee). Ovaj projekt je korisnicima
računarskih mreža omogućio jednostavan pristup različitim medijima
na konzistentan način. Lepota Web-a je njegova univerzalnost i
nezavisnost od platforme. Kod WWW-a se radi o hipertekst sistemu,
što znači da se iz dokumenata mogu referencirati drugi dokumenti. To
izgleda ovako: u tekstu je neka reč podvučena, što znači da je to link
ka nekom drugom dokumentu. Kliknete mišem na tu reč i automatski
prelazite na drugi, referencirani dokument. WWW ima elemente
multimedije, jer se iz njega mogu prikazivati i tekstovi, slike, zvuci,
video zapisi itd.

Kao i ostali Internet servisi WWW je organizovan po klijent-server


principu. To znači da se podaci nalaze na serverima u mreži gde se
izvršava potreban serverski program koji na zahtev, preko mreže,
šalje dokumente klijentskom programu, koji se izvršava na našem
računaru. Protokol kojim WWW klijent i server komuniciraju se naziva
HTTP (Hyper Text Transfer Protocol), a serverski program se obično
zove HTTP deamon (deamon – program koji se stalno izvršava). Da bi
ste pristupili Web serveru, morate imati instaliran TCP/IP protokol i
odgovarajuci program za pristup – browser.

Dokumenti koje koristi WWW su standardne tekstualne datoteke, sa


dodatkom sekvenci za formatiranje teksta. Ovo formatiranje je
logičko, tj. definiše naslov, naglašenost, spisak i slično, a svako na
svom računaru bira vrstu i veličinu slova. Ekstenzija datoteke je HTML
(Hyper Text Markup Language). Ovaj jezik se zasniva na SGML
standardu (Standard Generalized Markup Language), ali je za potrebe
Web-a prilagoñen i pojednostavjen. Osim standardnih opcija, HTML

374
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

ima podršku za tabele, matematičke formule kao i ekranske forme.


WWW može da se koristi i za dvosmernu komunikaciju, kada se na
klijentu unesu potrebni podaci koji se prosleñuju Web serveru na
dalju obradu. Lepa osobina WWW-a je što može da pristupi i drugim
servisima Interneta, drugim WWW serverima, Anonymous FTP-u,
Gopher-u, News-u, kao i da pozove Telnet za interaktivni pristup
drugim računarima u mreži. WWW se često povezuje i sa bazama
podataka na mreži, tako da se kroz poznato Web-ovo okruženje
dobijaju najrazličitiji podaci sa raznih sistema. Ova opcija se naziva
mostom (gateway) i realizuje se pomoću ekranskih formi (koje
podržavaju HTML) i programskog interfejsa Web servera (cgi-bin –
Common Gateway Interface).

Prve vizije ovog sistema imale su za cilj unapreñenje nauke i


obrazovanja. WWW je imao značajan uticaj u ovim područjima, s tim
što je revolucionarno uticao i na mnoge druge elemente društava,
kao na primer: ekonomiju, politiku, literaturu.

Za popularnost Interneta isključivo je zaslužan WWW. WWW je


fenomen, a razlog za njegov uspeh ne može da se traži u superiornoj
tehnologiji. Tehnologija je samo omogućila realizaciju koncepta.
Razlika izmeñu Interneta i WWW-a je slična razlici izmeñu računara i
multimedijalnog programa koji se na njemu izvršava.

Korišćenjem WWW-a svako može jednostavno da kreira svoju Web


prezentaciju, koja je odmah dostupna svima koj su priključeni na
mrežu. Ovakav koncept karakteriše:

- hipermedija – unapreñene veze izmeñu strana


- distribucija – sistem datoteka je ceo svet
- interaktivnost – korisnik može da radi interaktivno s medijem
- dinamika – implicitna kontrola publikovanja
- nezavisnost od platforme – nije vezana za jednog proizvoñača
- više izvora informacija – podržani prethodni Internet protokol,
- implicitni tip podataka – MIME obezbeñuje tip podataka na
serveru
- nema centralnog upravljanja – svako može da objavljuje
- nema kritične zavisnosti od jednog servera

WWW je Internet servis koji se najbrže razvija. Pomoću njega mogu


da se gledaju tekst, slike i video sekvence, da se čuje zvuk, ili nañu
informacije iz različitih područja. U jesen 1997. godine više od pola
miliona računara širom sveta je obezbeñivalo informacije na WWW-u,

375
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

procenjeno je da ima preko sto miliona Web strana preko kojih se


moglo pristupiti na više od milijardu pojedinačnih dokumenata. Niko
ne zna veličinu Web-a. Njegovo godišnje povećanje procenjuje se na
oko 50%.

WWW hipermedija (hypermedia) predstavlja okosnicu Web-a. Ona je


nastala povezivanjem principa rada hiperteksta i multimedije.
Interaktivna hipermedija omogućava korisnicima da pored gledanja
dokumenata i slušanja objašnjenja budu i aktivni učesnici
interakcijom s prezentacijama. Hipertekst (hypertext) uveo je Ted
Nelson 1965. godine. Izraz se koristi da opiše ''nesekvencijalne
fragmente teksta povezane meñusobno pomoću pokazivača nazvanih
veze (linkovi)''. Ovi linkovi prebacuju čitanje sa jednog fragmenta
teksta na drugi. Time se u proces čitanja uvodi nelinearnost. Ovo
može da se uporedi sa čitanjem knjige (koje je po prirodi
sekvencijalno), kada čitalac pri nailasku na nepoznatu reč u tekstu
pogleda njeno značenje u malom rečniku na kraju knjige, ili
eventualno uzme drugu knjigu (rečnik ili leksikon) da se upozna sa
značenjem nepoznate reči. Posle pročitanog objašnjenja čitalac može
da se vrati na mesto u knjizi gde je stao i da nastavi čitanje, ili može
da napusti čitanje prve knjige i posveti se detaljnijem istraživanju
nepoznatog pojma. Hipertekst dokument može da se definiše kao
informacioni prostor koji je organizovan na nelinearan način da olakša
brzo korišćenje informacija, tako što će omogućiti čitaocu pristup
informacijama u njegovom sopstvenom pojedinačnom stilu, zavisno
od ciljeva čitanja i prethodnog poznavanja onoga što čita. Ovi
informacioni prostori su definisani mnoštvom linkova koji povezuju
tekstualne i grafičke jedinice koje se zovu čvorovi (dokumenti,
informacione jedinice, kartice, okviri, prozori itd.). Veze (link) su
ključni blokovi u pravljenju hiperteksta. Oni definišu odnose meñu
čvorovima. Sistem hiperteksta dozvoljava autoru da povezuje
čvorove tak da kreira nelinearni dokument. Čitalac može da krstari
kroz povezani informacioni prostor i pristupa čvorovima u
nesekvencijalnom redosledu, koristeći asocijacije jedinstvene za
svakog individualnog čitaoca, u skladu s njegovim znanjem i ciljevima
čitanja. Najvažniji koncept u razumevanju hiperteksta je da je ono
što omogućava nelinearnu organizaciju strukture, koja čitaocu
dozvoljava slobodno kretanje kroz informacije sadržane u čvorovima,
mogućnost povezivanja. Veze mogu biti predstavljene na različite
načine, na primer: markiranje ili podvlačenje teksta, druga boja
teksta, sličice (ikone) itd. Ovim vezama mogu biti pridodata i
dopunska objašnjenja (tool tips) kojima se daju dodatne informacije
čitaocu pre nego što skoči s jednog čvora na drugi. Proces kretanja
kroz hipertekst dokument naziva se navigacija (krstarenje). Za

376
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

čitanje ovakvih dokumenata koriste se posebni programi za


navigaciju – brauzeri (browser). Multimedija je bilo koja kombinacija
u jednom dokumentu: teksta, dvo i trodimenzionalne grafike (crteža,
dijagrama, planova, tehničkih crteža, itd.), fotografija, zvuka,
animacija i videa. Ako se korisniku dozvoli da kontroliše redosled
korišćenja informacija u računaru, program postaje interaktivna
multimedija. Hipermedija ujedinjavanje koncepta hiperteksta s
multimedijalnim sistemima dovelo je do nastanka pojma hipermedije
(hypermedia). Hipermedija dozvoljava da informacije na različitim
medijama (kao tekst, grafika, digitalizovani govor, zvučni zapisi,
slike, animacije, video zapisi) budu povezani nelinearnom strukturom,
da bi se omogućio alternativni pristup informacijama. Same slike
mogu biti povezane sa zvukom ili nekim drugim dokumentom. Pored
ujedinjavanja koncepta hiperteksta s multimedijom, u WWW-u je
uopšte i pojam veze. Tako više veza ne mora da ukazuje na delove
dokumenta koji se nalaze na istom računaru, već pojedini delovi
hipertekst dokumenta mogu da se nalaze na različitim računarima u
celom svetu. Ovakva veza koja ukazuje na delove dokumenta na
drugom računaru naziva se hiperveza (hyperlink).

URL (Uniform Resource Locator). Jednoobrazni lokator resursa (URL)


predstavlja mrežno uopštenje standardnog koncepta imena datoteka.
On ne ukazuje samo na datoteku u nekom folderu, već ta datoteka i
njen folder mogu da se nalaze na bilo kom računaru u mreži i mogu
da se koriste bilo kojom od nekoliko različitih metoda. Osim toga, URL
ne mora da pokazuje na datoteku, već može da ukazuje i na: upite,
dokumente koji se nalaze duboko u bazama podataka, rezultate
komandi zadatih drugim programima i sl.

URL se sastoji iz tri dela:

- Prvi deo informiše program za navigaciju koji se protokol


koristi za pristup datom resursu
- Drugi deo je ime čvora računara na kome se resurs nalazi
- Treći deo je put (staza) do resursa

Za hipertekst dokumente koristi se HTTP (Hyper Text Transport


Protocol). Daćemo objašnjenje sledeće adrese
http://www.ftn.ns.ac.yu/rad/primeri.html

- http:// (Ovaj deo URL-a definiše Internet protokol za


dokument. http:// označava da dokument pripada WWW-u.)

377
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

- www.ftn.ns.ac.yu/ (Ovaj deo predstavlja adresu računara na


kome se dokument nalazi. On ukazuje programu za navigaciju
kroz WWW s kojim računarom treba da se poveže.)
- rad/ (Ovaj deo URL-a je put (staza) do foldera dokumenta. On
označava gde se na računaru nalazi dokument. S obzirom na
to da u listi može biti navedeno više imena foldera kroz koje
put prolazi, URL-ovi mogu biti dugački.)
- primeri.html (Na samom kraju URL-a nalazi se ime dokumenta.
Nastavak .html označava da se radi o dokumentu u
hipertekstu. Ovaj poslednji deo URL-a nekada može i da se
izostavi.)

URL lokatori drugih servisa imaju istu trodelnu strukturu: protokol,


ime domena i put do informacije. Struktura adrese je ista kao u
prikazanom primeru, jedino mogu da se razlikuju protokoli servisa:

- https:// - secure HTTP


- ftp://
- file://
- gopher://
- news:

Programi za navigaciju (Browsers). Proces kretanja kroz hipertekst


dokument naziva se navigacija, krstarenje ili surfovanje. Za čitanje
ovakvih dokumenata koriste se posebni programi za navigaciju –
brauzeri (browser). S obzirom na to da je i WWW zasnovan na
hipertekstu, za krstarenje po Web-u se koriste Web brauzeri, mada
se oni mogu koristiti i za druge hipermedijalne aplikacije. Postoji više
ovakvih programa, ali po zastupljenosti u korišćenju najznačajniji su
grafički programi:

- Netscape Communicator (75%)


- Internet Explorer (16%)
- dok svi ostali programi pokrivaju 9% tržišta

Posle instaliranja programa za navigaciju potrebno je izvršiti njegovo


prilagoñenje serveru čije će usluge ovaj program koristiti kao klijent,
tj. serveru preko koga se izlazi na Internet. Ovo podešavanje
programa može izvršiti iskusniji korisnik i sam, ali je od sistem
administratora (ili provajdera) potrebno dobiti odreñene podatke (IP
broj, gateway – izlaz na mrežu, imena ulaznog i izlaznog mail servera
itd.).

378
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Dial-Up pristup podešavanje-


prilagoñavanje programa
Internet Explorer 5.0-6.0 u
Windows-u XP

Program Internet Explorer se


instalira prilikom instalacije
Windows-a.
Desnim klikom na ikonu
Internet Explorer-a dobijate
padajući meni sa koga birate
tab Properties.

Na stranici General u polju


Home Page/Address: uneti
adresu stranice kojom želite
da počne Vaše surfovanje
Slika 14-62 Internet Options- General
svaki put kada startujete IE.
Ovde je to
http://www.hemo.net

Na stranici Connections u polju,


od postojećih konekcija izabrati
HemoNET i postaviti ga da je
default.

Na istom ekranu opcija Set


Default.

Slika 14-63 Internet Options-


Connectionsl

379
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Za vrednost automatskog
proksija upisati
http://proxy.hemo.net/proxy.pac

Slika 14-64 Podešavanje Proxy

Stepen bezbednosti na Internetu. Internet Explorer poseduje PCT


(Private Communicativni Layer) ili SSl (Secure Socet Layer)
kriptografski mehanizmi podataka, koji omogućavaju odreñeni stepen
sigurnosti.
Visoki stepen zastite
predstavljaju takozvani
Firewall programi i skoro
svi serveri poseduju slične
programe. Za personalne
podatke koji se šalju putem
elektronske pošte (E-mail)
postoje specijalni programi.
Jedan takav program je i
PGP, koji se koristi za
kodiranje poruka, i
funkcioniše na dva načina:

- javno
- tajno

Slika 14-65 Internet Options- Security

Internet Explorer deli svet Internet-a u zone, tako da se Web site


može podeliti u zone sa odgovarajućim stepenom bezbednosti. Na

380
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

desnoj strain Status Bar-a može se primetiti koja se vrsta sigurnosti


koristi za odreñenu stranicu.

Postoje četiri različite zone sigurnosti koje se mogu menjati u


Security.

- Internet zona sadrži sve Web site-ove koji nisu plasirani u


ostalim zonama, sadrži sve ono što se ne nalazi u računaru ili
na Internet-u. Za ovu zonu se preporučuje stepen sigurnosti
Medium.
- Local Internet zona za ovu zonu je karakteristično da nema
potrebe za Proxy Server-om koji je definisao provider. Ovde se
ubrajaju i site-ovi koji su specifirani u tab Connections i Local
Internet. Stepen sigurnosti je Medium-low.
- Trused sites zona u ovu zonu spadaju site-ovi koji su poznati
korisniku i treba da bude siguran da ne stavlja u opasnost svoj
računar ili podatke. Stepen sigurnosti za ovu zonu je
minimalan-Low.
- Restrictd sites zona u ovu zonu se klasifikuju svi nepoverljivi
site-ovi. Site-ovi za koje korisnik nije siguran da li može da
pokrene odreñenu aplikaciju a da ne stavi u opasnost svoj
računar i podatke. Stepen za zonu Restricted sites je najviši-
High.

Programi mogu da se koriste za krstarenje po Internetu (on line) ili za


pregledanje dokumenata hiperteksta (off line).

Kod oba programa, u liniji zaglavlja prozora, osim imena programa i


standardne dugmadi Windows-a nalazi se i ime hipertekst dokumenta
koji se pregleda. Ispod linije zaglavlja, kao i u skoro svim Windows
prozorima, nalazi se linija menija. U menijima File, Edit, View i Help
nalaze se u oba programa slične komande, uobičajene za Windows
programe.

U drugom redu, odmah ispod linije menija, nalazi se linija sa


alatkama. Ispod ove linije nalazi se polje za lokaciju (Location: ili
Address). U sredini se nalazi prozor dokumenta, a sa strane
uobičajene skrol trake. Na dnu se nalazi linija progresa (statusna
linija), gde se prikazuju informacije o progresu odabranog dokumenta
i URL veza.

Kretanje kroz dokument u Internet Explorer-u. Izbor dokumenta za


pregled vrši se unošenjem njegove URL adrese u polje za lokaciju
(Location: ili Address). Pritiskom na taster Enter započinje

381
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

kontaktiranje računara na kome se dokument nalazi, a potom


prenošenje dokumenta na ekran. Pri tome se u liniji progresa
pojavljuju adresa (IP broj) kontaktiranog računara, veličina
dokumenta koji se prenosi, procenat koji je prenet, kao i brzina
prenosa. Brzina prenosa zavisi od opterećenja puteva na mreži, a
delimično i od hardvera korisnikovog računara. Po završetku prenosa
dokumenta u liniji progresa pojavljuje se poruka Document Done ili
Done. Obično se, ako nije drugačije zadato, na ekranu pojavljuje
naslovna strana (Home Page) dokumenta. Dalje kretanje, prelazak na
druge strane na koje ukazuje naslovna strana, vrši se klikom na reči
ili slike označene u tekstu ili dugmad za navigaciju datu u tekstu. Pri
dovoñenju pokazivača miša na ove označene objekte (reči, slike,
dugmad) standardni pokazivač miša pretvara se u ruku sa uperenim
kažiprstom, što je znak da je u pitanju veza.

Na taj način može da se prelazi sa jednog dela na drugi, unutar istog


dokumenta hiperteksta, ili, ako je u tekstu dat URL nekog
dokumenta, na taj dokument na bilo kom računaru u svetu koji je
priključen na Internet. Osim na opisani način (klikom na vezu),
prelazak s jednog dokumenta na drugi može se vršiti i klikom na
alatke iz linije s alatkama.

Elementi korisničkog
interfejsa su:

- Radna površina
(Desktop)
- Title bar
- Horizontalni meni
(Pop Up Menu ili
Menubar)
- Vertikalni meniji
(Pull Down Menu ili
Menubox)
- Toolbar
- Prozori (Window)
- Dijaloški okviri Slika 14-66 Internet Explorer
(Dialog Boxes)
- Status bar

Radna površina Desktop je statička nepromenljiva površina


ekrana na kojoj se nalaze ostali elementi interfejsa. Horizontalni meni

382
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

omogućava kontrolisani pristup osnovnim funkcijama programa.


Nalazi se na vrhu ekrana i stalan je.

Sadržaj horizontalnog menija:

- File
- Edit
- View
- Favorites
- Tools
- Help

Vertikalni meni se karakteriše time što je najčešće izveden kao


podmeni horizontalnog menija ili podmeni drugog ili višeg reda,
odnosno podmeni vertikalnog podmenija.

OPCIJE VERTIKALNOG MENIJA

FILE
- Window – predstavlja drugu kopiju početne strane
- Open – alternativa za otvaranje strane pomoću URL-a
(Uniform Resource Locator – tekst koji se koristi za
identifikovanje i adresiranje stvari (item) na kompjuterskoj
mreži)
- Edit – prebacuje Web stranicu u Microsoft Word
- Save – čuvanje fajlova
- Save As – čuvanje fajlova pod odreñenim nazivom. Može se
snimiti u tekst formatu ili HTML
- Page Setup – omogućava sreñivanje karakteristika za
štampanje ( ne radi u unix-u)
- Print – štampa sadržaj stranice
- Send – slanje strane preko elektronske pošte
- Import and export - Ubacivanje i izbacivanje Web fajlova
- Properties - Prikazuje se veličina fajla i putanja na kojoj se on
nalazi
- Work offline - opcija kojom se može raditi izvan mreže
- Close – zatvara postojeći prozor Internet Explorera. U
Windows-u, kada se zatvori poslednji prozor, izlazi iz Internet
Explorera.

Edit

- Cut – otklanja markirane delove strane i čuva kopiju u


clipboard-u

383
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

- Copy – čuva kopiju markiranog teksta u clipboard-u


- Paste – sadržaj clipboard-a stavlja na deo stranice Internet
explorer-a koji je označen
- Select All – markira sadržaj postojećeg prozora
- Find on this Page – pronalazi reči ili delove na postojećoj strani
Explorer-a

View

- Toolbars - omogućuje uključenje ili isključenje programskih


funkcija
- Explorer bar - sadrži explorerove opcije: Search, History
- GoTo – omogućava vraćanje na prethodnu stranicu kao i onu
iza nje ako smo prethodno prvo koristili opciju Back. Takoñe
omogućava opciju Home tj vraćanje na prvu stranu
- Stop – zaustavlja svaku operaciju koja se u tom trenutku
odvija
- Refresh – daje svežu kopiju postojeće stranice ali ponovo ne
učitava stranicu
- Text Size - podešavanje veličine texta
- Encoding – predstavlja drugo rešenje za menjanje fontova
kada je opcija Fonts iz Edit menija nepristupačna
- Fullscreen - maximalna veličina stranice
- Search - pretraživanje-otkucati željenu adresu i odabiranje
ove opcije i na ekranu će se prikazati ta i adrese slične
sadržine.
- History - omogućava ponovno posećivanje stranica koje ste
posetili tj. pamti njihovu adresu

Favorites

U meniju Favorites se nalaze opcije koje obezbeñuju lakši rad na


mreži. Svaka stavka u off line listi se može odrediti kao dostupna
čime se pokreće "čarobnjak" koji Vam pomaže da odredite da li će
Internet Explorera 5 da snima i linkovane strane, i koliko će pri tom
ići u dubinu a onda zakazuje sinhronizaciju strane sa keširanim
sadržajem.

Tools

- Mail and News u kom su dozvoljene opcije:

384
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

- Read Mail - Pročitaj poštu


- New Masage - Nova poruka
- Send Links - pošalji
- Send Massage - Pošalji poruku
- Windows Update - menja opcije Windows-a (dodavanje novih,
korekcija starih)

Ikonice-komande u tools baru. Za manipulaciju Web stranama


moguće je koristiti ikone sa standardne palete komandi ("toolbar
buttons") Internet Explorera. U sledećoj tabeli su te komande
prikazane:

Taster Ikone Funkcija

Back Povratak na prethodnu Web stranu

Forward Prelazak na narednu Web stranu

Stop Prekid preuzimanja Web strane

Refresh "Osvežavanje" trenutno prikazane Web strane

Home Prebacivanje na početnu stranu (Home Page)

Search Otvaranje prozora s opcijama za pretraživanje


Prikaz liste adresa Web strana koje su
Favourites
označene kao često posećivane
Prikazuje listu posećenih Web lokacija, u zada-
History
tom vremenskom periodu
Prikaz sužene palete osnovnih komandi i
Fullscreen
uklanjanje polja Address
Otvaranje programa Outlook Expres, ili
Mail
Internet News
Print Štampanje sadržaja Web strane

Edit Otvaranje predefinisanog editora za HTML kod

Tabela 14-67 Komande u Tools baru Internet Explorera

385
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Komande sa tastature. Pored upotrebe ikona sa standardne palete


komandi, moguće je, u cilju izvoñenja pojedinih aktivnosti, koristiti i
kombinacije tipki s tastature. U sledećoj tabeli su prikazane
kombinacije tipki s kraćim opisima njihovog značenja.

Kombinacija
Akcija tastera
Prelazak na sledeću stranu Alt+→
Prelazak na prethodnu stranu Alt+←
Prikaz menija s izabranim komandama Shift+F10
Prelazak na sledeći okvir u prozoru Web
Ctrl+Tab
stranice
Prelazak na prethodni okvir u prozoru Web
Shift+Ctrl+Tab
stranice
Povratak prema početku Web stranice ↑
Napredovanje prema kraju Web stranice ↓
Povratak prema početku Web stranice,
Page Up
"ekran po ekran"
Napredovanje prema kraju Web stranice,
Page Down
"ekran po ekran"
Prelazak na početak Web stranice Home
Prelazak na kraj Web stranice End
"Osvežavanje" sadržaja tekuće stranice F5
Prekid preuzimanja Web stranice Esc
Prelazak na novu lokaciju Ctrl+O
Otvaranje novog prozora Ctrl+N
Memorisanje aktivne Web stranice Ctrl+S
Štampa aktivne Web stranice ili aktivnog
Ctrl+P
okvira
Aktiviranje označene veze (linka) ENTER

Tabela 14-68 komande sa tastature

Primljeni dokument može, iz bilo kog razloga, da bude nepotpun ili


nečitljiv. Osim toga, na korisnikovom računaru, a i na serveru, postoji
takozvani mehanizam keširanja. Stranice koje je korisnik posetio
čuvaju se na njegovom disku, a i na disku servera, neko vreme (u

386
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

zavisnosti od toga kako je to podešeno pri administriranju sistema),


pa se prilikom svakog novog traženja već posećene stranice prvo
proverava da li se ona nalazi u računaru korisnika, ili na serveru. Ako
se nalazi na jednom od ta dva mesta, stranica se ne preuzima sa
udaljenog računara nego iz keša. Ako se posećene stranice dugo
čuvaju i/ili često menjaju ovim mehanizmom, korisnik ne dobija nove,
izmenjene stranice nego one koje je već video. Klikom na alatku
Reload, odnosno Refresh, program zahteva ponovno direktno
kontaktiranje traženog računara i prenošenje traženog dokumenta sa
njega.

Netscape Communicator u svom osnovnom paketu sadrži:

- browser Navigator
- mail program Messenger
- program za praćenje diskusionih grupa
- Usenet-a Collabra
- HTML editor Composer
- Netcaster
- program za on-line komunikaciju preko mreže Conference

Kao značajne novine mogu


se istaći dostupnost opcija
preo tastature, zatim
Dynamic Font tehnologija
(tehnologija pomoću koje
se pri prikazu Web strane
mogu koristiti i fontovi koji
nisu instalirani na
korisnikovom kompjuteru,
ali su zaštićeni od
korišćenja u drugim
aplikacijama), Symantec-
ov JIT kompajler
(omogućava drastično brže
izvršavanje Java apleta),
MIME HTML (pruža
mogućnost da se u poruke
ugrade kompletne HTML Slika 14-69 Browser Netscape Communicator
strane, sa slikama,
zvucima, animacijama,
Java apletima ili JavaScript
programima).

387
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Opera browser. Uglavnom ovaj browser prikazuje stranice korektno,


retko se dešava da ne prikaže stranicu kao i MSIE ili NC.Opera takoñe
ima i dobru osnovu za Java Script.

Opera se preporučuje za grupe koje se bave diskusijama. Za pristup


diskutativnoj grupi preko servera UserNet potrebno je otvoriti Toolbar
sa opcijama koje imaju mogućnost olakšavanja rada u ovim
grupama.

Čuvanje kompletnih
stranica sa tekstom
Microsoft je uneo kao
novitet u svoj browser
dok je Opera ovu opciju
imala već od prve verzije.
Ali kod novijih verzija ova
opcija više ne postoji. Bez
obzira gde se odabere
mesto čuvanja stranica,
slike će se sačuvati tamo
gde je instaliran program,
da bi se slike videle
trebaju se ručno
premestiti u direktorijum Slika 14-70 Browser Opera
sa HTML stranicom.

Opera je jedan mali program i zbog toga se preporučuje osobama sa


skromnim hardware-om. Podržava i plug in-Netscape, i zbog toga
klient može da doda nove mogućnosti.

Browser-i na Linux-u. Postoji niz Web čitača za Linux-ovo X Windows


okruženje :

Amaya je Web čitač koji je organizacija W3C (World Wide Web


Consortium) razvila za testiranje novih Web protokola i formata
podataka. Amaya je kombinacija Web čitača i alatke za izradu Web
dokumenata koja podržava CSS ( cascading style sheets – ulančani
listovi stilova) i HTML (HyperText Markup language) zajedno sa novim
grafičkim formatima, kao što je PNG. Amaya takoñe sadrži moćan
editor za matematičke izraze.

Lynx Web čitač je de fakto standard za tekstualne Web čitače.


Postoje verzije za sve varijante Unixa, za Windows i NT a radi se i na

388
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

verzijama za Macintosh. U svetu Linuxa on ima više mogućnosti


upotrebe :

- Pretraživanje HTML dokumenata ili Weba na sistemu na


kome nema X Windowsa, npr. sa konzole servera ili
znakovnog terminala priključenog na mrežu pod Linux-om
- Brzo pristupanje Web-u radi preuzimanja podataka bez
dodatnog opterećivanja sistema koje je neizbežno kada se
koristi Netscape ili sličan grafički čitač
- Pristupanje Webu sa nedovoljno snažne mašine

Xmosaic je nastao u laboratorijama američkog nacionalnog centra za


primenu superračunara (Nacional Center for Supercomputer
Applications), bila je prvi nagoveštaj da bi Web tehnologija mogla da
bude nešto više od obične alternative tada sveprisutnom Gopheru,
koji je početkom devedesetih godina bio glavni sistem za hipertekst.

NetScape Communicator za Linux u koji je ugrañen Web čitač


Navigtor, nesporno je najbolji čitač World Wide Weba i prvi je ponudio
mnoge nove mogućnosti koje su danas postale standardne. Iako
Microsoft možemo smatrati jednakim suparnikom Netscape-u na
tržištu čitača, Netscape još uvek drži prvo mesto po nekim
procenama, delimično zahvaljujući odluci da od početka 1998. godine
Communicator i njegov izvorni kod besplatno distribuiraju i
dozvoljavaju se njegove izmene.

Za pristupanje World Wide Webu pomoću Communicator-a nije


potrebna nikakva dodatna priprema. Najpre uspostavite vezu sa
Internetom, a zatim izdate naredbu: $ netscape

Od tog trenutka nadalje Netscape radi veoma slično kao na


računarima pod Windowsom ili na Macintosh računarima.

Snimanje dokumenata na disk. Dokument tj. stranica prikazana na


ekranu može se snimiti u datoteku na disku računara korisnika na isti
način kao u programu Word. Pri tome treba imatu u vidu da se ovim
snima samo tekstualni deo dokumenta.

Slike u dokumentu nisu date u istom formatu kao tekst (html), već u
nekom od formata za predstavljanje slika (najčešće jpg ili gif). Da bi
se snimila slika s dokumenta prikazanog na ekranu treba prvo
pokazivač miša dovesti na sliku i napraviti klik desnim dugmetom
miša. Na taj način otvara se pomoćni meni.

389
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Izborom komande Save


Image As iz ovog
pomoćnog menija dobija se
prozor za dijalog. U ovom
prozoru se, kao i kod svih
prozora za snimanje
dokumenata, odreñuje
folder u kome će dokument
biti snimljen i ime datoteke
u koju će dokument biti
snimljen.

Snimanje programa se vrši


preko linka sa opcijom Slika 14-71 Opcija Save Image As
Download na sajtu.

Komunikacija preko tastature u Netmeeting-u. Da bi se uspostavila


komunikacija potrebno je posedovanje odgovarajućeg programa.
Jedan od najpristupačnijh je Netmeeting.

Kada se konektujete na Internet i startujete Netmeeting, postupak za


razmenu teksta preko tastature je sledeći:

- preduslov je da se unapred obavi dogovor sa entitetom sa


kojim se uspostavlja komunikacija, da se oba entiteta
uloguju i svako na svom računaru uradi iste korake
- u prozoru Directory sa istoimenom opcijom potrebno je
izabrati direktorijum u kome se obavlja razgovor sa
entitetom. Direktorijumi su:

o Uls. Microsoft. Com


o Uls1. Microsoft. Com

- aktiviranjem željenog direktorijum na ekranu u prozoru


Directory će se pojaviti listing svih entiteta koji u datom
trenutku vrše razmenu reči preko tastature. U tom listingu
će sigurno naći i entitet sa kojim smo ugovorili
komunikaciju preko računara.
- kada se listing pojavi, opcije pod kojima ćemo prepoznati
ko je na vezi u direktorijumu u tom trenutku su:

o e-mail
o first name
o last name

390
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

o city/state
o countru
o comments

- aktiviranje opcije Call preko markirane neke prethodne


opcije
- ikonica u gornjem desnom uglu simulira dizanje slušalice i
simulira okretanje broja osobe sa kojom želimo
komunikaciju
- tada se na ekranu pojavljuje CHAT-program servis za
komunikaciju preko tastature koji se sastoji iz dva prozora.

Komunikacija preko mikrofona u Netmeeting-u. Ukoliko posedujemo:

- zvučnu karticu
- mikrofon
- zvučnike ili
slušalice

Slika 14-72 Netmeeting

Moguće je putem
Interneta razmenjivati
govor. Kartice Full Duplex
omogućavaju slanje i
slušanje govora
istovremeno. Kada su svi
ovi uslovi ispunjeni
prilikom startovanja
programa Netmeeting će
omogućiti da se priča
preko linije korišćenjem
mikrofona.
Slika 14-73 Sajt Netmeeting

Konfigurisan Netmeeting program omogućava voñenje dijaloga


pomoću glasa na principu Chat servisa.

391
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Razgovor nalikuje telefonskom razgovoru ali je mnogo jeftiniji i


povoljniji. Komunikacija se odvija tako da kada priča jedna osoba nju
druga čuje preko zvučnika kompjutera i obrnuto. Može se
kombinovati kucana reč i "živa " reč.

Gledanje slika preko kamere u Netmeeting-u. Razvojem modernih


tehnologija došlo se i do mogućnosti prenosa žive slike, tzv.
videofonije preko Interneta. U ovu svrhu razvijene su posebne
kamere prilagoñene računarima, najčešće se montiraju na gornjem
delu ekrana. Pomenute kamere se isporučuju u crno beloj ili kolor
varijanti u kompletu sa interfejsom i softverom za korišćenje.

Video konferencija se sprovodi kombinacijom programa Netmeeting i


softvera koji se isporučuje uz kameru.

Računari za pretraživanje WWW-a (Searching Engines). WWW je


ogroman informacioni prostor sa, prema trenutnim procenama, više
od pola milijarde Web strana i svakodnevnim enormnim povećanjem
ovog broja. On je revolucionisao komunikacije i smatra se najvećom
inovacijom u području izdavaštva. Ali on nije planiran, organizovan i
regularno održavan. Njegova veličina je beskonačna, nema
standardizovanog jezika i kontrolisanog rečnika. Promene u njemu su
stalne i brze, položaji (Web site), URL adrese i alati za pretraživanje
se menjaju bez upozorenja. Svako može da stavi na Web šta želi.
Zbog toga snalaženje u ovom prostoru predstavlja teškoću i za
iskusne korisnike.

Najjednostavniji način pristupu informacijama je ako se zna URL


adresa hipertekst dokumenta. Ova adresa se jednostavno zadaje u
adresno polje programa za navigaciju. U današnje vreme svaka firma
koja iole drži do sebe ima na svim svojim materijalima odštampanu i
adresu svoje prezentacije. Dalji put je jednostavan. Slede se linkovi
i/ili, eventualno, polja za postavljanje upita u okviru prezentacije.
Meñutim, ovakav put je najsporiji ako se traži nešto specifično.

Za pronalaženje konkretnih podataka koje zanimaju korisnika koriste


se mašine za pretraživanje. Svaka od ovih mašina održava svoju baza
podataka, a korisnik pretražuje tu bazu i dobija adrese na kojima se
pominje podatak koji ga zanima. Uspeh pretraživanja zavisi od toga
koliko se ključne reči koje je zadao korisnik podudaraju s rečima u
dokumentima u bazi.

392
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Programi ovih mašina, kompjuterizovani roboti zvani paukovi


(spiders), tumaraju neprekidno po Web-u i pronalaze nove strane,
ažuriraju postojeće i brišu zastarele. Vrše klasifikaciju pronañenih
strana. Oni zahtevaju minimalne intervencije od strane korisnika.

Najbolje su velike mašine.


Svaka od njih ima izmeñu
80 i 150 miliona strana.
Najpoznatije mašine za
pretraživanje su:

- Yahoo
(www.yahoo.com)
- Alta Vista
(www.altavista.com)

Subjekt traženja otkuca se


u okviru a zatim se pritisne
na dugme Search. Klikom
na neki od markiranih Slika 14-74 Sajt Yahoo.com
delova teksta u rezultatu
otvaraju se novi dokumenti.

Pošto kao rezultat pretraživanja može da se dobije više stotina,


hiljada pa i stotina hiljada dokumenata, pretraživanju treba pristupiti
s odgovarajućom pažnjom. Pre početka pretraživanja treba razmisliti
o tome koje specifične reči, izrazi, fraze ili imena treba da se
pojavljuju u dokumentu koji tražimo (jedinstveni izrazi, imena
organizacija, fraze ili nizovi reči). Koji su ekvivalentni izrazi ili
sinonimi. Pokušajte da mislite kako je autor stranice razmišljao.
Budite specifični.

Za pretraživanje treba uključiti nizove od više reči. Fraze se stavljaju


pod dvostruke navodnike (''). Bolje je koristiti mala slova. Proveriti da
li mašina za pretraživanje pravi razliku izmeñu velikih i malih slova
(kao, na primer, Alta Vista). Treba koristiti Bulove (Boole) operatore:
AND (i) zahteva sve reči i fraze, OR (ili) dozvoljava bilo koju reč ili
frazu, AND NO (i ne) isključuje reč ili frazu. Varijacije standardnih
Bulovih operatora su + koji zahteva i – koji isključuje reč ili frazu
ispred koje se nalazi.

393
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Nikada se ne treba osloniti na samo jednu mašinu. Najveće mašine


indeksiraju manje od 40% Web-a. Približno 60% sadržaja u svakoj
mašini za pretraživanje je jedinstveno.

Pre upotrebe dobijenih podataka, treba proveriti:

- ko je napravio stranu,
- da li je data e-mail adresa za kontakt,
- da li znate ''izdavača'',
- da li ima datum, i da li je datum dovoljno ''svež'',
- da li autor ima predrasuda u tekstu,
- da li ima linkova prema drugim stranama i gledištima,
- da li objavljeni deo predstavlja nemodifikovanu verziju,
- pod kojim uslovima autor dozvoljava dalje korišćenje svojih
podataka.

12. IRC (Internet Relay Chat). Pored servisa talk postoji i druga
vrlo atraktivna mogućnost za razgovor preko računara u kome mogu
učestovovati hiljade ljudi širom sveta istovremeno. Nalik na chat na
BBS-ovima, IRC nudi mogućnost da se u bilo koje doba dana
sretnemo sa novim ljudima bilo gde u svetu. IRC je organizovan na
vrlo zanimljiv način.

U svetu postoji veliki broj


servera koji meñusobno,
direktno ili indirektno,
razmenjuju poruke.
Klijentski program koji
pokrećemo na svom
računaru komunicira sa
najbližim serverom i preko
njega sa celim svetom.
Ceo sistem je organizovan
po kanalima (channels) na
koje se korisnici
priključuju u zavisnosti od
svojih interesovanja i tema
Slika 14-75 Program IRC
za razgovor.

394
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Osim za razgovor, IRC može da posluži za prenos podataka. IRC je


svakako najjednostavniji za to. IRC je, sve u svemu svet za sebe i za
one koji slobodnog vremena imaju na pretek.
13. Mail gateways. Namenjeni su pristupu javnim servisima
elektronskom poštom. Ovim se omogućava pristup podacima i za one
korisnike koji nemaju stalnu vezu sa Internetom, već samo
povremenu razmenu elektronske pošte.
14. Java. Programeri firme Sun Microsystems su primetili da se HTTP
protokolom, kojim Web prenosi tekstove i slike, mogu preneti i
programi koje bi Web browser interpretirao. Tako je nastao sistem
Java koji Web-u daje efikasno programersko okruženje nalik na C++,
otvarajući tako vrata mnogih novih primena. Java je trenutno
prisutna na Web-u i na Internetu, a mnogi misle da je to sistem koji
ima mnogo veće potencijale od onih koji su u prvom trenutku viñeni.
Korisnicima je očigledno da se Java-om postižu efektne animacije i
trčeća slova u okviru prezentacija, što može da bude znatno
efikasnije od standardnih slika koje Web nudi. Suština Jave je mnogo
radikalnija. Inicijalno je to bio projekat kojim je trebalo da se
automatizuju kućni aparati, tako što se programi prenose preko
mreže na odredište i tamo izvršavaju.

Na Web-u se Java javlja u dva osnovna oblika:

- Prvi su mali, prevedeni programski moduli koji se zovu klase.


Oni su potpuno portabilni, jer Web Browser-i umeju da ih
interpretiraju nezavisno od operativnog sistema i računara.
- Druga, jednostavnija, varijanta su Java Script-ovi, programski
moduli koji se distribuiraju u izvornom obliku kao deo HTML
dokumenata i izvršavaju na Browser-u.

Sa View Source komandom u Internet Explorer-u možete videti kako


jezik Java izgleda. Pomoću Jave može da se crta po ekranu,
kontrolišu ekranske forme, ispisuju tekst i slike itd. Sve se to obavlja
na lokalnom računaru, što je brže nego kad se radi preko mreže.
Java je pravi programski jezik, jedina razlika u odnosu na neke
klasične je interpretacija: browser izvršava komande jezika višeg
nivoa od mašinskog. Brzina rada je i pored toga prihvatljiva i nije
značajno manja od brzine prevedenih programa.

395
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

14.2.4.3. Servisi za pretraživanje

Omogućavaju pronalaženje odgovarajućih dokumenata na javnim


servisima. Bez njih bi krstarenje Internetom bilo znatno sporije i
manje efikasno.
15. Archie. Iza Anonymous FTP-a prirodno sleduje servis za njegovo
pretraživanje – Archie. Ime je dobio po analogiji sa engleskom rečju
arhiva (archive) jer predstavlja svojevrsan katalog svega što se na
Anonymous FTP serverima širom sveta može naći.
Zamislićemo ga kao
jednu veliku bazu
podataka koja se
periodično usaglašava sa
tekućim stanjem svih
poznatih Anonymous
FTP servera. Kada
Archie-u zadate ime
datoteke koju tražite,
dobijate spisak svih
lokacija u kojima se ta
datoteka nalazi.
Slika 14-76 Sajt Archie.com

Kada nam neka datoteka zatreba, obraćamo se Archie serveru da


bismo saznali gde sve ista datoteka može da se nañe, koje je veličine
i kog datuma je postavljena.
Bitno je izabrati Anonymous FTP prema kome imamo najbržu vezu,
pa odatle prenositi datoteke. Do Arhie-a se može doći na puno
različitih načina. Ono što je gotovo uvek na raspolaganju ako ste
povezani na Internet je interaktivno logovanje na odgovarajući
server. Za to vam je potreban program telnet, korisničko ime je
Archie a lozinke nema. Kada dobijete komandni promt Archie, treba
zadati opcije i uslov pretraživanja, a kao rezultat se dobija spisak
adresa servera gde je taj fajl pronañen.
16. Veronica je namenjena pretraživanju Gopher-a. Otkucamo deo
naslova koji se pojavljuje u gopher menijima i dobijamo spisak
gopher lokacija gde se isti pojavljuje, takoñe u obliku menija.
17. WAIS. (Wide-area Information Server). Servis WAIS je nastao
da bi pomogao u pronalaženju dokumenata, na osnovu dela njegovog

396
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

sadržaja. Pretražuju se kompletni tekstovi (fulltext search) na osnovu


zadatog uzorka: reč ili kombinacije reči. Kada se zada upit, WAIS
proverava unapred pripremljenu bazu podataka, pronalazi dokumente
koji se preklapaju sa zadatim upitom i ispisuje njihovu listu, zajedno
sa svojom ocenom o nivou poklapanja. WAIS baze se prave na
osnovu raznih izvora dokumenata (source). Na Internetu je
uobičajeno da se na ovaj način pretražuju Web dokumenti, Gopher,
Usenet News i slično, mada je isti sistem sasvim upotrebljiv i za neke
specijalizovane namene. Cilj nastanka ovog servisa je bio da
obezbedi komforan sistem za izbor informacija za svakog
pojedinačnog korisnika, koji štedi vreme, živce i novac. Nesto poput
ličnih dnevnih novina, u kojima pišu samo podaci koji nas lično
interesuju. Ideja nije nova – trenutno se ulažu veliki napori sa se
sistemi sličnih karakteristika razviju i primene.
WAIS je danas samo
jedan od mnogih
sistema za pretraživanje
mreže. Poznati sistemi
poput Lycos-a,
AltaVista-e, Yahoo-a i
sličnih imaju ogromne
baze i veoma brze
računare koji non-stop
češljaju mrežu i
rasporeñuju vesti. A
opcija SEARCH je
postala nezaobilazna za
ozbiljnije pretraživanje i Slika 14-77 Sajt servisa WAIS
pregledanje Web-a.

18. Netfind. Ovaj servis služi za pronalaženje e-mail adrese


korisnika na osnovu imena i prezimena. Pretraživanje se vrši
komandom finger. Kad se izabere manje područje pretraživanja
postoji šansa da se adresa zaista i pronañe.

14.2.4.4. Sigurnosni servisi

Neophodni su kada poželimo da pomoću Interneta prenosimo podatke


koji imaju posebnu važnost. Saobraćaj na Internetu je u velikoj meri
otvoren, pa se ne može garantovati tajnost podataka. Uz ove

397
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

posebne servise, neki od programa za pristup odgovarajućim javnim


servisima, npr. Web-u imaju opciju za zaštitu komunikacije.

19. PGP (Pretty Good Privacy). PGP je vrlo dobar javno dostupni
program za šifrovanje elektronske pošte i drugih dokumenata.
Zasniva se na RSA algoritmu sa javnim i tajnim ključem. Upotreba je
relativno jednostavna, a zaštita poruka veoma snažna.

Program PGP je raspoloživ


za razne operativne
sisteme i ima mnoštvo
opcija. Oko njega se
podigla velika prašina,
zbog toga što je pomoću
njega tehnologija za
pouzdano šifrovanje
postala široko dostupna i
što je RSA algoritam
zaštićen patentom.
Rezultat svega je da se
program sme koristiti,
osim u zemljama gde
postoje drugačiji lokalni Slika 14-78 Sajt servisa PGP
propisi.

20. Kerberos je sistemski servis koji obezbeñuje vezu sa jednom


sigurnom mašinom, na kojoj se vrši provera identiteta servera i
korisnika, kao i kriptovanje komunikacije. Da bi ste koristili Kerberos,
on mora da bude instaliran na sve servere u mreži, a programi koji
obezbeñuju ostale servise moraju da budu na odgovarajući način
prilagoñeni.

21. SSH (Secure Shell). Dosta dobro rešenje za šifrovanje


komunikacije je program SSH (Secure Shell), koji koristi RSA
algoritam za proveru identiteta (korisnicko ime i lozinka), a u toku
rada šifruje komunikaciju bržim IDEA algoritmom ili nekim iz skupa
od pet raspoloživih.

398
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

SSH je nastao po ugledu


na rlogin, rcp i rsh koji
objavljuju isti posao:
interaktivni rad na
udaljenom računaru,
prenos datoteka preko
mreže i izvršavanje
komandi na udaljenom,
računaru. Da bismo koristili
SSH, on mora biti instaliran
na računaru od strane
administratota sistema.
SSH, tamo gde postoji,
obavezno treba koristiti
Slika 14-79 Sajt servisa SSH
umesto naredbe telnet.

14.2.4.5. Sistemski servisi

Namenjeni su uglavnom administratorima servera i mreža, a ponekad


mogu da budu od značaja i za korisnike, pre svega kako bi proverili
da li je neki računar trenutno priključen na mrežu ili postoje problemi
na vezama.

22. Ping. Servis Ping


sluzi za proveru
postojanja i kvaliteta tj.
brzine veze meñu
računarima u mreži.

Slika 14-80 Sajt servisa Ping

399
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

23. Nsf obezbeñuje


deljenje mrežnih diskova.
Veći broj računara može
da pristupi istim delovima
diska na serveru.

Slika 14-81 Program Nsf

24. Traceroute poput ping-a, proverava vezu i uz to ispisuje putanju


kojom paketi putuju od servera do servera. Koristi se kada postoji
sumlja da paketi "lutaju" ili se gube zbog lošeg rutiranja.

25. Netstate prikazuje


trenutno aktivne
mrežne veze na
serveru.

Slika 14-81 Sajt servisa Netstate

26. X-windows je distribuirani prozorski sistem. Program startovan


na nekom računaru može svoje rezultate ispisivati na nekom drugom
računaru u mreži.

400
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

15 KORIŠĆENJE
WIRELESS–WiFi-WLAN
BEŽIČNOG PRISTUPA
INTERNETU

Bežični (wireless) Internet je sistem povezivanja računara ili


računarske mreže sa Internetom bez potrebe za telefonskom linijom
ili iznajmljenim vodom. Komunikacija se obavlja bežično, radio
talasima. Ureñaji rade po meñunarodnom standardu IEEE 802.11b i
koriste frekvenciju od 2.4GHz, koja je u celom svetu namenjena za
civilne potrebe, odnosno za njenu upotrebu nije potrebna nikakva
dozvola.

15.1. PREDNOSTI WIRELESS TEHNOLOGIJE


Bežični LAN danas postaje sve popularniji u krugu poslovnih ljudi.
Kroz godine bežični (wireless) LAN je prošao standardizacije,
poboljšanja u brzini i postao pristupačan ekonomskom cenom. Bez
obzira koji se standard koristi, za bežični LAN nije potrebna
iznajmljena linija (npr. ako na lokaciji nematehničkih mogućnosti za
dobijanje iznajmljene linije, ova tehnologija je idealna da se taj
problem reši). Bez ikakvih prekida u radu korisnik se individualno
spaja na mrežu, bez kablova i utičnica. Korisnik može biti za svojim
stolom, ili se seli po kancelarijama, skladištima, napolju ili unutra,
uvek je spojen na mrežu. Preseljenje opreme, ako jednog dana firma
promeni adresu, ureñaj se može premestiti na novu lokaciju i na njoj
dobiti Internet za jedan dan. Novi mrežni korisnici se mogu dodati
bilo kada, bez žica. Bežični LAN može biti korišćen kao privremena
mreža na mestima gde je standardno umrežavanje teško ili
nemoguće. Velika brzina pristupa do 2Mb/s. Domet do 40Km uz
upotrebu odgovarajućih antena. Za pristup bežičnih korisnika bazi
podataka na serveru ili štampaču u preduzeću, sve što je potrebno je
Access Point – pristupna tačka. Taj ureñaj omogućuje integraciju
bežičnih korisnika sa postojećim žičanim Ethernet mrežama. Znači
prednosti su: mobilnost, fleksibilnost, lako spajanje na klasičnu
mrežu, lako proširenje.

401
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

15.2. SIGURNOST BEŽIČNE (WIRELESS)


TEHNOLOGIJE
Pitanje sigurnosti je jedno od najčešće postavljenih kada su u pitanju
bežične mreže. Možda će to mnoge iznenaditi, ali brojni analitičari i
eksperti za sigurnost mreža smatraju bežične mreže sigurnijim od
klasičnih mreža. Za to postoje jaki argumenti. Kada je u pitanju
sigurnost, glavne razlike izmeñu LAN (Local Area Network – lokalna
računarska mreža) i WLAN (Wireless Area Network – bežična lokalna
računarska mreža) mreža potiču od različitog fizičkog nivoa. Bežični
ureñaji imaju ugrañene opcije za kriptovanje (šifrovanje). Standard
IEEE 802.11b, standardno predviña sigurnosnu tehniku poznatu kao
Wired Equivalent Privacy (WEP) koja se bazira na korišćenju ključa i
algoritma RC4 za ekkripciju (dešifriranje). Korisnici koji ne znaju ključ
ne mogu pristupiti WLAN-u. Enkripcija se neuporedivo lakše
implementira kod WLAN-a, što je rezultovalo dosta nezavisnih
proizvoñača za WLAN Security software (zaštitni softver). Da bi neko
pristupio WLAN mreži mora imati informacije o radio opsegu,
korišćenom kanalu i podkanalu, sigurnosnom ključu i šiframa za
autentifikaciju i autorizaciju korisnika. To je mnogo više podataka
nego kod klasičnih žičanih mreža i čini WLAN mreže veoma sigurnim.

15.3. WLAN TEHNOLOGIJA


Bežični ureñaj za svoj rad koristi neki frekventni opseg čijom širinom
nazivamo broj frekvencija koje su nam na raspolaganju u tom
opsegu.

Standardom 802.11b predviñena su tri načina realizacije prenosa


signala (fizički sloj OSI modela) u proširenom spektru:

- Prvi je IR (Infra Red) i bazira se na prenosu u infra crvenom


opsegu. Na tržištu praktično ne postoje WLAN ureñaji koji
koriste IR.
- Drugi način se zasniva na prenosu podataka u proširenom
spektru upotrebom tehnike frekvencijskih skokova, tzv. FHSS
(Frequency Hopping Spread Spectrum). Predajnik u toj
varijanti emituje signal na uskim kanalima oko centralne
frekvencije "skačući" sa kanala na kanal po prethodno
utvrñenoj, pseudoslučajnoj sekvenci. U poslednje vreme je sve
manje zastupljen na tržištu.

402
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

- Treći, za nas
najinteresantniji,
jeste metod prenosa
kod koga se
spektralno širenje
signala obavlja
upotrebom direktne
sekvence DSSS
(Direct Sequence
Spread Spectrum). Slika 15-1 Metod prenosa DSSS

Ista tehnologija se koristi kod GPS satelitskog sistema za navigaciju.


Signal se XOR funkcijom kombinuje sa pseudoslučajnom numeričkom
sekvencom koju, prema 802.11b standardu, čini 11-bitni Barkerov
kod.

U literaturi se obično kod opisa ovog koda umesto bita koristi termin
chip kako bi se pokazalo da, sam za sebe, Barkerov kod ne nosi
nikakvu binarnu informaciju. Rezultat je 11 Mchips digitalni protok
sekvence koji se sada moduliše korišćenjem digitalne fazne
modulacije. Ako se koristi diferencijalna binarna modulacija DBPSK
(Differential Binary Phase Shift Keying), brzina prenosa je 1 Mbps dok
se 2 Mbps postiže korišćenjem diferencijalne kvarternarne modulacije
DQPSK (Differential Quarternary Phase Shift Keying).

15.4. WLAN ARHITEKTURA


Arhitektura 802.11b mreža najbolje se može opisati kao serija
povezanih ćelija. Ćeliju čini jedan ili više bežičnih klijenata koji
komuniciraju sa AP-om (Access Point – pristupna tačka) i naziva se
BSS (Base Service Set). Ta komunikacija se odvija unutar područja
koje je odreñeno dometom AP-a i naziva se osnovna servisna zona
BSA. Kada se klijent nalazi unutar osnovne servisne zone, on može
da komunicira sa drugim članovima BSS-a. BSS se pojavljuje u dva
oblika:

- Ad-hoc mreža (nezavisni WLAN, Independent WLAN) i


- Infrastrukturni WLAN (Infrastructure).

403
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Ad-hoc mreža sastoji se


isključivo od bežičnih
klijenata koji su
konfigurisani kao
ravnopravni i komuniciraju
svaki sa svakim (peer-to-
peer). Prema 802.11b
standardu oni čine IBSS
(Independent Basic Service
Set).

Slika 15-2 Ad-hoc mreža

Bežični klijenti mogu biti


prenosivi ili fiksni računari kao
i drugi prenosivi ureñaji sa
odgovarajućim hardverom
(bežične mrežne kartice i sl.)
IBSS sa dva klijenta
predstavlja ujedno i najmanju
802.11b mrežu. U praksi, IBSS
je obično sastavljen od manjeg
broja klijenata koji su povezani
zbog nekog specifičnog
zahteva i na kraći vremenski Slika 15-3 IBSS sa dva klijenta
period. Otuda i potiče naziv ad
hoc mreža.

Infrastrukturni WLAN se
javlja kada je BSS
posredstvom AP-a povezan
na ožičeni deo mreže.
Klijenti su posredstvom AP-
a povezani na ožičeni deo
mreže koji se u 802.11b
standardu naziva
distribucioni sistem (DS).
Access Point se ponaša kao
bazna stanica u sistemu
mobilne telefonije i obavlja
funkciju bežičnog haba ili
mosta prema ožičenom delu Slika 15-4 Infrastrukturni WLAN
mreže.

404
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Da bi bio u stanju da koristi mrežne usluge, svaki klijent mora biti


pridružen AP-u (Access Point-u).

Važna karakteristika ove mreže


je to da se kompletna
komunikacija odvija preko AP-
a. Infrastrukturni WLAN
ipak ima mnogo prednosti u
odnosu na ad hoc mreže. Na
prvom mestu je mogućnost
realizacije mnogo
kompleksnijih mreža – klijenti
mogu da budu na znatno
većem meñusobnom rastojanju
i izmeñu njih nije neophodna
optička vidljivost. Slika 15-5 Access Point

Korišćenjem dodatnog AP-a u repetitorskom modu to rastojanje se


može značajno povećati. AP nam stavlja na raspolaganje veći broj
mehanizama za zaštitu i upravljanje mrežom kojih kod ad hoc mreža
nema.

15.5. UREðAJI ZA BEŽIČNO UMREŽAVANJE


Bežične LAN mreže poseduju sve osobine tradicionalnih ožičenih
lokalnih računarskih mreža, ali bez potrebe da se obezbedi žična veza
za svakog učesnika u mreži. Da bi se realizovala jedna takva mreža
potrebni su ureñaji koji omogućavaju prenos podataka radio talasima.

Na tržištu se nudi veliki broj različitih ureñaja za bežično


umrežavanje:

- bežične kartice,
- ruteri,
- print serveri,
- kamere,
- bar kod skeneri, i dr.

Svaka WLAN mreža realizovana je upotrebom dva osnovna tipa


ureñaja koje nazivamo gradivnim elementima bežične računarske
mreže. To su:

405
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

- AP (Access Point) tj. pristupne tačke


- Klijenti tj. bežične stanice

Slika 15-6 Ureñaji za bežično umrežavanje

Ova izuzetno fleksibilna tehnologija omogućava povezivanje


dislociranih (udaljenh) jedinica preduzeća brzinama koje
omogućavaju izgradnju i razvoj modernih informacionih sistema.

Ovi ureñaji su zasnovani na korišćenju Orinoco bežične tehnologije


koju je razvio najveći svetski proizvoñač telekomunikacione opreme -
Lucent Technologies (sada u vlasništvu firme Proxim), a pravo na
korišćenje kupili su i Agere, Avaya i HP, te se ovi ureñaji mogu naći i
sa njihovom nalepnicom, omogućavaju najbolje performanse bežične
mreže.

Druga važna komponenta svakog kompjuterskog sistema je softver.


TurboCell vrhunski softver izvlači maksimum performansi iz Orinoco
ureñaja i pruža maksimalnu bezbednost bežičnoj mreži.

KarlNet je kompanija koja kao OEM projektant stoji iza najvećeg


broja Wireless outdoor rešenja koja se mogu naći na tržištu. Njihov
TurboCell protokol za outdoor wireless bazne stanice je trenutno
najkvalitetnije i najzastupljenije rešenje na tržištu outdoor wireless
rešenja. Neke od kompanija koje koriste njihova rešenja u svojim
proizvodima su Lucent, Avaya, Dell, Compaq, Motorola, Speedcom,
Buffallo, Gateway, C-Spec, Pinnacle Communications, i mnogi drugi...

406
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Bazna stanica je ureñaj koji je centar


svake bežične mreže. Najčešće se
povezuje na "omni" antenu, odnosno
antenu koja emituje signal u radijusu od
360 stepeni. Vrlo kvalitetan softver
omogućava autorizaciju svakog korisnika,
128 bitnu enkripciju saobraćaja,
automatsku regulaciju brzine veza,
rutiranje saobraćaja i sve ostalo
neophodno za stabilno i kvalitetno
Slika 15-7 Bazna stanica
funkcionisanje mreže.

AP (Access Point). Pristupno mesto je ureñaj čijim posredstvom


bežični klijenti pristupaju mreži. Pristupna tačka je ureñaj koji
meñusobno povezuje bežične i žičane korisnike mreže.
Pojednostavljeno – zamislićemo ga kao jedan mrežni HUB.

Access Point može da komunicira


sa bežičnim klijentima, sa
ožičenom mrežom ili sa drugim AP-
om. Na sebi ima integrisan
najmanje jedan LAN port, po
pravilu Ethernet priključak za
povezivanje na ožičenu mrežu i
najmanje jedan WLAN port,
konektor za antenu za
komunikaciju sa drugim bežičnim
ureñajima. Multifunkcionalnost
koju poseduje daje mu mogućnost
da igra različite uloge u
računarskim mrežama. Zavisno od
toga kako se konfiguriše menja se i
Slika 15-8 Access Point
njegova namena.

407
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Orinoco® AP (Access Point) je nešto


naprednija i skuplja varijanta
povezivanja na bežičnu mrežu. On
poseduje ethernet port koji mu
omogućava priključivanje direktno na
HUB lokalne LAN mreže. Specijalni
software omogućava svim računarima
pristup bežičnoj mreži bez potrebe da
jedan računar bude posvećen tome kao
što je slučaj sa PCMCIA klijent-om. Još
jedna prednost ovog rešenja je da je
pristup bežičnoj mreži moguć sa
svakog operativnog sistema pa i sa
Macintosh računara. Slika 15-9 Orinoco AP

Na raspolaganju su sledeći načini konfigurisanja:

- Običan AP (root mod)


- Repetitor
- Most (bridge) izmeñu dva ili više LAN-ova, za povezivanje dve
fizički razdvojene mreže
- AP klijent (opciono Access Point može se koristiti i kao bežična
mrezna kartica za umrežavanje pojedinačnog računara –
klijent)

Običan AP mod koristi se kada je AP povezan na kičmu ožičene mreže


preko Ethernet porta. Bežični klijenti koriste AP da bi pristupili
ožičenoj mreži ali i meñusobnu komunikaciju obavljaju preko AP-a.
Vrlo često postoji potreba da se poveća domet AP-a ili da se obezbedi
povezivanje klijenata sa kojima ne posoji optička vidljivost. To se
rešava korišćenjem dodatnog AP-a koji se konfiguriše tako da radi
kao repetitor. On se, kao neka vrsta klijenta povezuje na centralni
AP i pri tome omogućava da se drugi klijenti, koji zbog konfiguracije
terena ne “vide” centralni AP, preko njega povežu na mrežu. Mada je
u nekim situacijama to jedini spas, upotrebu repetitora treba
izbegavati – postoje problemi preklapanja, a propusna moć posredne
veze je dosta niska. Na klijentskoj strani se to registruje kao spor
pristup mreži i povremeni zastoji. Mali broj AP ureñaja na tržištu
podržava rad u repetitorskom modu.

U Bridge (most) modu AP se koristi za meñusobno povezivanje


udaljenih LAN-ova. Ovako podešen AP može da komunicira samo sa
AP-om koji je konfigurisan na isti način i pridruživanje bežičnih
klijenata nije moguće. Postoje dve pod varijante podešavanja zavisno

408
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

od konfiguracije mreže. Treba napomenuti da nije neophodno da


centralni AP bude povezan na LAN mrežu. To može da bude
nezavisan AP koji se nalazi na lokaciji izabranoj tako da ga svi drugi
AP-ovi vide. Na taj način može da se reši povezivanje LAN-ova
izmeñu kojih ne postoji direktna optička vidljivost.

Ureñaj podešen kao AP klijent ponaša se kao "običan" klijent pomoću


koga se računar povezuje na AP u root modu. Veza ka računaru je
Ethernet kabl čija dužina može da bude 100m, a sa računarom se
povezuje posredstvom Ethernet kartice. Ovaj način povezivanja
klijenata ima smisla samo kada je neophodno korišćenje antene koja
se montira negde napolju (krov, terasa). Najznačjnija prednost
ovakvog rešenja je što skraćuje rastojanje izmeñu antene. Bežična
mrežna kartica je u principu klasična mrežna kartica jedino što kao
medij koristi vazduh, a ne kabl. U računaru se takva kartica posle
inicijalnog podešavanja i bez dodatnog softvera ponaša kao klasična
mrežna kartica.

Orinoco® PCMCIA klijent je najjeftinije


rešenje na tržištu za povezivanje korisnika na
bežičnu mrežu. Instalira se unutar računara
pomoću PCI ili ISA adaptera za samo par
minuta. U slučaju da je računar koji se
priključuje na bežičnu mrežu deo postojeće
LAN mreže, da bi ostali računari mogli da
koriste bežičnu konekciju potrebno je da
računar na koji se instalira PCMCIA klijent
ima instaliran i podešen softver za rutiranje. Slika 15-10 Orinoco
Ova kartica je idealno rešenje i za notebook PCMCIA kartica
računare.

Antene. Antene konvertuju visoko frekventni signal predajnika u


radio-talase i emituju ih u odreñeni prostor, da bi se na prijemnoj
strani dešavao obrnut proces. Većina WLAN ureñaja dolazi sa
ugrañenim antenama koje su obično sasvim dovoljne ako je reč o
nekoj in door instalaciji. Najčešći domet ureñaja u zatvorenom je od
50 do 70 m, a na otvorenom od 200 do 300 m.

Kod svake radio-veze se teži da se sa što manjom snagom emitovanj


ostvari što jači signal na prijemnoj strani. Za postizanje ovog cilja
koriste se različite vrste antenna sa različitim karakteristikama
zračenja. Pokazalo se da sve antene imaju osobinu da u odreñenim
pravcima zrače intenzivnije nego u drugim. Zavisno od vrste antene

409
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

zračenje se može više ili manje usmeriti. Imajući na umu ovu


karakteristiku, antene se mogu podeliti u tri osnovne kategorije:

- omni direkcione antene,


- poluusmerene antene i
- usmerene antene.

Izbor antene ima veliki uticaj na rang i upotrebljivost kompletnog


sistema. Ironično govoreći, dizajn gotovo svake spoljašnje 802.11b
kartice postavlja antenu u najgori mogući položaj: bočno i vrlo blizu
računaru. U tom položaju dijagram zračenja je često iznad i ispod
samog računara. To dovodi do preklapanja signala sa signalima
računara. Na sreću proizvoñači računara, naročito laptopova, su
odgovorili na nabolji mogući način – ugradili su antene u same okvire
ekrana i kućišta.

Primetiće se vrlo velike razlike u snazi signala ako se postavi mala


omnidirekciona spoljašnja antena na klijentsku karticu i orijentišete je
na odgovarajući način. Koji je način odgovarajući, to zavisi od
okruženja. Antena se treba tako podesiti da signal bude najjači. Može
se postaviti iznad monitora, pored kućišta ili čak na kolenima, ako taj
položaj daje zadovoljavajući signal. Nemora se bežati od ustručavanja
da se antena "prošeta" po raspoloživom prostoru nebi li se dobio
najbolji signal.

Pre nego što se počne sa postavljanjem antene u mrežu potrebno je


pogledati da li kartica može da zakači spoljašnju antenu. Naime,
mnoge jeftine kartice ne poseduju konektore za povezivanje. Zato je
potrebno pogledati parove konektora koje kabl mora da sadrži. Tih
kombinacija ima mnogo. Potrebno je kupiti najkraći mogući kabl, jer
postoji gubitak signala kroz kabl. Firme CISCO, Senao, Zcom koriste
MMCX konektore. PCMCIA kartice su vrlo tanke pa su i konektori mali
i lomljivi.

Kada se zakači antena na karticu potrebno je pronaći način da se na


drugom kraju vidi pristupna tačka (Access Point). tada se kaže da
postoji linija na lokaciji ili Line of Sign (LOS). LOS za male razdaljine
nije kritična stavka, ali je za velike daljine izuzetno kritična, naročito
kod linkova point-to-point.

Idealna putanja za dve antene je izmeñu vrhova visokih zgrada sa


dolinom izmeñu, što se u praksi retko nalazi, ali treba naći najbolju
moguću. Za spoljašnju upotrebu, drveće je najveći ometač signala

410
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

(slede matal, beton i dr.). Zimi može sve biti u najboljem redu.
Meñutim, u proleće se mogu javiti smetnje – olistale krošnje dtveće
dovode do gubitka signala.

Karakteristike signala. Teoretski gledano, izotropske ili idealne antene


bi imale polje zračenja koje odgovara lopti. Kod omnidirekcionih
antena to bi ličilo na torus. Ali u praksi nije tako.

Slično tome, dijagram zračenja usmerenih antena je poput ragbi


lopte. Antene ne daju jači signal (tome služe pojačivači). One
fokusiraju raspoloživi signal u odreñenom pravcu. Fokusiranje kod
antena daje jači signal na manjoj površini. Sve antene su mahom
direkcione, a mera ove usmerenosti se naziva dobitkom. Što je veći
dobitak bolji je opseg (u pravcu u kome antena najbolje zrači)

Omni direkcione antene. Obično se kaže da ove antene zrače u svim


pravcima podjednako, što nije tačno. Ako se posmatra horizontalna
ravan, antenezaista podjednako zrače na sve strane (360 stepeni) ali
je u vertikalnoj ravni ugao pod kojim zrače ove antene znatno manji
od 180 stepeni.

To je dobro za pokrivanje velikih površina, kada se


nezna iz kojih pravaca dolaze klijenti. Loša strana
ovih antena je što skupljau šum sa svih strana, tako
da nisu efikasne kao usmerene antene.
Omnidirekcione antene se primenjuju tamo gde je
potrebno iz jedne centralne tačke pokriti što veći
prostor.

Slika 15-11a Omni


antena

Ove antene liče na tanka koplja (od desetak


santimetara do par metara). Omni antene se se
montiraju vertikalno uperene prema nebu.

Slika 15-11b Omni


antena

Poluusmerene antene. Kod ovih antenna je zračenje u jednom pravcu


neupotrebivo jače od zračenja u svim ostalim pravcima.

411
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Postoji veliki broj konstrukcionih rešenja za ove antene. Na tržištu se


obično nude:

- patch
- panel
- sektorske
- yagi antene

Najčešće se koriste za LAN-to-LAN veze na kraćim rastojanjima.


Pošto je ugao pod kojim zrače prilično veliki (kod nekih antena preko
120 stepeni), mogu da se koriste umesto omni-antena. Ako se
pomoću antenskoh splitera kombinuje nekoliko antena dobija se
antenski sistem koji mnogo kvalitetnije pokriva odreñeni prostor nego
bilo koja omnidirekciona antenna.

Sektorske antene. Ako se nacrta omni antena sa ogledalima sa


strane, dobiće se dijagrami zračenja sektorske antene. Sektori zrače
najbolje u jednom pravcu, pod uglom manjim od 180 stepeni. One su
zgodne za point-to-multipoint aplikacije, gde više klijenata pristupa
bežičnoj mreži iz istog pravca.

Sektorske antene se pojavljuju u obliku konstruktivnih rešenja, od


ravnih omni (dugačke, tanke ili pravougaone) do malih, četvrtastih
kvadrata ili krugova. Neke su samo prečnika od 20-ak centimetara.
Neke se montiraju na krovovima da bi pokrile prostor sala za
razgovor, učionica ili štandova na sajmovima.

Jagi (Yagi) antene liče na stare TV antene. To je ravno parče metala


sa poprečnim cevčicama. Tipična širina snopa varira od 15 do 60
stepeni, zavisno od tipa antene. kao i kod omni antena, dodavanje
više elemenata, znači više dobitka, dužu antenu i više cene.

- Težina 3.5 Kg
- Dimenzije 1000 x 89
mm
- Polarizacija
horizontalno 15°,
vetrikalno 15°
- Impedansa 50Ω
(Oma)
- Signal 18 dBi
- Frekvencija 2.4GHz
Slika 15-12 Jagi antena

412
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

- Konekcija na D-link DWL-900AP+, ili DI-614+, ili DI-


714P+, ili DWL-900AP

Neke jagi antene liče na božićne jelke; druge se montiraju u dugačke


cevi. One obezbeñuju veća pojačanja od sektorskih antena.

Slika 15-13 Dijagram zračenja jagi antene.

Veoma usmerene antene. Prostorni uga pod kojim zreče ove antene
je veoma mali tako da ono što one emituju čini veoma uzak snop.
Obično je reč o uglovima od 7 stepeni u vertikalnoj i 8 u horizontalnoj
ravni.

Na neki način tanjir je suprotan od omni antene. Tanjiri fokusiraju


vrlo tanak snop. Tanjiri imaju najveći dobitak i najveću usmerenost
od svih antena. Oni su idealni za linkove tipa point-to-point. Mogu da
prenose signal na daljinu veću od 30 Km. U pogledu dobitka, tanjiri
su najjeftiniji tipovi antena. Mnogi korisnici satelitskih TV linkova
koriste ovu opremu za pojačanje signala na 2.4 GHz. U pogledu
pojačanja nema bitnih razlika izmeñu rešetkastih i čvrstih tanjira.

Tanjiri mogu da budu puni ili rešetkasti. Konstukcija ovih antenna


podrazumeva metalni reflektor koji može da bude realizovan kao:

- puni tanjir ili


- rešetkasti tanjir tj. reflector – grid (reflektor mreža) antena.

413
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Antene sa punim tanjirskim


reflektorom obično imaju veće
pojačanje. Čvrsti tanjiri primaju
mnogo veće opterećenje usled
snage vetra od rešetkastih tanjira.

Slika 15-14 Antene sa punim tanjirom

Dok prednost rešetkastih tanjir reflektora


leži u većoj otpornosti na vetar (vetar
lakše prolazi kroz nju). Koriste se za
point-to-point vezena najvećim
rastojanjima. Instalacija usmerenih
antena je komplikovana pošto je obično
reč o velikim rastojanjima. Za
usmeravanje antena mora da se koristi
specijalna oprema.

Za potrebe korišćenja sistema za


bežični Internet, najčešće se koriste "15
dbi grid" antene (na slici). One su male,
a dovoljno snažne da omoguće dobar
prijem signala na razdaljini od par Slika 15-15 Rešetkasti tanjir
kilometara.

Za veća rastojanja koriste se veće 24 dbi antene. One se koriste i za


"point-to-point" linkove kada je moguće povezati tačke i na razdaljini
od 30 do 50 kilometara.

15.6. OSTALA OPREMA ZA WLAN MREŽE


Kada konačno doñe do realizacije WLAN mreže i kada treba da se
meñusobno povežu svi WLAN ureñaji, pokazuje se da su neophodni
razni:

- kablovi,
- konektori,
- antenski spliteri i slično.

414
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Sve te komponente moraju biti izabrane tako da slabljenje signala


bude minimalno i što je najvažnije da svi spojevi budu korektno
izvedeni i pouzdani.

Antenski kablovi. WLAN mreže rade na veoma visokim učestanostima


(2,4 GHz ili 5 GHz) a karakteristike kablova nisu iste na svim
učestanostima. Najviše nas tangira slabljenje signala koje unosi
antenski kabl. Kablovi koji se sasvim uspešno koriste na
učestanostima do 10 MHz obično su potpuno neupotrebljivi na 2 GHz.

Poslednja, ali svakako ne najmanja važna


stavka - kabl. Iako je reč o kvalitetnom
kablu sa niskim gubicima, pošto je reč o
visokim frekvencijama (2.4GHz) pravilo
"što kraće, to bolje" je u ovom slučaju
zakon. U praksi do 15m kabla je
maksimum jer je i tada veći deo signala
"pojeden", a sve preko toga anulira efekat
antene i praktično onemogućava konekciju.

Slika 15-16 Antenski kablovi

Konektori za antenske kablove. Za


konektore koji se koriste u WLAN
mrežama važe slična pravila kao i
za kablove. Postoji veoma veliki
broj vrsta ali se najčešće koriste
SMA, N i TNC.

Slika 15-17 Konektori za antenske


kablove

Antenski spliteri. Spliteri se uglavnom koriste kada imamo poterebu


da na jedan AP povežemo više antena. Obićno su to usmerene antene
(sektor) koje na ovaj način čine antenski sistem koji optimalno
pokriva odeñeni teren. Druga važna primena splitera je u konfiguraciji
sa AP-om u repetitorskom modu. To je obično situacija kada treba
povezati dve lokacije izmeñu kojih ne postoji optička vidljivost.

415
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

15.7. BEZBEDNOST BEŽIČNIH MREŽA


Jedan od glavnih nedostataka WLAN mreža je njihova naglašena
ranjivost kada je reč o napadima spolja. Može se reći da bežićne
računarske mreže u samoj svojoj osnovi nose problrm bezbednosti.
Za razliku od tradicionalnih ožičenih mreža koje je moguće fizički
obezbediti, kod bežićnih mreža je to neizvodljivo. Radio-talasi se šire
na sve strane pa je čak i kada je reč o indoor instalaciji ograničenoj
na jednu poslovnu zgradu veoma teško obezbediti da se ti talasi ne
prostiru i van zgrade. Kada je reč o nekoj outdoor (LAN-to-LAN)
instalaciji problem je još izraženiji. Bilo ko sa notebook računarom i
usmerenom antenom može sa dovoljno velikog rastojanja ne samo
da prima ono što emitujemi, nego ima mogućnost da prodire u našu
mrežu.

Prvi vid zaštite predstavlja korišćenje SSID-a (Service Set Identifier)


stringa dužine 2-32 karaktera koji predstavlja zajedničko mrežno ime
ureñaja u bežičnomj segmentu mreže. Korišćenjem SSID-a
omogućava se pristup bilo kog klijenta koji nema isti SSID.

Drugi vid zaštite predstavlja filtriranje MAC adresa. Ovaj vid zaštite
zasniva se na čnjenici da svaki ureñaj u Ethernet mreži ima
jedinstvenu MAC adresu. U AP-u se napravi lisa MAC adresa kojim je
dozvoljen pristup tako dea sve druge, pri pokušaju konektovanja,
bivaju odbijene. Na prvi pogled to izgleda kao veoma dobra zaštita,
ali je problem u tome što se MAC adrese na klijentima veoma lako
menjaju.

Treći i najozbiljniji vid zaštite predstavlja korišćenje WEP (Wired


Equipment Privacy) protokola. Protokol je napravljen tako da
obezbedi bezbednost bežičnih mreža koja bi bila, u najmanju ruku,
jednaka onoj kod žičanih mreža.

416
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

16 IZRADA
WEB STRANICA

Kako Internet kao mreža postoji već tridesetak godina tek je sa


pojavom World Wide Weba Internet postao ono što je danas. Ono što
je Internetu na njegovim počecima nedostajalo bila je udobnost
prilikom prikupljanja podataka. Jednostavno nije bilo programa koji bi
objedinio pristup do svih usluga na Internetu i korisnici su bili
prisiljeni ručno upisivati naredbe. Većina ljudi nije htjela ili nije znala
pisati takve nardebe, kojih je trebalo upisati i po desetak da bi se
došlo do podataka. Iz tog razloga 1989. godine Tim Berners Lee
predlaže izradu jedinstvenog hipertekstualnog sistema za distribuciju
podataka izmeñu ljudi. Krajem 1990. godine počeo se razvijati sam
projekt World Wide Weba. Počelo se sa razvojem prvog programa za
pristup Webu jednostavnog imena WWW. Ovaj program radio je sa
tekstualnim sadržajem. Ubrzo je napisan i prvi broswer sa grafičkim
sadržajem, a napisana je i prva verzija već pomenutog HTML jezika.
Bila je mnogo jednostavnija od današnje, ali postojanje hiperlinkova
za povezivanje dokumenata omogućilo je lako pretraživanje i sasvim
dovoljnu dostupnost informacijama. Danas je aktuelna verzija 4.0
koja podržava veliki broj opcija, a neke od njih biće korišćene u
narednom poglavlju. Pored HTML-a, razivjane su i napredne
tehnologije, koje koristimo za izradu Web stranica. U nastavku ovog
poglavlja navešću neke od njih. Ipak, treba napomenuti, da se ove
tehnologije uglavnom ne upotrebljuju samostalno, već se u osnovi
svega nalazi HTML.

• CSS2 je vrlo moćan alat za precizno pozicioniranje slova,


tabela i ostalih elemenata na stranici tako da Web stranica može biti
na nivou DTP-a (alata za stono izdavaštvo). Izgled stranice isti je i na
ekranu i na papiru i ostalim izlaznim ureñajima. Sam HTML jezik
nikad nije bio zamišljen kao jezik za grafičko formatiranje stranica pa
je uvoñenje CSS-a ispravilo taj nedostatak. Osim što služi za
odreñivanje veličina, fonta i boje slova, podršku za audio
pretraživače, prednost kombinacije HTML + CSS ogromna je posebno

2 Cascadina Style Sheets

417
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

ako se CSS izdvoji u posebne datoteke. Na taj način vrlo je


jednostavno napraviti stilski šablon za ceo Web site i osigurati isti
izgled svih stranica prezentacije, bez mnogo truda. Na taj način
olakšava se i održavanje stranica. Osim toga CSS je bitan ljudima sa
poteškoćama, posebno onima sa oštećenim vidom jer im omogućava
da sami odrede izgled stranica tj. povećaju slova, promene boju… Tu
je još i posebna karakteristika CSS-a – precizno i apsolutno
pozicioniranje objekata, odlomaka i slova što je bitan nedostatak
HTML-a.

• DHTML3 nije ništa drugo nego ubacivanje skriptnih programa


u HTML kod na Web stranicama, čime se postiže interaktivnost.
Odnosno DHTML je naziv za kod stranicama kojima je dinamičnost
postignuta nekim od skriptnih jezika. DHTML-om je omogućeno
stvaranje animacija, izmena slika, jednostavna interakcija. On
omogućava da se korisniku šalje više slojeva informacija za vreme
trajanja veze sa serverom. Na početku korisnik vidi samo deo
podataka. Ostali podaci se otkrivaju postepeno, tako što korisnik
preuzima različite radnje, ne morajući ponovo da se povezuje sa
serverom.

• Obrasci i CGI Obrasci (forms) su polja za unošenje teksta i


padajući meniji koji korisnicima omogućavaju da unose podatke koje
tražite. Dobijanje podataka od korisnika putem pbrazaca je veoma
lako. Mnogo teže je shvatiti šta da radite sa podacima kada ih
dobijete. Obrañivanje podataka iz obrauaca zahteva CGI skript4 i
neku aplikaciju. CGI skript (nekada se zove samo CGI) ustvari je
program koji podatke šalje aplikaciji koju vi napravite. CGI skript se
izvršava na serveru na kom se nalazi vaša Web strana. CGI skriptovi
se obično pišu jezicima C i PERL.

• Java je programski jezik kompanije Sun kojim se mogu praviti


animacije, manji interaktivni apleti, jednostavnije igrice. Podržavaju
ga gotovo svi browseri. Preuzimanje Java programa, koji se nazivaju
alpetima na vaš računar omogućava brzo izvršavanje i interaktivnost,
ali istovremeno postavlja pitanje bezbednosti. Iako je Java već veoma
raširena, neki korisnici isključuju podršku za Javu u svojim
browserima, da bi izbegli probleme.
• JavaScript, VBScript, JScript su skriptni jezici. Oni nisu
pravi programski jezici. Iako ih ljudi često poistovećuju sa Javom, oni

3 Dinamic HTML
4 Common Gateway Interface script – skript opšteg interfejsa mrežnog prolaza

418
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

nemaju veze sa Javom. Kod ovih jezika se nekompajlira nego se


direktno ubacuje u HTML kod. Ovi skript jezici imaju razne
mogućnosti – izmena slika, formulari, razne manje animacije. Oni se
izvršavaju u našem browseru.

• ActiveX je tehnologija koju je razivo Microsoft. Omogućava


izradu raznih animacija i interaktivnih apleta, tako što izvršava
programe koji su napisani u Visual Basicu. Ozbiljan problem ove
tehnologije je bezbednost.

• Flash je program za izradu vektorske animacije kompanije


Macromedia. Flash omogućava prikazivanje vektora grafike koji
sadrže manje kilobajta od obične grafike (tj. bitmapiranih slika), pa je
moguće stvoriti animirane, interaktivne stranice bogate grafikom,
koje će se istovremeno veoma brzo učitavati i kod korisnika sa
sporijim Internet vezama. Da bi korisnik video ove animacije,
potrebno je da ima instaliran Flash Player na svom računaru. Za
izradu složenijih flash animacija koristi se jezik ActionScript. Ovaj
program je već stekao veliku popularnost meñu Web dizajnerima.
Veliki broj Web sajtova sadrži po neku flash animaciju. Takoñe, sve
su češći Web sajtovi koji su kompletno izrañeni u Flashu. Oni
izgledaju veoma atraktivno, ali zahtevaju malo duže učitavanje od
“običnih“ Web strana, koje su urañene samo pomoću HTML-a. Jedina
njihova prava mana, je što tekst na ovakvim Web stranicama nije
dostupan Internet pretraživačima, i nije ih moguće pretraživati. Da ne
bude zabune, strane koje napravimo samo u Flashu Web browser ne
može učitati. One moraju biti uvezene pomoću plug-in-ova u HTML,
ali taj HTML kod Flash može automatki da generiše. Iako je Flash pre
svega namenjen Internetu, on se danas koristi za pravljenje raznih
animacija, igrica, pa čak i crtanih filmova, koji zauzimaju malo
prostora na disku, zbog već pomenute vektorske grafike.

• XML5 predstavlja nadskup HTML-a i podskup opšteg


standarda SGML6 na kom se zasniva HTML. XML omogućava ugradnju
složenih struktura podataka na Web stranu. Pomoću XML-a autori
mogu da izgrañuju aplikacije za baze podataka i da ih distribuiraju na
Webu.
• ASP, PHP, JSP su serverske tehnologije bez kojih bi bilo
nemoguće ispunjavanje raznih obrazaca, formulara i zapisivanje
podataka u baze (najčešće se koristi MySQL) Oni se izvršavaju na

5 eXtensible Markup Language


6 Standard Generalized Marup Language

419
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

serveru i od njih zavisi da li ih neko može pristupati tim podacima ili


ne. To su zapravo Internet programski jezici, tj. alati za razvoj Web
aplikacija. Kod ovih jezika se takoñe ugrañuje u HTML. Ozbiljnije i
veće Web lokacije svoje sajtove sve više izrañuju pomoću ovih
tehnologija. U baze podataka se stavljaju tekstualni podaci, ali i ostali
fajlovi. Ovim se omogućava mnogo jednotavnija izmena i dodavanje
inforamcija i podataka na stranice. Dobar primer može biti Web
lokacija sa vestima koje se ažuriraju i po nekoliko puta u jednom
satu. Osobe koje dodaju nove vesti ne moraju da poznaju HTML. Oni
informacije samo dodaju u baze podataka, a ove tehnologije te nove
informacije pokazuju na stranicama korisnika. Naravno, primene ovih
tehnologija su široke, a jedna od njih su i Web prodavnice.

Kako broj ljudi koji koriste Internet dramatično raste, tako sve veći
broj ljudi i organizacija želi da kreira svoj web sajt, jer time dopire do
najšire publike. Hypertext Markup Language (HTML) nastao je 1989.
godine. Ovaj jezik je popularan zato što svako ko ga zna može da
kreira web stranu pomoću običnog editora teksta koji postoji na
svakom računaru. Medjutim, kreiranje web strane pomoću HTML-a
može da potraje dosta dugo.

Što je veći broj web sajtova, to ljudi više traže dodatne mogućnosti
koje tradicionalni HTML ne podržava. Iako se HTML nije mnogo
promenio, pojavile su se nove tehnologije, kao što su Dynamic HTML
(DHTML), Cascading Style Sheets (CSS), Extensible Markup Language
(XML), JavaScript i drugi programski jezici koji prevazilaze
ograničenja koja ima HTML. Pošto sve veći broj ljudi želi da lako
kreira web sajt, alati kao što je Microsoft FrontPage postaju
nezamenljivi. FrontPage omogućava kreiranje, menjanje i
publikovanje datoteka, bez znanja HTML-a ili nekog drugog
programskog jezuika. FrontPage omogućava da se koncentrišete na
kreiranje sajta dok se on bavi HTML-om.

Kako se FrontPage razvijao da bi podržao različite web tehnologije,


tako je i program postajao sve lakši za upotrebu. FrontPage 2003 nije
izuzetak.

Lista nekih osobina koje ima FrontPage:

 Lako se upotrebljava Poboljšani interfejs, zajedno sa


mogućnošću da se pitanja unose direktno iz glavnog prozora,
dovodi do toga da je korišćenje FrontPagea lakše nego ikada.
Tu su i čarobnjaci koji dalje olakšavaju i ubrzavaju posao.

420
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

 Poboljšani alati Osobine kao što je Top 10 List


omogućavaju da donesete bitne odluke koje se tiču
organizacije sajta. Pomoću komponenata FrontPagea lako
možete da dodate polje za pretraživanje, ploču za poruke,
foto-galeriju ili nešto drugo. FrontPage sada ima i nove
komponente koje automatski ažuriraju informacije sa sajtova
MSN, MSNBC, bCentral i drugih.
 Upravljanje sajtom FrontPage ima vrlo lak metod za
konfigurisanje i promenu svih datoteka za veoma kratko
vreme. Pomoću FrontPage Weba svi alati za upravljanje
sajtom, datoteke, podešavanja i sl. mogu da se postave na
jedno mesto.
 Integracija sa bazom podataka FrontPage olakšava
pregled i slanje informacija u bazu podataka. Ako nemate
bazu podataka, FrontPage je automatski kreira.
 Teme Teme su lak način za prilagodjavanje stila sajta. One
omogućavaju da podešavate osobine strana na sajtu. Tu se
misli na boje, fontove, grafiku, oznake i sl.
 Interaktivni sadržaj Pomoću samo nekoliko klikova
mišem možete da ubacite slike, zvuk ili video na sajt.
FrontPage ima ugrañenu podršku za tehnologije animacije,
kao što je DHTML, koje omogućavaju da za svoje strane brzo i
lako kreirte jednostavne animacije.
 Pregled izvornog HTML koda FrontPage može direktno
da ureñuje HTML kod. Postoji mogućnost da menjate
postojeće HTML skriptove i da kopirate sadržaj sa različitih
lokacija.

Mogućnosti FrontPagea za upotrebu HTML koda odnose se i na druge


web tehnologije, kao što su Active Server Pages (ASP), CSS datoteke
i druge. Sve ovo može da se menja i uredjuje sa jedne centralne
lokacije.

16.1. Meniji FrontPage-a


Meniji su liste koje sadrže različite opcije. Nalaze se na liniji menija
koja se obično nalazi na vrhu prozora. Meniji mogu da sadrže
podmenije, a i neki od podmenija mogu da sadrže dodatne
podmenije.

16.2. Palete FrontPage-a

421
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Palete se intenzivno koriste prilikom kreiranja datoteka pomoću


FrontPagea. Palete sadrže ikone dok linija menija sadrži samo imena
menija. Na vrhu prozora nalaze see palete Standard i Formatting.
One su prikazane na donjoj slici.

Slika 16-1 Paleta Standard i Paleta Formatting

Postojećim paletama mogu se lako dodati nove, ili se mogu ukloniti


postojeće. Ako želite da dodate novu paletu, izaberite View sa linije
menija, a onda izaberite opciju Toolbars. Iz podmenija koji se otvara
izaberite paletu koju želite da vidite.

Najjednostavniji metod dodavanja novih paleta jeste da desnim


tasterom miša izaberete neku od postojećih paleta. Tada će se
otvoriti pomoćni meni sa spiskom paleta. Izaberite paletu iz menija i
ona će se pojaviti u prozoru.

U meniju se takoñe nalazi i prozor Customize, koji sadrži tri kartice:


Toolbars, Commands, Options. Kartica Toolbars omogućava da sa
jednog mesta dodajete ili uklanjate palete

422
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slika 16-2 Komunikacioni prozor Customize

U prozoru Customize, prikazanom na prethodnoj ilustraciji, postoji


dugme New. Ako ga izaberete, moći ćete da kreirate novu paletu na
kojoj će se nalaziti ikone koje izaberete iz kartice Commands u
prozoru Customize. Sve se to radi jednostavnom tehnikom “povuci i
pusti” (drag-and-drop). Nova korisnička paleta tretira se isto kao
regularna.

16.2.1. Paleta Standard

Paleta Standard sadrži neke od funkcija koje se najviše koriste. U


tabeli 16.3. date su sve ikone koje se nalaze na ovoj paleti, zajedno
sa njihovim imenima i funkcijama.

Ikona Ime Funkcija


New Kreira se nova datoteka.

Open Otvara se datoteka.

Save Zapisuje se tekući dokument.

Search Pretražuje se računar u potrazi za


datotekama.
Publish Postavlja se Web iz FrontPagea na server ili
na disk.

423
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Toggle Pane Prebacuje se izmeñu nekoliko pogleda.

Print Štampa se postojeća strana.

Preview Pregleda se tekući dokument u


pretraživaču.
Spelling Proverava se tekući dokument u potrazi za
pravopisnim greškama.
Cut Odseca se deo dokumenta (na primer,
tekst ili slika) koji zatim može da se pomeri
na drugo mesto.
Copy Kopira se element dokumenta tako da
može da se postavi i na neko drugo mesto.
Paste Postavlja se element dokumenta (koji je
predhodno kopiran) na lokaciju koju
odredite.
Format Kopira se stil i primenjuje na drugi objekat.
Painter
Web Umeću se elementi koji proširuju i
Component ubrzavaju neke opšte poslove web stranice.
Table Umeće se tabela u dokument.

Picture Umeće se slika koja se nalazi na Webu ili


na disku.
Word Art Formatira se tekst pomoću specijalnih 3-D
efekata koje možete da podešavate.
Hiperlink Dodaje se link koji povezuje tu stranu sa
nekom drugom.
Refresh Ponovo se učitava dokument.

Show Prebacuje se na prikazivanje ili sakrivanje


oznaka za formatiranje dokumenta.
Help Pokreće se ugrañena pomoć.

Tabela 16-3 Ikone i meniji palete Standard

16.2.2. Paleta Formatting

Ova paleta koristi se za promenu izgleda teksta i ostalih elemenata. U


tabeli 16.4 prikazane su ikone ove palete, kao i njihovo ime i funkcija.

424
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Ikona Ime Funkcija


Style Menja se stil teksta, tabela
ili bilo čega što izaberete.
Font Menja se font.

Font Size Menja se veličina teksta.


Bold Dodaje se isticanje teksta.

Italic Tekst se malo iskošava


udesno.
Underline Crta se linija ispod teksta.

Text Podešava se poravnanje


Alignment teksta u dokumentu.
Change Font Povećava se ili smanjuje
Size veličina fonta.
Numbered Dodaje se lista sa rednim
List brojevima.
Bulleted List Dodaje se lista sa
oznakama.
Indent Pomera se tekst ili neki
drugi element sleva udesno
za izvesnu vrednost.
Table Dodaje se tabela.

Highlight Bira se korisničko isticanje


ili boja pozadine za tekst,
tabele itd.
Font Color Menja se boja fonta.

Tabela 16-4 Ikone i meniji palete Formatting

16.2.3. Paleta DHTML Effects

Na ovoj paleti nalaze se komande za animaciju. Mogu da se animiraju


tekst, grafika ili elementi tabele tako da odgovaraju na različite
korisničke komande.

425
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 16-5 DHTML Effects

Ime Funkcija
On Definiše se kriterijum pod kojim se izvršava
animacija.
Apply Omogućava se izbor vrste efekta animacuje koji
se primenjuje na tekst, slike itd.
<Choose Settings> Dalje se formatira efekat animacije koji je
izabran. Ne mogu svi efekti animacije da se
koriste sa ovim menijem.
Tabela 16-6 Paleta DHTML Effects

16.2.4. Paleta Drawing

Paleta Drawing se, standardno, nalazi u donjem delu prozora. Ona se


koristi za crtanje jednostavnih oblika kao što su krugovi i poligoni, za
umetanje slika i 3-D teksta, za upotrebu korisniči definisanih oblika
kao što su strelice, za dodavanje 3-D objekata, za promenu ispune i
boje poligona i sl.

Slika 16-7 Paleta Drawing

Ikona Ime Funkcija


Draw Crta i modifikuje jednostavne
oblike.
Select Object Selektuje objekte pomoću
pokazivača miša.
AutoShapes Nude se unapred nacrtane linije,
oblici, strelice itd.
Line Crta se linija.

Arrow Crta se linija sa strelicom.

426
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Rectangle Crta se pravougaonik.

Oval Crtaju se krug i elipsa.

Text Box Ubacuje se tekst kao objekat.

Insert WordArt Omogućava se ubacivanje


korisničkog teksta sa različitim
stilovima.
Insert Clip Art Umetanje korisničkih slika.

Insert Picture Ubacuju se slike.


From File
Fill Color Definiše se boja ispune nekog
objekta.
Line Color Definiše se boja linije.

Font Color Definiše se boja slova.

Line Style Podešava se debljina linija.

Dash Style Podešava se izgled isprekidanih


linija.
Arrow Style Definiše se tip strelice na kraju
linije sa strelicom.
Shadow Style Objektu se dodaje senka.

3-D Style Oblicima se dodaju


trodimenzionalni efekti.

Tabela 16-8 Paleta Drawing

16.2.5. Paleta Navigation

Paleta Navigation pomaže u navigaciji kroz sajt. Ako želite, možete


lako da ovećate strukturu koju koristite za navigaciju (način na koji
su strane organizovane u odnosu na glavnu stranu), možete da
promenite osobine strane, dodate posebne strane ili podesite opcije
za prikazivanje.

Slika 16-9 Paleta Navigation

427
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

16.2.6. Paleta Pictures

Paleta Pictures omogućava da menjate slike. Sa ove palete možete da


menjate atribute slika uključujući kontrast, oštrinu, rotaciju itd.

Slika 16-10 Paleta Pictures

Ikona Ime Funkcija


Insert Picture Ubacuje se slika sa lokacija na disku.
From File
Text Preko slike se dodaje formatirani tekst.

Auto Thumbnail Velika slika se zamenjuje malom. Postoji


hiperlink na veliku sliku, koja se
pojavljuje kada se klikne mala.
Position Omogućava se pozicioniranje slike sa
Absolutely preciznošću u pikselima.
Bring Forward Slika se prebacuje ispred ostalog
sadržaja.
Send Backward Slika se premešta na poziciju iza u
odnosu na ostali sadržaj.
Rotate Left Slika se rotira za 90 stepeni ulevo.

Rotate Right Slika se rotira za 90 stepeni udesno.

Flip Horizontal Slika se preslikava po horizontali.

Flip Vertical Slika se preslikava po vertikali.

More Contrast Povećava se kontrast na slici tako što se


zatamnuju tamne boje, a osvetljavaju
svetle.
Less Contrast Smanjuje se kontrast tako što se tamne
boje osvetljavaju, a svetle zatamnjuju.
More Brightness Osvetljava se slika dodavanjem bele
boje.
Less Brightness Zatamnjuje se slika dodavanjem crne
boje.
Crop Odseca se deo slike.

428
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Line Style Menja se debljina i tip linije koja se


koristi za neki element.
Format Picture Formatiraju se elementi slike, kao što je,
na primer, boja.
Set Transparent Podešava se boja da bude transparentna.
Color
Color Menja se boja slike tako što slika postaje
crno-bela, u sivim tonovima (grayscale).
Bevel Oko slike se kreira 3-D ivica.

Resample Čisti se slika pošto je privremeno bila


promenjena njena veličina. Ovo se radi
uklanjanjem razuñenih ivica na slici.
Select Selektuju se elementi, kao što su slika ili
vruće tačke (hot spots).
Rectangular Kreira se pravougaona vruća tačka.
Hotspot
Circular Hotspot Kreira se kružna vruća tačka.

Polygonal Kreira se poligonalna vruća tačka.


Hotspot
Highlight Prikazuju se vruće tačke sa belom
Hotspots pozadinom.
Restore Slika se vraća na stanje koje je
prethodno zapisano.

Tabela 16-11 Ikone palete Pictures

16.2.7. Paleta Positioning

Ova paleta omogućava da podešavate, sa peciznošću na nivou


piksela, mesto gde će se postaviti tekst, slike ili neki drugi objekti.

Slika 16-12 Paleta Positionig

16.2.8. Paleta Reporting

Paleta Reporting koristi se za generisnje snimka celog sajta. Na


osnovu tog snimka možete da nañete informacije o tome koliko
prostora sajt zauzima, do toga koliko linija prekida postoji na sajtu.

429
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 16-13 Paleta Reporting

16.2.9. Paleta Style

Paleta Style koristi se za prilagoñavanje stilova dokumenta. Stilovi


dokumenta mogu da se kreću od boje teksta pa do širine tabele.

Slika 16-14 Paleta Style

16.2.10. Paleta Tables

Paleta Tables omogućava dodavanje ili modifikaciju tabela. Sa ove


palete možete da spajate ćelije, dodajete ili menjate boje pozadine
ćelija itd.

Slika 16-15 Paleta Tables

Ikona Ime Funkcija


Draw Table Kreiranje nove tabele.

Eraser Briše se ćelija ili zid ćelije


spajanjem izabranih ćelija.
Insert Rows Iznad tekuće ćelije ubacuje se novi
red.
Insert Columns Levo od izabrane ćelije ubacuje se
kolona.
Delete Cells Iz tabele se brišu izabrane ćelije.

Merge Cells Izabrane ćelije se spajaju.

Split Cells Ćelije se dele u nekoliko novih


ćelija, po horizontali i po vertikali.
Align Top Poravnava se sadržaj ćelije sa
vrhom ćelije.
Center Vertically Sadržaj ćelije se poravnava sa
sredinom ćelije po vertikali.

430
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Align Bottom Sadržaj ćelije se poravnava sa


dnom ćelije.
Distribute Rows Visina izabranih ćelija se postavlja
Evenly na jednu vrednost.
Distribute Columns Širina izabranih ćelija se postavlja
Evenly na jednu vrednost.
AutoFit Menjaju se visina i širina tabele i
prilagoñavaju se sadržaju tabele.
Fill Color Podešava se boja pozadine za celu
tabelu ili za izabrane ćelije.
Table AutoFormat Dodaju se korisnički stilovi koji se
Combo odnose na dizajn i boje.
Table AutoFormat Obezbeñuje se mogućnost izbora
izmeñu korisnički definisanih
formata.
Fill Down Kopira se sadržaj izabrane ćelije
na sve ćelije koje se nalaze ispod
nje.
Fill Right Kopira se sadržaj izabrane ćelije
na druge ćelije po horizontali.
Tabela 16-16 Paleta Tables

16.2.11. Paleta Task Pane

Ova paleta je mesto sa kojeg možete da obavljate neke opšte


poslove. Pojavljuje se sa desne strane prozora FrontPagea.

16.2.12. Paleta Word Art

Paleta WordArt omogućava da dodate i promenite WordArt. WordArt


je osobina koja omogućava da dodate korisničke efekte za tekst.

Slika 16-17 Paleta Word Art

16.2.13. Upotreba panoa

Panoi su nova osobina FrontPagea. Oni pojednostavljuju neke opšte


poslove tako da se mogu obaviti pomoću nekoliko klikova mišem. Dva
panoa koja možete koristiti su Navigation i Task. Ova dva panoa
možete videti ako izaberete opcije View → Task Pane ili View →
Navigation Pane.

431
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

16.3. Planiranje i organizovanje web sajta

16.3.1. Struktura web sajta

Svi web sajtovi sadrže naslovnu stranu (home page). To je prva


strana koju posetioci vide kada posete sajt. Ispod naslovne postoji
nekoliko strana, koje dalje mogu da imaju svoje podstrane.

16.3.2. FrontPage Web

Jedna od najvažnijih osobina FrontPagea je FrontPage Web.


FrontPage Web je direktorijum u kome se alazi ceo sajt. Unutar
FrontPage Weba možete da dodajete datoteke, kreirate direktorijume,
premeštate datoteke i oavljate ostale osnovne poslove.

16.3.3. Kreiranje FrontPage Weba

1. Sa linije menija izaberite File → New → Page or Web. Kada


jednom izberete ovu opciju, sa desne strane prozora
FrontPagea pojaviće se pano Task. U delu Section panoa Task
izaberite Empty Web.
2. Tada će se otvoriti prozor Web Site Templates. Sa desne
strane ovog prozora, U polju Specify the location of the new
web, možete da izaberete lokaciju na kojoj treba da se nalazi
web sajt. Kada jednom izaberete lokaciju, dva puta kliknite
ikonu Empty Web, sa leve strane.

Slika 16-18 Prozor Web Site Templates

432
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

3. Zatim će se zatvoriti prozor Web Site Template i FrontPageu


će biti potrebno nekoliko sekundi da kreira potrebne
direktorijume i datoteke, koje možete pogledati ako kliknete
View → Folders.

16.3.4. Kreiranje strana

Desnim tasterom miša kliknite negde u Folders View, ali tako da to


nije direktorijum ili datoteka. Otvoriće se pomoćni meni. iz njega
izaberite opciju New → Page. Kreirana strana je prva strana na web
sajtu i ona će dobiti ime index.htm.

16.3.5. Kreiranje direktorijuma

Desnim tasterom miša izaberite prazno mesto u prikazu View, a onda


izaberite New→Folder. Kreiraće se novi direktorijum, kome možete
promeniti ime.

16.3.6. Uvoz datoteka, direktorijuma i web sajtova


u web sajt

U FrontPage mogu da se uvoze različite datoteke, kao što su datoteke


sa slikama, zvukom, videom, dokumentima i sl.

Ako želite da uvezete datoteku ili direktorijum, treba da uradite


sledeće: Izaberite File → Import. Otvoriće se prozor Import.

Slika 16-19 Uvoz datoteka

433
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Dugme Add File omogućava uvoz datoteka u web sajt. Dugme Add
Folder omogućava uvoz direktorijuma, sa kojim će biti dodate i sve
datoteke koje se nalaze u njemu. Najefikasniji način za uvoz datoteka
i direktorijuma jeste da u tekući FrontPage Web uvezete ceo drugi
FrontPage Web.Dugme From Web u prozoru Import ima ovu funkciju.

16.3.7. Upotreba šablona za web sajtove

FrontPage ima nekoliko unapred definisanih šablona koje možete da


menjate i koristite. Šabloni FrontPagea omogućavaju da kreirate
korisnički formatiran web sajt. Neki web šabloni sa slikama već su
podešeni za sajt koji kreirate. Većina ovih šablona odnosi se na
kreiranje novog sajta, a neki od njih imaju i čarobnjake koji vode
korisnika kroz kreiranje sajta.

Šabloni se mogu izabrati iz prozora Web Site Templates do koga se


dolazi preko opcije Web Site Templates u panou Task.

16.3.8. Upotreba šablona za strane

Šabloni strana su, u osnovi, isti kao šabloni za web sajtove, osim što
pomoću njih nastaju web strane, a ne web sajtovi. Šabloni strana se
intenzivno koriste za pojednostavljenje poslova koji se ponavljaju,
čime se omogućava da se koncentrišete samo na sadržaj, dok se
šabloni brinu o rasporedu ili potrebnom programiranju. Iako upotreba
šablona za strane nije obavezna, lakše je da, na primer, modifikujete
šablon sa foto-galerijom nego da ručno kreirate foto-galeriju.
Šabloni se mogu izabrati iz prozora Page Templates, do koga se
dolazi preko opcije Page Templates u panou Task.

16.4. Kreiranje web sajta

16.4.1. Osnove HTML-a

HTML je nastao 1989. godine, kao jezik za generisanje tekstualnih


dokumenata za World Wide Web. Od tada je HTML doživeo mnoge
nove verzije. Danas ima mogućnosti da podrži slike, zvuk, stilove i još
mnogo toga. Kada kreirate nešto u FrontPageu, ako želite, možete da
pogledate HTML kod. Ovo ćete uraditi tako što ćete izabrati dugme
koje se nalazi u donjem levom uglu ekrana.

434
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

FrontPage kreira HTML datoteke sa ekstenzijom .htm, dok drugi


programi i HTML strane koje kreiraju pojedinci imaju ekstenziju .html.
Nema razlike izmeñu datoteka sa ekstenzijom .htm i .html.
Pretraživači prepoznaju obe vrste datoteka kao HTML dokumete.

Slika 16-20 HTML kod koji je kreiran u FrontPageu

HTML oznake

Oznake (tagovi) koriste se u HTML-u za označavanje delova koda.


Uvek dolaze u parovima. Postoji oznaka za početak (otvaranje) i
oznaka za kraj (zatvaranje). Na primer, ako želite da dodate oznaku
koja će prikazati tekst kao italic, prvo treba da je otvorite pomoću
oznake <i>. Posle toga možete da dodate oznaku za zatvaranje, ili
tekst koji treba da bude formatiran na taj način. Oznaka za
zatvaranje je ista kao i oznaka za otvaranje, s tom razlikom što joj
prethodi kosa crta (/). Tako bi oznaka za zatvaranje oznake italic bila
</i>.

Slika 16-21 Primer korišćenja oznake italic

HTML atributi

Atributi HTML-a su karakteristike objekata koje možete da


podešavate.

435
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 16-22 Atributi se uvek stavljaju izmeñu oznaka za otvaranje i zatvaranje

Atributi u prethodnom tekstu su boja (colour) i font (face). FrontPage


piše ove oznake dok kreirate i ureñujete dokument. Ako želite da
pogledate kako se HTML odreñenog dokumenta menja tokom rada,
onda u toku rada povremeno kliknite karticu HTML u donjem levom
uglu prozora.

16.4.2. Dodavanje i formatiranje teksta

Tekst predstavlja pisani sadržaj web sajta, uključujući i zaglavlja, telo


teksta, fusnote i sl.Tekst se dodaje jednostavnim klikom u dokument i
otkucavanjem željenih reči. Tekst možete da dodajete, brišete i
radite sa njim sve ostalo što možete da radite u klasičnim
programima za obradu teksta.

Font podrazumeva skup karaktera istog izgleda, stila, i debljine slova.


Izgled se odnosi na oblik slova, a font predstavljaju svi karakteri koji
postoje u odreñenom konkretnom stilu.

Promena fontova

Promena fontova se vrši na paleti Formatting, klikom na strelicu sa


desne strane padajuće liste Format.

Slika 16-23 Promena fontova

Promena veličine fonta

Postoje dva načina za promenu veličine fonta za neki deo teksta:


pomoću padajuće liste Font Size i pomoću ikona Increase Font Size

436
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

(A) i Decrease Font Size (A). Metod ikone je dobar za brzo povećanje
i smanjenje veličine fonta, ali samo za 1 point.

Promena boje fonta

Boja fonta se može promeniti pomoću ikone Font Color. Iz padajuće


liste se mogu izabrati neke od standardnih ili korisničkih boja. Na dnu
menija se nalazi opcija More Colors sa novim bojama koje se mogu
upotrebiti. Ona sadrži opciju Custom koja otvara prozor Custom Color
u kome se može izabrati boja klikom u polje sa bojama.

Umetanje preloma reda

Ako u FrontPageu dva puta uzastopno pritisnete ENTER, možete da


kucate ponovo posle preskočenog reda. Ovo se naziva hard return
(čvrsti prekid). Za razliku od toga, možete i da dodate prelom reda
tako da naredni red teksta počinje vrlo blizu prethodnog. Ovo je
poznato pod imenom soft return (mekani prekid) i radi se kada
pritisnete kombinaciju tastera SHIFT-ENTER.

Prozor Font

U prozoru Font nalaze se naprednije opcije za upotrebu fontova. Tu


se nalazi kartica Font, koja omogućava da podešavate font, i kartica
Character Spacing, koja omogućava da podešavate razmak izmeñu
karaktera i poravnanje teksta. Do prozora Font možete doći ako
izaberete Format → Font.

Slika 16-24 Prozor Font

437
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Hiperlinkovi

Hiperlinkovi su linkovi koji vode sa strane na stranu i sa sajta na sajt.


Ako ne bi bilo hiperlinkova, za svaku stranu bi smo morali ručno
unositi Uniform Resource Locator (URL).

Kada kliknete hiperlink, on šalje poruku do web servera i zahteva od


njega da pretraživaču pošalje dodatnu stranu i datoteke.
Hiperlinkovi se mogu primeniti i na druge elemente osim teksta, kao
što su video, slike, tabele i sl.

Povezivanje sa drugim stranama pomoću hiperlinka

Povezivanje se vrši tako što izaberemo ono što želimo da nam bude
hiperlink (tekst, video, slika, tabela...), a zatim pokrenemo prozor
Insert Hyperlink. Ovo možete da uradite na jedan od sledeća dva
načina:

1.Desnim tasterom miša kliknite izabrane reči i izaberite


komandu Hyperlink
2. Sa palete Standard izaberite ikonu Insert Hyperlink.
Otvoriće se prozor Insert Hyperlink:

Slika 16-25 Opcija Hyperlink

U prozoru Insert Hyperlink, u glavnom meniju, možete izabrati


hiperlink, ili u polju Address na dnu prozora, možete otkucati adresu.

Stavka na strani obojena plavom bojom ukazuje na to da je tekst


aktiviran link koji može da se izabere.

438
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Pomoću komande Preview možete pogledati kako radi hiperlink, ali


tada nećete moći da menjate stranu ili da dodajete nešto na nju.

Slika 16-26 Komanda Preview

Povezivanje sa novim prozorom pomoću hiperlinka

Povezivanje sa novim prozorom se vrši tako što u prozoru Insert


Hyperlink unesemo ime ili potražimo željenu datoteku i pre nego što
izaberemo OK, kliknemo dugme Target Frame koje se nalazi sa desne
strane prozora. U prozoru Target Frame, u polju Common targets,
izaberemo New Window.

Povezivanje sa e-mail adresom pomoću hiperlinka

Povezivanje sa e-mail adresom se vrši tako što u prozoru Insert


Hyperlink izaberemo opciju E-mail Adress iz liste Link to list sa leve
strane prozora. U polje E-mail address možemo otkucati e-mail
adresu, a u polju Subject zaglavlje poruke.

Hiperlink na oznaku

Kreiranje hiperlinka na drugi deo istog dokumenta, tzv. oznaku


(bookmark) sastoji se iz dva dela. Prvo se kreira oznaka tog drugog
mesta, a onda se kreira link koji vodi do te oznake. Oznaku možemo
kreirati tako što ćemo izabrati Insert → Bookmark U polje Bookmark
name unećemo ime. U tekstu će se pojaviti znak koji predstavlja tu
oznku. Kada se prikaže strana, oznaka se neće pojaviti.

Slika 16-27 Oznaka Bookmark

Link kreiramo tako što izaberemo tekst i pokrenemo prozor Insert


Hyperlink. U prozoru Insert Hyperlink izaberemo opciju Place in This
Document., a zatim u polju Select a place in this document izaberemo
željenu oznaku.

439
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Slika 16-28 Opcija Insert Hyperlink

Saveti na ekranu

Kada iznad hiperlinka postavite pokazivač miša, može se prikazati


mali pravougaonik sa dodatnim informacijama koje se odnose na
hiperlink iznad kojeg se pokazivač nalazi. Ovaj mali prozor i njegov
sadržaj se nazivaju savetima na ekranu (screen tips). Saveti na
ekranu se mogu pisti i menjati u prozoru Set Hyperlink ScreenTip u
polju ScreenTip text. Do tog prozora možemo doći, ako u prozoru
Insert Hyperlink izaberemo dugme ScreenTip.

Slika 16-29 Saveti na ekranu

Kreiranje novih dokumenata

Za kreiranje hiperlinka na stranu koja još nije kreirana upotrebljava


se komanda Create New Document koja se nalazi u prozoru Insert
Hyperlink.

440
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slika 16-30 Komunikacioni prozor Insert Hyperlink

Ime dokumenta se kuca u polju Name of new document.

Ako želimo da kasnije otvorimo novi dokument, možemo izabrati


opciju Edit the new document later, a ako želimo da otvorimo novi
dokument odmah posle kreiranja , možemo izabrati opciju Edit the
new document now.

Povezivanje preko hiperlinka sa drugim web stranama


Da bi ste postavili hiperlink na drugu web stranu na World Wide
Webu, u gornjem desnom uglu prozora Insert Hyperlink kliknite ikonu
Browse the Web.

Slika 16-31 Opcija Browse the Web

Time ćete pokrenuti svoj pretraživač i u njemu pronaći stranu na koju


želite da postavite link. Adresa koju ste izabrali biće automatski
dodata u polje Address prozora Insert Hyperlink.100

441
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

16.4.3. Upotreba slika na web stranama

Sa pojavom prvih pretraživača (browsera) koji su mogli da prikazuju i


grafiku, World Wide Web više nije bio isti. Prelaz sa web sajtova
zasnovanih samo na tekstu na web sajtove sa slikama osnovni je
faktor u rastu popularnosti Interneta. FrontPage ne samo da podržava
umetanje slika u dokumente, već omogućava i jednostavno
ureñivanje tih slika.

Umetanje i modifikacija slika

Slike se u dokument mogu ubaciti pomoću ikone Insert Picture From


File koja se nalazi na paleti Standard.
Iako FrontPage nije tako moćan kao glavni softverski paket za
ureñivanje slika, on ima neke alate koji se lako koriste. Ureñivanje
slika vrši se preko palete Pictures koju možemo prikazati ako
izaberemo View → Toolbars → Pictures.

Umetanje i modifikacija slika kao pozadine

Slike se mogu ubaciti kao pozadina ako desnim tasterom miša


kliknemo negde na strani i izaberemo komandu Page Properties.
Otvoriće se prozor Page Properties. Na kartici Background trebamo
potvrditi polje Background picture i kliknuti dugme Browse sa desne
strane praznog polja.

Slika 16-32 Opcija Page Properties

442
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slike u pozadini kao vodeni žigovi

Vodeni žig se od neke slike pravi tako da ne može da se mejna


pozicija te slike, čak i kada se krećete kroz stranu. Kada se strana
pokreće, i slika se kreće zajedno sa njom. Osim ako je u pitanju neki
obrazac koji se ponavlja u pozadini ili ako je slika zaista velika, slika u
pozadini se ponavlja. Na mestima na kojima se slika ponavlja često
dolazi do pojave linije koja jasno označava mesto gde se jedna slika
završava, a druga počinje. Ta linija često narušava izgled strane i
može se izbeći ako sliku u pozadini zadate kao vodeni žig. To nam
omogućava polje Watermark koje se nalazi na kartici Background
prozora Page Properties.

Umetanje boje pozadine

Boja se umesto slike kao pozadine ubacuje pomoću padajuće liste


Background u kojoj možemo izabrati boju koju želimo. Ova lista se
nalazi u delu Colors kartice Background koja se nalazi u prozoru Page
Properties.

Upotreba clip art sličica

FrontPage nudi neke besplatne slike koje nazivamo clip art. Ove slike
mogu da variraju od jednostavnih linija i strelica, do crteža hrane,
životinja, simbola itd. Njih možemo ubaciti ako sa linije menija
izaberemo opciju Insert → Picture → Clip Art.
Na dnu panoa Clip Art , u odeljku See also, postoji komanda Clip
Organizer. Ako želite da pretražite clip art slike, u polju Search
otkucajte neku reč. Posle toga kliknite dugme Search, a Clip
Organizer će prikazati slike koje odgovaraju uslovu pretraživanja.

16.4.4. Crtanje i upotreba multimedije

Pojavom web tehnologije Vector Markup Language (VML), programeri


su bili u stanju da direktno crtaju linije i oblike korišćenjem
matematičkih konverzija u HTML kodu. Uvedena je i podrška za slike i
datoteke koje se automatski kreiraju i pamte. FrontPage omogućava
da crtate linije i oblike, a da pri tome ne morate da poznajete VML.
Pošto je VML deo HTML koda, FrontPage piše sav potreban VML kod u
pozadini linija i oblika koje crtate. Najbolje od svega je što FrontPage
omogućava da crtate trodimenzionalne oblike sa brojnim
prilagoñavanjima.

443
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Za crtanje se koristi paleta Drawing koju ćete prikazati ako izaberete


View → Toolbars → Drawing.

Upotreba zvuka

Postavljanje zvuka na sajt može imati i svoje prednosti, ali i svoje


mane. Kratki zvučni zapisi mogu zabaviti posetioce, mada u većini
slučajeva ovo treba pažljivo koristiti. Nedostaci upotrebe zvuka su:

 povećava se vreme učitavanja stane;


 posetioci mogu da reše da ne čitaju informacije koje se
nalaze na sajtu;
 neki zvuci se možda neće dobro reprodukovati na
računaru posetilaca

Ako želite da na svoj sajt postavite zvuk desnim tasterom miša


izaberite prazan deo strane i izaberite komandu General. Na kartici
General u oblasti označenoj kao „Background sound“, nalazi se
dugme Browse pomoću koga možete naći datoteku koju želite da
ubacite.

Slika 16-33 Background sound

Za muziku u pozadini mogu se koristiti bilo koji zvučni formati.


Najviše se koriste Audio Interchange File Format (AIFF), Wave
(WAV), Musical Instrument Digital Interface (MIDI), MPEG Audio
Layer-3 (MP3) itd. Za zvuk u pozadini preporučuju se MIDI datoteke
zbog manje veličine. Razlika izmeñu zvuka u pozadini i regularnog
zvuka je u tome što zvuk u pozadini nemožete da kontrolišete.

Po podrazumevanom podešavanju, FrontPage ostavlja muziku da


svira sve dok posetioci ne napuste stranu. Ako želite da podesite broj
koliko puta muzika treba da se izvede, deselektujte polje Forever u
delu Background sound i u polju Loop koje se nalazi sa leve strane
polja Forever unesite broj koji odreñuje koliko puta muzika treba da
se ponavlja.

Upotreba videa

Kako raste broj korisnika Interneta, sve veći broj sajtova koristi video
za privlačenje i informisanje posetilaca. Front page omogućava da na

444
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

stranama koristite video, a da ne morate da koristite neki drugi


program.
Ako želite da ubacite video stranu, sa palete Standard izaberite Insert
→ Picture → Video.

Možete da podesite koliko dugo video treba da se prikazuje. Po


standardnom podešavanju , video se prikazuje automatski kada se
strana prikaže u pretraživaču i prikazuje se samo jednom.

Ako želite da promenite broj prikazivanja tako da se video prikazuje


kada se iznadnjega postavi miš desnim tasterom miša kliknite video i
iz pomoćnog menija izaberite Picture Properties. Iz prozora Picture
Properties izaberite opciju On mouse over koja se nalazi u oblasti
Start.

Kao što se može podešavati broj reprodukovanja zvuka, tako se može


podesiti i broj prikazivanja videa. To se radi u prozoru Picture
Properties u delu pod nazivom “Repeat”. U tom delu postoji polje
Loop. Ovo polje odreñuje broj koliko puta će se prikazati video. Polje
Loop delay odreñuje broj milisekundi izmeñu ponavljanja videa.

Slika 16-34 Prozor Picture Properties

Upotreba tabela

Problem sa kojim se većina web programera suočavala u ranijim


verzijama HTML-a jesu teškoće u organizovanju sadržaja njihovih
strana. Kombinovanje teksta, slika i drugih objekata u istom redu bilo
je vrlo teško izvesti. Pojava tabela u HTML-u dala je programerima
više kontrole nad postavljanjem sadržaja na stranama.

FrontPage omogućava da intenzivno koristite tabele, a daje i punu


kontrolu nad atributima tabela, kao što su boja i stil. Takoñe postoji
mogućnost da ureñujete i pojedine delove (ćelije) tabele.

Paleta Tables omogućava da brzo i lako pristupite svim glavnim


funkcijama vezanim za tabele. Paleti Tables možete da pristupite ako
izaberete View → Toolbars → Tables.

445
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

16.4.5. Upotreba frejmova

Frejmovi omogućavaju kreiranje linkova koji ažuriraju delove strane,


dok preostali delovi ostaju nepromenjeni. Oni omogućavaju da u
istom prozoru u istom trenutku vidite dve HTML strane ili više njih. Sa
frejmovima, kada kliknete link, učitava se samo deo strane.

Skup frejmova (frameset) jeste skup nekoliko HTML strana koje su u


pretraživaču prikazane u istom trenutku. Kada pogledate sajt sa
frejmovima, ne vidite stranu skupa frejmova. Ona sadrži samo HTML
kod. ono što vidite su strane koje se nalaze u tom skupu frejmova.

Kreiranje frejmova

U FrontPageu otvorite novi dokument. Frejmove možete kreirati ako


izaberete File → New → Page or Web. Tada će se sa desne strane
prozora pojaviti pano Task. U njemu izaberite komandu za Page
Templates. Otvoriće se istoimeni prozor. Na vrhu ovog prozora
izaberite karticu Frame Pages.

Slika 16-35 Page Templates

Možete izabrati bilo kojih od šablona u kartici Frame Pages.i u prikazu


Preview videti kako vaša strana može da izgleda. Nakon toga kliknite
OK.

Svaki od frejmova sadrži dva dugmeta: Set Initial Page (otvara se


prozor Insert Hyperlink u kome možete pronaći datoteku koju želite

446
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

da postavite u frejm) i New Page (prikazuju se frejmovi sa belom


pozadinom).

Ako želite, možete da obrišete ili spojite frejmove izborom opcije


Frame / Split Frame ili Delete Frame iz menija.

Formatiranje frejmova

FrontPage omogućava modifikaciju karakteristika frejmova, od


podešavanja granica do podešavanja margina. To se radi u prozoru
Frame Properties do koga možemo doći ako desnim tasterom miša
kliknemo u željeni frejm.

Slika 16-36 Formatiranje frejmova

Sledi lista opcija koje postoje u prozoru Frame Properties, zajedno sa


kratkim opisom njihovih funkcija:

 Name Ime koje FrontPage daje frejmu. Možete da


promenite ime, ali treba da znate to novo ime kaa pravite
hiperlink.
 Initial page Ime datoteke koju trenutno gledate.
 Column width Frejmovi mogu da sadrže kolone. U
frejmovima, kolona je vertikalni frejm koji ide do dna strane.
Na ovom mestu možete da podešavate širinu kolone
frejmova.
 Height U ovom polju možete da otkucate broj koji
odreñuje koliko frejm treba da bude visok. Vrednost možete
da unesete u pikselima, u procentima ili možete da unesete
relativnu vrednost. Relativna vrednost je broj koji menja

447
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

veličinu frejma u relaciji sa drugim frejmovima koji se


trenutno nalaze u skupu frejmova.
 Width To je horizontalno rastojanje koje odvaja sadržaj
frejma od granice HTML strane.
 Height To je vertiklno rastojanje koje odvaja informacije
u frejmu od granica HTML strane.
 Resizable in browser Kada je ovo polje potvrñeno,
posetioci mogu da menjaju veličinu svakog frejma.
Preporučuje se da ovo polje ne bude potvrñeno, jer u slučaju
da posetilac menja veličinu frejma, može da se desi da se
poremeti opšti izgled sajta.
 Show scrollbars U ovom meniju možete da odlučite da li
želite ili neželite da se prikazuju klizači. Generalno, za gornje
frejmove, koji mogu da sadrže malo informacija, ova
vrednost bi trebalo da bude podešena na Never. Za frejmove
koji imaju dosta sadržaja trebalo bi da se koristi ili Needed ili
Always.

Ne podržavaju svi pretraživači upotrebu frejmova. Ako na sajtu


koristite frejmove, a posetilac koristi pretraživač koji ih ne podržava,
njemu će e prikazati poruka da ta strana ne može da se prikaže u
pretraživaču. Ako želite da sami definišete poruku koja se prikazuje,
kliknite komandu No Frames na dnu prozora.

Ureñivanje strana sa frejmovima

Iako se strane koje se nalaze u frejmu prikazuju u FrontPageu u


istom tranutku, ipak svaka od njih može posebno da se ureñuje. Na
te strane možete da dodajete tekst, ubacujete slike, tabele i možete
da radite na njima sve drugo što možete i na običnoj HTML strani.

Deoba i brisanje frejmova

Ponekad će te poželeti da, posle kreiranja frejmova, podelite ili


izbrišete neki frejm. Ako želite da podelite frejm na dva nivoa,
izaberite željeni frejm, a zatim izaberite Frames → Split frame. U
prozoru Split Frame koji se otvara, možete da izaberete da li frejm
treba da se deli u kolone ili redove, a takoñe možete da definišete da
li želite da kreirate novu stranu ili da podesite inicijalnu stranu.

Procedura za brisanje frejma slična je proceduri za deobu frejmova.


Izaberite frejm koji cželite da bude obrisan, tako što će te ga kliknuti
levim tasterom miša. Posle toga izaberite Frames → Delete Frame.
Tada će izabrani frejm biti obrisan.

448
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Povezivanje frejmova hiperlinkom

Najbolji deo u korišćenju frejmova je to što delovi strane mogu da


ostanu statički dok se ostali delovi menjaju. Ako želite da dodate
hiperlink za neki frejm izaberite željene reči i kliknite ikonu Insert
Hyperlink na paleti Standard. U prozoru Edit Hyperlink koji se otvara
otkucajte ime datoteke sa kojom želite da se povežete, a zatim
kliknite dugme Target Frame. Otvoriće se prozor Target Frame.

Slika 16-37 Target Frame

U prozoru Target Frame videćete grafičku prezentaciju trenutnog


skupa frejmova. Ovo je dato u oblasti Current frames. Kada izaberete
željeni frejm, ta oblast će biti obojena plavom bojom, a u polju Target
setting pojaviće se ime tog frejma.

Inline frejmovi

Inline frejmovi su kao i obični frejmovi, osim što se mogu postaviti


bilo gde na web sajtu. Za razliku od običnih frejmova koji zauzimaju
ceo red ili celu kolonu na ekranu, inline frejmovi zauzimaju vrlo malo
prostora – čak mogu da se postave u tabele. Njih možemo da
kreiramo ako izaberemo Insert → Inline Frame sa linije menija.

16.4.6. Kreiranje lista

Za prikazivanje informacija na organizovan način, sa odreñenom


strukturom, najviše se koriste liste. Liste su važan element za
privlačenje pažnje posetilaca. Iako tabele omogućavaju da lakše

449
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

organizujete informacije, liste su korisne za isticanje manjih delova


informacija.

FrontPage omogućava da lako kreirate i formatirate liste. U njemu


možete da kreirate tri tipa liste:

 ureñene liste,
 liste sa oznakama,
 liste koje mogu da se zatvaraju.

Ikone koje se koriste za rad sa listama nalaze se na paleti


Formatting. To su ikone: Numbering (kreira se lista u kojoj su stavke
označene brojevima), Bullets (Kreira se lista sa oznakama), Decrease
Indent (Smanjuje se uvlačenje liste), Increase Indent (Povećeva se
uvlačenje liste).

Ureñene liste su organizovane na hijerarhijski način, odnosno one


prate neki obrazac, pri čemu se koriste brojevi ili slova.

16.4.7. Modifikacija i postavljanje preko mreže

Kada se u FrontPageu kreira nova HTML strana, postoje izvesne


karakteristike koje se dodaju automatski, ali postoje i osobine koje se
mogu i promeniti.

Dodavanje naslova

Naslov neke strane jeste tekst koji se prikazuje na vrhu prozora


pretraživača. Većina web sajtova koji se posećuju na Internetu ima
naslove koji omogućavaju da se brzo shvati na šta se sajt odnosi.
Naslov obično sadrži ime sajta, slogan itd. Naslov možemo dodati ako
desnim tasterom miša kliknemo u dokument i iz pomoćnog menija
izaberemo komandu Page Properties. U prozoru Page Properties, u
polju Title možemo otkucati naslov.

Podešavanje boje hiperlinka

Kada se dodaje hiperlink na neki tekst, koristi se podrazumevana


boja (plava). Podrazumevana boja linka koji je već upotrebljen je
purpurna, a podrazumevana boja aktivnog linka je crvena. Postoji
mogućnost podešavanja boje hiperlinka. Ovo može da se uradi preko
menija za podešavanje fontova na paleti Formatting, ali se tu ne
može promeniti boja za aktivan hiperlink i onaj okji je već posećen.
Boja linka se menja uz pomoć prozora Page Properties. Ovaj prozor

450
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

sadrži karticu Background u kojoj se nalaze tri padajuća menija sa


bojama: Hyperlink (podešava se boja hiperlinka na strani), Visited
Hyperlink (podešava se boja hiperlinka koji je već iskorišćen) i
Active Hyperlink (Podešava se boja hiperlinka koji je već izabran ili
aktivan).

Publikovanje sajta

Da bi ljudi širom sveta mogli da posete sajt, taj sajt mora da ima
postavljene datoteke na web server. Web server je računar koji je
povezan sa Internetom. Web domaćin (host) jeste preduzeće ili
pojedinac kome se plaća da održava web server. Web host ne mora
da bude lociran negde blizu. Većina ažuriranja se može uraditi preko
Interneta, tako da server može da bude lociran bilo gde.

Postavljanje sajta na web server

Sajt možemo postaviti na web server ako otvorimo FrontPage Web, a


potom izaberemo File → Publish Web. Tada će se otvoriti prozor
Publish Destination. U polje Enter publish destination unosi se adresa
web servera. Adresa web servera je ime domena ili jedinstvena
adresa domaćina.

Slika 16-38 Postavljanje sajta na Server - Publish

Zatim će se zatražiti da se unese korisničko ime i lozinka u polje


Enter Network Password, zbog provere dozvole rada na web serveru.
Kada se korisničko ime i lozinka prihvate, otvoriće se prozor Publish
Web. U ovom prozoru se nalaze sve datoteke koje sadrži FrontPage
Web, a koje treba da se publikuju. Klikom na dugme Publish završava
se prebacivanje datoteka. Prikazaće se linija progresa na kojoj se
može pratit napredak prebacivanja. Pošto su sve datoteke prebačene
na novu lokaciju pojaviće se prozor sa potvrdom.

451
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Promena opcija publikovanja

U prozoru Publish Web nalazi se dugme Options koje aktivira prozor


Options. U tom prozoru se nalazi kartica Publish u kojoj se nalaze
opcije vezane za promenu opcija publikovanja. U narednoj listi su
opisane opcije koje se nalaze u kartici Publish prozora Options:

 Changed pages only Ako je ova opcija potvrñena, onda


će se publikovati samo one strane sa diska koje su
promenjene do poslednjeg publikovanja.
 All Pages, Overwriting pages already on destination
Kada je ova opcija potvrñena, prebacuju se sve datoteke,
bez obzira na to da li su menjane od poslednjeg publikovanja
ili ne.
 Determine changes by comparing source and
destination webs Ako je ova opcija potvrñena,
uporeñuju se datoteke na disku i na serveru.
 Use source file timestamps to determine changes since
last publish Ako je ova opcija izabrana, proveravaju se
promene na osnovu vremena kada je računar zapisivao
datoteku. Ovo vreme se menja svaki put kada se datoteka
menja. Ako je to vreme na disku isto kao vreme na serveru,
onda ta datoteka ne treba da se ažurira. Ako je vreme
različito, onda se datoteka prebacuje.
 Lag changes during publish Kada se menjaju datoteke i
direktorijumi ili se postavljaju na server, korisničko ime,
vreme pristupa i ostale informacije čuvaju se u datoteci. Ovo
polje se odnosi na uključivanje i isključivanje zapisivanja
informacija kada se datoteka publikuje.

Upotreba prikaza Reports

FrontPage ima nekoliko načina da pomogne u upravljanju i


održavanju sajta. Prikaz Reports nudi važne informacije u vezi sa
upotrebom prostora, hiperlink datotekama itd. Ako želimo pristupiti
izveštaju za svoj sajt, trebamo izabrati View → Reports → Site
Summary ili izabrati paletu Reporting izborom komande View →
Toolbars → Reporting. U zavisnosti od toga koliko datoteka ima na
serveru, proces može potrajati nekoliko sekundi ili nekoliko minuta.

Ako izaberemo stavku All files, otvara se prikaz All Files u kome su
prikazane datoteke koje se trenutno nalaze u FrontPage Webu.

452
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Prikaz Unlinked Files vrlo je sličan prikazu All Files, osim što se u
njemu prikazuju samo one datoteke koje nisu povezane linkom sa
drugim stranama. FrontPage ne koristi datoteke koje se prikazuju u
ovom prikazu, i one verovatno samo nepotrebno zauzimaju prostor
na disku

Prikaz Slow Pages prikazuje detaljnu listu strana i datoteka koje se


duže prebacuju. Ovi podaci se odose na standardnu vezu od 28,8K.
Vreme prebacivanja ne samo da se odnosi na aktuelnu HTML stranu,
već se odnosi i na datoteke za podršku, kao što su slike, zvuk,
animacije i sve drugo što treba da se prebaci radi prikazivanja na
strani

Datoteke se u FrontPageu smatzraju starim ako su kreirane i nisu


menjane više od 72 dana. Prikaz Older Files je koristan da bi se
videlo da li treba da se ažuriraju ili modifikuju neke informacije.

Prikaz Recently Added Files obezbeñuje Centralnu lokaciju sa koje


se mogu videti sve datoteke koje su u skorije vreme ubačene na
FrontPage Web.Ovde su prikazane datoteke koje su kreirane u
poslednjih 30 dana.

U prikazu Hyperlinks su dati svi hiperlinkovi koji trenutno postoje na


webu, kao i lokacije na kojima se nalaze datoteke sa hiperlinkovima.

FrontPage prepoznaje hiperlinkove preko hiperlinkova koji se nalaze


na strani. Ponekad se dešava da se doda hiperlink na datoteke ili
objekte koje FrontPage ne može da prepozna. Ovo se dešava kada
hiperlink vodi na strane koje se dinamiči kreiraju, strane koje se ne
neleze na sajtu, ili strane na kojima su potrebne dodatne informacije
da bi hiperlink mogao da radi. Kada FrontPage ne može da prepozna
hiperlink, te adrese se prikazuju u prikazu Unverified Hyperlinks.

Prekinuti hiperlinkovi (Broken Hyperlinks) su hiperlinkovi za koje je


FrontPage utvrdio da vode na strane koje više ne postoje. To mogu
biti linkovi na slike koje više ne postoje, skriptove koji više ne rade,
na druge HTML strane itd. FrontPage često automatski menja
hiperlinkove tako da se ažurira lokacija na koju on vodi.

Prikaz External Hyperlinks daje informacije o hiperlinkovima koji


vode na datoteke koje su izvan FronPage Weba.

Prikaz Internal Hyperlinks daje informacije o hiperlinkovima koji


vode na datoteke koje se nalaze u FrontPage Webu.

453
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

U prikazu Component Errors daju se informacije o stranama sa


greškama u odnosu na komponente FrontPagea. Komponente
FrontPagea su mali programi koji automatizuju dosadne poslove koji
postoje na sajtu.

U FrontPageu postoji mogućnost dodeljivanja poslova nekim


osobama. Ovaj timski rad je vrlo koristan kada postoji mnogo
promena i ažuriranja. U prikazu Uncompleted Tasks može se
proveriti da li je zadatak koji je nekome dodeljen završen ili nije.

Teme predstavljaju skup unapred definisanih boja i stilova koji se


mogu koristiti za poboljšanje izgleda web strana. U prikazu Unused
Themes postoji mogućnost brisanja tema koje se ne koriste.

Upotreba prikaza Navigation

Ovaj alat se može koristiti prilikom planiranja i organizovanja strane.


On je koristan prilikom kreiranja elemenata za navigaciju, kao što su
linije linkova i slično.

16.4.8. Upotreba formi

Forme omogućavaju posetiocu web sajta da sa Vama komunicira


direktno preko pretraživača. Forma je oblast strane na kojoj su
sakupljeni elementi forme, kao što su polja za pšotvrdu, dugmad itd.,
koji prikupljaju i šalju informacije. FrontPage koristi HTML za
prosleñivanje informacija sa forme. Ove informacije se šalju na
zadatu lokaciju. Informacije koje se šalju preko forme mogu biti
poslate preko elektronske pošte, zapisane u datoteci, stavljene u
bazu podataka itd. Forme mogu da se podešavaju. Može se podesiti
raspored polja na formi, boje, stilovi fonta, tipovi podataka itd.

Sve opcije za upotrebu formi koje ima FrontPage nalaze se u


podmeniju Form. Ovom podmeniju možete da pristupite ako izaberete
Insert → Form. U narednoj tabeli data je lista ikona koje postoje u
ovom podmeniju, zajedno sa njihovim imenima i funkcijom.

Ikona Ime Funkcija


Form Ubacuje se forma.
List Form Ubacuje se forma sa listom.

454
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

List Field Ubacuje se lista.


Textbox Ubacuje se polje za unos teksta.
Text Area Ubacuje se polje za unos teksta sa
klizačima.
File Upload Obezbeñuje se metod da posetioci
mogu da Vam pošalju datoteke.
Checkbox Kreira se polje za potvrdu.
Option Button Kreira se radio-dugme.
Group Box Metod za grupisanje elemenata na
formi.
Drop-Down Box Padajuća lista.
Push Button Kreira se dugme.

Advanced Button Formatira se dugme.


Picture Dugme se zamenjuje slikom.
Label Definiše se oznaka koja može da
se koristi za pristup formi preko
HTML-a ili nekih drugih web
tehnologija, kao što su JavaScript,
CGI itd.
Form Properties Menjaju se osobine forme.

Tabela 16-39 Ikone podmenija Form

16.4.9. Animacija sajta

Kada se pojavio HTML (Hipertext Markup Language), bilo je vrlo malo


jezičkih struktura koje su podržavale specijalne efekte kao što su
animacuja, tranzicija itd. Sa razvojem HTML-a pojavio se i podskup
HTML-a, tzv. dinamički HTML (DHTML).
Jedan od važnih elemenata DHTML-a bila je podrška za animaciju
različitih elemenata na strani, kao što su tekst, tabele i dugmad. U
FrontPageu se mogu animirati elementi strane, dodavati prelazi
strana, kreirati lebdeća (hover) dugmad, kreirati efekat marquee itd.
Najbolje od svega je što se pomoću miša može prikazati cela
animacija, a da pri tome ne mora da se piše nikakav kod.

Za animaciju u FrontPageu koristi se paleta DHTML Effetcts. Njoj


možemo pristupiti ako izaberemo View → Toolbars → DHTML Effects.

455
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Upotrebom palete DHTML Effects i izborom komande Insert → Web


Component omogućava se animiranje objekata prilikom učitavanja
strane, animacija objekata kao odgovor na pokazivač miša,
formatiranje teksta prilikom animacije, kreiranje prelaza strana (to su
kratke animacije koje prate prelaz sa jedne strane na drugu),
kreiranje lebdeće dugmadi (ovo su mali Java apleti koje kreira
FrontPage. kada korisnik pomera pokazivač miša iznad ovakvog
dugmeta, ono menja boju, pušta neki zvuk ili čak pokazuje neku
sliku), definisanje efekta marquee (tekst se kreće u jednom ili oba
smera po horizontali).

16.4.10. Upotreba Web komponenata FrontPage-a

Upotreba FrontPageovog skupa softverskih alata koji se nazivaju web


komponentama se vrši da bi sajt bio interaktivan. Ove komponente
mogu pomoći za kreiranje forma za pretraživanje, za brojanje poseta,
linija za navigaciju itd. Web komponentama FrontPagea pristupa se
preko menija izborom Insert → Web Component. Tada će se otvoriti
prozor Web Component.

U narednoj tabeli data je lista svih ikona koje postoje u ovom


prozoru, zajedno sa njihovim imenima i funkcijama.

Ikona Ime Funkcija


komponente
Dynamic Effects Dodaje se lebdeće dugme, efekat
marquee ili baner.
Web Search Posetiocima se pruža mogućnost da
pretražuju sajt.
Spreadsheets Ugrañuju se dijagrami ili radni listovi.
and Charts
Hit Counter Prati se broj poseta na sajtu.
Photo Gallery Kreira se foto-galerija sa nekoliko
šablona.
Included Content Ubacuje se i prilagoñava sadržaj sa
drugih strana.
Link Bars Kreiraju se linkovi za navigaciju koji su
prilagoñeni sajtu.
Table of Kreira se tabela sa sadržajem.
Contents
Top 10 List Kreira se lista sa korisnim
informacijama, kao što su posećene
strane, domeni, pretraživači itd.

456
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

bCentral Web Promoviše se sajt na Microsoftovom


Components sajtu bCentral.
Expedia Posetiocima se pruža mapa za Expediu.
Components
MSN Omogućava se posetiocima da
Components pretražuju Web i primaju povratne
informacije direktno sa Microsoft
Network mreže (MSN).
MSNBC Daje se lista koja se automatski ažurira
Components preko informacija sa MSNBC-a.
Advanced Dodaju se ili menjaju HTML, Java
Controls apleti, Active X kontrole itd.

Tabela 16-40 FrontPage Web komponente

16.4.11. Upotreba tema i šablona

TemeTeme FrontPagea su skup stilova koji se mogu koristiti radi


oživljavanja web sajta. One omogućavaju da i oni koji nisu umetnički
nastrojeni za kratko vreme kreiraju sjajan sajt.

Teme se mogu primeniti na web strani ako se izabere Format →


Theme. Tada se otvara prozor Themes.

Slika 16-41 Themes

U prozoru Themes postoje brojne opcije koje se mogu iskoristiti za


podešavanje teme. Sledi lista sa kratkim opisom svake opcije koja
postoji u ovom prozoru:

457
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

 All pages Tekuća tema se primenjuje na sve strane iz


FrontPage Weba.
 Selected Page(s) Tekuća tema se primenjuje na sve
strane koje su otvorene ili izabrane u FrontPageu.
 Vivid colors Umesto boja teme, koriste se življe, jasnije
boje.
 Active graphics Omogućavaju se mali efekti animacije
kao što je okretanje slike.
 Background picture Na tekuću temu se primenjuje slika
u pozadini.
 Apply using CSS Omogućava se upotreba kaskadnih
stilova (CSS), koji se primenjuju na boje i grafičku šemu
teme. Ako ovo polje nije potvrñeno, primećuju se izvesne
promene na temi, pošto su teme urañene pomoću ovih
stilova.

Modifikacija elemenata teme

FrontPage ima različite unapred podešene teme. Tema jednostavno


predstavlja skup boja, grafike i teksta, koji se mogu menjati vrlo lako
u nekoliko koraka.

Modifikacija boja

U prozoru Themes postoji dugme Modify. Klikom na ovo dugme


pojaviće se dugme Colors pomoću koga dolazimo do prozora Modify
Theme.

Slika 16-42 Modifikacija tema

458
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Kartica Color Schemes služi za podešavanje boja u tekućoj temi.


Kartica Color Wheel omogućava korišćenje točka boja. Kartica
Custom omogućava da se umesto boje cele teme menja samo boja
pojedinih elemenata. To su, na primer, tekst, naslovi, tekst banera
itd.

Modifikacija grafike

U okviru tema, na stranu se postavljaju različite slike i mali grafički


elementi. Stavke kojima su označene liste takoñe su mali grafički
elementi. Kada se na baner primeni tema, takoñe se koristi grafika.
Klikom na dugme Modify takoñe se pojavljuje i dugme Graphic.
Klikom na ovo dugme dolazi se do prozora Modify Theme. Na vrhu
prozora Modify Theme nalazi se padajuća lista. Svaki element koji u
temi koristi grafiku nalazi se u toj listi i pomoću nje može da se
ureñuje.

Modifikacija teksta

Kao što se mogu menjati boje i grafika teme, može se menjati i tekst.
Klikom na dugme modifaj pojaviće se i treće dugme, Text, koji
omogućava promenu karakteristika teksta.

Kniga utisaka

Knjiga utisaka omogućava posetiocima da na web sajtu ostave svoje


komentare. Kada se ostave informacije u knjizi utisaka, one se
prikazuju na odgovarajućoj strani. Pitanja i komentari posetilaca će
se prikazati svakome ko poseti sajt i želi da ih vidi.

Da bi se kreirala knjiga utisaka treba iz menija izabrati File → New →


New Page or Web. Otvoriće se pano New Page or Web u kome se
nalazi komanda Page Templates. Klikom na ovu komandu otvoriće se
prozor Page Temlates u kome se nalazi šablon Guest Book. Klikom na
ovaj šablon i dugme OK kreira se knjiga utisaka.

Komponenta Discussion Web

Komponenta Discussion Web (web za diskusiju) vrlo je slična ploči za


poruke jer omogućava da šaljete poruke i primate odgovore na njih.
Za razliku od knjige utisaka, poslati komentari i odgovori prikazuju se
na jedn organizovan način. Najbolje od svega je što FrontPage
olakšava kreiranje i održavanje weba za diskusiju. Mogu se obavljati i
komplikovani zadaci, kao što je podešavanje forme za pretraživanje,

459
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

omogućavanje registracije korisnika, kreiranje automatskog sadržaja


itd.

Za razliku od prethodnih alata, FrontPage ima čarobnjaka za kreiranje


weba za dikusiju. Do njega možemo doći ako u panou New Page or
Web izaberemo komandu Web Site Templates, a u prozoru Web Site
Templates šablon Discussion Web Wizard. Tada će se otvoriti prvi
prozor čarobnjaka.

Discussion Web Wizard nudi niz pitanja i opcija za kreiranje weba za


diskusiju. Nakon njihovog podešavanja, klikom na dugme Finish,
FrontPage kreira web za diskusiju na osnovu izabranih opcija.

16.4.12. Plug-inovi, ActiveX kontrole i Java apleti

Web sajtovi su danas mnogo interaktivniji nego ranije. Iako HTML i


web programski jezici mogu da pruže neke osnovne funkcije za
multimediju i interaktivnost, postoje tri tehnologije koje mogu dalje
proširiti mogućnosti sajta. To su plug-inovi, ActiveX kontrole i Java
apleti.

Plug-inovi

Plug-in je softver koji prikazuje informacije na web strani. Iako se


može koristiti za prikazivanje informacija kao što je tekst, često se
upotrebljava za obavljanje poslova kao što su interakcija sa
korisnikom, šetnja kroz galeriju virtuelne realnosti, modifikacija boja
celularnih telefona itd. Postoje brojni plug-inovi koji se mogu preuzeti
besplatno ili uz izvesnu sumu novca. Popularni plug-inovi se odnose
na Adobeov Acrobat Reader, RealPlayer, Macromedia Flash i
Shockwave player itd.

Pošto su plug-inovi posebni delovi softvera, FrontPage ne može


direktno da ih ureñuje. On može samo da menja HTML koji poziva
plug-in i može da menja one osobine plug-ina koje je autor predvideo
da mogu da se menjaju.

Ako u prozoru Insert Web Component izaberemo Advanced Controls,


a potom komandu Plug-in, klikom na dugme Finish prikazaće se
prozor Plug-in Properties.

460
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Slika 16-43 Plug in Properties

Sledi lista sa različitim poljima i komandama koje postoje u prozoru


Plug-in Properties. Tu je i kratak opis svake od opcija.

 Data Source Definiše se datoteka sa plug-inom koji se


koristi. Može se zadati i URL adresa te datoteke.
 Message for browsers without plug-in support Tekst
koji se prikazuje ako pretraživač ne podržava plug-inove.
 Height Definiše se visina plug-ina u pikselima.
 Width Definiše se širina plug-ina u pikselima.
 Hide plug-in Omogućava se sakrivanje plug-ina. Kada je
sakriven, on se ne vidi u pretraživaču. Ovo polje možete da
potvrdite ako prikazujete zvučne datoteke koje ne moraju da
se vide.
 Alinment Definiše se poravnanje plug-ina. Ovo je slično
poravnanju teksta.
 Border thickness Omogućava se definisanje debljine
ivice oko plug-ina.
 Horizontal spacing Omogućava se podešavanje
horizontalnog rastojanja izmeñu plug-ina i najbližeg objekta.
Ovo je slično vrednosti spacing kod ćelija u tabelama.
 Vertical spacing Omogućava se unošenje vertikalnog
rastojanja od nabližeg objekta koji se nalazi iznad i ispod
plug-ina. Ovo je slično vrednosti spacing kod ćelija u
tabelama.

ActiveX

ActiveX je tehnologija koju je pokrenuo Microsoft i koja se može


dodati na web strane da bi se poboljšale mogućnosti HTML-a. Za

461
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

razliku od plug-ina, ActiveX objekti (zovemo ih kontrolama)


omogućavaju programerima da ujedine programiranje u Windowsu sa
programiranjem na World Wide Web. Mnoge ActiveX kontrole instalira
Windows, dok neke instaliraju programi nezavisnih proizvoñača.
Datoteke koje imaju ekstenziju .ocx su ActiveX kontrole.

Ako u prozoru Insert Web Component izaberemo tip komponente


Advanced Controls i iz liste Choose a control izaberemo opciju ActiveX
Control, a zatim kliknemo dugme Next, prikazaće se lista ActiveX
kontrola koje postoje na sistemu.

Pošto ActiveX kontrole nisu kreirane u FrontPageu, one ne mogu


direktno da se ureñuju. Iako ActiveX kontrola ne može direktno da se
menja, može se menjati HTML koji se odnosi na nju.

Ako desnim tasterom miša kliknemo kontrolu i iz pomoćnog menija


izaberemo opciju ActiveX Control Properties, otvoriće se istoimeni
prozor. Pošto su ActiveX kontrole meñusobno različite, svaka ima
svoje jedinstvene osobine, pa će prema tome u ovom prozoru biti
manje ili više kartica. Dve kartice koje se javljaju za sve ActiveX
kontrole su Object Tag i Parameters.

Slika 16-44 Options

Sledi lista polja i komandi koje postoje u kartici Object Tag, zajedno
sa kratkim opisom svake od opcija:

 Name Definiše se ime ActiveX kontrole.

462
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

 Alignment Definiše se poravnanje ActiveX kontrole. Ovo


je slično poravnanju teksta ili sadržaja ćelije.
 Border thickness Omogućava se unos vrednosti za
debljinu ivice. Ivica će uokviriti kontrolu.
 Horizontal spacing Omogućava se definisanje
horizontalnog rastojanja izmeñu kontrole i najbližeg objekta.
Ovo je slično vrednosti spacing za ćelije u tabeli.
 Vertical spacing Omogućava se podešavanje vertikalnog
rastojanja izmeñu kontrole i objekta koji je iznad i ispod nje.
Ovo je slično vrednosti spacing za ćelije u tabeli.
 Width Omogućava se unošenje vrednosti za širinu ActiveX
kontrole.
 Height Omogućava se unošenje vrednosti za visinu
kontrole.
 HTML Omogućava se pisanje poruke za posetioce čiji
pretraživači ne podržavaju ActiveX. Ova poruka može biti
običan tekst ili HTML oznaka.
 Code Source Omogućava se dodavanje lokacije za
ActiveX kontrolu. Kada posetioci nemaju tu kontrolu,
pretraživači kao što je Internet Explorer vode korisnika do
lokacije koja je ovde zadata, tako da može da se preuzme i
instalira ta kontrola.

Java apleti

Vrlo popularan programski jezik za kreiranje programskog sadržaja


preko Interneta jeste Java. Kreirala ge je firma Sun Microsystems i on
je popularan iz dva razloga: može da radi na bilo kom računaru na
kome postoji Java virtuelna mašina, i njegov sigurnosni mehanizam
sprečava da Java program ošteti računar korisnika. Java programi za
svoj rad ne koriste procesor korisnika ili sistemske vrednosti. Kada se
izvršava Java program, on na računaru kreira virtuelni prostor u
kome se program izvršava. Virtuelni prostor je poznat po imenu
virtuelna mašina i svaki računar na kome postoji virtuelna mašina
može da izvršava male Java programe, tzv. aplete.

Za razliku od plug-inova i ActiveXb kontrola, Java programi su vrlo


restriktivni u tome šta može i šta ne može da se radi na računaru.
Java programi su manja opasnost po sigurnost računara u odnosu na
plug-inove i ActiveX kontrole, jer oni ne mogu da promene bilo koju
vrednost koja se odnosi na softver ili hardver računara. Programeri
uvek za komplikovane stvari smišljaju interesantne fraze, pa se tako
ograničenja koja postoje za Java aplete nazivaju ,,Java sandbox”
(Java ograde).Ovo se tako naziva jer aplet ne može da ide dalje od

463
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

ograničenja koja mu postavlja virtuelna ograda. Taj ograñeni prostor


je, u stvari, virtuelna mašina. Pošto Java aplet ne može da izñe izvan
tog prostora, to znači da Java aplet ne može da ošteti sistem.

Ubacivanje Java apleta je isto tako jednostavno kao i ubacivanje


ActiveX kontrola ili plug-inova. U prozoru Insert Web Component, iz
liste sa tipovima komponenata, trebamo izabrati Advanced Controls,
a zatim sa desne strane prozora opciju Java Applet Properties.
Otvoriće se prozor Java Applet Properties.

Slika 16-45 Java Applet Properties

Sledi lista polja koja postoje u prozoru Java Applet Properties,


zajedno sa kratkim opisom svakog od njih.

 Applet source Omogućava se unos imena Java apleta.


Većina Java apleta završava se ekstenzijom .class.
 Applet base URL Omogućava se dodavanje URL na
datoteku apleta. Nije potrebno korišćenje http:// radi
prikazivanja putanje Java apleta. Ako se npr. Java aplet
nalazi u direktorijumu ,,classes”, onda je potreban unos
samo putanje /classes, a ne cele putanje.
 Message for browsers without Java support
Omogućava se unos poruka koje će se prikazati korisnicima
čiji pretraživači ne podržavaju Java tehnologiju.
 Applet Parameters Omogućava se dodavnje, menjanje i
brisanje podešavanja Java apleta.Parametri Java Apleta
definišu šta aplet treba da radi, koje datoteke treba da

464
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

prikazuje itd. Parametri Java apleta mogu biti različiti, u


zavisnosti od njegove namene.
 Horizontal spacing Omogućava se podešavanje
horizontalnog rastojanja izmeñu Java apleta i najbližeg
objekta.
 Vertical spacing Omogućava se podešavanje vertikalnog
rastojanja izmeñu apleta i najbližeg objekta iznad i ispod
plug-ina.
 Alignment Podešava se poravnanje Java apleta na web
strani.
 Width Definiše se horizontalna veličina apleta.
 Height Definiše se vertikalna veličina apleta.

16.4.13. Programski jezici za Web

HTML u FrontPageu

Prilikom kreiranja web strana, FrontPage intenzivno koristi HTML.


Iako se HTML ne upotrebljava direktno, ipak svaka akcija koja se
preduzima u FrontPageu (kao umetanje teksta, ubacivanje slika,
podela frejmova, ubacivanje boje u pozadinu itd.) dobija svoju HTML
pozadinu.

Pre pojave alata kao što je FrontPage, HTML se pisao u editorima


teksta kao što je Notepad. Ovaj kod nije mogao da se testira, a da se
ne pogleda u web pretraživaču. Pojava FrontPagea promenila je način
pisanja i testiranja HTML koda. Iako mnogi ljudi koji koriste
FrontPage izbegavaju da nauče HTML, ipak postoje ljudi koji
FrontPage koriste isključivo zbog njegovih osobina vezanih za HTML.

U prikazu HTML postoje delovi koda koji su obojeni različitim bojama


da bi se lakše pratili. Primena različitih boja za različite elemente
koda olakšava čitanje HTML koda i omogućava lakše pronalaženje
grešaka.

Kaskadni stilovi

CSS je jezik koji se koristi za formatiranje stilova na web strani. Dok


HTML omogućava formatiranje stilova na web Vašem web sajtu, CSS
omogućava da se unapred definiše odreñeni broj stilova i da se
konzistentno primenjuju na ceo sajt. Raznolikost stilova i formatiranje
koje podržava CSS – kao što su podešavanje veličine teksta, boja

465
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

ivica, formata pasusa itd. – nadmašuju jednostavno formatiranje


stilova koje postoji u HTML-u.

Postoje dve varijante Css jezika:

 Css Level 1 (CSS) Koristi se za formatiranje teksta.


Poboljšavaju se elementi teksta kao što su stilovi fonta, boje
i formatiranje pasusa.
 CSS Level 2 (CSS2) Koristi se za precizno merenje i
postavljanje objekata na ekranu.

Osnovna prednost CSS-a jeste mogućnost da se kreira stil i


konzistentno se primeni na ceo sajt. CSS stilovi ipak ne moraju da
budu prmenjeni na ceo sajt. Oni se mogu primeniti samo na jedan
red teksta, na delove tabele, celu web stranu itd. Umesto da se svaki
element formatira pojedinačno, CSS omogućava da se odjednom
formatira nekoliko elemenata.

Jedna od prednosti korišćenja CSS-a jeste u tome što CSS stilovi koji
se primenjuju na objekte mogu globalno da se menjaju u celom
dokumentu. Umesto da se ponovo primenjuju CSS stilovi na svaki
deo teksta, jednostavno se promeni sam stil i on će zameniti stil fonta
u celom tekstu koji je napisan tim stilom.

16.4.14. Integracija Microsoft Office-a u sajt

Premda FrontPage u osnovi koristi HTML i jezike koji se na njemu


zasnivaju, on podržava i mnoge tehnologije koje imaju malo sličnosti
sa HTML-om. Datoteke koje su pisane u Microsoft Wordu, Microsoft
Exelu, Lotusu 1-2-3, Corel WordPerfectu itd. mogu se konvertovati u
HTML i postaviti na sajt korišćenjem FrontPagea. Pošato FrontPage
pripada Microsoft Officeu, on mnogo lakše sarañuje sa aplikacijama iz
ovog paketa nego sa nekim drugim.

Jedna od lepih osobina FrontPagea odnosi se na mogućnost da


ubacuje sadržaj iz drugih programa, kao što su Word i Exel, a da u
isto vreme sačuva originalni format. Sadržaj se može ubaciti na dva
načina:

 postavljanjem sadržaja sa Windows Clipoboarda,


 umetanjem sadržaja.

466
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Postavljanje sadržaja iz Worda

Najlakši način da se sadržaj iz Wordovog dokumenta ubaci u


FrontPage, jeste da se iskopira i postavi. To se može uraditi ako u
Wordu pritisnemo CTRL+A da bismo označili ceo tekst zajedno sa
slikama i tabelama, a potom pritisnemo CTRL+C da bismo iskopirali.
Ako u FrontPageu pritisnemo CTRL+V postavićemo sadržaj iz Worda u
FrontPage.

Alternativa kopiranju sadržaja jeste umetanje celog dokumenta u


FrontPage. Kada se u FrontPage ubacuje sadržaj, koristi se specijalan
program za konverziju datoteke. Ovaj program prebacuje format koji
se koristio u tom programu u HTML koji može da se pročita u
FrontPageu. Za razliku od kopiranja i postavljanja sadržaja iz drugih
aplikacija, sadržaj koji se ubacuje na ovaj način gubi svoj originalni
format. Dokument se u FrontPage unosi ako izaberemo Insert → File.
Tada se otvara prozor Select File u kome možemo naći željenu
datoteku i kliknuti Open. Na taj način će se uFrontPageu prikazati
sadržaj Wordovog dokumenta, s tim što će se boje i stilovi teksta
razlikovati od originalne datoteke.

Iako FrontPage pripada porodici programa iz Officea, on može da


ubacuje sadržaj i iz drugih programa, kao što su WordPerfect, Lotus
1-2-3 itd. Formate iz kojih FrontPage može da preuzima sadržaj
možemo videti, ako izaberemo Insert → File, a zatim kliknemo
padajuću listu Files of type.

Slika 16-46 Formati datoteka za unos

U ovoj padajućoj listi prikazani su različiti formati. U narednoj tabeli


dati su svi formati koje podržava FrontPage.

467
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

Format datoteke Ekstenzija


HTML Files .HTM, .HTML
Preprocessed HTML .HTX, .ASP
Rich Text Format .RTF
Text Files .TXT
Hypertext Templates .HTT
Any Text (Recover text from Any Bilo koja datoteka koja sadrži
File) tekst.
Word (Asian Versions) .DOC
Word 97-2002 .DOC
Lotus 1-2-3 .WK1, .WK3, .WK4
Mirosoft Excel Worksheet .XLS, .XLW
Word 6.0/95 for Windows & .DOC
Macintosh
Word 4.0 – 5.1 for Macintosh .MCW
Word 2.x for Windows .WPS
Works 4.0 for Windows .WPS
WordPerfect 6.x .WPD, .DOC
WordPerfect 5.x .DOC
Works 2000 .WPS, .WPT
HTML Document .HTM, .HTML, .HTX
Word 6.0/95 for Windows & .DOC
Macintosh
Windows Write .WRI
Word 5.x for Macintosh .MCW

Tabela 16-47 Formati datoteka koji su podržani u FrontPage-u

Umetanje radnog lista iz Excela

Umetanje podataka iz Excelovog radnog lista odvija se na isti način


kao i umetanje dokumenta iz Worda. Kada se umeće radni list iz
Excela, može se desiti da informacije postanu nečitljive.

Radni list iz Excela možemo ubaciti ako izaberemo Insert → File.


Otvoriće se prozor Select File. Tada treba izabrati Excelovu datoteku
chart i kliknuti dugme Open

Umetanje Excelovih datoteka u FrontPage ne dovodi uvek do željenih


rezultata. Da bi se sačuvao originalni format radnog lista iz Excela,
trebaju se kopirati i postaviti informacije iz odgovarajuće Excelove
datoteke. Ovo se radi na isti način kao i kopiranje i postavljanje
informacija iz Worda.

468
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

Umetanje podataka u komponentu Office Spreadsheet

Komponenta Office Spreadsheet omogućava da se u okviru web


pretraživača koriste Excelovi dokumenti. Radi se na sličan način kao
što se radi i u samom Excelu.

Sadržaj se u komponentu Office Spreadsheet ubacuje, ako izaberemo


radni list i kliknemo komandu Commands and Options. Tada će se
otvoriti prozor Commands and Options u kome treba kliknuti karticu
Import. U polju Data tipe bira tip datoteke, a u polje URL se unosi
ime datoteke. Klikom Na dugme Import Now ubaciće se željeni
sadržaj u komponentu Office Spreadsheet.

Slika 16-48 Commands and Options

FrontPage je prilagodljiv program koji omogućava da se koriste


podaci iz drugih aplikacija. Mogućnost FrontPagea Da ubacuje sadržaj
iz drugih aplikacija olakšava deobu datoteka. Najbolje od svega je što
datotekama može da pristupi svako ko ima web pretraživač.

16.4.15. Strukturalni prikaz Web strane

Prva strana koja se kreira u Front Pageu dobija naziv index.htm. U


mom radu je prva strana samo uvod u pravu prvu stranu (Home
Page) koja nosi naziv Internet. Ona se sastoji iz tri frejma. Gornji
frejm obično služi za ispisivanje naslova, u desni frejm se po običaju
stavljaju hiper linkovi, a tekst i ostali multimedijalan sadržaj se

469
Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad

ispisuju u trećem frejmu.sve ostale strane su povezane direktno sa


home page-om sem strane Potraga koja se kreira u novom prozoru
odakle gubi vezu sa glavnom stranicom.

U prikazu View → Navigation lako se uočava struktura strane.

Slika 16-49 Navigation

Stranu možemo kreirati u novom prozoru, ako u prozoru Insert


Hyperlink kliknemo opciju Target Frame i u njoj podopciju New
Window.

U Uvodnoj strani se nalazi video koji se ubacuje ako izaberemo Insert


→ Picture → Video. Video se ponavlja samo jednom, pošto nije
izabrana opcija Forever, a Loop (broj ponavljanja) je podešen na 1.

U glavnoj strani, u gornjem frejmu nalazi se naslov (na koji je


primenjen efekat iz palete DHTML Effects) i animacija koja nije
napravljena u FrontPageu već je uvezena.

U glavnoj strani, u desnom frejmu nalaze se linkovi: Uvodna strana


(uvek prikazuje glavnu stranu), O Internetu, Arhitektura Interneta,
Sigurnost i privatnost na Internetu, Intrnet trgovina – sigurnost pre
svega i Pretraga.

Prozor Uvodna strana je vrlo sličan i ostalim prozorima do kojih se


dolazi klikom na jedan od linkova u desnom frejmu. Na početku se
nalaze linkovi podnaslova koji vode do njih. Kada vas link dovede do
tog podnaslova postoji još jedan link: Vrati se na početak, koji nas
vraća na vrh strane. To je urañeno pomoću opcije Bookmarks. Na
slike u ovim prozorima su takoñe primenjene opcije sa palete DHTML
Effects.

Kada jednom otvorite sve prozore uvek se možete vratiti na


predhodni pomoću opcija Back i Forward koje se nalaze u
pretraživaču. To je omogućeno u prikazu Navigation u kome sami

470
Osnovi informaciono komunikacionih tehnologija

možete da rasporeñujete veze izmeñu strana. Mogu se čak kreirati


linkovi za kretanje napred i nazad uz pomoć opcije back and next
links.

Pomoću FrontPage 2003 može se kreirati jednostavan ili složen sajt


sa vrlo malo truda, a da pritom ne moraju korisnici imati predhodna
znanja za HTML ili neki drugi web jezik. Dok kreirate sajt i dok ga
kasnije održavate, FrontPage obavlja sav dosadni posao HTML-a
umesto Vas. Osnovni nedostatak HTML–a je što u njemu ne može u
potpunosti da se ispolji kreativnost. Problem sa kojim se takoñe
većina programera suočavala u ranijim verzijama HTML-a jeste u
organizovanju sadržaja njihovih strana. Kombinovanje teksta, slika i
drugih objekata u istom redu bilo je vrlo teško izvesti. Takoñe, kada
se pojavio HTML bilo je vrlo malo jezičkih struktura koje su
podržavale specijalne efekte kao što su animacija, tranzicija itd.

FrontPage je program koji ima brojne mogućnosti. FrontPage


olakšava umetanje i ureñivanje slika, alati za korišćenje multimedije
predstavljaju sjajan način za oživljavanje sajta, tabele pružaju mnoge
prednosti web programerima, frejmovi i inline frejmovi donose
programerima nove mogućnosti, liste su sjajan način za prikazivanje
malih delova informacija, forme su sjajan način za primanje ulaznih i
povratnih informacija od posetilaca sajta, pomoću DHTML-a i drugih
jezika, kao što su Java Script i Java, mogu da se ožive i animiraju
web sajtovi., web komponente FrontPagea pojednostavljaju mnoge
zadatke, Teme pojednostavljaju dizajniranje sajta time što se
omogućava da se primene unapred formatirani stilovi, Plug-inovi,
ActiveX i Java apleti su dobri da ožive sajt i dodaju mu interaktivnost
i nove funkcije.

471

You might also like