You are on page 1of 175

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Essert, Grilec, Žilić:

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
- fizikalne osnove -

Ver. 1.0 – priprava


(nije za objavljivanje)

Zagreb, 2006.
SADRŽAJ

1. ELEKTROSTATIKA ....................................................................................... 9
1.1. Struktura materije............................................................................................... 9
1.1.1. Elementarni naboj ...................................................................................................11
1.1.2. Električna svojstva tvari.................................................................................. 12
1.2. Električno polje naboja..................................................................................... 13
1.2.1. Polarizacija i influencija ................................................................................... 16
1.2.2. Gustoća električnog toka ................................................................................. 18
1.2.3. Homogeno električno polje .............................................................................. 18
1.2.4. Coulombov zakon................................................................................................. 19
1.3. Električni potencijal .......................................................................................... 19
1.4. Električni kapacitet ........................................................................................... 21
1.5. Kondenzator ...................................................................................................... 22
1.5.1. Spojevi kondenzatora....................................................................................... 23
1.5.2. Serijski spoj....................................................................................................... 24
1.5.3. Paralelni spoj ...................................................................................................... 25
1.5.4. Mješoviti spoj..................................................................................................... 26
1.5.5. Energija nabijenog kondenzatora .................................................................. 27
1.5.6. Prirodni kondenzator........................................................................................ 29
1.6. Appleti................................................................................................................ 30
1.6.1. Električno polje naboja ................................................................................... 30
1.6.2. Test naboj u električnom polju....................................................................... 31
1.6.3. Elektroskop ........................................................................................................ 32
1.6.4. Kapacitet pločastog kondenzatora................................................................ 32
1.6.5. Prirodni kondenzator........................................................................................ 33
1.7. Zadaci ................................................................................................................. 34

2. ISTOSMJERNA STRUJA ............................................................................. 37


2.1. Električni napon................................................................................................ 37
2.2. Električni izvori................................................................................................. 38
2.3. Električna struja ................................................................................................ 40
2.4. Električni otpor ................................................................................................. 40
2.4.1. Promjena otpora s temperaturom .................................................................. 41
2.5. Ohm-ov zakon................................................................................................... 43
2.6. Kirchhoff-ovi zakoni ........................................................................................ 44
2.6.1. I. Kirchhoff-ov zakon....................................................................................... 45
2.6.2. II. Kirchhoff-ov zakon .................................................................................... 46
2.7. Spajanje električnog otpora u strujnom krugu............................................. 47
2.7.1. Serijski spoj otpora ......................................................................................... 47
2.7.2. Paralelni spoj otpora......................................................................................... 48
2.8. Električna struja u ioniziranom plinu............................................................ 50
2.9. Elektrokemijske pojave .................................................................................... 52
2.9.1. Faraday-evi zakoni elektrolize....................................................................... 52
2.9.2. Primarni elementi .............................................................................................. 53
2.9.3. Sekundarni elementi......................................................................................... 55
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.10. Jednostavni strujni krug .................................................................................. 57


2.11. Realni jednostavni strujni krug ...................................................................... 58
2.12. Složeni strujni krug .......................................................................................... 59
2.13. Realni naponski izvori ..................................................................................... 61
2.13.1. Vanjska karakteristika realnih izvora .......................................................... 62
2.13.2. Spojevi električnih izvora............................................................................... 63
2.14. Mjerenje struje, napona i otpora..................................................................... 66
2.15. Mjerni instrumenti: voltmetar, ampermetar, ommetar .............................. 67
2.16. Rad i snaga istosmjerne struje ........................................................................ 70
2.17. Appleti ............................................................................................................... 73
2.17.1. Ohmov zakon ...................................................................................................... 73
2.17.2. Jednostavni strujni krug ................................................................................. 73
2.17.3. Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu ................................... 74
2.17.4. Multimetar .......................................................................................................... 75
2.17.5. Serijski spoj otpora.......................................................................................... 75
2.17.6. Paralelni spoj otpora......................................................................................... 76
2.17.7. Kirchhoff-ovi zakoni......................................................................................... 76
2.18. Zadaci................................................................................................................. 78

3. MAGNETIZAM .............................................................................................. 81
3.1. Magnetsko polje................................................................................................ 81
3.2. Zakon protjecanja ............................................................................................. 82
3.2.1. Magnetsko polje ravnog vodiča ...................................................................... 83
3.3. Magnetske veličine........................................................................................... 85
3.4. Magnetska histereza ........................................................................................ 89
3.5. Magnetski krug................................................................................................. 90
3.6. Djelovanje magnetskog polja.......................................................................... 92
3.6.1. Sila na gibljivi naboj ......................................................................................... 92
3.6.2. Sila na vodič kojim teče struja...................................................................... 94
3.6.3. Sila između dva vodiča kroz koje teče struja............................................ 96
3.7. Elektromagnetska indukcija ........................................................................... 98
3.7.1. Lenz-ovo pravilo................................................................................................100
3.7.2. Samoindukcija ................................................................................................... 101
3.7.3. Međuindukcija ...................................................................................................102
3.8. Energija magnetskog polja ............................................................................ 104
3.8.1. Izmjenično magnetiziranje željeza .............................................................105
3.8.2. Privlačna sila magneta .....................................................................................106
3.9. Appleti ............................................................................................................. 108
3.9.1. Naboj u magnetskom polju .............................................................................108
3.9.2. Lorentz-ova sila ................................................................................................108
3.9.3. Faraday-ev zakon .............................................................................................109
3.9.4. Lennz-ovo pravilo.............................................................................................. 110
3.10. Zadaci............................................................................................................... 111

4. PRIJELAZNE POJAVE............................................................................... 113


4.1. RC-krug............................................................................................................ 113

4
Sadržaj
________________________________________________________________________

4.1.1. Energija nabijenog kondenzatora ................................................................. 113


4.1.2. Energija na otporu ........................................................................................... 113
4.1.3. Nabijanje (punjenje) kondenzatora ............................................................. 114
4.1.4. Izbijanje (pražnjenje) kondenzatora .......................................................... 115
4.2. RL-krug ............................................................................................................ 116
4.2.1. Energija svitka.................................................................................................. 116
4.2.2. Ukapčanje RL – kruga...................................................................................... 117
4.2.3. Iskapčanje RL – kruga..................................................................................... 118
4.3. Elektromagnetski oscilirajući krug .............................................................. 119
4.4. Elektromagnetski valovi ................................................................................ 121
4.5. Appleti.............................................................................................................. 123
4.5.1. RC-krug...............................................................................................................123
4.5.2. RL-krug ...............................................................................................................124
4.5.3. Elektromagnetski oscilirajući krug ..............................................................124
4.6. Zadaci ............................................................................................................... 126

5. IZMJENIČNE STRUJE ............................................................................... 129


5.1. Harmonijski oblik ........................................................................................... 130
5.1.1. Frekvencija i kružna frekvencija.................................................................. 131
5.1.2. Srednja i efektivna vrijednost .....................................................................134
5.1.3. Faza i razlika faza............................................................................................136
5.2. Predočavanje izmjeničnih veličina ............................................................... 138
5.2.1. Prikazivanje rotirajućim dužinama i vektorima .........................................138
5.2.2. Fazni pomak u vektorskom prikazu .............................................................. 141
5.3. Jednostavni krug izmjenične struje.............................................................. 142
5.3.1. Otpor u krugu izmjenične struje..................................................................142
5.3.2. Kapacitet u krugu izmjenične struje ...........................................................143
5.3.3. Induktivitet u krugu izmjenične struje ......................................................145
5.4. Spojevi R, L i C u krugu izmjenične struje.................................................. 147
5.4.1. Serijski RL - krug.............................................................................................148
5.4.2. Serijski RC – krug ............................................................................................149
5.4.3. Serijski RLC –krug ...........................................................................................150
5.4.4. Paralelni RL – krug............................................................................................152
5.4.5. Paralelni RC – krug ...........................................................................................153
5.4.6. Paralelni RLC – krug .........................................................................................154
5.5. Rezonancija...................................................................................................... 155
5.6. Snaga izmjenične struje i faktor snage......................................................... 157
5.6.1. Trokut snaga .....................................................................................................158
5.7. Trofazni sustav................................................................................................ 160
5.7.1. Naponi i struje u spoju zvijezda................................................................... 161
5.7.2. Naponi i struje u spoju trokut ...................................................................... 161
5.7.3. Snaga trofaznog sustava ................................................................................162
5.8. Appleti.............................................................................................................. 163
5.8.1. Električni elementi u krugu izmjenične struje .........................................163
5.8.2. Kombinacija R, L i C u krugu izmjenične struje.........................................164

5
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

5.9. Zadaci............................................................................................................... 165

6. Dodatak - WEB-adrese applet-a ............................................................... 169


7. Literatura.................................................................................................... 171
8. Stvarno kazalo ........................................................................................... 173

6
Sadržaj
________________________________________________________________________

PREDGOVOR
Ovaj udžbenik iz područja elektrotehnike, želi pomoći studentima obnoviti
srednjoškolsko znanje elektrotehnike, koja se uči u fizici, kako bi lakše svladali
predmet ELEKTROTEHNIKA na studiju. Namijenjen je ponajprije studentima
Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ali može korisno poslužiti i drugima.
Pojam elektrotehnika, uključuje u sebi dva pojma. Prvi je upoznavanje
osnovnih fizikalnih zakona o elektricitetu i magnetizmu, a drugi njihovu
primjenu u tehničkoj praksi. Upoznati fizikalni zakon najčešće znači opisati
posljedice njegova djelovanja, dok nam uzrok i bit zakona ostaju skriveni.
Matematički aparat kojim se u teoriji služimo i instrumenti kojima mjerimo ovise
dakako o dubini naših proučavanja. Gradivo izneseno u ovom udžbeniku koristi
matematički aparat primjeren srednjoškolskoj matematici.
Elektrotehnika i strojarstvo dva su vrlo bliska znanstvena područja, čije se
discipline znatno isprepleću, od mjeriteljstva do automatskog vođenja
proizvodnih procesa. Budući da su mnoge tehnologije u strojarstvu usko vezane
uz elektrotehniku, ovaj udžbenik može poslužiti i strojarskim stručnjacima u
njihovoj svakodnevnoj praksi.
Gradivo je podijeljeno u pet poglavlja koji obuhvaćaju osnovna
elektrotehnička područja: elektrostatika, istosmjernu struju, magnetizam,
prijelazne pojave i izmjenične struje. Udžbenik koristi većinu gradiva obrađenog
u rasprodanom izdanju udžbenika M. Essert, Z. Valter: "Osnove elektrotehnike",
SNL Liber 1991. god., a praktičnu orjentaciju interaktivnim applet-ima na CD-u
zahvaljuje diplomskom radu Valentine Franković, prof. fizike. Svako poglavlje
uključuje i niz zadataka s rješenjima, za provjeru naučenog gradiva.
Kvalitetan prijenos znanja traži danas i nove alate. Oni su prisutni
ponajviše zahvaljujući računalima i različitim edukacijskim programima.
Temeljna značajka takvih programa je interaktivnost i usmjerenost na fizikalne
modele. Računala i programi omogućuju da korisnik više razmišlja o tomu 'što' i
'zašto', nego o 'kako'. Sam izračun - dobivanje numeričkog ili grafičkog rezultata,
u takvim je metodama, programima, manje značajan.
Java applet-i su popularni programi koji nude sve nabrojeno i danas su
zahvaljujući Internetu dostupni na mnogim sveučilištima i školama. Pisani su u
besplatnom Java okruženju pa su već od samih početaka (oko 1995.) postali
osnovna nastavna pomagala.
Iako postoje applet-i za mnoga područja fizike (i ne samo nje), u ovom radu
pokušalo se prikupiti najbolje uzorke za područje fizikalnih osnova
elektrotehnike. Poštujući autorska prava, svi prikupljeni applet-i prilagođeni su
našim prilikama (za slučaj da u nastavi nema mogućnosti korištenja Interneta
i/ili da korisnici ne znaju engleski).

7
ELEKTROSTATIKA
Elektrotehnika kao znanost i ljudska djelatnost bavi se izučavanjem i
primjenom električnih i magnetskih pojava. Dio koji se bavi izučavanjem pripada
prirodnim znanostima i čini njezinu fizikalnu osnovu, a dio koji se bavi
primjenom u korisne i praktične svakodnevne svrhe čini nadgradnju i pripada
tehničkim znanostima.
U tumačenju električnih i magnetskih pojava polazi se od poznavanja
strukture materije i njezinih električnih svojstava. Ta se svojstva pripisuju
postojanju električnih naboja u osnovnoj strukturi svake tvari. Električni naboji
mogu se smatrati svojevrsnim elementarnim česticama, djelićima materije i
nosiocima njezinih električnih svojstava. Spoznat ih se može preko njihovih
vanjskih manifestacija, a to su električne i magnetske sile.
Za cjelovitu spoznaju prisutnosti djelovanja električnih naboja pored
položaja u strukturi materije potrebno je poznavati i osobitosti prostora oko njih,
prostora u kojem se izražavaju njihove manifestacije.
Električni naboji mogu u prostoru mirovati ili biti u pokretu. Naboji u
mirovanju nazivaju se statički naboji. Naboji u gibanju mogu imati različite
smjerove, a oni u usmjerenom gibanju nazivaju se električnom strujom.
U prostoru oko statičkih naboja zbivaju se električne pojave, pa se to stanje
prostora naziva električnim poljem. U prostoru oko naboja u gibanju odvijaju se
uz električne i magnetske pojave. U njemu se pored električnog javlja i
magnetsko polje, a zajednički se naziva elektromagnetskim poljem.
Elektrostatika opisuje i objašnjava pojave koje nastaju u prostoru oko
mirujućih električnih naboja. Djelovanje naboja u prostoru tumači se električnim
poljem koje svaki naboj stvara u svom okolišu.

1.1. Struktura materije


Poznato je da se materija sastoji od tvari u čistom stanju i od onih u obliku
smjesa. Čiste tvari mogu biti jednostavne i složene. Jednostavne se nazivaju
kemijskim elementima, jer se nikakvim kemijskim postupkom ne daju razložiti
na jednostavnije. Složene pak tvari nastaju spajanjem elemenata, imaju potpuno
nova svojstva i nazivaju se spojevi. Smjese su sastavljene od različitih elemenata
i spojeva.
Najsitnije su čestice elementa koje još predstavljaju element atomi. Danas je
poznato 105 elemenata, a time i 105 različitih vrsta atoma. Najmanji među njima
je atom vodika i može ga se zamisliti kao kuglicu promjera 2 ·10-10, a najveći je
atom cezija, promjera 5.3 10-10 m. Veličina svih ostalih atoma kreće se u
spomenutim granicama.
Svi atomi izgrađeni su od elementarnih čestica, a njihovu građu utvrdili su
fizičari E. Rutherford i N. Bohr. Svaki atom sastavljen je od jezgre i omotača
(slika 1-1). U središtu atoma na vrlo malom prostoru zgusnute su elementarne
čestice koje čine njegovu jezgru. To su protoni, neutroni i ostale čestice. Oko
jezgre atoma kreću se velikim brzinama elektroni tako da čine omotač oko nje.
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Elektroni su elementarne čestice koje posjeduju negativni električni naboj.


Masa elektrona je oko 1836 puta manja od jedinice atomske mase, odnosno
mase koju ima najmanji atom, atom vodika.
Protoni su elementarne čestice koje posjeduju naboj jednak po veličini
naboju elektrona, ali suprotnog predznaka. Masa protona približno je jednaka
jedinici atomske mase.

omotač elektroni naboj

atom
protoni naboj
jezgra neutroni
ostale čestice

Slika 1-1. Sastav atoma

Količina naboja koju posjeduje elektron i proton označuje se kao


elementarni naboj, jer ga u prirodi nema manjeg.
Neutroni nemaju električnog naboja, a masa im je približno jednaka masi
protona, odnosno jedinici atomske mase. Ostale čestice u jezgri kao npr.
pozitron, mezon, neutrino i hiperon pojavljuju se samo povremeno, dosta su
nestabilne i brzo se raspadaju. Pri raspadanju pretvaraju se jedne u druge. Bez
značenja su za električne pojave.
U normalnim uvjetima broj elektrona u omotaču jednak je broju protona u
jezgri, što znači da svaki atom sadrži jednaku količinu pozitivnog i negativnog
naboja i promatrano izvana električki je neutralan.
Dimenzije elektrona i protona nije moguće pouzdano odrediti, jer te čestice
nemaju oštre granice. Nije ih moguće ni vidjeti, već je moguće u određenim
uvjetima vidjeti i snimiti trag koji one ostavljaju pri prolazu kroz određena
sredstva. Iz tih tragova moguće je odrediti njihovu brzinu, energiju, masu i naboj.
Između protona, neutrona i ostalih čestica u jezgri djeluju vrlo jake sile koje
ih drže na okupu. To su nuklearne sile. Između protona i elektrona, međutim,
vladaju električne sile koje zajedno s nuklearnim drže atom jednom cjelinom.
Gibanje elektrona u atomu ima složen karakter, jer oni pored gibanja u
omotaču istovremeno rotiraju i oko vlastite osi. Ta rotacija naziva se elektronski
spin. Uz to se mijenja i položaj omotača u odnosu na jezgru.
Atomi različitih elemenata međusobno se razlikuju po broju protona u
jezgri, odnosno broju elektrona u omotaču. Tako atom vodika kao
najjednostavniji ima jedan proton u jezgri i jedan elektron u omotaču. Atom
helija ima dva protona i dva elektrona, litija tri protona i tri elektrona itd.
Atomi istog elementa mogu se međusobno razlikovati samo po broju
neutrona što ih sadrži jezgra. Oni pritom imaju isti atomski broj jer posjeduju isti
broj protona, ali se razlikuju u masi zbog različitog broja neutrona. Takvi atomi
se nazivaju izotopi. Najsloženiji atom je izotop urana U koji ima 146 neutrona,
92 protona i 92 elektrona. Neki jednostavniji primjeri modela atoma prikazani su
na slici 1-2.

10
Elektrostatika
________________________________________________________________________

Jedino je jezgra atoma običnog vodika bez neutrona, dok jezgre svih ostalih
atoma pored protona sadrže i neutrone. Svi elektroni u omotaču nemaju jednaku
energiju. S obzirom na sadržaj energije pojedinih elektrona u atomu, elektroni se
mogu u omotaču raspodjeliti u 7 ljusaka ili ovojnica.

L
e e K
p
n n
p n
p p
e
e

vodik 11H helij He litij Li

Slika 1-2 Modeli jednostavnih atoma


(e-elektron, p-proton, n-neutron)

Te se ljuske prema svojem redoslijedu označavaju slovima K, L, M, N, O, P i


Q, pri čemu se ljuska najbliža jezgri označava s K, a najudaljenija s Q. Elektroni
u ljuskama bližim jezgri imaju energiju manju od onih u udaljenijim ljuskama.
Vanjska ljuska sadrži najviše do 8 elektrona, a unutrašnje do 2 n2, gdje je n broj
ljuske računajući od jezgre. Na slici 1-2 prva dva atoma imaju jednu, a treći dvije
ljuske.

1.1.1. Elementarni naboj


U prirodi, dakle, postoje dvije vrste elementarnih naboja, jednima je
dogovorno pridodan naziv 'pozitivni' (kod protona), a drugima 'negativni' (kod
elektrona). Iako je masa protona veća od mase elektrona, njihov naboj je po
apsolutnom iznosu jednak i iznosi:
Q0 = 1,6 ⋅10 −19 [As ] ili [C ]
Veličinu elementarnog naboja utvrdio je 1917. fizičar R.A.Millikan, a
izražava se u ampersekundama [As] ili kulonima [C].
Proton je čvrsto vezan u jezgri i pojavljuje se slobodan samo u reakcijama
među jezgrama, nuklearnim reakcijama. U tim reakcijama dolazi do fizičke
transformacije jezgre, a traju vrlo kratko.
Elektron u normalnim uvjetima postoji i slobodan, jer se u procesu
ionizacije atoma može osloboditi veze s jezgrom. Njegovo sudjelovanje u
električnim pojavama je stoga aktivnije.
Elektroni u atomu mogu posjedovati samo određenu konačnu količinu
energije i gibati se putanjama određenim njihovom energijom. Oni nastoje
zaposjesti putanje koje odgovaraju najnižoj energetskoj razini i popunjavaju
ljuske bliže atomskoj jezgri. Takav se atom nalazi u normalnom stanju.

11
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Dovođenjem energije atomu izvana u obliku npr. topline ili svjetlosti, postiže
se njegovo uzbuđeno stanje, pri čemu elektroni mogu primiti toliko energije da
mogu promijeniti ljusku i prijeći u ljuske dalje od atomske jezgre.
Mogu se i osloboditi veze s jezgrom i biti izbačeni izvan atoma. Ili obratno,
mogu izvana biti ubačeni u putanje oko jezgre. Takav postupak koji vodi do
promjene broja elektrona naziva se ionizacijom.
Ako iz atoma izleti jedan elektron, narušava se nabojska ravnoteža atoma,
jer ukupni pozitivni naboj protona postane veći od ukupnog negativnog naboja
preostalih elektrona. Atom izvana više nije neutralan, a zbog prevladavanja
pozitivnih naboja postaje pozitivni ion. Ako međutim u atom uđe jedan elektron i
time ukupni negativni naboj elektrona postane veći od ukupnog pozitivnog
naboja protona, on postaje negativni ion (slika 1-3).

atom e e atom

pozitivni ion negativni ion

Slika 1-3 Ionizacija atoma

Svaka kemijska veza među atomima osniva se na razmjeni elektrona među


njima. U tako nastaloj skupini atoma elektroni mogu istovremeno i u jednakoj
mjeri pripadati svim atomima u njoj. Kako i skupina atoma može biti izvrgnuta
procesu ionizacije, ionima se smatraju električki nabijeni atomi ili njihove
skupine.
Dok negativni naboj u normalnim uvjetima može biti prisutan ili kao naboj
elektrona ili kao naboj negativnih iona, pozitivni naboj prisutan je samo kao
naboj pozitivnih iona.

1.1.2. Električna svojstva tvari


Pokretljivost elektrona, oslobođenih ionizacijom, među atomima ili
molekulama pojedinih tvari određuje osnovno električno svojstvo tvari, električnu
vodljivost.
Tvari koje se odlikuju velikom električnom vodljivošću nazivaju se vodičima.
U njih se ponajprije ubrajaju metali i njihove legure. To su tvari s kristalnom
strukturom, kojih se atomi međusobno povezuju metalnom vezom. Pri tom
vezivanju javlja se veliki broj slobodnih elektrona koji se lako stavljaju u gibanje i
pritom nailaze na razmjerno mali otpor u kristalnoj rešeci. To su kruti vodiči.
U vodiče se uvrštavaju i elektroliti i vodljivi plinovi. Elektroliti su soli
odnosno krute tvari kristalne strukture s ionskom vezom među atomima, te

12
Elektrostatika
________________________________________________________________________

kiseline i lužine otopljene u vodi. Pri tom otapanju javlja se određeni broj
suprotno nabijenih iona. Slično se stanje javlja i kod nekih plinova.
Elektrolite i vodljive plinove za razliku od metala odlikuje istovremena
pokretljivost i iona i elektrona. Pri gibanju iona javlja se i gibanje materije, čega
pri gibanju elektrona nema.
Oni se stoga za razliku od krutih nazivaju ionskim vodičima.
Pored vodiča postoje i tvari koje se odlikuju vrlo malom ili gotovo nikakvom
električnom vodljivošću. Te se tvari nazivaju izolatorima ili dielektricima. U njih se
ubrajaju krute tvari s kristalnom strukturom, kojih se atomi međusobno
povezuju kovalentnom vezom. U toj vezi elektroni su čvrsto vezani uz jezgre
fiksirane u kristalnoj rešeci. Pored krutih tvari s kristalnom strukturom u
izolatore se ubrajaju i neke tvari nekristalne strukture kao npr. guma, papir,
staklo, mineralna ulja, te uz njih čista voda, nevodljivi plinovi i vakuum.
Među tvarima s kristalnom strukturom nalaze se i tvari u kojih veza među
atomima može biti bliska i kovalentnoj i ionskoj vezi. Te se tvari odlikuju znatno
manjom vodljivošću nego što je imaju vodiči, ali većom od one izolatora, pa se
nazivaju poluvodičima. Vodljivost im je jako ovisna o vanjskim fizičkim i
kemijskim utjecajima. Tu se ubrajaju npr. olovni sulfid i neki spojevi silicija,
germanija i selena. Kod krutih vodiča koji električnu struju vode slobodnim
elektronima javlja se njihovo kaotično gibanje između atoma, koje podsjeća na
gibanje molekula plina. Slobodni elektroni se pritom rasporede tako da je vodič
izvana promatrano električki neutralan. Usmjereno gibanje slobodnih elektrona
javlja se u vodiču tek pod vanjskim utjecajem, kojim se elektronu privodi
dodatna energija. Srednja brzina kaotičnog gibanja elektrona u vodiču reda je
veličine 106m/s, a brzina njihova usmjerenog gibanja 10-2 m/s.
Pri prolazu struje kroz pojedine tvari opažaju se sljedeći učinci: toplinski,
magnetski, kemijski, svjetlosni i fiziološki. Oni se mogu vrlo uspješno koristiti i
njima se bavi tehnički dio elektrotehnike. Toplinski učinci koriste se u
elektrotermiji, magnetski kod električnih strojeva, kemijski u elektrolizi, a
fiziološki u utvrđivanju korisnog i štetnog djelovanja električne struje na žive
organizme.

1.2. Električno polje naboja


Proučavanje elektriciteta povijesno se odvijalo proučavanjem sila koje se
uočavaju između nabijenih, elektriziranih tijela. Najpoznatiji način elektriziranja
(odvođenja ili dovođenja naboja nekom tijelu) bio je trenjem. Analiza uočenih sila
dovela je do zaključka da u električnim pojavama postoje dvije električne veličine:
naboj i polje. Električni naboj javlja se kao svojstvo čestica, a električno polje se
zamjećuje kao polje sila oko nabijenih čestica, oko naboja.
A.Coulomb je još 1785. godine uočio i formulirao osnovni zakon o sili
između električki nabijenih tijela. Coulombova sila se oblikom izraza podudara s
Newtonovom gravitacijskom silom, samo što u njoj umjesto masa dolaze električni
naboji, a s obzirom da mogu biti i pozitivni i negativni, slijedi da se elektrizirana
tijela mogu i odbijati, a ne samo privlačiti.
Zakon se može eksperimentalno potvrditi samo za silu između vrlo malih
električnih tijela, koja se mogu smatrati matematičkim točkama (tzv. točkasti

13
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

naboj ili test-naboj; eksperimentalno: nabijena kuglica). Isto tako prilike postaju
jednostavne za proučavanje i mjerenje kad se točkasti naboj nađe u okolišu
velikog, na primjer metalnog, nabijenog tijela (slika 1-4). Neka se pretpostavi da
su i tijelo i kuglica nabijeni pozitivnim električnim nabojem. Pokusom se opaža
da je sila na nabijenu kuglicu to veća što je veći iznos naboja kojim je nabijena i
to u bilo kojoj točki prostora.

P3
+
+
P2 +
+
+ +
+
P1 +
+ +

Slika 1-4 Električna sila u okolišu nabijenog tijela

Umjesto promjene naboja kuglice moguće je mijenjati njezin položaj oko


metalnog tijela (P1, P2, P3, ...). U svakoj točki prostora sila na kuglicu imat će
općenito različitu veličinu i smjer.

Sila ovisi dakle i o fizikalnoj veličini stvorenoj prisutnošću nabijenog tijela.


Ta se veličina zove električno polje nabijenog tijela i njen iznos označuje se s E.
Sila na točkasti naboj može se prema tome izraziti umnoškom dviju nezavisnih
veličina:

F = Q ⋅ E [N ] (1.1)

gdje su:
Q - naboj [As],
E - jakost električnog polja [V/m].

Električno polje zamjećuje se dakle, kao polje sila oko nabijenih čestica. Kad
se u okolišu nekog naboja nalazi više drugih naboja, tada se ukupna sila na taj
naboj može dobiti superpozicijom, tj. dodavanjem pojedinih sila svakog od
okolnih naboja po smjeru i po iznosu (vektorski zbroj). Električno polje je rezultat
djelovanja svih naboja koji se nalaze u nekom prostoru (unošenjem dodatnog
naboja u taj prostor mijenja se i polje).
Jakost električnog polja E, u nekoj točki (prije stavljanja naboja Q) jednaka
je omjeru sile F na naboj (postavljen u tu točku) i veličine naboja Q, a smjer polja
jednak je smjeru koji bi imala električna sila na pozitivni naboj postavljen u tu
točku.
Jakost polja u određenoj točki prostora može se odrediti, poznavajući silu F
na naboj Q (doveden u tu točku) pomoću jednadžbe

14
Elektrostatika
________________________________________________________________________

F
E= (1.2)
Q

Jedinica za jakost električnog polja je volt po metru (V/m).


Silnice električnog polja su linije po kojima bi se, pod djelovanjem električne
sile u polju, gibao pozitivni naboj. Silnice izlaze (izviru) iz pozitivnih naboja i
usmjerene su prema negativnim nabojima u kojima završavaju (poniru). Gustoća
silnica razmjerna je gustoći električnog polja.
Obično se pod pojmom "električno polje" misli na "jakost električnog polja",
tj. na iznos vektora. Budući da se sila u svakoj točki općenito mijenja (po smjeru
i/ili iznosu), znači da se i polje mijenja. Odredi li se polje u svakoj točki prostora,
može se izravno iz izraza (1.1) izračunati sila na bilo koji električni naboj koji se
dovede u bilo koju točku tog prostora. Odavde se razabire praktična korist
električnih polja, koja se zbog toga i grafički predočuju.
Električno polje nije rezultat samo nabijenog tijela, nego i svakog naboja
posebno. Budući da predstavlja polje sila, dakle vektorsko polje, može se
predočiti linijama polja ili silnicama. Smjer električnog polja jednak je smjeru
djelovanja električne sile na pozitivan naboj (slika 1-5), pa je u okolišu pozitivnog
naboja suprotan od onog u okolišu negativnog naboja. To se vidi po vektoru sile
na test naboj koji je doveden u njihov okoliš.

Slika 1-5 Električno polje naboja


a) pozitivnog b) negativnog

Električno polje dvaju naboja prikazano je na slici 1-6.


Tu je polje u svakoj točki vektorski zbroj polja iz slike 1-5. Tangenta u
svakoj točki silnice pokazuje pravac djelovanja sile. I ovdje se ta sila zorno
uočava kao vektor sile test naboja.
Dugo vremena su polja bila shvaćana kao matematičke konstrukcije kojima
su se pregledno mogle prikazati sile u okolišu električnih naboja. Realnim su
smatrane samo sile i naboji. Zahvaljujući Maxwell-u i Faraday-u, polja dobivaju
realna obilježja, ništa manje stvarna nego su vidljivi mehanički predmeti koji nas
okružuju. Dokaze o opstojanju takvih polja iznijeli su proučavanjem
elektromagnetskih valova.

15
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Slika 1-6 Električno polje dvaju naboja


a) suprotnog polariteta b) istog polariteta

Tu naboji nemaju više svoja primarna značenja, već polje. Naboji postaju
samo mjesta u prostoru u kojima izviru ili poniru električne silnice. Za pozitivan
naboj kaže se da je izvor, a za negativan da je ponor električnog polja (slika 1-6).
Za električno polje veli se da je homogeno ako u svakoj točki ima jakost
jednakog inteziteta i smjera. Sila na dovedeni pozitivni naboj +Q u homogeno
električno polje (slika 1-7) je u smjeru polja, a sila na negativni naboj -Q
suprotna je smjeru polja. Budući da i dovedeni električni naboj stvara vlastito
električno polje, redovito se pretpostavlja da je iznos tog naboja malen, pa je
njegovo djelovanje zanemarivo.

E

F Q

+ Q F

Slika 1-7 Homogeno električno polje

Polje oko elektroda, vodljivih tijela izoliranih od okoline, počinje i završava


na nabojima smještenim na površini. Budući da se naboji kojim je elektroda
nabijena (zbog istog polariteta) međusobno odbijaju, sav se naboj rasporedi po
površini, pa u unutrašnjosti elektrode nema električnog polja. Svojstvo
električnih polja da završavaju na površinama vodiča koristi se kod zaštite tijela
od djelovanja električnih polja zastorima od metalnih limova ili metalnih mreža.
To je načelo tzv. Faraday-evog kaveza.

1.2.1. Polarizacija i influencija


Kao neposredni rezultat djelovanja sile u električnom polju uočavaju se
dvije važne pojave: polarizacija dielektrika u izolatoru i influencijski učinci u
vodljivim tijelima.
Statička električna polja pri mirujućim nabojima moguća su samo u
električki nevodljivim sredstvima, tj. izolatorima. Izolatori se stoga nazivaju i
dielektrici (grčki: dia - kroz), jer kroz njih djeluju električne sile.

16
Elektrostatika
________________________________________________________________________

U njima normalno nema slobodnih naboja. Ako se takvi materijali unesu u


električno polje, u njima može doći samo do određenog razmještanja naboja u
atomima i molekulama: pozitivni naboji se malo pomaknu u smjeru polja,
negativni u suprotnom, stvarajući tako dipole. Ta je pojava nazvana polarizacija
(slika 1-8).

Slika 1-8 Polarizacija dielektrika

S druge pak strane, djelovanje polja na vodiče, koji imaju slobodne naboje,
manifestirat će se u razdvajanju naboja suprotnog predznaka.
Ta se pojava zove influencija (slika 1-9). Količina influenciranog naboja
(razdvojenog) jednaka je količini naboja koje je influenciju izazvalo (slučaj a).

→ →
E E

a) pod 900 b) pod 450

Slika 1-9 Električna influencija

Može se pokazati da količina influenciranog naboja ovisi i o površini na koju


je polje djelovalo. Metalne pločice postavljene u homogeno polje na slici 1-9 b)
pod kutem od 45°, zatim razdvojene u polju, pa izvučene van, primit će svaka
otprilike 71 % naboja u odnosu na pokus a).

17
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

1.2.2. Gustoća električnog toka


Sve silnice koje izlaze iz nekog naboja Q, čine u prostoru oko naboja
električni tok Ф. Radi lakšeg proučavanja pojava u polju pri različitim
dielektricima uvodi se nova vektorska veličina D . Istog je smjera kao i jakost
polja, a iznos joj je jednak gustoći influenciranog naboja koji bi se na vodiču u toj
točki električnog polja izdvojio, inducirao. Naziv tog vektora je gustoća električnog
toka, dielektrični pomak, ili električna indukcija.
Gustoća električnog toka D u nekoj točki prostora razmjerna je jakosti polja E :
D =ε ⋅E (1.3)

Faktor razmjernosti ε, naziva se dielektričnost (ili dielektrična konstanta) i


značajka je tvari u kojoj je električno polje uspostavljeno. Dielektričnost vakuma
je ε0 = 8,85⋅10-12 As/Vm.
Dielektričnost tvari iskazuje se pomoću dielektričnosti vakuma i relativne
dielektričnosti εr
ε = ε0 ⋅εr (1.4)

Reletivna dielektričnost εr je značajka pojedine tvari, koja pokazuje koliko


puta je veća gustoća električnog toka u toj tvari nego što bi, uz istu jakost polja,
bila u vakumu. Relativna dielektričnost εr je bezdimenzionalni broj i za većinu
materijala manji je od 10 (3 za gumu, 6 za porculan, 2-4 za staklo), u nekim
keramičkim masama do 100, a najveće vijednosti idu čak i do 10000.
Poznavanjem naboja, geometrije tijela i materijala u prostoru električno je
polje u svakoj točki potpuno određeno.

1.2.3. Homogeno električno polje


Polje je homogeno ako mu je gustoća silnica jednolika. Homogeno polje ima
u svakom dijelu prostora jednoliku gustoću toka D i jednaku jakost E tj. za svaku
točku polja vrijedi
D = konst. i E = konst. (1.5)

Smjer homogenog polja svugdje je isti, a silnice su ravne, paralelne,


jednoliko razmaknute crte.
Uz naboj na jednoj ploči Q i površinu ploče A, za gustoću električnog toka D
u homogenom polju vrijedi jednadžba
Q
D= (1.6)
A

U slučaju nabijene kugle površinska gustoća naboja je iz razloga simetrije


istog iznosa u svakoj točki površine:

D=
Q
4 R02π
[
C / m2 ] (1.7)

18
Elektrostatika
________________________________________________________________________

gdje je R0 polumjer kugle.


U homogenom polju napon ravnomjerno opada u smjeru polja. Jakost polja
može se odrediti ako znamo napon V i udaljenost d između ploča

1.2.4. Coulombov zakon


Sila F kojom električno polje jakosti E stvoreno od naboja Q djeluje na naboj
točkasti naboj Q' (u točki A, slika 1-10 a) jednaka je:
Q Q Q′
F = Q′ ⋅ E = Q′ = k ⋅ 2 [N] (1.8)
4π ⋅ ε ⋅ r 2
r

1
k= je konstanta.
4π ε 0ε r
Ovaj izraz (1.8) zove se Coulombov zakon, a dobiven je povezivanjem izraza
(1.1), (1.3) i (1.7).

− Q3 E rez

E1


E 1, 2
+Q + Q' E3
r A → →
+ Q2 A →
E, F E2

+ Q1

Slika 1-10 Sila na naboj


Vidi se da se sila između dvaju naboja smanjuje, ako izolator zamijenimo s
nekim veće dielektričnosti. Ovisnost električnih sila o prisutnosti materije jedan
je od osnovnih utjecaja materije izolatora na prilike u električnom polju.
Ako se u prostoru nalazi više točkastih naboja, kao na primjer +Q1, +Q2 i -
Q3 na slici 1-10 b), jakost polja u nekoj točki A određuje se vektorskom
superpozicijom jakosti polja svakog pojedinog naboja. Sila na neki naboj QA u
točki A imala bi iznos i smjer prema (1.9) jednak F=QA Erez.

1.3. Električni potencijal


Određivanje jakosti polja u nekoj točki kao rezultat djelovanja više polja
pojedinačnih naboja, na primjer naboja na elektrodama, zahtijeva zbog svoje
vektorske prirode složeni matematički aparat i duži račun. Očita je potreba za
jednostavnijom, lako mjerljivom skalarnom veličinom, koja bi ipak pružala bitne

19
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

informacije o prilikama u električnom polju. Tu potrebu zadovoljava električni


potencijal.
Do pojma električnog potencijala može se doći ako se električni naboj Q pod
utjecajem vektora jakosti polja E slobodno ili djelovanjem sile giba po nekoj stazi.
Analogne prilike postoje i u mehanici. Tijelima na istoj razini pripisuje se
jednaka "potencijalna energija". Ako se tijelo spusti pod utjecajem gravitacijske
sile, na novoj razini pripisuje mu se energija niža za onoliko koliko se rada dobije
kod tog spuštanja. S druge pak strane pomaci tijela po putu okomitom na smjer
djelovanja sile ne daju rad.
Slično se i naboju u električnom polju, a i samim točkama u kojima se
naboj nalazi ili ga tamo zamišljamo, mogu pripisati različite potencijalne energije,
odnosno energetske razine. Matematički je najjednostavnije da se početni nivo
potencijalne energije uzima u beskonačnosti. Tamo je jakost električnog polja
jednaka 0 i nema sile na naboj, pa niti promjene energije pri pomicanju. Ako se
pozitivni naboj Q dovede iz beskonačnosti u neku točku električnog polja izvršeni
rad jednak je elektrostatskoj potencijalnoj energiji u toj točki. Rad je pritom
jednak nuli za elementarne pomake okomite na smjer polja.
Ako bi pak pozitivan naboj pod utjecajem polja bio odveden u beskonačnost,
na tom putu bi se dobio (a ne utrošio) rad.
Omjer između rada i naboja na kome je rad izvršen zove se električni
potencijal. Potencijal φ u nekoj točki polja je:

ϕ = − ∫ E ⋅ cos α ⋅ ds = − ∫ E ⋅ dl⋅ [V ] (1.9)

a potencijalna energija naboja Q u nekoj točki električnog polja bit će:


W = Q ⋅ϕ [ J ] (1.10)

Prema tome, ako se kod pomaka dl u smjeru djelovanja polja od bilo koje
točke potencijala φ do bilo koje točke potencijala φ1 , potencijal promijeni za
ϕ1 − ϕ = −dϕ = E ⋅ dl (1.11)

onda iz gornjih izraza (1.9 i 1.11) slijedi i osnovni izraz za jakost polja izražen s pomoću
potencijala:

E=− (1.12)
dl

Razlika potencijala dviju točaka u električnom polju zove se napon i


označuje se s V. Napon je jedan od najvažnijih pojmova u elektrotehnici i za
razliku od E lako se mjeri.
Treba uočiti da bi rad između dviju točaka u električnom polju E bio isti bez
obzira na krivulju s (s1, ...) po kojoj bi se naboj gibao. Drugim riječima, to znači
da rad ovisi samo o razlici potencijala, tj. naponu:

∫E s ⋅ ds = ∫E s ⋅ ds = ... = ϕ − ϕ1 = V (1.13)
(s) ( s1 )

U posebnom slučaju, kad su izvorišna i odredišna točka iste, tj. kad je


krivulja puta zatvorena, krivuljni integral vektora E po bilo kakvoj zatvorenoj
krivulji imat će vrijednost nula:

20
Elektrostatika
________________________________________________________________________

∫E s ⋅ ds = 0 (1.14)

Isto tako, ako se gibanje izvodi po linijama istog potencijala (pa je razlika
potencijala između dviju točaka jednaka nuli), ne troši se (niti dobiva) rad. Linije
istog potencijala prema latinskom zovu se ekvipotencijalne linije (slika 1-11).

Slika 1-11 Ekvipotencijalne linije

S obzirom da je prostiranje električnog polja trodimenzionalano, govorimo o


ekvipotencijalnim plohama. Budući da za gibanje naboja po ekvipotencijalnoj
plohi nije potreban rad, vektori jakosti električnog polja (električne silnice)
okomiti su na ekvipotencijalne plohe.

1.4. Električni kapacitet


Priključimo li pločaste elektrode na električki izvor (npr. na bateriju ili
akumulator), na njima će se pod utjecajem napona izvora razdvojiti jednake
količine naboja suprotnog predznaka, koji će u dielektriku među pločama stvoriti
električno polje.
Odspojimo li potom elektrode od izvora, razdvojeni naboji ostat će i dalje na
pločama vezani međusobno električnom silom, a odvojeni dielektrikom u kojem
stvaraju električno polje.
Na taj način, u ovom sustavu vodljivih elektroda razdvojenih dielektrikom,
može se pohraniti električni naboj. Količina pohranjenog naboja Q pritom je
razmjerna naponu V između elektroda.
To znači da je za određeni sustav elektroda (i vrstu dielektrika) stalan omjer
pohranjenog naboja Q i napona V između elektroda. Taj omjer naziva se
električni kapacitet sustava. Oznaka kapaciteta je C, a jedinica je farad (F).
Q
C= (1.15)
V

Kapacitet pokazuje sposobnost tijela da se pod utjecajem napona


pohranjuje naboj. To sad možemo izvesti.
Između pločastih, različito nabijenih elektroda, paralelno razmaknutih za
udaljenost d, jakost električnog polja može se odrediti s pomoću izraza:

21
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________


Es = − (1.16)
ds

Kako je polje homogeno, svuda konstantnog iznosa, može se uzeti da je


ds=d, a dφ = φa - φb = V, pa slijedi da je jakost polja unutar elektroda jednaka:
V
E= [V / m] (1.17)
d

Na slici 1-12 vidi se homogeno polje unutar elektroda i potencijal svake


točke između njih. Rad utrošen u pomaku pozitivnog naboja iz točke M1 u točku
M2 bit će:
W = Q ⋅ ϕ1 − Q ⋅ ϕ 2 = Q (ϕ1 − ϕ 2 ) = Q ⋅ V12 (1.18)

Treba uočiti da je φ1<φ2, pa je V12<0, što daje negativan rezultat: rad je


utrošen, a ne dobiven pomicanjem pozitivnog naboja.

d

−Q E +Q

V2

V1

M1 M2 l

Slika 1-12 Električno polje i potencijal kondenzatora

1.5. Kondenzator
Pločaste elektrode između kojih se nalazi izolator tvore kondenzator. Izvedbe
kondenzatora razlikuju se s obzirom na oblik elektroda (pločasti, cilindrični,
kuglasti...) i vrstu izolatora (zračni, keramički, elektrolitski, ...).

22
Elektrostatika
________________________________________________________________________

Ako se kondenzator priključi na izvor napona V, naboj iz izvora strujat će


prema elektrodama dok se između njih ne uspostavi isti napon. Taj proces
zovemo nabijanje kondenzatora. Na svakoj elektrodi naći će se jednaka količina
naboja, samo suprotnog predznaka. Izolator između elektroda spriječava da se
naboji ponište.
Polazeći od površinske gustoće naboja na pločama D=Q/A (izraz 1.6) i
njezine veze s jakošću električnog polja D=ε·E (izraz 1.3), te odnosa jakosti polja s
primijenjenim naponom E=V/d (izraz 1.17), slijedi:
V A
Q = D⋅ A = ε ⋅E⋅ A = ε A = ε V = C ⋅V (1.19)
d d

Konstanta C zove se kapacitet kondenzatora, i ona za pločasti kondenzator,


kako se vidi iz izraza (2.27) ovisi o površini ploča, razmaku ploča i dielektriku.
Kapacitet se mjeri u faradima F [As/V], a realne izvedbe kondenzatora
imaju kapacitete u iznosima μF (10-6F), nF (10-9F) i pF(10-12F).
S obzirom na stalnost kapaciteta razlikuju se nepromjenljivi i promjenljivi
kondenzatori. Simboli kondenzatora prikazani su na slici 1-13.

a) stalnog kapaciteta b) promjenljivog c) elektrolitski

Slika 1-13 Simboli kondenzatora

Osnovna obilježja kondenzatora su:


• nazivni kapacitet Cn u [F],
• tolerancija (dopušteno odstupanje od Cn ) u postocima,
• dopušteno temperaturno područje u °C,
• nazivni radni napon [V] i napon proboja.
Vrijednosti kapaciteta standardizirane su u nizove.

1.5.1. Spojevi kondenzatora


Ako su u praksi potrebni kapaciteti čija vrijednost se ne nalazi u nizu
raspoloživih, moguće je različitim spajanjem više kondenzatora postići željenu
vrijednost kapaciteta. Spajanje dvaju kondenzatora moguće je na dva osnovna
načina: serijski i paralelno. Složeni ili mješoviti spojevi dobiju se kombinacijom
osnovnih načina s tri i više kondenzatora.

23
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Serijski spoj postiže se tako da se jedna stezaljka kondenzatora (jedna


elektroda) spoji s jednom stezaljkom drugog, a paralelni da se međusobno povežu
obje stezaljke. Paralelnim spajanjem kondenzatora povećava se kapacitet spoja, a
serijskim se smanjuje. S obzirom da kapacitet kondenzatora predstavlja vezu
dovedenog naboja i dobivenog napona na kondenzatoru, prema izrazu 1.20, za
razumijevanje spojeva kondenzatora potrebno je dva ili više kondenzatora spojiti
(priključiti) na izvor napona.

1.5.2. Serijski spoj


Priključi li se serijski spoj triju kondenzatora na izvor napona V (slika 1-14),
lijeva ploča kondenzatora C1 i desna ploča kondenzatora C3 nabit će se u
kratkom vremenu nabojima istog iznosa i suprotnog predznaka.
Influencijom će se i na desnoj ploči kondenzatora C1, kao i na lijevoj ploči
kondenzatora C3, pojaviti jednak naboj, dakako suprotnog predznaka. Lijeva
ploča kondenzatora C2 osiromašena odlaskom negativnog naboja na desnu ploču
C1 postaje pozitivna, a njegova druga ploča s istog razloga negativna. Tako se
nakon nabijanja (prijelaznog procesa strujanja naboja) na svakom kondenzatoru
nalazi jednak iznos naboja, i to je ujedno ukupni naboj Qs serijskog spoja
doveden iz izvora napona V :
C1 C2 C3
+ − + − + −

V1 V2 V3

+ V −

Slika 1-14 Serijski spoj triju kondenzatora

Q1 = Q2 = Q3 = Qs (1.20)

gdje je Qs očevidno onaj naboj kojim bi se i kondenzator ekvivalentnog kapaciteta


Cs nabio na isti napon izvora V, prema:
Qs
V = Vs = (1.21)
Cs

Cs se naziva kapacitet serijskog spoja kondenzatora.


Ukupna razlika potencijala jednaka je zbroju pojedinačnih:
V = V1 + V2 + V3 (1.22)

Iz (1.20) mora i za svaki kondenzator vrijediti:

24
Elektrostatika
________________________________________________________________________

Q1 Q Q
V1 = V2 = 2 V3 = 3 (1.23)
C1 C2 C3

što zajedno s (1.21) i (1.22) daje za spoj na slici 1-14:


1 1 1 1
= + + (1.24)
C s C1 C 2 C3

odnosno općenito:
1 1
=∑ (1.25)
Cs n Cn

Kapacitet serijskog spoja dva kondenzatora prema (1.25) iznosi tako:


C1C 2
Cs = (1.26)
C1 + C 2

a za n jednakih kondenzatora C1 :
C1
Cs = (1.27)
n

1.5.3. Paralelni spoj


Priključe li se dva ili više kondenzatora paralelno spojena na izvor napona
V, kao na slici 1-15, na svakom će od njih postojati isti napon:
V = V1 = V2 = V3 (1.28)

a naboj na pojedinom kondenzatoru ovisit će od veličine njegova kapaciteta.


Za pojedine kondenzatore vrijedi:
Q1 = C1 ⋅ V1 Q2 = C2 ⋅ V2 Q3 = C3 ⋅ V3 (1.29)
+

+
V C1 C2 C3

Slika 1-15 Paralelni spoj kondenzatora

25
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Za ekvivalentni kondenzator kapaciteta Cp bilo bi:


Qp = C p ⋅V (1.30)

S obzirom da je naboj paralelnog spoja zbroja naboja pojedinih


kondenzatora:
Q p = Q1 + Q2 + Q3 (1.31)

iz izraza (1.28), (1.29) i (1.30) slijedi da ekvivalentni kapacitet Cp paralelno


spojenih kondenzatora jednak:
C p = C1 + C2 + C3 (1.32)

odnosno općenito:
C p = ∑ Cn (1.33)
n

Za paralelni spoj n kondenzatora jednakog kapaciteta C, ekvivalentni Cp


jednak je:
C p = nC (1.34)

1.5.4. Mješoviti spoj


Paralelnim spajanjem povećava se ukupni kapacitet spoja, a serijskim
smanjuje. Kod serijskog spoja ukupni priključeni napon dijeli se na pojedine
kondenzatore, a kod paralelnog spoja je napon na svim kondenzatorima isti.
Ponekad je potrebno realizirati kapacitet čija vrijednost nije u standardiziranom
nizu. U tu svrhu koriste se različiti mješoviti spojevi, od kojih jedan prikazuje
slika 1-16.

26
Elektrostatika
________________________________________________________________________

C2 C3 C23

C1 C1

C4 C5 C45

V V
C2 ⋅ C3 C4 ⋅ C5
C23 = C45 =
C2 + C3 C4 + C5

C1 CP C

V V
C1 ⋅ C p
C p = C23 + C45 C =
C1 + C p

Slika 1-16 Mješoviti spoj kondenzatora

Mogu se ostvariti različite kombinacije. Ukupni kapacitet mješovitog spoja


dobije se postupnim određivanjem kapaciteta pojedinih paralelnih i serijskih
grupa. On može biti manji ili veći od kapaciteta pojedinog kondenzatora ili
pojedine skupine kondenzatora, već prema tome da li prevladava utjecaj serijskih
ili paralelnih skupina.

1.5.5. Energija nabijenog kondenzatora


Kad se prazan kondenzator priključi na izvor napona V, kao na slici 1-17,
kondenzatoru se dovodi naboj i time povećava razlika potencijala V među
pločama. Nakon određenog kratkog vremena kondenzator se nabije nabojem
Q=C·V, i poprimi napon izvora V.

27
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Q C
+ −

+ −
V

Slika 1-17 Nabijanje kondenzatora

Tijekom nabijanja kondenzatora porast naboja za dq uzrokuje porast


napona za dv, prema:
dq = C ⋅ dv (1.35)

Malim slovima označuju se trenutne vrijednosti pojedinih veličina. Kod


gibanja naboja dq, električno polje prema izrazu (1.18) obavlja rad:
dW = v ⋅ dq = v ⋅ C ⋅ dv = C ⋅ v ⋅ dv (1.36)

Ukupni obavljeni rad za vrijeme nabijanja kondenzatora je:


V
C V2
W = C ∫ v dv = [J ] (1.37)
0
2

S pomoću izraza (1.19) slijede još dva ekvivalentna izraza za energiju


nabijenog kondenzatora:
CV 2 QV Q 2
W= = = (1.38)
2 2 2C

Energija nabijenog kondenzatora sadržana je u izolatoru između ploča


(elektroda), kao energija električnog polja. Kod izbijanja kondenzatora, električno
polje u izolatoru se razgrađuje. Ta se energija oslobađa i može se pretvoriti u neki
drugi oblik energije: toplinsku, svjetlosnu ili opet u električnu. Pritom se nabijeni
kondenzator može izbiti u dužem ili kraćem vremenu. Srednja snaga kod
izbijanja, ako se odvija u kratkom vremenu, može biti velika. To se koristi kod
elektronskih bljeskalica, za paljenje stroboskopskih cijevi i sl. Kod pražnjenja u
zraku ili izolacijskoj tekućini mogu nastati iskre, pa se na tome zasniva i načelo
elektroerozijske obrade metala.
Da je energija u kondenzatoru lokalizirana u izolatoru kao energija
električnog polja, lako se vidi povezujući izraze (1.38), (1.19) i (1.17):
CV 2 A 2 A 2 2 ε E2 ε E2
W= =ε V =ε E d = A d= Vol (1.39)
2 2d 2d 2 2

gdje je: Vol - volumen kondenzatora.

28
Elektrostatika
________________________________________________________________________

1.5.6. Prirodni kondenzator


Oblaci i zemlja se mogu usporediti s velikim kondenzatorom. Proces
isparavanja i kondenziranja vode u unutrašnjosti oblaka uzrokuje sudare između
kapljica vode i različitih čestica u oblacima (prašina, ioni, fotoni). U tim sudarima
elektroni izbijeni iz čestica čine negativan naboj, koji se nakuplja u podnožju
oblaka. Tako se podnožje oblaka može usporediti s negativnom pločom
kondenzatora. Taj naboj uzrokuje nakupljanje pozitivnog naboja na zemlji, koja
se zbog toga može usporediti s pozitivnom pločom kondenzatora.
Zrak između oblaka i zemlje postaje dielektrik prirodnog kondenzatora.
Električno polje između oblaka i zemlje može proizvesti ione i slobodne elektrone
u zraku. Razlika potencijala između oblaka i zemlje može postati tako velika da
se zračni dielektrik počinje raspadati. Ioni i slobodni elektroni omogućuju kratki
spoj (struju) između oblaka i zemlje. Tada se pojavljuju munje i svjetlost.

29
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

1.6. Appleti

1.6.1. Električno polje naboja

Ovaj applet omogućuje promatranje električnog polja dobivenog različitim


kombinacijama pozitivnih i negativnih naboja. Žuti krug predstavlja pozitivni
naboj, a plavi krug negativni naboj. Bijele krivulje oko njih su ekvipotencijalne
linije (linije istog potencijala). Zelene strelice pokazuju vektore električnog polja.
Naboje možemo pomicati po ekranu pomoću miša.
Slijedi opis padajućeg izbornika:
SETUP – pruža mnogo mogućnosti, od kojih je ovog časa zanimljivo samo
električno polje naboja (pozitivnih i negativnih):
• SINGLE CHARGE – jedan pozitivan naboj
• DOUBLE CHARGE – dva pozitivna naboja
• DIPOLE CHARGE – jedan pozitivan i jedan negativan naboj
MOUSE – određuje što će se događati lijevim click-om miša:
• MOVE OBJECT – vući ćemo objekte po ekranu
• DELETE OBJECT – brišemo objekte sa ekrana
• ADD +DRAGGABLE CHARGE – dodajemo na ekran pozitivne naboje
• ADD −DRAGGABLE CHARGE – dodajemo na ekran negativne naboje
• CLEAR SQUARE – brišemo pozadinu
SHOW – određuje što će biti prikazano na ekranu:
• SHOW ELECTRIC FIELD (E) – bit će prikazano električno polje
pomoću strelica. Strelice idu od tamno zelenih do svijetlozelenih,
zatim postaju bijele, kako polje postaje jače.
• SHOW E LINES – bit će prikazane linije električnog polja. Boja linija
ide od tamno zelene do svijetlo zelene, zatim postaje bijela kako polje

30
Elektrostatika
________________________________________________________________________

postaje jače. Gustoća linija se skoro ne mijenja, pa ako nas zanima


jačina polja trebamo gledati boju linija, a ne njihovu gustoću.
• ACCURACY – određuje točnost prikazivanja polja
Lijevim click-om na gumb CLEAR ALL brišemo cijeli ekran.
Biranjem opcije:
• STOP CALCULATION – zaustavljamo računanje polja
• ENABLE CURRENT – prikazan je tok struje
• DRAW EQUIPOTENTIALS – prikazane su ekvipotencijalne linije (linije
istog potencijala)
Pomoću klizača:
• RESOLUTION – podešavamo rezoluciju
• BRIGHTNESS – podešavamo osvjetljenje
• EQUIPOTENTIAL COUNT – podešavamo broj ekvipotencijalnih linija
bez obzira na osvjetljenje.

1.6.2. Test naboj u električnom polju


Ovaj applet omogućuje promatranje djelovanja električnog polja na test
naboj. Električno polja može se stvoriti s jedinim ili dva naboja u različitim
kombinacijama polariteta i iznosa. Mogu se prikazati ekvipotencijalne plohe,
silnice i vektori polja. Click-om na restart/play započinje djelovanje polja,
animacija, na test naboj. Naboji se također mogu pomicati po ravnini.

31
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

1.6.3. Elektroskop
Za model elektroskopa sastavljenog od dvije kuglice jednakih masa m i
naboja q, obješenih na klatno duljine L vrijede jednadžbe:

k ⋅ q2
T ⋅ cos Θ = m ⋅ g T ⋅ sin Θ = Fe = r = 2 ⋅ L ⋅ sin Θ
L T r2
Θ
k ⋅ q2
tan Θ ⋅ sin 2 Θ =
4 ⋅ m ⋅ g ⋅ L2
m, q
m⋅ g
k ⋅ q2
Θ3 =
4 ⋅ m ⋅ g ⋅ L2

Ovaj applet omogućuje animaciju elektroskopa za različite m, q i L.

1.6.4. Kapacitet pločastog kondenzatora

32
Elektrostatika
________________________________________________________________________

Otvaranjem padajućeg izbornika (lijevi click):


• DIELECTRIC (dielektrik), biramo dielektrik između ploča
kondenzatora,
• PLATE AREA ( površina ploča), biramo površinu ploča,
• DISTANCE (udaljenost), biramo udaljenost između ploča
Za odabrane vrijednosti ε (dielektričnost), S (površina ploča) i d (udaljenost
ploča), dobit ćemo vrijednost kapaciteta kondenzatora (engl. capacitance).
ZAKLJUČAK: Povećanjem površine ploča, povećava se i kapacitet. Ako
povećavamo udaljenost među pločama , kapacitet se smanjuje. Dielektrik veće
dielektričnosti uzrokovat će i veći kapacitet. To znači da je kapacitet
proporcionalan dielektričnosti i površini ploča, a obrnuto proporcionalan
razmaku između ploča.

1.6.5. Prirodni kondenzator

Skupljanjem (gomilanjem) pozitivnog naboja na zemlji i negativnog u


oblacima (atmosferi) dolazi do prirodnog izbijanja naboja (munje).

33
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

1.7. Zadaci

1. Dvije kuglice jednakih masa i polumjera obješene su na nitima tako da im se


površine dodiruju. Pošto smo ih nabili nabojem 5·10-9 C, one su se otklonile tako
da međusobno zatvaraju kut 40°. Kolika je masa svake kuglice ako je udaljenost
od mjesta gdje je nit obješena do središta kuglice 20 cm?
Rješenje: 3.364·10-6 [kg]

2. Atom vodika ima jedan proton u jezgri i jedan elektron koji kruži oko jezgre.
Uz pretpostavku daje staza elektrona kružna, nađite: a) silu kojom međusobno
djeluju proton i elektron ako je razmak između tih dviju čestica 5.3·10-11 m, b)
linearnu brzinu elektrona.
Rješenje: a) 8.202·10-8 [N]
b) 2.1844·106 [m/s]

3. Koliki rad moramo utrošiti da u električnom polju premjestimo naboj 10-9 C iz


jedne točke polja u drugu ako je razlika potencijala između tih točaka 200 V?
Rješenje: 2·10-7 [J]

4. Dva naboja Q1 = 1.5 ·10-9 C i Q2 = 6 ·10-8 C nalaze se u zraku i udaljeni su


međusobno za r = 70 cm. Kolika je jakost električnog polja u sredini između njih?
Rješenje: 2498 [N/C]

5. Dvije paralelne nabijene ploče svaka s površinom 1 m2 nalaze se u vakumu


udaljene 2 cm. Između točaka A i B postoji razlika potencijala 5 V.
a) koliki je napon između ploča,
b) koliki je iznos plošne gustoće na pločama,
c) koliki je iznos vektora električne indukcije u točki A, a koliki u točki B i
kojeg je smjera,
d) koliki je iznos energije po jedinici volumena među pločama,
e) ako naboj negativne ploče čine elektroni, a naboj pozitivne se sastoji u
manjku elektrona, kolika je razlika u broju elektrona na pločama.

+ −
A B
34 5 10 m m 5
Elektrostatika
________________________________________________________________________

Rješenje: a) 10 [V]
b) 4.427·10-9 [C/m^2]
c) D je neovisan o točki, iznosa D, smjer A→B
d) 1.101·10-6 [J/m^3] e) 5.534·1010 [elektrona]

6. U homogeno električno polje jakosti 4 000 V/m uleti okomito na silnice polja
elektron brzinom 5.7·103 km/s.
a) Koliko će elektron skrenuti od svojega početnog smjera pošto u polju
prijeđe put od 8 cm?
b) Kakav oblik ima staza elektrona?
Rješenje: a) 6.88 [cm]
b) parabola (horizontalni hitac)

7. Na istosmjerni izvor stalnog napona E serijski su spojeni kondenzatori C1=1μF


i C2=3 μF.
a) koliki je napon na C1 ako je na C2 napon E2=50 V,
b) koliki je napon izvora E,
c) kolika je energija pohranjena u spoju,
d) ako se paralelno kondenzatoru C1 doda još jedan istog kapaciteta, koliki će
napon biti na njemu,
e) koliki naboj sadrži tada C1?
Rješenje: a) 150 [V]
b) 200 [V]
c) 15 [mJ]
d) 120 [V]
e) 1.2·10-4 [C]

8. Kondenzator kapaciteta 0.6 uF nabijemo na napon 200 V i zatim ga isključimo


s izvora napona. Zatim paralelno kondenzatoru priključimo drugi kondenzator
kapaciteta 0,4 uF. Odredi energiju iskre koja preskoči pri spajanju kondenzatora.

Rješenje: a) 4.8 [m

35
2.0 ISTOSMJERNA STRUJA
Električnom strujom nazivamo usmjereno gibanje električnih naboja. Da bi
gibanje bilo moguće, nužna su dva uvjeta: postojanje slobodnog (pokretnog)
naboja i postojanje električnog polja.
Slobodan naboj je za različite tvari različit: u metalima i njihovim legurama
slobodni naboj čine elektroni, u elektrolitskim otopinama to su pozitivni i
negativni ioni, kod poluvodiča elektroni i šupljine, a kod plinova elektroni i ioni.
Zbog jednostavnosti prikaza i tumačenja promatrat će se u nastavku djelovanje
električnog polja na metalne vodiče, a struji u elektrolitskim otopinama i
plinovima posvetit će se posebna potpoglavlja.
Električno polje je vektor, pa osim inteziteta (sile na naboj) ima i smjer. Ako
se smjer električnog polja ne mijenja, ne mijenja se ni smjer gibanja naboja u
vodiču, pa odatle naziv istosmjerna struja. Ako se uz to ni jakost polja ne mijenja,
onda je struja stalna ili konstantna istosmjerna struja.
U praktičnoj primjeni izvori konstantnog električnog polja najčešće su
elektrokemijski izvori (ili galvanski elementi), tj. različite vrste baterija i
akumulatora. Takvi izvori pretvaraju kemijsku energiju u električnu i pritom na
svojim stezaljkama osiguravaju stalnu razliku potencijala. Svi slobodni elektroni
unutar metalnog vodiča konstantnog presjeka spojenog na takav izvor bit će
izloženi djelovanju sile iste jakosti i smjera, pa će kroz sve paralelne presjeke
vodiča istodobno proći isti broj elektrona. Brzina gibanja pojedinačnog naboja
mnogo je manja od brzine širenja električnog efekta: iako žarulja u New Yorku
spojena preko transatlanskog kabela zasvijetli gotovo istodobno s uključenjem
izvora u Zagrebu, elektroni kroz to vrijeme prođu neznatan put.
Smjer istosmjerne struje jednak je smjeru električnog polja, dakle suprotan
je smjeru gibanja elektrona.
Gibanje naboja ima za posljedicu nekoliko različitih učinaka: zagrijavanje
vodiča (Jouleov efekt), stvaranje magnetskog polja u njegovu okolišu, prijenos
tvari u elektrolitičkim otopinama, te emitiranje zračenja pri vođenju u plinu.
Ponekad štetne, sve te pojave praktično su iskorištene u velikom broju trošila,
uređaja i procesa.

2.1 Električni napon


Energija koju tijelo ima zbog svojeg naboja nazivamo električna potencijalna
energija (W). Omjer te energije i veličine naboja u nekoj točki je stalan i
predstavlja svojstvo pojedine točke električnog polja, koje nazivamo električni
potencijal.
Električni potencijal (prema izrazu 1.10) označavamo sa ϕ, a jedinica mu je
volt (V).
W
ϕ= (2.1)
Q

Razlika potencijala između dvije točke naziva se napon. Napon između


točaka B i A, VBA , je pozitivan ako je točka B na većem potencijalu od točke A, a
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

negativan je ako je obrnuto. Za uspostavljanje električnog napona treba razdvojiti


raznoimene naboje, a za to je potrebno uložiti rad, tj. utrošiti energiju.
Pozitivni i negativni naboji se razdvajaju u izvorima električnog napona.
Zbog toga se priključnice napona označavaju sa „+“ i „−“ i nazivaju se polovi
naponskog izvora. Instrument za mjerenje napona zove se voltmetar.
Napone dijelimo na istosmjerne i izmjenične. Istosmjerni napon stalnog je
polariteta, a kod izmjeničnog, polaritet se izmjenično mijenja.

2.2 Električni izvori


Električni izvor je uređaj koji na svojim stezaljkama trajno održava razliku
potencijala kako bi mogao davati struju priključenom trošilu.
Trošilo će u načelu obavljati neki koristan rad. Izvor ima zadatak pretvoriti
jedan oblik energije (mehaničku, kemijsku, toplinsku i sl.) u električnu, dok
trošilo radi obrnut postupak. S obzirom na vrstu i način pretvorbe jednog oblika
energije u drugi, najvažniji tipovi električnih izvora su :
Kemijski električni izvori: pretvaraju kemijsku energiju u električnu. Takav
izvor se (nazvan galvanski element u čast L. Galvaniu) sastoji u načelu od dviju
elektroda i elektrolita. Na elektrodama se pojavljuje napon kao posljedica
kemijskog procesa u kojem sudjeluju tvari od kojih su elektrode napravljene i
elektrolitska otopina u koju su one uronjene. Razlikujemo primarne i
sekundarne elemente. Za razliku od primarnih, u sekundarnima je kemijski
proces reverzibilan, što znači da se električna energija dovedena iz drugog izvora
može u izvoru koji je "ispražnjen" opet povratiti u kemijsku.
Fotonaponski elementi: izvori koji djelovanjem vidljivog svjetla stvaraju
električni napon. Na temelju ponašanja poluvodiča kao osnovni materijal koristi
se silicij i galijev arsenid. Vrlo efikasnim smatraju se silicijevi fotonaponski
elementi, koji danas pretvaraju do 20 % dobivene svjetlosne energije u
električnu. Napon takvog fotoelementa iznosi do 0.6 V, a maksimalna postiziva
struja ovisi o materijalu, površini i tehnologiji. Solarni silicijevi elementi daju i do
180 W/m2 ovisno o svjetlosnom zračenju.
Termoelementi: izvori koji daju napon pretvorbom toplinske energije. U
načelu se za tu svrhu uzmu dvije žice različitog materijala i na jednom kraju
međusobno spoje. Ako se spojno mjesto izloži višoj temperaturi, onda se na
hladnijim krajevima javlja istosmjerni napon. Veličina tog napona ovisi o razlici
temperatura i vrsti upotrijebljenih materijala. Primjerice, kod para željezo-
konstantan dobiva se prosječno 52 μV/°C.
Generatori: strojevi koji mehaničku energiju (rotacija rotora) magnetskim
putem (indukcija) pretvaraju u (izmjenični) napon. Daleko najveći dio električne
energije dobiva se danas putem generatora. Istosmjerni se napon lako dobiva iz
izmjeničnog s pomoću ispravljača.
Nuklearni izvori : atomska se energija složenim postupkom preko toplinske i
mehaničke putem generatora (atomske centrale) pretvara u električnu energiju.
Ekonomični i neopasni izvori s izravnim pretvaranjem nuklearne energije u
električnu još se očekuju.
Električne izvore dijelimo na naponske i strujne. Zadatak naponskog izvora
je da na svojim stezaljkama (vanjskim priključnicama) daje konstantan napon, a

38
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

strujnog izvora da daje konstantnu struju, neovisno o opterećenju. Zbog


uobičajenog korištenja promatrat će se samo ponašanje realnog naponskog
izvora.
Istosmjerni naponski i strujni izvori u električnim shemama obilježavaju se
simbolom kao na slici 2-1. Elektroda na višem potencijalu označuje se oznakom
"+". Označi li se u spojnoj električnoj shemi jedna točka s oznakom "a", a druga s
oznakom "b" (to mogu biti i elektrode, tzv. stezaljke izvora), onda je napon između
točaka "a" i "b" jednak razlici potencijala "a" i "b", pa se dogovorno

+
E I

a) naponski b) strujni
Slika 2-1 Istosmjerni izvori

označuje indeksima:
Vab = Va − Vb (2.2)

Ako je algebarski iznos Vab pozitivan, onda je točka koja odgovara prvom
indeksu (a) pozitivna, odnosno, nalazi se na višem potencijalu od točke drugog
indeksa (b). Za slučaj negativnog iznosa V točka "b" ima viši potencijal od točke
"a". Dobro je uočiti da je Vab=-Vba.
a a
+
I I

Vab > 0 Vab < 0

+
b b

Slika 2-2 Označavanje naponskih i strujnih veličina

Uvedenim označivanjem potencijala određen je i smjer struje koja u


strujnom krugu s takvim izvorom teče izvan izvora. Smjer struje izvan izvora
poklapa se s orijentacijom od točke višeg prema točki nižeg potencijala i u
spojnim shemama najčešće se označuje strelicom (slika 2-2).

39
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.3 Električna struja


Među raznoimenim nabojima, razdvojenim na priključnicama izvora, vlada
privlačna sila. Ako se priključnice izvora vodljivo spoje, između naboja se
uspostavi vodljivi put, kroz koji nastaje gibanje naboja, koje nazivamo električna
struja.
Električna struja je usmjereno gibanje naboja. Uzrok struje je napon. Kao
dogovorni smjer struje uzima se smjer kojim bi se gibali pozitivni naboji.
Glavna značajka električne struje je njena jakost. Jakost struje jednaka je
količini naboja koja prođe presjekom vodiča u jednoj sekundi. Oznaka za jakost
struje je I, a mjerna jedinica je amper (A). Jakost električne struje skalarna je
veličina definirana kao količina naboja koja prođe kroz jedinicu površine u
jedinici vremena. Trenutna vrijednost jakosti struje opisana je izrazom:
dQ
i= (2.3)
dt

gdje je dQ diferencijal (djelić) naboja, a dt diferencijal vremena. Za stalnu


istosmjernu struju izraz (2.3) postaje:
Q
I= (2.4)
t

Instrument za mjerenje jakosti struje zove se ampermetar. Kao i napone,


struje dijelimo na istosmjerne i izmjenične. Istosmjerna struja teče stalno istim
smjerom, dok se kod izmjenične struje smjer s vremenom periodički mijenja.
Gustoća struje definirana je kao kvocijent iznosa struje i površine okomitog
presjeka kroz koji teče:

J=
I
A
[A / m ]
2
(2.5)

2.4 Električni otpor


Pri toku struje kroz metalnu žicu (vodič) slobodni elektroni nailaze na
atome, koji zbog topline titraju oko svojih ravnotežnih položaja u kristalnoj
rešetki metala. Možemo zamisliti da atomi tako priječe slobodni put elektronima,
što se očituje kao opiranje tvari protoku električne struje.
Općenito, naboji pri strujanju nailaze na otporna djelovanja, koja se
nazivaju električni radni otpor (kraće električni otpor ili samo otpor). Oznaka za
električni otpor je R, a jedinica Ω.
Otpor vodiča proporcionalan je duljini vodiča l, a obrnuto proporcionalan
njegovu presjeku A. Faktor proporcionalnosti različit je za pojedini materijal i
predstavlja svojstvo tvari koje se naziva otpornost (ili specifični otpor) i označava
sa ρ.
Prema tomu, otpor vodiča računa se kao:

40
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

l
R=ρ (2.6)
A

Recipročna vrijednost otpora zove se vodljivost i označuje sa G:


1 1 A A
G= = ⋅ =γ (2.7)
R ρ l l

Gdje je specifična vodljivost:


1
γ= [S / m]. (2.8)
ρ

Specifični otpor ρ ima jedinicu Ω·m, a zbog čestog izražavanja presjeka


vodiča u mm2 i duljine u m koristi se i Ω·mm2/m.
Jedinica električnog otpora je om (Ω), a električne vodljivosti simens (S).
Simbol i oznaka električnog otpora prikazan je na slici 2-3.
R

Slika 2-3 Simbol i oznaka električnog otpora

2.4.1 Promjena otpora s temperaturom


Povećanje temperature metalnih vodiča izaziva veću amplitudu titranja
kristalne rešetke. To uvjetuje povećanje broja sudara slobodnih elektrona i
smanjenje gustoće struje, jer se smanjuje njihova rezultantna brzina. Pad jakosti
struje uz isti napon odgovara povećanju otpora . Dakle, otpor vodiča se kod
većine materijala povećanjem temperature povećava:
Rϑ = R20 + ΔR (2.9)

gdje su:
• R20 - vrijednost otpora kod sobne temperature (20°C),
• ΔR - povećanje otpora s porastom temperature,
• Rϑ - nova vrijednost otpora na temperaturi ϑ.

Prirast otpora ovisi o materijalu (temperaturni koeficijent otpora α[1/°C]),


prirastu temperature ( Δϑ = ϑ − 20 C ) i početnoj vrijednosti otpora R20 :
o

ΔR = α Δϑ R20 (2.10)

41
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Naziv Oznaka ρ[Ω mm2/m] γ[Sm/mm2] α[1/C0]


Aluminij Al 0,0270 37 0,0040
Bakar (mek) Cu 0,0172 58 0,0039
Bronca Bc 0,0278 35,8 0,004
Kositar Sn 0,115 8,6 0,0042
Mjed Mj 0,075 13,3 0,0016
Nikal Ni 0,09 11 0,006
Olovo Pb 0,208 4,8 0,0043
Srebro Ag 0,0163 61,4 0,0041
Željezo Fe 0,098 10,1 0,0065
Živa Hg 0,958 1,04 0,0009
Cekas 1,11 0,93 0,00019
Kanthal 1,45 0,7 0,000032
Manganin 0,48 2,14 0,000015
Konstantan 0,49 2,1 0,00005

Tablica 2.1. Električna svojstva metalnih vodiča

Tablica 2.1. pokazuje metale i metalne legure s njihovim specifičnim


otporom, specifičnom vodljivosti i temperaturnim koeficijentima.
Uvrsti li se izraz (2.10) u izraz (2.9) dobiva se:
ρl
Rϑ = R20 (1 + α Δϑ ) = [1 + α (ϑ − 20)] (2.11)
A

Lako se iz ovog izraza vidi da se kod pozitivnog a smanjivanjem temerature


kod istog materijala smanjuje i njegov otpor, tj. da je za temperature manje od
20°C otpor Rϑ manji od R20 .
Treba napomenuti da je temperaturni koeficijent α konstantan samo za
uski temperaturni opseg. Za točniju temperaturnu ovisnost linearni model nije
dovoljan, pa se proširuje s kvadratičnim koeficijetnom β i početak izraza (2.11)
postaje:

(
Rϑ = R20 1 + α Δϑ + β [Δϑ ]
2
) (2.12)

Zanimljivo bi bilo izračunati kod koje temperature otpor vodiča postaje


jednak nuli. Iz izraza (2.11) uz pretpostavku konstantnog α slijedi:

R20 ⎡⎣1 + α (ϑ − 20 ) ⎤⎦ = 0, (2.13)

pa je
⎛1 ⎞
ϑ = −⎜ − 20 ⎟ (2.14)
⎝α ⎠

Primjer: Za bakar (α=0,00392) iz izraza (2.14) slijedi ϑ=-235,14°C. Međutim,


mjerenja pokazuju da bezotporno stanje, tzv. supravodljivost, nastaje tek na
temperaturama oko apsolutne nule (0K = -273,15°C). To ujedno potvrđuje da
ovisnost R=f(ϑ) nije linearna.

42
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

Veza otpora i temperature može se prikazati dijagramom kao na slici 2-4.


Pri stanovitoj kritičnoj temperaturi ϑK (koja je, na primjer, za živu 4,12 K,
aluminij 1,14 K, cink 0,79 K) otpor naglo pada i približno je jednak nuli.

ΘK Θ

Slika 2-4. Ovisnost otpora i temperature

Pojava supravodljivosti za buduću elektrotehniku je od izuzetnog značenja.


Usmjereno gibanje naboja u takvoj okolini ne nailazi na prepreke, pa nema
toplinskih gubitaka.

2.5 Ohm-ov zakon


Jakost struje kroz otpornik ovisi samo o naponu na otporiniku i otporu
otpornika: raste s naponom V, a opada s porastom otpora R. To je Ohm-ov zakon,
koji napisan u obliku jednadžbe izgleda ovako:
V
I= (2.15)
R

Ohm-ov zakon općenito se može iskazati ovako: u zatvorenom strujnom


krugu jakost struje I razmjerna je priključenom naponu V, a obrnuto razmjerna
otporu kruga R.
I
a b
I1
I2
α
−V V
−I

Slika 2-5 I=f(V) u metalnom vodiču

Jakost struje kroz vodič proporcionalna je naponu na krajevima vodiča, a


obrnuto proporcionalna otporu vodiča. Iz grafičkog prikaza tog zakona (slika 2-5)
zorno je predočena linearnost između napona, kao uzroka pojave, i njegove

43
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

posljedice, električne struje. I još nešto: električni otpor R u grafičkom prikazu


predočen je kutem α nacrtanog pravca, i jednak je kotangensu tog kuta. Za veći
otpor (pravac b) uz isti napon teče manja struja (I2<I1). Otpor vodiča može se
povećati (izraz 2.6) smanjenjem presjeka, povećanjem duljine vodiča ili uporabom
materijala većeg specifičnog otpora.
Iako pokazan na metalnom vodiču, Ohmov zakon nije ograničen
materijalom. U tablici 2-2. predočeni su iznosi veličina specifičnih otpora
različitih materijala pri sobnoj temperaturi, kako bi se što bolje istaknule podjele
materijala s obzirom na njihov specifični otpor.

Tip Materijal ρ [Ω m]
srebro 1,6 ⋅10 −8
bakar 1,7 ⋅10 −8
vodiči aluminij 2,9 ⋅10 −8
željezo 1,0 ⋅10 −7
konstantan 5,0 ⋅10 −7
germanij 6,0 ⋅10 −6
poluvodiči silicij 2,3 ⋅10 −2
staklo 1010 do 1014
izolatori teflon 1013
kvarc 1015
Tablica 2-2. Specifični otpori različitih materijala

2.6 Kirchhoff-ovi zakoni


Spajanjem dvaju ili više električnih elemenata dobiva se električna mreža.
Teorijsko proučavanje električnih mreža temelji se na teoriji grafova, jer se svaka
realna električna mreža može predočiti grafom. Osnovni elementi grafa su grane i
čvorišta. Svaka grana ima dva čvorišta. Realni električni elementi koji se ovdje
spominju (otpornik, kondenzator, zavojnica, izvor) imaju po dvije stezaljke ili
priključnice. Stezaljkama odgovaraju čvorišta grafa, a elementi se označuju
odgovarajućim simbolima u granama.
Opisani jednostavni strujni krug je također električna mreža, i to s dvije
grane i dva čvorišta. U jednoj grani je simbol naponskog izvora, a u drugoj,
paralelno spojenoj, simbol otpornika.
U električnim mrežama vrijede tri zakona. Prva dva se zovu Kirchhoff-ovi
zakoni i izriču strujno-naponske prilike u mreži. Pritom je bitno samo kako su
elementi međusobno spojeni (topologija mreže), a nije bitan karakter (vrsta)
elemenata. Treći zakon definira odnos struje i napona u pojedinoj grani, što
dakako ovisi o vrsti elementa. Za otpor je ovaj odnos već izrečen u obliku Ohm-
ova zakona.

44
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

2.6.1 I. Kirchhoff-ov zakon


Budući da je električna mreža izoliran sustav, iz zakona o očuvanju materije
može se zaključiti, a eksperimentalno potvrditi, da je zbroj jakosti struja koji u
bilo koje čvorište ulaze jednak zbroju jakosti struja koje iz tog čvorišta izlaze.
Ulazak struje u čvorište razlikuje se po predznaku od izlaska struje iz čvorišta. To
znači da se u strujnom krugu ne može pojaviti točka (čvorište) u kojoj bi se naboj
gomilao, nestajao ili stvarao.
Općenito, za svaku točku dijeljenja struje vrijedi: zbroj struja koje ulaze u
točku (čvorište mreže) jednak je zbroju struja koje iz te točke (čvorišta) izlaze.
Prvi Kirchhoff-ov zakon izražen jednadžbom, za bilo koje čvorište mreže,
dakle glasi:
n

∑I
i =1
i =0 (2.16)

gdje je n broj grana spojenih u promatrano čvorište.


Ako imamo neko čvorište u koje ulazi struja I, a iz tog čvorišta izlaze struje
I1, I2 i I3, onda vrijedi:
I = I1 + I 2 + I 3 (2.17)

Prebacimo li sve struje na lijevu stranu gornje jednadžbe dobivamo sljedeći


izraz:
I − I1 − I 2 − I 3 = 0 (2.18)

S lijeva strane jednadžbe nalaze se (s različitim predznacima) sve struje iz


promatranog čvorišta. Pozitivan predznak pritom imaju struje koje ulaze u
čvorište, a negativan predznak imaju one struje koje iz čvorišta izlaze.
To vrijedi za bilo kako složeni električni krug u kojem možemo odabrati bilo
koje čvorište s bilo kojim brojem grana. Kada algebarski zbrojimo pojedine struje
Ii u svim granama promatranog čvorišta (ulazne s pozitivnim, a izlazne s
negativnim predznakom, ili obratno), rezultat mora biti nula.
Ovo je lako objasniti imajući u vidu da električna struja pretstavlja protok
naboja u vremenu. Koliko naboja uđe u neku točku, toliko mora iz nje i izaći.
Primjer: Za čvor na slici 2-6. po I. Kirchhoff-ovom zakonu vrijedi:

I1 + I 2 + I 3 = I 4 + I 5
I1 + I 2 + I 3 − I 4 − I 5 = 0

45
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

I2
I4

I1
I5
I3

Slika 2-6. I Kirchhoff-ov zakon

Ako je mjerenjem utvrđeno da su I1=I2=I3=2A, a I4=1A, onda se sigurno zna


(nesigurni neka provjere), da je I5=5A.
Ako je uz iste vrijednosti struja I1, I2 i I3 izmjereno I4=10 A, znači da je I5=4A,
ali ovog puta suprotnog smjera (struja I5 utječe u čvorište).

2.6.2 II. Kirchhoff-ov zakon


Drugi Kirchhoff-ov zakon odnosi se na naponske prilike u mreži. Put kojim
se iz bilo kojeg čvorišta, idući po uvijek novim granama mreže, dođe u isto
čvorište, zove se petlja. Drugi Kirchhoffov zakon izriče da je zbroj napona u bilo
kojoj petlji u električnoj mreži jednak nuli. Budući da je napon u svakoj grani
mreže razlika potencijala dvaju njezinih čvorišta, taj zakon ne govori ništa drugo,
nego već poznati izraz (1.15) iz elektrostatike, primijenjen na prilike u električnoj
mreži.
Zakon se obično formulira u sljedećem obliku:
n m

∑ Ei = ∑ I i Ri
i =1 i =1
(2.19)

gdje je:
• n - broj električnih izvora u promatranoj petlji, a
• m - broj otpora u ostalim granama iste petlje.

U serijskom krugu ukupni napon izvora jednak je ukupnom zbroju napona


na otporima.
Ako u strujnom krugu imamo izvor napona E, i dva otpora na kojima su
padovi napona V1 i V2 vrijedi
E = V1 + V2 (2.20)

Prebacimo li sve napone na jednu stranu gornje jednadžbe, dobivamo


sljedeći izraz:

46
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

E − V1 − V2 = 0 (2.21)

S lijeve strane jednadžbe nalaze se (s različitim predznacima) svi naponi iz


promatrane petlje, što potvrđuje opći oblik da je algebarski zbroj napona uzduž
(zatvorene) petlje električnog kruga jednak nuli, tj.
n m

∑ Ei − ∑Vi = 0
i =1 i =1
(2.22)

Ovo vrijedi za bilo kako složeni električni krug u kojem možemo odabrati
bilo koju zatvorenu putanju (petlju) i obići je zbrajajući algebarski pojedine
napone Vi svakog električnog elementa na tom putu. Rezultat uvijek mora biti
nula.
To je lako objasniti gledamo li napon kao razliku potencijala: iz koje god
točke kruga započeli obilazak, na kraju se vratimo na istu točku, a to znači na
isti potencijal.

2.7 Spajanje električnog otpora u strujnom krugu


U bilo kojem dijelu strujnog kruga dva otpornika mogu biti međusobno
spojena samo na dva načina: serijski ili paralelno. Kombinacijom tih načina
dobivaju se različite složene sheme. Pri rješavanju odnosa u strujnim krugovima
česta je potreba da se spoj s više otpora zamijeni ili izrazi ekvivalentnim otporom.
Sljedeći primjeri, osim rješavanja tog zadatka, pokazuju i tehniku rješavanja
električnih mreža, koristeći Ohm-ov zakon i Kirchhoff-ove zakone.

2.7.1 Serijski spoj otpora


Neka se spoje serijski dva otpornika u strujni krug, kao što prikazuje slika
2-7. Po I Kirchhoff-ovom zakonu vrijedi da je struja kroz oba otpora ista (slika 2-
7. a) :
I1 = I 2 = I (2.23)

a po II. Kirchhoff-ovom zakonu da je:


V = V1 + V2 = I1 R1 + I 2 R2 (2.24)

R1 R2 RS
I1 + I2 + I +

V V

a) dva serijski spojena otpornika b) ekvivalentni nadomjesni spoj


Slika 2-7 Serijski spoj otpornika

47
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Za ekvivalentni strujni krug (slika 2-7.b)) u kojem pod djelovanjem iste EMS
(elektromotorne sile, naponskog izvora E) teče ista struja I kao u a) slučaju,
vrijedi:
V = IRs (2.25)

Povežu li se sva tri izraza: (2.23), (2.24) i (2.25) dobiva se:


IRs = IR1 + IR2 (2.26)

odnosno:
Rs = R1 + R2 (2.27)

Za više serijski spojenih otpora, razmatranje bi bilo analogno, pa se može


zaključiti: ekvivalentni otpor serijski spojenih otpora jednak je njihovu zbroju:
n
Rs = ∑ Ri (2.28)
i =1

Kroz serijski spojene elemente teče ista struja. Zbog toga se ampermetar
uvijek spaja serijski. Općenito, za serijski spoj raznih otpora omjer napona
dobiva se iz uvjeta jednakosti struja
I = I1 = I 2
V1 V2 (2.29)
=
R1 R2

iz čega proizlazi:
V1 R1
= (2.30)
V2 R2

Na serijskom spoju otpora napon se dakle, dijeli u omjeru veličina otpora.


Ako mijenjamo serijski spojene otpore u strujnom krugu, zbroj padova
napona na otporima neće se promijeniti i bit će uvijek jednak ukupnom naponu
izvora.
Kod serijskog spoja n jednakih otpora, ukupni otpor je n puta veći od
pojedinog otpora u spoju. Priključak na izvor serijskog spoja otpora opterećuje
izvor isto tako kao jedan otpor koji bi bio jednak ukupnom otporu tog serijskog
spoja.

2.7.2 Paralelni spoj otpora


Paralelno spojeni otpori imaju isti napon, jer imaju zajednička čvorišta

48
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

I I

I1 + I2 + +
+ +
R1 R2 Rp

Slika 2-8 Paralelni spoj otpornika


a) dva paralelno spojena otpornika b) ekvivalentni nadomjesni spoj

Ako u strujnom krugu imamo dva paralelno spojena otpora R1 i R2, naponi
na njima V1 i V2, bit će jednaki
V1 = V2 (2.31)

Iz Ohmovog zakona (2.15) slijedi:


I1 R1 = I 2 R2 (2.32)

Iz ovoga proizlazi sljedeći odnos struja kroz paralelno spojene otpore


I1 R1 G2
= = (2.33)
I 2 R2 G1

gdje su G1 i G2 vodljivosti.
Struja se dijeli na paralelne grane električnog kruga tako da se jakosti
struja u granama odnose obrnuto razmjerno otporima grana, to jest upravo
razmjerno vodljivostima grana.
Ovo znači da u paralelnom spoju otpora jača struja teče kroz manji otpor.
U krajnjem slučaju, kad bismo paralelno nekom otporu imali kratki spoj
(otpor jednak nuli) tad bi sva struja tekla kroz kratki spoj.
Ako imamo strujni krug sa izvorom napona V i dva paralelno spojena otpora
R1 i R2, vrijedi Kirchhoff-ova jednadžba za struje (2.16)
I = I1 + I 2 (2.34)

Dijeljenjem obje strane jednadžbe s naponom izvora dobivamo


I I1 I 2
= + (2.35)
V V V

Omjer struje i napona jednak je recipročnoj vrijednosti otpora ili električnoj


vodljivosti G.
Na desnoj strani jednadžbe su vodljivosti pojedinih paralelnih grana, dok
lijeva strana (omjer struje i napona izvora) pretstavlja ukupnu vodljivost kruga,
što se može napisati kao:
G p = G1 + G2 (2.36)

49
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Ukupna vodljivost paralelnog spoja otpora jednaka je zbroju vodljivosti


paralelnih grana.
Za više paralelno spojenih otpora razmatranje bi bilo analogno, pa se može
zaključiti: ekvivalentna vodljivost (vidi 2.7) paralelno spojenih otpornika jednaka
je zbroju njihovih pojedinačnih vodljivosti:
n
G p = ∑ Gi (2.37)
i =1

odnosno
n
1 1
=∑ (2.38)
R p i =1 Ri

što se može raspisati za otpor Ruk paralelnog spoja n otpora: R1, R2, do Rn:
1 1 1 1
= + + ... + (2.39)
Ruk R1 R2 Rn

Na temelju ove jednadžbe (2.39), ukupni otpor dvaju paralelno spojenih


otpora R1 i R2, računa se kao
R1 ⋅ R2
Ruk = (2.40)
R1 + R2

Iz jednadžbe za vodljivost (2.37) vidi se da povećanjem broja paralelno


spojenih otpora raste ukupna vodljivost, tj. smanjuje se ukupni otpor spoja.
Otpor paralelnog spoja n jednakih otpora R, n puta je manji od pojedinog
otpora, tj.
R
Ruk = (2.41)
n

2.8 Električna struja u ioniziranom plinu


Dok je u metalnim vodičima struja moguća pod djelovanjem polja
zahvaljujući postojanju slobodnih elektrona, unaprijed nije sigurno da i u
plinovima ima slobodnih naboja. Na prvi pogled nisu jasne okolnosti pod kojima
struja nastaje i održava se u plinu. Također je problematično da li struja može
teći u vakuumu (plinu pri tlaku 0) ili ne. Intenzivno eksperimentiranje strujom u
plinu, već od sredine 19. stoljeća, dovelo je do spoznaja koje se mogu sažeti u
nekoliko točaka:
1. Struja u plinu znači naboj u gibanju, za što su neophodni dakako
naboji i polje. Polje se održava vanjskim izvorom priključenim na
granice prostora s plinom (elektrode).
2. Pojava struje u plinu ovisi o porijeklu naboja. U prvom slučaju jedna
od elektroda (katoda) žarenjem isijava elektrone u plin (katodne
zrake), a druga elektroda (anoda) ih skuplja, a u drugom slučaju

50
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

(hladna katoda), naboj se stvara ionizacijom atoma plina preko


stranog zračenja i/ili djelovanjem polja.
3. Na jakost struje u plinu, osim jakosti električnog polja utječe i vrsta
korištenog plina (helij, neon, argon, živine i litijeve pare itd.) i njegov
tlak. Plin vodi struju kod normalnog tlaka (oko 100 kPa), pri
razrijeđenom plinu (između 100 i 1000 Pa), te uz tehnički vakuum
(između 1 i 100 mPa). Dakako, idealni vakuum predstavlja savršen
izolator, koji to prestaje biti kada se u njega ubace, na primjer,
elektroni.
4. Povećanjem napona između elektroda raste brzina slobodnih naboja
u plinu. Oni sudarom s drugim česticama plina generiraju nove
slobodne ione i taj se učinak razvija poput lavine.
Na slici 2-9. prikazana je (V, I) karakteristika zraka za normalni tlak uz
razmak elektroda od 1 mm. Slijedi kratak opis pojedinih područja:
a) 0 - A : vrijedi Ohmov zakon - za veći napon imamo veću struju, premda
izuzetno male jakosti. Među 27ÿ1018 molekula po cm2 zraka postoji samo 100 do
1000 ioniziranih molekula.
b) A - B : područje zasićenja. Kinetička energija slobodnih elektrona tako je
mala da se poništava prilikom sudara s molekulama plina, pa porastom napona
ne raste jakost struje.
c) B - C : udarna ionizacija. Elektroni dobivaju povećanjem napona dovoljnu
energiju za ionizaciju plina, uslijed čega se broj nosilaca naboja (ioni i elektroni)
povećava. U točki C pojavljuje se tinjavi izboj - pojava svjetla između katode i
anode.
I [A]
D
1
10−3
10 −6
10−9 C
10−12
10 −15 A B

10 102 103
V [V ]

Slika 2-9 (V,I) karakteristika električne struje u zraku

d) C - D : daljnjim povećanjem napona gustoća struje na katodi raste,


svjetlosni učinak se pojačava i u točki D dolazi do lučnog izboja. Za lučni izboj
karakteristične su velike gustoće struje (od 102 do 104 A/cm2 ) i smanjenje
napona na samo 15 do 55 V.

Premda pojedini efekti imaju štetan karakter, kao na primjer iskrenje na


kontaktima ili pojava korone na dalekovodima visokog napona, ipak električna
struja u plinu ima brojne primjene: različite svijetleće cijevi (područje C-D),
zavarivanje (iznad točke D), elektrofilter, elektrostatsko lakiranje i slično.

51
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.9 Elektrokemijske pojave


Kad se u vodi ili nekom otapalu otope molekule soli, kiseline ili lužine,
dolazi do dijeljenja neutralnih molekula na pozitivno i negativno nabijene ione.
Atomi vodika i metala predaju svoje valentne elektrone ostalom dijelu molekule
koja tako postaje negativni ion. Urone li se elektrode u takvu otopinu (elektrolit) i
na njih priključi istosmjerni napon dolazi do elektrolize. Pozitivna elektroda
(anoda) privući će k sebi negativne ione, dok će negativna elektroda (katoda)
privući pozitivne ione. Gibanje iona - molekula i/ili dijelova molekule znači
prijenos tvari prema elektrodama, na kojima su moguće i naknadne, sekundarne
kemijske reakcije.
Kao primjer može se promotriti proces elektrolize u vodenoj otopini srebrnog
nitrata AgNO3. Kao anoda koristi se srebrena pločica, a kao katoda neki metalni
predmet, na primjer od bakra (slika 2-10).
+A −K

Ag Ag
Cu
AgNO3

V
Slika 2-10 Proces elektrolize

Ioni srebra koji su predali svoje valentne elektrone kiselinskom ostatku NO3
postaju pozitivni, pa se talože na bakrenoj katodi, dok se NO3 lako spaja sa
srebrom anode,dajući opet AgNO3 u otopinu. Koncentracija soli AgNO3 ostaje
tako u otopini nepromijenjena i konačni rezultat je da se srebro s ploče,
posredstvom elektrolita i električne struje, prenijelo na katodu. To je jedan od
brojnih postupaka u galvanostegiji, gdje se na predmete zbog zaštite od korozije
ili estetskih razloga električnim putem nanosi sloj metala.

2.9.1 Faraday-evi zakoni elektrolize


Proučavajući elektrolitičke reakcije Faraday je uočio i formulirao dva
zakona. Prvi izriče da je količina izlučenih čestica materije na elektrodama ovisna
o vrsti tvari koja se izlučuje i količini protjecanog elektriciteta koji u elektrolizi
djeluje.
Ako sa m označimo masu izlučene tvari, a sa Q količinu elektriciteta, onda
vrijedi:
m=aQ (2.42)

Faktor proporcionalnosti a nazvan je elektrokemijski ekvivalent i razlikuje se


za pojedine tvari. To znači da će za istu količinu elektriciteta količina izlučene
tvari za različite tvari biti različita. Kako je Q=I t , isti se izraz može napisati i kao:

52
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

m=aI t (2.43)

Količina izlučene tvari na elektrodama proporcionalna je ukupnoj količini


elektriciteta koja je prošla kroz elektrolit. Pritom svaki ion u elektrolitu u sebi
nosi određenu količinu naboja (koja je za različite tvari različita, a za iste ista).
Drugi Faraday-ev zakon opisuje elektrokemijski ekvivalent elementa s
obzirom na njegovu atomsku strukturu, te međusobne odnose elektrokemijskih
ekvivalenata različitih kemijskih elemenata.
Ako se s A označi atomsku masa, a s v valencija, onda za dva kemijska
elementa vrijedi:
A1 A2
a1 : a2 = : (2.44)
v1 v2

To znači da se elektrokemijski ekvivalenti dvaju elemenata odnose kao


njihove ekvivalentne mase (omjer atomske mase i valencije). Drugim riječima:
ioni elemenata kojih je valencija dva, tri, četiri, ... puta veća u odnosu na vodik,
prenose dvostruku, trostruku, četverostruku, ... količinu naboja.
Iz izraza (2.44) slijedi još jedan zanimljiv rezultat:
A1 A A
= 2 = ... = = QF (2.45)
a1v1 a2 v2 a⋅v

gdje je QF = 96.489ÿ106 As/kg (Faraday-eva konstanta).

Elektrokemijski ekvivalent nije neka empirijska konstanta proporcionalnosti,


kako bi se to iz izraza (2.42) moglo pomisliti, nego egzaktna veličina koja se za
svaki element može unaprijed izračunati (a=A/QFv). Tako se povezujući oba
izraza (I. Faraday-ev zakon (2.42) i II. Faraday-ev zakon (2.45)) za masu izlučene
tvari kao rezultat elektrolize dobije:
A 1 1 A
m= ⋅ ⋅I t = ⋅ ⋅ Q [ kg ] (2.46)
v QF 96.489 ⋅10 v
6

i time elektrolitički odnosi postaju potpuno određeni.

2.9.2 Primarni elementi


Do sada je bilo opisano ponašanje elektrolita pod djelovanjem električnog
napona priključenog na elektrode uronjene u elektrolit. Druga zanimljiva pojava
vezana je uz elektrolitsku polarizaciju koja se događa kad se u elektrolit urone
dvije elektrode različitog kemijskog sastava. Između takvih dviju elektroda, bez
vanjskog djelovanja, pojavit će se napon. Iznos napona osim o kemijskom
sastavu elektroda ovisi također i o elektrolitu. Tako su dobiveni prvi električni
izvori, nazvani galvanski elementi. Na istim načelima, uz stanovita poboljšanja u
veličini napona i vijeku trajanja, ti elementi nalaze svoju široku primjenu gotovo
već dva stoljeća. (Prvi element konstruirao je A.Volta 1800. godine.)
Ne ulazeći u kemijske promjene koje se pritom događaju vrijedno je
napomenuti da se izmjenom kemijskog sastava (kako elektroda tako i elektrolita)

53
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

mijenja i potencijal pojedine elektrode. To se događa čak i kad je elektroda


uronjena u otopinu vlastitih iona. Budući da se ne može mjeriti apsolutni
potencijal jedne elektrode, već samo razlika potencijala između dviju elektroda,
dogovorno je utvrđeno da se svi potencijali uspoređuju s potencijalom vodikove
elektrode. Drugim riječima, dogovorno je proglašen njezin potencijal jednakim
nuli. Kemijski elementi poredani po veličini njihova potencijala prema vodikovoj
elektrodi tvore elektrokemijski naponski niz.
U tablici 2-3. navedeni su potencijali nekih elemenata s obzirom na
vodikovu elektrodu u elektrolitskoj otopini vodikovih iona.
Spoji li se galvanski element kao izvor napona u zatvoreni strujni krug, on
će, ovisno o trošilu i naponu između svojih elektroda, davati električnu struju.
Elektroda Potencijal [V]
Li -3,02
K -2,92
Ca -2,87
Mn -1,05
Zn -0,76
Pb -0,13
Cu +0,52
Ag +0,79

Tablica 2-3. Elektrokemijski naponski niz

Ona će dakako, osim u vanjskom krugu, teći i u samom izvoru: od katode


preko elektrolita do anode. Pritom će se zbog elektrokemijskih procesa
neutralizacije iona elektrolita s molekulama elektroda događati promjene u
kemijskom sastavu elektroda, što će smanjivati prvotni napon između njh.
Na primjer, ako se na anodi Voltina elementa Cu/H2SO4/Zn (prva
elektroda/elektrolit/druga elektroda) vodik razvija brže nego što se može ukloniti,
dobiva se novi element H2/H2SO4/Zn kojem je napon između elektroda puno
manji nego prvotnom. To smanjenje napona zbog promjena na elektrodama zove
se polarizacija.
Taj nepoželjni efekt nastojali su mnogi znanstvenici u prošlom stoljeću
(Daniel, Meidinger, Bunsen, Leclanche) poništiti korištenjem takozvanih
depolarizatora.Depolarizatori služe da bi se najčešće oksidacijom uklonio vodik s
pozitivnog pola.
U Leclanche-ovom elementu (slika 3.10) iz kojeg se razvio najveći broj
današnjih baterija (slika 3.11) kao depolarizator služi MnO2 kojim je obložena
ugljikova anoda.

54
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

Zn
C Zn

C
MnO2 NH Cl MnO2
4

Slika 2-11 Leclanche-ov element Slika 2-12 Element baterije

Takve baterije koriste cinkovu limenu posudu kao negativnu elektrodu, dok
je ugljeni štapić pozitivna elektroda obložena praškastim manganovim
superoksidom. Napon jednog elementa je 1.5 V, a serijskim spojem takvih
elemenata dobivene su plosnate baterije od 4.5 V, četvrtaste od 9 V i sl.
Spomenuta izvedba pripada baterijama s tekućim elektrolitom koji je
pogodnim dodacima zgusnut (suhe baterije). U klasu suhih baterija ubrajaju se i
živine baterije (održavaju razmjerno konstantan napon do potpunog iskorištenja),
srebrno-kloridne (nizak napon i dug vijek trajanja), vanadijeve i druge.
Danas su sve više u uporabi živine (živin oksid - cink), srebrene (srebrni
oksid - cink), magnezijeve i litijeve baterije, koje se odlikuju stabilnim naponom
(od 1.3V do 3V), širokim područjem radnih temperatura, mehaničkom čvrstoćom
i dugim vijekom skladištenja.
Postoje i baterije s krutim elektrolitom (malih dimenzija i naponom vrlo
duga vijeka, čak do 20 godina), zatim baterije koje se aktiviraju tekućinom
(nalivne baterije), plinom ili grijanjem (termalne baterije). Sve one uglavnom služe
za posebne (vojne) svrhe.
Regeneracija takvih elemenata nije moguća, pa su istrošene baterije
neupotrebljive. Zahtjev za regeneracijom ostvaren je kod akumulatora.

2.9.3 Sekundarni elementi


Osnovno svojstvo akumulatora kao električnog izvora u kojem se kemijska
energija pretvara u električnu je njegova mogućnost regeneracije. S obzirom da se
radi o reverzibilnom kemijskom procesu, regeneracija se ostvaruje strujom iz
stranog električnog izvora koji se na elektrode akumulatora priključuje tako da
struja u elektrolitu teče u suprotnom smjeru od onog kojim je tekla kad je
akumulator davao struju priključenom trošilu.
Prvi olovni akumulator načinio je G. Plant'e 1859. godine. Iako danas
postoji više različitih vrsta akumulatora, osnovna načela izvedbe i rada bit će u
nastavku prikazana na olovnom akumulatoru. Napon jedne ćelije olovnog
akumulatora je oko 2 V, i obično se 6 ili 12 ćelija povezuje serijski, pa daju
ukupni napon od 12 V, odnosno 24 V. Jedna ćelija akumulatora prikazana je na
slici 2-13. Elektrolit je razrijeđena sumporna kiselina, anoda je olovni
superoksid, a katoda čisto olovo. Priključi li se trošilo na stezaljke napunjenog

55
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

akumulatora, poteći će struja, koja će u elektrolitu potaknuti sljedeću kemijsku


reakciju:
PbO2+ + Pb − + 2 H 2 SO4 → PbSO4+ + PbSO4− + 2 H 2 O (2.47)

I trošilo
A K
+ −

PbO2
Pb

H 2 SO4

Slika 2-13 Olovni akumulator

To znači da se obje elektrode postupno kemijski izjednačuju i pretvaraju u


olovni sulfat, što će dakako smanjivati njihovu međusobnu razliku potencijala. Iz
kemijske reakcije (2.47) vidljivo je još nešto: u elektrolitu se kiselina sve više
razrjeđuje vodom, pa nam uz naponske promjene i gustoća kiseline može
poslužiti kao kazalo da li je akumulator pun ili prazan. Posebno izgrađeni
areometri za mjerenje gustoće kiseline koriste se za takva mjerenja. Kad napon
akumulatora padne ispod 90% nazivnog, potrebno je akumulator "napuniti".
Izvor istosmjerne struje za regeneraciju akumulatora treba sada spojiti tako da
na anodu dođe " + " pol, a na katodu " - " pol izvora. To će rezultirati odvijanjem
suprotnog kemijskog procesa:
PbSO4+ + PbSO4− + 2 H 2O → PbO2+ + Pb − + 2 H 2 SO4 (2.48)

Za vrijeme punjenja, dakle, elektrode i elektrolit vraćaju se po svom


kemijskom sastavu u prvotno stanje, koje osigurava i prvotne naponske prilike
(usporedite kemijske jednadžbe (2.47) i (2.48)).
Postoje još tri pojma koja je korisno poznavati u radu s akumulatorima:
kapacitet akumulatora, dobrota i korisnost.
Kapacitet akumulatora je umnožak struje i vremena u kojem tu struju
akumulator može davati. Označenje na izvedenim akumulatorima za nazivnu
struju, što znači da se akumulator kapaciteta 90 Ah i nazivne struje 10 A, može
njome opteretiti 9 sati.
Kapacitet ipak nije konstanta akumulatora nego ovisi o uvjetima
eksploatacije. Za struje manje od nazivnih, za intermitirajući pogon, te pri višim
temperaturama kapacitet je veći. Za gornji primjer: strujom od 15 A isti
akumulator ne bismo mogli opteretiti 6 sati, nego manje.
Omjer
Ah praznjenja
ς= (2.49)
Ah punjenja

zove se dobrota akumulatora. Punjenje će trebati više ampersati nego što se


dobiva pri pražnjenju, pa je kod olovnih akumulatora dobrota oko 0.95.

56
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

S obzirom da se prilikom punjenja privodi viši napon na stezaljke


akumulatora nego što je napon pražnjenja, energetski omjer koji se zove
korisnost
U praznjenja Wh praznjenja
η =ς ⋅ = (2.50)
U punjenja Wh punjenja

bit će manji od ζ, te za olovne akumulatore iznosi oko 0.80. Osim olovnih postoje
i "alkalijski" željezno-nikaljni (otporni na električne i mehaničke udarce),
nikaljno-kadmijevi (najveća brzina punjenja), srebreno-cinčani (mala težina i
volumen) i drugi akumulatori.

2.10 Jednostavni strujni krug


Električni strujni krug nastaje povezivanjem električnog izvora s trošilom.
Vodljiva veza izvora s trošilom zove se vod. Trošilo će primljenu energiju izvora u
načelu pretvarati u koristan rad. Jednostavni strujni krug sastoji se dakle od tri
osnovna dijela: električnog izvora, trošila i dvožičnog voda (slika 2-14).
U električnom izvoru se djelovanjem neelektrične sile razdvajaju raznoimeni
naboji i povećava njihova potencijalna energija. To rezultira naponom na
polovima (stezaljkama) izvora čiji se najveći mogući iznos zove elektromotorna sila
izvora i najčešće se označuje s E ili EMS.
I I
A
+ +
+ +
E RT E V
− − RT

a) bez mjernih instrumenata b) s mjernim instrumentima

Slika 2-14 Jednostavni strujni krug

Najveći potencijal bit će na pozitivnom ("+") polu, a onda će u smjeru struje


potencijal opadati. Najmanji potencijal imat će negativna stezaljka.
Iz elektrostatike je poznato (poglavlje 1.) da gibanje naboja u prostoru u
kojem se električni potencijal tog naboja mijenja predstavlja rad (W=Q·V). Neka se
pretpostavi da su svi otpori strujnog kruga izraženi otporom R. Dakako, na
njemu vrijedi Ohm-ov zakon: struja će uz isti napon biti manja ako je otpor veći,
i obratno.
Općenito, u prirodi postoje dva temeljna zakona: zakon o očuvanju energije
i zakon o očuvanju materije (moglo bi se u načelu govoriti o istom zakonu). Prvi
zakon izriče da je energija u izoliranom sustavu (nezavisnom od svoje okolice)
uvijek konstantna. To znači da je u idealnom slučaju energija koju daje izvor
jednaka energiji koja se dobiva u trošilu:

57
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

E ⋅ Qi = VT ⋅ QT (2.51)

Prema drugom zakonu količina je naboja (materije) u izoliranom sustavu


također konstantna, a to znači da je količina naboja koja iz izvora ode jednaka
količini naboja koja kroz trošilo prođe i natrag se u izvor vrati (Qi=QT). Budući da
na otporu trošila vrijedi Ohm-ov zakon (VT=I·RT), gornji izraz (2.51) sad izgleda:
E = I ⋅ RT (2.52)

Iz dobivenog rezultata može se zaključiti sljedeće:


1. Napon VT na R (tzv. pad napona na trošilu), jednak je elektromotornoj sili
izvora:
E = VT (2.53)

2. Struja koja u jednostavnom strujnom krugu teče ovisi o naponu izvora i


otporu kruga:
E
I= (2.54)
RT

3. Jakost struje jednaka je u svakom dijelu jednostavnog strujnog kruga,


samo je smjer s obzirom na stezaljke u izvoru od "-" prema "+" polu, a kroz
vanjski strujni krug od "+" pola prema "-" polu.
Svi navedeni zaključci mogu se provjeriti spajanjem mjernih instrumenata
(slika 2-14. b).
Jakost struje mjeri se ampermetrom. Ampermetar se u strujni krug
priključuje serijski (prekidom vodiča i spajanjem instrumenta na prekinute
priključke). Da bi što manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je
otpor što manji.
Iznos napona mjeri se voltmetrom. Voltmetar mjeri razliku potencijala
između dviju točaka. Zato se priključuje paralelno izvoru ili trošilu čiji napon
želimo mjeriti. Da bi što manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je
otpor što veći. Veliki otpor instrumenta paralelno spojenog manjem otporu trošila
ne mijenja značajno ukupni otpor paralelnog spoja.

2.11 Realni jednostavni strujni krug


U realnom strujnom krugu pojave su nešto složenije u odnosu na idealni.
Prije svega električni izvor ima svoje gubitke, pa dovedena energija (mehanička,
kemijska, magnetska i sl.) nije jednaka odvedenoj električnoj energiji. Nadalje,
realni izvor nema na svojim stezaljkama isti napon kad ga priključimo na trošilo i
kad je neopterećen. Realno ponašanje takva izvora može se prikazati dijagramom
kao na slici 2.15.

58
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

0 I

Slika 2-15 Vanjska karakteristika realnog izvora napona

Da bi se takvo ponašanje uzelo u obzir, pretpostavlja se da u svakom


realnom izvoru postoji stanoviti otpor Ru na kojem dolazi do pada napona, pa se
u slučaju priključenog trošila na vanjskim stezaljkama izvora pojavljuje
elektromotorna sila umanjena za taj pad napona. Zato se u realnom izvoru uz
simbol elektromotorne sile E crta i otpor Ru, koji se zove unutarnji ili nutarnji
otpor izvora (slika 2.16).
Isto tako, vod ima svoj električni otpor (označuje se najčešće s Rv), koji treba
uzeti u obzir, ako nije zanemariv prema otporu trošila.
U novim okolnostima struja I više neće zadovoljavati izraz (2.54) već će biti
manja (zbog dodanih otpora izvora i otpora voda). Zbog manje struje je i napon
na trošilu VT također manji od napona izvora E.
1
RV
I 2
+
RU RT
+
+
E

1
RV
2

Slika 2-16 Realni jednostavni strujni krug

Dakako, u praksi se ni trošilu dovedena električna energija ne pretvara


potpuno u koristan rad. Sve tehničke tvorevine rade s nekim stupnjem
iskorištenja, tj. korisni, dobiveni učinak manji je od uložene energije.

2.12 Složeni strujni krug


Zadatak rješavanja električne mreže je potpuno odrediti struje u svim
granama (po veličini i smjeru) i razlike potencijala između čvorova. Svaki
električki element (otpornik, kondenzator, izvor,...) predočen je u električkoj
mreži s vlastitom granom i to obično sa svojim simbolom, oznakom i iznosom
fizikalne veličine koju predstavlja. Za rješavanje električne mreže razvijene su

59
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

brojne metode (metoda napona čvorova, metoda konturnih struja, metoda


superpozicije, različite transfiguracije i slično), te izvedeni brojni teoremi koji
pomažu u analizi električnih mreža (Thevenen-ov teorem, Norton-ov teorem,
Millman-ov teorem i drugi). Treba naglasiti da sve metode i teoremi samo
doprinose brzini i lakoći rješavanja naponsko-strujnih prilika u mreži, a da se
temelji rješavanja uvijek nalaze u Ohm-ovu zakonu i Kirchhoff-ovim zakonima.
Tako na primjer za izdvojenu petlju u nekoj složenoj mreži, kao na slici
2.17. da bi se primijenio II. Kirchhoff-ov zakon potrebno je:
1. Definirati smjer obilaženja petlje. Po volji možemo odabrati u smjeru (kao
na slici, crtkano) ili suprotno od smjera kazaljke na satu.
2. Uočiti smjer djelovanja izvora elektromotorne sile. Smjer je onaj koji se
dobiva kretanjem kroz izvor od negativne prema pozitivnoj stezaljki.
3. Po volji odabrati smjerove struja u pojedinoj grani.
4. Primijeniti II. Kirchhoff-ov zakon.

I3 E1
+

R3 R1
+

I1
+ +
R2 I2
E2

Slika 2-17 Primjer rješavanja petlje u električnoj mreži

Ako se smjer djelovanja EMS podudara sa smjerom obilaženja, onda se ta


EMS u jednadžbi uzima s pozitivnim predznakom. Ako se smjer struje I kroz
otpornik R podudara sa smjerom obilaženja, onda se pad napona I·R uzima s
pozitivnim predznakom. Za shemu na slici 2-17. vrijedi:
E1 − E2 = I1 R1 − I 2 R2 + I 3 R3 (2.55)

Treba postaviti toliko nezavisnih jednadžbi koliko je potrebno da se riješe


sve nepoznanice.
5. Osmisliti predznake dobivenih rezultata. Naime, ukoliko je numerički
rezultat za pojedinu struju negativan, znači da joj je stvaran smjer suprotan
pretpostavljenom.

Primjer: Na slici 2-18. prikazan je jedan složen strujni krug:

60
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

I1 I2 +

R1 R2 R3

+ +

E1 E2

Slika 2-18 Složeni strujni krug

Vodeći računa o prethodnom naputku mogu se napisati tri jednadžbe:


(1) I1 + I 2 − I = 0

(2) I1 R1 − I 2 R2 = E1 − E2 (2.56)

(3) I 2 R2 + IR = E 2

Jednadžbe su napisane tako da se uoči mogućnost matričnog rješavanja.


Jednadžbe (2) i (3) napisane su po II. Kirchhoff-ovu zakonu, a (1) po I. Kirchhoff-
ovu zakonu. Te jednadžbe za poznate vrijednosti otpora R, R1 i R2, te naponskih
izvora E1 i E2, daju rješenja za struje I, I1 i I2.

2.13 Realni naponski izvori


Kako je već opisano, realni naponski izvor predočuje se (slika 2-19) serijskim
spojem idealnog naponskog izvora elektromotorne sile E i nutarnjeg otpora Ru.
IZVOR

RU

V RT

Slika 2-19 Realni naponski izvor

61
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Priključi li se na izvor trošilo otpora RT, strujnim krugom će poteći struja I


čija jakost iznosi (uz zanemarenje otpora voda, tj. uz pretpostavku Rv=0):
E
I= (2.57)
Ru + RT

(Ekvivalentna pretpostavka bila bi da su svi otpori izvan izvora obuhvaćeni s RT ).


Odavde je:
E = I ⋅ Ru + I ⋅ RT (2.58)

Napon V (V=I·RT) koji se može mjeriti na stezaljkama izvora je prema


gornjem izrazu (2.58) jednak:
V = E − I ⋅ Ru (2.59)

dakle, napon idealnog izvora elektromotorne sile E umanjen za pad napona na


nutarnjem otporu.

2.13.1 Vanjska karakteristika realnih izvora


Zanimljivo je promotriti dva krajnja slučaja, kad je RT=0 i kad je RT=∞.
Prazni hod izvora je slučaj s RT=∞. Iz izraza (2.57) vidi se da će struja I biti
jednaka nuli, a iz (2.59) da će napon na stezaljkama izvora biti jednak
elektromotornoj sili E (jer je I·Ru=0, uz I=0).
Ako je RT=0, iz izraza (2.58) slijedi:
E = I ⋅ RT (2.60)

odnosno:
V = I ⋅ RT = 0 (2.61)

Ovaj slučaj zove se kratki spoj izvora: na stezaljkama je 0 V, a krugom teče


maksimalna struja Ik,
E
Ik = (2.62)
Ru

Struja Ik zove se struja kratkog spoja. Redovito je mnogo puta veća od


nazivne, pa je kratki spoj izvora nepoželjan za izvor i vodiče, jer ih može oštetiti.
Izraz (2.59) može se predočiti i grafički, kao V=f(I), što je učinjeno na slici 2-
20. Uočite da izraz (2.59) preuređen izgleda ovako:
V = − Ru I + E (2.63)

što grafički predstavlja pravac s odsječkom E na ordinati i nagibom -Ru.

62
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

R'T > RT
V [V ] V [V ] V
RT
RT
E E E β E
β
P' I ⋅ RU β'
V'
V P V P
P'
V'
V
α α
I' I IK I [A] I ' I I 'K IK I [A]

Slika 2-20 Vanjska karakteristika naponskog izvora

Prikaže li se otpor RT u istom koordinatnom (V,I ) sustavu, (prema slici 2-5.


RT odgovara tangensu kuta  na slici 2-20.), onda na istom dijagramu možemo
pratiti sve moguće promjene.
Tako na primjer, ako otpor trošila RT raste (slika 2-20. a), točka P se pomiče
prema E, raste napon V na stezaljkama izvora, struja I se smanjuje (I' < I) i napon
na nutarnjem otporu pada.
Poraste li pak nutarnji otpor izvora (slika 2-20. b), onda se kut β povećava,
točka Ik primiče se ishodištu, te uz isto trošilo RT imamo i manju struju (I' < I) i
manji napon na stezaljkama izvora (V'<V).
U idealnom naponskom izvoru, u kojem bi bio Ru=0 vanjska karakteristika
bio bi horizontalan pravac u točki E (β=0), pa bi napon V bio stalan za sva
opterećenja (V = E), a struja kratkog spoja bila bi Ik=∞.

2.13.2 Spojevi električnih izvora


U slučaju da jedan izvor nema dovoljan napon ili ne može dati dovoljnu
struju trošilu, koriste se različiti spojevi više električnih izvora.
Serijski spoj dvaju izvora ostvaruje se tako da stezaljku jednog izvora
spojimo sa stezaljkom drugog, pa slobodne stezaljke postaju stezaljke
novodobivenog izvora. Kod ovakvog spajanja imamo dakako dvije mogućnosti, što
je prikazano na slici 2-21.
E1 RU 1 E2 RU 2
A B
+ +

E1 RU 1 E2 RU 2
A B
+ +

Slika 2-21 Serijski spoj realnih električnih izvora

63
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

U prvom slučaju (slika 2-21.a)) ukupni napon EAB=E1+E2, a u drugom, tzv.


protuspoju (slika 2-21.b)) EAB=E1-E2. Spoji li se novi izvor u strujni krug, kroz
njega će poteći ista struja kao kroz priključeno trošilo. Stoga treba voditi računa
o nazivnim (pretpostavljenim) strujama pojedinih izvora od kojih je novi izvor
sastavljen, te spoj izvora koristiti samo za takva trošila koja neće uzimati struju
veću od najmanje pojedinačne nazivne struje. Poopćenje na više serijski spojenih
izvora analogno je prije opisanom spoju. Ukupni napon E bit će jednak zbroju
napona pojedinačnih izvora uz odgovarajući polaritet (negativan za protuspoj), a
struja kroz svaki izvor bit će ista:
n
E = ∑ Ei , I1 = I 2 = ... = I (2.64)
i =1

Ako se trošilo otpora RT priključi u krug s više serijski spojenih izvora, onda
će struja I teći kroz otpor i sve izvore u iznosu:
E1 + E2 + ... + En
I= (2.65)
R1 + R2 + ... + Rn + RT

s odgovarajućim predznakom EMS-a svakog pojedinačnog izvora.


Spojimo li izvore jednakih EMS-a E i nutarnjeg otpora Ru gornja jednadžba
(2.65) postaje:
nE
I= (2.66)
nRu + RT

Kod paralelnog spoja dvaju izvora imamo također dvije mogućnosti, kako je
prikazano slikom 2-22.
E1 RU 1 E1 RU 1
+ + + +
A B A B
I I
RU 2 E2 RU 2

+ + + +

E1 RU 1
+ +

E2 RU 2
+
+

RT
I
+
Slika 2-22 Paralelni spoj realnih naponskih izvora

64
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

Izvor će u praznom hodu za slučaj na slici 2-22 a) na svojim stezaljkama


imati napon E jednak:
E AB = E1 − I ⋅ Ru1 (2.67)

pa kako je:
E1 RU 1
+ +

E2 RU 2
+
+

RT
I
+

E1 − E2
I= (2.68)
Ru1 + Ru 2

slijedi:

E AB = E1 −
(E1 − E2 )Ru1
(2.69)
Ru1 + Ru 2

Ako su E1 i E2 jednaki, iz izraza (2.69) slijedi EAB=E1=E2, što se u načelu od


takva izvora i traži. Ako naponi nisu jednaki, onda u samim izvorima teče stalna
struja, koja može biti i veća od nominalne pojedinog izvora, pa tako uništiti sam
izvor.
Razlog uporabe paralelnog spoja dvaju ili više izvora je u struji koju taj izvor
može dati trošilu. S obzirom da se radi o dvije ili više grana spojenih u jednu
točku, po I. Kirchhoff-ovu zakonu slijedi da će takav izvor dati ukupnu struju
jednaku zbroju svih struja pojedinih grana u toj točki (slika 2-22. c).Treba uočiti
da na jakost struje pojedine grane u slučaju istih elektromotornih sila presudnu
ulogu ima nutarnji otpor pojedinog izvora.
Paralelni spoj izvora omogućuje dakle, uz isti napon, veću struju za trošilo:
n
I = ∑ Ii , E1 = E2 = ... = E (2.70)
i =1

Pri paralelnom spajanju n jednakih izvora, jednake EMS-e E i jednakih


nutarnjih otpora Ru struja kroz trošilo bit će jednaka:
E
I=
Ru (2.71)
+ RT
n

65
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.14 Mjerenje struje, napona i otpora


Mjerni se instrumenti spajaju u strujni krug radi mjerenja željenih veličina:
struje, napona, otpora, snage. Spajanje bilo kojeg realnog instrumenta (ima
konačni otpor) u strujni krug mijenja prilike u krugu. Tako će ampermetar sa
svojim otporom RiA utjecati da se, na primjer, struja u jednostavnom strujnom
krugu (slika 2-23. a) smanji, jer se ukupni otpor zbog instrumenta povećava
(serijski spoj otpornika).
RiA
I +
A

I − Ii
RU + RU +

+ RT +
RT V

+ +
RiV
E E

a) struje b) napona

Slika 2-23 Pojedinačno mjerenje u jednostavnom strujnom krugu

Dakako, pritom će na ampermetru postojati pad napona (I·RiA), pa će i


napon na trošilu biti manji s obzirom na prilike bez ampermetra. To je identično
razmatranju da je uz manji I i pad napona na trošilu (I·RT) također manji. Zato se
zahtijeva da otpor ampermetra bude što manji (idealno: jednak nuli) u odnosu na
otpor trošila.
Slično razmatranje vrijedi i za voltmetar (slika 2-23. b), za koji se s obzirom
na njegovo paralelno spajanje traži da otpor bude jako velik (idealno:
beskonačan). Samo beskonačno velik otpor spojen paralelno trošilu ne mijenja
vrijednost njegova otpora.
Ukoliko se mjerenja više električnih veličina izvode istodobno, potrebno je
primijeniti takve načine spajanja, pri kojima se pogreške zbog instrumenata
mogu zanemariti. Ako je pogreška ipak prevelika, onda je potrebna analitička
korekcija. Odabir ispravnog spoja ovisi o zahtjevu koji se na mjerenje postavlja.
Neka se ampermetar i voltmetar spoje u strujni krug kao na slici 2-24. Prvi
način spajanja (slika 2-24. a) koristi se za mjerenje napona izvora i struje koja
teče kroz trošilo. (Struja kroz trošilo jednaka je struji izvora umanjenoj za iznos
struje koja teče kroz voltmetar).

66
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

RiA RiA
I +
A A

+ +
RU + RV +
V RT V RT
+ RiV + RiV
+ +
E E

a) struje trošila i napona izvora b) struje izvora i napona trošila


Slika 2-24 Istodobno mjerenje

Ovim se spojem ne bi mogao točno mjeriti napon na trošilu, jer voltmetar


istodobno mjeri i pad napona na trošilu i pad napona na ampermetru. Zato se za
mjerenje napona na trošilu koristi spoj prikazan na slici 2-24. b). U tom pak
slučaju ampermetar mjeri struju koju daje izvor, a koja (zbog konačnog otpora
voltmetra) ne teče čitava kroz trošilo.
Za mjerenje otpora najčešće se koriste tri načina: V/I metoda, ommetar i
Wheatstone-ov most. Prvi način, temeljen na Ohm-ovu zakonu, sasvim je
jednostavan: nepoznati otpor odredi se kao kvocijent izmjerenog napona i struje.

2.15 Mjerni instrumenti: voltmetar, ampermetar, ommetar


Postoje različite izvedbe mjernih instrumenata, temeljene na različitim
fizikalnim efektima, a ovdje će biti spomenuta samo izvedba vrlo poznatog i često
korištenog instrumenta s pomičnim svitkom i permanentnim magnetom.
Ako kroz svitak smješten unutar polova permanentnog magneta (kao na
slici 2-25) prolazi struja, djelovat će na njega moment (u poglavlju o magnetizmu
bit će to objašnjeno) koji uzrokuje otklon kazaljke instrumenta. Veća jakost
struje dat će veći moment, a veći moment veći otklon. Protumoment djelovanju
električnog momenta ostvaren je s pomoću spiralne mehaničke opruge. Ovakvi
instrumenti, dakle, mjerila su jakosti istosmjerne struje (ampermetar). Međutim,
posredno ih koristimo i za mjerenje napona (voltmetar) i za mjerenje otpora
(ommetar).
Uz otpor instrumenta RiA (to je otpor žice svitka), još je važno poznavati
jakost struje Ii kod koje kazaljka pokazuje puni otklon. Ako je na primjer otpor
instrumenta RiA = 50 Ω, a Ii = 2 mA, to znači da instrument može mjeriti struju do
2 mA, a napon do Vi = RiA · Ii = 0.1 V.
Kako mjeriti veće napone i struje? Proširenje mjernog područja instrumenta
ostvaruje se dodavanjem otpornika. Za mjerenje viših napona otpornike treba
spajati serijski sa Riv, a za mjerenje većih struja - paralelno.

67
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Slika 0-25 Instrument s pomičnim svitkom i permanentnim magnetom

Slika 2-26. prikazuje proširenje mjernog područja voltmetra dodavanjem


serijskog otpora Rs.
Napon koji voltmetar mjeri pri punom otklonu je:
V = I i ( Riv + Rs ) (2.72)

Potrebno je, dakle, otpornik Rs dimenzionirati prema:


V − I i Riv V − Vi
Rs = = (2.73)
Ii Ii

Riv RS
+ + voltmetar
V
Ii
Vi

V
+ −

Slika 2-26 Proširenje mjernog područja voltmetra

Iz izraza (2.73) uz V>>Vi (V puno veće od Vi ) slijedi:


V
Rs = (2.74)
Ii

68
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

Za mjerenje većih struja od Ii (proširenje mjernog područja ampermetra)


svitku treba paralelno spojiti otpornik Rp (slika 2-27.), koji se naziva shunt (čitaj:
šent), pa vrijedi:

( I − Ii ) ⋅ R p = I i ⋅ RiA (2.75)

odnosno:
I i ⋅ RiA V
Rp = = i (2.76)
I − Ii I − Ii

Uz I >> Ii gornji izraz (2.76) postaje:


Vi
Rp = (2.77)
I

Dok je kod mjerenja napona (serijskog spoja) bilo nužno da otpornik Rs ima
veću vrijednost od Riv puta), kako bi na sebe preuzeo veći dio mjerenog napona,

RiA
Ii ampermetar
A
I I − Ii

+
RP
+ −

Slika 2-27 Proširenje mjernog područja ampermetra

kod mjerenja struje (paralelnog spoja) Rp je toliko puta manji od RiA koliko je
približno željena struja I puta veća od struje instrumenta Ii (Rp/RiA ≈ Ii/I ).
Ampermetar se može upotrijebiti i za mjerenje električnih otpora, uz
stanovite prilagodbe, kako je to prikazano na slici 2-28., čime se dobiva ommetar.
Priključimo li na stezaljke A i B otpornik nepoznatog otpora Rx struja koju će
ampermetar pokazivati bit će određena izrazom:
E
I= (2.78)
Ru + RiA + Rreg + Rx

a nepoznata vrijednost otpornika Rx je dakle:

− (Ru + RiA + Rreg )


E
Rx = (2.79)
I

69
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

A RX B
+
I +
RiA A Rreg
+
Ru
+
+

Slika 2-28 Nadomjesna shema ommmetra

Struja ima najveću vrijednost (kazaljka pokazuje maksimalni otklon), kad


su stezaljke ommetra AB kratko spojene (Rx=0). Za prekid između stezaljki (Rx=∞)
struja u strujnom krugu ne teče, pa nema ni otklona kazaljke. Za vrijednosti
otpora Rx između tih krajnjih vrijednosti i otklon kazaljke bit će odgovarajući. To
znači da je skala ommetra označena tako da za otklon pri struji 0 ima oznaku
∞Ω, a za struju punog otklona oznaku 0Ω. Između tih dviju oznaka raspodijeljene
su ostale vrijednosti (slika 2-29).

20 10 5 3 2
100 1
1000
∞ 0
Ω

Slika 2-29 Skala ommetra

Umjeravanje (baždarenje) ommetra prije svakog mjerenja izvodi se tako da


stezaljke AB kratko spojimo, a sa Rreg namjestimo otklon kazaljke na oznaku 0
(RAB=0). Tim otpornikom unose se također i korekcije zbog starenja naponskog
izvora (baterije).

2.16 Rad i snaga istosmjerne struje


O energiji naboja u gibanju već je bilo govora u elektrostatici (poglavlje 1.) i
jednostavnom strujnom krugu (potpoglavlje 2.10.). S obzirom da je struja naboj

70
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

koji se u vremenu giba (Q = I·t ), izraz za rad tj. energiju naboja: W = Q·V može se
pisati kao:
W = V ⋅ I ⋅t [J ] (2.80)

Uvrste li se u desnu stranu gornjeg izraza pripadne mjerne jedinice, vidi se


da je mjerna jedinica za rad istosmjerne struje VAs (čitaj: volt-amper-sekunda),
Ws (čitaj: vatsekunda) ili J , joul (čitaj: džul).
Već je prije razmotrena (potpoglavlje 2.4.1.) temperaturna ovisnost otpora i
ustanovljeno da se prolazom struje kroz otpornik njegova temperatura povećava.
Štoviše, brojnim pokusima je dokazano da je na otporniku dobivena toplinska
energija (Jouleova toplina) izravno ovisna o naponu na njemu, struji kroz njega i
vremenu. Kako na otporniku vrijedi Ohm-ov zakon, izraz (2.80) možemo pisati na
još dva načina:
W = I 2 ⋅ R ⋅t (2.81)

i
V2
W= ⋅t (2.82)
R

Isti se rad može obaviti u dužem ili kraćem vremenu, što ovisi o snazi P koja
se definira kao :
W
P= [W ] (2.83)
t

Iz izraza (2.80) i (2.83) proizlazi da je jedinica za snagu VA (čitaj: volt-


amper). Ona se kraće zove vat i označuje sa W.
Preko navedenih izraza (2.80) - (2.83) slijedi da je snaga na otporniku :
V2
P =V ⋅I = I2 ⋅R = (2.84)
R

Nazivna snaga trošila (obično je označena na električnim trošilima, na


primjer 100 W žarulja) definirana je s pomoću nazivnog napona. Treba uočiti da
stvarnu (trenutnu) vrijednost snage određuje otpor tog trošila i trenutna
vrijednost priključenog napona ili struje koja kroz njega teče. Ono što trošilo
trajno posjeduje jest njegov otpor (premda je u praksi uslijed vanjskih utjecaja:
starenja, temperature, vlage, nečistoće i sl., ipak promjenjiv).
Osim nazivne snage, za električne uređaje zanimljiva je i njihova korisnost
ili stupanj djelovanja. Ukupna privedena energija Wu nije u trošilu u potpunosti
iskorištena. Ako je Wg gubitak energije, a W korisna energija, onda se korisnost
nekog uređaja definira kao:
W W
η= = (2.85)
Wu W + Wg

Korisnost se za slučaj istog vremena t može izraziti i s pomoću omjera snaga


(uz iste oznake indeksa):

71
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

P
η= (2.86)
P + Pg

Snaga se može odrediti tako da se ampermetrom izmjeri struja, a


voltmetrom napon željenog dijela strujnog kruga. Umnožak izmjerenih veličina
daje snagu izraženu u vatima. Po tom načelu napravljeni su instrumenti, nazvani
vatmetri, kojima je skala označena proporcionalno mjerenom umnošku struje i
napona. Prilikom spajanja vatmetra potrebno je osobitu pozornost obratiti na
ispravno spajanje strujnih i naponskih stezaljki. Naponske stezaljke spajaju se
paralelno mjerenom objektu (kao voltmetar), a strujne serijski (kao ampermetar).
Treba napomenuti da se vatmetri ipak najčešće koriste pri mjerenju izmjenične
snage (gdje mjerenje napona i struje nije dostatno, jer ne uključuje fazni pomak),
dok se u istosmjernim krugovima snaga lako određuje kao umnožak izmjerene
struje i napona.
Za mjerenje električne energije koriste se električna brojila. Električna
energija je W = P·t (iz izraza 2.83), pa su ti instrumenti zapravo modificirani
vatmetri. Faktor vremena t uzima se u obzir time što će moment koji bi u
vatmetru djelovao na otklon kazaljke instrumenta ovdje okretati okruglu pločicu
spojenu na brojčanik instrumenta. Uz istu snagu, kroz duže vrijeme, instrument
će registrirati veći broj okretaja (više će se puta pločica okrenuti), a za veću
snagu, u istom vremenu, također će se registrirati veći broj okretaja (jer će se
pločica brže okretati). S obzirom da je jedinica vremena u tim uređajima sat, a
jedinica snage kilovat (1 kW = 1000 W), ti se instrumenti još zovu kilovatsatna
brojila.

72
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

2.17 Appleti

2.17.1 Ohmov zakon


Pomoću klizača mijenjamo :
• RESISTANCE – vrijednost otpora
od 2 do 10 Ω
• VOLTAGE – vrijednost napona
od 5 do 20 V

Ampermetar je priključen u strujni krug serijski sa otporom i mjeri struju


koja teče krugom. Ako povećavamo napon, povećavat će se i struja, a
smanjenjem napona, smanjit će se i struja. Povećanjem otpora, uz isti napon,
struja se smanjuje, a smanjenjem otpora struja se povećava. Struja je razmjerna
naponu i obrnuto razmjerna otporu prema (2.4). Provjerimo ovu jednadžbu
(Ohmov zakon) za
R = 8Ω, V = 16V, I = ?

V 16 V
I= = =2 A
R 8Ω

2.17.2 Jednostavni strujni krug

Strujni krug se sastoji od četiri dijela:


• Baterija – click-om na bateriju željenog napona, možemo je „dovući“
u strujni krug,
• Otpor – click-om možemo „dovući“ različite kombinacije otpornika u
strujni krug,

73
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

• Sklopka – clickom na sklopku uključujemo i isključujemo strujni


krug,
• Žarulja – promatramo što se s njom događa za različite kombinacije
napona i ukupnog otpora, kada uključimo strujni krug.

Zaključak:
Ako je otpor prevelik, kroz žarulju teče premala struja, pa ona ne svijetli.
Ako je otpor premali, žaruljom će poteći prevelika struja, pa će žarulja pregorjeti
(uz uključene zvučnike, na računalu se čuje prasak).
Žarulja svijetli samo kada je iznos otpora dvostruko manji od iznosa
napona. To znači da je jakost struje potrebna da žarulja svijetli 2A.
Moguće je pozvati applet tako da je jakost struje potrebna da žarulje svijetli
jednaka 3A.

Zadatak je složiti strujni krug tako da žarulja svijetli.


Žarulja će svijetliti ako je iznos napona tri puta veći od iznosa ekvivalentnog
otpora.

2.17.3 Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu


Pomoću klizača R mijenja se otpor u strujnom krugu s naponskim i
strujnim izvorom. Applet pokazuje serijsko uključivanje ampermetra i paralelno
priključivanje voltmetra u strujni krug, te očitavanje mjernog rezultata na
zaslonu instrumenta. Kod toga je važno uočiti i odrediti polaritet napona i struje.
Umnožak napona i struje određuje snagu, a snaga u vremenu električku
energiju.

74
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

2.17.4 Multimetar
S pomoću ovog applet-a moguće je razumjeti i naučiti mjerenje osnovnih
električnih veličina (napon, struja, otpor) s idealnim i realnim instrumentom (Rm
– realni otpor instrumenta). Applet pokazuje nutarnju strukturu galvanometra i
dodavanje odgovarajućih (engl. shunt) otpornika za proširivanje mjernog
područja.

2.17.5 Serijski spoj otpora


Pomoću klizača R1, R2 i Vs podešavamo vrijednosti otpora serijski spojenih
otpornika R1 i R2 (od 2 do 49 Ω ) i napon naponskog izvora Vs (od 1 do 49 V ).
U krugu teče struja I, koja je proporcionalna naponu izvora Vs. Struju mjeri
ampermetar koji spojen serijski sa otporima R1 i R2.
Prema (2.27) vrijednost ekvivalentnog (ukupnog) otpora jednaka je zbroju
otpora R1 i R2.

Ruk = R1 + R2

75
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.17.6 Paralelni spoj otpora

Pomoću klizača R1, R2, i Is pdešavamo vrijednosti otpora paralelno spojenih


otpornika (od 2 do 99 Ω ) i jakost struje strujnog izvora (od 1 do 19 A ).
Voltmetar, koji je spojen paralelno strujnom izvoru (a time i otpornicima R1 i
R2 ) mjeri napon na strujnom izvoru i na otpornicima.
Ekvivalentni (ukupni otpor) računamo prema jednadžbi (2.38)
R1 ⋅ R2 R1 ⋅ R2
Ruk = V = I ⋅ Ruk = I ⋅
R1 + R2 R1 + R2

2.17.7 Kirchhoff-ovi zakoni

Pored izvora napona i otpornika u strujnom krugu napisane su njihove


vrijednosti u voltima odnosno ohmima.

76
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

Click-om miša (lijevi click) ispod ili iznad napisane vrijednosti, smanjujemo
ili povećavamo te vrijednosti. Napon izvora možemo mijenjati od −10 do 10V, a
otpore na otpornicima od 1 do 10Ω.
Moguće je s pomoću miša u strujni krug dovući vodič ili otpornik (prikazani
su s lijeve strane strujnog kruga) i smjestiti ih između točaka A i C, B i D, C i E
ili D i F. Isto tako oni se mogu maknuti (izbrisati) iz strujnog kruga s pomoću
brisača (engl. eraser).
Iznad izvora strujnog kruga (u elipsi) upisana je jakost struje koju daje
izvor. U pravokutnicima možemo očitati vrijednost napona između pojedinih
točaka
VAC = VBD i VCE = VDF.

77
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.18 Zadaci
1. Odredite jakost električnog polja u bakrenom vodiču promjera 0.01 mm
kad njime teče struja jakosti 0.3 A.
Rješenje:
64.93 [V/m]

2. Pri elektrolizi neke srebrne otopine izlučilo se za 3 sata 4.55 g srebra.


Kolika je bila jakost struje pri elektrolizi?
Rješenje:
0.377 [A]

3. Baterija od 6 jednakih paralelno spojenih članaka od kojih svaka ima


elektromotornu silu E=1.5 V, daje struju od 4 A trošilu čiji otpor iznosi
0.25 Ω.
a) nacrtajte električku shemu spoja,
b) koliki napon vlada na trošilu,
c) koliki je unutrašnji otpor svakog članka,
d) za koju snagu mora biti građeno trošilo,
e) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije, a koliki pojedinog članka?
Rješenje:
b) 1 [V] c) 0.75 [Ω] d) 4 [W] e) 12 [A], 2 [A]

4. Četiri jednaka istosmjerna izvora, spojena serijski imaju struju kratkog


spoja 1 A, a paralelno spojeni imaju napon praznog hoda 1 V.
a) nacrtajte shemu serijskog i paralelnog spoja i označite elemente,
b) koliki je napon praznog hoda E svakog pojedinačnog izvora,
c) koliki je unutarnji otpor serijski spojenih izvora,
d) koliki je unutarnji otpor svakog pojedinačnog izvora,
e) koliki je napon na stezaljkama serijski spojenih izvora ako je otpor
tereta 2 Ω?
Rješenje:
b) 1 [V] c) 4 [Ω] d) 1 [Ω] e) 1.333 [V]

5. Struja kratkog spoja izvora iznosi 120 A, a napon praznog hoda 2 V.


a) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije sastavljene od 6 serijski
spojenih izvora,
b) koliko će iznositi struja kratkog spoja baterije sastavljene od 6
paralelno spojenih izvora,

78
Istosmjerna struja
________________________________________________________________________

c) koliku snagu ima trošilo otpora 2 Ω priključeno na bateriju iz a),


d) koliki je faktor iskoristivosti spoja iz c),
e) koliku električnu energiju mora razviti baterija iz c) za 1 sat?
Rješenje:
a) 120 [A] b) 720 [A] c) 65.3 [W] d) 0.9523 e) 0.0653 [kWh]

6. Izvoru s EMS=36 V i nutarnjim otporom 2 Ω priključi se trošilo s


oznakama 24 V, 15 W.
a) kolika struja teče trošilom,
b) kolika se energija troši za 24 sata na trošilu,
c) kolika je korisnost spoja η (otpor vodova se zanemaruje),
d) kako se promijeni korisnost ako se unutrašnji otpor udvostruči,
e) kolika je u slučaju d) struja kratkog spoja izvora?
Rješenje:
a) 0.891 [A] b) 731.8 [Wh] c) 0.95 d) 0.906 e) 9 [A]

7. Na naponski izvor unutarnjeg otpora Ru=3 Ω spojen je djelitelj napona


(potenciometar) otpora R=100 Ω. Na djelitelj napona treba spojiti žarulju s
oznakama 12 V, 36 W tako da svijetli punim sjajem.
a) nacrtajte električnu shemu spoja,
b) kolika struja teče kroz žarulju,
c) kako je podešen klizni kontakt djelitelja napona, ako izvor daje struju
jakosti 3.3 A,
d) kolika je elektromotorna sila izvora,
e) hoće li se struja iz izvora promijeniti ako žarulju odspojimo i zašto?
Rješenje:
b) 3 [A] c) 60 [Ω] / 40 [Ω] d) 219.9 [V] e) da, struja smanjuje zbog porasta
ukupnog otpora

8. Sklop prema slici spojen je na izvor 12 V.


a) označite polaritete napona i smjerove struja,
b) koliku struju pokazuje idealni ampermetar, a koliki napon idealni
voltmetar prema shemi,
c) na koju vrijednost se promijeni pokazivanje voltmetra, ako se R2
odspoji?

79
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

R1 V
100Ω
E = 12V

R2 R3
100Ω 100Ω
A

Rješenje:
b) 0.04 [A], 8 [V] c) 6 [V]

9. Deset galvanskih članaka elektromotornog napona 2 V spojeno je u


paralelne grane po pet serijski spojenih članaka. Vanjski otpor kruga je 4
Ω, a krugom teče struja 1.5 A. Koliki je nutarnji otpor svakog članka?
Nacrtaj shemu kruga struje.
Rješenje:
1.067 [Ω]

10. Koliku jakost ima struja koja teče tramvajskim motorom ako se kola mase
10 tona pokrenu iz stanja mirovanja i nakon 20 s postignu brzinu 36
km/h? Motor je priključen na napon 600 V. Faktor trenja je 0.02.
Rješenje:
58 [A]

80
MAGNETIZAM
Magnetizam opisuje i objašnjava pojave koje nastaju u prostoru oko
gibljivih električnih naboja. Djelovanje gibljivog naboja u prostoru tumači se
magnetskim poljem koje svaki gibljivi naboj stvara u svom okolišu.

2.19 Magnetsko polje


Proučavanje magnetizma povijesno je prethodilo proučavanju električnih
pojava i temeljilo se na uočavanju i mjerenju sila uzrokovanih permanentnim
(trajnim) magnetima koji se u prirodi nalaze najčešće u rudama željeza, nikla i
kobalta. Magnetizam je i dobio ime od minerala željeznog oksida - magnetita.
Magnetsko djelovanje koncentrirano je na suprotnim krajevima magneta,
koji se zovu sjeverni i južni pol. Istoimeni polovi međusobno se odbijaju, a
raznoimeni privlače. Njihova imena preuzeta su iz zemljovidne orijentacije.
Naime, zemaljska kugla, kao veliki prirodni magnet, također ima svoje magnetske
polove koji su koncentrirani (razlika je samo 15°) uz geografski sjeverni i južni
pol: točke kojima prolazi zamišljena os zemljine rotacije. Pol magneta (kompasa)
koji pokazuje sjeverni pol zemaljske kugle nazvan je sjevernim polom (N - North),
a suprotan pol južnim (S - South).
Djelovanje bilo kojeg pola magneta na sitne čestice željezne piljevine stvara
geometrijske oblike identične silnicama električnog polja. Sve to vodi na izravnu
povezanost magnetizma i elektriciteta.
Potpuno podudaranje ipak ne postoji, kako se to u prvi mah čini. Činjenica
je da se pol magneta nikad ne pojavljuje samostalno. Ako magnetski štap
presiječemo na polovici, onda nipošto ne dobivamo na jednoj polovici sjeverni, a
na drugoj južni pol. Obje polovice magneta opet pokazuju oba svoja pola na
svojim završecima. To temeljno iskustvo pokazivalo je da ne postoji neki
"magnetski naboj", već je pojava magneta prouzrokovana na drugi način.
Godine 1820. H.C. Örsted je otkrio da se u okolišu vodiča kroz koji teče
električna struja stvara magnetsko polje. Tako je nađena veza između
magnetizma i elektriciteta, postavljena je hipoteza o elementarnim strujama u
molekulama i atomima po kojoj se objašnjava postojanje permanentnog magneta.
Zbog mogućnosti stvaranja jakih magnetskih polja s pomoću električne struje i
dodatnih elektromagnetskih pojava nastalih njihovom promjenom, to je otkriće
dobilo veliku vrijednost u praksi.
Električna struja proizvodi dakle oko sebe magnetsko polje. Njegovo
postojanje može se ustvrditi uočavanjem i mjerenjem sile na (male) magnete u
blizini vodiča kojim električna struja teče (slika 3-1. a). Magnetsko polje je polje
sila, pa se slično kao električno, može prikazati linijama polja ili silnicama.
Čestice željezne piljevine u ravnini okomitoj na vodič poredat će se upravo po
takvim linijama (slika 3-1. b).
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Slika 0-1 Magnetsko polje oko vodiča kojim teče struja


a) djelovanje sile na magnetsku iglu b) silnice magnetskog polja

Povezanost magnetskog polja i električne struje nudi zgodnu mogućnost da


se osnovne veličine magnetskog polja upoznaju upravo na primjeru
najjednostavnijeg polja koje u svojem okolišu stvara ravni, strujom protjecani,
vodič. U korištenju efekata magnetskih polja u praksi, polja koja su nastala
protjecanjem struje daleko su važnija i češća od onih koja su nastala djelovanjem
trajnih magneta.
Smjer magnetskog polja definiran je smjerom sjevernog pola magnetske igle.
Smjer odgovara smjeru vrtnje desnog vijka, ako je smjer struje u pravcu
pomicanja vijka duž njegove osi. Promjenom smjera struje promijenit će se i
smjer magnetskog polja. Jakost magnetskog polja koja se označava sa H veća je
što je struja veća (npr. dvaput jača struja daje dvaput jače magnetsko polje).
Nadalje, jakost polja pada s udaljenosti od vodiča (npr. u dvostrukoj udaljenosti
je polje dvostruko slabije). Tako su se potpuno neočekivano povezala dva dotada
potpuno odijeljena područja: magnetizam i optika. Kasnije se ta veza teorijski i
eksperimentalno dokazala (Maxwell, Herz).

2.20 Zakon protjecanja


Temeljni zakon odnosa magnetskih polja i struja koja polje proizvode dan je
relacijom:

∫H dl = ∑ I (3.1)
l

koja se zove zakon protjecanja ili Amperov zakon. Po tom zakonu integral
umnožaka jakosti polja koje na djeliću puta djeluje i infinitezimalne duljine tog
djelića puta po zatvorenoj krivulji l jednak je sumi struja koje krivulja obuhvaća.
Za slučaj prikazan slikom 3-2. po zakonu protjecanja linijski integral dat će:

82
Magnetizam
________________________________________________________________________

Slika 0-2 Primjer uz zakon protjecanja

- za krivulju l1 : ∑I = I 1 − I2 − I3 + I4 ,

- za krivulju l2 : ∑ I = −I 3 + I4 ,

- za krivulju l3: ∑ I = 0.
Dobro je uočiti da će u slučaju istih jakosti struja I3 i I4 za krivulju l2
rezultat biti jednak nuli. Magnetski učinak koji je stalan pratilac električne struje
ne može se izbjeći, ali se dakle, može poništiti.
Struja I5 koja nije obuhvaćena krivuljama ne utječe na vrijednost linijskog
integrala u navedenim slučajima.
Po analogiji s elektrostatikom, umnožak Hÿl odgovarao bi "magnetskom
potencijalu" Vm .

2.20.1 Magnetsko polje ravnog vodiča


Primijeni li se zakon protjecanja (3.1) na ravni vodič kojim teče struja jakosti
I, za magnetsko polje na koncentričnim kružnicama (silnicama) oko vodiča (slika
3-3) vrijedi:

∫ H dl = I
l
(3.2)

odakle uz H konstantno i:
∫ dl = l = 2π r (3.3)

slijedi:
I I
H= = [ A / m] (3.4)
l 2π r

83
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Jakost magnetskog polja opada dakle, obrnuto proporcionalno s udaljenošću od


osi vodiča.

Slika 0-3 Magnetsko polje ravnog vodiča kroz koji teče struja

Magnetsko polje ne nastaje samo u okolišu vodiča protjecanog strujom I,


nego i u njemu samome (jakost struje jednog dijela I' ). Može se pokazati da je
jakost magnetskog polja u vodiču (r ≥R):
I′ I
H= = r (3.5)
2π r 2π R 2

Promjena jakosti polja H u ovisnosti od udaljenosti r od osi vodiča


prikazana je na slici 3-4 za nekoliko vrijednosti jakosti struja.

Slika 0-4 Ovisnost H=f(r) ravnog vodiča kroz koji teče struja

Ako se od vodiča kroz koji teče struja načini zatvorena petlja (ili zavoj), onda
će sve silnice prolaziti kroz površinu koju zavoj okružuje (slika 3-5. a) i b) ).

Slika 0-5 Magnetsko polje


a) zavoja b) zavoja ( u presjeku ) c) magnetskog valjka

84
Magnetizam
________________________________________________________________________

Dobiveno magnetsko polje potpuno se podudara s magnetskim poljem


kratkog magneta u obliku valjka (slika 3-5. c). Nizanjem više magnetskih valjaka
s istim smjerom polja dobio bi se snažniji magnet (slika 3-6. a), što je
ekvivalentno povezivanju više zavoja u tzv. svitak ili zavojnicu (slika 3-6. b).
Budući da je magnetsko polje i ovdje identično, svitak protjecan strujom se zove
još i elektromagnet.

Slika 0-6 Magnetsko polje


a) magneta u obliku šipke b) elektromagneta

Umnožak broja zavoja i struje koja kroz njih teče zove se magnetska uzbuda ili
magnetomotorna sila (MMS) i često se izražava u Az (amper zavojima) kako bi se
istaknulo značenje broja zavoja (a ne samo jakosti struje) u stvaranju magnetskog polja.

2.21 Magnetske veličine


Magnetske silnice (silnica = linija sile) prikazane su linijama koje izlaze iz
sjevernog pola (slika 3-6.) (elektro)magneta i završavaju na južnom, ali se uvijek
nastavljaju kroz tijelo (elektro)magneta od južnog do sjevernog pola. Magnetske
silnice su dakle zatvorene linije. Skup svih silnica zove se magnetski tok i
označuje simbolom φ. Jače magnetsko polje ima veći tok nego slabije polje.
Magnetski tok mjeri se u Wb (čitaj: Weber).
Gustoća toka B je broj magnetskih silnica po jedinici površine A okomite na
smjer magnetskog toka:
φ
B= [T ] (3.6)
A

Gustoća toka mjeri se u T (čitaj: Tesla).


Elektromagnetski utjecaj jednog tijela na drugi bez njihova fizičkog dodira,
u smislu promjene električnog ili magnetskog stanja tijela na koji se djeluje, zove
se indukcija. Na primjer, permanentni magnet će inducirati nemagnetizirano
željezo da i ono postane magnet (slika 3-7).
Naime, molekularni magneti (tzv. magnetske domene ili magnetski dipoli) u
željeznom uzorku djelovanjem će se magnetskog polja permanentnog magneta
usmjeriti iz svog dotad slučajnog rasporeda tako da će sjeverni pol magneta
privući južni pol molekularnih magneta.

85
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Slika 0-7 Magnetiziranje željeza s pomoću indukcije

Nemagnetizirano željezo postat će magnet, pol tog magneta bit će suprotan


polu koji ga je inducirao i željezo - novi magnet bit će privučeno. Treba uočiti da
je inducirani pol uvijek suprotnog polariteta od pola koji ga je inducirao. To
objašnjava činjenicu zašto bilo koji pol magneta privlači magnetski materijal.
Magnetski materijali međusobno se razlikuju s obzirom na indukciju.
Sposobnost koncentriranja magnetskog toka zove se permeabilnost i označuje se
s μ. Svaki materijal koji se lako magnetizira ima veliku permeabilnost i naziva se
feromagnetski. Što je permeabilnost materijala veća, to je uz istu jakost
magnetskog polja gustoća silnica B u induciranom materijalu veća. Zato se
gustoća silnica zove još i magnetska indukcija.
Jakost magnetskog polja H povezana je dakle, preko permabilnosti
materijala, s magnetskom indukcijom B pa vrijedi:
B = μ ⋅ H [T ] (3.7)

Veća indukcija postiže se ili većom jakosti polja ili/i korištenjem materijala
veće permeabilnosti. Najčešće se permeabilnost materijala μ izražava u relativnim
jedinicama μr s obzirom na permeabilnost vakuuma μ0 , tako da je permeabilnost
μ = μ0 ⋅ μ r (3.8)

a permeabilnost vakuuma eksperimentalno je dobivena kao:


μ0 = 4π ⋅10−7 [Vs / Am ] (3.9)

Vrijednosti relativne permeabilnosti μr za feromagnetske materijale kreću se


između 100 i 190000.
Budući da je H vektor, a μ skalar, magnetska indukcija B može se također
smatrati vektorom. Magnetsko polje je homogeno ako je veličina indukcije u
svakoj točki promatranog prostora jednaka. Ako to nije ispunjeno, onda je polje
nehomogeno.
Zbog visoke permeabilnosti feromagnetski materijali se koriste kao jezgre
elektomagneta. Ista magnetska uzbuda će u zatvorenoj jezgri stvoriti μr puta veću
gustoću silnica nego u slučaju kad jezgre nema. To slijedi izravno iz izraza (3.7) i
(3.8):
B = μ ⋅ H = μ r ⋅ μ0 ⋅ H (3.10)

86
Magnetizam
________________________________________________________________________

Polje unutar jezgre je homogeno, a nije homogeno na krajevima jezgre i


izvan nje (slika 3-8. a). Homogeno polje duž čitave jezgre postiže se izvedbom
feromagnetske jezgre u obliku prstena (slika 3-8. b) ili okvira (slika 3-8. c).

Slika 0-8 Magnetsko polje


a) zavojnice s jezgrom b) zavojnice na torusnoj jezgri c) zavojnice na željeznom okviru

Jezgre od neferomagnetskih materijala ponašaju se slično kao vakuum:


njihova relativna permeabilnost približno je jednaka jedinici. Ipak, preciznija
mjerenja pokazuju da je za jednu grupu materijala tzv. diamagnetske materijale
μr < 1, dok je za drugu grupu, tzv. paramagnetske materijale μr > 1.
U tablici 3.1. napisane su vrijednosti relativnih permeabilnosti nekih
neferomagnetskih materijala.

Materijal μr
bizmut 0,99984
Diamagnetici srebro 0,9999736
voda 0,999991
vodik 0,9999999979
platina 1,00027
Paramagnetici aluminij 1,0000196
kisik 1,000000181
zrak 1,00000036

Tablica 3.1. Neferomagnetski materijali

Permeabilnost vakuuma je konstantna veličina i označuje se kao apsolutna


permeabilnost. Permeabilnost feromagnetskih materijala pak nije konstantna
veličina. Ona ovisi o prethodnom magnetiziranju materijala, iznosu polja H i
temperaturi.
Slika 3-9. a) prikazuje krivulju magnetiziranja nekog feromagnetskog
materijala. Povećanjem struje magnetiziranja raste polje H, a s poljem i indukcija
B, gotovo linearno u početnom dijelu karakteristike.
Međutim, nakon linearnog dijela, povećanjem uzbude krivulja postupno
ulazi u zasićenje. Ta se pojava objašnjava postavljanjem gotovo svih magnetskih

87
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

dipola u smjeru djelujućeg polja, pa novi prirast uzbude više ne doprinosi


porastu indukcije.

Slika 0-9 Magnetiziranje feromagnetskog materijala


a) krivulja magnetiziranja b) strujni krug za magnetiziranje (uz primjer)

Primjer: Uz pretpostavku promjene napona od 20V do 100V, otpora zavojnice od


10 Ω, te željezne jezgre duge l=0.2 m u zavojnici sa N=100 zavoja (slika 3-9. b)
sljedeća tablica 3.2. (uz mjereni B ) pokazuje ponašanje feromagnetskog
materijala čija je krivulja magnetiziranja prikazana slikom 3-9. a).

V [V] I [A] N·I [Az] H [Az/m] B [T] μr


20 2 200 1000 0,126 100
40 4 400 2000 0,252 100
60 6 600 3000 0,378 100
80 8 800 4000 0,428 85
100 10 1000 5000 0,441 70

Tablica 3.2. Magnetiziranje željezne jezgre

Iz krivulje magnetiziranja kao i izračunatih vrijednosti iz tablice 3.2. u


primjeru vidi se da relativna permeabilnost nije konstantna veličina. Što krivulja
magnetiziranja prije postiže zasićenje, to μr brže pada, približavajući se
vrijednosti apsolutne permeabilnosti vakuuma.
Sa slike 3-9. a) nije vidljivo kolika je magnetska indukcija uzorka kad je
uzbuda jednaka nuli. Ta veličina ovisi o njegovoj dotadanjoj magnetiziranosti.
Ako se pokus magnetiziranja načini s potpuno razmagnetiziranim
feromagnetskim materijalom (B=0 za H=0), onda se dobivena krivulja zove
krivulja prvog magnetiziranja.
Feromagnetici gube svoja magnetska svojstva kad im temperatura prijeđe
stanovitu vrijednost (Curieeva točka), koja je za željezo jednaka 760°C, za nikal
360°C, a za kobalt 1120°C.

88
Magnetizam
________________________________________________________________________

2.22 Magnetska histereza


Magnetska indukcija B mijenja se u magnetskom materijalu promjenom
magnetske uzbude. Ako magnetski materijal nije magnetičan, onda se
povećanjem uzbude od vrijednosti nula na više dobiva krivulja prvog
magnetiziranja. Zanimljiva pojava nastaje ako se kod neke maksimalne uzbude
+Hmax (i postignute gustoće +Bmax) uzbuda počne smanjivati. Magnetska gustoća
odupirat će se promjeni - nastojat će zadržati prijašnje stanje magnetičnosti
(slika 3-10 a). To se očituje u indukciji koja će za istu vrijednost uzbude koja
opada imati veću vrijednost u odnosu na onu kad je uzbuda rasla. Dapače,
nakon što uzbuda padne na nulu, materijal će još zadržati stanovitu vrijednost
indukcije, tzv. remanentni magnetizam Br.
Permanentni magneti nisu dakle ništa drugo nego feromagnetski materijal
sa zaostalim, remanentnim magnetizmom.

Slika 0-10 Magnetska histereza


a) Krivulja prvog magnetiziranja i remanentni magnetizam b) Koercitivnost

Taj se magnetizam može poništiti samo uzbudnom strujom suprotnog


predznaka. Vrijednost uzbude kod koje se to postiže zove se koercitivnost ili
koercitivna sila H (slika 3-10. b).
Nastavi li se povećanje uzbude suprotnog smjera, stvara se magnetski tok i
gustoća suprotnog predznaka (promjena magnetskih polova uzorka). Porast takve
uzbude također vodi do magnetskog zasićenja -Bmax uz -Hmax. Sličnim postupkom
(smanjivanje uzbude, tj. struje do nule i povećanjem do +Hmax) zatvara se ciklus,
a nastala krivulja zove se petlja histereze (slika 3-11).

Slika 0-11 Petlja histereze

89
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Magnetski materijali dijele se s obzirom na koercitivnost na meke i tvrde


materijale. Meki materijali (slika 3-12. a) imaju malu koercitivnost, dakle usku
petlju histereze, i veliku relativnu permeabilnost. Takvo je na primjer čisto željezo
sa najvećim μr=180.000, legirani limovi sa 2 do 4% silicija, feriti i drugi. Treba
istaknuti i leguru permaloj (78,5% Ni + 21,5% Fe) sa najvećim μr=85.000. Ti
materijali koriste se za jezgre transformatora, statore i rotore električnih strojeva,
releje i sl.

a) meki b) tvrdi
Slika 0-12 Magnetski materijali

Tvrdi magnetski materijali imaju veliku koercitivnost i veliku remanenciju,


dakle veliku petlju histereze (slika 3-12 b). Služe za izradu trajnih magneta, a
proizvode se od legura čelika s dodatkom volframa, kobalta, nikla, aluminija i
titana. Ugljični kaljeni čelik ima na primjer Hc=5000 A/m i Br = 0,9 T.

2.23 Magnetski krug


Koristeći opisane magnetske veličine moguće je, po analogiji s električnim
krugom, govoriti o magnetskom krugu. Rasipanje magnetskih silnica u prostor
oko takva kruga se zanemaruje - velika permeabilnost feromagnetskog materijala
čini da sve silnice prolaze kroz materijal (osim u slučaju zračnih raspora). Za
jednostavni magnetski krug prikazan slikom 3-13. magnetski tok φ jednak je:
N ⋅I N ⋅ I MMS
φ = B⋅ A = μ ⋅H ⋅ A = μ A=
1 l
= [Wb]
l ⋅ Rm
(3.11)
μ A

gdje su Rm tzv. "magnetski otpor", a MMS "magnetomotorna sila".


Dobiveni izraz sličan je izrazu za Ohmov zakon:
E EMS
I= =
1 l R (3.12)

γ A

90
Magnetizam
________________________________________________________________________

pa se stoga izraz (3.12) naziva Ohmov zakon za magnetske krugove.

a) jednostavan b) složen
Slika 0-13 Magnetski krug

Tok φ odgovara električnoj struji I, a magnetomotorna sila MMS


elektromotornoj sili EMS. Permeabilnost magnetskog materijala odgovara
specifičnoj vodljivosti metalnog vodiča, pa se uz sličnost odnosa duljine i
presjeka, govori o magnetskom otporu Rm, analogno električnom otporu R.
U slučaju složenog magnetskog kruga, dobivenog na primjer zračnim
rasporom (slika 3-13. b) u jednostavnom magnetskom krugu, prilike se
mijenjaju. Magnetski otpor zračnog raspora razlikuje se od magnetskog otpora
feromagnetskog materijala. S obzirom da ukupni otpor raste, slijedi da se
magnetski tok smanjuje (uz konstantnu struju) . To znači da je potrebno više
amper-zavoja uzbude da bi se dobila ista indukcija kao u slučaju bez zračnog
raspora:
N ⋅I MMS
φ= =
1 l1 1 l Rm1 + Rm 2 (3.13)
⋅ + ⋅ 2
μ1 A1 μ2 A2

Dobro je uočiti da se i ovdje serijski spoj magnetskih otpora dobiva njihovim


zbrajanjem (kao što bi se njihov paralelan spoj dobio kao recipročna vrijednost
zbroja pojedinačnih recipročnih vrijednosti).
Iz izraza (3.13) slijedi:
φ l1 φ l2
⋅ + ⋅ = N ⋅I (3.14)
A1 μ1 A2 μ2

odakle je:
l1 l2
B1 ⋅ + B2 ⋅ = N ⋅I (3.15)
μ1 μ2

odnosno:
H1 ⋅ ll + H 2 ⋅ l2 = N ⋅ I (3.16)

što je u skladu s već dobro poznatim zakonom protjecanja (3.1). U magnetskim


krugovima dakle zakon protjecanja odgovara drugom Kirchhoffovu zakonu u
električnim krugovima.
Najopćenitije gledajući zakon protjecanja može se prikazati u obliku
diskretnog (pojedinačnog) zbroja:

91
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

∑H
i
i ⋅ li = N ⋅ I = ∑ I (3.17)

gdje se svaki pojedinačni element magnetskog kruga može razlikovati po bilo


kojoj magnetskoj ili geometrijskoj veličini:
Bi φi
Hi = = (3.18)
μi Ai ⋅ μi

Ako se povežu izrazi (3.17) i (3.18) slijedi:


φi ⋅ li
N ⋅I = ∑ (3.19)
i Ai ⋅ μi

što za zatvoreni krug (bez grananja i rasipanja, dakle uz konstantni tok φ ) daje
ekvivalent II. Kirchhoff-ova zakona za magnetski krug :
N ⋅I
φ=
1 l (3.20)
∑i μ ⋅ Ai
i i

2.24 Djelovanje magnetskog polja


Već je u uvodu o magnetizmu konstatirano da svaki gibljivi naboj stvara
magnetsko polje. Isto tako rečeno je da je magnetsko polje karakterizirano silom
kojom se dva pola magneta (ovisno o polaritetu) privlače ili odbijaju. To znači da
će i na gibljivi naboj u magnetskom polju djelovati sila.
Sila će djelovati i na struju koja teče kroz vodič, ako se ovaj nađe u
magnetskom polju, jer struja nije ništa drugo nego niz naboja u gibanju. Pritom
nije važno kako nastaje magnetsko polje koje djeluje silom - je li to magnetsko
polje permanentnog magneta, elektromagneta ili jednostavno žice kojom struja
teče. To navodi na zaključak da postoji sila i među vodičima kojima teku struje.
Svaki od tih slučaja razmatrat će se posebno.

2.24.1 Sila na gibljivi naboj


Ako se naboj kreće u magnetskom polju, na njega djeluje sila. Veličine koje
karakteriziraju gibljivi naboj su iznos naboja i njegova brzina, a magnetskog polja
njegova indukcija. Sila će ovisiti o naboju, brzini i indukciji. Pokusom se
potvrđuje navedeni zaključak, a budući da su sila, brzina i indukcija vektorske
veličine, slijedi:
ur r ur
F = Q⋅ v × B( ) (3.21)

Izraz u zagradi predočuje vanjski umnožak ("ex-produkt") vektora v i B.


Smjer djelovanja sile određen tim umnoškom na magnetsko polje (njegovu
indukciju B), onda je sila okomita istodobno i na vektor brzine i na vektor

92
Magnetizam
________________________________________________________________________

indukcije. Ako vektor brzine pak zatvara bilo koji kut a s vektorom indukcije,
onda se iznos vektora (v x B) izračunava kao:

Slika 0-14 Djelovanje sile na naboj koji se giba u magnetskom polju pod kutem
a) a = 90 b) a < 90

F = Q ⋅ v ⋅ B ⋅ sin α (3.22)

a smjer vektora ima smjer napredovanja vijka s desnim navojem kad rotira preko
manjeg kuta od v u B (slika 3-14. b).
Djelovanjem sile na naboj objašnjava se promjenama nastalim u
magnetskom polju u kojem se naboj kreće. Kako se vidi na slici 3-15. a), silnice
magnetskog polja Bv stvorenog gibanjem pozitivnog naboja u području -1-
podudaraju se sa smjerom polja Bm u kojem se naboj kreće, dok im je u području
-2- smjer suprotan. Rezultantno polje prikazano je na slici 3-15. b), iz čega
proizlazi i smjer sile. Okomit smjer od oka promatrača na površinu označuje se s
križićem (x), a suprotan smjer s točkom (.).
Treba naglasiti da je smjer djelovanja sile za negativan naboj suprotan
smjeru sile na pozitivan naboj:
ur r ur
( )
F − Q = −Q ⋅ v × B = − F+ Q (3.23)

Slika 0-15 Magnetsko polje naboja u gibanju


a) zajedno sa poljem u kojem se naboj giba b) rezultantno polje

93
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Primjer: Uleti li nabijena čestica u homogeno magnetsko polje indukcije B s


brzinom v okomitom na polje (slika 3.16), sila F jednaka (Q·v·B) djelovat će na
česticu u svakoj točki.

Slika 0-16 Gibanje nabijene čestice u magnetskom polju

Budući da je sila okomita na brzinu neće se mijenjati iznos te brzine, već


samo njezin smjer. Na slici 3-16. prikazani su vektori brzine i sile. Čestica se
dakle kreće pod djelovanjem sile koje je iznos konstantan, ali smjer je uvijek pod
pravim kutem na brzinu čestice.
Iz toga slijedi da je putanja čestice kružnica, opisana s konstantnom
tangencijalnom brzinom v, a sila F je centripetalna sila. Budući da je
centripetalna akceleracija jednaka v2 /r, iz drugog Newtonova zakona slijedi:
v2
Q⋅v⋅ B = m⋅ (3.24)
r

pa je polumjer kružne putanje nabijene čestice jednak:


m⋅v
r= (3.25)
Q⋅B

Ako je poznata masa čestice m i njezin naboj Q, kao i indukcija B u kojoj se


čestica kreće, može se, koristeći izraz (3.25), odrediti vrijeme jednog obilaska,
odnosno frekvencija kruženja čestice:
1 l 2π ⋅ r 2π ⋅ m
T= = = = (3.26)
f v v Q⋅B

Dobro je uočiti da frekvencija ne ovisi o polumjeru kružne staze i da se


povećanjem indukcije povećava. Opisani primjer temelj je rada akceleratora
čestica (ciklotrona) koji se koriste u nuklearnim fizikalnim pokusima.

2.24.2 Sila na vodič kojim teče struja


Magnetska sila na vodič kojim teče električna struja posljedica je već
opisane sile na svaki pojedini naboj koji se kreće u magnetskom polju.
Korištenjem izraza (3.21) za magnetsku silu na naboj dobiva se izraz za silu na

94
Magnetizam
________________________________________________________________________

vodič kojim teče struja (gibanje diferencijala naboja brzinom v ), a vodič je


postavljen okomito na magnetske silnice.
dl dQ
dF = B ⋅ dQ ⋅ v = B ⋅ dQ ⋅ = B⋅ ⋅ dl = B ⋅ I ⋅ dl (3.27)
dt dt

pa je na duljini l ukupna sila prema (4.32) jednaka:


F = B ⋅ I ⋅l (3.28)

Ako vodič zatvara kut α s magnetskom indukcijom, izraz (3.28) postaje:


ur r ur
(
F = B ⋅ I ⋅ l ⋅ sin α ili vektorski F = I ⋅ l × B ) (3.29)

što je prikazano na slici 3-17.

Slika 0-17 Sila na vodič kojim teče struja

Primjer: Instrument s pomičnim svitkom i permanentnim magnetom, nazvan


galvanometar, radi na načelu opisane sile koja se javlja na vodič kroz koji teče
struja u magnetskom polju. Protumoment ovoj sili drži mehanička spirala na
kojoj je pričvršćena kazaljka instrumenta (slika 3-18. a). Na svitak je namotano N
zavoja tanke žice promjera zavoja d i duljine zavoja l (slika 3-18. b). Svitak je
postavljen unutar polova

Slika 0-18 Dijelovi galvanometra


a) spiralna opruga s kazaljkom b) svitak s više zavoja

permanentnog magneta (slika 3-19.). Zbog preglednosti je nacrtan samo jedan


zavoj. Kad kroz svitak poteče struja, javlja se sila na svakoj strani svitka, kako se
vidi na slici 3-19. Električni moment jednak je:

95
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

M el = B ⋅ I ⋅ l ⋅ N ⋅ d = ke ⋅ I (3.30)

a mehanički protumoment
M meh = km ⋅ α (3.31)

gdje su ke i km električna i mehanička konstanta proporcionalnosti, a α otklon


kazaljke. Povezujući oba izraza (3.30) i (3.31) slijedi:
ke
α= ⋅I = k⋅I (3.32)
km

Otklon je dakle proporcionalan jakosti struje koja svitkom teče, pa se


galvanometar ponajprije koristi za mjerenje struje (ampermetar), a posredno i kao
voltmetar i ommetar.

Slika 0-19 Galvanometar

2.24.3 Sila između dva vodiča kroz koje teče struja


Između dva vodiča kroz koje teku struje javlja se sila. Zbog jednostavnosti
izvoda pretpostavlja se da su vodiči ravni, dugi i međusobno paralelni na
udaljenosti d. Iz slike 3-20. vidi se da će sila F1, kojom magnetsko polje H1
(nastalo strujom I1) privlači vodič kroz koji teče struja I2, biti jednaka:
F1 = B1 ⋅ I 2 ⋅ l = μ0 ⋅ H1 ⋅ I 2 ⋅ l (3.33)

a jakost magnetskog polja:


I1
H1 = (3.34)
2π ⋅ d

Povezujući izraze (3.33) i (3.34) dobiva se:


μ0 ⋅ I1 ⋅ I 2 ⋅ l
F1 = [N] (3.35)
2π ⋅ d

96
Magnetizam
________________________________________________________________________

Slika 0-20 Sila između dva vodiča protjecana strujom

Treba uočiti da i magnetsko polje struje I2 djeluje istom silom na vodič


kojim teče struja I1. Takvo djelovanje dviju struja naziva se elektrodinamičko
djelovanje.
Koristeći pravilo za smjer sile, izraz (3.22), lako je zaključiti da će se dva
paralelna vodiča u kojima teku struje u istom smjeru međusobno privlačiti, dok
će se u paralelnim vodičima u kojima teku struje u različitom smjeru međusobno
odbijati.
U internacionalnom SI sustavu jedinica definiran je amper (A) na temelju
predočenog elektrodinamičkog djelovanja:
Električna struja ima jakost jedan amper (A) ako prolazeći kroz jako dugi i
jako tanki vodič djeluje u vakuumu na isto takvu paralelnu struju u udaljenosti od
jednog metra silom 2ÿ10-7 njutna po jednom metru duljine vodiča (slika 3-21.).

Slika 0-21 Definicija jedinice amper

Iznos sile slijedi iz izravnog uvrštavanja vrijednosti d=1 m, I1=I2=1 A, u izraz


(3.35), pa je:
μ0 ⋅1⋅1⋅1 4π ⋅10−7
F= = = 2 ⋅10−7 [ N ] (3.36)
2π ⋅1 2π

97
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.25 Elektromagnetska indukcija


Neposredno pretvaranje mehaničke energije u električnu je moguće. Do tog
izuzetnog otkrića došla su 1831. godine nezavisno i istodobno dva znanstvenika:
M. Faraday u Velikoj Britaniji i J. Henry u Americi. Današnja proizvodnja,
prijenos i potrošnja električne energije nezamislive su bez tog otkrića.
Svaka promjena, svako djelovanje u prirodi ima svoju posljedicu. Tako na
primjer gibanje naboja stvara magnetsko polje, koje prema (3.4) trne tek u
beskonačnosti. Gibanje naboja u magnetskom polju ne ostaje nazapaženo - na
njega djeluje sila. Postavlja se pitanje: može li možda magnetsko polje pokretati
električni naboj, uzrokovati struju? Odgovor je: Može, ako se polje mijenja !
Faraday je u okoliš magneta donio žičani zavoj (slika 4.23). Onda je naglo
udaljio magnet (ili zavoj, svejedno): u žici je potekla električna struja !

Slika 0-22 Faraday-ev pokus elektromagnetske indukcije

Magnetski se zavoj nije nalazio u polju iste jakosti prije i poslije udaljavanja
(jakost polja i broj silnica koje kroz zavoj prolaze opada s udaljenošću). Uzrok je
dakle promjena magnetskog toka. A posljedica svakako je električno polje, jer bez
njega nema ni struje.
Opisanu pojavu vrijedno je pobliže razmotriti. Ako se vodič duljine l kreće u
magnetskom polju brzinom v okomito na polje (prema slici 3-23. a. magnetske
silnice idu od oka promatrača okomito na površinu), onda na svaki naboj u tom
vodiču djeluje sila F=QÿvÿB, prema (3.21). No kako ta sila prema (3.23) ima
suprotan smjer za naboje različitog polariteta, slijedi da će se slobodan,
negativan naboj vodiča pomaknuti na jednu, a pozitivan naboj na drugu stranu.
Pokusom se to može provjeriti tako da se vodič prilikom gibanja prepolovi. Svaka
polovica bit će nabijena, i to nabojem suprotnog polariteta.

98
Magnetizam
________________________________________________________________________

a) gibanje vodiča u magnetskom polju b) stvaranje naboja i električnog polja


Slika 0-23 Elektromagnetska indukcija

Na slici 3-23. b) prikazane su i silnice električnog polja koje nastaje zbog


prisutnosti nabijenih krajeva vodiča. Ta se pojava naziva elektromagnetska
indukcija, a dobiveni naboj inducirani naboj.
Ako se to kretanje vodiča ostvari na vodljivom okviru (slika 3-24), onda će
inducirani naboj poteći okvirom i struja će teći sve dok se vodič po okviru giba.
Ta se struja naziva inducirana struja. Izraz za iznos induciranog naboja najlakše
se dobiva preko energetskih odnosa. Naime, pomak naboja Q od točke a do b
znači rad ostvaren silom F na putu l. Iznos sile je poznat (3.21), pa slijedi:
W = F ⋅l = Q ⋅l ⋅v ⋅ B [J ] (3.37)

No kako je prema (1.10)


W
e= (3.38)
Q

iz (3.37) i (3.38) slijedi:


e = l ⋅v⋅ B (3.39)

Inducirani napon ovisi dakle o duljini i brzini vodiča koji se kreće u


magnetskom polju i iznosu magnetske indukcije tog vektora v i B.
Inducirani napon može se promotriti i s druge točke gledišta. Za
infinitezimalni pomak vodiča u gibanju, površina okvira abcd se poveća (ako je
pomak u desno, ili smanji ako je pomak u lijevo), prema slici 3-24, za iznos
dA = l ⋅ ds (3.40)

Budući da magnetski tok φ ovisi o površini A, slijedi da će se i on promijeniti:


dφ = B ⋅ dA = B ⋅ l ⋅ ds (3.41)

Taj se pomak dogodio u infinitezimalnom vremenu dt, pa (3.41) postaje:


dφ ds
= l ⋅ B⋅ = l ⋅ B⋅v (3.42)
dt dt

99
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Slika 0-24 Gibanje vodiča po metalnom okviru

Budući da je (lÿBÿv) jednako induciranom naponu slijedi da je trenutna


vrijednost napona numerički jednaka brzini promjene magnetskog toka, pa se iz
(3.39) i (3.42) dobiva:

e=− (3.43)
dt

Negativan predznak govori o smjeru induciranog napona (koji će se


suprostavljati promjeni polja). Izraz (3.43) poznat je kao Faraday-ev zakon
elektromagnetske indukcije.
Faraday-ev zakon sadrži mnogo više nego što je bilo pokazano. Svejedno je
da li pomičemo magnet ili zavoj: napon se inducira kako god se tok mijenja.
Štoviše, ima slučaja kad je i vodič i polje (magnet) u mirovanju, a postoji
vremenska promjena polja - i onda se u vodiču obuhvaćenom tim promjenama
inducira napon. Vremenska promjena toka dφ obično se ostvaruje ili promjenom
efektivne površine u stalnoj magnetskoj indukciji B (npr. okretanjem ili pomakom
zavoja) ili izmjeničnom strujom koja stvara izmjenični tok.

2.25.1 Lenz-ovo pravilo


Njemačkom znanstveniku F.E. Lenz-u pripisuje se sljedeće korisno pravilo
za predviđanje smjera inducirane struje. Ono glasi: Smjer inducirane struje uvijek
je takav da se suprotstavlja ili opire uzroku koji ju je proizveo.
Neka se u razmatranje uzme već opisani primjer sa slike 3-24. Inducirana
struja će također, prema (3.4), stvarati magnetsko polje. Po pravilu desnog vijka
njegov će se tok suprotstavljati polju u kojem se vodič kreće. Na slici 3-24.
površina se povećava, a s njom i magnetski tok. Inducirana struja pak smanjuje
iznos toka (jer generira drugi tok suprotnog smjera).
Kad bi se vodič kretao u suprotnom smjeru, i struja bi imala suprotan
smjer od prikazanog. U tom bi slučaju polje opadalo, a inducirana struja bi ga
podržavala (uvećavala).
To na stanovit način predstavlja analogiju s mehaničkim načelom inercije.
Kad god pokušamo promijeniti status quo prirodnog sustava, sustav će učiniti
sve moguće da nas u tome spriječi. U ovom smislu negativan predznak Faraday-
eva zakona (3-43) postaje jasniji.

100
Magnetizam
________________________________________________________________________

2.25.2 Samoindukcija
Istosmjerna struja stvara stalni (konstantni) magnetski tok, a izmjenična
izmjenični. Svaki promjenljivi tok, a to znači i izmjenični, inducira napon. U
zavojnici kojom teče izmjenična struja inducirat će se dakle napon zbog promjene
vlastite struje (koja mijenja magnetski tok). Dakako, napon će se inducirati,
prema Faraday-evu zakonu (3-43) kako god se tok mijenja. Ta se pojava
induciranja napona proizvedenog od vlastitog promjenljivog toka zove
samoindukcija.
Neka je idealna zavojnica s N zavoja smještena na jezgru torusnog oblika
kao na slici 3-25.

Slika 0-25 Samoindukcija

Napon samoindukcije es ovisi o broju zavoja i brzini promjene toka, prema


(3-43) :

es = − N ⋅ (3.44)
dt

Prema (3.11) za jednostavni magnetski krug vrijedi proporcionalnost


promjene toka i promjene struje:
μ⋅N ⋅A
dφ = ⋅ di (3.45)
l

Uvrštenjem (3.45) u (3.44) dobiva se:


μ⋅N ⋅A
⋅ di
l (3.46)
es = − N ⋅
dt

odakle slijedi:

μ ⋅ N ⋅ A di μ ⋅ N 2 ⋅ A di
es = − N ⋅ ⋅ =− ⋅ (3.47)
l dt l dt

Koeficijent μN2A/l zove se koeficijent samoindukcije ili induktivitet zavojnice i


označuje se s L, a izračunava u H (henri).

101
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

di
es = − L ⋅ (3.48)
dt

Induktivitet od 1H znači da se za promjenu od 1A/s inducira napon u


zavojnici od 1V.
[H ] = [Vs / A] = [Wb / A] (3.49)

Prema II. Kirchhoff-ovu zakonu mora vrijediti : es+e=0.

2.25.3 Međuindukcija
Zanimljivo je promotriti utjecaj promjenljivog toka jednog svitka (zavojnice)
na drugi svitak koji obuhvaća čitav ili dio promjenljivog toka. Neka se na istu
jezgru sa slike 3-25 namota nova zavojnica s N2 zavoja, kako je prikazano na slici
3-26.
Promjenljiva struja u prvoj zavojnici stvara promjenljivo magnetsko polje
dφ1/dt koje prolazi jezgrom. Zbog samoindukcije u prvoj će se zavojnici inducirati
napon:
dφ1
e1 = − N1 ⋅ (3.50)
dt

Međutim i druga zavojnica obuhvaća isti promjenljivi tok. Zato će se i u njoj


inducirati napon, ovisno o broju njezinih zavoja
dφ1
e2 = − N 2 ⋅ (3.51)
dt

Slika 0-26 Međuinduktivna veza

Treba još pogledati o čemu ovisi promjenljivi tok φ1, napisati uzrok njegove
promjene. Slično kao kod samindukcije iz (3.6), (3.7) i (3.11) slijedi:
N1 ⋅ i1
φ1 = B ⋅ A = μ ⋅ H1 ⋅ A = μ ⋅ ⋅A (3.52)
l

Uvrštenjem u (3.51) dobiva se:


μ ⋅ N1 ⋅ N 2 ⋅ A di1 di1
e2 = − ⋅ = −M ⋅ (3.53)
l dt dt

102
Magnetizam
________________________________________________________________________

Koeficijent M zove se međuinduktivitet i ima istu dimenziju (H) kao


induktivitet. Međuinduktivitet se može izraziti i preko induktiviteta pojedinih
svitaka. Budući da oba svitka obuhvaćaju istu jezgru, prema slici 3-26, za L1
slijedi:
μ ⋅ N12 ⋅ A N12 N2
L1 = = = 1
l 1 l Rm (3.54)

μ A

i potpuno analogno za L2 :
μ ⋅ N 22 ⋅ A N 22 N2
L2 = = = 2
l 1 l Rm (3.55)

μ A

Povezujući (3.50) sa (3.51) i (3.53) dobiva se:

N1 ⋅ N 2 L1 ⋅ Rm ⋅ L2 ⋅ Rm
M= = odakle je
Rm Rm (3.56)
M = L1 ⋅ L2

Ta je veza dobivena za slučaj potpunog magnetskog vezanja - sav tok od


prve zavojnice prolazi kroz drugu zavojnicu. Ako to nije slučaj, u proračun
međuinduktiviteta treba uzeti i dodatni faktor k magnetskog vezanja.

M = k ⋅ L1 ⋅ L2 (3.57)

Primjer: Zanimljivo je pokazati vezu induciranog napona u drugoj zavojnici


(sekundar) s naponom prve zavojnice (primar). Ako se izraz (3.50) podijeli s
izrazom (3.51) dobiva se:
e1 N1
= (3.58)
e2 N 2

iz čega slijedi napon sekundara:


N2
e2 = ⋅ e1 (3.59)
N1

Iz (3.59) vidi se da se naponi primara i sekundara odnose kao omjeri


njihova broja zavoja. Izlazni napon se može mijenjati (povećavati ili smanjivati) s
različitim brojem zavoja, izraz (3.59). Na tom načelu radi transformator (slika 3-
27).

103
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Slika 0-27 Transformator

Dobro je odmah uočiti da je inducirani napon također promjenljiv, što u


praksi znači da se izmjenični napon primara transformira u izmjenični napon
željenog iznosa na sekundaru.
Kod idealnog transformatora (bez gubitaka), snage na primarnoj i
sekundarnoj strani su jednake, što znači da je pri višem sekundarnom naponu
(veći broj zavoja sekundara), sekundarna struja manja. Dobiti veći napon na
sekundarnoj strani (povećanjem broja zavoja) moguće je samo uz smanjenje
sekundarne struje.
Transformatori tako i služe pri prijenosu energije na velike udaljenosti.
Visokonaponski dalekovodi imaju vrlo visok napon, uz malu struju, čime se
minimiziraju gubici zbog zagrijavanja vodiča (voda).

2.26 Energija magnetskog polja


Magnetsko polje, kao i električno, posjeduje energiju. Iznos energije W
pohranjene u zavojnici induktiviteta L jednak je radu koji se obavi pomicanjem
naboja protiv napona samoindukcije es. U početku t=0, neka je i=0, a nakon toga
neka struja raste s prirastom di/dt. U vremenskom intervalu dt naboj koji kroz
zavojnicu prođe je prema (2.3)
dQ = i ⋅ dt (3.60)

a samoinducirani napon koji sprečava gibanje naboja je prema izrazu (3.48)


jednak:
di
es = − L ⋅ (3.61)
dt

Iz toga slijedi da je učinjeni rad:


di
dW = −es ⋅ dQ = L ⋅ ⋅ i ⋅ dt = L ⋅ i ⋅ di (3.62)
dt

Ukupan rad W potreban za povećanje struje od početne do konačne


vrijednosti je prema tome:
1
W= L ⋅ i2. (3.63)
2

Dok teče struja zavojnica induktiviteta L ima energiju.


Ako napon na zavojnici koji je struju prouzrokovao nestane, onda će ta
energija sprečavati pad struje, pa njezin iznos neće trenutno pasti na nulu.
Zanimljivo je pogledati gdje je ova energija uskladištena (u električnom polju
kondenzatora bila je u dielektriku između ploča). Ako se u (3.63) uvrsti L iz (3.54)
i I iz (3.16) slijedi:

104
Magnetizam
________________________________________________________________________

2
1 1 μ ⋅ N 2 ⋅ A ⎛ H ⋅l ⎞ μ⋅H2
W= L ⋅ i2 = ⋅ ⎜ ⎟ = ⋅ A⋅l (3.64)
2 2 l ⎝ N ⎠ 2

Budući da je Aÿl=Vol može se zaključiti da je energija pohranjena u


volumenu Vol koji zavojnica obuhvaća i da ovisi o kvadratu jakosti magnetskog
polja, odnosno indukcije koja tu postoji.
μ⋅H2 B2 B⋅H
W= Vol = ⋅ Vol = ⋅ Vol (3.65)
2 2μ 2

2.26.1 Izmjenično magnetiziranje željeza


Ako se feromagnetski materijal nalazi u magnetskom polju kojem se
neprestano mijenja smjer (na primjer, polje koje stvara izmjenična struja), onda
će promjena jakosti polja mijenjati indukciju na način opisan u potpoglavlju 3.4.
Periodu izmjenične struje odgovarat će jedna petlja histereze, a okretanjem
smjera magnetskih dipola u feromagnetskom materijalu razvijat će se toplina.
Govori se o stanovitoj vrsti "unutrašnjeg trenja" prilikom njihova okretanja.
Diferencijal utrošene energije za porast struje i u vremenu dt koja uzrokuje
promjenu jakosti polja, a s njim i promjenu indukcije dB jednak je:
dφ H ⋅ l
dW = e ⋅ i ⋅ dt = N ⋅ ⋅ ⋅ dt = d ( B ⋅ A ) ⋅ H ⋅ l = H ⋅ A ⋅ l ⋅ dB (3.66)
dt N

odakle slijedi uz Vol=A l


dW = H ⋅ Vol ⋅ dB (3.67)

Ukupna energija dovedena u jednom periodu bit će:

W = ∫ dW = Vol ∫ H ⋅ dB (3.68)

gdje je Vol -volumen koji zavojnica, odnosno torusna jezgra unutar zavojnice ima.
Integraciju treba dakle obaviti po zatvorenoj krivulji histereze, kao što je to
prikazano na slici 3-28. Poteškoća je međutim što H nije moguće izraziti kao
jednostavnu funkciju od B, pa se integral u izrazu (3.68) ne može izračunati
analitički.

105
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Slika 0-28 Izmjenično magnetiziranje feromagnetskog materijala

Integracija po zatvorenoj krivulji rezultira površinom koju zatvara, pa kao


neposredni zaključak slijedi da je utrošena energija to veća što je površina
histereze veća. To isto slijedi i za razvijenu toplinu, pa se toplinski gubici
prilikom magnetiziranja i zovu gubici petlje histereze. Da bi se gubici energije
zbog histereze smanjili, poželjno je da njezina površina bude što manja.
Osim gubitaka zbog histereze u jezgri postoje i gubici zbog tzv. vrtložnih
struja. Promjenljivo magnetsko polje ima za posljedicu ne samo induciranje
napona u zavojnici oko jezgre nego i u jezgri kao vodiču. Posljedica pak
induciranog napona su vrtložne struje. Toplinski gubici zbog vrtložnih struja nisu
zanemarivi. Zbog toga se dijelovi električkih strojeva izloženi izmjeničnom
magnetiziranju izrađuju od međusobno izoliranih limova kako bi se vrtložne
struje smanjile.
Ako se izmjenična struja nakon svakog perioda smanji za odgovarajući
iznos, onda se i petlja histereze smanjuje, kako se vidi na slici 3-29. Nakon
smanjivanja iznosa struje na nulu jezgra više nema magnetska svojstva (B=0 uz
H=0). Taj se postupak zove razmagnetiziranje jezgre.

Slika 0-29 Razmagnetiziranje jezgre

2.26.2 Privlačna sila magneta


Poznavajući energiju koju (elektro)magnet ima nije teško odrediti silu kojom
magnet privlači ili nosi feromognetski uzorak. S obzirom da je energija, odnosno
rad, jednak sili na određenom putu, prema slici 3-30 i izrazu (3.66) može se
pisati :
B2 B2
dW = ⋅ dV = ⋅ A ⋅ dl (3.69)
2 μ0 2 μ0

i
dW = F ⋅ dl (3.70)

pa je iz (3.70) i (3.69):

106
Magnetizam
________________________________________________________________________

B2
F= ⋅ A [N] (3.71)
2 μ0

Slika 0-30 Privlačna sila magneta

Nosiva, odnosno privlačna sila magneta proporcionalna je kvadratu


magnetske indukcije i efektivnoj površini predmeta i magneta na kojoj ta
indukcija djeluje.

107
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.27 Appleti

2.27.1 Naboj u magnetskom polju

Pomoću klizača podešavamo:


• B (UPPER) – gustoću magnetskog toka u gornjoj polovici prozora
• B (LOWER) - gustoću magnetskog toka u donjoj polovici prozora
• MASS – masu naboja koji ulijeće u magnetsko polje
• VELOCITY – brzinu s kojom naboj ulijeće u magnetsko polje
• ANGLE – kut ulijetanja naboja
Click-om na gumb RESET vraćamo simulaciju na početak.

2.27.2 Lorentz-ova sila

Click-om na gumb:
• ON/OFF, uključujemo i isključujemo struju,

108
Magnetizam
________________________________________________________________________

• REVERSE CURRENT, mijenjamo smjer struje,


• TURN MAGNET, mijenjamo smjer magnetskog polja.
Na posljednje tri opcije biramo da li ce se vidjeti strelice koje pokazuju
smjer:
• Struje (crvene strelice),
• Magnetskog polja (plave strelice),
• Lorentzove sile (crne strelice).

Oko vodiča kojim teče struja postoji magnetsko polje. Ako se taj vodič nalazi
u vanjskom magnetskom polju, na njega će djelovati sila, tako da će ga gurati u
područje manje gustoće silnica ukupnog magnetskog polja, koje se dobiva
zbrajanjem magnetskog polja vodiča i vanjskog magnetskog polja. Ova sila zove
se Lorentzova sila. Prema (3.2) Iznos Lorenzove sile je
F = B ⋅ I ⋅l

gdje su
• F - sila na vodič
• B - gustoća magnetskog toka
• l - duljina vodiča

2.27.3 Faraday-ev zakon

Click-om na gumb:
• START – pokrećemo simulaciju,
• STOP – zaustavljamo simulaciju.
Pomoću izbornih ponuda biramo da li će se vidjeti strelice koje pokazuju:
• magnetsku silu

109
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

• magnetsko polje.
Klizači služe za podešavanje brzine promjene toka (vary speed) i jakosti
magnetskog polja (vary field strenght).
Vertikalni štap (koji se pomiče), na dva horizontalna štapa (koji su vodljivo
spojeni), zatvara strujni krug. U krug je priključen ampermetar koji mjeri struju
koja se inducira. Budući da je inducirana struja proporcionalna induciranom
naponu ui=B·l·v, povećanjem brzine i jačine magnetskog toka struja će rasti i
obrnuto.
Pomoću miša možemo vući vertikalni štap lijevo – desno i promatrati kako
smjer i brzina povlačenja utječu na induciranu struju, čiju jakost pokazuje
ampermetar.

2.27.4 Lennz-ovo pravilo


Pomoću miša (lijevi click spušten) možemo približavati i udaljavati magnet
od vodiča (prstena).

Kada magnet približavamo vodiču (prstenu), tok magnetskog polja kroz


prsten se povećava. U prstenu se inducira napon i poteče struja. Smjer struje je
takav da se magnetsko polje oko vodiča suprotstavlja povećanju magnetskog
toka.
Kada udaljavamo magnet, inducirana struja i magnetsko polje oko vodiča
imat će suprotan smjer nego kad smo magnet približavali. U ovom se slučaju
magnetsko polje oko vodiča suprotstavlja smanjenju magnetskog toka.
Lenzovo pravilo: Inducirani napon stvara struju takvog smjera da se ona
svojim djelovanjem suprotstavlja promjeni (magnetskog toka) koja ga je izazvala.

110
Magnetizam
________________________________________________________________________

2.28 Zadaci

1. Na polovici radiusa jednog vodiča kružnog presjeka kroz koji teče struja
konstantne gustoće J postoji magnetsko polje H1.
a) koliki je iznos magnetskog polja na površini vodiča (izrazite ga
pomoću H1),
b) označite na presjeku vodiča smjer magnetskog polja na površini
vodiča uz slobodno izabran smjer struje,
c) kako se mijenja iznos magnetskog polja od osi vodiča prema površini,
prikažite grafički,
d) izvedite ovisnost c)?
Rješenje:
I 1 I
a) 2H1 d) H = ⋅ ,R ≤ r ≤ ∞ , H= ⋅r ,0 ≤ r ≤ R
2π r 2π R 2

2. Ravan vodič duljine 1m, mase 0.00784 kg, smješten je u zraku okomito na
horizontalno magnetsko polje jakosti 6,34ÿ103 A/m. Nađi jakost struje koju
moramo propustiti kroz vodič da on u magnetskom polju miruje.
Rješenje:
9.65 [A]

3. Elektron ubrzan razlikom potencijala 300V giba se usporedno s ravnini


vodičem od njega udaljenim 4mm. Kolika sila djeluje na elektron ako vodičem
prolazi struja jakosti 5 A?

Rješenje:
4.12 ⋅10−16 [N]

4. Nabijena čestica uleti u homogeno magnetsko polje magnetske indukcije


0.52T brzinom 2ÿ106 m/s. Koliki je specifični naboj čestice ako je ona u polju
opisala luk polumjera 4 cm? Koja je to čestica?
Rješenje:
9.615 ⋅107 [C/kg], proton

5. Na zatvorenu željeznu jezgru srednje duljine 0.6 m i presjeka 5 cm2 namotano


je 450 zavoja kroz koje teče struja 8.8 A i stvara magnetski tok 700 μWb.
a) kolika je indukcija,
b) koliki je iznos jakosti magnetskog polja,

111
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

c) koji je iznos relativne permeabilnosti željeza,


d) koliki otpor ima zavojnica ako je na nju priključen napon 10 V,
e) uz kvadratični profil presjeka jezgre i jednoslojan namot, koliki je iznos
presjeka bakrene žice namotaja?
Rješenje:
a) 1.4 [T] b) 6600 [A/m] c) 168.8 [Vs/Am] d) 1.136 [Ω] e) 0.623 [mm]

6. Kroz dva ravna usporedna vodiča teku struje 5A i 10A. Kolika sila djeluje
među vodičima na duljinu 1m ako su oni međusobno udaljeni 10 cm?
Rješenje:
0.0001 [N]

7. U homogeno magnetsko polje magnetske indukcije 2ÿ10-4 smješten je dugi


ravni vodič okomito na silnice. Vodičem teče struja jakosti 50A. Nađi
geometrijsko mjesto točaka u kojima je magnetska indukcija jednaka nuli.

Rješenje:
5 [cm]

8. Kroz 800 zavoja namotanih na nemagnetično tijelo oblika torusa srednje


dužine 0.2 π [m] i presjeka 50cm2 teče struja I=10A.
a) koliki je iznos jakosti magnetskog polja u zavojnici,
b) koliki je induktivitet zavojnice,
c) koliku magnetsku energiju sadrži zavojnica,
Rješenje:
a) 12734 [A/m] b) 6.4 [mH] c) 0.32 [J]

9. Koji se napon inducira u zavojnici sa 10 zavoja površine 5cm2 ako tu zavojnicu


za 0.005s unesemo u magnetsko polje jakosti 8ÿ104 A/m? Površina zavojnice
okomita je na silnice.
Rješenje:

0.1 [V]

10. U zavojnici se za vrijeme 0.2 s promijeni jakost struje od 15A na 10A. Pritom
se inducira napon 2V. Koliki je induktivitet zavojnice?

Rješenje:
0.08 [H]

112
PRIJELAZNE POJAVE

Električki elementi koji mogu uskladištiti energiju električnog (kondenzator)


i magnetskog (zavojnica) polja, mogu se nalaziti u dva stacionarna stanja: sa i
bez energije. Od interesa je upoznati pojave koje nastaju pri prijelazu iz jednog u
drugo stacionarno stanje, jer se njima obuhvaća preraspodjela energije u
strujnim krugovima, što je čest slučaj u praksi. Skup svih događaja pri tom
prijelazu obuhvaća naziv "prijelazne pojave". Glavno pitanje koje se u sljedećim
točkama rješava jest: kako se mijenja napon i struja na kondenzatoru i zavojnici
između dva stacionarna stanja.

2.29 RC-krug

2.29.1 Energija nabijenog kondenzatora


Kad se prazan kondenzator priključi na izvor napona E, kondenzatoru se
dovodi naboj i time povećava razlika potencijala v, između ploča. Nakon
određenog kratkog vremena kondenzator se nabije nabojem Q=C⋅E, i poprimi
napon izvora E. Tijekom nabijanja, porastu napona kondenzatora v, za vrijednost
dv, uzrok je porast naboja dq:
dq = C ⋅ dv (4.1)

Malim slovima označuju se trenutačne vrijednosti pojedinih veličina.


Kod gibanja naboja dq, električno polje obavlja rad:
dW = dq ⋅ v = C ⋅ v ⋅ dv (4.2)

Ukupni obavljeni rad za vrijeme nabijanja kondenzatora je:


C ⋅V 2 Q ⋅V Q 2
W = C ∫ v ⋅ dv = = = (4.3)
2 2 2C

Energija nabijenog kondenzatora sadržana je u izolatoru između ploča


(elektroda), kao energija električnog polja.
Kod izbijanja kondenzatora, električno polje u izolatoru se razgrađuje. Ta se
energija oslobađa i može se pretvoriti u neki drugi oblik energije (toplinsku,
svjetlosnu ili opet u električnu).

2.29.2 Energija na otporu


Kod nabijanja kondenzator dobije samo polovicu energije izvora. Druga
polovica energije izvora potroši se na otporu kruga R.
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

V V
WR = Wi − WC = Q ⋅ V − Q ⋅ = Q ⋅ = WC (4.4)
2 2

Na otporu kruga potroši se do kraja nabijanja toliko energije koliko je dobije


kondenzator.

2.29.3 Nabijanje (punjenje) kondenzatora


Uključenjem kondenzatora u strujni krug s otporom R (slika 4-1) događa se
prijelazna pojava nabijanja kondenzatora, dok mu napon ne poprimi vrijednost
napona izvora. Struja nabijanja kondenzatora u početku je velika, a kako naboj
na pločama raste, tako njezin iznos pada (opiranje dotoku istovrsnog naboja).

Slika 0-1 RC krug

Struja u trenutku priključenja I određena je samo naponom E i otporom


kruga R, tj. Ohm-ovim zakonom (I=E/R).
Kako nakon priključenja napon kondenzatora uC nabijanjem postupno
raste, tako se smanjuje napon na otporu uR (uR = E−uC), a s njime i jakost struje u
krugu i (i = vR/R ).
Naponi se na početku nabijanja mijenjaju brže, a prema završetku
nabijanja sve sporije. Trajanje nabijanja je dulje što su veći kapacitet C i otpor
kruga R.
Umnožak vrijednosti kapaciteta i otpora također ima dimenziju vremena i
zove se vremenska konstanta:
τ = RC (4.5)

Nakon isteka jedne vremenske konstante kondenzator se nabije na 63%


konačnog napona.
Napon kondenzatora raste sve sporije prema konačnoj vrijednosti (napona
izvora E, a uzima se da je kondenzator nabijen nakon vremena t = 5⋅τ (tj. pet
vremenskih konstanti).
Struja tada praktički više ne teče iz izvora, pa kažemo da je kondenzator
nabijen.

114
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

2.29.4 Izbijanje (pražnjenje) kondenzatora


Nabijeni kondenzator odspojen od izvora sadrži električnu energiju.
Vodljivim spajanjem njegovih elektroda višak elektrona s negativne elektrode
odlazi na pozitivnu tvoreći tako struju kroz vodljivi spoj između elektroda.
Strujom kondenzator predaje energiju otporu, preko kojeg su elektrode
vodljivo spojene. Ovo predavanje energije nazivamo izbijanje (ili pražnjenje)
kondenzatora.
Kod izbijanja, kondenzator se ponaša kao izvor zanemarivo malog nutarnjeg
otpora. Stoga je početna struja izbijanja I određena samo naponom nabijenog
kondenzatora VC i otporom R vodljivog spoja između priključnica kondenzatora:
VC
I= (4.6)
R

Nabijeni kondenzator ponaša se kao naponski izvor samo u početku


izbijanja. Kako ima ograničenu količinu naboja, napon (a s njime i struja)
izbijanjem se smanjuje, u početku brzo, a prema završetku izbijanja sve sporije.
U svakom trenutku vrijedi Kirchhoff-ov zakon za napone tj.
vR = vC (4.7)

U svakom trenutku je napon na otporu vR jednak naponu kondenzatora vC,


pa je time preko Ohm-ovog zakona u svakom trunutku određena i veza između
napona kondenzatora vC i struje izbijanja i kao:
i R = vR (4.8)

Na slici 4-2. prikazana je naponska funkcija nabijanja i izbijanja


kondenzatora v=f(t).

Slika 0-2 v=f(t) u RC krugu

115
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.30 RL-krug

2.30.1 Energija zavojnice


Rastom struje zavojnice od nule do neke vrijednosti I u svitku se stvara
magnetsko polje. Energija tog polja pohranjuje se u svitku. Smanjenjem struje
magnetsko polje se razgrađuje i svitak putem induciranog napona energiju vraća
natrag u krug.
Snaga na zavojnici određena je u svakom trenutku umnoškom struje i i
induciranog napona vL :
L Δi
pL = i ⋅ vL = i ⋅ (4.9)
Δt

Energija svitka jednaka je umnošku snage i promjene vremena:


Δi
ΔWL = pL ⋅ Δt = i ⋅ uL ⋅ Δt = i ⋅ L ⋅ ⋅ Δt = i ⋅ L ⋅ Δ i (4.10)
Δt

Ukupna energija svitka jednaka je zbroju svih diskretnih porasta energije


ΔWL pri porastu struje od 0 do I, pa ćemo ukupnu energiju svitka dobiti
zbrajanje, odnosno integriranjem jednadžbe (4.10):
ΔWL = i L Δi
(4.11)
I
I2
W = ∑ i ⋅ L Δi = L
0 2

gdje je
• WL – energija pohranjena u svitku
• L – induktivitet svitka
• I – struja svitka
što je identično već izvedenom izrazu u (3.63).
Energija svitka (stalnog induktiviteta) određena je njegovim induktivitetom i
jakošću struje. Promjena struje svitka znači promjenu njegove energije. Kako nije
moguća trenutačna promjena energije, tako nije moguća ni trenutačna promjena
struje svitka i on se tome opire svojim induciranim naponom.
Kod ukapčanja i iskapčanja strujnog kruga sa svitkom (RL – krug),
stacionarno stanje se zbog toga ne uspostavlja trenutačno, nego se javlja
prijelazno stanje u kojem se postupno uspostavljaju konačne veličine struje i
napona.

116
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

2.30.2 Ukapčanje RL – kruga


Svaka se realna zavojnica može predočiti kao spoj radnog otpora R i
induktiviteta L. Dovede li se napon u strujni krug u koji je spojena realna
zavojnica (spajanje preklopke u položaj 0-1 na slici 4-3) struja će od početne
vrijednosti i = 0 do svoje stacionarne vrijednosti i = V/R s vremenom mijenjati
svoj iznos. Promjena struje inducirat će prema (3.48) napon samoindukcije, koji
će se po Lenz-ovu zakonu suprotstavljati promjeni struje, tj. usporavat će njezin
porast.

Slika 0-3 RL krug

Jakost struje raste u zavojnici po eksponencijalnom zakonu. Za vrijeme


jedne vremenske konstante (t=τ) struja postigne 63,2% svoje konačne vrijednosti.
Vrijednost stacionarnog stanja praktički se postiže već nakon vremena od 4 do 5
vremenskih konstanti. To se osobito zorno vidi na slici 4-4.

Slika 0-4 i=f(t) za uključenje RL kruga

Suprotstavljajući se trenutačnoj promjeni struje, na svitku se nakon


ukapčanja javlja inducirani napon polariteta suprotnog polaritetu izvora.
Da bi struja neposredno nakon ukapčanja bila ista kao u času neposredno
prije toga, a to jest nula, inducirani napon na svitku u trenutku ukapčanja mora
poništiti napon izvora. Stoga, neposredno prije ukapčanja, inducirani napon na
induktivitetu po iznosu je jednak naponu izvora.
Inducirani napon najveći je u trenutku ukapčanja, jer je tad najveća
promjena magnetskog toka. Potom, kako se u svitku postepeno uspostavlja
magnetski tok, smanjuje se brzina njegove promjene. Time se postupno smanjuje
i inducirani napon vL.
Napon na otporu vR u svakom je času jednak razlici napona izvora E i
napona na induktivitetu vL
vR = E − vL (4.12)

117
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Kako se smanjuje napon vL tako raste napon na otporu vR, a isto tako
postupno raste struja:
v R E vL
i= = − (4.13)
R R R

Struja raste od nule do konačne vrijednosti:


E
I= (4.14)
R

koja je određena samo naponom izvora i otporom kruga. To je veličina


struje u stacionarnom stanju.
Porast struje je sporiji i prijelazno stanje traje dulje, što je veći omjer
induktiviteta i otpora kruga. Ovaj omjer označava se s τ i naziva vremenska
konstanta RL–kruga.
L
τ=
R
(4.15)
Ωs
[τ ] = = s
Ω

Jedinica za vremensku konstantu je sekunda.


Vremenska konstanta τ je vrijeme nakon ukapčanja svitka, u kojem struja
RL – kruga poraste na 63% svoje konačne vrijednosti. U istom vremenu napon na
induktivitetu padne na 37% svoje početne vrijednosti.
Struja se sve sporije približava svojoj konačnoj vrijednosti I, a uzima se da
je realno doseže (te nastupa stacionarno stanje) nakon vremena
Tuk = 5τ (4.16)

2.30.3 Iskapčanje RL – kruga


Drugi slučaj prijelazne pojave u RL-krugu jest prekidanje toka stacionarne
struje I, na primjer spajanjem preklopke u položaj 0-2 u shemi na slici 4-3. U
strujnom krugu bez izvora struja mora pasti na nulu (utrnuti). Promjene struje
neizbježne pri smanjivanju stacionarne vrijednosti I na stacionarnu vrijednost
i=0 uzrokom su napona samoindukcije, čiji je smjer po Lenzovom zakonu takav
da se suprotstavlja promjeni, tj. nastoji održati dotadašnju struju.

Slika 0-5 i=f(t) za isključenje RL kruga

118
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

Struja dakle eksponencijalno trne u beskonačnosti (praktički nakon 4-5 τ).


Brzina pada opet ovisi o vremenskoj konstanti. Vidi se (slika 4-5.) da zbog
prisutnosti induktiviteta L strujni krug pokazuje stanovitu tromost pri promjeni
struje.
Kod iskapčanja, suprostavljajući se padu struje, svitak djeluje kao naponski
izvor koji nastoji i dalje tjerati struju u istom smjeru.
U trenutku prekida struje otvaranjem sklopke, na induktivitetu se javlja
inducirani napon vrlo velikog iznosa (može biti i nekoliko kilovolti). Veličina
induciranog napona, može se ograničiti tako da se svitak pritom kratko spoji.
Polaritet induciranog napona vL je takav da on djeluje kao izvor, nastojeći
održati struju kroz svitak i nakon iskapčanja izvora. Da bi struja u času
neposredno nakon iskapčanja bila jenaka I kao prije iskapčanja, iznos
induciranog napona u tom času jednak je umnošku veličine struje prije
iskapčanja i otpora preko kojeg se svitak kratko spaja. To je i najveća vrijednost
induciranog napona, koji potom postupno pada prema nuli.
Struja je kod iskapčanja jednaka omjeru induciranog napona i otpora preko
kojeg je svitak kratko spojen. Ona, slično kao napon vL, s vremenom postupno
pada od početne vrijednosti I do nule. Pri tom se potpuno razgradi magnetsko
polje svitka i potroši njegova energija.
Brzinu smanjivanja struje svitka, kao i trajanje prijelaznog stanja pri
iskapčanju svitka, određuje vremenska konstanta τ, koja je jednaka omjeru
induktiviteta i otpora iskapčanja.
Struja, kao i napon vL, nakon jedne vremenske konstante padne na 37%
početne vrijednosti, a nakon pet vremenskih konstanti praktično padne na nulu
(tis = 5τ).

2.31 Elektromagnetski oscilirajući krug


Zanimljive pojave nastaju, ako se nabijeni kondenzator spoji u strujni krug
sa zavojnicom. Kondenzator se nabije u strujnom krugu koji ima izvor
istosmjernog napona. Zatim se, pomoću sklopke, zatvori krug u kojem se nalaze
samo kondenzator i zavojnica. Tada se kondenzator počinje izbijati preko
zavojnice. Promjena toka naboja u zavojnici inducira napon i energija
magnetskog polja raste. Nakon prijelaznog procesa, kad je kondenzator izgubio
svoju potencijalnu energiju Q2/(2C), zavojnica ima najveću energiju L⋅I2/2, koja
je, ako nema gubitaka (npr. na otporu), jednaka prvotnoj električnoj. Tada slijedi
ponovno nabijanje kondenzatora na račun magnetske energije zavojnice. Može se
primjetiti da je polaritet suprotan prvotnom polaritetu.
Budući da se proces ponavlja, a struja, naboj i napon su harmoničkog
oblika, govori se o električnim oscilacijama. Ako je početna energija kruga bila
Q2/(2⋅C), ukupna energija u bilo kojem vremenu izračuna se iz:

q2 i2 Q2
+L = (4.17)
2C 2 2C

119
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Gdje se q i i trenutne vrijednosti naboja, odnosno struje.


Rješenjem te jednadžbe slijedi da je frekvencija oscilacija f jednaka:
1 1
f= = (4.18)
T 2π L ⋅ C

iz čega se vidi da je frekvencija (brzina promjene) to veća što su induktivitet i


kapacitet manji.

Slika 0-6 LC oscilator

U trenutku kad se sklopka S zatvori, kondenzator se počinje izbijati preko


zavojnice. Promjena toka naboja u zavojnici inducira napon i energija
magnetskog polja raste. Nakon prijelaznog procesa, kad je kondenzator izgubio
svoju potencijalnu Q2/(2C) energiju, zavojnica ima najveću energiju LI2/2, koja je,
ako nema gubitaka, jednaka prvotnoj električkoj. Sada (slika 4-6) slijedi ponovno
nabijanje kondenzatora na račun magnetske energije zavojnice. Dobro je
primjetiti da je polaritet suprotan prvotnom polaritetu.
Ono što je pritom zadivljujuće jest povezanost sa sličnim fizikalnim
veličinama mehaničkih oscilacija. Povezanost između električnih i mehaničkih
sustava je toliko velika da je moguće riješiti složene mehaničke ili akustičke
probleme postavljanjem analognih električnih krugova i mjerenjem na lak način
napona i struja koje odgovaraju mehaničkim i akustičkim "nepoznanicama". Ako
je m masa tijela obješenog na spiralnoj opruzi krutosti k, onda će kružna
frekvencija ω toga sustava biti

k
ω= (4.19)
m

što odgovara električnim oscilacijama:

1
ω= (4.20)
L ⋅C

Budući da je sustav zatvoren, zbroj kinetičke i potecijalne (elastične)


energije je konstantan i jednak potencijalnoj energiji koju tijelo ima na
maksimalnoj udaljenosti xm .
Usporedba nekih izraza koji vrijede za oba oscilacijska kruga, mehaničkog i
električnog dana je u tablici 4.1.
Utjecaj otpora u oscilatorima je potrošak energije u vidu topline. To
odgovara trenju u mehaničkom sustavu.

120
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

Hertz je 1888. pokazao da oscilacijski krugovi (odašiljači) mogu poslati


energiju kroz prostor do sličnog kruga (prijemnika). Osim potvrde poznatih
zakona iz optike, Hertz-ovi pokusi dokazali su i Maxwell-ovu teoriju
elektromagnetskih valova, koja je sigurno jedan od najvećih uspjeha znanosti 19.
stoljeća.

Masa na elastičnoj opruzi LC krug


mv 2 kx 2 kxm2 Li 2 q 2 Q 2
+ = + =
2 2 2 2 2C 2C
k 1
v= xm2 − x 2 i= Q2 − q2
m LC
dx dq
v= i=
dt dt
x = xm sin ω t q = Q sin ω t

Tablica 4.1. Usporedba mehaničkih i električkih oscilacija

2.32 Elektromagnetski valovi


Elektricitet i magnetizam promatrani su i proučavani kao različita područja.
Međutim, elektromagnetska indukcija pokazala je da gdje god postoji promjena u
magnetskom polju, da se tu stvara i električno polje (3.43). Isto tako gibanje
naboja, tj. postojanje i promjena električnog polja, stvara magnetsko polje (3.1).
Očevidno, nemoguće je postojanje jednog efekta bez pojave drugog. Na tome je
Maxwell gradio svoju teoriju o nerazdvojivosti električkog i magnetskog polja, te
njihova širenja kroz prostor.
Godine 1864. uspio je postaviti zakone u općem matematičkom obliku. Ti
zakoni zajedno daju diferencijalne jednadžbe širenja elektromagnetskih valova ,
elektromagnetskih - zbog električne (E) i magnetske (B) veličine od koje su
sastavljeni, a valova - zbog njihove formalne podudarnosti s jednadžbama širenja
mehaničkih valova.
Otkrivena veza električnog i magnetskog polja može se sažeti u nekoliko
važnih činjenica:
a) Sve promjene se istodobno događaju u oba polja (električnom i
magnetskom), koje svoje minimalne i maksimalne vrijednosti imaju na istom
mjestu i u isto vrijeme.
b) Jakosti električnog polja B i indukcije magnetskog polja E međusobno su
okomiti vektori, istodobno okomiti na smjer širenja vala (slika 4-7).

121
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Slika 0-7 Elektromagnetski valovi

c) Iznosi tih dvaju vektora povezani su s konstantom c:


E = c⋅B (4.21)

d) Elektromagnetski valovi nose energiju i njihovo širenje je tok energije


električne gustoće (ε0E2/2) i magnetske gustoće (B2/2μ0).
e) Brzina širenja elektromagnetskih valova u vakuumu je
1
c= = 3 ⋅108 m / s (4.22)
μ0 ⋅ ε 0

Elektromagnetski valovi šire se dakle u vakuumu brzinom svjetlosti !


Izražena u strogom matematičkom obliku Maxwell-ova teorija dovela je do
zaključka da je svjetlost elektromagnetski val. Hertz-ovi pokusi, kako je već
rečeno, potvrdili su ispravnost te teorije.

122
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

2.33 Appleti

2.33.1 RC-krug

Pomoću tri padajuća izbornika biramo vrijednosti otpora, kapaciteta i


napona. Nakon svakog odabira moramo clicknuti na gumb UPDATE , da bi se
odabrane vrijednosti upisale pored odgovarajućih elemenata u strujnom krugu.
Napon još možemo mijenjati tako da clicknemo iznad baterije i vučemo
mišem stupac, koji prikazuje napon baterije, gore ili dole.
Click-om na crveni prekidač pokrećemo simulaciju. Trenutne vrijednosti
napona na kondenzatoru i otporniku prikazane su pored tih elemenata.
Crvena krivulja prikazuje napon kao funkciju vremena, a plava struju,
također kao funkciju vremena.
Clickom na gumb RESET vraćamo vrijeme na nulu. Clickom na crveni
prekidač mijenjamo njegov položaj, tj. zatvaramo veći ili manji strujni krug.
U većem krugu imamo izvor napona (bateriju), pa se zatvaranjem tog kruga
kondenzator puni. Ako, nakon što se kondenzator napuni, zatvorimo manji
strujni krug, kondenzator će se prazniti preko otpora R.
Simulaciju možemo zaustaviti držanjem pritisnute lijeve tipke miša, a kod
otpuštanja simulacija se nastavlja.

123
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.33.2 RL-krug

Click-om miša (lijevi click) na prekidač uključujemo, odnosno isključujemo


strujni krug. S pomoću klizača podešavamo otpor na reostatu (0–10Ω) i
induktivitet na zavojnici (0–2H).
Nakon zatvaranja strujnog kruga, iznad zavojnice se pojavljuju dvije
strelice: plava pokazuje smjer struje koja teče krugom, a crvena pokazuje smjer
inducirane struje u zavojnici. Ako želimo da na ekranu osciloskopa napon bude
prikazan krivuljom, trebamo clicknuti na oznaku „curve“ (hrv. krivulja).

2.33.3 Elektromagnetski oscilirajući krug

Click-om na gumb:
• RESET – kondenzator će se spojiti na izvor napona, pa će se na
njemu razdvojiti naboji. Gornja ploča bit će pozitivna, a donja
negativna.

124
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

• START – prekidač će doći u drugi položaj i oscilacije će započeti.


Nakon toga isti gumb nam omogućuje prekidanje (PAUSE) i
nastavljanje simulacije (RESUME).
Opcije SLOW MOTION omogućuju 10 ili 100 puta sporiji prikaz oscilacija od
realnih.
U prozore upisujemo vrijednosti kapaciteta (CAPACITY: 100–1000μF),
induktiviteta (INDUCTIVITY: 1–10H), otpora (RESISTANCE: 0–1000Ω) i napona na
izvoru (MAX. VOLTAGE).
Na lijevoj strani appleta piše vrijeme proteklo od početka oscilacija, a ispod
piše period oscilacija.
Možemo odabrati jednu od dvije opcije u donjem desnom kutu:
• VOLTAGE, AMPERAGE – u dijagramu će biti prikazani napon V
(plavo) i jakost struje I (crveno) kao funkcije vremena.
• ENERGY – grafički će biti prikazana transformacija energije (energija
električnog polja kondenzatora – crveno, energija magnetskog polja
zavojnice – plavo i energija potrošena na otporniku – crno)

125
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.34 Zadaci

1. Kondenzator je sastavljen od dviju paralelnih ploča od površine 60 cm2 koje su


jedna od druge udaljene 3 mm. Među njima je bakelit, kojemu je relativna
dielektričnost 4. Kondenzator ima napon od 500 V. Kolika se energija oslobodi
izbijanjem tog kondenzatora?
Rješenje:
8.85 [µJ]

2. Zavojnica ima otpor 5 Ω i induktivitet 100 mH. U jednom specifičnom trenutku


nakon uključivanja baterija, poteče struja u zavojnici iznosa 2 A i promjene
Δi
= 20 A/s.
Δt

a) Koliki je napon baterije?


b) Koja je vremenska konstanta kruga?
c) Koja je konačna vrijednost struje?
d) Kolika je konačna vrijednost energije zavojnice?

Rješenje:
a) 12 [V] b) 0.02 [s] c) 2.4 [A] d) 0.288 [J]

3. Kondenzator ima kapacitet 15 µF, otpornik ima otpor 8 MΩ, a baterija napon
800 V. U jednom specifičnom trenutku nakon uključivanja baterije teče struja
koja puni kondenzator, a napon na njemu je 350 V. Kondenzator je u početku
prazan.

126
Prijelazne pojave
________________________________________________________________________

ΔU C
a) Kolika je brzina promjene napona na kondenzatoru u odabranom
Δt
trenutku nakon uključivanja?
b) Koja je vremenska konstanta kruga?
c) Koja je konačna vrijednost struje?
d) Koja je konačna vrijednost energije kondenzatora?

Rješenje:
a) 0.375 [V/s] b) 120 [s] c) 0 [A] d) 4.8 [J]

127
IZMJENIČNE STRUJE
Već pri prijelaznim pojavama u strujnom krugu uočene su električne
veličine (struje, naponi, elektromotorne sile) koje nisu vremenski konstantne.
Njihove vrijednosti poprimaju u svakom trenutku drugi iznos.
Općenito se trenutna vrijednost, uzmimo struje, može iskazati izrazom:
i = f (t ) (5.1)

Konstantna struja, istosmjerna bez promjene iznosa, kakva je prikazana na


slici 5-1a., gdje je i = I, tek je specijalni slučaj gornjeg izraza. Ako struja i = f(t)
mijenja samo iznos, a ne i predznak, ostaje istosmjerna (slika 5-1 b.).

Slika 0-1 Istosmjerne struje

Ako struja i = f(t) uz iznos mijenja i predznak, zove se izmjenična (slika 5-2).
Fizikalno to znači da ima vremenskih odsječaka u kojima se nosioci naboja
gibaju i u suprotnom smjeru. Obično se smjer gibanja pozitivnog naboja
pridružuje pozitivnim iznosima u izrazu i = f(t), a smjer negativnog naboja
negativnim.

Slika 0-2 Izmjenična struja

Promjena struje može biti periodička, što znači da se u izrazu i = f(t) u


konstantnim vremenskim razmacima ponavljaju iste vrijednosti s istom
derivacijom i da to vrijedi za bilo koji trenutak. Minimalni vremenski razmak
takvih točaka zove se period T. Dva primjera periodički promjenljivih struja
prikazuje slika 5-3. Na slici 5-3 a. je istosmjerna, a na slici 5-3 b. izmjenična
periodička struja.
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

a) b)

Slika 0-3 Periodičke struje

Periodička struja prema tome zadovoljava izraz:


i (t ) = f (t + kT ) (5.2)

gdje je k = 0, 1, 2, 3,...
Ako je srednja vrijednost periodičke struje i(t), definirana izrazom:
T
1
I sr = ∫ i ( t ) ⋅ dt (5.3)
T 0

jednaka nuli, struja i(t) je čista izmjenična.

2.35 Harmonijski oblik


Ako je dobivena srednja vrijednost Isr različita od nule, tada je ta periodička
struja sastavljena od dvije komponente: od konstantne istosmjerne iznosa Isr i
čiste izmjenične, kako je za jedan slučaj prikazano na slici 5-4. Struja u lijevom
dijagramu jednaka je zbroju komponenata prikazanih na preostala dva
dijagrama.

Slika 0-4 Periodička struja sa Isr≠0

Među čistim izmjeničnim strujama neki se oblici pojavljuju češće. Tako su


češći oblici u kojih je negativni dio iznosima jednak pozitivnom, a među takvima
najzastupljeniji je harmonički oblik (slika 5-5).
Mnoge prirodne pojave često se odvijaju po harmoničkoj promjeni. Važno je
njezino svojstvo da joj derivacija i integral ostaju harmonički uz vremenski
pomak.

130
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Slika 0-5 Harmonička struja

Najjednostavniji matematički opis harmoničkog oblika je onaj pri kojem je u


vremenu t = 0 iznos funkcije nula, uz pozitivnu derivaciju. Za struju to je izraz:
i ( t ) = I m ⋅ sin ωt (5.4)

gdje je Im - amplituda, ω - konstanta, a ωt - kut.


Često se takav oblik jednostavno zove sinusnim ili sinusoidalnim.
Neharmonički periodički oblici mogu se primjenom Fourier-ove analize
predočiti kao zbroj harmoničkih komponenata i jedne konstantne.
U nastavku se pod pojmom izmjenične struje podrazumijeva struja
harmoničkog oblika, jednostavno zvana sinusoidalnom strujom. Nju daje izvor
napona istog oblika.
Uobičajeno je da se fizički smjer struje u vodiču kome pripadaju pozitivni
iznosi u izrazu i(t) utvrđuje kao referentni i označuje strelicom u shemama
strujnih krugova (slika 5.6). Njemu pripada referentni polaritet napona izvora
koji se može označiti oznakama + i -. Pri negativnim trenutnim vrijednostima i(t) i
v(t) smjer struje i polaritet napona su suprotni od naznačenog.

Slika 0-6 Referentni smjer struje i pripadajući polaritet napona izvora

2.35.1 Frekvencija i kružna frekvencija

Za vrijeme jednog perioda T izmjenična struja izvrši jedan potpuni titraj.


Broj titraja N u vremenu Δt naziva se frekvencijom:
broj titraja N ⎡1⎤
frekvencija f =
vrijeme Δt ⎢⎣ s ⎥⎦ = [Hz ]. (5.5)

131
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Jedinica frekvencije je Hz (Herc).


Ako se vrijeme promatranja iste pojave svede na period Δt=T, broj titraja N
je jedan, a frekvencija iznosi:
1
f = [Hz ] (5.6)
T

Vrijeme trajanja jednog titraja ili period T recipročno je vrijednosti


frekvencije. Frekvencija izmjenične struje ovisi o brzini vrtnje i o broju
magnetskih polova generatora u kojem se proizvodi, što se može prikazati slikom
5-7. Tu se nalaze shematizirani presjeci dvaju generatora s jednim namotom na
statoru i s magnetskim polovima na rotoru. Rotor na slici 5-7. a) ima dva, a na
slici 5-7. b) četiri magnetska pola. Broj pari polova p u prvom slučaju je jedan, a
u drugome dva.

Slika 0-7 Shematizirani prikazi generatora izmjenične struje

Rotacijom magnetskih polova u statorskom namotu se inducira izmjenični


napon. U jednom okretaju rotora na slici 5-7 a) inducira se jedan titraj, a u
jednom okretaju rotora na slici 5-7 b) induciraju se dva titraja. Kod p pari polova
u jednom okretaju inducirat će se p titraja.
Kod n broja okretaja u generatoru na slici 5-7 a) inducira se n titraja, u
generatoru na slici 5-7 b) n·2 titraja, a u generatoru s p pari polova nÿp titraja. U
jednoj sekundi inducirat će se općenito titraja:
f = n ⋅ p [ Hz ] (5.7)

uz n u [s-1], ili
n⋅ p
f = [ Hz ] (5.8)
60

uz n u [min-1].
Jednom titraju induciranog napona pripada kut αel=2π. U istom vremenu
rotor generatora na slici 5-7 a) prijeđe kut αgeom=2π, a rotor na slici 5-7 b) kut
αgeom=2π/2. Rotor s p pari polova prijeći će u istom vremenu kut αgeom=2π/p.
Električkom kutu odgovara p puta manji geometrijski kut, pa je:

132
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

α el
α geom = (5.9)
p

Uz konstantnu kutnu brzinu vrtnje rotora ωgeom vrijedi:


α geom = ω geom ⋅ t (5.10)

a uz konstantnu frekvenciju:
α el = ω ⋅ t (5.11)

gdje se ω naziva kružnom frekvencijom.


Za αel=2π, t=T, pa je:
2π = ωT (5.12)

i

ω= [Hz ] (5.13)
T

Kružna frekvencija jednaka je kutnoj brzini generatora samo ako ovaj ima
jedan par polova, jer je tada električki kut jednak geometrijskom.
Uz f=1/T slijedi povezanost frekvencije i kružne frekvencije:
ω = 2π f (5.14)

Primjer: Struja javne električne mreže ima frekvenciju 50 Hz, pa trajanje jednog
perioda kod nje iznosi:
1 1
T= = = 0,02 s = 20ms
f 50
a kružna frekvencija:

ω = 2π ⋅ 50 = 314s −1

Ako se ona proizvodi npr. u generatorima s brojem pari polova p=2, oni se moraju
vrtjeti brzinom:
60 ⋅ f 60 ⋅ 50
n= = = 1500 min −1 .
p 2

Izmjenične struje niskih frekvencija koriste se u prijenosu energije, a one


srednjih i visokih frekvencija u prijenosu informacija. U prijenosu energije pored
frekvencije od 50 Hz u nekih zemalja susreću se i frekvencije od 60 Hz. U
prijenosu informacija koriste se frekvencije u vrlo širokom rasponu, od praga
čujnosti u iznosu od oko 15 Hz pa do nekoliko GHz (gigaherca).

133
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.35.2 Srednja i efektivna vrijednost


Srednja i efektivna vrijednost su statističke veličine, a služe za skraćeno i
efikasno opisivanje neke promjenjive veličine koje se trenutne vrijednosti
mijenjaju s vremenom. Srednja vrijednost je očekivanje trenutnih vrijednosti, a
efektivna njihovo standardno odstupanje. Obje se vrijednosti određuju za sve
vremenski promjenjive električne veličine. Efektivna osobito za struje i napone, a
srednja i za snage. Srednja vrijednost struje zanimljiva je sa stanovišta pretvorbe
električne u kemijsku ili mehaničku energiju kod istosmjernih trošila, a njezina
efektivna vrijednost sa stanovišta pretvorbe u toplinsku energiju i kod
istosmjernih i kod izmjeničnih trošila.
Iz definicije srednje vrijednosti za kontinuirane slučajne varijable s
periodom T:
T
1
f ( t ) ⋅ dt
T ∫0
Fsr = (5.15)

slijedi srednja vrijednost Isr struje i(t) u periodu T:


T
1
i ( t ) ⋅ dt
T ∫0
I sr = (5.16)

Integral određuje površinu omeđenu krivuljom i(t) i apscisom t i predstavlja


količinu električnog naboja koji protekne u vremenu T. Dijeljenje s iznosom tog
vremena daje vrijednost konstantne istosmjerne struje kojoj odgovara ista
količina naboja.
Srednja vrijednost izmjenične struje matematičkog opisa:
i = I m ⋅ sin ωt (5.17)

u vremenskom intervalu koji odgovara periodu struje T, jednaka je nuli:


T
1
T ∫0
I sr = I m ⋅ sin ωt dt = 0 (5.18)

jer je jednak nuli njezin integral (slika 5-8 a).


U matematičkom opisu te struje oznaka Im predstavlja maksimalnu, vršnu
ili tjemenu vrijednost koju ona poprima u određenom trenutku (T/4, 3T/4 itd), a
ω kružnu frekvenciju.
Srednja vrijednost struje zadržava isti iznos ako je vremenski interval u
kojem se određuje višekratnik perioda T. Na isti način mogu se odrediti srednje
vrijednosti struja i napona sličnih matematičkih opisa. Tako npr. za srednju
vrijednost struje (slika 5-8 b), koja se javlja kod poluvalnog ispravljanja, vrijedi
da je:

134
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Slika 0-8 Srednje vrijednosti struja

T
i = I m sin ωt za 0 < t <
2
(5.19)
T
i=0 za <t <T
2

u vremenskom intervalu koji odgovara periodu T, jednaka je:

1⎡ ⎤
T T /2 T
1
I sr = ∫
T 0
i ⋅ dt = ⎢
T⎣ ∫
0
I m ⋅ sin ωt dt + ∫ 0 ⋅ dt ⎥⎦
T /2
(5.20)
Im
I sr = = 0.318 I m
π

Efektivna vrijednost I struje i(t) određuje se na temelju usporedbe toplinskog


učinka struje i(t) i konstantne istosmjerne struje na jednakom otporu R u istom
vremenskom intervalu T. Jednaka je onoj vrijednosti konstantne istosmjerne
struje I koja u otporu R za vrijeme perioda T proizvede istu količinu topline Q
(slika 5-9):
T
Q1 = I R T = Q2 = ∫ i 2 (t ) R dt
2
(5.21)
0

pa slijedi:
T
1 2
i (t ) dt
T ∫0
I= (5.22)

Označava se kao i istosmjerna struja, slovom I. Kod periodičkog oblika i(t)


vremenski interval T mora biti period ili njegov višekratnik.

Slika 0-9 Određivanje efektivne vrijednosti struje

135
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Efektivna vrijednost izmjenične struje:


i = I m ⋅ sin ωt (5.23)

jednaka je:
T
1
T ∫0
I= ⋅ I m2 ⋅ sin 2 ωt ⋅ dt . (5.24)

Zamjenom kvadrata sinusa poznatim izrazom iz trigonometrije:

sin 2 ωt =
1
(1 − cos 2ωt ) = 1 ⎛⎜1 − cos 4π ⎞
t⎟
2 2⎝ T ⎠

te integriranjem i uvrštavanjem granica integrala slijedi:


Im
I= = 0.707 ⋅ I m (5.25)
2

Efektivna vrijednost struje ucrtana je u slici 5-10.

Slika 0-10 Izmjenična struja i njezina efektivna vrijednost

Na isti se način mogu odrediti efektivne vrijednosti struja i napona sličnih


matematičkih opisa.
Izmjenične veličine vrlo se često izražavaju u svojim efektivnim
vrijednostima, pa se u njima najčešće označavaju i skale instrumenata
namijenjenih mjerenju struja i napona.

2.35.3 Faza i razlika faza


Pojmovi faza i razlika faza javljaju se kod istofrekventnih harmoničkih
oblika, a time i kod istofrekventnih izmjeničnih struja i napona.
Fazom ili faznim kutom naziva se kut u matematičkom izrazu izmjenične
veličine. Tako je u izrazu za napon:
v = Vm ⋅ sin ωt (5.26)

136
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

to kut ωt, a u izrazu za struju:


i = I m ⋅ sin (ωt − ϕ ) (5.27)

kut (ωt – φ).


Razlikom faza ili faznim pomakom naziva se razlika kutova dviju izmjeničnih
veličina. Može se slično kao i faza izražavati u radijanima ili stupnjevima. Za gore
navedene napon i struju fazni pomak je:
ωt − ( ω t − ϕ ) = ϕ (5.28)

Istofazne su veličine s ϕ=0, a protufazne s faznim pomakom π.


Razlici faza ϕ pripada vremenski pomak najbližih istovrsnih točaka
(primjerice prolaz kroz nulu s pozitivnom derivacijom ili pozitivno tjeme):
ϕ
Δt = (5.29)
ω
Za odnos u pomaku kaže se da prethodi ona veličina koja pri manjim
iznosima kuta ili vremena prolazi kroz istovrsnu točku. Veličina koja ima veći kut
ili vrijeme u takvoj točki uspoređivanja zaostaje.
Razlika faza može određivati i odnos između dvaju napona ili dviju struja.
Zornija predodžba faze i razlike faza dobije se prikazom izmjeničnih veličina
u vremenskom dijagramu, pri čemu se na vremensku os mogu nanositi
vrijednosti ili vremena ili faze. Ako za vrijeme trajanja perioda vrijeme t raste od 0
do T, faza ωt rast će linearno s vremenom od 0 do 2π postižući u vremenima T,
2T, 3T,... vrijednosti 2π, 4π, 6π...

Slika 0-11 Fazni pomaci napona i struje

137
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Uz izbor bilo kojeg referentnog trenutka napon v = Vm sin ωt (slika 5-11 a) i


struja i=I1m sin(ωt-ϕ1) dali bi grafički prikaz na slici 5-11 b) Struja i1 nema
vrijednost nula s pozitivnom derivacijom u trenutku t=0, kao što to ima napon,
nego kada je njezina faza jednaka nuli (ωt-ϕ1)=0, pa je ωt=ϕ1.
Između napona v i struje i1 postoji razlika faza ϕ1 , a struja zaostaje za
naponom za fazni kut ϕ1 , odnosno za vremenski pomak
Δt1 = ϕ1 / ω . (5.30)

Za neku drugu struju, na primjer i2=I2m sin (ωt+ϕ2), faza će biti (ωt+ϕ2), a
fazni pomak prema naponu ϕ2. Struja i2 prethodi naponu za fazni kut ϕ2 , a ima
vrijednost nula s pozitivnom derivacijom u trenutku kada je njezina faza jednaka
nuli (ωt+ϕ2)=0, pa je ωt=-ϕ2 (slika 5-11 c). Struja prethodi naponu za Δt2=ϕ2/ω.
Struja i3=I3m sin ωt i napon (slika 5-11 d) imaju istu fazu i među njima je
fazni pomak nula.

2.36 Predočavanje izmjeničnih veličina


Izmjenične veličine do sada su prikazivane ili algebarskim izrazima ili
vremenskim dijagramima. Radi jednostavnijeg računanja, crtanja i tumačenja
odnosa u strujnim krugovima one se mogu prikazivati i rotirajućim dužinama, a
s njima se može računati i u Gauss-ovoj ravnini.
Ove metode prikazivanja i računanja nazivaju se simboličkim metodama.

2.36.1 Prikazivanje rotirajućim dužinama i vektorima


Prikazivanje izmjeničnih veličina rotirajućim dužinama zasniva se na
grafičkoj konstrukciji sinusoide pomoću dužine koja rotira jednoličnom kutnom
brzinom iz početnog horizontalnog položaja. Tako se na primjer sinusoida napona
v=Vm sin ωt može dobiti projekcijom rotirajuće dužine Vm, kutne brzine ω=2πf, na
vertikalnu os (slika 5.12).

Slika 0-12 Dobivanje sinusoide pomoću rotirajuće dužine

Projekcija rotirajuće dužine Vm na vertikalnu os za bilo koji kut α=ωt


jednaka je trenutnoj vrijednosti napona v=Vm sin ωt. Kada rotirajuća dužina opiše
puni kut α=2π, sinusoida opiše puni titraj.

138
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Prikaz sinusoida napona v=Vm sin ωt i struje i=Im sin (ωt-ϕ) odgovarajućim
rotirajućim dužinama daje slika 5.13.
Obje rotiraju istom kutnom brzinom jer su istih frekvencija, a razlika faza ϕ
očituje se kao geometrijski kut. Dužine su prikazane u položaju koji zauzimaju u
trenutku t1. Izbor tog trenutka je slobodan, ali se u praksi najčešće poklapa s
prolazom kroz nulu ili π/2 veličine koja se smatra referentnom.

Slika 0-13 Prikaz sinusoida rotirajućim dužinama

Prikazivanje istofrekventnih izmjeničnih veličina rotirajućim dužinama


omogućava jednostavnije računanje s njima, jer se grafičko zbrajanje i
oduzimanje rotirajućih dužina može izvesti na isti način kao zbrajanje i
oduzimanje planarnih vektora. To opravdava postupak da se rotirajuće dužine
zamijene mirujućim vektorima, čije dužine odgovaraju efektivnim vrijednostima
prikazanih veličina, a razlika faza očituje se kao kut među njima.
Uobičajeno je da se pri crtanju više vektora jedan uzima kao referentni i
postavlja u pozitivni smjer osi apscisa ili ordinata, a ostali se, s odgovarajućim
faznim pomacima, crtaju prema njemu. Oni s pozitivnim kutovima prema
referentnome prethode mu, a oni s negativnim zaostaju.

Slika 0-14 Vektor koji rotira u koordinatnom sustavu

Vektor koji predstavlja napon, odnosno struju, rotira u koordinatnom


sustavu (sl.5.1). Kut α tog vektora raste s vremenom t od nule (stalnom kutnom
brzinom ω ), tako da je α =ωt, pa se pri tom projekcija vektora na os y, tj.
uspravna koordinata vektora mijenja u vremenu po sinusnoj funkciji:
Y ( A) = A sin (ω t ) (5.31)

139
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Y{A} - uspravna koordinata vektora


A – vektor koji rotira

Vektor može započeti vrtnju iz početnog položaja (α=0) ili iz bilo kojeg
drugog položaja određenog nekim početnim kutem α0 (sl.5-2 b). U tom slučaju
vremenska promjena kuta vektora, α izražena je jednadžbom
α = (ω t + α 0 ) (5.32)

pa vremenska promjena uspravne koordinate vektora ima oblik opće sinusne


funkcije
Y ( A) = A sin (ω t + α 0 ) (5.33)

Sinusoida se na ovaj način može predstaviti rotirajućim vektorom, pri čemu


je duljina vektora jednaka vršnoj vrijednosti sinusoide, kutna brzina vrtnje
vektora jednaka je kružnoj frekvenciji sinusoide, a početni kut vektora jednak je
početnom kutu sinusoide.
Vektori izmjeničnih veličina mogu se nacrtati tako da se napon V uzme kao
referentna veličina i postavi u pozitivni smjer osi apscisa, a struje se crtaju
pomaknute prema njemu (slika 5-14).

Slika 0-15 Vektorski prikaz napona i struja

Dužine tih vektora odgovaraju, u određenom mjerilu, tjemenim, a posredno


i efektivnim vrijednostima prikazanih veličina, a kutovi ϕ1 i ϕ2 faznim pomacima
prema naponu kao referentnoj veličini. Vektor I2 prethodi naponu za kut ϕ2,
vektor I3 je s njime u fazi, a vektor I1 zaostaje za njim za kut ϕ1.
Trebaju li se zbrojiti dvije izmjenične veličine, npr. struje I1 i I2 iz slike 5-16,
čije su trenutne vrijednosti:
i1 = I1m sin (ωt − ϕ1 ) (5.34)

i
i2 = I 2 m sin (ωt − ϕ 2 ) (5.35)

može se to načiniti grafički (slika 5-16). Rezultat je novi vektor I koji predstavlja
efektivnu vrijednost zbroja struja i=i1+i2. Njegova faza ϕ je kut koji on zatvara s
vektorom napona, pa je:
i = i1 + i2 = I m ⋅ sin (ωt − ϕ ) (5.36)

140
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Slika 0-16 Zbroj dviju struja

Izmjenične veličine nemaju svojstva vektora i nisu vektori, pa njihov


vektorski prikaz ima simboličko značenje i služi samo za grafičko predočavanje i
jednostavnije grafičke operacije zbrajanja i oduzimanja. Pritom se zbrajati i
oduzimati mogu samo iste fizikalne veličine.

2.36.2 Fazni pomak u vektorskom prikazu


Početni kut sinusode α0, koji pokazuje pomak nultočke sinusoide od
ishodišta, određen je vremenom t0 za koje je nultočka sinusoide pomaknuta od
trenutka t=0, tako da vrijedi α0 = ωt0 (slika 5-17).
Ovaj pomak sinusoide od ishodišta naziva se još i fazni pomak.

Slika 0-17 Fazni pomak u vektorskom i vremenskom prikazu

U vektorskom prikazu fazni pomak određen je početnim kutem koji vektor


sinusne veličine zatvara s pozitivnim dijelom osi x.
Pozitivni početni kut pokazuje pomak nultočke sinusne funkcije ulijevo od
ishodišta, što vremenski znači prethođenje nultočke trenutku t=0.
Negativni početni kut pokazuje pomak nultočke sinusne funkcije udesno od
ishodišta, a vremenski označava kašnjenje nultočke iza trenutka t=0.
U vektorskom prikazu pozitivni fazni pomak (prethođenje) znači zakret
vektora od osi +x u smjeru suprotnom okretanju kazaljki sata, dok negativni
fazni pomak (kašnjenje) znači zakret vektora u suprotnom smjeru.

141
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Fazni pomak može se odrediti samo između harmonijskih veličina jednakih


frekvencija. Fazni pomak između dviju sinusoida jednak je razlici njihovih
početnih kuteva. U vektorskom prikazu fazni pomak jednak je kutu između
vektora dviju veličina. Kao fazni pomak uzima se manji (nutarnji) kut.

2.37 Jednostavni krug izmjenične struje


U istosmjernim krugovima konstantnih struja odnose između struja i
napona određivali su Ohm-ov i Kirchhoff-ovi zakoni. Kod prijelaznih pojava
Kirchhoff-ovi zakoni su vrijedili i dalje, dok je Ohm-ov zakon ostao mjerodavan
samo za trenutne iznose struja i napona na otporu R, ali ne i na induktivitetu L i
kapacitetu C u njihovom specifičnom impedancijskom obliku. Slično vrijedi i kod
izmjeničnih struja.
Prijelazne pojave iskazivane su trenutnim vrijednostima napona i struja. Isti
tretman mora vrijediti i kod harmoničkih oblika. I tu moraju vrijediti oba
Kirchhoff-ova zakona, a Ohm-ov samo za odnose na otporu R. Kako je s
trenutnim vrijednostima teško i analitički i grafički manipulirati, pogodnije je to
činiti s efektivnim, jer se na njih mogu primijeniti ranije navedeni načini
izražavanja i računanja.
Postavlja se pitanje kako se kod efektivnih veličina mogu primijeniti Ohm-ov
i Kirchhoff-ovi zakoni, ako su one fazno pomaknute. Najprije se to može
pogledati na pojedinim elementima, a zatim dobivene odnose primijeniti u
složenim strujnim krugovima.

2.37.1 Otpor u krugu izmjenične struje


Kao i u krugu istosmjerne struje, tako su i u krugu izmjenične struje, struja
i napon na otporu povezani preko Ohm-ovog zakona (2.15).

Slika 0-18 Radni otpor u strujnom krugu

Trenutačna vrijednost napona v(t) na otporu R, kroz koji teče izmjenična


struja oblika
i (t ) = I m sin (ω t ) (5.37)

jednaka je u svakom trenutku umnošku otpora i trenutne vrijednosti struje:

142
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

v (t ) = R ⋅ i (t ) = R ⋅ I m sin (ω t ) (5.38)

To znači da sinusoida napona na otporu ima nule i maksimume istodobno


kad i sinusoida struje, tj. između struje i napona na otporu nema faznog
pomaka: na otporu su struja i napon u fazi.

Slika 0-19 Napon i struja kroz radni otpor R

U grafičkom prikazu određenog mjerila, sinusoide struje i napona na otporu


razlikuju se samo po vršnoj ili tjemenoj vrijednosti, pri čemu je vršna vrijednost
napona jednaka umnošku otpora i vršne vrijednosti struje
Vm = R ⋅ I m (5.39)

Omjer vršnih (a time i efektivnih) vrijednosti vrijednosti napona i struje


jednak je otporu R:
Vm U
= =R (5.40)
Im I

2.37.2 Kapacitet u krugu izmjenične struje


Dovede li se na kondenzator kapaciteta C izmjenični napon, zbog stalne
promjene polariteta napona, kondenzator se naizmjence nabija i izbija, energija
koju daje izvor pretvara se u njemu u električnu.
Za trenutne vrijednosti napona i struje prema slici 5.20. mora vrijediti:
i = iC i v = vC (5.41)

pri čemu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoff-ovu


zakonu. Iz odnosa koji vrijede za kondenzator, gdje je:
dq
dq = C ⋅ dvC i iC = (5.42)
dt

slijedi struja kondenzatora:

143
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Slika 0-20 Kapacitet u strujnom krugu

dvC
iC = C (5.43)
dt

Uz v=vC=Vm sin ωt, trenutna vrijednost struje kroz kondenzator kapaciteta C


slijedi iz:
d
iC = C (Vm sin ωt ) (5.44)
dt

i iznosi:
iC = Vm ⋅ ω ⋅ C ⋅ cos ωt = I Cm ⋅ sin (ωt + π / 2 ) . (5.44)

Iz gornjeg izraza (5.44) vidljivo je da je vršna vrijednos ICm jednaka:


I Cm = Vmω C (5.45)

a prema (5.25) to vrijedi i za efektivne vrijednosti:


V
IC = V ⋅ ω ⋅ C =
1 (5.46)
ω ⋅C

Kako ova relacija izražava Ohm-ov zakon za efektivne vrijednosti


harmoničkih napona i struja na kondenzatoru kapaciteta C, njezin se nazivnik
naziva kapacitivni jalovi otpor i označava se s XC.
Uz:
1 1
XC = = [Ω] (5.47)
ω ⋅ C 2π ⋅ f ⋅ C

izraz (5.46) može se pisati kao:


V
IC = , (5.48)
XC

što ukazuje da na kondenzatoru postoji čvrst odnos između efektivnih vrijednosti


napona i struje ovisan o kapacitetu C i frekvenciji f.

144
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Slika 0-21 Napon i struja kroz kondenzator kapaciteta C

Za strujnu frekvenciju ω=0 (istosmjerna struja) kapacitet pretstavlja


beskonačni otpor. S porastom frekvencije kapacitivni otpor se smanjuje.
Kapacitivni otpor obrnuto je razmjeran frekvenciji.
Kod nabijanja kondenzatora struja kondenzatora je najveća u trenutku kad
je napon kondenzatora jednak nuli (kondenzator prazan), a jednaka je nuli kad je
napon najveći (kondenzator nabijen). Slično tomu i sinusoida struje kroz
kapacitet ima maksimum kad je sinusoida napona na nuli, a jednaka je nuli kad
sinusoida napona ima maksimum. Ovakav odnos sinusoida ukazuje na njihov
fazni pomak koji se može prikazati i vektorski.
Struja i napon na kapacitetu nisu u fazi, nego su fazno pomaknuti za kut
ϕ=π/2=90°, što znači da struja na kapacitetu prethodi naponu za 90°.

2.37.3 Induktivitet u krugu izmjenične struje


Teče li kroz svitak induktiviteta L izmjenična struja, zbog njenog
vremenskog mijenjanja na induktivitetu se javlja napon samoindukcije.
Ako se na izvor izmjeničnog napona v=Vm sin ωt priključi samo zavojnica
induktiviteta L zanemarivog radnog otpora R, energija koju daje izvor pretvara se
u njoj u magnetsku. Za trenutne vrijednosti napona i struje prema slici 5.22.
mora vrijediti:
i = iL i v = vL (5.49)

pri čemu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoffovu


zakonu.

Slika 0-22 Induktivitet u strujnom krugu

145
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Iz zakona o samoindukciji (3.48):


di
e = −L (5.50)
dt

slijedi odnos između napona i struje na induktivitetu:


di
vL = − e = L (5.51)
dt

pa je:
diL
vL = L (5.52)
dt

odnosno:
1
diL = vL ⋅ dt (5.53)
L

Uz v=Vm sin ωt slijedi trenutna vrijednost struje kroz zavojnicu induktiviteta


L:
1 V
iL = ∫ ⋅Vm ⋅ sin ωt ⋅ dt = m ( − cos ωt ) =
L ω⋅L
(5.54)
⎛ π⎞
= I Lm ⋅ sin ⎜ ωt − ⎟ .
⎝ 2⎠

Ono što vrijedi za tjemene vrijednosti:


Vm
I Lm = (5.55)
ω⋅L
vrijedi i za efektivne:
V
IL = . (5.56)
ωL
Kako ovaj izraz s efektivnim vrijednostima napona i struje strukturom
podsjeća na Ohm-ov zakon, umnožak ω·L mora imati jedinicu koja vrijedi i za
otpore (Ω=V/A), označava se s XL i naziva se induktivni jalovi otpor. Uz:
X L = ω ⋅ L = 2π ⋅ f ⋅ L [ Ω ] (5.57)

je:
V
IL = . (5.58)
XL

što ukazuje da na zavojnici induktiviteta L pri frekvenciji f postoji čvrst odnos


između efektivnih vrijednosti napona i struje. Struja iL=ILm sin (ωt-π/2) zaostaje za
naponom v=Vm sin ωt za kut π/2 (slika 5-23).

146
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Slika 0-23 Napon i struja kroz zavojnicu induktiviteta L

Za frekvenciju jednaku nuli i induktivni otpor jednak je nuli, što znači da za


istosmjernu struju induktivitet predstavlja kratki spoj. S porastom frekvencije
raste i induktivni otpor XL, tj. induktivni otpor je razmjeran frekvenciji.
Porast induktivnog otpora može se objasniti pomoću svojstva svitka da se
opire promjeni struje (koja znači promjenu energije magnetskog polja svitka). S
porastom frekvencije raste brzina promjene struje (a toj promjeni se induktivitet
opire), pa se stoga povećava (induktivni) otpor svitka.
Napon samoindukcije razmjeran je brzini promjene struje u vremenu
(Δi/Δt), koja je određena strminom sinusoide. Strmina sinusoide struje najveća je
u času kad je struja jednaka nuli. U tom času inducirani napon ima najveći
iznos. U trenutku kada struja dosegne najveći iznos, tada prestaje rasti i u tom
času je inducirani napon jednak nuli.
Slično kao kod kapaciteta, između struje i napona postoji fazni pomak
ϕ=π/2 =90°. Za razliku od kapaciteta, na induktivitetu napon prethodi struji za
90°.

2.38 Spojevi R, L i C u krugu izmjenične struje


Elementi obrađeni u jednostavnim strujnim krugovima mogu u složenim
krugovima biti spojeni serijski, paralelno i mješovito. Na svakom elementu vrijede
upravo izvedeni odnosi između napona i struje, a odnos između napona i struje
izvora ovisi o načinu njihova spajanja.
Ako izvor napona trenutne vrijednosti v i efektivne V napaja složeni strujni
krug, teče iz njega struja trenutnog iznosa i i efektivnog I. Fazni pomak među
njima ovisi o karakteru složenog strujnog kruga. Za vremenski nepromjenjive
parametre u krugu efektivni iznosi napona V i struje I moraju biti proporcionalni:
V = I ⋅Z (5.59)

Ovaj izraz ima strukturu Ohm-ova zakona, pa se Z izražava u Ω i


predstavlja 'ekvivalentni otpor' složenog strujnog kruga, a naziva se prividni otpor
ili impedancija. Njegov iznos određuje se iz iznosa pojedinih radnih i jalovih

147
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

otpora ovisno o načinu njihova spajanja. Recipročna vrijednost prividnog otpora


je vodljiva vrijednost ili admitancija:
1 ⎡1⎤
Y [S ] = (5.60)
Z ⎢⎣ Ω ⎥⎦

s kojom se može jednostavnije računati kod paralelnih i mješovitih spojeva.

2.38.1 Serijski RL - krug

Slika 0-24 Serijski RL-krug

Kod serijskog spoja (slika 5-24) raznih vrsta otpora (ovdje su to radni otpor
R i induktivni otpor XL), naponi su međusobno pomaknuti u fazi, pa se ne može
jednostavno zbrojiti njihove efektivne vrijednosti, nego treba uzeti u obzir i njihov
fazni pomak. U tu svrhu se crta vektorski prikaz napona (vektorski dijagram), i
naponi se zbrajaju vektorski.
Vektorski dijagram (slika 5-25) započinjemo crtati sa zajedničkom
veličinom, a to je u serijskom spoju struja. Vektor struje I uzima se s početnim
kutem 0, pa se prema njemu postavljaju vektori napona na induktivitetu VL i
napona na otporu VR .

Slika 0-25 Vektorski dijagram serijskog RL-kruga

Napon na otporu VR u fazi je sa strujom I, dok napon na induktivitetu VL


prethodi struji za 90°. Vektor napona izvora V jednak je vektorskom zbroju
napona na otporu VR i induktivitetu VL. Ova tri napona čine pravokutni trokut,
pa vrijedi
V 2 = VR 2 + VL 2 (5.61)

148
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Kut napona V prema struji je pozitivan, tj. ukupni napon prethodi struji za
neki kut ϕ (0<ϕ<90°).
Dijeljenjem svake stranice trokuta napona (slika 5-24 a) s I, dobiva se sličan
pravokutni trokut s katetama jednakim radnom otporu R i induktivnom otporu
XL. On se naziva trokut otpora (slika 5-26 b).

a) b)
Slika 0-26 a)Trokut napona, b)trokut otpora

Hipotenuza ovog trokuta jednaka je omjeru ukupnog napona V i struje I


spoja. Taj omjer ne predstavlja nikakav stvarni otpor, pa se naziva prividni otpor
(ili impedancija) i označava sa Z.
Z 2 = R2 + X L2 (5.62)

Kut ϕ (između R i Z ) naziva se kut impedancije.

2.38.2 Serijski RC – krug

Slika 0-27 Serijski RC-krug

U vektorskom dijagramu za serijski RC-spoj vektor struje I uzimamo


referentnim (s početnim kutem 0°). Napon na otporu VR u fazi je sa strujom, a
napon na kapacitetu VC zaostaje u fazi iza struje za 90°. Vektorski zbroj napona
na otporu VR i napona na kapacitetu VC daje napon izvora V. Ovi naponi čine
pravokutni trokut iz kojeg proizlazi da je
V 2 = VR 2 + VC 2 (5.63)

149
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Ovdje je kut napona V prema struji negativan (slika 5-28 a), tj. napon V
zaostaje iza struje za kut ϕ (−90°<ϕ<0).

a) b)
Slika 0-28 Trokuti a)napona b)otpora serijskog RC-kruga

U trokutu otpora (5-26 b), dobivenom iz trokuta napona, zbog negativnog


kuta ϕ kapacitivni otpor XC je ispod radnog otpora R (nasuprot induktivnog
otpora XL u trokutu otpora RL– kruga). Prividni, radni i reaktivni (kapacitivni)
otpor povezani su i ovdje Pitagorinim poučkom
Z 2 = R2 + X C 2 (5.64)

2.38.3 Serijski RLC –krug

Slika 0-29 Serijski RLC-krug

U serijskom RLC-krugu uz radni otpor R su induktivni otpor XL i kapacitivni


otpor XC (slika 5-29).
U vektorskom dijagramu (slika 5-30), vektor napona na otporu VR u fazi je s
vektorom struje I, koju uzimamo kao referentnu (s početnim kutem 0°). Napon na
induktivitetu VL prethodi struji za 90°, a napon na kapacitetu VC istodobno
zaostaje za strujom za 90°, pa je kut između ovih napona 180°.
U serijskom spoju, vektori napona na induktivitetu i kapacitetu suprotnog
su smjera. To znači da su ovi naponi u svakom času suprotnih polariteta
(kažemo da su naponi u protufazi).

150
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Slika 0-30 Vektorski dijagram serijskog RLC-kruga

Napon na serijskom spoju induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednak


razlici napona VL i VC, a ima smjer većeg od ovih napona. Kad je VL = VC, tad je
napon na LC – spoju jednak nuli i sav napon izvora je na otporu R. U tom
slučaju kažemo da je u serijskom RLC – krugu došlo do rezonancije.
Vektor ukupnog napona V jest vektorski zbroj napona na otporu,
induktivitetu i kapacitetu.
U slučaju prikazanom na slici 5-29 napon VL veći je od napona VC, pa
ukupni napon V prethodi struji za kut ϕ. U slučaju kad je VC veći od VL tad
ukupni napon zaostaje u fazi iza struje (ϕ < 0°). U rezonanciji napon V je u fazi sa
strujom (ϕ = 0°).
Iz trokuta napona proizlazi jednadžba:
V 2 = VR 2 + (VL − VC ) 2 (5.65)

Dijeljenjem ove jednadžbe s I dobiva se izraz


2 2 2
⎛ V ⎞ ⎛ VR ⎞ ⎛ VL VC ⎞
⎜ ⎟ =⎜ ⎟ +⎜ − ⎟
⎝I⎠ ⎝ I ⎠ ⎝ I I ⎠
(5.66)

Z 2 = R2 + ( X L − X C ) = R2 + X 2
2

Ova jednadžba opisuje trokut otpora (slika 5-31) gdje je ukupni reaktivni
otpor X jednak razlici induktivnog i kapacitivnog otpora (X = XL−XC).

Slika 0-31 Trokut otpora serijskog RLC-kruga

151
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

U rezonanciji je ukupni reaktivni otpor X jednak nuli, pa je prividni otpor


jednak radnom (Z = R).

2.38.4 Paralelni RL – krug

Slika 0-32 Paralelni RL-krug

Kod paralelnog spoja otpora R i induktiviteta L (slika 5-32), napon je isti na


oba elementa, a ukupna struja je zbroj struja pojedinih elemenata. Pri zbrajanju
treba uzeti u obzir fazni pomak između struja.
U vektorskom prikazu vektor napona V (slika 5-30 a), zajednički za oba
elementa, uzimamo kao referentan i crtamo s kutem jednakim nuli. Struja kroz
otpor IR u fazi je s naponom, a struja kroz induktivitet IL zaostaje za naponom za
90°. Vektor struje I je zbroj vektora struja IR i IL. Ova tri vektora čine pravokutan
trokut gdje je:
I 2 = I R2 + I L2 (5.67)

Dijeljenjem stranica trokuta struja s naponom I, dobivamo sličan


pravokutni trokut, čije su katete jednake recipročnim vrijednostima radnog i
induktivnog otpora, tj. vodljivostima elemenata. Označavamo ih s G=IR/V=1/R
(radna vodljivost) i BL= IL/V = 1/XL = 1/ωL (induktivna vodljivost), a taj trokut
nazivamo trokut vodljivosti (slika 5-33).

a) b)
Slika 0-33 Grafički prikaz paralelnog RL-kruga: a)trokut struja, b)trokut vodljivosti

Hipotenuza ovog trokuta, jednaka omjeru ukupne struje i napona (I/V), ne


predstavlja vodljivost nijednog elementa, pa se naziva prividna vodljivost (ili
admitancija) i označava s Y.

152
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Pritom vrijedi:
Y 2 = G 2 + BL 2 (5.68)

Admitancija Y pretpostavlja vodljivost cijelog spoja i jednaka je recipročnoj


vrijednosti impedancije Z paralelnog RL – spoja (Y=1/Z).
Kut ukupne struje I prema naponu V naziva se kut admitancije i označava s
ϕY. On je po iznosu jednak, a predznakom suprotan kutu impedancije:
ϕY = − ϕ (5.69)

Ukupna struja I ovdje zaostaje iza napona, pa je kut admitancije negativan


(−90°<ϕY<0). To znači da je kut impedancije ϕ pozitivan, što znači da napon V
prethodi struji I (to je opće svojstvo induktivnog spoja).

2.38.5 Paralelni RC – krug

Slika 0-34 Paralelni RC-krug

Kod paralelnog spoja otpora R i kapaciteta C (sl.5.14), napon V isti je na oba


elementa.
Struja kroz otpor IR u fazi je s naponom V, a struja kroz kapacitet IC
prethodi naponu za 90°. Vektor struje I je zbroj vektora struja IR i IC. Ova tri
vektora čine pravokutni trokut (slika 5-35 a), gdje je
I 2 = I R2 + IC 2 (5.70)

Dijeljenjem stranica trokuta struja s naponom V dobiva se sličan trokut


nazvan trokut vodljivosti (slika 5-35 b). Katete ovog trokuta jednake su radnoj
vodljivosti G (G=IR/V=1/R) i kapacitivnoj vodljivosti (BC=IL/V=1/XC=ωC), a
hipotenuza je jednaka prividnoj vodljivosti spoja Y, gdje je
Y 2 = G 2 + BC 2 (5.71)

153
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

a) b)
Slika 0-35 Grafički prikaz paralelnog RC-kruga: a)trokut struja, b)trokut vodljivosti

Ukupna struja I ovdje prethodi naponu V, pa je kut admitancije pozitivan


(0<ϕY<90°). To znači da je kut impedancije ϕ negativan, što znači da napon
zaostaje za strujom (to je opće svojstvo kapacitivnog spoja).

2.38.6 Paralelni RLC – krug

Slika 0-36 Paralelni RLC-krug

U paralelnom RLC-krugu (slika 5-36) uz radni otpor R paralelno su spojena


i oba tipa reaktivnih otpora, induktivni otpor XL i kapacitivni otpor XC.
U vektorskom dijagramu (slika 5-37 a), vektor struje kroz otpor IR u fazi je s
vektorom napona V, koji uzimamo kao referentan (s početnim kutem 0°). Struja
kroz induktivitet IL prethodi naponi za 90°, dok struja kroz kapacitet IC zaostaje
iza napona za 90°, pa je kut između ovih struja 180°.
U paralelnom spoju, vektori struja kroz induktivitet i kapacitet suprotnog
su smjera. Kažemo da su ove struje u protufazi.
Struja paralelnog spoja induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednaka razlici
struja IC i IL, a ima smjer veće od tih struja. Kad je IC=IL, tad je ukupna struja LC-
spoja jednaka nuli i sva struja izvora teče kroz otpor R. Tada kažemo da je
nastupila rezonancija.

154
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Slika 0-37 Grafički prikaz paralelnog RLC-kruga a)vektorski dijagram, b)trokut vodljivosti

Vektor ukupne struje I jednak je vektorskom zbroju struja kroz otpor,


induktivitet i kapacitet. U slučaju prikazanom na slici 5-37 struja IC veća je od
struje IL, pa ukupna struja I prethodi naponu V za kut ϕY. U slučaju kad je IL
veća od IC tada ukupna struja zaostaje u fazi za naponom (ϕY<0). U rezonanciji
struja I je u fazi s naponom (ϕY = 0).
Iznosi struja međusobno su povezani jednadžbom:
I 2 = I R 2 + ( I C − I L )2 (5.72)

Dijeljenjem ove jednadžbe sa V dobiva se izraz:


2 2 2
⎛ I ⎞ ⎛ I R ⎞ ⎛ IC I L ⎞
⎜ ⎟ =⎜ ⎟ +⎜ − ⎟
⎝V ⎠ ⎝ V ⎠ ⎝ V V ⎠ (5.73)

Y 2 = G 2 + ( BC − BL ) 2

Ovaj izraz opisuje trokut vodljivosti (slika 5-37 b). Ukupna reaktivna
vodljivost B jednaka je razlici kapacitivne i induktivne vodljivosti (B=BC−BL).
U rezonanciji je ukupna reaktivna vodljivost B=0 (otpor paralelnog spoja L i
C je beskonačan), pa je prividna vodljivost jednaka radnoj (Y=G).

2.39 Rezonancija
Rezonancija je pojava koja se javlja u strujnom krugu kada je induktivni
jalovi otpor jednak kapacitivnom:
XL = XC (5.74)

Ako su ovi otpori spojeni u seriju rezonancija se naziva serijskom ili


naponskom, a ako su spojeni paralelno naziva se paralelnom ili strujnom.
Za prividni otpor u serijskom RLC spoju vrijedi:

155
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

Z = R 2 + (X L − X C )
2
(5.75)

pa je pri rezonanciji uz XL=XC on minimalan i jednak radnom:


Z = R. (5.76)

Struja izvora je maksimalna, jer je ovisna samo o radnom otporu:


V V
I= = (5.77)
Z R

i u fazi je s naponom.
Jednake su i efektivne vrijednosti napona na zavojnici i kondenzatoru:
VL = VC (5.78)

jer je:
VL = X L ⋅ I i VC = X C ⋅ I (5.79)

a među njima je fazni pomak π.


Kako je pri serijskoj rezonanciji struja izvora maksimalna, naponi na
zavojnici i kondenzatoru mogu biti znatno veći od napona izvora, što može
dovesti do njihova proboja i oštećenja.
Za prividni otpor u paralelnom RLC spoju vrijedi:
1
Z=
2 2
⎛ 1 ⎞ ⎛⎜ 1 1 ⎞

(5.80)
⎜ ⎟ +⎜ −
⎝ R ⎠ ⎝ X L X C ⎟⎠

pa je pri rezonanciji uz XL=XC on maksimalan i jednak radnom:


Z = R. (5.81)

Struja izvora je stoga minimalna i jednaka:


V V
I= = (5.82)
Z R

i u fazi je s naponom.
Jednake su i efektivne vrijednosti struja kroz zavojnicu i kondenzator:
I L = IC (5.83)

jer je:
V V
IL = i IC = (5.84)
XL XC

a među njima je fazni pomak π.

156
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Kako je pri paralelnoj rezonanciji struja izvora minimalna i jednaka struji


kroz radni otpor, struje kroz zavojnicu i kondenzator mogu biti znatno veće od
struje koju daje izvor, što može dovesti do njihova oštećenja i razaranja.
Pri rezonanciji je uz XL=XC jednako i:
1
ω L= (5.85)
ωC

pa je:
1
ω= . (5.86)
L ⋅C

Uz povezanost frekvencije i kružne frekvencije:


ω
f = (5.87)

slijedi da pri rezonanciji iznosi induktiviteta i kapaciteta određuju rezonantnu ili


vlastitu frekvenciju po izrazu:
1
f = [ Hz ]. (5.89)
2π L ⋅ C

To istovremeno znači da će rezonancija nastupiti u strujnom krugu s L i C i


u slučaju ako izvor struje ima frekvenciju jednaku vlastitoj frekvenciji toga
kruga.
Rezonancija ima primjenu u radio-tehnici, gdje se izmjenom magnetske
energije zavojnice i električne energije kondenzatora mogu emitirati
elektromagnetski valovi u okolni prostor. Oni se mogu iz okolnog prostora i
primati. Strujni krugovi koji sadrže L i C te imaju tu funkciju nazivaju se
antenski krugovi. Prijem elektromagnetskih valova određene frekvencije odvija se
tako da se u prijemnom antenskom krugu, podešavanjem iznosa L ili C, vlastita
frekvencija strujnog kruga izjednači s frekvencijom tih valova.

2.40 Snaga izmjenične struje i faktor snage


Pri određivanju snage i rada konstantne istosmjerne struje utvrđeno je da je
snaga jednaka umnošku napona i struje, a rad umnošku napona, struje i
vremena:
P = V ⋅ I i W = P ⋅ t = V ⋅ I ⋅ t. (5.90)

Srednja snaga P, razvijena u vremenskom intervalu T, iznosi:

157
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

T T
1 1
P= ∫ p ( t ) dt = ∫ v i dt =
T 0 T 0
T
(5.91)
1
= ∫ ⎡⎣VI cos ϕ − VI cos ( 2ωt − ϕ ) ⎤⎦dt
T 0

Kako je integral drugog dijela izraza jednak nuli, onda je:


P = V ⋅ I ⋅ cos ϕ [W ] (5.92)

a rad:
W = P ⋅ T = V ⋅ I ⋅ cos ϕ ⋅ T [J ] (5.93)

Srednja snaga jednaka je umnošku efektivnih vrijednosti napona i struje s


kosinusom njihova faznog pomaka. Izraz cos ϕ stoga se naziva faktorom snage.
Kako fazni pomak ϕ može pri trošenju energije poprimiti vrijednosti -π/2≤φ≤π/2,
faktor snage kreće se između 1 i 0 (0≤cos ϕ≤1).
Ako je fazni pomak struje prema naponu -π/2, kao na induktivitetu L
srednja snaga je:
⎛ π⎞
P = V ⋅ I cos ⎜ − ⎟ = 0 (5.94)
⎝ 2⎠

Ako je fazni pomak struje prema naponu π/2, kao na kapacitetu C, srednja
snaga je:
π
P = V ⋅ I ⋅ cos =0 (5.95)
2

2.40.1 Trokut snaga


Izraz za srednju snagu P=V·I·cosϕ navodi na predodžbu trokuta s
hipotenuzom V·I i katetom V·I·cosϕ. Druga kateta odgovarala bi umnošku
V·I·sinϕ. Time su dobivene tri komponente snage koje grafički tvore trokut.
Za svaki dio strujnog kruga koji se dade predočiti trokutom otpora moguće
je postaviti i trokut snaga. Radnom otporu pri tom odgovara radna ili srednja
snaga, jalovom jalova i prividnom prividna snaga (slika 5-38).

Slika 0-38 Trokuti otpora i snaga

158
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

Radna snaga predstavlja korisno upotrebljivu snagu u trošilu, jalova služi


za izgradnju magnetskog polja u zavojnici i električnog u kondenzatoru, a
prividna snaga je mjerodavna za dimenzioniranje izvora struje koji treba
podmiriti potrebu za radnom i jalovom snagom.
Za svaku komponentu snage koristi se uz drugu oznaku i druga jedinica, pa
je:
- radna ili srednja snaga P=V·I·cosϕ [W]
- jalova snaga PQ=V·I·sinϕ [VAr]
- prividna snaga PS=V·I· [VA]

Jedinica VAr čita se 'reaktivni voltamper'.


Za međusobni odnos komponenata snage vrijedi:

PS = P 2 + PQ2 (5.96)

gdje su:
P = PS cos ϕ i PQ = PS sin ϕ (5.97)

Za fazni pomak napona i struje jednak nuli je cos ϕ=1, a radna snaga
jednaka je prividnoj.
Ako za neki dio strujnog kruga vrijedi da je XL>XC, onda u trokutu snaga za
taj dio prevladava induktivna jalova komponenta pa trokut izgleda kao na slici 5-
37 a). Ako vrijedi da je XL<XC, onda prevladava kapacitivna jalova komponenta pa
trokut snaga izgleda kao na slici 5-37 b). U prvom slučaju se kaže da je fazni
pomak induktivan, a u drugom kapacitivan.

Slika 0-39 Trokut snaga

Za složene strujne krugove trokuti snaga se mogu zbrajati. Zbrajanje se


obavlja tako da se algebarski zbroje radne i istoimene jalove (npr. induktivna i
induktivna ili kapacitivna i kapacitivna) komponente, a grafički, povezivanjem
njihovih vrhova, dobije se rezultantna prividna snaga. Kod raznoimenih jalovih
komponenata njihovi iznosi se oduzimaju.
Ako je jalova snaga PQ na slici 5-39 a) jednaka
PQ = PQL = VL I L , (5.98)

159
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

onda može jalova snaga PQ na slici 5-39 b) biti jednaka:


PQ = PQC = VC I C . (5.99)

Ukupna jalova snaga npr. u serijskom spoju je onda:


PQ = PQL − PQC . (5.100)

2.41 Trofazni sustav


Ako se umjesto jednoga u statoru generatora nalaze tri međusobno
odvojena namota, onda će se pri rotaciji magnetskog polja permanentnog
magneta u njima inducirati naponi pomaknuti u fazi. Kako je geometrijski
raspored namota kod trofaznog sustava simetričan, bit će simetrični i inducirani
naponi, jer su iznosom jednaki i međusobno jednako fazno pomaknuti za 2π/3.
Trenutne vrijednosti napona trofaznog sustava su:
v1 = Vm ⋅ sin ωt
v2 = Vm ⋅ sin (ωt − 2π / 3) (5.100)
v3 = Vm ⋅ sin (ωt − 4π / 3)

Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz efektivnih vrijednosti


napona prikazani su na slici 5-40.

Slika 0-40 Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz

Neovisno o načinu spajanja kod trofaznog sustava, razlikuju se dvije vrste


veličina: fazne i linijske. Fazne se odnose na jednu fazu izvora ili trošila, a linijske
na vodiče koji spajaju izvor s trošilom, te na priključke izvora i trošila.

160
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

2.41.1 Naponi i struje u spoju zvijezda


Kod spoja u zvijezdu krajevi namota spajaju se u zajedničku točku koja se
naziva zvjezdište ili nul-točka. Vodič koji izlazi iz zvjezdišta naziva se nul-vodič, a
ostali krajevi namota su slobodni i služe za priključak na mrežu.

Slika 0-41 Naponi i struje u spoju zvijezda

Kod spoja u zvijezdu postoji razlika između faznih i linijskih napona, a kako
su struje faza istovremeno struje koje teku kroz vodiče između izvora i trošila,
fazne i linijske struje su jednake, za sve tri faze. Stoga u zvijezda spoju vrijede
izrazi:
I = If
(5.101)
V = 3 ⋅V f

2.41.2 Naponi i struje u spoju trokut


Kod spoja u trokut spaja se kraj jednog namota s početkom susjednog, čime
se dobiju tri spojne točke.

Slika 0-42 Naponi i struje u spoju trokut

Fazni i linijski naponi su jednaki, jer je napon jedne faze istovremeno i


napon između dva vodiča mreže. Fazne i linijske struje međusobno se razlikuju,
pa u spoju trokut vrijede izrazi:

161
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

V = Vf
(5.102)
I = 3⋅I f

2.41.3 Snaga trofaznog sustava


Ukupna trenutna snaga simetričnoga trofaznog sustava jednaka je zbroju
snaga pojedinih faza:
P = 3 ⋅ V f ⋅ I f ⋅ cos ϕ [W ] (5.103)

Kada se naponi i struje izraze preko linijskih vrijednosti, tada je srednja


snaga za spoj trokut i spoj zvijezda opisana istim izrazom:
P = 3 ⋅ Vl ⋅ I l ⋅ cos ϕ [W ] (5.104)

Pored srednje (radne) snage, postoje još kao i u jednofaznom sustavu:


- jalova snaga:

PQ = 3 ⋅ V ⋅ I ⋅ sin ϕ [VAr ] (5.105)

- prividna snaga:

PQ = 3 ⋅ V ⋅ I ⋅ [VA] (5.106)

162
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

2.42 Appleti

2.42.1 Električni elementi u krugu izmjenične struje


Ovaj applet prikazuje jednostavni krug izmjenične struje sa jednim
elementom (otpor, kondenzator ili zavojnica).
U krug su uključeni ampermetar i voltmetar koji mjere jakost struje i
napon.

Ispod strujnog kruga prikazane su oscilacije napona i struje, pomoću


vektora (fazora) i sinusoida. Napon je prikazan plavom bojom, a struja crvenom.
Pomoću prve tri mogućnosti (desni gornji kut), odabiremo osnovni element
strujnog kruga (otpor, kondenzator ili zavojnica).
Clickom na gumb:
• RESET, vraćamo krug u početni položaj,
• START/PAUSE/RESUME, pokrećemo, zaustavljamo i nastavljamo
simulaciju.
• Pomoću opcije SLOW MOTION, možemo usporiti simulaciju pet puta.
Možemo mijenjati vrijednosti frekvencije, maksimalnog napona i otpora,
odnosno kapaciteta ili induktiviteta. To nam omogućuju tri prozora u koja
upisujemo željene vrijednosti.
Za odabrane vrijednosti možemo očitati maksimalnu jakost struje.

163
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

2.42.2 Kombinacija R, L i C u krugu izmjenične struje

U prva dva prozora upisujemo iznos napona na izvoru (VOLTAGE) i


frekvanciju (FREQUENCY).
Pomoću padajućeg izbornika odabiremo element strujnog kruga: otpornik
(resistor), kondenzator (capacitor) ili zavojnicu (inductor). Ispod, u prozor
upisujemo iznos otpora (resistance), kapaciteta (capacitance) ili induktiviteta
(inductivity), ovisno o tome koji smo element odabrali.
Click-om miša (lijevi click) na gumb:
• REPLACE – zamjenjujemo označeni (narančastim pravokutnikom)
element (ili dio) strujnog kruga sa elementom koji smo odabrali iz
padajućeg izbornika,
• ADD (IN SERIES) – dodajemo odabrani element u seriju sa
označenim elementom (dijelom) strujnog kruga,
• ADD (IN PARALLEL) – dodajemo odabrani element u paralelu
označenom elementu (dijelu) strujnog kruga,
• REMOVE – vraćamo se korak nazad,
Lijevim click-om miša označujemo elemente u strujnom krugu.
Izborom:
• VOLTAGE – priključujemo voltmetar, koji će mjeriti napon na
označenom elementu (dijelu),
• AMPERAGE – priključujemo ampermetar, koji će mjeriti jakost struje
kroz označeni element (dio) strujnog kruga.
Ispod strujnog kruga možemo očitati vrijednosti napona (VOLTAGE),
jakosti struje (AMPERAGE), impedancije (IMPEDANCE) i faznog kuta (PHASE
ANGLE), koje se odnose na označeni dio (ili element) strujnog kruga.

164
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

2.43 Zadaci

1.
a) Ako je period neke pojave 2/3 sekunde, kolika je njena frekvencija,
b) kolika joj je kružna frekvencija ako je pojava harmonička,
c) izrazite pojavu analitički ako joj amplituda iznosi 1 volt, a u početku
promatranja ima pozitivni maksimum,
d) izrazite analitički napon iste amplitude i frekvencije koji onome iz c)
prethodi za π/2,
e) kolika je efektivna vrijednost oba napona, a kolika im je srednja
vrijednost?

Rješenje:
1
a) 1.5 [Hz] b) 3π [rad/s] c) cos(3πt) d) -sin(3πt) e) [V], 0 [V]
2

2.
100 sin (200 t) [V] je analitički izražen napon.
a) kolika je efektivna vrijednost napona,
b) kolika mu je frekvencija,
c) koliko milisekundi mu traje period,
d) izrazite analitički struju koja teče kroz kondenzator od 1 μF na koji je
priključen ovaj napon.

Rješenje:
π
a) 70.71 [V] b) 31.83 [Hz] c) 31.4 [ms] d) 0.02 ⋅ sin(200t + )
2

3. Na napon u=220 2 sin 100 t [V] spojena je preko voda otpora 6 Ω žarulja s oznakama
150 W 220 V.
e) kolika efektivna struja teče kroz trošilo,
f) kolika je snaga na trošilu,
g) koliki je gubitak snage na vodu,
h) koliki je stupanj djelovanja (korisnost) spoja,
i) kolika bi struja potekla da se žarulja kratko spoji?

Rješenje:
a) 0.67 [A] b) 144.86 [W] c) 2.693 [W] d) 0.982 e)36.67 [A]

165
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

4. Kroz kondenzator priključen na linijski napon mreže 220/380 V, 50 Hz teče


struja 1 A.
a) kolika je vrijednost kapaciteta kondenzatora,
b) kolika je jalova snaga na kondenzatoru,
c) skicirajte vektorski dijagram napona i struje,
d) nacrtajte i=f(t) i u=f(t) na istoj apscisi za vrijeme 0≤t≤0,04 [s] s
potrebnim oznakama,
e) koja veličina prethodi.

Rješenje:
a) 8.38 [µF] b) 380 [VAr] e) struja prethodi naponu za 90°

5. Zavojnica s omskim otporom ima radnu snagu 40 W, a prividnu 50 VA kad je


priključena na 220 V/50 Hz.
a) kolika struja teče krugom,
b) koliki je omski otpor,
c) koliki je induktivitet zavojnice,
d) koliki je faktor snage,
e) kolika je snaga ako se priključi istosmjerni napon 220 V.

Rješenje:
a) 0.2273 [A] b) 774.2 [Ω] c) 1.849 [H] d) 0.8 e) 62.5 [W]

6. Kad se realna zavojnica priključi na istosmjernih 12 V, teče struja 0,2 A. Ako


li se priključi na 220 V, 50 Hz, uzima struju 1,4 A.
a) koliki je induktivitet zavojnice,
b) koliki je faktor snage zavojnice,
c) kolika je njezina prividna snaga,
d) skicirajte u približnom mjerilu trokut impedancije,
e) skicirajte pripadni vektorski dijagram.

Rješenje:
a) 0.4623 [H] b) 0.38 c) 308 [VA]

7. Paralelni spoj otpora R i induktiviteta L priključen je na napon 120 V.


a) ako je IR=15 A, IL=8 A i f=1 kHz koliki su R i L,
b) kolike će biti struje u granama ako se frekvencija poveća dvostruko,
c) vektorski skicirajte odnose pri a) i b),
d) da li ukupna struja prethodi ili zaostaje za naponom,

166
Izmjenična struja
________________________________________________________________________

e) pri kojoj frekvenciji će struje u granama biti jednakog iznosa?

Rješenje:
a) 8 [Ω] , 2.39 [mH] b) IL = 4 [A] , IR =15 [A] d) zaostaje e) 533 [Hz]

8. Serijski spoj omskog i jalovog otpora priključi se na napon u=220 2 sin(100πt) [V].
⎛ π⎞
Krugom teče struja i = 2 sin ⎜100 π t − ⎟ [ A] .
⎝ 3⎠
a) koliku efektivnu vrijednost ima struja,
b) nacrtajte električnu shemu spoja i vektorski prikaz napona i struje,
c) odredite faktor snage,
d) kolike su vrijednosti elemenata,
e) kolika se energija pretvara u toplinu za 1 minutu?

Rješenje:
a) 1 [A] c) 0.5 d) R=4.5 [mΩ] , L=0.6065 [H] e) 6600 [J]

9. Ukupna struja paralelnog spoja dva elementa priključenog na 220 V/50 Hz


iznosi 10 A i zaostaje sa naponom 30°.
a) o kojim je elementima riječ, skicirajte spoj,
b) nacrtajte pripadni vektorski dijagram,
c) izračunajte impedanciju spoja,
d) izračunajte radnu i jalovu snagu spoja,
e) koji elenemt i kojeg iznosa treba dodati paralelno da ukupna struja
dođe u fazu s naponom?

Rješenje:
a) otpornik, zavojnica c) 22 [Ω] d) 1.9 [kW] , 1.1 [kVAr] e) kondenzator, 72.3 [µF]

10. Kolike su fazna struja i snaga peći koja ima tri grijača tijela od po 25 Ω
spojena u zvijezdu i priključena na napon 380/220 V ?

Rješenje:
8.8 [A] , 5.81 [kW]

167
Dodatak - WEB-adrese applet-a

1. Elektrostatika

01.) Električno polje naboja http://www.falstad.com/emstatic/

02.) Kapacitet pločastog kondenzatora


http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/capacitance/index.html

03.) Prirodni kondenzator


http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/lightning/index.html

2. Istosmjerna struja

04.) Ohmov zakon


http://www.zaz.com.br/fisicanet/simulacoes/simulacoes/lei_de_ohm.html

05.) Jednostavni strujni krug http://jersey.uoregon.edu/vlab/Voltage/index.html

06.) Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu

http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/ClickDevice/refdir.html

07.) Serijski spoj otpora

http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/SeriesRDesign.html

08.) Paralelni spoj otpora

http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/ParallelRDesign.html

09.) Kirchhoff–ovi zakoni


http://webphysics.ph.msstate.edu/javamirror/ipmj/java/resist4/index.html

3. Magnetizam

10.) Naboj u magnetskom polju


http://surendranath.tripod.com/Applets/Electricity/MovChgMag/MovChgMagApplet.
html

11.) Lorenz-ova sila http://www.walter-fendt.de/ph11e/lorentzforce.htm


ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

12.) Faraday-ev zakon


http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/Induction.htm

13.) Lennz-ov zakon


http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/lenzlaw/index.html

4. Prijelazne pojave

16.) RC-krug http://www.phy.ntnu.edu.tw/java/rc/rc.html

17.) RL-krug http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/RL.htm

18.) Elektromagnetski oscilirajući krug


http://www.walter-fendt.de/ph14e/osccirc.htm

5. Izmjenična struja

19.) Električni elementi u krugu izmjenične struje

http://www.walter-fendt.de/ph14e/accircuit.htm

20.) Kombinacija R, L i C u krugu izmjenične struje


http://www.walter-fendt.de/ph14e/combrlc.htm

170
Literatura
1. M. Essert, Z. Valter, Osnove elektrotehnike, SNL Zagreb, 1991.

2. Edward M. Purcell, Elektricitet i magnetizam, Tehnička knjiga Zagreb, 1988.

3. Armin Pavić, Osnove elektrotehnike, 1. dio, Element Zagreb, 1997.

4. Armin Pavić, Osnove elektrotehnike, 2.dio, Element Zagreb, 1999.


Stvarno kazalo
elektrokemijske pojave · 49
elektrokemijski ekvivalent · 51
A elektrokemijski naponski niz · 51
elektromagnet · 81
admitancija · 145 elektromagnetska indukcija · 95
akumulator · 53 elektromagnetski valovi · 119
dobrota · 54 elektromotorna sila · 55
kapacitet · 54 elektrotehnika · 9
korisnost · 54
amper · 38, 93
ampermetar · 38, 63 F
Amperov zakon · 78
atom · 9
elektronski spin · 10 faktor snage · 155
ion · 12 farad · 21, 22
ljuska · 11 Faraday · 15, 94
neutron · 10 kavez · 16
konstanta · 51
zakoni elektrolize · 50
fazne veličine · 157
B fazni kut · 132
fazni pomak · 138
broj pari polova · 128 frekvencija · 127

C G
ciklotron · 91 galvanometar · 91
Coulombov zakon · 18 galvanski elementi · 51
Curieeva točka · 84 generator · 128

D H
depolarizator · 52 harmonički oblik · 126
diamagnetici · 83 Henry · 94
dielektričnost · 17

I
E
impedancija · 145
ekvipotencijalne linije · 20 inducirana struja · 95
električna energija induktivitet · 98
korisnost · 68 u izmjeničnom krugu · 142
električna struja · 35 influencija · 17
Električni izvor · 36 istosmjerna struja
električni naboj · 9 rad · 67
Elektron · 10 snaga · 68
Protoni · 10 izolator · 13
električni potencijal · 19 izvor
električno brojilo · 68 paralelni spoj · 61
električno polje · 14 serijski spoj · 61
gustoća električnog toka · 17
homogeno · 16, 18
jakost · 14
silnice · 14
elektrodinamičko djelovanje · 93
ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
_______________________________________________________________________________

J O
jalova snaga · 156 Ohm-ov zakon · 41
om · 39
ommetar · 66
K otpor · 38
induktivni jalovi · 143
kapacitivni jalovi · 141
kapacitet
paralelni spoj · 46
u izmjeničnom krugu · 140
serijski spoj · 45
Kapacitet · 21
u izmjeničnom krugu · 139
Kirchhoff-ov zakon
otpornost · 38
drugi · 44
prvi · 43
Kirchhoff-ovi zakoni · 42
koercitivnost · 85 P
kondenzator · 22
energija · 26, 111 paramagnetici · 83
izbijanje · 113 permeabilnost · 83
mješoviti spoj · 26 petlja histereze · 85
nabijanje · 112 gubici · 102
paralelni spoj · 25 polarizacija · 16
prirodni · 27 poluvodič · 13
serijski spoj · 23 površinska gustoća · 18
krivulja histereze · 102 prijelazne pojave · 111
krivulja prvog magnetiziranja · 84 prijelazno stanje · 114
prividna snaga · 156
privlačna sila magneta · 103
L proširenje mjernog područja · 64

LC-oscilator · 118
Lenz-ovo pravilo · 96 R
linijske veličine · 157
razmagnetiziranje jezgre · 102
RC-spoj
M paralelni · 150
serijski · 146
magnetomotorna sila · 86 realni izvor
magnetska indukcija · 81, 82 vanjska karakteristika · 59
magnetski dipol · 81 remanentni magnetizam · 85
magnetski krug · 86 rezonancija · 148, 152
Ohm-ov zakon · 87 RLC-krug
magnetski tok · 81, 86 paralelni · 151
magnetsko polje · 77 serijski · 147
energija · 100 RL-krug
homogeno · 82 iskapčanje · 116
jakost · 78 RL–krug
ravni vodič · 79 ukapčanje · 116
sila · 88 RL–spoj
Maxwell · 15 serijski · 150
međuinduktivitet · 99
mjerni instrumenti · 63
S
N samoindukcija · 97
samoindukcija, · 116
napon · 20, 36 simboličke metode · 134
naponski izvor · 37 snaga
realni · 59 trofaznog sustava · 159
nutarnji otpor izvora · 56 spoj u trokut · 158
spoj u zvijezdu · 158
srednja snaga · 154
struja
efektivna vrijednost · 132
izmjenična · 125

174
Stvarno kazalo
________________________________________________________________________

periodička · 125
srednja vrijednost · 130
V
u plinu · 48
struja kratkog spoja · 60 vodič · 12
strujni krug · 55, 56 voltmetar · 63
supravodljivost · 40 vremenska konstanta · 112
vrtložne struje · 102

T
Z
temperaturni koeficijent otpora · 39
transformator · 100 zavojnica · 81
trofazni sustava · 157 energija · 114
trokut otpora · 146 zvjezdište · 158

175

You might also like