You are on page 1of 18

Малолетничка делинквенција

Из Википедије, слободне енциклопедије Скочи на: навигација, претрага Малолетничка делинквенција је преступничко понашање специфично за популацију малолетника. У ужем, строго правном смислу, сви видови понашања младих, старијих од 14, а млађих од 21 годину који, према закону, спадају у кривична дела. Сви облици делинквентног понашања младих могу се сврстати у четири категорије: радње деструктивно уперене против интегритета других личности, радње деструктивно уперене против власништва и материјалних добара других, радње повлачења и радње самоуништења. Постоји и подела која у облике делинквенције укључује: преступе кривично-

Делинквент
Из Википедије, слободне енциклопедије Скочи на: навигација, претрага Делинквент је у ширем смислу особа која испољава антисоцијална понашања којима крши моралне, прекршајне и кривично-правне норме. У психолошком смислу, некада значи делинквентну личност која има одређена и специфична психо-социјална својства (нпр. психопатија, агресивност, емоционална незрелост, снижена интелигенција итд.) која узрокују девијантна понашања. У кривично-правном смислу – особа која је извршилац кривичних дела. Појам се најчешће везује за малолетнике који врше прекршаје и кривична дела. Делинквенција је у општем смислу укупност људских понашања којима се угрожавају основне друштвене норме и вредности. У ужем и најчешће коришћеном смислу, под делинквенцијом се подразумевају различити облици девијантног и некомформистичког понашања деце и малолетника којима се крше неке од друштвених моралних, прекршајних и кривичних норми. Најчешћи облици малолетничке делинквенције су асоцијална понашања, различити облици прекршаја, имовински деликти и деликти против живота и тела. На ова понашања постоје специфични институционализовани превентивно заштитни, породично правни и процесно кривични видови друштвеног реаговања који се разликују од друштвеног реаговања на преступничка понашања одраслих.

da je granica početnog perioda adolescentnog razvoja znatno snižena. Mentalni sklop i delikvencija Maloletnici se od odraslih razlikuju po stepenu intelektualne i emocionalne zrelosti. odnosno lica od 18 do 21 godine života. ne libe se objavljivanja zločina među maloletnicima.. Ponekad treću kategoriju mogu da čine tzv. Starosne granice se razlikuju u pojedinim zemljama. dalje se razlikuju druge dve kategorije: mlađi maloletnici (od 14 do 16 godina) i stariji maloletnici (od 16 do 18 godina). psiholog Postavljeno: 06. Kada se radi o široj definiciji. ali i novinari kao neizostavni deo medija pretstavljaju "oči i uši" javnosti. Strahujemo od "globalnog zagrevanja".. Problem maloletničke delinkvencije je problem društva. Delikvencija kap socijalni problem Maloletnička delinkvencija je zaista postala jedan od ključnih problema našeg društva. Kao svevideći advokat naroda. iako upoznati sa činjenicom da velikoj meri utiču na razvijanje svesti maloletnika. Iako se može reći da se do sada ovaj problem mladih nije primećivao. društva koje toliko želimo da zaštitimo. krivična ponašanja lica određenog starosnog doba. Po užoj definiciji.2010 Mediji. mlađi punoletnici. mogao bi poprimiti ogromne razmere. "nepristojno ponašanje". Ove okolnosti pružaju .. danas je nemoguće ne videti. uzimajući u obzir. trebalo bi da paze i vode računa o ljudima koji im veruju. u neprestanoj trci za senzacionalizmom. kriminala i krvi.Uticaj medija na maloletničku delikvenciju u Srbiji Autor: Jelena Ristevski. Ukoliko se na vreme taj uticaj ne primeti i ne spreči. U okviru ove kategorije. na sadržaj njihovih misli i u krajnjem slučaju na njihova kriminalna dela prezentovanjem sadržaja koja su prepuni zločina. bekstvo od kuće). dakle. ali i prostitucija. u nekim zemljama (među kojima je i Srbija) pod maloletničkom delinkvencijom podrazumevaju se sva ona ponašanja za koja bi punoletna lica krivično odgovarala. razlikuju se uža i šira definicija. zabrinjavajuće je koliko rano se počinju ispoljavati kriminogeni uticaji društva na ponašanje mladih. Kada je u pitanju zakonsko određenje maloletničke delinkvencije.01. psovanje. Međutim. ali i razvijene svesti o svojim postupcima kao i odgovornostima za iste. Prvi znaci devijantnog ponašanja primećuju se još u ranom pubertetu i zato. maloletničku delinkvenciju ne čine samo prekršajna dela kažnjiva zakonom već i ona dela koja kod punoletnih osoba nisu kažnjiva (npr. narkomanija i dr. i to nam ukazuje da su maloletna lica manje odgovorna u društvenom i moralnom smislu. Sredstva masovnih komunikacija. bežanje iz škole. ali u Srbiji pod maloletnicima se podrazumevaju lica od 14 do 18 godina. To su. Ovim su obuhvaćena najraznovrsnija maloletnička ponašanja: autostopiranje. samo ako znate gde bi trebalo da gledate i ako želite da vidite. a ne vidimo korov u našim "staklenim baštama".

Mlađa punoletna lica. prema njima se mogu izricati i primenjivati vaspitne mere. samoprecenjivanje. osećaj inferiornosti. · mlađi maloletnici. nedostatak osećaja odgovornosti. mere bezbednosti) . Vrste krivičnih sankcija koje se primenjuju za maloletne delinkvente Vaspitni nalog može se primeniti prema maloletnom učiniocu krivičnog dela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina. od 14 do 16 godine starosti. kada punoletno lice u vreme suđenja nije navršilo 21 godinu života. ali mogu biti preduslov za reagovanje u negativnom smislu. nesposobnost prihvatanja drugih.pravni sistem naše zemlje klasifikuje maloletne učinioce krivičnih dela i prekršaja. utiču mnogi subjektivni i objektivni faktori. faktori mogu se podeliti na: · faktore koji su vezani za ličnost · faktore socijalne sredine Pod ličnim faktorima podrazumevaju se: niži nivo inteligencije u odnosu na ostalu (nedelinkventsku) omladinu i to se ispoljava kroz loš uspeh u obrazovanju. Jedine mere koje se prema njima mogu primenjivati su mere socijalne zaštite. Međutim. na sledeći način: · deca do 14 godina starosti se smatraju krivično neodgovornim. usvajanje kulturnih i moralnih vrednosti i socijalizaciju. U faktore socijalne sredine spadaju: loši odnosi u porodici. · stariji maloletnici. odnosno uzročni. Na razvoj ličnosti maloletnih lica. sredstva masovne komunikacije sa negativnim sadržajima. prema njima se ne mogu izricati niti primenjivati krivične sankcije. Takođe. egocentričnost. od 18 do 21 godine starosti. negativan uticaj vršnjaka. nedostaci i neuspesi u školskom obrazovanju. Karakteristike ličnosti maloletnih prestupnika nisu uzrok njihovog delinkventnog ponašanja. to su lica od 16 do 18 godina starosti. kulturna zaostalost i kultuni primitivizam idr. kazna maloletničkog zatvora. neadekvatno korišćenje slobodnog vremena. Kao vrste sankcija prema maloletnicima navode se . Ovi etiološki. Zato postoje velike razlike u ponašanju pojedinaca istog uzrasta. a primenjuje ga nadležni javni tužilac za maloletnike ili sudija za maloletnike. upravo zbog nedovoljne razvijenosti ličnosti. kao i emocionalna nestabilnost idr. mlade osobe su istovremeno u velikoj meri podložne uticajima koje njihov razvoj i ponašanje mogu usmeriti ka nedruštvenom (asocijalnom) i protivdruštvenom (antisocijalnom) ponašanju. a izuzetno može se primeniti i kazna maloletničkog zatvora (za teška krivična dela). prema njima se mogu primenjivati i izricati samo vaspitne mere.velike mogućnosti za vaspitanje. uključujući dela i prekršaje. to su slučajevi. te mu sud može izreći neku od krivičnih sankcija koje se primenjuju prema maloletnicima (vaspitne mere. psihopatske crte ličnosti kao što su agresivnost. odnosno njihovo sazrevanje i socijalizaciju. Krivično . tako da se prema njima ne može pokrenuti niti voditi krivični postupak.

teške telesne povrede. Naravno.još i. kao nagrade za učinak u minulim godinama. maloletnički zatvor i mere bezbednosti. optuženih i osuđenih maloletnika za teška krivična dela u koja spadaju: ubistvo i ubistvo na mah. Poražavajuća činjenica je što u našem društvu više ne caruje drugarstvo. ali i isto tako bili sposobni da preuzmu odgovornost za njih. ukoliko je za počinjeno delo propisana kazna zatvora od dvadeset godina ili teža. a optuženo je 15724 maloletnika. Maloletnička delinkvencija u Srbiji od 2000 do 2004 godine Čovekov "hod kroz vreme" podrazumeva prolaženje kroz različita starosna doba. Kazna maloletničkog zatvora može se izreći u trajanju od 6 meseci do 5 godina. dok je osuđeno 1983 lica (688 mlađih maloletnika i 1295 starijih maloletnika). Maloletna lica se od odraslih razlikuju po stepenu intelektualne i emocionalne zrelosti i po razvijenosti svesti kako bi shvatali svoje postupke. jer tendencije rasta kriminaliteta među mladima u našem društvu vidljive su i zastrašujuće. zrelog doba i poznijih godina sve do duboke starosti. optuženo 2726. prijavljeno je 3120 maloletnih lica. Od najranijeg detinjstva. Maloletniku se zbog učinjenog dela mogu izreći samostalno mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. teške krađe. c) zavodske mere. Od ukupnog broja maloletnih prestupnika. u Srbiji je osuđeno 11057 maloletnih lica. Postoje uslovi za primenu kazne: Prema maloletnim učiniocima krivičnog dela. staratelja. preko mladosti. Od ukupnog broja prijavljenih. Samo tokom 2004 godine. Međutim. Prema izvodima iz Republičkog zavoda za statistiku. silovanje. optuženo je 1112. razbojničke krađe i razbojništvo. ili u drugoj porodici). Vaspitne mere: a) mere upozorenja i usmeravanja: b) mere pojačanog nadzora(od strane roditelja. a osuđeno je 793 maloletnika (257 mlađih maloletnika i 536 starijih maloletnika). već kriminal. obavezno lečenje alkoholičara i narkomanskih zavisnika. kako je to rekao Branko "Kockica". 465 osoba su ženskog pola. od 2000 do 2004 godine. Zastrašujući podatak je što je broj dece koja ubijaju u porastu i što se može očekivati da se već koliko sutra iz te kategorije mladih regrutuju kriminalci. Međutim. kojima su izrečene vaspitne mere ili kazna maloletničkog zatvora. Ovo su "teške" činjenice. prijavljeno je 1104 lica. mogu se izreći i mere bezbednosti. Na osnovu toga može se zaključiti da su maloletna lica manje odgovorna od odraslih u društvenom i moralnom smislu. dok je zabeleženo 15884 krivičnih prijava protiv maloletnih delinkvenata. taj "opravdani" nedostatak odgovornosti ne sme i ne može biti razlog za opravdavanje krivičnih dela. moramo navesti i podatak da je 1133 prijava povučeno jer prekršioci nisu imali ni 14 godina. . počinjenih od strane maloletnika. vaspitne mere. Starost ustvari predstavlja poslednju fazu u psihološkom i biološkom razvoju čoveka. uz izrečene mere upozorenja i usmeravanja ne mogu se istovremeno izreći i mere bezbednosti kao što su npr.

ne možemo okretati glavu od činjenice da su i društvo i država odgovorni za razvoj i porast maloletničke delinkvencije. onoga što se nekada zvalo šund. rastrojena porodica ili pak genetičke predispozicije. Međutim. povlači za sobom pljačkanje sopstvene ili pordice iz susedstva. sociolozi. Oni potiču kako iz siromašnih porodica. Slična je situacija i u bogatim porodicama. Teška ekonomska i finansijska situacija i nemaština glavni su uzroci vaspitne zapuštenosti ove dece. pored porodice sa patološkim problemima. bar kad je u pitanju lišenost mladih vaspitne brige.literature. Ta ista deca. Upravo iz tog razloga. Primarni mogu biti dezorganizovana. te uvek ima povređenih i ranjenih. Gledanje vestern filmova. izaziva u mladima potrebu oponašanja junaka iz filmova i romana. Takođe. Psihološki profil maloletnih delinkvenata je različit. Naučno je dokazano da deca koja žive u sredinama (područjima) sa izraženom stopom nasilja. U siromašnim porodicama problem je što roditelji nemaju vremena da vode računa o svojoj deci. veliki uticaj na kriminalnu svest kod dece ima i neorganizovana sredina. došlo se do saznanja o uticajima koje masovna kultura ima na maloletničku delinkvenciju i učinjen je pokušaj da se objasne bar neka pitanja vezana za taj gorući problem u društvu i iznesu negativni uticaji koje masovna kultura ima na omladinu. . Tako dolazimo do zaključka da. u svojoj igri koriste pravo oružje. Nemali je broj slučajeva nastanka bandi sa imenima i radnjama koja su istovetna sa imenima i radnjama pomenutih filmova. želeli mi to ili ne.Šta je to što pokreće mlade ljude i vodi ih u zločin? Iako polazimo od toga da se glavni uzroci moraju tražiti u porodici. Izlišno je govoriti da je ova problematika samo približno dotaknuta. pedagozi i drugi naučnici i danas diskutuju. Nije isključeno ni razbojničko ponašanje kako bi se ostvario željeni cilj. ma kakva ona bila i ma kojoj starosnoj grupi pripadala. zasluge medija se ne mogu iskjučiti niti zanemariti. Njihovo opravdanje za takve postupke jeste da se to isto desilo na filmu. trilera i čitanje krimi – romana. jer predstavlja izuzetno složen problem o kojem mnogi psiholozi. Istraživanjima koja su vršena kao priprema za ovaj rad. oni su videli. više i češće potpadaju pod negativne uticaje kriminalističkih filmova i šund. jer kao što je već navedeno. tako i iz bogatih. brinući o tome kako će preživeti sutra. medijski sadržaj se treba preispitati. negoli deca iz sredine sa manjom stopom kriminaliteta. deca provode dosta vremena u gledanju televizijskih programa. mediji imaju etičku i moralnu odgovornost prema svojoj publici. Nabavljanje kostima i opreme koje bi im poslužilo za što verniju kopiju filma. pojedine scene ostaju u njihovoj podsvesti. Naravno. tako da. televizija je tek sekundarni činilac u razvoju kriminalističke svesti kod maloletnika.

Pogotovo sa odrastanjem deteta. U onim slučajevima kada krađom dete izkazuje bes ili pokušava da se sveti svojim roditeljima. Ako roditelji preduzmu odgovarajuće mere. Deca mogu da kradu i zbog straha od zavisnosti. Roditeljima koji su saznali da njihovo dete krade. Ponekada.Deca koja kradu Autor: mr sci dr Miodrag Stanković Postavljeno: 10. deca kradu da bi pokazala prijateljima da su hrabra. ako brat ili sesta dobijaju više poklona. Ako roditelj dođe kući sa kancelarijskim materijalom. u većini slučajeva krađa prestaje. ili da bi poklonila nešto porodici i prijateljima ili da bi bili prihvaćeni od drugih. uobičajeno je da su roditelji zabrinuti. starija deca i tinejdžeri kradu iz različitih razloga Mladi mogu da kradu da bi se izjednačili. To je obično između 3 i 5 godina. Iako nauče da je krađa loša. ili da govore da sada posmatraju dete kao lopova i lošu osobu Uvere dete da je ovakvo ponašanje potpuno neprihvatljivo u porodičnoj tradiciji i zajednici .03. To je znak da roditelji trebaju da se potrude da pokažu detetu da je važan član porodice. Najčešće pitanje koje postavljaju sebi je. oni trebaju da se razmisle da li dete krade iz potrebe da privuče njihovu pažnju. uzimaju šta im je potrebno. predviđanje budućeg lošeg ponašanja." Za svako dete je normalno da uzme nešto šta mu privlači pažnju. odnosno. dečji psihijatar preporučuje • • • • • Da se uvere da dete ne profitira od krađe Kažu detetu da je krađa loša Pomognu mlađima da plate ili vrate ukradeni predmet Izbegavaju prekoravanje.2007 Kada dete ili tinejdžer kradu. olovkama ili priborom sa posla ili se hvališe oko greške prodavačice iz prodavnice u računu. ne želeći da budu zavisna od bilo koga. što pripada drugoj osobi. nije dobro. da li je njihov sin ili kćer "maloletni delikvent. Ukradeni predmet može da postane zamena za ljubav ili pažnju. lekcije o poštenju će biti veoma teške za dete da ih razume. Roditelji trebaju aktivno da uče svoju decu o tome šta znači biti vlasnik nečega i kakvi su odnosi sa drugima su poželjni. Ovo se ne treba smatrati krađom sve dok dete ne bude dovljno staro da razume da uzimanje nečega. Roditelji su bazični modeli po kojim deca uče. Pre toga dete ne može razumno shvatiti tuđa građanska prava i treba mu pomoći u učenju sa razumevanjem tog ograničenja.

Porodično savetovanje ima za cilj da pomogne porodici da podrži dete u procesu promene u osobu koja ne krade i razvija se bez zastoja ili defomacija. roditelji ne trebaju ponovo da komentarišu slučaj. psiholog . To će detetu pomoći da bez krivice započne ili nastavi sa dobrim ponašanjem. zato moram sam da uzimam. Takva dece će radije okriviti ponašanje drugih. dečji psihijatar će proceniti razlog koji leži ispod potrebe deteta da krade i razviti plan tretmana." Procena od strane dečjeg psihijatra bila bi od koristi takvoj deci. dečji psihijatar Ivan Topalović. U tretmanu deteta koje krade učestalo. Child Development Institute.Kada dete plati ili vrati ukradenu robu. krađa može da bude znak mnogo ozbiljnijih problema u detetovom emotivnom razvoju ili problema u porodici. nego se osećati krivim. Mogu govoriti "Ne daju mi ono što mi treba. Važni delovi tretmana podrazumevaju pomoć detetu da nauči da ostvaruje veze i poverenje. dr Miodrag Stanković. Deca koja učestalo kradu mogu takođe da imaju problem poverenja u druge ljude i formiranja bliskih veza. 2003 Priredili: Mr sci. Ako su krađe učestale ili su udružene sa drugim simptomima ili problemima u ponašanju.

adolescentni period označavao je kraj detinjstva i ulazak u svet odraslih.u dalekoj prošlosti. koja proizilazi iz interakcije bioloških poriva i socijalne i fizičke okoline. Sve ovo nalaže više napora u oblasti primarne. veka. Veliki broj ovih istraživanja bavio se jednom od osnovnih dimenzija ličnosti . Pojam adolescencije kao razdoblja u psihičkom razvoju čoveka nastao je u savremenom društvu. Posebno u zadnjoj deceniji 20. pa time adolescencija traje sve duže a samostalnost se ostvaruje sve kasnije. kulturnih činilaca i sticaja okolnosti. u nastojanju da time sebi obezbede što bolje prilagođavanje. Mnoga istraživanja potkrepila su dokaze o povezanosti ili uslovljenosti takvog ponašanja i osobina kao što su emocionalna stabilnost. koja ispoljava svoje delovanje u svim oblicima čovekovog ponašanja. Emocionalna stabilnost se postupno stiče.inteligencijom. osim socijalnih. rezultiralo je mnoštvom istraživanja na tu temu. što je povezano sa potrebom za privlačenjem pažnje . upornost i drugih osobina ličnosti u užem smislu. Ta ocena je povezana i sa nepodeljenom procenom o lošem globalnom stanju društva. a posebno ne o njegovoj socijalnoj zrelosti i ekonomskoj samostalnosti. koje predstavljaju relativno stabilnu organizaciju motivacionih sklonosti individue. obogaćena emocijama vezanim za ljubav i tek probuđenu polnost. frustraciona tolerancija. u primitivnijim društvima. koje kao najznačajnije često ističu zastupnici nekih socioloških teorijskih orijentacija. dragocenim rezultatima istraživanja sprovedenih na ovoj populaciji. zasnovanih na brojnim. stanje maloletničke delinkvencije kod nas. Predstavljena su i druga teorijska gledišta i istraživanja koja potkrepljuju dokaze o povezanosti ili uslovljenosti asocijalnog i antisocijalnog ponašanja i osobina ličnosti. i sposobnost za obavljanje što više poslova. savremenim uslovima. sekundarne i tercijarne prevencije u oblasti maloletničke delinkvencije. antisocijalnog i delinkventnog ponašanja. U okvirima relativno jednostavne organizacije društva. Činioci okoline. anatomsko-fiziološka i polna zrelost podudarale su se sa psihološkom i socijalnom zrelošću. mladi čovek je tada preuzimao i prava odraslih. Preuzimajući dužnosti. Sticanje emocionalne stabilnosti Adolescentima se nameće rešavanje mnogih životnih zadatka i postihnuća u različitim područjima. ne mogu u potpunosti objasniti ovakve oblike ponašanja. poklanja osobinama ličnosti. može se govoriti o pogodnijim uslovima i određenim tendencijama ka kriminalnom ponašanju. to je bilo realnije nego u našim. Protivurečnosti savremenog trenutka nalažu da se mladi što duže školuju. Neprihvatljivo društveno ponašanje U objašnjavanju fenomena asocijalnog. Život mladih u savremenom društvu je neizmerno složeniji. pa sama činjenica da je adolescent anatomski i fiziološki zreo ne govori neminovno o njegovoj psihološkoj zrelosti. i kao takva predstavlja značajan faktor i u oblikovanju ličnosti mladih.2007 Često postavljano pitanje da li je kriminalna ličnost specifičan biopsihički entitet. posebna se pažnja.04. postalo je alarmantno. koje se uopšteno naziva društveno neprihvatljivim. S obzirom na neka lična obeležja i psihičke osobenosti pojedinca.Ličnost maloletnih delikvenata Autor: prof dr Bojana Dimitrijević Postavljeno: 27. U takvim društvima.

U savremenim uslovima. Gubi se svrha njihovih nastojanja da se uključe u društvo i njegove tokove. pa se uprkos druženju stvara doživljaj usamljenosti. iako su za time silno žudeli. ne mogavši da uskladi idealnu i realnu sliku sebe. često se ne može dovoljno voditu briga o pojedincu. već još više otažava svoju adaptaciju. Grupacija maloletnika koja sebe precenjuje. Izgubljenu ili nedotajuću porodičnu komunikaciju zamenjuju onom u grupi. nastoje da se ističu. a istovremeno su posebno osetljivi po pitanju ugleda i časti. a sadržaj njihovog grupisanja postaje kriminalno ponašanje. U procesu traganja za svojim identitetom. mladi sve više gube lični kontakt i prisnu povezanost sa roditeljima. Ponekada to mogu biti i grupe sa devijantnim ponašanjem. Nastojeći da se što više mladih uključi u pojedine aktivnosti namenjene mladima. Kriminalne grupe U kriminalne grupe se povezuju mladi ljudi koji imaju neke psihološke ili društvene probleme. U takvim masovnim akcijama. Formiranje slike mladih o sebi Način na koji se formira slika o sebi i drugima može trajnije uticati na ispoljavanje ličnosti adolescenta. To je posebno prisutno kada porodica. Većina maloletnika ima još uvek neizgrađen odnos prema sebi. vezana za status i egzistenciju. mladi se uključuju u društvo. Prisutna je nesigurnost u ličnosti mladih. postojeći društveni poremećaji će u većoj ili . Njihova povezanost zasniva se na prihvatanju istih gledišta i vrednosti koje grupa podržava. kroz proces masovnog sprovođenja tih aktivnosti. ali i sa svojim prijateljima. iz čega takođe proističu neuspesi u rešavanju razvojnih i životnih problema. a u okviru tog procesa odvija se i unutrašnje menjanje i proces sazrevanja mladih. kao i druge elemente koji odlikuju život odraslih. napetosti i izbegnu sukobe. škola i druge ustanove za mlade. U vezi sa tim može doći do alijenacije.suprotnog pola i ponašanjima koja do toga dovode. U ovom periodu oblikuju se i moralna gledišta i shvatanja mladih. Sanjarenje se često bira kao jedino moguće rešenje kada su svesni svojih teškoća i nemogućnosti da se sa njima suoče i da ih reše. nedostatak samopoštovanja. ili im ono bar predstavlja način da se oslobode teskobe. za njih nisu privlačne. Upravo ovokav doživljaj može predstavljati teren na kriminalne oblike ponašanja. Nekada se u ponašanju mladih ne razvijaju viši moralni ciljevi. Njihove stavove o sebi mogli bismo grupisati u tri celine: • • • Oni koji prema sebi pokazuju negativan stav izražavaju nepoverenje u svoje sposobnosti i vrednosti. budu zapaženi i originalni. što se obično dešava u manje kontrolisanim uslovima. Počinje da se razvija i vlastita individualnost. Olport navodi da je osnovno pitanje mladih: "Ko sam ja?" Neprestano teže da ih tretiraju kao odrasle. gubi se individualnost. pa grupa postaje zamena za porodicu. Kako se opšti društveni uslovi života stalno menjaju. pa zahteve grupe koju prepoznaju kao sebi blisku često nadređuju zahtevima roditelja. Oni imaju potrebu za udruživanjem. a njihova humanizacija i socijalizacija bitno su oštećeni. mladi se uključuju u različite vidove društvenog života. što nosi zbunjenost i konfuziju vezanu za lične potencijale i mogućnosti. što kao posledicu može imati otežano postizanje uspeha. time ne olakšava. kao i sa nastavnicima.

adolescencija. U ukupnoj masi prijavljenih dela. češće čine intelektualno zaostalije osobe. Neke od osnovnih vrednosti koje adolescenti sebi postavljaju odnose se na potrebu za privatnošću.3% ispitanika to navelo kao razlog njihovog neprilagođenog ponašanja. mladi ljudi su prijemčivi za uticaje koji njen uticaj mogu usmeriti kako u pozitivnot. Po nalazima Burta. čine da je upravo ovaj segment društva upravo onaj koji društvene promene najsnažnije doživljava. dok osobe viših intelektualnih potencijala obavljaju organizatorske funkcije u kriminalnim aktivnostima. koji se konzumira u vreme izvršenja dela. Donekle iznenađuje podatak da ispitanici roditeljima i neadekvatnom vaspitanju nisu pridali poseban značaj. Prestupnik ili ne? Često postavljano pitanje da li ima razlike u ličnosti prestupnika i onih koji to nisu. Doba najveće fizičke snage. koja ispoljava svoje delovanje u svim oblicima čovekovog ponašanja. Oko jedne četvrtine ispitanika smatralo je da odgovornu ulogu u njihovom delinkventnom ponašanju ima njihova »narav«. Od svih prijavljenih dela protiv imovine. Silovanja. a mnogo manje da su sebe doživeli kao pasivni derivat nesrećnih životnih okolnosti. profesionalnim uspehom i kvalitetnim organizovanjem slobodnog vremena. i kao takva predstavlja značajan faktor i u oblikovanju ličnosti mladih. može se govoriti o pogodnijim uslovima i određenim tendencijama ka kriminalnom ponašanju.manjoj meri uticati i na uslove života. Proces prerastanja mladića u zrelu ličnost povezan je sa nizom biopsihičkih promena. ličnost i ponašanje mladih. odnosno da li kriminalna ličnost ima specifičan biopsihički sklop. imaju znatno umanjenu pravnu i moralnu odgovornost. Iz redova onih koji su izrazito nezadovoljni mogućnostima ostvarenja ovih cileva regrutuju se oni koji na ovakve okolnosti reaguju socijalno devijantnim i kriminalnim oblicima ponašanja. već je samo 14. rezultiralo je mnoštvom istraživanja na tu temu. Neka svojstva . odnosno neke osobine njihove ličnosti koje su izvan njihove kontrole. na primer. rezultati pokazuju da se intelektualni nivo razlikuje u zavisnosti od tipa kriminalnog dela. Kao značajan faktor izdvojen je i alkohol (31.2%). S obzirom na neka lična obeležja i psihičke osobenosti pojedinca. Najmanja je važnost data vezi između bolesti i delinkventnog ponašanja. dok krivična dela vrše intelektualno jači pojedinci. U ovoj fazi razvojma. kao još nepotpuno formirane ličnosti. Nesklad i raskorak između ličnih interesa i mogućnosti. Takođe.7%). oni čine 27% a u relativno malom procentu učestvuju u masi prijavljenih dela protiv opšte sigurnosti. samosvojnošću. osobe nižih intelektualnih sposobnosti češće su saučesnici i ostavljaju za sobom više tragova prilikom izvršenja krivičnog dela. maloletnici učestvuju sa 11-16%. Za svoje ponašanje. čija dinamika pruža velike mogućnosti za vaspitne uticaje i usmeravanje procesa socijalizacija. tako i u asocijalnom ili antisocijalnom smeru. kriminalne aktivnosti nekih osoba slabije inteligencije uslovljene su njihovom nemogućnošću da shvate nedozvoljenost nekih postupaka i nedoličnost pobuda koje ih na to navode. Na populaciji maloletnih delikvenata. odgovarajućim materijalnim položajem. Veliki broj ovih istraživanja bavio se jednom od osnovnih dimenzija ličnosti inteligencijom. koji oni najoštrije doživljavaju. Kao najbitniji navedeni razlog je druženje sa asocijalnim ili antisocijanim osobama iz njihove okoline (40. Sami delinkventi su davali odgovore o uzrocima njihovog delikventnog ponašanja. Istovremeno nesrazmerno izloženi pritisku negativnih političkih i kulturnih tendencija. podložni su krizama koje samo dodatno kontaminiraju ionako težku i kompleksnu razvojnu sliku ovog životnog perioda. koincidira sa vrhuncem uspona kriminaliteta. Iz ovog istraživanje se vidi da su delinkventni dominantno tražili razloge za svoje ponašanje i svojim osobinama i postupcima.

stanje maloletničke delinkvencije kod nas.ličnosti su takva da se na njih lako »primi« kriminalno ponašanje. ili u strukturu koja je u formiranju. Drugim rečima. Potrebno je. što ponašanju maloletnika daje izvesnu specifičnost u odnosu na ponašanje punoletnih osoba. kod kojih tretman prevaspitavanja nije uspeo. postalo je alarmantno. sve je više mladih koji ova dela vrše a potiču iz dobrostojećih i imućnih porodica. društveno koristan rad maloletnih izvršilaca krivičnih dela. kao posebno efikasna pokazala se specifična vaspitna mera sprovedena kroz dobrovoljan. veka. i u našoj sredini uraditi više i konkretnije. često u grupama. a njihovo ponašanje je sve brutalnije. Lišavanje slobode maloletnika koristi se kao poslednje sredstvo vaspitnog uticaja. . pokazuju pretežno iste oblike ponašanja. Kriminalna dela sve više vrše mladi. Alarmantno stanje delikvencije Posebno u zadnjoj deceniji 20. dragocenim rezultatima istraživanja sprovedenih na ovoj populaciji. U mnogim evropskim zemljama. Iako su se ranije počinioci krivičnih dela protiv imovine regrutovale iz socijalno i ekonomski nižih slojeva. Verovatno zato stariji delinkventi. već raznovrsnim strukturama verovatno odgovaraju raznovrsni oblici asocijalnog ili antisocijalnog ponašanja. Ta ocena je povezana i sa nepodeljenom procenom o lošem globalnom stanju društva. stabilnu strukturu. nestalni oblici delinkventne i asocijalne aktivnosti. što podrazumeva primarnu. Kod maloletnih osoba javljaju se različiti. sekundarnu i tercijarnu prevenciju u oblasti maloletničke delinkvencije zasnovanu na mnogobrojnim. raznovrsni oblici delikventnog ponašanja ne razvijaju se na terenu bilo koje strukture ličnosti. Ličnost prihvata one oblike ponašanja koji se najlakše uklapaju u njenu već formiranu.

izostajanje iz škole. E. Delikventne skupine vrlo su opasne jer djeluju poput neke epidemije. nego. ozbiljan obiteljski.KTUALNE TEME . skitnja). a osim činjenja kaznenih djela. Pojedinci povremeno čine kaznena djela pa ih nazivano recidivistima (povratnicima). destruktivnosti i patoloških poriva. opasna i složena socijalno-patološka pojava. a osobu koja to čini maloljetnim delikventom. Grudenu. Delikventne radnje mogu biti izvedene individualno (pojedinačno). drskosti. podliježu kaznenoj odgovornosti. antisocijalnog. ekonomski i sociološki. stvaranje nereda. socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva). pljačka. prenaglašena prisutnost nasilnosti.PONAŠANJE MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA Pojam delikvencije (tal. Jenkins svrstali su ih u tri velike skupine: . krimen kaznena aktivnost. Djeca mlađa od 14 godina ne mogu kazneno odgovarati niti se protiv . medicinski i težak općedruštveni problem. delinque . zločinstvo) obično se rabi kad je riječ o odraslima. . protiv tijela.pogriješiti. vršenje kaznenih djela. a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. U delinkventa je izrazit deficit moralne svijesti. ličnosti i osobne slobode te protiv društvenih običaja. Takav društveno neprihvatljiv i devijantan način ponašanja i činjenje kaznenih djela naš pravosudni sustav označava terminom maloljetnička delikvencija.). prijestupništva. itd. asocijalnosti. .inhibirano ponašanje (stidljivost. jednako tako. siledžijstva. namjerno izazivanje šteta i požara. Hewitt i L. nerijetko u svoje redove vješto uvlače i druge mlade osobe. iritabilnost) (prema. delikti i zločini. činiti kaznena djela) obuhvaća teže oblike asocijalnog. vrlo delikatan ne samo kriminološki. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba. To su kaznena djela. u parovima ili u manjim skupinama. huliganstva. kao što su: krađa. 1996. devijantno ponašanje. R. Pojam kriminalitet (lat.socijalizirano delikventno ponašanje (krađa u skupini. huliganstvo. Postoji mnogo različitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L. osim skitnje i laži. razbojstvo. izazivanje). a drugi to vrlo često rade pa za njih kažemo da su multirecidivisti (višestruki povratnici).agresivno asocijalno ponašanje (okrutnost. koji. apatija. pedagoški. To je protudruštveni oblik ponašanja. krađa i vožnja automobila i motora. Delikventne aktivnosti mogu biti usmjerene protiv imovine i vlasništva. pravni. prijestupništvo.

shodno zakonskim propisima. Poznata je izreka: Čovjek koji počini grešku i ne .njih podnosi kaznena prijava. Elizabeth B. Prevencija . a nisu napunile 16 godina života. zdravu rekreaciju i racionalno korištenje slobodnog vremena. osigurati im dobre uvjete. igru. protiv kojih je prekršajni postupak pravomoćno završen sudskom odlukom kojom se obustavlja postupak ili im je izrečena zaštitna mjera. Okupiranost mladih dobro osmišljenim. škole i okružja. i maloljetnički zatvor. Maloljetni počinitelji prekršaja osobe su koje su u vrijeme počinjenja prekršaja imale 14. Hurlock kaže: Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. kazneno neodgovorna. No. a u posebno teškoj situaciji. Njihovo se ponašanje ispravlja isključivo odgojnim metodama i pedagoškim postupcima u obitelji. Maloljetnički počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja tog djela navršile 14. a nisu navršile 18 godina života. a da i ne spominjemo djecu počinitelje kaznenih djela. Za njih su odgovorni roditelji. delikvencije. odvjetništvo i sudovi za maloljetnike ustaljenom praksom provode represivne mjere i učinkovito obavljaju svoje zadaće. zabavu. poglavito u obiteljima i školama. resocijalizacije i rehabilitacije . mora grešku ispraviti. maksimalno ih okupirati pa neće imati potrebu upuštati se u činjenje kaznenih djela. organiziranijim i angažiranijim prevencijskim djelovanjem kroz aktivnosti i rad s tom dobnom kategorijom. Organi MUP-a. Njima valja ponuditi zanimljive i atraktivne sadržaje. zdravim i konstruktivnim aktivnostima najbolja je prevencija prijestupništva. prostor i mogućnosti za šport. uz uvjete predviđene Zakonom. vrtića. koja su. Izriču im se odgojne i popravne mjere. prijestupničko i delikventno ponašanje može suzbijati i sprečavati isključivo odgojnim i popravnim mjerama iz nadležnosti organa starateljstva ili ustanova izobrazbe. Stariji maloljetnici počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale 16. glazbu.nameće se imperativan i opravdan zahtjev za intenzivnijim. školi i dječjim domovima. a dosada njihov najjači uzročnik. osmišljenijim. a nisu navršile 18 godina života. kako je riječ o mladima. pretežito učenicima osnovnih i srednjih škola. Ako čovjek pogriješi. Osuđena je osoba maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojemu je izrečena sankcija . zanimljivim. a njihovo se društveno neprihvatljivo.maloljetnički zatvor ili neka druga odgojnopopravna mjera propisana zakonom. devijacija. Mladima se treba više baviti. na svakodnevnim primjerima moralnog djelovanja svih članova obitelji. preodgoja. Njima se mogu izreći odgojne i popravne mjere. Za prevenciju poremećaja i usvajanje etičkih normi potrebna je moralna praksa koja se doživljava jedino u zdravim sredinama.jedini put do uspjeha Analize statističkih pokazatelja ozbiljno upozoravaju i imperativno nameću zadatak i potrebu većeg nadzora i skrbi za djecu i mladež.

daju zadovoljavajuće rezultate. Lažnim obećanjima o lagodnom životu. korektivne i kurativne mjere te mjere preodgoja.ti će mladi ljudi jednoga dana postati pravim kriminalcima. sudom za maloljetnike. Praksa pokazuje.kod koje se zamjećuje kršenje društveno-etičkih normi. čini drugu grešku. zabavi. OPASNA DRUŠTVENA POJAVA Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. policijom. Zadaća je policije otkrivanje tih kriminalnih osoba. odgojno djelovati i provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva. odvjetništvom. Jučerašnja greška danas i zauvijek nam mora biti učitelj. resocijalizacije i rehabilitacije . predškolske ustanove. nemilosrdno ih zlorabe i iskorištavaju. različitim užicima. pedagoškim i odgojno-popravnim sredstvima. odrasli kriminalci vješto uvlače lakovjerne maloljetnike u svoj gnusni i prljav posao. zakonom. izučiti "zanat" i za koje će "raditi". njihovo sprječavanje i onemogućavanje da djecu i mladež uvlače i uvode u kriminalne aktivnosti. inkliniranje delikvencije i činjenju prijestupa . škole i društvo u cijelosti morali bi voditi stalnu skrb. provodu i avanturizmu.ispravi ju. Ne poduzmu li se pravovremene i učinkovite preventivne. poglavito ako dođu pod utjecaj odraslih kriminalnih osoba. Roditelji. Elizabet B. Zato i kažemo da je sprega maloljetnih delikvenata s odraslim kriminalcima najopasniji oblik kriminaliteta. kod kojih će se "specijalizirati". a ne samo kad se uoče smetnje i poremećen psihosocijalni razvitak djeteta. Hurlock . dijagnosticiranje poremećaja. sustavno znalačko i organizirano provođenje odgojnih i korektivnih mjera s djecom . Delikvencija je velika opasnost od koje se društvo štiti svim snagama. a iskustvo nas uči. da rana detekcija (otkrivanje).

Delikventne skupine vrlo su opasne jer djeluju poput neke epidemije. asocijalnosti. Stariji maloljetnici počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale 16. nego. stvaranje nereda. pljačka. Grudenu. . krađa i vožnja automobila i motora. huliganstva. Osuđena je osoba maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojemu je izrečena sankcija - . huliganstvo. Pojedinci povremeno čine kaznena djela pa ih nazivano recidivistima (povratnicima). namjerno izazivanje šteta i požara. To je protudruštveni oblik ponašanja. prijestupništvo. R. pedagoški. Počinitelji kaznenih djela . koji. jednako tako. zločinstvo) obično se rabi kad je riječ o odraslima. To su kaznena djela. osim skitnje i laži. E. iritabilnost) (prema. pravni. socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva). . medicinski i težak općedruštveni problem. prenaglašena prisutnost nasilnosti.). apatija. antisocijalnog.poduzimanje odgojnih mjera i sankcija Djeca mlađa od 14 godina ne mogu kazneno odgovarati niti se protiv njih podnosi kaznena prijava. i maloljetnički zatvor.inhibirano ponašanje (stidljivost. itd. Njima se mogu izreći odgojne i popravne mjere. Za njih su odgovorni roditelji. delikti i zločini. skitnja). uz uvjete predviđene Zakonom. izazivanje). drskosti.Pojam delikvencije (tal. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba. činiti kaznena djela) obuhvaća teže oblike asocijalnog. Delikventne radnje mogu biti izvedene individualno (pojedinačno). devijantno ponašanje. nerijetko u svoje redove vješto uvlače i druge mlade osobe. Postoji mnogo različitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L. Takav društveno neprihvatljiv i devijantan način ponašanja i činjenje kaznenih djela naš pravosudni sustav označava terminom maloljetnička delikvencija. Maloljetni počinitelji prekršaja osobe su koje su u vrijeme počinjenja prekršaja imale 14. kao što su: krađa. Izriču im se odgojne i popravne mjere. a drugi to vrlo često rade pa za njih kažemo da su multirecidivisti (višestruki povratnici). 1996.socijalizirano delikventno ponašanje (krađa u skupini. Pojam kriminalitet (lat. krimen . U delinkventa je izrazit deficit moralne svijesti. vršenje kaznenih djela. Delikventne aktivnosti mogu biti usmjerene protiv imovine i vlasništva. prijestupništva. ozbiljan obiteljski. delinque .agresivno asocijalno ponašanje (okrutnost. a nisu navršile 18 godina života. a u posebno teškoj situaciji. a nisu napunile 16 godina života.pogriješiti. ličnosti i osobne slobode te protiv društvenih običaja. vrlo delikatan ne samo kriminološki. podliježu kaznenoj odgovornosti. a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela.kaznena aktivnost. ekonomski i sociološki. razbojstvo. Jenkins svrstali su ih u tri velike skupine: . a nisu navršile 18 godina života. Njihovo se ponašanje ispravlja isključivo odgojnim metodama i pedagoškim postupcima u obitelji. siledžijstva. Hewitt i L. opasna i složena socijalno-patološka pojava. a osobu koja to čini maloljetnim delikventom. izostajanje iz škole. destruktivnosti i patoloških poriva. u parovima ili u manjim skupinama. a osim činjenja kaznenih djela. Maloljetnički počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja tog djela navršile 14. školi i dječjim domovima. protiv kojih je prekršajni postupak pravomoćno završen sudskom odlukom kojom se obustavlja postupak ili im je izrečena zaštitna mjera. protiv tijela.

sami žive 7. prema tome i izrečenih osuda bilo je kod 17-godišnjaka. god. ukupno 57 sankcija. U 2000. a godinu ranije 359. čak 13. a sa 14 godina 153 prema 135. prvih je bilo 26. veće su (216 prema 195) za 21. odnosno teških je 11 manje. U 2000. takvih bilo 39. U Hrvatskoj je 1999. i to 50 starijim i 40 mlađim maloljetnicima. 9 protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (od toga pet su počinili učenici). odnosno jedna više.) u 2000.. i to za istovrsna 27. Mlađim su maloljetnicima ukupno izrečene 353 odgojne mjere prema 313. (434:384). Pojačana briga i nadzor za četvrtinu su brojniji u odnosu na prethodnu godinu. godini sankcije za krađe i sitne krađe (97:94) brojnije su za 3. a 325 to su učinili individualno. s majkom 168. u odnosu na 1999. bilo ih je 290. posebne obveze (128). Značajno je smanjen broj recidivista. Sankcije za ostala kaznena djela u 2000. god. 8 presuda. veći za 50 nego u 1999. bio je ranije osuđivan 21 maloljetnik. a lakših 7 više. godine 254). što je za 40 više nego u 1999. što je za 16 manje nego godinu dana ranije (59). a 2000. Za ubojstvo i ubojstvo na mah izrečeno je 1999. a petnaestogodišnjakinje pet kaznenih sankcija više (8 prema 13). a u 1999. god. odgojne zavode i posebne odgojne ustanove upućeno je 38 maloljetnika i maloljetnica. a kod tinejdžerki (18 prema 20) manje za dvije. god. a u 2000.maloljetnički zatvor ili neka druga odgojno-popravna mjera propisana zakonom. s 39 na 21 slučaj. Sa 16 godina sankcionirano je 209 prema 197 maloljetnika i maloljetnica. Najdrastičnije povećanje delikventnog ponašanja. Na maloljetnički zatvor odnose se 22 presude. 509 protiv imovine. 787. Izvanbračne djece je 52. U odnosu na 1999. S oba roditelja živi 523 djece. bile su 53 sankcije. godini. To je ukupno povećanje za 90 sankcija. . teške krađe (287 prema 274) za 13. u 2000. Izrečeno je 128 posebnih obveza. pojačana briga i nadzor. a kod maloljetnica (10 prema 7) za 3 u odnosu na 1999. što je dvostruko više nego za prethodne dvije godine. od čega 2 djevojkama. dok je u 1999. a djevojkama za 3. a 12 za druga kaznena djela. a 1999.) brojnije su za 36 (2000. Druge odgojne mjere (ukor. 135 protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. prema 24 u 1999. U 1999. god. što je porast za pet sankcija. izrečene su 53 sankcije za kaznena djela protiv života i tijela. godinu. od kojih 13 za istovrsna. 36 protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa i 45 za ostala kaznena djela. dok su druge odgojne mjere smanjene. bilo ih je 9. I kod mlađih su maloljetnika posebne obveze gotovo udvostručene. je izrečeno 90 odgojnih mjera više. Protiv života i tijela izrečeno je 1999. što je ukupno smanjenje za 4. Djevojke sa 16 godina imale su 4 osude manje (10 prema 14). U odgojne ustanove. a drugih 13. Ostale odgojne mjere odnose se na sudski ukor (57). kod djevojčica (8:9) za jednu. a 8 za druga kaznena djela. Ukupan je broj sankcija izrečenih starijim maloljetnicima (16-18 god. Za 77 je povećan broj sankcija za kaznena djela protiv imovine u 2000. i približno šest puta više nego u 1998. 9. od toga 5 djevojkama. što je dokaz učinkovitosti poduzetih mjera i sankcija. Recidivizam je značajno smanjen (za 18). za počinjena kaznena djela osuđeno 697 maloljetnika. od kada se ta mjera primjenjuje. Ostale mjere na istoj su razini ili su smanjene. sa 14 jednu manje (6 prema 5). U odgojne ustanove upučeno ih je 43.. Kod djevojaka je taj odnos 21 prema 16. a 16 ih je smješteno u odgojne ustanove i ustanove socijalne skrbi. Starijim je maloljetnicima (17:7) izrečeno dva i pol puta više mjera upućivanja u odgojni zavod nego u 1999. U 2000. pojačanu brigu i nadzor (160) te pojačanu brigu i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi (5). Broj sankcija protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa smanjen je za 4. a u 2000. (509 prema 432). U 2000. s 15 ih je bilo 200 prema 180. s ocem 45. odnosno 11 više nego u 1999. a 2000. što je povećanje za 50. upućivanje u odgojni centar za odgoj (21). od toga 41 djevojčice. Najveći porast osuda (40) u 2000. od čega su 42 djevojčice. a djevojčicama smanjenje za jednu. bilo je 37 presuda za teške i 6 za lakše tjelesne ozljede. s rodbinom živi 28. Izrečeno je 409 odgojnih mjera. U njih su udvostručene sankcije (9 prema 18). Kazneno djelo u sudioništvu počinila su 462 maloljetnika. imale su osobe sa 17 godina (225 prema 185 u 1999.).

inkliniranje delikvencije i činjenju prijestupa . Lažnim obećanjima o lagodnom životu. nemilosrdno ih zlorabe i iskorištavaju. sustavno znalačko i organizirano provođenje odgojnih i korektivnih mjera s djecom . Konfučije kaže: Čovjek koji počini grešku i ne ispravi ju. a da i ne spominjemo djecu počinitelje kaznenih djela. i društvena opasnost od delikvenata i počinitelja kaznenih djela je veća. dijagnosticiranje poremećaja. vrtića. To pokazuje da udruženi maloljetnici čine više kaznenih djela i da im je potrebno pokloniti više pozornosti i stručnog tretmana. glazbu.daju zadovoljavajuće rezultate. osmišljenijim. igru. Hurlock kaže: Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. Za prevenciju poremećaja i usvajanje etičkih normi potrebna je moralna praksa koja se doživljava jedino u zdravim sredinama. preodgoja. njihovo sprječavanje i . Ako čovjek pogriješi. kod kojih će se "specijalizirati".kod koje se zamjećuje kršenje društvenoetičkih normi. predškolske ustanove. a njihovo se društveno neprihvatljivo. Okupiranost mladih dobro osmišljenim. Jučerašnja greška danas i zauvijek nam mora biti učitelj. zdravim i konstruktivnim aktivnostima najbolja je prevencija prijestupništva. škole i okružja. resocijalizacije i rehabilitacije . odvjetništvo i sudovi za maloljetnike ustaljenom praksom provode represivne mjere i učinkovito obavljaju svoje zadaće. ra<ličitim užicima. korektivne i kurativne mjere te mjere preodgoja. čini drugu grešku. poglavito ako dođu pod utjecaj odraslih kriminalnih osoba. zanimljivim. Prevencija jedini put do uspjeha Navedeni pokazatelji odnose se samo na osuđene maloljetnike. a iskustvo nas uči. shodno zakonskim propisima. zabavu. a dosada njihov najjači uzročnik.nameće se imperativan i opravdan zahtjev za intenzivnijim.ti će mladi ljudi jednoga dana postati pravim kriminalcima. delikvencije. Analize statističkih pokazatelja ozbiljno upozoravaju i imperativno nameću zadatak i potrebu većeg nadzora i skrbi za djecu i mladež. mora grešku ispraviti. resocijalizacije i rehabilitacije . kazneno neodgovorna. osigurati im dobre uvjete. Mladima se treba više baviti.Među njima je čak 576 učenika. pretežito učenicima osnovnih i srednjih škola. Ne poduzmu li se pravovremene i učinkovite preventivne. Praksa pokazuje. Elizabeth B. Njima valja ponuditi zanimljive i atraktivne sadržaje. No. organiziranijim i angažiranijim prevencijskim djelovanjem kroz aktivnosti i rad s tom dobnom kategorijom. prijestupničko i delikventno ponašanje može suzbijati i sprečavati isključivo odgojnim i popravnim mjerama iz nadležnosti organa starateljstva ili ustanova izobrazbe. odgojno djelovati i provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva. Roditelji. kako je riječ o mladima. Organi MUP-a. maksimalno ih okupirati pa neće imati potrebu upuštati se u činjenje kaznenih djela. koja su. Zato i kažemo da je sprega maloljetnih delikvenata s odraslim kriminalcima najopasniji oblik kriminaliteta. Treba računati i s "tamnom brojkom" koja je najveća. devijacija. Zadaća je policije otkrivanje tih kriminalnih osoba. poglavito u obiteljima i školama. izučiti "zanat" i za koje će "raditi". provodu i avanturizmu. da rana detekcija (otkrivanje). na svakodnevnim primjerima moralnog djelovanja svih članova obitelji. odrasli kriminalci vješto uvlače lakovjerne maloljetnike u svoj gnusni i prljav posao. Sukladno tomu. prostor i mogućnosti za šport. ali ne na prijavljene niti one koji su počinili prekršaje. a ne samo kad se uoče smetnje i poremećen psihosocijalni razvitak djeteta. zabavi. škole i društvo u cijelosti morali bi voditi stalnu skrb. zdravu rekreaciju i racionalno korištenje slobodnog vremena.

policijom. Ivica Stanić . sudom za maloljetnike. Mr. sc.onemogućavanje da djecu i mladež uvlače i uvode u kriminalne aktivnosti. zakonom. Delikvencija je velika opasnost od koje se društvo štiti svim snagama. odvjetništvom. pedagoškim i odgojnopopravnim sredstvima.